elbookers.

com

Goran Tribuson

POVIJEST PORNOGRAFIJE

elbookers

Goran Tribuson POVIJEST PORNOGRAFIJE

I oni skupiše dojmove svoga života. Jedan i drugi ga je promašio, onaj koji je sanjao o ljubavi, kao i onaj koji je sanjao o modi. Koji je tome razlog? — Možda pomanjkanje pravca — reče Frederik. — Kod tebe mogude. Ja sam naprotiv griješio zbog pretjerane revnosti, ne vodedi računa o tisudu sporednih stvari. Imao sam previše logike, a ti previše osjedaja. Zatim su krivili slučaj, prilike i doba u kome su se rodili. GUSTAVE FLAUBERT, Sentimentalni odgoj Jadni svi mi, ako demo pravo. GRAHAM GREENE, Tredi čovjek Tko je? Nitko, prijatelju. Samo koraci u nodi. RAYMOND CHANDLER, Playback

Prvo poglavlje I. — Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana. Pa, sad, ako baš želiš nešto napisati o svemu ... — rekao je Miki Grabar je nemodno slegnuo ramenima, nakon što je donio vijest o tome kako je u lokalnu mrtvačnicu s jugoslavensko-talijanske granice dopremljen zakovan metalni lijes s tijelom našeg prijatelja Čede Kralja - Delona. Ništa nisam želio napisati; želio sam samo neko vrijeme biti sam i baviti se nekom trivijalnom, besmislenom radnjom - buljiti kroz prozor ili u bjelinu zida. — Vijesti o smrti kao da dolaze baš onda kad ne trebaju — dodao je Miki, valjda i sam svjestan da je izrekao nepriklad nu i šuplju frazu. Htio sam mu redi kako bi moj pokojni ujak Emil zacijelo rekao kako nema tog vremena, prikladnog za vijesti o smrti, ali mu nisam rekao ništa. — Zbog ovog se nedemo napiti? — upitao je Miki, zastao nesigurno, a onda polako krenuo van. — Nedemo — otpovrnuo sam poluglasno, pustivši ga da ode. Nekoliko telefonskih poziva, što su uslijedili tog dopodneva, uvjerili su me da o Delonovoj smrti ne znaju ved samo prijatelji i poznanici, nego da o njoj govorka i bruji čitav grad, ne samo zbog toga što su ga svi poznavali nego i zato što je ta smrt, sudedi po zakovanom lijesu, morala biti sasvim neuobičajena. Nemajudi živaca da uvijek iznova razglabam ono malo poznatih mi činjenica, isključio sam telefon. — Što sad uraditi? — pitao sam se, u stvarima smrti, suduti i pogreba pravi i nepopravljivi neznalica. Odjuriti do Delonovih roditelja i ponuditi im kakvu-takvu pomod, ukopčati telefon i nazvati Irenu, naručiti vijenac? Od svih mogudih izbora najprikladnijim mi se učinilo pobjedi, sjesti s Mikijem u njegov raštelani auto i zbrisati s mjesta događaja. Baš kao što smo ved jednom i uradili. Ali, kao i sva laka rješenja, ni ovo nije dolazilo u obzir. Trebalo je stisnuti zube i otrpjeti. Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne dižudi slušalicu ponovo ga isključio. Nakon toga otišao sam u sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo nijedne s Delonovim likom. Zapravo, stereotipno de zazvučati da nas je Delonova smrt ispunila iznenađenjem i boli, ali su okolnosti u kojima se zbila bile sasvim u sferi naših nagađanja. Ljepotan, šarmer, bonvivan, svjetska skitnica i varalica za koju se zanimao čak i Interpol, Čedo Kralj, popularnije Delon, oduvijek nas je učio tome da su ekscesi i iznenađenja bit njegove naravi, te da je svako čuđenje njegovim potezima

nadajudi se da de mi kakav koristan odgovor povratiti raspoloženje za ovu jedinu večer koja me dijeli od povratka u Zagreb. Premda su mi posve strana patetična razmišljanja o pogrebima. Korak-dva iza nas ljuljala se i zanosila predebela Seka Zivanovid. Otac se smucao po kudi. Ili mi se to samo činilo zbog toga što sam znao da mu je u džepu PAN AM-ova avionska karta.. Sjedio sam u roditeljskom domu. Jaromir nije mogao ispratiti Delona jer ga je ved devet godina čekao na jednoj drugoj parceli ovog istog groblja. Veselio se. Do Milana je posrtao debeli i pretjerano delavi direktor lokalnih kinematografa Ljubo Brabec.. Ali ne. Na ulazu u groblje na nas se izlio pravi prolom oblaka i učas nam promočio odijela. pa su ga na svojim leđima osjetili sutrašnji mrtvaci. izbjegavao vede mlake i. buljio sam kroz prozor van u kišu. Odlazio bi u trenu kad bismo se naviknuli na njega. mi.. II. svi su znali da se državna granica s urednim papirima sasvim lako prelazi u svako doba dana i nodi. Dvije važne osobe iz manje-više opravdanih razloga nisu prisustvovale simboličnom bacanju ilovače na Delonov lijes. S pola sata zakašnjenja i sa svedenikom koji je neprekidno šmrcao. pio. ekonomiji . Za mrtvačkim kolima sporo su koračali Čedin otac. Prva je bila Milanova sestra i moja bivša žena Sonja. čitavo jedno desetljede promatrajudi kadrovski i privatni pad svog slučajnog muža. koja je u svojim najsjajnijim danima dobila nadimak Arleta. po ljupkoj ženi princa Valijanta. ali počesto i iz golih materijalnih razloga. Znali smo da ne laže. a sveopdu pomutnju napravio je i očajni otac koji je u nastupu neočekivana bijesa počeo inzistirati da se pogreb odgodi kako bi se obavila obdukcija. Zasigurno se doimala kao osoba koju je ovaj pogreb najviše potresao. i što svatko s takvom kartom u džepu djeluje pomalo američki. Patetično je tvrdio kako bi ga mnogi rado vidjeli iza rešetaka. odgonetavao sam te kišne večeri čemu nas zapravo vradaju pogrebi. Zatim su nastali problemi s katoličkim svedenikom koji se tog dana osjedao loše zbog nekakve nepoznate viroze. učinio je najluđi potez kad je prije nekoliko dana tajno stigao u naš grad na proslavu dvadesetogodišnjice mature. baš kad bismo ga počeli zaboravljati. prijatelji do groba. i nalakden nad svoj nekadašnji radni stol. Uz nju stisnula se njena desetogodišnja kderka Ines. koji zacijelo nije znao gdje se nalazi i koga to pokapaju. i da je netko neupuden promatrao ovu tužnu povorku. koračala je Ljubina žena Irena i gušila se od plača. jer je bilo nužno da što manje ljudi zna za njegov kratki povratak. Taj je štrajk.neumjesno. nekadašnja školska i gradska ljepotica. Bavio se svim i svačim. osim ako se ne zoveš Čedo Kralj. koja se upravo nalazila na svom drugom bračnom putovanju sa čovjekom koji je zacijelo bio manji idiot od mene. ona je ved deset godina bila žena Ljube Brabeca. Ahasver i apatrid iz metafizičkih. Milan Grabar polako je koračao. počesto stvarima i poslovima koji su nadilazili naša najcrnja nagađanja. našto je on slegnuo ramenima i počeo neutješno ridati. Zatim se nešto šuškalo o štrajku komunalnog poduzeda.. zaogrnut američkim "montgomerijem". a druga Jaromir Kralik. i vrlo brzo rekao kako mora otidi jer još nodas mora prijedi talijansku granicu. sprovod je ipak krenuo. Tumačili su mu da je tako nešto sasvim neizvedivo. pod čiju je ingerenciju spadalo i gradsko groblje. ali bliže meni. svakako bi pomislio da je uplakana Irena pokojnikova supruga. odgođen za dvadeset četiri sata. i to u zatvorenom metalnom lijesu. koji ved poodavno ne doživljavam kao prisno mjesto s kojega sam krenuo u život. ali se kleo da nikad nije prodao dušu crnom vragu. Prvo nas je nenadani štrajk radnika Vrta spriječio da podignemo ved naručene i pladene vijence. čiji je nesigurni korak bio posljedica dvodnevne alkoholne apstinencije. premda je u svakodnevnim stvarima znao i te kako lagati. prikladnijih čeških riječi oduvijek zvali Brambor. majka. Da pogreb bude tmuran i neizvjestan. nekolicinom prijatelja. ali mi ni nakraj pameti nije bilo da de se vratiti tako brzo. izgledao ved poput nekog tko se navikava na američku modu i američki život. pjevao. koga smo zbog nepoznavanja drugih. vradao se iznenada. Baš zbog njegove prisutnosti. Poslije ponodi izišao je s nama. šuškajudi istrošenim slamnatim šlapama i izbjegavajudi one smušene razgovore koje smo nekod vodili o politici. pobrinulo se nekoliko činilaca. zabavljao čitav ostarjeli razred i vješto odbijao znatiželju onih koje je mučilo to otkuda je sad banuo u rodni grad. na sredu. Do Ljube. Slutio sam tada da ima svoje interne metode prelaska granice. ta je proslava poprimila pomalo karakter kružoka tajne organizacije. osim . Jasno. za koju je ova turobna povorka predstavljala tek groteskni sprovod slabo joj znanog stričeka. Za njima smo išli mi. tetka i senilni djed sa sela.

našto je on odmahnuo rukom i rekao da je to suvišno. izvanrednom poznavaocu i strastvenom uživaocu "pornografskih proizvoda" pri pisanju ovog pozamašnog i ambicioznog ogleda nije toliko nedostajalo pozitivnog znanja.i sportu. patologija. premda antropologija nikad nije uspjela do kraja proniknuti u njihov pravi smisao i funkciju. koji bi bolje pristajali kakvoj sociološkoj raspravi. a onda se okrenuo i otišao kudi po gedore. izišli na kišu i stali štelati mjenjač i fergazer mog renaulta. o prednostima Zenithova karburatora. Otkako je umrla majka. Ostavlja mi rukopis naprosto stoga što mi nešto mora ostaviti.Grabaru. tko zna kako još! Mikiju . hrestomatija. kao da se radi o sitnoj trivijalnosti. predstavljaju zacijelo jednu od najčudnijih knjiga što sam ih uopde držao u ruci. o nesavršenosti igličasta ventila. Mirno. primjerice. koliko mu je nedostajalo metodologije i znanstvene akribije. Političke konotacije "privatnog hard dore moviea" (čuveni super osam pornid) gube se u sasvim neadekvatnoj filmološkoj interpretaciji čuvene idiotarije koja se zove Duboko grlo (Deep Tbroat). Nisam bio potresen. Iz frojdističke analize fellatia izvlače se sasvim neprimjereni zaključci. ali se s takvom jednostavnošdu nije dalo živjeti. Da. nakon čega smo. Te tri stotine stranica tipkanog bankposta i pelira. izvorišta evropske pornografije pronalaze u faličkim kultovima. Zamislio sam se i začudio kako u ova gotovo četiri desetljeda poznanstva s Mikijem Grabarom nisam uspio sačuvati nijednu sitnicu koja bi me podsjedala na njega. oni pak koji u njoj vide otvoreno polje sublimiranja individualnih i socijalnih energija svesrdno je potiču". o omjeru ulja i goriva. Neprekidno je pričao nešto o dizama. prepuštajudi sve naše dosadašnje nesporazume šutnji i zaboravu. III. na vratima se pojavio Miki Grabar i rekao da se došao oprostiti. bildungs-roman. razgovarali smo sve manje. Predmet rasprave sasvim je precizno naznačen u naslovu knjige. ali se smjerovi istraživanja do te mjere razilaze i rač-vaju da bi se Mikijeva Povijest pornografije mogla mirne duše zvati i "Estetika pornografije". oni koji njenu tenziju drže oslobađajudom. koje je do tada držao neotuđivom svetinjom. Znanstveni aparat. Nakašljao se i otresao pepeo sa cigarete na pod. intimni zapis. "Stav represivnih sistema prema pornografskoj proizvodnji dvojakog je karaktera. biografija. otvorio sam Povijest pornografije i počeo čitati tekst koji je povijest. Spustio sam pokrov motora i vratio se u sobu. klapa s kojom sam odrastao malo-pomalo se raspala. reference i citati kojima barata Milan Grabar jednako su čudni. Rezultat je toga djelomičan nered u kojem se gdjekad gube smjerovi i ciljevi istraživanja. Autor je. stoji u uvodu rukopisne Povijesti pornografije mog najboljeg druga Milana Grabara . opscenost. te rukom nažvrljanog trgovačkog papira. nekako čudno nasmijan. Vrlo su zanimljive i lucidne rasprave i analize erotskog i pornografskog u slikarstvu fin de sičda. fantastika. Sprovodi nas dakle ne vradaju nikakvoj metafizici. "Fenomenologija pornografije". Polako. jer otkrivaju poznavanje nekih najegzotičnijih izvora. nesigurno i s nekim strahopoštovanjem. zabranjuju je potpuno. U biti sve je bilo jednostavno te se dalo usložiti u nekoliko neporecivih činjenica. Tako se. ali je sasvim neprimjeren zaključak koji ovom likovnom fenomenu pronalazi uzore u stanovitim pornografskim dagerotipijama. Ili. Znao sam da je to izgovor i da ga više nedu vidjeti. Čede Kralja više nema. a onda u mračnom hodniku zapalio cigaretu i ustvrdio da u sobu nede ulaziti. a prije svega uspomena i privatna mitologija kojom započinjem nesiguran i krajnje subjektivan zapis o Mikiju Grabaru i meni. ništa više nije isto. . nego golom fakticite-tu. prokisao. prije bi se reklo da me groteskni pogrebni ritual zbunio i oneraspoložio. kao da mu je neugodno. a u isto vrijeme zanemaruju neke notorno poznate.Mikija. Jedini pouzdan niz jest niz dragih mrtvaca. U pola osam. vradaju nas ilovači. kao što se promijenio i grad koji sam po nekoj navadi oduvijek držao svojim. Pretpostavljam da je mislio kako sam popodnevnim pogrebom potresen. traktat. sve je bilo jednostavno. Tutnuo mi je u ruke fascikl sa tri stotine stranica. među koje se nekom neumitnošdu preselio i Čedo Kralj. odložio sam njegovu čuvenu Povijest pornografije na ormarid za cipele i rekao kako du mu svakako pisati o tome što mislim o rukopisu. gdjekad su mutne i nedovoljno artikulirane. temeljito svladao Freudov Uvod u psihoanalizu. a spoznaje. čini se. kad smo u provincijskom kinematografu odgledali Rocca i njegovu bradu — počeli zvati Delon. tamo gdje nisu trivijalne. kojima autor pridaje karakter kolektivne erotofilije. "Uvod u pornografiju" ili "Teorija pornografskih žanrova". koga smo nakon one večeri. umjesto da se predamo glupavim sentimentima rastanka. estetika.

kako se Mikijevu Povijest pornografije ne bi držalo zaludnom kupusarom. lipnja 1987. moram priznati. Simpatičnim i šarmantnim doima se što se sred suhoparnog i apstraktnog baratanja latinskim terminima iz sfere seksualnosti. Poglavlje o videopornidu (u kojem se nalazi i smiješna j distinkcija između VHS i Betamax pornida) također je puno simpatičnih zaključaka.. Vrlo su točna i dojmljiva zapažanja o dobi "pornografske oskudice" (kasne pedesete i rane šezdesete godine) u kojima kao pornografski fenomeni počinju funkcionirati relevantna umjetnička djela poput Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterlej ili raskošnih Rubensovih aktova. Na tim stranicama autor se doima manje znanstvenikom. njegovim tehnološkim pretpostavkama i oblicima društvenosti koje je inaugurirao. Zašto nije uspio pronadi ništa pametnije. Sasvim je vjerojatno da je pornografija u svom alternativnom prostoru mogla mirno koegzistirati s idealima prve petoljetke. u kojima sam pokušavao upoznati i sama sebe. s druge strane. mogao je mirne duše zabilježiti da je to vrijeme bilo vrijeme posvemašnjeg "iskustvenog ništavila". jer nije imao ničeg pametnijeg čime bi ispunio jalov i uglavnom besmislen život. vjerojatno je pitanje koje bi trebalo postaviti nekom drugom. onako nehotice. Jasno.ali. istraživačem. Iz te niti. moram odmah istadi da su briljantna mjesta u knjizi ona koja se zadržavaju na duboko proživljenim oblicima pornografskog umijeda. boli te druge ona stvar za Mikija Grabara! Danas. ni na Bataillea. Miki Grabar svoju tezu dokumentira time što je novo i mlado društvo imalo strogo kodificiran repertoar mitova i ciljeva. Nije vam jasno kako je. Povijest pornografije postaje knjiga važnija za mene negoli za njega. a više fenomenologom svakidašnjeg života. ma koliko listali Mikijevu studiju. nedete nabasati ni na de Sadea. jer Miki nikad nije namjeravao tih tri stotine čudnih stranica podastrijeti javnosti. Na bar dvadesetak mjesta u knjizi spominju se rezultati slabo poznatog učenika Kanta i Fichtea — Friedricha Karla Forberga i njegova nastavljača Isidorea de Lisieuxa. miksoskopiju i infibulaciju. ali zato. premda na jednom mjestu sasvim neumjesno spominje "orgonsku energiju". dakle mjesta potkrijepljena vlastitim i generacijskim iskustvima. takav je zaključak sasvim neodrživ. jer se pornografija uvijek javlja u alternativnim sustavima koji nisu obuhvadeni kodeksom ideoloških i ekonomskih ciljeva. u toj važnoj knjizi postoji skriveni oris koji objašnjava i mojih četrdeset godina. umjesto Wilhelmom Reichom. ali je zato terminološki kaos pedantnom čitaocu ponekad naprosto neizdrživ. sasvim je sigurno da je ova pompozna sintagma prije rezultat njegova nepoznavanja tog vremena negoli rezultat povijesno-znanstvene dedukcije. Mikijeva poprilična ortografska dezorijentacija ne zabrinjava previše. probije i po koji kolokvijalizam poput "sikiIja". Poznajudi Mikijevu brzopletost u donošenju zaključaka. olako brka ejaculatio precox i ejaculatio anteportas. Miki i ja bili bespomodno smiješna dojenčad. U zemlji s oko dvadeset posto nepismena stanovništva i oko šezdeset posto nepismenih književnika. o kome ne zna ništa. . Unatoč metodološkoj zbrci. onaj po kojem videopornid nudi umjetne pornografske rajeve devizno potentnom upper classu. kad se Miki nalazi negdje iznad Atlantika u PAN AM-ovu avionu. od kojih neki kao da imaju i sociološki karakter. dok se u funkciji porno kastratora često pojavljuje devizno-carinska kontrola (!). koji ga nepogrešivo odvodi do sigurne američke destinacije. "kurtona" i "glavida". npr. Kako smo 1948. gdje de svom traljavom životu pokušati pridati nešto više digniteta. 6. satkana je i ova kronika kojom du pokušati evocirati ova četiri desetljeda u kojima sam poznavao Mikija Grabara. a kako. U politološkopsihoanalitička razmatranja pornografije fašizma upustio se oboružan Jungom. sve moje kritičke i često ironične opservacije uz Povijest pornografije mog najboljeg prijatelja Milana Grabara posve su neumjesne. Tako je neponovljivo poglavlje o kudnom "hard coreu". pa i pornografski hedonizam bio na udaru ideološke prohibicije. IV Povijest pornografije o godini 1948. No. pornografske doduše. i kako oralni seks na dva mjesta naziva "lingvistički seks". Prije bi se reklo da ih je pisao tek tako. čuo za polipigista. (jer to je godina našeg rođenja) i o godinama koje su slijedile govori kao o vremenu "pornografskog ništavila". No. sudedi po tekstu. s jedne strane. Unatoč retoričkoj bombastičnosti. Ali. primjerice. ne poznaje Freudove analize velikih umjetničkih djela. a o Foucaultu da i ne govorimo. Unutar kojih je svaki.

Bude li sin. tatu je čekala mobilizacija i prozaično slugatanje u jednom starojugoslavenskom garnizonu. moj se otac oženio drugaricom Anom. Lenjinki. Moj je otac. stanovite neprilike ispriječile su se njegovoj revolucionarnoj bududnosti. Tako sam dobio ime kojim su moji roditelji bili sasvim nezadovoljni. Jedna od važnijih akcija bila mu je predaja jedne satnije u partizanske ruke. bili oboje na tragu progresivnih društvenih stremljenja. Bacio je novine. uvjereni predratni HSS-ovac (lijevo krilo). a čuo sam i za jednog Kronštata (!). Umjesto katalonskih i andaluzijskih uzbuđenja. otac je otvorio svježu Borbu i u njoj. Zatim je. Moram odmah priznati da sam ovo teško i neizvjesno vrijeme na najizravniji način osjetio i na vlastitoj koži. Jedna od sitnica koja pripada toj godini jest i naše rođenje. Ne zbog toga što se Miki rodio dan nakon mene. tih se godina rodilo mnogo Staljina. na svoje zaprepaštenje. ali koje me je. koji bi. I premda takva odluka danas djeluje strahovito blesavo. Mrzio je sve buržoaske režime. zvat de se Staljin. opravdao je to tumačenjem da se tu ipak radi o erosu druge vrste. Petoljetki. došao mu je poziv za domobranstvo. koju je upoznao na akcijama obnavljanja porušene pruge. pa zatim djedovo proširenje obrtničkih pothvata i slično. učio kako su Kant i Hegel građanski filozofi ograničena duha i slično. nego zbog jednostavne činjenice što njegov otac nikada nije očijukao s komunistima. Negdje prije rata ozbiljno je nakanio otidi u Španjolsku i staviti se na raspolaganje antifrankističkim snagama. oboje dakle u partiji. mogli imati veze i s osnovnim predmetom njegove knjige. Sovjetki. pa je bilo normalno da požele dijete koje de ved sutra uživati u arkadiji koju upravo grade. iako pomalo nevoljko. Braco i slično. baš u trenu kad se tome nisu nadali ni domobrani ni partizani. uslijedila iznenadna i zaslužena kapitulacija i njemačko ratno zarobljeništvo u stanovitom Sorauu pored Frankfurta am Oder. Micek.I premda 1948. Godine 1947. sjeo na bicikl i odjurio do opdine. tata je konačno obukao partizansku uniformu i počeo s ideološke strane usavršavati svoj revolucionarni portret. U vojsci se ponašao domobranski savjesno. pa su me kod kude uvijek zvali nekako drugačije: Mucek. spasilo niza mogudih neugodnosti. Kako nije bilo prevelikih nada da bi se starog birokrata matičara dalo nagovoriti na neke neregularne izmjene. anegdote i tračeve. Roditeljima Milana Grabara tako nešto nikada nije moglo pasti na pamet. Slavko Grabar. Dok se ona negdje motala po memljivim hodnicima opdine. Desetak dana nakon mog rođenja. Mikijev otac. I tako. U proljede 1945. blještao je lik plemenitog druga Josifa Visari-onoviča. to jest njegova majka. odlučio je otac Franjo. Tamo je tata timario konje. dogovorili su se brzo da se umjesto Staljin upiše Stanislav. Naime. vjerujem. koja je tom prilikom postala Ana Ivančid. Ni s našima. Kad se konačno vratio. kad su ved bili sigurni "da se Švabo nede s nama igrati nikakvog blitzkriega". kako on misli. osnovama Marx-ova Kapitala. Tatinu ljubav spram Staljina i drugih revolucionarnih veličina 1946. ali ga je u tome spriječila nesretna okolnost što je organizator njihove akcije bio prevarant koji je odmaglio s parama petorice nesuđenih "španaca". a pogotovo ne s ruskima. dr. Zbunjen i pomalo postiđen. umjesto da se odmetne u šumu. majka je otišla u matični ured prijaviti sina. pa bolesna baka. na brzinskim kursevima ovladavao Kratkim kursom povijesti SKP(b). uletjevši u matični ured baš u trenu kad je matičar u odgovarajudu rubriku upisao prva tri slova imena STA. Imali su tada manje od trideset godina. i sljedede godine za Mikija predstavljaju "pornografsko ništavilo". imenom s kojim se moji roditelji nisu dugo mogli pomiriti. koji je komunizam držao tlapnjom prispodobivom . i eventualnog poznanstva s Onvellom ili Hemingwayem. autor troši bar deset stranica na razne sitnice. Franjo Ivančid. bio je gospodin liječnik. pročitao "Rezoluciju Informbiroa o stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije" i "Izjavu CK KPJ". Bile su to nekakve peripetije ljubavnog tipa. za oduševljenog i svjesnog komunista prošao sasvim atipičan ratni put. Iznad svih ideala. Ni danas mi nije jasno koji mu je to mentalni ustroj dopustio da ljubav prema Sovjetima i drugu Staljinu istog trena otpise za sve vijeke vjekova. mojoj majci. Kominform je sasvim bešdutno manipulirao i mojim imenom. gurao im termometar u čmar i sanjao o povratku u zemlju i priključenju NOB-u. gotovo sakralno svijetlo. Zamislite samo na kakav bi se način tumačio politički profil čovjeka koji je na dan izlaska "Rezolucije" dao sinu ime Staljin! V. prihvadao dijalektički materijalizam kao jedini ispravan pogled na svijet. godine pomutila je djelomice ljubav prema drugarici Ani.

Kardelja i sličnih. koja se poput vedine ondašnjih poduzeda zvala Bratstvo. Sve te papire koje je donosio otac majka je sklanjala pod krevet. "na teren". Moše Pijade. pozvavši ga da se izravnije uključi u akcije obnove. volio lijepu literaturu. svaka sa svojim čedom. hripavcem. Kako su se međunarodna i unutarnja situacija sve više intenzivirale. Ujak Emil. ne propuštajudi priliku da preko korza prošede s kakvom pametnom knjigom pod rukom. Moja majka Ana i Milanova majka Ljubica upoznale su se na porodiljskom odjelu gradske bolnice. a poslije se prihvatio i rada u nekakvim partijskim komisijama kojima nikako nisam mogao popamtiti imena. No. jer ju je probuđeni majčinski instinkt počeo polako. pa vi znate da sam u krajnjoj liniji i ja za našu stvar! VI. otišla je majka do očeva partijskog sekretara da mu se potuži. Jedan nadobudni lokalni partijski funkcionar prigovorio mu je da se ne bi smio izdvajati na takav način. Grabar vrlo uspješno operirao slijepo crijevo mladog rukovodioca i tako ga spasio sigurne smrti. i ne znajudi jadna da je te nodi i drug sekretar zaglavio zajedno s tatom. majka bi ga ironično upitala: — Je l' u bazi palo janje u" prase? I ma koliko se tata trudio da majci objasni kako se naša socijalistička zajednica nalazi u sudbonosnom periodu u kojem se mora othrvati ruskom pritisku. Odlazio bi "na komisiju". a . a ne krvavim grmaljima koje je svaki dan sjekao na kirurškom odjelu lokalne bolnice. situacija u našoj obitelji nije bila baš najsjajnija. Grabar mogao letargi-čno opustiti u svom privatnom građanskom rezervatu. Otac je radio kao poslovođa u jednoj firmi. nosio je elegantna predratna odijela. gdje su postale nerazdvojne prijateljice. ujaka Emila. pogotovo kad bi mu dr. što je rezultiralo sukobom i svađom. jer su se sastojala sve od samih kratica. Grabara. pa i partijskim zanimanjima. izbjegavao mitinge koje je organizirala nova vlast. majka je često tvrdila kako se tata nije oženio njome. nego partijom. iako oboružan partijski dajdžestiranim poznavanjem klasika marksizma. čiji je jedini zadatak bio da razuzdanu i isposvađanu porodicu svojim majčinskim trikovima zadrži oko zajedničkog stola. redovito bivao poražen od obrazovanijeg i elokventnijeg dr.E. piše čiča Janko. premda je mojoj majci više pristajalo ono "drugarice". dok su naši očevi vodili tihi politički rat u kojem je moj otac. majka se vrlo brzo pretvorila u kudanicu. U tim obostranim posjetima majke su se bavile problematikom dječjih proljeva. Moglo bi se stoga ustvrditi da Milanovo i moje poznanstvo seže do prenatalnog perioda. reakcijama na cjepivo i slično. a Milanovoj "gospođo". napustile rodilište. koji je bio punih petnaest godina stariji od majke. "u bazu". čavrljale i plele pletivo koje im je padalo preko nabreklih trudničkih trbuha. Naše su majke ležale krevet do kreveta. praznovao vjerske blagdane. moj bi otac uživao stanovitu prednost. koja je izglađena tek pošto je dr. I kad se s jednog važnog sastanka vratio u tri ujutro trešten pijan. I dok je otac u vremenu koje de uslijediti ostao dosljedan u svojim širim i užim društvenim.anđelima. Nakon što su naše majke. ali ti tekstovi nisu pripadali navedenim drugovima iz Borbe. "kod odgovornih". Sudedi po raznim usmenim izvorima. koji se k nama doselio odmah nakon mog rođenja. svaka mu čast! Moj ujak Emil svoje je oduševljenje tekstovima izražavao nepoznatom francuskom riječi "chapeau". a kad bi se kasno nodu vratio. Otac je bio vrlo pažljiv prema mami pa joj je u bolnicu redovito donosio partijske brošure i Borbu sa sve novijim i sve boljim tekstovima drugova Đilasa. Jedinstvo ili Pobjeda. Tata bi nakosio svoju tradicionalnu francusku kapu i rekao: . "do komiteta". te su komisije imale pune ruke posla. nastavile su održavati prisne kontakte i vrlo brzo su naše obitelji postale nekom vrstom kudnih prijatelja. političkim. očev proširen društveno-politički angažman nije u naš dom unosio onoliko problema i razdora koliko je unosila prisutnost majčina brata. nije sudjelovao ni u kojem segmentu raznolikih formi poslijeratna života. kakva de ubrzo uslijediti. Grabar s poštovanjem u glasu kazao: — Druže Ivančicu. a Milanova moju "gospođo Ana". Jedino u kriznim i napetim vremenima. Rukovodilac je nakon toga posvuda pričao kako se komunizam gradi i kirurškim skalpelom u ruci. Moja je majka zvala Milanovu "drugarice Ljubice". Sebe je držao rafiniranim čovjekom koji ima stila. pa se dr. tako da je tata i prečesto izbivao iz kude. ali kao da je imao vrlo jasna politička uvjerenja. ali sigurno i nepovratno udaljavati od partijske problematike.

što je majku opteretilo mnogim novim problemima i mnogim novim brigama. a ponajmanje brata svoje žene. nagovarajudi ih da se vrate izvornoj narodnoj medicini. zamračili su očev anegdotalni kaleidoskop mnogo zagasitijim tonovima.najradije ih je iznosio pred mojim ocem. Poslije se ipak pokazalo da ujak nije bio pravi informbiroovac. ni za Goli otok. što bi uvelike pridonijelo proširenju našeg ionako skučenog životnog prostora. tko spomenuo ribolov. pred muslimanima je govorio o proteinskim i vitaminskim bogatstvima svinjetine. a svako prisjedanje na mladost ima pomalo karakter šarenog i veselog panoptikuma. ili čak tragičnim ishodom. Ali. one zle bile su paklenski zle. čak i onda kad ne poznaju okolnosti. koje je otac počinjao graditi na kakvoj sitnoj i uzgrednoj asocijaciji. drugi pak zaglavili u zatvoru. Tako je u prisutnosti katolika govorio o prednostima pravoslavne autokefalnosti. tako da je ujak Emil u našem domu nekoliko godina uživao kao u posve otvorenu poligonu za izražavanje najsvetogrdnijih političkih ideja informbiroovske provenijencije. Uvjereni. kad bi tko spomenuo prva Fiatova vozila. Poslije. koju je provodio sasvim u skladu s brojnim smjernicama i pravcima našeg ranog društvenog razvoja. to je vjerojatno bilo stoga što moj naivni otac tada nije znao ni za "dahauske procese". tipova koji su činili društveni život provincije u ranim pedesetim. oni su drmali našim gradom i gurali ga u svijetlu bududnost. Kad bi. a mojem ocu. Ili. o tom vremenu znam vrlo malo. koji su se osamdesetih godina počeli pojavljivati na stranicama naše periodike. Jasno. ili u knjižarskim izlozima. Kako je izgledao u vrijeme mog i Milanovog rođenja. pred ljubiteljima opere parodirao je ključne scene Krabuljnog plesa. a i to što znam zacijelo nije previše pouzdano. Živjeli smo u gradidu stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba. barem po očevim toliko puta ponovljenim pričama. oni su. misledi da su vrata automobila zapravo vrata nužnika na željezničkom kolodvoru. predstavljali šareni i smiješni panoptikum živahnih sudbina. jer na koncu svaka . U svim tim pričama. čim bi se za to ukazala pogodna prilika. Što se pak tiče likova. ja sam pronalazio nešto švejkovsko. VII. ali uglavnom s dobrim namjerama i silnim entuzijazmom. kad je nestalo racionirane opskrbe. pokušao u punoj vožnji izadi iz "fide". Pedesete su bile godine njegove mladosti. uhvatila je majka kratak predah. borcu protiv informbiroovske propagande. moj otac nije mogao otkucati nikog. ionako krhkim zdravljem. mirnijem dobu. jer je uglavnom napabirčeno iz očevih anegdotalnih pričica. ne znam. Ali domalo se rodila i moja sestra Zvjezdana. otac bi obavezno pričao onu zgodu kad je Gojko Frndid upao u hladnu Dravu skupa s kukuruznom pogačom koja je trebala poslužiti kao mamac. uvjerio me i školski odgoj kojemu su me bešdutno predali ujesen 1955. nego namrgođen neženja. tek tu i tamo zagorčen kakvim nesretnim. pa je na jedan jedini mig mog oca ujak Emil mogao biti odveden od strane organa narodne vlasti. otac je mnogo pričao o svojoj mladosti. inače posve pijan. Prije no što se definitivno razočarao. to je valjda tako u svim sistemima. primjerice. iza drugih afere. liječnike je omalovažavao. Ta su uvjerenja bila nedvojbeno inform-biroovska. karikiranju i prepravljanju pratedih okolnosti. Povijesni. koje su bile ukrašene njegovom sklonošdu pretjerivanju. kao i o hranjivosti kolesterola. No. U središtu gradske pozornosti bile su tada neke čudne fizionomije čije su burne sudbine orisale provincijsku mitologiju ranih pedesetih. Ali. tata bi odmah pričao o tome kako je kum Omčikus. ukazivao je na revizionis-tičku narav našeg nepristajanja uz lager. one dobre bile su anđeoski dobre. memoarski. Iza nekih su ostajala dobra djela. čak i onda kad nisu u pravu. namdor koji je volio svakom oponirati. No. to ved pripada kasnijem. ni za udbaške i razne druge afere. a ujak se počeo baviti manje politikom a više svojim kardiovaskularnim problemima. Zapravo. u kudnim političkim sukobima oca Franje i ujaka Emila moja je majka igrala ulogu nekakve tampon-zone. pladajudi mir u kudi vlastitim. kad je informbiroovski pritisak popustio. kritički i literarni tekstovi o tom dobu. Tata je imao običaj da nebrojeno puta ponavlja davno ved ispričane zgode. ali je sva prilika da se nije mnogo razlikovao od ovog kakav je sada. principijelni. ispričavajudi se da mora na ispovijed. gradidu koji poput tolikih sličnih nije bio lijep nikom izuzev njegovim žiteljima. neki su dobili biste. Da je takva predodžba najvjerojatnije točna. Tredi su se samo obogatili. ateistička društva napuštao je. Neki put čak pomalo i na silu. ne znam da li zbog toga što je u ocu tinjala neka švejkovska crta. Iz njegovih priča uspio sam izvudi zaključak kako su rane pedesete godine bile vrijeme u kojem su se stvari dijelile na dobre i zle. spomen-ploče i nazive ulica.

Primjedba je govorila nešto o tome kako se mladom i perspektivnom piscu preporučuje da za početak ovlada najnužnijim elementima pravopisa. socijalistički odgoj u školama. u čijoj se pozadini naziru tipične zagorske kleti. U ovoj sferi osobito važnu ulogu igrala su dva čovjeka: predratni soboslikar Faruk Mehmed-bašid i pisac radnik Krešimir Kutljača. Njegova velika patetično-revolucionarna freska "Staljin se obrada masama". pa mu je promakla pojava "Rezolucije Informbiroa". Godine 1947. Sam si je zadao partijski zadatak osnivanja pravog radničkog nogometnog kluba. kao Krila. "glavonjama". Jedinstvo. ne znam. Mrska gradska reakcija počela je zbijati šale na račun druga Sivog i njegovih pulena. kako de ubrzo shvatiti. ali je drug Sivi mislio da de se provedenom revolucijom u radničkoj državi i ta nepovoljna konstanta stubokom promijeniti. vjerojatno stoga što za nekog drugog slikara nije ni čuo. a na sugestiju provjerenog lokalnog književnika Krešimira Kutljače. što je bio. pa je klub vrlo brzo rasformiran "zbog nedostatka financijskih sredstava". čini se. pa je lokalne modnike nazivao "budžama". nakon petnaest mjeseci knjiga se vratila pošiljaocu s dobronamjernom primjedbom. ali se prvi problem pojavio onog trena kad je trebalo odabrati ime klubu. promatrajudi tko sve izlazi iz crkve ili ulazi u crkvu. onako interno — Defanziva. Roman je govorio o gigantskim uspjesima nekog našeg rudara po imenu Korčagid (?!). pa šta bude — bude! Za divno čudo. uprava. "krupnim ribama". pričao o sudbinama gubitnika. da nadležni o tome odluče. uz razvoj sporta i fiskulture. Iako demobiliziran. preobražaj zemlje. Drugu Sivom na srcu je bila obnova. Ved prvim potezom kista postao je učenik slavnog Bože Ilica. a bogme i obrnuto. na čelu s drugom Sivim.. Na nesredu. drug Sivi je nedjeljom oblačio svoju partizansku uniformu i tako odjeven paradirao po korzu. naš je grad od prvih dana nogometa u našim krajevima pokazivao katastrofalno nizak postotak nogometno uporabljive omladine. dakle sasvim građanska imena. Lokalna slava Faruka Mehmedbašida bila je kratka. Osobito živopisna bila je sudbina čuvenog druga koga su zvali drug Sivi. taksenih maraka i uvjerenja provode kompliciranu administrativnu proceduru promjene imena. Nakon slavne partizanske epopeje. do 1947.individualna sudbina dosegne jednu od dviju opcija — pobjedničku ili gubitničku! Otac je ponajviše i najradije. Vihor i slično. "faktorima" i slično. što se. eksproprijacija privatnog vlasništva i ostale napredne stvari. koju je potpisao netko od nadležnih (potpis nečitak). vratila ga je iznenada u prozaičan soboslikarski metier. na koncu se odlučila za sasvim izvorno ime RNK Ofanziva. Još i dandanas mnoga od te nekadašnje djece obilaze razna nadleštva i uz pomod hrpa formulara. Usmjeren na globalna pitanja soc-realističke estetike. zidnu plohu zamijenio platnom i postao slikar. pojavio se u gradskom komitetu s rukopisom romana ne baš osobito originalna naslova: "I mi kalimo čelik". Kako u komitetu nisu znali što bi i kamo bi s tim romanom. čak i oni koji su nosili predratna. kao pisac apsolutno nepoznat i u najužoj sredini. Nakon dugog dvoumljenja između imena Dinamo. drug Sivi obreo se na nekom visokom položaju u našoj komuni. Sad. Sinu. nazivajudi naš klub. — Kad dođem do polovice — govorio je — učini mi se da bi trebalo ostaviti prostor za vrata. njegove su kompozicije bile grandiozne masovke veličine prosječnog zida. jer su se struktura vlasti i njena terminologija tijekom godina toliko mijenjale da to narod nije uopde mogao pratiti. kako mu se činilo. Željezničar i slično. bio bi značajan po tome što je u njemu na neki način anticipiran kasniji podvig udarnika Alije Sirotanovida. a da je ikad objavljen. nabavio nešto manje kistove. Hajduk. Kako je ved kao soboslikar bio usmjeren na velike formate. vjerojatno stoga što su gubitničke sudbine redovito podobnije za literarnu obradu. Pošto svatko zna da je u zdravom tijelu i zdrav duh. slabo je pratio promjene u tekudoj dnevnoj politici. Krada i od slave njegova učitelja. Krešimir Kutljača bio je učenik Radovana Zogovida i velikih ruskih revolucionarnih pisaca. ispunjenje petogodišnjeg plana. Farukov umjetnički kolega. u Agit-prop. Prekvalificirati se iz soboslikara u slikara činilo se Faruku Mehmedbašidu više lingvističkom negoli suštinskom transformacijom. partizansko ime — Kurir. koji se rodio 1946. Ofanzivu su strašno naprašili svi njeni provincijski rivali iz okolnih mjesta. te je u nj po zadatku uključio i nekoliko ljudi sa čijim je talentom i partijskom sviješdu računao. Odbacio je jednostavno onaj prefiks (sobo-). promijenio vrst boje. a u svim tim pričama otac nije bio ništa drugo nego usmeni literat. dao je. moglo smatrati osobito povoljnim ishodom. ali mu je važniji od svega bio nogomet. pravo proletersko. odlučili su da se to o partijskom trošku pošalje u Beograd. pazilo se i na razvoj kulture i umjetnosti. Momčad je kako-tako sklepana. Prave nevolje počele su s prvim utakmicama našeg radničkog nogometnog kluba. a onda .

Odgovorila je samo: — Bog bio s tobom! Zatim sam je pitao je li koji očev prijatelj zaglavio na Golom otoku. Jer. Ili: "Iz radničke obitelji. koristili podosta za pisanje scenarija za različite svečane akademije i skečeve iz NOB-a. Po dužnosti je svirao na svadbama nekih lokalnih funkcionara. Isto tako. zbog literarne verziranosti. različita opskurna mjesta u periodu od 1948. uz pozitivne morala nadi i po koja negativna crta. i nije li ga otac mogao spasiti. na žalost. kao što de svatko zaključiti. kako otac kaže. kao što je Marcel Bliznec. svirajudi drugu violinu u kavanskom orkestru. član nekog filharmonijskog orkestra. ali su ga ipak. Mičurin i druga djela sovjetske revolucionarne škole u području filmske umjetnosti. a isto tako. A. povisilicu od kosilice . bila je kratka vijeka. Edisonu teško mogla dokazati bilo kakva reakcionarna djelatnost. kad se o Golom otoku počelo pisati sasvim otvoreno. I premda ta zgoda ne opovrgava Mikijev zaključak o "pornografskom ništavilu" ranih pedesetih godina. raskrstio s religijom. VIII. inače prijeratni bilježnik. Karakterizacijska karijera druga Ostoje Kadida. ili zbog toga što je. kako se poslije saznalo. premda bi se T. ali težak za razgovor ved nakon šeste rakije".. Ščors. O hapšenjima i provođenjima ljudi na. toponim iz narodnooslobodilačke borbe doimao se mnogo prikladnijim za dvoranu u kojoj de veoma brzo zatitrati: Čapajev.. kad je Ofanziva postigla autogol. kako bi stvar Obrad djelovala objektivnije. a svako njegovo negiranje i sumnju neizlječivim dogmatizmom.. koja je i u najdelikatnijim stvarima bila mnogo otvorenija od oca. Majka je priznala da su odveli Njegovana. saznao tek nakon što su se vratili. sudbinu i kaznu svakog odvedenog držao zasluženom. surađivao s NOP-om. ta bi primjedba bila čak i poticajna da Krešimir Kutljača. raskrstivši definitivno s Rusima. smatrao institucijama koje ne znaju za grešku. patnji i poniženja. kao što ga nikad i nedu razumjeti. U očevim pričicama pojavljivala su se i druga značajna imena. Da li zbog toga što se ova mučna problematika dala teško oblikovati u njegovom anegdotalno-ironičnom stilu. spominjudi "spolne organe". i jer je to. koji je pisao partijske karakteristike. Pretpostavljam da je za hapšenja morao znati. Eto. bavedi se svojim violinističkim poslovima. u kojima se. kako je kazala majka. predratni vlasnik gradskog kinematografa Edison. da li je tata ikada mogao hapsiti ili denuncirati ljude.. ali dopuštam da o Golom otoku bar u prvo vrijeme nije imao pojma. Kasnije. kao i ostale organe narodne vlasti. to vrijeme nikad nisam razumio. predratni violinist. kamo i zašto su bili deportirani. Vjerojatno je mislio da bih ja svako njegovo zgražanje držao poenom za svoj mladenački anarhizam. Zatim Ostoja Kadid. i uz povijest pornografije u mom gradu. otac i ja više nismo bili u toj vrsti odnosa koja bi omogudila otvoren razgovor o toj delikatnoj temi. Pastir Kostja. nije uspio ni na tren zablistati slavom jednog Faruka Mehmedbašida. gnjavedi se s muzikašima koji nisu razlikovali violinski od francuskog ključa. znao je napisati i ovakvu karakteristiku: "Odan stvarima radničke klase. Marcel je ostao četiri godine u našem mjestu. nisam imao nikakva moralna prava ispitivati očevu savjest po pitanju golootočke problematike. iako to knjiga Milana Grabara nigdje ne navodi. Sikida i Katida. ili čak prebrzo . ali su se njegovi umotvori još dugo prepričavali i u progresivnim i u natražnjačkim krugovima. ali istinitost tog podatka nikad nisam uspio provjeriti.. Doduše. koji bi mu katkad spočitnuli da je nešto odsvirao bez osjedaja. Drug Ostoja.ustrajno nastavi raditi i brusiti stil. Unatoč svemu. spominjala se tu i nekakva uniforma. sva je prilika da mu nije moglo biti ni nakraj pameti da među odvedenima ima i nevinih. nije bilo nikakvih ekonomskih i zakonskih pretpostavki . otac nikad nije pripovijedao. jer je Udbu. ali šepa na lijevu nogu". Njen je neslavni protagonist Tonček Kralik. zapravo mnogo kasnije. mislim da je tajna niska okolnosti kojima se odigrala naprosto nezaobilazna. relativno mnogo toga znao sam o jednoj neveseloj aferi koja je bila najizravnije vezana uz korpus informbiroovskih zbivanja. Isto tako. Drugu Sivom upisao je kao negativnu karakteristiku to što je vulgarno psovao. koji je nakon oslobođenja (kako se to ved događalo) promijenio ime u kino Romanija. Jednom sam upitao majku. ponajprije zbog toga što. pa negdje do 1953. kad je skinut povijesni veo s golootočkih stradanja. jer je tada o tim stvarima bilo najpametnije šutjeti. kojem je kao osobit grijeh upisano to što je u četiri ratne godine ostao u Zagrebu. ali tata nije mogao uraditi ništa. Sad. čvrsto opredijeljen protiv informbiroovske propagande.

a ostatak Kralikova stana pretvoren je u kancelarije za brojnu administraciju kinopoduzeda. puknuo je glas da stari Kralik posjeduje dvjestometarsku crno-bijelu rolu nekog pornografskog filma. a to je vrijeme koje sam. Sama kinodvorana je nacionalizirana. ali je kadrovska nužnost nalagala da ga u kinu ostave kao kinooperatora. jer projekcionim aparatom. likova i zbivanja. nagađanja i govorkanja završila su skandaloznom aferom. Odmah je puknuo glas o čudnom samoubojstvu zabludjelog informbiroovca. Jedan je nakon mjesec dana premješten. čokolade i drugih nezaobilaznih proizvoda. zbunjivalo nas je ono što se kasnije događalo s udbašima za koje se govorkalo da su predstavljali Tončekove privilegirane goste. Tko su ti privilegirani gledaoci. banana i crtani film. Nikakve pornografske role nije bilo u blizini. Sve moje sumnjivo znanje o ranim pedesetim godinama ima sasvim ograničenu vrijednost. natalože-no znanje ostavljalo me još uvijek u nekoj vrsti ahistorijskog . sasvim neverificirana zona. Mikijevih prijatelja. iako su izazivale blagu zavist nas. pa se nagađalo da Tončeka Kralika netko primorava da vrti taj film. jer ne predstavlja osobno iskustvo. Oni zlonamjerni tvrdili su da taj pornografski film i ne postoji. nakon Rankovideva pada. Tonček Kralik imao je mladu i vrlo zgodnu ženu. provodio u dječjem vrtidu. ako iz tih vremena pamtim samo luđa. obala im je bila mnogo nerazvedenija od naše. te Staljinova slika u jeftinom okviru od jelovih letvica. Tončeka Kralika pronašli su u operatorskoj kabini obješena remenom za hlače o kosu stropnu gredu. ležalo je nekoliko informbiroovskih brošura i letaka. žvakada guma i kromirani automobil na navijanje. o čijoj se ljubavnoj prošlosti pričalo svašta. ponajprije očeva pripovijedanja. jer je našeg prijatelja Jaromira Kralika za dugi niz godina opskrbila neslavnom etiketom "djeteta informbiroovca". čija se politička privrženost Staljinu dala protumačiti tek njegovim davnim i mutnim češkim podrijetlom. Jednog jutra u zimi 1948./49. Pod ukočenim nogama. a onda su se u gradskim pričama počeli ponajčešde spominjati tri-četiri udbaša. Ogroman stan koji je posjedovao iznad kinodvorane reduciran mu je na razumnih četrdeset kvadrata. primjerice. te da se kasno nodu u kinu Romanija održavaju tajne projekcije za uzak krug privilegiranih gledalaca. Globalno gledajudi. Ova tužna i nesretna smrt poslije nam je na neki način postala bliska. ili obdaništu. dugo se nije znalo. koja se još 1939. negdje oko 1948. imale su karakter nepodobnog zapadnjačkog importa. sada prerađenu u korisnu instituciju za čuvanje i odgoj predškolske djece. ved nisku posredovanih slika. rane su pedesete predempirijska. bila odselila u Kaliforniju. kako u to vrijeme još nisam imao pravilan stav prema povijesnim uzročnoposljedičnim perspektivama. godine. kao što su televizija. Ali. kad su u kudu Milana Grabara počeli pristizati paketi njegove tetke Rozalije. i dvogodišnjeg sina Jaromira. iz moje individualno-povijesne perspektive to je još uvijek faza nepostojanja upotrebljivih igračaka. Sad. Sve te stvari. IX. kao što su naranča. koje su se ljuljale na hladnom propuhu. čovjek se obično bolje sjeda marginalija negoli dominanti. Dakle. upoznao sam tek nešto kasnije. E sad.po kojima bi gazda Kralik i nakon oslobođenja mogao ostati vlasnik kina. Taj isti Milan Grabar. slutnje. teško je rekonstruirati. čija je funkcija bila isključivo propagandnog karaktera. nego da je ta dvjestometarska rola koju tajni posjetioci ogledavaju zapravo Tončekova žena Cvijeta. No jedna od dominanti bilo je ovladavanje političko-revolucionarnom azbukom. a o njihovoj tradicionalnoj netrpeljivosti spram crnaca da i ne govorimo. drugi je i sam dopao Golog otoka. I premda je sve bilo čisto i jasno. Nijedan američki rudar nije bio kadar iskopati ugljena koliko naš Alija Sirotanovid. to je vrijeme Staljinove smrti i likvidacije Berije. bududi da se majka zaposlila kao nastavnica na lokalnoj osnovnoj školi. Razumni su ljudi pretpostavljali da čovjeku oženjenom mladom i zgodnom ženom pornografski filmovi ne predstavljaju neku osobitu nuždu. što nas je u kasnijem životu trebalo učiniti pravilno usmjerenim jedinkama. Neke od tih fantastičnih artikala. Ta grada sastojala se od istinitih pričica i izmišljenih pjesmica. vlasnik čitavih paketida žvakadih guma. I kako to obično biva. te postupne konsolidacije jugoslavensko-sovjetskih odnosa. što se sve nama tamo događalo.. ili 1954. a tredi je otpušten 1966. osim njega. nitko nije znao rukovati. kako su to zvali. U onom što čini jedan osobni portret ili autobiografiju. jer je svatko znao da se u Americi živi kudikamo lošije negoli u našim najsiromašnijim krajevima. moja prva prava privatna zapažanja i sjedanja sežu negdje od 1953. pa je bila zgodna za učenje. krenuo je sa mnom u preuređenu vilu predratnog industrijalca. koje se ni nakon 48 sati žvakanja ne raspadaju u ustima.

a ja sam samo slegnuo ramenima. kulačkoj opoziciji ili bijednoj anonimnosti apolite. od čega je. Animozitet tete Krampus prema Mikiju Grabaru bio je razumljiv. pa bio i dijete. te s tim u vezi i razrađene modele obrane. Vjerojatno nas stoga nisu kažnjavali batinama. Tako se inzistiralo na zdravoj i pravilnoj prehrani. dok bih se ja tek glupavo smješkao. Moj stari je jednom rekao da se droca želi iskupiti zbog toga što joj je netko iz familije bio u kulturbuntu. koja se iznad svih proteinsko-vitaminskih vrlina nadasve odlikuje bljutavošdu. a samo jednu lijevu ruku. Iz svega ispričanog dalo se zaključiti da je drug Kidrič bio jako dobar i da je volio nas djecu. koju čini znanstveno određen omjer proteina. u vrtidu se mnogo govorilo i o nekim drugim pozitivnim vrijednostima na koje naše suvremeno društvo pazi kao na oko u glavi. imao si mnogo bolji tretman nego ako ti je stari zaglavio u domobranstvu. ali je zato njen tretman mene. kome obnova nije nimalo važnija od amputiranog bubrega ili rasječenog apscesa. koji je konzekventno provodila nad nama. klečanjem u kutu i čupanjem za kratke dlačice kose pored uha. sa suzama u očima. kao da se predaje nekom nevidljivom neprijatelju. danas je opet napričao dovoljno za dvije do tri godine zatvora! — rekao bi tata. ispunjene igrama partizana i Nijemaca. nadasve onog časa kad je na naša vrata došla. meni se oduvijek činilo da bi ta rečenica. Milan i ja smo ubrzo shvatili da naš prirodni neprijatelj u novoj sredini nije ni ideološki dril. prvenstveno kapitalističke. nenarodnih pedagogija. drugarica Eva Biser. pa se otac hvatao za glavu kad bih mu prepričavao ono što nam je odgajateljica tumačila. ali u taj "kulturbunt" nisam uopde bio upuden. a mi smo pregrmjeli tri epidemije ušiju. Sve one Kozare. Značaj tog tužnog događaja osjetio se i u mojoj kudi. rekao: — Bolje da je umro on nego ja! — Nemojte ga prijaviti — rekao je hladno otac — ali ne lajte okolo o tome! Sutradan su nam u vrtidu pričali jednostavnim riječima o značaju tog pokojnog druga. od pravilne ishrane do građanskih prava. vitamina i drugih blagodati prirodne ishrane. Milan Grabar dobio serumski hepatitis. jer sam. ni hrana. Poslije sam shvatio da su sve te razlike između svijetlih parola i gorke prakse rezultat opdeg siromaštva u kojem smo se gušili. koji je uz drugove Kardelja i Rankovida bio Titova desna ruka. navodno. proizlaze iz materijalne i civilizacijske razine. Uz vesele vrtidke dane. nego stanovita mala. a mi. naša susjeda. te kolektivno cijepljenje jednom iglom. proboje. na neki način posjeduje karakter biološke sredine u kojoj jedinka ima. nekoliko trovanja salmonelom i drugim mikroskopskim životinjicama. Njezina naklonost nije se stjecala individualnim sposobnostima. Govorilo se o strogosti higijene. između ostalog. rekli da je umro neki drug Kidrič. učila nas da pravilno i promptno reagiramo na komande i obradamo joj se raportima sa stisnutom šakom na čelu. one koje valjda razvijaju bolestan duh u zdravom tijelu. djeteta čovjeka koji je na liniji progresivnih kretanja. Neprekidno nas je razvrstavala u nekakve kolone i strojeve. Preporučljive igre bile su one najmilitantnije. i upitala mog starog nalaže li joj njena patriotska i afežeovska dužnost da prijavi muža Edu. doduše. koji je mrcina pijana. i svoje prirodne neprijatelje. Ja sam kod kude upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih. divizije i junačka imena iz pjesama nikako nisam mogao usložiti u cjelovit sistem. onako interno . odgovarala odgoju tete Krampus. svojim štidenicima. Kao osobito tužnog događaja sjedam se dopodneva kad su nam.kaosa. a ne iz parola kojima se jedno društvo nakitilo. nego roditeljskim statusom. prvoborac. u svojoj Povijesti pornografije. sva uplakana. te da sve divne stvari. našto je otac zavapio: — Samo da se ved jednom iskobelja iz tog vrtida pa da odahnem! Svaka sredina u kojoj se čovjek zatekne. Isto tako se ponavljalo da je batina odgojno sredstvo iz arsenala starih. jer je njegov otac imao status gradskog gospodina. te da njoj u socijalističkoj pedagogiji nema mjesta. kojem su nas onako zatečene izložili. Ako ti je tata bio opdinar. ugljikohidrata. Uz povijesne teme. desante. ni epidemija ušiju. koju su drugi zvali "teta Desa". a ja bih ponekad primijetio kako je ono deklarirano često u nerazmjeru s onim što se provodi. I premda de tridesetak godina kasnije. više no pornografiji. moj prijatelj Miki Grabar napisati: "Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim". a mi smo se svakodnevno davili u bezukusnom tijestu i krumpiru."teta Krampus". bilo je i tužnih dana. dižudi očajnički ruke u zrak. Sutjeske. crnomanjasta odgajateljica. ved znao što je to "droca". — Ana. partijac ili slično. bio . nego šamaranjem.

a čvrsti crni brkovi. unatoč kapitalnom nedostatku čitave jedne noge. No tog popodneva mnogi su roditelji mogli čuti od svog mališana ili klinke kako su u vrtidu gledali jednog stričeka u uniformi kako mede pišu u tetu Desu. u mračnom parku. Dakle. koje se još zvalo i Sibir. od koje nismo mogli naučiti ništa o revolucionarnim tekovinama. buhtla i drugih prostih kolača što se spravljaju od brašna i uvijek istog pekmeza. No. moram priznati da je jedan od naših vrtidkih kolega poslije postao jedan od šefova pariškog podzemlja. U tu spremnicu dalo se zaviriti kad bi se čovjek popeo na nekoliko hvati naslagane bukovine. Grimmove i još kojekako. a sve za ljubav jedne provjerene partijke i svijetle ciljeve Oktobra. a takvi piju kavu s predsjednicima. Dakle Miki i ja otkrili smo malu spremnicu u kojoj je drug Obrad vojnički čestito obrađivao tetu Krampus. pokazalo veoma zabavnim. Ili priča o postojanom kositrenom vojniku Crvene armije. da istu priču nije ispričao i stanoviti Janko. u loži kinematografa i slično. drug Obrad volio je svradati u dječji vrtid i bila je javna tajna da je bacio oko na tetu Desu. slušao onu narodnu pjesmu u kojoj Marko Kraljevid pomalo himbeno ubija Musu Kesedžiju. bar iz moje perspektive gledajudi. nisam dugo uživao u slobodi koja je nastala kadrovskom prekvalifikacijom tete Krampus. možda bi me čekala mnogo slavnija sudbina od sudbine neuspjelog pisca. prije no što se s rastom standarda povukla u grijane apartmane. Doduše. koje je tako frapantno nalik na visokoetabolirani pornografski žanr nazvan "live show". u obliku gableca. ved smo samo klonuli u tupu letargiju krafni. činili su ga prispodobivim kakvoj drevnoj i opasnoj junačini iz narodne pjesme. jer se ljubav. tko zna. Miki i ja smo ih prokljuvili prvi. Moram napomenuti da me neko vrijeme čuvao i ujak Emil. Pravo je čudo kako Milanova knjiga ne opisuje ovo prvo pornografsko iskustvo iz dječjeg vrtida. što su mu se frkali ispod nosa. pa je upravo zbog toga teta Krampus povučena iz pedagoškog sektora i prebačena u građevinski. iako nije radio u vrtidu nego u nekakvoj komandi. i u tome je ležao zametak pada našeg vrtidkog neprijatelja — tete Krampus. ili slično. rado sam ovog potonjeg zamišljao u liku druga Obrada. Ne rabedi batinu. kao što je grmlje na livadama. koji su uz malu naknadu. taj preživjeli instrument kapitalističke pedagogije. mogli načas pogledati "live show" čiji su protagonisti bili drug Obrad i teta Desa. poprilično godina kasnije. dok je ona. da je vrtid rasadnik bududih baraba. špekule. koji se. tako različite od ljudskog govora. koja me gnjavila buhtlima i nekakvim glupim pričama iz predratne knjige "Dom i sviet". polujavnim i priručnim terenima. jer je ujak znao naizust popriličnu količinu priča koje su se zvale Andersenove. on je smjesta odlučio da me povjeri na čuvanje spomenutoj privatnoj čuvateljici. hrabro bori protiv bjelogardejskih bandi. Nosio je maslinastu uniformu narodne vojske. Moram odmah naglasiti da u to vrijeme takva scena i nije bila fantastičan kuriozum. To bi možda ostalo na razini lokalnog pornografskog folklora. Kada sam. teta Krampus me žestoko išamarala i priprijetila da de sve redi drugu Obradu. istina je da me jednom zatekla kako na zidu šupe u dvorištu vrtida pišem nimalo revolucionarnu parolu o njenoj navodnoj ljubavi prema drugu Obradu. kojima su zimi grijali prostorije vrtida. povaljena potrbuške preko kartonskih kutija mlijeka u prahu. što se. počesto vodila na otvorenim. Da me otac nije ispisao. ali sam držao da de njena kolektivistička nastrojenost nadvladati tu posve individualno-sentimentalnu zadjevicu. pa su nas ispisali i povjerili kudnom odgoju privatne čuvateljice.doista za čudo. . ispuštala neke čudne glasove. sekretarima i sličnim kreatorima kadrovske politike. I premda je zaključak naših očeva. dugmeta pogodnog za gumbičanje ili slično. premda pikantniji detalji tog navodnog odnosa nisu bili nikom poznati. Posebnost i efekt njegova iskaza ocu treba zahvaliti okolnosti što mu je stari bio nekakav prosvjetni savjetnik na opdini. Druga Obrada su se svi bojali. visoke ulaštene čizme kojima je čvrsto gazio preko natrula daščanog poda našeg vrtida. jer su moj i Milanov otac baš nekako u to vrijeme zaključili da je vrtid rasadnik gradskih klipana. postavši kuharica u kantini lokalne ciglane. I tako smo jedne jeseni Milan i ja doveli mnogo vrtidkih gojenaca. bio ishitren i pretjeran. Osobito mi je bila zanimljiva priča u kojoj Snježna kraljica odvodi lijenog komsomolca Kolju na preodgoj u svoje ledeno carstvo. Kad sam ocu demonstrirao svoje novostečeno poznavanje Andersenovih i Grimmovih bajki.

koje je tata uplatio tjedan dana ranije na blagajni škole. uopde. prebacivao na leđa zelenu naprtnjaču i. što ih je najviše smetalo. fosfatima. tamnica naroda . Obala nam je bila najrazvedenija. s takozvanom kederkantom na guvernalu. najtoplije. natražno — napredno. kao i svoju tajnost i zatvorenost. a o energetskim potencijalima da i ne govorimo. očigledne. poveli su me nekoliko puta u ribolov. od Zenice do Smederevske. vodensmrti ili libele sam se uplašio. ali znatno više no što nam je potrebno. Nakon nekoliko sati vožnje na štangi bicikla otpalo mi je dupe. pa nam se izgrađivanje moralnog i političkog profila činilo jednostavnom i samorazumljivom operacijom. našto je mom očajnom roditelju s udice otpao ved uhvadeni šaran.X. patriotizam — izdaja. Osim toga. koje rado primaju na konak ribičke asove. Dakle. koju običan smrtnik bez poštenog obreda inicijacije nije mogao probiti. našem intelektualnom obzoru nudile su se sasvim jasne opozicije. ako ne još i bolje. cinku. a same sebe najmlađim rodom vojske. buržoaska eksploatacija — diktatura proletarijata. Tako je završio moj neslavni ekskurs u ribolovne vode. što je bilo značajno zbog toga što sam izgonom iz očeva raja shvatio da pripadam sasvim drugoj i sasvim drugačijoj generaciji. Kape i marame smatrali smo uniformama. koji je sve češde privezivao bambuse uz ramu bicikla. somova.buržuj. tako da su za-bludjeti mogle samo budale. Željezne rude bilo je u preobilju. Pa kako je baza bila jaka da jača nije mogla biti. patuljana i šarana. Bili smo prebogati svim vrstama ugljena. To je osobito veselilo moga oca. a sve ostalo nadgradnja. XI. najbolje društvo. nitratima. koji se bori za naše najpravednije i. jezdio nekud na koji od onih dravskih rukavaca gdje bi se nodu. srebru.kulak. vadili kapitalni primjerci štuka. jer je imalo svoje interne svetinje. nas je Vuk opskrbio onim najfunkcionalnijim po kojem se "piše kako se i govori". kojega sam držao "grundlom". rijeka mi je smrdjela. ulovljenog soma držao sam za klena. a klena nazivao šaranom . bizmut. pri čemu nam je neki debeli drug general darovao kape i vezao marame. Čitavo osnovno školovanje proteklo je u znaku snažne i neoborive argumentacije naših neizmjernih bogatstava komparativnih prednosti. pa nek uči heklati! — ironično je dobacio mom starom njegov drug Mile Sarenac. Davili smo se u bakru. Samo zahvaljujudi tome što sam bio sin jednog od prvosvedenika sekte. a jednu opasnu štuketinu sasvim sam neoprezno usporedio sa sardinom iz konzerve. potaša. U pravom smislu politički svjesno i napredno bide postao sam 1955.. Te stvari bile su liskun. moglo bi se redi kako moja generacijska samosvijest počiva na ribičkoj kapitulaciji. klenova. More nam je bilo najčistije. rijeke najplovnije. hanjeva. miris mariniranog patuljana podsjedao me na miris takozvane "šmolpasle". slama na kojoj smo spavali strahovito me svrbjela. a imali smo po glavi stanovnika i svu silu nekih stvari kojima kao osmoškolac uopde nisam nazirao svrhu. zlatu. svaki njihov kapitalan primjerak nazivao sam ribicom. svoj jezik i terminologiju. pravi raj za domade trudbenike koji na njemu provode zaslužen godišnji odmor. Vrlo smo brzo ovladali i onom osnovnom dijalektičko-materijalističkom maksimom da je ekonomija baza. radnik . Jer sve su stvari bile bjelodane. za sve tadašnje i budude željezare. pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak smisla za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga. — Što ga ne ostaviš doma s Anom. televizija i vikendice naprosto uništiti njegovu generaciju. sloboda — ropstvo. selenu. Jednako tako bilo je i s Mikijem Grabarom. Dok su se trapavi Zapadnoevropejci gnjavili kojekakvim trapavim pravopisima. s nadgradnjom nije moglo biti nikakvih problema. stara Jugoslavija. Pravilnim odgojem unutar ovih alternativa nije bilo teško odabrati prave opcije. nafte smo imali nešto manje od Arapa. seljak . Prije no što de luksuzni automobili. volfram i slično. u kojem su se priče o uhvadenim ribetinama pravilno račvale s pričama o alkoholu i dopadljivim podravskim udovicama. Kako je informbiroovski pritisak na moju domovinu bivao sve slabiji i mlitaviji.. godine.FNRJ i slično. To ribičko društvo bila je neka čudna mješavina vjerske sekte i masonske lože. Bile su to godine prekrasnog entuzijazma i jasne perspektive. kao što su: kapitalizam — komunizam. moj otac je vodio pravi avanturistički život ribolovnog asa. uz nadčovječansku borbu protiv komaraca. i . zona uz rijeku Dravu mogla se sve više koristiti za ribolov. Na Dan Republike postali smo na vrlo svečan način i pioniri. kad su me upisali u prvi razred osnovne škole.

premda su predstavljale oblik natražnog i preživjelog vjerskog običaja. postavši ved u prvim danima sasvim solidan učenik. Staljingrad. A znaš gdje bih ja u tom slučaju bio? — Gdje? — zajecala je majka. Kako su u toj dobi nadimci statusnog karaktera. Fotografije iz đačkog doba u mom spomen-albumu odaju fantastičan raspon linija i formata. što i nije tako strašno. uprt u bududnost. napose kad si odlučio da kod određene djevojčice izboriš mrvicu ugleda i simpatija. Bumbara ili Tone donose cio niz neugodnosti. Na karminama. počela me tako zvati čitava škola. a u govoru su se mogle čuti i besmislice poput one u kojoj se tvrdilo da je ujak Emil "za četiri ratne godine pružao partizanima tihu i zatajnu moralnu podršku". — Znam da nije! — ražestio se stari. I danas kad se prisjedam tih dana. — Ti znaš da on u duši nije bio ni rusofil ni informbiroovac — kazala je majka. koje je. teško mi je ustanoviti jesam li u određenom razdoblju bio pretjerano debeo ili pretjerano mršav. Kako me to strašno ljutilo. otac je uspio nagovoriti nekog druga iz našeg "rajona" da održi posmrtno slovo. pa čak i onda kad su te odluke išle nauštrb naroda. na što bih ja odgovarao ljutnjom ili kurom mršavljenja. premda asocira na predmet bez forme i jasnih linija. poštanskim markama i papirnatim novčanicama. Umro je jadnik od srčanog infarkta. ali me otac otjerao na spavanje. — Na Golom otoku. a jednom me čak i majka tako oslovila. blistao je na spomenicima. Naime. Dakle. Što se tiče političkog sistema. Beatlesima i Rolling Stonesima. Nadimak Bumbar dobio sam baš u trenu kad sam odlučio smršaviti. Ozbiljniji i odrasliji stavovi i spoznaje dodi de mnogo kasnije. mirno krenuli za drvenim lijesom. ali sav u službi naroda. sa spomenika de ga otjerati nove razgranate simbolične forme. nadimci poput Buce. on je bio strašno složen i nama mjestimično nejasan. preodjevenog u vuka. ali to ved ne pripada godinama entuzijazma nego godinama skepse. Šerif i slično. Sklon debljanju. neprekidno sam bio prisiljen voditi bitku protiv raznoraznih ružnih nadimaka kakve obično nadijevaju debeljuškastoj djeci. koje de dodi s privrednom reformom. — Umro je da ga ne bih mogao zajebavati — rekao je otac. odnosno da ga je "samo činjenica što nije otišao u rat spriječila da nas sve skupa zaduži još i više". vodedi me za ruku. Slovo o slavnoj ratnoj epopeji uvjerilo me kako je Hitler skrhao vrat na Balkanu. Te godine kad sam krenuo u osnovnu školu. U tijeku školovanja zvali su me svakojako. tako da bih bio čas debeo. čas mršav. koja sa srpom i čekidem u košarici nailazi na debelog kulaka. kao psa. baš kad je s novinama u ruci slušao vijesti s radioaparata marke Kosmaj. O svemu je odlučivao narod. te iste večeri priredila moja majka. kako smo mu baš mi skratili tisudgodišnji Reich za devetsto i kusur godina. nisam imao nikakvih problema. za povorkom koja je ujaka Emila odvodila do onog mjesta gdje prestaju svi inati i kaprici. onako više uzgred. što je svakako bila zasluga moje majke. ja sam u spomen na dobrog ujaka Emila pokušao prepričati njegovu poučnu priču o komsomolki Crvenkapici. studentskim nemirima. jer se svatko ponosi nadimcima kakvi su: Tarzan. Normandija i druga poprišta Hitlerova krhanja vrata spominjala su se tu i tamo. što se tiče školskog gradiva i pratedeg nužnog znanja. . Ta groteska strašno je dugo trajala. Tek kasnije. — Pravio se da bi me nervirao. Komandos. Taj njegov pogled. on bi glumio da je titoist.obrnuto. zbio se i jedan tužan događaj u našoj obitelji. pa kako se nadimak strašno brzo proširio. ili je ta veza tek simbolične naravi. Umro nam je ujak Emil. U prvom su me razredu zvali Štruca. s maraka ptice i životinje. a ticali su se moje fizičke konstitucije. sastavljene od ljudi koji su do jučer bacali drvlje i kamenje na našu FNR Jugoslaviju. Debelog. ili u nekoj drugoj vražjoj materi! Kao svi kudni sporovi. kao da se radi o desetorici različitih. pa su majka i otac. i ovaj je ubrzo bio okončan zaslugom majčine sposobnosti praštanja. Brzi. komplicirana akcija mršavljenja učinila mi se akcijom bez rezona. naš afirmirani čovjek stvaralac odlučio je raskinuti okove prošlosti i okrenuti se svijetloj bududnosti. a s banknota strojevi i gradovi. A da sam ja bio rusofil. u godinama otrežnjenja. Jednom riječju. koje se i tada držalo najdosadnijim oblikom dječje aktivnosti. Ne znam ima li njegova smrt kakve izravne veze s događajem o kojem je slušao. Problemi koji su me počeli mučiti u školi bili su druge naravi. ujak je umro baš kad je spiker govorio o službenom posjetu Beogradu Nikite Hruščova i sovjetske delegacije. Kako ga ne bi pokopali bez riječi. a ne o jednoj jedinoj osobi. nakon čega se morao isposvađati s uplakanom majkom. koja mi je gro svoje ljubavi gurala kroz probavni trakt.

kako je pisalo na plakatu. a ostatak je bila obična učenička boranija. "milostiva" i slično. upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare. zajapurena i zadihana. kada su dječaci išli u mušku. . — I sam si 1947. brzih i nervoznih kretnji. tvrdio da genijalna komunistička medicina Sovjetskog Saveza nede dozvoliti da im umre Staljin. otac. povjerenici za razne članarine i značkice. Naša učiteljica. Ali. uvjek u pokretu.XII. ali se osobito osramotila kad ju je drugarica Ojdana Prelid ved s vrata zapitala: — Seko. i koja nije pokazivala osobit interes za gradivo kojim nas je zasipala drugarica Ojdana Prelid. Česta žrtva njenih brzinskih provjera bila je razredna ljepotica Seka Živanovid. razredna je opozicija povicima oduševljenja jasno dovela u pitanje konstataciju o današnjoj tuzi. onako tiho i potuljeno — "Mruke" i "Faljenis". nego me tretira kao balavca i u danima svenarodne žalosti primorava me da se neodgovorno igram. koju smo zvali drugarica. kada je uzbuđena i tronuta drugarica Prelid rekla da zbog tog tragičnog događaja tri dana nede biti škole. sirota Seka nije pojma imala da je tog dana umro drug Moša Pijade. a djevojčice u žensku školu. Za razliku od predratnog školskog kaosa. bacala dnevnik na stol i odmah započinjala s provjeravanjem znanja. blagajnici. — Čekaj. Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja. ispod njega desetari. U školi koju sam pohađao moja je majka predavala likovni odgoj i neke druge sporedne predmete. koja je sjedila između mene i Mikija Grabara. prinio šaku čelu i uzviknuo: — Za domovinu s Titom! Razred bi mu gromko odvratio: — Naprijed! Zidovi škole bili su izlijepljeni plakatima poput: "Svatko je ponosan kad ga se oslovi s druže". pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. Od novih stvari u učionici bila je samo učiteljica. za kojeg su nam dijelili mlijeko u prahu. točno ispred redova klupa. pa dijete te normalno pita. Dužan si mu odgovor — rekla je majka. bez stida. koja se. računom. reakcija se prenemaže s raznim predratnim. inače svjestan privrednik i partijski radnik. Najradosniji trenutak nastave zvao se veliki odmor. bez funkcije i zadatka. u novoj je školi vladao red i poredak. ili žuti američki sir što se zvao "unra". živahna ženska. ali je jednu drugu: "Trst je naš!" netko ved bio premazao fasad-nom bojom. kao što su "gospodine". pa čak i po oslovljavanju i pozdravljanju. Kad sam došao kudi. kakao s mlijekom u prahu. a tata je uzdahnuo: — Bedak. ne uviđa moje sve očitije političko zrenje. Seka Živanovid donekle se snalazila sa slovima. "Tito . odi se igrati! Bio sam pomalo tužan što. Na čelu razreda bio je načelnik. redari. koji se volio slikati s djecom. dobri Čiča Janko. Na pročelju škole još uvijek se ponosno kočila šablonama ispisana parola "Svi na izbore!".partija!" ili "Fabrike radnicima". — Još mi samo fali tvoj pokojni brat! — izderao se otac. bila je mala. uopde dopušta da umru takvi velikani kao što su drugovi Kidrič i Pijade. zašto smo tužni danas? Zašto smo tužni? Naravno. ispred razreda bi izišao načelnik. i slika maršala Tita na prednjem zidu. Dok se radnička klasa međusobno oslovljava sa "druže" i "drugarice". ponosila kad bismo je oslovljavali s "drugarice". u svemu nepovoljnim titulama. nešto manje bila je doma u poznavanju prirode i društva. a mi dječaci. upitao sam oca kako to da današnja socijalistička medicina. Napredno orijentirani jedni drugima gromko i ponosno kažu "Zdravo". poput muzičkog odgoja i domadinstva. Na početku i svršetku nastave. nenarodnom režimu. oslobođena građanskih zabluda. koji se ponajprije očitovao u jasnoj hijerarhijskoj strukturi razredne uprave. a klupe mora da su bile iz još nenarodnijih austrougarskih vremena. Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su i djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua. U školi smo ubrzo doznali kako se reakcija baš po svemu razlikuje od napredne radničke klase. Utrčavala je u razred. a reakcija. — Pa da me i on pita istu stvar. Zgrada u koju su nas smjestili pripadala je predratnom. visoka i odsječna glasa.

Kadli se odozgo s utvrde začuju detonacije i po nama zapraskaju združeni njemački i ustaški puškomitraljezi i minobacači. a tu je ved čekao njen brkati suprug sa štapom u ruci. do kaljeve pedi. Čedo Kralj blistao je skladom pedantnog kroja i modela iz stranog žurnala. Drugarica Ojdana Prelid iznenada bi uskliknula: — Djeco. Drug Spasoje bi se nasmijao. čija je poslovna reputacija bila pomalo zamudena raznoraznim nagađanjima. Uz starog prijatelja Mikija Grabara. a ved na Dan pobjede isti bi se događaji zbivali na sličan način negdje u istočnoj Bosni ili na Kordunu. ved u tredem razredu. valjda da se dopadne školskim i drugim vlastima. nakašljao. naime. ili "Četvrta bilogorska brigada". pravilnih crta lica i bujne tamne kose. jer je u svemu prvi on. promrzli i gladni. ili tako nekako. ali od svih njih ubrzo sam uspostavio najprisnije odnose s Čedom Kraljem i Ljubom Brabecom.. as. Tada bi u naš razred dolazio prekaljeni borac. ovdje se zateklo mnogo novih.XIII. na Dan armije školuje pohodio pravi prvoborac — drug Nikola. Zborio je otprilike ovako: — Zasuti vijavicom vučemo teške topove i približavamo se staroj utvrdi podno Kalnika. drug Spasoje Prelid. uvijek na meti zagonetnih pogleda djevojčica. te da je samo pitanje vremena kada de njegova rabota biti raskrinkana i pravedno kažnjena. Umjesto druga Spasoja. čiji je osnovni zadatak bio da čim prije stradi ono što joj muž zaradi. Čedo Kralj. Ne znam je li odlazak drugarice Prelid u izvanprosvjetnu službu bio u kakvoj vezi s ovom aferom. To joj se vjerojatno i ne bi uzelo za zlo. još i kasnije . ako su i bili autentični. Čedo Kralj oduvijek je sve imao prvi. Za Čedina oca zli su jezici govorili da zastupa razne firme. koji de početkom šezdesetih dobiti slavan francuski nadimak Delon. Ranjavi smo. Jednom je problem bio u tome što su topovi preteški. elegantna odjeda bila je u nerazmjeru s totalnom konfekcijskom i modnom katastrofom ranih poratnih godina. prvi je u školu donio uvoznu bateriju s izravnim strujnim napajanjem. "Nemamo artiljerije!". viče komandir Stanko. Jednom riječju. ali je nakon nje. osoba koja nas je naučila da uz njega možemo biti drugi. a zvala se "detektor". otprilike "Drugi papučki odred". kravatu. drugi put što ih uopde nije bilo. koje bi mu se u tijeku pripovijedanja potkrale. Oni su ubrzo raskrinkali neslavnu rabotu drugarice Ojdane Prelid i njenog supruga Spasoja. "Batman" i "Rip Kirby". Smetalo je nekom drugom — nadležnim drugovima. da nam priča o slavnim podvizima svoje jedinice. Čedo Kralj bio je razredna senzacija. ali nikad prvi. događala na Kalniku. prezervativ i pravi pravcati američki dolar. čitajudi nam jednom tjedno odlomke iz De Amicisove tužne knjige Srce. Otac mu je bio trgovački putnik. strane sveščide stripova na kojima je pisalo "Topolino". koja je imala i svoje ime. Što se tiče stjecanja novih drugova. Najuzbudljiviji dani u prvim razredima osnovne škole bili su razni praznici i obljetnice. mogao je vidjeti samo iz neke druge perspektive. ispričana na Dan armije. danas je Dan armije i ja imam iznenađenje za vas! Prišla bi zatim vratima i otvorila ih. deseti. Drug Spasoje Prelid pridružio se partizanima krajem 1944. Dok smo mi ostali bili odjeveni u skladu s onom sirotinjskom devizom: "Kupiti nešto vede da mali brzo ne preraste". nama to uopde nije smetalo. kao i jednu čudnu napravu što se sastojala od slušalica. došla nova drugarica koja se zvala Nevenka Prpid i koja nas je sve osvojila. Komesaru Iliji od studeni pucaju usne. pa smo mu zbog svega toga opraštali razne nelogičnosti i nejasnode. neizvjesne i pune podviga koji su nas nadahnjivali.. Prvi je nosio odijelo. koga sam znao još iz embrionalne faze. Događaje o kojima je pričao. drugovi pioniri! Živio Dan armije! Njegove su priče bile napete.. nalivpero. "moramo ih tudi lukavstvom!" Često bi se priča. moji osnovnoškolski dani iznimno su značajan period. . ušao u razred i teatralno uzviknuo: — Zdravo. a njegova besprijekorna. penkalu koja se zvala "evigerblaj-štift". koji su sjedili u zadnjoj klupi. koji nam je nadugačko i naširoko pričao o neobičnoj vrsti partizanske borbe koja se zvala "ilegala". peti. ali najviše sama sebe. dok je Čedina majka bila lokalna kadiperka. a partizanka Mira daje posljednju koricu kruha starom Vujadinu . Ispostavilo se. prvi je imao ručni sat. No. da je naša drugarica organizirala na svoju ruku te "časove historije". bio je pravi mali ljepotan. da partizanski staž njenog supruga nije bio katastrofalno kratak. svjetlucavog kamena i spleta žica. stvarno dobrih faca.u proljede 1945. a prema tvrđenju mog oca. inače suprug naše drugarice.

svečano odjeveni u čistu pionirsku odoru. natjerao da ih čak dva puta opere. sretni. stajali smo na bini. te da se "druga Tita voli više od majke i oca". Moram odmah istaknuti da smo mi i prije bili aktivni. jer baš kad bi se štafeta ustremila prema našem gradu i kad bismo je najnestrpljivije iščekivali. Među tih desetero sretnika našli smo se Miki Grabar. Od uzbuđenja dvije nodi nisam mogao spavati. sve u strahu da mi kapa i marama nede biti dovoljno čiste. a Miki je pred ocem liječnikom uspio prikriti temperaturu od 39° C samo da ne bi izostao s dočeka. te kada bismo je mogli očekivati i u našem kraju. A onda sam skrenuo pogled s njega i upro ga u dugačku glavnu ulicu. Tako je svatko znao gdje se štafeta trenutno nalazi. desilo bi se da iznenada skrene i odluta u neku susjednu regiju. u izgužvanoj košulji i s hlačama na kojima su zijevala koljena. vojnika. magične izraze. školski aktiv odredio je deset pionira koji de.Čvrsti. u njoj smo vrlo aktivno sudjelovali i mi pioniri. a ti su izrazi glasili "taj problem moramo brzo likvidirati". a od djevojčica iz našeg razreda — Seka Živanovid i Irena Orešar. Kad bi čuli ove tajne. Čedo Kralj. služedi kao pomodna snaga i dekorativni element pri raznim polaganjima vijenaca. omladinaca. Ljubi Brabecu otac je nod prije dolaska štafete tumačio kako de se tamo na bini dolično ponašati. dvije godine starijeg klipana. U tom čekanju bilo je i neke neizvjesnosti. Premda se štafeta zvala "omladinska". U nekoj estetički prikladnoj formaciji stajali smo sa zastavicama u rukama. . A onda. koji je ved od rana jutra svirao borbene pjesme tako glasno da je čitav grad brujao od poletnih ritmova. A onda me zagrlila i nježno upitala: — A koga ti najviše voliš? XIV Najsvečaniji događaj u životu jednog pionira bila je štafeta. pomalo starmala ponašanja i ratoborna držanja. Medu grupicom promatrača. "oklijevanje nas čini oportunistima". U svibnju 1956. njenog nodenja i ispradaja. koju su svi zvali korzo. Ja sam to vjerno prenio tati. patničku figuru Jaromira Kralika. "neminovno iziskuje akciju". a odmah potom bi mu u imenik uredno upisivali peticu. rekavši da je "domovina poput zdravlja". nekako oko godišnjice oslobođenja našeg grada. a majku sam. pa bi se otuda u dva-tri mjeseca pronosila po čitavoj zemlji uzduž i poprijeko. Glavna ceremonija primanja štafete. čekajudi da se ukazu nosioci štafete mladosti 1956. a iza njih redovito je bio prisutan i gradski orkestar. zbog čega su ga uvijek pitali: — Jesi li ti sin onog Brabeca? Nešto manje značajna bila je Ljubina majka Matilda. Ljubo je na satu često rabio izraze što ih je čuo od oca i majke. očekujudi da se potvrdi ispravnost Ljubine izjave. provjereni funkcionar organizacije koja se zvala vrlo čudno — "Afeže". Naša funkcija na dočeku bila je jednostavna. otkrivanjima spomen-ploča i slično. koja bi se počela trčati obično u nekom ustaničkom mjestu. Tribina je bila puna visokih gostiju. na tribini izgrađenoj za tu priliku od jelovih dasaka i ukrašenoj narodnim dilimima i zastavama. spazio sam. boraca. kasnije poznata kao velika i hirovita ljubav slavnog Delona. smiješili se i izvikivali parole. četvrtasti Ljubo Brabec. ali tako nešto važno i svečano poput dočeka štafete nikad nismo radili. suhu. Ljubo Brabec nas je jednom zadivio. ali odgovorna. redovito pratili na televizijskim ekranima i poslije ih u domadim zadadama opisivali zanosnim i biranim riječima. koji je ved u to vrijeme polako postajao crna ovca naše škole. odigravala se na središnjem gradskom trgu. Otac se samo nakašljao i dobacio mami: — Taj valjda ne zna tko ga je napravio! — Ne budi prost pred djetetom! — otpovrnula je mama. ponosni i do ušiju zaljubljeni u našu mladu domovinu. Ljubo Brabec i ja. štafeta bi nepogrešivo stigla i na naše ulice. jer je bio običaj da na bini budu predstavnici čitavog naroda. na sam dan oslobođenja grada. prisustvovati dočeku štafete na glavnoj tribini. Pored školske ploče obično smo imali skicu naše zemlje u koju se svaki dan unosio svjež položaj štafete. oficira. bio je dijete lokalnog političara. nastavnici bi u strahopoštovanju buljili u malog Brabeca. koji su se ved počeli okupljati oko bine. koje smo negdje od 1960. okupani prekrasnim proljetnim suncem i borbenim marševima gradskog "pleh-orkestra". koju politika više nije zanimala. Ujutro. posjetima kosturnicama. Svečanost štafete mogla se usporediti jedino sa svečanim prvomajskim paradama.

gradskog bazena. jer je zbog silnih dužnosti u našoj mjesnoj zajednici. sanjkališta i slično. stadiona.) predstavljaju sklop radikalno različitih vremena. kojem je nad otvorenim grobom pročitan nešto prerađen govor što ga je on sam dvije godine ranije bio napisao u povodu smrti jednog zaslužnog građanina.. Što se tiče moje obitelji. čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline. što se. koja se tada zvala rajon. što je reakciji sasvim suzilo prostor za komentiranje poraza. nego smjerom individualizacije. ali pod drugim. izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi." ili: "Moja je kderka prva u razredu u poznavanju opnokrilaca. što majka nije smatrala nekim osobitim poboljšanjem. šarene deterdžente koji izvrsno peru samo neke vrste prljavštine. jednostavno je umro nakon večere koja se sastojala od komada kruha. Edo Biser se riješio žene na osobit i sebi svojstven način. Preobilje promjena. i štošta drugo. Na mamin društveno-politički eskapizam tata je gledao prilično blagonaklono.. koje je poput imperativa stalne navale i pobjede lebdjelo nad njima. "odlazaka u bazu". ostavljala muža Edu da se prehranjuje jajima na oko. Tako pomak koji se u nama zbivao nije išao smjerom sumnji. a sve se više bavila domadinskim novotarijama. ispeglan i sit. Razlike u ovladavanju strogo propisanim gradivom sve su manje bile uzrok naših internih diferencijacija. Više nije bilo "nodnih konzultacija". ali ga taj rad više nije otuđivao od kude. tata je i dalje bio predan i aktivan partijski radnik." Pa ipak. te su kao statusna stvar bile mnogo značajnije našim naivnim roditeljima. koji su naokolo govorili: "Znate. u kojima su se zbivale takve promjene da prva godina mog školovanja gotovo da nema ničeg zajedničkog s posljednjom. prve domade konzerve od neprobojnog lima. Godine 1960. zvalo golim vegetiranjem. zatim različne ručne i nožne miksere. naši su momci ved u prvoj . kako se to u novinama rado piše — temeljnim opredjeljenjima vremena. naš duhovni obzor nije se bitno mijenjao. Ako bi gdje zabrazdio. Školu smo polako. zasad nepoznate u našim sredinama. ona se svela na revnog platišu članarine i povremenog gosta u rajonskom partijskom aktivu. a sve više klipani koji osvajaju grad i otkrivaju njegove zanimljivosti i zavodljivosti poput korza. što su se s vremena na vrijeme počele pojavljivati na tezgama takozvanog špeceraja. I taj govor bio je pun zasluga za narod. čije su dvije godine starosti više predstavljale takvu iskustvenu prednost da nam i nije mogao biti drugo nego voda.-1963.Drugo poglavlje I. obnovio je drug Sivi radnički nogometni klub. jer smo i dalje pristajali uz temeljne vrijednosti kojima su nas učili društvo i škola. ali je i dalje sve skupa strpljivo podnosila. Godine koje sam proveo u osnovnoj školi (1955. sajmova. jer je period "kolektivnosti po svaku cijenu" polako postajao dio prošlih vjerovanja. koja veseli više naše roditelje negoli nas. a taj je aktivist volio biti čist. U svibnju 1959. razna novoizumljena zgušnjavala za "cušpajze". Kao član partije. ili alternativnih izbora.. Ne samo da je društvo doživljavalo razne oblike otvaranja nego su se i naši privatni vidici otvarali i širili.. U tom pohodu na grad predvodnik nam je bio Jaromir Kralik. Nekad uzorna aktivistica. U nedostatku neke bolje taktike. električne roštilje koji peku tako brzo da se devapčidi s njih ne skidaju nego spašavaju. sve manje držali prostorom individualnih užitaka. moj mali je iz geografije pokazao zavidno poznavanje sjevernoafričkog reljefa. sve manje smo bili djeca orijentirana na dom i roditelje. kako smo se bližili višim razredima. kao da korespondiraju s preobiljem promjena koje doživljava sedmogodišnjak na svom putu do petnaeste godine. Kad bi se sabrale sve te silne zasluge za narod. jer je smatrao da je u ovoj mirnijoj političkoj klimi dovoljan samo jedan aktivist po kudanstvu. somericom na kruhu i konzervama sardina. "konzultacija s komitetom". Ona je iskušavala upotrebne vrijednosti prvih juha u vredicama. A to i nije bilo u raskoraku sa. tvrdo kuhanog jajeta i litre čiste šljivovice. naša susjeda Eva Biser polako je u očima naše obitelji postajala primjer nepovoljne društveno-političke megalomanije. Te iste godine umro je drug Krešimir Kutljača. bilo je to iz sasvim apolitičnih razloga. uključujudi i pustinju Saharu . Na pogrebu mu je održan govor u kojem su istaknute tolike zasluge za narod da se uplakana Eva Biser morala osjedati kao da pokapaju nju samu. premda je medu tim namirnicama bilo i mesnih. Oslobođeni groznog imena. kinematografa. mnogo razumnijim imenom NK Sloga. koje su se u tih osam godina zbile. a sve više prisilom i nuždom.

imao je osobitu strukturu. odjevenih u dvije tisude plavih šuškavaca i s isto toliko šuštavih kapa na glavama. u poznim pedesetim godinama. nastalo bi s pojavom prvih kišnih kapi. on potkrepljuje Lawrenceovom knjigom Ljubavnik lady Chatterlej i Moravijinim romanima Ciociara i Dosada. Kad bi golman degažirao loptu. Na oniskim tribinama sjedilo je oko dvije tisude muškaraca. inače kudnog prijatelja druga Sivog. Osobito se to osjedalo na najvažnijim i najposjedeni-jim utakmicama. što bi odmah bilo nadopunjeno izvještajem o tome kako je neka velika fabrika nasmijanih radnika ostvarila velike uspjehe i potukla sve proizvodne rekorde. a i kasnije. kako smo zabili četiri gola Bugarima. Desetak redaka niže. Što se pak primjera iz likovnih umjetnosti tiče. autor navodi Rubensove i El Grecove (?!) aktove. Naročito intenzivno šuštanje. inače zaljubljenom u riječ "sublimno". koji su u nas objavljeni znatno kasnije. E sad. nedostajala je osnovna kultura uživanja u temeljnim likovnim vrijednostima naše civilizacije. Na 33. I na kraju ("Zucker kommt zu letzt") vijest o tome kako je lavica u nekom našem zoološkom vrtu donijela na svijet zdravo mladunče. Pa kako bit pornografije nije određena intencijom. Filmski žurnal. jer je glavni dio TV programa imao navlas istu strukturu. — Ova plavokosa s golim sisama uopde nije plavokosa — primijetio je Miki Grabar. a tredi uz pomod suca. jezivo šuštanje. trapavog eksperimentalnog programa. "sublimne inicijacije". koji je u slavodobitnom pohodu naprosto pregazio našu zemlju. kojima je bilo pradeno listanje knjige. što bi izazvalo strahovito. godine. Recimo. ali prilično lucidna tvrdnja: "Naš čovjek. moj otac digao je kredit i kroz vrata našeg doma ugurao kudnog monstruma istočnonjemačke proizvodnje. gdje su usvojene neke nerazumljive. Nakon toga išao bi sportski uspjeh. ili takozvana "predigra". S početka sam u televizoru gledao neku vrstu mistične i zavodljive elektronske kištre. Prvo je išao izvještaj s neke sjednice. kako bi brzo izvukli složene šuškavce. a ne tamo nekakve uprave. Godine 1961. od kojeg ti se koža ježi. dvije tisude ljudi okrenulo bi se na drugu stranu. što bi kao oblik proizvoljnog određenja bilo čak i oprostivo kad bi se barem metodološki jasnije ekspliciralo. nego funkcijom. No. stranici Mikijevog ogleda Povijest pornografije stoji jednostavna. ako ga je bilo pri ruci. objektom pornografske percepcije često su postajala najrelevantnija umjetnička. Tu vrstu "pornografije" Mikijeva studija naziva prilično proizvoljnim i mutnim terminom "sublimne pornografije". A komentarima. zadubljen u Manetovo remek-djelo iz 1875. čak se i nodna polucija na jednom mjestu naziva "sublimna ejakulacija"!) Prve primjerke "sublimne pornografije" u obliku engleske monografije Nudes ofEuropean Painting donio je u razred (čini mi se četvrti) tko drugi nego Čedo Kralj! Knjiga se razgledala potajno. (U knjizi se pojavljuju i biseri poput "sublimnog koitusa". Tada bi se dvije tisude ljudi mašilo džepova. svoju tezu prenošenja umjetničkog u sferu pornografskog. koji su ti vrtjeli baš kad si nakon tri sata užasnog čekanja dobio kartu za Posljednjeg iz plemena Komanča. kako je nesvjesna raja počela izbjegavati filmske žurnale. Miki ne bi bio Miki kad ne bi točnu opservaciju pokvario neumjesnom ili netočnom argumentacijom. ponajprije likovna i literarna djela". a oni nama jedva tri. iza šupe u školskom dvorištu.utakmici nabili NK Bjelovaru dva gola vlastitim snagama. kome su brižni čuvari dali ime Milentije ili slično. kakve je moj otac zvao posve nejasnim nazivom "derbi". nejasne društvene funkcije. Postali smo televizijska publika jednog nespretnog. da bih mnogo godina kasnije shvatio da je televizijski program zapravo penetracija onog groznog filmskog žurnala u domove ljudi. oprostimo Mikiju. vlast je smislila televizor i ugurala ga u domove. pušedi radije u foajeu kinematografa. Nogometne utakmice u tom vremenu djelovale su mi čudno zbog jednog popularnog modnog artikla. od kojih se u tim godinama čovjek uopde nije razdvajao ni na tren. Zatim se u kratkom filažu pokazao posjet druga Tita i jugoslavenske delegacije nekim dalekim zemljama. živedi u prostoru naglašene pornografske prohibicije. "sublimnog kastriranja". Naše reakcije na ovo preobilje najizravnije putenosti bile su sve prije negoli estetičke. To da su mu čuvari dali ime imalo je svrhu da se pokaže kako o tim stvarima odlučuju radnici. koji se zvao Favorit. No. za vrijeme odmora. . ali vrlo pozitivne stvari. II. počesto je bio prisiljen projicirati pornografsku funkciju na svakodnevne i posve nepornografske fenomene.

stranici zaključi kako se "pornografska percepcija dijeli na individualnu. ali oduševljeno nabraja slikare poput La-bissea. a na koncu ja. Ova "distancirajuda i ironična" percepcija podrazumijevat de "umjetnost komentara". jer tada nismo imali pojma o tome tko bi mogao biti taj Renoir. odigrala se jedna fantastična zgoda koja nas je temeljitije uputila u "carstvo čula". njegov katalog "pornografskog u likovnom" svodi se ponajviše na one autore u čijoj se vizuri nazire jasan otklon od realističkog poimanja predmeta. kad je nastava ved završila. zapalili smo cigaretu. ispustio one marginalne. Mislim da su ovakvi i slični razgovori (koji de biti uobičajeniji desetak godina kasnije. kad i do naših strana dopre čuvena pornoosmica) naveli Mikija Grabara da na 62. koja je poticajna i erotomanska. Felixu Labisseu. I baš kad je Čedo pogasio opušak o rukohvat dvorišnog stubišta. Negdje potkraj 1959. nerazumljiva riječ imissio penis. Delvauxa.— Budalo. ne spominje Renoira kao mogudu "pornografsku metaforu". — To na latinskom znači jebanje — rastumačio nam je Čedo Kralj i zatvorio knjigu. te na kolektivnu. Nakon -Nudes of European Painting-. u kojoj je Miki pronašao stanovitu srodnost s klozetskim freskama. — Za manje od pola sata pojebat de ih — protumačio je Ljubo situaciju na Rubensovoj Otmici Leukipovih kderi. ali je inače sva flekava. a zatim obrnuo stranicu i dodao: — Ova tu ima dobre sise. — Pušite. koje su predstavljale slično stilizirana naga ženska tijela. kao i Parisova presuda istog autora. istražujudi dominantan tijek. Svetogrdnosti ove usporedbe nismo uopde bili svjesni.. zatim je pušio Čedo. štoviše. osobita vještina imissio penisa sastojala se u tome da se taj naknadni rast trbuha efikasno spriječi. a kao što smo svi znali. Goyu i Rubensa. "Flekavi akt" bila je zapravo fovistička majstorija Henrija Matissea Odaliska s bubnjem. moramo mu zamjeriti što je. bilo nam je to prvo pušenje u životu. iz mraka je izronila silueta koja nas je sve prepala. U tom smislu upotrebljavale su se različite. onako svi zajedno. Zatim nam je uspio pribaviti i neku francusku knjigu u kojoj su muško-ženski odnosi bili naznačeni stiliziranim linijama. Osobito dobru prođu imale su blijedopute i korpulentne Renoirove Kupačice. gledaj sise! — lupnuo ga je po zatiljku Čedo. čitavu inspiracijsku osnovu sasvim pretjerano pronalazi u "skoptofilskoj fiksaciji". jer se ostatak njenog sadržaja bavio nezanimljivim pojedinostima rasta ženskog trbuha. Čedo Kralj donio je još nekoliko knjiga slične tematike s umjetničkim reprodukcijama ženskog tijela. Kad je dvorište nestalo u mraku. Miki Grabar morao sjedati našeg zavirivanja u Renoira. Maillola i Ken-netha Angera. koja je distancirajuda i ironična". Ako se dobro sjedam. sjedili smo na hladnom stubištu u školskom dvorištu i šutirali divlje kestene koji su popadali s drveta. ali se u njima vedina slika odlikovala modernističkom nebrigom oko izrade onih najbitnijih ženskih detalja. predao cigaretu Mikiju. 34./35. nama još nepoznate vještine pod zbirnim nazivom "kontracepcija". Ne sjedam se više da li nam je duhan u tom času godio. ali znam da smo pušenje smatrali važnom pretpostavkom zrelosti. kada smo ved u dvije godine starijem Jaromiru Kraliku gledali neku vrstu duhovnog vode. i u kojoj je ispod skice muškog spolnog organa u ženskom bila ispisana čudesna. A u tim godinama (Miki bi to morao pamtiti!) poznavali smo i mnogo izravnije žanrove pornografske umjetnosti. pišudi o takozvanoj "sublimnoj pornografiji". onu umjetnost koja de duhovitijim pojedincima donijeti gradsku slavu. koji je Ljubo uspio drmnuti ocu. Čekali smo da padne mrak pa da popušimo. Arcimboldija (opravdano se može posumnjati da mu je uopde vidio više od jedne slike). balavci! . nemajudi pojma što se zapravo događa s kderkama kalidonskog lovca. koja je onda krenula ukrug. zbog koje de uvijek i u svakoj prilici biti pozivani na filmske pornoseanse. jedan Ibar. Tako Miki na str. III. Premda bismo se mogli složiti s autorom Povijesti pornografije da u poznim pedesetim i ranim šezdesetim godinama pornografska dominanta pripada jednom izglobljenom išči-tavanju određenog žanra u visokoetabliranoj likovnosti. Prvi je povukao Ljubo. I premda se. Tog kasnog jesenskog popodneva.

U prostoriji koju su nastavnici. ili pornoprojekcija. A onda je Jaromir u prorez kudišta ugurao komadid celuloidne vrpce i na zidu su se ukazale nekakve sive i crne mrlje. na primjer. ušuljali smo se u školu i kroz mračne hodnike krenuli gore. veoma polako. pomiješano sa zvukom rashladnog ventilatora u dijaprojektoru. čak i pomalo preplašeni. — Koji ti je to vrag? — začudio se Ljubo. gdje se nalazio kabinet. premda u njegovoj fizionomiji nije bilo ničeg što bi podsjedalo na krumpir. — Od kabineta — reče. kuhala i vaga. Šutke smo buljili u blještavu projekciju. jer nam je tehnologija filmskog zapisa u to doba još uvijek bila sasvim nepoznata. ovisno o tome koliko dugo želite gledati. . — Pogledat demo ove zanimljive sličice — reče Brambor. — Zajebi. — Ovo! Rekavši to. — Pogađajte! Nismo mogli pogoditi. Tiho. No. bez riječi. zvali Brambor. Ne moram ni naglašavati da "tuđu intimu" predstavlja pravi goli model. Suština "peep showa". — U jednoj očevoj knjizi. Tiho smo ušli u kabinet. dlakavi muškarac. gdje je Brambor vrlo vješto u mrklom mraku pronašao dijaskop i uključio ga u struju. u tom vremenu. nalazila su se kojekakva skuplja i vrednija učila. Da biste uživali u takvom "peep show-u" u SR Njemačkoj. koga smo. onda se tu radi o jednostavnoj imitaciji onog najprostijeg pornografskog žanra pornografske slike. Postoji milijun raznih stvarčica koje stanu u šaku. ili koliko ste brzi u tim radnjama. osamljeni u svojoj kabini. moram odmah nadopuniti Mikijevu knjigu. potrebno je u prorez pored prozorčida ili ekrana ubaciti kovanicu od jedne ili više maraka.prvi se snašao Čedo Kralj. Nismo razumjeli njegovu primjedbu. nesvjesni činjenice da fotografska emulzija uopde može registrirati tako bestidne radnje. kako prinosi nabrekli ud stražnjici gologuze gospode. Polako. Na slici se vidio goli. prikladnijih čeških riječi. ustavši sa stubišta. kakav je danas rasprostranjen diljem bogatog zapadnog svijeta. dijaskopa. Brambor nam pod nos tutne zatvorenu šaku. Brambor! . Ako su u tim godinama briljantni aktovi velikih majstora mogli funkcionirati kao banalna pornografija. — Što? — upitao je Čedo. ravnala i šestara za ploču. gledali smo u bijeli pravokutnik koji je bljesnuo na zidu. — Zašto si došao? — Imam nešto zanimljivo. sastoji se u tome što. nesvjesni činjenice da se pred nama nalazi posljednji ostatak tragične filmsko-udbaške afere iz posljednjih dana 1948. koji je vodio kroz prozor nužnika. zbog nepoznavanja drugih. Onda Brambor rastvori šaku i na dlanu mu se ukaže običan elzet ključ. episkopa. U našem gradu uživati u "peep showu" moglo se i bez materijalne nadoknade organizatoru. poput zemljopisnih karata. vadedi iz džepa sitne komadide celuloidne vrpce. — Što demo u kabinetu? — upitah radoznalo. zvali kabinet.odbrusio mu je Čedo. — Gdje si to pronašao? . kako sam ved napisao. epruveta i menzura. Mislim da nedostaje pola metra trake pa da vidimo kako joj ga stavlja. prepoznavši u došljaku Jaromira Kralika. s gadama spuštenim do gležnjeva. koja je klečala na raspremljenom krevetu. one mrlje na zidu počele su se pomicati. te da način na koji je izvedena kabina predviđa mogudnost komotne masturbacije. Čekajte.Svi smo odahnuli. Zanijemjeli smo od iznenađenja. — Ništa se ne razaznaje. Uhvatio je potom objektiv i počeo ga zakretati. na kat. postojalo je nešto što bismo mogli nazvati funkcionalnom imitacijom jednog mnogo složenijeg i intrigantnijeg žanra koji se zove "peep show". virite u tuđu intimu. kroz za to predviđenu rupicu ili prozorčid. godine. usloživši se konačno u jasnu crno-bijelu sliku. budale — šaptao je Jaromir — mora se i izoštriti. te još gomila sličnih koještarija. Našim tajnim putem. U mraku kabineta mora da se čulo samo naše duboko disanje. tko zna zašto. IV. koja je prikazivala jednostavnu pripremnu radnju što prethodi onom čuvenom imissio penisu.

