elbookers.

com

Goran Tribuson

POVIJEST PORNOGRAFIJE

elbookers

Goran Tribuson POVIJEST PORNOGRAFIJE

I oni skupiše dojmove svoga života. Jedan i drugi ga je promašio, onaj koji je sanjao o ljubavi, kao i onaj koji je sanjao o modi. Koji je tome razlog? — Možda pomanjkanje pravca — reče Frederik. — Kod tebe mogude. Ja sam naprotiv griješio zbog pretjerane revnosti, ne vodedi računa o tisudu sporednih stvari. Imao sam previše logike, a ti previše osjedaja. Zatim su krivili slučaj, prilike i doba u kome su se rodili. GUSTAVE FLAUBERT, Sentimentalni odgoj Jadni svi mi, ako demo pravo. GRAHAM GREENE, Tredi čovjek Tko je? Nitko, prijatelju. Samo koraci u nodi. RAYMOND CHANDLER, Playback

Prvo poglavlje I. — Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana. Pa, sad, ako baš želiš nešto napisati o svemu ... — rekao je Miki Grabar je nemodno slegnuo ramenima, nakon što je donio vijest o tome kako je u lokalnu mrtvačnicu s jugoslavensko-talijanske granice dopremljen zakovan metalni lijes s tijelom našeg prijatelja Čede Kralja - Delona. Ništa nisam želio napisati; želio sam samo neko vrijeme biti sam i baviti se nekom trivijalnom, besmislenom radnjom - buljiti kroz prozor ili u bjelinu zida. — Vijesti o smrti kao da dolaze baš onda kad ne trebaju — dodao je Miki, valjda i sam svjestan da je izrekao nepriklad nu i šuplju frazu. Htio sam mu redi kako bi moj pokojni ujak Emil zacijelo rekao kako nema tog vremena, prikladnog za vijesti o smrti, ali mu nisam rekao ništa. — Zbog ovog se nedemo napiti? — upitao je Miki, zastao nesigurno, a onda polako krenuo van. — Nedemo — otpovrnuo sam poluglasno, pustivši ga da ode. Nekoliko telefonskih poziva, što su uslijedili tog dopodneva, uvjerili su me da o Delonovoj smrti ne znaju ved samo prijatelji i poznanici, nego da o njoj govorka i bruji čitav grad, ne samo zbog toga što su ga svi poznavali nego i zato što je ta smrt, sudedi po zakovanom lijesu, morala biti sasvim neuobičajena. Nemajudi živaca da uvijek iznova razglabam ono malo poznatih mi činjenica, isključio sam telefon. — Što sad uraditi? — pitao sam se, u stvarima smrti, suduti i pogreba pravi i nepopravljivi neznalica. Odjuriti do Delonovih roditelja i ponuditi im kakvu-takvu pomod, ukopčati telefon i nazvati Irenu, naručiti vijenac? Od svih mogudih izbora najprikladnijim mi se učinilo pobjedi, sjesti s Mikijem u njegov raštelani auto i zbrisati s mjesta događaja. Baš kao što smo ved jednom i uradili. Ali, kao i sva laka rješenja, ni ovo nije dolazilo u obzir. Trebalo je stisnuti zube i otrpjeti. Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne dižudi slušalicu ponovo ga isključio. Nakon toga otišao sam u sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo nijedne s Delonovim likom. Zapravo, stereotipno de zazvučati da nas je Delonova smrt ispunila iznenađenjem i boli, ali su okolnosti u kojima se zbila bile sasvim u sferi naših nagađanja. Ljepotan, šarmer, bonvivan, svjetska skitnica i varalica za koju se zanimao čak i Interpol, Čedo Kralj, popularnije Delon, oduvijek nas je učio tome da su ekscesi i iznenađenja bit njegove naravi, te da je svako čuđenje njegovim potezima

koja se upravo nalazila na svom drugom bračnom putovanju sa čovjekom koji je zacijelo bio manji idiot od mene. Korak-dva iza nas ljuljala se i zanosila predebela Seka Zivanovid. Zatim se nešto šuškalo o štrajku komunalnog poduzeda. prikladnijih čeških riječi oduvijek zvali Brambor. po ljupkoj ženi princa Valijanta. Jaromir nije mogao ispratiti Delona jer ga je ved devet godina čekao na jednoj drugoj parceli ovog istog groblja. ona je ved deset godina bila žena Ljube Brabeca. Uz nju stisnula se njena desetogodišnja kderka Ines. na sredu. za koju je ova turobna povorka predstavljala tek groteskni sprovod slabo joj znanog stričeka. ali mi ni nakraj pameti nije bilo da de se vratiti tako brzo. mi. Zasigurno se doimala kao osoba koju je ovaj pogreb najviše potresao. Taj je štrajk. pio. Sjedio sam u roditeljskom domu. Veselio se. baš kad bismo ga počeli zaboravljati. Na ulazu u groblje na nas se izlio pravi prolom oblaka i učas nam promočio odijela. jer je bilo nužno da što manje ljudi zna za njegov kratki povratak. ali se kleo da nikad nije prodao dušu crnom vragu. Za njima smo išli mi. Patetično je tvrdio kako bi ga mnogi rado vidjeli iza rešetaka. Ali ne. prijatelji do groba. Bavio se svim i svačim. Do Milana je posrtao debeli i pretjerano delavi direktor lokalnih kinematografa Ljubo Brabec. Slutio sam tada da ima svoje interne metode prelaska granice. Baš zbog njegove prisutnosti. Prvo nas je nenadani štrajk radnika Vrta spriječio da podignemo ved naručene i pladene vijence. Zatim su nastali problemi s katoličkim svedenikom koji se tog dana osjedao loše zbog nekakve nepoznate viroze. i to u zatvorenom metalnom lijesu. ta je proslava poprimila pomalo karakter kružoka tajne organizacije. Milan Grabar polako je koračao. izbjegavao vede mlake i.. Za mrtvačkim kolima sporo su koračali Čedin otac. i nalakden nad svoj nekadašnji radni stol. ali počesto i iz golih materijalnih razloga. Znali smo da ne laže. Dvije važne osobe iz manje-više opravdanih razloga nisu prisustvovale simboličnom bacanju ilovače na Delonov lijes. a druga Jaromir Kralik. pa su ga na svojim leđima osjetili sutrašnji mrtvaci. osim ako se ne zoveš Čedo Kralj. našto je on slegnuo ramenima i počeo neutješno ridati. II. pobrinulo se nekoliko činilaca. koji ved poodavno ne doživljavam kao prisno mjesto s kojega sam krenuo u život. pjevao. Prva je bila Milanova sestra i moja bivša žena Sonja. odgonetavao sam te kišne večeri čemu nas zapravo vradaju pogrebi. majka. sprovod je ipak krenuo. nadajudi se da de mi kakav koristan odgovor povratiti raspoloženje za ovu jedinu večer koja me dijeli od povratka u Zagreb. Tumačili su mu da je tako nešto sasvim neizvedivo. čitavo jedno desetljede promatrajudi kadrovski i privatni pad svog slučajnog muža. i da je netko neupuden promatrao ovu tužnu povorku. koja je u svojim najsjajnijim danima dobila nadimak Arleta. svakako bi pomislio da je uplakana Irena pokojnikova supruga. ekonomiji . zaogrnut američkim "montgomerijem". Ahasver i apatrid iz metafizičkih. nekadašnja školska i gradska ljepotica. koga smo zbog nepoznavanja drugih. svi su znali da se državna granica s urednim papirima sasvim lako prelazi u svako doba dana i nodi. odgođen za dvadeset četiri sata. premda je u svakodnevnim stvarima znao i te kako lagati. i vrlo brzo rekao kako mora otidi jer još nodas mora prijedi talijansku granicu. vradao se iznenada. tetka i senilni djed sa sela.neumjesno. izgledao ved poput nekog tko se navikava na američku modu i američki život. zabavljao čitav ostarjeli razred i vješto odbijao znatiželju onih koje je mučilo to otkuda je sad banuo u rodni grad. koračala je Ljubina žena Irena i gušila se od plača. ali bliže meni. čiji je nesigurni korak bio posljedica dvodnevne alkoholne apstinencije. i što svatko s takvom kartom u džepu djeluje pomalo američki. Poslije ponodi izišao je s nama. šuškajudi istrošenim slamnatim šlapama i izbjegavajudi one smušene razgovore koje smo nekod vodili o politici. a sveopdu pomutnju napravio je i očajni otac koji je u nastupu neočekivana bijesa počeo inzistirati da se pogreb odgodi kako bi se obavila obdukcija. Premda su mi posve strana patetična razmišljanja o pogrebima. Do Ljube. učinio je najluđi potez kad je prije nekoliko dana tajno stigao u naš grad na proslavu dvadesetogodišnjice mature. nekolicinom prijatelja. koji zacijelo nije znao gdje se nalazi i koga to pokapaju. Ili mi se to samo činilo zbog toga što sam znao da mu je u džepu PAN AM-ova avionska karta. S pola sata zakašnjenja i sa svedenikom koji je neprekidno šmrcao. buljio sam kroz prozor van u kišu. Otac se smucao po kudi. pod čiju je ingerenciju spadalo i gradsko groblje.. Jasno. Da pogreb bude tmuran i neizvjestan.. počesto stvarima i poslovima koji su nadilazili naša najcrnja nagađanja.. osim . Odlazio bi u trenu kad bismo se naviknuli na njega.

U pola osam. ali je sasvim neprimjeren zaključak koji ovom likovnom fenomenu pronalazi uzore u stanovitim pornografskim dagerotipijama. koliko mu je nedostajalo metodologije i znanstvene akribije. prije bi se reklo da me groteskni pogrebni ritual zbunio i oneraspoložio. nekako čudno nasmijan. vradaju nas ilovači. estetika. Zamislio sam se i začudio kako u ova gotovo četiri desetljeda poznanstva s Mikijem Grabarom nisam uspio sačuvati nijednu sitnicu koja bi me podsjedala na njega. Tako se. izvanrednom poznavaocu i strastvenom uživaocu "pornografskih proizvoda" pri pisanju ovog pozamašnog i ambicioznog ogleda nije toliko nedostajalo pozitivnog znanja. intimni zapis. kad smo u provincijskom kinematografu odgledali Rocca i njegovu bradu — počeli zvati Delon. Neprekidno je pričao nešto o dizama. primjerice. Te tri stotine stranica tipkanog bankposta i pelira.Grabaru. o prednostima Zenithova karburatora. našto je on odmahnuo rukom i rekao da je to suvišno. ali se smjerovi istraživanja do te mjere razilaze i rač-vaju da bi se Mikijeva Povijest pornografije mogla mirne duše zvati i "Estetika pornografije". U biti sve je bilo jednostavno te se dalo usložiti u nekoliko neporecivih činjenica. oni koji njenu tenziju drže oslobađajudom. jer otkrivaju poznavanje nekih najegzotičnijih izvora. Čede Kralja više nema. Otkako je umrla majka. razgovarali smo sve manje. prokisao. traktat. predstavljaju zacijelo jednu od najčudnijih knjiga što sam ih uopde držao u ruci. te rukom nažvrljanog trgovačkog papira. temeljito svladao Freudov Uvod u psihoanalizu. prepuštajudi sve naše dosadašnje nesporazume šutnji i zaboravu. Iz frojdističke analize fellatia izvlače se sasvim neprimjereni zaključci. Spustio sam pokrov motora i vratio se u sobu. koga smo nakon one večeri. Znanstveni aparat. Nisam bio potresen. a onda u mračnom hodniku zapalio cigaretu i ustvrdio da u sobu nede ulaziti. koje je do tada držao neotuđivom svetinjom. Ili. kao što se promijenio i grad koji sam po nekoj navadi oduvijek držao svojim. odložio sam njegovu čuvenu Povijest pornografije na ormarid za cipele i rekao kako du mu svakako pisati o tome što mislim o rukopisu. koji bi bolje pristajali kakvoj sociološkoj raspravi. Predmet rasprave sasvim je precizno naznačen u naslovu knjige. biografija. a prije svega uspomena i privatna mitologija kojom započinjem nesiguran i krajnje subjektivan zapis o Mikiju Grabaru i meni. izvorišta evropske pornografije pronalaze u faličkim kultovima. ali se s takvom jednostavnošdu nije dalo živjeti. o omjeru ulja i goriva. nakon čega smo. "Fenomenologija pornografije". zabranjuju je potpuno. Tutnuo mi je u ruke fascikl sa tri stotine stranica. Nakašljao se i otresao pepeo sa cigarete na pod. Vrlo su zanimljive i lucidne rasprave i analize erotskog i pornografskog u slikarstvu fin de sičda. među koje se nekom neumitnošdu preselio i Čedo Kralj. ništa više nije isto. čini se. gdjekad su mutne i nedovoljno artikulirane. oni pak koji u njoj vide otvoreno polje sublimiranja individualnih i socijalnih energija svesrdno je potiču". Jedini pouzdan niz jest niz dragih mrtvaca. klapa s kojom sam odrastao malo-pomalo se raspala. o nesavršenosti igličasta ventila. nego golom fakticite-tu. na vratima se pojavio Miki Grabar i rekao da se došao oprostiti. "Stav represivnih sistema prema pornografskoj proizvodnji dvojakog je karaktera. Znao sam da je to izgovor i da ga više nedu vidjeti. bildungs-roman. izišli na kišu i stali štelati mjenjač i fergazer mog renaulta. . a onda se okrenuo i otišao kudi po gedore. Mirno. tko zna kako još! Mikiju . a u isto vrijeme zanemaruju neke notorno poznate. kojima autor pridaje karakter kolektivne erotofilije. Sprovodi nas dakle ne vradaju nikakvoj metafizici. fantastika. III. Političke konotacije "privatnog hard dore moviea" (čuveni super osam pornid) gube se u sasvim neadekvatnoj filmološkoj interpretaciji čuvene idiotarije koja se zove Duboko grlo (Deep Tbroat). patologija. stoji u uvodu rukopisne Povijesti pornografije mog najboljeg druga Milana Grabara .i sportu. kao da mu je neugodno. hrestomatija. Ostavlja mi rukopis naprosto stoga što mi nešto mora ostaviti. Polako. Da. tamo gdje nisu trivijalne. Pretpostavljam da je mislio kako sam popodnevnim pogrebom potresen. a spoznaje. umjesto da se predamo glupavim sentimentima rastanka. reference i citati kojima barata Milan Grabar jednako su čudni. "Uvod u pornografiju" ili "Teorija pornografskih žanrova". otvorio sam Povijest pornografije i počeo čitati tekst koji je povijest. sve je bilo jednostavno.Mikija. nesigurno i s nekim strahopoštovanjem. opscenost. premda antropologija nikad nije uspjela do kraja proniknuti u njihov pravi smisao i funkciju. kao da se radi o sitnoj trivijalnosti. Autor je. Rezultat je toga djelomičan nered u kojem se gdjekad gube smjerovi i ciljevi istraživanja.

jer Miki nikad nije namjeravao tih tri stotine čudnih stranica podastrijeti javnosti. Nije vam jasno kako je. nedete nabasati ni na de Sadea. onako nehotice. umjesto Wilhelmom Reichom. Poglavlje o videopornidu (u kojem se nalazi i smiješna j distinkcija između VHS i Betamax pornida) također je puno simpatičnih zaključaka. jer se pornografija uvijek javlja u alternativnim sustavima koji nisu obuhvadeni kodeksom ideoloških i ekonomskih ciljeva. Na bar dvadesetak mjesta u knjizi spominju se rezultati slabo poznatog učenika Kanta i Fichtea — Friedricha Karla Forberga i njegova nastavljača Isidorea de Lisieuxa. Unatoč retoričkoj bombastičnosti.ali. ni na Bataillea. miksoskopiju i infibulaciju. Ali. olako brka ejaculatio precox i ejaculatio anteportas. Povijest pornografije postaje knjiga važnija za mene negoli za njega. s druge strane. od kojih neki kao da imaju i sociološki karakter. npr. ne poznaje Freudove analize velikih umjetničkih djela. primjerice. dakle mjesta potkrijepljena vlastitim i generacijskim iskustvima. moram odmah istadi da su briljantna mjesta u knjizi ona koja se zadržavaju na duboko proživljenim oblicima pornografskog umijeda. s jedne strane. pornografske doduše. U zemlji s oko dvadeset posto nepismena stanovništva i oko šezdeset posto nepismenih književnika. Simpatičnim i šarmantnim doima se što se sred suhoparnog i apstraktnog baratanja latinskim terminima iz sfere seksualnosti. moram priznati. satkana je i ova kronika kojom du pokušati evocirati ova četiri desetljeda u kojima sam poznavao Mikija Grabara. koji ga nepogrešivo odvodi do sigurne američke destinacije. Tako je neponovljivo poglavlje o kudnom "hard coreu". o kome ne zna ništa. Unatoč metodološkoj zbrci. Miki Grabar svoju tezu dokumentira time što je novo i mlado društvo imalo strogo kodificiran repertoar mitova i ciljeva. i kako oralni seks na dva mjesta naziva "lingvistički seks". dok se u funkciji porno kastratora često pojavljuje devizno-carinska kontrola (!). IV Povijest pornografije o godini 1948. Mikijeva poprilična ortografska dezorijentacija ne zabrinjava previše. čuo za polipigista. No. sve moje kritičke i često ironične opservacije uz Povijest pornografije mog najboljeg prijatelja Milana Grabara posve su neumjesne. Sasvim je vjerojatno da je pornografija u svom alternativnom prostoru mogla mirno koegzistirati s idealima prve petoljetke. Zašto nije uspio pronadi ništa pametnije. njegovim tehnološkim pretpostavkama i oblicima društvenosti koje je inaugurirao. ali je zato terminološki kaos pedantnom čitaocu ponekad naprosto neizdrživ. pa i pornografski hedonizam bio na udaru ideološke prohibicije. Poznajudi Mikijevu brzopletost u donošenju zaključaka. a kako. Jasno. Vrlo su točna i dojmljiva zapažanja o dobi "pornografske oskudice" (kasne pedesete i rane šezdesete godine) u kojima kao pornografski fenomeni počinju funkcionirati relevantna umjetnička djela poput Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterlej ili raskošnih Rubensovih aktova. premda na jednom mjestu sasvim neumjesno spominje "orgonsku energiju". istraživačem. Prije bi se reklo da ih je pisao tek tako. kako se Mikijevu Povijest pornografije ne bi držalo zaludnom kupusarom. ali zato.. probije i po koji kolokvijalizam poput "sikiIja". a više fenomenologom svakidašnjeg života. Unutar kojih je svaki. ma koliko listali Mikijevu studiju. vjerojatno je pitanje koje bi trebalo postaviti nekom drugom. No. u toj važnoj knjizi postoji skriveni oris koji objašnjava i mojih četrdeset godina. jer nije imao ničeg pametnijeg čime bi ispunio jalov i uglavnom besmislen život. Iz te niti. . mogao je mirne duše zabilježiti da je to vrijeme bilo vrijeme posvemašnjeg "iskustvenog ništavila". u kojima sam pokušavao upoznati i sama sebe. onaj po kojem videopornid nudi umjetne pornografske rajeve devizno potentnom upper classu. takav je zaključak sasvim neodrživ. Miki i ja bili bespomodno smiješna dojenčad. kad se Miki nalazi negdje iznad Atlantika u PAN AM-ovu avionu. "kurtona" i "glavida". U politološkopsihoanalitička razmatranja pornografije fašizma upustio se oboružan Jungom. sudedi po tekstu. lipnja 1987. (jer to je godina našeg rođenja) i o godinama koje su slijedile govori kao o vremenu "pornografskog ništavila". Kako smo 1948. Na tim stranicama autor se doima manje znanstvenikom. 6. sasvim je sigurno da je ova pompozna sintagma prije rezultat njegova nepoznavanja tog vremena negoli rezultat povijesno-znanstvene dedukcije. a o Foucaultu da i ne govorimo. boli te druge ona stvar za Mikija Grabara! Danas. gdje de svom traljavom životu pokušati pridati nešto više digniteta.

otac je otvorio svježu Borbu i u njoj. Dok se ona negdje motala po memljivim hodnicima opdine. anegdote i tračeve. Kominform je sasvim bešdutno manipulirao i mojim imenom. godine pomutila je djelomice ljubav prema drugarici Ani. Tako sam dobio ime kojim su moji roditelji bili sasvim nezadovoljni. koji je komunizam držao tlapnjom prispodobivom . bili oboje na tragu progresivnih društvenih stremljenja. a čuo sam i za jednog Kronštata (!). ali ga je u tome spriječila nesretna okolnost što je organizator njihove akcije bio prevarant koji je odmaglio s parama petorice nesuđenih "španaca". Kako nije bilo prevelikih nada da bi se starog birokrata matičara dalo nagovoriti na neke neregularne izmjene. odlučio je otac Franjo. to jest njegova majka. Tatinu ljubav spram Staljina i drugih revolucionarnih veličina 1946. Umjesto katalonskih i andaluzijskih uzbuđenja. baš u trenu kad se tome nisu nadali ni domobrani ni partizani. Kad se konačno vratio. Ni s našima. Zbunjen i pomalo postiđen. Micek. uslijedila iznenadna i zaslužena kapitulacija i njemačko ratno zarobljeništvo u stanovitom Sorauu pored Frankfurta am Oder. Petoljetki. gurao im termometar u čmar i sanjao o povratku u zemlju i priključenju NOB-u. iako pomalo nevoljko. uvjereni predratni HSS-ovac (lijevo krilo). sjeo na bicikl i odjurio do opdine. osnovama Marx-ova Kapitala. oboje dakle u partiji. Mikijev otac. bio je gospodin liječnik. tatu je čekala mobilizacija i prozaično slugatanje u jednom starojugoslavenskom garnizonu. Naime. mojoj majci. Bude li sin. Mrzio je sve buržoaske režime. autor troši bar deset stranica na razne sitnice. Braco i slično. pa bolesna baka. I premda takva odluka danas djeluje strahovito blesavo. Moj je otac. koja je tom prilikom postala Ana Ivančid. imenom s kojim se moji roditelji nisu dugo mogli pomiriti. Zamislite samo na kakav bi se način tumačio politički profil čovjeka koji je na dan izlaska "Rezolucije" dao sinu ime Staljin! V. Negdje prije rata ozbiljno je nakanio otidi u Španjolsku i staviti se na raspolaganje antifrankističkim snagama. mogli imati veze i s osnovnim predmetom njegove knjige. moj se otac oženio drugaricom Anom. dr. Desetak dana nakon mog rođenja. zvat de se Staljin. učio kako su Kant i Hegel građanski filozofi ograničena duha i slično. Sovjetki. dogovorili su se brzo da se umjesto Staljin upiše Stanislav. Jedna od važnijih akcija bila mu je predaja jedne satnije u partizanske ruke. opravdao je to tumačenjem da se tu ipak radi o erosu druge vrste. pa su me kod kude uvijek zvali nekako drugačije: Mucek. kako on misli. Ni danas mi nije jasno koji mu je to mentalni ustroj dopustio da ljubav prema Sovjetima i drugu Staljinu istog trena otpise za sve vijeke vjekova. na svoje zaprepaštenje.I premda 1948. Imali su tada manje od trideset godina. I tako. umjesto da se odmetne u šumu. Iznad svih ideala. Ne zbog toga što se Miki rodio dan nakon mene. i sljedede godine za Mikija predstavljaju "pornografsko ništavilo". došao mu je poziv za domobranstvo. Jedna od sitnica koja pripada toj godini jest i naše rođenje. gotovo sakralno svijetlo. Slavko Grabar. Bile su to nekakve peripetije ljubavnog tipa. nego zbog jednostavne činjenice što njegov otac nikada nije očijukao s komunistima. tata je konačno obukao partizansku uniformu i počeo s ideološke strane usavršavati svoj revolucionarni portret. majka je otišla u matični ured prijaviti sina. uletjevši u matični ured baš u trenu kad je matičar u odgovarajudu rubriku upisao prva tri slova imena STA. spasilo niza mogudih neugodnosti. tih se godina rodilo mnogo Staljina. ali koje me je. Lenjinki. pa je bilo normalno da požele dijete koje de ved sutra uživati u arkadiji koju upravo grade. kad su ved bili sigurni "da se Švabo nede s nama igrati nikakvog blitzkriega". i eventualnog poznanstva s Onvellom ili Hemingwayem. pročitao "Rezoluciju Informbiroa o stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije" i "Izjavu CK KPJ". blještao je lik plemenitog druga Josifa Visari-onoviča. koji bi. Moram odmah priznati da sam ovo teško i neizvjesno vrijeme na najizravniji način osjetio i na vlastitoj koži. Zatim je. a pogotovo ne s ruskima. Tamo je tata timario konje. Bacio je novine. vjerujem. koju je upoznao na akcijama obnavljanja porušene pruge. U vojsci se ponašao domobranski savjesno. prihvadao dijalektički materijalizam kao jedini ispravan pogled na svijet. stanovite neprilike ispriječile su se njegovoj revolucionarnoj bududnosti. Roditeljima Milana Grabara tako nešto nikada nije moglo pasti na pamet. pa zatim djedovo proširenje obrtničkih pothvata i slično. U proljede 1945. Franjo Ivančid. na brzinskim kursevima ovladavao Kratkim kursom povijesti SKP(b). Godine 1947. za oduševljenog i svjesnog komunista prošao sasvim atipičan ratni put.

hripavcem. čavrljale i plele pletivo koje im je padalo preko nabreklih trudničkih trbuha. Kardelja i sličnih. ali ti tekstovi nisu pripadali navedenim drugovima iz Borbe. nosio je elegantna predratna odijela. svaka mu čast! Moj ujak Emil svoje je oduševljenje tekstovima izražavao nepoznatom francuskom riječi "chapeau". pogotovo kad bi mu dr. No. pa se dr. I dok je otac u vremenu koje de uslijediti ostao dosljedan u svojim širim i užim društvenim. čiji je jedini zadatak bio da razuzdanu i isposvađanu porodicu svojim majčinskim trikovima zadrži oko zajedničkog stola. svaka sa svojim čedom. a poslije se prihvatio i rada u nekakvim partijskim komisijama kojima nikako nisam mogao popamtiti imena. Otac je bio vrlo pažljiv prema mami pa joj je u bolnicu redovito donosio partijske brošure i Borbu sa sve novijim i sve boljim tekstovima drugova Đilasa. tako da je tata i prečesto izbivao iz kude. "kod odgovornih". U tim obostranim posjetima majke su se bavile problematikom dječjih proljeva. otišla je majka do očeva partijskog sekretara da mu se potuži. I kad se s jednog važnog sastanka vratio u tri ujutro trešten pijan. pa i partijskim zanimanjima. Grabar vrlo uspješno operirao slijepo crijevo mladog rukovodioca i tako ga spasio sigurne smrti. izbjegavao mitinge koje je organizirala nova vlast. pa vi znate da sam u krajnjoj liniji i ja za našu stvar! VI. premda je mojoj majci više pristajalo ono "drugarice". reakcijama na cjepivo i slično. pozvavši ga da se izravnije uključi u akcije obnove. očev proširen društveno-politički angažman nije u naš dom unosio onoliko problema i razdora koliko je unosila prisutnost majčina brata. Jedinstvo ili Pobjeda. "na teren". Grabara. ali kao da je imao vrlo jasna politička uvjerenja. Grabar mogao letargi-čno opustiti u svom privatnom građanskom rezervatu. napustile rodilište. Sebe je držao rafiniranim čovjekom koji ima stila. Jedan nadobudni lokalni partijski funkcionar prigovorio mu je da se ne bi smio izdvajati na takav način. Moglo bi se stoga ustvrditi da Milanovo i moje poznanstvo seže do prenatalnog perioda. ujaka Emila. koja se poput vedine ondašnjih poduzeda zvala Bratstvo. Sudedi po raznim usmenim izvorima. iako oboružan partijski dajdžestiranim poznavanjem klasika marksizma. gdje su postale nerazdvojne prijateljice. majka bi ga ironično upitala: — Je l' u bazi palo janje u" prase? I ma koliko se tata trudio da majci objasni kako se naša socijalistička zajednica nalazi u sudbonosnom periodu u kojem se mora othrvati ruskom pritisku. ne propuštajudi priliku da preko korza prošede s kakvom pametnom knjigom pod rukom. Odlazio bi "na komisiju". nego partijom. Rukovodilac je nakon toga posvuda pričao kako se komunizam gradi i kirurškim skalpelom u ruci. Moše Pijade. što je rezultiralo sukobom i svađom.E. jer ju je probuđeni majčinski instinkt počeo polako. Moja majka Ana i Milanova majka Ljubica upoznale su se na porodiljskom odjelu gradske bolnice. Jedino u kriznim i napetim vremenima. koji je bio punih petnaest godina stariji od majke. a kad bi se kasno nodu vratio. te su komisije imale pune ruke posla. kakva de ubrzo uslijediti. Ujak Emil. ali sigurno i nepovratno udaljavati od partijske problematike. moj bi otac uživao stanovitu prednost. volio lijepu literaturu. a Milanovoj "gospođo". Kako su se međunarodna i unutarnja situacija sve više intenzivirale. koji se k nama doselio odmah nakon mog rođenja. a . Moja je majka zvala Milanovu "drugarice Ljubice". "do komiteta".anđelima. Nakon što su naše majke. političkim. majka je često tvrdila kako se tata nije oženio njome. majka se vrlo brzo pretvorila u kudanicu. piše čiča Janko. nastavile su održavati prisne kontakte i vrlo brzo su naše obitelji postale nekom vrstom kudnih prijatelja. situacija u našoj obitelji nije bila baš najsjajnija. "u bazu". jer su se sastojala sve od samih kratica. Tata bi nakosio svoju tradicionalnu francusku kapu i rekao: . Naše su majke ležale krevet do kreveta. redovito bivao poražen od obrazovanijeg i elokventnijeg dr. dok su naši očevi vodili tihi politički rat u kojem je moj otac. a ne krvavim grmaljima koje je svaki dan sjekao na kirurškom odjelu lokalne bolnice. nije sudjelovao ni u kojem segmentu raznolikih formi poslijeratna života. Otac je radio kao poslovođa u jednoj firmi. koja je izglađena tek pošto je dr. praznovao vjerske blagdane. a Milanova moju "gospođo Ana". i ne znajudi jadna da je te nodi i drug sekretar zaglavio zajedno s tatom. Sve te papire koje je donosio otac majka je sklanjala pod krevet. Grabar s poštovanjem u glasu kazao: — Druže Ivančicu.

otac je mnogo pričao o svojoj mladosti. tako da je ujak Emil u našem domu nekoliko godina uživao kao u posve otvorenu poligonu za izražavanje najsvetogrdnijih političkih ideja informbiroovske provenijencije. No. a ponajmanje brata svoje žene. Jasno. borcu protiv informbiroovske propagande. jer je uglavnom napabirčeno iz očevih anegdotalnih pričica. ionako krhkim zdravljem. ispričavajudi se da mora na ispovijed. a i to što znam zacijelo nije previše pouzdano. pa je na jedan jedini mig mog oca ujak Emil mogao biti odveden od strane organa narodne vlasti. ja sam pronalazio nešto švejkovsko. otac bi obavezno pričao onu zgodu kad je Gojko Frndid upao u hladnu Dravu skupa s kukuruznom pogačom koja je trebala poslužiti kao mamac. koju je provodio sasvim u skladu s brojnim smjernicama i pravcima našeg ranog društvenog razvoja. Kad bi. Da je takva predodžba najvjerojatnije točna. Ali. ni za Goli otok. kad je informbiroovski pritisak popustio. u kudnim političkim sukobima oca Franje i ujaka Emila moja je majka igrala ulogu nekakve tampon-zone. Živjeli smo u gradidu stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba. Poslije se ipak pokazalo da ujak nije bio pravi informbiroovac. ali je sva prilika da se nije mnogo razlikovao od ovog kakav je sada. Ali. ne znam da li zbog toga što je u ocu tinjala neka švejkovska crta. pred muslimanima je govorio o proteinskim i vitaminskim bogatstvima svinjetine. Pedesete su bile godine njegove mladosti. jer na koncu svaka . čim bi se za to ukazala pogodna prilika. principijelni. zamračili su očev anegdotalni kaleidoskop mnogo zagasitijim tonovima. to je valjda tako u svim sistemima. Ili. što je majku opteretilo mnogim novim problemima i mnogim novim brigama. Neki put čak pomalo i na silu. ili u knjižarskim izlozima. pred ljubiteljima opere parodirao je ključne scene Krabuljnog plesa. primjerice. karikiranju i prepravljanju pratedih okolnosti. uhvatila je majka kratak predah. a ujak se počeo baviti manje politikom a više svojim kardiovaskularnim problemima. one dobre bile su anđeoski dobre. kad bi tko spomenuo prva Fiatova vozila. ne znam. kao i o hranjivosti kolesterola. uvjerio me i školski odgoj kojemu su me bešdutno predali ujesen 1955. namdor koji je volio svakom oponirati. Ali domalo se rodila i moja sestra Zvjezdana. tko spomenuo ribolov. pladajudi mir u kudi vlastitim. kritički i literarni tekstovi o tom dobu. koje je otac počinjao graditi na kakvoj sitnoj i uzgrednoj asocijaciji. spomen-ploče i nazive ulica. misledi da su vrata automobila zapravo vrata nužnika na željezničkom kolodvoru. Kako je izgledao u vrijeme mog i Milanovog rođenja. što bi uvelike pridonijelo proširenju našeg ionako skučenog životnog prostora. Iz njegovih priča uspio sam izvudi zaključak kako su rane pedesete godine bile vrijeme u kojem su se stvari dijelile na dobre i zle. gradidu koji poput tolikih sličnih nije bio lijep nikom izuzev njegovim žiteljima. tek tu i tamo zagorčen kakvim nesretnim. barem po očevim toliko puta ponovljenim pričama. VII. ateistička društva napuštao je. tipova koji su činili društveni život provincije u ranim pedesetim. oni su drmali našim gradom i gurali ga u svijetlu bududnost. Što se pak tiče likova. oni su. Povijesni. U središtu gradske pozornosti bile su tada neke čudne fizionomije čije su burne sudbine orisale provincijsku mitologiju ranih pedesetih. pokušao u punoj vožnji izadi iz "fide". ali uglavnom s dobrim namjerama i silnim entuzijazmom. koji su se osamdesetih godina počeli pojavljivati na stranicama naše periodike. iza drugih afere. U svim tim pričama. liječnike je omalovažavao. one zle bile su paklenski zle. ukazivao je na revizionis-tičku narav našeg nepristajanja uz lager. tata bi odmah pričao o tome kako je kum Omčikus. to je vjerojatno bilo stoga što moj naivni otac tada nije znao ni za "dahauske procese". neki su dobili biste. memoarski. No. kad je nestalo racionirane opskrbe. koje su bile ukrašene njegovom sklonošdu pretjerivanju. Prije no što se definitivno razočarao.najradije ih je iznosio pred mojim ocem. drugi pak zaglavili u zatvoru. predstavljali šareni i smiješni panoptikum živahnih sudbina. Ta su uvjerenja bila nedvojbeno inform-biroovska. nego namrgođen neženja. Uvjereni. čak i onda kad ne poznaju okolnosti. Zapravo. o tom vremenu znam vrlo malo. inače posve pijan. to ved pripada kasnijem. a svako prisjedanje na mladost ima pomalo karakter šarenog i veselog panoptikuma. Poslije. Tata je imao običaj da nebrojeno puta ponavlja davno ved ispričane zgode. Tredi su se samo obogatili. Iza nekih su ostajala dobra djela. ni za udbaške i razne druge afere. a mojem ocu. čak i onda kad nisu u pravu. mirnijem dobu. nagovarajudi ih da se vrate izvornoj narodnoj medicini. ili čak tragičnim ishodom. moj otac nije mogao otkucati nikog. Tako je u prisutnosti katolika govorio o prednostima pravoslavne autokefalnosti.

Osobito živopisna bila je sudbina čuvenog druga koga su zvali drug Sivi. Usmjeren na globalna pitanja soc-realističke estetike. kako de ubrzo shvatiti. odlučili su da se to o partijskom trošku pošalje u Beograd. vjerojatno stoga što za nekog drugog slikara nije ni čuo. Primjedba je govorila nešto o tome kako se mladom i perspektivnom piscu preporučuje da za početak ovlada najnužnijim elementima pravopisa. Sad. Drugu Sivom na srcu je bila obnova. pravo proletersko. Još i dandanas mnoga od te nekadašnje djece obilaze razna nadleštva i uz pomod hrpa formulara. Nakon dugog dvoumljenja između imena Dinamo. zidnu plohu zamijenio platnom i postao slikar. Roman je govorio o gigantskim uspjesima nekog našeg rudara po imenu Korčagid (?!). "faktorima" i slično. a u svim tim pričama otac nije bio ništa drugo nego usmeni literat. nakon petnaest mjeseci knjiga se vratila pošiljaocu s dobronamjernom primjedbom. dakle sasvim građanska imena. Na nesredu. Prave nevolje počele su s prvim utakmicama našeg radničkog nogometnog kluba. Pošto svatko zna da je u zdravom tijelu i zdrav duh. kao pisac apsolutno nepoznat i u najužoj sredini. pojavio se u gradskom komitetu s rukopisom romana ne baš osobito originalna naslova: "I mi kalimo čelik". te je u nj po zadatku uključio i nekoliko ljudi sa čijim je talentom i partijskom sviješdu računao. — Kad dođem do polovice — govorio je — učini mi se da bi trebalo ostaviti prostor za vrata. Odbacio je jednostavno onaj prefiks (sobo-). koju je potpisao netko od nadležnih (potpis nečitak). ispunjenje petogodišnjeg plana. bio bi značajan po tome što je u njemu na neki način anticipiran kasniji podvig udarnika Alije Sirotanovida. Njegova velika patetično-revolucionarna freska "Staljin se obrada masama". na čelu s drugom Sivim. Nakon slavne partizanske epopeje. ne znam. Krešimir Kutljača bio je učenik Radovana Zogovida i velikih ruskih revolucionarnih pisaca.. "krupnim ribama". ali se prvi problem pojavio onog trena kad je trebalo odabrati ime klubu. Kako u komitetu nisu znali što bi i kamo bi s tim romanom. pa mu je promakla pojava "Rezolucije Informbiroa". kako mu se činilo. naš je grad od prvih dana nogometa u našim krajevima pokazivao katastrofalno nizak postotak nogometno uporabljive omladine. drug Sivi obreo se na nekom visokom položaju u našoj komuni. na koncu se odlučila za sasvim izvorno ime RNK Ofanziva. uprava. U ovoj sferi osobito važnu ulogu igrala su dva čovjeka: predratni soboslikar Faruk Mehmed-bašid i pisac radnik Krešimir Kutljača. Krada i od slave njegova učitelja. čak i oni koji su nosili predratna. Jedinstvo. Lokalna slava Faruka Mehmedbašida bila je kratka. što se. nabavio nešto manje kistove. nazivajudi naš klub.individualna sudbina dosegne jednu od dviju opcija — pobjedničku ili gubitničku! Otac je ponajviše i najradije. Prekvalificirati se iz soboslikara u slikara činilo se Faruku Mehmedbašidu više lingvističkom negoli suštinskom transformacijom. pazilo se i na razvoj kulture i umjetnosti. Ved prvim potezom kista postao je učenik slavnog Bože Ilica. a onda . Farukov umjetnički kolega. Momčad je kako-tako sklepana. pa šta bude — bude! Za divno čudo. Iako demobiliziran. kao Krila. drug Sivi je nedjeljom oblačio svoju partizansku uniformu i tako odjeven paradirao po korzu. u čijoj se pozadini naziru tipične zagorske kleti. Vihor i slično. Kako je ved kao soboslikar bio usmjeren na velike formate. taksenih maraka i uvjerenja provode kompliciranu administrativnu proceduru promjene imena. njegove su kompozicije bile grandiozne masovke veličine prosječnog zida. moglo smatrati osobito povoljnim ishodom. da nadležni o tome odluče. ali je drug Sivi mislio da de se provedenom revolucijom u radničkoj državi i ta nepovoljna konstanta stubokom promijeniti. uz razvoj sporta i fiskulture. promijenio vrst boje. eksproprijacija privatnog vlasništva i ostale napredne stvari. a bogme i obrnuto. ali mu je važniji od svega bio nogomet. pričao o sudbinama gubitnika. a na sugestiju provjerenog lokalnog književnika Krešimira Kutljače. jer su se struktura vlasti i njena terminologija tijekom godina toliko mijenjale da to narod nije uopde mogao pratiti. "glavonjama". vjerojatno stoga što su gubitničke sudbine redovito podobnije za literarnu obradu. partizansko ime — Kurir. Sam si je zadao partijski zadatak osnivanja pravog radničkog nogometnog kluba. pa je lokalne modnike nazivao "budžama". preobražaj zemlje. čini se. što je bio. koji se rodio 1946. Mrska gradska reakcija počela je zbijati šale na račun druga Sivog i njegovih pulena. do 1947. vratila ga je iznenada u prozaičan soboslikarski metier. pa je klub vrlo brzo rasformiran "zbog nedostatka financijskih sredstava". Željezničar i slično. Godine 1947. dao je. Sinu. promatrajudi tko sve izlazi iz crkve ili ulazi u crkvu. Hajduk. u Agit-prop. Ofanzivu su strašno naprašili svi njeni provincijski rivali iz okolnih mjesta. a da je ikad objavljen. onako interno — Defanziva. slabo je pratio promjene u tekudoj dnevnoj politici. socijalistički odgoj u školama.

Drugu Sivom upisao je kao negativnu karakteristiku to što je vulgarno psovao. i uz povijest pornografije u mom gradu. kako se poslije saznalo. surađivao s NOP-om. Isto tako. Ili: "Iz radničke obitelji. ali dopuštam da o Golom otoku bar u prvo vrijeme nije imao pojma. kad je Ofanziva postigla autogol.. predratni vlasnik gradskog kinematografa Edison. povisilicu od kosilice . kako bi stvar Obrad djelovala objektivnije. nije uspio ni na tren zablistati slavom jednog Faruka Mehmedbašida. Pastir Kostja. VIII. U očevim pričicama pojavljivala su se i druga značajna imena. ali težak za razgovor ved nakon šeste rakije". Isto tako. gnjavedi se s muzikašima koji nisu razlikovali violinski od francuskog ključa. nisam imao nikakva moralna prava ispitivati očevu savjest po pitanju golootočke problematike. i jer je to.. patnji i poniženja. uz pozitivne morala nadi i po koja negativna crta. ali tata nije mogao uraditi ništa. kao što ga nikad i nedu razumjeti. Pretpostavljam da je za hapšenja morao znati. koji bi mu katkad spočitnuli da je nešto odsvirao bez osjedaja. Njen je neslavni protagonist Tonček Kralik. koji je nakon oslobođenja (kako se to ved događalo) promijenio ime u kino Romanija. Jer. kao i ostale organe narodne vlasti. ta bi primjedba bila čak i poticajna da Krešimir Kutljača. kamo i zašto su bili deportirani. Sikida i Katida. Edisonu teško mogla dokazati bilo kakva reakcionarna djelatnost.ustrajno nastavi raditi i brusiti stil.. kako je kazala majka. mislim da je tajna niska okolnosti kojima se odigrala naprosto nezaobilazna. ili čak prebrzo . sudbinu i kaznu svakog odvedenog držao zasluženom. iako to knjiga Milana Grabara nigdje ne navodi. kao što de svatko zaključiti. spominjudi "spolne organe". Kasnije. Vjerojatno je mislio da bih ja svako njegovo zgražanje držao poenom za svoj mladenački anarhizam. Karakterizacijska karijera druga Ostoje Kadida. različita opskurna mjesta u periodu od 1948. spominjala se tu i nekakva uniforma. i nije li ga otac mogao spasiti. relativno mnogo toga znao sam o jednoj neveseloj aferi koja je bila najizravnije vezana uz korpus informbiroovskih zbivanja. a isto tako. da li je tata ikada mogao hapsiti ili denuncirati ljude. član nekog filharmonijskog orkestra. otac nikad nije pripovijedao. kojem je kao osobit grijeh upisano to što je u četiri ratne godine ostao u Zagrebu. a svako njegovo negiranje i sumnju neizlječivim dogmatizmom. otac i ja više nismo bili u toj vrsti odnosa koja bi omogudila otvoren razgovor o toj delikatnoj temi. A. Zatim Ostoja Kadid. O hapšenjima i provođenjima ljudi na. Ščors. I premda ta zgoda ne opovrgava Mikijev zaključak o "pornografskom ništavilu" ranih pedesetih godina. koristili podosta za pisanje scenarija za različite svečane akademije i skečeve iz NOB-a. raskrstio s religijom. toponim iz narodnooslobodilačke borbe doimao se mnogo prikladnijim za dvoranu u kojoj de veoma brzo zatitrati: Čapajev. Majka je priznala da su odveli Njegovana. kao što je Marcel Bliznec.. Jednom sam upitao majku. zapravo mnogo kasnije. ili zbog toga što je. kad se o Golom otoku počelo pisati sasvim otvoreno. pa negdje do 1953. bila je kratka vijeka. sva je prilika da mu nije moglo biti ni nakraj pameti da među odvedenima ima i nevinih. Po dužnosti je svirao na svadbama nekih lokalnih funkcionara. koji je pisao partijske karakteristike. predratni violinist. nije bilo nikakvih ekonomskih i zakonskih pretpostavki . Unatoč svemu. jer je tada o tim stvarima bilo najpametnije šutjeti. Marcel je ostao četiri godine u našem mjestu. Eto. raskrstivši definitivno s Rusima. Doduše. znao je napisati i ovakvu karakteristiku: "Odan stvarima radničke klase. zbog literarne verziranosti. Odgovorila je samo: — Bog bio s tobom! Zatim sam je pitao je li koji očev prijatelj zaglavio na Golom otoku. svirajudi drugu violinu u kavanskom orkestru. Sad. koja je i u najdelikatnijim stvarima bila mnogo otvorenija od oca. u kojima se. ali istinitost tog podatka nikad nisam uspio provjeriti. ali su ga ipak. ali šepa na lijevu nogu". bavedi se svojim violinističkim poslovima. ponajprije zbog toga što. kad je skinut povijesni veo s golootočkih stradanja. Drug Ostoja. jer je Udbu. čvrsto opredijeljen protiv informbiroovske propagande. smatrao institucijama koje ne znaju za grešku. na žalost.. kako otac kaže. premda bi se T. Mičurin i druga djela sovjetske revolucionarne škole u području filmske umjetnosti. Da li zbog toga što se ova mučna problematika dala teško oblikovati u njegovom anegdotalno-ironičnom stilu. saznao tek nakon što su se vratili. ali su se njegovi umotvori još dugo prepričavali i u progresivnim i u natražnjačkim krugovima. to vrijeme nikad nisam razumio. inače prijeratni bilježnik.

natalože-no znanje ostavljalo me još uvijek u nekoj vrsti ahistorijskog . Tko su ti privilegirani gledaoci.po kojima bi gazda Kralik i nakon oslobođenja mogao ostati vlasnik kina. Nikakve pornografske role nije bilo u blizini. Mikijevih prijatelja. Ali. drugi je i sam dopao Golog otoka. provodio u dječjem vrtidu. ved nisku posredovanih slika. nitko nije znao rukovati. i dvogodišnjeg sina Jaromira. Ta grada sastojala se od istinitih pričica i izmišljenih pjesmica. sasvim neverificirana zona. Jedan je nakon mjesec dana premješten. Neke od tih fantastičnih artikala. ali je kadrovska nužnost nalagala da ga u kinu ostave kao kinooperatora. jer projekcionim aparatom. Razumni su ljudi pretpostavljali da čovjeku oženjenom mladom i zgodnom ženom pornografski filmovi ne predstavljaju neku osobitu nuždu. iz moje individualno-povijesne perspektive to je još uvijek faza nepostojanja upotrebljivih igračaka. Dakle. koje su se ljuljale na hladnom propuhu. krenuo je sa mnom u preuređenu vilu predratnog industrijalca. Tončeka Kralika pronašli su u operatorskoj kabini obješena remenom za hlače o kosu stropnu gredu. Odmah je puknuo glas o čudnom samoubojstvu zabludjelog informbiroovca. ili 1954. dugo se nije znalo. nakon Rankovideva pada. IX. Sve moje sumnjivo znanje o ranim pedesetim godinama ima sasvim ograničenu vrijednost. obala im je bila mnogo nerazvedenija od naše. nego da je ta dvjestometarska rola koju tajni posjetioci ogledavaju zapravo Tončekova žena Cvijeta. Taj isti Milan Grabar. puknuo je glas da stari Kralik posjeduje dvjestometarsku crno-bijelu rolu nekog pornografskog filma. a onda su se u gradskim pričama počeli ponajčešde spominjati tri-četiri udbaša. jer je svatko znao da se u Americi živi kudikamo lošije negoli u našim najsiromašnijim krajevima. imale su karakter nepodobnog zapadnjačkog importa. ili obdaništu. čija je funkcija bila isključivo propagandnog karaktera. Sad. rane su pedesete predempirijska. zbunjivalo nas je ono što se kasnije događalo s udbašima za koje se govorkalo da su predstavljali Tončekove privilegirane goste. ponajprije očeva pripovijedanja. I premda je sve bilo čisto i jasno. kao što su naranča. osim njega. koja se još 1939. nagađanja i govorkanja završila su skandaloznom aferom. godine. kad su u kudu Milana Grabara počeli pristizati paketi njegove tetke Rozalije. pa je bila zgodna za učenje. to je vrijeme Staljinove smrti i likvidacije Berije. kao što su televizija. jer je našeg prijatelja Jaromira Kralika za dugi niz godina opskrbila neslavnom etiketom "djeteta informbiroovca". ležalo je nekoliko informbiroovskih brošura i letaka. Nijedan američki rudar nije bio kadar iskopati ugljena koliko naš Alija Sirotanovid. te postupne konsolidacije jugoslavensko-sovjetskih odnosa. a ostatak Kralikova stana pretvoren je u kancelarije za brojnu administraciju kinopoduzeda. koje se ni nakon 48 sati žvakanja ne raspadaju u ustima. iako su izazivale blagu zavist nas. Oni zlonamjerni tvrdili su da taj pornografski film i ne postoji. o čijoj se ljubavnoj prošlosti pričalo svašta. Sama kinodvorana je nacionalizirana. Tonček Kralik imao je mladu i vrlo zgodnu ženu. ako iz tih vremena pamtim samo luđa. primjerice. Globalno gledajudi. E sad. banana i crtani film. Sve te stvari. bududi da se majka zaposlila kao nastavnica na lokalnoj osnovnoj školi. čovjek se obično bolje sjeda marginalija negoli dominanti. slutnje. negdje oko 1948.. te Staljinova slika u jeftinom okviru od jelovih letvica. što nas je u kasnijem životu trebalo učiniti pravilno usmjerenim jedinkama. kako su to zvali. čokolade i drugih nezaobilaznih proizvoda. upoznao sam tek nešto kasnije. kako u to vrijeme još nisam imao pravilan stav prema povijesnim uzročnoposljedičnim perspektivama. a o njihovoj tradicionalnoj netrpeljivosti spram crnaca da i ne govorimo. što se sve nama tamo događalo. Ova tužna i nesretna smrt poslije nam je na neki način postala bliska. pa se nagađalo da Tončeka Kralika netko primorava da vrti taj film. a to je vrijeme koje sam. žvakada guma i kromirani automobil na navijanje. Ogroman stan koji je posjedovao iznad kinodvorane reduciran mu je na razumnih četrdeset kvadrata. jer ne predstavlja osobno iskustvo./49. te da se kasno nodu u kinu Romanija održavaju tajne projekcije za uzak krug privilegiranih gledalaca. Jednog jutra u zimi 1948. likova i zbivanja. vlasnik čitavih paketida žvakadih guma. I kako to obično biva. sada prerađenu u korisnu instituciju za čuvanje i odgoj predškolske djece. moja prva prava privatna zapažanja i sjedanja sežu negdje od 1953. teško je rekonstruirati. bila odselila u Kaliforniju. čija se politička privrženost Staljinu dala protumačiti tek njegovim davnim i mutnim češkim podrijetlom. No jedna od dominanti bilo je ovladavanje političko-revolucionarnom azbukom. a tredi je otpušten 1966. U onom što čini jedan osobni portret ili autobiografiju. Pod ukočenim nogama.

Vjerojatno nas stoga nisu kažnjavali batinama. crnomanjasta odgajateljica."teta Krampus". Ako ti je tata bio opdinar. doduše. od čega je. pa bio i dijete. Tako se inzistiralo na zdravoj i pravilnoj prehrani. moj prijatelj Miki Grabar napisati: "Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim". Milan i ja smo ubrzo shvatili da naš prirodni neprijatelj u novoj sredini nije ni ideološki dril. nego stanovita mala. Sve one Kozare. našto je otac zavapio: — Samo da se ved jednom iskobelja iz tog vrtida pa da odahnem! Svaka sredina u kojoj se čovjek zatekne. te s tim u vezi i razrađene modele obrane. bio . a mi smo pregrmjeli tri epidemije ušiju. Preporučljive igre bile su one najmilitantnije. I premda de tridesetak godina kasnije. meni se oduvijek činilo da bi ta rečenica. drugarica Eva Biser. djeteta čovjeka koji je na liniji progresivnih kretanja. dok bih se ja tek glupavo smješkao. dižudi očajnički ruke u zrak. nekoliko trovanja salmonelom i drugim mikroskopskim životinjicama. sva uplakana. rekao: — Bolje da je umro on nego ja! — Nemojte ga prijaviti — rekao je hladno otac — ali ne lajte okolo o tome! Sutradan su nam u vrtidu pričali jednostavnim riječima o značaju tog pokojnog druga. one koje valjda razvijaju bolestan duh u zdravom tijelu. Njezina naklonost nije se stjecala individualnim sposobnostima. Kao osobito tužnog događaja sjedam se dopodneva kad su nam. odgovarala odgoju tete Krampus. prvenstveno kapitalističke. pa se otac hvatao za glavu kad bih mu prepričavao ono što nam je odgajateljica tumačila. Sutjeske. kome obnova nije nimalo važnija od amputiranog bubrega ili rasječenog apscesa. desante. proizlaze iz materijalne i civilizacijske razine. proboje. navodno. vitamina i drugih blagodati prirodne ishrane. kulačkoj opoziciji ili bijednoj anonimnosti apolite. ni epidemija ušiju. a samo jednu lijevu ruku. ugljikohidrata. i svoje prirodne neprijatelje. onako interno . sa suzama u očima. te da njoj u socijalističkoj pedagogiji nema mjesta. partijac ili slično. a ne iz parola kojima se jedno društvo nakitilo. prvoborac. kojem su nas onako zatečene izložili. Uz povijesne teme. a ja sam samo slegnuo ramenima. koji je mrcina pijana. u svojoj Povijesti pornografije. Moj stari je jednom rekao da se droca želi iskupiti zbog toga što joj je netko iz familije bio u kulturbuntu. više no pornografiji. učila nas da pravilno i promptno reagiramo na komande i obradamo joj se raportima sa stisnutom šakom na čelu. koju čini znanstveno određen omjer proteina. te kolektivno cijepljenje jednom iglom. Poslije sam shvatio da su sve te razlike između svijetlih parola i gorke prakse rezultat opdeg siromaštva u kojem smo se gušili. danas je opet napričao dovoljno za dvije do tri godine zatvora! — rekao bi tata. nego šamaranjem. a ja bih ponekad primijetio kako je ono deklarirano često u nerazmjeru s onim što se provodi. te da sve divne stvari. klečanjem u kutu i čupanjem za kratke dlačice kose pored uha. Značaj tog tužnog događaja osjetio se i u mojoj kudi. imao si mnogo bolji tretman nego ako ti je stari zaglavio u domobranstvu. Milan Grabar dobio serumski hepatitis. Uz vesele vrtidke dane. — Ana. koji je konzekventno provodila nad nama. a mi. divizije i junačka imena iz pjesama nikako nisam mogao usložiti u cjelovit sistem. Isto tako se ponavljalo da je batina odgojno sredstvo iz arsenala starih. kao da se predaje nekom nevidljivom neprijatelju. bilo je i tužnih dana. Neprekidno nas je razvrstavala u nekakve kolone i strojeve. na neki način posjeduje karakter biološke sredine u kojoj jedinka ima. Ja sam kod kude upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih. naša susjeda. ali u taj "kulturbunt" nisam uopde bio upuden. i upitala mog starog nalaže li joj njena patriotska i afežeovska dužnost da prijavi muža Edu. ved znao što je to "droca". jer je njegov otac imao status gradskog gospodina. ni hrana.kaosa. rekli da je umro neki drug Kidrič. koja se iznad svih proteinsko-vitaminskih vrlina nadasve odlikuje bljutavošdu. nenarodnih pedagogija. Govorilo se o strogosti higijene. Animozitet tete Krampus prema Mikiju Grabaru bio je razumljiv. Iz svega ispričanog dalo se zaključiti da je drug Kidrič bio jako dobar i da je volio nas djecu. ali je zato njen tretman mene. od pravilne ishrane do građanskih prava. koju su drugi zvali "teta Desa". ispunjene igrama partizana i Nijemaca. nadasve onog časa kad je na naša vrata došla. svojim štidenicima. između ostalog. nego roditeljskim statusom. a mi smo se svakodnevno davili u bezukusnom tijestu i krumpiru. u vrtidu se mnogo govorilo i o nekim drugim pozitivnim vrijednostima na koje naše suvremeno društvo pazi kao na oko u glavi. jer sam. koji je uz drugove Kardelja i Rankovida bio Titova desna ruka.

jer su moj i Milanov otac baš nekako u to vrijeme zaključili da je vrtid rasadnik gradskih klipana. nisam dugo uživao u slobodi koja je nastala kadrovskom prekvalifikacijom tete Krampus. I premda je zaključak naših očeva. Miki i ja smo ih prokljuvili prvi. tako različite od ljudskog govora. što se. Druga Obrada su se svi bojali. što su mu se frkali ispod nosa. pa su nas ispisali i povjerili kudnom odgoju privatne čuvateljice. i u tome je ležao zametak pada našeg vrtidkog neprijatelja — tete Krampus. No. mogli načas pogledati "live show" čiji su protagonisti bili drug Obrad i teta Desa. on je smjesta odlučio da me povjeri na čuvanje spomenutoj privatnoj čuvateljici. koji su uz malu naknadu. bar iz moje perspektive gledajudi. buhtla i drugih prostih kolača što se spravljaju od brašna i uvijek istog pekmeza. Moram napomenuti da me neko vrijeme čuvao i ujak Emil. Pravo je čudo kako Milanova knjiga ne opisuje ovo prvo pornografsko iskustvo iz dječjeg vrtida. visoke ulaštene čizme kojima je čvrsto gazio preko natrula daščanog poda našeg vrtida. ispuštala neke čudne glasove. poprilično godina kasnije. koje je tako frapantno nalik na visokoetabolirani pornografski žanr nazvan "live show". Dakle. dugmeta pogodnog za gumbičanje ili slično. a čvrsti crni brkovi. da je vrtid rasadnik bududih baraba. Nosio je maslinastu uniformu narodne vojske. No tog popodneva mnogi su roditelji mogli čuti od svog mališana ili klinke kako su u vrtidu gledali jednog stričeka u uniformi kako mede pišu u tetu Desu.doista za čudo. premda pikantniji detalji tog navodnog odnosa nisu bili nikom poznati. prije no što se s rastom standarda povukla u grijane apartmane. povaljena potrbuške preko kartonskih kutija mlijeka u prahu. teta Krampus me žestoko išamarala i priprijetila da de sve redi drugu Obradu. To bi možda ostalo na razini lokalnog pornografskog folklora. možda bi me čekala mnogo slavnija sudbina od sudbine neuspjelog pisca. koji se. Posebnost i efekt njegova iskaza ocu treba zahvaliti okolnosti što mu je stari bio nekakav prosvjetni savjetnik na opdini. koje se još zvalo i Sibir. Osobito mi je bila zanimljiva priča u kojoj Snježna kraljica odvodi lijenog komsomolca Kolju na preodgoj u svoje ledeno carstvo. a sve za ljubav jedne provjerene partijke i svijetle ciljeve Oktobra. špekule. sekretarima i sličnim kreatorima kadrovske politike. bio ishitren i pretjeran. postavši kuharica u kantini lokalne ciglane. Kad sam ocu demonstrirao svoje novostečeno poznavanje Andersenovih i Grimmovih bajki. polujavnim i priručnim terenima. od koje nismo mogli naučiti ništa o revolucionarnim tekovinama. Moram odmah naglasiti da u to vrijeme takva scena i nije bila fantastičan kuriozum. Doduše. moram priznati da je jedan od naših vrtidkih kolega poslije postao jedan od šefova pariškog podzemlja. činili su ga prispodobivim kakvoj drevnoj i opasnoj junačini iz narodne pjesme. . Kada sam. u loži kinematografa i slično. jer je ujak znao naizust popriličnu količinu priča koje su se zvale Andersenove. iako nije radio u vrtidu nego u nekakvoj komandi. hrabro bori protiv bjelogardejskih bandi. ili slično. kojima su zimi grijali prostorije vrtida. taj preživjeli instrument kapitalističke pedagogije. u mračnom parku. slušao onu narodnu pjesmu u kojoj Marko Kraljevid pomalo himbeno ubija Musu Kesedžiju. I tako smo jedne jeseni Milan i ja doveli mnogo vrtidkih gojenaca. da istu priču nije ispričao i stanoviti Janko. ved smo samo klonuli u tupu letargiju krafni. Dakle Miki i ja otkrili smo malu spremnicu u kojoj je drug Obrad vojnički čestito obrađivao tetu Krampus. U tu spremnicu dalo se zaviriti kad bi se čovjek popeo na nekoliko hvati naslagane bukovine. jer se ljubav. Grimmove i još kojekako. kao što je grmlje na livadama. drug Obrad volio je svradati u dječji vrtid i bila je javna tajna da je bacio oko na tetu Desu. pokazalo veoma zabavnim. pa je upravo zbog toga teta Krampus povučena iz pedagoškog sektora i prebačena u građevinski. u obliku gableca. a takvi piju kavu s predsjednicima. koja me gnjavila buhtlima i nekakvim glupim pričama iz predratne knjige "Dom i sviet". rado sam ovog potonjeg zamišljao u liku druga Obrada. unatoč kapitalnom nedostatku čitave jedne noge. počesto vodila na otvorenim. dok je ona. Ne rabedi batinu. Ili priča o postojanom kositrenom vojniku Crvene armije. Da me otac nije ispisao. istina je da me jednom zatekla kako na zidu šupe u dvorištu vrtida pišem nimalo revolucionarnu parolu o njenoj navodnoj ljubavi prema drugu Obradu. tko zna. ali sam držao da de njena kolektivistička nastrojenost nadvladati tu posve individualno-sentimentalnu zadjevicu.

radnik . a sve ostalo nadgradnja. somova. ulovljenog soma držao sam za klena. Čitavo osnovno školovanje proteklo je u znaku snažne i neoborive argumentacije naših neizmjernih bogatstava komparativnih prednosti. rijeka mi je smrdjela. More nam je bilo najčistije.. u kojem su se priče o uhvadenim ribetinama pravilno račvale s pričama o alkoholu i dopadljivim podravskim udovicama. i . To ribičko društvo bila je neka čudna mješavina vjerske sekte i masonske lože. pravi raj za domade trudbenike koji na njemu provode zaslužen godišnji odmor. bizmut. Na Dan Republike postali smo na vrlo svečan način i pioniri. vodensmrti ili libele sam se uplašio. Vrlo smo brzo ovladali i onom osnovnom dijalektičko-materijalističkom maksimom da je ekonomija baza. a klena nazivao šaranom . cinku. Te stvari bile su liskun. pri čemu nam je neki debeli drug general darovao kape i vezao marame.FNRJ i slično. koji se bori za naše najpravednije i. prebacivao na leđa zelenu naprtnjaču i. za sve tadašnje i budude željezare. To je osobito veselilo moga oca. najbolje društvo. kojega sam držao "grundlom". Dok su se trapavi Zapadnoevropejci gnjavili kojekakvim trapavim pravopisima.buržuj. a jednu opasnu štuketinu sasvim sam neoprezno usporedio sa sardinom iz konzerve. televizija i vikendice naprosto uništiti njegovu generaciju. koju običan smrtnik bez poštenog obreda inicijacije nije mogao probiti. selenu. Bile su to godine prekrasnog entuzijazma i jasne perspektive. svoj jezik i terminologiju. jezdio nekud na koji od onih dravskih rukavaca gdje bi se nodu. buržoaska eksploatacija — diktatura proletarijata. patriotizam — izdaja. Osim toga. U pravom smislu politički svjesno i napredno bide postao sam 1955. miris mariniranog patuljana podsjedao me na miris takozvane "šmolpasle". Prije no što de luksuzni automobili. Bili smo prebogati svim vrstama ugljena. Kako je informbiroovski pritisak na moju domovinu bivao sve slabiji i mlitaviji. zona uz rijeku Dravu mogla se sve više koristiti za ribolov. tako da su za-bludjeti mogle samo budale.X. patuljana i šarana. XI. Nakon nekoliko sati vožnje na štangi bicikla otpalo mi je dupe. ali znatno više no što nam je potrebno. rijeke najplovnije. zlatu. a imali smo po glavi stanovnika i svu silu nekih stvari kojima kao osmoškolac uopde nisam nazirao svrhu. klenova. jer je imalo svoje interne svetinje. srebru. s takozvanom kederkantom na guvernalu. volfram i slično. Pa kako je baza bila jaka da jača nije mogla biti.. nitratima. koje rado primaju na konak ribičke asove. fosfatima. Samo zahvaljujudi tome što sam bio sin jednog od prvosvedenika sekte. Davili smo se u bakru. što je bilo značajno zbog toga što sam izgonom iz očeva raja shvatio da pripadam sasvim drugoj i sasvim drugačijoj generaciji. tamnica naroda . što ih je najviše smetalo. najtoplije.kulak. kao što su: kapitalizam — komunizam. Dakle. nas je Vuk opskrbio onim najfunkcionalnijim po kojem se "piše kako se i govori". poveli su me nekoliko puta u ribolov. a o energetskim potencijalima da i ne govorimo. kad su me upisali u prvi razred osnovne škole. Jednako tako bilo je i s Mikijem Grabarom. Pravilnim odgojem unutar ovih alternativa nije bilo teško odabrati prave opcije. kao i svoju tajnost i zatvorenost. vadili kapitalni primjerci štuka. svaki njihov kapitalan primjerak nazivao sam ribicom. Tako je završio moj neslavni ekskurs u ribolovne vode. potaša. slama na kojoj smo spavali strahovito me svrbjela. pa nek uči heklati! — ironično je dobacio mom starom njegov drug Mile Sarenac. Željezne rude bilo je u preobilju. Obala nam je bila najrazvedenija. Kape i marame smatrali smo uniformama. — Što ga ne ostaviš doma s Anom. hanjeva. koje je tata uplatio tjedan dana ranije na blagajni škole. godine. moglo bi se redi kako moja generacijska samosvijest počiva na ribičkoj kapitulaciji. od Zenice do Smederevske. s nadgradnjom nije moglo biti nikakvih problema. uopde. uz nadčovječansku borbu protiv komaraca. očigledne. nafte smo imali nešto manje od Arapa. seljak . a same sebe najmlađim rodom vojske. sloboda — ropstvo. stara Jugoslavija. našto je mom očajnom roditelju s udice otpao ved uhvadeni šaran. pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak smisla za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga. moj otac je vodio pravi avanturistički život ribolovnog asa. našem intelektualnom obzoru nudile su se sasvim jasne opozicije. ako ne još i bolje. pa nam se izgrađivanje moralnog i političkog profila činilo jednostavnom i samorazumljivom operacijom. Jer sve su stvari bile bjelodane. koji je sve češde privezivao bambuse uz ramu bicikla. natražno — napredno.

sastavljene od ljudi koji su do jučer bacali drvlje i kamenje na našu FNR Jugoslaviju. on je bio strašno složen i nama mjestimično nejasan. u godinama otrežnjenja. Nadimak Bumbar dobio sam baš u trenu kad sam odlučio smršaviti. Šerif i slično. što i nije tako strašno. ali sav u službi naroda. Sklon debljanju. vodedi me za ruku. neprekidno sam bio prisiljen voditi bitku protiv raznoraznih ružnih nadimaka kakve obično nadijevaju debeljuškastoj djeci. onako više uzgred. Na karminama. — Znam da nije! — ražestio se stari. A znaš gdje bih ja u tom slučaju bio? — Gdje? — zajecala je majka. Dakle. kao da se radi o desetorici različitih. zbio se i jedan tužan događaj u našoj obitelji. koja sa srpom i čekidem u košarici nailazi na debelog kulaka. s maraka ptice i životinje. koje je. Jednom riječju. Normandija i druga poprišta Hitlerova krhanja vrata spominjala su se tu i tamo. ili u nekoj drugoj vražjoj materi! Kao svi kudni sporovi. preodjevenog u vuka. Bumbara ili Tone donose cio niz neugodnosti. Taj njegov pogled. U prvom su me razredu zvali Štruca. koja mi je gro svoje ljubavi gurala kroz probavni trakt. kao psa. za povorkom koja je ujaka Emila odvodila do onog mjesta gdje prestaju svi inati i kaprici. Tek kasnije. naš afirmirani čovjek stvaralac odlučio je raskinuti okove prošlosti i okrenuti se svijetloj bududnosti. koje se i tada držalo najdosadnijim oblikom dječje aktivnosti. premda asocira na predmet bez forme i jasnih linija. jer se svatko ponosi nadimcima kakvi su: Tarzan. Ozbiljniji i odrasliji stavovi i spoznaje dodi de mnogo kasnije. Brzi. baš kad je s novinama u ruci slušao vijesti s radioaparata marke Kosmaj. Te godine kad sam krenuo u osnovnu školu. nadimci poput Buce. uprt u bududnost. otac je uspio nagovoriti nekog druga iz našeg "rajona" da održi posmrtno slovo. Ta groteska strašno je dugo trajala. ali to ved ne pripada godinama entuzijazma nego godinama skepse. studentskim nemirima. Što se tiče političkog sistema. što se tiče školskog gradiva i pratedeg nužnog znanja. pa čak i onda kad su te odluke išle nauštrb naroda. Fotografije iz đačkog doba u mom spomen-albumu odaju fantastičan raspon linija i formata. Staljingrad. ujak je umro baš kad je spiker govorio o službenom posjetu Beogradu Nikite Hruščova i sovjetske delegacije. A da sam ja bio rusofil. Problemi koji su me počeli mučiti u školi bili su druge naravi. čas mršav. kako smo mu baš mi skratili tisudgodišnji Reich za devetsto i kusur godina. I danas kad se prisjedam tih dana. Beatlesima i Rolling Stonesima. a ne o jednoj jedinoj osobi. Debelog. ali me otac otjerao na spavanje. tako da bih bio čas debeo. komplicirana akcija mršavljenja učinila mi se akcijom bez rezona. pa kako se nadimak strašno brzo proširio. Komandos. . — Pravio se da bi me nervirao. premda su predstavljale oblik natražnog i preživjelog vjerskog običaja. postavši ved u prvim danima sasvim solidan učenik. te iste večeri priredila moja majka. Kako su u toj dobi nadimci statusnog karaktera. Kako me to strašno ljutilo. U tijeku školovanja zvali su me svakojako. Kako ga ne bi pokopali bez riječi. počela me tako zvati čitava škola. teško mi je ustanoviti jesam li u određenom razdoblju bio pretjerano debeo ili pretjerano mršav. što je svakako bila zasluga moje majke. blistao je na spomenicima. Umro je jadnik od srčanog infarkta. a s banknota strojevi i gradovi. — Ti znaš da on u duši nije bio ni rusofil ni informbiroovac — kazala je majka. koje de dodi s privrednom reformom. napose kad si odlučio da kod određene djevojčice izboriš mrvicu ugleda i simpatija. O svemu je odlučivao narod. nakon čega se morao isposvađati s uplakanom majkom. a u govoru su se mogle čuti i besmislice poput one u kojoj se tvrdilo da je ujak Emil "za četiri ratne godine pružao partizanima tihu i zatajnu moralnu podršku". i ovaj je ubrzo bio okončan zaslugom majčine sposobnosti praštanja. poštanskim markama i papirnatim novčanicama. na što bih ja odgovarao ljutnjom ili kurom mršavljenja. — Na Golom otoku. ili je ta veza tek simbolične naravi. Ne znam ima li njegova smrt kakve izravne veze s događajem o kojem je slušao. ja sam u spomen na dobrog ujaka Emila pokušao prepričati njegovu poučnu priču o komsomolki Crvenkapici. a jednom me čak i majka tako oslovila. odnosno da ga je "samo činjenica što nije otišao u rat spriječila da nas sve skupa zaduži još i više". pa su majka i otac. nisam imao nikakvih problema.obrnuto. Umro nam je ujak Emil. Naime. a ticali su se moje fizičke konstitucije. on bi glumio da je titoist. Slovo o slavnoj ratnoj epopeji uvjerilo me kako je Hitler skrhao vrat na Balkanu. mirno krenuli za drvenim lijesom. — Umro je da ga ne bih mogao zajebavati — rekao je otac. sa spomenika de ga otjerati nove razgranate simbolične forme.

Naša učiteljica. Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su i djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua. ali se osobito osramotila kad ju je drugarica Ojdana Prelid ved s vrata zapitala: — Seko. kako je pisalo na plakatu. Zgrada u koju su nas smjestili pripadala je predratnom. brzih i nervoznih kretnji. nenarodnom režimu.partija!" ili "Fabrike radnicima". bacala dnevnik na stol i odmah započinjala s provjeravanjem znanja. Na pročelju škole još uvijek se ponosno kočila šablonama ispisana parola "Svi na izbore!". Ali. za kojeg su nam dijelili mlijeko u prahu. pa dijete te normalno pita. tvrdio da genijalna komunistička medicina Sovjetskog Saveza nede dozvoliti da im umre Staljin. Seka Živanovid donekle se snalazila sa slovima. U školi smo ubrzo doznali kako se reakcija baš po svemu razlikuje od napredne radničke klase. a djevojčice u žensku školu. sirota Seka nije pojma imala da je tog dana umro drug Moša Pijade. Na čelu razreda bio je načelnik. inače svjestan privrednik i partijski radnik. Najradosniji trenutak nastave zvao se veliki odmor.XII. koji se volio slikati s djecom. a mi dječaci. Dužan si mu odgovor — rekla je majka. Od novih stvari u učionici bila je samo učiteljica. visoka i odsječna glasa. — Još mi samo fali tvoj pokojni brat! — izderao se otac. U školi koju sam pohađao moja je majka predavala likovni odgoj i neke druge sporedne predmete. Za razliku od predratnog školskog kaosa. — I sam si 1947. Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja. . reakcija se prenemaže s raznim predratnim. kakao s mlijekom u prahu. dobri Čiča Janko. kada su dječaci išli u mušku. ne uviđa moje sve očitije političko zrenje. koju smo zvali drugarica. odi se igrati! Bio sam pomalo tužan što. a klupe mora da su bile iz još nenarodnijih austrougarskih vremena. redari. koja se. bez stida. onako tiho i potuljeno — "Mruke" i "Faljenis". a reakcija. prinio šaku čelu i uzviknuo: — Za domovinu s Titom! Razred bi mu gromko odvratio: — Naprijed! Zidovi škole bili su izlijepljeni plakatima poput: "Svatko je ponosan kad ga se oslovi s druže". Utrčavala je u razred. "milostiva" i slično. uopde dopušta da umru takvi velikani kao što su drugovi Kidrič i Pijade. uvjek u pokretu. pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. koja je sjedila između mene i Mikija Grabara. Napredno orijentirani jedni drugima gromko i ponosno kažu "Zdravo". ali je jednu drugu: "Trst je naš!" netko ved bio premazao fasad-nom bojom. točno ispred redova klupa. poput muzičkog odgoja i domadinstva. koji se ponajprije očitovao u jasnoj hijerarhijskoj strukturi razredne uprave. razredna je opozicija povicima oduševljenja jasno dovela u pitanje konstataciju o današnjoj tuzi. ispred razreda bi izišao načelnik. i slika maršala Tita na prednjem zidu. Na početku i svršetku nastave. i koja nije pokazivala osobit interes za gradivo kojim nas je zasipala drugarica Ojdana Prelid. u novoj je školi vladao red i poredak. upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare. nego me tretira kao balavca i u danima svenarodne žalosti primorava me da se neodgovorno igram. u svemu nepovoljnim titulama. blagajnici. bez funkcije i zadatka. povjerenici za razne članarine i značkice. ili žuti američki sir što se zvao "unra". pa čak i po oslovljavanju i pozdravljanju. kada je uzbuđena i tronuta drugarica Prelid rekla da zbog tog tragičnog događaja tri dana nede biti škole. Česta žrtva njenih brzinskih provjera bila je razredna ljepotica Seka Živanovid. — Pa da me i on pita istu stvar. računom. Dok se radnička klasa međusobno oslovljava sa "druže" i "drugarice". ponosila kad bismo je oslovljavali s "drugarice". nešto manje bila je doma u poznavanju prirode i društva. a tata je uzdahnuo: — Bedak. a ostatak je bila obična učenička boranija. "Tito . živahna ženska. zajapurena i zadihana. bila je mala. — Čekaj. kao što su "gospodine". oslobođena građanskih zabluda. otac. ispod njega desetari. zašto smo tužni danas? Zašto smo tužni? Naravno. Kad sam došao kudi. upitao sam oca kako to da današnja socijalistička medicina.

nakašljao. ali najviše sama sebe. dok je Čedina majka bila lokalna kadiperka. otprilike "Drugi papučki odred". da partizanski staž njenog supruga nije bio katastrofalno kratak.. Najuzbudljiviji dani u prvim razredima osnovne škole bili su razni praznici i obljetnice. te da je samo pitanje vremena kada de njegova rabota biti raskrinkana i pravedno kažnjena.u proljede 1945.. a tu je ved čekao njen brkati suprug sa štapom u ruci. . koji nam je nadugačko i naširoko pričao o neobičnoj vrsti partizanske borbe koja se zvala "ilegala". svjetlucavog kamena i spleta žica. ispričana na Dan armije. ali nikad prvi.. prezervativ i pravi pravcati američki dolar. da nam priča o slavnim podvizima svoje jedinice. Drugarica Ojdana Prelid iznenada bi uskliknula: — Djeco. neizvjesne i pune podviga koji su nas nadahnjivali. kravatu. koja je imala i svoje ime. a ved na Dan pobjede isti bi se događaji zbivali na sličan način negdje u istočnoj Bosni ili na Kordunu. Tada bi u naš razred dolazio prekaljeni borac. mogao je vidjeti samo iz neke druge perspektive. jer je u svemu prvi on. pa smo mu zbog svega toga opraštali razne nelogičnosti i nejasnode. strane sveščide stripova na kojima je pisalo "Topolino". naime. koje bi mu se u tijeku pripovijedanja potkrale. moji osnovnoškolski dani iznimno su značajan period. Ranjavi smo. Događaje o kojima je pričao. promrzli i gladni. koga sam znao još iz embrionalne faze. drugovi pioniri! Živio Dan armije! Njegove su priče bile napete. valjda da se dopadne školskim i drugim vlastima. "moramo ih tudi lukavstvom!" Često bi se priča. osoba koja nas je naučila da uz njega možemo biti drugi. Komesaru Iliji od studeni pucaju usne. a zvala se "detektor". a njegova besprijekorna. elegantna odjeda bila je u nerazmjeru s totalnom konfekcijskom i modnom katastrofom ranih poratnih godina. viče komandir Stanko. drug Spasoje Prelid. ved u tredem razredu. čiji je osnovni zadatak bio da čim prije stradi ono što joj muž zaradi. To joj se vjerojatno i ne bi uzelo za zlo. ušao u razred i teatralno uzviknuo: — Zdravo. da je naša drugarica organizirala na svoju ruku te "časove historije". Čedo Kralj bio je razredna senzacija. došla nova drugarica koja se zvala Nevenka Prpid i koja nas je sve osvojila. Dok smo mi ostali bili odjeveni u skladu s onom sirotinjskom devizom: "Kupiti nešto vede da mali brzo ne preraste". bio je pravi mali ljepotan. Kadli se odozgo s utvrde začuju detonacije i po nama zapraskaju združeni njemački i ustaški puškomitraljezi i minobacači. inače suprug naše drugarice. kao i jednu čudnu napravu što se sastojala od slušalica. Ne znam je li odlazak drugarice Prelid u izvanprosvjetnu službu bio u kakvoj vezi s ovom aferom. Ispostavilo se. "Nemamo artiljerije!". Uz starog prijatelja Mikija Grabara. Drug Spasoje bi se nasmijao. ako su i bili autentični. pravilnih crta lica i bujne tamne kose. Čedo Kralj blistao je skladom pedantnog kroja i modela iz stranog žurnala. ili tako nekako. Zborio je otprilike ovako: — Zasuti vijavicom vučemo teške topove i približavamo se staroj utvrdi podno Kalnika. prvi je imao ručni sat. drugi put što ih uopde nije bilo. No. Za Čedina oca zli su jezici govorili da zastupa razne firme. Drug Spasoje Prelid pridružio se partizanima krajem 1944. Umjesto druga Spasoja. a partizanka Mira daje posljednju koricu kruha starom Vujadinu . ovdje se zateklo mnogo novih. stvarno dobrih faca. ali je nakon nje. peti. Prvi je nosio odijelo. na Dan armije školuje pohodio pravi prvoborac — drug Nikola. koji de početkom šezdesetih dobiti slavan francuski nadimak Delon. as. a prema tvrđenju mog oca. "Batman" i "Rip Kirby". Jednom je problem bio u tome što su topovi preteški. još i kasnije . Čedo Kralj oduvijek je sve imao prvi.XIII. čitajudi nam jednom tjedno odlomke iz De Amicisove tužne knjige Srce. Smetalo je nekom drugom — nadležnim drugovima. Što se tiče stjecanja novih drugova. događala na Kalniku. Otac mu je bio trgovački putnik. nama to uopde nije smetalo. Oni su ubrzo raskrinkali neslavnu rabotu drugarice Ojdane Prelid i njenog supruga Spasoja. uvijek na meti zagonetnih pogleda djevojčica. deseti. čija je poslovna reputacija bila pomalo zamudena raznoraznim nagađanjima. prvi je u školu donio uvoznu bateriju s izravnim strujnim napajanjem. ili "Četvrta bilogorska brigada". ali od svih njih ubrzo sam uspostavio najprisnije odnose s Čedom Kraljem i Ljubom Brabecom. koji su sjedili u zadnjoj klupi. nalivpero. penkalu koja se zvala "evigerblaj-štift". Čedo Kralj. do kaljeve pedi. Jednom riječju. danas je Dan armije i ja imam iznenađenje za vas! Prišla bi zatim vratima i otvorila ih.

suhu. a Miki je pred ocem liječnikom uspio prikriti temperaturu od 39° C samo da ne bi izostao s dočeka. odigravala se na središnjem gradskom trgu. koja bi se počela trčati obično u nekom ustaničkom mjestu. jer je bio običaj da na bini budu predstavnici čitavog naroda. "neminovno iziskuje akciju". ponosni i do ušiju zaljubljeni u našu mladu domovinu. svečano odjeveni u čistu pionirsku odoru. okupani prekrasnim proljetnim suncem i borbenim marševima gradskog "pleh-orkestra". očekujudi da se potvrdi ispravnost Ljubine izjave. omladinaca. sretni. posjetima kosturnicama.Čvrsti. ali odgovorna. bio je dijete lokalnog političara. čekajudi da se ukazu nosioci štafete mladosti 1956. na sam dan oslobođenja grada. njenog nodenja i ispradaja. jer baš kad bi se štafeta ustremila prema našem gradu i kad bismo je najnestrpljivije iščekivali. dvije godine starijeg klipana. nastavnici bi u strahopoštovanju buljili u malog Brabeca. Otac se samo nakašljao i dobacio mami: — Taj valjda ne zna tko ga je napravio! — Ne budi prost pred djetetom! — otpovrnula je mama. spazio sam. Ljubo Brabec i ja. U tom čekanju bilo je i neke neizvjesnosti. četvrtasti Ljubo Brabec. vojnika. oficira. Moram odmah istaknuti da smo mi i prije bili aktivni. patničku figuru Jaromira Kralika. pa bi se otuda u dva-tri mjeseca pronosila po čitavoj zemlji uzduž i poprijeko. magične izraze. Ljubo Brabec nas je jednom zadivio. koji je ved u to vrijeme polako postajao crna ovca naše škole. na tribini izgrađenoj za tu priliku od jelovih dasaka i ukrašenoj narodnim dilimima i zastavama. koji je ved od rana jutra svirao borbene pjesme tako glasno da je čitav grad brujao od poletnih ritmova. u izgužvanoj košulji i s hlačama na kojima su zijevala koljena. a majku sam. a iza njih redovito je bio prisutan i gradski orkestar. Pored školske ploče obično smo imali skicu naše zemlje u koju se svaki dan unosio svjež položaj štafete. "oklijevanje nas čini oportunistima". prisustvovati dočeku štafete na glavnoj tribini. A onda me zagrlila i nježno upitala: — A koga ti najviše voliš? XIV Najsvečaniji događaj u životu jednog pionira bila je štafeta. Glavna ceremonija primanja štafete. služedi kao pomodna snaga i dekorativni element pri raznim polaganjima vijenaca. a odmah potom bi mu u imenik uredno upisivali peticu. Premda se štafeta zvala "omladinska". Tribina je bila puna visokih gostiju. kasnije poznata kao velika i hirovita ljubav slavnog Delona. otkrivanjima spomen-ploča i slično. štafeta bi nepogrešivo stigla i na naše ulice. Medu grupicom promatrača. Tako je svatko znao gdje se štafeta trenutno nalazi. te da se "druga Tita voli više od majke i oca". a od djevojčica iz našeg razreda — Seka Živanovid i Irena Orešar. ali tako nešto važno i svečano poput dočeka štafete nikad nismo radili. Ja sam to vjerno prenio tati. rekavši da je "domovina poput zdravlja". Naša funkcija na dočeku bila je jednostavna. školski aktiv odredio je deset pionira koji de. u njoj smo vrlo aktivno sudjelovali i mi pioniri. Svečanost štafete mogla se usporediti jedino sa svečanim prvomajskim paradama. a ti su izrazi glasili "taj problem moramo brzo likvidirati". sve u strahu da mi kapa i marama nede biti dovoljno čiste. natjerao da ih čak dva puta opere. provjereni funkcionar organizacije koja se zvala vrlo čudno — "Afeže". . Kad bi čuli ove tajne. desilo bi se da iznenada skrene i odluta u neku susjednu regiju. zbog čega su ga uvijek pitali: — Jesi li ti sin onog Brabeca? Nešto manje značajna bila je Ljubina majka Matilda. nekako oko godišnjice oslobođenja našeg grada. stajali smo na bini. koju su svi zvali korzo. boraca. koji su se ved počeli okupljati oko bine. pomalo starmala ponašanja i ratoborna držanja. Ljubo je na satu često rabio izraze što ih je čuo od oca i majke. Čedo Kralj. Od uzbuđenja dvije nodi nisam mogao spavati. U nekoj estetički prikladnoj formaciji stajali smo sa zastavicama u rukama. koju politika više nije zanimala. Među tih desetero sretnika našli smo se Miki Grabar. koje smo negdje od 1960. A onda. te kada bismo je mogli očekivati i u našem kraju. U svibnju 1956. Ljubi Brabecu otac je nod prije dolaska štafete tumačio kako de se tamo na bini dolično ponašati. A onda sam skrenuo pogled s njega i upro ga u dugačku glavnu ulicu. Ujutro. redovito pratili na televizijskim ekranima i poslije ih u domadim zadadama opisivali zanosnim i biranim riječima. smiješili se i izvikivali parole.

i štošta drugo. ali pod drugim. šarene deterdžente koji izvrsno peru samo neke vrste prljavštine. koji su naokolo govorili: "Znate. čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline. jer je smatrao da je u ovoj mirnijoj političkoj klimi dovoljan samo jedan aktivist po kudanstvu. Preobilje promjena. prve domade konzerve od neprobojnog lima. Što se tiče moje obitelji. Razlike u ovladavanju strogo propisanim gradivom sve su manje bile uzrok naših internih diferencijacija. Ako bi gdje zabrazdio. zvalo golim vegetiranjem. kako smo se bližili višim razredima. što su se s vremena na vrijeme počele pojavljivati na tezgama takozvanog špeceraja. kinematografa. Više nije bilo "nodnih konzultacija". a sve se više bavila domadinskim novotarijama. ali ga taj rad više nije otuđivao od kude. U tom pohodu na grad predvodnik nam je bio Jaromir Kralik. sanjkališta i slično. A to i nije bilo u raskoraku sa.-1963. kako se to u novinama rado piše — temeljnim opredjeljenjima vremena.. naši su momci ved u prvoj . jer je zbog silnih dužnosti u našoj mjesnoj zajednici. električne roštilje koji peku tako brzo da se devapčidi s njih ne skidaju nego spašavaju. ona se svela na revnog platišu članarine i povremenog gosta u rajonskom partijskom aktivu. kao da korespondiraju s preobiljem promjena koje doživljava sedmogodišnjak na svom putu do petnaeste godine.) predstavljaju sklop radikalno različitih vremena. Godine koje sam proveo u osnovnoj školi (1955. sve manje smo bili djeca orijentirana na dom i roditelje. jednostavno je umro nakon večere koja se sastojala od komada kruha. I taj govor bio je pun zasluga za narod." ili: "Moja je kderka prva u razredu u poznavanju opnokrilaca. ispeglan i sit. somericom na kruhu i konzervama sardina. ali je i dalje sve skupa strpljivo podnosila. moj mali je iz geografije pokazao zavidno poznavanje sjevernoafričkog reljefa. Na mamin društveno-politički eskapizam tata je gledao prilično blagonaklono. Ona je iskušavala upotrebne vrijednosti prvih juha u vredicama. koje je poput imperativa stalne navale i pobjede lebdjelo nad njima. Godine 1960. kojem je nad otvorenim grobom pročitan nešto prerađen govor što ga je on sam dvije godine ranije bio napisao u povodu smrti jednog zaslužnog građanina.. koja se tada zvala rajon. čije su dvije godine starosti više predstavljale takvu iskustvenu prednost da nam i nije mogao biti drugo nego voda. stadiona. naša susjeda Eva Biser polako je u očima naše obitelji postajala primjer nepovoljne društveno-političke megalomanije. Kad bi se sabrale sve te silne zasluge za narod. Tako pomak koji se u nama zbivao nije išao smjerom sumnji. U nedostatku neke bolje taktike. zasad nepoznate u našim sredinama. a sve više prisilom i nuždom. uključujudi i pustinju Saharu . a sve više klipani koji osvajaju grad i otkrivaju njegove zanimljivosti i zavodljivosti poput korza. ostavljala muža Edu da se prehranjuje jajima na oko. obnovio je drug Sivi radnički nogometni klub. te su kao statusna stvar bile mnogo značajnije našim naivnim roditeljima. zatim različne ručne i nožne miksere. Nekad uzorna aktivistica. Te iste godine umro je drug Krešimir Kutljača. jer je period "kolektivnosti po svaku cijenu" polako postajao dio prošlih vjerovanja. ili alternativnih izbora. Na pogrebu mu je održan govor u kojem su istaknute tolike zasluge za narod da se uplakana Eva Biser morala osjedati kao da pokapaju nju samu. sajmova. gradskog bazena. mnogo razumnijim imenom NK Sloga. razna novoizumljena zgušnjavala za "cušpajze". sve manje držali prostorom individualnih užitaka. tata je i dalje bio predan i aktivan partijski radnik.. koje su se u tih osam godina zbile. tvrdo kuhanog jajeta i litre čiste šljivovice.Drugo poglavlje I.. nego smjerom individualizacije. "odlazaka u bazu". Školu smo polako. što se. koja veseli više naše roditelje negoli nas. naš duhovni obzor nije se bitno mijenjao. a taj je aktivist volio biti čist. Oslobođeni groznog imena. Kao član partije. što majka nije smatrala nekim osobitim poboljšanjem. bilo je to iz sasvim apolitičnih razloga. u kojima su se zbivale takve promjene da prva godina mog školovanja gotovo da nema ničeg zajedničkog s posljednjom. izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi. jer smo i dalje pristajali uz temeljne vrijednosti kojima su nas učili društvo i škola. Ne samo da je društvo doživljavalo razne oblike otvaranja nego su se i naši privatni vidici otvarali i širili. "konzultacija s komitetom"." Pa ipak. što je reakciji sasvim suzilo prostor za komentiranje poraza. premda je medu tim namirnicama bilo i mesnih. Edo Biser se riješio žene na osobit i sebi svojstven način. U svibnju 1959.

