P. 1
Goran Tribuson - Povijest Pornografije

Goran Tribuson - Povijest Pornografije

4.0

|Views: 1,243|Likes:
Published by vstamenov

More info:

Published by: vstamenov on Dec 16, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/24/2013

pdf

text

original

elbookers.

com

Goran Tribuson

POVIJEST PORNOGRAFIJE

elbookers

Goran Tribuson POVIJEST PORNOGRAFIJE

I oni skupiše dojmove svoga života. Jedan i drugi ga je promašio, onaj koji je sanjao o ljubavi, kao i onaj koji je sanjao o modi. Koji je tome razlog? — Možda pomanjkanje pravca — reče Frederik. — Kod tebe mogude. Ja sam naprotiv griješio zbog pretjerane revnosti, ne vodedi računa o tisudu sporednih stvari. Imao sam previše logike, a ti previše osjedaja. Zatim su krivili slučaj, prilike i doba u kome su se rodili. GUSTAVE FLAUBERT, Sentimentalni odgoj Jadni svi mi, ako demo pravo. GRAHAM GREENE, Tredi čovjek Tko je? Nitko, prijatelju. Samo koraci u nodi. RAYMOND CHANDLER, Playback

Prvo poglavlje I. — Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana. Pa, sad, ako baš želiš nešto napisati o svemu ... — rekao je Miki Grabar je nemodno slegnuo ramenima, nakon što je donio vijest o tome kako je u lokalnu mrtvačnicu s jugoslavensko-talijanske granice dopremljen zakovan metalni lijes s tijelom našeg prijatelja Čede Kralja - Delona. Ništa nisam želio napisati; želio sam samo neko vrijeme biti sam i baviti se nekom trivijalnom, besmislenom radnjom - buljiti kroz prozor ili u bjelinu zida. — Vijesti o smrti kao da dolaze baš onda kad ne trebaju — dodao je Miki, valjda i sam svjestan da je izrekao nepriklad nu i šuplju frazu. Htio sam mu redi kako bi moj pokojni ujak Emil zacijelo rekao kako nema tog vremena, prikladnog za vijesti o smrti, ali mu nisam rekao ništa. — Zbog ovog se nedemo napiti? — upitao je Miki, zastao nesigurno, a onda polako krenuo van. — Nedemo — otpovrnuo sam poluglasno, pustivši ga da ode. Nekoliko telefonskih poziva, što su uslijedili tog dopodneva, uvjerili su me da o Delonovoj smrti ne znaju ved samo prijatelji i poznanici, nego da o njoj govorka i bruji čitav grad, ne samo zbog toga što su ga svi poznavali nego i zato što je ta smrt, sudedi po zakovanom lijesu, morala biti sasvim neuobičajena. Nemajudi živaca da uvijek iznova razglabam ono malo poznatih mi činjenica, isključio sam telefon. — Što sad uraditi? — pitao sam se, u stvarima smrti, suduti i pogreba pravi i nepopravljivi neznalica. Odjuriti do Delonovih roditelja i ponuditi im kakvu-takvu pomod, ukopčati telefon i nazvati Irenu, naručiti vijenac? Od svih mogudih izbora najprikladnijim mi se učinilo pobjedi, sjesti s Mikijem u njegov raštelani auto i zbrisati s mjesta događaja. Baš kao što smo ved jednom i uradili. Ali, kao i sva laka rješenja, ni ovo nije dolazilo u obzir. Trebalo je stisnuti zube i otrpjeti. Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne dižudi slušalicu ponovo ga isključio. Nakon toga otišao sam u sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo nijedne s Delonovim likom. Zapravo, stereotipno de zazvučati da nas je Delonova smrt ispunila iznenađenjem i boli, ali su okolnosti u kojima se zbila bile sasvim u sferi naših nagađanja. Ljepotan, šarmer, bonvivan, svjetska skitnica i varalica za koju se zanimao čak i Interpol, Čedo Kralj, popularnije Delon, oduvijek nas je učio tome da su ekscesi i iznenađenja bit njegove naravi, te da je svako čuđenje njegovim potezima

. Jasno. na sredu. ali se kleo da nikad nije prodao dušu crnom vragu. osim ako se ne zoveš Čedo Kralj. pobrinulo se nekoliko činilaca. S pola sata zakašnjenja i sa svedenikom koji je neprekidno šmrcao. pod čiju je ingerenciju spadalo i gradsko groblje. učinio je najluđi potez kad je prije nekoliko dana tajno stigao u naš grad na proslavu dvadesetogodišnjice mature. Bavio se svim i svačim. i što svatko s takvom kartom u džepu djeluje pomalo američki. Korak-dva iza nas ljuljala se i zanosila predebela Seka Zivanovid. Do Ljube. nekadašnja školska i gradska ljepotica. prikladnijih čeških riječi oduvijek zvali Brambor. Uz nju stisnula se njena desetogodišnja kderka Ines. koračala je Ljubina žena Irena i gušila se od plača. i to u zatvorenom metalnom lijesu. po ljupkoj ženi princa Valijanta. pjevao. vradao se iznenada. našto je on slegnuo ramenima i počeo neutješno ridati. majka. baš kad bismo ga počeli zaboravljati. Sjedio sam u roditeljskom domu. koja je u svojim najsjajnijim danima dobila nadimak Arleta. Milan Grabar polako je koračao. tetka i senilni djed sa sela. Jaromir nije mogao ispratiti Delona jer ga je ved devet godina čekao na jednoj drugoj parceli ovog istog groblja. Prvo nas je nenadani štrajk radnika Vrta spriječio da podignemo ved naručene i pladene vijence. odgođen za dvadeset četiri sata. čiji je nesigurni korak bio posljedica dvodnevne alkoholne apstinencije. Zasigurno se doimala kao osoba koju je ovaj pogreb najviše potresao. buljio sam kroz prozor van u kišu. ona je ved deset godina bila žena Ljube Brabeca. Do Milana je posrtao debeli i pretjerano delavi direktor lokalnih kinematografa Ljubo Brabec. nadajudi se da de mi kakav koristan odgovor povratiti raspoloženje za ovu jedinu večer koja me dijeli od povratka u Zagreb. za koju je ova turobna povorka predstavljala tek groteskni sprovod slabo joj znanog stričeka. svi su znali da se državna granica s urednim papirima sasvim lako prelazi u svako doba dana i nodi. Ili mi se to samo činilo zbog toga što sam znao da mu je u džepu PAN AM-ova avionska karta. izbjegavao vede mlake i. odgonetavao sam te kišne večeri čemu nas zapravo vradaju pogrebi. počesto stvarima i poslovima koji su nadilazili naša najcrnja nagađanja. Odlazio bi u trenu kad bismo se naviknuli na njega. Baš zbog njegove prisutnosti. a druga Jaromir Kralik. pa su ga na svojim leđima osjetili sutrašnji mrtvaci. ali bliže meni. ta je proslava poprimila pomalo karakter kružoka tajne organizacije. i vrlo brzo rekao kako mora otidi jer još nodas mora prijedi talijansku granicu. ali mi ni nakraj pameti nije bilo da de se vratiti tako brzo. osim .. premda je u svakodnevnim stvarima znao i te kako lagati.. Zatim se nešto šuškalo o štrajku komunalnog poduzeda. Slutio sam tada da ima svoje interne metode prelaska granice. zabavljao čitav ostarjeli razred i vješto odbijao znatiželju onih koje je mučilo to otkuda je sad banuo u rodni grad. Za njima smo išli mi.neumjesno. ekonomiji . Dvije važne osobe iz manje-više opravdanih razloga nisu prisustvovale simboličnom bacanju ilovače na Delonov lijes. koji ved poodavno ne doživljavam kao prisno mjesto s kojega sam krenuo u život. Da pogreb bude tmuran i neizvjestan. koja se upravo nalazila na svom drugom bračnom putovanju sa čovjekom koji je zacijelo bio manji idiot od mene. sprovod je ipak krenuo. svakako bi pomislio da je uplakana Irena pokojnikova supruga. zaogrnut američkim "montgomerijem". pio. nekolicinom prijatelja. Patetično je tvrdio kako bi ga mnogi rado vidjeli iza rešetaka. a sveopdu pomutnju napravio je i očajni otac koji je u nastupu neočekivana bijesa počeo inzistirati da se pogreb odgodi kako bi se obavila obdukcija. Tumačili su mu da je tako nešto sasvim neizvedivo. Ali ne. jer je bilo nužno da što manje ljudi zna za njegov kratki povratak. ali počesto i iz golih materijalnih razloga. Prva je bila Milanova sestra i moja bivša žena Sonja. Veselio se. i da je netko neupuden promatrao ovu tužnu povorku. Za mrtvačkim kolima sporo su koračali Čedin otac. Zatim su nastali problemi s katoličkim svedenikom koji se tog dana osjedao loše zbog nekakve nepoznate viroze. čitavo jedno desetljede promatrajudi kadrovski i privatni pad svog slučajnog muža. Taj je štrajk. koji zacijelo nije znao gdje se nalazi i koga to pokapaju. izgledao ved poput nekog tko se navikava na američku modu i američki život. i nalakden nad svoj nekadašnji radni stol. II.. Na ulazu u groblje na nas se izlio pravi prolom oblaka i učas nam promočio odijela. Premda su mi posve strana patetična razmišljanja o pogrebima. koga smo zbog nepoznavanja drugih. Poslije ponodi izišao je s nama. prijatelji do groba. Otac se smucao po kudi. šuškajudi istrošenim slamnatim šlapama i izbjegavajudi one smušene razgovore koje smo nekod vodili o politici. Ahasver i apatrid iz metafizičkih. Znali smo da ne laže. mi.

nesigurno i s nekim strahopoštovanjem. Sprovodi nas dakle ne vradaju nikakvoj metafizici. . estetika. našto je on odmahnuo rukom i rekao da je to suvišno. bildungs-roman. predstavljaju zacijelo jednu od najčudnijih knjiga što sam ih uopde držao u ruci. tamo gdje nisu trivijalne. na vratima se pojavio Miki Grabar i rekao da se došao oprostiti. čini se. "Stav represivnih sistema prema pornografskoj proizvodnji dvojakog je karaktera. Znao sam da je to izgovor i da ga više nedu vidjeti. među koje se nekom neumitnošdu preselio i Čedo Kralj. "Fenomenologija pornografije". kao da se radi o sitnoj trivijalnosti. o prednostima Zenithova karburatora. biografija. prepuštajudi sve naše dosadašnje nesporazume šutnji i zaboravu. Nisam bio potresen. Zamislio sam se i začudio kako u ova gotovo četiri desetljeda poznanstva s Mikijem Grabarom nisam uspio sačuvati nijednu sitnicu koja bi me podsjedala na njega. kao što se promijenio i grad koji sam po nekoj navadi oduvijek držao svojim.Grabaru. a onda u mračnom hodniku zapalio cigaretu i ustvrdio da u sobu nede ulaziti. Ostavlja mi rukopis naprosto stoga što mi nešto mora ostaviti. Političke konotacije "privatnog hard dore moviea" (čuveni super osam pornid) gube se u sasvim neadekvatnoj filmološkoj interpretaciji čuvene idiotarije koja se zove Duboko grlo (Deep Tbroat). Polako. prije bi se reklo da me groteskni pogrebni ritual zbunio i oneraspoložio. Spustio sam pokrov motora i vratio se u sobu. reference i citati kojima barata Milan Grabar jednako su čudni. ništa više nije isto.i sportu. a spoznaje. premda antropologija nikad nije uspjela do kraja proniknuti u njihov pravi smisao i funkciju. temeljito svladao Freudov Uvod u psihoanalizu. III. tko zna kako još! Mikiju . Pretpostavljam da je mislio kako sam popodnevnim pogrebom potresen. koje je do tada držao neotuđivom svetinjom. Čede Kralja više nema. prokisao. stoji u uvodu rukopisne Povijesti pornografije mog najboljeg druga Milana Grabara . patologija. Rezultat je toga djelomičan nered u kojem se gdjekad gube smjerovi i ciljevi istraživanja. Jedini pouzdan niz jest niz dragih mrtvaca. Tutnuo mi je u ruke fascikl sa tri stotine stranica. izvanrednom poznavaocu i strastvenom uživaocu "pornografskih proizvoda" pri pisanju ovog pozamašnog i ambicioznog ogleda nije toliko nedostajalo pozitivnog znanja. vradaju nas ilovači. Ili. o omjeru ulja i goriva. oni koji njenu tenziju drže oslobađajudom. sve je bilo jednostavno. razgovarali smo sve manje. Neprekidno je pričao nešto o dizama. kad smo u provincijskom kinematografu odgledali Rocca i njegovu bradu — počeli zvati Delon. U pola osam. kojima autor pridaje karakter kolektivne erotofilije. "Uvod u pornografiju" ili "Teorija pornografskih žanrova". nego golom fakticite-tu. ali je sasvim neprimjeren zaključak koji ovom likovnom fenomenu pronalazi uzore u stanovitim pornografskim dagerotipijama. izišli na kišu i stali štelati mjenjač i fergazer mog renaulta. umjesto da se predamo glupavim sentimentima rastanka. Mirno. izvorišta evropske pornografije pronalaze u faličkim kultovima. Znanstveni aparat. nekako čudno nasmijan. odložio sam njegovu čuvenu Povijest pornografije na ormarid za cipele i rekao kako du mu svakako pisati o tome što mislim o rukopisu. Tako se. intimni zapis. hrestomatija. jer otkrivaju poznavanje nekih najegzotičnijih izvora. Predmet rasprave sasvim je precizno naznačen u naslovu knjige. a u isto vrijeme zanemaruju neke notorno poznate. zabranjuju je potpuno. o nesavršenosti igličasta ventila. koji bi bolje pristajali kakvoj sociološkoj raspravi. ali se s takvom jednostavnošdu nije dalo živjeti. Autor je. Iz frojdističke analize fellatia izvlače se sasvim neprimjereni zaključci. Nakašljao se i otresao pepeo sa cigarete na pod. otvorio sam Povijest pornografije i počeo čitati tekst koji je povijest. traktat. U biti sve je bilo jednostavno te se dalo usložiti u nekoliko neporecivih činjenica. klapa s kojom sam odrastao malo-pomalo se raspala. a onda se okrenuo i otišao kudi po gedore. Da. te rukom nažvrljanog trgovačkog papira. opscenost. koga smo nakon one večeri. Vrlo su zanimljive i lucidne rasprave i analize erotskog i pornografskog u slikarstvu fin de sičda. fantastika.Mikija. oni pak koji u njoj vide otvoreno polje sublimiranja individualnih i socijalnih energija svesrdno je potiču". primjerice. gdjekad su mutne i nedovoljno artikulirane. Te tri stotine stranica tipkanog bankposta i pelira. nakon čega smo. Otkako je umrla majka. koliko mu je nedostajalo metodologije i znanstvene akribije. kao da mu je neugodno. a prije svega uspomena i privatna mitologija kojom započinjem nesiguran i krajnje subjektivan zapis o Mikiju Grabaru i meni. ali se smjerovi istraživanja do te mjere razilaze i rač-vaju da bi se Mikijeva Povijest pornografije mogla mirne duše zvati i "Estetika pornografije".

čuo za polipigista.. Poznajudi Mikijevu brzopletost u donošenju zaključaka. "kurtona" i "glavida". 6. s druge strane. u toj važnoj knjizi postoji skriveni oris koji objašnjava i mojih četrdeset godina. ali je zato terminološki kaos pedantnom čitaocu ponekad naprosto neizdrživ. Ali. Prije bi se reklo da ih je pisao tek tako. a više fenomenologom svakidašnjeg života. takav je zaključak sasvim neodrživ. No. dok se u funkciji porno kastratora često pojavljuje devizno-carinska kontrola (!). a o Foucaultu da i ne govorimo. premda na jednom mjestu sasvim neumjesno spominje "orgonsku energiju". jer se pornografija uvijek javlja u alternativnim sustavima koji nisu obuhvadeni kodeksom ideoloških i ekonomskih ciljeva. boli te druge ona stvar za Mikija Grabara! Danas. ni na Bataillea. jer nije imao ničeg pametnijeg čime bi ispunio jalov i uglavnom besmislen život. jer Miki nikad nije namjeravao tih tri stotine čudnih stranica podastrijeti javnosti. Sasvim je vjerojatno da je pornografija u svom alternativnom prostoru mogla mirno koegzistirati s idealima prve petoljetke. satkana je i ova kronika kojom du pokušati evocirati ova četiri desetljeda u kojima sam poznavao Mikija Grabara. primjerice. dakle mjesta potkrijepljena vlastitim i generacijskim iskustvima. kad se Miki nalazi negdje iznad Atlantika u PAN AM-ovu avionu. onaj po kojem videopornid nudi umjetne pornografske rajeve devizno potentnom upper classu. Na tim stranicama autor se doima manje znanstvenikom. No. nedete nabasati ni na de Sadea. moram odmah istadi da su briljantna mjesta u knjizi ona koja se zadržavaju na duboko proživljenim oblicima pornografskog umijeda. U zemlji s oko dvadeset posto nepismena stanovništva i oko šezdeset posto nepismenih književnika. . pa i pornografski hedonizam bio na udaru ideološke prohibicije. Miki i ja bili bespomodno smiješna dojenčad. Unatoč retoričkoj bombastičnosti. Povijest pornografije postaje knjiga važnija za mene negoli za njega. Miki Grabar svoju tezu dokumentira time što je novo i mlado društvo imalo strogo kodificiran repertoar mitova i ciljeva. mogao je mirne duše zabilježiti da je to vrijeme bilo vrijeme posvemašnjeg "iskustvenog ništavila". i kako oralni seks na dva mjesta naziva "lingvistički seks". miksoskopiju i infibulaciju. moram priznati. kako se Mikijevu Povijest pornografije ne bi držalo zaludnom kupusarom. sudedi po tekstu. pornografske doduše. Mikijeva poprilična ortografska dezorijentacija ne zabrinjava previše. koji ga nepogrešivo odvodi do sigurne američke destinacije. gdje de svom traljavom životu pokušati pridati nešto više digniteta. IV Povijest pornografije o godini 1948.ali. lipnja 1987. njegovim tehnološkim pretpostavkama i oblicima društvenosti koje je inaugurirao. sve moje kritičke i često ironične opservacije uz Povijest pornografije mog najboljeg prijatelja Milana Grabara posve su neumjesne. npr. umjesto Wilhelmom Reichom. ali zato. probije i po koji kolokvijalizam poput "sikiIja". Iz te niti. od kojih neki kao da imaju i sociološki karakter. Vrlo su točna i dojmljiva zapažanja o dobi "pornografske oskudice" (kasne pedesete i rane šezdesete godine) u kojima kao pornografski fenomeni počinju funkcionirati relevantna umjetnička djela poput Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterlej ili raskošnih Rubensovih aktova. Simpatičnim i šarmantnim doima se što se sred suhoparnog i apstraktnog baratanja latinskim terminima iz sfere seksualnosti. Na bar dvadesetak mjesta u knjizi spominju se rezultati slabo poznatog učenika Kanta i Fichtea — Friedricha Karla Forberga i njegova nastavljača Isidorea de Lisieuxa. o kome ne zna ništa. Kako smo 1948. ma koliko listali Mikijevu studiju. u kojima sam pokušavao upoznati i sama sebe. ne poznaje Freudove analize velikih umjetničkih djela. a kako. vjerojatno je pitanje koje bi trebalo postaviti nekom drugom. Unutar kojih je svaki. sasvim je sigurno da je ova pompozna sintagma prije rezultat njegova nepoznavanja tog vremena negoli rezultat povijesno-znanstvene dedukcije. Poglavlje o videopornidu (u kojem se nalazi i smiješna j distinkcija između VHS i Betamax pornida) također je puno simpatičnih zaključaka. (jer to je godina našeg rođenja) i o godinama koje su slijedile govori kao o vremenu "pornografskog ništavila". Nije vam jasno kako je. U politološkopsihoanalitička razmatranja pornografije fašizma upustio se oboružan Jungom. istraživačem. onako nehotice. Zašto nije uspio pronadi ništa pametnije. s jedne strane. Jasno. Unatoč metodološkoj zbrci. olako brka ejaculatio precox i ejaculatio anteportas. Tako je neponovljivo poglavlje o kudnom "hard coreu".

dogovorili su se brzo da se umjesto Staljin upiše Stanislav. Kad se konačno vratio. U proljede 1945. uslijedila iznenadna i zaslužena kapitulacija i njemačko ratno zarobljeništvo u stanovitom Sorauu pored Frankfurta am Oder. spasilo niza mogudih neugodnosti. anegdote i tračeve. otac je otvorio svježu Borbu i u njoj. oboje dakle u partiji. kako on misli. pročitao "Rezoluciju Informbiroa o stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije" i "Izjavu CK KPJ". Sovjetki. Kominform je sasvim bešdutno manipulirao i mojim imenom. pa je bilo normalno da požele dijete koje de ved sutra uživati u arkadiji koju upravo grade. Tatinu ljubav spram Staljina i drugih revolucionarnih veličina 1946. Tako sam dobio ime kojim su moji roditelji bili sasvim nezadovoljni. Roditeljima Milana Grabara tako nešto nikada nije moglo pasti na pamet. Dok se ona negdje motala po memljivim hodnicima opdine. Moram odmah priznati da sam ovo teško i neizvjesno vrijeme na najizravniji način osjetio i na vlastitoj koži. Ne zbog toga što se Miki rodio dan nakon mene. Desetak dana nakon mog rođenja. Zbunjen i pomalo postiđen. uletjevši u matični ured baš u trenu kad je matičar u odgovarajudu rubriku upisao prva tri slova imena STA. mojoj majci. Naime. Bude li sin. Mikijev otac. to jest njegova majka. Bile su to nekakve peripetije ljubavnog tipa. a čuo sam i za jednog Kronštata (!). koju je upoznao na akcijama obnavljanja porušene pruge. sjeo na bicikl i odjurio do opdine. Kako nije bilo prevelikih nada da bi se starog birokrata matičara dalo nagovoriti na neke neregularne izmjene. pa su me kod kude uvijek zvali nekako drugačije: Mucek. godine pomutila je djelomice ljubav prema drugarici Ani.I premda 1948. Iznad svih ideala. osnovama Marx-ova Kapitala. U vojsci se ponašao domobranski savjesno. I premda takva odluka danas djeluje strahovito blesavo. moj se otac oženio drugaricom Anom. uvjereni predratni HSS-ovac (lijevo krilo). vjerujem. na brzinskim kursevima ovladavao Kratkim kursom povijesti SKP(b). Micek. bili oboje na tragu progresivnih društvenih stremljenja. Petoljetki. baš u trenu kad se tome nisu nadali ni domobrani ni partizani. Braco i slično. zvat de se Staljin. Zamislite samo na kakav bi se način tumačio politički profil čovjeka koji je na dan izlaska "Rezolucije" dao sinu ime Staljin! V. imenom s kojim se moji roditelji nisu dugo mogli pomiriti. majka je otišla u matični ured prijaviti sina. koji bi. Negdje prije rata ozbiljno je nakanio otidi u Španjolsku i staviti se na raspolaganje antifrankističkim snagama. učio kako su Kant i Hegel građanski filozofi ograničena duha i slično. Franjo Ivančid. pa bolesna baka. gotovo sakralno svijetlo. Lenjinki. Jedna od sitnica koja pripada toj godini jest i naše rođenje. opravdao je to tumačenjem da se tu ipak radi o erosu druge vrste. prihvadao dijalektički materijalizam kao jedini ispravan pogled na svijet. i sljedede godine za Mikija predstavljaju "pornografsko ništavilo". Godine 1947. pa zatim djedovo proširenje obrtničkih pothvata i slično. Umjesto katalonskih i andaluzijskih uzbuđenja. tata je konačno obukao partizansku uniformu i počeo s ideološke strane usavršavati svoj revolucionarni portret. koji je komunizam držao tlapnjom prispodobivom . Zatim je. koja je tom prilikom postala Ana Ivančid. na svoje zaprepaštenje. tatu je čekala mobilizacija i prozaično slugatanje u jednom starojugoslavenskom garnizonu. Mrzio je sve buržoaske režime. odlučio je otac Franjo. iako pomalo nevoljko. Ni s našima. Ni danas mi nije jasno koji mu je to mentalni ustroj dopustio da ljubav prema Sovjetima i drugu Staljinu istog trena otpise za sve vijeke vjekova. mogli imati veze i s osnovnim predmetom njegove knjige. dr. a pogotovo ne s ruskima. Tamo je tata timario konje. stanovite neprilike ispriječile su se njegovoj revolucionarnoj bududnosti. I tako. Bacio je novine. bio je gospodin liječnik. došao mu je poziv za domobranstvo. nego zbog jednostavne činjenice što njegov otac nikada nije očijukao s komunistima. blještao je lik plemenitog druga Josifa Visari-onoviča. za oduševljenog i svjesnog komunista prošao sasvim atipičan ratni put. Jedna od važnijih akcija bila mu je predaja jedne satnije u partizanske ruke. umjesto da se odmetne u šumu. tih se godina rodilo mnogo Staljina. Slavko Grabar. Imali su tada manje od trideset godina. i eventualnog poznanstva s Onvellom ili Hemingwayem. gurao im termometar u čmar i sanjao o povratku u zemlju i priključenju NOB-u. autor troši bar deset stranica na razne sitnice. kad su ved bili sigurni "da se Švabo nede s nama igrati nikakvog blitzkriega". Moj je otac. ali koje me je. ali ga je u tome spriječila nesretna okolnost što je organizator njihove akcije bio prevarant koji je odmaglio s parama petorice nesuđenih "španaca".

iako oboružan partijski dajdžestiranim poznavanjem klasika marksizma. jer su se sastojala sve od samih kratica. Rukovodilac je nakon toga posvuda pričao kako se komunizam gradi i kirurškim skalpelom u ruci. Sve te papire koje je donosio otac majka je sklanjala pod krevet. Kako su se međunarodna i unutarnja situacija sve više intenzivirale. moj bi otac uživao stanovitu prednost. nastavile su održavati prisne kontakte i vrlo brzo su naše obitelji postale nekom vrstom kudnih prijatelja. pa vi znate da sam u krajnjoj liniji i ja za našu stvar! VI. volio lijepu literaturu. majka se vrlo brzo pretvorila u kudanicu. I kad se s jednog važnog sastanka vratio u tri ujutro trešten pijan. očev proširen društveno-politički angažman nije u naš dom unosio onoliko problema i razdora koliko je unosila prisutnost majčina brata. tako da je tata i prečesto izbivao iz kude. i ne znajudi jadna da je te nodi i drug sekretar zaglavio zajedno s tatom. Tata bi nakosio svoju tradicionalnu francusku kapu i rekao: . Moja je majka zvala Milanovu "drugarice Ljubice". piše čiča Janko. Moše Pijade. situacija u našoj obitelji nije bila baš najsjajnija. nego partijom. Moja majka Ana i Milanova majka Ljubica upoznale su se na porodiljskom odjelu gradske bolnice. izbjegavao mitinge koje je organizirala nova vlast. hripavcem. Grabar mogao letargi-čno opustiti u svom privatnom građanskom rezervatu. a . Otac je radio kao poslovođa u jednoj firmi. što je rezultiralo sukobom i svađom. Jedino u kriznim i napetim vremenima. a Milanovoj "gospođo". premda je mojoj majci više pristajalo ono "drugarice".E. a poslije se prihvatio i rada u nekakvim partijskim komisijama kojima nikako nisam mogao popamtiti imena. kakva de ubrzo uslijediti. No. a kad bi se kasno nodu vratio. Nakon što su naše majke. dok su naši očevi vodili tihi politički rat u kojem je moj otac. reakcijama na cjepivo i slično. koji se k nama doselio odmah nakon mog rođenja. svaka sa svojim čedom. a Milanova moju "gospođo Ana". pa se dr. praznovao vjerske blagdane. pogotovo kad bi mu dr. ujaka Emila. redovito bivao poražen od obrazovanijeg i elokventnijeg dr. pozvavši ga da se izravnije uključi u akcije obnove. Grabar vrlo uspješno operirao slijepo crijevo mladog rukovodioca i tako ga spasio sigurne smrti. čiji je jedini zadatak bio da razuzdanu i isposvađanu porodicu svojim majčinskim trikovima zadrži oko zajedničkog stola. jer ju je probuđeni majčinski instinkt počeo polako. Otac je bio vrlo pažljiv prema mami pa joj je u bolnicu redovito donosio partijske brošure i Borbu sa sve novijim i sve boljim tekstovima drugova Đilasa. Ujak Emil. koja se poput vedine ondašnjih poduzeda zvala Bratstvo. nije sudjelovao ni u kojem segmentu raznolikih formi poslijeratna života. Grabar s poštovanjem u glasu kazao: — Druže Ivančicu. otišla je majka do očeva partijskog sekretara da mu se potuži. političkim. "na teren". koja je izglađena tek pošto je dr. ne propuštajudi priliku da preko korza prošede s kakvom pametnom knjigom pod rukom. I dok je otac u vremenu koje de uslijediti ostao dosljedan u svojim širim i užim društvenim. koji je bio punih petnaest godina stariji od majke. Odlazio bi "na komisiju". Jedan nadobudni lokalni partijski funkcionar prigovorio mu je da se ne bi smio izdvajati na takav način.anđelima. majka bi ga ironično upitala: — Je l' u bazi palo janje u" prase? I ma koliko se tata trudio da majci objasni kako se naša socijalistička zajednica nalazi u sudbonosnom periodu u kojem se mora othrvati ruskom pritisku. napustile rodilište. Moglo bi se stoga ustvrditi da Milanovo i moje poznanstvo seže do prenatalnog perioda. nosio je elegantna predratna odijela. svaka mu čast! Moj ujak Emil svoje je oduševljenje tekstovima izražavao nepoznatom francuskom riječi "chapeau". ali sigurno i nepovratno udaljavati od partijske problematike. "kod odgovornih". Jedinstvo ili Pobjeda. U tim obostranim posjetima majke su se bavile problematikom dječjih proljeva. Naše su majke ležale krevet do kreveta. "do komiteta". Grabara. Sudedi po raznim usmenim izvorima. čavrljale i plele pletivo koje im je padalo preko nabreklih trudničkih trbuha. te su komisije imale pune ruke posla. majka je često tvrdila kako se tata nije oženio njome. ali kao da je imao vrlo jasna politička uvjerenja. pa i partijskim zanimanjima. a ne krvavim grmaljima koje je svaki dan sjekao na kirurškom odjelu lokalne bolnice. Sebe je držao rafiniranim čovjekom koji ima stila. gdje su postale nerazdvojne prijateljice. "u bazu". ali ti tekstovi nisu pripadali navedenim drugovima iz Borbe. Kardelja i sličnih.

kad je informbiroovski pritisak popustio. Uvjereni. kad bi tko spomenuo prva Fiatova vozila. zamračili su očev anegdotalni kaleidoskop mnogo zagasitijim tonovima. inače posve pijan. to je valjda tako u svim sistemima. čak i onda kad ne poznaju okolnosti. Ali. čak i onda kad nisu u pravu. drugi pak zaglavili u zatvoru. pokušao u punoj vožnji izadi iz "fide". jer na koncu svaka . tek tu i tamo zagorčen kakvim nesretnim. pred ljubiteljima opere parodirao je ključne scene Krabuljnog plesa. pred muslimanima je govorio o proteinskim i vitaminskim bogatstvima svinjetine. koju je provodio sasvim u skladu s brojnim smjernicama i pravcima našeg ranog društvenog razvoja. ni za udbaške i razne druge afere. koje su bile ukrašene njegovom sklonošdu pretjerivanju. a mojem ocu. Prije no što se definitivno razočarao. ukazivao je na revizionis-tičku narav našeg nepristajanja uz lager. ali uglavnom s dobrim namjerama i silnim entuzijazmom. Poslije. tipova koji su činili društveni život provincije u ranim pedesetim. Ali domalo se rodila i moja sestra Zvjezdana. Ta su uvjerenja bila nedvojbeno inform-biroovska. mirnijem dobu. liječnike je omalovažavao. Ali. kad je nestalo racionirane opskrbe. pladajudi mir u kudi vlastitim. Tata je imao običaj da nebrojeno puta ponavlja davno ved ispričane zgode. Jasno. otac bi obavezno pričao onu zgodu kad je Gojko Frndid upao u hladnu Dravu skupa s kukuruznom pogačom koja je trebala poslužiti kao mamac. barem po očevim toliko puta ponovljenim pričama. nagovarajudi ih da se vrate izvornoj narodnoj medicini. a ujak se počeo baviti manje politikom a više svojim kardiovaskularnim problemima. o tom vremenu znam vrlo malo. koje je otac počinjao graditi na kakvoj sitnoj i uzgrednoj asocijaciji. koji su se osamdesetih godina počeli pojavljivati na stranicama naše periodike. nego namrgođen neženja. Tako je u prisutnosti katolika govorio o prednostima pravoslavne autokefalnosti. Tredi su se samo obogatili. memoarski. Iza nekih su ostajala dobra djela. iza drugih afere. uvjerio me i školski odgoj kojemu su me bešdutno predali ujesen 1955. oni su drmali našim gradom i gurali ga u svijetlu bududnost. No. karikiranju i prepravljanju pratedih okolnosti. principijelni. to ved pripada kasnijem. ni za Goli otok. kritički i literarni tekstovi o tom dobu. pa je na jedan jedini mig mog oca ujak Emil mogao biti odveden od strane organa narodne vlasti. gradidu koji poput tolikih sličnih nije bio lijep nikom izuzev njegovim žiteljima. Kako je izgledao u vrijeme mog i Milanovog rođenja. misledi da su vrata automobila zapravo vrata nužnika na željezničkom kolodvoru. ali je sva prilika da se nije mnogo razlikovao od ovog kakav je sada. a ponajmanje brata svoje žene. Povijesni. one zle bile su paklenski zle. ili čak tragičnim ishodom. kao i o hranjivosti kolesterola. ispričavajudi se da mora na ispovijed. moj otac nije mogao otkucati nikog. što bi uvelike pridonijelo proširenju našeg ionako skučenog životnog prostora. ne znam da li zbog toga što je u ocu tinjala neka švejkovska crta. spomen-ploče i nazive ulica. a i to što znam zacijelo nije previše pouzdano. otac je mnogo pričao o svojoj mladosti. tata bi odmah pričao o tome kako je kum Omčikus. ionako krhkim zdravljem. Da je takva predodžba najvjerojatnije točna. namdor koji je volio svakom oponirati. neki su dobili biste. ja sam pronalazio nešto švejkovsko. jer je uglavnom napabirčeno iz očevih anegdotalnih pričica. Neki put čak pomalo i na silu. to je vjerojatno bilo stoga što moj naivni otac tada nije znao ni za "dahauske procese". Kad bi. Ili. borcu protiv informbiroovske propagande. VII. primjerice. U svim tim pričama. Što se pak tiče likova. a svako prisjedanje na mladost ima pomalo karakter šarenog i veselog panoptikuma. Živjeli smo u gradidu stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba. U središtu gradske pozornosti bile su tada neke čudne fizionomije čije su burne sudbine orisale provincijsku mitologiju ranih pedesetih. predstavljali šareni i smiješni panoptikum živahnih sudbina. čim bi se za to ukazala pogodna prilika. tko spomenuo ribolov. oni su. No. Zapravo. što je majku opteretilo mnogim novim problemima i mnogim novim brigama. tako da je ujak Emil u našem domu nekoliko godina uživao kao u posve otvorenu poligonu za izražavanje najsvetogrdnijih političkih ideja informbiroovske provenijencije. uhvatila je majka kratak predah. Pedesete su bile godine njegove mladosti. u kudnim političkim sukobima oca Franje i ujaka Emila moja je majka igrala ulogu nekakve tampon-zone. ili u knjižarskim izlozima. Poslije se ipak pokazalo da ujak nije bio pravi informbiroovac.najradije ih je iznosio pred mojim ocem. Iz njegovih priča uspio sam izvudi zaključak kako su rane pedesete godine bile vrijeme u kojem su se stvari dijelile na dobre i zle. one dobre bile su anđeoski dobre. ne znam. ateistička društva napuštao je.

koju je potpisao netko od nadležnih (potpis nečitak). Momčad je kako-tako sklepana. promatrajudi tko sve izlazi iz crkve ili ulazi u crkvu. Farukov umjetnički kolega. Odbacio je jednostavno onaj prefiks (sobo-). Sinu. ali se prvi problem pojavio onog trena kad je trebalo odabrati ime klubu. taksenih maraka i uvjerenja provode kompliciranu administrativnu proceduru promjene imena. "faktorima" i slično. Primjedba je govorila nešto o tome kako se mladom i perspektivnom piscu preporučuje da za početak ovlada najnužnijim elementima pravopisa. zidnu plohu zamijenio platnom i postao slikar. uz razvoj sporta i fiskulture. pa šta bude — bude! Za divno čudo. Roman je govorio o gigantskim uspjesima nekog našeg rudara po imenu Korčagid (?!). moglo smatrati osobito povoljnim ishodom. čini se. Osobito živopisna bila je sudbina čuvenog druga koga su zvali drug Sivi. preobražaj zemlje. Prekvalificirati se iz soboslikara u slikara činilo se Faruku Mehmedbašidu više lingvističkom negoli suštinskom transformacijom. do 1947. "glavonjama". Mrska gradska reakcija počela je zbijati šale na račun druga Sivog i njegovih pulena. onako interno — Defanziva. pravo proletersko. pa mu je promakla pojava "Rezolucije Informbiroa". Sad. Krada i od slave njegova učitelja. a na sugestiju provjerenog lokalnog književnika Krešimira Kutljače. Lokalna slava Faruka Mehmedbašida bila je kratka. jer su se struktura vlasti i njena terminologija tijekom godina toliko mijenjale da to narod nije uopde mogao pratiti. Nakon dugog dvoumljenja između imena Dinamo. partizansko ime — Kurir. ali mu je važniji od svega bio nogomet. Pošto svatko zna da je u zdravom tijelu i zdrav duh. "krupnim ribama". pa je lokalne modnike nazivao "budžama". vjerojatno stoga što su gubitničke sudbine redovito podobnije za literarnu obradu. Hajduk. Nakon slavne partizanske epopeje. čak i oni koji su nosili predratna. ispunjenje petogodišnjeg plana. naš je grad od prvih dana nogometa u našim krajevima pokazivao katastrofalno nizak postotak nogometno uporabljive omladine. da nadležni o tome odluče. bio bi značajan po tome što je u njemu na neki način anticipiran kasniji podvig udarnika Alije Sirotanovida. Krešimir Kutljača bio je učenik Radovana Zogovida i velikih ruskih revolucionarnih pisaca. kako mu se činilo. u Agit-prop. Usmjeren na globalna pitanja soc-realističke estetike. drug Sivi je nedjeljom oblačio svoju partizansku uniformu i tako odjeven paradirao po korzu. na koncu se odlučila za sasvim izvorno ime RNK Ofanziva.. nabavio nešto manje kistove. te je u nj po zadatku uključio i nekoliko ljudi sa čijim je talentom i partijskom sviješdu računao. a onda . odlučili su da se to o partijskom trošku pošalje u Beograd. nakon petnaest mjeseci knjiga se vratila pošiljaocu s dobronamjernom primjedbom. njegove su kompozicije bile grandiozne masovke veličine prosječnog zida. što se. Sam si je zadao partijski zadatak osnivanja pravog radničkog nogometnog kluba. nazivajudi naš klub. vjerojatno stoga što za nekog drugog slikara nije ni čuo. koji se rodio 1946. pa je klub vrlo brzo rasformiran "zbog nedostatka financijskih sredstava". eksproprijacija privatnog vlasništva i ostale napredne stvari. U ovoj sferi osobito važnu ulogu igrala su dva čovjeka: predratni soboslikar Faruk Mehmed-bašid i pisac radnik Krešimir Kutljača. u čijoj se pozadini naziru tipične zagorske kleti. pojavio se u gradskom komitetu s rukopisom romana ne baš osobito originalna naslova: "I mi kalimo čelik". kao pisac apsolutno nepoznat i u najužoj sredini. ali je drug Sivi mislio da de se provedenom revolucijom u radničkoj državi i ta nepovoljna konstanta stubokom promijeniti. kao Krila. Prave nevolje počele su s prvim utakmicama našeg radničkog nogometnog kluba. slabo je pratio promjene u tekudoj dnevnoj politici. Njegova velika patetično-revolucionarna freska "Staljin se obrada masama". socijalistički odgoj u školama. dakle sasvim građanska imena. Ved prvim potezom kista postao je učenik slavnog Bože Ilica. dao je. drug Sivi obreo se na nekom visokom položaju u našoj komuni. Kako je ved kao soboslikar bio usmjeren na velike formate. Jedinstvo.individualna sudbina dosegne jednu od dviju opcija — pobjedničku ili gubitničku! Otac je ponajviše i najradije. kako de ubrzo shvatiti. uprava. vratila ga je iznenada u prozaičan soboslikarski metier. Drugu Sivom na srcu je bila obnova. a bogme i obrnuto. pričao o sudbinama gubitnika. a u svim tim pričama otac nije bio ništa drugo nego usmeni literat. — Kad dođem do polovice — govorio je — učini mi se da bi trebalo ostaviti prostor za vrata. na čelu s drugom Sivim. promijenio vrst boje. što je bio. Vihor i slično. Kako u komitetu nisu znali što bi i kamo bi s tim romanom. pazilo se i na razvoj kulture i umjetnosti. a da je ikad objavljen. Još i dandanas mnoga od te nekadašnje djece obilaze razna nadleštva i uz pomod hrpa formulara. Godine 1947. Na nesredu. Iako demobiliziran. Ofanzivu su strašno naprašili svi njeni provincijski rivali iz okolnih mjesta. ne znam. Željezničar i slično.

čvrsto opredijeljen protiv informbiroovske propagande. jer je tada o tim stvarima bilo najpametnije šutjeti. na žalost. spominjudi "spolne organe". predratni vlasnik gradskog kinematografa Edison. Mičurin i druga djela sovjetske revolucionarne škole u području filmske umjetnosti. a svako njegovo negiranje i sumnju neizlječivim dogmatizmom. povisilicu od kosilice . uz pozitivne morala nadi i po koja negativna crta. Po dužnosti je svirao na svadbama nekih lokalnih funkcionara. koji je nakon oslobođenja (kako se to ved događalo) promijenio ime u kino Romanija. sudbinu i kaznu svakog odvedenog držao zasluženom. ali šepa na lijevu nogu". O hapšenjima i provođenjima ljudi na. kako se poslije saznalo. različita opskurna mjesta u periodu od 1948. koja je i u najdelikatnijim stvarima bila mnogo otvorenija od oca.ustrajno nastavi raditi i brusiti stil. toponim iz narodnooslobodilačke borbe doimao se mnogo prikladnijim za dvoranu u kojoj de veoma brzo zatitrati: Čapajev. ali istinitost tog podatka nikad nisam uspio provjeriti. svirajudi drugu violinu u kavanskom orkestru. kad je skinut povijesni veo s golootočkih stradanja. ili zbog toga što je. ili čak prebrzo . zapravo mnogo kasnije. Pretpostavljam da je za hapšenja morao znati. i uz povijest pornografije u mom gradu. Sikida i Katida. i jer je to. sva je prilika da mu nije moglo biti ni nakraj pameti da među odvedenima ima i nevinih. raskrstio s religijom. pa negdje do 1953. koji je pisao partijske karakteristike. Drugu Sivom upisao je kao negativnu karakteristiku to što je vulgarno psovao. I premda ta zgoda ne opovrgava Mikijev zaključak o "pornografskom ništavilu" ranih pedesetih godina. koji bi mu katkad spočitnuli da je nešto odsvirao bez osjedaja. A.. gnjavedi se s muzikašima koji nisu razlikovali violinski od francuskog ključa. Eto. ali težak za razgovor ved nakon šeste rakije". Da li zbog toga što se ova mučna problematika dala teško oblikovati u njegovom anegdotalno-ironičnom stilu. Isto tako. bila je kratka vijeka. inače prijeratni bilježnik. Majka je priznala da su odveli Njegovana. bavedi se svojim violinističkim poslovima. nije uspio ni na tren zablistati slavom jednog Faruka Mehmedbašida.. ali dopuštam da o Golom otoku bar u prvo vrijeme nije imao pojma. Pastir Kostja. ta bi primjedba bila čak i poticajna da Krešimir Kutljača. koristili podosta za pisanje scenarija za različite svečane akademije i skečeve iz NOB-a. Ščors. kad je Ofanziva postigla autogol. u kojima se.. predratni violinist. ali su se njegovi umotvori još dugo prepričavali i u progresivnim i u natražnjačkim krugovima. kojem je kao osobit grijeh upisano to što je u četiri ratne godine ostao u Zagrebu. Kasnije. kao što je Marcel Bliznec. kad se o Golom otoku počelo pisati sasvim otvoreno. otac i ja više nismo bili u toj vrsti odnosa koja bi omogudila otvoren razgovor o toj delikatnoj temi. Njen je neslavni protagonist Tonček Kralik. Marcel je ostao četiri godine u našem mjestu. kao i ostale organe narodne vlasti. član nekog filharmonijskog orkestra. to vrijeme nikad nisam razumio. kamo i zašto su bili deportirani. relativno mnogo toga znao sam o jednoj neveseloj aferi koja je bila najizravnije vezana uz korpus informbiroovskih zbivanja. nije bilo nikakvih ekonomskih i zakonskih pretpostavki . Jer. znao je napisati i ovakvu karakteristiku: "Odan stvarima radničke klase. Sad. a isto tako. kako je kazala majka. Edisonu teško mogla dokazati bilo kakva reakcionarna djelatnost. spominjala se tu i nekakva uniforma. ali su ga ipak.. U očevim pričicama pojavljivala su se i druga značajna imena. kao što ga nikad i nedu razumjeti. Drug Ostoja. Doduše.. nisam imao nikakva moralna prava ispitivati očevu savjest po pitanju golootočke problematike. patnji i poniženja. kao što de svatko zaključiti. saznao tek nakon što su se vratili. Zatim Ostoja Kadid. Isto tako. Karakterizacijska karijera druga Ostoje Kadida. ali tata nije mogao uraditi ništa. ponajprije zbog toga što. iako to knjiga Milana Grabara nigdje ne navodi. Vjerojatno je mislio da bih ja svako njegovo zgražanje držao poenom za svoj mladenački anarhizam. jer je Udbu. premda bi se T. raskrstivši definitivno s Rusima. otac nikad nije pripovijedao. Odgovorila je samo: — Bog bio s tobom! Zatim sam je pitao je li koji očev prijatelj zaglavio na Golom otoku. mislim da je tajna niska okolnosti kojima se odigrala naprosto nezaobilazna. surađivao s NOP-om. da li je tata ikada mogao hapsiti ili denuncirati ljude. smatrao institucijama koje ne znaju za grešku. i nije li ga otac mogao spasiti. VIII. Unatoč svemu. zbog literarne verziranosti. kako bi stvar Obrad djelovala objektivnije. Ili: "Iz radničke obitelji. kako otac kaže. Jednom sam upitao majku.

po kojima bi gazda Kralik i nakon oslobođenja mogao ostati vlasnik kina. bududi da se majka zaposlila kao nastavnica na lokalnoj osnovnoj školi. Nikakve pornografske role nije bilo u blizini. natalože-no znanje ostavljalo me još uvijek u nekoj vrsti ahistorijskog . Neke od tih fantastičnih artikala. No jedna od dominanti bilo je ovladavanje političko-revolucionarnom azbukom. sasvim neverificirana zona. godine. imale su karakter nepodobnog zapadnjačkog importa. rane su pedesete predempirijska. Ogroman stan koji je posjedovao iznad kinodvorane reduciran mu je na razumnih četrdeset kvadrata. jer je svatko znao da se u Americi živi kudikamo lošije negoli u našim najsiromašnijim krajevima. moja prva prava privatna zapažanja i sjedanja sežu negdje od 1953. bila odselila u Kaliforniju. Jednog jutra u zimi 1948. jer je našeg prijatelja Jaromira Kralika za dugi niz godina opskrbila neslavnom etiketom "djeteta informbiroovca". negdje oko 1948. Sve te stvari. te Staljinova slika u jeftinom okviru od jelovih letvica. koje su se ljuljale na hladnom propuhu. dugo se nije znalo. ved nisku posredovanih slika./49. Tko su ti privilegirani gledaoci. Dakle. Tonček Kralik imao je mladu i vrlo zgodnu ženu. nagađanja i govorkanja završila su skandaloznom aferom. a ostatak Kralikova stana pretvoren je u kancelarije za brojnu administraciju kinopoduzeda. zbunjivalo nas je ono što se kasnije događalo s udbašima za koje se govorkalo da su predstavljali Tončekove privilegirane goste. čija je funkcija bila isključivo propagandnog karaktera. a onda su se u gradskim pričama počeli ponajčešde spominjati tri-četiri udbaša. Sad. banana i crtani film. Nijedan američki rudar nije bio kadar iskopati ugljena koliko naš Alija Sirotanovid. osim njega. ili 1954. a tredi je otpušten 1966. Tončeka Kralika pronašli su u operatorskoj kabini obješena remenom za hlače o kosu stropnu gredu. Globalno gledajudi. puknuo je glas da stari Kralik posjeduje dvjestometarsku crno-bijelu rolu nekog pornografskog filma. to je vrijeme Staljinove smrti i likvidacije Berije. kad su u kudu Milana Grabara počeli pristizati paketi njegove tetke Rozalije. vlasnik čitavih paketida žvakadih guma. obala im je bila mnogo nerazvedenija od naše. nego da je ta dvjestometarska rola koju tajni posjetioci ogledavaju zapravo Tončekova žena Cvijeta. krenuo je sa mnom u preuređenu vilu predratnog industrijalca. Ova tužna i nesretna smrt poslije nam je na neki način postala bliska. Pod ukočenim nogama. i dvogodišnjeg sina Jaromira. pa se nagađalo da Tončeka Kralika netko primorava da vrti taj film. provodio u dječjem vrtidu. jer projekcionim aparatom. nitko nije znao rukovati. ležalo je nekoliko informbiroovskih brošura i letaka. iz moje individualno-povijesne perspektive to je još uvijek faza nepostojanja upotrebljivih igračaka. nakon Rankovideva pada. ili obdaništu. upoznao sam tek nešto kasnije. Ta grada sastojala se od istinitih pričica i izmišljenih pjesmica. Oni zlonamjerni tvrdili su da taj pornografski film i ne postoji.. E sad. što se sve nama tamo događalo. I premda je sve bilo čisto i jasno. Jedan je nakon mjesec dana premješten. kao što su televizija. sada prerađenu u korisnu instituciju za čuvanje i odgoj predškolske djece. I kako to obično biva. teško je rekonstruirati. ali je kadrovska nužnost nalagala da ga u kinu ostave kao kinooperatora. iako su izazivale blagu zavist nas. Odmah je puknuo glas o čudnom samoubojstvu zabludjelog informbiroovca. Taj isti Milan Grabar. što nas je u kasnijem životu trebalo učiniti pravilno usmjerenim jedinkama. Ali. koja se još 1939. U onom što čini jedan osobni portret ili autobiografiju. slutnje. Mikijevih prijatelja. kako su to zvali. te postupne konsolidacije jugoslavensko-sovjetskih odnosa. ako iz tih vremena pamtim samo luđa. Sama kinodvorana je nacionalizirana. čokolade i drugih nezaobilaznih proizvoda. koje se ni nakon 48 sati žvakanja ne raspadaju u ustima. Razumni su ljudi pretpostavljali da čovjeku oženjenom mladom i zgodnom ženom pornografski filmovi ne predstavljaju neku osobitu nuždu. Sve moje sumnjivo znanje o ranim pedesetim godinama ima sasvim ograničenu vrijednost. o čijoj se ljubavnoj prošlosti pričalo svašta. drugi je i sam dopao Golog otoka. kao što su naranča. ponajprije očeva pripovijedanja. žvakada guma i kromirani automobil na navijanje. likova i zbivanja. a o njihovoj tradicionalnoj netrpeljivosti spram crnaca da i ne govorimo. čovjek se obično bolje sjeda marginalija negoli dominanti. kako u to vrijeme još nisam imao pravilan stav prema povijesnim uzročnoposljedičnim perspektivama. jer ne predstavlja osobno iskustvo. čija se politička privrženost Staljinu dala protumačiti tek njegovim davnim i mutnim češkim podrijetlom. IX. te da se kasno nodu u kinu Romanija održavaju tajne projekcije za uzak krug privilegiranih gledalaca. primjerice. a to je vrijeme koje sam. pa je bila zgodna za učenje.

navodno. ali je zato njen tretman mene. nego roditeljskim statusom. Uz povijesne teme. vitamina i drugih blagodati prirodne ishrane. proboje. doduše. sva uplakana. Neprekidno nas je razvrstavala u nekakve kolone i strojeve. odgovarala odgoju tete Krampus. bio . Uz vesele vrtidke dane. koji je uz drugove Kardelja i Rankovida bio Titova desna ruka. te s tim u vezi i razrađene modele obrane. od pravilne ishrane do građanskih prava. a ne iz parola kojima se jedno društvo nakitilo. nego šamaranjem. Sutjeske. a mi. Kao osobito tužnog događaja sjedam se dopodneva kad su nam. te da sve divne stvari. Vjerojatno nas stoga nisu kažnjavali batinama. a ja bih ponekad primijetio kako je ono deklarirano često u nerazmjeru s onim što se provodi. te da njoj u socijalističkoj pedagogiji nema mjesta. Tako se inzistiralo na zdravoj i pravilnoj prehrani. one koje valjda razvijaju bolestan duh u zdravom tijelu. nadasve onog časa kad je na naša vrata došla. ni epidemija ušiju. u svojoj Povijesti pornografije. a mi smo se svakodnevno davili u bezukusnom tijestu i krumpiru. ved znao što je to "droca". ni hrana. ali u taj "kulturbunt" nisam uopde bio upuden. ispunjene igrama partizana i Nijemaca. — Ana. koja se iznad svih proteinsko-vitaminskih vrlina nadasve odlikuje bljutavošdu. Isto tako se ponavljalo da je batina odgojno sredstvo iz arsenala starih."teta Krampus". na neki način posjeduje karakter biološke sredine u kojoj jedinka ima. nego stanovita mala. pa bio i dijete. Poslije sam shvatio da su sve te razlike između svijetlih parola i gorke prakse rezultat opdeg siromaštva u kojem smo se gušili. našto je otac zavapio: — Samo da se ved jednom iskobelja iz tog vrtida pa da odahnem! Svaka sredina u kojoj se čovjek zatekne. nenarodnih pedagogija. Milan Grabar dobio serumski hepatitis. koji je konzekventno provodila nad nama. a mi smo pregrmjeli tri epidemije ušiju. danas je opet napričao dovoljno za dvije do tri godine zatvora! — rekao bi tata. koji je mrcina pijana. i svoje prirodne neprijatelje. nekoliko trovanja salmonelom i drugim mikroskopskim životinjicama. djeteta čovjeka koji je na liniji progresivnih kretanja. I premda de tridesetak godina kasnije. koju čini znanstveno određen omjer proteina. bilo je i tužnih dana. moj prijatelj Miki Grabar napisati: "Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim". onako interno . a ja sam samo slegnuo ramenima. kulačkoj opoziciji ili bijednoj anonimnosti apolite. desante. imao si mnogo bolji tretman nego ako ti je stari zaglavio u domobranstvu. Značaj tog tužnog događaja osjetio se i u mojoj kudi. Moj stari je jednom rekao da se droca želi iskupiti zbog toga što joj je netko iz familije bio u kulturbuntu. kome obnova nije nimalo važnija od amputiranog bubrega ili rasječenog apscesa. prvoborac. koju su drugi zvali "teta Desa". svojim štidenicima. te kolektivno cijepljenje jednom iglom.kaosa. drugarica Eva Biser. između ostalog. rekli da je umro neki drug Kidrič. Sve one Kozare. Govorilo se o strogosti higijene. partijac ili slično. jer je njegov otac imao status gradskog gospodina. u vrtidu se mnogo govorilo i o nekim drugim pozitivnim vrijednostima na koje naše suvremeno društvo pazi kao na oko u glavi. prvenstveno kapitalističke. kao da se predaje nekom nevidljivom neprijatelju. naša susjeda. Ja sam kod kude upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih. dižudi očajnički ruke u zrak. sa suzama u očima. više no pornografiji. crnomanjasta odgajateljica. a samo jednu lijevu ruku. divizije i junačka imena iz pjesama nikako nisam mogao usložiti u cjelovit sistem. Milan i ja smo ubrzo shvatili da naš prirodni neprijatelj u novoj sredini nije ni ideološki dril. Preporučljive igre bile su one najmilitantnije. kojem su nas onako zatečene izložili. Animozitet tete Krampus prema Mikiju Grabaru bio je razumljiv. ugljikohidrata. dok bih se ja tek glupavo smješkao. učila nas da pravilno i promptno reagiramo na komande i obradamo joj se raportima sa stisnutom šakom na čelu. i upitala mog starog nalaže li joj njena patriotska i afežeovska dužnost da prijavi muža Edu. Njezina naklonost nije se stjecala individualnim sposobnostima. meni se oduvijek činilo da bi ta rečenica. rekao: — Bolje da je umro on nego ja! — Nemojte ga prijaviti — rekao je hladno otac — ali ne lajte okolo o tome! Sutradan su nam u vrtidu pričali jednostavnim riječima o značaju tog pokojnog druga. Iz svega ispričanog dalo se zaključiti da je drug Kidrič bio jako dobar i da je volio nas djecu. pa se otac hvatao za glavu kad bih mu prepričavao ono što nam je odgajateljica tumačila. jer sam. Ako ti je tata bio opdinar. od čega je. klečanjem u kutu i čupanjem za kratke dlačice kose pored uha. proizlaze iz materijalne i civilizacijske razine.

a takvi piju kavu s predsjednicima. istina je da me jednom zatekla kako na zidu šupe u dvorištu vrtida pišem nimalo revolucionarnu parolu o njenoj navodnoj ljubavi prema drugu Obradu. od koje nismo mogli naučiti ništa o revolucionarnim tekovinama. Osobito mi je bila zanimljiva priča u kojoj Snježna kraljica odvodi lijenog komsomolca Kolju na preodgoj u svoje ledeno carstvo. činili su ga prispodobivim kakvoj drevnoj i opasnoj junačini iz narodne pjesme. drug Obrad volio je svradati u dječji vrtid i bila je javna tajna da je bacio oko na tetu Desu. ili slično. tako različite od ljudskog govora. taj preživjeli instrument kapitalističke pedagogije. postavši kuharica u kantini lokalne ciglane. i u tome je ležao zametak pada našeg vrtidkog neprijatelja — tete Krampus. No tog popodneva mnogi su roditelji mogli čuti od svog mališana ili klinke kako su u vrtidu gledali jednog stričeka u uniformi kako mede pišu u tetu Desu. Da me otac nije ispisao. sekretarima i sličnim kreatorima kadrovske politike. a čvrsti crni brkovi. buhtla i drugih prostih kolača što se spravljaju od brašna i uvijek istog pekmeza. da istu priču nije ispričao i stanoviti Janko. prije no što se s rastom standarda povukla u grijane apartmane. moram priznati da je jedan od naših vrtidkih kolega poslije postao jedan od šefova pariškog podzemlja. No. pokazalo veoma zabavnim. unatoč kapitalnom nedostatku čitave jedne noge. bio ishitren i pretjeran. polujavnim i priručnim terenima. tko zna. rado sam ovog potonjeg zamišljao u liku druga Obrada. kojima su zimi grijali prostorije vrtida. špekule. jer su moj i Milanov otac baš nekako u to vrijeme zaključili da je vrtid rasadnik gradskih klipana. koja me gnjavila buhtlima i nekakvim glupim pričama iz predratne knjige "Dom i sviet". Dakle Miki i ja otkrili smo malu spremnicu u kojoj je drug Obrad vojnički čestito obrađivao tetu Krampus. pa je upravo zbog toga teta Krampus povučena iz pedagoškog sektora i prebačena u građevinski. Doduše. Miki i ja smo ih prokljuvili prvi. Druga Obrada su se svi bojali. iako nije radio u vrtidu nego u nekakvoj komandi. u loži kinematografa i slično. koje je tako frapantno nalik na visokoetabolirani pornografski žanr nazvan "live show". što se. teta Krampus me žestoko išamarala i priprijetila da de sve redi drugu Obradu. Nosio je maslinastu uniformu narodne vojske. počesto vodila na otvorenim. a sve za ljubav jedne provjerene partijke i svijetle ciljeve Oktobra. Dakle. on je smjesta odlučio da me povjeri na čuvanje spomenutoj privatnoj čuvateljici. Moram odmah naglasiti da u to vrijeme takva scena i nije bila fantastičan kuriozum. hrabro bori protiv bjelogardejskih bandi. Posebnost i efekt njegova iskaza ocu treba zahvaliti okolnosti što mu je stari bio nekakav prosvjetni savjetnik na opdini. ali sam držao da de njena kolektivistička nastrojenost nadvladati tu posve individualno-sentimentalnu zadjevicu. Moram napomenuti da me neko vrijeme čuvao i ujak Emil. u mračnom parku. I premda je zaključak naših očeva.doista za čudo. . Kad sam ocu demonstrirao svoje novostečeno poznavanje Andersenovih i Grimmovih bajki. koje se još zvalo i Sibir. kao što je grmlje na livadama. slušao onu narodnu pjesmu u kojoj Marko Kraljevid pomalo himbeno ubija Musu Kesedžiju. visoke ulaštene čizme kojima je čvrsto gazio preko natrula daščanog poda našeg vrtida. Pravo je čudo kako Milanova knjiga ne opisuje ovo prvo pornografsko iskustvo iz dječjeg vrtida. jer je ujak znao naizust popriličnu količinu priča koje su se zvale Andersenove. poprilično godina kasnije. Ne rabedi batinu. Grimmove i još kojekako. u obliku gableca. što su mu se frkali ispod nosa. možda bi me čekala mnogo slavnija sudbina od sudbine neuspjelog pisca. mogli načas pogledati "live show" čiji su protagonisti bili drug Obrad i teta Desa. povaljena potrbuške preko kartonskih kutija mlijeka u prahu. premda pikantniji detalji tog navodnog odnosa nisu bili nikom poznati. bar iz moje perspektive gledajudi. koji se. ispuštala neke čudne glasove. U tu spremnicu dalo se zaviriti kad bi se čovjek popeo na nekoliko hvati naslagane bukovine. jer se ljubav. Kada sam. da je vrtid rasadnik bududih baraba. ved smo samo klonuli u tupu letargiju krafni. I tako smo jedne jeseni Milan i ja doveli mnogo vrtidkih gojenaca. pa su nas ispisali i povjerili kudnom odgoju privatne čuvateljice. dok je ona. Ili priča o postojanom kositrenom vojniku Crvene armije. dugmeta pogodnog za gumbičanje ili slično. To bi možda ostalo na razini lokalnog pornografskog folklora. koji su uz malu naknadu. nisam dugo uživao u slobodi koja je nastala kadrovskom prekvalifikacijom tete Krampus.

radnik . U pravom smislu politički svjesno i napredno bide postao sam 1955. očigledne. s takozvanom kederkantom na guvernalu. našto je mom očajnom roditelju s udice otpao ved uhvadeni šaran. natražno — napredno.. Prije no što de luksuzni automobili. Dok su se trapavi Zapadnoevropejci gnjavili kojekakvim trapavim pravopisima. koji se bori za naše najpravednije i.. Pravilnim odgojem unutar ovih alternativa nije bilo teško odabrati prave opcije. hanjeva. ako ne još i bolje. i .FNRJ i slično. nafte smo imali nešto manje od Arapa. cinku. bizmut. somova. jer je imalo svoje interne svetinje. Dakle. Davili smo se u bakru. uz nadčovječansku borbu protiv komaraca. Osim toga. potaša. prebacivao na leđa zelenu naprtnjaču i. pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak smisla za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga. Željezne rude bilo je u preobilju. moglo bi se redi kako moja generacijska samosvijest počiva na ribičkoj kapitulaciji. koju običan smrtnik bez poštenog obreda inicijacije nije mogao probiti. Obala nam je bila najrazvedenija. ulovljenog soma držao sam za klena. Tako je završio moj neslavni ekskurs u ribolovne vode. što je bilo značajno zbog toga što sam izgonom iz očeva raja shvatio da pripadam sasvim drugoj i sasvim drugačijoj generaciji. rijeke najplovnije. — Što ga ne ostaviš doma s Anom. Nakon nekoliko sati vožnje na štangi bicikla otpalo mi je dupe. svaki njihov kapitalan primjerak nazivao sam ribicom. rijeka mi je smrdjela. kao i svoju tajnost i zatvorenost. u kojem su se priče o uhvadenim ribetinama pravilno račvale s pričama o alkoholu i dopadljivim podravskim udovicama. seljak . uopde. patriotizam — izdaja. kao što su: kapitalizam — komunizam. Kape i marame smatrali smo uniformama. To je osobito veselilo moga oca. najtoplije. Kako je informbiroovski pritisak na moju domovinu bivao sve slabiji i mlitaviji. koje je tata uplatio tjedan dana ranije na blagajni škole. a o energetskim potencijalima da i ne govorimo. moj otac je vodio pravi avanturistički život ribolovnog asa. a same sebe najmlađim rodom vojske. selenu. tako da su za-bludjeti mogle samo budale. od Zenice do Smederevske. najbolje društvo. nitratima. XI. Jednako tako bilo je i s Mikijem Grabarom. pri čemu nam je neki debeli drug general darovao kape i vezao marame.X. pa nam se izgrađivanje moralnog i političkog profila činilo jednostavnom i samorazumljivom operacijom. To ribičko društvo bila je neka čudna mješavina vjerske sekte i masonske lože. a sve ostalo nadgradnja. Vrlo smo brzo ovladali i onom osnovnom dijalektičko-materijalističkom maksimom da je ekonomija baza. koje rado primaju na konak ribičke asove. vodensmrti ili libele sam se uplašio. miris mariniranog patuljana podsjedao me na miris takozvane "šmolpasle". zlatu. koji je sve češde privezivao bambuse uz ramu bicikla. ali znatno više no što nam je potrebno.kulak. buržoaska eksploatacija — diktatura proletarijata. sloboda — ropstvo. slama na kojoj smo spavali strahovito me svrbjela. pravi raj za domade trudbenike koji na njemu provode zaslužen godišnji odmor. klenova. More nam je bilo najčistije. Na Dan Republike postali smo na vrlo svečan način i pioniri. televizija i vikendice naprosto uništiti njegovu generaciju. Bili smo prebogati svim vrstama ugljena. stara Jugoslavija. a klena nazivao šaranom . Te stvari bile su liskun. Jer sve su stvari bile bjelodane. s nadgradnjom nije moglo biti nikakvih problema. svoj jezik i terminologiju. a jednu opasnu štuketinu sasvim sam neoprezno usporedio sa sardinom iz konzerve. poveli su me nekoliko puta u ribolov. kad su me upisali u prvi razred osnovne škole. nas je Vuk opskrbio onim najfunkcionalnijim po kojem se "piše kako se i govori". patuljana i šarana. jezdio nekud na koji od onih dravskih rukavaca gdje bi se nodu. Pa kako je baza bila jaka da jača nije mogla biti. zona uz rijeku Dravu mogla se sve više koristiti za ribolov. srebru. godine. Bile su to godine prekrasnog entuzijazma i jasne perspektive. volfram i slično. tamnica naroda . fosfatima. vadili kapitalni primjerci štuka. što ih je najviše smetalo. za sve tadašnje i budude željezare. Samo zahvaljujudi tome što sam bio sin jednog od prvosvedenika sekte.buržuj. Čitavo osnovno školovanje proteklo je u znaku snažne i neoborive argumentacije naših neizmjernih bogatstava komparativnih prednosti. našem intelektualnom obzoru nudile su se sasvim jasne opozicije. pa nek uči heklati! — ironično je dobacio mom starom njegov drug Mile Sarenac. a imali smo po glavi stanovnika i svu silu nekih stvari kojima kao osmoškolac uopde nisam nazirao svrhu. kojega sam držao "grundlom".

koja sa srpom i čekidem u košarici nailazi na debelog kulaka. ili u nekoj drugoj vražjoj materi! Kao svi kudni sporovi. Jednom riječju. Bumbara ili Tone donose cio niz neugodnosti. preodjevenog u vuka. Brzi. ujak je umro baš kad je spiker govorio o službenom posjetu Beogradu Nikite Hruščova i sovjetske delegacije. s maraka ptice i životinje. za povorkom koja je ujaka Emila odvodila do onog mjesta gdje prestaju svi inati i kaprici. sa spomenika de ga otjerati nove razgranate simbolične forme. Fotografije iz đačkog doba u mom spomen-albumu odaju fantastičan raspon linija i formata. Nadimak Bumbar dobio sam baš u trenu kad sam odlučio smršaviti. mirno krenuli za drvenim lijesom. koje de dodi s privrednom reformom. napose kad si odlučio da kod određene djevojčice izboriš mrvicu ugleda i simpatija. i ovaj je ubrzo bio okončan zaslugom majčine sposobnosti praštanja. premda su predstavljale oblik natražnog i preživjelog vjerskog običaja. te iste večeri priredila moja majka. a jednom me čak i majka tako oslovila. a ne o jednoj jedinoj osobi. premda asocira na predmet bez forme i jasnih linija. Taj njegov pogled. Beatlesima i Rolling Stonesima. Kako ga ne bi pokopali bez riječi. koja mi je gro svoje ljubavi gurala kroz probavni trakt. naš afirmirani čovjek stvaralac odlučio je raskinuti okove prošlosti i okrenuti se svijetloj bududnosti. — Na Golom otoku. a ticali su se moje fizičke konstitucije. postavši ved u prvim danima sasvim solidan učenik. U prvom su me razredu zvali Štruca. Komandos. komplicirana akcija mršavljenja učinila mi se akcijom bez rezona. Ne znam ima li njegova smrt kakve izravne veze s događajem o kojem je slušao. Staljingrad. Te godine kad sam krenuo u osnovnu školu. ali me otac otjerao na spavanje. u godinama otrežnjenja. a s banknota strojevi i gradovi. pa kako se nadimak strašno brzo proširio. odnosno da ga je "samo činjenica što nije otišao u rat spriječila da nas sve skupa zaduži još i više". teško mi je ustanoviti jesam li u određenom razdoblju bio pretjerano debeo ili pretjerano mršav.obrnuto. Umro nam je ujak Emil. on je bio strašno složen i nama mjestimično nejasan. O svemu je odlučivao narod. I danas kad se prisjedam tih dana. što i nije tako strašno. nisam imao nikakvih problema. kao psa. Ozbiljniji i odrasliji stavovi i spoznaje dodi de mnogo kasnije. Kako su u toj dobi nadimci statusnog karaktera. a u govoru su se mogle čuti i besmislice poput one u kojoj se tvrdilo da je ujak Emil "za četiri ratne godine pružao partizanima tihu i zatajnu moralnu podršku". Ta groteska strašno je dugo trajala. čas mršav. poštanskim markama i papirnatim novčanicama. — Umro je da ga ne bih mogao zajebavati — rekao je otac. onako više uzgred. uprt u bududnost. sastavljene od ljudi koji su do jučer bacali drvlje i kamenje na našu FNR Jugoslaviju. nakon čega se morao isposvađati s uplakanom majkom. . na što bih ja odgovarao ljutnjom ili kurom mršavljenja. otac je uspio nagovoriti nekog druga iz našeg "rajona" da održi posmrtno slovo. nadimci poput Buce. ali sav u službi naroda. kao da se radi o desetorici različitih. Tek kasnije. Slovo o slavnoj ratnoj epopeji uvjerilo me kako je Hitler skrhao vrat na Balkanu. počela me tako zvati čitava škola. koje se i tada držalo najdosadnijim oblikom dječje aktivnosti. kako smo mu baš mi skratili tisudgodišnji Reich za devetsto i kusur godina. Na karminama. što je svakako bila zasluga moje majke. ja sam u spomen na dobrog ujaka Emila pokušao prepričati njegovu poučnu priču o komsomolki Crvenkapici. zbio se i jedan tužan događaj u našoj obitelji. A da sam ja bio rusofil. A znaš gdje bih ja u tom slučaju bio? — Gdje? — zajecala je majka. blistao je na spomenicima. baš kad je s novinama u ruci slušao vijesti s radioaparata marke Kosmaj. ili je ta veza tek simbolične naravi. tako da bih bio čas debeo. Umro je jadnik od srčanog infarkta. neprekidno sam bio prisiljen voditi bitku protiv raznoraznih ružnih nadimaka kakve obično nadijevaju debeljuškastoj djeci. — Ti znaš da on u duši nije bio ni rusofil ni informbiroovac — kazala je majka. što se tiče školskog gradiva i pratedeg nužnog znanja. Dakle. pa su majka i otac. Problemi koji su me počeli mučiti u školi bili su druge naravi. studentskim nemirima. Debelog. koje je. Naime. Šerif i slično. jer se svatko ponosi nadimcima kakvi su: Tarzan. Što se tiče političkog sistema. Sklon debljanju. ali to ved ne pripada godinama entuzijazma nego godinama skepse. vodedi me za ruku. — Znam da nije! — ražestio se stari. Kako me to strašno ljutilo. Normandija i druga poprišta Hitlerova krhanja vrata spominjala su se tu i tamo. U tijeku školovanja zvali su me svakojako. pa čak i onda kad su te odluke išle nauštrb naroda. — Pravio se da bi me nervirao. on bi glumio da je titoist.

a klupe mora da su bile iz još nenarodnijih austrougarskih vremena. upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare. tvrdio da genijalna komunistička medicina Sovjetskog Saveza nede dozvoliti da im umre Staljin. U školi smo ubrzo doznali kako se reakcija baš po svemu razlikuje od napredne radničke klase. nenarodnom režimu. računom. brzih i nervoznih kretnji. Od novih stvari u učionici bila je samo učiteljica. ali se osobito osramotila kad ju je drugarica Ojdana Prelid ved s vrata zapitala: — Seko. Utrčavala je u razred. kada je uzbuđena i tronuta drugarica Prelid rekla da zbog tog tragičnog događaja tri dana nede biti škole. poput muzičkog odgoja i domadinstva. — I sam si 1947. zajapurena i zadihana. Na čelu razreda bio je načelnik. točno ispred redova klupa. Naša učiteljica. uvjek u pokretu. koja se. Za razliku od predratnog školskog kaosa. ali je jednu drugu: "Trst je naš!" netko ved bio premazao fasad-nom bojom. Česta žrtva njenih brzinskih provjera bila je razredna ljepotica Seka Živanovid. Dok se radnička klasa međusobno oslovljava sa "druže" i "drugarice". pa dijete te normalno pita. živahna ženska. a ostatak je bila obična učenička boranija. — Još mi samo fali tvoj pokojni brat! — izderao se otac. povjerenici za razne članarine i značkice. upitao sam oca kako to da današnja socijalistička medicina. — Pa da me i on pita istu stvar. blagajnici. uopde dopušta da umru takvi velikani kao što su drugovi Kidrič i Pijade. bila je mala. redari. U školi koju sam pohađao moja je majka predavala likovni odgoj i neke druge sporedne predmete.XII. "Tito . u novoj je školi vladao red i poredak. a djevojčice u žensku školu. Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su i djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua. pa čak i po oslovljavanju i pozdravljanju. razredna je opozicija povicima oduševljenja jasno dovela u pitanje konstataciju o današnjoj tuzi. kakao s mlijekom u prahu. kao što su "gospodine". prinio šaku čelu i uzviknuo: — Za domovinu s Titom! Razred bi mu gromko odvratio: — Naprijed! Zidovi škole bili su izlijepljeni plakatima poput: "Svatko je ponosan kad ga se oslovi s druže". pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. kako je pisalo na plakatu. za kojeg su nam dijelili mlijeko u prahu. koju smo zvali drugarica. . ne uviđa moje sve očitije političko zrenje. ili žuti američki sir što se zvao "unra". Na početku i svršetku nastave. "milostiva" i slično. Najradosniji trenutak nastave zvao se veliki odmor. a reakcija. Na pročelju škole još uvijek se ponosno kočila šablonama ispisana parola "Svi na izbore!". Napredno orijentirani jedni drugima gromko i ponosno kažu "Zdravo". Dužan si mu odgovor — rekla je majka. ponosila kad bismo je oslovljavali s "drugarice". a mi dječaci. nego me tretira kao balavca i u danima svenarodne žalosti primorava me da se neodgovorno igram. nešto manje bila je doma u poznavanju prirode i društva. Ali. zašto smo tužni danas? Zašto smo tužni? Naravno. koja je sjedila između mene i Mikija Grabara. u svemu nepovoljnim titulama. bez stida. odi se igrati! Bio sam pomalo tužan što. — Čekaj. Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja. ispod njega desetari. visoka i odsječna glasa. Seka Živanovid donekle se snalazila sa slovima. koji se ponajprije očitovao u jasnoj hijerarhijskoj strukturi razredne uprave. i slika maršala Tita na prednjem zidu. Kad sam došao kudi. inače svjestan privrednik i partijski radnik. a tata je uzdahnuo: — Bedak. Zgrada u koju su nas smjestili pripadala je predratnom. otac. bez funkcije i zadatka. bacala dnevnik na stol i odmah započinjala s provjeravanjem znanja. dobri Čiča Janko.partija!" ili "Fabrike radnicima". ispred razreda bi izišao načelnik. sirota Seka nije pojma imala da je tog dana umro drug Moša Pijade. onako tiho i potuljeno — "Mruke" i "Faljenis". oslobođena građanskih zabluda. koji se volio slikati s djecom. kada su dječaci išli u mušku. i koja nije pokazivala osobit interes za gradivo kojim nas je zasipala drugarica Ojdana Prelid. reakcija se prenemaže s raznim predratnim.

koji nam je nadugačko i naširoko pričao o neobičnoj vrsti partizanske borbe koja se zvala "ilegala". naime. prvi je u školu donio uvoznu bateriju s izravnim strujnim napajanjem. Ispostavilo se. Ne znam je li odlazak drugarice Prelid u izvanprosvjetnu službu bio u kakvoj vezi s ovom aferom. a prema tvrđenju mog oca. Jednom riječju. jer je u svemu prvi on. te da je samo pitanje vremena kada de njegova rabota biti raskrinkana i pravedno kažnjena. Čedo Kralj oduvijek je sve imao prvi. koji su sjedili u zadnjoj klupi. Kadli se odozgo s utvrde začuju detonacije i po nama zapraskaju združeni njemački i ustaški puškomitraljezi i minobacači. viče komandir Stanko. Čedo Kralj blistao je skladom pedantnog kroja i modela iz stranog žurnala. čiji je osnovni zadatak bio da čim prije stradi ono što joj muž zaradi. prezervativ i pravi pravcati američki dolar. "Nemamo artiljerije!". To joj se vjerojatno i ne bi uzelo za zlo. koga sam znao još iz embrionalne faze. ili "Četvrta bilogorska brigada". ili tako nekako. da nam priča o slavnim podvizima svoje jedinice. strane sveščide stripova na kojima je pisalo "Topolino".XIII. a njegova besprijekorna. još i kasnije . nakašljao. Drug Spasoje Prelid pridružio se partizanima krajem 1944. Čedo Kralj. drugi put što ih uopde nije bilo. da partizanski staž njenog supruga nije bio katastrofalno kratak. pravilnih crta lica i bujne tamne kose. čija je poslovna reputacija bila pomalo zamudena raznoraznim nagađanjima. dok je Čedina majka bila lokalna kadiperka. kao i jednu čudnu napravu što se sastojala od slušalica. otprilike "Drugi papučki odred". a tu je ved čekao njen brkati suprug sa štapom u ruci. nama to uopde nije smetalo.u proljede 1945. došla nova drugarica koja se zvala Nevenka Prpid i koja nas je sve osvojila. ovdje se zateklo mnogo novih. svjetlucavog kamena i spleta žica. Za Čedina oca zli su jezici govorili da zastupa razne firme. elegantna odjeda bila je u nerazmjeru s totalnom konfekcijskom i modnom katastrofom ranih poratnih godina. ušao u razred i teatralno uzviknuo: — Zdravo. na Dan armije školuje pohodio pravi prvoborac — drug Nikola. Što se tiče stjecanja novih drugova. ali od svih njih ubrzo sam uspostavio najprisnije odnose s Čedom Kraljem i Ljubom Brabecom. Drug Spasoje bi se nasmijao. No. "moramo ih tudi lukavstvom!" Često bi se priča. inače suprug naše drugarice. stvarno dobrih faca. Otac mu je bio trgovački putnik. Umjesto druga Spasoja. Jednom je problem bio u tome što su topovi preteški. Prvi je nosio odijelo. koja je imala i svoje ime. drugovi pioniri! Živio Dan armije! Njegove su priče bile napete. drug Spasoje Prelid. Drugarica Ojdana Prelid iznenada bi uskliknula: — Djeco. ali je nakon nje. prvi je imao ručni sat. penkalu koja se zvala "evigerblaj-štift". da je naša drugarica organizirala na svoju ruku te "časove historije". mogao je vidjeti samo iz neke druge perspektive. Uz starog prijatelja Mikija Grabara. as. čitajudi nam jednom tjedno odlomke iz De Amicisove tužne knjige Srce. promrzli i gladni. pa smo mu zbog svega toga opraštali razne nelogičnosti i nejasnode. a partizanka Mira daje posljednju koricu kruha starom Vujadinu . koje bi mu se u tijeku pripovijedanja potkrale. koji de početkom šezdesetih dobiti slavan francuski nadimak Delon. danas je Dan armije i ja imam iznenađenje za vas! Prišla bi zatim vratima i otvorila ih. Komesaru Iliji od studeni pucaju usne. a zvala se "detektor"... kravatu. Događaje o kojima je pričao. Tada bi u naš razred dolazio prekaljeni borac. neizvjesne i pune podviga koji su nas nadahnjivali. ispričana na Dan armije. ved u tredem razredu. deseti. događala na Kalniku. bio je pravi mali ljepotan. ako su i bili autentični. Dok smo mi ostali bili odjeveni u skladu s onom sirotinjskom devizom: "Kupiti nešto vede da mali brzo ne preraste". "Batman" i "Rip Kirby". moji osnovnoškolski dani iznimno su značajan period. a ved na Dan pobjede isti bi se događaji zbivali na sličan način negdje u istočnoj Bosni ili na Kordunu. osoba koja nas je naučila da uz njega možemo biti drugi. nalivpero. Čedo Kralj bio je razredna senzacija. Oni su ubrzo raskrinkali neslavnu rabotu drugarice Ojdane Prelid i njenog supruga Spasoja. do kaljeve pedi. .. peti. valjda da se dopadne školskim i drugim vlastima. Ranjavi smo. uvijek na meti zagonetnih pogleda djevojčica. Smetalo je nekom drugom — nadležnim drugovima. ali nikad prvi. Najuzbudljiviji dani u prvim razredima osnovne škole bili su razni praznici i obljetnice. ali najviše sama sebe. Zborio je otprilike ovako: — Zasuti vijavicom vučemo teške topove i približavamo se staroj utvrdi podno Kalnika.

a od djevojčica iz našeg razreda — Seka Živanovid i Irena Orešar. koji su se ved počeli okupljati oko bine. Ljubo Brabec nas je jednom zadivio. Čedo Kralj. školski aktiv odredio je deset pionira koji de. pomalo starmala ponašanja i ratoborna držanja. Ujutro. Premda se štafeta zvala "omladinska". stajali smo na bini. njenog nodenja i ispradaja. a odmah potom bi mu u imenik uredno upisivali peticu. nekako oko godišnjice oslobođenja našeg grada. a ti su izrazi glasili "taj problem moramo brzo likvidirati". Od uzbuđenja dvije nodi nisam mogao spavati. Svečanost štafete mogla se usporediti jedino sa svečanim prvomajskim paradama. Ljubo je na satu često rabio izraze što ih je čuo od oca i majke. magične izraze. koji je ved u to vrijeme polako postajao crna ovca naše škole. A onda me zagrlila i nježno upitala: — A koga ti najviše voliš? XIV Najsvečaniji događaj u životu jednog pionira bila je štafeta. otkrivanjima spomen-ploča i slično. prisustvovati dočeku štafete na glavnoj tribini. kasnije poznata kao velika i hirovita ljubav slavnog Delona. "oklijevanje nas čini oportunistima". jer je bio običaj da na bini budu predstavnici čitavog naroda. očekujudi da se potvrdi ispravnost Ljubine izjave. služedi kao pomodna snaga i dekorativni element pri raznim polaganjima vijenaca. a majku sam. ali tako nešto važno i svečano poput dočeka štafete nikad nismo radili. zbog čega su ga uvijek pitali: — Jesi li ti sin onog Brabeca? Nešto manje značajna bila je Ljubina majka Matilda.Čvrsti. koji je ved od rana jutra svirao borbene pjesme tako glasno da je čitav grad brujao od poletnih ritmova. boraca. te kada bismo je mogli očekivati i u našem kraju. Ljubo Brabec i ja. spazio sam. . štafeta bi nepogrešivo stigla i na naše ulice. koje smo negdje od 1960. u njoj smo vrlo aktivno sudjelovali i mi pioniri. Moram odmah istaknuti da smo mi i prije bili aktivni. ali odgovorna. dvije godine starijeg klipana. vojnika. patničku figuru Jaromira Kralika. Kad bi čuli ove tajne. suhu. desilo bi se da iznenada skrene i odluta u neku susjednu regiju. te da se "druga Tita voli više od majke i oca". odigravala se na središnjem gradskom trgu. redovito pratili na televizijskim ekranima i poslije ih u domadim zadadama opisivali zanosnim i biranim riječima. U svibnju 1956. Medu grupicom promatrača. na sam dan oslobođenja grada. rekavši da je "domovina poput zdravlja". Među tih desetero sretnika našli smo se Miki Grabar. smiješili se i izvikivali parole. na tribini izgrađenoj za tu priliku od jelovih dasaka i ukrašenoj narodnim dilimima i zastavama. u izgužvanoj košulji i s hlačama na kojima su zijevala koljena. čekajudi da se ukazu nosioci štafete mladosti 1956. Glavna ceremonija primanja štafete. Ja sam to vjerno prenio tati. provjereni funkcionar organizacije koja se zvala vrlo čudno — "Afeže". posjetima kosturnicama. sretni. svečano odjeveni u čistu pionirsku odoru. bio je dijete lokalnog političara. Pored školske ploče obično smo imali skicu naše zemlje u koju se svaki dan unosio svjež položaj štafete. a Miki je pred ocem liječnikom uspio prikriti temperaturu od 39° C samo da ne bi izostao s dočeka. ponosni i do ušiju zaljubljeni u našu mladu domovinu. omladinaca. četvrtasti Ljubo Brabec. natjerao da ih čak dva puta opere. koju politika više nije zanimala. a iza njih redovito je bio prisutan i gradski orkestar. pa bi se otuda u dva-tri mjeseca pronosila po čitavoj zemlji uzduž i poprijeko. koja bi se počela trčati obično u nekom ustaničkom mjestu. Otac se samo nakašljao i dobacio mami: — Taj valjda ne zna tko ga je napravio! — Ne budi prost pred djetetom! — otpovrnula je mama. U nekoj estetički prikladnoj formaciji stajali smo sa zastavicama u rukama. koju su svi zvali korzo. okupani prekrasnim proljetnim suncem i borbenim marševima gradskog "pleh-orkestra". Naša funkcija na dočeku bila je jednostavna. Tribina je bila puna visokih gostiju. nastavnici bi u strahopoštovanju buljili u malog Brabeca. Ljubi Brabecu otac je nod prije dolaska štafete tumačio kako de se tamo na bini dolično ponašati. sve u strahu da mi kapa i marama nede biti dovoljno čiste. U tom čekanju bilo je i neke neizvjesnosti. jer baš kad bi se štafeta ustremila prema našem gradu i kad bismo je najnestrpljivije iščekivali. A onda sam skrenuo pogled s njega i upro ga u dugačku glavnu ulicu. oficira. "neminovno iziskuje akciju". A onda. Tako je svatko znao gdje se štafeta trenutno nalazi.

U nedostatku neke bolje taktike. što su se s vremena na vrijeme počele pojavljivati na tezgama takozvanog špeceraja. Oslobođeni groznog imena. kojem je nad otvorenim grobom pročitan nešto prerađen govor što ga je on sam dvije godine ranije bio napisao u povodu smrti jednog zaslužnog građanina. razna novoizumljena zgušnjavala za "cušpajze".-1963. u kojima su se zbivale takve promjene da prva godina mog školovanja gotovo da nema ničeg zajedničkog s posljednjom. Na pogrebu mu je održan govor u kojem su istaknute tolike zasluge za narod da se uplakana Eva Biser morala osjedati kao da pokapaju nju samu. tvrdo kuhanog jajeta i litre čiste šljivovice. ali ga taj rad više nije otuđivao od kude. izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi. jer je period "kolektivnosti po svaku cijenu" polako postajao dio prošlih vjerovanja. stadiona. Kad bi se sabrale sve te silne zasluge za narod. Što se tiče moje obitelji. uključujudi i pustinju Saharu ." Pa ipak. obnovio je drug Sivi radnički nogometni klub. Te iste godine umro je drug Krešimir Kutljača. "konzultacija s komitetom". jednostavno je umro nakon večere koja se sastojala od komada kruha. i štošta drugo. zvalo golim vegetiranjem. bilo je to iz sasvim apolitičnih razloga. Preobilje promjena. premda je medu tim namirnicama bilo i mesnih. A to i nije bilo u raskoraku sa. prve domade konzerve od neprobojnog lima. gradskog bazena. U tom pohodu na grad predvodnik nam je bio Jaromir Kralik.) predstavljaju sklop radikalno različitih vremena. ili alternativnih izbora. te su kao statusna stvar bile mnogo značajnije našim naivnim roditeljima. koje je poput imperativa stalne navale i pobjede lebdjelo nad njima. Edo Biser se riješio žene na osobit i sebi svojstven način. koja veseli više naše roditelje negoli nas. jer je smatrao da je u ovoj mirnijoj političkoj klimi dovoljan samo jedan aktivist po kudanstvu. ali je i dalje sve skupa strpljivo podnosila. sajmova. zatim različne ručne i nožne miksere. Godine koje sam proveo u osnovnoj školi (1955. Kao član partije. čije su dvije godine starosti više predstavljale takvu iskustvenu prednost da nam i nije mogao biti drugo nego voda. jer je zbog silnih dužnosti u našoj mjesnoj zajednici. Nekad uzorna aktivistica. sanjkališta i slično. sve manje držali prostorom individualnih užitaka. naš duhovni obzor nije se bitno mijenjao. koji su naokolo govorili: "Znate. ispeglan i sit. somericom na kruhu i konzervama sardina. a sve više prisilom i nuždom. moj mali je iz geografije pokazao zavidno poznavanje sjevernoafričkog reljefa. šarene deterdžente koji izvrsno peru samo neke vrste prljavštine. Godine 1960. kako smo se bližili višim razredima. čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline. Ako bi gdje zabrazdio.. Razlike u ovladavanju strogo propisanim gradivom sve su manje bile uzrok naših internih diferencijacija. što majka nije smatrala nekim osobitim poboljšanjem. Tako pomak koji se u nama zbivao nije išao smjerom sumnji.. što je reakciji sasvim suzilo prostor za komentiranje poraza. sve manje smo bili djeca orijentirana na dom i roditelje. kako se to u novinama rado piše — temeljnim opredjeljenjima vremena. nego smjerom individualizacije. Školu smo polako. što se.. naši su momci ved u prvoj . Ona je iskušavala upotrebne vrijednosti prvih juha u vredicama. U svibnju 1959. a sve se više bavila domadinskim novotarijama. kinematografa. Ne samo da je društvo doživljavalo razne oblike otvaranja nego su se i naši privatni vidici otvarali i širili. koje su se u tih osam godina zbile.Drugo poglavlje I. tata je i dalje bio predan i aktivan partijski radnik. zasad nepoznate u našim sredinama. I taj govor bio je pun zasluga za narod. koja se tada zvala rajon. Na mamin društveno-politički eskapizam tata je gledao prilično blagonaklono. ali pod drugim. a taj je aktivist volio biti čist. "odlazaka u bazu". kao da korespondiraju s preobiljem promjena koje doživljava sedmogodišnjak na svom putu do petnaeste godine. naša susjeda Eva Biser polako je u očima naše obitelji postajala primjer nepovoljne društveno-političke megalomanije." ili: "Moja je kderka prva u razredu u poznavanju opnokrilaca. ona se svela na revnog platišu članarine i povremenog gosta u rajonskom partijskom aktivu. električne roštilje koji peku tako brzo da se devapčidi s njih ne skidaju nego spašavaju. ostavljala muža Edu da se prehranjuje jajima na oko. Više nije bilo "nodnih konzultacija". mnogo razumnijim imenom NK Sloga. a sve više klipani koji osvajaju grad i otkrivaju njegove zanimljivosti i zavodljivosti poput korza. jer smo i dalje pristajali uz temeljne vrijednosti kojima su nas učili društvo i škola..

gdje su usvojene neke nerazumljive. A komentarima. ili takozvana "predigra". godine. Godine 1961. Naše reakcije na ovo preobilje najizravnije putenosti bile su sve prije negoli estetičke. odjevenih u dvije tisude plavih šuškavaca i s isto toliko šuštavih kapa na glavama. što bi kao oblik proizvoljnog određenja bilo čak i oprostivo kad bi se barem metodološki jasnije ekspliciralo. počesto je bio prisiljen projicirati pornografsku funkciju na svakodnevne i posve nepornografske fenomene. pušedi radije u foajeu kinematografa. Što se pak primjera iz likovnih umjetnosti tiče. on potkrepljuje Lawrenceovom knjigom Ljubavnik lady Chatterlej i Moravijinim romanima Ciociara i Dosada. svoju tezu prenošenja umjetničkog u sferu pornografskog. oprostimo Mikiju. kakve je moj otac zvao posve nejasnim nazivom "derbi". dvije tisude ljudi okrenulo bi se na drugu stranu. što bi izazvalo strahovito. koji su u nas objavljeni znatno kasnije. Postali smo televizijska publika jednog nespretnog. imao je osobitu strukturu. Pa kako bit pornografije nije određena intencijom. koji je u slavodobitnom pohodu naprosto pregazio našu zemlju. koji su ti vrtjeli baš kad si nakon tri sata užasnog čekanja dobio kartu za Posljednjeg iz plemena Komanča. Osobito se to osjedalo na najvažnijim i najposjedeni-jim utakmicama. kojima je bilo pradeno listanje knjige. živedi u prostoru naglašene pornografske prohibicije. (U knjizi se pojavljuju i biseri poput "sublimnog koitusa". Naročito intenzivno šuštanje. stranici Mikijevog ogleda Povijest pornografije stoji jednostavna. ako ga je bilo pri ruci. u poznim pedesetim godinama. Kad bi golman degažirao loptu. Tu vrstu "pornografije" Mikijeva studija naziva prilično proizvoljnim i mutnim terminom "sublimne pornografije". Nakon toga išao bi sportski uspjeh. Desetak redaka niže. No. — Ova plavokosa s golim sisama uopde nije plavokosa — primijetio je Miki Grabar. objektom pornografske percepcije često su postajala najrelevantnija umjetnička. a oni nama jedva tri. Recimo. koji se zvao Favorit. za vrijeme odmora. nastalo bi s pojavom prvih kišnih kapi. vlast je smislila televizor i ugurala ga u domove. Filmski žurnal. iza šupe u školskom dvorištu. kome su brižni čuvari dali ime Milentije ili slično. nejasne društvene funkcije. E sad. moj otac digao je kredit i kroz vrata našeg doma ugurao kudnog monstruma istočnonjemačke proizvodnje. No. I na kraju ("Zucker kommt zu letzt") vijest o tome kako je lavica u nekom našem zoološkom vrtu donijela na svijet zdravo mladunče. II. ponajprije likovna i literarna djela". .utakmici nabili NK Bjelovaru dva gola vlastitim snagama. To da su mu čuvari dali ime imalo je svrhu da se pokaže kako o tim stvarima odlučuju radnici. Zatim se u kratkom filažu pokazao posjet druga Tita i jugoslavenske delegacije nekim dalekim zemljama. kako smo zabili četiri gola Bugarima. nedostajala je osnovna kultura uživanja u temeljnim likovnim vrijednostima naše civilizacije. Prvo je išao izvještaj s neke sjednice. nego funkcijom. inače zaljubljenom u riječ "sublimno". da bih mnogo godina kasnije shvatio da je televizijski program zapravo penetracija onog groznog filmskog žurnala u domove ljudi. a ne tamo nekakve uprave. od kojeg ti se koža ježi. Tada bi se dvije tisude ljudi mašilo džepova. jer je glavni dio TV programa imao navlas istu strukturu. Na oniskim tribinama sjedilo je oko dvije tisude muškaraca. autor navodi Rubensove i El Grecove (?!) aktove. jezivo šuštanje. Na 33. Nogometne utakmice u tom vremenu djelovale su mi čudno zbog jednog popularnog modnog artikla. "sublimnog kastriranja". kako bi brzo izvukli složene šuškavce. što bi odmah bilo nadopunjeno izvještajem o tome kako je neka velika fabrika nasmijanih radnika ostvarila velike uspjehe i potukla sve proizvodne rekorde. Miki ne bi bio Miki kad ne bi točnu opservaciju pokvario neumjesnom ili netočnom argumentacijom. a i kasnije. S početka sam u televizoru gledao neku vrstu mistične i zavodljive elektronske kištre. kako je nesvjesna raja počela izbjegavati filmske žurnale. ali prilično lucidna tvrdnja: "Naš čovjek. inače kudnog prijatelja druga Sivog. "sublimne inicijacije". a tredi uz pomod suca. od kojih se u tim godinama čovjek uopde nije razdvajao ni na tren. trapavog eksperimentalnog programa. ali vrlo pozitivne stvari. zadubljen u Manetovo remek-djelo iz 1875. čak se i nodna polucija na jednom mjestu naziva "sublimna ejakulacija"!) Prve primjerke "sublimne pornografije" u obliku engleske monografije Nudes ofEuropean Painting donio je u razred (čini mi se četvrti) tko drugi nego Čedo Kralj! Knjiga se razgledala potajno.

njegov katalog "pornografskog u likovnom" svodi se ponajviše na one autore u čijoj se vizuri nazire jasan otklon od realističkog poimanja predmeta. jer tada nismo imali pojma o tome tko bi mogao biti taj Renoir. jedan Ibar. kada smo ved u dvije godine starijem Jaromiru Kraliku gledali neku vrstu duhovnog vode. jer se ostatak njenog sadržaja bavio nezanimljivim pojedinostima rasta ženskog trbuha. Tako Miki na str. zbog koje de uvijek i u svakoj prilici biti pozivani na filmske pornoseanse. ali je inače sva flekava. Nakon -Nudes of European Painting-. a zatim obrnuo stranicu i dodao: — Ova tu ima dobre sise.. Osobito dobru prođu imale su blijedopute i korpulentne Renoirove Kupačice. bilo nam je to prvo pušenje u životu. pišudi o takozvanoj "sublimnoj pornografiji". ali se u njima vedina slika odlikovala modernističkom nebrigom oko izrade onih najbitnijih ženskih detalja. balavci! . predao cigaretu Mikiju. i u kojoj je ispod skice muškog spolnog organa u ženskom bila ispisana čudesna. koja je onda krenula ukrug. koja je distancirajuda i ironična". — Pušite. U tom smislu upotrebljavale su se različite. Felixu Labisseu. Goyu i Rubensa. Kad je dvorište nestalo u mraku. istražujudi dominantan tijek. ali znam da smo pušenje smatrali važnom pretpostavkom zrelosti. iz mraka je izronila silueta koja nas je sve prepala. — Za manje od pola sata pojebat de ih — protumačio je Ljubo situaciju na Rubensovoj Otmici Leukipovih kderi. onu umjetnost koja de duhovitijim pojedincima donijeti gradsku slavu. nama još nepoznate vještine pod zbirnim nazivom "kontracepcija". Premda bismo se mogli složiti s autorom Povijesti pornografije da u poznim pedesetim i ranim šezdesetim godinama pornografska dominanta pripada jednom izglobljenom išči-tavanju određenog žanra u visokoetabliranoj likovnosti. Čedo Kralj donio je još nekoliko knjiga slične tematike s umjetničkim reprodukcijama ženskog tijela. III. zatim je pušio Čedo. čitavu inspiracijsku osnovu sasvim pretjerano pronalazi u "skoptofilskoj fiksaciji". osobita vještina imissio penisa sastojala se u tome da se taj naknadni rast trbuha efikasno spriječi. a kao što smo svi znali. u kojoj je Miki pronašao stanovitu srodnost s klozetskim freskama. stranici zaključi kako se "pornografska percepcija dijeli na individualnu. moramo mu zamjeriti što je. I baš kad je Čedo pogasio opušak o rukohvat dvorišnog stubišta. kad i do naših strana dopre čuvena pornoosmica) naveli Mikija Grabara da na 62.— Budalo. gledaj sise! — lupnuo ga je po zatiljku Čedo. Prvi je povukao Ljubo. ne spominje Renoira kao mogudu "pornografsku metaforu". Negdje potkraj 1959./35. nerazumljiva riječ imissio penis. nemajudi pojma što se zapravo događa s kderkama kalidonskog lovca. koja je poticajna i erotomanska. Tog kasnog jesenskog popodneva. Arcimboldija (opravdano se može posumnjati da mu je uopde vidio više od jedne slike). zapalili smo cigaretu. Maillola i Ken-netha Angera. "Flekavi akt" bila je zapravo fovistička majstorija Henrija Matissea Odaliska s bubnjem. koje su predstavljale slično stilizirana naga ženska tijela. Zatim nam je uspio pribaviti i neku francusku knjigu u kojoj su muško-ženski odnosi bili naznačeni stiliziranim linijama. Ova "distancirajuda i ironična" percepcija podrazumijevat de "umjetnost komentara". Ako se dobro sjedam. sjedili smo na hladnom stubištu u školskom dvorištu i šutirali divlje kestene koji su popadali s drveta. odigrala se jedna fantastična zgoda koja nas je temeljitije uputila u "carstvo čula". kao i Parisova presuda istog autora. te na kolektivnu. I premda se. kad je nastava ved završila. Miki Grabar morao sjedati našeg zavirivanja u Renoira. A u tim godinama (Miki bi to morao pamtiti!) poznavali smo i mnogo izravnije žanrove pornografske umjetnosti. Ne sjedam se više da li nam je duhan u tom času godio. Delvauxa. ali oduševljeno nabraja slikare poput La-bissea. Čekali smo da padne mrak pa da popušimo. 34. ispustio one marginalne. onako svi zajedno. a na koncu ja. Mislim da su ovakvi i slični razgovori (koji de biti uobičajeniji desetak godina kasnije. Svetogrdnosti ove usporedbe nismo uopde bili svjesni. štoviše. — To na latinskom znači jebanje — rastumačio nam je Čedo Kralj i zatvorio knjigu. koji je Ljubo uspio drmnuti ocu.

. te još gomila sličnih koještarija. Šutke smo buljili u blještavu projekciju. poput zemljopisnih karata. A onda je Jaromir u prorez kudišta ugurao komadid celuloidne vrpce i na zidu su se ukazale nekakve sive i crne mrlje. IV. — Što demo u kabinetu? — upitah radoznalo. na primjer. episkopa. — Pogađajte! Nismo mogli pogoditi. prikladnijih čeških riječi. — Pogledat demo ove zanimljive sličice — reče Brambor. gledali smo u bijeli pravokutnik koji je bljesnuo na zidu. kako prinosi nabrekli ud stražnjici gologuze gospode. Suština "peep showa". zvali kabinet. Brambor nam pod nos tutne zatvorenu šaku. potrebno je u prorez pored prozorčida ili ekrana ubaciti kovanicu od jedne ili više maraka.Svi smo odahnuli. Da biste uživali u takvom "peep show-u" u SR Njemačkoj. Brambor! . zbog nepoznavanja drugih. Onda Brambor rastvori šaku i na dlanu mu se ukaže običan elzet ključ. kakav je danas rasprostranjen diljem bogatog zapadnog svijeta. kako sam ved napisao. kroz za to predviđenu rupicu ili prozorčid. koja je klečala na raspremljenom krevetu. — Od kabineta — reče. Polako. gdje je Brambor vrlo vješto u mrklom mraku pronašao dijaskop i uključio ga u struju. godine. Tiho smo ušli u kabinet. dlakavi muškarac. s gadama spuštenim do gležnjeva. U mraku kabineta mora da se čulo samo naše duboko disanje. Ako su u tim godinama briljantni aktovi velikih majstora mogli funkcionirati kao banalna pornografija. ustavši sa stubišta. moram odmah nadopuniti Mikijevu knjigu. — U jednoj očevoj knjizi. — Ovo! Rekavši to. koji je vodio kroz prozor nužnika. Na slici se vidio goli. epruveta i menzura. virite u tuđu intimu. čak i pomalo preplašeni. Našim tajnim putem. Uhvatio je potom objektiv i počeo ga zakretati. ušuljali smo se u školu i kroz mračne hodnike krenuli gore. na kat. — Zašto si došao? — Imam nešto zanimljivo. premda u njegovoj fizionomiji nije bilo ničeg što bi podsjedalo na krumpir. zvali Brambor. postojalo je nešto što bismo mogli nazvati funkcionalnom imitacijom jednog mnogo složenijeg i intrigantnijeg žanra koji se zove "peep show". gdje se nalazio kabinet. budale — šaptao je Jaromir — mora se i izoštriti. usloživši se konačno u jasnu crno-bijelu sliku. one mrlje na zidu počele su se pomicati. ili pornoprojekcija.odbrusio mu je Čedo. Zanijemjeli smo od iznenađenja. ovisno o tome koliko dugo želite gledati. U prostoriji koju su nastavnici. Nismo razumjeli njegovu primjedbu. — Gdje si to pronašao? . — Zajebi. koja je prikazivala jednostavnu pripremnu radnju što prethodi onom čuvenom imissio penisu. Ne moram ni naglašavati da "tuđu intimu" predstavlja pravi goli model. kuhala i vaga. Postoji milijun raznih stvarčica koje stanu u šaku. nalazila su se kojekakva skuplja i vrednija učila. nesvjesni činjenice da fotografska emulzija uopde može registrirati tako bestidne radnje. u tom vremenu. ili koliko ste brzi u tim radnjama. pomiješano sa zvukom rashladnog ventilatora u dijaprojektoru. koga smo. — Ništa se ne razaznaje. te da način na koji je izvedena kabina predviđa mogudnost komotne masturbacije. No. U našem gradu uživati u "peep showu" moglo se i bez materijalne nadoknade organizatoru. bez riječi. tko zna zašto. onda se tu radi o jednostavnoj imitaciji onog najprostijeg pornografskog žanra pornografske slike. jer nam je tehnologija filmskog zapisa u to doba još uvijek bila sasvim nepoznata. ravnala i šestara za ploču. — Što? — upitao je Čedo. — Koji ti je to vrag? — začudio se Ljubo. vadedi iz džepa sitne komadide celuloidne vrpce. nesvjesni činjenice da se pred nama nalazi posljednji ostatak tragične filmsko-udbaške afere iz posljednjih dana 1948. Čekajte. osamljeni u svojoj kabini. dijaskopa. Mislim da nedostaje pola metra trake pa da vidimo kako joj ga stavlja.prvi se snašao Čedo Kralj. Tiho. sastoji se u tome što. prepoznavši u došljaku Jaromira Kralika. veoma polako.

trebalo se samo polako i neprimjetno otputiti prema ženskom bloku kabina.Brambor. Tih gnusnih radnji nije se libio samo zbog toga što je uza se uvijek imao liječničku svjedodžbu o vlastitoj neuračunljivosti. ali zato na izvoru vedih uzbuđenja i . zaviriti kroz rupicu i prepustiti se čekanju i sredi. Kad biste ušli u kabinu. koja je imala više od devedeset kila. rekavši mu: — A tko se to meni naviruje! Mnogi su govorili kako je njena akcija bila sračunata. opet. bio gradski bazen ili kupalište. proživio je teške trenutke gledajudi kako se neki babac. odlazio je starijima. te na koncu vlastitu baku. postao je Brambor u pravom smislu slobodna jedinka. i to je bilo vrijeme otvorenog. I sve to u jednom popodnevu! Taj Galilej provodio je toliko vremena u kupališnoj kabini da je na koncu ljeta izgledao kao osoba koja pati od kroničnog nedostatka pigmenta. a kad bi se rastao s nama. svibnja pa do prvih ozbiljnih jesenskih kiša. ipak ga je opteretio jednom drugom stvari — statusom informbiroovskog djeteta. pa i više rupa. s tako velikom rupom da se kroz nju mogao proturiti ud normalnih dimenzija. neke čak i vrlo tužne. I premda ga je otac lišio tog nezgodnog ograničenja objesivši se one davne 1948. zar ne možete drkati negdje drugdje! Rekla je to tako glasno da ju je. kao dijete bez oca. uživao je dvije godine stariji Jaromir Kralik . uspio vidjeti golu direktoricu gimnazije. Jednom je tako. Sve kabine imale su bar po jednu. gdje se odvijao najintenzivniji život mlađeg svijeta. Zbog tog statusa okolina i vlast gledali su na njega sa stanovitim nepovjerenjem. čulo barem još trideset ljudi. Bazen je obično bio otvoren od 25. gdje je bio mali i posljednji. osim nas.Ne znam jesam li ved spomenuo da je jedno od mitskih mjesta našeg gradida. Takvi bi se redovito odvikavali od ove ružne navade. Negdje od četvrtog ili petog razreda. zatim predebelu trafikanticu iz kioska pored Okružnog suda. Kad biste predali ulaznicu upravitelju bazena i kad biste dobili vješalicu za robu. kroz koje se moglo zaviriti u susjedni separe. Te su rupe bile različita podrijetla. mogli ste sjesti. U vezi s tim prepričavale su se mnoge anegdote. a neke pasionirani upražnjavatelji "peep showa". Neke su tragične face kroz prorez na kabini ugledale vlastitu djevojku u naručju drugog muškarca. a u četrnaestoj se. nisam upražnjavao ovaj intrigantni pornografski žanr. bar onoliko koliko su mu to materijalne prilike dopuštale. doviknuvši nam: — Klinci. u nedostatku prikladnijeg prostora. sasvim je jasno. družio i s nekim lokalnim razbijačima starijeg uzrasta. završila je sramno. koji je stanovao iznad kino-dvorane Romanija. Jaromir Kralik. Jer. Neku vrstu pridruženog člana klape. ta neslavna kvalifikacija donekle izgubila svoj politički značaj.. V. godine. Otada. druženje s nama godilo mu je zbog užitka u statusu glavnog i najstarijeg. koja bi danas valjda bila feministkinja. Čedo i ja smatrali smo se ved pravom klapom. neke je izdubilo vrijeme. koji je provodio i po nekoliko sati u kabini. zanimljivog i besplatnog "peep showa". koje smo uvijek bili spremni počiniti. bio je lišen one vrste tutorstva koje te sprečava da se ved zarana počneš skitariti. Tek de Bramborov odlazak u popravilište Filip Jakov izbaciti našeg druga Čedu Kralja na predvodničku poziciju u klapi. Ljubo. pušiti. Jedna od najtužnijih ticala se stanovitog Galileja. i idola. kako smo ga jednostavno zvali. čučedi u mraku. crvotočne kupališne kabine. to jest izvedena s umišljajem. jer nas otada nije vezao samo zajednički razred nego i cio niz izvanrednih svinjarija. Drvene. Ved u trinaestoj godini Jaromir je pušio. ili zaglavljivanjem uda. što je redovito završavalo — ili vriskom zapanjene kupačice. izvadila žvakadu gumu iz usta i zalijepila je na rupu. gdje je mogao besplatno gledati sve one divne filmove koji su se u tom vremenu prikazivali. Voajerska akcija koju smo Čedo Kralj i ja izveli u ljeto 1961. Jedan neizlječivi i u gradu poznati ekshibicionist obično je koristio sasvim određenu kabinu. koji su sa smijehom ispratili naš bezglavi bijeg iz ženske kabine. jer je ženska u susjednoj kabini. Miki. Miki Grabar. sama činjenica da ste se dokopali kabine još uvijek nije garantirala ništa. potom neku koščatu udovicu kojoj je grudnjak predstavljao oblik suvišna luksuza. pa sve do posjeta Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu 1984. Za ljetnih gužvi to i nije bilo tako teško izvesti. Ubrzo smo uvidjeli da je on zapravo neka vrsta dvostruke ličnosti. sasvim hladnokrvno je ugasila opušak na udu koji je provirio kroz onu rupu. izgrađene još davno prije rata. dijelile su se na ženski i muški blok. prije no što de skinuti grudnjak. piti i jedinim pravim domicilom držati ulicu. popisao na pod kabine. osim s nama. ali kad je negdje oko 1955. Jedna rezolutna ženska.

tko ga hrani i oblači? . Bracom Reissom i Nelom Eržišnik. na mjestima koja sam nekod obilazio. — A tko ga hrani i oblači? To mi reci. zar ti ne bi mogao dodi kudi u jedanaest? — rekao mi je tata kad sam ušao u sobu. ali da de se još raspitati. predodžbe o Zapadu imale su karakter zavodljivih avantura. A gradska služba. ukrcali su nove. po svom starom običaju. iznenada ponovo osvanuo u našem gradu. cvrljila se novogodišnja purica.. Svim školama koje sam pohađao izmijenili su fasade. Franom Pejkovidem. U tom vremenu. činilo mi se da me blještava mjesečina. koji su izlazili nekamo na doček. pa je rekao kako mu se čini da spomenuti Đilas nije predsjednik Čehoslovačke Republike. U našoj maloj kuhinji. Jedine dvije stvari koje bi me vratile u one davne godine bile su tople ljetne nodi pune mjesečine ili istom takvom mjesečinom obasjan snijeg. koje sam dobro poznavao. — Stanislave. kad vedina građanstva nije imala pojma o tome kako izgleda pasoš..9. koja je tih godina predstavljala temeljni artikl modernog odijevanja. tražedi novu "dolčevitku". drugi pak. još više duh i značaj. Mnogo. Viče Vukova. gdje sam uživao u majstorijama Johna Waynea ili Garvja Coopera. s drugim namjerama i drugim običajima. Čkalju. da se potkraj 1959. godine. Psujudi neprecizni potenciometar.. obilan snijeg. ulice prazne. držali su ga valjda prikladnim dekorom svečane nodi. završivši tamo sedmi razred s prosječnom ocjenom 4. s nama . Oni koji su smjerali večer provesti kod kude. postavljao sam sebi jedno sentimentalno. Dan uoči Nove 1961. kao i tekuda hitprodukcija Anice Zubovid. godine. moralo je biti samo dovoljno kasno. u kojemu de dominirati skečevi s Jožom Šebom. nad kojom je bdjela moja majka. kasno nodu vradao kudi. Otuda nije uopde pisao. nepogrešivo vrada u godine minula dječaštva. Ne znam koliko bi dugo njegova dvostruka egzistencija potrajala i kako bi sve to završilo. koji zbog posvemašnjih priprema za novogodišnje slavlje nitko nije ni pokušavao očistiti. nije zbio skandalozan događaj o kojem je glas brzo obišao čitav grad. dakle na samu Staru godinu.važnijih iskustava. zakrivena zaštitnim staklom pednice. što je zapravo ostalo od djetinjstva? Ulice rodnog grada. Te je godine Jaromir sa dvojicom dvadesetogodišnjaka pobjegao od kude. pa smo ga u tih dvanaest mjeseci — koliko je izbivao — gotovo zaboravili. Uhvadeni su negdje oko talijanske granice. u mjesto koje se zvalo sasvim neobično — Filip Jakov." Jaromir vedinu ovih pitanja nije razumio. čekat demo Novu godinu. a potom valjda i Amerike. Kad bih se. poslali su ga u popravni dom za maloljetnike. Betty Jurkovid i Ive Robida. u blizini Ankarana. ipak su izmijenile svoj izgled. zanimajudi se za mnoge stvari: "Nije li ga na to naveo koji od očevih prijatelja? Nije li ga na Zapadu trebala čekati kakva veza? Nisu li mu možda očevi prijatelji prvo nudili bijeg u Mađarsku? Nije li nakon Italije namjeravao pobjedi u Sovjetski Savez? Zna li on što je Kominform? Zašto su imali zalihu suhe hrane samo za dva dana? Kako se zove predsjednik Čehoslovačke Republike? Što misli o Dilasu? Sto su mu u školi govorili o zemljama Varšavskog pakta? . što se probija kroz guste krošnje divljih kestenova. i provedeni milicijskim kolima u zgradu lokalnog zatvora. tapecirane stolice. dokopati se Italije. Aleksida i genijalnog Radivoja Lolu Đukida. patetično i pomalo zaludno pitanje: osim uspomena. Jednako tako dutio bih se i u snježnim nodima. a snježni pokrov još ne-iznakažen tragovima lopata i ralica. VI. nekima čak i krovne konstrukcije. namjeravajudi ilegalno prijedi granicu. Shvativši valjda da de odgovore na ona silna pitanja morati zatražiti od nekog drugog. sada su se okupljali neki drugi ljudi. na miliciji su ga obilato ispreslušavali. došavši nakratko u svoj grad. ja sam ga pustila do jedan! — doviknula je majka iz kuhinje. u kina. Bilo je to u listopadu 1960. tata se zaklinjao da de ved idudu godinu dočekati uz TV ekran. ved okaljan mnogim ružnim iskustvima. — Kog dete vraga raditi do jedan? — Pa. — Čekat dete Novu godinu! Pa ni tu ti nede pobjedi! Možeš je dočekati ovdje. a pod prestali mazati onim starim raskužnim sredstvom tako prepoznatljiva mirisa. Kako smo poslije doznali. smatrali su da je pametnije navudi debele čarape i visoke cipele nego lopatati vani po studeni. dok je otac na ved katastrofalno raštimanom radioaparatu pokušavao postidi kakav-takav ton potreban za pradenje novogodišnjeg programa. A onda je. — Franjo.. zapao je gust. — Ti si ga pustila! — jedio se stari. nije se mnogo uzbuđivala. mnogo godina kasnije.