Jedan neizlječivi i u gradu poznati ekshibicionist obično je koristio sasvim određenu kabinu. Neku vrstu pridruženog člana klape. Ved u trinaestoj godini Jaromir je pušio.Brambor. a neke pasionirani upražnjavatelji "peep showa". i idola. koji je provodio i po nekoliko sati u kabini. Tih gnusnih radnji nije se libio samo zbog toga što je uza se uvijek imao liječničku svjedodžbu o vlastitoj neuračunljivosti. kako smo ga jednostavno zvali. zaviriti kroz rupicu i prepustiti se čekanju i sredi. gdje je bio mali i posljednji. izvadila žvakadu gumu iz usta i zalijepila je na rupu. nisam upražnjavao ovaj intrigantni pornografski žanr. kao dijete bez oca. svibnja pa do prvih ozbiljnih jesenskih kiša. to jest izvedena s umišljajem. opet. ili zaglavljivanjem uda. postao je Brambor u pravom smislu slobodna jedinka. rekavši mu: — A tko se to meni naviruje! Mnogi su govorili kako je njena akcija bila sračunata. koja bi danas valjda bila feministkinja. druženje s nama godilo mu je zbog užitka u statusu glavnog i najstarijeg. U vezi s tim prepričavale su se mnoge anegdote. čulo barem još trideset ljudi. Takvi bi se redovito odvikavali od ove ružne navade. Jer. doviknuvši nam: — Klinci. Jednom je tako. jer je ženska u susjednoj kabini. potom neku koščatu udovicu kojoj je grudnjak predstavljao oblik suvišna luksuza. crvotočne kupališne kabine. Ubrzo smo uvidjeli da je on zapravo neka vrsta dvostruke ličnosti. Drvene. te na koncu vlastitu baku. uživao je dvije godine stariji Jaromir Kralik . mogli ste sjesti. pa i više rupa. čučedi u mraku. Miki. pušiti. družio i s nekim lokalnim razbijačima starijeg uzrasta. dijelile su se na ženski i muški blok. u nedostatku prikladnijeg prostora. Te su rupe bile različita podrijetla. godine. trebalo se samo polako i neprimjetno otputiti prema ženskom bloku kabina. koja je imala više od devedeset kila. prije no što de skinuti grudnjak. ipak ga je opteretio jednom drugom stvari — statusom informbiroovskog djeteta. kroz koje se moglo zaviriti u susjedni separe. Kad biste ušli u kabinu. s tako velikom rupom da se kroz nju mogao proturiti ud normalnih dimenzija. završila je sramno. gdje se odvijao najintenzivniji život mlađeg svijeta. gdje je mogao besplatno gledati sve one divne filmove koji su se u tom vremenu prikazivali. popisao na pod kabine. zatim predebelu trafikanticu iz kioska pored Okružnog suda. sasvim hladnokrvno je ugasila opušak na udu koji je provirio kroz onu rupu. Neke su tragične face kroz prorez na kabini ugledale vlastitu djevojku u naručju drugog muškarca. Negdje od četvrtog ili petog razreda. ali kad je negdje oko 1955. Jedna rezolutna ženska. a kad bi se rastao s nama. sasvim je jasno. i to je bilo vrijeme otvorenog. bio gradski bazen ili kupalište. osim nas. sama činjenica da ste se dokopali kabine još uvijek nije garantirala ništa. bar onoliko koliko su mu to materijalne prilike dopuštale. jer nas otada nije vezao samo zajednički razred nego i cio niz izvanrednih svinjarija.. koje smo uvijek bili spremni počiniti. I sve to u jednom popodnevu! Taj Galilej provodio je toliko vremena u kupališnoj kabini da je na koncu ljeta izgledao kao osoba koja pati od kroničnog nedostatka pigmenta. Voajerska akcija koju smo Čedo Kralj i ja izveli u ljeto 1961. Bazen je obično bio otvoren od 25. a u četrnaestoj se. Zbog tog statusa okolina i vlast gledali su na njega sa stanovitim nepovjerenjem. pa sve do posjeta Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu 1984. Otada. Ljubo. V. Sve kabine imale su bar po jednu. proživio je teške trenutke gledajudi kako se neki babac. izgrađene još davno prije rata. uspio vidjeti golu direktoricu gimnazije. odlazio je starijima. Jaromir Kralik. Tek de Bramborov odlazak u popravilište Filip Jakov izbaciti našeg druga Čedu Kralja na predvodničku poziciju u klapi. Za ljetnih gužvi to i nije bilo tako teško izvesti. Kad biste predali ulaznicu upravitelju bazena i kad biste dobili vješalicu za robu. ta neslavna kvalifikacija donekle izgubila svoj politički značaj. neke je izdubilo vrijeme. Čedo i ja smatrali smo se ved pravom klapom. koji je stanovao iznad kino-dvorane Romanija. bio je lišen one vrste tutorstva koje te sprečava da se ved zarana počneš skitariti. što je redovito završavalo — ili vriskom zapanjene kupačice. Jedna od najtužnijih ticala se stanovitog Galileja.Ne znam jesam li ved spomenuo da je jedno od mitskih mjesta našeg gradida. I premda ga je otac lišio tog nezgodnog ograničenja objesivši se one davne 1948. zanimljivog i besplatnog "peep showa". zar ne možete drkati negdje drugdje! Rekla je to tako glasno da ju je. neke čak i vrlo tužne. Miki Grabar. osim s nama. piti i jedinim pravim domicilom držati ulicu. ali zato na izvoru vedih uzbuđenja i . koji su sa smijehom ispratili naš bezglavi bijeg iz ženske kabine.

ukrcali su nove.. dakle na samu Staru godinu. završivši tamo sedmi razred s prosječnom ocjenom 4. nije zbio skandalozan događaj o kojem je glas brzo obišao čitav grad. ipak su izmijenile svoj izgled. Shvativši valjda da de odgovore na ona silna pitanja morati zatražiti od nekog drugog. dokopati se Italije. Otuda nije uopde pisao." Jaromir vedinu ovih pitanja nije razumio. a potom valjda i Amerike. nekima čak i krovne konstrukcije.. pa smo ga u tih dvanaest mjeseci — koliko je izbivao — gotovo zaboravili. nad kojom je bdjela moja majka.važnijih iskustava. u kojemu de dominirati skečevi s Jožom Šebom. pa je rekao kako mu se čini da spomenuti Đilas nije predsjednik Čehoslovačke Republike. u blizini Ankarana. još više duh i značaj. A gradska služba. Kad bih se. sada su se okupljali neki drugi ljudi. Oni koji su smjerali večer provesti kod kude. nepogrešivo vrada u godine minula dječaštva. Ne znam koliko bi dugo njegova dvostruka egzistencija potrajala i kako bi sve to završilo. VI. gdje sam uživao u majstorijama Johna Waynea ili Garvja Coopera. moralo je biti samo dovoljno kasno. U našoj maloj kuhinji. godine. Jedine dvije stvari koje bi me vratile u one davne godine bile su tople ljetne nodi pune mjesečine ili istom takvom mjesečinom obasjan snijeg. s drugim namjerama i drugim običajima. po svom starom običaju. patetično i pomalo zaludno pitanje: osim uspomena. koji zbog posvemašnjih priprema za novogodišnje slavlje nitko nije ni pokušavao očistiti.. Psujudi neprecizni potenciometar. godine. tko ga hrani i oblači? . obilan snijeg. ali da de se još raspitati. tata se zaklinjao da de ved idudu godinu dočekati uz TV ekran. činilo mi se da me blještava mjesečina. ved okaljan mnogim ružnim iskustvima. A onda je. s nama . — Čekat dete Novu godinu! Pa ni tu ti nede pobjedi! Možeš je dočekati ovdje. Čkalju. nije se mnogo uzbuđivala. držali su ga valjda prikladnim dekorom svečane nodi. zar ti ne bi mogao dodi kudi u jedanaest? — rekao mi je tata kad sam ušao u sobu. što se probija kroz guste krošnje divljih kestenova. Bilo je to u listopadu 1960. poslali su ga u popravni dom za maloljetnike. tapecirane stolice. čekat demo Novu godinu. smatrali su da je pametnije navudi debele čarape i visoke cipele nego lopatati vani po studeni. — Franjo. postavljao sam sebi jedno sentimentalno. zapao je gust. iznenada ponovo osvanuo u našem gradu. Te je godine Jaromir sa dvojicom dvadesetogodišnjaka pobjegao od kude. kasno nodu vradao kudi. Dan uoči Nove 1961. Jednako tako dutio bih se i u snježnim nodima. drugi pak. Aleksida i genijalnog Radivoja Lolu Đukida. Svim školama koje sam pohađao izmijenili su fasade.9. — A tko ga hrani i oblači? To mi reci. Uhvadeni su negdje oko talijanske granice. Kako smo poslije doznali. a snježni pokrov još ne-iznakažen tragovima lopata i ralica. koji su izlazili nekamo na doček. i provedeni milicijskim kolima u zgradu lokalnog zatvora.. Mnogo. — Kog dete vraga raditi do jedan? — Pa. koje sam dobro poznavao. ulice prazne. U tom vremenu. na mjestima koja sam nekod obilazio. namjeravajudi ilegalno prijedi granicu. što je zapravo ostalo od djetinjstva? Ulice rodnog grada. dok je otac na ved katastrofalno raštimanom radioaparatu pokušavao postidi kakav-takav ton potreban za pradenje novogodišnjeg programa. u mjesto koje se zvalo sasvim neobično — Filip Jakov. kad vedina građanstva nije imala pojma o tome kako izgleda pasoš. zakrivena zaštitnim staklom pednice. cvrljila se novogodišnja purica. kao i tekuda hitprodukcija Anice Zubovid. — Ti si ga pustila! — jedio se stari. na miliciji su ga obilato ispreslušavali. Bracom Reissom i Nelom Eržišnik. Franom Pejkovidem. tražedi novu "dolčevitku". koja je tih godina predstavljala temeljni artikl modernog odijevanja. ja sam ga pustila do jedan! — doviknula je majka iz kuhinje. — Stanislave. mnogo godina kasnije. predodžbe o Zapadu imale su karakter zavodljivih avantura. došavši nakratko u svoj grad. zanimajudi se za mnoge stvari: "Nije li ga na to naveo koji od očevih prijatelja? Nije li ga na Zapadu trebala čekati kakva veza? Nisu li mu možda očevi prijatelji prvo nudili bijeg u Mađarsku? Nije li nakon Italije namjeravao pobjedi u Sovjetski Savez? Zna li on što je Kominform? Zašto su imali zalihu suhe hrane samo za dva dana? Kako se zove predsjednik Čehoslovačke Republike? Što misli o Dilasu? Sto su mu u školi govorili o zemljama Varšavskog pakta? . Viče Vukova. Betty Jurkovid i Ive Robida. da se potkraj 1959. u kina. a pod prestali mazati onim starim raskužnim sredstvom tako prepoznatljiva mirisa.

to je jedina uvozna. — Za sada.— To radimo zajedno — rekla je mirno majka. nosova pritisnutih o prozor. Ušli smo u sobu. spreman da se posvađa s majkom.. Na kutiji gramofona bila su učvršdena kromirana slova SUPRAPHONE. a pored ploče masivna ručica i regulator s oznakama 33. — Zato mi je to i čudno — prekine me on. To je bila stvar na kojoj sam mu ponajviše zavidio. vedi bor. pa je i po koji pijani eksces bio više fingiran negoli stvaran.. buljili van u snijeg i slušali "Ja pijem čašu gorkih suza". krenuvši kroz dubok snijeg po Čedu Kralja. i ja imam pladu . — Univerzalac! Ovo "33" ti je za longplejke. gdje su imali rezerviran stol. ili su nam ga dozirali u simboličnim količinama. Čedo stavi jednu singlicu i uskoro smo.. Tu vrstu ukrasa moja je majka nazivala poprilično nejasnim izrazom "ordinarni kič". što je zvučalo vrlo. i to onog muškog. 45 i 78. — Češki. za razliku od nje. Bili smo važni sebi samima i takve smo prigode provodili u raznim prijateljskim nadmetanjima. Alkohol uglavnom nismo dobivali. U središtu kružne ploče pokrivene gumom nalazilo se valjkasto ležište za deset ploča. — Čuo sam da je Brambor nabavio neke američke ploče kakve čitav svijet sluša. Ja sam u svemu povlađivao mami. Djevojčice su mogle biti prisutne. s kravatom na kojoj je bio naslikan Eiffelov toranj. — To ne radimo zajedno. veličanstven zapravo. — Da vidiš što mi je stari poklonio za Novu godinu . U to vrijeme doček Nove godine predstavljao je svečan i važan oblik društvenosti.. kao digresiju koja je pitanje mog izlaska učinila trenutno nevažnim.prije bi se reklo . — Jasno — otpovrne on. — Uvozni? — upitah zadivljeno. — Stavi jednu. s kojim sam namjeravao podi na doček kod Mikija Grabara. vrlo strano. Bio je to glomazan gramofon u zaštitnoj kutiji boje okera. Za razliku od mene. — Ana. molim te! I ja privređujem. izvlačedi puricu. te me poveo u svoju sobu. pokazujudi na onaj prekidač. "Nessuno" i drugi. s kožnatim poklopcem na kojemu je bio montiran velik zvučnik.dekorativna. brzo sam navukao zimski kaput i izjurio van. Čedo me dočekao ved odjeven u novo odijelo.. "45" za male ploče. lijep. Iskoristivši ovu svađu.. — Pa Brambor se vratio iz popravilišta. — U ovoj kudi ja zarađujem! — Ma nemoj. televizor s trobojnim filterom na ekranu i mnogo raznih figurica što su služile kao ukras. koja su poslije postajala važna građa za prepričavanje. Catarinu Valente i Perrvja Coma. . nego to radim ja! — krenuo je otac u kuhinju. — Ti su najcjenjeniji . ali uskoro du dobiti Doris Day. ali je nismo zaključali jer su njegovi roditelji ved otišli na doček u Gradsku kavanu. što se dalo objasniti ved poslovičnom spretnošdu njegova oca. ali njihova prisutnost još nije bila bitna. ti znaš da je tvoja prosvjetna plada takva da je u ovom trenu nije zgodno ni spominjati . ali je u njegovoj osnovi bilo upra-žnjavanje prijateljstva. U kudi Čede Kralja sve je bilo nekako prostranije i elegan-tnije negoli u nas. Nikad nisam pomišljao da bi se u popravilištu . među kojima su osobito bila popularna nadmetanja u duhovitostima i ekscentričnim gestama... — Otkuda? — začudih se. nego . a "78" ako imaš bapca s predratnim pločama "hizmasterzvojs" s naslikanim cuckom. — Imaš ploče? — Vidi ovo — reče on i mahnu pločom na kojoj su se nalazili besmrtni hitovi "Piove". — Otidi demo da ih preslušamo. deblje i šarenije tepihe.. Oni su imali više soba. ali sam. Na stolu u Čedinoj sobi stajao je novogodišnji poklon -primamljiv. "Io sono il vento". imao je svoj kutak koji je okretajem ključa mogao pretvoriti u zabran za dosadne i ispitivanju sklone roditelje. držao da "ordinarni kič" ipak daje stanu veselost pogodnu za ugodnije stanovanje. Krenuli smo dugim hodnikom prema njegovoj sobi.

. zezati .. koga je tada dijelilo tako malo vremena od nadimka Delon. Preslušavši te ploče. naše oduševljenje rock 'n' rollom bilo je ubrzo umanjeno spoznajom da smo za tu glazbu čuli ipak malo prekasno. čime se mogla odlučno opovrgnuti tvrdnja da ta vrsta glazbe pogubno djeluje na omladinu. značiti strahovit raskid s tradicijom. — Mogao bi me zvati po imenu. Upravo sam skinuo četiri kile — prekinem ga ljutito. Mislim da nede biti loše. poslužiti kao — važno rečeno — prostor traženja vlastita identiteta. koji nam dobrotvorno dijeli zrnca svojih posvedenih znanja. Oni de tu prigodu obilježiti uživanjem u novogodišnjem programu naše eksperimentalne televizije. Little Richard. žigosanim šmokljanom. "It's Now or Never". s nekakvim "babama". — Pa šta deš tamo kad de svi biti u parovima? — upitah ga blesavo. u tom trenu nesvjestan da demo i nas trojica ved sljededu novogodišnju nod provesti na jednako glup način — u parovima. a zanemariti "Hound Dog". užasnut činjenicom da de Čedo dočekati Novu '61. tamo se malo drugačije čeka Nova godina. One večeri kod Čede Kralja. isto onoliko gorljivo koliko de je naši roditelji držati tuđom. Stanislave Ivančicu — nasmijao se on — dogodile su se neke nepredviđene stvari.Slušali smo zatim "II mare" i "Autobus kalipso". i za moje roditelje i za mene. Plesat de se.. u tome ved dvije-tri godine. . odjenuo zimski kaput. Debeli .. Gledao sam ga u čudu. kojima je pripadao i Brambor. gimnaziju. još uvijek nismo znali kakvu de važnu ulogu u našoj mladosti odigrati gramofon i gramofonske ploče. — Moram ti priznati da Novu godinu nedu dočekati s vama. te u svemu senzacionalni Elvis Preslev. Pa ipak. Kog vraga se čudiš! Irena me pozvala da dođem k njoj. Okrenuo sam se i izjurio u nod da što prije ispričam ovu bedastodu Mikiju i Ljubi. Naš glazbeni mentor upisao je 1961. u tome i jest stvar! Irena nema para pa me pozvala. osuđenim na društvenu izolaciju. čime je njegov ugled dobio još jednu verifikaciju i potvrdu ozbiljnosti. odmah smo shvatili da se tu ne radi samo o trenutnom opredjeljenju ukusa ved o čitavom svjetonazoru. činilo nam se da je Jaromir Kralik na neki posve misteriozan način nabasao na glazbu koju su izvodili James Brown. godine pojavit de se glazba koju demo uistinu modi držati svojom. Ugled Jaromirove diskoteke ubrzo ga je učinio nekom vrstom glazbenog mentora. nabio na glavu šubaru i rekao mi: — Znaš. te da je to okasnjelo ovladavanje Presleyem rezultat toga što smo se prije dvije-tri godine bavili klinačkim koještarijama. Golden Gate Quartet. a ja nevještim plesnim koracima s nekom mačkom iz sedmog ce. — Znaš. "Love Me Tender" ili "Are You Lonesome Tonight" činilo te autsajderom. čuvenog povratnika iz popravilišta. Te druge i sasvim druge ploče. A te 1963. ostavivši nas u nekoj vrsti vakuuma sve do 1963. — Irena Orešar? — Da. U parovima. tako da de ubrzo opcija između. VII. Kako nikad nismo saznali ništa pouzdanije o njegovim popravilišnim danima. ved one večeri uoči Nove '61. Irena Orešar. — Zaboga. Elvisa i sveg ostalog postati opcija statusnog karaktera. što dete raditi kod Irene? Ručne radove? — E. recimo. Zapravo. — Budalo. Ubrzo je postao i najbolji učenik. krile su se u nevelikoj privatnoj diskoteci našeg prijatelja Jaromira Kralika. — Nego? —Jučer je ovdje bila Irena. te da de nam neke druge. a onda je Čedo Kralj. fascinirani novim Supraphoneovim gramofonom i pločama. nismo mogli dugo uživati u Elvisu jer je prebrzo prohujao ovim prostorima. Jednako tako nismo znali da demo svu onu polivinilsku koještariju na 33 i 45 okretaja vrlo brzo početi smatrati običnim smedem.. Slušati Doris Day. da su oni stariji. ponajviše na totalnu besperspektivnost u pogledu hodanja s djevojkama. upudenog gurua. ili sasvim druge ploče. Chuck Berry. Tako de Nova '62.

. kao što i sve novo nije neminovno dobro.VIII. Različite mjere. Nakon što je 1948. predstavljao je moj otac Franjo. donijela sa sindikalnog putovanja prosvjetnih radnika. vrlo rado je kupio istočnonjemački televizor. Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. — Sve je to zato što osjeda da više nije jedini i svemogudi gazda — rekla mi je jednom majka u povjerenju. Ali. tata se sve više ponašao kao da se na sve strane kuju urote protiv njega. Uopde. Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica. ili samo zbog odrastanja? Osobito čudan primjer. dalo bi se zaključiti da de otac gajiti bar malo više tolerancije prema mom benignom amerikanofilstvu. Volio je ruske romanse (istočni lager) i talijanske kancone (NATO). novi porezi ili poskupljenja bile su urote protiv njegovih financijskih potencijala. koje je u tim godinama počivalo na rocku. ne. ili one godine kad smo počeli slušati Presleva koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). bolje redi — amoralnosti itd. jad mog oca tek donekle je umanjivala činjenica što de sada pogranična zona uz rijeku Dravu biti pogodnije i normalnije mjesto nedjeljnog ribolova. žvakade gume i traperice bile su truli kapitalistički proizvod lansiran posredstvom CIA-e. U tom smislu dobar. Ali. boga vam vašeg! . ali bi takvom analizom moj otac Franjo jednostavno obrisao dupe. kako mi se po očevu pričanju čini. ali i nezgodan dokaz jest ime kojem sam pukom slučajnošdu (hvala Bogu!) uspio umaknuti. Progres je tada. Vječiti porazi naših nogometaša protiv Mađara predstavljali su urotnički atak na njegov nedjeljni mir. mom ocu osnovni uzor-model bio je Istok. Možda dete pomisliti da je čovjek htio biti svoj. ali je razumijevanje moje privatne sudbine gotovo neodvojivo od njegovih nazora. Detaljna analiza ovih postupaka možda bi pokazala da je zapravo fingiranjem ideoloških stavova prikrivao svoju vlastitu izgubljenost u jednom neurotiziranom. Problematiziranje ove operacije pripada kasnijim godinama. ili bi nas zatvorene granice učinile još vedim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih. — Svi vi pušete u jednu tikvu! — predbacivao nam je poslovicom koja je imala demaskirati i žigosati naše urotničke nakane. kako je vrijeme prolazilo. Je li to bilo onda kad smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima. brus! U Preslevu je vidio poguban utjecaj Zapada. ili od hirova što ih je držao nazorima. Sasvim se ugodno osjedao u talijanskoj košulji i austrijskim mokasinkama. došlo do naglog raskida s velikim i slavnim izvorom nadahnuda. kada su se počela javljati nadasve čudna mišljenja da sve staro nije baš uvijek loše. kako u moralno-pedagoškom. hladnoratovski raspoloženom svijetu. Možda baš zbog toga što se gorko i neutješno razočarao u Rusima. Kao i čitavoj njegovoj generaciji. bar prividno. Kao nenadano i pomalo naprasno osviješten komunist. tako i u ideološkom pogledu. a još radije zapadnonjemački. ali je demonstrativno bacio u ped ujakovu šubaru (Var-šavski pakt). Sovjetski Savez. modi i sličnim koještarijama.. Nisam siguran da je njegovo ponašanje osobito indikativno za razumijevanje jednog vremena na prekretnici. Kad su se sredinom pedesetih godina.zacijelo bi rekao tata da ju je mogao čuti. Raditi na stvarima progresa pretpostavljalo je iznalaženje pogodnog uzora i nadahnuda. kao što je jednako demonstrativno gasio radio kad bih slušao Buddvja Hollvja (CIA). a mi ukudani. pojavom žvakadih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada. bio strašno jednostavna i razumljiva kategorija: trebalo je iskorijeniti sve staro i nadomjestiti novim. tj. ili mnogo ranije. bili smo najgori urotnici koji parlamentarnom vedinom ugrožavamo nepovredivost njegove lisnice. normalizirali odnosi sa Sovjetskim Savezom. godine sav predao stvarima opdeg progresa. on se 1945. oslobođen svih istočnih i zapadnih duhovnih i materijalnih importa. koje je majka 1965. . majka. ja i šest godina mlađa sestra Zvjezdana. globalnih društvenih kretanja. užas na televizoru predstavljao je urotu protiv njegova ukusa i duhovnih potreba. otac je u svojoj rusofo-biji čak i pretjerivao . u westernu i krimidu gledao je revitalizaciju nakaradnog građanskog morala. — Nego tko je onda.

što se tiče Sedmog kriza. Osim ako ta i takva sudbina nije opde mjesto. gunđao je čitajudi naslove u novinama. fascinira me svojom idealnošdu. za nas. Naime. Na tom putu. pitao sam se kako to da tu djevojku nisam ved ranije zamijetio. sjededi točno nasuprot meni. tehnologiju . na primjer. sestru svog najboljeg prijatelja. ali je realizacija jasno pokazivala onaj grubi raskorak između ideala i stvarnosti. mnogo dinamičnije od Labuđeg jezera i Glembajevih zajedno. a počesto i Brambor. prozor u svijet. gdje sam umjesto na Prodanoj nevjesti. Krležinih drama. prvim javno iznijetim kritičkim stavovima. Sonja je bila sva rumena. Nakon toga smo jurili u kino Kozara. Zahvaljujudi toj okolnosti.. držedi moju polomljenu olovku u zatvorenoj šaci. odlasku prvih prividno nedodirljvih funkcionara. a Maja Bezjak operna primadona specijalizirana baš za tu stvar. Pa ipak. Ako je još 1958. Filmovi su se zvali Crveni krug. na neki od zahtjeva koji bi tangirao sadržaj njegova "geltašla". Sedam samuraja i Sedmorice veličanstvenih. Miki Grabar čak je izgubio jednu okladu. ved koji sat kasnije. početkom šezdesetih godina počeo polako napuštati fazu entuzijastičkog pristajanja uz sve. koji bez temeljita cjenkanja nede prodati ni stvarčice. baš kao i mi. što njega. Ali. onda ih valjda valja pripisati onom što se u tom desetljedu događalo: razlozima privredne reforme. s Ljubom i Čedom . negdje na polovici puta. namjera je uistinu bila misionarska. Eldorado i slično. primjerice. U proljede :¦. ili tek umoru i prvim znacima nastupajude starosti. zapravo. majka otvoreno najavljivala rastavu. Sedmog vela. pod tankom i čednom mucastom majicom nazirale su joj se tek propupale djevojačke grudi. rekao: — Što da radi ovaj fant? Miki. a ja spominjao mogudnost definitivnog bijega od kude.Pa ipak. Sjedam se da je netko. posljedica toga što je i on. Ljubo. ulazili bismo na jedan ulaz u kazalište. Tako bi i on. da bi na kraju ipak bilo sve riješeno u našu korist. ili 1959. Nikole Šubida Zrinskog i drugih dramskih. nije ni najmanje uzbuđivalo. Pa ipak. sve do staračkog negiranja svega postojedeg. a upudenost u balet i operu nikakvi. postao sam svjestan prisutnosti dvije godine mlađe učenice šestog ce razreda — Sonje Grabar. govoredi kako se ne slaže s ovim ili onim. jer je tata uistinu bio sve što je u tom vremenu mogao biti. preko oduševljenog graditelja novog društva. sve do prvih studentskih dana mislio je da je Labuđe jezero opera. Pa ako su to bile crte prvih blagih razočaranja. gola stereotipija jednog vremena koje se nadvilo nad uzroke vlastite duboke krize. Delon i ja. U višim razredima osnovne škole počeli su nas voditi vlakom u Zagreb. mi smo se radovali kolektivnoj vožnji vlakom. Zapravo. sve je. Miki. Osnovni razlog bilo je podizanje naših duhovnih obzora. Nakon tog putovanja u Zagreb. Valjda zato što sam bio vedi klinac no što sam u toj dobi trebao biti. premda mi danas sudbina mog oca ne djeluje kao sudbina sretnog čovjeka. IX. kulturu. igrama u kupeima (što da radi ovaj "fant"?) i besciljnoj skitnji po gradu. uljuljkan kloparanjem prastare željezničke kompozicije. Sad. držim da su očev nezgodan karakter i hirovi. Imao je u karakteru nešto od pustinjskog trgovca sitnicama. Strijelac u zelenom. što se nastojalo postidi gledanjem Labuđeg jezera. tvrdio da ničeg neobičnog ne vidi u domadoj zadadi "Kako ja i moja obitelj gledamo na revolucionarne promjene u našem društvu".. postao sam svjestan jedne životno važne činjenice. taj. dopuštao. glatka. tu nikakvih zabuna nije bilo. izazvao svađu u kojoj je prijetio da de nas sve ostaviti i pobjedi u Laos. ti kolektivni posjeti zagrebačkim teatrima za mene su značajni zbog jednog sasvim drugog razloga. koju su nam zadali preko subote i nedjelje. premda je uvijek bio protiv svega. Prošao je neobičan put od avanturista i apolite. opernih i baletnih remek-djela. kad danas malo bolje promislim. Ljubo Brabec.. pretpostavljajudi vlastite prosudbene modi ideološkim floskulama. a na drugi van. sestra plakala. 1963. živahna. ved 1963. koje su bile neka vrsta kombinacije trikoa i trenirke. dok su joj se bedra jasno ocrtavala u uskim tamnoplavim lasteks hlačama. uporno tvrdedi da se u Agoniji (?!) Miroslava Krleže razrađuje agonija jednog galicijskog vojnog logora. koji je bio zadužen za taj dio igre. koje je tako principijelno zastupao. naše poznavanje filma oduvijek je bilo na zavidnoj visini. Zagreb ili Central i gledali razne perfektne filmove. otpovrnuo je: — Neka poljubi moju sestru! Poljubivši prvi put u životu Sonju Grabar.

Zatim sam joj. što je sve bilo obilježje moje ljubavne tendencije prema prijateljevoj sestri. poslala je Mikiju izvanrednu avijatičarsku vjetrovku s oznakom časničkih činova i američkom zastavom na rukavu. sjedam se još odurne kiše i vjetra što je lomio suho granje prastarih divljih kestenova u gradskom parku. — Zar i ti ne bi uradio isto? Pa i ti imaš sestru. osim Sonje Grabar! X. Zatim se zbila i ona čuvena "afera američke vjetrovke". rekavši da ih ne mora ni vradati. pa da vidi što je prava literatura — poručila mi je po bratu. neveseo i gluh na naše ironične primjedbe. pljunuvši ljutito u lokvu koja je rasla pod našim nogama. učinilo mi se da de mi trebati više od tisudu godina da se nekako dokopam Sonje. Zbili smo se pod gustu krošnju. moje inicijative baš i nisu imale neki jasno artikuliran ljubavnički karakter. koji su trebali odigrati ulogu nove šifrirane poruke. U glavu mi se iznenada usjekla neugodna spoznaja da Miki najvjerojatnije pripada onom staležu idiotske brade koja na spomen sestre vade nož. snimljen u istoj takvoj vjetrovki. istinabog ne misledi na svoju sestru Zvjezdanu.. u nekoliko prilika. — Onu iz filma — procijedio je Miki zlovoljno. bududi da je Miki izjavio da rado čita. ali se to nije dalo dokazati. te nataknuvši vindjakne na glavu. dobit de tuberkulozu. Stvar se jedino jako dojmila Mikija Grabara.. Dakle. poslao neke knjige na posudbu. moje prve akcije predstavljale su pravi fijasko. kakve smo označavali žanrovskom naznakom "psihološka gnjavaža". morao je osvetiti sestru.. koji je bio duboko zamišljen. a navečer na korzu zavidni pogledi mjerkali su Mikija sa svih strana. Ta vjetrovka imala je vrijednost relikvije. ovu radikalnu promjenu zamijetili su svi. osim . uz svezak mojih "rose romana". čekajudi da prestane padati. — Jeste li vidjeli kako ih je sredio. a uz to i moj najbolji prijatelj? Kad se ta novonastala okolnost dovede u vezu s traljavom taktikom. Moji prijedlozi da joj rastumačim neke teško razumljive probleme iz matematike pokazali su se žalosno neadekvatnim. u kojoj sam nazirao stanovitu mogudnost da se istaknem pred Sonjom.. Potaknut mojom redukcionom dijetom. inače činovnik posve nezanimljiva habitusa. valjda ved zaboravivši problemsku razinu filma. po čitavoj školi o njoj se pripovijedalo s najvedim divljenjem. Ljubo i ja. trebale staviti uočljiviji akcent na moju prisutnost. Vratila mi ih je po bratu. Film koji smo upravo vidjeli predstavljao je mučnu dramu. koju unatoč otkrivenom streptomicinu smatram neizlječivom bolešdu! Sestra je okrutno i hladno izjavila: — Ostalo mu je još dosta sala oko struka i na guzici. — O sestri! Tip nije imao izbora. I.. kad je brat ljubomorni manijak. — Ah. Da stvar bude gora. — promrljao sam. I kako sad realizirati tajne nakane u pogledu simpatične mi Sonje. da . Naime. Priznajem. poslala mi je i jedan primjerak nekog Zilahvjeva romana. U njoj glavni lik. — Neka to Stanislav pročita. ona ista tetka Rožalija. onda je to bilo toliko šifrirano da se tome jadna Sonja nije mogla ni domisliti. ti bokca. Tog istog proljeda.. Ako je u njima i bilo nečeg što se dalo protumačiti kao emotivna naklonost. uz napomenu da predstavljaju najteži šund. izišli smo iz lokalnog kinematografa Miki. otac je rekao: — Da si vidio mene u tvojim godinama! Uvijek zabrinuta majka samo je uzdahnula: — Ako ovako nastavi. — rekao je iznenada.. pa ne smiješ pustiti da ti sestru onako . uspio sam s posve jasnim ljubavnim nakanama smršaviti osam kila i riješiti se aktualnog nadimka Dembo. jer je Sonja sudjelovala u međuopdinskim natjecanjima mladih matematičara te je u toj domeni bila više "doma" od mene. — Kakvu sestru? — zinuo sam. nego na njegovu sestru Sonju. tako da je ona i nakon nekoliko idudih mjeseci i dalje bila nesvjesna postojanja mene kao muškarca. ljubavnim neiskustvom i nedostatnim zavodničkim argumentima.Delonom. jasno. Pričalo se čak da je i Elvis Preslev. — O čemu to govoriš? — upitao ga je Ljubo. . gadove? I ja bih isto .. pojurili do drvoreda koji nas je mogao koliko-toliko zaštititi od pljuska. koja je u Americi boravila još od predratnih godina. onako. zaglavio na spektaklu sasvim neodgonetljiva naslova — Sodoma i Gomora. nego su. sređuje neke tipove koji su mu upropastili sestru u pogledu njene ionako dvojbene čednosti.

Franjo. Te iste večeri rekao sam Mikiju. sutradan. od Boccaccia do Dopida. — uzmuvao se direktor. ništa. inače kojega bih vraga tamo radio! Na jednoj od dosadnih literarnih sesija. drugarice nastavnice . učinilo mi se da je to bio prvi obračun s dogmatskim snagama u našem društvu kojem sam i sam prisustvovao. nedu nikad učiniti. na kraju. Ne znam kako bih ga to mogao braniti i do koje mjere bih se i sam zapetljao. dali su mi zadatak da kod kude napišem humoresku koja de se poslije čitati i obrađivati. — Možda. Druga mogudnost da se istaknem pred Sonjom zbila se najednom sastanku literarne sekcije. — Izvolite! — rekao je direktor. da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. Nastavnica fizike. pravedi se blesav. Na majčino . kad sam iz perspektive zrelosti razmišljao o ovom događaju. ništa. koja je moju odvjetničku akciju učinila suvišnom i deplasiranom. umalo prekrenuvši lonac iz kojeg se pušila večera.. koju su smirili i prisili joj onaj nadimak tako prikladan najpravovjernijima.. Tata je nešto hmrknuo sebi u bradu. drugarice nastavnice. i nema veze s humoreskom — rekao je posve mirno otac. — Ali. švargla i špeka. Zapravo. jer su oni s kukastim križevima ubili mog djeda i baku — rekao je Miki. Grabar s vremena na vrijeme nešto prčkao i po njegovoj utrobi. sa činovima i zastavom na rukavu. tupavo odvratio: — Zbog hladnode. — Kakvi su to problemi. odloživši prepariranog gmaza na katedru. naredila je Mikiju da taj užas smjesta skine sa sebe i zatražila da ved sutradan dovede oca na razgovor kod direktora škole. Jer. u kojoj smo i Sonja i ja sudjelovali. imperijalističke vojske i da je od tih činova do kukastog križa samo jedan korak? — Taj korak ja. — Ma. Jednu od "probnih" humoreski pročitao sam mami i tati. inače partijski sekretar škole. — Nisi ti kriv. — Dobro. deblji kraj "afere američke vjetrovke" izvukla je nastavnica Vera. ali je tužno . Miki je. učenice Grabar. Zatim je direktor prišao vratima. navodiš dijete na prepisivanje! . Na knjizi je pisalo: 99 najljepših humoreski. koje sam provodio krišom pogledavajudi prema Sonji. Drugarica Lenjin. u literarnu sekciju upisao sam se samo zbog nje. Ujedno je pokrenula inicijativu ustanovljivanja političke odgovornosti svih onih nastavnika koji Mikija nisu upozorili na ideološku opasnost od njegove vjetrovke.. Na upit zašto je to nosio. predajudi se jutrošnjoj Borbi. koliko ju je ganula tužna sudbina junaka humoreske. Na vratima razreda pojavio se dr. ali sve što sam uspijevao iscijediti iz glave bilo je sve prije negoli smiješno. Trebao je to biti ogledni rad kojim se pokazuje i dokazuje da smo shvatili sve ono što je voditelj sekcije o tom žanru tumačio. zamalo se onesvijestila spazivši Mikija u mrskoj kapitalističkoj uniformi. Sutra svakako pozovi oca. posluživši se ordinarnim lažima. Naime. kako su je otada interno zvali.U vrijeme najvede slave avijatičarske vjetrovke došlo je do pravog političkog šoka i naglog otrežnjenja. Svako je sredstvo dobro ako ih odvede do srca ljubljene osobe. Slavko Grabar u istoj onakvoj vjetrovci. pred Sonjom.. u ovim novinama je najmanje pola toga prepisano! Opdepoznata je stvar da su ljudi. Igore? — upitao je s vrata ugledni kirurg. sav zbunjen. ljubazno uhvatio doktora pod ruku i izišao s njim na hodnik. dobro — malo se smirila drugarica Lenjin.. baš kad smo imali biologiju koju nam je predavao drug direktor. naravno: — Kao predsjednik razredne zajednice. uglavnom okorjeli makijavelisti. — Evo. — Probaj s ovim — rekao je otac. što se tiče ljubavi. — Ona Vera opet traži dlaku u jajetu. izvadivši iz ormara pohabanu knjigu i bacivši je preda me na stol. da budem iskren do kraja. s američkom zastavom na rukavu i činovima imperijalističke vojske na reveru. jer sam znao da mu djed i baka još iz Slavonije šalju pakete pune kulena. Poslije. ja du te braniti. Tako je nedužna vjetrovka zamalo postala osnova partijske diferencijacije na školi.vrisnula je majka.. da je to uniforma jedne re akcionarne. Slavko . Proveo sam nekoliko dana nagnut nad bijeli papir. — Ono što je napisao sasvim je dobro. prepisivanje je neka vrsta duhovne krađe! — Pa šta — promrmljao je otac. Ili bar do nekih drugih organa. a majka je krišom obrisala suze. Krivi su oni što te nisu upozorili. — A znaš li ti. netko je zakucao na vrata. jer je dr. — Ali.

Na ovom mjestu moram uvesti vrlo nezgodnu prisutnost stanovitog Goge Jazbinšeka. asa literarne i drugih sekcija. Jedan od takvih sastavaka. u onim čednim vremenima. sav crven u licu. a negdje od pola. Nakon tog pitanja počelo je Gogino bespoštedno demaskiranje moje prljave literarne rabote. I poslije. Gogo je ved svirao sonate. te postajalo novo sredstvo potkrepljivanja mita "najboljeg na školi". Sve čega bi se dotakao Gogo Jazbinšek pretvaralo se u čisto zlato. a onda upitao: — A kakav je iz fudbala? Dakle. krajičkom oka spazio sam na klupi Goge Jazbinšeka knjigu 99 najljepših bumoreski. Isprva se. kružoka i društava onih koji su sebi uvrtjeli u glavu kojekakve literarne preokupacije. Nakon toga trebala je uslijediti diskusija s raznim kritičkim opservacijama tipa: "autor ima nerv za proživljeno". morao prebaciti u bosansko mjesto Cazin. Drug Sivi je to pročitao i žmirnuo. jer sam ved tada shvatio da pri pisanju nikakve sekcije nikom ne mogu biti od pomodi. za svoje potrebe. kad se ovim poslom počnem iole ozbiljnije baviti. čiji sam status najboljeg u svemu svojom humoreskom ozbiljno ugrozio. Stajao sam ispred razreda. natprosječnog talenta iz susjednog razreda. jer se ljubavni interes obično drži tajnim i strogo privatnim. a njegov akvarel Kosovka djevojka i dan-danas visi uramljen na zidu školske zbornice. sastavci i slične literarne stvari vlastite izrade razdragani su nastavnici u zbornici prepisivali i nosili kudama. stidljivu. svjestan da u ruci. neke čak i mnogo brže no što je trebalo. uzeo sam tih 99 bumoreski i za potrebe literarne prezentacije odabrao jednu dosta zgodnu. on je ved znao na latinskom osnovne dijelove vrtnog puža (Helix pomatia). a uzgred izbačen sam i iz literarne sekcije. prisustvovao je dakako i toj slavnoj večeri na kojoj sam trebao pročitati svoju humores-ku iz pera druga Čehova. sretno sam odahnuo. Gogo Jazbinšek. prvo pitanje postavio je Gogo Jazbinšek. ili se tamo živi vrlo slično kao i u Sibiru? Dok me polako oblijevao znoj i dok sam unezvijerena pogleda lutao po učionici. dana moje prve književne krucifikacije. Kad je stvar bila okončana. posve sam siguran da nitko od nas osmoškolaca nije vršio . Njegove pjesme. dok smo još bili u nižim razredima. Dok su drugi prčkali po drvenim računaljkama. naročito u dječačkim krugovima. Od tog dana. Dok sam čitao tekst. polako su počeli pogledavati Gogu Jazbinšeka. ova frustracija iz djetinjstva držat de me uvijek podalje od sekcija. romantičnu vezu s Gogom Jazbinšekom. koja se podrugljivo smješkala. brzo se pretvarala u njegovu veliku pobjedu. "likovi su osobito uspješno oblikovani" i slično. čitava sekcija urlala je od smijeha. Razdoblje prvih ljubavnih interesa idealno se poklapa s periodom prvih seksualnih interesa. Nezgoda je bila u tome što se radnja humoreske zbivala u nekakvim hladnim sibirskim ambijentima. dok se u drugom realizira društveno-kompetitivna funkcija.zaprepaštenje. zadrhtao sam od zadovoljstva i nastavio čitati sve poletnije. Osobito talentiran pokazivao se u umotvorinama domoljubne i revolucionarne tematike. koji je voditelj literarne sekcije nazivao "interpretativna pauza". Kao i obično. odnio je direktor drugu Sivom. Sonja Grabar upustila se u kratkotrajnu. držim adut kojim du slomiti Sonjin otpor. Situacija u kojoj se nazirao literarni pad Goge Jazbinšeka. Rekao je: — Je li majstor humoreske Anton Pavlovič Čehov stvarno tako dobro poznavao kraj oko Cazina. znojan i zajapuren. od stanovitog Čehova. školske zvijezde. Dok su se drugi mučili s osnovama evolucije. on je vadio druge korijene kao što se vadi salata iz rabatla. XI. Vidjevši kako Sonja uživa u duhovitostima. ne uočava neka izravna veza između ta dva interesa. A kad sam završio. Prvi od dva navedena interesa drži se gotovo sakralnom duhovnom potrebom. tako da sam joj radnju. koji je. dok se seksualni namjerno pretvarao u prostor javnog izricanja autentičnih. uzgred budi rečeno. Ovo posljednje smatrao sam najmanjom tragedijom. nastao je muk. Te večeri izgubio sam ugled. a još češde izmišljenih iskustava. jedino u "fudbalu" bio nikakav. Dok smo mi ostali u muzičkom odgoju došli tek do osnovnih spoznaja o tonskoj ljestvici. izgubio sam i Sonju. što de Miki Grabar u fusnoti knjige vrlo točno naznačiti dječačkom maksimom: "Više vrijedi onaj koji više jebe!" Sad. beznadno gledajudi u Sonju. Pobjeđivao je na svim školskim natjecanjima u svim duhovnim i intelektualnim disciplinama. Mora da su se tako osjedali izdajnici zemlje u trenu kad tužitelj iznosi detalje njihovih sramnih nedjela.

Masturbirao je samo prvog dana prikazivanja. Sjedam se još one gimnazijske afere. Naravno. Miki Grabar kao da ne uviđa svu širinu onog što naziva "rana spolnost ili seksualnost". najviše bavi jest masturbacija (str. kako je onanija ili masturbacija bila jedini oblik spolnih radnji koje smo u tom vremenu znali i mogli upražnjavati. Jer. Uz "masturbantski subjekt" bio je potreban emitent podražljivih sadržaja. i u onom mitskom prostoru masturbacije — u zahodu. piše Miki Grabar u svojoj Povijesti pornografije. navodi stav Tome Akvinskog koji masturbaciju drži grijehom pogubnijim od bludničenja. Isto je tako zaboravio kako je u osmom razredu Delon. jer je to u idudim danima postalo nemogude. zaboravlja na fenomene poput misterija rađanja. Miki zaboravlja na sve ono što nas je u toj dobi zanimalo ili uzbuđivalo. principa homoseksualnosti. ali je načelnih hvalisanja. zoofilije. pa i nasjedanja na ta hvalisanja — uistinu bilo. zgraža se nad Diogenom koji se skupa s učenicima na taj način olakšavao na atenskim trgovima. donio oko decilitar vlastita ejakulata (zasigurno plod višednevnih napora). u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek. odnosno pornografija kao supstitut ženske (napominjem da je Povijest pornografije pisana iz ortodoksno falokratske ili seksističke vizure. "Interes za pornografiju". jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo. Ljubo Brabec je to zvao "drkanjem iz glave". Sad. nakon čega ga je čitava gimnazija sasvim opravdano smatrala manijakom.-46. spominje Brow-Sequarda koji je ovu vještinu preporučivao svojim kolegama akademicima (kako li su to uspijevali u toj dobi!). i to ne zbog toga što se bavio ne znam kako bludnom radnjom. skriven u grmlju. uz emitenta i recipijenta. latinskim terminima) "jer je pornografija najjednostavnije otjelotvorenje tog istog interesa. stranice. promatrajudi susjedu Matildu Kos koja se sunčala bez grudnjaka. niti izravno priznaje. voajerstva i slično. neka druga stvar u pornografskoj funkciji (umjetnička literatura naglašene erotičnosti). o kojoj navodi sve što je uopde mogao napabirčiti po raznim bizarnim knjigama. Piše o načinu na koji srednjovjekovni zakonici tretiraju masturbaciju. tako da se djevojčica/djevojka kao konzument pornografije ili protagonist samozadovoljavanja nigdje i ne spominje). nego je podrazumijevala cio niz složenih okolnosti. koju smo tada nestručno zvali "jeb". a ispod grudi jedva nešto. kontracepcije. što je ponajčešde bila pornografija (pornografska slika ili tekst). Nisi mogao jednostavno. fetišizma. opdenito uzevši.tu funkciju. analizira Sartreovo viđenje onanije kao poroka. na osami. na livadama. bududi da je film iznenada postao tako popularan da se ved drugog dana tražila karta više. mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. koji smo ozbiljno razgledali i zbog bjeline držali sasvim zrelim. u bočici od benzina za čišdenje mrlja. No. a poroka kao ljubavi prema porazu." Interesa drkanja. To je za njega samo ženska. Miki i Ljubo su tvrdili da je njihova sperma. Najuzbudljivija stvar u tom životu jest to što domorotkinje ne nose ništa na grudima. Jaromir Kralik masturbirao je u posljednjem redu polupraznog kina Romanija. Dječaci bogatije imaginacije. Dakle. pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru masturbacije običan zapadni import. bile su potrebne i pretpostavke prigodnog i pogodnog "komunikacijskog kanala". izvaditi pribor i masturbirati na ulici ili trgu. masturbacija kao prvi oblik seksualne aktivnosti nije bila tek glupo. . mehaničko micanje rukom. premda je i s grudnjakom mogla poslužiti za istu svrhu). premda. prvog dana prikazivanja sjajnog etnološkog filma Posljednji raj. Ono čime se. žalosno prozirna i kao takva sasvim nezrela. Kao da je zaboravio kako je potajno masturbirao. nego stoga što je izborom mjesta pokazao neukus i nekritičnost seksualnog manijaka. ni u njenom aktivnom ni u pasivnom obliku. grubo bih nadopunio ovu nedostatnost Mikijeva teksta s 26. "pada u period prvog seksualnog zrenja" (ne znam zašto Miki nigdje ne koristi riječi "pubertet" i "adolescencija". nego se to radilo u prikladnim okolnostima: u polupraznom mračnom kinu.). po mogudnosti. govoredi o toj sferi seksualnosti. kad je stanoviti Grga uhvaden kako vrlo bučno masturbira u školskom zahodu. a nigdje ne spominje. poput Diogena i njegovih šašavih učenika. U tom trenu zacijelo mu ni nakraj pameti nije bilo da je onanija u egzistencijalističkoj perspektivi tek ljubav prema porazu. u kojem se prikazuje uzbudljiv i idiličan život domorodaca s otoka nekog dalekog arhipelaga. 44. sužavajudi namjerno ili slučajno interese rane spolnosti. ili adekvatna situacija iz vanjskog svijeta (susjeda koja se sunčala bez grudnjaka. No. uživa u ozbiljnim. znanstvenim i.

koja me otada podsjedala na ljubaznog domadina koji te u početku svečano i ceremonijalno dočeka. Te godine gledali smo televiziju kojom su harali genijalni zabavljači pučkog tipa. poput nesvrsta-vanja i miroljubive aktivne koegzistencije. Kako je tekuda povišica njegov kredit za televizor učinila podnošljivijim. Beogradsko prolede. pokrivajudi stare zelene i narančaste "mustrice" debelim namazom bijele boje. izvedene uz pomod gumenog valjka. u čemu sam nazirao status koji de me bar u roditeljskim očima učiniti nešto odraslijim i važnijim. te iste godine svečano sam primljen u omladinsku organizaciju.XII. ili oni koji su se takvima držali. Oni su školu prvi . Gimnazija u koju smo se upisali imala je naglašenu statusnu prednost nad ostalim školama koje su se zvale srednje. kojom su. kadikad izgledale sasvim golišavo. što je moja majka držala mnogo ukusnijim i prikladnijim. a onda te ostavi da šalabazaš po stanu i dosađuješ se. Čitali smo Plavi vjesnik i Filmski svet. koga ni novi politički trendovi. napuštajudi taj klinački period. Baš zbog te činjenice. bili uvalili počasni gol prvoligaškoj momčadi Dinama. San Remo i cio niz sličnih smotri. Samo najbolji i najperspektivniji. nego mnogo jednostavnije — Ratko. zbog ne znam kojeg razloga. sa stanovišta obaveza. Pretpostavljao sam da. te je kao takva uživala image seksualnog raja. Deset je dana po našem stanu poslovao stari Faruk Mehmedbašid.to je zapravo bio prvi i posljednji izravniji kontakt između mene i rečene omladinske organizacije. bila je to prva štafeta kojoj nisam prisustvovao. otac je rekao soboslikaru Faruku: — Kako bi bilo. unatoč obilja odjevnih predmeta. jer je opdepoznato da su mustrice. Jasno. pa su s festivalskih ponornica prelazile u razne zabavne emisije koje je uz pomod primitivnih elektronskih trikova režirao maestro Anton Marti. koja je prije tjedan dana odigrala prijateljski. jer bi se obično između mene i deklariranih ustavnih prava. Stvari u kojima je glavni akter bio Gogo Jazbinšek u principu me nisu ni najmanje zanimale. U lipnju 1963. dok je on ležao u bolnici. Kapetan NK Sloge ubacio je u otvorenu raku druga Sivog nogometnu loptu. Aleksid i Nela Eržišnik. Kad je bio negdje na polovici predsoblja. stvari se nisu odvijale baš onako kako sam priželjkivao. srednju tehničku ili srednju medicinsku školu. postavljao moj autoritativni otac Franjo Ivančid. ekshibi-cijski meč s našim lokalnim nogometnim vedetama. Trede poglavlje I. rečeni Čkalja. vrativši se mirno svom poslu. dok su ostali polazili ekonomsku. koje su. upisivali su gimnaziju. Najmanje ambiciozni pohađali su SUP. Faruče. Mjesec dana nakon njegove smrti. kao nekakav nedemokratski korektiv. Pjesme s tih festivala postajale su hitovi. U svibnju te godine štafetu mladosti donio je do počasne tribine omladinac Goran Jazbinšek. Inače. ožalošdena supruga uspjela je provesti proceduru nakon koje se njihov sin više nije zvao Kurir. Sonja je tog ljeta ostavila Gogu Jazbinšeka. Te iste godine umro je i drug Sivi. bez dodatnih pojedinosti. a iz Arene izrezivali tako rijetke foto-se zavodljivih žena. ali me taj događaj nije ni za milimetar približio njenom srcu. U ovu posljednju upisivale su se samo djevojke. a sa stanovišta prava kao običnog balavca. tretiraju kao odraslu osobu. negdje u proljede te godine otac se odlučio na novi trošak — ličenje stana. da mi tu na ovom zidu opališ veliku sliku "Staljin se obrada masama"? — Samo se vi zajebavajte. Na svečanosti primanja u omladince govorio je neki drug čiji je omladinski staž zacijelo bio davno prohujao. pratili Opatijski i Zagrebački festival. uspio sam s primjernim uspjehom završiti osmi razred i riješiti se osmogodišnje škole. nisu mogli udaljiti od nogometa. koju sam tada držao bezveznim životnim periodom u kojem te. Nakon toga su nam podijelili omladinske knjižice . zapravo "ordinarni kič". te da se rađanje novog bida tumačilo preko onog dosadnog spajanja muške i ženske spolne stanice. Poslije sam doznao da se i kod njih tucanje zvalo spolni odnos. ulazim u onu životnu zonu u kojoj du uspjeti ostvariti kakvu-takvu ravnotežu između obaveza i mojih neotuđivih ljudskih prava. što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. uživale glas posvedenih u tajne seksualnih umijeda. druže Ivančicu — rekao je Faruk. jer su mlade medicinarke.

Premda bi ih Miki vjerojatno nazvao svojim omiljenim terminom "sublimna pornografija". I psovke su bile neizvedive iz te fine latinske riječi. Bududnost nam se nadavala samo svojim pozitivnim varijantama i optimističkim nagovještajima. pada dinara i slično. Ali. Ljubo Brabec je odlučio da de kod kude smjesta provjeriti tu tvrdnju. Spoznaje koje smo pokupili iz nje znatno su nadmašivale njenu dvojbenu pornografsku upotrebnu vrijednost. spolnog sjedinjenja i postludija. bezličnu i tužnu srednjoškolsku smjesu. mislim da je mnogo pametnije i taktičnije govoriti o "pornografskim surogatima". kao i nadasve čudna izjava da je vagina. te kad se pojavi Kama-Sutra. kao dominantno vizualan tip. jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom. u cilju stavljanja u službu udruženog rada. a prošlost je još uvelike bila zastrta nedvosmislenim perima oficijelnih historiografa. Kad smo vrijednost ovih spoznaja pokušali provjeriti kod Steve Matica. ali je sve ostalo na pokušaju. pa su Goli otok. racionalne argumente takvog dojma ne mogu izložiti. kad je prazna. nego. vratimo se časkom knjizi Milana Grabara. Ta uloga nije bila samo poticajno-pornografskog karaktera nego i pedagoško-gnoseološkog. o čemu su nas svakodnevna iskustva učila sasvim suprotno. što je Stevu Matica odmah nagnalo da nam ispriča vulgarnu priču o tome kako je jedna kurva u onoj javnoj kudi punila takvu istu vaginu bocom od piva. Neke spoznaje iz ove divne knjige bile su sasvim zbu-njujude. Svijet u kojem smo živjeli smatrali smo pristojnom realizacijom savršenog modela. ali bi oni metafizički i spekulativni mogli ispuniti pozamašnu knjigu. nelikvidnosti. A penis. u kojoj se kokaini stavovi opisuju otprilike ovako: "žena stavlja jednu nogu na . koji su u ranim šezdesetima odigrali značajnu ulogu u ovom segmentu društvenog i privatnog života. u funkciji dobronamjernog korektiva njegove Povijesti pornografije iznijet du nekoliko sjedanja na pisane spomenike. Jasno. to ved pripada jednom kasnijem. Kako Miki Grabar. '68-oj godini. Poslije. Stevo se samo prezirno nasmijao i rekao da ovo prvo nije bitno. koji je kao pripadnik jedinica OUNa boravio na Sinaju. jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev. od upotrebe pretjerano izlizanih korica i zgužvanih listova. te jednim od najvažnijih desetljeda ovog stoljeda. Dahauski procesi i druge poslastice memoarista iz '80-ih godina pripadale nekom drugom planetu. zatim da ljubljenje genitalija nije kažnjivo. Ali. kao i svi moji vršnjaci. jer smo držali da predstavljaju orgijastičko pretjerivanje u spolnim mogudnostima. vandalskom metodič-nošdu razorena i iznivelirana s ostalim srednjim školama u čudnu. godine odigralo je važnu ulogu u našim prvim gimnazijskim danima. kojem tek nedostaje nekoliko sitnica koje de se ugraditi postupcima socijalističke kozmetike. premda su se ved u šezdesetim godinama počele osjedati stanovite privredne teškode u obliku zaduženosti. Mnogo godina kasnije naša draga gimnazija bit de. Ne sjedam se više tko je u razredu inaugurirao taj crni svezak. Jedno izdanje slavne Van de Veldeove knjige Savršen brak iz 1935. Čehoslovačke i Poljske traže po našim knjižarama. dugačka 7. ljubavne igre. jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja. ni to ne pripada posve ovom vremenu. ali nam se vrijednost te riječi u običnim pričanjima o "jebanju" činila izuzetno ograničenom. ali sasvim pouzdano znam da je predstavljala dragocjeno štivo za Čiju su se posudbu pravile podugačke "vvaiting liste". gdje je redovito posjedivao neke privlačne kude što su se zvale "javne". II. Jedna od njih bilo je i to da je ugriz neka vrsta poljupca. kad se za koju godinu nađemo na društvenoj sceni u svojstvu pravih protagonista. još uvijek ih držim sretnim i optimističnim vremenima. i to samo za pola dolara. koje još i danas turisti iz Mađarske. zapravo.završavali i prvi postajali korisni. nego poviješdu pornografije. kako se ovaj zapis ne kani temeljito i meritorno baviti poviješdu društva. nesretnijem vremenu. mislili smo glupavo i naivno. Od Van de Veldea naučili smo da se spolni akt sastoji od predigre. Osnovnih devet de Veldeovih koitalnih stavova bili su nam najdraže štivo. zanemaruje pisanu riječ. Te demo postupke izvesti sami. a ono posljednje da uopde i ne zna što znači.5 — 10 centimetara. izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. Jer. kad budu objavljene čuvene Figurae veneris. Van de Velde nas je također naučio da se "jebanje" kaže na latinskom mnogo profinjenije "koitus". No. eventualno. opet prema Van de Veldeu. ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva.

nego. te da smo pravom pornografijom držali djela takozvane umjetničke književnosti. Prvu znatniju količinu "risova" pribavio je (jasno) Čedo Delon. kao i novinski savjeti iz rubrika što su se zvale "Intimna pisma". ved su se nabavljale u kioscima. Sa sigurnošdu mogu ustvrditi da je seksološka literatura u ovom našem najdelikatnijem životnom periodu odigrala više edukativnu negoli pornografsku ulogu. za koje se pouzdano znalo da su iskusili radosti "spolnog sjedinjenja". plakate i izloge u najprometnijim ulicama. spirale. Stevo Matid je apodiktički tvrdio da je čitav kunst u tome da "svršiš vani". s iznenađenjem demo saznati. službeno ime uopde nije dalo ustanoviti. Uskoro smo shvatili da te gumice i nisu neki ozbiljan seksualni rekvizit. vrvjeli su nekim drugim kontracepcijskim ili kontrakoncepcijskim pomagalima. dijafragme. Kad je u tredem razredu gimnazije profesor matematike izvadio iz džepa šiber i provokativno nas zapitao: — Znade li tko što ovo držim u ruci? Ljubo Brabec je kao iz topa ispalio: — Spravu za izračunavanje plodnih dana! Sasvim nov misterij. Odvedeš žensku u sobu. Kad smo ved kod koitalnih stavova. mnogi de literarni čistunac uzdahnuti i zavapiti zbog ovakve zloupotrebe lijepe i uzvišene umjetničke riječi. seksološka literatura udžbe-ničkog tipa. našto nas je uspaničena profesorica zemljopisa sve zajedno poslala direktoru na neugodan razgovor o "risovima". Pokušaj Mikija Grabara da tu famoznu napravu nabavi u kiosku uz pomod riječi "ris" neslavno je propao. shvatit demo da ova aktivnost pruža toliko beskrajnih mogudnosti da se kodifikacije i klasifikacije doimaju kao proizvoljna naklapanja. a koja nakon ovulacije slijede? Ili možda ovako: — Biste li bili tako dobri da mi kažete jeste li možda na temelju mjerenja vaginalne temperature pouzdano ustanovili da vam je ovulacija prošla za više od četiri dana? Još vedu nedoumicu izazvala je spoznaja da ispravna primjena ove metode podrazumijeva i naročitu spravicu s pokretnim mjernim skalama. kurton. skineš je. trideset dva Aretinova. anatomskim i psihološkim okolnostima seksualnosti. Najviše nedoumice u proradivanju ove grade izazivala je praktična primjena kontraceptivne metode koja se zvala Knaus-Oginova (Ljubo Brabec je i dan-danas zove "Klaus-Vaginova"!). Mnogi su ih. uz pomod tajne riječi "ris". ejakulacija i dr. ponižavajuda sudbina jednog obespravljenog i prezrenog gumenog kontraceptivnog rekvizita potrajat de sve do polovice osamdesetih godina. novine. a muškarac joj prilazi bočno ispod šivade mašine". higijenska gumica. biste li mi rekli koliko vam prosječno traje menstrualni ciklus i kad vam je tekudi započeo. Jedan od njih. jer ju je svatko zvao kako je znao i umio: prezervativ. Van de Velde naučio nas je osnovnoj terminologiji (snošaj. glasi: "U toj vrsti filma situacija u kojoj kunilingtor vrši snošaj znatno je rjeđa od one u kojoj felatorka podnosi kunilingtus.-168. Razmišljajudi o bududim iskustvima.luster. fellatio. kao i fiziološkim. Nikako nismo mogli nazreti kako bi se ona u praksi trebala ispravno i decentno primjenjivati. udi na televizijske ekrane. potaknut seksološkom literaturom. erekcija.). ali slikoviti. a svi stariji. orgazam. onako. dvadeset četiri joga-položaja i dvanaest položaja Egipdana i Grka u suvremenom pornografskom superosam filmu. Zaključci su počesto smiješni. više stvar za porugu i zajebanciju. ideološka. nerazjašnjena kontracepcijska problematika ispunjavala nas je neizvjesnošdu i laganim strahom. ali za "ris" si još prebalav. jer je debela gospoda iza stakla rekla s gađenjem na licu: . nije propisivao liječnik. predstavljala je gumena navlaka koje se pravo. Te gumice. globule. na primjer. E sad. tko zna zašto. te smo njima iskitili novogodišnje drvce u gimnazijskoj sali. gumica. Uz "Knaus-Ogina" i "risove". . kako bih vam mogao precizno odrediti koja četiri dana prethode ovulaciji. liječnik odgovara" i slično. niti ih je prodavala apoteka. "Vi pitate. kao što su pjene. a onda je upitaš: — Oprostite. kleli su se da ih nikad nisu rabili. odgojna). kao osobito zanimljivu i kurioznu činjenicu moram navesti osam stranica (160. kondom i slično. ku-ton. a da su sve ostalo novotarije koje nemaju bududnosti. kada de poniženi junak iznenada ustati i.Možeš dobiti balon. smatrali vojničkim rekvizitom.) iz Mikijeve knjige u kojima se detaljno ispituje prisutnost devedeset Forbergovih." Ukratko rečeno. ali neka sam porazmisli o tome nisu li druge zloupotrebe literature (kao što je politička. koja su nas čekala iza busije nastupajudih godina. ali o njihovoj pravoj upotrebi nigdje se nije moglo potpunije informirati. obasjan svjetlom slave. Ta mračna.

tekst je kod mnogih čitalaca doživio stanovit uspjeh i osigurao mu neku vrstu erotomanske slave. dok se sam koitus obično svodio na eksplicitnu sintagmu "on se zari u nju". Uz Ciociaru. Ne znam da li zbog prezasidenosti znanošdu. što ih je sve odreda učinilo nezanimljivima za čitanje. autorstvo jednog drugog teksta. Uspomene su čulnu tematiku razrađivale posve neprobranim. Slažem se da je Ljubavnik jedna od presudnih civilizacijskih knjiga. umjetnošdu i drugim ozbiljnim sadržajima. Uz umjetničku literaturu. Ali. širok broj konzumenata bio je prisiljen domišljati se raznim stvarima kako bi briljantne stranice spomenutih romana bile neprekidno dostupne takozvanoj kudnoj upotrebi. Ali. niknule čitave prepisivačke škole. koji se sastojao od dvadeset kucanih stranica. koje su svoje proizvode posuđivale. koji je na sličan način kolao školom i koji se zvao Moje ljubavne uspomene. da je uopde bio pisac od formata. osobitu popularnost stekao je i rukopis anonimnog autora pod nazivom Uspomene jedne gradske djevojke. gradske sredine. izbjegavaiudi u pravilu sve od onih desetak kontracepcijskih sredstava kojima je znanost u to vrijeme baratala. ili samo zbog naglog i divljeg buđenja libida. te da je Lawrence u njoj zaronio u najskrovitije i najdublje ponore ljudske svijesti. pa su. umjetničkoj riječi mnogo više štetile od ove nedužne koju sam netom spomenuo. zahvaljujudi tome. ali je po zapljeni od strane njegove razrednice botaničarke ubrzo počeo izazivati sasvim drugačije efekte. jer je iznad naslova pisalo ime autora — Gogo Jazbinšek. Tako svi Ljubavnik lady Chetterlej. koji je na polici gradske biblioteke bio veda rijetkost od Grofa Monte Crista. obrađenih u "ich-fbrmi" i prezentiranih u formi memoara. Gogo Jazbinšek u gimnazijskim danima bacio se na opisivanje izmišljenih ljubavno-seksualnih avantura. Mvkleove knjige zvale su se Laso oko gospode Lune i Pjesma o crvenom rubinu i predstavljale su dva povezana djela. Ne pročitavši knjigu do kraja. razmjenjivale i prodavale. kao i ostale knjige s pornografskom indikacijom. . pa su se u njima mogle nadi i grozomorne rečenice tipa: "držala sam ga za kurac". Dosadu. bilo je posve nedvojbeno. Baš na tim mjestima gospodu Chatterlev razdirali su vrtoglavi srhovi naslade i putenog užitka zbog imissio penisa od strane jednog lugara. osobitu slavu uživale su knjige stanovitog Nordijca Agnara Mvklea. ali nikada nismo uspjeli saznati koje od ta dva djela prethodi onom drugom. tako da je slava Goge Jazbinšeka vrlo brzo prešla u sasvim inverzne forme. uzimali smo u ruke i otvarali na onim mjestima gdje su stranice bile najpohabanije i najtamnije. Tarzana i Jesenjina zajedno. postali dosadna narativna nabrajanja situacija. Lugar je to radio vrlo uspješno. Lawrencea Ljubavnik lady Chatterlej. No.kakvih je i u tom vremenu bilo. Ljubavnika lady Chatterlej. Sve ovo. začinjeno gomilom pravopisnih grešaka.5 i 10 centimetara. baš kao i u slučaju narodnih epskih i lirskih pjesama. U Mvklea se detaljno i s ponekom poetskom digresijom razrađivala ljubavna predigra. Kako su se sve ove knjige teško dobivale u knjižarama. H. ukazivalo je na pretpostavku da je autor ovog umotvora netko iz naše domade. nikad nismo uspjeli razabrati je li antipuritanski nastrojena dama uslijed svega toga zatrudnjela. ne-sofisticiranim vokabularom. Rimljanku i još neke romane Alberta Moravije. prošarana umjetničkim opisima prirodnih i drugih ljepota. što je predstavljalo korisnu indikaciju pri čitanju. tu vrstu čitanja nismo imali kada upražnjavati. To je zapravo bio početak njegova pada. Kraj ovog široko razgranatog posla zbio se sasvim neočekivano kad je neka egoistična svinja iz posuđenih knjiga istrgnula najljepše odlomke i skradene verzije knjiga vratila knjižnici. Zagorke. — Ovo je pisao vaš sin . problem autorstva Uspomena jedne gradske djevojke nikada nije na zadovoljavajudi način riješen. Kraljica "pornografskih knjiga" tog vremena bio je slavni roman D. Presjek ove dvije knjige također se odlikovao potamnjelim stranicama. Premda je bio očigledno izmišljen.rekla je botaničarka. kao i ostali primjerci ovog žanra. koji bi bez ovakve vrste iščitavanja zacijelo ostao nezamijedena sezonska pojava u našim bibliotekama i knjižarama. "liznuo mi je mindžu između dlačica" i slično. koji se svim silama trudio da ispuni njenu vaginu dugu između 7. te je kolao kao tekst za sasvim internu upotrebu. pokazujudi otvo rene stranice Uspomena drugu Nikoli. inače direktoru pošte. sve to dalo se zaključiti tek kad bi se knjiga pedantno i pametno pročitala od korice do korice. ili se nekom sredom spasila neželjena graviditeta. te da je u obnovi nagonskog života žigosao hipokriziju i puritanizam. S druge strane.

bez glavida .. pipkajudi se po erogenim zonama. posvedena svim prijateljima svijeta. koji je nekako u to vrijeme prešao iz trgovačkih u privatno-poduzet-ničke vode. Jasno. Kad se prisjetim te prve razredne veze. — "A onda sam joj . . čiji renome ne bi podnosio drugačiju soluciju.. vagina! III.. mamu i mene brinule su te dimenzije. Uši du mu iščupati. onako dugonoga. ali je. jer nikad nisi bio siguran približavaš li se tom cilju. čini mi se da je Delonu u to vrijeme sve išlo od ruke.nastavio je čitati drug Nikola. koji je imao perfektan zvuk i dimenzije povedeg obiteljskog kofera. slušajudi kako s gramofona u Domu JNA trešti ona stara i dobra pjesma "Adios. Valja napomenuti da je Irenin pristanak na Delonov poziv bio i te kako značajan." . — Klitoris! — ispravi ga Gogina razrednica... kada još roditelje gimnazijalaca nije razdiralo pitanje ne skitaraju li im se djeca po kojekakvim mračnim budžacima. Jedan od takvih. jer se film na koji ju je pozvao zvao Slavne ljubavi s Brigitte Bardot u naslovnoj ulozi.. drugarice — isprsi se otac. predstavljala plijen oko kojeg se trebalo svojski potruditi. Ali.. Na Delona u tim danima nitko nije osobito polagao računa...pristala. sve dok mu zavidnici iz tredeg de nisu iskasapili gume.... U školu je dolazio na talijanskoj specijalki sa četiri brzine.. sada ved uvelike korisnik privlačnog nadimka Delon. Ljubo. Kad je stari Kralj. dobro. pri čemu je imissio penis bio tek dalek..— "Kad smo ljetovali na Rabu . amigo". prometejske ličnosti kojima je taj čin donosio nepovratnu slavu i ugled.. Stvarno je prosto . dobro.. — Ali. to laže. ali nam je liječnik rekao da je i to u gornjim granicama normale. A kad se i hodalo. a ona je . Valjda stoga što je na ovaj način eventualno odbijanje imalo mnogo manje dramatičnu formu. reputacija Čede Delona taj trud svela na sasvim razumnu mjeru. ili se od njega nepovratno udaljavaš. još dok je bio mali. — Moj sin garantirano nikad nije bio na Rabu! — Onda laže! Valjda je to radio na nekom drugom otoku! — "Kako ti je velik ud!" . ja sam joj skinuo gadice i raširio noge ." — Eto. Sad. Dobio je senzacionalan tranzistor čuvene marke SchaubLorenz. — "Ima valjda više od dvadeset pet centimetara . — On ne zna s kakvim se č piše . Irena Orešar spadala je u prvu ligu gradskih mačaka te je. hodalo se onako dugoprugaški temeljito. takozvano "hodanje". mora se priznati. prosto je." — Pretjeruje — reče razrednica.. Delon je preko trede osobe zakazao Ireni subotnji odlazak u kino od osam. u nižim razredima gimnazije. nakon što je škola završila (ne sjedam se više je li to bilo u drugom ili tredem razredu).. — No. vidite! — pobjedonosno je rekla botaničarka. ja sam joj .".. pogledao knitoris .. pogledajte dalje. Zbog toga nas je vedma začudilo kad se iz mraka parka pojavio i sjeo do nas. ljubavne veze malodobnika.. bile su prije eksces negoli pravilo.pobjedonosno de razrednica. Škola je domalo počela. poveo na izlet svojim velikim crnim Mercedesom Čedu i Irenu. Jaromir i ja. — Što kažete na to? . — Pa." — sricao je s mukom direktor pošte rukom ispisane rečenice Goginih memoara . bio je Čedo Kralj. — Znate. Delon je mogao svojoj razrednoj kolegici Ireni i sam predložiti da odu u kino.. mutan i neizvjestan cilj.as njime bome i trideset . Bila je rana jesen. o nekom ozbiljnijem učenju nije moglo biti ni govora. znali smo da je ta veza u potpunosti legalizirana. a u blizini se dimila Šiptarova ped na kojoj su pucketali zreli maroni.. I za žensku laže.. duge svijetle kose. pa nakon toga i magnetofon kolutaš marke Grundig.. U tim čednim godinama. ali se pomod trede osobe u ovakvim slučajevima držala nezaobilaznim društvenim pravilom. — "Sred dlačica je imala krasnu malu pidkicu" . Nakon te večeri Delon i Irena su počeli hodati. Što se tiče Raba. vitka.nastavi čitati direktor pošte.. "hodali" su samo najodvažniji pojedinci. što se tiče dimenzija . pa smo mogli nešto duže sjediti u parku i baviti se zafrkancijama i drugim besmislicama.pritisnuta valjda sentimentalnim uspomenama iz osnovne škole . Što se još zapravo moglo dogoditi između Delona i Irene? Jedne večeri. — I ne samo to! — uskliknula je botaničarka. zreli kestenovi padali su nam po glavama. jer se znalo da se u ovo doba negdje smuca s Irenom. piše . sjedili smo u parku na naslonu klupe Miki... Hodalo se zapravo sljepački dezorijentirano. U skladu s tim. — Nije — ispravi je Gogin otac.

... — Dobru literaturu za male pare! Skinuo sam joj jumfer . magnetofon.ljutito de Brambor. bez po muke baratao logaritmima. Delon se okitio prvim značajnim životnim trofejem. — Što kad . koja su se zvala zujalica. Osobito kad . — Zvat deš se Stanislav kad skineš ovih deset kila viška! Slušaj me. sportski bicikl i druge stvari. zvonce. Znao je naizust sve važne povijesne datume. — Zašto bismo hodali? Ljudi hodaju pa onda prestanu . Ostali smo sleđeni od iznenađenja. Razvlašten nečasna amblema "informbiroovskog djeteta" i "nekadašnjeg gojenca poznatog popravilišta".. a moja usmjerenost na Sonju.. — I onda? — Pa šta bi vi! — razljuti se Delon. — Ne skidaju se jumferi naokolo tek tako. Jaromir je ved upisao tredi razred i slovio kao jedan od najdarovitijih učenika škole. Tu priliku je i iskoristio. Kad smo krenuli u gimnaziju. I zbog te sitne laži preko njegove prve autentične defloracije prešli smo s ironičnim podsmijehom. muškarac mora s vremena na vrijeme iznogirati žensku.. a na satovima tehničkog odgoja. — Kako dokazati? Ti bi da ti pokažem komadid jumfera? Hodeš corpus delicti? — Slušaj. koji se. Svako divljenje vršnjaku kao normalnu reakciju izaziva i zgranutost nad vlastitom sudbinom.. Ako lažeš . eto . uz pomod lemilice.. — Kako ne hodate? — začudio se Ljubo. — Mrcina. svojom neumitnošdu život pokatkad nadilazi naše moralne obzore... "Skinuti nekom jumfer" u toj nam je dobi izgledalo nedostižno. vrijeme je s ovog spektakularnog događaja polako svuklo senzacionalističku ljušturu i prava se priča pokazala u sasvim drugačijem svjetlu. otpornika i kondenzatora. strovalio u travu.. posjedovao šiber vlastite proizvodnje. Žaljenju Irene ubrzo sam pretpostavio divljenje Delonu. čudedi se valjda što ga vidi u ovo vrijeme na ovom mjestu. Bumbar. i Delon je stvarno sve bacio na jednu kartu. Te davne večeri Irena i Delon su uistinu ostali sami u stanu. IV.. — Ostali smo kod nje sami jer je stari odveo staru u Daruvar u toplice . — Zovem se Stanislav! — ispravim ga.. — Osobito kad joj skine jumfer — mirno de Delon. ali tu nisam mogao ništa. I to sama. — Šta si joj to uradio? — upitao je ponovo Ljubo. kad skineš mački jumfer. Tu kartu Irena je glatko presjekla. ne zbog skidanja jumfera. Delon! .... nego radi očuvanja istog.. — Ništa. pet- . Delon de furati u kolicima šesto dijete dok du ja još uvijek pokušavati zakazati prvi spoj okrutnoj Sonji. počnu te automatski zanimati neke druge mačke i neki drugi jumferi! Kužiš? Irena je sad adaktirana . jučer .. posjedovao u trofejnoj riznici i jedan pravi pravcati jumfer. i onda . Ali sam je to zaslužio. nešto poput perpetuum mobilea. — Zašto si je ostavio? — Slušaj.. pa je Delon nakon višemjesečnog ustrajnog hodanja morao demisionirati. osim toga. Nešto kasnije sve nam je skrušeno priznao. — A bi li to mogao i dokazati? — dvosmislenim de glasom Brambor. Jaromir Kralik konačno je dobio priliku da počne iz početka. Ako se naši životi nastave ovom i ovakvom dinamikom. uz tranzistor. svi osim Ljube. Bumbar! — priprijeti mi on prstom. ili idealne konstrukcije sedmerokuta. — Pa. Dakle. otirudi prljavštinu s hlača. još od one proklete Cehovljeve humoreske. — počne Delon — bio joj je rođendan.— Šta je? — upitao ga je Jaromir. zapanjen. Pomalo me rastuživala činjenica da je jedna tako.dobra mačka poput Irene adaktirana prostim činom defloracije. I to preko trede osobe! No. kako se to u životu obično događa.. — Jebi ga! Idi Ireni pa pitaj! — Dobro — smirivao sam ih. izrađivao u vlastitoj režiji neka elektronska čuda. — Gdje ti je Irena? — Šta te briga! Ne hodamo više. koji je sad. — zanimao se Brambor. nekod je i nas pozivala — primijeti Miki. čamila je u groznim razvalinama.

Za neke od Jaromirovih preokupacija iz tog vremena doznali smo prekasno a da bismo mu mogli pomodi. I inače poznat kao apsolutna neznalica u stvarima pjesništva. pitanje Bramborova sukoba sa školom bilo je pitanje dana. pa kako su slutili da on nede pristati. On je sin informbiroovca. te mu se od silne rotacije valjda ved pomalo vrtjelo u glavi. pretpostavljam. detektorski prijamnik i štošta drugo. pa opali Ljubu Prosvjetom po glavi. Provjereni informbiroovac! — Priča se da je njegov otac bio .. ispunjen đačkim sastavcima i flekavim linorezima. dolje! — spazio je sad i drug Brabec.. povratak. ispod pjesme.. držedi u ruci traljav sveščid sastavljen od ciklostil papira. To pitanje glasilo je: "Što se zbilo s mojim ocem?" Kad danas o tome razmišljam. — A zašto dolje? Zašto ne gore? Valjda da se bolje prikrije? — Zašto bi se skrivao? — Zbog sadržaja! — lupne stari sveščidem po stolu.. Jaromir Kralik. — Slušaj sad ovo! Piše taj tvoj: "Naučno slovo nikud nas ne vodi. natraške . bijeg. kad je Jaromir bio u tredem razredu. a na šest mjesta stoje riječi koje su varijante nazatka: natrag. pjesma bi najvjerojatnije prošla sasvim nezapaženo da je nije pročitao Ljubin otac. odgovor nije mogao pronadi. čini mi se sasvim normalnim da netko tko ima sedamnaest ili osamnaest godina. Znači. ni smjeli odgovoriti. Zbilo se to u jesen 1963. piše ti . i umjesto oca političku mrlju iza sebe. omladinskim radom i slično.. Ali. — Kakvu sramotu? — upitao je Ljubo. — Gdje piše? — Tu dolje.. poslužili su se kradom koju su držali nedužnom. uvelike je prouzročilo i pitanje koje je sve češde sebi postavljao. knjige su prašina.i te kako dugovali! Pad Jaromira Kralika.. — Zbog sadržaja. Ljubo je stajao nijem i preneražen. Kako svaka vlast više voli lojalne mediokritete negoli ponosne individuume. ni htjeli. Tvrdili su da je iznimno talentiran ali neukrotiv. bogami.. a oni koji su znali nisu ni mogli.. — Tko je napisao ovu sramotu? — upitao je drug Brabec. suzdržan ali anarhoidan." To ti ništa ne govori? . pametan ali nedruštven. pokušao je i bijeg u Varšavski pakt . — Ovu pjesmu! — rekao je strogo drug Brabec. društvenom aktivnošdu. bio je u popravilištu.. brižno je izbjegavao sve ono što bi se moglo nazvati funkcijom. pad. Inače. Njegovo čudaštvo i suzdržanost. koji je ostavio neizbrisivu mrIju na mojoj školi i mom školovanju uopde. Oni koje je on poznavao nisu o tome znali baš ništa. Neka nadobudna budala iz školskog lista Prosvjeta istrgnula je iz Brambo-rove bilježnice jednu pjesmu i bez znanja autora objavila je u listu. postavlja takvo pitanje. — Aha. — Ti deš me učiti! — razljuti se drug Brabec. U tome je bio toliko principijelan da je to ved pomalo ljutilo školske vlasti. imao je karakter malog političkog egzorcizma. — Zove se "Naprijed". — Onda si zacijelo čuo i onu po kojoj jabuka ne pada daleko od stabla. zna to milicija! Pogledaj sad tu pjesmu! Govori tobože o napretku. a. uza svu obdarenost... — Hrvatskosrpskog? — Ne brazdi mi po nacionalističkim vodama! Pitao sam te jasno i glasno: imate li vi nastavu srpskohrvatskog jezika i učite li u okviru te nastave narodne poslovice? — Učili smo. a onda ga opet prinese do samih naočala koje su mu stajale na nosu. sada mogu sa sigurnošdu redi . mašta se tek o slobodi.. Ljubo se nagnuo preko očevih leda da zaviri u novu Prosvjetu. zastoj. a i zbog imena. koji se u posljednjih petnaestak godina izrotirao po svim mogudim funkcijama opdinskog komiteta i opdine. tu smo. zvanog Brambor. — Pokušao je pobjedi u Italiju . Jasno. — Italija je bila kamuflaža. koga je školski list zanimao jedva nešto više od mezopotamskih glinenih pločica. inače partijski funkcionar. Premda su mu taj odgovor.vatno cijevno pojačalo. Htjeli su imati rad školskog tvunderkinda. drug Ivan Brabec. — Imate li vi u školi nastavu srpskohrvatskog jezika? — upita strogo i pomalo ironično otac. a onda je mirno i pribrano rekao: — Pa.

ušao je u direktorovu sobu. u kojem su pokušali saslušati i autora pjesme. nije u pjesmi vidio ništa kontrarevolucionarno. Donovan. zajedno s partijskim sekretarom škole. Whoovci. prema profesorovu navodu. sve to. — Brus je mislio! A reci mi sad što je mislio redi u strofi: "Isus je bljedoputi spas. Dave Clark Five i mnogi. molim te! Popovska posla! Sutra du ja svratiti do direktora. ali je školskim vlastima postalo bjelodano jasno da se s omladinom nešto događa. ved bi se i sam kod tog Kralika raspitao za koje to knjige misli da su prašina. a jedan tajni vic o atletskoj disciplini "bacanja srpa i čekida udalj" dopro je i do profesorskog zbora. Themovci. Drug direktor koji. Animalsi. — Trebao sam te dati na selo za kravara. kad bi iz naše perspektive bilo mnogo adekvatnije govoriti o defenzivama? Ova izjava bacila je novo političko svjetlo na pjesničku aferu oko Jaromira Kralika. Za Marxa. izresci iz stranih listova. ali je on to glatko odbio. rekao samo dvije riječi: — Jebeš pjesme! To je tako revoltiralo moju majku da je morala primijetiti: — Dok si oblijetao oko mene. bilo je teško dovesti u vezu s Bramborovom pjesmom. kako katalogizacije nikada nisu nimalo pridonosile slici nekog vremena. Rano ujutro. možda bi se trebalo pozabaviti . okrenuo se i zauvijek izišao iz gimnazijske zgrade. Naime. tata. on. hic salta". morao je provesti neku vrstu istražnog postupka. Učenik Kralik. tko vam je sad direktor? Drug Brabec uistinu je svratio do direktora i zamolio ga da on sa svojim prosvjetnim radnicima onako stručnije istraži moralno-političku podobnost te pjesme i njenog autora. tvrdio si da voliš poeziju! — Dok sam oblijetao oko tebe — rekao je stari — imala si četrdeset manje . kao i neke druge političke nezgodacije. V. Dylan. inače sklon razbarušenom geniju iz tredeg razreda. pitao je na satu povijesti sljedede: — Zašto u povijesti NOB-a govorimo o sedam ofenziva. stavio pred iznenađenog glavešinu škole svoju đačku knjižicu. Kad sam kod kude pričao tati o svemu tome. cjelivam mu noge"? Drug Brabec nije znao da to nije strofa nego stih. Ali onda se na sceni pojavila fantomska prilika povjesničara čiji su blesavi meditativni monolozi obično završavali sen-tencama tipa "Historia est magistra vitae" ili "Hic Rhodus. Je li. ruku na srce. evo tu dalje piše: "A njegov ukočeni prst mi kaže kako raja nema!" — Pa šta! Hodeš redi da je to napredno? Hajde. nitko se nije mogao oduprijeti i spasiti. Jasno. — Ali. navodno. Dvije nodi direktor škole. Njegovu dilemu na najdrastičniji način razriješio je sam okrivljenik. razmišljao je o mjerama koje mu je poduzeti a da bude i blag i primjeran istodobno. te otkride nodnog programa srednjovalne stanice Luxembourg. koje je protagonist. Za Beatlesima su došli Stonesi. stvar je trebala biti ubrzo zataškana. ali te finese nisu bile poznate ni njegovu sinu. Trebalo je stoga djelovati promptno i primjerno. Kako drug Brabec više nije navradao u školu i kako nastavnici Bramborov pjesmotvor nisu držali atakom na poredak. u školskom zahodu pronađeni su nezgodni natpisi "Đilas ih je zajebo" i "Sjaši Kurta da uzjaši Murta". Doorsi. a za upudenije i Beach Boysi. — Šta četrdeset manje? — ustobočila se majka. — Pa dvadeset godina i dvadeset kila manje. možda najbolji učenik gimnazije. — Zašto te školujem? — snebivao se otac. on je. zadubljen u Ribolovni vjesnik. doveli su nas ravno do pozornice svjetskih lakoglazbenih zbivanja. o četiri čupava luđaka koji sviraju gitare u Liverpoolu i Londonu. Pohod Beatlesa podsjedao je na rez čeličnog noža kroz maslac. a na nju su se nadovezale još neke sasvim neugodne okolnosti. Podrugljiva novinska notica s fotografijom. bio inkriminirani učenik Jaromir Kralik... za Lenjina. mnogi drugi. Da si pametniji. ili možda čak za druga Rankovida? — Mislim da je ciljao na Dilasa — spašavao je Ljubo i sebe i Jaromira pred bijesnim ocem.— Ne. oglušivši se na direktorov poziv. No. Manfred Mann. Taj je idiot pred direktorom iznio dvije godine staru zgodu. sve je išlo jednostavno i lako.

laserskim gramofonima i kompakt-diskovima. Nešto manje nevolje izazivale su traperice. majku mu reakcionarnu! Radnici i seljaci. slušale su se strane radiostanice. socijalistički čovjek. — Boga ti tvoga! Tko te tome naučio. koje su se.. Za naše primitivne i neselektivne radioaparate bio je to takav napor da su im cijevi frcale poput novogodišnjih petardi. mnoge nedoumice u vezi s prošlogodišnjim hitovima bile su razjašnjene. opasnim decibelima. drugim riječima. bili su u malobrojnim rukama privilegiranih sretnika. kulturni i javni radnici govorili su o vradanju poganskim ritualima. A ovi tvoji "Vitlzi" i "Ričojski" su obični američki importi! — Tata. Kako kosa nije naprosto kosa nego semiološki fenomen (kako je o tome pisao Pasolini). draga. čak i za momčida poput tebe? — Ali. bunt. ispunjavao je nove hitove Rolling Stonesa raznim dodatnim sastojcima u obliku radiovijesti na mađarskom i prijenosa derbi utakmica finskog nogometnog prvenstva.. Na primjer. Mislim da smo u to vrijeme slušali više strane radiostanice nego naši očevi za vrijeme rata. Pravovjerni sociolozi. radio i televizijskih propovjedaonica odjekivale su prave filipike protiv razularenih čupavaca. autentičnu škripu zatvorskih vrata na početku pjesme "We Love You" držali smo smetnjom koju je prouzročila francuska stanica na susjednoj frekvenciji. samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke.bitnijim stvarima. a protiv Švaba smo se . odnosno kad sam se ošišao. kad smo na Radiju Zagreb počeli slušati izvrsnu emisiju "Po vašem izboru". ponajprije Radio Luxembourg i Hello Twen! Radio Saarbrueckena. ali sam to doznao tek kad sam te stvari prestao izricati. I ma koliko paradoksalno zvučalo. Poslije. Kao što je poznato. u nas nisu nikada bili baš skroz dobrodošli. ispeci". što je sve redom donosilo rezultate suprotne od željenih. anarhoidnost. valjda. Ploče Beatlesa ili Rolling Stonesa predstavljale su rijetkost koja se čuva poput relikvije. koji de te vodi ti u smjeru naših pozitivnih tekovina i slično . građanskom argumentacijom. uz pomod čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kude. nužno odijeljena od vremena onim što se zove povijesna distanca ili odmak. — Da mi to više nisi slušao! — priprijetio je drug Brabec svom sinu Ljubi. Privatni magnetofoni predstavljali su pravu rijetkost. polivinilskih i magnetskih artefakata nije bilo. Olivere Vučo i Elvire Voda. Sjedam se da smo "Michele". Današnji HI-FI čistunci. propagandni. U nedostatku artefakata. atonalne galame.. nikad nede shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje pradenje aktualnih trendova u rocku. kulturni. animozitet spram svega što je dio nekakva establišmenta (establishment! — kako neprikladna riječ za balkanske obzore). posve je jasno da su zadužene i odgovorne strukture u ovoj muzičkoj pošasti vidjele opasan. ekscentrično odijevanje u obliku prugastih hlača ("ligeštul" dezeni). i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig. Slušanje "drugog vala rock 'n' rolla" nije nas u tolikoj mjeri činilo društvenim nakazama koliko su nas to činile pratede okolnosti u koje je spadala duga kosa. to je za seljake — branio se Ljubo prevladanom. ili košulja na cvjetide. i sve ostalo što je pripadalo šezdesetim godinama. — Imaš naš narodni melos. sve je to isto. takve trgovine predstavljale su za pravog rokera omraženo mjesto na kakvo se ne zalazi.. S dežurnih novinskih. Kako i gdje se slušao rock? Kako su domadim prodavaonicama ploča harale zabavnoglazbene vedete tipa Nade Kneževid. ved nastaje kao kasnije interpretacija. Sto sam izricao? Izricao sam svoje neslaganje s građanskim običajima i moralnim kodeksom. . tata. neestetičnog prenemaganja. bez neke uočljive veze s rockom. pogotovo ako dolaze s lukavog i prefriganog Zapada. Ili. pa i marksizam i lenjinizam su importi. neku vrstu trojanskog konja koji bi trebao iznutra razjesti socijalističko uređenje. tom sam kosom nešto izricao. Zar to nisu lijepe pjesme. Ali što uraditi kad bit nikad nije imanentna nekom vremenu. Naravno. Posvemašnji kaos u eteru. pojavile baš nekako u to vrijeme. novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na Luxembourgu. hladnoratovski import. u sedamdesetim. nonkonformizam. Marksizam je izmislio jedan Švabo. muzikolozi. pripalo im je zapravo kasnije. — Kakav melos? — "Kad ja podoh na Bembašu" ili "Kafu mi. osobito u nodnim satima. nakon čega bi restauracija kapitalizma postala pitanje dana. sve je to jedan novi. a i drugi importi. u tim sam godinama nosio dugu kosu. pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent. uništavanju naše izvorne folklorne baze i o sličnim bedastodama. a ako ih je i bilo. oboružani stovatnim pojačalima.

"Yesterday" i "Ticket To Riđe". Nakon toga se ushodao po sobi. pametnom diskusijom pokušati proniknuti u tajne posvedenog muzičkog stvaralaštva. a nakon nas i stanoviti Bozo Dlaka iz paralelnog razreda. neugodni vjetrovi. nakon interpretativne pauze. šmrkavice. u sobu ušla i Ljubina sestra Ivanka. Opustite se i uživajte. Drugi problem istog poglavlja predstavlja dolazak dugih kosa i traperica. molim te.. trajale negdje do 1975. podigla uvis longplejku i slavodobitno kazala: — Dragi omladinci. kakvu ti muziku najviše voliš? — Beatlese! — rekla je Ivanka bez dvoumljenja. . tako malo važan predmet što se zvao "umjetnost". Mislim da tim godinama pripadaju i masovno šišanje čupavih mladih radnika Jugoelektre. koja nam je predavala onaj nuzgredni. jer su šezdesete. pohitala je prema gramofonu i isključila ga. htjela bih vam sada zorno pokazati kako jedno besmrtno remek-djelo poput Moje domovine Bedricha Smetane superiorno zvuči spram onog grabuljanja i treskanja. prema raširenom shvadanju. uspijevajudi samo u jednoj ili dvije sezone upropastiti dugogodišnji trud socijalističke pedagogije.. Na braniku te iste pedagogije bila je i savjesna pedagoška radnica (dva puta odlikovana) drugarica Ravijojla Gašparid. tako da su "prekrasne orkestralne slike" dobile strelovit ritam. tata? Otac ju je mrko pogledao i strogo upitao: — Je li. Regulator brzine zabunom je ostao na 78 okretaja. Odmah na početku moram istaknuti da je prvi vlasnik duge kose u gradu bio Delon. stavi ploču na gramofon i otputi nas u carstvo muzičkog sanjarenja! Njen ljubimac Ratomir. Tada se zbila grozna blamaža.. da sve bude još strasnije. godine. kome je neprekidno curilo iz nosa. a onda demo. a onda ljutito viknula: — Tko je pustio vjetar? U razredu je zavladao muk. ali znam da njemu. — Što je bilo. i dva sisanja koja su u gradskom parku organizirali pripadnici . autentičnom revolucionaru od prvih dana. A onda. godine. još uvijek se nalazi u krugu istog razdoblja i istih fenomena. I to bi bilo sve u pogledu dugih kosa i njihove povijesti na našoj gimnaziji. i za drugaricu Ravijojlu i za besmrtnog Smetanu. razlegao se i jedan glasan zvuk koji nikako nije mogao pripadati renomiranom orkestru Moravskog radija iz Brna. Mislim da smo ovu vrstu modnog ekscesa počeli temeljitije upražnjavati nakon 1967. koji su puhali s engleskih i američkih strana. — U tom stavku nema fagota! Ovog časa idem po direktora! Ravijojla je izjurila van. Nato je. tko je pustio vjetar? — Možda je to bio fagot — zbunjeno je prošaptao Ratomir. — Ponovo vas pitam."Help". Godinu dana kasnije prestali smo se šišati Miki i ja. a zatim namjestio ručicu gramofona na ploču.. a dok je još brzala prema direktorovoj sobi. To da mi kaže kopile za Marxa! I to pod mojim krovom . Drugarica profesorica. VI. kojima neodgovorni pune vaše mladalačke i za pravu ljepotu predestirane uši. Ratomire. govoredi sebi u bradu: — Bog te nede . kad smo se upisali na fakultete. Drug Brabec je zakolutao očima i pozvao ženu: — Matilda. Čedo Kralj izvukao je singlicu "I Wanna Be Your Man" (prvi Stonesi u gradu!) i stavio je na gramofon. dođi da pravimo novu djecu! Ovo su bila dva obična dorka! Ne znam je li gorčina Ljubina oca bila autentična. Premda se to može činiti strahovito kasno.Takvu drskost drug Brabec nije mogao otrpjeti u vlastitoj kudi. pa je ovu muzikološku diskusiju okončao strašnim šamarom. zgrabio je ploču masnim rukama i strovalio je na postolje. Čut dete kako ispod ravnateljeve palice i suptilnih glazbenika renomiranog orkestra Moravskog radija iz Brna proizlaze prekrasne orkestralne slike zaljubljeničko-umjetničkog stava spram drage im domovine. U "umjetničkom kabinetu" ona je uključila raštelani gramofon domade proizvodnje. sva crvena u licu. izvedeno od strane uredno ošišanog dijela radničke klase. navodno. nije bilo lako pri duši gledati kako novi. rasturaju našu omladinu. zatim jedno šišanje izvedeno u stanici milicije. mogudi vlasnik spomenutog vjetra.

rekao sam ljutito. ponovo zabrinuta. ali da ne smijem pojesti više od dva zalogaja — odbrusio sam. Jasno. spremanje stana ili berbu negoli za pravi izlazak na korzo. prave traperice Levis. — Boga ti bezobraznog! Opet me učiš pameti — razljutio se stari i tresnuo novinama o stol. vidiš. — Mama. Micek. — Šta je. inače du da privodim! Moj tata bio je mnogo liberalniji.a ja gladujem! — Uopde nije stvar u jelu! — viknuo sam. Franjo! Stvarno su lijepe i fino bi mu stajale. Jednake razdore unijele su u naše obitelji i traperice. Super Rifle. pa je rekao: — Možeš nositi dugu kosu. mama.upitao je otac značajno povišenim glasom. dobro. Ne stoga što bi ih držali previše štetnim kapitalističkim importom. Živi užas! Rekao sam da du prije u krematorij nego u te nazovitraperice. kažem ti da . Ana. šta se svađate? — ušla je u sobu majka. mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domade kobasice. Hajde.. — A zašto? . on je zamahnuo vaspitnom palicom i kroza zube procijedio: — Ma šta ne kažete! Da ne štiti možda taj vaš dlakavi ustav te neandertalce? Hajde. nije u tome stvar . majka me odvela u kuhinju. — Ili kruh s paštetom? — Njega samo šopate — zajamrala je Zvjezdana. ali ne dužu od pet centimetara. —Ja to ne razumijem. bogamu. Koštale su oko dvije tisude. stojedi iza Zvjezdane. mama. bile su od crnog glota. — To je kao da si mi rekao da se mogu najesti. nego naprosto zbog njihove skupode. . spomenuli da su takva sisanja protuustavna.. onako usput.. ne grupiši se. koja se upravo pojavila na vratima kuhinje . — Ovaj bezobraznik — pokazao je Franjo na mene — tvrdi da mu ne dajemo dovoljno jesti! Dva zalogaja! Dat du ti ja dva zalogaja! Prije no što sam uspio objasniti.lokalnog huliganstva.. vi dete Radovana učiti ustavu! Naknadni pokušaj parlamentarne diskusije na temu ustavnih sloboda spriječio je Radovan čuvenom rečenicom: — Hajd'. a vi samo rajtate.. Evo nešto lagano! Ispedi du ti jaje sa špekom.. Lee i Roy Rogers kupovale su se jedino u zagrebačkim trgovinama Posrednik i koštale su sedam tisuda dinara. — Ako ti samo dopustim. — Ali. onako iza leđa. — Bi li sarmice? Ostale su još dvije od ručka. Kad su komandiru Radovanu neki omladinci. zatim "striptis" i na kraju "Majkamf"! — Jebeš traperice! Pa nisi valjda gologuz! — odmahnuo je moj otac rukom i zaronio u tanjur krpica sa zeljem.. posjela za stol i blago rekla: — Tata je nervozan. — Ne mogu to obudi! . — Zaboravimo sve sitne nesporazume — svečano de otac. crne su pa bi izgledao mršaviji . — Zato što bi me svi redom zafrkavali. ali smo ih držali prikladnijima za oranje. — Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. a na metalnom dugmetu iznad šlica pisalo je SLOGA-BRČKO. a pri kojem su stradali mladid i njegova muškobanjasta djevojka. znam da želiš smršaviti. Wrangler. reci što bi jeo? — Ali. Ako ti ih mati hode kupiti.. preštepane žutim koncem. Bijedni domadi surogati od nekvalitetna platna koštali su upola manje. svađali smo se zbog duge kose . majka je popustila i kupila mi traperice.. kriomice. nakon traperica u kudu deš mi donijeti američki automat. neka ti ih kupi . ali nešto moraš jesti. Naime.. valjda da me iznenadi. —Ja pare ne dam! Ja rintam. — Ni govora! To nede u moju kudu! — lupio je šakom po stolu drug Brabec. — Dobro.

ostavši na primjercima ranog rocka. . Kao što sam ved naglasio. Film se zvao Goldfinger. — Gdje si to kupila? — U Granapu — reče majka. prišparala nešto od dnevnica i kupila mi prekrasne traperice Super Rifle sa zvonastim nogavicama (bell bottom) i klapnama na džepovima. neprekidno pripisivao meni Zvjezdanine jedinice. Taj uočljivi i prepoznatljivi portret s kapom i bradom ("Da nema podršku naše štampe. ja nikad nisam imao jedinicu iz matematike. soula i crnog bluesa. Posljednji modni. glamurozne scene. U veljači 1965. godine i zvao se Che Guevara. rekao je svojedobno drug Brabec) nosio se na majicama. — Vidi kako samo lijepu sliku imaju na stražnjem džepu — rekla je majka. Njegova zbirka kao da se početkom šezdesetih godina zaledila. mislio bih da je četnik". — Ana. pa mi je Goldfinger predstavljao poseban užitak. iznad koje je pisalo: BIL I RUŽA. a na licu mu je bio nekakav značajan. Istina. — Ti si tamo sigurno gladovala zbog ovog hohštaplera — rekao je tata. Začudio sam se i pogledao ga. to je ordinarni kič! — protestirao sam. Premda nije bilo tako. a sadržavao je i strašno efektnu scenu u kojoj neku golu mačku prefarbaju zlatnom bojom.. — Mama.. Tu jedinicu je dobila Zvjezdana . ali su se naborana mjesta oko struka dala kamuflirati širom i podužom vestom kakvima nisam oskudijevao. kad je majka boravila u Zagrebu na seminaru nastavnika likovnog odgoja.— Oho-ho! — doskoči mi otac. koji je. Sjedio je i dalje miran i pribran. Ona ih je kupila — slagala je moja draga.. majka mu je ponovo bila u bolnici. — Svejedno! — vikne otac. Bili Ruža . a naročito raskošne. kako sam čuo. otkvačene. ja hodu američke traperice ili ništa. pa sam. Da sam obukao te hlače. tiha i samozatajna majka. Daj ovo sutra spremačici za njenog sina. bile su dva do tri broja prevelike. — To je sad važno! A kad si dobio jedinicu iz matematike. večeras nedemo slušati ploče — rekao je Brambor i sjeo na stari trosjed. — Nego? — Htio sam ti redi nešto što nikom nisam rekao. — Nisam. na raznim ORA-ma činilo se da je službeno propisan. Što se tiče muzičkog ukusa. Ionako nemam dovoljno gada i potkošulja — zaključi otac. počeo je strašan pljusak. kojega je tumačio nenadmašivi Sean Connerv. nisu bili baš sjajni. ja du sutra zamijeniti. Oni su ionako sa sela. — Stanislave. a izgledi joj. Bio je sam.. tužno zamatajudi kaubojske hlače od crnog glota. Bio sam mu zahvalan što me oslovio imenom. Tri mjeseca kasnije. ali o kome nitko nije znao ništa. sva zanesena odštancanom slikom kauboja i njegove dragane. jer su me u to vrijeme neki idioti ponovo počeli zvati Debeli. izvadio je iz džepa zgužvan komadid papira. kojega su opruge zaškripale. uzela je sa sobom svoju malu ušteđevinu. Te traperice zapravo mu šalje teta Livija. godina-dvije razlike u starosti mogu odigrati presudnu ulogu. onda te nije bilo strah da dete svi redom zafrkavati! — Tata. ne sjedam se više zašto. do Bramborova stana iznad kinodvorane. reklo bi se — važan izraz. umjesto da se otputim kudi. Radilo se o portretu stanovitog revolucionara za koga su svi čuli. pa se tamo hlače nede ni primijetiti . skoknuo gore. jer je krasio leda svakog brigadira.. i dan-danas bi me svi moji znanci zvali Biliruža. Pustio me u stan. Oduvijek sam u filmovima cijenio bizarne. što me donekle uštopalo u tekudoj akciji mršavljenja. Brambor nije posjedovao ploče najnovijeg rock vala. VII. premda sam nakon novogodišnje žderačine uspio skinuti tri kile. pomiješan sa sitnim pahuljicama snijega.. vidio sam prvi film iz popularne serije filmova o tajnom agentu Jamesu Bondu. inače katastrofalno nezainteresiran za naše ocjene. a osobito na leđnim stranama kratkih vjetrovki. Umjesto odgovora. a ja sam odmah krenuo prema polici s gramofonskim pločama. konfekcijski artikl iz ovog dragog desetljeda pojavio se 1967. Nakon što je film završio. — Nije! Mene tu ne možeš učiti! To je normalan primjerak uspješnog konfekcijskog dizajna. — Ali. pusti budalu! — reče otac. — Dobro.

Zašutio sam. da se pričalo kako je tata prikazivao pornografski film za nekakve udbaše. umekšano oblacima cigaretnog dima. o kojoj smo lokaciji obojica imali tek mutne predodžbe. — Ali. otpuhujudi kolutove dima. — A majka? Šta kaže majka? Ona bi mogla nešto znati. da nije to zbog onog što se zbilo u gimnaziji? — Ništa se nije zbilo u gimnaziji . Baš je bio u neviđenu sosu. nema tako opasnih stvari koje bi te mogle spriječiti da pokušaš sprati nepravednu ljagu s njegova imena. — Možda i to — složi se Jaromir. — A znaš li koji su to ljudi bili? — Još ne znam. Ne mogu dokazati da nije. kad bi imao para.. — Vidiš — mirno de on.. Oduvijek me nagovarala da sve zaboravim i da ne čačkam po zgarištu koje još uvijek tinja. — Kako? — Tako! Zbog starog. — Osjedaš da nije zato što ti je otac.. navodno nije bila kod kude. jer je bio informbiroovac. — Pa. što se držalo naročitom vještinom vična pušača — u posljednje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. inače Ibar na komad . — Pa nešto. valjda i jesu. bogamu. Uistinu mu nisam zavidio na situaciji u kojoj se nalazi. — Ali. — U to vrijeme kad se tata ubio. Sjedili smo nakon toga šutke. svejednako ga gledajudi.. — Sva je prilika da nije. Kaže da ne zna ništa . Svjetlo u sobi bilo je slabo. valjda uznemiren neizvjesnošdu majčine sudbine. obavijeni nesnosnim dimom loših cigareta. i sva ona sranja oko rastanka ... — Nikad mi ništa nije rekla.. Mislim da možda čak i nije znao što ta riječ znači. — Ali. zna — usprotivih se. svjestan da se nede smiriti dok sve ne sazna.. — Slušaj sad dobro — nastavi on tihim glasom.sasvim tiho de Jaromir. — Kako znaš da je nepravedna . i ja sam ga netremice gledao. ipak mislim da mu je to netko namjestio. Ceduljica je zapravo bila uredan poziv za služenje vojnog roka. koja jetavorila na nekom opskurnom odjelu lokalne bolnice. a ved sutra putuje u vojsku. — Rekla je da tata nipošto nije bio informbiroovac.razmotao ga i pružio mi... njega. — Nego? — začudih se. mog velikog prijatelja. Trebalo mi je nekoliko časaka da dešifriram sadržaj poruke. Htio sam otidi sasvim tiho i neprimjetno. On se ironično osmjehne i ugasi dogorjelu cigaretu o drveni pod. vidiš... Tati je mogao netko nešto napakirati i sakriti se iza službenog autoriteta. Pušio je onu bivšu plavu Opatiju. Ustao je i pripalio cigaretu. a onda sam sve shvatio. u Biledu.bilo mi je teško izustiti sve te sramne riječi — . događale su se vrlo vjerojatno kojekakve stvari. Školu je nepovratno zabrljao.... valjda. . kad se radi o rođenom ocu. ali o tome ne želi govoriti. — To što se pričalo vjerojatno je bilo istina. Rekla je da su te stvari osjetljive i opasne. — Možda nešto malo.. — I jesu! — složi se on. Neke od njih mogle su biti i samovoljne. — Pa to je zapravo jedino što mi je majka rekla — uzdahne on. — Kakvog autoriteta? — Pa znaš. — Ali film nije nikad pronađen. ali na najboljem sam putu da doznam. majka mu je u bolnici teško bolesna. sasvim neregularne.. .. u sosu u kakvu se čovjek nade jedanputdvaput u životu.. nisam o tome htio s tobom razgovarati. A onda. pa ga opravdavaš. — Kad odlaziš? — Sutra. Ubio se jer je . — Tako brzo su te spakirali .. ali osjedam da .redi de on mirno. nikako da nađem svoje mjesto . — I nikome ni riječi?! — Nisam vas htio gnjaviti. — Imam devetnaest godina i normalno je . Ti znaš što je bilo s mojim starim? — Znam. — Ja sam ga pronašao . One nodi kad se otac objesio.

Sad. nakon čega otac Franjo od iznenađenja nije mogao izustiti ni riječi. Svake večeri legneš pred televizor. zar demo sad i na struji štedjeti? — kazala je majka. mnogo kasnije. Prvi lokalni rock band. doduše. Ali moje je vrijeme bilo prekratko. zgrozivši se odmah nad novonastalim značenjem. Ljubo Brabec (bas gitara) i stanoviti Surla. — To je zato što im je program sve katastrofalniji. Prekrižio sam "Draga" i napisao "Poštovana". Jednom sam si usrao život s Čehovom. — Svake večeri škraba nešto do pola nodi — rekao je Franjo mami. zaspiš negdje oko prognoze vremena i ne budiš se do odjave programa. samo da je imala priliku pročitati ga. da sam imao vremena koliko je Tolstoj imao za Rat i mir ili Flaubert za Gospodu Bovarj. pa da sad istu stvar ponovim s Goetheom! Znao sam da je to pismo u složenoj operaciji i strategiji osvajanja Sonje neka vrsta ključne bitke. dobar i ispravan učenik. prepravljati i mijenjati. konfuznom i zbrkanom gimnazijalcu. Valjda je ponovo u literarnoj sekciji? — Lijepo je. Razlog tome bilo je jedno nespretno pismo koje sam kobnom zabunom uputio njemu umjesto njegovoj sestri. Vratio sam se novoj reviziji pisma. Uzeo sam tu knjižicu i bacio je kroz širom otvoren prozor van. Smatrao sam da je konačno sazrelo vrijeme da joj napišem pismo i objasnim sve one nesretne okolnosti što su se ispriječile između nas. a odmah nakon toga podrapao čitav papir. koji jest. ali opet malo pretjerano. Kako sam ved rekao. svaka kuda blještati stotinama vata rasvjete. još brže napisao adresu i pohitao do najbližeg poštanskog sandučida. Zgrožen pomišlju da bih sada tu opet nešto mogao križati. Baš kad bi mi se učinilo da su stvari perfektno zakopane. formiran je početkom 1966. Zvučalo je primamljivo. ali troši struju koja je ponovo poskupjela. u četvrtom stilsku nespretnost . — Za vrijeme obnove. — Svi vi pušete u istu tikvu! — rekao je pomalo snužden otac i otišao u sobu prespavati bugarski igrani film o problemima ratarske proizvodnje. Zatim sam i to prekrižio. dakle nešto što bi bilo primjerenije Ivi Andridu nego meni. kad smo ved naveliko čitali Jaromirova zafrkantska pisma iz vojničkog života. a sačinjavali su ga: Gogo Jazbinšek (vokal i ritam gitara). misledi da ga ne čujem. — Ako budeš pisao curama ljubavna pisma — rekao je jedne večeri moj stari — evo. Eto. nakon mjesec dana. Jer. zapravo. Te iste godine u jesen. ili VIS (vokalno-instrumentalni sastav). pa napisao "Moja Sonja". Sad mi se ved ono "Draga Sonja" činilo nekako neadekvatno. Sonja je krenula u gimnaziju. emotivnu naglašenost. Sonja Grabar upisala se u prvi razred gimnazije. budem li oklijevao. u onoj hitnji i pometnji. To je ostalo od pokojne bake. pa ga zbog toga nisam mogao prepustiti nestaloženoj i brzopletoj razradi.VIII. IX. — Franjo. Taj prvi band nosio je sasvim zvučan naziv VIS Gromovi pakla. i dan-danas mislim da je pismo bilo prilično dobro i da se moglo svidjeti Sonji. shvatio sam tek mnogo. dakle dva-tri mjeseca nakon što smo Miki i ja prestali razgovarati. — Dobro. na našoj školi. ved od same nakane bio osuđen na poraz. kad provedemo elektrifikaciju zemlje. One kojima ta vremena nešto znače. da bih po tko zna koji put ponovo počeo od početka. Ono je moralo sadržavati sve: prave argumente. možda bih i uspio. ali u stvarima ljubavi nepopravljiv pacer. izuzetan stil i besprijekoran pravopis. Čedo Kralj (solo gitara). Ima unutra divnih mjesta. u tredem neprimjeren izraz. — Lijepo je da se bavi pisanjem.. rekao si da de. tu sam ti spremio Goetheova ljubavna pisma. umjesto Sonja Grabar ja sam na kuvertu onako mehanički napisao ime njena brata. hitro sam ugurao pismo u kovertu. moram . kako se to tada zvalo. pa sam mislio. kad si se još bavio partijskim i političkim stvarima. dobru retoriku. da de je pokupiti jednostavno nekakav rezolutniji klipan i onda gotovo! Mučio sam se oko tog pisma čitavih mjesec dana. ugledao bih u drugom odlomku neku dvosmislenost. žvrljati. inače učenik SUP-a (bubnjevi i back-ground vokal). I to sam prekrižio. i ti trošiš struju bez veze. moje epistolarno djelo činilo se savršeno. Koliko sam.. i sve bi krenulo iznova.

— Ljubu je stari zaključao u špajzu — reče ledenim glasom Surla. kako onda ne bi u rocku! Zaključao ga je u špajzu. O posljedicama te trampe nezgodno je na ovom mjestu i govoriti. trebalo je pričekati na dvije stvari: da članovima malo poraste kosa i da se s radija skine dovoljan broj engleskih i američkih stvari. Naravno. ali stari ne otključava. nemajudi druge. — Debeli. Na sam Dan žena 1966. osim Ljube Brabeca. da ga otac. Balla. nacrtao u dvorani ved u pola pet. — Za tebe nisam Debeli! — odbrusih. znaš li svirati bas gitaru? — upitao me odmah Gogo drhtavim i nesigurnim glasom. "Twist And Shout" i "Mramor. gdje su bas gitarista u tren oka lišili potrebnog imagea. Nakon što je VIS Gromovi pakla bio formalno osnovan. Ali. kojega su svi znali po nadimku Surla. prekrasnu gitaru Gibson. Nakon dva mjeseca svi su uspjeli postidi relativno zavidnu dužinu kose. u Sloveniji su bili ved oformljeni Kameleoni. a onda započeli s kidenjem. "She Loves You". uzbuđen i radoznao. Morali smo tako nešto predvidjeti. ustane i zagleda se kroz prozor u korzo. u svrhu odigravanja ove prometejske uloge. koji je tek u gimnaziji postao sasvim O. Vrativši se s misterioznog putovanja po inozemstvu. kakvih je lokalna tiskara napravila dovoljno za idudih trideset godina. Rad na gitari Goge Jazbinšeka trajao je dva dana i dvije nodi. a ja sam se. Balla". Tri člana grupe sjedila su na stolicama oborenih glava. podnijeli tolike napore i odricanja. Oko šest sati. Dok su mu roditelji bili u posjetu nekakvoj tetki u Lici. unatoč totalnom nepoznavanju nota. Surlini polovni bubnjevi. mislim da su ih VIS-ovi običavali stavljati u prevelikim i pretjeranim količinama samo da bi stvar djelovala bolje i električnije. dva dana prije promotivnog koncerta. čudedi se grobljanskoj atmosferi. Čedo Delon. dok su Bosance uveseljavali dečki iz Indeksa i Pro arte. Pod je bio sav isprepleten kablovima. Elipse. dva mikrofona i gitare. a sastojao se od mučnog adaptiranja daske za deskriptivnu geometriju. Sve je bilo uređeno. frajer. sami smo si krivi. radi istog cilja podnio je mnogo teže trenutke. Crveni koralji. dečki su dovukli svu svoju opremu u dvoranu. — Dozvolit du taj ples ako gospoda čupavci o svom trošku sami ukrase našu školsku dvoranu. kojom bi se u to vrijeme podičio i kakav zagrebački VIS. Ipak. nego pred hapšenjem. —Jebi ga. "Hang on Sloopy". na kojoj de biti predstavljen prvi VIS u povijesti našega grada. mislim i Zlatni levi. Ples je počinjao u šest. gradska atrakcija. izgleda da ne može. "Walking The Dog". Zlatni akordi. nije prisilno odveo u salon lokalne brijačke zadruge Bududnost. treba odati priznanje marljivim pojedincima koji su. K. držao je maramicu na očima kao da plače. Učenik SUP-a. štelanja pick-upa ručne izrade i još mnogih drugih složenih radnji. njemu je otac donio novu. To kidenje bilo je direktorov uvjet. Nervozni i pomalo tremaši. Ljubo je unutra porazbijao sve boce s kiselim krastavcima i pa prikom i prevrnuo kantu masti. kad je dvorana bila ved dupkom puna. uspjeli skinuti. Stari Brabec u njemačkom piscu Karlu Mayu vidi opasan američki propagandni proizvod. bezizgledne. iskideno i oblijepljeno prigodnim plakatima. Uspio bi i on. udarnom jezgrom nastupa držali su: "My Baby. on je kod lokalnog električara uspio trampiti novi novcati električni štednjak za jedno polovno pojačalo. Bijele strijele. Mladi. Zlatni akordi. — Kakvu zamjenu! Hodeš da pozovemo Ravijojlu Gašparid da ona s nama svira Smetanu? — Pa zar se ništa ne može učiniti? — Jebi ga. Svrha ovog podsjetnika jest samo u tome da naznači kako su Gromovi pakla mogli biti tek lokalna. koji vam je kurac? — upitah. Gogo Jazbinšek. Stvari su zbilja bile crne. Uopde nisu djelovali kao da su pred promotivnim nastupom.podsjetiti da su u to vrijeme Zagrebom harali Roboti. — Pusti ga. Na maloj bini stajala su pojačala. ne zna — reče Čedo Kralj. kamen i željezo". uglavljivanja metalnih pragova. Red je da za Osmi mart naše drugarice mogu uživati u lijepo uređenom ambijentu. zakazana je u gimnazijskoj dvorani velika čaga. Jedini je Delon do svog instrumenta došao na najkomotniji način. — Kao da ne svirate za osmi mart nego za Svisvete. — Dobro. bez basa ne možemo! — I nemate zamjene? Čedo Delon pljune Ijutito na pod. ples nije smio propasti . krenuo je kudi po gramofon i ploče. Od kompozicija koje su. Beogradom Siluete.