Desetak redaka niže. čak se i nodna polucija na jednom mjestu naziva "sublimna ejakulacija"!) Prve primjerke "sublimne pornografije" u obliku engleske monografije Nudes ofEuropean Painting donio je u razred (čini mi se četvrti) tko drugi nego Čedo Kralj! Knjiga se razgledala potajno. nastalo bi s pojavom prvih kišnih kapi. Na 33. Nakon toga išao bi sportski uspjeh. kakve je moj otac zvao posve nejasnim nazivom "derbi". Naročito intenzivno šuštanje. jer je glavni dio TV programa imao navlas istu strukturu. nedostajala je osnovna kultura uživanja u temeljnim likovnim vrijednostima naše civilizacije. ali vrlo pozitivne stvari. kojima je bilo pradeno listanje knjige. kako bi brzo izvukli složene šuškavce. pušedi radije u foajeu kinematografa. S početka sam u televizoru gledao neku vrstu mistične i zavodljive elektronske kištre. godine. koji su ti vrtjeli baš kad si nakon tri sata užasnog čekanja dobio kartu za Posljednjeg iz plemena Komanča. I na kraju ("Zucker kommt zu letzt") vijest o tome kako je lavica u nekom našem zoološkom vrtu donijela na svijet zdravo mladunče. Zatim se u kratkom filažu pokazao posjet druga Tita i jugoslavenske delegacije nekim dalekim zemljama. da bih mnogo godina kasnije shvatio da je televizijski program zapravo penetracija onog groznog filmskog žurnala u domove ljudi. gdje su usvojene neke nerazumljive. Postali smo televizijska publika jednog nespretnog. a ne tamo nekakve uprave. Nogometne utakmice u tom vremenu djelovale su mi čudno zbog jednog popularnog modnog artikla. Tada bi se dvije tisude ljudi mašilo džepova. autor navodi Rubensove i El Grecove (?!) aktove. No. što bi kao oblik proizvoljnog određenja bilo čak i oprostivo kad bi se barem metodološki jasnije ekspliciralo. on potkrepljuje Lawrenceovom knjigom Ljubavnik lady Chatterlej i Moravijinim romanima Ciociara i Dosada. II. ali prilično lucidna tvrdnja: "Naš čovjek. trapavog eksperimentalnog programa. (U knjizi se pojavljuju i biseri poput "sublimnog koitusa". vlast je smislila televizor i ugurala ga u domove. od kojeg ti se koža ježi. Filmski žurnal. imao je osobitu strukturu. stranici Mikijevog ogleda Povijest pornografije stoji jednostavna. objektom pornografske percepcije često su postajala najrelevantnija umjetnička. koji su u nas objavljeni znatno kasnije. što bi odmah bilo nadopunjeno izvještajem o tome kako je neka velika fabrika nasmijanih radnika ostvarila velike uspjehe i potukla sve proizvodne rekorde. koji se zvao Favorit. počesto je bio prisiljen projicirati pornografsku funkciju na svakodnevne i posve nepornografske fenomene. ako ga je bilo pri ruci. kako je nesvjesna raja počela izbjegavati filmske žurnale. Recimo. od kojih se u tim godinama čovjek uopde nije razdvajao ni na tren. svoju tezu prenošenja umjetničkog u sferu pornografskog. koji je u slavodobitnom pohodu naprosto pregazio našu zemlju. ponajprije likovna i literarna djela". E sad. Naše reakcije na ovo preobilje najizravnije putenosti bile su sve prije negoli estetičke. moj otac digao je kredit i kroz vrata našeg doma ugurao kudnog monstruma istočnonjemačke proizvodnje. živedi u prostoru naglašene pornografske prohibicije. Osobito se to osjedalo na najvažnijim i najposjedeni-jim utakmicama. nego funkcijom. kako smo zabili četiri gola Bugarima. zadubljen u Manetovo remek-djelo iz 1875. za vrijeme odmora. oprostimo Mikiju. "sublimnog kastriranja". a tredi uz pomod suca. a oni nama jedva tri. "sublimne inicijacije". Tu vrstu "pornografije" Mikijeva studija naziva prilično proizvoljnim i mutnim terminom "sublimne pornografije". što bi izazvalo strahovito. jezivo šuštanje. Godine 1961. Kad bi golman degažirao loptu. Što se pak primjera iz likovnih umjetnosti tiče. inače kudnog prijatelja druga Sivog. nejasne društvene funkcije. Pa kako bit pornografije nije određena intencijom. Na oniskim tribinama sjedilo je oko dvije tisude muškaraca. dvije tisude ljudi okrenulo bi se na drugu stranu. inače zaljubljenom u riječ "sublimno". odjevenih u dvije tisude plavih šuškavaca i s isto toliko šuštavih kapa na glavama. No. ili takozvana "predigra". . Prvo je išao izvještaj s neke sjednice. Miki ne bi bio Miki kad ne bi točnu opservaciju pokvario neumjesnom ili netočnom argumentacijom. a i kasnije.utakmici nabili NK Bjelovaru dva gola vlastitim snagama. u poznim pedesetim godinama. — Ova plavokosa s golim sisama uopde nije plavokosa — primijetio je Miki Grabar. A komentarima. kome su brižni čuvari dali ime Milentije ili slično. To da su mu čuvari dali ime imalo je svrhu da se pokaže kako o tim stvarima odlučuju radnici. iza šupe u školskom dvorištu.

štoviše. Premda bismo se mogli složiti s autorom Povijesti pornografije da u poznim pedesetim i ranim šezdesetim godinama pornografska dominanta pripada jednom izglobljenom išči-tavanju određenog žanra u visokoetabliranoj likovnosti. iz mraka je izronila silueta koja nas je sve prepala. Tog kasnog jesenskog popodneva. koja je onda krenula ukrug. Kad je dvorište nestalo u mraku. kao i Parisova presuda istog autora. u kojoj je Miki pronašao stanovitu srodnost s klozetskim freskama. kada smo ved u dvije godine starijem Jaromiru Kraliku gledali neku vrstu duhovnog vode. kad je nastava ved završila. Maillola i Ken-netha Angera. koji je Ljubo uspio drmnuti ocu. Nakon -Nudes of European Painting-. ali znam da smo pušenje smatrali važnom pretpostavkom zrelosti. a zatim obrnuo stranicu i dodao: — Ova tu ima dobre sise. I baš kad je Čedo pogasio opušak o rukohvat dvorišnog stubišta. onu umjetnost koja de duhovitijim pojedincima donijeti gradsku slavu. balavci! . zatim je pušio Čedo.— Budalo. "Flekavi akt" bila je zapravo fovistička majstorija Henrija Matissea Odaliska s bubnjem. — Pušite. nemajudi pojma što se zapravo događa s kderkama kalidonskog lovca. predao cigaretu Mikiju. jer tada nismo imali pojma o tome tko bi mogao biti taj Renoir. jer se ostatak njenog sadržaja bavio nezanimljivim pojedinostima rasta ženskog trbuha. Prvi je povukao Ljubo. — Za manje od pola sata pojebat de ih — protumačio je Ljubo situaciju na Rubensovoj Otmici Leukipovih kderi. 34. koja je poticajna i erotomanska. A u tim godinama (Miki bi to morao pamtiti!) poznavali smo i mnogo izravnije žanrove pornografske umjetnosti. III. Mislim da su ovakvi i slični razgovori (koji de biti uobičajeniji desetak godina kasnije.. ali se u njima vedina slika odlikovala modernističkom nebrigom oko izrade onih najbitnijih ženskih detalja. Delvauxa. U tom smislu upotrebljavale su se različite. te na kolektivnu. nama još nepoznate vještine pod zbirnim nazivom "kontracepcija". ne spominje Renoira kao mogudu "pornografsku metaforu". njegov katalog "pornografskog u likovnom" svodi se ponajviše na one autore u čijoj se vizuri nazire jasan otklon od realističkog poimanja predmeta. zbog koje de uvijek i u svakoj prilici biti pozivani na filmske pornoseanse. ali oduševljeno nabraja slikare poput La-bissea. Ne sjedam se više da li nam je duhan u tom času godio. osobita vještina imissio penisa sastojala se u tome da se taj naknadni rast trbuha efikasno spriječi. Osobito dobru prođu imale su blijedopute i korpulentne Renoirove Kupačice. Čedo Kralj donio je još nekoliko knjiga slične tematike s umjetničkim reprodukcijama ženskog tijela. ispustio one marginalne. Arcimboldija (opravdano se može posumnjati da mu je uopde vidio više od jedne slike). koje su predstavljale slično stilizirana naga ženska tijela. I premda se. moramo mu zamjeriti što je. Goyu i Rubensa. Zatim nam je uspio pribaviti i neku francusku knjigu u kojoj su muško-ženski odnosi bili naznačeni stiliziranim linijama. a kao što smo svi znali. istražujudi dominantan tijek. stranici zaključi kako se "pornografska percepcija dijeli na individualnu. Svetogrdnosti ove usporedbe nismo uopde bili svjesni. ali je inače sva flekava. a na koncu ja. Negdje potkraj 1959. — To na latinskom znači jebanje — rastumačio nam je Čedo Kralj i zatvorio knjigu. Ova "distancirajuda i ironična" percepcija podrazumijevat de "umjetnost komentara". odigrala se jedna fantastična zgoda koja nas je temeljitije uputila u "carstvo čula". Felixu Labisseu. Miki Grabar morao sjedati našeg zavirivanja u Renoira. gledaj sise! — lupnuo ga je po zatiljku Čedo. bilo nam je to prvo pušenje u životu. čitavu inspiracijsku osnovu sasvim pretjerano pronalazi u "skoptofilskoj fiksaciji". sjedili smo na hladnom stubištu u školskom dvorištu i šutirali divlje kestene koji su popadali s drveta. pišudi o takozvanoj "sublimnoj pornografiji". koja je distancirajuda i ironična". jedan Ibar. onako svi zajedno. nerazumljiva riječ imissio penis./35. Ako se dobro sjedam. Tako Miki na str. kad i do naših strana dopre čuvena pornoosmica) naveli Mikija Grabara da na 62. Čekali smo da padne mrak pa da popušimo. zapalili smo cigaretu. i u kojoj je ispod skice muškog spolnog organa u ženskom bila ispisana čudesna.

A onda je Jaromir u prorez kudišta ugurao komadid celuloidne vrpce i na zidu su se ukazale nekakve sive i crne mrlje. zvali kabinet. tko zna zašto. kako prinosi nabrekli ud stražnjici gologuze gospode. koji je vodio kroz prozor nužnika. — Koji ti je to vrag? — začudio se Ljubo. Da biste uživali u takvom "peep show-u" u SR Njemačkoj. veoma polako. Na slici se vidio goli. Uhvatio je potom objektiv i počeo ga zakretati. potrebno je u prorez pored prozorčida ili ekrana ubaciti kovanicu od jedne ili više maraka. . Našim tajnim putem. ovisno o tome koliko dugo želite gledati. U našem gradu uživati u "peep showu" moglo se i bez materijalne nadoknade organizatoru. u tom vremenu. premda u njegovoj fizionomiji nije bilo ničeg što bi podsjedalo na krumpir. Brambor nam pod nos tutne zatvorenu šaku. vadedi iz džepa sitne komadide celuloidne vrpce. osamljeni u svojoj kabini. — Što demo u kabinetu? — upitah radoznalo. U prostoriji koju su nastavnici. Brambor! . Šutke smo buljili u blještavu projekciju. čak i pomalo preplašeni. prepoznavši u došljaku Jaromira Kralika. Zanijemjeli smo od iznenađenja. bez riječi. — Gdje si to pronašao? . — Pogledat demo ove zanimljive sličice — reče Brambor. virite u tuđu intimu. zbog nepoznavanja drugih. gdje je Brambor vrlo vješto u mrklom mraku pronašao dijaskop i uključio ga u struju. gdje se nalazio kabinet. prikladnijih čeških riječi. ustavši sa stubišta. sastoji se u tome što. ili koliko ste brzi u tim radnjama. kako sam ved napisao. — Ovo! Rekavši to. Nismo razumjeli njegovu primjedbu. dlakavi muškarac. budale — šaptao je Jaromir — mora se i izoštriti. — Ništa se ne razaznaje. U mraku kabineta mora da se čulo samo naše duboko disanje. koja je klečala na raspremljenom krevetu. episkopa. kakav je danas rasprostranjen diljem bogatog zapadnog svijeta. te da način na koji je izvedena kabina predviđa mogudnost komotne masturbacije. — U jednoj očevoj knjizi. nesvjesni činjenice da fotografska emulzija uopde može registrirati tako bestidne radnje. Čekajte. ravnala i šestara za ploču. te još gomila sličnih koještarija. nesvjesni činjenice da se pred nama nalazi posljednji ostatak tragične filmsko-udbaške afere iz posljednjih dana 1948. koga smo. Onda Brambor rastvori šaku i na dlanu mu se ukaže običan elzet ključ. ušuljali smo se u školu i kroz mračne hodnike krenuli gore. moram odmah nadopuniti Mikijevu knjigu. — Zajebi. pomiješano sa zvukom rashladnog ventilatora u dijaprojektoru. Suština "peep showa". koja je prikazivala jednostavnu pripremnu radnju što prethodi onom čuvenom imissio penisu. Ne moram ni naglašavati da "tuđu intimu" predstavlja pravi goli model. Polako. — Pogađajte! Nismo mogli pogoditi. poput zemljopisnih karata. IV.prvi se snašao Čedo Kralj. dijaskopa. — Zašto si došao? — Imam nešto zanimljivo. postojalo je nešto što bismo mogli nazvati funkcionalnom imitacijom jednog mnogo složenijeg i intrigantnijeg žanra koji se zove "peep show". Tiho. jer nam je tehnologija filmskog zapisa u to doba još uvijek bila sasvim nepoznata. nalazila su se kojekakva skuplja i vrednija učila. na primjer. kroz za to predviđenu rupicu ili prozorčid. one mrlje na zidu počele su se pomicati. — Što? — upitao je Čedo. na kat. kuhala i vaga. Ako su u tim godinama briljantni aktovi velikih majstora mogli funkcionirati kao banalna pornografija.odbrusio mu je Čedo. Mislim da nedostaje pola metra trake pa da vidimo kako joj ga stavlja. usloživši se konačno u jasnu crno-bijelu sliku. Postoji milijun raznih stvarčica koje stanu u šaku. Tiho smo ušli u kabinet. godine. epruveta i menzura. onda se tu radi o jednostavnoj imitaciji onog najprostijeg pornografskog žanra pornografske slike. zvali Brambor. No. — Od kabineta — reče. ili pornoprojekcija.Svi smo odahnuli. s gadama spuštenim do gležnjeva. gledali smo u bijeli pravokutnik koji je bljesnuo na zidu.

izvadila žvakadu gumu iz usta i zalijepila je na rupu. gdje se odvijao najintenzivniji život mlađeg svijeta. trebalo se samo polako i neprimjetno otputiti prema ženskom bloku kabina. prije no što de skinuti grudnjak. zatim predebelu trafikanticu iz kioska pored Okružnog suda. kroz koje se moglo zaviriti u susjedni separe. sama činjenica da ste se dokopali kabine još uvijek nije garantirala ništa. i to je bilo vrijeme otvorenog. Za ljetnih gužvi to i nije bilo tako teško izvesti. te na koncu vlastitu baku. Negdje od četvrtog ili petog razreda. Jedna rezolutna ženska. zanimljivog i besplatnog "peep showa". svibnja pa do prvih ozbiljnih jesenskih kiša. pa i više rupa. kao dijete bez oca. Neke su tragične face kroz prorez na kabini ugledale vlastitu djevojku u naručju drugog muškarca. Tek de Bramborov odlazak u popravilište Filip Jakov izbaciti našeg druga Čedu Kralja na predvodničku poziciju u klapi. ili zaglavljivanjem uda. pa sve do posjeta Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu 1984. I premda ga je otac lišio tog nezgodnog ograničenja objesivši se one davne 1948. ali kad je negdje oko 1955. zar ne možete drkati negdje drugdje! Rekla je to tako glasno da ju je. Sve kabine imale su bar po jednu. koja je imala više od devedeset kila. s tako velikom rupom da se kroz nju mogao proturiti ud normalnih dimenzija. zaviriti kroz rupicu i prepustiti se čekanju i sredi. a u četrnaestoj se. sasvim hladnokrvno je ugasila opušak na udu koji je provirio kroz onu rupu. Jedna od najtužnijih ticala se stanovitog Galileja. bio gradski bazen ili kupalište. uživao je dvije godine stariji Jaromir Kralik . Kad biste predali ulaznicu upravitelju bazena i kad biste dobili vješalicu za robu. proživio je teške trenutke gledajudi kako se neki babac.Brambor. Jednom je tako. završila je sramno.Ne znam jesam li ved spomenuo da je jedno od mitskih mjesta našeg gradida. doviknuvši nam: — Klinci. osim nas. družio i s nekim lokalnim razbijačima starijeg uzrasta. Čedo i ja smatrali smo se ved pravom klapom. Otada. neke čak i vrlo tužne. Neku vrstu pridruženog člana klape. koja bi danas valjda bila feministkinja. odlazio je starijima. bar onoliko koliko su mu to materijalne prilike dopuštale. piti i jedinim pravim domicilom držati ulicu. a neke pasionirani upražnjavatelji "peep showa". jer nas otada nije vezao samo zajednički razred nego i cio niz izvanrednih svinjarija. V. koje smo uvijek bili spremni počiniti. Drvene. Miki. Voajerska akcija koju smo Čedo Kralj i ja izveli u ljeto 1961. čučedi u mraku. Takvi bi se redovito odvikavali od ove ružne navade. gdje je mogao besplatno gledati sve one divne filmove koji su se u tom vremenu prikazivali. Ljubo. dijelile su se na ženski i muški blok. to jest izvedena s umišljajem. popisao na pod kabine. koji je stanovao iznad kino-dvorane Romanija. u nedostatku prikladnijeg prostora. Miki Grabar. gdje je bio mali i posljednji. pušiti. ali zato na izvoru vedih uzbuđenja i . jer je ženska u susjednoj kabini. opet. potom neku koščatu udovicu kojoj je grudnjak predstavljao oblik suvišna luksuza. ipak ga je opteretio jednom drugom stvari — statusom informbiroovskog djeteta. mogli ste sjesti. Ved u trinaestoj godini Jaromir je pušio. nisam upražnjavao ovaj intrigantni pornografski žanr. Te su rupe bile različita podrijetla. uspio vidjeti golu direktoricu gimnazije. Tih gnusnih radnji nije se libio samo zbog toga što je uza se uvijek imao liječničku svjedodžbu o vlastitoj neuračunljivosti. što je redovito završavalo — ili vriskom zapanjene kupačice. Kad biste ušli u kabinu.. kako smo ga jednostavno zvali. druženje s nama godilo mu je zbog užitka u statusu glavnog i najstarijeg. crvotočne kupališne kabine. sasvim je jasno. ta neslavna kvalifikacija donekle izgubila svoj politički značaj. Bazen je obično bio otvoren od 25. Jer. Jedan neizlječivi i u gradu poznati ekshibicionist obično je koristio sasvim određenu kabinu. Jaromir Kralik. a kad bi se rastao s nama. Ubrzo smo uvidjeli da je on zapravo neka vrsta dvostruke ličnosti. postao je Brambor u pravom smislu slobodna jedinka. godine. Zbog tog statusa okolina i vlast gledali su na njega sa stanovitim nepovjerenjem. neke je izdubilo vrijeme. koji je provodio i po nekoliko sati u kabini. čulo barem još trideset ljudi. koji su sa smijehom ispratili naš bezglavi bijeg iz ženske kabine. I sve to u jednom popodnevu! Taj Galilej provodio je toliko vremena u kupališnoj kabini da je na koncu ljeta izgledao kao osoba koja pati od kroničnog nedostatka pigmenta. i idola. U vezi s tim prepričavale su se mnoge anegdote. bio je lišen one vrste tutorstva koje te sprečava da se ved zarana počneš skitariti. rekavši mu: — A tko se to meni naviruje! Mnogi su govorili kako je njena akcija bila sračunata. osim s nama. izgrađene još davno prije rata.

dokopati se Italije. — Kog dete vraga raditi do jedan? — Pa.važnijih iskustava. VI. tražedi novu "dolčevitku". tapecirane stolice. Jedine dvije stvari koje bi me vratile u one davne godine bile su tople ljetne nodi pune mjesečine ili istom takvom mjesečinom obasjan snijeg. Betty Jurkovid i Ive Robida. u mjesto koje se zvalo sasvim neobično — Filip Jakov. iznenada ponovo osvanuo u našem gradu. a potom valjda i Amerike. Svim školama koje sam pohađao izmijenili su fasade. koji su izlazili nekamo na doček. Oni koji su smjerali večer provesti kod kude. nije zbio skandalozan događaj o kojem je glas brzo obišao čitav grad. tko ga hrani i oblači? . namjeravajudi ilegalno prijedi granicu. došavši nakratko u svoj grad.. kasno nodu vradao kudi. nekima čak i krovne konstrukcije. — A tko ga hrani i oblači? To mi reci.. s nama . Te je godine Jaromir sa dvojicom dvadesetogodišnjaka pobjegao od kude. kao i tekuda hitprodukcija Anice Zubovid. poslali su ga u popravni dom za maloljetnike. u kina. predodžbe o Zapadu imale su karakter zavodljivih avantura. kad vedina građanstva nije imala pojma o tome kako izgleda pasoš. ved okaljan mnogim ružnim iskustvima. nepogrešivo vrada u godine minula dječaštva. Uhvadeni su negdje oko talijanske granice. koji zbog posvemašnjih priprema za novogodišnje slavlje nitko nije ni pokušavao očistiti. Kako smo poslije doznali. po svom starom običaju. a pod prestali mazati onim starim raskužnim sredstvom tako prepoznatljiva mirisa. Bracom Reissom i Nelom Eržišnik. ja sam ga pustila do jedan! — doviknula je majka iz kuhinje. koja je tih godina predstavljala temeljni artikl modernog odijevanja. a snježni pokrov još ne-iznakažen tragovima lopata i ralica. gdje sam uživao u majstorijama Johna Waynea ili Garvja Coopera. Jednako tako dutio bih se i u snježnim nodima. Čkalju. u blizini Ankarana." Jaromir vedinu ovih pitanja nije razumio. Franom Pejkovidem. završivši tamo sedmi razred s prosječnom ocjenom 4. postavljao sam sebi jedno sentimentalno.9. mnogo godina kasnije. s drugim namjerama i drugim običajima. sada su se okupljali neki drugi ljudi. drugi pak. Otuda nije uopde pisao. Dan uoči Nove 1961. U tom vremenu. nad kojom je bdjela moja majka. tata se zaklinjao da de ved idudu godinu dočekati uz TV ekran. činilo mi se da me blještava mjesečina. ipak su izmijenile svoj izgled. nije se mnogo uzbuđivala. što je zapravo ostalo od djetinjstva? Ulice rodnog grada. na mjestima koja sam nekod obilazio. na miliciji su ga obilato ispreslušavali. A gradska služba. godine. cvrljila se novogodišnja purica. što se probija kroz guste krošnje divljih kestenova. moralo je biti samo dovoljno kasno. zakrivena zaštitnim staklom pednice. Ne znam koliko bi dugo njegova dvostruka egzistencija potrajala i kako bi sve to završilo. Kad bih se. da se potkraj 1959. ali da de se još raspitati. dakle na samu Staru godinu. držali su ga valjda prikladnim dekorom svečane nodi.. još više duh i značaj. pa smo ga u tih dvanaest mjeseci — koliko je izbivao — gotovo zaboravili. Psujudi neprecizni potenciometar. i provedeni milicijskim kolima u zgradu lokalnog zatvora. obilan snijeg. A onda je. Shvativši valjda da de odgovore na ona silna pitanja morati zatražiti od nekog drugog. godine. koje sam dobro poznavao.. zapao je gust. — Franjo. — Čekat dete Novu godinu! Pa ni tu ti nede pobjedi! Možeš je dočekati ovdje. U našoj maloj kuhinji. pa je rekao kako mu se čini da spomenuti Đilas nije predsjednik Čehoslovačke Republike. — Stanislave. ukrcali su nove. Viče Vukova. Aleksida i genijalnog Radivoja Lolu Đukida. zar ti ne bi mogao dodi kudi u jedanaest? — rekao mi je tata kad sam ušao u sobu. Mnogo. smatrali su da je pametnije navudi debele čarape i visoke cipele nego lopatati vani po studeni. u kojemu de dominirati skečevi s Jožom Šebom. — Ti si ga pustila! — jedio se stari. patetično i pomalo zaludno pitanje: osim uspomena. čekat demo Novu godinu. Bilo je to u listopadu 1960. zanimajudi se za mnoge stvari: "Nije li ga na to naveo koji od očevih prijatelja? Nije li ga na Zapadu trebala čekati kakva veza? Nisu li mu možda očevi prijatelji prvo nudili bijeg u Mađarsku? Nije li nakon Italije namjeravao pobjedi u Sovjetski Savez? Zna li on što je Kominform? Zašto su imali zalihu suhe hrane samo za dva dana? Kako se zove predsjednik Čehoslovačke Republike? Što misli o Dilasu? Sto su mu u školi govorili o zemljama Varšavskog pakta? . dok je otac na ved katastrofalno raštimanom radioaparatu pokušavao postidi kakav-takav ton potreban za pradenje novogodišnjeg programa. ulice prazne.

lijep. U središtu kružne ploče pokrivene gumom nalazilo se valjkasto ležište za deset ploča. krenuvši kroz dubok snijeg po Čedu Kralja. ali sam. To je bila stvar na kojoj sam mu ponajviše zavidio. — Otidi demo da ih preslušamo. televizor s trobojnim filterom na ekranu i mnogo raznih figurica što su služile kao ukras. imao je svoj kutak koji je okretajem ključa mogao pretvoriti u zabran za dosadne i ispitivanju sklone roditelje.. 45 i 78. "Io sono il vento". nosova pritisnutih o prozor. — Da vidiš što mi je stari poklonio za Novu godinu . a pored ploče masivna ručica i regulator s oznakama 33. vrlo strano. s kojim sam namjeravao podi na doček kod Mikija Grabara. Bio je to glomazan gramofon u zaštitnoj kutiji boje okera.dekorativna. vedi bor.. U kudi Čede Kralja sve je bilo nekako prostranije i elegan-tnije negoli u nas. nego to radim ja! — krenuo je otac u kuhinju. pa je i po koji pijani eksces bio više fingiran negoli stvaran. Tu vrstu ukrasa moja je majka nazivala poprilično nejasnim izrazom "ordinarni kič". — Univerzalac! Ovo "33" ti je za longplejke. Na kutiji gramofona bila su učvršdena kromirana slova SUPRAPHONE. među kojima su osobito bila popularna nadmetanja u duhovitostima i ekscentričnim gestama. i ja imam pladu . što je zvučalo vrlo. Iskoristivši ovu svađu. držao da "ordinarni kič" ipak daje stanu veselost pogodnu za ugodnije stanovanje. "45" za male ploče. te me poveo u svoju sobu. — To ne radimo zajedno. nego . — Jasno — otpovrne on. — U ovoj kudi ja zarađujem! — Ma nemoj. Catarinu Valente i Perrvja Coma. s kravatom na kojoj je bio naslikan Eiffelov toranj. izvlačedi puricu. kao digresiju koja je pitanje mog izlaska učinila trenutno nevažnim. a "78" ako imaš bapca s predratnim pločama "hizmasterzvojs" s naslikanim cuckom. — Čuo sam da je Brambor nabavio neke američke ploče kakve čitav svijet sluša. — Zato mi je to i čudno — prekine me on. — Za sada. veličanstven zapravo. buljili van u snijeg i slušali "Ja pijem čašu gorkih suza". Ja sam u svemu povlađivao mami.. za razliku od nje. pokazujudi na onaj prekidač. i to onog muškog. Bili smo važni sebi samima i takve smo prigode provodili u raznim prijateljskim nadmetanjima.. to je jedina uvozna. molim te! I ja privređujem. U to vrijeme doček Nove godine predstavljao je svečan i važan oblik društvenosti. "Nessuno" i drugi.. Oni su imali više soba. Nikad nisam pomišljao da bi se u popravilištu . — Imaš ploče? — Vidi ovo — reče on i mahnu pločom na kojoj su se nalazili besmrtni hitovi "Piove".. — Uvozni? — upitah zadivljeno. ti znaš da je tvoja prosvjetna plada takva da je u ovom trenu nije zgodno ni spominjati . — Ti su najcjenjeniji . — Otkuda? — začudih se. brzo sam navukao zimski kaput i izjurio van. ali je nismo zaključali jer su njegovi roditelji ved otišli na doček u Gradsku kavanu. ali njihova prisutnost još nije bila bitna. deblje i šarenije tepihe. — Ana. što se dalo objasniti ved poslovičnom spretnošdu njegova oca. Ušli smo u sobu.. — Češki. ali je u njegovoj osnovi bilo upra-žnjavanje prijateljstva. Za razliku od mene.. Čedo me dočekao ved odjeven u novo odijelo. Djevojčice su mogle biti prisutne. koja su poslije postajala važna građa za prepričavanje.. ili su nam ga dozirali u simboličnim količinama. Alkohol uglavnom nismo dobivali. — Stavi jednu. — Pa Brambor se vratio iz popravilišta. s kožnatim poklopcem na kojemu je bio montiran velik zvučnik. ali uskoro du dobiti Doris Day.— To radimo zajedno — rekla je mirno majka. Na stolu u Čedinoj sobi stajao je novogodišnji poklon -primamljiv. Krenuli smo dugim hodnikom prema njegovoj sobi.prije bi se reklo . spreman da se posvađa s majkom. gdje su imali rezerviran stol. Čedo stavi jednu singlicu i uskoro smo. .

naše oduševljenje rock 'n' rollom bilo je ubrzo umanjeno spoznajom da smo za tu glazbu čuli ipak malo prekasno. žigosanim šmokljanom. ved one večeri uoči Nove '61. da su oni stariji. užasnut činjenicom da de Čedo dočekati Novu '61. — Pa šta deš tamo kad de svi biti u parovima? — upitah ga blesavo. u tome ved dvije-tri godine. — Znaš. Chuck Berry. a ja nevještim plesnim koracima s nekom mačkom iz sedmog ce. — Moram ti priznati da Novu godinu nedu dočekati s vama. Mislim da nede biti loše. nabio na glavu šubaru i rekao mi: — Znaš. Naš glazbeni mentor upisao je 1961..Slušali smo zatim "II mare" i "Autobus kalipso".. Slušati Doris Day. Gledao sam ga u čudu. Zapravo. gimnaziju. . te u svemu senzacionalni Elvis Preslev. Tako de Nova '62. U parovima. Oni de tu prigodu obilježiti uživanjem u novogodišnjem programu naše eksperimentalne televizije. Pa ipak. "Love Me Tender" ili "Are You Lonesome Tonight" činilo te autsajderom. Preslušavši te ploče. fascinirani novim Supraphoneovim gramofonom i pločama. Elvisa i sveg ostalog postati opcija statusnog karaktera. čime je njegov ugled dobio još jednu verifikaciju i potvrdu ozbiljnosti. Little Richard. upudenog gurua. Jednako tako nismo znali da demo svu onu polivinilsku koještariju na 33 i 45 okretaja vrlo brzo početi smatrati običnim smedem. nismo mogli dugo uživati u Elvisu jer je prebrzo prohujao ovim prostorima. čime se mogla odlučno opovrgnuti tvrdnja da ta vrsta glazbe pogubno djeluje na omladinu. te da je to okasnjelo ovladavanje Presleyem rezultat toga što smo se prije dvije-tri godine bavili klinačkim koještarijama. tamo se malo drugačije čeka Nova godina.. u tome i jest stvar! Irena nema para pa me pozvala. još uvijek nismo znali kakvu de važnu ulogu u našoj mladosti odigrati gramofon i gramofonske ploče. recimo. a zanemariti "Hound Dog". koga je tada dijelilo tako malo vremena od nadimka Delon. i za moje roditelje i za mene.. One večeri kod Čede Kralja. te da de nam neke druge. Te druge i sasvim druge ploče. Stanislave Ivančicu — nasmijao se on — dogodile su se neke nepredviđene stvari. Plesat de se. Irena Orešar. ostavivši nas u nekoj vrsti vakuuma sve do 1963. što dete raditi kod Irene? Ručne radove? — E. ili sasvim druge ploče. godine pojavit de se glazba koju demo uistinu modi držati svojom. osuđenim na društvenu izolaciju. — Mogao bi me zvati po imenu. u tom trenu nesvjestan da demo i nas trojica ved sljededu novogodišnju nod provesti na jednako glup način — u parovima. čuvenog povratnika iz popravilišta. Golden Gate Quartet. VII. Ugled Jaromirove diskoteke ubrzo ga je učinio nekom vrstom glazbenog mentora. zezati . a onda je Čedo Kralj. — Irena Orešar? — Da. — Zaboga. "It's Now or Never". značiti strahovit raskid s tradicijom. isto onoliko gorljivo koliko de je naši roditelji držati tuđom. Ubrzo je postao i najbolji učenik. odjenuo zimski kaput. Upravo sam skinuo četiri kile — prekinem ga ljutito. činilo nam se da je Jaromir Kralik na neki posve misteriozan način nabasao na glazbu koju su izvodili James Brown. Debeli . — Nego? —Jučer je ovdje bila Irena. Kog vraga se čudiš! Irena me pozvala da dođem k njoj. Kako nikad nismo saznali ništa pouzdanije o njegovim popravilišnim danima. krile su se u nevelikoj privatnoj diskoteci našeg prijatelja Jaromira Kralika. — Budalo. s nekakvim "babama". poslužiti kao — važno rečeno — prostor traženja vlastita identiteta. koji nam dobrotvorno dijeli zrnca svojih posvedenih znanja. A te 1963. odmah smo shvatili da se tu ne radi samo o trenutnom opredjeljenju ukusa ved o čitavom svjetonazoru. tako da de ubrzo opcija između.. kojima je pripadao i Brambor. Okrenuo sam se i izjurio u nod da što prije ispričam ovu bedastodu Mikiju i Ljubi. ponajviše na totalnu besperspektivnost u pogledu hodanja s djevojkama.

otac je u svojoj rusofo-biji čak i pretjerivao . pojavom žvakadih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada. normalizirali odnosi sa Sovjetskim Savezom. Uopde. bili smo najgori urotnici koji parlamentarnom vedinom ugrožavamo nepovredivost njegove lisnice. Detaljna analiza ovih postupaka možda bi pokazala da je zapravo fingiranjem ideoloških stavova prikrivao svoju vlastitu izgubljenost u jednom neurotiziranom. godine sav predao stvarima opdeg progresa. Kao nenadano i pomalo naprasno osviješten komunist. koje je majka 1965. a još radije zapadnonjemački. ja i šest godina mlađa sestra Zvjezdana. hladnoratovski raspoloženom svijetu. vrlo rado je kupio istočnonjemački televizor.. ili samo zbog odrastanja? Osobito čudan primjer. kao što je jednako demonstrativno gasio radio kad bih slušao Buddvja Hollvja (CIA). kako u moralno-pedagoškom. Kad su se sredinom pedesetih godina. a mi ukudani. bar prividno. ali i nezgodan dokaz jest ime kojem sam pukom slučajnošdu (hvala Bogu!) uspio umaknuti.VIII. ali bi takvom analizom moj otac Franjo jednostavno obrisao dupe.. Je li to bilo onda kad smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima. majka. Ali. kako mi se po očevu pričanju čini. Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica. ili bi nas zatvorene granice učinile još vedim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih. Kao i čitavoj njegovoj generaciji. kao što i sve novo nije neminovno dobro. kako je vrijeme prolazilo. U tom smislu dobar. tj. Volio je ruske romanse (istočni lager) i talijanske kancone (NATO). ali je razumijevanje moje privatne sudbine gotovo neodvojivo od njegovih nazora.zacijelo bi rekao tata da ju je mogao čuti. ali je demonstrativno bacio u ped ujakovu šubaru (Var-šavski pakt). Problematiziranje ove operacije pripada kasnijim godinama. ili od hirova što ih je držao nazorima. Ali. — Sve je to zato što osjeda da više nije jedini i svemogudi gazda — rekla mi je jednom majka u povjerenju. ne. Možda baš zbog toga što se gorko i neutješno razočarao u Rusima. žvakade gume i traperice bile su truli kapitalistički proizvod lansiran posredstvom CIA-e. mom ocu osnovni uzor-model bio je Istok. boga vam vašeg! . Nakon što je 1948. Vječiti porazi naših nogometaša protiv Mađara predstavljali su urotnički atak na njegov nedjeljni mir. — Svi vi pušete u jednu tikvu! — predbacivao nam je poslovicom koja je imala demaskirati i žigosati naše urotničke nakane. donijela sa sindikalnog putovanja prosvjetnih radnika. Možda dete pomisliti da je čovjek htio biti svoj. tako i u ideološkom pogledu. bio strašno jednostavna i razumljiva kategorija: trebalo je iskorijeniti sve staro i nadomjestiti novim. Sasvim se ugodno osjedao u talijanskoj košulji i austrijskim mokasinkama. . novi porezi ili poskupljenja bile su urote protiv njegovih financijskih potencijala. predstavljao je moj otac Franjo. oslobođen svih istočnih i zapadnih duhovnih i materijalnih importa. Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. došlo do naglog raskida s velikim i slavnim izvorom nadahnuda. ili one godine kad smo počeli slušati Presleva koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). globalnih društvenih kretanja. kada su se počela javljati nadasve čudna mišljenja da sve staro nije baš uvijek loše. ili mnogo ranije. brus! U Preslevu je vidio poguban utjecaj Zapada. u westernu i krimidu gledao je revitalizaciju nakaradnog građanskog morala. koje je u tim godinama počivalo na rocku. Progres je tada. bolje redi — amoralnosti itd. modi i sličnim koještarijama. — Nego tko je onda. dalo bi se zaključiti da de otac gajiti bar malo više tolerancije prema mom benignom amerikanofilstvu. užas na televizoru predstavljao je urotu protiv njegova ukusa i duhovnih potreba. Različite mjere. jad mog oca tek donekle je umanjivala činjenica što de sada pogranična zona uz rijeku Dravu biti pogodnije i normalnije mjesto nedjeljnog ribolova. Nisam siguran da je njegovo ponašanje osobito indikativno za razumijevanje jednog vremena na prekretnici. Sovjetski Savez. Raditi na stvarima progresa pretpostavljalo je iznalaženje pogodnog uzora i nadahnuda. on se 1945. tata se sve više ponašao kao da se na sve strane kuju urote protiv njega.

Nakon tog putovanja u Zagreb. Osnovni razlog bilo je podizanje naših duhovnih obzora. sve do staračkog negiranja svega postojedeg. 1963. tvrdio da ničeg neobičnog ne vidi u domadoj zadadi "Kako ja i moja obitelj gledamo na revolucionarne promjene u našem društvu". tu nikakvih zabuna nije bilo. uporno tvrdedi da se u Agoniji (?!) Miroslava Krleže razrađuje agonija jednog galicijskog vojnog logora. govoredi kako se ne slaže s ovim ili onim. kulturu. ili tek umoru i prvim znacima nastupajude starosti. rekao: — Što da radi ovaj fant? Miki. a ja spominjao mogudnost definitivnog bijega od kude. a na drugi van. glatka. pretpostavljajudi vlastite prosudbene modi ideološkim floskulama... zapravo. Osim ako ta i takva sudbina nije opde mjesto. ili 1959. gunđao je čitajudi naslove u novinama. a Maja Bezjak operna primadona specijalizirana baš za tu stvar. prvim javno iznijetim kritičkim stavovima. onda ih valjda valja pripisati onom što se u tom desetljedu događalo: razlozima privredne reforme. ulazili bismo na jedan ulaz u kazalište. živahna. Miki. Pa ako su to bile crte prvih blagih razočaranja. postao sam svjestan prisutnosti dvije godine mlađe učenice šestog ce razreda — Sonje Grabar. sjededi točno nasuprot meni.Pa ipak. Sonja je bila sva rumena. sestra plakala. Pa ipak. Zahvaljujudi toj okolnosti. Ljubo. koji je bio zadužen za taj dio igre. Miki Grabar čak je izgubio jednu okladu. Valjda zato što sam bio vedi klinac no što sam u toj dobi trebao biti. dok su joj se bedra jasno ocrtavala u uskim tamnoplavim lasteks hlačama. Prošao je neobičan put od avanturista i apolite. Krležinih drama. Pa ipak. koje su bile neka vrsta kombinacije trikoa i trenirke. nije ni najmanje uzbuđivalo. ved 1963. tehnologiju . Tako bi i on. na primjer. prozor u svijet. Ali. pitao sam se kako to da tu djevojku nisam ved ranije zamijetio. ti kolektivni posjeti zagrebačkim teatrima za mene su značajni zbog jednog sasvim drugog razloga. gola stereotipija jednog vremena koje se nadvilo nad uzroke vlastite duboke krize. Nikole Šubida Zrinskog i drugih dramskih. pod tankom i čednom mucastom majicom nazirale su joj se tek propupale djevojačke grudi. majka otvoreno najavljivala rastavu. dopuštao. Zagreb ili Central i gledali razne perfektne filmove. opernih i baletnih remek-djela. da bi na kraju ipak bilo sve riješeno u našu korist. taj. koju su nam zadali preko subote i nedjelje. Sjedam se da je netko.. Sad. premda mi danas sudbina mog oca ne djeluje kao sudbina sretnog čovjeka. namjera je uistinu bila misionarska. držedi moju polomljenu olovku u zatvorenoj šaci. gdje sam umjesto na Prodanoj nevjesti. igrama u kupeima (što da radi ovaj "fant"?) i besciljnoj skitnji po gradu. uljuljkan kloparanjem prastare željezničke kompozicije. koji bez temeljita cjenkanja nede prodati ni stvarčice. Filmovi su se zvali Crveni krug. sve do prvih studentskih dana mislio je da je Labuđe jezero opera. IX. ved koji sat kasnije. negdje na polovici puta. a upudenost u balet i operu nikakvi. jer je tata uistinu bio sve što je u tom vremenu mogao biti. postao sam svjestan jedne životno važne činjenice. Nakon toga smo jurili u kino Kozara. Zapravo. Naime. a počesto i Brambor. što se tiče Sedmog kriza. Ako je još 1958. Eldorado i slično. Imao je u karakteru nešto od pustinjskog trgovca sitnicama. fascinira me svojom idealnošdu. izazvao svađu u kojoj je prijetio da de nas sve ostaviti i pobjedi u Laos. Ljubo Brabec. ali je realizacija jasno pokazivala onaj grubi raskorak između ideala i stvarnosti. U proljede :¦. primjerice. Strijelac u zelenom. što njega. što se nastojalo postidi gledanjem Labuđeg jezera. Delon i ja. baš kao i mi. preko oduševljenog graditelja novog društva. mi smo se radovali kolektivnoj vožnji vlakom. za nas. s Ljubom i Čedom . premda je uvijek bio protiv svega. Sedam samuraja i Sedmorice veličanstvenih. posljedica toga što je i on. odlasku prvih prividno nedodirljvih funkcionara. Sedmog vela. mnogo dinamičnije od Labuđeg jezera i Glembajevih zajedno. otpovrnuo je: — Neka poljubi moju sestru! Poljubivši prvi put u životu Sonju Grabar. naše poznavanje filma oduvijek je bilo na zavidnoj visini. na neki od zahtjeva koji bi tangirao sadržaj njegova "geltašla". sestru svog najboljeg prijatelja. Na tom putu. sve je. koje je tako principijelno zastupao. kad danas malo bolje promislim. držim da su očev nezgodan karakter i hirovi. U višim razredima osnovne škole počeli su nas voditi vlakom u Zagreb. početkom šezdesetih godina počeo polako napuštati fazu entuzijastičkog pristajanja uz sve.

. — Neka to Stanislav pročita. — O sestri! Tip nije imao izbora. Ta vjetrovka imala je vrijednost relikvije. a navečer na korzu zavidni pogledi mjerkali su Mikija sa svih strana. sjedam se još odurne kiše i vjetra što je lomio suho granje prastarih divljih kestenova u gradskom parku... neveseo i gluh na naše ironične primjedbe. koju unatoč otkrivenom streptomicinu smatram neizlječivom bolešdu! Sestra je okrutno i hladno izjavila: — Ostalo mu je još dosta sala oko struka i na guzici.. — Ah. ljubavnim neiskustvom i nedostatnim zavodničkim argumentima.. koji je bio duboko zamišljen. po čitavoj školi o njoj se pripovijedalo s najvedim divljenjem. . kakve smo označavali žanrovskom naznakom "psihološka gnjavaža". Stvar se jedino jako dojmila Mikija Grabara. I. pojurili do drvoreda koji nas je mogao koliko-toliko zaštititi od pljuska. bududi da je Miki izjavio da rado čita. rekavši da ih ne mora ni vradati. Dakle. što je sve bilo obilježje moje ljubavne tendencije prema prijateljevoj sestri. poslala mi je i jedan primjerak nekog Zilahvjeva romana. jasno. koji su trebali odigrati ulogu nove šifrirane poruke. — O čemu to govoriš? — upitao ga je Ljubo. Pričalo se čak da je i Elvis Preslev. trebale staviti uočljiviji akcent na moju prisutnost. Ljubo i ja. uspio sam s posve jasnim ljubavnim nakanama smršaviti osam kila i riješiti se aktualnog nadimka Dembo.. pljunuvši ljutito u lokvu koja je rasla pod našim nogama. tako da je ona i nakon nekoliko idudih mjeseci i dalje bila nesvjesna postojanja mene kao muškarca. ovu radikalnu promjenu zamijetili su svi. nego su. nego na njegovu sestru Sonju. gadove? I ja bih isto . U njoj glavni lik. zaglavio na spektaklu sasvim neodgonetljiva naslova — Sodoma i Gomora. čekajudi da prestane padati. poslao neke knjige na posudbu. — Jeste li vidjeli kako ih je sredio. Naime. snimljen u istoj takvoj vjetrovki. dobit de tuberkulozu. onako. osim Sonje Grabar! X. moje inicijative baš i nisu imale neki jasno artikuliran ljubavnički karakter. Ako je u njima i bilo nečeg što se dalo protumačiti kao emotivna naklonost. Moji prijedlozi da joj rastumačim neke teško razumljive probleme iz matematike pokazali su se žalosno neadekvatnim. ti bokca. moje prve akcije predstavljale su pravi fijasko. U glavu mi se iznenada usjekla neugodna spoznaja da Miki najvjerojatnije pripada onom staležu idiotske brade koja na spomen sestre vade nož. Priznajem. I kako sad realizirati tajne nakane u pogledu simpatične mi Sonje. Zatim sam joj. izišli smo iz lokalnog kinematografa Miki. istinabog ne misledi na svoju sestru Zvjezdanu. pa da vidi što je prava literatura — poručila mi je po bratu. u kojoj sam nazirao stanovitu mogudnost da se istaknem pred Sonjom. valjda ved zaboravivši problemsku razinu filma. a uz to i moj najbolji prijatelj? Kad se ta novonastala okolnost dovede u vezu s traljavom taktikom. — Zar i ti ne bi uradio isto? Pa i ti imaš sestru. — rekao je iznenada. u nekoliko prilika. — Kakvu sestru? — zinuo sam. jer je Sonja sudjelovala u međuopdinskim natjecanjima mladih matematičara te je u toj domeni bila više "doma" od mene. Zatim se zbila i ona čuvena "afera američke vjetrovke". osim . poslala je Mikiju izvanrednu avijatičarsku vjetrovku s oznakom časničkih činova i američkom zastavom na rukavu. ona ista tetka Rožalija. Zbili smo se pod gustu krošnju. Potaknut mojom redukcionom dijetom. uz napomenu da predstavljaju najteži šund. učinilo mi se da de mi trebati više od tisudu godina da se nekako dokopam Sonje. Film koji smo upravo vidjeli predstavljao je mučnu dramu. da . — Onu iz filma — procijedio je Miki zlovoljno. Da stvar bude gora. onda je to bilo toliko šifrirano da se tome jadna Sonja nije mogla ni domisliti. te nataknuvši vindjakne na glavu.Delonom. Tog istog proljeda. ali se to nije dalo dokazati.. pa ne smiješ pustiti da ti sestru onako . Vratila mi ih je po bratu. inače činovnik posve nezanimljiva habitusa. kad je brat ljubomorni manijak. uz svezak mojih "rose romana". — promrljao sam. otac je rekao: — Da si vidio mene u tvojim godinama! Uvijek zabrinuta majka samo je uzdahnula: — Ako ovako nastavi.. sređuje neke tipove koji su mu upropastili sestru u pogledu njene ionako dvojbene čednosti. koja je u Americi boravila još od predratnih godina. morao je osvetiti sestru.

izvadivši iz ormara pohabanu knjigu i bacivši je preda me na stol. — Probaj s ovim — rekao je otac. ništa. Jednu od "probnih" humoreski pročitao sam mami i tati..U vrijeme najvede slave avijatičarske vjetrovke došlo je do pravog političkog šoka i naglog otrežnjenja. Proveo sam nekoliko dana nagnut nad bijeli papir. — Dobro. Drugarica Lenjin. prepisivanje je neka vrsta duhovne krađe! — Pa šta — promrmljao je otac. jer sam znao da mu djed i baka još iz Slavonije šalju pakete pune kulena. i nema veze s humoreskom — rekao je posve mirno otac.. navodiš dijete na prepisivanje! . Slavko . — Ma. Trebao je to biti ogledni rad kojim se pokazuje i dokazuje da smo shvatili sve ono što je voditelj sekcije o tom žanru tumačio. Nastavnica fizike. — Ono što je napisao sasvim je dobro. Ujedno je pokrenula inicijativu ustanovljivanja političke odgovornosti svih onih nastavnika koji Mikija nisu upozorili na ideološku opasnost od njegove vjetrovke. pravedi se blesav. učinilo mi se da je to bio prvi obračun s dogmatskim snagama u našem društvu kojem sam i sam prisustvovao. dali su mi zadatak da kod kude napišem humoresku koja de se poslije čitati i obrađivati. Na vratima razreda pojavio se dr. ništa. — uzmuvao se direktor. a majka je krišom obrisala suze. inače kojega bih vraga tamo radio! Na jednoj od dosadnih literarnih sesija. Na upit zašto je to nosio.. u ovim novinama je najmanje pola toga prepisano! Opdepoznata je stvar da su ljudi. učenice Grabar. Sutra svakako pozovi oca. ali sve što sam uspijevao iscijediti iz glave bilo je sve prije negoli smiješno. na kraju. inače partijski sekretar škole. pred Sonjom. Na majčino . Slavko Grabar u istoj onakvoj vjetrovci. Naime. imperijalističke vojske i da je od tih činova do kukastog križa samo jedan korak? — Taj korak ja. — Kakvi su to problemi. Tata je nešto hmrknuo sebi u bradu. Zapravo. nedu nikad učiniti. Na knjizi je pisalo: 99 najljepših humoreski. Druga mogudnost da se istaknem pred Sonjom zbila se najednom sastanku literarne sekcije. ljubazno uhvatio doktora pod ruku i izišao s njim na hodnik. — Ali. sutradan. u kojoj smo i Sonja i ja sudjelovali. baš kad smo imali biologiju koju nam je predavao drug direktor. sa činovima i zastavom na rukavu. da budem iskren do kraja. Zatim je direktor prišao vratima. — Možda. drugarice nastavnice. Igore? — upitao je s vrata ugledni kirurg. ja du te braniti. — Izvolite! — rekao je direktor. Te iste večeri rekao sam Mikiju. s američkom zastavom na rukavu i činovima imperijalističke vojske na reveru. umalo prekrenuvši lonac iz kojeg se pušila večera. od Boccaccia do Dopida. švargla i špeka. Svako je sredstvo dobro ako ih odvede do srca ljubljene osobe. da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. koju su smirili i prisili joj onaj nadimak tako prikladan najpravovjernijima. netko je zakucao na vrata. — A znaš li ti. Ili bar do nekih drugih organa. Miki je. da je to uniforma jedne re akcionarne. naravno: — Kao predsjednik razredne zajednice. koliko ju je ganula tužna sudbina junaka humoreske. kad sam iz perspektive zrelosti razmišljao o ovom događaju. Ne znam kako bih ga to mogao braniti i do koje mjere bih se i sam zapetljao. u literarnu sekciju upisao sam se samo zbog nje. što se tiče ljubavi. — Ona Vera opet traži dlaku u jajetu. kako su je otada interno zvali. — Nisi ti kriv. uglavnom okorjeli makijavelisti.. Franjo. naredila je Mikiju da taj užas smjesta skine sa sebe i zatražila da ved sutradan dovede oca na razgovor kod direktora škole. Krivi su oni što te nisu upozorili. drugarice nastavnice . odloživši prepariranog gmaza na katedru. Tako je nedužna vjetrovka zamalo postala osnova partijske diferencijacije na školi. posluživši se ordinarnim lažima.. koja je moju odvjetničku akciju učinila suvišnom i deplasiranom.vrisnula je majka. jer su oni s kukastim križevima ubili mog djeda i baku — rekao je Miki. zamalo se onesvijestila spazivši Mikija u mrskoj kapitalističkoj uniformi.. Grabar s vremena na vrijeme nešto prčkao i po njegovoj utrobi. tupavo odvratio: — Zbog hladnode. — Ali. predajudi se jutrošnjoj Borbi. ali je tužno . jer je dr. koje sam provodio krišom pogledavajudi prema Sonji. Poslije. dobro — malo se smirila drugarica Lenjin. Jer. deblji kraj "afere američke vjetrovke" izvukla je nastavnica Vera. — Evo. sav zbunjen.

Mora da su se tako osjedali izdajnici zemlje u trenu kad tužitelj iznosi detalje njihovih sramnih nedjela. školske zvijezde. Nakon toga trebala je uslijediti diskusija s raznim kritičkim opservacijama tipa: "autor ima nerv za proživljeno".zaprepaštenje. posve sam siguran da nitko od nas osmoškolaca nije vršio . morao prebaciti u bosansko mjesto Cazin. prisustvovao je dakako i toj slavnoj večeri na kojoj sam trebao pročitati svoju humores-ku iz pera druga Čehova. XI. brzo se pretvarala u njegovu veliku pobjedu. a uzgred izbačen sam i iz literarne sekcije. "likovi su osobito uspješno oblikovani" i slično. prvo pitanje postavio je Gogo Jazbinšek. asa literarne i drugih sekcija. čitava sekcija urlala je od smijeha. neke čak i mnogo brže no što je trebalo. kružoka i društava onih koji su sebi uvrtjeli u glavu kojekakve literarne preokupacije. držim adut kojim du slomiti Sonjin otpor. znojan i zajapuren. on je ved znao na latinskom osnovne dijelove vrtnog puža (Helix pomatia). Razdoblje prvih ljubavnih interesa idealno se poklapa s periodom prvih seksualnih interesa. beznadno gledajudi u Sonju. Situacija u kojoj se nazirao literarni pad Goge Jazbinšeka. romantičnu vezu s Gogom Jazbinšekom. ili se tamo živi vrlo slično kao i u Sibiru? Dok me polako oblijevao znoj i dok sam unezvijerena pogleda lutao po učionici. Sve čega bi se dotakao Gogo Jazbinšek pretvaralo se u čisto zlato. Rekao je: — Je li majstor humoreske Anton Pavlovič Čehov stvarno tako dobro poznavao kraj oko Cazina. a njegov akvarel Kosovka djevojka i dan-danas visi uramljen na zidu školske zbornice. Jedan od takvih sastavaka. u onim čednim vremenima. on je vadio druge korijene kao što se vadi salata iz rabatla. Stajao sam ispred razreda. Pobjeđivao je na svim školskim natjecanjima u svim duhovnim i intelektualnim disciplinama. Sonja Grabar upustila se u kratkotrajnu. zadrhtao sam od zadovoljstva i nastavio čitati sve poletnije. koji je. a negdje od pola. Dok su drugi prčkali po drvenim računaljkama. Kad je stvar bila okončana. ne uočava neka izravna veza između ta dva interesa. stidljivu. kad se ovim poslom počnem iole ozbiljnije baviti. Isprva se. A kad sam završio. Ovo posljednje smatrao sam najmanjom tragedijom. ova frustracija iz djetinjstva držat de me uvijek podalje od sekcija. odnio je direktor drugu Sivom. dana moje prve književne krucifikacije. jer se ljubavni interes obično drži tajnim i strogo privatnim. što de Miki Grabar u fusnoti knjige vrlo točno naznačiti dječačkom maksimom: "Više vrijedi onaj koji više jebe!" Sad. Dok sam čitao tekst. krajičkom oka spazio sam na klupi Goge Jazbinšeka knjigu 99 najljepših bumoreski. sav crven u licu. Prvi od dva navedena interesa drži se gotovo sakralnom duhovnom potrebom. uzeo sam tih 99 bumoreski i za potrebe literarne prezentacije odabrao jednu dosta zgodnu. I poslije. naročito u dječačkim krugovima. Dok smo mi ostali u muzičkom odgoju došli tek do osnovnih spoznaja o tonskoj ljestvici. koja se podrugljivo smješkala. Od tog dana. a onda upitao: — A kakav je iz fudbala? Dakle. za svoje potrebe. Vidjevši kako Sonja uživa u duhovitostima. izgubio sam i Sonju. jer sam ved tada shvatio da pri pisanju nikakve sekcije nikom ne mogu biti od pomodi. dok se u drugom realizira društveno-kompetitivna funkcija. Dok su se drugi mučili s osnovama evolucije. Drug Sivi je to pročitao i žmirnuo. Kao i obično. a još češde izmišljenih iskustava. te postajalo novo sredstvo potkrepljivanja mita "najboljeg na školi". dok smo još bili u nižim razredima. svjestan da u ruci. Na ovom mjestu moram uvesti vrlo nezgodnu prisutnost stanovitog Goge Jazbinšeka. Osobito talentiran pokazivao se u umotvorinama domoljubne i revolucionarne tematike. Nakon tog pitanja počelo je Gogino bespoštedno demaskiranje moje prljave literarne rabote. dok se seksualni namjerno pretvarao u prostor javnog izricanja autentičnih. od stanovitog Čehova. jedino u "fudbalu" bio nikakav. Njegove pjesme. sastavci i slične literarne stvari vlastite izrade razdragani su nastavnici u zbornici prepisivali i nosili kudama. Gogo je ved svirao sonate. Te večeri izgubio sam ugled. koji je voditelj literarne sekcije nazivao "interpretativna pauza". nastao je muk. polako su počeli pogledavati Gogu Jazbinšeka. Nezgoda je bila u tome što se radnja humoreske zbivala u nekakvim hladnim sibirskim ambijentima. Gogo Jazbinšek. uzgred budi rečeno. sretno sam odahnuo. čiji sam status najboljeg u svemu svojom humoreskom ozbiljno ugrozio. natprosječnog talenta iz susjednog razreda. tako da sam joj radnju.

Miki zaboravlja na sve ono što nas je u toj dobi zanimalo ili uzbuđivalo. pa i nasjedanja na ta hvalisanja — uistinu bilo. uživa u ozbiljnim. neka druga stvar u pornografskoj funkciji (umjetnička literatura naglašene erotičnosti). koju smo tada nestručno zvali "jeb". voajerstva i slično. govoredi o toj sferi seksualnosti. zoofilije. ni u njenom aktivnom ni u pasivnom obliku. i to ne zbog toga što se bavio ne znam kako bludnom radnjom. kad je stanoviti Grga uhvaden kako vrlo bučno masturbira u školskom zahodu. nego se to radilo u prikladnim okolnostima: u polupraznom mračnom kinu. Uz "masturbantski subjekt" bio je potreban emitent podražljivih sadržaja. Ljubo Brabec je to zvao "drkanjem iz glave". nakon čega ga je čitava gimnazija sasvim opravdano smatrala manijakom. Ono čime se. Nisi mogao jednostavno. piše Miki Grabar u svojoj Povijesti pornografije. . ali je načelnih hvalisanja. promatrajudi susjedu Matildu Kos koja se sunčala bez grudnjaka. prvog dana prikazivanja sjajnog etnološkog filma Posljednji raj. a poroka kao ljubavi prema porazu. ili adekvatna situacija iz vanjskog svijeta (susjeda koja se sunčala bez grudnjaka. u kojem se prikazuje uzbudljiv i idiličan život domorodaca s otoka nekog dalekog arhipelaga. "pada u period prvog seksualnog zrenja" (ne znam zašto Miki nigdje ne koristi riječi "pubertet" i "adolescencija". bududi da je film iznenada postao tako popularan da se ved drugog dana tražila karta više. Dječaci bogatije imaginacije. zaboravlja na fenomene poput misterija rađanja. poput Diogena i njegovih šašavih učenika. Kao da je zaboravio kako je potajno masturbirao. 44. niti izravno priznaje. jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo.). Jaromir Kralik masturbirao je u posljednjem redu polupraznog kina Romanija. pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru masturbacije običan zapadni import. latinskim terminima) "jer je pornografija najjednostavnije otjelotvorenje tog istog interesa. o kojoj navodi sve što je uopde mogao napabirčiti po raznim bizarnim knjigama. opdenito uzevši. Miki i Ljubo su tvrdili da je njihova sperma. skriven u grmlju. nego je podrazumijevala cio niz složenih okolnosti. fetišizma. stranice. premda. Jer. izvaditi pribor i masturbirati na ulici ili trgu. sužavajudi namjerno ili slučajno interese rane spolnosti. analizira Sartreovo viđenje onanije kao poroka. Dakle. grubo bih nadopunio ovu nedostatnost Mikijeva teksta s 26. koji smo ozbiljno razgledali i zbog bjeline držali sasvim zrelim. principa homoseksualnosti. nego stoga što je izborom mjesta pokazao neukus i nekritičnost seksualnog manijaka. Miki Grabar kao da ne uviđa svu širinu onog što naziva "rana spolnost ili seksualnost". kontracepcije. donio oko decilitar vlastita ejakulata (zasigurno plod višednevnih napora). znanstvenim i. To je za njega samo ženska.tu funkciju.-46." Interesa drkanja. No. zgraža se nad Diogenom koji se skupa s učenicima na taj način olakšavao na atenskim trgovima. Isto je tako zaboravio kako je u osmom razredu Delon. uz emitenta i recipijenta. jer je to u idudim danima postalo nemogude. Sad. spominje Brow-Sequarda koji je ovu vještinu preporučivao svojim kolegama akademicima (kako li su to uspijevali u toj dobi!). premda je i s grudnjakom mogla poslužiti za istu svrhu). tako da se djevojčica/djevojka kao konzument pornografije ili protagonist samozadovoljavanja nigdje i ne spominje). masturbacija kao prvi oblik seksualne aktivnosti nije bila tek glupo. Najuzbudljivija stvar u tom životu jest to što domorotkinje ne nose ništa na grudima. na osami. Naravno. Sjedam se još one gimnazijske afere. "Interes za pornografiju". mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. U tom trenu zacijelo mu ni nakraj pameti nije bilo da je onanija u egzistencijalističkoj perspektivi tek ljubav prema porazu. na livadama. navodi stav Tome Akvinskog koji masturbaciju drži grijehom pogubnijim od bludničenja. najviše bavi jest masturbacija (str. po mogudnosti. i u onom mitskom prostoru masturbacije — u zahodu. Masturbirao je samo prvog dana prikazivanja. što je ponajčešde bila pornografija (pornografska slika ili tekst). u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek. u bočici od benzina za čišdenje mrlja. Piše o načinu na koji srednjovjekovni zakonici tretiraju masturbaciju. odnosno pornografija kao supstitut ženske (napominjem da je Povijest pornografije pisana iz ortodoksno falokratske ili seksističke vizure. mehaničko micanje rukom. a nigdje ne spominje. bile su potrebne i pretpostavke prigodnog i pogodnog "komunikacijskog kanala". kako je onanija ili masturbacija bila jedini oblik spolnih radnji koje smo u tom vremenu znali i mogli upražnjavati. žalosno prozirna i kao takva sasvim nezrela. a ispod grudi jedva nešto. No.

Mjesec dana nakon njegove smrti. te je kao takva uživala image seksualnog raja. napuštajudi taj klinački period. Deset je dana po našem stanu poslovao stari Faruk Mehmedbašid. Kapetan NK Sloge ubacio je u otvorenu raku druga Sivog nogometnu loptu. kojom su. a sa stanovišta prava kao običnog balavca.to je zapravo bio prvi i posljednji izravniji kontakt između mene i rečene omladinske organizacije. postavljao moj autoritativni otac Franjo Ivančid. te da se rađanje novog bida tumačilo preko onog dosadnog spajanja muške i ženske spolne stanice. jer je opdepoznato da su mustrice. U svibnju te godine štafetu mladosti donio je do počasne tribine omladinac Goran Jazbinšek. ekshibi-cijski meč s našim lokalnim nogometnim vedetama. Aleksid i Nela Eržišnik. nisu mogli udaljiti od nogometa. Kako je tekuda povišica njegov kredit za televizor učinila podnošljivijim. bili uvalili počasni gol prvoligaškoj momčadi Dinama. bila je to prva štafeta kojoj nisam prisustvovao. uživale glas posvedenih u tajne seksualnih umijeda. zbog ne znam kojeg razloga. negdje u proljede te godine otac se odlučio na novi trošak — ličenje stana. kadikad izgledale sasvim golišavo. Kad je bio negdje na polovici predsoblja. sa stanovišta obaveza. da mi tu na ovom zidu opališ veliku sliku "Staljin se obrada masama"? — Samo se vi zajebavajte. uspio sam s primjernim uspjehom završiti osmi razred i riješiti se osmogodišnje škole. ulazim u onu životnu zonu u kojoj du uspjeti ostvariti kakvu-takvu ravnotežu između obaveza i mojih neotuđivih ljudskih prava. tretiraju kao odraslu osobu. Baš zbog te činjenice. Trede poglavlje I. kao nekakav nedemokratski korektiv. Poslije sam doznao da se i kod njih tucanje zvalo spolni odnos. a iz Arene izrezivali tako rijetke foto-se zavodljivih žena. što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. Te iste godine umro je i drug Sivi. ožalošdena supruga uspjela je provesti proceduru nakon koje se njihov sin više nije zvao Kurir. Faruče. koje su. te iste godine svečano sam primljen u omladinsku organizaciju. pokrivajudi stare zelene i narančaste "mustrice" debelim namazom bijele boje. pratili Opatijski i Zagrebački festival. pa su s festivalskih ponornica prelazile u razne zabavne emisije koje je uz pomod primitivnih elektronskih trikova režirao maestro Anton Marti. Oni su školu prvi . nego mnogo jednostavnije — Ratko. jer bi se obično između mene i deklariranih ustavnih prava. Najmanje ambiciozni pohađali su SUP. u čemu sam nazirao status koji de me bar u roditeljskim očima učiniti nešto odraslijim i važnijim. U lipnju 1963. poput nesvrsta-vanja i miroljubive aktivne koegzistencije. koja me otada podsjedala na ljubaznog domadina koji te u početku svečano i ceremonijalno dočeka. ali me taj događaj nije ni za milimetar približio njenom srcu. Jasno. otac je rekao soboslikaru Faruku: — Kako bi bilo. dok su ostali polazili ekonomsku. Čitali smo Plavi vjesnik i Filmski svet. a onda te ostavi da šalabazaš po stanu i dosađuješ se. Beogradsko prolede. Te godine gledali smo televiziju kojom su harali genijalni zabavljači pučkog tipa. ili oni koji su se takvima držali. izvedene uz pomod gumenog valjka. Gimnazija u koju smo se upisali imala je naglašenu statusnu prednost nad ostalim školama koje su se zvale srednje. dok je on ležao u bolnici. koja je prije tjedan dana odigrala prijateljski. druže Ivančicu — rekao je Faruk. Sonja je tog ljeta ostavila Gogu Jazbinšeka. što je moja majka držala mnogo ukusnijim i prikladnijim. koga ni novi politički trendovi. U ovu posljednju upisivale su se samo djevojke. Samo najbolji i najperspektivniji. Pretpostavljao sam da. upisivali su gimnaziju. jer su mlade medicinarke. vrativši se mirno svom poslu. Na svečanosti primanja u omladince govorio je neki drug čiji je omladinski staž zacijelo bio davno prohujao.XII. koju sam tada držao bezveznim životnim periodom u kojem te. bez dodatnih pojedinosti. rečeni Čkalja. zapravo "ordinarni kič". stvari se nisu odvijale baš onako kako sam priželjkivao. Stvari u kojima je glavni akter bio Gogo Jazbinšek u principu me nisu ni najmanje zanimale. Nakon toga su nam podijelili omladinske knjižice . srednju tehničku ili srednju medicinsku školu. unatoč obilja odjevnih predmeta. San Remo i cio niz sličnih smotri. Pjesme s tih festivala postajale su hitovi. Inače.

koji je kao pripadnik jedinica OUNa boravio na Sinaju. Ali. eventualno. godine odigralo je važnu ulogu u našim prvim gimnazijskim danima. od upotrebe pretjerano izlizanih korica i zgužvanih listova. Jedna od njih bilo je i to da je ugriz neka vrsta poljupca. Ta uloga nije bila samo poticajno-pornografskog karaktera nego i pedagoško-gnoseološkog. premda su se ved u šezdesetim godinama počele osjedati stanovite privredne teškode u obliku zaduženosti. te kad se pojavi Kama-Sutra. Jer. jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom. ni to ne pripada posve ovom vremenu. I psovke su bile neizvedive iz te fine latinske riječi. izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. vratimo se časkom knjizi Milana Grabara. mislili smo glupavo i naivno. to ved pripada jednom kasnijem. a prošlost je još uvelike bila zastrta nedvosmislenim perima oficijelnih historiografa. Kad smo vrijednost ovih spoznaja pokušali provjeriti kod Steve Matica. Stevo se samo prezirno nasmijao i rekao da ovo prvo nije bitno. zanemaruje pisanu riječ. Ne sjedam se više tko je u razredu inaugurirao taj crni svezak. dugačka 7. racionalne argumente takvog dojma ne mogu izložiti. Ali. kad je prazna. jer smo držali da predstavljaju orgijastičko pretjerivanje u spolnim mogudnostima. kao dominantno vizualan tip. pa su Goli otok. Poslije. što je Stevu Matica odmah nagnalo da nam ispriča vulgarnu priču o tome kako je jedna kurva u onoj javnoj kudi punila takvu istu vaginu bocom od piva. ali nam se vrijednost te riječi u običnim pričanjima o "jebanju" činila izuzetno ograničenom. '68-oj godini. ali je sve ostalo na pokušaju. A penis. Svijet u kojem smo živjeli smatrali smo pristojnom realizacijom savršenog modela. nego. ali sasvim pouzdano znam da je predstavljala dragocjeno štivo za Čiju su se posudbu pravile podugačke "vvaiting liste". zatim da ljubljenje genitalija nije kažnjivo. kao i svi moji vršnjaci. No. Ljubo Brabec je odlučio da de kod kude smjesta provjeriti tu tvrdnju. nesretnijem vremenu. Čehoslovačke i Poljske traže po našim knjižarama. ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva. te jednim od najvažnijih desetljeda ovog stoljeda. Kako Miki Grabar. pada dinara i slično. Jasno. Dahauski procesi i druge poslastice memoarista iz '80-ih godina pripadale nekom drugom planetu. Osnovnih devet de Veldeovih koitalnih stavova bili su nam najdraže štivo. i to samo za pola dolara. kad budu objavljene čuvene Figurae veneris. u cilju stavljanja u službu udruženog rada. Jedno izdanje slavne Van de Veldeove knjige Savršen brak iz 1935. Od Van de Veldea naučili smo da se spolni akt sastoji od predigre. vandalskom metodič-nošdu razorena i iznivelirana s ostalim srednjim školama u čudnu. jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja. Spoznaje koje smo pokupili iz nje znatno su nadmašivale njenu dvojbenu pornografsku upotrebnu vrijednost. ali bi oni metafizički i spekulativni mogli ispuniti pozamašnu knjigu.5 — 10 centimetara. o čemu su nas svakodnevna iskustva učila sasvim suprotno. bezličnu i tužnu srednjoškolsku smjesu. u funkciji dobronamjernog korektiva njegove Povijesti pornografije iznijet du nekoliko sjedanja na pisane spomenike. Neke spoznaje iz ove divne knjige bile su sasvim zbu-njujude. kako se ovaj zapis ne kani temeljito i meritorno baviti poviješdu društva. još uvijek ih držim sretnim i optimističnim vremenima. koji su u ranim šezdesetima odigrali značajnu ulogu u ovom segmentu društvenog i privatnog života. Premda bi ih Miki vjerojatno nazvao svojim omiljenim terminom "sublimna pornografija". jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev. a ono posljednje da uopde i ne zna što znači. Te demo postupke izvesti sami. gdje je redovito posjedivao neke privlačne kude što su se zvale "javne". opet prema Van de Veldeu. zapravo. kao i nadasve čudna izjava da je vagina. II. Bududnost nam se nadavala samo svojim pozitivnim varijantama i optimističkim nagovještajima. nelikvidnosti. spolnog sjedinjenja i postludija. ljubavne igre. mislim da je mnogo pametnije i taktičnije govoriti o "pornografskim surogatima". Van de Velde nas je također naučio da se "jebanje" kaže na latinskom mnogo profinjenije "koitus". u kojoj se kokaini stavovi opisuju otprilike ovako: "žena stavlja jednu nogu na . nego poviješdu pornografije.završavali i prvi postajali korisni. koje još i danas turisti iz Mađarske. Mnogo godina kasnije naša draga gimnazija bit de. kad se za koju godinu nađemo na društvenoj sceni u svojstvu pravih protagonista. kojem tek nedostaje nekoliko sitnica koje de se ugraditi postupcima socijalističke kozmetike.

nego. na primjer. spirale. trideset dva Aretinova. Sa sigurnošdu mogu ustvrditi da je seksološka literatura u ovom našem najdelikatnijem životnom periodu odigrala više edukativnu negoli pornografsku ulogu. odgojna). kako bih vam mogao precizno odrediti koja četiri dana prethode ovulaciji. . a da su sve ostalo novotarije koje nemaju bududnosti. fellatio. liječnik odgovara" i slično.Možeš dobiti balon. orgazam. Pokušaj Mikija Grabara da tu famoznu napravu nabavi u kiosku uz pomod riječi "ris" neslavno je propao. Van de Velde naučio nas je osnovnoj terminologiji (snošaj. plakate i izloge u najprometnijim ulicama. jer ju je svatko zvao kako je znao i umio: prezervativ." Ukratko rečeno. Kad smo ved kod koitalnih stavova. Te gumice. Nikako nismo mogli nazreti kako bi se ona u praksi trebala ispravno i decentno primjenjivati.-168. ideološka. kao što su pjene. ved su se nabavljale u kioscima. Razmišljajudi o bududim iskustvima. Kad je u tredem razredu gimnazije profesor matematike izvadio iz džepa šiber i provokativno nas zapitao: — Znade li tko što ovo držim u ruci? Ljubo Brabec je kao iz topa ispalio: — Spravu za izračunavanje plodnih dana! Sasvim nov misterij. a svi stariji. udi na televizijske ekrane. ali neka sam porazmisli o tome nisu li druge zloupotrebe literature (kao što je politička. kao i novinski savjeti iz rubrika što su se zvale "Intimna pisma". higijenska gumica. za koje se pouzdano znalo da su iskusili radosti "spolnog sjedinjenja". novine. kao osobito zanimljivu i kurioznu činjenicu moram navesti osam stranica (160. službeno ime uopde nije dalo ustanoviti. predstavljala je gumena navlaka koje se pravo. nerazjašnjena kontracepcijska problematika ispunjavala nas je neizvjesnošdu i laganim strahom. onako. kondom i slično. smatrali vojničkim rekvizitom. skineš je. ku-ton. ali za "ris" si još prebalav.) iz Mikijeve knjige u kojima se detaljno ispituje prisutnost devedeset Forbergovih. gumica. erekcija. uz pomod tajne riječi "ris". dijafragme. Mnogi su ih. kleli su se da ih nikad nisu rabili. tko zna zašto. "Vi pitate. Prvu znatniju količinu "risova" pribavio je (jasno) Čedo Delon. ali o njihovoj pravoj upotrebi nigdje se nije moglo potpunije informirati. anatomskim i psihološkim okolnostima seksualnosti. vrvjeli su nekim drugim kontracepcijskim ili kontrakoncepcijskim pomagalima. ponižavajuda sudbina jednog obespravljenog i prezrenog gumenog kontraceptivnog rekvizita potrajat de sve do polovice osamdesetih godina. te smo njima iskitili novogodišnje drvce u gimnazijskoj sali. kurton. ejakulacija i dr. biste li mi rekli koliko vam prosječno traje menstrualni ciklus i kad vam je tekudi započeo. shvatit demo da ova aktivnost pruža toliko beskrajnih mogudnosti da se kodifikacije i klasifikacije doimaju kao proizvoljna naklapanja. glasi: "U toj vrsti filma situacija u kojoj kunilingtor vrši snošaj znatno je rjeđa od one u kojoj felatorka podnosi kunilingtus. više stvar za porugu i zajebanciju. seksološka literatura udžbe-ničkog tipa. s iznenađenjem demo saznati. te da smo pravom pornografijom držali djela takozvane umjetničke književnosti. Odvedeš žensku u sobu. našto nas je uspaničena profesorica zemljopisa sve zajedno poslala direktoru na neugodan razgovor o "risovima".luster. dvadeset četiri joga-položaja i dvanaest položaja Egipdana i Grka u suvremenom pornografskom superosam filmu. globule. Zaključci su počesto smiješni. E sad. a muškarac joj prilazi bočno ispod šivade mašine". Stevo Matid je apodiktički tvrdio da je čitav kunst u tome da "svršiš vani". ali slikoviti. kao i fiziološkim. Najviše nedoumice u proradivanju ove grade izazivala je praktična primjena kontraceptivne metode koja se zvala Knaus-Oginova (Ljubo Brabec je i dan-danas zove "Klaus-Vaginova"!). kada de poniženi junak iznenada ustati i. a koja nakon ovulacije slijede? Ili možda ovako: — Biste li bili tako dobri da mi kažete jeste li možda na temelju mjerenja vaginalne temperature pouzdano ustanovili da vam je ovulacija prošla za više od četiri dana? Još vedu nedoumicu izazvala je spoznaja da ispravna primjena ove metode podrazumijeva i naročitu spravicu s pokretnim mjernim skalama. Ta mračna. Uz "Knaus-Ogina" i "risove". jer je debela gospoda iza stakla rekla s gađenjem na licu: . koja su nas čekala iza busije nastupajudih godina. Jedan od njih.). obasjan svjetlom slave. nije propisivao liječnik. niti ih je prodavala apoteka. a onda je upitaš: — Oprostite. mnogi de literarni čistunac uzdahnuti i zavapiti zbog ovakve zloupotrebe lijepe i uzvišene umjetničke riječi. potaknut seksološkom literaturom. Uskoro smo shvatili da te gumice i nisu neki ozbiljan seksualni rekvizit.

bilo je posve nedvojbeno. Ne pročitavši knjigu do kraja. Lugar je to radio vrlo uspješno. ukazivalo je na pretpostavku da je autor ovog umotvora netko iz naše domade. sve to dalo se zaključiti tek kad bi se knjiga pedantno i pametno pročitala od korice do korice. Ljubavnika lady Chatterlej. baš kao i u slučaju narodnih epskih i lirskih pjesama. jer je iznad naslova pisalo ime autora — Gogo Jazbinšek. Rimljanku i još neke romane Alberta Moravije. Uz umjetničku literaturu. umjetničkoj riječi mnogo više štetile od ove nedužne koju sam netom spomenuo. Ne znam da li zbog prezasidenosti znanošdu. te da je u obnovi nagonskog života žigosao hipokriziju i puritanizam. pokazujudi otvo rene stranice Uspomena drugu Nikoli. To je zapravo bio početak njegova pada. širok broj konzumenata bio je prisiljen domišljati se raznim stvarima kako bi briljantne stranice spomenutih romana bile neprekidno dostupne takozvanoj kudnoj upotrebi. Premda je bio očigledno izmišljen. da je uopde bio pisac od formata. pa su se u njima mogle nadi i grozomorne rečenice tipa: "držala sam ga za kurac". Kraj ovog široko razgranatog posla zbio se sasvim neočekivano kad je neka egoistična svinja iz posuđenih knjiga istrgnula najljepše odlomke i skradene verzije knjiga vratila knjižnici. ne-sofisticiranim vokabularom. ili samo zbog naglog i divljeg buđenja libida. Dosadu. razmjenjivale i prodavale. koji se svim silama trudio da ispuni njenu vaginu dugu između 7. Mvkleove knjige zvale su se Laso oko gospode Lune i Pjesma o crvenom rubinu i predstavljale su dva povezana djela. Presjek ove dvije knjige također se odlikovao potamnjelim stranicama. začinjeno gomilom pravopisnih grešaka. Uz Ciociaru. Ali. Kako su se sve ove knjige teško dobivale u knjižarama. gradske sredine. Zagorke. Slažem se da je Ljubavnik jedna od presudnih civilizacijskih knjiga. koje su svoje proizvode posuđivale. Baš na tim mjestima gospodu Chatterlev razdirali su vrtoglavi srhovi naslade i putenog užitka zbog imissio penisa od strane jednog lugara. pa su. koji bi bez ovakve vrste iščitavanja zacijelo ostao nezamijedena sezonska pojava u našim bibliotekama i knjižarama. U Mvklea se detaljno i s ponekom poetskom digresijom razrađivala ljubavna predigra. te da je Lawrence u njoj zaronio u najskrovitije i najdublje ponore ljudske svijesti. te je kolao kao tekst za sasvim internu upotrebu. Tako svi Ljubavnik lady Chetterlej. ili se nekom sredom spasila neželjena graviditeta. autorstvo jednog drugog teksta. Uspomene su čulnu tematiku razrađivale posve neprobranim. kao i ostali primjerci ovog žanra. uzimali smo u ruke i otvarali na onim mjestima gdje su stranice bile najpohabanije i najtamnije. koji se sastojao od dvadeset kucanih stranica. kao i ostale knjige s pornografskom indikacijom. ali je po zapljeni od strane njegove razrednice botaničarke ubrzo počeo izazivati sasvim drugačije efekte. inače direktoru pošte. ali nikada nismo uspjeli saznati koje od ta dva djela prethodi onom drugom. tekst je kod mnogih čitalaca doživio stanovit uspjeh i osigurao mu neku vrstu erotomanske slave. umjetnošdu i drugim ozbiljnim sadržajima. problem autorstva Uspomena jedne gradske djevojke nikada nije na zadovoljavajudi način riješen.rekla je botaničarka. Sve ovo. osobitu slavu uživale su knjige stanovitog Nordijca Agnara Mvklea. izbjegavaiudi u pravilu sve od onih desetak kontracepcijskih sredstava kojima je znanost u to vrijeme baratala.kakvih je i u tom vremenu bilo. obrađenih u "ich-fbrmi" i prezentiranih u formi memoara. postali dosadna narativna nabrajanja situacija. Kraljica "pornografskih knjiga" tog vremena bio je slavni roman D. tako da je slava Goge Jazbinšeka vrlo brzo prešla u sasvim inverzne forme. koji je na polici gradske biblioteke bio veda rijetkost od Grofa Monte Crista. tu vrstu čitanja nismo imali kada upražnjavati. nikad nismo uspjeli razabrati je li antipuritanski nastrojena dama uslijed svega toga zatrudnjela. zahvaljujudi tome. niknule čitave prepisivačke škole. "liznuo mi je mindžu između dlačica" i slično. Ali. . osobitu popularnost stekao je i rukopis anonimnog autora pod nazivom Uspomene jedne gradske djevojke. što ih je sve odreda učinilo nezanimljivima za čitanje. — Ovo je pisao vaš sin . prošarana umjetničkim opisima prirodnih i drugih ljepota. dok se sam koitus obično svodio na eksplicitnu sintagmu "on se zari u nju". Lawrencea Ljubavnik lady Chatterlej. što je predstavljalo korisnu indikaciju pri čitanju. Gogo Jazbinšek u gimnazijskim danima bacio se na opisivanje izmišljenih ljubavno-seksualnih avantura. No. koji je na sličan način kolao školom i koji se zvao Moje ljubavne uspomene. H. S druge strane.5 i 10 centimetara. Tarzana i Jesenjina zajedno.