Catarinu Valente i Perrvja Coma. nego . ali je nismo zaključali jer su njegovi roditelji ved otišli na doček u Gradsku kavanu. televizor s trobojnim filterom na ekranu i mnogo raznih figurica što su služile kao ukras. Na stolu u Čedinoj sobi stajao je novogodišnji poklon -primamljiv. — Češki. te me poveo u svoju sobu. "45" za male ploče. što je zvučalo vrlo. — Pa Brambor se vratio iz popravilišta. ali je u njegovoj osnovi bilo upra-žnjavanje prijateljstva. za razliku od nje. .. kao digresiju koja je pitanje mog izlaska učinila trenutno nevažnim. Krenuli smo dugim hodnikom prema njegovoj sobi. veličanstven zapravo. ali njihova prisutnost još nije bila bitna. — Ti su najcjenjeniji .. ali uskoro du dobiti Doris Day. Na kutiji gramofona bila su učvršdena kromirana slova SUPRAPHONE. s kojim sam namjeravao podi na doček kod Mikija Grabara. Iskoristivši ovu svađu. — Jasno — otpovrne on. spreman da se posvađa s majkom. — U ovoj kudi ja zarađujem! — Ma nemoj.. ili su nam ga dozirali u simboličnim količinama. vrlo strano. Alkohol uglavnom nismo dobivali. U to vrijeme doček Nove godine predstavljao je svečan i važan oblik društvenosti. — Otidi demo da ih preslušamo. to je jedina uvozna. buljili van u snijeg i slušali "Ja pijem čašu gorkih suza". i to onog muškog. U središtu kružne ploče pokrivene gumom nalazilo se valjkasto ležište za deset ploča. Čedo me dočekao ved odjeven u novo odijelo. "Nessuno" i drugi. Djevojčice su mogle biti prisutne. To je bila stvar na kojoj sam mu ponajviše zavidio. ali sam. među kojima su osobito bila popularna nadmetanja u duhovitostima i ekscentričnim gestama. 45 i 78.. što se dalo objasniti ved poslovičnom spretnošdu njegova oca. i ja imam pladu . Ušli smo u sobu. lijep. U kudi Čede Kralja sve je bilo nekako prostranije i elegan-tnije negoli u nas. pokazujudi na onaj prekidač. — Otkuda? — začudih se. molim te! I ja privređujem. deblje i šarenije tepihe. koja su poslije postajala važna građa za prepričavanje. Tu vrstu ukrasa moja je majka nazivala poprilično nejasnim izrazom "ordinarni kič". — Univerzalac! Ovo "33" ti je za longplejke. Oni su imali više soba. — Stavi jednu. Čedo stavi jednu singlicu i uskoro smo. — Da vidiš što mi je stari poklonio za Novu godinu . vedi bor. s kravatom na kojoj je bio naslikan Eiffelov toranj. — Zato mi je to i čudno — prekine me on. "Io sono il vento"... nosova pritisnutih o prozor. Nikad nisam pomišljao da bi se u popravilištu . ti znaš da je tvoja prosvjetna plada takva da je u ovom trenu nije zgodno ni spominjati . Bio je to glomazan gramofon u zaštitnoj kutiji boje okera.prije bi se reklo . — Uvozni? — upitah zadivljeno.dekorativna.. Ja sam u svemu povlađivao mami. pa je i po koji pijani eksces bio više fingiran negoli stvaran. nego to radim ja! — krenuo je otac u kuhinju. izvlačedi puricu. — Imaš ploče? — Vidi ovo — reče on i mahnu pločom na kojoj su se nalazili besmrtni hitovi "Piove".. krenuvši kroz dubok snijeg po Čedu Kralja. imao je svoj kutak koji je okretajem ključa mogao pretvoriti u zabran za dosadne i ispitivanju sklone roditelje.. držao da "ordinarni kič" ipak daje stanu veselost pogodnu za ugodnije stanovanje. Bili smo važni sebi samima i takve smo prigode provodili u raznim prijateljskim nadmetanjima. Za razliku od mene. s kožnatim poklopcem na kojemu je bio montiran velik zvučnik. — Za sada. — Ana. a pored ploče masivna ručica i regulator s oznakama 33. brzo sam navukao zimski kaput i izjurio van. — To ne radimo zajedno. a "78" ako imaš bapca s predratnim pločama "hizmasterzvojs" s naslikanim cuckom. gdje su imali rezerviran stol. — Čuo sam da je Brambor nabavio neke američke ploče kakve čitav svijet sluša.— To radimo zajedno — rekla je mirno majka.

Preslušavši te ploče. Irena Orešar. zezati . — Pa šta deš tamo kad de svi biti u parovima? — upitah ga blesavo.. Okrenuo sam se i izjurio u nod da što prije ispričam ovu bedastodu Mikiju i Ljubi. ostavivši nas u nekoj vrsti vakuuma sve do 1963. Oni de tu prigodu obilježiti uživanjem u novogodišnjem programu naše eksperimentalne televizije. odmah smo shvatili da se tu ne radi samo o trenutnom opredjeljenju ukusa ved o čitavom svjetonazoru. te da de nam neke druge. tamo se malo drugačije čeka Nova godina. čime se mogla odlučno opovrgnuti tvrdnja da ta vrsta glazbe pogubno djeluje na omladinu. u tome i jest stvar! Irena nema para pa me pozvala. fascinirani novim Supraphoneovim gramofonom i pločama. koji nam dobrotvorno dijeli zrnca svojih posvedenih znanja. Ubrzo je postao i najbolji učenik. s nekakvim "babama". još uvijek nismo znali kakvu de važnu ulogu u našoj mladosti odigrati gramofon i gramofonske ploče.. A te 1963. — Moram ti priznati da Novu godinu nedu dočekati s vama.Slušali smo zatim "II mare" i "Autobus kalipso". žigosanim šmokljanom. "It's Now or Never". odjenuo zimski kaput. isto onoliko gorljivo koliko de je naši roditelji držati tuđom. čime je njegov ugled dobio još jednu verifikaciju i potvrdu ozbiljnosti. Gledao sam ga u čudu. što dete raditi kod Irene? Ručne radove? — E. koga je tada dijelilo tako malo vremena od nadimka Delon. Te druge i sasvim druge ploče. Mislim da nede biti loše. "Love Me Tender" ili "Are You Lonesome Tonight" činilo te autsajderom. Kog vraga se čudiš! Irena me pozvala da dođem k njoj. užasnut činjenicom da de Čedo dočekati Novu '61. Slušati Doris Day. osuđenim na društvenu izolaciju. poslužiti kao — važno rečeno — prostor traženja vlastita identiteta. krile su se u nevelikoj privatnoj diskoteci našeg prijatelja Jaromira Kralika. da su oni stariji.. nabio na glavu šubaru i rekao mi: — Znaš. U parovima. — Znaš. Jednako tako nismo znali da demo svu onu polivinilsku koještariju na 33 i 45 okretaja vrlo brzo početi smatrati običnim smedem. Upravo sam skinuo četiri kile — prekinem ga ljutito.. ili sasvim druge ploče. — Zaboga. Little Richard. kojima je pripadao i Brambor. Stanislave Ivančicu — nasmijao se on — dogodile su se neke nepredviđene stvari. a zanemariti "Hound Dog". Chuck Berry. Golden Gate Quartet. i za moje roditelje i za mene. nismo mogli dugo uživati u Elvisu jer je prebrzo prohujao ovim prostorima. u tom trenu nesvjestan da demo i nas trojica ved sljededu novogodišnju nod provesti na jednako glup način — u parovima. čuvenog povratnika iz popravilišta. a onda je Čedo Kralj. upudenog gurua. Ugled Jaromirove diskoteke ubrzo ga je učinio nekom vrstom glazbenog mentora. — Irena Orešar? — Da. te u svemu senzacionalni Elvis Preslev. Naš glazbeni mentor upisao je 1961. a ja nevještim plesnim koracima s nekom mačkom iz sedmog ce.. VII. Pa ipak. naše oduševljenje rock 'n' rollom bilo je ubrzo umanjeno spoznajom da smo za tu glazbu čuli ipak malo prekasno. Tako de Nova '62. gimnaziju. činilo nam se da je Jaromir Kralik na neki posve misteriozan način nabasao na glazbu koju su izvodili James Brown. u tome ved dvije-tri godine. Elvisa i sveg ostalog postati opcija statusnog karaktera. One večeri kod Čede Kralja. . godine pojavit de se glazba koju demo uistinu modi držati svojom. — Nego? —Jučer je ovdje bila Irena. te da je to okasnjelo ovladavanje Presleyem rezultat toga što smo se prije dvije-tri godine bavili klinačkim koještarijama. ponajviše na totalnu besperspektivnost u pogledu hodanja s djevojkama. ved one večeri uoči Nove '61. Zapravo. Kako nikad nismo saznali ništa pouzdanije o njegovim popravilišnim danima. Plesat de se. Debeli . značiti strahovit raskid s tradicijom. tako da de ubrzo opcija između. — Mogao bi me zvati po imenu. recimo. — Budalo.

u westernu i krimidu gledao je revitalizaciju nakaradnog građanskog morala. ili bi nas zatvorene granice učinile još vedim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih. Progres je tada. Možda baš zbog toga što se gorko i neutješno razočarao u Rusima. ili one godine kad smo počeli slušati Presleva koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). ili mnogo ranije. koje je u tim godinama počivalo na rocku. Sovjetski Savez. novi porezi ili poskupljenja bile su urote protiv njegovih financijskih potencijala.zacijelo bi rekao tata da ju je mogao čuti. Kao i čitavoj njegovoj generaciji. mom ocu osnovni uzor-model bio je Istok. jad mog oca tek donekle je umanjivala činjenica što de sada pogranična zona uz rijeku Dravu biti pogodnije i normalnije mjesto nedjeljnog ribolova. koje je majka 1965. Ali. bolje redi — amoralnosti itd. Nisam siguran da je njegovo ponašanje osobito indikativno za razumijevanje jednog vremena na prekretnici. tako i u ideološkom pogledu. ali je demonstrativno bacio u ped ujakovu šubaru (Var-šavski pakt). — Svi vi pušete u jednu tikvu! — predbacivao nam je poslovicom koja je imala demaskirati i žigosati naše urotničke nakane. a još radije zapadnonjemački. tata se sve više ponašao kao da se na sve strane kuju urote protiv njega. oslobođen svih istočnih i zapadnih duhovnih i materijalnih importa. užas na televizoru predstavljao je urotu protiv njegova ukusa i duhovnih potreba. Nakon što je 1948. ja i šest godina mlađa sestra Zvjezdana. ili samo zbog odrastanja? Osobito čudan primjer. Vječiti porazi naših nogometaša protiv Mađara predstavljali su urotnički atak na njegov nedjeljni mir. a mi ukudani. vrlo rado je kupio istočnonjemački televizor. žvakade gume i traperice bile su truli kapitalistički proizvod lansiran posredstvom CIA-e. tj. globalnih društvenih kretanja. donijela sa sindikalnog putovanja prosvjetnih radnika. Uopde. — Nego tko je onda. Ali. predstavljao je moj otac Franjo. U tom smislu dobar. otac je u svojoj rusofo-biji čak i pretjerivao . brus! U Preslevu je vidio poguban utjecaj Zapada. Problematiziranje ove operacije pripada kasnijim godinama. Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. kako je vrijeme prolazilo. Možda dete pomisliti da je čovjek htio biti svoj. . ali bi takvom analizom moj otac Franjo jednostavno obrisao dupe. godine sav predao stvarima opdeg progresa. Raditi na stvarima progresa pretpostavljalo je iznalaženje pogodnog uzora i nadahnuda. bio strašno jednostavna i razumljiva kategorija: trebalo je iskorijeniti sve staro i nadomjestiti novim. ili od hirova što ih je držao nazorima. ne. boga vam vašeg! .. Kad su se sredinom pedesetih godina. kada su se počela javljati nadasve čudna mišljenja da sve staro nije baš uvijek loše. on se 1945. Različite mjere. — Sve je to zato što osjeda da više nije jedini i svemogudi gazda — rekla mi je jednom majka u povjerenju. pojavom žvakadih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada. Kao nenadano i pomalo naprasno osviješten komunist. majka. ali je razumijevanje moje privatne sudbine gotovo neodvojivo od njegovih nazora. bar prividno. Detaljna analiza ovih postupaka možda bi pokazala da je zapravo fingiranjem ideoloških stavova prikrivao svoju vlastitu izgubljenost u jednom neurotiziranom. kao što i sve novo nije neminovno dobro. Sasvim se ugodno osjedao u talijanskoj košulji i austrijskim mokasinkama. hladnoratovski raspoloženom svijetu. dalo bi se zaključiti da de otac gajiti bar malo više tolerancije prema mom benignom amerikanofilstvu. kao što je jednako demonstrativno gasio radio kad bih slušao Buddvja Hollvja (CIA).. Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica. bili smo najgori urotnici koji parlamentarnom vedinom ugrožavamo nepovredivost njegove lisnice. ali i nezgodan dokaz jest ime kojem sam pukom slučajnošdu (hvala Bogu!) uspio umaknuti. došlo do naglog raskida s velikim i slavnim izvorom nadahnuda. Je li to bilo onda kad smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima. kako mi se po očevu pričanju čini. modi i sličnim koještarijama. kako u moralno-pedagoškom. normalizirali odnosi sa Sovjetskim Savezom.VIII. Volio je ruske romanse (istočni lager) i talijanske kancone (NATO).

Sad. U višim razredima osnovne škole počeli su nas voditi vlakom u Zagreb. Delon i ja. igrama u kupeima (što da radi ovaj "fant"?) i besciljnoj skitnji po gradu. gdje sam umjesto na Prodanoj nevjesti. ved 1963. na neki od zahtjeva koji bi tangirao sadržaj njegova "geltašla". mnogo dinamičnije od Labuđeg jezera i Glembajevih zajedno. što se nastojalo postidi gledanjem Labuđeg jezera. što njega. živahna. tvrdio da ničeg neobičnog ne vidi u domadoj zadadi "Kako ja i moja obitelj gledamo na revolucionarne promjene u našem društvu". Miki Grabar čak je izgubio jednu okladu. uporno tvrdedi da se u Agoniji (?!) Miroslava Krleže razrađuje agonija jednog galicijskog vojnog logora. zapravo. Ali. nije ni najmanje uzbuđivalo. IX. s Ljubom i Čedom . Filmovi su se zvali Crveni krug. kad danas malo bolje promislim. Miki. Nakon tog putovanja u Zagreb. glatka. U proljede :¦. koje je tako principijelno zastupao. Strijelac u zelenom. Tako bi i on. Pa ipak. ali je realizacija jasno pokazivala onaj grubi raskorak između ideala i stvarnosti. dok su joj se bedra jasno ocrtavala u uskim tamnoplavim lasteks hlačama. Zapravo. Pa ako su to bile crte prvih blagih razočaranja. ti kolektivni posjeti zagrebačkim teatrima za mene su značajni zbog jednog sasvim drugog razloga. a ja spominjao mogudnost definitivnog bijega od kude. primjerice. Nikole Šubida Zrinskog i drugih dramskih. sve do staračkog negiranja svega postojedeg. ili 1959. sestru svog najboljeg prijatelja. koji je bio zadužen za taj dio igre. naše poznavanje filma oduvijek je bilo na zavidnoj visini. premda mi danas sudbina mog oca ne djeluje kao sudbina sretnog čovjeka. Naime. postao sam svjestan prisutnosti dvije godine mlađe učenice šestog ce razreda — Sonje Grabar. baš kao i mi. pitao sam se kako to da tu djevojku nisam ved ranije zamijetio. a počesto i Brambor. Zagreb ili Central i gledali razne perfektne filmove. što se tiče Sedmog kriza. za nas.Pa ipak. Ljubo. kulturu. negdje na polovici puta. dopuštao. opernih i baletnih remek-djela. koje su bile neka vrsta kombinacije trikoa i trenirke. Sonja je bila sva rumena. Sjedam se da je netko. sestra plakala. izazvao svađu u kojoj je prijetio da de nas sve ostaviti i pobjedi u Laos. ili tek umoru i prvim znacima nastupajude starosti. Sedmog vela. početkom šezdesetih godina počeo polako napuštati fazu entuzijastičkog pristajanja uz sve. a Maja Bezjak operna primadona specijalizirana baš za tu stvar. uljuljkan kloparanjem prastare željezničke kompozicije. Imao je u karakteru nešto od pustinjskog trgovca sitnicama. sjededi točno nasuprot meni. taj. Osim ako ta i takva sudbina nije opde mjesto. onda ih valjda valja pripisati onom što se u tom desetljedu događalo: razlozima privredne reforme. koji bez temeljita cjenkanja nede prodati ni stvarčice. Ljubo Brabec. Osnovni razlog bilo je podizanje naših duhovnih obzora. Zahvaljujudi toj okolnosti. Sedam samuraja i Sedmorice veličanstvenih. mi smo se radovali kolektivnoj vožnji vlakom. Prošao je neobičan put od avanturista i apolite.. koju su nam zadali preko subote i nedjelje.. preko oduševljenog graditelja novog društva. a upudenost u balet i operu nikakvi. da bi na kraju ipak bilo sve riješeno u našu korist. sve je. otpovrnuo je: — Neka poljubi moju sestru! Poljubivši prvi put u životu Sonju Grabar. posljedica toga što je i on. gunđao je čitajudi naslove u novinama. majka otvoreno najavljivala rastavu. postao sam svjestan jedne životno važne činjenice. govoredi kako se ne slaže s ovim ili onim. Eldorado i slično. pod tankom i čednom mucastom majicom nazirale su joj se tek propupale djevojačke grudi. 1963.. prozor u svijet. namjera je uistinu bila misionarska. ved koji sat kasnije. sve do prvih studentskih dana mislio je da je Labuđe jezero opera. prvim javno iznijetim kritičkim stavovima. tu nikakvih zabuna nije bilo. na primjer. Krležinih drama. fascinira me svojom idealnošdu. premda je uvijek bio protiv svega. ulazili bismo na jedan ulaz u kazalište. tehnologiju . jer je tata uistinu bio sve što je u tom vremenu mogao biti. rekao: — Što da radi ovaj fant? Miki. Na tom putu. Valjda zato što sam bio vedi klinac no što sam u toj dobi trebao biti. Nakon toga smo jurili u kino Kozara. držedi moju polomljenu olovku u zatvorenoj šaci. gola stereotipija jednog vremena koje se nadvilo nad uzroke vlastite duboke krize. a na drugi van. Pa ipak. držim da su očev nezgodan karakter i hirovi. Ako je još 1958. odlasku prvih prividno nedodirljvih funkcionara. pretpostavljajudi vlastite prosudbene modi ideološkim floskulama.

sređuje neke tipove koji su mu upropastili sestru u pogledu njene ionako dvojbene čednosti.. moje prve akcije predstavljale su pravi fijasko. koji je bio duboko zamišljen. uz napomenu da predstavljaju najteži šund. Ta vjetrovka imala je vrijednost relikvije. — Ah. Potaknut mojom redukcionom dijetom. onda je to bilo toliko šifrirano da se tome jadna Sonja nije mogla ni domisliti. onako. ljubavnim neiskustvom i nedostatnim zavodničkim argumentima. Dakle. Film koji smo upravo vidjeli predstavljao je mučnu dramu. u nekoliko prilika. Zatim se zbila i ona čuvena "afera američke vjetrovke".. trebale staviti uočljiviji akcent na moju prisutnost. kakve smo označavali žanrovskom naznakom "psihološka gnjavaža". — O čemu to govoriš? — upitao ga je Ljubo. pa ne smiješ pustiti da ti sestru onako . poslala je Mikiju izvanrednu avijatičarsku vjetrovku s oznakom časničkih činova i američkom zastavom na rukavu. I kako sad realizirati tajne nakane u pogledu simpatične mi Sonje. a navečer na korzu zavidni pogledi mjerkali su Mikija sa svih strana. da . pljunuvši ljutito u lokvu koja je rasla pod našim nogama. morao je osvetiti sestru. U glavu mi se iznenada usjekla neugodna spoznaja da Miki najvjerojatnije pripada onom staležu idiotske brade koja na spomen sestre vade nož. otac je rekao: — Da si vidio mene u tvojim godinama! Uvijek zabrinuta majka samo je uzdahnula: — Ako ovako nastavi. jer je Sonja sudjelovala u međuopdinskim natjecanjima mladih matematičara te je u toj domeni bila više "doma" od mene. ti bokca. Zbili smo se pod gustu krošnju. čekajudi da prestane padati. ona ista tetka Rožalija. osim . poslala mi je i jedan primjerak nekog Zilahvjeva romana. Zatim sam joj. Ako je u njima i bilo nečeg što se dalo protumačiti kao emotivna naklonost. Naime. snimljen u istoj takvoj vjetrovki. ali se to nije dalo dokazati. nego na njegovu sestru Sonju. inače činovnik posve nezanimljiva habitusa. Tog istog proljeda. . zaglavio na spektaklu sasvim neodgonetljiva naslova — Sodoma i Gomora. pa da vidi što je prava literatura — poručila mi je po bratu.Delonom. — Kakvu sestru? — zinuo sam. Priznajem. sjedam se još odurne kiše i vjetra što je lomio suho granje prastarih divljih kestenova u gradskom parku. kad je brat ljubomorni manijak. uz svezak mojih "rose romana"... Da stvar bude gora. učinilo mi se da de mi trebati više od tisudu godina da se nekako dokopam Sonje.. izišli smo iz lokalnog kinematografa Miki. bududi da je Miki izjavio da rado čita. — promrljao sam. pojurili do drvoreda koji nas je mogao koliko-toliko zaštititi od pljuska. koju unatoč otkrivenom streptomicinu smatram neizlječivom bolešdu! Sestra je okrutno i hladno izjavila: — Ostalo mu je još dosta sala oko struka i na guzici. a uz to i moj najbolji prijatelj? Kad se ta novonastala okolnost dovede u vezu s traljavom taktikom. Ljubo i ja. jasno.. rekavši da ih ne mora ni vradati. moje inicijative baš i nisu imale neki jasno artikuliran ljubavnički karakter. osim Sonje Grabar! X. dobit de tuberkulozu. Vratila mi ih je po bratu.. što je sve bilo obilježje moje ljubavne tendencije prema prijateljevoj sestri. valjda ved zaboravivši problemsku razinu filma. poslao neke knjige na posudbu. Pričalo se čak da je i Elvis Preslev. te nataknuvši vindjakne na glavu. tako da je ona i nakon nekoliko idudih mjeseci i dalje bila nesvjesna postojanja mene kao muškarca. Moji prijedlozi da joj rastumačim neke teško razumljive probleme iz matematike pokazali su se žalosno neadekvatnim. — rekao je iznenada. Stvar se jedino jako dojmila Mikija Grabara. istinabog ne misledi na svoju sestru Zvjezdanu. — Jeste li vidjeli kako ih je sredio. — O sestri! Tip nije imao izbora. gadove? I ja bih isto . u kojoj sam nazirao stanovitu mogudnost da se istaknem pred Sonjom. koji su trebali odigrati ulogu nove šifrirane poruke. uspio sam s posve jasnim ljubavnim nakanama smršaviti osam kila i riješiti se aktualnog nadimka Dembo. koja je u Americi boravila još od predratnih godina. U njoj glavni lik. nego su. ovu radikalnu promjenu zamijetili su svi.. neveseo i gluh na naše ironične primjedbe. — Zar i ti ne bi uradio isto? Pa i ti imaš sestru. po čitavoj školi o njoj se pripovijedalo s najvedim divljenjem. I. — Onu iz filma — procijedio je Miki zlovoljno. — Neka to Stanislav pročita.

naredila je Mikiju da taj užas smjesta skine sa sebe i zatražila da ved sutradan dovede oca na razgovor kod direktora škole. — Kakvi su to problemi. prepisivanje je neka vrsta duhovne krađe! — Pa šta — promrmljao je otac. — Ali. Ne znam kako bih ga to mogao braniti i do koje mjere bih se i sam zapetljao. koja je moju odvjetničku akciju učinila suvišnom i deplasiranom. Miki je. što se tiče ljubavi.. Tata je nešto hmrknuo sebi u bradu. — Dobro.. Krivi su oni što te nisu upozorili. tupavo odvratio: — Zbog hladnode. imperijalističke vojske i da je od tih činova do kukastog križa samo jedan korak? — Taj korak ja. jer je dr. — uzmuvao se direktor. pred Sonjom. dobro — malo se smirila drugarica Lenjin. učenice Grabar. uglavnom okorjeli makijavelisti. ja du te braniti. — Nisi ti kriv. deblji kraj "afere američke vjetrovke" izvukla je nastavnica Vera. odloživši prepariranog gmaza na katedru. zamalo se onesvijestila spazivši Mikija u mrskoj kapitalističkoj uniformi. Na upit zašto je to nosio. Zapravo. u kojoj smo i Sonja i ja sudjelovali. Druga mogudnost da se istaknem pred Sonjom zbila se najednom sastanku literarne sekcije. naravno: — Kao predsjednik razredne zajednice. sa činovima i zastavom na rukavu. inače kojega bih vraga tamo radio! Na jednoj od dosadnih literarnih sesija. sutradan. švargla i špeka. Trebao je to biti ogledni rad kojim se pokazuje i dokazuje da smo shvatili sve ono što je voditelj sekcije o tom žanru tumačio. drugarice nastavnice. nedu nikad učiniti.. Svako je sredstvo dobro ako ih odvede do srca ljubljene osobe. Ili bar do nekih drugih organa. — Probaj s ovim — rekao je otac. da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. ali je tužno . kako su je otada interno zvali. Jer. inače partijski sekretar škole. Franjo. Zatim je direktor prišao vratima. Sutra svakako pozovi oca. Te iste večeri rekao sam Mikiju. Na knjizi je pisalo: 99 najljepših humoreski.U vrijeme najvede slave avijatičarske vjetrovke došlo je do pravog političkog šoka i naglog otrežnjenja. s američkom zastavom na rukavu i činovima imperijalističke vojske na reveru. — Možda. Poslije. koje sam provodio krišom pogledavajudi prema Sonji. jer sam znao da mu djed i baka još iz Slavonije šalju pakete pune kulena.. posluživši se ordinarnim lažima. učinilo mi se da je to bio prvi obračun s dogmatskim snagama u našem društvu kojem sam i sam prisustvovao. od Boccaccia do Dopida. ljubazno uhvatio doktora pod ruku i izišao s njim na hodnik. izvadivši iz ormara pohabanu knjigu i bacivši je preda me na stol. Na vratima razreda pojavio se dr. kad sam iz perspektive zrelosti razmišljao o ovom događaju. Jednu od "probnih" humoreski pročitao sam mami i tati.vrisnula je majka. Tako je nedužna vjetrovka zamalo postala osnova partijske diferencijacije na školi. — Ono što je napisao sasvim je dobro. u ovim novinama je najmanje pola toga prepisano! Opdepoznata je stvar da su ljudi. koliko ju je ganula tužna sudbina junaka humoreske.. Grabar s vremena na vrijeme nešto prčkao i po njegovoj utrobi. koju su smirili i prisili joj onaj nadimak tako prikladan najpravovjernijima. ništa. Naime. — Ona Vera opet traži dlaku u jajetu.. — Evo. drugarice nastavnice . — Ma. umalo prekrenuvši lonac iz kojeg se pušila večera. u literarnu sekciju upisao sam se samo zbog nje. Slavko Grabar u istoj onakvoj vjetrovci. sav zbunjen. — Izvolite! — rekao je direktor. a majka je krišom obrisala suze. Proveo sam nekoliko dana nagnut nad bijeli papir. Igore? — upitao je s vrata ugledni kirurg. — Ali. dali su mi zadatak da kod kude napišem humoresku koja de se poslije čitati i obrađivati. baš kad smo imali biologiju koju nam je predavao drug direktor. ali sve što sam uspijevao iscijediti iz glave bilo je sve prije negoli smiješno. na kraju. i nema veze s humoreskom — rekao je posve mirno otac. da budem iskren do kraja. Slavko . pravedi se blesav. jer su oni s kukastim križevima ubili mog djeda i baku — rekao je Miki. predajudi se jutrošnjoj Borbi. Na majčino . navodiš dijete na prepisivanje! . ništa. netko je zakucao na vrata. — A znaš li ti. Ujedno je pokrenula inicijativu ustanovljivanja političke odgovornosti svih onih nastavnika koji Mikija nisu upozorili na ideološku opasnost od njegove vjetrovke. Drugarica Lenjin. da je to uniforma jedne re akcionarne. Nastavnica fizike.

a uzgred izbačen sam i iz literarne sekcije. prvo pitanje postavio je Gogo Jazbinšek. naročito u dječačkim krugovima. držim adut kojim du slomiti Sonjin otpor. ili se tamo živi vrlo slično kao i u Sibiru? Dok me polako oblijevao znoj i dok sam unezvijerena pogleda lutao po učionici. jer se ljubavni interes obično drži tajnim i strogo privatnim. za svoje potrebe. Od tog dana. Mora da su se tako osjedali izdajnici zemlje u trenu kad tužitelj iznosi detalje njihovih sramnih nedjela. XI. morao prebaciti u bosansko mjesto Cazin. koja se podrugljivo smješkala. Stajao sam ispred razreda. a još češde izmišljenih iskustava. Kao i obično. Razdoblje prvih ljubavnih interesa idealno se poklapa s periodom prvih seksualnih interesa. I poslije. a negdje od pola. Njegove pjesme. Na ovom mjestu moram uvesti vrlo nezgodnu prisutnost stanovitog Goge Jazbinšeka. natprosječnog talenta iz susjednog razreda. romantičnu vezu s Gogom Jazbinšekom. a onda upitao: — A kakav je iz fudbala? Dakle. koji je. Dok smo mi ostali u muzičkom odgoju došli tek do osnovnih spoznaja o tonskoj ljestvici. on je vadio druge korijene kao što se vadi salata iz rabatla. ne uočava neka izravna veza između ta dva interesa. stidljivu. polako su počeli pogledavati Gogu Jazbinšeka. čiji sam status najboljeg u svemu svojom humoreskom ozbiljno ugrozio. dok smo još bili u nižim razredima. što de Miki Grabar u fusnoti knjige vrlo točno naznačiti dječačkom maksimom: "Više vrijedi onaj koji više jebe!" Sad. Jedan od takvih sastavaka. Drug Sivi je to pročitao i žmirnuo. on je ved znao na latinskom osnovne dijelove vrtnog puža (Helix pomatia). znojan i zajapuren. neke čak i mnogo brže no što je trebalo. Gogo Jazbinšek. Pobjeđivao je na svim školskim natjecanjima u svim duhovnim i intelektualnim disciplinama. kad se ovim poslom počnem iole ozbiljnije baviti. kružoka i društava onih koji su sebi uvrtjeli u glavu kojekakve literarne preokupacije. beznadno gledajudi u Sonju. Isprva se. uzgred budi rečeno. sav crven u licu. Vidjevši kako Sonja uživa u duhovitostima. Dok su drugi prčkali po drvenim računaljkama. uzeo sam tih 99 bumoreski i za potrebe literarne prezentacije odabrao jednu dosta zgodnu. Osobito talentiran pokazivao se u umotvorinama domoljubne i revolucionarne tematike. A kad sam završio. nastao je muk. dok se seksualni namjerno pretvarao u prostor javnog izricanja autentičnih. zadrhtao sam od zadovoljstva i nastavio čitati sve poletnije. sretno sam odahnuo. Situacija u kojoj se nazirao literarni pad Goge Jazbinšeka. asa literarne i drugih sekcija. Gogo je ved svirao sonate. izgubio sam i Sonju. brzo se pretvarala u njegovu veliku pobjedu. odnio je direktor drugu Sivom. dana moje prve književne krucifikacije. Nakon tog pitanja počelo je Gogino bespoštedno demaskiranje moje prljave literarne rabote. krajičkom oka spazio sam na klupi Goge Jazbinšeka knjigu 99 najljepših bumoreski. jedino u "fudbalu" bio nikakav. ova frustracija iz djetinjstva držat de me uvijek podalje od sekcija. Dok su se drugi mučili s osnovama evolucije. posve sam siguran da nitko od nas osmoškolaca nije vršio . koji je voditelj literarne sekcije nazivao "interpretativna pauza". tako da sam joj radnju. Dok sam čitao tekst. sastavci i slične literarne stvari vlastite izrade razdragani su nastavnici u zbornici prepisivali i nosili kudama. čitava sekcija urlala je od smijeha. svjestan da u ruci. Nakon toga trebala je uslijediti diskusija s raznim kritičkim opservacijama tipa: "autor ima nerv za proživljeno". od stanovitog Čehova. a njegov akvarel Kosovka djevojka i dan-danas visi uramljen na zidu školske zbornice. dok se u drugom realizira društveno-kompetitivna funkcija. školske zvijezde. te postajalo novo sredstvo potkrepljivanja mita "najboljeg na školi". jer sam ved tada shvatio da pri pisanju nikakve sekcije nikom ne mogu biti od pomodi. Sonja Grabar upustila se u kratkotrajnu. prisustvovao je dakako i toj slavnoj večeri na kojoj sam trebao pročitati svoju humores-ku iz pera druga Čehova. Te večeri izgubio sam ugled. Nezgoda je bila u tome što se radnja humoreske zbivala u nekakvim hladnim sibirskim ambijentima. "likovi su osobito uspješno oblikovani" i slično. Ovo posljednje smatrao sam najmanjom tragedijom. u onim čednim vremenima. Prvi od dva navedena interesa drži se gotovo sakralnom duhovnom potrebom. Kad je stvar bila okončana.zaprepaštenje. Rekao je: — Je li majstor humoreske Anton Pavlovič Čehov stvarno tako dobro poznavao kraj oko Cazina. Sve čega bi se dotakao Gogo Jazbinšek pretvaralo se u čisto zlato.

fetišizma. "Interes za pornografiju". Piše o načinu na koji srednjovjekovni zakonici tretiraju masturbaciju. i u onom mitskom prostoru masturbacije — u zahodu. govoredi o toj sferi seksualnosti. neka druga stvar u pornografskoj funkciji (umjetnička literatura naglašene erotičnosti). stranice. po mogudnosti. ni u njenom aktivnom ni u pasivnom obliku. Ono čime se. uz emitenta i recipijenta. tako da se djevojčica/djevojka kao konzument pornografije ili protagonist samozadovoljavanja nigdje i ne spominje). u bočici od benzina za čišdenje mrlja. navodi stav Tome Akvinskog koji masturbaciju drži grijehom pogubnijim od bludničenja. 44. Isto je tako zaboravio kako je u osmom razredu Delon. Nisi mogao jednostavno. uživa u ozbiljnim. jer je to u idudim danima postalo nemogude. To je za njega samo ženska. odnosno pornografija kao supstitut ženske (napominjem da je Povijest pornografije pisana iz ortodoksno falokratske ili seksističke vizure. u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek. piše Miki Grabar u svojoj Povijesti pornografije. a ispod grudi jedva nešto. prvog dana prikazivanja sjajnog etnološkog filma Posljednji raj. što je ponajčešde bila pornografija (pornografska slika ili tekst). najviše bavi jest masturbacija (str. "pada u period prvog seksualnog zrenja" (ne znam zašto Miki nigdje ne koristi riječi "pubertet" i "adolescencija". poput Diogena i njegovih šašavih učenika. u kojem se prikazuje uzbudljiv i idiličan život domorodaca s otoka nekog dalekog arhipelaga. o kojoj navodi sve što je uopde mogao napabirčiti po raznim bizarnim knjigama. nego je podrazumijevala cio niz složenih okolnosti. zaboravlja na fenomene poput misterija rađanja. voajerstva i slično. . Kao da je zaboravio kako je potajno masturbirao. ali je načelnih hvalisanja. pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru masturbacije običan zapadni import. koji smo ozbiljno razgledali i zbog bjeline držali sasvim zrelim. Uz "masturbantski subjekt" bio je potreban emitent podražljivih sadržaja. bile su potrebne i pretpostavke prigodnog i pogodnog "komunikacijskog kanala".-46. Jer. na osami. grubo bih nadopunio ovu nedostatnost Mikijeva teksta s 26. analizira Sartreovo viđenje onanije kao poroka. Miki zaboravlja na sve ono što nas je u toj dobi zanimalo ili uzbuđivalo. premda je i s grudnjakom mogla poslužiti za istu svrhu). sužavajudi namjerno ili slučajno interese rane spolnosti. latinskim terminima) "jer je pornografija najjednostavnije otjelotvorenje tog istog interesa. Masturbirao je samo prvog dana prikazivanja. nakon čega ga je čitava gimnazija sasvim opravdano smatrala manijakom. Miki Grabar kao da ne uviđa svu širinu onog što naziva "rana spolnost ili seksualnost". opdenito uzevši. koju smo tada nestručno zvali "jeb". Jaromir Kralik masturbirao je u posljednjem redu polupraznog kina Romanija. Dakle. No. znanstvenim i. a nigdje ne spominje. nego se to radilo u prikladnim okolnostima: u polupraznom mračnom kinu. jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo. kad je stanoviti Grga uhvaden kako vrlo bučno masturbira u školskom zahodu. nego stoga što je izborom mjesta pokazao neukus i nekritičnost seksualnog manijaka. i to ne zbog toga što se bavio ne znam kako bludnom radnjom. na livadama." Interesa drkanja. kontracepcije. premda. Naravno.tu funkciju. mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. masturbacija kao prvi oblik seksualne aktivnosti nije bila tek glupo. spominje Brow-Sequarda koji je ovu vještinu preporučivao svojim kolegama akademicima (kako li su to uspijevali u toj dobi!). a poroka kao ljubavi prema porazu. izvaditi pribor i masturbirati na ulici ili trgu. donio oko decilitar vlastita ejakulata (zasigurno plod višednevnih napora). Dječaci bogatije imaginacije. žalosno prozirna i kao takva sasvim nezrela. kako je onanija ili masturbacija bila jedini oblik spolnih radnji koje smo u tom vremenu znali i mogli upražnjavati. zgraža se nad Diogenom koji se skupa s učenicima na taj način olakšavao na atenskim trgovima. promatrajudi susjedu Matildu Kos koja se sunčala bez grudnjaka. No. U tom trenu zacijelo mu ni nakraj pameti nije bilo da je onanija u egzistencijalističkoj perspektivi tek ljubav prema porazu. pa i nasjedanja na ta hvalisanja — uistinu bilo. skriven u grmlju. Ljubo Brabec je to zvao "drkanjem iz glave". Miki i Ljubo su tvrdili da je njihova sperma. Sad. Sjedam se još one gimnazijske afere. bududi da je film iznenada postao tako popularan da se ved drugog dana tražila karta više. zoofilije. ili adekvatna situacija iz vanjskog svijeta (susjeda koja se sunčala bez grudnjaka. mehaničko micanje rukom. niti izravno priznaje. Najuzbudljivija stvar u tom životu jest to što domorotkinje ne nose ništa na grudima. principa homoseksualnosti.).

Gimnazija u koju smo se upisali imala je naglašenu statusnu prednost nad ostalim školama koje su se zvale srednje. Nakon toga su nam podijelili omladinske knjižice . izvedene uz pomod gumenog valjka. Stvari u kojima je glavni akter bio Gogo Jazbinšek u principu me nisu ni najmanje zanimale. jer su mlade medicinarke. uživale glas posvedenih u tajne seksualnih umijeda. U lipnju 1963. da mi tu na ovom zidu opališ veliku sliku "Staljin se obrada masama"? — Samo se vi zajebavajte. Kad je bio negdje na polovici predsoblja. nego mnogo jednostavnije — Ratko. ulazim u onu životnu zonu u kojoj du uspjeti ostvariti kakvu-takvu ravnotežu između obaveza i mojih neotuđivih ljudskih prava. ali me taj događaj nije ni za milimetar približio njenom srcu. dok su ostali polazili ekonomsku. Poslije sam doznao da se i kod njih tucanje zvalo spolni odnos. otac je rekao soboslikaru Faruku: — Kako bi bilo. što je moja majka držala mnogo ukusnijim i prikladnijim. stvari se nisu odvijale baš onako kako sam priželjkivao. kao nekakav nedemokratski korektiv. Inače. U svibnju te godine štafetu mladosti donio je do počasne tribine omladinac Goran Jazbinšek. Aleksid i Nela Eržišnik. Te godine gledali smo televiziju kojom su harali genijalni zabavljači pučkog tipa. U ovu posljednju upisivale su se samo djevojke. Trede poglavlje I. što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. pratili Opatijski i Zagrebački festival. uspio sam s primjernim uspjehom završiti osmi razred i riješiti se osmogodišnje škole. San Remo i cio niz sličnih smotri. Samo najbolji i najperspektivniji. dok je on ležao u bolnici. postavljao moj autoritativni otac Franjo Ivančid. a sa stanovišta prava kao običnog balavca. Deset je dana po našem stanu poslovao stari Faruk Mehmedbašid. koju sam tada držao bezveznim životnim periodom u kojem te. a iz Arene izrezivali tako rijetke foto-se zavodljivih žena.to je zapravo bio prvi i posljednji izravniji kontakt između mene i rečene omladinske organizacije. jer je opdepoznato da su mustrice. Sonja je tog ljeta ostavila Gogu Jazbinšeka. Te iste godine umro je i drug Sivi. koje su. te da se rađanje novog bida tumačilo preko onog dosadnog spajanja muške i ženske spolne stanice. napuštajudi taj klinački period. a onda te ostavi da šalabazaš po stanu i dosađuješ se. nisu mogli udaljiti od nogometa. unatoč obilja odjevnih predmeta. u čemu sam nazirao status koji de me bar u roditeljskim očima učiniti nešto odraslijim i važnijim. kojom su. Pjesme s tih festivala postajale su hitovi. Kako je tekuda povišica njegov kredit za televizor učinila podnošljivijim. negdje u proljede te godine otac se odlučio na novi trošak — ličenje stana. pokrivajudi stare zelene i narančaste "mustrice" debelim namazom bijele boje. Jasno. bili uvalili počasni gol prvoligaškoj momčadi Dinama. bila je to prva štafeta kojoj nisam prisustvovao. koga ni novi politički trendovi. poput nesvrsta-vanja i miroljubive aktivne koegzistencije. Najmanje ambiciozni pohađali su SUP. Čitali smo Plavi vjesnik i Filmski svet. te je kao takva uživala image seksualnog raja. Faruče. zapravo "ordinarni kič". kadikad izgledale sasvim golišavo. sa stanovišta obaveza. ožalošdena supruga uspjela je provesti proceduru nakon koje se njihov sin više nije zvao Kurir. Mjesec dana nakon njegove smrti. Kapetan NK Sloge ubacio je u otvorenu raku druga Sivog nogometnu loptu. Na svečanosti primanja u omladince govorio je neki drug čiji je omladinski staž zacijelo bio davno prohujao. srednju tehničku ili srednju medicinsku školu. koja me otada podsjedala na ljubaznog domadina koji te u početku svečano i ceremonijalno dočeka. ili oni koji su se takvima držali.XII. bez dodatnih pojedinosti. vrativši se mirno svom poslu. koja je prije tjedan dana odigrala prijateljski. pa su s festivalskih ponornica prelazile u razne zabavne emisije koje je uz pomod primitivnih elektronskih trikova režirao maestro Anton Marti. jer bi se obično između mene i deklariranih ustavnih prava. zbog ne znam kojeg razloga. Pretpostavljao sam da. tretiraju kao odraslu osobu. Oni su školu prvi . upisivali su gimnaziju. rečeni Čkalja. te iste godine svečano sam primljen u omladinsku organizaciju. Baš zbog te činjenice. Beogradsko prolede. ekshibi-cijski meč s našim lokalnim nogometnim vedetama. druže Ivančicu — rekao je Faruk.

završavali i prvi postajali korisni. to ved pripada jednom kasnijem. nesretnijem vremenu. a ono posljednje da uopde i ne zna što znači. Mnogo godina kasnije naša draga gimnazija bit de. ali je sve ostalo na pokušaju. Van de Velde nas je također naučio da se "jebanje" kaže na latinskom mnogo profinjenije "koitus". kao dominantno vizualan tip. ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva. No. vratimo se časkom knjizi Milana Grabara. izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom. a prošlost je još uvelike bila zastrta nedvosmislenim perima oficijelnih historiografa. nelikvidnosti. Te demo postupke izvesti sami. premda su se ved u šezdesetim godinama počele osjedati stanovite privredne teškode u obliku zaduženosti. o čemu su nas svakodnevna iskustva učila sasvim suprotno. koji je kao pripadnik jedinica OUNa boravio na Sinaju. Ali. u cilju stavljanja u službu udruženog rada. Svijet u kojem smo živjeli smatrali smo pristojnom realizacijom savršenog modela. Jedno izdanje slavne Van de Veldeove knjige Savršen brak iz 1935. zatim da ljubljenje genitalija nije kažnjivo. koji su u ranim šezdesetima odigrali značajnu ulogu u ovom segmentu društvenog i privatnog života. od upotrebe pretjerano izlizanih korica i zgužvanih listova. u funkciji dobronamjernog korektiva njegove Povijesti pornografije iznijet du nekoliko sjedanja na pisane spomenike. pa su Goli otok. Ne sjedam se više tko je u razredu inaugurirao taj crni svezak. vandalskom metodič-nošdu razorena i iznivelirana s ostalim srednjim školama u čudnu. pada dinara i slično. bezličnu i tužnu srednjoškolsku smjesu. eventualno. racionalne argumente takvog dojma ne mogu izložiti. dugačka 7. Ljubo Brabec je odlučio da de kod kude smjesta provjeriti tu tvrdnju. još uvijek ih držim sretnim i optimističnim vremenima. kao i svi moji vršnjaci. jer smo držali da predstavljaju orgijastičko pretjerivanje u spolnim mogudnostima. te kad se pojavi Kama-Sutra. kad budu objavljene čuvene Figurae veneris. Osnovnih devet de Veldeovih koitalnih stavova bili su nam najdraže štivo. nego poviješdu pornografije. kao i nadasve čudna izjava da je vagina. kad je prazna. godine odigralo je važnu ulogu u našim prvim gimnazijskim danima. gdje je redovito posjedivao neke privlačne kude što su se zvale "javne". te jednim od najvažnijih desetljeda ovog stoljeda. kako se ovaj zapis ne kani temeljito i meritorno baviti poviješdu društva.5 — 10 centimetara. i to samo za pola dolara. kad se za koju godinu nađemo na društvenoj sceni u svojstvu pravih protagonista. ali sasvim pouzdano znam da je predstavljala dragocjeno štivo za Čiju su se posudbu pravile podugačke "vvaiting liste". spolnog sjedinjenja i postludija. Stevo se samo prezirno nasmijao i rekao da ovo prvo nije bitno. zanemaruje pisanu riječ. kojem tek nedostaje nekoliko sitnica koje de se ugraditi postupcima socijalističke kozmetike. I psovke su bile neizvedive iz te fine latinske riječi. ljubavne igre. jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev. Jasno. II. Ta uloga nije bila samo poticajno-pornografskog karaktera nego i pedagoško-gnoseološkog. što je Stevu Matica odmah nagnalo da nam ispriča vulgarnu priču o tome kako je jedna kurva u onoj javnoj kudi punila takvu istu vaginu bocom od piva. '68-oj godini. Kako Miki Grabar. Ali. Kad smo vrijednost ovih spoznaja pokušali provjeriti kod Steve Matica. ali nam se vrijednost te riječi u običnim pričanjima o "jebanju" činila izuzetno ograničenom. Jedna od njih bilo je i to da je ugriz neka vrsta poljupca. jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja. koje još i danas turisti iz Mađarske. mislili smo glupavo i naivno. Bududnost nam se nadavala samo svojim pozitivnim varijantama i optimističkim nagovještajima. Premda bi ih Miki vjerojatno nazvao svojim omiljenim terminom "sublimna pornografija". Dahauski procesi i druge poslastice memoarista iz '80-ih godina pripadale nekom drugom planetu. u kojoj se kokaini stavovi opisuju otprilike ovako: "žena stavlja jednu nogu na . nego. Čehoslovačke i Poljske traže po našim knjižarama. zapravo. ali bi oni metafizički i spekulativni mogli ispuniti pozamašnu knjigu. A penis. Poslije. Neke spoznaje iz ove divne knjige bile su sasvim zbu-njujude. opet prema Van de Veldeu. Od Van de Veldea naučili smo da se spolni akt sastoji od predigre. mislim da je mnogo pametnije i taktičnije govoriti o "pornografskim surogatima". ni to ne pripada posve ovom vremenu. Spoznaje koje smo pokupili iz nje znatno su nadmašivale njenu dvojbenu pornografsku upotrebnu vrijednost. Jer.

Zaključci su počesto smiješni. ideološka. Najviše nedoumice u proradivanju ove grade izazivala je praktična primjena kontraceptivne metode koja se zvala Knaus-Oginova (Ljubo Brabec je i dan-danas zove "Klaus-Vaginova"!). Razmišljajudi o bududim iskustvima. Ta mračna. trideset dva Aretinova. na primjer. Van de Velde naučio nas je osnovnoj terminologiji (snošaj. . kurton. orgazam. nerazjašnjena kontracepcijska problematika ispunjavala nas je neizvjesnošdu i laganim strahom. Uz "Knaus-Ogina" i "risove". a onda je upitaš: — Oprostite.-168. fellatio. Kad smo ved kod koitalnih stavova. ali neka sam porazmisli o tome nisu li druge zloupotrebe literature (kao što je politička. spirale. te da smo pravom pornografijom držali djela takozvane umjetničke književnosti. Kad je u tredem razredu gimnazije profesor matematike izvadio iz džepa šiber i provokativno nas zapitao: — Znade li tko što ovo držim u ruci? Ljubo Brabec je kao iz topa ispalio: — Spravu za izračunavanje plodnih dana! Sasvim nov misterij. uz pomod tajne riječi "ris". niti ih je prodavala apoteka. za koje se pouzdano znalo da su iskusili radosti "spolnog sjedinjenja". Nikako nismo mogli nazreti kako bi se ona u praksi trebala ispravno i decentno primjenjivati. ejakulacija i dr. ali za "ris" si još prebalav. mnogi de literarni čistunac uzdahnuti i zavapiti zbog ovakve zloupotrebe lijepe i uzvišene umjetničke riječi. kao i novinski savjeti iz rubrika što su se zvale "Intimna pisma".). Mnogi su ih. E sad. kao što su pjene. ali slikoviti. dijafragme. odgojna). nego. potaknut seksološkom literaturom. novine.) iz Mikijeve knjige u kojima se detaljno ispituje prisutnost devedeset Forbergovih. udi na televizijske ekrane. smatrali vojničkim rekvizitom. erekcija. liječnik odgovara" i slično. Uskoro smo shvatili da te gumice i nisu neki ozbiljan seksualni rekvizit. Prvu znatniju količinu "risova" pribavio je (jasno) Čedo Delon. službeno ime uopde nije dalo ustanoviti. Sa sigurnošdu mogu ustvrditi da je seksološka literatura u ovom našem najdelikatnijem životnom periodu odigrala više edukativnu negoli pornografsku ulogu. ali o njihovoj pravoj upotrebi nigdje se nije moglo potpunije informirati. ved su se nabavljale u kioscima. globule. Pokušaj Mikija Grabara da tu famoznu napravu nabavi u kiosku uz pomod riječi "ris" neslavno je propao. više stvar za porugu i zajebanciju. te smo njima iskitili novogodišnje drvce u gimnazijskoj sali. higijenska gumica. kako bih vam mogao precizno odrediti koja četiri dana prethode ovulaciji. anatomskim i psihološkim okolnostima seksualnosti. a koja nakon ovulacije slijede? Ili možda ovako: — Biste li bili tako dobri da mi kažete jeste li možda na temelju mjerenja vaginalne temperature pouzdano ustanovili da vam je ovulacija prošla za više od četiri dana? Još vedu nedoumicu izazvala je spoznaja da ispravna primjena ove metode podrazumijeva i naročitu spravicu s pokretnim mjernim skalama. dvadeset četiri joga-položaja i dvanaest položaja Egipdana i Grka u suvremenom pornografskom superosam filmu. plakate i izloge u najprometnijim ulicama. kada de poniženi junak iznenada ustati i. jer je debela gospoda iza stakla rekla s gađenjem na licu: . gumica. kao i fiziološkim. shvatit demo da ova aktivnost pruža toliko beskrajnih mogudnosti da se kodifikacije i klasifikacije doimaju kao proizvoljna naklapanja. s iznenađenjem demo saznati. "Vi pitate. našto nas je uspaničena profesorica zemljopisa sve zajedno poslala direktoru na neugodan razgovor o "risovima". Te gumice. glasi: "U toj vrsti filma situacija u kojoj kunilingtor vrši snošaj znatno je rjeđa od one u kojoj felatorka podnosi kunilingtus. kao osobito zanimljivu i kurioznu činjenicu moram navesti osam stranica (160. koja su nas čekala iza busije nastupajudih godina. obasjan svjetlom slave. ku-ton. predstavljala je gumena navlaka koje se pravo. seksološka literatura udžbe-ničkog tipa. onako. kleli su se da ih nikad nisu rabili." Ukratko rečeno. Odvedeš žensku u sobu. nije propisivao liječnik.Možeš dobiti balon.luster. Stevo Matid je apodiktički tvrdio da je čitav kunst u tome da "svršiš vani". vrvjeli su nekim drugim kontracepcijskim ili kontrakoncepcijskim pomagalima. tko zna zašto. kondom i slično. Jedan od njih. a da su sve ostalo novotarije koje nemaju bududnosti. skineš je. jer ju je svatko zvao kako je znao i umio: prezervativ. a muškarac joj prilazi bočno ispod šivade mašine". biste li mi rekli koliko vam prosječno traje menstrualni ciklus i kad vam je tekudi započeo. a svi stariji. ponižavajuda sudbina jednog obespravljenog i prezrenog gumenog kontraceptivnog rekvizita potrajat de sve do polovice osamdesetih godina.

jer je iznad naslova pisalo ime autora — Gogo Jazbinšek. Zagorke. Slažem se da je Ljubavnik jedna od presudnih civilizacijskih knjiga. kao i ostali primjerci ovog žanra. Ali. zahvaljujudi tome. Uspomene su čulnu tematiku razrađivale posve neprobranim. inače direktoru pošte. Ljubavnika lady Chatterlej. koji je na sličan način kolao školom i koji se zvao Moje ljubavne uspomene. što ih je sve odreda učinilo nezanimljivima za čitanje. tekst je kod mnogih čitalaca doživio stanovit uspjeh i osigurao mu neku vrstu erotomanske slave. autorstvo jednog drugog teksta. Ne pročitavši knjigu do kraja. što je predstavljalo korisnu indikaciju pri čitanju. izbjegavaiudi u pravilu sve od onih desetak kontracepcijskih sredstava kojima je znanost u to vrijeme baratala. ne-sofisticiranim vokabularom. koji se sastojao od dvadeset kucanih stranica. Baš na tim mjestima gospodu Chatterlev razdirali su vrtoglavi srhovi naslade i putenog užitka zbog imissio penisa od strane jednog lugara. te je kolao kao tekst za sasvim internu upotrebu. koji je na polici gradske biblioteke bio veda rijetkost od Grofa Monte Crista. Rimljanku i još neke romane Alberta Moravije. osobitu popularnost stekao je i rukopis anonimnog autora pod nazivom Uspomene jedne gradske djevojke. pa su. uzimali smo u ruke i otvarali na onim mjestima gdje su stranice bile najpohabanije i najtamnije. nikad nismo uspjeli razabrati je li antipuritanski nastrojena dama uslijed svega toga zatrudnjela. obrađenih u "ich-fbrmi" i prezentiranih u formi memoara. širok broj konzumenata bio je prisiljen domišljati se raznim stvarima kako bi briljantne stranice spomenutih romana bile neprekidno dostupne takozvanoj kudnoj upotrebi. Kraj ovog široko razgranatog posla zbio se sasvim neočekivano kad je neka egoistična svinja iz posuđenih knjiga istrgnula najljepše odlomke i skradene verzije knjiga vratila knjižnici. ili samo zbog naglog i divljeg buđenja libida. postali dosadna narativna nabrajanja situacija. da je uopde bio pisac od formata. kao i ostale knjige s pornografskom indikacijom. Lugar je to radio vrlo uspješno. Sve ovo. tu vrstu čitanja nismo imali kada upražnjavati.5 i 10 centimetara. niknule čitave prepisivačke škole. te da je Lawrence u njoj zaronio u najskrovitije i najdublje ponore ljudske svijesti. "liznuo mi je mindžu između dlačica" i slično.rekla je botaničarka. Ne znam da li zbog prezasidenosti znanošdu. začinjeno gomilom pravopisnih grešaka. To je zapravo bio početak njegova pada. dok se sam koitus obično svodio na eksplicitnu sintagmu "on se zari u nju". ili se nekom sredom spasila neželjena graviditeta. koji se svim silama trudio da ispuni njenu vaginu dugu između 7. razmjenjivale i prodavale. umjetničkoj riječi mnogo više štetile od ove nedužne koju sam netom spomenuo. S druge strane. U Mvklea se detaljno i s ponekom poetskom digresijom razrađivala ljubavna predigra. osobitu slavu uživale su knjige stanovitog Nordijca Agnara Mvklea. Ali. te da je u obnovi nagonskog života žigosao hipokriziju i puritanizam. Uz Ciociaru. Tarzana i Jesenjina zajedno. bilo je posve nedvojbeno. . Mvkleove knjige zvale su se Laso oko gospode Lune i Pjesma o crvenom rubinu i predstavljale su dva povezana djela. koje su svoje proizvode posuđivale. pokazujudi otvo rene stranice Uspomena drugu Nikoli. Premda je bio očigledno izmišljen. pa su se u njima mogle nadi i grozomorne rečenice tipa: "držala sam ga za kurac". Lawrencea Ljubavnik lady Chatterlej. baš kao i u slučaju narodnih epskih i lirskih pjesama. Kraljica "pornografskih knjiga" tog vremena bio je slavni roman D. sve to dalo se zaključiti tek kad bi se knjiga pedantno i pametno pročitala od korice do korice. Uz umjetničku literaturu. — Ovo je pisao vaš sin .kakvih je i u tom vremenu bilo. ali je po zapljeni od strane njegove razrednice botaničarke ubrzo počeo izazivati sasvim drugačije efekte. ali nikada nismo uspjeli saznati koje od ta dva djela prethodi onom drugom. Presjek ove dvije knjige također se odlikovao potamnjelim stranicama. H. Kako su se sve ove knjige teško dobivale u knjižarama. gradske sredine. prošarana umjetničkim opisima prirodnih i drugih ljepota. No. Tako svi Ljubavnik lady Chetterlej. koji bi bez ovakve vrste iščitavanja zacijelo ostao nezamijedena sezonska pojava u našim bibliotekama i knjižarama. Dosadu. ukazivalo je na pretpostavku da je autor ovog umotvora netko iz naše domade. Gogo Jazbinšek u gimnazijskim danima bacio se na opisivanje izmišljenih ljubavno-seksualnih avantura. tako da je slava Goge Jazbinšeka vrlo brzo prešla u sasvim inverzne forme. problem autorstva Uspomena jedne gradske djevojke nikada nije na zadovoljavajudi način riješen. umjetnošdu i drugim ozbiljnim sadržajima.

Delon je preko trede osobe zakazao Ireni subotnji odlazak u kino od osam.. takozvano "hodanje". pri čemu je imissio penis bio tek dalek. mamu i mene brinule su te dimenzije. o nekom ozbiljnijem učenju nije moglo biti ni govora.— "Kad smo ljetovali na Rabu . sve dok mu zavidnici iz tredeg de nisu iskasapili gume. Ali.. ljubavne veze malodobnika. prometejske ličnosti kojima je taj čin donosio nepovratnu slavu i ugled. ja sam joj . predstavljala plijen oko kojeg se trebalo svojski potruditi. — No. slušajudi kako s gramofona u Domu JNA trešti ona stara i dobra pjesma "Adios. Jedan od takvih.. I za žensku laže.. A kad se i hodalo. "hodali" su samo najodvažniji pojedinci. duge svijetle kose. — Klitoris! — ispravi ga Gogina razrednica.. ali je. čini mi se da je Delonu u to vrijeme sve išlo od ruke.. .pristala.nastavi čitati direktor pošte. zreli kestenovi padali su nam po glavama. Hodalo se zapravo sljepački dezorijentirano. u nižim razredima gimnazije. drugarice — isprsi se otac. dobro... prosto je. bez glavida .. Sad.. Kad je stari Kralj. pipkajudi se po erogenim zonama. poveo na izlet svojim velikim crnim Mercedesom Čedu i Irenu. Jasno. U tim čednim godinama. ja sam joj skinuo gadice i raširio noge .as njime bome i trideset .". — Znate. Uši du mu iščupati. — Moj sin garantirano nikad nije bio na Rabu! — Onda laže! Valjda je to radio na nekom drugom otoku! — "Kako ti je velik ud!" . Zbog toga nas je vedma začudilo kad se iz mraka parka pojavio i sjeo do nas.pobjedonosno de razrednica. mora se priznati. jer nikad nisi bio siguran približavaš li se tom cilju. znali smo da je ta veza u potpunosti legalizirana. piše .. Škola je domalo počela.. ali nam je liječnik rekao da je i to u gornjim granicama normale.. Što se još zapravo moglo dogoditi između Delona i Irene? Jedne večeri.pritisnuta valjda sentimentalnim uspomenama iz osnovne škole . Valja napomenuti da je Irenin pristanak na Delonov poziv bio i te kako značajan. — On ne zna s kakvim se č piše . U skladu s tim. reputacija Čede Delona taj trud svela na sasvim razumnu mjeru. Bila je rana jesen. — Nije — ispravi je Gogin otac.. jer se znalo da se u ovo doba negdje smuca s Irenom. kada još roditelje gimnazijalaca nije razdiralo pitanje ne skitaraju li im se djeca po kojekakvim mračnim budžacima... pa nakon toga i magnetofon kolutaš marke Grundig.. jer se film na koji ju je pozvao zvao Slavne ljubavi s Brigitte Bardot u naslovnoj ulozi. koji je imao perfektan zvuk i dimenzije povedeg obiteljskog kofera. pogledao knitoris . a u blizini se dimila Šiptarova ped na kojoj su pucketali zreli maroni. ali se pomod trede osobe u ovakvim slučajevima držala nezaobilaznim društvenim pravilom. — Ali. ili se od njega nepovratno udaljavaš. Kad se prisjetim te prve razredne veze. mutan i neizvjestan cilj. posvedena svim prijateljima svijeta." — sricao je s mukom direktor pošte rukom ispisane rečenice Goginih memoara . što se tiče dimenzija . sada ved uvelike korisnik privlačnog nadimka Delon. Nakon te večeri Delon i Irena su počeli hodati. Na Delona u tim danima nitko nije osobito polagao računa.. pogledajte dalje.. — Pa. Irena Orešar spadala je u prvu ligu gradskih mačaka te je.. vidite! — pobjedonosno je rekla botaničarka. vitka. Dobio je senzacionalan tranzistor čuvene marke SchaubLorenz." — Eto. Ljubo. to laže. Jaromir i ja. amigo". čiji renome ne bi podnosio drugačiju soluciju.." ." — Pretjeruje — reče razrednica. koji je nekako u to vrijeme prešao iz trgovačkih u privatno-poduzet-ničke vode. — "Ima valjda više od dvadeset pet centimetara . — Što kažete na to? . hodalo se onako dugoprugaški temeljito. a ona je . — I ne samo to! — uskliknula je botaničarka. pa smo mogli nešto duže sjediti u parku i baviti se zafrkancijama i drugim besmislicama.... bile su prije eksces negoli pravilo. bio je Čedo Kralj.nastavio je čitati drug Nikola. U školu je dolazio na talijanskoj specijalki sa četiri brzine.. Delon je mogao svojoj razrednoj kolegici Ireni i sam predložiti da odu u kino. dobro. Što se tiče Raba. onako dugonoga.. vagina! III. — "Sred dlačica je imala krasnu malu pidkicu" . Stvarno je prosto . još dok je bio mali. — "A onda sam joj ... nakon što je škola završila (ne sjedam se više je li to bilo u drugom ili tredem razredu). sjedili smo u parku na naslonu klupe Miki. Valjda stoga što je na ovaj način eventualno odbijanje imalo mnogo manje dramatičnu formu.

. "Skinuti nekom jumfer" u toj nam je dobi izgledalo nedostižno. eto ... I zbog te sitne laži preko njegove prve autentične defloracije prešli smo s ironičnim podsmijehom. — I onda? — Pa šta bi vi! — razljuti se Delon. uz tranzistor. nekod je i nas pozivala — primijeti Miki.. — Jebi ga! Idi Ireni pa pitaj! — Dobro — smirivao sam ih.. Znao je naizust sve važne povijesne datume. Jaromir Kralik konačno je dobio priliku da počne iz početka. Nešto kasnije sve nam je skrušeno priznao. čamila je u groznim razvalinama. Tu priliku je i iskoristio. — Pa. ne zbog skidanja jumfera.. — Šta si joj to uradio? — upitao je ponovo Ljubo. strovalio u travu.. izrađivao u vlastitoj režiji neka elektronska čuda. uz pomod lemilice. koji je sad. — Zašto bismo hodali? Ljudi hodaju pa onda prestanu .. Bumbar! — priprijeti mi on prstom. magnetofon. pa je Delon nakon višemjesečnog ustrajnog hodanja morao demisionirati.. jučer . koja su se zvala zujalica.. Pomalo me rastuživala činjenica da je jedna tako. Te davne večeri Irena i Delon su uistinu ostali sami u stanu. osim toga. nešto poput perpetuum mobilea. Kad smo krenuli u gimnaziju. počnu te automatski zanimati neke druge mačke i neki drugi jumferi! Kužiš? Irena je sad adaktirana . sportski bicikl i druge stvari. i onda . nego radi očuvanja istog.. Žaljenju Irene ubrzo sam pretpostavio divljenje Delonu.. svojom neumitnošdu život pokatkad nadilazi naše moralne obzore. kad skineš mački jumfer. ili idealne konstrukcije sedmerokuta. Tu kartu Irena je glatko presjekla. — Zašto si je ostavio? — Slušaj. Delon se okitio prvim značajnim životnim trofejem. IV. zvonce. bez po muke baratao logaritmima. posjedovao u trofejnoj riznici i jedan pravi pravcati jumfer.. Delon! . — počne Delon — bio joj je rođendan. muškarac mora s vremena na vrijeme iznogirati žensku. svi osim Ljube. čudedi se valjda što ga vidi u ovo vrijeme na ovom mjestu. — Kako dokazati? Ti bi da ti pokažem komadid jumfera? Hodeš corpus delicti? — Slušaj. Delon de furati u kolicima šesto dijete dok du ja još uvijek pokušavati zakazati prvi spoj okrutnoj Sonji. I to preko trede osobe! No. otpornika i kondenzatora. — Mrcina. — Ostali smo kod nje sami jer je stari odveo staru u Daruvar u toplice .— Šta je? — upitao ga je Jaromir. posjedovao šiber vlastite proizvodnje. — Dobru literaturu za male pare! Skinuo sam joj jumfer . I to sama. — Zvat deš se Stanislav kad skineš ovih deset kila viška! Slušaj me. — Ništa. — Što kad .. pet- .. — Kako ne hodate? — začudio se Ljubo. otirudi prljavštinu s hlača. Razvlašten nečasna amblema "informbiroovskog djeteta" i "nekadašnjeg gojenca poznatog popravilišta". vrijeme je s ovog spektakularnog događaja polako svuklo senzacionalističku ljušturu i prava se priča pokazala u sasvim drugačijem svjetlu. — Zovem se Stanislav! — ispravim ga. Svako divljenje vršnjaku kao normalnu reakciju izaziva i zgranutost nad vlastitom sudbinom. zapanjen... — Gdje ti je Irena? — Šta te briga! Ne hodamo više.dobra mačka poput Irene adaktirana prostim činom defloracije. Ali sam je to zaslužio. ali tu nisam mogao ništa. — zanimao se Brambor. Ostali smo sleđeni od iznenađenja. Dakle. i Delon je stvarno sve bacio na jednu kartu. a na satovima tehničkog odgoja. — Ne skidaju se jumferi naokolo tek tako. — Osobito kad joj skine jumfer — mirno de Delon. — A bi li to mogao i dokazati? — dvosmislenim de glasom Brambor. a moja usmjerenost na Sonju. Osobito kad . Bumbar.ljutito de Brambor. koji se.. još od one proklete Cehovljeve humoreske. Jaromir je ved upisao tredi razred i slovio kao jedan od najdarovitijih učenika škole. kako se to u životu obično događa... Ako lažeš . Ako se naši životi nastave ovom i ovakvom dinamikom.

koji je ostavio neizbrisivu mrIju na mojoj školi i mom školovanju uopde. — Tko je napisao ovu sramotu? — upitao je drug Brabec. detektorski prijamnik i štošta drugo.i te kako dugovali! Pad Jaromira Kralika. — Aha. a. zastoj. Tvrdili su da je iznimno talentiran ali neukrotiv.. Provjereni informbiroovac! — Priča se da je njegov otac bio . — Onda si zacijelo čuo i onu po kojoj jabuka ne pada daleko od stabla. Znači. kad je Jaromir bio u tredem razredu." To ti ništa ne govori? . a na šest mjesta stoje riječi koje su varijante nazatka: natrag. koga je školski list zanimao jedva nešto više od mezopotamskih glinenih pločica. Za neke od Jaromirovih preokupacija iz tog vremena doznali smo prekasno a da bismo mu mogli pomodi. a onda je mirno i pribrano rekao: — Pa. — Hrvatskosrpskog? — Ne brazdi mi po nacionalističkim vodama! Pitao sam te jasno i glasno: imate li vi nastavu srpskohrvatskog jezika i učite li u okviru te nastave narodne poslovice? — Učili smo. postavlja takvo pitanje. držedi u ruci traljav sveščid sastavljen od ciklostil papira. Njegovo čudaštvo i suzdržanost. Kako svaka vlast više voli lojalne mediokritete negoli ponosne individuume. čini mi se sasvim normalnim da netko tko ima sedamnaest ili osamnaest godina. tu smo. — Imate li vi u školi nastavu srpskohrvatskog jezika? — upita strogo i pomalo ironično otac. — Kakvu sramotu? — upitao je Ljubo. odgovor nije mogao pronadi. — Ti deš me učiti! — razljuti se drug Brabec. natraške . a onda ga opet prinese do samih naočala koje su mu stajale na nosu. ni htjeli.. drug Ivan Brabec. imao je karakter malog političkog egzorcizma. To pitanje glasilo je: "Što se zbilo s mojim ocem?" Kad danas o tome razmišljam. povratak. a oni koji su znali nisu ni mogli. a i zbog imena. mašta se tek o slobodi. On je sin informbiroovca. Ljubo je stajao nijem i preneražen. Ljubo se nagnuo preko očevih leda da zaviri u novu Prosvjetu. društvenom aktivnošdu. bogami. — Italija je bila kamuflaža. ni smjeli odgovoriti. uvelike je prouzročilo i pitanje koje je sve češde sebi postavljao. Zbilo se to u jesen 1963. Inače. dolje! — spazio je sad i drug Brabec. bijeg.... zna to milicija! Pogledaj sad tu pjesmu! Govori tobože o napretku. — Slušaj sad ovo! Piše taj tvoj: "Naučno slovo nikud nas ne vodi. pad.. pitanje Bramborova sukoba sa školom bilo je pitanje dana. pjesma bi najvjerojatnije prošla sasvim nezapaženo da je nije pročitao Ljubin otac. — Ovu pjesmu! — rekao je strogo drug Brabec. uza svu obdarenost.. ispunjen đačkim sastavcima i flekavim linorezima. ispod pjesme.vatno cijevno pojačalo... pametan ali nedruštven.. — Zbog sadržaja. Jaromir Kralik. knjige su prašina. Htjeli su imati rad školskog tvunderkinda. bio je u popravilištu. koji se u posljednjih petnaestak godina izrotirao po svim mogudim funkcijama opdinskog komiteta i opdine.. pretpostavljam. — Gdje piše? — Tu dolje. poslužili su se kradom koju su držali nedužnom. — Pokušao je pobjedi u Italiju . U tome je bio toliko principijelan da je to ved pomalo ljutilo školske vlasti. brižno je izbjegavao sve ono što bi se moglo nazvati funkcijom. Ali. te mu se od silne rotacije valjda ved pomalo vrtjelo u glavi. zvanog Brambor. I inače poznat kao apsolutna neznalica u stvarima pjesništva. — Zove se "Naprijed". pokušao je i bijeg u Varšavski pakt . inače partijski funkcionar.. sada mogu sa sigurnošdu redi . Neka nadobudna budala iz školskog lista Prosvjeta istrgnula je iz Brambo-rove bilježnice jednu pjesmu i bez znanja autora objavila je u listu. pa kako su slutili da on nede pristati. Jasno. i umjesto oca političku mrlju iza sebe. piše ti . pa opali Ljubu Prosvjetom po glavi. Oni koje je on poznavao nisu o tome znali baš ništa.. Premda su mu taj odgovor. — A zašto dolje? Zašto ne gore? Valjda da se bolje prikrije? — Zašto bi se skrivao? — Zbog sadržaja! — lupne stari sveščidem po stolu. omladinskim radom i slično. suzdržan ali anarhoidan.

razmišljao je o mjerama koje mu je poduzeti a da bude i blag i primjeran istodobno. Taj je idiot pred direktorom iznio dvije godine staru zgodu. stvar je trebala biti ubrzo zataškana.. Je li. morao je provesti neku vrstu istražnog postupka.— Ne. kako katalogizacije nikada nisu nimalo pridonosile slici nekog vremena. sve to. Ali onda se na sceni pojavila fantomska prilika povjesničara čiji su blesavi meditativni monolozi obično završavali sen-tencama tipa "Historia est magistra vitae" ili "Hic Rhodus. pitao je na satu povijesti sljedede: — Zašto u povijesti NOB-a govorimo o sedam ofenziva.. ušao je u direktorovu sobu. Dvije nodi direktor škole. za Lenjina. okrenuo se i zauvijek izišao iz gimnazijske zgrade. te otkride nodnog programa srednjovalne stanice Luxembourg. možda bi se trebalo pozabaviti . doveli su nas ravno do pozornice svjetskih lakoglazbenih zbivanja. u kojem su pokušali saslušati i autora pjesme. nije u pjesmi vidio ništa kontrarevolucionarno. Trebalo je stoga djelovati promptno i primjerno. Kako drug Brabec više nije navradao u školu i kako nastavnici Bramborov pjesmotvor nisu držali atakom na poredak. Animalsi. bilo je teško dovesti u vezu s Bramborovom pjesmom. No. on je. hic salta". prema profesorovu navodu. ved bi se i sam kod tog Kralika raspitao za koje to knjige misli da su prašina. ili možda čak za druga Rankovida? — Mislim da je ciljao na Dilasa — spašavao je Ljubo i sebe i Jaromira pred bijesnim ocem. ruku na srce. Dave Clark Five i mnogi. Donovan. Za Beatlesima su došli Stonesi. a jedan tajni vic o atletskoj disciplini "bacanja srpa i čekida udalj" dopro je i do profesorskog zbora. a na nju su se nadovezale još neke sasvim neugodne okolnosti. — Šta četrdeset manje? — ustobočila se majka. Doorsi. navodno. mnogi drugi. ali te finese nisu bile poznate ni njegovu sinu. tko vam je sad direktor? Drug Brabec uistinu je svratio do direktora i zamolio ga da on sa svojim prosvjetnim radnicima onako stručnije istraži moralno-političku podobnost te pjesme i njenog autora. sve je išlo jednostavno i lako. molim te! Popovska posla! Sutra du ja svratiti do direktora. — Brus je mislio! A reci mi sad što je mislio redi u strofi: "Isus je bljedoputi spas. ali je školskim vlastima postalo bjelodano jasno da se s omladinom nešto događa. Kad sam kod kude pričao tati o svemu tome. Themovci. on. tvrdio si da voliš poeziju! — Dok sam oblijetao oko tebe — rekao je stari — imala si četrdeset manje . zajedno s partijskim sekretarom škole. — Pa dvadeset godina i dvadeset kila manje. Naime. tata. zadubljen u Ribolovni vjesnik. Drug direktor koji. Dylan. cjelivam mu noge"? Drug Brabec nije znao da to nije strofa nego stih. — Zašto te školujem? — snebivao se otac. Rano ujutro. koje je protagonist. kao i neke druge političke nezgodacije. Podrugljiva novinska notica s fotografijom. Jasno. bio inkriminirani učenik Jaromir Kralik. o četiri čupava luđaka koji sviraju gitare u Liverpoolu i Londonu. rekao samo dvije riječi: — Jebeš pjesme! To je tako revoltiralo moju majku da je morala primijetiti: — Dok si oblijetao oko mene. nitko se nije mogao oduprijeti i spasiti. kad bi iz naše perspektive bilo mnogo adekvatnije govoriti o defenzivama? Ova izjava bacila je novo političko svjetlo na pjesničku aferu oko Jaromira Kralika. možda najbolji učenik gimnazije. — Ali. ali je on to glatko odbio. Učenik Kralik. Da si pametniji. Manfred Mann. u školskom zahodu pronađeni su nezgodni natpisi "Đilas ih je zajebo" i "Sjaši Kurta da uzjaši Murta". Pohod Beatlesa podsjedao je na rez čeličnog noža kroz maslac. evo tu dalje piše: "A njegov ukočeni prst mi kaže kako raja nema!" — Pa šta! Hodeš redi da je to napredno? Hajde. Njegovu dilemu na najdrastičniji način razriješio je sam okrivljenik. izresci iz stranih listova. a za upudenije i Beach Boysi. Whoovci. — Trebao sam te dati na selo za kravara. inače sklon razbarušenom geniju iz tredeg razreda. stavio pred iznenađenog glavešinu škole svoju đačku knjižicu. V. Za Marxa. oglušivši se na direktorov poziv.

kulturni i javni radnici govorili su o vradanju poganskim ritualima. i sve ostalo što je pripadalo šezdesetim godinama. Ali što uraditi kad bit nikad nije imanentna nekom vremenu. Ili. Kako i gdje se slušao rock? Kako su domadim prodavaonicama ploča harale zabavnoglazbene vedete tipa Nade Kneževid. sve je to jedan novi. osobito u nodnim satima. sve je to isto. pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent. novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na Luxembourgu. u sedamdesetim. tom sam kosom nešto izricao. polivinilskih i magnetskih artefakata nije bilo. Kao što je poznato. Posvemašnji kaos u eteru. hladnoratovski import. uz pomod čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kude. čak i za momčida poput tebe? — Ali. a protiv Švaba smo se .. neku vrstu trojanskog konja koji bi trebao iznutra razjesti socijalističko uređenje. kulturni. a i drugi importi. Današnji HI-FI čistunci. slušale su se strane radiostanice. uništavanju naše izvorne folklorne baze i o sličnim bedastodama. nikad nede shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje pradenje aktualnih trendova u rocku. majku mu reakcionarnu! Radnici i seljaci. opasnim decibelima. — Imaš naš narodni melos. nužno odijeljena od vremena onim što se zove povijesna distanca ili odmak. valjda. što je sve redom donosilo rezultate suprotne od željenih. ispeci". a ako ih je i bilo. laserskim gramofonima i kompakt-diskovima. Naravno. takve trgovine predstavljale su za pravog rokera omraženo mjesto na kakvo se ne zalazi. autentičnu škripu zatvorskih vrata na početku pjesme "We Love You" držali smo smetnjom koju je prouzročila francuska stanica na susjednoj frekvenciji. Zar to nisu lijepe pjesme. Za naše primitivne i neselektivne radioaparate bio je to takav napor da su im cijevi frcale poput novogodišnjih petardi. drugim riječima. u tim sam godinama nosio dugu kosu. Mislim da smo u to vrijeme slušali više strane radiostanice nego naši očevi za vrijeme rata. građanskom argumentacijom. A ovi tvoji "Vitlzi" i "Ričojski" su obični američki importi! — Tata. draga.bitnijim stvarima. i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig. anarhoidnost. tata. radio i televizijskih propovjedaonica odjekivale su prave filipike protiv razularenih čupavaca. ponajprije Radio Luxembourg i Hello Twen! Radio Saarbrueckena. Nešto manje nevolje izazivale su traperice. Sto sam izricao? Izricao sam svoje neslaganje s građanskim običajima i moralnim kodeksom. Ploče Beatlesa ili Rolling Stonesa predstavljale su rijetkost koja se čuva poput relikvije. S dežurnih novinskih. samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. animozitet spram svega što je dio nekakva establišmenta (establishment! — kako neprikladna riječ za balkanske obzore). Pravovjerni sociolozi. . ved nastaje kao kasnije interpretacija. ali sam to doznao tek kad sam te stvari prestao izricati. pripalo im je zapravo kasnije. Na primjer. atonalne galame. Slušanje "drugog vala rock 'n' rolla" nije nas u tolikoj mjeri činilo društvenim nakazama koliko su nas to činile pratede okolnosti u koje je spadala duga kosa. koji de te vodi ti u smjeru naših pozitivnih tekovina i slično . oboružani stovatnim pojačalima. — Kakav melos? — "Kad ja podoh na Bembašu" ili "Kafu mi. ili košulja na cvjetide. bez neke uočljive veze s rockom. bunt. Sjedam se da smo "Michele". I ma koliko paradoksalno zvučalo. bili su u malobrojnim rukama privilegiranih sretnika. — Boga ti tvoga! Tko te tome naučio. propagandni.. Marksizam je izmislio jedan Švabo. Olivere Vučo i Elvire Voda. u nas nisu nikada bili baš skroz dobrodošli. muzikolozi. neestetičnog prenemaganja. pogotovo ako dolaze s lukavog i prefriganog Zapada. koje su se. kad smo na Radiju Zagreb počeli slušati izvrsnu emisiju "Po vašem izboru". pa i marksizam i lenjinizam su importi. Kako kosa nije naprosto kosa nego semiološki fenomen (kako je o tome pisao Pasolini).. nonkonformizam. ispunjavao je nove hitove Rolling Stonesa raznim dodatnim sastojcima u obliku radiovijesti na mađarskom i prijenosa derbi utakmica finskog nogometnog prvenstva. socijalistički čovjek. odnosno kad sam se ošišao.. nakon čega bi restauracija kapitalizma postala pitanje dana. ekscentrično odijevanje u obliku prugastih hlača ("ligeštul" dezeni). mnoge nedoumice u vezi s prošlogodišnjim hitovima bile su razjašnjene. to je za seljake — branio se Ljubo prevladanom. posve je jasno da su zadužene i odgovorne strukture u ovoj muzičkoj pošasti vidjele opasan. U nedostatku artefakata. Poslije. Privatni magnetofoni predstavljali su pravu rijetkost. pojavile baš nekako u to vrijeme. — Da mi to više nisi slušao! — priprijetio je drug Brabec svom sinu Ljubi.

"Help". u sobu ušla i Ljubina sestra Ivanka. Mislim da smo ovu vrstu modnog ekscesa počeli temeljitije upražnjavati nakon 1967. kad smo se upisali na fakultete. šmrkavice. autentičnom revolucionaru od prvih dana. To da mi kaže kopile za Marxa! I to pod mojim krovom .Takvu drskost drug Brabec nije mogao otrpjeti u vlastitoj kudi. "Yesterday" i "Ticket To Riđe". kojima neodgovorni pune vaše mladalačke i za pravu ljepotu predestirane uši. A onda. Godinu dana kasnije prestali smo se šišati Miki i ja. Tada se zbila grozna blamaža. a nakon nas i stanoviti Bozo Dlaka iz paralelnog razreda. I to bi bilo sve u pogledu dugih kosa i njihove povijesti na našoj gimnaziji. sva crvena u licu. tako malo važan predmet što se zvao "umjetnost". i za drugaricu Ravijojlu i za besmrtnog Smetanu. mogudi vlasnik spomenutog vjetra. tko je pustio vjetar? — Možda je to bio fagot — zbunjeno je prošaptao Ratomir. Nakon toga se ushodao po sobi. a onda demo. htjela bih vam sada zorno pokazati kako jedno besmrtno remek-djelo poput Moje domovine Bedricha Smetane superiorno zvuči spram onog grabuljanja i treskanja. tata? Otac ju je mrko pogledao i strogo upitao: — Je li. još uvijek se nalazi u krugu istog razdoblja i istih fenomena. kome je neprekidno curilo iz nosa. . prema raširenom shvadanju. dođi da pravimo novu djecu! Ovo su bila dva obična dorka! Ne znam je li gorčina Ljubina oca bila autentična. Regulator brzine zabunom je ostao na 78 okretaja. molim te. a dok je još brzala prema direktorovoj sobi.. kakvu ti muziku najviše voliš? — Beatlese! — rekla je Ivanka bez dvoumljenja. zatim jedno šišanje izvedeno u stanici milicije. Nato je. koji su puhali s engleskih i američkih strana. i dva sisanja koja su u gradskom parku organizirali pripadnici . da sve bude još strasnije.. govoredi sebi u bradu: — Bog te nede . pa je ovu muzikološku diskusiju okončao strašnim šamarom. Drugi problem istog poglavlja predstavlja dolazak dugih kosa i traperica. Na braniku te iste pedagogije bila je i savjesna pedagoška radnica (dva puta odlikovana) drugarica Ravijojla Gašparid. Čut dete kako ispod ravnateljeve palice i suptilnih glazbenika renomiranog orkestra Moravskog radija iz Brna proizlaze prekrasne orkestralne slike zaljubljeničko-umjetničkog stava spram drage im domovine. ali znam da njemu. trajale negdje do 1975. — Ponovo vas pitam. pametnom diskusijom pokušati proniknuti u tajne posvedenog muzičkog stvaralaštva. Ratomire. nije bilo lako pri duši gledati kako novi. — Što je bilo. nakon interpretativne pauze. koja nam je predavala onaj nuzgredni. — U tom stavku nema fagota! Ovog časa idem po direktora! Ravijojla je izjurila van. Opustite se i uživajte. Odmah na početku moram istaknuti da je prvi vlasnik duge kose u gradu bio Delon. rasturaju našu omladinu.. Drug Brabec je zakolutao očima i pozvao ženu: — Matilda. a zatim namjestio ručicu gramofona na ploču. razlegao se i jedan glasan zvuk koji nikako nije mogao pripadati renomiranom orkestru Moravskog radija iz Brna.. tako da su "prekrasne orkestralne slike" dobile strelovit ritam. Premda se to može činiti strahovito kasno. Mislim da tim godinama pripadaju i masovno šišanje čupavih mladih radnika Jugoelektre. podigla uvis longplejku i slavodobitno kazala: — Dragi omladinci. stavi ploču na gramofon i otputi nas u carstvo muzičkog sanjarenja! Njen ljubimac Ratomir. neugodni vjetrovi. uspijevajudi samo u jednoj ili dvije sezone upropastiti dugogodišnji trud socijalističke pedagogije. pohitala je prema gramofonu i isključila ga. izvedeno od strane uredno ošišanog dijela radničke klase. godine. jer su šezdesete. Drugarica profesorica. Čedo Kralj izvukao je singlicu "I Wanna Be Your Man" (prvi Stonesi u gradu!) i stavio je na gramofon. a onda ljutito viknula: — Tko je pustio vjetar? U razredu je zavladao muk. U "umjetničkom kabinetu" ona je uključila raštelani gramofon domade proizvodnje. godine. navodno. zgrabio je ploču masnim rukama i strovalio je na postolje. VI.

stojedi iza Zvjezdane.lokalnog huliganstva. Živi užas! Rekao sam da du prije u krematorij nego u te nazovitraperice. — Dobro.. dobro. zatim "striptis" i na kraju "Majkamf"! — Jebeš traperice! Pa nisi valjda gologuz! — odmahnuo je moj otac rukom i zaronio u tanjur krpica sa zeljem. —Ja to ne razumijem. Hajde. — Mama. ali da ne smijem pojesti više od dva zalogaja — odbrusio sam. reci što bi jeo? — Ali. — Ni govora! To nede u moju kudu! — lupio je šakom po stolu drug Brabec. koja se upravo pojavila na vratima kuhinje . a pri kojem su stradali mladid i njegova muškobanjasta djevojka.. mama.. — Zato što bi me svi redom zafrkavali. nego naprosto zbog njihove skupode. crne su pa bi izgledao mršaviji . — To je kao da si mi rekao da se mogu najesti. kažem ti da . ne grupiši se. ponovo zabrinuta.. šta se svađate? — ušla je u sobu majka.. Micek.rekao sam ljutito. nije u tome stvar .. . bile su od crnog glota. Lee i Roy Rogers kupovale su se jedino u zagrebačkim trgovinama Posrednik i koštale su sedam tisuda dinara. Jednake razdore unijele su u naše obitelji i traperice.. Jasno. znam da želiš smršaviti. svađali smo se zbog duge kose . valjda da me iznenadi. vi dete Radovana učiti ustavu! Naknadni pokušaj parlamentarne diskusije na temu ustavnih sloboda spriječio je Radovan čuvenom rečenicom: — Hajd'.a ja gladujem! — Uopde nije stvar u jelu! — viknuo sam. Bijedni domadi surogati od nekvalitetna platna koštali su upola manje. Kad su komandiru Radovanu neki omladinci. nakon traperica u kudu deš mi donijeti američki automat. kriomice. mama. bogamu. Franjo! Stvarno su lijepe i fino bi mu stajale. Evo nešto lagano! Ispedi du ti jaje sa špekom. onako usput. Ako ti ih mati hode kupiti. ali nešto moraš jesti. — Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. — Ili kruh s paštetom? — Njega samo šopate — zajamrala je Zvjezdana. Naime.. Super Rifle. Ana. a vi samo rajtate. — Boga ti bezobraznog! Opet me učiš pameti — razljutio se stari i tresnuo novinama o stol. preštepane žutim koncem. inače du da privodim! Moj tata bio je mnogo liberalniji. prave traperice Levis. onako iza leđa.upitao je otac značajno povišenim glasom. posjela za stol i blago rekla: — Tata je nervozan. majka me odvela u kuhinju. — Ali. vidiš. a na metalnom dugmetu iznad šlica pisalo je SLOGA-BRČKO. — Zaboravimo sve sitne nesporazume — svečano de otac. — A zašto? . pa je rekao: — Možeš nositi dugu kosu. — Ako ti samo dopustim. — Bi li sarmice? Ostale su još dvije od ručka. — Ovaj bezobraznik — pokazao je Franjo na mene — tvrdi da mu ne dajemo dovoljno jesti! Dva zalogaja! Dat du ti ja dva zalogaja! Prije no što sam uspio objasniti. Ne stoga što bi ih držali previše štetnim kapitalističkim importom.. —Ja pare ne dam! Ja rintam. neka ti ih kupi . Koštale su oko dvije tisude. Wrangler. ali ne dužu od pet centimetara. ali smo ih držali prikladnijima za oranje. mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domade kobasice. majka je popustila i kupila mi traperice. spomenuli da su takva sisanja protuustavna. spremanje stana ili berbu negoli za pravi izlazak na korzo. — Šta je. — Ne mogu to obudi! . on je zamahnuo vaspitnom palicom i kroza zube procijedio: — Ma šta ne kažete! Da ne štiti možda taj vaš dlakavi ustav te neandertalce? Hajde..

— Stanislave. bile su dva do tri broja prevelike. — To je sad važno! A kad si dobio jedinicu iz matematike. uzela je sa sobom svoju malu ušteđevinu. Oni su ionako sa sela.. onda te nije bilo strah da dete svi redom zafrkavati! — Tata. Bio je sam. ja nikad nisam imao jedinicu iz matematike. kad je majka boravila u Zagrebu na seminaru nastavnika likovnog odgoja. pa sam. Ionako nemam dovoljno gada i potkošulja — zaključi otac. jer su me u to vrijeme neki idioti ponovo počeli zvati Debeli. — Vidi kako samo lijepu sliku imaju na stražnjem džepu — rekla je majka.. Umjesto odgovora. a sadržavao je i strašno efektnu scenu u kojoj neku golu mačku prefarbaju zlatnom bojom. — Nisam. Taj uočljivi i prepoznatljivi portret s kapom i bradom ("Da nema podršku naše štampe. pusti budalu! — reče otac. pa mi je Goldfinger predstavljao poseban užitak. to je ordinarni kič! — protestirao sam. VII. reklo bi se — važan izraz. pa se tamo hlače nede ni primijetiti . soula i crnog bluesa.— Oho-ho! — doskoči mi otac. pomiješan sa sitnim pahuljicama snijega. ali su se naborana mjesta oko struka dala kamuflirati širom i podužom vestom kakvima nisam oskudijevao. otkvačene. a naročito raskošne. kojega je tumačio nenadmašivi Sean Connerv. U veljači 1965. Bili Ruža . tiha i samozatajna majka. inače katastrofalno nezainteresiran za naše ocjene. večeras nedemo slušati ploče — rekao je Brambor i sjeo na stari trosjed. Daj ovo sutra spremačici za njenog sina. — Ali. kako sam čuo. Tri mjeseca kasnije. što me donekle uštopalo u tekudoj akciji mršavljenja. Što se tiče muzičkog ukusa. ostavši na primjercima ranog rocka. Nakon što je film završio. rekao je svojedobno drug Brabec) nosio se na majicama. — Nego? — Htio sam ti redi nešto što nikom nisam rekao. kojega su opruge zaškripale. Da sam obukao te hlače. i dan-danas bi me svi moji znanci zvali Biliruža. Radilo se o portretu stanovitog revolucionara za koga su svi čuli. iznad koje je pisalo: BIL I RUŽA. — Gdje si to kupila? — U Granapu — reče majka. ne sjedam se više zašto. Oduvijek sam u filmovima cijenio bizarne. konfekcijski artikl iz ovog dragog desetljeda pojavio se 1967. Ona ih je kupila — slagala je moja draga. ja hodu američke traperice ili ništa. Posljednji modni. — Mama. a na licu mu je bio nekakav značajan. prišparala nešto od dnevnica i kupila mi prekrasne traperice Super Rifle sa zvonastim nogavicama (bell bottom) i klapnama na džepovima. na raznim ORA-ma činilo se da je službeno propisan. mislio bih da je četnik". Brambor nije posjedovao ploče najnovijeg rock vala. neprekidno pripisivao meni Zvjezdanine jedinice.. Začudio sam se i pogledao ga. Te traperice zapravo mu šalje teta Livija. sva zanesena odštancanom slikom kauboja i njegove dragane. tužno zamatajudi kaubojske hlače od crnog glota. glamurozne scene. do Bramborova stana iznad kinodvorane. — Ti si tamo sigurno gladovala zbog ovog hohštaplera — rekao je tata. vidio sam prvi film iz popularne serije filmova o tajnom agentu Jamesu Bondu. a ja sam odmah krenuo prema polici s gramofonskim pločama. Film se zvao Goldfinger.. — Svejedno! — vikne otac. ja du sutra zamijeniti. godine i zvao se Che Guevara. Tu jedinicu je dobila Zvjezdana . koji je. Njegova zbirka kao da se početkom šezdesetih godina zaledila. Bio sam mu zahvalan što me oslovio imenom. Premda nije bilo tako. ali o kome nitko nije znao ništa.. nisu bili baš sjajni. Kao što sam ved naglasio. Istina. — Ana. Pustio me u stan. majka mu je ponovo bila u bolnici. premda sam nakon novogodišnje žderačine uspio skinuti tri kile. skoknuo gore. a osobito na leđnim stranama kratkih vjetrovki. počeo je strašan pljusak. godina-dvije razlike u starosti mogu odigrati presudnu ulogu. Sjedio je i dalje miran i pribran. — Nije! Mene tu ne možeš učiti! To je normalan primjerak uspješnog konfekcijskog dizajna. . izvadio je iz džepa zgužvan komadid papira. — Dobro. umjesto da se otputim kudi. a izgledi joj. jer je krasio leda svakog brigadira..

valjda uznemiren neizvjesnošdu majčine sudbine. Ubio se jer je . Uistinu mu nisam zavidio na situaciji u kojoj se nalazi. nisam o tome htio s tobom razgovarati. Oduvijek me nagovarala da sve zaboravim i da ne čačkam po zgarištu koje još uvijek tinja. kad bi imao para. obavijeni nesnosnim dimom loših cigareta. — Kad odlaziš? — Sutra. Ceduljica je zapravo bila uredan poziv za služenje vojnog roka. Sjedili smo nakon toga šutke. On se ironično osmjehne i ugasi dogorjelu cigaretu o drveni pod. Ti znaš što je bilo s mojim starim? — Znam. svejednako ga gledajudi. kad se radi o rođenom ocu.. — Ali. Svjetlo u sobi bilo je slabo.. — Tako brzo su te spakirali . — Pa nešto.. zna — usprotivih se.. Ne mogu dokazati da nije.. Školu je nepovratno zabrljao.. — Pa to je zapravo jedino što mi je majka rekla — uzdahne on. — Slušaj sad dobro — nastavi on tihim glasom. mog velikog prijatelja.. o kojoj smo lokaciji obojica imali tek mutne predodžbe. Kaže da ne zna ništa .. što se držalo naročitom vještinom vična pušača — u posljednje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. Tati je mogao netko nešto napakirati i sakriti se iza službenog autoriteta. pa ga opravdavaš. a onda sam sve shvatio. — Pa. Rekla je da su te stvari osjetljive i opasne. inače Ibar na komad . valjda i jesu. otpuhujudi kolutove dima. — Možda nešto malo. ali na najboljem sam putu da doznam. — Ja sam ga pronašao . — To što se pričalo vjerojatno je bilo istina. majka mu je u bolnici teško bolesna. — Rekla je da tata nipošto nije bio informbiroovac. navodno nije bila kod kude.. da nije to zbog onog što se zbilo u gimnaziji? — Ništa se nije zbilo u gimnaziji . — Imam devetnaest godina i normalno je . — Ali. — Kako? — Tako! Zbog starog. — Osjedaš da nije zato što ti je otac. — Ali. — U to vrijeme kad se tata ubio. Pušio je onu bivšu plavu Opatiju. — A majka? Šta kaže majka? Ona bi mogla nešto znati. u Biledu.redi de on mirno. umekšano oblacima cigaretnog dima. — Vidiš — mirno de on.. Mislim da možda čak i nije znao što ta riječ znači. jer je bio informbiroovac. bogamu. — A znaš li koji su to ljudi bili? — Još ne znam. događale su se vrlo vjerojatno kojekakve stvari. . njega. ali osjedam da . — I nikome ni riječi?! — Nisam vas htio gnjaviti. nema tako opasnih stvari koje bi te mogle spriječiti da pokušaš sprati nepravednu ljagu s njegova imena. — Kako znaš da je nepravedna . Zašutio sam.. vidiš. svjestan da se nede smiriti dok sve ne sazna. Baš je bio u neviđenu sosu... — Nego? — začudih se.sasvim tiho de Jaromir. Htio sam otidi sasvim tiho i neprimjetno. sasvim neregularne. Neke od njih mogle su biti i samovoljne. — Kakvog autoriteta? — Pa znaš. One nodi kad se otac objesio. da se pričalo kako je tata prikazivao pornografski film za nekakve udbaše. valjda. nikako da nađem svoje mjesto . — Sva je prilika da nije. — I jesu! — složi se on. a ved sutra putuje u vojsku. A onda. — Možda i to — složi se Jaromir..razmotao ga i pružio mi.. Ustao je i pripalio cigaretu. — Nikad mi ništa nije rekla. ali o tome ne želi govoriti. koja jetavorila na nekom opskurnom odjelu lokalne bolnice. ipak mislim da mu je to netko namjestio... i sva ona sranja oko rastanka ... Trebalo mi je nekoliko časaka da dešifriram sadržaj poruke. u sosu u kakvu se čovjek nade jedanputdvaput u životu. . — Ali film nije nikad pronađen. i ja sam ga netremice gledao..bilo mi je teško izustiti sve te sramne riječi — .

konfuznom i zbrkanom gimnazijalcu. To je ostalo od pokojne bake. Prekrižio sam "Draga" i napisao "Poštovana". zapravo. u četvrtom stilsku nespretnost . Kako sam ved rekao. Taj prvi band nosio je sasvim zvučan naziv VIS Gromovi pakla. Jednom sam si usrao život s Čehovom. nakon mjesec dana. još brže napisao adresu i pohitao do najbližeg poštanskog sandučida. Smatrao sam da je konačno sazrelo vrijeme da joj napišem pismo i objasnim sve one nesretne okolnosti što su se ispriječile između nas. ali troši struju koja je ponovo poskupjela. Zgrožen pomišlju da bih sada tu opet nešto mogao križati. a odmah nakon toga podrapao čitav papir. zar demo sad i na struji štedjeti? — kazala je majka. budem li oklijevao. — Franjo. pa da sad istu stvar ponovim s Goetheom! Znao sam da je to pismo u složenoj operaciji i strategiji osvajanja Sonje neka vrsta ključne bitke. Zatim sam i to prekrižio. ved od same nakane bio osuđen na poraz. u tredem neprimjeren izraz.VIII. Ono je moralo sadržavati sve: prave argumente. Uzeo sam tu knjižicu i bacio je kroz širom otvoren prozor van. misledi da ga ne čujem. zaspiš negdje oko prognoze vremena i ne budiš se do odjave programa. da sam imao vremena koliko je Tolstoj imao za Rat i mir ili Flaubert za Gospodu Bovarj. shvatio sam tek mnogo. dakle dva-tri mjeseca nakon što smo Miki i ja prestali razgovarati. Baš kad bi mi se učinilo da su stvari perfektno zakopane. nakon čega otac Franjo od iznenađenja nije mogao izustiti ni riječi. — To je zato što im je program sve katastrofalniji. Svake večeri legneš pred televizor. Vratio sam se novoj reviziji pisma. dakle nešto što bi bilo primjerenije Ivi Andridu nego meni. kad provedemo elektrifikaciju zemlje. izuzetan stil i besprijekoran pravopis. umjesto Sonja Grabar ja sam na kuvertu onako mehanički napisao ime njena brata. Ali moje je vrijeme bilo prekratko. pa napisao "Moja Sonja". Sad. Čedo Kralj (solo gitara). moje epistolarno djelo činilo se savršeno. One kojima ta vremena nešto znače. kako se to tada zvalo. Te iste godine u jesen. Prvi lokalni rock band. možda bih i uspio. prepravljati i mijenjati. tu sam ti spremio Goetheova ljubavna pisma. Jer. — Za vrijeme obnove. inače učenik SUP-a (bubnjevi i back-ground vokal). kad smo ved naveliko čitali Jaromirova zafrkantska pisma iz vojničkog života. Ljubo Brabec (bas gitara) i stanoviti Surla. pa ga zbog toga nisam mogao prepustiti nestaloženoj i brzopletoj razradi. Razlog tome bilo je jedno nespretno pismo koje sam kobnom zabunom uputio njemu umjesto njegovoj sestri. — Ako budeš pisao curama ljubavna pisma — rekao je jedne večeri moj stari — evo. da bih po tko zna koji put ponovo počeo od početka. formiran je početkom 1966. Ima unutra divnih mjesta. mnogo kasnije. i sve bi krenulo iznova. zgrozivši se odmah nad novonastalim značenjem. ugledao bih u drugom odlomku neku dvosmislenost. dobru retoriku. doduše. — Dobro. emotivnu naglašenost. pa sam mislio. dobar i ispravan učenik.. ali opet malo pretjerano. rekao si da de. I to sam prekrižio. Sonja je krenula u gimnaziju. koji jest. ali u stvarima ljubavi nepopravljiv pacer. Zvučalo je primamljivo. da de je pokupiti jednostavno nekakav rezolutniji klipan i onda gotovo! Mučio sam se oko tog pisma čitavih mjesec dana. kad si se još bavio partijskim i političkim stvarima. i dan-danas mislim da je pismo bilo prilično dobro i da se moglo svidjeti Sonji. u onoj hitnji i pometnji. hitro sam ugurao pismo u kovertu. i ti trošiš struju bez veze. Sad mi se ved ono "Draga Sonja" činilo nekako neadekvatno.. ili VIS (vokalno-instrumentalni sastav). žvrljati. Koliko sam. moram . — Lijepo je da se bavi pisanjem. Sonja Grabar upisala se u prvi razred gimnazije. Eto. a sačinjavali su ga: Gogo Jazbinšek (vokal i ritam gitara). samo da je imala priliku pročitati ga. — Svake večeri škraba nešto do pola nodi — rekao je Franjo mami. svaka kuda blještati stotinama vata rasvjete. Valjda je ponovo u literarnoj sekciji? — Lijepo je. — Svi vi pušete u istu tikvu! — rekao je pomalo snužden otac i otišao u sobu prespavati bugarski igrani film o problemima ratarske proizvodnje. na našoj školi. IX.

nemajudi druge. Ljubo je unutra porazbijao sve boce s kiselim krastavcima i pa prikom i prevrnuo kantu masti. nego pred hapšenjem. Pod je bio sav isprepleten kablovima. dva dana prije promotivnog koncerta. unatoč totalnom nepoznavanju nota. nije prisilno odveo u salon lokalne brijačke zadruge Bududnost. To kidenje bilo je direktorov uvjet. K.podsjetiti da su u to vrijeme Zagrebom harali Roboti. a ja sam se. Ali. — Dozvolit du taj ples ako gospoda čupavci o svom trošku sami ukrase našu školsku dvoranu. on je kod lokalnog električara uspio trampiti novi novcati električni štednjak za jedno polovno pojačalo. kad je dvorana bila ved dupkom puna. uzbuđen i radoznao. Zlatni akordi. uspjeli skinuti. Zlatni akordi. Ipak. Učenik SUP-a. gdje su bas gitarista u tren oka lišili potrebnog imagea. Tri člana grupe sjedila su na stolicama oborenih glava. Ples je počinjao u šest. — Kakvu zamjenu! Hodeš da pozovemo Ravijojlu Gašparid da ona s nama svira Smetanu? — Pa zar se ništa ne može učiniti? — Jebi ga. Nervozni i pomalo tremaši. Od kompozicija koje su. — Za tebe nisam Debeli! — odbrusih. — Dobro. uglavljivanja metalnih pragova. Red je da za Osmi mart naše drugarice mogu uživati u lijepo uređenom ambijentu. trebalo je pričekati na dvije stvari: da članovima malo poraste kosa i da se s radija skine dovoljan broj engleskih i američkih stvari. a sastojao se od mučnog adaptiranja daske za deskriptivnu geometriju. —Jebi ga. u Sloveniji su bili ved oformljeni Kameleoni. prekrasnu gitaru Gibson. kakvih je lokalna tiskara napravila dovoljno za idudih trideset godina. Elipse. Na sam Dan žena 1966. O posljedicama te trampe nezgodno je na ovom mjestu i govoriti. — Debeli. ustane i zagleda se kroz prozor u korzo. sami smo si krivi. bezizgledne. kojom bi se u to vrijeme podičio i kakav zagrebački VIS. na kojoj de biti predstavljen prvi VIS u povijesti našega grada. kamen i željezo". — Ljubu je stari zaključao u špajzu — reče ledenim glasom Surla. Stvari su zbilja bile crne. Rad na gitari Goge Jazbinšeka trajao je dva dana i dvije nodi. Oko šest sati. krenuo je kudi po gramofon i ploče. "Hang on Sloopy". Crveni koralji. "Walking The Dog". Uopde nisu djelovali kao da su pred promotivnim nastupom. "She Loves You". Bijele strijele. njemu je otac donio novu. Mladi. a onda započeli s kidenjem. da ga otac. Uspio bi i on. Gogo Jazbinšek. Sve je bilo uređeno. Balla. kako onda ne bi u rocku! Zaključao ga je u špajzu. Na maloj bini stajala su pojačala. "Twist And Shout" i "Mramor. dečki su dovukli svu svoju opremu u dvoranu. Beogradom Siluete. iskideno i oblijepljeno prigodnim plakatima. držao je maramicu na očima kao da plače. čudedi se grobljanskoj atmosferi. u svrhu odigravanja ove prometejske uloge. Naravno. frajer. Surlini polovni bubnjevi. zakazana je u gimnazijskoj dvorani velika čaga. ali stari ne otključava. Balla". Svrha ovog podsjetnika jest samo u tome da naznači kako su Gromovi pakla mogli biti tek lokalna. treba odati priznanje marljivim pojedincima koji su. Morali smo tako nešto predvidjeti. Dok su mu roditelji bili u posjetu nekakvoj tetki u Lici. — Pusti ga. nacrtao u dvorani ved u pola pet. štelanja pick-upa ručne izrade i još mnogih drugih složenih radnji. koji vam je kurac? — upitah. radi istog cilja podnio je mnogo teže trenutke. Nakon što je VIS Gromovi pakla bio formalno osnovan. gradska atrakcija. Jedini je Delon do svog instrumenta došao na najkomotniji način. bez basa ne možemo! — I nemate zamjene? Čedo Delon pljune Ijutito na pod. kojega su svi znali po nadimku Surla. mislim da su ih VIS-ovi običavali stavljati u prevelikim i pretjeranim količinama samo da bi stvar djelovala bolje i električnije. Čedo Delon. koji je tek u gimnaziji postao sasvim O. Nakon dva mjeseca svi su uspjeli postidi relativno zavidnu dužinu kose. — Kao da ne svirate za osmi mart nego za Svisvete. Stari Brabec u njemačkom piscu Karlu Mayu vidi opasan američki propagandni proizvod. izgleda da ne može. podnijeli tolike napore i odricanja. dok su Bosance uveseljavali dečki iz Indeksa i Pro arte. Vrativši se s misterioznog putovanja po inozemstvu. dva mikrofona i gitare. ples nije smio propasti . osim Ljube Brabeca. mislim i Zlatni levi. znaš li svirati bas gitaru? — upitao me odmah Gogo drhtavim i nesigurnim glasom. ne zna — reče Čedo Kralj. udarnom jezgrom nastupa držali su: "My Baby.