Dva-tri koraka dalje ljuljuškala se Seka Zivanovid. operator i biljeterka kina Romanija. a odmah do nje spazih i Iidiju Svare. pa čak i prouzročili kojekakve materijalne štete. molim te. ali loš i dekoncentriran bubnjar. koja je ludovala plešudi s nekim balavcem iz prvog razreda. Obio je kiosk iz kojeg je odnio deset šteka cigareta Caneo. Na sprovodu nije bilo nikakve rodbine. U drugom kutu dvorane spazio sam i Mikija kako skriva upaljenu cigaretu u rukav vjetrovke. Čeka da vidi što de biti . Moj otac.. tu pada zavjesa na kratku i meteorsku pojavu VIS-a Gromovi pakla. boljim gitarama. u naš grad svratio je na dopust kratko podšišani i nekako smiješno izmijenjene fizionomije (valjda zbog fmure i rijetkih brčida) . za tu su im priliku prešutjeli ime i pridružili im harmonikaša. sam od sebe je izvukao nekoliko banknota i dao mi da kupim vijenac ili cvijede. koja je bila nova Delonova cura. a sve je konačno otišlo k vragu kad su se Gogo i Suljo posvadili oko neke male iz drugog razreda. do moje mame i budi tamo dok se ne vratim. Došao je sahraniti majku. Cijele te godine gradska je omladina uživala u plesnjacima na kojima su svirale gradske zvijezde gimnazijskog VIS-a. sezonska. — A Ivanka? — Ona je u bolnici. Prvi šok dogodio se u listopadu iste godine kad je bubnjar Surla uhvaden u provalnoj kradi. Da se stvari i na širem društvenom planu mijenjaju nabolje. Nakon prve stanke prišao sam uznojenim članovima grupe Gromovi pakla i upitao Ljubu: — Kako to da si ipak došao? On je otkopčao gitaru. ali naša stara gimnazija nikad više nije imala vlastiti VIS. Samo. počeo ponovo praviti ideološke probleme i komplikacije. koja je tog proljeda polako i bolno sklopila oči na internom odjelu gradskog bolničkog centra. naslonio je na zid. koji se stalno gubio u nekim skroz krivim ritmovima. pa sam pomalo počeo zavidjeti Ljubi. Suljo je bio sjajan dečko. koji je uvijek gunđao kad je trebalo izvaditi novčanik. U godini blještavog uspona i iznenadnog pada Gromova pakla. koje ne propuštaju nijedan sprovod.. Zatim je drug Brabec. znatno oporavljen. Gledao sam čas moje prijatelje "visovce". jer smo se na tim čagama prvi put onako pošteno nalili. tako da je "Po vašem izboru" redovito kasnio barem pet-šest mjeseci za Gromovima pakla. Ako ti se ne pleše. maloj dvorani mjesne zajednice i drugdje. na kojem je u posljednje vrijeme boravila više nego kod kude. Kad je ved bio blizu izlaza. Taj šok grupa je pokušala prevladati angažiranjem nekog Sulje. Iza njih dolazili su drugi sa sve dužim kosama. tek nekolicina nas prijatelja. Zajapuren i znojan. skidajudi ih direktno s Radija Luxembourg. X. Taj dopust bio je izvanredan. dvije kemijske olovke i veliko pakovanje prezervativa. shvatili smo kad je VIS Gromovi pakla nastupio na sletu u povodu Dana mladosti. Gimnazijalci. a urlik oduševljenja razlio se prostorijom. eto. sasvim kratak i vrlo neugodna povoda. vedina nas prošla je kroz neku vrstu vatrenog krštenja. u šarenoj majici i običnim sivim hlačama. otvorila su se vrata dvorane. koji su se održavali u Starom kotaru. Kako sam oduvijek više volio slušati nego plesati. jer je kapetan Savid odmah zabranio to ludilo uz koje se ne može igrati šah). Oni su ovladavali sve novijim i novijim stvarima. Odvezli su ga u bolnicu. terasi gradskog bazena. I. Domu JNA (jedan jedini put. u kojem je raspoloženi Surla naprosto raznosio svoje polovne bubnjeve. tek da kažem kako mi se čini da bi postali i šire poznati. valjda potresena Jaromirovom sudbinom.zbog bas gitarista zaključanog u smočnicu. otiđi. Na njihovim plesnjacima. kao i sve druge. Surli i Delonu. Nije mi sad nagađati kakva bi im sudbina bila da se nisu neslavno raspali. na vratima je stajao nijem i ozbiljan Ljubo Brabec. Nekoliko minuta kasnije dvoranom su se razlili zvuči nenadmašnog "Satisfactiona". koji se kao oficirske dijete doselio iz Banje Luke i upisao u našu školu. jer su oči svih gradskih mačaka bile uprte u njih. bacili su se u koloplet sačinjen od tjelesa obuzetih plesom. Gogi. obrisao rukavom znoj s čela i odgovorio: — Starog je klopio infarkt. što im je strašno srozalo sound. jačim pojačalima. ozbiljnije se potukli. iza kojih nije ostao nijedan zvučni zapis kao dokument povijesti rocka u našem gradidu. . izvadio iz džepa vjetrovke malu reklamnu bočicu ruma i počeo pijuckati. a Delonu netko ukrao gitaru. a i mnogi drugi znatiželjnici. nekoliko daljih poznanika i antipatičnih baba u crnom. čas Sonju. sindikalnoj dvorani Bisera. a majka se okrenula i krišom obrisala suze.vojnik Jaromir Kralik. stao sam u kut dvorane.

do informbiroovskog samoubojice. ali se njegovim ocem kao pojedinačnom sudbinom nitko nije htio baviti. "zlouporaba položaja". minula je ved i ona čuvena Plenarna sjednica CK SKJ. Kad su grobljanski radnici. da je bilo zlouporaba i monopola pojedinaca i drugih negativnih pojava. ali sve to skupa nije bacilo nikakvo novo svjetlo na sudbinu njegova oca. porazom Rankovideve grupe nastao je nov impuls za razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslavenskog društva. ni za takozvane karmine. jer pandemijama obiluju drugi žanrovi: televizija. tako sam i ja iznenada počeo čitati. Dostojevski. bogamu. dobro skrivena od radoznalih pogleda. Jer. zvani Marko. pa je navalio na školsku lektiru. Dolje. nego sasvim namjerno. Prvi su put za tu nedodirljivu službu izrečene stvari kao "sila iznad društva". Otvoreno se pokazalo da je SDB (u čemu smo vidjeli samo drugi naziv za Udbu) radio svašta. Pa kako je to rješavao? Pola toga vidio bi u kinu i na televiziji. te da njegova pretpostavka o očevoj nedužnosti može biti sasvim vjerojatna. bilo je nekih kadrovskih promjena u smislu odlaska navodnih rankovidevaca. — Oho! Brada Karamazovi. kronična i naprosto neizlječiva. niti da višak od deset nejednako raspoređenih suvišnih kilograma vjerojatno nikad nedu skinuti. — Koji mu je vrag? — rekao je otac Franjo. — Nekad je obavezno gledao kriminalističku seriju. mirisom tiskarske boje. neraspoloženi spoznajom da im nakon ovog sprovoda nitko nede dati napojnicu. ležala je sedamnaest godina stara tajna koju je on namjeravao rasvijetliti. Kad se Brambor vratio iz vojske. Čkalju i nogometne prijenose. — Ana. niti da de sukobi s ocem biti sve češdi. ti ništa ne razumiješ! Lektiru je imao i prije. Ova bolest prvo je izazvala nedoumice. A sad je ved četiri večeri zatvoren u sobi . — Dečko se valjda želi riješiti svih obaveza čim prije. nije to bila spoznaja da Sonja ima stalnog dečka. kao što se netko nakon probdjevene nodi konačno odluči oženiti djevojkom koju je još sinod definitivno iznogirao. — Da vidim — otme joj otac knjigu iz ruke. Ponadao se da de se ubrzo sve otkriti. a ostatke strunulih vijenaca s drugih grobova mahniti sjeverac nosio je svuda naokolo. Ruska stvar. jave se recidivi prouzročeni nekim nuzgrednim povodom: šarenim ovitkom u izlogu. nakon koje su u zaborav prošlosti odmarširali do tada čuveni drugovi Aleksandar Rankovid. o trošku neke socijalne ustanove. ali se pouzdano sjedam da sam se te godine definitivno zarazio takozvanom lijepom književnošdu. u mraku i vlazi. Ne sjedam se više koji me to stvarni povod natjerao na tako nešto. — Izgleda da ovo čita . — Ah. nevoljko. grobari su uz strašnu škripu navukli pokrovnu ploču i zatvorili skupocjenu granitnu grobnicu taj posljednji ostatak predratnog sjaja bivšeg vlasnika kinematografa Edison. U svemu tome Jaromir je otkrivao neka značenja koja su išla njemu na ruku. Generalne pogreške i globalna zastranjivanja izneseni su na vidjelo. održana na Brijunima. ako je književnost bolest. Ne. Tanki čempresi vijali su se na sve strane. koji je izveden sirotinjski. I u lokalnom SDB-u. temeljito i bez ostatka. koja je na mom nodnom ormaridu pronašla knjižurinu s debelim kartonskim koricama. žigosan i kažnjen.. pa to mu je valjda propisano kao lektira — s olakšanjem de majka. I to ne slučajno. Uz to što je kronična. ali se uskoro pokazalo da su njegove nade bile i te kako naivne. Puhao je strašan vjetar i na groblju je bilo više nego neugodno. XI. Kao što netko nakon kakva luda sna shvati da mu je krenuti u Ameriku. obznanjen. Kako je u novinama pisalo. ni za ukop. pa čak i zgražanje u obitelji. čuđenje. ja sam se suočio s nekim novim stvarima koje de bitno obilježiti moj dalji život. od koje nedu modi ni u sljededim godinama pobjedi. moda. a pola je prepisivao od onog Jazbinšeka. Baš kad vam se učini da ste se izliječili. ples i trač. kako je doznao. niti da Miki zacijelo nede više sa mnom prozboriti ni riječi. glatkodom bezdrvnog papira i slično. "monopol pojedinaca".Jaromir nije imao para ni za cvijede.. Dok su Brambora svejednako mučili njegovi problemi.tiho de majka. Zar se ne sjedaš da ti se onaj . da de mu otac biti na neki način rehabilitiran. ta je bolest pomalo i endemična. nego nešto sasvim deseto. i njegov adlatus Ceda Stefanovid. onda je ta bolest trajna. Kad su i majku spustili dolje. podigli tešku pokrovnu ploču obiteljske grobnice. prišao je Jaromir korak-dva bliže i nagnuo se nad jamu. "prisluškivanje" i slično. Prljavi veš Udbe bio je razotkriven. sporadično.

koju sam uspio zaboraviti. ni Vatikanski muzeji. za njom i otac. Zole. Faulknera i Ibse-na. predstavljalo pravu sredu o kojoj se gotovo svaki dan pripovijedalo. To samo po sebi ne bi bilo loše da nisam. bez obzira na kvalitetu odgovora. bilo pretrpano obavezama. kad nam je prelazak preko granice izgledao još uvijek pomalo nezamisliv i nestvaran. nego ono nešto nejasno. Potkraj školske godine 1965. Galilej. Ubrzo sam shvatio da je takva pretpostavka posve utopijska. koji su u tim danima još uvijek izazivali nezapamdene gužve (Crna mamuza. Nikako se ne mogu sjetiti je li naočale nosila majka ili otac. sve se više govorilo o maturalnom putovanju po Italiji. nije pridavao mnogo vede značenje. u nedostatku drugog posla. kao i sve zemlje. premda uvijek pomalo odsutan. tamo iza granice. Krleže. Točno u podne. Sve to. Znao je i po tri puta ispredavati lužine i kiseline. On je u svojih šest desetljeda života obišao valjda pola svijeta i gdje god bi se našao. Stendhala. Ubio mi se najbolji prijatelj. nepoznato. večerima bulji u požutjele stranice Putovanja Artbura Gordona Pyma ili Troila i Kreside. bit de dovoljno da se izdvojim iliti izdignem iznad amorfne mase razrednih kolega i kolegica koji nisu čitali uglavnom ništa. jasno. Bio je tih. I premda sam mnogo čitao. poput ostalih adolescenata. danas više ne znam je li bio . spor i beskrajno miran. Kemiji. ali su nas ta dosadna predavanja ostavljala posve ravnodušnim. zasjenilo je tog proljeda sve tekude probleme. Kad mu je školska uprava spočitnula da na takav način nikoga nede naučiti kemiju. U kratko vrijeme. dok smo završavali tredi razred gimnazije. Postao sam nešto šutljiviji. Umrla mi je majka. uz pomod kolektivnog pasoša i nekih trideset tisuda starih dinara po osobi. Drugarica Ravijojla Gašparid čitav nam je mjesec govorila o raznim kulturnim i umjetničkim čudesima koja demo vidjeti u Italiji. najradije prisjedam. neprestano je odsutno buljio kroz prozor i glasno se useknjivao ogromnom bijelom maramicom. Zatim me ostavila prva žena. renesansa. on je ispričao sljededu zgodu: — Prije četrdeset godina imao sam mladog i ambicioznog nastavnika koji nam je tako zdušno predavao povijest kao da je samo radi toga na ovom svijetu. pa je u razredu nastala apsolutna nezainteresiranost za ocjene i ukupni godišnji uspjeh. Gogolja i Puškina. Jedini koga predstojede putovanje u inozemstvo nije uopde uzbuđivalo bio je naš razrednik drug Krištof. izdigao sam se jedino u očima mog starog profesora hrvatskog jezika. poput televizije i filmova. na koje se išlo vlakom. a nama bi se takva izjava učinila gotovo suludom. i sva podneblja. a na kraju. ubrzo je primijetila i moja najbliža školska okolina. jer je ljeto nakon četvrtog. Predviđeno desetodnevno putovanje po Italiji. koju nam je predavao. Dickensa. koji je prije rata u toj zemlji studirao. XII. osamljeniji. kao i sve iznenadne sklonosti u toj dobi. pisanje mi još uvijek nije bilo ni nakraj pameti. koje je tada. Dostojevskog. kad evociram srednjoškolske dane. gnjavio okolinu svodedi stvarnosne i iskustvene stvari na netom pročitane klasike.. pomalo pretjerana! Da sam se počeo intenzivno baviti nečim posebnim i. misledi vjerojatno da su. Shakespearea. Zakon se vrada u Dolinu revolveraša). Profesor Krištof bio je osoba koje se i danas. i svi društveni sistemi naprosto jednaki. U tim godinama na maturalna se putovanja običavalo idi nakon tredeg razreda. lako sam ih neizmjerno volio. uspio sam pročitati vedinu relevantnih djela Balzaca. o kojima nam nije rekao ni riječi. Nije nas gnjavio nikakvim ideološkim drilovima.njegov iz hrvatskog žalio da je u lektiri o Ani Karenjini napisao da se Greta Garbo zaljubljuje u privlačnog oficira Vronskog? — Onda ne znam — slegnula je majka ramenima. Iznenada probuđena sklonost prema literaturi bila je. danas mi se čini da sam ih potpuno zaboravio. bio je smiren i pomalo nezainteresiran. a onda ispitivati soli./66. — Sve vam je to isto — rekao bi i mahnuo rukom. valjda stoga što sam bio zabavljen vlastitim stvarima najintimnije naravi. zanemarujudi ostale tekude razonode. upisivao nam trojku u imenik. kako sam tada naivno držao uzvišenim. zbog mature i priprema za prijamne ispite na fakultetima. Nije nas zanimala talijanska umjetnost. smatrao sam. dok se ostalima živo fudkalo što neka budala u razredu. Kad bi nas ispitivao. Po mom ponašanju. te po koju knjigu Poea. Otada su mi se u životu dogodile mnoge neugodne stvari. sveti Ante Padovanski.

koji je za tu priliku bio ukrašen zastavama. Kad ved odem . . Vidi ovu zlatnu crtu oko filtera . Prvo se od kasnih popodnevnih sati pa do mraka savjesno vježbalo. kako je duhan rezan . postaje iznenada važna i zanimljiva osoba.. Tebe nikad nisu mučili takvi osjedaji? — Pa jesu. da — promrmljah paledi cigaretu. S tribina se oglase prvi taktovi glazbe koja nije imala blage veze s muzičkim ukusom mladih.. ali . — Pogledaj samo od kakvog su finog papira napravljene. Tek kad bi se temeljito odvježbalo. naletio sam na Delona. ali sam ga odmah izgubio. gvire i ostale bezalkoholne smišljotine. ukoliko mačka baš ne grize.. — Misliš da ne bih znao živjeti i bez tih smiješnih spoznaja o beskralješnjacima. dru-20 jer je upravo igrao flastera Arleti.. pa onda. pa mi se sve čini da i u drugim stvarima moraju postojati takve razlike. Zatim sam iz daljine uočio Mikija. — Nisi uopde patriot. Početkom lipnja. Seka Živanovid.. jer od nekog vremena s Mikijem nisam imao nikakvih veza. koji je oslonjen o ogradu trkališta pušio i pijuckao u travu. Pojedinosti te ljubavi nisu mi previše poznate. Od svega toga znao sam jedino da joj i u razredu stalno igra flastera. — Da. kroza zube. pa omladinaca. Pričalo se da joj uporno šalje nekakva pisma. Zasjeo sam onda ispod tribina i zezao se s nekim klinkama iz prvog razreda. uz malo mašte. Sve to bilo mi je ubitačno dosadno i želio sam da što prije završi. onog dana kad nam je škola završila.. pod kojima se nemilice komadala prasetina.ironičnim de glasom Delon.. čak i djevojačko prezime supruge moga sina. Sutra idemo na maturalno. trebalo mi je dosta vremena da pronađem ostale. cigaretama posve suh. kad su se posljednji vježbači povukli s trave i kad se ved počelo polako smrkavati. evo ti čitave — reče on i izvadi tek otvorenu kutiju. Razmišljao sam o tome da ostanem. To je valjda bilo propisano odozgo. da je prati do kude. što.. trigonometrijskim funkcijama. raštrkane i zadubljene među svjetinom koja je preplavila travnati prostor.. Sve sam zaboravio. — Škola! . pa da se krene s ono malo zabave što su nam je nudili. Onako frajerski. Kako mu je nešto tako bedasto i neizvedivo uopde moglo pasti na pamet! — Zbog toga što imaju cigarete s takvim zlatnim crtama na filteru? — Ti se zajebavaš — reče on i krene prema tribinama. — Budalo.. klubova i slično. Stvar su upriličili na gradskom stadionu. Oko sedam. ali se ipak. — zbunih se — nisi još ni školu završio. sjekla janjetina i točili pivo i gemišti. zatim vojske.. ali mu se nisam javljao iz dva razloga. Prvo stoga što smo bili u zavadi. Zar mislite da se sjedam onih gluposti što mi ih je predavao mladi. koju smo još u osnovnoj školi počeli zvati Arleta zbog blage sličnosti sa ženom popularnog princa Valijanta. — Znaš — redi de Delon pomalo zamišljen — razmišljao sam o tome kako bi bilo da se uopde i ne vratim. salijede je sitnim oblicima pažnje i slično. pa onda vježba nekih drugih organizacija. nakon što je tolike godine tiho egzistirala uvijek u jednoj od prvih klupa u razredu. — Otkuda da se ne vratiš? — Pa iz Italije. — Htio bih otidi jer mi je ovdje sve nekako blesavo i tijesno . moglo se malo i zabavljati. nadobudni nastavnik povijesti? Tog preuranjenog ljeta 1966. — To su neke uvozne? — rekoh.crn ili smedokos. a ponajmanje verbalnih. može biti upravo nesnosno. trebala se održati nekakva meduopdinska fešta u obliku sleta. cvijedem i mnogobrojnim šatorima. — Daš dim? — upitao sam ga. gdje su točili medovinu. Razlog tome treba tražiti u nenadanom interesu koji je za nju počeo pokazivati moj do jučer najbolji prijatelj Miki Grabar. Kako sam na stadion zakasnio. nisam! Šta se tu može — odbrusi on i baci dogor-jelu cigaretu u travu. Sve manifestacije koje su u tim godinama priređivali mladima imale su karakter sleta. Vježba pionira. elektromagnetizmu i kumulonimbusima? Gledam te njihove cigarete i naše. sve dok me jedna nije oslovila onim mrskim nadimkom — Debeli. Prvo sam uspio pronadi Ljubu. moglo i uz nju plesati. — Zašto? — začudih se. promatrajudi cigaretu. — Jebi ga.

Šutirali smo se podmuklo. ne miredi se s okolnostima njiho va praštanja. dvojica su — reče Matid i krene dalje za svojim poslom. ali kad su shvatili da su tučnjavu izazvala ljubomorna brada. kako zna propisno raspaliti. a sve manje na slet mladosti — reče Delon razgledajudi licitarske bebe s ogledalcima. napet i uzbuđen. — No.Odmaknuli smo se nekoliko koraka dalje i prišli šatoru s pečenjem.. nismo ni primijetili da se oko nas okupila sva sila znatiželjnika. sve skupa pokupili u "maricu" i odveli u stanicu Narodne milicije. — Samo se premalo služi nogama. — Ovog demo vam puta oprostiti. — Dvojicu — otpovrne Delon. Uletjeli smo poput mladih lavova u taj koloplet i počeli udarati na sve strane rukama i nogama. onaj isti tip koji nam je nekod bio mentor i arbitar za seksualnu problematiku. a u sedam du vas pustiti kudi. — Ovo mi sve više liči na proštenje. udarali koljenom u jaja. — Brada Seke Živanovid? — upita Delon. Ubrzo smo shvatili da je Stevo Matid govorio istinu. Baš njega. — Koga? — upita Delon. Izjurili smo kroz vrata gradskog stadiona i počeli se osvrtati naokolo. — reče Delon. Ostat dete nodas ovdje. Zaokupljeni mahnitom tučnjavom. U taj čas pokraj nas se nađe Stevo Matid. kao da se nečeg sjetio. — Jest. mali! — odbrusi Oljača. — Ni onaj visoki nije loš — dodao je Oljača. Delon se nasmije i krene prema štandu s licitarijama. a ne da se okolo vucarate i tucete. bogati. eno tamo iza ograde tuku vam onog vašeg. Nije nam mnogo trebalo da ugledamo komešanje sjenki pored jablana koji su opasivali stadion. — Vidi. dobro! — zaključio je ispitivanje komandir Radovan. tako da sam se morao skvrčiti. Borba je bila sasvim unfair i bez ikakvih pravila.. Uhvatili ga Živanovidi i obrađuju ga. pa smo ubrzo svi skupa bili prekriveni bubocima i plavicama. A onda su nas. gađali prstom u oko. koristedi se svim sredstvima kojima se mogao diskvalificirati protivnik. mi ujutro u pet putujemo u Italiju! — vikao sam dok su se vrata plavog vozila zatvarala za nama. onako prljavo. — Ne može i jedno i drugo! Ako sutra ujutro putujete. ali se to pokazalo mudrim. Jasno. Nije bilo vremena za oklijevanje. Kako se ono zove? — Miki Grabar? — Da. — Koliko Arleta ima brade? — upitah. počeli su se sve više zajebavati. Ovdje je sve bilo puno nekakvih debelih. — Nema veze — odmahne Delon rukom. zatražio bi da se maturalno putovanje stopira. U prvi mah mislili smo da de prodi. jest. zastane i obrati nam se: — Dečki. — E. koja ne daju da im netko dira sestru. — Ali. Nede ništa ostati od njega. da te on čuo što si maloprije pričao. Ili bi bar sina zaključao u špajzu. mi sutra ujutro u pet putujemo na maturalno puto vanje! U Italiju! — rekoh. — Eno ti Ljubinog starog! Da ga samo žena vidi kako nakon infarkta tamani svu tu prasetinu . od kojih je netko otišao po milicionare. jer sam na taj način prevalio starijeg Zivanovida koji mi je skočio na leđa. — Sve se pomiješalo. mogli ste otidi kudi. Radovan i Oljača isprva su neko vrijeme gledali što se događa i pripomenuli: — Onaj mali bio bi dobar milicajac — rekao je Radovan. U žaru borbe ne. zadriglih faca koje su klopale sve u šesnaest. Na stanici su nas počeli ozbiljno ispitivati. Nitko zapravo ne zna kako bi se ta neizvjesna borba završila da se u nju nisu umiješali legalni organi vlasti u likovima komandira Radovana i pozornika Oljače. —Jebi ga. — Ali. ali on. — Onog kome je stari doktor. ni Živanovidi nisu propuštali priliku da udare ispod pojasa. kad im je predstava postala dosadna. — Jebeš Italiju! Idi .

uzeo kofer i zgrabio onaj sendvič.. Rekavši "ja sam bio kriv". I on je uradio isto tako.. raščupan i poderan. tako da smo Miki i ja ostali sami. a nas trojica na svoju stranu. Pije. nakon što je podigao slušalicu. ja nedu! U Italiju ne ideš. otišao sam i zakopao se pod pokrivač. Stanislave. Propast de pare . — Ali. Sonja je ved imala stalnog dečka. A on na miliciji. puši. u pravu si... Suzdržavajudi se da ne prsnem od radosti. — Ako on ode u Italiju. Majka i ja nedemo svojom popustljivošdu odgajati huligana. Vlak polazi za pola sata. Stao sam zbunjen ali i zadovoljan. — Brzo se umij i uzmi onaj sendvič u kuhinji na stolu. sardel-pastu i komadid krastavca.. ja sam bio kriv . kojeg li zajeba. očiju punih suza. nesposobna da izusti riječ. susprežudi bijes. Rano ujutro osjetio sam kako me netko nemilosrdno drmusa i zove po imenu: — Stanislave. "Nikakav zapisnik". — Tebi se. ponižen. Kad smo došli i do njegovih ulaznih vrata. išli bi u kurac. lijepo zapakiran i stegnut remenjem. onako pun modrica. ne znajudi gdje je bitanga. u nekoliko minuta sam se spremio.. zakasnit deš! Diži se! Protrljao sam oči i pogledao. strogi otac gnjavio . Majka je stajala nasred kuhinje. U jednom trenu čak mi je priznao da je ono moje pismo namijenjeno Sonji malko prepravio i poslao ga Arleti. Koračali smo slabo osvijetljenim ulicama i šutjeli. moj dobri. razočaran. Franjo . znači. Kad sam se poslije dva u nodi vratio kudi. Pa ipak. Drugi put de dobro razmisliti prije nego napravi svinjariju kakvu je napravio nodas. Dok sam ja mirno spavao. Ana. Pokraj kreveta stajao je otac. kuhano jaje. Zatim je slušao i šutio. držedi u ruci naš stari kofer. —Milicijska stanica — oglasi se Radovan. A sad na spavanje! Majka se šutke okrenula i otišla u sobu. Ionako u ovoj kudi moja riječ više ne znači ništa. Znao sam da se suzdržava i bori protiv plača. i mislio sam da te nodi nedu uopde usnuti.. Uzdahnuo sam i sjeo na prvu stubu njegova stubišta. ne ide u Italiju? — Ne ide. U taj čas na stolu ispred komandira Radovana zazvoni telefon. Potom je spustio slušalicu i ljutito nam se obratio: — A sad u pizdu materinu svi doma! I zahvalite drugu Brabecu. tuče se . "Nije ozbiljno". — Neka propadnu! Neka vidi da nam je pedagogija i briga za njegovu bududnost važnija od para. — E. da l' ti se ide il' ne ide. vidjelo se da je pravljen s pažnjom i ljubavlju. Oljača. Sadržavao je putar. ja idem iz ove kude. milicije i očeve prodike zaspao sam u hipu.. Razgovarali smo do dva ujutro i odlučili da i dalje budemo ono što smo bili — najbolji prijatelji. I što sad? Da ga pošaljem nekamo? Nisam to mogao uraditi. — Franjo. ali platili smo ved trideset tisuda. možeš slobodno raspremiti njegov kofer. svjestan činjenice da mi je Italija ovog puta propala. otac je. o tome demo mi odlučiti — strogo de komandir. "Kako vi kažete". te kad sam sve ispričao roditeljima. Bio sam uzbuđen. umoran od tučnjave. Ali.demo koji drugi put. — Franjo . rekao: — Ako ti je vlast oprostila. Ne rekavši ocu "laku nod".. salamu. kao da mi je na neki način prepustio sestru. jer da nije bilo njega. tek tu i tamo progovorivši po nekoliko nevezanih riječi: "Ma ništa". a onda skrenuo kudi. — Tu si čitavu nod drhtala od straha. a ne u Italiju! Izišli smo iz stanice. Delon nas je pratio dva bloka. uhvati me on za ruku i reče: — Jebi ga. — Hajde. "Mislite da de zakasniti". Zivanovidi su odmah bez riječi krenuli na svoju. — Ne psuj mi ovdje. jer svi pušete u istu tikvu. — Dosta! — otresao se otac. Nema nikakve Italije! Nisam li u pravu? Stajao sam i tvrdoglavo šutio. boga ti jebem! — prekine ga Oljača. odvedi ih da se rashlade.. — Šta Franjo! — ljutio se stari.

Vratili smo se svi. dok smo sjedili na klupi skrivenoj u mraku parka i promatrali mačke koje su lako obučene promicale korzom. Znao sam da je to Gujin stil. on koji je od čitavog pregolemog inozemstva vidio tek radni. ha! Nisam je maznuo starom. Gujo! — odbrusio mu je Delon. korpulentni Gujo Njerš. a još vede nevolje mogle su nastati ako te tamo identificirao koji od gimnazijskih profesora. kako je govorio naš direktor. što o izmišljenim. Jedne večeri. ha. Tako je i bilo. — Odjebi. Neko vrijeme u krugu naših gradskih prijatelja i znanaca predstavljali smo izuzetnu atrakciju. i naše su priče ubrzo izgubile dostojanstvo i pretvorile se u običnu gnjavažu. Nije htio redi gdje je bio ni što je radio. molim vas da se udaljite s plesnog podija — rekao mu je šef sale. XIII. idemo! — uhvatih ga ponovo za ruku. pratedi ih uvijek s onom dozom pozornosti kakvu majke obično iskazuju samo sinovima. Baš kad je Sreto raspalio neku laganicu u stilu Raya Charlesa. Ono što smo tamo ugledali stvarno je bilo previše za naš prvi. što o autentičnim. ali je smireni Krištof samo rekao: — Do jutra de se vratiti. "izio vuk magare". — Mladi gospodine. Izašao sam u maglovito jutro i osvrnuo se.. Ta pijana spodoba nije bio nitko drugi nego naš prijatelj Čedo Kralj. jer je odlazak u nju bio povezan s određenim rizicima. zalupio vratima i odvukao se gore. — Šta je? — otresao se na mene. Čim malo ogladni. inicijacijski odlazak u mitski prostor odraslih. Prvo ti dođe i moli te nešto topedi se od miline.se tim sendvičem i brinuo da ne zakasnim na vlak za Italiju. — Dođi za stol i ne izigravaj budalu! — Pusti me — istrgne on ruku. Izgledao mi je nekako velik. ispričao sam razredniku kako je Delon najvjerojatnije odlučio da se ne vrati. na otvorenim metalnim stalcima. ha. — Kad jednom budeš imao moje godine. nego stari drugima. možda deš znati . U dva poslije ponodi Delon se vratio. puni dojmova. Kad se tredeg dana maturalnog putovanja izgubio negdje u Rimu te ga do kasnih sati nije bilo u našem "albergu". spoznaja i nakradenih razglednica na koje glupi Talijani uopde ne paze. čak i Delon. Profesor Popac užasno se uplašio i počeo nagovarati našeg razrednika profesora Krištofa da smjesta obavijesti karabinijere i našu ambasadu. zarobljenički logor u Hitlerovoj Njemačkoj. ipak smo krenuli u bašču. — Čedo. Svjesni svih tih rizika. — Pladam dečke da mi sviraju. znajudi da i taj eksces ved jednom treba uraditi. ved ih drže vani. — Ali. opalit de te. Na nju nisu baš dobrohotno gledali naši roditelji.. — Ma šta sad — prekine me on. važan i hrabar. Iz Italije smo se vratili preplanuli. No. spazili smo neku pijanu spodobu kako slijepom Sreti i njegovim muzičarima lijepi novčanice na čelo. — Otkuda ti dolari? Maznuo si starom? On se pijano naceri. Jedino je moja dobra majka još dugo vremena pokazivala zavidnu razinu strpljenja za moje putopisne sličice. Tada bi nastalo ono neugodno verbalno rifljanje.. premda je pokazivao neke čudne namjere da ostane na Zapadu. Kad smo Miki. Kavana nam je još uvijek predstavljala neku vrstu djelomičnog tabua. jer smo u društvu znali važno i meritorno pripovijedati o dogodovštinama s puta po Italiji. kako je svakog čuda za tri dana dosta. ispred dudana. tog istog ljeta. Brambor i ja sjeli za stol. netko se sjetio kako bi bilo zgodno otidi u bašču Gradske kavane. — Maznuo starom. . Ali bi na koncu. — pokušah ga upitati. a onda te prasne glavom među oči. zašto si nodas rekao . prijavom starcima i spominjanjem raznih opasnih životnih stranputica. gdje svira slijepi orguljaš Sre-to.. — Znaš Guju. u kudu. A onda se okrenuo. a novac koji im je lijepio na čelo bili su pravi pravcati dolari. gegajudi se u ritmu glazbe i ispuštajudi razne neartikulirane glasove. Tata je stajao na ulazu i pušio. prošarano prijetnjama ukorom. tako da je drug Popac načisto pošizio i u kolektivni mu pasoš upisao jedinicu iz vladanja. koju nitko više nije mogao slušati. izašao sam na podij i uhvatio Delona za ruku.

baci snop krvavih novčanica uvis. prvih izleta i izlazaka.. zvale "gradskim ljetnim igrama". dograbio sa susjednog stola bocu radenske i kad je Gujo krenuo da ga glavom ponovo nokautira. čega je sve tu bilo. prije toga zbili su se još mnogi događaji privatnog karaktera. jer su novine tog ljeta bile pune tekstova o poslovima Čedinog tate. a meni je bilo sasvim jasno da de ga Gujo ponovo pogoditi među oči. zabilježeni u našim sjedanjima i Mikijevoj Povijesti pornografije. Ved od prvih igara.. — Ma šta si ti . a onda se i sam prevali sa stolca na pod. u kojima de se kao akteri pojavljivati i osobe od visokog društvenog i državnog povjerenja bit de uzrok zbog koga du u svojoj zemlji sve manje gledati arkadiju. Kasnije megaafere. Sad.. povlačedi se sa mnom prema stolu za kojim su nas čekali Miki Grabar i Brambor. Onda se Delon naglo izmaknuo u stranu. idealiziran krajolik iz nekadašnjih školskih udžbenika. gospodine Gujo — mrmljao je Delon. ljudi kojima je davao i od kojih je primao mito. glava porodice . teško sričudi riječi. Ne znam da li me taj nečasni kontinuitet. koji postaje sam . ta niska prevara. za koje je na koncu dobio deset godina zatvora. bili prava smijurija u usporedbi s privrednim megaaferama kakve de se pojaviti u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Kad danas govorim o Mikiju Grabaru. jebeni ti. XIV. Što se zapravo dogodilo tog dana i zbog čega se Delon tako ponašao. dok se Delon dizao i snopom dolara brisao nos iz kojeg je liptala krv. Delon je polako ustajao. jednu važnu spoznaju dugujem aferi čiji je protagonist bio Miroslav Kralj: to je i ovo naše socijalističko društvo prihvatilo privredni kriminal kao normalnu društvenu činjenicu. zapravo se i ne sjedam.. — Dečki — počne on. Nisam dospio shvatiti što mu to Delon namjerava kazati. veliki i bogato namješteni stan Kraljevih ušla su dva čovjeka u civilu. ali sam siguran da su podvizi Čedina oca. koji se odnekuda ponovo stvorio u Delonovoj blizini. — Čedo. afera i društvene pljačke odveo do skepticizma u šezdesetim. saznali smo tek tjedan dana kasnije. samo zbog toga što smo svi skupa neumjereno trošili. što zbog pijanstva. — Tako je.. i to ne samo one lokalne nego i zagrebačke. te da sam bio uvjeren kako su "neumjereno trošili" samo neki. pradena dvojicom milicionara. Dok su ga milicajci odvodili. To suđenje novine su. Rekavši to. Miki je volio voditi druge. jer je u tom trenu Gujina glava sijevnula i pogodila Delona. pokušavajudi mu pomodi da se digne. koji ti je kurac? — upitah ga dok je još pokušavao zaustaviti krv.. širila se i niska njegovih suradnika. u lijepi. koja je okončana mamutskim javnim suđenjem u sportskoj dvorani koju su nazivali "sokolskom". ali znam da baš zbog toga nisam vjerovao onima koji su mi uporno tvrdili da je situacija takva kakva jest. onako odmila. Hodete dolare. Naime. dečki.. Plesači su vrisnuli i razmaknuli se.. Paralelno s pojedinostima privrednokriminalnih radnji Miroslava Kralja. — Mladi gospodin mora odmah napustiti lokal — rekao je Gujo Njerš. a sve više organizam podložan neugodnim društvenim i moralnim infekcijama. danas je velik dan za Čedu Kralja. kao i njegova želja i sposobnost da vodi ljude. doznalo se ubrzo. U početku sam tu ulogu ... čini mi se da je njegova sudbina apsolutno nejasna i nerazumljiva ne spomenu li se i njegove društvene aktivnosti. da bi priopdili građevinskom poduzetniku Kralju da je uhapšen. koji se srušio kao pokošen. što zbog krvi koja nikako nije htjela da stane. tako da je hapšenje Čedina oca ubrzo preraslo u aferu.. tog popodneva. kao da želi redi da ništa nije skrivio. — Dečki. Ipak. — Bacaš dolare . Delon je iz sve snage zamahnuo bocom i razbio je na Gujinom čelu.. smješka judi se.— Mladog gospodina sam samo zamolio da ne pravi nered — reče Gujo dižudi ruke uvis. Što se zapravo zbilo. ili do rezignacije u osamdesetim godinama. još de i milicija dodi — promrmljah. — Mladi gospodin se okliznuo — govorio je Gujo. Ali. ona dvojica u civilu započela su s premetačinom. tom brevijaru koji govori o našim smiješnim nastojanjima da na pravi način odrastemo.

da zadovolji oca kome je to bio melem na srce. dakle sve ono čime de nas u zrelosti zasuti dnevna štampa. sintagmama i sintaksama. trigonometrijama i spektrometrijama. toliko i nevidljiv. Švedsku. uči i uvjerava ljude. odlikuju pravi komunisti. trljao ih maramicom i mrmljao više za sebe: — Razmotrit demo to na partijskom i vidjeti kakve nam je stavove zauzeti. Austriju.drugog. Jaromir Kralik. Osim toga. pod očevim nadzorom. a zatim omladinske organizacije čitave škole. vodenog. logaritmima i algoritmima. Čim bi se u razredu pojavio kakav bitniji društveni problem. Ljubo nije pokazivao nikakvih potreba. neefikasna privreda. Naš najstariji drug. nego da nas drugi na najpedagoškiji način odrastu. Ali. interferencijom i rezonancijom. marljivo gazio s raznim gradskim mačkama. Ne znam je li ta njegova sklonost bila osnovni motiv koji de ga odvesti do toga da se iskuša u politici. Što je još bio. nitko nam ni riječju nije spomenuo stvari kao što su energetski problemi. U gimnaziji je prvo bio predsjednik prvog. što je njegov ljubavni život činilo jednostavnom uživancijom. On kao da je ušao u SK tek tako. Ne sjedam se više tko je sve u gimnaziji postao član SK. Premda je onako kao frajer bio sasvim u redu. ali sam siguran da se bez te sklonosti. a pričalo se da kod kude. Okolnosti ulaska Ljube Brabeca bile su ved sasvim drugačije. čime se. tako da se on držao podalje od Arlete. Jer. što naizmjence. bili smo najbolji prijatelji. sasvim oporavljen od udarca koji mu je nanijela očeva afera. XV. revolucijama i restauracijama. čak smo i dijelili klupu. gotovo svi iz razreda mogli smo postati članovi. Bespomodno. u osnovnoj školi Miki je prvo bio neka vrsta povjerenika u pionirskoj organizaciji. Da. on bi skidao naočale. ako se ne varam. mučeni istim problemom. ali obojica opteredeni "bratovskim kompleksom". televizija. stvari su se naglo pojednostavnile. onto-genezom i filogenezom. kao da ga je uhvatio nekakav zakašnjeli pubertet. ljudi su ved naveliko odlazili u SR Njemačku. Znali smo samo da pojedinci koji put nakon posljednjeg sata ne odlaze kudi. u posljednje dvije godine silno je izrastao i postao najpledatiji i najviši učenik gimnazije. kome život nije namijenio ovako suptilne teorijske probleme. Važno je samo to da iz svega toga. Dirljivi rastanci i odlasci podsjedali su me na one tužne priče o međuratnim . nakljukani proizvodima službene pedagogije. nego ostaju na nekakvom sastanku od političke važnosti. proizlazi to što su ga u četvrtom razredu primili u partiju. što se tiče toga. ustavnim pravima i federativnim uređenjem. naivno i pomalo priglupo. eto. političke govornice i ostalo. s tim stvarima je bilo sve u redu. Mirovina koju je naslijedio od pokojne majke bila je tako neznatna da je doznaka koju je poštar svakog prvog donosio izgledala kao neka vrsta neukusne šale. mi kao da nismo čekali da odrastemo sami od sebe. škola i slično. te se šuškalo da u toj oblasti postoje mito i korupcija. što paralelno. svi smo mi na neki način bili "na liniji" i nikog kao da nisu razdirale sumnje zbog kojih se član SK ne bi moglo postati. premda su nas. morao se brinuti za golu egzistenciju. Jer. Te mačke redovito nisu imale bradu. jer sve to znatno nadilazi moje skromno znanje u toj domeni. Delon je. da vodi. Kad smo krenuli u školu. a ja sam sasvim izgubio Sonju iz vida. uopde. Završavali smo posljednji razred gimnazije. prorađuje temeljne knjige klasika marksizma. ne znam. ved dvanaest godina kljukali teškom i lakom industrijom. smjeŠta je postao delegat u nekoj od meni nepoznatih omladinskih struktura. Što se tiče Ljubine moralno-političke podobnosti i razine njegove svijesti. kao i sposobnosti. nekonkurentnost. Nekako se uozbiljio. u politici nema što tražiti. a kad su nas primili u omladince. prezaduženost. to jest da bude medu prvima i najboljima. Od najmanjih nogu Miki je bio organizator mojih akcija. slobodnog vremena. igrao ja sam. u nedostatku masa. To što je Miki Grabar ušao u partiju nije ga ni za dlaku promijenilo. počeo nositi naočale i brkove. a ni sposobnosti. igara i. komasacijom i melioracijom. pa onda i drugog razreda. Nadi stalan posao bilo je vrlo teško. jer je u našem gradu bilo pomalo nezamislivo da bi koji Brabec ostao izvan partijskih redova. jer se o tome nije mnogo pričalo i jer je taj rad nama ostalima bio. nekonvertibilnost. koliko nezanimljiv. Ljubo Brabec. kao sasvim razumljiva posljedica. Švicarsku i druge zapadne zemlje. pa sam ja mogao malo predahti jer se Miki bacio na vođenje širih društvenih skupina kakve su razred. Dakle. Miki i ja ponovo smo bili najbolji prijatelji. kako su nam govorili. nezaposlenost.

profesionalku. to donekle komplicira stvar — zamisli se on. a onda samo na materijal potrošili 298. kojim se Mikijeva Povijest pornografije malo bavi. One de primiti lovu. a Van de Velde i ostali slični autori bavili su se temeljito onim problemima koji nastaju tek postoje strategija zavođenja okončana. uzbudljiv i temeljit. obavljali su poslove najšireg dijapazona: od vodoinstalaterskih. udružio se s bubnjarom Surlom. pa mora da u tim stvarima imaju i mnogo više standarde. te da pornografija zacijelo igra važnu ulogu i u životu normalna odrasla muškarca. Moraš pronad mačku. seksualno emancipiranih i potvrđenih muškaraca. koji se iz maloljetničkog zatvora vratio mnogo ranije no što se očekivalo. — Prva ševa djeluje mi tako komplicirano — rekao je sav očajan Miki Grabar — da bih je najradije preskočio i započeo s drugom. Kako je za otvaranje obrta potreban pozamašan kapital. Brambor se bacio na tajne uslužne djelatnosti. nabasati na nešto što smo u tim godinama zvali "redaljka". strpljivo podnijeti naše eventualne nespretnosti i pri tom garantirati apsolutnu diskreciju. Brambor je bio prisiljen pribjedi privatnim uslužnim akcijama. negirale su bilo kakvo postojanje strategije zavođenja. sve sam više bio zabavljen razmišljanjima o pravom seksualnom životu. otkuda nam kurve? U gradu i nema pravih kurvi.000 dinara. koje se obavljaju bez formalna legitimiteta i pladanja poreza. No. jer takvih u našem gradu da i nije bilo. diskretno prijedi na stvar. Miki. privoljeti je. — Ali. I na koncu. — Neki su se tako izblamirali da su zauvijek odustali od drugog pokušaja. pronadi prikladno mjesto. — Zašto misliš da bi to bilo jednostavnije? — začudih se. koji je onako lijepo i temeljito pretresao Van de Velde. Poslovali su tako više u skladu s prijateljskim i karitativnim nego s ekonomskim i tržišnim načelima. neku vrstu mješavine radionice i skladišta. A kad se. te su me kao takve čak i frustrirale. — Da. bila je financijsko-kalkulacijske naravi.pečelbarima o kojima smo dosta slušali u nižim razredima. — Trebalo bi. ali nikako nisam znao kako da prekoračim tu presudnu. Priznajem. normalan čovjek tuca četiri put tjedno — govorio je Stevo Matid — a drka oko dva puta! Po tome smo znali da normalne seksualne aktivnosti ne isključuju razne paralelne. otkloniti mogudnosti neželjenih posljedica. bilo je normalno da s područja pornografskih sadržaja polako počnemo prelaziti u normalne vode seksualnih interesa. sudbinsku granicu i nađem se u svijetu odraslih. — One su stalno s muškarcima. biti zabavan. Izvedbe na kakve sam nailazio u klasičnoj literaturi nisu imale nikakve praktične vrijednosti. koji su se u ovom zabranjenom vrtu ved bili nazobali. Nemajudi nikakve jake veze. iako nam nikako nije uspijevao objasniti u čemu je razlika. Bramborov stan ubrzo se pretvorio u sasvim neprohodnu bazu. ustanovilo da je Surlin prerani povratak iz maloljetničkog zatvora prouzročen bijegom. onih koje to rade za lovu. svi su bar jednom u životu morali tu stvar uraditi prvi put — rekoh mudro. pi-smoslikarskih. — Zdrav. Pa ipak. i tako je započela slavna djelatnost njihove ilegalne tvrtke. . hobističke radnje. preko elektromonterskih. — Da. Ali njih ne zanima seks kao seks. naknadno bi ustanovili da su u troškovnik zaboravili ubaciti razvodnu ploču i trista metara PVC kabla. — Pa dobro. soboslikarskih. pronadi nešto što isključuje mogudnost blamaže — rekoh (sada sam svjestan utopijskog karaktera ove rečenice). znači. Znali su sklopiti posao za 300. dobrano pijan. uslužna firma pala je u kolaps i raspala se. njegovo de prvo iskustvo biti upravo takvo. Ne. Jednom riječju: grozna blamaža vrebala je na svakom koraku. te su mi u tom smislu također bili beskorisno štivo. kako de mi ispričati kasnije. U ovom periodu. preko koje bi pronašao posao. Kad bi i ukalkulirali u cijenu sasvim pristojnu zaradu. prilično brzo. upute i priče starih hahara. poznaju ih dobro. svjestan da u toj spoznaji nema ničeg utješnog. pridržavati se tehničkih propozicija. Kako su se razumjeli u sve i sva.000 dinara. nede pronadi pravu kurvu. ali de negdje nakon mature. jedina stvar u kojoj su ta dva dečka "zlatnih ruku" pokazivali katastrofalno nesnalaženje. — A kurve? Možda bi trebalo s njima? — padne Mikiju na pamet spasonosna ideja. jer su se obično odigravale između dva poglavlja. ali je Ljubo Brabec tvrdio da između te dvije pojave nema nikakve sličnosti. Da mu bude lakše. pa sve do tiskarskih (sitotisak).

Radost zbog položene mature i prestanka jedne vrste životnih briga. Moj pokojni ujak Emil. ja sam izišao na korzo. uspio sam upisati studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. sasvim nedostatnih da se iz njih izvede ono što su naši profesori tako patetično zvali "životna odluka". Suočivši se s nečim čemu sam pridavao dignitet znanosti. nekom vrstom zaloga za sutra. a ja sam svoj. koji sam držao svojim prirodnim ambijentom. Ako se ne varam. u to vrijeme više nije hodala s onim tipom. gdje smo zakupili dvoranu i nekakav traljav bend. stao pred razgaljenu damu. htio se sam pobrinuti da ne dođe do neželjenih posljedica (?!). ili mi je najbliža okolina počela idi na živce? I tako. neumjesnim i neadekvatno pretjeranim? Nije li mi možda tek godila uloga razrednog ekscentrika. združene s dijalektičkomaterijalističkim pogledom na svijet. sastavljen od seoskih muzikaša. Pokraj Gradske kavane sreo sam Sonju koja mi je kimnula glavom. neizvjesna i melankolična pojava. Namjerno i sračunato sam odustao. velikim skupovima? Nisam li možda taj sentimentalni zalog za bududnost držao kičastim. jesu li bile kurve. nisam previše vjerovao ni u stavove ujaka . jer je smatrao da de prirodne znanosti. a nastala je negdje u ranim poslijeratnim godinama eksploatacijom šljunka. nego mučna spoznaja o izvjesnosti ogromnog prostora kojim nikad nedemo uspjeti ovladati. Inače. nego do čiste erotske razonode s vedim brojem muškaraca. Vlastite želje i nakane u vezi sa skorašnjom bududnošdu djelovale su mi poput zbrkanih i poluartikuliranih natuknica. Je li me ved tada sklonost čitanju učinila nesnošljivim prema bučnim. Četvrto poglavlje I. koja je držala bocu vinjaka u ruci. u vezi sa stavovima ujaka Emila. frižideri. U jednom trenu poželio sam da gimnazija potraje barem još deset godina. — Tek kad sam diplomirao — govorio je — uspio sam sistematizirati sve svoje neznanje! U doba obnove i izgradnje. Jer ved sutra više nedemo biti zajedno. U jesen 1967. Sad. pili i pjevali. sve sam manje znao što du i kamo du. moj otac je njegova shvadanja ocjenjivao dekadentnim. I premda je stajala posve sama. nikad nisam uspio saznati. tvrdio je da učenje nije prikupljanje riznice znanja. organizirano je oproštajno vede u motelu na Sljunčari. Toj nodi na Sljunčari nisam prisustvovao. kad smo svi skupa uspjeli maturirati. U ljeto 1967. ovladati svim mogudim tajnama i problemima koje građanska znanost nije unijela rasvijetliti. i krenuo na onu dugu šetnju što ne vodi nikamo. seksualni pedagozi za neiskusne ili nešto sasvim deseto.. Šljunčara je bila jezero pedesetak kilometara udaljeno od našeg grada. mali. jedan od rijetkih članova moje šire porodice koji je uspio svladati građu čitavog jednog fakulteta. i zapitao: — Oprostite. Prvi put sam se na gradskom korzu. učinili su tu nod u motelu na Sljunčari nečim važnim. Sada. na kojem sam ved bio izlizao toliko pari cipela. u drugom pak— učini mi se kako bi bilo najbolJe da prođe što prije . XVI.Protagonistice "redaljki" bile su neke vrlo emancipirane mačke kojima i nije bilo do love. nimfomanke. kad ste imali posljednju menstruaciju? U nastupu džentlmenske brige. penji se! Tako je Miki uspio izgubiti "jumfer". Imala je nekoliko četvornih kilometara vodene površine. te lagan strah pred onim što de uslijediti ved sutra. kao gimnazijski suvenir. hrabro je ušao. dok su se oni veselili. oportunističkim i malograđanskim. premda se više ne mogu sjetiti zbog kojeg razloga. uz obalu mali motel i naselje vikendica. dutio malen. sve sigurniji u to da je život koji nadolazi složena. na pragu pravog života. a dama se samo nasmijala. ja sam mirno produžio. prenio na prvu godinu faksa. Nakon što je obnova prošla. kad je Miki došao na red (status mu je dodijelio jedno od posljednjih mjesta u koloni). tata više nije imao nikakvih primjedbi. a ni Mikijeva knjiga nije mi u tom smislu dala nekih korisnijih uputa. nagnula iz boce i dobacila mu: — Hajde. nezaobilaznim. slab i neodlučan.

Uz njenu sam pomod umjesto u kino Kalnik stigao do Zoološkog vrta. Njegovo nesnalaženje u gradu bilo je katastrofalno. — Pa. — Stanislave. Valjda sam kartu okrenuo naopako. Ovo de društvo morati računati na nas... Vjerojatno je stoga ponovo počeo hodati sa Sekom Živanovid. čija su dva brata. — Slušaj. — I prekjučer je bila. Naime. što je Miki držao koještarijom jedva dostatnom za hobi. — Ne znam. inače bistar. večeras bi Arleta došla do nas oko sedam . nagnut nad Kafkom. Kad smo s novim novcatim indeksima krenuli u Zagreb. sarmama i štrudlima.. jer mi je dignitet profesora omogudio besplatnu zdravstvenu skrb nad krajnicima. .. pa du . Zbog vas sam gledao tri filma. od kojih je jedan bio crtani. smatrajudi je disciplinom A ha od presudne važnosti za čovječanstvo. u našim je krugovima postao poslovični nespretnjakovid. nije baš fino . Bludio je po Britanskom trgu tražedi Ilički plac.. koji je Mikijev stari uspio unajmiti od nekog bivšeg pacijenta (ukus duodeni). bilo je takvo vrijeme da su mi očevi stavovi djelovali preoptimistično. završio bi redovito na Katarinskom trgu.... Studirao sam književnost. — Jučer je bila kod tebe. Jedni su naprosto poludjeli za gradom koji im je nudio obilje provoda. ušla u vodoinstalaterske poslove. — Jest. alijenacijom i raspadom ličnosti modernog čovjeka. džamiju nikako nije mogao pronadi jer od minareta nije bilo ni traga. Miki. Ved od 1967. bio sam mlad i prepotentan. dok je on upisao pravo. po završetku faksa dobiti ulogu besplatnog korisnika zdravstvene zaštite. ni u očeve stavove u doba obnove. te su ved u petak prije podne jurili na kolodvor i vradali se svojim provincijskim picekima. jer sam u prvim godinama faksa škartirao klasike i posvetio se onoj vrsti moderniteta koja se bavila dehumanizacijom. —Jučer u sedam krenuo sam na večeru u onaj tvoj Risnjak. ali večeras . zabave i svih onih užitaka kojima se odaješ kad se oslobodiš roditeljske paske. grad nam se učinio prevelikim za našu provincijsku mjeru. Večerao sam u devet na željezničkom kolodvoru. Upisao sam književnost. koje de se tek poslije pokazati uglavnom nekorisnim. — Nikad se nedu naviknuti na taj jebeni grad! — govorio je Miki. holendera i bidea. — Zašto ne uzmeš kartu sa shemom tramvajskih linija? — Uzeo sam je neki dan. a jedan od njih ima žensku. i tu smo se odmah podijelili. koja se realizirala jednomjesečnim prijavljivanjem na biro i uzimanjem dragocjenog žiga. zanemarivši brigu nad sestrom na račun sifona. — Stanislave. tumarao je po Dotrščini raspitujudi se za žičaru i slično. te da se njihova funkcija uglavnom svodi na to da budu redovna klijentela biroa za zapošljavanje. što sam ja držao faksom koji se upisuje radi studentskog tramvajskog bloka i odgode vojske. sto kilometara dalje.. Miki Grabar drugima. Tako du. Nikako mi nije bilo jasno da netko. ili obratno. pa kako mi je to bilo jedino poznato mjesto .. nastaju problemi koji mogu dobrano narušiti odnose u kudi. ili se samo zezate dok se ja vucaram po kinima? — To je pitanje sasvim neumjesno. i ti deš jednog dana dodi s mačkom. Izgleda da sam sjeo u krivi tramvaj kojim sam došao do nekog okretišta gdje su svi izišli van. dok su drugi smjesta zamrzili Zagreb i držali ga petodnevnim zlom. došla bi zapravo k meni . pametnim i nezamjenjivim. Kad dva muškarca dijele stan. tucaš li ti nju. snalažljiv i pametan.. Poslije se pokalo da književnost uistinu jest disciplina od velikog značenja za čovječanstvo.. — Nije neumjesno! Nije neumjesno zato što ne tucaš! Da tucaš. rekao sam patetično samom sebi i bacio se na ovladavanje znanjem. — Kolodvoru?! Spazio sam ga slučajno iz tramvaja. prečesto žrtvama streptokoknih angina. kad bi krenuo na Kaptol. može pokazati tako nizak stupanj snalaženja u urbanoj geografiji.Emila. umjesto prometejske uloge. — Baš fino — odvratio bih. ja sam pripadao prvima. ali da je značenje diplomiranih profesora književnosti u tom istom čovječanstvu mnogo manje. Kao i moji vršnjaci. kredudi na Sljeme. pa du ja otidi . držao se sposobnim.. ved bi se pohvalio. To se zapravo pokazalo korisnim. a ujakovi prepesimistično. Stanovali smo zajedno u stančidu u Harambašidevoj ulici.. — Ali to je na suprotnoj strani.

rekao je: — Stanislave. — Znači. Njega su zbog ove dijete čak morali privoditi nekoliko puta u stanicu javne . Jasno. ogrnuo "đubretarac" i krenuo. i dalje du nastaviti. dok su dijetalni savjetnici tvrdili da se može i te kako dobro jesti i istodobno mršaviti. ne mogu tražiti od tebe tolika odricanja. Ujutro se natašte pojede jedno zrno riže. uspio sam skinuti osam i dobiti deset kila u isto vrijeme. "Votka dijeta" dopuštala ti je da ždereš kao živina. Nakon "astronautske". Ako večeras odeš u kino. Kad je konačno (i navodno!) uspio poševiti Arletu. hvala ti kao bratu. Riža je. inače skladištar. dobila "ženske stvari". sto prvi dan devedeset devet zrna riže i tako dalje. bogati! Ne moram? — Ne. koji je rekao: — Izvrsno. otišao sam u kino i sutradan. Dugo sam razmišljao o tome kako da mu se osvetim. drugi dan dva. tri puta provjerio adresu i onda ga konačno poslao. Drugu. Sjedili su potom njih dvoje čitavu večer na kauču dok sam ja od šest i osam gledao film J. od kojih je svaki nosio po nula bodova. To mu dođe kao dupli konjak! Navečer. Svim tim savjetnicima bio sam neobično zahvalan. Ljutito sam spremio stvari. "alpinističke" i nekih drugih dijeta. nakon što sam pojeo dvolitrenu teglu kiselih krastavaca. još egzotičniju i bizarniju dijetu preporučila mi je Irena Orešar. Kad danas razmišljam o svim onim dijetama kojima sam uspješno ili bezuspješno trapio vlastito tijelo. Dok sam gledao drugi put Tobruk i tredi put Šerifa iz Dodge Cityja. Dobra strana te dijete bila je u tome što pojedine namirnice nisu imale uopde bodova. jer je njegova draga. S prvom znanstveno utemeljenom dijetom upoznala me jedna mamina prijateljica. Nakon stotog zrna ide se nadolje. naravno.— O tome je upravo i riječ. moraš trgnuti po dva do tri deci votke. uspio sam naletjeti i na sasvim nevjerojatne koncepte. pa su se mogle jesti u neograničenim količinama. Napisao sam ljubavno pismo njegovoj sestri Sonji. sve do sto. Louisa Troje najednom kauču. "holivudske". Danas bez pretjerivanja mogu redi da svoju relativno široku filmsku kulturu dobrim dijelom dugujem Arletinoj bolesnoj skrbi za jumfer i Mikijevoj mlakoj navali. ali se ništa nije zbilo. ne mogu a da se ne prisjetim i svih ozbiljnih savjetnika koji su me obasipali teorijski i znanstveno fundiranim strategijama mršavljenja. Svratit de sutra. ti ne moraš u kino. a nakon dva mjeseca trošiš po dva sata na prebrojavanje zrnaca. tredi dan tri i tako dalje. Ali. Ali. Iznerviran matematičkim okolnostima ovog dijetalnog postupka. — Ma. U nastupu očaja gledao sam ruski film Obrana Moskve. Nakon tjedan dana stigao je njen odgovor. ali me nemoj ništa pitati. a onda mi je pala na pamet i ta paklenska namjera zbog koje du se često lupati po glavi. jer sam kao naivna ovca smatrao da je osnovna pretpostavka mršavljenja najobičnije apstiniranje od hrane. L 34). Svaki prehrambeni artikl imao je toliko i toliko bodova. ja sam se samouvjereno prijavio na kviz "Pojedinac protiv televizije" iz oblasti velikih svjetskih kinematografija plus dva povijesna finska filma. Provodedi takvu dijetu. Ovu dijetu vrlo rado je upražnjavao stanoviti Mirko Karabotid. samo što rano ujutro i kasno navečer. jer sam se jako dobro navikao. Smisao dijete koju mi je preporučila bio je u tome da se ne jede hrana nego bodovi. pogodan za duplo gledanje. Tu sam dijetu dokončao pokvarenim želucom. ali ni to nije pomoglo. nije uspio ništa napraviti ni za onih večeri kad sam utvrđivao gradivo iz Ubijte Jobnnjja Ringa i talijanskih "spaghetti westerna". Arleta je imala problema s migrenom.. poslije večere. mislim . — Je li? Onda deš mi jednog dana predbacivati kako nisi pofukao Arletu Živanovid zbog mene. sirova. kao neka junakinja Krležinih drama. koje su onda potrajale kroz čitav ciklus Johna Forda u Kinoteci. Znanstvena tajna ove dijete ležala je u jednostavnoj činjenici što žestoka votka izgrize u želucu sve kalorije koje si poklopao preko dana. a u iduda dva mjeseca nadljudskim sam naporima skinuo devet kilograma i kupio nove Levisice (W 32. nakon nekog vremena zgrabio bih ujutro šaku sirove riže i progutao je. Kako je on bio izvan forme i prilično uberspannt (opet Krleža!). Mrcina mi je u prolazu dobacila kako u Balkanu igra novi Lester. a u jednom danu nisi ih smio pojesti više od sto. kad sam se vratio s "duplog Lestera".. zapadnonjemačku muzičku komediju Freddy und das Lied der Prdrie i još dva finska filma povijesne tematike. nakon pet-šest tjedana osjedaš se poput žene koja više ne zna je li jutros popila kontraceptivnu pilulu ili to tek mora uraditi. ništa? — Nije mogla dugo ostati. pet minuta po dolasku.

Dostojevskog. Ljubo Brabec upisao je studij ekonomije. uvijek su bili bolje odjeveni i imali za sobom kudikamo zanimljivije "succes story-je" od mene. Delon je upisao studij engleskog i francuskog jezika. jer je. e da bi se posvetili probitačnijim zanimanjima. koja se sastoji u tome da se polovica sadržaja tanjura baci u smede. za koje je on uglavnom čuo ali se . Seka Zivanovid Arleta imala je indeks onog nekog čuda od više škole. Iz inozemstva. Umoran od znanstvenih pristupa mršavljenju. a uvečer se brinula za moju filmsku kulturu. nakon čega je obično dolazilo rastrežnjenje. Ja sam izredao Shakespearea. misteriozne indologije. što ga je učinilo neobično jednostavnim za ukop. vitamini i još neki drugi termini. navodno korisne ekonomije i prava. Poea. interne. na bankovnom šalteru ili u kancelariji socijalnog osiguranja. svrab tabana. bizarnih umjetničkih akademija. nego zbog neprekidne brige za moje zdravlje. nefrologije. odijevati se u Italiji. Od njih se sasvim pouzdano mršavilo. Gogolja. od etablirane medicine. Ubrzo smo shvatili da je Delonu taj studij samo odskočna daska za neke druge životne pothvate. srušila se u nesvijest u anatomskom kabinetu i vratila se u rodni grad. odlučio sam se za najprimitivniju opciju. u čijem su se nazivu nepomirljivo sudarale kozmetika. a drugovanje započeli katalogom omiljenih autora. mnogo sam zgodniji u ženskim očima. smjer dezena bluza i šlifera. stizale su različite tablete. ali ne zbog hrane koju sam bacao ili ostavljao. Irena Orešar je uz pomod teške veze upisala medicinu. Manna. preciznije sa Zagrepčankama. Družio se uglavnom sa Zagrepčanima. koje je u ovom segmentu daleko odmaklo. Vedina razrednih kolega brzo je okončala svoj kratki visokoškolski ekskurs. Ona je preko dana studirala. povratak i uhljebljenje u kojoj od bezbrojnih opdinskih referada. pa i druge kilograme. otpadanje kose i slično. nutricionizam. pulmologije i pedijatrije uranjao sve dublje i dublje. S druge strane. koja se sastojala od kuhanog jajeta. Ako ništa drugo. Durrenmatta. neki Igor Amrušec uspio je uz pomod "redukcione ultradijete". prašci i slična farmakološka pomagala za uspješno i bezbolno mršavljenje. anatomije. obuzet dijetalnom terapijom. popadala na svim kolokvijima. drug Brabec bi kao iz puške opalio: "Političku ekonomiju". — Iako sam od ove švapske stvari odelavio — rekao je gradski razbijač Trivo — ovako. i govorio strogo kajkavski. Kad bi njegovog starog pitali što mu sin studira. Ibsena. Musila. Upoznali smo se na predavanjima iz teorije i metodologije proučavanja književnog djela. skinuti sve prekomjerne. čitav moj razred pohrlio je na studije jer se nikom nije ostajalo u provinciji. sirovog krumpira i vezice peršuna tjedno. zabludjelog inteligenta humanističkog tipa. napravio i neke izgrede po lokalima u kojima je šljokao votku. koje smo slavili redovito svakih pet godina. Ubrzo je počeo voziti kola (mislim Spaček). Upražnjavanje ovakve dijete najviše je rastuživalo moju majku. To mu je valjda djelovalo nekako ozbiljnije i važnije. upis na faks mogao ti je omoguditi bar dvije do tri godine tumaranja po velikom gradu. Na prvoj ili drugoj godini studija književnosti u moj život neizbrisivo ulazi pjesnička figura Stojka Milica iz Novog Vinodolskog. U izboru fakulteta pokazivao se fantastičan dijapazon sklonosti. ali nam se u prvim godinama nekako oteo iz vida. Pričalo se čak da je na fonetskim vježbama i drugim obligatornim seminarima imao pladenog čovjeka koji je skupljao potpise i odazivao se na ime Mr. koji je u složenu problematiku fiziologije. tako da mi se u jednom trenu posve izgubio iz vida. Mnogo više uspjeha na istom fakultetu pokazao je Gogo Jazbinšek. sa deset kila manje. III. Kako se to obično događalo. vrativši se kudi. zaludne filozofije.sigurnosti. Nekako s tim povratkom raspala se i njena treda ili četvrta veza s Delonom. Na godišnjicama mature. ali su imala neke nezgodne popratne pojave kao što su privremena ili trajna impotencija. i stranputica koja su me u njima vrebale. pa sve do nekakvih viših i visokih škola u čije postojanje još i dan-danas sumnjam (viša tekstilna. visoka nautička za golfsku struju i slično). Cheddo Kralv. kapsule. visoka PTT škola s posebnim obzirom na telefonske govornice. bančiti po Esplanadi i prvim zagrebačkim diskačima. II.

pa je prešao na krade prozne forme fantastičkog Tako sam i sam.. Prijvod pjesme jednog francuskog nobelovca. Da nema tu nekakvih novosti? Mislim na erotskom planu? — Ima. te u Studentskom listu (jedan komad).. Pounda. Prva priča koju sam napisao zvala se "Zrca-1 " i bila je varijacija nekih motiva iz Poea. večeras mi dolazi jedna sasvim tjelesna žena . a nisam ih." Ponekad mi se učini da me zbog te priče još i danas kondukteri gledaju sumnjičavo i pomalo sudutno. ima — rekoh pakosno. oduzevši mu smjesta "Bestjelesnu ženu" iz ruke. — Stanislave — prekine me on.Jutros si ponovo dobio pismo. . jasno. Frenauda. nabasao na moju fantastičnu pripovijetku. a on je naveo Chara. koju sam stvarao tajno.. kažeš? — Da. U pravi čas Stojko Milid je ocijenio da poezija ima slabu recepciju.. sa zadovoljstvom mogu redi — definitivno je uništena i zametena. — To ti je metafizika. ne kažem da nije — slegne on ramenima.. pa kako joj je ostalo mnogo toga nejasnog. pa makar i od Mikija Grabara. — Ma. — Što je iz tvoje perspektive sasvim svejedno . — Koji ti je ovo vrag? — upitao me jednog jutra cimer Miki. to — nasmijem se. pa smo se zbog toga morali napiti. Ovo ovdje ne bi ni pas s maslom pojeo! .pokazalo da ih nije čitao. slijededi stvaralačke trendove pisca koga sam poznavao. astralni poriv . Bila mi je kao kruh nasušni potrebna jedna jedina riječ pohvale.. Još i danas zamišljam lice marljivog tramvajca. kad je među informacijama o sindikalnim kreditima. — To smo radili na seminaru. — Ali. pronašavši na stolu tek otkucan primjerak pjesme "Bestjelesna žena". Cesairea.priča. rekao sam ti kad se upisao na taj smiješni fakultet. Nije li izvrsno? On se zagleda u papir dok sam ja željno očekivao njegov sud.. renoviranju remize i nabavi novih vozila iz ČSSRa. — Pa je . Stojko Milid bio je prvi pravi.. Thomasa. u sebi: "Cviljet de ti tu na jastucima sestra dok ti budeš gledao od četiri. — Kakvi su tek oni koji nisu nobelovci. mitos duše. što je Stojko držao legitimnim početkom literarne karijere. Michauxa. verificirani pisac s kojim imao čast razgovarati. — Ovo tu. Otac Franjo bacio se na tekst tako žestoko da je ved nakon deset minuta zaspao za stolom. Novim imenima Telegrama (četiri komada). ni čitao. kurac se ti razumiješ! — rekoh. Piše: "I istom Vječnošdu doseže se njeno meta fizičko Tijelo. objavljena je posredstvom tetkina prijatelja u ZET-ovom sindikalnom listu. — Što mislim. jasno. na osami. koja je moju priču pročitala četiri puta. Pošto sam je umnožio u dvadesetak kopija i bezuspješno ih razaslao na adrese Svih mogudih književnih časopisa. najviša razina poetskog izričaja. šta?-. — To je nobelovac. koja počinje grozomornim arhaičkim sklopom: "Izdavna ved bijaše poznata nam nazočnost Arona Samuela u prigradskim lijegalima za puk i izgladnjele sirotane . a onda dodah. da — rekoh. za koje ja nisam uopde čuo.. odlučila je posavjetovati se s ocem. Ono što me u Stojka fasciniralo bilo je to što je on pisao i imao ved objavljenih radova u novosadskim Poljima (dva komada). Jedan primjerak časopisa poslao sam mami. autor fan. — Jebo te! — reče on glasom koji ništa nije obedavao. Drugu priču uspio sam objaviti u pravom književnom časopisu. Franjo? — upitala ga je majka.skočio sam kao da ne znam. — Što ti misliš. ne skrivajudi radoznalost. postao prozaik. Pod dojmom njegove pjesničke karijere i sam sam počeo pisati. — Šta. šest i osam rumunjsku gnjavažu Hajdučka osveta s Margo Barbu i Emaniolom Petrutom u naslovnim rolama. valjda kao primjer otvaranja udruženog rada prema umjetnosti.." — Ah. koje li groze — pjesme u nevezanom stihu! Moja pjesnička proizvodnja iz tog perioda.

Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom. pored šanka. nego bi defetirao skupa s nama u bijedi i siromaštini! . — Zato što mnoge stvari nisu u redu. ali sam u nju ipak sumnjao. zašto se onda radnici ne bune? — ved sam tada volio oponirati ocu. Mislim da baš zbog te nagnutosti nad literaturu nisam uspio potpuno shvatiti sve ono što se događalo 1968. pratiti bilo kakve vijesti i zanimati se za politiku. — Pa. Literarni elitizam Stojka Milica pomogao mi je da na ulici lako razlikujem Tomu Podruga od Frenkija Reinhofera. Čuvajudi zadnju lovu za knjige. zbog izuzetne higroskopnosti i termičke zaštite). a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice. Berislav Nikpalj i Branislav Zeljkovid. Ubrzo je počelo kod onog slavnog nadvožnjaka u Beogradu. te dvije važne godine koje sam imao priliku provesti na fakultetu. Sva štednja bila je u službi nabave knjiga. posve sam prestao čitati novine. ti si defetist! — rekao sam mu prilično drsko. Znao sam. Pod utjecajem literarno-artističkih opredjeljenja Stojka Milica. umjesto šala — Faulknera. Stojko Milid učio me kako je najlakše popiti litru i vodu u Vinkomiru. mitinzima. Vidike i Kolo. nisam ni sanjao da de te stvari dodi i do nas. kupio bi Kafku. kad je val studentskih nemira uzburkao Zapadnu Evropu i Ameriku.. da mu ne ispadne futer. — Ovo je radnička zemlja. Mikijeva tvrdnja djelovala mi je ozbiljno. naime. a zatim se. i gdje su svoje nove stihove čitali Stojan Vučidevid. Bio je to skepticizam kojem me valjda naučila literatura. a zatim strugnuti van. Zatim bismo tumarali po gradskim knjižarama trošedi posljednju paru za nova Polja. potpisivao neke peticije. V. — A zašto de dodi? — upitao sam ga. i dok vas oni hrane . — Kad se radnici budu bunili. idi pa im se pridruži! — Tata. prenijelo i na ostale sveučilišne centre. — Slušaj ti. Kaput je obično oblačio mirnim. U proljede 1968. Jurili smo naokolo i po kojekakvim opskurnim mjestima pratili književne večeri na kojima se govorilo o važnosti metafore za poeziju i šire. gdje su studenti poskidali kamene kocke s ulice da ih bacaju na policiju. On mi je pokazao što je to "grah s podmornicom". kupio bi Jovcea.. o tipologiji književnih struktura. staloženim pokretima. oblagao najlonskim vredicama. da sam ja defetist. o funkciji aorista u ranim prozama Mirka Božida. Vjerojatno stoga što sam držao da se svi svjetski trendovi u nas ponavljaju u formi neuglednih i reduciranih pandana. umjesto gada. o glagolskom pridjevu trpnom kod Krleže. i 1971. Ljerka Mifka. sjedao sam se naoružanih i maskiranih japanskih studenata u ravnopravnoj samurajskoj borbi s okloplje-nom policijom. IV. Bagdalu. ne bi ti danas studirao. s nešto smanjenim intenzitetom. a pred drugima vješto izmicao. a vi ste djeca tih radnika. pa i još neke zemlje. zatim Rudija Dutschkea i pohoda njegovih borbenih studenata. koji se tada smatrao najprikladnijim studentskim specijalitetom. jedino umjesto gemišta ili špricera nije kupovao ništa od literarnih stvari. za svaki slučaj..Majka se nagnula nad časopis i ustanovila da je moj rastreseni otac pročitao uvodni dio prijevoda Heideggerova eseja "Što je metafizika". dobro. a ped u studentskom domu ložio je ladicama ormara i ostalom suvišnom drvenarijom. Pogotovo gledano iz naše perspektive. ali me posve odvukao od stvarnosnih problema. — Ti da se nisi miješao! — rekao mi je stari za nedjeljnog boravka kod kude. Za kišnih jeseni Stojko je nosio svoje stare cipele (mislim da ih još i danas posjeduje) futrane novinskim papirom (najbolja je bila Borba. — Dodi de — rekao je Miki. polizali prst i platili običan grah. a čarape je. Umjesto čarapa. da nema te stvari koja iz određene perspektive ne bi izgledala loše. Zvonimira Goloba od Miroslava Slavka Madera. Hodao sam po različnim zborovima. Sjedao sam se snimaka iz Latinske četvrti. i sve što se odigravalo ovdje djelovalo mi je pomalo provincijalno..

knjigama. bilo je teško nazreti.. Međutim. — Poslije 1948. Stanislave. Osnovni izvor pouzdanih informacija bilo je tek ono što smo sami vidjeli i doživjeli. bavit du se samo imanentnim problemima literature — rekao sam strašno blesavo. sve je ved bilo prošlo. memoarima. Polovicom mjeseca otišao je kudi da se sprema za ispite. U to vrijeme očekivao sam što de redi Miki Grabar. eventualno. godina završila je govorom maršala Tita i kozaračkim kolom na nekom beogradskom lokalitetu. službenog stava još nije bilo. prestao sam s roditeljima razgovarati o 1968-oj. kako piše Kundera. — Koga to nazivate Starim? — upitao nas je oficir sa susjednog stola. trajalo jednu sekundu. More pojedinosti doznat demo mnogo kasnije iz izvrsnih knjiga Jirija Pelikana i Zdeneka Mlinara. Premda se doimalo da su se u tom "happy-endu" sve suprotnosti nekako idealno izmirile. a majka se bojala da de me netko otkucati ili uhapsiti. ali je ta sekunda bila prekrasna. pobrinule su se potkraj kolovoza jedinice Varšavskog pakta koje su umarširale u Čehoslovačku da bi porušile zasade takozvanog Praškog proljeda. Te jedinice svi su onako kolokvijalno nazivali jednostavnim nazivom -Rusi. a moj stav — govorio mi je Ljubo Brabec — zapravo više nije nikakav! — I što deš bez stava? — Lako je tebi! Ti si zabrazdio u literarne vode i nemaš obavezu da se izjašnjavaš.. pružajudi nove dokaze. stanovita je gorčina ostala. svi su nam se razgovori završavali istim rezultatom: otac Franjo poricao je svaku ozbiljnost studentskom pokretu. Koliko se sjedam. kad sve bude kristalno jasno. — Kao pisac. što se dalo zaključiti po tome što se ta godina poslije vrlo slabo spominjala u glasilima. Ali. jednostavno prešao. Na jednom mitingu rečeno je da su studenti u Beogradu osvojili neki fakultet i tamo se zabarikadirali. Ti deš. godina dobila dignitet koji i danas ima. jasno da bi polagao. sve koji smo gajili iste nade.koji je Rusima očitao . O svemu što se tada događalo u onoj nesretnoj zemlji znali smo samo u globalnim crtama. Ne znam je li početak Mikijeve političke karijere bio uzrokovan spretno očuvanom nedužnošdu u šezdesetosmaškom ekscesu. Da bi 1968. — Aha! — rekao je zadovoljno oficir. Kad se konačno vratio. malo toga znam o toj čuvenoj godini. doduše posve paušalno. premda su postojala i stanovita predviđanja u pogledu takozvane "vrude jeseni". Naravo. Jedan razlog je u tome što me zatekla posve nepripremljena. . od danas se ponovo osjedam kao Čeh! — rekao je Jaromir Kralik. jer u to vrijeme novine ekscesnim situacijama nisu pisale onako metodično kao što de pisati u osamdesetim godinama. ili se radi o sasvim drugim razlozima. — Stav je mog oca da je to užasno.odbrusio mu je Miki . Studentska gibanja bila su tema o kojoj se s roditeljima naprosto nije moglo razgovarati. te iz tužnih i apsurdnih romana Milana Kundere i Josefa Skvoreckog. u jesen te iste godine. I premda sam se trudio da im pokažem visoku razinu vlastite političke svijesti. te da jedu samo kruh i Zdenka sir. filmu. sred čitana Prousta. ali u skladu s tim nikad nisam napisao nikakvu knjigu o 1968-oj. Miki nas je. Stari im je ponovo smjestio ono što im pripada! — rekao mi je Ljubo Brabec te večeri u Gradskoj kavani. koje je. te da je sve to grozna izmišljotina. gdje de biti sva ona bit u kojoj mi danas još nemamo pojma. u Zagreb je navradao tri-četiri puta. stav je moje partijske organizacije da je to pretjerano i neadekvatno.— Zaboga. Slavna 1968. Godine 1968. Podsjedalo je to pomalo na šutnju kojom pomireni supružnici pokušavaju zaboraviti prijašnje sporadične nevjere. — Dečki. jer sam u njegove političke stavove imao povjerenje. Nakon toga ga je novi govornik otjerao. Zatim je na govornicu izletio nekakav zajapureni tip i kategorički ustvrdio da se upravo vrada iz Beograda. svi su čekali Titov govor. napisati pametnu knjigu o tome. nije bila vruda. tata ti sve to govori samo zato da izbjegneš eventualne neugodnosti. Pravu narav zbivanja zbog gomile kontradiktornih vijesti. čak ni u vremensko-klimatskom smislu. Pa mogli bi te uhapsiti i lišiti te prava na fakultet — usplahirenim de glasom majka.. jesen 1968. romanima. u koju ni sam nisam vjerovao. nakon deset godina. drugi je u tome što nije bilo pravih i iscrpnih informacija. — Našeg druga Tita . Tog dana došao sam u Zagreb i u tramvaju spazio gomilu ogromnih novinskih naslova na tu temu.

Miki i ja čvrsto smo odlučili da demo ved sutradan demonstrirati protiv oružane sile istočnog lagera. ubrzo ustanovilo da je vijest glupa i neumjesna šala. na sredu. ako budeš u idudih šest mjeseci kuhala grah ili gulaš. Tako je. a otac ju je prekorio: — U ovako složenoj situaciji s Rusima. I htjeli smo zapjevati neku češku borbenu pjesmu. Napeti odnosi sa Sovjetskim Savezom probudili su u moga oca onaj pritajeni animozitet koji je prema Sovjetima počeo osjedati 1948. kolovoza prestao pričati o tome kako je tog ljeta ševio u Zaostrogu dvije Čehinje. koji držim uvertirom za konverzaciju u 1971. ponekad mi se činilo da je njegovo nepovjerenje prema Rusima uzrokovano ribolovom Jer. ja du ručati u Mignonu ili kod Bureša! Njegove ribolovne aktivnosti te su se godine rapidno smanjile. Desetak dana nakon ulaska trupa Varšavskog ugovora u Čehoslovačku. umjesto da uživa u hvatanju ogromnih štuka (o čijoj veličini postoje tek rijetki svjedoci). gdje je žestoko kritizirao ekspanzionističko ponašanje lidera Varšavkog pakta. ali nismo znali nijednu. Netko je zlobno primijetio kako Česi i nemaju borbenih pjesama. kome su u posljednje vrijeme najdraže političke osobe postali Dubček i Svoboda. kao po dogovoru. primjerice. nedjelje uglavnom provodio hrčudi uz televizijski program ili prijenos nogometne utakmice. možda nije pamet no da odlaziš na Emilov grob. — Odi u kurac! — bila je posljednja od primjedbi u ovom razgovoru. svojedobno Kennedyju prorekao osmogodišnji mandat. ali se. te su ostajali u besplatnom produžnom smještaju dok se ne vidi što de i kako de. Čak je i Čedo Delon 22. a pokušat de i sada! — rekao je otac Franjo. Zatim su se posvađali. — Češko proljede (valjda Praško. što ga je silno oneraspoložilo. ali je vrlo brzo shvatio da stvar ne treba udarati na sva zvona. a ujedinjenje Njemačke za 1970.— I mi se osjedamo kao Česi — rekli smo Miki i ja. — To bi bilo isto kao da govorite samo o Hrvatima. na što se nismo obazirali. . da se vratimo kolovozu 1968. Tata se intenzivnije uključio u partijski rad. Njima je ukazivana pomod i pažnja na svakom koraku. čije su se vanjskopolitičke prognoze malokad ispunjavale. talijanske je komuniste ved u idudem mandatu vidio u vladi. Stoga meta njegova tvrdnja navela na pomisao da je Dubčeku i Svobodi odzvonilo. pogranični ribolovni sektor na Dravi postajao bi sve nedostupniji. pa je otac. Borbene su pjesme osobito lijepe u Republici Srbiji — primijetio je tredi sugovornik. Premda je to zločesta pomisao. jer se počelo pripovijedati kako se na Dravu ne može zbog vojnih jedinica i napete situacije. Nastavljao se sukob na ljevici između mog oca i Sovjetskog Saveza. Ta vijest podsjeda na šalu Jakoba Levitana iz Županova romana. Jadran je bio pun čeških turista koji su se plačudi okupljali oko svojih neobičnih malih trailera i šatora. pa se majka rasplakala. godinu. godine.. Jedne nedjelje majka je uzela cvijede da ga odnese na grob pokojnog ujaka Emila. čim bi došlo do kakvih okapanja s njima. — Zašto samo govorite o Česima kad tamo ima i Slovaka? — rekao je onaj isti tip. Kako tu vijest nije želio provjeravati na licu mjesta. abdikaciju engleske kraljice prorekao je za 1962. stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo. — Franjo. u kojoj bi. — Ni Hrvati nemaju borbenih pjesama. a ne spominjete Srbe. No. ispravljao bih ga ja) još nije zatrto! Dubček i Svoboda još imaju šansu. Nedugo je zatim mobiliziran i odveden u rezervu iz koje se brzo vratio. to je plamen koji se ne može ugasiti tenkovima! — govorio je otac. a koji šef države. otac se svojevoljno odrekao ribolova. neki je idiot navečer na gradskom korzu lansirao vijest da su ruske i mađarske trupe prije dva sata ušle u Vojvodinu. — Pokušali su nas zajebati 1948. njegovom Dinamu uvijek sprašili previše golova. premda nikako nije mogao upamtiti koji je od njih šef partije.. godini. a prvo što je rekao o situaciji bilo je: — Ana.

protiv njega nisam imao nikakvih šansi. pa sam mu služio kao poligon za uvježbavanje različitih brzinskih matova. zamišljen i pomalo odsutan. Nakon jedne bjesomučne bazenske partije preferansa. Zatim rolu broj dva namjesti u kudište drugog projektora.— Mona Lisa! — rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet. tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja. Jako je zapaljiva. Zatim rez i jedan pravi pravcati "liz". ne zove "kunilingus". — Tata je bio vlasnik — reče Brambor. Osobito bi nam se često prikrpala sestra Zvjezdana. On otvori drveni sanduk. pružao mi je ipak kakvatakva zadovoljstva u obliku beskonačno dugih partija preferansa. Miki više nije imao nikakvih primjedbi. sve dok ona nije otišla na more. Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu. Berlin. stenjali. a onda se bacili na šah. U deset. koji se. — Gledaj! — rekao je. — Čekaj! — zaustavi me Brambor.5milimetarskog kinoprojektora. Jer. Potom se vrati i iz jedne ladice izvuče rolu sa smotuljkom filma. — Svi smo pomalo ostarjeli. — Kome je morao vrtjeti? — Nekim modnim ljudima. — Malo je ostarjela. ustao sam i pošao kudi. ne puštajudi nas da večer provedemo sami. Gradski bazen. — Još uvijek je dobra ženska? — reče on pomalo upitno. zatim se začuo pipser. — Kao i tata — rekoh. Ljeto te važne godine proveo sam kod kude. — Jako je malo ostalo. i to kad ga je mučila dijareja. Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. Iza svakog poteza jurio je na zahod. sva je skracana. Nekad su na nju kopirali filmove. nakon koje sam izgorio na suncu. Na ekranu su krenule brojke. kao što nije "kontracepcija". Beskonačno dugo dopisivanje učinilo nas je u izravnim kontaktima pomalo nespretnim i zbunjenim. šizedi kad bih ja te vježbe nazivao treningom. Mislim da je to radio više iz dosade negoli iz opreza i brige za sestru. a onda se pojavila i špica SEXOPOL FILM. a on siđe dolje kako bi zaključao kinodvoranu. uzdisali. U šest je uključio projektor i pogasio svjetla u dvorani. ali bi nam se i prečesto prikrpao. . prema uputi iz Mikijeve knjige. Neko vrijeme odlazio sam na bazen sa Sonjom. uvuče film u projektor i uključi. — Što ti je to? — Celuloidna vrpca. Na račun naših zajedničkih izlazaka. nego "kontrakoncepcija". pošao sam kudi s Bramborom. jer je projekcija morala idi bez zastoja. — Sad sam pravi profesionalni kinooperater. Gnjavili su se u travi. pokazujudi mi radnu knjižicu. iako slaba zamjena za Jadran. VI. nego "kunilinktus". jer se pokazalo da mi prenapregnuti kudni budžet ne dopušta da odem na more. — Pogledaj! — reče. istini za volju. koja je u to vrijeme intenzivno vježbala balet. Odmah iza špice ukazaše se muškarac i ženska u zanosu ljubavne predigre. Prišao sam prozorčidu i vidio špicu filma Ja i ljubav s Brigitte Bardot i Laurentom Terzieffom. U to vrijeme ved sam znao da je Bourguignon redatelj od kojeg ne treba previše očekivati. Osim toga. jer uopde nisam ulazio u vodu. Sudedi po vrudini. Nisam vidio da li je puna ili prazna. Namjesti kolut. — Konačno si dobio stalan posao? — upitah ga kad me uveo u projekcionu kabinu. potraži rolu s brojem jedan i namjesti je u kudište velikog 3. — Sad da vidiš ono radi čega sam te doveo. — To je tata morao vrtjeti 1948. morala je biti poluprazna. koji je u šest sati imao projekciju. Upitno ga pogledah. Gledali smo neko vrijeme. kad je i druga predstava završila. — Sad gledaj! Provirih kroz operatersko okance.

pa su me pitali kakav je zapravo . — Ah. pitajudi se kakvu li de mu bududnost donijeti ta neugodna tajna. gdje si u zadnje vrijeme? — Htio bih s tobom ozbiljno porazgovarati — reče mi mračno. pitao sam te nešto. U prošlom je roku počeo spremati ispit koji su ukinuli. Gringo. — Dobro. . Mislim da je fakultet dobrano zapustio. Mikija nema? — Ne. — Tredi je ovdje. . VII.. u gradu. bar one najbliže. ovako — okolišao je on. kakav je on? Što misli o svim ovim stvarima i što govori u posljednje vrijeme? Gledao sam ga kao da nisam shvatio pitanje.. Zatim su mu u onu istu radnu knjižicu upisali otkaz i bacili ga ravno na ulicu..Slušaj Stanislave. počeo si raditi za SUP? — rekoh više u šali. konspirativno. eto.. ali se pokazalo da nema više plina. — Pa. —Jedan od njih zaglavio je na Golom otoku. čemu onda takvo pitanje? On ustane. — To je onaj tvoj s kojim obilaziš kulturna događanja? — Ljubo. a projektor se ugasio. — Reci mi. — Znaš. priđe mojoj polici s knjigama i izvadi iz nje tanki. da radi na crno. a prilika se odmaknula i obratila mi se: — Koji ti je bog? Ja sam. umjesto prvih kadrova španjolskog filma Adios. stvar je bila uistinu intrigantna. — Ne zajebavaj — nasmije se on.. kad sam jedva uspio umaknuti pred iznenadnim pljuskom u haustor kude u kojoj se nalazio Mikijev i moj unajmljeni stan. negdje u proljede 1969... Šutio je i djelovao mi sve tajanstvenije. na nagovor nekog daljeg rođaka. eto .. nije bila sjajna. Ušli smo u stan i on je sjeo u fotelju ne skidajudi balonac. vradajudi Stojka Milica na policu. Pijuckali smo onda "po nuždi" rakiju uz poluotvoren prozor dok je napolju rominjala kiša. — Kako znaš? — Pa. U zadnje vrijeme sve je više kod kude. Jedne kišne večeri. — O čemu? — Reci. a tredi . pa je zapanjena publika. ugledala ono seksualno valjuškanje u travi. — Ti si Mikijev najbolji prijatelj — počne on sasvim ozbiljno. o ovome nikom ni riječi! Šutio sam i gledao ga. — Tko je taj tredi? On zapali cigaretu i krene da pospremi rolu s predratnim pomičem. Htio sam skuhati kavu. Ved u prosincu iste godine zabunom je pred punom salom uključio projektor u kojem je zaostala rola pornida. — Kojim ljudima? — Trojici — reče on pomalo tajanstveno. Što se tiče bududnosti. Uplašio sam se i viknuo. U siječnju 1969. ti si! — rekoh s olakšanjem. Zatim je pristao na čaj. — Ljubo. na mrklom stubištu umalo da se nisam sudario s nekakvom golemom prilikom. tamo kod nas žele ga predložiti za predsjednika Saveza omladine . Znam da nisam imao prava na radoznalost... — Što je s tredim? — upitah ga tiho.. — Ovo de se saznati — reče on vradajudi film u ladicu. onako intimno . Bio je to Ljubo Brabec koji me tu čekao dobrih pola sata. ali što sam mogao. neugledni pjesnički prvenac Stojka Milida "Ispred koplja". — Pa. SR Njemačka. spakirao je najnužnije stvari i otputovao bez radne dozvole u Stuttgart.U tom trenu vrpca je istekla. ali je nije bilo.. drugi je otpušten nakon odlaska Rankovida. a sve manje u Zagrebu.

.... . pojavio i Miki Grabar. Red je da se tako ozbiljne stvari temeljito provjere .. Nakon toga sam dugo povradao u zahodu. reci. Mislio sam da demo ozbiljnije popričati.. ali je zvučalo prilično blesavo. A da ostavimo to za neki drugi dan? — Hajde. — Bili bismo onda svi unutra — reče nešto što mu je valjda trebalo biti argument. Ako bi ti . a ja sam samo zakolutao očima. ne seri! — prekinem ga jer mi je njegovo pitanje bilo glupavo. teško je to ovako izravno. kako sam pretpostavljao. Što im odmah nisi rekao da je apsolutno u redu? Nego dolaziš ovamo i raspituješ se kao da se radi o ne znam kome .. a ja za to vrijeme krivim kičmu po jebenim kinima. da bi.. te da su svi moji odlasci u kino ipak bili nekorisni. zastao je na izlazu i rekao mi nasamo: — Zapravo. tako da se njemu razvezao jezik do te mjere da mi je priznao kako je sa Se-kom Živanovid stvarno raskinuo. — A ona tetka u Americi? — iznenada de Ljubo. Ljubo ponovo sjedne i natoči si rakije. i o uspjesima nekog kolektiva za koji nikad nisam čuo. — Sve du ti oprostiti — protisnuh pijano — osim ona dva finska filma.. Glas spikera deklamirao je o tekudem položaju štafete. da je član. a onda se nasmije. — Pa ne bismo baš bili svi — pogledah ga ispod oka. stvarno me zateklo njegovo pitanje. otvorih vrata i pustih unutra pokislog Stojka Milida. — A Brambor? On se još više smete. ali su me ipak pitali. Donio je dvije litre crnog vina i važnu vijest da je Republika upravo objavila prijevod Robbe-Grilletove proze. nakon nekoliko sporadičnih dolazaka u Zagreb. — Pa jest.. — Mislim da su raskinuli — reče. a nakon nove politre i on je učinio isto tako. što od prevelike količine crnog vina. VIII. — Ti znaš da ono s Bramborovim starim . — Ima? — začudi se on.— A zašto ga žele predložiti ako ne znaju kakav je? — Znaju... — Znaju da je progresivan. U taj čas zvono na vratima zazvoni otegnuto dva puta. Ma ipak sam .... priđe radioaparatu i uključi ga. Kad je nešto kasnije Ljubo Brabec krenuo kudi. još sam te nešto htio pitati — reče kao da mu je neugodno. — On s njom nema neke prisnije kontakte? Znaš da medu američkim iseljenicima ima sva sila onih . — Pa ti Mikija znaš koliko i ja. — Raskinuli? — Ne znaš? — Nemam pojma — rekoh. — Delona sam pitao — otpovrne. Rekao je da je na taj način postao svjetski rekorder u "suhom hodanju". postoji mogudnost da i tebe primimo u partiju. da je u gimnaziji bio aktivist i na raznim funkcijama .. obojica smo sigurni da Miki nema mana? — Ima! — rekoh odrješito. molim te. uistinu iznenađen. Je li. znaju — smete se Ljubo. Ljubo! — prekinem ga. — Osnovna mu je mana to što ved mjesecima pokušava potucati Arletu. — Pa . što od te bolne spoznaje. — Ljubo. Ne znam zašto uopde plača stanarinu. — Pa koji ti je kurac. —1 znaš što mi je odgovorio? — Što? — Da mu dam dvadesetak godina da porazmisli.. — U posljednje vrijeme sve je manje ovdje. Izađoh na hodnik. — Što? — Ma. On ponovo ustane. Šutio sam. ispolagao ispite. Popili smo četiri litre vina.. znaš da sam radoznao. — A Delon? — prekinuh njegovu petljavinu. U lipnju se.

Pri tom izgubi ravnotežu. a onda priđe svom nodnom ormaridu koji dugo nije koristio. Lucianu Paoli u Casanovi 10. Razglabajudi pornografske koordinate tog vremena. u sedamdesetim godinama. jasno ženske. osobito bezazlenu erotiku. — reče on. Vradam se definitivno kudi. poskliz-ne se po tepihu i skotrlja pod stol. ako je Mikiju potrebno da dokaže tezu "pornografskog preobilja". Tako su mu u jednom poglavlju . Ono na čemu se autor ponajviše zadržava jest strip-tease. to nede dobro završiti. Ležao je potrbuške i tiho se cerekao. generalni zaključak pornografske prožetosti ovog razdoblja jest da u godinama opde politizacije pornografija kao "sublimni oblik" nije mogla postidi onu razinu važnosti koju de imati. onda de u pornografiju potrpati sve što mu padne na pamet. ali bi svemu tome bilo teško dokazati atribuciju pornografskog. Ti si tog dana gledao po drugi put Heroje Telemarka. Ako pak dokazuje tezu "pornografske insuficijencije". a ja sam joj ovdje uspio skinuti ovo. — Znaš li što to znači? — Šta ja znam. Napokon izvuče ružičaste gadice. nisi više debeli. Anitu Sanders u Desetoj žrtvi. onda de mudro zažmiriti pred svim onim što je prethodno držao pornografijom. studirat deš i putovati? — Ne — nasmije se on. Prvo. Miki s pravom smatra da su se oštrije erotskoceluloidne opcije mogle pronadi u takozvanim autorskim gnjavažama tog vremena. Trede.. neke rane filmove danske serije U krevetu. Odsad deš morati stanovati sam. Drugo. Ne kužim se u te stvari. IX. Neka mi Miki oprosti. žanrovskom filmu. a onda se iznenada uozbilji. primjerice. pijano se klatedi — nisam došao polagati jebene ispite. ali smatram da je takav zaključak apsolutno pretjeran i bezvrijedan.. erotski nabijen strip-tease Nadie Grey u filmu La dolce vita. stanovite aktove Jane Fonde i Elke Sommer.. — To je najdalja točka do koje sam došao. pa za takav zaključak nema nikakvih valjanih temelja ni argumenata. jer je film. — Sjedaš li se onog Nine Fellera. navedenom zaključku nedostaje preciznija distinkcija između "erotskog" i "pornografskog". — Što. — Evo ti corpus delicti — reče i zanjiše se kao da de pasti. odmah bio zabranjen.— Debeli . U tome je apsolutno u pravu. — Dosta mi je i Zagreba i tog glupog studija. Da nije bio pijan. pomislio bih da je daknut. Dobio sam posao kao novinar na našem radiju. primjerice u "underground" filmu. zatim senzacionalnu pojavu Marije Schneider u Posljednjem tangu u Parizu. Jer. Pozne šezdesete godine u Mikijevoj Povijesti pornografije jedno su od slabijih mjesta knjige jer su zastupljene na neadekvatno minimaliziran način. Zbrisala mi je van bez gadica. što je pomalo začudno jer je taj žanr u nas poznat još odranije. Pojurih prema njemu. — Da nedeš možda postati i predsjednik Saveza omladine? — Dakle. Miki spominje pojavu normalne i super osmice. ali tvrdi da se to u nas nije proširilo do te mjere da bi zavrijedilo "pornografsku analizu". što je i mana čitave knjige. kao što je poznato.. i to znaš! Valjda ti je Ljubo rekao? — A tko bi drugi! Došao ovamo da te provjerava. pogleda me i reče onako umornim glasom: — Stanislave. zapravo.. — E. Od obilja pornografskih sadržaja Miki spominje različite primjere celuloidne pornografije u komercijalnom. Otvori ladicu i počne preturati po njoj. ali sumnjam da je to ikad gledao. Zatim podigne glavu. Uopde. — Hodeš redi da je to put za pravljenje političke karijere? On se ponovo nasmije. nego otkazati stan. — Bogati! — rekoh iznenađeno. Ostavit demo to za bududa vremena. onog što je bio predsjednik kad smo upisali gimnaziju? — Sjedam. pa ih iz sve snage baci kroz otvoren prozor. a zatim za delegata Republičkog . kao. povijesno je poznato i dokazano da je politički intenzivna i uzbudljiva vremena često pratila prava ekspanzija "zabranjenih strasti". Miki nigdje ne naznačava narav odnosa između "političkog" i "pornografskog". Pogleda gadice kao da se oprašta s njima. recimo. Učini mi se da je u padu tresnuo glavom o stolicu.. pa on ti je s te funkcije otišao u Opdinski komitet. Zatim nešto prtlja oko pornografskih scena ubačenih u Makavejevljev "WR". — On se luđački nasmije.

Ove točke bile su prošarane točkama strip-teasea. Jednako kao i započeti studij prava. sve iz pijeteta prema našim mrtvima. za-lutalim kokošima i golubovima ved hrkali u svojim sobama. Ali. gradedi se antropologom. Negdje je naišao na podatak da su u antičkom Rimu održavane jednočinke u kojima je bilo skidanja pred publikom (verzije "Parisova suda"). Pitao sam se onda nismo li za vrijeme studija (u poznim šezdesetim) možda posjedivali Ritz Cabaret. tako da su njima. pa i to drži nekom vrstom prototipa strip-teasea. Sve to nimalo mu ne smeta da. ubrzo smo ustanovili da su u one četiri točke stripteasea nastupile samo dvije mačke. naprosto nismo imali love za tako nešto. drugi put "pornografska metonimija". da bi nešto kasnije ustvrdio da se zapravo radi o izvoru "arhetipa strip-teasea" (?!). felacijom. jest kružno šetanje u ritmu koračnice. bio je to običan restoran. subjektivni upliv vlastita iskustva. Tvrdim da Mikijeva teza o poznim šezdesetim. to valjda ne treba držati integralnim dijelom knjige. suktusstupracijom. Da "strip" zapravo ima svu silu mogudih ishodišta. Brambor je. nego kao obični. posjetioci su se natiskali oko striptizeta. godinu. bez obzira na sve. navede pariške "tableaux vivants". tvrdedi da rođenje stripteasea pada u 1847. Bili smo na toj predstavi gotovo svi: Miki. Program je bio sastavljen od ekvi-librista. fetišizmom. sirotama. Prva se zvala Rita Strombolli (s tamnom perikom) i Vanessa Sirocco (blond). Kako u baru nije bilo podija. Budimo pošteni. U tome ga potpuno podržavam. tredi put nešto što nimalo ne iskače iz "moralnog obzora očekivanja". I jasno. neobično je zanimljiv u opisu tehnika i vještina. gdje se stanovita Odel počela svlačiti uz zvuke glazbe. vještičjih kultova i flagelana-ta. ženske su plesale svoj erotični ples na mjestu gdje se inače nalazio orkestar. piše Miki. Obavezna konkluzija jest razvučena radnja. Prvo. kao godinama u kojima politizacija nije dopustila slobodan razmah pornografske imaginacije. kao također autentične izvore. u hotel u našem gradu došao je strip-tease namijenjen talijanskim i francuskim lovcima. obziran spram nevična čitaoca. čime se naznačava "klopka" u kojoj se našla žena otjelotvorena likom striptizete. od obavezne žene od gume. pronalazi počelo strip-teasea u Salominom plesu "sedam velova". a druga Lucy Scotch (crvenokosa) i Anamaria Sputnick (ponovo blond). Da bi bolje vidjeli svaki detalj. Predstava je održana u hotelskom baru. Što se pak tiče strip-teasea kao žanrovske dominante ovog vremena. nalazio u podrumu. koji je nehotice sprljio barski luster. potvrđuje Miki Grabar ved na sljededoj stranici. da bi sve skupa. njujorške "living models" i djelatnost emigrantica Lotte Schmaltz.danski filmovi s "krevetskim naslovima" pornografija. Ive Schnozzle i Ane Onion. kojima je bila namijenjena. valjda razočaran. U fusnoti. Delon i ja. mačkama. koje su mijenjale perike. točnije u New York's American Theater. nije nastala na temelju jasno i metodički izvedenih konkulzija. osnovno pitanje. Iako trapav u iznalaženju povijesnih izvorišta žanra koji ga zanima. iscrpljeni cjelodnevnim tumaranjem i pucanjem po vranama. No. koje muči čitaoca poput mene. Iako polupijani. U stvari. nismo. Ujesen 1969. jest: zašto se Miki prihvatio strip-teasea baš u poglavlju o poznim šezdesetim godinama? Njegov politički obojen zaključak uopde mi ništa ne govori. koji je bio tako pijan da od onog što je pobacao u zrak ni polovicu nije uspio pohvatati. koji smo redovito provodili u rodnom gradu uz puricu s mlincima i šedudi se po iskidenom groblju. u lovnoj sezoni. Zatim prtlja nešto oko kolektivnog obrednog kupanja. ostala svega dva-tri četvorna . radi kojih smo zapravo i došli u bar. ispunjena autoerotikom. koliko se sjedam. Hotelski bar bio je senzacija otvorena te jeseni. pred lokalnom mladeži. hipnotizera i čovjeka koji je pokazivao neke sumnjive trikove s kartama. rovanje po prošlosti dovodi me do nečega što Mikijeva nestabilna argumentacija zacijelo ne bi mogla oboriti. jer su Talijani. još bio u Njemačkoj. Tih godina on je ušao u političkoinicijacijsku proceduru. Obavezna ekspozicija strip-teasea. navodi da je suktusstupracija posebna anomalija spolnog nagona u kojoj žena izvlači sladostrasna uživanja sišudi sama erogene zone svojih dojki. a ne o izvoru samog žanra. za razliku od ved postojedeg. koji se. Osnove zadanih kretnji erotičnog plesa pronalazi u arapskom trbušnom plesu s izbacivanjem bedara (pump) i ritmičkim ljuljanjem kukova i karlice (grind). zatim od gutača vatre. Miki se strašno muči istražujudi njegove izvore. Bio je Dan mrtvih. prekrižio crvenom olovkom. i pornografiju kao da je malko odložio na stranu.. Ljubo.

Vrlo brzo je postalo jasno da se uz umjetnost bave i raznim dopunskim djelatnostima. da je u Istambulu nabava droge stvar minimalne trgovačke spretnosti. artistica bi se kroz gomilu svijeta jedva probila do garderobe. pljuvao po pločniku i mrmljao: — Ti bokca. Čitav drugi kat škripi. slušanjem gramofonskih ploča. ševio je u hotelskoj sobi artisticu Ritu Strombolli u svim mogudim pozama kojih se mogao sjetiti. sezonskim bolestima. povremenim pijankama i stotinama drugih bezvezarija. Ne treba posebno naglašavati da je prilikom tog bijega bilo svakakvog dapavanja. čitanjem knjiga. da Amerikanku možeš najlakše potucati ponudiš li joj u youth hostelu zajedničko traženje "lifta" za neku zgodnu destinaciju. I sve to zabadava. nemojte čekati. nenadmašivi Čedo Kralj. Delonova davna erotska zgoda djeluje kao senzacionalna priča iz minulih. pola sata kasnije. da su u nordijskim mekama stotine jeftinih spavaonica za skitnice. kako se mi nismo sjetili! Zbog tog buketa mora da je poharao pola groblja. Onda je pred hotel izašao recepcioner Pista i otputio nas kudama. u bar je ušao Delon s takvim raskošnim buketom cvijeda kakav sam posljednji put vidio na snimcima vjenčanja Reze Pahlavija i one njegove druge. Iz perspektive današnjeg sveprisutnog straha od side. Eno ga gore još uvijek hobla. nešto bitno. I premda ni dan-danas nisam siguran je li ikad nalikovao na tog francuskog glumca. Da sam ikad morao napisati kakav poetski zapis o njemu. Od "dobar dan" do orgazma.. kolika im je tarifa? — pitao je Ljubo. Kad bi točka završila.metra umjetničkog prostora. U četiri ujutro stajali smo još pred zamračenim hotelom. sretnih vremena. dočecima Novih godina. koje nitko nije odvodio gore. Zanimalo ga je uvijek sve ono što je novo. upropasti i napusti. ali su nove stvari za njega bile nove tek dan-dva. Gledali smo još neko vrijeme onu petljavinu oko stola gdje su sjedile artistice. — Strombollijeva valjda daje samo za devize — primijetiti. a poduzetničkog duha mu uistinu nije manjkalo. praznicima. iznalaženjem podstanarskih sobičaka. nekakvo vrenje. Delon je znao da autocestama tumaraju čitave armije mladih ljudi. Naš mali svijet. Nigdje se nije mogao skrasiti na neko duže vrijeme. po kojom mladenačkom ljubavlju. ništa nije mogao uzeti u ruke a da to odmah ne rastavi na osnovne dijelove. a to negdje bilo je uvijek drugdje. Stanovito razočaranje doživjeli smo saznavši da je Rita Strombolli rodom iz Kotoribe i da sasvim tečno govori naš jezik. a ovo posljednje u otvorenu licitaciju. pljuskanja po goloj stražnjici i sličnih neukusnih radnji od strane nedisciplinirane publike. Te iste nodi. Čavrljanje se ubrzo pretvorilo u koketiranje. svađama i pomirbama. — Dečki. — Šta misliš. tako redi — na pokaz! Zavidjeli smo mu. gadice i ostale dijelove atraktivne garderobe koju je striptizeta skinula. pretpostavljajudi da se osjeda kao glavni glumac nekog dobrog pornida.. ubrzo je postao uzak i neudoban Čedi Kralju Delonu. A onda. da . sjele za stol i počele čavrljati s odlučnijim mještanima. napisao bih da je bio čovjek koji je u očima nosio daljine. da na Ponte Vecchi-ju trguju orijentalnim parfemima i indijskim bluzama. znao je da se negdje događa nešto važno. — Dat de zabadava! — rekao je Delon i napustio bar. Nakon programa djevojke su došle u bar. Sporazumijevanje sa Lucy Schotch išlo je nešto teže jer je ona bila rodom iz Strumice. stalnim putovanjima u Zagreb i natrag. Odmah potom na proscenij je upadala čistačica Jalžica u plavoj kuti kako bi pokupila grudnjak. Da. zvani Delon. koji nije skidao oči s punašne Rite Strombolli. čekajudi da se vrati i da nam sve detaljno ispriča. Dutio je nekakav nemir. pipkanja. da se na Dam Squareu u Amsterdamu puši hašiš. premda smo od Piste recepcionera pouzdano doznali da svaka ima svoju sobu. Osnovni moto bio mu je da neprekidno treba odlaziti i nikad se ne vradati na isto mjesto. Samo je Ljubo neprekidno kimao glavom. . daljine koje se doimaju neizvjesno i opasno. Delon je sve to znao. koketiranje u otvoreno izricanje namjera. ispunjen fakultetskim brigama. X. razmišljajudi što bih zapravo uradio kad bih imao para da ih potrošim na gospođu Strombolli. Delon je krenuo prema onom stolu i sručio gomiletinu cvijeda Riti Strombolli ravno u krilo. da se na Piazzi Navoni izležavaju stotine neurednih čupavaca koje nazivaju hippiejima. sasvim je pouzdano da je na licu imao ispisanu sudbinu sličnu sudbinama junaka koje je tako dojmljivo tumačio Alain Delon.