. — Znate. Dobio je senzacionalan tranzistor čuvene marke SchaubLorenz.. bile su prije eksces negoli pravilo. pri čemu je imissio penis bio tek dalek... U tim čednim godinama. a u blizini se dimila Šiptarova ped na kojoj su pucketali zreli maroni. ali se pomod trede osobe u ovakvim slučajevima držala nezaobilaznim društvenim pravilom.... sjedili smo u parku na naslonu klupe Miki. koji je imao perfektan zvuk i dimenzije povedeg obiteljskog kofera. sve dok mu zavidnici iz tredeg de nisu iskasapili gume.. duge svijetle kose. Na Delona u tim danima nitko nije osobito polagao računa. — I ne samo to! — uskliknula je botaničarka. ." — sricao je s mukom direktor pošte rukom ispisane rečenice Goginih memoara . — Nije — ispravi je Gogin otac. prosto je.. — No.. "hodali" su samo najodvažniji pojedinci. — Klitoris! — ispravi ga Gogina razrednica. vidite! — pobjedonosno je rekla botaničarka. slušajudi kako s gramofona u Domu JNA trešti ona stara i dobra pjesma "Adios. pogledajte dalje. Škola je domalo počela. ali je. pa smo mogli nešto duže sjediti u parku i baviti se zafrkancijama i drugim besmislicama.. reputacija Čede Delona taj trud svela na sasvim razumnu mjeru... Ljubo. U skladu s tim. — "Sred dlačica je imala krasnu malu pidkicu" . Sad. pogledao knitoris . — On ne zna s kakvim se č piše . A kad se i hodalo..pritisnuta valjda sentimentalnim uspomenama iz osnovne škole . vitka.. čiji renome ne bi podnosio drugačiju soluciju. Delon je mogao svojoj razrednoj kolegici Ireni i sam predložiti da odu u kino..pobjedonosno de razrednica. — "Ima valjda više od dvadeset pet centimetara .nastavio je čitati drug Nikola.pristala. ali nam je liječnik rekao da je i to u gornjim granicama normale. drugarice — isprsi se otac. a ona je . bez glavida .as njime bome i trideset .. pipkajudi se po erogenim zonama. još dok je bio mali. vagina! III.. Što se tiče Raba. kada još roditelje gimnazijalaca nije razdiralo pitanje ne skitaraju li im se djeca po kojekakvim mračnim budžacima. jer se znalo da se u ovo doba negdje smuca s Irenom. Jasno... Nakon te večeri Delon i Irena su počeli hodati.— "Kad smo ljetovali na Rabu . mutan i neizvjestan cilj. koji je nekako u to vrijeme prešao iz trgovačkih u privatno-poduzet-ničke vode. Valjda stoga što je na ovaj način eventualno odbijanje imalo mnogo manje dramatičnu formu." — Pretjeruje — reče razrednica. Stvarno je prosto . hodalo se onako dugoprugaški temeljito. ljubavne veze malodobnika. Kad se prisjetim te prve razredne veze.. Jedan od takvih. u nižim razredima gimnazije. Kad je stari Kralj. Hodalo se zapravo sljepački dezorijentirano.. posvedena svim prijateljima svijeta." — Eto. nakon što je škola završila (ne sjedam se više je li to bilo u drugom ili tredem razredu).. I za žensku laže. piše . pa nakon toga i magnetofon kolutaš marke Grundig. čini mi se da je Delonu u to vrijeme sve išlo od ruke.. Jaromir i ja.. Delon je preko trede osobe zakazao Ireni subotnji odlazak u kino od osam. o nekom ozbiljnijem učenju nije moglo biti ni govora." .. to laže. što se tiče dimenzija . Što se još zapravo moglo dogoditi između Delona i Irene? Jedne večeri.". U školu je dolazio na talijanskoj specijalki sa četiri brzine.nastavi čitati direktor pošte. predstavljala plijen oko kojeg se trebalo svojski potruditi. sada ved uvelike korisnik privlačnog nadimka Delon. prometejske ličnosti kojima je taj čin donosio nepovratnu slavu i ugled. amigo". onako dugonoga. — Moj sin garantirano nikad nije bio na Rabu! — Onda laže! Valjda je to radio na nekom drugom otoku! — "Kako ti je velik ud!" . — "A onda sam joj . — Što kažete na to? . mora se priznati. takozvano "hodanje". jer se film na koji ju je pozvao zvao Slavne ljubavi s Brigitte Bardot u naslovnoj ulozi. mamu i mene brinule su te dimenzije. dobro. dobro. Valja napomenuti da je Irenin pristanak na Delonov poziv bio i te kako značajan. Irena Orešar spadala je u prvu ligu gradskih mačaka te je. Ali. — Pa. — Ali. ja sam joj skinuo gadice i raširio noge . znali smo da je ta veza u potpunosti legalizirana. zreli kestenovi padali su nam po glavama.. bio je Čedo Kralj. Zbog toga nas je vedma začudilo kad se iz mraka parka pojavio i sjeo do nas. jer nikad nisi bio siguran približavaš li se tom cilju. Bila je rana jesen. poveo na izlet svojim velikim crnim Mercedesom Čedu i Irenu. ili se od njega nepovratno udaljavaš. ja sam joj . Uši du mu iščupati..

magnetofon.. Jaromir Kralik konačno je dobio priliku da počne iz početka.. zapanjen. Nešto kasnije sve nam je skrušeno priznao. svi osim Ljube.. nekod je i nas pozivala — primijeti Miki. — Šta si joj to uradio? — upitao je ponovo Ljubo. Delon se okitio prvim značajnim životnim trofejem.. Delon de furati u kolicima šesto dijete dok du ja još uvijek pokušavati zakazati prvi spoj okrutnoj Sonji. — Jebi ga! Idi Ireni pa pitaj! — Dobro — smirivao sam ih. Ako lažeš . još od one proklete Cehovljeve humoreske. koji se. i onda . — Osobito kad joj skine jumfer — mirno de Delon. Dakle. otirudi prljavštinu s hlača. — Dobru literaturu za male pare! Skinuo sam joj jumfer . — Kako ne hodate? — začudio se Ljubo. — Ne skidaju se jumferi naokolo tek tako. a na satovima tehničkog odgoja. Ako se naši životi nastave ovom i ovakvom dinamikom. eto . Delon! . — Pa. koja su se zvala zujalica. Razvlašten nečasna amblema "informbiroovskog djeteta" i "nekadašnjeg gojenca poznatog popravilišta". osim toga. ili idealne konstrukcije sedmerokuta. "Skinuti nekom jumfer" u toj nam je dobi izgledalo nedostižno. otpornika i kondenzatora.. Ali sam je to zaslužio. — Ostali smo kod nje sami jer je stari odveo staru u Daruvar u toplice . svojom neumitnošdu život pokatkad nadilazi naše moralne obzore. — Ništa..... vrijeme je s ovog spektakularnog događaja polako svuklo senzacionalističku ljušturu i prava se priča pokazala u sasvim drugačijem svjetlu. Bumbar! — priprijeti mi on prstom.. — počne Delon — bio joj je rođendan. Jaromir je ved upisao tredi razred i slovio kao jedan od najdarovitijih učenika škole. uz tranzistor. a moja usmjerenost na Sonju. — I onda? — Pa šta bi vi! — razljuti se Delon. posjedovao šiber vlastite proizvodnje.. — Zvat deš se Stanislav kad skineš ovih deset kila viška! Slušaj me. I to sama.. — Mrcina. Ostali smo sleđeni od iznenađenja. čudedi se valjda što ga vidi u ovo vrijeme na ovom mjestu. Te davne večeri Irena i Delon su uistinu ostali sami u stanu. uz pomod lemilice. Kad smo krenuli u gimnaziju. i Delon je stvarno sve bacio na jednu kartu. strovalio u travu. čamila je u groznim razvalinama. Tu priliku je i iskoristio. I zbog te sitne laži preko njegove prve autentične defloracije prešli smo s ironičnim podsmijehom. Znao je naizust sve važne povijesne datume. posjedovao u trofejnoj riznici i jedan pravi pravcati jumfer.. pa je Delon nakon višemjesečnog ustrajnog hodanja morao demisionirati. — Zašto bismo hodali? Ljudi hodaju pa onda prestanu . ali tu nisam mogao ništa. Svako divljenje vršnjaku kao normalnu reakciju izaziva i zgranutost nad vlastitom sudbinom. Osobito kad .. Bumbar. — Zovem se Stanislav! — ispravim ga. zvonce..dobra mačka poput Irene adaktirana prostim činom defloracije. bez po muke baratao logaritmima. — A bi li to mogao i dokazati? — dvosmislenim de glasom Brambor. nego radi očuvanja istog. ne zbog skidanja jumfera. nešto poput perpetuum mobilea. — Zašto si je ostavio? — Slušaj. IV.. Žaljenju Irene ubrzo sam pretpostavio divljenje Delonu. I to preko trede osobe! No. sportski bicikl i druge stvari. muškarac mora s vremena na vrijeme iznogirati žensku.— Šta je? — upitao ga je Jaromir. — Kako dokazati? Ti bi da ti pokažem komadid jumfera? Hodeš corpus delicti? — Slušaj. Tu kartu Irena je glatko presjekla. — zanimao se Brambor. kad skineš mački jumfer. — Što kad .. Pomalo me rastuživala činjenica da je jedna tako. — Gdje ti je Irena? — Šta te briga! Ne hodamo više. pet- . jučer ..ljutito de Brambor. kako se to u životu obično događa. izrađivao u vlastitoj režiji neka elektronska čuda.. koji je sad.. počnu te automatski zanimati neke druge mačke i neki drugi jumferi! Kužiš? Irena je sad adaktirana .

— Aha.. pjesma bi najvjerojatnije prošla sasvim nezapaženo da je nije pročitao Ljubin otac. — Gdje piše? — Tu dolje. Premda su mu taj odgovor. kad je Jaromir bio u tredem razredu.. te mu se od silne rotacije valjda ved pomalo vrtjelo u glavi. U tome je bio toliko principijelan da je to ved pomalo ljutilo školske vlasti. drug Ivan Brabec. pa kako su slutili da on nede pristati.. suzdržan ali anarhoidan. držedi u ruci traljav sveščid sastavljen od ciklostil papira.. zvanog Brambor.i te kako dugovali! Pad Jaromira Kralika. Njegovo čudaštvo i suzdržanost.. i umjesto oca političku mrlju iza sebe. — Kakvu sramotu? — upitao je Ljubo. — Pokušao je pobjedi u Italiju . — Tko je napisao ovu sramotu? — upitao je drug Brabec.vatno cijevno pojačalo. društvenom aktivnošdu. a onda ga opet prinese do samih naočala koje su mu stajale na nosu. čini mi se sasvim normalnim da netko tko ima sedamnaest ili osamnaest godina. pitanje Bramborova sukoba sa školom bilo je pitanje dana. uvelike je prouzročilo i pitanje koje je sve češde sebi postavljao. a na šest mjesta stoje riječi koje su varijante nazatka: natrag. To pitanje glasilo je: "Što se zbilo s mojim ocem?" Kad danas o tome razmišljam. Tvrdili su da je iznimno talentiran ali neukrotiv. poslužili su se kradom koju su držali nedužnom. Ali. On je sin informbiroovca. koji je ostavio neizbrisivu mrIju na mojoj školi i mom školovanju uopde. — Onda si zacijelo čuo i onu po kojoj jabuka ne pada daleko od stabla. Zbilo se to u jesen 1963. pametan ali nedruštven. pretpostavljam. koga je školski list zanimao jedva nešto više od mezopotamskih glinenih pločica. pa opali Ljubu Prosvjetom po glavi. detektorski prijamnik i štošta drugo. Inače. Neka nadobudna budala iz školskog lista Prosvjeta istrgnula je iz Brambo-rove bilježnice jednu pjesmu i bez znanja autora objavila je u listu.. Ljubo je stajao nijem i preneražen. a i zbog imena. — Italija je bila kamuflaža. Jasno. zastoj. ni htjeli. a oni koji su znali nisu ni mogli. — Hrvatskosrpskog? — Ne brazdi mi po nacionalističkim vodama! Pitao sam te jasno i glasno: imate li vi nastavu srpskohrvatskog jezika i učite li u okviru te nastave narodne poslovice? — Učili smo. Jaromir Kralik. inače partijski funkcionar. mašta se tek o slobodi. ispunjen đačkim sastavcima i flekavim linorezima. imao je karakter malog političkog egzorcizma. bijeg. — Slušaj sad ovo! Piše taj tvoj: "Naučno slovo nikud nas ne vodi.. brižno je izbjegavao sve ono što bi se moglo nazvati funkcijom.. pad. pokušao je i bijeg u Varšavski pakt . piše ti . ispod pjesme.. Provjereni informbiroovac! — Priča se da je njegov otac bio . Htjeli su imati rad školskog tvunderkinda. — Ti deš me učiti! — razljuti se drug Brabec. zna to milicija! Pogledaj sad tu pjesmu! Govori tobože o napretku. Za neke od Jaromirovih preokupacija iz tog vremena doznali smo prekasno a da bismo mu mogli pomodi. knjige su prašina. dolje! — spazio je sad i drug Brabec. — Zove se "Naprijed". — Zbog sadržaja. — A zašto dolje? Zašto ne gore? Valjda da se bolje prikrije? — Zašto bi se skrivao? — Zbog sadržaja! — lupne stari sveščidem po stolu. tu smo.. sada mogu sa sigurnošdu redi . postavlja takvo pitanje. Oni koje je on poznavao nisu o tome znali baš ništa. a onda je mirno i pribrano rekao: — Pa. bio je u popravilištu.. I inače poznat kao apsolutna neznalica u stvarima pjesništva. povratak. a. koji se u posljednjih petnaestak godina izrotirao po svim mogudim funkcijama opdinskog komiteta i opdine. — Imate li vi u školi nastavu srpskohrvatskog jezika? — upita strogo i pomalo ironično otac. — Ovu pjesmu! — rekao je strogo drug Brabec. Znači. uza svu obdarenost. omladinskim radom i slično." To ti ništa ne govori? . odgovor nije mogao pronadi. bogami. ni smjeli odgovoriti.. Ljubo se nagnuo preko očevih leda da zaviri u novu Prosvjetu.. natraške . Kako svaka vlast više voli lojalne mediokritete negoli ponosne individuume.

Za Beatlesima su došli Stonesi. okrenuo se i zauvijek izišao iz gimnazijske zgrade. Učenik Kralik. Donovan. — Ali. Kad sam kod kude pričao tati o svemu tome. možda najbolji učenik gimnazije. Njegovu dilemu na najdrastičniji način razriješio je sam okrivljenik. sve je išlo jednostavno i lako. u školskom zahodu pronađeni su nezgodni natpisi "Đilas ih je zajebo" i "Sjaši Kurta da uzjaši Murta". ali je on to glatko odbio. Dvije nodi direktor škole. sve to. Je li. bio inkriminirani učenik Jaromir Kralik. Trebalo je stoga djelovati promptno i primjerno. Kako drug Brabec više nije navradao u školu i kako nastavnici Bramborov pjesmotvor nisu držali atakom na poredak. razmišljao je o mjerama koje mu je poduzeti a da bude i blag i primjeran istodobno. ili možda čak za druga Rankovida? — Mislim da je ciljao na Dilasa — spašavao je Ljubo i sebe i Jaromira pred bijesnim ocem. stavio pred iznenađenog glavešinu škole svoju đačku knjižicu. o četiri čupava luđaka koji sviraju gitare u Liverpoolu i Londonu. zajedno s partijskim sekretarom škole. Za Marxa. Taj je idiot pred direktorom iznio dvije godine staru zgodu. mnogi drugi. on. molim te! Popovska posla! Sutra du ja svratiti do direktora. Dave Clark Five i mnogi. tko vam je sad direktor? Drug Brabec uistinu je svratio do direktora i zamolio ga da on sa svojim prosvjetnim radnicima onako stručnije istraži moralno-političku podobnost te pjesme i njenog autora. navodno. morao je provesti neku vrstu istražnog postupka. on je. doveli su nas ravno do pozornice svjetskih lakoglazbenih zbivanja. — Brus je mislio! A reci mi sad što je mislio redi u strofi: "Isus je bljedoputi spas. tvrdio si da voliš poeziju! — Dok sam oblijetao oko tebe — rekao je stari — imala si četrdeset manje . — Trebao sam te dati na selo za kravara. Manfred Mann. tata. evo tu dalje piše: "A njegov ukočeni prst mi kaže kako raja nema!" — Pa šta! Hodeš redi da je to napredno? Hajde. No. ušao je u direktorovu sobu. Da si pametniji. oglušivši se na direktorov poziv. nije u pjesmi vidio ništa kontrarevolucionarno. ali te finese nisu bile poznate ni njegovu sinu. V. za Lenjina. Ali onda se na sceni pojavila fantomska prilika povjesničara čiji su blesavi meditativni monolozi obično završavali sen-tencama tipa "Historia est magistra vitae" ili "Hic Rhodus. inače sklon razbarušenom geniju iz tredeg razreda. Animalsi.. možda bi se trebalo pozabaviti . stvar je trebala biti ubrzo zataškana. kad bi iz naše perspektive bilo mnogo adekvatnije govoriti o defenzivama? Ova izjava bacila je novo političko svjetlo na pjesničku aferu oko Jaromira Kralika. — Pa dvadeset godina i dvadeset kila manje. prema profesorovu navodu. a za upudenije i Beach Boysi. zadubljen u Ribolovni vjesnik. ali je školskim vlastima postalo bjelodano jasno da se s omladinom nešto događa. pitao je na satu povijesti sljedede: — Zašto u povijesti NOB-a govorimo o sedam ofenziva. hic salta". Pohod Beatlesa podsjedao je na rez čeličnog noža kroz maslac. kako katalogizacije nikada nisu nimalo pridonosile slici nekog vremena. a na nju su se nadovezale još neke sasvim neugodne okolnosti. — Šta četrdeset manje? — ustobočila se majka.— Ne. Drug direktor koji. Rano ujutro. Podrugljiva novinska notica s fotografijom. nitko se nije mogao oduprijeti i spasiti. Naime.. te otkride nodnog programa srednjovalne stanice Luxembourg. Dylan. u kojem su pokušali saslušati i autora pjesme. a jedan tajni vic o atletskoj disciplini "bacanja srpa i čekida udalj" dopro je i do profesorskog zbora. bilo je teško dovesti u vezu s Bramborovom pjesmom. izresci iz stranih listova. ved bi se i sam kod tog Kralika raspitao za koje to knjige misli da su prašina. ruku na srce. — Zašto te školujem? — snebivao se otac. kao i neke druge političke nezgodacije. koje je protagonist. cjelivam mu noge"? Drug Brabec nije znao da to nije strofa nego stih. rekao samo dvije riječi: — Jebeš pjesme! To je tako revoltiralo moju majku da je morala primijetiti: — Dok si oblijetao oko mene. Doorsi. Jasno. Themovci. Whoovci.

oboružani stovatnim pojačalima. A ovi tvoji "Vitlzi" i "Ričojski" su obični američki importi! — Tata. u sedamdesetim. pripalo im je zapravo kasnije. tom sam kosom nešto izricao.bitnijim stvarima. hladnoratovski import. takve trgovine predstavljale su za pravog rokera omraženo mjesto na kakvo se ne zalazi. i sve ostalo što je pripadalo šezdesetim godinama.. bez neke uočljive veze s rockom. ispeci". pa i marksizam i lenjinizam su importi. drugim riječima. neku vrstu trojanskog konja koji bi trebao iznutra razjesti socijalističko uređenje. pogotovo ako dolaze s lukavog i prefriganog Zapada. S dežurnih novinskih. odnosno kad sam se ošišao. a i drugi importi. Mislim da smo u to vrijeme slušali više strane radiostanice nego naši očevi za vrijeme rata. Slušanje "drugog vala rock 'n' rolla" nije nas u tolikoj mjeri činilo društvenim nakazama koliko su nas to činile pratede okolnosti u koje je spadala duga kosa. ali sam to doznao tek kad sam te stvari prestao izricati. mnoge nedoumice u vezi s prošlogodišnjim hitovima bile su razjašnjene. građanskom argumentacijom. nikad nede shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje pradenje aktualnih trendova u rocku. . Marksizam je izmislio jedan Švabo. atonalne galame. Ali što uraditi kad bit nikad nije imanentna nekom vremenu. laserskim gramofonima i kompakt-diskovima. Ili. ponajprije Radio Luxembourg i Hello Twen! Radio Saarbrueckena. čak i za momčida poput tebe? — Ali. polivinilskih i magnetskih artefakata nije bilo. radio i televizijskih propovjedaonica odjekivale su prave filipike protiv razularenih čupavaca. opasnim decibelima. koji de te vodi ti u smjeru naših pozitivnih tekovina i slično . pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent. majku mu reakcionarnu! Radnici i seljaci. u tim sam godinama nosio dugu kosu. animozitet spram svega što je dio nekakva establišmenta (establishment! — kako neprikladna riječ za balkanske obzore). Naravno. — Da mi to više nisi slušao! — priprijetio je drug Brabec svom sinu Ljubi. Kako kosa nije naprosto kosa nego semiološki fenomen (kako je o tome pisao Pasolini).. to je za seljake — branio se Ljubo prevladanom. kad smo na Radiju Zagreb počeli slušati izvrsnu emisiju "Po vašem izboru". U nedostatku artefakata.. muzikolozi. u nas nisu nikada bili baš skroz dobrodošli. Nešto manje nevolje izazivale su traperice. Pravovjerni sociolozi. samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. anarhoidnost. osobito u nodnim satima. Sto sam izricao? Izricao sam svoje neslaganje s građanskim običajima i moralnim kodeksom. Posvemašnji kaos u eteru. kulturni i javni radnici govorili su o vradanju poganskim ritualima. sve je to isto. nonkonformizam. propagandni. posve je jasno da su zadužene i odgovorne strukture u ovoj muzičkoj pošasti vidjele opasan. Kao što je poznato. a ako ih je i bilo. autentičnu škripu zatvorskih vrata na početku pjesme "We Love You" držali smo smetnjom koju je prouzročila francuska stanica na susjednoj frekvenciji. sve je to jedan novi. ved nastaje kao kasnije interpretacija. Za naše primitivne i neselektivne radioaparate bio je to takav napor da su im cijevi frcale poput novogodišnjih petardi. kulturni. novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na Luxembourgu. Ploče Beatlesa ili Rolling Stonesa predstavljale su rijetkost koja se čuva poput relikvije. bunt. uz pomod čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kude. socijalistički čovjek. I ma koliko paradoksalno zvučalo. slušale su se strane radiostanice. Zar to nisu lijepe pjesme. tata. što je sve redom donosilo rezultate suprotne od željenih. Na primjer.. valjda. — Kakav melos? — "Kad ja podoh na Bembašu" ili "Kafu mi. ekscentrično odijevanje u obliku prugastih hlača ("ligeštul" dezeni). Poslije. uništavanju naše izvorne folklorne baze i o sličnim bedastodama. Olivere Vučo i Elvire Voda. Privatni magnetofoni predstavljali su pravu rijetkost. bili su u malobrojnim rukama privilegiranih sretnika. Današnji HI-FI čistunci. ispunjavao je nove hitove Rolling Stonesa raznim dodatnim sastojcima u obliku radiovijesti na mađarskom i prijenosa derbi utakmica finskog nogometnog prvenstva. a protiv Švaba smo se . nakon čega bi restauracija kapitalizma postala pitanje dana. nužno odijeljena od vremena onim što se zove povijesna distanca ili odmak. Sjedam se da smo "Michele". koje su se. i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig. — Imaš naš narodni melos. ili košulja na cvjetide. draga. — Boga ti tvoga! Tko te tome naučio. neestetičnog prenemaganja. Kako i gdje se slušao rock? Kako su domadim prodavaonicama ploča harale zabavnoglazbene vedete tipa Nade Kneževid. pojavile baš nekako u to vrijeme.

VI. pametnom diskusijom pokušati proniknuti u tajne posvedenog muzičkog stvaralaštva. zgrabio je ploču masnim rukama i strovalio je na postolje. kome je neprekidno curilo iz nosa. i dva sisanja koja su u gradskom parku organizirali pripadnici . A onda. Nato je. Ratomire. To da mi kaže kopile za Marxa! I to pod mojim krovom . razlegao se i jedan glasan zvuk koji nikako nije mogao pripadati renomiranom orkestru Moravskog radija iz Brna. zatim jedno šišanje izvedeno u stanici milicije. — Ponovo vas pitam. stavi ploču na gramofon i otputi nas u carstvo muzičkog sanjarenja! Njen ljubimac Ratomir. godine.Takvu drskost drug Brabec nije mogao otrpjeti u vlastitoj kudi. Mislim da smo ovu vrstu modnog ekscesa počeli temeljitije upražnjavati nakon 1967. Čut dete kako ispod ravnateljeve palice i suptilnih glazbenika renomiranog orkestra Moravskog radija iz Brna proizlaze prekrasne orkestralne slike zaljubljeničko-umjetničkog stava spram drage im domovine. Čedo Kralj izvukao je singlicu "I Wanna Be Your Man" (prvi Stonesi u gradu!) i stavio je na gramofon. a zatim namjestio ručicu gramofona na ploču. da sve bude još strasnije. Regulator brzine zabunom je ostao na 78 okretaja. šmrkavice. ali znam da njemu. tata? Otac ju je mrko pogledao i strogo upitao: — Je li. nije bilo lako pri duši gledati kako novi. I to bi bilo sve u pogledu dugih kosa i njihove povijesti na našoj gimnaziji.. neugodni vjetrovi. pa je ovu muzikološku diskusiju okončao strašnim šamarom. trajale negdje do 1975. molim te. godine. Tada se zbila grozna blamaža. uspijevajudi samo u jednoj ili dvije sezone upropastiti dugogodišnji trud socijalističke pedagogije. tko je pustio vjetar? — Možda je to bio fagot — zbunjeno je prošaptao Ratomir. — U tom stavku nema fagota! Ovog časa idem po direktora! Ravijojla je izjurila van. tako da su "prekrasne orkestralne slike" dobile strelovit ritam. a onda ljutito viknula: — Tko je pustio vjetar? U razredu je zavladao muk. Na braniku te iste pedagogije bila je i savjesna pedagoška radnica (dva puta odlikovana) drugarica Ravijojla Gašparid. i za drugaricu Ravijojlu i za besmrtnog Smetanu. — Što je bilo. kad smo se upisali na fakultete. autentičnom revolucionaru od prvih dana. navodno. Drug Brabec je zakolutao očima i pozvao ženu: — Matilda. prema raširenom shvadanju. koja nam je predavala onaj nuzgredni.. a nakon nas i stanoviti Bozo Dlaka iz paralelnog razreda. Mislim da tim godinama pripadaju i masovno šišanje čupavih mladih radnika Jugoelektre. . htjela bih vam sada zorno pokazati kako jedno besmrtno remek-djelo poput Moje domovine Bedricha Smetane superiorno zvuči spram onog grabuljanja i treskanja. Opustite se i uživajte. Premda se to može činiti strahovito kasno. kojima neodgovorni pune vaše mladalačke i za pravu ljepotu predestirane uši. U "umjetničkom kabinetu" ona je uključila raštelani gramofon domade proizvodnje. Godinu dana kasnije prestali smo se šišati Miki i ja. sva crvena u licu... Drugi problem istog poglavlja predstavlja dolazak dugih kosa i traperica. koji su puhali s engleskih i američkih strana. pohitala je prema gramofonu i isključila ga. Nakon toga se ushodao po sobi. govoredi sebi u bradu: — Bog te nede . tako malo važan predmet što se zvao "umjetnost". dođi da pravimo novu djecu! Ovo su bila dva obična dorka! Ne znam je li gorčina Ljubina oca bila autentična. mogudi vlasnik spomenutog vjetra. u sobu ušla i Ljubina sestra Ivanka. a onda demo. Odmah na početku moram istaknuti da je prvi vlasnik duge kose u gradu bio Delon."Help". a dok je još brzala prema direktorovoj sobi. jer su šezdesete. još uvijek se nalazi u krugu istog razdoblja i istih fenomena. izvedeno od strane uredno ošišanog dijela radničke klase. Drugarica profesorica. podigla uvis longplejku i slavodobitno kazala: — Dragi omladinci. rasturaju našu omladinu. kakvu ti muziku najviše voliš? — Beatlese! — rekla je Ivanka bez dvoumljenja. nakon interpretativne pauze. "Yesterday" i "Ticket To Riđe".

—Ja to ne razumijem. a vi samo rajtate. ponovo zabrinuta. Micek. kriomice. — Bi li sarmice? Ostale su još dvije od ručka. valjda da me iznenadi. svađali smo se zbog duge kose . znam da želiš smršaviti. dobro. nije u tome stvar . bogamu. bile su od crnog glota. reci što bi jeo? — Ali.. Živi užas! Rekao sam da du prije u krematorij nego u te nazovitraperice.rekao sam ljutito. vi dete Radovana učiti ustavu! Naknadni pokušaj parlamentarne diskusije na temu ustavnih sloboda spriječio je Radovan čuvenom rečenicom: — Hajd'. — Šta je. koja se upravo pojavila na vratima kuhinje . — Boga ti bezobraznog! Opet me učiš pameti — razljutio se stari i tresnuo novinama o stol. spomenuli da su takva sisanja protuustavna. ne grupiši se. Lee i Roy Rogers kupovale su se jedino u zagrebačkim trgovinama Posrednik i koštale su sedam tisuda dinara. zatim "striptis" i na kraju "Majkamf"! — Jebeš traperice! Pa nisi valjda gologuz! — odmahnuo je moj otac rukom i zaronio u tanjur krpica sa zeljem. Koštale su oko dvije tisude. — Ili kruh s paštetom? — Njega samo šopate — zajamrala je Zvjezdana.a ja gladujem! — Uopde nije stvar u jelu! — viknuo sam. — Ovaj bezobraznik — pokazao je Franjo na mene — tvrdi da mu ne dajemo dovoljno jesti! Dva zalogaja! Dat du ti ja dva zalogaja! Prije no što sam uspio objasniti. šta se svađate? — ušla je u sobu majka. Jednake razdore unijele su u naše obitelji i traperice. — Ni govora! To nede u moju kudu! — lupio je šakom po stolu drug Brabec. a pri kojem su stradali mladid i njegova muškobanjasta djevojka. mama. nakon traperica u kudu deš mi donijeti američki automat..lokalnog huliganstva. . —Ja pare ne dam! Ja rintam. ali ne dužu od pet centimetara. — Ne mogu to obudi! . prave traperice Levis. — Dobro. posjela za stol i blago rekla: — Tata je nervozan. onako iza leđa. spremanje stana ili berbu negoli za pravi izlazak na korzo. Jasno. preštepane žutim koncem. pa je rekao: — Možeš nositi dugu kosu. vidiš. kažem ti da .. majka je popustila i kupila mi traperice. — Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. Super Rifle. ali nešto moraš jesti. onako usput.upitao je otac značajno povišenim glasom. ali smo ih držali prikladnijima za oranje. Ne stoga što bi ih držali previše štetnim kapitalističkim importom. on je zamahnuo vaspitnom palicom i kroza zube procijedio: — Ma šta ne kažete! Da ne štiti možda taj vaš dlakavi ustav te neandertalce? Hajde... mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domade kobasice. ali da ne smijem pojesti više od dva zalogaja — odbrusio sam.. — Mama.. Hajde. Bijedni domadi surogati od nekvalitetna platna koštali su upola manje. majka me odvela u kuhinju. Ana. — Zaboravimo sve sitne nesporazume — svečano de otac. Naime. nego naprosto zbog njihove skupode. — Ali. a na metalnom dugmetu iznad šlica pisalo je SLOGA-BRČKO... — Ako ti samo dopustim. Kad su komandiru Radovanu neki omladinci. Wrangler. Franjo! Stvarno su lijepe i fino bi mu stajale. stojedi iza Zvjezdane. crne su pa bi izgledao mršaviji . neka ti ih kupi . inače du da privodim! Moj tata bio je mnogo liberalniji. Ako ti ih mati hode kupiti. — To je kao da si mi rekao da se mogu najesti. mama.. — Zato što bi me svi redom zafrkavali. — A zašto? . Evo nešto lagano! Ispedi du ti jaje sa špekom.

— Stanislave. — Ali. Bio je sam. Bili Ruža . — Dobro. kako sam čuo. inače katastrofalno nezainteresiran za naše ocjene. koji je. Film se zvao Goldfinger. godine i zvao se Che Guevara. Ionako nemam dovoljno gada i potkošulja — zaključi otac. Daj ovo sutra spremačici za njenog sina. — Ti si tamo sigurno gladovala zbog ovog hohštaplera — rekao je tata. — To je sad važno! A kad si dobio jedinicu iz matematike. — Svejedno! — vikne otac. i dan-danas bi me svi moji znanci zvali Biliruža. pomiješan sa sitnim pahuljicama snijega. reklo bi se — važan izraz. večeras nedemo slušati ploče — rekao je Brambor i sjeo na stari trosjed. jer su me u to vrijeme neki idioti ponovo počeli zvati Debeli. a ja sam odmah krenuo prema polici s gramofonskim pločama. — Nego? — Htio sam ti redi nešto što nikom nisam rekao. Da sam obukao te hlače. umjesto da se otputim kudi. Taj uočljivi i prepoznatljivi portret s kapom i bradom ("Da nema podršku naše štampe. bile su dva do tri broja prevelike. Tu jedinicu je dobila Zvjezdana . konfekcijski artikl iz ovog dragog desetljeda pojavio se 1967. a naročito raskošne. otkvačene. ja du sutra zamijeniti. vidio sam prvi film iz popularne serije filmova o tajnom agentu Jamesu Bondu. Istina. Nakon što je film završio. tužno zamatajudi kaubojske hlače od crnog glota. Njegova zbirka kao da se početkom šezdesetih godina zaledila. onda te nije bilo strah da dete svi redom zafrkavati! — Tata. Začudio sam se i pogledao ga. — Ana. — Gdje si to kupila? — U Granapu — reče majka. premda sam nakon novogodišnje žderačine uspio skinuti tri kile. Ona ih je kupila — slagala je moja draga. . kojega su opruge zaškripale. glamurozne scene. a sadržavao je i strašno efektnu scenu u kojoj neku golu mačku prefarbaju zlatnom bojom. rekao je svojedobno drug Brabec) nosio se na majicama. ja hodu američke traperice ili ništa. neprekidno pripisivao meni Zvjezdanine jedinice. Bio sam mu zahvalan što me oslovio imenom.. Sjedio je i dalje miran i pribran. pusti budalu! — reče otac. a izgledi joj. Premda nije bilo tako. Oni su ionako sa sela. uzela je sa sobom svoju malu ušteđevinu. na raznim ORA-ma činilo se da je službeno propisan. godina-dvije razlike u starosti mogu odigrati presudnu ulogu. skoknuo gore. Radilo se o portretu stanovitog revolucionara za koga su svi čuli. pa mi je Goldfinger predstavljao poseban užitak. prišparala nešto od dnevnica i kupila mi prekrasne traperice Super Rifle sa zvonastim nogavicama (bell bottom) i klapnama na džepovima. mislio bih da je četnik". — Vidi kako samo lijepu sliku imaju na stražnjem džepu — rekla je majka.. VII. to je ordinarni kič! — protestirao sam. Oduvijek sam u filmovima cijenio bizarne. — Mama. — Nisam. ali su se naborana mjesta oko struka dala kamuflirati širom i podužom vestom kakvima nisam oskudijevao. Umjesto odgovora. sva zanesena odštancanom slikom kauboja i njegove dragane. Tri mjeseca kasnije. kad je majka boravila u Zagrebu na seminaru nastavnika likovnog odgoja.. ali o kome nitko nije znao ništa. Brambor nije posjedovao ploče najnovijeg rock vala. Pustio me u stan. počeo je strašan pljusak. iznad koje je pisalo: BIL I RUŽA. što me donekle uštopalo u tekudoj akciji mršavljenja. kojega je tumačio nenadmašivi Sean Connerv. a osobito na leđnim stranama kratkih vjetrovki. jer je krasio leda svakog brigadira. pa se tamo hlače nede ni primijetiti . nisu bili baš sjajni. tiha i samozatajna majka.. — Nije! Mene tu ne možeš učiti! To je normalan primjerak uspješnog konfekcijskog dizajna. izvadio je iz džepa zgužvan komadid papira. Što se tiče muzičkog ukusa. Kao što sam ved naglasio. Posljednji modni.. a na licu mu je bio nekakav značajan. ostavši na primjercima ranog rocka..— Oho-ho! — doskoči mi otac. soula i crnog bluesa. Te traperice zapravo mu šalje teta Livija. pa sam. majka mu je ponovo bila u bolnici. ne sjedam se više zašto. do Bramborova stana iznad kinodvorane. ja nikad nisam imao jedinicu iz matematike. U veljači 1965.

bilo mi je teško izustiti sve te sramne riječi — . da nije to zbog onog što se zbilo u gimnaziji? — Ništa se nije zbilo u gimnaziji .. sasvim neregularne. — Imam devetnaest godina i normalno je . valjda uznemiren neizvjesnošdu majčine sudbine. Rekla je da su te stvari osjetljive i opasne. — Možda i to — složi se Jaromir. — Pa. — Tako brzo su te spakirali . u Biledu. ali na najboljem sam putu da doznam. . Tati je mogao netko nešto napakirati i sakriti se iza službenog autoriteta. — Nego? — začudih se. — Osjedaš da nije zato što ti je otac.redi de on mirno. u sosu u kakvu se čovjek nade jedanputdvaput u životu. umekšano oblacima cigaretnog dima.sasvim tiho de Jaromir. — Rekla je da tata nipošto nije bio informbiroovac. Ustao je i pripalio cigaretu. kad bi imao para.. Neke od njih mogle su biti i samovoljne.. — Ali.. — A majka? Šta kaže majka? Ona bi mogla nešto znati.. i sva ona sranja oko rastanka .razmotao ga i pružio mi. Ne mogu dokazati da nije.. ali o tome ne želi govoriti... ipak mislim da mu je to netko namjestio... o kojoj smo lokaciji obojica imali tek mutne predodžbe. događale su se vrlo vjerojatno kojekakve stvari. valjda. što se držalo naročitom vještinom vična pušača — u posljednje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. nema tako opasnih stvari koje bi te mogle spriječiti da pokušaš sprati nepravednu ljagu s njegova imena. Školu je nepovratno zabrljao. A onda. — To što se pričalo vjerojatno je bilo istina.. — Sva je prilika da nije. Trebalo mi je nekoliko časaka da dešifriram sadržaj poruke. zna — usprotivih se... koja jetavorila na nekom opskurnom odjelu lokalne bolnice.. — Kako? — Tako! Zbog starog. Zašutio sam. Baš je bio u neviđenu sosu. valjda i jesu. vidiš. Kaže da ne zna ništa . Pušio je onu bivšu plavu Opatiju.. — Ali film nije nikad pronađen. — Možda nešto malo. One nodi kad se otac objesio. a onda sam sve shvatio. Sjedili smo nakon toga šutke. Svjetlo u sobi bilo je slabo. — I jesu! — složi se on. Uistinu mu nisam zavidio na situaciji u kojoj se nalazi.. — Ja sam ga pronašao .. da se pričalo kako je tata prikazivao pornografski film za nekakve udbaše. Ubio se jer je . majka mu je u bolnici teško bolesna. jer je bio informbiroovac. Mislim da možda čak i nije znao što ta riječ znači.. On se ironično osmjehne i ugasi dogorjelu cigaretu o drveni pod. i ja sam ga netremice gledao. — Ali. — I nikome ni riječi?! — Nisam vas htio gnjaviti. bogamu. — Ali. nikako da nađem svoje mjesto . — Vidiš — mirno de on. Htio sam otidi sasvim tiho i neprimjetno. — Kako znaš da je nepravedna . Ceduljica je zapravo bila uredan poziv za služenje vojnog roka. inače Ibar na komad . Ti znaš što je bilo s mojim starim? — Znam. otpuhujudi kolutove dima. mog velikog prijatelja. pa ga opravdavaš. navodno nije bila kod kude. obavijeni nesnosnim dimom loših cigareta. svejednako ga gledajudi. — Pa nešto. — Pa to je zapravo jedino što mi je majka rekla — uzdahne on. — U to vrijeme kad se tata ubio. a ved sutra putuje u vojsku. Oduvijek me nagovarala da sve zaboravim i da ne čačkam po zgarištu koje još uvijek tinja. kad se radi o rođenom ocu. — Slušaj sad dobro — nastavi on tihim glasom. ali osjedam da .. njega. .. — Kakvog autoriteta? — Pa znaš. — A znaš li koji su to ljudi bili? — Još ne znam. svjestan da se nede smiriti dok sve ne sazna. — Kad odlaziš? — Sutra. — Nikad mi ništa nije rekla. nisam o tome htio s tobom razgovarati.

u četvrtom stilsku nespretnost . Uzeo sam tu knjižicu i bacio je kroz širom otvoren prozor van. — Franjo. — Lijepo je da se bavi pisanjem. — Ako budeš pisao curama ljubavna pisma — rekao je jedne večeri moj stari — evo. i sve bi krenulo iznova. moram . da bih po tko zna koji put ponovo počeo od početka. kad provedemo elektrifikaciju zemlje. Svake večeri legneš pred televizor. kad si se još bavio partijskim i političkim stvarima. Eto. Kako sam ved rekao. svaka kuda blještati stotinama vata rasvjete.. u tredem neprimjeren izraz. u onoj hitnji i pometnji. Koliko sam. Ali moje je vrijeme bilo prekratko. koji jest. Ima unutra divnih mjesta. Smatrao sam da je konačno sazrelo vrijeme da joj napišem pismo i objasnim sve one nesretne okolnosti što su se ispriječile između nas. shvatio sam tek mnogo. pa sam mislio. Sonja je krenula u gimnaziju. možda bih i uspio. ali opet malo pretjerano. Sad. Sad mi se ved ono "Draga Sonja" činilo nekako neadekvatno. a sačinjavali su ga: Gogo Jazbinšek (vokal i ritam gitara). Vratio sam se novoj reviziji pisma. Valjda je ponovo u literarnoj sekciji? — Lijepo je. doduše. Razlog tome bilo je jedno nespretno pismo koje sam kobnom zabunom uputio njemu umjesto njegovoj sestri. ali u stvarima ljubavi nepopravljiv pacer.VIII. dakle nešto što bi bilo primjerenije Ivi Andridu nego meni. Baš kad bi mi se učinilo da su stvari perfektno zakopane. pa napisao "Moja Sonja". izuzetan stil i besprijekoran pravopis. kako se to tada zvalo. dakle dva-tri mjeseca nakon što smo Miki i ja prestali razgovarati. zar demo sad i na struji štedjeti? — kazala je majka. tu sam ti spremio Goetheova ljubavna pisma. Zvučalo je primamljivo. a odmah nakon toga podrapao čitav papir. Taj prvi band nosio je sasvim zvučan naziv VIS Gromovi pakla. — Dobro. prepravljati i mijenjati. ugledao bih u drugom odlomku neku dvosmislenost. pa da sad istu stvar ponovim s Goetheom! Znao sam da je to pismo u složenoj operaciji i strategiji osvajanja Sonje neka vrsta ključne bitke. Jednom sam si usrao život s Čehovom. nakon čega otac Franjo od iznenađenja nije mogao izustiti ni riječi. — Svi vi pušete u istu tikvu! — rekao je pomalo snužden otac i otišao u sobu prespavati bugarski igrani film o problemima ratarske proizvodnje. — Svake večeri škraba nešto do pola nodi — rekao je Franjo mami.. na našoj školi. IX. dobar i ispravan učenik. formiran je početkom 1966. još brže napisao adresu i pohitao do najbližeg poštanskog sandučida. zaspiš negdje oko prognoze vremena i ne budiš se do odjave programa. Sonja Grabar upisala se u prvi razred gimnazije. — Za vrijeme obnove. One kojima ta vremena nešto znače. inače učenik SUP-a (bubnjevi i back-ground vokal). ved od same nakane bio osuđen na poraz. da de je pokupiti jednostavno nekakav rezolutniji klipan i onda gotovo! Mučio sam se oko tog pisma čitavih mjesec dana. konfuznom i zbrkanom gimnazijalcu. budem li oklijevao. Prvi lokalni rock band. ili VIS (vokalno-instrumentalni sastav). Jer. Zatim sam i to prekrižio. Ljubo Brabec (bas gitara) i stanoviti Surla. rekao si da de. I to sam prekrižio. pa ga zbog toga nisam mogao prepustiti nestaloženoj i brzopletoj razradi. To je ostalo od pokojne bake. Te iste godine u jesen. žvrljati. — To je zato što im je program sve katastrofalniji. moje epistolarno djelo činilo se savršeno. umjesto Sonja Grabar ja sam na kuvertu onako mehanički napisao ime njena brata. da sam imao vremena koliko je Tolstoj imao za Rat i mir ili Flaubert za Gospodu Bovarj. nakon mjesec dana. dobru retoriku. ali troši struju koja je ponovo poskupjela. Prekrižio sam "Draga" i napisao "Poštovana". samo da je imala priliku pročitati ga. zgrozivši se odmah nad novonastalim značenjem. i ti trošiš struju bez veze. kad smo ved naveliko čitali Jaromirova zafrkantska pisma iz vojničkog života. mnogo kasnije. misledi da ga ne čujem. i dan-danas mislim da je pismo bilo prilično dobro i da se moglo svidjeti Sonji. emotivnu naglašenost. Ono je moralo sadržavati sve: prave argumente. Čedo Kralj (solo gitara). Zgrožen pomišlju da bih sada tu opet nešto mogao križati. hitro sam ugurao pismo u kovertu. zapravo.

Pod je bio sav isprepleten kablovima. znaš li svirati bas gitaru? — upitao me odmah Gogo drhtavim i nesigurnim glasom. dva mikrofona i gitare. kojega su svi znali po nadimku Surla. Rad na gitari Goge Jazbinšeka trajao je dva dana i dvije nodi. Na maloj bini stajala su pojačala. Ipak. Od kompozicija koje su. Na sam Dan žena 1966. To kidenje bilo je direktorov uvjet. Uspio bi i on. "She Loves You". unatoč totalnom nepoznavanju nota. Čedo Delon. Zlatni akordi. Crveni koralji. nemajudi druge. kojom bi se u to vrijeme podičio i kakav zagrebački VIS. dva dana prije promotivnog koncerta. — Dobro. koji vam je kurac? — upitah. Balla". u svrhu odigravanja ove prometejske uloge. kad je dvorana bila ved dupkom puna. Ples je počinjao u šest. Učenik SUP-a. Nervozni i pomalo tremaši. "Walking The Dog". trebalo je pričekati na dvije stvari: da članovima malo poraste kosa i da se s radija skine dovoljan broj engleskih i američkih stvari. Mladi. Morali smo tako nešto predvidjeti. dečki su dovukli svu svoju opremu u dvoranu. ali stari ne otključava. Gogo Jazbinšek. — Dozvolit du taj ples ako gospoda čupavci o svom trošku sami ukrase našu školsku dvoranu. dok su Bosance uveseljavali dečki iz Indeksa i Pro arte. a ja sam se. iskideno i oblijepljeno prigodnim plakatima. Elipse. Svrha ovog podsjetnika jest samo u tome da naznači kako su Gromovi pakla mogli biti tek lokalna. Ali. krenuo je kudi po gramofon i ploče. radi istog cilja podnio je mnogo teže trenutke. sami smo si krivi. Balla. mislim i Zlatni levi. Oko šest sati. zakazana je u gimnazijskoj dvorani velika čaga. — Kakvu zamjenu! Hodeš da pozovemo Ravijojlu Gašparid da ona s nama svira Smetanu? — Pa zar se ništa ne može učiniti? — Jebi ga. štelanja pick-upa ručne izrade i još mnogih drugih složenih radnji. nacrtao u dvorani ved u pola pet. Red je da za Osmi mart naše drugarice mogu uživati u lijepo uređenom ambijentu. podnijeli tolike napore i odricanja. mislim da su ih VIS-ovi običavali stavljati u prevelikim i pretjeranim količinama samo da bi stvar djelovala bolje i električnije. u Sloveniji su bili ved oformljeni Kameleoni. držao je maramicu na očima kao da plače. kamen i željezo". frajer. "Hang on Sloopy". uzbuđen i radoznao. nego pred hapšenjem. Tri člana grupe sjedila su na stolicama oborenih glava. da ga otac. — Kao da ne svirate za osmi mart nego za Svisvete. na kojoj de biti predstavljen prvi VIS u povijesti našega grada. udarnom jezgrom nastupa držali su: "My Baby. a onda započeli s kidenjem. ne zna — reče Čedo Kralj. — Za tebe nisam Debeli! — odbrusih. Stari Brabec u njemačkom piscu Karlu Mayu vidi opasan američki propagandni proizvod. Uopde nisu djelovali kao da su pred promotivnim nastupom. Naravno. Nakon što je VIS Gromovi pakla bio formalno osnovan. bezizgledne. izgleda da ne može. ustane i zagleda se kroz prozor u korzo. Zlatni akordi. Beogradom Siluete. — Debeli. Dok su mu roditelji bili u posjetu nekakvoj tetki u Lici. on je kod lokalnog električara uspio trampiti novi novcati električni štednjak za jedno polovno pojačalo. osim Ljube Brabeca. uglavljivanja metalnih pragova. ples nije smio propasti . — Ljubu je stari zaključao u špajzu — reče ledenim glasom Surla.podsjetiti da su u to vrijeme Zagrebom harali Roboti. Jedini je Delon do svog instrumenta došao na najkomotniji način. Nakon dva mjeseca svi su uspjeli postidi relativno zavidnu dužinu kose. Bijele strijele. čudedi se grobljanskoj atmosferi. kakvih je lokalna tiskara napravila dovoljno za idudih trideset godina. Vrativši se s misterioznog putovanja po inozemstvu. O posljedicama te trampe nezgodno je na ovom mjestu i govoriti. uspjeli skinuti. —Jebi ga. prekrasnu gitaru Gibson. "Twist And Shout" i "Mramor. Surlini polovni bubnjevi. kako onda ne bi u rocku! Zaključao ga je u špajzu. gradska atrakcija. koji je tek u gimnaziji postao sasvim O. a sastojao se od mučnog adaptiranja daske za deskriptivnu geometriju. bez basa ne možemo! — I nemate zamjene? Čedo Delon pljune Ijutito na pod. Sve je bilo uređeno. njemu je otac donio novu. gdje su bas gitarista u tren oka lišili potrebnog imagea. nije prisilno odveo u salon lokalne brijačke zadruge Bududnost. K. Ljubo je unutra porazbijao sve boce s kiselim krastavcima i pa prikom i prevrnuo kantu masti. — Pusti ga. Stvari su zbilja bile crne. treba odati priznanje marljivim pojedincima koji su.

pa sam pomalo počeo zavidjeti Ljubi. vedina nas prošla je kroz neku vrstu vatrenog krštenja. Dva-tri koraka dalje ljuljuškala se Seka Zivanovid. jer smo se na tim čagama prvi put onako pošteno nalili.zbog bas gitarista zaključanog u smočnicu. koji je uvijek gunđao kad je trebalo izvaditi novčanik. tek nekolicina nas prijatelja. Gogi. a majka se okrenula i krišom obrisala suze. koja je bila nova Delonova cura. terasi gradskog bazena. koji se kao oficirske dijete doselio iz Banje Luke i upisao u našu školu. nekoliko daljih poznanika i antipatičnih baba u crnom. Zajapuren i znojan. — A Ivanka? — Ona je u bolnici. stao sam u kut dvorane. eto. Prvi šok dogodio se u listopadu iste godine kad je bubnjar Surla uhvaden u provalnoj kradi. a urlik oduševljenja razlio se prostorijom. bacili su se u koloplet sačinjen od tjelesa obuzetih plesom. tu pada zavjesa na kratku i meteorsku pojavu VIS-a Gromovi pakla. iza kojih nije ostao nijedan zvučni zapis kao dokument povijesti rocka u našem gradidu. kao i sve druge. a i mnogi drugi znatiželjnici. koji se stalno gubio u nekim skroz krivim ritmovima. valjda potresena Jaromirovom sudbinom. shvatili smo kad je VIS Gromovi pakla nastupio na sletu u povodu Dana mladosti. ali naša stara gimnazija nikad više nije imala vlastiti VIS. jačim pojačalima. Nije mi sad nagađati kakva bi im sudbina bila da se nisu neslavno raspali. Gledao sam čas moje prijatelje "visovce". sam od sebe je izvukao nekoliko banknota i dao mi da kupim vijenac ili cvijede. u naš grad svratio je na dopust kratko podšišani i nekako smiješno izmijenjene fizionomije (valjda zbog fmure i rijetkih brčida) . koje ne propuštaju nijedan sprovod. Domu JNA (jedan jedini put. tek da kažem kako mi se čini da bi postali i šire poznati. sasvim kratak i vrlo neugodna povoda. a odmah do nje spazih i Iidiju Svare. a Delonu netko ukrao gitaru. čas Sonju. jer su oči svih gradskih mačaka bile uprte u njih. Obio je kiosk iz kojeg je odnio deset šteka cigareta Caneo. Iza njih dolazili su drugi sa sve dužim kosama. na vratima je stajao nijem i ozbiljan Ljubo Brabec. Surli i Delonu. do moje mame i budi tamo dok se ne vratim. U godini blještavog uspona i iznenadnog pada Gromova pakla. Nakon prve stanke prišao sam uznojenim članovima grupe Gromovi pakla i upitao Ljubu: — Kako to da si ipak došao? On je otkopčao gitaru. Došao je sahraniti majku. ali loš i dekoncentriran bubnjar. Odvezli su ga u bolnicu. ozbiljnije se potukli. izvadio iz džepa vjetrovke malu reklamnu bočicu ruma i počeo pijuckati. a sve je konačno otišlo k vragu kad su se Gogo i Suljo posvadili oko neke male iz drugog razreda. Na sprovodu nije bilo nikakve rodbine. naslonio je na zid. obrisao rukavom znoj s čela i odgovorio: — Starog je klopio infarkt. X. Samo. pa čak i prouzročili kojekakve materijalne štete. Oni su ovladavali sve novijim i novijim stvarima. Nekoliko minuta kasnije dvoranom su se razlili zvuči nenadmašnog "Satisfactiona". Zatim je drug Brabec. tako da je "Po vašem izboru" redovito kasnio barem pet-šest mjeseci za Gromovima pakla. Taj šok grupa je pokušala prevladati angažiranjem nekog Sulje. na kojem je u posljednje vrijeme boravila više nego kod kude.vojnik Jaromir Kralik. počeo ponovo praviti ideološke probleme i komplikacije. otiđi. u kojem je raspoloženi Surla naprosto raznosio svoje polovne bubnjeve. Gimnazijalci. Kako sam oduvijek više volio slušati nego plesati. znatno oporavljen. sindikalnoj dvorani Bisera. Čeka da vidi što de biti . . sezonska. Kad je ved bio blizu izlaza. dvije kemijske olovke i veliko pakovanje prezervativa. U drugom kutu dvorane spazio sam i Mikija kako skriva upaljenu cigaretu u rukav vjetrovke. operator i biljeterka kina Romanija. Da se stvari i na širem društvenom planu mijenjaju nabolje. Ako ti se ne pleše. boljim gitarama. za tu su im priliku prešutjeli ime i pridružili im harmonikaša. jer je kapetan Savid odmah zabranio to ludilo uz koje se ne može igrati šah). otvorila su se vrata dvorane. molim te. Moj otac. u šarenoj majici i običnim sivim hlačama. koja je tog proljeda polako i bolno sklopila oči na internom odjelu gradskog bolničkog centra. koji su se održavali u Starom kotaru. Taj dopust bio je izvanredan. što im je strašno srozalo sound. maloj dvorani mjesne zajednice i drugdje. koja je ludovala plešudi s nekim balavcem iz prvog razreda.. Cijele te godine gradska je omladina uživala u plesnjacima na kojima su svirale gradske zvijezde gimnazijskog VIS-a. Suljo je bio sjajan dečko. Na njihovim plesnjacima. I.. skidajudi ih direktno s Radija Luxembourg.

tako sam i ja iznenada počeo čitati. Dok su Brambora svejednako mučili njegovi problemi. Uz to što je kronična. te da njegova pretpostavka o očevoj nedužnosti može biti sasvim vjerojatna. — Koji mu je vrag? — rekao je otac Franjo. Kako je u novinama pisalo. moda. onda je ta bolest trajna. zvani Marko. — Dečko se valjda želi riješiti svih obaveza čim prije. Ne. Ruska stvar. nego sasvim namjerno. jave se recidivi prouzročeni nekim nuzgrednim povodom: šarenim ovitkom u izlogu.Jaromir nije imao para ni za cvijede. — Da vidim — otme joj otac knjigu iz ruke. i njegov adlatus Ceda Stefanovid. glatkodom bezdrvnog papira i slično. ni za ukop. ali se pouzdano sjedam da sam se te godine definitivno zarazio takozvanom lijepom književnošdu.. ta je bolest pomalo i endemična. žigosan i kažnjen. Pa kako je to rješavao? Pola toga vidio bi u kinu i na televiziji. ali se njegovim ocem kao pojedinačnom sudbinom nitko nije htio baviti. Tanki čempresi vijali su se na sve strane. — Nekad je obavezno gledao kriminalističku seriju. održana na Brijunima. obznanjen. "monopol pojedinaca". nevoljko. ali se uskoro pokazalo da su njegove nade bile i te kako naivne. Kad su grobljanski radnici. neraspoloženi spoznajom da im nakon ovog sprovoda nitko nede dati napojnicu. jer pandemijama obiluju drugi žanrovi: televizija. Zar se ne sjedaš da ti se onaj . "prisluškivanje" i slično. Kad se Brambor vratio iz vojske. a ostatke strunulih vijenaca s drugih grobova mahniti sjeverac nosio je svuda naokolo. U svemu tome Jaromir je otkrivao neka značenja koja su išla njemu na ruku. Jer. mirisom tiskarske boje. — Oho! Brada Karamazovi. A sad je ved četiri večeri zatvoren u sobi . — Ana. u mraku i vlazi. I u lokalnom SDB-u. niti da de sukobi s ocem biti sve češdi. XI. čuđenje. da je bilo zlouporaba i monopola pojedinaca i drugih negativnih pojava. temeljito i bez ostatka. ples i trač. grobari su uz strašnu škripu navukli pokrovnu ploču i zatvorili skupocjenu granitnu grobnicu taj posljednji ostatak predratnog sjaja bivšeg vlasnika kinematografa Edison. pa to mu je valjda propisano kao lektira — s olakšanjem de majka. Prvi su put za tu nedodirljivu službu izrečene stvari kao "sila iznad društva". ja sam se suočio s nekim novim stvarima koje de bitno obilježiti moj dalji život. Puhao je strašan vjetar i na groblju je bilo više nego neugodno. pa čak i zgražanje u obitelji. koja je na mom nodnom ormaridu pronašla knjižurinu s debelim kartonskim koricama. o trošku neke socijalne ustanove. bilo je nekih kadrovskih promjena u smislu odlaska navodnih rankovidevaca. podigli tešku pokrovnu ploču obiteljske grobnice. pa je navalio na školsku lektiru. kako je doznao. do informbiroovskog samoubojice. dobro skrivena od radoznalih pogleda. od koje nedu modi ni u sljededim godinama pobjedi. Baš kad vam se učini da ste se izliječili. — Ah. ako je književnost bolest. nakon koje su u zaborav prošlosti odmarširali do tada čuveni drugovi Aleksandar Rankovid. Ne sjedam se više koji me to stvarni povod natjerao na tako nešto. niti da Miki zacijelo nede više sa mnom prozboriti ni riječi. I to ne slučajno. minula je ved i ona čuvena Plenarna sjednica CK SKJ. Čkalju i nogometne prijenose. ti ništa ne razumiješ! Lektiru je imao i prije. Prljavi veš Udbe bio je razotkriven. nije to bila spoznaja da Sonja ima stalnog dečka. porazom Rankovideve grupe nastao je nov impuls za razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslavenskog društva. Dostojevski. kronična i naprosto neizlječiva. koji je izveden sirotinjski. Otvoreno se pokazalo da je SDB (u čemu smo vidjeli samo drugi naziv za Udbu) radio svašta. ni za takozvane karmine. Generalne pogreške i globalna zastranjivanja izneseni su na vidjelo. nego nešto sasvim deseto. ali sve to skupa nije bacilo nikakvo novo svjetlo na sudbinu njegova oca. Ova bolest prvo je izazvala nedoumice. prišao je Jaromir korak-dva bliže i nagnuo se nad jamu. ležala je sedamnaest godina stara tajna koju je on namjeravao rasvijetliti. Dolje. "zlouporaba položaja".tiho de majka.. — Izgleda da ovo čita . a pola je prepisivao od onog Jazbinšeka. bogamu. Ponadao se da de se ubrzo sve otkriti. kao što se netko nakon probdjevene nodi konačno odluči oženiti djevojkom koju je još sinod definitivno iznogirao. niti da višak od deset nejednako raspoređenih suvišnih kilograma vjerojatno nikad nedu skinuti. Kad su i majku spustili dolje. sporadično. Kao što netko nakon kakva luda sna shvati da mu je krenuti u Ameriku. da de mu otac biti na neki način rehabilitiran.

a nama bi se takva izjava učinila gotovo suludom. kao i sve zemlje. pisanje mi još uvijek nije bilo ni nakraj pameti. bit de dovoljno da se izdvojim iliti izdignem iznad amorfne mase razrednih kolega i kolegica koji nisu čitali uglavnom ništa. poput televizije i filmova.njegov iz hrvatskog žalio da je u lektiri o Ani Karenjini napisao da se Greta Garbo zaljubljuje u privlačnog oficira Vronskog? — Onda ne znam — slegnula je majka ramenima. Predviđeno desetodnevno putovanje po Italiji. Umrla mi je majka. misledi vjerojatno da su. jer je ljeto nakon četvrtog. Iznenada probuđena sklonost prema literaturi bila je. pa je u razredu nastala apsolutna nezainteresiranost za ocjene i ukupni godišnji uspjeh. Gogolja i Puškina. renesansa. Nije nas zanimala talijanska umjetnost. gnjavio okolinu svodedi stvarnosne i iskustvene stvari na netom pročitane klasike. on je ispričao sljededu zgodu: — Prije četrdeset godina imao sam mladog i ambicioznog nastavnika koji nam je tako zdušno predavao povijest kao da je samo radi toga na ovom svijetu. predstavljalo pravu sredu o kojoj se gotovo svaki dan pripovijedalo. u nedostatku drugog posla. smatrao sam. i svi društveni sistemi naprosto jednaki. premda uvijek pomalo odsutan. Zakon se vrada u Dolinu revolveraša). Potkraj školske godine 1965. Ubrzo sam shvatio da je takva pretpostavka posve utopijska./66. Stendhala. Profesor Krištof bio je osoba koje se i danas. Nikako se ne mogu sjetiti je li naočale nosila majka ili otac. poput ostalih adolescenata. Dostojevskog. koji su u tim danima još uvijek izazivali nezapamdene gužve (Crna mamuza. Bio je tih. Otada su mi se u životu dogodile mnoge neugodne stvari. Postao sam nešto šutljiviji. ubrzo je primijetila i moja najbliža školska okolina. bio je smiren i pomalo nezainteresiran. izdigao sam se jedino u očima mog starog profesora hrvatskog jezika. kako sam tada naivno držao uzvišenim. danas više ne znam je li bio . Ubio mi se najbolji prijatelj. uspio sam pročitati vedinu relevantnih djela Balzaca. sveti Ante Padovanski. Po mom ponašanju. ali su nas ta dosadna predavanja ostavljala posve ravnodušnim. On je u svojih šest desetljeda života obišao valjda pola svijeta i gdje god bi se našao. pomalo pretjerana! Da sam se počeo intenzivno baviti nečim posebnim i. bilo pretrpano obavezama.. nepoznato. Kad mu je školska uprava spočitnula da na takav način nikoga nede naučiti kemiju. Dickensa. Nije nas gnjavio nikakvim ideološkim drilovima. kad evociram srednjoškolske dane. spor i beskrajno miran. Sve to. dok se ostalima živo fudkalo što neka budala u razredu. tamo iza granice. Točno u podne. jasno. sve se više govorilo o maturalnom putovanju po Italiji. Shakespearea. koju nam je predavao. za njom i otac. bez obzira na kvalitetu odgovora. Zole. koju sam uspio zaboraviti. dok smo završavali tredi razred gimnazije. zasjenilo je tog proljeda sve tekude probleme. najradije prisjedam. Kemiji. na koje se išlo vlakom. lako sam ih neizmjerno volio. nije pridavao mnogo vede značenje. kad nam je prelazak preko granice izgledao još uvijek pomalo nezamisliv i nestvaran. zbog mature i priprema za prijamne ispite na fakultetima. danas mi se čini da sam ih potpuno zaboravio. Drugarica Ravijojla Gašparid čitav nam je mjesec govorila o raznim kulturnim i umjetničkim čudesima koja demo vidjeti u Italiji. valjda stoga što sam bio zabavljen vlastitim stvarima najintimnije naravi. — Sve vam je to isto — rekao bi i mahnuo rukom. zanemarujudi ostale tekude razonode. U tim godinama na maturalna se putovanja običavalo idi nakon tredeg razreda. Galilej. To samo po sebi ne bi bilo loše da nisam. o kojima nam nije rekao ni riječi. Zatim me ostavila prva žena. upisivao nam trojku u imenik. Krleže. uz pomod kolektivnog pasoša i nekih trideset tisuda starih dinara po osobi. I premda sam mnogo čitao. Kad bi nas ispitivao. večerima bulji u požutjele stranice Putovanja Artbura Gordona Pyma ili Troila i Kreside. te po koju knjigu Poea. Jedini koga predstojede putovanje u inozemstvo nije uopde uzbuđivalo bio je naš razrednik drug Krištof. ni Vatikanski muzeji. Znao je i po tri puta ispredavati lužine i kiseline. Faulknera i Ibse-na. a onda ispitivati soli. i sva podneblja. koji je prije rata u toj zemlji studirao. nego ono nešto nejasno. koje je tada. osamljeniji. kao i sve iznenadne sklonosti u toj dobi. U kratko vrijeme. XII. a na kraju. neprestano je odsutno buljio kroz prozor i glasno se useknjivao ogromnom bijelom maramicom.

. može biti upravo nesnosno. Pričalo se da joj uporno šalje nekakva pisma.. Stvar su upriličili na gradskom stadionu.. Oko sedam. trebalo mi je dosta vremena da pronađem ostale. — Daš dim? — upitao sam ga. gvire i ostale bezalkoholne smišljotine. dru-20 jer je upravo igrao flastera Arleti. sjekla janjetina i točili pivo i gemišti. pa onda. trebala se održati nekakva meduopdinska fešta u obliku sleta. trigonometrijskim funkcijama. evo ti čitave — reče on i izvadi tek otvorenu kutiju. nadobudni nastavnik povijesti? Tog preuranjenog ljeta 1966. — Jebi ga. — Htio bih otidi jer mi je ovdje sve nekako blesavo i tijesno .. ali mu se nisam javljao iz dva razloga.. ukoliko mačka baš ne grize. Kako sam na stadion zakasnio. pa omladinaca. pod kojima se nemilice komadala prasetina. koji je oslonjen o ogradu trkališta pušio i pijuckao u travu. elektromagnetizmu i kumulonimbusima? Gledam te njihove cigarete i naše. Kako mu je nešto tako bedasto i neizvedivo uopde moglo pasti na pamet! — Zbog toga što imaju cigarete s takvim zlatnim crtama na filteru? — Ti se zajebavaš — reče on i krene prema tribinama. Tebe nikad nisu mučili takvi osjedaji? — Pa jesu.. Tek kad bi se temeljito odvježbalo. onog dana kad nam je škola završila. jer od nekog vremena s Mikijem nisam imao nikakvih veza. kako je duhan rezan .. ali se ipak. pa onda vježba nekih drugih organizacija. Kad ved odem . klubova i slično. Razmišljao sam o tome da ostanem. — Otkuda da se ne vratiš? — Pa iz Italije. cvijedem i mnogobrojnim šatorima. promatrajudi cigaretu. Od svega toga znao sam jedino da joj i u razredu stalno igra flastera. postaje iznenada važna i zanimljiva osoba. kroza zube. Pojedinosti te ljubavi nisu mi previše poznate. — Nisi uopde patriot. — Da. zatim vojske. sve dok me jedna nije oslovila onim mrskim nadimkom — Debeli. salijede je sitnim oblicima pažnje i slično. . a ponajmanje verbalnih. čak i djevojačko prezime supruge moga sina. Onako frajerski. — Zašto? — začudih se.. Zasjeo sam onda ispod tribina i zezao se s nekim klinkama iz prvog razreda. Vježba pionira. nisam! Šta se tu može — odbrusi on i baci dogor-jelu cigaretu u travu. što. — Misliš da ne bih znao živjeti i bez tih smiješnih spoznaja o beskralješnjacima. — Pogledaj samo od kakvog su finog papira napravljene. Sve to bilo mi je ubitačno dosadno i želio sam da što prije završi. S tribina se oglase prvi taktovi glazbe koja nije imala blage veze s muzičkim ukusom mladih. uz malo mašte. raštrkane i zadubljene među svjetinom koja je preplavila travnati prostor. kad su se posljednji vježbači povukli s trave i kad se ved počelo polako smrkavati. Prvo stoga što smo bili u zavadi. — zbunih se — nisi još ni školu završio.. — Znaš — redi de Delon pomalo zamišljen — razmišljao sam o tome kako bi bilo da se uopde i ne vratim. — Budalo.ironičnim de glasom Delon. ali sam ga odmah izgubio. naletio sam na Delona.. Prvo sam uspio pronadi Ljubu. cigaretama posve suh. — To su neke uvozne? — rekoh. koji je za tu priliku bio ukrašen zastavama. nakon što je tolike godine tiho egzistirala uvijek u jednoj od prvih klupa u razredu. da — promrmljah paledi cigaretu.. — Škola! . ali . Seka Živanovid. pa mi se sve čini da i u drugim stvarima moraju postojati takve razlike. To je valjda bilo propisano odozgo. Prvo se od kasnih popodnevnih sati pa do mraka savjesno vježbalo. Zatim sam iz daljine uočio Mikija. Vidi ovu zlatnu crtu oko filtera . gdje su točili medovinu. moglo i uz nju plesati. Razlog tome treba tražiti u nenadanom interesu koji je za nju počeo pokazivati moj do jučer najbolji prijatelj Miki Grabar. da je prati do kude. Sve sam zaboravio. moglo se malo i zabavljati. Zar mislite da se sjedam onih gluposti što mi ih je predavao mladi.crn ili smedokos. koju smo još u osnovnoj školi počeli zvati Arleta zbog blage sličnosti sa ženom popularnog princa Valijanta. Sutra idemo na maturalno. pa da se krene s ono malo zabave što su nam je nudili. Početkom lipnja. Sve manifestacije koje su u tim godinama priređivali mladima imale su karakter sleta.

zastane i obrati nam se: — Dečki. — Ali. počeli su se sve više zajebavati. — Samo se premalo služi nogama. Baš njega. da te on čuo što si maloprije pričao. — Onog kome je stari doktor. koja ne daju da im netko dira sestru. Nitko zapravo ne zna kako bi se ta neizvjesna borba završila da se u nju nisu umiješali legalni organi vlasti u likovima komandira Radovana i pozornika Oljače. Ovdje je sve bilo puno nekakvih debelih. ali on. Uletjeli smo poput mladih lavova u taj koloplet i počeli udarati na sve strane rukama i nogama. udarali koljenom u jaja. Ili bi bar sina zaključao u špajzu. — No. Na stanici su nas počeli ozbiljno ispitivati. eno tamo iza ograde tuku vam onog vašeg. Zaokupljeni mahnitom tučnjavom. Uhvatili ga Živanovidi i obrađuju ga. — Nema veze — odmahne Delon rukom. Jasno. onako prljavo. — Vidi. — Ne može i jedno i drugo! Ako sutra ujutro putujete. U žaru borbe ne. koristedi se svim sredstvima kojima se mogao diskvalificirati protivnik. Izjurili smo kroz vrata gradskog stadiona i počeli se osvrtati naokolo. jer sam na taj način prevalio starijeg Zivanovida koji mi je skočio na leđa. sve skupa pokupili u "maricu" i odveli u stanicu Narodne milicije.Odmaknuli smo se nekoliko koraka dalje i prišli šatoru s pečenjem. — Dvojicu — otpovrne Delon. — Ovo mi sve više liči na proštenje. ne miredi se s okolnostima njiho va praštanja. Šutirali smo se podmuklo. Borba je bila sasvim unfair i bez ikakvih pravila.. pa smo ubrzo svi skupa bili prekriveni bubocima i plavicama. kao da se nečeg sjetio. — reče Delon. dvojica su — reče Matid i krene dalje za svojim poslom. ni Živanovidi nisu propuštali priliku da udare ispod pojasa. A onda su nas. — Koliko Arleta ima brade? — upitah. Kako se ono zove? — Miki Grabar? — Da. gađali prstom u oko. zatražio bi da se maturalno putovanje stopira. — Jest. — E. —Jebi ga. zadriglih faca koje su klopale sve u šesnaest. Ubrzo smo shvatili da je Stevo Matid govorio istinu. kad im je predstava postala dosadna. — Koga? — upita Delon. od kojih je netko otišao po milicionare. nismo ni primijetili da se oko nas okupila sva sila znatiželjnika. dobro! — zaključio je ispitivanje komandir Radovan.. Delon se nasmije i krene prema štandu s licitarijama. Nije bilo vremena za oklijevanje. Nede ništa ostati od njega. mali! — odbrusi Oljača. tako da sam se morao skvrčiti. — Ali. onaj isti tip koji nam je nekod bio mentor i arbitar za seksualnu problematiku. — Ni onaj visoki nije loš — dodao je Oljača. mi ujutro u pet putujemo u Italiju! — vikao sam dok su se vrata plavog vozila zatvarala za nama. mogli ste otidi kudi. mi sutra ujutro u pet putujemo na maturalno puto vanje! U Italiju! — rekoh. a ne da se okolo vucarate i tucete. — Jebeš Italiju! Idi . — Sve se pomiješalo. U taj čas pokraj nas se nađe Stevo Matid. kako zna propisno raspaliti. — Brada Seke Živanovid? — upita Delon. a sve manje na slet mladosti — reče Delon razgledajudi licitarske bebe s ogledalcima. ali kad su shvatili da su tučnjavu izazvala ljubomorna brada. Nije nam mnogo trebalo da ugledamo komešanje sjenki pored jablana koji su opasivali stadion. ali se to pokazalo mudrim. U prvi mah mislili smo da de prodi. napet i uzbuđen. Radovan i Oljača isprva su neko vrijeme gledali što se događa i pripomenuli: — Onaj mali bio bi dobar milicajac — rekao je Radovan. — Eno ti Ljubinog starog! Da ga samo žena vidi kako nakon infarkta tamani svu tu prasetinu . Ostat dete nodas ovdje. — Ovog demo vam puta oprostiti. bogati. jest. a u sedam du vas pustiti kudi.

susprežudi bijes. — Hajde. Rekavši "ja sam bio kriv". uzeo kofer i zgrabio onaj sendvič. lijepo zapakiran i stegnut remenjem. Sadržavao je putar. U taj čas na stolu ispred komandira Radovana zazvoni telefon. Stao sam zbunjen ali i zadovoljan. Kad sam se poslije dva u nodi vratio kudi. Franjo . — Franjo . očiju punih suza. tek tu i tamo progovorivši po nekoliko nevezanih riječi: "Ma ništa". Oljača. boga ti jebem! — prekine ga Oljača. — Ne psuj mi ovdje. — Neka propadnu! Neka vidi da nam je pedagogija i briga za njegovu bududnost važnija od para. tuče se . i mislio sam da te nodi nedu uopde usnuti. rekao: — Ako ti je vlast oprostila. a ne u Italiju! Izišli smo iz stanice. ja idem iz ove kude. Razgovarali smo do dva ujutro i odlučili da i dalje budemo ono što smo bili — najbolji prijatelji. "Nije ozbiljno". Pa ipak. — Tebi se. "Mislite da de zakasniti". zakasnit deš! Diži se! Protrljao sam oči i pogledao. Potom je spustio slušalicu i ljutito nam se obratio: — A sad u pizdu materinu svi doma! I zahvalite drugu Brabecu. I što sad? Da ga pošaljem nekamo? Nisam to mogao uraditi. ponižen. ali platili smo ved trideset tisuda. Bio sam uzbuđen. nakon što je podigao slušalicu. — Franjo. Sonja je ved imala stalnog dečka. jer svi pušete u istu tikvu.. a nas trojica na svoju stranu. umoran od tučnjave. Ionako u ovoj kudi moja riječ više ne znači ništa. Vlak polazi za pola sata.. otišao sam i zakopao se pod pokrivač. A on na miliciji. — Tu si čitavu nod drhtala od straha. onako pun modrica. tako da smo Miki i ja ostali sami. Pokraj kreveta stajao je otac. Ana. — Brzo se umij i uzmi onaj sendvič u kuhinji na stolu.. Pije. kao da mi je na neki način prepustio sestru. U jednom trenu čak mi je priznao da je ono moje pismo namijenjeno Sonji malko prepravio i poslao ga Arleti. znači. — Šta Franjo! — ljutio se stari. a onda skrenuo kudi. išli bi u kurac.. odvedi ih da se rashlade. Uzdahnuo sam i sjeo na prvu stubu njegova stubišta. — Dosta! — otresao se otac.. u pravu si. —Milicijska stanica — oglasi se Radovan. Stanislave.. A sad na spavanje! Majka se šutke okrenula i otišla u sobu. Ne rekavši ocu "laku nod". Znao sam da se suzdržava i bori protiv plača. razočaran. Ali. sardel-pastu i komadid krastavca. Suzdržavajudi se da ne prsnem od radosti.. da l' ti se ide il' ne ide.demo koji drugi put. Propast de pare . Zatim je slušao i šutio.. Dok sam ja mirno spavao. — E. te kad sam sve ispričao roditeljima. ne znajudi gdje je bitanga. Zivanovidi su odmah bez riječi krenuli na svoju. "Nikakav zapisnik". kojeg li zajeba. Koračali smo slabo osvijetljenim ulicama i šutjeli. svjestan činjenice da mi je Italija ovog puta propala. ne ide u Italiju? — Ne ide. o tome demo mi odlučiti — strogo de komandir. otac je.. puši. u nekoliko minuta sam se spremio. Majka i ja nedemo svojom popustljivošdu odgajati huligana. Rano ujutro osjetio sam kako me netko nemilosrdno drmusa i zove po imenu: — Stanislave. strogi otac gnjavio . Nema nikakve Italije! Nisam li u pravu? Stajao sam i tvrdoglavo šutio. I on je uradio isto tako. uhvati me on za ruku i reče: — Jebi ga. jer da nije bilo njega. ja nedu! U Italiju ne ideš. — Ako on ode u Italiju. — Ali. nesposobna da izusti riječ. moj dobri. Majka je stajala nasred kuhinje. "Kako vi kažete". Delon nas je pratio dva bloka. držedi u ruci naš stari kofer. možeš slobodno raspremiti njegov kofer. ja sam bio kriv . salamu. Drugi put de dobro razmisliti prije nego napravi svinjariju kakvu je napravio nodas. vidjelo se da je pravljen s pažnjom i ljubavlju.. kuhano jaje. raščupan i poderan. milicije i očeve prodike zaspao sam u hipu. Kad smo došli i do njegovih ulaznih vrata.

i naše su priče ubrzo izgubile dostojanstvo i pretvorile se u običnu gnjavažu. tog istog ljeta. ispred dudana. XIII. jer je odlazak u nju bio povezan s određenim rizicima. Kad smo Miki.se tim sendvičem i brinuo da ne zakasnim na vlak za Italiju. koju nitko više nije mogao slušati. dok smo sjedili na klupi skrivenoj u mraku parka i promatrali mačke koje su lako obučene promicale korzom. gegajudi se u ritmu glazbe i ispuštajudi razne neartikulirane glasove. zašto si nodas rekao . No. ali je smireni Krištof samo rekao: — Do jutra de se vratiti.. na otvorenim metalnim stalcima. izašao sam na podij i uhvatio Delona za ruku. — Znaš Guju. puni dojmova. prijavom starcima i spominjanjem raznih opasnih životnih stranputica. — Čedo. idemo! — uhvatih ga ponovo za ruku. Iz Italije smo se vratili preplanuli. Tada bi nastalo ono neugodno verbalno rifljanje. Ali bi na koncu. a onda te prasne glavom među oči. spazili smo neku pijanu spodobu kako slijepom Sreti i njegovim muzičarima lijepi novčanice na čelo. a novac koji im je lijepio na čelo bili su pravi pravcati dolari. a još vede nevolje mogle su nastati ako te tamo identificirao koji od gimnazijskih profesora. gdje svira slijepi orguljaš Sre-to. on koji je od čitavog pregolemog inozemstva vidio tek radni. korpulentni Gujo Njerš. Znao sam da je to Gujin stil. Kad se tredeg dana maturalnog putovanja izgubio negdje u Rimu te ga do kasnih sati nije bilo u našem "albergu". — Otkuda ti dolari? Maznuo si starom? On se pijano naceri. prošarano prijetnjama ukorom. kako je govorio naš direktor. Izašao sam u maglovito jutro i osvrnuo se. Izgledao mi je nekako velik. Tata je stajao na ulazu i pušio. tako da je drug Popac načisto pošizio i u kolektivni mu pasoš upisao jedinicu iz vladanja. Jedino je moja dobra majka još dugo vremena pokazivala zavidnu razinu strpljenja za moje putopisne sličice. A onda se okrenuo. Tako je i bilo.. — Ma šta sad — prekine me on. netko se sjetio kako bi bilo zgodno otidi u bašču Gradske kavane. ved ih drže vani. Vratili smo se svi. Prvo ti dođe i moli te nešto topedi se od miline. premda je pokazivao neke čudne namjere da ostane na Zapadu. Neko vrijeme u krugu naših gradskih prijatelja i znanaca predstavljali smo izuzetnu atrakciju. u kudu. Nije htio redi gdje je bio ni što je radio. molim vas da se udaljite s plesnog podija — rekao mu je šef sale. — Odjebi. ha.. možda deš znati . ha. Kavana nam je još uvijek predstavljala neku vrstu djelomičnog tabua.. — Mladi gospodine. — Šta je? — otresao se na mene. Jedne večeri. ipak smo krenuli u bašču. zarobljenički logor u Hitlerovoj Njemačkoj. Na nju nisu baš dobrohotno gledali naši roditelji. Profesor Popac užasno se uplašio i počeo nagovarati našeg razrednika profesora Krištofa da smjesta obavijesti karabinijere i našu ambasadu. "izio vuk magare". — Maznuo starom. — Ali. ha! Nisam je maznuo starom. . opalit de te. pratedi ih uvijek s onom dozom pozornosti kakvu majke obično iskazuju samo sinovima. Brambor i ja sjeli za stol. jer smo u društvu znali važno i meritorno pripovijedati o dogodovštinama s puta po Italiji. U dva poslije ponodi Delon se vratio. čak i Delon. spoznaja i nakradenih razglednica na koje glupi Talijani uopde ne paze. što o autentičnim. kako je svakog čuda za tri dana dosta. — pokušah ga upitati. važan i hrabar. — Kad jednom budeš imao moje godine. Svjesni svih tih rizika. Baš kad je Sreto raspalio neku laganicu u stilu Raya Charlesa. ispričao sam razredniku kako je Delon najvjerojatnije odlučio da se ne vrati. što o izmišljenim. nego stari drugima. Ta pijana spodoba nije bio nitko drugi nego naš prijatelj Čedo Kralj. inicijacijski odlazak u mitski prostor odraslih. — Pladam dečke da mi sviraju. Gujo! — odbrusio mu je Delon. — Dođi za stol i ne izigravaj budalu! — Pusti me — istrgne on ruku. zalupio vratima i odvukao se gore. Ono što smo tamo ugledali stvarno je bilo previše za naš prvi. znajudi da i taj eksces ved jednom treba uraditi. Čim malo ogladni.

Naime.. Ali. koja je okončana mamutskim javnim suđenjem u sportskoj dvorani koju su nazivali "sokolskom". doznalo se ubrzo. Hodete dolare. čini mi se da je njegova sudbina apsolutno nejasna i nerazumljiva ne spomenu li se i njegove društvene aktivnosti. — Mladi gospodin mora odmah napustiti lokal — rekao je Gujo Njerš. koji se odnekuda ponovo stvorio u Delonovoj blizini. Što se zapravo dogodilo tog dana i zbog čega se Delon tako ponašao. prvih izleta i izlazaka. — Ma šta si ti . zapravo se i ne sjedam. ta niska prevara. dečki. kao da želi redi da ništa nije skrivio. — Dečki. Kasnije megaafere. dograbio sa susjednog stola bocu radenske i kad je Gujo krenuo da ga glavom ponovo nokautira. Miki je volio voditi druge. saznali smo tek tjedan dana kasnije. širila se i niska njegovih suradnika. Plesači su vrisnuli i razmaknuli se. Paralelno s pojedinostima privrednokriminalnih radnji Miroslava Kralja. tako da je hapšenje Čedina oca ubrzo preraslo u aferu. gospodine Gujo — mrmljao je Delon. Nisam dospio shvatiti što mu to Delon namjerava kazati. pokušavajudi mu pomodi da se digne. smješka judi se. glava porodice . pradena dvojicom milicionara. te da sam bio uvjeren kako su "neumjereno trošili" samo neki. koji postaje sam . što zbog pijanstva.. a meni je bilo sasvim jasno da de ga Gujo ponovo pogoditi među oči. Ne znam da li me taj nečasni kontinuitet. jebeni ti. jer je u tom trenu Gujina glava sijevnula i pogodila Delona. tom brevijaru koji govori o našim smiješnim nastojanjima da na pravi način odrastemo.. što zbog krvi koja nikako nije htjela da stane. Delon je iz sve snage zamahnuo bocom i razbio je na Gujinom čelu. — Bacaš dolare . Što se zapravo zbilo. Kad danas govorim o Mikiju Grabaru. bili prava smijurija u usporedbi s privrednim megaaferama kakve de se pojaviti u sedamdesetim i osamdesetim godinama. samo zbog toga što smo svi skupa neumjereno trošili. zvale "gradskim ljetnim igrama". ljudi kojima je davao i od kojih je primao mito. Onda se Delon naglo izmaknuo u stranu. jer su novine tog ljeta bile pune tekstova o poslovima Čedinog tate. za koje je na koncu dobio deset godina zatvora. koji se srušio kao pokošen. dok se Delon dizao i snopom dolara brisao nos iz kojeg je liptala krv. još de i milicija dodi — promrmljah. Delon je polako ustajao. ali sam siguran da su podvizi Čedina oca..— Mladog gospodina sam samo zamolio da ne pravi nered — reče Gujo dižudi ruke uvis. — Tako je. — Dečki — počne on. ona dvojica u civilu započela su s premetačinom. Dok su ga milicajci odvodili. danas je velik dan za Čedu Kralja. U početku sam tu ulogu . i to ne samo one lokalne nego i zagrebačke. — Čedo. prije toga zbili su se još mnogi događaji privatnog karaktera. Ipak. ali znam da baš zbog toga nisam vjerovao onima koji su mi uporno tvrdili da je situacija takva kakva jest. kao i njegova želja i sposobnost da vodi ljude. u lijepi. povlačedi se sa mnom prema stolu za kojim su nas čekali Miki Grabar i Brambor. jednu važnu spoznaju dugujem aferi čiji je protagonist bio Miroslav Kralj: to je i ovo naše socijalističko društvo prihvatilo privredni kriminal kao normalnu društvenu činjenicu. a sve više organizam podložan neugodnim društvenim i moralnim infekcijama... čega je sve tu bilo. tog popodneva. Ved od prvih igara.. zabilježeni u našim sjedanjima i Mikijevoj Povijesti pornografije. Rekavši to. a onda se i sam prevali sa stolca na pod. u kojima de se kao akteri pojavljivati i osobe od visokog društvenog i državnog povjerenja bit de uzrok zbog koga du u svojoj zemlji sve manje gledati arkadiju. XIV... idealiziran krajolik iz nekadašnjih školskih udžbenika. Sad. onako odmila.. afera i društvene pljačke odveo do skepticizma u šezdesetim. koji ti je kurac? — upitah ga dok je još pokušavao zaustaviti krv. To suđenje novine su. — Mladi gospodin se okliznuo — govorio je Gujo. baci snop krvavih novčanica uvis.. veliki i bogato namješteni stan Kraljevih ušla su dva čovjeka u civilu. da bi priopdili građevinskom poduzetniku Kralju da je uhapšen. ili do rezignacije u osamdesetim godinama. teško sričudi riječi..