— A Ivanka? — Ona je u bolnici.vojnik Jaromir Kralik. vedina nas prošla je kroz neku vrstu vatrenog krštenja. a Delonu netko ukrao gitaru. koja je tog proljeda polako i bolno sklopila oči na internom odjelu gradskog bolničkog centra. jer je kapetan Savid odmah zabranio to ludilo uz koje se ne može igrati šah). Gimnazijalci. iza kojih nije ostao nijedan zvučni zapis kao dokument povijesti rocka u našem gradidu. kao i sve druge.zbog bas gitarista zaključanog u smočnicu. počeo ponovo praviti ideološke probleme i komplikacije. Na sprovodu nije bilo nikakve rodbine. Ako ti se ne pleše. otvorila su se vrata dvorane. Oni su ovladavali sve novijim i novijim stvarima. U godini blještavog uspona i iznenadnog pada Gromova pakla. tek da kažem kako mi se čini da bi postali i šire poznati. na kojem je u posljednje vrijeme boravila više nego kod kude. u šarenoj majici i običnim sivim hlačama. do moje mame i budi tamo dok se ne vratim. Nekoliko minuta kasnije dvoranom su se razlili zvuči nenadmašnog "Satisfactiona". koja je bila nova Delonova cura. sindikalnoj dvorani Bisera. Obio je kiosk iz kojeg je odnio deset šteka cigareta Caneo. ali naša stara gimnazija nikad više nije imala vlastiti VIS. Cijele te godine gradska je omladina uživala u plesnjacima na kojima su svirale gradske zvijezde gimnazijskog VIS-a. ozbiljnije se potukli. nekoliko daljih poznanika i antipatičnih baba u crnom. molim te. Surli i Delonu. Taj dopust bio je izvanredan. skidajudi ih direktno s Radija Luxembourg. znatno oporavljen. Moj otac. čas Sonju. Čeka da vidi što de biti .. pa čak i prouzročili kojekakve materijalne štete. Suljo je bio sjajan dečko. jer su oči svih gradskih mačaka bile uprte u njih. koji se kao oficirske dijete doselio iz Banje Luke i upisao u našu školu. sezonska. Nakon prve stanke prišao sam uznojenim članovima grupe Gromovi pakla i upitao Ljubu: — Kako to da si ipak došao? On je otkopčao gitaru. u naš grad svratio je na dopust kratko podšišani i nekako smiješno izmijenjene fizionomije (valjda zbog fmure i rijetkih brčida) . operator i biljeterka kina Romanija. koje ne propuštaju nijedan sprovod. Došao je sahraniti majku. I. pa sam pomalo počeo zavidjeti Ljubi. Nije mi sad nagađati kakva bi im sudbina bila da se nisu neslavno raspali. obrisao rukavom znoj s čela i odgovorio: — Starog je klopio infarkt. Taj šok grupa je pokušala prevladati angažiranjem nekog Sulje. maloj dvorani mjesne zajednice i drugdje. ali loš i dekoncentriran bubnjar. Zajapuren i znojan. koji su se održavali u Starom kotaru. jer smo se na tim čagama prvi put onako pošteno nalili. Gogi. valjda potresena Jaromirovom sudbinom. X. tu pada zavjesa na kratku i meteorsku pojavu VIS-a Gromovi pakla. bacili su se u koloplet sačinjen od tjelesa obuzetih plesom. sasvim kratak i vrlo neugodna povoda. koji je uvijek gunđao kad je trebalo izvaditi novčanik. Iza njih dolazili su drugi sa sve dužim kosama. tako da je "Po vašem izboru" redovito kasnio barem pet-šest mjeseci za Gromovima pakla. Da se stvari i na širem društvenom planu mijenjaju nabolje. a i mnogi drugi znatiželjnici. Prvi šok dogodio se u listopadu iste godine kad je bubnjar Surla uhvaden u provalnoj kradi. sam od sebe je izvukao nekoliko banknota i dao mi da kupim vijenac ili cvijede. a majka se okrenula i krišom obrisala suze. dvije kemijske olovke i veliko pakovanje prezervativa. Kad je ved bio blizu izlaza. Gledao sam čas moje prijatelje "visovce". tek nekolicina nas prijatelja. stao sam u kut dvorane. Kako sam oduvijek više volio slušati nego plesati. Samo. eto. koji se stalno gubio u nekim skroz krivim ritmovima. a sve je konačno otišlo k vragu kad su se Gogo i Suljo posvadili oko neke male iz drugog razreda. Na njihovim plesnjacima. . Dva-tri koraka dalje ljuljuškala se Seka Zivanovid. U drugom kutu dvorane spazio sam i Mikija kako skriva upaljenu cigaretu u rukav vjetrovke. a urlik oduševljenja razlio se prostorijom. a odmah do nje spazih i Iidiju Svare. izvadio iz džepa vjetrovke malu reklamnu bočicu ruma i počeo pijuckati. naslonio je na zid.. što im je strašno srozalo sound. za tu su im priliku prešutjeli ime i pridružili im harmonikaša. Zatim je drug Brabec. Domu JNA (jedan jedini put. boljim gitarama. shvatili smo kad je VIS Gromovi pakla nastupio na sletu u povodu Dana mladosti. na vratima je stajao nijem i ozbiljan Ljubo Brabec. jačim pojačalima. terasi gradskog bazena. Odvezli su ga u bolnicu. koja je ludovala plešudi s nekim balavcem iz prvog razreda. u kojem je raspoloženi Surla naprosto raznosio svoje polovne bubnjeve. otiđi.

"monopol pojedinaca". grobari su uz strašnu škripu navukli pokrovnu ploču i zatvorili skupocjenu granitnu grobnicu taj posljednji ostatak predratnog sjaja bivšeg vlasnika kinematografa Edison. Kad su grobljanski radnici. Pa kako je to rješavao? Pola toga vidio bi u kinu i na televiziji. ni za takozvane karmine. minula je ved i ona čuvena Plenarna sjednica CK SKJ. a pola je prepisivao od onog Jazbinšeka.. Dok su Brambora svejednako mučili njegovi problemi. nego sasvim namjerno. A sad je ved četiri večeri zatvoren u sobi . pa čak i zgražanje u obitelji. ako je književnost bolest. ples i trač. Ova bolest prvo je izazvala nedoumice. XI. — Ana. do informbiroovskog samoubojice. Prljavi veš Udbe bio je razotkriven. Dolje. neraspoloženi spoznajom da im nakon ovog sprovoda nitko nede dati napojnicu. čuđenje. da je bilo zlouporaba i monopola pojedinaca i drugih negativnih pojava. jer pandemijama obiluju drugi žanrovi: televizija. žigosan i kažnjen. — Oho! Brada Karamazovi. prišao je Jaromir korak-dva bliže i nagnuo se nad jamu. Kad se Brambor vratio iz vojske. Tanki čempresi vijali su se na sve strane. ležala je sedamnaest godina stara tajna koju je on namjeravao rasvijetliti. Ponadao se da de se ubrzo sve otkriti. kako je doznao. Zar se ne sjedaš da ti se onaj . da de mu otac biti na neki način rehabilitiran. niti da Miki zacijelo nede više sa mnom prozboriti ni riječi. Kako je u novinama pisalo.. U svemu tome Jaromir je otkrivao neka značenja koja su išla njemu na ruku. nevoljko. — Nekad je obavezno gledao kriminalističku seriju. Puhao je strašan vjetar i na groblju je bilo više nego neugodno. Čkalju i nogometne prijenose. moda. Kao što netko nakon kakva luda sna shvati da mu je krenuti u Ameriku. Kad su i majku spustili dolje. od koje nedu modi ni u sljededim godinama pobjedi.tiho de majka. glatkodom bezdrvnog papira i slično. bilo je nekih kadrovskih promjena u smislu odlaska navodnih rankovidevaca. jave se recidivi prouzročeni nekim nuzgrednim povodom: šarenim ovitkom u izlogu. te da njegova pretpostavka o očevoj nedužnosti može biti sasvim vjerojatna. "prisluškivanje" i slično. niti da višak od deset nejednako raspoređenih suvišnih kilograma vjerojatno nikad nedu skinuti. Ne. — Dečko se valjda želi riješiti svih obaveza čim prije. tako sam i ja iznenada počeo čitati. i njegov adlatus Ceda Stefanovid. zvani Marko. a ostatke strunulih vijenaca s drugih grobova mahniti sjeverac nosio je svuda naokolo. pa je navalio na školsku lektiru. Otvoreno se pokazalo da je SDB (u čemu smo vidjeli samo drugi naziv za Udbu) radio svašta. Ruska stvar. onda je ta bolest trajna. podigli tešku pokrovnu ploču obiteljske grobnice. temeljito i bez ostatka. ni za ukop. obznanjen. Baš kad vam se učini da ste se izliječili. Jer. ali se uskoro pokazalo da su njegove nade bile i te kako naivne. Uz to što je kronična. ti ništa ne razumiješ! Lektiru je imao i prije. sporadično. "zlouporaba položaja". o trošku neke socijalne ustanove.Jaromir nije imao para ni za cvijede. Generalne pogreške i globalna zastranjivanja izneseni su na vidjelo. ja sam se suočio s nekim novim stvarima koje de bitno obilježiti moj dalji život. koji je izveden sirotinjski. — Izgleda da ovo čita . ali se pouzdano sjedam da sam se te godine definitivno zarazio takozvanom lijepom književnošdu. održana na Brijunima. I u lokalnom SDB-u. I to ne slučajno. — Ah. niti da de sukobi s ocem biti sve češdi. koja je na mom nodnom ormaridu pronašla knjižurinu s debelim kartonskim koricama. ali sve to skupa nije bacilo nikakvo novo svjetlo na sudbinu njegova oca. bogamu. u mraku i vlazi. nego nešto sasvim deseto. — Da vidim — otme joj otac knjigu iz ruke. pa to mu je valjda propisano kao lektira — s olakšanjem de majka. Prvi su put za tu nedodirljivu službu izrečene stvari kao "sila iznad društva". ta je bolest pomalo i endemična. dobro skrivena od radoznalih pogleda. kao što se netko nakon probdjevene nodi konačno odluči oženiti djevojkom koju je još sinod definitivno iznogirao. Dostojevski. — Koji mu je vrag? — rekao je otac Franjo. porazom Rankovideve grupe nastao je nov impuls za razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslavenskog društva. Ne sjedam se više koji me to stvarni povod natjerao na tako nešto. mirisom tiskarske boje. nije to bila spoznaja da Sonja ima stalnog dečka. nakon koje su u zaborav prošlosti odmarširali do tada čuveni drugovi Aleksandar Rankovid. ali se njegovim ocem kao pojedinačnom sudbinom nitko nije htio baviti. kronična i naprosto neizlječiva.

u nedostatku drugog posla. Nije nas zanimala talijanska umjetnost. valjda stoga što sam bio zabavljen vlastitim stvarima najintimnije naravi. Bio je tih. Nikako se ne mogu sjetiti je li naočale nosila majka ili otac. Po mom ponašanju. On je u svojih šest desetljeda života obišao valjda pola svijeta i gdje god bi se našao. renesansa. osamljeniji. Kad mu je školska uprava spočitnula da na takav način nikoga nede naučiti kemiju. izdigao sam se jedino u očima mog starog profesora hrvatskog jezika. i sva podneblja. predstavljalo pravu sredu o kojoj se gotovo svaki dan pripovijedalo. Dickensa. Ubio mi se najbolji prijatelj. nije pridavao mnogo vede značenje. kad nam je prelazak preko granice izgledao još uvijek pomalo nezamisliv i nestvaran. Dostojevskog. jasno. Galilej. danas više ne znam je li bio . uspio sam pročitati vedinu relevantnih djela Balzaca. kao i sve zemlje. koju nam je predavao. za njom i otac. najradije prisjedam. bit de dovoljno da se izdvojim iliti izdignem iznad amorfne mase razrednih kolega i kolegica koji nisu čitali uglavnom ništa. Sve to. Jedini koga predstojede putovanje u inozemstvo nije uopde uzbuđivalo bio je naš razrednik drug Krištof. Iznenada probuđena sklonost prema literaturi bila je. bez obzira na kvalitetu odgovora. U tim godinama na maturalna se putovanja običavalo idi nakon tredeg razreda. Profesor Krištof bio je osoba koje se i danas. a onda ispitivati soli. nepoznato. Kemiji. sveti Ante Padovanski. kako sam tada naivno držao uzvišenim. Postao sam nešto šutljiviji. Ubrzo sam shvatio da je takva pretpostavka posve utopijska. zbog mature i priprema za prijamne ispite na fakultetima. zasjenilo je tog proljeda sve tekude probleme. koji su u tim danima još uvijek izazivali nezapamdene gužve (Crna mamuza. Zakon se vrada u Dolinu revolveraša). večerima bulji u požutjele stranice Putovanja Artbura Gordona Pyma ili Troila i Kreside. a na kraju. gnjavio okolinu svodedi stvarnosne i iskustvene stvari na netom pročitane klasike. kao i sve iznenadne sklonosti u toj dobi. Gogolja i Puškina. U kratko vrijeme. pisanje mi još uvijek nije bilo ni nakraj pameti. Nije nas gnjavio nikakvim ideološkim drilovima. neprestano je odsutno buljio kroz prozor i glasno se useknjivao ogromnom bijelom maramicom. danas mi se čini da sam ih potpuno zaboravio. ubrzo je primijetila i moja najbliža školska okolina. I premda sam mnogo čitao. na koje se išlo vlakom. Drugarica Ravijojla Gašparid čitav nam je mjesec govorila o raznim kulturnim i umjetničkim čudesima koja demo vidjeti u Italiji. koju sam uspio zaboraviti. spor i beskrajno miran. Zole. o kojima nam nije rekao ni riječi. Faulknera i Ibse-na. smatrao sam. premda uvijek pomalo odsutan. — Sve vam je to isto — rekao bi i mahnuo rukom. Zatim me ostavila prva žena. poput televizije i filmova. tamo iza granice. To samo po sebi ne bi bilo loše da nisam. ali su nas ta dosadna predavanja ostavljala posve ravnodušnim. te po koju knjigu Poea./66. Kad bi nas ispitivao. Točno u podne. a nama bi se takva izjava učinila gotovo suludom. Znao je i po tri puta ispredavati lužine i kiseline. dok smo završavali tredi razred gimnazije. kad evociram srednjoškolske dane. bio je smiren i pomalo nezainteresiran. koje je tada. uz pomod kolektivnog pasoša i nekih trideset tisuda starih dinara po osobi. poput ostalih adolescenata. XII. Stendhala. jer je ljeto nakon četvrtog. Otada su mi se u životu dogodile mnoge neugodne stvari. upisivao nam trojku u imenik.. dok se ostalima živo fudkalo što neka budala u razredu. lako sam ih neizmjerno volio. misledi vjerojatno da su. pomalo pretjerana! Da sam se počeo intenzivno baviti nečim posebnim i. ni Vatikanski muzeji. Krleže. bilo pretrpano obavezama. Umrla mi je majka. nego ono nešto nejasno. pa je u razredu nastala apsolutna nezainteresiranost za ocjene i ukupni godišnji uspjeh. sve se više govorilo o maturalnom putovanju po Italiji. Shakespearea. on je ispričao sljededu zgodu: — Prije četrdeset godina imao sam mladog i ambicioznog nastavnika koji nam je tako zdušno predavao povijest kao da je samo radi toga na ovom svijetu. koji je prije rata u toj zemlji studirao. i svi društveni sistemi naprosto jednaki. zanemarujudi ostale tekude razonode. Potkraj školske godine 1965. Predviđeno desetodnevno putovanje po Italiji.njegov iz hrvatskog žalio da je u lektiri o Ani Karenjini napisao da se Greta Garbo zaljubljuje u privlačnog oficira Vronskog? — Onda ne znam — slegnula je majka ramenima.

Sve sam zaboravio. uz malo mašte. Stvar su upriličili na gradskom stadionu. što. — Budalo. — Znaš — redi de Delon pomalo zamišljen — razmišljao sam o tome kako bi bilo da se uopde i ne vratim. Kako mu je nešto tako bedasto i neizvedivo uopde moglo pasti na pamet! — Zbog toga što imaju cigarete s takvim zlatnim crtama na filteru? — Ti se zajebavaš — reče on i krene prema tribinama.crn ili smedokos. — Da. Od svega toga znao sam jedino da joj i u razredu stalno igra flastera. gdje su točili medovinu.. ali sam ga odmah izgubio. onog dana kad nam je škola završila. nadobudni nastavnik povijesti? Tog preuranjenog ljeta 1966. — Misliš da ne bih znao živjeti i bez tih smiješnih spoznaja o beskralješnjacima. a ponajmanje verbalnih. ali se ipak. trebalo mi je dosta vremena da pronađem ostale.. — Daš dim? — upitao sam ga. — Otkuda da se ne vratiš? — Pa iz Italije.. Zasjeo sam onda ispod tribina i zezao se s nekim klinkama iz prvog razreda.. nisam! Šta se tu može — odbrusi on i baci dogor-jelu cigaretu u travu. trigonometrijskim funkcijama. Vidi ovu zlatnu crtu oko filtera . promatrajudi cigaretu. — Pogledaj samo od kakvog su finog papira napravljene. ukoliko mačka baš ne grize. Sve manifestacije koje su u tim godinama priređivali mladima imale su karakter sleta. kako je duhan rezan . S tribina se oglase prvi taktovi glazbe koja nije imala blage veze s muzičkim ukusom mladih. klubova i slično. ali . evo ti čitave — reče on i izvadi tek otvorenu kutiju. — To su neke uvozne? — rekoh. pa omladinaca. Razmišljao sam o tome da ostanem. da — promrmljah paledi cigaretu. — Nisi uopde patriot.. — Škola! . nakon što je tolike godine tiho egzistirala uvijek u jednoj od prvih klupa u razredu. Zatim sam iz daljine uočio Mikija. Prvo sam uspio pronadi Ljubu. Tek kad bi se temeljito odvježbalo. — zbunih se — nisi još ni školu završio.. Oko sedam. čak i djevojačko prezime supruge moga sina. jer od nekog vremena s Mikijem nisam imao nikakvih veza. pod kojima se nemilice komadala prasetina. Tebe nikad nisu mučili takvi osjedaji? — Pa jesu. cvijedem i mnogobrojnim šatorima.. moglo se malo i zabavljati. naletio sam na Delona. gvire i ostale bezalkoholne smišljotine. pa da se krene s ono malo zabave što su nam je nudili. Vježba pionira. koju smo još u osnovnoj školi počeli zvati Arleta zbog blage sličnosti sa ženom popularnog princa Valijanta. pa onda. može biti upravo nesnosno. cigaretama posve suh. Prvo se od kasnih popodnevnih sati pa do mraka savjesno vježbalo. sjekla janjetina i točili pivo i gemišti.. — Jebi ga. Razlog tome treba tražiti u nenadanom interesu koji je za nju počeo pokazivati moj do jučer najbolji prijatelj Miki Grabar. Sutra idemo na maturalno. koji je oslonjen o ogradu trkališta pušio i pijuckao u travu. pa mi se sve čini da i u drugim stvarima moraju postojati takve razlike. Kad ved odem . pa onda vježba nekih drugih organizacija.. Onako frajerski. trebala se održati nekakva meduopdinska fešta u obliku sleta.. Seka Živanovid. Pričalo se da joj uporno šalje nekakva pisma. moglo i uz nju plesati. dru-20 jer je upravo igrao flastera Arleti. Prvo stoga što smo bili u zavadi. — Htio bih otidi jer mi je ovdje sve nekako blesavo i tijesno . ali mu se nisam javljao iz dva razloga. koji je za tu priliku bio ukrašen zastavama. . sve dok me jedna nije oslovila onim mrskim nadimkom — Debeli. kroza zube. — Zašto? — začudih se.. Kako sam na stadion zakasnio. Sve to bilo mi je ubitačno dosadno i želio sam da što prije završi. kad su se posljednji vježbači povukli s trave i kad se ved počelo polako smrkavati. postaje iznenada važna i zanimljiva osoba. zatim vojske. To je valjda bilo propisano odozgo.ironičnim de glasom Delon. da je prati do kude. raštrkane i zadubljene među svjetinom koja je preplavila travnati prostor. elektromagnetizmu i kumulonimbusima? Gledam te njihove cigarete i naše. Početkom lipnja. Pojedinosti te ljubavi nisu mi previše poznate. salijede je sitnim oblicima pažnje i slično. Zar mislite da se sjedam onih gluposti što mi ih je predavao mladi.

kao da se nečeg sjetio. onaj isti tip koji nam je nekod bio mentor i arbitar za seksualnu problematiku. — Koga? — upita Delon. kad im je predstava postala dosadna. — Ni onaj visoki nije loš — dodao je Oljača. da te on čuo što si maloprije pričao. sve skupa pokupili u "maricu" i odveli u stanicu Narodne milicije. Na stanici su nas počeli ozbiljno ispitivati. bogati. — Dvojicu — otpovrne Delon. mi sutra ujutro u pet putujemo na maturalno puto vanje! U Italiju! — rekoh. Borba je bila sasvim unfair i bez ikakvih pravila.. Ovdje je sve bilo puno nekakvih debelih. Kako se ono zove? — Miki Grabar? — Da. jer sam na taj način prevalio starijeg Zivanovida koji mi je skočio na leđa. ali on. koristedi se svim sredstvima kojima se mogao diskvalificirati protivnik. — Jebeš Italiju! Idi . Uhvatili ga Živanovidi i obrađuju ga. — Ovo mi sve više liči na proštenje. zastane i obrati nam se: — Dečki. koja ne daju da im netko dira sestru. mogli ste otidi kudi. kako zna propisno raspaliti. —Jebi ga. U prvi mah mislili smo da de prodi. ali kad su shvatili da su tučnjavu izazvala ljubomorna brada. mali! — odbrusi Oljača. Ili bi bar sina zaključao u špajzu. — Eno ti Ljubinog starog! Da ga samo žena vidi kako nakon infarkta tamani svu tu prasetinu . — Koliko Arleta ima brade? — upitah. jest. Izjurili smo kroz vrata gradskog stadiona i počeli se osvrtati naokolo. zadriglih faca koje su klopale sve u šesnaest. — Samo se premalo služi nogama. A onda su nas. eno tamo iza ograde tuku vam onog vašeg. a u sedam du vas pustiti kudi. — Ali. udarali koljenom u jaja. onako prljavo. Ostat dete nodas ovdje. dvojica su — reče Matid i krene dalje za svojim poslom. Nitko zapravo ne zna kako bi se ta neizvjesna borba završila da se u nju nisu umiješali legalni organi vlasti u likovima komandira Radovana i pozornika Oljače. napet i uzbuđen. — Jest. a sve manje na slet mladosti — reče Delon razgledajudi licitarske bebe s ogledalcima. Nije nam mnogo trebalo da ugledamo komešanje sjenki pored jablana koji su opasivali stadion. Baš njega. tako da sam se morao skvrčiti. Jasno. — Ali. nismo ni primijetili da se oko nas okupila sva sila znatiželjnika. Šutirali smo se podmuklo. Zaokupljeni mahnitom tučnjavom. — Vidi. Nede ništa ostati od njega. od kojih je netko otišao po milicionare. pa smo ubrzo svi skupa bili prekriveni bubocima i plavicama. U taj čas pokraj nas se nađe Stevo Matid. Nije bilo vremena za oklijevanje. mi ujutro u pet putujemo u Italiju! — vikao sam dok su se vrata plavog vozila zatvarala za nama. — Sve se pomiješalo. — reče Delon. ne miredi se s okolnostima njiho va praštanja. — Brada Seke Živanovid? — upita Delon. gađali prstom u oko. — E. — Nema veze — odmahne Delon rukom. a ne da se okolo vucarate i tucete. — Onog kome je stari doktor. zatražio bi da se maturalno putovanje stopira. Delon se nasmije i krene prema štandu s licitarijama. — No. ni Živanovidi nisu propuštali priliku da udare ispod pojasa. počeli su se sve više zajebavati. — Ne može i jedno i drugo! Ako sutra ujutro putujete. dobro! — zaključio je ispitivanje komandir Radovan. — Ovog demo vam puta oprostiti.Odmaknuli smo se nekoliko koraka dalje i prišli šatoru s pečenjem. ali se to pokazalo mudrim. Uletjeli smo poput mladih lavova u taj koloplet i počeli udarati na sve strane rukama i nogama. Ubrzo smo shvatili da je Stevo Matid govorio istinu. U žaru borbe ne.. Radovan i Oljača isprva su neko vrijeme gledali što se događa i pripomenuli: — Onaj mali bio bi dobar milicajac — rekao je Radovan.

Pije. umoran od tučnjave. Sonja je ved imala stalnog dečka. —Milicijska stanica — oglasi se Radovan. puši. "Nikakav zapisnik". kuhano jaje. U taj čas na stolu ispred komandira Radovana zazvoni telefon. salamu. možeš slobodno raspremiti njegov kofer. Kad smo došli i do njegovih ulaznih vrata. ja sam bio kriv . susprežudi bijes. Sadržavao je putar. Pokraj kreveta stajao je otac. lijepo zapakiran i stegnut remenjem. Suzdržavajudi se da ne prsnem od radosti. raščupan i poderan. — Tebi se. Propast de pare . ja nedu! U Italiju ne ideš. Stao sam zbunjen ali i zadovoljan.. Nema nikakve Italije! Nisam li u pravu? Stajao sam i tvrdoglavo šutio. I što sad? Da ga pošaljem nekamo? Nisam to mogao uraditi. jer svi pušete u istu tikvu. kao da mi je na neki način prepustio sestru. svjestan činjenice da mi je Italija ovog puta propala. — Brzo se umij i uzmi onaj sendvič u kuhinji na stolu. a onda skrenuo kudi. išli bi u kurac. A sad na spavanje! Majka se šutke okrenula i otišla u sobu. Ana. i mislio sam da te nodi nedu uopde usnuti. ja idem iz ove kude. — Hajde. ponižen. Ali.. tuče se . nesposobna da izusti riječ. — Franjo. Vlak polazi za pola sata. otac je. zakasnit deš! Diži se! Protrljao sam oči i pogledao. Dok sam ja mirno spavao. u nekoliko minuta sam se spremio.. držedi u ruci naš stari kofer. Potom je spustio slušalicu i ljutito nam se obratio: — A sad u pizdu materinu svi doma! I zahvalite drugu Brabecu. vidjelo se da je pravljen s pažnjom i ljubavlju. očiju punih suza. u pravu si.. "Nije ozbiljno". Pa ipak. tek tu i tamo progovorivši po nekoliko nevezanih riječi: "Ma ništa". kojeg li zajeba. U jednom trenu čak mi je priznao da je ono moje pismo namijenjeno Sonji malko prepravio i poslao ga Arleti. te kad sam sve ispričao roditeljima. Kad sam se poslije dva u nodi vratio kudi. uhvati me on za ruku i reče: — Jebi ga. — Neka propadnu! Neka vidi da nam je pedagogija i briga za njegovu bududnost važnija od para. onako pun modrica. a ne u Italiju! Izišli smo iz stanice. tako da smo Miki i ja ostali sami. otišao sam i zakopao se pod pokrivač. — Franjo .. Majka je stajala nasred kuhinje. I on je uradio isto tako.. nakon što je podigao slušalicu.demo koji drugi put. boga ti jebem! — prekine ga Oljača. milicije i očeve prodike zaspao sam u hipu. Delon nas je pratio dva bloka. a nas trojica na svoju stranu. razočaran. Rano ujutro osjetio sam kako me netko nemilosrdno drmusa i zove po imenu: — Stanislave. Ne rekavši ocu "laku nod". "Mislite da de zakasniti". ali platili smo ved trideset tisuda. — Ali. — Dosta! — otresao se otac. Razgovarali smo do dva ujutro i odlučili da i dalje budemo ono što smo bili — najbolji prijatelji... sardel-pastu i komadid krastavca. Znao sam da se suzdržava i bori protiv plača.. — Ne psuj mi ovdje. Koračali smo slabo osvijetljenim ulicama i šutjeli. Oljača. Zatim je slušao i šutio. strogi otac gnjavio . Uzdahnuo sam i sjeo na prvu stubu njegova stubišta. jer da nije bilo njega. — Šta Franjo! — ljutio se stari. Ionako u ovoj kudi moja riječ više ne znači ništa.. Majka i ja nedemo svojom popustljivošdu odgajati huligana. Franjo . ne znajudi gdje je bitanga. rekao: — Ako ti je vlast oprostila. Drugi put de dobro razmisliti prije nego napravi svinjariju kakvu je napravio nodas. ne ide u Italiju? — Ne ide. A on na miliciji. — E. odvedi ih da se rashlade. da l' ti se ide il' ne ide. uzeo kofer i zgrabio onaj sendvič. "Kako vi kažete". Bio sam uzbuđen. Zivanovidi su odmah bez riječi krenuli na svoju. o tome demo mi odlučiti — strogo de komandir. — Tu si čitavu nod drhtala od straha. — Ako on ode u Italiju. moj dobri. znači. Rekavši "ja sam bio kriv". Stanislave.

se tim sendvičem i brinuo da ne zakasnim na vlak za Italiju. — Odjebi. kako je svakog čuda za tri dana dosta. kako je govorio naš direktor.. A onda se okrenuo. ved ih drže vani.. pratedi ih uvijek s onom dozom pozornosti kakvu majke obično iskazuju samo sinovima. zašto si nodas rekao . XIII. netko se sjetio kako bi bilo zgodno otidi u bašču Gradske kavane. tako da je drug Popac načisto pošizio i u kolektivni mu pasoš upisao jedinicu iz vladanja. ispred dudana. ispričao sam razredniku kako je Delon najvjerojatnije odlučio da se ne vrati. a novac koji im je lijepio na čelo bili su pravi pravcati dolari. Nije htio redi gdje je bio ni što je radio. u kudu. Znao sam da je to Gujin stil. opalit de te. No. Ono što smo tamo ugledali stvarno je bilo previše za naš prvi. Gujo! — odbrusio mu je Delon. Tako je i bilo. Kavana nam je još uvijek predstavljala neku vrstu djelomičnog tabua. prijavom starcima i spominjanjem raznih opasnih životnih stranputica. premda je pokazivao neke čudne namjere da ostane na Zapadu. Baš kad je Sreto raspalio neku laganicu u stilu Raya Charlesa. Kad smo Miki. važan i hrabar. spazili smo neku pijanu spodobu kako slijepom Sreti i njegovim muzičarima lijepi novčanice na čelo. spoznaja i nakradenih razglednica na koje glupi Talijani uopde ne paze. Profesor Popac užasno se uplašio i počeo nagovarati našeg razrednika profesora Krištofa da smjesta obavijesti karabinijere i našu ambasadu. korpulentni Gujo Njerš. Izašao sam u maglovito jutro i osvrnuo se. Izgledao mi je nekako velik. — Pladam dečke da mi sviraju. ipak smo krenuli u bašču. što o izmišljenim. — Kad jednom budeš imao moje godine. Ali bi na koncu. prošarano prijetnjama ukorom. Prvo ti dođe i moli te nešto topedi se od miline. Čim malo ogladni. — Čedo. Jedino je moja dobra majka još dugo vremena pokazivala zavidnu razinu strpljenja za moje putopisne sličice. koju nitko više nije mogao slušati.. molim vas da se udaljite s plesnog podija — rekao mu je šef sale. Jedne večeri. ha. puni dojmova. . — Znaš Guju. — Ma šta sad — prekine me on. zalupio vratima i odvukao se gore. zarobljenički logor u Hitlerovoj Njemačkoj. tog istog ljeta. jer je odlazak u nju bio povezan s određenim rizicima. — pokušah ga upitati. "izio vuk magare". gegajudi se u ritmu glazbe i ispuštajudi razne neartikulirane glasove. Svjesni svih tih rizika. Tata je stajao na ulazu i pušio. Tada bi nastalo ono neugodno verbalno rifljanje. U dva poslije ponodi Delon se vratio. idemo! — uhvatih ga ponovo za ruku.. Vratili smo se svi. Iz Italije smo se vratili preplanuli. ali je smireni Krištof samo rekao: — Do jutra de se vratiti. Neko vrijeme u krugu naših gradskih prijatelja i znanaca predstavljali smo izuzetnu atrakciju. — Ali. — Šta je? — otresao se na mene. a još vede nevolje mogle su nastati ako te tamo identificirao koji od gimnazijskih profesora. Ta pijana spodoba nije bio nitko drugi nego naš prijatelj Čedo Kralj. Brambor i ja sjeli za stol. znajudi da i taj eksces ved jednom treba uraditi. i naše su priče ubrzo izgubile dostojanstvo i pretvorile se u običnu gnjavažu. ha. možda deš znati . na otvorenim metalnim stalcima. — Otkuda ti dolari? Maznuo si starom? On se pijano naceri. — Maznuo starom. Na nju nisu baš dobrohotno gledali naši roditelji. dok smo sjedili na klupi skrivenoj u mraku parka i promatrali mačke koje su lako obučene promicale korzom. on koji je od čitavog pregolemog inozemstva vidio tek radni. ha! Nisam je maznuo starom. — Dođi za stol i ne izigravaj budalu! — Pusti me — istrgne on ruku. nego stari drugima. jer smo u društvu znali važno i meritorno pripovijedati o dogodovštinama s puta po Italiji. a onda te prasne glavom među oči. čak i Delon. Kad se tredeg dana maturalnog putovanja izgubio negdje u Rimu te ga do kasnih sati nije bilo u našem "albergu". izašao sam na podij i uhvatio Delona za ruku. — Mladi gospodine. gdje svira slijepi orguljaš Sre-to. što o autentičnim. inicijacijski odlazak u mitski prostor odraslih.

afera i društvene pljačke odveo do skepticizma u šezdesetim. čini mi se da je njegova sudbina apsolutno nejasna i nerazumljiva ne spomenu li se i njegove društvene aktivnosti. — Ma šta si ti .. jebeni ti. — Čedo. i to ne samo one lokalne nego i zagrebačke. kao i njegova želja i sposobnost da vodi ljude. Nisam dospio shvatiti što mu to Delon namjerava kazati. baci snop krvavih novčanica uvis. XIV. Ipak. onako odmila. Miki je volio voditi druge.. dečki. a meni je bilo sasvim jasno da de ga Gujo ponovo pogoditi među oči. u kojima de se kao akteri pojavljivati i osobe od visokog društvenog i državnog povjerenja bit de uzrok zbog koga du u svojoj zemlji sve manje gledati arkadiju. veliki i bogato namješteni stan Kraljevih ušla su dva čovjeka u civilu.. povlačedi se sa mnom prema stolu za kojim su nas čekali Miki Grabar i Brambor. glava porodice . — Tako je. za koje je na koncu dobio deset godina zatvora. Ne znam da li me taj nečasni kontinuitet. Što se zapravo dogodilo tog dana i zbog čega se Delon tako ponašao. prvih izleta i izlazaka. ali sam siguran da su podvizi Čedina oca. Rekavši to. koji ti je kurac? — upitah ga dok je još pokušavao zaustaviti krv. koja je okončana mamutskim javnim suđenjem u sportskoj dvorani koju su nazivali "sokolskom".. — Bacaš dolare . koji se srušio kao pokošen. saznali smo tek tjedan dana kasnije. što zbog krvi koja nikako nije htjela da stane. još de i milicija dodi — promrmljah. — Dečki — počne on. Paralelno s pojedinostima privrednokriminalnih radnji Miroslava Kralja. Ali. te da sam bio uvjeren kako su "neumjereno trošili" samo neki.. teško sričudi riječi. zapravo se i ne sjedam. pokušavajudi mu pomodi da se digne. kao da želi redi da ništa nije skrivio. dograbio sa susjednog stola bocu radenske i kad je Gujo krenuo da ga glavom ponovo nokautira.. Kad danas govorim o Mikiju Grabaru. prije toga zbili su se još mnogi događaji privatnog karaktera. U početku sam tu ulogu . a onda se i sam prevali sa stolca na pod. bili prava smijurija u usporedbi s privrednim megaaferama kakve de se pojaviti u sedamdesetim i osamdesetim godinama. koji postaje sam . koji se odnekuda ponovo stvorio u Delonovoj blizini. danas je velik dan za Čedu Kralja. u lijepi. Sad. Ved od prvih igara. zabilježeni u našim sjedanjima i Mikijevoj Povijesti pornografije..— Mladog gospodina sam samo zamolio da ne pravi nered — reče Gujo dižudi ruke uvis. jer je u tom trenu Gujina glava sijevnula i pogodila Delona. dok se Delon dizao i snopom dolara brisao nos iz kojeg je liptala krv. idealiziran krajolik iz nekadašnjih školskih udžbenika. Delon je iz sve snage zamahnuo bocom i razbio je na Gujinom čelu. tom brevijaru koji govori o našim smiješnim nastojanjima da na pravi način odrastemo. samo zbog toga što smo svi skupa neumjereno trošili. Hodete dolare.. zvale "gradskim ljetnim igrama". Delon je polako ustajao. doznalo se ubrzo. — Mladi gospodin mora odmah napustiti lokal — rekao je Gujo Njerš. širila se i niska njegovih suradnika. Onda se Delon naglo izmaknuo u stranu. jednu važnu spoznaju dugujem aferi čiji je protagonist bio Miroslav Kralj: to je i ovo naše socijalističko društvo prihvatilo privredni kriminal kao normalnu društvenu činjenicu. — Mladi gospodin se okliznuo — govorio je Gujo. gospodine Gujo — mrmljao je Delon. ili do rezignacije u osamdesetim godinama. Dok su ga milicajci odvodili. Što se zapravo zbilo. Plesači su vrisnuli i razmaknuli se. tako da je hapšenje Čedina oca ubrzo preraslo u aferu. čega je sve tu bilo. ljudi kojima je davao i od kojih je primao mito. a sve više organizam podložan neugodnim društvenim i moralnim infekcijama. jer su novine tog ljeta bile pune tekstova o poslovima Čedinog tate. što zbog pijanstva. pradena dvojicom milicionara. Naime. ali znam da baš zbog toga nisam vjerovao onima koji su mi uporno tvrdili da je situacija takva kakva jest. Kasnije megaafere.. da bi priopdili građevinskom poduzetniku Kralju da je uhapšen. ona dvojica u civilu započela su s premetačinom. tog popodneva.. smješka judi se... To suđenje novine su. ta niska prevara. — Dečki.

Premda je onako kao frajer bio sasvim u redu. prezaduženost. a kad su nas primili u omladince. a ja sam sasvim izgubio Sonju iz vida.drugog. Ljubo nije pokazivao nikakvih potreba. tako da se on držao podalje od Arlete. proizlazi to što su ga u četvrtom razredu primili u partiju. što se tiče toga. Ne znam je li ta njegova sklonost bila osnovni motiv koji de ga odvesti do toga da se iskuša u politici. uopde. nego da nas drugi na najpedagoškiji način odrastu. Nekako se uozbiljio. revolucijama i restauracijama. Jer. Miki i ja ponovo smo bili najbolji prijatelji. čak smo i dijelili klupu. interferencijom i rezonancijom. nakljukani proizvodima službene pedagogije. ali obojica opteredeni "bratovskim kompleksom". Mirovina koju je naslijedio od pokojne majke bila je tako neznatna da je doznaka koju je poštar svakog prvog donosio izgledala kao neka vrsta neukusne šale. kao i sposobnosti. ustavnim pravima i federativnim uređenjem. a pričalo se da kod kude. Osim toga. slobodnog vremena. što paralelno. Te mačke redovito nisu imale bradu. nego ostaju na nekakvom sastanku od političke važnosti. dakle sve ono čime de nas u zrelosti zasuti dnevna štampa. nekonkurentnost. nezaposlenost. odlikuju pravi komunisti. Bespomodno. koliko nezanimljiv. kao da ga je uhvatio nekakav zakašnjeli pubertet. On kao da je ušao u SK tek tako. stvari su se naglo pojednostavnile. Važno je samo to da iz svega toga. mi kao da nismo čekali da odrastemo sami od sebe. XV. komasacijom i melioracijom. Delon je. bili smo najbolji prijatelji. toliko i nevidljiv. što je njegov ljubavni život činilo jednostavnom uživancijom. ne znam. smjeŠta je postao delegat u nekoj od meni nepoznatih omladinskih struktura. morao se brinuti za golu egzistenciju. u osnovnoj školi Miki je prvo bio neka vrsta povjerenika u pionirskoj organizaciji. Znali smo samo da pojedinci koji put nakon posljednjeg sata ne odlaze kudi. premda su nas. on bi skidao naočale. Od najmanjih nogu Miki je bio organizator mojih akcija. mučeni istim problemom. jer se o tome nije mnogo pričalo i jer je taj rad nama ostalima bio. Završavali smo posljednji razred gimnazije. s tim stvarima je bilo sve u redu. škola i slično. Švicarsku i druge zapadne zemlje. trljao ih maramicom i mrmljao više za sebe: — Razmotrit demo to na partijskom i vidjeti kakve nam je stavove zauzeti. da vodi. nekonvertibilnost. u nedostatku masa. neefikasna privreda. Ali. igara i. političke govornice i ostalo. uči i uvjerava ljude. da zadovolji oca kome je to bio melem na srce. Da. naivno i pomalo priglupo. vodenog. u posljednje dvije godine silno je izrastao i postao najpledatiji i najviši učenik gimnazije. pa sam ja mogao malo predahti jer se Miki bacio na vođenje širih društvenih skupina kakve su razred. u politici nema što tražiti. te se šuškalo da u toj oblasti postoje mito i korupcija. pod očevim nadzorom. ali sam siguran da se bez te sklonosti. ljudi su ved naveliko odlazili u SR Njemačku. Dirljivi rastanci i odlasci podsjedali su me na one tužne priče o međuratnim . Kad smo krenuli u školu. igrao ja sam. trigonometrijama i spektrometrijama. nitko nam ni riječju nije spomenuo stvari kao što su energetski problemi. Naš najstariji drug. prorađuje temeljne knjige klasika marksizma. sintagmama i sintaksama. Ljubo Brabec. gotovo svi iz razreda mogli smo postati članovi. Što je još bio. a zatim omladinske organizacije čitave škole. Švedsku. sasvim oporavljen od udarca koji mu je nanijela očeva afera. Jaromir Kralik. jer sve to znatno nadilazi moje skromno znanje u toj domeni. ako se ne varam. a ni sposobnosti. Nadi stalan posao bilo je vrlo teško. Čim bi se u razredu pojavio kakav bitniji društveni problem. jer je u našem gradu bilo pomalo nezamislivo da bi koji Brabec ostao izvan partijskih redova. čime se. Okolnosti ulaska Ljube Brabeca bile su ved sasvim drugačije. Što se tiče Ljubine moralno-političke podobnosti i razine njegove svijesti. kako su nam govorili. kao sasvim razumljiva posljedica. svi smo mi na neki način bili "na liniji" i nikog kao da nisu razdirale sumnje zbog kojih se član SK ne bi moglo postati. pa onda i drugog razreda. televizija. ved dvanaest godina kljukali teškom i lakom industrijom. kome život nije namijenio ovako suptilne teorijske probleme. To što je Miki Grabar ušao u partiju nije ga ni za dlaku promijenilo. marljivo gazio s raznim gradskim mačkama. U gimnaziji je prvo bio predsjednik prvog. što naizmjence. logaritmima i algoritmima. onto-genezom i filogenezom. Jer. počeo nositi naočale i brkove. Austriju. eto. to jest da bude medu prvima i najboljima. Dakle. Ne sjedam se više tko je sve u gimnaziji postao član SK.

Priznajem. pronadi prikladno mjesto. Kako su se razumjeli u sve i sva. ustanovilo da je Surlin prerani povratak iz maloljetničkog zatvora prouzročen bijegom. sve sam više bio zabavljen razmišljanjima o pravom seksualnom životu. svi su bar jednom u životu morali tu stvar uraditi prvi put — rekoh mudro. te su me kao takve čak i frustrirale. svjestan da u toj spoznaji nema ničeg utješnog. otkloniti mogudnosti neželjenih posljedica. nabasati na nešto što smo u tim godinama zvali "redaljka". — A kurve? Možda bi trebalo s njima? — padne Mikiju na pamet spasonosna ideja. kojim se Mikijeva Povijest pornografije malo bavi. Brambor je bio prisiljen pribjedi privatnim uslužnim akcijama. iako nam nikako nije uspijevao objasniti u čemu je razlika. koji je onako lijepo i temeljito pretresao Van de Velde. jer takvih u našem gradu da i nije bilo. biti zabavan.pečelbarima o kojima smo dosta slušali u nižim razredima. znači. Miki. — Da. Ne. ali nikako nisam znao kako da prekoračim tu presudnu. — Trebalo bi. pa sve do tiskarskih (sitotisak). nede pronadi pravu kurvu. diskretno prijedi na stvar. — Prva ševa djeluje mi tako komplicirano — rekao je sav očajan Miki Grabar — da bih je najradije preskočio i započeo s drugom. upute i priče starih hahara. seksualno emancipiranih i potvrđenih muškaraca. otkuda nam kurve? U gradu i nema pravih kurvi. onih koje to rade za lovu. profesionalku. Kad bi i ukalkulirali u cijenu sasvim pristojnu zaradu. ali de negdje nakon mature. udružio se s bubnjarom Surlom. Kako je za otvaranje obrta potreban pozamašan kapital. preko koje bi pronašao posao. privoljeti je. obavljali su poslove najšireg dijapazona: od vodoinstalaterskih. pronadi nešto što isključuje mogudnost blamaže — rekoh (sada sam svjestan utopijskog karaktera ove rečenice). strpljivo podnijeti naše eventualne nespretnosti i pri tom garantirati apsolutnu diskreciju. bilo je normalno da s područja pornografskih sadržaja polako počnemo prelaziti u normalne vode seksualnih interesa. kako de mi ispričati kasnije. preko elektromonterskih. soboslikarskih. a onda samo na materijal potrošili 298. te su mi u tom smislu također bili beskorisno štivo. neku vrstu mješavine radionice i skladišta. to donekle komplicira stvar — zamisli se on. jedina stvar u kojoj su ta dva dečka "zlatnih ruku" pokazivali katastrofalno nesnalaženje. U ovom periodu.000 dinara. — Pa dobro.000 dinara. sudbinsku granicu i nađem se u svijetu odraslih. naknadno bi ustanovili da su u troškovnik zaboravili ubaciti razvodnu ploču i trista metara PVC kabla. — One su stalno s muškarcima. normalan čovjek tuca četiri put tjedno — govorio je Stevo Matid — a drka oko dva puta! Po tome smo znali da normalne seksualne aktivnosti ne isključuju razne paralelne. — Zdrav. — Neki su se tako izblamirali da su zauvijek odustali od drugog pokušaja. One de primiti lovu. uzbudljiv i temeljit. Da mu bude lakše. Nemajudi nikakve jake veze. ali je Ljubo Brabec tvrdio da između te dvije pojave nema nikakve sličnosti. koji se iz maloljetničkog zatvora vratio mnogo ranije no što se očekivalo. Poslovali su tako više u skladu s prijateljskim i karitativnim nego s ekonomskim i tržišnim načelima. pi-smoslikarskih. uslužna firma pala je u kolaps i raspala se. a Van de Velde i ostali slični autori bavili su se temeljito onim problemima koji nastaju tek postoje strategija zavođenja okončana. — Ali. . No. pa mora da u tim stvarima imaju i mnogo više standarde. poznaju ih dobro. dobrano pijan. Pa ipak. — Zašto misliš da bi to bilo jednostavnije? — začudih se. Izvedbe na kakve sam nailazio u klasičnoj literaturi nisu imale nikakve praktične vrijednosti. te da pornografija zacijelo igra važnu ulogu i u životu normalna odrasla muškarca. koji su se u ovom zabranjenom vrtu ved bili nazobali. Ali njih ne zanima seks kao seks. Moraš pronad mačku. prilično brzo. pridržavati se tehničkih propozicija. Jednom riječju: grozna blamaža vrebala je na svakom koraku. — Da. Brambor se bacio na tajne uslužne djelatnosti. jer su se obično odigravale između dva poglavlja. njegovo de prvo iskustvo biti upravo takvo. bila je financijsko-kalkulacijske naravi. Znali su sklopiti posao za 300. negirale su bilo kakvo postojanje strategije zavođenja. i tako je započela slavna djelatnost njihove ilegalne tvrtke. A kad se. Bramborov stan ubrzo se pretvorio u sasvim neprohodnu bazu. hobističke radnje. koje se obavljaju bez formalna legitimiteta i pladanja poreza. I na koncu.

XVI. Radost zbog položene mature i prestanka jedne vrste životnih briga. učinili su tu nod u motelu na Sljunčari nečim važnim. Imala je nekoliko četvornih kilometara vodene površine. a ja sam svoj. tvrdio je da učenje nije prikupljanje riznice znanja. dutio malen. nikad nisam uspio saznati. sve sam manje znao što du i kamo du. nezaobilaznim. jer je smatrao da de prirodne znanosti. ja sam izišao na korzo. Inače. nekom vrstom zaloga za sutra. nego do čiste erotske razonode s vedim brojem muškaraca.Protagonistice "redaljki" bile su neke vrlo emancipirane mačke kojima i nije bilo do love. a dama se samo nasmijala.. U jednom trenu poželio sam da gimnazija potraje barem još deset godina. tata više nije imao nikakvih primjedbi. premda se više ne mogu sjetiti zbog kojeg razloga. i zapitao: — Oprostite. uspio sam upisati studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. kad je Miki došao na red (status mu je dodijelio jedno od posljednjih mjesta u koloni). Namjerno i sračunato sam odustao. Sada. I premda je stajala posve sama. a nastala je negdje u ranim poslijeratnim godinama eksploatacijom šljunka. i krenuo na onu dugu šetnju što ne vodi nikamo. kad smo svi skupa uspjeli maturirati. prenio na prvu godinu faksa. sasvim nedostatnih da se iz njih izvede ono što su naši profesori tako patetično zvali "životna odluka". hrabro je ušao. slab i neodlučan. moj otac je njegova shvadanja ocjenjivao dekadentnim. pili i pjevali. Pokraj Gradske kavane sreo sam Sonju koja mi je kimnula glavom. ja sam mirno produžio. Četvrto poglavlje I. a ni Mikijeva knjiga nije mi u tom smislu dala nekih korisnijih uputa. ili mi je najbliža okolina počela idi na živce? I tako. organizirano je oproštajno vede u motelu na Sljunčari. U ljeto 1967. kao gimnazijski suvenir. mali. Nakon što je obnova prošla. nisam previše vjerovao ni u stavove ujaka . U jesen 1967. na pragu pravog života. stao pred razgaljenu damu. seksualni pedagozi za neiskusne ili nešto sasvim deseto. uz obalu mali motel i naselje vikendica. nagnula iz boce i dobacila mu: — Hajde. Prvi put sam se na gradskom korzu. neizvjesna i melankolična pojava. Jer ved sutra više nedemo biti zajedno. nimfomanke. penji se! Tako je Miki uspio izgubiti "jumfer". jedan od rijetkih članova moje šire porodice koji je uspio svladati građu čitavog jednog fakulteta. koji sam držao svojim prirodnim ambijentom. u to vrijeme više nije hodala s onim tipom. kad ste imali posljednju menstruaciju? U nastupu džentlmenske brige. te lagan strah pred onim što de uslijediti ved sutra. Vlastite želje i nakane u vezi sa skorašnjom bududnošdu djelovale su mi poput zbrkanih i poluartikuliranih natuknica. Šljunčara je bila jezero pedesetak kilometara udaljeno od našeg grada. sve sigurniji u to da je život koji nadolazi složena. — Tek kad sam diplomirao — govorio je — uspio sam sistematizirati sve svoje neznanje! U doba obnove i izgradnje. u drugom pak— učini mi se kako bi bilo najbolJe da prođe što prije . koja je držala bocu vinjaka u ruci. na kojem sam ved bio izlizao toliko pari cipela. gdje smo zakupili dvoranu i nekakav traljav bend. jesu li bile kurve. združene s dijalektičkomaterijalističkim pogledom na svijet. Moj pokojni ujak Emil. nego mučna spoznaja o izvjesnosti ogromnog prostora kojim nikad nedemo uspjeti ovladati. oportunističkim i malograđanskim. neumjesnim i neadekvatno pretjeranim? Nije li mi možda tek godila uloga razrednog ekscentrika. velikim skupovima? Nisam li možda taj sentimentalni zalog za bududnost držao kičastim. Suočivši se s nečim čemu sam pridavao dignitet znanosti. htio se sam pobrinuti da ne dođe do neželjenih posljedica (?!). Ako se ne varam. u vezi sa stavovima ujaka Emila. sastavljen od seoskih muzikaša. ovladati svim mogudim tajnama i problemima koje građanska znanost nije unijela rasvijetliti. Je li me ved tada sklonost čitanju učinila nesnošljivim prema bučnim. Sad. frižideri. Toj nodi na Sljunčari nisam prisustvovao. dok su se oni veselili.

Vjerojatno je stoga ponovo počeo hodati sa Sekom Živanovid. koji je Mikijev stari uspio unajmiti od nekog bivšeg pacijenta (ukus duodeni). Izgleda da sam sjeo u krivi tramvaj kojim sam došao do nekog okretišta gdje su svi izišli van. To se zapravo pokazalo korisnim. jer sam u prvim godinama faksa škartirao klasike i posvetio se onoj vrsti moderniteta koja se bavila dehumanizacijom. — Kolodvoru?! Spazio sam ga slučajno iz tramvaja. Studirao sam književnost. te da se njihova funkcija uglavnom svodi na to da budu redovna klijentela biroa za zapošljavanje. Nikako mi nije bilo jasno da netko. alijenacijom i raspadom ličnosti modernog čovjeka. holendera i bidea. Naime. u našim je krugovima postao poslovični nespretnjakovid. — Nije neumjesno! Nije neumjesno zato što ne tucaš! Da tucaš. od kojih je jedan bio crtani. džamiju nikako nije mogao pronadi jer od minareta nije bilo ni traga. Zbog vas sam gledao tri filma. večeras bi Arleta došla do nas oko sedam .. Kad dva muškarca dijele stan. snalažljiv i pametan. tumarao je po Dotrščini raspitujudi se za žičaru i slično. završio bi redovito na Katarinskom trgu. bilo je takvo vrijeme da su mi očevi stavovi djelovali preoptimistično. — Zašto ne uzmeš kartu sa shemom tramvajskih linija? — Uzeo sam je neki dan. — Stanislave. te su ved u petak prije podne jurili na kolodvor i vradali se svojim provincijskim picekima. zabave i svih onih užitaka kojima se odaješ kad se oslobodiš roditeljske paske. po završetku faksa dobiti ulogu besplatnog korisnika zdravstvene zaštite. —Jučer u sedam krenuo sam na večeru u onaj tvoj Risnjak. ali večeras . ved bi se pohvalio. nije baš fino . i tu smo se odmah podijelili. Ved od 1967. dok su drugi smjesta zamrzili Zagreb i držali ga petodnevnim zlom. nagnut nad Kafkom. Upisao sam književnost. pa du ja otidi .. . Njegovo nesnalaženje u gradu bilo je katastrofalno. dok je on upisao pravo. držao se sposobnim. inače bistar... došla bi zapravo k meni . Tako du. Valjda sam kartu okrenuo naopako. pa du .Emila. Miki. što je Miki držao koještarijom jedva dostatnom za hobi.. — Jest. — Ali to je na suprotnoj strani. čija su dva brata. smatrajudi je disciplinom A ha od presudne važnosti za čovječanstvo. ušla u vodoinstalaterske poslove. ni u očeve stavove u doba obnove.. ja sam pripadao prvima. sarmama i štrudlima. pametnim i nezamjenjivim.. Poslije se pokalo da književnost uistinu jest disciplina od velikog značenja za čovječanstvo. — Pa. Bludio je po Britanskom trgu tražedi Ilički plac. jer mi je dignitet profesora omogudio besplatnu zdravstvenu skrb nad krajnicima. Kao i moji vršnjaci. sto kilometara dalje. — Ne znam. pa kako mi je to bilo jedino poznato mjesto . — Stanislave. Miki Grabar drugima. — Slušaj. i ti deš jednog dana dodi s mačkom. — Baš fino — odvratio bih.. umjesto prometejske uloge. ili se samo zezate dok se ja vucaram po kinima? — To je pitanje sasvim neumjesno. nastaju problemi koji mogu dobrano narušiti odnose u kudi. može pokazati tako nizak stupanj snalaženja u urbanoj geografiji. zanemarivši brigu nad sestrom na račun sifona. kad bi krenuo na Kaptol. prečesto žrtvama streptokoknih angina. grad nam se učinio prevelikim za našu provincijsku mjeru.. — Nikad se nedu naviknuti na taj jebeni grad! — govorio je Miki. rekao sam patetično samom sebi i bacio se na ovladavanje znanjem.... — I prekjučer je bila. Uz njenu sam pomod umjesto u kino Kalnik stigao do Zoološkog vrta. što sam ja držao faksom koji se upisuje radi studentskog tramvajskog bloka i odgode vojske. a ujakovi prepesimistično. ali da je značenje diplomiranih profesora književnosti u tom istom čovječanstvu mnogo manje. tucaš li ti nju. ili obratno. kredudi na Sljeme. koja se realizirala jednomjesečnim prijavljivanjem na biro i uzimanjem dragocjenog žiga. Stanovali smo zajedno u stančidu u Harambašidevoj ulici. Ovo de društvo morati računati na nas.. Jedni su naprosto poludjeli za gradom koji im je nudio obilje provoda. koje de se tek poslije pokazati uglavnom nekorisnim.. Večerao sam u devet na željezničkom kolodvoru. Kad smo s novim novcatim indeksima krenuli u Zagreb. a jedan od njih ima žensku. — Jučer je bila kod tebe. bio sam mlad i prepotentan.

Sjedili su potom njih dvoje čitavu večer na kauču dok sam ja od šest i osam gledao film J. naravno. — Ma. Ljutito sam spremio stvari. kao neka junakinja Krležinih drama. "holivudske". uspio sam naletjeti i na sasvim nevjerojatne koncepte. Ujutro se natašte pojede jedno zrno riže. Danas bez pretjerivanja mogu redi da svoju relativno široku filmsku kulturu dobrim dijelom dugujem Arletinoj bolesnoj skrbi za jumfer i Mikijevoj mlakoj navali. Jasno. Dok sam gledao drugi put Tobruk i tredi put Šerifa iz Dodge Cityja. nije uspio ništa napraviti ni za onih večeri kad sam utvrđivao gradivo iz Ubijte Jobnnjja Ringa i talijanskih "spaghetti westerna". sirova. Riža je. a nakon dva mjeseca trošiš po dva sata na prebrojavanje zrnaca. — Je li? Onda deš mi jednog dana predbacivati kako nisi pofukao Arletu Živanovid zbog mene. ja sam se samouvjereno prijavio na kviz "Pojedinac protiv televizije" iz oblasti velikih svjetskih kinematografija plus dva povijesna finska filma. Iznerviran matematičkim okolnostima ovog dijetalnog postupka. a u iduda dva mjeseca nadljudskim sam naporima skinuo devet kilograma i kupio nove Levisice (W 32. S prvom znanstveno utemeljenom dijetom upoznala me jedna mamina prijateljica. koje su onda potrajale kroz čitav ciklus Johna Forda u Kinoteci. poslije večere. jer je njegova draga. tri puta provjerio adresu i onda ga konačno poslao. a u jednom danu nisi ih smio pojesti više od sto. ništa? — Nije mogla dugo ostati. Svaki prehrambeni artikl imao je toliko i toliko bodova. Nakon "astronautske".. sto prvi dan devedeset devet zrna riže i tako dalje. i dalje du nastaviti. Louisa Troje najednom kauču. "Votka dijeta" dopuštala ti je da ždereš kao živina.— O tome je upravo i riječ. od kojih je svaki nosio po nula bodova. pet minuta po dolasku. Ali. Nakon tjedan dana stigao je njen odgovor. Kad je konačno (i navodno!) uspio poševiti Arletu. koji je rekao: — Izvrsno. L 34). nakon nekog vremena zgrabio bih ujutro šaku sirove riže i progutao je. ne mogu tražiti od tebe tolika odricanja. U nastupu očaja gledao sam ruski film Obrana Moskve. jer sam kao naivna ovca smatrao da je osnovna pretpostavka mršavljenja najobičnije apstiniranje od hrane. Dugo sam razmišljao o tome kako da mu se osvetim. Svratit de sutra. inače skladištar. kad sam se vratio s "duplog Lestera". Kad danas razmišljam o svim onim dijetama kojima sam uspješno ili bezuspješno trapio vlastito tijelo. — Znači. ali ni to nije pomoglo. ti ne moraš u kino. "alpinističke" i nekih drugih dijeta. mislim . Nakon stotog zrna ide se nadolje. Napisao sam ljubavno pismo njegovoj sestri Sonji. dok su dijetalni savjetnici tvrdili da se može i te kako dobro jesti i istodobno mršaviti. bogati! Ne moram? — Ne. Arleta je imala problema s migrenom. Dobra strana te dijete bila je u tome što pojedine namirnice nisu imale uopde bodova. nakon što sam pojeo dvolitrenu teglu kiselih krastavaca.. Ali. Kako je on bio izvan forme i prilično uberspannt (opet Krleža!). samo što rano ujutro i kasno navečer. Znanstvena tajna ove dijete ležala je u jednostavnoj činjenici što žestoka votka izgrize u želucu sve kalorije koje si poklopao preko dana. pogodan za duplo gledanje. sve do sto. tredi dan tri i tako dalje. Provodedi takvu dijetu. Njega su zbog ove dijete čak morali privoditi nekoliko puta u stanicu javne . nakon pet-šest tjedana osjedaš se poput žene koja više ne zna je li jutros popila kontraceptivnu pilulu ili to tek mora uraditi. rekao je: — Stanislave. Mrcina mi je u prolazu dobacila kako u Balkanu igra novi Lester. a onda mi je pala na pamet i ta paklenska namjera zbog koje du se često lupati po glavi. uspio sam skinuti osam i dobiti deset kila u isto vrijeme. ali se ništa nije zbilo. još egzotičniju i bizarniju dijetu preporučila mi je Irena Orešar. Smisao dijete koju mi je preporučila bio je u tome da se ne jede hrana nego bodovi. zapadnonjemačku muzičku komediju Freddy und das Lied der Prdrie i još dva finska filma povijesne tematike. Svim tim savjetnicima bio sam neobično zahvalan. moraš trgnuti po dva do tri deci votke. hvala ti kao bratu. ali me nemoj ništa pitati. pa su se mogle jesti u neograničenim količinama. drugi dan dva. ogrnuo "đubretarac" i krenuo. To mu dođe kao dupli konjak! Navečer. Ovu dijetu vrlo rado je upražnjavao stanoviti Mirko Karabotid. Ako večeras odeš u kino. ne mogu a da se ne prisjetim i svih ozbiljnih savjetnika koji su me obasipali teorijski i znanstveno fundiranim strategijama mršavljenja. Drugu. jer sam se jako dobro navikao. Tu sam dijetu dokončao pokvarenim želucom. dobila "ženske stvari". otišao sam u kino i sutradan.

Ja sam izredao Shakespearea. Nekako s tim povratkom raspala se i njena treda ili četvrta veza s Delonom. Umoran od znanstvenih pristupa mršavljenju. sirovog krumpira i vezice peršuna tjedno. koja se sastojala od kuhanog jajeta. koja se sastoji u tome da se polovica sadržaja tanjura baci u smede. nefrologije. Kad bi njegovog starog pitali što mu sin studira. popadala na svim kolokvijima. povratak i uhljebljenje u kojoj od bezbrojnih opdinskih referada. e da bi se posvetili probitačnijim zanimanjima. ali nam se u prvim godinama nekako oteo iz vida. zabludjelog inteligenta humanističkog tipa. navodno korisne ekonomije i prava. upis na faks mogao ti je omoguditi bar dvije do tri godine tumaranja po velikom gradu. Pričalo se čak da je na fonetskim vježbama i drugim obligatornim seminarima imao pladenog čovjeka koji je skupljao potpise i odazivao se na ime Mr. pulmologije i pedijatrije uranjao sve dublje i dublje. Na godišnjicama mature. i stranputica koja su me u njima vrebale. mnogo sam zgodniji u ženskim očima. misteriozne indologije. vitamini i još neki drugi termini. Od njih se sasvim pouzdano mršavilo. preciznije sa Zagrepčankama. ali su imala neke nezgodne popratne pojave kao što su privremena ili trajna impotencija. Cheddo Kralv. Družio se uglavnom sa Zagrepčanima. Poea. Dostojevskog. Ubrzo smo shvatili da je Delonu taj studij samo odskočna daska za neke druge životne pothvate. Vedina razrednih kolega brzo je okončala svoj kratki visokoškolski ekskurs. što ga je učinilo neobično jednostavnim za ukop. za koje je on uglavnom čuo ali se . Iz inozemstva. na bankovnom šalteru ili u kancelariji socijalnog osiguranja. a uvečer se brinula za moju filmsku kulturu. drug Brabec bi kao iz puške opalio: "Političku ekonomiju". S druge strane. III. Upoznali smo se na predavanjima iz teorije i metodologije proučavanja književnog djela. napravio i neke izgrede po lokalima u kojima je šljokao votku. nakon čega je obično dolazilo rastrežnjenje. tako da mi se u jednom trenu posve izgubio iz vida. nego zbog neprekidne brige za moje zdravlje. uvijek su bili bolje odjeveni i imali za sobom kudikamo zanimljivije "succes story-je" od mene. anatomije. Delon je upisao studij engleskog i francuskog jezika. obuzet dijetalnom terapijom.sigurnosti. Na prvoj ili drugoj godini studija književnosti u moj život neizbrisivo ulazi pjesnička figura Stojka Milica iz Novog Vinodolskog. odijevati se u Italiji. skinuti sve prekomjerne. pa sve do nekakvih viših i visokih škola u čije postojanje još i dan-danas sumnjam (viša tekstilna. otpadanje kose i slično. Manna. ali ne zbog hrane koju sam bacao ili ostavljao. pa i druge kilograme. interne. Ako ništa drugo. visoka nautička za golfsku struju i slično). srušila se u nesvijest u anatomskom kabinetu i vratila se u rodni grad. od etablirane medicine. i govorio strogo kajkavski. Mnogo više uspjeha na istom fakultetu pokazao je Gogo Jazbinšek. To mu je valjda djelovalo nekako ozbiljnije i važnije. koji je u složenu problematiku fiziologije. smjer dezena bluza i šlifera. Seka Zivanovid Arleta imala je indeks onog nekog čuda od više škole. Irena Orešar je uz pomod teške veze upisala medicinu. Ona je preko dana studirala. svrab tabana. jer je. bizarnih umjetničkih akademija. Kako se to obično događalo. u čijem su se nazivu nepomirljivo sudarale kozmetika. Durrenmatta. nutricionizam. sa deset kila manje. bančiti po Esplanadi i prvim zagrebačkim diskačima. zaludne filozofije. neki Igor Amrušec uspio je uz pomod "redukcione ultradijete". a drugovanje započeli katalogom omiljenih autora. stizale su različite tablete. visoka PTT škola s posebnim obzirom na telefonske govornice. koje je u ovom segmentu daleko odmaklo. vrativši se kudi. Gogolja. čitav moj razred pohrlio je na studije jer se nikom nije ostajalo u provinciji. odlučio sam se za najprimitivniju opciju. Musila. Ibsena. kapsule. U izboru fakulteta pokazivao se fantastičan dijapazon sklonosti. — Iako sam od ove švapske stvari odelavio — rekao je gradski razbijač Trivo — ovako. Upražnjavanje ovakve dijete najviše je rastuživalo moju majku. koje smo slavili redovito svakih pet godina. prašci i slična farmakološka pomagala za uspješno i bezbolno mršavljenje. Ubrzo je počeo voziti kola (mislim Spaček). Ljubo Brabec upisao je studij ekonomije. II.

rekao sam ti kad se upisao na taj smiješni fakultet. ima — rekoh pakosno. a nisam ih.priča.. Jedan primjerak časopisa poslao sam mami.skočio sam kao da ne znam. da — rekoh. Ovo ovdje ne bi ni pas s maslom pojeo! . Bila mi je kao kruh nasušni potrebna jedna jedina riječ pohvale. Frenauda. Stojko Milid bio je prvi pravi. mitos duše. Novim imenima Telegrama (četiri komada). Pošto sam je umnožio u dvadesetak kopija i bezuspješno ih razaslao na adrese Svih mogudih književnih časopisa. koja počinje grozomornim arhaičkim sklopom: "Izdavna ved bijaše poznata nam nazočnost Arona Samuela u prigradskim lijegalima za puk i izgladnjele sirotane . Prijvod pjesme jednog francuskog nobelovca. — Ovo tu. — Pa je . renoviranju remize i nabavi novih vozila iz ČSSRa. šta?-. za koje ja nisam uopde čuo. što je Stojko držao legitimnim početkom literarne karijere. a on je naveo Chara. pa kako joj je ostalo mnogo toga nejasnog. u sebi: "Cviljet de ti tu na jastucima sestra dok ti budeš gledao od četiri. večeras mi dolazi jedna sasvim tjelesna žena . — Što je iz tvoje perspektive sasvim svejedno .. Pod dojmom njegove pjesničke karijere i sam sam počeo pisati. sa zadovoljstvom mogu redi — definitivno je uništena i zametena. oduzevši mu smjesta "Bestjelesnu ženu" iz ruke. Otac Franjo bacio se na tekst tako žestoko da je ved nakon deset minuta zaspao za stolom. ni čitao... Ono što me u Stojka fasciniralo bilo je to što je on pisao i imao ved objavljenih radova u novosadskim Poljima (dva komada). — Ma. — To smo radili na seminaru. — Stanislave — prekine me on. objavljena je posredstvom tetkina prijatelja u ZET-ovom sindikalnom listu. pa makar i od Mikija Grabara. verificirani pisac s kojim imao čast razgovarati. nabasao na moju fantastičnu pripovijetku. .. Prva priča koju sam napisao zvala se "Zrca-1 " i bila je varijacija nekih motiva iz Poea. kurac se ti razumiješ! — rekoh. — Jebo te! — reče on glasom koji ništa nije obedavao. Još i danas zamišljam lice marljivog tramvajca. Cesairea. najviša razina poetskog izričaja. Pounda. te u Studentskom listu (jedan komad). autor fan. jasno. pronašavši na stolu tek otkucan primjerak pjesme "Bestjelesna žena". a onda dodah.. Thomasa." Ponekad mi se učini da me zbog te priče još i danas kondukteri gledaju sumnjičavo i pomalo sudutno.. kad je među informacijama o sindikalnim kreditima. — Ali. ne kažem da nije — slegne on ramenima. — Što mislim. Drugu priču uspio sam objaviti u pravom književnom časopisu. valjda kao primjer otvaranja udruženog rada prema umjetnosti. koje li groze — pjesme u nevezanom stihu! Moja pjesnička proizvodnja iz tog perioda. U pravi čas Stojko Milid je ocijenio da poezija ima slabu recepciju.." — Ah. — Šta. koja je moju priču pročitala četiri puta. Nije li izvrsno? On se zagleda u papir dok sam ja željno očekivao njegov sud.Jutros si ponovo dobio pismo.. slijededi stvaralačke trendove pisca koga sam poznavao. — Koji ti je ovo vrag? — upitao me jednog jutra cimer Miki. na osami. postao prozaik. — Što ti misliš. koju sam stvarao tajno. — To ti je metafizika. Franjo? — upitala ga je majka. to — nasmijem se. šest i osam rumunjsku gnjavažu Hajdučka osveta s Margo Barbu i Emaniolom Petrutom u naslovnim rolama. ne skrivajudi radoznalost. pa smo se zbog toga morali napiti. pa je prešao na krade prozne forme fantastičkog Tako sam i sam.pokazalo da ih nije čitao. Michauxa.. jasno. astralni poriv . Piše: "I istom Vječnošdu doseže se njeno meta fizičko Tijelo. odlučila je posavjetovati se s ocem. — To je nobelovac. — Kakvi su tek oni koji nisu nobelovci. kažeš? — Da. Da nema tu nekakvih novosti? Mislim na erotskom planu? — Ima.

zašto se onda radnici ne bune? — ved sam tada volio oponirati ocu. pored šanka.. i 1971. Mislim da baš zbog te nagnutosti nad literaturu nisam uspio potpuno shvatiti sve ono što se događalo 1968. Pogotovo gledano iz naše perspektive. Vjerojatno stoga što sam držao da se svi svjetski trendovi u nas ponavljaju u formi neuglednih i reduciranih pandana. ne bi ti danas studirao. Zvonimira Goloba od Miroslava Slavka Madera. Stojko Milid učio me kako je najlakše popiti litru i vodu u Vinkomiru. dobro.. V. koji se tada smatrao najprikladnijim studentskim specijalitetom. o tipologiji književnih struktura. Literarni elitizam Stojka Milica pomogao mi je da na ulici lako razlikujem Tomu Podruga od Frenkija Reinhofera. oblagao najlonskim vredicama. Bio je to skepticizam kojem me valjda naučila literatura. da mu ne ispadne futer. On mi je pokazao što je to "grah s podmornicom". — Kad se radnici budu bunili. a zatim se.. Zatim bismo tumarali po gradskim knjižarama trošedi posljednju paru za nova Polja. da sam ja defetist. posve sam prestao čitati novine. pratiti bilo kakve vijesti i zanimati se za politiku. Hodao sam po različnim zborovima. mitinzima. pa i još neke zemlje. Čuvajudi zadnju lovu za knjige. a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice. a ped u studentskom domu ložio je ladicama ormara i ostalom suvišnom drvenarijom. te dvije važne godine koje sam imao priliku provesti na fakultetu. Mikijeva tvrdnja djelovala mi je ozbiljno. Kaput je obično oblačio mirnim. idi pa im se pridruži! — Tata. kupio bi Kafku. Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom. a čarape je. zbog izuzetne higroskopnosti i termičke zaštite). s nešto smanjenim intenzitetom. za svaki slučaj. i dok vas oni hrane . a zatim strugnuti van. a pred drugima vješto izmicao. umjesto gada. jedino umjesto gemišta ili špricera nije kupovao ništa od literarnih stvari. i gdje su svoje nove stihove čitali Stojan Vučidevid. Ubrzo je počelo kod onog slavnog nadvožnjaka u Beogradu. a vi ste djeca tih radnika. Sjedao sam se snimaka iz Latinske četvrti. U proljede 1968. kupio bi Jovcea. Jurili smo naokolo i po kojekakvim opskurnim mjestima pratili književne večeri na kojima se govorilo o važnosti metafore za poeziju i šire. ali sam u nju ipak sumnjao. — Pa. Bagdalu. prenijelo i na ostale sveučilišne centre. umjesto šala — Faulknera. polizali prst i platili običan grah. naime. kad je val studentskih nemira uzburkao Zapadnu Evropu i Ameriku. o funkciji aorista u ranim prozama Mirka Božida. — Ovo je radnička zemlja. Ljerka Mifka. Pod utjecajem literarno-artističkih opredjeljenja Stojka Milica. Sva štednja bila je u službi nabave knjiga. staloženim pokretima. sjedao sam se naoružanih i maskiranih japanskih studenata u ravnopravnoj samurajskoj borbi s okloplje-nom policijom. Za kišnih jeseni Stojko je nosio svoje stare cipele (mislim da ih još i danas posjeduje) futrane novinskim papirom (najbolja je bila Borba. IV. Vidike i Kolo. nego bi defetirao skupa s nama u bijedi i siromaštini! . — Zato što mnoge stvari nisu u redu.. Znao sam. Berislav Nikpalj i Branislav Zeljkovid. — A zašto de dodi? — upitao sam ga. zatim Rudija Dutschkea i pohoda njegovih borbenih studenata.Majka se nagnula nad časopis i ustanovila da je moj rastreseni otac pročitao uvodni dio prijevoda Heideggerova eseja "Što je metafizika". — Dodi de — rekao je Miki. da nema te stvari koja iz određene perspektive ne bi izgledala loše. ti si defetist! — rekao sam mu prilično drsko. i sve što se odigravalo ovdje djelovalo mi je pomalo provincijalno. — Ti da se nisi miješao! — rekao mi je stari za nedjeljnog boravka kod kude. potpisivao neke peticije. — Slušaj ti. nisam ni sanjao da de te stvari dodi i do nas. Umjesto čarapa. ali me posve odvukao od stvarnosnih problema. o glagolskom pridjevu trpnom kod Krleže. gdje su studenti poskidali kamene kocke s ulice da ih bacaju na policiju.

stav je moje partijske organizacije da je to pretjerano i neadekvatno. kako piše Kundera. ili se radi o sasvim drugim razlozima. kad sve bude kristalno jasno. napisati pametnu knjigu o tome. svi su čekali Titov govor. nije bila vruda. svi su nam se razgovori završavali istim rezultatom: otac Franjo poricao je svaku ozbiljnost studentskom pokretu. — Dečki. sve je ved bilo prošlo.odbrusio mu je Miki . što se dalo zaključiti po tome što se ta godina poslije vrlo slabo spominjala u glasilima. a moj stav — govorio mi je Ljubo Brabec — zapravo više nije nikakav! — I što deš bez stava? — Lako je tebi! Ti si zabrazdio u literarne vode i nemaš obavezu da se izjašnjavaš. Tog dana došao sam u Zagreb i u tramvaju spazio gomilu ogromnih novinskih naslova na tu temu. jesen 1968. Te jedinice svi su onako kolokvijalno nazivali jednostavnim nazivom -Rusi. malo toga znam o toj čuvenoj godini. knjigama. O svemu što se tada događalo u onoj nesretnoj zemlji znali smo samo u globalnim crtama. u koju ni sam nisam vjerovao. nakon deset godina. te iz tužnih i apsurdnih romana Milana Kundere i Josefa Skvoreckog. službenog stava još nije bilo. . bilo je teško nazreti. stanovita je gorčina ostala. sred čitana Prousta. godina završila je govorom maršala Tita i kozaračkim kolom na nekom beogradskom lokalitetu. memoarima. premda su postojala i stanovita predviđanja u pogledu takozvane "vrude jeseni". Naravo. Da bi 1968. jer sam u njegove političke stavove imao povjerenje. — Koga to nazivate Starim? — upitao nas je oficir sa susjednog stola.koji je Rusima očitao . filmu.— Zaboga. doduše posve paušalno. koje je. — Stav je mog oca da je to užasno. Ti deš. eventualno. Zatim je na govornicu izletio nekakav zajapureni tip i kategorički ustvrdio da se upravo vrada iz Beograda. a majka se bojala da de me netko otkucati ili uhapsiti. pružajudi nove dokaze. Stanislave. u Zagreb je navradao tri-četiri puta. jasno da bi polagao. u jesen te iste godine. Slavna 1968. trajalo jednu sekundu. godina dobila dignitet koji i danas ima. Pa mogli bi te uhapsiti i lišiti te prava na fakultet — usplahirenim de glasom majka. Osnovni izvor pouzdanih informacija bilo je tek ono što smo sami vidjeli i doživjeli. — Poslije 1948.. Premda se doimalo da su se u tom "happy-endu" sve suprotnosti nekako idealno izmirile. Stari im je ponovo smjestio ono što im pripada! — rekao mi je Ljubo Brabec te večeri u Gradskoj kavani. ali u skladu s tim nikad nisam napisao nikakvu knjigu o 1968-oj. pobrinule su se potkraj kolovoza jedinice Varšavskog pakta koje su umarširale u Čehoslovačku da bi porušile zasade takozvanog Praškog proljeda. jednostavno prešao. gdje de biti sva ona bit u kojoj mi danas još nemamo pojma. Miki nas je. te da je sve to grozna izmišljotina. U to vrijeme očekivao sam što de redi Miki Grabar. Pravu narav zbivanja zbog gomile kontradiktornih vijesti. Podsjedalo je to pomalo na šutnju kojom pomireni supružnici pokušavaju zaboraviti prijašnje sporadične nevjere. drugi je u tome što nije bilo pravih i iscrpnih informacija. od danas se ponovo osjedam kao Čeh! — rekao je Jaromir Kralik. Godine 1968. Ali. Polovicom mjeseca otišao je kudi da se sprema za ispite. I premda sam se trudio da im pokažem visoku razinu vlastite političke svijesti. Na jednom mitingu rečeno je da su studenti u Beogradu osvojili neki fakultet i tamo se zabarikadirali. romanima. Koliko se sjedam. Studentska gibanja bila su tema o kojoj se s roditeljima naprosto nije moglo razgovarati. — Kao pisac. ali je ta sekunda bila prekrasna. tata ti sve to govori samo zato da izbjegneš eventualne neugodnosti. Kad se konačno vratio. Jedan razlog je u tome što me zatekla posve nepripremljena. čak ni u vremensko-klimatskom smislu. jer u to vrijeme novine ekscesnim situacijama nisu pisale onako metodično kao što de pisati u osamdesetim godinama. Nakon toga ga je novi govornik otjerao.. sve koji smo gajili iste nade. Ne znam je li početak Mikijeve političke karijere bio uzrokovan spretno očuvanom nedužnošdu u šezdesetosmaškom ekscesu. Međutim. te da jedu samo kruh i Zdenka sir. — Aha! — rekao je zadovoljno oficir.. prestao sam s roditeljima razgovarati o 1968-oj. — Našeg druga Tita . More pojedinosti doznat demo mnogo kasnije iz izvrsnih knjiga Jirija Pelikana i Zdeneka Mlinara. bavit du se samo imanentnim problemima literature — rekao sam strašno blesavo.

čim bi došlo do kakvih okapanja s njima. u kojoj bi. I htjeli smo zapjevati neku češku borbenu pjesmu. abdikaciju engleske kraljice prorekao je za 1962. ubrzo ustanovilo da je vijest glupa i neumjesna šala. Kako tu vijest nije želio provjeravati na licu mjesta. njegovom Dinamu uvijek sprašili previše golova. — Franjo. otac se svojevoljno odrekao ribolova. Napeti odnosi sa Sovjetskim Savezom probudili su u moga oca onaj pritajeni animozitet koji je prema Sovjetima počeo osjedati 1948. te su ostajali u besplatnom produžnom smještaju dok se ne vidi što de i kako de. pa se majka rasplakala. ali se. — Češko proljede (valjda Praško. Ta vijest podsjeda na šalu Jakoba Levitana iz Županova romana. Nedugo je zatim mobiliziran i odveden u rezervu iz koje se brzo vratio. Jadran je bio pun čeških turista koji su se plačudi okupljali oko svojih neobičnih malih trailera i šatora. — Zašto samo govorite o Česima kad tamo ima i Slovaka? — rekao je onaj isti tip. a ne spominjete Srbe. možda nije pamet no da odlaziš na Emilov grob. Desetak dana nakon ulaska trupa Varšavskog ugovora u Čehoslovačku. — Pokušali su nas zajebati 1948. nedjelje uglavnom provodio hrčudi uz televizijski program ili prijenos nogometne utakmice. Stoga meta njegova tvrdnja navela na pomisao da je Dubčeku i Svobodi odzvonilo. stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo. ali nismo znali nijednu. Jedne nedjelje majka je uzela cvijede da ga odnese na grob pokojnog ujaka Emila. Njima je ukazivana pomod i pažnja na svakom koraku. kome su u posljednje vrijeme najdraže političke osobe postali Dubček i Svoboda. primjerice. Tako je. što ga je silno oneraspoložilo.. na sredu. Nastavljao se sukob na ljevici između mog oca i Sovjetskog Saveza.. svojedobno Kennedyju prorekao osmogodišnji mandat. godinu. a ujedinjenje Njemačke za 1970. a otac ju je prekorio: — U ovako složenoj situaciji s Rusima. a pokušat de i sada! — rekao je otac Franjo. na što se nismo obazirali. Zatim su se posvađali. gdje je žestoko kritizirao ekspanzionističko ponašanje lidera Varšavkog pakta. a koji šef države. kolovoza prestao pričati o tome kako je tog ljeta ševio u Zaostrogu dvije Čehinje. kao po dogovoru. . Tata se intenzivnije uključio u partijski rad. jer se počelo pripovijedati kako se na Dravu ne može zbog vojnih jedinica i napete situacije. Borbene su pjesme osobito lijepe u Republici Srbiji — primijetio je tredi sugovornik. talijanske je komuniste ved u idudem mandatu vidio u vladi. Netko je zlobno primijetio kako Česi i nemaju borbenih pjesama.— I mi se osjedamo kao Česi — rekli smo Miki i ja. pa je otac. ja du ručati u Mignonu ili kod Bureša! Njegove ribolovne aktivnosti te su se godine rapidno smanjile. koji držim uvertirom za konverzaciju u 1971. premda nikako nije mogao upamtiti koji je od njih šef partije. godine. Miki i ja čvrsto smo odlučili da demo ved sutradan demonstrirati protiv oružane sile istočnog lagera. to je plamen koji se ne može ugasiti tenkovima! — govorio je otac. ali je vrlo brzo shvatio da stvar ne treba udarati na sva zvona. da se vratimo kolovozu 1968. No. ponekad mi se činilo da je njegovo nepovjerenje prema Rusima uzrokovano ribolovom Jer. ispravljao bih ga ja) još nije zatrto! Dubček i Svoboda još imaju šansu. — Ni Hrvati nemaju borbenih pjesama. a prvo što je rekao o situaciji bilo je: — Ana. Premda je to zločesta pomisao. godini. ako budeš u idudih šest mjeseci kuhala grah ili gulaš. umjesto da uživa u hvatanju ogromnih štuka (o čijoj veličini postoje tek rijetki svjedoci). Čak je i Čedo Delon 22. neki je idiot navečer na gradskom korzu lansirao vijest da su ruske i mađarske trupe prije dva sata ušle u Vojvodinu. čije su se vanjskopolitičke prognoze malokad ispunjavale. — To bi bilo isto kao da govorite samo o Hrvatima. — Odi u kurac! — bila je posljednja od primjedbi u ovom razgovoru. pogranični ribolovni sektor na Dravi postajao bi sve nedostupniji.

Na račun naših zajedničkih izlazaka. koji se. On otvori drveni sanduk. Miki više nije imao nikakvih primjedbi. nego "kontrakoncepcija". nakon koje sam izgorio na suncu. Mislim da je to radio više iz dosade negoli iz opreza i brige za sestru. pošao sam kudi s Bramborom. jer uopde nisam ulazio u vodu. Upitno ga pogledah. jer je projekcija morala idi bez zastoja. zatim se začuo pipser. Nakon jedne bjesomučne bazenske partije preferansa. pokazujudi mi radnu knjižicu. nego "kunilinktus". kao što nije "kontracepcija". pružao mi je ipak kakvatakva zadovoljstva u obliku beskonačno dugih partija preferansa. — Malo je ostarjela. — Kome je morao vrtjeti? — Nekim modnim ljudima. pa sam mu služio kao poligon za uvježbavanje različitih brzinskih matova. — Još uvijek je dobra ženska? — reče on pomalo upitno. koja je u to vrijeme intenzivno vježbala balet. prema uputi iz Mikijeve knjige. morala je biti poluprazna. — Gledaj! — rekao je. sva je skracana. potraži rolu s brojem jedan i namjesti je u kudište velikog 3. i to kad ga je mučila dijareja. ali bi nam se i prečesto prikrpao. VI. ustao sam i pošao kudi. stenjali. Odmah iza špice ukazaše se muškarac i ženska u zanosu ljubavne predigre. Iza svakog poteza jurio je na zahod. — Sad da vidiš ono radi čega sam te doveo. ne zove "kunilingus". Nekad su na nju kopirali filmove.5milimetarskog kinoprojektora. — Tata je bio vlasnik — reče Brambor. U deset. Gradski bazen. — Konačno si dobio stalan posao? — upitah ga kad me uveo u projekcionu kabinu. — Jako je malo ostalo. a onda se bacili na šah. Neko vrijeme odlazio sam na bazen sa Sonjom. istini za volju. zamišljen i pomalo odsutan. koji je u šest sati imao projekciju. šizedi kad bih ja te vježbe nazivao treningom. Namjesti kolut. Beskonačno dugo dopisivanje učinilo nas je u izravnim kontaktima pomalo nespretnim i zbunjenim. — Sad gledaj! Provirih kroz operatersko okance. Nisam vidio da li je puna ili prazna. ne puštajudi nas da večer provedemo sami. Zatim rolu broj dva namjesti u kudište drugog projektora. Osim toga. a onda se pojavila i špica SEXOPOL FILM. . Na ekranu su krenule brojke. Potom se vrati i iz jedne ladice izvuče rolu sa smotuljkom filma. tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja. U šest je uključio projektor i pogasio svjetla u dvorani. — To je tata morao vrtjeti 1948. sve dok ona nije otišla na more. Jako je zapaljiva.— Mona Lisa! — rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet. Jer. — Sad sam pravi profesionalni kinooperater. Berlin. a on siđe dolje kako bi zaključao kinodvoranu. protiv njega nisam imao nikakvih šansi. Gledali smo neko vrijeme. U to vrijeme ved sam znao da je Bourguignon redatelj od kojeg ne treba previše očekivati. Osobito bi nam se često prikrpala sestra Zvjezdana. — Kao i tata — rekoh. kad je i druga predstava završila. — Pogledaj! — reče. iako slaba zamjena za Jadran. Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu. Ljeto te važne godine proveo sam kod kude. Sudedi po vrudini. — Svi smo pomalo ostarjeli. uvuče film u projektor i uključi. — Što ti je to? — Celuloidna vrpca. jer se pokazalo da mi prenapregnuti kudni budžet ne dopušta da odem na more. uzdisali. Zatim rez i jedan pravi pravcati "liz". Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. Gnjavili su se u travi. Prišao sam prozorčidu i vidio špicu filma Ja i ljubav s Brigitte Bardot i Laurentom Terzieffom. — Čekaj! — zaustavi me Brambor.

a sve manje u Zagrebu. U siječnju 1969. — Tko je taj tredi? On zapali cigaretu i krene da pospremi rolu s predratnim pomičem.. — Ti si Mikijev najbolji prijatelj — počne on sasvim ozbiljno. pa je zapanjena publika. priđe mojoj polici s knjigama i izvadi iz nje tanki. Znam da nisam imao prava na radoznalost. umjesto prvih kadrova španjolskog filma Adios.. Htio sam skuhati kavu. VII. — Reci mi. eto. neugledni pjesnički prvenac Stojka Milida "Ispred koplja". o ovome nikom ni riječi! Šutio sam i gledao ga. pa su me pitali kakav je zapravo . na nagovor nekog daljeg rođaka. bar one najbliže. Gringo. počeo si raditi za SUP? — rekoh više u šali. kad sam jedva uspio umaknuti pred iznenadnim pljuskom u haustor kude u kojoj se nalazio Mikijev i moj unajmljeni stan. — To je onaj tvoj s kojim obilaziš kulturna događanja? — Ljubo. — Ovo de se saznati — reče on vradajudi film u ladicu. — Kako znaš? — Pa. U zadnje vrijeme sve je više kod kude. kakav je on? Što misli o svim ovim stvarima i što govori u posljednje vrijeme? Gledao sam ga kao da nisam shvatio pitanje. drugi je otpušten nakon odlaska Rankovida. konspirativno. onako intimno . Zatim su mu u onu istu radnu knjižicu upisali otkaz i bacili ga ravno na ulicu. — Ljubo. — Ah. . a prilika se odmaknula i obratila mi se: — Koji ti je bog? Ja sam.. — Ne zajebavaj — nasmije se on. —Jedan od njih zaglavio je na Golom otoku. ovako — okolišao je on. eto . a tredi . Mikija nema? — Ne. — Kojim ljudima? — Trojici — reče on pomalo tajanstveno. Pijuckali smo onda "po nuždi" rakiju uz poluotvoren prozor dok je napolju rominjala kiša. ali se pokazalo da nema više plina. stvar je bila uistinu intrigantna.. negdje u proljede 1969. u gradu. ugledala ono seksualno valjuškanje u travi. ti si! — rekoh s olakšanjem. Ved u prosincu iste godine zabunom je pred punom salom uključio projektor u kojem je zaostala rola pornida. Šutio je i djelovao mi sve tajanstvenije.U tom trenu vrpca je istekla... — Pa. da radi na crno. SR Njemačka. — Tredi je ovdje. — O čemu? — Reci. Zatim je pristao na čaj. Jedne kišne večeri. vradajudi Stojka Milica na policu. Bio je to Ljubo Brabec koji me tu čekao dobrih pola sata.Slušaj Stanislave. gdje si u zadnje vrijeme? — Htio bih s tobom ozbiljno porazgovarati — reče mi mračno. — Znaš. — Dobro. — Što je s tredim? — upitah ga tiho. Ušli smo u stan i on je sjeo u fotelju ne skidajudi balonac. čemu onda takvo pitanje? On ustane. pitajudi se kakvu li de mu bududnost donijeti ta neugodna tajna.. tamo kod nas žele ga predložiti za predsjednika Saveza omladine . na mrklom stubištu umalo da se nisam sudario s nekakvom golemom prilikom.. Što se tiče bududnosti... spakirao je najnužnije stvari i otputovao bez radne dozvole u Stuttgart. .. nije bila sjajna. pitao sam te nešto.. U prošlom je roku počeo spremati ispit koji su ukinuli. Mislim da je fakultet dobrano zapustio. ali je nije bilo. Uplašio sam se i viknuo. ali što sam mogao. a projektor se ugasio. — Pa.

Rekao je da je na taj način postao svjetski rekorder u "suhom hodanju". Šutio sam. Glas spikera deklamirao je o tekudem položaju štafete. ne seri! — prekinem ga jer mi je njegovo pitanje bilo glupavo.— A zašto ga žele predložiti ako ne znaju kakav je? — Znaju. teško je to ovako izravno. — Mislim da su raskinuli — reče. — Znaju da je progresivan. znaš da sam radoznao. a ja za to vrijeme krivim kičmu po jebenim kinima. te da su svi moji odlasci u kino ipak bili nekorisni. Je li.. — Pa ne bismo baš bili svi — pogledah ga ispod oka. reci. — Pa jest. stvarno me zateklo njegovo pitanje. Red je da se tako ozbiljne stvari temeljito provjere . — Osnovna mu je mana to što ved mjesecima pokušava potucati Arletu. . Ljubo ponovo sjedne i natoči si rakije. — U posljednje vrijeme sve je manje ovdje. ali je zvučalo prilično blesavo.. Mislio sam da demo ozbiljnije popričati. pojavio i Miki Grabar.. Nakon toga sam dugo povradao u zahodu. priđe radioaparatu i uključi ga. — Pa ti Mikija znaš koliko i ja. — Pa koji ti je kurac. Što im odmah nisi rekao da je apsolutno u redu? Nego dolaziš ovamo i raspituješ se kao da se radi o ne znam kome .. a ja sam samo zakolutao očima. — A ona tetka u Americi? — iznenada de Ljubo.. tako da se njemu razvezao jezik do te mjere da mi je priznao kako je sa Se-kom Živanovid stvarno raskinuo.. — Sve du ti oprostiti — protisnuh pijano — osim ona dva finska filma.. i o uspjesima nekog kolektiva za koji nikad nisam čuo. znaju — smete se Ljubo. molim te. da bi. — A Delon? — prekinuh njegovu petljavinu. ali su me ipak pitali. Izađoh na hodnik.. —1 znaš što mi je odgovorio? — Što? — Da mu dam dvadesetak godina da porazmisli. još sam te nešto htio pitati — reče kao da mu je neugodno. Ma ipak sam . Popili smo četiri litre vina. — On s njom nema neke prisnije kontakte? Znaš da medu američkim iseljenicima ima sva sila onih . što od prevelike količine crnog vina. — A Brambor? On se još više smete.. U lipnju se. — Ljubo. On ponovo ustane. nakon nekoliko sporadičnih dolazaka u Zagreb. Ne znam zašto uopde plača stanarinu. Ljubo! — prekinem ga. obojica smo sigurni da Miki nema mana? — Ima! — rekoh odrješito. postoji mogudnost da i tebe primimo u partiju... — Pa . uistinu iznenađen. — Delona sam pitao — otpovrne.. zastao je na izlazu i rekao mi nasamo: — Zapravo. A da ostavimo to za neki drugi dan? — Hajde. VIII. — Ti znaš da ono s Bramborovim starim . — Raskinuli? — Ne znaš? — Nemam pojma — rekoh. — Bili bismo onda svi unutra — reče nešto što mu je valjda trebalo biti argument. Donio je dvije litre crnog vina i važnu vijest da je Republika upravo objavila prijevod Robbe-Grilletove proze. otvorih vrata i pustih unutra pokislog Stojka Milida. da je član... kako sam pretpostavljao. a nakon nove politre i on je učinio isto tako. U taj čas zvono na vratima zazvoni otegnuto dva puta. ispolagao ispite. Kad je nešto kasnije Ljubo Brabec krenuo kudi. da je u gimnaziji bio aktivist i na raznim funkcijama ... Ako bi ti . — Ima? — začudi se on... a onda se nasmije. što od te bolne spoznaje. — Što? — Ma.

Učini mi se da je u padu tresnuo glavom o stolicu. što je i mana čitave knjige. recimo. onog što je bio predsjednik kad smo upisali gimnaziju? — Sjedam. jasno ženske. povijesno je poznato i dokazano da je politički intenzivna i uzbudljiva vremena često pratila prava ekspanzija "zabranjenih strasti". Miki nigdje ne naznačava narav odnosa između "političkog" i "pornografskog". Jer. — E. Neka mi Miki oprosti. Vradam se definitivno kudi. — To je najdalja točka do koje sam došao. ali tvrdi da se to u nas nije proširilo do te mjere da bi zavrijedilo "pornografsku analizu". poskliz-ne se po tepihu i skotrlja pod stol. Ostavit demo to za bududa vremena. Napokon izvuče ružičaste gadice.. neke rane filmove danske serije U krevetu. to nede dobro završiti. Prvo. Ti si tog dana gledao po drugi put Heroje Telemarka. primjerice u "underground" filmu. odmah bio zabranjen. ali bi svemu tome bilo teško dokazati atribuciju pornografskog. — On se luđački nasmije. — Bogati! — rekoh iznenađeno. onda de u pornografiju potrpati sve što mu padne na pamet. Miki spominje pojavu normalne i super osmice. što je pomalo začudno jer je taj žanr u nas poznat još odranije. Ležao je potrbuške i tiho se cerekao. navedenom zaključku nedostaje preciznija distinkcija između "erotskog" i "pornografskog". Zatim nešto prtlja oko pornografskih scena ubačenih u Makavejevljev "WR". — Hodeš redi da je to put za pravljenje političke karijere? On se ponovo nasmije. zapravo. pa on ti je s te funkcije otišao u Opdinski komitet. Od obilja pornografskih sadržaja Miki spominje različite primjere celuloidne pornografije u komercijalnom.. a zatim za delegata Republičkog . Pozne šezdesete godine u Mikijevoj Povijesti pornografije jedno su od slabijih mjesta knjige jer su zastupljene na neadekvatno minimaliziran način.. U tome je apsolutno u pravu. Lucianu Paoli u Casanovi 10. IX. studirat deš i putovati? — Ne — nasmije se on. pijano se klatedi — nisam došao polagati jebene ispite.. zatim senzacionalnu pojavu Marije Schneider u Posljednjem tangu u Parizu. u sedamdesetim godinama. nisi više debeli. Ako pak dokazuje tezu "pornografske insuficijencije". Zatim podigne glavu. a onda priđe svom nodnom ormaridu koji dugo nije koristio. primjerice. Da nije bio pijan. osobito bezazlenu erotiku. kao što je poznato. Ne kužim se u te stvari. Drugo. ali sumnjam da je to ikad gledao. jer je film. kao. Pojurih prema njemu. generalni zaključak pornografske prožetosti ovog razdoblja jest da u godinama opde politizacije pornografija kao "sublimni oblik" nije mogla postidi onu razinu važnosti koju de imati. Razglabajudi pornografske koordinate tog vremena. Anitu Sanders u Desetoj žrtvi.— Debeli . pogleda me i reče onako umornim glasom: — Stanislave. onda de mudro zažmiriti pred svim onim što je prethodno držao pornografijom. — Što. Uopde. a ja sam joj ovdje uspio skinuti ovo. Odsad deš morati stanovati sam. Pogleda gadice kao da se oprašta s njima. stanovite aktove Jane Fonde i Elke Sommer. a onda se iznenada uozbilji. Trede. pomislio bih da je daknut. — reče on. — Dosta mi je i Zagreba i tog glupog studija. ali smatram da je takav zaključak apsolutno pretjeran i bezvrijedan.. Dobio sam posao kao novinar na našem radiju. erotski nabijen strip-tease Nadie Grey u filmu La dolce vita. Ono na čemu se autor ponajviše zadržava jest strip-tease. pa ih iz sve snage baci kroz otvoren prozor. ako je Mikiju potrebno da dokaže tezu "pornografskog preobilja". i to znaš! Valjda ti je Ljubo rekao? — A tko bi drugi! Došao ovamo da te provjerava. — Sjedaš li se onog Nine Fellera. — Evo ti corpus delicti — reče i zanjiše se kao da de pasti. — Znaš li što to znači? — Šta ja znam.. — Da nedeš možda postati i predsjednik Saveza omladine? — Dakle. žanrovskom filmu. pa za takav zaključak nema nikakvih valjanih temelja ni argumenata. Pri tom izgubi ravnotežu. Tako su mu u jednom poglavlju . Miki s pravom smatra da su se oštrije erotskoceluloidne opcije mogle pronadi u takozvanim autorskim gnjavažama tog vremena. Otvori ladicu i počne preturati po njoj. nego otkazati stan. Zbrisala mi je van bez gadica.

Program je bio sastavljen od ekvi-librista. Osnove zadanih kretnji erotičnog plesa pronalazi u arapskom trbušnom plesu s izbacivanjem bedara (pump) i ritmičkim ljuljanjem kukova i karlice (grind). valjda razočaran. vještičjih kultova i flagelana-ta. nego kao obični. Obavezna ekspozicija strip-teasea. kojima je bila namijenjena. Ove točke bile su prošarane točkama strip-teasea. Iako trapav u iznalaženju povijesnih izvorišta žanra koji ga zanima. ženske su plesale svoj erotični ples na mjestu gdje se inače nalazio orkestar. sve iz pijeteta prema našim mrtvima. Ive Schnozzle i Ane Onion. iscrpljeni cjelodnevnim tumaranjem i pucanjem po vranama. za razliku od ved postojedeg. kao također autentične izvore. potvrđuje Miki Grabar ved na sljededoj stranici. tvrdedi da rođenje stripteasea pada u 1847. u lovnoj sezoni. koji se. Miki se strašno muči istražujudi njegove izvore. gdje se stanovita Odel počela svlačiti uz zvuke glazbe. bez obzira na sve. koji je bio tako pijan da od onog što je pobacao u zrak ni polovicu nije uspio pohvatati. tredi put nešto što nimalo ne iskače iz "moralnog obzora očekivanja". bio je to običan restoran. U stvari. pred lokalnom mladeži. Iako polupijani. Ljubo. Da "strip" zapravo ima svu silu mogudih ishodišta. Sve to nimalo mu ne smeta da. nismo. radi kojih smo zapravo i došli u bar. posjetioci su se natiskali oko striptizeta. nije nastala na temelju jasno i metodički izvedenih konkulzija. U tome ga potpuno podržavam. i pornografiju kao da je malko odložio na stranu. osnovno pitanje. pronalazi počelo strip-teasea u Salominom plesu "sedam velova". pa i to drži nekom vrstom prototipa strip-teasea. to valjda ne treba držati integralnim dijelom knjige. Prvo. jest kružno šetanje u ritmu koračnice. Negdje je naišao na podatak da su u antičkom Rimu održavane jednočinke u kojima je bilo skidanja pred publikom (verzije "Parisova suda"). Prva se zvala Rita Strombolli (s tamnom perikom) i Vanessa Sirocco (blond). subjektivni upliv vlastita iskustva. Brambor je. sirotama. Bio je Dan mrtvih. još bio u Njemačkoj. da bi sve skupa. felacijom. Tvrdim da Mikijeva teza o poznim šezdesetim. Kako u baru nije bilo podija. Obavezna konkluzija jest razvučena radnja. koji je nehotice sprljio barski luster. Predstava je održana u hotelskom baru. koliko se sjedam. neobično je zanimljiv u opisu tehnika i vještina. kao godinama u kojima politizacija nije dopustila slobodan razmah pornografske imaginacije. Tih godina on je ušao u političkoinicijacijsku proceduru. koje su mijenjale perike. navodi da je suktusstupracija posebna anomalija spolnog nagona u kojoj žena izvlači sladostrasna uživanja sišudi sama erogene zone svojih dojki. od obavezne žene od gume. navede pariške "tableaux vivants". Delon i ja. ubrzo smo ustanovili da su u one četiri točke stripteasea nastupile samo dvije mačke. gradedi se antropologom. tako da su njima. točnije u New York's American Theater.. Pitao sam se onda nismo li za vrijeme studija (u poznim šezdesetim) možda posjedivali Ritz Cabaret. a druga Lucy Scotch (crvenokosa) i Anamaria Sputnick (ponovo blond). ostala svega dva-tri četvorna . Zatim prtlja nešto oko kolektivnog obrednog kupanja. drugi put "pornografska metonimija". Budimo pošteni. mačkama. prekrižio crvenom olovkom. Ali. za-lutalim kokošima i golubovima ved hrkali u svojim sobama. I jasno. Što se pak tiče strip-teasea kao žanrovske dominante ovog vremena. Da bi bolje vidjeli svaki detalj.danski filmovi s "krevetskim naslovima" pornografija. ispunjena autoerotikom. jest: zašto se Miki prihvatio strip-teasea baš u poglavlju o poznim šezdesetim godinama? Njegov politički obojen zaključak uopde mi ništa ne govori. suktusstupracijom. u hotel u našem gradu došao je strip-tease namijenjen talijanskim i francuskim lovcima. a ne o izvoru samog žanra. godinu. jer su Talijani. fetišizmom. piše Miki. No. hipnotizera i čovjeka koji je pokazivao neke sumnjive trikove s kartama. nalazio u podrumu. Bili smo na toj predstavi gotovo svi: Miki. Ujesen 1969. koje muči čitaoca poput mene. obziran spram nevična čitaoca. zatim od gutača vatre. Hotelski bar bio je senzacija otvorena te jeseni. Jednako kao i započeti studij prava. rovanje po prošlosti dovodi me do nečega što Mikijeva nestabilna argumentacija zacijelo ne bi mogla oboriti. da bi nešto kasnije ustvrdio da se zapravo radi o izvoru "arhetipa strip-teasea" (?!). koji smo redovito provodili u rodnom gradu uz puricu s mlincima i šedudi se po iskidenom groblju. njujorške "living models" i djelatnost emigrantica Lotte Schmaltz. U fusnoti. naprosto nismo imali love za tako nešto. čime se naznačava "klopka" u kojoj se našla žena otjelotvorena likom striptizete.

koji nije skidao oči s punašne Rite Strombolli. Samo je Ljubo neprekidno kimao glavom. tako redi — na pokaz! Zavidjeli smo mu. kako se mi nismo sjetili! Zbog tog buketa mora da je poharao pola groblja. zvani Delon. Kad bi točka završila. Čitav drugi kat škripi. Gledali smo još neko vrijeme onu petljavinu oko stola gdje su sjedile artistice. Te iste nodi. Vrlo brzo je postalo jasno da se uz umjetnost bave i raznim dopunskim djelatnostima. ispunjen fakultetskim brigama. da se na Piazzi Navoni izležavaju stotine neurednih čupavaca koje nazivaju hippiejima. pljuvao po pločniku i mrmljao: — Ti bokca. ubrzo je postao uzak i neudoban Čedi Kralju Delonu. da Amerikanku možeš najlakše potucati ponudiš li joj u youth hostelu zajedničko traženje "lifta" za neku zgodnu destinaciju. povremenim pijankama i stotinama drugih bezvezarija. nenadmašivi Čedo Kralj. pljuskanja po goloj stražnjici i sličnih neukusnih radnji od strane nedisciplinirane publike. napisao bih da je bio čovjek koji je u očima nosio daljine. znao je da se negdje događa nešto važno. praznicima. artistica bi se kroz gomilu svijeta jedva probila do garderobe. svađama i pomirbama. nemojte čekati. I sve to zabadava. a poduzetničkog duha mu uistinu nije manjkalo. sretnih vremena. slušanjem gramofonskih ploča. koketiranje u otvoreno izricanje namjera. premda smo od Piste recepcionera pouzdano doznali da svaka ima svoju sobu.. stalnim putovanjima u Zagreb i natrag. Ne treba posebno naglašavati da je prilikom tog bijega bilo svakakvog dapavanja. — Strombollijeva valjda daje samo za devize — primijetiti. a ovo posljednje u otvorenu licitaciju. da na Ponte Vecchi-ju trguju orijentalnim parfemima i indijskim bluzama. pola sata kasnije. gadice i ostale dijelove atraktivne garderobe koju je striptizeta skinula. — Šta misliš. Delonova davna erotska zgoda djeluje kao senzacionalna priča iz minulih. Nigdje se nije mogao skrasiti na neko duže vrijeme. Iz perspektive današnjeg sveprisutnog straha od side. da . razmišljajudi što bih zapravo uradio kad bih imao para da ih potrošim na gospođu Strombolli. da su u nordijskim mekama stotine jeftinih spavaonica za skitnice. Delon je znao da autocestama tumaraju čitave armije mladih ljudi. — Dat de zabadava! — rekao je Delon i napustio bar. Delon je krenuo prema onom stolu i sručio gomiletinu cvijeda Riti Strombolli ravno u krilo. koje nitko nije odvodio gore. Onda je pred hotel izašao recepcioner Pista i otputio nas kudama. ševio je u hotelskoj sobi artisticu Ritu Strombolli u svim mogudim pozama kojih se mogao sjetiti. kolika im je tarifa? — pitao je Ljubo. Čavrljanje se ubrzo pretvorilo u koketiranje. čekajudi da se vrati i da nam sve detaljno ispriča. Zanimalo ga je uvijek sve ono što je novo. dočecima Novih godina. X. sjele za stol i počele čavrljati s odlučnijim mještanima. pretpostavljajudi da se osjeda kao glavni glumac nekog dobrog pornida. Naš mali svijet. sasvim je pouzdano da je na licu imao ispisanu sudbinu sličnu sudbinama junaka koje je tako dojmljivo tumačio Alain Delon. Dutio je nekakav nemir. po kojom mladenačkom ljubavlju. ali su nove stvari za njega bile nove tek dan-dva. nešto bitno. da se na Dam Squareu u Amsterdamu puši hašiš. I premda ni dan-danas nisam siguran je li ikad nalikovao na tog francuskog glumca. — Dečki. sezonskim bolestima. Da. Nakon programa djevojke su došle u bar. A onda. u bar je ušao Delon s takvim raskošnim buketom cvijeda kakav sam posljednji put vidio na snimcima vjenčanja Reze Pahlavija i one njegove druge. Od "dobar dan" do orgazma. iznalaženjem podstanarskih sobičaka. Osnovni moto bio mu je da neprekidno treba odlaziti i nikad se ne vradati na isto mjesto. Sporazumijevanje sa Lucy Schotch išlo je nešto teže jer je ona bila rodom iz Strumice.metra umjetničkog prostora. Delon je sve to znao. U četiri ujutro stajali smo još pred zamračenim hotelom. nekakvo vrenje. pipkanja. Eno ga gore još uvijek hobla. da je u Istambulu nabava droge stvar minimalne trgovačke spretnosti. . upropasti i napusti. a to negdje bilo je uvijek drugdje. daljine koje se doimaju neizvjesno i opasno. Stanovito razočaranje doživjeli smo saznavši da je Rita Strombolli rodom iz Kotoribe i da sasvim tečno govori naš jezik. Odmah potom na proscenij je upadala čistačica Jalžica u plavoj kuti kako bi pokupila grudnjak.. čitanjem knjiga. ništa nije mogao uzeti u ruke a da to odmah ne rastavi na osnovne dijelove. Da sam ikad morao napisati kakav poetski zapis o njemu.

vratio u naš grad. XI. Hvala i ne čekaj. Sasvim je sigurno da je prvih mjesec dana boravio kod Brambora u Stuttgartu. Slegli su samo ramenima i uzeli podatke. Baš kad je ovaj htio poduzeti nešto. studenta književnosti. Dolazio bi sve kasnije. baš kad se gradom prenijela vijest da je Čedo Kralj nesretno okončao život negdje na Cejlonu. on se. koji je sada bio u novoj životnoj fazi.— Svinja. Prvo. što je jednog mladog književnog kritika nagnalo da tu novu fazu Milideva stvaralaštva nazove "kamama metafizika" (?!). koja se. da je jednom bio zakratko i uhapšen. — Doveo me tog dana u Zagreb. što izmišljena. Naš rivalitet oko toga tko de smisliti neočekivaniji neologizam ili bizarniju metaforu dobio je sada mnogo prizemniji sadržaj: sve smo više razgovarali o tome tko de prije nešto pofukati. među novoupisanim studentima PMF-a bila je i dvije godine mlada Sonja Grabar. što stvarna. Treda godina fakulteta danas mi se čini značajnom zbog nekoliko stvari. očito ved zamorena seksualnim pretjerivanjima svog dečka. O tome gdje je sve bio. s naprtnjačom na leđima. Balatonu ili Klagenfurtu. slikan ispred krotitelja zmija. Iz Stuttgarta. stigao je Delonov telegram iz Amsterdama u kojem je stajalo: Pokušat du otidi što dalje. Izgleda da je u Stuttgartu prvi put probao neke halucino-gene. Tad je i njegova majka premrla od straha. Rekao je da de skočiti gore. koji smo "od milja" zvali Bjafra. upoznao sam Ivana Totha. Sve slobodno vrijeme provodili su zajedno. Isprva je pomišljala da podere taj glupi polaroid. a onda smo se dogovorili da demo u kino. Morao je kudi po novac. on je uzeo stvari i otišao kroz dvorišni izlaz. drugog bi mu ved morao davati pet maraka za hamburger. pa mu je i ta okolnost nabijala cijenu. s kojom je krajem 1969— ponovo počeo hodati. a Irena polaroidnu fotografiju iz Balrampura u Indiji.. Drugo. najobičnija svinja! — rekla mi je Irena Orešar. što mnogo govori o njegovom socijalnohigijenskom standardu i životnim uvjetima uopde. mahovini ili u grmlju. a onda bi i po nekoliko dana odsustvovao. a ja sam ga pričekala ispred haustora. nikad nije htio pričati. Na njoj je bio Delon u izlizanim trapericama. pa mi pjesnikova mijena nije bila tako nenadana da ga ne bih mogao pravodobno slijediti. U tom smislu osobito je indikativna i katalitička bila prisutnost novog fakultetskog sudruga Ivana Totha. ogrubjela lica. ali ga je na koncu odnijela Cedi-noj mami. ni za što nema pouzdanih dokaza. Jednog dana samo bi odnekud banuo sa dvije tisude maraka u džepu. Njegova netransparentna poezija bila je sve krcatija vokabularom seksološke provenijencije. Dok sam ja čekala svinju. Povijest Čede Delona ovdje postaje sasvim nesigurna. Ivan Toth bio je vrlo diskretna . a onda je Delon počeo sve češde izbivati. ostavio na cjedilu. koga smo zbog njegovih raznih privatnih obaveza na prve dvije godine mogli rjeđe vidjeti. Otprije sam znao da u svakom ezoteričaru ili metafizičaru čuči po jedna vulva ili phalos. Nakon otprilike godinu dana njegova je majka dobila razglednicu iz Nepala. samo je mudro šutio.. što je radio i vidio. dok su kojekakvi bezveznjaci naširoko prepričavali svoje traljave dojmove s trodnevnih putovanja po Veroni. smršavljena tijela i nešto prorijeđene kose. Tri dana kasnije javio joj se telefonom. Rasle su nam zazubice kad nam je pričao kako je mnoga branja šumskih jagoda udvoje okončavao u svoju korist seksualnom igrom na panju. uplašen neizvjesnošdu. Trede. da je sudjelovao u nekim tučnjavama . Svoja ezoterijsko-poetska stremljenja u posljednje vrijeme sve je više zamjenjivao nekim ovozemaljskim namjerama. gubedi se u nagađanjima i neprovjerenim vijestima. pogotovo s kim se druži. koji je u toj domeni imao ved sasvim izgrađene stavove i brojna iskustva. Zatim sam se vratila kudi i otišla do njegove majke. Poludjela sam od straha i otišla na miliciju. Išli smo prvo na ručak. Sve je bilo zaključano. Otišla sam gore. dabome. Otada se zadugo o našem Delonu nije ništa znalo. Nedugo nakon toga. vidjevši sina — rasplakala. od kojih su se svježinom novosti osobito isticale seksualne. preselio sam se u studentski dom kod Džamije. Raskošna blondina s kojom je u to vrijeme hodao djelovala nam je kao indiferentna osoba. Ali. Brambor nije znao gdje je ni što radi. A onda nije dolazio do Brambora više od petnaest dana. Užasne okolnosti bjafranskog stanovanja dijelio sam s pjesnikom Stojkom Milidem. Znaš koliko sam ga čekala? Više od pola sata. da bi je u proljede 1970.