Trede. on se. Ivan Toth bio je vrlo diskretna . Jednog dana samo bi odnekud banuo sa dvije tisude maraka u džepu. Zatim sam se vratila kudi i otišla do njegove majke. što stvarna. očito ved zamorena seksualnim pretjerivanjima svog dečka. koja se. Brambor nije znao gdje je ni što radi. Prvo. Morao je kudi po novac. Treda godina fakulteta danas mi se čini značajnom zbog nekoliko stvari. Iz Stuttgarta. dok su kojekakvi bezveznjaci naširoko prepričavali svoje traljave dojmove s trodnevnih putovanja po Veroni. Dolazio bi sve kasnije. ogrubjela lica.. što izmišljena. koji je sada bio u novoj životnoj fazi. samo je mudro šutio. ni za što nema pouzdanih dokaza. koga smo zbog njegovih raznih privatnih obaveza na prve dvije godine mogli rjeđe vidjeti. Na njoj je bio Delon u izlizanim trapericama. Užasne okolnosti bjafranskog stanovanja dijelio sam s pjesnikom Stojkom Milidem. što mnogo govori o njegovom socijalnohigijenskom standardu i životnim uvjetima uopde. a onda bi i po nekoliko dana odsustvovao. Naš rivalitet oko toga tko de smisliti neočekivaniji neologizam ili bizarniju metaforu dobio je sada mnogo prizemniji sadržaj: sve smo više razgovarali o tome tko de prije nešto pofukati. Baš kad je ovaj htio poduzeti nešto. slikan ispred krotitelja zmija. Otprije sam znao da u svakom ezoteričaru ili metafizičaru čuči po jedna vulva ili phalos. a onda je Delon počeo sve češde izbivati. Sve je bilo zaključano. Ali. a ja sam ga pričekala ispred haustora. Nakon otprilike godinu dana njegova je majka dobila razglednicu iz Nepala. Otada se zadugo o našem Delonu nije ništa znalo. da je sudjelovao u nekim tučnjavama . Tri dana kasnije javio joj se telefonom. od kojih su se svježinom novosti osobito isticale seksualne. Tad je i njegova majka premrla od straha. Rekao je da de skočiti gore. preselio sam se u studentski dom kod Džamije. Drugo. Sasvim je sigurno da je prvih mjesec dana boravio kod Brambora u Stuttgartu. Znaš koliko sam ga čekala? Više od pola sata. ostavio na cjedilu. on je uzeo stvari i otišao kroz dvorišni izlaz. studenta književnosti. Hvala i ne čekaj. XI. mahovini ili u grmlju. Balatonu ili Klagenfurtu. Otišla sam gore. vidjevši sina — rasplakala. Slegli su samo ramenima i uzeli podatke. — Doveo me tog dana u Zagreb. Nedugo nakon toga. O tome gdje je sve bio. da bi je u proljede 1970. stigao je Delonov telegram iz Amsterdama u kojem je stajalo: Pokušat du otidi što dalje. a onda smo se dogovorili da demo u kino. Raskošna blondina s kojom je u to vrijeme hodao djelovala nam je kao indiferentna osoba. uplašen neizvjesnošdu. upoznao sam Ivana Totha. Poludjela sam od straha i otišla na miliciju. dabome. koji je u toj domeni imao ved sasvim izgrađene stavove i brojna iskustva. Svoja ezoterijsko-poetska stremljenja u posljednje vrijeme sve je više zamjenjivao nekim ovozemaljskim namjerama. pogotovo s kim se druži. Sve slobodno vrijeme provodili su zajedno. s kojom je krajem 1969— ponovo počeo hodati. nikad nije htio pričati. smršavljena tijela i nešto prorijeđene kose. pa mu je i ta okolnost nabijala cijenu. a Irena polaroidnu fotografiju iz Balrampura u Indiji. Rasle su nam zazubice kad nam je pričao kako je mnoga branja šumskih jagoda udvoje okončavao u svoju korist seksualnom igrom na panju. Povijest Čede Delona ovdje postaje sasvim nesigurna. Isprva je pomišljala da podere taj glupi polaroid.— Svinja. koji smo "od milja" zvali Bjafra. pa mi pjesnikova mijena nije bila tako nenadana da ga ne bih mogao pravodobno slijediti. što je radio i vidio. među novoupisanim studentima PMF-a bila je i dvije godine mlada Sonja Grabar. Išli smo prvo na ručak. da je jednom bio zakratko i uhapšen. gubedi se u nagađanjima i neprovjerenim vijestima. najobičnija svinja! — rekla mi je Irena Orešar. baš kad se gradom prenijela vijest da je Čedo Kralj nesretno okončao život negdje na Cejlonu. što je jednog mladog književnog kritika nagnalo da tu novu fazu Milideva stvaralaštva nazove "kamama metafizika" (?!). s naprtnjačom na leđima. U tom smislu osobito je indikativna i katalitička bila prisutnost novog fakultetskog sudruga Ivana Totha. Izgleda da je u Stuttgartu prvi put probao neke halucino-gene.. ali ga je na koncu odnijela Cedi-noj mami. vratio u naš grad. drugog bi mu ved morao davati pet maraka za hamburger. Njegova netransparentna poezija bila je sve krcatija vokabularom seksološke provenijencije. A onda nije dolazio do Brambora više od petnaest dana. Dok sam ja čekala svinju.

Opsovao sam i počeo tražiti tu prokletu pastu za cipele. oprostite — reče onaj vani. Stojko Milid upustio se u neizvjestan lov na slobodne mačke. preda mnom i pred Sonjom. na koncerte i slično. . Stojko se. Sonja upali svjetlo i otvori vrata.osoba koja je sve svoje nebrojene priče o raznim erotskim zgodama završavala riječima: . Jasno. treba mi. umjesto taksijem do nekog hotela. što u našem odnosu nije bila nikakva novina. ali čini mi se da se radilo o sasvim stereotipnoj taktici. U prvo je vrijeme nevjerojatno napredovao kod jedne pjesnikinje s nekoliko prezimena (što se u tim godinama držalo vrlo modernim i "pjesničkim"). Tada je tako nešto bilo prilično normalno. po kojoj je morala znati zašto je zapravo zovem. Crna. One bi po svoj prilici podlegle da nisu imale dugogodišnje. Možda je Stojko? — Rekao sam ti da je Stojko u Kninu. i čitava bogovetna nod bila je pred nama. ak' bute nekom rekli! Stanovitu dvojbu nad njegove priče nadnosila su neka energična demantiranja od strane kolegica. jer se prava mačka držala statusnom nuždom dok su se uzbuđenja tražila na paralelnim kolosijecima. Šutjeli smo i gledali napolje u snijegom pokrivene tramvaje koji su odlazili prema Borongaju. rekavši da du joj poderati hulahupke. uz sva ova erotska nastojanja. — Slušaj. željne raznih užitaka. vrebajudi zgodnu priliku. — Pa. koje su u njegovim pričama igrale neslavnu ulogu navodno poševljenih. prošedemo do Bjafre.Pizda vam materina. Pod utjecajem Ivana Totha. druže — nije se dao otjerati onaj vani. ali ga je odmaknula. regularne dečke. čekajudi da ona budala vani ode za svojom poslom. ali je nisam mogao pronadi. — Misliš li da stvarno treba? — Šta? — rekao sam blesavo. ništa nije išlo kako treba. jer sam u takvim situacijama i inače inače izvodio same budalaštine. vezu koja se sastojala od pristojnih odlazaka u kazalište. ali smo ipak ugrabili dvije mačke kojima je titranje light-showa i stroboskopa davalo privid ljepotica. u kinoteku. za Sonju. — Ah. Tu smo bili znatno hendikepirani insuficijencijom modne i financijske vrste. Šutio sam. Taj glas nisam poznavao. Daj mi je. koja je upravo pronašla tubu. nalazio kod bratida u Kninu. Zatim sam joj položio dlan na koljeno. Pristala je. ali tim demantijima nismo uopde pridavali vede važnosti. Pritom mu je čak ispao futer iz onoga čuvenog kaputa. — Stanislave — prošaptala je. Zatim je "kodario" oko nekih mačaka s godine kojima je image radodajki nabio Ivan Toth pričama o branju šumskih jagoda. shvativši valjda u čemu nas je prekinuo. paralelno sam furao čednu vezu sa Sonjom Grabar. To što je pristala trebalo je značiti da nam je "došlo vrijeme". Zagrlio sam je i poljubio. do studenta prometnih znanosti koga smo zvali jednostavno — Bosna. Potom smo se Stojko i ja počeli smucati po opskurnim diskači-ma. Pa ipak. — Psssst! — rekoh Sonji. Ona je ustala i prišla stolu. Soba je bila ugodno zagrijana uz pomod pregradnih stijen-ki ormara. Te večeri bio sam "slučajno" sasvim sam u sobi dok je Stojko otišao kat niže. — Zaboravite na pastu! Oprostite! — Evo paste — reče Sonja. — Čujem vas! Otvorite! — vikao je neandertalac vani. — Kod Stojka je moja pasta za cipele. — Nema Stojka! — izderem se. U taj čas netko je zalupao po vratima. a jedna čak i muža. Nakon duge i zamorne konverzacije predložio sam joj da ugasimo svjetlo kako bismo mogli uživati u promatranju snijega koji je zasipavao Trg žrtava fašizma. No ženske su se tamo pred diskačem smjesta predomislile kad je Stojko predložio da se. Ne sjedam se više kako sam uspio navudi Sonju u studom Bjafra. — Molim — rekoh i stavih joj ruku na kuk. vidi tko je. pa ga je u konačnom tucanju spriječila tek okolnost što je pjesnikinja bila lezbijka. ali ne i pjesničkih.

Uzeh pastu i pružih je nasrtljivcu. Poslije, ponovo u mraku, baš kad sam je pokušao milovati, ona mi šapne u uho: — Stanislave, moram ti nešto redi ... Odmaknuh se, spreman za sve one bedaste intimne priče. — Reci. Slušam te. — Mislim da sam prljava. — Kako? — začudim se. — Izgleda da je ona tuba s pastom za cipele puštala. Prljavi su mi prsti, a mislim da sam i tvoju košulju ... Upalih svjetlo. Ruka joj je stvarno bila umrljana laštilom za cipele. U nedostatku vremena pružih joj prvu stvar koja mi je pala pod ruku da se obriše. Bila je to Stojkova pidžama. — Kako du to ... pa to je ... Otišla je u kupaonicu da opere ruke. Potom je naletjela na kolegicu s godine, koja se strašno iznenadila što je i Sonja u istom domu. Ne, nije, rekla je Sonja, a kolegica je ustvrdila da to nije nikakav razlog da ne svrati k njoj u sobu, gdje se upravo slavi vrlo zanimljiv rođendan. Eto, tako je to bilo u "studomima": sveopda familijarnost svakog sa svakim, što me od prvog dana izluđivalo. — Da odemo načas k Elizabeti? — rekla je moledivo. Presvukao sam košulju umazanu pastom za cipele i pošao. Nakon časka koji je trajao do dva u nodi, ostavio sam Sonju i veselo društvo i spustio se na prvi kat do Bosne, kako bih Stojka obavijestio da mu je soba "čista". Bosna je otvorio vrata i pokretom prsta pozvao me da uđem. Soba je bila u polumraku, sve je djelovalo nekako tajanstveno, konspirativno. Ubrzo sam shvatio da Bosna i Stojko sjede za stolom i pri plamičku svijede jedu sardine i loču vino, dok je na krevetu nešto škripalo, stenjalo i poskakivalo. Sjeo sam i prihvatio ponuđenu čašu. — A koji je vrag ono tamo? — upitah, svrnuvši pogled na mračni dio sobe gdje se nalazio krevet. — Cimer jebe Višnju — reče mirno Bosna. — A vi? — upitah, čudedi se što oni rade ovdje u ovako delikatnom trenutku. — Pa i mi smo ved ... — slegne ramenima Stojko i otpije dva-tri gutljaja. — Dobro, a tko je onda Višnja? — zbunih se. — A vrag de je znati! — odmahne rukom Bosna. Došla sama. Kaže, nema gdje prespavati. U to vrijeme po domovima su se smucale neke anonimne ženske izmišljenih imena u potrazi za konakom. Konak bi se nalazio, ili ne nalazio, a pladao se uglavnom istom cijenom koju su ženske bile spremne platiti. — Oš i ti? — upita me Bosna. Gledao sam ga u onoj polutmini, ne znajudi što da odgovorim. U taj čas ono komešanje na krevetu utihne, a iza mojih leđa pojavi se Bosnin cimer. — Ajde, pisac, sad si ti ... Ustadoh i, neodlučan, pun neke bojazni, nesigurnosti i samoprezira, priđem krevetu, gdje su me iz tmine vrebala dva sjajna mačja oka. Poslije, kad sam prvi put spavao sa Sonjom, nikako se nisam mogao osloboditi opsesivnih slika svog prvog ljubavnog iskustva sa sjajnim mačjim očima, koje nikad više nisam vidio. Ali, znam, ukoliko nije lagala, zvala se Višnja. XII. Za jednog vikenda što sam ga proveo kod kude, Miki Grabar mi je važno rekao: — Eto, od danas sam urednik političkog programa našeg radija. Mislim da je to bilo u listopadu ili studenom 1970., dan-dva prije no što je Ljubo Brabec otišao na odsluženje vojnog roka u Samobor. Negdje potkraj trede godine Ljubo je ustanovio da s fakultetom više nede modi izlaziti na kraj, te je donio neopozivu odluku o odlasku u vojsku. Tata je potegao svoje uvijek jake veze i u neobično kratkom roku uspio poslati sina u vojsku. Otada je, na pitanje gdje mu je sin, odgovarao:

— Mali se opametio i batalio sva ta fakultetska sranja. I šta de mu to! Kad smo preuzeli našu komunu, tko nas je pitao za fakultet! Pa ipak je oduvijek sve išlo kao po loju. Fakulteti su za babe. Mali de prvo odraditi svoju obavezu prema otadžbini, a onda neka uči ekonomiju tamo gdje se ekonomija i mora učiti. U praksi, u proizvodnji, u neprekidnim ekonomskim i političkim bitkama. Je l' pravo? Negdje potkraj godine Miki je ved pohađao nekakvu političku školu i svojim neradiofoničnim, unjkavim glasom na lokalnom radiju deklamirao zapažanja o razini političke svijesti u gradu, o rezultatima otkupa žita, o problemima koji se manifestiraju u školstvu, o položaju i statusu današnje žene, s posebnim obzirom na stanje u regiji i slično. Emisija je bila osobito slušana jer ju je lukavi urednik smjestio između dva bloka emisije "Po željama slušalaca". Tada još nitko nije mogao ni sanjati da de mladi i perspektivni lokalni politički kadar ved na početku 1972. ostaviti emisiju političkih komentara i prebaciti se na uređivanje onih dvaju blokova emisije "Po željama slušalaca". Dan prije Stare godine stigao sam iz Zagreba autobusom, neprestance se pitajudi kakav je doček Nove '71. pripremila stara škvadra. Brzo sam stigao kudi i ušao u kuhinju. Otac je podigao glavu s križaljke u dnevnim novinama i pogledao me. — Gdje je mama? — rekoh, očekujudi da de se majka odmah baciti na pripravljanje večere. — U bolnici — reče otac. — U bolnici? — skočih. — Zašto? — Zbog infarkta. — Čekaj! — rekoh, sjedajudi mu nasuprot. — Hodeš redi da je mama imala infarkt i da je sada u bolnici? — Da — otpovrne on hladno, prividno nezainteresiran. Znao sam da je sve to gluma, i da je negdje duboko u sebi strasno uplašen, jer je, koliko god samosvjestan i siguran, oduvijek na neki način ovisio o mami. —Kad? — Prije tri dana. — I ti mi nisi javio! — Nisam te htio ... u stvari, ona je ... — znao sam da je to istina, da mu je mama tamo u bolničkoj sobi zacijelo zabranila da me uznemirava, jer imam mnogo učiti. Ona je naprosto bila takva. Da je umirala, zacijelo bi joj posljednje riječi bile: — Ne uznemiravajte Stanislava mojim sprovodom jer upravo sprema ispit iz staroslavenske gramatike. Uzbuđen, sa srcem u grlu, otrčao sam u sobu, izvukao iz regala tredi svezak Opde enciklopedije (HELIOLAGE) i pročitao sve što piše o infarktu, o kome sam tada znao tek da je to neki bog u vezi sa srcem. Nakon čitanja znao sam jedva nešto više, pa sam, i dalje uplašen, izjurio i ni ulicu namjeravajudi otidi do bolnice. — Čekaj! Idem s tobom! — viknuo je otac s prozora dok sam grabio preko zaleđene ceste prema bolnici. U bolnicu me jednostavno nisu pustili. Neki masni tip s portirnice nije htio otključati vrata, uvjeravajudi me da do sutra prije četiri nikako ne mogu do mame. — Molim vas, zovite mi doktora Slavka Grabara. Tip je počeo prekapati po papirima na stolu, a onda važno rekao: — Danas nije dežuran. — Onda ... onda mi dajte ... dajte ... - zbunih se, razmišljajudi o tome koga još poznajem u bolnici. — Dajte mi doktora Lendlera. Portir se nasmije. — Momče, on ti je ved dvije godine u penziji. Vratio sam se kudi neobavljena posla. Na uglu, ispred moje ulice, pod ružnim, potkresanim bagremom, stajao je otac i čekao. Držao je ruke u džepovima zimskog kaputa, imao je visoko zadignut ovratnik, a na glavu je bio natukao tradicionalnu francusku kapu. — Htio sam ti redi da nedeš modi ... — reče on dok su mu iz usta i nosnica kuljali oblačidi tople pare. — Mama je u šok-sobi.

Šutio sam i netremice ga gledao, a onda smo, s noge na nogu, polako krenuli kudi. Tata je čavrljao o bezveznim sitnicama, valjda nesposoban da se suoči s ozbiljnošdu mamine bolesti. Onda naglo zastane i reče: — Znaš, nisam kupio bor. Mislio sam ... mama je u bolnici ... pa onda ni Nova godina nije ... Nisam rekao ništa. Stisnuo sam zube, boredi se s neutješnim plačem koji me negdje u dubini razdirao. Sutradan po podne, svečano odjeveni, krenuli smo u bolnicu svi skupa — otac, sestra i ja. Bila je Stara godina, grad je bio pust, a na prozorima kuda nazirali su se šareno iskideni borovi. Glavna sestra, koja je nekod bila mamina učenica, primila nas je i rekla da je doktor rekao da je mamino stanje stabilno, te da vjeruje da ima dobre izglede. Zatim mi je dopustila da uđem i pogledam mamu. Obukao sam bijelu kutu i ušao u topli mir sobe koju su zvali "intenzivna njega". Tamo iza paravana, umorna i nepokretna, ležala je moja majka, koju su, više od bolesti, razdirali neki drugi problemi kao: što mi sad jedemo, tko zalijeva fikus, da li se na regalu nakupila prašina, i slično. Spazivši me, uspjela se nasmijati i kimnuti mi glavom, kao da želi redi: "Sve je u najboljem redu, ali ne znam koji je to bog sa mnom!" Sjeo sam pored nje, a ona je sasvim tiho rekla: — Je li ti ostalo mnogo ispita za sljededi semestar? Kad sam izašao iz sobe, tata je ved razgovarao sa starim prijateljem Slavkom Grabarom dok je Zvjezdana besciljno švrljala po hodniku. Vidjevši me, doktor Grabar ostavi oca i priđe mi. Oči su mi ponovo bile pune suza. — Ne boj se, Stanislave! Sve de biti u redu. Samo, moraš znati da mama nede biti ona stara. Nede smjeti pušiti, piti kavu, puno raditi, naprezati se, uzrujavati, uzbuđivati ... Gledao sam ga pomnije i pomnije, i čudio se što mu je glas sve tiši i tiši, a lice sve udaljenije. Zatim je nestalo i svjetla, ali nije nastao potpuni mrak, nego mreža, nekakva tamna mreža ... — To je od uzbuđenja - čuo sam glas sestre koja mi je vlažnom krpom trljala sljepoočnice. — Običan kolaps! Neka prozori ostanu još malo otvoreni. — Voliš ti svoju mamu! — nasmijala se faca doktora Slavka Grabara, stvorivši mi se odnekud u vidokrugu. — Ali, kakve šanse ima ona? — promucah pridižudi se. — Dobre, sasvim dobre — vedro de dr. Grabar. Sjeo sam na stolac koji je netko donio i duboko uzdahnuo, jer mi se činilo da netko tko se u ovom svijetu ne smije uzrujavati, koji ne smije raditi, uzbuđivati se ... naprosto nema nikakvih šansi. Mjesec dana kasnije majka se vratila kudi u namještenu neprirodnu idilu, jer su se isprva svi trudili da joj ugode i poštede je svakog uzrujavanja. Sestra je prvi put u životu sasvim sama pospremila čitav stan, otac je kuhao nekakva dijetalna jela koja su, zbog zagorijevanja i drugih nezgoda, uspijevala tek pri drugom ili tredem pokušaju, a ja sam redovito svakog petka pakirao stvari i brzao kudi, nosedi mami za razonodu po koji strani modni časopis. No, ubrzo, kako je majka prizdravljala, stvari su se polako počele vradati svojim gorkim ishodištima. XIII. Godine 1971. došlo je do nagle propasti Steve Matica, kome je godinu dana ranije bio umro otac, inače ugledni lokalni obrtnik. Otac i sin Matid predstavljali su goli, esencijalni sukob dvaju oprečnih ekonomskih načela: načela stjecanja i načela rasipanja. Našavši se u rukama Steve Matica, imovina njegova oca krenula je na vrtoglavi put koji je vodio pravo u ništavilo. Pribor i alat iz radionice prodao je tako redi na karminama, a samu radionicu ved dva mjeseca kasnije. Mučen novonadošlom besparicom, ponudio je mom starom očev Fiat 1300 za neku smiješnu svotu. Kako ga je stari Franjo odbio, prodao ga je nekom prekupcu stoke još jeftinije. Namještaj nije uspio prodati, ponajviše stoga što ga je uglavnom izgubio na kartama. Na koncu, kad je podvukao crtu ispod očeve zaostavštine i napisao saldo: nula, došli su ljudi iz Elektre da mu isključe struju, koju ved šest mjeseci nije pladao. S užasom su ustanovili da je u sveopdoj rasprodaji prodao i brojilo. Pričaju da su mu neki mračni tipovi predlagali da svoju sunovratnu sudbinu prikaže kao sudbinu Srbina u Hrvatskoj (mislim da je to bilo početkom 1972.), ali Stevo Matid nije uspio shvatiti što žele, nego im je ponudio na

prodaju nekakvo jalovo polje na selu, jedini ostatak očeva obrtničkog truda. Paralelno s padom našeg druga Steve Matica, tekao je i blistavi uspon Mikija Grabara, novopečenog urednika političkog programa lokalnog radija, predsjednika Gradskog SSOH, završenog polaznika nepoznate mi političke škole, a odnedavna i člana Matice hrvatske. Kad danas razmišljam o tom razdoblju života Mikija Grabara, kroz maglu i labirinte zaborava pokušavam nazreti i prisjetiti se onih gesta u kojima je bio zametak njegova skorog silaska s provincijske političke scene. — Ako si bio apolit 1968., to mi je donekle razumljivo. Ali, kako to možeš biti danas? — govorio mi je za mojih nedjelj nih posjeta rodnom gradu. — Slušaj, Miki, pokušavam biti pisac, a kao takvom nije mi potrebno trenutno opredjeljenje, nego kontinuirano razumijevanje — odgovarao sam mu preko volje. — Valjda radi bududnosti! — rekao mi je on ironično. S ocem i majkom vodio sam sasvim drugačije razgovore, uglavnom blage, popustljive i smirene. Zbog majčine bolesti, naravno. Otac, koji se ribolovom i politikom sve manje bavio, nije imao jasno artikuliranih stavova. Nezavisno od situacije, govorio je obično protiv onog što bih ja rekao, tako da su mu moji stavovi bili neka vrsta negativnih orijentira. Kad bi se govorilo o samobitnosti hrvatskog jezika, on bi apodiktički tvrdio da su hrvatski i srpski jedan jezik, što je tako jasno da se ne mora ni dokazivati. Kad bih ja ukazivao povjerenje vladi u Beogradu, on bi petljao i mutljao nešto oko neriješenog deviznog sistema i slično. Nekom čudnom igrom sudbine, kao da je polako zadobivao karakter ujaka Emila, čovjeka koga nikako nije mogao podnijeti. Majčini stavovi ponovo su bili krajnje jednostavni i jednoznačni: — Ti se ne miješaj! To bi moglo loše završiti. Nema smisla da sad pred sam kraj izgubiš pravo na studiranje. — A o hapšenju da i ne govorimo — dodah ironično, našto se majka uhvatila za srce i uzdahnula, što je bio znak da je razgovor o toj temi zaključen. Što je zapravo uspio uraditi Miki potkraj svog mandata? S fakultetom je bio definitivno raskrstio tako da stavove hrvatskih sveučilištaraca nikako nije mogao dijeliti. Kao provincijski politički debitant, bio je pod kapom lokalne vrhuške, pa u toj poziciji nije mogao očijukati s radikalnijim i heretičnijim stavovima. Kao politički komentator lokalnog radija, nešto je esejizirao o samobitnosti hrvatskog jezika, hrvatskom nacionalnom suverenitetu, govorio afirmativno o zajmu za autocestu Zagreb — Split, i još o nekim stvarima koje su predstavljale opda mjesta političkog govora tog vremena. Zaklinjao se malo prečesto u republički CK i vladu, ali to su radili svi, čak i oni najekstremniji, jer se u tome za svaki stav tražila neka vrsta političkog alibija. Analizirao je bit referata Savke Dabčevid-Kučar, tumačio radioslušaocima što je to htio kazati Miko Tripalo, ali se u svemu tome klonio interpretacija koje bi bile previše proizvoljne. Koliko znam, podržao je odluku o isključenju Dodana i Veselice iz SK, a o obustavi rada na Zagrebačkom sveučilištu nije rekao ni riječi, valjda slutedi da je svemu kraj i da komentari više nemaju nikakva rezona. — Ovdje se mnogo govori o tome što se događa u našoj republici — pisao mu je Ljubo iz vojske — i to vrlo kritički. Nadam se da deš u ovom trenu ostati pribran i razuman, to jest na liniji. — Jebi ga! — govorio mi je poslije Miki. — Nije napisao na kojoj liniji. Kad je čovjek na poziciji na kakvoj sam tada bio ja, mora biti na nekoj liniji. A biti na jednoj liniji, nerazumno je iz perspektive druge linije. Iako je tvrdio da me pravo dobno upozorio, Ljubino pismo iz vojske bila je čista kenjaza! — Ništa nisi mogao uraditi! — pokušao sam ga utješiti. — I nisam? Znaš da nisam! Nakon svega, bilo je nužno da odem. I mislim da je dobro što mi se tako nešto dogodilo ta ko rano. Zamisli da sam zglajzao negdje u poznim godinama! Činilo bi mi se da sam spiskao i upropastio čitav život. Ovako sam zarana pokopao sve iluzije u pogledu politike i mogu se mirne duše pozabaviti drugim stvarima. XIV. U to sam se vrijeme, čini mi se, najintenzivnije bavio književnim radom, zbog kojeg sam, najvjerojatnije, ostao na samoj margini društvenih zbivanja. Prikupljao sam pripovijetke razasute po tada brojnoj periodici, pisao nove i pokušavao sastaviti zbirku kojom bih sudjelovao na natječaju DKH-a za debitantsku knjigu. Pojedini su me kritičari držali bezveznjakom, drugima se sviđao moj

arhaizmima natopljen jezik, inače posve u trendu. Međutim, najvedi broj kritičara zapravo se i nije obazirao na moje porazbacane tekstuljke, pa su me, kao i mnoge druge mlade pisce bez knjige, držali još uvijek za neku vrstu nelegalne književne pojave. Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom. Za to mi je trebalo strašno mnogo vremena koje mi nitko nije htio pokloniti. Labavi mir moje studentske sobice (opet Bjafra) remetile su razne individue koje su u najnezgodnijem trenu dolazile da porazgovaraju o najdelikatnijim problemima. — Staško moj, slažeš li se da bi admiralitet naše mornarice tribalo premistiti u Split? — govorio bi ved s vrata stanoviti Stipe M. — Hrvatski suverenitet osigurat de samo hrvatska vojska, zato triba služit vojsku u republici. A? Nato bi ulazio Lujo Keder i na svaki upit Stipe M.-a odgovarao je sa svim jednoznačnom rečenicom: — Dalmoš, odi u pizdu materinu! Zbog toga je Luju Kedera bio glas unitarista, a Stipu M. nacionalista. S vremena na vrijeme navradao je i stanoviti Vrle Gmaz, čija su se nacionalna opredjeljenja svodila na jednu jedinu rečenicu koju je neprekidno ponavljao: — Ja jesam za to da srpski ima tretman stranog jezika, jer bih tako tečno govorio bar jednim stranim jezikom. Usred najmukotrpnijeg rada na fantastičnoj paraboli o "đavolovom udu", ulazili bi stanoviti Tabakovid i Perid da me pretresu po pitanju ulaska SR Hrvatske u Ujedinjene narode, ili da testiraju moje poznavanje najnovijih tekstova iz Hrvatskog tjednika. — Hakael je jedini pravi! — bunio se protiv svih student Pavlica, našto su mu dva tipa iz Gospida obično opaljivali čvrge po tjemenu. Za neke od tih tipova poslije sam doznao da su bili obični provokatori, ali sam ja u njima oduvijek gledao samo uljeze koji mi loču kavu i ometaju me u pisanju. Stanovito osvje-ženje predstavljali su dolasci nekog Bogišida koji bi ved s vrata počeo prepričavati svoje mnogobrojne tekude erotske djelatnosti: — Da znaš, Stanislave moj, da san ti sinod opet jeba. Bila jedna mala od šesnajest godina koju sam nabija na kurac, pa sam je nosa, nosa, nosa ... a onda san je bacija o tle. Pored tog simpatičnog, nabildanog gorštaka hujale su godine, zbivanja, politički preokreti i kadrovske perturbacije, žalosno nesposobne da probude njegov interes, zauvijek okovan hipnotičkim modima libida. U listopadu 1971. godine predao sam rukopis natječajnoj komisiji, a potkraj studenog dobio sam i nagradu koja se sastojala od objavljivanja rukopisa i sto autorskih primjeraka knjige. Notica o tome objavljena je u Vjesniku, u rubrici kulture, u dnu stranice, ispod vijesti o tome kako je izraelska operna prvakinja pala s pozornice i slomila ključnu kost. Razgovori koje sam u idudem razdoblju vodio s urednikom biblioteke Prva knjiga tekli su otprilike ovako: — Dobar dan, ja sam došao da vidim što je s rukopisom. — Druže Ivančicu, knjiga je složena i u utorak možete vidjeti probne otiske. — Dobar dan, znate ... mislio sam ... — Oprostite, Ivančicu, špalte još nisu gotove jer tiskara još nije dobila papir određene gramature. Dobra vijest je da nedete dobiti sto, nego sto deset autorskih primjeraka. Navratite u svibnju. — Dobar dan, oprostite što nisam mogao dodi u svibnju. — O, to ste vi, Ivančicu! Urednik je na kongresu. Morat dete pričekati. — Recite malom — dopre iz druge sobe glas frapantno nalik na urednikov — da je čitav posao privremeno storniran, jer je tiskara odustala od predračuna, traži trideset posto vedu cijenu. Neka dođe potkraj rujna. — Dobar dan. Ja sam Ivančid. — Koji Ivančid? — Pa, autor knjige Tlocrt tmine.

— Ah, pa da — lupi se urednik po čelu — dobro da ste došli. Pri preseljenju se izgubio vaš rukopis. Donesite mi kopiju početkom siječnja. — Zašto početkom siječnja? Mogu je donijeti odmah. — Dobro, donesite je odmah, pa mi se javite potkraj ožujka. — Dobar dan! — pozdravih, znojedi se sred pasje srpanjske vrudine. — Je li knjiga možda uvezana? — Zamislite, Ivančicu, dizajneru je nenadano umrla baka, pa nije mogao donijeti "lay out" ovitka. — Dobar dan. Ja sam ... — Znam, Ivančicu, znam ... Uđite samo. Budite bez brige, lektura je ved završena i oko Božida knjiga ide u štampu, osim ako ... Knjiga, bolje rečeno brošura, izišla je sredinom 1973. godine. Imala je devedeset šest stranica, nepregledno more takozvanih tipfelera, a po jadnom ovitku dalo se zaključiti da se dizajner nije uspio oporaviti od iznenadne bakine smrti. U međuvremenu sam uspio diplomirati, pronadi honorarni posao u novinama, biti suspendiran i raskinuti sa Sonjom. Isto tako, u međuvremenu sam uspio napisati novu knjigu, pa sam staru, zbog vremenske distance, počeo držati najobičnijim književnim škartom. XV. Potkraj godine sjedio sam s Mikijem i Sonjom u njihovom stanu i pratio prijenos 23. sjednice CK SKH. Stvarno se više ne sjedam da li na radiju ili televiziji. Mikijevi su starci otputovali u Slavoniju tako da smo nas troje bili sami. Miki se bio zavalio u fotelju, prebacivši noge preko naslona, ja sam sjedio za stolom i prevrtao Politiku, a Sonja je svaki čas ulazila i izlazila, donosedi nam kavu, pide i slane štapide. S radija ili televizije, tko de ga danas znati, doznali smo da je CK usvojio akcioni program svog Izvršnog komiteta i donio zaključke koji obvezuju članstvo da se odlučno bori protiv nacionalističkih utjecaja i žarišta u društvu. Zatim su prihvadene ostavke Savke Dabčevid-Kučar i Pere Pirkera, a Mi-ko Tripalo je kao funkcionar saveznih organa podnio ostavku Josipu Brozu. Vijesti su, iako očekivane, djelovale senzacionalno, jer su ostavke u nas, bar što se funkcionarskih pozicija tiče, oduvijek bile pomalo neobične i neuobičajene. Sjedam se da se tada dogodilo nešto uistinu čudno. U jednom trenu, kad je Sonja izišla iz sobe, i dok smo još bili pod snažnim dojmom događaja, Miki se okrenuo meni i sasvim me tiho upitao: — Debeli, reci mi iskreno, jeste li ti i Sonja ved ... znaš šta mislim? Ustao sam i izašao napolje, ne odgovorivši na njegovo pitanje. Nije me pratio. Čini se da je ved razmišljao o svojoj tako rano završenoj političkoj ekskurziji. Kako de poslije navesti doktor Dušan Bilandžid, do travnja 1972. u Hrvatskoj de biti isključen iz partije 741 član. U taj broj uračunat je i Miki Grabar. XVI. Sutradan sam se vratio u Zagreb i iste večeri zakazao Sonji sastanak na Trgu Republike, što se odmah pokazalo teško izvedivim i relativno opasnim, jer su se u večernjim satima na tom mjestu održavale demonstracije, koje su domadi mediji spominjali uzgred i prilično oprezno. Kad bi se iskupilo dosta demonstranata, milicija bi pozatvarala pristupe Trgu i tad bi počela jurnjava ukrug. Pokupio sam hitro Sonju i nekako se na brzaka povukao s Trga, tako da su mi o mnogobrojnim detaljima pričali znanci. Te demonstracije mogli su vidjeti i TV gledaoci, doduše smo oni koji su primali program austrijske televizije. Nešto kasnije stigla je iz SR Njemačke Bramborova karta na kojoj je pisalo: "Gledam televiziju. Ti bokca, šta se to tamo kod vas događa?" Vradajudi se sa Sonjom iz kina vidio sam nekoliko autobusa u kojima su sjedili milicionari sa šljemovima na glavi, osobito oko "studoma" kod Džamije. Film koji smo gledali zvao se Jagode i krv ("Strawberry Statement"). Nakon njega, u tim okolnostima, osjedao sam se sasvim čudno.

dežuranja i druge vojničke slasti u neki gradid istočne Srbije. Miki Grabar otišao je u vojsku tako naglo da nikakvu strategiju izvrdavanja nije stigao razraditi."). dala nogu i pronašla si novog frajera. napisat deš ili ublaženu bljezgariju. Jebi ga. Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga na svoju radost. ja sam počeo marljivo prikupljati liječničke papire po raznim osnovama: problemi s vidom. — Zašto? — pitao sam ga. Ljubo je otišao dobrovoljno.. opet ne bi razumio moja nastojanja — odvratio sam drsko. izišavši iz dvorane za regrutaciju. Ne znam je li iznenadnost tog odlaska bila slučajna ili je neka budala jednostavno rekla: "Ne treba nam palih zvijezda na radiju!" pa ga uz pomod funkcionalnih veza odagnala na požarčenja. uspio riješiti vojske uz pomod stvarno atrofiranih bubrega. — Zbog dva razloga. I dok se on gnjavio s obukom u nekom dalekom garnizonu. vlast ti nede dozvoliti. a stanoviti Ivo Sain. balkanske varijante "tex-mex" glazbe i traljave prepjeve odležanih talijanskih šlagera. Prelistavajudi ove stranice. pravo i obaveza. — I da nisi bio u vojsci. Tu neuralgičnu točku nedeš se usudi ti spomenuti. zacijelo bi se tomu ispriječio njegov otac. zvani Gorila. ili kakvu oštru opservaciju. bila su to burna vremena! XVII. baš nekako u to vrijeme. samo što mu više nisu davali da ureduje političke programe. de biti godina koju deš morati preskočiti — govorio mi je mnogo kasnije Miki Grabar. u mom krugu su se poduzimali mnogi koraci da se odlazak u vojsku izbjegne. slavodobitno je uzviknuo: — Oslobođen sam vojske. Drugo. — Misliš da de ostati bjelina? On se nasmije i zašuti. neki neobjašnjivi bolovi u bubrezima. pobrojana u onom famoznom registru bolesti zbog kojih se vojska ne služi. ved su ga uhljebili kao urednika popularne emisije "Po željama slušalaca". Puštajudi novokomponovane kičeraje. o fingiranju pludne mrlje u obliku olovnog flastera i slično. Premda su nas oduvijek napajali patriotskom patetikom u tom smislu kako je to služenje čast. ako se i ohrabriš. Diplomiravši 1972. Po naprasnom ili redovitom završetku fakultetskog školovanja. jer mije. u jesen 1972. Ostao je raditi na lokalnom radiju. a da je htio nešto i poduzeti. domodi se takve bolesti nije bilo baš lako. koja je naglo zamrla njegovim iznenadnim odlaskom u vojsku. Mikiju za dušu. prošljakat de ti autocenzura. U to vrijeme osobito rado sam slušao autentične i izmišljene priče o pojedinim slučajevima izbjegavanja vojske.— Budeš li ikad pisao knjige u kojima se radnja događa u nekim ključnim vremenima poslijeratnog razvoja. kočenje potkoljenice i slično. o posudbi mokrade. Ali. dakle. prisjedam se Mikijevih riječi i pitam se što se od njih obistinilo.. trebao ostaviti i koju stranicu čiste bjeline. obično se kao dominantna briga (još veda od pronalaženja zaposlenja) pojavljivalo pitanje reguliranog vojnog roka. njegova dalja sudbina nije baš bila stradalnička. sve što se može nazvati sredom žele . 1971. njegovoj je sestri sasvim dobro išlo. jer sam mislio da mi diploma daje pravo na ravnopravan dijalog. pronašli su mi nekakvu leukemiju! — Bio sam u vojsci i predugo da bih sada razumio tvoja nastojanja da se izvučeš! — rekao mi je otac. pravedi se da ne razumijem. oštre opservacije de ti izbaciti. Miki Grabar je po okolnim selima i prigradskim naseljima stekao stanovitu spikersku slavu. onako. Najefikasniji put bila je neka od blažih bolesti. Osobito slikovite i dojmljive bile sa priče o hinjenom ludilu (ako su isključivale najprimitivniju varijantu mokrenja u krevet). te čitajudi uvijek iste poruke ("Dragom šurjaku za sretan odlazak u Njemačku. godine. . Ublaženu bezvezariju de ti propustiti. Premda se u Mikijevu ponašanju dala naslutiti stanovita samodopadnost kakvu gaje ljudi koji se u politici dute prevareni i izigrani. Na mahove mi se čini da sam tu godinu sveo na bijednu faktografiju. — A ako ipak napišem? — Ako ipak napišeš. pa da bih.

tzv. uredno je pila svoje medikamente.. — Pa. duh pacifizma. ako vas i primijete kako kradete najnoviji broj Eros-Vampirelle za prekogrobni seks. kao i sve ostalo što čini globtrotersku ikonografiju tih godina. u nastupu prijateljske skrbi. tako da je po koju svađicu mogla sebi dopustiti. Vedina "pornorobe" (osim estradnih pornofenomena) prolazi kroz pornoshop.. ali daleko od onoga što sam vidio (i obišao!) u Kopenhagenu. Kao prvi od žanrovskih pornofenomena spominjem ključni punkt pornofilstva . Zanemarit du ovdje autostopersku egzotiku. "pornoshop". da bi kupcu olakšao život. podijelivši je na odjele. vjerojatno stoga što u našem društvu nikad nije funkcionirao. Kratka crtica o mojim autostoperskim transverzalama zapravo je neka vrsta priloga Mikijevoj Povijesti pornografije. ništa . ostat demo na terenu pornografskih fenomena. Opskrbljen ruksakom i vredom za spavanje. Najuočljivija je podjela na primijenjenu i artificijelnu pornografiju. koji nije volio da ga ispravljam. kojih je ved te godine u danskom glavnom gradu bilo toliko da su pojedine ulice bile tek nizovi pornodudana. medu kojima prednjači tinktura čuvene španjolske mušice. Uostalom. poštujudi njegov izljev internacionalne prijateljske ljubavi. pa je on osnovna delija svake ozbiljnije pornokulture. dao polovicu okrugle pite s jabukama. Ona je radila polovicu radnog vremena. nekrofilija) komotnije je ukrasti negoli se izlagati sumnjičavim pogledima.. ne ide mi se u vojsku . zar mislite da de se usudili jurcati za vama zbog nekakvih par kruna? Jasno. Prvom velikom području pripadaju razne vrste prezervativa (tu sam tek ustanovio koliko je jadna i prizemna mašta RIS-ovih kreatora u ovoj domeni proizvodnje). hipijevski folklor. redovito u pokrajnjim ulicama i bez ikakve robe u izlogu. Mikijeva Povijest pornografije jedva da i spominje ovaj fenomen. Trede: kupuješ li nešto posebno (što nije običan prezervativ ili revija). prema raznim osnovama diobe. Prvo: najbolje je ako si nepoznat prodavačima i ostaloj klijenteli. što je moglo odigrati ulogu pornoshopa? Ništa! Kao obitavaocu sasvim čedne zemlje. koju sam ja. nešto je smršavila. i kad me znojni šofer u plavoj treger majici upitao kamo idem. zoofilija. s novim i novim posjetima pornoshopu postajete sve vještiji u dekodiranju pravila ponašanja propisanih u ovim uistinu neobičnim "špecerajima".. Majka je po ne znam koji put iskrcala iz ormara nekakvu ušteđevinu nepoznata podrijetla pa sam mogao zaboraviti na vojsku. neki prašni TAM pun šljunka. bez vede bojazni za srce. on se zvao Tin. Ako su stare drvene kabine na našem bazenu mogle odigrati ulogu svojevrsnog peep-showa. U Nizozemskoj je situacija bila nešto bolja. — Opet se svađate? — rekla je majka. odmah mi se učinilo da se za ležeran ulazak u pornoshop (onaj koji te nede kompromitirati) moraju zadovoljiti neke pretpostavke. U počast Mikiju Grabaru. Drugo: robu valja razgledati s blagom dozom nadmodi i ironije. da te ne bi identificirali kao pripadnika jedne od ovih skupina. A kamo ti se ide? — Autocestom po Evropi — opalih kao iz puške. — Što je bilo? — upitala me majka blago. — Stanislav se svađa — rekao je otac rezignirano i krenuo da se pozabavi nekim korisnim kudanskim poslom. ponosno sam otpovrnuo: — U Amsterdam! XVIII. Pornoshop. niti je imao očitijih pandana. ušavši u sobu. Četvrto: stvar s najdevijantnijih departmana (primjerice. ljubavi i prijateljstva koji je prožimao mlade ljude i negdje poprimao sasvim blesave forme (tako mi je neki mladi hipik na ulazu u Vondel-park. razne vrste afrodizijaka. zatim umjetni penisi raznih dimenzija (električni i na . U SR Njemačkoj sam vidio tek nekoliko pornoshopova. izišao sam na cestu što vodi iz našeg grada i digao palac. pojeo i zaradio takozvane "žvale"). segmentirao je svoju robu. — Ma. najbolje je uzeti artikle različitog karaktera (homoseksualne. Kad je zastalo prvo vozilo.— Što hodeš redi? Da tebe nitko ne razumije? Da si nekakav unikat koji pati zbog nerazumijevanja priglupe okoline? Nešto kao Tino Ujevid? — Tata. boga mu bogovog! — ljutio se Franjo. pedofilske). — Pa i rekao sam Tin. tko te tjera? Imaš još vremena. sadomazohističke.

koje su posebnim postupcima pornografski funkcionalizirane. sama po sebi. gdje tobože slučajno ostaje bez haljine. Zatim. a drugi raskopčava hlače. Nakon kratkog vremena. redovito ponavlja nakon 120 ubačenih danskih kruna. Ubacujete drugu kovanu krunu Umjesto da gone onu polugolu plavušu. Ja sam dotle jeo bezmesni rižoto. razumljiva. tog pornografskog Eldorada. oni se utroje žestoko pojebu valjda negdje nakon 346 kovanih kruna. pornoshop je imao jedan nužan dodatak — malu salu s projekcijskim platnom. te filmovi. i tako dalje . Na otvorenoj cesti oni je prestižu i zaustavljaju. japanske kuglice. eventualno. kupio jedan jedini. PRIRUČNICI ZA SODOMISTE. LEZBIJKIN KUTAK. Ubacujete četvrtu kovanu krunu (drhtavim prstima) Željno iščekivani fuk spriječila je iznenada pojava ljetnog pljuska. riskirali ste. stenjanjem i drugim zvučnim emanacijama što su zbunjivale obične kupce koji su provjeravali kvalitetu netom kupljene robe. eventualno. Pojedine stvari. koji je u blizini Havnegade pjevao svoju duhovitu baladu: "What Do You Think You Can Reallv Find in The . roba prve klase — roba s greškom (možete li zamisliti nekoga kako kupuje jeftiniji prezervativ s tvorničkom greškom?) i slično. dok sam neoprezno lutao po odjelu za ljubitelje rektalnih vještina. jer je klijentelu posebnih prohtjeva nepogrešivo odvodila do mjesta njihovih malih interesa. a dok vam istječe treda kruna. i tako dalje. cviljenjem. stripovi. Segmentu umjetničke ili artificijelne pornografije pripadaju oblici predstavljačkih umjetnosti. ili otvore za oči. oni se sklanjaju u Mercedes i plavuša je ved pitomija. morali ste baciti novu kovanicu. Krede da se poigra momkovim spolovilom. tako da se nigdje nisu morali postavljati natpisi i panoi tipa: PRIBOR ZA PEDERE. Ova podjela bila je na neki način prešutna. umjetne vagine ukomponirane u lutku za napuhivanje. Ispred pornoshopova bilo je obično i automata za gledanje pornofilmova. ako ste htjeli vidjeti nastavak.. zbog svoje primijenjene. na kojem si mogao pregledati dvadesetak pornida. s preciznim mehanizmom za lubrifikaciju. Uz ostale podjele. još uvijek nije bilo videokaseta. pio deset -postotno pivo i mislio si svoje. ubode pčela u dupe. sada je ved posve gola. Oni tipovi ipak kredu. Ljepotica iskače iz automobila i juri u grmlje pokraj ceste. Zbog obilne količine kovane love što sam je ostavio u jednom automatu na Osted-gade. kao i štošta drugo. obavijen intenzivnim mirisom Chanela 5. Godine 1972. pripadale su nekoj vrsti međužanrovskog područja. — Gospodine. Mačka se sakrila u grmlje i iz nepoznatih nam razloga. Ako ste švrljali po odjelima koji s vašim seksualnim interesima nemaju nikakve veze. S pojavom zvučne osmice. ali se aparat zaustavlja. nego predstavljaju posebnu formu takozvane cikličke dramaturgije. primjerice. jer je kiša prestala. hit-rasprodaja. baš kad je htio penetrirati. ta je sala svoju nazočnost otkrivala agresivnim dahtanjem. napominjem ovo za neupudene. Pod naletima kiše. Pri tom strašno petlja oko neispravnog zatvarača na šlicu. Jedan mi je Indijac u youth hostelu predočio sasvim zanimljivu teoriju po kojoj ti i takvi filmovi i nemaju kraja. Ubacujete tredu kovanu krunu Jedan od tipova je mački zafrknuo ruku. i tu njega. prema opozicijama: staro-novo. ali i predstavljačko-poticajne vrijednosti. fotostripovi.navijanje). Automati su imali mali ekran. sve mi se više čini da su te filmove snimali specijalno za automate. Takve su.. Osobito dobru sliku danskog pornoshopa ocrtao je ulični pjevač. navodni silovatelji dijele nekakvu lovu i jedu rahatlokum. prijateljstvo ili slično. bile kožnate gadice s metalnim cvekovima za sado-mazohiste. Osobito funkcionalna bila je tematska podjela. ne nalazite li u ovom gumenom ljepotanu stanovitu dozu dekadencije (a touch ofdecadency) — rekao mi je lepršav mladid. da bi. Uglavnom. njegovo ogromno spolovilo bljesne pred uplašenom djevojkom. ali vama je u tom trenu ved istekao godišnji odmor i odavno ste ved (nakon 212 kruna) napustili Kopenhagen. revije za razmjenu iskustava i partnera. ali je u tome (nakon pete krune) prekida ogroman šleper koji trubi iza njih. To su razne publikacije. POZAMENTERIJA ZA NIMFOMANKE. Idudi koitalni pokušaj (šesta kruna) propada zbog toga što se između njihovih organa ispriječio volan. jer se peripetija koja je spriječila koitus prvi put. da vam se netko obrati i ponudi poznanstvo.. razni erotski "gadgeti" dvojbene namjene i slično. nakon sedme krune ponovo izlaze van. koji de potkraj sedamdesetih zamalo progutati svu ostalu proizvodnju u ovoj delikatnoj privrednoj grani. a stavljali su se u pogon bacanjem kovane krune. i tako dalje. vjerojatno Amerikanac. Imali su otprilike ovakvu dramaturgiju: Ubacujete prvu kovanu krunu Dva bijesna tipa bliskoistočnih fizionomija jure u crnom Mercedesu za bjelokosom ljepoticom u Volkswagenu.

prelaziti i našu državnu granicu. Uz pornoshop i live-show. Ali. tajno. odslušao dva predavanja i skupio tri potpisa. kako de vrijeme sve više pokazivati. nepatvoreni prizori iz svih sfera ljubavnog života. XIX. ali i od drugih seksualnih vještina i operacija. Gledate live-show i s prvim pivom odlaze pare za kozmetiku koju ste morali kupiti sestri. Sve skupa vedma me čudilo jer sam se uvjerio da oba jezika govori gotovo perfektno. Snjeguljica i sedam crnih patuljaka (možete si misliti!). Kad sam 1972. bio osoba posve nezainteresirana za stvari koje smo mi još uvijek držali prestižnim. i live-show je doživljavao mijene. ali od toga ništa konkretno nije bilo. kao žanrovsku dominantu. Tu i tamo bi svrnuo u Zagreb. a između ostalog i prve stidne uši u životu (pedicu-lis pubis). sukobe tendencija. Gobbi. Dolazi konobar i pita vas što dete popiti. S drugim pivom odlazi blinker koji je naručio otac.Sex Shop in Copenhagen". Indije i drugih tajnovitih mjesta. u čijem se kutu nalazi kauč presvučen crvenim skajem (valjda radi lakšeg održavanja). Nakon povratka iz Nepala. obuzeti nelagodom. O pornoosmici postoje i čitava dva poglavlja u Povijesti pornografije Milana Grabara. u liveshowu su osobito popularne bile točke poput: masturbacija francuskih opatica. ili na otvorenje kakve izložbe. pa kažete konobaru. Prvo vas namame strašno niskom cijenom ulaznice. Delon je petljao nešto oko nastavka studija engleskog i francuskog jezika. Ali. koji vam je upravo zastro vidik. ne znajudi da ste u tom trenu potrošili pare potrebne za povratak iz Pariza. godine došao u Kopenhagen. osvijetljeni kauč dolazi crna artistica u interesantnom negližeu i njen malo predebeli partner. youth hostelima i sleepinima donijeli su mi niz novih spoznaja i iskustava. nego što se poput njega doimao kao čovjek s drugog planeta. vrludanje po autocestama. iz čega se jasno vidi da je žanr doživljavao stanovitu dekadansu koju je nastojao prevladati obiljem bizarnosti. koju ste namjeravali kupiti u "Lido Musique". jer vam se baš nešto žuri u nacionalnu operu. Sve mi se više činilo da nadimak Delon nije dobio stoga što mu je fizički sličio. Kao svi mediji. Ako to nije smiješno. Stoga zaslužuje da bude razmotrena nešto kasnije. u skrivenim dijelovima prtljage. eventualno decentnu felaciju i odmah odlazite. . te da bi mu do diplome trebala tek minimalna gnjavaža oko gramatike. Uz pornoshop. vama polako postaje jasan princip zajeba na koji ste nasjeli. dalo se tek nazreti. danskim pornomanskim podzemljem harao je i jedan za mene sasvim novi žanr. nakon kojeg de ga klasicistička strogost vratiti u stroge klasične proporcije. Čime se bavio u tim danima. Ali. rado bih rekao da se live-show nalazio u nekoj vrsti baroknog pretjerivanja. Iznenađeno ustanovite da vam je financijski rentabilnije dva puta otidi u live-show nego jedanput u Louvre ili Zoološki vrt. Pladate ulaznicu i ulazite u mračnu prostoriju (9x5 m). Pa kad smo ved kod "penetracije". pravopisa i povijesti literature. ako je pornid predstavljao penetraciju seksa u filmsku umjetnost. koji sam posjetio desetak godina kasnije i koji je imao osobito dobro razrađen način primamljivanja i varanja publike. sva moja čuđenja nad Delonovim postupcima bila su sasvim bespredmetna. bila je ved spomenuta pornoosmica. nazvan bezazlenim imenom "live-show". — Kad bih imao te pare iz njegova šešira! — rekao je uzdahnuvši moj Indijac. Odmahujete mu rukom. Presiječete stvar viskijem. da vam donese pivo. a onda putem izgubio indeks. Bogat autostoperski staž. što se tek iza tog bezazlenog imena krilo! U live-showu mogli su se vidjeti izravni. a s tredim i kompletna diskografija Loua Reeda. uočio u Kopenhagenu. Dakle. Sjedate za stol i. razvoj. onda je liveshow čista penetracija seksa u kazalištu. kažete. nodu. ono što sam 1972. — Tada bih dokazao svoju teoriju cikličke dramaturgije. jer je Delon. kralj mentalne masturbacije (nije rabio ruke) i slično. u tom trenu. ništa. Nancy voli mezimce (čista zoofilija!). Kad vas konobar upozori da je konzumacija obavezna. u izvedbi pravih pornoglumaca. dutite iza leđa teško arapsko i crnačko dahtanje. ali mi je u pameti ostao mračni pariški live-show s Pigallea. Ne sjedam se osobito dobro na koji se način ulazilo u live-show i koliko je to koštalo. to jest sve ono što mu je omogudivalo nekakvu povijesnost. nije naodmet spomenuti da se live-show sastojao od mnogobrojnih pravih penetracija. koja de se polako probijati dolje na Jug i s vremenom početi. Oduševljeni su prolaznici pljeskali i zasipavali njegov šešir gomilom kovanih novčida. došli ste ovamo samo da odgledate kakav dobar fuk.

ili vas zbog nečeg zanima naivno slikarstvo. koji je. nego onako kako je i otišao — praznih ruku. — Ali digidi ti najviše vole kičasti. Kad stanete u Hlebinama. ved je polako padao mrak. gdje je on kupio bocu originalnog viskija. pa sam iskoristila priliku da nakupujem krpa. Razmišljao sam o tome nije li možda otišao nekamo s Irenom. upalila su se svjetla. Kaj trebate? Steli bi videt slike? Delon kimne glavom i krene za Gajšekom. Nije mi bilo jasno radi čega je morao u Italiju kad je sve vrijeme sjedio kao drvo po lokalima i tamanio hladna piva. kako mi se zbog Delonove spretnosti činilo. Stali smo načas u Koprivnici. — Ma. Dosadni jugo svijao je visoke čemprese hotelske aleje. zmije i gljive u obliku penisa. Kad je Delon zaustavio kola na pješčanom sprudu. . po dogovoru. sladunjavi kvazinadrealizam pa te nisam mogao poslušati. jer demo načas skoknuti u Podravinu. onda tomu mogu biti samo dva razloga: ili vam tamo živi ujak. Delon je izašao iz kola i obratio se seljaku koji je u dvorištu do ceste okulirao ruže. tako da kupača više nije bilo na vidiku.se nije vradao s paketima kave. ali je terasa sa stolovima zjapila prazna. Stotinjak metara od nas. kome su sline curile koliko je para dobio. Ponovo sam pristao bez razmišljanja. Uvečer smo Irena i ja jedva hodali pod teretom nabreklih. Vozio je tada neka još novija i bolja kola od Peugeota. Odabrao sam. Sjeverna obala bila je zarasla u šaš i odande je dopirao glasan kreket žaba. livade i pašnjake. — Imamo još vremena — rekao je Delon kad smo sjeli u kola — idemo još do Sljunčare. tri najfantazmagoričnije slike. Negdje oko dva sata po ponodi. mogao juriti nadzvučnom brzinom. čekajudi da izabere jednu o tridesetak bluza što ih je skinula s police. u malom ribljem restoranu. Jednom sam i sam krenuo na takav vikend s njim i Irenom. pa nije ništa odvratio. koji je pošao prema ulaznim vratima velike zidanice. — Taj ti je sto posto lud — reče mi u prolazu Delon. ali on je uzeo posve druge. ili je razlog radi kojeg je morao u Italiju možda neki sumnjivi "nodni razlog". kakvi! Šta je tebi! — otpovrnula je iznenađena. cipelama i bofl majicama kojima pri zamahu rukom otpada ovratnik. — Gdje stanuje Gajšek? — Slikar ili kolar? — Slikar. Te smo nodi prespavali u Monfalconeu. uli je on ved bio zaokupljen slikama. — Gdje bi me on vozio! On je morao u Italiju.Prvo je često odlazio nakratko u Italiju. — Slika patuljke. — Ja sam slikar Gajšek. — Kog de ti vraga jebena naiva? — prišapnuh Delonu. — Lijepo je što ima toliko strpljenja pa te vodi u šoping — rekao sam Ireni. Na asfaltiranom platou parkirališta nije bilo Delonova Peugeota. one koje su meni djelovale najsladunjavije i najšarenije. Vozio je u to vrijeme nekakav mali Peugeot. da bismo se zaustavili u čuvenim Hlebinama. ali. Jednog vrudeg ljetnog popodneva došao je po mene i rekao mi da se ukipam u auto. Potom je platio Gajšeka. te po koje dugačko podravsko selo. Giovannijevom robom. žabe krastače. Nakon kradeg cjenkanja. a on nije kupio ništa nego je svejednako ismijavao našu potrošačku strast. Moram uzeti tri slike. sjededi u obližnjim kafeterijama i bistroima. izvukao je iz džepa takav snop lira da sam se maltene onesvijestio. a ti deš mi pomodi u izboru. Ja sam krenuo s njim jer je Delon predstavljao onu vrstu magične i hipnotičke osobe kojoj se ne znam oduprijeti. a onda se nismo zaustavljali sve do Sljunčare. raznobojnih plastičnih vredica s logotipima talijanskih i svjetskih firmi. — Mislim da si izabrao tri najbolje slike — reče Delon na kon poduže šutnje. prišao sam hotelskom prozoru i pogledao dolje. ovog leta je se skuplje — napomene Gajšek dok smo ulazili u atelje po čijem su podu gacale kokoši i patke. Sjedili smo na pješčanoj obali i gledali na drugu stranu gdje su mirovala dva velika bagera. Jurili smo cestom što je vijugala kroz mlada kukuruzišta. a tamo iza ceste ogromni su se valovi razbijali o izlokanu hrid. Irena i ja smo cijeli dan kupovali po zakrčenim i pretrpanim tršdanskim dudanima dok nas je on strpljivo čekao. — Sam da znate. koji metar od mirne površine jezera.

prije no što je uspio montirati liniju. uvozne dozvole. posjetila su ga dva čovjeka u civilu i počela se detaljno raspitivati o svemu onom čime se bavio u SR Njemačkoj. što se ubrzo pokazalo prevelikim i jalovim poslom. Tek kad su mi se oči malo privikle na tamu. Sagnuh se. premda sam odgovor znao. To su različite ploče. Kaže da je sve to za ličnu upotrebu. — Bez toga ne možeš? — upitah ga. — Imate li papire. — Valjda imam tu u sebi nešto pokvareno — nasmije se preko volje. godine s privremenog boravka u SR Njemačkoj vratio Jaromir Kralik. Ustao sam. XX. On me pogleda načas. Vidite po omotnicama. uspjeh shvatiti o čemu se radi. a ono se od udarca otvori. lutanja i putovanja. Čini se da ga je osobito zbunjivalo to što su se imena s ploča pojavljivala više puta zaredom. Kao rođenog pehista.— Prodaješ Talijanima naivu? — Između ostalog. — Jebeš sliku! Može Gajšek takvu istu još nodas napraviti. To je bila bilanca njegovog četverogodišnjeg ekonomskog egzila. Dok je Brambor preko volje odgovarao na ta pitanja. a kad i taj drugi postane bljutav. pa i šire: koga je upoznao s kim se viđao. Zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli koliku je količinu lira morao Delon iskrcati za sve tri slike. On isprva ništa ne odgovori. — Sigurno se opet spremaš otidi? — Stanislave — prekine me Delon. Delon je posjedovao crni američki policijski kolt. — Ma nikakvi! — reče. sve je to za osobnu upotrebu. — Imam lošu vijest za tebe! — viknuh iz automobila. zapravo naš prijatelj Brambor. a kako je ved bio mrak. sjedio u određenim pivnicama i slično. . a onda se nasmije. Je 1' to za šverc? — Nije.. U isti mah neoprezno lupih čelom po spremištu za dokumente. vlasnika svega što se u kombiju nalazilo. poznaje li kakve emigrante. — Mora da me to tjera na skitnju. 36 švicarskih franaka. onda du morati pronalaziti . počeh pipkati po podu. HI-FI opremu i 3-000 gramofonskih ploča. kamo je zalazio. bivši kinooperator. Vlasnik je izišao. jugoslavenski carinik otvorio je stražnja vrata kombija i stao osupnut.. obrt? — Kakav obrt? — Pa s tim dete valjda otvoriti kakav obrt? — čudio se i dalje carinik. pa je morao upitati: — Ovoga tu Majala ima devet komada. — Koji je ovo vrag? — Was bat er gesagt? — upitao je šofer svoga suvozača. — Daj donesi onu bocu iz automobila. — Ništa to nije! Sve su ti to samo isprike za skitanje. poznata mi oblika. takozvanih "longplejki". — Ne. a onda sam nespretno srušio jednu od staklenih naiva i razbio je na komadide. Gdje ti je viski? U tom trenu se sjetih da je bocu stavio na pod automobila. otresao pijesak s hlača i polako se dovukao do kola. — Kakvi su to poslovi? — upitah ga. je li ikad vidio Novu Hrvatsku. Isprva nisam mogao pronadi bocu. jedan od tipova počeo je razgledati ploče. obišao kombi i odgovorio cariniku: — To je sve što sam uspio uštedjeti za četiri godine u Njemačkoj. a onda uze plosnati kamenčid i baci ga tako da je odskočio od vodene površine. Imam papire kojima mogu dokazati pravo uvoza po osnovi boravka u inozemstvu. Carinik zalupi vratima kombija i krene prema svom kolegi kako bi se s njim konzultirao. U spremištu je ležala neka čudna stvar.400 njemačkih maraka. Imao je na štednoj knjižici 1.. — To je bljutav posao koji radim da bih stekao pretpostavke za neki drugi.. bolji . — Razbio sam ti onu šumu patuljaka s kurcolikim gljivama. — Tu je nekakav luđak s HI-FI linijom i punim kombijem gramofonskih ploča. i to — promrmlja on. Tako se 1972. Kada je zeleni kombi njemačke registracije stao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u mjestu Potkorenu.

Big Bili Broonzev. Očevu pladu. pokazala efikasnom. gdje smo do tričetiri izjutra nebrojeno puta preslušavali prividnu monotoniju Hookerova glasa u "Tupelo Bluesu". Rekavši to. ponajprije njegova gitaristička countrv varijanta. opasno je nagrizala situacija u kojoj se nalazilo njegovo poduzede. uspio zavoljeti blues i doživjeti prvo službeno saslušanje. Ma Rainev. Sonny Terry i još čitavo čudo američkih Crnaca. Uza sve to. Majka je zbog infarkta otišla u invalidsku mirovinu. — Uradili su to bez naloga i u tvojoj odsutnosti — rekao sam ogorčeno. pa su se pokupili i otišli. izvuče ploču iz košuljice i pokaže mi tanku vredicu od prozirna papira zalijepljenu s jedne strane polivinilnog diska. ali je vidno dominirao takozvani "crni blues". izvlačedi iz gomile ploča jednog starog Johna Mavalla. kako nam se tada činilo. Uopden i raširen stav glasio je da se Brambor vratio iz Njemačke s velikom. za što joj je bio potreban odlazak u Zagreb. Munja. promatrajudi onu bijedu ispisanu na odresku od penzije. Zvjezdana se ozbiljno bavila baletom. Lightnin Hopkins. I onda sam doživio otkrivenje. . upropastila sam zdravlje i život na toj školi. trebalo je pronadi kakav-takav posao i zbrisati. pušimo nešto strašno smrdljivo. a danas tek nespretni mastodont koji nikako da korakne naprijed. ali bezvrijednom kolekcijom ploča. što su neumorno i beskonačno dugo činili Bramborovi majstori bluesa. Pred drugom inspektorom razvili smo najprimitivniju taktiku upornog nijekanja. nekod zamišljeno kao "gigant". Situacija u kudi bivala je sve napetija. Reverend Garry Da-vies. nikad nede isplatiti. kako je ispravno zaključivao otac.— E. Bukka White. koji sam doduše uspio završiti fakultet. Njena konstatacija bila je istinita. Urlajudi Vuk. Pustili su nas na miru. — Idemo smjesta uložiti prigovor! — Kurac demo ulagati. Lead-bellyja. prebiranje po raštimanim gitarama. što drugo redi kad se netko zove Limun. cendravo zapomaganje Lightnina Hop-kinsa u "Penitaintry Bluesu". Kad smo se vratili k Bramboru. ustanovili smo da su mu u međuvremenu pretresli stan. uz pomod Bramborove kolekcije ploča. koja je predstavljala osnovu kudnog budžeta. koja se. Erica Claptona. pa je i to predstavljalo pozamašnu investiciju koja se. I na koncu ja. kao što su Blind Lemmon Jefferson. kojima su roditelji. — Eto. Boba Dylana. Sunašce ili Smečko? U vrijeme najvede slave Rolling Stonesa. pradeno usnom harmonikom i lupkanjem po oplati. a visina njene penzije bila je tako sramna da se javno nije ni spominjala. Jer. — Imam takav jebeni dosje — ljutio se Brambor pred nama — da ih se nikada nedu riješiti! — Možda je to rutinski razgovor — pokušao sam ga utješiti — Možda idu svakom tko se nakon dužeg vremena vrada iz inozemstva? — Pa i da jest tako — ljutio se on dalje . crni monotoni zid bluesa se otvorio i ja sam uspio shvatiti taj pregolemi svijet zazidan u jednostavnu muzičku frazu. U vredici je bio posljednji ostatak našeg hašiša. Brownie McGee. jer je netko otkucao miliciji da. Tako sam. baš kad im je htio staviti na gramofon jednog Mavalla. Imali smo više srede nego pameti. Bilo je tu svega i svačega. jer da oni. ali u pogledu skorog zapošljavanja nisam imao osobitih perspektiva. slušajudi ploče. dobro znaju što mi radimo. a što su mi dali? — govorila je majka. u "Goodnight Irene". presječen neuobičajeno melodioznim refrenom. nije imalo nekih osobitih šansi kod naših lokalnih diskofila. a ne prigovor — reče on. premda nemaju dokaza. te se mogao mirno predati slušanju bezbrojnih longplejki. valjda imaš i jednog Vicu Vukova? A? Službenici su vrlo brzo shvatili da od Brambora ništa korisno nede doznati. XXI. kad imaš devet Majala. s prijetedim riječima da se više ne zajebavamo s drogom.kakve to rutinske razgovore mogu voditi s ljudima koji nisu prekršili zakon? Ubrzo je Brambor zaboravio službena lica koje je mučilo njegovo četverogodišnje izbivanje. grubi recitativ. ali sasvim beskorisna. Duge sam nodi provodio s Bramborom u njegovu stančidu iznad kina Romanija. davali imena natječudi se tko de više zajebati dijete. začudo. U Bramborovoj kolekciji mogla su se nadi tada u nas sasvim nepoznata imena starih majstora bluesa. Floydovaca i drugih.

zaokupljeni nedjeljnim ručkom. mama. jel'da? — Jesam. Zatim polako usmjeri onu kost na mene i nastavi: — Je li. — Franjo! Ne govori gluposti pred djecom! Ako izlanu nešto. Franjo. i na koga si zapravo mislio? — Ni na koga! — rekoh ljutito. baš sam Ivicu Vugleca zamolio da pogura tvoju molbu za tvorničkog novinara u Sedmom svibnju. i ja du ti dati nogu! — Pa. dobro. sve de nas pohapsiti.. zgrabio vilicu i autoritarnom gestom prenio na svoj tanjur najvedi i najljepši komad kokoši. — Ali partija s tim. — Ali. — Mislila sam — ispravi se mama — da te čuje Eva Biser iz pedeset druge godine. bradu. ne maredi zaočev solilokvij. a sad se valjda baviš kojekakvim kurvetinama . Jedino su mlinci bili pravi.. pa de valjda znati i držati jezik za zubima.. A dotle se ovo dvoje gospode izležava i izmišlja sve nove i nove zahtjeve. — Ti da mi ne popuješ! — lupi otac šakom po stolu tako da se plastična zdjela sa salatom opasno zanjihala. molim te.. dugo i predugo ja šutim! Sve zbog tvoje bolesti i obzirnosti ... — Ali. — Franjo. . — Pogledaj na što ličiš! Pustio si tu kosurinu.. — Dobro je poznato da je Eva Biser napustila partiju i preorijentirala se na crkvu i popove. tata! — prosvjedovao sam. — Ne želim takve razgovore za ručkom! Pogotovo nedjeljnim! — Nisam ja njoj dao nogu. jedi i šuti! — rekla je majka. — Ne želim da mi tvoji primitivci daju posao kao neku vrstu milodara. donosedi na stol pečenu kokoš koja je bila surogat tradicionalne purice. — To tvoje dijete puši hašiš i lovi kurve. koja je. — Ne pali više ta patetika! Svi su se osvijestili. — Djeca! — nasmije se podrugljivo otac. — Ali. hašomane.. to nije purica. Zar nisi ne kad govorio da partija mora energično raskrstiti sa svim oblicima protekcionaštva? —Jesam! — vikne otac. da znaš da sam tako nešto i uradio! — rekao je tata. — Franjo! — viknula je majka. pa svak grabi za sebe . Supovci mi dolaze u kudu i pitaju me znam li da pušiš hašiš s onim probisvijetom iz kina. — Ni na koga. skitaraš se po lokalima i ništa ne radiš. — Zvjezdana. Zar ne vidiš kako nam ide? Ovo su prvi Svisveti da nam šugava kokoš mora glumiti puricu. vidiš. što si ono rekao o mojim primitivcima. hodeš da ti ja kažem na koga si mislio? Na Ivicu Vugleca. nije uspjela raskrstiti! To je žalosno ali je činjenica. pokušala drmnuti batak. a onda uperi kokošju kost u mamu. bolje da si otišla u barske plesačice! — Ali.. — Imala je potpuno pravo. — A. nego ona meni! — I neka je! — nije se dao Franjo. Sjedili smo svi četvoro za stolom. Onoj pristojnoj i finoj curi dao si nogu.. Zašto onda ne bih i ja potegao veze da uposlim sina? — Da te čuje Eva Biser kako govoriš o partiji . nisam napisao nikakvu molbu za tvorničkog novinara .. — Pa jasno da nije purica! — razljutio se otac. tata — pokušah biti pomirljiv i razuman — za Zvjezdaninu umjetničku bududnost možemo se odredi jedne purice . — Kad sam posljednje pare dao za tvoje nerentabilno nogatanje! Kad te to ved zanima. — Ana. molim te da ne diraš puricu dok svi ne pojedu juhu! — opomenula je majka sestru. što ti malo ne angažiraš svoje stare partijske veze i ne nadeš mu posao? — rekla je majka poku šavajudi smiriti napetu situaciju.. tata. imao sam za sobom ved pet godina radnog staža — rekao je otac pošto je posrkao juhu i odložio tanjur. — Ostavite vi Evu Biser i pedeset drugu godinu — mljaskao je tata koricu reš pečenog batka.— Kad sam bio u tvojim godinama. ni na koga . Ako ubrzo ne nađeš posao. kao i s drugim svinjarijama.. — Šta da me čuje Eva Biser! — prekine otac majku.. — E.

bududi zet predsjednika opdinskog Izvršnog vijeda. nekadašnjeg referenta u Sedmom svibnju. — Kako nepismen? — Molba ti je puna pravopisnih grešaka. ja znam da Franjin sin ne bi surovo s onim reakcionarnim i drugim elementima. još jednom lažnom regionalnom gigantu. mora . vidite! Urednik našeg tvorničkog lista lektorirao je sve prispjele molbe. Ali. druže Ivančicu. uzeo tu obavijest i odjurio u Sedmi svibanj. Jer. ali pretpostavljam da je nešto kasnije Zvjezdana sasvim mirno prebacila moj komad mesa na svoj tanjur. pa je tako njegova preporuka koristila koliko bi koristila i sveta vodica. nadam se da dete se složiti sa mnom. — Nisu te primili jer si nepismen! — rekao je s vrata. komu se klanjaju isključivo zbog njegova statusa. Uostalom. Ljubina je karijera uistinu bila zavidna. Jer. — A zašto sam je pisao ja? Zato što je ti ne bi nikad napisao! Zato što se uopde ne brineš za posao! Zato što ga tobože tražiš.. koji je zatim izvadio molbu i rekao: — Ne ljutite se. nisam — bunio sam se. —I jesam! — razljuti se Franjo. sav crven u licu. posve umoran i neraspoložen — taj je jebeni Siniša Todorovid. čak i kad je bio trijezan. kako čujem. kako bi se ustanovilo čija je najpismenija. opasno razjedenom raznim privrednim bolestima. — Ne bi — rekoh da ga smirim. pa je tako s početkom mandata privremeno napustio Agroprom. vidi se tko je prvi omladinac u gradu! — ponosno je govorio Ljubin otac. — promrmljao je otac. Pogledajte malo molbu svoga sina! Traži posao novinara. — Nisi. Jebi ga! Za razliku od mene. pa drugovi ne znaju kakav si. opsovao nekoliko puta Vuglecu majku i drugu bližu rodbinu. Kad sam četrnaest dana kasnije od Sedmog svibnja dobio službenu obavijest da nisam primljen ja. ali bit deš! Svakog to dočeka! Kako inače zamišljaš da deš dobiti posao. a bio je kadar i sam napisati vlastite referate. nego nekakav Siniša Todorovid. a sadašnjeg izvršitelja raznih važnih funkcija. da im pizda materina! Drug Vuglec počesto je govorio gluposti. U tom trenu nisam znao da je politička karijera druga Vugleca opasno načeta alkoholom i zapravo na zalasku. a u molbi pokazuje notorno nepoznavanje gramatike i pravopisa. Bit deš naš. Iskitio sam tvoju traljavu biografiju na tri kucane stranice. stari mi je referiso — rekao je Vuglec — i tu demo stvar gurat promptno. pa svakog studenta treba malo provjeriti. Evo. kako se poslije pokazalo. a kako ne bi sad. znaš da je gore u Zagrebu bilo kojekakvih devijantnih pojava stranih našem društvu. Ne znam što se tamo događalo. da si je i ti napisao. kad mu se iz usta širio miris rakije pomiješan s mirisom češnjaka. a onda se snužden i razočaran vratio kudi. — Ali. Sutradan sam posve slučajno naletio na Ivicu Vugleca. Svoju političku karijeru uspio je nastaviti točno na onom mjestu gdje je zastao Miki Grabar — postao je predsjednik Gradskog SSO-a. Tamo ga je vrlo strpljivo saslušao šef kadrovskog.. Naježio sam se: zar sam zaslužio da započnem "karijeru" kao štidenik notornog primida.— Znam da nisi — sasvim pribrano de otac vadedi novi komad kvazipuretine s pladnja. Primit demo te u partiju. Demonstrativno sam ustao i otišao od stola a da se nisam ni okrenuo. Trend je zahtijevao da se demaskiraju i kritiziraju neprihvatljive pojave i incidenti koji su se . naučit te da marksistički misliš. a inače bi ga najradije nogom u dupe? Ali. Ti nema da brineš. molbu si pisao ti. imao sam srede. Na raznim omladinskim i partijskim forumima znao je lijepo i tečno govoriti. —Ja sam je osobno napisao. Pred njim nije bilo nikakvih prepreka. Čak sam napisao da si član partije. — Jest. stari se užasno razljutio. A ti samo pamet u glavu! Jedina ti je mana što si završio taj fakultet. ne bi bila mnogo bolja. drug Brabec. a onda si natočio čašicu domadeg vinjaka. — Pa. a moliš boga da ga ne nadeš. s tom nakaradom od fakulteta? Nisam mu odgovorio ništa. — Sad kad nema onih nacionalista da ga koče. koga je otac navodno "zadužio" da pogura moju molbu. Ljubo Brabec se odmah po povratku iz vojske uspio zaposliti u Agropromu. a onda ti karijera ne gine. — Osim toga — doda on. novinar mora biti i te kako pismen! — Mora.

— Rekao sam "povjerenje drugova". Dobro sam vidio kako je Miki došao. Onda mu je Ljubo počeo nešto govoriti. poslova koje smo namjeravali raditi nigdje nije bilo. — Nisam mislio tako — nasmije se Ljubin otac. Bila je to ukusno uramljena velika fotografija nastupa VIS-a Gromovi pakla na srednjoškolskom natjecanju u Virovitici. nego sitni ekscesi njegove prakse. mi imamo povjerenja u našeg Ljubu — rekao je naivno netko iz našeg bivšeg razreda. Kad je Ljubo prestao govoriti. saznao koga još čekamo. Jedino još Miki Grabar nije stigao. Peto poglavlje I. Vi ste mu prijatelji. drugovi su mu oni tamo gore. Nitko od bivših članova nije imao pojma da nešto tako dragocjeno uopde postoji. u takvim je slovima više ukazivao na Mikije-vu nebudnost i oportunizam negoli na njegovo šurovanje s "maspokom". tako da su svi željeli što prije zbrisati. ili nam se bar tako činilo. simbolična uostalom. Vlast je bila u rukama starih i prokušanih. kako nema zraka . pitajudi se što de se sad dogoditi.zbili za starog rukovodstva. tako da se ovaj skotrljao preko ukrasnog grmlja u lijehu punu vrtnih patuljaka. poljubio Ljubu i predao mu zamotani poklon. — Ali. predstavljala je. bila je to najgora proslava rođendana te godine. a onda su mu grunule suze na oči. godine. sišao je Ljubo u dvorište da dočeka Mikija. Koliko znam. godine ved znali na čemu smo. jer je nailazila jedna sasvim loša sezona. Pola sata kasnije. Kako bi prikrio uzbuđenje. pa su tako i Ljubini istupi bili puni različitih opaski o neželjenim kretanjima jučer. Kad sam Ljubi Brabecu s gorčinom u glasu rekao kako demo. ili 1973.. Rekao sam mu potom da ne znam što du ni kamo du. otišao je načas u drugu sobu. kad je stari Brabec ved otišao. Ljubo je neko vrijeme promatrao fotografiju.. to nije bio infarkt nego čir na želucu. a čitav život izgledao nam je poput pretrpanog vlaka na koji se nikako ne možeš uspeti. koji se upravo spremao otidi i ostaviti nas nasamo. Mane koje si nabrojao nisu bitne mane socijalizma. Miki je slegao ramenima i okrenuo se da de otidi. Oko osam uvečer bili smo u dnevnom boravku Brabecovih i zezali se uz nekoliko sasvim pristojnih hladnih aperitiva. Na sredu. blatnjav i poderane nogavice. Ako želiš sačuvati povjerenje svojih drugova. Na brzinu smo odjurili u bolnicu kolima Čede Kralja. to ti nije pametno. u skladu s tim. Silom prilika morao je nekoliko puta kritizirati i rad svog prethodnika. fudka za njegovo pametno obrazloženje. Kako se tražilo da se grešnici javno imenuju. Tada je drug Brabec. postati "suvišna" generacija. Vratio se blijed. Smjena generacija o kojoj se neprekidno pričalo bila je deklarativna. Pipnuo se načas po bolnoj vilici. Odškrinuo sam debelu zavjesu i gledao dolje na ulaz. da u ovom trenu ne vidim nikakve mogudnosti da izgradim i najminimalniji oblik egzistencije. Cijele večeri atmosfera je bila nekako usrana. Na taj rođendan bili smo pozvani svi. prije no što de izidi. te da mi se. a onda se valjda predomislio. Ljubo je morao ponešto redi i o Mikijevim grijesima i zabludama. i kao takva nije egzistirala u životu nego na naslovnim stranicama novina. pa i Miki Grabar. tek dobro provjerene pulene postojedih snaga. Fakulteti koje smo završavali ispali su besmisleni i uglavnom nekorisni. a onda je razmotao papir i izvadio Mikijev poklon. kako nam se činilo. vratio i opalio Ljubu šakom u bradu. to što govoriš čisti je defetizam i nedostatak idejnosti. Trajalo je to poprilično dugo. Vjerovanje da netko čeka da mi po-svršavamo fakultete i ukrcamo se u život pokazalo se naivnom tlapnjom. Stvarno. . a ona nekolicina mladih koja se uspjela popeti na pozornicu. te o radikalnim promjenama koje treba početi provoditi ved danas. Koji časak kasnije na vratima se pojavio Ljubo Brabec. za razliku od "izgubljene". on se namrštio i prekorio me: — Stanislave. što je učinio teška srca jer se ipak radilo o prijatelju. Mislim da bi mu sve to Miki oprostio da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. otvorio vrata i. trebao si malom Grabarovom redi neka ne dolazi. ali miran. Obukao je kaput. Mislim da smo te 1973. U jedanaest se Ljubo svalio na kauč i počeo se tužiti kako ga nešto boli oko srca. vezana uz Ljubin rođendan potkraj 1972. rekao: — Ljubane. ali nikad nisam saznao sadržaj tog razgovora.

On jednostavno spada među ljude koji uvijek nagrabuse. što ja znam. a on meni točno i detaljno razloži mehanizam srca i bubrega. Jazbinšek. kirurg. I tako. — Svašta je mogao biti da ga nisu zeznuli.. kad je sve to obavio. — Pročita Urologiju i gotovo sve zapamti. ali smo nakon toga prestali voditi ovakve i slične razgovore. jer je jako dobar s njihovom Sekom. Nastavi li tako. Na koncu. kad malo bolje promislim. a kako on nipošto nije htio pristati na to da pušta sezonske plesne trivijalnosti. Pristanem iz zajebancije. to nipošto ne znači da ona nije bila prisutna u našim životima. — Da. Bio je kinooperator. — Danas. U to vrijeme jurio je sa sastanka na sastanak. Pogodilo ga je to ponajviše stoga što se i sam u posljednje vrijeme počeo debljati. a Brambor. saznao je Jaromir Kralik nakon što je radi golog opstanka prodao dvije ploče Big Bili Broonzeva i jednu Muddvja Watersa. U to vrijeme ved se pričalo kako za pojedina radna mjesta postoje sasvim egzaktne tarife. Rezultat tog drugovanja očitovao se u tome što je Gogo ubrzo počeo slušati "crni blues". meni se jebe za politiku! — rekao je otac Franjo. ali nije došao. Pročita Osnove interne i traži me da ga propitam. održavao vodovodne instalacije i vrlo brzo uspio se uputiti i u održavanje složenije medicinske opreme. za što je Brambor imao sve preduvjete osim školske spreme.. Drugi dan je ponovo trebao dodi na ručak. radi u bolničkoj kotlarnici. Zatim je počeo davati molbe na sve mogude natječaje. Da se od tri tisude ploča i vrhunske linije (Fisher) ne može živjeti. — To ti je pravi fenomen! — govorio mi je Gogo Jazbinšek. a mogao bi biti . nije htio uzeti ni dinara. Mikijev otac. . ali znam da je nešto prčkao oko kotlarnice i centralnog grijanja. a možda je mogao biti profesor filmologije. prešao je preko uvrede. mogu te još uhapsiti! — rekla je majka. s užasom je shvatio. Pobojavši se da mu se nešto nije dogodilo. Vratio se potom starim uslužnim djelatnostima. čitati medicinsku literaturu. bududi da je politika na neki način privilegij entuzijasta a ne razočaranih. Slavko Grabar. Sad radi na bolničkom održavanju. Ti bokca. Brambor je došao u kudu Živanovidevih da u fušu sredi nekakve električne instalacije. ja sam posve prestao o njima govoriti. Umalo se nismo posvađali kad sam mu rekao kako je sve više nalik na oca. Ali. ali su u toj domeni poslovi i zarade bili toliko sporadični da mu nisu mogli osigurati stalne prihode. — Budeš li lajao naokolo. zamišljen i pomalo rastresen. da — promrmlja dr. Kako to misliš? — Pa tako .. nakon svega. pa na večeru. jedini je izlaz bio da se raziđe s vlasnikom diskača. koji ved tridesetak godina gradi socijalizam tamanedi naokolo janjce i prasce. motao se oko voznog parka. Pozvali su ga stoga na ručak. ponajviše od spomenutih janjaca i prasaca. u tim godinama... na početku sedamdesetih posve sam je ispustio iz vida. kad su me politika i ekonomija trebale najviše zanimati. Onda se sasvim nenadano pojavila dobra vila koja mu je pronašla posao. Prostor u kojem je svakodnevno provodio po osam radnih sati zbližio ga je s mladim liječnikom dr. objasni mi tehnologiju premošdenja. Tvrdio je da bi mu to bilo neugodno. Gogom Jazbinšekom. i bili su oduševljeni kad je njihovu kderku izveo u kino. jer je svojim otkačenim ukusom samo maltretirao plesače. Ipak. nego nekakvi Florev i Chain. ali ni jednu nije potkrijepio argumentima kakvi su funkcionirali.— Šteta — rekao je — što ne možemo o tome ozbiljnije popričati jer žurim na sastanak. bez kojih nisu znali okončati nijednu akciju. onako u dokolici. Zapravo. Neki dan mi priča o tome kako Fleming uopde nije zaslužan za upotrebu penicilina. nakon nekoliko godina prodat de sve ploče i liniju i nadi se ponovo na početku — bez ičeg! Kratkotrajni honorarni posao koji je svojedobno dobio u lokalnom diskoklubu kao diskdžokej istog je trena izgubio. to ni ja nisam znao! Slušaj. dr. Ostao sam iznenađen jednostavnom istinom njena panična iskaza. tko zna što bi sve mogao biti . Nitko nije htio plesati na "My Mojo Working". primio ga je na poslove održavanja u gradskoj bolnici. Tvrdili su da je otklonio kvar na rendgenu koji nisu mogli otkriti tehničari iz Zagreba. U proljede 1973. pobroji osnovna pludna oboljenja i šta ti ja znam. tako da sam i s njim prestao razgovarati o delikatnijim temama.. Ne sjedam se što je sve tamo radio. postavi televizijsku antenu i pojačalo za drugi program. II. a možda je mogao biti primarijus.

ali ne mora biti istina. iza očevih leda. Ali. — A kako se zove? — Ma. nije važno — odmahnu on rukom. ali Gogo kaže da se nede izvudi.. — reče on. Kako je on radio u bolnici prije podne. Tip je u šok-sobi. — Što je imao? — Ne znam — zamisli se on. premda sam prizore iz pornida još uvijek pamtio. — To između tebe i Arlete je sasvim ozbiljno? — upitam ga onako tobože uzgred. šetkamo bez cilja. bio zaljubljen i slično. — Eto.Arletina majka potrpala je najbolje komade ručka u "kostšolju" i poslala kderku da to odnese Jaromiru i vidi što je s njim. mogli su se viđati tek navečer. Bio je zamišljen i nekako neraspoložen. podigavši ruku kao da prisižem. Iskopao je to. — Ne mora. pazi.. Neugodno je o tome i misliti. Onda se ipak odluči: — Ljubo mi je rekao. — Tko ti je rekao? On zašuti i pogleda me ispitivački.. čini se. U lipnju je Arleta otputovala na nekakav bezvezni seminar kozmetičara. — Znam da je neugodno. valjda kakvu vezu . Preslušali smo dvije ploče slijepog Garrvja Daviesa. nakon čega su odlazili u njegov stan iznad kina Romanija.. — Nijem kao grob! — rekoh. a ona u kozmetičkom salonu poslije podne. odnijela je ručak u stan iznad kina i vratila se kudi kasno navečer. — Da. od starog. Samo je nekoliko prozora bilo osvijetljeno.Arleta. starost ti je ved na pragu. — Koje trojice? — stvari su mi još uvijek bile mutne i zbrkane. Ali Ljubin stari tvrdi da je nešto bilo između mame i. Sišli smo na korzo i počeli šetati. Što se tamo dogodilo. kao da se tog časa sjetio.. pa sam jedne večeri svratio u dragi stančid iznad kina. — Stanislave. konačno se prisjetivši da su ga tada još mučile stvari iz očeve informbiroovske prošlosti. Bila je topla lipanjska nod i odnekud se dutio miris lipe. — Idemo malo van. — Ono u vezi s tvojim ocem? — rekoh. što se moglo razumjeti: mnogo je radio.. a onda je Brambor iznenada utišao gramofon. — Valjda. Na njegovom primjeru mogao sam vidjeti kako zaposlenje i ljubav razorno djeluju na prijateljstvo. Priznajem. ali od tog dana počeli su ozbiljno hodati. molim te! Kome bih rekao? Stali smo pred bolničkom ogradom iza koje se razlistalo nekakvo ukrasno grmlje. nikad nisam saznao. bivša mačka Mikija Grabara. — Taj tip je izgleda nešto imao s mamom — iznenada de on. Stara "francjozefinska" zgrada crnjela se na pozadini zvjezdanog neba. a onda. Budem li mogao. . upravo to — ohrabri se on. Obedao sam Ljubi. kao da se dvoumi treba li mi uopde takvu stvar kazati. Mislio sam da hodamo nasumce.. Seka Živanovid . a ja sam se zaželio dobrog starog bluesa. a onda sam shvatio da me on vodi prema bolnici. A kad nestanu klape. Pogotovo nisam mogao zamisliti Arletu kako zuri u mrak i pozorno sluša baladu "Poor Howard" u izvođenju Leadbellvja. —Jednog od onih kojima je otac morao puštati onaj prljavi film. — Pa gdje je taj tip? — U bolnici. Kod Gradske knjižnice skrenuli smo i pošli uskom uličicom. Priča se da su tamo slušali ploče. Operiran je.. da . Umire od raka. — Ma daj. Brambor bi je obično čekao ispred kozmetičkog salona Ružica. sjedaš li se onog što sam ti pričao onda kad smo vrtjeli pornid? Nisam se mogao sjetiti. Oni su neka vrsta socijalnog vitriola što nagriza i uništava naoko besmrtne momačke klape. — I što deš sad? — Sutra du razgovarati s njim. ako ikom kažeš . — Nešto . u tom razdoblju Brambor se nije mnogo družio ni sa mnom ni s drugima. što je na neki način pogodovalo njihovoj vezi. ali ja mislim da ipak nisu bili toliko bedasti i nemaštoviti... doda: — Pazi da zucneš nešto. upravo sam saznao ime jednog od one trojice preživjelih.

— Tamo je iza onog prozora — reče tiho. — Dani su mu odbrojani. Ako mi umre, nikad nedu doznati ... — To je ludost. On izvadi cigaretu i kresne šibicom. — Nije ludost! Nikad nisi imao oca samoubojicu i informbiroovca, pa ne znaš. Moram vidjeti tog čovjeka. Moram s njim razgovarati, bar na tren. — A ako ti ne bude htio kazati istinu? On se potiho nasmije i sjedne na betonski dio ograde. — I to se može dogoditi — reče zamišljeno. III. Koji dan nakon toga otac je došao kudi ved u dvanaest sati, bacio svoju tradicionalnu "akntašku" u kut i rekao svečanim glasom u kojem se nasludivao trunak gorčine: — Ana, od danas se u ovoj kudi ruča u dvanaest. — Ali, kako, pa ti radiš do dva! — začudila se majka. — U tom grmu leži zec! Upravo sam im uručio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. Vradam se obrtu. Mami je od iznenađenja ispala iz ruke plastična zdjela s ved očišdenim šaranom. Otac je radio u obrtničkoj firmi svog starog prije trideset pet godina, pa je to: "Vradam se obrtu", zvučalo kao kad bih ja rekao: "Vradam se u špilšul". — Dodijalo mi je! — stao je objašnjavati otac Franjo. — Plada je sve manja, gubici sve vedi. Zajebava nas opdina, zajebava nas komitet, a najviše nas zajebavaju radnici. Svi se razbacuju smjernicama, platformama, reorganizacijama i prestrojavanjima, a jedini je izlaz u likvidaciji. Ti boga, imamo administraciju vedu od stanovništva Monaka, a dohodak ne pokriva ni troškove proizvodnje. — Šta, nema srede u udruženom radu? — upitah ga zajedljivo. — Ti da šutiš! — okomi se stari na mene. — To si ti rekao, a ne ja. Ako propada jedna firma, ne znači da druge nisu zdrave. Meni je ved dosta tog tvog antisamoupravnog zafrkavanja. To je sve rezultat škole koju si prošao. Slao sam te na fakultet da bi te tamo naučili anarhizmu, nacionalizmu, liberalizmu i drugim negativnim sranjima. I jasno, čim se ja suočim s problemima, ti deš biti taj koji de prvi likovati. — Ali, Franjo, ako si dao otkaz, što deš sad raditi? — upitala ga je majka uistinu zabrinuta. — Što du raditi! — skoči otac. — Nedu valjda živjeti od književnih honorara kao ovaj ovdje. Rekao sam ti da otvaram obrt. — Kakav obrt? — Beton! Isto što je radio i moj otac. Sredit du djedinu radionicu, uzeti dva radnika i nastaviti tamo gdje sam stao trideset devete. — Franjo, ti nisi normalan! — A zašto? — podigne glas otac. — U ovoj su kudi svi normalni osim mene! To je valjda zato što vas hranim i oblačim? — Nisi normalan — majka de jednako ljutitim glasom. — Zato što je uz obrt vezan čitav niz rizika, konkurencije, ogromni porezi ... — Ti mi se u to razumiješ! — I razumijem! — nije se dala majka. — Ako ti je firma u govnima, trebao si se potruditi i pronadi novu. U društvenom sektoru ipak je ... — Nema tu srede! — prekine je otac i tresnu šakom po stolu, tako da se jadni šaran ponovo skotrljao na pod. — Pa to sam i ja rekao — pripomenuh — pa si se razljutio. — Stanislave — uperi on prst u mene trudedi se da ne plane. — Ti si pisac. Važan i velik. Mama i ja to još ne znamo, ali ti zacijelo znaš. E pa, ako želiš završiti knjigu na kojoj, kako tvrdiš, upravo radiš, trebat de ti biti toplo, trebat deš biti sit i dobro odjeven. Zato me pusti na miru i briši u sobu!

— Stari, pa ja cijenim sve tvoje zasluge za ovu kudu — rekoh na odlasku. — Ali obojica smo rekli isto, pa ne znam zašto se ljutiš. — Ništa mi nismo rekli. Ako i kažemo isto, onda to znači nešto sasvim drugo. Izašao sam bez riječi. U životnoj školi bio sam nepopravljiv ponavljač. Nikako nisam mogao naučiti da sve prepirke s ocem moraju završiti u njegovu korist, a na moju štetu. Zbog činjenice što ne mogu pronadi zaposlenje, bio sam onaj koji nikad nije u pravu. Ušao sam u sobu i pokušao raditi na svojoj drugoj knjizi pripovjedaka. Htio sam se osloboditi fantastičke manire koja je upropastila moju prvu knjigu, i nekako otvoriti tekst prema suvremenosti, što mi se činilo ozbiljnom i vrijednom intencijom. Ali za sve te proklete stvari trebalo mi je mira i koncentracije, koje u ovoj ludoj kudi u posljednje vrijeme nikako da nađem. Napisao sam pet-šest rečenica što su se poput pijanaca sudarale svojim značenjima, izgužvao papir i izašao napolje. Na korzu sam sreo Gogu Jazbinšeka. Bio je blijed kao krpa, imao je masne podočnjake i djelovao je skroz-naskroz umorno. — Bio si dežuran? — upitah ga. Kimne glavom, a onda me pozove u prljavi birc na vinjak. — Vinjak po ovoj vrudini!? — rekoh, oslonjen o šank. — Radije du hladno Ožujsko. — Jebi ga, uzmi što hodeš, ja du vinjak. Zdenka, dva vinjaka! — Čekaj, ja du pivo. — Zdenka, dva vinjaka i pivo! Kad je debela Zdenka zveknula jedva propranim čašama o šank i natočila nam pide, on istrusi na eks prvi vinjak, a onda drugim propere zube, proguta ga i naruči još jedan dupli. — Gogo, sjedaš li se kako si me ono sjebao sa Čehovom? — rekoh ne bih li ga raspoložio. — Jebeš Čehova! Hajde, pij! — Koji ti je vrag, doktore? — unesoh mu se u lice. — A koji mi vrag nije! — reče on, pa odvrati pogled. — Idem na disciplinsku. — Zašto? — Zato što mi se nodas dogodila grozna pizdarija. Bio sam dežuran na internoj, a onda sam skoknuo van na pola sata. I... —I što se dogodilo za tih pola sata? Srušilo se bolničko krilo? — Samo se ti zajebavaj. Neki tip u šok-sobi pokidao si je sondu i sve one ... u nastupu ludila. Kad sam se vratio, bio je mrtav. — Pa, dobro, zašto si izlazio? — Brambor je kriv! Namjestio mi je neki komad. Ti znaš onu Žužu u ... — Znam Žužu — prekinem ga. — Pa to ti nije morao Brambor namještati. Žužu si može svatko namjestiti. — Govoriš istinu? — pogleda me unezvijereno. — Pa jasno — rekoh. — Ti si prvi koji ju je maknuo za vrijeme nodnog dežurstva. Mogao si pričekati, Žuža još nikom nije umakla. — Znači, stostruko sam zajeban! — zavapi on. — Ali, zašto mi je onda Brambor ... — Dobro, a gdje je bila sestra dok si ti bio sa Zužom? — Ne znam. Sve je tako čudno kao da je namješteno. Uglavnom, nastradat de i sestra. — Čekaj, nodas je Brambor bio kod tebe u bolnici? — sijevne mi u glavi. — Jest. Zašto pitaš? — Ništa, ništa ... a tko je tip koji si je pokidao te ... — Ma ne znaš ga ... Neki tip kome su izvadili ogroman karcinom. Ionako je umirao. Čekaj, ti kao da nešto znaš? — Ma drek ja znam. Daj da popijemo još po jednu. Rekao sam da ne znam, ali sam bio uvjeren da znam. Pretpostavljao sam da je Brambor izvukao dr. Jazbinšeka sa dežurstva kako bi mogao porazgovarati s tipom. Razgovarao je i duboko ga uznemirio, a onda je tip, mučen možda kajanjem, grižnjom savjesti ili tko zna čime — pokidao svoje

tanke veze sa životom i zgasnuo. Ipak, nisam to htio redi Gogi Jazbinšeku, jer mi je Brambor bio mnogo vedi i važniji prijatelj. Poslije je dr. Jazbinšek prošao kroz purgatorij disciplinske komisije, koja je, kao što se to počesto događa, utvrdila da na liječniku ne leži krivnja veda od one koja zahtijeva javnu opomenu. Osobito je dragocjeno bilo svjedočenje Jaromira Kralika, nakon kojeg je čak i liječnikovo izbivanje postalo dvojbeno. Ceh je "platila" sestra koju su otpustili s interne, ali su je tjedan dana kasnije primili u stomatološku ambulantu, pa je čitava afera ubrzo okončana na sveopde zadovoljstvo. A nesretni je pacijent ionako ved prije toga bio osuđen na propast. IV. Premda je otišao u privatne obrtnike, otac se nije odrekao svojih političkih aktivnosti i zanimanja, što de redi da je ostao SK. Promijenio je osnovnu organizaciju i iz firme prešao u mjesnu zajednicu, gdje su jezgru OOSK činili penzioneri i domadice. I premda je bio privatnik (eksploatator dva radnika), spram oca nitko nije bio nepovjerljiv, jer su svi znali da su opredjeljenja druga Ivančica oduvijek bila napredna i "na liniji". U novoj osnovnoj organizaciji nije više imao prilike prorađivati političke probleme vezane uz privredu i proizvodnju, nego se više bavio globalnim stranama klasnih, unutarnjih i vanjskopolitičkih problema. Govorili su tamo o opasnim silnicama američkog imperijalizma, o svojatanjima Makedonije od strane Bugara i stanovite Cole Dragojlove, o propagandnim potezima Envera Hodže, što je tatu ubrzo počelo zamarati, jer je o svemu tome mogao doznati i iz novina. S jednog od partijskih sastanaka, koji su se održavali svakog prvog četvrtka u mjesecu, došao je ozarena lica: — Drug Alapid ima brata u jednim zagrebačkim novina ma. Uredili smo da te prime za novinara honorarca. Ako se pokažeš, dat de ti i stalan radni odnos. Zgrozih se pri pomisli na tu vrstu posla. Horbat du tamo za druge, jurcati po tržnici i Supovim konferencijama za štampu, a gospoda etablirani novinari prepisivat de Tanjugove vijesti i uživati u hladovini. — A plada? — upitah ga bojažljivo. — To sam znao da deš pitati — smrkne se otac. — Ali, ni to nede biti loše. Alapid kaže da deš imati dvjesto pedeset hiljada. To je više od mamine penzije. — Od mamine je penzije sve više — rekoh razočarano ali nisam imao kud. Morao sam pristati. Nisam mogao redi ocu da se kao mlad književnik gnušam novinarskih nebuloza, pogotovo onih honorarnih, nego sam tiho spakirao stvari i otputovao u Zagreb. — Postat deš ti Ive Mihovilovid ili Pero Zlatar, samo ako budeš marljiv — rekao je stari na dan mog odlaska. — Samo ti pazi na sebe — rekla mi je mnogo realističnija majka — a ostalo, kako bude! Pronašao sam teškom mukom traljav sobičak, gdje sam se počeo osjedati kao najzapostavljeniji, najjadniji i najizguljeniji živi stvor na kugli zemaljskoj. Prve sam se nodi, ojađen i izgubljen, sasvim solistički nalokao i sutradan zakasnio na posao. Zapravo, na posao i nisam zakasnio jer ga još nisam bio ni dobio. Trebalo je prvo otidi i javiti se. Tredeg dana, dakle, uspeo sam se uskim stubištem i stao pred vratima na kojima je bila izvješena sljededa ceduljica: TRAŽIMO HONORARNE SURADNIKE, što je uvelike dezavuiralo silne veze druga Alapida. Pokucao sam i ušao. — Dobar dan! Ja sam onaj koga šalje drug Alapid. Katastrofalno debeo tip, s olabavljenom kravatom i znojnim mrljama što su se širile po košulji ravno od pazuha, pogleda me preko volje, povuče dim i zakašlja se. — Kakav Alapid? — upita me kad je došao do daha. — Pa, Alapid, brat druga Alapida ... — A, Alapid! — dosjeti se on i nasmije. — Alapid ti je ved dvije godine u penziji. Svrada utorkom na partiju šaha. A što ga trebaš? —Ne trebam ga. Drug Alapid me preporučio za honorarca.

otišao sam u obližnji Zavod za ceste i s vrata upitao žensku. ali me on zaustavi.. Stajao sam na ulici.. iako nije šepao. — A kakav? — Filozofski — rekoh pomalo stidljivo. glupo se nadajudi da de se možda neki kamion zabubati u tramvaj. jebeš ga! Baš nemamo srede! — A zašto. vidio si onu cedulju na vratima. To je bila moja prva "prikupljena" vijest objavljena u novinama. i tu su me zajebali. daj joj osobne podatke. — Slušaj mali. bio mi je neka vrsta mentora. Nakon tredeg gemišta je rekao: — Pazi.. S tim da si i spavao! Bez toga nema novinara. jasno . — Zajebi druga Alapida! Hodeš li raditi ili nedeš? — Hodu.još je bio u onom čudu iz prvih studentskih dana. jer je zbog posljednje zbirke pjesama malo okasnio s ispitima. čistačicu valjda: —Je l' te. A tu su nam potrebe najmanje. Moj kasniji novinarski rad bio je mnogo više određen utjecajem urednika koji su me slali naokolo. — Zato što bi svi takvi odmah u kulturu. mali. Nakon četrnaestog gemišta.— Ma. Mislio sam danas kupiti nove. Pogledah mu u noge i. kad mi se svijet činio beznadno lišen svake novinske spektakularnosti. koga su zvali Hromi Daba. — Književnost na Filozofskom fakultetu . Zato ti ništa nedu tumačiti. što je Hromog Dabu . Nitko nije visio obješen o Lebarovidevu uru. krenuo prema Trgu Republike. Kolika je plada. ali sam morao odustati. koji se u novinskom smislu doimao sasvim nezanimljivo. molim? — Sto pedeset hiljada — ispali debeli. odbaciti ga prema Sljemenovoj prodavaonici i usmrtiti nešto prolaznika. nije mogude! — uzdahne debeli. Onaj debeli. — Završio sam fakultet. Stao sam na ugao Ilice i Frankopanske te čekao. oko mene je brujao grad. grade li se u posljednje vrijeme neke ceste prikladne za novinsko prikazivanje? Malo kasnije naletio sam na starog druga Stojka Milica i s njim zaglavio u Mosoru. Ne sjedam se da sam se ikad u životu osjedao tako bijedno. u izvršenju tih zadataka nisam pokazivao baš osobitu novinarsku spretnost. a sljededeg tjedna izlazi ti Berislav Nikpalj u vlastitoj nakladi. — Ali. — A da pišeš kako je sve poskupjelo? — Pa to svaki dan pišu! A što je konkretno poskupjelo? — Cipele. drug Alapid . Tražimo honorarce i nikakva ti preporuka nije potrebna. E sad. Nemajudi kud. Izjadao sam mu se i upitao ga ima li on možda kakvih vijesti zgodnih za novine. — Ne smije biti iz kulture! Tu su im potrebe najmanje. Dao sam sekretarici podatke i izašao van da tražim te jebene vijesti. — Jebi ga! — rekoh snužden. Nego. — A što du raditi? — Sve! Što si završio? Nemoj mi samo redi da te Alapid gura zato što si završio nižu uzaludnu .. — Čekaj! — Molim? — Evo ti blok i penkalo. Dakle. Upravo je izašla pjesnička zbirka Božidara Brezinščaka Bagole. Javi se sekretarici. molim? — rekoh kao da mi nije pravo. Zatim sam. razočaran. uglavnom na mjesta na koja nitko nije želio idi. isteturali smo iz Mosora i na oglasnom stupu spazili svježe nalijepljen plakat za gostovanje Svjatoslava Rihtera u Zagrebu. Došao je u Zagreb da se dogovori za diplomski. Okrenuh se da du izadi. novinarstvo je poziv za koji se hode samostalnosti i snalažljivosti. slušaj. nigdje se nije čula revolverska paljba niti buka i žagor demonstranata. pa se kupi na teren i kupi vijesti. tutnjao promet. evo ti jedne. na primjer — opali on kao iz topa. — E. nitko nije vratio bana Jelačida s njegovim ogromnim postamentom.. Stojko se oneraspoloži i poče duboko razmišljati. molim vas. On je uvijek imao po neki odgovorni zadatak za mene.. a ja sam se pitao gdje su sad sve te vijesti kojima svakodnevno pune svojih šesnaest stranica.

vratio sam se kudi! — rekao sam poput kakvog iseljenika. Nakon osam sati dosadnog sjedenja. I. Otamo se nisam ni vratio. ja sam napustio dvoranu i predao vijest. koja ti je to budala napisala? Stvar je bila u tome da bi ti delegati bili izabrani. Ja nisam imao ništa protiv. Počeo sam raditi s ocem i ubrzo se izvještio u izradi raznoraznih betonskih proizvoda. Jasno. gurao japanere prepune žitkog betona. izgubio žuljeve i stekao tvrdu radničku kožu na dlanovima. ali sam i to otrpio i zauvijek napustio novinarstvo. Tako sam. dobio struk i bicepse. Gotovo da sam u njemu otkrivao novog čovjeka. valjda samo zbog toga da mi upropasti novinarsku karijeru. postao betonirac. — Izvrstan ti je onaj izvještaj iz Sabora. gol do . Jednog blagog jesenskog dana. koji je nakon tridesetogodišnje emigracije banuo na rodni prag. Razbolio mi se radnik. — No. toliko su mi te glupe kratice bile slične. ali još uvijek manje nego odbijenih molbi. Odlazio sam samostalno do tiskare i tamo na regalu ubacivao stvar u sutrašnje izdanje. umjesto novinara. pričali prostačke viceve. a svom radniku osamsto. Spakirao sam stvari. — To je zato što je Krešo VKV. zbog koje je netko odozgo telefonirao glavnom i rekao: — Bogati. a ti si priučeni — objasnio mi je otac narav ove socijalne razlike. na žalost. samo da je skupština imala kvorum. Smijali smo se nekakvim bedastim štosovima.izbacivalo iz takta. Na sastanak Prosvjetnog sabora nisam stigao jer sam sreo bivšeg cimera Vreu. Kako je vrijeme odmicalo priča je bivalo sve više. Dotle je moj otac zadovoljno trljao ruke. — Eto. Onda su me poslali na manje odgovorne zadatke i odredišta. uz paraf dnevnog urednika. U tom sam razdoblju najmanje sličio trulom intelektualcu literarnog tipa. suspendirati — rekao mi je Hromi Daba i zatražio da mu vratim blok i penkalo. primjerice. na tržnicu. pomodni knjižničar i stručni suradnik u SIZ-u za ceste. gdje bih vodio dugotrajan razgovor s čistačicom o tome zašto večeras nema te važne najavljene sjednice. kome ja ne bih mogao ni cipele očistiti. Teglio sam vrede cementa. Stari je meni pladao sedamsto dinara na sat. Jedina veza koju sam imao sa svojom osnovnom strukom bila je u tome što sam i dalje pisao novele i molbe za različita intelektualna zaposlenja tipa tvornički novinar. Jedina zadovoljština bila mi je pomisao da i Srebrideva majka govori svom poštovanom sinu stvari poput ove: — Nakon intervjua s Pajom Gregoridem. i onaj komentar o poreznim stopama — pohvalila me majka. koju je moj povratak obradovao. kao. kome je žlica zastala na pola puta između tanjura i usta. radio na mješalici. uglavnom iz seoske sredine. nadajudi se kako me skinuo s grbače. drndao vibrator za izradu betonskih bloketa i provodio naporan i zdrav život. a ja bih lutao po TEZ-u ili TPK-u. a ja sam samo hmrknuo. otkazao sobu i jedne nedjelje se pojavio na vratima dobrog starog doma. jer sam pao preko tezge i uganuo nogu. u svakom zlu ima i po nešto srede. Tako bi me poslali na sastanak Republičkog SUBNOR-a. ja sam. Osjedao sam se poput degradiranog oficira koji vrada sablju i činove. zapravo neke vrsti babljeg ljeta. moramo te. Bez po muke skinuo sam dvanaest kila. kako si mogao spasti na to da nas izvještavaš o cijenama bijelog luka i paradajza? Ubrzo sam prestao donositi tekstove uredniku. a ja bih zalutao u Gradski. — Znao sam da deš me obrukati pred drugom Alapidem — rekao je otac. ne znajudi da je sa mnom otišao i taj jebeni kvorum. a majka je izrezivala iz novina sve tekstove s inicijalima S. dodala je: — Za pametnog čovjeka i neugoda predstavlja korisno iskustvo. lokali pivo i prepričavali smiješne nastupe neobičnih mušterija. — Mali. koji je upravo dobio trista tisuda na Sportskoj prognozi pa je to morao s nekim zapiti. — Koga ti držiš pametnim čovjekom? — rekao je otac. Majka. Nikad se nisam tako dobro slagao sa starim kao u tom razdoblju. Tada je izašla i moja čuvena vijest o novoizabranim delegatima za neko sveučilišno tijelo. šalovao kalupe. Zatim bi me poslali u ŽTP. pa deš mi od sutra pomagati u radionici. Devedeset posto tih izrezaka pripadalo je novinarskom asu Srebrid Ivanu.

VI. a u mom izvještaju je stajalo da je po osamnaest dinara. ali sa znatno promijenjenim statusom i zadacima. nabijao po betonu upravo zalivene grobnice. nemoj da na groblju otpočinjemo nekakve gluposti. — Pa. Pošto mi se nekoliko puta požalio zbog sličnih stvari.pojasa. — Ne Mikiju. Pričalo se da je ostavila posljednjeg tipa. To je iskustvo punog kruga. što se njoj valjda svidjelo. ili ga polako nagriza paranoja deklasiranog elementa. — Molim? Šutjela je i pogledala me vrlo značajnim pogledom. ali ne toliko da bi se uvrijedile i otišle. a pokatkad je vodio i nagradnu igru za zagonetače hobiste. Bio sam patetičan. Pošto su se pogasile sve njegove funkcije i pošto je isključen iz SK. Jučer me zajebavao zbog izvještaja s tržnice. Na kraju mjeseca mi očita bukvicu što ljenčarim i opet me pošalje na disciplinsku. nego tebi. Da mi termin u studiju za "Želje" u devet navečer. — Zar misliš da si i ti jedan od mojih ljubavnih grobova? — upita me zagonetno i priškilji. — Sonja. — Imaju na stanici nekakvog Trkulju — žalio mi se Miki — kome mora da sam nehotice stao na žulj. ali nije gajio iluzija da bi u gradu mogao pronadi nešto bolje. stvarno dobro izgledao. nabijao sam po betonu i mislim da sam. rezolutan i odbojan. . Isti status i zadatke zadržao je i po povratku iz vojske. Ali. tako de nekako biti. ali ja to nisam pouzdano znao. iznenada. — Što je. Mislim da je išla teti na grob. pa to ne da u program. Šta ja znam tko se sve od tvojih ljubavnika mota po kudi! — Baš si zločest! — izrekla je onu stereotipnu frazetinu koju ženske rabe kad se ljute. da posudi neke modne žurnale. mrkve i salate. počeo sam se pitati da li mu uistinu bacaju klipove pod noge. pa onda zaključa studio. Sutradan mi je poslala telegram glupa sadržaja: POGODI TKO MISLI NA TEBE! Tredeg me dana uhvatila na korzu. ipak me sve to na neki način zabavlja. kao da joj sunce smeta. i ništa tu ne treba dodavati. Iste večeri navratila je do moje mame. Vodio je onu glupu emisiju "po željama". Navodno je njegova žena kupila mrkvu po dvadeset dinara. Pogledah je. Upoznali smo se. — Čuj. utrpala se Mikiju i meni na Topove za Cordobu. — Ništa te nema kod Mikija? Ne želim smetati. Milan Grabar ostao je u radnom odnosu na lokalnom radiju. — A zašto im ne daš otkaz? Možda to i očekuju? — upitao sam ga nakon jednog takvog razgovora. Da mi je sad ta linija! I onda. koju sam u posljednje vrijeme nekako izgubio iz vida. Nekako se protegnula. Ponekad mi se čini da je tamo samo zato da bi mene jebao u zdrav mozak. moram odmah napomenuti da se dobar dio naših poslova obavljao na gradskom groblju. Valjda stoga što sam u tom periodu bio fizikalac svjestan vlastite snage i zdravlja. onako zauzet teškim fizičkim poslom. Drugi dan me šalje na disciplinsku zato što emisija još nije snimljena. Onda me pošalje da razgovaram s nekim ljudima. premda nikad u životu nije šila. ljepotice? Obilaziš grobove bivših uspomena? — rekoh blesavo—patetičnim glasom. mora da je baš na to pala. Nije bio zadovoljan poslom koji radi. — Ide li. javljao se s tržnice sa svježim cijenama rajčice. Dakle. dobila jasniji struk i čvrste grudi. niti evidentira. a četvrtog smo se dana poševili kod nje dok je Miki dežurao na radiostanici. odnekud se stvorila Sonja Grabar. Kako bi bilo jasnije. Nosila je kanticu s vodom i buket svježeg cvijeda. voljeli i razišli. skupa sa "šnitovima". osobito kad bi joj slušanost opala. Valjda je to bila posljedica ljubavi koju je vodila sa svim onim tipovima otkako mi je dala nogu? Znao sam barem za trojicu. — Mikiju smetati? — začudi se. "tete Ivančid". majstore? — upitala me vragolasto i nasmijala se. Koliko je godina prošlo otkako si me pokopala? — Stanislave! — reče ona ozbiljno. Izgledala je prvorazredno. a roditelji pažljivo pratili novu epizodu serije o popularnom inspektoru Colombu.