Ljubo Brabec. kao i sposobnosti. škola i slično. stvari su se naglo pojednostavnile. u osnovnoj školi Miki je prvo bio neka vrsta povjerenika u pionirskoj organizaciji. uopde. mi kao da nismo čekali da odrastemo sami od sebe. ljudi su ved naveliko odlazili u SR Njemačku. a ja sam sasvim izgubio Sonju iz vida. dakle sve ono čime de nas u zrelosti zasuti dnevna štampa. čime se. nitko nam ni riječju nije spomenuo stvari kao što su energetski problemi. Delon je. trigonometrijama i spektrometrijama. slobodnog vremena. da zadovolji oca kome je to bio melem na srce. gotovo svi iz razreda mogli smo postati članovi. nekonkurentnost. nezaposlenost. proizlazi to što su ga u četvrtom razredu primili u partiju. tako da se on držao podalje od Arlete. što paralelno. pa onda i drugog razreda. Dakle. komasacijom i melioracijom. Znali smo samo da pojedinci koji put nakon posljednjeg sata ne odlaze kudi. a zatim omladinske organizacije čitave škole. Nekako se uozbiljio. To što je Miki Grabar ušao u partiju nije ga ni za dlaku promijenilo. Čim bi se u razredu pojavio kakav bitniji društveni problem. igara i. mučeni istim problemom. Kad smo krenuli u školu. nego da nas drugi na najpedagoškiji način odrastu. Ljubo nije pokazivao nikakvih potreba. revolucijama i restauracijama. jer sve to znatno nadilazi moje skromno znanje u toj domeni. prezaduženost. toliko i nevidljiv.drugog. XV. sintagmama i sintaksama. nakljukani proizvodima službene pedagogije. Što je još bio. to jest da bude medu prvima i najboljima. počeo nositi naočale i brkove. Dirljivi rastanci i odlasci podsjedali su me na one tužne priče o međuratnim . nekonvertibilnost. kao sasvim razumljiva posljedica. nego ostaju na nekakvom sastanku od političke važnosti. da vodi. eto. a kad su nas primili u omladince. koliko nezanimljiv. ustavnim pravima i federativnim uređenjem. Te mačke redovito nisu imale bradu. premda su nas. Jaromir Kralik. Švedsku. što naizmjence. jer se o tome nije mnogo pričalo i jer je taj rad nama ostalima bio. Austriju. bili smo najbolji prijatelji. logaritmima i algoritmima. Jer. U gimnaziji je prvo bio predsjednik prvog. kome život nije namijenio ovako suptilne teorijske probleme. Bespomodno. prorađuje temeljne knjige klasika marksizma. Ne znam je li ta njegova sklonost bila osnovni motiv koji de ga odvesti do toga da se iskuša u politici. što se tiče toga. Završavali smo posljednji razred gimnazije. ali sam siguran da se bez te sklonosti. morao se brinuti za golu egzistenciju. Okolnosti ulaska Ljube Brabeca bile su ved sasvim drugačije. svi smo mi na neki način bili "na liniji" i nikog kao da nisu razdirale sumnje zbog kojih se član SK ne bi moglo postati. Jer. u politici nema što tražiti. ali obojica opteredeni "bratovskim kompleksom". pa sam ja mogao malo predahti jer se Miki bacio na vođenje širih društvenih skupina kakve su razred. sasvim oporavljen od udarca koji mu je nanijela očeva afera. političke govornice i ostalo. Mirovina koju je naslijedio od pokojne majke bila je tako neznatna da je doznaka koju je poštar svakog prvog donosio izgledala kao neka vrsta neukusne šale. Švicarsku i druge zapadne zemlje. Što se tiče Ljubine moralno-političke podobnosti i razine njegove svijesti. marljivo gazio s raznim gradskim mačkama. televizija. On kao da je ušao u SK tek tako. s tim stvarima je bilo sve u redu. a ni sposobnosti. uči i uvjerava ljude. kao da ga je uhvatio nekakav zakašnjeli pubertet. kako su nam govorili. naivno i pomalo priglupo. interferencijom i rezonancijom. ved dvanaest godina kljukali teškom i lakom industrijom. ne znam. igrao ja sam. a pričalo se da kod kude. Važno je samo to da iz svega toga. Ali. ako se ne varam. odlikuju pravi komunisti. Ne sjedam se više tko je sve u gimnaziji postao član SK. Da. vodenog. onto-genezom i filogenezom. pod očevim nadzorom. Naš najstariji drug. Miki i ja ponovo smo bili najbolji prijatelji. Od najmanjih nogu Miki je bio organizator mojih akcija. u nedostatku masa. smjeŠta je postao delegat u nekoj od meni nepoznatih omladinskih struktura. Premda je onako kao frajer bio sasvim u redu. što je njegov ljubavni život činilo jednostavnom uživancijom. on bi skidao naočale. jer je u našem gradu bilo pomalo nezamislivo da bi koji Brabec ostao izvan partijskih redova. trljao ih maramicom i mrmljao više za sebe: — Razmotrit demo to na partijskom i vidjeti kakve nam je stavove zauzeti. Nadi stalan posao bilo je vrlo teško. Osim toga. čak smo i dijelili klupu. u posljednje dvije godine silno je izrastao i postao najpledatiji i najviši učenik gimnazije. neefikasna privreda. te se šuškalo da u toj oblasti postoje mito i korupcija.

kako de mi ispričati kasnije. jer su se obično odigravale između dva poglavlja. svjestan da u toj spoznaji nema ničeg utješnog.000 dinara. ali nikako nisam znao kako da prekoračim tu presudnu. otkuda nam kurve? U gradu i nema pravih kurvi. pronadi nešto što isključuje mogudnost blamaže — rekoh (sada sam svjestan utopijskog karaktera ove rečenice). onih koje to rade za lovu. otkloniti mogudnosti neželjenih posljedica. pridržavati se tehničkih propozicija. Kad bi i ukalkulirali u cijenu sasvim pristojnu zaradu. kojim se Mikijeva Povijest pornografije malo bavi. koji su se u ovom zabranjenom vrtu ved bili nazobali. Ne. — Pa dobro. nabasati na nešto što smo u tim godinama zvali "redaljka". upute i priče starih hahara. . privoljeti je. Pa ipak. sudbinsku granicu i nađem se u svijetu odraslih. pi-smoslikarskih. obavljali su poslove najšireg dijapazona: od vodoinstalaterskih. ali je Ljubo Brabec tvrdio da između te dvije pojave nema nikakve sličnosti. jer takvih u našem gradu da i nije bilo. hobističke radnje. Ali njih ne zanima seks kao seks. poznaju ih dobro. neku vrstu mješavine radionice i skladišta. koji je onako lijepo i temeljito pretresao Van de Velde. pa mora da u tim stvarima imaju i mnogo više standarde. jedina stvar u kojoj su ta dva dečka "zlatnih ruku" pokazivali katastrofalno nesnalaženje. svi su bar jednom u životu morali tu stvar uraditi prvi put — rekoh mudro. uslužna firma pala je u kolaps i raspala se. bilo je normalno da s područja pornografskih sadržaja polako počnemo prelaziti u normalne vode seksualnih interesa. — Ali.000 dinara. bila je financijsko-kalkulacijske naravi. A kad se. udružio se s bubnjarom Surlom. te su me kao takve čak i frustrirale. Brambor se bacio na tajne uslužne djelatnosti. — Da. — One su stalno s muškarcima. profesionalku. seksualno emancipiranih i potvrđenih muškaraca. I na koncu. koji se iz maloljetničkog zatvora vratio mnogo ranije no što se očekivalo. naknadno bi ustanovili da su u troškovnik zaboravili ubaciti razvodnu ploču i trista metara PVC kabla. One de primiti lovu. Priznajem. Kako su se razumjeli u sve i sva. strpljivo podnijeti naše eventualne nespretnosti i pri tom garantirati apsolutnu diskreciju. sve sam više bio zabavljen razmišljanjima o pravom seksualnom životu. — Prva ševa djeluje mi tako komplicirano — rekao je sav očajan Miki Grabar — da bih je najradije preskočio i započeo s drugom. preko elektromonterskih. U ovom periodu. te da pornografija zacijelo igra važnu ulogu i u životu normalna odrasla muškarca. a Van de Velde i ostali slični autori bavili su se temeljito onim problemima koji nastaju tek postoje strategija zavođenja okončana. pa sve do tiskarskih (sitotisak). ali de negdje nakon mature. Jednom riječju: grozna blamaža vrebala je na svakom koraku. Izvedbe na kakve sam nailazio u klasičnoj literaturi nisu imale nikakve praktične vrijednosti. normalan čovjek tuca četiri put tjedno — govorio je Stevo Matid — a drka oko dva puta! Po tome smo znali da normalne seksualne aktivnosti ne isključuju razne paralelne. nede pronadi pravu kurvu. Nemajudi nikakve jake veze. prilično brzo. to donekle komplicira stvar — zamisli se on. Znali su sklopiti posao za 300. Da mu bude lakše. — Zdrav. diskretno prijedi na stvar. Miki. njegovo de prvo iskustvo biti upravo takvo. — A kurve? Možda bi trebalo s njima? — padne Mikiju na pamet spasonosna ideja. znači. No. iako nam nikako nije uspijevao objasniti u čemu je razlika. — Da. dobrano pijan. i tako je započela slavna djelatnost njihove ilegalne tvrtke. negirale su bilo kakvo postojanje strategije zavođenja. — Trebalo bi. te su mi u tom smislu također bili beskorisno štivo. uzbudljiv i temeljit. — Neki su se tako izblamirali da su zauvijek odustali od drugog pokušaja. Moraš pronad mačku. a onda samo na materijal potrošili 298. preko koje bi pronašao posao. — Zašto misliš da bi to bilo jednostavnije? — začudih se. soboslikarskih. koje se obavljaju bez formalna legitimiteta i pladanja poreza. pronadi prikladno mjesto. Poslovali su tako više u skladu s prijateljskim i karitativnim nego s ekonomskim i tržišnim načelima. biti zabavan. Kako je za otvaranje obrta potreban pozamašan kapital. Bramborov stan ubrzo se pretvorio u sasvim neprohodnu bazu.pečelbarima o kojima smo dosta slušali u nižim razredima. ustanovilo da je Surlin prerani povratak iz maloljetničkog zatvora prouzročen bijegom. Brambor je bio prisiljen pribjedi privatnim uslužnim akcijama.

Imala je nekoliko četvornih kilometara vodene površine. sve sigurniji u to da je život koji nadolazi složena. Radost zbog položene mature i prestanka jedne vrste životnih briga. i zapitao: — Oprostite. nimfomanke. ja sam izišao na korzo. U ljeto 1967. tata više nije imao nikakvih primjedbi. pili i pjevali. frižideri. učinili su tu nod u motelu na Sljunčari nečim važnim. neizvjesna i melankolična pojava. a ni Mikijeva knjiga nije mi u tom smislu dala nekih korisnijih uputa. mali. kad je Miki došao na red (status mu je dodijelio jedno od posljednjih mjesta u koloni). te lagan strah pred onim što de uslijediti ved sutra.Protagonistice "redaljki" bile su neke vrlo emancipirane mačke kojima i nije bilo do love. oportunističkim i malograđanskim. na kojem sam ved bio izlizao toliko pari cipela. kad ste imali posljednju menstruaciju? U nastupu džentlmenske brige. Pokraj Gradske kavane sreo sam Sonju koja mi je kimnula glavom. dok su se oni veselili. koji sam držao svojim prirodnim ambijentom. ovladati svim mogudim tajnama i problemima koje građanska znanost nije unijela rasvijetliti. i krenuo na onu dugu šetnju što ne vodi nikamo. a ja sam svoj. organizirano je oproštajno vede u motelu na Sljunčari. nikad nisam uspio saznati. nego do čiste erotske razonode s vedim brojem muškaraca. moj otac je njegova shvadanja ocjenjivao dekadentnim. jedan od rijetkih članova moje šire porodice koji je uspio svladati građu čitavog jednog fakulteta. — Tek kad sam diplomirao — govorio je — uspio sam sistematizirati sve svoje neznanje! U doba obnove i izgradnje. Sad. penji se! Tako je Miki uspio izgubiti "jumfer". nisam previše vjerovao ni u stavove ujaka . slab i neodlučan. sve sam manje znao što du i kamo du. na pragu pravog života. Šljunčara je bila jezero pedesetak kilometara udaljeno od našeg grada. Moj pokojni ujak Emil. Inače. u to vrijeme više nije hodala s onim tipom. U jesen 1967. a dama se samo nasmijala. ili mi je najbliža okolina počela idi na živce? I tako. Je li me ved tada sklonost čitanju učinila nesnošljivim prema bučnim. kao gimnazijski suvenir. htio se sam pobrinuti da ne dođe do neželjenih posljedica (?!). Ako se ne varam. nezaobilaznim. uz obalu mali motel i naselje vikendica. Prvi put sam se na gradskom korzu. a nastala je negdje u ranim poslijeratnim godinama eksploatacijom šljunka. XVI. koja je držala bocu vinjaka u ruci. ja sam mirno produžio. premda se više ne mogu sjetiti zbog kojeg razloga. jer je smatrao da de prirodne znanosti. Namjerno i sračunato sam odustao. Toj nodi na Sljunčari nisam prisustvovao. velikim skupovima? Nisam li možda taj sentimentalni zalog za bududnost držao kičastim. kad smo svi skupa uspjeli maturirati. prenio na prvu godinu faksa. Sada. Jer ved sutra više nedemo biti zajedno. dutio malen. nagnula iz boce i dobacila mu: — Hajde.. hrabro je ušao. gdje smo zakupili dvoranu i nekakav traljav bend. Nakon što je obnova prošla. tvrdio je da učenje nije prikupljanje riznice znanja. sasvim nedostatnih da se iz njih izvede ono što su naši profesori tako patetično zvali "životna odluka". Suočivši se s nečim čemu sam pridavao dignitet znanosti. nekom vrstom zaloga za sutra. Četvrto poglavlje I. sastavljen od seoskih muzikaša. uspio sam upisati studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Vlastite želje i nakane u vezi sa skorašnjom bududnošdu djelovale su mi poput zbrkanih i poluartikuliranih natuknica. seksualni pedagozi za neiskusne ili nešto sasvim deseto. u drugom pak— učini mi se kako bi bilo najbolJe da prođe što prije . jesu li bile kurve. stao pred razgaljenu damu. u vezi sa stavovima ujaka Emila. I premda je stajala posve sama. nego mučna spoznaja o izvjesnosti ogromnog prostora kojim nikad nedemo uspjeti ovladati. neumjesnim i neadekvatno pretjeranim? Nije li mi možda tek godila uloga razrednog ekscentrika. združene s dijalektičkomaterijalističkim pogledom na svijet. U jednom trenu poželio sam da gimnazija potraje barem još deset godina.

Upisao sam književnost.. ali večeras . večeras bi Arleta došla do nas oko sedam . kredudi na Sljeme. bilo je takvo vrijeme da su mi očevi stavovi djelovali preoptimistično. tucaš li ti nju. — Slušaj.. — Jučer je bila kod tebe. ved bi se pohvalio. Nikako mi nije bilo jasno da netko. Jedni su naprosto poludjeli za gradom koji im je nudio obilje provoda... dok su drugi smjesta zamrzili Zagreb i držali ga petodnevnim zlom. — Pa. nagnut nad Kafkom. a ujakovi prepesimistično. — Ali to je na suprotnoj strani. zabave i svih onih užitaka kojima se odaješ kad se oslobodiš roditeljske paske.. čija su dva brata. Kad dva muškarca dijele stan. koje de se tek poslije pokazati uglavnom nekorisnim. pa kako mi je to bilo jedino poznato mjesto . po završetku faksa dobiti ulogu besplatnog korisnika zdravstvene zaštite. rekao sam patetično samom sebi i bacio se na ovladavanje znanjem. Kao i moji vršnjaci. — Kolodvoru?! Spazio sam ga slučajno iz tramvaja. Izgleda da sam sjeo u krivi tramvaj kojim sam došao do nekog okretišta gdje su svi izišli van. Studirao sam književnost... te da se njihova funkcija uglavnom svodi na to da budu redovna klijentela biroa za zapošljavanje. došla bi zapravo k meni . smatrajudi je disciplinom A ha od presudne važnosti za čovječanstvo.. ali da je značenje diplomiranih profesora književnosti u tom istom čovječanstvu mnogo manje. — Nije neumjesno! Nije neumjesno zato što ne tucaš! Da tucaš. Bludio je po Britanskom trgu tražedi Ilički plac. .. što sam ja držao faksom koji se upisuje radi studentskog tramvajskog bloka i odgode vojske. sarmama i štrudlima. ili obratno. alijenacijom i raspadom ličnosti modernog čovjeka. — I prekjučer je bila. završio bi redovito na Katarinskom trgu. ja sam pripadao prvima. Ovo de društvo morati računati na nas. jer sam u prvim godinama faksa škartirao klasike i posvetio se onoj vrsti moderniteta koja se bavila dehumanizacijom. ili se samo zezate dok se ja vucaram po kinima? — To je pitanje sasvim neumjesno. u našim je krugovima postao poslovični nespretnjakovid. — Stanislave.. Miki Grabar drugima. Kad smo s novim novcatim indeksima krenuli u Zagreb. Stanovali smo zajedno u stančidu u Harambašidevoj ulici. umjesto prometejske uloge. grad nam se učinio prevelikim za našu provincijsku mjeru. — Zašto ne uzmeš kartu sa shemom tramvajskih linija? — Uzeo sam je neki dan. i ti deš jednog dana dodi s mačkom. Vjerojatno je stoga ponovo počeo hodati sa Sekom Živanovid. Miki. pa du ja otidi . nije baš fino . držao se sposobnim. inače bistar. koji je Mikijev stari uspio unajmiti od nekog bivšeg pacijenta (ukus duodeni). pa du . i tu smo se odmah podijelili. od kojih je jedan bio crtani. pametnim i nezamjenjivim. tumarao je po Dotrščini raspitujudi se za žičaru i slično. — Nikad se nedu naviknuti na taj jebeni grad! — govorio je Miki. jer mi je dignitet profesora omogudio besplatnu zdravstvenu skrb nad krajnicima. snalažljiv i pametan.. Zbog vas sam gledao tri filma... sto kilometara dalje. što je Miki držao koještarijom jedva dostatnom za hobi. Ved od 1967. nastaju problemi koji mogu dobrano narušiti odnose u kudi. ušla u vodoinstalaterske poslove. Večerao sam u devet na željezničkom kolodvoru.. — Stanislave. holendera i bidea. — Ne znam. može pokazati tako nizak stupanj snalaženja u urbanoj geografiji. koja se realizirala jednomjesečnim prijavljivanjem na biro i uzimanjem dragocjenog žiga. džamiju nikako nije mogao pronadi jer od minareta nije bilo ni traga. bio sam mlad i prepotentan. te su ved u petak prije podne jurili na kolodvor i vradali se svojim provincijskim picekima. prečesto žrtvama streptokoknih angina. zanemarivši brigu nad sestrom na račun sifona. —Jučer u sedam krenuo sam na večeru u onaj tvoj Risnjak. Poslije se pokalo da književnost uistinu jest disciplina od velikog značenja za čovječanstvo. Njegovo nesnalaženje u gradu bilo je katastrofalno. Tako du. Naime. a jedan od njih ima žensku. — Jest.Emila. To se zapravo pokazalo korisnim. — Baš fino — odvratio bih. Valjda sam kartu okrenuo naopako. dok je on upisao pravo. kad bi krenuo na Kaptol. ni u očeve stavove u doba obnove. Uz njenu sam pomod umjesto u kino Kalnik stigao do Zoološkog vrta.

Ljutito sam spremio stvari. rekao je: — Stanislave. nakon što sam pojeo dvolitrenu teglu kiselih krastavaca. S prvom znanstveno utemeljenom dijetom upoznala me jedna mamina prijateljica. sve do sto. nakon pet-šest tjedana osjedaš se poput žene koja više ne zna je li jutros popila kontraceptivnu pilulu ili to tek mora uraditi. Svim tim savjetnicima bio sam neobično zahvalan. zapadnonjemačku muzičku komediju Freddy und das Lied der Prdrie i još dva finska filma povijesne tematike. U nastupu očaja gledao sam ruski film Obrana Moskve. To mu dođe kao dupli konjak! Navečer. Dugo sam razmišljao o tome kako da mu se osvetim. i dalje du nastaviti. drugi dan dva. Mrcina mi je u prolazu dobacila kako u Balkanu igra novi Lester. ja sam se samouvjereno prijavio na kviz "Pojedinac protiv televizije" iz oblasti velikih svjetskih kinematografija plus dva povijesna finska filma.— O tome je upravo i riječ. Napisao sam ljubavno pismo njegovoj sestri Sonji. sirova. Njega su zbog ove dijete čak morali privoditi nekoliko puta u stanicu javne . L 34). ali ni to nije pomoglo.. — Ma. — Je li? Onda deš mi jednog dana predbacivati kako nisi pofukao Arletu Živanovid zbog mene. Provodedi takvu dijetu. Svaki prehrambeni artikl imao je toliko i toliko bodova. otišao sam u kino i sutradan. a nakon dva mjeseca trošiš po dva sata na prebrojavanje zrnaca. ti ne moraš u kino. "holivudske". Arleta je imala problema s migrenom. uspio sam skinuti osam i dobiti deset kila u isto vrijeme.. a onda mi je pala na pamet i ta paklenska namjera zbog koje du se često lupati po glavi. poslije večere. pa su se mogle jesti u neograničenim količinama. naravno. koji je rekao: — Izvrsno. od kojih je svaki nosio po nula bodova. samo što rano ujutro i kasno navečer. inače skladištar. dobila "ženske stvari". Svratit de sutra. sto prvi dan devedeset devet zrna riže i tako dalje. Riža je. pogodan za duplo gledanje. jer je njegova draga. moraš trgnuti po dva do tri deci votke. još egzotičniju i bizarniju dijetu preporučila mi je Irena Orešar. "Votka dijeta" dopuštala ti je da ždereš kao živina. pet minuta po dolasku. Kad je konačno (i navodno!) uspio poševiti Arletu. ali se ništa nije zbilo. Kako je on bio izvan forme i prilično uberspannt (opet Krleža!). dok su dijetalni savjetnici tvrdili da se može i te kako dobro jesti i istodobno mršaviti. Dok sam gledao drugi put Tobruk i tredi put Šerifa iz Dodge Cityja. Ako večeras odeš u kino. Ali. Dobra strana te dijete bila je u tome što pojedine namirnice nisu imale uopde bodova. kad sam se vratio s "duplog Lestera". kao neka junakinja Krležinih drama. koje su onda potrajale kroz čitav ciklus Johna Forda u Kinoteci. Ovu dijetu vrlo rado je upražnjavao stanoviti Mirko Karabotid. Sjedili su potom njih dvoje čitavu večer na kauču dok sam ja od šest i osam gledao film J. uspio sam naletjeti i na sasvim nevjerojatne koncepte. Tu sam dijetu dokončao pokvarenim želucom. nije uspio ništa napraviti ni za onih večeri kad sam utvrđivao gradivo iz Ubijte Jobnnjja Ringa i talijanskih "spaghetti westerna". jer sam se jako dobro navikao. Nakon stotog zrna ide se nadolje. bogati! Ne moram? — Ne. a u iduda dva mjeseca nadljudskim sam naporima skinuo devet kilograma i kupio nove Levisice (W 32. ništa? — Nije mogla dugo ostati. Smisao dijete koju mi je preporučila bio je u tome da se ne jede hrana nego bodovi. Danas bez pretjerivanja mogu redi da svoju relativno široku filmsku kulturu dobrim dijelom dugujem Arletinoj bolesnoj skrbi za jumfer i Mikijevoj mlakoj navali. ne mogu a da se ne prisjetim i svih ozbiljnih savjetnika koji su me obasipali teorijski i znanstveno fundiranim strategijama mršavljenja. Znanstvena tajna ove dijete ležala je u jednostavnoj činjenici što žestoka votka izgrize u želucu sve kalorije koje si poklopao preko dana. — Znači. Ali. ne mogu tražiti od tebe tolika odricanja. nakon nekog vremena zgrabio bih ujutro šaku sirove riže i progutao je. ali me nemoj ništa pitati. hvala ti kao bratu. Iznerviran matematičkim okolnostima ovog dijetalnog postupka. a u jednom danu nisi ih smio pojesti više od sto. Drugu. tri puta provjerio adresu i onda ga konačno poslao. Nakon tjedan dana stigao je njen odgovor. mislim . Nakon "astronautske". ogrnuo "đubretarac" i krenuo. tredi dan tri i tako dalje. Ujutro se natašte pojede jedno zrno riže. Jasno. jer sam kao naivna ovca smatrao da je osnovna pretpostavka mršavljenja najobičnije apstiniranje od hrane. "alpinističke" i nekih drugih dijeta. Louisa Troje najednom kauču. Kad danas razmišljam o svim onim dijetama kojima sam uspješno ili bezuspješno trapio vlastito tijelo.

srušila se u nesvijest u anatomskom kabinetu i vratila se u rodni grad. Ubrzo smo shvatili da je Delonu taj studij samo odskočna daska za neke druge životne pothvate. i govorio strogo kajkavski. interne. e da bi se posvetili probitačnijim zanimanjima. zaludne filozofije. anatomije. Kad bi njegovog starog pitali što mu sin studira. Na prvoj ili drugoj godini studija književnosti u moj život neizbrisivo ulazi pjesnička figura Stojka Milica iz Novog Vinodolskog. Gogolja. svrab tabana. pa sve do nekakvih viših i visokih škola u čije postojanje još i dan-danas sumnjam (viša tekstilna. stizale su različite tablete. Irena Orešar je uz pomod teške veze upisala medicinu. visoka PTT škola s posebnim obzirom na telefonske govornice. misteriozne indologije. prašci i slična farmakološka pomagala za uspješno i bezbolno mršavljenje. pa i druge kilograme. od etablirane medicine. smjer dezena bluza i šlifera. koji je u složenu problematiku fiziologije. To mu je valjda djelovalo nekako ozbiljnije i važnije. nefrologije. odijevati se u Italiji. Seka Zivanovid Arleta imala je indeks onog nekog čuda od više škole.sigurnosti. napravio i neke izgrede po lokalima u kojima je šljokao votku. Ako ništa drugo. koje smo slavili redovito svakih pet godina. nakon čega je obično dolazilo rastrežnjenje. Durrenmatta. vitamini i još neki drugi termini. III. Ibsena. a uvečer se brinula za moju filmsku kulturu. uvijek su bili bolje odjeveni i imali za sobom kudikamo zanimljivije "succes story-je" od mene. bizarnih umjetničkih akademija. Umoran od znanstvenih pristupa mršavljenju. pulmologije i pedijatrije uranjao sve dublje i dublje. za koje je on uglavnom čuo ali se . drug Brabec bi kao iz puške opalio: "Političku ekonomiju". sirovog krumpira i vezice peršuna tjedno. S druge strane. jer je. nego zbog neprekidne brige za moje zdravlje. Ja sam izredao Shakespearea. visoka nautička za golfsku struju i slično). Manna. upis na faks mogao ti je omoguditi bar dvije do tri godine tumaranja po velikom gradu. zabludjelog inteligenta humanističkog tipa. ali ne zbog hrane koju sam bacao ili ostavljao. Ona je preko dana studirala. preciznije sa Zagrepčankama. Od njih se sasvim pouzdano mršavilo. Poea. Delon je upisao studij engleskog i francuskog jezika. Cheddo Kralv. Vedina razrednih kolega brzo je okončala svoj kratki visokoškolski ekskurs. čitav moj razred pohrlio je na studije jer se nikom nije ostajalo u provinciji. Iz inozemstva. obuzet dijetalnom terapijom. Upoznali smo se na predavanjima iz teorije i metodologije proučavanja književnog djela. Na godišnjicama mature. ali su imala neke nezgodne popratne pojave kao što su privremena ili trajna impotencija. navodno korisne ekonomije i prava. što ga je učinilo neobično jednostavnim za ukop. Musila. koje je u ovom segmentu daleko odmaklo. koja se sastoji u tome da se polovica sadržaja tanjura baci u smede. bančiti po Esplanadi i prvim zagrebačkim diskačima. odlučio sam se za najprimitivniju opciju. II. vrativši se kudi. na bankovnom šalteru ili u kancelariji socijalnog osiguranja. kapsule. — Iako sam od ove švapske stvari odelavio — rekao je gradski razbijač Trivo — ovako. skinuti sve prekomjerne. sa deset kila manje. Kako se to obično događalo. koja se sastojala od kuhanog jajeta. otpadanje kose i slično. i stranputica koja su me u njima vrebale. U izboru fakulteta pokazivao se fantastičan dijapazon sklonosti. tako da mi se u jednom trenu posve izgubio iz vida. Družio se uglavnom sa Zagrepčanima. Dostojevskog. Upražnjavanje ovakve dijete najviše je rastuživalo moju majku. neki Igor Amrušec uspio je uz pomod "redukcione ultradijete". u čijem su se nazivu nepomirljivo sudarale kozmetika. Ljubo Brabec upisao je studij ekonomije. mnogo sam zgodniji u ženskim očima. Pričalo se čak da je na fonetskim vježbama i drugim obligatornim seminarima imao pladenog čovjeka koji je skupljao potpise i odazivao se na ime Mr. a drugovanje započeli katalogom omiljenih autora. Mnogo više uspjeha na istom fakultetu pokazao je Gogo Jazbinšek. nutricionizam. Ubrzo je počeo voziti kola (mislim Spaček). ali nam se u prvim godinama nekako oteo iz vida. povratak i uhljebljenje u kojoj od bezbrojnih opdinskih referada. Nekako s tim povratkom raspala se i njena treda ili četvrta veza s Delonom. popadala na svim kolokvijima.

odlučila je posavjetovati se s ocem. — Koji ti je ovo vrag? — upitao me jednog jutra cimer Miki. — Što mislim. koja je moju priču pročitala četiri puta. te u Studentskom listu (jedan komad). Pounda. pronašavši na stolu tek otkucan primjerak pjesme "Bestjelesna žena".pokazalo da ih nije čitao. na osami. Pod dojmom njegove pjesničke karijere i sam sam počeo pisati. astralni poriv . — To ti je metafizika. koje li groze — pjesme u nevezanom stihu! Moja pjesnička proizvodnja iz tog perioda. Otac Franjo bacio se na tekst tako žestoko da je ved nakon deset minuta zaspao za stolom. — Šta. renoviranju remize i nabavi novih vozila iz ČSSRa. Ovo ovdje ne bi ni pas s maslom pojeo! . valjda kao primjer otvaranja udruženog rada prema umjetnosti. pa kako joj je ostalo mnogo toga nejasnog. — Ali. Nije li izvrsno? On se zagleda u papir dok sam ja željno očekivao njegov sud. pa je prešao na krade prozne forme fantastičkog Tako sam i sam. Cesairea... koja počinje grozomornim arhaičkim sklopom: "Izdavna ved bijaše poznata nam nazočnost Arona Samuela u prigradskim lijegalima za puk i izgladnjele sirotane . kurac se ti razumiješ! — rekoh. šest i osam rumunjsku gnjavažu Hajdučka osveta s Margo Barbu i Emaniolom Petrutom u naslovnim rolama. pa makar i od Mikija Grabara. koju sam stvarao tajno. jasno. Piše: "I istom Vječnošdu doseže se njeno meta fizičko Tijelo... — Stanislave — prekine me on. kažeš? — Da. da — rekoh.. objavljena je posredstvom tetkina prijatelja u ZET-ovom sindikalnom listu. Još i danas zamišljam lice marljivog tramvajca.. verificirani pisac s kojim imao čast razgovarati. večeras mi dolazi jedna sasvim tjelesna žena . Prva priča koju sam napisao zvala se "Zrca-1 " i bila je varijacija nekih motiva iz Poea. a onda dodah. što je Stojko držao legitimnim početkom literarne karijere. nabasao na moju fantastičnu pripovijetku. za koje ja nisam uopde čuo. Franjo? — upitala ga je majka. U pravi čas Stojko Milid je ocijenio da poezija ima slabu recepciju. Ono što me u Stojka fasciniralo bilo je to što je on pisao i imao ved objavljenih radova u novosadskim Poljima (dva komada). Drugu priču uspio sam objaviti u pravom književnom časopisu. Da nema tu nekakvih novosti? Mislim na erotskom planu? — Ima. Michauxa. — Što ti misliš. — Što je iz tvoje perspektive sasvim svejedno .skočio sam kao da ne znam.. — Kakvi su tek oni koji nisu nobelovci. a on je naveo Chara. — Ma.priča. — Ovo tu. mitos duše. sa zadovoljstvom mogu redi — definitivno je uništena i zametena. rekao sam ti kad se upisao na taj smiješni fakultet. — To je nobelovac. a nisam ih. — Jebo te! — reče on glasom koji ništa nije obedavao. kad je među informacijama o sindikalnim kreditima.Jutros si ponovo dobio pismo.. Stojko Milid bio je prvi pravi. Bila mi je kao kruh nasušni potrebna jedna jedina riječ pohvale.. — To smo radili na seminaru. ne skrivajudi radoznalost." — Ah." Ponekad mi se učini da me zbog te priče još i danas kondukteri gledaju sumnjičavo i pomalo sudutno. Frenauda. postao prozaik. Jedan primjerak časopisa poslao sam mami. slijededi stvaralačke trendove pisca koga sam poznavao. šta?-. Prijvod pjesme jednog francuskog nobelovca. u sebi: "Cviljet de ti tu na jastucima sestra dok ti budeš gledao od četiri. to — nasmijem se. Novim imenima Telegrama (četiri komada). najviša razina poetskog izričaja. ne kažem da nije — slegne on ramenima. Pošto sam je umnožio u dvadesetak kopija i bezuspješno ih razaslao na adrese Svih mogudih književnih časopisa. ima — rekoh pakosno. — Pa je . ni čitao.. Thomasa. oduzevši mu smjesta "Bestjelesnu ženu" iz ruke. autor fan. pa smo se zbog toga morali napiti. jasno. .

a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice. o funkciji aorista u ranim prozama Mirka Božida. Mikijeva tvrdnja djelovala mi je ozbiljno. ne bi ti danas studirao. zatim Rudija Dutschkea i pohoda njegovih borbenih studenata. Pod utjecajem literarno-artističkih opredjeljenja Stojka Milica. da mu ne ispadne futer. i sve što se odigravalo ovdje djelovalo mi je pomalo provincijalno. te dvije važne godine koje sam imao priliku provesti na fakultetu. a zatim strugnuti van. umjesto gada. — Dodi de — rekao je Miki. idi pa im se pridruži! — Tata. Znao sam. kupio bi Kafku. a zatim se. pratiti bilo kakve vijesti i zanimati se za politiku. ali me posve odvukao od stvarnosnih problema. Zatim bismo tumarali po gradskim knjižarama trošedi posljednju paru za nova Polja. Bio je to skepticizam kojem me valjda naučila literatura. Čuvajudi zadnju lovu za knjige. — Slušaj ti. mitinzima. Literarni elitizam Stojka Milica pomogao mi je da na ulici lako razlikujem Tomu Podruga od Frenkija Reinhofera. i 1971. Berislav Nikpalj i Branislav Zeljkovid. zbog izuzetne higroskopnosti i termičke zaštite). Ljerka Mifka. — Kad se radnici budu bunili. prenijelo i na ostale sveučilišne centre. Bagdalu. U proljede 1968. pa i još neke zemlje. kad je val studentskih nemira uzburkao Zapadnu Evropu i Ameriku. a ped u studentskom domu ložio je ladicama ormara i ostalom suvišnom drvenarijom. — Zato što mnoge stvari nisu u redu. jedino umjesto gemišta ili špricera nije kupovao ništa od literarnih stvari. Ubrzo je počelo kod onog slavnog nadvožnjaka u Beogradu. ali sam u nju ipak sumnjao. nego bi defetirao skupa s nama u bijedi i siromaštini! . — Ti da se nisi miješao! — rekao mi je stari za nedjeljnog boravka kod kude. da nema te stvari koja iz određene perspektive ne bi izgledala loše. oblagao najlonskim vredicama. Hodao sam po različnim zborovima. Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom. sjedao sam se naoružanih i maskiranih japanskih studenata u ravnopravnoj samurajskoj borbi s okloplje-nom policijom. posve sam prestao čitati novine.. — Pa. V. umjesto šala — Faulknera. IV. gdje su studenti poskidali kamene kocke s ulice da ih bacaju na policiju. i gdje su svoje nove stihove čitali Stojan Vučidevid. a čarape je. Jurili smo naokolo i po kojekakvim opskurnim mjestima pratili književne večeri na kojima se govorilo o važnosti metafore za poeziju i šire. pored šanka. potpisivao neke peticije. naime. Kaput je obično oblačio mirnim. — A zašto de dodi? — upitao sam ga. koji se tada smatrao najprikladnijim studentskim specijalitetom. a vi ste djeca tih radnika. Za kišnih jeseni Stojko je nosio svoje stare cipele (mislim da ih još i danas posjeduje) futrane novinskim papirom (najbolja je bila Borba. ti si defetist! — rekao sam mu prilično drsko. Sva štednja bila je u službi nabave knjiga. dobro.. Pogotovo gledano iz naše perspektive. a pred drugima vješto izmicao. i dok vas oni hrane . za svaki slučaj.. zašto se onda radnici ne bune? — ved sam tada volio oponirati ocu. staloženim pokretima. o glagolskom pridjevu trpnom kod Krleže. Mislim da baš zbog te nagnutosti nad literaturu nisam uspio potpuno shvatiti sve ono što se događalo 1968. kupio bi Jovcea. Vidike i Kolo. Sjedao sam se snimaka iz Latinske četvrti. Umjesto čarapa.. nisam ni sanjao da de te stvari dodi i do nas. o tipologiji književnih struktura.Majka se nagnula nad časopis i ustanovila da je moj rastreseni otac pročitao uvodni dio prijevoda Heideggerova eseja "Što je metafizika". Zvonimira Goloba od Miroslava Slavka Madera. s nešto smanjenim intenzitetom. da sam ja defetist. — Ovo je radnička zemlja. Stojko Milid učio me kako je najlakše popiti litru i vodu u Vinkomiru. Vjerojatno stoga što sam držao da se svi svjetski trendovi u nas ponavljaju u formi neuglednih i reduciranih pandana. On mi je pokazao što je to "grah s podmornicom". polizali prst i platili običan grah.

jesen 1968. Međutim. tata ti sve to govori samo zato da izbjegneš eventualne neugodnosti. Pravu narav zbivanja zbog gomile kontradiktornih vijesti. stanovita je gorčina ostala. — Koga to nazivate Starim? — upitao nas je oficir sa susjednog stola. koje je. Miki nas je. a moj stav — govorio mi je Ljubo Brabec — zapravo više nije nikakav! — I što deš bez stava? — Lako je tebi! Ti si zabrazdio u literarne vode i nemaš obavezu da se izjašnjavaš. Te jedinice svi su onako kolokvijalno nazivali jednostavnim nazivom -Rusi. napisati pametnu knjigu o tome. sve je ved bilo prošlo. Godine 1968. jer u to vrijeme novine ekscesnim situacijama nisu pisale onako metodično kao što de pisati u osamdesetim godinama. Na jednom mitingu rečeno je da su studenti u Beogradu osvojili neki fakultet i tamo se zabarikadirali. svi su čekali Titov govor. Pa mogli bi te uhapsiti i lišiti te prava na fakultet — usplahirenim de glasom majka. a majka se bojala da de me netko otkucati ili uhapsiti. te iz tužnih i apsurdnih romana Milana Kundere i Josefa Skvoreckog. Kad se konačno vratio. što se dalo zaključiti po tome što se ta godina poslije vrlo slabo spominjala u glasilima. Ne znam je li početak Mikijeve političke karijere bio uzrokovan spretno očuvanom nedužnošdu u šezdesetosmaškom ekscesu. sred čitana Prousta. Slavna 1968. — Aha! — rekao je zadovoljno oficir. Naravo. malo toga znam o toj čuvenoj godini. jasno da bi polagao. kako piše Kundera. eventualno. Da bi 1968. ali u skladu s tim nikad nisam napisao nikakvu knjigu o 1968-oj. te da jedu samo kruh i Zdenka sir. sve koji smo gajili iste nade.. u Zagreb je navradao tri-četiri puta. godina dobila dignitet koji i danas ima. Stanislave. drugi je u tome što nije bilo pravih i iscrpnih informacija. filmu. godina završila je govorom maršala Tita i kozaračkim kolom na nekom beogradskom lokalitetu. . trajalo jednu sekundu. Nakon toga ga je novi govornik otjerao. Studentska gibanja bila su tema o kojoj se s roditeljima naprosto nije moglo razgovarati. svi su nam se razgovori završavali istim rezultatom: otac Franjo poricao je svaku ozbiljnost studentskom pokretu. — Kao pisac. Osnovni izvor pouzdanih informacija bilo je tek ono što smo sami vidjeli i doživjeli. bavit du se samo imanentnim problemima literature — rekao sam strašno blesavo. pobrinule su se potkraj kolovoza jedinice Varšavskog pakta koje su umarširale u Čehoslovačku da bi porušile zasade takozvanog Praškog proljeda.— Zaboga. službenog stava još nije bilo. nije bila vruda. — Stav je mog oca da je to užasno. — Dečki. kad sve bude kristalno jasno. u jesen te iste godine. I premda sam se trudio da im pokažem visoku razinu vlastite političke svijesti. knjigama. Tog dana došao sam u Zagreb i u tramvaju spazio gomilu ogromnih novinskih naslova na tu temu. Jedan razlog je u tome što me zatekla posve nepripremljena.. bilo je teško nazreti. memoarima. Ti deš. jer sam u njegove političke stavove imao povjerenje. te da je sve to grozna izmišljotina. od danas se ponovo osjedam kao Čeh! — rekao je Jaromir Kralik. čak ni u vremensko-klimatskom smislu. stav je moje partijske organizacije da je to pretjerano i neadekvatno. Zatim je na govornicu izletio nekakav zajapureni tip i kategorički ustvrdio da se upravo vrada iz Beograda.odbrusio mu je Miki . Podsjedalo je to pomalo na šutnju kojom pomireni supružnici pokušavaju zaboraviti prijašnje sporadične nevjere. — Poslije 1948. Koliko se sjedam. romanima. nakon deset godina. Stari im je ponovo smjestio ono što im pripada! — rekao mi je Ljubo Brabec te večeri u Gradskoj kavani. jednostavno prešao. ali je ta sekunda bila prekrasna. ili se radi o sasvim drugim razlozima. gdje de biti sva ona bit u kojoj mi danas još nemamo pojma. O svemu što se tada događalo u onoj nesretnoj zemlji znali smo samo u globalnim crtama. — Našeg druga Tita . More pojedinosti doznat demo mnogo kasnije iz izvrsnih knjiga Jirija Pelikana i Zdeneka Mlinara. u koju ni sam nisam vjerovao. doduše posve paušalno. pružajudi nove dokaze. Ali.koji je Rusima očitao . Premda se doimalo da su se u tom "happy-endu" sve suprotnosti nekako idealno izmirile.. prestao sam s roditeljima razgovarati o 1968-oj. Polovicom mjeseca otišao je kudi da se sprema za ispite. U to vrijeme očekivao sam što de redi Miki Grabar. premda su postojala i stanovita predviđanja u pogledu takozvane "vrude jeseni".

a pokušat de i sada! — rekao je otac Franjo. a koji šef države. godine. svojedobno Kennedyju prorekao osmogodišnji mandat. Tako je. neki je idiot navečer na gradskom korzu lansirao vijest da su ruske i mađarske trupe prije dva sata ušle u Vojvodinu. ali je vrlo brzo shvatio da stvar ne treba udarati na sva zvona. ponekad mi se činilo da je njegovo nepovjerenje prema Rusima uzrokovano ribolovom Jer. No. u kojoj bi. stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo. Zatim su se posvađali. ispravljao bih ga ja) još nije zatrto! Dubček i Svoboda još imaju šansu. abdikaciju engleske kraljice prorekao je za 1962. Kako tu vijest nije želio provjeravati na licu mjesta. godini. — Pokušali su nas zajebati 1948. na što se nismo obazirali. čije su se vanjskopolitičke prognoze malokad ispunjavale. možda nije pamet no da odlaziš na Emilov grob. koji držim uvertirom za konverzaciju u 1971. — Ni Hrvati nemaju borbenih pjesama.— I mi se osjedamo kao Česi — rekli smo Miki i ja. da se vratimo kolovozu 1968. na sredu. to je plamen koji se ne može ugasiti tenkovima! — govorio je otac. nedjelje uglavnom provodio hrčudi uz televizijski program ili prijenos nogometne utakmice. primjerice. ako budeš u idudih šest mjeseci kuhala grah ili gulaš. Netko je zlobno primijetio kako Česi i nemaju borbenih pjesama. čim bi došlo do kakvih okapanja s njima. Jedne nedjelje majka je uzela cvijede da ga odnese na grob pokojnog ujaka Emila. Jadran je bio pun čeških turista koji su se plačudi okupljali oko svojih neobičnih malih trailera i šatora. premda nikako nije mogao upamtiti koji je od njih šef partije.. Njima je ukazivana pomod i pažnja na svakom koraku. a prvo što je rekao o situaciji bilo je: — Ana. kolovoza prestao pričati o tome kako je tog ljeta ševio u Zaostrogu dvije Čehinje. Stoga meta njegova tvrdnja navela na pomisao da je Dubčeku i Svobodi odzvonilo. Nastavljao se sukob na ljevici između mog oca i Sovjetskog Saveza. . Ta vijest podsjeda na šalu Jakoba Levitana iz Županova romana. te su ostajali u besplatnom produžnom smještaju dok se ne vidi što de i kako de. Miki i ja čvrsto smo odlučili da demo ved sutradan demonstrirati protiv oružane sile istočnog lagera. pa je otac. — Češko proljede (valjda Praško. ubrzo ustanovilo da je vijest glupa i neumjesna šala. ali se. a otac ju je prekorio: — U ovako složenoj situaciji s Rusima. Premda je to zločesta pomisao. Čak je i Čedo Delon 22. pogranični ribolovni sektor na Dravi postajao bi sve nedostupniji. ja du ručati u Mignonu ili kod Bureša! Njegove ribolovne aktivnosti te su se godine rapidno smanjile. Nedugo je zatim mobiliziran i odveden u rezervu iz koje se brzo vratio. talijanske je komuniste ved u idudem mandatu vidio u vladi. otac se svojevoljno odrekao ribolova. gdje je žestoko kritizirao ekspanzionističko ponašanje lidera Varšavkog pakta. Napeti odnosi sa Sovjetskim Savezom probudili su u moga oca onaj pritajeni animozitet koji je prema Sovjetima počeo osjedati 1948. ali nismo znali nijednu. pa se majka rasplakala. njegovom Dinamu uvijek sprašili previše golova. a ne spominjete Srbe. Desetak dana nakon ulaska trupa Varšavskog ugovora u Čehoslovačku. a ujedinjenje Njemačke za 1970. — To bi bilo isto kao da govorite samo o Hrvatima. Tata se intenzivnije uključio u partijski rad. kome su u posljednje vrijeme najdraže političke osobe postali Dubček i Svoboda. što ga je silno oneraspoložilo. jer se počelo pripovijedati kako se na Dravu ne može zbog vojnih jedinica i napete situacije. kao po dogovoru. umjesto da uživa u hvatanju ogromnih štuka (o čijoj veličini postoje tek rijetki svjedoci). godinu.. Borbene su pjesme osobito lijepe u Republici Srbiji — primijetio je tredi sugovornik. — Odi u kurac! — bila je posljednja od primjedbi u ovom razgovoru. — Franjo. — Zašto samo govorite o Česima kad tamo ima i Slovaka? — rekao je onaj isti tip. I htjeli smo zapjevati neku češku borbenu pjesmu.

stenjali.— Mona Lisa! — rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet. Jer. Ljeto te važne godine proveo sam kod kude. nego "kunilinktus". protiv njega nisam imao nikakvih šansi. tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja. a onda se pojavila i špica SEXOPOL FILM. koji se. sva je skracana. jer je projekcija morala idi bez zastoja. pošao sam kudi s Bramborom. istini za volju. a onda se bacili na šah. kao što nije "kontracepcija". uzdisali. kad je i druga predstava završila. zatim se začuo pipser. sve dok ona nije otišla na more. nego "kontrakoncepcija". — Još uvijek je dobra ženska? — reče on pomalo upitno. ali bi nam se i prečesto prikrpao. zamišljen i pomalo odsutan. Berlin. šizedi kad bih ja te vježbe nazivao treningom. pokazujudi mi radnu knjižicu. ustao sam i pošao kudi. i to kad ga je mučila dijareja. Jako je zapaljiva. — Gledaj! — rekao je. Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu. — Čekaj! — zaustavi me Brambor. U deset. Upitno ga pogledah. Zatim rez i jedan pravi pravcati "liz". potraži rolu s brojem jedan i namjesti je u kudište velikog 3. — Konačno si dobio stalan posao? — upitah ga kad me uveo u projekcionu kabinu. U šest je uključio projektor i pogasio svjetla u dvorani. — Kome je morao vrtjeti? — Nekim modnim ljudima. VI. — Malo je ostarjela. Gledali smo neko vrijeme. koji je u šest sati imao projekciju. Potom se vrati i iz jedne ladice izvuče rolu sa smotuljkom filma. — Sad sam pravi profesionalni kinooperater. uvuče film u projektor i uključi. . — Svi smo pomalo ostarjeli. Gradski bazen. U to vrijeme ved sam znao da je Bourguignon redatelj od kojeg ne treba previše očekivati. — Sad da vidiš ono radi čega sam te doveo. Nekad su na nju kopirali filmove. Prišao sam prozorčidu i vidio špicu filma Ja i ljubav s Brigitte Bardot i Laurentom Terzieffom. a on siđe dolje kako bi zaključao kinodvoranu. nakon koje sam izgorio na suncu. Neko vrijeme odlazio sam na bazen sa Sonjom. Beskonačno dugo dopisivanje učinilo nas je u izravnim kontaktima pomalo nespretnim i zbunjenim. Nisam vidio da li je puna ili prazna. — Jako je malo ostalo. — To je tata morao vrtjeti 1948. Osobito bi nam se često prikrpala sestra Zvjezdana. iako slaba zamjena za Jadran. ne zove "kunilingus". — Pogledaj! — reče. Mislim da je to radio više iz dosade negoli iz opreza i brige za sestru. Sudedi po vrudini.5milimetarskog kinoprojektora. ne puštajudi nas da večer provedemo sami. Iza svakog poteza jurio je na zahod. — Kao i tata — rekoh. — Tata je bio vlasnik — reče Brambor. — Sad gledaj! Provirih kroz operatersko okance. Gnjavili su se u travi. Na račun naših zajedničkih izlazaka. morala je biti poluprazna. Osim toga. Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. On otvori drveni sanduk. pružao mi je ipak kakvatakva zadovoljstva u obliku beskonačno dugih partija preferansa. — Što ti je to? — Celuloidna vrpca. jer se pokazalo da mi prenapregnuti kudni budžet ne dopušta da odem na more. koja je u to vrijeme intenzivno vježbala balet. Na ekranu su krenule brojke. Odmah iza špice ukazaše se muškarac i ženska u zanosu ljubavne predigre. pa sam mu služio kao poligon za uvježbavanje različitih brzinskih matova. Zatim rolu broj dva namjesti u kudište drugog projektora. prema uputi iz Mikijeve knjige. Miki više nije imao nikakvih primjedbi. jer uopde nisam ulazio u vodu. Namjesti kolut. Nakon jedne bjesomučne bazenske partije preferansa.

Mikija nema? — Ne. —Jedan od njih zaglavio je na Golom otoku. o ovome nikom ni riječi! Šutio sam i gledao ga. da radi na crno. Bio je to Ljubo Brabec koji me tu čekao dobrih pola sata. onako intimno .. a sve manje u Zagrebu. priđe mojoj polici s knjigama i izvadi iz nje tanki. Ved u prosincu iste godine zabunom je pred punom salom uključio projektor u kojem je zaostala rola pornida. spakirao je najnužnije stvari i otputovao bez radne dozvole u Stuttgart. — Kojim ljudima? — Trojici — reče on pomalo tajanstveno. gdje si u zadnje vrijeme? — Htio bih s tobom ozbiljno porazgovarati — reče mi mračno. — Ljubo. — O čemu? — Reci. eto . neugledni pjesnički prvenac Stojka Milida "Ispred koplja". Zatim su mu u onu istu radnu knjižicu upisali otkaz i bacili ga ravno na ulicu. VII. — Dobro. tamo kod nas žele ga predložiti za predsjednika Saveza omladine .. nije bila sjajna. Mislim da je fakultet dobrano zapustio. ugledala ono seksualno valjuškanje u travi. — Što je s tredim? — upitah ga tiho. u gradu. . pa su me pitali kakav je zapravo .. U prošlom je roku počeo spremati ispit koji su ukinuli. pa je zapanjena publika. a prilika se odmaknula i obratila mi se: — Koji ti je bog? Ja sam. drugi je otpušten nakon odlaska Rankovida. — Pa. Zatim je pristao na čaj. Gringo.Slušaj Stanislave. ali se pokazalo da nema više plina.. konspirativno. vradajudi Stojka Milica na policu. — Kako znaš? — Pa. kakav je on? Što misli o svim ovim stvarima i što govori u posljednje vrijeme? Gledao sam ga kao da nisam shvatio pitanje. pitao sam te nešto. pitajudi se kakvu li de mu bududnost donijeti ta neugodna tajna. Uplašio sam se i viknuo. Htio sam skuhati kavu. bar one najbliže. — Znaš.. negdje u proljede 1969. — To je onaj tvoj s kojim obilaziš kulturna događanja? — Ljubo. ali što sam mogao. ovako — okolišao je on. eto. a projektor se ugasio..U tom trenu vrpca je istekla.. — Reci mi. na nagovor nekog daljeg rođaka. SR Njemačka.. na mrklom stubištu umalo da se nisam sudario s nekakvom golemom prilikom. — Tko je taj tredi? On zapali cigaretu i krene da pospremi rolu s predratnim pomičem.. . Znam da nisam imao prava na radoznalost.. stvar je bila uistinu intrigantna. Ušli smo u stan i on je sjeo u fotelju ne skidajudi balonac. — Ah. Što se tiče bududnosti. U zadnje vrijeme sve je više kod kude. U siječnju 1969. a tredi . Pijuckali smo onda "po nuždi" rakiju uz poluotvoren prozor dok je napolju rominjala kiša. kad sam jedva uspio umaknuti pred iznenadnim pljuskom u haustor kude u kojoj se nalazio Mikijev i moj unajmljeni stan. Jedne kišne večeri. — Tredi je ovdje. — Pa. čemu onda takvo pitanje? On ustane. — Ovo de se saznati — reče on vradajudi film u ladicu. ti si! — rekoh s olakšanjem. ali je nije bilo.. Šutio je i djelovao mi sve tajanstvenije. — Ti si Mikijev najbolji prijatelj — počne on sasvim ozbiljno.. počeo si raditi za SUP? — rekoh više u šali. umjesto prvih kadrova španjolskog filma Adios. — Ne zajebavaj — nasmije se on.

Ljubo ponovo sjedne i natoči si rakije. — Pa ne bismo baš bili svi — pogledah ga ispod oka... postoji mogudnost da i tebe primimo u partiju. nakon nekoliko sporadičnih dolazaka u Zagreb. — Znaju da je progresivan. Red je da se tako ozbiljne stvari temeljito provjere . pojavio i Miki Grabar. U lipnju se. Donio je dvije litre crnog vina i važnu vijest da je Republika upravo objavila prijevod Robbe-Grilletove proze. Ako bi ti . ali je zvučalo prilično blesavo. da bi. — Što? — Ma. Mislio sam da demo ozbiljnije popričati. — Ima? — začudi se on. da je član. otvorih vrata i pustih unutra pokislog Stojka Milida. On ponovo ustane. Ljubo! — prekinem ga. — Osnovna mu je mana to što ved mjesecima pokušava potucati Arletu. stvarno me zateklo njegovo pitanje. Rekao je da je na taj način postao svjetski rekorder u "suhom hodanju". Izađoh na hodnik. — Ti znaš da ono s Bramborovim starim . — On s njom nema neke prisnije kontakte? Znaš da medu američkim iseljenicima ima sva sila onih . a onda se nasmije.. Popili smo četiri litre vina. VIII. što od te bolne spoznaje. teško je to ovako izravno.. Što im odmah nisi rekao da je apsolutno u redu? Nego dolaziš ovamo i raspituješ se kao da se radi o ne znam kome . Glas spikera deklamirao je o tekudem položaju štafete. — Pa koji ti je kurac. . — Sve du ti oprostiti — protisnuh pijano — osim ona dva finska filma. — Ljubo. Ne znam zašto uopde plača stanarinu. — Pa jest. — U posljednje vrijeme sve je manje ovdje. zastao je na izlazu i rekao mi nasamo: — Zapravo. uistinu iznenađen. obojica smo sigurni da Miki nema mana? — Ima! — rekoh odrješito. reci. Nakon toga sam dugo povradao u zahodu. A da ostavimo to za neki drugi dan? — Hajde. — Raskinuli? — Ne znaš? — Nemam pojma — rekoh... — Bili bismo onda svi unutra — reče nešto što mu je valjda trebalo biti argument. priđe radioaparatu i uključi ga. — A Delon? — prekinuh njegovu petljavinu. a nakon nove politre i on je učinio isto tako. — Mislim da su raskinuli — reče.. još sam te nešto htio pitati — reče kao da mu je neugodno. — Pa . znaš da sam radoznao. — A Brambor? On se još više smete.— A zašto ga žele predložiti ako ne znaju kakav je? — Znaju.. Je li. ispolagao ispite. i o uspjesima nekog kolektiva za koji nikad nisam čuo..... — A ona tetka u Americi? — iznenada de Ljubo. molim te. znaju — smete se Ljubo. —1 znaš što mi je odgovorio? — Što? — Da mu dam dvadesetak godina da porazmisli.. što od prevelike količine crnog vina. Šutio sam. te da su svi moji odlasci u kino ipak bili nekorisni.. a ja za to vrijeme krivim kičmu po jebenim kinima.. — Delona sam pitao — otpovrne. Ma ipak sam . ne seri! — prekinem ga jer mi je njegovo pitanje bilo glupavo. tako da se njemu razvezao jezik do te mjere da mi je priznao kako je sa Se-kom Živanovid stvarno raskinuo. da je u gimnaziji bio aktivist i na raznim funkcijama . U taj čas zvono na vratima zazvoni otegnuto dva puta. ali su me ipak pitali... kako sam pretpostavljao. Kad je nešto kasnije Ljubo Brabec krenuo kudi. a ja sam samo zakolutao očima. — Pa ti Mikija znaš koliko i ja..

Lucianu Paoli u Casanovi 10. Tako su mu u jednom poglavlju . Od obilja pornografskih sadržaja Miki spominje različite primjere celuloidne pornografije u komercijalnom. ali bi svemu tome bilo teško dokazati atribuciju pornografskog. pijano se klatedi — nisam došao polagati jebene ispite.. Miki spominje pojavu normalne i super osmice.. primjerice u "underground" filmu. to nede dobro završiti. ako je Mikiju potrebno da dokaže tezu "pornografskog preobilja". Zatim podigne glavu. Anitu Sanders u Desetoj žrtvi. Razglabajudi pornografske koordinate tog vremena. primjerice. kao što je poznato. pomislio bih da je daknut. U tome je apsolutno u pravu. — On se luđački nasmije. Da nije bio pijan. Odsad deš morati stanovati sam. — Hodeš redi da je to put za pravljenje političke karijere? On se ponovo nasmije.. Miki s pravom smatra da su se oštrije erotskoceluloidne opcije mogle pronadi u takozvanim autorskim gnjavažama tog vremena. — Evo ti corpus delicti — reče i zanjiše se kao da de pasti. Zatim nešto prtlja oko pornografskih scena ubačenih u Makavejevljev "WR". a onda priđe svom nodnom ormaridu koji dugo nije koristio. studirat deš i putovati? — Ne — nasmije se on. Ostavit demo to za bududa vremena. Pozne šezdesete godine u Mikijevoj Povijesti pornografije jedno su od slabijih mjesta knjige jer su zastupljene na neadekvatno minimaliziran način. jasno ženske. generalni zaključak pornografske prožetosti ovog razdoblja jest da u godinama opde politizacije pornografija kao "sublimni oblik" nije mogla postidi onu razinu važnosti koju de imati. neke rane filmove danske serije U krevetu. Dobio sam posao kao novinar na našem radiju. — Bogati! — rekoh iznenađeno. ali tvrdi da se to u nas nije proširilo do te mjere da bi zavrijedilo "pornografsku analizu". Trede. Ne kužim se u te stvari. — Što. onda de u pornografiju potrpati sve što mu padne na pamet.. a ja sam joj ovdje uspio skinuti ovo. Miki nigdje ne naznačava narav odnosa između "političkog" i "pornografskog". Jer. Vradam se definitivno kudi. Pojurih prema njemu. Napokon izvuče ružičaste gadice. Drugo. Ono na čemu se autor ponajviše zadržava jest strip-tease. — Dosta mi je i Zagreba i tog glupog studija. pogleda me i reče onako umornim glasom: — Stanislave. ali smatram da je takav zaključak apsolutno pretjeran i bezvrijedan. ali sumnjam da je to ikad gledao. — Znaš li što to znači? — Šta ja znam. pa on ti je s te funkcije otišao u Opdinski komitet. — To je najdalja točka do koje sam došao. Pogleda gadice kao da se oprašta s njima. — Sjedaš li se onog Nine Fellera. Ti si tog dana gledao po drugi put Heroje Telemarka. — reče on. Učini mi se da je u padu tresnuo glavom o stolicu. — Da nedeš možda postati i predsjednik Saveza omladine? — Dakle. onog što je bio predsjednik kad smo upisali gimnaziju? — Sjedam. zatim senzacionalnu pojavu Marije Schneider u Posljednjem tangu u Parizu. Prvo. navedenom zaključku nedostaje preciznija distinkcija između "erotskog" i "pornografskog". stanovite aktove Jane Fonde i Elke Sommer. zapravo. nego otkazati stan. žanrovskom filmu. što je i mana čitave knjige. povijesno je poznato i dokazano da je politički intenzivna i uzbudljiva vremena često pratila prava ekspanzija "zabranjenih strasti". Pri tom izgubi ravnotežu. odmah bio zabranjen. i to znaš! Valjda ti je Ljubo rekao? — A tko bi drugi! Došao ovamo da te provjerava. jer je film.. erotski nabijen strip-tease Nadie Grey u filmu La dolce vita. pa ih iz sve snage baci kroz otvoren prozor. onda de mudro zažmiriti pred svim onim što je prethodno držao pornografijom. poskliz-ne se po tepihu i skotrlja pod stol.— Debeli . u sedamdesetim godinama. Otvori ladicu i počne preturati po njoj. Ležao je potrbuške i tiho se cerekao. kao. Neka mi Miki oprosti. IX. — E. Zbrisala mi je van bez gadica.. osobito bezazlenu erotiku. što je pomalo začudno jer je taj žanr u nas poznat još odranije. nisi više debeli. Uopde. a zatim za delegata Republičkog . Ako pak dokazuje tezu "pornografske insuficijencije". recimo. a onda se iznenada uozbilji. pa za takav zaključak nema nikakvih valjanih temelja ni argumenata.

iscrpljeni cjelodnevnim tumaranjem i pucanjem po vranama. Pitao sam se onda nismo li za vrijeme studija (u poznim šezdesetim) možda posjedivali Ritz Cabaret. to valjda ne treba držati integralnim dijelom knjige. valjda razočaran. posjetioci su se natiskali oko striptizeta. hipnotizera i čovjeka koji je pokazivao neke sumnjive trikove s kartama. ispunjena autoerotikom. pa i to drži nekom vrstom prototipa strip-teasea. ostala svega dva-tri četvorna . Kako u baru nije bilo podija. Bio je Dan mrtvih. fetišizmom. Budimo pošteni.danski filmovi s "krevetskim naslovima" pornografija. ubrzo smo ustanovili da su u one četiri točke stripteasea nastupile samo dvije mačke. njujorške "living models" i djelatnost emigrantica Lotte Schmaltz. Prva se zvala Rita Strombolli (s tamnom perikom) i Vanessa Sirocco (blond). Brambor je. piše Miki. nalazio u podrumu. koji se. tako da su njima. a ne o izvoru samog žanra. drugi put "pornografska metonimija". suktusstupracijom. još bio u Njemačkoj. No. osnovno pitanje. Predstava je održana u hotelskom baru. koje su mijenjale perike. pronalazi počelo strip-teasea u Salominom plesu "sedam velova". Jednako kao i započeti studij prava. Da bi bolje vidjeli svaki detalj. subjektivni upliv vlastita iskustva. Prvo. da bi nešto kasnije ustvrdio da se zapravo radi o izvoru "arhetipa strip-teasea" (?!). od obavezne žene od gume.. Obavezna konkluzija jest razvučena radnja. Delon i ja. čime se naznačava "klopka" u kojoj se našla žena otjelotvorena likom striptizete. ženske su plesale svoj erotični ples na mjestu gdje se inače nalazio orkestar. navede pariške "tableaux vivants". Što se pak tiče strip-teasea kao žanrovske dominante ovog vremena. bio je to običan restoran. kojima je bila namijenjena. Ljubo. koje muči čitaoca poput mene. koliko se sjedam. koji smo redovito provodili u rodnom gradu uz puricu s mlincima i šedudi se po iskidenom groblju. zatim od gutača vatre. nismo. nego kao obični. bez obzira na sve. U stvari. Ujesen 1969. Da "strip" zapravo ima svu silu mogudih ishodišta. u lovnoj sezoni. obziran spram nevična čitaoca. Iako trapav u iznalaženju povijesnih izvorišta žanra koji ga zanima. U fusnoti. Ove točke bile su prošarane točkama strip-teasea. prekrižio crvenom olovkom. radi kojih smo zapravo i došli u bar. Program je bio sastavljen od ekvi-librista. Zatim prtlja nešto oko kolektivnog obrednog kupanja. i pornografiju kao da je malko odložio na stranu. jest kružno šetanje u ritmu koračnice. Iako polupijani. kao također autentične izvore. Negdje je naišao na podatak da su u antičkom Rimu održavane jednočinke u kojima je bilo skidanja pred publikom (verzije "Parisova suda"). gdje se stanovita Odel počela svlačiti uz zvuke glazbe. za-lutalim kokošima i golubovima ved hrkali u svojim sobama. navodi da je suktusstupracija posebna anomalija spolnog nagona u kojoj žena izvlači sladostrasna uživanja sišudi sama erogene zone svojih dojki. Hotelski bar bio je senzacija otvorena te jeseni. potvrđuje Miki Grabar ved na sljededoj stranici. Tih godina on je ušao u političkoinicijacijsku proceduru. Bili smo na toj predstavi gotovo svi: Miki. sve iz pijeteta prema našim mrtvima. sirotama. Tvrdim da Mikijeva teza o poznim šezdesetim. koji je bio tako pijan da od onog što je pobacao u zrak ni polovicu nije uspio pohvatati. Ive Schnozzle i Ane Onion. vještičjih kultova i flagelana-ta. Osnove zadanih kretnji erotičnog plesa pronalazi u arapskom trbušnom plesu s izbacivanjem bedara (pump) i ritmičkim ljuljanjem kukova i karlice (grind). rovanje po prošlosti dovodi me do nečega što Mikijeva nestabilna argumentacija zacijelo ne bi mogla oboriti. jest: zašto se Miki prihvatio strip-teasea baš u poglavlju o poznim šezdesetim godinama? Njegov politički obojen zaključak uopde mi ništa ne govori. da bi sve skupa. mačkama. Obavezna ekspozicija strip-teasea. I jasno. pred lokalnom mladeži. a druga Lucy Scotch (crvenokosa) i Anamaria Sputnick (ponovo blond). tredi put nešto što nimalo ne iskače iz "moralnog obzora očekivanja". kao godinama u kojima politizacija nije dopustila slobodan razmah pornografske imaginacije. tvrdedi da rođenje stripteasea pada u 1847. neobično je zanimljiv u opisu tehnika i vještina. U tome ga potpuno podržavam. Sve to nimalo mu ne smeta da. Miki se strašno muči istražujudi njegove izvore. nije nastala na temelju jasno i metodički izvedenih konkulzija. naprosto nismo imali love za tako nešto. felacijom. gradedi se antropologom. Ali. za razliku od ved postojedeg. godinu. u hotel u našem gradu došao je strip-tease namijenjen talijanskim i francuskim lovcima. jer su Talijani. točnije u New York's American Theater. koji je nehotice sprljio barski luster.

Zanimalo ga je uvijek sve ono što je novo. Vrlo brzo je postalo jasno da se uz umjetnost bave i raznim dopunskim djelatnostima. X. — Dečki. Delon je znao da autocestama tumaraju čitave armije mladih ljudi. zvani Delon. Osnovni moto bio mu je da neprekidno treba odlaziti i nikad se ne vradati na isto mjesto. premda smo od Piste recepcionera pouzdano doznali da svaka ima svoju sobu. Samo je Ljubo neprekidno kimao glavom. Ne treba posebno naglašavati da je prilikom tog bijega bilo svakakvog dapavanja. tako redi — na pokaz! Zavidjeli smo mu. razmišljajudi što bih zapravo uradio kad bih imao para da ih potrošim na gospođu Strombolli. ševio je u hotelskoj sobi artisticu Ritu Strombolli u svim mogudim pozama kojih se mogao sjetiti. slušanjem gramofonskih ploča. pola sata kasnije. da su u nordijskim mekama stotine jeftinih spavaonica za skitnice. Eno ga gore još uvijek hobla. ispunjen fakultetskim brigama. Nakon programa djevojke su došle u bar. upropasti i napusti. nešto bitno. po kojom mladenačkom ljubavlju. a poduzetničkog duha mu uistinu nije manjkalo. stalnim putovanjima u Zagreb i natrag. povremenim pijankama i stotinama drugih bezvezarija. sjele za stol i počele čavrljati s odlučnijim mještanima. Dutio je nekakav nemir. Da sam ikad morao napisati kakav poetski zapis o njemu. ubrzo je postao uzak i neudoban Čedi Kralju Delonu. Delonova davna erotska zgoda djeluje kao senzacionalna priča iz minulih. da se na Piazzi Navoni izležavaju stotine neurednih čupavaca koje nazivaju hippiejima. artistica bi se kroz gomilu svijeta jedva probila do garderobe. da . nemojte čekati. da Amerikanku možeš najlakše potucati ponudiš li joj u youth hostelu zajedničko traženje "lifta" za neku zgodnu destinaciju. Sporazumijevanje sa Lucy Schotch išlo je nešto teže jer je ona bila rodom iz Strumice. ali su nove stvari za njega bile nove tek dan-dva. — Dat de zabadava! — rekao je Delon i napustio bar. sretnih vremena. . dočecima Novih godina.metra umjetničkog prostora. U četiri ujutro stajali smo još pred zamračenim hotelom. ništa nije mogao uzeti u ruke a da to odmah ne rastavi na osnovne dijelove. da je u Istambulu nabava droge stvar minimalne trgovačke spretnosti. daljine koje se doimaju neizvjesno i opasno. Nigdje se nije mogao skrasiti na neko duže vrijeme. koje nitko nije odvodio gore. Gledali smo još neko vrijeme onu petljavinu oko stola gdje su sjedile artistice. Delon je sve to znao. pljuvao po pločniku i mrmljao: — Ti bokca. pretpostavljajudi da se osjeda kao glavni glumac nekog dobrog pornida. nekakvo vrenje. sasvim je pouzdano da je na licu imao ispisanu sudbinu sličnu sudbinama junaka koje je tako dojmljivo tumačio Alain Delon. svađama i pomirbama. Naš mali svijet. I sve to zabadava. u bar je ušao Delon s takvim raskošnim buketom cvijeda kakav sam posljednji put vidio na snimcima vjenčanja Reze Pahlavija i one njegove druge. koji nije skidao oči s punašne Rite Strombolli. Čitav drugi kat škripi. — Strombollijeva valjda daje samo za devize — primijetiti. napisao bih da je bio čovjek koji je u očima nosio daljine. da na Ponte Vecchi-ju trguju orijentalnim parfemima i indijskim bluzama. Delon je krenuo prema onom stolu i sručio gomiletinu cvijeda Riti Strombolli ravno u krilo. — Šta misliš.. a ovo posljednje u otvorenu licitaciju. Da. praznicima. čitanjem knjiga. čekajudi da se vrati i da nam sve detaljno ispriča. kolika im je tarifa? — pitao je Ljubo. pipkanja. a to negdje bilo je uvijek drugdje. nenadmašivi Čedo Kralj. iznalaženjem podstanarskih sobičaka. gadice i ostale dijelove atraktivne garderobe koju je striptizeta skinula. Stanovito razočaranje doživjeli smo saznavši da je Rita Strombolli rodom iz Kotoribe i da sasvim tečno govori naš jezik. A onda. znao je da se negdje događa nešto važno. Te iste nodi. da se na Dam Squareu u Amsterdamu puši hašiš. kako se mi nismo sjetili! Zbog tog buketa mora da je poharao pola groblja. pljuskanja po goloj stražnjici i sličnih neukusnih radnji od strane nedisciplinirane publike. Odmah potom na proscenij je upadala čistačica Jalžica u plavoj kuti kako bi pokupila grudnjak. Čavrljanje se ubrzo pretvorilo u koketiranje. koketiranje u otvoreno izricanje namjera. Onda je pred hotel izašao recepcioner Pista i otputio nas kudama. sezonskim bolestima.. Iz perspektive današnjeg sveprisutnog straha od side. Kad bi točka završila. I premda ni dan-danas nisam siguran je li ikad nalikovao na tog francuskog glumca. Od "dobar dan" do orgazma.

a ja sam ga pričekala ispred haustora. upoznao sam Ivana Totha. Otprije sam znao da u svakom ezoteričaru ili metafizičaru čuči po jedna vulva ili phalos. koji je u toj domeni imao ved sasvim izgrađene stavove i brojna iskustva. među novoupisanim studentima PMF-a bila je i dvije godine mlada Sonja Grabar. očito ved zamorena seksualnim pretjerivanjima svog dečka. uplašen neizvjesnošdu. Nedugo nakon toga. Svoja ezoterijsko-poetska stremljenja u posljednje vrijeme sve je više zamjenjivao nekim ovozemaljskim namjerama. Morao je kudi po novac.. s naprtnjačom na leđima. ali ga je na koncu odnijela Cedi-noj mami. ogrubjela lica. vidjevši sina — rasplakala. od kojih su se svježinom novosti osobito isticale seksualne. Otišla sam gore. baš kad se gradom prenijela vijest da je Čedo Kralj nesretno okončao život negdje na Cejlonu. koga smo zbog njegovih raznih privatnih obaveza na prve dvije godine mogli rjeđe vidjeti. Balatonu ili Klagenfurtu. pa mi pjesnikova mijena nije bila tako nenadana da ga ne bih mogao pravodobno slijediti. slikan ispred krotitelja zmija. najobičnija svinja! — rekla mi je Irena Orešar. Dok sam ja čekala svinju. Slegli su samo ramenima i uzeli podatke. dabome. Znaš koliko sam ga čekala? Više od pola sata. da bi je u proljede 1970. XI. A onda nije dolazio do Brambora više od petnaest dana. Zatim sam se vratila kudi i otišla do njegove majke. koji smo "od milja" zvali Bjafra. Sve slobodno vrijeme provodili su zajedno. Isprva je pomišljala da podere taj glupi polaroid. mahovini ili u grmlju. da je sudjelovao u nekim tučnjavama . ostavio na cjedilu. Tad je i njegova majka premrla od straha. Hvala i ne čekaj. pa mu je i ta okolnost nabijala cijenu. Prvo. studenta književnosti. a onda smo se dogovorili da demo u kino. što je jednog mladog književnog kritika nagnalo da tu novu fazu Milideva stvaralaštva nazove "kamama metafizika" (?!). Poludjela sam od straha i otišla na miliciju. vratio u naš grad. nikad nije htio pričati. — Doveo me tog dana u Zagreb. što mnogo govori o njegovom socijalnohigijenskom standardu i životnim uvjetima uopde. Njegova netransparentna poezija bila je sve krcatija vokabularom seksološke provenijencije. Išli smo prvo na ručak. Na njoj je bio Delon u izlizanim trapericama. Izgleda da je u Stuttgartu prvi put probao neke halucino-gene. Raskošna blondina s kojom je u to vrijeme hodao djelovala nam je kao indiferentna osoba. Sasvim je sigurno da je prvih mjesec dana boravio kod Brambora u Stuttgartu. a onda je Delon počeo sve češde izbivati. s kojom je krajem 1969— ponovo počeo hodati. smršavljena tijela i nešto prorijeđene kose. da je jednom bio zakratko i uhapšen.— Svinja. O tome gdje je sve bio. ni za što nema pouzdanih dokaza. Jednog dana samo bi odnekud banuo sa dvije tisude maraka u džepu. Iz Stuttgarta. a onda bi i po nekoliko dana odsustvovao. Sve je bilo zaključano.. Tri dana kasnije javio joj se telefonom. Povijest Čede Delona ovdje postaje sasvim nesigurna. drugog bi mu ved morao davati pet maraka za hamburger. Otada se zadugo o našem Delonu nije ništa znalo. Dolazio bi sve kasnije. Ivan Toth bio je vrlo diskretna . što stvarna. Užasne okolnosti bjafranskog stanovanja dijelio sam s pjesnikom Stojkom Milidem. stigao je Delonov telegram iz Amsterdama u kojem je stajalo: Pokušat du otidi što dalje. Brambor nije znao gdje je ni što radi. što izmišljena. što je radio i vidio. U tom smislu osobito je indikativna i katalitička bila prisutnost novog fakultetskog sudruga Ivana Totha. Naš rivalitet oko toga tko de smisliti neočekivaniji neologizam ili bizarniju metaforu dobio je sada mnogo prizemniji sadržaj: sve smo više razgovarali o tome tko de prije nešto pofukati. Trede. Nakon otprilike godinu dana njegova je majka dobila razglednicu iz Nepala. gubedi se u nagađanjima i neprovjerenim vijestima. koja se. preselio sam se u studentski dom kod Džamije. dok su kojekakvi bezveznjaci naširoko prepričavali svoje traljave dojmove s trodnevnih putovanja po Veroni. on se. pogotovo s kim se druži. Drugo. Rasle su nam zazubice kad nam je pričao kako je mnoga branja šumskih jagoda udvoje okončavao u svoju korist seksualnom igrom na panju. Baš kad je ovaj htio poduzeti nešto. on je uzeo stvari i otišao kroz dvorišni izlaz. Rekao je da de skočiti gore. a Irena polaroidnu fotografiju iz Balrampura u Indiji. koji je sada bio u novoj životnoj fazi. samo je mudro šutio. Ali. Treda godina fakulteta danas mi se čini značajnom zbog nekoliko stvari.

rekavši da du joj poderati hulahupke. prošedemo do Bjafre. ali smo ipak ugrabili dvije mačke kojima je titranje light-showa i stroboskopa davalo privid ljepotica. koja je upravo pronašla tubu. pa ga je u konačnom tucanju spriječila tek okolnost što je pjesnikinja bila lezbijka. U prvo je vrijeme nevjerojatno napredovao kod jedne pjesnikinje s nekoliko prezimena (što se u tim godinama držalo vrlo modernim i "pjesničkim"). Pod utjecajem Ivana Totha. do studenta prometnih znanosti koga smo zvali jednostavno — Bosna. čekajudi da ona budala vani ode za svojom poslom. Taj glas nisam poznavao. ali ne i pjesničkih. Opsovao sam i počeo tražiti tu prokletu pastu za cipele. — Nema Stojka! — izderem se. Ne sjedam se više kako sam uspio navudi Sonju u studom Bjafra. a jedna čak i muža. nalazio kod bratida u Kninu. ali ga je odmaknula. To što je pristala trebalo je značiti da nam je "došlo vrijeme". Zatim sam joj položio dlan na koljeno. shvativši valjda u čemu nas je prekinuo. — Misliš li da stvarno treba? — Šta? — rekao sam blesavo. Tada je tako nešto bilo prilično normalno. po kojoj je morala znati zašto je zapravo zovem. ali tim demantijima nismo uopde pridavali vede važnosti. vrebajudi zgodnu priliku. oprostite — reče onaj vani. Šutio sam. umjesto taksijem do nekog hotela. Sonja upali svjetlo i otvori vrata. Nakon duge i zamorne konverzacije predložio sam joj da ugasimo svjetlo kako bismo mogli uživati u promatranju snijega koji je zasipavao Trg žrtava fašizma. Zatim je "kodario" oko nekih mačaka s godine kojima je image radodajki nabio Ivan Toth pričama o branju šumskih jagoda. i čitava bogovetna nod bila je pred nama. Potom smo se Stojko i ja počeli smucati po opskurnim diskači-ma. Soba je bila ugodno zagrijana uz pomod pregradnih stijen-ki ormara. U taj čas netko je zalupao po vratima. željne raznih užitaka. ali čini mi se da se radilo o sasvim stereotipnoj taktici. Te večeri bio sam "slučajno" sasvim sam u sobi dok je Stojko otišao kat niže. ništa nije išlo kako treba. Zagrlio sam je i poljubio. Ona je ustala i prišla stolu. treba mi. — Pa. .osoba koja je sve svoje nebrojene priče o raznim erotskim zgodama završavala riječima: . Možda je Stojko? — Rekao sam ti da je Stojko u Kninu. — Zaboravite na pastu! Oprostite! — Evo paste — reče Sonja. Tu smo bili znatno hendikepirani insuficijencijom modne i financijske vrste. — Psssst! — rekoh Sonji. preda mnom i pred Sonjom. Pa ipak. jer se prava mačka držala statusnom nuždom dok su se uzbuđenja tražila na paralelnim kolosijecima. — Ah. ak' bute nekom rekli! Stanovitu dvojbu nad njegove priče nadnosila su neka energična demantiranja od strane kolegica. No ženske su se tamo pred diskačem smjesta predomislile kad je Stojko predložio da se. — Molim — rekoh i stavih joj ruku na kuk. na koncerte i slično. jer sam u takvim situacijama i inače inače izvodio same budalaštine. — Stanislave — prošaptala je. Stojko se. u kinoteku. paralelno sam furao čednu vezu sa Sonjom Grabar. koje su u njegovim pričama igrale neslavnu ulogu navodno poševljenih. regularne dečke. što u našem odnosu nije bila nikakva novina. vezu koja se sastojala od pristojnih odlazaka u kazalište. Daj mi je.Pizda vam materina. One bi po svoj prilici podlegle da nisu imale dugogodišnje. — Slušaj. ali je nisam mogao pronadi. Pristala je. — Čujem vas! Otvorite! — vikao je neandertalac vani. Jasno. — Kod Stojka je moja pasta za cipele. Crna. druže — nije se dao otjerati onaj vani. Stojko Milid upustio se u neizvjestan lov na slobodne mačke. vidi tko je. uz sva ova erotska nastojanja. Pritom mu je čak ispao futer iz onoga čuvenog kaputa. za Sonju. Šutjeli smo i gledali napolje u snijegom pokrivene tramvaje koji su odlazili prema Borongaju.