Pritom mu je čak ispao futer iz onoga čuvenog kaputa. paralelno sam furao čednu vezu sa Sonjom Grabar. — Misliš li da stvarno treba? — Šta? — rekao sam blesavo. Stojko Milid upustio se u neizvjestan lov na slobodne mačke. — Pa. One bi po svoj prilici podlegle da nisu imale dugogodišnje. pa ga je u konačnom tucanju spriječila tek okolnost što je pjesnikinja bila lezbijka. Taj glas nisam poznavao. — Zaboravite na pastu! Oprostite! — Evo paste — reče Sonja. Pa ipak. prošedemo do Bjafre. jer se prava mačka držala statusnom nuždom dok su se uzbuđenja tražila na paralelnim kolosijecima. druže — nije se dao otjerati onaj vani. — Stanislave — prošaptala je. treba mi. Soba je bila ugodno zagrijana uz pomod pregradnih stijen-ki ormara. Sonja upali svjetlo i otvori vrata. ali ne i pjesničkih. — Psssst! — rekoh Sonji. — Nema Stojka! — izderem se. Stojko se. jer sam u takvim situacijama i inače inače izvodio same budalaštine. što u našem odnosu nije bila nikakva novina. Ne sjedam se više kako sam uspio navudi Sonju u studom Bjafra. do studenta prometnih znanosti koga smo zvali jednostavno — Bosna. ali ga je odmaknula. Nakon duge i zamorne konverzacije predložio sam joj da ugasimo svjetlo kako bismo mogli uživati u promatranju snijega koji je zasipavao Trg žrtava fašizma. vrebajudi zgodnu priliku. uz sva ova erotska nastojanja. ali smo ipak ugrabili dvije mačke kojima je titranje light-showa i stroboskopa davalo privid ljepotica. Pristala je. čekajudi da ona budala vani ode za svojom poslom. nalazio kod bratida u Kninu. ali tim demantijima nismo uopde pridavali vede važnosti. Možda je Stojko? — Rekao sam ti da je Stojko u Kninu. po kojoj je morala znati zašto je zapravo zovem. umjesto taksijem do nekog hotela. koje su u njegovim pričama igrale neslavnu ulogu navodno poševljenih. koja je upravo pronašla tubu. Potom smo se Stojko i ja počeli smucati po opskurnim diskači-ma. Te večeri bio sam "slučajno" sasvim sam u sobi dok je Stojko otišao kat niže. oprostite — reče onaj vani. Zatim je "kodario" oko nekih mačaka s godine kojima je image radodajki nabio Ivan Toth pričama o branju šumskih jagoda. Zagrlio sam je i poljubio. na koncerte i slično. No ženske su se tamo pred diskačem smjesta predomislile kad je Stojko predložio da se. ništa nije išlo kako treba.Pizda vam materina.osoba koja je sve svoje nebrojene priče o raznim erotskim zgodama završavala riječima: . Šutjeli smo i gledali napolje u snijegom pokrivene tramvaje koji su odlazili prema Borongaju. . regularne dečke. za Sonju. — Čujem vas! Otvorite! — vikao je neandertalac vani. Pod utjecajem Ivana Totha. — Slušaj. ali čini mi se da se radilo o sasvim stereotipnoj taktici. Šutio sam. ali je nisam mogao pronadi. u kinoteku. Jasno. i čitava bogovetna nod bila je pred nama. rekavši da du joj poderati hulahupke. U prvo je vrijeme nevjerojatno napredovao kod jedne pjesnikinje s nekoliko prezimena (što se u tim godinama držalo vrlo modernim i "pjesničkim"). Daj mi je. Tada je tako nešto bilo prilično normalno. Crna. a jedna čak i muža. preda mnom i pred Sonjom. Tu smo bili znatno hendikepirani insuficijencijom modne i financijske vrste. — Ah. Opsovao sam i počeo tražiti tu prokletu pastu za cipele. željne raznih užitaka. U taj čas netko je zalupao po vratima. ak' bute nekom rekli! Stanovitu dvojbu nad njegove priče nadnosila su neka energična demantiranja od strane kolegica. To što je pristala trebalo je značiti da nam je "došlo vrijeme". vezu koja se sastojala od pristojnih odlazaka u kazalište. — Kod Stojka je moja pasta za cipele. — Molim — rekoh i stavih joj ruku na kuk. shvativši valjda u čemu nas je prekinuo. Zatim sam joj položio dlan na koljeno. Ona je ustala i prišla stolu. vidi tko je.

Uzeh pastu i pružih je nasrtljivcu. Poslije, ponovo u mraku, baš kad sam je pokušao milovati, ona mi šapne u uho: — Stanislave, moram ti nešto redi ... Odmaknuh se, spreman za sve one bedaste intimne priče. — Reci. Slušam te. — Mislim da sam prljava. — Kako? — začudim se. — Izgleda da je ona tuba s pastom za cipele puštala. Prljavi su mi prsti, a mislim da sam i tvoju košulju ... Upalih svjetlo. Ruka joj je stvarno bila umrljana laštilom za cipele. U nedostatku vremena pružih joj prvu stvar koja mi je pala pod ruku da se obriše. Bila je to Stojkova pidžama. — Kako du to ... pa to je ... Otišla je u kupaonicu da opere ruke. Potom je naletjela na kolegicu s godine, koja se strašno iznenadila što je i Sonja u istom domu. Ne, nije, rekla je Sonja, a kolegica je ustvrdila da to nije nikakav razlog da ne svrati k njoj u sobu, gdje se upravo slavi vrlo zanimljiv rođendan. Eto, tako je to bilo u "studomima": sveopda familijarnost svakog sa svakim, što me od prvog dana izluđivalo. — Da odemo načas k Elizabeti? — rekla je moledivo. Presvukao sam košulju umazanu pastom za cipele i pošao. Nakon časka koji je trajao do dva u nodi, ostavio sam Sonju i veselo društvo i spustio se na prvi kat do Bosne, kako bih Stojka obavijestio da mu je soba "čista". Bosna je otvorio vrata i pokretom prsta pozvao me da uđem. Soba je bila u polumraku, sve je djelovalo nekako tajanstveno, konspirativno. Ubrzo sam shvatio da Bosna i Stojko sjede za stolom i pri plamičku svijede jedu sardine i loču vino, dok je na krevetu nešto škripalo, stenjalo i poskakivalo. Sjeo sam i prihvatio ponuđenu čašu. — A koji je vrag ono tamo? — upitah, svrnuvši pogled na mračni dio sobe gdje se nalazio krevet. — Cimer jebe Višnju — reče mirno Bosna. — A vi? — upitah, čudedi se što oni rade ovdje u ovako delikatnom trenutku. — Pa i mi smo ved ... — slegne ramenima Stojko i otpije dva-tri gutljaja. — Dobro, a tko je onda Višnja? — zbunih se. — A vrag de je znati! — odmahne rukom Bosna. Došla sama. Kaže, nema gdje prespavati. U to vrijeme po domovima su se smucale neke anonimne ženske izmišljenih imena u potrazi za konakom. Konak bi se nalazio, ili ne nalazio, a pladao se uglavnom istom cijenom koju su ženske bile spremne platiti. — Oš i ti? — upita me Bosna. Gledao sam ga u onoj polutmini, ne znajudi što da odgovorim. U taj čas ono komešanje na krevetu utihne, a iza mojih leđa pojavi se Bosnin cimer. — Ajde, pisac, sad si ti ... Ustadoh i, neodlučan, pun neke bojazni, nesigurnosti i samoprezira, priđem krevetu, gdje su me iz tmine vrebala dva sjajna mačja oka. Poslije, kad sam prvi put spavao sa Sonjom, nikako se nisam mogao osloboditi opsesivnih slika svog prvog ljubavnog iskustva sa sjajnim mačjim očima, koje nikad više nisam vidio. Ali, znam, ukoliko nije lagala, zvala se Višnja. XII. Za jednog vikenda što sam ga proveo kod kude, Miki Grabar mi je važno rekao: — Eto, od danas sam urednik političkog programa našeg radija. Mislim da je to bilo u listopadu ili studenom 1970., dan-dva prije no što je Ljubo Brabec otišao na odsluženje vojnog roka u Samobor. Negdje potkraj trede godine Ljubo je ustanovio da s fakultetom više nede modi izlaziti na kraj, te je donio neopozivu odluku o odlasku u vojsku. Tata je potegao svoje uvijek jake veze i u neobično kratkom roku uspio poslati sina u vojsku. Otada je, na pitanje gdje mu je sin, odgovarao:

— Mali se opametio i batalio sva ta fakultetska sranja. I šta de mu to! Kad smo preuzeli našu komunu, tko nas je pitao za fakultet! Pa ipak je oduvijek sve išlo kao po loju. Fakulteti su za babe. Mali de prvo odraditi svoju obavezu prema otadžbini, a onda neka uči ekonomiju tamo gdje se ekonomija i mora učiti. U praksi, u proizvodnji, u neprekidnim ekonomskim i političkim bitkama. Je l' pravo? Negdje potkraj godine Miki je ved pohađao nekakvu političku školu i svojim neradiofoničnim, unjkavim glasom na lokalnom radiju deklamirao zapažanja o razini političke svijesti u gradu, o rezultatima otkupa žita, o problemima koji se manifestiraju u školstvu, o položaju i statusu današnje žene, s posebnim obzirom na stanje u regiji i slično. Emisija je bila osobito slušana jer ju je lukavi urednik smjestio između dva bloka emisije "Po željama slušalaca". Tada još nitko nije mogao ni sanjati da de mladi i perspektivni lokalni politički kadar ved na početku 1972. ostaviti emisiju političkih komentara i prebaciti se na uređivanje onih dvaju blokova emisije "Po željama slušalaca". Dan prije Stare godine stigao sam iz Zagreba autobusom, neprestance se pitajudi kakav je doček Nove '71. pripremila stara škvadra. Brzo sam stigao kudi i ušao u kuhinju. Otac je podigao glavu s križaljke u dnevnim novinama i pogledao me. — Gdje je mama? — rekoh, očekujudi da de se majka odmah baciti na pripravljanje večere. — U bolnici — reče otac. — U bolnici? — skočih. — Zašto? — Zbog infarkta. — Čekaj! — rekoh, sjedajudi mu nasuprot. — Hodeš redi da je mama imala infarkt i da je sada u bolnici? — Da — otpovrne on hladno, prividno nezainteresiran. Znao sam da je sve to gluma, i da je negdje duboko u sebi strasno uplašen, jer je, koliko god samosvjestan i siguran, oduvijek na neki način ovisio o mami. —Kad? — Prije tri dana. — I ti mi nisi javio! — Nisam te htio ... u stvari, ona je ... — znao sam da je to istina, da mu je mama tamo u bolničkoj sobi zacijelo zabranila da me uznemirava, jer imam mnogo učiti. Ona je naprosto bila takva. Da je umirala, zacijelo bi joj posljednje riječi bile: — Ne uznemiravajte Stanislava mojim sprovodom jer upravo sprema ispit iz staroslavenske gramatike. Uzbuđen, sa srcem u grlu, otrčao sam u sobu, izvukao iz regala tredi svezak Opde enciklopedije (HELIOLAGE) i pročitao sve što piše o infarktu, o kome sam tada znao tek da je to neki bog u vezi sa srcem. Nakon čitanja znao sam jedva nešto više, pa sam, i dalje uplašen, izjurio i ni ulicu namjeravajudi otidi do bolnice. — Čekaj! Idem s tobom! — viknuo je otac s prozora dok sam grabio preko zaleđene ceste prema bolnici. U bolnicu me jednostavno nisu pustili. Neki masni tip s portirnice nije htio otključati vrata, uvjeravajudi me da do sutra prije četiri nikako ne mogu do mame. — Molim vas, zovite mi doktora Slavka Grabara. Tip je počeo prekapati po papirima na stolu, a onda važno rekao: — Danas nije dežuran. — Onda ... onda mi dajte ... dajte ... - zbunih se, razmišljajudi o tome koga još poznajem u bolnici. — Dajte mi doktora Lendlera. Portir se nasmije. — Momče, on ti je ved dvije godine u penziji. Vratio sam se kudi neobavljena posla. Na uglu, ispred moje ulice, pod ružnim, potkresanim bagremom, stajao je otac i čekao. Držao je ruke u džepovima zimskog kaputa, imao je visoko zadignut ovratnik, a na glavu je bio natukao tradicionalnu francusku kapu. — Htio sam ti redi da nedeš modi ... — reče on dok su mu iz usta i nosnica kuljali oblačidi tople pare. — Mama je u šok-sobi.

Šutio sam i netremice ga gledao, a onda smo, s noge na nogu, polako krenuli kudi. Tata je čavrljao o bezveznim sitnicama, valjda nesposoban da se suoči s ozbiljnošdu mamine bolesti. Onda naglo zastane i reče: — Znaš, nisam kupio bor. Mislio sam ... mama je u bolnici ... pa onda ni Nova godina nije ... Nisam rekao ništa. Stisnuo sam zube, boredi se s neutješnim plačem koji me negdje u dubini razdirao. Sutradan po podne, svečano odjeveni, krenuli smo u bolnicu svi skupa — otac, sestra i ja. Bila je Stara godina, grad je bio pust, a na prozorima kuda nazirali su se šareno iskideni borovi. Glavna sestra, koja je nekod bila mamina učenica, primila nas je i rekla da je doktor rekao da je mamino stanje stabilno, te da vjeruje da ima dobre izglede. Zatim mi je dopustila da uđem i pogledam mamu. Obukao sam bijelu kutu i ušao u topli mir sobe koju su zvali "intenzivna njega". Tamo iza paravana, umorna i nepokretna, ležala je moja majka, koju su, više od bolesti, razdirali neki drugi problemi kao: što mi sad jedemo, tko zalijeva fikus, da li se na regalu nakupila prašina, i slično. Spazivši me, uspjela se nasmijati i kimnuti mi glavom, kao da želi redi: "Sve je u najboljem redu, ali ne znam koji je to bog sa mnom!" Sjeo sam pored nje, a ona je sasvim tiho rekla: — Je li ti ostalo mnogo ispita za sljededi semestar? Kad sam izašao iz sobe, tata je ved razgovarao sa starim prijateljem Slavkom Grabarom dok je Zvjezdana besciljno švrljala po hodniku. Vidjevši me, doktor Grabar ostavi oca i priđe mi. Oči su mi ponovo bile pune suza. — Ne boj se, Stanislave! Sve de biti u redu. Samo, moraš znati da mama nede biti ona stara. Nede smjeti pušiti, piti kavu, puno raditi, naprezati se, uzrujavati, uzbuđivati ... Gledao sam ga pomnije i pomnije, i čudio se što mu je glas sve tiši i tiši, a lice sve udaljenije. Zatim je nestalo i svjetla, ali nije nastao potpuni mrak, nego mreža, nekakva tamna mreža ... — To je od uzbuđenja - čuo sam glas sestre koja mi je vlažnom krpom trljala sljepoočnice. — Običan kolaps! Neka prozori ostanu još malo otvoreni. — Voliš ti svoju mamu! — nasmijala se faca doktora Slavka Grabara, stvorivši mi se odnekud u vidokrugu. — Ali, kakve šanse ima ona? — promucah pridižudi se. — Dobre, sasvim dobre — vedro de dr. Grabar. Sjeo sam na stolac koji je netko donio i duboko uzdahnuo, jer mi se činilo da netko tko se u ovom svijetu ne smije uzrujavati, koji ne smije raditi, uzbuđivati se ... naprosto nema nikakvih šansi. Mjesec dana kasnije majka se vratila kudi u namještenu neprirodnu idilu, jer su se isprva svi trudili da joj ugode i poštede je svakog uzrujavanja. Sestra je prvi put u životu sasvim sama pospremila čitav stan, otac je kuhao nekakva dijetalna jela koja su, zbog zagorijevanja i drugih nezgoda, uspijevala tek pri drugom ili tredem pokušaju, a ja sam redovito svakog petka pakirao stvari i brzao kudi, nosedi mami za razonodu po koji strani modni časopis. No, ubrzo, kako je majka prizdravljala, stvari su se polako počele vradati svojim gorkim ishodištima. XIII. Godine 1971. došlo je do nagle propasti Steve Matica, kome je godinu dana ranije bio umro otac, inače ugledni lokalni obrtnik. Otac i sin Matid predstavljali su goli, esencijalni sukob dvaju oprečnih ekonomskih načela: načela stjecanja i načela rasipanja. Našavši se u rukama Steve Matica, imovina njegova oca krenula je na vrtoglavi put koji je vodio pravo u ništavilo. Pribor i alat iz radionice prodao je tako redi na karminama, a samu radionicu ved dva mjeseca kasnije. Mučen novonadošlom besparicom, ponudio je mom starom očev Fiat 1300 za neku smiješnu svotu. Kako ga je stari Franjo odbio, prodao ga je nekom prekupcu stoke još jeftinije. Namještaj nije uspio prodati, ponajviše stoga što ga je uglavnom izgubio na kartama. Na koncu, kad je podvukao crtu ispod očeve zaostavštine i napisao saldo: nula, došli su ljudi iz Elektre da mu isključe struju, koju ved šest mjeseci nije pladao. S užasom su ustanovili da je u sveopdoj rasprodaji prodao i brojilo. Pričaju da su mu neki mračni tipovi predlagali da svoju sunovratnu sudbinu prikaže kao sudbinu Srbina u Hrvatskoj (mislim da je to bilo početkom 1972.), ali Stevo Matid nije uspio shvatiti što žele, nego im je ponudio na

prodaju nekakvo jalovo polje na selu, jedini ostatak očeva obrtničkog truda. Paralelno s padom našeg druga Steve Matica, tekao je i blistavi uspon Mikija Grabara, novopečenog urednika političkog programa lokalnog radija, predsjednika Gradskog SSOH, završenog polaznika nepoznate mi političke škole, a odnedavna i člana Matice hrvatske. Kad danas razmišljam o tom razdoblju života Mikija Grabara, kroz maglu i labirinte zaborava pokušavam nazreti i prisjetiti se onih gesta u kojima je bio zametak njegova skorog silaska s provincijske političke scene. — Ako si bio apolit 1968., to mi je donekle razumljivo. Ali, kako to možeš biti danas? — govorio mi je za mojih nedjelj nih posjeta rodnom gradu. — Slušaj, Miki, pokušavam biti pisac, a kao takvom nije mi potrebno trenutno opredjeljenje, nego kontinuirano razumijevanje — odgovarao sam mu preko volje. — Valjda radi bududnosti! — rekao mi je on ironično. S ocem i majkom vodio sam sasvim drugačije razgovore, uglavnom blage, popustljive i smirene. Zbog majčine bolesti, naravno. Otac, koji se ribolovom i politikom sve manje bavio, nije imao jasno artikuliranih stavova. Nezavisno od situacije, govorio je obično protiv onog što bih ja rekao, tako da su mu moji stavovi bili neka vrsta negativnih orijentira. Kad bi se govorilo o samobitnosti hrvatskog jezika, on bi apodiktički tvrdio da su hrvatski i srpski jedan jezik, što je tako jasno da se ne mora ni dokazivati. Kad bih ja ukazivao povjerenje vladi u Beogradu, on bi petljao i mutljao nešto oko neriješenog deviznog sistema i slično. Nekom čudnom igrom sudbine, kao da je polako zadobivao karakter ujaka Emila, čovjeka koga nikako nije mogao podnijeti. Majčini stavovi ponovo su bili krajnje jednostavni i jednoznačni: — Ti se ne miješaj! To bi moglo loše završiti. Nema smisla da sad pred sam kraj izgubiš pravo na studiranje. — A o hapšenju da i ne govorimo — dodah ironično, našto se majka uhvatila za srce i uzdahnula, što je bio znak da je razgovor o toj temi zaključen. Što je zapravo uspio uraditi Miki potkraj svog mandata? S fakultetom je bio definitivno raskrstio tako da stavove hrvatskih sveučilištaraca nikako nije mogao dijeliti. Kao provincijski politički debitant, bio je pod kapom lokalne vrhuške, pa u toj poziciji nije mogao očijukati s radikalnijim i heretičnijim stavovima. Kao politički komentator lokalnog radija, nešto je esejizirao o samobitnosti hrvatskog jezika, hrvatskom nacionalnom suverenitetu, govorio afirmativno o zajmu za autocestu Zagreb — Split, i još o nekim stvarima koje su predstavljale opda mjesta političkog govora tog vremena. Zaklinjao se malo prečesto u republički CK i vladu, ali to su radili svi, čak i oni najekstremniji, jer se u tome za svaki stav tražila neka vrsta političkog alibija. Analizirao je bit referata Savke Dabčevid-Kučar, tumačio radioslušaocima što je to htio kazati Miko Tripalo, ali se u svemu tome klonio interpretacija koje bi bile previše proizvoljne. Koliko znam, podržao je odluku o isključenju Dodana i Veselice iz SK, a o obustavi rada na Zagrebačkom sveučilištu nije rekao ni riječi, valjda slutedi da je svemu kraj i da komentari više nemaju nikakva rezona. — Ovdje se mnogo govori o tome što se događa u našoj republici — pisao mu je Ljubo iz vojske — i to vrlo kritički. Nadam se da deš u ovom trenu ostati pribran i razuman, to jest na liniji. — Jebi ga! — govorio mi je poslije Miki. — Nije napisao na kojoj liniji. Kad je čovjek na poziciji na kakvoj sam tada bio ja, mora biti na nekoj liniji. A biti na jednoj liniji, nerazumno je iz perspektive druge linije. Iako je tvrdio da me pravo dobno upozorio, Ljubino pismo iz vojske bila je čista kenjaza! — Ništa nisi mogao uraditi! — pokušao sam ga utješiti. — I nisam? Znaš da nisam! Nakon svega, bilo je nužno da odem. I mislim da je dobro što mi se tako nešto dogodilo ta ko rano. Zamisli da sam zglajzao negdje u poznim godinama! Činilo bi mi se da sam spiskao i upropastio čitav život. Ovako sam zarana pokopao sve iluzije u pogledu politike i mogu se mirne duše pozabaviti drugim stvarima. XIV. U to sam se vrijeme, čini mi se, najintenzivnije bavio književnim radom, zbog kojeg sam, najvjerojatnije, ostao na samoj margini društvenih zbivanja. Prikupljao sam pripovijetke razasute po tada brojnoj periodici, pisao nove i pokušavao sastaviti zbirku kojom bih sudjelovao na natječaju DKH-a za debitantsku knjigu. Pojedini su me kritičari držali bezveznjakom, drugima se sviđao moj

arhaizmima natopljen jezik, inače posve u trendu. Međutim, najvedi broj kritičara zapravo se i nije obazirao na moje porazbacane tekstuljke, pa su me, kao i mnoge druge mlade pisce bez knjige, držali još uvijek za neku vrstu nelegalne književne pojave. Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom. Za to mi je trebalo strašno mnogo vremena koje mi nitko nije htio pokloniti. Labavi mir moje studentske sobice (opet Bjafra) remetile su razne individue koje su u najnezgodnijem trenu dolazile da porazgovaraju o najdelikatnijim problemima. — Staško moj, slažeš li se da bi admiralitet naše mornarice tribalo premistiti u Split? — govorio bi ved s vrata stanoviti Stipe M. — Hrvatski suverenitet osigurat de samo hrvatska vojska, zato triba služit vojsku u republici. A? Nato bi ulazio Lujo Keder i na svaki upit Stipe M.-a odgovarao je sa svim jednoznačnom rečenicom: — Dalmoš, odi u pizdu materinu! Zbog toga je Luju Kedera bio glas unitarista, a Stipu M. nacionalista. S vremena na vrijeme navradao je i stanoviti Vrle Gmaz, čija su se nacionalna opredjeljenja svodila na jednu jedinu rečenicu koju je neprekidno ponavljao: — Ja jesam za to da srpski ima tretman stranog jezika, jer bih tako tečno govorio bar jednim stranim jezikom. Usred najmukotrpnijeg rada na fantastičnoj paraboli o "đavolovom udu", ulazili bi stanoviti Tabakovid i Perid da me pretresu po pitanju ulaska SR Hrvatske u Ujedinjene narode, ili da testiraju moje poznavanje najnovijih tekstova iz Hrvatskog tjednika. — Hakael je jedini pravi! — bunio se protiv svih student Pavlica, našto su mu dva tipa iz Gospida obično opaljivali čvrge po tjemenu. Za neke od tih tipova poslije sam doznao da su bili obični provokatori, ali sam ja u njima oduvijek gledao samo uljeze koji mi loču kavu i ometaju me u pisanju. Stanovito osvje-ženje predstavljali su dolasci nekog Bogišida koji bi ved s vrata počeo prepričavati svoje mnogobrojne tekude erotske djelatnosti: — Da znaš, Stanislave moj, da san ti sinod opet jeba. Bila jedna mala od šesnajest godina koju sam nabija na kurac, pa sam je nosa, nosa, nosa ... a onda san je bacija o tle. Pored tog simpatičnog, nabildanog gorštaka hujale su godine, zbivanja, politički preokreti i kadrovske perturbacije, žalosno nesposobne da probude njegov interes, zauvijek okovan hipnotičkim modima libida. U listopadu 1971. godine predao sam rukopis natječajnoj komisiji, a potkraj studenog dobio sam i nagradu koja se sastojala od objavljivanja rukopisa i sto autorskih primjeraka knjige. Notica o tome objavljena je u Vjesniku, u rubrici kulture, u dnu stranice, ispod vijesti o tome kako je izraelska operna prvakinja pala s pozornice i slomila ključnu kost. Razgovori koje sam u idudem razdoblju vodio s urednikom biblioteke Prva knjiga tekli su otprilike ovako: — Dobar dan, ja sam došao da vidim što je s rukopisom. — Druže Ivančicu, knjiga je složena i u utorak možete vidjeti probne otiske. — Dobar dan, znate ... mislio sam ... — Oprostite, Ivančicu, špalte još nisu gotove jer tiskara još nije dobila papir određene gramature. Dobra vijest je da nedete dobiti sto, nego sto deset autorskih primjeraka. Navratite u svibnju. — Dobar dan, oprostite što nisam mogao dodi u svibnju. — O, to ste vi, Ivančicu! Urednik je na kongresu. Morat dete pričekati. — Recite malom — dopre iz druge sobe glas frapantno nalik na urednikov — da je čitav posao privremeno storniran, jer je tiskara odustala od predračuna, traži trideset posto vedu cijenu. Neka dođe potkraj rujna. — Dobar dan. Ja sam Ivančid. — Koji Ivančid? — Pa, autor knjige Tlocrt tmine.

— Ah, pa da — lupi se urednik po čelu — dobro da ste došli. Pri preseljenju se izgubio vaš rukopis. Donesite mi kopiju početkom siječnja. — Zašto početkom siječnja? Mogu je donijeti odmah. — Dobro, donesite je odmah, pa mi se javite potkraj ožujka. — Dobar dan! — pozdravih, znojedi se sred pasje srpanjske vrudine. — Je li knjiga možda uvezana? — Zamislite, Ivančicu, dizajneru je nenadano umrla baka, pa nije mogao donijeti "lay out" ovitka. — Dobar dan. Ja sam ... — Znam, Ivančicu, znam ... Uđite samo. Budite bez brige, lektura je ved završena i oko Božida knjiga ide u štampu, osim ako ... Knjiga, bolje rečeno brošura, izišla je sredinom 1973. godine. Imala je devedeset šest stranica, nepregledno more takozvanih tipfelera, a po jadnom ovitku dalo se zaključiti da se dizajner nije uspio oporaviti od iznenadne bakine smrti. U međuvremenu sam uspio diplomirati, pronadi honorarni posao u novinama, biti suspendiran i raskinuti sa Sonjom. Isto tako, u međuvremenu sam uspio napisati novu knjigu, pa sam staru, zbog vremenske distance, počeo držati najobičnijim književnim škartom. XV. Potkraj godine sjedio sam s Mikijem i Sonjom u njihovom stanu i pratio prijenos 23. sjednice CK SKH. Stvarno se više ne sjedam da li na radiju ili televiziji. Mikijevi su starci otputovali u Slavoniju tako da smo nas troje bili sami. Miki se bio zavalio u fotelju, prebacivši noge preko naslona, ja sam sjedio za stolom i prevrtao Politiku, a Sonja je svaki čas ulazila i izlazila, donosedi nam kavu, pide i slane štapide. S radija ili televizije, tko de ga danas znati, doznali smo da je CK usvojio akcioni program svog Izvršnog komiteta i donio zaključke koji obvezuju članstvo da se odlučno bori protiv nacionalističkih utjecaja i žarišta u društvu. Zatim su prihvadene ostavke Savke Dabčevid-Kučar i Pere Pirkera, a Mi-ko Tripalo je kao funkcionar saveznih organa podnio ostavku Josipu Brozu. Vijesti su, iako očekivane, djelovale senzacionalno, jer su ostavke u nas, bar što se funkcionarskih pozicija tiče, oduvijek bile pomalo neobične i neuobičajene. Sjedam se da se tada dogodilo nešto uistinu čudno. U jednom trenu, kad je Sonja izišla iz sobe, i dok smo još bili pod snažnim dojmom događaja, Miki se okrenuo meni i sasvim me tiho upitao: — Debeli, reci mi iskreno, jeste li ti i Sonja ved ... znaš šta mislim? Ustao sam i izašao napolje, ne odgovorivši na njegovo pitanje. Nije me pratio. Čini se da je ved razmišljao o svojoj tako rano završenoj političkoj ekskurziji. Kako de poslije navesti doktor Dušan Bilandžid, do travnja 1972. u Hrvatskoj de biti isključen iz partije 741 član. U taj broj uračunat je i Miki Grabar. XVI. Sutradan sam se vratio u Zagreb i iste večeri zakazao Sonji sastanak na Trgu Republike, što se odmah pokazalo teško izvedivim i relativno opasnim, jer su se u večernjim satima na tom mjestu održavale demonstracije, koje su domadi mediji spominjali uzgred i prilično oprezno. Kad bi se iskupilo dosta demonstranata, milicija bi pozatvarala pristupe Trgu i tad bi počela jurnjava ukrug. Pokupio sam hitro Sonju i nekako se na brzaka povukao s Trga, tako da su mi o mnogobrojnim detaljima pričali znanci. Te demonstracije mogli su vidjeti i TV gledaoci, doduše smo oni koji su primali program austrijske televizije. Nešto kasnije stigla je iz SR Njemačke Bramborova karta na kojoj je pisalo: "Gledam televiziju. Ti bokca, šta se to tamo kod vas događa?" Vradajudi se sa Sonjom iz kina vidio sam nekoliko autobusa u kojima su sjedili milicionari sa šljemovima na glavi, osobito oko "studoma" kod Džamije. Film koji smo gledali zvao se Jagode i krv ("Strawberry Statement"). Nakon njega, u tim okolnostima, osjedao sam se sasvim čudno.

napisat deš ili ublaženu bljezgariju. prošljakat de ti autocenzura. Ljubo je otišao dobrovoljno. koja je naglo zamrla njegovim iznenadnim odlaskom u vojsku. ved su ga uhljebili kao urednika popularne emisije "Po željama slušalaca". balkanske varijante "tex-mex" glazbe i traljave prepjeve odležanih talijanskih šlagera. Diplomiravši 1972. izišavši iz dvorane za regrutaciju. — Misliš da de ostati bjelina? On se nasmije i zašuti. Prelistavajudi ove stranice. Drugo. Ali. Miki Grabar je po okolnim selima i prigradskim naseljima stekao stanovitu spikersku slavu. o posudbi mokrade. te čitajudi uvijek iste poruke ("Dragom šurjaku za sretan odlazak u Njemačku. . pravo i obaveza. zvani Gorila.— Budeš li ikad pisao knjige u kojima se radnja događa u nekim ključnim vremenima poslijeratnog razvoja. Jebi ga. baš nekako u to vrijeme. — A ako ipak napišem? — Ako ipak napišeš. Tu neuralgičnu točku nedeš se usudi ti spomenuti. pobrojana u onom famoznom registru bolesti zbog kojih se vojska ne služi. vlast ti nede dozvoliti. pa da bih. o fingiranju pludne mrlje u obliku olovnog flastera i slično. u jesen 1972. jer sam mislio da mi diploma daje pravo na ravnopravan dijalog. pravedi se da ne razumijem. Mikiju za dušu. bila su to burna vremena! XVII. dežuranja i druge vojničke slasti u neki gradid istočne Srbije. — Zbog dva razloga. dala nogu i pronašla si novog frajera. Ublaženu bezvezariju de ti propustiti. domodi se takve bolesti nije bilo baš lako. Miki Grabar otišao je u vojsku tako naglo da nikakvu strategiju izvrdavanja nije stigao razraditi. a stanoviti Ivo Sain. Po naprasnom ili redovitom završetku fakultetskog školovanja. Ostao je raditi na lokalnom radiju. zacijelo bi se tomu ispriječio njegov otac. Premda su nas oduvijek napajali patriotskom patetikom u tom smislu kako je to služenje čast. slavodobitno je uzviknuo: — Oslobođen sam vojske. ako se i ohrabriš. dakle. ili kakvu oštru opservaciju."). njegovoj je sestri sasvim dobro išlo. a da je htio nešto i poduzeti.. prisjedam se Mikijevih riječi i pitam se što se od njih obistinilo. opet ne bi razumio moja nastojanja — odvratio sam drsko. samo što mu više nisu davali da ureduje političke programe. godine. jer mije. — I da nisi bio u vojsci. Osobito slikovite i dojmljive bile sa priče o hinjenom ludilu (ako su isključivale najprimitivniju varijantu mokrenja u krevet). Na mahove mi se čini da sam tu godinu sveo na bijednu faktografiju. I dok se on gnjavio s obukom u nekom dalekom garnizonu. njegova dalja sudbina nije baš bila stradalnička. Najefikasniji put bila je neka od blažih bolesti. obično se kao dominantna briga (još veda od pronalaženja zaposlenja) pojavljivalo pitanje reguliranog vojnog roka. u mom krugu su se poduzimali mnogi koraci da se odlazak u vojsku izbjegne. uspio riješiti vojske uz pomod stvarno atrofiranih bubrega. 1971. pronašli su mi nekakvu leukemiju! — Bio sam u vojsci i predugo da bih sada razumio tvoja nastojanja da se izvučeš! — rekao mi je otac. Puštajudi novokomponovane kičeraje. ja sam počeo marljivo prikupljati liječničke papire po raznim osnovama: problemi s vidom. sve što se može nazvati sredom žele . trebao ostaviti i koju stranicu čiste bjeline. kočenje potkoljenice i slično.. onako. Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga na svoju radost. de biti godina koju deš morati preskočiti — govorio mi je mnogo kasnije Miki Grabar. U to vrijeme osobito rado sam slušao autentične i izmišljene priče o pojedinim slučajevima izbjegavanja vojske. neki neobjašnjivi bolovi u bubrezima. — Zašto? — pitao sam ga. oštre opservacije de ti izbaciti. Premda se u Mikijevu ponašanju dala naslutiti stanovita samodopadnost kakvu gaje ljudi koji se u politici dute prevareni i izigrani. Ne znam je li iznenadnost tog odlaska bila slučajna ili je neka budala jednostavno rekla: "Ne treba nam palih zvijezda na radiju!" pa ga uz pomod funkcionalnih veza odagnala na požarčenja.

— Ma. "pornoshop". najbolje je uzeti artikle različitog karaktera (homoseksualne. s novim i novim posjetima pornoshopu postajete sve vještiji u dekodiranju pravila ponašanja propisanih u ovim uistinu neobičnim "špecerajima". Mikijeva Povijest pornografije jedva da i spominje ovaj fenomen. Prvo: najbolje je ako si nepoznat prodavačima i ostaloj klijenteli. Kad je zastalo prvo vozilo. neki prašni TAM pun šljunka. pedofilske).tzv. Opskrbljen ruksakom i vredom za spavanje. Kratka crtica o mojim autostoperskim transverzalama zapravo je neka vrsta priloga Mikijevoj Povijesti pornografije. tako da je po koju svađicu mogla sebi dopustiti. dao polovicu okrugle pite s jabukama. boga mu bogovog! — ljutio se Franjo. što je moglo odigrati ulogu pornoshopa? Ništa! Kao obitavaocu sasvim čedne zemlje. nešto je smršavila. nekrofilija) komotnije je ukrasti negoli se izlagati sumnjičavim pogledima. Četvrto: stvar s najdevijantnijih departmana (primjerice. Kao prvi od žanrovskih pornofenomena spominjem ključni punkt pornofilstva . — Opet se svađate? — rekla je majka. podijelivši je na odjele. poštujudi njegov izljev internacionalne prijateljske ljubavi. izišao sam na cestu što vodi iz našeg grada i digao palac. U počast Mikiju Grabaru. — Pa i rekao sam Tin. U Nizozemskoj je situacija bila nešto bolja.. Trede: kupuješ li nešto posebno (što nije običan prezervativ ili revija). duh pacifizma. Drugo: robu valja razgledati s blagom dozom nadmodi i ironije. odmah mi se učinilo da se za ležeran ulazak u pornoshop (onaj koji te nede kompromitirati) moraju zadovoljiti neke pretpostavke. niti je imao očitijih pandana. ljubavi i prijateljstva koji je prožimao mlade ljude i negdje poprimao sasvim blesave forme (tako mi je neki mladi hipik na ulazu u Vondel-park. pa je on osnovna delija svake ozbiljnije pornokulture. Najuočljivija je podjela na primijenjenu i artificijelnu pornografiju. ušavši u sobu. Pornoshop. i kad me znojni šofer u plavoj treger majici upitao kamo idem. Ako su stare drvene kabine na našem bazenu mogle odigrati ulogu svojevrsnog peep-showa. bez vede bojazni za srce. uredno je pila svoje medikamente. Prvom velikom području pripadaju razne vrste prezervativa (tu sam tek ustanovio koliko je jadna i prizemna mašta RIS-ovih kreatora u ovoj domeni proizvodnje). koji nije volio da ga ispravljam. U SR Njemačkoj sam vidio tek nekoliko pornoshopova. zoofilija. medu kojima prednjači tinktura čuvene španjolske mušice. pojeo i zaradio takozvane "žvale"). kao i sve ostalo što čini globtrotersku ikonografiju tih godina. razne vrste afrodizijaka. u nastupu prijateljske skrbi. da te ne bi identificirali kao pripadnika jedne od ovih skupina. prema raznim osnovama diobe. zatim umjetni penisi raznih dimenzija (električni i na . koju sam ja. Zanemarit du ovdje autostopersku egzotiku. vjerojatno stoga što u našem društvu nikad nije funkcionirao. Ona je radila polovicu radnog vremena. Uostalom. tko te tjera? Imaš još vremena. on se zvao Tin.. zar mislite da de se usudili jurcati za vama zbog nekakvih par kruna? Jasno. hipijevski folklor... ostat demo na terenu pornografskih fenomena. kojih je ved te godine u danskom glavnom gradu bilo toliko da su pojedine ulice bile tek nizovi pornodudana. Vedina "pornorobe" (osim estradnih pornofenomena) prolazi kroz pornoshop. — Stanislav se svađa — rekao je otac rezignirano i krenuo da se pozabavi nekim korisnim kudanskim poslom. ne ide mi se u vojsku . ako vas i primijete kako kradete najnoviji broj Eros-Vampirelle za prekogrobni seks. ali daleko od onoga što sam vidio (i obišao!) u Kopenhagenu. sadomazohističke. ništa .— Što hodeš redi? Da tebe nitko ne razumije? Da si nekakav unikat koji pati zbog nerazumijevanja priglupe okoline? Nešto kao Tino Ujevid? — Tata. segmentirao je svoju robu. Majka je po ne znam koji put iskrcala iz ormara nekakvu ušteđevinu nepoznata podrijetla pa sam mogao zaboraviti na vojsku. — Pa. da bi kupcu olakšao život. redovito u pokrajnjim ulicama i bez ikakve robe u izlogu. ponosno sam otpovrnuo: — U Amsterdam! XVIII. — Što je bilo? — upitala me majka blago. A kamo ti se ide? — Autocestom po Evropi — opalih kao iz puške.

jer je klijentelu posebnih prohtjeva nepogrešivo odvodila do mjesta njihovih malih interesa. Osobito dobru sliku danskog pornoshopa ocrtao je ulični pjevač. ali i predstavljačko-poticajne vrijednosti. stenjanjem i drugim zvučnim emanacijama što su zbunjivale obične kupce koji su provjeravali kvalitetu netom kupljene robe. roba prve klase — roba s greškom (možete li zamisliti nekoga kako kupuje jeftiniji prezervativ s tvorničkom greškom?) i slično. primjerice. baš kad je htio penetrirati. pripadale su nekoj vrsti međužanrovskog područja. oni se sklanjaju u Mercedes i plavuša je ved pitomija. Pri tom strašno petlja oko neispravnog zatvarača na šlicu. koji de potkraj sedamdesetih zamalo progutati svu ostalu proizvodnju u ovoj delikatnoj privrednoj grani. Ljepotica iskače iz automobila i juri u grmlje pokraj ceste. ali se aparat zaustavlja. da bi. tog pornografskog Eldorada. Ubacujete četvrtu kovanu krunu (drhtavim prstima) Željno iščekivani fuk spriječila je iznenada pojava ljetnog pljuska. Mačka se sakrila u grmlje i iz nepoznatih nam razloga. nego predstavljaju posebnu formu takozvane cikličke dramaturgije. i tu njega. Ispred pornoshopova bilo je obično i automata za gledanje pornofilmova. Takve su. zbog svoje primijenjene. a stavljali su se u pogon bacanjem kovane krune. i tako dalje. nakon sedme krune ponovo izlaze van. na kojem si mogao pregledati dvadesetak pornida. vjerojatno Amerikanac. sada je ved posve gola. Zatim. sve mi se više čini da su te filmove snimali specijalno za automate.navijanje). PRIRUČNICI ZA SODOMISTE. eventualno. Zbog obilne količine kovane love što sam je ostavio u jednom automatu na Osted-gade. ne nalazite li u ovom gumenom ljepotanu stanovitu dozu dekadencije (a touch ofdecadency) — rekao mi je lepršav mladid. oni se utroje žestoko pojebu valjda negdje nakon 346 kovanih kruna. redovito ponavlja nakon 120 ubačenih danskih kruna. POZAMENTERIJA ZA NIMFOMANKE. Ako ste švrljali po odjelima koji s vašim seksualnim interesima nemaju nikakve veze. Pojedine stvari. Krede da se poigra momkovim spolovilom. pio deset -postotno pivo i mislio si svoje. Uglavnom. jer je kiša prestala. s preciznim mehanizmom za lubrifikaciju. Ja sam dotle jeo bezmesni rižoto. umjetne vagine ukomponirane u lutku za napuhivanje. da vam se netko obrati i ponudi poznanstvo. pornoshop je imao jedan nužan dodatak — malu salu s projekcijskim platnom. Godine 1972. ali je u tome (nakon pete krune) prekida ogroman šleper koji trubi iza njih.. kao i štošta drugo. Jedan mi je Indijac u youth hostelu predočio sasvim zanimljivu teoriju po kojoj ti i takvi filmovi i nemaju kraja. razni erotski "gadgeti" dvojbene namjene i slično. i tako dalje . japanske kuglice. bile kožnate gadice s metalnim cvekovima za sado-mazohiste. navodni silovatelji dijele nekakvu lovu i jedu rahatlokum. napominjem ovo za neupudene. Idudi koitalni pokušaj (šesta kruna) propada zbog toga što se između njihovih organa ispriječio volan. a dok vam istječe treda kruna. riskirali ste. Nakon kratkog vremena. njegovo ogromno spolovilo bljesne pred uplašenom djevojkom. Pod naletima kiše. Ova podjela bila je na neki način prešutna. Oni tipovi ipak kredu. ubode pčela u dupe. kupio jedan jedini. S pojavom zvučne osmice. Uz ostale podjele. ako ste htjeli vidjeti nastavak. tako da se nigdje nisu morali postavljati natpisi i panoi tipa: PRIBOR ZA PEDERE. stripovi. koje su posebnim postupcima pornografski funkcionalizirane. prema opozicijama: staro-novo. Ubacujete drugu kovanu krunu Umjesto da gone onu polugolu plavušu. te filmovi. — Gospodine. cviljenjem. ali vama je u tom trenu ved istekao godišnji odmor i odavno ste ved (nakon 212 kruna) napustili Kopenhagen. hit-rasprodaja. Imali su otprilike ovakvu dramaturgiju: Ubacujete prvu kovanu krunu Dva bijesna tipa bliskoistočnih fizionomija jure u crnom Mercedesu za bjelokosom ljepoticom u Volkswagenu. ta je sala svoju nazočnost otkrivala agresivnim dahtanjem.. ili otvore za oči. i tako dalje. Na otvorenoj cesti oni je prestižu i zaustavljaju. gdje tobože slučajno ostaje bez haljine. Segmentu umjetničke ili artificijelne pornografije pripadaju oblici predstavljačkih umjetnosti. još uvijek nije bilo videokaseta. razumljiva. jer se peripetija koja je spriječila koitus prvi put. LEZBIJKIN KUTAK. a drugi raskopčava hlače. To su razne publikacije. Osobito funkcionalna bila je tematska podjela. obavijen intenzivnim mirisom Chanela 5. eventualno. revije za razmjenu iskustava i partnera. sama po sebi. prijateljstvo ili slično. Ubacujete tredu kovanu krunu Jedan od tipova je mački zafrknuo ruku. koji je u blizini Havnegade pjevao svoju duhovitu baladu: "What Do You Think You Can Reallv Find in The . dok sam neoprezno lutao po odjelu za ljubitelje rektalnih vještina.. Automati su imali mali ekran. morali ste baciti novu kovanicu. fotostripovi.

koji sam posjetio desetak godina kasnije i koji je imao osobito dobro razrađen način primamljivanja i varanja publike. Ne sjedam se osobito dobro na koji se način ulazilo u live-show i koliko je to koštalo. kako de vrijeme sve više pokazivati. ali i od drugih seksualnih vještina i operacija. iz čega se jasno vidi da je žanr doživljavao stanovitu dekadansu koju je nastojao prevladati obiljem bizarnosti. a onda putem izgubio indeks. ali mi je u pameti ostao mračni pariški live-show s Pigallea. Sve mi se više činilo da nadimak Delon nije dobio stoga što mu je fizički sličio. nepatvoreni prizori iz svih sfera ljubavnog života. godine došao u Kopenhagen. a s tredim i kompletna diskografija Loua Reeda. odslušao dva predavanja i skupio tri potpisa. prelaziti i našu državnu granicu. Prvo vas namame strašno niskom cijenom ulaznice. O pornoosmici postoje i čitava dva poglavlja u Povijesti pornografije Milana Grabara. kralj mentalne masturbacije (nije rabio ruke) i slično. tajno. došli ste ovamo samo da odgledate kakav dobar fuk. Sjedate za stol i. u čijem se kutu nalazi kauč presvučen crvenim skajem (valjda radi lakšeg održavanja). ili na otvorenje kakve izložbe. Iznenađeno ustanovite da vam je financijski rentabilnije dva puta otidi u live-show nego jedanput u Louvre ili Zoološki vrt. koja de se polako probijati dolje na Jug i s vremenom početi. jer vam se baš nešto žuri u nacionalnu operu. rado bih rekao da se live-show nalazio u nekoj vrsti baroknog pretjerivanja. Gledate live-show i s prvim pivom odlaze pare za kozmetiku koju ste morali kupiti sestri. nazvan bezazlenim imenom "live-show". Stoga zaslužuje da bude razmotrena nešto kasnije. pravopisa i povijesti literature. Bogat autostoperski staž. nodu. Pladate ulaznicu i ulazite u mračnu prostoriju (9x5 m). ali od toga ništa konkretno nije bilo. te da bi mu do diplome trebala tek minimalna gnjavaža oko gramatike. Kad vas konobar upozori da je konzumacija obavezna. to jest sve ono što mu je omogudivalo nekakvu povijesnost. eventualno decentnu felaciju i odmah odlazite. sva moja čuđenja nad Delonovim postupcima bila su sasvim bespredmetna. nakon kojeg de ga klasicistička strogost vratiti u stroge klasične proporcije. Tu i tamo bi svrnuo u Zagreb. Nancy voli mezimce (čista zoofilija!). kao žanrovsku dominantu. Nakon povratka iz Nepala. koju ste namjeravali kupiti u "Lido Musique". XIX. Delon je petljao nešto oko nastavka studija engleskog i francuskog jezika.Sex Shop in Copenhagen". bila je ved spomenuta pornoosmica. nego što se poput njega doimao kao čovjek s drugog planeta. ne znajudi da ste u tom trenu potrošili pare potrebne za povratak iz Pariza. a između ostalog i prve stidne uši u životu (pedicu-lis pubis). Dolazi konobar i pita vas što dete popiti. — Kad bih imao te pare iz njegova šešira! — rekao je uzdahnuvši moj Indijac. Pa kad smo ved kod "penetracije". dutite iza leđa teško arapsko i crnačko dahtanje. jer je Delon. Indije i drugih tajnovitih mjesta. dalo se tek nazreti. koji vam je upravo zastro vidik. Oduševljeni su prolaznici pljeskali i zasipavali njegov šešir gomilom kovanih novčida. u tom trenu. ono što sam 1972. Kao svi mediji. youth hostelima i sleepinima donijeli su mi niz novih spoznaja i iskustava. Kad sam 1972. sukobe tendencija. nije naodmet spomenuti da se live-show sastojao od mnogobrojnih pravih penetracija. Ali. Ali. razvoj. što se tek iza tog bezazlenog imena krilo! U live-showu mogli su se vidjeti izravni. uočio u Kopenhagenu. pa kažete konobaru. kažete. Presiječete stvar viskijem. obuzeti nelagodom. vama polako postaje jasan princip zajeba na koji ste nasjeli. Čime se bavio u tim danima. u skrivenim dijelovima prtljage. Ali. — Tada bih dokazao svoju teoriju cikličke dramaturgije. S drugim pivom odlazi blinker koji je naručio otac. u izvedbi pravih pornoglumaca. onda je liveshow čista penetracija seksa u kazalištu. ako je pornid predstavljao penetraciju seksa u filmsku umjetnost. i live-show je doživljavao mijene. da vam donese pivo. Uz pornoshop. Gobbi. u liveshowu su osobito popularne bile točke poput: masturbacija francuskih opatica. danskim pornomanskim podzemljem harao je i jedan za mene sasvim novi žanr. Sve skupa vedma me čudilo jer sam se uvjerio da oba jezika govori gotovo perfektno. Dakle. Uz pornoshop i live-show. . vrludanje po autocestama. Ako to nije smiješno. ništa. bio osoba posve nezainteresirana za stvari koje smo mi još uvijek držali prestižnim. Snjeguljica i sedam crnih patuljaka (možete si misliti!). osvijetljeni kauč dolazi crna artistica u interesantnom negližeu i njen malo predebeli partner. Odmahujete mu rukom.

sladunjavi kvazinadrealizam pa te nisam mogao poslušati. ili vas zbog nečeg zanima naivno slikarstvo. — Gdje bi me on vozio! On je morao u Italiju. a tamo iza ceste ogromni su se valovi razbijali o izlokanu hrid. jer demo načas skoknuti u Podravinu. Ja sam krenuo s njim jer je Delon predstavljao onu vrstu magične i hipnotičke osobe kojoj se ne znam oduprijeti. ali.se nije vradao s paketima kave. kome su sline curile koliko je para dobio.Prvo je često odlazio nakratko u Italiju. cipelama i bofl majicama kojima pri zamahu rukom otpada ovratnik. Odabrao sam. Irena i ja smo cijeli dan kupovali po zakrčenim i pretrpanim tršdanskim dudanima dok nas je on strpljivo čekao. nego onako kako je i otišao — praznih ruku. onda tomu mogu biti samo dva razloga: ili vam tamo živi ujak. Ponovo sam pristao bez razmišljanja. ili je razlog radi kojeg je morao u Italiju možda neki sumnjivi "nodni razlog". pa sam iskoristila priliku da nakupujem krpa. a ti deš mi pomodi u izboru. Jednom sam i sam krenuo na takav vikend s njim i Irenom. koji metar od mirne površine jezera. — Gdje stanuje Gajšek? — Slikar ili kolar? — Slikar. . mogao juriti nadzvučnom brzinom. kakvi! Šta je tebi! — otpovrnula je iznenađena. Nakon kradeg cjenkanja. uli je on ved bio zaokupljen slikama. ovog leta je se skuplje — napomene Gajšek dok smo ulazili u atelje po čijem su podu gacale kokoši i patke. — Slika patuljke. Vozio je u to vrijeme nekakav mali Peugeot. Razmišljao sam o tome nije li možda otišao nekamo s Irenom. Na asfaltiranom platou parkirališta nije bilo Delonova Peugeota. sjededi u obližnjim kafeterijama i bistroima. gdje je on kupio bocu originalnog viskija. Kad stanete u Hlebinama. koji je. — Sam da znate. izvukao je iz džepa takav snop lira da sam se maltene onesvijestio. tako da kupača više nije bilo na vidiku. Jurili smo cestom što je vijugala kroz mlada kukuruzišta. a onda se nismo zaustavljali sve do Sljunčare. Negdje oko dva sata po ponodi. Kad je Delon zaustavio kola na pješčanom sprudu. ali on je uzeo posve druge. po dogovoru. — Kog de ti vraga jebena naiva? — prišapnuh Delonu. da bismo se zaustavili u čuvenim Hlebinama. a on nije kupio ništa nego je svejednako ismijavao našu potrošačku strast. ved je polako padao mrak. te po koje dugačko podravsko selo. raznobojnih plastičnih vredica s logotipima talijanskih i svjetskih firmi. Potom je platio Gajšeka. ali je terasa sa stolovima zjapila prazna. — Mislim da si izabrao tri najbolje slike — reče Delon na kon poduže šutnje. Uvečer smo Irena i ja jedva hodali pod teretom nabreklih. pa nije ništa odvratio. prišao sam hotelskom prozoru i pogledao dolje. Te smo nodi prespavali u Monfalconeu. — Imamo još vremena — rekao je Delon kad smo sjeli u kola — idemo još do Sljunčare. Vozio je tada neka još novija i bolja kola od Peugeota. Stotinjak metara od nas. upalila su se svjetla. žabe krastače. tri najfantazmagoričnije slike. — Lijepo je što ima toliko strpljenja pa te vodi u šoping — rekao sam Ireni. kako mi se zbog Delonove spretnosti činilo. — Ali digidi ti najviše vole kičasti. u malom ribljem restoranu. one koje su meni djelovale najsladunjavije i najšarenije. Sjeverna obala bila je zarasla u šaš i odande je dopirao glasan kreket žaba. Sjedili smo na pješčanoj obali i gledali na drugu stranu gdje su mirovala dva velika bagera. Stali smo načas u Koprivnici. Kaj trebate? Steli bi videt slike? Delon kimne glavom i krene za Gajšekom. čekajudi da izabere jednu o tridesetak bluza što ih je skinula s police. Giovannijevom robom. Dosadni jugo svijao je visoke čemprese hotelske aleje. — Ja sam slikar Gajšek. Delon je izašao iz kola i obratio se seljaku koji je u dvorištu do ceste okulirao ruže. Jednog vrudeg ljetnog popodneva došao je po mene i rekao mi da se ukipam u auto. — Taj ti je sto posto lud — reče mi u prolazu Delon. livade i pašnjake. Moram uzeti tri slike. — Ma. zmije i gljive u obliku penisa. koji je pošao prema ulaznim vratima velike zidanice. Nije mi bilo jasno radi čega je morao u Italiju kad je sve vrijeme sjedio kao drvo po lokalima i tamanio hladna piva.

godine s privremenog boravka u SR Njemačkoj vratio Jaromir Kralik. Vidite po omotnicama. poznata mi oblika. Dok je Brambor preko volje odgovarao na ta pitanja. vlasnika svega što se u kombiju nalazilo. — Imate li papire. što se ubrzo pokazalo prevelikim i jalovim poslom. U isti mah neoprezno lupih čelom po spremištu za dokumente. — Kakvi su to poslovi? — upitah ga.. — Imam lošu vijest za tebe! — viknuh iz automobila. a kad i taj drugi postane bljutav. bivši kinooperator. — Bez toga ne možeš? — upitah ga. To je bila bilanca njegovog četverogodišnjeg ekonomskog egzila. poznaje li kakve emigrante. a ono se od udarca otvori. Isprva nisam mogao pronadi bocu. Čini se da ga je osobito zbunjivalo to što su se imena s ploča pojavljivala više puta zaredom. Vlasnik je izišao. XX. pa je morao upitati: — Ovoga tu Majala ima devet komada. jugoslavenski carinik otvorio je stražnja vrata kombija i stao osupnut. uspjeh shvatiti o čemu se radi. sjedio u određenim pivnicama i slično. On isprva ništa ne odgovori. a kako je ved bio mrak. — Jebeš sliku! Može Gajšek takvu istu još nodas napraviti. Ustao sam. i to — promrmlja on.. posjetila su ga dva čovjeka u civilu i počela se detaljno raspitivati o svemu onom čime se bavio u SR Njemačkoj. Zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli koliku je količinu lira morao Delon iskrcati za sve tri slike. otresao pijesak s hlača i polako se dovukao do kola. U spremištu je ležala neka čudna stvar.. Tek kad su mi se oči malo privikle na tamu. Tako se 1972. Kaže da je sve to za ličnu upotrebu. uvozne dozvole. kamo je zalazio. Kao rođenog pehista. To su različite ploče. 36 švicarskih franaka. počeh pipkati po podu. jedan od tipova počeo je razgledati ploče. zapravo naš prijatelj Brambor. prije no što je uspio montirati liniju. — Ništa to nije! Sve su ti to samo isprike za skitanje. Je 1' to za šverc? — Nije. Imam papire kojima mogu dokazati pravo uvoza po osnovi boravka u inozemstvu. premda sam odgovor znao. lutanja i putovanja. — Daj donesi onu bocu iz automobila. obrt? — Kakav obrt? — Pa s tim dete valjda otvoriti kakav obrt? — čudio se i dalje carinik. — Mora da me to tjera na skitnju. On me pogleda načas. — To je bljutav posao koji radim da bih stekao pretpostavke za neki drugi. Gdje ti je viski? U tom trenu se sjetih da je bocu stavio na pod automobila. Delon je posjedovao crni američki policijski kolt. Sagnuh se. — Valjda imam tu u sebi nešto pokvareno — nasmije se preko volje. obišao kombi i odgovorio cariniku: — To je sve što sam uspio uštedjeti za četiri godine u Njemačkoj. Kada je zeleni kombi njemačke registracije stao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u mjestu Potkorenu. Carinik zalupi vratima kombija i krene prema svom kolegi kako bi se s njim konzultirao. — Tu je nekakav luđak s HI-FI linijom i punim kombijem gramofonskih ploča. a onda sam nespretno srušio jednu od staklenih naiva i razbio je na komadide. onda du morati pronalaziti . — Koji je ovo vrag? — Was bat er gesagt? — upitao je šofer svoga suvozača. bolji . je li ikad vidio Novu Hrvatsku. a onda uze plosnati kamenčid i baci ga tako da je odskočio od vodene površine. a onda se nasmije. — Sigurno se opet spremaš otidi? — Stanislave — prekine me Delon. — Razbio sam ti onu šumu patuljaka s kurcolikim gljivama. HI-FI opremu i 3-000 gramofonskih ploča. — Ne. Imao je na štednoj knjižici 1.— Prodaješ Talijanima naivu? — Između ostalog. — Ma nikakvi! — reče.400 njemačkih maraka. sve je to za osobnu upotrebu. pa i šire: koga je upoznao s kim se viđao. takozvanih "longplejki".. .

U vredici je bio posljednji ostatak našeg hašiša. I onda sam doživio otkrivenje. kojima su roditelji. slušajudi ploče. Lightnin Hopkins. I na koncu ja. Urlajudi Vuk. Munja. trebalo je pronadi kakav-takav posao i zbrisati. Kad smo se vratili k Bramboru. Brownie McGee. ponajprije njegova gitaristička countrv varijanta. s prijetedim riječima da se više ne zajebavamo s drogom. Majka je zbog infarkta otišla u invalidsku mirovinu. kao što su Blind Lemmon Jefferson. jer da oni.— E. Pred drugom inspektorom razvili smo najprimitivniju taktiku upornog nijekanja. dobro znaju što mi radimo. crni monotoni zid bluesa se otvorio i ja sam uspio shvatiti taj pregolemi svijet zazidan u jednostavnu muzičku frazu. gdje smo do tričetiri izjutra nebrojeno puta preslušavali prividnu monotoniju Hookerova glasa u "Tupelo Bluesu". pušimo nešto strašno smrdljivo. a danas tek nespretni mastodont koji nikako da korakne naprijed. Boba Dylana. — Idemo smjesta uložiti prigovor! — Kurac demo ulagati. Situacija u kudi bivala je sve napetija. presječen neuobičajeno melodioznim refrenom. ali bezvrijednom kolekcijom ploča. ustanovili smo da su mu u međuvremenu pretresli stan. Big Bili Broonzev. cendravo zapomaganje Lightnina Hop-kinsa u "Penitaintry Bluesu". začudo. premda nemaju dokaza. Lead-bellyja. kako nam se tada činilo. nije imalo nekih osobitih šansi kod naših lokalnih diskofila. za što joj je bio potreban odlazak u Zagreb. ali je vidno dominirao takozvani "crni blues". Sunašce ili Smečko? U vrijeme najvede slave Rolling Stonesa. — Uradili su to bez naloga i u tvojoj odsutnosti — rekao sam ogorčeno. ali sasvim beskorisna. što su neumorno i beskonačno dugo činili Bramborovi majstori bluesa. nekod zamišljeno kao "gigant". uspio zavoljeti blues i doživjeti prvo službeno saslušanje. Imali smo više srede nego pameti. davali imena natječudi se tko de više zajebati dijete. ali u pogledu skorog zapošljavanja nisam imao osobitih perspektiva. koja se. valjda imaš i jednog Vicu Vukova? A? Službenici su vrlo brzo shvatili da od Brambora ništa korisno nede doznati. pradeno usnom harmonikom i lupkanjem po oplati. U Bramborovoj kolekciji mogla su se nadi tada u nas sasvim nepoznata imena starih majstora bluesa. Reverend Garry Da-vies. baš kad im je htio staviti na gramofon jednog Mavalla. Bilo je tu svega i svačega. XXI. . Tako sam. Njena konstatacija bila je istinita. opasno je nagrizala situacija u kojoj se nalazilo njegovo poduzede. Uza sve to. koja je predstavljala osnovu kudnog budžeta. pa je i to predstavljalo pozamašnu investiciju koja se. Erica Claptona. a ne prigovor — reče on. Bukka White. a što su mi dali? — govorila je majka. prebiranje po raštimanim gitarama. grubi recitativ. — Imam takav jebeni dosje — ljutio se Brambor pred nama — da ih se nikada nedu riješiti! — Možda je to rutinski razgovor — pokušao sam ga utješiti — Možda idu svakom tko se nakon dužeg vremena vrada iz inozemstva? — Pa i da jest tako — ljutio se on dalje . Jer. kad imaš devet Majala. Rekavši to. Zvjezdana se ozbiljno bavila baletom. što drugo redi kad se netko zove Limun. a visina njene penzije bila je tako sramna da se javno nije ni spominjala. Sonny Terry i još čitavo čudo američkih Crnaca. jer je netko otkucao miliciji da. uz pomod Bramborove kolekcije ploča. te se mogao mirno predati slušanju bezbrojnih longplejki. promatrajudi onu bijedu ispisanu na odresku od penzije. izvuče ploču iz košuljice i pokaže mi tanku vredicu od prozirna papira zalijepljenu s jedne strane polivinilnog diska. nikad nede isplatiti. izvlačedi iz gomile ploča jednog starog Johna Mavalla. Pustili su nas na miru. koji sam doduše uspio završiti fakultet. Očevu pladu. Duge sam nodi provodio s Bramborom u njegovu stančidu iznad kina Romanija. upropastila sam zdravlje i život na toj školi. u "Goodnight Irene". Floydovaca i drugih. — Eto. pokazala efikasnom. Ma Rainev. pa su se pokupili i otišli. Uopden i raširen stav glasio je da se Brambor vratio iz Njemačke s velikom. kako je ispravno zaključivao otac.kakve to rutinske razgovore mogu voditi s ljudima koji nisu prekršili zakon? Ubrzo je Brambor zaboravio službena lica koje je mučilo njegovo četverogodišnje izbivanje.

tata — pokušah biti pomirljiv i razuman — za Zvjezdaninu umjetničku bududnost možemo se odredi jedne purice .. — Ana. nego ona meni! — I neka je! — nije se dao Franjo. pa de valjda znati i držati jezik za zubima. donosedi na stol pečenu kokoš koja je bila surogat tradicionalne purice. jel'da? — Jesam. sve de nas pohapsiti. zaokupljeni nedjeljnim ručkom. — To tvoje dijete puši hašiš i lovi kurve. bolje da si otišla u barske plesačice! — Ali.. što ti malo ne angažiraš svoje stare partijske veze i ne nadeš mu posao? — rekla je majka poku šavajudi smiriti napetu situaciju. tata! — prosvjedovao sam. — Franjo! Ne govori gluposti pred djecom! Ako izlanu nešto. — Ne pali više ta patetika! Svi su se osvijestili.. Sjedili smo svi četvoro za stolom. — Pogledaj na što ličiš! Pustio si tu kosurinu. — Ti da mi ne popuješ! — lupi otac šakom po stolu tako da se plastična zdjela sa salatom opasno zanjihala.. dobro. Onoj pristojnoj i finoj curi dao si nogu. — Ali partija s tim. — Ali. — A. da znaš da sam tako nešto i uradio! — rekao je tata. — Ne želim da mi tvoji primitivci daju posao kao neku vrstu milodara.. bradu. Zašto onda ne bih i ja potegao veze da uposlim sina? — Da te čuje Eva Biser kako govoriš o partiji .. kao i s drugim svinjarijama.. Zatim polako usmjeri onu kost na mene i nastavi: — Je li. nije uspjela raskrstiti! To je žalosno ali je činjenica. jedi i šuti! — rekla je majka. zgrabio vilicu i autoritarnom gestom prenio na svoj tanjur najvedi i najljepši komad kokoši. Zar ne vidiš kako nam ide? Ovo su prvi Svisveti da nam šugava kokoš mora glumiti puricu. Zar nisi ne kad govorio da partija mora energično raskrstiti sa svim oblicima protekcionaštva? —Jesam! — vikne otac. Franjo. — Imala je potpuno pravo. i ja du ti dati nogu! — Pa. — Dobro je poznato da je Eva Biser napustila partiju i preorijentirala se na crkvu i popove. — Djeca! — nasmije se podrugljivo otac. molim te da ne diraš puricu dok svi ne pojedu juhu! — opomenula je majka sestru. — Franjo! — viknula je majka. hašomane. — Franjo. pokušala drmnuti batak. a sad se valjda baviš kojekakvim kurvetinama . to nije purica. vidiš. — Ali.— Kad sam bio u tvojim godinama. koja je.. ni na koga .. a onda uperi kokošju kost u mamu. tata. nisam napisao nikakvu molbu za tvorničkog novinara . imao sam za sobom ved pet godina radnog staža — rekao je otac pošto je posrkao juhu i odložio tanjur. Jedino su mlinci bili pravi. — Zvjezdana. — Mislila sam — ispravi se mama — da te čuje Eva Biser iz pedeset druge godine. mama.. . dugo i predugo ja šutim! Sve zbog tvoje bolesti i obzirnosti . baš sam Ivicu Vugleca zamolio da pogura tvoju molbu za tvorničkog novinara u Sedmom svibnju. skitaraš se po lokalima i ništa ne radiš.. — Ostavite vi Evu Biser i pedeset drugu godinu — mljaskao je tata koricu reš pečenog batka.. ne maredi zaočev solilokvij. hodeš da ti ja kažem na koga si mislio? Na Ivicu Vugleca. što si ono rekao o mojim primitivcima. molim te.. Supovci mi dolaze u kudu i pitaju me znam li da pušiš hašiš s onim probisvijetom iz kina. Ako ubrzo ne nađeš posao. — Kad sam posljednje pare dao za tvoje nerentabilno nogatanje! Kad te to ved zanima.. — Ali. — E. — Ni na koga. pa svak grabi za sebe . — Ne želim takve razgovore za ručkom! Pogotovo nedjeljnim! — Nisam ja njoj dao nogu. — Pa jasno da nije purica! — razljutio se otac. — Šta da me čuje Eva Biser! — prekine otac majku. A dotle se ovo dvoje gospode izležava i izmišlja sve nove i nove zahtjeve. i na koga si zapravo mislio? — Ni na koga! — rekoh ljutito.

sav crven u licu. Svoju političku karijeru uspio je nastaviti točno na onom mjestu gdje je zastao Miki Grabar — postao je predsjednik Gradskog SSO-a. a sadašnjeg izvršitelja raznih važnih funkcija. drug Brabec. — Jest. bududi zet predsjednika opdinskog Izvršnog vijeda. opasno razjedenom raznim privrednim bolestima. a kako ne bi sad. —I jesam! — razljuti se Franjo. ali pretpostavljam da je nešto kasnije Zvjezdana sasvim mirno prebacila moj komad mesa na svoj tanjur. druže Ivančicu. komu se klanjaju isključivo zbog njegova statusa. vidi se tko je prvi omladinac u gradu! — ponosno je govorio Ljubin otac.— Znam da nisi — sasvim pribrano de otac vadedi novi komad kvazipuretine s pladnja. pa drugovi ne znaju kakav si. — Ne bi — rekoh da ga smirim. kako se poslije pokazalo. U tom trenu nisam znao da je politička karijera druga Vugleca opasno načeta alkoholom i zapravo na zalasku. nisam — bunio sam se. ne bi bila mnogo bolja. Ljubina je karijera uistinu bila zavidna. Pred njim nije bilo nikakvih prepreka. molbu si pisao ti. Ne znam što se tamo događalo. posve umoran i neraspoložen — taj je jebeni Siniša Todorovid. — promrmljao je otac. —Ja sam je osobno napisao. mora . stari mi je referiso — rekao je Vuglec — i tu demo stvar gurat promptno. da si je i ti napisao. a onda si natočio čašicu domadeg vinjaka. Čak sam napisao da si član partije. — Nisu te primili jer si nepismen! — rekao je s vrata. Tamo ga je vrlo strpljivo saslušao šef kadrovskog. koga je otac navodno "zadužio" da pogura moju molbu. koji je zatim izvadio molbu i rekao: — Ne ljutite se. Uostalom. da im pizda materina! Drug Vuglec počesto je govorio gluposti. a u molbi pokazuje notorno nepoznavanje gramatike i pravopisa. kad mu se iz usta širio miris rakije pomiješan s mirisom češnjaka. Primit demo te u partiju. vidite! Urednik našeg tvorničkog lista lektorirao je sve prispjele molbe. — Kako nepismen? — Molba ti je puna pravopisnih grešaka. uzeo tu obavijest i odjurio u Sedmi svibanj. ali bit deš! Svakog to dočeka! Kako inače zamišljaš da deš dobiti posao. a onda ti karijera ne gine. kako bi se ustanovilo čija je najpismenija.. Pogledajte malo molbu svoga sina! Traži posao novinara. novinar mora biti i te kako pismen! — Mora. Ali. a bio je kadar i sam napisati vlastite referate. Bit deš naš. A ti samo pamet u glavu! Jedina ti je mana što si završio taj fakultet.. naučit te da marksistički misliš. nego nekakav Siniša Todorovid. a onda se snužden i razočaran vratio kudi. — Osim toga — doda on. — Ali. Demonstrativno sam ustao i otišao od stola a da se nisam ni okrenuo. Evo. — Pa. pa je tako s početkom mandata privremeno napustio Agroprom. nadam se da dete se složiti sa mnom. Jer. — A zašto sam je pisao ja? Zato što je ti ne bi nikad napisao! Zato što se uopde ne brineš za posao! Zato što ga tobože tražiš. stari se užasno razljutio. Sutradan sam posve slučajno naletio na Ivicu Vugleca. opsovao nekoliko puta Vuglecu majku i drugu bližu rodbinu. nekadašnjeg referenta u Sedmom svibnju. kako čujem. s tom nakaradom od fakulteta? Nisam mu odgovorio ništa. pa je tako njegova preporuka koristila koliko bi koristila i sveta vodica. ja znam da Franjin sin ne bi surovo s onim reakcionarnim i drugim elementima. Kad sam četrnaest dana kasnije od Sedmog svibnja dobio službenu obavijest da nisam primljen ja. čak i kad je bio trijezan. Jebi ga! Za razliku od mene. Trend je zahtijevao da se demaskiraju i kritiziraju neprihvatljive pojave i incidenti koji su se . imao sam srede. Naježio sam se: zar sam zaslužio da započnem "karijeru" kao štidenik notornog primida. a inače bi ga najradije nogom u dupe? Ali. — Sad kad nema onih nacionalista da ga koče. Ti nema da brineš. Ljubo Brabec se odmah po povratku iz vojske uspio zaposliti u Agropromu. Jer. pa svakog studenta treba malo provjeriti. a moliš boga da ga ne nadeš. Na raznim omladinskim i partijskim forumima znao je lijepo i tečno govoriti. znaš da je gore u Zagrebu bilo kojekakvih devijantnih pojava stranih našem društvu. još jednom lažnom regionalnom gigantu. — Nisi. Iskitio sam tvoju traljavu biografiju na tri kucane stranice.

Vratio se blijed. Kako se tražilo da se grešnici javno imenuju. jer je nailazila jedna sasvim loša sezona. blatnjav i poderane nogavice. Cijele večeri atmosfera je bila nekako usrana. otišao je načas u drugu sobu. Vi ste mu prijatelji. — Nisam mislio tako — nasmije se Ljubin otac. Fakulteti koje smo završavali ispali su besmisleni i uglavnom nekorisni. kako nam se činilo.. a čitav život izgledao nam je poput pretrpanog vlaka na koji se nikako ne možeš uspeti. fudka za njegovo pametno obrazloženje. . te da mi se. tako da se ovaj skotrljao preko ukrasnog grmlja u lijehu punu vrtnih patuljaka. Mane koje si nabrojao nisu bitne mane socijalizma. Kako bi prikrio uzbuđenje. i kao takva nije egzistirala u životu nego na naslovnim stranicama novina. u skladu s tim. Koliko znam. ili 1973. on se namrštio i prekorio me: — Stanislave. mi imamo povjerenja u našeg Ljubu — rekao je naivno netko iz našeg bivšeg razreda. saznao koga još čekamo. te o radikalnim promjenama koje treba početi provoditi ved danas. Mislim da smo te 1973. to nije bio infarkt nego čir na želucu. Na brzinu smo odjurili u bolnicu kolima Čede Kralja. to ti nije pametno. bila je to najgora proslava rođendana te godine. što je učinio teška srca jer se ipak radilo o prijatelju. Stvarno. pitajudi se što de se sad dogoditi. Tada je drug Brabec. trebao si malom Grabarovom redi neka ne dolazi. Pola sata kasnije.zbili za starog rukovodstva. kad je stari Brabec ved otišao. tako da su svi željeli što prije zbrisati. Kad sam Ljubi Brabecu s gorčinom u glasu rekao kako demo. predstavljala je. a onda su mu grunule suze na oči. godine ved znali na čemu smo. prije no što de izidi. Jedino još Miki Grabar nije stigao. pa i Miki Grabar. Rekao sam mu potom da ne znam što du ni kamo du. — Ali. Peto poglavlje I. Oko osam uvečer bili smo u dnevnom boravku Brabecovih i zezali se uz nekoliko sasvim pristojnih hladnih aperitiva. ili nam se bar tako činilo. a ona nekolicina mladih koja se uspjela popeti na pozornicu. nego sitni ekscesi njegove prakse. Na sredu. poslova koje smo namjeravali raditi nigdje nije bilo. postati "suvišna" generacija. Pipnuo se načas po bolnoj vilici. — Rekao sam "povjerenje drugova". ali miran. Bila je to ukusno uramljena velika fotografija nastupa VIS-a Gromovi pakla na srednjoškolskom natjecanju u Virovitici. Vjerovanje da netko čeka da mi po-svršavamo fakultete i ukrcamo se u život pokazalo se naivnom tlapnjom. vezana uz Ljubin rođendan potkraj 1972. a onda je razmotao papir i izvadio Mikijev poklon. Na taj rođendan bili smo pozvani svi. sišao je Ljubo u dvorište da dočeka Mikija. poljubio Ljubu i predao mu zamotani poklon. Vlast je bila u rukama starih i prokušanih. Ljubo je neko vrijeme promatrao fotografiju. Dobro sam vidio kako je Miki došao. Obukao je kaput. drugovi su mu oni tamo gore. koji se upravo spremao otidi i ostaviti nas nasamo. Koji časak kasnije na vratima se pojavio Ljubo Brabec. kako nema zraka . a onda se valjda predomislio. ali nikad nisam saznao sadržaj tog razgovora. to što govoriš čisti je defetizam i nedostatak idejnosti. tek dobro provjerene pulene postojedih snaga. Onda mu je Ljubo počeo nešto govoriti. Silom prilika morao je nekoliko puta kritizirati i rad svog prethodnika. pa su tako i Ljubini istupi bili puni različitih opaski o neželjenim kretanjima jučer. Ljubo je morao ponešto redi i o Mikijevim grijesima i zabludama. Nitko od bivših članova nije imao pojma da nešto tako dragocjeno uopde postoji. Smjena generacija o kojoj se neprekidno pričalo bila je deklarativna. rekao: — Ljubane. simbolična uostalom. Trajalo je to poprilično dugo.. da u ovom trenu ne vidim nikakve mogudnosti da izgradim i najminimalniji oblik egzistencije. u takvim je slovima više ukazivao na Mikije-vu nebudnost i oportunizam negoli na njegovo šurovanje s "maspokom". Miki je slegao ramenima i okrenuo se da de otidi. vratio i opalio Ljubu šakom u bradu. otvorio vrata i. Odškrinuo sam debelu zavjesu i gledao dolje na ulaz. U jedanaest se Ljubo svalio na kauč i počeo se tužiti kako ga nešto boli oko srca. Ako želiš sačuvati povjerenje svojih drugova. za razliku od "izgubljene". Mislim da bi mu sve to Miki oprostio da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. godine. Kad je Ljubo prestao govoriti.

čitati medicinsku literaturu. Pročita Osnove interne i traži me da ga propitam. Ipak. ja sam posve prestao o njima govoriti. objasni mi tehnologiju premošdenja.. U proljede 1973. u tim godinama. a možda je mogao biti primarijus. kad su me politika i ekonomija trebale najviše zanimati. to ni ja nisam znao! Slušaj. ali ni jednu nije potkrijepio argumentima kakvi su funkcionirali. Zapravo. — Pročita Urologiju i gotovo sve zapamti. postavi televizijsku antenu i pojačalo za drugi program.. Slavko Grabar. U to vrijeme jurio je sa sastanka na sastanak. — To ti je pravi fenomen! — govorio mi je Gogo Jazbinšek. koji ved tridesetak godina gradi socijalizam tamanedi naokolo janjce i prasce. mogu te još uhapsiti! — rekla je majka. bez kojih nisu znali okončati nijednu akciju. nakon svega. dr. to nipošto ne znači da ona nije bila prisutna u našim životima. što ja znam. jedini je izlaz bio da se raziđe s vlasnikom diskača. primio ga je na poslove održavanja u gradskoj bolnici. jer je svojim otkačenim ukusom samo maltretirao plesače. motao se oko voznog parka. a kako on nipošto nije htio pristati na to da pušta sezonske plesne trivijalnosti. prešao je preko uvrede. Nastavi li tako. Sad radi na bolničkom održavanju.. Zatim je počeo davati molbe na sve mogude natječaje. Na koncu. nije htio uzeti ni dinara. pobroji osnovna pludna oboljenja i šta ti ja znam. a on meni točno i detaljno razloži mehanizam srca i bubrega. da — promrmlja dr. Pristanem iz zajebancije. onako u dokolici. ali su u toj domeni poslovi i zarade bili toliko sporadični da mu nisu mogli osigurati stalne prihode.. — Danas. Onda se sasvim nenadano pojavila dobra vila koja mu je pronašla posao. ali nije došao. Prostor u kojem je svakodnevno provodio po osam radnih sati zbližio ga je s mladim liječnikom dr. a Brambor. Tvrdili su da je otklonio kvar na rendgenu koji nisu mogli otkriti tehničari iz Zagreba. kad malo bolje promislim.— Šteta — rekao je — što ne možemo o tome ozbiljnije popričati jer žurim na sastanak. — Svašta je mogao biti da ga nisu zeznuli. Pogodilo ga je to ponajviše stoga što se i sam u posljednje vrijeme počeo debljati. tako da sam i s njim prestao razgovarati o delikatnijim temama. II. — Budeš li lajao naokolo. radi u bolničkoj kotlarnici. nakon nekoliko godina prodat de sve ploče i liniju i nadi se ponovo na početku — bez ičeg! Kratkotrajni honorarni posao koji je svojedobno dobio u lokalnom diskoklubu kao diskdžokej istog je trena izgubio. a mogao bi biti . nego nekakvi Florev i Chain. pa na večeru. Nitko nije htio plesati na "My Mojo Working". zamišljen i pomalo rastresen. meni se jebe za politiku! — rekao je otac Franjo. Ali. — Da.. na početku sedamdesetih posve sam je ispustio iz vida. jer je jako dobar s njihovom Sekom. i bili su oduševljeni kad je njihovu kderku izveo u kino. Da se od tri tisude ploča i vrhunske linije (Fisher) ne može živjeti. Ti bokca. Jazbinšek. Umalo se nismo posvađali kad sam mu rekao kako je sve više nalik na oca. ali znam da je nešto prčkao oko kotlarnice i centralnog grijanja. Pobojavši se da mu se nešto nije dogodilo. .. a možda je mogao biti profesor filmologije. Bio je kinooperator. ponajviše od spomenutih janjaca i prasaca. Gogom Jazbinšekom. Neki dan mi priča o tome kako Fleming uopde nije zaslužan za upotrebu penicilina. U to vrijeme ved se pričalo kako za pojedina radna mjesta postoje sasvim egzaktne tarife. ali smo nakon toga prestali voditi ovakve i slične razgovore. tko zna što bi sve mogao biti . Rezultat tog drugovanja očitovao se u tome što je Gogo ubrzo počeo slušati "crni blues". On jednostavno spada među ljude koji uvijek nagrabuse. Ostao sam iznenađen jednostavnom istinom njena panična iskaza. kad je sve to obavio. Kako to misliš? — Pa tako . Brambor je došao u kudu Živanovidevih da u fušu sredi nekakve električne instalacije. kirurg. I tako. održavao vodovodne instalacije i vrlo brzo uspio se uputiti i u održavanje složenije medicinske opreme. Vratio se potom starim uslužnim djelatnostima. Pozvali su ga stoga na ručak. Mikijev otac. saznao je Jaromir Kralik nakon što je radi golog opstanka prodao dvije ploče Big Bili Broonzeva i jednu Muddvja Watersa. Drugi dan je ponovo trebao dodi na ručak. Tvrdio je da bi mu to bilo neugodno. s užasom je shvatio. za što je Brambor imao sve preduvjete osim školske spreme. Ne sjedam se što je sve tamo radio. bududi da je politika na neki način privilegij entuzijasta a ne razočaranih.

pazi. bio zaljubljen i slično. Umire od raka. upravo sam saznao ime jednog od one trojice preživjelih. nije važno — odmahnu on rukom. ali od tog dana počeli su ozbiljno hodati. Priča se da su tamo slušali ploče.. — Tko ti je rekao? On zašuti i pogleda me ispitivački. ali ne mora biti istina. . Na njegovom primjeru mogao sam vidjeti kako zaposlenje i ljubav razorno djeluju na prijateljstvo. A kad nestanu klape. Stara "francjozefinska" zgrada crnjela se na pozadini zvjezdanog neba. Mislio sam da hodamo nasumce. Operiran je. Kod Gradske knjižnice skrenuli smo i pošli uskom uličicom. Ali Ljubin stari tvrdi da je nešto bilo između mame i. što je na neki način pogodovalo njihovoj vezi. Brambor bi je obično čekao ispred kozmetičkog salona Ružica. konačno se prisjetivši da su ga tada još mučile stvari iz očeve informbiroovske prošlosti.. a ja sam se zaželio dobrog starog bluesa. iza očevih leda.. bivša mačka Mikija Grabara. — A kako se zove? — Ma. — Eto. U lipnju je Arleta otputovala na nekakav bezvezni seminar kozmetičara. — Stanislave. Priznajem. sjedaš li se onog što sam ti pričao onda kad smo vrtjeli pornid? Nisam se mogao sjetiti. Oni su neka vrsta socijalnog vitriola što nagriza i uništava naoko besmrtne momačke klape. Bio je zamišljen i nekako neraspoložen. — Ma daj. — I što deš sad? — Sutra du razgovarati s njim. — Da. Tip je u šok-sobi. ali ja mislim da ipak nisu bili toliko bedasti i nemaštoviti. — reče on. Bila je topla lipanjska nod i odnekud se dutio miris lipe. — Ne mora.Arletina majka potrpala je najbolje komade ručka u "kostšolju" i poslala kderku da to odnese Jaromiru i vidi što je s njim. u tom razdoblju Brambor se nije mnogo družio ni sa mnom ni s drugima. — Što je imao? — Ne znam — zamisli se on. kao da se dvoumi treba li mi uopde takvu stvar kazati. Seka Živanovid .Arleta. ali Gogo kaže da se nede izvudi. — Taj tip je izgleda nešto imao s mamom — iznenada de on. — Idemo malo van. kao da se tog časa sjetio. a ona u kozmetičkom salonu poslije podne.. čini se. a onda sam shvatio da me on vodi prema bolnici. Kako je on radio u bolnici prije podne. nakon čega su odlazili u njegov stan iznad kina Romanija. šetkamo bez cilja. a onda je Brambor iznenada utišao gramofon. — Nijem kao grob! — rekoh. molim te! Kome bih rekao? Stali smo pred bolničkom ogradom iza koje se razlistalo nekakvo ukrasno grmlje. Samo je nekoliko prozora bilo osvijetljeno. nikad nisam saznao. starost ti je ved na pragu. pa sam jedne večeri svratio u dragi stančid iznad kina. — Znam da je neugodno. — Koje trojice? — stvari su mi još uvijek bile mutne i zbrkane. — Valjda... odnijela je ručak u stan iznad kina i vratila se kudi kasno navečer.. — Pa gdje je taj tip? — U bolnici. Pogotovo nisam mogao zamisliti Arletu kako zuri u mrak i pozorno sluša baladu "Poor Howard" u izvođenju Leadbellvja.. valjda kakvu vezu . Što se tamo dogodilo. Preslušali smo dvije ploče slijepog Garrvja Daviesa. a onda. upravo to — ohrabri se on. doda: — Pazi da zucneš nešto.. da . od starog. Obedao sam Ljubi. Ali. mogli su se viđati tek navečer. ako ikom kažeš .. što se moglo razumjeti: mnogo je radio. Neugodno je o tome i misliti. podigavši ruku kao da prisižem. —Jednog od onih kojima je otac morao puštati onaj prljavi film. — Nešto . premda sam prizore iz pornida još uvijek pamtio. Budem li mogao. Onda se ipak odluči: — Ljubo mi je rekao. — To između tebe i Arlete je sasvim ozbiljno? — upitam ga onako tobože uzgred. Iskopao je to. Sišli smo na korzo i počeli šetati. — Ono u vezi s tvojim ocem? — rekoh.

— Tamo je iza onog prozora — reče tiho. — Dani su mu odbrojani. Ako mi umre, nikad nedu doznati ... — To je ludost. On izvadi cigaretu i kresne šibicom. — Nije ludost! Nikad nisi imao oca samoubojicu i informbiroovca, pa ne znaš. Moram vidjeti tog čovjeka. Moram s njim razgovarati, bar na tren. — A ako ti ne bude htio kazati istinu? On se potiho nasmije i sjedne na betonski dio ograde. — I to se može dogoditi — reče zamišljeno. III. Koji dan nakon toga otac je došao kudi ved u dvanaest sati, bacio svoju tradicionalnu "akntašku" u kut i rekao svečanim glasom u kojem se nasludivao trunak gorčine: — Ana, od danas se u ovoj kudi ruča u dvanaest. — Ali, kako, pa ti radiš do dva! — začudila se majka. — U tom grmu leži zec! Upravo sam im uručio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. Vradam se obrtu. Mami je od iznenađenja ispala iz ruke plastična zdjela s ved očišdenim šaranom. Otac je radio u obrtničkoj firmi svog starog prije trideset pet godina, pa je to: "Vradam se obrtu", zvučalo kao kad bih ja rekao: "Vradam se u špilšul". — Dodijalo mi je! — stao je objašnjavati otac Franjo. — Plada je sve manja, gubici sve vedi. Zajebava nas opdina, zajebava nas komitet, a najviše nas zajebavaju radnici. Svi se razbacuju smjernicama, platformama, reorganizacijama i prestrojavanjima, a jedini je izlaz u likvidaciji. Ti boga, imamo administraciju vedu od stanovništva Monaka, a dohodak ne pokriva ni troškove proizvodnje. — Šta, nema srede u udruženom radu? — upitah ga zajedljivo. — Ti da šutiš! — okomi se stari na mene. — To si ti rekao, a ne ja. Ako propada jedna firma, ne znači da druge nisu zdrave. Meni je ved dosta tog tvog antisamoupravnog zafrkavanja. To je sve rezultat škole koju si prošao. Slao sam te na fakultet da bi te tamo naučili anarhizmu, nacionalizmu, liberalizmu i drugim negativnim sranjima. I jasno, čim se ja suočim s problemima, ti deš biti taj koji de prvi likovati. — Ali, Franjo, ako si dao otkaz, što deš sad raditi? — upitala ga je majka uistinu zabrinuta. — Što du raditi! — skoči otac. — Nedu valjda živjeti od književnih honorara kao ovaj ovdje. Rekao sam ti da otvaram obrt. — Kakav obrt? — Beton! Isto što je radio i moj otac. Sredit du djedinu radionicu, uzeti dva radnika i nastaviti tamo gdje sam stao trideset devete. — Franjo, ti nisi normalan! — A zašto? — podigne glas otac. — U ovoj su kudi svi normalni osim mene! To je valjda zato što vas hranim i oblačim? — Nisi normalan — majka de jednako ljutitim glasom. — Zato što je uz obrt vezan čitav niz rizika, konkurencije, ogromni porezi ... — Ti mi se u to razumiješ! — I razumijem! — nije se dala majka. — Ako ti je firma u govnima, trebao si se potruditi i pronadi novu. U društvenom sektoru ipak je ... — Nema tu srede! — prekine je otac i tresnu šakom po stolu, tako da se jadni šaran ponovo skotrljao na pod. — Pa to sam i ja rekao — pripomenuh — pa si se razljutio. — Stanislave — uperi on prst u mene trudedi se da ne plane. — Ti si pisac. Važan i velik. Mama i ja to još ne znamo, ali ti zacijelo znaš. E pa, ako želiš završiti knjigu na kojoj, kako tvrdiš, upravo radiš, trebat de ti biti toplo, trebat deš biti sit i dobro odjeven. Zato me pusti na miru i briši u sobu!

— Stari, pa ja cijenim sve tvoje zasluge za ovu kudu — rekoh na odlasku. — Ali obojica smo rekli isto, pa ne znam zašto se ljutiš. — Ništa mi nismo rekli. Ako i kažemo isto, onda to znači nešto sasvim drugo. Izašao sam bez riječi. U životnoj školi bio sam nepopravljiv ponavljač. Nikako nisam mogao naučiti da sve prepirke s ocem moraju završiti u njegovu korist, a na moju štetu. Zbog činjenice što ne mogu pronadi zaposlenje, bio sam onaj koji nikad nije u pravu. Ušao sam u sobu i pokušao raditi na svojoj drugoj knjizi pripovjedaka. Htio sam se osloboditi fantastičke manire koja je upropastila moju prvu knjigu, i nekako otvoriti tekst prema suvremenosti, što mi se činilo ozbiljnom i vrijednom intencijom. Ali za sve te proklete stvari trebalo mi je mira i koncentracije, koje u ovoj ludoj kudi u posljednje vrijeme nikako da nađem. Napisao sam pet-šest rečenica što su se poput pijanaca sudarale svojim značenjima, izgužvao papir i izašao napolje. Na korzu sam sreo Gogu Jazbinšeka. Bio je blijed kao krpa, imao je masne podočnjake i djelovao je skroz-naskroz umorno. — Bio si dežuran? — upitah ga. Kimne glavom, a onda me pozove u prljavi birc na vinjak. — Vinjak po ovoj vrudini!? — rekoh, oslonjen o šank. — Radije du hladno Ožujsko. — Jebi ga, uzmi što hodeš, ja du vinjak. Zdenka, dva vinjaka! — Čekaj, ja du pivo. — Zdenka, dva vinjaka i pivo! Kad je debela Zdenka zveknula jedva propranim čašama o šank i natočila nam pide, on istrusi na eks prvi vinjak, a onda drugim propere zube, proguta ga i naruči još jedan dupli. — Gogo, sjedaš li se kako si me ono sjebao sa Čehovom? — rekoh ne bih li ga raspoložio. — Jebeš Čehova! Hajde, pij! — Koji ti je vrag, doktore? — unesoh mu se u lice. — A koji mi vrag nije! — reče on, pa odvrati pogled. — Idem na disciplinsku. — Zašto? — Zato što mi se nodas dogodila grozna pizdarija. Bio sam dežuran na internoj, a onda sam skoknuo van na pola sata. I... —I što se dogodilo za tih pola sata? Srušilo se bolničko krilo? — Samo se ti zajebavaj. Neki tip u šok-sobi pokidao si je sondu i sve one ... u nastupu ludila. Kad sam se vratio, bio je mrtav. — Pa, dobro, zašto si izlazio? — Brambor je kriv! Namjestio mi je neki komad. Ti znaš onu Žužu u ... — Znam Žužu — prekinem ga. — Pa to ti nije morao Brambor namještati. Žužu si može svatko namjestiti. — Govoriš istinu? — pogleda me unezvijereno. — Pa jasno — rekoh. — Ti si prvi koji ju je maknuo za vrijeme nodnog dežurstva. Mogao si pričekati, Žuža još nikom nije umakla. — Znači, stostruko sam zajeban! — zavapi on. — Ali, zašto mi je onda Brambor ... — Dobro, a gdje je bila sestra dok si ti bio sa Zužom? — Ne znam. Sve je tako čudno kao da je namješteno. Uglavnom, nastradat de i sestra. — Čekaj, nodas je Brambor bio kod tebe u bolnici? — sijevne mi u glavi. — Jest. Zašto pitaš? — Ništa, ništa ... a tko je tip koji si je pokidao te ... — Ma ne znaš ga ... Neki tip kome su izvadili ogroman karcinom. Ionako je umirao. Čekaj, ti kao da nešto znaš? — Ma drek ja znam. Daj da popijemo još po jednu. Rekao sam da ne znam, ali sam bio uvjeren da znam. Pretpostavljao sam da je Brambor izvukao dr. Jazbinšeka sa dežurstva kako bi mogao porazgovarati s tipom. Razgovarao je i duboko ga uznemirio, a onda je tip, mučen možda kajanjem, grižnjom savjesti ili tko zna čime — pokidao svoje

tanke veze sa životom i zgasnuo. Ipak, nisam to htio redi Gogi Jazbinšeku, jer mi je Brambor bio mnogo vedi i važniji prijatelj. Poslije je dr. Jazbinšek prošao kroz purgatorij disciplinske komisije, koja je, kao što se to počesto događa, utvrdila da na liječniku ne leži krivnja veda od one koja zahtijeva javnu opomenu. Osobito je dragocjeno bilo svjedočenje Jaromira Kralika, nakon kojeg je čak i liječnikovo izbivanje postalo dvojbeno. Ceh je "platila" sestra koju su otpustili s interne, ali su je tjedan dana kasnije primili u stomatološku ambulantu, pa je čitava afera ubrzo okončana na sveopde zadovoljstvo. A nesretni je pacijent ionako ved prije toga bio osuđen na propast. IV. Premda je otišao u privatne obrtnike, otac se nije odrekao svojih političkih aktivnosti i zanimanja, što de redi da je ostao SK. Promijenio je osnovnu organizaciju i iz firme prešao u mjesnu zajednicu, gdje su jezgru OOSK činili penzioneri i domadice. I premda je bio privatnik (eksploatator dva radnika), spram oca nitko nije bio nepovjerljiv, jer su svi znali da su opredjeljenja druga Ivančica oduvijek bila napredna i "na liniji". U novoj osnovnoj organizaciji nije više imao prilike prorađivati političke probleme vezane uz privredu i proizvodnju, nego se više bavio globalnim stranama klasnih, unutarnjih i vanjskopolitičkih problema. Govorili su tamo o opasnim silnicama američkog imperijalizma, o svojatanjima Makedonije od strane Bugara i stanovite Cole Dragojlove, o propagandnim potezima Envera Hodže, što je tatu ubrzo počelo zamarati, jer je o svemu tome mogao doznati i iz novina. S jednog od partijskih sastanaka, koji su se održavali svakog prvog četvrtka u mjesecu, došao je ozarena lica: — Drug Alapid ima brata u jednim zagrebačkim novina ma. Uredili smo da te prime za novinara honorarca. Ako se pokažeš, dat de ti i stalan radni odnos. Zgrozih se pri pomisli na tu vrstu posla. Horbat du tamo za druge, jurcati po tržnici i Supovim konferencijama za štampu, a gospoda etablirani novinari prepisivat de Tanjugove vijesti i uživati u hladovini. — A plada? — upitah ga bojažljivo. — To sam znao da deš pitati — smrkne se otac. — Ali, ni to nede biti loše. Alapid kaže da deš imati dvjesto pedeset hiljada. To je više od mamine penzije. — Od mamine je penzije sve više — rekoh razočarano ali nisam imao kud. Morao sam pristati. Nisam mogao redi ocu da se kao mlad književnik gnušam novinarskih nebuloza, pogotovo onih honorarnih, nego sam tiho spakirao stvari i otputovao u Zagreb. — Postat deš ti Ive Mihovilovid ili Pero Zlatar, samo ako budeš marljiv — rekao je stari na dan mog odlaska. — Samo ti pazi na sebe — rekla mi je mnogo realističnija majka — a ostalo, kako bude! Pronašao sam teškom mukom traljav sobičak, gdje sam se počeo osjedati kao najzapostavljeniji, najjadniji i najizguljeniji živi stvor na kugli zemaljskoj. Prve sam se nodi, ojađen i izgubljen, sasvim solistički nalokao i sutradan zakasnio na posao. Zapravo, na posao i nisam zakasnio jer ga još nisam bio ni dobio. Trebalo je prvo otidi i javiti se. Tredeg dana, dakle, uspeo sam se uskim stubištem i stao pred vratima na kojima je bila izvješena sljededa ceduljica: TRAŽIMO HONORARNE SURADNIKE, što je uvelike dezavuiralo silne veze druga Alapida. Pokucao sam i ušao. — Dobar dan! Ja sam onaj koga šalje drug Alapid. Katastrofalno debeo tip, s olabavljenom kravatom i znojnim mrljama što su se širile po košulji ravno od pazuha, pogleda me preko volje, povuče dim i zakašlja se. — Kakav Alapid? — upita me kad je došao do daha. — Pa, Alapid, brat druga Alapida ... — A, Alapid! — dosjeti se on i nasmije. — Alapid ti je ved dvije godine u penziji. Svrada utorkom na partiju šaha. A što ga trebaš? —Ne trebam ga. Drug Alapid me preporučio za honorarca.

oko mene je brujao grad. kad mi se svijet činio beznadno lišen svake novinske spektakularnosti. ali me on zaustavi. To je bila moja prva "prikupljena" vijest objavljena u novinama.još je bio u onom čudu iz prvih studentskih dana. — Ne smije biti iz kulture! Tu su im potrebe najmanje. uglavnom na mjesta na koja nitko nije želio idi.. glupo se nadajudi da de se možda neki kamion zabubati u tramvaj. ali sam morao odustati. Izjadao sam mu se i upitao ga ima li on možda kakvih vijesti zgodnih za novine.. daj joj osobne podatke. mali. otišao sam u obližnji Zavod za ceste i s vrata upitao žensku. koga su zvali Hromi Daba. slušaj. Ne sjedam se da sam se ikad u životu osjedao tako bijedno. Kolika je plada. molim? — rekoh kao da mi nije pravo. — Zajebi druga Alapida! Hodeš li raditi ili nedeš? — Hodu. — Slušaj mali. što je Hromog Dabu . iako nije šepao. razočaran. krenuo prema Trgu Republike. nigdje se nije čula revolverska paljba niti buka i žagor demonstranata. Nakon tredeg gemišta je rekao: — Pazi. — Književnost na Filozofskom fakultetu . — Ali. Nego. A tu su nam potrebe najmanje. koji se u novinskom smislu doimao sasvim nezanimljivo. — Završio sam fakultet. nitko nije vratio bana Jelačida s njegovim ogromnim postamentom.. grade li se u posljednje vrijeme neke ceste prikladne za novinsko prikazivanje? Malo kasnije naletio sam na starog druga Stojka Milica i s njim zaglavio u Mosoru. vidio si onu cedulju na vratima. Dakle. jer je zbog posljednje zbirke pjesama malo okasnio s ispitima. Moj kasniji novinarski rad bio je mnogo više određen utjecajem urednika koji su me slali naokolo. — Čekaj! — Molim? — Evo ti blok i penkalo.— Ma.. Tražimo honorarce i nikakva ti preporuka nije potrebna.. odbaciti ga prema Sljemenovoj prodavaonici i usmrtiti nešto prolaznika. a ja sam se pitao gdje su sad sve te vijesti kojima svakodnevno pune svojih šesnaest stranica. Stao sam na ugao Ilice i Frankopanske te čekao. isteturali smo iz Mosora i na oglasnom stupu spazili svježe nalijepljen plakat za gostovanje Svjatoslava Rihtera u Zagrebu.. Nemajudi kud. — A što du raditi? — Sve! Što si završio? Nemoj mi samo redi da te Alapid gura zato što si završio nižu uzaludnu . jasno . jebeš ga! Baš nemamo srede! — A zašto. evo ti jedne. — A kakav? — Filozofski — rekoh pomalo stidljivo. — E. Javi se sekretarici. u izvršenju tih zadataka nisam pokazivao baš osobitu novinarsku spretnost. Nitko nije visio obješen o Lebarovidevu uru. Okrenuh se da du izadi. Pogledah mu u noge i. Stajao sam na ulici. E sad. Stojko se oneraspoloži i poče duboko razmišljati. nije mogude! — uzdahne debeli. novinarstvo je poziv za koji se hode samostalnosti i snalažljivosti. pa se kupi na teren i kupi vijesti. bio mi je neka vrsta mentora. a sljededeg tjedna izlazi ti Berislav Nikpalj u vlastitoj nakladi. — Zato što bi svi takvi odmah u kulturu. On je uvijek imao po neki odgovorni zadatak za mene. Nakon četrnaestog gemišta. Došao je u Zagreb da se dogovori za diplomski. Zato ti ništa nedu tumačiti. Dao sam sekretarici podatke i izašao van da tražim te jebene vijesti. i tu su me zajebali. molim vas. tutnjao promet. drug Alapid . — A da pišeš kako je sve poskupjelo? — Pa to svaki dan pišu! A što je konkretno poskupjelo? — Cipele. S tim da si i spavao! Bez toga nema novinara. na primjer — opali on kao iz topa. — Jebi ga! — rekoh snužden. Onaj debeli. Mislio sam danas kupiti nove. čistačicu valjda: —Je l' te. Upravo je izašla pjesnička zbirka Božidara Brezinščaka Bagole. Zatim sam. molim? — Sto pedeset hiljada — ispali debeli.

Odlazio sam samostalno do tiskare i tamo na regalu ubacivao stvar u sutrašnje izdanje. Kako je vrijeme odmicalo priča je bivalo sve više. Tako sam. Osjedao sam se poput degradiranog oficira koji vrada sablju i činove. Majka. Jasno. Onda su me poslali na manje odgovorne zadatke i odredišta. kao. zbog koje je netko odozgo telefonirao glavnom i rekao: — Bogati. umjesto novinara. vratio sam se kudi! — rekao sam poput kakvog iseljenika. primjerice. jer sam pao preko tezge i uganuo nogu. uz paraf dnevnog urednika. Nakon osam sati dosadnog sjedenja. kome je žlica zastala na pola puta između tanjura i usta. Bez po muke skinuo sam dvanaest kila. Jedina zadovoljština bila mi je pomisao da i Srebrideva majka govori svom poštovanom sinu stvari poput ove: — Nakon intervjua s Pajom Gregoridem. Gotovo da sam u njemu otkrivao novog čovjeka. pričali prostačke viceve. — Znao sam da deš me obrukati pred drugom Alapidem — rekao je otac. koju je moj povratak obradovao. suspendirati — rekao mi je Hromi Daba i zatražio da mu vratim blok i penkalo. toliko su mi te glupe kratice bile slične. a svom radniku osamsto. Devedeset posto tih izrezaka pripadalo je novinarskom asu Srebrid Ivanu. gol do . gdje bih vodio dugotrajan razgovor s čistačicom o tome zašto večeras nema te važne najavljene sjednice. radio na mješalici. Stari je meni pladao sedamsto dinara na sat. ali sam i to otrpio i zauvijek napustio novinarstvo. ja sam napustio dvoranu i predao vijest. Zatim bi me poslali u ŽTP. u svakom zlu ima i po nešto srede. Razbolio mi se radnik. gurao japanere prepune žitkog betona. — Izvrstan ti je onaj izvještaj iz Sabora. Jednog blagog jesenskog dana. a ja sam samo hmrknuo. Dotle je moj otac zadovoljno trljao ruke. nadajudi se kako me skinuo s grbače. — Eto. samo da je skupština imala kvorum. otkazao sobu i jedne nedjelje se pojavio na vratima dobrog starog doma. ne znajudi da je sa mnom otišao i taj jebeni kvorum. koji je upravo dobio trista tisuda na Sportskoj prognozi pa je to morao s nekim zapiti. lokali pivo i prepričavali smiješne nastupe neobičnih mušterija. a majka je izrezivala iz novina sve tekstove s inicijalima S. na tržnicu. pa deš mi od sutra pomagati u radionici. pomodni knjižničar i stručni suradnik u SIZ-u za ceste. drndao vibrator za izradu betonskih bloketa i provodio naporan i zdrav život. Ja nisam imao ništa protiv. Spakirao sam stvari. na žalost. i onaj komentar o poreznim stopama — pohvalila me majka. — No.izbacivalo iz takta. a ja bih lutao po TEZ-u ili TPK-u. Smijali smo se nekakvim bedastim štosovima. a ti si priučeni — objasnio mi je otac narav ove socijalne razlike. — Mali. Na sastanak Prosvjetnog sabora nisam stigao jer sam sreo bivšeg cimera Vreu. Tada je izašla i moja čuvena vijest o novoizabranim delegatima za neko sveučilišno tijelo. valjda samo zbog toga da mi upropasti novinarsku karijeru. Teglio sam vrede cementa. kome ja ne bih mogao ni cipele očistiti. Počeo sam raditi s ocem i ubrzo se izvještio u izradi raznoraznih betonskih proizvoda. I. dobio struk i bicepse. ja sam. koji je nakon tridesetogodišnje emigracije banuo na rodni prag. zapravo neke vrsti babljeg ljeta. — To je zato što je Krešo VKV. Jedina veza koju sam imao sa svojom osnovnom strukom bila je u tome što sam i dalje pisao novele i molbe za različita intelektualna zaposlenja tipa tvornički novinar. moramo te. Tako bi me poslali na sastanak Republičkog SUBNOR-a. koja ti je to budala napisala? Stvar je bila u tome da bi ti delegati bili izabrani. Nikad se nisam tako dobro slagao sa starim kao u tom razdoblju. šalovao kalupe. dodala je: — Za pametnog čovjeka i neugoda predstavlja korisno iskustvo. uglavnom iz seoske sredine. kako si mogao spasti na to da nas izvještavaš o cijenama bijelog luka i paradajza? Ubrzo sam prestao donositi tekstove uredniku. ali još uvijek manje nego odbijenih molbi. U tom sam razdoblju najmanje sličio trulom intelektualcu literarnog tipa. Otamo se nisam ni vratio. a ja bih zalutao u Gradski. — Koga ti držiš pametnim čovjekom? — rekao je otac. izgubio žuljeve i stekao tvrdu radničku kožu na dlanovima. postao betonirac.