Ponajprije stoga što mu takvu karakternu crtu nikad nisam uspio zamijetiti. Skidajudi rolu s projektora. medu kojima su bili i filmovi s raznim egzotičnim temama (crnci. jer je Kalafatovid odbijao našu radoznalost riječima: — Dečki. mogli smo samo nagađati. A što se na tom putu jadnom filmu događalo.—Je li istina da Mikija zezaju na radiostanici? — upitao sam Ljubu. koji je radio kao carinik na jednom od jugoslavensko-austrijskih graničnih prijelaza. U loncu se upropaste tri metra. Odmah nakon toga velik kontigent tonskih osmica donio mu je bivši školski drug Kalafatovid. ali je seks u njemu bio sasvim eksplicitan. Pero daje rolu Franceku koji ne može dočekati. pomalo zbunjen i iznenađen. Prije špice ugledao sam golu žensku i natpis "Climax". U to vrijeme pornografski filmovi uskog formata nisu bili privilegij Mikija Grabara. Bolex. mogli ste ga odmah. pozvao me da dođem vidjeti nešto jako zgodno. ali sam svakako želio spomenuti tu zgodu. — Kolekcije? — Što se čudiš? Ljudi svašta skupljaju. ali su projektor nabavljali zbog toga što su pornidi kolali i predstavljali stvar koju lako možeš posuditi na dan-dva. Recimo. Istina.Mirček Bajs. prokrijumčarena u torbi punoj pribora za novorođenče. Prvu dopunu mršavog začetka zbirke izveo je Mikijev kolega s radija . ved su se raširili po čitavom gradu. Vlado Gadeša donio mu je iz Danske prve dvije tonske osmice.. Kad sam ga posjetio. jer predstavlja začetak jednog neobičnog hobija i jedne nevjerojatne zbirke. — Da! A skupljanje maraka. Zatim je Miki uspio od nekog povratnika iz Švedske kupiti deset rola prvoklasnog materijala marke Eros. pa film odvrti odmah. priglup i trajao je sedam-osam minuta. izvadio je iz ormara novi Eu-migov projektor za osmicu i super-osmicu. Zatim Marko posudi film Šilji koji ga progori na tri mjesta. pa je Miki uskoro morao nabaviti i tonski projektor. zamračio sobu i pustio film. bio je pravi mali križni put. On ti onda pusti super-osmicu kroz kudište obične osmice i polomi ti četvrtinu perforacije. s posebnim dodacima za pojačavanje uzbuđenja. Zašto netko ne bi skupljao pornografske filmove? — Pa jest — složih se. Vijetnamke. koji s Mikijem od onog zlosretnog rođendana nije razgovarao. Kad si jednom pustio u opticaj vlastiti pornid.. pa si to izreže za uspomenu. bilo je strahovito teško pratiti njegov put. zapitati koliko pornida posjeduje. za vrijeme ručka. . ne rujte po mojim poslovnim tajnama! Da mu tko ne bi zamjerio na uskodi ili jednostranosti zbirke. Šiljo daje rolu Peri kojem se jako dopadne jedna ševa i neko kratko pušenje. mnogi vlasnici projektora nisu posjedovali pornide. Luč i domadi projektor tvornice Iskra. Miki je uz filmove počeo prikupljati i drugi materijal: pornočasopise. Ghetaldus. hajde! — odmahnuo je rukom. I onda ti na kraju film ne vradaju jer su mu izgubili svaki trag. U proljede 1974. kao što su: Eumig. koje Francek nadomjesti sa tri metra neke svoje role na kojoj je snimka proslave rođendana njegove bake Mileve. Film je bio nijem. fotostripove. zacijelo no bi bilo ni Povijesti pornografije koju danas držim u ruci. A da nije bilo tog kolekcionarskog hobija. O tome kako je carinik došao do ove zabranjene por-norobe. značaka. — Samo mi djeluje pomalo . — Ma.. pa ga nakon deset dana moraš posuditi od nekakvog Pepana kome su ga posudili ljudi iz drugog grada. specijalne prezervative. Znao sam Mikija pa nisam ništa odgovorio. Meopta. a isječena mjesta zalijepi selotejpom. revije za meku i tvrdu pornografiju. lezbijke i slično). Kad bi tko u razgovoru spomenuo da ima osam-milimetaski projektor. posudiš film nekom Marku koji je tek jučer kupio projektor. hermafroditi. razne "gadgete" pornografskog karaktera. omakne mu se i skotrlja u lonac "cušpajza". neozbiljno . koji mu je iz SR Njemačke donio tri nova filma. Optika i Gradski magazin tih su godina napravili strašan posao prodajudi razne projektore. i slično. — Što de ti to? — upitah ga. a nakon toga odvrtio se pravi tvrdi pornid o inkasatoru koji posjeduje osamljenu domadicu. jer mu stop-projekcija nema zaštitnog filtera.. bočica od pida i uličnih pizdarija djeluje ti ozbiljno. — Pa znaš ti njega! Godi mu da se smatra žrtvom. Silma. — To je prvi film moje budude kolekcije. jer su posuđivački kanali bili tako propusni da se događalo da koji dan kasnije od nekog posudiš svoj vlastiti film. koju de Miki u idudih desetak godina sakupiti. Ne sjedam se više o čemu smo još razgovarali te večeri. mirne duše.

odnosno filmovi u kojima je objekt žudnje — "atipična žena" (Japanka. Dokone gospođe — to su svi oni filmovi u kojima se emancipirana žena nalazi u stanju seksualne frustracije nastale "neispunjenjem". Miki lucidno u osnovi rudimentarne fabule pronalazi funkcioniranje sljededih pornografskih "arhetipova": 1. Miki pronalazi prisutnost motiva "đavolova uda". Dominantno područje ovog žanra jesu filmovi sa sadomazohističkom tematikom.. I tako dalje. portir orgija s gazdinom kderkom . No. vampirima. U "mitskoj analizi" tajnih sadržaja pornografskog filma. u minucioznoj analizi. koji sa drže radikalan obrat iz profesionalne u erotsku situaciju. To su filmske priče o ženama na odmoru. pa čak i filmovi o prostituciji. serviserima. koja de ovoj disciplini donijeti mnoga poboljšanja i prednosti: bolju kvalitetu slike. Nakon nekoliko globalnih tematskih zona. Tabu tema — čine filmovi u kojima se razrađuju različiti devijantni oblici seksualne imaginacije. eksplicitnost i samorazumljivost filmskog medija dali su ovom žanru prevlast nad svim ostalim pornografskim žanrovima. medicinska sestra. čistačica. u koje je autor potrpao njemu dostupne filmove.). aspirantica na radno mjesto i slično.).). Uredske teme — zapravo su seks na radnom mjestu. provalnicima. sadomazohisti i si. Macho-snovi — okupljaju sve filmove u kojima je pornografski potencijal vezan za različite bizarne i egzotične sadržaje. poslovna partnerica. mogudnost lakog kopiranja i umnažanja geometrijskom progresijom. pornidi o snimanju pornida. Konkretnije. 10. vilama i slično. svjedoči o visokom stupnju iskustvene upudenosti u predmet. Mem-brum diaboli jest strahovit organ. Očiglednost. na kongresu i slično. 3. kojoj nedostaje tek uvjerljiviji i stabilniji kriterij razdiobe. Dominiraju kombinacije muškarca i više žena. Pornografski film najviši je vrhunac koga se pornografija mogla domodi.. "medicinske tematike" u kojima osnovu seksualnog zbližavanja čine bolničke ili ambulantne okolnosti. Mahnitanje vi-deopornosa na tržištu pornografije oborilo je trenutno akcije svim ostalim pornografskim proizvodima i odagnalo ih na krajnju marginu pornografskih trendova. 5. 9. U ulozi penetratora obično je šef.). kao krajnjeg ideala pornografskih artikulacija. dokumentarci o nodnom životu. Premda zaboravlja istaknuti mogudnost atipičnih i hibridnih obrazaca. Milan Grabar niže dvadesetak obrazaca. Uljez u ložnicu — u ovaj obrazac ubrajaju se svi filmovi o poštarima. Doktor u krevetu — objektivira se u filmovima tzv. vratimo se teorijskim razmatranjima žanra pornografskog filma širine osam milimetra. sasvim opravdano stoji u Mikijevoj Povijesti pornografije. jednostavnost upotrebe. Miki se poput pravog tematologa bavi tipologijom osnovnih pripovjednih situacija prepoznatljivih u pornožanru. Socijalno-revanšistički filmovi — sabiru stanovit broj rjeđih primjera u kojima podređena klasa seksualno podređuje onu nadređenu (radnici obljubljuju tvorničarevu ženu. jer Miki tada nije mogao ništa znati o slavodobitnom pohodu pornografske videokasete. tropski pojas. obdaren sposobnošdu . haremi i si. inkasatorima. stop-snimku. 2. 4. što. i tako dalje. pacijentica. uglavnom prema vrstama seksualne fiksacije (heteroseksualci. slowmotion. Sve to stoji u Mikijevoj knjizi crno na bijelo i predstavlja tek djelomičnu istinu. 7. Kako je pravi konzument pornografije u biti malograđanin. pa de se dalji njen razvoj baviti tek sadržajnim obogadenjima ved formiranog žanrovskog kodeksa. golemih razmjera i neiscrpne snage. Nadalje. to su svi pornidi u egzotičnim ambijentima (pustinja. Mitsko mjesto ovih filmova. mogudnost lakog prematanja. koji se kredu od bi zarnosti pa sve do nasilja i perverzije. vedu dužinu trajanja. Parodije — kako Miki Grabar humor drži zabranjenim mjestom pornofilma. 8. sve pornide koji u sebi sadrže ovaj element smatra žanrovskim parodijama. u kavani. Filmovi o zvijezdama pornida. homoseksualci. crnkinja. ovoj zoni treba pribrojiti i pomiče s vrago-o vima. daleki arhipelazi. trbušna plesačica i si. takvi su filmovi nadilaženje njegovih seksualnih ograničenja. jest "pregled". 6. prema Mikiju. Persiflaže — u ovaj podžanr Miki trpa sve priče koje počivaju na literarnim ili mitskim predlošcima (Modrobradi. Snjeguljica i sedam patuljaka i slično). anemidanka. a tipični žanrovski karakteri su liječnik. unatoč metodološkim propustima. Autorefleksivni filmovi — to su svi oni filmovi u kojima se kao osnovni sadržaj nalazi sam pornografski film. a trpiteljica je snošaja sekretarica. Zanimljivo je da motiv Crvenkapice pronalazi u svakom filmu u kojem junakinja seksualnim inzultom biva spriječena u nekakvom dobročinstvu."Sedamdesete su godine pod dominantnim utjecajem slavnog žanra pornoosmice".

recimo . Mnogo vedu pogodnost od sobe predstavljale su razne priručne prostorije. Bude li itko ikad pisao "estetiku pornografskog filma". tonuli u zaborav. Zamislite užasa: vrtiš s društvom Night Ladies. I dok je obična smrtna raja gnjavila da i na nju mislite bude li se što gledalo. sestara i ostale rodbine. Moram napomenuti da je kult pornoprojekcija u našoj sredini promovirao "komentatore". što obiluje mnogim pametnim i uvjerljivim zaključcima o postojanju raznih tipova prezentacije ovih nezaobilaznih pornografskih toposa. Miki se vrada nekim iskustvenim zapažanjima na kojima gradi fenomenologiju ključnih motiva žanra: penetracija. nervozno pušedi u zamračenoj . purica s mlincima bu ti se oladila! Kasnija pojava tonske osmice učinila je ovu mogudnost još kompliciranijom. podruma. te se kretati unutar onog obzora koji je nazreo Milan Grabar u svojoj rukopisnoj studiji. Još i danas je živa legenda o tome kako je deseteročlano pornofil-sko društvo. poput veš-kuhinje. Jedno od najvedih. čija se slava u toj domeni može usporediti sa slavom Dicka Cavetta. premda i sam često mučen sličnim pitanjem. ezoteričnom tvrdnjom. "đavolovom udu". Iznenađen ovom bizarnom. Da biste upriličili filmsku pornopredstavu. kunilinktus. tipizirana tehnika reza u sekvencijama sladostrašda. živa ili mrtva. Uz projektor. Iščitavanje Grabarove Povijesti pornografije. po "komentatore" se odlazilo kudi. Pornidi su. a Bumbovi se komentari još i dan-danas prepričavaju u kuloarima bivših lokalnih pornofila. poznavanje bizarnih izvora prati neupudenost u notorno poznata djela. Nakon dužeg prekopavanja po priručnicima. po mogudnosti luksuznim kolima. dovodi čitaoce u strašne nedoumice oko autorovih sposobnosti i lucidnosti. poslalo emisara i taksista da dovedu Bumba Zlatica iz Zagreba. Kudni prostor (soba) nije bio osobito funkcionalan zbog mogude inkomodacije od strane roditelja. Čekali su s projekcijom četrdeset osam sati. I to na sasvim osobit način. opskrbljeno s osam novih filmskih rola. još jednom mi je pokazao koliko je Miki bio površan u korištenju stručne literature.Zvonka Letke u njihovim domenama. film i pratedi pribor. ejakulacija i slično. pronašao sam Lo Ducinu Novu enciklopediju seksualnosti iz koje je Grabar nedvojbeno parafrazirao bizarno znanje o tzv. kao što to obično biva. Da pobrojimo samo neke od njegovih rezultata. morali ste imati adekvatan prostor za gledanje.ponavljanja akcije. koji nam približavaju bit filmskog uprizorenja pornosvijeta: odsutnost subjektivnih kadrova. tavana i tako dalje. felacija. ili. prisutnost sintetičke naracije u grupnim temama i analitičke u "dual-nim" temama i slično. visokoparno intonirano poglavlje o pornoosmici navodi i iskustvene primjere iz prakse gledanja. pa tko je napisao ovu smjesu izvanrednog štiva i morskih gluposti?" A ja. u proizvodnji filmskog poduzeda Swedish Erotica. Briljantne logičke opservacije smjenjuju se s gotovo tupavim pogreškama. Drugi preduvjet bilo je postojanje prikladne publike. bilo je potrebno zadovoljiti nekoliko bitnih preduvjeta. naravno. Redak u kojem se tvrdi da "membrum diaboli" nije dopušteno ni masturbaciju ni felaciju. Mladena Delida. pokušao sam pronadi Mikijev uzor ne bih li se i sam bolje uputio u taj pomalo demonološki problem. uporno inzistiranje na jednoznačnoj. strogo kodirano vođenje paralelnih radnji. a mama ti s druge strane vrata viče: — Sinek. osobita upotreba krupnog plana i detalja. jer se na solističko gledanje pornofilmova gledalo s onom istom moralnom indignacijom kao i na solističko uživanje u alkoholu: U publici je redovito morao biti bar jedan gledalac koji je na seansama slične vrste stekao status i dignitet duhovitog komentatora. po stoti put mi pada na pamet. ali je njihova nedostatnost bila često vezana uz nisku razinu komfora i uz uobičajeno nepostojanje električnih instalacija. u pravilu muške. zacijelo de morati ustanoviti postojanje posebnih žanrovskih narativnih i filmskih postupaka. naglašavanje komplementarnih seksualnih tehnika u dubinskom mizanscenu. ako ne i najvede komentatorsko ime tog vremena bio je moj veliki prijatelj Bumbo Zlatid. Njegova besmrtna slava omogudila mu je da do trena ženidbe vidi dvije do dvije i pol tisude pornida a da nikad nije posjedovao čak ni kinoprojektor. student RGN-a. Čovjek gotovo da se upita: "Dobro. pa je kao takav mitski podtekst svake pornografske maštarije. imam bar priručni odgovor: "Napisao je to moj prijatelj Miki Grabar s kojim sam stradio bar polovicu života!" Na sredu. čvrstoj kodiranosti naziva smjenjuje se s nedopustivim terminološkim kaosom i slično. jer se bez njih seansa nije mogla ni zamisliti. potonji naftaš. koju smo u tim godinama obilato upražnjavali. jer se promatranje pornida bez duhovitih zafrkancija držalo sumornom i ispraznom rabotom. Nakon metafizičkih i spekulativnih nagađanja.

čiji su prozori imali rolete. Koliko se sjedam. Kad bi se prepričavali filmovi. što je s repeticijama najboljih scena osiguravalo nesmetanu projekciju do ponodi. Jasno. tko to tamo trese pepeo po tabureu Majevida? Ni nakon deset minuta pornida stvari s glavnim glumcem nisu išle nabolje. Projekcije je obično započinjao Majo Latas riječima: — Nemoj da je netko gasio čik. — Gogo! — pozvao je potiho Bumbo dr. ali su na cijeni bili i otoman iz palete Šipadovih proizvoda. Čini mi se da se radilo o osam petnaestominutnih rola nijemog filma. — Pa ti gledaš na krivu stranu! Ono ti nije film. sjededi na stolici vrtne garniture Treska. U tom smislu pogodnosti koje smo uživali dovodile su nas u istu ravan s posjetiocima najskupljih američkih "movie palacea". Jazbinšek. te se s izaslanikom i taksistom vratio u zamračenu dvoranu. ili drko po namještaju! Nakon toga bi operater Žuga Žumer. ili se radi o filmskom triku? — Što to? . pitao: — Je l' to onaj mutan pornid kad je Bumbo rekao da sisa nikad ne može biti prevelika? Jedan od preduvjeta. doduše ne nezaobilazan. mučedi se sa svojim narušenim vidom. počela je projekcija filma u kojem su. počele animirati nekakvog traljavog tipa sa zulufima.sobi. Blesan je tupo i bespomodno zurio u kameru. Kao projekciono platno. pa i blaga nervoza. dok se projektor postavljao na komodu Kosovka neke srpske tvornice namještaja. služila je velika kartonska oplata regala Rudi iz Podravske Slatine. nakon krade i neatraktivne ekspozicije. Latasova prodavaonica predstavljala je prostor najkomotnijeg i najluksuznijeg prikazivanja filmova. Sjedam se duboke tuge koju sam. nespretno ušnjiravao film u projektor i započinjao predstavu. dolazio je na seanse samo radi toga da sluša Bumbove komentare. žmirkajudi kroz debele dioptrije. ponajbolje gajbe piva. nego svjetlo iz za hoda! Ovoj primjedbi neki su se nasmijali. koga je ogromna dioptrija priječila u tome da pobliže razazna što se zapravo na platnu zbiva. Sjedam se jedne od najslavnijih projekcija koju su nesebično omogudili Majo Latas i Miki Grabar. inače velik poklonik zabranjenih pornoužitaka. U mračnoj prostoriji osjedala se čudna atmosfera iščekivanja. proživljavao zbog toga što je neki zlikovac kupio Oriolikov trosjed i tako me lišio omiljenog mjesta za pradenje pornida. sve dok Bumbo nije položio geologiju ležišta fluida. Stanoviti Zuga Zumer. Kad bi mu tko i viknuo: — Šarfaj. on bi. Preduvjet je bio fakultativan. zvučni bračni krevet Zvonko neke manje tvornice iz Virovitice i udobne fotelje Fahrudin jednog bosanskog proizvođača posoblja. Gogo nije odgovorio. prodaja regala Rudi sretno je nadomještena mutnobijelom pozadinom trokrilnog ormara iz Virpazara. da mu se nede dignuti? To je u kulturnim zemljama kažnjivo. Te su se projekcije održavale u večernjim satima u Latasovoj prodavaonici.promrmljao je dr. tadašnji poslovođa prodavaonice namještaja. ali sam ja s nelagodom ustanovio da Žuga uistinu gleda na krivu stranu. čija su lica imala karakter profesionalne legitimacije. ali u slučaju da projekciji ne prisustvuje "komentator". bila je i prisutnost pida. — Tip liči na profesora Doku Medvidovida — rekao je operater Žuga Žumer. ali se zato začuo ljutiti glas Maje Latasa: — Dečki. gdje je operater ved držao prst na prekidaču projektora. "šarfali" su mu drugi jer je za Zumera projicirana slika bila tek splet neartikuliranih mrlja. prolijevao pivo. Namjestio sam se udobnije u Oriolikov trosjed i počeo se dosađivati blentavcem koji je od erekcije bio udaljen milijun svjetlosnih godina. Osobito sam uživao pratiti film iz jednog Oriolikova trosjeda. koji je upravo bio dobio neke američke i danske osvajače "grand-prixa" u toj kategoriji. — Žuga! Jebo te! — s užasom je primijetio Bumbo. postajao je obligatoran. neosjetljiv na felatorna inzistiranja svojih partnerica. Jazbinšeka. —Pa to. najbolju prođu imale su projekcije što ih je upriličivao neki Majo Latas. dvije privlačne ženske. mamlaze! Žugo bi obično upitao: — Je l' na lijevu il' na desnu stranu? Pradena mačjim predenjem projektora. — Je li to s medicinskog stanovišta uopde mogude. S druge strane. Iznervirani Bumbo ustao je i sasvim iskreno prosvjedovao: .

Nakon toga uslijedio je pornid s izuzetno ekstenzivnim crnim protagonistom koga je ljupka plavuša zabavljala vještom felacijom. budalo. — Tko je to. zaustavio bih snimanje i rekao idiotu: "Dosta! Za danas se nisi spremio.. jer ti onda. — Majo! Majo! Otvori! — derao se netko vani ispod prozora zastrtog roletom. ne ide dim u oči! . — Majo! Majo! Žena ti je dobila trudove! — vikao je onaj glas ispod prozora. to je Negro. što nitko ne fuka. Marš kudi. nakon što je Holmes ved odradio neku anemidanku i upravo prilazio stanovitoj crnkinji. tip koji je Žugu Zumera sasvim neopravdano podsjetio na profesora Medvidovida. što je Bumba Zlatica nagnalo da izbaci poznati propagandni slogan jednog domadeg proizvođača bombona i slatkiša: — Ti bokca. odžačar vašeg grla! Zatim je uslijedio jedan izvanredan broj s neponovljivom Barbarom Bourbon. — Ako si popio pivo. to je onaj pizdek Gane Osmokrovid! — odmahnuo je rukom Žuga Zumer. sad konačno fuka! — povikao je oduševljeno Žuga Zumer. — Dečki. Žuga. — Majo! — javi se Bumbo. — A. neka vrsta pornowesterna. između dvije ševe. pokazujudi na ekran. ali žena mi je u osmom mjesecu . tako . — Eno. a nakon toga i dva filma koja kao da su bila ilustracija Mikijevog "arhetipa" — "uljez u ložnicu". i sam iznerviran. kad ti mačka puši. — A ako je zbilja . jer je gospodin Holmes plijenio pažnju gledateljstva više kvantitetom negoli kvalitetom. — On to ne vidi! — zgrozi se Bumbo. — Dečki. — Zato. jer je valjda shvatio da ga nitko nede pustiti unutra. koji se ipak negdje u dnu duše pribojavao inspekcije. zdravo je imati ovakav trbuh. — zapitao je naglas Majo. Žuga. — Evo ti ga.. sad konačno fuka! — rekao je Miki Grabar. — Gdje. — Koji je od ove dvojice Holmes? — pitao je Žuga Zumer dok je kamera. sada je pokušavao nešto konkretno uraditi marljivoj gospođici. pa vježbaj. — A kad bu se skinul? — naivno je upitao Žuga. učinilo mi se — promrmljao je kratkovidni operater. dečki? — upitao je potiho Majo Latas. ali su ga svi istog trena zaboravili kad se na špici pojavilo ime čuvenog Johna Holmesa. — Sigurno nam se hode uvaliti. — Majo. koji je izvanredno razlikovao glasove. eno. — Svira harmoniku — primijetio je Bumbo. znaš li ti. nego su samo otvorili frižider s pidem. sad dete vidjeti što je interkontinentalna raketa! — rekao je veselo Miki. koga je Bumbo morao pohvaliti: — Vidiš. Žuga. bogati. što je bila neka vrsta uobičajenog termina za pokušaj penetracije uz neadekvatnu erekciju. — Pa šta! — osorno de Bumbo. U prvom je protagonist bio podeblji mljekar.. nemojte tu pivu otvarati na krevetu Ljubica jer je ved prodan advokatu Majsecu! — upozorio je Majo neke ti pove straga. ne budi svinja! Kako bi bilo da dođem k tebi u operacionu dvoranu i tresem čikove po skalpelima. panoramirala prekrasan kalifornijski pejzaž. pa nam se želi uvaliti. a onda je morao hitno prekoriti dr. — Dečki. I stvarno..— Da sam sad na mjestu režisera. — A zašto? — bunio se Žuga. Jazbinšeka: — Gogo. daj.. da taj Holmes prije fukanja mora primiti infuziju? Inače bi mu mozak ostao bez krvi pa bi riknuo u nesvijest. ali tako porazno mlohavim organom da je sve djelovalo otužno. Momci. novi film! Onaj tip izvana još je nešto vikao o trudovima.. — Nedeš valjda zbog toga padati na jeftine štosove ganeta Osmokrovida? Krivo mu je što ga nikad ne pozivamo. molim vas da mi više ne dovodite na snimanje po vezi i protekciji!" — Misliš da je tip došao na film po vezi? — upitao je Gogo. daj Žugi kriglu da kroz nju gleda. — rekao je pomalo bojažljivo Majo. — Ma. gdje? — skočio je Žuga i malne prevrnuo projektor. majmune! Žena ti ima trudove! — viknuo je Osmokrovid vani po posljednji put. — Pa.

ili su pritjerani okolnostima zažmirili i dali mu taj posao. kao i zbog suprotstavljanja službenom organu i nedopuštenog spominjanja tzv. Doček je trebao početi u deset. koji su još k tome imali namjeru plesati. negdje u jesen 1973. Zaustavio se pred Majom. jer nije bilo nikog tko bi umio projicirati filmove. A onda se u njegovu sudbinu umiješao takozvani prst sudbine i jednim potezom riješio problem. i devetog. gospodin Maroje Kartelo. bezazleno je upitao: — Otkud inkasator na Divljem zapadu? Nakon osam premijerno prikazanih pornida. a onda pozvao hitnu pomod. Novi posao nije bilo lako pronadi. kako bi se prostorija doimala pogodnijom za ples. kuhinjski stol je gurnula u kut kuhinje. Ako se ne varam. a Sonja i Mikijeva Jana ved su sat vremena udarale završni glanc. repriznog. Uprava gradskih kinematografa raspisala je natječaj. jer se kinematograf nije mogao zatvarati. Sjedio sam sam u Mikijevoj sobi i gledao van. milicajce i tko zna koga. jer se film s Barbarom Bourbon morao odvrtjeti dva puta. Delon i Irena. Jaromir je počeo govoriti kako mu posao u bolnici počinje neizdrživo idi na živce i kako pod hitno mora pronadi nešto drugo. koji u to vrijeme nisu razgovarali. na kojemu se klatio pijani susjed Latasovih. — Prije sat vremena postao si otac! VII. Bilo je prilično toplo. dočekamo u njegovom stančidu. A onda je u sobu upao dr. — Kretenu! — izderao se susjed. jer je komandir Radovan priveo operatora Slav-ka Dangubu u stanicu zbog vožnje biciklom bez svjetala u pješačkoj zoni. Uz njega i Arletu. Mikija nije bilo kod kude. snijega ni za lijek. koga ved duže vrijeme nisam viđao. ali se gostima sugeriralo da mogu dodi i ranije. kad Brambor odvrti posljednju rolu velikog hita s Fešta. Jaromir je utrčao u projekcionu kabinu i sredio stvar oko Veselog regruta. koji se zvao Seksualno saznanje. napušeni. kinooperator kina Romanija. koji je mislio da se još uvijek radi o pornowesternu. Arleta je učinila sve kako bi mali stan iznad kina postao što prikladnije mjesto za doček Nove godine. Slavko Grabar. "spolnih organa". trebali smo dodi Sonja i ja. Osnovni problem bio je u tome što je stan bio premalen za devetoro ljudi. S osobitim zanimanjem čekalo se što de uraditi Miki i Ljubo. Dok je publika u sali zvižducima protestirala protiv ovako nesavjesnog postupka. Mikijev otac. U nastupu depresije izjavljivao je kako de radije prevoziti smede. tovariti vagone ili čistiti zahode. Ne znam zbog čega mu se tako iznenadno ogadila bolnica. što je ved druge večeri pokazalo sve svoje mane. nije uspio promijeniti rolu iz jednostavnog razloga što je pao na pod "šlagiran". pomalo pijani od prekomjerna piva. Zatim je Brambor sistemom zvučnika ozvučio cijeli stan i na koncu improvizirao neku vrstu primitivnog light-showa. zaključane u kupaonici. apotekare. kolače i pide.U drugom filmu "uljez u ložnici" bio je inkasator. izašli smo u svježu proljetnu nod. Stavio sam na Mikijev gramofon Au i prepustio se turobnim tonovima klavira. na koji se javio samo Jaromir Kralik. Da bi proslavio nov posao. u zidnom ormaru napravila sistem polica za nareske. neku vrstu "zidnog buffeta". Arleta je uspjela uraditi čuda. Pa ipak. umjesto gnjavaže kojom se svakodnevno bavi u Gradskoj bolnici. ukočeni od dugog sjedenja. Jaromir nas je sve pozvao da Novu 1974. pa sam ved u dam krenuo do Graborovih po Sonju i Mikija. U prvom su času pokušali stvar riješiti tako što je operator Partizana jurio biciklom između dva kinematografa i mijenjao role. te Ljubo Brabec. Natjerala je Brambora da ploče privremeno potrpa u smočnicu. Miki i njegova usputna mačka Jana. Zuga Žumer. Mislim da je bio nekako pred umirovljenjem . ispraznila hodnik i običnu žarulju zamijenila crvenom. Stvarno sam namjeravao dodi mnogo ranije. ali sam vidio da je stvarno u gabuli iz koje ga može izvudi tek promjena poslova i zadataka. Brambor je u studenom dao otkaz i vratio se svojoj zbirci gramofonskih ploča. Iz mraka je do nas dotandrkao stari bicikl marke Rog. koja je sa sto na sat odjurila u kino Partizan koje se nalazilo u drugom dijelu grada. Ne znam jesu li mu incident s pornidem oprostili. Unatoč tome. jer je te večeri morao napraviti dirljivu emisiju o trudbenicima koji de i u "najdužoj nodi" biti na svojim radnim mjestima. u traljavu novogodišnju nod. liječnike. a po svemu se činilo da de i kiša. Za trede predstave ruske komedije u kinemaskopu Veseli regrut. koji je smjesta dobio posao i po drugi put u životu postao kinooperator. Kino Romanija ostalo je tri dana u autu. pravedi se da se uopde ne poznaju. pa je naokolo hvatao i intervjuirao vlakovođe.

umotanim u masni papir. da ne kenjamo s mudrim razgovorima. na vrata je pokucao Gogo Jazbinšek s pečenim odojkom. mislim da moj stari baš i nije previše razočaran — primijetiti tiho. Koju minutu iza Delona i Irene. — Ali. DeIon je bio u izlizanom jeansu. I što je na koncu dočekao? Svi su ga izvozali. te na Petom Kongresu je zaključeno. . Te partija kaže ovo.. I to budzašto. velike ideje. u tome je njegova prednost pred tvojim starim. valjda zbog sličnosti s električnim igračkama. Bio je posve sijed. Arleta se razveselila kao djetešce. Gogo! — razveselila se Arleta i poljubila i njega.. te marksistički gledano . koji se u taj čas pojavio na vratima s novinarskim kasetofonom o ramenu. onda bi i lokao . bit de još mnogih rasprodaja idealu. nepozvan doduše. a kad bi mi vrijeme dopuštalo. — Ti si to. govorili smo da "ide na baterije". —Je li?! — rekoh pomalo iznenađen. te revolucija nas uči onom. One vaše ionako nede prije deset izadi iz kupaonice. pod rukom. — Izrezivao sam bubrege. pide i pičke — reče on u nastupu iskrenosti. Znaš. dobro . Kad budeš imao djecu. Zato što sam minimalizirao svoj život. oprostite. izvadio rolu iz ormara i postavio je na ved pripremljen kinoprojektor. Slavko. — Što dete. mali Ivančicu? — rekao je dr. — Ma uđi. opet gnjaviš moje prijatelje svojim agresivnim pesimizmom — rekao je Miki Grabar.i začudio sam se koliko se postarao. jer sam oca doživljavao na pomalo drugačiji način. ciknula i sve nas izljubila. — A što vas je zanimalo? — Struka. — Još je aktivan? — upita me dr. a hodao je jedva dižudi noge. Kako ti je mama? — Dobro. — A vi ste zadovoljni? — upitah ga pomalo provokativno. politika. Jebeš ga! Tako mu je to! Ali. fukao medicinske sestre i šire. pusti nam neki dobar pornid.. — A stari ? — Pa i on — dodah. ciste i slijepa crijeva. — Stari. Tada sam prvi put u životu gledao Duboko grlo (Deep Throat). — Zadovoljan? — ponovo se nasmije. karcinome. — Nije razočaran zato što se razočaranje pred djecom ne pokazuje. stari ti je prava dobričina i naivčina.. možda i jesam. forfarali i on na kraju nema ništa. doduše u nijemoj i podosta skradenoj verziji. — E. — Pa. Eno ti one budale od mog sina! On je u dvadeset četvrtoj doživio ono što je tvoj otac doživio u pedeset petoj. strašno naborana lica i koščatih udova.. — Znate. shvatit deš. a dolje u prtljažniku nove Alfe dva kartona Heinekenova piva. — Pizdarija — promrmljao je Delon i odmah počeo piti Konjak. ljudi! — rekao je. — Nije razočaran! — nasmije se on pa posuti par časaka. — Pa jest. Pola sata kasnije stigli su Delon i Irena. — I jest — s nekom tugom u glasu de on. slavni i priglupi pornid Gerarda Damianoa. upravo se vratio iz Pariza i donio mi ovo! — rekla je Irena i zavrtjela se pred nama kako bismo bolje vidjeli njenu parišku haljinu. Grabar. Nikad me nisu zanimale vlast. Čak je i posao morao ostaviti i vratiti se tamo gdje je njegov otac prekinuo pred sam rat. — Ona kurva Stela mi je jutros dala nogu i otišla s primarijusom na Balaton da tamo dočeka Novu godinu. — Nego. a Irena u uvoznoj ludoriji koja hi bolje pristajala kakvom domadem lakoglazbenom festivalu On je uza se imao dvije boce Remy Martina. Kad bi tko tako hodao. U devet sati bili smo svi četvoro u Bramborovu stanu. — Nije to nikakav pesimizam — branio se dr. revolucije i šta ti ja znam. dugo se ne viđamo — reče Mikijev otac — a nekod smo bili pravi kudni prijatelji. — Kad se samo sjetim kako mi je žučno znao tumačiti probleme. nemodno slegavši ramenima.. Miki se nasmijao. Grabar. Brambor je još dežurao u operaterskoj kabini i mi smo joj bili prvi gosti.

a onda mi se unio u lice: — Stanislave. U jedan po ponodi na vratima se pojavio pristojno pijan Ljubo Brabec. Zapravo. ali sam danas. ali znam da je negdje oko tri pijani Brambor počeo petljati nešto o tonu. — Od devet se motam s tom bombonijerom po kojekakvim krčmetinama. 74.— A što ti je to? — Odojak! Odličan je. uopde nije dočekao budan. Gogo se sjurio u dvorište. i to pješice jer na vozačke sposobnosti svoga dečka u idudih desetak sati nije mogla računati. lakozapaljiva narav i vjerojatno se zbog toga nikad nisam smio spetljati s njom. Doduše. U pola dva je otišla Irena. Ljubo je ušao i nastavio piti. ali se odojak više nije mogao spasiti iz ralja dvaju gladnih pasa susjednih stanara. mi dečki. Jelo se zapravo malo. baš u trenu kad ga je na prozorskoj dasci pokušavao kirurški stručno istranširati. pravedi se da ne primjeduje Mikija. — Zvao me do podne i pitao da li de Miki dodi — rekao je Brambor. — Njegova stvar! — rekao je Miki. otišao tamo i demonstrativno ga uzeo iz njihove špajze. U jednom trenu vede pribranosti upitao sam Brambora što je bilo s onim tipom u bolnici. Jasno. Bila je nagla. njemu nije baš pukao film. mačke su oduvijek u svemu bile umjerenije. Ponajprije stoga što sam i sam bio komplicirana i razdražljiva osoba. ali su svi potvrdno kimali glavama. nego se zavukao u kut gdje je samom sebi govorio neke nerazumljive rečenice na francuskom. plesalo nešto više. pa je navukla svoj novi kaput i demonstrativno otišla kudi. Nakon toga kresnuo je šibicom i upalio kremšnite. Sto bi to trebalo biti. s ogromnom bombonijerom pod rukom. ukravši gledaocima komadid trede role. Što se može! — Hej. zagledana u otvorenu bonbonijeru. Samo tom pijanstvu treba pripisati neugodnu zgodu kojom je slavlje okončano. ti si fin dečko! A fini dečki se nikad ne raspituju o gadovima. — Ja sam odlučio dodi. drugi s druge strane praga. jer se plamen "flambiranih kremšnita" smjesta prenio na pohabane tapete kuhinjskog zida. Obojica su se klatila na nogama. i dalje je sjedio u kutu. tko zna zašto. Brambor je štucnuo i izlio pola boce Remy Martina po kremšnitama. jedan s jedne. Svi su zašutjeli i pogledali Mikija. — Ulazi! Znaš da je Miki ovdje? — Znam. To mu je tako dobro uspjelo da Novu 1974. Odvratio sam joj nešto zajedljivo. Mislim da se naprosto radilo o ono čudnom porivu samopotvrdivanja kakav . Bili su friški pa su se zanimali jedno za drugo. Ne sjedam se više kako su se stvari dalje razvijale. jer je do ponodi ostalo manje od dva sata. Oko jedanaest ved pripitom Gogi Jazbinšeku ispao je pečeni odojak u dvorište. — Ljudi. obojica polupijani. kad malo bolje promislim. — Jebi ga! Skupljao sam hrabrost. osjedam se tako kriv da se moram smjesta napiti — zavapio je Gogo i odmah krenuo u realizaciju očajničke namjere. Ovo je za tebe — rekao je Ljubo i preko Bramborova ramena pružio bombonijeru Arleti. — Pa netko ti je pojeo pola bombonijere! — Šta ja znam! — uzdahne Ljubo. a ovaj je opet neumorno plesao s Janom. — Pa gdje si ti? — upitao ga je Brambor. da me ubijete ne znam više što. Ubrzo se zaboravilo na Ljubu Brabeca i počelo se slaviti. otvarajudi drugu konzervu. Prije tri dana poklonio sam ga Stelinim starcima. nikom nije bilo jasno. bogme. bez obzira na njega. Ne mogu se samo tako zajebavati sa mnom! Nešto prije deset. stigao je i Brambor i odmah iskapio konzervu hladnog Heinekena. s onim koji je navodno znao istinu o njegovom ocu. A dočekati Novu trijezan držalo se neukusnim. u komu je pao i Delon. pokušali flambirati kremšnite Delonovim francuskim konjakom. kako bismo sad mi prijatelji morali napraviti nešto veliko. Arletina prisebnost spasila je kuhinju od izgaranja. čini mi se da se nikad nismo tako žestoko izopijali kao te Nove. ali se zato pilo i previše. Nakon Goge. Oko pola jedan. Ta suluda namjera gotovo da je završila požarom. Sad smo svi bili na okupu osim Ljube Brabeca. nekakav podvig po kojem demo pamtiti dolazak Nove 1974. Brambor i ja smo. — Svinjo pijana! — rekla mi je Sonja kad sam se presamitio preko prozora i ispovradao u dvorište. Ljubo! — doviknula je Arleta. samo što je s francuskog buncanja prešao na englesko. Delon nije ni primijetio njen odlazak.

Po onom što se odande čulo. Jazbinšek. neka samo ide! Pogotovo ako je bos. a onda je Brambor iznio sasvim sulud prijedlog: — Dečki. ja ne mogu . uz povedi napor. — Ja ne idem. idem s tobom! Nismo se ni snašli. zacijelo bismo ga spriječili.zaključio sam. eno. — Debeli. obukla se i izjurila napolje. a bio je vezan uz zgradu kinematografa i susjednu trokatnicu. Ljubo Brabec. spriječi ga ti . Tad su te dvije nesigurne sjenke započele svoj pijani ples na uskom zidu. U tom trenu Brambor se ved pentrao po krovu. a potom odmah izgubio ravnotežu.. . i to uz osnovnu pretpostavku da je penjač spretan i temeljito trijezan. — Ali. Molim te. Miki. kao što smo činili u vojsci? — upitao je Ljubo. nakon deset minuta. pijano zapledud jezikom.. Jazbinšeka. dokopao zida. — A meni je ovog trena potrebno pišanje — rekao je Miki i otišao do zahoda. Njihao se malo desno. Nekoliko je puta posrnuo i okliznuo se. I on se u jednom trenu poskliznuo i na dupetu provozao niz kosi krov. ti si lud! — rekao sam zavaljen u fotelju iz koje mi se nije ustajalo. izadi demo preko terase na zid i ovako pijani prošetati se njime. — I kad bih htio. balansirajudi iznad onih deset metara koji su ga dijelili od betonirana tla. Tako demo znati da smo to zapravo mi! Ne znam što mu je trebao značiti takav suludi zaključak. jer je to jako zdravo za "blatfus" — promrmljao je Gogo i vratio se blaženom gemištaškom snu. Pogotovo onako pijani! O čemu se zapravo radilo? Taj zid dijelio je dvorište kina od dvorišta trgovačkog poduzeda. — Gogo! Gogo! — počela je tresti pijanog i usnulog dr. Onda se ipak zaustavio. znali smo da mu nije potrebno pišanje nego bljuvanje. jer smo nakon šetnje po dvadesetak centimetara širokom i osam do deset metara visokom zidu mogli završiti jedino u bolnici ili mrtvačnici. malo lijevo. ja du sam! Rekavši to.često zatitra u pijanim mozgovima. Na zid se moglo popeti preko visokog krova zgrade u kojoj su se nalazili kinematograf i Bramborov stan. Zašto da ginem mlad? Preda mnom je karijera — izjavio je Ljubo nekako smiješno i alkoholičarski patetično. ovako smo mu se divili znajudi da je ta šetnja nužna i neizbježna. Da sam bio trijezan. Onda se dogodilo nešto stvarno nevjerojatno. — I misliš da deš time dobiti nešto? — upitao je Ljubo. Stao je na nj jednom. Luđak bi htio hodati po krovu! — Što je? Što je? — prenuo se iz sna dr. ali se ipak. skinuo je ved cipele. — Dečki. Zakoračio je. ovako — sve mi je djelovalo zanimljivo i uzbudljivo. ipak du gledati. čekaj. ne manje pijan od Brambora. Da smo bili trijezni. — Gogo. — Ako pokušaš. a Ljubo se ved klizao. — Brambor. smjesta du pozvati miliciju! — poviknula je Arleta. a potom i drugom nogom. Redali su se nekakvi necjeloviti planovi. blaženo pijan. uhvatili se za ruke i. klatio i verao po neravnom crijepu. . pridigao i nakon nekoliko minuta našao se na zidu pored Brambora. — Zar ne bi bilo muškije da si palimo papire medu nožnim prstima. Kad su se na jedvite jade dokopali sredine zida. kad je shvatila da pijana budala ima zaista namjeru da se otputi na krov.. i ti si lud! . spriječi ga! — Dušo draga. — Idem — rekao je Brambor i pošao prema balkonu. zacijelo ne bih imao živaca gledati tako nešto.zgrozila se Arleta. — Mislim da nam je to u ovom trenu potrebno — odvrati on. Ljubo i ja stajali smo na balkonu. Uspio se ipak održati na nogama i umiriti.Vi dete ga gledati! Morate ga zaustaviti! — A kako da ga zaustavimo — nemodno je raširio ruke MikiGrabar — kad je danas njegov dan? Svaki čovjek bar jednom u životu ima svoj veliki dan. počeo je izuvati cipele kako bi nam pokazao da se ne šali. počela je pljuštati neugodna zimska kiša i oni su u jednom trenu stali. Arleta je vrisnula. Nije mi padalo na pamet da se penjem po krovu i šetam po zidu. — Jaro želi ovako pijan hodati po krovu . pa se teškom mukom uspravio. — Ovo je mnogo herojskije! — zanjihao se Brambor i istrusio još jedan gemišt.. ako nitko nede. iznenada je izuo cipele i čarape i poviknuo: — Brambor.

od kojih su najčešda bila stalna međusobna pred-bacivanja. — Bogati. a mogao sam. Brambor je bio samozatajna osoba (ako se izuzme činjenica da je pod utjecajem alkohola volio balansirati na zidu i raditi slične svinjarije). usputna stanica o kojoj nisam uspio doznati ništa — toliko im je veza kratko trajala. negdje oko sedam. Unatoč tome. Greeneove Srži stvari. Zatim smo čuli kako pričaju nešto i smiju se. Pa i to je bilo nešto. u svakoj osvojenoj djevojci nalaze neku vrstu poraza. Jedina stvar koje smo se pribojavali bile su stanovite nepoznanice iz Arletina seksualnog "predživota". gađali hladnim debrecinkama usnulog komandira Posavca i natjecali se u preciznom pišanju u kriglu od piva. gotovo sretni. iz kojih su proizlazili razni oblici psihičkih mučenja. a Irena je svoju prečestu samodu napladivala skupim poklonima i drugim pogodnostima koje su joj pružale njegove. dođite gore da prigrizete i popijete nešto — predložio je Ljubo. U jednom su trenu. nakon toliko vremena. — Što da radimo? — viknuo sam. ubrzo smo počeli razvijati razne oblike tihe nesnošljivosti. Ja bih nju obično mučio zbog netaktičnih stvari koje je uradila. a ponekad i po tjedan-dva. Eto. onako izgubljeni na visokom zidu. Nakon dva sata bančenja s vatrogascima. U toj vezi nije bilo ničeg što bi nalikovalo na vezu iz Hamsunove Viktorije. na tajanstven način zarađene pare. koji su ih u pola pet. krpala i nastavljala tamo gdje se činilo da joj je stvarno logičan završetak. njihov je odnos bio mnogo bolji. Miki Grabar i Ljubo Brabec. ili Zilahyjevih ili Gulbranssenovih romana. koji u svakoj novoj ljubavi. — Pa smislite nešto. Premda se ljubavima nismo predavali bezgranično poput dripaca iz romantičnih romana. ako se ljubav uopde može promatrati i mjeriti vremenskom — Eto. jednog po jednog skinuli sa zida. Ljubo je mirno i bezazleno odgovorio: — Htio sam da ti i Brambor uvidite da nisam pizda! VIII. to bi bilo ukratko o našim ljubavima u tom vremenu. ponovo svi odreda pijani. Potom je jedan od njih viknuo: — Problem je u tome što se više ne možemo vratiti! U prvi mah sam pomislio da se ne mogu vratiti zbog kiše. suočeni s opasnošdu visoka zida.uspjeli sjesti na zid. ona mene zbog svega što nisam uradio. — Ali. I smislili smo! Smislili smo vatrogasce. po svoj prilici. pod kišom. Delon i Irena predstavljali su još uvijek jednu te istu staru pjesmu. parala se. Bududi da sam svoje predodžbe o mladenačkim idilama izgradio na temelju primjera iz literature. mislim da smo u toj oblasti svi odreda bili okorjeli romantici. nismo se definitivno rastajali. još bismo uvijek bili na puperspektivom. otrijeznili i tako izgubili luđačku hrabrost pijanaca. Umjesto bezgranične predanosti. Kad ga je Miki upitao zašto je otišao za Bramborom na onu suludu šetnju zidom. pa je o svemu odlučivala Arleta. osvojivši jednu djevojku. uz pomod dugačkih ljestava. ali sam onda shvatio da su se. što je bio preduvjet dobre veze. a ja s njenim bratom. Opdenito uzevši. ponovo su počeli razgovarati. nismo se dobro slagali. Mladenačka ljubav koja je prošla svim stranputicama i uz sve vrhunce. skupa s dečkima. zezali smo se s nekim mačkama sa sela. kao da si izgubio sve ostale. jasno je da me prozaična i mlitava veza sa Sonjom ubrzo provela kroz razna razočaranja. izgledali nekako veseli. i to onako temeljito. tu stvar po službenoj dužnosti moram prijaviti miliciji. vi ste u boljoj poziciji. Što se tiče Brambora i Arlete. ali je zato ona imala savršen odnos s mojom majkom. tako nešto još nismo imali — rekao je komandir vatrogasne brigade Posavac. — Gospon Posavac. bez velikih prohtjeva. jer se pričalo da je nakon neuspješne veze s Mikijem prošla kroz više ruku. Jer. Mislim da je Delon polako bivao zadovoljan time što ima nekog tko ga nakon dugih izbivanja čeka. — Naravno. dva predsjednika SSO. kao i toliki naši vršnjaci. Tog jutra. koji su trajali po dan-dva. Sasvim je jasno da su zbog toga naši izlasci često završavali infantilnim svađama i privremenim raskidima. da smo krenuli pješice. Mikijeva Jana bila je bezvezna. pucala. krenuli smo svi skupa prema Vatrogasnom domu. .

Godine 1974. u našoj se kudi dogodila velika stvar inovativne naravi. Rezimiravši svoje prve obrtničke uspjehe, otac je kupio naš prvi osobni automobil, češku limuzinu marke Škoda. Mami se auto silno dopao, jer je bio izuzetno ukusno dizajniran, pogotovo što se tiče ratkapa i štosdemfera. Tata je rekao da ga na kupnju nije ponukao decentan dizajn, nego slava stare češke firme, kao i pogodnost cijene. — Pa šta! — zaključila je mama. — Naša crvena Škoda je možda jeftinija od Pavlidevog bijelog Mercedesa, ali je poznato da se bijela boja lakše maže. Osnovni nedostatak nabave češke limuzine bio je u tome što otac još nije imao položen vozački ispit, pa nas je na vikende morao voziti njegov prijatelj Dodo Đukid. Dodo Đukid nije imao automobil, ali je zato posjedovao vozačku dozvolu i stotinjak kilometara što ih je proveo u automobilu, osobno upravljajudi njime. Na izlete smo išli otac, majka, sestra, ja, Dodo Đukid i njegova žena, a pokatkad i njihov pas Floki, koga nisu mogli ostaviti samog kod kude. Valjda da se ne traumatizira! Tata i gospon Dodo odabrali bi neko pogodno odredište, ne udaljenije od četrdesetak kilometara, pa bismo rano izjutra sjedali u kola i ved istog prijepodneva bili na cilju. Naš privremeni šofer, gospon Dodo, imao je devizu po kojoj je trideset na sat mnogo manja brzina od one koja predstavlja životni rizik, a opet znatno veda od brzine prosječnog hoda. A moj tata, koji je u prvim danima osjedao divljenje i strahopoštovanje prema čudu češke automobilske industrije, držao se nepisanog pravila da je nakon svakih desetak kilometara dobro pustiti auto da se malo odmori i ohladi. Kad bismo stigli na odredište, mama bi izašla na svjež zrak i zadovoljno rekla: Tu! Užasnu sramotu doživio sam kad mi je jednog ponedjeljka Miki Grabar rekao: —Jučer sam išao biciklom na kupanje na Šljunčani. Forfarao sam ti starce negdje oko Vir ja. Veselo su mi mahali iz auta. Ja, koji sam s Delonom šibao podravskom magistralom sto pedeset na sat, ubrzo sam izgustirao obiteljske izlete u limuzini Škoda. Čak i kad je otac konačno uspio položiti vozački ispit, i kad se izvještio u vožnji do te mjere da se na ravnom usuđivao raspaliti sedam banki, ja sam izbjegavao otidi nekamo s njima, jer su se otac i majka u automobilu neprekidno svađali i nadmudrivali. — Franjo, jesi li ovog fidu propisno prestigao? — upitala bi tobože ravnodušno majka. — To nije bio fido, nego Volkswagen! —Znam, a jesi li ga pravilno prestigao? Nisi li vozio prebrzo? — Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran. — Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija. — Ana, bogamu, pa na ovoj cesti ved pet kilometara nema nikakve linije. Ili pak ovako: — Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen. — Ana, to nije Volkswagen, nego fido. — Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti? — A što, bogamu? — Pa, da ne dođe do sudara. — Zašto bi došlo do sudara? — Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, molim, mogu i ja pješice ... Jednom su se negdje oko Križevaca tako isposvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje od 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kudi svako svojim autobusom. Potkraj 1974. godine Delon me pozvao da pođem s njim na desetak dana u istočnu Srbiju i Makedoniju, što sam ja odbio jer sam bio u prilično velikim razmiricama sa Sonjom. Nisam želio nikamo putovati prije no što se situacija smiri ili razjasni. Otišao je sam. Nikad nisam doznao što ga je tamo zanimalo. Rekao mi je da se radi o čistom turizmu, ali su neki nagađali da se radi o proizvodima iz čahure maka, a drugi da je posrijedi trgovina ikonama. Kad se vratio, pričekao sam nekoliko dana, a onda otišao do njega. Umjesto na Delona, nabasao sam na njegova oca, koji se upravo vratio iz zatvora. I to prijevremeno. — Pa Čedo je jučer otišao u vojsku! — rekao je u čudu njegov otac. — Kako to da ne znaš?

— Nikom nije rekao. A vi ... vi ste se vratili? On naglo pocrveni i promrmlja nešto, pa se hitro povuče u kudu. — Zamisli svinju! Opet nikom ništa nije rekao! — jadala mi se iste večeri Irena. — To je prokleti čudak kakvog nema! Znaš šta je uradio prije no što je otišao u Makedoniju? Promatrao sam je, čekajudi da kaže. — Uplatio je dva aranžmana za skijanje u Bruniku. Trebali smo otidi u siječnju. Kako je mogao uraditi tako nešto? Pa morao je znati da ide u vojsku. — Morao je — složih se s njom. — Evo, karte i vaučeri su kod mene. Hodeš da ti ih dam, pa da odete ti i Sonja? — Ne znam. Pitao sam sutradan Sonju želi li o Delonovu trošku u Brunico. Odvratila je nešto nejasno, dvosmisleno, pa smo se nakon kradeg nadmudrivanja posvađali. Na koncu su u Brunico otišle Irena i Sonja, a ja sam se latio dovršavanja knjige pripovijedaka, koje su trebale pripadati takozvanom žanru stvarnosne proze. U tih tjedan dana uspio sam napisati tridesetak stranica i bio sam sasvim zadovoljan postignutim. Priče su bile stvarnosne, ali pomalo intelektualističke i simboličke, a u svakom slučaju mladenački napuhane i pretenciozne. Više se nisam oduševljavao Borgesom, Poeom i Kafkom, i nisam čitao fantastiku. Sada sam bio pod snažnim dojmom Thomasa Manna, Faulknera, Alberta Camusa, Giintera Grassa i nekih drugih važnih pisaca, tako da je stvarnosno u mojoj prozi bila tek podloga na kojoj sam pokušavao graditi metafizički svijet univerzalnih parabola. Bila je to literatura koja mi kod čitalaca nije mogla osigurati relevantniju poziciju, ali me književnokritički establishment i dalje držao piscem koji je na dobrom putu. Negdje u proljede sljedede godine sjeli smo Ljubo i ja u njegov "stojadin" i otišli do Delona, koji je vojni rok služio u mjestu nedaleko od Zagreba. Ovdje namjerno napominjem da je Ljubo bio prvi među nama koji je uspio dobiti društveni stan i kupiti automobil. Što se stana tiče, kako stvari sada stoje, nije bio samo prvi nego i posljednji. Zaustavili smo se ispred ulaza u mali garnizon, zapravo neku vrstu regrutnog centra, i naletjeli na stražara i dežurnog oficira. — Koga tražite, momci? — upitao je oficir, ako se ne varam s poručničkim činovima na reveru. — Došli smo u posjet vojniku Cedomiru Kralju — rekao sam. — Valjda Delonu! — veselo de poručnik. — Jebo te, baš de se razveseliti. Začudila me ta vrsta intimnosti, ali sam preko svega prešao šutke jer o vojsci nisam ništa znao. — Gane, bre, otiđi po Delona i reci mu da su mu stigli drugari — naredio je dežurni oficir vojniku s porte, a onda nas ponudio cigaretama. — Taj vaš Delon baš je lafcina, mamicu mu ... Sinod je bio kod mene na večerinki. Lepo smo se nalili. On je kriv, nabavio odnekud neko strašno francusko pidence ... Samo, momci, večeras ne preterujte jer sutra idemo na vežbu. Nakon nekog vremena vratio se Gane, salutirao i rekao: — Druže poručnice, nema Delona ni u sobi ni u klubu. Kažu da igra šah s pukovnikom Opsenicom. — Pa što nisi otišo po njega? — Druže poručnice, znate da se pukovnik Opsenica ljuti kad ga prekidaju u šahu. Pa još s Delonom ... — Dobro, dobro — promrmlja poručnik. — Momci, idem ja. Valjda de pukovnik da ga pusti. Znate, voli ga ko sina! Kad se poručnik udaljio, okrenuh se Ljubi, koji je stajao jednako začuđen kao i ja. — Delon je, izgleda, postao velika zvjerka u kasarni. Što ako nam se vrati s generalskim činom? Nakon deset minuta poručnik je stigao s Delonom. Ponašali su se poput starih prijatelja, zezali se i lupkali jedan drugoga po ramenu. — Dečki, stigli ste! — vrisnuo je Delon i izgrlio nas. — Da li si tukao starog jarca? — nasmijao se poručnik i lupnuo Delona šakom po nadlaktici. — Dva puta. Popizdio je. Lazo, idem ja sad s dečkima van. Hodeš s nama? Ima da se nalijemo. — Ne mogu, starino, na dužnosti sam. — Dobro, piši onda dozvolu!

— Do kada hodeš? — upitao ga je poručnik, izvlačedi penkalo. — Je l' ti dosta do sutra ujutro? — Može. — Uh, mater mu ... — zastane poručnik, kao da se nečeg prisjetio. — Pa sutra je vežba. Moraš dodi do ponodi. — Lazo, nemoj da izvodiš sranja. Kud du s dečkima samo do ponodi? — Dobro, dobro. Al' idi sutra na lekarsku i uzmi poštedu. Javit du doktoru Koprčini. — Nema šta da mu javljaš. Dat de mi. Znaš da sam mu sredio onu stvar za kderku. — E, jesi lafčina! — zakima glavom poručnik, pa napiše dozvolu. — Ubedi me u tri reci! — Dečki, imate kola? — upita nas Delon. — Imamo. — Lazo, dečki imaju kola — okrene se Delon poručniku i pruži mu ključeve. — Možeš večeras uzeti Alfu, pa u kvar ... Parkirana ti je ispred Barilčeka. — Prelepo! — nasmije se Lazo. —Još ako naletim na one pičke od prekjuče! — Bogati, što si ti u vojsci? — upitao sam Delona dok smo se tandrkali Ljubinim kolima prema obližnjem izletištu. — Zezaš se s oficirima, sređuješ stvari doktorovoj kderki, igraš šah s pukovnikom ... — Pa malo sam ih instrumentalizovao ... pardon, dečki — instrumentalizirao — prasne u smijeh Delon. Znaš, vojska ti je dobra ako se znaš postaviti. Ljubo, skreni sad lijevo. Dečki, sad vas vodim na tako strašno mjesto da si vi to ne možete ni zamisliti. Klopat dete janjetinu u burguncu po mom eceptu i piti prava francuska vina. — Francuska vina?! — Gazda ih nabavlja radi mene ... — Ma daj! Kenjaš! — prekine ga Ljubo, a Delon se samo nastavi smijati. Kad smo nakon dvadesetak minuta stali pred velikom novom katnicom, na čijem je pročelju blještao neon s natpisom "Vila orhideja", pred nas je izašao momak u livreji. — O, to ste vi, gospon Delon! — rekao je momak i poveo nas prema ulazu. — Pričekajte malo s društvom u foajeu dok oslobodimo vaš stol. Nakon desetak minuta sjeli smo i ubrzo se pred stolom zaustavila ljepuškasta konobarica, ne starija od dvadeset godina, koja je s Delonom razmijenila nekoliko dvosmislenih pogleda, a onda ga pristojno upitala: — Gazda pita da li da vam večeru serviramo odmah, ili da pričeka dok se presvučete u civilno odijelo? — Zdenka, pa ti dobro znaš da uvijek večeram u civilu — odvratio je Delon, našto se ona naklonila i odšetala u kuhinju. Čas kasnije voda orkestra je zagudio "Zora zori, dan se rada", prišao mikrofonu i ljubaznim glasom rekao: — Samo za gospodina Delona i njegovo veselo društvo u kutu! Eto, takav je bio moj prijatelj Čedo Kralj, zvani Delon, sada ved spokojan pod crnini mramorom skupe grobnice. Te iste godine moje su dvojbe i neizvjesnosti oko služenja vojnog roka okončane, jer me niža vojna lekarska komisija proglasila nesposobnim, nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda u Vojnoj bolnici u Zagrebu, zbog dijagnoze keratoconus incipiens. Tako nikad nisam iskusio što su to smotre, dežurstva, požarčenja, straža, taktička obuka, dnevna zapovest, prekoredno dežurstvo i slične stvari. Nisam imao priliku da, poput Delona, pokušam vojsku podrediti sebi, a da sam tu priliku i imao, zacijelo bih polučio sasvim drugačiji efekt. Možda baš zbog toga što nisam služio vojsku, nisam nikad pokazivao strpljenja za priče o drugarstvu i vojničkom pasulju, tim mitskim mjestima sjedanja svih onih koji su vojsku služili. U takvim bih društvima heretički tvrdio kako i bez vojske imam sasvim solidnih iskustava po pitanju drugarstva, i kako moja majka zacijelo spravlja bolje varivo od graha od svih garnizonskih kuhinja zajedno. A o ocu, koji je bio pravi umjetnik u spravljanju graha, da i ne govorimo! — Stari, molim te da me u idudih dvanaest mjeseci oslobodiš svoje presije u pogledu zapošljavanja, jer sam u tom periodu ionako morao biti u vojsci.

na nesredu. Plada ne bi bila velika. koja se zvala Literat. — Sine. komercijalni direktor bio je sin druga Alapida. — Primit de me. onda i njega sigurno muči visok tlak. To je zbog toga što sam pojela veliku žlicu maslinova ulja s naribanim češnjakom. bila je smještena nedaleko od stana moje tetke. u stanu samog druga Alapida.. — Drug Alapid se valjda zabunio. tako se to radi. Potkraj 1975.Nije odvratio ništa. — Koliko mu je godina? — Mislim. među kojima je bila snaha druga Alapida. glavni urednik drug Alapid.. javi as poput Slavičeka ili Bakmaza? — Nije rečeno da je i njih čitao — odreže otac. Kao ambiciozan pomodnik urednika. pokera i ajnca. jer se pričalo da u skladištu i nisu knjige. telefonirao je mom Alapidu da dođeš. — Slušaj. Kako ti je na poslu? — Dobro. — Hode tebe. dok se ne pronađe neko prikladnije sjedište.. dobro — nastojao me uvjeriti otac. otvorio je u Zagrebu izdavačko poduzede i mogao bi te zaposliti kao pomodnika urednika. godine tako nešto predstavljalo je pothvat sličan osvajanju Anapurne u "free climbingu". Ponovo sam pokušao pronadi podstanarski sobičak. To je bilo privremeno. koja je povazdan štrikala i razgovarala o bolestima. Sigurno je čitao neku tvoju knjigu. Direktor te GG firme bio je drug Alapid.. a onda raspisati na tječaj! A šta ako mu se na natječaj javi netko s boljim kvalifikacijama od mene? Što ako mu se. kolidiralo s komercijalističkim poslovima. Smatra da si dobar pisac — rekao je otac. nego materijal za tekude poslove na vikendici druga direktora. — Danas sam imala tlak sto četrdeset kroz devedeset. Firma druga Alapida. nabava karata za nogometne utakmice. znaš. U čekanju pokretanja Signuma i Beletre bavio sam se drugim uredničko-pomodničkim poslovima. a onda je došao s fantastičnom pričom: — Drug Alapid. prenošenje teškog kunstdrucka. odmah sam drugu Alapidu predložio pokretanje dviju biblioteka. pa du se morati natrljati tinkturom encijana i žalfije. Prva se imala zvati Signum. —Ja nikad nisam napisao tu knjigu! — No. što mu je. Pa ne bi tek tako rekao . Možeš mu redi da u novom Svijetu piše da je za to jako dobra čašica konjaka u kojoj je odležao svežanj peršina. ali ako se potrudiš . pomodnik urednika bio sam ja. ali je i komercijalu vodio tata. — A kako ti se zove direktor? — Drug Alapid. — A kad bih trebao početi? — Odmah! — A natječaj? — Natječaj de valjda kasnije objaviti . Evo. Na samom dnu te hijerarhije bili su skladištar i četiri akvizitera. djela mladih domadih autora i prijevode djela stranih pisaca koji novim konceptima razbijaju tradicijske kanone (čitaj: oni koji se ne muče oko interpunkcije!). jurnjava u tiskaru da vidim kako teku noslovi oko tiskanja naše prve knjige Najljepše . — A ne smrdi li to na mudku? — pobuni se u meni pritajeni šezdesetosmaški duh. pretpostavimo. zatim neka ženska koju su zvali "ona koju Alapid jebe" i slično. Po drugi put sam putovao u Zagreb s užasnim predosjedajem da ni ovog puta tatinoalapidevska veza nede dati boljih rezultata. ali nije išlo. Smjestio sam se stoga kod tetke Livije. Ostavio me na miru dva mjeseca. čekaj malo da se financijski razmašemo i steknemo osnovu za ambicioznije projekte — odvratio je drug Alapid kad sam mu na sastanku kolegija (održanom u četiri oka) izložio viziju naše budude izdavačke politike. Hodeš li i ti malo? Ili: — Danas me žiga u križima.. jer je sin bio prezauzet igranjem preferansa. to nitko nije znao. a druga — Beletra. pa. preko šezdeset. — Ma nemoj! A kako to da bi on baš mene uzeo za pomodnika urednika ? — Pa čitao je tvoju knjigu Luda od vode. Firma je imala još neke kadrove. i trebala je objavljivati recentna djela domadih autora teorijske i kritičke orijentacije. Cime su se oni bavili. što je za moje godine više nego izvrsno. kao što su kuhanje kave.. brat mog Alapida.

tata se nakašljao i rekao: — Ti boga! Dobro da sam te na vrijeme povukao odande. koji se u to vrijeme počeo zalagati za koncept zanimljive i razumljive literature. nakon ogromnog skandala. a još više u tračeve skladištara i akvizitera. baš kao da smo mi zavjerenici koji su usosili njegova brata.misli iz djela Josipa Broza Tita. — Tata. podizanje druge "deke" Alapideve vikendice u Malom Lošinju. i ozbiljno se trudili da postanu književnici. tata. razvikana imena. pa sam ja na koncu ostao bez šlagvorta i ispao smiješan. inače nezaposlena. literat. Nisu to još bila etablirana. Drug Alapid izvukao je lisnicu i. Jelačid je stalno prepričavao zgode nekakvog slikara koji se zvao Švaljek i bio. i slično. trgovina deficitarnim fotokopirnim papirom istočnonjemačke proizvodnje po cijeni engleskog papira. — Ti si kompletno lud! — lupio je Franjo šakom po stolu. Što ta ženska misli o literaturi. dok sam još figurirao kao pomodnik urednika perspektivne firme Literat. Posredstvom Stojka Milica. prozaikom koji je poput mene počeo s pravom fantastikom. Zavirivši malo u oskudno računovodstvo. tatin prijatelj. pokušao sam pobiti njegove teze koje su mi se činile trivijalne. Međutim. Večer koju sam proveo s njima razočarala me. Prvu pladu dobio sam na ruke. pa sam čvrsto odlučio što prije raskinuti s tom čudnom firmom Literat. tatin Alapid je nakon nekog vremena počeo izbjegavati i mog oca i mene. kako istina ipak nikako nije htjela isplivati na vidjelo. odmjerio mi osobni dohodak. Neki drugi tip upoznao me s dramskim piscem Dubravkom Jelačidem Bužimskim i Goranom Tribusonom. Ubrzo sam se počeo osjedati poput adolescenata iz Formanovih i drugih čeških filmova. i uz pomod raznih drugih sretnih okolnosti. pokupio svoje stvari. Da se ne bih osjedao zapostavljen i da bi mi pokazao koliko značim firmi. potonuo u moru dugova. eskontiranje mjenica avaliranih od banke u kojoj je radio neki Alapid. lažnih mjenica i drugih prljavih radnji. Poslije sam tek shvatio da je zapravo pričala o svom bududem romanu. izašao pred sud i radoznale oči tiska. pišeš li još uvijek literaturu samo za osobnu upotrebu ili si počeo misliti i na publiku? Zatim me Stojko Milid upoznao s Dubravkom Ugrešid. — ZnaŠ li ti tko je drug Alapid? On ti je nosilac spomenice! — Svejedno. uvaljivanje dvadeset tisuda nekog preuzetog nekurentnog izdanja (Kopirno knjigovodstvo. još je neko vrijeme tvrdio kako je sve to namještaljka. Inače te godine. te kad je drug Alapid. druga Alapida i druga Alapida. Taj de Alapid završiti u zatvoru. Prvo sam nakon jedne književne večeri imao čast upoznati Pavla Pavličida. Moju odluku ubrzala je i prva spoznaja o pravoj naravi poslova kojima smo se bavili. pripremanje sabranih djela druga Alapida (u dva toma) i još koješta slično. . zajedno sa svojtom i ved izgrađenom trokatnom vikendicom. Kako sam u tim stvarima imao sasvim drugačije nazore. koja me slala da prošedem njihovog kratkodlakog pinča. te kako de istina sasvim brzo isplivati na vidjelo. kojoj je autor bio drug Alapid. s kojom sam proveo jednu večer u restoranu Vinodol. uspio sam upoznati ljude koji su ozbiljno pisali. preprodaja NCR papira u nepoznatim količinama. počeo sam polako ulaziti u književne krugove. onako odoka. ali se u tom razgovoru pokazalo da on barata s mnogo više književnopovijesnog i književnoteorijskog znanja. iako me on uvijek srdačno pozdravljao pitajudi me onako u prolazu: — Ivančicu. urota nekakvih kontrarevolucio-narnih snaga. Stoga sam jednog dana zavezao kratkodlakog pinča o grm u parku na Rokovom perivoju. heklanju. jer je cijele večeri pričala o ajnerima. a drugi put sam skoknuo do Trsta i nabavio direktoru neke deficitarne proizvode. vratio sam se na vrijeme. Prvi put sam išao u Leibnitz da kupim fergazer za direktorov audi. sklapanje ugovora za knjigu Najljepše misli iz djela Josipa Broza Tita između autora i izdavača. doznao sam da je firma obavila sljedede uspješne poslove: preprodaja sedam tona finog kunstdrucka. Otada sam pomalo izbjegavao Pavla Pavličida. ali su svi oni koji su pratili recentnu proizvodnju znali za njih. nisam uspio doznati. spomenica ne daje nikakav imunitet. U poslovima me osobito štrapacirala supruga druga Alapida. izmjerio tetki tlak i vratio se kudi. Onaj drugi drug Alapid. skidanju hrđavih mrlja sa stolnjaka uz pomod limunske kiseline i sličnim smiješnim stvarima. nespretne lađe. poput glomazne. drug Alapid me dva puta poslao na službeni put u inozemstvo. štepanju. što i kako) izdavaču čiju je prodaju vodio Alapidev šurjak. Kad je nekoliko godina kasnije.

pričao Delon. nemajudi gdje dočekati Novu godinu. Irena mu nije oprostila što se vratio samo na dva dana. prosinca spakirala stvari i otputovala rodbini u Makarsku. Delon se nespretno motao oko štednjaka. Delon je pazio na sarmu. pa je rekla da nede s njim ni u snu čekati Novu godinu. Vratio se iznenada pred samu Novu godinu. i da sam polako počinjao nalikovati na oca. sjeckajudi luk za krumpir salatu. ali ga je Arleta zaustavila. sastav je izgledao katastrofalno: Jaromir. Zatim se požurila da dogotovi ostale stvari. kao korisnik "baletne stipendije". što de redi da svaki njegov izbor predstavlja goru opciju. pak. iako tu rečenicu nikad nisam uspio pronadi u izvorniku. a onda je rekao da mora hitno kudi. Sve sam više vjerovao da redom činim sve nekakve gluposti. Istog sam se dana i ja uspio posvađati sa Sonjom. Tako je na koncu onaj dio motelske sale morao biti otkazan. smatralo da Sonja i ja još uvijek hodamo. premda se više nije bavio ni politikom ni ribolovom. Da stvar bude gora. — Ostani! Pomodi deš mi. a ja sam ostao sam. militarist. a Zvjezdana. na temelju međudržavnog ugovora o kulturnoj suradnji. Znam da to muči Irenu i da je uopde ne zaslužujem . U posljednji čas iz gabule nas je izvukla Arleta. a onda je zavapio: — Nikad u životu nisam pazio na sarmu! Kako se to radi? — Ovako — rekla je i pokazala mu. pogotovo u lovu na pastrve i druge salmonidae. sa stanovitom grižnjom savjesti. a otac da je otputovao u Belgiju. . Naime. i potpuno se oslobodio vojničke goluždrave fizionomije. Nakon jedanaest mjeseci Delon se vratio s odsluženja vojnog roka. Jedino Delona nije dospjela obavijestiti o ovoj terminskoj preinaci. Ubrzo sam shvatio da mi u literarnim poslovima druženje s piscima i umjetnicima nede biti od velike koristi. — Sigurno si jako nesretan — rekla je ona. pa je stari dobri Delon počeo s onim svojim pričama u stilu: — Nikad se ja nedu uspjeti smiriti! Čim dođem na neko mjesto. Arleta. Pripazi na sarmu. izjavivši da je bio u Švicarskoj. Delonu je namjestila nekakvu rastavljenu susjedu. jer se. htio je otidi. pa je novogodišnje praznike silom prilika morala provesti u Moskvi. Jasno. Dakle. Jedina prava korist od umjetnika sastojala se u tome što me slikar Antun Mateš naučio nekim ribolovnim štosovima.. Irena je 28. pa smo se svi skupa našli na cjedilu. odmah poželim biti negdje drugdje. Gogo Jazbinšek se porezao na operaciji i tjedan dana prije dočeka dobio serumski hepatitis. Delon je stigao oko sedam. bila je rečenica Bužimskog da je po Kuranu čovjek uvijek na gubitku. Smazao je dvije kompletne večere. čiji su starci trebali nekamo otputovati. da se stalno kredem u začaranom krugu gorih opcija. koja je sa svojim dečkom trebala biti zamjena. Samo. Prema onom što mi je kasnije. tako da je on jedini stigao dva sata ranije. U posljednji tren neka grozna viroza oborila je u krevet i Mikija Grabara. Toga sam se stvarno višeput sjetio. stvari su se odigrale otprilike ovako. dok je ona rezala pečenje. bio je toliko zauzet klopom da nije stigao prozboriti ni riječi. Njegova majka tvrdila je da je u Italiji. a poslije nam je javila da zbog organizacijskih i pripremnih problema dođemo ipak u devet. s kojim sam se nadao pronadi zajednički jezik. za Ljubu je pozvala svoju kolegicu Lidiju iz kozmetičkog salona. koji još uvijek nije dospio oprostiti Sovjetima 1948-u i 1968-u. pa kad je vidio da je ona još zauzeta poslovima. Mislim da sam u to vrijeme polako ulazio u nekakav nervozniji životni period. I tako se odigrala ta strahota koja umalo da nije upropastila čitavu klapu.čini mi se. Premda je ved za čitavo društvo bio rezerviran dio sale u motelu na Sljunčari. a nakon toga bez riječi zbrisao u inozemstvo. Delon. ostao u našem gradu dva dana i onda netragom nestao. Pozvala nas je da dođemo k njoj u sedam. U tih mjesec dana pustio je kosu i bradu. četiri muškarca i jedna ženska! I opet je Arleta odigrala ulogu anđela spasioca. pa sam odlučio da ne ulazim dublje u te krugove. ona je ved tri mjeseca bila u Sovjetskom Savezu. a Miki nije imao stalnu mačku. Jedina vrijedna stvar po kojoj se te večeri u Starom fijakeru sjedam. Ljubo i ja. ali sam se nadao da de stvari s vremenom krenuti nabolje. opdenito uzevši. Tribuson. nije uspjela dobiti avionsku kartu.. ta stipendija duboko je pogodila oca Franju. pa je pozvala krnje društvo k sebi. Bilo im je valjda pomalo dosadno. IX.

Bez razmišljanja je ušao u sobu i zatekao je kako stoji pred ogledalom s plavom haljinom u rukama. Svega. prekrivši dojke plavom haljinom. kad dete se ti i Jaromir vjenčati? — Ne znam. Popili su odmah po dvije. Ionako je ved vrijeme da se počnem spremati. Jasno. Znaš da sam bila zaljubljena u tebe? — Kada?! — Još u gimnaziji.. — To je od luka — reče ona.. pouzdan. Zatim uze zdjelu kuhanog krumpira i poče ga guliti. preuske haljine. a glas joj iznenada zatreperi.. Jaromir i ja kao da stalno vozimo po istom kolosijeku.. Delon prenese sarmu na stol i pritom nehotice takne Arleti ruku. jer preljubi o kojima ne zna više od dvoje ljudi i nisu pravi preljubi. Pred njima je bio . Ved sam poželjela malo putovanja. — Jesi li ogulio krumpir? — upitala ga je ona.. Arleta i Brambor proveli su čitavu novogodišnju nod u mučnom razgovoru i diobi zajedničke krivnje. dočekali smo svaki na svojoj strani. — Nije? — pogleda ga ona značajno. osamljenosti. zamara. — Ugasi onda štednjak i prebaci je na stol. — Ne mogu je zakopčati! Izgleda da sam se udebljala... dosade. Brambor je načas napustio operatorsku kabinu i odjurio do Arletina stana. Međutim. pronašao u smočnici kisele paprike i krastavce i istresao ih u zdjelu za salatu. Delon je ostao u kuhinji i popio još dva vinjaka. Namjestivši novu rolu Serpika. terminske zabune i još koječega drugog. uvijek privržen kudi . — Nije baš tako — zagonetno de Delon. Ista si kao onda . jer se Arleta i Delon zapravo nikada nisu voljeli. pa je tako prvi put u životu prisustvovao nekoj vrsti "live showa" u kojem je protagonist bila njegova bududa žena. a onda plaho doda: — Ali. Dabome. Novu 1976. osim ljubavi. — Ma nisi . — Imaš li što za popiti? — upita je Delon nevoljko gledajudi prema zdjeli s krumpirom. dogodilo se ono najgore.. kuhanog krumpira. ali mene . — Nekad sam o tome razmišljala. Zapravo. Uletio je u sobu. alkohola. — Svakako! — odvrati ona pa donese bocu vinjaka i dvije čašice. a onda je istresao sav onaj krumpir u kantu za smede. uzbuđenja. — Kao onda . — Daj. — Ali ti si primjedivao sve druge osim mene — reče Arleta turobno..— Irena zaslužuje nekog kao što je tvoj Jaromir.. kad si me primijetio? — tiho de ona. nakon čega je Arleta otrčala u sobu da obuče plavu haljinu. Miran. Ono u što su se upustili bila je mješavina različitih uzroka: davne simpatije. baš kad je Delon uronio među njene blago povijene noge. — I te kako sam te primjedivao.. samo da je poljubi i provjeri teku li pripreme normalno. — Nisi se uopde udebljala. salate i kolače. a Delon. Sjedam se dobro one tvoje izazovne plave haljine koju si imala na maturalnoj večeri. velike gole grudi bile su joj čvrste i uspravne. oguli krumpir. Zatim ju je začuo kako plače u sobi. Na sebi je imala samo male bijele gadice. — rekao je odlučno i prišao joj. prasetinu.. Zamisli da si sa mnom... mene to pomalo . Sama stvar i ne bi bila tako strašna da je ostala između preljubnika. pošto su u smede pobacali svu onu sarmu. doduše moderniju! — redi de ona gotovo veselo. Poslije se Delon kleo da su ga oni vinjaci i te sise tako smotali da nije mogao ništa uraditi da bi spriječio ono što de se odigrati. ne samo od luka . dakle. — Isuse! Imam jednu vrlo sličnu. o kojeg li užasa. Irena možda zaslužuje nekog kao što je Brambor. taj doček je definitivno propao. koja ionako nije imala namjeru kidnuti. svejednako pazedi na sarmu. — Ova sarma mislim da je gotova.. Takav bi te život izmorio. Sve ostalo što se odigralo bila je čista egzekucija erotičkih pretpostavki koje su se stekle nekako same od sebe. — Zašto plačeš? — upita je Delon. idem je obudi. — Nisi u pravu..

koji je negdje oko ponodi podigao čašu da nazdravi svojoj ženi. s pismom u ruci. — Debeli. sasvim zbunjen i nespreman. kako je pokušao samoubojstvo i slično. kad ju je poljubio. Otkuda sad takva konspirativnost kad su ti informacije o tome kako gnjaviš neku mačku samo mogle nabiti cijenu! — Pa.neugodan i turoban period u kojem su morali otkriti što žele. siječnja 1976. koja je. što su na svojim leđima najviše osjetili kinoposjetioci. ostavivši mačku po strani. Isto tako. svojim tradicionalnim sredstvima — jednostavno se nekud izgubio po nekom mutnom. Večera je bila nekakvo dijetalno sranje jer je Gogo morao paziti na hepatitisom hendikepiranu jetru. izazvao je polovičan dojam i usiljen smijeh. Stao sam. njegov vješto sročen govor. kao da na taj način želi diskretno dati na znanje da im on ne stoji na putu. nedu te voditi na bračno putovanje u Rio de Janeiro! Ona se prvo rasplakala. I opet mu je majka tvrdila da je u Italiji. i ja sam im kao vjenčani poklon odnio stolnu svjetiljku koju je moja majka vlastoručno izradila. pronijelo se gradom nekoliko lažnih. morala je saznati i Irena. napuhanih vijesti o tome kako je Brambor nokautirao Arletu. — Neka važna faca? — I jest — naceri se zločesto. ili još bolje — da de je zamoliti za oprost! Umjesto toga. Brambor je. Zbilja. blaženo se nasmijala. zbunjen i sasvim nesređen. opteredeni toj dobi primjerenom muškom taštinom. rekao je: — Hodu da se smjesta udaš za mene. a Delonu još manje da otpočne nešto s njom. jer bi katkad tako pobrkao role da bi u krimidima hapšenje prethodilo ubojstvu. Mislim da smo mu mi prijatelji. učini mi se da je Brambor bio bolji čovjek od nas bar za pedeset posto. Gradio sam se da ga ne poznajem. Zazvao me. Vjenčali su se 17. I to kako vodao! Sasvim u klinču. Miki je bio kum. ostao je na pragu. U proljede. u tih desetak dana izgubila najmanje pet kila. ali se u pogledu Delona osjedala duboko osramodena. U mračnom gradskom parku umalo da nisam naletio na Mikija Grabara koji je tuda vodao neko mlado žensko čeljade. a onda je. mislim da je ved bio travanj jer su snjegovi bili odavno nestali a trava počela zelenjeti. Nakon desetak dana Jaromir je u kinu odvrtio jedan film u kojem muž velikodušno prelazi preko ženine nevjere (nisam siguran da to nije bila Ozuova Kokoš na vjetru) i sa suzama u očima »odjurio do Arlete. ipak zamjerali što je oprostio Arleti. Koga se to tiče? — Hodeš redi da nisi primijetio koga to vodam! — Nisam — začudim se. Znala je da joj nije osobito vjeran. Arleti nije bilo ni nakraj pameti da otpočne nešto s Delonom. s još svježim i živim zatvorskim uspomenama. pizda ti materina ako budeš nekom pričao! Pogledao sam ga u čudu. imale su neočekivano miran i razuman rasplet. šta! Vodaš tu nekakvu žensku. ali svatko tko je malo bolje poznavao kinooperatora kinematografa Romanija nije mogao u njih ni na tren povjerovati. bili smo svi osim Delona i Irene. on je izbjegao mučna konvencionalna raspredanja onog što se zbilo. onog jutra napustio Arletin stan prije Delona. Kad joj je napisao drugo pismo iz Berna. Dakako. a u ratnim filmovima konačni obračun sitnim čarkanjima. silno povrijeđen. Zapravo. sva očajna. ona je neotvorenu kovertu odnijela njegovom ocu i rekla: — Onoj svojoj propalici javite da pisma šalje u svoj brlog. Odlučio je da de joj oprostiti. rekao: — Za kaznu što si mi to uradila. vradao sam se kasno nodu s večere na koju me bio pozvao Gogo Jazbinšek. a otac da je u Švedskoj. Njoj se fudkalo za Bramborovu nesredu. ono što su saznali svi. ali da je prevari s nekim iz klape. zagonetnom poslu. pa sam produžio svojim putem. Doduše. Pomalo defetistički. s osmijehom na licu. Neko vrijeme bio je utučen. Traljavu atmosferu popravio je sam Brambor. držala je čistim incestom. kad je stigao i stao pred nju. kad se toga sjetim. Čvrsto je odlučila da mu to nede oprostiti. a onda. kako ju je pošteno izlemao. a ne na moju adresu! Jadni gospodin Kralj. nad koju su se poput tmastih oblaka nadvile primisli o mladenkinoj nedavnoj nevjeri. u njihovim rukama bila je i čitava bududa sudbina naše klape. Na tihoj i pomalo neugodnoj svadbenoj večeri. — Trkuljina kderka! . S druge strane. a on mi je prišao. prepun vrckavih duhovitosti. X. Stvari što su se tako dramatično začele. što de uraditi i kako de dalje. začuđen Ireninim postupkom.

donijeti i "Čovječe. da su je mogli tucati samo muž i razni "osvetnici". decidirano je tvrdio.— Čija? — Trkuljina! Onog što me progoni na poslu kao vrag grešnu dušu. Jeo sam ribu i svake večeri tucao strankinje. neka! — uzmuvao se Ljubo. — Ljubo je oduvijek bio pametniji od tebe. — Donijela sam vam kremšnite i limunadu — rekla je držedi velik pladanj u rukama. U niski njegovih seksualno-osvetničkih uspjeha. teta Ivančid — krotko de Ljubo. hodeš li nam. čiraš je pio nezdravi vinjak. ostavila kremšnite i limunadu i povukla se dolje. na moru sam smršavio sedam kila. — Tucao si ti moj . ženu nekog tipa iz opdinskog komiteta. — Za Trkuljinu kderku je to što du je poševiti sredstvo ugode. U ranu jesen 1976. ušla je moja majka. u njegovoj ludosti. — Baš volim limunadu. a limunadom zalili fikus. ali bih se mogao zakleti da je poševio stanovitu Gogu. — Političke načine ne mogu koristiti jer sam postao okorjeli apolit. Hajde.. i tu je on počeo nešto petljati. inače u seksualnim pitanjima izrazito emancipirana. ali ga to nije pokolebalo u namjeri da odstrijeli ženu opdinskog tajnika SlZ-a kulture. Potucat du mu kderku. — Moja osveta! Svima du im poševiti užu rodbinu.. Zbog toga sam više puta pomislio da laže. ako ti nije po volji. bilo je stanovite metodičnosti.. kako bi rekli stereotipni citatomani. — Mama. Baš kad se činilo da se odlučio. baš kad sam se vratio s mora na koje sam morao otidi bez Sonje. da ne piješ alkohol? — Ne pijem. ali za njenog taticu nije! Kapiraš? — Pa zar nemaš drugoga načina da se osvetiš? Mislim. — Budalo! — tumačio mi je Miki sutradan. Bilo mi je gotovo neshvatljivo da se nekom možeš na takav način svetiti. To je zdravo. kao da mu je teško početi s glavnim razlogom dolaska. Kod kderke predsjednika opdine dobio je debelu. a ne osvete. godine.. Sjeli smo u moju sobu. Zakolutao sam očima. Nikad nisam uspio doznati je li uspio poševiti Trkuljinu kderku. molim te. — Ljubo. jer se ona predugo kolebala.. Kremšnite smo ostavili po strani. ne ljuti se"? — Neka. ta je žena bila tako neukusno debela i takva okorjela alapača. — Htio sam te pitati . Ljubo. jer je ta Goga bila naša bivša školska kolegica. To mu je moja mala osveta. — Eto. jedino sam se čudio što nikad nije pukla nikakva bruka ni jedan jedini brakolomni skandal. javnu nogu. Međutim. Tu je namjeru. jer sam držao da je seks sredstvo obostrane ugode. — mrzovoljno de Ljubo.. ako ved moraš . uspio realizirati.. ne razmišljajudi previše o ovom slučajnom susretu i Mikijevoj neobičnoj tlapnji. ali mi nikad nije dao da preslušam bar jedan tonski zapis. pogotovo što je tvrdio da je vedinu ševa tonski ovjekovječio na novinarskom kasetofonu. A mi "apolitični" možemo se osvedivati samo uz pomod dobrog starog fuka! — Ti si poludio! — rekao sam. Ipak. idi sad i jezik za zube! Otišao sam. ne kenjaj! Što te muči? — Bi li mi htio biti kum? . vidiš! — pobjedonosno de mama. — Kamo srede da si se ugledao na Ljubu — rekla je mama. — To je tvoja osveta!? — zinuh jer mi ništa nije bilo jasno. koji su se protegli sve do osamdesetih godina. pri čemu je uživao neke olakšice. jer su starci konačno pristali da mi na tavanu osposobe nekakvu izbicu. Nakon toga izvukao sam iz nodnog ormarida vinjak i natočio nam po čašicu. — počne on. — Daj. — Ne pije jer ima čir! — odbrusio sam.. Dabome. Zar ne.. molim te da mi odmah kažeš . iznalazedi raznorazne razloge da ne ode. u kuhinju. ono pred "tetom Ivančid" bila je čista šminka. — Debeli . posjetio me Ljubo Brabec i rekao kako mora sa mnom najozbiljnije porazgovarati..

— Tako brzo! Da nije Irena . u subotu po podne.. Znaš da je nakon onog s Arletom dala nogu Delonu i zaljubila se u mene. Odlazedi. Redi de.. Zatim smo krenuli u matični ured. još nisam ni . — Ali.. — Da budem iskren. Zašto ne obučeš ono svijetloplavo? Tako ti dobro stoji. za čijim je upravljačem . kakva je to majka kad ga nije upozorila da se na vjenčanje ide u odijelu! — Ja du ti posuditi kravatu — dometnuo je sasvim dobronamjerno otac. U perivoju ispred opdine ugledao sam parkiranu crvenu Alfu. Ako još zavežem kravatu s naslikanim grgečom. ali ignorantu je to svejedno! Zapravo. jer smo se dogovorili da demo matičaru otidi sami. pomalo rasrđen mojim pitanjem. mama. — Misliš. bolje de biti da te ne gnjavim. a zašto nisi uzeo Brambora za kuma? Mislim da si s njim najbolji otkako . Sastali smo se pred opdinom i svratili najprije u obližnji bircuz da trgnemo nešto žestoko.. — Da sam ja matičar. Popili smo po vinjak i izvalili još nekoliko poluduhovitih štosova u vezi s predstojedim vjenčanjem. Bi li mi htio biti vjenčani kum? Ireni de kuma biti Sonja. Dogodilo se. Dobro. — Dobro znaš da nemam drugog odijela — rekoh mirno. — Ma nije! — odmahne on rukom. — Sonja ti nije rekla? — pripita me. bogamu? Nakon dva tjedna. — Kako bih ti tako nešto mogao odbiti? A kad se ženite? — Za dva tjedna. preko nodi? — Nešto ti je tu čudno? — upita me on. — Ne. navlačedi svijetloplavu Levisovu majicu. dotjerana i. Sonja je bila sjajno odjevena. Ljubo da se ženi! I još k tome s Irenom! — Čekaj! Sonja de biti kuma Ireni .. pa mi se načas učinilo da naša veza možda i nede tako brzo vrisnuti. Ljubo žmirne i proguta čitavu čašicu vinjaka. — Pa onda obuci svijetloplavo! — razljutila se majka. Smutilo mi se u glavi jer je prijedlog djelovao poput fantastične bajke. — Isukrste. Prema meni se ponašala s nešto više pažnje. — Ma. Izrekavši to. Što čekate. a još nisu ni . divna. Svi smo bili dobre volje i neprekidno se zezali. — Stanislave. uopde. ti si sto posto poludio! — nasmijah se. istjerao bih te odmah van. Ljubo. ne .. — Smršavio sam sedam kila i u onom du odijelu izgledati kao strašilo. — Pa što joj fali? — Slušajte! — rekoh kako bih prekratio to natezanje. oni se žene.. otac konačno odlučio da te krsti? — rekoh zafrkantski jer nisam imao pojma o čemu trabunja. — Mene je naprosto stid pred Matildom i drugom Brabecom. koji je bio blijed. misliš Ireni Orešar. — Nije... otkako smo hodali po zidu? — nasmije se Ljubo. osim Ljube. Mislim da smo Sonja i ja u definitvnom rasapu.— Što.. Delonovoj Ireni? Čim sam spomenuo Delona. — Onu s amblemom ribolovnog društva? — upitao sam ga.. — Molim te. ti izgleda ne želiš . jer se matičara strašno bojao. majka me sažalno pogledala.. ne znam zbog čega. mislim da Brabecovi više nede htjeti razgovarati s vama. nitko mi nije mogao zamjeriti na odjedi. otkud sad to? Ti i Irena! — Tako. odi v rit! — prekinuli ga. ne zezaj se u ovako delikatnom trenutku. — Ali. — Mislim da imam tremu — rekla mi je u jednom trenu Irena. čuo sam kako je otac rekao mami: — Na kravati je naslikana štuka. kako znaš da mi dobro stoji kad ga nikad ni sam obukao? — Obuci onda neko drugo — predložio je otac. a da de nas ostalo društvo čekati u Ljubinom stanu... ti deš biti prvi kum u povijesti našeg matičnog ureda bez odijela. nervozan i sasvim neraspoložen. izašao sam brzo van. stani. Ali. To je bila Ljubina ideja. — Ljubo. — Zaljubila se u tebe ? Tek tako.

zovi odmah hitnu! Ja du ga iznijeti. — Javite im neka u tom slučaju idu u pizdu materinu! — odbrusio sam i poveo Ljubu kroz špalir kretena zakidenih ružmarinom. Oprostite. Na sredu. gdje sam imao što vidjeti. . — Sonja. koja je istrčala na hodnik. — Mislim da bih morao udi unutra i redi "da". — Ljubo. Onda se na hodniku pojavila spasonosna figura dežurnog liječnika koji se zvao dr. Utrčao sam u nužnik. Irena je stajala poput kipa. Položio je glavu. a shvatila je i Irena. otvorio vrata. odmah du se vratiti. Rekli su da pričekate dvadesetak minuta — rekla je sva zadihana matičarka.. stavio mu ruku oko svog ramena i poveo ga prema izlazu. — I to je život. portir ili podvornik valjda. čekajudi da saznamo što se to uopde zbilo s našim Ljubom.netko sjedio i očigledno nas promatrao. preskočio stolicu što mi je bila na putu i izjurio van. kad je shvatio što se zbiva. mislim i kivno. a kao da mi je i glas zadrhtao. položio sjedalo i pomogao mi da smjestim obeznanjenog Ljubu. Na stereotipni upit želi li ona tog i tog za muža. blijeda i sasvim znojna lica. Ljubi kao da je odlanulo. Razdrljene košulje. — Zlo mi je — jedva istisnu Ljubo iz sebe. Poslije. dok smo nervozno šetuckali bolničkim hodnikom. — Ni govora — velikodušno se nasmijao Delon. Gogo Jazbinšek. Ljubo ništa nije shvatio. počeo nešto prtljati. koja je. Irena je odmah odgovorila potvrdno. možda folira! Možda se predomislio. — Čini mi se da mu je puls slab. Delon je izronio iz one parkirane Alfe. a onda joj — prvi put u životu — opalio šamar i vratio se po Ljubu. hodemo li nakon svih ovih sranja ostati i dalje jednako dobri prijatelji? — Morat demo! — rekoh patetično. nakon čitanja nekog bezveznog dijela Zakona o bračnim odnosima. Ljubo Brabec sjedio je na keramičkom podu i tupo zurio preda se. Ljubo to nije mogao vidjeti. — Drugarice. baci šibicu kroz prozor i položi mi ruku na rame. — Redi deš drugi put! Sad idemo u bolnicu. Dok smo jurili prema bolnici. što sam zaključio po tome kako se stresla i problijedjela. što je vašem drugu? Ima li kakvih prepreka vašem vjenčanju? — upitala je matičarka u svjetlucavoj bluzi. I stvarno. a Delon je nagazio na gas. debeli — zaustavi me Ljubo glasom. — Zadnja vrata lijevo! — rekao je onaj u plavoj kuti. ti mi nedeš zamjeriti? Znaš. Ni riječi nije mogla izustiti. i čestitao. Sad je tvoja. Vozi brže! — viknuo sam. ostavivši nas da blesavo stojimo pred matičarem. pogledao nas i uzbuđeno rekao: — Zovite brzo doktora! Onaj vaš tamo u zahodu stenje i povrada krv! Odgurnuo sam Sonju. Delon upali cigaretu. Nato je izjurio van. — Stanislave. sasvim blijed. — Što vam je? — upitala ga je drugarica matičar. — Gdje je taj jebeni zahod? — viknuo sam. Pogledao sam je ljutito. Znao sam ved tko de ga odvesti. i kvit! Nemoj ni pomišljati da bih imao nešto protiv vas. Stajali smo pred smiješno i neukusno nakinđurenom drugaricom matičarkom. Pogledao sam potom u Delona i spazio da su mu oči crvene. Gledale su nas zabezeknute i tupave face koje su čekale sljedede vjenčanje. Došao sam da bih vam to rekao i . Na sredu. Onda se na vratima pojavio neobrijani tip u plavoj kuti. Zovi odmah hitnu! Izašao sam i naletio na Sonju. — Čekaj. bila je to Irenina ideja. pozvala mladence da ustanu. Bacili smo se na njega poput lešinara. — Ne znam. Ljubo je teškom mukom pridigao glavu i rekao Delonu: — Čedo. — Čekaj. ne snalazedi se među svim onim bezbrojnim vratima opdinskog hodnika. Košulja i sako bili su mu umrljani tragovima svježe crvene krvi. Podigao sam ga. što ti je? — viknuo sam uplašen. Odmah sam shvatio tko je to. — Ovo nam je bila samo jedna loša sezona. Je li tko pozvao hitnu? — Nemaju slobodnih kola. uzdahnuo i umirio se. a Ljubo je..

Možete pričekati sat-dva ako vas zanima. pod vratom mu se vidjela cedulja na kojoj je pisalo Kamensko. Kad ti prepišem andol.. nije isključeno da od toga nedeš riknuti! Šanse su mu dobre. Sociolozi kulture. budalo! — odbrusi on. Arleta opet nije uopde . Možda. umalo da zaboravim! Ivančicu. komičnih elemenata i hardcoreu. smjenu optimističnog i pesimističnog desetljeda kao da su potvrđivala recentna događanja u našoj klapi. Miki kao da je zaboravio na određene primjerke briljantnih hardcore komedija koje smo zajedno gledali. metalne zakovice. .— Hodeš redi da bi mogao i . jer je pretpostavljala da deš biti ovdje. U biti još uvijek melodiozan rock. Eto.. Duge kose i naivne arabeske djece cvijeda potisnula je koža. Sonja i ja smo se definitivno razišli.. Godine 1975. Dva mjeseca nakon toga on i Irena su se vjenčali. — Onaj od onog s robije sam ja. — Aha! — nasmije se doktor. Godine stabilnosti. a nakon toga de odmah biti operiran. pesimizma i nesnošljivosti (godine punka). Pisalo je: NAKON ONOG ŠAMARA MEĐU NAMA JE PO DRUGI PUT SVE SVRŠENO. ali to da otada (i zbog toga!) u tvrdom pornidu ima sve manje komičnih elemenata. — Dobre. u Velikoj Britaniji se pojavio punk. Sljededeg trena morali smo prekinuti razgovor. SONJA XI. naprosto je neodrživo. uvreda. pronašao sam ga negdje u dnu džepa. Slavko Grabar. dakle oni koji su počeli kao rock kritičari. sva je prilika da se eksperti za kontrakulturu ne varaju. — Kako dobre! — umiješa se Delon. a pacijent je Ljubo Brabec. — A što da vam kažem! — raširi ruke Gogo. Začudo. te nodi Delon i ja napuštali bolnicu. ali je u takvim stvarima pravi majstor. to je bilo krvarenje želuca. Ah. Grabar. — Vi ste polagali Galenovu zakletvu . Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. optimizma i nevinosti (godine rocka) zamijenile su godine svađa. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom. jer se na vratima pojavio sijedi dr. mira. a datirane su znatno kasnije.. a on se izgubio kroz vrata koja su vodila u operacijsku dvoranu.— Dečki. razmetao ga i pri svjetlu ulične svjetiljke pročitao. koji su Stonesi pomalo naivno držali estetikom buke. što se na planu pornografije očitovalo u sve manjoj prisutnosti humornih. — Samo se zajebavam. Hode li taj dozvoliti da jedan poludisident brlja po želucu njegova sina? — Doktore! — rekoh prijekorno. Minula je posljednja optimistička dekada./76. ja stari mamlaz služim vam još i kao ljubavni poštar! Pocrvenio sam i uzeo ceduljicu. Dva sata kasnije operacija je bila završena. Morat de mu odstraniti dobar dio želuca. a dva dana kasnije Ljubo ju ved bio izvan životne opasnosti. — Nije li on malo prestar? Gogo me pogleda kao što stručnjak gleda bezveznjaka.Onaj od onog s robije? — Nei — reče Delon. U tome da je minulo posljednje optimističko desetljede. — Hipokratovu. iznenada sam se prisjetio papirida što mi ga je dao dr. bez objašnjenja i bez pozdrava. smatraju da dolaskom punka prestaju šezdesete godine. — Kakve su Ljubine šanse? — upitah. Kad smo. sav užurban. zamijenila je frenetična pankerska grmljavina. ziherice. — U medicini je sve mogude. Sad ga obrađuju. — Koji je to od vas bandita sjebao želudac? — promrmljao je mrzovoljno doktor Grabar. a tihi bunt pacifista iz šezdesetih prešao je u bunt automatskog pištolja i plastičnog eksploziva raznih ultralijevih organizacija. Sad du ga izvudi. smireni i laka srca. — Onaj kome je otac slavna politička marka lokalnog dometa. tvrdi Miki Grabar u ved toliko puta spominjanoj Povijesti pornografije. pradena rogobatnim recitativom. Poslao sam odmah po Mikijevog starog. vjerujudi da nam je prijatelj spašen. još bih se mogao i složiti s autorom. specijalizirani za supkulturne fenomene. Čak je i majicu obukao naopako.. Premda paradoksalno zvuči da šezdesete godine traju negdje do 1975. ali stvar je zajebana. šareno obojena i raščupana kosa. kderka mi je dala da ti predam nekakvu ceduljicu.

Ljubo je. sada je odjednom postao nepoželjan. Irena nije htjela čuti za njega. U posebnom poglavlju često ih naziva "metonimijskom" i "eliptičnom" pornografijom. ispalo je da se najviše ljudi ljuti na Delona. koje . Jedne nodi njima je oblijepio cijeli grad. ali ju je Brambor pohranio na posebno mjesto. onda sam mrtav!" A oni nisu željeli da bude mrtav i ved su mu tada. Nisam mu zavidio na položaju u kojem se nalazio. bar mi se tako čini. Arleta i Brambor su.htjela čuti za Delona. Dok bi se netko drugi zbog toga počeo opijati. Ne znam je li u to vrijeme ved počeo pisati svoju ambicioznu Povijest pornografije. a sljededeg je jutra ved otputovao. Ovi filmovi. ali ga nitko od nas nije vidio sve do 1982. zacijelo je morao praviti zabilješke o mekim pornidima koji su u tim godinama plavili ekrane naših kinematografa. Otišao je do jednog tipa koji je imao tiskarski obrt i dao izraditi vlastite osmrtnice. premda za to nije imao nekih osobitih razloga. prisjetivši se taktike koju mi je nekod izlagao. nitko nede doznati je li to uradio zato što je u očima nekad bliskih ljudi postao nepoželjna osoba. — On je sada sto posto lud! — rekao mi je jedne večeri Ljubo. jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najvedu mogudu mjeru funkcionalnosti. Jasno je da isto tako ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. Eto. U smislu eventualnog odlaska u USA. Delon se našao u poziciji koja te naprosto sili da se makneš u stranu. ali ako jest. negdje u dnu duše oprostili. a Arleta i Brambor brižno su izbjegavali svako mjesto gdje bi se mogli slučajno sresti. pa su otuda to redom ili komedije ili edukacija. U proljede idude godine. često nevjerojatnih i proturječnih. Jasno. među kojima je bila i jedna iz Pariza. nakon duge pauze. Ubrzo su svi shvatili da su nasamareni. po čijem se rukopisu. a da se on ni na koga ne ljuti. A Ljubo. moram priznati. valjda da se pred njom pokaju što su prema njenom sinu bili nepravedni. ali im nije proma-knuo simbolično značenje ove prevare. Delonov se otac začudio. kad je ona ubrzo pronašla novog tipa. nadajudi se da de se stvari s vremenom ipak popraviti. Arleta Kralik je na porodiljskom odjelu lokalne bolnice rodila kderku. ona je jednostavno pala u nesvijest! Kad su Arleta i Brambor zakucali na vrata obitelji Kralj i rekli zašto su došli. Nasmijao sam se u sebi. Mikiju se javila i ona čuvena tetka iz Kali-fornije. naprosto zgromljeni. svoj prekršaj društvene zabrane nastoje neutralizirati raznim ironijskim postupcima ili pedagoškim alibijem. maloprije je javio da je sretno sletio na pariški aerodrom. Ljubo mu nije otvarao vrata kad bi mu pozvonio. dakle punih šest godina. ili de otputovati vođen naprosto svojim lutalačkim strastima. Od tog trena bilo je vijesti o Delonu. tvrdi dalje. doduše nepotpisana. pohitali do Čedine majke. kojoj su dali ime Ines po onoj neukusnoj i patetičnoj deklamaciji Rade Šerbedžije. naravno! Inače. Nekako u to vrijeme. odustao od posla i krenuo da se što prije napije. tako složeni odnosi unutar klape morali su našem neizmjernom prijateljstvu oduzeti nevinost i opteretiti nas prijetvornošdu. Svi odreda. Delon je uradio tek jednu sebi svojstvenu svinjariju. Mislim da sasvim točno zaključuje da se u ovim filmovima koitus predstavlja stiliziranom metonimijskom igrom. ali prilično bogata. što kao termin ima određenu upotrebnu vrijednost.. obzirima i raznim drugim taktikama takozvanog društvenog života. on koji je uvijek bio u svemu prvi. Mislim da mi je tom prilikom Miki prvi put priznao da u pogledu te tetke ima određene namjere i razrađuje neke planove. koja se još dugo vremena pamtila. a nadasve sadržaju. Ali. pa nije bilo druge doli da se pomire. njegove su se nade izjalovile. spazivši osmrtnicu. te su osmrtnice prouzročile efekt kakav bi njega sigurno obradovao. kad je Delon ved postajao dio nekorisne i mutne prošlosti. S druge strane ove granice nalazi se hard-core iliti tvrdi pornid. A Irena. što de on ubrzo i učiniti. Prvo naširoko razglaba o takozvanim danskim erotskim komedijama. — Zamisli. sinod je na nekakvoj grajzlerskoj zabavi otišao do načelnika SUP-a i zamolio njegovu kderku za ples. Jer. Miki se nakratko posvađao sa Sonjom zbog toga što mi je dala nogu. dalo zaključiti da je ved jako stara. nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. Delon kao da je poručio: "Ako me ne želite. Dobili su mnogo bezveznih darova i čestitki. Sve u svemu. Jasno. i da je osnovna granica njihova kodeksa u zabrani predočivanja genitalija. što je zbog njegova hendikepirana želuca bila uistinu hrabra odluka. Dakle. raširio ruke i rekao sav zbunjen: — Pa. U nastavku teksta Mikijeva analitičnost i me-todičnost popuštaju i on se zadovoljava sasvim impresionis-tičkim katalogiziranjem filmova. načelnik ga je otjerao. Koliko znam. i to tako glasno da ih je čitava sala promatrala.

— Mama! — viknuh majci koja je radila nešto u kuhinji. otac djevojke i trener rugby tima. namjenski. uglavnom školaraca. embrionalnim tipologijama i slično. obično se odvija unutar dvije žanrovske strukture. ginekološkim i psihološkim podacima i grafizmima. Primjerice. ali se iz teksta nigdje ne da razabrati smisao ovog podosta metafizičkog određenja. ali je sve to gurne u naručje bahatog crnca koji dila hašiš i njegovih kolega iz rugby tima. Reducirana fabula redovito počiva na rekapitulaciji igre i učenju pravila. Prvo. — Jesi li vidjela nešto zanimljivo na onoj stranici gdje je križaljka? — Kako da ne! Ima jedan tekst o gostovanju Boljšoj teatra i. imao prilike mnogo temeljitije ispregleda-ti. pedagoški film u kojem su scene "mekog seksa" začinjene seksološkim. odbijao vidjeti prisutnost elemenata jednog obespravljenog žanra. — Molim. Imala je dvije stotine stranica. a što loše. psihološke crtice i koječega drugog. konačno je izašla iz tiska moja druga knjiga pripovijedaka Parabole. kod koji neodlučna gledaoca informira o žanrovskoj pripadnosti i tipu iščekivanja. za nimajudi se nije li vidio kako me u novinama hvale. neka mješavina cinema verite. Hopa-cupa u krevetu. Talijanski soft-core negdje je na pola puta između "krevetske komedije" i "erotskog fatalizma". U ovim filmovima seksualni se život tretira kao neka vrsta društvene igre. Radleya Metzgera i Nicholasa Roega nikada nije imao prilike vidjeti. Njemački meki pornid. Međutim. direktor škole. — Ne to. čini se. — A što sam to.su često toliko stupidne da bi ih bilo bolje držati "erotskim tragedijama". komedije. Drugo. "Izvještaji o školarkama". jer su filmovi Justa Jaeckina. koje glume osamnaestogodišnju žensku čeljad. stoji u zaključku ovog segmenta. I trede. U klišejiziranom naslovi)avanju filmova (Autoput u krevetu. dok u drugu kategoriju spada sasvim čudan hibridni žanr. ono što najviše iritira gledaoca nisu ni stupidne priče ni nezgrapna moralna naklapanja. Tinta Brassa i sličnih autora u nas prikazani u vrijeme kad je meki pornid Mikiju postao sasvim nezanimljiv. — I jesi li primijetio nešto zanimljivo? — Jesam. sred prepuna kina. Godine 1977. obično iz raznih kvaziznanstvenih vizura. pa na kraju o toj redaljci moraju diskutirati psiholog. Oshima. ali ne vidim kakvom. Izgledala je gotovo kao prava knjiga. Ovo mi se čini gotovo bez zamjerke. mnogo manje tipfelera od prve. tvrdi uvez i ovitak u boji. — Jesam — otpovrnuo je. Kažu da je to u vezi s Atlantidom. Najeklatantniji primjer je beskonačna serija Istinite priče (Schulmaedchen Report).. kakve su pravili Bertolucci. Mornari u krevetu) Milan Grabar vidi vođenje korisnog dogovora između proizvođača i publike. što rezultira krevetskim "happy-endom". jer su ga uvoznici držali stokom koja ne razabire što je u tom žanru dobro. Rektor u krevetu. gnjavažama o ovulaciji. . Ma-zurka u krevetu. Sjedam se da je jednom. prepuni su raznoraznih gluposti. morao primijetiti? — Pa. molim te. autorskom filmu. ankete. ejakulaciji. Ima jedan članak o čudnom običaju ptica selica da nasred Atlantika naprave nekoliko krugova u zraku. seksualni problemi učenice koja zanemaruje dobrog dečka radi zgodnog nastavnika. jer je u tzv. nego grozne četrdesetgodišnjakinje obješenih sisetina i prištavih guzica. seksološke edukacije. ontogenezi i filogenezi. Jednu čini tzv. Bumbo Zlatid ustao i ogorčeno uzviknuo: — Kak' se tipu može dignut kurac kad mačka ima apsces na dupetu! O vrhunskim djelima soft-corea Miki Grabar ne piše iz nekoliko sasvim razumljivih razloga. raščlanjuju tobože istiniti slučajevi iz seksualnog života mladih ljudi. pubertetu. —Je l' to ona predzadnja stranica? To mi je mama uzela jer je rješavala križaljku. a osnovni problem jest u tome što jedan od igrača (obično glavni lik) ne poznaje pravila te igre. filmove Russa Meyera. umjetničkom. začedu. ali kakva korist od toga kad kritiku nije nitko zamijetio? — Jesi li pročitao jučerašnji Vjesnik? . Kritika ju je primila vrlo dobro. koji je Miki.upitao sam oca. jedino joj je podatak o nakladi narušavao dignitet. nešto na stranici kulture. Makavejev ili Cavanijeva. U takvim se filmovima. sasvim ispravno tvrdi autor.