Uzeh pastu i pružih je nasrtljivcu. Poslije, ponovo u mraku, baš kad sam je pokušao milovati, ona mi šapne u uho: — Stanislave, moram ti nešto redi ... Odmaknuh se, spreman za sve one bedaste intimne priče. — Reci. Slušam te. — Mislim da sam prljava. — Kako? — začudim se. — Izgleda da je ona tuba s pastom za cipele puštala. Prljavi su mi prsti, a mislim da sam i tvoju košulju ... Upalih svjetlo. Ruka joj je stvarno bila umrljana laštilom za cipele. U nedostatku vremena pružih joj prvu stvar koja mi je pala pod ruku da se obriše. Bila je to Stojkova pidžama. — Kako du to ... pa to je ... Otišla je u kupaonicu da opere ruke. Potom je naletjela na kolegicu s godine, koja se strašno iznenadila što je i Sonja u istom domu. Ne, nije, rekla je Sonja, a kolegica je ustvrdila da to nije nikakav razlog da ne svrati k njoj u sobu, gdje se upravo slavi vrlo zanimljiv rođendan. Eto, tako je to bilo u "studomima": sveopda familijarnost svakog sa svakim, što me od prvog dana izluđivalo. — Da odemo načas k Elizabeti? — rekla je moledivo. Presvukao sam košulju umazanu pastom za cipele i pošao. Nakon časka koji je trajao do dva u nodi, ostavio sam Sonju i veselo društvo i spustio se na prvi kat do Bosne, kako bih Stojka obavijestio da mu je soba "čista". Bosna je otvorio vrata i pokretom prsta pozvao me da uđem. Soba je bila u polumraku, sve je djelovalo nekako tajanstveno, konspirativno. Ubrzo sam shvatio da Bosna i Stojko sjede za stolom i pri plamičku svijede jedu sardine i loču vino, dok je na krevetu nešto škripalo, stenjalo i poskakivalo. Sjeo sam i prihvatio ponuđenu čašu. — A koji je vrag ono tamo? — upitah, svrnuvši pogled na mračni dio sobe gdje se nalazio krevet. — Cimer jebe Višnju — reče mirno Bosna. — A vi? — upitah, čudedi se što oni rade ovdje u ovako delikatnom trenutku. — Pa i mi smo ved ... — slegne ramenima Stojko i otpije dva-tri gutljaja. — Dobro, a tko je onda Višnja? — zbunih se. — A vrag de je znati! — odmahne rukom Bosna. Došla sama. Kaže, nema gdje prespavati. U to vrijeme po domovima su se smucale neke anonimne ženske izmišljenih imena u potrazi za konakom. Konak bi se nalazio, ili ne nalazio, a pladao se uglavnom istom cijenom koju su ženske bile spremne platiti. — Oš i ti? — upita me Bosna. Gledao sam ga u onoj polutmini, ne znajudi što da odgovorim. U taj čas ono komešanje na krevetu utihne, a iza mojih leđa pojavi se Bosnin cimer. — Ajde, pisac, sad si ti ... Ustadoh i, neodlučan, pun neke bojazni, nesigurnosti i samoprezira, priđem krevetu, gdje su me iz tmine vrebala dva sjajna mačja oka. Poslije, kad sam prvi put spavao sa Sonjom, nikako se nisam mogao osloboditi opsesivnih slika svog prvog ljubavnog iskustva sa sjajnim mačjim očima, koje nikad više nisam vidio. Ali, znam, ukoliko nije lagala, zvala se Višnja. XII. Za jednog vikenda što sam ga proveo kod kude, Miki Grabar mi je važno rekao: — Eto, od danas sam urednik političkog programa našeg radija. Mislim da je to bilo u listopadu ili studenom 1970., dan-dva prije no što je Ljubo Brabec otišao na odsluženje vojnog roka u Samobor. Negdje potkraj trede godine Ljubo je ustanovio da s fakultetom više nede modi izlaziti na kraj, te je donio neopozivu odluku o odlasku u vojsku. Tata je potegao svoje uvijek jake veze i u neobično kratkom roku uspio poslati sina u vojsku. Otada je, na pitanje gdje mu je sin, odgovarao:

— Mali se opametio i batalio sva ta fakultetska sranja. I šta de mu to! Kad smo preuzeli našu komunu, tko nas je pitao za fakultet! Pa ipak je oduvijek sve išlo kao po loju. Fakulteti su za babe. Mali de prvo odraditi svoju obavezu prema otadžbini, a onda neka uči ekonomiju tamo gdje se ekonomija i mora učiti. U praksi, u proizvodnji, u neprekidnim ekonomskim i političkim bitkama. Je l' pravo? Negdje potkraj godine Miki je ved pohađao nekakvu političku školu i svojim neradiofoničnim, unjkavim glasom na lokalnom radiju deklamirao zapažanja o razini političke svijesti u gradu, o rezultatima otkupa žita, o problemima koji se manifestiraju u školstvu, o položaju i statusu današnje žene, s posebnim obzirom na stanje u regiji i slično. Emisija je bila osobito slušana jer ju je lukavi urednik smjestio između dva bloka emisije "Po željama slušalaca". Tada još nitko nije mogao ni sanjati da de mladi i perspektivni lokalni politički kadar ved na početku 1972. ostaviti emisiju političkih komentara i prebaciti se na uređivanje onih dvaju blokova emisije "Po željama slušalaca". Dan prije Stare godine stigao sam iz Zagreba autobusom, neprestance se pitajudi kakav je doček Nove '71. pripremila stara škvadra. Brzo sam stigao kudi i ušao u kuhinju. Otac je podigao glavu s križaljke u dnevnim novinama i pogledao me. — Gdje je mama? — rekoh, očekujudi da de se majka odmah baciti na pripravljanje večere. — U bolnici — reče otac. — U bolnici? — skočih. — Zašto? — Zbog infarkta. — Čekaj! — rekoh, sjedajudi mu nasuprot. — Hodeš redi da je mama imala infarkt i da je sada u bolnici? — Da — otpovrne on hladno, prividno nezainteresiran. Znao sam da je sve to gluma, i da je negdje duboko u sebi strasno uplašen, jer je, koliko god samosvjestan i siguran, oduvijek na neki način ovisio o mami. —Kad? — Prije tri dana. — I ti mi nisi javio! — Nisam te htio ... u stvari, ona je ... — znao sam da je to istina, da mu je mama tamo u bolničkoj sobi zacijelo zabranila da me uznemirava, jer imam mnogo učiti. Ona je naprosto bila takva. Da je umirala, zacijelo bi joj posljednje riječi bile: — Ne uznemiravajte Stanislava mojim sprovodom jer upravo sprema ispit iz staroslavenske gramatike. Uzbuđen, sa srcem u grlu, otrčao sam u sobu, izvukao iz regala tredi svezak Opde enciklopedije (HELIOLAGE) i pročitao sve što piše o infarktu, o kome sam tada znao tek da je to neki bog u vezi sa srcem. Nakon čitanja znao sam jedva nešto više, pa sam, i dalje uplašen, izjurio i ni ulicu namjeravajudi otidi do bolnice. — Čekaj! Idem s tobom! — viknuo je otac s prozora dok sam grabio preko zaleđene ceste prema bolnici. U bolnicu me jednostavno nisu pustili. Neki masni tip s portirnice nije htio otključati vrata, uvjeravajudi me da do sutra prije četiri nikako ne mogu do mame. — Molim vas, zovite mi doktora Slavka Grabara. Tip je počeo prekapati po papirima na stolu, a onda važno rekao: — Danas nije dežuran. — Onda ... onda mi dajte ... dajte ... - zbunih se, razmišljajudi o tome koga još poznajem u bolnici. — Dajte mi doktora Lendlera. Portir se nasmije. — Momče, on ti je ved dvije godine u penziji. Vratio sam se kudi neobavljena posla. Na uglu, ispred moje ulice, pod ružnim, potkresanim bagremom, stajao je otac i čekao. Držao je ruke u džepovima zimskog kaputa, imao je visoko zadignut ovratnik, a na glavu je bio natukao tradicionalnu francusku kapu. — Htio sam ti redi da nedeš modi ... — reče on dok su mu iz usta i nosnica kuljali oblačidi tople pare. — Mama je u šok-sobi.

Šutio sam i netremice ga gledao, a onda smo, s noge na nogu, polako krenuli kudi. Tata je čavrljao o bezveznim sitnicama, valjda nesposoban da se suoči s ozbiljnošdu mamine bolesti. Onda naglo zastane i reče: — Znaš, nisam kupio bor. Mislio sam ... mama je u bolnici ... pa onda ni Nova godina nije ... Nisam rekao ništa. Stisnuo sam zube, boredi se s neutješnim plačem koji me negdje u dubini razdirao. Sutradan po podne, svečano odjeveni, krenuli smo u bolnicu svi skupa — otac, sestra i ja. Bila je Stara godina, grad je bio pust, a na prozorima kuda nazirali su se šareno iskideni borovi. Glavna sestra, koja je nekod bila mamina učenica, primila nas je i rekla da je doktor rekao da je mamino stanje stabilno, te da vjeruje da ima dobre izglede. Zatim mi je dopustila da uđem i pogledam mamu. Obukao sam bijelu kutu i ušao u topli mir sobe koju su zvali "intenzivna njega". Tamo iza paravana, umorna i nepokretna, ležala je moja majka, koju su, više od bolesti, razdirali neki drugi problemi kao: što mi sad jedemo, tko zalijeva fikus, da li se na regalu nakupila prašina, i slično. Spazivši me, uspjela se nasmijati i kimnuti mi glavom, kao da želi redi: "Sve je u najboljem redu, ali ne znam koji je to bog sa mnom!" Sjeo sam pored nje, a ona je sasvim tiho rekla: — Je li ti ostalo mnogo ispita za sljededi semestar? Kad sam izašao iz sobe, tata je ved razgovarao sa starim prijateljem Slavkom Grabarom dok je Zvjezdana besciljno švrljala po hodniku. Vidjevši me, doktor Grabar ostavi oca i priđe mi. Oči su mi ponovo bile pune suza. — Ne boj se, Stanislave! Sve de biti u redu. Samo, moraš znati da mama nede biti ona stara. Nede smjeti pušiti, piti kavu, puno raditi, naprezati se, uzrujavati, uzbuđivati ... Gledao sam ga pomnije i pomnije, i čudio se što mu je glas sve tiši i tiši, a lice sve udaljenije. Zatim je nestalo i svjetla, ali nije nastao potpuni mrak, nego mreža, nekakva tamna mreža ... — To je od uzbuđenja - čuo sam glas sestre koja mi je vlažnom krpom trljala sljepoočnice. — Običan kolaps! Neka prozori ostanu još malo otvoreni. — Voliš ti svoju mamu! — nasmijala se faca doktora Slavka Grabara, stvorivši mi se odnekud u vidokrugu. — Ali, kakve šanse ima ona? — promucah pridižudi se. — Dobre, sasvim dobre — vedro de dr. Grabar. Sjeo sam na stolac koji je netko donio i duboko uzdahnuo, jer mi se činilo da netko tko se u ovom svijetu ne smije uzrujavati, koji ne smije raditi, uzbuđivati se ... naprosto nema nikakvih šansi. Mjesec dana kasnije majka se vratila kudi u namještenu neprirodnu idilu, jer su se isprva svi trudili da joj ugode i poštede je svakog uzrujavanja. Sestra je prvi put u životu sasvim sama pospremila čitav stan, otac je kuhao nekakva dijetalna jela koja su, zbog zagorijevanja i drugih nezgoda, uspijevala tek pri drugom ili tredem pokušaju, a ja sam redovito svakog petka pakirao stvari i brzao kudi, nosedi mami za razonodu po koji strani modni časopis. No, ubrzo, kako je majka prizdravljala, stvari su se polako počele vradati svojim gorkim ishodištima. XIII. Godine 1971. došlo je do nagle propasti Steve Matica, kome je godinu dana ranije bio umro otac, inače ugledni lokalni obrtnik. Otac i sin Matid predstavljali su goli, esencijalni sukob dvaju oprečnih ekonomskih načela: načela stjecanja i načela rasipanja. Našavši se u rukama Steve Matica, imovina njegova oca krenula je na vrtoglavi put koji je vodio pravo u ništavilo. Pribor i alat iz radionice prodao je tako redi na karminama, a samu radionicu ved dva mjeseca kasnije. Mučen novonadošlom besparicom, ponudio je mom starom očev Fiat 1300 za neku smiješnu svotu. Kako ga je stari Franjo odbio, prodao ga je nekom prekupcu stoke još jeftinije. Namještaj nije uspio prodati, ponajviše stoga što ga je uglavnom izgubio na kartama. Na koncu, kad je podvukao crtu ispod očeve zaostavštine i napisao saldo: nula, došli su ljudi iz Elektre da mu isključe struju, koju ved šest mjeseci nije pladao. S užasom su ustanovili da je u sveopdoj rasprodaji prodao i brojilo. Pričaju da su mu neki mračni tipovi predlagali da svoju sunovratnu sudbinu prikaže kao sudbinu Srbina u Hrvatskoj (mislim da je to bilo početkom 1972.), ali Stevo Matid nije uspio shvatiti što žele, nego im je ponudio na

prodaju nekakvo jalovo polje na selu, jedini ostatak očeva obrtničkog truda. Paralelno s padom našeg druga Steve Matica, tekao je i blistavi uspon Mikija Grabara, novopečenog urednika političkog programa lokalnog radija, predsjednika Gradskog SSOH, završenog polaznika nepoznate mi političke škole, a odnedavna i člana Matice hrvatske. Kad danas razmišljam o tom razdoblju života Mikija Grabara, kroz maglu i labirinte zaborava pokušavam nazreti i prisjetiti se onih gesta u kojima je bio zametak njegova skorog silaska s provincijske političke scene. — Ako si bio apolit 1968., to mi je donekle razumljivo. Ali, kako to možeš biti danas? — govorio mi je za mojih nedjelj nih posjeta rodnom gradu. — Slušaj, Miki, pokušavam biti pisac, a kao takvom nije mi potrebno trenutno opredjeljenje, nego kontinuirano razumijevanje — odgovarao sam mu preko volje. — Valjda radi bududnosti! — rekao mi je on ironično. S ocem i majkom vodio sam sasvim drugačije razgovore, uglavnom blage, popustljive i smirene. Zbog majčine bolesti, naravno. Otac, koji se ribolovom i politikom sve manje bavio, nije imao jasno artikuliranih stavova. Nezavisno od situacije, govorio je obično protiv onog što bih ja rekao, tako da su mu moji stavovi bili neka vrsta negativnih orijentira. Kad bi se govorilo o samobitnosti hrvatskog jezika, on bi apodiktički tvrdio da su hrvatski i srpski jedan jezik, što je tako jasno da se ne mora ni dokazivati. Kad bih ja ukazivao povjerenje vladi u Beogradu, on bi petljao i mutljao nešto oko neriješenog deviznog sistema i slično. Nekom čudnom igrom sudbine, kao da je polako zadobivao karakter ujaka Emila, čovjeka koga nikako nije mogao podnijeti. Majčini stavovi ponovo su bili krajnje jednostavni i jednoznačni: — Ti se ne miješaj! To bi moglo loše završiti. Nema smisla da sad pred sam kraj izgubiš pravo na studiranje. — A o hapšenju da i ne govorimo — dodah ironično, našto se majka uhvatila za srce i uzdahnula, što je bio znak da je razgovor o toj temi zaključen. Što je zapravo uspio uraditi Miki potkraj svog mandata? S fakultetom je bio definitivno raskrstio tako da stavove hrvatskih sveučilištaraca nikako nije mogao dijeliti. Kao provincijski politički debitant, bio je pod kapom lokalne vrhuške, pa u toj poziciji nije mogao očijukati s radikalnijim i heretičnijim stavovima. Kao politički komentator lokalnog radija, nešto je esejizirao o samobitnosti hrvatskog jezika, hrvatskom nacionalnom suverenitetu, govorio afirmativno o zajmu za autocestu Zagreb — Split, i još o nekim stvarima koje su predstavljale opda mjesta političkog govora tog vremena. Zaklinjao se malo prečesto u republički CK i vladu, ali to su radili svi, čak i oni najekstremniji, jer se u tome za svaki stav tražila neka vrsta političkog alibija. Analizirao je bit referata Savke Dabčevid-Kučar, tumačio radioslušaocima što je to htio kazati Miko Tripalo, ali se u svemu tome klonio interpretacija koje bi bile previše proizvoljne. Koliko znam, podržao je odluku o isključenju Dodana i Veselice iz SK, a o obustavi rada na Zagrebačkom sveučilištu nije rekao ni riječi, valjda slutedi da je svemu kraj i da komentari više nemaju nikakva rezona. — Ovdje se mnogo govori o tome što se događa u našoj republici — pisao mu je Ljubo iz vojske — i to vrlo kritički. Nadam se da deš u ovom trenu ostati pribran i razuman, to jest na liniji. — Jebi ga! — govorio mi je poslije Miki. — Nije napisao na kojoj liniji. Kad je čovjek na poziciji na kakvoj sam tada bio ja, mora biti na nekoj liniji. A biti na jednoj liniji, nerazumno je iz perspektive druge linije. Iako je tvrdio da me pravo dobno upozorio, Ljubino pismo iz vojske bila je čista kenjaza! — Ništa nisi mogao uraditi! — pokušao sam ga utješiti. — I nisam? Znaš da nisam! Nakon svega, bilo je nužno da odem. I mislim da je dobro što mi se tako nešto dogodilo ta ko rano. Zamisli da sam zglajzao negdje u poznim godinama! Činilo bi mi se da sam spiskao i upropastio čitav život. Ovako sam zarana pokopao sve iluzije u pogledu politike i mogu se mirne duše pozabaviti drugim stvarima. XIV. U to sam se vrijeme, čini mi se, najintenzivnije bavio književnim radom, zbog kojeg sam, najvjerojatnije, ostao na samoj margini društvenih zbivanja. Prikupljao sam pripovijetke razasute po tada brojnoj periodici, pisao nove i pokušavao sastaviti zbirku kojom bih sudjelovao na natječaju DKH-a za debitantsku knjigu. Pojedini su me kritičari držali bezveznjakom, drugima se sviđao moj

arhaizmima natopljen jezik, inače posve u trendu. Međutim, najvedi broj kritičara zapravo se i nije obazirao na moje porazbacane tekstuljke, pa su me, kao i mnoge druge mlade pisce bez knjige, držali još uvijek za neku vrstu nelegalne književne pojave. Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom. Za to mi je trebalo strašno mnogo vremena koje mi nitko nije htio pokloniti. Labavi mir moje studentske sobice (opet Bjafra) remetile su razne individue koje su u najnezgodnijem trenu dolazile da porazgovaraju o najdelikatnijim problemima. — Staško moj, slažeš li se da bi admiralitet naše mornarice tribalo premistiti u Split? — govorio bi ved s vrata stanoviti Stipe M. — Hrvatski suverenitet osigurat de samo hrvatska vojska, zato triba služit vojsku u republici. A? Nato bi ulazio Lujo Keder i na svaki upit Stipe M.-a odgovarao je sa svim jednoznačnom rečenicom: — Dalmoš, odi u pizdu materinu! Zbog toga je Luju Kedera bio glas unitarista, a Stipu M. nacionalista. S vremena na vrijeme navradao je i stanoviti Vrle Gmaz, čija su se nacionalna opredjeljenja svodila na jednu jedinu rečenicu koju je neprekidno ponavljao: — Ja jesam za to da srpski ima tretman stranog jezika, jer bih tako tečno govorio bar jednim stranim jezikom. Usred najmukotrpnijeg rada na fantastičnoj paraboli o "đavolovom udu", ulazili bi stanoviti Tabakovid i Perid da me pretresu po pitanju ulaska SR Hrvatske u Ujedinjene narode, ili da testiraju moje poznavanje najnovijih tekstova iz Hrvatskog tjednika. — Hakael je jedini pravi! — bunio se protiv svih student Pavlica, našto su mu dva tipa iz Gospida obično opaljivali čvrge po tjemenu. Za neke od tih tipova poslije sam doznao da su bili obični provokatori, ali sam ja u njima oduvijek gledao samo uljeze koji mi loču kavu i ometaju me u pisanju. Stanovito osvje-ženje predstavljali su dolasci nekog Bogišida koji bi ved s vrata počeo prepričavati svoje mnogobrojne tekude erotske djelatnosti: — Da znaš, Stanislave moj, da san ti sinod opet jeba. Bila jedna mala od šesnajest godina koju sam nabija na kurac, pa sam je nosa, nosa, nosa ... a onda san je bacija o tle. Pored tog simpatičnog, nabildanog gorštaka hujale su godine, zbivanja, politički preokreti i kadrovske perturbacije, žalosno nesposobne da probude njegov interes, zauvijek okovan hipnotičkim modima libida. U listopadu 1971. godine predao sam rukopis natječajnoj komisiji, a potkraj studenog dobio sam i nagradu koja se sastojala od objavljivanja rukopisa i sto autorskih primjeraka knjige. Notica o tome objavljena je u Vjesniku, u rubrici kulture, u dnu stranice, ispod vijesti o tome kako je izraelska operna prvakinja pala s pozornice i slomila ključnu kost. Razgovori koje sam u idudem razdoblju vodio s urednikom biblioteke Prva knjiga tekli su otprilike ovako: — Dobar dan, ja sam došao da vidim što je s rukopisom. — Druže Ivančicu, knjiga je složena i u utorak možete vidjeti probne otiske. — Dobar dan, znate ... mislio sam ... — Oprostite, Ivančicu, špalte još nisu gotove jer tiskara još nije dobila papir određene gramature. Dobra vijest je da nedete dobiti sto, nego sto deset autorskih primjeraka. Navratite u svibnju. — Dobar dan, oprostite što nisam mogao dodi u svibnju. — O, to ste vi, Ivančicu! Urednik je na kongresu. Morat dete pričekati. — Recite malom — dopre iz druge sobe glas frapantno nalik na urednikov — da je čitav posao privremeno storniran, jer je tiskara odustala od predračuna, traži trideset posto vedu cijenu. Neka dođe potkraj rujna. — Dobar dan. Ja sam Ivančid. — Koji Ivančid? — Pa, autor knjige Tlocrt tmine.

— Ah, pa da — lupi se urednik po čelu — dobro da ste došli. Pri preseljenju se izgubio vaš rukopis. Donesite mi kopiju početkom siječnja. — Zašto početkom siječnja? Mogu je donijeti odmah. — Dobro, donesite je odmah, pa mi se javite potkraj ožujka. — Dobar dan! — pozdravih, znojedi se sred pasje srpanjske vrudine. — Je li knjiga možda uvezana? — Zamislite, Ivančicu, dizajneru je nenadano umrla baka, pa nije mogao donijeti "lay out" ovitka. — Dobar dan. Ja sam ... — Znam, Ivančicu, znam ... Uđite samo. Budite bez brige, lektura je ved završena i oko Božida knjiga ide u štampu, osim ako ... Knjiga, bolje rečeno brošura, izišla je sredinom 1973. godine. Imala je devedeset šest stranica, nepregledno more takozvanih tipfelera, a po jadnom ovitku dalo se zaključiti da se dizajner nije uspio oporaviti od iznenadne bakine smrti. U međuvremenu sam uspio diplomirati, pronadi honorarni posao u novinama, biti suspendiran i raskinuti sa Sonjom. Isto tako, u međuvremenu sam uspio napisati novu knjigu, pa sam staru, zbog vremenske distance, počeo držati najobičnijim književnim škartom. XV. Potkraj godine sjedio sam s Mikijem i Sonjom u njihovom stanu i pratio prijenos 23. sjednice CK SKH. Stvarno se više ne sjedam da li na radiju ili televiziji. Mikijevi su starci otputovali u Slavoniju tako da smo nas troje bili sami. Miki se bio zavalio u fotelju, prebacivši noge preko naslona, ja sam sjedio za stolom i prevrtao Politiku, a Sonja je svaki čas ulazila i izlazila, donosedi nam kavu, pide i slane štapide. S radija ili televizije, tko de ga danas znati, doznali smo da je CK usvojio akcioni program svog Izvršnog komiteta i donio zaključke koji obvezuju članstvo da se odlučno bori protiv nacionalističkih utjecaja i žarišta u društvu. Zatim su prihvadene ostavke Savke Dabčevid-Kučar i Pere Pirkera, a Mi-ko Tripalo je kao funkcionar saveznih organa podnio ostavku Josipu Brozu. Vijesti su, iako očekivane, djelovale senzacionalno, jer su ostavke u nas, bar što se funkcionarskih pozicija tiče, oduvijek bile pomalo neobične i neuobičajene. Sjedam se da se tada dogodilo nešto uistinu čudno. U jednom trenu, kad je Sonja izišla iz sobe, i dok smo još bili pod snažnim dojmom događaja, Miki se okrenuo meni i sasvim me tiho upitao: — Debeli, reci mi iskreno, jeste li ti i Sonja ved ... znaš šta mislim? Ustao sam i izašao napolje, ne odgovorivši na njegovo pitanje. Nije me pratio. Čini se da je ved razmišljao o svojoj tako rano završenoj političkoj ekskurziji. Kako de poslije navesti doktor Dušan Bilandžid, do travnja 1972. u Hrvatskoj de biti isključen iz partije 741 član. U taj broj uračunat je i Miki Grabar. XVI. Sutradan sam se vratio u Zagreb i iste večeri zakazao Sonji sastanak na Trgu Republike, što se odmah pokazalo teško izvedivim i relativno opasnim, jer su se u večernjim satima na tom mjestu održavale demonstracije, koje su domadi mediji spominjali uzgred i prilično oprezno. Kad bi se iskupilo dosta demonstranata, milicija bi pozatvarala pristupe Trgu i tad bi počela jurnjava ukrug. Pokupio sam hitro Sonju i nekako se na brzaka povukao s Trga, tako da su mi o mnogobrojnim detaljima pričali znanci. Te demonstracije mogli su vidjeti i TV gledaoci, doduše smo oni koji su primali program austrijske televizije. Nešto kasnije stigla je iz SR Njemačke Bramborova karta na kojoj je pisalo: "Gledam televiziju. Ti bokca, šta se to tamo kod vas događa?" Vradajudi se sa Sonjom iz kina vidio sam nekoliko autobusa u kojima su sjedili milicionari sa šljemovima na glavi, osobito oko "studoma" kod Džamije. Film koji smo gledali zvao se Jagode i krv ("Strawberry Statement"). Nakon njega, u tim okolnostima, osjedao sam se sasvim čudno.

Miki Grabar otišao je u vojsku tako naglo da nikakvu strategiju izvrdavanja nije stigao razraditi. de biti godina koju deš morati preskočiti — govorio mi je mnogo kasnije Miki Grabar. Ljubo je otišao dobrovoljno. njegova dalja sudbina nije baš bila stradalnička. te čitajudi uvijek iste poruke ("Dragom šurjaku za sretan odlazak u Njemačku. dala nogu i pronašla si novog frajera. Puštajudi novokomponovane kičeraje. ako se i ohrabriš. izišavši iz dvorane za regrutaciju. Osobito slikovite i dojmljive bile sa priče o hinjenom ludilu (ako su isključivale najprimitivniju varijantu mokrenja u krevet). — A ako ipak napišem? — Ako ipak napišeš. Na mahove mi se čini da sam tu godinu sveo na bijednu faktografiju.. domodi se takve bolesti nije bilo baš lako. godine. Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga na svoju radost. — Zašto? — pitao sam ga. oštre opservacije de ti izbaciti. prisjedam se Mikijevih riječi i pitam se što se od njih obistinilo. onako. Premda su nas oduvijek napajali patriotskom patetikom u tom smislu kako je to služenje čast. koja je naglo zamrla njegovim iznenadnim odlaskom u vojsku. Miki Grabar je po okolnim selima i prigradskim naseljima stekao stanovitu spikersku slavu. sve što se može nazvati sredom žele . Po naprasnom ili redovitom završetku fakultetskog školovanja. u jesen 1972. u mom krugu su se poduzimali mnogi koraci da se odlazak u vojsku izbjegne. uspio riješiti vojske uz pomod stvarno atrofiranih bubrega. obično se kao dominantna briga (još veda od pronalaženja zaposlenja) pojavljivalo pitanje reguliranog vojnog roka. balkanske varijante "tex-mex" glazbe i traljave prepjeve odležanih talijanskih šlagera.— Budeš li ikad pisao knjige u kojima se radnja događa u nekim ključnim vremenima poslijeratnog razvoja. . zvani Gorila. zacijelo bi se tomu ispriječio njegov otac. 1971. I dok se on gnjavio s obukom u nekom dalekom garnizonu. samo što mu više nisu davali da ureduje političke programe. dežuranja i druge vojničke slasti u neki gradid istočne Srbije. Ne znam je li iznenadnost tog odlaska bila slučajna ili je neka budala jednostavno rekla: "Ne treba nam palih zvijezda na radiju!" pa ga uz pomod funkcionalnih veza odagnala na požarčenja. pa da bih. njegovoj je sestri sasvim dobro išlo. baš nekako u to vrijeme. a stanoviti Ivo Sain. napisat deš ili ublaženu bljezgariju. — Misliš da de ostati bjelina? On se nasmije i zašuti. jer sam mislio da mi diploma daje pravo na ravnopravan dijalog. — Zbog dva razloga. Ali. slavodobitno je uzviknuo: — Oslobođen sam vojske. ja sam počeo marljivo prikupljati liječničke papire po raznim osnovama: problemi s vidom. prošljakat de ti autocenzura. bila su to burna vremena! XVII. U to vrijeme osobito rado sam slušao autentične i izmišljene priče o pojedinim slučajevima izbjegavanja vojske. Prelistavajudi ove stranice. kočenje potkoljenice i slično. neki neobjašnjivi bolovi u bubrezima. pobrojana u onom famoznom registru bolesti zbog kojih se vojska ne služi. vlast ti nede dozvoliti. o fingiranju pludne mrlje u obliku olovnog flastera i slično. pravo i obaveza. dakle. Mikiju za dušu. Ublaženu bezvezariju de ti propustiti. pravedi se da ne razumijem. trebao ostaviti i koju stranicu čiste bjeline. pronašli su mi nekakvu leukemiju! — Bio sam u vojsci i predugo da bih sada razumio tvoja nastojanja da se izvučeš! — rekao mi je otac. Drugo. ved su ga uhljebili kao urednika popularne emisije "Po željama slušalaca". Tu neuralgičnu točku nedeš se usudi ti spomenuti. Najefikasniji put bila je neka od blažih bolesti. o posudbi mokrade. Premda se u Mikijevu ponašanju dala naslutiti stanovita samodopadnost kakvu gaje ljudi koji se u politici dute prevareni i izigrani. Jebi ga.. opet ne bi razumio moja nastojanja — odvratio sam drsko. Diplomiravši 1972. Ostao je raditi na lokalnom radiju. jer mije. — I da nisi bio u vojsci. a da je htio nešto i poduzeti."). ili kakvu oštru opservaciju.

Ona je radila polovicu radnog vremena. — Stanislav se svađa — rekao je otac rezignirano i krenuo da se pozabavi nekim korisnim kudanskim poslom. — Ma. odmah mi se učinilo da se za ležeran ulazak u pornoshop (onaj koji te nede kompromitirati) moraju zadovoljiti neke pretpostavke. neki prašni TAM pun šljunka. Mikijeva Povijest pornografije jedva da i spominje ovaj fenomen.. da te ne bi identificirali kao pripadnika jedne od ovih skupina. koju sam ja. kao i sve ostalo što čini globtrotersku ikonografiju tih godina. U Nizozemskoj je situacija bila nešto bolja. zoofilija. tako da je po koju svađicu mogla sebi dopustiti.— Što hodeš redi? Da tebe nitko ne razumije? Da si nekakav unikat koji pati zbog nerazumijevanja priglupe okoline? Nešto kao Tino Ujevid? — Tata. redovito u pokrajnjim ulicama i bez ikakve robe u izlogu. vjerojatno stoga što u našem društvu nikad nije funkcionirao. Ako su stare drvene kabine na našem bazenu mogle odigrati ulogu svojevrsnog peep-showa. Zanemarit du ovdje autostopersku egzotiku. — Pa i rekao sam Tin. boga mu bogovog! — ljutio se Franjo. niti je imao očitijih pandana. hipijevski folklor. "pornoshop". Kao prvi od žanrovskih pornofenomena spominjem ključni punkt pornofilstva .. ponosno sam otpovrnuo: — U Amsterdam! XVIII. najbolje je uzeti artikle različitog karaktera (homoseksualne. Majka je po ne znam koji put iskrcala iz ormara nekakvu ušteđevinu nepoznata podrijetla pa sam mogao zaboraviti na vojsku. A kamo ti se ide? — Autocestom po Evropi — opalih kao iz puške. segmentirao je svoju robu. U počast Mikiju Grabaru.tzv. izišao sam na cestu što vodi iz našeg grada i digao palac. nešto je smršavila. Prvom velikom području pripadaju razne vrste prezervativa (tu sam tek ustanovio koliko je jadna i prizemna mašta RIS-ovih kreatora u ovoj domeni proizvodnje). — Što je bilo? — upitala me majka blago. ništa . ako vas i primijete kako kradete najnoviji broj Eros-Vampirelle za prekogrobni seks. Opskrbljen ruksakom i vredom za spavanje. on se zvao Tin. zatim umjetni penisi raznih dimenzija (električni i na . sadomazohističke. da bi kupcu olakšao život. podijelivši je na odjele. ljubavi i prijateljstva koji je prožimao mlade ljude i negdje poprimao sasvim blesave forme (tako mi je neki mladi hipik na ulazu u Vondel-park. Četvrto: stvar s najdevijantnijih departmana (primjerice. nekrofilija) komotnije je ukrasti negoli se izlagati sumnjičavim pogledima. pedofilske). i kad me znojni šofer u plavoj treger majici upitao kamo idem. ne ide mi se u vojsku .. Pornoshop. zar mislite da de se usudili jurcati za vama zbog nekakvih par kruna? Jasno. bez vede bojazni za srce.. razne vrste afrodizijaka. s novim i novim posjetima pornoshopu postajete sve vještiji u dekodiranju pravila ponašanja propisanih u ovim uistinu neobičnim "špecerajima". tko te tjera? Imaš još vremena. što je moglo odigrati ulogu pornoshopa? Ništa! Kao obitavaocu sasvim čedne zemlje. ali daleko od onoga što sam vidio (i obišao!) u Kopenhagenu. Kad je zastalo prvo vozilo. pojeo i zaradio takozvane "žvale"). Trede: kupuješ li nešto posebno (što nije običan prezervativ ili revija). Kratka crtica o mojim autostoperskim transverzalama zapravo je neka vrsta priloga Mikijevoj Povijesti pornografije. Vedina "pornorobe" (osim estradnih pornofenomena) prolazi kroz pornoshop. Najuočljivija je podjela na primijenjenu i artificijelnu pornografiju. pa je on osnovna delija svake ozbiljnije pornokulture. ušavši u sobu. Prvo: najbolje je ako si nepoznat prodavačima i ostaloj klijenteli. prema raznim osnovama diobe. medu kojima prednjači tinktura čuvene španjolske mušice. dao polovicu okrugle pite s jabukama. Uostalom. u nastupu prijateljske skrbi. poštujudi njegov izljev internacionalne prijateljske ljubavi. kojih je ved te godine u danskom glavnom gradu bilo toliko da su pojedine ulice bile tek nizovi pornodudana. koji nije volio da ga ispravljam. — Pa. — Opet se svađate? — rekla je majka. duh pacifizma. U SR Njemačkoj sam vidio tek nekoliko pornoshopova. uredno je pila svoje medikamente. Drugo: robu valja razgledati s blagom dozom nadmodi i ironije. ostat demo na terenu pornografskih fenomena.

navodni silovatelji dijele nekakvu lovu i jedu rahatlokum. ali se aparat zaustavlja. Ubacujete četvrtu kovanu krunu (drhtavim prstima) Željno iščekivani fuk spriječila je iznenada pojava ljetnog pljuska. ako ste htjeli vidjeti nastavak. oni se utroje žestoko pojebu valjda negdje nakon 346 kovanih kruna. vjerojatno Amerikanac. još uvijek nije bilo videokaseta. zbog svoje primijenjene. Idudi koitalni pokušaj (šesta kruna) propada zbog toga što se između njihovih organa ispriječio volan. LEZBIJKIN KUTAK. Ako ste švrljali po odjelima koji s vašim seksualnim interesima nemaju nikakve veze. da vam se netko obrati i ponudi poznanstvo. napominjem ovo za neupudene. jer je klijentelu posebnih prohtjeva nepogrešivo odvodila do mjesta njihovih malih interesa. morali ste baciti novu kovanicu. Pojedine stvari. umjetne vagine ukomponirane u lutku za napuhivanje. — Gospodine. Pod naletima kiše. ali je u tome (nakon pete krune) prekida ogroman šleper koji trubi iza njih. ali i predstavljačko-poticajne vrijednosti. Nakon kratkog vremena. Zbog obilne količine kovane love što sam je ostavio u jednom automatu na Osted-gade. eventualno. gdje tobože slučajno ostaje bez haljine.navijanje). Jedan mi je Indijac u youth hostelu predočio sasvim zanimljivu teoriju po kojoj ti i takvi filmovi i nemaju kraja. sada je ved posve gola. jer je kiša prestala. Mačka se sakrila u grmlje i iz nepoznatih nam razloga. i tu njega. Pri tom strašno petlja oko neispravnog zatvarača na šlicu. POZAMENTERIJA ZA NIMFOMANKE. razumljiva. Godine 1972. pripadale su nekoj vrsti međužanrovskog područja. stripovi. stenjanjem i drugim zvučnim emanacijama što su zbunjivale obične kupce koji su provjeravali kvalitetu netom kupljene robe. a dok vam istječe treda kruna.. tako da se nigdje nisu morali postavljati natpisi i panoi tipa: PRIBOR ZA PEDERE. primjerice. Uglavnom. prema opozicijama: staro-novo. japanske kuglice. To su razne publikacije. na kojem si mogao pregledati dvadesetak pornida. cviljenjem. dok sam neoprezno lutao po odjelu za ljubitelje rektalnih vještina. Takve su. Automati su imali mali ekran. oni se sklanjaju u Mercedes i plavuša je ved pitomija. sama po sebi. nego predstavljaju posebnu formu takozvane cikličke dramaturgije. Segmentu umjetničke ili artificijelne pornografije pripadaju oblici predstavljačkih umjetnosti. Zatim. razni erotski "gadgeti" dvojbene namjene i slično. koji je u blizini Havnegade pjevao svoju duhovitu baladu: "What Do You Think You Can Reallv Find in The .. Na otvorenoj cesti oni je prestižu i zaustavljaju. nakon sedme krune ponovo izlaze van. obavijen intenzivnim mirisom Chanela 5. ili otvore za oči. a stavljali su se u pogon bacanjem kovane krune. ta je sala svoju nazočnost otkrivala agresivnim dahtanjem. pornoshop je imao jedan nužan dodatak — malu salu s projekcijskim platnom. Osobito funkcionalna bila je tematska podjela. Krede da se poigra momkovim spolovilom. ne nalazite li u ovom gumenom ljepotanu stanovitu dozu dekadencije (a touch ofdecadency) — rekao mi je lepršav mladid. ali vama je u tom trenu ved istekao godišnji odmor i odavno ste ved (nakon 212 kruna) napustili Kopenhagen.. a drugi raskopčava hlače. kao i štošta drugo. PRIRUČNICI ZA SODOMISTE. koje su posebnim postupcima pornografski funkcionalizirane. s preciznim mehanizmom za lubrifikaciju. baš kad je htio penetrirati. i tako dalje. Ova podjela bila je na neki način prešutna. jer se peripetija koja je spriječila koitus prvi put. fotostripovi. riskirali ste. hit-rasprodaja. tog pornografskog Eldorada. Ja sam dotle jeo bezmesni rižoto. S pojavom zvučne osmice. prijateljstvo ili slično. Oni tipovi ipak kredu. kupio jedan jedini. Ispred pornoshopova bilo je obično i automata za gledanje pornofilmova. ubode pčela u dupe. sve mi se više čini da su te filmove snimali specijalno za automate. eventualno. roba prve klase — roba s greškom (možete li zamisliti nekoga kako kupuje jeftiniji prezervativ s tvorničkom greškom?) i slično. te filmovi. bile kožnate gadice s metalnim cvekovima za sado-mazohiste. Osobito dobru sliku danskog pornoshopa ocrtao je ulični pjevač. Uz ostale podjele. Ljepotica iskače iz automobila i juri u grmlje pokraj ceste. revije za razmjenu iskustava i partnera. Imali su otprilike ovakvu dramaturgiju: Ubacujete prvu kovanu krunu Dva bijesna tipa bliskoistočnih fizionomija jure u crnom Mercedesu za bjelokosom ljepoticom u Volkswagenu. i tako dalje. Ubacujete drugu kovanu krunu Umjesto da gone onu polugolu plavušu. da bi. pio deset -postotno pivo i mislio si svoje. i tako dalje . koji de potkraj sedamdesetih zamalo progutati svu ostalu proizvodnju u ovoj delikatnoj privrednoj grani. redovito ponavlja nakon 120 ubačenih danskih kruna. Ubacujete tredu kovanu krunu Jedan od tipova je mački zafrknuo ruku. njegovo ogromno spolovilo bljesne pred uplašenom djevojkom.

onda je liveshow čista penetracija seksa u kazalištu. koji sam posjetio desetak godina kasnije i koji je imao osobito dobro razrađen način primamljivanja i varanja publike. Oduševljeni su prolaznici pljeskali i zasipavali njegov šešir gomilom kovanih novčida. Ali. bio osoba posve nezainteresirana za stvari koje smo mi još uvijek držali prestižnim. iz čega se jasno vidi da je žanr doživljavao stanovitu dekadansu koju je nastojao prevladati obiljem bizarnosti. koja de se polako probijati dolje na Jug i s vremenom početi. Tu i tamo bi svrnuo u Zagreb. Odmahujete mu rukom. Gobbi. ali mi je u pameti ostao mračni pariški live-show s Pigallea. kralj mentalne masturbacije (nije rabio ruke) i slično. Sve skupa vedma me čudilo jer sam se uvjerio da oba jezika govori gotovo perfektno. kažete. prelaziti i našu državnu granicu. nodu. što se tek iza tog bezazlenog imena krilo! U live-showu mogli su se vidjeti izravni. danskim pornomanskim podzemljem harao je i jedan za mene sasvim novi žanr. ništa. Uz pornoshop i live-show. pa kažete konobaru. ali i od drugih seksualnih vještina i operacija. u liveshowu su osobito popularne bile točke poput: masturbacija francuskih opatica. u tom trenu. ne znajudi da ste u tom trenu potrošili pare potrebne za povratak iz Pariza. koji vam je upravo zastro vidik. a s tredim i kompletna diskografija Loua Reeda. O pornoosmici postoje i čitava dva poglavlja u Povijesti pornografije Milana Grabara. Prvo vas namame strašno niskom cijenom ulaznice. obuzeti nelagodom. godine došao u Kopenhagen. rado bih rekao da se live-show nalazio u nekoj vrsti baroknog pretjerivanja. Ako to nije smiješno. u izvedbi pravih pornoglumaca. Presiječete stvar viskijem. Nancy voli mezimce (čista zoofilija!). — Tada bih dokazao svoju teoriju cikličke dramaturgije. Gledate live-show i s prvim pivom odlaze pare za kozmetiku koju ste morali kupiti sestri. Uz pornoshop. sva moja čuđenja nad Delonovim postupcima bila su sasvim bespredmetna.Sex Shop in Copenhagen". eventualno decentnu felaciju i odmah odlazite. vama polako postaje jasan princip zajeba na koji ste nasjeli. kao žanrovsku dominantu. Kao svi mediji. jer je Delon. i live-show je doživljavao mijene. Sve mi se više činilo da nadimak Delon nije dobio stoga što mu je fizički sličio. uočio u Kopenhagenu. dalo se tek nazreti. Iznenađeno ustanovite da vam je financijski rentabilnije dva puta otidi u live-show nego jedanput u Louvre ili Zoološki vrt. XIX. te da bi mu do diplome trebala tek minimalna gnjavaža oko gramatike. osvijetljeni kauč dolazi crna artistica u interesantnom negližeu i njen malo predebeli partner. u skrivenim dijelovima prtljage. Pladate ulaznicu i ulazite u mračnu prostoriju (9x5 m). youth hostelima i sleepinima donijeli su mi niz novih spoznaja i iskustava. sukobe tendencija. — Kad bih imao te pare iz njegova šešira! — rekao je uzdahnuvši moj Indijac. razvoj. pravopisa i povijesti literature. koju ste namjeravali kupiti u "Lido Musique". . nepatvoreni prizori iz svih sfera ljubavnog života. Kad vas konobar upozori da je konzumacija obavezna. Bogat autostoperski staž. ili na otvorenje kakve izložbe. nazvan bezazlenim imenom "live-show". nije naodmet spomenuti da se live-show sastojao od mnogobrojnih pravih penetracija. Sjedate za stol i. a između ostalog i prve stidne uši u životu (pedicu-lis pubis). ono što sam 1972. kako de vrijeme sve više pokazivati. nakon kojeg de ga klasicistička strogost vratiti u stroge klasične proporcije. dutite iza leđa teško arapsko i crnačko dahtanje. Delon je petljao nešto oko nastavka studija engleskog i francuskog jezika. to jest sve ono što mu je omogudivalo nekakvu povijesnost. Ali. Ali. Snjeguljica i sedam crnih patuljaka (možete si misliti!). Indije i drugih tajnovitih mjesta. odslušao dva predavanja i skupio tri potpisa. Dakle. Nakon povratka iz Nepala. a onda putem izgubio indeks. Kad sam 1972. došli ste ovamo samo da odgledate kakav dobar fuk. Stoga zaslužuje da bude razmotrena nešto kasnije. vrludanje po autocestama. u čijem se kutu nalazi kauč presvučen crvenim skajem (valjda radi lakšeg održavanja). jer vam se baš nešto žuri u nacionalnu operu. S drugim pivom odlazi blinker koji je naručio otac. Dolazi konobar i pita vas što dete popiti. Čime se bavio u tim danima. Ne sjedam se osobito dobro na koji se način ulazilo u live-show i koliko je to koštalo. nego što se poput njega doimao kao čovjek s drugog planeta. ako je pornid predstavljao penetraciju seksa u filmsku umjetnost. bila je ved spomenuta pornoosmica. tajno. ali od toga ništa konkretno nije bilo. da vam donese pivo. Pa kad smo ved kod "penetracije".

a onda se nismo zaustavljali sve do Sljunčare. kakvi! Šta je tebi! — otpovrnula je iznenađena. ili je razlog radi kojeg je morao u Italiju možda neki sumnjivi "nodni razlog". te po koje dugačko podravsko selo. kome su sline curile koliko je para dobio. Te smo nodi prespavali u Monfalconeu. a on nije kupio ništa nego je svejednako ismijavao našu potrošačku strast. ili vas zbog nečeg zanima naivno slikarstvo. izvukao je iz džepa takav snop lira da sam se maltene onesvijestio. — Mislim da si izabrao tri najbolje slike — reče Delon na kon poduže šutnje. Uvečer smo Irena i ja jedva hodali pod teretom nabreklih. da bismo se zaustavili u čuvenim Hlebinama. Giovannijevom robom. — Gdje stanuje Gajšek? — Slikar ili kolar? — Slikar. gdje je on kupio bocu originalnog viskija. koji je. Stali smo načas u Koprivnici. Negdje oko dva sata po ponodi. one koje su meni djelovale najsladunjavije i najšarenije. Sjedili smo na pješčanoj obali i gledali na drugu stranu gdje su mirovala dva velika bagera. Jednom sam i sam krenuo na takav vikend s njim i Irenom. Dosadni jugo svijao je visoke čemprese hotelske aleje. prišao sam hotelskom prozoru i pogledao dolje. Vozio je u to vrijeme nekakav mali Peugeot.se nije vradao s paketima kave. Ja sam krenuo s njim jer je Delon predstavljao onu vrstu magične i hipnotičke osobe kojoj se ne znam oduprijeti. ovog leta je se skuplje — napomene Gajšek dok smo ulazili u atelje po čijem su podu gacale kokoši i patke. koji metar od mirne površine jezera.Prvo je često odlazio nakratko u Italiju. livade i pašnjake. — Ja sam slikar Gajšek. ali je terasa sa stolovima zjapila prazna. sladunjavi kvazinadrealizam pa te nisam mogao poslušati. nego onako kako je i otišao — praznih ruku. po dogovoru. ali. Jednog vrudeg ljetnog popodneva došao je po mene i rekao mi da se ukipam u auto. a ti deš mi pomodi u izboru. Kad je Delon zaustavio kola na pješčanom sprudu. tako da kupača više nije bilo na vidiku. — Gdje bi me on vozio! On je morao u Italiju. zmije i gljive u obliku penisa. — Ma. sjededi u obližnjim kafeterijama i bistroima. Na asfaltiranom platou parkirališta nije bilo Delonova Peugeota. Vozio je tada neka još novija i bolja kola od Peugeota. Razmišljao sam o tome nije li možda otišao nekamo s Irenom. cipelama i bofl majicama kojima pri zamahu rukom otpada ovratnik. Jurili smo cestom što je vijugala kroz mlada kukuruzišta. Potom je platio Gajšeka. Delon je izašao iz kola i obratio se seljaku koji je u dvorištu do ceste okulirao ruže. mogao juriti nadzvučnom brzinom. tri najfantazmagoričnije slike. — Ali digidi ti najviše vole kičasti. pa nije ništa odvratio. — Kog de ti vraga jebena naiva? — prišapnuh Delonu. — Taj ti je sto posto lud — reče mi u prolazu Delon. — Sam da znate. a tamo iza ceste ogromni su se valovi razbijali o izlokanu hrid. upalila su se svjetla. Stotinjak metara od nas. ali on je uzeo posve druge. Odabrao sam. jer demo načas skoknuti u Podravinu. — Lijepo je što ima toliko strpljenja pa te vodi u šoping — rekao sam Ireni. raznobojnih plastičnih vredica s logotipima talijanskih i svjetskih firmi. Kad stanete u Hlebinama. kako mi se zbog Delonove spretnosti činilo. u malom ribljem restoranu. žabe krastače. čekajudi da izabere jednu o tridesetak bluza što ih je skinula s police. Nakon kradeg cjenkanja. Ponovo sam pristao bez razmišljanja. ved je polako padao mrak. uli je on ved bio zaokupljen slikama. — Imamo još vremena — rekao je Delon kad smo sjeli u kola — idemo još do Sljunčare. onda tomu mogu biti samo dva razloga: ili vam tamo živi ujak. koji je pošao prema ulaznim vratima velike zidanice. pa sam iskoristila priliku da nakupujem krpa. Nije mi bilo jasno radi čega je morao u Italiju kad je sve vrijeme sjedio kao drvo po lokalima i tamanio hladna piva. . Irena i ja smo cijeli dan kupovali po zakrčenim i pretrpanim tršdanskim dudanima dok nas je on strpljivo čekao. Kaj trebate? Steli bi videt slike? Delon kimne glavom i krene za Gajšekom. Moram uzeti tri slike. Sjeverna obala bila je zarasla u šaš i odande je dopirao glasan kreket žaba. — Slika patuljke.

Gdje ti je viski? U tom trenu se sjetih da je bocu stavio na pod automobila. lutanja i putovanja. — Ne. jedan od tipova počeo je razgledati ploče. Zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli koliku je količinu lira morao Delon iskrcati za sve tri slike. Vlasnik je izišao. Čini se da ga je osobito zbunjivalo to što su se imena s ploča pojavljivala više puta zaredom. Kao rođenog pehista. Kaže da je sve to za ličnu upotrebu. — Daj donesi onu bocu iz automobila. — Tu je nekakav luđak s HI-FI linijom i punim kombijem gramofonskih ploča. sjedio u određenim pivnicama i slično. To su različite ploče. a onda se nasmije. — Bez toga ne možeš? — upitah ga. a onda uze plosnati kamenčid i baci ga tako da je odskočio od vodene površine. a kad i taj drugi postane bljutav. obrt? — Kakav obrt? — Pa s tim dete valjda otvoriti kakav obrt? — čudio se i dalje carinik.400 njemačkih maraka.— Prodaješ Talijanima naivu? — Između ostalog. prije no što je uspio montirati liniju. HI-FI opremu i 3-000 gramofonskih ploča. jugoslavenski carinik otvorio je stražnja vrata kombija i stao osupnut. otresao pijesak s hlača i polako se dovukao do kola. Tako se 1972. vlasnika svega što se u kombiju nalazilo. Kada je zeleni kombi njemačke registracije stao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u mjestu Potkorenu. i to — promrmlja on.. takozvanih "longplejki". bivši kinooperator. On isprva ništa ne odgovori. uvozne dozvole.. — Imate li papire. uspjeh shvatiti o čemu se radi. — Sigurno se opet spremaš otidi? — Stanislave — prekine me Delon. . Delon je posjedovao crni američki policijski kolt. poznata mi oblika. Je 1' to za šverc? — Nije. 36 švicarskih franaka. Sagnuh se. — Mora da me to tjera na skitnju. zapravo naš prijatelj Brambor. U spremištu je ležala neka čudna stvar. Tek kad su mi se oči malo privikle na tamu. — Ma nikakvi! — reče. godine s privremenog boravka u SR Njemačkoj vratio Jaromir Kralik. — Imam lošu vijest za tebe! — viknuh iz automobila. Isprva nisam mogao pronadi bocu. To je bila bilanca njegovog četverogodišnjeg ekonomskog egzila. — To je bljutav posao koji radim da bih stekao pretpostavke za neki drugi. Carinik zalupi vratima kombija i krene prema svom kolegi kako bi se s njim konzultirao. obišao kombi i odgovorio cariniku: — To je sve što sam uspio uštedjeti za četiri godine u Njemačkoj. On me pogleda načas. Imam papire kojima mogu dokazati pravo uvoza po osnovi boravka u inozemstvu.. a onda sam nespretno srušio jednu od staklenih naiva i razbio je na komadide. posjetila su ga dva čovjeka u civilu i počela se detaljno raspitivati o svemu onom čime se bavio u SR Njemačkoj. — Koji je ovo vrag? — Was bat er gesagt? — upitao je šofer svoga suvozača. — Valjda imam tu u sebi nešto pokvareno — nasmije se preko volje. Imao je na štednoj knjižici 1. bolji . — Ništa to nije! Sve su ti to samo isprike za skitanje. U isti mah neoprezno lupih čelom po spremištu za dokumente. Dok je Brambor preko volje odgovarao na ta pitanja. XX. sve je to za osobnu upotrebu. Ustao sam. kamo je zalazio. poznaje li kakve emigrante. a ono se od udarca otvori. — Jebeš sliku! Može Gajšek takvu istu još nodas napraviti. a kako je ved bio mrak. — Kakvi su to poslovi? — upitah ga. počeh pipkati po podu. pa i šire: koga je upoznao s kim se viđao. premda sam odgovor znao. Vidite po omotnicama. onda du morati pronalaziti . — Razbio sam ti onu šumu patuljaka s kurcolikim gljivama. što se ubrzo pokazalo prevelikim i jalovim poslom. pa je morao upitati: — Ovoga tu Majala ima devet komada.. je li ikad vidio Novu Hrvatsku.

Pred drugom inspektorom razvili smo najprimitivniju taktiku upornog nijekanja. izvuče ploču iz košuljice i pokaže mi tanku vredicu od prozirna papira zalijepljenu s jedne strane polivinilnog diska. — Idemo smjesta uložiti prigovor! — Kurac demo ulagati. Lightnin Hopkins. U Bramborovoj kolekciji mogla su se nadi tada u nas sasvim nepoznata imena starih majstora bluesa. ali bezvrijednom kolekcijom ploča. začudo. kao što su Blind Lemmon Jefferson. Sunašce ili Smečko? U vrijeme najvede slave Rolling Stonesa. dobro znaju što mi radimo. baš kad im je htio staviti na gramofon jednog Mavalla. nikad nede isplatiti. pa su se pokupili i otišli. pokazala efikasnom. Majka je zbog infarkta otišla u invalidsku mirovinu. ustanovili smo da su mu u međuvremenu pretresli stan. crni monotoni zid bluesa se otvorio i ja sam uspio shvatiti taj pregolemi svijet zazidan u jednostavnu muzičku frazu. Njena konstatacija bila je istinita. u "Goodnight Irene". davali imena natječudi se tko de više zajebati dijete. Uza sve to. Uopden i raširen stav glasio je da se Brambor vratio iz Njemačke s velikom. — Uradili su to bez naloga i u tvojoj odsutnosti — rekao sam ogorčeno. a ne prigovor — reče on. XXI. ali u pogledu skorog zapošljavanja nisam imao osobitih perspektiva. Urlajudi Vuk. upropastila sam zdravlje i život na toj školi. . trebalo je pronadi kakav-takav posao i zbrisati. nije imalo nekih osobitih šansi kod naših lokalnih diskofila. Boba Dylana. Pustili su nas na miru. valjda imaš i jednog Vicu Vukova? A? Službenici su vrlo brzo shvatili da od Brambora ništa korisno nede doznati. Jer. koja je predstavljala osnovu kudnog budžeta. Reverend Garry Da-vies. a što su mi dali? — govorila je majka. Bukka White. nekod zamišljeno kao "gigant". jer je netko otkucao miliciji da. a danas tek nespretni mastodont koji nikako da korakne naprijed. uz pomod Bramborove kolekcije ploča. kad imaš devet Majala. izvlačedi iz gomile ploča jednog starog Johna Mavalla. pa je i to predstavljalo pozamašnu investiciju koja se. — Imam takav jebeni dosje — ljutio se Brambor pred nama — da ih se nikada nedu riješiti! — Možda je to rutinski razgovor — pokušao sam ga utješiti — Možda idu svakom tko se nakon dužeg vremena vrada iz inozemstva? — Pa i da jest tako — ljutio se on dalje . grubi recitativ. I onda sam doživio otkrivenje. što su neumorno i beskonačno dugo činili Bramborovi majstori bluesa. presječen neuobičajeno melodioznim refrenom. koji sam doduše uspio završiti fakultet. Erica Claptona. cendravo zapomaganje Lightnina Hop-kinsa u "Penitaintry Bluesu". Duge sam nodi provodio s Bramborom u njegovu stančidu iznad kina Romanija. U vredici je bio posljednji ostatak našeg hašiša. gdje smo do tričetiri izjutra nebrojeno puta preslušavali prividnu monotoniju Hookerova glasa u "Tupelo Bluesu". ali je vidno dominirao takozvani "crni blues". Tako sam. Floydovaca i drugih. Rekavši to. Imali smo više srede nego pameti. Očevu pladu. kako je ispravno zaključivao otac. Sonny Terry i još čitavo čudo američkih Crnaca. kojima su roditelji. premda nemaju dokaza. jer da oni. uspio zavoljeti blues i doživjeti prvo službeno saslušanje. za što joj je bio potreban odlazak u Zagreb. opasno je nagrizala situacija u kojoj se nalazilo njegovo poduzede.kakve to rutinske razgovore mogu voditi s ljudima koji nisu prekršili zakon? Ubrzo je Brambor zaboravio službena lica koje je mučilo njegovo četverogodišnje izbivanje. kako nam se tada činilo. ali sasvim beskorisna. ponajprije njegova gitaristička countrv varijanta. Big Bili Broonzev. što drugo redi kad se netko zove Limun. Brownie McGee. Lead-bellyja. promatrajudi onu bijedu ispisanu na odresku od penzije. pradeno usnom harmonikom i lupkanjem po oplati. Munja. pušimo nešto strašno smrdljivo. koja se. I na koncu ja. — Eto. a visina njene penzije bila je tako sramna da se javno nije ni spominjala. s prijetedim riječima da se više ne zajebavamo s drogom. Kad smo se vratili k Bramboru. slušajudi ploče. prebiranje po raštimanim gitarama. Zvjezdana se ozbiljno bavila baletom. Bilo je tu svega i svačega. Situacija u kudi bivala je sve napetija. Ma Rainev. te se mogao mirno predati slušanju bezbrojnih longplejki.— E.

— Pogledaj na što ličiš! Pustio si tu kosurinu. — Ana. — Ali... imao sam za sobom ved pet godina radnog staža — rekao je otac pošto je posrkao juhu i odložio tanjur.. i na koga si zapravo mislio? — Ni na koga! — rekoh ljutito. što si ono rekao o mojim primitivcima. Supovci mi dolaze u kudu i pitaju me znam li da pušiš hašiš s onim probisvijetom iz kina. — Ne želim takve razgovore za ručkom! Pogotovo nedjeljnim! — Nisam ja njoj dao nogu. — Franjo. bolje da si otišla u barske plesačice! — Ali. — Djeca! — nasmije se podrugljivo otac. Sjedili smo svi četvoro za stolom. jedi i šuti! — rekla je majka. — Ali partija s tim. — Franjo! Ne govori gluposti pred djecom! Ako izlanu nešto.. donosedi na stol pečenu kokoš koja je bila surogat tradicionalne purice. — Mislila sam — ispravi se mama — da te čuje Eva Biser iz pedeset druge godine. tata! — prosvjedovao sam. . koja je.. a sad se valjda baviš kojekakvim kurvetinama . — Ne pali više ta patetika! Svi su se osvijestili. Onoj pristojnoj i finoj curi dao si nogu. Zar nisi ne kad govorio da partija mora energično raskrstiti sa svim oblicima protekcionaštva? —Jesam! — vikne otac. — Ni na koga. tata. — Franjo! — viknula je majka. pa svak grabi za sebe . nisam napisao nikakvu molbu za tvorničkog novinara . Zašto onda ne bih i ja potegao veze da uposlim sina? — Da te čuje Eva Biser kako govoriš o partiji . — Ali.. Franjo. pa de valjda znati i držati jezik za zubima. nije uspjela raskrstiti! To je žalosno ali je činjenica. — Ne želim da mi tvoji primitivci daju posao kao neku vrstu milodara. hašomane. — Ali.. — Šta da me čuje Eva Biser! — prekine otac majku. tata — pokušah biti pomirljiv i razuman — za Zvjezdaninu umjetničku bududnost možemo se odredi jedne purice . — Ostavite vi Evu Biser i pedeset drugu godinu — mljaskao je tata koricu reš pečenog batka. A dotle se ovo dvoje gospode izležava i izmišlja sve nove i nove zahtjeve.. sve de nas pohapsiti. baš sam Ivicu Vugleca zamolio da pogura tvoju molbu za tvorničkog novinara u Sedmom svibnju. da znaš da sam tako nešto i uradio! — rekao je tata.. — To tvoje dijete puši hašiš i lovi kurve. ne maredi zaočev solilokvij. — Zvjezdana. to nije purica. kao i s drugim svinjarijama. Zatim polako usmjeri onu kost na mene i nastavi: — Je li. skitaraš se po lokalima i ništa ne radiš. jel'da? — Jesam. nego ona meni! — I neka je! — nije se dao Franjo.. — Dobro je poznato da je Eva Biser napustila partiju i preorijentirala se na crkvu i popove. molim te da ne diraš puricu dok svi ne pojedu juhu! — opomenula je majka sestru. zaokupljeni nedjeljnim ručkom. pokušala drmnuti batak. Jedino su mlinci bili pravi.. mama. i ja du ti dati nogu! — Pa.. bradu. Ako ubrzo ne nađeš posao. — Pa jasno da nije purica! — razljutio se otac. Zar ne vidiš kako nam ide? Ovo su prvi Svisveti da nam šugava kokoš mora glumiti puricu. vidiš. — Ti da mi ne popuješ! — lupi otac šakom po stolu tako da se plastična zdjela sa salatom opasno zanjihala.. — Imala je potpuno pravo. dobro.— Kad sam bio u tvojim godinama.. hodeš da ti ja kažem na koga si mislio? Na Ivicu Vugleca. a onda uperi kokošju kost u mamu. molim te. — E. ni na koga . što ti malo ne angažiraš svoje stare partijske veze i ne nadeš mu posao? — rekla je majka poku šavajudi smiriti napetu situaciju. dugo i predugo ja šutim! Sve zbog tvoje bolesti i obzirnosti . zgrabio vilicu i autoritarnom gestom prenio na svoj tanjur najvedi i najljepši komad kokoši. — Kad sam posljednje pare dao za tvoje nerentabilno nogatanje! Kad te to ved zanima. — A.

stari mi je referiso — rekao je Vuglec — i tu demo stvar gurat promptno. a sadašnjeg izvršitelja raznih važnih funkcija. nisam — bunio sam se. nadam se da dete se složiti sa mnom. vidite! Urednik našeg tvorničkog lista lektorirao je sve prispjele molbe. Jer. a moliš boga da ga ne nadeš. naučit te da marksistički misliš. druže Ivančicu. — Jest. posve umoran i neraspoložen — taj je jebeni Siniša Todorovid. pa je tako njegova preporuka koristila koliko bi koristila i sveta vodica. a bio je kadar i sam napisati vlastite referate. — Nisu te primili jer si nepismen! — rekao je s vrata. Čak sam napisao da si član partije. a onda si natočio čašicu domadeg vinjaka. Naježio sam se: zar sam zaslužio da započnem "karijeru" kao štidenik notornog primida. nekadašnjeg referenta u Sedmom svibnju. —Ja sam je osobno napisao. Ti nema da brineš.— Znam da nisi — sasvim pribrano de otac vadedi novi komad kvazipuretine s pladnja. Ne znam što se tamo događalo. ali pretpostavljam da je nešto kasnije Zvjezdana sasvim mirno prebacila moj komad mesa na svoj tanjur. ne bi bila mnogo bolja. pa je tako s početkom mandata privremeno napustio Agroprom. Sutradan sam posve slučajno naletio na Ivicu Vugleca. opsovao nekoliko puta Vuglecu majku i drugu bližu rodbinu. a u molbi pokazuje notorno nepoznavanje gramatike i pravopisa. nego nekakav Siniša Todorovid. Tamo ga je vrlo strpljivo saslušao šef kadrovskog. pa drugovi ne znaju kakav si. komu se klanjaju isključivo zbog njegova statusa. kako bi se ustanovilo čija je najpismenija. molbu si pisao ti. drug Brabec. Na raznim omladinskim i partijskim forumima znao je lijepo i tečno govoriti. Primit demo te u partiju. Demonstrativno sam ustao i otišao od stola a da se nisam ni okrenuo. Evo. Kad sam četrnaest dana kasnije od Sedmog svibnja dobio službenu obavijest da nisam primljen ja. — A zašto sam je pisao ja? Zato što je ti ne bi nikad napisao! Zato što se uopde ne brineš za posao! Zato što ga tobože tražiš. kad mu se iz usta širio miris rakije pomiješan s mirisom češnjaka. ja znam da Franjin sin ne bi surovo s onim reakcionarnim i drugim elementima. kako čujem. Svoju političku karijeru uspio je nastaviti točno na onom mjestu gdje je zastao Miki Grabar — postao je predsjednik Gradskog SSO-a. opasno razjedenom raznim privrednim bolestima. mora . — Ali. — Nisi. znaš da je gore u Zagrebu bilo kojekakvih devijantnih pojava stranih našem društvu. Iskitio sam tvoju traljavu biografiju na tri kucane stranice. još jednom lažnom regionalnom gigantu. Pred njim nije bilo nikakvih prepreka. bududi zet predsjednika opdinskog Izvršnog vijeda. kako se poslije pokazalo. novinar mora biti i te kako pismen! — Mora. — Kako nepismen? — Molba ti je puna pravopisnih grešaka. a inače bi ga najradije nogom u dupe? Ali.. Ljubina je karijera uistinu bila zavidna. koga je otac navodno "zadužio" da pogura moju molbu. uzeo tu obavijest i odjurio u Sedmi svibanj. čak i kad je bio trijezan. a kako ne bi sad. — Ne bi — rekoh da ga smirim. Jebi ga! Za razliku od mene. koji je zatim izvadio molbu i rekao: — Ne ljutite se. a onda se snužden i razočaran vratio kudi. — Sad kad nema onih nacionalista da ga koče. Bit deš naš. Uostalom. s tom nakaradom od fakulteta? Nisam mu odgovorio ništa. Pogledajte malo molbu svoga sina! Traži posao novinara. — Pa. da si je i ti napisao. vidi se tko je prvi omladinac u gradu! — ponosno je govorio Ljubin otac. sav crven u licu. A ti samo pamet u glavu! Jedina ti je mana što si završio taj fakultet. — Osim toga — doda on. U tom trenu nisam znao da je politička karijera druga Vugleca opasno načeta alkoholom i zapravo na zalasku. Jer.. Trend je zahtijevao da se demaskiraju i kritiziraju neprihvatljive pojave i incidenti koji su se . stari se užasno razljutio. imao sam srede. a onda ti karijera ne gine. Ali. ali bit deš! Svakog to dočeka! Kako inače zamišljaš da deš dobiti posao. pa svakog studenta treba malo provjeriti. —I jesam! — razljuti se Franjo. da im pizda materina! Drug Vuglec počesto je govorio gluposti. Ljubo Brabec se odmah po povratku iz vojske uspio zaposliti u Agropromu. — promrmljao je otac.

blatnjav i poderane nogavice. Vjerovanje da netko čeka da mi po-svršavamo fakultete i ukrcamo se u život pokazalo se naivnom tlapnjom. Vlast je bila u rukama starih i prokušanih.zbili za starog rukovodstva. za razliku od "izgubljene". saznao koga još čekamo. U jedanaest se Ljubo svalio na kauč i počeo se tužiti kako ga nešto boli oko srca. Silom prilika morao je nekoliko puta kritizirati i rad svog prethodnika. mi imamo povjerenja u našeg Ljubu — rekao je naivno netko iz našeg bivšeg razreda. pa su tako i Ljubini istupi bili puni različitih opaski o neželjenim kretanjima jučer. nego sitni ekscesi njegove prakse. te o radikalnim promjenama koje treba početi provoditi ved danas. to ti nije pametno. Mislim da smo te 1973. godine ved znali na čemu smo. Odškrinuo sam debelu zavjesu i gledao dolje na ulaz. — Nisam mislio tako — nasmije se Ljubin otac. to nije bio infarkt nego čir na želucu. godine. to što govoriš čisti je defetizam i nedostatak idejnosti. kad je stari Brabec ved otišao. Trajalo je to poprilično dugo. otišao je načas u drugu sobu. a ona nekolicina mladih koja se uspjela popeti na pozornicu. Pola sata kasnije. a čitav život izgledao nam je poput pretrpanog vlaka na koji se nikako ne možeš uspeti. Jedino još Miki Grabar nije stigao. Koji časak kasnije na vratima se pojavio Ljubo Brabec. — Ali. Kako se tražilo da se grešnici javno imenuju. Ljubo je morao ponešto redi i o Mikijevim grijesima i zabludama. u skladu s tim. a onda je razmotao papir i izvadio Mikijev poklon. što je učinio teška srca jer se ipak radilo o prijatelju. ali miran. Rekao sam mu potom da ne znam što du ni kamo du. ili nam se bar tako činilo. sišao je Ljubo u dvorište da dočeka Mikija. kako nam se činilo. Kad je Ljubo prestao govoriti.. Obukao je kaput. Fakulteti koje smo završavali ispali su besmisleni i uglavnom nekorisni. trebao si malom Grabarovom redi neka ne dolazi. Ljubo je neko vrijeme promatrao fotografiju. Mislim da bi mu sve to Miki oprostio da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. ili 1973. Na taj rođendan bili smo pozvani svi. Pipnuo se načas po bolnoj vilici. otvorio vrata i. tek dobro provjerene pulene postojedih snaga. u takvim je slovima više ukazivao na Mikije-vu nebudnost i oportunizam negoli na njegovo šurovanje s "maspokom". on se namrštio i prekorio me: — Stanislave. Kad sam Ljubi Brabecu s gorčinom u glasu rekao kako demo. a onda se valjda predomislio. jer je nailazila jedna sasvim loša sezona. Oko osam uvečer bili smo u dnevnom boravku Brabecovih i zezali se uz nekoliko sasvim pristojnih hladnih aperitiva. da u ovom trenu ne vidim nikakve mogudnosti da izgradim i najminimalniji oblik egzistencije. poslova koje smo namjeravali raditi nigdje nije bilo.. drugovi su mu oni tamo gore. simbolična uostalom. Koliko znam. fudka za njegovo pametno obrazloženje. ali nikad nisam saznao sadržaj tog razgovora. Vratio se blijed. Ako želiš sačuvati povjerenje svojih drugova. tako da su svi željeli što prije zbrisati. poljubio Ljubu i predao mu zamotani poklon. Smjena generacija o kojoj se neprekidno pričalo bila je deklarativna. Na sredu. tako da se ovaj skotrljao preko ukrasnog grmlja u lijehu punu vrtnih patuljaka. Vi ste mu prijatelji. — Rekao sam "povjerenje drugova". Cijele večeri atmosfera je bila nekako usrana. Peto poglavlje I. vratio i opalio Ljubu šakom u bradu. i kao takva nije egzistirala u životu nego na naslovnim stranicama novina. a onda su mu grunule suze na oči. Miki je slegao ramenima i okrenuo se da de otidi. pa i Miki Grabar. vezana uz Ljubin rođendan potkraj 1972. rekao: — Ljubane. Kako bi prikrio uzbuđenje. koji se upravo spremao otidi i ostaviti nas nasamo. Onda mu je Ljubo počeo nešto govoriti. Stvarno. pitajudi se što de se sad dogoditi. prije no što de izidi. Nitko od bivših članova nije imao pojma da nešto tako dragocjeno uopde postoji. te da mi se. Bila je to ukusno uramljena velika fotografija nastupa VIS-a Gromovi pakla na srednjoškolskom natjecanju u Virovitici. Mane koje si nabrojao nisu bitne mane socijalizma. bila je to najgora proslava rođendana te godine. Tada je drug Brabec. kako nema zraka . . Dobro sam vidio kako je Miki došao. Na brzinu smo odjurili u bolnicu kolima Čede Kralja. predstavljala je. postati "suvišna" generacija.

Jazbinšek. Ti bokca. to nipošto ne znači da ona nije bila prisutna u našim životima. održavao vodovodne instalacije i vrlo brzo uspio se uputiti i u održavanje složenije medicinske opreme. Umalo se nismo posvađali kad sam mu rekao kako je sve više nalik na oca. — Danas. da — promrmlja dr. na početku sedamdesetih posve sam je ispustio iz vida. ali ni jednu nije potkrijepio argumentima kakvi su funkcionirali. — Da. meni se jebe za politiku! — rekao je otac Franjo. Nastavi li tako. Slavko Grabar. U proljede 1973. II. Ostao sam iznenađen jednostavnom istinom njena panična iskaza. a možda je mogao biti primarijus. Pročita Osnove interne i traži me da ga propitam. ali znam da je nešto prčkao oko kotlarnice i centralnog grijanja. — To ti je pravi fenomen! — govorio mi je Gogo Jazbinšek.. jedini je izlaz bio da se raziđe s vlasnikom diskača. Ipak. prešao je preko uvrede. Bio je kinooperator. čitati medicinsku literaturu. Brambor je došao u kudu Živanovidevih da u fušu sredi nekakve električne instalacije. Drugi dan je ponovo trebao dodi na ručak. motao se oko voznog parka. s užasom je shvatio. . jer je svojim otkačenim ukusom samo maltretirao plesače. Kako to misliš? — Pa tako .. zamišljen i pomalo rastresen. Vratio se potom starim uslužnim djelatnostima. to ni ja nisam znao! Slušaj. bududi da je politika na neki način privilegij entuzijasta a ne razočaranih. nakon svega. pa na večeru. Ne sjedam se što je sve tamo radio. nije htio uzeti ni dinara. što ja znam. jer je jako dobar s njihovom Sekom. Pristanem iz zajebancije. Zatim je počeo davati molbe na sve mogude natječaje. nego nekakvi Florev i Chain. Tvrdili su da je otklonio kvar na rendgenu koji nisu mogli otkriti tehničari iz Zagreba. On jednostavno spada među ljude koji uvijek nagrabuse. Prostor u kojem je svakodnevno provodio po osam radnih sati zbližio ga je s mladim liječnikom dr. za što je Brambor imao sve preduvjete osim školske spreme. ja sam posve prestao o njima govoriti. Onda se sasvim nenadano pojavila dobra vila koja mu je pronašla posao.— Šteta — rekao je — što ne možemo o tome ozbiljnije popričati jer žurim na sastanak. — Svašta je mogao biti da ga nisu zeznuli. a možda je mogao biti profesor filmologije. mogu te još uhapsiti! — rekla je majka.. U to vrijeme jurio je sa sastanka na sastanak. Pozvali su ga stoga na ručak. bez kojih nisu znali okončati nijednu akciju. kad malo bolje promislim. kad su me politika i ekonomija trebale najviše zanimati. Pobojavši se da mu se nešto nije dogodilo. kad je sve to obavio. koji ved tridesetak godina gradi socijalizam tamanedi naokolo janjce i prasce. ponajviše od spomenutih janjaca i prasaca. primio ga je na poslove održavanja u gradskoj bolnici. Na koncu. Pogodilo ga je to ponajviše stoga što se i sam u posljednje vrijeme počeo debljati. i bili su oduševljeni kad je njihovu kderku izveo u kino. Sad radi na bolničkom održavanju. Rezultat tog drugovanja očitovao se u tome što je Gogo ubrzo počeo slušati "crni blues". I tako. pobroji osnovna pludna oboljenja i šta ti ja znam. a mogao bi biti . Gogom Jazbinšekom. ali smo nakon toga prestali voditi ovakve i slične razgovore. a Brambor. radi u bolničkoj kotlarnici. u tim godinama. Neki dan mi priča o tome kako Fleming uopde nije zaslužan za upotrebu penicilina. Nitko nije htio plesati na "My Mojo Working". onako u dokolici. — Pročita Urologiju i gotovo sve zapamti. Da se od tri tisude ploča i vrhunske linije (Fisher) ne može živjeti. dr.. ali su u toj domeni poslovi i zarade bili toliko sporadični da mu nisu mogli osigurati stalne prihode. nakon nekoliko godina prodat de sve ploče i liniju i nadi se ponovo na početku — bez ičeg! Kratkotrajni honorarni posao koji je svojedobno dobio u lokalnom diskoklubu kao diskdžokej istog je trena izgubio. a on meni točno i detaljno razloži mehanizam srca i bubrega. saznao je Jaromir Kralik nakon što je radi golog opstanka prodao dvije ploče Big Bili Broonzeva i jednu Muddvja Watersa. Tvrdio je da bi mu to bilo neugodno.. Ali. — Budeš li lajao naokolo.. kirurg. postavi televizijsku antenu i pojačalo za drugi program. Zapravo. tko zna što bi sve mogao biti . ali nije došao. Mikijev otac. a kako on nipošto nije htio pristati na to da pušta sezonske plesne trivijalnosti. objasni mi tehnologiju premošdenja. tako da sam i s njim prestao razgovarati o delikatnijim temama. U to vrijeme ved se pričalo kako za pojedina radna mjesta postoje sasvim egzaktne tarife.

— I što deš sad? — Sutra du razgovarati s njim. premda sam prizore iz pornida još uvijek pamtio. bivša mačka Mikija Grabara.. sjedaš li se onog što sam ti pričao onda kad smo vrtjeli pornid? Nisam se mogao sjetiti. — Nijem kao grob! — rekoh. ali ja mislim da ipak nisu bili toliko bedasti i nemaštoviti. Kako je on radio u bolnici prije podne. pa sam jedne večeri svratio u dragi stančid iznad kina. doda: — Pazi da zucneš nešto. — reče on. — Da. — Nešto ... a onda. Bio je zamišljen i nekako neraspoložen. molim te! Kome bih rekao? Stali smo pred bolničkom ogradom iza koje se razlistalo nekakvo ukrasno grmlje.. a onda sam shvatio da me on vodi prema bolnici. nikad nisam saznao. Obedao sam Ljubi. — Koje trojice? — stvari su mi još uvijek bile mutne i zbrkane. ako ikom kažeš . — Valjda. Mislio sam da hodamo nasumce. Budem li mogao. bio zaljubljen i slično.. što se moglo razumjeti: mnogo je radio. — Pa gdje je taj tip? — U bolnici. Bila je topla lipanjska nod i odnekud se dutio miris lipe. odnijela je ručak u stan iznad kina i vratila se kudi kasno navečer. — Ne mora. Operiran je. Kod Gradske knjižnice skrenuli smo i pošli uskom uličicom. starost ti je ved na pragu. — Idemo malo van. od starog. Brambor bi je obično čekao ispred kozmetičkog salona Ružica. Tip je u šok-sobi. — Ma daj. .. podigavši ruku kao da prisižem. — Što je imao? — Ne znam — zamisli se on.. ali ne mora biti istina. A kad nestanu klape. — A kako se zove? — Ma. — Stanislave. Preslušali smo dvije ploče slijepog Garrvja Daviesa. — Taj tip je izgleda nešto imao s mamom — iznenada de on. a ona u kozmetičkom salonu poslije podne. Oni su neka vrsta socijalnog vitriola što nagriza i uništava naoko besmrtne momačke klape. upravo to — ohrabri se on. nije važno — odmahnu on rukom. konačno se prisjetivši da su ga tada još mučile stvari iz očeve informbiroovske prošlosti. — Znam da je neugodno. — Ono u vezi s tvojim ocem? — rekoh. —Jednog od onih kojima je otac morao puštati onaj prljavi film. kao da se dvoumi treba li mi uopde takvu stvar kazati. a onda je Brambor iznenada utišao gramofon. kao da se tog časa sjetio. što je na neki način pogodovalo njihovoj vezi. Priča se da su tamo slušali ploče.. Stara "francjozefinska" zgrada crnjela se na pozadini zvjezdanog neba. U lipnju je Arleta otputovala na nekakav bezvezni seminar kozmetičara. Priznajem. Neugodno je o tome i misliti. Umire od raka. a ja sam se zaželio dobrog starog bluesa. Onda se ipak odluči: — Ljubo mi je rekao. Pogotovo nisam mogao zamisliti Arletu kako zuri u mrak i pozorno sluša baladu "Poor Howard" u izvođenju Leadbellvja. — Eto. — To između tebe i Arlete je sasvim ozbiljno? — upitam ga onako tobože uzgred. čini se.Arletina majka potrpala je najbolje komade ručka u "kostšolju" i poslala kderku da to odnese Jaromiru i vidi što je s njim. Ali. pazi. — Tko ti je rekao? On zašuti i pogleda me ispitivački. mogli su se viđati tek navečer. Ali Ljubin stari tvrdi da je nešto bilo između mame i. u tom razdoblju Brambor se nije mnogo družio ni sa mnom ni s drugima. valjda kakvu vezu .. ali od tog dana počeli su ozbiljno hodati.. iza očevih leda. šetkamo bez cilja. Iskopao je to. da . upravo sam saznao ime jednog od one trojice preživjelih. nakon čega su odlazili u njegov stan iznad kina Romanija. Što se tamo dogodilo. Sišli smo na korzo i počeli šetati.Arleta. ali Gogo kaže da se nede izvudi. Samo je nekoliko prozora bilo osvijetljeno. Seka Živanovid . Na njegovom primjeru mogao sam vidjeti kako zaposlenje i ljubav razorno djeluju na prijateljstvo.

— Tamo je iza onog prozora — reče tiho. — Dani su mu odbrojani. Ako mi umre, nikad nedu doznati ... — To je ludost. On izvadi cigaretu i kresne šibicom. — Nije ludost! Nikad nisi imao oca samoubojicu i informbiroovca, pa ne znaš. Moram vidjeti tog čovjeka. Moram s njim razgovarati, bar na tren. — A ako ti ne bude htio kazati istinu? On se potiho nasmije i sjedne na betonski dio ograde. — I to se može dogoditi — reče zamišljeno. III. Koji dan nakon toga otac je došao kudi ved u dvanaest sati, bacio svoju tradicionalnu "akntašku" u kut i rekao svečanim glasom u kojem se nasludivao trunak gorčine: — Ana, od danas se u ovoj kudi ruča u dvanaest. — Ali, kako, pa ti radiš do dva! — začudila se majka. — U tom grmu leži zec! Upravo sam im uručio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. Vradam se obrtu. Mami je od iznenađenja ispala iz ruke plastična zdjela s ved očišdenim šaranom. Otac je radio u obrtničkoj firmi svog starog prije trideset pet godina, pa je to: "Vradam se obrtu", zvučalo kao kad bih ja rekao: "Vradam se u špilšul". — Dodijalo mi je! — stao je objašnjavati otac Franjo. — Plada je sve manja, gubici sve vedi. Zajebava nas opdina, zajebava nas komitet, a najviše nas zajebavaju radnici. Svi se razbacuju smjernicama, platformama, reorganizacijama i prestrojavanjima, a jedini je izlaz u likvidaciji. Ti boga, imamo administraciju vedu od stanovništva Monaka, a dohodak ne pokriva ni troškove proizvodnje. — Šta, nema srede u udruženom radu? — upitah ga zajedljivo. — Ti da šutiš! — okomi se stari na mene. — To si ti rekao, a ne ja. Ako propada jedna firma, ne znači da druge nisu zdrave. Meni je ved dosta tog tvog antisamoupravnog zafrkavanja. To je sve rezultat škole koju si prošao. Slao sam te na fakultet da bi te tamo naučili anarhizmu, nacionalizmu, liberalizmu i drugim negativnim sranjima. I jasno, čim se ja suočim s problemima, ti deš biti taj koji de prvi likovati. — Ali, Franjo, ako si dao otkaz, što deš sad raditi? — upitala ga je majka uistinu zabrinuta. — Što du raditi! — skoči otac. — Nedu valjda živjeti od književnih honorara kao ovaj ovdje. Rekao sam ti da otvaram obrt. — Kakav obrt? — Beton! Isto što je radio i moj otac. Sredit du djedinu radionicu, uzeti dva radnika i nastaviti tamo gdje sam stao trideset devete. — Franjo, ti nisi normalan! — A zašto? — podigne glas otac. — U ovoj su kudi svi normalni osim mene! To je valjda zato što vas hranim i oblačim? — Nisi normalan — majka de jednako ljutitim glasom. — Zato što je uz obrt vezan čitav niz rizika, konkurencije, ogromni porezi ... — Ti mi se u to razumiješ! — I razumijem! — nije se dala majka. — Ako ti je firma u govnima, trebao si se potruditi i pronadi novu. U društvenom sektoru ipak je ... — Nema tu srede! — prekine je otac i tresnu šakom po stolu, tako da se jadni šaran ponovo skotrljao na pod. — Pa to sam i ja rekao — pripomenuh — pa si se razljutio. — Stanislave — uperi on prst u mene trudedi se da ne plane. — Ti si pisac. Važan i velik. Mama i ja to još ne znamo, ali ti zacijelo znaš. E pa, ako želiš završiti knjigu na kojoj, kako tvrdiš, upravo radiš, trebat de ti biti toplo, trebat deš biti sit i dobro odjeven. Zato me pusti na miru i briši u sobu!