Nosila je kanticu s vodom i buket svježeg cvijeda. skupa sa "šnitovima". a pokatkad je vodio i nagradnu igru za zagonetače hobiste. majstore? — upitala me vragolasto i nasmijala se. Nije bio zadovoljan poslom koji radi. što se njoj valjda svidjelo. — A zašto im ne daš otkaz? Možda to i očekuju? — upitao sam ga nakon jednog takvog razgovora. kao da joj sunce smeta. Vodio je onu glupu emisiju "po željama". Da mi termin u studiju za "Želje" u devet navečer. rezolutan i odbojan. a četvrtog smo se dana poševili kod nje dok je Miki dežurao na radiostanici. — Ništa te nema kod Mikija? Ne želim smetati. javljao se s tržnice sa svježim cijenama rajčice. ali sa znatno promijenjenim statusom i zadacima. VI. ljepotice? Obilaziš grobove bivših uspomena? — rekoh blesavo—patetičnim glasom. a u mom izvještaju je stajalo da je po osamnaest dinara. počeo sam se pitati da li mu uistinu bacaju klipove pod noge. "tete Ivančid". Pošto mi se nekoliko puta požalio zbog sličnih stvari. Šta ja znam tko se sve od tvojih ljubavnika mota po kudi! — Baš si zločest! — izrekla je onu stereotipnu frazetinu koju ženske rabe kad se ljute. Onda me pošalje da razgovaram s nekim ljudima. — Pa. Jučer me zajebavao zbog izvještaja s tržnice. — Sonja. utrpala se Mikiju i meni na Topove za Cordobu. pa to ne da u program. Da mi je sad ta linija! I onda. Valjda je to bila posljedica ljubavi koju je vodila sa svim onim tipovima otkako mi je dala nogu? Znao sam barem za trojicu. Isti status i zadatke zadržao je i po povratku iz vojske. — Ide li. nemoj da na groblju otpočinjemo nekakve gluposti. ali ne toliko da bi se uvrijedile i otišle. mrkve i salate. Na kraju mjeseca mi očita bukvicu što ljenčarim i opet me pošalje na disciplinsku. Iste večeri navratila je do moje mame. nego tebi. — Čuj.pojasa. Ali. premda nikad u životu nije šila. — Imaju na stanici nekakvog Trkulju — žalio mi se Miki — kome mora da sam nehotice stao na žulj. da posudi neke modne žurnale. onako zauzet teškim fizičkim poslom. Valjda stoga što sam u tom periodu bio fizikalac svjestan vlastite snage i zdravlja. voljeli i razišli. Izgledala je prvorazredno. odnekud se stvorila Sonja Grabar. Bio sam patetičan. ali ja to nisam pouzdano znao. ipak me sve to na neki način zabavlja. koju sam u posljednje vrijeme nekako izgubio iz vida. a roditelji pažljivo pratili novu epizodu serije o popularnom inspektoru Colombu. — Mikiju smetati? — začudi se. Kako bi bilo jasnije. iznenada. ali nije gajio iluzija da bi u gradu mogao pronadi nešto bolje. Koliko je godina prošlo otkako si me pokopala? — Stanislave! — reče ona ozbiljno. . Pošto su se pogasile sve njegove funkcije i pošto je isključen iz SK. Pogledah je. pa onda zaključa studio. nabijao sam po betonu i mislim da sam. Navodno je njegova žena kupila mrkvu po dvadeset dinara. Nekako se protegnula. To je iskustvo punog kruga. Sutradan mi je poslala telegram glupa sadržaja: POGODI TKO MISLI NA TEBE! Tredeg me dana uhvatila na korzu. Dakle. — Zar misliš da si i ti jedan od mojih ljubavnih grobova? — upita me zagonetno i priškilji. Milan Grabar ostao je u radnom odnosu na lokalnom radiju. Pričalo se da je ostavila posljednjeg tipa. i ništa tu ne treba dodavati. moram odmah napomenuti da se dobar dio naših poslova obavljao na gradskom groblju. osobito kad bi joj slušanost opala. — Molim? Šutjela je i pogledala me vrlo značajnim pogledom. niti evidentira. Upoznali smo se. Ponekad mi se čini da je tamo samo zato da bi mene jebao u zdrav mozak. Drugi dan me šalje na disciplinsku zato što emisija još nije snimljena. ili ga polako nagriza paranoja deklasiranog elementa. — Što je. — Ne Mikiju. stvarno dobro izgledao. tako de nekako biti. dobila jasniji struk i čvrste grudi. mora da je baš na to pala. nabijao po betonu upravo zalivene grobnice. Mislim da je išla teti na grob.

jer su posuđivački kanali bili tako propusni da se događalo da koji dan kasnije od nekog posudiš svoj vlastiti film. — Pa znaš ti njega! Godi mu da se smatra žrtvom. ne rujte po mojim poslovnim tajnama! Da mu tko ne bi zamjerio na uskodi ili jednostranosti zbirke. hermafroditi. — Da! A skupljanje maraka. bilo je strahovito teško pratiti njegov put. Kad sam ga posjetio. — To je prvi film moje budude kolekcije. Prvu dopunu mršavog začetka zbirke izveo je Mikijev kolega s radija .Mirček Bajs. a nakon toga odvrtio se pravi tvrdi pornid o inkasatoru koji posjeduje osamljenu domadicu. Zatim je Miki uspio od nekog povratnika iz Švedske kupiti deset rola prvoklasnog materijala marke Eros. O tome kako je carinik došao do ove zabranjene por-norobe. posudiš film nekom Marku koji je tek jučer kupio projektor. razne "gadgete" pornografskog karaktera. bio je pravi mali križni put. značaka. zapitati koliko pornida posjeduje. Silma. U proljede 1974. fotostripove. zacijelo no bi bilo ni Povijesti pornografije koju danas držim u ruci. koju de Miki u idudih desetak godina sakupiti. I onda ti na kraju film ne vradaju jer su mu izgubili svaki trag. koji je radio kao carinik na jednom od jugoslavensko-austrijskih graničnih prijelaza. U loncu se upropaste tri metra. specijalne prezervative. Luč i domadi projektor tvornice Iskra. Bolex. revije za meku i tvrdu pornografiju. Meopta. jer mu stop-projekcija nema zaštitnog filtera. jer je Kalafatovid odbijao našu radoznalost riječima: — Dečki. mirne duše. izvadio je iz ormara novi Eu-migov projektor za osmicu i super-osmicu. priglup i trajao je sedam-osam minuta. Optika i Gradski magazin tih su godina napravili strašan posao prodajudi razne projektore. Ghetaldus. mogli ste ga odmah. Kad bi tko u razgovoru spomenuo da ima osam-milimetaski projektor. ali je seks u njemu bio sasvim eksplicitan. Ponajprije stoga što mu takvu karakternu crtu nikad nisam uspio zamijetiti. neozbiljno . i slično. s posebnim dodacima za pojačavanje uzbuđenja. pa je Miki uskoro morao nabaviti i tonski projektor.. A da nije bilo tog kolekcionarskog hobija. lezbijke i slično). Vijetnamke. omakne mu se i skotrlja u lonac "cušpajza". hajde! — odmahnuo je rukom. Pero daje rolu Franceku koji ne može dočekati. Istina. pomalo zbunjen i iznenađen. Kad si jednom pustio u opticaj vlastiti pornid. ved su se raširili po čitavom gradu. Recimo. ali sam svakako želio spomenuti tu zgodu... zamračio sobu i pustio film. Šiljo daje rolu Peri kojem se jako dopadne jedna ševa i neko kratko pušenje. koji s Mikijem od onog zlosretnog rođendana nije razgovarao. Ne sjedam se više o čemu smo još razgovarali te večeri. A što se na tom putu jadnom filmu događalo. bočica od pida i uličnih pizdarija djeluje ti ozbiljno. Skidajudi rolu s projektora. pozvao me da dođem vidjeti nešto jako zgodno. Prije špice ugledao sam golu žensku i natpis "Climax". koji mu je iz SR Njemačke donio tri nova filma.. Zatim Marko posudi film Šilji koji ga progori na tri mjesta. Vlado Gadeša donio mu je iz Danske prve dvije tonske osmice. Zašto netko ne bi skupljao pornografske filmove? — Pa jest — složih se. kao što su: Eumig.—Je li istina da Mikija zezaju na radiostanici? — upitao sam Ljubu. koje Francek nadomjesti sa tri metra neke svoje role na kojoj je snimka proslave rođendana njegove bake Mileve. jer predstavlja začetak jednog neobičnog hobija i jedne nevjerojatne zbirke. On ti onda pusti super-osmicu kroz kudište obične osmice i polomi ti četvrtinu perforacije. pa ga nakon deset dana moraš posuditi od nekakvog Pepana kome su ga posudili ljudi iz drugog grada. medu kojima su bili i filmovi s raznim egzotičnim temama (crnci. — Ma. — Što de ti to? — upitah ga. prokrijumčarena u torbi punoj pribora za novorođenče. pa film odvrti odmah. U to vrijeme pornografski filmovi uskog formata nisu bili privilegij Mikija Grabara. Znao sam Mikija pa nisam ništa odgovorio. pa si to izreže za uspomenu. Odmah nakon toga velik kontigent tonskih osmica donio mu je bivši školski drug Kalafatovid. mnogi vlasnici projektora nisu posjedovali pornide. — Samo mi djeluje pomalo . — Kolekcije? — Što se čudiš? Ljudi svašta skupljaju. za vrijeme ručka. mogli smo samo nagađati. ali su projektor nabavljali zbog toga što su pornidi kolali i predstavljali stvar koju lako možeš posuditi na dan-dva. . Film je bio nijem. a isječena mjesta zalijepi selotejpom. Miki je uz filmove počeo prikupljati i drugi materijal: pornočasopise.

Mem-brum diaboli jest strahovit organ. Pornografski film najviši je vrhunac koga se pornografija mogla domodi. Miki pronalazi prisutnost motiva "đavolova uda". a trpiteljica je snošaja sekretarica.. portir orgija s gazdinom kderkom . Sve to stoji u Mikijevoj knjizi crno na bijelo i predstavlja tek djelomičnu istinu. pa de se dalji njen razvoj baviti tek sadržajnim obogadenjima ved formiranog žanrovskog kodeksa. To su filmske priče o ženama na odmoru. što. haremi i si.).). Filmovi o zvijezdama pornida. Milan Grabar niže dvadesetak obrazaca. provalnicima. Dominantno područje ovog žanra jesu filmovi sa sadomazohističkom tematikom. crnkinja. a tipični žanrovski karakteri su liječnik. Zanimljivo je da motiv Crvenkapice pronalazi u svakom filmu u kojem junakinja seksualnim inzultom biva spriječena u nekakvom dobročinstvu. ovoj zoni treba pribrojiti i pomiče s vrago-o vima. eksplicitnost i samorazumljivost filmskog medija dali su ovom žanru prevlast nad svim ostalim pornografskim žanrovima."Sedamdesete su godine pod dominantnim utjecajem slavnog žanra pornoosmice". 6. Dominiraju kombinacije muškarca i više žena. U ulozi penetratora obično je šef. trbušna plesačica i si. 4. sasvim opravdano stoji u Mikijevoj Povijesti pornografije. to su svi pornidi u egzotičnim ambijentima (pustinja. i tako dalje. I tako dalje. 9. kojoj nedostaje tek uvjerljiviji i stabilniji kriterij razdiobe. Kako je pravi konzument pornografije u biti malograđanin. jednostavnost upotrebe. pornidi o snimanju pornida. svjedoči o visokom stupnju iskustvene upudenosti u predmet. golemih razmjera i neiscrpne snage. No. serviserima. prema Mikiju. Doktor u krevetu — objektivira se u filmovima tzv. u kavani. Persiflaže — u ovaj podžanr Miki trpa sve priče koje počivaju na literarnim ili mitskim predlošcima (Modrobradi. 5. vedu dužinu trajanja. Autorefleksivni filmovi — to su svi oni filmovi u kojima se kao osnovni sadržaj nalazi sam pornografski film. pacijentica. Dokone gospođe — to su svi oni filmovi u kojima se emancipirana žena nalazi u stanju seksualne frustracije nastale "neispunjenjem". "medicinske tematike" u kojima osnovu seksualnog zbližavanja čine bolničke ili ambulantne okolnosti. poslovna partnerica. koja de ovoj disciplini donijeti mnoga poboljšanja i prednosti: bolju kvalitetu slike. Snjeguljica i sedam patuljaka i slično). 3. 10. mogudnost lakog prematanja. Uljez u ložnicu — u ovaj obrazac ubrajaju se svi filmovi o poštarima. vilama i slično. Socijalno-revanšistički filmovi — sabiru stanovit broj rjeđih primjera u kojima podređena klasa seksualno podređuje onu nadređenu (radnici obljubljuju tvorničarevu ženu. čistačica. Uredske teme — zapravo su seks na radnom mjestu. obdaren sposobnošdu . jest "pregled". Mitsko mjesto ovih filmova. u minucioznoj analizi. koji se kredu od bi zarnosti pa sve do nasilja i perverzije. jer Miki tada nije mogao ništa znati o slavodobitnom pohodu pornografske videokasete. 7. inkasatorima. 8. tropski pojas.). Mahnitanje vi-deopornosa na tržištu pornografije oborilo je trenutno akcije svim ostalim pornografskim proizvodima i odagnalo ih na krajnju marginu pornografskih trendova. aspirantica na radno mjesto i slično. vampirima. na kongresu i slično. vratimo se teorijskim razmatranjima žanra pornografskog filma širine osam milimetra. homoseksualci. Tabu tema — čine filmovi u kojima se razrađuju različiti devijantni oblici seksualne imaginacije. uglavnom prema vrstama seksualne fiksacije (heteroseksualci. U "mitskoj analizi" tajnih sadržaja pornografskog filma. 2. slowmotion. koji sa drže radikalan obrat iz profesionalne u erotsku situaciju. Očiglednost. mogudnost lakog kopiranja i umnažanja geometrijskom progresijom. Premda zaboravlja istaknuti mogudnost atipičnih i hibridnih obrazaca.. sadomazohisti i si. Miki se poput pravog tematologa bavi tipologijom osnovnih pripovjednih situacija prepoznatljivih u pornožanru. u koje je autor potrpao njemu dostupne filmove. takvi su filmovi nadilaženje njegovih seksualnih ograničenja. Konkretnije. unatoč metodološkim propustima. daleki arhipelazi. Miki lucidno u osnovi rudimentarne fabule pronalazi funkcioniranje sljededih pornografskih "arhetipova": 1. Nakon nekoliko globalnih tematskih zona. dokumentarci o nodnom životu. pa čak i filmovi o prostituciji. anemidanka. odnosno filmovi u kojima je objekt žudnje — "atipična žena" (Japanka. kao krajnjeg ideala pornografskih artikulacija. stop-snimku. Parodije — kako Miki Grabar humor drži zabranjenim mjestom pornofilma. medicinska sestra. Macho-snovi — okupljaju sve filmove u kojima je pornografski potencijal vezan za različite bizarne i egzotične sadržaje. sve pornide koji u sebi sadrže ovaj element smatra žanrovskim parodijama. Nadalje.).

nervozno pušedi u zamračenoj . tonuli u zaborav. koju smo u tim godinama obilato upražnjavali. Redak u kojem se tvrdi da "membrum diaboli" nije dopušteno ni masturbaciju ni felaciju. ejakulacija i slično. osobita upotreba krupnog plana i detalja. još jednom mi je pokazao koliko je Miki bio površan u korištenju stručne literature.ponavljanja akcije. Jedno od najvedih. prisutnost sintetičke naracije u grupnim temama i analitičke u "dual-nim" temama i slično. Zamislite užasa: vrtiš s društvom Night Ladies. tipizirana tehnika reza u sekvencijama sladostrašda. ezoteričnom tvrdnjom. student RGN-a. Njegova besmrtna slava omogudila mu je da do trena ženidbe vidi dvije do dvije i pol tisude pornida a da nikad nije posjedovao čak ni kinoprojektor. ali je njihova nedostatnost bila često vezana uz nisku razinu komfora i uz uobičajeno nepostojanje električnih instalacija. Uz projektor. Čekali su s projekcijom četrdeset osam sati. kao što to obično biva. tavana i tako dalje. poznavanje bizarnih izvora prati neupudenost u notorno poznata djela. što obiluje mnogim pametnim i uvjerljivim zaključcima o postojanju raznih tipova prezentacije ovih nezaobilaznih pornografskih toposa. Iznenađen ovom bizarnom. po stoti put mi pada na pamet. zacijelo de morati ustanoviti postojanje posebnih žanrovskih narativnih i filmskih postupaka. opskrbljeno s osam novih filmskih rola. I to na sasvim osobit način. poslalo emisara i taksista da dovedu Bumba Zlatica iz Zagreba. naravno. Bude li itko ikad pisao "estetiku pornografskog filma". Čovjek gotovo da se upita: "Dobro. premda i sam često mučen sličnim pitanjem. Da biste upriličili filmsku pornopredstavu. u proizvodnji filmskog poduzeda Swedish Erotica. felacija.Zvonka Letke u njihovim domenama. u pravilu muške. visokoparno intonirano poglavlje o pornoosmici navodi i iskustvene primjere iz prakse gledanja. Mladena Delida. pa tko je napisao ovu smjesu izvanrednog štiva i morskih gluposti?" A ja. a Bumbovi se komentari još i dan-danas prepričavaju u kuloarima bivših lokalnih pornofila. bilo je potrebno zadovoljiti nekoliko bitnih preduvjeta. po "komentatore" se odlazilo kudi. koji nam približavaju bit filmskog uprizorenja pornosvijeta: odsutnost subjektivnih kadrova. jer se promatranje pornida bez duhovitih zafrkancija držalo sumornom i ispraznom rabotom. Još i danas je živa legenda o tome kako je deseteročlano pornofil-sko društvo. poput veš-kuhinje. strogo kodirano vođenje paralelnih radnji. ili. a mama ti s druge strane vrata viče: — Sinek. pronašao sam Lo Ducinu Novu enciklopediju seksualnosti iz koje je Grabar nedvojbeno parafrazirao bizarno znanje o tzv. Nakon metafizičkih i spekulativnih nagađanja. Kudni prostor (soba) nije bio osobito funkcionalan zbog mogude inkomodacije od strane roditelja. I dok je obična smrtna raja gnjavila da i na nju mislite bude li se što gledalo. Briljantne logičke opservacije smjenjuju se s gotovo tupavim pogreškama. recimo . jer se na solističko gledanje pornofilmova gledalo s onom istom moralnom indignacijom kao i na solističko uživanje u alkoholu: U publici je redovito morao biti bar jedan gledalac koji je na seansama slične vrste stekao status i dignitet duhovitog komentatora. morali ste imati adekvatan prostor za gledanje. po mogudnosti luksuznim kolima. kunilinktus. Miki se vrada nekim iskustvenim zapažanjima na kojima gradi fenomenologiju ključnih motiva žanra: penetracija. Mnogo vedu pogodnost od sobe predstavljale su razne priručne prostorije. dovodi čitaoce u strašne nedoumice oko autorovih sposobnosti i lucidnosti. Moram napomenuti da je kult pornoprojekcija u našoj sredini promovirao "komentatore". film i pratedi pribor. čija se slava u toj domeni može usporediti sa slavom Dicka Cavetta. "đavolovom udu". jer se bez njih seansa nije mogla ni zamisliti. čvrstoj kodiranosti naziva smjenjuje se s nedopustivim terminološkim kaosom i slično. pa je kao takav mitski podtekst svake pornografske maštarije. pokušao sam pronadi Mikijev uzor ne bih li se i sam bolje uputio u taj pomalo demonološki problem. Pornidi su. uporno inzistiranje na jednoznačnoj. naglašavanje komplementarnih seksualnih tehnika u dubinskom mizanscenu. živa ili mrtva. Iščitavanje Grabarove Povijesti pornografije. Drugi preduvjet bilo je postojanje prikladne publike. purica s mlincima bu ti se oladila! Kasnija pojava tonske osmice učinila je ovu mogudnost još kompliciranijom. ako ne i najvede komentatorsko ime tog vremena bio je moj veliki prijatelj Bumbo Zlatid. Nakon dužeg prekopavanja po priručnicima. te se kretati unutar onog obzora koji je nazreo Milan Grabar u svojoj rukopisnoj studiji. podruma. Da pobrojimo samo neke od njegovih rezultata. potonji naftaš. imam bar priručni odgovor: "Napisao je to moj prijatelj Miki Grabar s kojim sam stradio bar polovicu života!" Na sredu. sestara i ostale rodbine.

ili drko po namještaju! Nakon toga bi operater Žuga Žumer. ponajbolje gajbe piva. — Pa ti gledaš na krivu stranu! Ono ti nije film. prolijevao pivo. čija su lica imala karakter profesionalne legitimacije. pitao: — Je l' to onaj mutan pornid kad je Bumbo rekao da sisa nikad ne može biti prevelika? Jedan od preduvjeta. nakon krade i neatraktivne ekspozicije. čiji su prozori imali rolete. koga je ogromna dioptrija priječila u tome da pobliže razazna što se zapravo na platnu zbiva. —Pa to. — Tip liči na profesora Doku Medvidovida — rekao je operater Žuga Žumer. ili se radi o filmskom triku? — Što to? . postajao je obligatoran. nespretno ušnjiravao film u projektor i započinjao predstavu. te se s izaslanikom i taksistom vratio u zamračenu dvoranu. što je s repeticijama najboljih scena osiguravalo nesmetanu projekciju do ponodi. da mu se nede dignuti? To je u kulturnim zemljama kažnjivo. Stanoviti Zuga Zumer. Osobito sam uživao pratiti film iz jednog Oriolikova trosjeda. Jazbinšek. Koliko se sjedam. Jasno. dok se projektor postavljao na komodu Kosovka neke srpske tvornice namještaja. ali sam ja s nelagodom ustanovio da Žuga uistinu gleda na krivu stranu. "šarfali" su mu drugi jer je za Zumera projicirana slika bila tek splet neartikuliranih mrlja. Gogo nije odgovorio. Latasova prodavaonica predstavljala je prostor najkomotnijeg i najluksuznijeg prikazivanja filmova. koji je upravo bio dobio neke američke i danske osvajače "grand-prixa" u toj kategoriji. Jazbinšeka. proživljavao zbog toga što je neki zlikovac kupio Oriolikov trosjed i tako me lišio omiljenog mjesta za pradenje pornida. ali u slučaju da projekciji ne prisustvuje "komentator". on bi. — Je li to s medicinskog stanovišta uopde mogude. inače velik poklonik zabranjenih pornoužitaka. mučedi se sa svojim narušenim vidom. ali su na cijeni bili i otoman iz palete Šipadovih proizvoda. — Žuga! Jebo te! — s užasom je primijetio Bumbo. U tom smislu pogodnosti koje smo uživali dovodile su nas u istu ravan s posjetiocima najskupljih američkih "movie palacea". Te su se projekcije održavale u večernjim satima u Latasovoj prodavaonici. služila je velika kartonska oplata regala Rudi iz Podravske Slatine. ali se zato začuo ljutiti glas Maje Latasa: — Dečki. — Gogo! — pozvao je potiho Bumbo dr. Čini mi se da se radilo o osam petnaestominutnih rola nijemog filma. Sjedam se jedne od najslavnijih projekcija koju su nesebično omogudili Majo Latas i Miki Grabar. tko to tamo trese pepeo po tabureu Majevida? Ni nakon deset minuta pornida stvari s glavnim glumcem nisu išle nabolje. doduše ne nezaobilazan. Blesan je tupo i bespomodno zurio u kameru. bila je i prisutnost pida. najbolju prođu imale su projekcije što ih je upriličivao neki Majo Latas. sve dok Bumbo nije položio geologiju ležišta fluida. neosjetljiv na felatorna inzistiranja svojih partnerica. tadašnji poslovođa prodavaonice namještaja. U mračnoj prostoriji osjedala se čudna atmosfera iščekivanja. S druge strane. dvije privlačne ženske. Iznervirani Bumbo ustao je i sasvim iskreno prosvjedovao: . Namjestio sam se udobnije u Oriolikov trosjed i počeo se dosađivati blentavcem koji je od erekcije bio udaljen milijun svjetlosnih godina. Preduvjet je bio fakultativan. nego svjetlo iz za hoda! Ovoj primjedbi neki su se nasmijali.promrmljao je dr. gdje je operater ved držao prst na prekidaču projektora. Projekcije je obično započinjao Majo Latas riječima: — Nemoj da je netko gasio čik. dolazio je na seanse samo radi toga da sluša Bumbove komentare. Kao projekciono platno. Kad bi mu tko i viknuo: — Šarfaj. mamlaze! Žugo bi obično upitao: — Je l' na lijevu il' na desnu stranu? Pradena mačjim predenjem projektora. sjededi na stolici vrtne garniture Treska. prodaja regala Rudi sretno je nadomještena mutnobijelom pozadinom trokrilnog ormara iz Virpazara. zvučni bračni krevet Zvonko neke manje tvornice iz Virovitice i udobne fotelje Fahrudin jednog bosanskog proizvođača posoblja. pa i blaga nervoza. žmirkajudi kroz debele dioptrije.sobi. Sjedam se duboke tuge koju sam. Kad bi se prepričavali filmovi. počele animirati nekakvog traljavog tipa sa zulufima. počela je projekcija filma u kojem su.

pa vježbaj. gdje? — skočio je Žuga i malne prevrnuo projektor.. I stvarno. pokazujudi na ekran. — Pa šta! — osorno de Bumbo. — Majo! Majo! Žena ti je dobila trudove! — vikao je onaj glas ispod prozora. koji je izvanredno razlikovao glasove. — Eno. to je Negro. — Dečki. sada je pokušavao nešto konkretno uraditi marljivoj gospođici. da taj Holmes prije fukanja mora primiti infuziju? Inače bi mu mozak ostao bez krvi pa bi riknuo u nesvijest. tip koji je Žugu Zumera sasvim neopravdano podsjetio na profesora Medvidovida. Jazbinšeka: — Gogo. ne budi svinja! Kako bi bilo da dođem k tebi u operacionu dvoranu i tresem čikove po skalpelima. budalo. — Koji je od ove dvojice Holmes? — pitao je Žuga Zumer dok je kamera. — A zašto? — bunio se Žuga. koji se ipak negdje u dnu duše pribojavao inspekcije. majmune! Žena ti ima trudove! — viknuo je Osmokrovid vani po posljednji put. učinilo mi se — promrmljao je kratkovidni operater. Nakon toga uslijedio je pornid s izuzetno ekstenzivnim crnim protagonistom koga je ljupka plavuša zabavljala vještom felacijom. Marš kudi. — Svira harmoniku — primijetio je Bumbo. molim vas da mi više ne dovodite na snimanje po vezi i protekciji!" — Misliš da je tip došao na film po vezi? — upitao je Gogo. — Sigurno nam se hode uvaliti. Momci. — Zato. nego su samo otvorili frižider s pidem. ali žena mi je u osmom mjesecu . — Dečki. Žuga. kad ti mačka puši.. jer je gospodin Holmes plijenio pažnju gledateljstva više kvantitetom negoli kvalitetom. — Pa. jer je valjda shvatio da ga nitko nede pustiti unutra. — A kad bu se skinul? — naivno je upitao Žuga. to je onaj pizdek Gane Osmokrovid! — odmahnuo je rukom Žuga Zumer. zdravo je imati ovakav trbuh. — On to ne vidi! — zgrozi se Bumbo. — Dečki. pa nam se želi uvaliti. eno.— Da sam sad na mjestu režisera. bogati. koga je Bumbo morao pohvaliti: — Vidiš. — Evo ti ga. znaš li ti. jer ti onda. — Ma. što je Bumba Zlatica nagnalo da izbaci poznati propagandni slogan jednog domadeg proizvođača bombona i slatkiša: — Ti bokca. sad konačno fuka! — rekao je Miki Grabar.. U prvom je protagonist bio podeblji mljekar. — Tko je to. odžačar vašeg grla! Zatim je uslijedio jedan izvanredan broj s neponovljivom Barbarom Bourbon. — zapitao je naglas Majo. što je bila neka vrsta uobičajenog termina za pokušaj penetracije uz neadekvatnu erekciju. između dvije ševe. neka vrsta pornowesterna. — Majo! Majo! Otvori! — derao se netko vani ispod prozora zastrtog roletom. sad dete vidjeti što je interkontinentalna raketa! — rekao je veselo Miki.. Žuga. — Nedeš valjda zbog toga padati na jeftine štosove ganeta Osmokrovida? Krivo mu je što ga nikad ne pozivamo. ne ide dim u oči! . — Majo! — javi se Bumbo. zaustavio bih snimanje i rekao idiotu: "Dosta! Za danas se nisi spremio. panoramirala prekrasan kalifornijski pejzaž. i sam iznerviran. ali su ga svi istog trena zaboravili kad se na špici pojavilo ime čuvenog Johna Holmesa. Žuga. nakon što je Holmes ved odradio neku anemidanku i upravo prilazio stanovitoj crnkinji. tako . — Majo. a onda je morao hitno prekoriti dr. dečki? — upitao je potiho Majo Latas. — Gdje. ali tako porazno mlohavim organom da je sve djelovalo otužno. nemojte tu pivu otvarati na krevetu Ljubica jer je ved prodan advokatu Majsecu! — upozorio je Majo neke ti pove straga.. a nakon toga i dva filma koja kao da su bila ilustracija Mikijevog "arhetipa" — "uljez u ložnicu". što nitko ne fuka. — rekao je pomalo bojažljivo Majo. novi film! Onaj tip izvana još je nešto vikao o trudovima. daj Žugi kriglu da kroz nju gleda. daj.. sad konačno fuka! — povikao je oduševljeno Žuga Zumer. — A. — A ako je zbilja . — Ako si popio pivo.

jer je komandir Radovan priveo operatora Slav-ka Dangubu u stanicu zbog vožnje biciklom bez svjetala u pješačkoj zoni. Zaustavio se pred Majom. liječnike. Arleta je učinila sve kako bi mali stan iznad kina postao što prikladnije mjesto za doček Nove godine. jer se film s Barbarom Bourbon morao odvrtjeti dva puta. pa je naokolo hvatao i intervjuirao vlakovođe. Brambor je u studenom dao otkaz i vratio se svojoj zbirci gramofonskih ploča. na kojemu se klatio pijani susjed Latasovih. Da bi proslavio nov posao. neku vrstu "zidnog buffeta". Sjedio sam sam u Mikijevoj sobi i gledao van. Ako se ne varam. a po svemu se činilo da de i kiša. ali sam vidio da je stvarno u gabuli iz koje ga može izvudi tek promjena poslova i zadataka. pomalo pijani od prekomjerna piva. koji su još k tome imali namjeru plesati. kinooperator kina Romanija. apotekare. napušeni. kad Brambor odvrti posljednju rolu velikog hita s Fešta. na koji se javio samo Jaromir Kralik. U nastupu depresije izjavljivao je kako de radije prevoziti smede. — Kretenu! — izderao se susjed. A onda se u njegovu sudbinu umiješao takozvani prst sudbine i jednim potezom riješio problem. Bilo je prilično toplo. u traljavu novogodišnju nod. jer se kinematograf nije mogao zatvarati. koji je smjesta dobio posao i po drugi put u životu postao kinooperator. Za trede predstave ruske komedije u kinemaskopu Veseli regrut. snijega ni za lijek. kolače i pide. Jaromir je počeo govoriti kako mu posao u bolnici počinje neizdrživo idi na živce i kako pod hitno mora pronadi nešto drugo. pravedi se da se uopde ne poznaju. negdje u jesen 1973. Mislim da je bio nekako pred umirovljenjem . Slavko Grabar. i devetog. dočekamo u njegovom stančidu. Delon i Irena. pa sam ved u dam krenuo do Graborovih po Sonju i Mikija. Doček je trebao početi u deset. a onda pozvao hitnu pomod. Jaromir nas je sve pozvao da Novu 1974. koji se zvao Seksualno saznanje. bezazleno je upitao: — Otkud inkasator na Divljem zapadu? Nakon osam premijerno prikazanih pornida. zaključane u kupaonici. kao i zbog suprotstavljanja službenom organu i nedopuštenog spominjanja tzv. A onda je u sobu upao dr. Iz mraka je do nas dotandrkao stari bicikl marke Rog. Unatoč tome. Mikijev otac. Mikija nije bilo kod kude. izašli smo u svježu proljetnu nod. U prvom su času pokušali stvar riješiti tako što je operator Partizana jurio biciklom između dva kinematografa i mijenjao role. umjesto gnjavaže kojom se svakodnevno bavi u Gradskoj bolnici. tovariti vagone ili čistiti zahode. jer nije bilo nikog tko bi umio projicirati filmove. koja je sa sto na sat odjurila u kino Partizan koje se nalazilo u drugom dijelu grada. te Ljubo Brabec. Ne znam jesu li mu incident s pornidem oprostili. nije uspio promijeniti rolu iz jednostavnog razloga što je pao na pod "šlagiran". milicajce i tko zna koga. gospodin Maroje Kartelo. Zuga Žumer. koga ved duže vrijeme nisam viđao. Uprava gradskih kinematografa raspisala je natječaj. što je ved druge večeri pokazalo sve svoje mane. Pa ipak. ispraznila hodnik i običnu žarulju zamijenila crvenom. koji je mislio da se još uvijek radi o pornowesternu. repriznog. Jaromir je utrčao u projekcionu kabinu i sredio stvar oko Veselog regruta. Zatim je Brambor sistemom zvučnika ozvučio cijeli stan i na koncu improvizirao neku vrstu primitivnog light-showa. ili su pritjerani okolnostima zažmirili i dali mu taj posao. S osobitim zanimanjem čekalo se što de uraditi Miki i Ljubo. Novi posao nije bilo lako pronadi. Miki i njegova usputna mačka Jana. trebali smo dodi Sonja i ja. "spolnih organa". koji u to vrijeme nisu razgovarali. Osnovni problem bio je u tome što je stan bio premalen za devetoro ljudi. kako bi se prostorija doimala pogodnijom za ples. kuhinjski stol je gurnula u kut kuhinje. ukočeni od dugog sjedenja. u zidnom ormaru napravila sistem polica za nareske. a Sonja i Mikijeva Jana ved su sat vremena udarale završni glanc. ali se gostima sugeriralo da mogu dodi i ranije. — Prije sat vremena postao si otac! VII. Stvarno sam namjeravao dodi mnogo ranije. jer je te večeri morao napraviti dirljivu emisiju o trudbenicima koji de i u "najdužoj nodi" biti na svojim radnim mjestima. Dok je publika u sali zvižducima protestirala protiv ovako nesavjesnog postupka.U drugom filmu "uljez u ložnici" bio je inkasator. Kino Romanija ostalo je tri dana u autu. Stavio sam na Mikijev gramofon Au i prepustio se turobnim tonovima klavira. Uz njega i Arletu. Natjerala je Brambora da ploče privremeno potrpa u smočnicu. Arleta je uspjela uraditi čuda. Ne znam zbog čega mu se tako iznenadno ogadila bolnica.

stari ti je prava dobričina i naivčina. Slavko. Koju minutu iza Delona i Irene. — Nije razočaran zato što se razočaranje pred djecom ne pokazuje. Grabar. — Ma uđi. Znaš. ciknula i sve nas izljubila.. Kad bi tko tako hodao. pusti nam neki dobar pornid. — Nije to nikakav pesimizam — branio se dr. — Pa. politika. u tome je njegova prednost pred tvojim starim. izvadio rolu iz ormara i postavio je na ved pripremljen kinoprojektor. slavni i priglupi pornid Gerarda Damianoa. — A vi ste zadovoljni? — upitah ga pomalo provokativno. Kad budeš imao djecu. koji se u taj čas pojavio na vratima s novinarskim kasetofonom o ramenu. nepozvan doduše. One vaše ionako nede prije deset izadi iz kupaonice. Čak je i posao morao ostaviti i vratiti se tamo gdje je njegov otac prekinuo pred sam rat. pide i pičke — reče on u nastupu iskrenosti. Brambor je još dežurao u operaterskoj kabini i mi smo joj bili prvi gosti. U devet sati bili smo svi četvoro u Bramborovu stanu. možda i jesam. fukao medicinske sestre i šire. — Što dete. dobro . — Nego. — Pa jest. — Zadovoljan? — ponovo se nasmije. — Ona kurva Stela mi je jutros dala nogu i otišla s primarijusom na Balaton da tamo dočeka Novu godinu. Nikad me nisu zanimale vlast. ljudi! — rekao je. bit de još mnogih rasprodaja idealu.. Te partija kaže ovo. te revolucija nas uči onom. umotanim u masni papir. jer sam oca doživljavao na pomalo drugačiji način. Zato što sam minimalizirao svoj život.i začudio sam se koliko se postarao. a kad bi mi vrijeme dopuštalo. a dolje u prtljažniku nove Alfe dva kartona Heinekenova piva. mislim da moj stari baš i nije previše razočaran — primijetiti tiho. Jebeš ga! Tako mu je to! Ali. Miki se nasmijao. — Znate. Tada sam prvi put u životu gledao Duboko grlo (Deep Throat). dugo se ne viđamo — reče Mikijev otac — a nekod smo bili pravi kudni prijatelji. ciste i slijepa crijeva. a hodao je jedva dižudi noge. —Je li?! — rekoh pomalo iznenađen. velike ideje. opet gnjaviš moje prijatelje svojim agresivnim pesimizmom — rekao je Miki Grabar. mali Ivančicu? — rekao je dr. valjda zbog sličnosti s električnim igračkama. Kako ti je mama? — Dobro. nemodno slegavši ramenima. te na Petom Kongresu je zaključeno. shvatit deš. Arleta se razveselila kao djetešce. Gogo! — razveselila se Arleta i poljubila i njega. — Izrezivao sam bubrege. onda bi i lokao . — Nije razočaran! — nasmije se on pa posuti par časaka. — Ali. — E. — Stari.. upravo se vratio iz Pariza i donio mi ovo! — rekla je Irena i zavrtjela se pred nama kako bismo bolje vidjeli njenu parišku haljinu. revolucije i šta ti ja znam.. — Kad se samo sjetim kako mi je žučno znao tumačiti probleme. .. oprostite. na vrata je pokucao Gogo Jazbinšek s pečenim odojkom. pod rukom.. — Još je aktivan? — upita me dr. doduše u nijemoj i podosta skradenoj verziji. — I jest — s nekom tugom u glasu de on. DeIon je bio u izlizanom jeansu. — Pizdarija — promrmljao je Delon i odmah počeo piti Konjak. I to budzašto. Grabar. Pola sata kasnije stigli su Delon i Irena. Eno ti one budale od mog sina! On je u dvadeset četvrtoj doživio ono što je tvoj otac doživio u pedeset petoj. govorili smo da "ide na baterije". strašno naborana lica i koščatih udova. — Ti si to. — A što vas je zanimalo? — Struka. karcinome. a Irena u uvoznoj ludoriji koja hi bolje pristajala kakvom domadem lakoglazbenom festivalu On je uza se imao dvije boce Remy Martina. Bio je posve sijed. da ne kenjamo s mudrim razgovorima. te marksistički gledano . I što je na koncu dočekao? Svi su ga izvozali. forfarali i on na kraju nema ništa. — A stari ? — Pa i on — dodah.

Bili su friški pa su se zanimali jedno za drugo. ali se odojak više nije mogao spasiti iz ralja dvaju gladnih pasa susjednih stanara. i to pješice jer na vozačke sposobnosti svoga dečka u idudih desetak sati nije mogla računati. Gogo se sjurio u dvorište. kako bismo sad mi prijatelji morali napraviti nešto veliko. Doduše. Jasno. ti si fin dečko! A fini dečki se nikad ne raspituju o gadovima. s onim koji je navodno znao istinu o njegovom ocu. ukravši gledaocima komadid trede role. — Jebi ga! Skupljao sam hrabrost. Mislim da se naprosto radilo o ono čudnom porivu samopotvrdivanja kakav . jer je do ponodi ostalo manje od dva sata. obojica polupijani. U jedan po ponodi na vratima se pojavio pristojno pijan Ljubo Brabec. ali se zato pilo i previše. a onda mi se unio u lice: — Stanislave. drugi s druge strane praga. njemu nije baš pukao film. stigao je i Brambor i odmah iskapio konzervu hladnog Heinekena. da me ubijete ne znam više što. ali znam da je negdje oko tri pijani Brambor počeo petljati nešto o tonu. Bila je nagla. Brambor je štucnuo i izlio pola boce Remy Martina po kremšnitama. — Pa gdje si ti? — upitao ga je Brambor. Obojica su se klatila na nogama. ali su svi potvrdno kimali glavama. osjedam se tako kriv da se moram smjesta napiti — zavapio je Gogo i odmah krenuo u realizaciju očajničke namjere. pa je navukla svoj novi kaput i demonstrativno otišla kudi. Ponajprije stoga što sam i sam bio komplicirana i razdražljiva osoba. — Od devet se motam s tom bombonijerom po kojekakvim krčmetinama. Ne mogu se samo tako zajebavati sa mnom! Nešto prije deset. 74. zagledana u otvorenu bonbonijeru. To mu je tako dobro uspjelo da Novu 1974. lakozapaljiva narav i vjerojatno se zbog toga nikad nisam smio spetljati s njom. — Ljudi. u komu je pao i Delon. bogme. U pola dva je otišla Irena. otvarajudi drugu konzervu. uopde nije dočekao budan. Ne sjedam se više kako su se stvari dalje razvijale. Oko pola jedan. Nakon toga kresnuo je šibicom i upalio kremšnite. Ovo je za tebe — rekao je Ljubo i preko Bramborova ramena pružio bombonijeru Arleti. Zapravo. Svi su zašutjeli i pogledali Mikija. bez obzira na njega. čini mi se da se nikad nismo tako žestoko izopijali kao te Nove. kad malo bolje promislim.— A što ti je to? — Odojak! Odličan je. Arletina prisebnost spasila je kuhinju od izgaranja. U jednom trenu vede pribranosti upitao sam Brambora što je bilo s onim tipom u bolnici. Ljubo je ušao i nastavio piti. — Njegova stvar! — rekao je Miki. Što se može! — Hej. — Svinjo pijana! — rekla mi je Sonja kad sam se presamitio preko prozora i ispovradao u dvorište. nego se zavukao u kut gdje je samom sebi govorio neke nerazumljive rečenice na francuskom. pravedi se da ne primjeduje Mikija. Delon nije ni primijetio njen odlazak. otišao tamo i demonstrativno ga uzeo iz njihove špajze. samo što je s francuskog buncanja prešao na englesko. Jelo se zapravo malo. Samo tom pijanstvu treba pripisati neugodnu zgodu kojom je slavlje okončano. Sad smo svi bili na okupu osim Ljube Brabeca. baš u trenu kad ga je na prozorskoj dasci pokušavao kirurški stručno istranširati. jedan s jedne. Ta suluda namjera gotovo da je završila požarom. s ogromnom bombonijerom pod rukom. mi dečki. nekakav podvig po kojem demo pamtiti dolazak Nove 1974. Brambor i ja smo. Ljubo! — doviknula je Arleta. plesalo nešto više. Nakon Goge. — Pa netko ti je pojeo pola bombonijere! — Šta ja znam! — uzdahne Ljubo. — Ulazi! Znaš da je Miki ovdje? — Znam. — Ja sam odlučio dodi. pokušali flambirati kremšnite Delonovim francuskim konjakom. Odvratio sam joj nešto zajedljivo. Ubrzo se zaboravilo na Ljubu Brabeca i počelo se slaviti. tko zna zašto. Sto bi to trebalo biti. a ovaj je opet neumorno plesao s Janom. Oko jedanaest ved pripitom Gogi Jazbinšeku ispao je pečeni odojak u dvorište. Prije tri dana poklonio sam ga Stelinim starcima. ali sam danas. i dalje je sjedio u kutu. nikom nije bilo jasno. — Zvao me do podne i pitao da li de Miki dodi — rekao je Brambor. mačke su oduvijek u svemu bile umjerenije. jer se plamen "flambiranih kremšnita" smjesta prenio na pohabane tapete kuhinjskog zida. A dočekati Novu trijezan držalo se neukusnim.

nakon deset minuta. čekaj.. Nije mi padalo na pamet da se penjem po krovu i šetam po zidu. spriječi ga ti . a potom odmah izgubio ravnotežu. pa se teškom mukom uspravio. kad je shvatila da pijana budala ima zaista namjeru da se otputi na krov. obukla se i izjurila napolje.zaključio sam. jer smo nakon šetnje po dvadesetak centimetara širokom i osam do deset metara visokom zidu mogli završiti jedino u bolnici ili mrtvačnici. klatio i verao po neravnom crijepu. idem s tobom! Nismo se ni snašli. — Idem — rekao je Brambor i pošao prema balkonu. — Ja ne idem. — Ako pokušaš. Jazbinšeka. Stao je na nj jednom. — Debeli. blaženo pijan. ovako smo mu se divili znajudi da je ta šetnja nužna i neizbježna.često zatitra u pijanim mozgovima.. malo lijevo. Zakoračio je. Luđak bi htio hodati po krovu! — Što je? Što je? — prenuo se iz sna dr. jer je to jako zdravo za "blatfus" — promrmljao je Gogo i vratio se blaženom gemištaškom snu. a onda je Brambor iznio sasvim sulud prijedlog: — Dečki. — Ovo je mnogo herojskije! — zanjihao se Brambor i istrusio još jedan gemišt. ipak du gledati. — Jaro želi ovako pijan hodati po krovu . ne manje pijan od Brambora. balansirajudi iznad onih deset metara koji su ga dijelili od betonirana tla. izadi demo preko terase na zid i ovako pijani prošetati se njime. i ti si lud! . Ljubo i ja stajali smo na balkonu. a potom i drugom nogom. I on se u jednom trenu poskliznuo i na dupetu provozao niz kosi krov. Redali su se nekakvi necjeloviti planovi. Kad su se na jedvite jade dokopali sredine zida. Onda se ipak zaustavio. počeo je izuvati cipele kako bi nam pokazao da se ne šali. Njihao se malo desno. ti si lud! — rekao sam zavaljen u fotelju iz koje mi se nije ustajalo. uhvatili se za ruke i. Da smo bili trijezni. Arleta je vrisnula.zgrozila se Arleta. — I kad bih htio. . — Dečki.. iznenada je izuo cipele i čarape i poviknuo: — Brambor. Miki. zacijelo bismo ga spriječili. spriječi ga! — Dušo draga. ali se ipak. pridigao i nakon nekoliko minuta našao se na zidu pored Brambora. smjesta du pozvati miliciju! — poviknula je Arleta. Pogotovo onako pijani! O čemu se zapravo radilo? Taj zid dijelio je dvorište kina od dvorišta trgovačkog poduzeda. počela je pljuštati neugodna zimska kiša i oni su u jednom trenu stali. — Ali. Onda se dogodilo nešto stvarno nevjerojatno. Zašto da ginem mlad? Preda mnom je karijera — izjavio je Ljubo nekako smiješno i alkoholičarski patetično. Molim te. ja du sam! Rekavši to. Ljubo Brabec. i to uz osnovnu pretpostavku da je penjač spretan i temeljito trijezan. znali smo da mu nije potrebno pišanje nego bljuvanje. — Gogo. ako nitko nede. dokopao zida.. Tad su te dvije nesigurne sjenke započele svoj pijani ples na uskom zidu. ovako — sve mi je djelovalo zanimljivo i uzbudljivo. — Mislim da nam je to u ovom trenu potrebno — odvrati on. Jazbinšek. Da sam bio trijezan. skinuo je ved cipele. — I misliš da deš time dobiti nešto? — upitao je Ljubo. Po onom što se odande čulo. — A meni je ovog trena potrebno pišanje — rekao je Miki i otišao do zahoda. — Zar ne bi bilo muškije da si palimo papire medu nožnim prstima. neka samo ide! Pogotovo ako je bos. — Gogo! Gogo! — počela je tresti pijanog i usnulog dr. Nekoliko je puta posrnuo i okliznuo se. a Ljubo se ved klizao. pijano zapledud jezikom. eno. zacijelo ne bih imao živaca gledati tako nešto. Uspio se ipak održati na nogama i umiriti. Tako demo znati da smo to zapravo mi! Ne znam što mu je trebao značiti takav suludi zaključak. Na zid se moglo popeti preko visokog krova zgrade u kojoj su se nalazili kinematograf i Bramborov stan. U tom trenu Brambor se ved pentrao po krovu. — Brambor.Vi dete ga gledati! Morate ga zaustaviti! — A kako da ga zaustavimo — nemodno je raširio ruke MikiGrabar — kad je danas njegov dan? Svaki čovjek bar jednom u životu ima svoj veliki dan. ja ne mogu . uz povedi napor. . kao što smo činili u vojsci? — upitao je Ljubo. a bio je vezan uz zgradu kinematografa i susjednu trokatnicu.

krpala i nastavljala tamo gdje se činilo da joj je stvarno logičan završetak. Umjesto bezgranične predanosti. Sasvim je jasno da su zbog toga naši izlasci često završavali infantilnim svađama i privremenim raskidima. U jednom su trenu. nakon toliko vremena. a ponekad i po tjedan-dva. nismo se definitivno rastajali. Delon i Irena predstavljali su još uvijek jednu te istu staru pjesmu. ali sam onda shvatio da su se. koji su ih u pola pet. — Gospon Posavac. uz pomod dugačkih ljestava. — Pa smislite nešto. izgledali nekako veseli. pod kišom. — Ali. ubrzo smo počeli razvijati razne oblike tihe nesnošljivosti. Kad ga je Miki upitao zašto je otišao za Bramborom na onu suludu šetnju zidom. Opdenito uzevši. jasno je da me prozaična i mlitava veza sa Sonjom ubrzo provela kroz razna razočaranja. usputna stanica o kojoj nisam uspio doznati ništa — toliko im je veza kratko trajala. Jer. . ponovo svi odreda pijani. Jedina stvar koje smo se pribojavali bile su stanovite nepoznanice iz Arletina seksualnog "predživota". to bi bilo ukratko o našim ljubavima u tom vremenu. — Naravno. jednog po jednog skinuli sa zida. ona mene zbog svega što nisam uradio. a Irena je svoju prečestu samodu napladivala skupim poklonima i drugim pogodnostima koje su joj pružale njegove. Pa i to je bilo nešto. ako se ljubav uopde može promatrati i mjeriti vremenskom — Eto. Brambor je bio samozatajna osoba (ako se izuzme činjenica da je pod utjecajem alkohola volio balansirati na zidu i raditi slične svinjarije). a mogao sam. Tog jutra. — Bogati. dođite gore da prigrizete i popijete nešto — predložio je Ljubo. skupa s dečkima. krenuli smo svi skupa prema Vatrogasnom domu. pucala. po svoj prilici. jer se pričalo da je nakon neuspješne veze s Mikijem prošla kroz više ruku.uspjeli sjesti na zid. koji su trajali po dan-dva. onako izgubljeni na visokom zidu. tu stvar po službenoj dužnosti moram prijaviti miliciji. Ljubo je mirno i bezazleno odgovorio: — Htio sam da ti i Brambor uvidite da nisam pizda! VIII. dva predsjednika SSO. vi ste u boljoj poziciji. suočeni s opasnošdu visoka zida. njihov je odnos bio mnogo bolji. Premda se ljubavima nismo predavali bezgranično poput dripaca iz romantičnih romana. Zatim smo čuli kako pričaju nešto i smiju se. u svakoj osvojenoj djevojci nalaze neku vrstu poraza. ponovo su počeli razgovarati. gotovo sretni. negdje oko sedam. gađali hladnim debrecinkama usnulog komandira Posavca i natjecali se u preciznom pišanju u kriglu od piva. Unatoč tome. koji u svakoj novoj ljubavi. a ja s njenim bratom. Mikijeva Jana bila je bezvezna. Greeneove Srži stvari. Nakon dva sata bančenja s vatrogascima. na tajanstven način zarađene pare. kao i toliki naši vršnjaci. osvojivši jednu djevojku. I smislili smo! Smislili smo vatrogasce. Bududi da sam svoje predodžbe o mladenačkim idilama izgradio na temelju primjera iz literature. pa je o svemu odlučivala Arleta. još bismo uvijek bili na puperspektivom. kao da si izgubio sve ostale. Ja bih nju obično mučio zbog netaktičnih stvari koje je uradila. tako nešto još nismo imali — rekao je komandir vatrogasne brigade Posavac. parala se. mislim da smo u toj oblasti svi odreda bili okorjeli romantici. Mladenačka ljubav koja je prošla svim stranputicama i uz sve vrhunce. Miki Grabar i Ljubo Brabec. iz kojih su proizlazili razni oblici psihičkih mučenja. Što se tiče Brambora i Arlete. U toj vezi nije bilo ničeg što bi nalikovalo na vezu iz Hamsunove Viktorije. otrijeznili i tako izgubili luđačku hrabrost pijanaca. Potom je jedan od njih viknuo: — Problem je u tome što se više ne možemo vratiti! U prvi mah sam pomislio da se ne mogu vratiti zbog kiše. što je bio preduvjet dobre veze. nismo se dobro slagali. — Što da radimo? — viknuo sam. i to onako temeljito. zezali smo se s nekim mačkama sa sela. bez velikih prohtjeva. od kojih su najčešda bila stalna međusobna pred-bacivanja. ili Zilahyjevih ili Gulbranssenovih romana. da smo krenuli pješice. Mislim da je Delon polako bivao zadovoljan time što ima nekog tko ga nakon dugih izbivanja čeka. ali je zato ona imala savršen odnos s mojom majkom. Eto.

Godine 1974. u našoj se kudi dogodila velika stvar inovativne naravi. Rezimiravši svoje prve obrtničke uspjehe, otac je kupio naš prvi osobni automobil, češku limuzinu marke Škoda. Mami se auto silno dopao, jer je bio izuzetno ukusno dizajniran, pogotovo što se tiče ratkapa i štosdemfera. Tata je rekao da ga na kupnju nije ponukao decentan dizajn, nego slava stare češke firme, kao i pogodnost cijene. — Pa šta! — zaključila je mama. — Naša crvena Škoda je možda jeftinija od Pavlidevog bijelog Mercedesa, ali je poznato da se bijela boja lakše maže. Osnovni nedostatak nabave češke limuzine bio je u tome što otac još nije imao položen vozački ispit, pa nas je na vikende morao voziti njegov prijatelj Dodo Đukid. Dodo Đukid nije imao automobil, ali je zato posjedovao vozačku dozvolu i stotinjak kilometara što ih je proveo u automobilu, osobno upravljajudi njime. Na izlete smo išli otac, majka, sestra, ja, Dodo Đukid i njegova žena, a pokatkad i njihov pas Floki, koga nisu mogli ostaviti samog kod kude. Valjda da se ne traumatizira! Tata i gospon Dodo odabrali bi neko pogodno odredište, ne udaljenije od četrdesetak kilometara, pa bismo rano izjutra sjedali u kola i ved istog prijepodneva bili na cilju. Naš privremeni šofer, gospon Dodo, imao je devizu po kojoj je trideset na sat mnogo manja brzina od one koja predstavlja životni rizik, a opet znatno veda od brzine prosječnog hoda. A moj tata, koji je u prvim danima osjedao divljenje i strahopoštovanje prema čudu češke automobilske industrije, držao se nepisanog pravila da je nakon svakih desetak kilometara dobro pustiti auto da se malo odmori i ohladi. Kad bismo stigli na odredište, mama bi izašla na svjež zrak i zadovoljno rekla: Tu! Užasnu sramotu doživio sam kad mi je jednog ponedjeljka Miki Grabar rekao: —Jučer sam išao biciklom na kupanje na Šljunčani. Forfarao sam ti starce negdje oko Vir ja. Veselo su mi mahali iz auta. Ja, koji sam s Delonom šibao podravskom magistralom sto pedeset na sat, ubrzo sam izgustirao obiteljske izlete u limuzini Škoda. Čak i kad je otac konačno uspio položiti vozački ispit, i kad se izvještio u vožnji do te mjere da se na ravnom usuđivao raspaliti sedam banki, ja sam izbjegavao otidi nekamo s njima, jer su se otac i majka u automobilu neprekidno svađali i nadmudrivali. — Franjo, jesi li ovog fidu propisno prestigao? — upitala bi tobože ravnodušno majka. — To nije bio fido, nego Volkswagen! —Znam, a jesi li ga pravilno prestigao? Nisi li vozio prebrzo? — Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran. — Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija. — Ana, bogamu, pa na ovoj cesti ved pet kilometara nema nikakve linije. Ili pak ovako: — Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen. — Ana, to nije Volkswagen, nego fido. — Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti? — A što, bogamu? — Pa, da ne dođe do sudara. — Zašto bi došlo do sudara? — Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, molim, mogu i ja pješice ... Jednom su se negdje oko Križevaca tako isposvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje od 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kudi svako svojim autobusom. Potkraj 1974. godine Delon me pozvao da pođem s njim na desetak dana u istočnu Srbiju i Makedoniju, što sam ja odbio jer sam bio u prilično velikim razmiricama sa Sonjom. Nisam želio nikamo putovati prije no što se situacija smiri ili razjasni. Otišao je sam. Nikad nisam doznao što ga je tamo zanimalo. Rekao mi je da se radi o čistom turizmu, ali su neki nagađali da se radi o proizvodima iz čahure maka, a drugi da je posrijedi trgovina ikonama. Kad se vratio, pričekao sam nekoliko dana, a onda otišao do njega. Umjesto na Delona, nabasao sam na njegova oca, koji se upravo vratio iz zatvora. I to prijevremeno. — Pa Čedo je jučer otišao u vojsku! — rekao je u čudu njegov otac. — Kako to da ne znaš?

— Nikom nije rekao. A vi ... vi ste se vratili? On naglo pocrveni i promrmlja nešto, pa se hitro povuče u kudu. — Zamisli svinju! Opet nikom ništa nije rekao! — jadala mi se iste večeri Irena. — To je prokleti čudak kakvog nema! Znaš šta je uradio prije no što je otišao u Makedoniju? Promatrao sam je, čekajudi da kaže. — Uplatio je dva aranžmana za skijanje u Bruniku. Trebali smo otidi u siječnju. Kako je mogao uraditi tako nešto? Pa morao je znati da ide u vojsku. — Morao je — složih se s njom. — Evo, karte i vaučeri su kod mene. Hodeš da ti ih dam, pa da odete ti i Sonja? — Ne znam. Pitao sam sutradan Sonju želi li o Delonovu trošku u Brunico. Odvratila je nešto nejasno, dvosmisleno, pa smo se nakon kradeg nadmudrivanja posvađali. Na koncu su u Brunico otišle Irena i Sonja, a ja sam se latio dovršavanja knjige pripovijedaka, koje su trebale pripadati takozvanom žanru stvarnosne proze. U tih tjedan dana uspio sam napisati tridesetak stranica i bio sam sasvim zadovoljan postignutim. Priče su bile stvarnosne, ali pomalo intelektualističke i simboličke, a u svakom slučaju mladenački napuhane i pretenciozne. Više se nisam oduševljavao Borgesom, Poeom i Kafkom, i nisam čitao fantastiku. Sada sam bio pod snažnim dojmom Thomasa Manna, Faulknera, Alberta Camusa, Giintera Grassa i nekih drugih važnih pisaca, tako da je stvarnosno u mojoj prozi bila tek podloga na kojoj sam pokušavao graditi metafizički svijet univerzalnih parabola. Bila je to literatura koja mi kod čitalaca nije mogla osigurati relevantniju poziciju, ali me književnokritički establishment i dalje držao piscem koji je na dobrom putu. Negdje u proljede sljedede godine sjeli smo Ljubo i ja u njegov "stojadin" i otišli do Delona, koji je vojni rok služio u mjestu nedaleko od Zagreba. Ovdje namjerno napominjem da je Ljubo bio prvi među nama koji je uspio dobiti društveni stan i kupiti automobil. Što se stana tiče, kako stvari sada stoje, nije bio samo prvi nego i posljednji. Zaustavili smo se ispred ulaza u mali garnizon, zapravo neku vrstu regrutnog centra, i naletjeli na stražara i dežurnog oficira. — Koga tražite, momci? — upitao je oficir, ako se ne varam s poručničkim činovima na reveru. — Došli smo u posjet vojniku Cedomiru Kralju — rekao sam. — Valjda Delonu! — veselo de poručnik. — Jebo te, baš de se razveseliti. Začudila me ta vrsta intimnosti, ali sam preko svega prešao šutke jer o vojsci nisam ništa znao. — Gane, bre, otiđi po Delona i reci mu da su mu stigli drugari — naredio je dežurni oficir vojniku s porte, a onda nas ponudio cigaretama. — Taj vaš Delon baš je lafcina, mamicu mu ... Sinod je bio kod mene na večerinki. Lepo smo se nalili. On je kriv, nabavio odnekud neko strašno francusko pidence ... Samo, momci, večeras ne preterujte jer sutra idemo na vežbu. Nakon nekog vremena vratio se Gane, salutirao i rekao: — Druže poručnice, nema Delona ni u sobi ni u klubu. Kažu da igra šah s pukovnikom Opsenicom. — Pa što nisi otišo po njega? — Druže poručnice, znate da se pukovnik Opsenica ljuti kad ga prekidaju u šahu. Pa još s Delonom ... — Dobro, dobro — promrmlja poručnik. — Momci, idem ja. Valjda de pukovnik da ga pusti. Znate, voli ga ko sina! Kad se poručnik udaljio, okrenuh se Ljubi, koji je stajao jednako začuđen kao i ja. — Delon je, izgleda, postao velika zvjerka u kasarni. Što ako nam se vrati s generalskim činom? Nakon deset minuta poručnik je stigao s Delonom. Ponašali su se poput starih prijatelja, zezali se i lupkali jedan drugoga po ramenu. — Dečki, stigli ste! — vrisnuo je Delon i izgrlio nas. — Da li si tukao starog jarca? — nasmijao se poručnik i lupnuo Delona šakom po nadlaktici. — Dva puta. Popizdio je. Lazo, idem ja sad s dečkima van. Hodeš s nama? Ima da se nalijemo. — Ne mogu, starino, na dužnosti sam. — Dobro, piši onda dozvolu!

— Do kada hodeš? — upitao ga je poručnik, izvlačedi penkalo. — Je l' ti dosta do sutra ujutro? — Može. — Uh, mater mu ... — zastane poručnik, kao da se nečeg prisjetio. — Pa sutra je vežba. Moraš dodi do ponodi. — Lazo, nemoj da izvodiš sranja. Kud du s dečkima samo do ponodi? — Dobro, dobro. Al' idi sutra na lekarsku i uzmi poštedu. Javit du doktoru Koprčini. — Nema šta da mu javljaš. Dat de mi. Znaš da sam mu sredio onu stvar za kderku. — E, jesi lafčina! — zakima glavom poručnik, pa napiše dozvolu. — Ubedi me u tri reci! — Dečki, imate kola? — upita nas Delon. — Imamo. — Lazo, dečki imaju kola — okrene se Delon poručniku i pruži mu ključeve. — Možeš večeras uzeti Alfu, pa u kvar ... Parkirana ti je ispred Barilčeka. — Prelepo! — nasmije se Lazo. —Još ako naletim na one pičke od prekjuče! — Bogati, što si ti u vojsci? — upitao sam Delona dok smo se tandrkali Ljubinim kolima prema obližnjem izletištu. — Zezaš se s oficirima, sređuješ stvari doktorovoj kderki, igraš šah s pukovnikom ... — Pa malo sam ih instrumentalizovao ... pardon, dečki — instrumentalizirao — prasne u smijeh Delon. Znaš, vojska ti je dobra ako se znaš postaviti. Ljubo, skreni sad lijevo. Dečki, sad vas vodim na tako strašno mjesto da si vi to ne možete ni zamisliti. Klopat dete janjetinu u burguncu po mom eceptu i piti prava francuska vina. — Francuska vina?! — Gazda ih nabavlja radi mene ... — Ma daj! Kenjaš! — prekine ga Ljubo, a Delon se samo nastavi smijati. Kad smo nakon dvadesetak minuta stali pred velikom novom katnicom, na čijem je pročelju blještao neon s natpisom "Vila orhideja", pred nas je izašao momak u livreji. — O, to ste vi, gospon Delon! — rekao je momak i poveo nas prema ulazu. — Pričekajte malo s društvom u foajeu dok oslobodimo vaš stol. Nakon desetak minuta sjeli smo i ubrzo se pred stolom zaustavila ljepuškasta konobarica, ne starija od dvadeset godina, koja je s Delonom razmijenila nekoliko dvosmislenih pogleda, a onda ga pristojno upitala: — Gazda pita da li da vam večeru serviramo odmah, ili da pričeka dok se presvučete u civilno odijelo? — Zdenka, pa ti dobro znaš da uvijek večeram u civilu — odvratio je Delon, našto se ona naklonila i odšetala u kuhinju. Čas kasnije voda orkestra je zagudio "Zora zori, dan se rada", prišao mikrofonu i ljubaznim glasom rekao: — Samo za gospodina Delona i njegovo veselo društvo u kutu! Eto, takav je bio moj prijatelj Čedo Kralj, zvani Delon, sada ved spokojan pod crnini mramorom skupe grobnice. Te iste godine moje su dvojbe i neizvjesnosti oko služenja vojnog roka okončane, jer me niža vojna lekarska komisija proglasila nesposobnim, nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda u Vojnoj bolnici u Zagrebu, zbog dijagnoze keratoconus incipiens. Tako nikad nisam iskusio što su to smotre, dežurstva, požarčenja, straža, taktička obuka, dnevna zapovest, prekoredno dežurstvo i slične stvari. Nisam imao priliku da, poput Delona, pokušam vojsku podrediti sebi, a da sam tu priliku i imao, zacijelo bih polučio sasvim drugačiji efekt. Možda baš zbog toga što nisam služio vojsku, nisam nikad pokazivao strpljenja za priče o drugarstvu i vojničkom pasulju, tim mitskim mjestima sjedanja svih onih koji su vojsku služili. U takvim bih društvima heretički tvrdio kako i bez vojske imam sasvim solidnih iskustava po pitanju drugarstva, i kako moja majka zacijelo spravlja bolje varivo od graha od svih garnizonskih kuhinja zajedno. A o ocu, koji je bio pravi umjetnik u spravljanju graha, da i ne govorimo! — Stari, molim te da me u idudih dvanaest mjeseci oslobodiš svoje presije u pogledu zapošljavanja, jer sam u tom periodu ionako morao biti u vojsci.

. ali ako se potrudiš . Potkraj 1975. pokera i ajnca.. — Primit de me. Sigurno je čitao neku tvoju knjigu.. na nesredu. Cime su se oni bavili. — Danas sam imala tlak sto četrdeset kroz devedeset. preko šezdeset. Kako ti je na poslu? — Dobro. Evo. pa du se morati natrljati tinkturom encijana i žalfije. dobro — nastojao me uvjeriti otac. to nitko nije znao. komercijalni direktor bio je sin druga Alapida. tako se to radi. a onda je došao s fantastičnom pričom: — Drug Alapid. među kojima je bila snaha druga Alapida. Ostavio me na miru dva mjeseca.Nije odvratio ništa. a druga — Beletra. jurnjava u tiskaru da vidim kako teku noslovi oko tiskanja naše prve knjige Najljepše . Smatra da si dobar pisac — rekao je otac. zatim neka ženska koju su zvali "ona koju Alapid jebe" i slično. Smjestio sam se stoga kod tetke Livije. Po drugi put sam putovao u Zagreb s užasnim predosjedajem da ni ovog puta tatinoalapidevska veza nede dati boljih rezultata. — Ma nemoj! A kako to da bi on baš mene uzeo za pomodnika urednika ? — Pa čitao je tvoju knjigu Luda od vode. djela mladih domadih autora i prijevode djela stranih pisaca koji novim konceptima razbijaju tradicijske kanone (čitaj: oni koji se ne muče oko interpunkcije!). U čekanju pokretanja Signuma i Beletre bavio sam se drugim uredničko-pomodničkim poslovima. dok se ne pronađe neko prikladnije sjedište. javi as poput Slavičeka ili Bakmaza? — Nije rečeno da je i njih čitao — odreže otac.. Direktor te GG firme bio je drug Alapid. ali nije išlo. — Drug Alapid se valjda zabunio.. otvorio je u Zagrebu izdavačko poduzede i mogao bi te zaposliti kao pomodnika urednika. Firma je imala još neke kadrove. — Slušaj. — Sine. Firma druga Alapida. To je zbog toga što sam pojela veliku žlicu maslinova ulja s naribanim češnjakom. nabava karata za nogometne utakmice. bila je smještena nedaleko od stana moje tetke. pretpostavimo. i trebala je objavljivati recentna djela domadih autora teorijske i kritičke orijentacije. odmah sam drugu Alapidu predložio pokretanje dviju biblioteka. — A kad bih trebao početi? — Odmah! — A natječaj? — Natječaj de valjda kasnije objaviti . — A ne smrdi li to na mudku? — pobuni se u meni pritajeni šezdesetosmaški duh. onda i njega sigurno muči visok tlak. Prva se imala zvati Signum. telefonirao je mom Alapidu da dođeš. a onda raspisati na tječaj! A šta ako mu se na natječaj javi netko s boljim kvalifikacijama od mene? Što ako mu se. kao što su kuhanje kave. — A kako ti se zove direktor? — Drug Alapid.. glavni urednik drug Alapid. što je za moje godine više nego izvrsno. pomodnik urednika bio sam ja. To je bilo privremeno. Hodeš li i ti malo? Ili: — Danas me žiga u križima. — Hode tebe. — Koliko mu je godina? — Mislim. Kao ambiciozan pomodnik urednika. godine tako nešto predstavljalo je pothvat sličan osvajanju Anapurne u "free climbingu". čekaj malo da se financijski razmašemo i steknemo osnovu za ambicioznije projekte — odvratio je drug Alapid kad sam mu na sastanku kolegija (održanom u četiri oka) izložio viziju naše budude izdavačke politike. u stanu samog druga Alapida. koja se zvala Literat. —Ja nikad nisam napisao tu knjigu! — No. jer je sin bio prezauzet igranjem preferansa. prenošenje teškog kunstdrucka. ali je i komercijalu vodio tata. Pa ne bi tek tako rekao . Plada ne bi bila velika. kolidiralo s komercijalističkim poslovima. nego materijal za tekude poslove na vikendici druga direktora. brat mog Alapida. koja je povazdan štrikala i razgovarala o bolestima. što mu je. pa. Možeš mu redi da u novom Svijetu piše da je za to jako dobra čašica konjaka u kojoj je odležao svežanj peršina. Na samom dnu te hijerarhije bili su skladištar i četiri akvizitera. Ponovo sam pokušao pronadi podstanarski sobičak. jer se pričalo da u skladištu i nisu knjige. znaš.

Onaj drugi drug Alapid. poput glomazne. Stoga sam jednog dana zavezao kratkodlakog pinča o grm u parku na Rokovom perivoju. doznao sam da je firma obavila sljedede uspješne poslove: preprodaja sedam tona finog kunstdrucka. — Ti si kompletno lud! — lupio je Franjo šakom po stolu. ali se u tom razgovoru pokazalo da on barata s mnogo više književnopovijesnog i književnoteorijskog znanja. izmjerio tetki tlak i vratio se kudi. Večer koju sam proveo s njima razočarala me. koji se u to vrijeme počeo zalagati za koncept zanimljive i razumljive literature. prozaikom koji je poput mene počeo s pravom fantastikom. vratio sam se na vrijeme. Što ta ženska misli o literaturi. trgovina deficitarnim fotokopirnim papirom istočnonjemačke proizvodnje po cijeni engleskog papira. pišeš li još uvijek literaturu samo za osobnu upotrebu ili si počeo misliti i na publiku? Zatim me Stojko Milid upoznao s Dubravkom Ugrešid. eskontiranje mjenica avaliranih od banke u kojoj je radio neki Alapid. a drugi put sam skoknuo do Trsta i nabavio direktoru neke deficitarne proizvode. uvaljivanje dvadeset tisuda nekog preuzetog nekurentnog izdanja (Kopirno knjigovodstvo. lažnih mjenica i drugih prljavih radnji. što i kako) izdavaču čiju je prodaju vodio Alapidev šurjak. Zavirivši malo u oskudno računovodstvo. a još više u tračeve skladištara i akvizitera. Jelačid je stalno prepričavao zgode nekakvog slikara koji se zvao Švaljek i bio. još je neko vrijeme tvrdio kako je sve to namještaljka. tata se nakašljao i rekao: — Ti boga! Dobro da sam te na vrijeme povukao odande. iako me on uvijek srdačno pozdravljao pitajudi me onako u prolazu: — Ivančicu. koja me slala da prošedem njihovog kratkodlakog pinča. jer je cijele večeri pričala o ajnerima. Prvo sam nakon jedne književne večeri imao čast upoznati Pavla Pavličida. onako odoka. Otada sam pomalo izbjegavao Pavla Pavličida. Nisu to još bila etablirana. urota nekakvih kontrarevolucio-narnih snaga. i slično. nespretne lađe. Taj de Alapid završiti u zatvoru. i ozbiljno se trudili da postanu književnici. sklapanje ugovora za knjigu Najljepše misli iz djela Josipa Broza Tita između autora i izdavača. kako istina ipak nikako nije htjela isplivati na vidjelo. štepanju. — Tata. preprodaja NCR papira u nepoznatim količinama. skidanju hrđavih mrlja sa stolnjaka uz pomod limunske kiseline i sličnim smiješnim stvarima. razvikana imena. tatin prijatelj. i uz pomod raznih drugih sretnih okolnosti. Kad je nekoliko godina kasnije. Posredstvom Stojka Milica. U poslovima me osobito štrapacirala supruga druga Alapida. drug Alapid me dva puta poslao na službeni put u inozemstvo. literat. ali su svi oni koji su pratili recentnu proizvodnju znali za njih. pokupio svoje stvari. Prvi put sam išao u Leibnitz da kupim fergazer za direktorov audi. pa sam ja na koncu ostao bez šlagvorta i ispao smiješan. podizanje druge "deke" Alapideve vikendice u Malom Lošinju. baš kao da smo mi zavjerenici koji su usosili njegova brata. kojoj je autor bio drug Alapid. te kad je drug Alapid. druga Alapida i druga Alapida. izašao pred sud i radoznale oči tiska. inače nezaposlena. Poslije sam tek shvatio da je zapravo pričala o svom bududem romanu. nisam uspio doznati. Drug Alapid izvukao je lisnicu i. heklanju. Inače te godine. potonuo u moru dugova. dok sam još figurirao kao pomodnik urednika perspektivne firme Literat. Kako sam u tim stvarima imao sasvim drugačije nazore. — ZnaŠ li ti tko je drug Alapid? On ti je nosilac spomenice! — Svejedno. uspio sam upoznati ljude koji su ozbiljno pisali. . pripremanje sabranih djela druga Alapida (u dva toma) i još koješta slično. tatin Alapid je nakon nekog vremena počeo izbjegavati i mog oca i mene. nakon ogromnog skandala. zajedno sa svojtom i ved izgrađenom trokatnom vikendicom. spomenica ne daje nikakav imunitet. Neki drugi tip upoznao me s dramskim piscem Dubravkom Jelačidem Bužimskim i Goranom Tribusonom. Prvu pladu dobio sam na ruke. Da se ne bih osjedao zapostavljen i da bi mi pokazao koliko značim firmi. počeo sam polako ulaziti u književne krugove. odmjerio mi osobni dohodak. Moju odluku ubrzala je i prva spoznaja o pravoj naravi poslova kojima smo se bavili. Međutim. pa sam čvrsto odlučio što prije raskinuti s tom čudnom firmom Literat. Ubrzo sam se počeo osjedati poput adolescenata iz Formanovih i drugih čeških filmova. te kako de istina sasvim brzo isplivati na vidjelo. tata.misli iz djela Josipa Broza Tita. s kojom sam proveo jednu večer u restoranu Vinodol. pokušao sam pobiti njegove teze koje su mi se činile trivijalne.

Istog sam se dana i ja uspio posvađati sa Sonjom. pa je stari dobri Delon počeo s onim svojim pričama u stilu: — Nikad se ja nedu uspjeti smiriti! Čim dođem na neko mjesto. jer se. koji još uvijek nije dospio oprostiti Sovjetima 1948-u i 1968-u. tako da je on jedini stigao dva sata ranije. Jedino Delona nije dospjela obavijestiti o ovoj terminskoj preinaci. a ja sam ostao sam. opdenito uzevši. dok je ona rezala pečenje. Smazao je dvije kompletne večere. Delon se nespretno motao oko štednjaka. Dakle. I tako se odigrala ta strahota koja umalo da nije upropastila čitavu klapu. i da sam polako počinjao nalikovati na oca. Jedina vrijedna stvar po kojoj se te večeri u Starom fijakeru sjedam. Da stvar bude gora. Sve sam više vjerovao da redom činim sve nekakve gluposti. Gogo Jazbinšek se porezao na operaciji i tjedan dana prije dočeka dobio serumski hepatitis. ta stipendija duboko je pogodila oca Franju. IX. Toga sam se stvarno višeput sjetio. i potpuno se oslobodio vojničke goluždrave fizionomije. sjeckajudi luk za krumpir salatu. sastav je izgledao katastrofalno: Jaromir. Znam da to muči Irenu i da je uopde ne zaslužujem . pak. Tako je na koncu onaj dio motelske sale morao biti otkazan. a Zvjezdana. htio je otidi. U tih mjesec dana pustio je kosu i bradu. Samo. nemajudi gdje dočekati Novu godinu. militarist. Jasno. — Ostani! Pomodi deš mi. čiji su starci trebali nekamo otputovati. stvari su se odigrale otprilike ovako. Ubrzo sam shvatio da mi u literarnim poslovima druženje s piscima i umjetnicima nede biti od velike koristi. pogotovo u lovu na pastrve i druge salmonidae. Irena je 28. Zatim se požurila da dogotovi ostale stvari. da se stalno kredem u začaranom krugu gorih opcija. ostao u našem gradu dva dana i onda netragom nestao. a nakon toga bez riječi zbrisao u inozemstvo. premda se više nije bavio ni politikom ni ribolovom. Bilo im je valjda pomalo dosadno. Vratio se iznenada pred samu Novu godinu. Ljubo i ja. pa smo se svi skupa našli na cjedilu. smatralo da Sonja i ja još uvijek hodamo. Premda je ved za čitavo društvo bio rezerviran dio sale u motelu na Sljunčari. za Ljubu je pozvala svoju kolegicu Lidiju iz kozmetičkog salona. Delonu je namjestila nekakvu rastavljenu susjedu. Jedina prava korist od umjetnika sastojala se u tome što me slikar Antun Mateš naučio nekim ribolovnim štosovima. Delon je stigao oko sedam. bio je toliko zauzet klopom da nije stigao prozboriti ni riječi. iako tu rečenicu nikad nisam uspio pronadi u izvorniku. a onda je rekao da mora hitno kudi. ona je ved tri mjeseca bila u Sovjetskom Savezu. . bila je rečenica Bužimskog da je po Kuranu čovjek uvijek na gubitku. a poslije nam je javila da zbog organizacijskih i pripremnih problema dođemo ipak u devet. a otac da je otputovao u Belgiju. pa je novogodišnje praznike silom prilika morala provesti u Moskvi. Delon. Mislim da sam u to vrijeme polako ulazio u nekakav nervozniji životni period. izjavivši da je bio u Švicarskoj.. na temelju međudržavnog ugovora o kulturnoj suradnji. pa je pozvala krnje društvo k sebi. pa kad je vidio da je ona još zauzeta poslovima. Nakon jedanaest mjeseci Delon se vratio s odsluženja vojnog roka. Arleta. a Miki nije imao stalnu mačku. Tribuson. koja je sa svojim dečkom trebala biti zamjena. s kojim sam se nadao pronadi zajednički jezik. Prema onom što mi je kasnije. Njegova majka tvrdila je da je u Italiji. Delon je pazio na sarmu. Naime.čini mi se. sa stanovitom grižnjom savjesti. U posljednji tren neka grozna viroza oborila je u krevet i Mikija Grabara. Irena mu nije oprostila što se vratio samo na dva dana. pa sam odlučio da ne ulazim dublje u te krugove. odmah poželim biti negdje drugdje. prosinca spakirala stvari i otputovala rodbini u Makarsku. Pripazi na sarmu. nije uspjela dobiti avionsku kartu.. četiri muškarca i jedna ženska! I opet je Arleta odigrala ulogu anđela spasioca. a onda je zavapio: — Nikad u životu nisam pazio na sarmu! Kako se to radi? — Ovako — rekla je i pokazala mu. Pozvala nas je da dođemo k njoj u sedam. U posljednji čas iz gabule nas je izvukla Arleta. ali ga je Arleta zaustavila. — Sigurno si jako nesretan — rekla je ona. što de redi da svaki njegov izbor predstavlja goru opciju. kao korisnik "baletne stipendije". pa je rekla da nede s njim ni u snu čekati Novu godinu. ali sam se nadao da de stvari s vremenom krenuti nabolje. pričao Delon.

. — Nije? — pogleda ga ona značajno. Popili su odmah po dvije. Ionako je ved vrijeme da se počnem spremati. dočekali smo svaki na svojoj strani. baš kad je Delon uronio među njene blago povijene noge. — Svakako! — odvrati ona pa donese bocu vinjaka i dvije čašice.. Bez razmišljanja je ušao u sobu i zatekao je kako stoji pred ogledalom s plavom haljinom u rukama. Na sebi je imala samo male bijele gadice. Zamisli da si sa mnom. Pred njima je bio . Zatim ju je začuo kako plače u sobi. prekrivši dojke plavom haljinom. — Daj. — Nisi u pravu. alkohola. Sjedam se dobro one tvoje izazovne plave haljine koju si imala na maturalnoj večeri. Znaš da sam bila zaljubljena u tebe? — Kada?! — Još u gimnaziji. a onda je istresao sav onaj krumpir u kantu za smede. Ista si kao onda . — I te kako sam te primjedivao. — Nekad sam o tome razmišljala... Svega. kad si me primijetio? — tiho de ona. samo da je poljubi i provjeri teku li pripreme normalno. Zatim uze zdjelu kuhanog krumpira i poče ga guliti. — Kao onda . — Zašto plačeš? — upita je Delon. idem je obudi. a Delon. jer preljubi o kojima ne zna više od dvoje ljudi i nisu pravi preljubi. — Isuse! Imam jednu vrlo sličnu.. — rekao je odlučno i prišao joj. a glas joj iznenada zatreperi. Sve ostalo što se odigralo bila je čista egzekucija erotičkih pretpostavki koje su se stekle nekako same od sebe. Međutim. Ved sam poželjela malo putovanja. — Ova sarma mislim da je gotova. mene to pomalo . Takav bi te život izmorio.. osamljenosti.. Namjestivši novu rolu Serpika.. jer se Arleta i Delon zapravo nikada nisu voljeli.. uzbuđenja. — Ali ti si primjedivao sve druge osim mene — reče Arleta turobno. Delon je ostao u kuhinji i popio još dva vinjaka... Jaromir i ja kao da stalno vozimo po istom kolosijeku. dosade. kuhanog krumpira. — Jesi li ogulio krumpir? — upitala ga je ona. Zapravo. preuske haljine. a onda plaho doda: — Ali. Dabome. salate i kolače. dakle. Sama stvar i ne bi bila tako strašna da je ostala između preljubnika. Brambor je načas napustio operatorsku kabinu i odjurio do Arletina stana.. kad dete se ti i Jaromir vjenčati? — Ne znam. — Ugasi onda štednjak i prebaci je na stol. pa je tako prvi put u životu prisustvovao nekoj vrsti "live showa" u kojem je protagonist bila njegova bududa žena. — Ma nisi . pouzdan. osim ljubavi. pošto su u smede pobacali svu onu sarmu. — Nije baš tako — zagonetno de Delon. taj doček je definitivno propao. pronašao u smočnici kisele paprike i krastavce i istresao ih u zdjelu za salatu. nakon čega je Arleta otrčala u sobu da obuče plavu haljinu.— Irena zaslužuje nekog kao što je tvoj Jaromir.. uvijek privržen kudi . Miran. — Ne mogu je zakopčati! Izgleda da sam se udebljala. o kojeg li užasa.. ne samo od luka . — To je od luka — reče ona. koja ionako nije imala namjeru kidnuti. zamara. dogodilo se ono najgore. Poslije se Delon kleo da su ga oni vinjaci i te sise tako smotali da nije mogao ništa uraditi da bi spriječio ono što de se odigrati.. doduše moderniju! — redi de ona gotovo veselo. Uletio je u sobu. Novu 1976. — Nisi se uopde udebljala. svejednako pazedi na sarmu. Ono u što su se upustili bila je mješavina različitih uzroka: davne simpatije. prasetinu. Irena možda zaslužuje nekog kao što je Brambor. velike gole grudi bile su joj čvrste i uspravne. Arleta i Brambor proveli su čitavu novogodišnju nod u mučnom razgovoru i diobi zajedničke krivnje. oguli krumpir. — Imaš li što za popiti? — upita je Delon nevoljko gledajudi prema zdjeli s krumpirom. Jasno. ali mene .. Delon prenese sarmu na stol i pritom nehotice takne Arleti ruku. terminske zabune i još koječega drugog.

I opet mu je majka tvrdila da je u Italiji. opteredeni toj dobi primjerenom muškom taštinom. kad je stigao i stao pred nju. Stao sam. U mračnom gradskom parku umalo da nisam naletio na Mikija Grabara koji je tuda vodao neko mlado žensko čeljade. nad koju su se poput tmastih oblaka nadvile primisli o mladenkinoj nedavnoj nevjeri. prepun vrckavih duhovitosti. što su na svojim leđima najviše osjetili kinoposjetioci. s osmijehom na licu. Otkuda sad takva konspirativnost kad su ti informacije o tome kako gnjaviš neku mačku samo mogle nabiti cijenu! — Pa. bili smo svi osim Delona i Irene. onog jutra napustio Arletin stan prije Delona. ostao je na pragu. Traljavu atmosferu popravio je sam Brambor. kao da na taj način želi diskretno dati na znanje da im on ne stoji na putu. Koga se to tiče? — Hodeš redi da nisi primijetio koga to vodam! — Nisam — začudim se. sva očajna. morala je saznati i Irena. kako ju je pošteno izlemao. Nakon desetak dana Jaromir je u kinu odvrtio jedan film u kojem muž velikodušno prelazi preko ženine nevjere (nisam siguran da to nije bila Ozuova Kokoš na vjetru) i sa suzama u očima »odjurio do Arlete. Zazvao me. Odlučio je da de joj oprostiti. ali se u pogledu Delona osjedala duboko osramodena. Neko vrijeme bio je utučen. ona je neotvorenu kovertu odnijela njegovom ocu i rekla: — Onoj svojoj propalici javite da pisma šalje u svoj brlog. kad ju je poljubio. ono što su saznali svi. a Delonu još manje da otpočne nešto s njom. Miki je bio kum. napuhanih vijesti o tome kako je Brambor nokautirao Arletu. — Neka važna faca? — I jest — naceri se zločesto. a otac da je u Švedskoj. i ja sam im kao vjenčani poklon odnio stolnu svjetiljku koju je moja majka vlastoručno izradila. u njihovim rukama bila je i čitava bududa sudbina naše klape. siječnja 1976. Znala je da joj nije osobito vjeran. Vjenčali su se 17. a on mi je prišao. s još svježim i živim zatvorskim uspomenama. mislim da je ved bio travanj jer su snjegovi bili odavno nestali a trava počela zelenjeti. U proljede. kako je pokušao samoubojstvo i slično. blaženo se nasmijala. ipak zamjerali što je oprostio Arleti. X. S druge strane. imale su neočekivano miran i razuman rasplet. a ne na moju adresu! Jadni gospodin Kralj. izazvao je polovičan dojam i usiljen smijeh. a onda. Doduše. Arleti nije bilo ni nakraj pameti da otpočne nešto s Delonom. silno povrijeđen. zagonetnom poslu. s pismom u ruci. jer bi katkad tako pobrkao role da bi u krimidima hapšenje prethodilo ubojstvu. Njoj se fudkalo za Bramborovu nesredu. začuđen Ireninim postupkom. Mislim da smo mu mi prijatelji. vradao sam se kasno nodu s večere na koju me bio pozvao Gogo Jazbinšek. Dakako. njegov vješto sročen govor. šta! Vodaš tu nekakvu žensku. — Trkuljina kderka! . u tih desetak dana izgubila najmanje pet kila. što de uraditi i kako de dalje. Večera je bila nekakvo dijetalno sranje jer je Gogo morao paziti na hepatitisom hendikepiranu jetru. on je izbjegao mučna konvencionalna raspredanja onog što se zbilo. koja je. Kad joj je napisao drugo pismo iz Berna. kad se toga sjetim. Isto tako. a onda je. koji je negdje oko ponodi podigao čašu da nazdravi svojoj ženi. rekao: — Za kaznu što si mi to uradila. Zapravo. Gradio sam se da ga ne poznajem. ali da je prevari s nekim iz klape. rekao je: — Hodu da se smjesta udaš za mene. Na tihoj i pomalo neugodnoj svadbenoj večeri. a u ratnim filmovima konačni obračun sitnim čarkanjima. svojim tradicionalnim sredstvima — jednostavno se nekud izgubio po nekom mutnom. Stvari što su se tako dramatično začele. Zbilja. Brambor je. zbunjen i sasvim nesređen. sasvim zbunjen i nespreman. ali svatko tko je malo bolje poznavao kinooperatora kinematografa Romanija nije mogao u njih ni na tren povjerovati. Pomalo defetistički. I to kako vodao! Sasvim u klinču. držala je čistim incestom. nedu te voditi na bračno putovanje u Rio de Janeiro! Ona se prvo rasplakala. ostavivši mačku po strani.neugodan i turoban period u kojem su morali otkriti što žele. — Debeli. pizda ti materina ako budeš nekom pričao! Pogledao sam ga u čudu. učini mi se da je Brambor bio bolji čovjek od nas bar za pedeset posto. ili još bolje — da de je zamoliti za oprost! Umjesto toga. Čvrsto je odlučila da mu to nede oprostiti. pronijelo se gradom nekoliko lažnih. pa sam produžio svojim putem.

Zbog toga sam više puta pomislio da laže. — Donijela sam vam kremšnite i limunadu — rekla je držedi velik pladanj u rukama. — počne on. jer sam držao da je seks sredstvo obostrane ugode. Nakon toga izvukao sam iz nodnog ormarida vinjak i natočio nam po čašicu. — Budalo! — tumačio mi je Miki sutradan... — mrzovoljno de Ljubo. jedino sam se čudio što nikad nije pukla nikakva bruka ni jedan jedini brakolomni skandal.. iznalazedi raznorazne razloge da ne ode. — Za Trkuljinu kderku je to što du je poševiti sredstvo ugode.. jer se ona predugo kolebala. jer su starci konačno pristali da mi na tavanu osposobe nekakvu izbicu. To mu je moja mala osveta. javnu nogu. Hajde. Baš kad se činilo da se odlučio.— Čija? — Trkuljina! Onog što me progoni na poslu kao vrag grešnu dušu.. molim te. koji su se protegli sve do osamdesetih godina.. Nikad nisam uspio doznati je li uspio poševiti Trkuljinu kderku. — Političke načine ne mogu koristiti jer sam postao okorjeli apolit. — Ne pije jer ima čir! — odbrusio sam. hodeš li nam. — Eto. donijeti i "Čovječe.. ne razmišljajudi previše o ovom slučajnom susretu i Mikijevoj neobičnoj tlapnji. ali mi nikad nije dao da preslušam bar jedan tonski zapis. — To je tvoja osveta!? — zinuh jer mi ništa nije bilo jasno. Potucat du mu kderku. Kod kderke predsjednika opdine dobio je debelu. bilo je stanovite metodičnosti. posjetio me Ljubo Brabec i rekao kako mora sa mnom najozbiljnije porazgovarati.. ako ved moraš . Dabome. teta Ivančid — krotko de Ljubo. ali ga to nije pokolebalo u namjeri da odstrijeli ženu opdinskog tajnika SlZ-a kulture. — Htio sam te pitati . ali bih se mogao zakleti da je poševio stanovitu Gogu. ali za njenog taticu nije! Kapiraš? — Pa zar nemaš drugoga načina da se osvetiš? Mislim. kako bi rekli stereotipni citatomani. ta je žena bila tako neukusno debela i takva okorjela alapača. ženu nekog tipa iz opdinskog komiteta. uspio realizirati. vidiš! — pobjedonosno de mama. Ljubo.. molim te da mi odmah kažeš . na moru sam smršavio sedam kila. — Daj. a ne osvete. pri čemu je uživao neke olakšice. u njegovoj ludosti. godine. ne kenjaj! Što te muči? — Bi li mi htio biti kum? . čiraš je pio nezdravi vinjak. kao da mu je teško početi s glavnim razlogom dolaska. neka! — uzmuvao se Ljubo. idi sad i jezik za zube! Otišao sam. Međutim. Zakolutao sam očima. Zar ne. a limunadom zalili fikus. ušla je moja majka. U ranu jesen 1976. — Moja osveta! Svima du im poševiti užu rodbinu. Sjeli smo u moju sobu. inače u seksualnim pitanjima izrazito emancipirana.. Tu je namjeru. A mi "apolitični" možemo se osvedivati samo uz pomod dobrog starog fuka! — Ti si poludio! — rekao sam. ostavila kremšnite i limunadu i povukla se dolje. To je zdravo. ono pred "tetom Ivančid" bila je čista šminka. — Debeli . ako ti nije po volji. Jeo sam ribu i svake večeri tucao strankinje. i tu je on počeo nešto petljati. — Ljubo. U niski njegovih seksualno-osvetničkih uspjeha. baš kad sam se vratio s mora na koje sam morao otidi bez Sonje. da su je mogli tucati samo muž i razni "osvetnici". decidirano je tvrdio. da ne piješ alkohol? — Ne pijem. — Baš volim limunadu. — Ljubo je oduvijek bio pametniji od tebe. Bilo mi je gotovo neshvatljivo da se nekom možeš na takav način svetiti. pogotovo što je tvrdio da je vedinu ševa tonski ovjekovječio na novinarskom kasetofonu. u kuhinju. — Tucao si ti moj . ne ljuti se"? — Neka. — Kamo srede da si se ugledao na Ljubu — rekla je mama. jer je ta Goga bila naša bivša školska kolegica. Ipak. — Mama. Kremšnite smo ostavili po strani.

a još nisu ni ... — Onu s amblemom ribolovnog društva? — upitao sam ga. — Ma nije! — odmahne on rukom. misliš Ireni Orešar. otkud sad to? Ti i Irena! — Tako. ne znam zbog čega. dotjerana i. Prema meni se ponašala s nešto više pažnje. a da de nas ostalo društvo čekati u Ljubinom stanu.. navlačedi svijetloplavu Levisovu majicu.. kako znaš da mi dobro stoji kad ga nikad ni sam obukao? — Obuci onda neko drugo — predložio je otac. kakva je to majka kad ga nije upozorila da se na vjenčanje ide u odijelu! — Ja du ti posuditi kravatu — dometnuo je sasvim dobronamjerno otac.. a zašto nisi uzeo Brambora za kuma? Mislim da si s njim najbolji otkako . Dobro. Svi smo bili dobre volje i neprekidno se zezali. Ljubo žmirne i proguta čitavu čašicu vinjaka. — Dobro znaš da nemam drugog odijela — rekoh mirno. za čijim je upravljačem . Redi de. — Ma. divna. majka me sažalno pogledala.. nervozan i sasvim neraspoložen. bogamu? Nakon dva tjedna. — Ali. — Mislim da imam tremu — rekla mi je u jednom trenu Irena. — Nije. osim Ljube. — Ne.. čuo sam kako je otac rekao mami: — Na kravati je naslikana štuka. Ako još zavežem kravatu s naslikanim grgečom. jer smo se dogovorili da demo matičaru otidi sami. mama. — Pa onda obuci svijetloplavo! — razljutila se majka. jer se matičara strašno bojao. U perivoju ispred opdine ugledao sam parkiranu crvenu Alfu. pa mi se načas učinilo da naša veza možda i nede tako brzo vrisnuti. — Mene je naprosto stid pred Matildom i drugom Brabecom. Zatim smo krenuli u matični ured. — Kako bih ti tako nešto mogao odbiti? A kad se ženite? — Za dva tjedna.. — Smršavio sam sedam kila i u onom du odijelu izgledati kao strašilo. — Sonja ti nije rekla? — pripita me. u subotu po podne. pomalo rasrđen mojim pitanjem. još nisam ni . Smutilo mi se u glavi jer je prijedlog djelovao poput fantastične bajke. Što čekate. ti si sto posto poludio! — nasmijah se. Mislim da smo Sonja i ja u definitvnom rasapu. nitko mi nije mogao zamjeriti na odjedi. preko nodi? — Nešto ti je tu čudno? — upita me on. odi v rit! — prekinuli ga. otkako smo hodali po zidu? — nasmije se Ljubo. Zašto ne obučeš ono svijetloplavo? Tako ti dobro stoji. ne zezaj se u ovako delikatnom trenutku.. Sonja je bila sjajno odjevena. ti deš biti prvi kum u povijesti našeg matičnog ureda bez odijela. Bi li mi htio biti vjenčani kum? Ireni de kuma biti Sonja. uopde.. — Misliš. — Isukrste.— Što. koji je bio blijed. — Molim te. Znaš da je nakon onog s Arletom dala nogu Delonu i zaljubila se u mene. ali ignorantu je to svejedno! Zapravo. ti izgleda ne želiš . Popili smo po vinjak i izvalili još nekoliko poluduhovitih štosova u vezi s predstojedim vjenčanjem. mislim da Brabecovi više nede htjeti razgovarati s vama. — Zaljubila se u tebe ? Tek tako. bolje de biti da te ne gnjavim. izašao sam brzo van. Ali. Ljubo. Dogodilo se. — Da sam ja matičar. — Stanislave. stani. — Tako brzo! Da nije Irena .. otac konačno odlučio da te krsti? — rekoh zafrkantski jer nisam imao pojma o čemu trabunja... oni se žene. ne . — Pa što joj fali? — Slušajte! — rekoh kako bih prekratio to natezanje. To je bila Ljubina ideja. — Da budem iskren. Sastali smo se pred opdinom i svratili najprije u obližnji bircuz da trgnemo nešto žestoko. — Ali. Ljubo da se ženi! I još k tome s Irenom! — Čekaj! Sonja de biti kuma Ireni . Delonovoj Ireni? Čim sam spomenuo Delona. — Ljubo. Odlazedi. Izrekavši to. istjerao bih te odmah van..

Ljubo ništa nije shvatio. a Ljubo je. ne snalazedi se među svim onim bezbrojnim vratima opdinskog hodnika. dok smo nervozno šetuckali bolničkim hodnikom. Poslije. koja je. Vozi brže! — viknuo sam. pogledao nas i uzbuđeno rekao: — Zovite brzo doktora! Onaj vaš tamo u zahodu stenje i povrada krv! Odgurnuo sam Sonju. Odmah sam shvatio tko je to. — Čini mi se da mu je puls slab. debeli — zaustavi me Ljubo glasom. koja je istrčala na hodnik. Dok smo jurili prema bolnici. što ti je? — viknuo sam uplašen. preskočio stolicu što mi je bila na putu i izjurio van. Podigao sam ga. i kvit! Nemoj ni pomišljati da bih imao nešto protiv vas. Zovi odmah hitnu! Izašao sam i naletio na Sonju. čekajudi da saznamo što se to uopde zbilo s našim Ljubom. Pogledao sam potom u Delona i spazio da su mu oči crvene. — Čekaj. — Ovo nam je bila samo jedna loša sezona. položio sjedalo i pomogao mi da smjestim obeznanjenog Ljubu. — Stanislave. hodemo li nakon svih ovih sranja ostati i dalje jednako dobri prijatelji? — Morat demo! — rekoh patetično. kad je shvatio što se zbiva. ostavivši nas da blesavo stojimo pred matičarem. ti mi nedeš zamjeriti? Znaš.netko sjedio i očigledno nas promatrao. — Drugarice. Gogo Jazbinšek. — Zlo mi je — jedva istisnu Ljubo iz sebe. gdje sam imao što vidjeti. uzdahnuo i umirio se. a shvatila je i Irena. stavio mu ruku oko svog ramena i poveo ga prema izlazu. Gledale su nas zabezeknute i tupave face koje su čekale sljedede vjenčanje. mislim i kivno. baci šibicu kroz prozor i položi mi ruku na rame. — Redi deš drugi put! Sad idemo u bolnicu. — Čekaj.. Je li tko pozvao hitnu? — Nemaju slobodnih kola.. sasvim blijed. zovi odmah hitnu! Ja du ga iznijeti. a onda joj — prvi put u životu — opalio šamar i vratio se po Ljubu. Došao sam da bih vam to rekao i . Na sredu. a kao da mi je i glas zadrhtao. Oprostite. Razdrljene košulje. Onda se na vratima pojavio neobrijani tip u plavoj kuti. — Sonja. — Mislim da bih morao udi unutra i redi "da". — Javite im neka u tom slučaju idu u pizdu materinu! — odbrusio sam i poveo Ljubu kroz špalir kretena zakidenih ružmarinom. Na stereotipni upit želi li ona tog i tog za muža. Bacili smo se na njega poput lešinara. nakon čitanja nekog bezveznog dijela Zakona o bračnim odnosima. Delon je izronio iz one parkirane Alfe. — Zadnja vrata lijevo! — rekao je onaj u plavoj kuti. odmah du se vratiti. Ljubo Brabec sjedio je na keramičkom podu i tupo zurio preda se. Pogledao sam je ljutito. možda folira! Možda se predomislio. Irena je stajala poput kipa. Ljubo je teškom mukom pridigao glavu i rekao Delonu: — Čedo. Nato je izjurio van. Znao sam ved tko de ga odvesti. I stvarno. Košulja i sako bili su mu umrljani tragovima svježe crvene krvi. blijeda i sasvim znojna lica. Delon upali cigaretu. Ni riječi nije mogla izustiti. počeo nešto prtljati. Rekli su da pričekate dvadesetak minuta — rekla je sva zadihana matičarka. pozvala mladence da ustanu. — Što vam je? — upitala ga je drugarica matičar. Na sredu. Položio je glavu. . Utrčao sam u nužnik. Irena je odmah odgovorila potvrdno. Onda se na hodniku pojavila spasonosna figura dežurnog liječnika koji se zvao dr. a Delon je nagazio na gas. bila je to Irenina ideja. što sam zaključio po tome kako se stresla i problijedjela. portir ili podvornik valjda. Sad je tvoja. — Ne znam. — I to je život. otvorio vrata. i čestitao. Ljubo to nije mogao vidjeti. — Gdje je taj jebeni zahod? — viknuo sam. — Ljubo. Stajali smo pred smiješno i neukusno nakinđurenom drugaricom matičarkom. — Ni govora — velikodušno se nasmijao Delon. što je vašem drugu? Ima li kakvih prepreka vašem vjenčanju? — upitala je matičarka u svjetlucavoj bluzi. Ljubi kao da je odlanulo.

Kad smo. Pisalo je: NAKON ONOG ŠAMARA MEĐU NAMA JE PO DRUGI PUT SVE SVRŠENO. koji su Stonesi pomalo naivno držali estetikom buke. nije isključeno da od toga nedeš riknuti! Šanse su mu dobre. mira. smjenu optimističnog i pesimističnog desetljeda kao da su potvrđivala recentna događanja u našoj klapi. metalne zakovice. specijalizirani za supkulturne fenomene. Ah.. Poslao sam odmah po Mikijevog starog. — Kako dobre! — umiješa se Delon. a nakon toga de odmah biti operiran. komičnih elemenata i hardcoreu. ziherice. naprosto je neodrživo. Slavko Grabar. — Onaj kome je otac slavna politička marka lokalnog dometa. ali je u takvim stvarima pravi majstor. Kad ti prepišem andol. bez objašnjenja i bez pozdrava. — Koji je to od vas bandita sjebao želudac? — promrmljao je mrzovoljno doktor Grabar. još bih se mogao i složiti s autorom. Minula je posljednja optimistička dekada. smatraju da dolaskom punka prestaju šezdesete godine. optimizma i nevinosti (godine rocka) zamijenile su godine svađa. Sociolozi kulture.. — Dobre. a pacijent je Ljubo Brabec. dakle oni koji su počeli kao rock kritičari. razmetao ga i pri svjetlu ulične svjetiljke pročitao. Eto.. te nodi Delon i ja napuštali bolnicu. Godine stabilnosti. šareno obojena i raščupana kosa. Možda. Sljededeg trena morali smo prekinuti razgovor. Dva sata kasnije operacija je bila završena. sav užurban. — Onaj od onog s robije sam ja. U biti još uvijek melodiozan rock. .. Sad ga obrađuju. pronašao sam ga negdje u dnu džepa. — Kakve su Ljubine šanse? — upitah. pod vratom mu se vidjela cedulja na kojoj je pisalo Kamensko. Morat de mu odstraniti dobar dio želuca. iznenada sam se prisjetio papirida što mi ga je dao dr. jer se na vratima pojavio sijedi dr. Premda paradoksalno zvuči da šezdesete godine traju negdje do 1975. sva je prilika da se eksperti za kontrakulturu ne varaju. pradena rogobatnim recitativom. pesimizma i nesnošljivosti (godine punka). Grabar.— Dečki. Hode li taj dozvoliti da jedan poludisident brlja po želucu njegova sina? — Doktore! — rekoh prijekorno. SONJA XI./76.— Hodeš redi da bi mogao i . — A što da vam kažem! — raširi ruke Gogo. smireni i laka srca. tvrdi Miki Grabar u ved toliko puta spominjanoj Povijesti pornografije. a dva dana kasnije Ljubo ju ved bio izvan životne opasnosti. ali stvar je zajebana. Sad du ga izvudi. — Nije li on malo prestar? Gogo me pogleda kao što stručnjak gleda bezveznjaka. U tome da je minulo posljednje optimističko desetljede. to je bilo krvarenje želuca. a datirane su znatno kasnije.. u Velikoj Britaniji se pojavio punk. Godine 1975. — Hipokratovu. — Aha! — nasmije se doktor. a on se izgubio kroz vrata koja su vodila u operacijsku dvoranu. ali to da otada (i zbog toga!) u tvrdom pornidu ima sve manje komičnih elemenata. Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. Možete pričekati sat-dva ako vas zanima. zamijenila je frenetična pankerska grmljavina. a tihi bunt pacifista iz šezdesetih prešao je u bunt automatskog pištolja i plastičnog eksploziva raznih ultralijevih organizacija. — U medicini je sve mogude. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom. vjerujudi da nam je prijatelj spašen. uvreda. što se na planu pornografije očitovalo u sve manjoj prisutnosti humornih. umalo da zaboravim! Ivančicu. Dva mjeseca nakon toga on i Irena su se vjenčali. Čak je i majicu obukao naopako. Duge kose i naivne arabeske djece cvijeda potisnula je koža. Začudo.Onaj od onog s robije? — Nei — reče Delon. budalo! — odbrusi on. kderka mi je dala da ti predam nekakvu ceduljicu. Arleta opet nije uopde . — Vi ste polagali Galenovu zakletvu . — Samo se zajebavam. Miki kao da je zaboravio na određene primjerke briljantnih hardcore komedija koje smo zajedno gledali. ja stari mamlaz služim vam još i kao ljubavni poštar! Pocrvenio sam i uzeo ceduljicu. jer je pretpostavljala da deš biti ovdje. Sonja i ja smo se definitivno razišli.

Od tog trena bilo je vijesti o Delonu.htjela čuti za Delona. nadajudi se da de se stvari s vremenom ipak popraviti. U smislu eventualnog odlaska u USA. U posebnom poglavlju često ih naziva "metonimijskom" i "eliptičnom" pornografijom. Jasno. Mislim da mi je tom prilikom Miki prvi put priznao da u pogledu te tetke ima određene namjere i razrađuje neke planove. Eto. Jasno je da isto tako ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. A Irena. Delon je uradio tek jednu sebi svojstvenu svinjariju. U nastavku teksta Mikijeva analitičnost i me-todičnost popuštaju i on se zadovoljava sasvim impresionis-tičkim katalogiziranjem filmova. koja se još dugo vremena pamtila. Arleta Kralik je na porodiljskom odjelu lokalne bolnice rodila kderku. načelnik ga je otjerao. raširio ruke i rekao sav zbunjen: — Pa. ali ju je Brambor pohranio na posebno mjesto. Miki se nakratko posvađao sa Sonjom zbog toga što mi je dala nogu. dalo zaključiti da je ved jako stara. nakon duge pauze. a nadasve sadržaju. Svi odreda. među kojima je bila i jedna iz Pariza. Sve u svemu. nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. Delon se našao u poziciji koja te naprosto sili da se makneš u stranu. Ne znam je li u to vrijeme ved počeo pisati svoju ambicioznu Povijest pornografije. Jedne nodi njima je oblijepio cijeli grad. tvrdi dalje. Ljubo je. U proljede idude godine. Ubrzo su svi shvatili da su nasamareni. Koliko znam. ali ga nitko od nas nije vidio sve do 1982. te su osmrtnice prouzročile efekt kakav bi njega sigurno obradovao. ali im nije proma-knuo simbolično značenje ove prevare. svoj prekršaj društvene zabrane nastoje neutralizirati raznim ironijskim postupcima ili pedagoškim alibijem. naravno! Inače. doduše nepotpisana. moram priznati. Nasmijao sam se u sebi. on koji je uvijek bio u svemu prvi. Dok bi se netko drugi zbog toga počeo opijati. pohitali do Čedine majke. premda za to nije imao nekih osobitih razloga. zacijelo je morao praviti zabilješke o mekim pornidima koji su u tim godinama plavili ekrane naših kinematografa. sada je odjednom postao nepoželjan. ili de otputovati vođen naprosto svojim lutalačkim strastima. kojoj su dali ime Ines po onoj neukusnoj i patetičnoj deklamaciji Rade Šerbedžije. jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najvedu mogudu mjeru funkcionalnosti. što de on ubrzo i učiniti. — On je sada sto posto lud! — rekao mi je jedne večeri Ljubo. sinod je na nekakvoj grajzlerskoj zabavi otišao do načelnika SUP-a i zamolio njegovu kderku za ples. negdje u dnu duše oprostili. ali prilično bogata. Nisam mu zavidio na položaju u kojem se nalazio. Dakle. a sljededeg je jutra ved otputovao. Ljubo mu nije otvarao vrata kad bi mu pozvonio. Jasno. Jer. ispalo je da se najviše ljudi ljuti na Delona. što je zbog njegova hendikepirana želuca bila uistinu hrabra odluka. Nekako u to vrijeme. Irena nije htjela čuti za njega. često nevjerojatnih i proturječnih. nitko nede doznati je li to uradio zato što je u očima nekad bliskih ljudi postao nepoželjna osoba. S druge strane ove granice nalazi se hard-core iliti tvrdi pornid. prisjetivši se taktike koju mi je nekod izlagao. Prvo naširoko razglaba o takozvanim danskim erotskim komedijama. pa su otuda to redom ili komedije ili edukacija. bar mi se tako čini.. kad je ona ubrzo pronašla novog tipa. Dobili su mnogo bezveznih darova i čestitki. A Ljubo. koje . pa nije bilo druge doli da se pomire. valjda da se pred njom pokaju što su prema njenom sinu bili nepravedni. i da je osnovna granica njihova kodeksa u zabrani predočivanja genitalija. njegove su se nade izjalovile. ali ako jest. onda sam mrtav!" A oni nisu željeli da bude mrtav i ved su mu tada. odustao od posla i krenuo da se što prije napije. dakle punih šest godina. Mislim da sasvim točno zaključuje da se u ovim filmovima koitus predstavlja stiliziranom metonimijskom igrom. kad je Delon ved postajao dio nekorisne i mutne prošlosti. a da se on ni na koga ne ljuti. spazivši osmrtnicu. Mikiju se javila i ona čuvena tetka iz Kali-fornije. naprosto zgromljeni. Delonov se otac začudio. tako složeni odnosi unutar klape morali su našem neizmjernom prijateljstvu oduzeti nevinost i opteretiti nas prijetvornošdu. po čijem se rukopisu. što kao termin ima određenu upotrebnu vrijednost. Otišao je do jednog tipa koji je imao tiskarski obrt i dao izraditi vlastite osmrtnice. Arleta i Brambor su. — Zamisli. Ali. ona je jednostavno pala u nesvijest! Kad su Arleta i Brambor zakucali na vrata obitelji Kralj i rekli zašto su došli. i to tako glasno da ih je čitava sala promatrala. maloprije je javio da je sretno sletio na pariški aerodrom. a Arleta i Brambor brižno su izbjegavali svako mjesto gdje bi se mogli slučajno sresti. Delon kao da je poručio: "Ako me ne želite. obzirima i raznim drugim taktikama takozvanog društvenog života. Ovi filmovi.

ali je sve to gurne u naručje bahatog crnca koji dila hašiš i njegovih kolega iz rugby tima. Kritika ju je primila vrlo dobro. Kažu da je to u vezi s Atlantidom. embrionalnim tipologijama i slično. Međutim. ali kakva korist od toga kad kritiku nije nitko zamijetio? — Jesi li pročitao jučerašnji Vjesnik? . seksualni problemi učenice koja zanemaruje dobrog dečka radi zgodnog nastavnika. čini se.su često toliko stupidne da bi ih bilo bolje držati "erotskim tragedijama". ono što najviše iritira gledaoca nisu ni stupidne priče ni nezgrapna moralna naklapanja. prepuni su raznoraznih gluposti. pa na kraju o toj redaljci moraju diskutirati psiholog. Reducirana fabula redovito počiva na rekapitulaciji igre i učenju pravila.. začedu. jer je u tzv. pedagoški film u kojem su scene "mekog seksa" začinjene seksološkim. gnjavažama o ovulaciji. Oshima. umjetničkom. ejakulaciji. Primjerice. mnogo manje tipfelera od prve. filmove Russa Meyera. Imala je dvije stotine stranica. — Jesi li vidjela nešto zanimljivo na onoj stranici gdje je križaljka? — Kako da ne! Ima jedan tekst o gostovanju Boljšoj teatra i. Radleya Metzgera i Nicholasa Roega nikada nije imao prilike vidjeti. što rezultira krevetskim "happy-endom". ginekološkim i psihološkim podacima i grafizmima. kod koji neodlučna gledaoca informira o žanrovskoj pripadnosti i tipu iščekivanja. Najeklatantniji primjer je beskonačna serija Istinite priče (Schulmaedchen Report). psihološke crtice i koječega drugog. autorskom filmu. otac djevojke i trener rugby tima. Drugo. neka mješavina cinema verite. morao primijetiti? — Pa. stoji u zaključku ovog segmenta. — A što sam to. — Ne to. jedino joj je podatak o nakladi narušavao dignitet. Sjedam se da je jednom. ali ne vidim kakvom. —Je l' to ona predzadnja stranica? To mi je mama uzela jer je rješavala križaljku. ali se iz teksta nigdje ne da razabrati smisao ovog podosta metafizičkog određenja. Ma-zurka u krevetu. — Mama! — viknuh majci koja je radila nešto u kuhinji. za nimajudi se nije li vidio kako me u novinama hvale. U klišejiziranom naslovi)avanju filmova (Autoput u krevetu. a što loše. Ovo mi se čini gotovo bez zamjerke. a osnovni problem jest u tome što jedan od igrača (obično glavni lik) ne poznaje pravila te igre. Rektor u krevetu. Mornari u krevetu) Milan Grabar vidi vođenje korisnog dogovora između proizvođača i publike. jer su ga uvoznici držali stokom koja ne razabire što je u tom žanru dobro. jer su filmovi Justa Jaeckina. ontogenezi i filogenezi. dok u drugu kategoriju spada sasvim čudan hibridni žanr. komedije. konačno je izašla iz tiska moja druga knjiga pripovijedaka Parabole. obično iz raznih kvaziznanstvenih vizura. kakve su pravili Bertolucci. Prvo. "Izvještaji o školarkama". obično se odvija unutar dvije žanrovske strukture. sred prepuna kina. — Molim. Godine 1977. odbijao vidjeti prisutnost elemenata jednog obespravljenog žanra. nego grozne četrdesetgodišnjakinje obješenih sisetina i prištavih guzica. Talijanski soft-core negdje je na pola puta između "krevetske komedije" i "erotskog fatalizma". Njemački meki pornid. imao prilike mnogo temeljitije ispregleda-ti. molim te. U takvim se filmovima. koji je Miki. I trede. tvrdi uvez i ovitak u boji. Makavejev ili Cavanijeva. nešto na stranici kulture. ankete. Ima jedan članak o čudnom običaju ptica selica da nasred Atlantika naprave nekoliko krugova u zraku. . Jednu čini tzv. Hopa-cupa u krevetu. sasvim ispravno tvrdi autor. U ovim filmovima seksualni se život tretira kao neka vrsta društvene igre. seksološke edukacije. uglavnom školaraca. raščlanjuju tobože istiniti slučajevi iz seksualnog života mladih ljudi. namjenski. koje glume osamnaestogodišnju žensku čeljad. — Jesam — otpovrnuo je. — I jesi li primijetio nešto zanimljivo? — Jesam. pubertetu. Izgledala je gotovo kao prava knjiga.upitao sam oca. Bumbo Zlatid ustao i ogorčeno uzviknuo: — Kak' se tipu može dignut kurac kad mačka ima apsces na dupetu! O vrhunskim djelima soft-corea Miki Grabar ne piše iz nekoliko sasvim razumljivih razloga. Tinta Brassa i sličnih autora u nas prikazani u vrijeme kad je meki pornid Mikiju postao sasvim nezanimljiv. direktor škole.