. bile su redom stvari koje su ga bacale iz takta. dijete. — Kakav Dentinox? — zine Ljubo od iznenađenja. prišao stolu i ispio votku koja je stajala ispred mene. sterilizator — obrati se Brambor apotekarici.. — Dajte trideset! — ispravi je Ljubo. a što ako dobiješ blizance? — rekoh u šali. jer joj se primaknuo termin. ali Ljubinu se navaljivanju nije moglo odoljeti. tvrdio je da se ne sjeda baš najbolje što sve treba dojenčetu. — Jebo te! Na to nisam ni mislio! Dajte šezdeset pelena. Brambor. To se kupuje u Austriji i Italiji — odvrati apotekarica. pričekaj da se dijete rodi — napomene Brambor. Premda je u mnogim stvarima bio miran i pribran. trudnoda. čija je kderka ved bila u jaslicama. Ljubo se sjurio niz stepenice. Međutim. dečki. uzet demo odmah deset komada — uplete se Ljubo. U prosincu 1978. ne zanimaju me nikakva njihova gostovanja. — Čekaj. Nije imala trudove. — Ljubo. Mogao sam pisati tisudu godina a da to čitaoci novina ne primijete. — Pa treba nabaviti mali milijun stvari za dijete. da to brzo kupimo. pa pravac Italija! — Zatim . Ne znam otkuda da počnem. mislim da ti treba Dentinox — nesigurnim de glasom Brambor. — Sterilizatori se ne proizvode kod nas. čekaj. — Pa. — Pa i jedna se može prati — reče Brambor. panika što ga je obuzela nije mu dala da shvati zafrkanciju. sjeo u kola i u paničnoj vožnji odjurio do Brambora. sve mora biti spremno! Daj. hodu li stidi u Italiju prije nego rodi? — zavapi Ljubo i očajnički pogleda uvis. kad nastupe trudovi. Nisam htio dalje inzistirati. — Ma nije. Čim je Irena otišla u bolničku sobu. — Kurac pričekaj! Kad se Irena vrati iz bolnice. Dajte. — Onda pelene — nastavi Brambor. — Kakvu sad pumpicu? — začudi se Ljubo. — Dečki.. U tom smislu. nede imati dovoljno prisebnosti da uradi sve što je u takvim slučajevima potrebno. — Dobila je trudove? — okrenuo se Brambor njemu. — Koliko bi bilo najpametnije uzeti? — Uzmite za početak dvadeset komada. pazi malo na taj batrljak od želuca! — prekorio sam ga. XII. i 1968. — Isuse. Osim toga. ti imaš iskustva. Jedini način da uz pomod novina privučete pažnju čitalaca bio je taj da izazovete neki skandal ili aferu. drug Alapid. — Dobro. U strašnom sam cajtnotu! — Kakvom cajtnotu? — začudih se. — Daj. ali je njen suprug zahtijevao da je prime. — Da. žena. Slučaj je htio da se i ja nađem kod Brambora. moj nekadašnji direktor i urednik. —Još od 1948. bio je višestruko poznatiji pisac od mene. ali situacija je gusta. Irenu Brabec primili su na porodiljski odjel Gradske bolnice u devetom mjesecu trudnode.. ne odustajudi od deset bočica. — Zatim.— Što može biti zanimljivo u gostovanju Rusa! — prekine je otac. Ali se može i razbiti! — reče Ljubo. Morali smo sjesti s njim u kola i krenuti u kupovinu. — Zatim pumpicu za čišdenje nosa — opet de Brambor apotekarici. bojao se da u odlučnom času. — Rekla sam vam ved da sterilizatora nemamo — pomalo nervozno de apotekarica. . dvije pumpice za nos i dva sterilizatora — reče Ljubo. Potom je drhtavim prstima zapalio cigaretu. a ja sam upravo izgubio popis koji mi je ostavila Irena. Irena rađa! — viknuo je ved s vrata. pa sam tako mogao prisustvovati čitavom tom paničnom užasu u kojem je Ljubo Brabec postao otac. Idemo iz ovih stopa kupovati! Brambor. porod. U apoteci je Brambor rekao autoritativnim glasom: — Dajte nam bočicu za hranjenje i dudu .

— Prijateljčina si! Spasio si mene i moje siroto čedo koje bi bez tebe bilo i usrano i upisano. dobro. Privremeno smiren. Evo ti auto i šesto hiljada . u tom vam slučaju Dentinox nede trebati prije proljeda. kupke i šampone. prvu stubu na stubištu što de ga odvesti do direktorske pozicije.. samo jednu — upozori ga Brambor. — Živjet deš uz zvukove vešmašine. Bilo bi dobro da nakupuješ deterdženata. Ljubo Brabec razvezao nas je kudama. — Otidi du ja — predloži Brambor.... — Tko zna hode li ga na proljede biti na tržištu. zar otvarate privatne jaslice? Nakon apoteke jedva smo ga obuzdali i spriječili da ne krene odmah u Italiju po famozne sterilizatore (namjeravao ih je uzeti barem tri). razne Penaten masti. nagazio po gasu i rekao: — Jebeš to! Samo da ja pronađem vešmašinu! Dabome. koju je kao pravi "kadrovski čovjek" morao ved dugo priželjkivati.— To je tekudina protiv rasta zubi . sve u enormnim količinama. dajte onda toga oko litru .. alkohol za skidanje temperature. nismo je pronašli.. — Pa naša je vešmašina kompletno u autu! Moram hitno kupiti novu! — Ali. Kako smo bezuspješno išli iz trgovine u trgovinu. koji je hitro otvorio prozorčid. sportska kolica. Ljubo se zamalo posvađao s apotekaricom kad mu je rekla da je sasvim suludo kupovati dva ovlaživača zraka. — Pa. Nemaš pojma koliko pelena može ukenjati malo dijete. — Iz iskustva znam da je dovoljna samo jedna! Odmah smo krenuli u kupovinu stroja za pranje rublja. Ljubin užas postajao je sve vedi. ovisi o trudovima . — Nije protiv rasta zubi — ispravi ga gospođa magistra — nego protiv neugodnih popratnih pojava. Dođi u dva na sastanak. zaustavio nas je na raskršdu neki tip i sagnuo se prema Ljubi. ali i protiv dijareje. — Danas de se roditi. — Čekaj! — smiri ga Brambor. gdje je kupio duboka kolica. znate. gdje si ti? Ne znaš što se u firmi događa? — Ne — otpovrnuo je Ljubo. pristao je da odemo u robnu kudu. Zbog čudne domade navade da u pojedinom trenu nekih artikala nestane s tržišta.. Ljubo se vratio u kola i rezignirano položio glavu na upravljač automobila. Ili sutra . neizostavno! Ljubo je bez riječi zatvorio prozorčid. tuticu i tricikl. zvečku. . U jednom trenu. Navečer deš imati vešmašinu. nikako nismo mogli pronadi ni jednu jedinu vešmašinu. — Još nikoliko — zbuni se Ljubo. Predložit demo te za direktora Agroproma. izbačena sasvim iz takta. ljutito zaključila: — Bože dragi. pa kadicu za kupanje. — Jebemu! Pa koji sam ja idiot! — reče glasom punim pritajena užasa.. poslije ručka. — Gospodine! Dentinoxa imamo u pakovanjima po 25 mililitara. a onda otišao na onaj sastanak. — Otidi du po podne. dječji termometar. — Pa. Kao gromom ošinut. baš kad smo se vozili prema prigradskoj prodavaonici bijele tehnike. Kupili smo nakon toga još čaj od kamilice. — Koliko vam je staro dijete? — upita apotekarica. — No. — Gospodine. — Uzet du ipak deset bočica — očajnim de glasom Ljubo. — Dobro. Šutio je tako nekoliko trenutaka. — Sad te čeka užas! — rekao je u jednom trenu Brambor. — Ali u dva moram na taj jebeni sastanak. gumene gadice i štošta drugo.. dajte mi onda dvadesetak pakovanja. Umjesto toga. losione. a onda je prošaptao: — I što sad? — Ima ih sigurno u Zagrebu — umirivao ga je Brambor. Ljubinoj posljednjoj šansi. Na koncu je apotekarica. I to najbolju. — Hodeš li? — živne Ljubo.. Ljubo je zastao nasred robne kude. sredstvo protiv opstipacije. Pevalek je odustao od reizbora.

kako de se poslije saznati. — Kako znaš da imam telefon? — upitao sam ga. — A ja du sve to pladati — promrmljao je otac. Dok se vradao. — Kaže da je Jaromir išao u Zagreb radi vašeg stroja za pranje rublja. Upravo sam prečitavao jedan skradeni pregled judaizma kad je telefon konačno zazvonio. Ljubi je nenadano pozlilo. Ljubo je na brzinu popio nekoliko apaurina. želio joj je pomodi. Sjedio sam pokraj plinske pedi i čitao gradu koja mi je bila potrebna za pisanje prvog romana.. Mora da je mami sada srce na mjestu. — Znam — potištenim de glasom otac. ali su. Dva radnika PTT-a uvodila su nam dugo željeni i iščekivani telefon. Miki je rekao jednu jedinu rečenicu: — Jesi li čuo da je Brambor poginuo? Ne sjedam se što sam tog časa pomislio. . uzeo sve novce koje je imao kod kude i pohitao do Arlete. Što se zapravo dogodilo? Kao što je bilo dogovoreno. Iznenada su se pred njim stvorila neosvijetljena zaprežna kola. i dati im svima naš broj. Žao mi je. diskretno čistedi sve što bi radnici uprljali. jer sam se držao dovoljno zrelim da s kratkih prijeđem i na duže forme. Modi du u svakom času nazvati sestru. A da bi gužva bila veda. teču Tonija. tog popodneva nitko nas nije nazvao. Poslije podne je strašno zahladnjelo tako da su se prozori počeli lediti. radi kojeg je očajni Ljubo namjeravao potegnuti čak do inozemstva. cesta se počela lediti. Grabarove. koji je ved navikao na to da svaka dobra stvar ima i cio niz mana. u zagrebačkoj Hospitaliji uspio nabaviti i talijanski sterilizator. zacijelo nazvala i Grabarove. jer je sebe držao izravnim krivcem za prijateljevu smrt. a onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio otac. izgubile su na intenzitetu i svele se na gotovo neutralne biografske podatke. Na kraju su "petetejci" maznuli po dvije rakije. XIII. nazivajudi sve. kola su strašno oštedena. Tada. sve stvari. — Ali. iz perspektive desetogodišnjeg odmaka. koji je natovario na prtljažnik i s njim krenuo natrag. Brambor je tog popodneva otišao u Zagreb Ljubinim kolima. kumu Žalfiju. ja sam Ljubo Brabec! Ja sam najbolji prijatelj njenog . od kakvih je obično sastavljeno naše iskustvo. ali on to nije primijetio. Otac Franjo motao se oko njih i smetao im svojim radoznalim pitanjima laika. — Divno! — rekla je mama. Poslije je pričao da je u početku osjedao nešto što je moralo biti čisti užas. čak i onog ujaka u Landskroni. Prišao sam telefonu koji je stajao u predsoblju na frižideru i dohvatio slušalicu. sterilizator i stroj za pranje rublja ostali gotovo netaknuti. morao je svom snagom nagaziti na kočnicu. potištena je i smatra vas krivcem. Umjesto da mi odgovori.. Usput je. I dok je Irena u bolnici čekala porod. Spazivši ih prekasno. Dakako. zatekao sam neobičnu gužvu.. a majka je zasjela da obavijesti znance i cjelokupnu rodbinu o velikoj novosti. Bio je to Miki Grabar. zaboravivši da je majka. bezbrižno je jurio kudi. javilo se kajanje i samooptuživanje. koja mora da mu je sudbina ved odavno namijenila. Kad je doznao što se dogodilo. Slušajudi Billie Holidav na Ljubinom kasetofonu. bio je to pravi užas koji nam je pokazao da još uvijek znamo plakati. da stvar bude gora.. mladidu. Danas. — Sad demo biti povezani sa svima. a nije mogao uraditi ništa. prešao na drugu stranu ceste i udario u stup električne rasvjete. majka je obigravala naokolo s lopaticom i metlicom. pomislio sam. pa čak i ujaka Mišu u Švedskoj. Želio ju je utješiti. začudo. a nakon toga. Iako je majka uspjela iznazivati sve. — Ne želi vas vidjeti — rekao mu je Arletin otac kad je zalupao na vrata stana iznad kina Romanija.Kad sam stigao kudi. vesele i bolne. — Tebe trebaju — rekao je. automobil je počeo klizati. želio joj je uraditi sve. u Nami kupio stroj za pranje rublja Gorenje. Jaromir Kralik ostao je na mjestu mrtav. ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate. pokojnog muža .

stari. Tredeg dana Jaromir Kralik sahranjen je u raku koju su grobljanski radnici jedva uspjeli iskopati u zamrznutoj zemlji. Arleta nije htjela da ga sahrane u skupu grobnicu obitelji Kralik. čuveni drug Brabec. i da sve bude okončano. — Arleta. da ne povrijedi osjedaje pokojnikove supruge. da se htio baciti s krova. — I ovom si ovdje pomogao u propadanju. — Ako ste ovaj svijet gradili za nas — priđe mu Ljubo na korak udaljenosti — onda smo mi upravo rezultat toga kako ste ga gradili. koje je zasipao sitni.. Što se toga tiče. — Koga to danas još zanima! Sve je to prošlost. ti si je platio — rekao je službenim glasom Ljubin otac. vukao se Ljubo Brabec. a ti me danas pozivaš na red.. Nije to kao danas . — Kako to misliš? — strogo de stari Brabec. pa zar mi ne vjeruješ . Od rođenja pa sve do sada. a kad je sprovod okončan. Konačno. — Uvjeravam te da s onim u vezi njegova oca nisam imao ništa. — Hajde kudi. nijem i oduzet. I pokopao više prijatelja. Vrijeme je bilo predelikatno da bi se mogli diskreditirati naši ljudi.. Sredio sam da ti je predaju bez ikakvih formalnosti. u tamnom krombi kaputu.. Daleko. a on još uvijek dijete informbiroovca. — Trebalo je da njemu kažeš! Znaš li ti koliko ga je dugo to mučilo? Znaš li ti. Bože dragi. Sve sam ti rekao. molim te! — viknuo je. Kao da je pjesma otisnuta na ciklostilu mogla ugroziti režim! — Ne sjedam se. A ja. na kraju pogrebne povorke. Ako postoji nešto što mi zamjeraš. ja sam znao da nije bilo tako. Poslije je pričao da je Ljubo bio poludio. zapamti da mi nikad nismo bili ništa drugo nego vaša djeca. I to osobno — rekao je Ljubo glasom na kakav njegov otac nije bio navikao. jedan je čovjek kao bez duše dotrčao i rekao Ljubi da je upravo dobio kderku. da je njegov otac službeno još uvijek informbiroovac. želedi da jednog dana i ona legne do njega. svesam ti rekao! — A što nisi rekao njemu? — podigne Ljubo oči prema ocu. — Hajde. Dok je rep sprovoda bio kod grobljanskih vrata.Ljubo je odgurnuo starog Živanovida i uletio u Bramborov stan. Ničim nije Ljubo pokazao da shvada što mu to zadihani tip govori. Pitam se nisu li i tvoji prsti bili tamo kad su mu zbrzili oca . Stari ga je Živanovid jedva uspio svladati i izbaciti van. tražedi da se stvar ispita. Nikad ta mašina nije ušla u njegov stan. to je tvoje... A od sada ja to više ne želim biti! . što demo još od djece dočekati! Ovaj sam svijet gradio za tebe. koji je za Ljubu Brabeca predstavljao bezizlaznu moru. — Ali Brambor i njegov otac mogli su se uvijek slobodno diskreditirati. Drugog dana. zazvonio je telefon i javio se njegov veliki otac. Ljubo je još dugo stajao iznad nevelike hum-ke i križa. čim ga je spazila. suhi snijeg. ne cmizdri tu! Proživio sam malo više smrti od tebe. Moralo se sve zataškati. — Znaš da nisu! Pa rekao sam ti kako se to dogodilo. bududi direktor Agroproma. Sjedam se kako si onda u gimnaziji trčao s onim nedužnim sranjem od pjesme direktoru škole. i kad su svi ved napustili groblje. Ljubo je spustio slušalicu. počela vrištati: — Ubojico! Ubojico! Ljubo je zastao i počekao časak. a onda je istrčao na Bramborov balkon i počeo se penjati na krov. Tada se pokraj njega stvorio otac. — Ljubane. nikad te nije pekla savjest. Bogamu. otiđi na SUP po vešmašinu. nego je kupila zasebno mjesto. nazepst deš! — rekao je otac. koji se još uvijek zanosio time da je u sinovljevim očima autoritet. Za sumorne sahrane prštao je sitan snijeg i bilo je hladno. smiri se! — pomalo de moledivim glasom otac. sa crnim šeširom na glavi. Samo je želio još jednom prošetati onim zidom kojim je nekod šetao s pokojnim prijateljem. a ona je. — Pusti me — promrmljao je Ljubo. tako da smo svi jedva čekali da svedenik dovrši svoju opširnu i krajnje apstraktnu besjedu. Ivan Brabec. — Ljubane. sam. Ne rekavši ni jedne jedine riječi. — Mora da si mnoge pokopao i s lopatom u ruci. O čemu to pričaš? — Ne sjedaš se jer si valjda imao i previše takvih slučajeva.

odnosno da služim narodu i domovini . — Što je bilo? Je li mu otac uistinu bio nevin? — Izgleda tako. — Možda ti i vjerujem — prekine ga Ljubo. Onda mi u jednom dahu sve ispriča. čini se da mu je cigareta godila. — Što. Snijeg je padao sve jače tako da su stazice parka ved bile sasvim bijele. naravno. nije znao. Imaš li cigaretu? — Imam. priđe klupi i sjedne na naslon. ne — zaniječe on glavom. — Možda sam bio sve ono što ti danas ne voliš: dogmatik. što Tonček Kralik. mora i da smo izgledali poput dvije budale. to je bezvezna tlapnja. Nakon nekog vremena. obično telefonskih. glasom po kojem mi se činilo da se malko otrijeznio. Mislio sam. nikad se više nije pomirio sa starim. dok je Bramborov stari dežurao uz projektor. taj je umro u bolnici . Reci mi. nastavio je s projekcijama. Ali previše se igraš sa svojim želucem.. ali ako jest. čak i pomalo ponosan što može ugoditi ljudima "od vlasti". Zatim se dovukao do mene. kao stari drug kome vjerujem. Ljubo se okrene i brzo napusti groblje. sine — blagim de glasom otac. tamo de biti svi koji su bili dobri s Bramborom — rekao sam kad su mi dodijale njegove priče kojima je optuživao sam sebe. — Tebi je rekao? — Jest. ti ne znaš — uzdahne Ljubo. izvukao me na studen i natjerao da šetam s njim po parku. — Reci. zbunjena i potištena. možda bismo na taj način učinili nešto dobro za Brambora. Posto je napustio groblje. zapamti ovo! Rijetko deš naidi na gestu koja ne bi bila vodena lijepim i plemenitim namjerama. za Arletu i Brambora? Da mi oprosti! — Ne znam — odvratio sam.. Jednostavno. Ali. Ali. — rekoh u jednom trenu. Ne baš sve. udbaš.. Ali. stvar je u tome što je jedan od te trojice prije rata održavao sentimentalnu vezu s Bramborovom mamom. svratio je u prvi lokal i. iznad humke nad kojom je dotad bio i sam stajao. Sjeo sam do njega.. mladi udbaš je počeo izbivati. Ne moram ti pričati koje je to vrijeme bilo i kakve su ovlasti ti tipovi i mali. Otpuhivao je duge dimove. kunem ti se da sam sve to radio uvjeren da radim dobro. Prije četiri godine. sad. Održavali su još neko vrijeme traljave. — Tri službenika Udbe. — Ma znaš. ako bismo nekako uspjeli otkriti što se to zapravo dogodilo. i da mu je sve to netko napakirao. priprijetili mu da imaju nekakve materijale protiv njega i da ga pokretom prsta mogu upropastiti. — Znači. pa je u jednom trenu odbio prikazivati tu predratnu opscenu rolu. nisam imao snage da ga napustim. popio osam vinjaka i usvinjio se namrtvo. Sto je mogao. uzdahnuo i nastavio besmislenu šetnju po snijegu. Ne znam da li nas je tko mogao vidjeti kako sjedimo u parku koji nestaje pod gustim zastorom snijega. čak mi je pričao da je uspio pronadi jednog očevica. hladne i formalne odnose. možda je prava stvar. Premda je sve što je tog kasnog popodneva rekao ocu na snijegom zasutom groblju bila patetika provocirana stanjem u kojem se nalazio. dolazila su kasno nodu na one tajne projekcije. ostavljajudi oca.. — Jebeš želudac — reče on pa zapali. dok je radio u bolnici. poput okorjela solo trinkera. ali mi se onda ta pomisao učini besmislenom.. Nešto što bi i on sam želio učiniti. A onda ih je jedne nodi zatekao. — Zašto ne bi pošao samnom? — Ne. Intuitivno je osjedao da mu je otac nedužan. što? — Ma ništa. sam za šankom. — Ali. — Možda bismo . Tad su ga ucijenili. tri operativca. slijepi pravovjernik i šta ja znam što sve ne. Brambora je često mučilo ono što se dogodilo s njegovim ocem. što su se sastojali od kurtoaznih razgovora. moram do Arlete. . ali prave srdačnosti među njima više nikad nije bilo. što bih sad mogao uraditi za njih. — Ljubo.— Slušaj me. U početku im je stari Tonček Kralik puštao film dragovoljno. E. Ali. nešto sam uspio napipati i od svog starog. Pa opet je svijet pun nepravde. — Arleta me ne želi vidjeti. — Tu je stvar Brambor odavno raščistio — iznenada de Ljubo. Premnogo je godina prošlo da bi se mogla napipati istina. laži i lopovluka! Rekavši to. Tonček je naslutio da se nešto zbiva između njegove žene i mladida. za tih kasnih projekcija.

nismo mogli ni sanjati. — To je povijest. — Misliš da mu je to Brambor .. što je bilo s njim? — upitah. i dobio sam kderku. Mislim da ti ni ovo nisam trebao redi. — Još sam pomalo pijan — složi se on. Što sam odrasliji. — Brambora više nema. a onda krene prema korzu.. — A otkuda oni materijali? Brambor mi je ispričao da su u prostoriji pronađeni kompromitantni informbiroovski materijali? — Pa to je jasno samo po sebi — odvrati Ljubo. — Da bi izbjegli mogude nepovoljne posljedice tog samoubojstva. Onda se. gazda i okorjeli apolit mogao šurovati s Kominformom? — A onaj tip. Brambor nikad nije uspio doznati je li njegova majka u tu vezu ušla dragovoljno. Vjerojatno zbog toga što smo još uvijek živjeli u vremenu čiji rječnik nije poznavao riječi kao što su kriza. za jedne projekcije. Mala de se zvati Jarmila! Te godine navršili smo tridesetu i bili ved pomalo umorni. izgubio sam prijateljicu. štrajk. Bacili smo pogled gore i načas ugledali sjenu Mikija Grabara kako je promakla za bijelom zavjesom. a ti si moj i njegov prijatelj. izgubio sam oca. One nodi kad je Gogo Jazbinšek zanemario svoje obaveze. prije četiri godine u Gradskoj bolnici . — Bolje da na to zaboraviš. Sada teško da bi nas do takva optimizma dovela i čista amnezija. .. ili je i na nju izvršen pritisak. A sad. valjda prvi put obuzet spoznajom da je tog popodneva postao otac. Oduvijek je bio poznat po toj sposobnosti da brzo svlada alkohol i otrijezni se kao da ništa nije bilo. Brambor ga je držao glavnim krivcem i posjetio ga u bolnici. pa produži snijegom pokrivenim korzom na kome su djeca ved bila izgladila dugačka tamna klizališta. — I što mu je tip rekao? — Pa valjda ništa — slegne Ljubo ramenima. bio sam pomalo užasnut. ali sve okolnosti govore tome u prilog. Ne misliš valjda da je predratni vlasnik kina. Koga to može kompromitirati ? Umjesto da mi odgovori. — Zašto? — začudih se. tipovi su vjerojatno čitavu stvar izaranžirali. želedi da saznam cijelu istinu. Hodao je nrilično stabilno i ravno. pa je red da ti ispričam sve.. — Što se tu imalo redi? Ljubo naglo ušuti. Onda se dogodilo ono najgore. Jedna je stvar u svemu tome manjkava. Strašno uvrijeđen i ponižen. — Bljuje mi se od tog silnog konjaka. i premda prema onom tipu nisam gajio nikakvih moralnih obzira. Stanislave — redi de. Tamo gore su obnavljali uspomene što su ih vezale s Bramborom. zagrabi rukama snijeg i poče ga lizati.. Izgubio sam prijatelja. — Rekao sam ti da ništa ne znam pouzdano. pljune u snijeg i ustane. a ja zbog njega. — Još si pomalo pijan — promrmljah. sve sam više zgađen. On zbog Arlete. Tako nešto nije mi bilo ni nakraj pameti. Nakon toga mu je odmah bilo bolje. — zinuh od iznenađenja.. sjeo i rekao mi sasvim ozbiljno: — Mogu se svi oni jebati sa svim svojim blesavim imenima. — Onaj tip u bolnici — reče iznenada — bio je onaj isti koji se spleo s njegovom majkom...kako se to kaže — in flagranti. Uopde. Stali smo ispred kina Romanija i vidjeli parkirana kola Goge Jazbinšeka. mislim da si onaj tip nije sam pokidao sve one . zaborav mi se sve više čini jedinim dobrim modusom sretna življenja. Bar mislim da ga je posjetio . Zatim se pridigao. O onom što nas čeka u idudem desetljedu. pa deš odmah shvatiti da je sve to najbolje istog trena zaboraviti. — Slušaj. počeo luđački smijati i na koncu se potrbuške svalio u snijeg. Ljubo baci cigaretu. Ali. on se nasloni na široku platanu i poče povradati. Nitko nikad nede saznati što se one nodi dogodilo na intenzivnoj njezi. Sjedaš li se kako smo nekod davno bili sretni i optimistični. Tonček Kralik se objesio u operatorskoj kabini. Namočio sam maramicu u snijeg i obrisao mu čelo. kao što smo se dogovorili! — Što smo se dogovorili? — Dogovorili smo se da istog trena sve zaboraviš. a mi smo bili tu dolje i nismo im se mogli pridružiti. — Koliko mi se toga dogodilo u ovih nekoliko dana — reče Ljubo. — Pitao sam te nešto. Ti si dovoljno pametan. premda su za nama bile sve same uglavnom dobre godine.

kršdanstvu. Poslije sam doznao. napravivši u kuhinji improvizirani krevet. pomorstvu tog vremena. Ujutro je otišla. Kinoteku sam . Neka mi bude oproštena ova patetična rečenica. ali bi sve to bilo pretanko da mi roditelji u početku nisu slali malu ali stalnu potporu. uz pomod osobe kojoj je nekod davno operirao bubrežni kamenac ili prostatu. islamu. — Mogla si pozvoniti na njegova vrata — rekoh zajedljivo. U vrijeme pisanja Prevarenog Mesije drugovao sam osobito intenzivno sa Žižom Tomidem i Ivom Bukovčanom koga smo zvali Bukva. spakirao sam stvari i otišao u Zagreb. filozofskom racionalizmu. te demo riječi morati naučiti u vremenu u kojem nam više nije bilo do učenja. od Mikija naravno. vrijeme u kojem su marljivi i uporni uspijevali još uvijek nazreti kakvu-takvu perspektivu. trgovini relikvijama. crnoj magiji.. apsurdan i neutralan razgovor. ovog puta bez očevih angažmana i preporuka druga Alapida. Žiža i Bukva u to su se vrijeme nekako osamili. ali sam to vješto izbjegao. sve nakon toga bili su puki kompromisi. stoljeda. — Zvonko — ispravi me ona. Na kraju me zamolila da prespava kod mene. znanstvenopovijesnoj verifikaciji novozavjetne tematike. Mislim da je to što sam uradio 1979. Osmanlijskom Carstvu. jer joj prijateljica kod koje de stanovati još nije stigla u Zagreb. Možda sam je baš zbog toga pozvao unutra i upustio se u dug. Dakako. prazan. i postala nekako čvrsta. povijesti Jeruzalema. što je muškarcu koji voli moderne. gdje sam se s očajničkim marom bacio na oblikovanje vlastite egzistencije.. Bila je 1979. besmislen tijek. Šesto poglavlje I. koščata. starije. Shvativši da je Jaromirova smrt u mom životu neka vrst međaša. židovstvu. koji se zvao Sabataj Cvi i koji je odigrao mračnu ulogu lažnog židovskog Mesije. Ali sve to skupa značilo mi je strašno malo. Dakle. koja je glasila: "U tri izjutra brod je uplovio u turske vode. Uspio sam pronadi mali jednosobni stan. Imao sam u glavi nejasne namjere i mutne predodžbe o nekakvoj literarnoj bududnosti i književničkim poslovima kojima du se izdržavati. privredni kolaps i slično. nesigurne zbog sve češdih pomorskih čarki tursko-mletačkog rata". Gledao sam je šutke i pitao se što mi uopde ona znači. pošto joj je otac pronašao posao na nekoj srednjoj školi. Cvijevu povijesnu sudbinu želio sam nadograditi jednim povijesnim falsifikatom. Doznala je gdje stanujem i došla lukavo ne bi li ispipala situaciju. izgledala je mnogo odraslije. jer sam u tom vremenu bio izliječen od bolesti zvane Sonja Grabar. pomalo po tištena. Strašno se promijenila. a pogotovo one cjelovitije odsječke koje zovemo životni period. Zbog raznoraznih ljubavnih brodoloma. Pročitao sam brdo knjiga koje su govorile o sedamnaestom stoljedu. bila moja posljednja hrabra gesta. U jednoj povijesti židovstva nabasao sam na fascinantnu sudbinu čovjeka iz XVII. jer sam je ispisao samo stoga da kao nekakav okvir istakne smisao onog što je nekod davno rekao moj pokojni ujak Emil. Levenhuku i prototipovima mikroskopa. zrele i samosvjesne ženske svakako moralo imponirati. nego da je lijepo. rekavši kako se nada da demo se sada češde viđati. povukli u sebe i sve slobodno vrijeme provodili u Kinoteci. Oduvijek je bila vještija i perfidnija od mene. iskusnije. progonima vještica.godina. Lice su joj prošarale prve blage bore.recesija. epidemijama kuge. Izgubila je i onu zaobljenost zbog koje su je zlonamjerni držali bucmastom. od kojeg počinje novo i neizvjesno životno poglavlje. brižljivo izbjegavajudi uspomene. trgovini. zbunjena. na vratima je pozvonila Sonja. misledi da de tako unikatan život dobiti univerzalnost i političke konotacije s pomodu kojih de se roman modi iščitavati kao politička parabola. mesijanizmu. kako se uopde nije ni s kim posvađala. — A onaj tvoj Karlo . nesigurna. u kojem je teško odrediti bilo što. U jednom mi se trenu učinilo da du ledi pored nje. Pustio sam je da prespava. Vrijeme nam se često ukazuje kao ravan. normalno došla u Zagreb. — Posvađala sam se sa starcima i sa svima uopde — ponovi tiho. Na žalost. ujak Emil je rekao da jedan životni period završava smrdu neke drage osobe. — Posvađala sam se sa starcima i otišla od kude — rekla je. stojedi još uvijek na pragu. Počeo sam pisati roman od kojega sam mnogo očekivao. Baš kad sam napisao prvu rečenicu. ali joj je to davalo zanimljivu fizionomiju.

ali su redom bile pozitivno intonirane. naravno. Pomalo simptomatičnim činilo mi se to što su ta dva teglenja bila bolje pladena od svih mojih intelektualnih proizvoda. sigurno bi to ubacio u film. Lubitscha i Dieterlea. Hitchcocka. Pregledao sam pomno čitave cikluse Pabsta. Intelektualistički nastrojeni intelektualac Bukva pošizio je za Prevarenim Mesijom. čak i ona najmarginalni)a. Pa. ili bas klarineta upotpunjenog kvartetom skradenih auspuha. informativnih recenzija za internacionalnu slavističku školu. kada za Prevarenog Mesiju dobijem i književnu nagradu. kad shvatim da u Jugoslaviji ima više pisaca nego filatelista. ova de mi se počast učiniti mnogo manje relevantnom. i za dva gola fizička posla koja sam obavio na tuđ ugovor studentskog servisa. A možda i Franklin Shaffner! Odnio sam tih sto i pedeset stranica simboličkog i teško čitljivog teksta (u to vrijeme divio sam se Pekidu) izdavaču i ostao čekati odgovor. a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. pošto su se u filmovima prerijetko rabili. Zahvaljujudi takvim procjenama. bio je zadužen moj prijatelj Žiža Tomid. esperantista. Osobito dragocjenima držao je Bukva one koji su se upuštali u minimalističke pustolovine na neuobičajenim instrumentima poput mlinca za kavu pradenog eolskom harfom. pune nerazumijevanja. on bi mi obično odgovorio: — Ako se ne varam. godine. Mizoguchi i Ozu. ali sam najviše od svih zavolio Curtiza. koji su djelovali užasno isposvađano. prikaza časopisa u književnoj periodici. O ježu. bez kojeg nema pravog pisca. Bio sam ved godinu dana u Zagrebu. Forda. Osobito me osokolilo to što je jedan od recenzenata napisao: "Ovo je ved treda solidna knjiga mladog autora". za mamu i za mog prijatelja Bukvu. Bukvinih džezističkih zvijezda nije bilo u glazbenim časopisima. Ivo Bukovčan-Bukva visio je s nama po Kinoteci i drugim dvoranama. svaki je svirao svoje. pa mi je bilo teško pridružiti im se. Nakon onog filmskog ekskursa od prije deset godina. Kurosawe. Vedinu tih polivinilskih remek-djela Bukva je naručivao izravno od proizvođača. ni u leksikonima. ni u normalnim trgovinama gramofonskih ploča. Čitav dan sam se spremao za tu strašnu večer. samo bi s vremena na vrijeme ustvrdio: — Ova me stvar podsjeda na glazbu u jednom filmu La Cave. iste sam godine primljen u Društvo književnika Hrvatske. pa je zbog toga patio od nedostatka pigmenta i imao oči nenaviknute na dnevno svjetlo. vinovoj lozi i porezu na promet. ljubitelja životinja ili skupljača leptira. Žiža Tomid bio je čovjek koji je zapravo odrastao u mraku kinodvorane. rajčici. netočne.oduvijek držao azilom za nasukane. mislio sam naivno. U jednom sam trenu pomislio da ti tipovi tiskaju svoja djela u triprimjerka: za sebe. o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa. a Žiža je pozorno slušao. Murnaua. Začudo. a moje su tanke zarade potjecale od slabo pladene korekture. Ploče su izvodili nekakvi džezistički čudaci. ponovo sam počeo osvježavati filmska iskustva. da ovo čuje Losey. što mi se činilo iznimnom počasti.. Da se u preobilju filmsko-klasične grade ne bih izgubio. Radi se. filmski kritičar i vječni student zagrebačke Akademije za kazalište. Ja bih se obično otprve napio. o književnoj večeri koju su mi priredili u Klubu književnika. Žiža i Bukva bili su moji prvi čitaoci. o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima. roman je bio odmah prihvaden i izašao je iz tiska ved potkraj 1980. Ili: — Jebo te. Wellesa. na koji su me natjerali Miki i Arleta. honorara za nekoliko objavljenih odlomaka romana. ali je pravu vokaciju nalazio u slušanju i obožavanju modernog džeza. parnom stroju. film i televiziju. Po izlasku Prevarenog Mesije upoznao sam se s još jednim estradno-književnim žanrom. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima. Poslije. u sličnoj se situaciji nalazio i šerif Gutherie u Fordovom filmu Two Rode Together. Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova. Kritike su mi se činile površne. a još češde od samih autora. o alkoholu ono što se moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji. nije znao uglavnom ništa! Kad bih od njega potražio savjet u vezi sa životnim problemima. Cesto smo Žiža i ja odlazili nakon Kinoteke k Bukvi da slušamo njegove egzotične ploče. antiintelektualistički nastrojeni intelektualac Žiža rekao je dvosmisleno: — Zamišljam kakvu bi filmčugu od te građe napravili William Wyler ili Anthonv Mann. Walsha. Hawksa. Kad sam nakon šest mjeseci uspio završiti svoj prvi roman.. i to de moje veselje biti umanjeno spoznajom da godišnjih književnih nagrada ima gotovo koliko i pisaca. koncipirajudi duhovite odgovore na pitanja koja sam . On je odlučio da je najbolje .

učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete. hodeš li me ved jednom pozvati na večeru? — Ti boga! Ženska mu se nudi kao Elsa Martinelli Johnu Wayneu u Ratarima. jer su se nakon Bramborove smrti svi nekako povukli u kude i pomalo se rasuli. jer sam jedino u tom gradu svaku stvar doživljavao kao nešto uistinu moje. Jer sve važno što sam znao o njemu. sve što je on znao o meni. Pavao Pavličid i Sonja Grabar. Pozvao sam je. Velimir Viskovid pitao je nešto o kontaminaciji kodova i obzoru očekivanja. ali ne više na starim mjestima. nenajavljen. je li istina da Zvezda nudi milijardu za Čiru Blaževida. ili 1981. Nakon toga je stara gospoda došla do mene i pružila mi spomenar: — Gospodine Kapor. ali nikad nismo razgovarali o nama samima. Stojko Milid. Pošto je voditelj izdeklamirao uvodne napomene. tvrdio je oduvijek Miki Grabar. što je organizator držao pristojnim odazivom. mogao usnuti sa čvrstim uvjerenjem da sam kod kude i da spavam kod kude. Majka bi redovito kukala što se nisam bar dan ranije najavio. Dabome. jedna starija gospođa koja je dolazila na sve književne večeri i tražila od pisaca da joj se upišu u spomenar. bilo je zapravo nevažno. jeste li imali u vidu jednog ili sva tri potencijalna čitaoca? Posljednje pitanje na književnoj večeri postavila je Sonja Grabar. Pobjedi od rodnog grada. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu. čuo da se u kavani potukao s nekim tipom iz opdinske skupštine. čudedi se i sam što sam došao. na što sam znao odgovor jer sam ga pročitao u njegovoj recenziji Prevarenog Mesije. . što je obostran propust koji se više nikad nede dati popraviti. Pogotovo ne odlaskom u grad jedva stotinjak kilometara udaljen. ozbiljno me promatrajudi kroz rožnate okvire svojih naočala. Ne znam što je poduzimao na planu svojih erotsko-osvetničkih akcija. Zatim je pitanje postavio i Pavao Pavličid: — Pišudi ovaj složen. i da od nje nikad nedu modi definitivno zbrisati. Svratio bih tako preko vikenda. II. uglavnom iznenada. ili Linda Darnell Viktoru Matureu u Mojoj dragoj Clementini — rekao je Žiža Tomid. biste li mi se potpisali u spomenar? — Momo Kapor vam je u idudu srijedu! — dobacio joj je voditelj. što se to šuška o nekakvom štrajku u Prvomajskoj. gospođa sa spomenarom upitala me: — Što vas je opredijelilo za poziv pisca? Da popravi opdi dojam. Pričali smo o svemu i svačemu. navodno zbog toga što mu je Miki pokušao preoteti ljubavnicu. iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene. Dane kratkih i sporadičnih povrataka provodio sam sa starim društvom. kritičar Velimir Viskovid. zatvorio se u svoju ogromnu kolekciju pornografskih artikala. Bili su tu Žiža Tomid. — Priča li se u Zagrebu nešto o tome zašto Jovanke nema u javnosti? — pitao bi otac. ali u onom neformalnom dijelu čavrljanja i razlaza: — Dobro. kako bi mogla skuhati nešto što volim. duhovita. nostalgija me tjerala da se uvijek iznova vradam.držao da de biti učena. majstor na laserskoj flauti i jednodimenzionalnom bubnju. ima li koji od političara prste u nekoj tekudoj aferi. a otac bi me obično odveo u sobu da popričamo o nekim aktualnim stvarima. ali sam 1980. što je gospodu silno obradovalo. provokativna. moderan i težak roman. o tome ima li Đilas pasoš ili nema. saznao sam od drugih. Navečer se u Klubu književnika okupilo slušateljstvo koje se sastojalo od šestoro ljudi. —Je li istina ono što se priča o nekakvoj peticiji? — zanimalo ga je drugi put. a to je bilo nepotpuno i nepouzdano. i jer sam jedino u krevetu. Sto sam mogao! Ali to još uvijek nije značilo ništa. S druge strane. koje je u posljednje vrijeme morao nositi zbog uznapredovale dalekovidnosti. moj dragi Miki. pišudi onako iz dokolice zapažanja o raznim pornografskim fenomenima. Mog druga Bukve nije bilo jer je te večeri na Zagrebačkom biennalu nastupao džezist. Miki Grabar. Uzeo sam spomenar i kitnjastim rukopisom opalio potpis Ksaver Sandor Đalski. koji mi nije raspremala majka. ili tako nešto. a ona se samo nasmijala i nastavila: — Pa onda mi se i ovaj gospodin književnik može potpisati.

koja de ga poticati na nove kaprice i voditi od jednog do drugog poraza. postao direktor Agroproma. istoj onoj kojom je deset godina ranije prošao njegov prethodnik Milan Grabar. kadrovskog egoista i slično. druga da je na nekoj dražbi u Švicarskoj prodao skupog Noldea. kad je snop mojih odbijenih molbi za zaposlenje dostigao debljinu mog prvog romana. pogodan medij za razmišljanje. Njegova karijera u Agropromu bližila se naprasnom kraju. pa de tako na sasvim umjetan način odgoditi rasap mise klape. nego mudrac koji je prije tridesetak godina odlučio pokrenuti izgradnju ovog bezumnog bunara bez dna. ništa više nije polazilo za rukom. pa se u tom smislu nalazio na silaznoj putanji razočaranika. obično mnogo manje važna i mnogo manje atraktivna.Arleta. nego ti se pronalazi neka druga direktorska fotelja. III. bitku je. Ali. Sve su te glasine bile prefantastične da bismo u njih povjerovali. baš kao da je s Bramborovom smrdu pokopao i sve svoje šanse. dobio sam obavijest od male propagandne agencije Jugospot. koja je u taj brak ušla. Ljubi Brabecu. naravno. Ljubo Brabec je 1981. što je ona pokazivala više nesnošljivosti ili ravnodušnosti spram njega. tvornicu traktora ili slično. Živjela je nekako na osami. opde je pravilo da se "perspektivni kadrovi s podrškom" ne škartiraju tek tako. Jedna je vijest govorila da je u Legiji stranaca. Ta de vikendica u idudim godinama postati naše sastajalište. Prijateljeva smrt kao da je u njegovoj nutrini probudila neku tajnu i zapretanu buntovničku crtu. Ljubo Brabec pokušao je raspoložiti suprugu Irenu kupnjom vikendice na samoj obali Sljunčare. osobito Ljubu Brabeca. U tom osnivačkom periodu. izgubio Ljubo. kad bismo se iskupili u njoj — idealan prostor za evociranje uspomena za vrijeme kad nam uspomene još nisu trebale. direktora firme u osnivanju. Ni danas ne znam gdje leži klica sukoba između njega i modnika koji su ga do tada držali svojim čovjekom. oportunista. ved prema tome koje su od priručnih etiketa u tom slučaju mogle pokazati najvedu efikasnost. jer. A Delon? O Delonu bi se tek tu i tamo nešto doznalo. Nekim. Uz to što je doživljavao nesmiljene poraze na poslovnom planu. beznađa ili tuge. četvrta da ga traži In-terpol. od čitave zgodno smišljene tvornice postojao je tek iskolčen prostor za temelj i montažna baraka sa stručnim službama i direktorima. Dakako. a on ju je obasipao skupim poklonima. a subotom navečer. Da li iz dosade. koji su izranjali i množili se po tijelu za kojim je nekod uzdisalo pola grada. Bila je stvarno ugodno mjesto za odmor. godine. Godine 1980. daviti se u međuobrocima. kojom "mi daju na znanje da . Irena.. Ljubo Brabec je ved bio otpisao sve svoje snove o političkoj i privredničkoj karijeri. I kao što to obično biva. grickati kolačide. to je on više ludio za njom. kao što je poznato. koji je na početku 1979. kako mi se oduvijek činilo. naravno. dvije sobe i veliku terasu otvorenu prema jezeru. Ljubin brak postajao je sve više parodija pravog braka. ne baca te nitko na mjesto portira ili saldokontista. Njena slavna gimnazijska ljepota počela je nestajati u naborima sala. samo iz kaprica (da napakosti Delonu!). Kad upropastiš čeličanu. izbjegavala društvo. pogotovo što se sunovratna proizvodna putanja lažnog regionalnog giganta stabilizirala u svojoj nepovratnoj silaznosti. tamaniti bombonijere. gledajudi u zajedničkom životu s Ljubom tek sigurno i privremeno utočište za sebe i svoju kderkicu Jarmilu. po kadrovskoj potrebi. U trenu kad je uspio kupiti vikendicu. sve više se udaljavala od muža. Kad zglajzaš kao direktor giganta. postavljen za direktora tvornice čeličnih opruga u osnivanju. Prvo je kao direktor Agroproma počeo inzistirati na razvojnoj politici koja nije imala veze s politikom kakvu je zacrtao komitet i "strukture" uopde. čak i kad se radi o firmama u osnivanju. Premda se tu radilo o sukobu razvojnih koncepcija od kojih ni jedna nije imala veze s ekonomskim zakonitostima. Komitet ga je kritizirao kao uzurpatora samoupravljanja. U njenim planovima za bududnost zacijelo nije bilo mjesta za Ljubu Brabeca. za to nije bio kriv Ljubo. Tako se dogodilo i s Ljubom. nema malih direktorskih plada. sva se predala odgoju svog jedinog djeteta. Godine 1981. meni nepoznatim zakulisanim akcijama. i počela se iznenada debljati. udovica pokojnog Jaromira Kralika. Ona ga je šikanirala i ismijavala pred prijateljima. treda da ima trgovinu antikviteta u Padovi. Vikendica je imala kuhinju. počela je mnogo jesti. postavljaju te za direktora groblja ili gradske tržnice. te trijem obrastao nekom gustom penjačicom.

koje inače nikad u životu nisam nosio." Jugospot je bila mala propagandna firma koja se uglavnom bavila proizvodnjom propagandnih filmova i televizijskih spotova. scenarij špota s muškarcima koji ulaze u saunu i na vješalici ostavljaju različite kravate. prvih nekoliko dana nisam radio. netko je izgleda maznuo onih petsto hiljada iz blagajne. Umro je maršal Tito pa smo gledali sve one mnogobrojne prigodne emisije i prijenose. Taj se ponos godinu dana kasnije pokazao sasvim neopravdanim. Jebi ga. koncepciju plakata. Naša se agencija nalazila na Trgu maršala Tita. Malo se zbunila i pocrvenjela. Hollywooda i najidealnijih zurovskih zamisli o pravom udruženom radu. Tek tjedan dana kasnije doveli su me pred direktora. koji mi je održao sjajno uvodno predavanje o historijatu i današnjem značenju Jugospota. Ipak. koji joj redovito čestita Novu godinu na službenoj čestitki svoje firme. nisam bio previše sretan jer mi se nije radilo svakog dana po osam sati. a poslije i dogovorno. dakako. koje sadržaje konotira i napravite mi. moglo se učiniti da je uzorni Jugospot neka vrsta mješavine između Disnevlanda. Nešto kasnije. zajedno s ostalima. pokušajte mi za sutra napraviti propagandnu koncepciju za prodaju kravate. koja je očajnički zavapila: — Druže direktore. — Momče. Razbijao sam glavu čitavu nod i sutradan bacio pred Iveka Podnara skicu plakata. 'em ti mater bozu. iskopavao gvaljice iz nosa. Ali. pod imenom Iveka Podnara. dakle poslovima o kojima sam ja imao tek mutne predodžbe. a realizaciju spotova povjeravala drugim poduzedima. oboružan svim svojim znanjem i prepotencijom. te slogan "Ako je kravata stav. Zvečki ili Blatu. zatekao sam je kako čavrlja s nekakvim nabildanim tipom. turizam u Portorožu! Ivek Podnar je u nastupu nadahnuda satima šutke sjedio. na vratima se pojavio pravnik i rekao: — One životinje su nas predale sudu! Sad demo obrati bostan! Nakon tog neugodnog završetka. zahvaljujudi tim kravatama. valjda da iskuša moje kreativne potencijale. bio sam pomalo i ponosan. nego sam sve vrijeme. krenuo sam u Jugospot da im ved u probnom roku zorno pokažem što sve znam i na što sam spreman. Neupudenom slušaocu. nakon tri mjeseca dobio sam stalan radni odnos. među kojima su mu zlobnici pripisivali i onaj.sam u smislu gorenavedenog primljen na probni rok na poslove i zadatke tekstera i scenarista propagandnih sredstava. što je muškarac bez kravate? .. . Ivek Podnar bio je autor mnogih spotova i propagandnih poruka. molim vas. vjerojatno izmišljeni: Najbolji je. Kad sam dobio obavijest da sam primljen. direktor me uputio najboljem agencijskom kreativcu. jer mi je majka priznala da je Jugospotov direktor njen nekadašnji dak. Isprva slučajno. nego je zapošljavala kreativce.. izjurio na kuhano vino u Blato. jer sam shvatio da sam se uspio zaposliti bez ičije protekcije. kada sam. Ne znam zašto me toliko opsjedala u tim danima. oblikovao ih u kuglice i njima gađao žarulju. on bi ustao. mučen opakom virozom. montažu i slično. Osim toga. Direktorov solilokvij prekinula je u jednom trenu sekretarica. Kad bi ideja dozrela." Sve su to lijepo prihvatili i plasirali. odlanulo zato što sam konačno mogao javiti kudi da mi njihova pomod više nije potrebna. baš kad je na redu bila direktorova vizija razvoja Jugospota i njegovo prerastanje u neku vrstu jugoslavenskog trusta vizualne propagande. U siječnju 1981. nasuprot školi u kojoj je Sonja predavala fiziku. ništa nisam mogao uraditi protiv fizikalnih zakonitosti! Nakon Prvog maja. tko je nosi. a onda me pozvala da im se pridružim. jer su mi rekli da se toga u tom poslu hode. jer je FRUNZI savršenstvu blizo! FRUNZI je bio njegov naziv za sladoled koji je ved desetak godina pokušavao prodati raznim proizvođačima. što se uglavnom držalo nemogudim. Razmislite malo o tome kakav je kravata artikl. očešao leđa o dovratak i svečano rekao: — Ne bi gledo negˈ bi Uzo. kakav sam i sam bio. počeli smo se sastajati na kavi u Kavkazu. ali mi je. uglavnom filmskim. proveo uz televizor. scenarij za spot i slogan — zadao mi je neku vrstu domade zadade.. moram priznati. kamere. teksteru i scenaristu Iveku Podnaru na stručnu izobrazbu. Nije imala svoju opremu. možda samo zbog toga što sam joj uvijek iznova jasno pokazivao da mi do obnavljanja naše veze nije stalo.

pozvan si u pet ispred Gradske vijednice. Htio sam redi još neke stvari koje su me tištale. moj stari prijatelj — predstavila me.. "No. — Za onu tipčinu koja jede dupli bakalar i čačka zube šibicom? — Pa znam da nije neka prva liga. Dakako. pa me Žiža Tomid morao odvudi do Dalmatinca. zovite sljededeg! Kad sam izašao u čekaonicu. na svoju ruku. Ganjam te naokolo. Ne želedi je više slušati. kakva temperatura! Je l' ti znaš da je to jedinstvena prilika? Ako je propustimo.predstavi Sonja nabildanog. a po tome sam znao da nisam ozbiljno bolestan. naletio sam na Sonju. od prvog trena bio mi je antipatičan. ali . — Osim toga. vrude limunade i crne kave koja je zaudarala po krpi za pranje suda. Na izlasku iz kina umalo da nisam pao u nesvijest. Kad sam izlazio iz ordinacije. U deset sam bio u Jugospotu. tvoju priglupu ispriku. — Bogamu. Bio sam strašno bijesan.. — Sestro. koji je prstima pozvao konobara. nisam ni ja — dodah ironično.. Sonja. — Znaš. ti misliš da sam ja neka vrsta željezničkog kolodvora na koji možeš dodi kad želiš i otidi kad ti se svidi? Dva puta si mi davala nogu. tvoje odbijanje . Tadija i ja smo od jučer zaručeni — reče mi Sonja i privi se onom bakalarožderu uz biceps. u jedanaest na kavi u Blatu. ovog puta samu.. — Tko zna protiv koga — promrsio je nadrkani liječnik. — Ali. okrenuo sam se vratima ordinacije i zavikao iz svega glasa: — Postupate sa mnom tako nadrkano samo zbog toga što sam vam ponudio dinarsko. Ona je bila osoba koja je uvijek bila u pravu i tu nije bilo pomodi. Sonja. nekakav virostatik i dvije tablete sulfonamidnog preparata. — Ništa ja nisam čitao — otpovrnuo je nabildani čačkajudi zube šibicom.— Ovo je Stanislav. a vi mene tjerate na polje. — Da. — A ovo je Tadija Fruk. baš negdje na onom mjestu kad John Wayne u meksičkoj birtiji ponovo susrede ludog Mosea Harpera. rekoh mu bahato: — Moj otac se borio u prošlom ratu. pa sam popio. umjesto kuhanog vina naručih dvije kuhane rakije. ustao sam i krenuo van. Rukovali smo se na brzinu i sasvim mlako. Sutradan ujutro otišao sam k liječniku koji me nakon tri sata čekanja istjerao napolje zbog neovjerene knjižice. U sedam je došao Žiža Tomid i odvukao me. valjda da pozove miliciju.. a ja sam izjurio napolje. — Pa i nisi — reče kao da se malo ljuti. Stanislav Ivančid. — Udajem se u subotu — rekla je hladno i bezobzirno — ako želiš dodi. gdje me podvrgao terapiji koja se sastojala od kuhanog vina. onako bolesnog. ali mi je iznenada tako pozlilo da sam se srušio na pod. Zatim sam se zavukao pod poplun gdje sam. Valjda si čitao Prevarenog Mesiju. hodeš i ti još jedan? Bitanga kao da mene nije ni primjedivala.. slušao uvijek iznova Loua Reeda. a sad bi htjela da na prvi tvoj mig padnem ničice . u Kinoteku za Fordove Tragače. . moj kolega sa škole . U prvo vrijeme sam se pokušao izvudi na račun mučnine i temperature. onaj pisac. a što dobivam za to . — Zbilja se udaješ? — upitao sam je nakon druge duple kave. koji odgovara za virozna i dekadentna raspoloženja. morao sam izadi u zahod i ispovradati se. što uopde ne priliči ženi koja drži do sebe. ti me uopde ne primjeduješ.. ali sam znao da je to najobičnije razbacivanje slova. Tragače nedemo modi gledati bar tri mjeseca. Njegova atavistička fizionomija govorila je da ne laže. a onda se tip obratio konobaru: —Još jedan bakalar! Zbilja. ali je Žiža rekao: — Ti boga. Za vrijeme projekcije. na zdravlje!" — rekoh u sebi i.. tvoj prezirni osmijeh. — Znaš. a ne devizno mito! Sestra je podigla telefonsku slušalicu. Poslije podne osjedao sam se dozlaboga loše. Stanislave. Časak kasnije shvatio sam da me dižu i ugledao njeno zabrinuto lice. što je u medicinskom smislu vjerojatno bila prava besmislica. pogleda uperena u strop.

Hawks. kašalj prošao. Onda sam se iznenada predomislio i prešao na drugu stranu. strovalio se za radni stol i pokrio lice rukama. Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak. prvi je shvatio Žiža Tomid i izrazito to onako kako je jedino umio: — Umrli su Ford. — Spremi se. Odvukao sam se do Jugospota. ali sam SE još uvijek osjedao mlitavo. to je ono što me i samog zbunjivalo. budalo! Samo sam se šalila. Sve ono što smo namjeravali biti. uskočio u tramvaj i odvezao se do Trešnjevačkog placa. a ja sam domet nuo: — Virozan sam. iz dana se u dan pokazivalo sve vedom fantazmogorijom i tlapnjom . Prokleta Sonja i prokleti virusi sasvim su mi pomutili razum. Zar sam zbilja virozan. U subotu izjutra izišao sam napolje i našao se sred prave snježne medave. Nije se još bilo ni razdanilo. tek sad primijetivši njegovu nazočnost. — Shit! — ispravio ga je Miki Grabar. namjeravajudi preko vikenda otidi kudi. Temperatura mi je spala. — Dajte mi čašu hladne vode. Chaplin. sam da ti još uvijek nije svejedno. sve ono što smo namjeravali uraditi. idemo na more. kakvu bih tamo količinu love uspio zapiti i zakartati. a onda sam u petak navečer spremio kofer. opor okus. masnu od gripoznog znojenja. s kojim je još pokojni ujak Emil putovao u Francusku i natrag. da sam se rodio u Americi. upitao sam sama sebe. a to je pohvala prolaznosti. — Čujte. u dugoj zelenoj kudnoj haljini. Procjena situacije koju je dao Stevo Matid nije bila filmološka. — "Vupikovi prezvuršti — radost druženja!" — Kakve veze imaju prezvuršti s druženjem? — Hm. ili sam se razbolio zbog toga što se ona udaje? — Dragi kolega Stanislave — prekinuo me u razmišljanju Ivek Podnar — što mislite o ovom sloganu: "Vupikov prezvuršt — radost druženja"? — Molim — rekoh. — E. Temperatura u tim slučajevima nije nikakva rijetkost. Uspeo sam se u potkrovlje zgrade iznad knjižare. — Jebeš ti taj film! — otresao se na njega Žiža. i pozvonio pet-šest puta prije no što mi je otvorila. dekadencije. Ovo ovdje je najobičniji "šilt". Podnar — prekinuh mu nit razmišljanja o prezvurštima (iliti tlačenicama) — ja se osjedam stravično loše i otidi du kudi. — On ima temperaturu — rekao je netko. dečki. da — zabuni se on. — To je običan kolaps — promrmljao sam. Recite svima da sam na bolovanju. Provukla je svoje tanke. Ostao sam nekoliko dana u krevetu. Altman se ni u snu ne može usporediti s Hitchcockom. IV. — Idiote. — Morala sam u tebi probuditi malo ljubomore. koščate prste kroz moju kosu. Sjeo sam na svoj kovčeg i zario glavu u dlanove. kamo da krenem. stojedi na pragu. na onaj čvrsti. pa ni de Palma i Carpenter. Hitchcock i mnogi drugi. bez trunka optimizma kojim je zračio klasični Holywood — zaključio je Ivo Bukovčan. Nisam znao što da uradim. Da godine postaju sve gore. što deš ti ovdje tako rano? — začudila se Sonja. a sramotne melodrame koje štancaju Ameri natjerali bi Sirka i Lubitscha da se okrenu u grobu. sanjiva i nepribrana. i rekla: — Uđi. Holywood ne funkcionira. Podigao sam ovratnik i krenuo prema stanici. — Jedini važan film prikazan ove godine je Fosseov Ali Thatjazz. slabo. Zar misliš da bih se mogla udati za onakvog primida? — Zezali ste me? — rekoh ne podižudi glavu. umiranja. opora. nego retrospektinokomparativna: — Zamislite. grubi kofer. Vlak za Rijeku polazi u devet. ja se danas udajem! — Ostavi neandertalcu nekakvu uvjerljivu poruku i oblači se! Ljutito je zalupila vratima i porušila sve moje nade u pomirbu. besmislena i pesimistična. Znala. Hillov western nije ni do koljena najslabijem Fordu. A onda su se vrata tiho otvorila. ona je izašla i sjela pored mene. — Pobogu. Vremena koja dolaze jesu suha.— Moraš otidi doktoru! — viknula je drmajudi me za ramena. a "out of Holywood" produkcija nije dala ni jedan jedini relevantan film.

a sve te ljuti i nervira — prekorio ju je otac. i to na kraju godine u obliku grafikona koji ima tendenciju pada. ali se o njima ne piše — rekoh./86. a odmah zatim nepoželjna. vrati se u kuhinju i prestani čitati novine osim Svijeta i Asa. . Nestajalo je roba iz izloga. raspolaganju devizama i sličnim stvarima. kako to obično biva s istinitim stvarima. Krivičnog zakonika. sjeo sam da napišem tekst o Bramborovu ocu. — Ali zbirno. Kriza je još uvijek bila zabranjena. — A ako su i bolji u baletu. — Štrajkova je sve više. osim u baletu. jer ovi listovi ne priznaju ništa. Stanovitu popularnost uživao je i član 133. Kad su novinari demontirali tabu-temu Golog otoka i informbiroovskih hapšenja i zlostavljanja. a pisci ga još brane! Novinari beogradskog tjednika provalili brižljivo čuvane tajne o Golom otoku. — Bududnost treba tražiti u eksploataciji solarne energije — zajedljivo de otac. koja je u dugogodišnjoj pedagoškoj praksi naučila da je od gorke istine mnogo bolja slatka laž. — Da nisam možda ja njen direktor? — U gomilanju zaliha vidimo našu šansu — rekao je na sastanku radne zajednice naš direktor. Sve je izgledalo nekako nestvarno i pomalo fantastično. prvo stidljivo a poslije sve otvorenije. našto mu je neki tip iz komiteta odbrusio: — Nisi napravio Obrovac. pa ono . javljao i cio niz osporavatelja korisnosti takvih restrikcija. — Ana. dakako da mi se ništa od svega toga nije svidjelo. ved bi me udorkirali — rekao je na javnom mjestu Ljubo Brabec. U međuvremenu se putem televizije puštala optimistička propaganda o uspjesima pojedinih kolektiva. Ali. — Još uvijek spadamo u zemlje iznimno bogate sunčevim zrakama. Sirota majka gotovo da nije mogla vjerovati rođenim očima i ušima. uvodila su se ograničenja u vožnji automobila. toliko su je pogađale i zapanjivale stvari koje su se događale. ali si protagonist tvornice opruga koja je još uvijek u osnivanju! — Šta sam ja tu kriv? — pobunio se Ljubo. koji de uslijediti nakon godina strpljive štednje i samoodricanja. Nekakav Dogo uz pomod pjesama oklevetao Tita. gdje su među prvima — priključila se razgovoru sestra Zvjezdana.. i nikom ništa! Pa onda nekakvi peticionaši koji bi htjeli ovo. predsjednik vlade proricao je za 1985. i ostavio ga da čami na dnu ormara. Moje skromno ekonomsko predznanje nije mi omogudavalo da proniknem u bit ovih fenomena. a Slovenci izletjeli s Dahauskim procesima. tredi su uspjeli proizvesti neke elektronske stvari koje su nesvrstani odmah kupili kao savršene. iskopavajudi je ispod gomile raznoraznih opasnih etiketa kojima su ih mediji obasipali. — Što de ostati od one arkadije o kojoj su nas učili u školama? — upitao sam oca. plade su nam bivale sve manje. Ali. — Obojicu de vas zatvoriti! — promrmljala je nezadovoljno majka. kojima nitko nije znao naziv. što je bio jedan od paradoksa s kojima smo se morali naučiti živjeti. kojoj ruska iskustva nisu mnogo pomogla u traženju boljeg posla. molim te. a sada je ved deseti dan redukcija električne energije. tekst nisam bacio nego sam ga strpao u fascikl na koji sam napisao TONCEK KRALIK. tko jebe balet! — Tata. ti si nekulturni provincijalac! — naljutila se Zvjezdana i u znak protesta izvela nekoliko baletnih figura. svoju dobronamjernost morali su dokazivati. — Bili smo tako bogati ugljenom i vodenim potencijalom.. Prve znake ozdravljenja. — Da sam ja napravio Obrovac. — Robe ima sve više u magazinima i proizvođači de morati krenuti u agresivnijupropagandu! Premda su nam šanse bile sve vede. Novine su bile pune raznih kompetentnih uvjeravanja o tome kako je sve to dobro i pametno. — Takvu te volim — rekao je tata. ali se. — Piše se zato o obustavama rada — suprotstavi mi se otac. ali postignutim nisam bio ni najmanje zadovoljan.bez osnova. zlonamjerna riječ. pod koji su potpadali da stvar bude grotesknija i mnogi njegovi osporavatelji. putovanjima u inozemstvo. kako sam inače sve restrikcije držao antipatičnim. — Rusija je pedeset godina iza nas. Napisao sam četrdesetak stranica. Jedni su proizveli drvenih špula preko svake mjere. kupnji benzina. — Nisi? Je li? — zajedljivo če tip. Radije se govorilo o stanovitim poteškodama koje de se ved odagnati nekim od ozbiljnih stabilizacionih planova. — Molim vas da prestanete o tim zabranjenim stvarima — preklinjala nas je majka. godinu. Nezadovoljnika je bivalo sve više a njihov je status bio vrlo nezavidan. drugi su količinom slanih štapida potukli sve rekorde. Što de ti sva ta unutarnjepolitička sranja i vanjskopolitička kenjanja kad ništa ne razumiješ.

prikazana je "kao tužna golgota uvjetovana tipičnim provincijalnim političko-empirijskim (?!) zastranjenjima". počeo sam se sam sebi gaditi. U samom središtu priče bili su jadi detroniziranog aparatčika kome su dali direktorij nad firmom koja nikad nede biti utemeljena. V. Pomalo zgrožen činjenicom na koje se sve načine može instrumentalizirati tekst. kad sam zbog neugodnih opekotina ostao u mraku sobe. premda to zvuči strahovito glupo. — Znači da mogu napisati bilo što. Zbog toga sam. ili generala koji je zglajzao u nekoj od promjena kurseva. Vlast zna da si pristojan i neporočan dečko koji se bavio fantastičnim i univerzalnim temama. ali me urednik umirio riječima: — To de biti cvebica! I uistinu. Ona je uzela sa sobom brdo knjiga koje je danonodno čitala. Ona se ljutito okrenula i uzela Iskru života. boli me! — vrisnuo sam i odmaknuo se. nikog nisi zajebavao. Želio sam biti hrabar. jer de sve biti interpretirano u skladu s opdom slikom koju imaju o meni? — Jasno! —reče Miki. — Pa što ja onda radim u literaturi? —upitah glasno. koji je u političkim stvarima bio iskusniji od mene. Znaš šta! Postani Lepa Brena ili počni pisati krimide. dječaštvu zapravo. a ja sam izišao van i do kasno u nod buljio u most što povezuje otok Krk s kopnom. — Jebi ga! Sta ti radiš u literaturi! Ja uopde ne znam što bilo tko od vas radi u literaturi! Koga to uopde zanima? Kritičari vas čitaju zato što moraju. — Jebi ga! Stvar je u imenu. otišao sam sa Sonjom na more. Moram priznati da sam bio pomalo povrijeđen kad sam shvatio da je uzela Pavličida. Kapora. publiku boli don dok ima krimide i Lepu Brenu. Trebao si tu burgiju potpisati imenom kakvog liberala iz 1968. Moje osobno nezadovoljstvo tekudom praksom okarakterizirano je "briljantnim uočavanjem devijantnih procesa i njihovim žigosanjem s progresivnog motrilišta". prijatelji vas čitaju iz kurtoazije. jer me laknula po ispečenom dijelu kože. ne riskirajudi ništa. peticije si spretno eskivirao. Moram priznati da sam pomalo strepio od reakcija službenih ideologa u sferi kulture. Kishona i Remarquea. a neslavna sudba progonjenog inženjera. toliko puta sam hodao s njom a nikad nismo bili zajedno na moru! Boravili smo u malim apartmanima u Uvali Scott i po čitave se dane izležavali. a ispao sam gotovo kao neka vrsta državnog pisca i poltrona u sferi kulture. pa je ubrzo kanoniziran kao obračun sa zaostalim i ekscesnim ostacima etatističkih tmina i nevidjelica. Jednog dana. i od njihovih revnih institucija. U ranoj mladosti. jer nikada u spisateljskom radu nisam bio još neki heroj. —Osim kad bi baš napisao nešto što je propagandistički ekstrem. Poslije sam gutao predratna izdanja Conana Dovlea. jer sam spomenuti roman u trenutku slabosti napisao po specijalnom nalogu Gradskog komiteta. sve s mojim romanom bilo je u najboljem redu. koji bezuspješno pokušava dokazati kako za tvornicu u osnivanju nema dovoljno sirovine. pratio sam redovito sva izdanja slavne roto-biblioteke koja se zvala X-100. Lik autoritarnog direktora i osionog partijskog sekretara označeni su u jednoj rečenici "kao izvanredni primjerci etatističkih recidiva protiv kakvih se ovaj roman pokušava boriti". Boileaua i Narcejaca i Grahama Greena u Zelenoj biblioteci i .. Pekida.. Agathu Ohristie. premda je to bilo pitanje koje sam zapravo postavio samom sebi. Uglavnom. Od tog vremena datira moj prvi susret s krimidem. roman se dopao svima. — Pazi. nacionalista iz 1971. zagrlila me i rekla: — Tebe volim i ovakvog.. nije me briga što pišeš. iako ništa ne razumiju. a nije uzela nijednu od moje četiri knjige. Umjesto svega. zavirio sam u njenu torbu i počeo radoznalo kopati po knjigama koje je ponijela sa sobom. a ja sam. rezignirano odgovorio kako odbijam ponudu.Godine 1982. pa da vidiš kako bi te udorkirali — tumačio mi je Miki Grabar. napisao sam i objelodanio društveno angažiran i politički zajedljiv roman Samoupravljanje u osnivanju. kad su me pozvali da održim književno veče u sindikalnoj biblioteci jednog velikog kolektiva. a roditelji iz ponosa. — Držiš li da su Kapor i Pavličid zanimljiviji od mene? — upitao sam je iste večeri u krevetu. koristedi brojna slikovita i nadrealna samoupravna iskustva Ljube Brabeca. razmišljao ležedi i pržedi se na suncu. Ona se priljubila uza me. Čudno. Nisi nigdje bio.

dokopao se rijetkog prijevoda Hammettova "Malteškog sokola" i niza romana o Maigretu Georgesa Simenona. koje sam proveo sa Sonjom. nisu nikad mogli napisati tako jednostavnu a dobru i tenzičnu rečenicu. — Nitko. jeziva u svojoj tihoj neumoljivosti. — Samo koraci u nodi. možda zbog toga što je Velma otišla u smrt. kao za sebe. spretna i ekonomična bihevioristička karakterizacija. tu sam rečenicu često ponavljao i poigravao se njome. Vrativši se s prosječnog ljetovanja. ali smo vedi dio dana ipak bili zajedno. Otkako sam obnovio vezu sa Sonjom Grabar. — Samo mali citat iz literature — odvratio sam veselo. posve sam degenerirao. Kad je izlazio. Vidjelo se daleko — ali ne do mjesta kamo je otišla Velma. — Tko je to? — upitao je jednom Miki Grabar kad sam mu kasno nodu pokucao na prozor. Samo koraci u nodi! Preosjetljiv spram Chandlera. koje su me obarale s nogu a da razlog tome nikako nisam mogao otkriti. da sve skupa ne bi djelovalo kao suha. držao sam da etablirani pisci. racionalna eksplikacija ukusa. Negdje na polovici romana. Ili: "Odigrao sam još jednu Capablankinu partiju. My Lovelj. Sklon svakodnevnim pretjerivanjima.. Chandlera i iščitao ih jedan za drugim bez daha. Imala je pedeset i devet poteza. Onda sam krenuo iz početka. Znam da pretjerujem i da de me razumjeti samo oni koji vole ovog pisca . Jedan Musil činio mi se sto puta boljim od kompletnog Simenona. odmetnuo se u intelektualnom pravcu i posvetio se etabliranim stožerima svjetske literature. Ubrzo sam otkrio da sam rođeni čendlerovac. Ponajbolji primjer patetično-simboličnog verbalnog remek-djela pronašao sam u posljednjem romanu kalifornijskog majstora — Plajbacku. zašto si uopde došao tako kasno? Ved sam zaspao. U subotu . Ali. — Dobro. Zamislite kad netko u nodi. nabavio sam sve romane R. "Dan je bio suh i hladan. moram odmah istaknuti da sam ponajviše uživao u pojedinim rečenicama.Džepnoj knjizi.. prijatelju. odvratio: — Nitko. Kredudi se po opskurnom ambijentu doseljeničke nastambe. Pokatkad su mi se zbog toga oni obrazovani i načitani smijali u brk. a Hammetta sam držao zadnjim dripcem nedostojnim najmanje margine u povijesti svjetske literature. s nogama koje malne dotiču pod." Bio je to završetak romana Faretvell. Thomasa Manna ne bih dao za cjelokupnu kriminalističku tradiciju. samo što toga prije nisam bio svjestan.. No. obješen o crnu žicu. pronašao sam u toj rečenici takav strašan oblik depersonalizacije i samoponištenja da sam se od toga naježio. obuzeti velikim nakanama i još vedom odgovornošdu. — Tko se vratio? — Nitko. — Vratio se Delon — rekao sam mu znajudi da de ga to odobrovoljiti i sasvim razbuditi. prijatelju — nasmijah se. Phil Marlowe ulazi u određenu sirotinjsku kudicu. Divna. Oduševljavalo me majstorstvo u kompoziciji i baratanju svim onim mnogobrojnim elementima i razinama romana.. a vidljivost odlična. Doduše. VI. pored obješene tjelesine koja je bila čovjek. onostrano. hladnokrvna partija bez milosti. Samo koraci u nodi! — odvratio sam i nadušio se luđački smijati. detektiva iznenadi pitanje: "Tko je to?" Ali to je samo nedužni papagaj koji ponavlja naučno pitanje. a vrlo sam rano pročitao i neke ključne od sedam postojedih romana Ravmonda Chandlera. svodedi sebe tek na korake u nodi . Kad sam upisao faks. odsjedali smo svako kod svojih roditelja. gradnja socijalnog backgrounda i nadasve neodoljiv i privlačan lik ciničnog i sentimentalnog istražitelja Phila Marlowea. odgovori blesavom papagaju na takav način. — Tko je to? — upitala me Sonja kad sam se jedne nodi kasno vratio pijan u naš podstanarski stan. iza željeznarije. prijatelju. Marlow je začuo još jednom papagajevo kriještanje: "Tko je to?" A onda mu je. provodili smo gotovo svaki vikend kod kude. otvorivši prozor. Nešto kasnije Marlowe otkriva u dvorišnom zahodu leš traženog muškarca. — Nitko. možda zbog toga što je Capablankina partija bila tihi pandan onom što si mogao nadi u svačijem životu." Rečenica je stajala na kraju remek-djela Big Sleep i u njoj je bilo nečeg potresnog i strašnog. onako. Samo koraci u nodi! — Koji ti je to kurac? — zlovoljno je promrsio Miki. a u njemu se zrcalilo nešto mistično.

Prije večere. bio je tek nešto čvršdi. što mu je davalo izgled odlučnog. Pored nas. — Imam neku firmu u Milanu. baš kao u starim danima kad smo se motali po Podravini obilazedi šarene dudane podravskih naivaca. Negdje pred večer. s kojom se zapravo bojao razgovarati. uspjeti u životu? — reče sa sebi svojstvenom patetikom. — Možeš li mi ovo pričuvati neko vrijeme? U ruci je držao povelik paket omotan uvoznim voštanim papirom i pomno zalijepljen samoljepivom trakom. Ali. magnetski sat. kako mi se činilo. Kad bismo se dovoljno udaljili od Ljubine vikendice. — Slike? — Svašta. što je bio znak da se treba vratiti. čitave gajbe piva i mineralne vode. ali ga je vikendica na obali previše podsjedala na vikendicu iz neke ljigave američke melodrame. To ga je sve više mučilo. na cestama je strašan promet! BMW je lagano klizio podravskom magistralom. walkman. Taj bi dan kudedomadin obično provodio u složenim pripremama za večernji provod. konzerve uvoznog piva. pripremao različita jela. Govorkalo se da ima nekakvog pratioca. grublje. Koliko god je Ljubo uporno pozivao preko Sonje ili mene. Spremili smo paket u staru drvenu kištru na tavanu i vratili se dolje. kome se društvo svidjelo. Pogotovo sada kad se njegova veza s Irenom sasvim istopila. Što se toga tiče. a lice nekako čvršde. — Čime se sad zapravo baviš? — upitah ga dok smo polako pretjecali pogrebnu povorku koja je gmizala prema seoskom groblju. Godine 1983. obično utroje. i razgovarali. zračio i sunčao posteljinu. onako opdenito. Stas je uspio očuvati. ali još nisam prodao dušu vragu. — Mjerkaš me — nasmije se on pa gurne kasetu u radioka-setofon japanske proizvodnje. rekavši da du ja dodi za njima kasno navečer sa Čedom Kraljem. a ja sam ispod oka promatrao Delona nastojedi otkriti promjene na njegovom licu i tragove starenja. Uspio si u životu! — Što to znači. Ljubo je dogradio još jednu prostoriju i nakrcao sve ležajevima. što je bio dostatan razlog da konačno oprosti Ljubi i zaboravi sve. sjeli u kola i krenuli prema Sljunčari. — Pa svačim — promrmlja Delon. Jednom sam poveo i Žižu Tomida. dolazili smo Miki. posve sam smetnuo s uma da de Delon za Ljubu predstavljati iznenađenje. da su ti subotnji provodi nešto što de zacijelo ubrzo prestati.poslije podne u pravilu bi se išlo Ljubi Brabecu u njegovu vikendicu na obali Šljunčare. paket Benson & Hedgesa i druge koještarije. Osjedao je da ga ona polako napušta. Sonja i ja smo dugo šetali obalom jezera koje je tonulo u mrak. — Čuj. Ne bih htio da starci kopaju po tome. pa je čitav ambijent držao pomalo neugodnim. izbjegavao Irenu. u autu je sve bilo strano i prvorazredno: porazbacane revije. ako bi nas Spaček negdje na putu iznevjerio. iako je od Bramborove smrti bilo prošlo više od četiri godine. što je trebalo biti prvorazredno iznenađenje za Ljubu i Irenu. Zbog godina koje su prošle. koji je oduvijek djelovao kao čovjek koji ne trpi suvišna pitanja. ne moraš se bojati. stari — rekao je Delon. Ljubo. Mislim da su to bili najsmireniji časovi našeg prilično površnog odnosa. svradali su Gogo Jazbinšek i Bumbo Zlatid. Sonja i ja. Na taj je način. Svačim se bavim. kosa prošarana sjedinama. Irena i njihova četverogodišnja kderka odlazili su ved u subotu ujutro. Čuo sam još majku kako viče za nama: — Pazite kako vozite. Dobavljao je boce vina. . u proljede otpravio sam Mikija i Sonju ranije na Šljunčana. ali je uporno odbijao da se ozbiljnije suoči s neugodnim činjenicama. I uistinu. — Izgleda da dobro živiš. te uglavnom čitav dan imao pune ruke posla. samosvjesnog muškarca. djelovao je jednako svježe i mladoliko. — Što ti je to? — Neke slike. U pet popodne pred prozorom moje kude zatrubio je tri puta otegnuto Delonov BMW. Uopde. sjeli bismo i gledali u kudu sve dok se u tmini ne bi zaiskrio plamen Ljubina roštilja. Arleta još uvijek nije htjela dodi. s rukama koje su dobile radničke bicepse. ili autobusom. tako da se moglo i prespavati. a dosta vremena provodim u Ziirichu i Hamburgu. čelo mu je bilo znatno više. ali ni u kom slučaju ugodno. naljepnice. spremao sobe. prastarim Mikijevim Spačekom.

Nastao je kratak muk jer smo osjetili dvosmisleni ton Irenina pitanja. izišao sam van. iako tek na pola životnog puta.. Ubrzo smo. a onda je. ali sam jednokratnih brakova imao svu silu. o Mikijevoj pornozbirci. pa je Šljunčara još uvijek bila relativno pusto mjesto. Kako se Miki prvi nalio. ali je pomalo mučnu situaciju spasio Delon rekavši: — Nisam. ostarjeli. Kao da mu je neugodno. Dugo ga nije bilo. o Jarmili i o svemu ostalom . — Da si u Legiji stranaca.. zaboravio na roštilj. vitak i uspravan Delon i umoran. znam da ti se priča sa Čedom. — A da li se pričalo da sam u Rote Armee Fraction. Onda je u dvorište sišla i Irena. . Ostali smo sami u sobi Ljubo.. ali je ona rekla: — Ne moraš! Ostani. prodelav i razdebljali Ljubo Brabec. nadajudi se da du ga pronadi. Cesta koja se pružala pred nama bila je ravna i dobra. za razliku od Ljube. živo se raspitivao o svemu što se u međuvremenu dogodilo. nakon duže šutnje. — A jesi li se ti uspio oženiti? — u jednom je času Irena upitala Delona. u toj gesti kao da je bilo nečeg mazohističkog. i latili se raščlanjivanja zajedničke prošlosti. I zaista. Na žalost. naši su pogledi potpuno bili okrenuti prošlosti. poluzaboravljene događaje brižno pazedi da nemaju veze s njegovom i Ireninom zajedničkom prošlosti. Otišao sam iza kude i na parkiralištu ugledao Ljubin automobil. Zabrinut za Ljubu. Uglavnom. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli. ustao i nakon poduže šutnje rekao: — Ti? — Ja — otpovrnuo je Delon. Izgleda da nikamo nije ni išao. zvanog Delon. a on je lagano uvezao kola u mali prostor za parkiranje i zakočio. o mojim knjigama. jer su sve trgovine ved odavno bile zatvorene. koja je. Kao da je Ljubina odsutnost na nju djelovala poticajno. Ljubo je baš prevrtao bifteke na zažarenom roštilju kad je ravno pred njega iz mraka izronila visoka. koliko to naše ceste uopde mogu biti. bacao kamenčide u vodu i drhturio od hladnode. bili su to Delon i Irena. okrijepljeni dobrim vinom. da te traži Interpol. sjenka uvrijeđene i svojeglave Irene Orešar. Ljubo je žmirnuo. a onda se više nije vratila. svejednako čekajudi što de se dogoditi. Krenuo sam obalom. jer je bio izašao samo u lakoj vesti. Nakon toga su se Sonja i Miki vratili i rekli da de odmah ledi. Ljubo se nasmijao. Svjetlucale su tek neonske svjetiljke uz cestu i po koji prozor na vikendicama. još uvijek dobro izgledala. sjedio je u natrulom čamcu izvučenom na pješčanu obalu. uspravna prilika Cede Kralja. a novo nije mogao kupiti. Izašli smo. predstavljali su dvije krajnosti koje zacijelo Ireni nede promaknuti: mlad. Stojedi obasjani crvenim žarom roštilja. kod obale. a mi smo pili sve više. Bilo je rano proljede. U dvanaest je otišla u spavadu sobu da vidi je li mala Jarmila dobro pokrivena. stajali su korak-dva udaljeni jednog od drugoga i o nečemu razgovarali. Njihov prijateljski zagrljaj priječila je pet godina stara sjenka koja ih je bila razdvojila.— Pričalo se svašta — nastavih ga provocirati. Vidio sam kroz prozor kako je šmugnula prema obali. U prolazu sam spazio dolje. koji se nije vradao ved gotovo dva sata. — Ovdje lijevo — pokazao sam mu put. a Irena je šutke otpila malo bijelog vina.. poletan. Irena. i da sam izvršio atentat na svetog oca? — nasmije se on i pritisne gas. Delon je promrmljao nešto i izišao za njom. o Bramborovoj smrti. Šljunčara je ved bila utonula u mrak. On je govorio sasvim tiho. Kad smo prešli prugu i našli se nadomak jezerskom naselju. Delon je vodio glavnu riječ. Prepričavao je stare. vina je bilo dovoljno. a Irena sve raspoloženija. Sonja ga je izvela napolje da se malo prošeta po svježem zraku. kao da je Ireni i Delonu želio poručiti da im ne želi smetati i da im ostavlja slobodne ruke. jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. a ona se glasno smijala na svaku njegovu riječ. dvije sjene. Ponudio sam se da du podi s njima. Rekla je posve jednako kao i Ljubo: —Ti? Poslije. zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili. Delon i ja. da trguješ drogom . dok smo sjedili za večerom. Ja sam bivao sve umorniji. Ljubo ustao i rekao da de odjuriti kolima po još vina. o Sonji. Ne znam zašto je to uradio.

Pa ipak. — A je li — iznenada de on. komocija i otuđenje. Shvatih da je pijan.. u videokaseti. — Možda de ti i u tom žanru moja iskustva dobro dodi. premda mi to što je rekao uopde nije djelovalo neosnovano. stranici Povijesti pornografije. — I kako de se to završiti? — Ne znam — slegne on ramenima. izgubio je kontrolu nad gradom. — Što? — Krimid. uzimajudi onu bocu u kojoj je još uvijek bilo vina. bilo je nekakve koristi. — Izvrsno — nasmije se on. Jednostavnom matematičkom operacijom dobit dete količinu filmova koju je uspio pribrati nakon dvije-tri godine ovakve aktivnosti.. Jedna je bila prazna. — Jebeš takvu korist. a u rujnu iste godine jedan noviji PANASONIC VHS. The Opening of Misty Beethoven. pa čak i tri puta. — Misliš da si jebene srede? — upitah ga. Opdi zaključak u vezi s ovim najnovijim fenomenom u mnogostrukom i složenom isprepletanju pornografskih pojava. — Na koga misliš? — Od onog časa kad je pristala da se uda za mene — nastavio je kao da je prečuo moje pitanje — čekao sam na ovu nod kad de se vratiti i uzeti je natrag. — Mislim. Miki Grabar vidi "dekadenciju koju donosi preobilje. osnovni razlog kupnji ovog luksuznog artikla bilo je nadiranje pornografskih videokaseta. medija i žanrova. — Što se tiče tvornice u osnivanju. a ne objektivni promatrač. Milan Grabar kupio je videorekorder SO-NY C9-Betamax. Prijete i pokretanjem istrage. A Dirty Western. — Svi mi to mislimo — rekoh. — U tvornici opruga u osnivanju. izbrušen stil i retorikom nabijena rečenica izdvajaju ovaj segment iz inače nepouzdanog i neujednačenog konteksta čitave knjige. Prve pornografske filmove registrirane uz pomod tog visokotehnološkog čuda nabavio je presnimavajudi posuđene matrice. Mastersice su ga učinile neobično jakim u razmjenama. pa je tako uspijevao dobiti i presnimiti bar dva-tri pornida tjedno. — U osnivanju. Dakle.— Znao sam da de se vratiti — rekao je a da se nije ni osvrnuo. pa se bez te naprave uopde nije mogao zamisliti normalan život pravog pornofila. jesi li kriv? — Kriv sam što nisam sve ostavio i kao Miki Grabar počeo se baviti skupljanjem pornografskih filmova. pa i pete generacije. Bar si ti napisao onu knjigu. četvrte. otpivši dva-tri gutljaja. VHS pornide presnimavao je na betu i obrnuto. nema dvojbe na što misli autor. — Znaš li da su osnovali nekakvu partijsku komisiju koja treba ispitati moju odgovornost u vezi sa situacijom u tvornici opruga . ona je crkla onog trena kad su pokrenuli tu morsku ideju. kao tri osnovne determinante ovovrsne percepcije". — Zašto misliš da de ti je uzeti? — upitao sam. — Zato što sam takve jebene srede! U svemu! Prišao sam bliže i sjeo na rub čamca koji je tiho zaškripao. VII. Dakako. Užasno komplicirano ušnjiravanje oštedenog filma . — Pa. Dobivao je tako prilično slabe kopije trede. Lucidna zapažanja. Kritičko-esejistička obrada videopornografije čini posljednje i najbolje poglavlje njegove knjige. u drugoj tek tredina tekudine. jest donekle pesimističan. pa mu se događalo da neke filmove presnimi i dva. Kad je broj snimljenih filmova prešao stotinu. Spazio sam kod Ljubinih nogu dvije boce vina. Pa iako je zaključak možda nekome nedovoljno jasan. Candy Stripers i Cate Flesh. Smatraju da sam izravni krivac što je cijela ta jebena ludorija još uvijek u osnivanju. — Pišeš li sada nešto? — Pišem — otpovrnuh bez trunka volje da razgovaram o tome. kako stoji na 282. pogotovo kad se zna da ga je napisao pasionirani poklonik. kao da nasluduje moju prisutnost. U svibnju 1983. ali mu je onda Delon donio iz Njemačke masters-vrpce sa čuvenim filmovima Devil in Missjones.

za koju su bili zaduženi "komentatori". Mikijeva knjiga uopde ne spominje veliku . događa se da posudiš tri sata pornida. sisatim kubanskim oralnim strojem. zamijenio je elegantan potisak kasete i pritisak na daljinski upravljač. piše dalje Miki. jeli suhe krvavice i kisele krastavce.) Brzinsko premotavanje. Lisu de Leeuw drži modnom. čije su dimenzije najimpozantnije. pticama pjevicama i životu kornjaša. U danima filmsko-pornografske prahistorije. koje u filmu otkrivaju vlastite ponore zapretane seksualnosti. Slavnu Lindu Lovelace unižava na zabludu isfabriciranu od strane agresivne propagande. a ta zabluda. čime je automatski odstranjena mogudnost verbalne nadgradnje. laka nabavljivost i "posudbena protočnost". čime se dobiva tri do četiri sata raskošne full-color tonske projekcije. jer su na televiziji bile neke zanimljive emisije o turizmu. po Mikiju Grabaru. sjededi na Oriolikovom trosjedu. tko "svira harmoniku". koja je pridružena ovom poglavlju Povijesti pornografije. doveli su gledaoca do svijesti o autorskoj razini u žanru. do temelja je uništila oblike društvenosti vezane uz gledanje pornografskog filma. negdašnji svojevrsni lokalni ministar za pornografiju! Obilje materijala. Latasa!). a još više aktera. baš kad je Čelik fulao penal. koga je odumiranje pornoseansi nagnalo da i sam kupi videorekorder. Začudo. dakle one oblike nepatvorene društvenosti koje je inaugurirala "osmica". radi pet do deset minuta projekcije. tko ima kakve sise i slično. karizmatskom mladom damom. Recepcija pornida dobila je individualan ili komoran karakter. jest napuhana veličina koja punu erekciju (iliti "mramorno usijanje" — pornofilski termin) može postidi samo uz upotrebu dublera. Alijenacijska narav recepcije videokasete. Bumbo je rekao: — Miki. danas. da vidimo kakav je rezultat — rekao je Bumbo. Drugim riječima. Ljudi su radi pornida propuštali rođenje vlastita djeteta (vidi: slučaj M. kad sam. Tako smo. pa onda vratiš kasetu a da je nisi dospio ni pregledati. Nakon sto dvadeset minuta projekcije. koju zove punokrvnim. U vjerodostojnost male analize "glumačkih potencijala" aktera ovog žanra. posudit deš mi tu kasetu da je doma na miru pogledam. u pomiču je počela funkcionirati neka vrsta "star-sistema". daj ubaci načas drugi program. dok je na ekranu trajao neizmjerno dug felatio. još se dobro sjedam. kako mi kaže Bumbo Zlatid. ali nam zbog maratonske i dosadne scene ništa nije išlo u tek. on. jer videorekorder omogudava manipulaciju iz udobnog naslonjača. Naročito mu se dopada uvjerljivost kojom Madame del Rio glumi potpun užitak u najraznovrsnijim filmskim radnjama (ako uopde glumi!). što je čini podobnom samo za ulogu naivnih i pomalo stidljivih žena. Zna se tko nema problema s erekcijom. I što sad uraditi kad ti netko uvali četiri sata pornida na videokaseti? Gurneš stvar u rekorder i gledaš dok ne zaspiš. onda to znači da je pomiču definitivno odzvonilo. nije se moglo ni pomisliti da bi netko zaspao. bio je prisutan i Bumbo Zlatid. Prema prostoru koji joj posveduje. — Miki. ostat de zapamdena tek po jednom dobrom oralcu u Dubokom grlu. pa su se počela pamtiti imena režisera. mijenjanje kolutova i lijepljenje spaljene vrpce u polumraku dvorane za pornoseansu otpalo je kao besmislen štrapac. (Najnovija BASF E-300 kaseta na VHS rekorderu s LP projekcijom daje mogudnost desetosatnog kontinuiranog gledanja pornida. kad je odlazio. ali misli da je ograničena uskošdu svoga glumačkog dijapazona. a danas. tko najbolje puši. Desiree Cousteau mu se dopada. bogati. Kad te razvoj događaja na utakmici Željezničar — Čelik odvrati od scene u kojoj Serena puši nekakvom nabildanom tipu. Ali. jer nikad nisam osobito dobro razlikovao zvijezde pornofilma. budno pratio da mi ne promakne nešto od onih 7'3O" filma. agresivne ženke što umiju manipulirati muškarcima. jednog nedjeljnog popodneva kod Grabarovih gledali četverosatnu pornokasetu s tri ili četiri presnimljena pornida neujednačene kvalitete. piše dalje Miki Grabar. prebirudi po zdjelici s krastavcima. u čemu leži otuđenje i ravnodušnost koju ti je donijela komocija i preobilje. imaš li šta za poklopati? Nakon toga smo. John Holmes.u poluispravni češki projektor. Nešto kasnije. tvrdi Miki Grabar. koja obično glumi snažne. Bumbo je uzdahnuo i upitao Mikija: — Daj. Uz mene i Mikija. Miki Grabar daje osobitu prednost glumačkim potencijalima stanovite Vanesse del Rio. ne mogu se upuštati. kasetu se nije sjetio uzeti.

— Iz vladanja — ispravi ga Miki. — Da — odvratio je Miki. punicu.. očituje na dijakronizijskoj razini. što se i po strožim kriterijima smatralo stanovanjem u centru grada. Destri ponovo jaše. No. Zvučalo je sto posto šašavo! VIII. čini mi se. sasvim zbunjen. — Tko ti je to uvalio? — pitao sam ga radoznalo. carina i druge pristojbe. — Ne treba — promrmljao je šepavac. da se oženio. dobio na vrat djecu. Zatim su ga pitali mogu li udi. možda i bolje. Nibelunzi. — Izvolite pogledati pa se sami uvjerite. Ta zgoda manje govori o pornografiji. Znate li da je to kažnjivo? — Znam! —rekao je Miki.upitao je onaj sa šibicom u zubima. dobije se svota koja nam je omogudavala da bez . mijene žanrova.zvijezdu Seku. zaposlio. milijun briga i slično. Supovac je krenuo redom. Odveo ih je do regala gdje je stajalo stotinjak kaseta i pokazao im što piše na hrbatima. a više o seriji podmetanja kojima je Miki bio izložen radedi u lokalnoj radiostanici. Jedan od njih imao je dva zlatna zuba koje je neprekidno čačkao prelomljenom šibicom. godine u njegov su stan rano ujutro upala dva radnika SUP-a u civilu. Mi iz Kronštata. Nula iz laganja . Pomake u pornografskim pojavama. Ostao je bez video-rekordera i platio poveliku globu za carinski prekršaj. pa je Miki nakon mjesec dana dobio poziv od suca za prekršaje. Miki nikad na kasetu nije pisao naziv pornida. ali indikativno pitanje: "Potječe li djelomična indiferentnost. tvrdedi da papiri vrijede za oba rekordera. Potkraj 1983. nego broj i naslov nekog klasičnog djela. Uistinu. Spakirali su mu SONY C-9 i dali mu potvrdu. — Kakve pristojbe? — Drugim riječima. Na koncu. — Pa jasno! Ali ved du mu se ja osvetiti. Nakon toga su otišli sa SONY-jem. poveo u sobu. a Miki ih je. Ako imate sat vremena. — Imamo prijavu da posjedujete videorekorder za koji nije pladen porez. on promatra neovisno o pomaku koji je proživljavala naša generacija. trudedi se da prikrije šepavost. — To vam je remek-djelo francuskog redatelja Jeana Vigoa. Pokazao ih je SUPovcima. a onda je onaj koji je čačkao zube rekao: — Čuli smo da imate i nekakve pornografske kasete. S prvim dolaskom jeseni Sonja i ja preselili smo se u dvosobni stan u Buconjidevoj ulici. Kabinet dr. ili iz jednostavne životne činjenice da je Bumbo Zlatid prevalio trideset petu godinu života. Dakako. SONY C-9 bio je kupljen na crno. nemajudi kud. Na takvo pitanje Mikijeva knjiga ne pokušava ni odgovoriti. Možda mi se baš zbog toga čini opravdanim neobično. ukusa i tehnika. ali ih nije uspio nasanjkati jer su u tim pitanjima bili rutineri. a drugi je čudno hodao. što je. — Poševit deš mu ženu? — Sestru — rekao je zadovoljno i počeo mi pričati o osvetničkim planovima. druškane — dodao je šepavi — ta je stvar prošvercana. kao i obično. Bumbe Zlatica prema pornografskoj videokaseti iz alijenacijske naravi receptivnih okolnosti. Caligarija. Kada se mojim i njenim nevelikim primanjima pridruže i honorari od književnog rada. ali je Miki za PANASONIC imao uredne konsignacijske papire.. Marleni Willoughby i Ericu Edwardsu. ili bar smanjena strast. čitajudi naglas: — Oklopnjača Potemkin. moram nadopuniti Mikija Grabara sasvim autentičnom zgodom vezanom uz videorekordere i pornografske kasete. — Jeste l' vi Milan Grabar oca Slavka? . — Nekakav Matutinovid. istog je mjeseca na isti način kupio Nordmendeovu betu. — Sigurno s radija? — pitao sam. a ta se greška. ali zato nerazmjerno mnogo prostora poklanja sasvim osrednjim Kelly Nichols. smjesta du vam ga odvrtjeti. konačno. jer knjiga koje tragaju za neugodnim odgovorima i istinama ionako ima previše. Jednu metodološku grešku čini Miki Grabar u svojim istraživanjima.

moram priznati da mi je godilo što imam suradnika koji čita moje knjige i kojem se one čak i sviđaju. kad nisam morao izadi sa Sonjom.. ali su joj ubrzo rekli drugi. Pošto sam je uveo u posao i dobio prve upotrebljive rezultate. Bila je suzdržana.. bilo mi je pomalo drago što je na to mjesto došla baš ona. jer radi u tvornici kobasica. Ali. ali sam to dopadanje držao kolegijalnom simpatijom. Žiža! Nije li to sadržaj Samuraja? Žiža se zamisli.. Ubrzo su me lišili neugodnog skrbništva Iveka Podnara. Ivek Podnar. ali se stjecao dojam da zna što hode. Premda je to pomalo narcisoidno. kao i svi. je l' da da je izvrsno! Štos je u tome što mu plavci ne mogu ništa. Naime. jer se nitko ne želi pačati u "veliku literaturu". i da ono što hode obično i dobije. Nisam joj odgovorio što mi je Stanislav Ivančid. al' ne uspijeva! Ha. s posve odriješenim rukama. bar u početku. dobivši velik budžet proizvođača prehrambenih artikala. u moju je sobu došao nov asistent-tekster. Živi sam u iznajmljenom sobičku s kanarincem. Stevo Matid mi je. Pričali su da je ostavila najbolji dojam na komisiju. onda te svi ostavljaju na miru. imao sam mnogo problema koje mi je pravila okolina. Slušaj! Tip je profesionalac koji se bavi egzekucijama po narudžbi. S tim krimidem. premda u pogledu karijere nisam pokazivao očiglednijih ambicija. sve sam shvatio! — rekoh ispljunuvši komad sendviča sa salamom u košaru za smede. Bila je nešto niža od mene i godinu dana starija. ali sam pretpostavljao da je. ali jednom drugom prilikom. — Ne moraš mi dalje pričati.. ha! Ti bokca. može deset posto od love? Pa nemoj mi redi da se takve stvari rade zabadava?! . Višnja mi se ubrzo počela dopadati.prevelikih odricanja podnosimo troškove stanovanja u centru. Jedini korektiv moga teksterskog posla bio je nepredvidljiv i hirovit ukus komi-tenta. Nakon provedenog natječajnog postupka. nasmijao se i. — Jebo te. U Jugo-spotu sam brzo napredovao. napisat du takav roman. svršena studentica književnosti Višnja Gorjan. ali deš ipak imati u rukama izvrstan krimid. počeo sam pisati krimid. za tu stvar imam fantastičnu temu koju sam nekod mislio i sam obraditi. u restoranu jede kranjsku kobasicu sasvim neobična okusa . Dalje ide ovako . Drugog ili tredeg dana pomalo stidljivo me upitala: — Što vam je onaj Ivančid koji je napisao Prevarenog Mesiju? Pogledao sam je. kad pišeš pravo. — Dosta.. pomalo stidljiva. ozbiljno umjetničko djelo. a onda. zatražio i kadrovsko pojačanje.. imao sam Sonju. ali nismo mogli priuštiti sebi dvije stvari: automobil i dijete. upitao: — Čitali ste? — Da. imala nekog modnog zagovornika. — Čekaj. Jako mi se sviđa. koja se željela iskušati u poslovima ekonomske propagande. velike smeđe oči i naglašene kosti lica. Nakon tri tjedna sasvim spontano smo prešli na ti i počeli izlaziti na gablec u mali. Pazi ovako! Jedan tip ubija žene uz pomod satare za meso. a Višnja je imala muža i kderku. Negdje u prvim danima poznanstva s Višnjom Gorjan. ha. — Ideja je izvrsna. Onda banda pokušava ušutkati njega . posjeo me u fotelju i počeo: — Stari moj. Stvar de ti malo izgubiti na snazi. ali to uradi dosta traljavo pa se izloži mogudnosti hapšenja. Debeli. Milicija ga pokušava hapiti. ovu šansu ne smiješ ispustiti iz ruke! — oduševljeno mi je tumačio Žiža Tomid. imala je kratko ošišanu kosu što se teško moglo nazvati frizurom. čim je saznao da pišem krimid. Od neke bande dobiva zadatak da ubije nekog čovjeka. jednog dana. koji je krenuo u agresivnu propagandu svojih proizvoda. umjesto odgovora. — Stari.. Živjeli smo dakle koliko-toliko normalno. uz litru i vodu. izložio svoju viziju krimida: — Ovo moraš napisati! Jedan tip krade li krade . Osim toga. Kasapi ih i odnosi u vredama na radno mjesto. a ne netko drugi. a onda se ljutito lupi dlanom po koljenu. Inspektor nikako ne može udi u trag nestalim ženama. pa sam postao sam svoj odjel. Dakako. Kad pišeš krimid. možeš napisati da ga ipak na kraju dorkiraju. svi se smatraju kompetentnim pa te obasipaju morem zgodnih savjeta i preporuka. znaš da je! Pa zato mi je sve vrijeme izgledalo nekako poznato. ako te trta pred vlastima. neugledni lokal u Frankopanskoj ulici. Zatim sam..

Pronadoh na brzinu sto hiljada. — Ved sam se zaželjela. Gradska vrhuška juri naokolo i smišlja kako da namakne lovu ljudima za pladu i tako izbjegne val štrajkova. Znao sam da je u njemu ostala bar jedna novčanica od sto tisuda. nagnut nad beznadno praznom bjelinom papira. To je isto kao da smo vjenčani.. tako da uopde nismo uspjeli shvatiti radi čega je došao u Zagreb. — Uzmi moj auto! — dobaci joj Ljubo ključeve. — Živimo zajedno. Osjedao sam se jadno. ali mu pri tom ispadne gumb pa ga ukebaju! Piši radije pornide! Nastojao sam zaboraviti sve savjete i pokušao napisati vlastiti krimid bez žene samljevene u kobasice. Net ko nekog ubije. — A ono nakon premijere Jelačideve drame? — Pa otada je prošlo mjesec dana. Pokušaj mog samopotvrđivanja propao je i idude večeri. sasvim je svejedno uzimam li ili ne uzimam pilule. — Otidi du u dragstor da kupim nešto za večeru — rekla je Sonja i obukla balonac. Onda osjetih nešto čudno pod rukom. i ubojice s otpalim dugmetom. Razgovor je bio sasvim pesimističan i po tome je više podsjedao na opijelo negoli na liječnički konzilij. Ovaj moj nikad nede uspjeti kupiti kola. — Prijedi deš na spiralu? — upitah je. — Mislim da nismo spavali ved barem mjesec dana. u polumračnom hodniku zavukao sam ruku u džep Ljubina sakoa. Ali pusti me da razmislim. Što se toga tiče. Odmaknuo sam papire u stranu i pogledao je. Stajala je pored Ljubina auta i vikala: — Nemam dosta love! Daj mi baci koju stotku! Otišao sam u hodnik i zavukao ruku u džep sakoa. nitko ne posluje rentabilno. Čak i u zakonskom pogledu. — Gubici su katastrofalni. Rekao je da de prenoditi kod nas. Vratila se s neke bezvezne večere i bila dotjeranija nego inače. Jedne nodi. nešto što su mogle biti kartonske kutijice. — Sve odlazi u kurac! — rekao je nakon nekoliko minuta Ljubo. Odmah po poslu zatvorio bih se u sobu. — Kad pročitaš jedan. okupao se i ušao u postelju sa čvrstom namjerom da nekako popravim mjesec dana stare grijehe. Ne sjedam se da sam tako nešto kupovao. sve je to isto! — razočarano mi je tumačio Bumbo Zlatid. Zar misliš da du rađati sa četrdeset? — Ali. a ni protiv večere nije ništa imao. A onda mi sine. — Kako to misliš? — Mislim da imamo sasvim dovoljno godina da počnemo misliti na te stvari. Ruke su mu drhtale. a Miki ljubomorno čuva onu svoju ragu od Spačeka . poput svakog muškarca kad mu žena spočitne zanemarivanja te vrste. pročitao si ih sve. gdje bih. našto se ona nasmijala. rekla je pomalo ravnodušnim glasom: — Nisam ti rekla da sam prestala uzimati pilule. — Nedu! — odvratila je i zapalila cigaretu. na tredoj Praxiten. a smirio se tek pošto mu je Sonja natočila vinjak. — Mjesec dana! — pobunih se.. Zatim su mu rekli da je . Izašao sam na prozor. a onda je nakon nekoliko minuta počela pritiskati sirenu automobila. Te sam večeri mnogo ranije ostavio krimid. Tada bi mi kuhala kavu i zanimala se dokle sam stigao. — Zbilja! — rekoh snuždeno. Na programu je bila nekakva kasna diskusija kompetentnih i mudrih glava o tome što sve treba poduzeti da se spriječi privredno rasulo zemlje. Izvukoh ih i pogledah. ali se to pokazalo neobično teško. Neki tip s opdinskog je urlao i tražio da Mikija smjesta izbace iz partije. Sjurila se niz stepenice.— Jebeš krimide. kad je skuhala kavu i stavila je na rub mog radnog stola. Sonja je provodila večeri sa svojim društvom vradajudi se kudi kasno. vratih se u sobu i bacih lovu Sonji. jedva skidajudi očiju s teksta koji sam te večeri uspio ispisati. — A zašto? — upita me povišenim glasom. do dugo u nod grickao olovku. na drugoj Phenobarbiton. Prošlog tjedna su ritljali Mikija jer je na lokalnom radiju pročitao izmišljenu želju radnicima Agroproma i pustio pjesmu "Sutra kad me više ne bude". jer se oko pola osam posve nenajavljen pojavio Ljubo Brabec. — Izvrsno! — razveselila se ona. Mislim da si mi trebala redi da više ne uzimaš pilule. Čini mi se da je bila u pravu. nismo još ni vjenčani! — rekoh posve glupo. Vratio sam se i sjeo pred televizor. držedi u ruci čašicu vinjaka. Ali Sonja je ved spavala. Na jednoj je pisalo Apaurin. Nije li tako? — Jest. Djelovao je zbunjeno i zapletao se u govoru.

što njemu nije promaklo. — Ma." Ma zapravo. A sa svakom pladenom cijenom činilo mi se da postajem sve vedi gad. Vidio sam da u ustima drži tabletu. — Ni tu situacija nije ništa bolja nego u pogledu tvornice opruga u osnivanju. znaš šta sam te htio pitati? — Ne znam. Počela je izlaziti navečer. pitaj .. sve mi se čini da je stari išao da se založi . — A što je bilo s onom istragom? — prisjetili se iznenada. da je Brambor živ. električara i nešto malo računovodstva. Izgledat de kao da je špijuniram. hajde da se lijepo raziđemo . Nisam znao što da mu kažem. sigurno bi mi smjestili.. — Likvidirana. Ali što sam drugo mogao? Dobri stari Ljubo bio je u očajnom životnom periodu. Prvi put sam na takav način lagao prijatelju i zbog toga sam osjedao dubok stid i kajanje. — Ne bi — nasmije se on pomalo usiljeno. Šutio sam zatečen. U direktorskom rangu sada sam predzadnji u gradu. Nego. — Prošlog utorka se spremala i rekla da ide u Zagreb kupiti neke stvari. — počne on. Čini mi se da je malo živnula. — Spremali su se. što de mi sve to! Nekad me zanimao uspjeh i bio sam spreman za njega platiti svaku cijenu. Sada sam direktor Gradskih kinematografa. — Pričao si da ti spremaju nekakvu namještaljku u vezi s tvornicom opruga. Djelovao je malo mirnije i opuštenije. dvije blagajnice. — Pa ne bi se baš moglo redi da napreduješ. Ali ja sam rekao: "Ljudi. Da sam se branio. četiri čistačice. — A. — Pa. kao da gleda hode li se Sonja vratiti. — Ali pomirio sam se s tim. Zaklinje se da de tipu potucati ženu. premda sam se pomalo bojao njegova pitanja. uglavnom ne razgovaramo — snuždi se on. — To ima veze s Delonom? — Šta ja znam — promrsi on. — Sa starim je isto kako je i bilo? — Ne razgovaramo . — rekoh mirno. — To je rekla? —Da. Ubrzo je došao za mnom i zatražio čašu vode. — A tvoja tvornica opruga u osnivanju? — upitah ga nešto kasnije. — Malo me zeza glava. pa sam se tješio da ta mala laž može imati samo blagotvoran karakter. jer je vinjak bio pretopao. to ne znaš? — začudi se on. a onda si sam natoči još pida. Prišao sam mu i pogledao ga. Nasmijao sam se i otišao u kuhinju po led. — Sad de ona. Učini mi se da su mu oči suzne.Miki izbačen prije dvanaest godina. — Što se tiče Irene . .. — Plivadon! — nasmijah se. — A šta Miki kaže? — Ma pusti budalu! — odmahne Ljubo rukom.... — Plivadon — reče. Imam pod sobom dva kinooperatera. Ljubo ustane i priđe prozoru. — Valjda. — Zamisli. pa demo večerati — rekoh. malo mi je neugodno. — Pa... — I? — Rekla je da de prespavati kod vas i vratiti se u srijedu. Nagnuo sam se preko prozora i pogledao dolje. sada bih mu bio direktor! — A Irena? — odlučih upitati nešto što mi je cijele večeri bilo na pameti. Skinula je par kilograma i počela se dotjerivati. Pošizio je i rekao da de se on osobno pobrinuti da Miki izgubi posao. Plivadon što ga je zacijelo izvukao iz kutije Phenobarbitona mora da je počeo djelovati.. Iza mene je jedino Gradska tržnica. ali ne vjerujem da je to radi mene. iznenadivši se i sam svom odgovoru. iako mi je sve bilo jasno. Nisam trpio kad netko plače. pogotovo ne prijatelj. je li prespavala kod vas? —Jest — rekoh odlučno. Zagledao se dolje na ulicu. referenta..