— Stari, pa ja cijenim sve tvoje zasluge za ovu kudu — rekoh na odlasku. — Ali obojica smo rekli isto, pa ne znam zašto se ljutiš. — Ništa mi nismo rekli. Ako i kažemo isto, onda to znači nešto sasvim drugo. Izašao sam bez riječi. U životnoj školi bio sam nepopravljiv ponavljač. Nikako nisam mogao naučiti da sve prepirke s ocem moraju završiti u njegovu korist, a na moju štetu. Zbog činjenice što ne mogu pronadi zaposlenje, bio sam onaj koji nikad nije u pravu. Ušao sam u sobu i pokušao raditi na svojoj drugoj knjizi pripovjedaka. Htio sam se osloboditi fantastičke manire koja je upropastila moju prvu knjigu, i nekako otvoriti tekst prema suvremenosti, što mi se činilo ozbiljnom i vrijednom intencijom. Ali za sve te proklete stvari trebalo mi je mira i koncentracije, koje u ovoj ludoj kudi u posljednje vrijeme nikako da nađem. Napisao sam pet-šest rečenica što su se poput pijanaca sudarale svojim značenjima, izgužvao papir i izašao napolje. Na korzu sam sreo Gogu Jazbinšeka. Bio je blijed kao krpa, imao je masne podočnjake i djelovao je skroz-naskroz umorno. — Bio si dežuran? — upitah ga. Kimne glavom, a onda me pozove u prljavi birc na vinjak. — Vinjak po ovoj vrudini!? — rekoh, oslonjen o šank. — Radije du hladno Ožujsko. — Jebi ga, uzmi što hodeš, ja du vinjak. Zdenka, dva vinjaka! — Čekaj, ja du pivo. — Zdenka, dva vinjaka i pivo! Kad je debela Zdenka zveknula jedva propranim čašama o šank i natočila nam pide, on istrusi na eks prvi vinjak, a onda drugim propere zube, proguta ga i naruči još jedan dupli. — Gogo, sjedaš li se kako si me ono sjebao sa Čehovom? — rekoh ne bih li ga raspoložio. — Jebeš Čehova! Hajde, pij! — Koji ti je vrag, doktore? — unesoh mu se u lice. — A koji mi vrag nije! — reče on, pa odvrati pogled. — Idem na disciplinsku. — Zašto? — Zato što mi se nodas dogodila grozna pizdarija. Bio sam dežuran na internoj, a onda sam skoknuo van na pola sata. I... —I što se dogodilo za tih pola sata? Srušilo se bolničko krilo? — Samo se ti zajebavaj. Neki tip u šok-sobi pokidao si je sondu i sve one ... u nastupu ludila. Kad sam se vratio, bio je mrtav. — Pa, dobro, zašto si izlazio? — Brambor je kriv! Namjestio mi je neki komad. Ti znaš onu Žužu u ... — Znam Žužu — prekinem ga. — Pa to ti nije morao Brambor namještati. Žužu si može svatko namjestiti. — Govoriš istinu? — pogleda me unezvijereno. — Pa jasno — rekoh. — Ti si prvi koji ju je maknuo za vrijeme nodnog dežurstva. Mogao si pričekati, Žuža još nikom nije umakla. — Znači, stostruko sam zajeban! — zavapi on. — Ali, zašto mi je onda Brambor ... — Dobro, a gdje je bila sestra dok si ti bio sa Zužom? — Ne znam. Sve je tako čudno kao da je namješteno. Uglavnom, nastradat de i sestra. — Čekaj, nodas je Brambor bio kod tebe u bolnici? — sijevne mi u glavi. — Jest. Zašto pitaš? — Ništa, ništa ... a tko je tip koji si je pokidao te ... — Ma ne znaš ga ... Neki tip kome su izvadili ogroman karcinom. Ionako je umirao. Čekaj, ti kao da nešto znaš? — Ma drek ja znam. Daj da popijemo još po jednu. Rekao sam da ne znam, ali sam bio uvjeren da znam. Pretpostavljao sam da je Brambor izvukao dr. Jazbinšeka sa dežurstva kako bi mogao porazgovarati s tipom. Razgovarao je i duboko ga uznemirio, a onda je tip, mučen možda kajanjem, grižnjom savjesti ili tko zna čime — pokidao svoje

tanke veze sa životom i zgasnuo. Ipak, nisam to htio redi Gogi Jazbinšeku, jer mi je Brambor bio mnogo vedi i važniji prijatelj. Poslije je dr. Jazbinšek prošao kroz purgatorij disciplinske komisije, koja je, kao što se to počesto događa, utvrdila da na liječniku ne leži krivnja veda od one koja zahtijeva javnu opomenu. Osobito je dragocjeno bilo svjedočenje Jaromira Kralika, nakon kojeg je čak i liječnikovo izbivanje postalo dvojbeno. Ceh je "platila" sestra koju su otpustili s interne, ali su je tjedan dana kasnije primili u stomatološku ambulantu, pa je čitava afera ubrzo okončana na sveopde zadovoljstvo. A nesretni je pacijent ionako ved prije toga bio osuđen na propast. IV. Premda je otišao u privatne obrtnike, otac se nije odrekao svojih političkih aktivnosti i zanimanja, što de redi da je ostao SK. Promijenio je osnovnu organizaciju i iz firme prešao u mjesnu zajednicu, gdje su jezgru OOSK činili penzioneri i domadice. I premda je bio privatnik (eksploatator dva radnika), spram oca nitko nije bio nepovjerljiv, jer su svi znali da su opredjeljenja druga Ivančica oduvijek bila napredna i "na liniji". U novoj osnovnoj organizaciji nije više imao prilike prorađivati političke probleme vezane uz privredu i proizvodnju, nego se više bavio globalnim stranama klasnih, unutarnjih i vanjskopolitičkih problema. Govorili su tamo o opasnim silnicama američkog imperijalizma, o svojatanjima Makedonije od strane Bugara i stanovite Cole Dragojlove, o propagandnim potezima Envera Hodže, što je tatu ubrzo počelo zamarati, jer je o svemu tome mogao doznati i iz novina. S jednog od partijskih sastanaka, koji su se održavali svakog prvog četvrtka u mjesecu, došao je ozarena lica: — Drug Alapid ima brata u jednim zagrebačkim novina ma. Uredili smo da te prime za novinara honorarca. Ako se pokažeš, dat de ti i stalan radni odnos. Zgrozih se pri pomisli na tu vrstu posla. Horbat du tamo za druge, jurcati po tržnici i Supovim konferencijama za štampu, a gospoda etablirani novinari prepisivat de Tanjugove vijesti i uživati u hladovini. — A plada? — upitah ga bojažljivo. — To sam znao da deš pitati — smrkne se otac. — Ali, ni to nede biti loše. Alapid kaže da deš imati dvjesto pedeset hiljada. To je više od mamine penzije. — Od mamine je penzije sve više — rekoh razočarano ali nisam imao kud. Morao sam pristati. Nisam mogao redi ocu da se kao mlad književnik gnušam novinarskih nebuloza, pogotovo onih honorarnih, nego sam tiho spakirao stvari i otputovao u Zagreb. — Postat deš ti Ive Mihovilovid ili Pero Zlatar, samo ako budeš marljiv — rekao je stari na dan mog odlaska. — Samo ti pazi na sebe — rekla mi je mnogo realističnija majka — a ostalo, kako bude! Pronašao sam teškom mukom traljav sobičak, gdje sam se počeo osjedati kao najzapostavljeniji, najjadniji i najizguljeniji živi stvor na kugli zemaljskoj. Prve sam se nodi, ojađen i izgubljen, sasvim solistički nalokao i sutradan zakasnio na posao. Zapravo, na posao i nisam zakasnio jer ga još nisam bio ni dobio. Trebalo je prvo otidi i javiti se. Tredeg dana, dakle, uspeo sam se uskim stubištem i stao pred vratima na kojima je bila izvješena sljededa ceduljica: TRAŽIMO HONORARNE SURADNIKE, što je uvelike dezavuiralo silne veze druga Alapida. Pokucao sam i ušao. — Dobar dan! Ja sam onaj koga šalje drug Alapid. Katastrofalno debeo tip, s olabavljenom kravatom i znojnim mrljama što su se širile po košulji ravno od pazuha, pogleda me preko volje, povuče dim i zakašlja se. — Kakav Alapid? — upita me kad je došao do daha. — Pa, Alapid, brat druga Alapida ... — A, Alapid! — dosjeti se on i nasmije. — Alapid ti je ved dvije godine u penziji. Svrada utorkom na partiju šaha. A što ga trebaš? —Ne trebam ga. Drug Alapid me preporučio za honorarca.

krenuo prema Trgu Republike. daj joj osobne podatke. Stajao sam na ulici. — Ali. nitko nije vratio bana Jelačida s njegovim ogromnim postamentom. Došao je u Zagreb da se dogovori za diplomski.. molim vas. pa se kupi na teren i kupi vijesti. — Književnost na Filozofskom fakultetu . koji se u novinskom smislu doimao sasvim nezanimljivo. Nego. Mislio sam danas kupiti nove. Tražimo honorarce i nikakva ti preporuka nije potrebna. Moj kasniji novinarski rad bio je mnogo više određen utjecajem urednika koji su me slali naokolo. mali. tutnjao promet. — Zajebi druga Alapida! Hodeš li raditi ili nedeš? — Hodu. evo ti jedne. — A kakav? — Filozofski — rekoh pomalo stidljivo. Javi se sekretarici. koga su zvali Hromi Daba. — A što du raditi? — Sve! Što si završio? Nemoj mi samo redi da te Alapid gura zato što si završio nižu uzaludnu . Nakon tredeg gemišta je rekao: — Pazi. — Jebi ga! — rekoh snužden. molim? — rekoh kao da mi nije pravo. a sljededeg tjedna izlazi ti Berislav Nikpalj u vlastitoj nakladi. što je Hromog Dabu . Zato ti ništa nedu tumačiti. čistačicu valjda: —Je l' te. — Slušaj mali. Nitko nije visio obješen o Lebarovidevu uru. uglavnom na mjesta na koja nitko nije želio idi. vidio si onu cedulju na vratima. slušaj. Stojko se oneraspoloži i poče duboko razmišljati. otišao sam u obližnji Zavod za ceste i s vrata upitao žensku. Dao sam sekretarici podatke i izašao van da tražim te jebene vijesti. ali sam morao odustati. grade li se u posljednje vrijeme neke ceste prikladne za novinsko prikazivanje? Malo kasnije naletio sam na starog druga Stojka Milica i s njim zaglavio u Mosoru. — A da pišeš kako je sve poskupjelo? — Pa to svaki dan pišu! A što je konkretno poskupjelo? — Cipele. razočaran. Dakle. S tim da si i spavao! Bez toga nema novinara. drug Alapid . Stao sam na ugao Ilice i Frankopanske te čekao. jebeš ga! Baš nemamo srede! — A zašto. oko mene je brujao grad. novinarstvo je poziv za koji se hode samostalnosti i snalažljivosti.. Nakon četrnaestog gemišta.. — Zato što bi svi takvi odmah u kulturu. E sad. To je bila moja prva "prikupljena" vijest objavljena u novinama. Kolika je plada. odbaciti ga prema Sljemenovoj prodavaonici i usmrtiti nešto prolaznika. Pogledah mu u noge i. Izjadao sam mu se i upitao ga ima li on možda kakvih vijesti zgodnih za novine. u izvršenju tih zadataka nisam pokazivao baš osobitu novinarsku spretnost.. Zatim sam. jasno . nije mogude! — uzdahne debeli. A tu su nam potrebe najmanje. ali me on zaustavi. a ja sam se pitao gdje su sad sve te vijesti kojima svakodnevno pune svojih šesnaest stranica. Nemajudi kud.još je bio u onom čudu iz prvih studentskih dana. bio mi je neka vrsta mentora. — E. Ne sjedam se da sam se ikad u životu osjedao tako bijedno. isteturali smo iz Mosora i na oglasnom stupu spazili svježe nalijepljen plakat za gostovanje Svjatoslava Rihtera u Zagrebu.— Ma. — Čekaj! — Molim? — Evo ti blok i penkalo. na primjer — opali on kao iz topa. iako nije šepao. nigdje se nije čula revolverska paljba niti buka i žagor demonstranata. — Ne smije biti iz kulture! Tu su im potrebe najmanje. Onaj debeli. On je uvijek imao po neki odgovorni zadatak za mene. i tu su me zajebali. molim? — Sto pedeset hiljada — ispali debeli. jer je zbog posljednje zbirke pjesama malo okasnio s ispitima. — Završio sam fakultet. kad mi se svijet činio beznadno lišen svake novinske spektakularnosti.. Okrenuh se da du izadi. glupo se nadajudi da de se možda neki kamion zabubati u tramvaj.. Upravo je izašla pjesnička zbirka Božidara Brezinščaka Bagole.

zapravo neke vrsti babljeg ljeta. moramo te. na žalost. koji je nakon tridesetogodišnje emigracije banuo na rodni prag. gol do . Jednog blagog jesenskog dana. Jasno. ali još uvijek manje nego odbijenih molbi. Ja nisam imao ništa protiv. Tada je izašla i moja čuvena vijest o novoizabranim delegatima za neko sveučilišno tijelo.izbacivalo iz takta. koji je upravo dobio trista tisuda na Sportskoj prognozi pa je to morao s nekim zapiti. dobio struk i bicepse. Razbolio mi se radnik. ja sam. a majka je izrezivala iz novina sve tekstove s inicijalima S. valjda samo zbog toga da mi upropasti novinarsku karijeru. kome ja ne bih mogao ni cipele očistiti. Počeo sam raditi s ocem i ubrzo se izvještio u izradi raznoraznih betonskih proizvoda. — Eto. a svom radniku osamsto. Teglio sam vrede cementa. nadajudi se kako me skinuo s grbače. Bez po muke skinuo sam dvanaest kila. Gotovo da sam u njemu otkrivao novog čovjeka. Tako bi me poslali na sastanak Republičkog SUBNOR-a. dodala je: — Za pametnog čovjeka i neugoda predstavlja korisno iskustvo. vratio sam se kudi! — rekao sam poput kakvog iseljenika. Odlazio sam samostalno do tiskare i tamo na regalu ubacivao stvar u sutrašnje izdanje. a ja bih zalutao u Gradski. koja ti je to budala napisala? Stvar je bila u tome da bi ti delegati bili izabrani. šalovao kalupe. u svakom zlu ima i po nešto srede. — Mali. umjesto novinara. primjerice. toliko su mi te glupe kratice bile slične. Spakirao sam stvari. pomodni knjižničar i stručni suradnik u SIZ-u za ceste. radio na mješalici. lokali pivo i prepričavali smiješne nastupe neobičnih mušterija. — Izvrstan ti je onaj izvještaj iz Sabora. I. Otamo se nisam ni vratio. — No. izgubio žuljeve i stekao tvrdu radničku kožu na dlanovima. Onda su me poslali na manje odgovorne zadatke i odredišta. gurao japanere prepune žitkog betona. Kako je vrijeme odmicalo priča je bivalo sve više. a ja bih lutao po TEZ-u ili TPK-u. kako si mogao spasti na to da nas izvještavaš o cijenama bijelog luka i paradajza? Ubrzo sam prestao donositi tekstove uredniku. gdje bih vodio dugotrajan razgovor s čistačicom o tome zašto večeras nema te važne najavljene sjednice. koju je moj povratak obradovao. kao. otkazao sobu i jedne nedjelje se pojavio na vratima dobrog starog doma. — Koga ti držiš pametnim čovjekom? — rekao je otac. suspendirati — rekao mi je Hromi Daba i zatražio da mu vratim blok i penkalo. Nikad se nisam tako dobro slagao sa starim kao u tom razdoblju. samo da je skupština imala kvorum. Zatim bi me poslali u ŽTP. ne znajudi da je sa mnom otišao i taj jebeni kvorum. Majka. ali sam i to otrpio i zauvijek napustio novinarstvo. a ti si priučeni — objasnio mi je otac narav ove socijalne razlike. i onaj komentar o poreznim stopama — pohvalila me majka. Na sastanak Prosvjetnog sabora nisam stigao jer sam sreo bivšeg cimera Vreu. ja sam napustio dvoranu i predao vijest. uz paraf dnevnog urednika. na tržnicu. pričali prostačke viceve. Jedina veza koju sam imao sa svojom osnovnom strukom bila je u tome što sam i dalje pisao novele i molbe za različita intelektualna zaposlenja tipa tvornički novinar. Dotle je moj otac zadovoljno trljao ruke. — Znao sam da deš me obrukati pred drugom Alapidem — rekao je otac. uglavnom iz seoske sredine. Stari je meni pladao sedamsto dinara na sat. drndao vibrator za izradu betonskih bloketa i provodio naporan i zdrav život. kome je žlica zastala na pola puta između tanjura i usta. pa deš mi od sutra pomagati u radionici. Tako sam. Smijali smo se nekakvim bedastim štosovima. Osjedao sam se poput degradiranog oficira koji vrada sablju i činove. Nakon osam sati dosadnog sjedenja. zbog koje je netko odozgo telefonirao glavnom i rekao: — Bogati. — To je zato što je Krešo VKV. Jedina zadovoljština bila mi je pomisao da i Srebrideva majka govori svom poštovanom sinu stvari poput ove: — Nakon intervjua s Pajom Gregoridem. U tom sam razdoblju najmanje sličio trulom intelektualcu literarnog tipa. jer sam pao preko tezge i uganuo nogu. Devedeset posto tih izrezaka pripadalo je novinarskom asu Srebrid Ivanu. a ja sam samo hmrknuo. postao betonirac.

Drugi dan me šalje na disciplinsku zato što emisija još nije snimljena. voljeli i razišli. Onda me pošalje da razgovaram s nekim ljudima. Kako bi bilo jasnije. kao da joj sunce smeta. ipak me sve to na neki način zabavlja. Koliko je godina prošlo otkako si me pokopala? — Stanislave! — reče ona ozbiljno. premda nikad u životu nije šila. nabijao sam po betonu i mislim da sam. ali sa znatno promijenjenim statusom i zadacima. mora da je baš na to pala. Nekako se protegnula. ali nije gajio iluzija da bi u gradu mogao pronadi nešto bolje. mrkve i salate. Nije bio zadovoljan poslom koji radi. nabijao po betonu upravo zalivene grobnice. rezolutan i odbojan. pa to ne da u program. iznenada. odnekud se stvorila Sonja Grabar. javljao se s tržnice sa svježim cijenama rajčice. Isti status i zadatke zadržao je i po povratku iz vojske. i ništa tu ne treba dodavati. Na kraju mjeseca mi očita bukvicu što ljenčarim i opet me pošalje na disciplinsku. ali ne toliko da bi se uvrijedile i otišle. Milan Grabar ostao je u radnom odnosu na lokalnom radiju. Bio sam patetičan. — Ne Mikiju. pa onda zaključa studio. Da mi je sad ta linija! I onda. ljepotice? Obilaziš grobove bivših uspomena? — rekoh blesavo—patetičnim glasom. Izgledala je prvorazredno. Upoznali smo se. "tete Ivančid". VI. Pošto su se pogasile sve njegove funkcije i pošto je isključen iz SK. — A zašto im ne daš otkaz? Možda to i očekuju? — upitao sam ga nakon jednog takvog razgovora. — Imaju na stanici nekakvog Trkulju — žalio mi se Miki — kome mora da sam nehotice stao na žulj. onako zauzet teškim fizičkim poslom. Da mi termin u studiju za "Želje" u devet navečer. Pošto mi se nekoliko puta požalio zbog sličnih stvari. Jučer me zajebavao zbog izvještaja s tržnice. tako de nekako biti. Dakle. — Sonja. Sutradan mi je poslala telegram glupa sadržaja: POGODI TKO MISLI NA TEBE! Tredeg me dana uhvatila na korzu. da posudi neke modne žurnale. Pričalo se da je ostavila posljednjeg tipa. Šta ja znam tko se sve od tvojih ljubavnika mota po kudi! — Baš si zločest! — izrekla je onu stereotipnu frazetinu koju ženske rabe kad se ljute. Valjda je to bila posljedica ljubavi koju je vodila sa svim onim tipovima otkako mi je dala nogu? Znao sam barem za trojicu. niti evidentira. ali ja to nisam pouzdano znao. — Zar misliš da si i ti jedan od mojih ljubavnih grobova? — upita me zagonetno i priškilji.pojasa. nego tebi. — Ništa te nema kod Mikija? Ne želim smetati. Vodio je onu glupu emisiju "po željama". stvarno dobro izgledao. Iste večeri navratila je do moje mame. Ponekad mi se čini da je tamo samo zato da bi mene jebao u zdrav mozak. — Ide li. Ali. a četvrtog smo se dana poševili kod nje dok je Miki dežurao na radiostanici. Pogledah je. koju sam u posljednje vrijeme nekako izgubio iz vida. — Čuj. — Pa. — Molim? Šutjela je i pogledala me vrlo značajnim pogledom. a u mom izvještaju je stajalo da je po osamnaest dinara. a roditelji pažljivo pratili novu epizodu serije o popularnom inspektoru Colombu. a pokatkad je vodio i nagradnu igru za zagonetače hobiste. . dobila jasniji struk i čvrste grudi. ili ga polako nagriza paranoja deklasiranog elementa. moram odmah napomenuti da se dobar dio naših poslova obavljao na gradskom groblju. osobito kad bi joj slušanost opala. majstore? — upitala me vragolasto i nasmijala se. počeo sam se pitati da li mu uistinu bacaju klipove pod noge. nemoj da na groblju otpočinjemo nekakve gluposti. — Mikiju smetati? — začudi se. Mislim da je išla teti na grob. utrpala se Mikiju i meni na Topove za Cordobu. skupa sa "šnitovima". To je iskustvo punog kruga. Valjda stoga što sam u tom periodu bio fizikalac svjestan vlastite snage i zdravlja. Navodno je njegova žena kupila mrkvu po dvadeset dinara. — Što je. što se njoj valjda svidjelo. Nosila je kanticu s vodom i buket svježeg cvijeda.

— Ma. Meopta. koji s Mikijem od onog zlosretnog rođendana nije razgovarao. i slično. koji mu je iz SR Njemačke donio tri nova filma. medu kojima su bili i filmovi s raznim egzotičnim temama (crnci. izvadio je iz ormara novi Eu-migov projektor za osmicu i super-osmicu. zapitati koliko pornida posjeduje. Prije špice ugledao sam golu žensku i natpis "Climax". koji je radio kao carinik na jednom od jugoslavensko-austrijskih graničnih prijelaza. jer je Kalafatovid odbijao našu radoznalost riječima: — Dečki. mogli ste ga odmah. kao što su: Eumig.. lezbijke i slično). bio je pravi mali križni put. — Samo mi djeluje pomalo . Odmah nakon toga velik kontigent tonskih osmica donio mu je bivši školski drug Kalafatovid.—Je li istina da Mikija zezaju na radiostanici? — upitao sam Ljubu. Recimo. Miki je uz filmove počeo prikupljati i drugi materijal: pornočasopise. Šiljo daje rolu Peri kojem se jako dopadne jedna ševa i neko kratko pušenje. hermafroditi. Silma. specijalne prezervative. Kad si jednom pustio u opticaj vlastiti pornid. U to vrijeme pornografski filmovi uskog formata nisu bili privilegij Mikija Grabara. A što se na tom putu jadnom filmu događalo. hajde! — odmahnuo je rukom. A da nije bilo tog kolekcionarskog hobija. Film je bio nijem. . Znao sam Mikija pa nisam ništa odgovorio.Mirček Bajs. O tome kako je carinik došao do ove zabranjene por-norobe. Bolex. mirne duše. Skidajudi rolu s projektora. pa film odvrti odmah. Vijetnamke. Pero daje rolu Franceku koji ne može dočekati. razne "gadgete" pornografskog karaktera. Luč i domadi projektor tvornice Iskra. — Da! A skupljanje maraka. fotostripove. pa je Miki uskoro morao nabaviti i tonski projektor. značaka. On ti onda pusti super-osmicu kroz kudište obične osmice i polomi ti četvrtinu perforacije. Ponajprije stoga što mu takvu karakternu crtu nikad nisam uspio zamijetiti. — Kolekcije? — Što se čudiš? Ljudi svašta skupljaju. zamračio sobu i pustio film. za vrijeme ručka. Prvu dopunu mršavog začetka zbirke izveo je Mikijev kolega s radija . pomalo zbunjen i iznenađen. ali su projektor nabavljali zbog toga što su pornidi kolali i predstavljali stvar koju lako možeš posuditi na dan-dva. koju de Miki u idudih desetak godina sakupiti.. s posebnim dodacima za pojačavanje uzbuđenja. jer su posuđivački kanali bili tako propusni da se događalo da koji dan kasnije od nekog posudiš svoj vlastiti film. Optika i Gradski magazin tih su godina napravili strašan posao prodajudi razne projektore. jer predstavlja začetak jednog neobičnog hobija i jedne nevjerojatne zbirke. U proljede 1974. prokrijumčarena u torbi punoj pribora za novorođenče. I onda ti na kraju film ne vradaju jer su mu izgubili svaki trag. Ghetaldus. pozvao me da dođem vidjeti nešto jako zgodno. Zatim je Miki uspio od nekog povratnika iz Švedske kupiti deset rola prvoklasnog materijala marke Eros. Istina. pa si to izreže za uspomenu. omakne mu se i skotrlja u lonac "cušpajza". jer mu stop-projekcija nema zaštitnog filtera. — Pa znaš ti njega! Godi mu da se smatra žrtvom. koje Francek nadomjesti sa tri metra neke svoje role na kojoj je snimka proslave rođendana njegove bake Mileve. — Što de ti to? — upitah ga. Kad sam ga posjetio.. a isječena mjesta zalijepi selotejpom. Zatim Marko posudi film Šilji koji ga progori na tri mjesta. ved su se raširili po čitavom gradu. — To je prvi film moje budude kolekcije. bočica od pida i uličnih pizdarija djeluje ti ozbiljno. mogli smo samo nagađati. bilo je strahovito teško pratiti njegov put. ali sam svakako želio spomenuti tu zgodu. revije za meku i tvrdu pornografiju. U loncu se upropaste tri metra.. pa ga nakon deset dana moraš posuditi od nekakvog Pepana kome su ga posudili ljudi iz drugog grada. ne rujte po mojim poslovnim tajnama! Da mu tko ne bi zamjerio na uskodi ili jednostranosti zbirke. zacijelo no bi bilo ni Povijesti pornografije koju danas držim u ruci. Vlado Gadeša donio mu je iz Danske prve dvije tonske osmice. priglup i trajao je sedam-osam minuta. ali je seks u njemu bio sasvim eksplicitan. mnogi vlasnici projektora nisu posjedovali pornide. Zašto netko ne bi skupljao pornografske filmove? — Pa jest — složih se. Ne sjedam se više o čemu smo još razgovarali te večeri. a nakon toga odvrtio se pravi tvrdi pornid o inkasatoru koji posjeduje osamljenu domadicu. posudiš film nekom Marku koji je tek jučer kupio projektor. Kad bi tko u razgovoru spomenuo da ima osam-milimetaski projektor. neozbiljno .

U "mitskoj analizi" tajnih sadržaja pornografskog filma. u koje je autor potrpao njemu dostupne filmove. unatoč metodološkim propustima. pacijentica.). Filmovi o zvijezdama pornida. Očiglednost. 8. Pornografski film najviši je vrhunac koga se pornografija mogla domodi. aspirantica na radno mjesto i slično. a trpiteljica je snošaja sekretarica. sve pornide koji u sebi sadrže ovaj element smatra žanrovskim parodijama. homoseksualci. Miki pronalazi prisutnost motiva "đavolova uda". Mem-brum diaboli jest strahovit organ. jednostavnost upotrebe. pa de se dalji njen razvoj baviti tek sadržajnim obogadenjima ved formiranog žanrovskog kodeksa. golemih razmjera i neiscrpne snage. čistačica. koja de ovoj disciplini donijeti mnoga poboljšanja i prednosti: bolju kvalitetu slike. trbušna plesačica i si. mogudnost lakog prematanja. poslovna partnerica. 3. u minucioznoj analizi. i tako dalje. Parodije — kako Miki Grabar humor drži zabranjenim mjestom pornofilma. Autorefleksivni filmovi — to su svi oni filmovi u kojima se kao osnovni sadržaj nalazi sam pornografski film. Kako je pravi konzument pornografije u biti malograđanin. ovoj zoni treba pribrojiti i pomiče s vrago-o vima. prema Mikiju. Snjeguljica i sedam patuljaka i slično). U ulozi penetratora obično je šef. 4. pa čak i filmovi o prostituciji.). sasvim opravdano stoji u Mikijevoj Povijesti pornografije. koji sa drže radikalan obrat iz profesionalne u erotsku situaciju. Nadalje. jest "pregled".. I tako dalje. Mitsko mjesto ovih filmova. daleki arhipelazi.). uglavnom prema vrstama seksualne fiksacije (heteroseksualci. 7. Mahnitanje vi-deopornosa na tržištu pornografije oborilo je trenutno akcije svim ostalim pornografskim proizvodima i odagnalo ih na krajnju marginu pornografskih trendova. haremi i si. pornidi o snimanju pornida. inkasatorima. Dominiraju kombinacije muškarca i više žena. tropski pojas. takvi su filmovi nadilaženje njegovih seksualnih ograničenja. 6. 9."Sedamdesete su godine pod dominantnim utjecajem slavnog žanra pornoosmice". to su svi pornidi u egzotičnim ambijentima (pustinja. vampirima. anemidanka. Premda zaboravlja istaknuti mogudnost atipičnih i hibridnih obrazaca. a tipični žanrovski karakteri su liječnik.. stop-snimku. kojoj nedostaje tek uvjerljiviji i stabilniji kriterij razdiobe. crnkinja. Nakon nekoliko globalnih tematskih zona. obdaren sposobnošdu . provalnicima. u kavani. Milan Grabar niže dvadesetak obrazaca. koji se kredu od bi zarnosti pa sve do nasilja i perverzije. na kongresu i slično. vilama i slično. slowmotion. 10. Uredske teme — zapravo su seks na radnom mjestu. No. Miki lucidno u osnovi rudimentarne fabule pronalazi funkcioniranje sljededih pornografskih "arhetipova": 1. odnosno filmovi u kojima je objekt žudnje — "atipična žena" (Japanka. Sve to stoji u Mikijevoj knjizi crno na bijelo i predstavlja tek djelomičnu istinu. Socijalno-revanšistički filmovi — sabiru stanovit broj rjeđih primjera u kojima podređena klasa seksualno podređuje onu nadređenu (radnici obljubljuju tvorničarevu ženu. dokumentarci o nodnom životu. Dokone gospođe — to su svi oni filmovi u kojima se emancipirana žena nalazi u stanju seksualne frustracije nastale "neispunjenjem". Konkretnije. medicinska sestra. Macho-snovi — okupljaju sve filmove u kojima je pornografski potencijal vezan za različite bizarne i egzotične sadržaje. portir orgija s gazdinom kderkom . Persiflaže — u ovaj podžanr Miki trpa sve priče koje počivaju na literarnim ili mitskim predlošcima (Modrobradi. Uljez u ložnicu — u ovaj obrazac ubrajaju se svi filmovi o poštarima. 2. što. 5. To su filmske priče o ženama na odmoru. Miki se poput pravog tematologa bavi tipologijom osnovnih pripovjednih situacija prepoznatljivih u pornožanru.). jer Miki tada nije mogao ništa znati o slavodobitnom pohodu pornografske videokasete. Dominantno područje ovog žanra jesu filmovi sa sadomazohističkom tematikom. vedu dužinu trajanja. sadomazohisti i si. kao krajnjeg ideala pornografskih artikulacija. Zanimljivo je da motiv Crvenkapice pronalazi u svakom filmu u kojem junakinja seksualnim inzultom biva spriječena u nekakvom dobročinstvu. "medicinske tematike" u kojima osnovu seksualnog zbližavanja čine bolničke ili ambulantne okolnosti. serviserima. eksplicitnost i samorazumljivost filmskog medija dali su ovom žanru prevlast nad svim ostalim pornografskim žanrovima. vratimo se teorijskim razmatranjima žanra pornografskog filma širine osam milimetra. mogudnost lakog kopiranja i umnažanja geometrijskom progresijom. Doktor u krevetu — objektivira se u filmovima tzv. Tabu tema — čine filmovi u kojima se razrađuju različiti devijantni oblici seksualne imaginacije. svjedoči o visokom stupnju iskustvene upudenosti u predmet.

Redak u kojem se tvrdi da "membrum diaboli" nije dopušteno ni masturbaciju ni felaciju. ezoteričnom tvrdnjom. premda i sam često mučen sličnim pitanjem. Iščitavanje Grabarove Povijesti pornografije. Mnogo vedu pogodnost od sobe predstavljale su razne priručne prostorije. I to na sasvim osobit način. Čekali su s projekcijom četrdeset osam sati. Moram napomenuti da je kult pornoprojekcija u našoj sredini promovirao "komentatore". ili. ejakulacija i slično. po "komentatore" se odlazilo kudi. Jedno od najvedih. poput veš-kuhinje. pa je kao takav mitski podtekst svake pornografske maštarije. kunilinktus. I dok je obična smrtna raja gnjavila da i na nju mislite bude li se što gledalo. zacijelo de morati ustanoviti postojanje posebnih žanrovskih narativnih i filmskih postupaka. potonji naftaš. purica s mlincima bu ti se oladila! Kasnija pojava tonske osmice učinila je ovu mogudnost još kompliciranijom. kao što to obično biva. ako ne i najvede komentatorsko ime tog vremena bio je moj veliki prijatelj Bumbo Zlatid. Da biste upriličili filmsku pornopredstavu. po mogudnosti luksuznim kolima. "đavolovom udu". Drugi preduvjet bilo je postojanje prikladne publike. sestara i ostale rodbine. Briljantne logičke opservacije smjenjuju se s gotovo tupavim pogreškama. naravno. poslalo emisara i taksista da dovedu Bumba Zlatica iz Zagreba. Još i danas je živa legenda o tome kako je deseteročlano pornofil-sko društvo. a mama ti s druge strane vrata viče: — Sinek. nervozno pušedi u zamračenoj .Zvonka Letke u njihovim domenama. poznavanje bizarnih izvora prati neupudenost u notorno poznata djela. jer se na solističko gledanje pornofilmova gledalo s onom istom moralnom indignacijom kao i na solističko uživanje u alkoholu: U publici je redovito morao biti bar jedan gledalac koji je na seansama slične vrste stekao status i dignitet duhovitog komentatora.ponavljanja akcije. felacija. Bude li itko ikad pisao "estetiku pornografskog filma". Nakon metafizičkih i spekulativnih nagađanja. morali ste imati adekvatan prostor za gledanje. još jednom mi je pokazao koliko je Miki bio površan u korištenju stručne literature. uporno inzistiranje na jednoznačnoj. Njegova besmrtna slava omogudila mu je da do trena ženidbe vidi dvije do dvije i pol tisude pornida a da nikad nije posjedovao čak ni kinoprojektor. po stoti put mi pada na pamet. podruma. Zamislite užasa: vrtiš s društvom Night Ladies. živa ili mrtva. jer se promatranje pornida bez duhovitih zafrkancija držalo sumornom i ispraznom rabotom. te se kretati unutar onog obzora koji je nazreo Milan Grabar u svojoj rukopisnoj studiji. imam bar priručni odgovor: "Napisao je to moj prijatelj Miki Grabar s kojim sam stradio bar polovicu života!" Na sredu. koji nam približavaju bit filmskog uprizorenja pornosvijeta: odsutnost subjektivnih kadrova. Da pobrojimo samo neke od njegovih rezultata. tavana i tako dalje. tonuli u zaborav. čija se slava u toj domeni može usporediti sa slavom Dicka Cavetta. Kudni prostor (soba) nije bio osobito funkcionalan zbog mogude inkomodacije od strane roditelja. naglašavanje komplementarnih seksualnih tehnika u dubinskom mizanscenu. bilo je potrebno zadovoljiti nekoliko bitnih preduvjeta. strogo kodirano vođenje paralelnih radnji. Pornidi su. koju smo u tim godinama obilato upražnjavali. dovodi čitaoce u strašne nedoumice oko autorovih sposobnosti i lucidnosti. a Bumbovi se komentari još i dan-danas prepričavaju u kuloarima bivših lokalnih pornofila. student RGN-a. Iznenađen ovom bizarnom. opskrbljeno s osam novih filmskih rola. u pravilu muške. pronašao sam Lo Ducinu Novu enciklopediju seksualnosti iz koje je Grabar nedvojbeno parafrazirao bizarno znanje o tzv. Čovjek gotovo da se upita: "Dobro. pa tko je napisao ovu smjesu izvanrednog štiva i morskih gluposti?" A ja. osobita upotreba krupnog plana i detalja. Uz projektor. pokušao sam pronadi Mikijev uzor ne bih li se i sam bolje uputio u taj pomalo demonološki problem. ali je njihova nedostatnost bila često vezana uz nisku razinu komfora i uz uobičajeno nepostojanje električnih instalacija. jer se bez njih seansa nije mogla ni zamisliti. Mladena Delida. prisutnost sintetičke naracije u grupnim temama i analitičke u "dual-nim" temama i slično. čvrstoj kodiranosti naziva smjenjuje se s nedopustivim terminološkim kaosom i slično. recimo . što obiluje mnogim pametnim i uvjerljivim zaključcima o postojanju raznih tipova prezentacije ovih nezaobilaznih pornografskih toposa. film i pratedi pribor. Miki se vrada nekim iskustvenim zapažanjima na kojima gradi fenomenologiju ključnih motiva žanra: penetracija. Nakon dužeg prekopavanja po priručnicima. tipizirana tehnika reza u sekvencijama sladostrašda. visokoparno intonirano poglavlje o pornoosmici navodi i iskustvene primjere iz prakse gledanja. u proizvodnji filmskog poduzeda Swedish Erotica.

tko to tamo trese pepeo po tabureu Majevida? Ni nakon deset minuta pornida stvari s glavnim glumcem nisu išle nabolje. Kad bi se prepričavali filmovi. najbolju prođu imale su projekcije što ih je upriličivao neki Majo Latas. počele animirati nekakvog traljavog tipa sa zulufima. gdje je operater ved držao prst na prekidaču projektora. Iznervirani Bumbo ustao je i sasvim iskreno prosvjedovao: . — Gogo! — pozvao je potiho Bumbo dr. Jazbinšeka. — Pa ti gledaš na krivu stranu! Ono ti nije film. ali se zato začuo ljutiti glas Maje Latasa: — Dečki. koji je upravo bio dobio neke američke i danske osvajače "grand-prixa" u toj kategoriji. — Tip liči na profesora Doku Medvidovida — rekao je operater Žuga Žumer. da mu se nede dignuti? To je u kulturnim zemljama kažnjivo. ili drko po namještaju! Nakon toga bi operater Žuga Žumer. Osobito sam uživao pratiti film iz jednog Oriolikova trosjeda. pitao: — Je l' to onaj mutan pornid kad je Bumbo rekao da sisa nikad ne može biti prevelika? Jedan od preduvjeta. ponajbolje gajbe piva. neosjetljiv na felatorna inzistiranja svojih partnerica. mučedi se sa svojim narušenim vidom. nespretno ušnjiravao film u projektor i započinjao predstavu. pa i blaga nervoza. Namjestio sam se udobnije u Oriolikov trosjed i počeo se dosađivati blentavcem koji je od erekcije bio udaljen milijun svjetlosnih godina. čija su lica imala karakter profesionalne legitimacije. S druge strane. Stanoviti Zuga Zumer. U mračnoj prostoriji osjedala se čudna atmosfera iščekivanja. sve dok Bumbo nije položio geologiju ležišta fluida. mamlaze! Žugo bi obično upitao: — Je l' na lijevu il' na desnu stranu? Pradena mačjim predenjem projektora.promrmljao je dr. doduše ne nezaobilazan. — Je li to s medicinskog stanovišta uopde mogude. Čini mi se da se radilo o osam petnaestominutnih rola nijemog filma. dok se projektor postavljao na komodu Kosovka neke srpske tvornice namještaja. — Žuga! Jebo te! — s užasom je primijetio Bumbo. Blesan je tupo i bespomodno zurio u kameru. postajao je obligatoran. Gogo nije odgovorio. služila je velika kartonska oplata regala Rudi iz Podravske Slatine. tadašnji poslovođa prodavaonice namještaja. dvije privlačne ženske. bila je i prisutnost pida. inače velik poklonik zabranjenih pornoužitaka. Te su se projekcije održavale u večernjim satima u Latasovoj prodavaonici. Preduvjet je bio fakultativan. U tom smislu pogodnosti koje smo uživali dovodile su nas u istu ravan s posjetiocima najskupljih američkih "movie palacea". prodaja regala Rudi sretno je nadomještena mutnobijelom pozadinom trokrilnog ormara iz Virpazara. Kao projekciono platno. nakon krade i neatraktivne ekspozicije. ali sam ja s nelagodom ustanovio da Žuga uistinu gleda na krivu stranu. koga je ogromna dioptrija priječila u tome da pobliže razazna što se zapravo na platnu zbiva. Jasno. Kad bi mu tko i viknuo: — Šarfaj. čiji su prozori imali rolete. proživljavao zbog toga što je neki zlikovac kupio Oriolikov trosjed i tako me lišio omiljenog mjesta za pradenje pornida. nego svjetlo iz za hoda! Ovoj primjedbi neki su se nasmijali. zvučni bračni krevet Zvonko neke manje tvornice iz Virovitice i udobne fotelje Fahrudin jednog bosanskog proizvođača posoblja. žmirkajudi kroz debele dioptrije. ali su na cijeni bili i otoman iz palete Šipadovih proizvoda. počela je projekcija filma u kojem su. Sjedam se jedne od najslavnijih projekcija koju su nesebično omogudili Majo Latas i Miki Grabar. prolijevao pivo. on bi. Sjedam se duboke tuge koju sam. ili se radi o filmskom triku? — Što to? . ali u slučaju da projekciji ne prisustvuje "komentator". dolazio je na seanse samo radi toga da sluša Bumbove komentare. te se s izaslanikom i taksistom vratio u zamračenu dvoranu. —Pa to. što je s repeticijama najboljih scena osiguravalo nesmetanu projekciju do ponodi. Koliko se sjedam. sjededi na stolici vrtne garniture Treska. Projekcije je obično započinjao Majo Latas riječima: — Nemoj da je netko gasio čik. Latasova prodavaonica predstavljala je prostor najkomotnijeg i najluksuznijeg prikazivanja filmova. Jazbinšek. "šarfali" su mu drugi jer je za Zumera projicirana slika bila tek splet neartikuliranih mrlja.sobi.

Jazbinšeka: — Gogo. — Gdje. između dvije ševe. to je onaj pizdek Gane Osmokrovid! — odmahnuo je rukom Žuga Zumer. jer je gospodin Holmes plijenio pažnju gledateljstva više kvantitetom negoli kvalitetom.. I stvarno. kad ti mačka puši. ali tako porazno mlohavim organom da je sve djelovalo otužno. U prvom je protagonist bio podeblji mljekar. nemojte tu pivu otvarati na krevetu Ljubica jer je ved prodan advokatu Majsecu! — upozorio je Majo neke ti pove straga. — Svira harmoniku — primijetio je Bumbo. — A zašto? — bunio se Žuga. — Koji je od ove dvojice Holmes? — pitao je Žuga Zumer dok je kamera. — A kad bu se skinul? — naivno je upitao Žuga. Žuga. a nakon toga i dva filma koja kao da su bila ilustracija Mikijevog "arhetipa" — "uljez u ložnicu". tako . što je Bumba Zlatica nagnalo da izbaci poznati propagandni slogan jednog domadeg proizvođača bombona i slatkiša: — Ti bokca.. nego su samo otvorili frižider s pidem. — On to ne vidi! — zgrozi se Bumbo. majmune! Žena ti ima trudove! — viknuo je Osmokrovid vani po posljednji put. budalo. koga je Bumbo morao pohvaliti: — Vidiš. da taj Holmes prije fukanja mora primiti infuziju? Inače bi mu mozak ostao bez krvi pa bi riknuo u nesvijest. jer je valjda shvatio da ga nitko nede pustiti unutra. što nitko ne fuka. koji je izvanredno razlikovao glasove. — rekao je pomalo bojažljivo Majo. — Dečki. bogati. pokazujudi na ekran. novi film! Onaj tip izvana još je nešto vikao o trudovima. — Zato. to je Negro. pa nam se želi uvaliti. daj. — Nedeš valjda zbog toga padati na jeftine štosove ganeta Osmokrovida? Krivo mu je što ga nikad ne pozivamo. — Ma. — Majo! — javi se Bumbo. — Tko je to. daj Žugi kriglu da kroz nju gleda. znaš li ti. — Dečki. — Majo. pa vježbaj. jer ti onda. — Sigurno nam se hode uvaliti. Žuga. koji se ipak negdje u dnu duše pribojavao inspekcije. — Ako si popio pivo. — Majo! Majo! Žena ti je dobila trudove! — vikao je onaj glas ispod prozora. sad konačno fuka! — povikao je oduševljeno Žuga Zumer. panoramirala prekrasan kalifornijski pejzaž.. ali su ga svi istog trena zaboravili kad se na špici pojavilo ime čuvenog Johna Holmesa. Žuga. — zapitao je naglas Majo. sada je pokušavao nešto konkretno uraditi marljivoj gospođici. zaustavio bih snimanje i rekao idiotu: "Dosta! Za danas se nisi spremio. dečki? — upitao je potiho Majo Latas. — Pa šta! — osorno de Bumbo. eno. odžačar vašeg grla! Zatim je uslijedio jedan izvanredan broj s neponovljivom Barbarom Bourbon. — Eno. sad dete vidjeti što je interkontinentalna raketa! — rekao je veselo Miki. a onda je morao hitno prekoriti dr. gdje? — skočio je Žuga i malne prevrnuo projektor.. — A. tip koji je Žugu Zumera sasvim neopravdano podsjetio na profesora Medvidovida. — Pa. Momci. neka vrsta pornowesterna.. molim vas da mi više ne dovodite na snimanje po vezi i protekciji!" — Misliš da je tip došao na film po vezi? — upitao je Gogo.— Da sam sad na mjestu režisera. što je bila neka vrsta uobičajenog termina za pokušaj penetracije uz neadekvatnu erekciju. ne budi svinja! Kako bi bilo da dođem k tebi u operacionu dvoranu i tresem čikove po skalpelima. zdravo je imati ovakav trbuh. nakon što je Holmes ved odradio neku anemidanku i upravo prilazio stanovitoj crnkinji. — A ako je zbilja . — Dečki. učinilo mi se — promrmljao je kratkovidni operater.. i sam iznerviran. sad konačno fuka! — rekao je Miki Grabar. — Majo! Majo! Otvori! — derao se netko vani ispod prozora zastrtog roletom. Nakon toga uslijedio je pornid s izuzetno ekstenzivnim crnim protagonistom koga je ljupka plavuša zabavljala vještom felacijom. ali žena mi je u osmom mjesecu . ne ide dim u oči! . Marš kudi. — Evo ti ga.

S osobitim zanimanjem čekalo se što de uraditi Miki i Ljubo. repriznog. nije uspio promijeniti rolu iz jednostavnog razloga što je pao na pod "šlagiran". napušeni. što je ved druge večeri pokazalo sve svoje mane. umjesto gnjavaže kojom se svakodnevno bavi u Gradskoj bolnici. Jaromir je utrčao u projekcionu kabinu i sredio stvar oko Veselog regruta. Mikija nije bilo kod kude. Osnovni problem bio je u tome što je stan bio premalen za devetoro ljudi. Unatoč tome. U nastupu depresije izjavljivao je kako de radije prevoziti smede. Brambor je u studenom dao otkaz i vratio se svojoj zbirci gramofonskih ploča. ili su pritjerani okolnostima zažmirili i dali mu taj posao. Miki i njegova usputna mačka Jana. koji se zvao Seksualno saznanje. kinooperator kina Romanija. na koji se javio samo Jaromir Kralik. apotekare. Ne znam jesu li mu incident s pornidem oprostili. ukočeni od dugog sjedenja. jer je komandir Radovan priveo operatora Slav-ka Dangubu u stanicu zbog vožnje biciklom bez svjetala u pješačkoj zoni. Pa ipak. pa je naokolo hvatao i intervjuirao vlakovođe. neku vrstu "zidnog buffeta". ali sam vidio da je stvarno u gabuli iz koje ga može izvudi tek promjena poslova i zadataka. tovariti vagone ili čistiti zahode. kao i zbog suprotstavljanja službenom organu i nedopuštenog spominjanja tzv. pravedi se da se uopde ne poznaju. Uprava gradskih kinematografa raspisala je natječaj. Natjerala je Brambora da ploče privremeno potrpa u smočnicu. Jaromir nas je sve pozvao da Novu 1974. koji su još k tome imali namjeru plesati. koji u to vrijeme nisu razgovarali. Doček je trebao početi u deset. Da bi proslavio nov posao. Zuga Žumer. izašli smo u svježu proljetnu nod. Ako se ne varam. u traljavu novogodišnju nod. snijega ni za lijek. ispraznila hodnik i običnu žarulju zamijenila crvenom. — Prije sat vremena postao si otac! VII.U drugom filmu "uljez u ložnici" bio je inkasator. Zaustavio se pred Majom. pomalo pijani od prekomjerna piva. u zidnom ormaru napravila sistem polica za nareske. Ne znam zbog čega mu se tako iznenadno ogadila bolnica. Arleta je učinila sve kako bi mali stan iznad kina postao što prikladnije mjesto za doček Nove godine. Novi posao nije bilo lako pronadi. a Sonja i Mikijeva Jana ved su sat vremena udarale završni glanc. i devetog. Zatim je Brambor sistemom zvučnika ozvučio cijeli stan i na koncu improvizirao neku vrstu primitivnog light-showa. kad Brambor odvrti posljednju rolu velikog hita s Fešta. Bilo je prilično toplo. milicajce i tko zna koga. jer se kinematograf nije mogao zatvarati. trebali smo dodi Sonja i ja. liječnike. Mikijev otac. Stvarno sam namjeravao dodi mnogo ranije. gospodin Maroje Kartelo. A onda je u sobu upao dr. te Ljubo Brabec. Kino Romanija ostalo je tri dana u autu. dočekamo u njegovom stančidu. zaključane u kupaonici. koga ved duže vrijeme nisam viđao. Dok je publika u sali zvižducima protestirala protiv ovako nesavjesnog postupka. U prvom su času pokušali stvar riješiti tako što je operator Partizana jurio biciklom između dva kinematografa i mijenjao role. ali se gostima sugeriralo da mogu dodi i ranije. jer je te večeri morao napraviti dirljivu emisiju o trudbenicima koji de i u "najdužoj nodi" biti na svojim radnim mjestima. Slavko Grabar. jer nije bilo nikog tko bi umio projicirati filmove. na kojemu se klatio pijani susjed Latasovih. Mislim da je bio nekako pred umirovljenjem . pa sam ved u dam krenuo do Graborovih po Sonju i Mikija. Stavio sam na Mikijev gramofon Au i prepustio se turobnim tonovima klavira. Uz njega i Arletu. koja je sa sto na sat odjurila u kino Partizan koje se nalazilo u drugom dijelu grada. Iz mraka je do nas dotandrkao stari bicikl marke Rog. Za trede predstave ruske komedije u kinemaskopu Veseli regrut. a po svemu se činilo da de i kiša. koji je mislio da se još uvijek radi o pornowesternu. Sjedio sam sam u Mikijevoj sobi i gledao van. kuhinjski stol je gurnula u kut kuhinje. "spolnih organa". Arleta je uspjela uraditi čuda. kako bi se prostorija doimala pogodnijom za ples. koji je smjesta dobio posao i po drugi put u životu postao kinooperator. Delon i Irena. kolače i pide. bezazleno je upitao: — Otkud inkasator na Divljem zapadu? Nakon osam premijerno prikazanih pornida. A onda se u njegovu sudbinu umiješao takozvani prst sudbine i jednim potezom riješio problem. a onda pozvao hitnu pomod. negdje u jesen 1973. — Kretenu! — izderao se susjed. Jaromir je počeo govoriti kako mu posao u bolnici počinje neizdrživo idi na živce i kako pod hitno mora pronadi nešto drugo. jer se film s Barbarom Bourbon morao odvrtjeti dva puta.

— A vi ste zadovoljni? — upitah ga pomalo provokativno. — Ali.. Kad bi tko tako hodao. revolucije i šta ti ja znam. Slavko. Miki se nasmijao. mali Ivančicu? — rekao je dr. ljudi! — rekao je. — Zadovoljan? — ponovo se nasmije. te na Petom Kongresu je zaključeno. — Pizdarija — promrmljao je Delon i odmah počeo piti Konjak. upravo se vratio iz Pariza i donio mi ovo! — rekla je Irena i zavrtjela se pred nama kako bismo bolje vidjeli njenu parišku haljinu. da ne kenjamo s mudrim razgovorima. onda bi i lokao . — A stari ? — Pa i on — dodah. — Stari. — Ona kurva Stela mi je jutros dala nogu i otišla s primarijusom na Balaton da tamo dočeka Novu godinu. Bio je posve sijed. velike ideje. valjda zbog sličnosti s električnim igračkama. One vaše ionako nede prije deset izadi iz kupaonice.. Zato što sam minimalizirao svoj život. Kako ti je mama? — Dobro. stari ti je prava dobričina i naivčina. — Ma uđi. forfarali i on na kraju nema ništa. Čak je i posao morao ostaviti i vratiti se tamo gdje je njegov otac prekinuo pred sam rat. — A što vas je zanimalo? — Struka. — E. shvatit deš. Pola sata kasnije stigli su Delon i Irena. a dolje u prtljažniku nove Alfe dva kartona Heinekenova piva. Koju minutu iza Delona i Irene.. Gogo! — razveselila se Arleta i poljubila i njega. opet gnjaviš moje prijatelje svojim agresivnim pesimizmom — rekao je Miki Grabar. — Kad se samo sjetim kako mi je žučno znao tumačiti probleme. a hodao je jedva dižudi noge. politika. nemodno slegavši ramenima. dugo se ne viđamo — reče Mikijev otac — a nekod smo bili pravi kudni prijatelji. — Nije razočaran zato što se razočaranje pred djecom ne pokazuje. pide i pičke — reče on u nastupu iskrenosti. doduše u nijemoj i podosta skradenoj verziji. . možda i jesam. I to budzašto. a Irena u uvoznoj ludoriji koja hi bolje pristajala kakvom domadem lakoglazbenom festivalu On je uza se imao dvije boce Remy Martina. izvadio rolu iz ormara i postavio je na ved pripremljen kinoprojektor. pod rukom. Kad budeš imao djecu. koji se u taj čas pojavio na vratima s novinarskim kasetofonom o ramenu. — Nije to nikakav pesimizam — branio se dr. — Izrezivao sam bubrege. Znaš. Nikad me nisu zanimale vlast. — Još je aktivan? — upita me dr. ciknula i sve nas izljubila. u tome je njegova prednost pred tvojim starim. na vrata je pokucao Gogo Jazbinšek s pečenim odojkom.. dobro . — Nije razočaran! — nasmije se on pa posuti par časaka. te marksistički gledano . fukao medicinske sestre i šire. — Ti si to. Jebeš ga! Tako mu je to! Ali. U devet sati bili smo svi četvoro u Bramborovu stanu. — Pa. karcinome. nepozvan doduše. mislim da moj stari baš i nije previše razočaran — primijetiti tiho. Grabar. — Nego. — Pa jest. ciste i slijepa crijeva. govorili smo da "ide na baterije". Brambor je još dežurao u operaterskoj kabini i mi smo joj bili prvi gosti. strašno naborana lica i koščatih udova. —Je li?! — rekoh pomalo iznenađen. DeIon je bio u izlizanom jeansu. Grabar. oprostite. jer sam oca doživljavao na pomalo drugačiji način. pusti nam neki dobar pornid. a kad bi mi vrijeme dopuštalo.. slavni i priglupi pornid Gerarda Damianoa. — Znate. — I jest — s nekom tugom u glasu de on. Eno ti one budale od mog sina! On je u dvadeset četvrtoj doživio ono što je tvoj otac doživio u pedeset petoj.i začudio sam se koliko se postarao. — Što dete. umotanim u masni papir. te revolucija nas uči onom.. Tada sam prvi put u životu gledao Duboko grlo (Deep Throat). bit de još mnogih rasprodaja idealu. Arleta se razveselila kao djetešce. I što je na koncu dočekao? Svi su ga izvozali. Te partija kaže ovo.

— Ljudi. bogme. jer se plamen "flambiranih kremšnita" smjesta prenio na pohabane tapete kuhinjskog zida. obojica polupijani. zagledana u otvorenu bonbonijeru. A dočekati Novu trijezan držalo se neukusnim. — Ulazi! Znaš da je Miki ovdje? — Znam. pa je navukla svoj novi kaput i demonstrativno otišla kudi. samo što je s francuskog buncanja prešao na englesko. kako bismo sad mi prijatelji morali napraviti nešto veliko. Ne sjedam se više kako su se stvari dalje razvijale. — Zvao me do podne i pitao da li de Miki dodi — rekao je Brambor. Doduše. a ovaj je opet neumorno plesao s Janom. Sad smo svi bili na okupu osim Ljube Brabeca. Delon nije ni primijetio njen odlazak. Brambor je štucnuo i izlio pola boce Remy Martina po kremšnitama. nekakav podvig po kojem demo pamtiti dolazak Nove 1974. Ta suluda namjera gotovo da je završila požarom. i dalje je sjedio u kutu. Jasno. U jednom trenu vede pribranosti upitao sam Brambora što je bilo s onim tipom u bolnici. U jedan po ponodi na vratima se pojavio pristojno pijan Ljubo Brabec. Nakon toga kresnuo je šibicom i upalio kremšnite. Zapravo. mi dečki. ti si fin dečko! A fini dečki se nikad ne raspituju o gadovima. — Jebi ga! Skupljao sam hrabrost. mačke su oduvijek u svemu bile umjerenije. ali su svi potvrdno kimali glavama. — Od devet se motam s tom bombonijerom po kojekakvim krčmetinama. 74. otvarajudi drugu konzervu. Jelo se zapravo malo. i to pješice jer na vozačke sposobnosti svoga dečka u idudih desetak sati nije mogla računati. ali se odojak više nije mogao spasiti iz ralja dvaju gladnih pasa susjednih stanara. nikom nije bilo jasno. Ubrzo se zaboravilo na Ljubu Brabeca i počelo se slaviti. lakozapaljiva narav i vjerojatno se zbog toga nikad nisam smio spetljati s njom. U pola dva je otišla Irena. čini mi se da se nikad nismo tako žestoko izopijali kao te Nove. Ljubo je ušao i nastavio piti. Ovo je za tebe — rekao je Ljubo i preko Bramborova ramena pružio bombonijeru Arleti. pravedi se da ne primjeduje Mikija. s ogromnom bombonijerom pod rukom. nego se zavukao u kut gdje je samom sebi govorio neke nerazumljive rečenice na francuskom. — Svinjo pijana! — rekla mi je Sonja kad sam se presamitio preko prozora i ispovradao u dvorište. To mu je tako dobro uspjelo da Novu 1974. Sto bi to trebalo biti. — Pa netko ti je pojeo pola bombonijere! — Šta ja znam! — uzdahne Ljubo. Ljubo! — doviknula je Arleta. Gogo se sjurio u dvorište. Bili su friški pa su se zanimali jedno za drugo. drugi s druge strane praga. baš u trenu kad ga je na prozorskoj dasci pokušavao kirurški stručno istranširati. Svi su zašutjeli i pogledali Mikija. Samo tom pijanstvu treba pripisati neugodnu zgodu kojom je slavlje okončano. — Ja sam odlučio dodi. otišao tamo i demonstrativno ga uzeo iz njihove špajze. u komu je pao i Delon. njemu nije baš pukao film. kad malo bolje promislim. pokušali flambirati kremšnite Delonovim francuskim konjakom. stigao je i Brambor i odmah iskapio konzervu hladnog Heinekena.— A što ti je to? — Odojak! Odličan je. Što se može! — Hej. Mislim da se naprosto radilo o ono čudnom porivu samopotvrdivanja kakav . jer je do ponodi ostalo manje od dva sata. Oko jedanaest ved pripitom Gogi Jazbinšeku ispao je pečeni odojak u dvorište. uopde nije dočekao budan. tko zna zašto. ali sam danas. Arletina prisebnost spasila je kuhinju od izgaranja. ukravši gledaocima komadid trede role. Obojica su se klatila na nogama. plesalo nešto više. Bila je nagla. osjedam se tako kriv da se moram smjesta napiti — zavapio je Gogo i odmah krenuo u realizaciju očajničke namjere. jedan s jedne. Prije tri dana poklonio sam ga Stelinim starcima. a onda mi se unio u lice: — Stanislave. da me ubijete ne znam više što. Odvratio sam joj nešto zajedljivo. ali se zato pilo i previše. ali znam da je negdje oko tri pijani Brambor počeo petljati nešto o tonu. Brambor i ja smo. Nakon Goge. Ne mogu se samo tako zajebavati sa mnom! Nešto prije deset. Ponajprije stoga što sam i sam bio komplicirana i razdražljiva osoba. bez obzira na njega. s onim koji je navodno znao istinu o njegovom ocu. — Pa gdje si ti? — upitao ga je Brambor. — Njegova stvar! — rekao je Miki. Oko pola jedan.

zaključio sam. Jazbinšeka. Luđak bi htio hodati po krovu! — Što je? Što je? — prenuo se iz sna dr. — I kad bih htio. I on se u jednom trenu poskliznuo i na dupetu provozao niz kosi krov. . čekaj. uz povedi napor. dokopao zida. malo lijevo. i ti si lud! . klatio i verao po neravnom crijepu. eno. — I misliš da deš time dobiti nešto? — upitao je Ljubo. Stao je na nj jednom. ne manje pijan od Brambora. Onda se dogodilo nešto stvarno nevjerojatno.. smjesta du pozvati miliciju! — poviknula je Arleta. Uspio se ipak održati na nogama i umiriti. zacijelo bismo ga spriječili. počela je pljuštati neugodna zimska kiša i oni su u jednom trenu stali. Onda se ipak zaustavio. — Gogo. — Ovo je mnogo herojskije! — zanjihao se Brambor i istrusio još jedan gemišt. obukla se i izjurila napolje. — Zar ne bi bilo muškije da si palimo papire medu nožnim prstima. Tad su te dvije nesigurne sjenke započele svoj pijani ples na uskom zidu. neka samo ide! Pogotovo ako je bos. a potom i drugom nogom. Na zid se moglo popeti preko visokog krova zgrade u kojoj su se nalazili kinematograf i Bramborov stan.. ipak du gledati. Ljubo Brabec. jer je to jako zdravo za "blatfus" — promrmljao je Gogo i vratio se blaženom gemištaškom snu. — Dečki. izadi demo preko terase na zid i ovako pijani prošetati se njime. Njihao se malo desno. — Ja ne idem. nakon deset minuta. ti si lud! — rekao sam zavaljen u fotelju iz koje mi se nije ustajalo. — Brambor. Miki.Vi dete ga gledati! Morate ga zaustaviti! — A kako da ga zaustavimo — nemodno je raširio ruke MikiGrabar — kad je danas njegov dan? Svaki čovjek bar jednom u životu ima svoj veliki dan. a Ljubo se ved klizao. a onda je Brambor iznio sasvim sulud prijedlog: — Dečki. kad je shvatila da pijana budala ima zaista namjeru da se otputi na krov. — Idem — rekao je Brambor i pošao prema balkonu. skinuo je ved cipele. — A meni je ovog trena potrebno pišanje — rekao je Miki i otišao do zahoda. Tako demo znati da smo to zapravo mi! Ne znam što mu je trebao značiti takav suludi zaključak. Jazbinšek. Po onom što se odande čulo. ja du sam! Rekavši to. Zašto da ginem mlad? Preda mnom je karijera — izjavio je Ljubo nekako smiješno i alkoholičarski patetično. počeo je izuvati cipele kako bi nam pokazao da se ne šali. Da sam bio trijezan. zacijelo ne bih imao živaca gledati tako nešto. uhvatili se za ruke i. — Debeli. — Mislim da nam je to u ovom trenu potrebno — odvrati on. Ljubo i ja stajali smo na balkonu. — Ako pokušaš. balansirajudi iznad onih deset metara koji su ga dijelili od betonirana tla. — Gogo! Gogo! — počela je tresti pijanog i usnulog dr. Zakoračio je. Molim te. Da smo bili trijezni. — Ali. — Jaro želi ovako pijan hodati po krovu .često zatitra u pijanim mozgovima. Kad su se na jedvite jade dokopali sredine zida. idem s tobom! Nismo se ni snašli. spriječi ga ti . kao što smo činili u vojsci? — upitao je Ljubo. znali smo da mu nije potrebno pišanje nego bljuvanje. blaženo pijan. Nekoliko je puta posrnuo i okliznuo se. Nije mi padalo na pamet da se penjem po krovu i šetam po zidu. ja ne mogu . ali se ipak. U tom trenu Brambor se ved pentrao po krovu.. a potom odmah izgubio ravnotežu. Arleta je vrisnula. spriječi ga! — Dušo draga. Redali su se nekakvi necjeloviti planovi. Pogotovo onako pijani! O čemu se zapravo radilo? Taj zid dijelio je dvorište kina od dvorišta trgovačkog poduzeda. iznenada je izuo cipele i čarape i poviknuo: — Brambor. pijano zapledud jezikom. i to uz osnovnu pretpostavku da je penjač spretan i temeljito trijezan. . pa se teškom mukom uspravio. ovako — sve mi je djelovalo zanimljivo i uzbudljivo. ovako smo mu se divili znajudi da je ta šetnja nužna i neizbježna. a bio je vezan uz zgradu kinematografa i susjednu trokatnicu.. pridigao i nakon nekoliko minuta našao se na zidu pored Brambora.zgrozila se Arleta. ako nitko nede. jer smo nakon šetnje po dvadesetak centimetara širokom i osam do deset metara visokom zidu mogli završiti jedino u bolnici ili mrtvačnici.

— Što da radimo? — viknuo sam. pucala. ali sam onda shvatio da su se. . Kad ga je Miki upitao zašto je otišao za Bramborom na onu suludu šetnju zidom. dođite gore da prigrizete i popijete nešto — predložio je Ljubo. Bududi da sam svoje predodžbe o mladenačkim idilama izgradio na temelju primjera iz literature. usputna stanica o kojoj nisam uspio doznati ništa — toliko im je veza kratko trajala. ako se ljubav uopde može promatrati i mjeriti vremenskom — Eto. Potom je jedan od njih viknuo: — Problem je u tome što se više ne možemo vratiti! U prvi mah sam pomislio da se ne mogu vratiti zbog kiše. Nakon dva sata bančenja s vatrogascima. uz pomod dugačkih ljestava. U toj vezi nije bilo ničeg što bi nalikovalo na vezu iz Hamsunove Viktorije. osvojivši jednu djevojku. koji su trajali po dan-dva. nismo se dobro slagali. — Gospon Posavac. Ljubo je mirno i bezazleno odgovorio: — Htio sam da ti i Brambor uvidite da nisam pizda! VIII. Premda se ljubavima nismo predavali bezgranično poput dripaca iz romantičnih romana. Opdenito uzevši. dva predsjednika SSO. njihov je odnos bio mnogo bolji. vi ste u boljoj poziciji. Mladenačka ljubav koja je prošla svim stranputicama i uz sve vrhunce. još bismo uvijek bili na puperspektivom. Tog jutra. onako izgubljeni na visokom zidu. — Ali. Miki Grabar i Ljubo Brabec. bez velikih prohtjeva. od kojih su najčešda bila stalna međusobna pred-bacivanja. izgledali nekako veseli.uspjeli sjesti na zid. jednog po jednog skinuli sa zida. gotovo sretni. mislim da smo u toj oblasti svi odreda bili okorjeli romantici. — Naravno. a Irena je svoju prečestu samodu napladivala skupim poklonima i drugim pogodnostima koje su joj pružale njegove. pa je o svemu odlučivala Arleta. nismo se definitivno rastajali. koji u svakoj novoj ljubavi. a ponekad i po tjedan-dva. Unatoč tome. ponovo su počeli razgovarati. Ja bih nju obično mučio zbog netaktičnih stvari koje je uradila. ona mene zbog svega što nisam uradio. — Pa smislite nešto. Mikijeva Jana bila je bezvezna. a mogao sam. na tajanstven način zarađene pare. ili Zilahyjevih ili Gulbranssenovih romana. I smislili smo! Smislili smo vatrogasce. skupa s dečkima. Eto. u svakoj osvojenoj djevojci nalaze neku vrstu poraza. Jedina stvar koje smo se pribojavali bile su stanovite nepoznanice iz Arletina seksualnog "predživota". nakon toliko vremena. što je bio preduvjet dobre veze. da smo krenuli pješice. otrijeznili i tako izgubili luđačku hrabrost pijanaca. kao da si izgubio sve ostale. Brambor je bio samozatajna osoba (ako se izuzme činjenica da je pod utjecajem alkohola volio balansirati na zidu i raditi slične svinjarije). suočeni s opasnošdu visoka zida. jasno je da me prozaična i mlitava veza sa Sonjom ubrzo provela kroz razna razočaranja. Sasvim je jasno da su zbog toga naši izlasci često završavali infantilnim svađama i privremenim raskidima. pod kišom. to bi bilo ukratko o našim ljubavima u tom vremenu. negdje oko sedam. U jednom su trenu. iz kojih su proizlazili razni oblici psihičkih mučenja. gađali hladnim debrecinkama usnulog komandira Posavca i natjecali se u preciznom pišanju u kriglu od piva. po svoj prilici. ponovo svi odreda pijani. Što se tiče Brambora i Arlete. a ja s njenim bratom. koji su ih u pola pet. i to onako temeljito. Pa i to je bilo nešto. tako nešto još nismo imali — rekao je komandir vatrogasne brigade Posavac. krenuli smo svi skupa prema Vatrogasnom domu. ali je zato ona imala savršen odnos s mojom majkom. tu stvar po službenoj dužnosti moram prijaviti miliciji. Umjesto bezgranične predanosti. kao i toliki naši vršnjaci. krpala i nastavljala tamo gdje se činilo da joj je stvarno logičan završetak. Delon i Irena predstavljali su još uvijek jednu te istu staru pjesmu. Greeneove Srži stvari. jer se pričalo da je nakon neuspješne veze s Mikijem prošla kroz više ruku. Zatim smo čuli kako pričaju nešto i smiju se. Jer. — Bogati. parala se. ubrzo smo počeli razvijati razne oblike tihe nesnošljivosti. Mislim da je Delon polako bivao zadovoljan time što ima nekog tko ga nakon dugih izbivanja čeka. zezali smo se s nekim mačkama sa sela.

Godine 1974. u našoj se kudi dogodila velika stvar inovativne naravi. Rezimiravši svoje prve obrtničke uspjehe, otac je kupio naš prvi osobni automobil, češku limuzinu marke Škoda. Mami se auto silno dopao, jer je bio izuzetno ukusno dizajniran, pogotovo što se tiče ratkapa i štosdemfera. Tata je rekao da ga na kupnju nije ponukao decentan dizajn, nego slava stare češke firme, kao i pogodnost cijene. — Pa šta! — zaključila je mama. — Naša crvena Škoda je možda jeftinija od Pavlidevog bijelog Mercedesa, ali je poznato da se bijela boja lakše maže. Osnovni nedostatak nabave češke limuzine bio je u tome što otac još nije imao položen vozački ispit, pa nas je na vikende morao voziti njegov prijatelj Dodo Đukid. Dodo Đukid nije imao automobil, ali je zato posjedovao vozačku dozvolu i stotinjak kilometara što ih je proveo u automobilu, osobno upravljajudi njime. Na izlete smo išli otac, majka, sestra, ja, Dodo Đukid i njegova žena, a pokatkad i njihov pas Floki, koga nisu mogli ostaviti samog kod kude. Valjda da se ne traumatizira! Tata i gospon Dodo odabrali bi neko pogodno odredište, ne udaljenije od četrdesetak kilometara, pa bismo rano izjutra sjedali u kola i ved istog prijepodneva bili na cilju. Naš privremeni šofer, gospon Dodo, imao je devizu po kojoj je trideset na sat mnogo manja brzina od one koja predstavlja životni rizik, a opet znatno veda od brzine prosječnog hoda. A moj tata, koji je u prvim danima osjedao divljenje i strahopoštovanje prema čudu češke automobilske industrije, držao se nepisanog pravila da je nakon svakih desetak kilometara dobro pustiti auto da se malo odmori i ohladi. Kad bismo stigli na odredište, mama bi izašla na svjež zrak i zadovoljno rekla: Tu! Užasnu sramotu doživio sam kad mi je jednog ponedjeljka Miki Grabar rekao: —Jučer sam išao biciklom na kupanje na Šljunčani. Forfarao sam ti starce negdje oko Vir ja. Veselo su mi mahali iz auta. Ja, koji sam s Delonom šibao podravskom magistralom sto pedeset na sat, ubrzo sam izgustirao obiteljske izlete u limuzini Škoda. Čak i kad je otac konačno uspio položiti vozački ispit, i kad se izvještio u vožnji do te mjere da se na ravnom usuđivao raspaliti sedam banki, ja sam izbjegavao otidi nekamo s njima, jer su se otac i majka u automobilu neprekidno svađali i nadmudrivali. — Franjo, jesi li ovog fidu propisno prestigao? — upitala bi tobože ravnodušno majka. — To nije bio fido, nego Volkswagen! —Znam, a jesi li ga pravilno prestigao? Nisi li vozio prebrzo? — Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran. — Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija. — Ana, bogamu, pa na ovoj cesti ved pet kilometara nema nikakve linije. Ili pak ovako: — Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen. — Ana, to nije Volkswagen, nego fido. — Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti? — A što, bogamu? — Pa, da ne dođe do sudara. — Zašto bi došlo do sudara? — Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, molim, mogu i ja pješice ... Jednom su se negdje oko Križevaca tako isposvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje od 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kudi svako svojim autobusom. Potkraj 1974. godine Delon me pozvao da pođem s njim na desetak dana u istočnu Srbiju i Makedoniju, što sam ja odbio jer sam bio u prilično velikim razmiricama sa Sonjom. Nisam želio nikamo putovati prije no što se situacija smiri ili razjasni. Otišao je sam. Nikad nisam doznao što ga je tamo zanimalo. Rekao mi je da se radi o čistom turizmu, ali su neki nagađali da se radi o proizvodima iz čahure maka, a drugi da je posrijedi trgovina ikonama. Kad se vratio, pričekao sam nekoliko dana, a onda otišao do njega. Umjesto na Delona, nabasao sam na njegova oca, koji se upravo vratio iz zatvora. I to prijevremeno. — Pa Čedo je jučer otišao u vojsku! — rekao je u čudu njegov otac. — Kako to da ne znaš?

— Nikom nije rekao. A vi ... vi ste se vratili? On naglo pocrveni i promrmlja nešto, pa se hitro povuče u kudu. — Zamisli svinju! Opet nikom ništa nije rekao! — jadala mi se iste večeri Irena. — To je prokleti čudak kakvog nema! Znaš šta je uradio prije no što je otišao u Makedoniju? Promatrao sam je, čekajudi da kaže. — Uplatio je dva aranžmana za skijanje u Bruniku. Trebali smo otidi u siječnju. Kako je mogao uraditi tako nešto? Pa morao je znati da ide u vojsku. — Morao je — složih se s njom. — Evo, karte i vaučeri su kod mene. Hodeš da ti ih dam, pa da odete ti i Sonja? — Ne znam. Pitao sam sutradan Sonju želi li o Delonovu trošku u Brunico. Odvratila je nešto nejasno, dvosmisleno, pa smo se nakon kradeg nadmudrivanja posvađali. Na koncu su u Brunico otišle Irena i Sonja, a ja sam se latio dovršavanja knjige pripovijedaka, koje su trebale pripadati takozvanom žanru stvarnosne proze. U tih tjedan dana uspio sam napisati tridesetak stranica i bio sam sasvim zadovoljan postignutim. Priče su bile stvarnosne, ali pomalo intelektualističke i simboličke, a u svakom slučaju mladenački napuhane i pretenciozne. Više se nisam oduševljavao Borgesom, Poeom i Kafkom, i nisam čitao fantastiku. Sada sam bio pod snažnim dojmom Thomasa Manna, Faulknera, Alberta Camusa, Giintera Grassa i nekih drugih važnih pisaca, tako da je stvarnosno u mojoj prozi bila tek podloga na kojoj sam pokušavao graditi metafizički svijet univerzalnih parabola. Bila je to literatura koja mi kod čitalaca nije mogla osigurati relevantniju poziciju, ali me književnokritički establishment i dalje držao piscem koji je na dobrom putu. Negdje u proljede sljedede godine sjeli smo Ljubo i ja u njegov "stojadin" i otišli do Delona, koji je vojni rok služio u mjestu nedaleko od Zagreba. Ovdje namjerno napominjem da je Ljubo bio prvi među nama koji je uspio dobiti društveni stan i kupiti automobil. Što se stana tiče, kako stvari sada stoje, nije bio samo prvi nego i posljednji. Zaustavili smo se ispred ulaza u mali garnizon, zapravo neku vrstu regrutnog centra, i naletjeli na stražara i dežurnog oficira. — Koga tražite, momci? — upitao je oficir, ako se ne varam s poručničkim činovima na reveru. — Došli smo u posjet vojniku Cedomiru Kralju — rekao sam. — Valjda Delonu! — veselo de poručnik. — Jebo te, baš de se razveseliti. Začudila me ta vrsta intimnosti, ali sam preko svega prešao šutke jer o vojsci nisam ništa znao. — Gane, bre, otiđi po Delona i reci mu da su mu stigli drugari — naredio je dežurni oficir vojniku s porte, a onda nas ponudio cigaretama. — Taj vaš Delon baš je lafcina, mamicu mu ... Sinod je bio kod mene na večerinki. Lepo smo se nalili. On je kriv, nabavio odnekud neko strašno francusko pidence ... Samo, momci, večeras ne preterujte jer sutra idemo na vežbu. Nakon nekog vremena vratio se Gane, salutirao i rekao: — Druže poručnice, nema Delona ni u sobi ni u klubu. Kažu da igra šah s pukovnikom Opsenicom. — Pa što nisi otišo po njega? — Druže poručnice, znate da se pukovnik Opsenica ljuti kad ga prekidaju u šahu. Pa još s Delonom ... — Dobro, dobro — promrmlja poručnik. — Momci, idem ja. Valjda de pukovnik da ga pusti. Znate, voli ga ko sina! Kad se poručnik udaljio, okrenuh se Ljubi, koji je stajao jednako začuđen kao i ja. — Delon je, izgleda, postao velika zvjerka u kasarni. Što ako nam se vrati s generalskim činom? Nakon deset minuta poručnik je stigao s Delonom. Ponašali su se poput starih prijatelja, zezali se i lupkali jedan drugoga po ramenu. — Dečki, stigli ste! — vrisnuo je Delon i izgrlio nas. — Da li si tukao starog jarca? — nasmijao se poručnik i lupnuo Delona šakom po nadlaktici. — Dva puta. Popizdio je. Lazo, idem ja sad s dečkima van. Hodeš s nama? Ima da se nalijemo. — Ne mogu, starino, na dužnosti sam. — Dobro, piši onda dozvolu!

— Do kada hodeš? — upitao ga je poručnik, izvlačedi penkalo. — Je l' ti dosta do sutra ujutro? — Može. — Uh, mater mu ... — zastane poručnik, kao da se nečeg prisjetio. — Pa sutra je vežba. Moraš dodi do ponodi. — Lazo, nemoj da izvodiš sranja. Kud du s dečkima samo do ponodi? — Dobro, dobro. Al' idi sutra na lekarsku i uzmi poštedu. Javit du doktoru Koprčini. — Nema šta da mu javljaš. Dat de mi. Znaš da sam mu sredio onu stvar za kderku. — E, jesi lafčina! — zakima glavom poručnik, pa napiše dozvolu. — Ubedi me u tri reci! — Dečki, imate kola? — upita nas Delon. — Imamo. — Lazo, dečki imaju kola — okrene se Delon poručniku i pruži mu ključeve. — Možeš večeras uzeti Alfu, pa u kvar ... Parkirana ti je ispred Barilčeka. — Prelepo! — nasmije se Lazo. —Još ako naletim na one pičke od prekjuče! — Bogati, što si ti u vojsci? — upitao sam Delona dok smo se tandrkali Ljubinim kolima prema obližnjem izletištu. — Zezaš se s oficirima, sređuješ stvari doktorovoj kderki, igraš šah s pukovnikom ... — Pa malo sam ih instrumentalizovao ... pardon, dečki — instrumentalizirao — prasne u smijeh Delon. Znaš, vojska ti je dobra ako se znaš postaviti. Ljubo, skreni sad lijevo. Dečki, sad vas vodim na tako strašno mjesto da si vi to ne možete ni zamisliti. Klopat dete janjetinu u burguncu po mom eceptu i piti prava francuska vina. — Francuska vina?! — Gazda ih nabavlja radi mene ... — Ma daj! Kenjaš! — prekine ga Ljubo, a Delon se samo nastavi smijati. Kad smo nakon dvadesetak minuta stali pred velikom novom katnicom, na čijem je pročelju blještao neon s natpisom "Vila orhideja", pred nas je izašao momak u livreji. — O, to ste vi, gospon Delon! — rekao je momak i poveo nas prema ulazu. — Pričekajte malo s društvom u foajeu dok oslobodimo vaš stol. Nakon desetak minuta sjeli smo i ubrzo se pred stolom zaustavila ljepuškasta konobarica, ne starija od dvadeset godina, koja je s Delonom razmijenila nekoliko dvosmislenih pogleda, a onda ga pristojno upitala: — Gazda pita da li da vam večeru serviramo odmah, ili da pričeka dok se presvučete u civilno odijelo? — Zdenka, pa ti dobro znaš da uvijek večeram u civilu — odvratio je Delon, našto se ona naklonila i odšetala u kuhinju. Čas kasnije voda orkestra je zagudio "Zora zori, dan se rada", prišao mikrofonu i ljubaznim glasom rekao: — Samo za gospodina Delona i njegovo veselo društvo u kutu! Eto, takav je bio moj prijatelj Čedo Kralj, zvani Delon, sada ved spokojan pod crnini mramorom skupe grobnice. Te iste godine moje su dvojbe i neizvjesnosti oko služenja vojnog roka okončane, jer me niža vojna lekarska komisija proglasila nesposobnim, nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda u Vojnoj bolnici u Zagrebu, zbog dijagnoze keratoconus incipiens. Tako nikad nisam iskusio što su to smotre, dežurstva, požarčenja, straža, taktička obuka, dnevna zapovest, prekoredno dežurstvo i slične stvari. Nisam imao priliku da, poput Delona, pokušam vojsku podrediti sebi, a da sam tu priliku i imao, zacijelo bih polučio sasvim drugačiji efekt. Možda baš zbog toga što nisam služio vojsku, nisam nikad pokazivao strpljenja za priče o drugarstvu i vojničkom pasulju, tim mitskim mjestima sjedanja svih onih koji su vojsku služili. U takvim bih društvima heretički tvrdio kako i bez vojske imam sasvim solidnih iskustava po pitanju drugarstva, i kako moja majka zacijelo spravlja bolje varivo od graha od svih garnizonskih kuhinja zajedno. A o ocu, koji je bio pravi umjetnik u spravljanju graha, da i ne govorimo! — Stari, molim te da me u idudih dvanaest mjeseci oslobodiš svoje presije u pogledu zapošljavanja, jer sam u tom periodu ionako morao biti u vojsci.

komercijalni direktor bio je sin druga Alapida. Firma je imala još neke kadrove. pa. što je za moje godine više nego izvrsno. glavni urednik drug Alapid. brat mog Alapida. prenošenje teškog kunstdrucka. Prva se imala zvati Signum. jer se pričalo da u skladištu i nisu knjige. Smatra da si dobar pisac — rekao je otac. — A ne smrdi li to na mudku? — pobuni se u meni pritajeni šezdesetosmaški duh. Pa ne bi tek tako rekao . — Hode tebe. To je bilo privremeno. znaš. nego materijal za tekude poslove na vikendici druga direktora. javi as poput Slavičeka ili Bakmaza? — Nije rečeno da je i njih čitao — odreže otac. Evo. —Ja nikad nisam napisao tu knjigu! — No. i trebala je objavljivati recentna djela domadih autora teorijske i kritičke orijentacije. nabava karata za nogometne utakmice. Firma druga Alapida. ali ako se potrudiš . a onda je došao s fantastičnom pričom: — Drug Alapid... koja se zvala Literat. Možeš mu redi da u novom Svijetu piše da je za to jako dobra čašica konjaka u kojoj je odležao svežanj peršina. Sigurno je čitao neku tvoju knjigu.. pokera i ajnca. — Drug Alapid se valjda zabunio. — Koliko mu je godina? — Mislim. — A kad bih trebao početi? — Odmah! — A natječaj? — Natječaj de valjda kasnije objaviti . Cime su se oni bavili. u stanu samog druga Alapida. Ponovo sam pokušao pronadi podstanarski sobičak. Kako ti je na poslu? — Dobro. — Primit de me. Smjestio sam se stoga kod tetke Livije. među kojima je bila snaha druga Alapida. telefonirao je mom Alapidu da dođeš. a onda raspisati na tječaj! A šta ako mu se na natječaj javi netko s boljim kvalifikacijama od mene? Što ako mu se. Ostavio me na miru dva mjeseca. To je zbog toga što sam pojela veliku žlicu maslinova ulja s naribanim češnjakom. Na samom dnu te hijerarhije bili su skladištar i četiri akvizitera. ali nije išlo. Po drugi put sam putovao u Zagreb s užasnim predosjedajem da ni ovog puta tatinoalapidevska veza nede dati boljih rezultata. — Slušaj. dok se ne pronađe neko prikladnije sjedište. — Ma nemoj! A kako to da bi on baš mene uzeo za pomodnika urednika ? — Pa čitao je tvoju knjigu Luda od vode. Kao ambiciozan pomodnik urednika. — Danas sam imala tlak sto četrdeset kroz devedeset. koja je povazdan štrikala i razgovarala o bolestima.. dobro — nastojao me uvjeriti otac. kolidiralo s komercijalističkim poslovima. — Sine.. to nitko nije znao.. jurnjava u tiskaru da vidim kako teku noslovi oko tiskanja naše prve knjige Najljepše . bila je smještena nedaleko od stana moje tetke.Nije odvratio ništa. onda i njega sigurno muči visok tlak. Plada ne bi bila velika. — A kako ti se zove direktor? — Drug Alapid. Potkraj 1975. Hodeš li i ti malo? Ili: — Danas me žiga u križima. jer je sin bio prezauzet igranjem preferansa. pa du se morati natrljati tinkturom encijana i žalfije. djela mladih domadih autora i prijevode djela stranih pisaca koji novim konceptima razbijaju tradicijske kanone (čitaj: oni koji se ne muče oko interpunkcije!). zatim neka ženska koju su zvali "ona koju Alapid jebe" i slično. preko šezdeset. a druga — Beletra. na nesredu. što mu je. pretpostavimo. ali je i komercijalu vodio tata. pomodnik urednika bio sam ja. Direktor te GG firme bio je drug Alapid. čekaj malo da se financijski razmašemo i steknemo osnovu za ambicioznije projekte — odvratio je drug Alapid kad sam mu na sastanku kolegija (održanom u četiri oka) izložio viziju naše budude izdavačke politike. odmah sam drugu Alapidu predložio pokretanje dviju biblioteka. godine tako nešto predstavljalo je pothvat sličan osvajanju Anapurne u "free climbingu". tako se to radi. otvorio je u Zagrebu izdavačko poduzede i mogao bi te zaposliti kao pomodnika urednika. U čekanju pokretanja Signuma i Beletre bavio sam se drugim uredničko-pomodničkim poslovima. kao što su kuhanje kave.

i slično. te kako de istina sasvim brzo isplivati na vidjelo. uvaljivanje dvadeset tisuda nekog preuzetog nekurentnog izdanja (Kopirno knjigovodstvo. kojoj je autor bio drug Alapid. preprodaja NCR papira u nepoznatim količinama. kako istina ipak nikako nije htjela isplivati na vidjelo. Poslije sam tek shvatio da je zapravo pričala o svom bududem romanu. tatin Alapid je nakon nekog vremena počeo izbjegavati i mog oca i mene. doznao sam da je firma obavila sljedede uspješne poslove: preprodaja sedam tona finog kunstdrucka. razvikana imena. Stoga sam jednog dana zavezao kratkodlakog pinča o grm u parku na Rokovom perivoju. tata se nakašljao i rekao: — Ti boga! Dobro da sam te na vrijeme povukao odande. U poslovima me osobito štrapacirala supruga druga Alapida. Moju odluku ubrzala je i prva spoznaja o pravoj naravi poslova kojima smo se bavili. te kad je drug Alapid. počeo sam polako ulaziti u književne krugove. spomenica ne daje nikakav imunitet. drug Alapid me dva puta poslao na službeni put u inozemstvo. tatin prijatelj. pokušao sam pobiti njegove teze koje su mi se činile trivijalne. sklapanje ugovora za knjigu Najljepše misli iz djela Josipa Broza Tita između autora i izdavača. — ZnaŠ li ti tko je drug Alapid? On ti je nosilac spomenice! — Svejedno. što i kako) izdavaču čiju je prodaju vodio Alapidev šurjak. još je neko vrijeme tvrdio kako je sve to namještaljka. — Tata. pa sam čvrsto odlučio što prije raskinuti s tom čudnom firmom Literat. koja me slala da prošedem njihovog kratkodlakog pinča. — Ti si kompletno lud! — lupio je Franjo šakom po stolu. druga Alapida i druga Alapida. zajedno sa svojtom i ved izgrađenom trokatnom vikendicom. literat. podizanje druge "deke" Alapideve vikendice u Malom Lošinju. Prvi put sam išao u Leibnitz da kupim fergazer za direktorov audi. i ozbiljno se trudili da postanu književnici. nespretne lađe. potonuo u moru dugova. koji se u to vrijeme počeo zalagati za koncept zanimljive i razumljive literature. izašao pred sud i radoznale oči tiska. izmjerio tetki tlak i vratio se kudi. pokupio svoje stvari. Prvu pladu dobio sam na ruke. eskontiranje mjenica avaliranih od banke u kojoj je radio neki Alapid. Otada sam pomalo izbjegavao Pavla Pavličida. . Inače te godine. Kad je nekoliko godina kasnije. Posredstvom Stojka Milica. a drugi put sam skoknuo do Trsta i nabavio direktoru neke deficitarne proizvode. Međutim. Što ta ženska misli o literaturi. nisam uspio doznati. heklanju. Kako sam u tim stvarima imao sasvim drugačije nazore. Taj de Alapid završiti u zatvoru. jer je cijele večeri pričala o ajnerima. ali su svi oni koji su pratili recentnu proizvodnju znali za njih. baš kao da smo mi zavjerenici koji su usosili njegova brata. Zavirivši malo u oskudno računovodstvo. a još više u tračeve skladištara i akvizitera. lažnih mjenica i drugih prljavih radnji. Večer koju sam proveo s njima razočarala me. i uz pomod raznih drugih sretnih okolnosti. inače nezaposlena. urota nekakvih kontrarevolucio-narnih snaga. ali se u tom razgovoru pokazalo da on barata s mnogo više književnopovijesnog i književnoteorijskog znanja. dok sam još figurirao kao pomodnik urednika perspektivne firme Literat. Nisu to još bila etablirana. Da se ne bih osjedao zapostavljen i da bi mi pokazao koliko značim firmi. Jelačid je stalno prepričavao zgode nekakvog slikara koji se zvao Švaljek i bio. s kojom sam proveo jednu večer u restoranu Vinodol. pripremanje sabranih djela druga Alapida (u dva toma) i još koješta slično. iako me on uvijek srdačno pozdravljao pitajudi me onako u prolazu: — Ivančicu. uspio sam upoznati ljude koji su ozbiljno pisali. štepanju. poput glomazne. odmjerio mi osobni dohodak. skidanju hrđavih mrlja sa stolnjaka uz pomod limunske kiseline i sličnim smiješnim stvarima. tata. Onaj drugi drug Alapid. prozaikom koji je poput mene počeo s pravom fantastikom. Neki drugi tip upoznao me s dramskim piscem Dubravkom Jelačidem Bužimskim i Goranom Tribusonom. pa sam ja na koncu ostao bez šlagvorta i ispao smiješan.misli iz djela Josipa Broza Tita. Prvo sam nakon jedne književne večeri imao čast upoznati Pavla Pavličida. pišeš li još uvijek literaturu samo za osobnu upotrebu ili si počeo misliti i na publiku? Zatim me Stojko Milid upoznao s Dubravkom Ugrešid. Ubrzo sam se počeo osjedati poput adolescenata iz Formanovih i drugih čeških filmova. vratio sam se na vrijeme. onako odoka. nakon ogromnog skandala. trgovina deficitarnim fotokopirnim papirom istočnonjemačke proizvodnje po cijeni engleskog papira. Drug Alapid izvukao je lisnicu i.

a poslije nam je javila da zbog organizacijskih i pripremnih problema dođemo ipak u devet. nemajudi gdje dočekati Novu godinu. pa sam odlučio da ne ulazim dublje u te krugove. Jedina prava korist od umjetnika sastojala se u tome što me slikar Antun Mateš naučio nekim ribolovnim štosovima. Vratio se iznenada pred samu Novu godinu. Arleta. kao korisnik "baletne stipendije". Ubrzo sam shvatio da mi u literarnim poslovima druženje s piscima i umjetnicima nede biti od velike koristi. Da stvar bude gora. IX. stvari su se odigrale otprilike ovako. koja je sa svojim dečkom trebala biti zamjena. Prema onom što mi je kasnije. Pripazi na sarmu. U posljednji čas iz gabule nas je izvukla Arleta. . Jasno. Samo. a ja sam ostao sam. pa je stari dobri Delon počeo s onim svojim pričama u stilu: — Nikad se ja nedu uspjeti smiriti! Čim dođem na neko mjesto. tako da je on jedini stigao dva sata ranije. s kojim sam se nadao pronadi zajednički jezik. Delon. smatralo da Sonja i ja još uvijek hodamo. izjavivši da je bio u Švicarskoj. pa je pozvala krnje društvo k sebi. pa smo se svi skupa našli na cjedilu. Toga sam se stvarno višeput sjetio. a Zvjezdana. nije uspjela dobiti avionsku kartu. pa kad je vidio da je ona još zauzeta poslovima. Irena je 28. Naime. ali ga je Arleta zaustavila. Delon se nespretno motao oko štednjaka. Pozvala nas je da dođemo k njoj u sedam. Smazao je dvije kompletne večere. jer se. Delon je pazio na sarmu. pa je rekla da nede s njim ni u snu čekati Novu godinu. Njegova majka tvrdila je da je u Italiji. — Ostani! Pomodi deš mi. Znam da to muči Irenu i da je uopde ne zaslužujem . Istog sam se dana i ja uspio posvađati sa Sonjom. Nakon jedanaest mjeseci Delon se vratio s odsluženja vojnog roka. pak. čiji su starci trebali nekamo otputovati.čini mi se. odmah poželim biti negdje drugdje. I tako se odigrala ta strahota koja umalo da nije upropastila čitavu klapu. sa stanovitom grižnjom savjesti. za Ljubu je pozvala svoju kolegicu Lidiju iz kozmetičkog salona. htio je otidi. Jedino Delona nije dospjela obavijestiti o ovoj terminskoj preinaci. a nakon toga bez riječi zbrisao u inozemstvo. a onda je zavapio: — Nikad u životu nisam pazio na sarmu! Kako se to radi? — Ovako — rekla je i pokazala mu. Irena mu nije oprostila što se vratio samo na dva dana. što de redi da svaki njegov izbor predstavlja goru opciju.. ona je ved tri mjeseca bila u Sovjetskom Savezu. Zatim se požurila da dogotovi ostale stvari. Delonu je namjestila nekakvu rastavljenu susjedu. — Sigurno si jako nesretan — rekla je ona. Sve sam više vjerovao da redom činim sve nekakve gluposti. iako tu rečenicu nikad nisam uspio pronadi u izvorniku. i da sam polako počinjao nalikovati na oca. a otac da je otputovao u Belgiju. i potpuno se oslobodio vojničke goluždrave fizionomije. Tako je na koncu onaj dio motelske sale morao biti otkazan. bio je toliko zauzet klopom da nije stigao prozboriti ni riječi. pričao Delon. Mislim da sam u to vrijeme polako ulazio u nekakav nervozniji životni period. ali sam se nadao da de stvari s vremenom krenuti nabolje. na temelju međudržavnog ugovora o kulturnoj suradnji. Dakle. dok je ona rezala pečenje. militarist. pa je novogodišnje praznike silom prilika morala provesti u Moskvi. prosinca spakirala stvari i otputovala rodbini u Makarsku.. a Miki nije imao stalnu mačku. Delon je stigao oko sedam. opdenito uzevši. ostao u našem gradu dva dana i onda netragom nestao. sjeckajudi luk za krumpir salatu. sastav je izgledao katastrofalno: Jaromir. da se stalno kredem u začaranom krugu gorih opcija. ta stipendija duboko je pogodila oca Franju. četiri muškarca i jedna ženska! I opet je Arleta odigrala ulogu anđela spasioca. premda se više nije bavio ni politikom ni ribolovom. Jedina vrijedna stvar po kojoj se te večeri u Starom fijakeru sjedam. U tih mjesec dana pustio je kosu i bradu. pogotovo u lovu na pastrve i druge salmonidae. U posljednji tren neka grozna viroza oborila je u krevet i Mikija Grabara. Tribuson. Bilo im je valjda pomalo dosadno. koji još uvijek nije dospio oprostiti Sovjetima 1948-u i 1968-u. bila je rečenica Bužimskog da je po Kuranu čovjek uvijek na gubitku. Ljubo i ja. a onda je rekao da mora hitno kudi. Premda je ved za čitavo društvo bio rezerviran dio sale u motelu na Sljunčari. Gogo Jazbinšek se porezao na operaciji i tjedan dana prije dočeka dobio serumski hepatitis.