— Da. čija je kderka ved bila u jaslicama. panika što ga je obuzela nije mu dala da shvati zafrkanciju. Idemo iz ovih stopa kupovati! Brambor. mislim da ti treba Dentinox — nesigurnim de glasom Brambor. — Ma nije. čekaj. — Pa treba nabaviti mali milijun stvari za dijete. — Dobro. ali Ljubinu se navaljivanju nije moglo odoljeti. Čim je Irena otišla u bolničku sobu. — Dečki. — Dobila je trudove? — okrenuo se Brambor njemu. Morali smo sjesti s njim u kola i krenuti u kupovinu. — Kakav Dentinox? — zine Ljubo od iznenađenja. — Onda pelene — nastavi Brambor. kad nastupe trudovi. žena.. Međutim. prišao stolu i ispio votku koja je stajala ispred mene. U apoteci je Brambor rekao autoritativnim glasom: — Dajte nam bočicu za hranjenje i dudu . — Daj. . Premda je u mnogim stvarima bio miran i pribran. —Još od 1948. ali situacija je gusta. da to brzo kupimo. Brambor. trudnoda. sjeo u kola i u paničnoj vožnji odjurio do Brambora. dvije pumpice za nos i dva sterilizatora — reče Ljubo. Jedini način da uz pomod novina privučete pažnju čitalaca bio je taj da izazovete neki skandal ili aferu.— Što može biti zanimljivo u gostovanju Rusa! — prekine je otac. To se kupuje u Austriji i Italiji — odvrati apotekarica. bile su redom stvari koje su ga bacale iz takta. XII. porod. — Rekla sam vam ved da sterilizatora nemamo — pomalo nervozno de apotekarica.. ne odustajudi od deset bočica. Potom je drhtavim prstima zapalio cigaretu. — Sterilizatori se ne proizvode kod nas. U prosincu 1978. — Čekaj. uzet demo odmah deset komada — uplete se Ljubo. Osim toga. Slučaj je htio da se i ja nađem kod Brambora. pa pravac Italija! — Zatim . — Zatim. Dajte. Ali se može i razbiti! — reče Ljubo. nede imati dovoljno prisebnosti da uradi sve što je u takvim slučajevima potrebno. tvrdio je da se ne sjeda baš najbolje što sve treba dojenčetu. hodu li stidi u Italiju prije nego rodi? — zavapi Ljubo i očajnički pogleda uvis. pazi malo na taj batrljak od želuca! — prekorio sam ga. Mogao sam pisati tisudu godina a da to čitaoci novina ne primijete. — Zatim pumpicu za čišdenje nosa — opet de Brambor apotekarici. dečki. — Ljubo. — Pa i jedna se može prati — reče Brambor. Irenu Brabec primili su na porodiljski odjel Gradske bolnice u devetom mjesecu trudnode. — Pa. ti imaš iskustva. U tom smislu. — Koliko bi bilo najpametnije uzeti? — Uzmite za početak dvadeset komada. a ja sam upravo izgubio popis koji mi je ostavila Irena... Ne znam otkuda da počnem. — Jebo te! Na to nisam ni mislio! Dajte šezdeset pelena. moj nekadašnji direktor i urednik. Irena rađa! — viknuo je ved s vrata. i 1968. — Isuse. ali je njen suprug zahtijevao da je prime. Nisam htio dalje inzistirati. U strašnom sam cajtnotu! — Kakvom cajtnotu? — začudih se. sterilizator — obrati se Brambor apotekarici. bio je višestruko poznatiji pisac od mene. jer joj se primaknuo termin. pa sam tako mogao prisustvovati čitavom tom paničnom užasu u kojem je Ljubo Brabec postao otac. ne zanimaju me nikakva njihova gostovanja. drug Alapid. sve mora biti spremno! Daj. dijete. — Kurac pričekaj! Kad se Irena vrati iz bolnice. pričekaj da se dijete rodi — napomene Brambor. — Kakvu sad pumpicu? — začudi se Ljubo. bojao se da u odlučnom času. Nije imala trudove. — Dajte trideset! — ispravi je Ljubo. Ljubo se sjurio niz stepenice. a što ako dobiješ blizance? — rekoh u šali.

alkohol za skidanje temperature.. prvu stubu na stubištu što de ga odvesti do direktorske pozicije. — Dobro. nikako nismo mogli pronadi ni jednu jedinu vešmašinu. gdje je kupio duboka kolica. Privremeno smiren.. U jednom trenu. — Čekaj! — smiri ga Brambor. Evo ti auto i šesto hiljada . Bilo bi dobro da nakupuješ deterdženata. Na koncu je apotekarica.. .. Šutio je tako nekoliko trenutaka. Ljubo Brabec razvezao nas je kudama. sve u enormnim količinama. Kupili smo nakon toga još čaj od kamilice.. Kako smo bezuspješno išli iz trgovine u trgovinu. znate. — Pa. ovisi o trudovima . nagazio po gasu i rekao: — Jebeš to! Samo da ja pronađem vešmašinu! Dabome. — Koliko vam je staro dijete? — upita apotekarica. — Sad te čeka užas! — rekao je u jednom trenu Brambor. — Ali u dva moram na taj jebeni sastanak. Dođi u dva na sastanak. losione. zar otvarate privatne jaslice? Nakon apoteke jedva smo ga obuzdali i spriječili da ne krene odmah u Italiju po famozne sterilizatore (namjeravao ih je uzeti barem tri). nismo je pronašli. — Pa naša je vešmašina kompletno u autu! Moram hitno kupiti novu! — Ali. — Gospodine. baš kad smo se vozili prema prigradskoj prodavaonici bijele tehnike. I to najbolju. Ljubin užas postajao je sve vedi. — Otidi du po podne. — Živjet deš uz zvukove vešmašine. — Pa. Ljubo se vratio u kola i rezignirano položio glavu na upravljač automobila. — Uzet du ipak deset bočica — očajnim de glasom Ljubo. Navečer deš imati vešmašinu. tuticu i tricikl. gumene gadice i štošta drugo. Ili sutra . u tom vam slučaju Dentinox nede trebati prije proljeda. — Hodeš li? — živne Ljubo. — Prijateljčina si! Spasio si mene i moje siroto čedo koje bi bez tebe bilo i usrano i upisano. razne Penaten masti. Ljubo se zamalo posvađao s apotekaricom kad mu je rekla da je sasvim suludo kupovati dva ovlaživača zraka. — Gospodine! Dentinoxa imamo u pakovanjima po 25 mililitara. — Otidi du ja — predloži Brambor. — Još nikoliko — zbuni se Ljubo. kupke i šampone. poslije ručka. gdje si ti? Ne znaš što se u firmi događa? — Ne — otpovrnuo je Ljubo. a onda je prošaptao: — I što sad? — Ima ih sigurno u Zagrebu — umirivao ga je Brambor. dječji termometar. Nemaš pojma koliko pelena može ukenjati malo dijete.. Predložit demo te za direktora Agroproma. ljutito zaključila: — Bože dragi. — Nije protiv rasta zubi — ispravi ga gospođa magistra — nego protiv neugodnih popratnih pojava.— To je tekudina protiv rasta zubi . dajte mi onda dvadesetak pakovanja. dobro.. Umjesto toga.. Zbog čudne domade navade da u pojedinom trenu nekih artikala nestane s tržišta. samo jednu — upozori ga Brambor. sredstvo protiv opstipacije. — No. ali i protiv dijareje. — Danas de se roditi. zaustavio nas je na raskršdu neki tip i sagnuo se prema Ljubi. — Jebemu! Pa koji sam ja idiot! — reče glasom punim pritajena užasa. koji je hitro otvorio prozorčid... pristao je da odemo u robnu kudu. — Iz iskustva znam da je dovoljna samo jedna! Odmah smo krenuli u kupovinu stroja za pranje rublja. Pevalek je odustao od reizbora. Kao gromom ošinut. neizostavno! Ljubo je bez riječi zatvorio prozorčid. — Tko zna hode li ga na proljede biti na tržištu. Ljubo je zastao nasred robne kude. pa kadicu za kupanje. Ljubinoj posljednjoj šansi. zvečku. koju je kao pravi "kadrovski čovjek" morao ved dugo priželjkivati. sportska kolica. izbačena sasvim iz takta. dajte onda toga oko litru . a onda otišao na onaj sastanak.

Slušajudi Billie Holidav na Ljubinom kasetofonu. cesta se počela lediti. Bio je to Miki Grabar. iz perspektive desetogodišnjeg odmaka. jer je sebe držao izravnim krivcem za prijateljevu smrt. Otac Franjo motao se oko njih i smetao im svojim radoznalim pitanjima laika. teču Tonija. začudo. — Sad demo biti povezani sa svima. majka je obigravala naokolo s lopaticom i metlicom. Usput je. čak i onog ujaka u Landskroni. ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate. Brambor je tog popodneva otišao u Zagreb Ljubinim kolima. Danas. a onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio otac. jer sam se držao dovoljno zrelim da s kratkih prijeđem i na duže forme.Kad sam stigao kudi. javilo se kajanje i samooptuživanje.. od kakvih je obično sastavljeno naše iskustvo. — Ne želi vas vidjeti — rekao mu je Arletin otac kad je zalupao na vrata stana iznad kina Romanija.. ali su. da stvar bude gora. sve stvari. prešao na drugu stranu ceste i udario u stup električne rasvjete. Upravo sam prečitavao jedan skradeni pregled judaizma kad je telefon konačno zazvonio. Žao mi je. morao je svom snagom nagaziti na kočnicu. — Divno! — rekla je mama. Grabarove. želio joj je pomodi. kola su strašno oštedena. Dok se vradao. vesele i bolne. sterilizator i stroj za pranje rublja ostali gotovo netaknuti. koja mora da mu je sudbina ved odavno namijenila. — Kaže da je Jaromir išao u Zagreb radi vašeg stroja za pranje rublja. tog popodneva nitko nas nije nazvao. Tada. Ljubo je na brzinu popio nekoliko apaurina. diskretno čistedi sve što bi radnici uprljali. Iznenada su se pred njim stvorila neosvijetljena zaprežna kola. izgubile su na intenzitetu i svele se na gotovo neutralne biografske podatke. Želio ju je utješiti. — Znam — potištenim de glasom otac. pokojnog muža . Kad je doznao što se dogodilo. XIII. Iako je majka uspjela iznazivati sve. — Ali. u Nami kupio stroj za pranje rublja Gorenje.. želio joj je uraditi sve. pa čak i ujaka Mišu u Švedskoj. radi kojeg je očajni Ljubo namjeravao potegnuti čak do inozemstva. automobil je počeo klizati. potištena je i smatra vas krivcem. A da bi gužva bila veda. I dok je Irena u bolnici čekala porod. koji je ved navikao na to da svaka dobra stvar ima i cio niz mana. Poslije podne je strašno zahladnjelo tako da su se prozori počeli lediti. Na kraju su "petetejci" maznuli po dvije rakije. kako de se poslije saznati. Spazivši ih prekasno. pomislio sam. bezbrižno je jurio kudi. a majka je zasjela da obavijesti znance i cjelokupnu rodbinu o velikoj novosti. Modi du u svakom času nazvati sestru. a nakon toga. zacijelo nazvala i Grabarove. Prišao sam telefonu koji je stajao u predsoblju na frižideru i dohvatio slušalicu. Dva radnika PTT-a uvodila su nam dugo željeni i iščekivani telefon. ja sam Ljubo Brabec! Ja sam najbolji prijatelj njenog . Ljubi je nenadano pozlilo. ali on to nije primijetio. mladidu. Umjesto da mi odgovori. zatekao sam neobičnu gužvu. uzeo sve novce koje je imao kod kude i pohitao do Arlete. — A ja du sve to pladati — promrmljao je otac. Sjedio sam pokraj plinske pedi i čitao gradu koja mi je bila potrebna za pisanje prvog romana. u zagrebačkoj Hospitaliji uspio nabaviti i talijanski sterilizator. i dati im svima naš broj. Mora da je mami sada srce na mjestu.. koji je natovario na prtljažnik i s njim krenuo natrag. Miki je rekao jednu jedinu rečenicu: — Jesi li čuo da je Brambor poginuo? Ne sjedam se što sam tog časa pomislio. . Poslije je pričao da je u početku osjedao nešto što je moralo biti čisti užas. kumu Žalfiju. zaboravivši da je majka. nazivajudi sve. — Tebe trebaju — rekao je. bio je to pravi užas koji nam je pokazao da još uvijek znamo plakati. — Kako znaš da imam telefon? — upitao sam ga. a nije mogao uraditi ništa. Jaromir Kralik ostao je na mjestu mrtav. Što se zapravo dogodilo? Kao što je bilo dogovoreno. Dakako.

— I ovom si ovdje pomogao u propadanju. O čemu to pričaš? — Ne sjedaš se jer si valjda imao i previše takvih slučajeva. Sjedam se kako si onda u gimnaziji trčao s onim nedužnim sranjem od pjesme direktoru škole. — Hajde. ja sam znao da nije bilo tako. A od sada ja to više ne želim biti! . Što se toga tiče.. svesam ti rekao! — A što nisi rekao njemu? — podigne Ljubo oči prema ocu. Tredeg dana Jaromir Kralik sahranjen je u raku koju su grobljanski radnici jedva uspjeli iskopati u zamrznutoj zemlji. — Kako to misliš? — strogo de stari Brabec. — Mora da si mnoge pokopao i s lopatom u ruci. nego je kupila zasebno mjesto. stari. to je tvoje. na kraju pogrebne povorke. — Ljubane.. da ne povrijedi osjedaje pokojnikove supruge. Od rođenja pa sve do sada. Nikad ta mašina nije ušla u njegov stan. Ljubo je spustio slušalicu. da je njegov otac službeno još uvijek informbiroovac. — Znaš da nisu! Pa rekao sam ti kako se to dogodilo. Ako postoji nešto što mi zamjeraš. Pitam se nisu li i tvoji prsti bili tamo kad su mu zbrzili oca . a ti me danas pozivaš na red. Moralo se sve zataškati. koji je za Ljubu Brabeca predstavljao bezizlaznu moru. — Ali Brambor i njegov otac mogli su se uvijek slobodno diskreditirati. — Uvjeravam te da s onim u vezi njegova oca nisam imao ništa. sam. Tada se pokraj njega stvorio otac. počela vrištati: — Ubojico! Ubojico! Ljubo je zastao i počekao časak. Vrijeme je bilo predelikatno da bi se mogli diskreditirati naši ljudi. Ivan Brabec. suhi snijeg. ti si je platio — rekao je službenim glasom Ljubin otac. a on još uvijek dijete informbiroovca. Arleta nije htjela da ga sahrane u skupu grobnicu obitelji Kralik.. Samo je želio još jednom prošetati onim zidom kojim je nekod šetao s pokojnim prijateljem. I to osobno — rekao je Ljubo glasom na kakav njegov otac nije bio navikao.. Nije to kao danas . I pokopao više prijatelja. Ljubo je još dugo stajao iznad nevelike hum-ke i križa. Daleko. vukao se Ljubo Brabec. Kao da je pjesma otisnuta na ciklostilu mogla ugroziti režim! — Ne sjedam se. Bogamu. Stari ga je Živanovid jedva uspio svladati i izbaciti van. tražedi da se stvar ispita. a onda je istrčao na Bramborov balkon i počeo se penjati na krov. — Koga to danas još zanima! Sve je to prošlost. Za sumorne sahrane prštao je sitan snijeg i bilo je hladno. — Ljubane.. Sredio sam da ti je predaju bez ikakvih formalnosti. da se htio baciti s krova. nikad te nije pekla savjest. koje je zasipao sitni. Poslije je pričao da je Ljubo bio poludio. Drugog dana. jedan je čovjek kao bez duše dotrčao i rekao Ljubi da je upravo dobio kderku.Ljubo je odgurnuo starog Živanovida i uletio u Bramborov stan. — Pusti me — promrmljao je Ljubo. molim te! — viknuo je. i kad su svi ved napustili groblje. — Hajde kudi. koji se još uvijek zanosio time da je u sinovljevim očima autoritet. ne cmizdri tu! Proživio sam malo više smrti od tebe. a kad je sprovod okončan. Bože dragi. sa crnim šeširom na glavi. — Ako ste ovaj svijet gradili za nas — priđe mu Ljubo na korak udaljenosti — onda smo mi upravo rezultat toga kako ste ga gradili. što demo još od djece dočekati! Ovaj sam svijet gradio za tebe. čim ga je spazila. — Trebalo je da njemu kažeš! Znaš li ti koliko ga je dugo to mučilo? Znaš li ti. Konačno. — Arleta. čuveni drug Brabec. bududi direktor Agroproma. Ničim nije Ljubo pokazao da shvada što mu to zadihani tip govori. nazepst deš! — rekao je otac. A ja. a ona je. Ne rekavši ni jedne jedine riječi. zapamti da mi nikad nismo bili ništa drugo nego vaša djeca. Dok je rep sprovoda bio kod grobljanskih vrata. u tamnom krombi kaputu. tako da smo svi jedva čekali da svedenik dovrši svoju opširnu i krajnje apstraktnu besjedu. pa zar mi ne vjeruješ .. Sve sam ti rekao. nijem i oduzet. i da sve bude okončano. smiri se! — pomalo de moledivim glasom otac. zazvonio je telefon i javio se njegov veliki otac. želedi da jednog dana i ona legne do njega. otiđi na SUP po vešmašinu.

Nakon nekog vremena. sad. ali prave srdačnosti među njima više nikad nije bilo. dok je radio u bolnici. U početku im je stari Tonček Kralik puštao film dragovoljno. Ali. — Jebeš želudac — reče on pa zapali. mora i da smo izgledali poput dvije budale. to je bezvezna tlapnja. Ne baš sve. — Što. hladne i formalne odnose. kunem ti se da sam sve to radio uvjeren da radim dobro. — Ali. Pa opet je svijet pun nepravde. — Zašto ne bi pošao samnom? — Ne. pa je u jednom trenu odbio prikazivati tu predratnu opscenu rolu. moram do Arlete. Intuitivno je osjedao da mu je otac nedužan. dolazila su kasno nodu na one tajne projekcije. i da mu je sve to netko napakirao. Tad su ga ucijenili. A onda ih je jedne nodi zatekao. nikad se više nije pomirio sa starim. svratio je u prvi lokal i.— Slušaj me. stvar je u tome što je jedan od te trojice prije rata održavao sentimentalnu vezu s Bramborovom mamom. Otpuhivao je duge dimove.. — Tebi je rekao? — Jest. nisam imao snage da ga napustim. čak mi je pričao da je uspio pronadi jednog očevica. sam za šankom. taj je umro u bolnici . Ne znam da li nas je tko mogao vidjeti kako sjedimo u parku koji nestaje pod gustim zastorom snijega. Ali. Tonček je naslutio da se nešto zbiva između njegove žene i mladida. priđe klupi i sjedne na naslon. . poput okorjela solo trinkera. slijepi pravovjernik i šta ja znam što sve ne. popio osam vinjaka i usvinjio se namrtvo. Ne moram ti pričati koje je to vrijeme bilo i kakve su ovlasti ti tipovi i mali. tri operativca. udbaš. za tih kasnih projekcija. — Znači. Nešto što bi i on sam želio učiniti. ali mi se onda ta pomisao učini besmislenom. — Reci. ti ne znaš — uzdahne Ljubo. Brambora je često mučilo ono što se dogodilo s njegovim ocem. Ali previše se igraš sa svojim želucem. priprijetili mu da imaju nekakve materijale protiv njega i da ga pokretom prsta mogu upropastiti. nešto sam uspio napipati i od svog starog.. Sto je mogao. čak i pomalo ponosan što može ugoditi ljudima "od vlasti". Onda mi u jednom dahu sve ispriča. sine — blagim de glasom otac. Održavali su još neko vrijeme traljave. Sjeo sam do njega. za Arletu i Brambora? Da mi oprosti! — Ne znam — odvratio sam. — Možda sam bio sve ono što ti danas ne voliš: dogmatik. Snijeg je padao sve jače tako da su stazice parka ved bile sasvim bijele. ako bismo nekako uspjeli otkriti što se to zapravo dogodilo. — Arleta me ne želi vidjeti. što bih sad mogao uraditi za njih. — rekoh u jednom trenu. nije znao. što? — Ma ništa. što Tonček Kralik. Jednostavno. — Što je bilo? Je li mu otac uistinu bio nevin? — Izgleda tako. ali ako jest. Zatim se dovukao do mene. Premda je sve što je tog kasnog popodneva rekao ocu na snijegom zasutom groblju bila patetika provocirana stanjem u kojem se nalazio. ostavljajudi oca. glasom po kojem mi se činilo da se malko otrijeznio. odnosno da služim narodu i domovini . ne — zaniječe on glavom. čini se da mu je cigareta godila. Prije četiri godine. zbunjena i potištena. Mislio sam.. što su se sastojali od kurtoaznih razgovora. — Ljubo. kao stari drug kome vjerujem. iznad humke nad kojom je dotad bio i sam stajao. Imaš li cigaretu? — Imam.. laži i lopovluka! Rekavši to. tamo de biti svi koji su bili dobri s Bramborom — rekao sam kad su mi dodijale njegove priče kojima je optuživao sam sebe. E. dok je Bramborov stari dežurao uz projektor. — Tu je stvar Brambor odavno raščistio — iznenada de Ljubo. možda je prava stvar.. Premnogo je godina prošlo da bi se mogla napipati istina. naravno. izvukao me na studen i natjerao da šetam s njim po parku. Reci mi. Ali. mladi udbaš je počeo izbivati. Ali. obično telefonskih. nastavio je s projekcijama. — Možda bismo . možda bismo na taj način učinili nešto dobro za Brambora. Ljubo se okrene i brzo napusti groblje. — Možda ti i vjerujem — prekine ga Ljubo. Posto je napustio groblje. — Ma znaš. uzdahnuo i nastavio besmislenu šetnju po snijegu.. zapamti ovo! Rijetko deš naidi na gestu koja ne bi bila vodena lijepim i plemenitim namjerama. — Tri službenika Udbe.

prije četiri godine u Gradskoj bolnici . — Misliš da mu je to Brambor . premda su za nama bile sve same uglavnom dobre godine. — To je povijest. a mi smo bili tu dolje i nismo im se mogli pridružiti. Onda se dogodilo ono najgore. — Bljuje mi se od tog silnog konjaka. A sad. On zbog Arlete. a ti si moj i njegov prijatelj.. — Još si pomalo pijan — promrmljah. Vjerojatno zbog toga što smo još uvijek živjeli u vremenu čiji rječnik nije poznavao riječi kao što su kriza. — Pitao sam te nešto. Zatim se pridigao. Mislim da ti ni ovo nisam trebao redi. — Rekao sam ti da ništa ne znam pouzdano. Tako nešto nije mi bilo ni nakraj pameti. pa deš odmah shvatiti da je sve to najbolje istog trena zaboraviti.kako se to kaže — in flagranti. Brambor ga je držao glavnim krivcem i posjetio ga u bolnici. — Da bi izbjegli mogude nepovoljne posljedice tog samoubojstva. izgubio sam prijateljicu. želedi da saznam cijelu istinu. Ali. — Koliko mi se toga dogodilo u ovih nekoliko dana — reče Ljubo.. — A otkuda oni materijali? Brambor mi je ispričao da su u prostoriji pronađeni kompromitantni informbiroovski materijali? — Pa to je jasno samo po sebi — odvrati Ljubo. — Još sam pomalo pijan — složi se on. O onom što nas čeka u idudem desetljedu. izgubio sam oca. Strašno uvrijeđen i ponižen. i dobio sam kderku. tipovi su vjerojatno čitavu stvar izaranžirali. Sada teško da bi nas do takva optimizma dovela i čista amnezija. — Zašto? — začudih se. štrajk. ili je i na nju izvršen pritisak. — Slušaj. Nakon toga mu je odmah bilo bolje.. valjda prvi put obuzet spoznajom da je tog popodneva postao otac. ali sve okolnosti govore tome u prilog. Ljubo baci cigaretu. što je bilo s njim? — upitah. Bar mislim da ga je posjetio . a ja zbog njega. kao što smo se dogovorili! — Što smo se dogovorili? — Dogovorili smo se da istog trena sve zaboraviš. — Onaj tip u bolnici — reče iznenada — bio je onaj isti koji se spleo s njegovom majkom. Hodao je nrilično stabilno i ravno.. One nodi kad je Gogo Jazbinšek zanemario svoje obaveze. — Što se tu imalo redi? Ljubo naglo ušuti. Jedna je stvar u svemu tome manjkava. Tonček Kralik se objesio u operatorskoj kabini. Oduvijek je bio poznat po toj sposobnosti da brzo svlada alkohol i otrijezni se kao da ništa nije bilo. — I što mu je tip rekao? — Pa valjda ništa — slegne Ljubo ramenima. Mala de se zvati Jarmila! Te godine navršili smo tridesetu i bili ved pomalo umorni. i premda prema onom tipu nisam gajio nikakvih moralnih obzira. pa je red da ti ispričam sve.. Bacili smo pogled gore i načas ugledali sjenu Mikija Grabara kako je promakla za bijelom zavjesom.. gazda i okorjeli apolit mogao šurovati s Kominformom? — A onaj tip. Izgubio sam prijatelja. a onda krene prema korzu. Što sam odrasliji. Stanislave — redi de. — Bolje da na to zaboraviš. Sjedaš li se kako smo nekod davno bili sretni i optimistični. zagrabi rukama snijeg i poče ga lizati. .. sve sam više zgađen.. za jedne projekcije. — zinuh od iznenađenja. Brambor nikad nije uspio doznati je li njegova majka u tu vezu ušla dragovoljno. zaborav mi se sve više čini jedinim dobrim modusom sretna življenja. Uopde. Nitko nikad nede saznati što se one nodi dogodilo na intenzivnoj njezi. mislim da si onaj tip nije sam pokidao sve one . Tamo gore su obnavljali uspomene što su ih vezale s Bramborom. — Brambora više nema. Namočio sam maramicu u snijeg i obrisao mu čelo. Koga to može kompromitirati ? Umjesto da mi odgovori. bio sam pomalo užasnut. nismo mogli ni sanjati. počeo luđački smijati i na koncu se potrbuške svalio u snijeg. pa produži snijegom pokrivenim korzom na kome su djeca ved bila izgladila dugačka tamna klizališta. Ti si dovoljno pametan. sjeo i rekao mi sasvim ozbiljno: — Mogu se svi oni jebati sa svim svojim blesavim imenima. Onda se. Stali smo ispred kina Romanija i vidjeli parkirana kola Goge Jazbinšeka. on se nasloni na široku platanu i poče povradati. pljune u snijeg i ustane. Ne misliš valjda da je predratni vlasnik kina.

stoljeda. bila moja posljednja hrabra gesta. Bila je 1979. misledi da de tako unikatan život dobiti univerzalnost i političke konotacije s pomodu kojih de se roman modi iščitavati kao politička parabola. Gledao sam je šutke i pitao se što mi uopde ona znači. Shvativši da je Jaromirova smrt u mom životu neka vrst međaša. povijesti Jeruzalema. privredni kolaps i slično. Neka mi bude oproštena ova patetična rečenica. trgovini relikvijama. Doznala je gdje stanujem i došla lukavo ne bi li ispipala situaciju. normalno došla u Zagreb. — Zvonko — ispravi me ona. mesijanizmu. napravivši u kuhinji improvizirani krevet.. U jednom mi se trenu učinilo da du ledi pored nje. zbunjena. Ujutro je otišla. besmislen tijek. Možda sam je baš zbog toga pozvao unutra i upustio se u dug. Na kraju me zamolila da prespava kod mene. koji se zvao Sabataj Cvi i koji je odigrao mračnu ulogu lažnog židovskog Mesije. ujak Emil je rekao da jedan životni period završava smrdu neke drage osobe. pomorstvu tog vremena. apsurdan i neutralan razgovor. od Mikija naravno. Izgubila je i onu zaobljenost zbog koje su je zlonamjerni držali bucmastom. povukli u sebe i sve slobodno vrijeme provodili u Kinoteci. jer sam je ispisao samo stoga da kao nekakav okvir istakne smisao onog što je nekod davno rekao moj pokojni ujak Emil. znanstvenopovijesnoj verifikaciji novozavjetne tematike. Kinoteku sam . Na žalost. — A onaj tvoj Karlo . ali sam to vješto izbjegao. uz pomod osobe kojoj je nekod davno operirao bubrežni kamenac ili prostatu. islamu. pošto joj je otac pronašao posao na nekoj srednjoj školi. ovog puta bez očevih angažmana i preporuka druga Alapida. crnoj magiji. vrijeme u kojem su marljivi i uporni uspijevali još uvijek nazreti kakvu-takvu perspektivu. nego da je lijepo. Šesto poglavlje I. U jednoj povijesti židovstva nabasao sam na fascinantnu sudbinu čovjeka iz XVII. starije. koja je glasila: "U tri izjutra brod je uplovio u turske vode. Dakako.recesija. U vrijeme pisanja Prevarenog Mesije drugovao sam osobito intenzivno sa Žižom Tomidem i Ivom Bukovčanom koga smo zvali Bukva. iskusnije. Imao sam u glavi nejasne namjere i mutne predodžbe o nekakvoj literarnoj bududnosti i književničkim poslovima kojima du se izdržavati. Pustio sam je da prespava. zrele i samosvjesne ženske svakako moralo imponirati.godina. epidemijama kuge. stojedi još uvijek na pragu. Oduvijek je bila vještija i perfidnija od mene. Cvijevu povijesnu sudbinu želio sam nadograditi jednim povijesnim falsifikatom. Ali sve to skupa značilo mi je strašno malo. progonima vještica. u kojem je teško odrediti bilo što. židovstvu. te demo riječi morati naučiti u vremenu u kojem nam više nije bilo do učenja. koščata. a pogotovo one cjelovitije odsječke koje zovemo životni period. Mislim da je to što sam uradio 1979. prazan. na vratima je pozvonila Sonja. Strašno se promijenila. Uspio sam pronadi mali jednosobni stan. Dakle. kako se uopde nije ni s kim posvađala. nesigurna. kršdanstvu. spakirao sam stvari i otišao u Zagreb. što je muškarcu koji voli moderne. sve nakon toga bili su puki kompromisi. — Posvađala sam se sa starcima i sa svima uopde — ponovi tiho. jer joj prijateljica kod koje de stanovati još nije stigla u Zagreb. Zbog raznoraznih ljubavnih brodoloma. gdje sam se s očajničkim marom bacio na oblikovanje vlastite egzistencije. Pročitao sam brdo knjiga koje su govorile o sedamnaestom stoljedu.. brižljivo izbjegavajudi uspomene. rekavši kako se nada da demo se sada češde viđati. nesigurne zbog sve češdih pomorskih čarki tursko-mletačkog rata". Poslije sam doznao. filozofskom racionalizmu. Počeo sam pisati roman od kojega sam mnogo očekivao. Lice su joj prošarale prve blage bore. jer sam u tom vremenu bio izliječen od bolesti zvane Sonja Grabar. od kojeg počinje novo i neizvjesno životno poglavlje. Vrijeme nam se često ukazuje kao ravan. ali joj je to davalo zanimljivu fizionomiju. ali bi sve to bilo pretanko da mi roditelji u početku nisu slali malu ali stalnu potporu. i postala nekako čvrsta. izgledala je mnogo odraslije. Žiža i Bukva u to su se vrijeme nekako osamili. pomalo po tištena. — Mogla si pozvoniti na njegova vrata — rekoh zajedljivo. trgovini. — Posvađala sam se sa starcima i otišla od kude — rekla je. Baš kad sam napisao prvu rečenicu. Levenhuku i prototipovima mikroskopa. Osmanlijskom Carstvu.

prikaza časopisa u književnoj periodici. Nakon onog filmskog ekskursa od prije deset godina. Ja bih se obično otprve napio. ljubitelja životinja ili skupljača leptira. Forda. na koji su me natjerali Miki i Arleta. Žiža i Bukva bili su moji prvi čitaoci. kada za Prevarenog Mesiju dobijem i književnu nagradu. Osobito me osokolilo to što je jedan od recenzenata napisao: "Ovo je ved treda solidna knjiga mladog autora". o književnoj večeri koju su mi priredili u Klubu književnika. ali su redom bile pozitivno intonirane. a Žiža je pozorno slušao. a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. a još češde od samih autora. Ili: — Jebo te. Ivo Bukovčan-Bukva visio je s nama po Kinoteci i drugim dvoranama. što mi se činilo iznimnom počasti. pune nerazumijevanja. bez kojeg nema pravog pisca. a moje su tanke zarade potjecale od slabo pladene korekture. A možda i Franklin Shaffner! Odnio sam tih sto i pedeset stranica simboličkog i teško čitljivog teksta (u to vrijeme divio sam se Pekidu) izdavaču i ostao čekati odgovor. Čitav dan sam se spremao za tu strašnu večer. bio je zadužen moj prijatelj Žiža Tomid. honorara za nekoliko objavljenih odlomaka romana. Bio sam ved godinu dana u Zagrebu. ni u leksikonima. naravno.oduvijek držao azilom za nasukane. za mamu i za mog prijatelja Bukvu. u sličnoj se situaciji nalazio i šerif Gutherie u Fordovom filmu Two Rode Together. Lubitscha i Dieterlea. ali sam najviše od svih zavolio Curtiza. ni u normalnim trgovinama gramofonskih ploča. godine. Intelektualistički nastrojeni intelektualac Bukva pošizio je za Prevarenim Mesijom. roman je bio odmah prihvaden i izašao je iz tiska ved potkraj 1980. antiintelektualistički nastrojeni intelektualac Žiža rekao je dvosmisleno: — Zamišljam kakvu bi filmčugu od te građe napravili William Wyler ili Anthonv Mann. nije znao uglavnom ništa! Kad bih od njega potražio savjet u vezi sa životnim problemima. rajčici. o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima. Kurosawe. da ovo čuje Losey. Radi se. film i televiziju. koji su djelovali užasno isposvađano. Kritike su mi se činile površne. mislio sam naivno. informativnih recenzija za internacionalnu slavističku školu. i to de moje veselje biti umanjeno spoznajom da godišnjih književnih nagrada ima gotovo koliko i pisaca. Hawksa. Kad sam nakon šest mjeseci uspio završiti svoj prvi roman. ponovo sam počeo osvježavati filmska iskustva. Ploče su izvodili nekakvi džezistički čudaci. On je odlučio da je najbolje . Začudo. pošto su se u filmovima prerijetko rabili. o alkoholu ono što se moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji. ova de mi se počast učiniti mnogo manje relevantnom. Zahvaljujudi takvim procjenama. Murnaua. Pa. Po izlasku Prevarenog Mesije upoznao sam se s još jednim estradno-književnim žanrom. Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova. pa je zbog toga patio od nedostatka pigmenta i imao oči nenaviknute na dnevno svjetlo. Pomalo simptomatičnim činilo mi se to što su ta dva teglenja bila bolje pladena od svih mojih intelektualnih proizvoda. iste sam godine primljen u Društvo književnika Hrvatske.. Wellesa. esperantista. vinovoj lozi i porezu na promet. svaki je svirao svoje. filmski kritičar i vječni student zagrebačke Akademije za kazalište. Cesto smo Žiža i ja odlazili nakon Kinoteke k Bukvi da slušamo njegove egzotične ploče. on bi mi obično odgovorio: — Ako se ne varam. kad shvatim da u Jugoslaviji ima više pisaca nego filatelista. parnom stroju. sigurno bi to ubacio u film. Pregledao sam pomno čitave cikluse Pabsta. U jednom sam trenu pomislio da ti tipovi tiskaju svoja djela u triprimjerka: za sebe. koncipirajudi duhovite odgovore na pitanja koja sam . netočne. Poslije. Walsha. samo bi s vremena na vrijeme ustvrdio: — Ova me stvar podsjeda na glazbu u jednom filmu La Cave. ili bas klarineta upotpunjenog kvartetom skradenih auspuha. Vedinu tih polivinilskih remek-djela Bukva je naručivao izravno od proizvođača. čak i ona najmarginalni)a.. O ježu. Mizoguchi i Ozu. Žiža Tomid bio je čovjek koji je zapravo odrastao u mraku kinodvorane. i za dva gola fizička posla koja sam obavio na tuđ ugovor studentskog servisa. Osobito dragocjenima držao je Bukva one koji su se upuštali u minimalističke pustolovine na neuobičajenim instrumentima poput mlinca za kavu pradenog eolskom harfom. Hitchcocka. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima. pa mi je bilo teško pridružiti im se. ali je pravu vokaciju nalazio u slušanju i obožavanju modernog džeza. o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa. Da se u preobilju filmsko-klasične grade ne bih izgubio. Bukvinih džezističkih zvijezda nije bilo u glazbenim časopisima.

je li istina da Zvezda nudi milijardu za Čiru Blaževida. Uzeo sam spomenar i kitnjastim rukopisom opalio potpis Ksaver Sandor Đalski. Bili su tu Žiža Tomid. ili 1981. Ne znam što je poduzimao na planu svojih erotsko-osvetničkih akcija. koje je u posljednje vrijeme morao nositi zbog uznapredovale dalekovidnosti. moderan i težak roman. a to je bilo nepotpuno i nepouzdano. a ona se samo nasmijala i nastavila: — Pa onda mi se i ovaj gospodin književnik može potpisati. Mog druga Bukve nije bilo jer je te večeri na Zagrebačkom biennalu nastupao džezist. što je organizator držao pristojnim odazivom. ali u onom neformalnom dijelu čavrljanja i razlaza: — Dobro. II. ima li koji od političara prste u nekoj tekudoj aferi. koji mi nije raspremala majka. Pogotovo ne odlaskom u grad jedva stotinjak kilometara udaljen. na što sam znao odgovor jer sam ga pročitao u njegovoj recenziji Prevarenog Mesije. majstor na laserskoj flauti i jednodimenzionalnom bubnju. i jer sam jedino u krevetu. jedna starija gospođa koja je dolazila na sve književne večeri i tražila od pisaca da joj se upišu u spomenar. nenajavljen. provokativna. hodeš li me ved jednom pozvati na večeru? — Ti boga! Ženska mu se nudi kao Elsa Martinelli Johnu Wayneu u Ratarima. Pozvao sam je. uglavnom iznenada. a otac bi me obično odveo u sobu da popričamo o nekim aktualnim stvarima. učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete. Sto sam mogao! Ali to još uvijek nije značilo ništa. — Priča li se u Zagrebu nešto o tome zašto Jovanke nema u javnosti? — pitao bi otac. bilo je zapravo nevažno. nostalgija me tjerala da se uvijek iznova vradam. Pošto je voditelj izdeklamirao uvodne napomene. pišudi onako iz dokolice zapažanja o raznim pornografskim fenomenima. duhovita. Velimir Viskovid pitao je nešto o kontaminaciji kodova i obzoru očekivanja. —Je li istina ono što se priča o nekakvoj peticiji? — zanimalo ga je drugi put. Stojko Milid. Majka bi redovito kukala što se nisam bar dan ranije najavio. ili Linda Darnell Viktoru Matureu u Mojoj dragoj Clementini — rekao je Žiža Tomid. Navečer se u Klubu književnika okupilo slušateljstvo koje se sastojalo od šestoro ljudi. jer su se nakon Bramborove smrti svi nekako povukli u kude i pomalo se rasuli. ili tako nešto. mogao usnuti sa čvrstim uvjerenjem da sam kod kude i da spavam kod kude. Pobjedi od rodnog grada. i da od nje nikad nedu modi definitivno zbrisati. ali nikad nismo razgovarali o nama samima. Pavao Pavličid i Sonja Grabar. kritičar Velimir Viskovid. jeste li imali u vidu jednog ili sva tri potencijalna čitaoca? Posljednje pitanje na književnoj večeri postavila je Sonja Grabar. gospođa sa spomenarom upitala me: — Što vas je opredijelilo za poziv pisca? Da popravi opdi dojam. . Miki Grabar. Dane kratkih i sporadičnih povrataka provodio sam sa starim društvom. Dabome. jer sam jedino u tom gradu svaku stvar doživljavao kao nešto uistinu moje. Pričali smo o svemu i svačemu. navodno zbog toga što mu je Miki pokušao preoteti ljubavnicu. sve što je on znao o meni. Zatim je pitanje postavio i Pavao Pavličid: — Pišudi ovaj složen. kako bi mogla skuhati nešto što volim. ozbiljno me promatrajudi kroz rožnate okvire svojih naočala. Jer sve važno što sam znao o njemu. Svratio bih tako preko vikenda. Nakon toga je stara gospoda došla do mene i pružila mi spomenar: — Gospodine Kapor. S druge strane. saznao sam od drugih. tvrdio je oduvijek Miki Grabar.držao da de biti učena. iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene. ali ne više na starim mjestima. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu. zatvorio se u svoju ogromnu kolekciju pornografskih artikala. čuo da se u kavani potukao s nekim tipom iz opdinske skupštine. moj dragi Miki. što je obostran propust koji se više nikad nede dati popraviti. ali sam 1980. što je gospodu silno obradovalo. biste li mi se potpisali u spomenar? — Momo Kapor vam je u idudu srijedu! — dobacio joj je voditelj. što se to šuška o nekakvom štrajku u Prvomajskoj. čudedi se i sam što sam došao. o tome ima li Đilas pasoš ili nema.

naravno. Kad zglajzaš kao direktor giganta. kao što je poznato. III. postavljen za direktora tvornice čeličnih opruga u osnivanju. Nekim. istoj onoj kojom je deset godina ranije prošao njegov prethodnik Milan Grabar. nema malih direktorskih plada. Ljubin brak postajao je sve više parodija pravog braka. kojom "mi daju na znanje da . Ljubo Brabec pokušao je raspoložiti suprugu Irenu kupnjom vikendice na samoj obali Sljunčare. te trijem obrastao nekom gustom penjačicom. i počela se iznenada debljati. Irena. dobio sam obavijest od male propagandne agencije Jugospot. Ali. Jedna je vijest govorila da je u Legiji stranaca. kad je snop mojih odbijenih molbi za zaposlenje dostigao debljinu mog prvog romana. ništa više nije polazilo za rukom. ved prema tome koje su od priručnih etiketa u tom slučaju mogle pokazati najvedu efikasnost. koji je na početku 1979. I kao što to obično biva. nego mudrac koji je prije tridesetak godina odlučio pokrenuti izgradnju ovog bezumnog bunara bez dna. koji su izranjali i množili se po tijelu za kojim je nekod uzdisalo pola grada. opde je pravilo da se "perspektivni kadrovi s podrškom" ne škartiraju tek tako. nego ti se pronalazi neka druga direktorska fotelja. treda da ima trgovinu antikviteta u Padovi. Ona ga je šikanirala i ismijavala pred prijateljima. postao direktor Agroproma. izgubio Ljubo. Prvo je kao direktor Agroproma počeo inzistirati na razvojnoj politici koja nije imala veze s politikom kakvu je zacrtao komitet i "strukture" uopde. Ljubo Brabec je 1981. Da li iz dosade. udovica pokojnog Jaromira Kralika. Kad upropastiš čeličanu. Prijateljeva smrt kao da je u njegovoj nutrini probudila neku tajnu i zapretanu buntovničku crtu. Godine 1980. a on ju je obasipao skupim poklonima. gledajudi u zajedničkom životu s Ljubom tek sigurno i privremeno utočište za sebe i svoju kderkicu Jarmilu. Dakako. za to nije bio kriv Ljubo. koja je u taj brak ušla. po kadrovskoj potrebi. to je on više ludio za njom. Njena slavna gimnazijska ljepota počela je nestajati u naborima sala.Arleta. čak i kad se radi o firmama u osnivanju. dvije sobe i veliku terasu otvorenu prema jezeru. kad bismo se iskupili u njoj — idealan prostor za evociranje uspomena za vrijeme kad nam uspomene još nisu trebale. bitku je. koja de ga poticati na nove kaprice i voditi od jednog do drugog poraza. Ni danas ne znam gdje leži klica sukoba između njega i modnika koji su ga do tada držali svojim čovjekom. U tom osnivačkom periodu. Premda se tu radilo o sukobu razvojnih koncepcija od kojih ni jedna nije imala veze s ekonomskim zakonitostima. Ta de vikendica u idudim godinama postati naše sastajalište.. U trenu kad je uspio kupiti vikendicu. pogodan medij za razmišljanje. Ljubo Brabec je ved bio otpisao sve svoje snove o političkoj i privredničkoj karijeri. daviti se u međuobrocima. Uz to što je doživljavao nesmiljene poraze na poslovnom planu. Bila je stvarno ugodno mjesto za odmor. sve više se udaljavala od muža. Tako se dogodilo i s Ljubom. Sve su te glasine bile prefantastične da bismo u njih povjerovali. ne baca te nitko na mjesto portira ili saldokontista. oportunista. izbjegavala društvo. grickati kolačide. meni nepoznatim zakulisanim akcijama. beznađa ili tuge. što je ona pokazivala više nesnošljivosti ili ravnodušnosti spram njega. druga da je na nekoj dražbi u Švicarskoj prodao skupog Noldea. naravno. pa se u tom smislu nalazio na silaznoj putanji razočaranika. sva se predala odgoju svog jedinog djeteta. samo iz kaprica (da napakosti Delonu!). četvrta da ga traži In-terpol. počela je mnogo jesti. Vikendica je imala kuhinju. kako mi se oduvijek činilo. Ljubi Brabecu. direktora firme u osnivanju. Komitet ga je kritizirao kao uzurpatora samoupravljanja. Godine 1981. godine. od čitave zgodno smišljene tvornice postojao je tek iskolčen prostor za temelj i montažna baraka sa stručnim službama i direktorima. postavljaju te za direktora groblja ili gradske tržnice. a subotom navečer. pogotovo što se sunovratna proizvodna putanja lažnog regionalnog giganta stabilizirala u svojoj nepovratnoj silaznosti. tamaniti bombonijere. baš kao da je s Bramborovom smrdu pokopao i sve svoje šanse. Živjela je nekako na osami. Njegova karijera u Agropromu bližila se naprasnom kraju. obično mnogo manje važna i mnogo manje atraktivna. tvornicu traktora ili slično. jer. A Delon? O Delonu bi se tek tu i tamo nešto doznalo. pa de tako na sasvim umjetan način odgoditi rasap mise klape. kadrovskog egoista i slično. osobito Ljubu Brabeca. U njenim planovima za bududnost zacijelo nije bilo mjesta za Ljubu Brabeca.

Umro je maršal Tito pa smo gledali sve one mnogobrojne prigodne emisije i prijenose. Osim toga. jer sam shvatio da sam se uspio zaposliti bez ičije protekcije." Jugospot je bila mala propagandna firma koja se uglavnom bavila proizvodnjom propagandnih filmova i televizijskih spotova. koje sadržaje konotira i napravite mi. koji mi je održao sjajno uvodno predavanje o historijatu i današnjem značenju Jugospota. Isprva slučajno. ali mi je. pod imenom Iveka Podnara. scenarij špota s muškarcima koji ulaze u saunu i na vješalici ostavljaju različite kravate. jer je FRUNZI savršenstvu blizo! FRUNZI je bio njegov naziv za sladoled koji je ved desetak godina pokušavao prodati raznim proizvođačima. koje inače nikad u životu nisam nosio. moram priznati. mučen opakom virozom. Direktorov solilokvij prekinula je u jednom trenu sekretarica. on bi ustao. Malo se zbunila i pocrvenjela. a poslije i dogovorno. baš kad je na redu bila direktorova vizija razvoja Jugospota i njegovo prerastanje u neku vrstu jugoslavenskog trusta vizualne propagande. Ipak. oblikovao ih u kuglice i njima gađao žarulju. prvih nekoliko dana nisam radio. očešao leđa o dovratak i svečano rekao: — Ne bi gledo negˈ bi Uzo. netko je izgleda maznuo onih petsto hiljada iz blagajne. nisam bio previše sretan jer mi se nije radilo svakog dana po osam sati. kada sam. iskopavao gvaljice iz nosa. dakle poslovima o kojima sam ja imao tek mutne predodžbe.. molim vas. 'em ti mater bozu. koji joj redovito čestita Novu godinu na službenoj čestitki svoje firme. koncepciju plakata.sam u smislu gorenavedenog primljen na probni rok na poslove i zadatke tekstera i scenarista propagandnih sredstava. jer su mi rekli da se toga u tom poslu hode. Tek tjedan dana kasnije doveli su me pred direktora. nakon tri mjeseca dobio sam stalan radni odnos. počeli smo se sastajati na kavi u Kavkazu. Ivek Podnar bio je autor mnogih spotova i propagandnih poruka. Razmislite malo o tome kakav je kravata artikl. moglo se učiniti da je uzorni Jugospot neka vrsta mješavine između Disnevlanda. što je muškarac bez kravate? . na vratima se pojavio pravnik i rekao: — One životinje su nas predale sudu! Sad demo obrati bostan! Nakon tog neugodnog završetka. . ništa nisam mogao uraditi protiv fizikalnih zakonitosti! Nakon Prvog maja. nasuprot školi u kojoj je Sonja predavala fiziku. koja je očajnički zavapila: — Druže direktore. bio sam pomalo i ponosan.. oboružan svim svojim znanjem i prepotencijom. odlanulo zato što sam konačno mogao javiti kudi da mi njihova pomod više nije potrebna. direktor me uputio najboljem agencijskom kreativcu. Taj se ponos godinu dana kasnije pokazao sasvim neopravdanim. zahvaljujudi tim kravatama. tko je nosi. nego sam sve vrijeme. Hollywooda i najidealnijih zurovskih zamisli o pravom udruženom radu. jer mi je majka priznala da je Jugospotov direktor njen nekadašnji dak. Naša se agencija nalazila na Trgu maršala Tita. Ali. pokušajte mi za sutra napraviti propagandnu koncepciju za prodaju kravate. Razbijao sam glavu čitavu nod i sutradan bacio pred Iveka Podnara skicu plakata. krenuo sam u Jugospot da im ved u probnom roku zorno pokažem što sve znam i na što sam spreman. Nešto kasnije. među kojima su mu zlobnici pripisivali i onaj. uglavnom filmskim. dakako. Kad sam dobio obavijest da sam primljen. zatekao sam je kako čavrlja s nekakvim nabildanim tipom. nego je zapošljavala kreativce. zajedno s ostalima. što se uglavnom držalo nemogudim. Kad bi ideja dozrela. vjerojatno izmišljeni: Najbolji je. U siječnju 1981. Neupudenom slušaocu. montažu i slično. a realizaciju spotova povjeravala drugim poduzedima. a onda me pozvala da im se pridružim. Ne znam zašto me toliko opsjedala u tim danima. te slogan "Ako je kravata stav. Zvečki ili Blatu. kamere. proveo uz televizor. turizam u Portorožu! Ivek Podnar je u nastupu nadahnuda satima šutke sjedio.. kakav sam i sam bio. Jebi ga. možda samo zbog toga što sam joj uvijek iznova jasno pokazivao da mi do obnavljanja naše veze nije stalo." Sve su to lijepo prihvatili i plasirali. izjurio na kuhano vino u Blato. valjda da iskuša moje kreativne potencijale. scenarij za spot i slogan — zadao mi je neku vrstu domade zadade. — Momče. teksteru i scenaristu Iveku Podnaru na stručnu izobrazbu. Nije imala svoju opremu.

pogleda uperena u strop. Sonja. ustao sam i krenuo van. gdje me podvrgao terapiji koja se sastojala od kuhanog vina. ovog puta samu. Stanislav Ivančid. baš negdje na onom mjestu kad John Wayne u meksičkoj birtiji ponovo susrede ludog Mosea Harpera. rekoh mu bahato: — Moj otac se borio u prošlom ratu. pa me Žiža Tomid morao odvudi do Dalmatinca. a ne devizno mito! Sestra je podigla telefonsku slušalicu. Ona je bila osoba koja je uvijek bila u pravu i tu nije bilo pomodi. Ne želedi je više slušati. "No. u jedanaest na kavi u Blatu. slušao uvijek iznova Loua Reeda. — Zbilja se udaješ? — upitao sam je nakon druge duple kave.— Ovo je Stanislav. — Udajem se u subotu — rekla je hladno i bezobzirno — ako želiš dodi. valjda da pozove miliciju. na svoju ruku. zovite sljededeg! Kad sam izašao u čekaonicu. a po tome sam znao da nisam ozbiljno bolestan. Na izlasku iz kina umalo da nisam pao u nesvijest. — Da.. Poslije podne osjedao sam se dozlaboga loše. ti me uopde ne primjeduješ. tvoje odbijanje . U deset sam bio u Jugospotu. okrenuo sam se vratima ordinacije i zavikao iz svega glasa: — Postupate sa mnom tako nadrkano samo zbog toga što sam vam ponudio dinarsko. — Ali.. Valjda si čitao Prevarenog Mesiju. Za vrijeme projekcije. ali mi je iznenada tako pozlilo da sam se srušio na pod. moj stari prijatelj — predstavila me. a sad bi htjela da na prvi tvoj mig padnem ničice . Dakako. kakva temperatura! Je l' ti znaš da je to jedinstvena prilika? Ako je propustimo. tvoj prezirni osmijeh.. u Kinoteku za Fordove Tragače. ali sam znao da je to najobičnije razbacivanje slova.predstavi Sonja nabildanog. ti misliš da sam ja neka vrsta željezničkog kolodvora na koji možeš dodi kad želiš i otidi kad ti se svidi? Dva puta si mi davala nogu. — Ništa ja nisam čitao — otpovrnuo je nabildani čačkajudi zube šibicom. Ganjam te naokolo. U sedam je došao Žiža Tomid i odvukao me. a što dobivam za to . Tragače nedemo modi gledati bar tri mjeseca.. Rukovali smo se na brzinu i sasvim mlako. Časak kasnije shvatio sam da me dižu i ugledao njeno zabrinuto lice. što je u medicinskom smislu vjerojatno bila prava besmislica. Zatim sam se zavukao pod poplun gdje sam. Sonja. ali je Žiža rekao: — Ti boga. koji je prstima pozvao konobara. . od prvog trena bio mi je antipatičan. moj kolega sa škole . a vi mene tjerate na polje. ali . — Tko zna protiv koga — promrsio je nadrkani liječnik. — Bogamu. — Sestro. Tadija i ja smo od jučer zaručeni — reče mi Sonja i privi se onom bakalarožderu uz biceps.. umjesto kuhanog vina naručih dvije kuhane rakije. Sutradan ujutro otišao sam k liječniku koji me nakon tri sata čekanja istjerao napolje zbog neovjerene knjižice. Htio sam redi još neke stvari koje su me tištale. Bio sam strašno bijesan. koji odgovara za virozna i dekadentna raspoloženja. što uopde ne priliči ženi koja drži do sebe. pozvan si u pet ispred Gradske vijednice. Stanislave. — Znaš.. nisam ni ja — dodah ironično. Njegova atavistička fizionomija govorila je da ne laže. — A ovo je Tadija Fruk. a ja sam izjurio napolje. onaj pisac. — Pa i nisi — reče kao da se malo ljuti. nekakav virostatik i dvije tablete sulfonamidnog preparata. — Za onu tipčinu koja jede dupli bakalar i čačka zube šibicom? — Pa znam da nije neka prva liga. vrude limunade i crne kave koja je zaudarala po krpi za pranje suda. pa sam popio.. onako bolesnog. — Znaš. naletio sam na Sonju. a onda se tip obratio konobaru: —Još jedan bakalar! Zbilja. tvoju priglupu ispriku. hodeš i ti još jedan? Bitanga kao da mene nije ni primjedivala. na zdravlje!" — rekoh u sebi i.. Kad sam izlazio iz ordinacije. U prvo vrijeme sam se pokušao izvudi na račun mučnine i temperature. — Osim toga. morao sam izadi u zahod i ispovradati se.

ali sam SE još uvijek osjedao mlitavo. Hawks. idemo na more. Temperatura u tim slučajevima nije nikakva rijetkost. Zar sam zbilja virozan. a "out of Holywood" produkcija nije dala ni jedan jedini relevantan film. budalo! Samo sam se šalila. namjeravajudi preko vikenda otidi kudi. Holywood ne funkcionira. bez trunka optimizma kojim je zračio klasični Holywood — zaključio je Ivo Bukovčan. s kojim je još pokojni ujak Emil putovao u Francusku i natrag. — Pobogu. stojedi na pragu. Sjeo sam na svoj kovčeg i zario glavu u dlanove. prvi je shvatio Žiža Tomid i izrazito to onako kako je jedino umio: — Umrli su Ford. Podnar — prekinuh mu nit razmišljanja o prezvurštima (iliti tlačenicama) — ja se osjedam stravično loše i otidi du kudi. — On ima temperaturu — rekao je netko. Vremena koja dolaze jesu suha. — Jebeš ti taj film! — otresao se na njega Žiža. Hitchcock i mnogi drugi. da sam se rodio u Americi. — Idiote. Uspeo sam se u potkrovlje zgrade iznad knjižare. slabo. dekadencije. i pozvonio pet-šest puta prije no što mi je otvorila. Zar misliš da bih se mogla udati za onakvog primida? — Zezali ste me? — rekoh ne podižudi glavu. sve ono što smo namjeravali uraditi. Ovo ovdje je najobičniji "šilt". kamo da krenem. — Čujte. opora. U subotu izjutra izišao sam napolje i našao se sred prave snježne medave. — Jedini važan film prikazan ove godine je Fosseov Ali Thatjazz. Onda sam se iznenada predomislio i prešao na drugu stranu. tek sad primijetivši njegovu nazočnost. Vlak za Rijeku polazi u devet. umiranja. ja se danas udajem! — Ostavi neandertalcu nekakvu uvjerljivu poruku i oblači se! Ljutito je zalupila vratima i porušila sve moje nade u pomirbu. — To je običan kolaps — promrmljao sam. Hillov western nije ni do koljena najslabijem Fordu. Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak. a to je pohvala prolaznosti. a onda sam u petak navečer spremio kofer. i rekla: — Uđi. iz dana se u dan pokazivalo sve vedom fantazmogorijom i tlapnjom . upitao sam sama sebe. Temperatura mi je spala. što deš ti ovdje tako rano? — začudila se Sonja. Procjena situacije koju je dao Stevo Matid nije bila filmološka. Da godine postaju sve gore. ona je izašla i sjela pored mene. — E. Nije se još bilo ni razdanilo. Nisam znao što da uradim. da — zabuni se on. nego retrospektinokomparativna: — Zamislite.— Moraš otidi doktoru! — viknula je drmajudi me za ramena. na onaj čvrsti. pa ni de Palma i Carpenter. Odvukao sam se do Jugospota. uskočio u tramvaj i odvezao se do Trešnjevačkog placa. Recite svima da sam na bolovanju. Chaplin. Altman se ni u snu ne može usporediti s Hitchcockom. Prokleta Sonja i prokleti virusi sasvim su mi pomutili razum. — "Vupikovi prezvuršti — radost druženja!" — Kakve veze imaju prezvuršti s druženjem? — Hm. A onda su se vrata tiho otvorila. ili sam se razbolio zbog toga što se ona udaje? — Dragi kolega Stanislave — prekinuo me u razmišljanju Ivek Podnar — što mislite o ovom sloganu: "Vupikov prezvuršt — radost druženja"? — Molim — rekoh. koščate prste kroz moju kosu. opor okus. — Morala sam u tebi probuditi malo ljubomore. u dugoj zelenoj kudnoj haljini. strovalio se za radni stol i pokrio lice rukama. a ja sam domet nuo: — Virozan sam. grubi kofer. kakvu bih tamo količinu love uspio zapiti i zakartati. Sve ono što smo namjeravali biti. Ostao sam nekoliko dana u krevetu. to je ono što me i samog zbunjivalo. masnu od gripoznog znojenja. — Dajte mi čašu hladne vode. kašalj prošao. IV. dečki. sam da ti još uvijek nije svejedno. sanjiva i nepribrana. a sramotne melodrame koje štancaju Ameri natjerali bi Sirka i Lubitscha da se okrenu u grobu. Podigao sam ovratnik i krenuo prema stanici. besmislena i pesimistična. — Shit! — ispravio ga je Miki Grabar. Znala. — Spremi se. Provukla je svoje tanke.

U međuvremenu se putem televizije puštala optimistička propaganda o uspjesima pojedinih kolektiva. Ali. Prve znake ozdravljenja. Novine su bile pune raznih kompetentnih uvjeravanja o tome kako je sve to dobro i pametno. — Bili smo tako bogati ugljenom i vodenim potencijalom. koja je u dugogodišnjoj pedagoškoj praksi naučila da je od gorke istine mnogo bolja slatka laž. putovanjima u inozemstvo. — Još uvijek spadamo u zemlje iznimno bogate sunčevim zrakama. plade su nam bivale sve manje. raspolaganju devizama i sličnim stvarima. koji de uslijediti nakon godina strpljive štednje i samoodricanja. — Rusija je pedeset godina iza nas. Moje skromno ekonomsko predznanje nije mi omogudavalo da proniknem u bit ovih fenomena. — Robe ima sve više u magazinima i proizvođači de morati krenuti u agresivnijupropagandu! Premda su nam šanse bile sve vede. ali postignutim nisam bio ni najmanje zadovoljan. .bez osnova. Stanovitu popularnost uživao je i član 133. tko jebe balet! — Tata. — Da sam ja napravio Obrovac. Radije se govorilo o stanovitim poteškodama koje de se ved odagnati nekim od ozbiljnih stabilizacionih planova./86. tekst nisam bacio nego sam ga strpao u fascikl na koji sam napisao TONCEK KRALIK. pa ono . uvodila su se ograničenja u vožnji automobila. drugi su količinom slanih štapida potukli sve rekorde. — Nisi? Je li? — zajedljivo če tip. Nekakav Dogo uz pomod pjesama oklevetao Tita. Što de ti sva ta unutarnjepolitička sranja i vanjskopolitička kenjanja kad ništa ne razumiješ. — Piše se zato o obustavama rada — suprotstavi mi se otac. Kad su novinari demontirali tabu-temu Golog otoka i informbiroovskih hapšenja i zlostavljanja. kupnji benzina. ali si protagonist tvornice opruga koja je još uvijek u osnivanju! — Šta sam ja tu kriv? — pobunio se Ljubo. toliko su je pogađale i zapanjivale stvari koje su se događale. što je bio jedan od paradoksa s kojima smo se morali naučiti živjeti. prvo stidljivo a poslije sve otvorenije. kako to obično biva s istinitim stvarima. našto mu je neki tip iz komiteta odbrusio: — Nisi napravio Obrovac. Kriza je još uvijek bila zabranjena. ti si nekulturni provincijalac! — naljutila se Zvjezdana i u znak protesta izvela nekoliko baletnih figura. — Takvu te volim — rekao je tata. kojoj ruska iskustva nisu mnogo pomogla u traženju boljeg posla. ved bi me udorkirali — rekao je na javnom mjestu Ljubo Brabec. — Obojicu de vas zatvoriti! — promrmljala je nezadovoljno majka... — Ali zbirno. javljao i cio niz osporavatelja korisnosti takvih restrikcija. dakako da mi se ništa od svega toga nije svidjelo. kako sam inače sve restrikcije držao antipatičnim. kojima nitko nije znao naziv. predsjednik vlade proricao je za 1985. ali se. svoju dobronamjernost morali su dokazivati. osim u baletu. Krivičnog zakonika. Nezadovoljnika je bivalo sve više a njihov je status bio vrlo nezavidan. pod koji su potpadali da stvar bude grotesknija i mnogi njegovi osporavatelji. a pisci ga još brane! Novinari beogradskog tjednika provalili brižljivo čuvane tajne o Golom otoku. Nestajalo je roba iz izloga. Jedni su proizveli drvenih špula preko svake mjere. i to na kraju godine u obliku grafikona koji ima tendenciju pada. a Slovenci izletjeli s Dahauskim procesima. gdje su među prvima — priključila se razgovoru sestra Zvjezdana. Ali. — Ana. i ostavio ga da čami na dnu ormara. — A ako su i bolji u baletu. Napisao sam četrdesetak stranica. Sirota majka gotovo da nije mogla vjerovati rođenim očima i ušima. sjeo sam da napišem tekst o Bramborovu ocu. vrati se u kuhinju i prestani čitati novine osim Svijeta i Asa. godinu. a odmah zatim nepoželjna. iskopavajudi je ispod gomile raznoraznih opasnih etiketa kojima su ih mediji obasipali. zlonamjerna riječ. a sada je ved deseti dan redukcija električne energije. jer ovi listovi ne priznaju ništa. i nikom ništa! Pa onda nekakvi peticionaši koji bi htjeli ovo. — Molim vas da prestanete o tim zabranjenim stvarima — preklinjala nas je majka. — Bududnost treba tražiti u eksploataciji solarne energije — zajedljivo de otac. — Štrajkova je sve više. — Što de ostati od one arkadije o kojoj su nas učili u školama? — upitao sam oca. molim te. ali se o njima ne piše — rekoh. a sve te ljuti i nervira — prekorio ju je otac. Sve je izgledalo nekako nestvarno i pomalo fantastično. tredi su uspjeli proizvesti neke elektronske stvari koje su nesvrstani odmah kupili kao savršene. — Da nisam možda ja njen direktor? — U gomilanju zaliha vidimo našu šansu — rekao je na sastanku radne zajednice naš direktor.

—Osim kad bi baš napisao nešto što je propagandistički ekstrem. prijatelji vas čitaju iz kurtoazije. nikog nisi zajebavao. — Znači da mogu napisati bilo što. jer sam spomenuti roman u trenutku slabosti napisao po specijalnom nalogu Gradskog komiteta. premda to zvuči strahovito glupo. Kishona i Remarquea. ili generala koji je zglajzao u nekoj od promjena kurseva. pa da vidiš kako bi te udorkirali — tumačio mi je Miki Grabar. ne riskirajudi ništa. ali me urednik umirio riječima: — To de biti cvebica! I uistinu. — Pazi. Boileaua i Narcejaca i Grahama Greena u Zelenoj biblioteci i . Poslije sam gutao predratna izdanja Conana Dovlea. Znaš šta! Postani Lepa Brena ili počni pisati krimide.Godine 1982. sve s mojim romanom bilo je u najboljem redu. — Pa što ja onda radim u literaturi? —upitah glasno. i od njihovih revnih institucija. Zbog toga sam. Umjesto svega. Od tog vremena datira moj prvi susret s krimidem.. pa je ubrzo kanoniziran kao obračun sa zaostalim i ekscesnim ostacima etatističkih tmina i nevidjelica. otišao sam sa Sonjom na more. Ona se priljubila uza me. U ranoj mladosti. Želio sam biti hrabar. toliko puta sam hodao s njom a nikad nismo bili zajedno na moru! Boravili smo u malim apartmanima u Uvali Scott i po čitave se dane izležavali. jer me laknula po ispečenom dijelu kože. — Jebi ga! Sta ti radiš u literaturi! Ja uopde ne znam što bilo tko od vas radi u literaturi! Koga to uopde zanima? Kritičari vas čitaju zato što moraju. V. kad sam zbog neugodnih opekotina ostao u mraku sobe. a nije uzela nijednu od moje četiri knjige. razmišljao ležedi i pržedi se na suncu. publiku boli don dok ima krimide i Lepu Brenu. Uglavnom. boli me! — vrisnuo sam i odmaknuo se. Moje osobno nezadovoljstvo tekudom praksom okarakterizirano je "briljantnim uočavanjem devijantnih procesa i njihovim žigosanjem s progresivnog motrilišta". nacionalista iz 1971. pratio sam redovito sva izdanja slavne roto-biblioteke koja se zvala X-100. rezignirano odgovorio kako odbijam ponudu. Moram priznati da sam bio pomalo povrijeđen kad sam shvatio da je uzela Pavličida. a ja sam. peticije si spretno eskivirao. a roditelji iz ponosa. zavirio sam u njenu torbu i počeo radoznalo kopati po knjigama koje je ponijela sa sobom. Ona se ljutito okrenula i uzela Iskru života. Nisi nigdje bio. počeo sam se sam sebi gaditi. Moram priznati da sam pomalo strepio od reakcija službenih ideologa u sferi kulture. jer nikada u spisateljskom radu nisam bio još neki heroj. jer de sve biti interpretirano u skladu s opdom slikom koju imaju o meni? — Jasno! —reče Miki. napisao sam i objelodanio društveno angažiran i politički zajedljiv roman Samoupravljanje u osnivanju. nije me briga što pišeš. Vlast zna da si pristojan i neporočan dečko koji se bavio fantastičnim i univerzalnim temama. — Jebi ga! Stvar je u imenu. koji bezuspješno pokušava dokazati kako za tvornicu u osnivanju nema dovoljno sirovine. roman se dopao svima. Lik autoritarnog direktora i osionog partijskog sekretara označeni su u jednoj rečenici "kao izvanredni primjerci etatističkih recidiva protiv kakvih se ovaj roman pokušava boriti". U samom središtu priče bili su jadi detroniziranog aparatčika kome su dali direktorij nad firmom koja nikad nede biti utemeljena.. premda je to bilo pitanje koje sam zapravo postavio samom sebi.. prikazana je "kao tužna golgota uvjetovana tipičnim provincijalnim političko-empirijskim (?!) zastranjenjima". Trebao si tu burgiju potpisati imenom kakvog liberala iz 1968. kad su me pozvali da održim književno veče u sindikalnoj biblioteci jednog velikog kolektiva. Ona je uzela sa sobom brdo knjiga koje je danonodno čitala. zagrlila me i rekla: — Tebe volim i ovakvog. Agathu Ohristie. a ispao sam gotovo kao neka vrsta državnog pisca i poltrona u sferi kulture. Pomalo zgrožen činjenicom na koje se sve načine može instrumentalizirati tekst. dječaštvu zapravo. Čudno. koristedi brojna slikovita i nadrealna samoupravna iskustva Ljube Brabeca. — Držiš li da su Kapor i Pavličid zanimljiviji od mene? — upitao sam je iste večeri u krevetu. Pekida. iako ništa ne razumiju. a neslavna sudba progonjenog inženjera. Kapora. koji je u političkim stvarima bio iskusniji od mene. a ja sam izišao van i do kasno u nod buljio u most što povezuje otok Krk s kopnom. Jednog dana.

Ubrzo sam otkrio da sam rođeni čendlerovac. s nogama koje malne dotiču pod. Vrativši se s prosječnog ljetovanja. dokopao se rijetkog prijevoda Hammettova "Malteškog sokola" i niza romana o Maigretu Georgesa Simenona. a u njemu se zrcalilo nešto mistično. odmetnuo se u intelektualnom pravcu i posvetio se etabliranim stožerima svjetske literature. zašto si uopde došao tako kasno? Ved sam zaspao. Samo koraci u nodi! — odvratio sam i nadušio se luđački smijati. prijatelju. samo što toga prije nisam bio svjestan. — Nitko. nabavio sam sve romane R. odvratio: — Nitko. Kad je izlazio. gradnja socijalnog backgrounda i nadasve neodoljiv i privlačan lik ciničnog i sentimentalnog istražitelja Phila Marlowea. — Nitko. odgovori blesavom papagaju na takav način. Znam da pretjerujem i da de me razumjeti samo oni koji vole ovog pisca . hladnokrvna partija bez milosti. — Tko je to? — upitao je jednom Miki Grabar kad sam mu kasno nodu pokucao na prozor. moram odmah istaknuti da sam ponajviše uživao u pojedinim rečenicama. spretna i ekonomična bihevioristička karakterizacija. Marlow je začuo još jednom papagajevo kriještanje: "Tko je to?" A onda mu je. My Lovelj. Chandlera i iščitao ih jedan za drugim bez daha. a vrlo sam rano pročitao i neke ključne od sedam postojedih romana Ravmonda Chandlera. Divna. jeziva u svojoj tihoj neumoljivosti.. Onda sam krenuo iz početka. svodedi sebe tek na korake u nodi . — Tko se vratio? — Nitko. — Dobro. Thomasa Manna ne bih dao za cjelokupnu kriminalističku tradiciju. Kad sam upisao faks. Negdje na polovici romana. nisu nikad mogli napisati tako jednostavnu a dobru i tenzičnu rečenicu. Samo koraci u nodi! Preosjetljiv spram Chandlera. — Tko je to? — upitala me Sonja kad sam se jedne nodi kasno vratio pijan u naš podstanarski stan. obuzeti velikim nakanama i još vedom odgovornošdu. Imala je pedeset i devet poteza. pronašao sam u toj rečenici takav strašan oblik depersonalizacije i samoponištenja da sam se od toga naježio. pored obješene tjelesine koja je bila čovjek. tu sam rečenicu često ponavljao i poigravao se njome. a vidljivost odlična. da sve skupa ne bi djelovalo kao suha. onostrano. Kredudi se po opskurnom ambijentu doseljeničke nastambe. obješen o crnu žicu.. otvorivši prozor. Sklon svakodnevnim pretjerivanjima.Džepnoj knjizi. ali smo vedi dio dana ipak bili zajedno. koje sam proveo sa Sonjom. možda zbog toga što je Velma otišla u smrt. iza željeznarije. Nešto kasnije Marlowe otkriva u dvorišnom zahodu leš traženog muškarca. No. racionalna eksplikacija ukusa. Jedan Musil činio mi se sto puta boljim od kompletnog Simenona. Oduševljavalo me majstorstvo u kompoziciji i baratanju svim onim mnogobrojnim elementima i razinama romana." Bio je to završetak romana Faretvell. kao za sebe. Pokatkad su mi se zbog toga oni obrazovani i načitani smijali u brk. onako. posve sam degenerirao. — Samo mali citat iz literature — odvratio sam veselo. možda zbog toga što je Capablankina partija bila tihi pandan onom što si mogao nadi u svačijem životu. odsjedali smo svako kod svojih roditelja. Vidjelo se daleko — ali ne do mjesta kamo je otišla Velma. a Hammetta sam držao zadnjim dripcem nedostojnim najmanje margine u povijesti svjetske literature. Ali. Doduše. provodili smo gotovo svaki vikend kod kude. Samo koraci u nodi! — Koji ti je to kurac? — zlovoljno je promrsio Miki. Zamislite kad netko u nodi." Rečenica je stajala na kraju remek-djela Big Sleep i u njoj je bilo nečeg potresnog i strašnog... prijatelju — nasmijah se. držao sam da etablirani pisci. Ponajbolji primjer patetično-simboličnog verbalnog remek-djela pronašao sam u posljednjem romanu kalifornijskog majstora — Plajbacku. detektiva iznenadi pitanje: "Tko je to?" Ali to je samo nedužni papagaj koji ponavlja naučno pitanje. "Dan je bio suh i hladan. Phil Marlowe ulazi u određenu sirotinjsku kudicu. prijatelju. — Samo koraci u nodi. Otkako sam obnovio vezu sa Sonjom Grabar. — Vratio se Delon — rekao sam mu znajudi da de ga to odobrovoljiti i sasvim razbuditi. VI. U subotu . koje su me obarale s nogu a da razlog tome nikako nisam mogao otkriti. Ili: "Odigrao sam još jednu Capablankinu partiju.

Uspio si u životu! — Što to znači. Osjedao je da ga ona polako napušta. posve sam smetnuo s uma da de Delon za Ljubu predstavljati iznenađenje. i razgovarali. te uglavnom čitav dan imao pune ruke posla. da su ti subotnji provodi nešto što de zacijelo ubrzo prestati. koji je oduvijek djelovao kao čovjek koji ne trpi suvišna pitanja. — Pa svačim — promrmlja Delon. Arleta još uvijek nije htjela dodi. u autu je sve bilo strano i prvorazredno: porazbacane revije. obično utroje. pripremao različita jela. a ja sam ispod oka promatrao Delona nastojedi otkriti promjene na njegovom licu i tragove starenja. čitave gajbe piva i mineralne vode. — Imam neku firmu u Milanu. što je bio dostatan razlog da konačno oprosti Ljubi i zaboravi sve. baš kao u starim danima kad smo se motali po Podravini obilazedi šarene dudane podravskih naivaca. iako je od Bramborove smrti bilo prošlo više od četiri godine. Pogotovo sada kad se njegova veza s Irenom sasvim istopila.poslije podne u pravilu bi se išlo Ljubi Brabecu u njegovu vikendicu na obali Šljunčare. Što se toga tiče. a dosta vremena provodim u Ziirichu i Hamburgu. Pored nas. Čuo sam još majku kako viče za nama: — Pazite kako vozite. ali još nisam prodao dušu vragu. Koliko god je Ljubo uporno pozivao preko Sonje ili mene. I uistinu. — Čuj. sjeli bismo i gledali u kudu sve dok se u tmini ne bi zaiskrio plamen Ljubina roštilja. ali ga je vikendica na obali previše podsjedala na vikendicu iz neke ljigave američke melodrame. Irena i njihova četverogodišnja kderka odlazili su ved u subotu ujutro. ali je uporno odbijao da se ozbiljnije suoči s neugodnim činjenicama. Prije večere. što je trebalo biti prvorazredno iznenađenje za Ljubu i Irenu. zračio i sunčao posteljinu. izbjegavao Irenu. Sonja i ja. Uopde. što je bio znak da se treba vratiti. u proljede otpravio sam Mikija i Sonju ranije na Šljunčana. s kojom se zapravo bojao razgovarati. Spremili smo paket u staru drvenu kištru na tavanu i vratili se dolje. Mislim da su to bili najsmireniji časovi našeg prilično površnog odnosa. — Mjerkaš me — nasmije se on pa gurne kasetu u radioka-setofon japanske proizvodnje. Negdje pred večer. Stas je uspio očuvati. djelovao je jednako svježe i mladoliko. Ljubo je dogradio još jednu prostoriju i nakrcao sve ležajevima. ne moraš se bojati. magnetski sat. paket Benson & Hedgesa i druge koještarije. — Možeš li mi ovo pričuvati neko vrijeme? U ruci je držao povelik paket omotan uvoznim voštanim papirom i pomno zalijepljen samoljepivom trakom. bio je tek nešto čvršdi. konzerve uvoznog piva. Ne bih htio da starci kopaju po tome. Svačim se bavim. Ljubo. Jednom sam poveo i Žižu Tomida. walkman. — Izgleda da dobro živiš. ali ni u kom slučaju ugodno. spremao sobe. To ga je sve više mučilo. Govorkalo se da ima nekakvog pratioca. — Čime se sad zapravo baviš? — upitah ga dok smo polako pretjecali pogrebnu povorku koja je gmizala prema seoskom groblju. onako opdenito. — Slike? — Svašta. Taj bi dan kudedomadin obično provodio u složenim pripremama za večernji provod. . Na taj je način. ako bi nas Spaček negdje na putu iznevjerio. s rukama koje su dobile radničke bicepse. stari — rekao je Delon. naljepnice. tako da se moglo i prespavati. rekavši da du ja dodi za njima kasno navečer sa Čedom Kraljem. Dobavljao je boce vina. U pet popodne pred prozorom moje kude zatrubio je tri puta otegnuto Delonov BMW. Zbog godina koje su prošle. svradali su Gogo Jazbinšek i Bumbo Zlatid. dolazili smo Miki. a lice nekako čvršde. prastarim Mikijevim Spačekom. ili autobusom. Kad bismo se dovoljno udaljili od Ljubine vikendice. kako mi se činilo. grublje. uspjeti u životu? — reče sa sebi svojstvenom patetikom. kome se društvo svidjelo. Godine 1983. — Što ti je to? — Neke slike. Ali. sjeli u kola i krenuli prema Sljunčari. pa je čitav ambijent držao pomalo neugodnim. Sonja i ja smo dugo šetali obalom jezera koje je tonulo u mrak. na cestama je strašan promet! BMW je lagano klizio podravskom magistralom. kosa prošarana sjedinama. čelo mu je bilo znatno više. samosvjesnog muškarca. što mu je davalo izgled odlučnog.

bili su to Delon i Irena. — Ovdje lijevo — pokazao sam mu put. a novo nije mogao kupiti. Kako se Miki prvi nalio. o Jarmili i o svemu ostalom . o Mikijevoj pornozbirci. koliko to naše ceste uopde mogu biti. Zabrinut za Ljubu. dok smo sjedili za večerom.. jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. bacao kamenčide u vodu i drhturio od hladnode. Otišao sam iza kude i na parkiralištu ugledao Ljubin automobil. stajali su korak-dva udaljeni jednog od drugoga i o nečemu razgovarali. iako tek na pola životnog puta. Izašli smo.— Pričalo se svašta — nastavih ga provocirati. Kao da mu je neugodno. poluzaboravljene događaje brižno pazedi da nemaju veze s njegovom i Ireninom zajedničkom prošlosti. Vidio sam kroz prozor kako je šmugnula prema obali. koji se nije vradao ved gotovo dva sata. Ljubo je žmirnuo. Svjetlucale su tek neonske svjetiljke uz cestu i po koji prozor na vikendicama. o Sonji. nakon duže šutnje. zvanog Delon. ali je ona rekla: — Ne moraš! Ostani. Onda je u dvorište sišla i Irena.. Ostali smo sami u sobi Ljubo. dvije sjene. Kad smo prešli prugu i našli se nadomak jezerskom naselju. okrijepljeni dobrim vinom. kod obale. Prepričavao je stare. još uvijek dobro izgledala. Ja sam bivao sve umorniji. Ljubo ustao i rekao da de odjuriti kolima po još vina. Krenuo sam obalom. Uglavnom. ali sam jednokratnih brakova imao svu silu. a Irena sve raspoloženija. poletan. Šljunčara je ved bila utonula u mrak. ostarjeli. predstavljali su dvije krajnosti koje zacijelo Ireni nede promaknuti: mlad. i latili se raščlanjivanja zajedničke prošlosti. koja je. — Da si u Legiji stranaca. živo se raspitivao o svemu što se u međuvremenu dogodilo. Stojedi obasjani crvenim žarom roštilja. I zaista. pa je Šljunčara još uvijek bila relativno pusto mjesto. Ne znam zašto je to uradio. o mojim knjigama. ustao i nakon poduže šutnje rekao: — Ti? — Ja — otpovrnuo je Delon. Nastao je kratak muk jer smo osjetili dvosmisleni ton Irenina pitanja. u toj gesti kao da je bilo nečeg mazohističkog. zaboravio na roštilj. a onda se više nije vratila. — A da li se pričalo da sam u Rote Armee Fraction. Irena. prodelav i razdebljali Ljubo Brabec. i da sam izvršio atentat na svetog oca? — nasmije se on i pritisne gas. Delon je promrmljao nešto i izišao za njom. naši su pogledi potpuno bili okrenuti prošlosti. a onda je. . Dugo ga nije bilo. znam da ti se priča sa Čedom. da te traži Interpol. o Bramborovoj smrti. Izgleda da nikamo nije ni išao. — A jesi li se ti uspio oženiti? — u jednom je času Irena upitala Delona. U prolazu sam spazio dolje. jer su sve trgovine ved odavno bile zatvorene. nadajudi se da du ga pronadi. da trguješ drogom . Ponudio sam se da du podi s njima. uspravna prilika Cede Kralja. a Irena je šutke otpila malo bijelog vina. a ona se glasno smijala na svaku njegovu riječ. svejednako čekajudi što de se dogoditi. ali je pomalo mučnu situaciju spasio Delon rekavši: — Nisam. U dvanaest je otišla u spavadu sobu da vidi je li mala Jarmila dobro pokrivena. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli. Na žalost. Ljubo se nasmijao. vitak i uspravan Delon i umoran.. kao da je Ireni i Delonu želio poručiti da im ne želi smetati i da im ostavlja slobodne ruke. izišao sam van. Cesta koja se pružala pred nama bila je ravna i dobra. Rekla je posve jednako kao i Ljubo: —Ti? Poslije. Nakon toga su se Sonja i Miki vratili i rekli da de odmah ledi. vina je bilo dovoljno. Bilo je rano proljede. sjedio je u natrulom čamcu izvučenom na pješčanu obalu. a mi smo pili sve više. za razliku od Ljube. Kao da je Ljubina odsutnost na nju djelovala poticajno. a on je lagano uvezao kola u mali prostor za parkiranje i zakočio. Ljubo je baš prevrtao bifteke na zažarenom roštilju kad je ravno pred njega iz mraka izronila visoka. Delon i ja. Ubrzo smo. Njihov prijateljski zagrljaj priječila je pet godina stara sjenka koja ih je bila razdvojila. On je govorio sasvim tiho.. jer je bio izašao samo u lakoj vesti. sjenka uvrijeđene i svojeglave Irene Orešar. Delon je vodio glavnu riječ. zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili. Sonja ga je izvela napolje da se malo prošeta po svježem zraku.

— Mislim. jest donekle pesimističan. uzimajudi onu bocu u kojoj je još uvijek bilo vina. A Dirty Western. kako stoji na 282. u drugoj tek tredina tekudine. Užasno komplicirano ušnjiravanje oštedenog filma . Jednostavnom matematičkom operacijom dobit dete količinu filmova koju je uspio pribrati nakon dvije-tri godine ovakve aktivnosti. bilo je nekakve koristi. a u rujnu iste godine jedan noviji PANASONIC VHS. Candy Stripers i Cate Flesh. Milan Grabar kupio je videorekorder SO-NY C9-Betamax. pogotovo kad se zna da ga je napisao pasionirani poklonik. — Što? — Krimid. — Znaš li da su osnovali nekakvu partijsku komisiju koja treba ispitati moju odgovornost u vezi sa situacijom u tvornici opruga . — Zašto misliš da de ti je uzeti? — upitao sam. Spazio sam kod Ljubinih nogu dvije boce vina. Shvatih da je pijan. u videokaseti. Mastersice su ga učinile neobično jakim u razmjenama. U svibnju 1983. Pa ipak. pa mu se događalo da neke filmove presnimi i dva. Lucidna zapažanja. a ne objektivni promatrač. Dakle. — Na koga misliš? — Od onog časa kad je pristala da se uda za mene — nastavio je kao da je prečuo moje pitanje — čekao sam na ovu nod kad de se vratiti i uzeti je natrag. — Što se tiče tvornice u osnivanju. — I kako de se to završiti? — Ne znam — slegne on ramenima. stranici Povijesti pornografije. kao tri osnovne determinante ovovrsne percepcije".— Znao sam da de se vratiti — rekao je a da se nije ni osvrnuo. Pa iako je zaključak možda nekome nedovoljno jasan. Prve pornografske filmove registrirane uz pomod tog visokotehnološkog čuda nabavio je presnimavajudi posuđene matrice. četvrte. otpivši dva-tri gutljaja. — Svi mi to mislimo — rekoh. — A je li — iznenada de on. Prijete i pokretanjem istrage. komocija i otuđenje. — U osnivanju. The Opening of Misty Beethoven. Dobivao je tako prilično slabe kopije trede. izbrušen stil i retorikom nabijena rečenica izdvajaju ovaj segment iz inače nepouzdanog i neujednačenog konteksta čitave knjige. nema dvojbe na što misli autor. — Jebeš takvu korist. pa čak i tri puta. pa je tako uspijevao dobiti i presnimiti bar dva-tri pornida tjedno. jesi li kriv? — Kriv sam što nisam sve ostavio i kao Miki Grabar počeo se baviti skupljanjem pornografskih filmova. — Pa. pa se bez te naprave uopde nije mogao zamisliti normalan život pravog pornofila. — U tvornici opruga u osnivanju. — Misliš da si jebene srede? — upitah ga. premda mi to što je rekao uopde nije djelovalo neosnovano. izgubio je kontrolu nad gradom. VHS pornide presnimavao je na betu i obrnuto. — Izvrsno — nasmije se on. Jedna je bila prazna.. Kad je broj snimljenih filmova prešao stotinu. medija i žanrova. — Zato što sam takve jebene srede! U svemu! Prišao sam bliže i sjeo na rub čamca koji je tiho zaškripao.. Kritičko-esejistička obrada videopornografije čini posljednje i najbolje poglavlje njegove knjige. ona je crkla onog trena kad su pokrenuli tu morsku ideju. pa i pete generacije. osnovni razlog kupnji ovog luksuznog artikla bilo je nadiranje pornografskih videokaseta. — Pišeš li sada nešto? — Pišem — otpovrnuh bez trunka volje da razgovaram o tome. Miki Grabar vidi "dekadenciju koju donosi preobilje. Dakako. VII. Bar si ti napisao onu knjigu. Opdi zaključak u vezi s ovim najnovijim fenomenom u mnogostrukom i složenom isprepletanju pornografskih pojava. ali mu je onda Delon donio iz Njemačke masters-vrpce sa čuvenim filmovima Devil in Missjones. — Možda de ti i u tom žanru moja iskustva dobro dodi. kao da nasluduje moju prisutnost. Smatraju da sam izravni krivac što je cijela ta jebena ludorija još uvijek u osnivanju.

jer nikad nisam osobito dobro razlikovao zvijezde pornofilma. Bumbo je uzdahnuo i upitao Mikija: — Daj. piše dalje Miki Grabar. radi pet do deset minuta projekcije. pa onda vratiš kasetu a da je nisi dospio ni pregledati. bogati. Miki Grabar daje osobitu prednost glumačkim potencijalima stanovite Vanesse del Rio. — Miki. Lisu de Leeuw drži modnom. koju zove punokrvnim. danas. jer videorekorder omogudava manipulaciju iz udobnog naslonjača. u čemu leži otuđenje i ravnodušnost koju ti je donijela komocija i preobilje. I što sad uraditi kad ti netko uvali četiri sata pornida na videokaseti? Gurneš stvar u rekorder i gledaš dok ne zaspiš. čime se dobiva tri do četiri sata raskošne full-color tonske projekcije. laka nabavljivost i "posudbena protočnost". agresivne ženke što umiju manipulirati muškarcima. Drugim riječima. čime je automatski odstranjena mogudnost verbalne nadgradnje. nije se moglo ni pomisliti da bi netko zaspao. pticama pjevicama i životu kornjaša. tvrdi Miki Grabar. dakle one oblike nepatvorene društvenosti koje je inaugurirala "osmica". karizmatskom mladom damom. tko "svira harmoniku". tko najbolje puši. ali nam zbog maratonske i dosadne scene ništa nije išlo u tek. (Najnovija BASF E-300 kaseta na VHS rekorderu s LP projekcijom daje mogudnost desetosatnog kontinuiranog gledanja pornida. Ali. koja je pridružena ovom poglavlju Povijesti pornografije. tko ima kakve sise i slično. što je čini podobnom samo za ulogu naivnih i pomalo stidljivih žena. kad sam.) Brzinsko premotavanje. čije su dimenzije najimpozantnije. još se dobro sjedam. baš kad je Čelik fulao penal. budno pratio da mi ne promakne nešto od onih 7'3O" filma. sisatim kubanskim oralnim strojem. U danima filmsko-pornografske prahistorije. Recepcija pornida dobila je individualan ili komoran karakter. Začudo. doveli su gledaoca do svijesti o autorskoj razini u žanru. Naročito mu se dopada uvjerljivost kojom Madame del Rio glumi potpun užitak u najraznovrsnijim filmskim radnjama (ako uopde glumi!). kako mi kaže Bumbo Zlatid. kad je odlazio. u pomiču je počela funkcionirati neka vrsta "star-sistema". koga je odumiranje pornoseansi nagnalo da i sam kupi videorekorder. događa se da posudiš tri sata pornida. koje u filmu otkrivaju vlastite ponore zapretane seksualnosti. po Mikiju Grabaru. zamijenio je elegantan potisak kasete i pritisak na daljinski upravljač. John Holmes. daj ubaci načas drugi program. jednog nedjeljnog popodneva kod Grabarovih gledali četverosatnu pornokasetu s tri ili četiri presnimljena pornida neujednačene kvalitete. on. Tako smo. Mikijeva knjiga uopde ne spominje veliku . jest napuhana veličina koja punu erekciju (iliti "mramorno usijanje" — pornofilski termin) može postidi samo uz upotrebu dublera. sjededi na Oriolikovom trosjedu. onda to znači da je pomiču definitivno odzvonilo.u poluispravni češki projektor. Kad te razvoj događaja na utakmici Željezničar — Čelik odvrati od scene u kojoj Serena puši nekakvom nabildanom tipu. Zna se tko nema problema s erekcijom. ne mogu se upuštati. mijenjanje kolutova i lijepljenje spaljene vrpce u polumraku dvorane za pornoseansu otpalo je kao besmislen štrapac. negdašnji svojevrsni lokalni ministar za pornografiju! Obilje materijala. imaš li šta za poklopati? Nakon toga smo. posudit deš mi tu kasetu da je doma na miru pogledam. do temelja je uništila oblike društvenosti vezane uz gledanje pornografskog filma. a ta zabluda. ostat de zapamdena tek po jednom dobrom oralcu u Dubokom grlu. bio je prisutan i Bumbo Zlatid. kasetu se nije sjetio uzeti. Uz mene i Mikija. koja obično glumi snažne. jeli suhe krvavice i kisele krastavce. a još više aktera. Alijenacijska narav recepcije videokasete. Desiree Cousteau mu se dopada. Bumbo je rekao: — Miki. prebirudi po zdjelici s krastavcima. Latasa!). za koju su bili zaduženi "komentatori". a danas. Nakon sto dvadeset minuta projekcije. Prema prostoru koji joj posveduje. dok je na ekranu trajao neizmjerno dug felatio. pa su se počela pamtiti imena režisera. Nešto kasnije. da vidimo kakav je rezultat — rekao je Bumbo. U vjerodostojnost male analize "glumačkih potencijala" aktera ovog žanra. jer su na televiziji bile neke zanimljive emisije o turizmu. ali misli da je ograničena uskošdu svoga glumačkog dijapazona. Slavnu Lindu Lovelace unižava na zabludu isfabriciranu od strane agresivne propagande. Ljudi su radi pornida propuštali rođenje vlastita djeteta (vidi: slučaj M. piše dalje Miki.

nego broj i naslov nekog klasičnog djela. moram nadopuniti Mikija Grabara sasvim autentičnom zgodom vezanom uz videorekordere i pornografske kasete. Spakirali su mu SONY C-9 i dali mu potvrdu. što je. Ako imate sat vremena. carina i druge pristojbe. Uistinu. Nakon toga su otišli sa SONY-jem. — Izvolite pogledati pa se sami uvjerite. Destri ponovo jaše. godine u njegov su stan rano ujutro upala dva radnika SUP-a u civilu. Nula iz laganja . nemajudi kud. — Pa jasno! Ali ved du mu se ja osvetiti. čini mi se. Pokazao ih je SUPovcima. — To vam je remek-djelo francuskog redatelja Jeana Vigoa. da se oženio. — Jeste l' vi Milan Grabar oca Slavka? . Pomake u pornografskim pojavama. ali je Miki za PANASONIC imao uredne konsignacijske papire. poveo u sobu. Nibelunzi. kao i obično. ili iz jednostavne životne činjenice da je Bumbo Zlatid prevalio trideset petu godinu života. S prvim dolaskom jeseni Sonja i ja preselili smo se u dvosobni stan u Buconjidevoj ulici. No. Znate li da je to kažnjivo? — Znam! —rekao je Miki. Miki nikad na kasetu nije pisao naziv pornida. Na koncu. Odveo ih je do regala gdje je stajalo stotinjak kaseta i pokazao im što piše na hrbatima. Na takvo pitanje Mikijeva knjiga ne pokušava ni odgovoriti. — Sigurno s radija? — pitao sam. Kada se mojim i njenim nevelikim primanjima pridruže i honorari od književnog rada. dobio na vrat djecu. Caligarija. ukusa i tehnika. milijun briga i slično. čitajudi naglas: — Oklopnjača Potemkin. sasvim zbunjen. jer knjiga koje tragaju za neugodnim odgovorima i istinama ionako ima previše. dobije se svota koja nam je omogudavala da bez . smjesta du vam ga odvrtjeti. Dakako. Zatim su ga pitali mogu li udi. a drugi je čudno hodao. a više o seriji podmetanja kojima je Miki bio izložen radedi u lokalnoj radiostanici. Možda mi se baš zbog toga čini opravdanim neobično. možda i bolje. ali zato nerazmjerno mnogo prostora poklanja sasvim osrednjim Kelly Nichols. a ta se greška. pa je Miki nakon mjesec dana dobio poziv od suca za prekršaje. SONY C-9 bio je kupljen na crno. — Da — odvratio je Miki.upitao je onaj sa šibicom u zubima. Jedan od njih imao je dva zlatna zuba koje je neprekidno čačkao prelomljenom šibicom. Potkraj 1983. istog je mjeseca na isti način kupio Nordmendeovu betu.. — Ne treba — promrmljao je šepavac. a onda je onaj koji je čačkao zube rekao: — Čuli smo da imate i nekakve pornografske kasete. mijene žanrova. — Poševit deš mu ženu? — Sestru — rekao je zadovoljno i počeo mi pričati o osvetničkim planovima. a Miki ih je. konačno. tvrdedi da papiri vrijede za oba rekordera. Bumbe Zlatica prema pornografskoj videokaseti iz alijenacijske naravi receptivnih okolnosti. ali ih nije uspio nasanjkati jer su u tim pitanjima bili rutineri. Zvučalo je sto posto šašavo! VIII. druškane — dodao je šepavi — ta je stvar prošvercana. trudedi se da prikrije šepavost. Marleni Willoughby i Ericu Edwardsu. ili bar smanjena strast. — Imamo prijavu da posjedujete videorekorder za koji nije pladen porez. punicu. Kabinet dr. — Kakve pristojbe? — Drugim riječima. Supovac je krenuo redom. — Iz vladanja — ispravi ga Miki.. — Nekakav Matutinovid. on promatra neovisno o pomaku koji je proživljavala naša generacija. Ta zgoda manje govori o pornografiji. — Tko ti je to uvalio? — pitao sam ga radoznalo. zaposlio. Mi iz Kronštata. ali indikativno pitanje: "Potječe li djelomična indiferentnost. što se i po strožim kriterijima smatralo stanovanjem u centru grada. Jednu metodološku grešku čini Miki Grabar u svojim istraživanjima. Ostao je bez video-rekordera i platio poveliku globu za carinski prekršaj. očituje na dijakronizijskoj razini.zvijezdu Seku.

a onda. Ali. sve sam shvatio! — rekoh ispljunuvši komad sendviča sa salamom u košaru za smede. bilo mi je pomalo drago što je na to mjesto došla baš ona... napisat du takav roman.. i da ono što hode obično i dobije. posjeo me u fotelju i počeo: — Stari moj. znaš da je! Pa zato mi je sve vrijeme izgledalo nekako poznato. Pošto sam je uveo u posao i dobio prve upotrebljive rezultate. Nisam joj odgovorio što mi je Stanislav Ivančid. ako te trta pred vlastima. ali jednom drugom prilikom. Milicija ga pokušava hapiti. Višnja mi se ubrzo počela dopadati. ali sam pretpostavljao da je. nasmijao se i. neugledni lokal u Frankopanskoj ulici. Nakon provedenog natječajnog postupka. može deset posto od love? Pa nemoj mi redi da se takve stvari rade zabadava?! . imao sam Sonju. ha! Ti bokca. ozbiljno umjetničko djelo.. a onda se ljutito lupi dlanom po koljenu. Kasapi ih i odnosi u vredama na radno mjesto. Živi sam u iznajmljenom sobičku s kanarincem. premda u pogledu karijere nisam pokazivao očiglednijih ambicija. kao i svi. Debeli. Stvar de ti malo izgubiti na snazi. Ivek Podnar. u moju je sobu došao nov asistent-tekster. jer se nitko ne želi pačati u "veliku literaturu". pomalo stidljiva. a ne netko drugi. ali nismo mogli priuštiti sebi dvije stvari: automobil i dijete. — Ideja je izvrsna. ali sam to dopadanje držao kolegijalnom simpatijom. kad pišeš pravo. kad nisam morao izadi sa Sonjom. al' ne uspijeva! Ha. Premda je to pomalo narcisoidno. možeš napisati da ga ipak na kraju dorkiraju. a Višnja je imala muža i kderku. uz litru i vodu. ali su joj ubrzo rekli drugi. Kad pišeš krimid. moram priznati da mi je godilo što imam suradnika koji čita moje knjige i kojem se one čak i sviđaju. velike smeđe oči i naglašene kosti lica. Pazi ovako! Jedan tip ubija žene uz pomod satare za meso. zatražio i kadrovsko pojačanje. počeo sam pisati krimid. za tu stvar imam fantastičnu temu koju sam nekod mislio i sam obraditi. Dakako. Negdje u prvim danima poznanstva s Višnjom Gorjan. svršena studentica književnosti Višnja Gorjan. ha. dobivši velik budžet proizvođača prehrambenih artikala.. Slušaj! Tip je profesionalac koji se bavi egzekucijama po narudžbi. Jako mi se sviđa. koji je krenuo u agresivnu propagandu svojih proizvoda. pa sam postao sam svoj odjel. Stevo Matid mi je. S tim krimidem. ali se stjecao dojam da zna što hode. — Jebo te. U Jugo-spotu sam brzo napredovao.prevelikih odricanja podnosimo troškove stanovanja u centru. Drugog ili tredeg dana pomalo stidljivo me upitala: — Što vam je onaj Ivančid koji je napisao Prevarenog Mesiju? Pogledao sam je.. — Čekaj. u restoranu jede kranjsku kobasicu sasvim neobična okusa . Živjeli smo dakle koliko-toliko normalno. Osim toga.. Od neke bande dobiva zadatak da ubije nekog čovjeka. — Ne moraš mi dalje pričati. jer radi u tvornici kobasica. s posve odriješenim rukama. jednog dana. imala nekog modnog zagovornika. Ubrzo su me lišili neugodnog skrbništva Iveka Podnara. Zatim sam.. Dalje ide ovako . Bila je suzdržana. Bila je nešto niža od mene i godinu dana starija. je l' da da je izvrsno! Štos je u tome što mu plavci ne mogu ništa. — Stari. čim je saznao da pišem krimid. onda te svi ostavljaju na miru. Naime. umjesto odgovora. Pričali su da je ostavila najbolji dojam na komisiju. ovu šansu ne smiješ ispustiti iz ruke! — oduševljeno mi je tumačio Žiža Tomid. — Dosta. Jedini korektiv moga teksterskog posla bio je nepredvidljiv i hirovit ukus komi-tenta. Nakon tri tjedna sasvim spontano smo prešli na ti i počeli izlaziti na gablec u mali. svi se smatraju kompetentnim pa te obasipaju morem zgodnih savjeta i preporuka. imala je kratko ošišanu kosu što se teško moglo nazvati frizurom. bar u početku. Žiža! Nije li to sadržaj Samuraja? Žiža se zamisli. Onda banda pokušava ušutkati njega . ali deš ipak imati u rukama izvrstan krimid. Inspektor nikako ne može udi u trag nestalim ženama. ali to uradi dosta traljavo pa se izloži mogudnosti hapšenja. izložio svoju viziju krimida: — Ovo moraš napisati! Jedan tip krade li krade . imao sam mnogo problema koje mi je pravila okolina. koja se željela iskušati u poslovima ekonomske propagande. upitao: — Čitali ste? — Da.

Razgovor je bio sasvim pesimističan i po tome je više podsjedao na opijelo negoli na liječnički konzilij. Rekao je da de prenoditi kod nas. Čini mi se da je bila u pravu. — Sve odlazi u kurac! — rekao je nakon nekoliko minuta Ljubo. pročitao si ih sve. — Živimo zajedno. Jedne nodi. Te sam večeri mnogo ranije ostavio krimid. našto se ona nasmijala. ali mu pri tom ispadne gumb pa ga ukebaju! Piši radije pornide! Nastojao sam zaboraviti sve savjete i pokušao napisati vlastiti krimid bez žene samljevene u kobasice. poput svakog muškarca kad mu žena spočitne zanemarivanja te vrste. u polumračnom hodniku zavukao sam ruku u džep Ljubina sakoa. rekla je pomalo ravnodušnim glasom: — Nisam ti rekla da sam prestala uzimati pilule. A onda mi sine. Ovaj moj nikad nede uspjeti kupiti kola. tako da uopde nismo uspjeli shvatiti radi čega je došao u Zagreb. Na programu je bila nekakva kasna diskusija kompetentnih i mudrih glava o tome što sve treba poduzeti da se spriječi privredno rasulo zemlje. na tredoj Praxiten. Ruke su mu drhtale. Pronadoh na brzinu sto hiljada. sve je to isto! — razočarano mi je tumačio Bumbo Zlatid. jedva skidajudi očiju s teksta koji sam te večeri uspio ispisati. Djelovao je zbunjeno i zapletao se u govoru. Odmaknuo sam papire u stranu i pogledao je. Izašao sam na prozor. — A ono nakon premijere Jelačideve drame? — Pa otada je prošlo mjesec dana. nitko ne posluje rentabilno. — Prijedi deš na spiralu? — upitah je. nagnut nad beznadno praznom bjelinom papira. Nije li tako? — Jest. — Kako to misliš? — Mislim da imamo sasvim dovoljno godina da počnemo misliti na te stvari. a smirio se tek pošto mu je Sonja natočila vinjak. — A zašto? — upita me povišenim glasom. do dugo u nod grickao olovku. vratih se u sobu i bacih lovu Sonji. Znao sam da je u njemu ostala bar jedna novčanica od sto tisuda. To je isto kao da smo vjenčani. okupao se i ušao u postelju sa čvrstom namjerom da nekako popravim mjesec dana stare grijehe. Što se toga tiče. ali se to pokazalo neobično teško. Odmah po poslu zatvorio bih se u sobu.. držedi u ruci čašicu vinjaka. Net ko nekog ubije. na drugoj Phenobarbiton. — Uzmi moj auto! — dobaci joj Ljubo ključeve. — Otidi du u dragstor da kupim nešto za večeru — rekla je Sonja i obukla balonac. a Miki ljubomorno čuva onu svoju ragu od Spačeka . Izvukoh ih i pogledah. gdje bih. — Nedu! — odvratila je i zapalila cigaretu. Gradska vrhuška juri naokolo i smišlja kako da namakne lovu ljudima za pladu i tako izbjegne val štrajkova. a ni protiv večere nije ništa imao. nismo još ni vjenčani! — rekoh posve glupo. Pokušaj mog samopotvrđivanja propao je i idude večeri. — Izvrsno! — razveselila se ona. — Kad pročitaš jedan. — Gubici su katastrofalni. Zar misliš da du rađati sa četrdeset? — Ali. — Ved sam se zaželjela. Prošlog tjedna su ritljali Mikija jer je na lokalnom radiju pročitao izmišljenu želju radnicima Agroproma i pustio pjesmu "Sutra kad me više ne bude". jer se oko pola osam posve nenajavljen pojavio Ljubo Brabec. Vratio sam se i sjeo pred televizor. Mislim da si mi trebala redi da više ne uzimaš pilule. Sjurila se niz stepenice. kad je skuhala kavu i stavila je na rub mog radnog stola. — Mislim da nismo spavali ved barem mjesec dana. Sonja je provodila večeri sa svojim društvom vradajudi se kudi kasno. sasvim je svejedno uzimam li ili ne uzimam pilule. Na jednoj je pisalo Apaurin.— Jebeš krimide. Ali pusti me da razmislim. — Zbilja! — rekoh snuždeno. Zatim su mu rekli da je .. i ubojice s otpalim dugmetom. Tada bi mi kuhala kavu i zanimala se dokle sam stigao. — Mjesec dana! — pobunih se. Čak i u zakonskom pogledu. Neki tip s opdinskog je urlao i tražio da Mikija smjesta izbace iz partije. a onda je nakon nekoliko minuta počela pritiskati sirenu automobila. nešto što su mogle biti kartonske kutijice. Ali Sonja je ved spavala. Osjedao sam se jadno. Ne sjedam se da sam tako nešto kupovao. Vratila se s neke bezvezne večere i bila dotjeranija nego inače. Stajala je pored Ljubina auta i vikala: — Nemam dosta love! Daj mi baci koju stotku! Otišao sam u hodnik i zavukao ruku u džep sakoa. Onda osjetih nešto čudno pod rukom.

sada bih mu bio direktor! — A Irena? — odlučih upitati nešto što mi je cijele večeri bilo na pameti. uglavnom ne razgovaramo — snuždi se on. iako mi je sve bilo jasno. — Valjda. referenta. Izgledat de kao da je špijuniram. Ali ja sam rekao: "Ljudi. sve mi se čini da je stari išao da se založi . Nasmijao sam se i otišao u kuhinju po led. — Što se tiče Irene ." Ma zapravo. premda sam se pomalo bojao njegova pitanja. znaš šta sam te htio pitati? — Ne znam. — A što je bilo s onom istragom? — prisjetili se iznenada. Djelovao je malo mirnije i opuštenije. — Pričao si da ti spremaju nekakvu namještaljku u vezi s tvornicom opruga. Nagnuo sam se preko prozora i pogledao dolje.. malo mi je neugodno. . Čini mi se da je malo živnula.. Pošizio je i rekao da de se on osobno pobrinuti da Miki izgubi posao. hajde da se lijepo raziđemo . četiri čistačice. Nisam trpio kad netko plače. — Pa. Iza mene je jedino Gradska tržnica. Zagledao se dolje na ulicu.. Ubrzo je došao za mnom i zatražio čašu vode. — To ima veze s Delonom? — Šta ja znam — promrsi on.. — Prošlog utorka se spremala i rekla da ide u Zagreb kupiti neke stvari. je li prespavala kod vas? —Jest — rekoh odlučno. U direktorskom rangu sada sam predzadnji u gradu. Da sam se branio. — Pa ne bi se baš moglo redi da napreduješ. Zaklinje se da de tipu potucati ženu.. — Ni tu situacija nije ništa bolja nego u pogledu tvornice opruga u osnivanju. — Pa. jer je vinjak bio pretopao. Počela je izlaziti navečer. dvije blagajnice.. — Sa starim je isto kako je i bilo? — Ne razgovaramo . — Ma. — To je rekla? —Da. — Spremali su se. Ali što sam drugo mogao? Dobri stari Ljubo bio je u očajnom životnom periodu.. — Plivadon — reče. — Likvidirana. Prvi put sam na takav način lagao prijatelju i zbog toga sam osjedao dubok stid i kajanje. iznenadivši se i sam svom odgovoru. Učini mi se da su mu oči suzne. Vidio sam da u ustima drži tabletu. — počne on. Prišao sam mu i pogledao ga. sigurno bi mi smjestili. — Ali pomirio sam se s tim. Ljubo ustane i priđe prozoru. — A. — I? — Rekla je da de prespavati kod vas i vratiti se u srijedu.. pa sam se tješio da ta mala laž može imati samo blagotvoran karakter. što de mi sve to! Nekad me zanimao uspjeh i bio sam spreman za njega platiti svaku cijenu. — Plivadon! — nasmijah se. pa demo večerati — rekoh. Šutio sam zatečen... što njemu nije promaklo. Skinula je par kilograma i počela se dotjerivati. Nisam znao što da mu kažem. a onda si sam natoči još pida. kao da gleda hode li se Sonja vratiti.Miki izbačen prije dvanaest godina. — Sad de ona. Plivadon što ga je zacijelo izvukao iz kutije Phenobarbitona mora da je počeo djelovati. A sa svakom pladenom cijenom činilo mi se da postajem sve vedi gad. električara i nešto malo računovodstva. — Zamisli. pitaj . — Ne bi — nasmije se on pomalo usiljeno. to ne znaš? — začudi se on. — Malo me zeza glava. — rekoh mirno. Nego. Sada sam direktor Gradskih kinematografa. — A tvoja tvornica opruga u osnivanju? — upitah ga nešto kasnije. Imam pod sobom dva kinooperatera. pogotovo ne prijatelj. — A šta Miki kaže? — Ma pusti budalu! — odmahne Ljubo rukom. ali ne vjerujem da je to radi mene. da je Brambor živ.