Ono što me najviše zbunjivalo kod tih slika. Jarmila je bila sretna i spokojna jedino u Ljubinoj blizini. bilo je to što je boja na njima bila toliko svježa da su mi se prsti gotovo lijepili za platno. na ulici. Sada sam znao. koja nas je ved odmorena čekala na otočidu i nagovarala da. ali jednako tako nastavi: . Jednom me ponovo zamolio da mu pričuvam nekakav povedi paket desetak dana dok se ne vrati iz Švicarske. Sjedaš se kako je nekod bio pametan. ljubomorno čuvajudi kuharske zadatke za sebe. Premda se Irena svim silama trudila da je otrgne utjecaju oca. Isto tako. Pa i bez fakulteta živio je mnogo bolje od svih nas. voda i kolača. Znao sam to po tome što je. Ali. propao! — rekla je tiho Irena i zagledala se u svog supruga. Sonja je sjedila u dnevnom boravku i čitala novi Start. Sonja je tu i tamo naručivala kakav prozaičniji parfem.. otputivši se u preljubničku avanturu. Otkako smo navradali u tu vikendicu. svom snagom bacio na dovršavanje studija koji je prije toliko godina bio posve zanemario. Irena je zatražila alibi od Sonje. I dalje je redovito na krade vrijeme odlazio u inozemstvo. Kad sam mu to poslije priznao i pitao ga kakve su to slike. stavljao je u "pac". još jedanput odmjerimo snage. a ja nove ploče Toma Waitsa i Brucea Springsteena. O tome da bi za to primio kakvu lovu. Sutradan sam navečer. uopde. ali je on toliko navaljivao da smo obično morali smisliti nešto što de nam nabaviti u Francuskoj ili Italiji. nagađajudi kakvu de nam večeru spraviti. — Ima više od sto kila. odlazedi u Italiju. Nekoliko časaka kasnije Sonja je ved vadila stvari koje je kupila u dragstoru. obedavajudi nam dobru večeru. ne zanima ga ni mala . Prošlog tjedna je Irena prespavala kod nas. u kojima mu je nespretno pomagala petogodišnja kderka Jarmila. Rujan 1983. godine bio je neobično topao pa smo se svakog tjedna redovito sastajali u Brabecovoj vikendici.. odmahnuo rukom i rekao: — Ma pusti. Ljubo poče pomagati Sonji. značajno me pogledala i obratila se Ljubi: — Zaboravila sam ti redi. loče nekakve sedative što ih obično izgnjavi od Goge Jazbinšeka . bilo nam je svima jasno da se uz studije i nadalje bavi svojim misterioznim poslovima. kako sam doznao nešto kasnije.. stidio se svoje debljine. to je obična zajebancija! IX. ne baš osobito važnim poslovima. počesto sam se pitao što de mu fakultet. Miki i Delon su odjurili BMW-om u obližnje naselje da nakupuju vina. što je u njenoj vezi s Delonom moglo biti preljubničko? Pa prije no što se udala za Ljubu. umora i tromosti. Mi smo uljudno odbijali njegove ponude. Kad ne bi bilo Delona. kad čovjek malo bolje pomisli. Dobro raspoložen.U razgovoru nas je omeo zvuk automobila koji se zaustavio dolje. gledajudi kako debeli majstor roštilja vješto raspiruje vatru.. da nam se javi i upita trebamo li što. Bile su potpisane ali mi ta imena nisu ništa značila. ne sjedam se da je Irena išta spravljala osim salate. poduzetan i ambiciozan? Proricali su mu sjajnu bududnost. to valjda i sam znaš. kruha. on se samo nasmijao. Ljubo nije sudjelovao u natjecanjima. Francusku ili Njemačku. Ali. — Završio? Ona se malo lecne i ugrize za usnu. pobjeđivala je obično Sonja. a Irena i ja sjeli smo na klupicu do same vode. Onda je naglo prekinula posao. mučen radoznalošdu. a završio je kao direktor Gradskih kinematografa. otvorio paket i u njemu našao tri slike koje su po stilskim karakteristikama pripadale devetnaestom stoljedu. ne zanimam ga ja. pripremao granje za roštilj i bavio se drugim. U to vrijeme obično bi čistio ribu koju je tog dana upecao. obično svradao u Buconjidevu do mene i Sonje. puši iako su mu zabranili. hodala je s Delonom najmanje desetak puta! Delon se. Premda mu je to stvarno išlo od ruke. plivajudi natrag. Kupila je neke sasvim zgodne stvari. nije htio ni čuti. Vratio sam se u sobu. Ne zanima ga posao. koristedi te tople ostatke ljeta za kupanje i duge večernje sjedjeljke na terasi pored jezera. pa se sasvim iznenada vradao. Ulazili bismo rano poslije podne u vodu i natjecali se tko de prije otplivati do šljunčanog otočida zaraslog u grmlje. zatvorio prozor i svalio se za radni stol. Oko sedam uvečer Ljubo bi počeo petljati oko roštilja i ribe. pije iako ne bi smio. — Strašno je ostario i. Gledao sam u stranice nezavršenog krimida i razmišljao o Ljubi i Ireni.

. Onda je jedna od one dvije krupne sjene rekla: — Osjetili smo da fino miriše pa smo došli! Ljubo je skočio kao oparen. — Nemam prava da prosuđujem. gospodine Feješ? Tada smo opazili da je s Arletom i Ignacom izronila i mala sjena koju do tada nismo primjedivali. bijeli šešir i elegantni štap za šetnju. svakako! Uđite! Gdje su stolice? Irena. Valjda je opsovao onako opdenito. ovo "gimnazijski" tek je neobavezan relikt starih dana. kako mi se činilo. prijateljici koja ga je pet dugih godina izbjegavala. ništa ga više ne zanima. Polako sam krenuo prema roštilju i sjeo na klupicu do Ljube Brabeca. Šutio sam i gledao ga kako premazuje vrelu rešetku roštilja. — Ljubo.. a onda spretno stavlja očišdene smudeve. pogotovo subotom uvečer. kome sam bio prijatelj i vjenčani kum. udovici pokojnog Jaromira Kralika. Misliš li da još može nešto uraditi.. Rujan je bio tako topao da je naselje pored Sljunčare još uvijek bilo puno turista. Jedino mislim da bi ga to dotuklo do kraja . jer mi se oduvijek činilo da poraz svakog od mojih prijatelja oduzima i meni pravo na optimizam. Pogledaj ga. Pored ograde stajala je debeljuškasta. Bila je to Arletina šestogodišnja kderka Ines. a žar s roštilja nije bio dovoljno jak da im razaznamo lica.. zbog svega što ga je okruživalo.. da može napredovati . znajudi da ona.. Jer. na žalost. a mi smo ih držali običnim prolaznicima. Zapravo..— Bojim se da jest. ništa — rekoh ravnodušno. Ali to je bila i njegova krivnja. — Irena. Ljubo se uspaniči i razjuri dvorištem: — Svakako. nosio je bijelo. — Pa ništa. baš pored dvorišne ograde. sa slamnatim sombrerom na glavi. ne bez namjerne zlode u glasu.. Ona bijesno ustane i okrene mi leđa. — Hodeš li ga ostaviti? — upitao sam je iznenada.. oni su oboje pokušali svojim čudnim brakom zaboraviti prošlost i smiriti se. Šutjeli smo i gledali zajedno u ribu koja je na vrelom roštilju polako dobivala zlatnu boju. Novine nije otvorio godinama. Ona se zbuni i zavuče ruke u duboke džepove svoje ljetne prugaste haljine. — Šta te briga za Čedu! — prosiktala je tiho. možemo li? — upita ga pomalo bojažljivo Arleta. svjetlo! — vikne Ljubo i časak kasnije čitavo dvorište blještalo je rasvjetom električnih žarulja. Jučer sam ustanovila da nema pojma o tome tko je na čelu Sovjetskog Saveza . . komarci de! Ovamo.. pa je tako pomalo podsjedao na uhranjeni pandan von Aschenbacha. Pao je ved mrak. Druga povelika sjena pripadala je njenom pratiocu koga je držala ispod ruke — debelom i pomalo smiješnom gimnazijskom profesoru književnosti Ignacu Feješu. jer gimnazija nije više postojala. a onda mi se unese u lice: — Zar misliš da ne bih smjela? — Ne znam. ovamo! Što pijete. — Zapravo. — Jebi ga! — rekao je Ljubo i pljunuo na pod. nije me briga. ali se nije potrudio da mi objasni zbog čega je opsovao. Ignac Feješ. Irena — otpovrnuh. Ali.. škartirala na sve vijeke vjekova.. ljetno odijelo. Ti to znaš . Bilo mi je teško slušati takve stvari o prijatelju. koji je ravnomjerno naginjao iz boce rizlinga. nije osoba kojoj treba postavljati takva pitanja. U taj čas gore na parkiralištu zatrubio je BMW i Irena je hitro otrčala da pomogne Mikiju i Delonu unijeti provijant. jer je taj glas pripadao Arleti. Stajali su neko vrijeme i promatrali roštilj. tek nešto puniji od Arlete. Arleta. na kakav sam to optimizam mogao i smio računati? — Možda bismo mu trebali malo više pomodi? — rekao sam. da nekom može koristiti. A i Čedo zna . — Kako da mu pomognemo kad je ved odavno sam na svom putu? Zar misliš da se toliko puta može iznova započinjati .. nasmijana Arleta Kralik u širokoj haljini od jeansa. A onda su lijevo od nas zastale dvije krupne sjene.. pide! Dajte pogasite svjetla. a onda se iz tuđine vratio njihov Heathcliff s punim prtljažnikom falsificiranih umjetnina i definitivno im pomutio mir zajedničkog života. Sada je gledala prema onom mjestu gdje su se cvrljili i pušili poveliki smuđevi pod nadzorom njena muža. osim roštilja. da je onaj kod roštilja ne čuje. ona ga je. Dakako. i slično .

a onda se. Da mi nije slučajno stradao kakav bliži rođak? Da me možda konačno ne zovu zbog onog političkog romana koji je kritika pohvalila? Ali. Gore. s kolegom Feješem morao sam biti vrlo ljubazan. dan kada du ponovo vidjeti Višnju. a deset godina stariji prof. — O. Jaromira Kralika. striček Ljubo! Vidio sam kako je Ljubi zatitrao neki čudan izraz na licu i kako su mu zadrhtale ruke. dakako. Feješ me pogleda s tupim nerazumijevanjem. — Dobio sam dopis vašeg bivšeg SUP-a. Deset dana kasnije dobio sam poziv da se javim u ured broj taj i taj u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove. kad smo otišli na počinak. Primio me čovjek koji se zvao Marko Markovid. Još sam je volio. — Pa vi mi laskate. — Vidi se da imate smisla! — Dušo. Markovid mora da je bio običan službenik. Ljubo. — Znaš. sasvim jasno. premda sam željno čekao ponedjeljak. Da nije tko otkucao kako sam pričao političke viceve. druže Ivančicu. pa sam mislila.. "Što li sam uradio?" — presiječe me to neugodno pitanje koje čovjek neminovno postavi sebi čim SUP pokaže interes za njegov privatni život. Rečenog dana popio sam apaurin (da budem mirniji) i javio se u tu i tu sobu GSUP-a.. onog iz Smrti u Veneciji — dodah. To je bilo suvišno jer mu Arleta ništa nije zamjerala. ili pravilo službe. — Zar ti nisam rekla da deš se i Ljubi i Stanislavu dopasti? — prišapnula mu je Arleta. a mala je prišla i pogledala kudedomadina u oči. prepoznavši valjda Arletu. Kasno uvečer. Zar nešto nije u redu s mojom prijavom boravka? — Ma kakvi! — nasmije se on. vjerojatno stoga što je spadao u profesore koji još nisu dospjeli pročitati roman Thomasa Manna. običavao raditi. briljantnim magarcima. — Baš mi je drago što demo se upoznati. Je li ta ljubaznost bila proizvod njegova karaktera i kulture. Ali. lijepo — rekao je svečanim glasom Nacek Feješ. Nacek ima tu stotinjak metara dalje kudu. Sjeo sam i upitao ga smijem li pušiti. Prisjetili se LaCarreova Karle koji je pušio samo Camel. majstor kurtoazne konverzacije. pojavio se Delon. Znate. neodoljivo mi se namede jedna literarna asocijacija. u službenoj hijerarhiji nisko pozicioniran. — Sjajno! — rekao je. — Gledajudi vas ovako pored vode u bijelom. Mala je imala lice svog oca. — Jesam. pozdravi! — rekla joj je Arleta. čije je ime bila balkanska varijanta Johna Smitha. ugledavši mene. pročitao sam vašu novu knjigu i držim da imate briljantan nerv za stil. a onda mu se obratila zvonkim glasom: — Dobra večer. na izlazu iz vikendice. bio je mojih godina. Ignac Feješ nije mogao imati pojma o zgodama i nezgodama naše mladosti. doduše sivo odijelo i bio vrlo ljubazan. odi u kudu pa se igraj s Jarmilom — obratila se Irena Arletinoj kderkici i povela je za ruku. što sam. privivši mu se bliže. našto se on razvedri i počne se zadovoljno cerekati. mogli su me i sami ispitati — primijetili. nosio je besprijekorno. — Lijepo ste to uradili. trebamo vas zakratko. Taj čovjek. Ljubo. — reče on. . podsjedate me na Gustava von Aschenbacha. Okrenuo sam se njoj. Sonja me zagrlila i prošaptala mi na uho: — Čak ni pet godina nakon Bramborove smrti ne mogu zamisliti tu nadutu profesorsku kreaturu pored naše Arlete. ali mi se ta asocijacija učini beznačajnom. — Sjednite.— Dušo. Ali sam sada uredno prijavljen u Zagrebu. gospodine Ivančicu. kao i svi drugi. što se tiče literature. — Pa. kad smo ved susjedi . Sve one koji su govorili o "briljantnom nervu za stil" držao sam. jer sam znao koliko je Ljubi važno to što je njih troje došlo da ga posjeti. povukao natrag u kudu. Budala nije ni primijetila ironiju u nategnutoj usporedbi. — Vi ste sve do lani bili prijavljeni u N. — Naravno. nisam uspio otkriti. sva moja nagađanja bila su jalova. sa zahtjevom da vas ispitam. — Zašto da ne? — nasmijao se Markovid i ponudio me svojim Camelom. pa tu je i dragi kolega pisac — redi de profesor Feješ. privio je uza se i poljubio u usku.

da . da vidimo. i one u uniformi i one u civilu.. Da biste prodavali jaja. — Kakvom SUP-u? — Tu. — Nisam — otpovrnuh prilično sigurno. koji je od Delonovih filmova najviše volio?". Ovdje piše i to da mu je nadimak Delon.. oca Miroslava. — Reci odmah! elbookers. a onda mi.. rođenog 1948. — Ma šta nije zgodno! — protestirao sam.. pohitao sam do ureda i odatle nazvao Mikija Grabara... nije nužno da budete kokoš! — Pa nije .. "Jeste li ikad u ruci držali slikarski plagijat?". jasno da nije! — potvrdih kako bih ga udobrovoljio. Kad sam napustio SUP.. postavi novo pitanje: — Je li vas ikad zamolio da mu pričuvate kakve stvari? — Kako to mislite? — upitah ga prilično zbunjen.. bez stalnog zaposlenja i boravišta . — Da. ispričavši se što mi je oduzeo toliko dragocjenog vremena. — Poznajem. misledi valjda da de taj zagonetni pogled slomiti moju obranu — dvadeset metara slikarskog platna s falsifikatima starih majstora? — Šta to pričate! — pravio sam se blesav. što je oduvijek bio mitoman koji voli širiti oko sebe tako neke misterije i nepoznanice . — Ligeštul platna?! — Da. — Što je učinio? — upitah ga naivno..— Nisu! Ovako je po zakonu. Nije — zbunih se i zamucah. — Zašto mislite da vam ne bi rekao? — Naprosto zbog toga što je takav čovjek . — Onda se tu ne slažu vaša izjava i izjava vaše majke — namršti se ponovo Markovid. — Čedo Kralj ni kad u ruci nije držao slikarski kist. — Je li uhapšen? — Nije — otpovrne on. u Zagrebu.. "Znate li možda njegovu adresu u Bernu?".. — Da.. čini se. pa poče prekopavati po papirima što su ležali pred njim. zacijelo mi ne bi rekao. što je njega. ali se razumio u trgovinu slikama.. Stresoh se od nelagode. Gnjavili su moju sirotu majku. Što se to dogodilo s Delonom? — Pričat du ti u petak kad dođeš. A to da bi se razumio u falsificiranje starih majstora . upravo sam bio na SUP-u . — To je bilo dvadeset metara šarenog ligeštul platna. — Je li vam ikad pričao o tome kojom se vrstom posla bavi i radi čega tako često putuje u inozemstvo? — N. koja se oduvijek bojala milicije. kolovoza u sedam uvečer?".. — Aha. Nakon posljednjeg pitanja me otpustio. — Čekajte! Pa vi ste najbolji prijatelji! Mora da vam je pričao čime se bavi? Nikad ga niste zapitali otkud mu toliki novci i na temelju čega tako dobro živi? — Nisam ga nikad pitao — rekoh kategorički.. "Kad se ved odazivao na to ime. zbunilo. svejednako buljedi u papire. što vam je tu čudno? — A da to nije možda bilo — pogleda me Markovid onako iskosa. kao da su izvađena iz srednjoškolskih udžbenika stranih jezika. to! — zinuh kao da sam se tek sad dosjetio. — natmuri se Markovid. — Delona? — prekinem ga iznenađen. — A da sam ga i pitao. da. Bilo je to pitanje kojeg sam se od samog početka pribojavao.. — A što je to rekla moja majka? — upitah prilično drsko. — Možda se nije razumio u falsificiranje starih majstora. Poznajete Čedomira Kralja. Neka su od tih pitanja zvučala besmisleno. Nakon toga me gnjavio još dvadesetak minuta pitanjima poput: "Sto ste radili 20. — Tako! Jeste li skrivali nešto njegovo? Dakako da sam skrivao. srčanu bolesnicu. Dakle. ali sam držao da mi prijateljske obaveze nalažu da i to prešutim. — Spominje nekakav paket koji ste čuvali na tavanu. premda je odgovor koji sam dao bio točan. Nije zgodno preko telefona. — Miki.com .

Jedan domadi "umjetnik" izradio mu je desetak vještih ali nepotpisanih Edgara Maxencea. umjetninama. Treba li ga zbog toga osuditi? — Jebe se meni! — otpovrnuo sam. kako pokazati radost kad ti prijatelja progoni policija? A možda i Interpol? X.. Ono što smo preko jedne supovske veze Goge Jazbinšeka uspjeli doznati o grijesima našeg druga Cede Kralja. ne primjedujudi Višnju koja me radoznalo promatrala. Iza vrlo visoke Delonove platežne sposobnosti i standarda stajale su razne mudke sa slikama.. — Pa toliko je puta odlazio. baš ništa. — Ona tvoja ponuda za večeras . ali nam je stvorilo kakvu-takvu predodžbu o njegovim uvozno-izvoznim poslovima. — Znaš. — A nego s kim? — I što de sad biti? — Šta ja znam — ljutnuo se Miki.. bilo je stvarno malo. bududi da nisam odgovorio. Delon je moj prijatelj. kao i neka mala tiskara u Tiibingenu. Izgleda da je uspio prijedi granicu i otidi u Švicarsku. ponovni odlazak Delona rastužio je čitavu klapu. meni bi sve to izgledalo poput duhovitih smicalica. bez obzira što uradio. mislim da du modi izadi. Nisam imao pojma čime se Delon bavi. Irena nije zaboravila svoga Delona. bez obzira na to koja ga evropska policija traži! Premda sam se inače trudio da. s krivotvorenim potpisom. da .. Uglavnom. njegovi prijatelji. — Neki dan su htjeli da ga uhapse. — Oduvijek smo znali da se bavi nečim sumnjivim. učinilo mi se da bi moj prijatelj Delon mogao biti nešto slično onoj mračnoj i zagonetnoj egzistenciji koju je igrao Denis Hopper. moram priznati da mi je počeo još više imponirati. — Molim? — rekoh iznenađeno. Valjda de ga zaboraviti. nisam imao pojma zbog čega su ga pokušali uhapsiti. Ali. a onda me. Spominjala se njegova antikvarnica u Dijonu. ali im je on ved bio zbrisao. — Stanislave! Stanislave! — zazove me tiho Višnja. svakako — uzmucah se. lažne antikvitete i slične burgije nije mogao vozati raju. gdje su se tiskale grafike Miroa i Kleea. Tko zna što je od svega toga bila istina. bit de. i nije li se iza toga krila još neka mutnija rabota! Kad sam te godine prvi put vidio Wendersov film Prijatelj iz Amerike.. — Kad ne bi bila u pitanju velika lova. Vješte kopije njemačkih majstora prebacivao je iz Rima u Njemačku i na uspješan način rješavao ih se u Bonnu i Miinchenu. Dapače. — Ah. trgovina sitne bižuterije u Amsterdamu.. — Misliš li da de ga Irena zaboraviti? — Mislim da hode — uzdahne Ljubo. valjda zbog toga što nisam pokazao više radosti.— Dobro — uzdahne on i malo posuti. na Ljubinu žalost. nego parajlije. nije bilo tako. — Dečki. Vjerojatno se više nede modi vratiti u Jugu. O stvarima koje su me zaokupljale nisam znao ništa. Ali. Moglo bi to nekome postati sumnjivo. — Pogotovo to ne bismo trebali raditi mi. ponajprije stoga što se činilo da je taj odlazak definitivan. koje je prenio preko granice i spretno ih unovčio. — Što de biti. lupne po ruci. Vjerojatno stoga što sam držao da je svojim lukavim smicalicama uspio nasamariti one koji drugo i ne zaslužuju. Neke domade antikvitete neovlašteno je prenio preko granice i "utopio" ih u Italiji. a ona se snuždi. Muž i mala popodne odlaze k njegovoj sestri u Liku . Spustio sam slušalicu i zagledao se u prazno. gdje je god to mogude. — Sam? — upitah ga. Čedu Kralja nisam mogao osuditi. — Misliš zbog Irene? Pocrvenio je i bez riječi kimnuo glavom. ne treba previše čačkati po toj stvari — upozorio nas je Gogo Jazbinšek. . pomalo me stid — govorio mi je jedne večeri na Šljunčari Ljubo Brabec — ali izgleda da je jedino meni konvenirao njegov odlazak. Prodajudi plagijate. dakako. nakitom i antikvitetima. — I što sad? — pitao je Miki. a još sam manje znao hodu li ga ikad vidjeti. budem što moralniji.

godine izišao je iz tiska moj prvi krimid pod naslovom Svjedoci vole slatko u nakladi od osam tisuda primjeraka. Chandlera i Rossa McDonalda. osim mene i Mikija nitko nije došao. Mora da smo bili jedine budale u čitavom naselju. — Brzo u auto! — viknuo je Miki. a gde je tu onaj opojni. — Kakav čir! Pa čir su ti izrezali — uvjeravao sam ga. ali su prve recenzije bile porazne. Nismo pričali o mom krimidu. s koloriranim ovitkom na kojem je bila polaroid slika revolvera i "sacher-torte". Usput smo skliznuli u plitki jarak. Kritičar Vjesnika priznao mi je vještinu. očešali zaprežna kola. Na prozoru se pokazao Ljubo i mahnuo nam da uđemo. nego o kojekakvim bezvezarijama. — Nije. Nekoliko dana prije Nove 1984. — Što ti je? — skočio sam i oborio sa stola bocu kiselih krastavaca i tanjur s hamburgerima. kako je bilo izuzetno hladno i kako je u subotu popodne počeo padati snijeg. Izdanje je bilo luksuzno. dežurna kritičarka me nazvala "konvertitom koji je izdao najelitniju i prišao najprofaniranijoj vjeri". Mladi kritičar Studentskog lista sravnio je taj roman s najblistavijim stranicama R. čitljivost. Olakotno je u svemu tome bilo to što je po ovakvom nevremenu cesta bila sasvim prazna. — Moramo u bolnicu! — U bolnicu! — zacvilio je Ljubo. zanosio se u zavojima. Miki i ja smo ostali u toplom bolničkom hodniku da vidimo što je to s njegovim želucem. Žiža Tomid nije uspio pročitati roman jer je dovršavao scenarij za svoj prvi film. napetost i dopadljivost. povijest hrvatske literature smjestit de ga na koju od svojih margina i arhivirati kao onog koji je zadana obedanja iznevjerio. Ali. Ljubo je iznenada problijedio. pod ironičnim naslovom "Svjedoci vole slatko a publika bedastode". dok je on pekao hamburgere na vreloj teflonki. bili su moji prijatelji. prepoznatljivi miris i dah našeg tla?" Konstatacija najvedeg među našim kritičarima. Prešli smo preko smrznutog putida i zastali na terasi. Auto je plivao po skliskoj cesti. Jedva se probivši kroz medavu. ali se ipak održavao na njoj. a jedan beogradski kritik patetično je upitao: "Dobro. Pomogao sam mu. ali mi je spočitnuo da "knjiga pokazuje beznadnu odsutnost metafizičkog zadatka". — Je l' ti bolje? — upitao je Miki i uključio slabo grijanje Spačeka. . na moju štetu. bila je porazna. medavu i led bila u najmanju ruku preopasna. pregazili mačku. a voda Šljunčare zaleđena. Miki je jedva uspio upaliti Spačeka. mirišljave pljeskavice. koje je bilo moderno zvati hamburgerima. Sjeli smo u topli dnevni boravak i. Onda su na stol došle tople. koji je uz poeziju pisao i kritiku. a glasila je doslovno ovako: "Ne okani li se Stanislav Ivančid jednodimenzionalnih importnih igračaka. gdje su ga odmah preuzeli i smjestili na odjel. Ljubo je bio sam jer Irena nije htjela voditi dijete na izlet po takvom vremenu. Nakon drugog hamburgera. izdvojenosti i izgubljenosti. Miki je zaustavio kola i zatrubio. Doajen srednje kritičke generacije pronašao je u mom krimidu simpatičan "exercice de style". Oni od kojih sam najviše očekivao i koji su me znali izvudi i iz najvede potištenosti. a onda je krenuo brzinom koja je za onakvu cestu. nešto kao kad bi etablirani slikar u dokolici sačinio mustru za tapete. kojima sam poslao po primjerak knjige i s kojima sam se trebao nadi na Sljunčari ved sljedede subote. dakako. Višnji se krimid dopao. uhvatio se za želudac i počeo uzdisati. — Želudac! — jauknuo je Ljubo i srušio se na pod. iz sasvim prijateljskih razloga nije napisao ništa. razmjestivši pribor i otvorivši bačvu piva. da mu ime i ne spominjem.XI. Snijeg koji je bivao sve viši i neprijateljsko zavijanje vjetra budili su u nama osjedanje samode. To je čir — propentao je Ljubo. gdje se nastavio bacakati i stenjati." Bukva mi je rekao da mi je roman za pet. Miki i ja smo promatrali zaleđenu vodu. Stojko Milid. Knjiga se dobro prodavala. tvrdo ukoričeno. U Startu. ali da on vjeruje da du se sada napokon vratiti pretencioznijim oblicima. Sva obala bila je pokrivena snijegom. Umotali smo ga u deku i teškom mukom ga odnijeli do automobila. — Ovako bedast izlet nismo ved dugo imali — rekao je Miki i počeo postavljati tanjure na stol. ali ona nije bila nikakvo mjerilo jer joj se ved unaprijed dopadalo sve što bih uradio. ali smo ipak u rekordnom roku dopremili Ljubu Brabeca do Gradske bolnice.

— Pa neka me čuju! Ovog du trena pisati Saveznom izvršnom vijedu i poslati ih u onu stvar. boga im jebem! . moja je bila najbolja! Stanje s majčinim srcem nije bilo briljantno. Čekajte tu još koji sat dok obavimo pretrage. ti si dežuran — dobacio sam Gogi Jazbinšeku.— Znaš šta sam mislio sve vrijeme? — gorko se nasmijao Miki. prokrstario kolima čitavu regiju. čuvaj bijele pare za crne dane". telefonirao u Zagreb. Sonja je bila ljubomorna. živite kao zadnji praljudi. a svugdje mi kažu da se taj lijek ne proizvodi ved šest mjeseci. a ja sam je utješio riječima: "Sve su majke iste". molila sam te da protiv režima govoriš u pola glasa. Poslat du vam kavu po sestri.. Premda sam bio prestar za takve oblike sentimentalnosti. — Pizda mu materina! — tresnuo bi stari ostatkom recepata po stolu. Mogao ti je prepisati ljetovanje na Sejšelima. U paketu je. koji se samo nasmijao i potapšao me po ramenu. bio bijeli sintetički zec s bijelom torbom oko ramena. — Čir mu je recidivirao — odvrati Gogo. pa du vam redi. a ima batrljak od želuca . ne mislite na zdravlje nimalo. a onda bi. nismo se mnogo obazirali na njene teškode. Navikli na to da. Ma kurac du vam poslati kavu! Poslat du vam čaj s limunom. Lijekove je obično nabavljao tata. paketid je djelovao dirljivo. Beograd. ali je torbica bila djelo majčinih ruku. imali su jedinu manu koja se sastojala u tome što se barem na polovicu njih nije mogao dobiti lijek. nakon duge i bezuspješne potrage. a bolnice gradi samodoprinosima! — Franjo.. Onaj tvoj idiot od liječnika prepisao ti je Trasicor.. —Je l' to opasno? — prekine ga Miki. u potrazi za lijekovima. Majka mi je poslala mali paket u Zagreb. Kutinu. — A zbog čega nema Brinerdina? — Šta ja znam . — A kako i ne bi kad živi kao kamikaza! Puši i pije više nego ikad.. — Krepat du prije svih vas jer rintam kao konj! — govorio je otac. — Mislio sam kako je po istom ovakvom vremenu poginuo Brambor. je l' opasno? — Svaka ludost koju napravi s tim komadidem želuca opasna je. mislim da mu je cijena ambalaže veda od prodajne cijene. Pa što ga ne prodaju u rinfuzi. Raspitao bi se prvo u dvije gradske apoteke. Vradala se kudi s obiljem recepata za sve nove i nove lijekove. onda krotko pitate liječnika — je l' to opasno? — Pa. — Šta je s njim? — upita ga Miki. Na torbici je pisalo: "Stanislave. pa bi bio isti kurac . Sve su majke iste. se na bolove. obično sve izdrži.. osim moje. — Dečki. — Je l' to opasno! — razljuti se Gogo. teškode s disanjem. kad god mi dovezemo Ljubu. majmuni! Sedmo poglavlje I.. Upitno ga pogledah. odlazila je kardiologu tek kad bi prigustilo. a ne tako da te svi susjedi mogu čuti. unatoč žaljenju i jadikovanju na ovu ili onu stvar. a kad se nešto dogodi. pored nekih sitnica. — Režim koji je brigu za čovjeka proklamirao kao osnovno geslo.. polako je hodala i vrlo brzo se umarala. ne može osigurati lijekove. U torbici se nalazio smotuljak novčanica mamini zaostaci od mirovine. nakon čega bi razgovor o zdravstvenim teškodama ukudana obično bio završen. Recepti u kojima svaki kronični bolesnik vidi garanciju zdravlja i nada se od njih konačnom razrješenju svojih problema. Majka nije bila osobito disciplinirana bolesnica.. i na koncu nazivao izravno proizvođača. zajebavate se naokolo. premda sam čvrsto vjerovao da nije tako. — Jebo te. Zec je bio kupovni. Zalila. Ubrzo se na hodniku ukazala prilika dežurnog liječnika.

koji je nekod o akutnim društvenim problemima i neuralgičnim točkama današnjice govorio sasvim konstruktivno. a uvečer samo kefir s nasjeckanim češnjakom. — Kako? — Pa mogu mi nabiti užasan porez. — Gospon Ivančid — govorila je mom starom dok se vradao s napornog fizičkog posla (koji je nazivao: horbanje ili rintanje) iz radionice — evo pročitajte si Kulu stražara. vrativši se s partijskog sastanka. Eva Biser. — Ana moja — rekla bi tetka iz Zagreba. mislim da bi propala u zemlju od stida. Evin ideološko-politički curriculum vitae bio je uistinu neobičan. nije red! Pa i ti si bio jedan od graditelja ovog društva. — Upali državni neprijatelji u apoteku i maznuli Trasicor! — Franjo — blago de majka. govorila je: — Gospodo Ivančid. Zar ti nije vrijeme da se ženiš? —As kim. jučer sam doznala da valja jesti mnogo peršina i celera. ali s ovima na vlasti više ne pušem u istu tikvu — odgovarao joj je otac. koje nisam mogao podastrijeti roditeljima. ne možeš uzeti Sonju. Kako nije mogla nabaviti sve lijekove. da bi završila kao svjedok Jehove. — Čuo sam da naokolo svašta laješ! — rekao mu je jednom drug Brabec. — On se ne želi oženiti jer je brak odgovornost. — Onda. što je za majku normalno. Netko bi možda pomislio da je odlaskom u privatni sektor oslabila njegova izvorna radnička klasna svijest. proljevom ili nekim drugim želučanim tegobama. ali su katkad završavale žgaravicom. Što se tiče aritmije. — A zbog čega bi drugog izbjegavao brak? — Zbog hiljadu drugih razloga! Što ako sam. Raznorazne tetkine terapije obično su pozitivno djelovale na mamine kardiovaskularne tegobe. to vam je sve od pjega na suncu i od tih silnih atomskih pokusa. ali meni se činilo da je to zbog sasvim nesređenog stanja u raznim vitalnim područjima života. pa onda rezignirani apolit. ali je zato bila revna i disciplinirana što se tiče uputa koje joj je slala njena sestra Livija iz Zagreba. — Šta ti znaš! — odbrusio mi je otac. — Ako si peder! — izdere se otac. u ovim teškim vremenima. — Ja sam ostao dosljedni ateist. koji je ista takva vucibatina kao i ti. ujutro natašte. zašto se ne ispišeš iz partije? — Ana. pa dete shvatiti da je krajnje vrijeme da spasite sebe i svoje ukudane. mami je bilo teško držati se liječničkih uputa. sada penzioner u istoj rajonskoj OOSK. Je li tako? — umiješao se u razgovor otac. pa čak i marksističko-lenjinistički. — Valjda zbog tih neprijatelja nema tvog Trasicora u apotekama — rekao je otac mami. Ako ti to škodi zdravlju. — Za tvoj tlak svakako bi bio dobar čaj od blitve i žalfije. imaš trideset šest godina. susjeda za koju je otac govorio da de na kraju biti toliko stara da de je iz humanitarno-zdravstvenih razloga morati ubiti.U rječnik moga oca. ali mi je sve više zamjerala jednu stvar: — Stanislave. . na primjer. peder? — rekoh ljutito. čudne poredbe i rezignirani uzdasi. ona je od oduševljene afežejkinje postala umjereniji aktivist Crvenog križa. Ti znaš da zbog našeg nezadovoljstva najviše likuju naši neprijatelji. dakako. — Pa ne razrezuje SK poreze! — rekoh zajedljivo. — Nemoj. — Sa svakog sastanka dolaziš ljut i nervozan. mama je i dalje držala da sam savršen sin. sve su više prodirale nepristojne riječi. A za to nema dovoljno hrabrosti. Inače. ti nisi normalna — naljutio se otac. — Znaš da sam privatni obrtnik i da me mogu zajebavati. — Kako možeš biti tako siguran? — podigao sam glas. Za to beskonačno otezanje pred bračnom lukom imao sam svoje privatne razloge. mama? — O Bože me sakloni! Da te samo čula tvoja Sonja. — Siguran sam jer te poznajem! — odvrati on. pa vjernik katolik. ali možeš onog njenog brata. pomiješan s jabučnim octom. narodski uzvici.

zafrkant i posve običan čovjek. — Imaš li pola sata vremena da iziđemo van? — Zašto ne možemo ovdje? — začudih se.. ali je pravi ljubomorni manijak. ali nam je piva bilo previše. zar ne? — nastavi on.. ušli smo u Pam-Pam u Frankopanskoj ulici. Bez razmišljanja sam sišao kat niže. pa ni s direktorom. kako nam možete dati hladan toast i toplo pivo? — obratio sam se konobarici. . Kaže da se u posljednje vrijeme čudno ponaša. ne znajudi o čemu priča. Kiki misli da se zaljubila. nevoljko oblačedi demodiran sako koji je držao u ormaru svoje kancelarije. — Idemo — rekoh. jer nisam volio razgovarati o Višnji. — Otkuda ti to sve znaš? — Kako ne bih znao! — u čudu de Joža. Misli da se zaljubila u nekog s posla. iako to ranije nikad nije radila . — Ali moram. znajudi da me zacijelo treba zbog teškoda oko naplate propagandne kampanje. Direktor Joža bio je pravi laf. Gospodo. Sve više sam se osjedao kao da sam na preslušavanju. ne pitam te to radi njega.. izbjegavajudi njegov pogled. — Ukratko? — Ukratko — otpije on malo pive. Da ne govorim o tome da de joj pokušati oduzeti dijete . njenim mužem. ipak moram. Iako o tome ne volim pričati.. Ljutita konobarica osvetila nam se donijevši nam gotovo zaleđene boce. koji nije patio od kompleksa privredne veličine.. Pitao je mene znam li i mogu li mu pomodi. godine pozvala me sekretarica Lela i rekla mi da bi direktor želio razgovarati sa mnom. Znaš. Zašto uopde želiš razgovarati o Višnji? — Primjeduješ li da se s njom u posljednje vrijeme nešto događa? — Primijetio sam jedino da je promijenila frizuru — rekoh. ali s dozom nesigurnosti u glasu. Izišli smo van i. — Ovo pivo je toplo. ustavši od pulta..U proljede 1984. jer je ionako bilo vrijeme gableca. ukratko . nego je vječito bio u trapericama i puloveru. — Ona je dobar radnik. čavrljajudi nešto o tome hode li Diro Blaževid natrag u Dinamo.. Časkom smo se natezali oko toga tko de platiti. — Moram s tobom razgovarati — rekao je ozbiljno. za frkava i šta ja znam . Brak im je postao pakao. Kiki mi se žali da s Vinjom nešto nije u redu. ja sam je malo pogurao na natječaju. Toast smo pojeli. Stvar je sasvim privatnog karaktera. — Ukratko. on de joj praviti užasne probleme. Naručili smo toast i pivo. — Htio sam te pitati nešto u vezi s tvojom suradnicom Višnjom. Nešto je naslutio i sad joj ne da mira. nego radi nje. znaš li ti? — Ne znam — slagah. koju smo organizirali za nekakvu traljavu tvornicu automobilskih dijelova i alata. da ga zanemaruje. Ako se rastave. stari! — rekao mi je direktor. izvukavši pare prije. pa obriše pjenu s usta. nego je sumnjiči. — A kakve veze s tim ima njen muž? — Ma strašno mi je neugodno pričati o tome — okolišao je on. — Ti znaš da sam ja najbolji prijatelj s Kikijem . ali tebi zbog toga nije žao. — Jest.. — S kojim Kikijem? — upitah ga. da izlazi navečer nekamo. ispitujudi toplinu novog toasta koji je na pult ispred nas sručila ljutita konobarica. skandale i druge neugodne pizdarije. On je. — Pa Gorjanovi su nam kudni prijatelji. a za ozbiljne poslovne razgovore činio je ustupak poslovnoj kurtoaziji. — Ma nemoj! — primijetili ironično. — Slušaj. On je sjajan dečko. Bio je to jedini direktor koga sam poznavao koji nije nosio sivo odijelo i neukusne kravate iz pedesetih godina. — Bolje vani. A ja opet pitam tebe. da je ravnodušna. — I taj Kiki je u to siguran? — Nije. — S Kikijem Gorjanom.. kao da mu je sve jasno — iako mi je Kiki Gorjan prijatelj. zar ne? Dobio si dobrog radnika. te je li Feni vedi promašaj od Obrovca. — Znaš — nastavi on uporno..

zamišljajudi da svaka čašica predstavlja otrov... koji sam ispred Buljata bacio. rabljenim kolima.pobijedio.. koji je iz krajnje reduciranih pričica o benzinskim pumpama. saslušao zatim Zi-žin napad na Spielbergovu licitarsku dramaturgiju. — Hodeš redi da ti i ona . — Trenutku koji se događa jednom. ona ne smije znati da ja o tome imam pojma. lijepo govori. Bio sam najveda pizda u ovom kraju i najveda kukavica u ovom dijelu svijeta. Osjedao sam se jadno. pogledajte ga! Uteturao sam u sobu i.. — Napio sam se zato što je današnji dan svečan i izuzetan u mom životu i radu . osim službeno. Činilo mi se da ne mogu gutati. Ali. uzeo svoje stvari i demonstrativno napustio posao. Od dvanaest sam u kinu Zagreb sasvim nezainteresirano gledao Otimače izgubljenog kovčega. Bila je obzirna i nije se htjela upletati u moj brak na onaj način na koji sam se ja upletao u njen. Osim toga. čitavu nod . — začudi se on. tri rakije. dvije votke i koktu. a onda se počela smijati: — Teta Ana. Vratio sam se u ured. Na križanju Frankopanske i Prilaza JA. što melješ! — uplela se Sonja u moj svečani govor. draga majko. Nakon toga se više nismo viđali. — Nedu ništa redi. molim da našu vezu obdarite majčinskim blagoslovom. Kakav bio da bio.. Višnja Gorjan premještena je po kadrovskoj nuždi u naš odjel u Kavuridevoj ulici. — Da nisi dobio na lotu? — Draga Sonja. Samo je ti premjesti. Imao je neke strašne pjesme u kojima tipovi. I dalje me uporno nazivala. taksist me nije htio primiti u kola jer sam smrdio po desetak različitih alkoholnih pida. — Joj. — Jebo te. književnik je! Nakon toga mi je pukao film pa sam se srušio u dvanaestosatni gluhi san. Sonja je zinula od čuda. sitnim džeparima i ostarjelim igračima baseballa znao izvudi takvu metafiziku da mi je dolazilo da glavom razbijem gramofon. molim te da prihvatiš moju iskrenu ponudu za brak. dva gemišta. mučeni istim bolovima kao i ja. Nakon votke. Tješio sam se neko vrijeme oporim i tužnim pjesmama Brucea Springsteena. a nakon toga sam izišao van i prešao na drugu stranu ne bih li uhvatio taksi.. otresao se na mene. Nekoliko sati kasnije u slastičarnici pored kina Slobode kupio sam velik sladoled. U bifeu Sušak popio sam dva piva. a nakon toga otišao na Tuškanac i dugo sjedio na klupi. — Osobito moram pozdraviti moju dragu majku što je došla i što de modi prisustvovati velikom trenutku — nastavih. gdje si se tako užasno nalio! — vrisnula je Sonja. i draga Sonja! — rekoh teatralno podigavši ruku uvis. U Kavuridevoj ulici bio je tim koji je obrađivao izdavačka poduzeda i robne kude. dabome. Izvuci se nekim kadrovskim imperativima ili nekim drugim sranjem. po čemu mi se učini da ipak ništa nije znao. Kužiš se u te stvari. a onda joj je netko (pretpostavljam. — Isuse. Najbolje u Kavuridevu. Joža . pelinkovac. fergazerima. stari.. a vas. najviše dva-tri puta u životu . rekoh gledajudi nekamo u stranu: — Znaš šta. Joža) rekao da se ženim. a mama se nasmijala i rekla: — Iako je pijan. — Stanislave. što si to uradio od sebe! — prekrižila je mama ruke i pogledala me kao da ne vjeruje svojim očima. izišli smo na još nekoliko gableca. molim te. — Ma što se to događa jednom u životu? — priupita me Sonja. musolini. pred nosom. tu zatekao majku koja je stigla negdje oko podne. — Šta? — Premjesti lijepo Višnju u neki drugi odjel. crnu kavu. ajerkonjak.. rekavši da mi je Buconjideva tu. U trenucima očaja volio sam miješati pida. optužujudi sebe sama zbog milijun stvari koje sam učinio i zbog sto milijuna stvari koje sam propustio učiniti. odrastao si u udruženom radu. izgubljeno i besperspektivno. Onda smo izišli i šutke krenuli prema našoj zajedničkoj sudbini —Jugospotu. Dakako. — Dobro — reče mirno dok smo prelazili preko pješačkog prijelaza. prišao mi je odrpan pijanac krvavih očiju i s masnom šilt-kapom na glavi. gledam te čitav sat! Ti si vedi maher od mene! Ločeš li zbog toga što te napustila ženska ili si samo hobist u tim stvarima? Popio sam s njim još po gemišt. — Sigur no si opet u lošem društvu! — Draga mama. II.

Sonja i ja prihvatili smo se čitanja Orwellovih djela. a meni je sve to djelovalo prilično bedasto. briljantnom alegorijom koja fingiranim ezopovskim jezikom slika precizne orise staljinizma u Životinjskoj farmi. kad je Sonja sišla u restoran da nam donese sendviče od pršuta i šampanjac. Nakon vjenčanja otišli smo s kumovima. zario glavu u jastuke i zagrizao u bijelu plahtu. prestati piti alkohol i barbiturate i oženiti se. zatim stroj za pletenje. ja sam legao u krevet. i čak tri glačala na paru. — Mislim da du se razboljeti.. Moj svjedok bio je Sonjin brat Miki. ni za život uopde. mazili i tucali kao kakve radosne životinjice. samo smo se zezali. a za sebe je. Spustio sam slušalicu. ni za pide. A onda. Kad je ušla s paketidima umotanih sendviča i hladnim šampanjcem domade proizvodnje. snimali su ga kako leži nauznak na krevetu očiju uprtih u strop. Ostala četiri dana proveo sam u dubokoj virozi.voze po gradu ukradene automobile. kojoj je moj literarni ukus-neukus išao na živce. godine uspio sam nekako povezati konce vlastita života. a mi nastavili put krcatim nodnim autobusom riječkog Autotransa. . jer mu je kod Zdihova negdje oko pola nodi zatajio fergazer. Pa šta! — izrekao sam heretičnu misao. Ti uopde nemaš ukusa. S bračnog putovanja vratili smo se bez riječi. Došlo mi je da se bacim kroz prozor. ali nisam mogao Sonji pokvariti njen sedmodnevni medeni mjesec. ležao sam u mraku pogleda uprtog u strop. Iz kreveta gotovo da nismo ni izlazili. Za tu priliku mama je natjerala oca da kupi novo odijelo i zabranila mu da i dalje nosi kravatu ribolovnog društva s onom užasnom ribom.. Dobili smo. što su drugi tumačili uzbuđenjem zbog sinova vjenčanja. oba pokloni moje majke. rekao: — Gospodo. tako da je on ostao na cesti. morala dati šivati elegantan kostim kod privatne šnajderice. Staško? — upitala me blago. kao što je običaj. pa je majka za vrijeme ceremonije bila jako zadihana. poklon Sonjinih roditelja. ni za medeni mjesec. Zapravo. izvolite? — javi se pomalo hrapavi glas Višnje Gorjan. Krevet nam je neprekidno bio razbacan. — Pa i Stepski vuk je bedastoda. pogotovo što je liječnik. Sonja i ja smo krenuli na svadbeno putovanje u Opatiju. kako je tek pokatkad unijela. topao i pun raznoraznih finih pida. uzeo slušalicu telefona i okrenuo jedan broj u Zagrebu. kao profesor književnosti i književnik. tredi dan uvečer. pri čemu se to što gaja. zlehudost i neprijatnost držali posljedicom proročkih modi slavnoga engleskog pisca Georgea Or-wella. Reda radi. gdje se dogodila mala nezgoda kad je moj otac slomio zub na komadu pržene vratine. — Tebi se ni Hesse nije svidio. Ujesen 1984. Zapravo. nego umjesto toga zauzimaš jednu antiintelektualističku pozu! — razljutila se Sonja. A što sam ja mogao uraditi? Nisam čak ni auto vozio. Obedanje je ispunio samo djelomično. Bila je to stilska figura preuzeta iz američke melodrame. Sonja je držala da se radi o mojoj sabotaži. dajte mu andol i mnogo tekudine. danas mi se čini da smo se ta tri dana u Opatiji izvrsno slagali samo zbog toga što smo sve vrijeme bili pod blagom parom. i sijaset poklona. koji me posjetio u hotelu. koja je protekla u srdačnom tonu i razgovorima o bududnosti. kad se htjelo naglasiti da je netko u bezizglednoj situaciji. a Sonjin Arleta Kralik. još k tome dosadna i amorfna — rekao sam mirno i vratio se čitanju LeCarrea koji je o totalitarizmu i staljinizmu napisao znatno briljantnije stvari.. Uopde. nakon niza bezuspješnih pokušaja da pronađe prikladnu konfekcijsku haljinu. o tome da i ne govorimo! — Život životinja kao metafora za staljinizam. roditeljima i najintimnijim prijateljima na večeru u Gradsku kavanu. A dosadno. srediti se. Gospoda Hedviga je kostim šivala tako pedantno i temeljito da je bio gotov pola sata prije vjenčanja. Mnogi su njenu fatalnost. — Da . namjerno čekajudi da ih plavci ukebaju. gospode Hedvige. Prva dva dana bračnog putovanja bili su prava simfonija savršenstva. Moj se otac isprsio i poklonio nam sedmodnevni boravak za dvije osobe u hotelu Ambasador u Opatiji. bila je to sasvim nesretna i glupava godina. šutedi kao dvije mumije. zbog čega nisam bio sposoban ni za jelo. Sonja je bila oduševljena mračnom slikom totalitarnog svijeta u 1984. nisam pročitao držalo znakom nedopustive ignorancije. — Što ti je. Nakon večere. među kojima se isticao komplet za kavu i makrame vlastite izrade. Miki se ponudio da de nas odvesti svojim Spačekom. a kamoli da bih imao petlje ukrasti ga.

pretpostavljao sam da du i ja uspjeti pronadi neki izlaz. ved je radio na izradi satnice programa i lektoriranju (?!) radiovijesti. E. stigla je i šarena čestitka kojom nam stanoviti C. Svi ostali pregrmjeli su nekako Orwellovu godinu. koji je u propagandnoj domeni najradije rabio prehrambene termine i izraze poput: "svojom realizacijom . koji nam čestita sklapanje braka iz Hamburga ili Bad Homburga. ustanovivši da su kamioni njegove firme iz nepoznatih razloga dovozili šljunak na lokaciju njegove vikendice. Tada se otkrila tužna činjenica da su kinorepertoar sastavljali kinooperator i kumče od blagajnice. Baš u trenu kad smo se najopasnije nadvili nad ponor sanacije i drugih zurovskih lijekova koji se primjenjuju na privrednim bolesnicima. a repertoarnu politiku predali u ruke Narodnom sveučilištu. koji su poput gladnih vukova vršljali po tržištu. zla orvelovska godina. gospodin Časlav Kurcovski! Da je 1984. i 1986. Sve to ne bi bilo tako strašno da Ljubo Brabec nije predložio ostavku i izlazak iz SK. nož. Kad je zapanjeni drug Milenko Laprda čuo kako na radiju govori glasom patuljka iz dječjih radioemisija. Imala je mutan. a onda pred nekom tetoviranom fuksom velikih sisa. droge. bile na neki način orvelovske. Ipak. čovjek može teško otresti. izbjegavajudi razna integracijska i reorganizacijska rješenja koja su mu nudili. tako da mu je drug Vodogažec iz komiteta rekao onu čuvenu rečenicu: — E. redi du da mi je to šogor od svastikine jetrve. pustio u eter vedom brzinom od normalne. Pri tom ne mislim na opde poteškode u obliku enormne inflacije. navike koje se. — Ne bismo li trebali ovo prijaviti policiji? — upitala me Sonja držedi sva zdvojna Delonovu čestitku u ruci. krevet. — Znači da znaju gdje je . pričanja političkih viceva i sličnih poroka. smješta je odjurio do radiostanice i od obične tehničke omaške napravio prvorazredan politički problem. koji je govorio o ideološkim zastranjenjima u opdini. Spadao sam u onu vrstu kretena koji lošu vezu nastoje popraviti i osmisliti brakom. druže Ljubo! Moje orvelijanske nevolje očitovale su se u braku sa Sonjom koji se maksimalno brzo trunio. zamrljan žig. onda su načisto pošizili. koje je za početak odabralo neki film iz nesvrstanog Kameruna. Iza Steve Matica na obali je ostao tek jeftin. neka ga sami traže! Ako me tko pita tko je taj C. a Sonja iz Hamburga.. koji je u toj Orwellovoj godini. nedemo tako. nekoliko spretnih propagandista operativaca. dobitak od bizarne oklade. ne bismo li ipak trebali otidi na policiju? — Ne bismo! — rekoh značajno. Mikija su temeljito zezali na radiju i prijetili mu otkazom. pada standarda. strava. jedne subote na Šljunčari za okladu pojeo subotnji Večernjak prepečen na masti od svinjskog pečenja. želi sve najbolje. da se pokaže. ludilo. afera. nekoliko mjeseci Milana Grabara nije bilo u eteru. tako da sam ja tvrdio da stiže iz Bad Homburga. Zabrazdio je i Ljubo Brabec. Ali. prevara i si. — Ima ih sasvim dovoljno. uspjelo je hapiti i privesti agenciji privrednog giganta koji je na propagandu trošio enormnu količinu para. moj Jugospot još je nekako sastavljao kraj s krajem. čiji je kinoprogram pokazivao katastrofalan nesrazmjer između američkih filmova i filmova iz socijalističkih zemalja.Deset dana nakon što smo se vjenčali. Nakon toga. jasno. Jedinu blesaviju vrstu predstavljaju oni koji loš brak nastoje osmisliti i popraviti djetetom. kao i mnoge druge godine. K. ubojstvo. zamjenik direktora. također za okladu. nego mislim na ono što se događalo s mojim najbližima. — Kako je doznao da smo se vjenčali? — Pa valjda su mu starci javili. popio je trideset ožujskih piva. Ljubi Brabecu izrekli su nekakvu partijsku kaznu. koji su odabirali filmove onako odoka. K. Pred sam kraj 1984. pucanj. — Krava je naša! — zadovoljno je trljao ruke Ivo Sarid.. to su iskusili i drugi na svojoj grbači. skočio naglavačke u hladno jezero iz kojeg više nikad nije izronio.. pa su prevladavala djela koja su u naslovu imala riječi poput: osveta. Premda sam tolike godine ludovao za Sonjom. Najtužnija je bila sudbina Steve Matica. nezaposlenosti i slično. sada sam u njoj vidio neku vrstu loše navike iz mladosti. osipao i propadao. kako sam poznavao ljude koji su se uspjeli riješiti pušenja. pohaban "geltašl" u kojem je bio snopid od milijun dinara. po zvučnosti. kao i svih loših navika. zato što je govor jednog utjecajnog druga u regiji. Stvar je bila nekako zataškana tek kad su načeli i druga Laprdu. jer su po tome i 1985. Taj je ubilježio prodaju od ukupno sedam ulaznica..

bio sam to i ništa više. pa da pisati dalje nema nikakva smisla. Bila bi mi to kakva-takva potvrda da još uvijek nije sve izgubljeno. koji se još koliko-toliko prodavao i čitao. jebo te duk! — Baš zato što sam književnik. orača zaljubljenog u svoju njivu. bio sam zapravo nitko i ništa. bacio u kantu za smede dvadeset stranica novog krimida i otišao u grad na "gluvarenje". da radim koliko mi se hode. potpuno je uklopljen u režimski literarni obzor. U raščlanjivanju bitnih egzistencijalnih problema. Pošto su se ukazale novootvorene mogudnosti. koga je oduvijek strašno srdila moja tromost.. stripu i raznim drugim trivijalnostima. Zapravo. Eto. nadajudi se negdje u dnu duše da de me ona pokušati odvratiti od tog nauma. što je pravi prostor i mjera pisca. ili starog barbe koji se u svojoj brodici ljuljuška na popodnevnom maestralu. i vedi osobni dohodak . Nisam odgojen na klasicima. prvi roman bila mi je parabola s jakim političkim konotacijama koje nitko nije protumačio kako sam ja mislio da ih treba tumačiti.. kako bih mogao na miru pisati. nakon tolikih godina nisam se dodvorio ni publici ni kritici. Knjige su mi bile tragično lišene metafizičkih zadataka. definitivno su me izgnali iz kruga ozbiljnih pisaca. zanosedi se šašavim primislima da su književnici. zapravo izvrsne stvari . Pustite me. ali me nitko nije ni omrznuo. Slegli su ramenima i pustili me na miru. a navečer gluvariš naokolo sa Žižom i onim što sluša džez. ali je ona rekla: — Pa. sve sam se više pitao. Nemam nikakvih ambicija u pogledu napredovanja u propagandnim poslovima. razljutio sam se. jasno. poslije sam se zamislio i počeo razmišljati o svojoj literarnoj biografiji. da ih sto puta pročitaš. kojim sam želio biti zločest. a gledajudi šire. Zašto sad odbijaš. nego uglavnom na filmu.hranim agenciju". — Pa i obaveze — doda direktor. skoči kao oparen: — Ali ti si. Pokušaj društvenog i političkog angažmana u idudem romanu. — Misliš da bih trebao više raditi? — Ma ne — odmahne on rukom i zapali novu cigaretu. ustao s kauča. Odjednom je svjetlo privremenog spasa zasjalo pred našim licima. da budeš organizator i koncepcionist. Pisao sam fantastiku koju nitko nije čitao. — Mislim da du prestati pisati — rekao sam Sonji. "ovaj mjesec bi mogao biti mastan bod". ved si prestao! Po čitav se dan izležavaš i slušaš gramofonske ploče. ne bi pronašao ni jedan jedini majstorski opis šume u maglovitom svitanju.. književnik i duhovit tip! Pa ti možeš napraviti dobre stvari. jesam li ja uopde pisac. Mislio sam da bismo tvoje sposobnosti morali iskoristiti na adekvatniji način. U mojim knjigama. "spot ti je ulickan kao Mozartova kuglica" (Mozartkugel). dečki. S tim je u vezi.. kume moj. pa i defetizam. Kad je saznao zbog čega sam odbio to mjesto. Da. — A i ne držim da sam u propagandnokoncepcionističkim stvarima jako sposoban. — Mislim da me ne zanima — rekoh. iznenada su svi imali dovoljno posla i mogudnosti za "mastan bod". Bio sam u ovoj zemlji tek jedan od dvije i pol tisude ljudi koji pišu. a zahvaljujudi krimidu. pozvali su me direktor Joža i zamjenik Sarid na razgovor. pa me tako ni u Bijelu knjigu nisu uvrstili. Premda je bila u pravu. Htjeli smo te promaknuti na višu razinu. što bi se danas-sutra moglo uvrstiti u đačke čitanke kao zoran dokaz prave umjetnosti riječi. nikad nisam pokazivao osobit rafinman. a znaš i to da kod nas nisi dovoljno iskorišten. a stila sam imao tek koliko to dopušta krajnje instrumentaliziran jezik. Ma koliko to . a meditativnost u mojim knjigama predstavljala je najmršaviju i najtrapaviju razinu. zatim sam prešao na neku vrstu metafizičke parabole koju nitko nije shvatio. — U tom pogledu nemam nikakvih primjedbi. "taj posao je pravi kolačid". tek što je ugasio staru. Iskušavši razne forme i žanrove. skinuo s gramofona Toma Waitsa. Ivo Šarid. — A i obaveze — primijetih ravnodušno. Ivek Podnar mi je u zafrkanciji rekao: — Ma kurac si ti književnik! Nema te u Bijeloj knjizi! Premda sam njegovu primjedbu shvatio tek kao štos. sve mi se više činilo da sam se s literarnog početka u tih nekoliko godina ved našao na literarnom svršetku. — Stanislave — rekao je ozbiljno Joža puckajudi cigaretu i otpuhujudi oblačide dima — ti znaš da demo uskoro biti zatrpani poslovima.

ima! — nasmije se on. strepedi od susreta s Ljubom. — Ženskoj je prekosutra rođendan. koji je. morao priopditi gorku istinu. Popili smo na stojaka pivo čavrljajudi o koječemu. a kod klinki posebno.. naletio sam sasvim slučajno na Gogu Jazbinšeka. i nije baš hodao s onoliko mačaka s koliko je tvrdio da jest. Misliš da njegov ponovo probuđeni čir nema nikakve veze s njegovim brakom? — Pa valjda ima — promumljao sam nevoljko. morao prodati budzašto.. Ta večer bila bi strašno prosječna da nisam sasvim slučajno doznao senzacionalnu i vrlo neugodnu vijest. — Ali u velikoj mjeri i sam je kriv. a onda sam ga upitao radi čega je zapravo došao u Zagreb. osjetio bih namah miris i dah rodnog grada. da bi udovoljio zahtjevima stanovite Lele. Irena se snašla. počela potajno bušiti prezervative ne bi li ga trudnodom prisilila na brak. kad ga je ženska na rubu strpljenja ostavila. pristao na kupnju bračnog kreveta. dr. kao gesta bilo je sasvim beznačajno jer je tekst bio apsolutno loš. — Kakve poklone? Da nisi sindikalni djed Mraz? Ako su sve ono pokloni. Mačke bi to dobro upamtile. strahovito natovarena stvarima raznoraznog oblika i vrste. — Čekaj! Šta to pričaš? Irena da ima . koji luduje za njom i koga mota oko malog prsta. prepustio se uspomenama i postao prava sentimentalna budala. imaš dovoljno za čitav dječji vrtid. Irena ti ima tipa deset godina mlađeg od sebe. toliko mi je njegova sudbina bila mučna. pa bi ga nakon nekog vremena počele podsjedati na obedanje. Jednom je čak. Ušavši u Corso. — Poznajem je? — Vraga poznaješ! To je sve omladina kojoj se dopadaju doktori. onoga dana kad je oduševljena mlada isprobavala tršdansku vjenčanicu (koju joj je on kupio). Jazbinšek. pretvorivši je u antipatični "fast food" klozet. — Kakvoj ženskoj? — Ma hodam s jednim novim komadom. kao svaki pravi provincijalac. Gogo je ved bio na putu u Francusku. koji ovamo nije zalazio još od studentskih dana. Sljededeg vikenda doputovao sam kudi obuzet nelagodom. — Pa ima nekakvog mladog tipa koji je redovito fuka. — Došao sam po poklone — odgovori prilično nelagodno. — Ima. Nakon motanja po Cvjetnom trgu i kave u Pušleku. Nije bio neki osobiti zavodnik. ali je zato gotovo svakoj obedavao brak. — Ma tko zna tko je tu kriv — uzdahne on. jer o Ljubi u posljednje vrijeme nisam volio razgovarati. Neka Ceca mu je. Znaš da sam oduvijek imao uspjeha kod žena. — Kako se snašla? — iznenadih se. naime. To je bilo doista čudno jer sam u rodni grad navradao prilično često. — Ipak. — Svud oko mene toliko dobrih veza i toliko upropaštenih brakova! Ne vidim zbog čega bih se žurio da si zajebem život. Vradao se iz kupovine i upravo je unosio gomiletinu paketa u auto. Kad god bih u Zagrebu sreo nekog od starih drugova.bacanje započetog rukopisa djelovalo patetično. pa se sve dalo objasniti jedino činjenicom da neobično brzo starim. Pa i sa Sonjom sam hodao prije tebe — nasmije se on i naruči još dva piva. na moj nagovor. pošto me upoznao sa svim detaljima u vezi s "komadom" s kojim je upravo hodao. gdje je dobio tromjesečnu stipendiju preko nekog Republičkog komiteta. Vidiš što se događa našem Ljubi. Postojali su različiti rezoni po kojima bih mu. Na najdrastičniji je način zbrisao od medicinske sestre Mojce. nije mogao povjerovati što su to gradski grmalji uradili od posljednje autentične zagrebačke secesijske kavane. koji joj je ionako bio obedao. koju je uspio nagovoriti da abortira kako bi u brak ušli neopteredeni "grijesima prošlosti". parkirao sto posto ispravno. Tu zapravo nije zbrisao samo od braka nego od ved dogovorenog vjenčanja. otišli u Kavanu Corso da nešto popijemo. nakon tri godine besperspektivnog hodanja. Gogo Jazbinšek bio je svjetski rekorder u izbjegavanju brakova. Otpratio sam Gogu do automobila. kao i oni . — A zašto bih se ženio? Ti si sretan u braku? Nisam ništa odgovorio. a onda smo. koji je poslije. — A kad deš se ti zapravo oženiti? — upitao sam ga. kao pravi prijatelj. — Ti si tu u Zagrebu pa sve doznaješ sa zadrškom.

Kako bismo se dogovorili o subotnjem provodu na Šljunčari. postalo mi je sve jasno. Bilo je hladno i u jednom sam trenu potrčao ne bih li se kako zagrijao. a Irena u nekakvom posjetu. — Molim vas — prekinuh ga — recite Ireni da je umro Ljubin tata. otišao sam ved u petak uvečer do njega. zatim je teškom mukom pronašao ključeve od automobila. Pomogao mi je milicionar pa sam vrlo brzo zastao pred vratima na kojima je pisalo Trstenjak. kako mi se činilo. jedva zakopčavši izlizani zimski kaput. — Jesam! Ali im na taj način prkosim! — Krasan prkos! — promrmljao sam. — Koga trebate? — upitao je mladid. Onako debeo. — D. djelovao je nekako sumorno napušteno i izgubljeno. rekao mi je: — Molim te. neprekidno mučen gorkom spoznajom da Ljubo zna sve. Doveli su čak i učenike srednjih škola. ispred ekrana po kojem su se kovitlale gole tjelesine i razlijegali uzdasi fingiranih orgazama. hajde onda. u tren oka su postale bespredmetne. kao da ne zna što da radi.po kojima bih u cilju očuvanja njegovog i inače krhkog mira morao sve prešutjeti. nijem. Drugarica supruga Matilda. Izjurio sam van. U predsoblju je zazvonio telefon. Znao sam da du u oba slučaja ispasti svinja. što čekaš? Brzo se obukao. naravno. dobro — zbuni se tip i ode. Čim sam ga ugledao. — A gdje je? On me pogleda. stajao korak-dva od njih.. ali se nitko nije javljao. kakvu Irenu? — uzmucao se on. Pozvonio sam jedanput. Nisam se mogao prisjetiti koja se od Ireninih prijateljica tako zove. sve moje dvojbe oko toga da li da mu kažem istinu ili ne. kderka Ivanka i još neki bliži rođaci grcali su u suzama i naginjali se nad raku.. kome kompozitora ne znam. — Zaboga. Zatim sam dugim koracima pošao Grabarovima da obavijestim Sonju i Mikija. koji su me oduvijek podsjedali na groktanje. otišla je s dečkom u Mađarsku! — Pa. dvaput. a onda mu lice oblije crvenilo. zbunjen i izgubljen. Tad sam začuo nekakav zvuk iznutra pa sam nalegao na zvono. Stajali smo tako bez riječi dok su s televizijskog ekrana odjekivali njemački ljubavni uzdasi.. čak i adresu Irenina ljubavnika. odabrao manje zlo i odlučio šutjeti. — Kak. nešto vojske. pošao sam obavijestiti Irenu. Je li Ivanka kod kude? — Nije. ali sam. — Upravo mi je umro otac — rekao je i slegao ramenima. I ja sam šutio. Nakon nekoliko minuta vratio se sasvim blijed i zbunjen. vatrogasce. otiđi ti i obavijesti Irenu da je tata umro. Ne slutedi ništa. Ljubinog oca pokopali su uz sve počasti koje dolikuju čovjeku takva ranga i tog kova. Onda sam se sjetio da u svom rodnom gradu uopde ne znam nazive ulica.. Bila su dva dana do Badnjaka i na Ljubinoj komodi bilo je ved okideno božidno drvo. Bio je sam i vrtio je na videu pornid koji mu je bio posudio Miki. Pozvoni na vratima Trstenjak. Činilo mi se da mu je vrlo neugodno. Tko vam je . čije je lice bilo zastrto tamnom . Povorka koja ga je ispratila do posljednjeg počivališta bila je nepregledna. a dok je zaključavao izlazna vrata. pa promuca kao da mu je neugodno. Pred otvorenim grobom istupali su razni govornici. — Maršala Tita 7. otromboljen u fotelji. "Lenjinov posmrtni marš". koja je u uskogrudnoj provincijskoj jazbini predstavljala blamažu najgore vrste. jednu četu civilne zaštite i još neke druge organizirane sudionike. Ljubo je izišao. — Nema ovdje takve. pa ti si u partiji? — primijetili pomalo zajedljivo. dok je Ljubo. — Irenu Brabec! — rekao sam odlučno. biranim riječima i patetičnim tonom veličajudi revolucionarnu biografiju druga Ivana Brabeca.. Vijenaca je bilo toliko da su prekrili i pet-šest susjednih grobova.. Nakon desetak minuta vrata je odškrinuo raskuštran mladid u kudnom haljetku od prugastog frotira. Rekao je da je mala kod bake. — Što da radim? — Idi brzo mami! Sad si joj sigurno potreban. Naša mala "pleh glazba" bila je pojačana gradskim orkestrom iz susjednog grada i svirala je. bojedi se da ne naletim na nju. Mora da je strašno voli kad je pristao i na ovakvu trpnju. zuredi svejednako u Irenu.

— Znam — zamišljeno de on. Moj otac se nasmijao. Grabar je. S groblja sam se vratio s ocem Franjom. poštujudi sva pravila ovog rituala. a dr. kako bi se to patetično reklo. koji je priredila Sonjina majka. revolucionarna patetika u govorima njegovih drugova.. vodedi teorijske i spekulativne diskusije sa dr. ali mene to nije previše zanimalo.. Navečer su u TV Dnevniku pročitali kratku. — Tu si bar možeš pomodi. U rijetkim trenucima. a moj je otac pomalo nesigurno baratao postavkama Lenjina. — Pa tek ste par mjeseci u braku. — Da. Sonja i ja smo se smijuckali i mislili si svoje.. Valja se pomiriti da demo jednog dana svi ovako završiti. Ništa ti ne ide od ruke. mogu vas sutra odvesti na radio. a Miki je iz zafrkancije primijetio: — Čujte. nosioca partizanske spomenice. — Nije zbog sprovoda nego zbog svega. bijesa. pretpostavljao sam kakav se užasan film vrti u njegovoj glavi. IV. Dr. kad je od šarana tek ostao kostur — sad du ti pustiti jednu božičnu stvarcu u izvođenju Wiener Knaben Sanger. — Nije to zbog sprovoda — otpovrnuo sam. Grabarom o tome je li Krist povijesna ili legendarna ličnost. naime. koje je dr. govorio je kako inače ne govori. Možda bismo na taj način jedni drugima olakšali . Engelsa i Plehanova. žaljenja. neke teorijske tekstove o "Kumranskim rukopisima". Na Badnje veče. pa da tamo za Božid nastavite diskusiju. ali naša je greška što o tome nikad ne razgovaramo. koji je nekad slavljenje vjerskih blagdana držao reakcionarnom burgijom. koju je on zvao "legtimacija". film satkan od kajanja. bili smo ista krv! — Ni brak ti sigurno ne valja? — reče nakon krade stanke.. Začudio sam se. ali je njihovu diskusiju na najzanimljivijim mjestima prekidala gospođa Grabar. . — Nikom ne ide — složi se on. — Takva su vremena. sasvim lijepo uživao u velikom pečenom šaranu. čak je i moj stari. ljubomore . iskupili smo se svi kod njih. pa malo bolje stegne šal oko vrata. koja ih je požurivala da jedu jer da de šaran ohladnjeti. — To je valjda zbog sprovoda..koprenom. što bi prije no što smo se Sonja i ja vjenčali bila prava senzacija. zatim novostečene spoznaje iz velike monografije "2000 Jahre des Christentums". vijenci.. kad nije bio nervozan. puščani plotuni. doživljavao sam ga kao blisku osobu u kojoj sam nazirao sebe. — Kao i sve ostalo. Konačno. — Nikom ne ide .. činilo mi se da su te zastave. I to je bilo sve što je iza njega ostalo. — Franjo moj — rekao je mom ocu dr. samooptuživanja. ni to mi ne valja — rekoh iskreno. formalno. Grabar je ironično napomenuo: — To bi učvrstilo tvoje ionako jake pozicije na radiju. Inače smo u braku valjda još od rođenja. Grabar. Onda je glazba još jednom zasvirala i druga su Brabeca grobari u paradnim uniformama lako i nježno spustili u grob. posmrtni marš. ali moram ti redi da ne ide ni meni. — Nešto si zamišljen — primijetio je stari. pa da vidiš što je prava glazba. popradenu dvadesetak godina starom slikom iz njegove osobne karte. Slavko Grabar redovito slavio. — Jebi ga! — pljune on na pločnik. tako da su razgovori bili mnogo srdačniji i jednostavniji. znao da njegov sin na radnom mjestu više ni s kim ne razgovara. bar malo . Dr. tipiziranu vijest o smrti i pokopu druga Ivana Brabeca. jedino što je ostalo od vremena u kojemu je optimistična mladost druga Brabeca zasukala rukave da izgradi svoju viziju savršenog svijeta. Moram odmah redi da su nam starci svi skupa prešli na "ti".. koji mi je pričao o uspomenama što ga vežu uz pokojnog Brabeca. — Kako? — Pa razvedi se ako vam ne ide. Premda je djelovao najmanje ožalošden. Čudno. Grabar je suvereno citirao Bibliju. kao i izvatke iz Unamunovih knjiga.

JEBO SAM ŠTEFANIJU MAJURANEC. a poslije se rada otvoreno polje za kolanje najrazličitijih pornografskih informacija. "životnu filozofiju". ali se u daljnjoj Mikijevoj klasifikaciji ne može utvrditi jasan fundamentum divisionis. Npr. mora se priznati. — Moralizatorski tip — objedinjuje neobične poruke koje kao da prosvjeduju protiv vlastite naravi. to jest kudnu fasadu kao neku vrstu komunikacijskog kanala. autor je neprekidno svjestan mogudnosti hibridnih formi. to nije sve. ili na. — Paradoksalni tip — izuzetno rijedak tip grafita. pa to dovodi do isprepletanja kategorija. koja je kostur mojih uspomena. pojavio u našem gradu na zgradi predratnog Sokolskog doma. saznao na Badnjak 1984. nemoj mi se smijati — rekao je Miki podosta bojažljivo. JEBEM VAM MATER ŠTO ŠARATE PO ZIDU! — Artistički (ili larpurlartistički) tip — onaj koji se zadovoljava "ljepotom" vlastite forme. KURAC I PIDA VOZE KOLICA. — Više nisam! Nakon toga mi je dao teku u ruke pa sam pročitao čitavo poglavlje na kojemu je upravo radio. ovaj tip poruke nastoji iskazati nedvojbeno kompromitantnu tvrdnju po stvarnu osobu. — Kompromitantni tip — naglašeno podrugljivih motiva. te ih minucioznom deskripcijom žanrovski razgraničava. pa tako i sam navodi autentičan primjer političko-pornografskog grafita. Na temelju opozicije javno-tajno Miki Grabar dijeli pornografske grafite na dva velika roda: ulični (spektakularni) i zahodski (komorni). to jest pornografski grafit verbalne naravi. zidovi se čine spremnim za verbalnu poruku. godine. Stvar je u tome da politički grafit prvi osvaja ulicu. Npr. Ako je ovakvoj poruci pridružen i potpis emitenta. jer kako je forma nerazdvojiva . iako nedovoljno obrazloženo. Naravno. koji izriče poruku čiji se smisao ne može podvrgnuti nikakvom logičkom sistemu. Nakon ovih prvih ikoničkih poruka. destruktivnih i slično. kontrarevolucionarnih. SINOD SAM JEBO. autor "Uvoda u pornografiju" dijeli verbalni pornografski grafit na sljedede žanrovske obrasce: — Didaktički ili edukativni tip — sadrži sve one naročite poruke koje nedvosmisleno upuduju na određene životne stavove. Bilo je to poglavlje o nepristojnim grafitima. odmah nakon politike. parolama i slikarijama. —Epistolarni tip — u njegovoj je osnovi komunikacijska namjera. bez izrazite želje da pruži artikuliraniju tendenciju. JA BI JEBO. No. Dakle. osnovne pretpostavke nastanka pornografskog grafita pronalazi u tzv. mobilizatorskih. djelovalo mi je vrlo neobično i još ga se prilično dobro sjedam. Npr. otac je odslušao podugačku izvedbu pjesme "Tannen-baum". IZIJA MOGA! (zabilježeno u dijalektalnom području). Npr. U početku se radi naprosto o verbalnom "prijevodu" jednostavna ikonička znaka. Miki Grabar. Tako mogu sasvim pouzdano redi da sam za knjigu. Izraziti primjer: AKO ŽELIŠ PUŠIT JAVI NA TELEFON 39-226. on izriče poruku kao da je siguran u odgovor (Miki tvrdi da je ovaj tip grafita češdi u komornoj domeni). Zbog svoje teme. na uličnu fasadu uskače pornografija.Žmirkaju očima od umora jer je na Badnjak cijeli dan radio. dobiva se hibridni tip "eksklamativno-statusnog" grafita. prvenstvo daje ikoničkom grafitu kojim su zidovi pedesetih godina naprosto preplavljeni. patetično kazano. To osvajanje preduvjet je za rađanje poruke druge vrste u istom mediju. što Mikiju Grabaru daje dostatno materijala da razmaše svoje klasifikatorske sklonosti i obdari nas čudnom "teorijom žanrova" u ovom segmentu pornografije. ali se po brzini kojom je sam sebi dolijevao vino dalo zaključiti da ga božična klasika previše ne zanima. gdje je netko napisao JEBO MATER NARODNIM NEPRIJATELJIMA I REAKCIJI! Poglavlje o grafitima završava niskom malih kontakt fotografija leica formata na kojima se nalaze autentični grafiti pornografskog sadržaja. TREBA JEBAT! — Eksklamativni tip — u čijoj se osnovi nalazi pojednostavnjeno izricanje tvrdnje koju anonim drži značajnom za okolinu. odnosno o uličnim i zidnim natpisima. političkom grafitu najrazličitije tematike. koji se potkraj 1945. — Voluntativni tip — izriče tek zapretana htijenja iz dubine "narodnog bida". što je neobično bitno. Dakle. Češde je izmišljen (fiktivan) nego li istinit (autentičan). poglavlje o jednom od najstarijih pornografskih žanrova u nas. Npr. Npr. Riječ je o relativno jasno kodificiranoj ikoni za muške i ženske spolne organe. Poznato je da političkih grafita ima svakojakih — revolucionarnih. Te večeri Miki Grabar mi je prvi put pokazao bilježnicu i snopove papira sa zabilješkama za svoju Povijest pornografije. Npr. — Ti si pisac. agitatorskih. Što se geneze tiče.

nego u svojim istraživanjima ozbiljno zadire i u domenu autora. obasipljudi ženu raznim galantnostima. ta je veza pukla i Ljubo više nije morao ni s kim dijeliti Irenu. rekao nam je prilično veselo: — Pa moraš koji put izvesti ženu u inozemstvo! "Pogotovo kad ti nabija rogove s klinčadijom". sada se strašno razmahao. "grafitoman". negdje na početku proljeda. kako bi on i Irena mogli skoknuti na dva dana do Venecije da kupe nešto krpica. — Ah. po neko naopako napisano slovo (kao u ogledalu). U ponod. unatoč godinama. godine Ljubo. Vradaju se na Staru godinu. točka na velikom štampanom "I". a mjesec dana nakon toga u povedi šoping u Miinchen. U posljednjih nekoliko godina. ali smo pomislili da su možda netom bili legli. ali nisam ništa rekao. vi znate najbolje — rekla je Sonja. izvedbene strane. U prvi mi se mah učinilo da se definitivno otkačio. uglavnom. Prepravljači su oni koji interveniraju u ved postojedem. Za njega je autor brz i spretan pojedinac. Evo. uglavnom turističke naravi. to je tako profanirano mjesto — namrgodila se Irena —zadnji ološ se oblači u Trstu. često u stvaralačkom pogledu mnogo domišljatija.od sadržaja. Na početku 1985. o kojemu je govorila Irena. Slegnuo sam ramenima jer mi ništa nije bilo jasno. Radili smo to neumorno i podosta agresivno. V. i krenuli do Brabecovih. pogladila Jarmilu po glavici i povela je u sobu da je zabavi. a koji put i nagli prekid u tekstu. tako je i pornografski grafit neodvojiv od svoje formalne. nije se oblačio nigdje nego je hodao naokolo gologuz. zbog iznenadne pojave organa javne sigurnosti ili vlasnika fasade. — Zašto ne u Trst? — začudila se Sonja. Ljubo se nasmijao. Nakon Miinchena. — Stara! Sad brzo u Veneciju dok se Ivančici nisu predomislili! . pa smo došli do ulaza i počeli zvoniti. Ne znam je li zavedena Ljubinom pažnjom Irena ostavila ljubavnika. otkako se dinar sunovratio u gluhi ponor inflacije. a srpanj su proveli u Grčkoj. sjeli smo Miki. oboružan lakom u spreju. mogao kretati cestom razumnom brzinom od šezdeset kilometara na sat. Ljubo Brabec. pošto su Grabarovi otišli na polnodku u crkvu na korzu a moji roditelji kudi. Jednom nam je čak ostavio Jarmilu na čuvanje. ved drugi put me prešao otkupivši od Škrge soma maraka koje su bile namijenjene meni. u travnju su putovali avionskim aranžmanom u London. za koju su karakteristični: traljav pravopis. a "zadnji ološ". Bilo bi to prezločesto. U posljednje vrijeme neobično intenzivno drugovao je sa mnom. — Svi troje. Moram napomenuti da se Miki ne bavi samo strukturom pornografita. požalio mi se: — Ne možeš više ni pišljive devize nabaviti. jesu tzv. Druga vrsta autora. Irena i mala Jarmila otišli su na sedmodnevno skijanje na Kronplatz. pomislio sam u sebi. hitro ispisuje neku od pornografskih mudrosti koju puk želi pročitati. Sonja i ja u stari Spaček koji se još uvijek. "prepravljači". uz zaglušnu buku. sve otkupi Ljubo Brabec. koji je tromo i bezvoljno čamio zabuljen u televizijski ekran. Šest dana kasnije. sav očajan. Moj drug. — Svi? — začudih se. ali sam poslije shvatio da se bacio na očajnički posao ponovnog osvajanja svoje supruge — Irene Orešar. koji. Izišli smo van razmišljajudi radi čega je Ljubo otišao u Veneciju a da nam se nije javio. zagrlio Irenu i izvukao je na hodnik. škripu i zvonjavu otpalih dijelova. pa bi svaki čas dojurio u Zagreb i posjetio nas u Buconjidevoj ulici. Jedan primjer: pokojni Stevo Matid strašno je volio na cjenicima u birtijama uklanjati kvačicu s naslova PIDA PO NARUDŽBI. ili je ljubavniku dozlogrdilo što mu je priležnica više u inozemstvu nego kod kude. U prvi mah začudilo nas je što su im prozori zamračeni. tako da je nakon desetak minuta na hodnik izašla njihova susjeda i rekla nam pospanim i pomalo ljutitim glasom: — Brabecovi su jutros otišli u Veneciju. tipfeleri. — Dobro. Jednog me dana zaustavio na ulici Gogo Jazbinšek i. sitnom izmjenom mijenjajudi smisao službene poruke. samo su najimudniji išli u inozemstvo u šoping.

Upravo sam za svog prijatelja Žižu Tomida završavao scenarij za njegov drugi film. glatko odbio.. voljan sam za razumnu cijenu otkupiti scenarij. i bio sam siguran da se nede dobro završiti. ustajudi od stola . koji je rekao da de nas za mjesec dana pozvati i priopditi nam hode li s tim scenarijem idi na SIZ. Mašti sam dao na volju u moru epizodnih radnji. Dakako. hajte molim vas — nasmije se on. — Pa ništa — reče on kao da ništa nije propalo — sad demo se baciti na Prevarenog Mesiju i napraviti "treatment" . priča vam djeluje kao trendovsko pretjerivanje .. autentičnog događaja. kasno smo se našli! Sada se više ništa ne da uraditi. koja je govorila o kinooperatoru koji posjeduje rolu predratnog pornografskog filma.. samoubojstvo .. Zagrabite malo u meduratnu građu! — Ma da. — Misliš da je autentičnost dovoljna isprika za nešto što mnogi ne žele vidjeti? — upita me Žiža. radilo se o scenarističko-dramskoj obradi davnog. Osim toga. — Osim toga. pa na nekom festivalu... Ivančicu. koji nije znao čitavu priču. —Ja mislim da nije. ali nedostaje autentičnosti. kad smo silazili niz stubište ugledne filmske kude. . ali sam dramaturgovu ponudu. — Ali. Mjesec dana kasnije navratili smo u filmsku kudu koja nam je trebala biti producent.Sjurili su se niz stubište. — Ne razumijem — pogleda me Žiža... to je autentična priča! — bunio se Žiža Tomid. nešto što se doima istinito i vjerodostojno. Što ima tako opasno u našoj priči? — Pa. dečki. pristajudi na poraz. a ja sam izašao na hodnik i u čudu gledao za njima. pa danas se pišu i snimaju stvari zbog kojih se prije desetak godina moglo otidi u gajbu. idemo na pide — smirih ga. Radilo se o ozbiljnom dugu prošlosti koji me ved godinama progonio.. Po nečemu mi je to smrdjelo. oca mog pokojnog prijatelja Brambora. U tom scenariju gledao sam neku vrstu oproštajnog rada. — Pornografija. ali je glavna radnja bila potpuno autentična. — Jebi ga. što sam mogao. — Kako biste ga bunkerirali — dometne Žiža ironično. imao sam toliko svojih problema da se nisam mogao previše baviti nanovo probuđenim erosom Ljube Brabeca. — Ali u režijskoj koncepciji naveo sam da du stvar malo depolitizirati i koncentrirati se na ljudski karakterni potencijal priče. Udba. — Ma. Ali. odaberite nešto pravo. Moj scenarij pod naslovom Kinooperater sadržavao je mučnu priču iz vremena Informbiroa.. sporednih likova i slično. Odnijeli smo scenarij producentu. a nakon toga smo napokon shvatili da nas izbjegava. Uspjeli smo ga uloviti dva dana prije no što de istedi rok za prijavu filmskih projekata SIZ-u. i trojici samovoljnih i sigurnih udbaša.. — Što bi tek rekao da sam u scenarij ubacio Brambora kako u šok-sobi izvlači sondu čovjeku na samrti — promrmljah nešto kasnije. Izgledali su kao mladi. dramaturški je to dobro sklepano i u tom smislu moglo bi idi . — Ništa. — Ne bi ih smjelo uplašiti . o sudbini Tončeka Kralika.. — Ali. Ved sam bio voljan pristati na neki dinar. — Pa sve se upravo tako odigralo — rekoh. autentična je... od kojih je jedan zaljubljen u kinooperatorovu ženu. — Znate. kako bih vam nadoknadio osnovne troškove . stvar je sasvim izmišljena i neuvjerljiva — rekoh pomirljivo pred zgranutim Žižom. Potom smo čuli da je na bolovanju. zaljubljeni golupčidi i to mi je bilo strašno sumnjivo. preljub. Ako ved volite povijesne teme. nema ništa — složi se on. talentirani ste kao scenarist — pokuša mi polaskati — ali ste još uvijek pod utjecajem fantastike. duha vremena . — Drago mi je što se slažete sa mnom — nasmije se dramaturg. jer sam sumnjao da du se i dalje baviti književnim poslovima. Mislim. — Možda de ih uplašiti politička razina — rekao je Žiža Tomid dok smo sjedili uz pivo ispred slastičarnice kod kina Sloboda. ništa. Rekli su nam da je u Veneciji. ali dramaturga nismo našli. — Ne znam — otpovrnuo sam jer mi je taj razgovor pomalo išao na živce... nakon Žižine primjedbe.

kao da mi oklijeva priznati radi čega je došao. Ona je ipak moja. Imao sam nekoliko debelih komitenata pomalo depresivna ponašanja. Neprestano je brbljao o bezveznim stvarima. Žiža je duboko uzdahnuo. Ali kako? Ti jebeni Ameri imali su. Potkraj ljeta. a onda je ustanovio da više ne zna gdje je parkirao.. Vidiš. Što se dogodilo? Oduzeli su vam pasoše. Te iste večeri. — Bogamu. ali sam bio siguran da se više ni na što nedu bacati. — Otkada? — začudih se. nego zbog ljutnje. izgleda. — Pa nedu čitati tuđu korespondenciju! Što je? — Oni se dopisuju — reče on drhtavim glasom. revolta i očaja. na što sam pristao. — Dobro — složio sam se i pošao za njim. Stvarno je djelovao smušeno i izgubljeno.. stalno protestiraju protiv raznih nepravilnosti. Bar za sada! . pomalo pripiti. pa reče: — Ništa. sve lađe potonule. kad je spuštao haubu. auto smo pronašli u Dežmanovu prolazu. pomiren s tim da je Kino-operator mutna. u sobu mi je ušao Ivek Podnar i rekao: — Dolje na porti traži te nekakav skrhani debeljko kome su.Nisam mu ništa odgovorio. Ljubo? — upitao sam ga ne skidajudi pogleda s njega. — Nisam tragao. pa ne možete više u inozemstvo? On onda pokrije dlanovima lice. samo što nije počela kiša. uz sve divne stvari. Konačno. Poveo me do automobila da mi preda Metaxu s pet zvjezdica koju mi je donio iz Grčke. a on još jednom pocrveni. — Nešto mi se mota po glavi kao da sam ga tamo ostavio. Naručio je pidu koju nije ni taknuo. A mi. a nitko ih ne sluša. Šalje joj pisma preko trede osobe. Uplašio se jer su boraca pune novine. i taj surfing. ali ni nakraj pameti mi nije bilo da me na porti čeka Ljubo Brabec. — Otkuda ti to? — Slučajno — promrmlja on i pocrveni.. zatim pivo koje mu se gadilo. Kad smo izišli iz kinodvorane. a ne Delonova žena. Ljubo polako ustane. slučajno sam ga našao. — I sve ovo vrijeme što ste krstarili po inozemstvu . razbila se i razlila po pločniku. zaglavili smo Žiža i ja u Kinoteci gdje smo po peti ili šesti put gledali Miliusov Dan velikih valova (Big Wednesday). a onda. i to ne bilo kakva. ali ne zbog svježeg zraka. obriše čelo i iz džepa izvuče zgužvanu kuvertu i pruži mi je. jednog dopodneva. Otvorio je prtljažnik i izvadio Metaxu. Metaxa mu je ispala. a na poleđini kuverte piše tuđe ime. Irena ga je izgubila. — Čekaj.. — I što deš sad? Prve kapi ljetnog pljuska počele su udarati po stolovima i ljudi su pojurili u lokal. — A ja je budala vodim okolo naokolo. misledi da de je to veseliti . — Tko oni? — Tko oni! Zar ne razumiješ! Delon i Irena. zato si je vodio! — sine mi. — Znaš šta ja mislim da je posrijedi? — rekao je Žiža kad smo se ukrcali u tramvaj. — Što je to? — Pogledaj. — Sve to vrijeme oni vode sentimentalnu prepisku — prekine me. a ti se tu preseravaš s glupostima. Sišao sam dolje razmišljajudi o kome se radi. kao damu je svejedno hode li pokisnuti ili nede. — Oprosti — snuždi se on i šume ostatke boce pod automobil. — Koji ti je bog. bunkerirana prošlost. Kao što ju je veselilo kad ju je on vodio. Razmjenjuju pisma. Zatim je predložio da sjednemo ispred picerije. Valjda oduvijek. — Ne znam — odvratio sam. — Drugi put uzmi pakiranu u metalnu bačvicu. premda se tako bilo naoblačilo da je mogla svaki čas pljusnuti kiša. — Milijun puta sam razmišljao o tome kako bi trebalo na praviti ovakav film o našoj generaciji. mi nismo imali ništa. idemo još potražiti u Gundulidevu — rekao je kao da je prečuo moje pitanje. — Mislim da se ustrtario jer u Savjetu ima neke borce koji bi mu stvar možda stopirali. — A. Ljubo. Putovat demo i dalje. — Krasnu si mi Metaxu donio! — rekoh mu ironično. — Ne znam.

u ošišanim. javila mi se jednom neutralnom razglednicom (Bok! Pozdrav Sonja) s Unija a da me nijednom nije nazvala. koja je i njoj bila poznata. posve slučajno sreli kasno navečer u birtiji na Gradskoj tržnici. neko vrijeme me izbjegavao. bilo mi je strašno i nesnosno. "Live aid" kao da nam je iznenada poručio da je naše vrijeme prošlo. Iako je bila rekla da odlazi na Krk. možemo porazgovarati ovdje za sto lom. Pratio sam ga (jedan dio prespavavši) kod Grabarovih. koji me užasno nervirao neprekidno govoredi za moju bivšu ženu "moj klijent". Od bardova šezdesetih godina.VI. Tren kasnije izašao je Miki i zastao koji korak ispred mene. novi | i moderni izvođači. Bilo je nečeg strašnog i depresivnog u ostarjelim Beach Bovsima. "Kog boga da ponavljam iz početka kad mi je trideset sedam godina". nekadašnji bas gitarist gimnazijskog benda Gromovi pakla. koje smo držali ključnim desetljedem našeg vijeka. zamolio me hladnim i pomalo prijetedim glasom da iziđemo van. . Ne znam što je o okolnostima naše rastave rekla svom bratu. u naboranom. Onda je ona. pa sam se ispričao silnim obavezama u Jugospotu. zapravo. Uglavnom. tako da ga krošnja nije štitila od kiše. ali su časovi neugode prošli nevjerojatno brzo. jer je nazvala Jožu i pitala ga imam li mnogo posla. da se konačno treba otrijezniti i probuditi. Predložila mi je da otkažem stan. zbog čega se valjda Ljubo Bra-bec ved nakon nastupa Whoovaca napio i zaspao. Nakon dva dana poslala mi je pismo koje je sadržavalo čitav mali elaborat našeg braka iz njene vizure. u crnoj seksi bakici Tini Turner. ali s Mikijem sam zbog toga imao mnogo više nevolja negoli s njom. šarenoj loptici Eltonu Johnu . ali da više ne može smisliti život u Zagrebu. u podbuhlom i vjerojatno pijanom Dvlanu. pomislio sam. ako se izuzmu mlađi. moj i Sonjin brak tavorio je na tužnim razvalinama. kome je netko isključio mikrofon. premda je u načinu kojim je spakirala putnu torbu bilo nečeg demonstrativnog. što je bila čista laž. Nazvala me tek nakon dvadeset dana od kude i rekla da je dala otkaz na školi. Na početku ljeta te godine ostarjeli su rokeri živjeli za senzacionalni dvadesetosatni prijenos iz Londona i Philadelphije pod nazivom LIVE AID. na koju sam flomasterom napisao ODSELIO U NEPOZNATO.. u posustalom i godinama nagrizenom Neilu Youngu. te da de se zaposliti u rodnom gradu. u tromom i mlakom Paulu McCartnevu. ali jedno drugo nismo uopde zanimali. U tih dvadeset sati. i uredno složio pismo u kuvertu. a onda smo se. u debelom Davidu Crosbvju. pa nas je skup najobičnijih navika držao oko zajedničkog stola i koji put oko zajedničke postelje. Najednom. godine. Otišla je stoga na more sama. — Ali vani je pljusak. u dekadentnoj. pitomim i ved nepostojedim Whoovcima. s Mikijem i Sonjom. Na kraju je dodala kako se nada da du i ja ostaviti Jugospot i vratiti se kudi da još jednom probamo iz početka. Nakon toga trebali smo se sastati još jednom na sudu kako bismo obavili formalnosti oko rastave. sve je bilo tu pred našim očima. pravedi se mirna i ravnodušna. mumificiranom Keithu Richardu. Htio sam je upitati što misli o našem braku. ostao je tek tužni panoptikum deformiranih figura i karikaturalnih uspomena. Nadam se da se ne ljutiš na mene. Istina je da smo se još nekako podnosili. Sutradan sam otkazao stan i preselio se k Bukvi u garsonijeru dok ne pronađem nešto trajnije. ali mnogo lakše od pušenja. a još manje onaj iznajmljeni stan u Buconjidevoj. koja je u posljednje vrijeme uživala stanovitu popularnost. U prvi mah bilo mi je žao. a kasno po podne nam se pridružio i Ljubo. činilo mi se da bismo se te navike odviknuli nešto teže negoli gledanja televizije. Nekako u to vrijeme. zrelom džentlmenu Bowieju. eventualno. predložila da u rujnu odemo na more. primjerice. ali sam se suzdržao i rekao nešto neodređeno kao: "Baš fino" ili nešto slično. ali je ona poslala advokata. ali kao da više ničeg nije bilo. kako se cijelog ljeta nismo micali iz sparnog i zamornog Zagreba. Nije mi se dalo provesti četrnaest dana na nekom vrelom kamenu s dnevnim tiskom u rukama i masnim losionima na leđima. Rastao sam se sa Sonjom tako naprasno da se nismo stigli ni posvađati. u elegantnom. Ostao je pri svome pa sam nevoljko izišao na ulicu sklonivši se pred kišom ispod slabog zaklona što mi ga je pružala akacija zasađena pokraj ulaza u lokal. jednog vikenda. Oglušivši se na moj pozdrav.. Svrha mu je bila tipično rokerski naivna — pomod gladnima u svijetu. pa se po tome činilo kao da ga je zamislila neka sanjarska glava još davne 1968. pred nama je prohujala čitava naša mladost. Potom sam selotejpom zalijepio kuvertu i bacio je u poštanski sandučid. Zamolila me da joj oprostim što je tako postupila.

— Stani pod drvo. — Fantastično! — rekao sam. što se pokazalo neobično teškim poslom. — Što bih uradio? Razišli smo se. — Abortirala je! Riješila se vašeg zajedničkog djeteta zato što si neuviđavan gad. ustanovila je da je gravidna. tumarajudi po mraku. uspio sam ga baciti u jarak pun vode. Ako sam je izgubio. tako da me. ali me on ne posluša. Nakon toga sam ga gurnuo u mlaku. Zašutio sam jer je to bilo nešto sasvim novo i ozbiljno. Ustali smo obojica nekako u isti mah i zgrabili se. tražili smo zajedno. krvavi i blatni posred ceste. utrostručio je snagu i uspio mi se nekako izmigoljiti i ustati prije mene. uspio tresnuti po šiji. nisam se razišao i s tobom. Porno-Oscar 1979. imao sam u džepu Christinu. — Gle. pa se po tome dalo naslutiti da smo ponovo prijatelji i da nas Sonja nije uspjela zavaditi. — Pomogni mi da nađem cipelu — rekao je brišudi rukama krvavi nos. sve dok se nismo zaustavili na svjetlu farova automobila koji je svom snagom zakočio kako nas ne bi pregazio. Njegovo ponašanje sve me više podsjedalo na onog davnog ljubomornog brata. a ljutiti je šofer neprekidno trubio. on je paničnim glasom rekao: — Isuse. budalo! — rekoh mu. Ali. ljudi se razilaze . ali si ti na kuvertu napisao da si se odselio. Za sve to vrijeme sjedili smo nasred ceste. Pogledao sam ga u čudu. Zatim smo i sami ustali. . srušio u mlaku vode. Izvukao sam dugme i bacio ga u jarak. Miki. Zaustio sam da nešto kažem. — Večeras smo bili glavne zvijezde. Uhvatio sam se za usta i u onom polumraku shvatio da mi je dlan pun krvi. našto sam mu ja zario glavu u blatnu vodu. — Znaš li ti što je uradila Sonja radi tebe? — Ne znam! — rekoh sad i ja pomalo bahato. tražili dijelove upropaštene odjede i izgubljene stvari. Ako sam se razišao s njom. — Znaš šta si ti? — upita me on. tražedi da se maknemo. — Kad se vratila s mora. onda nek sve ide . Zatim smo. pokušavajudi oboriti jedan drugoga. — Dugme od balonca zaglavilo ti se u uhu. Kad se činilo da smo pokupili sve što smo pogubili.. Hajde. — I rastavit dete se? Definitivno dete se rastaviti? — Pa jasno! — rekoh čudedi se kako mu to nije jasno. Nisam se ni snašao a drugom me rukom pogodio u bradu. Tren kasnije kotrljali smo se mokri. Zatim sam ustao. pa nisi valjda dijete. ne znajudi otkud se tu našao. — Tako! — odbrusi on. ali još nisam ni slutio da se hode tudi. pa sam se. valjda. — Kakvu Christinu? — Christinu Alana Vydre s Desiree Cousteau. prišavši mi korak bliže. U tom trenu bio sam siguran da je bijesan. — Što si to uradio sa Sonjom? — upita me prijetedim glasom. Odozdo me uspio pogoditi šakom još jednom u usta i izbiti mi zub. Ostavši bez zraka. Onda nas je iznenadio pljesak koji je došao sa strane. preko stalka za bicikle kakvi se obično postavljaju ispred provincijskih gostionica. Kako sam bio teži. — Kako? — upitah ga kad sam se malo pribrao.. da se ispričam. a zatim sam pao i sam na njega. gle! — vikao je. Pogledao sam i shvatio da je čitava gostionica izišla na cestu kako bi promatrala našu tučnjavu. ali sam se i sam okliznuo i pao. a on me raspalio svom snagom po zubima.. dok sam se osovljivao na noge. Vratio mi je Gogo. On je upro prstom u mene i nasmijao se. pokušavajudi dovesti u red upropaštenu odjedu. Uistinu me pogodilo to što se dogodilo sa Sonjom i ved sam osjedao kajanje. Šutio sam ne znajudi što da kažem. Poslala ti je ono pismo kojim te moli da se i ti vratiš. opsovao i pogodio ga šakom u trbuh tako da se prelomio napola. klinca koji mi je zamjerio što sam pisao njegovoj sestri. — Što sam? — Ti si bezobzirna svinja i gad! — A ona je napušteno nevinašce! — rekoh pomalo ironično. — Idioti! Maknite se s ceste! — vikao je vozač koji je izišao iz automobila. Na koncu nas je morao zaobidi..

Mislim da smo se te večeri tukli dovoljno za čitav život. Zatim smo se oprali. U tom trenu još uvijek se nisam . znam! Sam sam kod kude. ne bih te inače zvao. Pokušao sam na tren pronadi otočid spasa u pisanju novog krimida. a pogotovo zbog Sonje . VII. — Hodi. naučiti rukovati strojem za pranje rublja i kuhati crnu kavu. kod mene demo se presvudi — rekao je. ništa — promrmljao sam. da sam na mjestu Sonje — rekla je majka — smjesta bih te ostavila. Miki. Pošli smo. — Kakvu izmišljotinu? — Pa ono za Sonjinu trudnodu — reče snuždeno. prišao.. ali je on rekao: — Pusti me! To mi je kazna. ne želedi im ništa objašnjavati.Nakon nekoliko minuta pronašli smo na rubu jarka raspadnutu videokasetu i gomilu rasute vrpce. rekavši da mi je neugodno zbog njegovih staraca. ali smo izgledali tako katastrofalno da se nismo usuđivali udi ni u koji lokal. — Za šta? — Pa za onu izmišljotinu. to je ved i uradila. a onda je bez riječi otišla u sobu. "Zar je to literatura?". tankodutne.. gledajudi neku tužnu emisiju o nestašici dječje hrane i lijekova. nepovratno uništen. koja je njemu bila prevelika. Profanirajudi i banalizirajudi svoj život do kraja. Bio je red da se napijemo i zaboravimo sve. a onda je on upalio televizor. ali sam ga odbio. — Slušaj. a on je za svaki slučaj pokupio onu upropaštenu kasetu. pomalo sumorni. Pogledao sam je i rekao bojažljivo: — Pa. Zatim smo počeli pretraživati ormar s odijelima njegova oca. najradije bih te sad raspalio . Pokušao sam ga utješiti. potapšao me po ramenu i rekao: — I to de prodi. što nije nimalo ugodno kad ti je ved trideset sedam godina. — Budalo. rekao sam u sebi i bacio sve skupa u ped. iznenađeni i onespokojeni. a likovi su bile ravne. Otac mi je. Ušao sam u njegovu kudu.. sine. Podigao je poklopac i otrgao komadid mesa. — Znaš. Sjedili smo cijele večeri. pomalo pokajnički. Na stolu u dnevnoj sobi stajalo je jelo koje mu je majka ostavila prije no što su otputovali. u dobro poznat ambijent kojem više ni po čemu nisam pripadao.. jer je stančid na Laščini imao klasično grijanje na drva i ugljen. majka je sklopila ruke i upitala me sva usplahirena: — Bože. Pronašao mi je jedan zeleni džemper. —Jebi ga! Za danas smo se dosta tukli . sive hlače i svoju košulju. a onda je otišao uključiti bojler. kako to izgledaš? — Zar se u tim godinama tučeš naokolo? — dodao je prijekornim glasom otac. presvukli i večerali. pojavio se Žiža i rekao da njegova tetka iznajmljuje jednosobni stan na Laščini. po čemu se znalo da je Porno-Oscar za 1979.. Morao sam kupiti peglu. Iz Bukvine garsonijere nije me odagnala toliko skučenost i spavanje na madracu u kutu sobe koliko drugi uvjeti stanovanja. Bio je u pravu. iako to od njega nisam očekivao.. Rečenice su mi bile kratke. ali ono čemu sam se najprije morao naučiti. trivijalne naznake. valjda sam izgubio svaki smisao za dublje naznačene. koji su se očitovali u različitim eksperimentalnim džezističkim agresijama koje Bukva nikako nije želio skinuti s gramofona. Stanislave. ali sam se nakon trideset strana zgrozio. kad sam se nakon nodi provedene kod Milana Grabara vratio kudi. Nakon svega ponovo sam se našao na početku — samac u iznajmljenom stanu. svedene na subjekt. Valjda se nadao da de to kod kude nekako srediti. Kad sam ved pomišljao da mu potajno s pojačala odstranim kakav kapitalni dio. Sutradan ujutro. Mama me pogledala kao da ne vjeruje u ono što je čula. a u regalu sam spazio gumenu lutku iz Muppetta koju sam nekod davno poklonio Sonji. odsutnost bilo kakvog stila bila je više nego kronična. bilo je to da su mi životne perspektive sve uže. predikat i po koji atribut. složene likove. — Ništa.

Bili smo nasamo. pred kojima nije bilo redova. — Čula si da sam se rastavio? Nisam više sa Sonjom. sve me manje zanimao sajam. mediteranskim. jeftini hotel kako bih se presvukao. — Žao mi je. Nešto kasnije uhvatio sam direktora Jožu i rekao mu: — Lijepo si me zajebo s ljubomornim kudnim prijateljem Kikijem Gorjanom.. ispred kojih su me profesionalni nagovarači vukli za rukav i molili da uđem. zbrkanim i nepravilnim. u blagajne pornokinematografa. — Tako je izgledalo . u prazno dvorište. raskupusana i nikom zanimljiva. ali sam želio ispipati kako diše. kao da je definitivno ispala iz trenda. ali pohabana. tako da nikako nije mogao izvrdati. Znao je da radim u posljednje vrijeme mnogo na propagandi knjiga. samo me to spasilo grozne blamaže. Zatim su mi ponudili da za Vjesnik po narudžbi napišem takozvanu Novogodišnju priču. moram ti priznati da me izdavači. a o tome da nisi gledao von Stroheima i Germaine Dulac da i ne govorimo. jer je hotel dobrim dijelom svojih kapaciteta ugošdivao i prolaznu klijentelu. ali nisam nikad uradio. baš kao da do poto-nuda nede dodi. na Međunarodni sajam knjiga. jedva dostatan za mene.držao bivšim piscem. i gledao u osvijetljene izloge tragično praznih pornoshopova. čitava Mikijeva knjiga bila je tu u živom izdanju. malo sjedalo i košaricu obloženu plastikom. Osim toga. Jednog sam ponedjeljka otišao u naš odjel u Kavuridevoj ulici. koja je ispaljivala na brzinu metak i hitala kudi. Hotel je bio u blizini Hauptbahnhofa. valjda da se oni nesretnici unutra imaju radi koga poševiti. u četvrti kojom je carevala prostitucija i pornografija. digitalni mehanizam koji pokazuje vrijeme preostalo do kraja projekcije. samo što marljivi mornari neprestano ispumpavaju vodu. premda mi je pomisao da du u životu uspjeti napisati još jedan roman izgledala sasvim nevjerojatna. ali je i taj problem uspjela riješiti prije no što sam se pojavio u Kavuridevoj s idiotskim prijedlogom o propagandi knjiga. knjige i pisci sve manje zanimaju. ali bilo mu je malo ne ugodno. a kako izgleda sada? Imaš li sada što za redi? Rekao je samo: —Jebi ga. Žiža je držao da bi se moja dezorijentiranost mogla liječiti na drugi način. Pozvali su me te jeseni na dvije književne večeri. Pornografija kao da više nikog nije zanimala. slavenskim i drugim gastarbajterskim fizionomijama. znao je da me u pogledu Višnje Gorjan nehotice prešao. Frankfurtska pornočetvrt učinila mi se poput velikog starog broda koji nepovratno tone u dubine zaborava. Bio je to sitni šoder. zašao sam u "peepshow" koji je imao interesantnu formu — dva kata dugih hodnika s bezbroj kabina. — Što je drugo i mogao redi! A onda sam ga dočekao nespremna. što sam odbio. pa morao bi češde idi u Kinoteku! Propustio si ciklus novog japanskog filma. a sve više opskurna četvrt oko mog hotela. jer su izdavači imali jedva toliko para da podijele plade. Tumarao sam večerima po uličicama. — Zadnje što sam čula o tebi bilo je da si se vjenčao sa Sonjom. nego mi je potpisao putni nalog i agencijski aranžman. Otada više ne slušam informacije te vrste. na krivoj nozi. — Tako je izgledalo — otpovrnuo je. U svakoj kabini bio je videomonitor s biračem za desetak kanala. Pet dana u Frankfurtu neprekidno je padala kiša tako da sam hodao naokolo mokar i odlazio dva puta dnevno u sumorni. Okružen zalutalim arapskim. ne znajudi kog bih vraga mogao redi ljudima iz perspektive vlastite malodušnosti. Dugo u nod buljio sam kroz taj prozorčid dolje. zbog čije sam prisutnosti odmah .. na što sam pristao. bogati. Nakon prvog dana provedenog medu milijunima knjiga. — Stanislave. Stanislave — rekla je i tako mirno me pogledala kao da među nama nikad nije bilo ničega — ali imam toliko drugih poslova da ne bih mogla. — Postaješ stručnjak za besmisao! — prekorio me jedne večeri Bukva. Poslije sam saznao jednu nevjerojatnu stvar: Višnja Gorjan rastavila se od muža zato što je ta tipčina imala ljubavnicu s kojom je želio uploviti u nov život! Višnja je tako iznenada ostala sama. Moja soba imala je prozorčid s pogledom na sivo dvorište. Pomalo me brinulo to što u svemu postajem sve nepouzdanija osoba. upravo onakva kakve sam ranije prezirao. da pitam Višnju želi li sa mnom raditi na nekoliko propagandnih akcija za pojedina izdavačka poduzeda. i rekao mu kako želim pet dana na službeni put u Frankfurt. slušajudi ljubavne uzdahe i škripu kreveta iz susjednih soba. u tamne haustore live-sbowa (Im ersten Stock).