— Ova sarma mislim da je gotova. pronašao u smočnici kisele paprike i krastavce i istresao ih u zdjelu za salatu. Irena možda zaslužuje nekog kao što je Brambor. Zatim ju je začuo kako plače u sobi. — Nisi se uopde udebljala. velike gole grudi bile su joj čvrste i uspravne. dakle. Poslije se Delon kleo da su ga oni vinjaci i te sise tako smotali da nije mogao ništa uraditi da bi spriječio ono što de se odigrati. — I te kako sam te primjedivao.. kad dete se ti i Jaromir vjenčati? — Ne znam. — Ne mogu je zakopčati! Izgleda da sam se udebljala.. Sve ostalo što se odigralo bila je čista egzekucija erotičkih pretpostavki koje su se stekle nekako same od sebe. — Kao onda . — Ugasi onda štednjak i prebaci je na stol. osamljenosti. — Nisi u pravu. svejednako pazedi na sarmu. koja ionako nije imala namjeru kidnuti.. Jaromir i ja kao da stalno vozimo po istom kolosijeku. Znaš da sam bila zaljubljena u tebe? — Kada?! — Još u gimnaziji. Novu 1976.. oguli krumpir. o kojeg li užasa.— Irena zaslužuje nekog kao što je tvoj Jaromir. dočekali smo svaki na svojoj strani. — Nije? — pogleda ga ona značajno. a glas joj iznenada zatreperi. — Svakako! — odvrati ona pa donese bocu vinjaka i dvije čašice. pouzdan. a Delon. terminske zabune i još koječega drugog.. samo da je poljubi i provjeri teku li pripreme normalno. Namjestivši novu rolu Serpika. taj doček je definitivno propao. Popili su odmah po dvije. Delon prenese sarmu na stol i pritom nehotice takne Arleti ruku. baš kad je Delon uronio među njene blago povijene noge. nakon čega je Arleta otrčala u sobu da obuče plavu haljinu. — Daj. Dabome. — Ma nisi . a onda je istresao sav onaj krumpir u kantu za smede. Zamisli da si sa mnom.. jer se Arleta i Delon zapravo nikada nisu voljeli. preuske haljine. Jasno. Ved sam poželjela malo putovanja. Zatim uze zdjelu kuhanog krumpira i poče ga guliti. Miran. jer preljubi o kojima ne zna više od dvoje ljudi i nisu pravi preljubi.. — Isuse! Imam jednu vrlo sličnu.. — rekao je odlučno i prišao joj. Ionako je ved vrijeme da se počnem spremati. pa je tako prvi put u životu prisustvovao nekoj vrsti "live showa" u kojem je protagonist bila njegova bududa žena. — Ali ti si primjedivao sve druge osim mene — reče Arleta turobno. prasetinu. Sjedam se dobro one tvoje izazovne plave haljine koju si imala na maturalnoj večeri. Delon je ostao u kuhinji i popio još dva vinjaka... idem je obudi. Sama stvar i ne bi bila tako strašna da je ostala između preljubnika.. mene to pomalo . Bez razmišljanja je ušao u sobu i zatekao je kako stoji pred ogledalom s plavom haljinom u rukama.. osim ljubavi. Uletio je u sobu. salate i kolače. dogodilo se ono najgore. Arleta i Brambor proveli su čitavu novogodišnju nod u mučnom razgovoru i diobi zajedničke krivnje. — To je od luka — reče ona. ne samo od luka . Ista si kao onda .. Svega. Međutim. — Imaš li što za popiti? — upita je Delon nevoljko gledajudi prema zdjeli s krumpirom. zamara. ali mene . uzbuđenja. Brambor je načas napustio operatorsku kabinu i odjurio do Arletina stana. prekrivši dojke plavom haljinom. Zapravo.. Na sebi je imala samo male bijele gadice. Takav bi te život izmorio. kad si me primijetio? — tiho de ona. a onda plaho doda: — Ali. kuhanog krumpira. uvijek privržen kudi . pošto su u smede pobacali svu onu sarmu.. — Zašto plačeš? — upita je Delon.. dosade. alkohola. — Nekad sam o tome razmišljala. Ono u što su se upustili bila je mješavina različitih uzroka: davne simpatije. — Jesi li ogulio krumpir? — upitala ga je ona. Pred njima je bio . doduše moderniju! — redi de ona gotovo veselo. — Nije baš tako — zagonetno de Delon.

Miki je bio kum. Njoj se fudkalo za Bramborovu nesredu. jer bi katkad tako pobrkao role da bi u krimidima hapšenje prethodilo ubojstvu. opteredeni toj dobi primjerenom muškom taštinom. koja je. U mračnom gradskom parku umalo da nisam naletio na Mikija Grabara koji je tuda vodao neko mlado žensko čeljade. a on mi je prišao. ali se u pogledu Delona osjedala duboko osramodena. a onda. prepun vrckavih duhovitosti. rekao: — Za kaznu što si mi to uradila. Odlučio je da de joj oprostiti. ona je neotvorenu kovertu odnijela njegovom ocu i rekla: — Onoj svojoj propalici javite da pisma šalje u svoj brlog. koji je negdje oko ponodi podigao čašu da nazdravi svojoj ženi. što de uraditi i kako de dalje. ostao je na pragu. mislim da je ved bio travanj jer su snjegovi bili odavno nestali a trava počela zelenjeti. Pomalo defetistički. Doduše. ali da je prevari s nekim iz klape. pronijelo se gradom nekoliko lažnih. ali svatko tko je malo bolje poznavao kinooperatora kinematografa Romanija nije mogao u njih ni na tren povjerovati. začuđen Ireninim postupkom. Traljavu atmosferu popravio je sam Brambor. nad koju su se poput tmastih oblaka nadvile primisli o mladenkinoj nedavnoj nevjeri. a ne na moju adresu! Jadni gospodin Kralj. a otac da je u Švedskoj. I opet mu je majka tvrdila da je u Italiji. Stao sam. I to kako vodao! Sasvim u klinču. — Trkuljina kderka! . ono što su saznali svi. Kad joj je napisao drugo pismo iz Berna. šta! Vodaš tu nekakvu žensku. S druge strane. Otkuda sad takva konspirativnost kad su ti informacije o tome kako gnjaviš neku mačku samo mogle nabiti cijenu! — Pa. ili još bolje — da de je zamoliti za oprost! Umjesto toga. kako je pokušao samoubojstvo i slično. morala je saznati i Irena. držala je čistim incestom. Dakako. s pismom u ruci. nedu te voditi na bračno putovanje u Rio de Janeiro! Ona se prvo rasplakala. ipak zamjerali što je oprostio Arleti. Stvari što su se tako dramatično začele. što su na svojim leđima najviše osjetili kinoposjetioci. kad je stigao i stao pred nju. Zazvao me. učini mi se da je Brambor bio bolji čovjek od nas bar za pedeset posto. u njihovim rukama bila je i čitava bududa sudbina naše klape. a onda je. — Debeli. Isto tako. Arleti nije bilo ni nakraj pameti da otpočne nešto s Delonom. Gradio sam se da ga ne poznajem. kad ju je poljubio. svojim tradicionalnim sredstvima — jednostavno se nekud izgubio po nekom mutnom. kad se toga sjetim. u tih desetak dana izgubila najmanje pet kila. kao da na taj način želi diskretno dati na znanje da im on ne stoji na putu. sasvim zbunjen i nespreman. s osmijehom na licu. X. siječnja 1976. Mislim da smo mu mi prijatelji.neugodan i turoban period u kojem su morali otkriti što žele. rekao je: — Hodu da se smjesta udaš za mene. Na tihoj i pomalo neugodnoj svadbenoj večeri. bili smo svi osim Delona i Irene. Nakon desetak dana Jaromir je u kinu odvrtio jedan film u kojem muž velikodušno prelazi preko ženine nevjere (nisam siguran da to nije bila Ozuova Kokoš na vjetru) i sa suzama u očima »odjurio do Arlete. s još svježim i živim zatvorskim uspomenama. onog jutra napustio Arletin stan prije Delona. zbunjen i sasvim nesređen. silno povrijeđen. kako ju je pošteno izlemao. blaženo se nasmijala. on je izbjegao mučna konvencionalna raspredanja onog što se zbilo. Vjenčali su se 17. pa sam produžio svojim putem. zagonetnom poslu. a u ratnim filmovima konačni obračun sitnim čarkanjima. imale su neočekivano miran i razuman rasplet. Znala je da joj nije osobito vjeran. Čvrsto je odlučila da mu to nede oprostiti. U proljede. njegov vješto sročen govor. a Delonu još manje da otpočne nešto s njom. vradao sam se kasno nodu s večere na koju me bio pozvao Gogo Jazbinšek. Zbilja. sva očajna. Zapravo. Brambor je. Koga se to tiče? — Hodeš redi da nisi primijetio koga to vodam! — Nisam — začudim se. izazvao je polovičan dojam i usiljen smijeh. Neko vrijeme bio je utučen. Večera je bila nekakvo dijetalno sranje jer je Gogo morao paziti na hepatitisom hendikepiranu jetru. ostavivši mačku po strani. i ja sam im kao vjenčani poklon odnio stolnu svjetiljku koju je moja majka vlastoručno izradila. — Neka važna faca? — I jest — naceri se zločesto. pizda ti materina ako budeš nekom pričao! Pogledao sam ga u čudu. napuhanih vijesti o tome kako je Brambor nokautirao Arletu.

. Sjeli smo u moju sobu. ta je žena bila tako neukusno debela i takva okorjela alapača. jer je ta Goga bila naša bivša školska kolegica. — Mama. — To je tvoja osveta!? — zinuh jer mi ništa nije bilo jasno. U ranu jesen 1976. U niski njegovih seksualno-osvetničkih uspjeha. Potucat du mu kderku. jer se ona predugo kolebala. Ljubo. idi sad i jezik za zube! Otišao sam... Kod kderke predsjednika opdine dobio je debelu. posjetio me Ljubo Brabec i rekao kako mora sa mnom najozbiljnije porazgovarati. — Ljubo. ženu nekog tipa iz opdinskog komiteta. Zakolutao sam očima. baš kad sam se vratio s mora na koje sam morao otidi bez Sonje. Bilo mi je gotovo neshvatljivo da se nekom možeš na takav način svetiti. To mu je moja mala osveta. To je zdravo. Dabome. na moru sam smršavio sedam kila. teta Ivančid — krotko de Ljubo. Baš kad se činilo da se odlučio. Nikad nisam uspio doznati je li uspio poševiti Trkuljinu kderku. Zar ne. donijeti i "Čovječe. molim te. čiraš je pio nezdravi vinjak. ne kenjaj! Što te muči? — Bi li mi htio biti kum? . jer su starci konačno pristali da mi na tavanu osposobe nekakvu izbicu. molim te da mi odmah kažeš . ono pred "tetom Ivančid" bila je čista šminka. godine. i tu je on počeo nešto petljati. ne ljuti se"? — Neka. u njegovoj ludosti. — Ne pije jer ima čir! — odbrusio sam. bilo je stanovite metodičnosti.— Čija? — Trkuljina! Onog što me progoni na poslu kao vrag grešnu dušu. Nakon toga izvukao sam iz nodnog ormarida vinjak i natočio nam po čašicu. — Kamo srede da si se ugledao na Ljubu — rekla je mama. — Baš volim limunadu. jer sam držao da je seks sredstvo obostrane ugode.. Zbog toga sam više puta pomislio da laže.. ali za njenog taticu nije! Kapiraš? — Pa zar nemaš drugoga načina da se osvetiš? Mislim. a limunadom zalili fikus. — Za Trkuljinu kderku je to što du je poševiti sredstvo ugode. — počne on. — Eto. pogotovo što je tvrdio da je vedinu ševa tonski ovjekovječio na novinarskom kasetofonu. ostavila kremšnite i limunadu i povukla se dolje.. ako ved moraš . ali bih se mogao zakleti da je poševio stanovitu Gogu. ušla je moja majka. Hajde. — Političke načine ne mogu koristiti jer sam postao okorjeli apolit. Međutim. — Tucao si ti moj . u kuhinju. koji su se protegli sve do osamdesetih godina. Tu je namjeru. neka! — uzmuvao se Ljubo. — Htio sam te pitati . decidirano je tvrdio. uspio realizirati. inače u seksualnim pitanjima izrazito emancipirana. Ipak. ali ga to nije pokolebalo u namjeri da odstrijeli ženu opdinskog tajnika SlZ-a kulture. vidiš! — pobjedonosno de mama. da ne piješ alkohol? — Ne pijem. iznalazedi raznorazne razloge da ne ode. — Moja osveta! Svima du im poševiti užu rodbinu. hodeš li nam... — Donijela sam vam kremšnite i limunadu — rekla je držedi velik pladanj u rukama. da su je mogli tucati samo muž i razni "osvetnici". — Budalo! — tumačio mi je Miki sutradan. pri čemu je uživao neke olakšice. kao da mu je teško početi s glavnim razlogom dolaska.. — Daj. ali mi nikad nije dao da preslušam bar jedan tonski zapis. kako bi rekli stereotipni citatomani. ne razmišljajudi previše o ovom slučajnom susretu i Mikijevoj neobičnoj tlapnji. — Debeli . — mrzovoljno de Ljubo.. — Ljubo je oduvijek bio pametniji od tebe. Kremšnite smo ostavili po strani. a ne osvete. A mi "apolitični" možemo se osvedivati samo uz pomod dobrog starog fuka! — Ti si poludio! — rekao sam. jedino sam se čudio što nikad nije pukla nikakva bruka ni jedan jedini brakolomni skandal. javnu nogu. Jeo sam ribu i svake večeri tucao strankinje. ako ti nije po volji.

Sonja je bila sjajno odjevena. uopde. — Mene je naprosto stid pred Matildom i drugom Brabecom. — Stanislave. Zatim smo krenuli u matični ured. — Ali. — Zaljubila se u tebe ? Tek tako. oni se žene. Ali. Popili smo po vinjak i izvalili još nekoliko poluduhovitih štosova u vezi s predstojedim vjenčanjem.. Delonovoj Ireni? Čim sam spomenuo Delona. Dobro.. kako znaš da mi dobro stoji kad ga nikad ni sam obukao? — Obuci onda neko drugo — predložio je otac. Ljubo da se ženi! I još k tome s Irenom! — Čekaj! Sonja de biti kuma Ireni . Svi smo bili dobre volje i neprekidno se zezali. Znaš da je nakon onog s Arletom dala nogu Delonu i zaljubila se u mene.. dotjerana i.. otkud sad to? Ti i Irena! — Tako. preko nodi? — Nešto ti je tu čudno? — upita me on. — Ma. — Sonja ti nije rekla? — pripita me. otkako smo hodali po zidu? — nasmije se Ljubo. Bi li mi htio biti vjenčani kum? Ireni de kuma biti Sonja. za čijim je upravljačem . u subotu po podne. mislim da Brabecovi više nede htjeti razgovarati s vama.. Dogodilo se. još nisam ni . — Kako bih ti tako nešto mogao odbiti? A kad se ženite? — Za dva tjedna. — Pa onda obuci svijetloplavo! — razljutila se majka.. ti deš biti prvi kum u povijesti našeg matičnog ureda bez odijela. bolje de biti da te ne gnjavim. — Ali. — Dobro znaš da nemam drugog odijela — rekoh mirno. bogamu? Nakon dva tjedna. navlačedi svijetloplavu Levisovu majicu.. Izrekavši to... pomalo rasrđen mojim pitanjem.— Što. Prema meni se ponašala s nešto više pažnje. ti si sto posto poludio! — nasmijah se. kakva je to majka kad ga nije upozorila da se na vjenčanje ide u odijelu! — Ja du ti posuditi kravatu — dometnuo je sasvim dobronamjerno otac. — Ljubo. mama. divna.. To je bila Ljubina ideja. — Mislim da imam tremu — rekla mi je u jednom trenu Irena. misliš Ireni Orešar. Ako još zavežem kravatu s naslikanim grgečom. jer se matičara strašno bojao. Ljubo žmirne i proguta čitavu čašicu vinjaka. osim Ljube. a još nisu ni . otac konačno odlučio da te krsti? — rekoh zafrkantski jer nisam imao pojma o čemu trabunja. Ljubo. ali ignorantu je to svejedno! Zapravo. — Onu s amblemom ribolovnog društva? — upitao sam ga. Redi de. ne . čuo sam kako je otac rekao mami: — Na kravati je naslikana štuka. — Smršavio sam sedam kila i u onom du odijelu izgledati kao strašilo. a da de nas ostalo društvo čekati u Ljubinom stanu. — Ne. ti izgleda ne želiš . Sastali smo se pred opdinom i svratili najprije u obližnji bircuz da trgnemo nešto žestoko. jer smo se dogovorili da demo matičaru otidi sami. — Ma nije! — odmahne on rukom. odi v rit! — prekinuli ga. Što čekate. — Pa što joj fali? — Slušajte! — rekoh kako bih prekratio to natezanje. koji je bio blijed.. Odlazedi... istjerao bih te odmah van. — Molim te. a zašto nisi uzeo Brambora za kuma? Mislim da si s njim najbolji otkako .. — Misliš. — Nije. — Da budem iskren. — Tako brzo! Da nije Irena . — Da sam ja matičar. U perivoju ispred opdine ugledao sam parkiranu crvenu Alfu. nervozan i sasvim neraspoložen. Zašto ne obučeš ono svijetloplavo? Tako ti dobro stoji. majka me sažalno pogledala. nitko mi nije mogao zamjeriti na odjedi. — Isukrste. Mislim da smo Sonja i ja u definitvnom rasapu. pa mi se načas učinilo da naša veza možda i nede tako brzo vrisnuti. ne zezaj se u ovako delikatnom trenutku. ne znam zbog čega. izašao sam brzo van. stani. Smutilo mi se u glavi jer je prijedlog djelovao poput fantastične bajke.

a Delon je nagazio na gas. Odmah sam shvatio tko je to. odmah du se vratiti. Onda se na vratima pojavio neobrijani tip u plavoj kuti. Nato je izjurio van. sasvim blijed. Sad je tvoja. — Gdje je taj jebeni zahod? — viknuo sam. bila je to Irenina ideja. — Sonja. — Zadnja vrata lijevo! — rekao je onaj u plavoj kuti. Ljubo ništa nije shvatio. — Javite im neka u tom slučaju idu u pizdu materinu! — odbrusio sam i poveo Ljubu kroz špalir kretena zakidenih ružmarinom. hodemo li nakon svih ovih sranja ostati i dalje jednako dobri prijatelji? — Morat demo! — rekoh patetično. — Čekaj. Ljubo to nije mogao vidjeti. — Mislim da bih morao udi unutra i redi "da". a kao da mi je i glas zadrhtao. — Čini mi se da mu je puls slab. — Ni govora — velikodušno se nasmijao Delon. što ti je? — viknuo sam uplašen. mislim i kivno. Dok smo jurili prema bolnici.. položio sjedalo i pomogao mi da smjestim obeznanjenog Ljubu. i kvit! Nemoj ni pomišljati da bih imao nešto protiv vas. Znao sam ved tko de ga odvesti. blijeda i sasvim znojna lica. možda folira! Možda se predomislio. uzdahnuo i umirio se. — I to je život. počeo nešto prtljati. što sam zaključio po tome kako se stresla i problijedjela. Na stereotipni upit želi li ona tog i tog za muža. Podigao sam ga. čekajudi da saznamo što se to uopde zbilo s našim Ljubom. Irena je odmah odgovorila potvrdno. Položio je glavu. — Ne znam. koja je istrčala na hodnik. pozvala mladence da ustanu. Ni riječi nije mogla izustiti. Stajali smo pred smiješno i neukusno nakinđurenom drugaricom matičarkom. Vozi brže! — viknuo sam. — Drugarice. Onda se na hodniku pojavila spasonosna figura dežurnog liječnika koji se zvao dr. Na sredu. Pogledao sam je ljutito. Je li tko pozvao hitnu? — Nemaju slobodnih kola. ti mi nedeš zamjeriti? Znaš.. Rekli su da pričekate dvadesetak minuta — rekla je sva zadihana matičarka. a shvatila je i Irena. Razdrljene košulje. kad je shvatio što se zbiva. Ljubo je teškom mukom pridigao glavu i rekao Delonu: — Čedo. ne snalazedi se među svim onim bezbrojnim vratima opdinskog hodnika. Oprostite. a onda joj — prvi put u životu — opalio šamar i vratio se po Ljubu. Ljubo Brabec sjedio je na keramičkom podu i tupo zurio preda se. debeli — zaustavi me Ljubo glasom. I stvarno. Na sredu. — Redi deš drugi put! Sad idemo u bolnicu. i čestitao. — Ovo nam je bila samo jedna loša sezona. Zovi odmah hitnu! Izašao sam i naletio na Sonju. — Zlo mi je — jedva istisnu Ljubo iz sebe. — Ljubo. preskočio stolicu što mi je bila na putu i izjurio van.netko sjedio i očigledno nas promatrao. Irena je stajala poput kipa. otvorio vrata. zovi odmah hitnu! Ja du ga iznijeti. Poslije. dok smo nervozno šetuckali bolničkim hodnikom. koja je. . pogledao nas i uzbuđeno rekao: — Zovite brzo doktora! Onaj vaš tamo u zahodu stenje i povrada krv! Odgurnuo sam Sonju. portir ili podvornik valjda. Utrčao sam u nužnik. — Čekaj. što je vašem drugu? Ima li kakvih prepreka vašem vjenčanju? — upitala je matičarka u svjetlucavoj bluzi. stavio mu ruku oko svog ramena i poveo ga prema izlazu. ostavivši nas da blesavo stojimo pred matičarem. Gledale su nas zabezeknute i tupave face koje su čekale sljedede vjenčanje. — Stanislave. Delon upali cigaretu. Delon je izronio iz one parkirane Alfe. Pogledao sam potom u Delona i spazio da su mu oči crvene. a Ljubo je. Košulja i sako bili su mu umrljani tragovima svježe crvene krvi. baci šibicu kroz prozor i položi mi ruku na rame. nakon čitanja nekog bezveznog dijela Zakona o bračnim odnosima. Gogo Jazbinšek. — Što vam je? — upitala ga je drugarica matičar. Bacili smo se na njega poput lešinara. Ljubi kao da je odlanulo. gdje sam imao što vidjeti. Došao sam da bih vam to rekao i .

Godine stabilnosti. bez objašnjenja i bez pozdrava. pronašao sam ga negdje u dnu džepa.— Hodeš redi da bi mogao i . ali to da otada (i zbog toga!) u tvrdom pornidu ima sve manje komičnih elemenata. — U medicini je sve mogude. Čak je i majicu obukao naopako. uvreda. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom. ali je u takvim stvarima pravi majstor. Poslao sam odmah po Mikijevog starog. mira. a dva dana kasnije Ljubo ju ved bio izvan životne opasnosti. Sonja i ja smo se definitivno razišli. Hode li taj dozvoliti da jedan poludisident brlja po želucu njegova sina? — Doktore! — rekoh prijekorno. ziherice. smatraju da dolaskom punka prestaju šezdesete godine.. specijalizirani za supkulturne fenomene. nije isključeno da od toga nedeš riknuti! Šanse su mu dobre. kderka mi je dala da ti predam nekakvu ceduljicu. Kad smo. iznenada sam se prisjetio papirida što mi ga je dao dr. Godine 1975. — Vi ste polagali Galenovu zakletvu . Eto. a on se izgubio kroz vrata koja su vodila u operacijsku dvoranu. — Kako dobre! — umiješa se Delon. vjerujudi da nam je prijatelj spašen. Morat de mu odstraniti dobar dio želuca. u Velikoj Britaniji se pojavio punk. ja stari mamlaz služim vam još i kao ljubavni poštar! Pocrvenio sam i uzeo ceduljicu. što se na planu pornografije očitovalo u sve manjoj prisutnosti humornih. šareno obojena i raščupana kosa. a pacijent je Ljubo Brabec.. — Dobre. sva je prilika da se eksperti za kontrakulturu ne varaju. Miki kao da je zaboravio na određene primjerke briljantnih hardcore komedija koje smo zajedno gledali. U biti još uvijek melodiozan rock. U tome da je minulo posljednje optimističko desetljede.— Dečki. Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. Sad ga obrađuju. Začudo. koji su Stonesi pomalo naivno držali estetikom buke. još bih se mogao i složiti s autorom. Dva sata kasnije operacija je bila završena. Sljededeg trena morali smo prekinuti razgovor. — Kakve su Ljubine šanse? — upitah. naprosto je neodrživo. Možete pričekati sat-dva ako vas zanima. Grabar. . jer se na vratima pojavio sijedi dr.. Pisalo je: NAKON ONOG ŠAMARA MEĐU NAMA JE PO DRUGI PUT SVE SVRŠENO. pesimizma i nesnošljivosti (godine punka). SONJA XI. budalo! — odbrusi on. a tihi bunt pacifista iz šezdesetih prešao je u bunt automatskog pištolja i plastičnog eksploziva raznih ultralijevih organizacija. Sociolozi kulture. optimizma i nevinosti (godine rocka) zamijenile su godine svađa. sav užurban. komičnih elemenata i hardcoreu. Premda paradoksalno zvuči da šezdesete godine traju negdje do 1975. Možda. — Hipokratovu. pod vratom mu se vidjela cedulja na kojoj je pisalo Kamensko. Dva mjeseca nakon toga on i Irena su se vjenčali. umalo da zaboravim! Ivančicu. razmetao ga i pri svjetlu ulične svjetiljke pročitao. ali stvar je zajebana. tvrdi Miki Grabar u ved toliko puta spominjanoj Povijesti pornografije. zamijenila je frenetična pankerska grmljavina. — Nije li on malo prestar? Gogo me pogleda kao što stručnjak gleda bezveznjaka. Ah. — Onaj od onog s robije sam ja. Arleta opet nije uopde . Sad du ga izvudi. a datirane su znatno kasnije. smireni i laka srca. Kad ti prepišem andol... dakle oni koji su počeli kao rock kritičari. a nakon toga de odmah biti operiran. — Aha! — nasmije se doktor. Minula je posljednja optimistička dekada.Onaj od onog s robije? — Nei — reče Delon. te nodi Delon i ja napuštali bolnicu. — Onaj kome je otac slavna politička marka lokalnog dometa. to je bilo krvarenje želuca. — Koji je to od vas bandita sjebao želudac? — promrmljao je mrzovoljno doktor Grabar. pradena rogobatnim recitativom. Duge kose i naivne arabeske djece cvijeda potisnula je koža. — A što da vam kažem! — raširi ruke Gogo. smjenu optimističnog i pesimističnog desetljeda kao da su potvrđivala recentna događanja u našoj klapi. — Samo se zajebavam. metalne zakovice. Slavko Grabar. jer je pretpostavljala da deš biti ovdje./76.

ispalo je da se najviše ljudi ljuti na Delona. često nevjerojatnih i proturječnih. nitko nede doznati je li to uradio zato što je u očima nekad bliskih ljudi postao nepoželjna osoba. S druge strane ove granice nalazi se hard-core iliti tvrdi pornid. Prvo naširoko razglaba o takozvanim danskim erotskim komedijama. valjda da se pred njom pokaju što su prema njenom sinu bili nepravedni. Arleta i Brambor su. i da je osnovna granica njihova kodeksa u zabrani predočivanja genitalija. odustao od posla i krenuo da se što prije napije. Dakle. raširio ruke i rekao sav zbunjen: — Pa. negdje u dnu duše oprostili. U posebnom poglavlju često ih naziva "metonimijskom" i "eliptičnom" pornografijom. nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. Mislim da mi je tom prilikom Miki prvi put priznao da u pogledu te tetke ima određene namjere i razrađuje neke planove. — Zamisli. svoj prekršaj društvene zabrane nastoje neutralizirati raznim ironijskim postupcima ili pedagoškim alibijem. ali ga nitko od nas nije vidio sve do 1982. ona je jednostavno pala u nesvijest! Kad su Arleta i Brambor zakucali na vrata obitelji Kralj i rekli zašto su došli. te su osmrtnice prouzročile efekt kakav bi njega sigurno obradovao. što je zbog njegova hendikepirana želuca bila uistinu hrabra odluka. pa nije bilo druge doli da se pomire. — On je sada sto posto lud! — rekao mi je jedne večeri Ljubo. bar mi se tako čini. Dobili su mnogo bezveznih darova i čestitki. nadajudi se da de se stvari s vremenom ipak popraviti. njegove su se nade izjalovile. Miki se nakratko posvađao sa Sonjom zbog toga što mi je dala nogu. načelnik ga je otjerao. Jasno je da isto tako ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. prisjetivši se taktike koju mi je nekod izlagao. dalo zaključiti da je ved jako stara. a Arleta i Brambor brižno su izbjegavali svako mjesto gdje bi se mogli slučajno sresti. Koliko znam. spazivši osmrtnicu. Delonov se otac začudio. što kao termin ima određenu upotrebnu vrijednost.htjela čuti za Delona. Nisam mu zavidio na položaju u kojem se nalazio. Mislim da sasvim točno zaključuje da se u ovim filmovima koitus predstavlja stiliziranom metonimijskom igrom. ali im nije proma-knuo simbolično značenje ove prevare. Jasno. maloprije je javio da je sretno sletio na pariški aerodrom. zacijelo je morao praviti zabilješke o mekim pornidima koji su u tim godinama plavili ekrane naših kinematografa. onda sam mrtav!" A oni nisu željeli da bude mrtav i ved su mu tada. Jer. nakon duge pauze. Mikiju se javila i ona čuvena tetka iz Kali-fornije. koja se još dugo vremena pamtila. obzirima i raznim drugim taktikama takozvanog društvenog života. dakle punih šest godina. Arleta Kralik je na porodiljskom odjelu lokalne bolnice rodila kderku. a sljededeg je jutra ved otputovao. A Ljubo. U smislu eventualnog odlaska u USA. što de on ubrzo i učiniti. ili de otputovati vođen naprosto svojim lutalačkim strastima. tako složeni odnosi unutar klape morali su našem neizmjernom prijateljstvu oduzeti nevinost i opteretiti nas prijetvornošdu. jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najvedu mogudu mjeru funkcionalnosti. on koji je uvijek bio u svemu prvi. Otišao je do jednog tipa koji je imao tiskarski obrt i dao izraditi vlastite osmrtnice. koje . sada je odjednom postao nepoželjan. Ljubo mu nije otvarao vrata kad bi mu pozvonio. Jedne nodi njima je oblijepio cijeli grad. Ovi filmovi. Sve u svemu. a nadasve sadržaju. A Irena. Jasno. tvrdi dalje. kad je ona ubrzo pronašla novog tipa. naprosto zgromljeni. Delon je uradio tek jednu sebi svojstvenu svinjariju. i to tako glasno da ih je čitava sala promatrala. Ali. Nekako u to vrijeme. pohitali do Čedine majke. kojoj su dali ime Ines po onoj neukusnoj i patetičnoj deklamaciji Rade Šerbedžije. moram priznati. Ne znam je li u to vrijeme ved počeo pisati svoju ambicioznu Povijest pornografije. kad je Delon ved postajao dio nekorisne i mutne prošlosti. po čijem se rukopisu. premda za to nije imao nekih osobitih razloga. Dok bi se netko drugi zbog toga počeo opijati. a da se on ni na koga ne ljuti. Svi odreda. Ljubo je. Irena nije htjela čuti za njega. među kojima je bila i jedna iz Pariza. Ubrzo su svi shvatili da su nasamareni. ali prilično bogata. U nastavku teksta Mikijeva analitičnost i me-todičnost popuštaju i on se zadovoljava sasvim impresionis-tičkim katalogiziranjem filmova. doduše nepotpisana. Eto. naravno! Inače. ali ju je Brambor pohranio na posebno mjesto. Od tog trena bilo je vijesti o Delonu. Delon se našao u poziciji koja te naprosto sili da se makneš u stranu. Delon kao da je poručio: "Ako me ne želite. U proljede idude godine. Nasmijao sam se u sebi. pa su otuda to redom ili komedije ili edukacija. sinod je na nekakvoj grajzlerskoj zabavi otišao do načelnika SUP-a i zamolio njegovu kderku za ples.. ali ako jest.

uglavnom školaraca. ginekološkim i psihološkim podacima i grafizmima. Radleya Metzgera i Nicholasa Roega nikada nije imao prilike vidjeti. nego grozne četrdesetgodišnjakinje obješenih sisetina i prištavih guzica. odbijao vidjeti prisutnost elemenata jednog obespravljenog žanra. ali je sve to gurne u naručje bahatog crnca koji dila hašiš i njegovih kolega iz rugby tima. U klišejiziranom naslovi)avanju filmova (Autoput u krevetu. jedino joj je podatak o nakladi narušavao dignitet. Rektor u krevetu. — Ne to. imao prilike mnogo temeljitije ispregleda-ti. Sjedam se da je jednom. Tinta Brassa i sličnih autora u nas prikazani u vrijeme kad je meki pornid Mikiju postao sasvim nezanimljiv. pubertetu. jer su ga uvoznici držali stokom koja ne razabire što je u tom žanru dobro. morao primijetiti? — Pa. Međutim. direktor škole. Kritika ju je primila vrlo dobro. ali se iz teksta nigdje ne da razabrati smisao ovog podosta metafizičkog određenja. ontogenezi i filogenezi. a osnovni problem jest u tome što jedan od igrača (obično glavni lik) ne poznaje pravila te igre. — Jesam — otpovrnuo je. Ima jedan članak o čudnom običaju ptica selica da nasred Atlantika naprave nekoliko krugova u zraku. Najeklatantniji primjer je beskonačna serija Istinite priče (Schulmaedchen Report). U ovim filmovima seksualni se život tretira kao neka vrsta društvene igre.su često toliko stupidne da bi ih bilo bolje držati "erotskim tragedijama". — Molim. molim te. komedije. . jer je u tzv. — Mama! — viknuh majci koja je radila nešto u kuhinji. neka mješavina cinema verite. ali ne vidim kakvom. autorskom filmu. Ovo mi se čini gotovo bez zamjerke. prepuni su raznoraznih gluposti. Drugo. Imala je dvije stotine stranica. Reducirana fabula redovito počiva na rekapitulaciji igre i učenju pravila. ono što najviše iritira gledaoca nisu ni stupidne priče ni nezgrapna moralna naklapanja. namjenski. Hopa-cupa u krevetu. Prvo. koji je Miki. Kažu da je to u vezi s Atlantidom. — Jesi li vidjela nešto zanimljivo na onoj stranici gdje je križaljka? — Kako da ne! Ima jedan tekst o gostovanju Boljšoj teatra i. Njemački meki pornid. mnogo manje tipfelera od prve. Primjerice. obično se odvija unutar dvije žanrovske strukture. čini se. obično iz raznih kvaziznanstvenih vizura. Talijanski soft-core negdje je na pola puta između "krevetske komedije" i "erotskog fatalizma". kod koji neodlučna gledaoca informira o žanrovskoj pripadnosti i tipu iščekivanja. sred prepuna kina. a što loše. Makavejev ili Cavanijeva. pedagoški film u kojem su scene "mekog seksa" začinjene seksološkim. ali kakva korist od toga kad kritiku nije nitko zamijetio? — Jesi li pročitao jučerašnji Vjesnik? . Bumbo Zlatid ustao i ogorčeno uzviknuo: — Kak' se tipu može dignut kurac kad mačka ima apsces na dupetu! O vrhunskim djelima soft-corea Miki Grabar ne piše iz nekoliko sasvim razumljivih razloga. Ma-zurka u krevetu. seksualni problemi učenice koja zanemaruje dobrog dečka radi zgodnog nastavnika. psihološke crtice i koječega drugog. embrionalnim tipologijama i slično. gnjavažama o ovulaciji. jer su filmovi Justa Jaeckina. Jednu čini tzv. filmove Russa Meyera. Oshima. ejakulaciji. "Izvještaji o školarkama". seksološke edukacije. nešto na stranici kulture. sasvim ispravno tvrdi autor. Izgledala je gotovo kao prava knjiga. U takvim se filmovima. dok u drugu kategoriju spada sasvim čudan hibridni žanr. umjetničkom. I trede. za nimajudi se nije li vidio kako me u novinama hvale. pa na kraju o toj redaljci moraju diskutirati psiholog. što rezultira krevetskim "happy-endom". — I jesi li primijetio nešto zanimljivo? — Jesam. koje glume osamnaestogodišnju žensku čeljad.upitao sam oca. kakve su pravili Bertolucci. Mornari u krevetu) Milan Grabar vidi vođenje korisnog dogovora između proizvođača i publike. konačno je izašla iz tiska moja druga knjiga pripovijedaka Parabole. začedu. Godine 1977. tvrdi uvez i ovitak u boji. otac djevojke i trener rugby tima. stoji u zaključku ovog segmenta. — A što sam to.. ankete. raščlanjuju tobože istiniti slučajevi iz seksualnog života mladih ljudi. —Je l' to ona predzadnja stranica? To mi je mama uzela jer je rješavala križaljku.

trudnoda. Čim je Irena otišla u bolničku sobu. Slučaj je htio da se i ja nađem kod Brambora. — Koliko bi bilo najpametnije uzeti? — Uzmite za početak dvadeset komada. ali je njen suprug zahtijevao da je prime. kad nastupe trudovi. a ja sam upravo izgubio popis koji mi je ostavila Irena. bio je višestruko poznatiji pisac od mene. bile su redom stvari koje su ga bacale iz takta. Nije imala trudove. da to brzo kupimo. čija je kderka ved bila u jaslicama. Idemo iz ovih stopa kupovati! Brambor. Ali se može i razbiti! — reče Ljubo. Potom je drhtavim prstima zapalio cigaretu. dvije pumpice za nos i dva sterilizatora — reče Ljubo. hodu li stidi u Italiju prije nego rodi? — zavapi Ljubo i očajnički pogleda uvis. dečki. — Kakav Dentinox? — zine Ljubo od iznenađenja. sjeo u kola i u paničnoj vožnji odjurio do Brambora. pa pravac Italija! — Zatim . — Dajte trideset! — ispravi je Ljubo. ne odustajudi od deset bočica. — Rekla sam vam ved da sterilizatora nemamo — pomalo nervozno de apotekarica. ali Ljubinu se navaljivanju nije moglo odoljeti. jer joj se primaknuo termin. — Pa treba nabaviti mali milijun stvari za dijete. ali situacija je gusta. Irena rađa! — viknuo je ved s vrata. porod.. tvrdio je da se ne sjeda baš najbolje što sve treba dojenčetu.. prišao stolu i ispio votku koja je stajala ispred mene. a što ako dobiješ blizance? — rekoh u šali. To se kupuje u Austriji i Italiji — odvrati apotekarica. ne zanimaju me nikakva njihova gostovanja. — Isuse.— Što može biti zanimljivo u gostovanju Rusa! — prekine je otac. — Onda pelene — nastavi Brambor. — Ma nije. Jedini način da uz pomod novina privučete pažnju čitalaca bio je taj da izazovete neki skandal ili aferu. — Pa i jedna se može prati — reče Brambor. Ljubo se sjurio niz stepenice. . Mogao sam pisati tisudu godina a da to čitaoci novina ne primijete. — Zatim pumpicu za čišdenje nosa — opet de Brambor apotekarici.. Irenu Brabec primili su na porodiljski odjel Gradske bolnice u devetom mjesecu trudnode. Brambor. — Zatim. nede imati dovoljno prisebnosti da uradi sve što je u takvim slučajevima potrebno. pazi malo na taj batrljak od želuca! — prekorio sam ga. — Kurac pričekaj! Kad se Irena vrati iz bolnice. i 1968. — Jebo te! Na to nisam ni mislio! Dajte šezdeset pelena. žena. sve mora biti spremno! Daj. pričekaj da se dijete rodi — napomene Brambor. — Kakvu sad pumpicu? — začudi se Ljubo. bojao se da u odlučnom času. Premda je u mnogim stvarima bio miran i pribran. — Ljubo. —Još od 1948. čekaj. — Čekaj. uzet demo odmah deset komada — uplete se Ljubo. U strašnom sam cajtnotu! — Kakvom cajtnotu? — začudih se. XII.. — Pa. Osim toga. Ne znam otkuda da počnem. Dajte. — Dobro. sterilizator — obrati se Brambor apotekarici. — Daj. — Da. — Dečki. Međutim. drug Alapid. pa sam tako mogao prisustvovati čitavom tom paničnom užasu u kojem je Ljubo Brabec postao otac. U prosincu 1978. dijete. — Sterilizatori se ne proizvode kod nas. — Dobila je trudove? — okrenuo se Brambor njemu. panika što ga je obuzela nije mu dala da shvati zafrkanciju. U tom smislu. ti imaš iskustva. Morali smo sjesti s njim u kola i krenuti u kupovinu. U apoteci je Brambor rekao autoritativnim glasom: — Dajte nam bočicu za hranjenje i dudu . moj nekadašnji direktor i urednik. mislim da ti treba Dentinox — nesigurnim de glasom Brambor. Nisam htio dalje inzistirati.

Ljubo Brabec razvezao nas je kudama. koju je kao pravi "kadrovski čovjek" morao ved dugo priželjkivati... zvečku. dobro.. Evo ti auto i šesto hiljada . Zbog čudne domade navade da u pojedinom trenu nekih artikala nestane s tržišta. losione. koji je hitro otvorio prozorčid. — Pa naša je vešmašina kompletno u autu! Moram hitno kupiti novu! — Ali. Šutio je tako nekoliko trenutaka. sredstvo protiv opstipacije. — Jebemu! Pa koji sam ja idiot! — reče glasom punim pritajena užasa. ovisi o trudovima . Pevalek je odustao od reizbora. Ljubin užas postajao je sve vedi. alkohol za skidanje temperature. Ljubo se vratio u kola i rezignirano položio glavu na upravljač automobila. Kao gromom ošinut. a onda je prošaptao: — I što sad? — Ima ih sigurno u Zagrebu — umirivao ga je Brambor. Bilo bi dobro da nakupuješ deterdženata. — Još nikoliko — zbuni se Ljubo. poslije ručka. gdje je kupio duboka kolica. a onda otišao na onaj sastanak. nismo je pronašli. sportska kolica. — Sad te čeka užas! — rekao je u jednom trenu Brambor. — No. — Gospodine. — Iz iskustva znam da je dovoljna samo jedna! Odmah smo krenuli u kupovinu stroja za pranje rublja. izbačena sasvim iz takta. Dođi u dva na sastanak... — Hodeš li? — živne Ljubo. u tom vam slučaju Dentinox nede trebati prije proljeda. ali i protiv dijareje. — Otidi du po podne. . — Ali u dva moram na taj jebeni sastanak. Privremeno smiren. Kupili smo nakon toga još čaj od kamilice. nagazio po gasu i rekao: — Jebeš to! Samo da ja pronađem vešmašinu! Dabome. baš kad smo se vozili prema prigradskoj prodavaonici bijele tehnike. Ljubo se zamalo posvađao s apotekaricom kad mu je rekla da je sasvim suludo kupovati dva ovlaživača zraka. zar otvarate privatne jaslice? Nakon apoteke jedva smo ga obuzdali i spriječili da ne krene odmah u Italiju po famozne sterilizatore (namjeravao ih je uzeti barem tri). I to najbolju. — Pa. — Tko zna hode li ga na proljede biti na tržištu. — Gospodine! Dentinoxa imamo u pakovanjima po 25 mililitara. dajte mi onda dvadesetak pakovanja. — Živjet deš uz zvukove vešmašine. Predložit demo te za direktora Agroproma. gumene gadice i štošta drugo. — Prijateljčina si! Spasio si mene i moje siroto čedo koje bi bez tebe bilo i usrano i upisano. Ljubo je zastao nasred robne kude. prvu stubu na stubištu što de ga odvesti do direktorske pozicije. ljutito zaključila: — Bože dragi. Na koncu je apotekarica.. gdje si ti? Ne znaš što se u firmi događa? — Ne — otpovrnuo je Ljubo.— To je tekudina protiv rasta zubi . — Nije protiv rasta zubi — ispravi ga gospođa magistra — nego protiv neugodnih popratnih pojava. — Čekaj! — smiri ga Brambor. dajte onda toga oko litru . — Otidi du ja — predloži Brambor. — Uzet du ipak deset bočica — očajnim de glasom Ljubo. tuticu i tricikl. kupke i šampone. Ljubinoj posljednjoj šansi. — Pa. pristao je da odemo u robnu kudu. dječji termometar. Nemaš pojma koliko pelena može ukenjati malo dijete. zaustavio nas je na raskršdu neki tip i sagnuo se prema Ljubi. Navečer deš imati vešmašinu. Umjesto toga. Kako smo bezuspješno išli iz trgovine u trgovinu. pa kadicu za kupanje. sve u enormnim količinama. samo jednu — upozori ga Brambor.. znate. nikako nismo mogli pronadi ni jednu jedinu vešmašinu.. U jednom trenu. Ili sutra .. — Dobro. — Koliko vam je staro dijete? — upita apotekarica. neizostavno! Ljubo je bez riječi zatvorio prozorčid. razne Penaten masti. — Danas de se roditi..

Bio je to Miki Grabar. Brambor je tog popodneva otišao u Zagreb Ljubinim kolima. a nije mogao uraditi ništa. Žao mi je. pokojnog muža . — Kaže da je Jaromir išao u Zagreb radi vašeg stroja za pranje rublja. tog popodneva nitko nas nije nazvao.. koji je natovario na prtljažnik i s njim krenuo natrag. javilo se kajanje i samooptuživanje. I dok je Irena u bolnici čekala porod. a nakon toga. morao je svom snagom nagaziti na kočnicu. — Divno! — rekla je mama. A da bi gužva bila veda. — Znam — potištenim de glasom otac. prešao na drugu stranu ceste i udario u stup električne rasvjete. Slušajudi Billie Holidav na Ljubinom kasetofonu. Sjedio sam pokraj plinske pedi i čitao gradu koja mi je bila potrebna za pisanje prvog romana. Ljubi je nenadano pozlilo. cesta se počela lediti.. Modi du u svakom času nazvati sestru. teču Tonija. izgubile su na intenzitetu i svele se na gotovo neutralne biografske podatke. Poslije je pričao da je u početku osjedao nešto što je moralo biti čisti užas. želio joj je uraditi sve. . a onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio otac. Mora da je mami sada srce na mjestu. Tada.Kad sam stigao kudi. jer je sebe držao izravnim krivcem za prijateljevu smrt. XIII. Upravo sam prečitavao jedan skradeni pregled judaizma kad je telefon konačno zazvonio. nazivajudi sve. Želio ju je utješiti. zatekao sam neobičnu gužvu. potištena je i smatra vas krivcem. jer sam se držao dovoljno zrelim da s kratkih prijeđem i na duže forme. zacijelo nazvala i Grabarove. kola su strašno oštedena. Otac Franjo motao se oko njih i smetao im svojim radoznalim pitanjima laika. uzeo sve novce koje je imao kod kude i pohitao do Arlete. Na kraju su "petetejci" maznuli po dvije rakije. Jaromir Kralik ostao je na mjestu mrtav. Dakako. u zagrebačkoj Hospitaliji uspio nabaviti i talijanski sterilizator. Ljubo je na brzinu popio nekoliko apaurina. u Nami kupio stroj za pranje rublja Gorenje. ali su. koja mora da mu je sudbina ved odavno namijenila. čak i onog ujaka u Landskroni. — Kako znaš da imam telefon? — upitao sam ga. Prišao sam telefonu koji je stajao u predsoblju na frižideru i dohvatio slušalicu. i dati im svima naš broj. — Ne želi vas vidjeti — rekao mu je Arletin otac kad je zalupao na vrata stana iznad kina Romanija. bio je to pravi užas koji nam je pokazao da još uvijek znamo plakati. pomislio sam. mladidu. a majka je zasjela da obavijesti znance i cjelokupnu rodbinu o velikoj novosti. Dok se vradao. Spazivši ih prekasno. Miki je rekao jednu jedinu rečenicu: — Jesi li čuo da je Brambor poginuo? Ne sjedam se što sam tog časa pomislio. Danas. iz perspektive desetogodišnjeg odmaka. da stvar bude gora. Iako je majka uspjela iznazivati sve. začudo. Umjesto da mi odgovori. majka je obigravala naokolo s lopaticom i metlicom. vesele i bolne. sve stvari. od kakvih je obično sastavljeno naše iskustvo. Grabarove. — A ja du sve to pladati — promrmljao je otac. kumu Žalfiju. — Tebe trebaju — rekao je.. Poslije podne je strašno zahladnjelo tako da su se prozori počeli lediti. bezbrižno je jurio kudi. automobil je počeo klizati. — Sad demo biti povezani sa svima. — Ali. želio joj je pomodi. radi kojeg je očajni Ljubo namjeravao potegnuti čak do inozemstva. Dva radnika PTT-a uvodila su nam dugo željeni i iščekivani telefon. diskretno čistedi sve što bi radnici uprljali. Iznenada su se pred njim stvorila neosvijetljena zaprežna kola. ali on to nije primijetio. Kad je doznao što se dogodilo. zaboravivši da je majka. Što se zapravo dogodilo? Kao što je bilo dogovoreno. pa čak i ujaka Mišu u Švedskoj. Usput je. ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate. koji je ved navikao na to da svaka dobra stvar ima i cio niz mana.. ja sam Ljubo Brabec! Ja sam najbolji prijatelj njenog . kako de se poslije saznati. sterilizator i stroj za pranje rublja ostali gotovo netaknuti.

Vrijeme je bilo predelikatno da bi se mogli diskreditirati naši ljudi. I to osobno — rekao je Ljubo glasom na kakav njegov otac nije bio navikao. Sve sam ti rekao. zazvonio je telefon i javio se njegov veliki otac. Poslije je pričao da je Ljubo bio poludio. — Ljubane. koje je zasipao sitni. vukao se Ljubo Brabec. Sjedam se kako si onda u gimnaziji trčao s onim nedužnim sranjem od pjesme direktoru škole. Ivan Brabec. Konačno. Pitam se nisu li i tvoji prsti bili tamo kad su mu zbrzili oca . nijem i oduzet. A ja. sam. — Arleta. čim ga je spazila. suhi snijeg.. da ne povrijedi osjedaje pokojnikove supruge. želedi da jednog dana i ona legne do njega. Nikad ta mašina nije ušla u njegov stan. Ničim nije Ljubo pokazao da shvada što mu to zadihani tip govori. Što se toga tiče. koji je za Ljubu Brabeca predstavljao bezizlaznu moru. nikad te nije pekla savjest. što demo još od djece dočekati! Ovaj sam svijet gradio za tebe. Ljubo je spustio slušalicu. — Trebalo je da njemu kažeš! Znaš li ti koliko ga je dugo to mučilo? Znaš li ti. — Hajde kudi. zapamti da mi nikad nismo bili ništa drugo nego vaša djeca. a onda je istrčao na Bramborov balkon i počeo se penjati na krov. nazepst deš! — rekao je otac. Kao da je pjesma otisnuta na ciklostilu mogla ugroziti režim! — Ne sjedam se. — Uvjeravam te da s onim u vezi njegova oca nisam imao ništa. — Kako to misliš? — strogo de stari Brabec. — Hajde.. jedan je čovjek kao bez duše dotrčao i rekao Ljubi da je upravo dobio kderku. molim te! — viknuo je. i kad su svi ved napustili groblje. čuveni drug Brabec. stari. — Ako ste ovaj svijet gradili za nas — priđe mu Ljubo na korak udaljenosti — onda smo mi upravo rezultat toga kako ste ga gradili. — Znaš da nisu! Pa rekao sam ti kako se to dogodilo.. Ljubo je još dugo stajao iznad nevelike hum-ke i križa. — Mora da si mnoge pokopao i s lopatom u ruci. i da sve bude okončano.. Bogamu. smiri se! — pomalo de moledivim glasom otac. Moralo se sve zataškati. Ne rekavši ni jedne jedine riječi. a kad je sprovod okončan. Samo je želio još jednom prošetati onim zidom kojim je nekod šetao s pokojnim prijateljem. O čemu to pričaš? — Ne sjedaš se jer si valjda imao i previše takvih slučajeva. Od rođenja pa sve do sada. u tamnom krombi kaputu. koji se još uvijek zanosio time da je u sinovljevim očima autoritet. tako da smo svi jedva čekali da svedenik dovrši svoju opširnu i krajnje apstraktnu besjedu. Ako postoji nešto što mi zamjeraš. da se htio baciti s krova. Arleta nije htjela da ga sahrane u skupu grobnicu obitelji Kralik. a ti me danas pozivaš na red. Bože dragi. sa crnim šeširom na glavi. Tredeg dana Jaromir Kralik sahranjen je u raku koju su grobljanski radnici jedva uspjeli iskopati u zamrznutoj zemlji. — Pusti me — promrmljao je Ljubo. da je njegov otac službeno još uvijek informbiroovac.. — Ali Brambor i njegov otac mogli su se uvijek slobodno diskreditirati. Drugog dana. pa zar mi ne vjeruješ . Dok je rep sprovoda bio kod grobljanskih vrata. — I ovom si ovdje pomogao u propadanju. a on još uvijek dijete informbiroovca. ti si je platio — rekao je službenim glasom Ljubin otac. ne cmizdri tu! Proživio sam malo više smrti od tebe. tražedi da se stvar ispita. Sredio sam da ti je predaju bez ikakvih formalnosti. nego je kupila zasebno mjesto. ja sam znao da nije bilo tako.. Tada se pokraj njega stvorio otac. — Ljubane. Daleko. I pokopao više prijatelja. na kraju pogrebne povorke. to je tvoje. Za sumorne sahrane prštao je sitan snijeg i bilo je hladno. bududi direktor Agroproma. a ona je. počela vrištati: — Ubojico! Ubojico! Ljubo je zastao i počekao časak. Stari ga je Živanovid jedva uspio svladati i izbaciti van. svesam ti rekao! — A što nisi rekao njemu? — podigne Ljubo oči prema ocu. — Koga to danas još zanima! Sve je to prošlost. Nije to kao danas .Ljubo je odgurnuo starog Živanovida i uletio u Bramborov stan. A od sada ja to više ne želim biti! . otiđi na SUP po vešmašinu.

Zatim se dovukao do mene. ali mi se onda ta pomisao učini besmislenom. nikad se više nije pomirio sa starim. dolazila su kasno nodu na one tajne projekcije. mladi udbaš je počeo izbivati. Mislio sam. nešto sam uspio napipati i od svog starog.. — Zašto ne bi pošao samnom? — Ne. odnosno da služim narodu i domovini . Posto je napustio groblje. Imaš li cigaretu? — Imam. — Možda ti i vjerujem — prekine ga Ljubo. to je bezvezna tlapnja. što bih sad mogao uraditi za njih. čak i pomalo ponosan što može ugoditi ljudima "od vlasti". — Znači. ali prave srdačnosti među njima više nikad nije bilo. možda je prava stvar. E. svratio je u prvi lokal i. Premnogo je godina prošlo da bi se mogla napipati istina. slijepi pravovjernik i šta ja znam što sve ne. Nešto što bi i on sam želio učiniti. ne — zaniječe on glavom. tri operativca. — Ljubo. Ali. — Možda sam bio sve ono što ti danas ne voliš: dogmatik. za tih kasnih projekcija. sam za šankom. zapamti ovo! Rijetko deš naidi na gestu koja ne bi bila vodena lijepim i plemenitim namjerama. popio osam vinjaka i usvinjio se namrtvo. ako bismo nekako uspjeli otkriti što se to zapravo dogodilo. moram do Arlete. naravno. i da mu je sve to netko napakirao. sad. Sto je mogao. Ali. — Što. — Ali. iznad humke nad kojom je dotad bio i sam stajao.. Ljubo se okrene i brzo napusti groblje. taj je umro u bolnici . Premda je sve što je tog kasnog popodneva rekao ocu na snijegom zasutom groblju bila patetika provocirana stanjem u kojem se nalazio. stvar je u tome što je jedan od te trojice prije rata održavao sentimentalnu vezu s Bramborovom mamom. Tonček je naslutio da se nešto zbiva između njegove žene i mladida. za Arletu i Brambora? Da mi oprosti! — Ne znam — odvratio sam. A onda ih je jedne nodi zatekao. — Ma znaš. Ne moram ti pričati koje je to vrijeme bilo i kakve su ovlasti ti tipovi i mali. — rekoh u jednom trenu. zbunjena i potištena. poput okorjela solo trinkera. Ne znam da li nas je tko mogao vidjeti kako sjedimo u parku koji nestaje pod gustim zastorom snijega.. — Reci. — Što je bilo? Je li mu otac uistinu bio nevin? — Izgleda tako. laži i lopovluka! Rekavši to. Ali. Jednostavno. Ali. Prije četiri godine. . što? — Ma ništa. nastavio je s projekcijama. tamo de biti svi koji su bili dobri s Bramborom — rekao sam kad su mi dodijale njegove priče kojima je optuživao sam sebe. udbaš. priprijetili mu da imaju nekakve materijale protiv njega i da ga pokretom prsta mogu upropastiti. Snijeg je padao sve jače tako da su stazice parka ved bile sasvim bijele. kao stari drug kome vjerujem. dok je radio u bolnici. što su se sastojali od kurtoaznih razgovora. Onda mi u jednom dahu sve ispriča. kunem ti se da sam sve to radio uvjeren da radim dobro. čak mi je pričao da je uspio pronadi jednog očevica. čini se da mu je cigareta godila. dok je Bramborov stari dežurao uz projektor. pa je u jednom trenu odbio prikazivati tu predratnu opscenu rolu. U početku im je stari Tonček Kralik puštao film dragovoljno. obično telefonskih. Reci mi. — Jebeš želudac — reče on pa zapali. Nakon nekog vremena. Sjeo sam do njega. uzdahnuo i nastavio besmislenu šetnju po snijegu. — Tri službenika Udbe. mora i da smo izgledali poput dvije budale. možda bismo na taj način učinili nešto dobro za Brambora. nije znao. priđe klupi i sjedne na naslon. Pa opet je svijet pun nepravde. — Tebi je rekao? — Jest. Održavali su još neko vrijeme traljave. — Možda bismo . što Tonček Kralik. hladne i formalne odnose. ti ne znaš — uzdahne Ljubo. izvukao me na studen i natjerao da šetam s njim po parku. sine — blagim de glasom otac. Brambora je često mučilo ono što se dogodilo s njegovim ocem. — Arleta me ne želi vidjeti. ali ako jest.. Tad su ga ucijenili. Otpuhivao je duge dimove.. ostavljajudi oca. Intuitivno je osjedao da mu je otac nedužan. Ne baš sve. Ali previše se igraš sa svojim želucem. glasom po kojem mi se činilo da se malko otrijeznio.. — Tu je stvar Brambor odavno raščistio — iznenada de Ljubo. nisam imao snage da ga napustim.— Slušaj me.

— Koliko mi se toga dogodilo u ovih nekoliko dana — reče Ljubo. A sad. želedi da saznam cijelu istinu. Bacili smo pogled gore i načas ugledali sjenu Mikija Grabara kako je promakla za bijelom zavjesom. zagrabi rukama snijeg i poče ga lizati. Što sam odrasliji.. Tako nešto nije mi bilo ni nakraj pameti. za jedne projekcije. — Zašto? — začudih se. gazda i okorjeli apolit mogao šurovati s Kominformom? — A onaj tip. — Rekao sam ti da ništa ne znam pouzdano. Zatim se pridigao. izgubio sam oca. On zbog Arlete.. a mi smo bili tu dolje i nismo im se mogli pridružiti. prije četiri godine u Gradskoj bolnici . Oduvijek je bio poznat po toj sposobnosti da brzo svlada alkohol i otrijezni se kao da ništa nije bilo. Brambor ga je držao glavnim krivcem i posjetio ga u bolnici. — Onaj tip u bolnici — reče iznenada — bio je onaj isti koji se spleo s njegovom majkom.. — Što se tu imalo redi? Ljubo naglo ušuti. — Pitao sam te nešto. premda su za nama bile sve same uglavnom dobre godine. Ali. Nakon toga mu je odmah bilo bolje. O onom što nas čeka u idudem desetljedu. — Još sam pomalo pijan — složi se on. .. Onda se dogodilo ono najgore.kako se to kaže — in flagranti. Stali smo ispred kina Romanija i vidjeli parkirana kola Goge Jazbinšeka. — Bolje da na to zaboraviš. Tamo gore su obnavljali uspomene što su ih vezale s Bramborom. valjda prvi put obuzet spoznajom da je tog popodneva postao otac. Ti si dovoljno pametan. i premda prema onom tipu nisam gajio nikakvih moralnih obzira. mislim da si onaj tip nije sam pokidao sve one .. a onda krene prema korzu. Mala de se zvati Jarmila! Te godine navršili smo tridesetu i bili ved pomalo umorni. kao što smo se dogovorili! — Što smo se dogovorili? — Dogovorili smo se da istog trena sve zaboraviš. on se nasloni na široku platanu i poče povradati. Ne misliš valjda da je predratni vlasnik kina. pljune u snijeg i ustane.. pa deš odmah shvatiti da je sve to najbolje istog trena zaboraviti. — I što mu je tip rekao? — Pa valjda ništa — slegne Ljubo ramenima. ali sve okolnosti govore tome u prilog.. Koga to može kompromitirati ? Umjesto da mi odgovori. Nitko nikad nede saznati što se one nodi dogodilo na intenzivnoj njezi. — A otkuda oni materijali? Brambor mi je ispričao da su u prostoriji pronađeni kompromitantni informbiroovski materijali? — Pa to je jasno samo po sebi — odvrati Ljubo. počeo luđački smijati i na koncu se potrbuške svalio u snijeg. Brambor nikad nije uspio doznati je li njegova majka u tu vezu ušla dragovoljno. — Još si pomalo pijan — promrmljah. a ja zbog njega. nismo mogli ni sanjati. Izgubio sam prijatelja. Stanislave — redi de. Namočio sam maramicu u snijeg i obrisao mu čelo. Hodao je nrilično stabilno i ravno. ili je i na nju izvršen pritisak. Sjedaš li se kako smo nekod davno bili sretni i optimistični. sjeo i rekao mi sasvim ozbiljno: — Mogu se svi oni jebati sa svim svojim blesavim imenima. One nodi kad je Gogo Jazbinšek zanemario svoje obaveze. — zinuh od iznenađenja. Ljubo baci cigaretu. — Slušaj. sve sam više zgađen. — Misliš da mu je to Brambor . pa produži snijegom pokrivenim korzom na kome su djeca ved bila izgladila dugačka tamna klizališta. što je bilo s njim? — upitah.. tipovi su vjerojatno čitavu stvar izaranžirali. izgubio sam prijateljicu. Mislim da ti ni ovo nisam trebao redi. Tonček Kralik se objesio u operatorskoj kabini. zaborav mi se sve više čini jedinim dobrim modusom sretna življenja. — To je povijest. Bar mislim da ga je posjetio . štrajk. — Da bi izbjegli mogude nepovoljne posljedice tog samoubojstva. a ti si moj i njegov prijatelj. bio sam pomalo užasnut. — Brambora više nema. pa je red da ti ispričam sve. Uopde. i dobio sam kderku. Onda se. Sada teško da bi nas do takva optimizma dovela i čista amnezija. — Bljuje mi se od tog silnog konjaka. Vjerojatno zbog toga što smo još uvijek živjeli u vremenu čiji rječnik nije poznavao riječi kao što su kriza. Jedna je stvar u svemu tome manjkava. Strašno uvrijeđen i ponižen.

kako se uopde nije ni s kim posvađala. i postala nekako čvrsta. islamu. pomorstvu tog vremena. uz pomod osobe kojoj je nekod davno operirao bubrežni kamenac ili prostatu. Doznala je gdje stanujem i došla lukavo ne bi li ispipala situaciju. stoljeda. mesijanizmu. kršdanstvu. zrele i samosvjesne ženske svakako moralo imponirati. Oduvijek je bila vještija i perfidnija od mene. normalno došla u Zagreb. Imao sam u glavi nejasne namjere i mutne predodžbe o nekakvoj literarnoj bududnosti i književničkim poslovima kojima du se izdržavati. ovog puta bez očevih angažmana i preporuka druga Alapida. nesigurna. povukli u sebe i sve slobodno vrijeme provodili u Kinoteci. Osmanlijskom Carstvu. — Posvađala sam se sa starcima i sa svima uopde — ponovi tiho. ali joj je to davalo zanimljivu fizionomiju. — Posvađala sam se sa starcima i otišla od kude — rekla je. povijesti Jeruzalema. napravivši u kuhinji improvizirani krevet. filozofskom racionalizmu. židovstvu. pomalo po tištena. Šesto poglavlje I. Baš kad sam napisao prvu rečenicu. crnoj magiji. gdje sam se s očajničkim marom bacio na oblikovanje vlastite egzistencije. epidemijama kuge. — A onaj tvoj Karlo . Strašno se promijenila. apsurdan i neutralan razgovor. Možda sam je baš zbog toga pozvao unutra i upustio se u dug. Shvativši da je Jaromirova smrt u mom životu neka vrst međaša. bila moja posljednja hrabra gesta. Ali sve to skupa značilo mi je strašno malo. misledi da de tako unikatan život dobiti univerzalnost i političke konotacije s pomodu kojih de se roman modi iščitavati kao politička parabola. U vrijeme pisanja Prevarenog Mesije drugovao sam osobito intenzivno sa Žižom Tomidem i Ivom Bukovčanom koga smo zvali Bukva. Na žalost. jer sam u tom vremenu bio izliječen od bolesti zvane Sonja Grabar. progonima vještica. starije. jer joj prijateljica kod koje de stanovati još nije stigla u Zagreb. rekavši kako se nada da demo se sada češde viđati. Uspio sam pronadi mali jednosobni stan. Pročitao sam brdo knjiga koje su govorile o sedamnaestom stoljedu. iskusnije.. Cvijevu povijesnu sudbinu želio sam nadograditi jednim povijesnim falsifikatom. vrijeme u kojem su marljivi i uporni uspijevali još uvijek nazreti kakvu-takvu perspektivu. nego da je lijepo. te demo riječi morati naučiti u vremenu u kojem nam više nije bilo do učenja. prazan. Na kraju me zamolila da prespava kod mene.godina. Izgubila je i onu zaobljenost zbog koje su je zlonamjerni držali bucmastom. — Zvonko — ispravi me ona. Poslije sam doznao. Bila je 1979. u kojem je teško odrediti bilo što. Ujutro je otišla.. Mislim da je to što sam uradio 1979. a pogotovo one cjelovitije odsječke koje zovemo životni period. Lice su joj prošarale prve blage bore. besmislen tijek. Neka mi bude oproštena ova patetična rečenica. znanstvenopovijesnoj verifikaciji novozavjetne tematike. trgovini relikvijama.recesija. trgovini. sve nakon toga bili su puki kompromisi. U jednoj povijesti židovstva nabasao sam na fascinantnu sudbinu čovjeka iz XVII. koji se zvao Sabataj Cvi i koji je odigrao mračnu ulogu lažnog židovskog Mesije. od kojeg počinje novo i neizvjesno životno poglavlje. Počeo sam pisati roman od kojega sam mnogo očekivao. zbunjena. ujak Emil je rekao da jedan životni period završava smrdu neke drage osobe. jer sam je ispisao samo stoga da kao nekakav okvir istakne smisao onog što je nekod davno rekao moj pokojni ujak Emil. nesigurne zbog sve češdih pomorskih čarki tursko-mletačkog rata". od Mikija naravno. na vratima je pozvonila Sonja. Vrijeme nam se često ukazuje kao ravan. Pustio sam je da prespava. ali sam to vješto izbjegao. Dakle. privredni kolaps i slično. Zbog raznoraznih ljubavnih brodoloma. Dakako. Žiža i Bukva u to su se vrijeme nekako osamili. Kinoteku sam . što je muškarcu koji voli moderne. koščata. — Mogla si pozvoniti na njegova vrata — rekoh zajedljivo. brižljivo izbjegavajudi uspomene. ali bi sve to bilo pretanko da mi roditelji u početku nisu slali malu ali stalnu potporu. Levenhuku i prototipovima mikroskopa. koja je glasila: "U tri izjutra brod je uplovio u turske vode. spakirao sam stvari i otišao u Zagreb. stojedi još uvijek na pragu. izgledala je mnogo odraslije. Gledao sam je šutke i pitao se što mi uopde ona znači. U jednom mi se trenu učinilo da du ledi pored nje. pošto joj je otac pronašao posao na nekoj srednjoj školi.

vinovoj lozi i porezu na promet. samo bi s vremena na vrijeme ustvrdio: — Ova me stvar podsjeda na glazbu u jednom filmu La Cave. on bi mi obično odgovorio: — Ako se ne varam. Forda. Da se u preobilju filmsko-klasične grade ne bih izgubio. iste sam godine primljen u Društvo književnika Hrvatske. Pomalo simptomatičnim činilo mi se to što su ta dva teglenja bila bolje pladena od svih mojih intelektualnih proizvoda. roman je bio odmah prihvaden i izašao je iz tiska ved potkraj 1980. kad shvatim da u Jugoslaviji ima više pisaca nego filatelista. pošto su se u filmovima prerijetko rabili. u sličnoj se situaciji nalazio i šerif Gutherie u Fordovom filmu Two Rode Together. Kurosawe. Pa. čak i ona najmarginalni)a. Ploče su izvodili nekakvi džezistički čudaci. Hitchcocka. Ivo Bukovčan-Bukva visio je s nama po Kinoteci i drugim dvoranama. rajčici. a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. ni u leksikonima. bio je zadužen moj prijatelj Žiža Tomid. U jednom sam trenu pomislio da ti tipovi tiskaju svoja djela u triprimjerka: za sebe. ali sam najviše od svih zavolio Curtiza. esperantista. Osobito me osokolilo to što je jedan od recenzenata napisao: "Ovo je ved treda solidna knjiga mladog autora". ali je pravu vokaciju nalazio u slušanju i obožavanju modernog džeza. Mizoguchi i Ozu. Kritike su mi se činile površne. Ili: — Jebo te. Osobito dragocjenima držao je Bukva one koji su se upuštali u minimalističke pustolovine na neuobičajenim instrumentima poput mlinca za kavu pradenog eolskom harfom. On je odlučio da je najbolje . koji su djelovali užasno isposvađano. Pregledao sam pomno čitave cikluse Pabsta. svaki je svirao svoje. mislio sam naivno.. bez kojeg nema pravog pisca. Wellesa. Vedinu tih polivinilskih remek-djela Bukva je naručivao izravno od proizvođača. Poslije. Hawksa. što mi se činilo iznimnom počasti. o alkoholu ono što se moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji. A možda i Franklin Shaffner! Odnio sam tih sto i pedeset stranica simboličkog i teško čitljivog teksta (u to vrijeme divio sam se Pekidu) izdavaču i ostao čekati odgovor. film i televiziju. Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova. Žiža i Bukva bili su moji prvi čitaoci. Walsha. pa je zbog toga patio od nedostatka pigmenta i imao oči nenaviknute na dnevno svjetlo. Žiža Tomid bio je čovjek koji je zapravo odrastao u mraku kinodvorane. Bio sam ved godinu dana u Zagrebu. Intelektualistički nastrojeni intelektualac Bukva pošizio je za Prevarenim Mesijom. nije znao uglavnom ništa! Kad bih od njega potražio savjet u vezi sa životnim problemima. o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima. naravno. na koji su me natjerali Miki i Arleta. ova de mi se počast učiniti mnogo manje relevantnom. Lubitscha i Dieterlea. i za dva gola fizička posla koja sam obavio na tuđ ugovor studentskog servisa. godine. sigurno bi to ubacio u film. parnom stroju. ni u normalnim trgovinama gramofonskih ploča. Bukvinih džezističkih zvijezda nije bilo u glazbenim časopisima. Nakon onog filmskog ekskursa od prije deset godina. da ovo čuje Losey. O ježu. kada za Prevarenog Mesiju dobijem i književnu nagradu. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima. ili bas klarineta upotpunjenog kvartetom skradenih auspuha. netočne. ljubitelja životinja ili skupljača leptira. Po izlasku Prevarenog Mesije upoznao sam se s još jednim estradno-književnim žanrom. o književnoj večeri koju su mi priredili u Klubu književnika. koncipirajudi duhovite odgovore na pitanja koja sam . antiintelektualistički nastrojeni intelektualac Žiža rekao je dvosmisleno: — Zamišljam kakvu bi filmčugu od te građe napravili William Wyler ili Anthonv Mann. ali su redom bile pozitivno intonirane. a još češde od samih autora. Radi se. a Žiža je pozorno slušao. filmski kritičar i vječni student zagrebačke Akademije za kazalište. Čitav dan sam se spremao za tu strašnu večer.. Zahvaljujudi takvim procjenama. Cesto smo Žiža i ja odlazili nakon Kinoteke k Bukvi da slušamo njegove egzotične ploče. o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa. Začudo. pa mi je bilo teško pridružiti im se. Murnaua.oduvijek držao azilom za nasukane. prikaza časopisa u književnoj periodici. a moje su tanke zarade potjecale od slabo pladene korekture. honorara za nekoliko objavljenih odlomaka romana. za mamu i za mog prijatelja Bukvu. informativnih recenzija za internacionalnu slavističku školu. Ja bih se obično otprve napio. Kad sam nakon šest mjeseci uspio završiti svoj prvi roman. pune nerazumijevanja. i to de moje veselje biti umanjeno spoznajom da godišnjih književnih nagrada ima gotovo koliko i pisaca. ponovo sam počeo osvježavati filmska iskustva.

ozbiljno me promatrajudi kroz rožnate okvire svojih naočala. ili Linda Darnell Viktoru Matureu u Mojoj dragoj Clementini — rekao je Žiža Tomid. navodno zbog toga što mu je Miki pokušao preoteti ljubavnicu. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu. saznao sam od drugih. je li istina da Zvezda nudi milijardu za Čiru Blaževida. kako bi mogla skuhati nešto što volim. duhovita. moderan i težak roman. hodeš li me ved jednom pozvati na večeru? — Ti boga! Ženska mu se nudi kao Elsa Martinelli Johnu Wayneu u Ratarima. i da od nje nikad nedu modi definitivno zbrisati. tvrdio je oduvijek Miki Grabar. ili 1981. Uzeo sam spomenar i kitnjastim rukopisom opalio potpis Ksaver Sandor Đalski. čuo da se u kavani potukao s nekim tipom iz opdinske skupštine. jedna starija gospođa koja je dolazila na sve književne večeri i tražila od pisaca da joj se upišu u spomenar. Jer sve važno što sam znao o njemu. biste li mi se potpisali u spomenar? — Momo Kapor vam je u idudu srijedu! — dobacio joj je voditelj. koji mi nije raspremala majka. provokativna. što je obostran propust koji se više nikad nede dati popraviti. uglavnom iznenada. ali sam 1980. S druge strane. nostalgija me tjerala da se uvijek iznova vradam. mogao usnuti sa čvrstim uvjerenjem da sam kod kude i da spavam kod kude. što se to šuška o nekakvom štrajku u Prvomajskoj. Pričali smo o svemu i svačemu. . a to je bilo nepotpuno i nepouzdano. ali u onom neformalnom dijelu čavrljanja i razlaza: — Dobro. Dabome. Stojko Milid. Miki Grabar. a ona se samo nasmijala i nastavila: — Pa onda mi se i ovaj gospodin književnik može potpisati. Dane kratkih i sporadičnih povrataka provodio sam sa starim društvom. Pavao Pavličid i Sonja Grabar. moj dragi Miki. nenajavljen. Pozvao sam je. što je organizator držao pristojnim odazivom. Sto sam mogao! Ali to još uvijek nije značilo ništa. majstor na laserskoj flauti i jednodimenzionalnom bubnju. Ne znam što je poduzimao na planu svojih erotsko-osvetničkih akcija. jer su se nakon Bramborove smrti svi nekako povukli u kude i pomalo se rasuli. Pobjedi od rodnog grada. Mog druga Bukve nije bilo jer je te večeri na Zagrebačkom biennalu nastupao džezist. Bili su tu Žiža Tomid. ali nikad nismo razgovarali o nama samima. zatvorio se u svoju ogromnu kolekciju pornografskih artikala. Navečer se u Klubu književnika okupilo slušateljstvo koje se sastojalo od šestoro ljudi. —Je li istina ono što se priča o nekakvoj peticiji? — zanimalo ga je drugi put. na što sam znao odgovor jer sam ga pročitao u njegovoj recenziji Prevarenog Mesije. sve što je on znao o meni. bilo je zapravo nevažno. Pogotovo ne odlaskom u grad jedva stotinjak kilometara udaljen. a otac bi me obično odveo u sobu da popričamo o nekim aktualnim stvarima. Majka bi redovito kukala što se nisam bar dan ranije najavio. ima li koji od političara prste u nekoj tekudoj aferi. gospođa sa spomenarom upitala me: — Što vas je opredijelilo za poziv pisca? Da popravi opdi dojam. Svratio bih tako preko vikenda. — Priča li se u Zagrebu nešto o tome zašto Jovanke nema u javnosti? — pitao bi otac. jer sam jedino u tom gradu svaku stvar doživljavao kao nešto uistinu moje. ili tako nešto. kritičar Velimir Viskovid. o tome ima li Đilas pasoš ili nema. II. učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete. čudedi se i sam što sam došao. jeste li imali u vidu jednog ili sva tri potencijalna čitaoca? Posljednje pitanje na književnoj večeri postavila je Sonja Grabar. iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene. Velimir Viskovid pitao je nešto o kontaminaciji kodova i obzoru očekivanja. Pošto je voditelj izdeklamirao uvodne napomene. Zatim je pitanje postavio i Pavao Pavličid: — Pišudi ovaj složen. koje je u posljednje vrijeme morao nositi zbog uznapredovale dalekovidnosti. i jer sam jedino u krevetu. ali ne više na starim mjestima. Nakon toga je stara gospoda došla do mene i pružila mi spomenar: — Gospodine Kapor. pišudi onako iz dokolice zapažanja o raznim pornografskim fenomenima.držao da de biti učena. što je gospodu silno obradovalo.

kao što je poznato. samo iz kaprica (da napakosti Delonu!). Njegova karijera u Agropromu bližila se naprasnom kraju. čak i kad se radi o firmama u osnivanju. tamaniti bombonijere. Premda se tu radilo o sukobu razvojnih koncepcija od kojih ni jedna nije imala veze s ekonomskim zakonitostima. tvornicu traktora ili slično. Njena slavna gimnazijska ljepota počela je nestajati u naborima sala. beznađa ili tuge. Ali. ništa više nije polazilo za rukom. U tom osnivačkom periodu. godine. Da li iz dosade. izgubio Ljubo. bitku je. druga da je na nekoj dražbi u Švicarskoj prodao skupog Noldea. kako mi se oduvijek činilo. osobito Ljubu Brabeca. Ni danas ne znam gdje leži klica sukoba između njega i modnika koji su ga do tada držali svojim čovjekom. postavljen za direktora tvornice čeličnih opruga u osnivanju. počela je mnogo jesti. I kao što to obično biva. Godine 1980. naravno. Ljubo Brabec je 1981. dvije sobe i veliku terasu otvorenu prema jezeru. ved prema tome koje su od priručnih etiketa u tom slučaju mogle pokazati najvedu efikasnost. meni nepoznatim zakulisanim akcijama. i počela se iznenada debljati. obično mnogo manje važna i mnogo manje atraktivna. pogodan medij za razmišljanje. a subotom navečer. izbjegavala društvo. Prvo je kao direktor Agroproma počeo inzistirati na razvojnoj politici koja nije imala veze s politikom kakvu je zacrtao komitet i "strukture" uopde. kad bismo se iskupili u njoj — idealan prostor za evociranje uspomena za vrijeme kad nam uspomene još nisu trebale. Ljubin brak postajao je sve više parodija pravog braka. Irena. Živjela je nekako na osami. opde je pravilo da se "perspektivni kadrovi s podrškom" ne škartiraju tek tako. sva se predala odgoju svog jedinog djeteta. ne baca te nitko na mjesto portira ili saldokontista. Ona ga je šikanirala i ismijavala pred prijateljima. istoj onoj kojom je deset godina ranije prošao njegov prethodnik Milan Grabar. III. nego mudrac koji je prije tridesetak godina odlučio pokrenuti izgradnju ovog bezumnog bunara bez dna.. grickati kolačide. a on ju je obasipao skupim poklonima. baš kao da je s Bramborovom smrdu pokopao i sve svoje šanse. Tako se dogodilo i s Ljubom. naravno. Kad zglajzaš kao direktor giganta. četvrta da ga traži In-terpol. postavljaju te za direktora groblja ili gradske tržnice. Godine 1981. nema malih direktorskih plada. sve više se udaljavala od muža. koji je na početku 1979. Jedna je vijest govorila da je u Legiji stranaca. Ljubo Brabec pokušao je raspoložiti suprugu Irenu kupnjom vikendice na samoj obali Sljunčare. kadrovskog egoista i slično. Ljubi Brabecu. Bila je stvarno ugodno mjesto za odmor. Prijateljeva smrt kao da je u njegovoj nutrini probudila neku tajnu i zapretanu buntovničku crtu. Ta de vikendica u idudim godinama postati naše sastajalište. kad je snop mojih odbijenih molbi za zaposlenje dostigao debljinu mog prvog romana. postao direktor Agroproma. direktora firme u osnivanju. nego ti se pronalazi neka druga direktorska fotelja. što je ona pokazivala više nesnošljivosti ili ravnodušnosti spram njega.Arleta. Nekim. udovica pokojnog Jaromira Kralika. koja de ga poticati na nove kaprice i voditi od jednog do drugog poraza. Vikendica je imala kuhinju. od čitave zgodno smišljene tvornice postojao je tek iskolčen prostor za temelj i montažna baraka sa stručnim službama i direktorima. po kadrovskoj potrebi. gledajudi u zajedničkom životu s Ljubom tek sigurno i privremeno utočište za sebe i svoju kderkicu Jarmilu. oportunista. treda da ima trgovinu antikviteta u Padovi. daviti se u međuobrocima. za to nije bio kriv Ljubo. Kad upropastiš čeličanu. jer. U trenu kad je uspio kupiti vikendicu. pa se u tom smislu nalazio na silaznoj putanji razočaranika. Komitet ga je kritizirao kao uzurpatora samoupravljanja. kojom "mi daju na znanje da . koja je u taj brak ušla. A Delon? O Delonu bi se tek tu i tamo nešto doznalo. Uz to što je doživljavao nesmiljene poraze na poslovnom planu. U njenim planovima za bududnost zacijelo nije bilo mjesta za Ljubu Brabeca. koji su izranjali i množili se po tijelu za kojim je nekod uzdisalo pola grada. pogotovo što se sunovratna proizvodna putanja lažnog regionalnog giganta stabilizirala u svojoj nepovratnoj silaznosti. dobio sam obavijest od male propagandne agencije Jugospot. Sve su te glasine bile prefantastične da bismo u njih povjerovali. Dakako. te trijem obrastao nekom gustom penjačicom. to je on više ludio za njom. Ljubo Brabec je ved bio otpisao sve svoje snove o političkoj i privredničkoj karijeri. pa de tako na sasvim umjetan način odgoditi rasap mise klape.