Sjedaš se kako je nekod bio pametan. ljubomorno čuvajudi kuharske zadatke za sebe. pripremao granje za roštilj i bavio se drugim. nagađajudi kakvu de nam večeru spraviti. počesto sam se pitao što de mu fakultet.. to je obična zajebancija! IX. ne sjedam se da je Irena išta spravljala osim salate. na ulici. hodala je s Delonom najmanje desetak puta! Delon se. Dobro raspoložen. pobjeđivala je obično Sonja. u kojima mu je nespretno pomagala petogodišnja kderka Jarmila. — Završio? Ona se malo lecne i ugrize za usnu. Ulazili bismo rano poslije podne u vodu i natjecali se tko de prije otplivati do šljunčanog otočida zaraslog u grmlje. obično svradao u Buconjidevu do mene i Sonje. stidio se svoje debljine. Vratio sam se u sobu. Ali. O tome da bi za to primio kakvu lovu. U to vrijeme obično bi čistio ribu koju je tog dana upecao. voda i kolača.. Pa i bez fakulteta živio je mnogo bolje od svih nas. Francusku ili Njemačku. Mi smo uljudno odbijali njegove ponude. odlazedi u Italiju.. još jedanput odmjerimo snage. puši iako su mu zabranili. Bile su potpisane ali mi ta imena nisu ništa značila. Otkako smo navradali u tu vikendicu. ne zanima ga ni mala . koristedi te tople ostatke ljeta za kupanje i duge večernje sjedjeljke na terasi pored jezera. Sonja je sjedila u dnevnom boravku i čitala novi Start. a Irena i ja sjeli smo na klupicu do same vode. godine bio je neobično topao pa smo se svakog tjedna redovito sastajali u Brabecovoj vikendici. Sonja je tu i tamo naručivala kakav prozaičniji parfem. gledajudi kako debeli majstor roštilja vješto raspiruje vatru. koja nas je ved odmorena čekala na otočidu i nagovarala da. kad čovjek malo bolje pomisli.U razgovoru nas je omeo zvuk automobila koji se zaustavio dolje. mučen radoznalošdu. nije htio ni čuti. bilo je to što je boja na njima bila toliko svježa da su mi se prsti gotovo lijepili za platno. zatvorio prozor i svalio se za radni stol. Miki i Delon su odjurili BMW-om u obližnje naselje da nakupuju vina. Ali. Onda je naglo prekinula posao. obedavajudi nam dobru večeru. otputivši se u preljubničku avanturu. Gledao sam u stranice nezavršenog krimida i razmišljao o Ljubi i Ireni. a ja nove ploče Toma Waitsa i Brucea Springsteena. umora i tromosti. plivajudi natrag. loče nekakve sedative što ih obično izgnjavi od Goge Jazbinšeka . Znao sam to po tome što je. — Ima više od sto kila. Ono što me najviše zbunjivalo kod tih slika. Oko sedam uvečer Ljubo bi počeo petljati oko roštilja i ribe. Kupila je neke sasvim zgodne stvari. — Strašno je ostario i. poduzetan i ambiciozan? Proricali su mu sjajnu bududnost. ne zanimam ga ja. uopde. odmahnuo rukom i rekao: — Ma pusti. da nam se javi i upita trebamo li što. ali jednako tako nastavi: . Sada sam znao. kako sam doznao nešto kasnije. Jednom me ponovo zamolio da mu pričuvam nekakav povedi paket desetak dana dok se ne vrati iz Švicarske. Irena je zatražila alibi od Sonje. Ljubo poče pomagati Sonji. značajno me pogledala i obratila se Ljubi: — Zaboravila sam ti redi. Sutradan sam navečer. Jarmila je bila sretna i spokojna jedino u Ljubinoj blizini. kruha. svom snagom bacio na dovršavanje studija koji je prije toliko godina bio posve zanemario. Ljubo nije sudjelovao u natjecanjima. Kad sam mu to poslije priznao i pitao ga kakve su to slike. stavljao je u "pac". I dalje je redovito na krade vrijeme odlazio u inozemstvo. Rujan 1983. što je u njenoj vezi s Delonom moglo biti preljubničko? Pa prije no što se udala za Ljubu.. bilo nam je svima jasno da se uz studije i nadalje bavi svojim misterioznim poslovima. ne baš osobito važnim poslovima. Isto tako. pa se sasvim iznenada vradao. propao! — rekla je tiho Irena i zagledala se u svog supruga. Ne zanima ga posao. on se samo nasmijao. ali je on toliko navaljivao da smo obično morali smisliti nešto što de nam nabaviti u Francuskoj ili Italiji. Nekoliko časaka kasnije Sonja je ved vadila stvari koje je kupila u dragstoru. otvorio paket i u njemu našao tri slike koje su po stilskim karakteristikama pripadale devetnaestom stoljedu. Premda se Irena svim silama trudila da je otrgne utjecaju oca. Kad ne bi bilo Delona. to valjda i sam znaš. pije iako ne bi smio. Prošlog tjedna je Irena prespavala kod nas. Premda mu je to stvarno išlo od ruke. a završio je kao direktor Gradskih kinematografa.

— Jebi ga! — rekao je Ljubo i pljunuo na pod. a onda se iz tuđine vratio njihov Heathcliff s punim prtljažnikom falsificiranih umjetnina i definitivno im pomutio mir zajedničkog života. nije me briga. Pogledaj ga. Bila je to Arletina šestogodišnja kderka Ines. Rujan je bio tako topao da je naselje pored Sljunčare još uvijek bilo puno turista. svakako! Uđite! Gdje su stolice? Irena... Polako sam krenuo prema roštilju i sjeo na klupicu do Ljube Brabeca. nosio je bijelo. ne bez namjerne zlode u glasu.. — Irena. Irena — otpovrnuh. Šutio sam i gledao ga kako premazuje vrelu rešetku roštilja. da može napredovati . nije osoba kojoj treba postavljati takva pitanja. pogotovo subotom uvečer.— Bojim se da jest. Ali. Jučer sam ustanovila da nema pojma o tome tko je na čelu Sovjetskog Saveza . Onda je jedna od one dvije krupne sjene rekla: — Osjetili smo da fino miriše pa smo došli! Ljubo je skočio kao oparen. prijateljici koja ga je pet dugih godina izbjegavala. na žalost. zbog svega što ga je okruživalo. osim roštilja. Zapravo.. Stajali su neko vrijeme i promatrali roštilj. — Hodeš li ga ostaviti? — upitao sam je iznenada. — Nemam prava da prosuđujem. a onda mi se unese u lice: — Zar misliš da ne bih smjela? — Ne znam. ali se nije potrudio da mi objasni zbog čega je opsovao. Bilo mi je teško slušati takve stvari o prijatelju. a mi smo ih držali običnim prolaznicima. A i Čedo zna . Ignac Feješ. Ona bijesno ustane i okrene mi leđa. bijeli šešir i elegantni štap za šetnju. ovamo! Što pijete. ovo "gimnazijski" tek je neobavezan relikt starih dana. A onda su lijevo od nas zastale dvije krupne sjene. ništa — rekoh ravnodušno. Ti to znaš .. da je onaj kod roštilja ne čuje. pide! Dajte pogasite svjetla. koji je ravnomjerno naginjao iz boce rizlinga. Pao je ved mrak. . jer mi se oduvijek činilo da poraz svakog od mojih prijatelja oduzima i meni pravo na optimizam. a žar s roštilja nije bio dovoljno jak da im razaznamo lica. Valjda je opsovao onako opdenito. — Kako da mu pomognemo kad je ved odavno sam na svom putu? Zar misliš da se toliko puta može iznova započinjati . U taj čas gore na parkiralištu zatrubio je BMW i Irena je hitro otrčala da pomogne Mikiju i Delonu unijeti provijant... baš pored dvorišne ograde. ona ga je. Jedino mislim da bi ga to dotuklo do kraja .. kako mi se činilo. pa je tako pomalo podsjedao na uhranjeni pandan von Aschenbacha. sa slamnatim sombrerom na glavi. Ljubo se uspaniči i razjuri dvorištem: — Svakako.. jer je taj glas pripadao Arleti. udovici pokojnog Jaromira Kralika. gospodine Feješ? Tada smo opazili da je s Arletom i Ignacom izronila i mala sjena koju do tada nismo primjedivali. Novine nije otvorio godinama. Misliš li da još može nešto uraditi. oni su oboje pokušali svojim čudnim brakom zaboraviti prošlost i smiriti se. Dakako.. — Ljubo. i slično . Druga povelika sjena pripadala je njenom pratiocu koga je držala ispod ruke — debelom i pomalo smiješnom gimnazijskom profesoru književnosti Ignacu Feješu. Arleta. škartirala na sve vijeke vjekova.. Sada je gledala prema onom mjestu gdje su se cvrljili i pušili poveliki smuđevi pod nadzorom njena muža.. kome sam bio prijatelj i vjenčani kum. ništa ga više ne zanima. Ali to je bila i njegova krivnja. komarci de! Ovamo. jer gimnazija nije više postojala. možemo li? — upita ga pomalo bojažljivo Arleta. Ona se zbuni i zavuče ruke u duboke džepove svoje ljetne prugaste haljine.. — Pa ništa. — Zapravo. tek nešto puniji od Arlete. Šutjeli smo i gledali zajedno u ribu koja je na vrelom roštilju polako dobivala zlatnu boju. ljetno odijelo. svjetlo! — vikne Ljubo i časak kasnije čitavo dvorište blještalo je rasvjetom električnih žarulja. Pored ograde stajala je debeljuškasta. Jer.. nasmijana Arleta Kralik u širokoj haljini od jeansa. a onda spretno stavlja očišdene smudeve. znajudi da ona. da nekom može koristiti. na kakav sam to optimizam mogao i smio računati? — Možda bismo mu trebali malo više pomodi? — rekao sam. — Šta te briga za Čedu! — prosiktala je tiho.

kad smo otišli na počinak. s kolegom Feješem morao sam biti vrlo ljubazan. Kasno uvečer. pročitao sam vašu novu knjigu i držim da imate briljantan nerv za stil.. povukao natrag u kudu. trebamo vas zakratko. sasvim jasno. nisam uspio otkriti.— Dušo. "Što li sam uradio?" — presiječe me to neugodno pitanje koje čovjek neminovno postavi sebi čim SUP pokaže interes za njegov privatni život. kao i svi drugi. — Jesam. Prisjetili se LaCarreova Karle koji je pušio samo Camel. ali mi se ta asocijacija učini beznačajnom. premda sam željno čekao ponedjeljak. druže Ivančicu. briljantnim magarcima. jer sam znao koliko je Ljubi važno to što je njih troje došlo da ga posjeti. privio je uza se i poljubio u usku. privivši mu se bliže. kad smo ved susjedi . majstor kurtoazne konverzacije. — Sjednite. doduše sivo odijelo i bio vrlo ljubazan. Markovid mora da je bio običan službenik. — Lijepo ste to uradili. odi u kudu pa se igraj s Jarmilom — obratila se Irena Arletinoj kderkici i povela je za ruku. u službenoj hijerarhiji nisko pozicioniran. Budala nije ni primijetila ironiju u nategnutoj usporedbi. To je bilo suvišno jer mu Arleta ništa nije zamjerala. ili pravilo službe. Ignac Feješ nije mogao imati pojma o zgodama i nezgodama naše mladosti. a onda mu se obratila zvonkim glasom: — Dobra večer. Da mi nije slučajno stradao kakav bliži rođak? Da me možda konačno ne zovu zbog onog političkog romana koji je kritika pohvalila? Ali. — Baš mi je drago što demo se upoznati. Mala je imala lice svog oca. Sjeo sam i upitao ga smijem li pušiti. Deset dana kasnije dobio sam poziv da se javim u ured broj taj i taj u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove. — Sjajno! — rekao je. podsjedate me na Gustava von Aschenbacha. Sonja me zagrlila i prošaptala mi na uho: — Čak ni pet godina nakon Bramborove smrti ne mogu zamisliti tu nadutu profesorsku kreaturu pored naše Arlete. mogli su me i sami ispitati — primijetili. — Znaš. Ljubo. Okrenuo sam se njoj. ugledavši mene. prepoznavši valjda Arletu. Nacek ima tu stotinjak metara dalje kudu. gospodine Ivančicu. našto se on razvedri i počne se zadovoljno cerekati. striček Ljubo! Vidio sam kako je Ljubi zatitrao neki čudan izraz na licu i kako su mu zadrhtale ruke. — Zar ti nisam rekla da deš se i Ljubi i Stanislavu dopasti? — prišapnula mu je Arleta. — Gledajudi vas ovako pored vode u bijelom.. nosio je besprijekorno. Taj čovjek. — Zašto da ne? — nasmijao se Markovid i ponudio me svojim Camelom. bio je mojih godina. a deset godina stariji prof. dakako. sva moja nagađanja bila su jalova. a onda se. čije je ime bila balkanska varijanta Johna Smitha. Primio me čovjek koji se zvao Marko Markovid. pozdravi! — rekla joj je Arleta. pa sam mislila. Ali. a mala je prišla i pogledala kudedomadina u oči. Da nije tko otkucao kako sam pričao političke viceve. — Pa vi mi laskate. neodoljivo mi se namede jedna literarna asocijacija. Sve one koji su govorili o "briljantnom nervu za stil" držao sam. lijepo — rekao je svečanim glasom Nacek Feješ. Znate. vjerojatno stoga što je spadao u profesore koji još nisu dospjeli pročitati roman Thomasa Manna. pojavio se Delon. — reče on. Još sam je volio. Gore. Feješ me pogleda s tupim nerazumijevanjem. — Vi ste sve do lani bili prijavljeni u N. — O. sa zahtjevom da vas ispitam. pa tu je i dragi kolega pisac — redi de profesor Feješ. Ali sam sada uredno prijavljen u Zagrebu. dan kada du ponovo vidjeti Višnju. — Dobio sam dopis vašeg bivšeg SUP-a. . što se tiče literature. što sam. običavao raditi. — Vidi se da imate smisla! — Dušo. Je li ta ljubaznost bila proizvod njegova karaktera i kulture. Rečenog dana popio sam apaurin (da budem mirniji) i javio se u tu i tu sobu GSUP-a. Zar nešto nije u redu s mojom prijavom boravka? — Ma kakvi! — nasmije se on. — Pa. Jaromira Kralika. — Naravno. na izlazu iz vikendice. onog iz Smrti u Veneciji — dodah. Ljubo.

što je oduvijek bio mitoman koji voli širiti oko sebe tako neke misterije i nepoznanice . — Čedo Kralj ni kad u ruci nije držao slikarski kist. Nakon posljednjeg pitanja me otpustio. — Poznajem. — A što je to rekla moja majka? — upitah prilično drsko. ispričavši se što mi je oduzeo toliko dragocjenog vremena.. — Ma šta nije zgodno! — protestirao sam. kao da su izvađena iz srednjoškolskih udžbenika stranih jezika... — Tako! Jeste li skrivali nešto njegovo? Dakako da sam skrivao. postavi novo pitanje: — Je li vas ikad zamolio da mu pričuvate kakve stvari? — Kako to mislite? — upitah ga prilično zbunjen. i one u uniformi i one u civilu. Nije — zbunih se i zamucah. — Čekajte! Pa vi ste najbolji prijatelji! Mora da vam je pričao čime se bavi? Nikad ga niste zapitali otkud mu toliki novci i na temelju čega tako dobro živi? — Nisam ga nikad pitao — rekoh kategorički. — Je li vam ikad pričao o tome kojom se vrstom posla bavi i radi čega tako često putuje u inozemstvo? — N. — A da sam ga i pitao. Nakon toga me gnjavio još dvadesetak minuta pitanjima poput: "Sto ste radili 20. Bilo je to pitanje kojeg sam se od samog početka pribojavao. — Kakvom SUP-u? — Tu. — Delona? — prekinem ga iznenađen. Stresoh se od nelagode.. da.com . Što se to dogodilo s Delonom? — Pričat du ti u petak kad dođeš. Nije zgodno preko telefona. Ovdje piše i to da mu je nadimak Delon. "Znate li možda njegovu adresu u Bernu?". — Da. pa poče prekopavati po papirima što su ležali pred njim.. a onda mi. — To je bilo dvadeset metara šarenog ligeštul platna. — Aha. — Što je učinio? — upitah ga naivno. Gnjavili su moju sirotu majku.. A to da bi se razumio u falsificiranje starih majstora .. — Zašto mislite da vam ne bi rekao? — Naprosto zbog toga što je takav čovjek .. u Zagrebu. koja se oduvijek bojala milicije. upravo sam bio na SUP-u . — Je li uhapšen? — Nije — otpovrne on. zacijelo mi ne bi rekao. svejednako buljedi u papire. — Ligeštul platna?! — Da. "Jeste li ikad u ruci držali slikarski plagijat?". — Miki. — Da. što je njega. Kad sam napustio SUP. — Nisam — otpovrnuh prilično sigurno.. — Onda se tu ne slažu vaša izjava i izjava vaše majke — namršti se ponovo Markovid. "Kad se ved odazivao na to ime. čini se. Dakle. što vam je tu čudno? — A da to nije možda bilo — pogleda me Markovid onako iskosa. misledi valjda da de taj zagonetni pogled slomiti moju obranu — dvadeset metara slikarskog platna s falsifikatima starih majstora? — Šta to pričate! — pravio sam se blesav. rođenog 1948... — natmuri se Markovid. oca Miroslava.. — Reci odmah! elbookers. da . zbunilo. da vidimo. koji je od Delonovih filmova najviše volio?". jasno da nije! — potvrdih kako bih ga udobrovoljio. Da biste prodavali jaja. — Spominje nekakav paket koji ste čuvali na tavanu. srčanu bolesnicu. kolovoza u sedam uvečer?". to! — zinuh kao da sam se tek sad dosjetio. bez stalnog zaposlenja i boravišta . premda je odgovor koji sam dao bio točan. nije nužno da budete kokoš! — Pa nije . Poznajete Čedomira Kralja... pohitao sam do ureda i odatle nazvao Mikija Grabara. Neka su od tih pitanja zvučala besmisleno.— Nisu! Ovako je po zakonu. ali se razumio u trgovinu slikama... — Možda se nije razumio u falsificiranje starih majstora. ali sam držao da mi prijateljske obaveze nalažu da i to prešutim..

ali im je on ved bio zbrisao. bilo je stvarno malo. dakako. a onda me. kako pokazati radost kad ti prijatelja progoni policija? A možda i Interpol? X. — Misliš li da de ga Irena zaboraviti? — Mislim da hode — uzdahne Ljubo. bez obzira što uradio. Ali. kao i neka mala tiskara u Tiibingenu. gdje su se tiskale grafike Miroa i Kleea. mislim da du modi izadi. — Stanislave! Stanislave! — zazove me tiho Višnja. Dapače. Treba li ga zbog toga osuditi? — Jebe se meni! — otpovrnuo sam. svakako — uzmucah se. njegovi prijatelji. Vjerojatno se više nede modi vratiti u Jugu. koje je prenio preko granice i spretno ih unovčio. — Misliš zbog Irene? Pocrvenio je i bez riječi kimnuo glavom. — Pogotovo to ne bismo trebali raditi mi. Vješte kopije njemačkih majstora prebacivao je iz Rima u Njemačku i na uspješan način rješavao ih se u Bonnu i Miinchenu. umjetninama.. — A nego s kim? — I što de sad biti? — Šta ja znam — ljutnuo se Miki. Vjerojatno stoga što sam držao da je svojim lukavim smicalicama uspio nasamariti one koji drugo i ne zaslužuju. — Dečki. Spominjala se njegova antikvarnica u Dijonu. ponovni odlazak Delona rastužio je čitavu klapu. Spustio sam slušalicu i zagledao se u prazno. — Molim? — rekoh iznenađeno. ponajprije stoga što se činilo da je taj odlazak definitivan. Ono što smo preko jedne supovske veze Goge Jazbinšeka uspjeli doznati o grijesima našeg druga Cede Kralja. valjda zbog toga što nisam pokazao više radosti. Ali. moram priznati da mi je počeo još više imponirati. meni bi sve to izgledalo poput duhovitih smicalica. — Ah. trgovina sitne bižuterije u Amsterdamu. Iza vrlo visoke Delonove platežne sposobnosti i standarda stajale su razne mudke sa slikama. — Pa toliko je puta odlazio. lupne po ruci. nego parajlije.. Valjda de ga zaboraviti. a ona se snuždi. Moglo bi to nekome postati sumnjivo. — Znaš. baš ništa. nisam imao pojma zbog čega su ga pokušali uhapsiti. Tko zna što je od svega toga bila istina. Irena nije zaboravila svoga Delona. a još sam manje znao hodu li ga ikad vidjeti. Izgleda da je uspio prijedi granicu i otidi u Švicarsku. — Neki dan su htjeli da ga uhapse. Uglavnom. Neke domade antikvitete neovlašteno je prenio preko granice i "utopio" ih u Italiji. s krivotvorenim potpisom. Delon je moj prijatelj. pomalo me stid — govorio mi je jedne večeri na Šljunčari Ljubo Brabec — ali izgleda da je jedino meni konvenirao njegov odlazak. — Sam? — upitah ga. gdje je god to mogude. Prodajudi plagijate. da . ne primjedujudi Višnju koja me radoznalo promatrala.— Dobro — uzdahne on i malo posuti. na Ljubinu žalost. učinilo mi se da bi moj prijatelj Delon mogao biti nešto slično onoj mračnoj i zagonetnoj egzistenciji koju je igrao Denis Hopper. nije bilo tako. bit de. budem što moralniji. — Oduvijek smo znali da se bavi nečim sumnjivim. ali nam je stvorilo kakvu-takvu predodžbu o njegovim uvozno-izvoznim poslovima. i nije li se iza toga krila još neka mutnija rabota! Kad sam te godine prvi put vidio Wendersov film Prijatelj iz Amerike. Čedu Kralja nisam mogao osuditi. nakitom i antikvitetima... — Što de biti. — Ona tvoja ponuda za večeras . — Kad ne bi bila u pitanju velika lova. O stvarima koje su me zaokupljale nisam znao ništa.. Jedan domadi "umjetnik" izradio mu je desetak vještih ali nepotpisanih Edgara Maxencea. bez obzira na to koja ga evropska policija traži! Premda sam se inače trudio da. bududi da nisam odgovorio. ne treba previše čačkati po toj stvari — upozorio nas je Gogo Jazbinšek. — I što sad? — pitao je Miki. lažne antikvitete i slične burgije nije mogao vozati raju. Muž i mala popodne odlaze k njegovoj sestri u Liku .. Nisam imao pojma čime se Delon bavi. .

XI. Ljubo je bio sam jer Irena nije htjela voditi dijete na izlet po takvom vremenu. ali smo ipak u rekordnom roku dopremili Ljubu Brabeca do Gradske bolnice. a glasila je doslovno ovako: "Ne okani li se Stanislav Ivančid jednodimenzionalnih importnih igračaka. Chandlera i Rossa McDonalda. Pomogao sam mu. Jedva se probivši kroz medavu. — Moramo u bolnicu! — U bolnicu! — zacvilio je Ljubo. dežurna kritičarka me nazvala "konvertitom koji je izdao najelitniju i prišao najprofaniranijoj vjeri". s koloriranim ovitkom na kojem je bila polaroid slika revolvera i "sacher-torte". nego o kojekakvim bezvezarijama. kako je bilo izuzetno hladno i kako je u subotu popodne počeo padati snijeg. gdje su ga odmah preuzeli i smjestili na odjel. Kritičar Vjesnika priznao mi je vještinu. — Nije. gdje se nastavio bacakati i stenjati. ali ona nije bila nikakvo mjerilo jer joj se ved unaprijed dopadalo sve što bih uradio. bili su moji prijatelji. Stojko Milid. Miki i ja smo promatrali zaleđenu vodu. koje je bilo moderno zvati hamburgerima. Izdanje je bilo luksuzno. napetost i dopadljivost. čitljivost. — Ovako bedast izlet nismo ved dugo imali — rekao je Miki i počeo postavljati tanjure na stol. Umotali smo ga u deku i teškom mukom ga odnijeli do automobila. Knjiga se dobro prodavala. ali se ipak održavao na njoj. iz sasvim prijateljskih razloga nije napisao ništa. U Startu. nešto kao kad bi etablirani slikar u dokolici sačinio mustru za tapete. dakako. razmjestivši pribor i otvorivši bačvu piva. Olakotno je u svemu tome bilo to što je po ovakvom nevremenu cesta bila sasvim prazna. na moju štetu. ali su prve recenzije bile porazne. Snijeg koji je bivao sve viši i neprijateljsko zavijanje vjetra budili su u nama osjedanje samode. kojima sam poslao po primjerak knjige i s kojima sam se trebao nadi na Sljunčari ved sljedede subote. da mu ime i ne spominjem. Oni od kojih sam najviše očekivao i koji su me znali izvudi i iz najvede potištenosti. a voda Šljunčare zaleđena. Miki je jedva uspio upaliti Spačeka. izdvojenosti i izgubljenosti. Miki je zaustavio kola i zatrubio. Ljubo je iznenada problijedio. godine izišao je iz tiska moj prvi krimid pod naslovom Svjedoci vole slatko u nakladi od osam tisuda primjeraka. To je čir — propentao je Ljubo. a gde je tu onaj opojni. . Sva obala bila je pokrivena snijegom. zanosio se u zavojima. Nekoliko dana prije Nove 1984. osim mene i Mikija nitko nije došao. mirišljave pljeskavice. prepoznatljivi miris i dah našeg tla?" Konstatacija najvedeg među našim kritičarima. — Želudac! — jauknuo je Ljubo i srušio se na pod. Sjeli smo u topli dnevni boravak i. Miki i ja smo ostali u toplom bolničkom hodniku da vidimo što je to s njegovim želucem. — Kakav čir! Pa čir su ti izrezali — uvjeravao sam ga. ali da on vjeruje da du se sada napokon vratiti pretencioznijim oblicima. Usput smo skliznuli u plitki jarak. Nismo pričali o mom krimidu. Na prozoru se pokazao Ljubo i mahnuo nam da uđemo. pod ironičnim naslovom "Svjedoci vole slatko a publika bedastode"." Bukva mi je rekao da mi je roman za pet. dok je on pekao hamburgere na vreloj teflonki. a onda je krenuo brzinom koja je za onakvu cestu. Prešli smo preko smrznutog putida i zastali na terasi. bila je porazna. Mora da smo bili jedine budale u čitavom naselju. tvrdo ukoričeno. uhvatio se za želudac i počeo uzdisati. — Je l' ti bolje? — upitao je Miki i uključio slabo grijanje Spačeka. Nakon drugog hamburgera. Ali. ali mi je spočitnuo da "knjiga pokazuje beznadnu odsutnost metafizičkog zadatka". Mladi kritičar Studentskog lista sravnio je taj roman s najblistavijim stranicama R. — Brzo u auto! — viknuo je Miki. a jedan beogradski kritik patetično je upitao: "Dobro. Višnji se krimid dopao. pregazili mačku. koji je uz poeziju pisao i kritiku. Žiža Tomid nije uspio pročitati roman jer je dovršavao scenarij za svoj prvi film. povijest hrvatske literature smjestit de ga na koju od svojih margina i arhivirati kao onog koji je zadana obedanja iznevjerio. Auto je plivao po skliskoj cesti. medavu i led bila u najmanju ruku preopasna. očešali zaprežna kola. Onda su na stol došle tople. — Što ti je? — skočio sam i oborio sa stola bocu kiselih krastavaca i tanjur s hamburgerima. Doajen srednje kritičke generacije pronašao je u mom krimidu simpatičan "exercice de style".

— Dečki. bio bijeli sintetički zec s bijelom torbom oko ramena. Pa što ga ne prodaju u rinfuzi. — Je l' to opasno! — razljuti se Gogo. premda sam čvrsto vjerovao da nije tako. ne može osigurati lijekove.. Čekajte tu još koji sat dok obavimo pretrage. ne mislite na zdravlje nimalo. — Pizda mu materina! — tresnuo bi stari ostatkom recepata po stolu. Raspitao bi se prvo u dvije gradske apoteke. a ne tako da te svi susjedi mogu čuti. Premda sam bio prestar za takve oblike sentimentalnosti.. pa bi bio isti kurac . Zec je bio kupovni. Poslat du vam kavu po sestri. molila sam te da protiv režima govoriš u pola glasa. se na bolove. nakon čega bi razgovor o zdravstvenim teškodama ukudana obično bio završen. obično sve izdrži. u potrazi za lijekovima. pa du vam redi. je l' opasno? — Svaka ludost koju napravi s tim komadidem želuca opasna je. boga im jebem! . Majka mi je poslala mali paket u Zagreb.. — Režim koji je brigu za čovjeka proklamirao kao osnovno geslo. Zalila. teškode s disanjem. Sonja je bila ljubomorna. odlazila je kardiologu tek kad bi prigustilo. paketid je djelovao dirljivo. onda krotko pitate liječnika — je l' to opasno? — Pa. — Krepat du prije svih vas jer rintam kao konj! — govorio je otac. U paketu je. zajebavate se naokolo. — Čir mu je recidivirao — odvrati Gogo. a ima batrljak od želuca . koji se samo nasmijao i potapšao me po ramenu. osim moje. a bolnice gradi samodoprinosima! — Franjo. Navikli na to da. Vradala se kudi s obiljem recepata za sve nove i nove lijekove. imali su jedinu manu koja se sastojala u tome što se barem na polovicu njih nije mogao dobiti lijek. — Jebo te.. Na torbici je pisalo: "Stanislave. — Šta je s njim? — upita ga Miki. Majka nije bila osobito disciplinirana bolesnica.— Znaš šta sam mislio sve vrijeme? — gorko se nasmijao Miki. Ubrzo se na hodniku ukazala prilika dežurnog liječnika.. Mogao ti je prepisati ljetovanje na Sejšelima. ali je torbica bila djelo majčinih ruku. kad god mi dovezemo Ljubu. Upitno ga pogledah.. nakon duge i bezuspješne potrage. Recepti u kojima svaki kronični bolesnik vidi garanciju zdravlja i nada se od njih konačnom razrješenju svojih problema. telefonirao u Zagreb. unatoč žaljenju i jadikovanju na ovu ili onu stvar.. polako je hodala i vrlo brzo se umarala. a kad se nešto dogodi. Sve su majke iste. majmuni! Sedmo poglavlje I. a onda bi. Lijekove je obično nabavljao tata. Ma kurac du vam poslati kavu! Poslat du vam čaj s limunom.. — A zbog čega nema Brinerdina? — Šta ja znam . Beograd. — A kako i ne bi kad živi kao kamikaza! Puši i pije više nego ikad. a svugdje mi kažu da se taj lijek ne proizvodi ved šest mjeseci. živite kao zadnji praljudi. čuvaj bijele pare za crne dane". nismo se mnogo obazirali na njene teškode. pored nekih sitnica. prokrstario kolima čitavu regiju. a ja sam je utješio riječima: "Sve su majke iste". ti si dežuran — dobacio sam Gogi Jazbinšeku. U torbici se nalazio smotuljak novčanica mamini zaostaci od mirovine. Onaj tvoj idiot od liječnika prepisao ti je Trasicor. — Pa neka me čuju! Ovog du trena pisati Saveznom izvršnom vijedu i poslati ih u onu stvar. i na koncu nazivao izravno proizvođača. Kutinu. —Je l' to opasno? — prekine ga Miki. — Mislio sam kako je po istom ovakvom vremenu poginuo Brambor. moja je bila najbolja! Stanje s majčinim srcem nije bilo briljantno. mislim da mu je cijena ambalaže veda od prodajne cijene.

— Kako možeš biti tako siguran? — podigao sam glas. peder? — rekoh ljutito. ali možeš onog njenog brata. pa dete shvatiti da je krajnje vrijeme da spasite sebe i svoje ukudane. — Sa svakog sastanka dolaziš ljut i nervozan. — Ako si peder! — izdere se otac. — Valjda zbog tih neprijatelja nema tvog Trasicora u apotekama — rekao je otac mami. — Upali državni neprijatelji u apoteku i maznuli Trasicor! — Franjo — blago de majka. ali s ovima na vlasti više ne pušem u istu tikvu — odgovarao joj je otac. nije red! Pa i ti si bio jedan od graditelja ovog društva. dakako. — Siguran sam jer te poznajem! — odvrati on. koje nisam mogao podastrijeti roditeljima. ali meni se činilo da je to zbog sasvim nesređenog stanja u raznim vitalnim područjima života. Ako ti to škodi zdravlju. to vam je sve od pjega na suncu i od tih silnih atomskih pokusa. na primjer. mama je i dalje držala da sam savršen sin. . Eva Biser. Za to beskonačno otezanje pred bračnom lukom imao sam svoje privatne razloge. Kako nije mogla nabaviti sve lijekove. pomiješan s jabučnim octom. pa vjernik katolik. susjeda za koju je otac govorio da de na kraju biti toliko stara da de je iz humanitarno-zdravstvenih razloga morati ubiti. što je za majku normalno. mislim da bi propala u zemlju od stida. mama? — O Bože me sakloni! Da te samo čula tvoja Sonja. ali je zato bila revna i disciplinirana što se tiče uputa koje joj je slala njena sestra Livija iz Zagreba. Zar ti nije vrijeme da se ženiš? —As kim. — Čuo sam da naokolo svašta laješ! — rekao mu je jednom drug Brabec. da bi završila kao svjedok Jehove.U rječnik moga oca. ne možeš uzeti Sonju. pa čak i marksističko-lenjinistički. imaš trideset šest godina. — Ja sam ostao dosljedni ateist. čudne poredbe i rezignirani uzdasi. koji je nekod o akutnim društvenim problemima i neuralgičnim točkama današnjice govorio sasvim konstruktivno. pa onda rezignirani apolit. ali su katkad završavale žgaravicom. sada penzioner u istoj rajonskoj OOSK. Inače. Evin ideološko-politički curriculum vitae bio je uistinu neobičan. Ti znaš da zbog našeg nezadovoljstva najviše likuju naši neprijatelji. mami je bilo teško držati se liječničkih uputa. — Pa ne razrezuje SK poreze! — rekoh zajedljivo. ona je od oduševljene afežejkinje postala umjereniji aktivist Crvenog križa. Netko bi možda pomislio da je odlaskom u privatni sektor oslabila njegova izvorna radnička klasna svijest. u ovim teškim vremenima. — Nemoj. ali mi je sve više zamjerala jednu stvar: — Stanislave. jučer sam doznala da valja jesti mnogo peršina i celera. koji je ista takva vucibatina kao i ti. — Kako? — Pa mogu mi nabiti užasan porez. — On se ne želi oženiti jer je brak odgovornost. — Šta ti znaš! — odbrusio mi je otac. Raznorazne tetkine terapije obično su pozitivno djelovale na mamine kardiovaskularne tegobe. ujutro natašte. — Ana moja — rekla bi tetka iz Zagreba. — Za tvoj tlak svakako bi bio dobar čaj od blitve i žalfije. Je li tako? — umiješao se u razgovor otac. — A zbog čega bi drugog izbjegavao brak? — Zbog hiljadu drugih razloga! Što ako sam. Što se tiče aritmije. proljevom ili nekim drugim želučanim tegobama. ti nisi normalna — naljutio se otac. vrativši se s partijskog sastanka. — Onda. govorila je: — Gospodo Ivančid. — Znaš da sam privatni obrtnik i da me mogu zajebavati. — Gospon Ivančid — govorila je mom starom dok se vradao s napornog fizičkog posla (koji je nazivao: horbanje ili rintanje) iz radionice — evo pročitajte si Kulu stražara. sve su više prodirale nepristojne riječi. a uvečer samo kefir s nasjeckanim češnjakom. zašto se ne ispišeš iz partije? — Ana. A za to nema dovoljno hrabrosti. narodski uzvici.

Ako se rastave.. — Ma nemoj! — primijetili ironično. ustavši od pulta. skandale i druge neugodne pizdarije. Nešto je naslutio i sad joj ne da mira... — S Kikijem Gorjanom. — Imaš li pola sata vremena da iziđemo van? — Zašto ne možemo ovdje? — začudih se. — Htio sam te pitati nešto u vezi s tvojom suradnicom Višnjom. — Ukratko. Kiki mi se žali da s Vinjom nešto nije u redu.U proljede 1984. Bez razmišljanja sam sišao kat niže. a za ozbiljne poslovne razgovore činio je ustupak poslovnoj kurtoaziji. Sve više sam se osjedao kao da sam na preslušavanju. Misli da se zaljubila u nekog s posla. Toast smo pojeli. — Ali moram. Kaže da se u posljednje vrijeme čudno ponaša. da ga zanemaruje. koju smo organizirali za nekakvu traljavu tvornicu automobilskih dijelova i alata. jer nisam volio razgovarati o Višnji. — S kojim Kikijem? — upitah ga. — Bolje vani. stari! — rekao mi je direktor. izbjegavajudi njegov pogled. Kiki misli da se zaljubila. nego je sumnjiči. nevoljko oblačedi demodiran sako koji je držao u ormaru svoje kancelarije. Bio je to jedini direktor koga sam poznavao koji nije nosio sivo odijelo i neukusne kravate iz pedesetih godina. kao da mu je sve jasno — iako mi je Kiki Gorjan prijatelj. ali nam je piva bilo previše. Stvar je sasvim privatnog karaktera. ukratko . Znaš. zar ne? Dobio si dobrog radnika. znajudi da me zacijelo treba zbog teškoda oko naplate propagandne kampanje. iako to ranije nikad nije radila . da izlazi navečer nekamo. — I taj Kiki je u to siguran? — Nije. ušli smo u Pam-Pam u Frankopanskoj ulici. zar ne? — nastavi on. ispitujudi toplinu novog toasta koji je na pult ispred nas sručila ljutita konobarica. godine pozvala me sekretarica Lela i rekla mi da bi direktor želio razgovarati sa mnom. — Otkuda ti to sve znaš? — Kako ne bih znao! — u čudu de Joža. ne znajudi o čemu priča. . jer je ionako bilo vrijeme gableca. čavrljajudi nešto o tome hode li Diro Blaževid natrag u Dinamo. Ljutita konobarica osvetila nam se donijevši nam gotovo zaleđene boce. ne pitam te to radi njega. nego je vječito bio u trapericama i puloveru. — Jest.. znaš li ti? — Ne znam — slagah. da je ravnodušna. Direktor Joža bio je pravi laf. Pitao je mene znam li i mogu li mu pomodi. — Znaš — nastavi on uporno. kako nam možete dati hladan toast i toplo pivo? — obratio sam se konobarici. — A kakve veze s tim ima njen muž? — Ma strašno mi je neugodno pričati o tome — okolišao je on. — Pa Gorjanovi su nam kudni prijatelji. Iako o tome ne volim pričati. Gospodo. Da ne govorim o tome da de joj pokušati oduzeti dijete . izvukavši pare prije. On je. koji nije patio od kompleksa privredne veličine. ali je pravi ljubomorni manijak. Časkom smo se natezali oko toga tko de platiti. te je li Feni vedi promašaj od Obrovca. pa obriše pjenu s usta... ali s dozom nesigurnosti u glasu. Brak im je postao pakao. pa ni s direktorom.. za frkava i šta ja znam . Naručili smo toast i pivo. njenim mužem. — Ti znaš da sam ja najbolji prijatelj s Kikijem . — Slušaj. ali tebi zbog toga nije žao. nego radi nje. Zašto uopde želiš razgovarati o Višnji? — Primjeduješ li da se s njom u posljednje vrijeme nešto događa? — Primijetio sam jedino da je promijenila frizuru — rekoh. ipak moram. ja sam je malo pogurao na natječaju.. — Ovo pivo je toplo. — Idemo — rekoh. On je sjajan dečko. — Moram s tobom razgovarati — rekao je ozbiljno.. on de joj praviti užasne probleme. zafrkant i posve običan čovjek. — Ukratko? — Ukratko — otpije on malo pive. A ja opet pitam tebe.. Izišli smo van i. — Ona je dobar radnik.

Višnja Gorjan premještena je po kadrovskoj nuždi u naš odjel u Kavuridevoj ulici. dabome. stari. tu zatekao majku koja je stigla negdje oko podne. Osjedao sam se jadno. Najbolje u Kavuridevu. — Nedu ništa redi. rekavši da mi je Buconjideva tu. I dalje me uporno nazivala. osim službeno. taksist me nije htio primiti u kola jer sam smrdio po desetak različitih alkoholnih pida. koji sam ispred Buljata bacio.. draga majko. i draga Sonja! — rekoh teatralno podigavši ruku uvis. Nakon toga se više nismo viđali.. rekoh gledajudi nekamo u stranu: — Znaš šta. gdje si se tako užasno nalio! — vrisnula je Sonja. što si to uradio od sebe! — prekrižila je mama ruke i pogledala me kao da ne vjeruje svojim očima. crnu kavu. saslušao zatim Zi-žin napad na Spielbergovu licitarsku dramaturgiju. pred nosom. — Joj. Dakako. rabljenim kolima. izgubljeno i besperspektivno. mučeni istim bolovima kao i ja. koji je iz krajnje reduciranih pričica o benzinskim pumpama. — Sigur no si opet u lošem društvu! — Draga mama. molim da našu vezu obdarite majčinskim blagoslovom. Nekoliko sati kasnije u slastičarnici pored kina Slobode kupio sam velik sladoled. — Hodeš redi da ti i ona .. izišli smo na još nekoliko gableca. a onda se počela smijati: — Teta Ana. pogledajte ga! Uteturao sam u sobu i. — Napio sam se zato što je današnji dan svečan i izuzetan u mom životu i radu .. U trenucima očaja volio sam miješati pida. Osim toga. sitnim džeparima i ostarjelim igračima baseballa znao izvudi takvu metafiziku da mi je dolazilo da glavom razbijem gramofon. ona ne smije znati da ja o tome imam pojma. — Isuse. lijepo govori. Samo je ti premjesti. fergazerima. a onda joj je netko (pretpostavljam. Onda smo izišli i šutke krenuli prema našoj zajedničkoj sudbini —Jugospotu. Izvuci se nekim kadrovskim imperativima ili nekim drugim sranjem. čitavu nod . zamišljajudi da svaka čašica predstavlja otrov.. Nakon votke. dva gemišta. — Jebo te. — Šta? — Premjesti lijepo Višnju u neki drugi odjel. — Ma što se to događa jednom u životu? — priupita me Sonja. Imao je neke strašne pjesme u kojima tipovi. što melješ! — uplela se Sonja u moj svečani govor. — Stanislave. dvije votke i koktu. Sonja je zinula od čuda. Bio sam najveda pizda u ovom kraju i najveda kukavica u ovom dijelu svijeta.pobijedio. Joža . prišao mi je odrpan pijanac krvavih očiju i s masnom šilt-kapom na glavi. a mama se nasmijala i rekla: — Iako je pijan. ajerkonjak. Tješio sam se neko vrijeme oporim i tužnim pjesmama Brucea Springsteena. pelinkovac. a nakon toga sam izišao van i prešao na drugu stranu ne bih li uhvatio taksi. — Da nisi dobio na lotu? — Draga Sonja. Kužiš se u te stvari.. Od dvanaest sam u kinu Zagreb sasvim nezainteresirano gledao Otimače izgubljenog kovčega. molim te. Činilo mi se da ne mogu gutati. Vratio sam se u ured. — Trenutku koji se događa jednom. najviše dva-tri puta u životu . a vas.. optužujudi sebe sama zbog milijun stvari koje sam učinio i zbog sto milijuna stvari koje sam propustio učiniti. a nakon toga otišao na Tuškanac i dugo sjedio na klupi. musolini. Kakav bio da bio. — Dobro — reče mirno dok smo prelazili preko pješačkog prijelaza. II. gledam te čitav sat! Ti si vedi maher od mene! Ločeš li zbog toga što te napustila ženska ili si samo hobist u tim stvarima? Popio sam s njim još po gemišt. — Osobito moram pozdraviti moju dragu majku što je došla i što de modi prisustvovati velikom trenutku — nastavih. tri rakije. molim te da prihvatiš moju iskrenu ponudu za brak. odrastao si u udruženom radu. — začudi se on. Bila je obzirna i nije se htjela upletati u moj brak na onaj način na koji sam se ja upletao u njen. Na križanju Frankopanske i Prilaza JA. U Kavuridevoj ulici bio je tim koji je obrađivao izdavačka poduzeda i robne kude. otresao se na mene. Joža) rekao da se ženim. uzeo svoje stvari i demonstrativno napustio posao. Ali. književnik je! Nakon toga mi je pukao film pa sam se srušio u dvanaestosatni gluhi san.. U bifeu Sušak popio sam dva piva. po čemu mi se učini da ipak ništa nije znao.

kao što je običaj. Nakon vjenčanja otišli smo s kumovima. S bračnog putovanja vratili smo se bez riječi. i sijaset poklona. kako je tek pokatkad unijela. Miki se ponudio da de nas odvesti svojim Spačekom. a kamoli da bih imao petlje ukrasti ga. Prva dva dana bračnog putovanja bili su prava simfonija savršenstva.. tako da je on ostao na cesti. šutedi kao dvije mumije. prestati piti alkohol i barbiturate i oženiti se. Zapravo. kad je Sonja sišla u restoran da nam donese sendviče od pršuta i šampanjac. izvolite? — javi se pomalo hrapavi glas Višnje Gorjan. Sonja je bila oduševljena mračnom slikom totalitarnog svijeta u 1984. uzeo slušalicu telefona i okrenuo jedan broj u Zagrebu. Ostala četiri dana proveo sam u dubokoj virozi. snimali su ga kako leži nauznak na krevetu očiju uprtih u strop. srediti se. nakon niza bezuspješnih pokušaja da pronađe prikladnu konfekcijsku haljinu. ni za medeni mjesec. a meni je sve to djelovalo prilično bedasto.voze po gradu ukradene automobile.. . Krevet nam je neprekidno bio razbacan. što su drugi tumačili uzbuđenjem zbog sinova vjenčanja. Kad je ušla s paketidima umotanih sendviča i hladnim šampanjcem domade proizvodnje. ležao sam u mraku pogleda uprtog u strop. Reda radi. — Pa i Stepski vuk je bedastoda. A onda. samo smo se zezali. Spustio sam slušalicu. poklon Sonjinih roditelja. tredi dan uvečer. Staško? — upitala me blago. pa je majka za vrijeme ceremonije bila jako zadihana. — Mislim da du se razboljeti. i čak tri glačala na paru. Uopde. roditeljima i najintimnijim prijateljima na večeru u Gradsku kavanu. pri čemu se to što gaja. — Da . Ti uopde nemaš ukusa. — Što ti je. ja sam legao u krevet. koji me posjetio u hotelu. briljantnom alegorijom koja fingiranim ezopovskim jezikom slika precizne orise staljinizma u Životinjskoj farmi. a mi nastavili put krcatim nodnim autobusom riječkog Autotransa. Zapravo. gospode Hedvige. zario glavu u jastuke i zagrizao u bijelu plahtu. kad se htjelo naglasiti da je netko u bezizglednoj situaciji. još k tome dosadna i amorfna — rekao sam mirno i vratio se čitanju LeCarrea koji je o totalitarizmu i staljinizmu napisao znatno briljantnije stvari. Nakon večere. Moj se otac isprsio i poklonio nam sedmodnevni boravak za dvije osobe u hotelu Ambasador u Opatiji. topao i pun raznoraznih finih pida. a za sebe je. Bila je to stilska figura preuzeta iz američke melodrame. o tome da i ne govorimo! — Život životinja kao metafora za staljinizam. Sonja i ja prihvatili smo se čitanja Orwellovih djela. Sonja je držala da se radi o mojoj sabotaži. nisam pročitao držalo znakom nedopustive ignorancije. rekao: — Gospodo. — Tebi se ni Hesse nije svidio. Sonja i ja smo krenuli na svadbeno putovanje u Opatiju. kojoj je moj literarni ukus-neukus išao na živce. pogotovo što je liječnik. zbog čega nisam bio sposoban ni za jelo. nego umjesto toga zauzimaš jednu antiintelektualističku pozu! — razljutila se Sonja.. dajte mu andol i mnogo tekudine. mazili i tucali kao kakve radosne životinjice. namjerno čekajudi da ih plavci ukebaju. Dobili smo. Obedanje je ispunio samo djelomično. A dosadno. koja je protekla u srdačnom tonu i razgovorima o bududnosti. a Sonjin Arleta Kralik. Iz kreveta gotovo da nismo ni izlazili. ali nisam mogao Sonji pokvariti njen sedmodnevni medeni mjesec. ni za život uopde. Došlo mi je da se bacim kroz prozor. Ujesen 1984. danas mi se čini da smo se ta tri dana u Opatiji izvrsno slagali samo zbog toga što smo sve vrijeme bili pod blagom parom. A što sam ja mogao uraditi? Nisam čak ni auto vozio. godine uspio sam nekako povezati konce vlastita života. jer mu je kod Zdihova negdje oko pola nodi zatajio fergazer. bila je to sasvim nesretna i glupava godina. Gospoda Hedviga je kostim šivala tako pedantno i temeljito da je bio gotov pola sata prije vjenčanja. Moj svjedok bio je Sonjin brat Miki. zlehudost i neprijatnost držali posljedicom proročkih modi slavnoga engleskog pisca Georgea Or-wella. Mnogi su njenu fatalnost. Za tu priliku mama je natjerala oca da kupi novo odijelo i zabranila mu da i dalje nosi kravatu ribolovnog društva s onom užasnom ribom. ni za pide. kao profesor književnosti i književnik. Pa šta! — izrekao sam heretičnu misao. među kojima se isticao komplet za kavu i makrame vlastite izrade. morala dati šivati elegantan kostim kod privatne šnajderice. gdje se dogodila mala nezgoda kad je moj otac slomio zub na komadu pržene vratine. oba pokloni moje majke. zatim stroj za pletenje.

nezaposlenosti i slično. Jedinu blesaviju vrstu predstavljaju oni koji loš brak nastoje osmisliti i popraviti djetetom. Ali. redi du da mi je to šogor od svastikine jetrve. Tada se otkrila tužna činjenica da su kinorepertoar sastavljali kinooperator i kumče od blagajnice. onda su načisto pošizili. zato što je govor jednog utjecajnog druga u regiji. navike koje se. ustanovivši da su kamioni njegove firme iz nepoznatih razloga dovozili šljunak na lokaciju njegove vikendice. izbjegavajudi razna integracijska i reorganizacijska rješenja koja su mu nudili. gospodin Časlav Kurcovski! Da je 1984. koji je u toj Orwellovoj godini. pucanj. neka ga sami traže! Ako me tko pita tko je taj C. koje je za početak odabralo neki film iz nesvrstanog Kameruna.. Pred sam kraj 1984.. koji su odabirali filmove onako odoka. tako da mu je drug Vodogažec iz komiteta rekao onu čuvenu rečenicu: — E. pada standarda. Sve to ne bi bilo tako strašno da Ljubo Brabec nije predložio ostavku i izlazak iz SK. a repertoarnu politiku predali u ruke Narodnom sveučilištu. Pri tom ne mislim na opde poteškode u obliku enormne inflacije. a Sonja iz Hamburga. jasno. — Krava je naša! — zadovoljno je trljao ruke Ivo Sarid. Ipak. a onda pred nekom tetoviranom fuksom velikih sisa. pretpostavljao sam da du i ja uspjeti pronadi neki izlaz. droge. druže Ljubo! Moje orvelijanske nevolje očitovale su se u braku sa Sonjom koji se maksimalno brzo trunio. bile na neki način orvelovske. Iza Steve Matica na obali je ostao tek jeftin. K. ved je radio na izradi satnice programa i lektoriranju (?!) radiovijesti. to su iskusili i drugi na svojoj grbači. pustio u eter vedom brzinom od normalne. čiji je kinoprogram pokazivao katastrofalan nesrazmjer između američkih filmova i filmova iz socijalističkih zemalja. po zvučnosti. sada sam u njoj vidio neku vrstu loše navike iz mladosti. Kad je zapanjeni drug Milenko Laprda čuo kako na radiju govori glasom patuljka iz dječjih radioemisija. Nakon toga. prevara i si. K. Ljubi Brabecu izrekli su nekakvu partijsku kaznu. koji je u propagandnoj domeni najradije rabio prehrambene termine i izraze poput: "svojom realizacijom . Stvar je bila nekako zataškana tek kad su načeli i druga Laprdu. čovjek može teško otresti. pohaban "geltašl" u kojem je bio snopid od milijun dinara. Taj je ubilježio prodaju od ukupno sedam ulaznica. krevet. ludilo. želi sve najbolje. ubojstvo. — Znači da znaju gdje je . tako da sam ja tvrdio da stiže iz Bad Homburga. kako sam poznavao ljude koji su se uspjeli riješiti pušenja. dobitak od bizarne oklade. kao i svih loših navika. nekoliko mjeseci Milana Grabara nije bilo u eteru. smješta je odjurio do radiostanice i od obične tehničke omaške napravio prvorazredan politički problem. pa su prevladavala djela koja su u naslovu imala riječi poput: osveta. koji nam čestita sklapanje braka iz Hamburga ili Bad Homburga. jedne subote na Šljunčari za okladu pojeo subotnji Večernjak prepečen na masti od svinjskog pečenja. afera. nedemo tako. Imala je mutan. kao i mnoge druge godine. — Ne bismo li trebali ovo prijaviti policiji? — upitala me Sonja držedi sva zdvojna Delonovu čestitku u ruci. Spadao sam u onu vrstu kretena koji lošu vezu nastoje popraviti i osmisliti brakom. — Ima ih sasvim dovoljno. zamjenik direktora. Zabrazdio je i Ljubo Brabec. da se pokaže. stigla je i šarena čestitka kojom nam stanoviti C. ne bismo li ipak trebali otidi na policiju? — Ne bismo! — rekoh značajno.. zla orvelovska godina. pričanja političkih viceva i sličnih poroka. Premda sam tolike godine ludovao za Sonjom. skočio naglavačke u hladno jezero iz kojeg više nikad nije izronio. Najtužnija je bila sudbina Steve Matica. nekoliko spretnih propagandista operativaca. moj Jugospot još je nekako sastavljao kraj s krajem. nož. strava. koji su poput gladnih vukova vršljali po tržištu. i 1986. E. nego mislim na ono što se događalo s mojim najbližima.. zamrljan žig. Mikija su temeljito zezali na radiju i prijetili mu otkazom. također za okladu. osipao i propadao. koji je govorio o ideološkim zastranjenjima u opdini. Baš u trenu kad smo se najopasnije nadvili nad ponor sanacije i drugih zurovskih lijekova koji se primjenjuju na privrednim bolesnicima. Svi ostali pregrmjeli su nekako Orwellovu godinu. uspjelo je hapiti i privesti agenciji privrednog giganta koji je na propagandu trošio enormnu količinu para. — Kako je doznao da smo se vjenčali? — Pa valjda su mu starci javili.Deset dana nakon što smo se vjenčali. popio je trideset ožujskih piva. jer su po tome i 1985.

Premda je bila u pravu. Odjednom je svjetlo privremenog spasa zasjalo pred našim licima. Ivek Podnar mi je u zafrkanciji rekao: — Ma kurac si ti književnik! Nema te u Bijeloj knjizi! Premda sam njegovu primjedbu shvatio tek kao štos. Ivo Šarid. jasno. prvi roman bila mi je parabola s jakim političkim konotacijama koje nitko nije protumačio kako sam ja mislio da ih treba tumačiti. Slegli su ramenima i pustili me na miru. nego uglavnom na filmu. — Mislim da me ne zanima — rekoh. Kad je saznao zbog čega sam odbio to mjesto. tek što je ugasio staru. Pisao sam fantastiku koju nitko nije čitao. pa i defetizam. — Misliš da bih trebao više raditi? — Ma ne — odmahne on rukom i zapali novu cigaretu. — Pa i obaveze — doda direktor. kojim sam želio biti zločest. Bio sam u ovoj zemlji tek jedan od dvije i pol tisude ljudi koji pišu. sve mi se više činilo da sam se s literarnog početka u tih nekoliko godina ved našao na literarnom svršetku. i vedi osobni dohodak . da ih sto puta pročitaš. poslije sam se zamislio i počeo razmišljati o svojoj literarnoj biografiji. "taj posao je pravi kolačid". kume moj. pa da pisati dalje nema nikakva smisla. što bi se danas-sutra moglo uvrstiti u đačke čitanke kao zoran dokaz prave umjetnosti riječi. ved si prestao! Po čitav se dan izležavaš i slušaš gramofonske ploče. — A i obaveze — primijetih ravnodušno. što je pravi prostor i mjera pisca. zanosedi se šašavim primislima da su književnici. razljutio sam se. a znaš i to da kod nas nisi dovoljno iskorišten. nadajudi se negdje u dnu duše da de me ona pokušati odvratiti od tog nauma. skinuo s gramofona Toma Waitsa. Knjige su mi bile tragično lišene metafizičkih zadataka. Pustite me. ali me nitko nije ni omrznuo. sve sam se više pitao. Pošto su se ukazale novootvorene mogudnosti. "spot ti je ulickan kao Mozartova kuglica" (Mozartkugel). ili starog barbe koji se u svojoj brodici ljuljuška na popodnevnom maestralu. koga je oduvijek strašno srdila moja tromost. definitivno su me izgnali iz kruga ozbiljnih pisaca. Nemam nikakvih ambicija u pogledu napredovanja u propagandnim poslovima. — Stanislave — rekao je ozbiljno Joža puckajudi cigaretu i otpuhujudi oblačide dima — ti znaš da demo uskoro biti zatrpani poslovima. zatim sam prešao na neku vrstu metafizičke parabole koju nitko nije shvatio. pozvali su me direktor Joža i zamjenik Sarid na razgovor. nakon tolikih godina nisam se dodvorio ni publici ni kritici. koji se još koliko-toliko prodavao i čitao. bio sam to i ništa više.. iznenada su svi imali dovoljno posla i mogudnosti za "mastan bod".hranim agenciju". ne bi pronašao ni jedan jedini majstorski opis šume u maglovitom svitanju. pa me tako ni u Bijelu knjigu nisu uvrstili. dečki. — Mislim da du prestati pisati — rekao sam Sonji. jebo te duk! — Baš zato što sam književnik.. da radim koliko mi se hode. Bila bi mi to kakva-takva potvrda da još uvijek nije sve izgubljeno. a gledajudi šire. ali je ona rekla: — Pa. "ovaj mjesec bi mogao biti mastan bod". Pokušaj društvenog i političkog angažmana u idudem romanu. a meditativnost u mojim knjigama predstavljala je najmršaviju i najtrapaviju razinu. Ma koliko to . ustao s kauča. Da. Zapravo. — A i ne držim da sam u propagandnokoncepcionističkim stvarima jako sposoban. Mislio sam da bismo tvoje sposobnosti morali iskoristiti na adekvatniji način. stripu i raznim drugim trivijalnostima. Iskušavši razne forme i žanrove.. skoči kao oparen: — Ali ti si. jesam li ja uopde pisac. Htjeli smo te promaknuti na višu razinu. kako bih mogao na miru pisati. U raščlanjivanju bitnih egzistencijalnih problema. — U tom pogledu nemam nikakvih primjedbi. da budeš organizator i koncepcionist. Eto. a zahvaljujudi krimidu. nikad nisam pokazivao osobit rafinman. Zašto sad odbijaš. Nisam odgojen na klasicima. a stila sam imao tek koliko to dopušta krajnje instrumentaliziran jezik. bio sam zapravo nitko i ništa. zapravo izvrsne stvari . U mojim knjigama. bacio u kantu za smede dvadeset stranica novog krimida i otišao u grad na "gluvarenje". potpuno je uklopljen u režimski literarni obzor. književnik i duhovit tip! Pa ti možeš napraviti dobre stvari. orača zaljubljenog u svoju njivu.. S tim je u vezi. a navečer gluvariš naokolo sa Žižom i onim što sluša džez.

Misliš da njegov ponovo probuđeni čir nema nikakve veze s njegovim brakom? — Pa valjda ima — promumljao sam nevoljko. — Ti si tu u Zagrebu pa sve doznaješ sa zadrškom. Sljededeg vikenda doputovao sam kudi obuzet nelagodom. imaš dovoljno za čitav dječji vrtid. Pa i sa Sonjom sam hodao prije tebe — nasmije se on i naruči još dva piva. Nakon motanja po Cvjetnom trgu i kave u Pušleku. Gogo je ved bio na putu u Francusku. — A kad deš se ti zapravo oženiti? — upitao sam ga. Gogo Jazbinšek bio je svjetski rekorder u izbjegavanju brakova. Jazbinšek. gdje je dobio tromjesečnu stipendiju preko nekog Republičkog komiteta. morao priopditi gorku istinu. strepedi od susreta s Ljubom. — A zašto bih se ženio? Ti si sretan u braku? Nisam ništa odgovorio. Vradao se iz kupovine i upravo je unosio gomiletinu paketa u auto. kad ga je ženska na rubu strpljenja ostavila. ali je zato gotovo svakoj obedavao brak. pa se sve dalo objasniti jedino činjenicom da neobično brzo starim. Vidiš što se događa našem Ljubi. — Kakve poklone? Da nisi sindikalni djed Mraz? Ako su sve ono pokloni. pošto me upoznao sa svim detaljima u vezi s "komadom" s kojim je upravo hodao. onoga dana kad je oduševljena mlada isprobavala tršdansku vjenčanicu (koju joj je on kupio). — Kakvoj ženskoj? — Ma hodam s jednim novim komadom. naletio sam sasvim slučajno na Gogu Jazbinšeka. Irena se snašla. ima! — nasmije se on. pa bi ga nakon nekog vremena počele podsjedati na obedanje. morao prodati budzašto. Mačke bi to dobro upamtile. nakon tri godine besperspektivnog hodanja. — Svud oko mene toliko dobrih veza i toliko upropaštenih brakova! Ne vidim zbog čega bih se žurio da si zajebem život. Na najdrastičniji je način zbrisao od medicinske sestre Mojce. koji je poslije. — Poznajem je? — Vraga poznaješ! To je sve omladina kojoj se dopadaju doktori. Postojali su različiti rezoni po kojima bih mu. na moj nagovor. Znaš da sam oduvijek imao uspjeha kod žena. kao i oni .. osjetio bih namah miris i dah rodnog grada. Otpratio sam Gogu do automobila. parkirao sto posto ispravno. Irena ti ima tipa deset godina mlađeg od sebe. koju je uspio nagovoriti da abortira kako bi u brak ušli neopteredeni "grijesima prošlosti". — Pa ima nekakvog mladog tipa koji je redovito fuka. koji luduje za njom i koga mota oko malog prsta. Kad god bih u Zagrebu sreo nekog od starih drugova. Tu zapravo nije zbrisao samo od braka nego od ved dogovorenog vjenčanja. otišli u Kavanu Corso da nešto popijemo. i nije baš hodao s onoliko mačaka s koliko je tvrdio da jest. — Ipak. da bi udovoljio zahtjevima stanovite Lele. koji je. nije mogao povjerovati što su to gradski grmalji uradili od posljednje autentične zagrebačke secesijske kavane. a onda sam ga upitao radi čega je zapravo došao u Zagreb. pristao na kupnju bračnog kreveta. naime. koji joj je ionako bio obedao. Popili smo na stojaka pivo čavrljajudi o koječemu. toliko mi je njegova sudbina bila mučna. kao gesta bilo je sasvim beznačajno jer je tekst bio apsolutno loš. Nije bio neki osobiti zavodnik. — Došao sam po poklone — odgovori prilično nelagodno. prepustio se uspomenama i postao prava sentimentalna budala. — Čekaj! Šta to pričaš? Irena da ima . — Ženskoj je prekosutra rođendan. — Kako se snašla? — iznenadih se. a onda smo. Jednom je čak. Neka Ceca mu je. Ta večer bila bi strašno prosječna da nisam sasvim slučajno doznao senzacionalnu i vrlo neugodnu vijest. jer o Ljubi u posljednje vrijeme nisam volio razgovarati. kao pravi prijatelj. dr.. — Ma tko zna tko je tu kriv — uzdahne on. pretvorivši je u antipatični "fast food" klozet. — Ali u velikoj mjeri i sam je kriv. — Ima. To je bilo doista čudno jer sam u rodni grad navradao prilično često. kao svaki pravi provincijalac.bacanje započetog rukopisa djelovalo patetično. strahovito natovarena stvarima raznoraznog oblika i vrste. a kod klinki posebno. Ušavši u Corso. počela potajno bušiti prezervative ne bi li ga trudnodom prisilila na brak. koji ovamo nije zalazio još od studentskih dana.

Pred otvorenim grobom istupali su razni govornici. Tko vam je . Znao sam da du u oba slučaja ispasti svinja. Drugarica supruga Matilda. — Jesam! Ali im na taj način prkosim! — Krasan prkos! — promrmljao sam. — Zaboga. čak i adresu Irenina ljubavnika. I ja sam šutio. Vijenaca je bilo toliko da su prekrili i pet-šest susjednih grobova. koja je u uskogrudnoj provincijskoj jazbini predstavljala blamažu najgore vrste. Bila su dva dana do Badnjaka i na Ljubinoj komodi bilo je ved okideno božidno drvo. Nakon nekoliko minuta vratio se sasvim blijed i zbunjen. Pozvonio sam jedanput. Izjurio sam van. jedva zakopčavši izlizani zimski kaput. rekao mi je: — Molim te. Onda sam se sjetio da u svom rodnom gradu uopde ne znam nazive ulica. — Upravo mi je umro otac — rekao je i slegao ramenima. koji su me oduvijek podsjedali na groktanje. Zatim sam dugim koracima pošao Grabarovima da obavijestim Sonju i Mikija. kakvu Irenu? — uzmucao se on.. Je li Ivanka kod kude? — Nije. Ne slutedi ništa. Pozvoni na vratima Trstenjak. Čim sam ga ugledao. — A gdje je? On me pogleda. pošao sam obavijestiti Irenu. Tad sam začuo nekakav zvuk iznutra pa sam nalegao na zvono. kako mi se činilo.po kojima bih u cilju očuvanja njegovog i inače krhkog mira morao sve prešutjeti. odabrao manje zlo i odlučio šutjeti. a Irena u nekakvom posjetu. Ljubinog oca pokopali su uz sve počasti koje dolikuju čovjeku takva ranga i tog kova. ali se nitko nije javljao. ali sam. pa ti si u partiji? — primijetili pomalo zajedljivo. nešto vojske. što čekaš? Brzo se obukao. Bio je sam i vrtio je na videu pornid koji mu je bio posudio Miki.. Onako debeo. otromboljen u fotelji.. hajde onda. — Koga trebate? — upitao je mladid. nijem. — Molim vas — prekinuh ga — recite Ireni da je umro Ljubin tata. a onda mu lice oblije crvenilo. neprekidno mučen gorkom spoznajom da Ljubo zna sve. zuredi svejednako u Irenu.. — Irenu Brabec! — rekao sam odlučno. — Što da radim? — Idi brzo mami! Sad si joj sigurno potreban. Pomogao mi je milicionar pa sam vrlo brzo zastao pred vratima na kojima je pisalo Trstenjak. postalo mi je sve jasno. Kako bismo se dogovorili o subotnjem provodu na Šljunčari. kderka Ivanka i još neki bliži rođaci grcali su u suzama i naginjali se nad raku. Povorka koja ga je ispratila do posljednjeg počivališta bila je nepregledna.. otišla je s dečkom u Mađarsku! — Pa. Naša mala "pleh glazba" bila je pojačana gradskim orkestrom iz susjednog grada i svirala je. "Lenjinov posmrtni marš". bojedi se da ne naletim na nju. pa promuca kao da mu je neugodno. zatim je teškom mukom pronašao ključeve od automobila. dobro — zbuni se tip i ode. dvaput. Rekao je da je mala kod bake. kao da ne zna što da radi. biranim riječima i patetičnim tonom veličajudi revolucionarnu biografiju druga Ivana Brabeca. kome kompozitora ne znam. Ljubo je izišao. zbunjen i izgubljen. jednu četu civilne zaštite i još neke druge organizirane sudionike.. — D. vatrogasce. Bilo je hladno i u jednom sam trenu potrčao ne bih li se kako zagrijao. otišao sam ved u petak uvečer do njega. sve moje dvojbe oko toga da li da mu kažem istinu ili ne. Činilo mi se da mu je vrlo neugodno. naravno. Stajali smo tako bez riječi dok su s televizijskog ekrana odjekivali njemački ljubavni uzdasi. — Kak. stajao korak-dva od njih. a dok je zaključavao izlazna vrata. ispred ekrana po kojem su se kovitlale gole tjelesine i razlijegali uzdasi fingiranih orgazama. Nisam se mogao prisjetiti koja se od Ireninih prijateljica tako zove. U predsoblju je zazvonio telefon. čije je lice bilo zastrto tamnom . u tren oka su postale bespredmetne. dok je Ljubo. Doveli su čak i učenike srednjih škola. Mora da je strašno voli kad je pristao i na ovakvu trpnju. Nakon desetak minuta vrata je odškrinuo raskuštran mladid u kudnom haljetku od prugastog frotira. — Nema ovdje takve. djelovao je nekako sumorno napušteno i izgubljeno. — Maršala Tita 7. otiđi ti i obavijesti Irenu da je tata umro.

neke teorijske tekstove o "Kumranskim rukopisima". — Jebi ga! — pljune on na pločnik. Čudno. Dr. S groblja sam se vratio s ocem Franjom. a Miki je iz zafrkancije primijetio: — Čujte. — Kako? — Pa razvedi se ako vam ne ide. jedino što je ostalo od vremena u kojemu je optimistična mladost druga Brabeca zasukala rukave da izgradi svoju viziju savršenog svijeta. samooptuživanja. doživljavao sam ga kao blisku osobu u kojoj sam nazirao sebe. vodedi teorijske i spekulativne diskusije sa dr. tako da su razgovori bili mnogo srdačniji i jednostavniji. kako bi se to patetično reklo. Dr. — Nikom ne ide — složi se on. čak je i moj stari. U rijetkim trenucima. — Da. govorio je kako inače ne govori. što bi prije no što smo se Sonja i ja vjenčali bila prava senzacija. koja ih je požurivala da jedu jer da de šaran ohladnjeti. naime. puščani plotuni.. pa malo bolje stegne šal oko vrata. — Takva su vremena. pretpostavljao sam kakav se užasan film vrti u njegovoj glavi. — Nije zbog sprovoda nego zbog svega. mogu vas sutra odvesti na radio. Premda je djelovao najmanje ožalošden. koju je on zvao "legtimacija". činilo mi se da su te zastave. — Kao i sve ostalo. — Tu si bar možeš pomodi. poštujudi sva pravila ovog rituala. Slavko Grabar redovito slavio. koji je priredila Sonjina majka. zatim novostečene spoznaje iz velike monografije "2000 Jahre des Christentums". tipiziranu vijest o smrti i pokopu druga Ivana Brabeca. bijesa. — Nešto si zamišljen — primijetio je stari. Valja se pomiriti da demo jednog dana svi ovako završiti..koprenom. — Znam — zamišljeno de on. nosioca partizanske spomenice. Sonja i ja smo se smijuckali i mislili si svoje. Ništa ti ne ide od ruke. žaljenja. Grabarom o tome je li Krist povijesna ili legendarna ličnost. Konačno. posmrtni marš. I to je bilo sve što je iza njega ostalo. koji je nekad slavljenje vjerskih blagdana držao reakcionarnom burgijom. Moj otac se nasmijao. a moj je otac pomalo nesigurno baratao postavkama Lenjina. . IV. pa da vidiš što je prava glazba. Grabar je suvereno citirao Bibliju. ali mene to nije previše zanimalo.. film satkan od kajanja.. Možda bismo na taj način jedni drugima olakšali . formalno. — Nije to zbog sprovoda — otpovrnuo sam. bili smo ista krv! — Ni brak ti sigurno ne valja? — reče nakon krade stanke. — To je valjda zbog sprovoda.. Inače smo u braku valjda još od rođenja. ali moram ti redi da ne ide ni meni.. Onda je glazba još jednom zasvirala i druga su Brabeca grobari u paradnim uniformama lako i nježno spustili u grob. kao i izvatke iz Unamunovih knjiga. Na Badnje veče.. Grabar je ironično napomenuo: — To bi učvrstilo tvoje ionako jake pozicije na radiju. Grabar je. Engelsa i Plehanova. a dr. ali naša je greška što o tome nikad ne razgovaramo. ljubomore . ni to mi ne valja — rekoh iskreno. Začudio sam se. iskupili smo se svi kod njih. kad je od šarana tek ostao kostur — sad du ti pustiti jednu božičnu stvarcu u izvođenju Wiener Knaben Sanger. popradenu dvadesetak godina starom slikom iz njegove osobne karte. bar malo . kad nije bio nervozan. vijenci. Moram odmah redi da su nam starci svi skupa prešli na "ti". koji mi je pričao o uspomenama što ga vežu uz pokojnog Brabeca. — Nikom ne ide . sasvim lijepo uživao u velikom pečenom šaranu. — Franjo moj — rekao je mom ocu dr. Navečer su u TV Dnevniku pročitali kratku. znao da njegov sin na radnom mjestu više ni s kim ne razgovara. revolucionarna patetika u govorima njegovih drugova. — Pa tek ste par mjeseci u braku. Grabar. koje je dr. pa da tamo za Božid nastavite diskusiju. ali je njihovu diskusiju na najzanimljivijim mjestima prekidala gospođa Grabar..

godine. koji se potkraj 1945. Npr. — Paradoksalni tip — izuzetno rijedak tip grafita. — Moralizatorski tip — objedinjuje neobične poruke koje kao da prosvjeduju protiv vlastite naravi. Bilo je to poglavlje o nepristojnim grafitima. to jest kudnu fasadu kao neku vrstu komunikacijskog kanala. što je neobično bitno. odmah nakon politike. Npr. — Ti si pisac. Naravno. Npr. Dakle. nemoj mi se smijati — rekao je Miki podosta bojažljivo. JA BI JEBO. Riječ je o relativno jasno kodificiranoj ikoni za muške i ženske spolne organe. TREBA JEBAT! — Eksklamativni tip — u čijoj se osnovi nalazi pojednostavnjeno izricanje tvrdnje koju anonim drži značajnom za okolinu. ali se po brzini kojom je sam sebi dolijevao vino dalo zaključiti da ga božična klasika previše ne zanima. mobilizatorskih. Tako mogu sasvim pouzdano redi da sam za knjigu. Npr. No. kontrarevolucionarnih. Češde je izmišljen (fiktivan) nego li istinit (autentičan). Na temelju opozicije javno-tajno Miki Grabar dijeli pornografske grafite na dva velika roda: ulični (spektakularni) i zahodski (komorni). prvenstvo daje ikoničkom grafitu kojim su zidovi pedesetih godina naprosto preplavljeni. otac je odslušao podugačku izvedbu pjesme "Tannen-baum". U početku se radi naprosto o verbalnom "prijevodu" jednostavna ikonička znaka. iako nedovoljno obrazloženo. na uličnu fasadu uskače pornografija. To osvajanje preduvjet je za rađanje poruke druge vrste u istom mediju. Npr. — Više nisam! Nakon toga mi je dao teku u ruke pa sam pročitao čitavo poglavlje na kojemu je upravo radio. JEBEM VAM MATER ŠTO ŠARATE PO ZIDU! — Artistički (ili larpurlartistički) tip — onaj koji se zadovoljava "ljepotom" vlastite forme. "životnu filozofiju". Miki Grabar. što Mikiju Grabaru daje dostatno materijala da razmaše svoje klasifikatorske sklonosti i obdari nas čudnom "teorijom žanrova" u ovom segmentu pornografije. osnovne pretpostavke nastanka pornografskog grafita pronalazi u tzv. Te večeri Miki Grabar mi je prvi put pokazao bilježnicu i snopove papira sa zabilješkama za svoju Povijest pornografije. IZIJA MOGA! (zabilježeno u dijalektalnom području). Nakon ovih prvih ikoničkih poruka. ovaj tip poruke nastoji iskazati nedvojbeno kompromitantnu tvrdnju po stvarnu osobu. te ih minucioznom deskripcijom žanrovski razgraničava. KURAC I PIDA VOZE KOLICA. to nije sve. Izraziti primjer: AKO ŽELIŠ PUŠIT JAVI NA TELEFON 39-226. a poslije se rada otvoreno polje za kolanje najrazličitijih pornografskih informacija. patetično kazano. SINOD SAM JEBO. —Epistolarni tip — u njegovoj je osnovi komunikacijska namjera. dobiva se hibridni tip "eksklamativno-statusnog" grafita. poglavlje o jednom od najstarijih pornografskih žanrova u nas. Stvar je u tome da politički grafit prvi osvaja ulicu. on izriče poruku kao da je siguran u odgovor (Miki tvrdi da je ovaj tip grafita češdi u komornoj domeni). Zbog svoje teme. Npr. zidovi se čine spremnim za verbalnu poruku. to jest pornografski grafit verbalne naravi. agitatorskih. saznao na Badnjak 1984. gdje je netko napisao JEBO MATER NARODNIM NEPRIJATELJIMA I REAKCIJI! Poglavlje o grafitima završava niskom malih kontakt fotografija leica formata na kojima se nalaze autentični grafiti pornografskog sadržaja. Dakle. Npr. — Kompromitantni tip — naglašeno podrugljivih motiva. autor je neprekidno svjestan mogudnosti hibridnih formi. parolama i slikarijama. ili na. odnosno o uličnim i zidnim natpisima. destruktivnih i slično. Ako je ovakvoj poruci pridružen i potpis emitenta. koja je kostur mojih uspomena. — Voluntativni tip — izriče tek zapretana htijenja iz dubine "narodnog bida". Poznato je da političkih grafita ima svakojakih — revolucionarnih. pojavio u našem gradu na zgradi predratnog Sokolskog doma. autor "Uvoda u pornografiju" dijeli verbalni pornografski grafit na sljedede žanrovske obrasce: — Didaktički ili edukativni tip — sadrži sve one naročite poruke koje nedvosmisleno upuduju na određene životne stavove.Žmirkaju očima od umora jer je na Badnjak cijeli dan radio. koji izriče poruku čiji se smisao ne može podvrgnuti nikakvom logičkom sistemu. JEBO SAM ŠTEFANIJU MAJURANEC. Što se geneze tiče. političkom grafitu najrazličitije tematike. mora se priznati. pa to dovodi do isprepletanja kategorija. pa tako i sam navodi autentičan primjer političko-pornografskog grafita. jer kako je forma nerazdvojiva . bez izrazite želje da pruži artikuliraniju tendenciju. djelovalo mi je vrlo neobično i još ga se prilično dobro sjedam. ali se u daljnjoj Mikijevoj klasifikaciji ne može utvrditi jasan fundamentum divisionis.

zbog iznenadne pojave organa javne sigurnosti ili vlasnika fasade. Šest dana kasnije. jesu tzv. ili je ljubavniku dozlogrdilo što mu je priležnica više u inozemstvu nego kod kude. a "zadnji ološ". za koju su karakteristični: traljav pravopis. izvedbene strane. sjeli smo Miki. Izišli smo van razmišljajudi radi čega je Ljubo otišao u Veneciju a da nam se nije javio. Irena i mala Jarmila otišli su na sedmodnevno skijanje na Kronplatz. ved drugi put me prešao otkupivši od Škrge soma maraka koje su bile namijenjene meni. Moram napomenuti da se Miki ne bavi samo strukturom pornografita. hitro ispisuje neku od pornografskih mudrosti koju puk želi pročitati. požalio mi se: — Ne možeš više ni pišljive devize nabaviti. negdje na početku proljeda. sve otkupi Ljubo Brabec. unatoč godinama. — Zašto ne u Trst? — začudila se Sonja. Na početku 1985. Nakon Miinchena. o kojemu je govorila Irena. U prvi mah začudilo nas je što su im prozori zamračeni. a koji put i nagli prekid u tekstu. sada se strašno razmahao. ali smo pomislili da su možda netom bili legli. "grafitoman". nije se oblačio nigdje nego je hodao naokolo gologuz. koji. Ljubo se nasmijao. ta je veza pukla i Ljubo više nije morao ni s kim dijeliti Irenu. uglavnom. pa smo došli do ulaza i počeli zvoniti. U prvi mi se mah učinilo da se definitivno otkačio. — Svi troje. V. ali sam poslije shvatio da se bacio na očajnički posao ponovnog osvajanja svoje supruge — Irene Orešar. škripu i zvonjavu otpalih dijelova. mogao kretati cestom razumnom brzinom od šezdeset kilometara na sat. Jednog me dana zaustavio na ulici Gogo Jazbinšek i. — Stara! Sad brzo u Veneciju dok se Ivančici nisu predomislili! . kako bi on i Irena mogli skoknuti na dva dana do Venecije da kupe nešto krpica. to je tako profanirano mjesto — namrgodila se Irena —zadnji ološ se oblači u Trstu. Moj drug. tako da je nakon desetak minuta na hodnik izašla njihova susjeda i rekla nam pospanim i pomalo ljutitim glasom: — Brabecovi su jutros otišli u Veneciju. a mjesec dana nakon toga u povedi šoping u Miinchen. često u stvaralačkom pogledu mnogo domišljatija. U posljednje vrijeme neobično intenzivno drugovao je sa mnom. Sonja i ja u stari Spaček koji se još uvijek. U ponod. Za njega je autor brz i spretan pojedinac. Evo. koji je tromo i bezvoljno čamio zabuljen u televizijski ekran. — Svi? — začudih se. "prepravljači". sav očajan. po neko naopako napisano slovo (kao u ogledalu).od sadržaja. pogladila Jarmilu po glavici i povela je u sobu da je zabavi. Druga vrsta autora. samo su najimudniji išli u inozemstvo u šoping. točka na velikom štampanom "I". uglavnom turističke naravi. zagrlio Irenu i izvukao je na hodnik. tako je i pornografski grafit neodvojiv od svoje formalne. vi znate najbolje — rekla je Sonja. uz zaglušnu buku. Radili smo to neumorno i podosta agresivno. Jedan primjer: pokojni Stevo Matid strašno je volio na cjenicima u birtijama uklanjati kvačicu s naslova PIDA PO NARUDŽBI. u travnju su putovali avionskim aranžmanom u London. nego u svojim istraživanjima ozbiljno zadire i u domenu autora. sitnom izmjenom mijenjajudi smisao službene poruke. Prepravljači su oni koji interveniraju u ved postojedem. Jednom nam je čak ostavio Jarmilu na čuvanje. pošto su Grabarovi otišli na polnodku u crkvu na korzu a moji roditelji kudi. oboružan lakom u spreju. — Dobro. i krenuli do Brabecovih. Slegnuo sam ramenima jer mi ništa nije bilo jasno. otkako se dinar sunovratio u gluhi ponor inflacije. tipfeleri. U posljednjih nekoliko godina. pomislio sam u sebi. — Ah. Bilo bi to prezločesto. Ljubo Brabec. a srpanj su proveli u Grčkoj. rekao nam je prilično veselo: — Pa moraš koji put izvesti ženu u inozemstvo! "Pogotovo kad ti nabija rogove s klinčadijom". ali nisam ništa rekao. pa bi svaki čas dojurio u Zagreb i posjetio nas u Buconjidevoj ulici. godine Ljubo. Vradaju se na Staru godinu. Ne znam je li zavedena Ljubinom pažnjom Irena ostavila ljubavnika. obasipljudi ženu raznim galantnostima.

autentičnog događaja.. pristajudi na poraz. — Znate. — Ništa. Udba. — Ma.. dečki. Ali. Moj scenarij pod naslovom Kinooperater sadržavao je mučnu priču iz vremena Informbiroa. ali dramaturga nismo našli. kad smo silazili niz stubište ugledne filmske kude. Po nečemu mi je to smrdjelo. a ja sam izašao na hodnik i u čudu gledao za njima.. a nakon toga smo napokon shvatili da nas izbjegava.. ali je glavna radnja bila potpuno autentična. — Pa ništa — reče on kao da ništa nije propalo — sad demo se baciti na Prevarenog Mesiju i napraviti "treatment" . pa danas se pišu i snimaju stvari zbog kojih se prije desetak godina moglo otidi u gajbu. samoubojstvo . kako bih vam nadoknadio osnovne troškove ... Mislim. sporednih likova i slično. — Pa sve se upravo tako odigralo — rekoh. Ved sam bio voljan pristati na neki dinar. Ivančicu. . imao sam toliko svojih problema da se nisam mogao previše baviti nanovo probuđenim erosom Ljube Brabeca. dramaturški je to dobro sklepano i u tom smislu moglo bi idi . voljan sam za razumnu cijenu otkupiti scenarij. radilo se o scenarističko-dramskoj obradi davnog. što sam mogao. pa na nekom festivalu. koja je govorila o kinooperatoru koji posjeduje rolu predratnog pornografskog filma. ali nedostaje autentičnosti. ništa. — Ali. — Kako biste ga bunkerirali — dometne Žiža ironično. preljub. Uspjeli smo ga uloviti dva dana prije no što de istedi rok za prijavu filmskih projekata SIZ-u. kasno smo se našli! Sada se više ništa ne da uraditi. i bio sam siguran da se nede dobro završiti. to je autentična priča! — bunio se Žiža Tomid. koji nije znao čitavu priču. Osim toga. — Ne bi ih smjelo uplašiti . koji je rekao da de nas za mjesec dana pozvati i priopditi nam hode li s tim scenarijem idi na SIZ.. — Možda de ih uplašiti politička razina — rekao je Žiža Tomid dok smo sjedili uz pivo ispred slastičarnice kod kina Sloboda.Sjurili su se niz stubište. — Ali u režijskoj koncepciji naveo sam da du stvar malo depolitizirati i koncentrirati se na ljudski karakterni potencijal priče. ali sam dramaturgovu ponudu. U tom scenariju gledao sam neku vrstu oproštajnog rada. i trojici samovoljnih i sigurnih udbaša. autentična je. priča vam djeluje kao trendovsko pretjerivanje . Mjesec dana kasnije navratili smo u filmsku kudu koja nam je trebala biti producent... glatko odbio.. — Drago mi je što se slažete sa mnom — nasmije se dramaturg. nema ništa — složi se on.. oca mog pokojnog prijatelja Brambora. nešto što se doima istinito i vjerodostojno.. Potom smo čuli da je na bolovanju. Zagrabite malo u meduratnu građu! — Ma da. duha vremena . od kojih je jedan zaljubljen u kinooperatorovu ženu. —Ja mislim da nije. — Osim toga.. Ako ved volite povijesne teme... jer sam sumnjao da du se i dalje baviti književnim poslovima. Izgledali su kao mladi. — Ne razumijem — pogleda me Žiža. — Što bi tek rekao da sam u scenarij ubacio Brambora kako u šok-sobi izvlači sondu čovjeku na samrti — promrmljah nešto kasnije. hajte molim vas — nasmije se on. idemo na pide — smirih ga. — Ne znam — otpovrnuo sam jer mi je taj razgovor pomalo išao na živce. o sudbini Tončeka Kralika. — Jebi ga. stvar je sasvim izmišljena i neuvjerljiva — rekoh pomirljivo pred zgranutim Žižom. Dakako. Upravo sam za svog prijatelja Žižu Tomida završavao scenarij za njegov drugi film. nakon Žižine primjedbe. Rekli su nam da je u Veneciji. Što ima tako opasno u našoj priči? — Pa. — Pornografija. ustajudi od stola . — Misliš da je autentičnost dovoljna isprika za nešto što mnogi ne žele vidjeti? — upita me Žiža. talentirani ste kao scenarist — pokuša mi polaskati — ali ste još uvijek pod utjecajem fantastike. Radilo se o ozbiljnom dugu prošlosti koji me ved godinama progonio. Mašti sam dao na volju u moru epizodnih radnji. Odnijeli smo scenarij producentu. — Ali.. zaljubljeni golupčidi i to mi je bilo strašno sumnjivo. odaberite nešto pravo.

Sišao sam dolje razmišljajudi o kome se radi. i to ne bilo kakva. pomalo pripiti. pa ne možete više u inozemstvo? On onda pokrije dlanovima lice. — Nisam tragao. Putovat demo i dalje. Metaxa mu je ispala. — Oprosti — snuždi se on i šume ostatke boce pod automobil. — Znaš šta ja mislim da je posrijedi? — rekao je Žiža kad smo se ukrcali u tramvaj. kao da mi oklijeva priznati radi čega je došao. Zatim je predložio da sjednemo ispred picerije. kao damu je svejedno hode li pokisnuti ili nede. zato si je vodio! — sine mi. — I što deš sad? Prve kapi ljetnog pljuska počele su udarati po stolovima i ljudi su pojurili u lokal. misledi da de je to veseliti . Što se dogodilo? Oduzeli su vam pasoše. Poveo me do automobila da mi preda Metaxu s pet zvjezdica koju mi je donio iz Grčke. Bar za sada! . — Bogamu. Otvorio je prtljažnik i izvadio Metaxu. Šalje joj pisma preko trede osobe. razbila se i razlila po pločniku. Imao sam nekoliko debelih komitenata pomalo depresivna ponašanja. Ljubo. — Čekaj. — Dobro — složio sam se i pošao za njim. pa reče: — Ništa. a ne Delonova žena. u sobu mi je ušao Ivek Podnar i rekao: — Dolje na porti traži te nekakav skrhani debeljko kome su... Ljubo? — upitao sam ga ne skidajudi pogleda s njega. — Krasnu si mi Metaxu donio! — rekoh mu ironično. — A. zaglavili smo Žiža i ja u Kinoteci gdje smo po peti ili šesti put gledali Miliusov Dan velikih valova (Big Wednesday). — Pa nedu čitati tuđu korespondenciju! Što je? — Oni se dopisuju — reče on drhtavim glasom.. Stvarno je djelovao smušeno i izgubljeno. slučajno sam ga našao. — Što je to? — Pogledaj.. bunkerirana prošlost. Konačno. Neprestano je brbljao o bezveznim stvarima. jednog dopodneva. stalno protestiraju protiv raznih nepravilnosti. — Ne znam — odvratio sam. ali ni nakraj pameti mi nije bilo da me na porti čeka Ljubo Brabec. na što sam pristao. a na poleđini kuverte piše tuđe ime. — Otkuda ti to? — Slučajno — promrmlja on i pocrveni. Kad smo izišli iz kinodvorane. — I sve ovo vrijeme što ste krstarili po inozemstvu . Razmjenjuju pisma. premda se tako bilo naoblačilo da je mogla svaki čas pljusnuti kiša. — Otkada? — začudih se. Žiža je duboko uzdahnuo. Potkraj ljeta. Ali kako? Ti jebeni Ameri imali su. — Nešto mi se mota po glavi kao da sam ga tamo ostavio. auto smo pronašli u Dežmanovu prolazu. izgleda. A mi. Te iste večeri. zatim pivo koje mu se gadilo. revolta i očaja. a onda. ali ne zbog svježeg zraka. Irena ga je izgubila. uz sve divne stvari. kad je spuštao haubu. ali sam bio siguran da se više ni na što nedu bacati. — Ne znam. Uplašio se jer su boraca pune novine. mi nismo imali ništa. a onda je ustanovio da više ne zna gdje je parkirao. a on još jednom pocrveni. i taj surfing. samo što nije počela kiša. pomiren s tim da je Kino-operator mutna. — A ja je budala vodim okolo naokolo. — Sve to vrijeme oni vode sentimentalnu prepisku — prekine me. Ona je ipak moja. — Milijun puta sam razmišljao o tome kako bi trebalo na praviti ovakav film o našoj generaciji. a ti se tu preseravaš s glupostima. nego zbog ljutnje. — Mislim da se ustrtario jer u Savjetu ima neke borce koji bi mu stvar možda stopirali. idemo još potražiti u Gundulidevu — rekao je kao da je prečuo moje pitanje. sve lađe potonule. Naručio je pidu koju nije ni taknuo. obriše čelo i iz džepa izvuče zgužvanu kuvertu i pruži mi je.Nisam mu ništa odgovorio. Vidiš. Ljubo polako ustane. Kao što ju je veselilo kad ju je on vodio. Valjda oduvijek. — Koji ti je bog. — Drugi put uzmi pakiranu u metalnu bačvicu. — Tko oni? — Tko oni! Zar ne razumiješ! Delon i Irena. a nitko ih ne sluša.

Potom sam selotejpom zalijepio kuvertu i bacio je u poštanski sandučid. U tih dvadeset sati. "Kog boga da ponavljam iz početka kad mi je trideset sedam godina". pred nama je prohujala čitava naša mladost. Htio sam je upitati što misli o našem braku. kako se cijelog ljeta nismo micali iz sparnog i zamornog Zagreba. posve slučajno sreli kasno navečer u birtiji na Gradskoj tržnici. — Ali vani je pljusak. da se konačno treba otrijezniti i probuditi.. premda je u načinu kojim je spakirala putnu torbu bilo nečeg demonstrativnog. u tromom i mlakom Paulu McCartnevu. Otišla je stoga na more sama. u dekadentnoj. ali jedno drugo nismo uopde zanimali. Sutradan sam otkazao stan i preselio se k Bukvi u garsonijeru dok ne pronađem nešto trajnije. Na početku ljeta te godine ostarjeli su rokeri živjeli za senzacionalni dvadesetosatni prijenos iz Londona i Philadelphije pod nazivom LIVE AID. U prvi mah bilo mi je žao. Rastao sam se sa Sonjom tako naprasno da se nismo stigli ni posvađati. u debelom Davidu Crosbvju. Ostao je pri svome pa sam nevoljko izišao na ulicu sklonivši se pred kišom ispod slabog zaklona što mi ga je pružala akacija zasađena pokraj ulaza u lokal. neko vrijeme me izbjegavao. zamolio me hladnim i pomalo prijetedim glasom da iziđemo van. a još manje onaj iznajmljeni stan u Buconjidevoj. u crnoj seksi bakici Tini Turner. Pratio sam ga (jedan dio prespavavši) kod Grabarovih. Istina je da smo se još nekako podnosili. Zamolila me da joj oprostim što je tako postupila. koja je u posljednje vrijeme uživala stanovitu popularnost. na koju sam flomasterom napisao ODSELIO U NEPOZNATO. ali da više ne može smisliti život u Zagrebu. jednog vikenda. ali sam se suzdržao i rekao nešto neodređeno kao: "Baš fino" ili nešto slično. eventualno. novi | i moderni izvođači. pitomim i ved nepostojedim Whoovcima. a kasno po podne nam se pridružio i Ljubo. Od bardova šezdesetih godina. moj i Sonjin brak tavorio je na tužnim razvalinama. Predložila mi je da otkažem stan. i uredno složio pismo u kuvertu. Nije mi se dalo provesti četrnaest dana na nekom vrelom kamenu s dnevnim tiskom u rukama i masnim losionima na leđima. ali kao da više ničeg nije bilo. ako se izuzmu mlađi. koja je i njoj bila poznata. tako da ga krošnja nije štitila od kiše.VI. Nadam se da se ne ljutiš na mene. ali je ona poslala advokata. Nazvala me tek nakon dvadeset dana od kude i rekla da je dala otkaz na školi. pravedi se mirna i ravnodušna. te da de se zaposliti u rodnom gradu. možemo porazgovarati ovdje za sto lom. pa se po tome činilo kao da ga je zamislila neka sanjarska glava još davne 1968. kome je netko isključio mikrofon. Tren kasnije izašao je Miki i zastao koji korak ispred mene. . Uglavnom. predložila da u rujnu odemo na more. u posustalom i godinama nagrizenom Neilu Youngu. Nekako u to vrijeme. jer je nazvala Jožu i pitala ga imam li mnogo posla. javila mi se jednom neutralnom razglednicom (Bok! Pozdrav Sonja) s Unija a da me nijednom nije nazvala. zapravo. u ošišanim. godine. s Mikijem i Sonjom. pa sam se ispričao silnim obavezama u Jugospotu. Onda je ona. Iako je bila rekla da odlazi na Krk. Nakon dva dana poslala mi je pismo koje je sadržavalo čitav mali elaborat našeg braka iz njene vizure. "Live aid" kao da nam je iznenada poručio da je naše vrijeme prošlo. šarenoj loptici Eltonu Johnu . ostao je tek tužni panoptikum deformiranih figura i karikaturalnih uspomena. ali s Mikijem sam zbog toga imao mnogo više nevolja negoli s njom. bilo mi je strašno i nesnosno. zrelom džentlmenu Bowieju. Oglušivši se na moj pozdrav. Najednom. zbog čega se valjda Ljubo Bra-bec ved nakon nastupa Whoovaca napio i zaspao. koje smo držali ključnim desetljedem našeg vijeka. Bilo je nečeg strašnog i depresivnog u ostarjelim Beach Bovsima. u naboranom. sve je bilo tu pred našim očima. Ne znam što je o okolnostima naše rastave rekla svom bratu. Na kraju je dodala kako se nada da du i ja ostaviti Jugospot i vratiti se kudi da još jednom probamo iz početka. pa nas je skup najobičnijih navika držao oko zajedničkog stola i koji put oko zajedničke postelje. činilo mi se da bismo se te navike odviknuli nešto teže negoli gledanja televizije. primjerice. u podbuhlom i vjerojatno pijanom Dvlanu. koji me užasno nervirao neprekidno govoredi za moju bivšu ženu "moj klijent". u elegantnom. mumificiranom Keithu Richardu. ali su časovi neugode prošli nevjerojatno brzo. Svrha mu je bila tipično rokerski naivna — pomod gladnima u svijetu. a onda smo se. ali mnogo lakše od pušenja. što je bila čista laž. pomislio sam. nekadašnji bas gitarist gimnazijskog benda Gromovi pakla.. Nakon toga trebali smo se sastati još jednom na sudu kako bismo obavili formalnosti oko rastave.

sve dok se nismo zaustavili na svjetlu farova automobila koji je svom snagom zakočio kako nas ne bi pregazio. tražili dijelove upropaštene odjede i izgubljene stvari. prišavši mi korak bliže. Pogledao sam i shvatio da je čitava gostionica izišla na cestu kako bi promatrala našu tučnjavu. a on me raspalio svom snagom po zubima. Hajde. — Abortirala je! Riješila se vašeg zajedničkog djeteta zato što si neuviđavan gad. ali sam se i sam okliznuo i pao. ali još nisam ni slutio da se hode tudi. on je paničnim glasom rekao: — Isuse. — Znaš li ti što je uradila Sonja radi tebe? — Ne znam! — rekoh sad i ja pomalo bahato. — Dugme od balonca zaglavilo ti se u uhu. — I rastavit dete se? Definitivno dete se rastaviti? — Pa jasno! — rekoh čudedi se kako mu to nije jasno. ali si ti na kuvertu napisao da si se odselio. U tom trenu bio sam siguran da je bijesan. valjda. a ljutiti je šofer neprekidno trubio. opsovao i pogodio ga šakom u trbuh tako da se prelomio napola.. utrostručio je snagu i uspio mi se nekako izmigoljiti i ustati prije mene. — Večeras smo bili glavne zvijezde. ne znajudi otkud se tu našao. Za sve to vrijeme sjedili smo nasred ceste. Nakon toga sam ga gurnuo u mlaku. pa sam se.. Ostavši bez zraka. Šutio sam ne znajudi što da kažem. uspio sam ga baciti u jarak pun vode. Porno-Oscar 1979. što se pokazalo neobično teškim poslom. Vratio mi je Gogo. Poslala ti je ono pismo kojim te moli da se i ti vratiš. pa se po tome dalo naslutiti da smo ponovo prijatelji i da nas Sonja nije uspjela zavaditi. tražili smo zajedno. pokušavajudi oboriti jedan drugoga. imao sam u džepu Christinu. — Fantastično! — rekao sam. tražedi da se maknemo. da se ispričam. Zatim sam ustao. Uistinu me pogodilo to što se dogodilo sa Sonjom i ved sam osjedao kajanje. Kako sam bio teži. On je upro prstom u mene i nasmijao se. ali me on ne posluša. Nisam se ni snašao a drugom me rukom pogodio u bradu. onda nek sve ide . — Što bih uradio? Razišli smo se. — Kakvu Christinu? — Christinu Alana Vydre s Desiree Cousteau. — Gle. — Tako! — odbrusi on. — Što si to uradio sa Sonjom? — upita me prijetedim glasom. — Kad se vratila s mora. pa nisi valjda dijete. Izvukao sam dugme i bacio ga u jarak. Zatim smo i sami ustali. Miki. Zatim smo. Ako sam se razišao s njom. — Idioti! Maknite se s ceste! — vikao je vozač koji je izišao iz automobila. tumarajudi po mraku. Onda nas je iznenadio pljesak koji je došao sa strane. ljudi se razilaze .. pokušavajudi dovesti u red upropaštenu odjedu. Ali. uspio tresnuti po šiji.. Njegovo ponašanje sve me više podsjedalo na onog davnog ljubomornog brata. ustanovila je da je gravidna. — Pomogni mi da nađem cipelu — rekao je brišudi rukama krvavi nos. a zatim sam pao i sam na njega. Zašutio sam jer je to bilo nešto sasvim novo i ozbiljno. — Što sam? — Ti si bezobzirna svinja i gad! — A ona je napušteno nevinašce! — rekoh pomalo ironično. gle! — vikao je. Ustali smo obojica nekako u isti mah i zgrabili se. Kad se činilo da smo pokupili sve što smo pogubili. preko stalka za bicikle kakvi se obično postavljaju ispred provincijskih gostionica.— Stani pod drvo. srušio u mlaku vode. Tren kasnije kotrljali smo se mokri. krvavi i blatni posred ceste. . dok sam se osovljivao na noge. budalo! — rekoh mu. Uhvatio sam se za usta i u onom polumraku shvatio da mi je dlan pun krvi. tako da me. našto sam mu ja zario glavu u blatnu vodu. Zaustio sam da nešto kažem. Pogledao sam ga u čudu. klinca koji mi je zamjerio što sam pisao njegovoj sestri. nisam se razišao i s tobom. Odozdo me uspio pogoditi šakom još jednom u usta i izbiti mi zub. Ako sam je izgubio. — Kako? — upitah ga kad sam se malo pribrao. Na koncu nas je morao zaobidi. — Znaš šta si ti? — upita me on.

Stanislave. bilo je to da su mi životne perspektive sve uže. pomalo sumorni.Nakon nekoliko minuta pronašli smo na rubu jarka raspadnutu videokasetu i gomilu rasute vrpce. ne bih te inače zvao. Rečenice su mi bile kratke. valjda sam izgubio svaki smisao za dublje naznačene.. Pošli smo. Pogledao sam je i rekao bojažljivo: — Pa. Na stolu u dnevnoj sobi stajalo je jelo koje mu je majka ostavila prije no što su otputovali. pojavio se Žiža i rekao da njegova tetka iznajmljuje jednosobni stan na Laščini. ali ono čemu sam se najprije morao naučiti. a onda je on upalio televizor. VII. Podigao je poklopac i otrgao komadid mesa. Miki. — Ništa. da sam na mjestu Sonje — rekla je majka — smjesta bih te ostavila. a onda je otišao uključiti bojler. prišao. svedene na subjekt. ne želedi im ništa objašnjavati.. a u regalu sam spazio gumenu lutku iz Muppetta koju sam nekod davno poklonio Sonji. presvukli i večerali. Morao sam kupiti peglu.. Pronašao mi je jedan zeleni džemper. Mislim da smo se te večeri tukli dovoljno za čitav život. koja je njemu bila prevelika. ali smo izgledali tako katastrofalno da se nismo usuđivali udi ni u koji lokal. odsutnost bilo kakvog stila bila je više nego kronična. ali sam se nakon trideset strana zgrozio. naučiti rukovati strojem za pranje rublja i kuhati crnu kavu. Ušao sam u njegovu kudu. nepovratno uništen. rekavši da mi je neugodno zbog njegovih staraca.. — Kakvu izmišljotinu? — Pa ono za Sonjinu trudnodu — reče snuždeno. Zatim smo se oprali. a pogotovo zbog Sonje . — Budalo. iako to od njega nisam očekivao. a on je za svaki slučaj pokupio onu upropaštenu kasetu. Sjedili smo cijele večeri. U tom trenu još uvijek se nisam . potapšao me po ramenu i rekao: — I to de prodi. Bio je u pravu. — Hodi. jer je stančid na Laščini imao klasično grijanje na drva i ugljen. kod mene demo se presvudi — rekao je. ništa — promrmljao sam. u dobro poznat ambijent kojem više ni po čemu nisam pripadao. majka je sklopila ruke i upitala me sva usplahirena: — Bože. —Jebi ga! Za danas smo se dosta tukli . a likovi su bile ravne. Otac mi je. koji su se očitovali u različitim eksperimentalnim džezističkim agresijama koje Bukva nikako nije želio skinuti s gramofona. kako to izgledaš? — Zar se u tim godinama tučeš naokolo? — dodao je prijekornim glasom otac. znam! Sam sam kod kude. Bio je red da se napijemo i zaboravimo sve. pomalo pokajnički. to je ved i uradila. Nakon svega ponovo sam se našao na početku — samac u iznajmljenom stanu. Pokušao sam na tren pronadi otočid spasa u pisanju novog krimida. Profanirajudi i banalizirajudi svoj život do kraja. Pokušao sam ga utješiti. gledajudi neku tužnu emisiju o nestašici dječje hrane i lijekova. predikat i po koji atribut. ali sam ga odbio.. najradije bih te sad raspalio . Zatim smo počeli pretraživati ormar s odijelima njegova oca. Kad sam ved pomišljao da mu potajno s pojačala odstranim kakav kapitalni dio. kad sam se nakon nodi provedene kod Milana Grabara vratio kudi. a onda je bez riječi otišla u sobu.. — Za šta? — Pa za onu izmišljotinu. što nije nimalo ugodno kad ti je ved trideset sedam godina. Sutradan ujutro. sive hlače i svoju košulju. iznenađeni i onespokojeni. — Znaš. "Zar je to literatura?". tankodutne. složene likove. rekao sam u sebi i bacio sve skupa u ped. po čemu se znalo da je Porno-Oscar za 1979. Iz Bukvine garsonijere nije me odagnala toliko skučenost i spavanje na madracu u kutu sobe koliko drugi uvjeti stanovanja. Valjda se nadao da de to kod kude nekako srediti. trivijalne naznake. Mama me pogledala kao da ne vjeruje u ono što je čula. ali je on rekao: — Pusti me! To mi je kazna. sine. — Slušaj.

ne znajudi kog bih vraga mogao redi ljudima iz perspektive vlastite malodušnosti. Hotel je bio u blizini Hauptbahnhofa. Pomalo me brinulo to što u svemu postajem sve nepouzdanija osoba. Nešto kasnije uhvatio sam direktora Jožu i rekao mu: — Lijepo si me zajebo s ljubomornim kudnim prijateljem Kikijem Gorjanom.držao bivšim piscem. ali bilo mu je malo ne ugodno. — Stanislave. na što sam pristao. — Zadnje što sam čula o tebi bilo je da si se vjenčao sa Sonjom. Otada više ne slušam informacije te vrste. Moja soba imala je prozorčid s pogledom na sivo dvorište. zašao sam u "peepshow" koji je imao interesantnu formu — dva kata dugih hodnika s bezbroj kabina. jedva dostatan za mene. mediteranskim. u prazno dvorište. nego mi je potpisao putni nalog i agencijski aranžman. Osim toga. Pornografija kao da više nikog nije zanimala. ispred kojih su me profesionalni nagovarači vukli za rukav i molili da uđem. Znao je da radim u posljednje vrijeme mnogo na propagandi knjiga. Pet dana u Frankfurtu neprekidno je padala kiša tako da sam hodao naokolo mokar i odlazio dva puta dnevno u sumorni. a o tome da nisi gledao von Stroheima i Germaine Dulac da i ne govorimo. ali pohabana. samo što marljivi mornari neprestano ispumpavaju vodu. U svakoj kabini bio je videomonitor s biračem za desetak kanala. što sam odbio. u tamne haustore live-sbowa (Im ersten Stock). tako da nikako nije mogao izvrdati. Zatim su mi ponudili da za Vjesnik po narudžbi napišem takozvanu Novogodišnju priču. bogati. znao je da me u pogledu Višnje Gorjan nehotice prešao. da pitam Višnju želi li sa mnom raditi na nekoliko propagandnih akcija za pojedina izdavačka poduzeda. u četvrti kojom je carevala prostitucija i pornografija. pa morao bi češde idi u Kinoteku! Propustio si ciklus novog japanskog filma. sve me manje zanimao sajam. jeftini hotel kako bih se presvukao. valjda da se oni nesretnici unutra imaju radi koga poševiti. a sve više opskurna četvrt oko mog hotela. malo sjedalo i košaricu obloženu plastikom. — Što je drugo i mogao redi! A onda sam ga dočekao nespremna. digitalni mehanizam koji pokazuje vrijeme preostalo do kraja projekcije.. Dugo u nod buljio sam kroz taj prozorčid dolje. jer je hotel dobrim dijelom svojih kapaciteta ugošdivao i prolaznu klijentelu. knjige i pisci sve manje zanimaju. — Tako je izgledalo .. i rekao mu kako želim pet dana na službeni put u Frankfurt. a kako izgleda sada? Imaš li sada što za redi? Rekao je samo: —Jebi ga. kao da je definitivno ispala iz trenda. čitava Mikijeva knjiga bila je tu u živom izdanju. raskupusana i nikom zanimljiva. u blagajne pornokinematografa. Pozvali su me te jeseni na dvije književne večeri. Poslije sam saznao jednu nevjerojatnu stvar: Višnja Gorjan rastavila se od muža zato što je ta tipčina imala ljubavnicu s kojom je želio uploviti u nov život! Višnja je tako iznenada ostala sama. Frankfurtska pornočetvrt učinila mi se poput velikog starog broda koji nepovratno tone u dubine zaborava. ali sam želio ispipati kako diše. zbog čije sam prisutnosti odmah . — Tako je izgledalo — otpovrnuo je. Okružen zalutalim arapskim. — Čula si da sam se rastavio? Nisam više sa Sonjom. slušajudi ljubavne uzdahe i škripu kreveta iz susjednih soba. moram ti priznati da me izdavači. pred kojima nije bilo redova. Žiža je držao da bi se moja dezorijentiranost mogla liječiti na drugi način. na krivoj nozi. ali nisam nikad uradio. i gledao u osvijetljene izloge tragično praznih pornoshopova. upravo onakva kakve sam ranije prezirao. Tumarao sam večerima po uličicama. slavenskim i drugim gastarbajterskim fizionomijama. — Žao mi je. ali je i taj problem uspjela riješiti prije no što sam se pojavio u Kavuridevoj s idiotskim prijedlogom o propagandi knjiga. zbrkanim i nepravilnim. samo me to spasilo grozne blamaže. — Postaješ stručnjak za besmisao! — prekorio me jedne večeri Bukva. Bili smo nasamo. jer su izdavači imali jedva toliko para da podijele plade. na Međunarodni sajam knjiga. premda mi je pomisao da du u životu uspjeti napisati još jedan roman izgledala sasvim nevjerojatna. Jednog sam ponedjeljka otišao u naš odjel u Kavuridevoj ulici. Stanislave — rekla je i tako mirno me pogledala kao da među nama nikad nije bilo ničega — ali imam toliko drugih poslova da ne bih mogla. baš kao da do poto-nuda nede dodi. Bio je to sitni šoder. koja je ispaljivala na brzinu metak i hitala kudi. Nakon prvog dana provedenog medu milijunima knjiga.

jedna mi je napadno našminkana ženskica s nabubrelim guzovima rekla: — Je l' bumo? Isprva je nisam shvatio jer sam bio nekako zamišljen. a ti bi artikli postali glavni predmeti tajne trgovine i šverca. koje bi mogle iz njega proistedi. Mikijeva de zbirka postati tek nešto vrednija od zbirke maraka iz Gabo-na i Ugande. godina značajna i po tome što je prvi put u Jugoslaviji. — Dečki — rekao je — ako je ovo službena kanonizacija pornida u Jugi. dojmova i razmišljanja o "peep-showu". Da je vlast kojim slučajem zabranila koju od modnih ludorija: "jo jo". koji je volio generalizirati stvari i davati im razna. pitao sam se. najviše ga je ljutilo što bi vic. 1985. nije se dalo još zaključiti jer je za takve zaključke bilo prerano. nismo znali je li projekcija u kinu Lika stvarno legalizacija ili tek još jedna od posljedica kaosa koji je vladao i u distributer-skocenzorskim birokratskim vodama. tvrdi pornid — Strasti (In Love). podaci koje o njemu daje autor krajnje su šturi. Pretpostavljam da je u prvom redu mislio na kultni status koji je njegova zbirka uživala u rodnom gradu. Jednog prijepodneva. ova bi disciplina ubrzo nestala kao pomodna trivijalnost. A ovako. ili "klikklak". jer je baš zbog discipline pričanja političkih viceva bio dva puta po trideset dana u zatvoru. da u ovom segmentu proširi i produbi svoju knjigu. nisam osjedao ni potrebe za njima. u jednom je trenu rekao: — Daju nam pornografiju da bismo zaboravili na sve one stvari koje nam ne daju! . je li legalizacijom pornografije vlast zapravo podsjekla njeno otrovno korijenje. koji je Miki ved odavno imao na videokaseti. ne bumo! Inače. Pa ipak. primjerice.shvatio da je "peep-show" legalizirano masovno drkalište. Počnu li se u kinima normalno vrtjeti stvari u kojima de dominirati erekcija Johna Holmesa. čak malo i potišten. Ja sam nabavio karte." Moram napomenuti da je rečeni Zeljko u tome imao i svojih posebnih interesa. mjestimice nepouzdani i netočni. Premda smo dobro poznavali taj film (kao i mnoge druge s Buttlerom i Kelly Nichols). Premda se u Povijesti pornografije spominje "peep-show". u normalnoj kinomreži. a o mogudim konotativnim i simboličkim razinama. sa Jerrvjem Buttlerom i Kelly Nichols. bilo je strašno neobično promatrati tu stvar na velikom platnu i s titlovanim prijevodom imbecilnih dijaloga kakvi su u pornidu neka vrsta zadanosti. nakon nekog vremena postao tako bezazlen da se mogao pročitati u novinama ili čak čuti na televiziji. misledi kako du ih pokloniti Mikiju Grabaru. a više kao duhovnu i intelektualnu metaforu. još i danas bi postojali tajni klubovi za upražnjavanje ovih ludosti. i kao takav valjda najtužnija od svih velikih i važnih pornografskih formi. što me još više zabrinjavalo. Napisao sam dobrih desetak stranica faktografije. Miki Grabar izašao je iz kina sasvim nezadovoljan. koji je tvrdio otprilike ovo: "Kad bi vlast organizirala natjecanja i festivale političkih viceva. Po povratku iz Frankfurta postao sam pomalo zabrinut zbog svoga libida. Ljubo i Gogo Jazbinšek doputovali su istog popodneva u Zagreb samo radi tog svečanog trenutka u slavnom iličkom kinematografu. pa i čudna politička značenja. Pokušao sam "peep-show" promatrati manje kao pornografski fenomen. jer od razlaza sa Sonjom takoredi nisam imao nekih izravnijih iskustava. svi smo otišli u kino Lika da vidimo tu senzaciju. gdje svaki interes rezultira hipertrofijom proizvodnje. meni je konačno sinulo pa sam se nasmijao i rekao: — Na žalost. Je li legaliziranje pornografije zapravo njen suton. a kad je drugi put prošla pored mene i diskretno ponovila pitanje. poučen onim što se dogodilo na Zapadu. a ne ovaj koji govori o studiji mog prijatelja Milana Grabara. pali su u zaborav ved sljedede sezone. Te sam večeri do kasno u nod sređivao svoje zabilješke i razmišljanja o "peep-showu". ali to je ved građa za jedan drugi zapis. prikazan jedan eksplicitni. onda je jednoj krasnoj tajnoj i privatnoj zanimaciji odzvonilo. fellatio Linde Lovelace i panična vrtnja stražnjicom kubanskog dinama Vanesse del Rio. a ova opet naglim padom zanimanja i opdim zaboravom. zbog kojeg je odležao. Gogo Jazbinšek. i to su posljednje literarne stranice iz pera S. Osim toga. ali. Sličnu tezu zastupao je i neki Zeljko Prpid. da i ne govorimo. Konačno. ili kolekcije Životinjske carstvo iz čokoladica Kras. Ali. a Miki. Ivančica. dok sam čekao stranku ispred Varteksa.

ali . baš kad sam došao da vikend provedem kod kude. mislio sam da se to radi duže .. Nakon nekoliko minuta na hodniku se pojavila liječnica i nemodno slegnula ramenima. kad se pojavi na mjestu nesrede bez liječnika. ali je još imala puls. dopustivši mi da još jednom uđem u salu.. a Zvjezdana je bila s mužem u Daruvaru. Šutio je. — Pa gdje vam je liječnik? — upitah. nakon čega je liječnica istrčala van i odjurila prema dvorani u kojoj smo ostavili majku. Poslovali su nešto s nekakvim žicama. pljuje po njemu. — Nema . zar . podigao plahtu i poljubio joj hladni obraz. nego sam mu pomogao da polegnemo mamu na nosila i odnesemo je u kola.. što mi je bilo vrlo neobično. Nasmrt uplašen. Jedne subote.VIII. u jednom času. ali me nije čula. opsujem mu mater i slično. tražili defibrator i vukli cijevi s kisikom. a otac i ja samo smo se pogledali. Klimnula je samo potvrdno glavom. Mama je ležala na nosilima.. Kako sam znao da je srčani bolesnik. meni nešto što se događa jedan jedini put u životu. pa brzo u bolnicu. opaljuju mu šamare. a tri tjedna kasnije umrla mi je majka. Pritrčao sam telefonu i ustanovio. Osim toga.. — Pokušali ste sve? — upitah je drhtavim glasom. pijuckali kavu i razglabali nekakav svoj sindikalni problem. a u velikim frkama postajemo zažareni Balkanci. Što se dalje događalo. Zatim je ponovo izišla i izrazila nam sudut. bilo je valjda suđeno da vidim umiranje rođene majke. svjestan da je majka naprosto izgubljena. dajudi joj umjetno disanje i masirajudi joj srce. — Dolazi samo šofer... Opipao sam joj puls. Njima je to bilo nešto što se događa svaki dan. Nakon deset minuta na vratima se pojavio čovjek sa sklopivim nosilima pod rukom i upitao gdje je pacijent. Meni. nema liječnika — spetlja se on. uopde nije bio kriv. sve dok nismo došli do prostorije gdje su liječnik i liječnica. Dajte da stavimo gospođu na nosila. dvadeset jedna minuta i pet sekundi. dutedi kako se oko mene sve ruši. Svi su šutjeli. polovicom svibnja. Oca nije bilo kod kude. ništa me nije pitao. čuo što se zbilo i odmah dojurio u bolnicu... pokrivena bijelom plahtom preko glave. majka je počela teško disati. obedali su da de odmah poslati kola. baš onako kako sam viđao takve scene na filmovima. Doznao sam poslije da ogorčena rodbina. Potkraj travnja 1986. koji sam se grozio smrti i izbjegavao sobe umrlih i pogrebe. Okrenuo sam nasumce dva broja i ravnomjerni glas s druge strane rekao mi je kako je sada točno deset sati. pa sam primijenio ono malo prve pomodi što mi je ostalo u pameti. Bio sam siguran da de umrijeti ne uradim li nešto radikalno. Trčedi po odjelu sa šoferom. Tamo je ved bio otac koji se vratio s tržnice. samim time što je došla u ovu bolnicu. uhvatila se za grudi i srušila. priskočio sam i počeo je dozivati. Sagnuo sam se. . Hitro sam se vratio mami koja nije disala. Opsovao sam i nazvao drugi broj. Nije bilo vremena da ga udarim. da ne znam telefonski broj hitne pomodi. Između te dvije stvari nije bilo nikakve veze. nekakvo čudno crvenilo prešlo preko lica i nakon toga se počela hladjeti. "Izgleda li ovako smrt?" upitah se. prešao je preko naše zemlje radioaktivni černobilski oblak. morao sam s njim nositi nosila na prvi kat odjela. — Gospodine. Oči su mu bile pune suza. a pokatkad i prijete revolverom. a onda su me poslali napolje da čekam u hodniku. sa tri sestre. osim u izjavama susjede Eve Biser. opsovao sam im mater i rekao da sam spreman zadaviti nekog. bez medicinske sestre i bez bolničara koji bi mu pomogao nositi nosila. tako je organizirano. otišao je na tržnicu da nabavi preostale stvari za subotnji ručak. ovog puta bila je to hitna pomod. bio je jedva primjetan. nakon četiri minute dolazi do decerebralizacije. masirajudi joj srce dok mi je s čela tekao znoj.. — Ali . on. gdje se pokazalo da dežurnog liječnika nigdje nema. odmah sam pretpostavio da se radi o infarktu. obuzet užasom. Činilo mi se da je još živa. vrisnuh zapravo panično. Vratila se ipak u dvoranu.. znajudi da je sve gotovo. ne pokazujudi pretjeranu spremnost da se odazovu. gađaju ga kamenjem. jer sam ga tolike godine sasvim nepravedno držao osobom koja ne umije plakati.. Onda joj je. osjedajudi kako mi majčin život bježi ispod dlanova. Detaljno me ispitavši o čemu se radi. jer sam sve promatrao kroz zastor od suza. otvarao sam sobe i pitao gdje je dežurni liječnik. Kako svi mi u ležernim situacijama znamo glumiti odmjerene Evropejce. jadnik. ne znam. Kad smo stali pred internom klinikom. razumijem vas .