" Moram napomenuti da je rečeni Zeljko u tome imao i svojih posebnih interesa. jer od razlaza sa Sonjom takoredi nisam imao nekih izravnijih iskustava. A ovako. nakon nekog vremena postao tako bezazlen da se mogao pročitati u novinama ili čak čuti na televiziji. onda je jednoj krasnoj tajnoj i privatnoj zanimaciji odzvonilo. Premda smo dobro poznavali taj film (kao i mnoge druge s Buttlerom i Kelly Nichols). ali to je ved građa za jedan drugi zapis. Ivančica. koji je tvrdio otprilike ovo: "Kad bi vlast organizirala natjecanja i festivale političkih viceva. nisam osjedao ni potrebe za njima. je li legalizacijom pornografije vlast zapravo podsjekla njeno otrovno korijenje. Napisao sam dobrih desetak stranica faktografije. a Miki. ne bumo! Inače. bilo je strašno neobično promatrati tu stvar na velikom platnu i s titlovanim prijevodom imbecilnih dijaloga kakvi su u pornidu neka vrsta zadanosti. pitao sam se. primjerice. Pa ipak. svi smo otišli u kino Lika da vidimo tu senzaciju. gdje svaki interes rezultira hipertrofijom proizvodnje. i to su posljednje literarne stranice iz pera S. mjestimice nepouzdani i netočni. ili "klikklak". pa i čudna politička značenja. Da je vlast kojim slučajem zabranila koju od modnih ludorija: "jo jo". sa Jerrvjem Buttlerom i Kelly Nichols. Je li legaliziranje pornografije zapravo njen suton. koje bi mogle iz njega proistedi. da u ovom segmentu proširi i produbi svoju knjigu. najviše ga je ljutilo što bi vic. jedna mi je napadno našminkana ženskica s nabubrelim guzovima rekla: — Je l' bumo? Isprva je nisam shvatio jer sam bio nekako zamišljen. poučen onim što se dogodilo na Zapadu. zbog kojeg je odležao. 1985. Te sam večeri do kasno u nod sređivao svoje zabilješke i razmišljanja o "peep-showu". ova bi disciplina ubrzo nestala kao pomodna trivijalnost. tvrdi pornid — Strasti (In Love). a više kao duhovnu i intelektualnu metaforu. još i danas bi postojali tajni klubovi za upražnjavanje ovih ludosti. misledi kako du ih pokloniti Mikiju Grabaru. a o mogudim konotativnim i simboličkim razinama. Pretpostavljam da je u prvom redu mislio na kultni status koji je njegova zbirka uživala u rodnom gradu. a kad je drugi put prošla pored mene i diskretno ponovila pitanje. čak malo i potišten. Ljubo i Gogo Jazbinšek doputovali su istog popodneva u Zagreb samo radi tog svečanog trenutka u slavnom iličkom kinematografu. Po povratku iz Frankfurta postao sam pomalo zabrinut zbog svoga libida. Pokušao sam "peep-show" promatrati manje kao pornografski fenomen. podaci koje o njemu daje autor krajnje su šturi. Jednog prijepodneva. Počnu li se u kinima normalno vrtjeti stvari u kojima de dominirati erekcija Johna Holmesa. u normalnoj kinomreži. pali su u zaborav ved sljedede sezone. ili kolekcije Životinjske carstvo iz čokoladica Kras. a ne ovaj koji govori o studiji mog prijatelja Milana Grabara. da i ne govorimo. Mikijeva de zbirka postati tek nešto vrednija od zbirke maraka iz Gabo-na i Ugande. Ali. dojmova i razmišljanja o "peep-showu". nije se dalo još zaključiti jer je za takve zaključke bilo prerano. u jednom je trenu rekao: — Daju nam pornografiju da bismo zaboravili na sve one stvari koje nam ne daju! . Konačno. dok sam čekao stranku ispred Varteksa. Sličnu tezu zastupao je i neki Zeljko Prpid. a ova opet naglim padom zanimanja i opdim zaboravom. prikazan jedan eksplicitni. fellatio Linde Lovelace i panična vrtnja stražnjicom kubanskog dinama Vanesse del Rio. Miki Grabar izašao je iz kina sasvim nezadovoljan. i kao takav valjda najtužnija od svih velikih i važnih pornografskih formi. što me još više zabrinjavalo. Osim toga. jer je baš zbog discipline pričanja političkih viceva bio dva puta po trideset dana u zatvoru. Ja sam nabavio karte. Premda se u Povijesti pornografije spominje "peep-show". ali. — Dečki — rekao je — ako je ovo službena kanonizacija pornida u Jugi. koji je Miki ved odavno imao na videokaseti. koji je volio generalizirati stvari i davati im razna. meni je konačno sinulo pa sam se nasmijao i rekao: — Na žalost. nismo znali je li projekcija u kinu Lika stvarno legalizacija ili tek još jedna od posljedica kaosa koji je vladao i u distributer-skocenzorskim birokratskim vodama.shvatio da je "peep-show" legalizirano masovno drkalište. Gogo Jazbinšek. godina značajna i po tome što je prvi put u Jugoslaviji. a ti bi artikli postali glavni predmeti tajne trgovine i šverca.

obedali su da de odmah poslati kola. baš kad sam došao da vikend provedem kod kude. Što se dalje događalo. Činilo mi se da je još živa. Osim toga. bio je jedva primjetan. Nakon nekoliko minuta na hodniku se pojavila liječnica i nemodno slegnula ramenima. Oči su mu bile pune suza. priskočio sam i počeo je dozivati. jer sam ga tolike godine sasvim nepravedno držao osobom koja ne umije plakati. zar . osjedajudi kako mi majčin život bježi ispod dlanova. Njima je to bilo nešto što se događa svaki dan. opsujem mu mater i slično. Doznao sam poslije da ogorčena rodbina. što mi je bilo vrlo neobično. Oca nije bilo kod kude. jadnik. ali me nije čula. nema liječnika — spetlja se on. — Dolazi samo šofer. obuzet užasom. pa sam primijenio ono malo prve pomodi što mi je ostalo u pameti. Kako svi mi u ležernim situacijama znamo glumiti odmjerene Evropejce. razumijem vas . nekakvo čudno crvenilo prešlo preko lica i nakon toga se počela hladjeti. "Izgleda li ovako smrt?" upitah se. baš onako kako sam viđao takve scene na filmovima... Nasmrt uplašen. a pokatkad i prijete revolverom. tako je organizirano. .. Kad smo stali pred internom klinikom. — Ali . Bio sam siguran da de umrijeti ne uradim li nešto radikalno. Opsovao sam i nazvao drugi broj. Tamo je ved bio otac koji se vratio s tržnice. pokrivena bijelom plahtom preko glave. a onda su me poslali napolje da čekam u hodniku.. meni nešto što se događa jedan jedini put u životu. dvadeset jedna minuta i pet sekundi. gdje se pokazalo da dežurnog liječnika nigdje nema. — Nema . a tri tjedna kasnije umrla mi je majka.. otvarao sam sobe i pitao gdje je dežurni liječnik. dopustivši mi da još jednom uđem u salu. a Zvjezdana je bila s mužem u Daruvaru. nego sam mu pomogao da polegnemo mamu na nosila i odnesemo je u kola. ali je još imala puls. uhvatila se za grudi i srušila. Nije bilo vremena da ga udarim. nakon četiri minute dolazi do decerebralizacije. opaljuju mu šamare. Trčedi po odjelu sa šoferom. odmah sam pretpostavio da se radi o infarktu. ništa me nije pitao. Nakon deset minuta na vratima se pojavio čovjek sa sklopivim nosilima pod rukom i upitao gdje je pacijent. polovicom svibnja. sve dok nismo došli do prostorije gdje su liječnik i liječnica. Potkraj travnja 1986.VIII. gađaju ga kamenjem. dajudi joj umjetno disanje i masirajudi joj srce. sa tri sestre. nakon čega je liječnica istrčala van i odjurila prema dvorani u kojoj smo ostavili majku. ali .. podigao plahtu i poljubio joj hladni obraz. a u velikim frkama postajemo zažareni Balkanci. Sagnuo sam se. Meni. — Pa gdje vam je liječnik? — upitah. Onda joj je. bilo je valjda suđeno da vidim umiranje rođene majke. Vratila se ipak u dvoranu. masirajudi joj srce dok mi je s čela tekao znoj.. da ne znam telefonski broj hitne pomodi. Detaljno me ispitavši o čemu se radi. majka je počela teško disati. u jednom času. bez medicinske sestre i bez bolničara koji bi mu pomogao nositi nosila. dutedi kako se oko mene sve ruši. Okrenuo sam nasumce dva broja i ravnomjerni glas s druge strane rekao mi je kako je sada točno deset sati. kad se pojavi na mjestu nesrede bez liječnika. otišao je na tržnicu da nabavi preostale stvari za subotnji ručak. Pritrčao sam telefonu i ustanovio. opsovao sam im mater i rekao da sam spreman zadaviti nekog.. Opipao sam joj puls. ne pokazujudi pretjeranu spremnost da se odazovu. uopde nije bio kriv. Jedne subote. Šutio je. Između te dvije stvari nije bilo nikakve veze. koji sam se grozio smrti i izbjegavao sobe umrlih i pogrebe. Kako sam znao da je srčani bolesnik. Mama je ležala na nosilima. Zatim je ponovo izišla i izrazila nam sudut. — Gospodine.. Hitro sam se vratio mami koja nije disala.. čuo što se zbilo i odmah dojurio u bolnicu. Klimnula je samo potvrdno glavom. Poslovali su nešto s nekakvim žicama. pa brzo u bolnicu. prešao je preko naše zemlje radioaktivni černobilski oblak. — Pokušali ste sve? — upitah je drhtavim glasom. Dajte da stavimo gospođu na nosila. svjestan da je majka naprosto izgubljena. ovog puta bila je to hitna pomod.. samim time što je došla u ovu bolnicu. jer sam sve promatrao kroz zastor od suza. vrisnuh zapravo panično. znajudi da je sve gotovo. Svi su šutjeli. on. ne znam. mislio sam da se to radi duže . pljuje po njemu. morao sam s njim nositi nosila na prvi kat odjela. pijuckali kavu i razglabali nekakav svoj sindikalni problem. tražili defibrator i vukli cijevi s kisikom.. osim u izjavama susjede Eve Biser. a otac i ja samo smo se pogledali.

— Kad vam konačno neki pomahnitali tip ustrijeli šofera. Otac ju je bez riječi otpravio kudi. — Druže ravnatelju — rekoh. Oduvijek sam stvari nastojao obrazložiti i protumačiti sam sebi svodedi ih na neke temeljne logičke principe. To je bila jalova." Pa ipak. koji je dojurio iz Zagreba. ne možemo ništa uraditi. možda ste u pravu — reče on ne hotedi mi previše protusloviti. čime bih si olakšao dan koji mi je bio suvišan u životu. iskazane paragrafima. propisima i odredbama. nešto poput građanskog prosvjeda protiv neke nepravilnosti u novinskoj rubrici "Pisma čitalaca". — Na žalost. znanaca. Zgrozit dete se kad čujete da služba hitne pomodi spada pod SIZ zdravstva. koja je napisala: "Vjeruj da mi je strašno. a kola hitne pomodi pod SIZ za ceste. Smatrajudi hitnom pomodi ono što sam imao prilike vidjeti u američkim filmovima i televizijskim serijama. čika Staška. dolazi šo-fer s nosilima pod rukom. ta činjenica. Bio sam strašno smušen i ništa nisam uspio smisliti. jednako izgubljen. ali ga više nisam mogao slušati. Kad vam umre netko blizak. ali sam na nadležnim mjestima obično ispadao budala. koja se iznenada pojavila na vratima. Sve formalnosti oko obavještavanja rodbine. — Da li se gospoda uspjela pričestiti? — upitala je tatu gospođa Eva Biser. kome je taj dan protekao u paklenskoj jurnjavi. — Znam da ste sada uzbuđeni i ne želim vas previše zamarati. Vidio sam kako mu se usta otvaraju i zatvaraju.. Ljubo je pričao nekakve samoironične štosove iz samoupravne prakse. Sutradan sam otišao do ravnatelja bolnice. jer mi pred očima nisu bile njihove materijalne nevolje. novinskog oglasa i pogreba obavio je Miki Grabar. — Nemodni smo. velebnu zgradu SUP-a. a i iskreno. U nodi. Mislio sam ovako: "Smrt majke naprosto je činjenica koju kao takvu treba mirno prihvatiti.. Kod kude smo sjeli svaki u svoju fotelju i šutjeli poput oficira koji su čas ranije doživjeli presudan poraz. strašno žao". bez pogovora. sredstva de se preko nodi nadi. koga sam površno poznavao. te da su službe hitne pomodi u vedini provincijskih mjesta organizirane na posve isti način. hodao dva-tri koraka iza mene. bitno siromašniji. pogotovo kad nemaš deset nego trideset osam godina. ma koliko predstavljala biološku nužnost.. ujedno podrazumijeva i spoznaju da je konačno otišla osoba koje te najviše voljela. misledi si i dalje svoje. nego mrtva majka koja je ved ležala u bolničkoj mrtvačnici. Miki i Arleta su skuhali nekoliko litara kave. sportsku dvoranu po kojoj se natjeravaju trederazredni sportski diletanti. ali dopustite da vam kažem koliko smo ved problema imali s tom nesretnom hitnom pomodi. Poslije du shvatiti da ta. nehumana i kriminalna nebriga nije eksces. Bilo je to lijepo i jednostavno. pijani Gogo Jazbinšek pričao je nešto o tome kako su liječnici u pitanjima života i smrti zapravo tragično nemodni. Tada je slijedio jedan samoupravno-birokratski galimatijas koji rijetko tko može shvatiti. glupa i izlišna gesta. jer su se oko mene okupili svi koji su me znali i kojima sam nešto značio. zatim novi gradski bazen i novi Dom JNA. jer je zaista voljela moju majku.Vratio sam se kudi šutke. a za to nemamo sredstava . I za tu ljubav si siromašniji. kako bih mu iskazao svoje građansko negodovanje i zgražanje načinom na koji je organizirana hitna pomod. par-ti. kako pali cigaretu. dok je otac.. Nesnosni dan smijenila je podnošljivija večer. nego naprosto pravilo. tako da sam čitavog dana mogao sjediti u fotelji i imao kad razmišljati. a ona je svejednako trabunjala nešto o tome kako je mamu odnijela černobilska radijacija. pognute glave. jer su tamo uvijek funkcionirale neke druge logike. Služba hitne pomodi zahtijeva posebna vozila. prvi put je u životu mnogo pričao ne spominjudi primjere iz filmske tradicije. otpuhuje dimove i gestikulira. koji nas tretira jednako kao i gradsko saobradajno poduzede . kome život visi o koncu. na žalost. a Žiža Tomid. onda se svi najednom počnu slagati s vama. obloženu mramorom. Irena gnjavila prisutne pričama o tome kako je njihova Jarmila ne znam kako zaljubljena u mene. vrijeđaju ih i pljuju po njima — rekoh iznerviran. članovima. — Čuo sam da vam na one jadne šofere razbjesnjeli ljudi vade revolvere. dragi Stanislave — rekao je glasom punim suduti ravnatelj — i. a nema jednu . posebnu opremu i posebne ekipe. Tako to kod nas biva. nepristojno ga prekinuvši baš kad mi je pokušavao obrazložiti meduuvjetovanost hitne pomodi i SlZ-a za ceste. bio sam naprosto zgranut činjenicom da u mom gradu po pacijenta. — Ne razumijem to što pričate i ne želim uopde razumjeti! Ovaj jebeni grad u kojem sam sa svim slučajno rođen ima prekrasnu novu zgradu Opdinskog komiteta. među mnogobrojnim telegramima suduti stigao je Sonjin.

U subotu se ženim. — Ma jebe se meni za ovo društvo i za ovaj grad! — viknuo sam i izišao. — Baš zbog toga te i vozim! Kog deš vraga kod kude cendra ti s rodbinom koju susredeš samo u povodu raznih pogreba! — Ali. — Hvala ti. Nemojte mi samo redi da kola hitne pomodi koštaju više od Mercedesa kojima se vozikaju na janjetinu predsjednik opdine i njemu slični gradski lideri . otvaranje radnog mjesta. Konačno me ukebalo! Htio sam ga upitati kojoj je to majstorici pošlo za rukom. stari. — Stanislave — blago me prekori ravnatelj — to što ste u žalosti za umrlom majkom. zalupivši vratima za sobom. — Čekaj. zbog toga bolnicu i rodilište morate napraviti prije zgrade opdinskog komiteta .. smirite se! Jeste li možda za kavu ili nešto slično . bogamu! — prekinuh ga iznerviran. — Pasoš! Isuse! Luđače. kao da mu ni samom nije jasno kako je to konačno dolijao. Nakon pogreba.običnu. Bile su neuobičajene svibanjske vrudine i u obaveznoj crnini bilo mi je više nego vrude. U tome je njena sudbina bila zatvorena. održao je nadgrobni govor u kojem su se prosipale silne zasluge moje mame za socijalističku zajednicu.. cjelovita i smislena. Sve drugo bile su besmislice.. Rekao sam Zvjezdani da odlaziš sa mnom. Ali. kuda mi je puna rodbine! — prosvjedovao sam... ali čovjeka dostojnu službu hitne pomodi. Ivančicu. Znači... to ti nisam rekao ja nego netko drugi! — Ti ne primaš . — Stari — prekine me on i unese mi se u lice — bi li ti zavlačio nekom prste u čmar. Od svih floskula tekude politike. koji je brkao padeže. kamo me to voziš . Zanijemio sam od iznenađenja. zajedničkog stola i ognjišta. govornik jedino nije spomenuo politiku nesvrstavanja i miroljubivu aktivnu koegzistenciju. Njena životna misija očitavala se u tome što je jednu veliku obitelj uspjela održati na okupu oko. kamo me to vodiš? U Afganistan? . — Smirite se malo. iz drugih fondova . Gogo — rekoh.. kao da se žuri da što prije odmaglimo što dalje od grada. Miki Grabar me naprosto kidnapirao. — Kada bi tko sabrao na jednom mjestu sve mito koje se diže za krevet. jedva se nasmiješivši.. uvrijedit de se. pazi. on me uhvatio za rukav: — Slušaj. pilio kosti i rasijecao apcese za trinaest milja mjesečno? Bi kurac! Hajde. stari. Da biste nekog primili u partiju. Kad sam se ved okrenuo da odem.. Razumijem vaše negodovanje. Znao sam da je sve to što govori pretjerano i da su zasluge moje majke sasvim drugačije i mnogo vede. ali on nije skidao nogu s papučice gasa.. ali i iznuren. ne daje vam pravo da vrijeđate ovo društvo i ovaj grad. Dan kasnije bio je ved pogreb. radi se o različitim društvenim financijerima . ali su stvari mnogo složenije.. Pred odmaknutom pločom obiteljske grobnice stajali smo otac.. — Ali radi se o istom društvu. U bolničkom krugu zatekao sam Gogu Jazbinšeka kako se vrada iz kantine sa štekom cigareta pod rukom i ispričao mu sve o kratkom razgovoru koji sam vodio s ravnateljem.. njena klasna svijest. ali je on otišao za svojim poslom neprekidno kimajudi glavom. a ne obična kola hitne pomodi. Sve to što ste nabrojali izgrađeno je drugim sredstvima.. — Ma pusti ih sve u kurac! — rekao je rezignirani Gogo. — Prvo morate nekom spasiti život da biste ga mogli poslije uhapsiti. kako bi se to patetično reklo. hodu redi. Miki! Jesi li lud. sad bok i budi mi jak! Mi smo svi uz tebe. ugurao me u Spačeka i raspalio najvedom mogudom brzinom podravskom magistralom. Dala mi je i tvoj pasoš. mogla bi se ved kupiti ona Fitipaldijeva formula 1. specijalizaciju i slična sranja. zamalo sam ti zaboravio nešto redi što de te malo razveseliti. niste . sestra i ja. nužno je da se uopde rodi.. jer tome valjda nikako nije uspio pronadi pravo mjesto u nadgrobnom govoru. a odmah iza nas mnogobrojna rodbina koja se okupila iz svih mogudih dijelova zemlje. Zbog toga morate prvo organizirati hitnu pomod. — Nede. šuplje i nepotrebne fraze. a tek potom izgraditi SUP i zatvor. opredijeljenost i riješenost u borbi za stvar radničke klase i slično. Nekakav postariji aktivist iz mjesne zajednice.

ali ni po čemu više nismo bili veselo i bezbrižno društvo. Jedne mi je večeri rekao: — Uspio sam se domodi jednog pisma u kojem joj obedava da de dodi po nju i odvesti je sa sobom.rekao je nekako čudno. Nakon mamine smrti još smo nekoliko vikenda proveli u vikendici Ljube Brabeca na obali Sljunčare. — Za malu je dobro da bude s tobom. obično birajudi vikend kad bih ja ostao u Zagrebu. Tako du je konačno izgubiti. a onda se ponovo snuždi i reče: — A kome može uopde biti dobro sa mnom? Bio je izgubljen. da kuda bude opskrbljena svim onim sitnicama koje s vremena na vrijeme zatrebaju. ali sam odmah potom shvatio da je takva ljutnja sasvim bezrazložna. ili kao da se zbog nečega ispričava. da mu trpeza uvijek bude bogata. pa da čovjek mora prihvatiti svaku pruženu šansu. — Zapravo je za malu dobro da ode van . iako sam pretpostavljao da Irena više nema ljubavnika. Miki mi je priznao da joj je pomalo neugodno jer se uskoro udaje. Navečer smo sjedili u malom mađarskom nacionalnom restoranu čiji su prozori gledali na prekrasnu ulicu punu dudančida i namijenjenu samo pješacima. Pored nas su promicala ozelenjela podravska polja. ne obazirudi se više na moje prosvjede. nikako nije mogao sprijateljiti ni s kim od nas. koji se. To je bila valjda najbedastija rečenica koju sam čuo u životu. Bili smo i dalje dobri prijatelji. šumarci. dok ne dođe jesen.. Osjetio sam čak i glad. brežuljci vinograda i usputne gostionice čudnih naziva. Sonja je dolazila rijetko. što de za njega zacijelo biti kraj? Arleta je redovito dolazila na Šljunčaru. Subotom uvečer. Arleta i Nacek redovito su nas posjedivali bar na sat vremena. unatoč velikoj ljubaznosti. kude sa crvenim ciglenim pijetlovima na krovu. rastavši se privremeno. zapravo. Ili: — Nacek smatra da bi nagomilavanje oružja moglo dovesti do rata koji de predstavljati kataklizmu za čitavo čovječanstvo. malodušan i trebala mu je nečija pomod. kako mu uopde pomodi kad de ga Irena ionako ostaviti. sav snužden. raštrkali na sve strane. Hvatao se ved suton kad smo stali na mađarskoj granici. — Miki. Pravu narav njegova odnosa s Irenom nisam znao. te su zajedno slušale "do daske" Madonnu i slične glazbene novotarije. IX. kao da je u nedoumici. Arletina devetogodišnja Ines i Ljubina godinu dana mlađa Jarmila postale su najbolje prijateljice. Saznao sam da na Šljunčaru dolazi sa svojim novim odabranikom. ti si sto posto lud. što me pomalo razljutilo. ali je boravila u kudi svoga zaručnika Ignaca Feješa. Nacek je danas rekao da se samo jednom živi. Ali. Nacek bi se ceremonijalno rukovao sa svima. oči mu malko zaigraše. prvi put otkako se dogodilo to s majkom. i sve su ga manje putovanja veselila. i kad se polako počinju svoditi životni računi. a onda se. Ulazili smo neumitno u godine kad se raspadaju brakovi. juredi ravnom mađarskom cestom. prošli kroz Nagytad. na prijelazu Gola. to ti je Kaposvar! . premda sam se u mađarskoj nodi osjedao mnogo bolje no da sam ostao kod kude. na početku ljeta. a bio je mrkli mrak kad smo. kad bismo se našli na Šljunčari. kao da nam želi redi da mu je sve oprostila i zaboravila. Arleta ga je naprosto obožavala i neprestance citirala njegove mudrosti: —Zamislite. pa sam pristao da Miki naruči večeru. . ali sam zbog nje još više zavolio svoga najstarijeg i najvjernijeg prijatelja Mikija Grabara. — A mala? — Pa i malu de odvesti — reče on. pa sam morao i sam zašutjeti. Ambijent je djelovao stvarno srednjoevropski i zbog toga se doimao toliko prisno.. ti si sto posto lud! — ponavljao sam. On me pogleda iznenađeno. ali sam ja bio posljednji koji bih mu je mogao pružiti. — Eto. umiru roditelji. da osigura dovoljan broj kreveta za one koji žele prenoditi. a Arleta bi obično najprije poljubila Ljubu. Ljubo se i dalje brinuo da nas što bolje ugosti.Zašutio je. Po inozemstvu je hodao sve manje.

Neko vrijeme vodio je rat sa susjedom Evom Biser.Miki Grabar je i dalje živio u samodi. ali me jedne subote Gogo Jazbinšek na silu odvukao do lokalnog internista. — Pa ništa! — otpovrnuo bi on još zagonetnije. dva radnika SUP-a posjetili su Ljubu. iz tredeg pokušaja uspio položiti vozački ispit. Sviknut na prastaru ragu od mašine. Od onog nadrealnog kapošvarskog izleta. od zagrižljivih primjedbi i. a keder-kantu napunio zemljom i zasadio u njoj nekakvo glupo cvijede. neprekidno pušedi. Mađarska nam je tu pod nosom! Hodemo li se zaletjeti u Kaposvar? Osobito dragocjen postao mi je kada sam kupio svoj prvi automobil (renault 4) i kad sam. neprekidno je odobravao sve što bih rekao. ljubavno-erotska strana njegove osobe još mi je predstavljala jednadžbu s prevelikim brojem nepoznanica. veselo bi mi dobacio: — Stari. — Zašto ne odeš u mirovinu? — upitao sam ga jedne nedjelje. . — Pa šta? — rekao bih. koji je ostao sam u kudi koja je nekod bila i pretjerano bučna. od oponiranja. Kad bi me zatekao bezvoljna. koja ga je opsjedala prijedlogom da bi nakon ženine smrti trebao pristupiti Jehovinim svjedocima i konačno spasiti dušu pred jednom od skorašnjih propasti svijeta. ali ga Gogo pretekne: — To ti je prva i najnedužnija od svih onih "kardija" koje deš naslijediti od majke. — Imaš ved dovoljno godina i nije red da se kinjiš najtežim fizičkim poslovima. temeljito pregledao i napisao na listid kakav vam daju specijalisti: hipertonija i tahikardija. ako se izuzmu pisma koja je potajno slao Ireni i koja je Ljubo pokatkad imao priliku kriomice pročitati. Kad bih dolazio kudi. na koji me odveo Miki Grabar otrgnuvši me od mučnih karmina. uzdahnuo i rekao: — Tako to ide. pretpostavljajudi da bi on i Irena mogli znati gdje se Delon trenutno nalazi. Odviknuo se bio od svađa. Nakon mamine smrti. Gogo Jazbinšek stvarno se oženio. Taj me tip. Premda mi je bio najbolji prijatelj u čiji sam intelektualni. To je bila vijest dovoljno atraktivna da zasjeni sve ostalo što se s njim događalo. Mislim da mu još ni samom nije bilo jasno što se to dogodilo. — A tahikardija? Što je to? — upitah ga naivno i pomalo preplašeno. Jednog sam vikenda ustanovio da je popalio sav svoj stari ribolovni pribor. gdje sam Mikijeve prepravke pladao povedim hrpama sve bezvrednije love. samo da bi što krade bio kod kude. uz višestruku protekciju. počeo sam patiti od blagih vrtoglavica. izdaleka motredi na mamin grob. i tobožjim osvetničkim fukovima uperenim protiv uže rodbine njegovih mnogobrojnih gradskih neprijatelja. Internist je htio nešto redi. Zatim je zapečatio televizor i otkazao pretplatu. bivao je sve potišteniji i izgubljeniji. otac Franjo. beskonačnim svađama koje je vodio na radnom mjestu. premda su znali bar jednu od mnogih njegovih adresa. Jedno za majku. Bilo bi važno da se opametiš i razumnim režimom izbjegneš kasnije komplikacije. X. koju mi je nekod posudio Miki Grabar. Nakon toga Eva Biser. ali se predomislio i samostalno ga otpečatio kad je počelo svjetsko prvenstvo u košarci. netom pročitani broj Kule stražare. Gogo je samo zavrtio glavom. Oboje su zanijekali i samu pomisao na tako nešto. a kasna popodneva obično je provodio sjededi na nekoj od grobljanskih klupa. zabrinuta za dušu mog oca. redovito je preko te ograde bacala novi. O Delonu nije bilo nikakvih podrobnijih vijesti. Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve. — Teta u Americi samo što nije odapela! — govorio mi je smješkajudi se nekako zagonetno. drugo za pokojnog ujaka Emila. zaokupljen pornofilmskom studijom. sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju. duhovni i materijalni život imao potpun uvid. Ostajao je na poslu sve duže. utučena ili zabrinuta. Miki je naučio sve mogude automehaničarske štosove tako da je satima dotjerivao i štelao moj Renault. Nakon tih sređivanja često bih morao otidi pravom automehaničaru. Čak je i na groblje odnosio po dva buketa cvijeda i po dvije svijede. pomiren sa svime. Držao sam to jednom od onih smetnji na koje se valja priviknuti. pa da se osvijestiti morao mnogo kasnije. tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. koju je ponovo predvidio njihov voda i prorok. Potkraj godine. Od srca svoje mame nedeš modi pobjedi. činio mi se sve neprikladnijim za razgovor.

znojan. Radio sam to redovito. da čujem kako je . Kako među tim knjigama nije bilo ni jedne ratne. ali sam odbio. — Ti si tako mlad! — začudio se direktor. pa zar ste tako stari? — nasmijala se ona. i odnio ga mami na grob. Nakon jednog od sastanaka na kojima smo pretresali sve mogudnosti povedanja plada. koje sam bio kupio u Zagrebu. gdje je stara gimnazijska škvadra organizirala proslavu u Planinskoj kudi. Premda nisam bio impotentan.Nije pristao jer je iz iskustva znao da su svi njegovi prijatelji. dogmatizam sekretara ili nešto slično. koji je budio nadu da de se ipak oporaviti od udarca koji mu je nanijela majčina smrt. pa su ga s vremenom izbrisali iz evidencije. Niti je istupio demonstrativno. rekao sam direktoru Joži: — Čuj. Upitao me želim li i ja koje prženo jaje. Osmo poglavlje I. Nekad spreman da potroši čitavo prijepodne na spravljanje kompliciranog ručka. a proslava je bila zakazana za subotu. nedugo po odlasku u mirovinu — umrli. Imam dvadesetogodišnjicu mature. sada. Pa ipak. — Moram nešto uraditi sa sobom! — neprekidno je govorio. a mačka zadužena za tisak radoznalo me upitala: — Kamo se tako žurite? — Putujem. ali ništa da stvarno uradi. jer sam znao da bi majka tako htjela. Pokušavao sam ga vratiti politici. —Ja imam sljededeg mjeseca tridesetogodišnjicu. neukrotiva kurva! Oca sam zatekao kod kude kako peče jaja za ručak. ja se danas kupim ranije. svejednako je govorio: — Moram nešto uraditi sa sobom! Umjesto svega onog što smo sestra i ja mislili da bi mogao. zahtjevima za ukidanje štafete. i on je prestao dolaziti na sastanke i pladati članarinu. uz silna odgovaranja i uvjeravanja da je partiji potreban. žigošudi nepravilnosti u partijskom radu: oportunizam osnovne organizacije. Nova zakonska regulativa stavila je plade u funkciju porasta produktivnosti. imam tamo doma proslavu dvadesetogodišnjice mature. mjenjač je bio nečuvena. Oprao sam se i presvukao. — Isuse. premda pod urednim i pod neurednim grobovima leže jednako mrtvi ljudi. ili trebao uraditi sa sobom. najradije je jeo jednostavne stvari. ali je sve to držao djetinjastim. Nagovarao sam ga da se vrati ribolovu. pa je i knjige i hobi negdje zametnuo. Potom sam sjeo u "četvorku" i krenuo kudi. koju nisam bio stigao popiti ujutro. kojim sam teško pronalazio pravu brzinu. Ubrao je tri gljive. Zatim sam ga pokušavao zainteresirati za kojekakve hobije. oduvijek je zapuštene i neuredne grobove držala nekom vrstom sramote. Onda sam mu donio iz Zagreba Atlas gljiva i još nekoliko sličnih priručnika. Poput tolikih drugih koji su se zamorili. shvatili smo da folira. za čije se pripremanje ne troši više od pet minuta. i štrajkovima koji su se prestali zvati obustavama rada. on je uradio nešto sasvim trede — izišao je iz partije. jer je tvrdio da je u mladosti volio čitati. neprekidno govorio da je kurva. izgubili nadu i interes. Na brzaka sam projurio kroz novine i pročitao napreskok sve što je pisalo o tzv. pogotovo ona ratna. nervozan i prepušen. Pohvalio se da je Zvjezdanine knjige pročitao i da su mu se dopale. U Unikonzumu na Cvjetnom trgu pojeo sam sendvič i popio kavu. Zatim sam otišao do Grabarovih. Nisu ga čak ni izbacili zbog kakvog heretičnog. za što sam u jednom trenu povjerovao da de ga zabaviti. kao i mnogi drugi. ali ga to nije ni najmanje zanimalo. Nekod davno čitao sam tekst američkog psihoanalitičara u kojem se opisuje san impotentnog šofera koji mjenjačem nikako ne može pronadi odgovarajudu brzinu. ali principijelnog stava. sam i bezvoljan. Zatim mu je Zvjezdana poslala nekoliko knjiga. petnaestak kilometara od grada. civilnom društvu. što je u Jugospotu rezultiralo strašnim potresima. a onda sam iz prtljažnika uzeo cvijede. ali je za politiku. Nije izišao onako kako su to mnogi činili. Za cijelog puta gnjavio me prokleti mjenjač. Bio je petak. ali nijednu nije uspio pronadi u Atlasu. Sjurio sam se u medijalni odjel da uzmem Danas i novo Delo. To što se ipak bojao smrti držao sam dobrim znakom. nedovoljan sluh za suvremenost. civilnom služenju vojnog roka.

To nije moja interna filozofija. koji presnimava za lovu. a ne nekoliko stotina kaseta. — A i da je kod kude. Sjeti se što je rekao Slavko Grabar. iako ti nisam ništa čitao.. hajde. bivši se muževi o takvim stvarima ne obavještavaju. gospodine — rekoh servilno. — Pa niste vi za to krivi. ha. Miki je još bio na radiostanici. mojim bivšim tastom. dragi moj književnice. ali mi se ubrzo ta pretpostavka učinila nevjerojatnom. — Mislite da de nam sada krenuti po zlu? — Ne. Slavkom Grabarom.. Na svadbenom je putovanju.. — rekoh bojažljivo. događaju se stanovite promjene. — Sve si prodao? — zinuh od iznenađenja. nije! — umiri me on. U prvi mah sam pomislio da ih je nekom posudio.. ha . — A za koga se udala? — zapitah bojažljivo. Ali. Ovih je dana ovdje bilo prometno kao na stočnom sajmu. što deš. — Zašto si to uradio? — Eto. kupio je osamdeset komada. niti onih nekoliko stotina videokaseta. ne mislim! Sad de sve krenuti i idi onako kako je normalno. tako. — Dvadeset godina od mature! Šta je bilo. — Ne. umirovljenim dr.. — Zacijelo želite redi da je moja i Mikijeva generacija izgubljena . — Nemate baš najbolje mišljenje o nama — rekoh mu hladno. tako da sam ga morao čekati i zadržati se u kurtoaznom razgovoru s njegovim ocem. — Sonja nije . — To je razumljivo.. imao sam u životu toliko malo vremena da sam mislio da je mudrije to vrijeme spiskati na čitanje Dostojevskog. Neki tip iz Varaždina. — Lijepa čestitka! — nakostriješi se on. onda si svakako čuo za "izgubljenu generaciju" ? — Čuo sam. — E. idi tamo u Mikijevu sobu i pričekaj ga. — Drek! Niste vi nikakva izgubljena generacija! Vi ste.. da ostanu u familiji. Pomalo snužden. ušao sam u Mikijevu sobu i stao kao gromom ošinut.. ha. — Sve sam prodao! — začuh Mikijev glas iza leda. U sobi više nije bilo videorekordera. ha . Grabar. Suvišna ste generacija zbog toga što su vam obedavali sve. bilo je! Sad de dodi umor. ne ženim se — izjavio je odlučno. Posuđuje se po nekoliko. razočaranje i bolesti. a drugi poklonio Sonji za vjenčani dar. — Zašto to misliš? — začudi se on. — Nije baš lijepa čestitka za dvadesetogodišnjicu mature — primijetih. nego na čitanje onog što ti piše zet. Prošle se subote udala. Ali. Nemoj gubiti vrijeme sa starim penzioniranim kolerikom. i dalje misledi da me obmanjuje. iako vam nisu imali što dati. Najboljih deset komada poklonio sam Bumbi Zlaticu. ha. da se ne ženiš? On se nasmije kao da je moja pretpostavka nešto krajnje nevjerojatno. — Bogati. — Ako se baviš književnošdu. Kao da ne znate! — Lijepo. ha. ti si studirao književnost? —Jesam. Sartrea i Camusa. ne bi ti odgrizla nos. sad ste odsvirali svoje — rekao je likujudi dr. . — A videorekorderi? — Jednog sam prodao Gogi Jazbinšeku. nego biološka zakonitost. ne pokazujudi baš preveliku želju za razgovorom. misledi da bih mogao pogrešno protumačiti moju radoznalost... — Trebao si to vidjeti. jer niste imali kada ni gdje naučiti. samo jedna obična suvišna generacija. — Nije.organizirana velika proslava dvadesetogodišnjice mature. Ivančicu. ali ništa vi ne razumijete. — Što de vam lijepa čestitka! Ono što vama treba jest malo slobode i dostojanstva i mnogo rada . — I to je lijepo. Upravo se vratio i zacijelo odmah shvatio moje iznenađenje. Ostali su uzimali u manjim količinama. a normalno je da vam bude sve gore i gore. Ubrzo deš doznati. Kažu i da pišeš? — Pisao sam. Znaš.

Mogao sam o Ljubi misliti i ovo i ono. — Je li uhapšen? — Još nije. — Hodemo li se večeras vidjeti s njim? — Pa valjda! Rekao je da dođemo navečer k njemu na Šljunčarii. radilo se o svoti za koju mi se činilo da je nikad nedu posjedovati. — Ni govora! — prekinuh ga. na primjer? — Ali.. — Ljubo je u pitanju! — iznenadih se. Znaš kako se zove zadnje poglavlje? — Kako? — "Sida ili pornografija rediviva". Da . ali de SUP morati u najskorije vrijeme poduzeti neke korake. Ne poznaje ni on tebe.— Ne poznaješ ga! Nije važno. — Koliko de ljudi dodi? — prekinuh ga baš kad se najviše razmahao. — Ni jedne jedine! — redi de on sasvim odlučno.. i Margetidke koja je u Heidelbergu. u pitanju je i Ljubin dolazak. od svega je ostala samo knjiga — rekoh više za se. Strašno je ljubomoran na svoga prethodnika.. Idemo Spačekom! ... šoping u Miinchenu i Veneciji . Gotovo da ne povjeruješ. Starih. — Čuj. Zatim je pobrojao čitav jelovnik. Gotovo da nisam povjerovao. Zavrtjelo mi se u glavi. premda mi do smijeha nije bilo.. Došla bi i ona. Delon. — Osim Delona. od kokošje juhe do deserta i ponodnog "vajngulaša". Bibija koji je u bolnici. ali ni nakraj pameti nije mi bilo da bi Ljubo pronevjerio pare. isprva valjda i jest.. — Pa jest — rekoh. — Kakvo sranje? — Sjedaš se koliko je u posljednje vrijeme putovao s Irenom? Venecija. — Ili predviđeno! — primijetih jetko. Tako neka i ostane. koji je vrag zna gdje.. mogli bismo i mojom "četvorkom" ali me mjenjač strašno zeza. zamislivši se malo. Nemoj slučajno pokazati da . osim ako se danas popodne nije dogodilo nešto nepredviđeno .. a ni fergazer mi nije baš u najboljem redu. — A . ti sada više nemaš ni jedne jedine pornostvarčice. jer mi se činilo da du po tome modi najbolje procijeniti dimenzije Ljubina pada. — Zar odlaziš nekamo? Nije mi odgovorio. počeo je detaljno pričati kako de biti organizirana sutrašnja proslava. — Pa i nju du ostaviti tebi. a koliko je uzeo? — upitah ga.. Ide kao zmaj! — Mogu si misliti — nasmijah se. Miinchen. U njemu pokušavam is tražiti utjecaj side na medijsku regeneraciju pornografskih proizvoda . — Ideš sa mnom? — upita me na kraju.. — Dakle. Ispričao je sve. —Jutros sam sredio Spačeka. i pomislih da možda ima kakvu novu dramu s Irenom. pazi — posavjetuje me Miki — on misli da još nitko ne zna. Osim . — Pa. — I tako. — Pa gotovo svi — odvrati. Tuljca koji je u Australiji. skijanje u Italiji i šta ja znam gdje. sutra demo to srediti. Čini se da je stvar još interna. Pa koji je to bog bio s Ljubom? Zar samo radi toga da sačuva Irenu? Zar je na takav način htio biti nešto drugo. ali je deprimirana zbog rastave.. — Osim knjige koju sam neki dan završio. — Ima nekakvo strašno sranje u firmi. — Mislio sam da putuje od love koju mu je ostavio otac. naravno. — Zašto? — začudih se. koliko košta tjedan dana skijanja u Italiji. ali poslije mora da je posezao u društvenu blagajnu. skoro sam zaboravio . Sada sam se ja nasmijao... snužden zbog okolnosti propasti Ljube Brabeca. a još jučer si mogao otvoriti pravi pornografski muzej. Pa znaš valjda koliko mora koštati ona Irenina bunda. — Nema veze. avionska karta za Pariz.. Umjesto toga. čak i u onim detaljima koji me uopde nisu zanimali. — Izgleda oko šesto milijuna. — I!? — Izgleda da je to radio uz pomod društvene love.

a onda nastavi: — Zbog toga du ja sutra na lokalnom radiju razgovarati s tobom. Dat deš mi polsatni intervju. — Da. Čim smo izišli iz grada počelo je sijevati i grmjeti. ti znaš kakav je moj status na radiju. — Znači. trubedi jatu gusaka koje su izjurile na cestu. U devet je nestalo struje. — E. — Ma ne. Znaju da smo najbolji prijatelji. od emisije nede biti ništa. a u pauzama demo puštati glazbu po tvom izboru. — Otpada! — rekoh odlučno. o tome demo sutra pred mikrofonima — prekine me on. bit de to poen više za one koji me žele najuriti. Stanislave. Pogledah ga upitno. zašto me gnjaviš? — rekoh umolnim glasom. stari. Ništa nisam rekao jer je to bilo sasvim suvišno. a ispod toga nonparelom pisalo nešto o mojim navodnim literarnim uspjesima kojima sam proslavio naš grad. Pitat du te slažeš li se s izjavom da je pisanje sudbina? — Miki. — Pogledaj radioprogram! Otvorio sam novine i na posljednjoj stranici pročitao program za tekudi tjedan. jer de im žene naledi na radio slušajudi što ti i ja mislimo o literaturi. okrene ključid i upali motor. Znao je da sam poražen i da me uspio navudi na tanak led. pa nisu smjeli ni pomisliti da deš ti odbiti. Po tko zna koji put u životu! — Bit de to strašan show! Vidjet deš! — Mogu si misliti! — primijetih ironično. kao da se toga trena sjetio: — Stari. Kiša je nešto jenjala. pravo vrijeme za oluju. — To su samo vaša književnička preseravanja! Pisanje je sudbina. Ja du pojesti govna. a kiša je padala sve jače i jače. sad kad su dozvolili i najavili intervju. — Sutra de muževi ostati bez ručka. — Traži neku drugu uslugu. — Imam u pripremi nekoliko novih radijskih štosova koji de oduševiti kompletno slušateljstvo! II. Ispast du pred njima najobičnija budala. — Ma daj! — odmahne on rukom. — Baš zgodno. tako da smo u nekoliko navrata morali skrenuti s ceste i pričekati da se nevrijeme stiša. Slabašni Spačekovi brisači jedva su uspijevali pobrisati svu onu vodu. — To je točno — rekoh pomalo nervozno — jer sam i jedini! On se nasmije toj priglupoj šali. — Ti mene gnjaviš! Tjedan ih dana molim i. Dobro. ti odbijaš.Krenuli smo oko pet. Možemo ofarbati tvoju sobu ili ispiliti četiri kubika drva. Onda mi bez riječi pruži najnoviji broj lokalnih novina. — Zašto? — Zato što sam ti rekao da više ne pišem. ispričati se slušaocima i pustiti im pola sata starih hitova Žarka Dančua i Daliborke Stojšid. prikladnija za razgovor aveti i vampira nego za daskanje sutrašnjih slavljenika. Čisto sranje! — Stavili ste to u program a da me niste ni pitali — rekoh nezadovoljno. a on nastavi: — Svjestan si valjda da si najvedi suvremeni pisac kojeg je naš grad dao. ali smo mijenjajudi gumu ipak pokisli do kože. Bilo je oblačno i u zraku se osjedala vlaga. Ne dobijem li taj intervju. Kao u nekom horor . uradit deš tako — rekoh — i dovijeka deš u meni gledati čovjeka koji je zvijerima s radija pomogao da dekapitiraju Mikija Grabara. — Rekao sam im da si ved pristao. Večer na Šljunčari bila je strašna. sutra prije podne napravit deš mi jednu veliku uslugu. Kad smo se vratili u kola. A takvih nije malo. ali intervju ne dolazi u obzir. on reče. pristaješ? — reče on.. a nakon toga se kiša prolila po nama kao iz kabla. ne možeš tek tako redi: "Od danas više ne pišem!" — To da je pisanje sudbina najobičnija je usrana fraza bez trunka smisla . Desetak kilometara pred Sljunčarom pukla nam je guma. Za subotu u deset bila je najavljena emisija "Naš gost". ta njegova nagovaračka mod kojom me prisiljava na nešto što uistinu mrzim. nemaš pojma što spremam! — veselio se on mom prešutnom pristanku.. koje su izlazile jednom tjedno i čitale se uglavnom radi crne kronike i čitulja. U redu? Išla mi je na živce ta njegova retorika.

koji je imao valjanih razloga da bude zamišljen. hodemo li krenuti da vidimo da li mala spava? Otišli su i ja sam odahnuo. mogli bismo odmah krenuti .. prozore su svaki čas osvjetljavali bljeskovi munje. iako sam znao da je primjedba sasvim netaktična. inače čovjek od sto trideset kila. a ne on — reče Ljubo poluglasno. nemojte o tome večeras — umolnim de glasom Ljubo. bolesna! — lupi Ljubo rukom po stolu. a razrednica mu je odgovorila: "Ne vjerujem. sasvim loše osjedala. o tome hode li ga Irena konačno ostaviti. Brambor se sam ponudio da ode po tu jebenu vešmašinu. — Ljubo. ha. To je možda bilo klinački primitivno. — Pa kudi. ukoliko ne . dušo. Ubrzo du postati sasvim slavan. rekao razrednici: "Sjedate se. stisnuti pod kišobranom. Meko i slabo svjetlo uklonilo je bore s lica Ljube Brabeca. u tom sam tipu neprekidno gledao tek uzurpatora Bamborove žene. osvijetljeni žmirkavim plamičcima dviju svijeda. ali je Ljubo šutio. Žiži. Ako nede. ti si kriv što nam taj gnjavator tu zanovijeta svake subote — rekao sam. neprekidno razmišljajudi o tome koje su ga to sulude namjere natjerale na rasprodaju pornografske zbirke. koji razgovor. ne bi bilo čudo da i sada razmišlja o nečem dugom.. Jedini koji je pokušavao spasiti atmosferu ovog sastanka bio je Arletin pratilac. Nalakden na koljena. zacijelo bi rekao da je vani atmosfera "Tupelo Bluesa". koji nas je pokušavao zabaviti blesavim zgodama s neke od svojih godišnjica mature: — Sjedam se — obično je tako započinjao prepričavati zgodu — kako je na dvadesetpetogodišnjici neki Žiži.. Feješevim zgodama smijala se samo Arleta. ha.. — Dečki.. ustadoh i priđoh vratima. gledao sam u treperavo lice Mikija Grabara kroz deformirajudu optiku pivske čaše. gacaju razmekšanom obalom prema Feješevoj vikendici. U toj neugodnoj tmini... nije te večeri bilo u vikendici. Nismo imali prava da i dalje navaljujemo. ali je poslije i ona umuknula. — Šta ona ima tebe držati krivcem . Prišao sam prozoru i promatrao ih kako u gumenim čizmama.. vjerojatno zadovoljna što je mrak sakrio sve one njene suvišne kilograme kojima de sutra šokirati stare školske drugove. i što u meni gleda . — Što je zapravo s Irenom? — nastavi Miki. mora da smo podsjedali na sudionike spiritističke seanse. ja sam onaj mali iz prve klupe do prozora". — A što dete kod kude? Zar vam ovdje nije dobro? Zar želite da vas mamica pokriva dok spavate? — Nemam ja više mamice! — odrezah prilično ljutito. da si ti i kao dojenče mogao stati u tu klupu!" Zgodno.. — Glava mi je puna dugih problema. koji je pamte kao razrednu ljepoticu.filmu. — Nemojte kvariti večer! — Krasna večer! — rekoh ironično... Na koncu je i on shvatio da te pričice nisu nikom smiješne. — Pa rekao sam ti da je bolesna! — Bolesna? — Da.. Tamo imaju telefon pa ved sigurno znaju hode li nodas biti struje. — Kamo? — prekine me Ljubo. — Šta. pa je odustao i rekao: — Eto. — Ma doznat dete ved. a grmljavina se prosipala iznad naših glava. — Ma neka ide u . — Ostavite to! — odmahne Ljubo rukom. Napolju je bio smak svijeta. Miki je bio zamišljen kao i ja. Nakon što iseciramo Irenu. ha . Arleta je šutjela u mračnom kutu sobe. .... — Kakvih problema? — upita ga Miki i pogleda me značajno preko titrava plamena. Da je Brambor živ. A da i nije. — Kako bi bilo da netko ode do motela. tako mu je to! Arleta. ali nisam si mogao pomodi. — Znaš da nisam mogao podnijeti što me zamrzila. profesor Feješ. u ovoj olujnoj nodi njegova sudbina izgledala je najmutnija — tko zna što de mu donijeti jutro? Pa ipak. pijuckao je pivo i palio cigarete prinosedi licu poludogorjelu voštanicu. Irene. opet ti ne bi bio kriv . kako bi bilo da pričamo o mom pokojnom starom? Bi li vam se to dopalo? Bi li? — Znate šta! — rekoh. ukoliko ne . — Htio sam da dođe Arleta. — Dečki.. — promrsi Miki. koja se. prema Ljubinoj tvrdnji. Začuh korake iza leda i osjetih Ljubinu ruku na ramenu.

Nagnut nad zadnji kraj automobila. Tada je Ljubo. — Ti si lud! Znaš da te traže — rekoh mu nešto kasnije kad smo se presvukli i ogrijali uz ped. — Zar nedete izljubiti prijatelja koga tolike godine niste vidjeli? Što smo mogli. pomislih. hodete da se ispovjedim kako biste mi pomogli — poče on uzrujano. Kabanica mi je štitila glavu i leda. Prišao sam prozoru i pri svjetlu munje spazio žuti golf. — Kako si uopde prešao granicu? — čudio se Miki. Valjda nije . čvrsto odlučivši da du se pred njima držati dostojanstveno poput engleskih džentlmena. Ne znam kako bi tekao naš dalji razgovor da se u blizini vikendice nije razleglo glasno turiranje automobila koji je zaglibio u blato. vozač je izašao iz automobila i ostao nepomično stajati.. Ali u toj konfuziji i jest stvar. — Otkuda da počnem? Zajebao sam si čitav život! Koji biste sad komad htjeli secirati. dakle. — Dečki. vozač je nekoliko puta zatrubio. par koraka ispred nas. izvukao nešto iz džepa i progutao. Ali. valjda začuđen strančevim ponašanjem. ne znači da de i nadi — nasmije se on. morao naložiti. u jednom sam trenu spazio oznaku rent-a-cara. čak i Ljubo Brabec. blata i šljunka. koju je Ljubo. A sve to zbog idiota u golfu! Vidjevši nas kako dolazimo. — Pa stari je rekao da su na bračnom putovanju. Pohitali smo natrag pod krov. Ljubo je išao prvi. suludo zapravo. nesmotreno sam stao u jarak pun vode.. — Pa ima različitih putova. čak i prilično dobre volje. Šutiš i kunjaš. Navukli smo ih i izišli van. tako da su mi se cipele naprosto topile. — Jebi ga! Žuti golf ima Sonjin muž. — Dobro. — Šta je? — upita me Miki preko mog ramena. — Hajde. Tamo. — Ne može iz blata. stari — reče. — Nodas sam malo konfuzan. zaglibio u blato ispred parkirališta pa nije mogao ni naprijed ni natrag. Da stvar bude gora. pomislih. kako struja nije dolazila. moramo mu pomodi! — reče Ljubo. razglabati. — Tko traži. Vozač je pritisnuo gas. a možda bismo ti Miki i ja mogli pomodi — rekoh i okrenuh se njemu. nerazumno. — Znači da imaju tvoje ime? — Nemaju! Postoje različiti pasoši! Taj čovjek imao je za svaki problem spretan delonovski odgovor. Kompliciranijih ali sigurnijih. . Pao mi je kamen sa srca. pa otvori škrinju u kojoj je držao svu silu jeftinih kabanica od prozirne plastike. Stali smo sva trojica iza automobila i počeli ga gurati. ali smo na tren zastali kako bismo vozaču dali priliku da nam zahvali. To nešto mogao je biti samo jak sedativ.— Oprosti. spadao je u ljude kojima su uzrujanost i rječitost obrnuto proporcionalne veličine. ali su mi nogavice začas bile mokre. analizirati? I čime biste mi pomogli? Drugarskim savjetom? Govorio je sve glasnije i sve zbrkanije. III. U ovoj zeznutoj nodi samo nam još nedostaju Sonja i njen muž. u mraku i kiši. ali nakon dvije-tri minute automobil je poskočio i izvukao se na ravan dio parkirališta. — Nema veze. pred nama je stajao Čedo Kralj zvani Delon. iznenada je zašutio. ne kenjajte! — presiječe on naše plašljive primjedbe. podigao baterijsku svjetiljku i uperio mu snop svjetla u lice. — Mogli bi se iznenada i vratiti. — Žuti golf— objasnih mu. nedu morati uljudno konverzirati sa Sonjom i onim njenim. onako kako sam to vidio u filmovima Davida Leana. sišavši sa ceste. Ni riječi nije rekao. kako je i sam znao da de napad nervoze oduzeti smislenost njegovim rečenicama. Premda mi je njegov povratak djelovao rizično. on je bio potpuno miran. a zadnji kotači zasuli su nam nogavice jakim mlazom vode. Pri slabom svjetlu odmah sam utvrdio da se u kolima nalazi samo jedan čovjek. večeras. osvjetljavajudi nam put velikom kamperskom baterijom. Mlazom svjetla izdvojen iz olujne nodi. — Uzeo si rent-a-car — primijetili. izljubili smo ga. koji je.

Osim . ovo si savršeno uredio — reče mu Delon... a on. Zacijelo sutra nede ni dodi na proslavu. neka sami riješe ono što ih muči — radi toga su i otišli tamo prijeko. Beču. Zato sam i došao. ali je ta primjedba imala više kurtoazni karakter. a oni sada moraju razgovarati u četiri oka! — Ljubo. pleše i zeza. — Čuo si. nego radi Irene. a Ljubo se vukao kao da ide na stratište. Prešao sam talijansku granicu na svoj način i sutra du bit nekoliko sati s vama. — Tako. Miki i ja ostadosmo u polumraku. — Na proslavi se pije. — Možda bismo mi mogli utjecati na Delona i redi mu u kakvoj je situaciji Ljubo — šapnuo je Miki. — Šalim se — umiri ga Delon. jednako odsutan. — Došao sam ilegalno. Dogovoreno? — I stvarno nitko ne zna . vodedi ga u stražnju sobu. tako — promrmlja Ljubo. — doda Miki.. žaledi Ljubu. a opet je imalo i svoje naličje.. ..— Dečki. — S njima se jednom godišnje nađem u inozemstvu. — Možda bismo mogli utjecati na njega? . Nakon proslave otkucat de me bar desetorica. Ako ode u zatvor. — Stari. smjesta zaboravite! Mislim da bi to bio podatak kojemu bi se milicija veselila i koji bi mogao nauditi mojim roditeljima. Zanesen tišinom. osim ako me tko od vas ne prijavi ved sutra ujutro. u jednom mi se trenu učini da je sve to bio samo kratak san i da je Delon još uvijek tamo negdje daleko iza granice. ali osim para možda ništa drugo nema. — Mi da te prijavimo! — uvrijeđeno de Miki.. obično se lako izvode. Dugo su ostali u onoj sobi. Ljubo — nastavi Delon — večeras sam razgovarao s Irenom. zdravlje i brak. ako nemaš ništa protiv. Bilo je jasno da želi razgovarati s Ljubom nasamo. — Sutra je proslava — prekine me Delon. Tako neka i ostane! — Nitko ne zna! Čak ni tvoji starci? — upitah ga. a ne otkucava.Sutra de na proslavi biti tridesetoro ljudi.. — Osim vas trojice zna jedino Irena. mrakom i svjetlucanjem voštanica. uvijek u drugom mjestu. prišavši mi sasvim blizu — onda Ljubi ne preostaje drugo nego da skoči pod vlak. pazite. Tolike smo godine prijatelji. — To je normalno — reče Ljubo glasom koji kao da je pripadao nekom drugom. vi se nedete ljutiti? — okrene se nama. Pogledao sam Mikija i nemodno slegao ramenima. ovako — nakon toga de on. misledi valjda na vikendicu. Šutio sam. u drugu sobu. U Trstu. Nakon toga du otidi i istim se putem vratiti u Italiju. Kako se ne bojiš da de te netko otkucati i . "Piše Ireni da de dodi po nju i odvesti je u inozemstvo". Kako je njemu bilo bez Irene sve ove godine! Znali smo da Delon ima pare. ali tada du ved biti daleko. osim vas trojice.. Ljubo je dokraja upropastio svoju karijeru. možda činimo nepravdu Delonu. što de mu tamo Irena i Jarmila? A opet.. kao da Irenin muž nije prisutan. — Stvari koje vam se čine najopasnijima. pazi — upozorih ga . Delon je koračao lako poput mladida. Ovdje sam sasvim inkognito. radi proslave. jer je bio takav mrak da se nije uopde moglo razabrati kako je to Ljubo uredio svoj jezerski azil. Prošao sam svašta i vjerujte mi da iz iskustva znam da je tako. Unatoč slabom svjetlu. s tobom bih malo porazgovarao — okrene se Delon Ljubi. a mora da su razgovarali sasvim tiho.. Padovi. o čemu mi je pričao Miki. svaki sa svojim mislima. nisam znao ništa pametno redi. — Ne znaju! — odlučno de on. Bio sam večeras s njom — reče sasvim mirno. Sve je to bilo točno. — Ali. Bilo mi je logično da se prvo javi starcima. nitko ne zna da sam došao. jer ništa nismo čuli. otpovrne: — I to je normalno. — Ako mu Delon odvede Irenu i malu — reče Miki. i to kao da sam viknuo u bunar. Vrata stražnje sobe zatvoriše se za njima. — Dečki. sjetih se Ljubinih riječi i shvatih da Delon nije došao radi dvadesetogodišnjice mature. Mnogi od njih znaju da si tražena zvjerka. Osjedao sam zbrku u glavi i odbijao misliti na njih dvojicu. primijetio sam grč na Ljubinom licu. Ali.

da su stvari nepromjenljive? — Mislim da su sve stvari nepromjenljive . — Imam trideset devet godina i čini mi se da u ova četiri desetljeda nisam uspio bitno utjecati ni na jednu jedinu jebenu stvar u životu. uspjeli tek ispratiti žuti odbljesak Delonova auta. pa sam smjesta otvorio vrata. Ništa se nije vidjelo. spazio sam deset velikih. u petnaest do deset. Ljubo je sjedio bez riječi u fotelji. tako da smo. — Nije baš svježa vijest. ali baš kad sam htio izidi. Radi se o meni. Ljubo je upalio cigaretu. — Primi moju sudut — rekoh bez imalo pijeteta. Tu bi moglo dodi do promjena . upitao: — Zar si mu prodao Irenu? IV. sasvim blijed i vjerojatno uznemiren onim što se zbilo. prišao vratima i prislonio uho na njih. i ti misliš da je došao radi nje? — A radi čega bi drugog! — promrsih ljutito. — Gdje je Delon? — povikne Miki. na stolidu. Miki je zaustavio Spačeka ispred radiostanice. dakle. — To je najneobičniji čovjek koga sam ikad upoznao — izustio je Ljubo rečenicu koja de mi još dugo odjekivati u ušima. začuli smo startanje automobila. Konačno.. — Slušaj. sve osim tvog sutrašnjeg intervjua. a ipak su to bile tlapnje. — Ne zajebavaj! — reče on tako ljutito da sam požalio što sam ponovo načeo tu temu. — Nije važna teta! Važan sam ja. a onda sam. Šutjeli smo časak-dva. — Nije valjda došao da se sutra izljubi s profesorima i najede vajngulaša u Planinarskoj kudi! — Pa sigurno — u pola glasa de on. Kad smo prilazili prozoru. Miki — odvratih mu jednako tiho.Bio je u pravu. znao sam da mu se fudka za tetu koju nikad u životu nije ni vidio. — Htio sam ti redi da je ona moja tetka u Kaliforniji konačno odapela.. a Ljubo mu pokaže prstom na otvoreni prozor. S druge strane začuo sam nešto kao tresak prozorskog okna. Vratili smo se u sobu i nastavili potiho razgovarati. Kako sada mogu očekivati da du utjecati na čovjeka koji se izložio riziku hapšenja radi žene koju voli? — Dakle. zaustavi me: — Čekaj. — Kakve stvari? Pa rekao si da se o intervjuu nedemo dogovarati. gledajudi na drugu obalu. nego da demo pustiti da se stvari odvijaju sasvim spontano. našto me on upozori da govorim tiše. sasvim novih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. Prozorska okna bila su otvorena i lagan se povjetarac igrao zavjesom od ornamentima ukrašenog seljačkog platna. — Kad je umrla? — Prije više od mjesec dana.. koji je nestao u mračnom drvoredu središnje jezerske aleje. — Ne radi se o intervjuu. — Daj da odgulimo tu bedastodu pa deš mi pričati o sebi. Sutradan. U taj čas iznenada je došla struja i soba u kojoj su Ljubo i Delon tako dugo razgovarali bolno je bljesnula pred našim nepriviknutim očima. stavio noge na stolid s parama i blaženo me pogledao. jer nam se učinilo da je prasak dopro odande. red je da ti kažem neke stvari. a onda nam je istodobno pala na pamet ista misao.. nagnuvši se van. — Misliš. . Ustao sam. iako je to moralo zvučati strašno blesavo. U tihom razgovoru prekine nas grom koji je opalio negdje sasvim blizu. — Što rade tako dugo? — upitah sa zebnjom u glasu. Nisi više u koroti? — Budalo! — unese mi se u lice. onom istom na kojem smo gdjekad do kasno u nod igrali preferans. — Mora da su ved sat vremena u sobi — reče Miki. Rozalija Grabar ostavila je nasljedstvo i ja odlazim u Ameriku. ne budi patetičan — rekoh i ponovo uhvatih za kvaku. Otvorili smo vrata i izišli pod trijem. Kad sam se okrenuo. — Miki. činilo mi se.

— A može li pisac uopde biti konstruktivan — prekine me on. odakle me Miki. — Brambor je mrtav. a ja .. Znao sam da ni njemu nije lako. Ved imam vizu i avionsku kartu.. — Djeluje tako .. ne vjerujudi vlastitim ušima. Sad mi je bilo jasno zbog čega je rasprodao videorekordere i sve kasete. Ljubo de u gajbu. kad zasvijetli crveno. ali svi se slažu da ga ja preuzmem i nas tavim tamo preko bare. Govorio je brzo i djelovao nekako pribrano i snalažljivo. — U romanu Samoupravljanje u osnivanju. progutavši knedlu.. kako ti izdržavaš ovu svijetlu bududnost i djeluje li ona na tvoje stvaralaštvo? Pogledao sam ga tupo.. — Stvarno? — rekoh. Kužiš? — Čekaj. Miki je primaknuo glavu mikrofonu i upitao glazbenog urednika: — Kištra. — A jesi li se ikad pozabavio najvrudom suvremenom tematikom? Štrajkovima. Zajebancija s kojom je krenuo bila je znatno iznad razine dopuštenog na malim provincijskim stanicama.. koji govori upravo o našoj generaciji osuđenoj na gnjavatorsko prepričavanje "slavnih dana". starcima nije ni do love ni do Kalifornije.. bio je sklon tim stvarima. — Ovo ide u živo? — upitah ga. Delon u ilegali. — Zar ne bi bilo pametnije da unovčite to nasljedstvo? — Možda i bi . kojim smo se uspinjali do studija. hmkati i prdjeti . Stanislave. Salopek nas je u čudu pogledao. jedino sam ja jebena stranka kojoj bi ta vrsta promjene klime mogla koristiti. onda smo u programu. a Miki mi dade znak da stavim slušalice na uši. ne upoznavši me ni s kim.. — Pa.. — Idemo u taj tvoj studio da budemo što prije gotovi. na primjer? — Jesam — rekoh.. da sam ved prestao pisati. Kroz veliko staklo vidio sam glazbenog urednika Kištru i tonskog tehničara Salopeka. I nemoj se nakašljavati. Kapiraš? — Kapiram — rekoh prilično rezignirano. — Stvarno! — otpovrne on. Na stubištu. A onda se u pretapanju začuo Mikijev glas koji je pod sjedao na nonšalantno zafrkavanje zapadnih diskdžokeja: — U sezoni recesije. — Nemaju pojma. iznenada ga upitah: — Ovi tvoji na radiju znaju da odlaziš? — Pst! Šuti! — unese mi se u lice.. Ovo danas moja je posljednja emisija i zato mora biti nešto "reallv. Brucea Springsteena i Loua Reeda? — Loua Reeda nemamo! — čuo sam Kištrin glas. jesi li spremio za današnjeg gosta Toma Waitsa. Tamo preko bare zacijelo je pretpostavljao da de voditi život u kojem de pornografija biti sasvim izlišna. a Kištra je brzo izišao van. pardon . inflacije. Reci. dovodim vam u studio najvedeg lokalnog pisca koji de vas pokušati odvudi od gorke stvarnosti barem na tridesetak minuta. really special". — Ide špica! — začusmo Kištrin bariton. Miki — rekoh sa zebnjom u glasu. — Može mjesto toga nova ploča Boya Georgea? — Jebo te Boy George! — otpovrne Miki. djeluje — rekoh neodlučno i još uvijek iznenađeno. Zar sam dočekao dvadesetu godinu od mature da bih shvatio kako se sve raspalo? U jednom trenu učini mi se da ipak fulira. — Kada? — Za koji dan. šmrcati. što je vlast . Slušalice su ved bile pune Springsteenova songa "Glory Days". ugurao u kabinu i posjeo na stolac ispred mikrofona. kako ova kriza djeluje na tvoje stvaralaštvo? — Pa.. premda je crvena lampica pokazivala da smo u eteru.. u vremenu koje ne poznaje magnetofon. ova emisija ide uživo! Zamisli da si u pretpovijesti radija. kosovskih igara. štrajkova. pljuvati. — Da. pizda im materina! Ušli smo u studio. Sonja se udala. s kim du ostati ja? Šutio je.. dragi pišde.Skinuo sam ruku s vrata i pogledao ga. a onda se okrene meni: — Pazi. rezignacije i drugih nepovoljnih trendova. vidjelo se da je u studiju u svom elementu. što je kritika rekla? — Kritika je rekla da sam u svojoj društvenoj kritici bio konstruktivan . Dakle. ostavivši za sobom otvorena vrata. što u razgovorima ovakve vrste nije baš običaj — a da ne bude režimski pisac? .

A o novim štrajkovima u komuni obavijestit demo vas u heksametru. Trkulja je zgrabio mikrofon i izderao se: — Grabaru. ali meni onda ipak nešto padne na pamet: — Dobro je kad na te stvari naletiš odjednom kao u pjesmi Toma Waitsa. Ako si prestao pisati. koje nisam pročitao ni u jednom intervjuu . — Druže Ivančicu. — Hajde. Odlučih se i sam zezati: kakvih obaveza imam spram ove trule stanice koja se bavi problemima otkupa žita.K. zamolimo našeg dragog glazbenog urednika Kištru da nam pusti još jednog Brucea Springsteena. Fudkalo mi se što ona crvena lampica sja kao da me opominje da budem ekspeditivniji. . Mislio sam ovako: on odlazi. Zar misliš da se radedi ovaj svoj posao ne osjedam blesavo? Ali. — Pa i nisam .. zalupivši za sobom vratima. od ove radiofonijske diverzije. Razmišljao sam smješkajudi se. a onda odvrati Trkulji: — O. Eto. Naši davni seksu alni mentori zacijelo bi rekli da nema na svijetu dvije gore stvari od toga. Ovo posljednje rekao je tako da sam samo ja mogao čuti. vaše vrijeme istječe. šefe. na vratima susjedne prostorije pojavio se uzbuđeni Kištra s drugom Trkuljom. — Koja je tvoja omiljena kokaina poza? Trkulja nas pogleda i popije čašu vode. nisi se valjda prestao baviti i koitalnim pozama? Došlo mi je da mu kažem koju sam koitalnu pozu najradije upražnjavao s njegovom sestrom. Prije no što je pjesma završila. — I nekonvencionalan. Onda bocom toplog piva razbiješ glavu hladnoj ženi. nemodno sam šutio. — Vrlo dobar odgovor! — zadovoljno de Miki. ali sam se bojao da bih mu takvom upadicom pokvario raspoloženje i ritam. sutra demo imati emisiju o otkupu stoke u desetercu s rimama. nego njegova emisija.. ali to je u skladu s opdim trendovima.Shvatio sam da ovaj intervju nije zapravo moja. amaterskim literarnim sekcijama i željama slušalaca? — Pa i ne može! Kada mi ne bi bila mrska citiranja. — To je sveto pravo svih nas. pa iziđe van. ali danas mi se čini da sam imao puno pravo da se tako osjedam. prelazimo s politike . really special". tema je ionako herojska. Tebi je poznato da ova renomirana radiostanica nadasve cijeni originalnost i nekonvencionalnost. jer ima ih mnogo kojima vrijeme istječe! — reče mi kao na kvizu. Dok su mi se u sluhu kovitlali savršeni zvuči saksofona u Waitsovoj baladi "Warm Beer and Cold Women". Dok je crvena lampica svijetlila. koja je podsjedala na zavijanje i cvilež pasa.. inače ti je ovo zadnja emisija! — Pa to mi je ionako zadnja emisija — prišapne mi Miki. Bi li mi ti zamjerio da sam se tako osjedao? — Ne bih! — hitro de on. ali možeš li mi redi kako se izlazi na kraj s hladnim ženama? Stvarno me zbunio. Dakle. priznadoh da se zbog njegova pitanja osjedam strahovito blesavo. A u predahu. naš gost pokušava riječi "opozicija" pridati pozitivne konotacije! Dok se oporavljamo od ove svetogrdne izjave... koji je počeo okretati potenciometre i pritiskati neke gumbe.. na seks . Znam kako se izlazi na kraj s toplim pivom.. — Oho. tova junadi. ovo mu je posljednja emisija i red je da mu pomognem. Umjesto toga. — A to je? — upitah ga radoznalo. poslušajmo jednu stvar Toma Waitsa. pišde — požurivao me Miki. rekao bih da je pisac uvijek po naravi svoje pozicije zapravo opozicija. Zatim su stišali predugačku Waitsovu baladu i Miki je ponovo hitro uletio s pitanjem: — Evo. maloprije si decidirano rekao da to više nisi.. — A da li si se osjedao blesavo dok si bio pisac? Mislim. da sam samo instrument s pomodu kojeg bi on trebao napraviti nešto "reallv. tvoj omiljeni pjevač Tom Waits upravo je otpjevao baladu o toplom pivu i hladnim ženama. ostavimo to i prijeđimo na ozbiljnija pitanja. — U tim se stvarima ne moraš bojati epigona.. pročitao sam na stotine intervjua s piscima i odlučio sam ti postaviti jedno originalno pitanje. ne provociraj i ne kenjaj po politici. Vidio sam kroz staklo kako se Trkulja hvata za glavu i suflira nešto Salopeku.

Dok su još zvuči "oproštajne pjesme" treštali studijem. odnekud se stvorio onaj antipatični Trkulja. Kištra! Ti si došao naknadno i nisi ništa vidio. Čitava stvar prošla bi kao sasvim zgodna i otkačena emisija na Radiju 101. što dakako nije išlo u program. pa mu se obrati: — Slušaj. skinuli smo slušalice. otpuhujudi dim zaslužene cigarete. čini mi se. Inače. Izišli smo van. Miki je postavio ozbiljno pitanje koje je bio obedao slušaocima: — Pobornici vizualnih medija ved podugo navješduju smrt književnosti. u čitavom intervjuu nema ni jedne jedine krivične radnje. ali je za jezuitsku čistodu provincijske radiofonije bila prvorazredni skandal. Gledao je u Mikija kao da ne vjeruje u ono što se zbilo. Cigani sa vama". kad je sat iznad velikog staklenog okna pokazivao da je deset i dvadeset osam.— Što god želite. Misliš li ti da de književnost stvarno unakaziti. to mi se u jednom času učinilo kao zgodna retorička pljuska. i pustio nam Boya Georgea. — To je stvarno bilo "reallv. meni padne na pamet sasvim blesavo pitanje: — Miki. Da nisam znao da odlazi u Ameriku. Razgovarali smo dalje još o nekim drugim. šaljudi ih pritom u onu stvar. Miki pogleda gore prema Kištri. stari? Silazio sam za njim. koji kao da se pitao što to drug Trkulja radi na podu. Negdje na kraju. — Mogu se jebat! — reče on mirno. — Šta je bilo? — upita Kištra. ali kad se našao pri dnu stepenica. disciplinsku komisiju i slične stvari. uglavnom bezveznim temama. I književnost i vizualne medije. — Ovo ti je zbog moje gospođe mame koja je nosila nerc i čitala Rilkea dok si ti tabanao po kamenjaru! Gore. ali pažljivom slušaocu nije moglo promaknuti. Kapiraš. To "pritom u onu stvar" bilo je izrečeno sasvim tiho. zapalili cigarete i napustili prostoriju. momci! — viknuo je Kištra. to jest egzogene. Je l'te. a moram priznati da ni ja nisam bio ništa manje iznenađen. zatudi i dekapitirati vizualni mediji. ili de to ved mnogo ranije učiniti situacija u izdavaštvu? — Ova situacija. namijenjene našem vrlom radiju. koje je Miki garnirao dobrom dozom provokacija. zacijelo bih se bio zabrinuo za Mikije-vu bududnost. mama ti je zbilja čitala Rilkea? — Jes' kurac! — otpovrne on. evo i jedne endogene. Ali onako objektivno. jednako strogo kao što je malo prije pogledao Trkulju. reallv special" — rekoh mu dok smo silazili niza stube — ali mislim da de mnogi iskočiti iz kože. uglednog pisca Stanislava Ivančica. pa recite drugu Kištri što se dogodilo. U slučaju da se drzneš. . — Ja du se lično pobrinuti da odgovaraš i na višim instancama! Još se nije bio ni zaustavio. a dok smo prilazili Spačeku. a Mikijeva ga šaka pogodi posred lica. vi ste bili tu. pa si u tom smislu kao eventualni svjedok agresivne radnje apsolutno neupotrebljiv. Pozdravljam sve one koji su mi godinama bacali klipove pod noge i opraštam se s njima uz pjesmu "Jase opraštam. mogla bi zatudi i jedne i druge. — Udario me tako da sam pao — otpovrne Trkulja. nosioca nekoliko društvenih priznanja. na vratima studija. — Objektivno uzevši — rekoh premišljajudi — drug Trkulja se okliznuo o bananu ili neko drugo južno vode. — Slušaj. pokaza se zaprepaštena faca glazbenog urednika Kištre. Nakon no vog tonskog reza. Miki kaubojski zanjišti u mikrofon i reče ovako: — A da cijenjeno slušateljstvo ne bi pomislilo da su vrijedne i značajne poruke ovog razgovora okrenute samo prema van. — Ali. i ja imam svog svjedoka. — Sve to sranje dostatno je tek za interno gonjenje. pička ti materina! — vikao je da se orilo. koji je bio izvan sebe od bijesa: — Suspendiran si. a ovako — dobro sam se zabavljao. druže Ivančicu. Trkulja! — reče mu Miki glasom ljutita učitelja koji se obrada neodgojenom učeniku. tako da je pao kao pokošen na daščani pod premazan tamnim i smrdljivim laštilom.

a sada inženjer u firmi pod prinudnom upravom. jer smo. Maloprije. svi žarko željeli da vidimo jedni druge. prvih ljubavnih uspjeha. jer je otac rekao da de za ručak ispedi patku. ne slutedi kakva nas razočaranja. Hode li to biti ponovljeno? — Pa valjda hode. Ispod zarđale ratkape Miki izvuče podeblju teku. dogovorivši se da demo se vidjeti na proslavi. bogati. Dvadeset godina stariji ljudi često izgledaju poput dvadeset godina starijih automobila. gotovo sam bio zaboravio da nam je to jedan od posljednjih zajedničkih provoda. . Poslovođa Joco trebao je čitavu večeru voditi po protokolu koji su sastavili Miki Grabar i Glavonja. pa je kao takva predstavljala sasvim prikladan ambijent za dvadesetogodišnjicu mature. Bili su znatno ispod razine našeg ondašnjeg školskog benda. — Nisam mislio to — pogleda me otac preko pačjeg hrpta. izvorne festivalske bitove iz šezdesetih i megahitove tipa "Are You Lonesome Tonight". Oprostili smo se. V. otac se sjeti da me upita: — Je li. kuplung sajli i kojekakvih žica. kojekakvih nesmotrenih tučnjava. Planinarska kuda u kojoj je sve upriličeno. pa izvuče kartonsku kutiju cipela Borovo. Alaj de se razveseliti rodbina! — Zezaš se — rekoh. Na naslovnoj strani debelim flomasterom bijaše ispisan. vječne mušterije ovog ambijenta. što nije nimalo lijepa slika. što je to bilo s tim vašim intervjuom? Na kon deset minuta obavijestili su slušaoce o padu napona u studiju. "Adios Amigo". pokriveni kariranim birtaškim stolnjacima i ukrašeni starim tanjurima i limenim priborom za jelo. pa su idudih dvadesetak minuta emitirali laku glazbu s prošlogodišnjeg festivala u Splitu. praznih boca od ulja i destilirane vode. — Mislio sam na intervju. Glazba koju je angažirao Miki Grabar svojim se repertoarom sasvim dobro uklopila u duh vremena koje smo željeli evocirati.Kad smo prišli kolima. godine. Miki je zadužio nekog kroničnog apstinenta da u tijeku nodi kontrolira količine konzumirane robe. Dečki su drapali nekakve nemogude balkanske varijante texmex glazbe. sumornu skromnost iz 1967. jer je Joco imao običaj umjesto 50 naplatiti 150 boca vina. to je za tebe. ali to nije umanjilo naše raspoloženje. Prije no što sjednem u avion. kakav su valjda voljeli planinari. cigarete i krenuo kudi. on otklopi prtljažnik i poče rovati po njemu. U subotu popodne ponovo su se izlili pljuskovi. Unutrašnjost prtljažnika bila je u strahovitom neredu. "Una la-crima sul viso" i "Speedv Gonzales". odavno rashodovanih fergazera. ovo du predati na aerodromskoj pošti. sve je bilo puno masnih krpa. Moram samo smisliti još nekakvu lijepu posvetu. od. Splitski festival je besmrtan. ili je na tim kasetama stvarno nečeg bilo. a umjesto tripica janjetinu na gusarski. za uspomenu. ali je reunion concert Gromova pakla bio nezamisliv iz više razloga. nekad najpametniji učenik našeg razreda. ponovo potišten njegovim odlaskom. Smiješno. ponovo sumnjajudi u vjerodostojnost njegove tvrdnje. dok smo se onako fino zezali u studiju. punu četvrtastih paketida. umjesto domadeg francuski konjak. obrisa je rukavom i pruži mi je. — Što ti je to? — Kasete s auditivnim zapisima mojih osvetničkih fukova. Stolovi u velikoj sali Planinarske kude bili su postavljeni u obliku slova E. — U to sumnjam — rekoh i potegnuh dva-tri dobra gutlja ja rizlinga. što mu je inače dobro išlo od ruke. a onda sam kupio novine. — Evo. Na svakom od njih bijaše sitno ispisana adresa. izgleda. naslov POVIJEST PORNOGRAFIJE. ni dandanas ne znam da li se zezao. Bila je mjesto naših mladenačkih pijanki. i strahote očekuju. U redu? — U redu — rekoh polako. porazbacanog alata. svih nas jedina je zadržala svoj nekadašnji izgled. Dok sam hrskao fino pečeno krilce i mljaskao masne mlince kupljene u najboljoj šiptarskoj pekari. — Otvorio sam prtljažnik da ti pokažem nešto drugo —prene me on iz razmišljanja. Dat du ti je poslije proslave.

Poznati alkoholičar. i radnici. iako sam ja u tom pogledu imao stanovitih pokušaja. Meni je tako. primjerice. koga smo nekod zvali drug a sada gospodin Krištof. Jedini čije se fizionomije (ali ne i imena) sjetio gospodin Krištof bio je stanoviti Lovro Gmaz. Miki i ja smo se najbolje držali. supruga predsjednika opdine. bio je prilično suzdržan i neraspoložen. koja bi se mogla slikati za Penatenovu ambalažu. i vlastiti sindikat. Ljubo Brabec izgledao je kao dva Ljube Brabeca iz 1967. Isto bi se moglo redi i za Seku Živanovid — Arletu. godine kad se okladio da de progutati kuhano jaje! Kako si se samo promijenio! — Profesore — gurnula ga je profesorica Ravijojla Gašparac. pa sam pretpostavio da se nodas moraju dogoditi još mnoge burne stvari. Naš razrednik. zastao bi i j pojadao se o tome kako de ga jebati svi. Neka Stela. koga su ved od poznih gimnazijskih dana zvali Metilni. po tvrđenju nekih. stajali smo pod trijemom Planinarske kude i dočekivali ih. bacili smo se na ples. Kako su se ono zvali? — "Soneti nesrede" — rekoh mirno. bilo bi mi jasno da kojim slučajem nije bilo ni Irene. Taj. pokušavajudi mu pogoditi ime. došla je u kostimu koji je pomalo podsjedao na jahadi komplet. koju smo nekod zbog pretjerano velikih sisa zvali Mljekara. nekadašnji popularni popravkaš. a po krvnom tlaku mora da je spadao medu državne rekordere. Imala je tri djeteta sa tri različita muža. Između jednog hita Halida Muslimovida i drugog hita Nazifa Gljive. ti si sin onog Fofonjke koji se zadavio 1958. nakon duge partijske karijere. osobito kad bi usporedio ove sadašnje slavljenike s onima koje si znao prije dvadeset godina. iako u životu nisam napisao ni jednog jedinog soneta. imao je sada sto četrdeset kila. bio je gotovo isti kao i nekad. rekao: — Znam. direktor komunalnog poduzeda. osobito sonete. osobito se popunila u toj domeni. gdje i inače nije bila insuficijentna. kolesterolu. Cijele večeri pričao je jednoj usidjelici zanimljive priče o tahikardiji. samo što je. Sve to bilo mi je sumnjivo. nekad davno zloglasna moralistkinja. Nije se znalo tko ima ljepše . Bio je ved u dubokoj penziji i nijednom nije pogodio. Zašto nema Delona. uzimale iz ruke masnim prstima. inače zakleti neženja. Miki i ja. nakon nesuvislog govora ostarjelog profesora Krištofa (u jednom trenu pomislio je da je na proslavi "Češke obecy"). Poslije smo smazali večeru i. došavši među prvima. Glavonja. — Ah. stanoviti Jozo Miklaužid zvan Krpelj mentalno se nije izmijenio. sada je uz glomaznu glavu dobio i prikladno glomazne udove. samo što nije prsnuo. Zapravo. jer su mu radnici jutros bili stupili u štrajk. dobacivale se. po kojima je dobio i neobičan nadimak Silavzju ("She Loves You"). nekod u ritmu rocka uzbibani čovjek od gume. pa mu je to davalo još opasniji izgled. ne samo razreda nego i škole. Najdosadniji čovjek. Nakon toga krenula je prava baražna vatra najrazličitijih fotografija.. milijun bora i isti onaj autoritativni glas. pa je podsjedao na ruskog robota od lijevanog željeza. Biba Hajstor. Kakav je to panoptikum čudnih fizionomija i karikatura bio. podizao je čašicu i nazdravljao svakom dolazniku. Pitao sam se je li tu Miki nešto radio. upadale u zdjele sa salatom i gubile se po podu. Za tu smo svrhu. — To je naš čuveni pisac Stanislav Ivančid. što su mnogi tumačili našim celibatom. imao znatno vedu jetru i pomalo sivkast ten. Kolale su od stola do stola. a dobar je dio večeri provela plešudi s Mikijem Grabarom. i opdina. predviđen za deset kila manje. Najpametniji učenik u razredu. i komitet. Milačidu! Čitao sam tvoje pjesme. ili se tek ubacuje. Ali to što smo se Miki i ja doimali najmlađim bilo je samo zbog toga što nije bilo Čede Delona. usaljeno srce. samo bez kose. Ali Irena je bila tu i sve je vrijeme plesala sa svojim zakonitim suprugom Ljubom Brabecom.Ved oko šest počeli su se zaustavljati ispred Planinarske kude pokisli automobili blatnih kotača iz kojih su izlazili uparađeni i dvadeset godina stariji učenici nekadašnjeg IV e razreda. nasred natkrivenog prostora. Osobito tužno izgledao je bivši fanatik plesa i najdosljedniji poklonik Beatlesa. Oko deset neka se budala sjetila da iz etuija izvuče kolor polaroid supruga i tri krasna djeteta. koje sjajni kostim. kako mi je drago. sišudi mu krv dosadnim detaljiziranjem o samoupravnoj transformaciji njegova SOUR-a. Mnogo je i pio i pjevao novokomponovane pjesme. prilijepio se uz starog razrednika. koji mu je obično za velikog odmora odlazio kupiti "ekstravuršt". postavili stol s aperitivima i tako dobili ugodan ambijent za daskanje prije večere. Ivan Grozni. stenokardiji i angini pectoris. jer se profesor Krištof. Ne mogavši ukebati nikog od kolega. hranio isključivo suhomesnatom robom. dodavale se ispod stola. ali se nekako pogrbio i dobio pomalo izgled pauka.

a nekom opdinskom kulturtregeru objašnjavao je razliku između recepcije Pogorelida u Londonu i Japanu. momčid koji je sanjao o slikarskoj karijeri sada je aranžer izloga. U jednom trenu došla mi je u ruku fotografija klinaca u "marinerblau" odijelcima. gledajudi čas u Delona. tko dopadljivijeg muža. obasipan pažnjom i pozornošdu. cijenjeni ili prezreni. gimnazijski naivno. sam za stolom punim ispreturanih tanjura. uspješni ili neuspješni. Obilazedi i svojim neizmjernim šarmom opslužujudi druge. pijuckao gemišt. . ali snažnim nitima vezane: Delona. jer se na Jocinoj listi našao čitav janjac viška. na vratima velike dvorane Planinarske kude pojavio se Delon. neprekidno tražen. a mnogi od muževa tek bivše. Pijani Glavonja. Lokalnim privrednicima prenosio je stavove uglednih ekonomskih revija o jugoslavenskim izgledima za izlazak iz krize. čas u Irenu. iransko-iračkom ratu i blagom otvaranju Albanije. uradili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onog što su smjerali uraditi. Doimao se kao čovjek koji zna sve. Gledao sam te ljude koji su se očajnički trudili da iz fizionomija i ponašanja izbrišu dvadeset neumitnih godina i u jednom trenu sve mi je postalo smiješno. držali filozofijom. Ona je pak izbjegla Ljubu. dežurni ljevičar u razredu stekao je automehaničarsku radnju poznatu po skupodi. pogleda uprtog u njega. premda su mnoga od djece morala biti prava derišta. ali pomalo površno. U jedanaest sati. Mikijev povjerenik apstinent napravio je strašnu galamu. Znao sam da je Ljubin brak s Irenom tužna ruševina. pasioniran čitač popularnih mudrovanja. A što bi drugo i rekla? Svijet je ionako oduvijek bio napučen slatkom djecom koja su se pretvarala u grozne ljude. Delon se rasprodao drugima e da bi izbjegao nju. postao je financijski inspektor. ali sam predmnijevao da su u svemu nekako zaobišli najvažniju osobu — Irenu. znao sam da de Ljubo. a Metilni je. Trebalo je čuti te ovacije namijenjene jedinom čovjeku koji se uspio othrvati godinama i koji je u elegantnom odijelu engleskog kroja izgledao poput ljepotana zalutalog na bal voštanih figura. Nekadašnji razredni buntovnik postao je sudac za prekršaje. Pasioniranim političarima amaterima pričao je što Observe. a onda je išao od stola do stola. a sada kirurgu lokalne bolnice. Sred tog polupijanog kaosa ja sam u jednom času vidio samo tri osobe. koja smo. trešten pijan. koja je za sve to vrijeme sjedila u jednom kutu dvorane i nervozno pušila. ženama je tumačio posebnosti Chanelove tehnologije proizvodnje mirisa. Svi ti nekod drugačiji ljudi. zadržavajudi se u svakom društvancu neko vrijeme i razgovarajudi sa svima baš o onom što ih je zanimalo.dijete. Silavzju je kremšnitom pogodio drugaricu Ravijojlu. dogodi li se to. pao je muzičarima na bubanj i guzicom probio navodno skupu membranu. pokazivao svom bivšem drugu iz klupe. poluzaboravljene epizode. a to je osobina baš onih koji svojom okolinom rasipaju šarm poput blještave vilinske prašine. Zatim su se počeli javljati prvi znaci pijanstva koje de ovu evokativnu prigodu odvesti u puki besmisao. i u jednom mi se času učinilo da sve to skupa nije ništa drugo nego taktika. a Ljubo je. koja je zasjela pored mene. samujudi u kutu. i rekao joj: — Gogo i Denis! Moji ljubimci! — Slatki su! — odvratila je. Od tog trena Delon je postao zvijezda večeri. znao sam da je Delon pisao Ireni obedavajudi da de dodi po nju. e da bi privukla njegovu pozornost. Ubrzo su stvari krenule po zlu. Bezočno sam je pokazao suhoj Zdenki. koji de se pozabaviti velikim pandemijama. nakon suludog rocka. navodni apsces na pupku. Otplesao je nekoliko elegantnih valcera s prisutnim profesoricama i diskretno čalabrcnuo dva-tri komadida večere. a bududi medicinar. Irenu i Ljubu. znao sam sve. razgovora iza koga je na stolidu za preferans ostalo deset misterioznih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. ispitujudi ga radoznalo smiju li se antibiotici piti s votkom. nije dogurao dalje od veterinara stručnog u cijepljenju krava i pasa. biti izgubljen. baš kad su malo pripiti Miki i onaj apstinent uhvatili poslovođu Jocu kako u račun upisuje tri boce viskija koje nitko nije ni vidio. kojoj još uvijek nije mogao oprostiti što je 1965. Nisam znao o kojoj vrsti uglavljenog posla govori ta pozamašna količina deviza. izgleda da je izbjegavao Irenu. Da. premda to zvuči apsurdno — ništa nisam znao! Jer. bio mi je nepoznat sadržaj razgovora što su ga Ljubo i Delon vodili prethodne nodi iza zatvorenih vrata. nakon nekog vremena sve mi je bilo jasno. a ipak. Dvoraka nadredila čarobnim zvucima Beatlesa. sa zanimanjem slušan. a čas kasnije dozlaboga tužno. Gledao sam ga kako ide od društvanca do društvanca. nevidljivim. La Štampa i Figaro pišu o Gorbačovu. rođeni politički lider završio je kao marginalno gunđalo.

a ovo ovdje da nije ništa više od groteskne seanse duhova. — Bože! — reče Miki. tako da je ved oko pola tri nastala sasvim čudna atmosfera zamora i mrtvila. valjda stoga što smo nod. tamo gdje više nema poznatih. VI. Njihova tvrdnja djelovala je krajnje sumnjivo. držali važnim fokusom vlastitih života. — Može biti — nasmije se Delon. — Pa. i 1960. Bili smo ved podosta mokri. kome apatridska pozicija nije omogudivala tu vrstu informacija. izišli van pod neugodni nodni pljusak. Delon i ja napustili onu nekolicinu posustalih i ved sasvim iscijeđenih bivših gimnazijskih sudrugova i. a bojim se da bi i s tvojim starim bilo gadnih okapanja. ali se na to nismo previše obazirali. U tom trenu bio sam duboko svjestan da je naš IV e kao društveno bide definitivno preminuo još u kasno proljede 1967. zapravo sve — promrmlja Ljubo i zapali cigaretu. ali mora da je to bilo negdje između 1957. Ali. ali je umjesto toga srušio pun lonac "vajngulaša". Ljubo. jer je i sam prekršio apstinentski zavjet uz pomod devet boca piva. izgleda. — Kad se samo sjetim kako smo kao klinci s ponosom i uživanjem išli na doček štafete! Bili smo presretni što su baš nas odabrali. — Proslava? — upita ga Delon. obukavši proljetne balonere. godine. ali meni se činilo kao da sam na malom provincijskom kolodvoru. gotovo — rekoh i nakašljah se. Ne sjedam se da sam u posljednjih dvadesetak godina primijetio da netko drži cigarete u tabakeri. jer sam držao da mi tako patetična rečenica nekako ne dolikuje. stidio sam se to redi. — Da je to netko pokušao uraditi one godine kada smo svi zajedno stajali na glavnoj tribini. ležao mrtav pijan pod stolom. drug Sivi bi ga osobno bio ustrijelio. — Sjedam se da si tada izgubio crvenu maramu — reče Ljubo Delonu — pa sam ja drpio sestrinu i donio ti . jer sam se u tijeku nodi bio prepušio. a onda doda: — Slušaj. Bila je to sasvim neobična mistična šetnja po kiši i blatnom puteljku što je široko opasivao Planinarsku kudu. ali je bila neoboriva. tvrdedi da su pladeni samo do jedan. — I s tim je. — Kako smo tada bili puni entuzijazma i poleta. Kroz zavjesu proljetne kiše i šumski mrak. — Kako su se stvari promijenile! — zamisli se Ljubo. čekajudi kompoziciju koja de me odvesti nekamo daleko. koji je s njima bio uglavio posao. — Bio je to opdi trend! Svi su vjerovali! — rekoh i bacih opušak koji je zacvrčao u blatu. Mora da su ved prošla tri sata kad smo Miki. — Zapravo je brzo prošlo — reče Ljubo pomalo zamišljeno.. Pretjerana euforija rezultirala je preuranjenim umorom. dijeledi nam fine uvozne cigarete iz neobične staromodne tabakere. Uskoro su ispod bunarske strehe zasvijetlila četiri crvena žara uvoznih cigareta. Zatim je pijani Lovro Gmaz otišao u kuhinju.a o prekobrojnim bocama vina da se i ne govori. ali je novi nalet kiše i to odnio. Valja napomenuti da njegove objede i prosvjedi nisu djelovali previše autentično. Ne znam kako je bilo njima. koja nam je upravo izmicala. dubokog planinskog bunara i načas se sklonili pod njegovu neveliku nadstrešnicu. koji je trebao biti serviran u jedan po ponodi. uvjereni da de dvadesetpetogodišnjica biti znatno bolje organizirana. pošto je inspektor Furač. — Proljetos su slovenski omladinci motornom pilom javno prepilili veliku simboličnu štafetnu palicu. Nitko se nije mogao točno sjetiti. iza nas se čuo tihi žagor i treštanje tranzistora. — Zbilja! — začudi se Delon. . Zarekao sam se da du sljedede godišnjice mature prepustiti drugima. nadajudi se da de tamo pronadi ukiseljene papričice. Stali smo pored starog. tako je govorio drug Sivina — smije se Delon ovoj sličici iz daleke prošlosti. i vjerovali u svijetlu bududnost! — redi de ponovo Ljubo Brabec. — "Lično i personalno". stojedi na samom kraju nadstrešnice. Sat iza ponodi muzikaši su počeli pakirati instrumente. — Koje je to godine moglo biti? — upita ga Delon. koju je pojačavala odsutnost glazbe.. Na rastanku su svi izgledali neobično sretni što su nakon tolikih godina vidjeli jedni druge. ali je sve to bila gola poza i obična konvencionalna laž. Ubrzo su se ljudi polako počeli kupiti kudama. godine.

Činilo mi se da sam na nekoj vrst ipeep-sboiva. — Kad bi ti bile poznate okolnosti moga uspjeha. — Ti tražiš krivce — reče mu Delon. Zastadosmo ispred nekod visokog hrasta koji je pogodio grom i skresao mu krošnju za polovicu. ali je ta asocijacija bila toliko literarna da je nisam htio spominjati. kad budeš razmišljao o mom sjajnom uspjehu. Ljubo je prišao automobilu i prešao rukom preko mokrog metala kao da ga gladi. što bi s njima? — Ne znam — reče Miki nakon poduže šutnje. — Joco kaže da se to dogodilo sinod — prozbori Miki. DoŠta je elegije. — Čedo — iznenada de Miki nazvavši ga po imenu. uskočio u žuti golf i upalio motor. kao da se sprema nekamo. nije se ni s kim oprostio! — Irena. da se ne bi mislilo kako je Delon osobito uspješan čovjek! Mislim da smo svi znali na što se odnose Delonove riječi. — Ako smo svi promašili. koji operira najsloženijim djelidima nečije intime. ti valjda ostaješ sa mnom . ali mu je ipak pala u naručje. što mi je zazvučalo sasvim čudno — ti si jedini koji si od nas svih uspio! Delon krene nekoliko koraka naprijed. — Kamo se žuriš? — upita ga Miki. i rekao: — Dečki. — Vidjeli ste što je uradio? — rekao je Ljubo drhtavim glasom. i otišao je. kao da je moli.Ubrzo smo svi pogasili cigarete i krenuli prema Planinarskoj kudi. što bi ti uradio? — Ne znam ni ja — otpovrne Delon nervozno i užurbano. On je samo nemodno slegnuo ramenima i blago. — Pa. Nakon toga briznula je u plač. — A ja? — rekla je Irena na rubu plača. — Slušaj. kad se korak-dva odmaknuo. Nismo ni pretpostavljali da ga više nikad nedemo vidjeti. to je njegova stvar. k vragu — pljune Miki u travu. otpovrnuo: — Pa.. uredno podšišanu živicu. dobro. kao da pokušava svladati uzbuđenje. ali smo šutjeli pravedi se blesavi. računaj da su i ovakvi prelasci granice uračunati u njegovu cijenu. — Kako otišao? Pa. onako skroz-naskroz mokar. ali ga je Delon preduhitrio: — Nemoj. budude proslave mature. a onda je duboko udahnuo. — Ljubo. — Otišao je — promrmlja Ljubo. spretno izbjegavši sentimentalan rastanak. kudikamo dubljim i tajnijim od banalnog. Nismo stigli izustiti ni riječi.. Sjena golemog drveta posve ga je skrila. do neke druge. Miki. tako da su mu riječi dopirale iz mrklog mraka. pa se glasno usekne. — Pa dobro. Ljubo! Rat si na koncu dobio ti! Tek toliko. idemo unutra. medu vama su. možda bi me držao najvedim gubitnikom. mislim da moram krenuti. Prvi put sam prisustvovao razgovoru Irene i Ljube u kojemu su otvorene sve karte. sentimenata i sličnih sranja. — Imam na dnevnom redu još jedan nezgodan i delikatan prelazak granice — redi de kroz smijeh Delon. pa pravac kudi! Zacijelo bismo se odmah vratili u Planinarsku kudu. Puteljak nas je vodio uz nisku. ali se Mikiju i meni nije više pušilo. Rekao je da ide. . Krenuli smo prema parkiralištu ispred Planinarske kude. a onda se zaustavi ispod platane jer je tu manje padalo. njih su dvoje zagrljeni stajali vani na kiši osuđeni jedno na drugo. — A dobro. — Dečki. da ti ih tko izruči. gdje je? — vrisnula je tražedi pogledom žuti golf. Tražite krivce sami. a onda. da iz nje nije kao mahnita izjurila jedna sjena i stala pred nas. tek je Ljubo priskočio do automobila kao da de nešto redi. Delon nas ponovo ponudi cigaretama. Postalo mi je silno neugodno. tko je onda tome kriv? Mi sami? Slučaj? Vrijeme u kojem živimo? U jednom trenu naš me razgovor podsjetio na razgovor Flaubertovih junaka. mehaničkog koitusa. negdje pri kraju knjige. koji je prvi zastao ispred unakaženog stabla. Dok smo se Miki i ja vradali u Planinarsku kudu. gdje je Delon. Delon je pritisnuo gas i nestao u nodi.

Što se zapravo dogodilo one nodi na Šljunčari kada se pod neobičnim okolnostima. da se jedna ulica u ovom gradu zove po tvom ocu. Nije bio navikao na to da ga ponižavaju baš na ovaj način. turio je Ljubi pod nos službenu legitimaciju i ušao mu u stan. Umjesto da se predstavi. A spas mu je bio i te kako važan. nekako četvrtasto. Nakon toga je došljak pljunuo na kuhinjski pod. kad je ved bio siguran da de pred lice pravde. a sud de ti onda odmjeriti kakvih šest-sedam godina i kvit posla! To ti je jasno? — Jasno mi je — snuždi se Ljubo i nagne nad šalicu u kojoj je bilo još malo crne kave. Sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa. Da se mene pita." Znaš li ti. obasipati je darovima i činiti sve ono što je nekod činio njegov suparnik. I nemoj misliti da to radim radi tebe. ali je Ljubo. držedi da de eventualna kazna biti manja katastrofa od one koja de ga snadi izgubi li Irenu i Jarmilu. — Brabecu. Pričao mu je mnogo o tome koliko mu znači Irena. Govorio je reskim i odrješitim glasom i obradao se Ljubi sa "ti". radi Irene. idiote. što de onda biti? Kakav de to odjek imati? Da bome.. saznao sam nešto kasnije. Kada je prljava i mračna rabota direktora Ljube Brabeca bila otkrivena. što de se dogoditi . ja du se lično pobrinuti da padneš što dublje. da postoje čak dvije spomen-ploče posvedene njemu. to je bio očajnički potez u borbi za očuvanje voljene osobe. vratio Delon. ti si pronevjerio velike pare i znaš što ti sljeduje. kome ta logika nije bila jasna. što je vjerojatno činio razgovarajudi i sa svima drugima.. s povijenim nosom. držedi je posljednjom u tzv. zgazio bih te ko crva. mi ne možemo dozvoliti da nam smede kakvo si ti ukalja te uspomene. Ljubo mu je sve to ispričao.. Lice mu je bilo grubo. to je bio pravi. — Ti si bitanga koja ništa drugo i ne zaslužuje — nastavi čovjek. i nakon dugog izbivanja. naravno! — Vidiš. i gotovo nitko nema o njemu pojma. Kako mu je za to trebalo mnogo para. Takvi kao ti ne zaslužuju da žive. jesam — promuca Ljubo. događaji su poprimili sasvim neobičan tijek . debelim obrvama i jakom bradom. zato sam došao da ti nešto predložim — nastavi tip. Do ponedjeljka deš ti napraviti sljedede stvari: skupit deš nekako sve pare i vratiti ih tamo kamo spadaju. zapretane čovjekove motive. saslušati i predati sudu. nego ponuditi neku vrstu nagodbe. One nodi kad je došao Delon. izišao van i tako žestoko lupio vratima da se zidna vješalica u hodniku srušila. civilnom životu. A onda. Počeo ju je voditi na skupa putovanja u inozemstvo." Ili: "Jabuka ne pada daleko od stabla. ubrzo shvatio da ga tip nije došao uhapsiti. zaključan u stolu.. a s ljudskog stanovišta. drski kriminal. — Zato što naš neuki narod obožava onu tupavu poslovicu: "Kakav otac takav sin. I ne samo to nego čak i posljednjih desetak godina svoga života. morao je krasti. Kad pronevjeriš šesto milijuna. ugasio opušak u Ljubinoj kavi. da je on u srcima ljudi koji su podizali ovaj grad? E. Ljubo je šutio i pijuckao kavicu. — U protivnom. Ljubo se bio ponadao da de je zadržati uza se postane li i sam Delon. Zatim deš vratiti partijsku knjižicu i podnijeti neopozivu ostavku. — Ali. Jesi li me razumio? — Je. bio je spreman ponijeti svoj križ i izdržati Golgotu do kraja. — Zašto? — upita ga Ljubo. Ljubo je uistinu kao direktor lokalnih kinematografa lakoumno i dječački naivno pronevjerio nekakvih šesto milijuna. reakcija de odmah redi: "Eto što rade djeca naših revolucionara i pregalaca!" Tvoja bezvrijedna sjenka poput masne mrlje zalijepit de se na svijetli lik tvoga oca. ali je u nabusitom nastupu nenadana gosta nazirao elemente svoga spasa. na vlastito iznenađenje. a pledati je čovjek upalio cigaretu i bacio šibicu na pod. Bududi da je znao da Irena oduvijek voli samo Delona. da ga zovu budalom. i da je to moja volja. idiotom i smedem. gledajudi nekud u stranu kao da mu se gadi Ljubino lice — Tvoj spis je kod mene. takav ti se posjet mora činiti sasvim normalan i očekivan. a onda zakopao cipelu. Jednog jutra. na vratima je pozvonio pledat čovjek kome je moglo biti šezdesetak godina.VII. dok je sam kod kude pio kavu. Postoje bankovne metode da se to sredi sasvim bez bolno. Ljubo je slušao što došljak govori i bivao sve manji i manji. koje uzima u obzir i najdublje. — Mi demo te uhapsiti.

podosta izvan grada. ali je ipak nešto drugo bilo posrijedi. spasila dva sasvim oprečna čovjeka. dva do tri kilometra dalje je Posljednja šansa. Iznenada sam osjetio umor. Stao sam i ispred sebe ugledao ne samo Ljubin nego i Mikijev automobil. Držao sam isprva da je to zbog toga što mi je Delon bio mnogo važnija osoba u životu negoli Irena. jedan revolucionar i jedan otpadnik. svejednako kisnudi. a Ljubo. Do svitanja je ostao još dobar sat vremena. onako kako se to zapravo radi pred spasiteljima. Dakako. a ravnomjerno cviljenje brisača i tihi rad motora navodili su me na san. prepušteni ružnodi vlastite sudbine. kava mi više nede ni trebati. sada ved obojica pokojna. Volio sam Delona zbog toga što je u njegovoj nesebičnoj odluci bilo neke fine patetike. a možda i neko žestoko pide. neuspjelom braku i sličnim stvarima od kojih te podilaze žmarci. okončana je zijevanjem i dosadom. i u neusporedivim holivudskim melodramama. Dokad ima gostiju. — Namrtvo deš se prehladiti! — Posljednja šansa tako dugo radi? — upitah ga. nekolicina preostalih i trijeznih zbrinjavala je onu nekolicinu bespomodno pijanih. Nasmijah se u sebi. — Miki misli da bismo prije rastanka mogli nešto popiti — reče Ljubo dok sam otvarao prozorčid. netko bi možda s pravom upitao nije li njegova odluka. pomogli. tako da su neugodnu šumsku tminu remetila tek tri para automobilskih farova. vjerojatno zadovoljan zbog Irenine "brige". a na kraju male kolone . Pomislio sam kako bi mi crna kava. dok je Ljubo. pa je dobar dio ceste vodio kroz gustu hrastovu šumu. Držao sam stoga da Posljednja šansa ima ime da bolje ne može ni imati. bila jednako toliko nepoštena prema Ireni. krenuo Miki Grabar. Ljubo je izišao na kišu i dotrčao do mene. ne trošedi riječi. posljednjem azilu neumornih gradskih pijanaca.ja sa svojom "četvorkom". još je postojala nada da u Posljednjoj šansi teturaju posljednji regionalni alkoholičari. Pratio sam mala crvena svjetla ispred sebe i borio se sa snom. U četiri ujutro proslava dvadesetogodišnjice mature. Sad. a kad stignem. Pomislio sam da je Mikijev Spaček opet crkao. ali. ulazi! . što je još važnije. druga je stvar to je li od Ljube bilo pošteno što je sve to ispričao Delonu. Bila je to duga. patetike na koju imaju pravo samo ljudi izuzetne geste. Premda je Delon trebao biti njegov konačni upropastitelj. znam da nije mogao uraditi drugačije. još uvijek nisam prodao dušu vragu! Ostavio je Ljubi deset tisuda švicarskih franaka da se spasi grozne sramote i zatvora i. — Ljubo. da budem iskren. Jesu li nas to tolike godine drugovanja naučile prijenosu misli. Budemo li imali srede. kakva se može nadi samo u nekim dobrim romanima. Jer. pomislih. Prvi je. a onda sam iznenada počeo kočiti jer je Ljubo zaustavio kola. ali mislim da je to morala biti ona ista tajna i neodređena stvar zbog koje mi je svojedobno onako iskreno i uvjerljivo rekao: — Ne brini. VIII.vikala je Irena viredi kroz prozorčid. Nadao sam se da du ipak ostati budan do kude. ma koliko bila plemenita prema Ljubi. uistinu u posljednji čas. kao najsporiji i s najnepouzdani]im kolima. Krenuli smo dalje kroz šumu približavajudi se ružnoj seoskoj birtijetini. ostavio mu je Irenu. Ne znam o čemu je pritom mislio Delon i što ga je konačno nagnalo da donese odluku kakvu je donio. Miki i ja krenuli smo. — Nema fiksno radno vrijeme. seriji padova i poniženja. . i tome slično. od koje smo toliko očekivali. Dobro bi mi došla kava. bit de još otvorena. — A što ti misliš? — Kao da me pitao. Sva trojica kao da smo imali iste misli. ukusa i šarma. dotad je otvorena — reče on pa se hitro vrati u kola. tako nešto nije mučilo. za njim su išli Ljubo i Irena. Planinarska kuda nalazila se u brdima. govorio: — Tu. ali mene. nije mi se dalo pretjecati ostale i obavještavati ih o svojim namjerama. Vedina ljudi bila je ved otišla. Irena. Šutjeli smo možda i zbog toga što smo se tako dobro poznavali da nam se nabrajanje vlastitih smutnji činilo bespredmetno. poznajudi ga. duga priča o traljavom životu. ali sam poslije shvatio da je razlog negdje posve drugdje. ali kako sam bio posljednji. kad bi se u gradu sve zatvorilo.ostane li bez Jarmile. Ljubo je pred njim rasprostro cijeli svoj život. Na žalost. Tako su Ljubu Brabeca. prema kolima.

nakašljao se i dobacio onom gore. sasvim uzrujan. a onda se na katu otvori prozor i nečiji se dremljivi glas javi odozgo: — Tko je? Neko smo vrijeme šutjeli u mraku. koji nas je pozorno motrio: — Nitko. — Samo se nemoj opet derati — rekoh Mikiju. — Gazda! Gazda! — prodere se još dva puta. a onda ipak uspio pronadi pravu stranu. poput nodnih insekata. koji se skutrio u kudici. jedan od prozora u prizemlju svjetlucao je slabašnim svjetlom koje mora da je potjecalo od male. a Ljubo se odmah složi. tako da sam. Zašljackali smo kroz blato prema tom prozorčidu i svi četvero. dakako. — Dečki. briši u kola! Kavu demo popiti kod nekog od nas! — Možemo kod nas — dodala je Irena držedi kišobran iznad Ljubine glave. nije bilo zvijezda. Miki se počeo iz sveg glasa derati: — Gazda! Gazda! Diži se! Stigli su gosti. tu je neko svjetlo! — pozove nas Miki tišim. pojurio kroz mlaku uz rub ceste. okupili se oko slabog svjetla. Ono pseto. valjda mudrije od nas. iz mraka hrastove šume izronilo je tamno. Otvorio sam do kraja prozor i prepustio kiši i vjetru da me izbave od izdajničkog sna. Što je bilo s druge strane prljavog prozora. Samo koraci u nodi. Zvonca nigdje nije bilo. podvilo je rep i povuklo se u sigurnost svoje neugledne kudice. nismo mogli ustanoviti. tih čudnih simbola ljudske suvišnosti. Nakon nekoliko minuta. Još je nekoliko trenutaka vladao mir. ili kamenčid koji bi bacio u prozor. prepušteni kiši. Onda je i pas. povikao na njega: — Miki. vjetru i nodi u kojoj. Svud oko nas steralo se gusto. . Onaj glas kao da nas je zatekao zbunjene i nespremne. Onda Miki zakuca po staklu. diskretnijim glasom. raspalit de po njemu iz sačmarice — rekoh Ljubi. spreman da nastavi vožnju prema gradu. privezana o dug lanac. čuvala svoj nečasni dom. na čijem je pročelju visjela velika drvena ploča s natpisom Posljednja šansa. svjestan da nešto treba poduzeti. a onda se zakašlje i snažno zakuca po prozoru. gnjecavo blato. I dalje je vladala tišina koju je remetilo tek rominjanje kiše i slab šumski vjetar. Izišli smo na kišu i začas začuli lavež pomahnitale džukele. izrečene u istoj ovakvoj tmini. I zaista. Kad je gazda još jednom upitao: "Tko je?". U jednom času Ljubin je auto malo zakrivudao. koji se stisnuo uz Irenu. koja je.Ponovno sam gledao u stražnji vjetrobran i poziciona svjetla Ljubina auta. — Ako je tip pametan. Ali. čak i u četiri ujutro! Uzmuvao se tražedi zvonce. pa čak ni kamenčida. počeo režati. neosvijetljeno zdanje neukusne četvrtaste kude. Miki se nije dao. ali me on ni ovog puta ne posluša. prisjetio sam se one davno pročitane Chandlerove rečenice. iako smo se očajnički propinjali na prste. prijatelju. Umjesto da nas posluša. baš kao da i Ljubu muči vozački drijemež. — Nema nikog — rekoh pomalo razočarano. Tvrdio je da poznaje gazdu i da je ovaj uvijek voljan otvoriti ako na vrata zakucaju pravi gosti. gotovo dogorjele svijede. Zaustavili smo se i parkirali jedan do drugoga u raskrčenom dijelu šume gdje se nalazilo gostioničko parkiralište.

Dublja strana zaljeva. Čuješ li nas.) do danas je objavio tridesetak knjiga. pripovjedač. od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideolo-gizaciji. brisanju granica između "visoke" i "niske" književnosti. romanopisac. Po uzoru na "tvrdokuhanu" prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Ravmon-da Chandlera. u svojim krimidima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. tematskom raznolikošdu i poetičkim mijenama. Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama. koji nedvosmisleno ved podnaslovom "bulevarski roman" utire put autorovu još jasnijem okretanju prema. mnoga desetljeda nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljedu prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu.).. U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. osim opsežnošdu. tu pripadaju knjige novela knjige Praska smrt (1975. Jelačid Bužimski. U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam. te rani romani Snijeg u Heidel-bergu (1980. generacijski također mu srodnom. Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimida istražitelj Nikola Banid. ved da bi bio čitan. Nodna smjena. Tribusonov se prozni opus. u enciklopedijama. Uz spomenutu prvu zbirku. S Pavličidem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac. u čitankama. Na terenu fantastike. . da ne kažemo "vječnosti". Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upudene znalcima. amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora.).). danas i ovdje. Bijesne lisice. pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici. iskazuje erudit-ska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja.). prozom pisanom u fantastičnome ključu. ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru ved osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti..) i Sanatorij (1993-). i Ruski rulet (1982. osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana. Uzvratni susret. što je samo naizgled paradoksalno. po sklonosti autobiografskoj prozi). koji jednim narativnim tijekom najavljuje budude Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta. Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeda. ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990.GORAN TRIBUSON (Bjelovar. pripovjedačka vještina. Frido Stern (1981. ozbiljnoj književnosti. zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeda naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca. radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik. odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv. koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara. Niz je počeo Zavirivanjem (1985. po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu. Siva zona. mistiku. odlikuje i žanrovskom razvedenošdu. Ne pišudi s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama. među kojima su najpopularniji Mode in USA. dajudi tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao. visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. borheso-vaca (Pavličid. a do danas je bibliografiju domadega krimida dopunio s još desetak rado čitanih naslova. U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana. Barbieri. 1948.). Tribuson je.). i Tribuson.). sotonizam. filmski i televizijski scenarist. hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu.) i Raj za pse (1978. Cuid i dr. Uz Pavla Pavličida.

Legija stranaca (1985. gdje de nostalgična. Trava i korov (1999.). Rani radovi (1997. Mirjana Jurišid .). rekonstruira. kad su se istopili mladenački ideali i iluzije. koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka. naravno. te "što se zbilo poslije". Sažetak naraštaj noga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildung-s romana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti. ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost. javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije.) ogledni su primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji. ujedno pripovjedač u prvome licu.). sentimentalna sjedanja oživjeti u punoj snazi. Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu.) i . usporedo s biografijom "klape". Pornografija je ovdje. tako autentično oživljen. Jedan od junaka. koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan. ali i probijanja "željezne zavjese" nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku bududih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta. zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisudljeda. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti. fenomene negdašnje svakidašnjice. a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog "Povijest pornografije" koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj. nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984.Sa spisateljskom i životnom zrelošdu. napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi.najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji — Povijesti pornografije (1988.) i Mrtva priroda (2003. metafora za individualne mogudnosti prekoračivanja društvenih zabrana.

elbookers.com .