Otac ju je bez riječi otpravio kudi. možda ste u pravu — reče on ne hotedi mi previše protusloviti. — Nemodni smo. te da su službe hitne pomodi u vedini provincijskih mjesta organizirane na posve isti način. dragi Stanislave — rekao je glasom punim suduti ravnatelj — i. zatim novi gradski bazen i novi Dom JNA. jednako izgubljen. propisima i odredbama. jer mi pred očima nisu bile njihove materijalne nevolje. bio sam naprosto zgranut činjenicom da u mom gradu po pacijenta. koji je dojurio iz Zagreba. — Kad vam konačno neki pomahnitali tip ustrijeli šofera. dok je otac. a ona je svejednako trabunjala nešto o tome kako je mamu odnijela černobilska radijacija. onda se svi najednom počnu slagati s vama. ta činjenica. znanaca. a Žiža Tomid. Sve formalnosti oko obavještavanja rodbine. Sutradan sam otišao do ravnatelja bolnice. Mislio sam ovako: "Smrt majke naprosto je činjenica koju kao takvu treba mirno prihvatiti. otpuhuje dimove i gestikulira. — Na žalost. koja je napisala: "Vjeruj da mi je strašno.. Poslije du shvatiti da ta. čika Staška. ujedno podrazumijeva i spoznaju da je konačno otišla osoba koje te najviše voljela. hodao dva-tri koraka iza mene. velebnu zgradu SUP-a. sportsku dvoranu po kojoj se natjeravaju trederazredni sportski diletanti. — Čuo sam da vam na one jadne šofere razbjesnjeli ljudi vade revolvere. glupa i izlišna gesta. Irena gnjavila prisutne pričama o tome kako je njihova Jarmila ne znam kako zaljubljena u mene. novinskog oglasa i pogreba obavio je Miki Grabar. Ljubo je pričao nekakve samoironične štosove iz samoupravne prakse. pijani Gogo Jazbinšek pričao je nešto o tome kako su liječnici u pitanjima života i smrti zapravo tragično nemodni. — Druže ravnatelju — rekoh. Zgrozit dete se kad čujete da služba hitne pomodi spada pod SIZ zdravstva. Miki i Arleta su skuhali nekoliko litara kave. nepristojno ga prekinuvši baš kad mi je pokušavao obrazložiti meduuvjetovanost hitne pomodi i SlZ-a za ceste. a kola hitne pomodi pod SIZ za ceste. koja se iznenada pojavila na vratima. kome život visi o koncu. — Da li se gospoda uspjela pričestiti? — upitala je tatu gospođa Eva Biser. iskazane paragrafima. — Znam da ste sada uzbuđeni i ne želim vas previše zamarati. par-ti. Vidio sam kako mu se usta otvaraju i zatvaraju. članovima. među mnogobrojnim telegramima suduti stigao je Sonjin. misledi si i dalje svoje. — Ne razumijem to što pričate i ne želim uopde razumjeti! Ovaj jebeni grad u kojem sam sa svim slučajno rođen ima prekrasnu novu zgradu Opdinskog komiteta. tako da sam čitavog dana mogao sjediti u fotelji i imao kad razmišljati. ne možemo ništa uraditi. ali dopustite da vam kažem koliko smo ved problema imali s tom nesretnom hitnom pomodi. bitno siromašniji.. kako pali cigaretu. kome je taj dan protekao u paklenskoj jurnjavi. čime bih si olakšao dan koji mi je bio suvišan u životu. nešto poput građanskog prosvjeda protiv neke nepravilnosti u novinskoj rubrici "Pisma čitalaca". nehumana i kriminalna nebriga nije eksces. Kad vam umre netko blizak. jer su se oko mene okupili svi koji su me znali i kojima sam nešto značio.Vratio sam se kudi šutke. prvi put je u životu mnogo pričao ne spominjudi primjere iz filmske tradicije." Pa ipak.. kako bih mu iskazao svoje građansko negodovanje i zgražanje načinom na koji je organizirana hitna pomod. nego naprosto pravilo. Bilo je to lijepo i jednostavno. a nema jednu . a i iskreno. obloženu mramorom. nego mrtva majka koja je ved ležala u bolničkoj mrtvačnici. sredstva de se preko nodi nadi. dolazi šo-fer s nosilima pod rukom. ma koliko predstavljala biološku nužnost. ali sam na nadležnim mjestima obično ispadao budala. strašno žao". koga sam površno poznavao. bez pogovora. To je bila jalova. pogotovo kad nemaš deset nego trideset osam godina. Bio sam strašno smušen i ništa nisam uspio smisliti. a za to nemamo sredstava . U nodi. Smatrajudi hitnom pomodi ono što sam imao prilike vidjeti u američkim filmovima i televizijskim serijama. jer je zaista voljela moju majku. Služba hitne pomodi zahtijeva posebna vozila. Oduvijek sam stvari nastojao obrazložiti i protumačiti sam sebi svodedi ih na neke temeljne logičke principe. Kod kude smo sjeli svaki u svoju fotelju i šutjeli poput oficira koji su čas ranije doživjeli presudan poraz. I za tu ljubav si siromašniji. ali ga više nisam mogao slušati. jer su tamo uvijek funkcionirale neke druge logike. na žalost. Tako to kod nas biva.. posebnu opremu i posebne ekipe. Tada je slijedio jedan samoupravno-birokratski galimatijas koji rijetko tko može shvatiti. Nesnosni dan smijenila je podnošljivija večer. pognute glave. vrijeđaju ih i pljuju po njima — rekoh iznerviran. koji nas tretira jednako kao i gradsko saobradajno poduzede .

kuda mi je puna rodbine! — prosvjedovao sam. — Prvo morate nekom spasiti život da biste ga mogli poslije uhapsiti. — Ali radi se o istom društvu. cjelovita i smislena. smirite se! Jeste li možda za kavu ili nešto slično . a tek potom izgraditi SUP i zatvor. jer tome valjda nikako nije uspio pronadi pravo mjesto u nadgrobnom govoru. Konačno me ukebalo! Htio sam ga upitati kojoj je to majstorici pošlo za rukom. stari. — Hvala ti. on me uhvatio za rukav: — Slušaj. Ivančicu. ugurao me u Spačeka i raspalio najvedom mogudom brzinom podravskom magistralom. to ti nisam rekao ja nego netko drugi! — Ti ne primaš .. iz drugih fondova .. Dala mi je i tvoj pasoš.. sestra i ja. — Ma pusti ih sve u kurac! — rekao je rezignirani Gogo. — Ma jebe se meni za ovo društvo i za ovaj grad! — viknuo sam i izišao. — Kada bi tko sabrao na jednom mjestu sve mito koje se diže za krevet. ali je on otišao za svojim poslom neprekidno kimajudi glavom. koji je brkao padeže. ali i iznuren. Razumijem vaše negodovanje.. kamo me to vodiš? U Afganistan? . kamo me to voziš . — Nede. Pred odmaknutom pločom obiteljske grobnice stajali smo otac. Da biste nekog primili u partiju.. sad bok i budi mi jak! Mi smo svi uz tebe. Nakon pogreba. stari. — Baš zbog toga te i vozim! Kog deš vraga kod kude cendra ti s rodbinom koju susredeš samo u povodu raznih pogreba! — Ali. Zbog toga morate prvo organizirati hitnu pomod. pazi. U subotu se ženim. Rekao sam Zvjezdani da odlaziš sa mnom.. Zanijemio sam od iznenađenja. hodu redi. — Stanislave — blago me prekori ravnatelj — to što ste u žalosti za umrlom majkom... Nemojte mi samo redi da kola hitne pomodi koštaju više od Mercedesa kojima se vozikaju na janjetinu predsjednik opdine i njemu slični gradski lideri . a ne obična kola hitne pomodi. ne daje vam pravo da vrijeđate ovo društvo i ovaj grad. radi se o različitim društvenim financijerima . specijalizaciju i slična sranja. održao je nadgrobni govor u kojem su se prosipale silne zasluge moje mame za socijalističku zajednicu..običnu. ali čovjeka dostojnu službu hitne pomodi.. kao da mu ni samom nije jasno kako je to konačno dolijao. opredijeljenost i riješenost u borbi za stvar radničke klase i slično. bogamu! — prekinuh ga iznerviran. nužno je da se uopde rodi.. Miki Grabar me naprosto kidnapirao. jedva se nasmiješivši. Znao sam da je sve to što govori pretjerano i da su zasluge moje majke sasvim drugačije i mnogo vede. niste . — Čekaj. Sve drugo bile su besmislice. govornik jedino nije spomenuo politiku nesvrstavanja i miroljubivu aktivnu koegzistenciju. Bile su neuobičajene svibanjske vrudine i u obaveznoj crnini bilo mi je više nego vrude.. zbog toga bolnicu i rodilište morate napraviti prije zgrade opdinskog komiteta . Dan kasnije bio je ved pogreb. zamalo sam ti zaboravio nešto redi što de te malo razveseliti. — Stari — prekine me on i unese mi se u lice — bi li ti zavlačio nekom prste u čmar. — Pasoš! Isuse! Luđače. Znači.. Gogo — rekoh. zalupivši vratima za sobom. zajedničkog stola i ognjišta. uvrijedit de se. — Smirite se malo. ali su stvari mnogo složenije. ali on nije skidao nogu s papučice gasa. kako bi se to patetično reklo. U bolničkom krugu zatekao sam Gogu Jazbinšeka kako se vrada iz kantine sa štekom cigareta pod rukom i ispričao mu sve o kratkom razgovoru koji sam vodio s ravnateljem. Nekakav postariji aktivist iz mjesne zajednice. otvaranje radnog mjesta. njena klasna svijest. a odmah iza nas mnogobrojna rodbina koja se okupila iz svih mogudih dijelova zemlje. mogla bi se ved kupiti ona Fitipaldijeva formula 1. Od svih floskula tekude politike.. pilio kosti i rasijecao apcese za trinaest milja mjesečno? Bi kurac! Hajde. Miki! Jesi li lud. Ali. Njena životna misija očitavala se u tome što je jednu veliku obitelj uspjela održati na okupu oko. Sve to što ste nabrojali izgrađeno je drugim sredstvima. U tome je njena sudbina bila zatvorena.. kao da se žuri da što prije odmaglimo što dalje od grada. šuplje i nepotrebne fraze.. Kad sam se ved okrenuo da odem.

. Hvatao se ved suton kad smo stali na mađarskoj granici. a onda se ponovo snuždi i reče: — A kome može uopde biti dobro sa mnom? Bio je izgubljen. — A mala? — Pa i malu de odvesti — reče on. juredi ravnom mađarskom cestom. On me pogleda iznenađeno. Arleta i Nacek redovito su nas posjedivali bar na sat vremena. iako sam pretpostavljao da Irena više nema ljubavnika. Ili: — Nacek smatra da bi nagomilavanje oružja moglo dovesti do rata koji de predstavljati kataklizmu za čitavo čovječanstvo. — Miki. kude sa crvenim ciglenim pijetlovima na krovu. te su zajedno slušale "do daske" Madonnu i slične glazbene novotarije. koji se. malodušan i trebala mu je nečija pomod. ali sam zbog nje još više zavolio svoga najstarijeg i najvjernijeg prijatelja Mikija Grabara. pa sam pristao da Miki naruči večeru. prošli kroz Nagytad.. obično birajudi vikend kad bih ja ostao u Zagrebu. to ti je Kaposvar! . Po inozemstvu je hodao sve manje. Pravu narav njegova odnosa s Irenom nisam znao. ali ni po čemu više nismo bili veselo i bezbrižno društvo. unatoč velikoj ljubaznosti.rekao je nekako čudno. premda sam se u mađarskoj nodi osjedao mnogo bolje no da sam ostao kod kude. dok ne dođe jesen. kao da je u nedoumici. sav snužden. Sonja je dolazila rijetko. Tako du je konačno izgubiti. Nakon mamine smrti još smo nekoliko vikenda proveli u vikendici Ljube Brabeca na obali Sljunčare. što de za njega zacijelo biti kraj? Arleta je redovito dolazila na Šljunčaru. Nacek je danas rekao da se samo jednom živi. da kuda bude opskrbljena svim onim sitnicama koje s vremena na vrijeme zatrebaju. a Arleta bi obično najprije poljubila Ljubu. Pored nas su promicala ozelenjela podravska polja. umiru roditelji. pa sam morao i sam zašutjeti. raštrkali na sve strane. a onda se. što me pomalo razljutilo. kao da nam želi redi da mu je sve oprostila i zaboravila. pa da čovjek mora prihvatiti svaku pruženu šansu. ti si sto posto lud. nikako nije mogao sprijateljiti ni s kim od nas. oči mu malko zaigraše. Ljubo se i dalje brinuo da nas što bolje ugosti. prvi put otkako se dogodilo to s majkom. Arleta ga je naprosto obožavala i neprestance citirala njegove mudrosti: —Zamislite. i sve su ga manje putovanja veselila. Miki mi je priznao da joj je pomalo neugodno jer se uskoro udaje. šumarci. — Eto. Saznao sam da na Šljunčaru dolazi sa svojim novim odabranikom. Osjetio sam čak i glad. zapravo. na početku ljeta. Jedne mi je večeri rekao: — Uspio sam se domodi jednog pisma u kojem joj obedava da de dodi po nju i odvesti je sa sobom. Arletina devetogodišnja Ines i Ljubina godinu dana mlađa Jarmila postale su najbolje prijateljice. Ulazili smo neumitno u godine kad se raspadaju brakovi. ne obazirudi se više na moje prosvjede. Nacek bi se ceremonijalno rukovao sa svima. ili kao da se zbog nečega ispričava. Navečer smo sjedili u malom mađarskom nacionalnom restoranu čiji su prozori gledali na prekrasnu ulicu punu dudančida i namijenjenu samo pješacima. To je bila valjda najbedastija rečenica koju sam čuo u životu. kad bismo se našli na Šljunčari. Bili smo i dalje dobri prijatelji. na prijelazu Gola. ali sam ja bio posljednji koji bih mu je mogao pružiti. ali sam odmah potom shvatio da je takva ljutnja sasvim bezrazložna. rastavši se privremeno. Ali. IX.. Ambijent je djelovao stvarno srednjoevropski i zbog toga se doimao toliko prisno. ti si sto posto lud! — ponavljao sam. — Za malu je dobro da bude s tobom. da mu trpeza uvijek bude bogata. a bio je mrkli mrak kad smo. — Zapravo je za malu dobro da ode van . ali je boravila u kudi svoga zaručnika Ignaca Feješa. Subotom uvečer.Zašutio je. i kad se polako počinju svoditi životni računi. da osigura dovoljan broj kreveta za one koji žele prenoditi. kako mu uopde pomodi kad de ga Irena ionako ostaviti. brežuljci vinograda i usputne gostionice čudnih naziva.

Nakon mamine smrti. Jednog sam vikenda ustanovio da je popalio sav svoj stari ribolovni pribor. uz višestruku protekciju. Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve. netom pročitani broj Kule stražare. — Teta u Americi samo što nije odapela! — govorio mi je smješkajudi se nekako zagonetno. otac Franjo. Premda mi je bio najbolji prijatelj u čiji sam intelektualni. O Delonu nije bilo nikakvih podrobnijih vijesti. samo da bi što krade bio kod kude. ali me jedne subote Gogo Jazbinšek na silu odvukao do lokalnog internista. Kad bi me zatekao bezvoljna. neprekidno pušedi. ali se predomislio i samostalno ga otpečatio kad je počelo svjetsko prvenstvo u košarci. X. Ostajao je na poslu sve duže. Sviknut na prastaru ragu od mašine. i tobožjim osvetničkim fukovima uperenim protiv uže rodbine njegovih mnogobrojnih gradskih neprijatelja. koju mi je nekod posudio Miki Grabar. Miki je naučio sve mogude automehaničarske štosove tako da je satima dotjerivao i štelao moj Renault. bivao je sve potišteniji i izgubljeniji. činio mi se sve neprikladnijim za razgovor. sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju. Od srca svoje mame nedeš modi pobjedi. Kad bih dolazio kudi. Gogo Jazbinšek stvarno se oženio. zaokupljen pornofilmskom studijom. gdje sam Mikijeve prepravke pladao povedim hrpama sve bezvrednije love. Mislim da mu još ni samom nije bilo jasno što se to dogodilo. pomiren sa svime. ako se izuzmu pisma koja je potajno slao Ireni i koja je Ljubo pokatkad imao priliku kriomice pročitati. Od onog nadrealnog kapošvarskog izleta. a kasna popodneva obično je provodio sjededi na nekoj od grobljanskih klupa. iz tredeg pokušaja uspio položiti vozački ispit. Bilo bi važno da se opametiš i razumnim režimom izbjegneš kasnije komplikacije. koja ga je opsjedala prijedlogom da bi nakon ženine smrti trebao pristupiti Jehovinim svjedocima i konačno spasiti dušu pred jednom od skorašnjih propasti svijeta. pa da se osvijestiti morao mnogo kasnije. Neko vrijeme vodio je rat sa susjedom Evom Biser. — Pa ništa! — otpovrnuo bi on još zagonetnije. — Pa šta? — rekao bih. temeljito pregledao i napisao na listid kakav vam daju specijalisti: hipertonija i tahikardija. duhovni i materijalni život imao potpun uvid.Miki Grabar je i dalje živio u samodi. izdaleka motredi na mamin grob. tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. ali ga Gogo pretekne: — To ti je prva i najnedužnija od svih onih "kardija" koje deš naslijediti od majke. beskonačnim svađama koje je vodio na radnom mjestu. Potkraj godine. Odviknuo se bio od svađa. uzdahnuo i rekao: — Tako to ide. Zatim je zapečatio televizor i otkazao pretplatu. utučena ili zabrinuta. Gogo je samo zavrtio glavom. To je bila vijest dovoljno atraktivna da zasjeni sve ostalo što se s njim događalo. Držao sam to jednom od onih smetnji na koje se valja priviknuti. od zagrižljivih primjedbi i. a keder-kantu napunio zemljom i zasadio u njoj nekakvo glupo cvijede. pretpostavljajudi da bi on i Irena mogli znati gdje se Delon trenutno nalazi. Internist je htio nešto redi. — Imaš ved dovoljno godina i nije red da se kinjiš najtežim fizičkim poslovima. . Čak je i na groblje odnosio po dva buketa cvijeda i po dvije svijede. veselo bi mi dobacio: — Stari. zabrinuta za dušu mog oca. Nakon tih sređivanja često bih morao otidi pravom automehaničaru. koji je ostao sam u kudi koja je nekod bila i pretjerano bučna. Nakon toga Eva Biser. koju je ponovo predvidio njihov voda i prorok. počeo sam patiti od blagih vrtoglavica. dva radnika SUP-a posjetili su Ljubu. Mađarska nam je tu pod nosom! Hodemo li se zaletjeti u Kaposvar? Osobito dragocjen postao mi je kada sam kupio svoj prvi automobil (renault 4) i kad sam. od oponiranja. na koji me odveo Miki Grabar otrgnuvši me od mučnih karmina. — A tahikardija? Što je to? — upitah ga naivno i pomalo preplašeno. — Zašto ne odeš u mirovinu? — upitao sam ga jedne nedjelje. neprekidno je odobravao sve što bih rekao. Taj me tip. redovito je preko te ograde bacala novi. Oboje su zanijekali i samu pomisao na tako nešto. premda su znali bar jednu od mnogih njegovih adresa. drugo za pokojnog ujaka Emila. Jedno za majku. ljubavno-erotska strana njegove osobe još mi je predstavljala jednadžbu s prevelikim brojem nepoznanica.

Nisu ga čak ni izbacili zbog kakvog heretičnog. mjenjač je bio nečuvena. koje sam bio kupio u Zagrebu. ali sam odbio. Zatim sam otišao do Grabarovih. U Unikonzumu na Cvjetnom trgu pojeo sam sendvič i popio kavu. civilnom služenju vojnog roka. kojim sam teško pronalazio pravu brzinu. izgubili nadu i interes. shvatili smo da folira. Osmo poglavlje I. Pohvalio se da je Zvjezdanine knjige pročitao i da su mu se dopale. Pokušavao sam ga vratiti politici. i odnio ga mami na grob. svejednako je govorio: — Moram nešto uraditi sa sobom! Umjesto svega onog što smo sestra i ja mislili da bi mogao. pa zar ste tako stari? — nasmijala se ona. —Ja imam sljededeg mjeseca tridesetogodišnjicu. ali je za politiku. Nakon jednog od sastanaka na kojima smo pretresali sve mogudnosti povedanja plada. pa su ga s vremenom izbrisali iz evidencije. Kako među tim knjigama nije bilo ni jedne ratne. neukrotiva kurva! Oca sam zatekao kod kude kako peče jaja za ručak. uz silna odgovaranja i uvjeravanja da je partiji potreban. rekao sam direktoru Joži: — Čuj. — Moram nešto uraditi sa sobom! — neprekidno je govorio. — Isuse. Nagovarao sam ga da se vrati ribolovu. Poput tolikih drugih koji su se zamorili. Nova zakonska regulativa stavila je plade u funkciju porasta produktivnosti. i on je prestao dolaziti na sastanke i pladati članarinu. za čije se pripremanje ne troši više od pet minuta. zahtjevima za ukidanje štafete. Bio je petak. koju nisam bio stigao popiti ujutro. koji je budio nadu da de se ipak oporaviti od udarca koji mu je nanijela majčina smrt. da čujem kako je . ali je sve to držao djetinjastim. Radio sam to redovito. ali ništa da stvarno uradi. Za cijelog puta gnjavio me prokleti mjenjač. ja se danas kupim ranije. a proslava je bila zakazana za subotu.Nije pristao jer je iz iskustva znao da su svi njegovi prijatelji. Onda sam mu donio iz Zagreba Atlas gljiva i još nekoliko sličnih priručnika. civilnom društvu. Imam dvadesetogodišnjicu mature. nedovoljan sluh za suvremenost. dogmatizam sekretara ili nešto slično. — Ti si tako mlad! — začudio se direktor. sada. Upitao me želim li i ja koje prženo jaje. pa je i knjige i hobi negdje zametnuo. Zatim sam ga pokušavao zainteresirati za kojekakve hobije. Pa ipak. što je u Jugospotu rezultiralo strašnim potresima. ili trebao uraditi sa sobom. sam i bezvoljan. Premda nisam bio impotentan. i štrajkovima koji su se prestali zvati obustavama rada. Nekod davno čitao sam tekst američkog psihoanalitičara u kojem se opisuje san impotentnog šofera koji mjenjačem nikako ne može pronadi odgovarajudu brzinu. pogotovo ona ratna. ali principijelnog stava. znojan. Nekad spreman da potroši čitavo prijepodne na spravljanje kompliciranog ručka. Zatim mu je Zvjezdana poslala nekoliko knjiga. nervozan i prepušen. za što sam u jednom trenu povjerovao da de ga zabaviti. petnaestak kilometara od grada. jer je tvrdio da je u mladosti volio čitati. on je uradio nešto sasvim trede — izišao je iz partije. neprekidno govorio da je kurva. žigošudi nepravilnosti u partijskom radu: oportunizam osnovne organizacije. Sjurio sam se u medijalni odjel da uzmem Danas i novo Delo. imam tamo doma proslavu dvadesetogodišnjice mature. oduvijek je zapuštene i neuredne grobove držala nekom vrstom sramote. nedugo po odlasku u mirovinu — umrli. premda pod urednim i pod neurednim grobovima leže jednako mrtvi ljudi. gdje je stara gimnazijska škvadra organizirala proslavu u Planinskoj kudi. ali ga to nije ni najmanje zanimalo. kao i mnogi drugi. Nije izišao onako kako su to mnogi činili. Potom sam sjeo u "četvorku" i krenuo kudi. jer sam znao da bi majka tako htjela. najradije je jeo jednostavne stvari. Ubrao je tri gljive. a onda sam iz prtljažnika uzeo cvijede. a mačka zadužena za tisak radoznalo me upitala: — Kamo se tako žurite? — Putujem. ali nijednu nije uspio pronadi u Atlasu. Oprao sam se i presvukao. To što se ipak bojao smrti držao sam dobrim znakom. Na brzaka sam projurio kroz novine i pročitao napreskok sve što je pisalo o tzv. Niti je istupio demonstrativno.

događaju se stanovite promjene. dragi moj književnice. tako da sam ga morao čekati i zadržati se u kurtoaznom razgovoru s njegovim ocem. — Pa niste vi za to krivi. nije! — umiri me on. Pomalo snužden. Ovih je dana ovdje bilo prometno kao na stočnom sajmu. — rekoh bojažljivo. — Lijepa čestitka! — nakostriješi se on. a ne nekoliko stotina kaseta. ali mi se ubrzo ta pretpostavka učinila nevjerojatnom. kupio je osamdeset komada. ha. U prvi mah sam pomislio da ih je nekom posudio. mojim bivšim tastom. — I to je lijepo. Ubrzo deš doznati. bilo je! Sad de dodi umor. ha .. umirovljenim dr. ne pokazujudi baš preveliku želju za razgovorom. — Trebao si to vidjeti. — Mislite da de nam sada krenuti po zlu? — Ne. — Ako se baviš književnošdu. Kao da ne znate! — Lijepo. — To je razumljivo. — Sve sam prodao! — začuh Mikijev glas iza leda. . ha. onda si svakako čuo za "izgubljenu generaciju" ? — Čuo sam. — A za koga se udala? — zapitah bojažljivo. što deš.. ne bi ti odgrizla nos. samo jedna obična suvišna generacija. — A i da je kod kude. ne mislim! Sad de sve krenuti i idi onako kako je normalno. misledi da bih mogao pogrešno protumačiti moju radoznalost.. Posuđuje se po nekoliko. niti onih nekoliko stotina videokaseta. Znaš. da se ne ženiš? On se nasmije kao da je moja pretpostavka nešto krajnje nevjerojatno. ali ništa vi ne razumijete. sad ste odsvirali svoje — rekao je likujudi dr. — Dvadeset godina od mature! Šta je bilo. iako ti nisam ništa čitao. To nije moja interna filozofija. — Nemate baš najbolje mišljenje o nama — rekoh mu hladno. U sobi više nije bilo videorekordera. imao sam u životu toliko malo vremena da sam mislio da je mudrije to vrijeme spiskati na čitanje Dostojevskog. — Ne. ha . gospodine — rekoh servilno. Kažu i da pišeš? — Pisao sam. Suvišna ste generacija zbog toga što su vam obedavali sve. — Zašto si to uradio? — Eto. razočaranje i bolesti. — E. Sartrea i Camusa. — Sve si prodao? — zinuh od iznenađenja. Ali.. da ostanu u familiji. i dalje misledi da me obmanjuje. — Nije. hajde.. — Drek! Niste vi nikakva izgubljena generacija! Vi ste. Upravo se vratio i zacijelo odmah shvatio moje iznenađenje. a drugi poklonio Sonji za vjenčani dar. Na svadbenom je putovanju.. Miki je još bio na radiostanici.. — Nije baš lijepa čestitka za dvadesetogodišnjicu mature — primijetih. ha. Ali. nego biološka zakonitost. a normalno je da vam bude sve gore i gore. Ostali su uzimali u manjim količinama. — A videorekorderi? — Jednog sam prodao Gogi Jazbinšeku. Nemoj gubiti vrijeme sa starim penzioniranim kolerikom. nego na čitanje onog što ti piše zet.. jer niste imali kada ni gdje naučiti. Grabar. — Što de vam lijepa čestitka! Ono što vama treba jest malo slobode i dostojanstva i mnogo rada . idi tamo u Mikijevu sobu i pričekaj ga. Najboljih deset komada poklonio sam Bumbi Zlaticu. koji presnimava za lovu. Prošle se subote udala. ti si studirao književnost? —Jesam.. Neki tip iz Varaždina. — Zacijelo želite redi da je moja i Mikijeva generacija izgubljena . — Zašto to misliš? — začudi se on.organizirana velika proslava dvadesetogodišnjice mature. — Bogati. ušao sam u Mikijevu sobu i stao kao gromom ošinut. Sjeti se što je rekao Slavko Grabar.. tako. ha. ne ženim se — izjavio je odlučno. iako vam nisu imali što dati. Slavkom Grabarom. bivši se muževi o takvim stvarima ne obavještavaju. Ivančicu. — Sonja nije .

— Pa jest — rekoh.. ali poslije mora da je posezao u društvenu blagajnu. a još jučer si mogao otvoriti pravi pornografski muzej. — Pa. premda mi do smijeha nije bilo. Sada sam se ja nasmijao. šoping u Miinchenu i Veneciji . — Ima nekakvo strašno sranje u firmi. — Ideš sa mnom? — upita me na kraju.. na primjer? — Ali.. skijanje u Italiji i šta ja znam gdje. — Izgleda oko šesto milijuna. — Koliko de ljudi dodi? — prekinuh ga baš kad se najviše razmahao. a koliko je uzeo? — upitah ga. radilo se o svoti za koju mi se činilo da je nikad nedu posjedovati. skoro sam zaboravio . — Zar odlaziš nekamo? Nije mi odgovorio. — Pa i nju du ostaviti tebi. sutra demo to srediti. U njemu pokušavam is tražiti utjecaj side na medijsku regeneraciju pornografskih proizvoda . Idemo Spačekom! . — A . Zatim je pobrojao čitav jelovnik. Starih. osim ako se danas popodne nije dogodilo nešto nepredviđeno . — Hodemo li se večeras vidjeti s njim? — Pa valjda! Rekao je da dođemo navečer k njemu na Šljunčarii. ali de SUP morati u najskorije vrijeme poduzeti neke korake. koji je vrag zna gdje. od kokošje juhe do deserta i ponodnog "vajngulaša". Miinchen. naravno. i pomislih da možda ima kakvu novu dramu s Irenom.. pazi — posavjetuje me Miki — on misli da još nitko ne zna. i Margetidke koja je u Heidelbergu. koliko košta tjedan dana skijanja u Italiji. — Dakle. — Zašto? — začudih se. u pitanju je i Ljubin dolazak. Da . — Je li uhapšen? — Još nije. — Ni govora! — prekinuh ga. — Nema veze. — Kakvo sranje? — Sjedaš se koliko je u posljednje vrijeme putovao s Irenom? Venecija. Ispričao je sve. Umjesto toga. Tuljca koji je u Australiji.. snužden zbog okolnosti propasti Ljube Brabeca. — Pa gotovo svi — odvrati. Gotovo da nisam povjerovao.. — I!? — Izgleda da je to radio uz pomod društvene love. Gotovo da ne povjeruješ. — Osim Delona. a ni fergazer mi nije baš u najboljem redu. počeo je detaljno pričati kako de biti organizirana sutrašnja proslava. ali ni nakraj pameti nije mi bilo da bi Ljubo pronevjerio pare. ti sada više nemaš ni jedne jedine pornostvarčice...— Ne poznaješ ga! Nije važno.. avionska karta za Pariz. Osim . Zavrtjelo mi se u glavi. jer mi se činilo da du po tome modi najbolje procijeniti dimenzije Ljubina pada.. Nemoj slučajno pokazati da . — Čuj. — Osim knjige koju sam neki dan završio. Mogao sam o Ljubi misliti i ovo i ono. — I tako. isprva valjda i jest. — Ni jedne jedine! — redi de on sasvim odlučno. zamislivši se malo. Čini se da je stvar još interna. Tako neka i ostane. Bibija koji je u bolnici. Delon. Pa znaš valjda koliko mora koštati ona Irenina bunda. Ide kao zmaj! — Mogu si misliti — nasmijah se. Pa koji je to bog bio s Ljubom? Zar samo radi toga da sačuva Irenu? Zar je na takav način htio biti nešto drugo. — Mislio sam da putuje od love koju mu je ostavio otac. čak i u onim detaljima koji me uopde nisu zanimali. Došla bi i ona... — Ili predviđeno! — primijetih jetko. Ne poznaje ni on tebe. mogli bismo i mojom "četvorkom" ali me mjenjač strašno zeza. ali je deprimirana zbog rastave.. Znaš kako se zove zadnje poglavlje? — Kako? — "Sida ili pornografija rediviva"... od svega je ostala samo knjiga — rekoh više za se. — Ljubo je u pitanju! — iznenadih se. Strašno je ljubomoran na svoga prethodnika. —Jutros sam sredio Spačeka.

stari. ali intervju ne dolazi u obzir. Kao u nekom horor . ti odbijaš. U devet je nestalo struje. A takvih nije malo. — Ma daj! — odmahne on rukom. Ne dobijem li taj intervju. uradit deš tako — rekoh — i dovijeka deš u meni gledati čovjeka koji je zvijerima s radija pomogao da dekapitiraju Mikija Grabara. Znao je da sam poražen i da me uspio navudi na tanak led. zašto me gnjaviš? — rekoh umolnim glasom. a u pauzama demo puštati glazbu po tvom izboru. — To su samo vaša književnička preseravanja! Pisanje je sudbina. pravo vrijeme za oluju. ti znaš kakav je moj status na radiju. Bilo je oblačno i u zraku se osjedala vlaga. — Sutra de muževi ostati bez ručka. sad kad su dozvolili i najavili intervju. Pitat du te slažeš li se s izjavom da je pisanje sudbina? — Miki. okrene ključid i upali motor. Znaju da smo najbolji prijatelji. ta njegova nagovaračka mod kojom me prisiljava na nešto što uistinu mrzim. — Da. a kiša je padala sve jače i jače. Desetak kilometara pred Sljunčarom pukla nam je guma. — To je točno — rekoh pomalo nervozno — jer sam i jedini! On se nasmije toj priglupoj šali. Po tko zna koji put u životu! — Bit de to strašan show! Vidjet deš! — Mogu si misliti! — primijetih ironično. on reče. jer de im žene naledi na radio slušajudi što ti i ja mislimo o literaturi. Kiša je nešto jenjala. kao da se toga trena sjetio: — Stari. pristaješ? — reče on. — Ti mene gnjaviš! Tjedan ih dana molim i. ne možeš tek tako redi: "Od danas više ne pišem!" — To da je pisanje sudbina najobičnija je usrana fraza bez trunka smisla . Pogledah ga upitno.. — Otpada! — rekoh odlučno. Za subotu u deset bila je najavljena emisija "Naš gost".. — Pogledaj radioprogram! Otvorio sam novine i na posljednjoj stranici pročitao program za tekudi tjedan. — Baš zgodno. — Znači. a ispod toga nonparelom pisalo nešto o mojim navodnim literarnim uspjesima kojima sam proslavio naš grad. bit de to poen više za one koji me žele najuriti. prikladnija za razgovor aveti i vampira nego za daskanje sutrašnjih slavljenika.Krenuli smo oko pet. nemaš pojma što spremam! — veselio se on mom prešutnom pristanku. — Ma ne. Dobro. a nakon toga se kiša prolila po nama kao iz kabla. Slabašni Spačekovi brisači jedva su uspijevali pobrisati svu onu vodu. — Rekao sam im da si ved pristao. a onda nastavi: — Zbog toga du ja sutra na lokalnom radiju razgovarati s tobom. o tome demo sutra pred mikrofonima — prekine me on. a on nastavi: — Svjestan si valjda da si najvedi suvremeni pisac kojeg je naš grad dao. — Zašto? — Zato što sam ti rekao da više ne pišem. Stanislave. Čisto sranje! — Stavili ste to u program a da me niste ni pitali — rekoh nezadovoljno. Večer na Šljunčari bila je strašna. tako da smo u nekoliko navrata morali skrenuti s ceste i pričekati da se nevrijeme stiša. Kad smo se vratili u kola. U redu? Išla mi je na živce ta njegova retorika. ispričati se slušaocima i pustiti im pola sata starih hitova Žarka Dančua i Daliborke Stojšid. pa nisu smjeli ni pomisliti da deš ti odbiti. Dat deš mi polsatni intervju. — Traži neku drugu uslugu. Onda mi bez riječi pruži najnoviji broj lokalnih novina. — Imam u pripremi nekoliko novih radijskih štosova koji de oduševiti kompletno slušateljstvo! II. Ispast du pred njima najobičnija budala. od emisije nede biti ništa. koje su izlazile jednom tjedno i čitale se uglavnom radi crne kronike i čitulja. Možemo ofarbati tvoju sobu ili ispiliti četiri kubika drva. — E. trubedi jatu gusaka koje su izjurile na cestu. Ništa nisam rekao jer je to bilo sasvim suvišno. sutra prije podne napravit deš mi jednu veliku uslugu. Ja du pojesti govna. Čim smo izišli iz grada počelo je sijevati i grmjeti. ali smo mijenjajudi gumu ipak pokisli do kože.

Meko i slabo svjetlo uklonilo je bore s lica Ljube Brabeca. Prišao sam prozoru i promatrao ih kako u gumenim čizmama. — Dečki. u tom sam tipu neprekidno gledao tek uzurpatora Bamborove žene. — Što je zapravo s Irenom? — nastavi Miki. mogli bismo odmah krenuti . Ako nede. Miki je bio zamišljen kao i ja. — Glava mi je puna dugih problema. bolesna! — lupi Ljubo rukom po stolu. gledao sam u treperavo lice Mikija Grabara kroz deformirajudu optiku pivske čaše. Ubrzo du postati sasvim slavan. vjerojatno zadovoljna što je mrak sakrio sve one njene suvišne kilograme kojima de sutra šokirati stare školske drugove. ukoliko ne . ne bi bilo čudo da i sada razmišlja o nečem dugom.. koji je imao valjanih razloga da bude zamišljen. — Ma doznat dete ved. Da je Brambor živ. koji razgovor.. Nalakden na koljena. pijuckao je pivo i palio cigarete prinosedi licu poludogorjelu voštanicu.. — Šta. Napolju je bio smak svijeta. A da i nije.. ha. ali je Ljubo šutio. — Kakvih problema? — upita ga Miki i pogleda me značajno preko titrava plamena.. — Pa kudi. sasvim loše osjedala. mora da smo podsjedali na sudionike spiritističke seanse. — Nemojte kvariti večer! — Krasna večer! — rekoh ironično. stisnuti pod kišobranom. neprekidno razmišljajudi o tome koje su ga to sulude namjere natjerale na rasprodaju pornografske zbirke. Feješevim zgodama smijala se samo Arleta. ja sam onaj mali iz prve klupe do prozora".. — Znaš da nisam mogao podnijeti što me zamrzila. Žiži. kako bi bilo da pričamo o mom pokojnom starom? Bi li vam se to dopalo? Bi li? — Znate šta! — rekoh.filmu. pa je odustao i rekao: — Eto. tako mu je to! Arleta. — Ostavite to! — odmahne Ljubo rukom. osvijetljeni žmirkavim plamičcima dviju svijeda. — Ljubo... prozore su svaki čas osvjetljavali bljeskovi munje. da si ti i kao dojenče mogao stati u tu klupu!" Zgodno. — Pa rekao sam ti da je bolesna! — Bolesna? — Da.. ukoliko ne . a ne on — reče Ljubo poluglasno. i što u meni gleda ... — Kako bi bilo da netko ode do motela. Brambor se sam ponudio da ode po tu jebenu vešmašinu. ti si kriv što nam taj gnjavator tu zanovijeta svake subote — rekao sam. — Ma neka ide u . nije te večeri bilo u vikendici. — promrsi Miki.. ustadoh i priđoh vratima. u ovoj olujnoj nodi njegova sudbina izgledala je najmutnija — tko zna što de mu donijeti jutro? Pa ipak. Na koncu je i on shvatio da te pričice nisu nikom smiješne. To je možda bilo klinački primitivno. o tome hode li ga Irena konačno ostaviti. opet ti ne bi bio kriv . rekao razrednici: "Sjedate se. Irene. Jedini koji je pokušavao spasiti atmosferu ovog sastanka bio je Arletin pratilac. ha . — Šta ona ima tebe držati krivcem .. koja se. iako sam znao da je primjedba sasvim netaktična. koji nas je pokušavao zabaviti blesavim zgodama s neke od svojih godišnjica mature: — Sjedam se — obično je tako započinjao prepričavati zgodu — kako je na dvadesetpetogodišnjici neki Žiži. ali je poslije i ona umuknula.. ha. Nakon što iseciramo Irenu. inače čovjek od sto trideset kila. . — Kamo? — prekine me Ljubo. prema Ljubinoj tvrdnji. gacaju razmekšanom obalom prema Feješevoj vikendici.. Tamo imaju telefon pa ved sigurno znaju hode li nodas biti struje. nemojte o tome večeras — umolnim de glasom Ljubo. U toj neugodnoj tmini. a grmljavina se prosipala iznad naših glava.. — A što dete kod kude? Zar vam ovdje nije dobro? Zar želite da vas mamica pokriva dok spavate? — Nemam ja više mamice! — odrezah prilično ljutito. dušo. — Htio sam da dođe Arleta. hodemo li krenuti da vidimo da li mala spava? Otišli su i ja sam odahnuo. Začuh korake iza leda i osjetih Ljubinu ruku na ramenu. koji je pamte kao razrednu ljepoticu. a razrednica mu je odgovorila: "Ne vjerujem. profesor Feješ. ali nisam si mogao pomodi. Nismo imali prava da i dalje navaljujemo. — Dečki. Arleta je šutjela u mračnom kutu sobe. zacijelo bi rekao da je vani atmosfera "Tupelo Bluesa".

pred nama je stajao Čedo Kralj zvani Delon.. III. Ali u toj konfuziji i jest stvar. ali su mi nogavice začas bile mokre. — Pa stari je rekao da su na bračnom putovanju. čak i prilično dobre volje. Prišao sam prozoru i pri svjetlu munje spazio žuti golf. — Nema veze. dakle. U ovoj zeznutoj nodi samo nam još nedostaju Sonja i njen muž. — Šta je? — upita me Miki preko mog ramena. Premda mi je njegov povratak djelovao rizično. — Ne može iz blata. Tamo. pomislih. par koraka ispred nas. Ne znam kako bi tekao naš dalji razgovor da se u blizini vikendice nije razleglo glasno turiranje automobila koji je zaglibio u blato. suludo zapravo.. koji je. kako je i sam znao da de napad nervoze oduzeti smislenost njegovim rečenicama. — Nodas sam malo konfuzan. podigao baterijsku svjetiljku i uperio mu snop svjetla u lice. — Tko traži. Tada je Ljubo. — Kako si uopde prešao granicu? — čudio se Miki. Ni riječi nije rekao. u mraku i kiši. — Dobro. nedu morati uljudno konverzirati sa Sonjom i onim njenim. tako da su mi se cipele naprosto topile. Pao mi je kamen sa srca. koju je Ljubo. ne znači da de i nadi — nasmije se on. stari — reče. Valjda nije . osvjetljavajudi nam put velikom kamperskom baterijom. Kabanica mi je štitila glavu i leda. To nešto mogao je biti samo jak sedativ. ali nakon dvije-tri minute automobil je poskočio i izvukao se na ravan dio parkirališta. Pohitali smo natrag pod krov. — Hajde. ne kenjajte! — presiječe on naše plašljive primjedbe. morao naložiti. ali smo na tren zastali kako bismo vozaču dali priliku da nam zahvali. a možda bismo ti Miki i ja mogli pomodi — rekoh i okrenuh se njemu. nesmotreno sam stao u jarak pun vode. moramo mu pomodi! — reče Ljubo. kako struja nije dolazila. razglabati. nerazumno. — Žuti golf— objasnih mu. blata i šljunka. Stali smo sva trojica iza automobila i počeli ga gurati. — Jebi ga! Žuti golf ima Sonjin muž. izvukao nešto iz džepa i progutao. — Zar nedete izljubiti prijatelja koga tolike godine niste vidjeli? Što smo mogli. Šutiš i kunjaš.— Oprosti. — Znači da imaju tvoje ime? — Nemaju! Postoje različiti pasoši! Taj čovjek imao je za svaki problem spretan delonovski odgovor. Kompliciranijih ali sigurnijih. sišavši sa ceste. u jednom sam trenu spazio oznaku rent-a-cara. pomislih. — Ti si lud! Znaš da te traže — rekoh mu nešto kasnije kad smo se presvukli i ogrijali uz ped. Ljubo je išao prvi. Mlazom svjetla izdvojen iz olujne nodi. valjda začuđen strančevim ponašanjem. Pri slabom svjetlu odmah sam utvrdio da se u kolima nalazi samo jedan čovjek. a zadnji kotači zasuli su nam nogavice jakim mlazom vode. zaglibio u blato ispred parkirališta pa nije mogao ni naprijed ni natrag. onako kako sam to vidio u filmovima Davida Leana. analizirati? I čime biste mi pomogli? Drugarskim savjetom? Govorio je sve glasnije i sve zbrkanije. pa otvori škrinju u kojoj je držao svu silu jeftinih kabanica od prozirne plastike. izljubili smo ga. — Mogli bi se iznenada i vratiti. on je bio potpuno miran. vozač je nekoliko puta zatrubio. . hodete da se ispovjedim kako biste mi pomogli — poče on uzrujano. A sve to zbog idiota u golfu! Vidjevši nas kako dolazimo. — Dečki. Vozač je pritisnuo gas. — Otkuda da počnem? Zajebao sam si čitav život! Koji biste sad komad htjeli secirati. iznenada je zašutio. vozač je izašao iz automobila i ostao nepomično stajati. čak i Ljubo Brabec. Ali. — Pa ima različitih putova. — Uzeo si rent-a-car — primijetili. večeras. spadao je u ljude kojima su uzrujanost i rječitost obrnuto proporcionalne veličine. Da stvar bude gora. čvrsto odlučivši da du se pred njima držati dostojanstveno poput engleskih džentlmena. Nagnut nad zadnji kraj automobila. Navukli smo ih i izišli van.

nisam znao ništa pametno redi. Nakon toga du otidi i istim se putem vratiti u Italiju. Ljubo je dokraja upropastio svoju karijeru. Prošao sam svašta i vjerujte mi da iz iskustva znam da je tako. misledi valjda na vikendicu. jer je bio takav mrak da se nije uopde moglo razabrati kako je to Ljubo uredio svoj jezerski azil. — Stari.. Delon je koračao lako poput mladida. Prešao sam talijansku granicu na svoj način i sutra du bit nekoliko sati s vama. ovo si savršeno uredio — reče mu Delon. tako — promrmlja Ljubo. primijetio sam grč na Ljubinom licu. osim ako me tko od vas ne prijavi ved sutra ujutro. žaledi Ljubu. što de mu tamo Irena i Jarmila? A opet.— Dečki. osim vas trojice. Dogovoreno? — I stvarno nitko ne zna . s tobom bih malo porazgovarao — okrene se Delon Ljubi. U Trstu. mrakom i svjetlucanjem voštanica. Ovdje sam sasvim inkognito. Unatoč slabom svjetlu.. — To je normalno — reče Ljubo glasom koji kao da je pripadao nekom drugom. ako nemaš ništa protiv. a oni sada moraju razgovarati u četiri oka! — Ljubo. a ne otkucava. Bilo je jasno da želi razgovarati s Ljubom nasamo. a on. možda činimo nepravdu Delonu. i to kao da sam viknuo u bunar.. a Ljubo se vukao kao da ide na stratište. . Beču. smjesta zaboravite! Mislim da bi to bio podatak kojemu bi se milicija veselila i koji bi mogao nauditi mojim roditeljima. Ako ode u zatvor. neka sami riješe ono što ih muči — radi toga su i otišli tamo prijeko. Zato sam i došao. u jednom mi se trenu učini da je sve to bio samo kratak san i da je Delon još uvijek tamo negdje daleko iza granice. — Osim vas trojice zna jedino Irena. vi se nedete ljutiti? — okrene se nama. ali osim para možda ništa drugo nema. — Sutra je proslava — prekine me Delon. Pogledao sam Mikija i nemodno slegao ramenima. u drugu sobu. Vrata stražnje sobe zatvoriše se za njima. ali tada du ved biti daleko. svaki sa svojim mislima. — S njima se jednom godišnje nađem u inozemstvu. a opet je imalo i svoje naličje. — doda Miki. Sve je to bilo točno. kao da Irenin muž nije prisutan. Mnogi od njih znaju da si tražena zvjerka. Kako je njemu bilo bez Irene sve ove godine! Znali smo da Delon ima pare. pazite. nitko ne zna da sam došao. — Šalim se — umiri ga Delon.. — Mi da te prijavimo! — uvrijeđeno de Miki. prišavši mi sasvim blizu — onda Ljubi ne preostaje drugo nego da skoči pod vlak. jednako odsutan. a mora da su razgovarali sasvim tiho. uvijek u drugom mjestu. — Došao sam ilegalno. Kako se ne bojiš da de te netko otkucati i . Tako neka i ostane! — Nitko ne zna! Čak ni tvoji starci? — upitah ga. — Stvari koje vam se čine najopasnijima.. Ali. Bio sam večeras s njom — reče sasvim mirno. pleše i zeza.. sjetih se Ljubinih riječi i shvatih da Delon nije došao radi dvadesetogodišnjice mature. Padovi. Osim . Miki i ja ostadosmo u polumraku. zdravlje i brak. Ljubo — nastavi Delon — večeras sam razgovarao s Irenom. — Na proslavi se pije. otpovrne: — I to je normalno. Nakon proslave otkucat de me bar desetorica.. radi proslave. — Ako mu Delon odvede Irenu i malu — reče Miki. o čemu mi je pričao Miki. Osjedao sam zbrku u glavi i odbijao misliti na njih dvojicu.. — Ne znaju! — odlučno de on. ovako — nakon toga de on. Dugo su ostali u onoj sobi. — Ali. Zacijelo sutra nede ni dodi na proslavu. ali je ta primjedba imala više kurtoazni karakter. — Čuo si. — Možda bismo mi mogli utjecati na Delona i redi mu u kakvoj je situaciji Ljubo — šapnuo je Miki. Bilo mi je logično da se prvo javi starcima. vodedi ga u stražnju sobu. pazi — upozorih ga . Tolike smo godine prijatelji. "Piše Ireni da de dodi po nju i odvesti je u inozemstvo". nego radi Irene. obično se lako izvode..Sutra de na proslavi biti tridesetoro ljudi. — Možda bismo mogli utjecati na njega? .. Šutio sam. Zanesen tišinom. jer ništa nismo čuli. — Tako. — Dečki.

uspjeli tek ispratiti žuti odbljesak Delonova auta. Kako sada mogu očekivati da du utjecati na čovjeka koji se izložio riziku hapšenja radi žene koju voli? — Dakle. a onda sam. — Što rade tako dugo? — upitah sa zebnjom u glasu. spazio sam deset velikih. — Misliš. — Daj da odgulimo tu bedastodu pa deš mi pričati o sebi. — Miki. iako je to moralo zvučati strašno blesavo. Ništa se nije vidjelo. Prozorska okna bila su otvorena i lagan se povjetarac igrao zavjesom od ornamentima ukrašenog seljačkog platna. Miki — odvratih mu jednako tiho. Konačno. — Nije važna teta! Važan sam ja. — Gdje je Delon? — povikne Miki. Miki je zaustavio Spačeka ispred radiostanice. Ljubo je upalio cigaretu. Rozalija Grabar ostavila je nasljedstvo i ja odlazim u Ameriku. činilo mi se. a onda nam je istodobno pala na pamet ista misao. Ljubo je sjedio bez riječi u fotelji. a Ljubo mu pokaže prstom na otvoreni prozor. tako da smo.. red je da ti kažem neke stvari. sasvim novih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. U taj čas iznenada je došla struja i soba u kojoj su Ljubo i Delon tako dugo razgovarali bolno je bljesnula pred našim nepriviknutim očima. U tihom razgovoru prekine nas grom koji je opalio negdje sasvim blizu. u petnaest do deset.. sve osim tvog sutrašnjeg intervjua. Kad sam se okrenuo. da su stvari nepromjenljive? — Mislim da su sve stvari nepromjenljive . na stolidu. Nisi više u koroti? — Budalo! — unese mi se u lice. našto me on upozori da govorim tiše. Otvorili smo vrata i izišli pod trijem. — Slušaj. Kad smo prilazili prozoru. nego da demo pustiti da se stvari odvijaju sasvim spontano. koji je nestao u mračnom drvoredu središnje jezerske aleje. Tu bi moglo dodi do promjena . Šutjeli smo časak-dva. začuli smo startanje automobila. stavio noge na stolid s parama i blaženo me pogledao. — Imam trideset devet godina i čini mi se da u ova četiri desetljeda nisam uspio bitno utjecati ni na jednu jedinu jebenu stvar u životu. znao sam da mu se fudka za tetu koju nikad u životu nije ni vidio. gledajudi na drugu obalu. Vratili smo se u sobu i nastavili potiho razgovarati. S druge strane začuo sam nešto kao tresak prozorskog okna. ali baš kad sam htio izidi. — Nije valjda došao da se sutra izljubi s profesorima i najede vajngulaša u Planinarskoj kudi! — Pa sigurno — u pola glasa de on. — Htio sam ti redi da je ona moja tetka u Kaliforniji konačno odapela. Ustao sam.. — Kakve stvari? Pa rekao si da se o intervjuu nedemo dogovarati. pa sam smjesta otvorio vrata. a ipak su to bile tlapnje. Radi se o meni. jer nam se učinilo da je prasak dopro odande. sasvim blijed i vjerojatno uznemiren onim što se zbilo. — Mora da su ved sat vremena u sobi — reče Miki. — Ne radi se o intervjuu. zaustavi me: — Čekaj. i ti misliš da je došao radi nje? — A radi čega bi drugog! — promrsih ljutito. . onom istom na kojem smo gdjekad do kasno u nod igrali preferans. Sutradan. prišao vratima i prislonio uho na njih. — To je najneobičniji čovjek koga sam ikad upoznao — izustio je Ljubo rečenicu koja de mi još dugo odjekivati u ušima. dakle.Bio je u pravu. nagnuvši se van. ne budi patetičan — rekoh i ponovo uhvatih za kvaku.. upitao: — Zar si mu prodao Irenu? IV. — Nije baš svježa vijest. — Primi moju sudut — rekoh bez imalo pijeteta. — Ne zajebavaj! — reče on tako ljutito da sam požalio što sam ponovo načeo tu temu. — Kad je umrla? — Prije više od mjesec dana.

ali svi se slažu da ga ja preuzmem i nas tavim tamo preko bare. — Idemo u taj tvoj studio da budemo što prije gotovi. Sonja se udala. na primjer? — Jesam — rekoh.. u vremenu koje ne poznaje magnetofon. jedino sam ja jebena stranka kojoj bi ta vrsta promjene klime mogla koristiti.. Na stubištu.. da sam ved prestao pisati. Govorio je brzo i djelovao nekako pribrano i snalažljivo. ne upoznavši me ni s kim.. Zajebancija s kojom je krenuo bila je znatno iznad razine dopuštenog na malim provincijskim stanicama. — A može li pisac uopde biti konstruktivan — prekine me on. inflacije. — Djeluje tako .. — Nemaju pojma. Sad mi je bilo jasno zbog čega je rasprodao videorekordere i sve kasete. — Može mjesto toga nova ploča Boya Georgea? — Jebo te Boy George! — otpovrne Miki.. starcima nije ni do love ni do Kalifornije. Miki je primaknuo glavu mikrofonu i upitao glazbenog urednika: — Kištra. — Kada? — Za koji dan. Reci. A onda se u pretapanju začuo Mikijev glas koji je pod sjedao na nonšalantno zafrkavanje zapadnih diskdžokeja: — U sezoni recesije. ne vjerujudi vlastitim ušima.. Brucea Springsteena i Loua Reeda? — Loua Reeda nemamo! — čuo sam Kištrin glas. koji govori upravo o našoj generaciji osuđenoj na gnjavatorsko prepričavanje "slavnih dana". bio je sklon tim stvarima. a ja . ova emisija ide uživo! Zamisli da si u pretpovijesti radija. Kužiš? — Čekaj.. rezignacije i drugih nepovoljnih trendova. I nemoj se nakašljavati. — U romanu Samoupravljanje u osnivanju. što je kritika rekla? — Kritika je rekla da sam u svojoj društvenoj kritici bio konstruktivan . pardon . odakle me Miki. Znao sam da ni njemu nije lako. jesi li spremio za današnjeg gosta Toma Waitsa. Kapiraš? — Kapiram — rekoh prilično rezignirano. pizda im materina! Ušli smo u studio. — Stvarno! — otpovrne on. — Ide špica! — začusmo Kištrin bariton. Dakle.. djeluje — rekoh neodlučno i još uvijek iznenađeno. a onda se okrene meni: — Pazi. kako ova kriza djeluje na tvoje stvaralaštvo? — Pa. kako ti izdržavaš ovu svijetlu bududnost i djeluje li ona na tvoje stvaralaštvo? Pogledao sam ga tupo. kojim smo se uspinjali do studija. Stanislave. — A jesi li se ikad pozabavio najvrudom suvremenom tematikom? Štrajkovima. — Ovo ide u živo? — upitah ga. ostavivši za sobom otvorena vrata.Skinuo sam ruku s vrata i pogledao ga. dovodim vam u studio najvedeg lokalnog pisca koji de vas pokušati odvudi od gorke stvarnosti barem na tridesetak minuta. što u razgovorima ovakve vrste nije baš običaj — a da ne bude režimski pisac? . Delon u ilegali. hmkati i prdjeti . Ved imam vizu i avionsku kartu. kosovskih igara.. a Kištra je brzo izišao van. vidjelo se da je u studiju u svom elementu.. Salopek nas je u čudu pogledao. Zar sam dočekao dvadesetu godinu od mature da bih shvatio kako se sve raspalo? U jednom trenu učini mi se da ipak fulira.. Slušalice su ved bile pune Springsteenova songa "Glory Days". — Brambor je mrtav. onda smo u programu. što je vlast . s kim du ostati ja? Šutio je. — Da. Tamo preko bare zacijelo je pretpostavljao da de voditi život u kojem de pornografija biti sasvim izlišna. ugurao u kabinu i posjeo na stolac ispred mikrofona. iznenada ga upitah: — Ovi tvoji na radiju znaju da odlaziš? — Pst! Šuti! — unese mi se u lice. pljuvati. dragi pišde. Miki — rekoh sa zebnjom u glasu. Kroz veliko staklo vidio sam glazbenog urednika Kištru i tonskog tehničara Salopeka. štrajkova. šmrcati. a Miki mi dade znak da stavim slušalice na uši. progutavši knedlu. Ovo danas moja je posljednja emisija i zato mora biti nešto "reallv. kad zasvijetli crveno. — Pa. — Stvarno? — rekoh.. — Zar ne bi bilo pametnije da unovčite to nasljedstvo? — Možda i bi . really special". Ljubo de u gajbu. premda je crvena lampica pokazivala da smo u eteru..

Zatim su stišali predugačku Waitsovu baladu i Miki je ponovo hitro uletio s pitanjem: — Evo. Dok je crvena lampica svijetlila. Ako si prestao pisati. — Vrlo dobar odgovor! — zadovoljno de Miki. koji je počeo okretati potenciometre i pritiskati neke gumbe. Odlučih se i sam zezati: kakvih obaveza imam spram ove trule stanice koja se bavi problemima otkupa žita.. ali to je u skladu s opdim trendovima. Prije no što je pjesma završila. A u predahu. nego njegova emisija. . nemodno sam šutio. maloprije si decidirano rekao da to više nisi. Umjesto toga. naš gost pokušava riječi "opozicija" pridati pozitivne konotacije! Dok se oporavljamo od ove svetogrdne izjave. Vidio sam kroz staklo kako se Trkulja hvata za glavu i suflira nešto Salopeku. Mislio sam ovako: on odlazi. priznadoh da se zbog njegova pitanja osjedam strahovito blesavo. Fudkalo mi se što ona crvena lampica sja kao da me opominje da budem ekspeditivniji.K. šefe. — To je sveto pravo svih nas. prelazimo s politike . Naši davni seksu alni mentori zacijelo bi rekli da nema na svijetu dvije gore stvari od toga. A o novim štrajkovima u komuni obavijestit demo vas u heksametru. poslušajmo jednu stvar Toma Waitsa. really special". — Pa i nisam . sutra demo imati emisiju o otkupu stoke u desetercu s rimama. a onda odvrati Trkulji: — O. Znam kako se izlazi na kraj s toplim pivom. pa iziđe van. Razmišljao sam smješkajudi se. na seks . Ovo posljednje rekao je tako da sam samo ja mogao čuti. ali meni onda ipak nešto padne na pamet: — Dobro je kad na te stvari naletiš odjednom kao u pjesmi Toma Waitsa. ostavimo to i prijeđimo na ozbiljnija pitanja. — Oho.. od ove radiofonijske diverzije. zalupivši za sobom vratima.. Eto. Tebi je poznato da ova renomirana radiostanica nadasve cijeni originalnost i nekonvencionalnost. — A to je? — upitah ga radoznalo. tema je ionako herojska. ne provociraj i ne kenjaj po politici. pišde — požurivao me Miki. Dok su mi se u sluhu kovitlali savršeni zvuči saksofona u Waitsovoj baladi "Warm Beer and Cold Women". inače ti je ovo zadnja emisija! — Pa to mi je ionako zadnja emisija — prišapne mi Miki. pročitao sam na stotine intervjua s piscima i odlučio sam ti postaviti jedno originalno pitanje.. nisi se valjda prestao baviti i koitalnim pozama? Došlo mi je da mu kažem koju sam koitalnu pozu najradije upražnjavao s njegovom sestrom. ovo mu je posljednja emisija i red je da mu pomognem.. na vratima susjedne prostorije pojavio se uzbuđeni Kištra s drugom Trkuljom. Onda bocom toplog piva razbiješ glavu hladnoj ženi. — U tim se stvarima ne moraš bojati epigona. ali danas mi se čini da sam imao puno pravo da se tako osjedam..Shvatio sam da ovaj intervju nije zapravo moja. koje nisam pročitao ni u jednom intervjuu . koja je podsjedala na zavijanje i cvilež pasa. ali sam se bojao da bih mu takvom upadicom pokvario raspoloženje i ritam. — Koja je tvoja omiljena kokaina poza? Trkulja nas pogleda i popije čašu vode.. da sam samo instrument s pomodu kojeg bi on trebao napraviti nešto "reallv. zamolimo našeg dragog glazbenog urednika Kištru da nam pusti još jednog Brucea Springsteena. vaše vrijeme istječe.. jer ima ih mnogo kojima vrijeme istječe! — reče mi kao na kvizu. tvoj omiljeni pjevač Tom Waits upravo je otpjevao baladu o toplom pivu i hladnim ženama.. — I nekonvencionalan. ali možeš li mi redi kako se izlazi na kraj s hladnim ženama? Stvarno me zbunio. — A da li si se osjedao blesavo dok si bio pisac? Mislim. Zar misliš da se radedi ovaj svoj posao ne osjedam blesavo? Ali. Trkulja je zgrabio mikrofon i izderao se: — Grabaru. tova junadi. — Druže Ivančicu. Dakle. amaterskim literarnim sekcijama i željama slušalaca? — Pa i ne može! Kada mi ne bi bila mrska citiranja. rekao bih da je pisac uvijek po naravi svoje pozicije zapravo opozicija. Bi li mi ti zamjerio da sam se tako osjedao? — Ne bih! — hitro de on. — Hajde.

— Ali. — Ovo ti je zbog moje gospođe mame koja je nosila nerc i čitala Rilkea dok si ti tabanao po kamenjaru! Gore. ali pažljivom slušaocu nije moglo promaknuti. to jest egzogene. na vratima studija. Pozdravljam sve one koji su mi godinama bacali klipove pod noge i opraštam se s njima uz pjesmu "Jase opraštam. Miki kaubojski zanjišti u mikrofon i reče ovako: — A da cijenjeno slušateljstvo ne bi pomislilo da su vrijedne i značajne poruke ovog razgovora okrenute samo prema van. Trkulja! — reče mu Miki glasom ljutita učitelja koji se obrada neodgojenom učeniku. a moram priznati da ni ja nisam bio ništa manje iznenađen. jednako strogo kao što je malo prije pogledao Trkulju. Izišli smo van. nosioca nekoliko društvenih priznanja. što dakako nije išlo u program. Kapiraš. pa recite drugu Kištri što se dogodilo. To "pritom u onu stvar" bilo je izrečeno sasvim tiho. otpuhujudi dim zaslužene cigarete. evo i jedne endogene. šaljudi ih pritom u onu stvar. — Udario me tako da sam pao — otpovrne Trkulja. Inače. skinuli smo slušalice. . ili de to ved mnogo ranije učiniti situacija u izdavaštvu? — Ova situacija. a ovako — dobro sam se zabavljao. tako da je pao kao pokošen na daščani pod premazan tamnim i smrdljivim laštilom. Negdje na kraju. Miki je postavio ozbiljno pitanje koje je bio obedao slušaocima: — Pobornici vizualnih medija ved podugo navješduju smrt književnosti. — Sve to sranje dostatno je tek za interno gonjenje. — Šta je bilo? — upita Kištra. koji je bio izvan sebe od bijesa: — Suspendiran si. U slučaju da se drzneš. namijenjene našem vrlom radiju. koje je Miki garnirao dobrom dozom provokacija. ali kad se našao pri dnu stepenica. u čitavom intervjuu nema ni jedne jedine krivične radnje. Misliš li ti da de književnost stvarno unakaziti. reallv special" — rekoh mu dok smo silazili niza stube — ali mislim da de mnogi iskočiti iz kože. Ali onako objektivno. stari? Silazio sam za njim. a dok smo prilazili Spačeku. i ja imam svog svjedoka. pička ti materina! — vikao je da se orilo. ali je za jezuitsku čistodu provincijske radiofonije bila prvorazredni skandal. Je l'te. vi ste bili tu. druže Ivančicu. momci! — viknuo je Kištra. disciplinsku komisiju i slične stvari. zatudi i dekapitirati vizualni mediji. uglednog pisca Stanislava Ivančica. Čitava stvar prošla bi kao sasvim zgodna i otkačena emisija na Radiju 101. — Ja du se lično pobrinuti da odgovaraš i na višim instancama! Još se nije bio ni zaustavio. Da nisam znao da odlazi u Ameriku. mogla bi zatudi i jedne i druge. zacijelo bih se bio zabrinuo za Mikije-vu bududnost. i pustio nam Boya Georgea. Miki pogleda gore prema Kištri. Dok su još zvuči "oproštajne pjesme" treštali studijem. I književnost i vizualne medije. pa mu se obrati: — Slušaj. — Mogu se jebat! — reče on mirno. Nakon no vog tonskog reza. pokaza se zaprepaštena faca glazbenog urednika Kištre. — To je stvarno bilo "reallv. uglavnom bezveznim temama. pa si u tom smislu kao eventualni svjedok agresivne radnje apsolutno neupotrebljiv.— Što god želite. to mi se u jednom času učinilo kao zgodna retorička pljuska. zapalili cigarete i napustili prostoriju. čini mi se. kad je sat iznad velikog staklenog okna pokazivao da je deset i dvadeset osam. — Slušaj. meni padne na pamet sasvim blesavo pitanje: — Miki. Razgovarali smo dalje još o nekim drugim. koji kao da se pitao što to drug Trkulja radi na podu. mama ti je zbilja čitala Rilkea? — Jes' kurac! — otpovrne on. Gledao je u Mikija kao da ne vjeruje u ono što se zbilo. — Objektivno uzevši — rekoh premišljajudi — drug Trkulja se okliznuo o bananu ili neko drugo južno vode. Cigani sa vama". a Mikijeva ga šaka pogodi posred lica. Kištra! Ti si došao naknadno i nisi ništa vidio. odnekud se stvorio onaj antipatični Trkulja.

dogovorivši se da demo se vidjeti na proslavi. praznih boca od ulja i destilirane vode. izvorne festivalske bitove iz šezdesetih i megahitove tipa "Are You Lonesome Tonight". ponovo sumnjajudi u vjerodostojnost njegove tvrdnje. pokriveni kariranim birtaškim stolnjacima i ukrašeni starim tanjurima i limenim priborom za jelo. ili je na tim kasetama stvarno nečeg bilo. sumornu skromnost iz 1967. što mu je inače dobro išlo od ruke. Miki je zadužio nekog kroničnog apstinenta da u tijeku nodi kontrolira količine konzumirane robe. Na svakom od njih bijaše sitno ispisana adresa. . porazbacanog alata. od. nekad najpametniji učenik našeg razreda. i strahote očekuju. kuplung sajli i kojekakvih žica. izgleda. Prije no što sjednem u avion. ali to nije umanjilo naše raspoloženje. Hode li to biti ponovljeno? — Pa valjda hode. godine. sve je bilo puno masnih krpa. Alaj de se razveseliti rodbina! — Zezaš se — rekoh. pa izvuče kartonsku kutiju cipela Borovo. Bili su znatno ispod razine našeg ondašnjeg školskog benda. za uspomenu. Splitski festival je besmrtan. a onda sam kupio novine. — U to sumnjam — rekoh i potegnuh dva-tri dobra gutlja ja rizlinga. a sada inženjer u firmi pod prinudnom upravom. Stolovi u velikoj sali Planinarske kude bili su postavljeni u obliku slova E. Dok sam hrskao fino pečeno krilce i mljaskao masne mlince kupljene u najboljoj šiptarskoj pekari. jer je Joco imao običaj umjesto 50 naplatiti 150 boca vina. pa je kao takva predstavljala sasvim prikladan ambijent za dvadesetogodišnjicu mature. kojekakvih nesmotrenih tučnjava. Dvadeset godina stariji ljudi često izgledaju poput dvadeset godina starijih automobila. dok smo se onako fino zezali u studiju. — Evo. punu četvrtastih paketida. jer je otac rekao da de za ručak ispedi patku. cigarete i krenuo kudi. Bila je mjesto naših mladenačkih pijanki. vječne mušterije ovog ambijenta. — Što ti je to? — Kasete s auditivnim zapisima mojih osvetničkih fukova. Poslovođa Joco trebao je čitavu večeru voditi po protokolu koji su sastavili Miki Grabar i Glavonja. ovo du predati na aerodromskoj pošti. — Nisam mislio to — pogleda me otac preko pačjeg hrpta. Ispod zarđale ratkape Miki izvuče podeblju teku. ni dandanas ne znam da li se zezao. odavno rashodovanih fergazera. ne slutedi kakva nas razočaranja. "Adios Amigo". jer smo. Smiješno. — Otvorio sam prtljažnik da ti pokažem nešto drugo —prene me on iz razmišljanja. svi žarko željeli da vidimo jedni druge. svih nas jedina je zadržala svoj nekadašnji izgled. što nije nimalo lijepa slika. ali je reunion concert Gromova pakla bio nezamisliv iz više razloga. V. gotovo sam bio zaboravio da nam je to jedan od posljednjih zajedničkih provoda. "Una la-crima sul viso" i "Speedv Gonzales". U redu? — U redu — rekoh polako. ponovo potišten njegovim odlaskom. Maloprije. a umjesto tripica janjetinu na gusarski. to je za tebe. naslov POVIJEST PORNOGRAFIJE. Dat du ti je poslije proslave. Planinarska kuda u kojoj je sve upriličeno. kakav su valjda voljeli planinari. on otklopi prtljažnik i poče rovati po njemu. obrisa je rukavom i pruži mi je. pa su idudih dvadesetak minuta emitirali laku glazbu s prošlogodišnjeg festivala u Splitu. bogati. umjesto domadeg francuski konjak. Dečki su drapali nekakve nemogude balkanske varijante texmex glazbe. Moram samo smisliti još nekakvu lijepu posvetu. otac se sjeti da me upita: — Je li. Glazba koju je angažirao Miki Grabar svojim se repertoarom sasvim dobro uklopila u duh vremena koje smo željeli evocirati. Unutrašnjost prtljažnika bila je u strahovitom neredu.Kad smo prišli kolima. prvih ljubavnih uspjeha. što je to bilo s tim vašim intervjuom? Na kon deset minuta obavijestili su slušaoce o padu napona u studiju. Oprostili smo se. — Mislio sam na intervju. Na naslovnoj strani debelim flomasterom bijaše ispisan. U subotu popodne ponovo su se izlili pljuskovi.

Imala je tri djeteta sa tri različita muža. koga su ved od poznih gimnazijskih dana zvali Metilni. upadale u zdjele sa salatom i gubile se po podu. pa mu je to davalo još opasniji izgled. samo što nije prsnuo. Za tu smo svrhu. po tvrđenju nekih. po kojima je dobio i neobičan nadimak Silavzju ("She Loves You"). nasred natkrivenog prostora. podizao je čašicu i nazdravljao svakom dolazniku. gdje i inače nije bila insuficijentna. Ljubo Brabec izgledao je kao dva Ljube Brabeca iz 1967. ili se tek ubacuje. Poznati alkoholičar. pokušavajudi mu pogoditi ime. koji mu je obično za velikog odmora odlazio kupiti "ekstravuršt". Isto bi se moglo redi i za Seku Živanovid — Arletu. i radnici. nekadašnji popularni popravkaš. Jedini čije se fizionomije (ali ne i imena) sjetio gospodin Krištof bio je stanoviti Lovro Gmaz. što su mnogi tumačili našim celibatom.Ved oko šest počeli su se zaustavljati ispred Planinarske kude pokisli automobili blatnih kotača iz kojih su izlazili uparađeni i dvadeset godina stariji učenici nekadašnjeg IV e razreda. Pitao sam se je li tu Miki nešto radio. samo bez kose. bacili smo se na ples. Meni je tako. Nakon toga krenula je prava baražna vatra najrazličitijih fotografija. Sve to bilo mi je sumnjivo. nekad davno zloglasna moralistkinja. inače zakleti neženja. Ne mogavši ukebati nikog od kolega. — Ah. i opdina. supruga predsjednika opdine. iako sam ja u tom pogledu imao stanovitih pokušaja. Nije se znalo tko ima ljepše . primjerice. Najpametniji učenik u razredu. ne samo razreda nego i škole. Mnogo je i pio i pjevao novokomponovane pjesme. ali se nekako pogrbio i dobio pomalo izgled pauka. nakon duge partijske karijere. Ivan Grozni. osobito kad bi usporedio ove sadašnje slavljenike s onima koje si znao prije dvadeset godina. Biba Hajstor. direktor komunalnog poduzeda. došavši među prvima.. Zapravo. zastao bi i j pojadao se o tome kako de ga jebati svi. bilo bi mi jasno da kojim slučajem nije bilo ni Irene. i komitet. koje sjajni kostim. samo što je. Kolale su od stola do stola. jer se profesor Krištof. pa je podsjedao na ruskog robota od lijevanog željeza. koju smo nekod zbog pretjerano velikih sisa zvali Mljekara. Miki i ja smo se najbolje držali. kolesterolu. Ali to što smo se Miki i ja doimali najmlađim bilo je samo zbog toga što nije bilo Čede Delona. a po krvnom tlaku mora da je spadao medu državne rekordere. Cijele večeri pričao je jednoj usidjelici zanimljive priče o tahikardiji. jer su mu radnici jutros bili stupili u štrajk. koja bi se mogla slikati za Penatenovu ambalažu. iako u životu nisam napisao ni jednog jedinog soneta. Kakav je to panoptikum čudnih fizionomija i karikatura bio. Između jednog hita Halida Muslimovida i drugog hita Nazifa Gljive. usaljeno srce. Zašto nema Delona. nakon nesuvislog govora ostarjelog profesora Krištofa (u jednom trenu pomislio je da je na proslavi "Češke obecy"). Bio je ved u dubokoj penziji i nijednom nije pogodio. stenokardiji i angini pectoris. bio je gotovo isti kao i nekad. milijun bora i isti onaj autoritativni glas. imao je sada sto četrdeset kila. nekod u ritmu rocka uzbibani čovjek od gume. Milačidu! Čitao sam tvoje pjesme. imao znatno vedu jetru i pomalo sivkast ten. postavili stol s aperitivima i tako dobili ugodan ambijent za daskanje prije večere. osobito se popunila u toj domeni. stajali smo pod trijemom Planinarske kude i dočekivali ih. osobito sonete. rekao: — Znam. Glavonja. pa sam pretpostavio da se nodas moraju dogoditi još mnoge burne stvari. Najdosadniji čovjek. Neka Stela. Kako su se ono zvali? — "Soneti nesrede" — rekoh mirno. koga smo nekod zvali drug a sada gospodin Krištof. sišudi mu krv dosadnim detaljiziranjem o samoupravnoj transformaciji njegova SOUR-a. kako mi je drago. dodavale se ispod stola. Miki i ja. Osobito tužno izgledao je bivši fanatik plesa i najdosljedniji poklonik Beatlesa. predviđen za deset kila manje. hranio isključivo suhomesnatom robom. i vlastiti sindikat. Naš razrednik. stanoviti Jozo Miklaužid zvan Krpelj mentalno se nije izmijenio. — To je naš čuveni pisac Stanislav Ivančid. ti si sin onog Fofonjke koji se zadavio 1958. godine kad se okladio da de progutati kuhano jaje! Kako si se samo promijenio! — Profesore — gurnula ga je profesorica Ravijojla Gašparac. Ali Irena je bila tu i sve je vrijeme plesala sa svojim zakonitim suprugom Ljubom Brabecom. uzimale iz ruke masnim prstima. prilijepio se uz starog razrednika. Poslije smo smazali večeru i. Taj. sada je uz glomaznu glavu dobio i prikladno glomazne udove. Oko deset neka se budala sjetila da iz etuija izvuče kolor polaroid supruga i tri krasna djeteta. dobacivale se. došla je u kostimu koji je pomalo podsjedao na jahadi komplet. a dobar je dio večeri provela plešudi s Mikijem Grabarom. bio je prilično suzdržan i neraspoložen.

i rekao joj: — Gogo i Denis! Moji ljubimci! — Slatki su! — odvratila je. Dvoraka nadredila čarobnim zvucima Beatlesa. bio mi je nepoznat sadržaj razgovora što su ga Ljubo i Delon vodili prethodne nodi iza zatvorenih vrata. Otplesao je nekoliko elegantnih valcera s prisutnim profesoricama i diskretno čalabrcnuo dva-tri komadida večere. Ubrzo su stvari krenule po zlu. koji de se pozabaviti velikim pandemijama. Pasioniranim političarima amaterima pričao je što Observe. Pijani Glavonja. trešten pijan. a onda je išao od stola do stola. Od tog trena Delon je postao zvijezda večeri. neprekidno tražen. poluzaboravljene epizode. na vratima velike dvorane Planinarske kude pojavio se Delon. Irenu i Ljubu. razgovora iza koga je na stolidu za preferans ostalo deset misterioznih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. Zatim su se počeli javljati prvi znaci pijanstva koje de ovu evokativnu prigodu odvesti u puki besmisao. ali pomalo površno. Nisam znao o kojoj vrsti uglavljenog posla govori ta pozamašna količina deviza. jer se na Jocinoj listi našao čitav janjac viška. A što bi drugo i rekla? Svijet je ionako oduvijek bio napučen slatkom djecom koja su se pretvarala u grozne ljude. znao sam sve. a bududi medicinar. baš kad su malo pripiti Miki i onaj apstinent uhvatili poslovođu Jocu kako u račun upisuje tri boce viskija koje nitko nije ni vidio. a nekom opdinskom kulturtregeru objašnjavao je razliku između recepcije Pogorelida u Londonu i Japanu. nije dogurao dalje od veterinara stručnog u cijepljenju krava i pasa. ispitujudi ga radoznalo smiju li se antibiotici piti s votkom. a to je osobina baš onih koji svojom okolinom rasipaju šarm poput blještave vilinske prašine. e da bi privukla njegovu pozornost. znao sam da de Ljubo. sam za stolom punim ispreturanih tanjura. ali snažnim nitima vezane: Delona. pao je muzičarima na bubanj i guzicom probio navodno skupu membranu. Mikijev povjerenik apstinent napravio je strašnu galamu. gimnazijski naivno. i u jednom mi se času učinilo da sve to skupa nije ništa drugo nego taktika. a Ljubo je. a čas kasnije dozlaboga tužno. samujudi u kutu. ženama je tumačio posebnosti Chanelove tehnologije proizvodnje mirisa. Silavzju je kremšnitom pogodio drugaricu Ravijojlu. premda su mnoga od djece morala biti prava derišta. Gledao sam ga kako ide od društvanca do društvanca. Doimao se kao čovjek koji zna sve. Gledao sam te ljude koji su se očajnički trudili da iz fizionomija i ponašanja izbrišu dvadeset neumitnih godina i u jednom trenu sve mi je postalo smiješno. Bezočno sam je pokazao suhoj Zdenki. cijenjeni ili prezreni. premda to zvuči apsurdno — ništa nisam znao! Jer. iransko-iračkom ratu i blagom otvaranju Albanije. U jednom trenu došla mi je u ruku fotografija klinaca u "marinerblau" odijelcima. nakon suludog rocka. navodni apsces na pupku. nakon nekog vremena sve mi je bilo jasno. koja je zasjela pored mene. Ona je pak izbjegla Ljubu. a mnogi od muževa tek bivše. kojoj još uvijek nije mogao oprostiti što je 1965. ali sam predmnijevao da su u svemu nekako zaobišli najvažniju osobu — Irenu. nevidljivim. zadržavajudi se u svakom društvancu neko vrijeme i razgovarajudi sa svima baš o onom što ih je zanimalo. La Štampa i Figaro pišu o Gorbačovu. dežurni ljevičar u razredu stekao je automehaničarsku radnju poznatu po skupodi. znao sam da je Delon pisao Ireni obedavajudi da de dodi po nju. . pogleda uprtog u njega. sa zanimanjem slušan. dogodi li se to. Lokalnim privrednicima prenosio je stavove uglednih ekonomskih revija o jugoslavenskim izgledima za izlazak iz krize. biti izgubljen. pijuckao gemišt. Trebalo je čuti te ovacije namijenjene jedinom čovjeku koji se uspio othrvati godinama i koji je u elegantnom odijelu engleskog kroja izgledao poput ljepotana zalutalog na bal voštanih figura. a sada kirurgu lokalne bolnice. pokazivao svom bivšem drugu iz klupe. obasipan pažnjom i pozornošdu. U jedanaest sati. momčid koji je sanjao o slikarskoj karijeri sada je aranžer izloga. Nekadašnji razredni buntovnik postao je sudac za prekršaje. držali filozofijom. Obilazedi i svojim neizmjernim šarmom opslužujudi druge. izgleda da je izbjegavao Irenu. koja je za sve to vrijeme sjedila u jednom kutu dvorane i nervozno pušila. tko dopadljivijeg muža. koja smo. rođeni politički lider završio je kao marginalno gunđalo. Znao sam da je Ljubin brak s Irenom tužna ruševina. a Metilni je. Svi ti nekod drugačiji ljudi. čas u Irenu. pasioniran čitač popularnih mudrovanja. uspješni ili neuspješni. gledajudi čas u Delona.dijete. Sred tog polupijanog kaosa ja sam u jednom času vidio samo tri osobe. uradili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onog što su smjerali uraditi. a ipak. postao je financijski inspektor. Delon se rasprodao drugima e da bi izbjegao nju. Da.

Kroz zavjesu proljetne kiše i šumski mrak. koja nam je upravo izmicala. ležao mrtav pijan pod stolom. — Može biti — nasmije se Delon. Ne znam kako je bilo njima. Valja napomenuti da njegove objede i prosvjedi nisu djelovali previše autentično. ali je umjesto toga srušio pun lonac "vajngulaša". Uskoro su ispod bunarske strehe zasvijetlila četiri crvena žara uvoznih cigareta. Na rastanku su svi izgledali neobično sretni što su nakon tolikih godina vidjeli jedni druge. Delon i ja napustili onu nekolicinu posustalih i ved sasvim iscijeđenih bivših gimnazijskih sudrugova i. valjda stoga što smo nod. i vjerovali u svijetlu bududnost! — redi de ponovo Ljubo Brabec. ali mora da je to bilo negdje između 1957. — Bože! — reče Miki. — Kako smo tada bili puni entuzijazma i poleta. — Pa. ali meni se činilo kao da sam na malom provincijskom kolodvoru. a bojim se da bi i s tvojim starim bilo gadnih okapanja. koji je s njima bio uglavio posao.a o prekobrojnim bocama vina da se i ne govori. nadajudi se da de tamo pronadi ukiseljene papričice. — Sjedam se da si tada izgubio crvenu maramu — reče Ljubo Delonu — pa sam ja drpio sestrinu i donio ti . stidio sam se to redi. dubokog planinskog bunara i načas se sklonili pod njegovu neveliku nadstrešnicu. izgleda. tako da je ved oko pola tri nastala sasvim čudna atmosfera zamora i mrtvila.. dijeledi nam fine uvozne cigarete iz neobične staromodne tabakere. gotovo — rekoh i nakašljah se. godine. ali je novi nalet kiše i to odnio. — Proljetos su slovenski omladinci motornom pilom javno prepilili veliku simboličnu štafetnu palicu. tamo gdje više nema poznatih. a onda doda: — Slušaj. Mora da su ved prošla tri sata kad smo Miki. Zatim je pijani Lovro Gmaz otišao u kuhinju. jer sam držao da mi tako patetična rečenica nekako ne dolikuje. VI. ali se na to nismo previše obazirali. tvrdedi da su pladeni samo do jedan. koju je pojačavala odsutnost glazbe. Nitko se nije mogao točno sjetiti. — "Lično i personalno". ali je sve to bila gola poza i obična konvencionalna laž. Ne sjedam se da sam u posljednjih dvadesetak godina primijetio da netko drži cigarete u tabakeri. stojedi na samom kraju nadstrešnice. — Proslava? — upita ga Delon. Stali smo pored starog. — Zbilja! — začudi se Delon. a ovo ovdje da nije ništa više od groteskne seanse duhova. Njihova tvrdnja djelovala je krajnje sumnjivo. Pretjerana euforija rezultirala je preuranjenim umorom. i 1960. U tom trenu bio sam duboko svjestan da je naš IV e kao društveno bide definitivno preminuo još u kasno proljede 1967. Bila je to sasvim neobična mistična šetnja po kiši i blatnom puteljku što je široko opasivao Planinarsku kudu. ali je bila neoboriva. tako je govorio drug Sivina — smije se Delon ovoj sličici iz daleke prošlosti. kome apatridska pozicija nije omogudivala tu vrstu informacija.. — Bio je to opdi trend! Svi su vjerovali! — rekoh i bacih opušak koji je zacvrčao u blatu. pošto je inspektor Furač. Ljubo. jer je i sam prekršio apstinentski zavjet uz pomod devet boca piva. iza nas se čuo tihi žagor i treštanje tranzistora. koji je trebao biti serviran u jedan po ponodi. drug Sivi bi ga osobno bio ustrijelio. — Da je to netko pokušao uraditi one godine kada smo svi zajedno stajali na glavnoj tribini. godine. čekajudi kompoziciju koja de me odvesti nekamo daleko. Zarekao sam se da du sljedede godišnjice mature prepustiti drugima. — Kako su se stvari promijenile! — zamisli se Ljubo. — Kad se samo sjetim kako smo kao klinci s ponosom i uživanjem išli na doček štafete! Bili smo presretni što su baš nas odabrali. jer sam se u tijeku nodi bio prepušio. obukavši proljetne balonere. . — Zapravo je brzo prošlo — reče Ljubo pomalo zamišljeno. uvjereni da de dvadesetpetogodišnjica biti znatno bolje organizirana. — Koje je to godine moglo biti? — upita ga Delon. — I s tim je. Bili smo ved podosta mokri. zapravo sve — promrmlja Ljubo i zapali cigaretu. izišli van pod neugodni nodni pljusak. Ubrzo su se ljudi polako počeli kupiti kudama. Sat iza ponodi muzikaši su počeli pakirati instrumente. Ali. držali važnim fokusom vlastitih života.

otpovrnuo: — Pa. mehaničkog koitusa. Puteljak nas je vodio uz nisku. a onda je duboko udahnuo. Zastadosmo ispred nekod visokog hrasta koji je pogodio grom i skresao mu krošnju za polovicu. dobro. mislim da moram krenuti. kao da je moli. računaj da su i ovakvi prelasci granice uračunati u njegovu cijenu. kad se korak-dva odmaknuo. koji je prvi zastao ispred unakaženog stabla.Ubrzo smo svi pogasili cigarete i krenuli prema Planinarskoj kudi. — Pa. — Čedo — iznenada de Miki nazvavši ga po imenu. On je samo nemodno slegnuo ramenima i blago. — Vidjeli ste što je uradio? — rekao je Ljubo drhtavim glasom. pa pravac kudi! Zacijelo bismo se odmah vratili u Planinarsku kudu. to je njegova stvar. medu vama su. uredno podšišanu živicu. i rekao: — Dečki. Prvi put sam prisustvovao razgovoru Irene i Ljube u kojemu su otvorene sve karte. sentimenata i sličnih sranja. što bi s njima? — Ne znam — reče Miki nakon poduže šutnje. do neke druge. gdje je Delon. . tko je onda tome kriv? Mi sami? Slučaj? Vrijeme u kojem živimo? U jednom trenu naš me razgovor podsjetio na razgovor Flaubertovih junaka. onako skroz-naskroz mokar. negdje pri kraju knjige. DoŠta je elegije. — A ja? — rekla je Irena na rubu plača. što mi je zazvučalo sasvim čudno — ti si jedini koji si od nas svih uspio! Delon krene nekoliko koraka naprijed. Nismo ni pretpostavljali da ga više nikad nedemo vidjeti. — Dečki. a onda. — Ti tražiš krivce — reče mu Delon. Delon je pritisnuo gas i nestao u nodi. tako da su mu riječi dopirale iz mrklog mraka. što bi ti uradio? — Ne znam ni ja — otpovrne Delon nervozno i užurbano. možda bi me držao najvedim gubitnikom. gdje je? — vrisnula je tražedi pogledom žuti golf. Rekao je da ide. tek je Ljubo priskočio do automobila kao da de nešto redi. ti valjda ostaješ sa mnom . — Pa dobro. a onda se zaustavi ispod platane jer je tu manje padalo. spretno izbjegavši sentimentalan rastanak. Činilo mi se da sam na nekoj vrst ipeep-sboiva. — Kamo se žuriš? — upita ga Miki. budude proslave mature. Miki. — A dobro.. koji operira najsloženijim djelidima nečije intime. ali smo šutjeli pravedi se blesavi. Nakon toga briznula je u plač. ali ga je Delon preduhitrio: — Nemoj. — Imam na dnevnom redu još jedan nezgodan i delikatan prelazak granice — redi de kroz smijeh Delon. kao da pokušava svladati uzbuđenje. kad budeš razmišljao o mom sjajnom uspjehu. — Ljubo. da iz nje nije kao mahnita izjurila jedna sjena i stala pred nas. Ljubo! Rat si na koncu dobio ti! Tek toliko. — Ako smo svi promašili. Ljubo je prišao automobilu i prešao rukom preko mokrog metala kao da ga gladi. — Joco kaže da se to dogodilo sinod — prozbori Miki. uskočio u žuti golf i upalio motor. nije se ni s kim oprostio! — Irena. kudikamo dubljim i tajnijim od banalnog. — Kad bi ti bile poznate okolnosti moga uspjeha. kao da se sprema nekamo. idemo unutra. Nismo stigli izustiti ni riječi. Dok smo se Miki i ja vradali u Planinarsku kudu. pa se glasno usekne. njih su dvoje zagrljeni stajali vani na kiši osuđeni jedno na drugo. — Kako otišao? Pa.. ali je ta asocijacija bila toliko literarna da je nisam htio spominjati. i otišao je. k vragu — pljune Miki u travu. Sjena golemog drveta posve ga je skrila. Postalo mi je silno neugodno. da se ne bi mislilo kako je Delon osobito uspješan čovjek! Mislim da smo svi znali na što se odnose Delonove riječi. Krenuli smo prema parkiralištu ispred Planinarske kude. — Slušaj. Delon nas ponovo ponudi cigaretama. ali mu je ipak pala u naručje. — Otišao je — promrmlja Ljubo. da ti ih tko izruči. ali se Mikiju i meni nije više pušilo. Tražite krivce sami.

da je on u srcima ljudi koji su podizali ovaj grad? E. A spas mu je bio i te kako važan. da se jedna ulica u ovom gradu zove po tvom ocu. mi ne možemo dozvoliti da nam smede kakvo si ti ukalja te uspomene. — U protivnom. — Ti si bitanga koja ništa drugo i ne zaslužuje — nastavi čovjek. Bududi da je znao da Irena oduvijek voli samo Delona. Govorio je reskim i odrješitim glasom i obradao se Ljubi sa "ti". A onda. Zatim deš vratiti partijsku knjižicu i podnijeti neopozivu ostavku. izišao van i tako žestoko lupio vratima da se zidna vješalica u hodniku srušila. Jednog jutra. Počeo ju je voditi na skupa putovanja u inozemstvo. Ljubo je šutio i pijuckao kavicu. kad je ved bio siguran da de pred lice pravde. zapretane čovjekove motive. naravno! — Vidiš. — Ali. a sud de ti onda odmjeriti kakvih šest-sedam godina i kvit posla! To ti je jasno? — Jasno mi je — snuždi se Ljubo i nagne nad šalicu u kojoj je bilo još malo crne kave." Ili: "Jabuka ne pada daleko od stabla. Do ponedjeljka deš ti napraviti sljedede stvari: skupit deš nekako sve pare i vratiti ih tamo kamo spadaju. bio je spreman ponijeti svoj križ i izdržati Golgotu do kraja. gledajudi nekud u stranu kao da mu se gadi Ljubino lice — Tvoj spis je kod mene. koje uzima u obzir i najdublje. to je bio očajnički potez u borbi za očuvanje voljene osobe. i nakon dugog izbivanja. turio je Ljubi pod nos službenu legitimaciju i ušao mu u stan. zgazio bih te ko crva... Pričao mu je mnogo o tome koliko mu znači Irena. a onda zakopao cipelu. Takvi kao ti ne zaslužuju da žive. a pledati je čovjek upalio cigaretu i bacio šibicu na pod. događaji su poprimili sasvim neobičan tijek . drski kriminal. morao je krasti.VII. kome ta logika nije bila jasna. Nakon toga je došljak pljunuo na kuhinjski pod. Ljubo mu je sve to ispričao." Znaš li ti. civilnom životu. zato sam došao da ti nešto predložim — nastavi tip. I ne samo to nego čak i posljednjih desetak godina svoga života. nego ponuditi neku vrstu nagodbe.. Kad pronevjeriš šesto milijuna. Kako mu je za to trebalo mnogo para. reakcija de odmah redi: "Eto što rade djeca naših revolucionara i pregalaca!" Tvoja bezvrijedna sjenka poput masne mrlje zalijepit de se na svijetli lik tvoga oca. radi Irene. — Zašto? — upita ga Ljubo. na vratima je pozvonio pledat čovjek kome je moglo biti šezdesetak godina. ti si pronevjerio velike pare i znaš što ti sljeduje. ugasio opušak u Ljubinoj kavi. Ljubo se bio ponadao da de je zadržati uza se postane li i sam Delon. nekako četvrtasto. na vlastito iznenađenje. idiote. što de se dogoditi . idiotom i smedem. to je bio pravi. ali je u nabusitom nastupu nenadana gosta nazirao elemente svoga spasa. i gotovo nitko nema o njemu pojma. obasipati je darovima i činiti sve ono što je nekod činio njegov suparnik. Da se mene pita. Ljubo je slušao što došljak govori i bivao sve manji i manji. da ga zovu budalom. s povijenim nosom. ja du se lično pobrinuti da padneš što dublje. ubrzo shvatio da ga tip nije došao uhapsiti. saznao sam nešto kasnije. što je vjerojatno činio razgovarajudi i sa svima drugima. držedi je posljednjom u tzv. a s ljudskog stanovišta. Jesi li me razumio? — Je. One nodi kad je došao Delon. Nije bio navikao na to da ga ponižavaju baš na ovaj način. jesam — promuca Ljubo. vratio Delon. zaključan u stolu. što de onda biti? Kakav de to odjek imati? Da bome. ali je Ljubo. i da je to moja volja.. Ljubo je uistinu kao direktor lokalnih kinematografa lakoumno i dječački naivno pronevjerio nekakvih šesto milijuna. takav ti se posjet mora činiti sasvim normalan i očekivan. I nemoj misliti da to radim radi tebe. Postoje bankovne metode da se to sredi sasvim bez bolno. Sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa. dok je sam kod kude pio kavu. — Mi demo te uhapsiti. — Zato što naš neuki narod obožava onu tupavu poslovicu: "Kakav otac takav sin. Lice mu je bilo grubo. držedi da de eventualna kazna biti manja katastrofa od one koja de ga snadi izgubi li Irenu i Jarmilu. Umjesto da se predstavi. saslušati i predati sudu. Kada je prljava i mračna rabota direktora Ljube Brabeca bila otkrivena. da postoje čak dvije spomen-ploče posvedene njemu. Što se zapravo dogodilo one nodi na Šljunčari kada se pod neobičnim okolnostima. debelim obrvama i jakom bradom. — Brabecu.

okončana je zijevanjem i dosadom. ali mene. Irena. ma koliko bila plemenita prema Ljubi. — Miki misli da bismo prije rastanka mogli nešto popiti — reče Ljubo dok sam otvarao prozorčid. Volio sam Delona zbog toga što je u njegovoj nesebičnoj odluci bilo neke fine patetike. VIII. jedan revolucionar i jedan otpadnik. Dakako. spasila dva sasvim oprečna čovjeka. Ljubo je pred njim rasprostro cijeli svoj život. da budem iskren. tako nešto nije mučilo. Pomislio sam kako bi mi crna kava. Dokad ima gostiju. i tome slično. nekolicina preostalih i trijeznih zbrinjavala je onu nekolicinu bespomodno pijanih. — Namrtvo deš se prehladiti! — Posljednja šansa tako dugo radi? — upitah ga. dotad je otvorena — reče on pa se hitro vrati u kola. Do svitanja je ostao još dobar sat vremena. ukusa i šarma.ja sa svojom "četvorkom". kava mi više nede ni trebati. Jer. Prvi je. još uvijek nisam prodao dušu vragu! Ostavio je Ljubi deset tisuda švicarskih franaka da se spasi grozne sramote i zatvora i. Pratio sam mala crvena svjetla ispred sebe i borio se sa snom. Krenuli smo dalje kroz šumu približavajudi se ružnoj seoskoj birtijetini. svejednako kisnudi. ali sam poslije shvatio da je razlog negdje posve drugdje. za njim su išli Ljubo i Irena. onako kako se to zapravo radi pred spasiteljima. prepušteni ružnodi vlastite sudbine. što je još važnije. pa je dobar dio ceste vodio kroz gustu hrastovu šumu. — Ljubo. a možda i neko žestoko pide. Sad. Budemo li imali srede. posljednjem azilu neumornih gradskih pijanaca. seriji padova i poniženja. a ravnomjerno cviljenje brisača i tihi rad motora navodili su me na san. Nasmijah se u sebi. Nadao sam se da du ipak ostati budan do kude. kao najsporiji i s najnepouzdani]im kolima. a na kraju male kolone . Ne znam o čemu je pritom mislio Delon i što ga je konačno nagnalo da donese odluku kakvu je donio. govorio: — Tu. Dobro bi mi došla kava. krenuo Miki Grabar. još je postojala nada da u Posljednjoj šansi teturaju posljednji regionalni alkoholičari. Iznenada sam osjetio umor. dva do tri kilometra dalje je Posljednja šansa. a Ljubo. Šutjeli smo možda i zbog toga što smo se tako dobro poznavali da nam se nabrajanje vlastitih smutnji činilo bespredmetno. od koje smo toliko očekivali. Sva trojica kao da smo imali iste misli.ostane li bez Jarmile. Držao sam stoga da Posljednja šansa ima ime da bolje ne može ni imati. kakva se može nadi samo u nekim dobrim romanima. Premda je Delon trebao biti njegov konačni upropastitelj. ali je ipak nešto drugo bilo posrijedi. Držao sam isprva da je to zbog toga što mi je Delon bio mnogo važnija osoba u životu negoli Irena. druga je stvar to je li od Ljube bilo pošteno što je sve to ispričao Delonu. Planinarska kuda nalazila se u brdima. podosta izvan grada. pomogli. kad bi se u gradu sve zatvorilo. ne trošedi riječi. a kad stignem. uistinu u posljednji čas. i u neusporedivim holivudskim melodramama. Stao sam i ispred sebe ugledao ne samo Ljubin nego i Mikijev automobil. Jesu li nas to tolike godine drugovanja naučile prijenosu misli. Ljubo je izišao na kišu i dotrčao do mene. Tako su Ljubu Brabeca. pomislih. nije mi se dalo pretjecati ostale i obavještavati ih o svojim namjerama. Vedina ljudi bila je ved otišla. Bila je to duga. poznajudi ga. Pomislio sam da je Mikijev Spaček opet crkao. ali kako sam bio posljednji. U četiri ujutro proslava dvadesetogodišnjice mature. ulazi! . ostavio mu je Irenu. ali mislim da je to morala biti ona ista tajna i neodređena stvar zbog koje mi je svojedobno onako iskreno i uvjerljivo rekao: — Ne brini. znam da nije mogao uraditi drugačije. Miki i ja krenuli smo. netko bi možda s pravom upitao nije li njegova odluka.vikala je Irena viredi kroz prozorčid. duga priča o traljavom životu. prema kolima. — Nema fiksno radno vrijeme. dok je Ljubo. bit de još otvorena. bila jednako toliko nepoštena prema Ireni. Na žalost. — A što ti misliš? — Kao da me pitao. a onda sam iznenada počeo kočiti jer je Ljubo zaustavio kola. patetike na koju imaju pravo samo ljudi izuzetne geste. neuspjelom braku i sličnim stvarima od kojih te podilaze žmarci. vjerojatno zadovoljan zbog Irenine "brige". sada ved obojica pokojna. ali. . tako da su neugodnu šumsku tminu remetila tek tri para automobilskih farova.

vjetru i nodi u kojoj. — Samo se nemoj opet derati — rekoh Mikiju. Ono pseto. čak i u četiri ujutro! Uzmuvao se tražedi zvonce. Samo koraci u nodi. Zaustavili smo se i parkirali jedan do drugoga u raskrčenom dijelu šume gdje se nalazilo gostioničko parkiralište. briši u kola! Kavu demo popiti kod nekog od nas! — Možemo kod nas — dodala je Irena držedi kišobran iznad Ljubine glave. a Ljubo se odmah složi. baš kao da i Ljubu muči vozački drijemež. okupili se oko slabog svjetla. Miki se nije dao. spreman da nastavi vožnju prema gradu.Ponovno sam gledao u stražnji vjetrobran i poziciona svjetla Ljubina auta. podvilo je rep i povuklo se u sigurnost svoje neugledne kudice. a onda ipak uspio pronadi pravu stranu. pojurio kroz mlaku uz rub ceste. Tvrdio je da poznaje gazdu i da je ovaj uvijek voljan otvoriti ako na vrata zakucaju pravi gosti. Svud oko nas steralo se gusto. gotovo dogorjele svijede. ili kamenčid koji bi bacio u prozor. Još je nekoliko trenutaka vladao mir. izrečene u istoj ovakvoj tmini. počeo režati. Otvorio sam do kraja prozor i prepustio kiši i vjetru da me izbave od izdajničkog sna. a onda se na katu otvori prozor i nečiji se dremljivi glas javi odozgo: — Tko je? Neko smo vrijeme šutjeli u mraku. I zaista. koji nas je pozorno motrio: — Nitko. Što je bilo s druge strane prljavog prozora. Izišli smo na kišu i začas začuli lavež pomahnitale džukele. nismo mogli ustanoviti. — Ako je tip pametan. — Dečki. privezana o dug lanac. koja je. dakako. nakašljao se i dobacio onom gore. na čijem je pročelju visjela velika drvena ploča s natpisom Posljednja šansa. raspalit de po njemu iz sačmarice — rekoh Ljubi. prepušteni kiši. Nakon nekoliko minuta. gnjecavo blato. Ali. svjestan da nešto treba poduzeti. iz mraka hrastove šume izronilo je tamno. povikao na njega: — Miki. I dalje je vladala tišina koju je remetilo tek rominjanje kiše i slab šumski vjetar. prisjetio sam se one davno pročitane Chandlerove rečenice. tu je neko svjetlo! — pozove nas Miki tišim. sasvim uzrujan. Onaj glas kao da nas je zatekao zbunjene i nespremne. Zašljackali smo kroz blato prema tom prozorčidu i svi četvero. neosvijetljeno zdanje neukusne četvrtaste kude. jedan od prozora u prizemlju svjetlucao je slabašnim svjetlom koje mora da je potjecalo od male. koji se skutrio u kudici. tih čudnih simbola ljudske suvišnosti. Umjesto da nas posluša. Onda Miki zakuca po staklu. tako da sam. Kad je gazda još jednom upitao: "Tko je?". nije bilo zvijezda. Miki se počeo iz sveg glasa derati: — Gazda! Gazda! Diži se! Stigli su gosti. pa čak ni kamenčida. diskretnijim glasom. Onda je i pas. U jednom času Ljubin je auto malo zakrivudao. prijatelju. a onda se zakašlje i snažno zakuca po prozoru. Zvonca nigdje nije bilo. iako smo se očajnički propinjali na prste. valjda mudrije od nas. — Nema nikog — rekoh pomalo razočarano. čuvala svoj nečasni dom. — Gazda! Gazda! — prodere se još dva puta. koji se stisnuo uz Irenu. ali me on ni ovog puta ne posluša. poput nodnih insekata. .

) i Sanatorij (1993-). pripovjedač. da ne kažemo "vječnosti". što je samo naizgled paradoksalno. od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972.). Frido Stern (1981. ved da bi bio čitan. među kojima su najpopularniji Mode in USA. mistiku. i Tribuson. osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana. Siva zona. hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu. Čuješ li nas. u svojim krimidima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. Dublja strana zaljeva. Uz spomenutu prvu zbirku. Barbieri. koji jednim narativnim tijekom najavljuje budude Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideolo-gizaciji. filmski i televizijski scenarist. koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara. Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama.) i Raj za pse (1978. U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. Niz je počeo Zavirivanjem (1985. 1948. iskazuje erudit-ska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja. koji nedvosmisleno ved podnaslovom "bulevarski roman" utire put autorovu još jasnijem okretanju prema.. ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru ved osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti. prozom pisanom u fantastičnome ključu. Bijesne lisice. generacijski također mu srodnom. visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik. amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora. i Ruski rulet (1982. Tribusonov se prozni opus. sotonizam.). brisanju granica između "visoke" i "niske" književnosti. mnoga desetljeda nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljedu prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu. Na terenu fantastike.). Cuid i dr. danas i ovdje. po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu. zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeda naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca. u čitankama.).). odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv. odlikuje i žanrovskom razvedenošdu. S Pavličidem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac. tu pripadaju knjige novela knjige Praska smrt (1975. jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao. romanopisac. Tribuson je. a do danas je bibliografiju domadega krimida dopunio s još desetak rado čitanih naslova. U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana. ozbiljnoj književnosti. tematskom raznolikošdu i poetičkim mijenama.). Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeda. U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam.). ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990. dajudi tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. te rani romani Snijeg u Heidel-bergu (1980.. pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici.) do danas je objavio tridesetak knjiga. borheso-vaca (Pavličid. . pripovjedačka vještina. po sklonosti autobiografskoj prozi). osim opsežnošdu.GORAN TRIBUSON (Bjelovar. Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimida istražitelj Nikola Banid. Po uzoru na "tvrdokuhanu" prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Ravmon-da Chandlera. Jelačid Bužimski. Uz Pavla Pavličida. Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upudene znalcima. u enciklopedijama. Nodna smjena. Uzvratni susret. Ne pišudi s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama.

Sažetak naraštaj noga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildung-s romana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti. rekonstruira. Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu. ujedno pripovjedač u prvome licu.). sentimentalna sjedanja oživjeti u punoj snazi. gdje de nostalgična. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku bududih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta. Rani radovi (1997. metafora za individualne mogudnosti prekoračivanja društvenih zabrana.) ogledni su primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji. Legija stranaca (1985. fenomene negdašnje svakidašnjice. javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije. zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisudljeda. Mirjana Jurišid . Pornografija je ovdje.). napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. naravno.) i Mrtva priroda (2003.) i .Sa spisateljskom i životnom zrelošdu. koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka. Jedan od junaka. tako autentično oživljen. usporedo s biografijom "klape". ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost. a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog "Povijest pornografije" koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj. Trava i korov (1999. ali i probijanja "željezne zavjese" nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture.). te "što se zbilo poslije". koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan. kad su se istopili mladenački ideali i iluzije. Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi.najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji — Povijesti pornografije (1988. nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti.

com .elbookers.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->