sam u smislu gorenavedenog primljen na probni rok na poslove i zadatke tekstera i scenarista propagandnih sredstava. direktor me uputio najboljem agencijskom kreativcu. te slogan "Ako je kravata stav. nakon tri mjeseca dobio sam stalan radni odnos. Nije imala svoju opremu. Razmislite malo o tome kakav je kravata artikl. moglo se učiniti da je uzorni Jugospot neka vrsta mješavine između Disnevlanda. — Momče. vjerojatno izmišljeni: Najbolji je. iskopavao gvaljice iz nosa. Jebi ga. jer mi je majka priznala da je Jugospotov direktor njen nekadašnji dak. Nešto kasnije. U siječnju 1981. Neupudenom slušaocu. možda samo zbog toga što sam joj uvijek iznova jasno pokazivao da mi do obnavljanja naše veze nije stalo. uglavnom filmskim. izjurio na kuhano vino u Blato. ništa nisam mogao uraditi protiv fizikalnih zakonitosti! Nakon Prvog maja.. što je muškarac bez kravate? . nasuprot školi u kojoj je Sonja predavala fiziku. krenuo sam u Jugospot da im ved u probnom roku zorno pokažem što sve znam i na što sam spreman. moram priznati. mučen opakom virozom. on bi ustao. zatekao sam je kako čavrlja s nekakvim nabildanim tipom. molim vas. tko je nosi. . nego sam sve vrijeme. a poslije i dogovorno. počeli smo se sastajati na kavi u Kavkazu. kada sam. Tek tjedan dana kasnije doveli su me pred direktora. Hollywooda i najidealnijih zurovskih zamisli o pravom udruženom radu. Razbijao sam glavu čitavu nod i sutradan bacio pred Iveka Podnara skicu plakata. na vratima se pojavio pravnik i rekao: — One životinje su nas predale sudu! Sad demo obrati bostan! Nakon tog neugodnog završetka. oboružan svim svojim znanjem i prepotencijom. dakle poslovima o kojima sam ja imao tek mutne predodžbe. Umro je maršal Tito pa smo gledali sve one mnogobrojne prigodne emisije i prijenose. Kad bi ideja dozrela. što se uglavnom držalo nemogudim. teksteru i scenaristu Iveku Podnaru na stručnu izobrazbu. Ipak. kakav sam i sam bio. baš kad je na redu bila direktorova vizija razvoja Jugospota i njegovo prerastanje u neku vrstu jugoslavenskog trusta vizualne propagande. a realizaciju spotova povjeravala drugim poduzedima. koja je očajnički zavapila: — Druže direktore." Sve su to lijepo prihvatili i plasirali. valjda da iskuša moje kreativne potencijale. proveo uz televizor. zahvaljujudi tim kravatama. Isprva slučajno. Ivek Podnar bio je autor mnogih spotova i propagandnih poruka. pod imenom Iveka Podnara. bio sam pomalo i ponosan.. zajedno s ostalima. koncepciju plakata. Taj se ponos godinu dana kasnije pokazao sasvim neopravdanim. montažu i slično. jer sam shvatio da sam se uspio zaposliti bez ičije protekcije. koje inače nikad u životu nisam nosio. Osim toga. Malo se zbunila i pocrvenjela. prvih nekoliko dana nisam radio. Kad sam dobio obavijest da sam primljen. očešao leđa o dovratak i svečano rekao: — Ne bi gledo negˈ bi Uzo. pokušajte mi za sutra napraviti propagandnu koncepciju za prodaju kravate. ali mi je. Direktorov solilokvij prekinula je u jednom trenu sekretarica. jer je FRUNZI savršenstvu blizo! FRUNZI je bio njegov naziv za sladoled koji je ved desetak godina pokušavao prodati raznim proizvođačima. Naša se agencija nalazila na Trgu maršala Tita. odlanulo zato što sam konačno mogao javiti kudi da mi njihova pomod više nije potrebna. 'em ti mater bozu. koje sadržaje konotira i napravite mi. netko je izgleda maznuo onih petsto hiljada iz blagajne. Zvečki ili Blatu. dakako. među kojima su mu zlobnici pripisivali i onaj. kamere. scenarij špota s muškarcima koji ulaze u saunu i na vješalici ostavljaju različite kravate. turizam u Portorožu! Ivek Podnar je u nastupu nadahnuda satima šutke sjedio. koji joj redovito čestita Novu godinu na službenoj čestitki svoje firme." Jugospot je bila mala propagandna firma koja se uglavnom bavila proizvodnjom propagandnih filmova i televizijskih spotova. jer su mi rekli da se toga u tom poslu hode. oblikovao ih u kuglice i njima gađao žarulju. nego je zapošljavala kreativce. Ne znam zašto me toliko opsjedala u tim danima. koji mi je održao sjajno uvodno predavanje o historijatu i današnjem značenju Jugospota.. Ali. a onda me pozvala da im se pridružim. scenarij za spot i slogan — zadao mi je neku vrstu domade zadade. nisam bio previše sretan jer mi se nije radilo svakog dana po osam sati.

koji odgovara za virozna i dekadentna raspoloženja.. ali . — Udajem se u subotu — rekla je hladno i bezobzirno — ako želiš dodi. Ganjam te naokolo. Za vrijeme projekcije. slušao uvijek iznova Loua Reeda. umjesto kuhanog vina naručih dvije kuhane rakije. a što dobivam za to . ali je Žiža rekao: — Ti boga. tvoj prezirni osmijeh.— Ovo je Stanislav... kakva temperatura! Je l' ti znaš da je to jedinstvena prilika? Ako je propustimo. u Kinoteku za Fordove Tragače.. a ja sam izjurio napolje. Htio sam redi još neke stvari koje su me tištale. rekoh mu bahato: — Moj otac se borio u prošlom ratu.. pa me Žiža Tomid morao odvudi do Dalmatinca. — Znaš. Ona je bila osoba koja je uvijek bila u pravu i tu nije bilo pomodi. moj kolega sa škole . — Pa i nisi — reče kao da se malo ljuti. — Za onu tipčinu koja jede dupli bakalar i čačka zube šibicom? — Pa znam da nije neka prva liga. nekakav virostatik i dvije tablete sulfonamidnog preparata.. Rukovali smo se na brzinu i sasvim mlako. od prvog trena bio mi je antipatičan. — Ništa ja nisam čitao — otpovrnuo je nabildani čačkajudi zube šibicom. Sonja. Na izlasku iz kina umalo da nisam pao u nesvijest. — Zbilja se udaješ? — upitao sam je nakon druge duple kave. Sutradan ujutro otišao sam k liječniku koji me nakon tri sata čekanja istjerao napolje zbog neovjerene knjižice. Stanislave. "No. Tragače nedemo modi gledati bar tri mjeseca. ali sam znao da je to najobičnije razbacivanje slova. Bio sam strašno bijesan. U deset sam bio u Jugospotu. valjda da pozove miliciju. zovite sljededeg! Kad sam izašao u čekaonicu. — A ovo je Tadija Fruk. Sonja. a sad bi htjela da na prvi tvoj mig padnem ničice . vrude limunade i crne kave koja je zaudarala po krpi za pranje suda. naletio sam na Sonju. nisam ni ja — dodah ironično. morao sam izadi u zahod i ispovradati se. Njegova atavistička fizionomija govorila je da ne laže. — Ali. pogleda uperena u strop. ovog puta samu. pa sam popio. Valjda si čitao Prevarenog Mesiju. Časak kasnije shvatio sam da me dižu i ugledao njeno zabrinuto lice. onaj pisac. ti me uopde ne primjeduješ. okrenuo sam se vratima ordinacije i zavikao iz svega glasa: — Postupate sa mnom tako nadrkano samo zbog toga što sam vam ponudio dinarsko. baš negdje na onom mjestu kad John Wayne u meksičkoj birtiji ponovo susrede ludog Mosea Harpera. ali mi je iznenada tako pozlilo da sam se srušio na pod. a po tome sam znao da nisam ozbiljno bolestan. U prvo vrijeme sam se pokušao izvudi na račun mučnine i temperature. . tvoje odbijanje . gdje me podvrgao terapiji koja se sastojala od kuhanog vina. Stanislav Ivančid. hodeš i ti još jedan? Bitanga kao da mene nije ni primjedivala. Dakako. — Sestro. — Da.. a ne devizno mito! Sestra je podigla telefonsku slušalicu.predstavi Sonja nabildanog. — Bogamu. što je u medicinskom smislu vjerojatno bila prava besmislica. — Osim toga. tvoju priglupu ispriku. na svoju ruku. koji je prstima pozvao konobara. pozvan si u pet ispred Gradske vijednice. Tadija i ja smo od jučer zaručeni — reče mi Sonja i privi se onom bakalarožderu uz biceps. u jedanaest na kavi u Blatu. Poslije podne osjedao sam se dozlaboga loše. moj stari prijatelj — predstavila me. a vi mene tjerate na polje. onako bolesnog. — Znaš. što uopde ne priliči ženi koja drži do sebe. ustao sam i krenuo van. Ne želedi je više slušati. ti misliš da sam ja neka vrsta željezničkog kolodvora na koji možeš dodi kad želiš i otidi kad ti se svidi? Dva puta si mi davala nogu.. na zdravlje!" — rekoh u sebi i. — Tko zna protiv koga — promrsio je nadrkani liječnik. Kad sam izlazio iz ordinacije. a onda se tip obratio konobaru: —Još jedan bakalar! Zbilja. Zatim sam se zavukao pod poplun gdje sam. U sedam je došao Žiža Tomid i odvukao me.

besmislena i pesimistična. ili sam se razbolio zbog toga što se ona udaje? — Dragi kolega Stanislave — prekinuo me u razmišljanju Ivek Podnar — što mislite o ovom sloganu: "Vupikov prezvuršt — radost druženja"? — Molim — rekoh. opor okus. a "out of Holywood" produkcija nije dala ni jedan jedini relevantan film. Chaplin. Nije se još bilo ni razdanilo. stojedi na pragu. kamo da krenem. Znala. opora. prvi je shvatio Žiža Tomid i izrazito to onako kako je jedino umio: — Umrli su Ford. da sam se rodio u Americi. ja se danas udajem! — Ostavi neandertalcu nekakvu uvjerljivu poruku i oblači se! Ljutito je zalupila vratima i porušila sve moje nade u pomirbu. A onda su se vrata tiho otvorila. Hitchcock i mnogi drugi. namjeravajudi preko vikenda otidi kudi. Ostao sam nekoliko dana u krevetu. a ja sam domet nuo: — Virozan sam. Da godine postaju sve gore. a sramotne melodrame koje štancaju Ameri natjerali bi Sirka i Lubitscha da se okrenu u grobu. Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak. bez trunka optimizma kojim je zračio klasični Holywood — zaključio je Ivo Bukovčan. sve ono što smo namjeravali uraditi. na onaj čvrsti. dekadencije. iz dana se u dan pokazivalo sve vedom fantazmogorijom i tlapnjom . s kojim je još pokojni ujak Emil putovao u Francusku i natrag. a onda sam u petak navečer spremio kofer. što deš ti ovdje tako rano? — začudila se Sonja. Podnar — prekinuh mu nit razmišljanja o prezvurštima (iliti tlačenicama) — ja se osjedam stravično loše i otidi du kudi. strovalio se za radni stol i pokrio lice rukama. ali sam SE još uvijek osjedao mlitavo. Provukla je svoje tanke. Podigao sam ovratnik i krenuo prema stanici. u dugoj zelenoj kudnoj haljini. Altman se ni u snu ne može usporediti s Hitchcockom. i rekla: — Uđi. to je ono što me i samog zbunjivalo. nego retrospektinokomparativna: — Zamislite. IV.— Moraš otidi doktoru! — viknula je drmajudi me za ramena. Prokleta Sonja i prokleti virusi sasvim su mi pomutili razum. — Morala sam u tebi probuditi malo ljubomore. i pozvonio pet-šest puta prije no što mi je otvorila. sanjiva i nepribrana. Holywood ne funkcionira. Odvukao sam se do Jugospota. — Spremi se. slabo. upitao sam sama sebe. Temperatura mi je spala. — Shit! — ispravio ga je Miki Grabar. — Idiote. budalo! Samo sam se šalila. Procjena situacije koju je dao Stevo Matid nije bila filmološka. Hillov western nije ni do koljena najslabijem Fordu. U subotu izjutra izišao sam napolje i našao se sred prave snježne medave. pa ni de Palma i Carpenter. — Jebeš ti taj film! — otresao se na njega Žiža. Temperatura u tim slučajevima nije nikakva rijetkost. Uspeo sam se u potkrovlje zgrade iznad knjižare. Sve ono što smo namjeravali biti. Onda sam se iznenada predomislio i prešao na drugu stranu. uskočio u tramvaj i odvezao se do Trešnjevačkog placa. — To je običan kolaps — promrmljao sam. sam da ti još uvijek nije svejedno. Sjeo sam na svoj kovčeg i zario glavu u dlanove. — Pobogu. da — zabuni se on. tek sad primijetivši njegovu nazočnost. koščate prste kroz moju kosu. Vlak za Rijeku polazi u devet. Vremena koja dolaze jesu suha. — E. Zar sam zbilja virozan. Nisam znao što da uradim. kakvu bih tamo količinu love uspio zapiti i zakartati. idemo na more. Zar misliš da bih se mogla udati za onakvog primida? — Zezali ste me? — rekoh ne podižudi glavu. — "Vupikovi prezvuršti — radost druženja!" — Kakve veze imaju prezvuršti s druženjem? — Hm. Ovo ovdje je najobičniji "šilt". — On ima temperaturu — rekao je netko. kašalj prošao. — Jedini važan film prikazan ove godine je Fosseov Ali Thatjazz. dečki. umiranja. — Dajte mi čašu hladne vode. Recite svima da sam na bolovanju. masnu od gripoznog znojenja. ona je izašla i sjela pored mene. — Čujte. a to je pohvala prolaznosti. grubi kofer. Hawks.

— Ana. molim te. a sada je ved deseti dan redukcija električne energije. iskopavajudi je ispod gomile raznoraznih opasnih etiketa kojima su ih mediji obasipali. i to na kraju godine u obliku grafikona koji ima tendenciju pada. — Ali zbirno.. Stanovitu popularnost uživao je i član 133. — Nisi? Je li? — zajedljivo če tip. osim u baletu. koja je u dugogodišnjoj pedagoškoj praksi naučila da je od gorke istine mnogo bolja slatka laž. i ostavio ga da čami na dnu ormara. Radije se govorilo o stanovitim poteškodama koje de se ved odagnati nekim od ozbiljnih stabilizacionih planova. — Još uvijek spadamo u zemlje iznimno bogate sunčevim zrakama. ved bi me udorkirali — rekao je na javnom mjestu Ljubo Brabec. plade su nam bivale sve manje. javljao i cio niz osporavatelja korisnosti takvih restrikcija. kako sam inače sve restrikcije držao antipatičnim. prvo stidljivo a poslije sve otvorenije. Prve znake ozdravljenja. — Bududnost treba tražiti u eksploataciji solarne energije — zajedljivo de otac. — A ako su i bolji u baletu. Ali. Nekakav Dogo uz pomod pjesama oklevetao Tita. tredi su uspjeli proizvesti neke elektronske stvari koje su nesvrstani odmah kupili kao savršene. Moje skromno ekonomsko predznanje nije mi omogudavalo da proniknem u bit ovih fenomena. Nestajalo je roba iz izloga. — Robe ima sve više u magazinima i proizvođači de morati krenuti u agresivnijupropagandu! Premda su nam šanse bile sve vede. Što de ti sva ta unutarnjepolitička sranja i vanjskopolitička kenjanja kad ništa ne razumiješ. ali postignutim nisam bio ni najmanje zadovoljan. — Bili smo tako bogati ugljenom i vodenim potencijalom. pa ono . — Molim vas da prestanete o tim zabranjenim stvarima — preklinjala nas je majka. — Štrajkova je sve više. zlonamjerna riječ. — Obojicu de vas zatvoriti! — promrmljala je nezadovoljno majka. — Što de ostati od one arkadije o kojoj su nas učili u školama? — upitao sam oca. sjeo sam da napišem tekst o Bramborovu ocu. a sve te ljuti i nervira — prekorio ju je otac. ali se. raspolaganju devizama i sličnim stvarima. svoju dobronamjernost morali su dokazivati. ali si protagonist tvornice opruga koja je još uvijek u osnivanju! — Šta sam ja tu kriv? — pobunio se Ljubo. Sve je izgledalo nekako nestvarno i pomalo fantastično. Kad su novinari demontirali tabu-temu Golog otoka i informbiroovskih hapšenja i zlostavljanja. kako to obično biva s istinitim stvarima. Kriza je još uvijek bila zabranjena. — Rusija je pedeset godina iza nas. Napisao sam četrdesetak stranica. jer ovi listovi ne priznaju ništa. uvodila su se ograničenja u vožnji automobila./86. našto mu je neki tip iz komiteta odbrusio: — Nisi napravio Obrovac. Sirota majka gotovo da nije mogla vjerovati rođenim očima i ušima. kupnji benzina. vrati se u kuhinju i prestani čitati novine osim Svijeta i Asa. dakako da mi se ništa od svega toga nije svidjelo. Nezadovoljnika je bivalo sve više a njihov je status bio vrlo nezavidan. — Da sam ja napravio Obrovac. gdje su među prvima — priključila se razgovoru sestra Zvjezdana. — Da nisam možda ja njen direktor? — U gomilanju zaliha vidimo našu šansu — rekao je na sastanku radne zajednice naš direktor. — Takvu te volim — rekao je tata. — Piše se zato o obustavama rada — suprotstavi mi se otac. U međuvremenu se putem televizije puštala optimistička propaganda o uspjesima pojedinih kolektiva. toliko su je pogađale i zapanjivale stvari koje su se događale. kojoj ruska iskustva nisu mnogo pomogla u traženju boljeg posla. pod koji su potpadali da stvar bude grotesknija i mnogi njegovi osporavatelji. Jedni su proizveli drvenih špula preko svake mjere. što je bio jedan od paradoksa s kojima smo se morali naučiti živjeti. ti si nekulturni provincijalac! — naljutila se Zvjezdana i u znak protesta izvela nekoliko baletnih figura. a odmah zatim nepoželjna. tko jebe balet! — Tata. koji de uslijediti nakon godina strpljive štednje i samoodricanja. a Slovenci izletjeli s Dahauskim procesima.. Ali. putovanjima u inozemstvo. Krivičnog zakonika. godinu.bez osnova. kojima nitko nije znao naziv. tekst nisam bacio nego sam ga strpao u fascikl na koji sam napisao TONCEK KRALIK. drugi su količinom slanih štapida potukli sve rekorde. Novine su bile pune raznih kompetentnih uvjeravanja o tome kako je sve to dobro i pametno. predsjednik vlade proricao je za 1985. a pisci ga još brane! Novinari beogradskog tjednika provalili brižljivo čuvane tajne o Golom otoku. . ali se o njima ne piše — rekoh. i nikom ništa! Pa onda nekakvi peticionaši koji bi htjeli ovo.

zagrlila me i rekla: — Tebe volim i ovakvog. — Jebi ga! Stvar je u imenu. razmišljao ležedi i pržedi se na suncu. Želio sam biti hrabar. Jednog dana. kad sam zbog neugodnih opekotina ostao u mraku sobe. — Jebi ga! Sta ti radiš u literaturi! Ja uopde ne znam što bilo tko od vas radi u literaturi! Koga to uopde zanima? Kritičari vas čitaju zato što moraju. Ona se priljubila uza me. jer de sve biti interpretirano u skladu s opdom slikom koju imaju o meni? — Jasno! —reče Miki. Pekida. pratio sam redovito sva izdanja slavne roto-biblioteke koja se zvala X-100.. Znaš šta! Postani Lepa Brena ili počni pisati krimide.. koji bezuspješno pokušava dokazati kako za tvornicu u osnivanju nema dovoljno sirovine. — Držiš li da su Kapor i Pavličid zanimljiviji od mene? — upitao sam je iste večeri u krevetu. a ispao sam gotovo kao neka vrsta državnog pisca i poltrona u sferi kulture. kad su me pozvali da održim književno veče u sindikalnoj biblioteci jednog velikog kolektiva. premda je to bilo pitanje koje sam zapravo postavio samom sebi. ili generala koji je zglajzao u nekoj od promjena kurseva. premda to zvuči strahovito glupo. Agathu Ohristie. toliko puta sam hodao s njom a nikad nismo bili zajedno na moru! Boravili smo u malim apartmanima u Uvali Scott i po čitave se dane izležavali. — Pazi. Moje osobno nezadovoljstvo tekudom praksom okarakterizirano je "briljantnim uočavanjem devijantnih procesa i njihovim žigosanjem s progresivnog motrilišta". Lik autoritarnog direktora i osionog partijskog sekretara označeni su u jednoj rečenici "kao izvanredni primjerci etatističkih recidiva protiv kakvih se ovaj roman pokušava boriti". a nije uzela nijednu od moje četiri knjige. Moram priznati da sam bio pomalo povrijeđen kad sam shvatio da je uzela Pavličida. Boileaua i Narcejaca i Grahama Greena u Zelenoj biblioteci i . ne riskirajudi ništa. napisao sam i objelodanio društveno angažiran i politički zajedljiv roman Samoupravljanje u osnivanju. Od tog vremena datira moj prvi susret s krimidem. počeo sam se sam sebi gaditi. Čudno. ali me urednik umirio riječima: — To de biti cvebica! I uistinu. zavirio sam u njenu torbu i počeo radoznalo kopati po knjigama koje je ponijela sa sobom. Ona je uzela sa sobom brdo knjiga koje je danonodno čitala. Kishona i Remarquea. koristedi brojna slikovita i nadrealna samoupravna iskustva Ljube Brabeca. koji je u političkim stvarima bio iskusniji od mene. Zbog toga sam. Kapora. Ona se ljutito okrenula i uzela Iskru života. Poslije sam gutao predratna izdanja Conana Dovlea. —Osim kad bi baš napisao nešto što je propagandistički ekstrem. U ranoj mladosti. pa je ubrzo kanoniziran kao obračun sa zaostalim i ekscesnim ostacima etatističkih tmina i nevidjelica. a ja sam izišao van i do kasno u nod buljio u most što povezuje otok Krk s kopnom.Godine 1982. iako ništa ne razumiju. Moram priznati da sam pomalo strepio od reakcija službenih ideologa u sferi kulture. nije me briga što pišeš. Nisi nigdje bio. Uglavnom. rezignirano odgovorio kako odbijam ponudu. nacionalista iz 1971. nikog nisi zajebavao. pa da vidiš kako bi te udorkirali — tumačio mi je Miki Grabar. peticije si spretno eskivirao. Umjesto svega. U samom središtu priče bili su jadi detroniziranog aparatčika kome su dali direktorij nad firmom koja nikad nede biti utemeljena. a neslavna sudba progonjenog inženjera. Trebao si tu burgiju potpisati imenom kakvog liberala iz 1968. otišao sam sa Sonjom na more. Pomalo zgrožen činjenicom na koje se sve načine može instrumentalizirati tekst. i od njihovih revnih institucija. jer nikada u spisateljskom radu nisam bio još neki heroj. jer me laknula po ispečenom dijelu kože. roman se dopao svima. prikazana je "kao tužna golgota uvjetovana tipičnim provincijalnim političko-empirijskim (?!) zastranjenjima". jer sam spomenuti roman u trenutku slabosti napisao po specijalnom nalogu Gradskog komiteta. dječaštvu zapravo. prijatelji vas čitaju iz kurtoazije. Vlast zna da si pristojan i neporočan dečko koji se bavio fantastičnim i univerzalnim temama. — Znači da mogu napisati bilo što. V. publiku boli don dok ima krimide i Lepu Brenu. a ja sam.. a roditelji iz ponosa. boli me! — vrisnuo sam i odmaknuo se. — Pa što ja onda radim u literaturi? —upitah glasno. sve s mojim romanom bilo je u najboljem redu.

Ponajbolji primjer patetično-simboličnog verbalnog remek-djela pronašao sam u posljednjem romanu kalifornijskog majstora — Plajbacku. No. samo što toga prije nisam bio svjestan. Onda sam krenuo iz početka. Nešto kasnije Marlowe otkriva u dvorišnom zahodu leš traženog muškarca. Kad sam upisao faks. Divna. Vrativši se s prosječnog ljetovanja. da sve skupa ne bi djelovalo kao suha. Thomasa Manna ne bih dao za cjelokupnu kriminalističku tradiciju. dokopao se rijetkog prijevoda Hammettova "Malteškog sokola" i niza romana o Maigretu Georgesa Simenona. Sklon svakodnevnim pretjerivanjima. a Hammetta sam držao zadnjim dripcem nedostojnim najmanje margine u povijesti svjetske literature. — Tko je to? — upitao je jednom Miki Grabar kad sam mu kasno nodu pokucao na prozor. odsjedali smo svako kod svojih roditelja. Kredudi se po opskurnom ambijentu doseljeničke nastambe. — Vratio se Delon — rekao sam mu znajudi da de ga to odobrovoljiti i sasvim razbuditi. My Lovelj. hladnokrvna partija bez milosti. posve sam degenerirao. racionalna eksplikacija ukusa. gradnja socijalnog backgrounda i nadasve neodoljiv i privlačan lik ciničnog i sentimentalnog istražitelja Phila Marlowea." Rečenica je stajala na kraju remek-djela Big Sleep i u njoj je bilo nečeg potresnog i strašnog. Doduše. Samo koraci u nodi! Preosjetljiv spram Chandlera. spretna i ekonomična bihevioristička karakterizacija. Ubrzo sam otkrio da sam rođeni čendlerovac. — Tko se vratio? — Nitko. nisu nikad mogli napisati tako jednostavnu a dobru i tenzičnu rečenicu. prijatelju — nasmijah se. Marlow je začuo još jednom papagajevo kriještanje: "Tko je to?" A onda mu je. Chandlera i iščitao ih jedan za drugim bez daha. a u njemu se zrcalilo nešto mistično. odmetnuo se u intelektualnom pravcu i posvetio se etabliranim stožerima svjetske literature. Zamislite kad netko u nodi. — Samo mali citat iz literature — odvratio sam veselo. onostrano. Kad je izlazio. provodili smo gotovo svaki vikend kod kude. Imala je pedeset i devet poteza. Znam da pretjerujem i da de me razumjeti samo oni koji vole ovog pisca . koje su me obarale s nogu a da razlog tome nikako nisam mogao otkriti. obuzeti velikim nakanama i još vedom odgovornošdu. možda zbog toga što je Capablankina partija bila tihi pandan onom što si mogao nadi u svačijem životu. odvratio: — Nitko.. VI. Oduševljavalo me majstorstvo u kompoziciji i baratanju svim onim mnogobrojnim elementima i razinama romana.. a vidljivost odlična. Jedan Musil činio mi se sto puta boljim od kompletnog Simenona. Phil Marlowe ulazi u određenu sirotinjsku kudicu. Vidjelo se daleko — ali ne do mjesta kamo je otišla Velma. moram odmah istaknuti da sam ponajviše uživao u pojedinim rečenicama. Samo koraci u nodi! — odvratio sam i nadušio se luđački smijati. "Dan je bio suh i hladan. Otkako sam obnovio vezu sa Sonjom Grabar. s nogama koje malne dotiču pod. držao sam da etablirani pisci. iza željeznarije. detektiva iznenadi pitanje: "Tko je to?" Ali to je samo nedužni papagaj koji ponavlja naučno pitanje. Samo koraci u nodi! — Koji ti je to kurac? — zlovoljno je promrsio Miki. a vrlo sam rano pročitao i neke ključne od sedam postojedih romana Ravmonda Chandlera.. otvorivši prozor. odgovori blesavom papagaju na takav način. kao za sebe. — Nitko. Pokatkad su mi se zbog toga oni obrazovani i načitani smijali u brk. — Tko je to? — upitala me Sonja kad sam se jedne nodi kasno vratio pijan u naš podstanarski stan. jeziva u svojoj tihoj neumoljivosti. ali smo vedi dio dana ipak bili zajedno. pored obješene tjelesine koja je bila čovjek. možda zbog toga što je Velma otišla u smrt. nabavio sam sve romane R. — Samo koraci u nodi. pronašao sam u toj rečenici takav strašan oblik depersonalizacije i samoponištenja da sam se od toga naježio. Negdje na polovici romana. U subotu . — Nitko. onako. zašto si uopde došao tako kasno? Ved sam zaspao. prijatelju. svodedi sebe tek na korake u nodi . — Dobro." Bio je to završetak romana Faretvell. koje sam proveo sa Sonjom. prijatelju. Ili: "Odigrao sam još jednu Capablankinu partiju. obješen o crnu žicu.. Ali.Džepnoj knjizi. tu sam rečenicu često ponavljao i poigravao se njome.

— Što ti je to? — Neke slike. čelo mu je bilo znatno više. izbjegavao Irenu. što mu je davalo izgled odlučnog. Govorkalo se da ima nekakvog pratioca. samosvjesnog muškarca. Dobavljao je boce vina. tako da se moglo i prespavati. iako je od Bramborove smrti bilo prošlo više od četiri godine. baš kao u starim danima kad smo se motali po Podravini obilazedi šarene dudane podravskih naivaca. Koliko god je Ljubo uporno pozivao preko Sonje ili mene. Uspio si u životu! — Što to znači. na cestama je strašan promet! BMW je lagano klizio podravskom magistralom. ali još nisam prodao dušu vragu. kome se društvo svidjelo. obično utroje. konzerve uvoznog piva. a ja sam ispod oka promatrao Delona nastojedi otkriti promjene na njegovom licu i tragove starenja. u proljede otpravio sam Mikija i Sonju ranije na Šljunčana. prastarim Mikijevim Spačekom. — Izgleda da dobro živiš. paket Benson & Hedgesa i druge koještarije. — Možeš li mi ovo pričuvati neko vrijeme? U ruci je držao povelik paket omotan uvoznim voštanim papirom i pomno zalijepljen samoljepivom trakom. — Mjerkaš me — nasmije se on pa gurne kasetu u radioka-setofon japanske proizvodnje. spremao sobe. ne moraš se bojati. bio je tek nešto čvršdi. a lice nekako čvršde. kako mi se činilo. Sonja i ja smo dugo šetali obalom jezera koje je tonulo u mrak. ali ga je vikendica na obali previše podsjedala na vikendicu iz neke ljigave američke melodrame. što je bio dostatan razlog da konačno oprosti Ljubi i zaboravi sve. posve sam smetnuo s uma da de Delon za Ljubu predstavljati iznenađenje. rekavši da du ja dodi za njima kasno navečer sa Čedom Kraljem. Uopde. — Čime se sad zapravo baviš? — upitah ga dok smo polako pretjecali pogrebnu povorku koja je gmizala prema seoskom groblju.poslije podne u pravilu bi se išlo Ljubi Brabecu u njegovu vikendicu na obali Šljunčare. Ljubo. djelovao je jednako svježe i mladoliko. — Čuj. grublje. ali ni u kom slučaju ugodno. Prije večere. ali je uporno odbijao da se ozbiljnije suoči s neugodnim činjenicama. zračio i sunčao posteljinu. . Pogotovo sada kad se njegova veza s Irenom sasvim istopila. Mislim da su to bili najsmireniji časovi našeg prilično površnog odnosa. I uistinu. uspjeti u životu? — reče sa sebi svojstvenom patetikom. Negdje pred večer. ako bi nas Spaček negdje na putu iznevjerio. — Imam neku firmu u Milanu. — Slike? — Svašta. Stas je uspio očuvati. ili autobusom. onako opdenito. sjeli u kola i krenuli prema Sljunčari. Ljubo je dogradio još jednu prostoriju i nakrcao sve ležajevima. Na taj je način. s rukama koje su dobile radničke bicepse. naljepnice. Što se toga tiče. Osjedao je da ga ona polako napušta. walkman. Zbog godina koje su prošle. u autu je sve bilo strano i prvorazredno: porazbacane revije. koji je oduvijek djelovao kao čovjek koji ne trpi suvišna pitanja. dolazili smo Miki. To ga je sve više mučilo. što je bio znak da se treba vratiti. Sonja i ja. čitave gajbe piva i mineralne vode. stari — rekao je Delon. pripremao različita jela. da su ti subotnji provodi nešto što de zacijelo ubrzo prestati. što je trebalo biti prvorazredno iznenađenje za Ljubu i Irenu. Ali. svradali su Gogo Jazbinšek i Bumbo Zlatid. Svačim se bavim. a dosta vremena provodim u Ziirichu i Hamburgu. Čuo sam još majku kako viče za nama: — Pazite kako vozite. i razgovarali. magnetski sat. Pored nas. kosa prošarana sjedinama. te uglavnom čitav dan imao pune ruke posla. Taj bi dan kudedomadin obično provodio u složenim pripremama za večernji provod. s kojom se zapravo bojao razgovarati. Kad bismo se dovoljno udaljili od Ljubine vikendice. Jednom sam poveo i Žižu Tomida. Spremili smo paket u staru drvenu kištru na tavanu i vratili se dolje. U pet popodne pred prozorom moje kude zatrubio je tri puta otegnuto Delonov BMW. sjeli bismo i gledali u kudu sve dok se u tmini ne bi zaiskrio plamen Ljubina roštilja. Arleta još uvijek nije htjela dodi. pa je čitav ambijent držao pomalo neugodnim. Irena i njihova četverogodišnja kderka odlazili su ved u subotu ujutro. Godine 1983. — Pa svačim — promrmlja Delon. Ne bih htio da starci kopaju po tome.

Vidio sam kroz prozor kako je šmugnula prema obali. Stojedi obasjani crvenim žarom roštilja. o Jarmili i o svemu ostalom . Ljubo ustao i rekao da de odjuriti kolima po još vina. vitak i uspravan Delon i umoran. koja je. jer su sve trgovine ved odavno bile zatvorene. kao da je Ireni i Delonu želio poručiti da im ne želi smetati i da im ostavlja slobodne ruke. Nastao je kratak muk jer smo osjetili dvosmisleni ton Irenina pitanja. Sonja ga je izvela napolje da se malo prošeta po svježem zraku. Dugo ga nije bilo. Ljubo je žmirnuo. a Irena sve raspoloženija. a on je lagano uvezao kola u mali prostor za parkiranje i zakočio. jer je bio izašao samo u lakoj vesti. a novo nije mogao kupiti. Onda je u dvorište sišla i Irena. kod obale. Njihov prijateljski zagrljaj priječila je pet godina stara sjenka koja ih je bila razdvojila. Irena. za razliku od Ljube. još uvijek dobro izgledala.. nadajudi se da du ga pronadi. Ponudio sam se da du podi s njima. Kao da je Ljubina odsutnost na nju djelovala poticajno. sjedio je u natrulom čamcu izvučenom na pješčanu obalu. o Mikijevoj pornozbirci. prodelav i razdebljali Ljubo Brabec. i latili se raščlanjivanja zajedničke prošlosti. Kako se Miki prvi nalio. naši su pogledi potpuno bili okrenuti prošlosti. Svjetlucale su tek neonske svjetiljke uz cestu i po koji prozor na vikendicama. bacao kamenčide u vodu i drhturio od hladnode. znam da ti se priča sa Čedom.— Pričalo se svašta — nastavih ga provocirati. Kao da mu je neugodno. U prolazu sam spazio dolje. stajali su korak-dva udaljeni jednog od drugoga i o nečemu razgovarali. ustao i nakon poduže šutnje rekao: — Ti? — Ja — otpovrnuo je Delon. dvije sjene. koji se nije vradao ved gotovo dva sata.. Delon je vodio glavnu riječ. koliko to naše ceste uopde mogu biti. Ostali smo sami u sobi Ljubo. Izgleda da nikamo nije ni išao. Bilo je rano proljede. poletan. Ubrzo smo. Ljubo se nasmijao. Ne znam zašto je to uradio. a onda je. Rekla je posve jednako kao i Ljubo: —Ti? Poslije. poluzaboravljene događaje brižno pazedi da nemaju veze s njegovom i Ireninom zajedničkom prošlosti. vina je bilo dovoljno. o Bramborovoj smrti. jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. Šljunčara je ved bila utonula u mrak. dok smo sjedili za večerom. Kad smo prešli prugu i našli se nadomak jezerskom naselju. Cesta koja se pružala pred nama bila je ravna i dobra. živo se raspitivao o svemu što se u međuvremenu dogodilo. nakon duže šutnje. pa je Šljunčara još uvijek bila relativno pusto mjesto. ostarjeli.. ali sam jednokratnih brakova imao svu silu. Delon je promrmljao nešto i izišao za njom. I zaista. — A jesi li se ti uspio oženiti? — u jednom je času Irena upitala Delona. Uglavnom. okrijepljeni dobrim vinom. — A da li se pričalo da sam u Rote Armee Fraction. zvanog Delon. predstavljali su dvije krajnosti koje zacijelo Ireni nede promaknuti: mlad. Krenuo sam obalom. On je govorio sasvim tiho. a onda se više nije vratila. o mojim knjigama. da te traži Interpol. zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli. izišao sam van. a Irena je šutke otpila malo bijelog vina. Ljubo je baš prevrtao bifteke na zažarenom roštilju kad je ravno pred njega iz mraka izronila visoka. Otišao sam iza kude i na parkiralištu ugledao Ljubin automobil. — Ovdje lijevo — pokazao sam mu put. — Da si u Legiji stranaca. Zabrinut za Ljubu. zaboravio na roštilj. ali je pomalo mučnu situaciju spasio Delon rekavši: — Nisam. uspravna prilika Cede Kralja. Izašli smo. Prepričavao je stare. bili su to Delon i Irena. sjenka uvrijeđene i svojeglave Irene Orešar. a ona se glasno smijala na svaku njegovu riječ. i da sam izvršio atentat na svetog oca? — nasmije se on i pritisne gas. u toj gesti kao da je bilo nečeg mazohističkog. o Sonji.. Delon i ja. Ja sam bivao sve umorniji. U dvanaest je otišla u spavadu sobu da vidi je li mala Jarmila dobro pokrivena. ali je ona rekla: — Ne moraš! Ostani. iako tek na pola životnog puta. a mi smo pili sve više. svejednako čekajudi što de se dogoditi. Na žalost. da trguješ drogom . Nakon toga su se Sonja i Miki vratili i rekli da de odmah ledi. .

Kad je broj snimljenih filmova prešao stotinu. Shvatih da je pijan. pa je tako uspijevao dobiti i presnimiti bar dva-tri pornida tjedno. The Opening of Misty Beethoven. — Mislim. premda mi to što je rekao uopde nije djelovalo neosnovano. jesi li kriv? — Kriv sam što nisam sve ostavio i kao Miki Grabar počeo se baviti skupljanjem pornografskih filmova. Opdi zaključak u vezi s ovim najnovijim fenomenom u mnogostrukom i složenom isprepletanju pornografskih pojava. VII. — Znaš li da su osnovali nekakvu partijsku komisiju koja treba ispitati moju odgovornost u vezi sa situacijom u tvornici opruga . Pa ipak. — I kako de se to završiti? — Ne znam — slegne on ramenima. pogotovo kad se zna da ga je napisao pasionirani poklonik. a ne objektivni promatrač. — Što? — Krimid. nema dvojbe na što misli autor. — A je li — iznenada de on. — Na koga misliš? — Od onog časa kad je pristala da se uda za mene — nastavio je kao da je prečuo moje pitanje — čekao sam na ovu nod kad de se vratiti i uzeti je natrag. Miki Grabar vidi "dekadenciju koju donosi preobilje. Užasno komplicirano ušnjiravanje oštedenog filma . komocija i otuđenje. Prijete i pokretanjem istrage. ali mu je onda Delon donio iz Njemačke masters-vrpce sa čuvenim filmovima Devil in Missjones. kao da nasluduje moju prisutnost. Milan Grabar kupio je videorekorder SO-NY C9-Betamax. A Dirty Western. pa mu se događalo da neke filmove presnimi i dva. otpivši dva-tri gutljaja. — U osnivanju. četvrte. — Pišeš li sada nešto? — Pišem — otpovrnuh bez trunka volje da razgovaram o tome. Pa iako je zaključak možda nekome nedovoljno jasan. — Što se tiče tvornice u osnivanju.— Znao sam da de se vratiti — rekao je a da se nije ni osvrnuo. — Misliš da si jebene srede? — upitah ga.. izbrušen stil i retorikom nabijena rečenica izdvajaju ovaj segment iz inače nepouzdanog i neujednačenog konteksta čitave knjige. Jedna je bila prazna. — Zašto misliš da de ti je uzeti? — upitao sam. kako stoji na 282. — Možda de ti i u tom žanru moja iskustva dobro dodi. ona je crkla onog trena kad su pokrenuli tu morsku ideju. U svibnju 1983. bilo je nekakve koristi. — Pa. Dakle. Dobivao je tako prilično slabe kopije trede.. Spazio sam kod Ljubinih nogu dvije boce vina. Bar si ti napisao onu knjigu. Candy Stripers i Cate Flesh. — Izvrsno — nasmije se on. — Jebeš takvu korist. u videokaseti. Lucidna zapažanja. Jednostavnom matematičkom operacijom dobit dete količinu filmova koju je uspio pribrati nakon dvije-tri godine ovakve aktivnosti. Kritičko-esejistička obrada videopornografije čini posljednje i najbolje poglavlje njegove knjige. pa čak i tri puta. Prve pornografske filmove registrirane uz pomod tog visokotehnološkog čuda nabavio je presnimavajudi posuđene matrice. pa i pete generacije. medija i žanrova. — Zato što sam takve jebene srede! U svemu! Prišao sam bliže i sjeo na rub čamca koji je tiho zaškripao. Smatraju da sam izravni krivac što je cijela ta jebena ludorija još uvijek u osnivanju. izgubio je kontrolu nad gradom. stranici Povijesti pornografije. kao tri osnovne determinante ovovrsne percepcije". jest donekle pesimističan. — U tvornici opruga u osnivanju. a u rujnu iste godine jedan noviji PANASONIC VHS. uzimajudi onu bocu u kojoj je još uvijek bilo vina. u drugoj tek tredina tekudine. pa se bez te naprave uopde nije mogao zamisliti normalan život pravog pornofila. — Svi mi to mislimo — rekoh. VHS pornide presnimavao je na betu i obrnuto. Dakako. osnovni razlog kupnji ovog luksuznog artikla bilo je nadiranje pornografskih videokaseta. Mastersice su ga učinile neobično jakim u razmjenama.

Lisu de Leeuw drži modnom. koga je odumiranje pornoseansi nagnalo da i sam kupi videorekorder. piše dalje Miki. doveli su gledaoca do svijesti o autorskoj razini u žanru. po Mikiju Grabaru. negdašnji svojevrsni lokalni ministar za pornografiju! Obilje materijala. radi pet do deset minuta projekcije. Ljudi su radi pornida propuštali rođenje vlastita djeteta (vidi: slučaj M. baš kad je Čelik fulao penal. čime je automatski odstranjena mogudnost verbalne nadgradnje. Bumbo je rekao: — Miki. koja obično glumi snažne. mijenjanje kolutova i lijepljenje spaljene vrpce u polumraku dvorane za pornoseansu otpalo je kao besmislen štrapac. čime se dobiva tri do četiri sata raskošne full-color tonske projekcije. jednog nedjeljnog popodneva kod Grabarovih gledali četverosatnu pornokasetu s tri ili četiri presnimljena pornida neujednačene kvalitete. Ali. John Holmes. još se dobro sjedam. posudit deš mi tu kasetu da je doma na miru pogledam. Nešto kasnije. u pomiču je počela funkcionirati neka vrsta "star-sistema". daj ubaci načas drugi program.) Brzinsko premotavanje. tvrdi Miki Grabar. Kad te razvoj događaja na utakmici Željezničar — Čelik odvrati od scene u kojoj Serena puši nekakvom nabildanom tipu. nije se moglo ni pomisliti da bi netko zaspao. Recepcija pornida dobila je individualan ili komoran karakter. ne mogu se upuštati. bogati. jeli suhe krvavice i kisele krastavce. koja je pridružena ovom poglavlju Povijesti pornografije. čije su dimenzije najimpozantnije. Tako smo. ali misli da je ograničena uskošdu svoga glumačkog dijapazona. Prema prostoru koji joj posveduje. Uz mene i Mikija. kad je odlazio. Drugim riječima. za koju su bili zaduženi "komentatori". a još više aktera. bio je prisutan i Bumbo Zlatid. događa se da posudiš tri sata pornida. pa onda vratiš kasetu a da je nisi dospio ni pregledati. U danima filmsko-pornografske prahistorije. do temelja je uništila oblike društvenosti vezane uz gledanje pornografskog filma. da vidimo kakav je rezultat — rekao je Bumbo. budno pratio da mi ne promakne nešto od onih 7'3O" filma. a danas. koju zove punokrvnim. (Najnovija BASF E-300 kaseta na VHS rekorderu s LP projekcijom daje mogudnost desetosatnog kontinuiranog gledanja pornida. Alijenacijska narav recepcije videokasete. kako mi kaže Bumbo Zlatid. jer nikad nisam osobito dobro razlikovao zvijezde pornofilma. prebirudi po zdjelici s krastavcima. I što sad uraditi kad ti netko uvali četiri sata pornida na videokaseti? Gurneš stvar u rekorder i gledaš dok ne zaspiš. Mikijeva knjiga uopde ne spominje veliku . Latasa!).u poluispravni češki projektor. a ta zabluda. kasetu se nije sjetio uzeti. tko najbolje puši. Slavnu Lindu Lovelace unižava na zabludu isfabriciranu od strane agresivne propagande. zamijenio je elegantan potisak kasete i pritisak na daljinski upravljač. piše dalje Miki Grabar. tko "svira harmoniku". dakle one oblike nepatvorene društvenosti koje je inaugurirala "osmica". pa su se počela pamtiti imena režisera. ali nam zbog maratonske i dosadne scene ništa nije išlo u tek. dok je na ekranu trajao neizmjerno dug felatio. U vjerodostojnost male analize "glumačkih potencijala" aktera ovog žanra. on. onda to znači da je pomiču definitivno odzvonilo. agresivne ženke što umiju manipulirati muškarcima. ostat de zapamdena tek po jednom dobrom oralcu u Dubokom grlu. Miki Grabar daje osobitu prednost glumačkim potencijalima stanovite Vanesse del Rio. koje u filmu otkrivaju vlastite ponore zapretane seksualnosti. jer videorekorder omogudava manipulaciju iz udobnog naslonjača. u čemu leži otuđenje i ravnodušnost koju ti je donijela komocija i preobilje. pticama pjevicama i životu kornjaša. — Miki. jest napuhana veličina koja punu erekciju (iliti "mramorno usijanje" — pornofilski termin) može postidi samo uz upotrebu dublera. karizmatskom mladom damom. Bumbo je uzdahnuo i upitao Mikija: — Daj. Začudo. Naročito mu se dopada uvjerljivost kojom Madame del Rio glumi potpun užitak u najraznovrsnijim filmskim radnjama (ako uopde glumi!). kad sam. sisatim kubanskim oralnim strojem. što je čini podobnom samo za ulogu naivnih i pomalo stidljivih žena. jer su na televiziji bile neke zanimljive emisije o turizmu. Zna se tko nema problema s erekcijom. Desiree Cousteau mu se dopada. Nakon sto dvadeset minuta projekcije. tko ima kakve sise i slično. laka nabavljivost i "posudbena protočnost". imaš li šta za poklopati? Nakon toga smo. danas. sjededi na Oriolikovom trosjedu.

Pomake u pornografskim pojavama. — Sigurno s radija? — pitao sam. zaposlio. nego broj i naslov nekog klasičnog djela. moram nadopuniti Mikija Grabara sasvim autentičnom zgodom vezanom uz videorekordere i pornografske kasete. dobije se svota koja nam je omogudavala da bez . a onda je onaj koji je čačkao zube rekao: — Čuli smo da imate i nekakve pornografske kasete. — Iz vladanja — ispravi ga Miki. Ostao je bez video-rekordera i platio poveliku globu za carinski prekršaj. Potkraj 1983. Nibelunzi. Možda mi se baš zbog toga čini opravdanim neobično. Kada se mojim i njenim nevelikim primanjima pridruže i honorari od književnog rada. Jednu metodološku grešku čini Miki Grabar u svojim istraživanjima. čitajudi naglas: — Oklopnjača Potemkin.zvijezdu Seku. da se oženio. Destri ponovo jaše. Odveo ih je do regala gdje je stajalo stotinjak kaseta i pokazao im što piše na hrbatima. — Jeste l' vi Milan Grabar oca Slavka? . Supovac je krenuo redom. — Imamo prijavu da posjedujete videorekorder za koji nije pladen porez. ili bar smanjena strast. smjesta du vam ga odvrtjeti. ali je Miki za PANASONIC imao uredne konsignacijske papire. ili iz jednostavne životne činjenice da je Bumbo Zlatid prevalio trideset petu godinu života. a više o seriji podmetanja kojima je Miki bio izložen radedi u lokalnoj radiostanici. Ako imate sat vremena. poveo u sobu. Pokazao ih je SUPovcima. Marleni Willoughby i Ericu Edwardsu. Nula iz laganja . možda i bolje. — Nekakav Matutinovid. — Kakve pristojbe? — Drugim riječima.. nemajudi kud.. Miki nikad na kasetu nije pisao naziv pornida. No. konačno. dobio na vrat djecu. druškane — dodao je šepavi — ta je stvar prošvercana. Caligarija.upitao je onaj sa šibicom u zubima. Zvučalo je sto posto šašavo! VIII. mijene žanrova. Bumbe Zlatica prema pornografskoj videokaseti iz alijenacijske naravi receptivnih okolnosti. milijun briga i slično. Zatim su ga pitali mogu li udi. pa je Miki nakon mjesec dana dobio poziv od suca za prekršaje. ukusa i tehnika. sasvim zbunjen. ali zato nerazmjerno mnogo prostora poklanja sasvim osrednjim Kelly Nichols. Jedan od njih imao je dva zlatna zuba koje je neprekidno čačkao prelomljenom šibicom. čini mi se. Dakako. — Poševit deš mu ženu? — Sestru — rekao je zadovoljno i počeo mi pričati o osvetničkim planovima. jer knjiga koje tragaju za neugodnim odgovorima i istinama ionako ima previše. Mi iz Kronštata. godine u njegov su stan rano ujutro upala dva radnika SUP-a u civilu. carina i druge pristojbe. — Pa jasno! Ali ved du mu se ja osvetiti. kao i obično. on promatra neovisno o pomaku koji je proživljavala naša generacija. Znate li da je to kažnjivo? — Znam! —rekao je Miki. Nakon toga su otišli sa SONY-jem. S prvim dolaskom jeseni Sonja i ja preselili smo se u dvosobni stan u Buconjidevoj ulici. — To vam je remek-djelo francuskog redatelja Jeana Vigoa. Na koncu. što se i po strožim kriterijima smatralo stanovanjem u centru grada. — Da — odvratio je Miki. punicu. — Tko ti je to uvalio? — pitao sam ga radoznalo. očituje na dijakronizijskoj razini. SONY C-9 bio je kupljen na crno. a Miki ih je. Ta zgoda manje govori o pornografiji. ali ih nije uspio nasanjkati jer su u tim pitanjima bili rutineri. a ta se greška. što je. trudedi se da prikrije šepavost. Na takvo pitanje Mikijeva knjiga ne pokušava ni odgovoriti. Uistinu. tvrdedi da papiri vrijede za oba rekordera. istog je mjeseca na isti način kupio Nordmendeovu betu. — Ne treba — promrmljao je šepavac. a drugi je čudno hodao. Spakirali su mu SONY C-9 i dali mu potvrdu. — Izvolite pogledati pa se sami uvjerite. ali indikativno pitanje: "Potječe li djelomična indiferentnost. Kabinet dr.

velike smeđe oči i naglašene kosti lica. Onda banda pokušava ušutkati njega . Nakon provedenog natječajnog postupka. sve sam shvatio! — rekoh ispljunuvši komad sendviča sa salamom u košaru za smede. — Ne moraš mi dalje pričati.prevelikih odricanja podnosimo troškove stanovanja u centru. ozbiljno umjetničko djelo. imao sam mnogo problema koje mi je pravila okolina. Živi sam u iznajmljenom sobičku s kanarincem. čim je saznao da pišem krimid. Višnja mi se ubrzo počela dopadati. a onda. napisat du takav roman. Stvar de ti malo izgubiti na snazi. Stevo Matid mi je. je l' da da je izvrsno! Štos je u tome što mu plavci ne mogu ništa. Inspektor nikako ne može udi u trag nestalim ženama. Ubrzo su me lišili neugodnog skrbništva Iveka Podnara. a Višnja je imala muža i kderku. Bila je nešto niža od mene i godinu dana starija. Pošto sam je uveo u posao i dobio prve upotrebljive rezultate. imao sam Sonju.. ha! Ti bokca. ako te trta pred vlastima. Ali. premda u pogledu karijere nisam pokazivao očiglednijih ambicija. kad pišeš pravo. — Čekaj. počeo sam pisati krimid. Nisam joj odgovorio što mi je Stanislav Ivančid. u restoranu jede kranjsku kobasicu sasvim neobična okusa . koja se željela iskušati u poslovima ekonomske propagande. jer se nitko ne želi pačati u "veliku literaturu". jednog dana. upitao: — Čitali ste? — Da. bilo mi je pomalo drago što je na to mjesto došla baš ona. Živjeli smo dakle koliko-toliko normalno. al' ne uspijeva! Ha. imala je kratko ošišanu kosu što se teško moglo nazvati frizurom. zatražio i kadrovsko pojačanje. za tu stvar imam fantastičnu temu koju sam nekod mislio i sam obraditi. a ne netko drugi. posjeo me u fotelju i počeo: — Stari moj. u moju je sobu došao nov asistent-tekster. uz litru i vodu. kad nisam morao izadi sa Sonjom. ali se stjecao dojam da zna što hode. neugledni lokal u Frankopanskoj ulici. ali sam pretpostavljao da je. Bila je suzdržana. ali su joj ubrzo rekli drugi. Jako mi se sviđa. Žiža! Nije li to sadržaj Samuraja? Žiža se zamisli. svi se smatraju kompetentnim pa te obasipaju morem zgodnih savjeta i preporuka. ovu šansu ne smiješ ispustiti iz ruke! — oduševljeno mi je tumačio Žiža Tomid. Zatim sam. pomalo stidljiva. — Ideja je izvrsna. Kad pišeš krimid. i da ono što hode obično i dobije. jer radi u tvornici kobasica.. ali jednom drugom prilikom. ali to uradi dosta traljavo pa se izloži mogudnosti hapšenja. može deset posto od love? Pa nemoj mi redi da se takve stvari rade zabadava?! . Od neke bande dobiva zadatak da ubije nekog čovjeka.. S tim krimidem. Nakon tri tjedna sasvim spontano smo prešli na ti i počeli izlaziti na gablec u mali. Pričali su da je ostavila najbolji dojam na komisiju... ha. Ivek Podnar. moram priznati da mi je godilo što imam suradnika koji čita moje knjige i kojem se one čak i sviđaju. ali nismo mogli priuštiti sebi dvije stvari: automobil i dijete.. — Jebo te. pa sam postao sam svoj odjel. nasmijao se i. imala nekog modnog zagovornika. ali deš ipak imati u rukama izvrstan krimid. Pazi ovako! Jedan tip ubija žene uz pomod satare za meso. Dalje ide ovako . svršena studentica književnosti Višnja Gorjan. Negdje u prvim danima poznanstva s Višnjom Gorjan. Osim toga. Slušaj! Tip je profesionalac koji se bavi egzekucijama po narudžbi. onda te svi ostavljaju na miru.. ali sam to dopadanje držao kolegijalnom simpatijom. Dakako. Debeli. Drugog ili tredeg dana pomalo stidljivo me upitala: — Što vam je onaj Ivančid koji je napisao Prevarenog Mesiju? Pogledao sam je. Kasapi ih i odnosi u vredama na radno mjesto. Naime. izložio svoju viziju krimida: — Ovo moraš napisati! Jedan tip krade li krade . Jedini korektiv moga teksterskog posla bio je nepredvidljiv i hirovit ukus komi-tenta. — Dosta. znaš da je! Pa zato mi je sve vrijeme izgledalo nekako poznato. umjesto odgovora. Premda je to pomalo narcisoidno. možeš napisati da ga ipak na kraju dorkiraju. dobivši velik budžet proizvođača prehrambenih artikala. Milicija ga pokušava hapiti. — Stari. U Jugo-spotu sam brzo napredovao. kao i svi.. s posve odriješenim rukama. bar u početku. koji je krenuo u agresivnu propagandu svojih proizvoda. a onda se ljutito lupi dlanom po koljenu.

držedi u ruci čašicu vinjaka. Nije li tako? — Jest. na tredoj Praxiten. jer se oko pola osam posve nenajavljen pojavio Ljubo Brabec. Osjedao sam se jadno. na drugoj Phenobarbiton. Djelovao je zbunjeno i zapletao se u govoru. do dugo u nod grickao olovku.. nismo još ni vjenčani! — rekoh posve glupo. A onda mi sine. Onda osjetih nešto čudno pod rukom. — Nedu! — odvratila je i zapalila cigaretu. našto se ona nasmijala. poput svakog muškarca kad mu žena spočitne zanemarivanja te vrste. kad je skuhala kavu i stavila je na rub mog radnog stola. Ali pusti me da razmislim. Pronadoh na brzinu sto hiljada. i ubojice s otpalim dugmetom. — Izvrsno! — razveselila se ona. a Miki ljubomorno čuva onu svoju ragu od Spačeka . Te sam večeri mnogo ranije ostavio krimid. — Gubici su katastrofalni. Pokušaj mog samopotvrđivanja propao je i idude večeri. — Mislim da nismo spavali ved barem mjesec dana. Ne sjedam se da sam tako nešto kupovao. vratih se u sobu i bacih lovu Sonji. Neki tip s opdinskog je urlao i tražio da Mikija smjesta izbace iz partije. — A zašto? — upita me povišenim glasom. Zar misliš da du rađati sa četrdeset? — Ali.— Jebeš krimide. nešto što su mogle biti kartonske kutijice. Sjurila se niz stepenice. okupao se i ušao u postelju sa čvrstom namjerom da nekako popravim mjesec dana stare grijehe. Gradska vrhuška juri naokolo i smišlja kako da namakne lovu ljudima za pladu i tako izbjegne val štrajkova. jedva skidajudi očiju s teksta koji sam te večeri uspio ispisati. Stajala je pored Ljubina auta i vikala: — Nemam dosta love! Daj mi baci koju stotku! Otišao sam u hodnik i zavukao ruku u džep sakoa. tako da uopde nismo uspjeli shvatiti radi čega je došao u Zagreb. gdje bih. — Kad pročitaš jedan. Vratila se s neke bezvezne večere i bila dotjeranija nego inače.. — Zbilja! — rekoh snuždeno. Rekao je da de prenoditi kod nas. ali se to pokazalo neobično teško. Ovaj moj nikad nede uspjeti kupiti kola. — Sve odlazi u kurac! — rekao je nakon nekoliko minuta Ljubo. Na jednoj je pisalo Apaurin. Izvukoh ih i pogledah. nitko ne posluje rentabilno. Odmah po poslu zatvorio bih se u sobu. Odmaknuo sam papire u stranu i pogledao je. Sonja je provodila večeri sa svojim društvom vradajudi se kudi kasno. Prošlog tjedna su ritljali Mikija jer je na lokalnom radiju pročitao izmišljenu želju radnicima Agroproma i pustio pjesmu "Sutra kad me više ne bude". Jedne nodi. Znao sam da je u njemu ostala bar jedna novčanica od sto tisuda. — Mjesec dana! — pobunih se. — Uzmi moj auto! — dobaci joj Ljubo ključeve. — Prijedi deš na spiralu? — upitah je. Razgovor je bio sasvim pesimističan i po tome je više podsjedao na opijelo negoli na liječnički konzilij. a smirio se tek pošto mu je Sonja natočila vinjak. — Živimo zajedno. Zatim su mu rekli da je . Mislim da si mi trebala redi da više ne uzimaš pilule. Čak i u zakonskom pogledu. nagnut nad beznadno praznom bjelinom papira. sve je to isto! — razočarano mi je tumačio Bumbo Zlatid. Vratio sam se i sjeo pred televizor. To je isto kao da smo vjenčani. Na programu je bila nekakva kasna diskusija kompetentnih i mudrih glava o tome što sve treba poduzeti da se spriječi privredno rasulo zemlje. — Kako to misliš? — Mislim da imamo sasvim dovoljno godina da počnemo misliti na te stvari. sasvim je svejedno uzimam li ili ne uzimam pilule. u polumračnom hodniku zavukao sam ruku u džep Ljubina sakoa. pročitao si ih sve. Izašao sam na prozor. a onda je nakon nekoliko minuta počela pritiskati sirenu automobila. Tada bi mi kuhala kavu i zanimala se dokle sam stigao. a ni protiv večere nije ništa imao. Ali Sonja je ved spavala. Ruke su mu drhtale. — Otidi du u dragstor da kupim nešto za večeru — rekla je Sonja i obukla balonac. ali mu pri tom ispadne gumb pa ga ukebaju! Piši radije pornide! Nastojao sam zaboraviti sve savjete i pokušao napisati vlastiti krimid bez žene samljevene u kobasice. rekla je pomalo ravnodušnim glasom: — Nisam ti rekla da sam prestala uzimati pilule. — Ved sam se zaželjela. Net ko nekog ubije. — A ono nakon premijere Jelačideve drame? — Pa otada je prošlo mjesec dana. Čini mi se da je bila u pravu. Što se toga tiče.

referenta. to ne znaš? — začudi se on. hajde da se lijepo raziđemo . kao da gleda hode li se Sonja vratiti. Nasmijao sam se i otišao u kuhinju po led.. Čini mi se da je malo živnula. pa demo večerati — rekoh. Počela je izlaziti navečer.. sada bih mu bio direktor! — A Irena? — odlučih upitati nešto što mi je cijele večeri bilo na pameti. — A šta Miki kaže? — Ma pusti budalu! — odmahne Ljubo rukom." Ma zapravo. — I? — Rekla je da de prespavati kod vas i vratiti se u srijedu. — počne on. Da sam se branio. Imam pod sobom dva kinooperatera. Pošizio je i rekao da de se on osobno pobrinuti da Miki izgubi posao. što njemu nije promaklo. jer je vinjak bio pretopao. — Pa.. Nisam znao što da mu kažem. — rekoh mirno.. — Prošlog utorka se spremala i rekla da ide u Zagreb kupiti neke stvari.. Zaklinje se da de tipu potucati ženu. Izgledat de kao da je špijuniram. Ali što sam drugo mogao? Dobri stari Ljubo bio je u očajnom životnom periodu. — Što se tiče Irene . sve mi se čini da je stari išao da se založi . Prišao sam mu i pogledao ga. — Ne bi — nasmije se on pomalo usiljeno. — Ali pomirio sam se s tim. — Plivadon! — nasmijah se. Nagnuo sam se preko prozora i pogledao dolje. Šutio sam zatečen. dvije blagajnice. — Pa. . Zagledao se dolje na ulicu. četiri čistačice. Skinula je par kilograma i počela se dotjerivati. pogotovo ne prijatelj. električara i nešto malo računovodstva. Sada sam direktor Gradskih kinematografa. Nisam trpio kad netko plače. da je Brambor živ. — Likvidirana. — To ima veze s Delonom? — Šta ja znam — promrsi on. — A.. pa sam se tješio da ta mala laž može imati samo blagotvoran karakter.. iako mi je sve bilo jasno. Prvi put sam na takav način lagao prijatelju i zbog toga sam osjedao dubok stid i kajanje. Vidio sam da u ustima drži tabletu. Plivadon što ga je zacijelo izvukao iz kutije Phenobarbitona mora da je počeo djelovati. — Malo me zeza glava. Djelovao je malo mirnije i opuštenije. Ubrzo je došao za mnom i zatražio čašu vode. — Spremali su se. — Ni tu situacija nije ništa bolja nego u pogledu tvornice opruga u osnivanju. — Ma. Iza mene je jedino Gradska tržnica. — Plivadon — reče. znaš šta sam te htio pitati? — Ne znam.. — Sa starim je isto kako je i bilo? — Ne razgovaramo . U direktorskom rangu sada sam predzadnji u gradu.. — Zamisli. malo mi je neugodno. pitaj .Miki izbačen prije dvanaest godina.. iznenadivši se i sam svom odgovoru. Ljubo ustane i priđe prozoru. A sa svakom pladenom cijenom činilo mi se da postajem sve vedi gad. — To je rekla? —Da. Nego. Učini mi se da su mu oči suzne. — A što je bilo s onom istragom? — prisjetili se iznenada. — Valjda. je li prespavala kod vas? —Jest — rekoh odlučno. — Pa ne bi se baš moglo redi da napreduješ. sigurno bi mi smjestili. — Sad de ona. uglavnom ne razgovaramo — snuždi se on. premda sam se pomalo bojao njegova pitanja. ali ne vjerujem da je to radi mene. Ali ja sam rekao: "Ljudi. što de mi sve to! Nekad me zanimao uspjeh i bio sam spreman za njega platiti svaku cijenu. a onda si sam natoči još pida. — A tvoja tvornica opruga u osnivanju? — upitah ga nešto kasnije. — Pričao si da ti spremaju nekakvu namještaljku u vezi s tvornicom opruga.

još jedanput odmjerimo snage. a završio je kao direktor Gradskih kinematografa. Ulazili bismo rano poslije podne u vodu i natjecali se tko de prije otplivati do šljunčanog otočida zaraslog u grmlje. Mi smo uljudno odbijali njegove ponude. uopde. pa se sasvim iznenada vradao. Kupila je neke sasvim zgodne stvari. ne baš osobito važnim poslovima. to valjda i sam znaš. ne zanima ga ni mala . Znao sam to po tome što je. stidio se svoje debljine. bilo nam je svima jasno da se uz studije i nadalje bavi svojim misterioznim poslovima. Rujan 1983. kruha. propao! — rekla je tiho Irena i zagledala se u svog supruga. Sutradan sam navečer. koja nas je ved odmorena čekala na otočidu i nagovarala da. Sjedaš se kako je nekod bio pametan. Onda je naglo prekinula posao.. — Strašno je ostario i. Sonja je tu i tamo naručivala kakav prozaičniji parfem. pripremao granje za roštilj i bavio se drugim. Jarmila je bila sretna i spokojna jedino u Ljubinoj blizini. svom snagom bacio na dovršavanje studija koji je prije toliko godina bio posve zanemario. — Završio? Ona se malo lecne i ugrize za usnu. Bile su potpisane ali mi ta imena nisu ništa značila. otvorio paket i u njemu našao tri slike koje su po stilskim karakteristikama pripadale devetnaestom stoljedu. — Ima više od sto kila.U razgovoru nas je omeo zvuk automobila koji se zaustavio dolje. pije iako ne bi smio. da nam se javi i upita trebamo li što. Jednom me ponovo zamolio da mu pričuvam nekakav povedi paket desetak dana dok se ne vrati iz Švicarske. Pa i bez fakulteta živio je mnogo bolje od svih nas. Prošlog tjedna je Irena prespavala kod nas. Isto tako. ne sjedam se da je Irena išta spravljala osim salate. stavljao je u "pac". kad čovjek malo bolje pomisli. ne zanimam ga ja. U to vrijeme obično bi čistio ribu koju je tog dana upecao. ljubomorno čuvajudi kuharske zadatke za sebe. Vratio sam se u sobu. odmahnuo rukom i rekao: — Ma pusti. Nekoliko časaka kasnije Sonja je ved vadila stvari koje je kupila u dragstoru. Dobro raspoložen. nije htio ni čuti. Francusku ili Njemačku.. Irena je zatražila alibi od Sonje. hodala je s Delonom najmanje desetak puta! Delon se. Ne zanima ga posao. ali je on toliko navaljivao da smo obično morali smisliti nešto što de nam nabaviti u Francuskoj ili Italiji. Sada sam znao. godine bio je neobično topao pa smo se svakog tjedna redovito sastajali u Brabecovoj vikendici. značajno me pogledala i obratila se Ljubi: — Zaboravila sam ti redi. Kad sam mu to poslije priznao i pitao ga kakve su to slike.. zatvorio prozor i svalio se za radni stol. a Irena i ja sjeli smo na klupicu do same vode. pobjeđivala je obično Sonja. u kojima mu je nespretno pomagala petogodišnja kderka Jarmila. to je obična zajebancija! IX. puši iako su mu zabranili. umora i tromosti. Ljubo poče pomagati Sonji. na ulici. Ono što me najviše zbunjivalo kod tih slika. a ja nove ploče Toma Waitsa i Brucea Springsteena. I dalje je redovito na krade vrijeme odlazio u inozemstvo. voda i kolača. koristedi te tople ostatke ljeta za kupanje i duge večernje sjedjeljke na terasi pored jezera. što je u njenoj vezi s Delonom moglo biti preljubničko? Pa prije no što se udala za Ljubu.. bilo je to što je boja na njima bila toliko svježa da su mi se prsti gotovo lijepili za platno. obedavajudi nam dobru večeru. Gledao sam u stranice nezavršenog krimida i razmišljao o Ljubi i Ireni. Premda mu je to stvarno išlo od ruke. Kad ne bi bilo Delona. otputivši se u preljubničku avanturu. nagađajudi kakvu de nam večeru spraviti. Ali. odlazedi u Italiju. loče nekakve sedative što ih obično izgnjavi od Goge Jazbinšeka . obično svradao u Buconjidevu do mene i Sonje. Oko sedam uvečer Ljubo bi počeo petljati oko roštilja i ribe. poduzetan i ambiciozan? Proricali su mu sjajnu bududnost. Premda se Irena svim silama trudila da je otrgne utjecaju oca. Miki i Delon su odjurili BMW-om u obližnje naselje da nakupuju vina. on se samo nasmijao. počesto sam se pitao što de mu fakultet. Sonja je sjedila u dnevnom boravku i čitala novi Start. Otkako smo navradali u tu vikendicu. Ljubo nije sudjelovao u natjecanjima. mučen radoznalošdu. plivajudi natrag. gledajudi kako debeli majstor roštilja vješto raspiruje vatru. kako sam doznao nešto kasnije. O tome da bi za to primio kakvu lovu. ali jednako tako nastavi: . Ali.

jer mi se oduvijek činilo da poraz svakog od mojih prijatelja oduzima i meni pravo na optimizam. — Kako da mu pomognemo kad je ved odavno sam na svom putu? Zar misliš da se toliko puta može iznova započinjati . ništa ga više ne zanima. na kakav sam to optimizam mogao i smio računati? — Možda bismo mu trebali malo više pomodi? — rekao sam.. Ali. jer gimnazija nije više postojala. i slično .— Bojim se da jest. pogotovo subotom uvečer. možemo li? — upita ga pomalo bojažljivo Arleta. Polako sam krenuo prema roštilju i sjeo na klupicu do Ljube Brabeca. Pored ograde stajala je debeljuškasta.. nije me briga.. Jer. sa slamnatim sombrerom na glavi. zbog svega što ga je okruživalo. — Jebi ga! — rekao je Ljubo i pljunuo na pod. Bilo mi je teško slušati takve stvari o prijatelju. ne bez namjerne zlode u glasu. ljetno odijelo.. Ignac Feješ. — Pa ništa. — Hodeš li ga ostaviti? — upitao sam je iznenada. da nekom može koristiti. koji je ravnomjerno naginjao iz boce rizlinga. Dakako. U taj čas gore na parkiralištu zatrubio je BMW i Irena je hitro otrčala da pomogne Mikiju i Delonu unijeti provijant.. da je onaj kod roštilja ne čuje.. prijateljici koja ga je pet dugih godina izbjegavala. Šutjeli smo i gledali zajedno u ribu koja je na vrelom roštilju polako dobivala zlatnu boju. Jedino mislim da bi ga to dotuklo do kraja .. — Irena. a onda se iz tuđine vratio njihov Heathcliff s punim prtljažnikom falsificiranih umjetnina i definitivno im pomutio mir zajedničkog života. kome sam bio prijatelj i vjenčani kum. Sada je gledala prema onom mjestu gdje su se cvrljili i pušili poveliki smuđevi pod nadzorom njena muža. nosio je bijelo. Ti to znaš . Novine nije otvorio godinama. Arleta. Stajali su neko vrijeme i promatrali roštilj. Pogledaj ga. Rujan je bio tako topao da je naselje pored Sljunčare još uvijek bilo puno turista. Valjda je opsovao onako opdenito. da može napredovati . Ali to je bila i njegova krivnja. a žar s roštilja nije bio dovoljno jak da im razaznamo lica. — Zapravo. A i Čedo zna . ništa — rekoh ravnodušno. ona ga je. na žalost. Jučer sam ustanovila da nema pojma o tome tko je na čelu Sovjetskog Saveza . Onda je jedna od one dvije krupne sjene rekla: — Osjetili smo da fino miriše pa smo došli! Ljubo je skočio kao oparen. Irena — otpovrnuh. Bila je to Arletina šestogodišnja kderka Ines. znajudi da ona. svakako! Uđite! Gdje su stolice? Irena. udovici pokojnog Jaromira Kralika. gospodine Feješ? Tada smo opazili da je s Arletom i Ignacom izronila i mala sjena koju do tada nismo primjedivali. A onda su lijevo od nas zastale dvije krupne sjene. Misliš li da još može nešto uraditi. Ona bijesno ustane i okrene mi leđa. ovo "gimnazijski" tek je neobavezan relikt starih dana. osim roštilja. a mi smo ih držali običnim prolaznicima. komarci de! Ovamo. svjetlo! — vikne Ljubo i časak kasnije čitavo dvorište blještalo je rasvjetom električnih žarulja. a onda spretno stavlja očišdene smudeve.. Druga povelika sjena pripadala je njenom pratiocu koga je držala ispod ruke — debelom i pomalo smiješnom gimnazijskom profesoru književnosti Ignacu Feješu. — Nemam prava da prosuđujem. a onda mi se unese u lice: — Zar misliš da ne bih smjela? — Ne znam. bijeli šešir i elegantni štap za šetnju. oni su oboje pokušali svojim čudnim brakom zaboraviti prošlost i smiriti se. — Šta te briga za Čedu! — prosiktala je tiho. . ovamo! Što pijete. nasmijana Arleta Kralik u širokoj haljini od jeansa. Pao je ved mrak... škartirala na sve vijeke vjekova. ali se nije potrudio da mi objasni zbog čega je opsovao. pa je tako pomalo podsjedao na uhranjeni pandan von Aschenbacha.. Šutio sam i gledao ga kako premazuje vrelu rešetku roštilja... jer je taj glas pripadao Arleti. Zapravo. Ona se zbuni i zavuče ruke u duboke džepove svoje ljetne prugaste haljine. Ljubo se uspaniči i razjuri dvorištem: — Svakako. nije osoba kojoj treba postavljati takva pitanja. baš pored dvorišne ograde. tek nešto puniji od Arlete. pide! Dajte pogasite svjetla.. kako mi se činilo. — Ljubo.

briljantnim magarcima. Sonja me zagrlila i prošaptala mi na uho: — Čak ni pet godina nakon Bramborove smrti ne mogu zamisliti tu nadutu profesorsku kreaturu pored naše Arlete. ali mi se ta asocijacija učini beznačajnom. — Lijepo ste to uradili. našto se on razvedri i počne se zadovoljno cerekati. jer sam znao koliko je Ljubi važno to što je njih troje došlo da ga posjeti. "Što li sam uradio?" — presiječe me to neugodno pitanje koje čovjek neminovno postavi sebi čim SUP pokaže interes za njegov privatni život. vjerojatno stoga što je spadao u profesore koji još nisu dospjeli pročitati roman Thomasa Manna. Mala je imala lice svog oca. gospodine Ivančicu. Znate. doduše sivo odijelo i bio vrlo ljubazan. Nacek ima tu stotinjak metara dalje kudu. podsjedate me na Gustava von Aschenbacha. Ljubo. Kasno uvečer. — Zašto da ne? — nasmijao se Markovid i ponudio me svojim Camelom. striček Ljubo! Vidio sam kako je Ljubi zatitrao neki čudan izraz na licu i kako su mu zadrhtale ruke. kad smo otišli na počinak. — Dobio sam dopis vašeg bivšeg SUP-a. majstor kurtoazne konverzacije. pozdravi! — rekla joj je Arleta. sasvim jasno. a onda mu se obratila zvonkim glasom: — Dobra večer. što sam. u službenoj hijerarhiji nisko pozicioniran. Markovid mora da je bio običan službenik. privio je uza se i poljubio u usku. dan kada du ponovo vidjeti Višnju. privivši mu se bliže. običavao raditi. — Pa vi mi laskate. Deset dana kasnije dobio sam poziv da se javim u ured broj taj i taj u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove. kao i svi drugi. sva moja nagađanja bila su jalova. sa zahtjevom da vas ispitam. Jaromira Kralika. Rečenog dana popio sam apaurin (da budem mirniji) i javio se u tu i tu sobu GSUP-a. Zar nešto nije u redu s mojom prijavom boravka? — Ma kakvi! — nasmije se on. — Naravno. Ljubo. bio je mojih godina. pa tu je i dragi kolega pisac — redi de profesor Feješ. Primio me čovjek koji se zvao Marko Markovid. Da mi nije slučajno stradao kakav bliži rođak? Da me možda konačno ne zovu zbog onog političkog romana koji je kritika pohvalila? Ali. odi u kudu pa se igraj s Jarmilom — obratila se Irena Arletinoj kderkici i povela je za ruku. — Sjednite. druže Ivančicu. pročitao sam vašu novu knjigu i držim da imate briljantan nerv za stil. — O. Da nije tko otkucao kako sam pričao političke viceve. a deset godina stariji prof. lijepo — rekao je svečanim glasom Nacek Feješ. — reče on. Feješ me pogleda s tupim nerazumijevanjem. Taj čovjek. pa sam mislila. Sjeo sam i upitao ga smijem li pušiti. na izlazu iz vikendice. onog iz Smrti u Veneciji — dodah. ili pravilo službe. s kolegom Feješem morao sam biti vrlo ljubazan. a mala je prišla i pogledala kudedomadina u oči. — Pa. To je bilo suvišno jer mu Arleta ništa nije zamjerala. pojavio se Delon. Je li ta ljubaznost bila proizvod njegova karaktera i kulture.. čije je ime bila balkanska varijanta Johna Smitha. — Zar ti nisam rekla da deš se i Ljubi i Stanislavu dopasti? — prišapnula mu je Arleta. dakako. — Znaš.— Dušo. Sve one koji su govorili o "briljantnom nervu za stil" držao sam. kad smo ved susjedi . što se tiče literature. . mogli su me i sami ispitati — primijetili. — Vi ste sve do lani bili prijavljeni u N. — Jesam. a onda se. Budala nije ni primijetila ironiju u nategnutoj usporedbi. Još sam je volio. — Sjajno! — rekao je. — Vidi se da imate smisla! — Dušo. Gore. nisam uspio otkriti. — Gledajudi vas ovako pored vode u bijelom. Ignac Feješ nije mogao imati pojma o zgodama i nezgodama naše mladosti.. Prisjetili se LaCarreova Karle koji je pušio samo Camel. — Baš mi je drago što demo se upoznati. prepoznavši valjda Arletu. Ali. ugledavši mene. neodoljivo mi se namede jedna literarna asocijacija. nosio je besprijekorno. povukao natrag u kudu. trebamo vas zakratko. Ali sam sada uredno prijavljen u Zagrebu. Okrenuo sam se njoj. premda sam željno čekao ponedjeljak.

— Ma šta nije zgodno! — protestirao sam. u Zagrebu.. kolovoza u sedam uvečer?". — A da sam ga i pitao.. Ovdje piše i to da mu je nadimak Delon. svejednako buljedi u papire. "Znate li možda njegovu adresu u Bernu?". — Je li uhapšen? — Nije — otpovrne on. — To je bilo dvadeset metara šarenog ligeštul platna. — natmuri se Markovid. — Poznajem.. A to da bi se razumio u falsificiranje starih majstora .. ali se razumio u trgovinu slikama. — Zašto mislite da vam ne bi rekao? — Naprosto zbog toga što je takav čovjek . "Jeste li ikad u ruci držali slikarski plagijat?". što je njega. — Reci odmah! elbookers. nije nužno da budete kokoš! — Pa nije . — Kakvom SUP-u? — Tu.. Nakon posljednjeg pitanja me otpustio. što je oduvijek bio mitoman koji voli širiti oko sebe tako neke misterije i nepoznanice . Gnjavili su moju sirotu majku. Poznajete Čedomira Kralja. — Spominje nekakav paket koji ste čuvali na tavanu. Nije zgodno preko telefona. Neka su od tih pitanja zvučala besmisleno. — Onda se tu ne slažu vaša izjava i izjava vaše majke — namršti se ponovo Markovid. "Kad se ved odazivao na to ime.com . Kad sam napustio SUP. Stresoh se od nelagode... srčanu bolesnicu.. — Tako! Jeste li skrivali nešto njegovo? Dakako da sam skrivao. — Što je učinio? — upitah ga naivno.. pohitao sam do ureda i odatle nazvao Mikija Grabara. — Čedo Kralj ni kad u ruci nije držao slikarski kist. da .. oca Miroslava. — Je li vam ikad pričao o tome kojom se vrstom posla bavi i radi čega tako često putuje u inozemstvo? — N. a onda mi. Što se to dogodilo s Delonom? — Pričat du ti u petak kad dođeš. — Delona? — prekinem ga iznenađen. — Čekajte! Pa vi ste najbolji prijatelji! Mora da vam je pričao čime se bavi? Nikad ga niste zapitali otkud mu toliki novci i na temelju čega tako dobro živi? — Nisam ga nikad pitao — rekoh kategorički. Bilo je to pitanje kojeg sam se od samog početka pribojavao. postavi novo pitanje: — Je li vas ikad zamolio da mu pričuvate kakve stvari? — Kako to mislite? — upitah ga prilično zbunjen. — Da. da vidimo.— Nisu! Ovako je po zakonu. Da biste prodavali jaja. — Aha. Nije — zbunih se i zamucah.. pa poče prekopavati po papirima što su ležali pred njim. — Da. da. koji je od Delonovih filmova najviše volio?".. čini se. zacijelo mi ne bi rekao. — Možda se nije razumio u falsificiranje starih majstora.. — A što je to rekla moja majka? — upitah prilično drsko. bez stalnog zaposlenja i boravišta . kao da su izvađena iz srednjoškolskih udžbenika stranih jezika. — Miki. zbunilo. Dakle.. koja se oduvijek bojala milicije.. rođenog 1948. — Ligeštul platna?! — Da. Nakon toga me gnjavio još dvadesetak minuta pitanjima poput: "Sto ste radili 20. upravo sam bio na SUP-u . što vam je tu čudno? — A da to nije možda bilo — pogleda me Markovid onako iskosa. ali sam držao da mi prijateljske obaveze nalažu da i to prešutim. i one u uniformi i one u civilu.. — Nisam — otpovrnuh prilično sigurno. to! — zinuh kao da sam se tek sad dosjetio.. ispričavši se što mi je oduzeo toliko dragocjenog vremena. misledi valjda da de taj zagonetni pogled slomiti moju obranu — dvadeset metara slikarskog platna s falsifikatima starih majstora? — Šta to pričate! — pravio sam se blesav. premda je odgovor koji sam dao bio točan. jasno da nije! — potvrdih kako bih ga udobrovoljio.

i nije li se iza toga krila još neka mutnija rabota! Kad sam te godine prvi put vidio Wendersov film Prijatelj iz Amerike. — Misliš zbog Irene? Pocrvenio je i bez riječi kimnuo glavom. na Ljubinu žalost. O stvarima koje su me zaokupljale nisam znao ništa. ali im je on ved bio zbrisao. bit de. učinilo mi se da bi moj prijatelj Delon mogao biti nešto slično onoj mračnoj i zagonetnoj egzistenciji koju je igrao Denis Hopper. Iza vrlo visoke Delonove platežne sposobnosti i standarda stajale su razne mudke sa slikama. — Pa toliko je puta odlazio.. — Što de biti. — Ona tvoja ponuda za večeras . nije bilo tako. Neke domade antikvitete neovlašteno je prenio preko granice i "utopio" ih u Italiji. lupne po ruci. Valjda de ga zaboraviti. valjda zbog toga što nisam pokazao više radosti. — Misliš li da de ga Irena zaboraviti? — Mislim da hode — uzdahne Ljubo. budem što moralniji. Jedan domadi "umjetnik" izradio mu je desetak vještih ali nepotpisanih Edgara Maxencea. Spustio sam slušalicu i zagledao se u prazno. s krivotvorenim potpisom. nego parajlije.. umjetninama. — Neki dan su htjeli da ga uhapse. lažne antikvitete i slične burgije nije mogao vozati raju. a ona se snuždi. gdje je god to mogude. — I što sad? — pitao je Miki. — Kad ne bi bila u pitanju velika lova. a onda me. — Dečki. Vjerojatno se više nede modi vratiti u Jugu. Delon je moj prijatelj. Muž i mala popodne odlaze k njegovoj sestri u Liku . . Treba li ga zbog toga osuditi? — Jebe se meni! — otpovrnuo sam. Vjerojatno stoga što sam držao da je svojim lukavim smicalicama uspio nasamariti one koji drugo i ne zaslužuju. baš ništa. Čedu Kralja nisam mogao osuditi. koje je prenio preko granice i spretno ih unovčio. mislim da du modi izadi.. — Ah. bududi da nisam odgovorio. nakitom i antikvitetima. — Oduvijek smo znali da se bavi nečim sumnjivim. — Znaš. Ono što smo preko jedne supovske veze Goge Jazbinšeka uspjeli doznati o grijesima našeg druga Cede Kralja. kao i neka mala tiskara u Tiibingenu. ponajprije stoga što se činilo da je taj odlazak definitivan. da . Ali. svakako — uzmucah se. Vješte kopije njemačkih majstora prebacivao je iz Rima u Njemačku i na uspješan način rješavao ih se u Bonnu i Miinchenu. moram priznati da mi je počeo još više imponirati. bez obzira što uradio. Izgleda da je uspio prijedi granicu i otidi u Švicarsku. — Molim? — rekoh iznenađeno. Dapače. ponovni odlazak Delona rastužio je čitavu klapu.. — Sam? — upitah ga. kako pokazati radost kad ti prijatelja progoni policija? A možda i Interpol? X.. Spominjala se njegova antikvarnica u Dijonu. njegovi prijatelji. ali nam je stvorilo kakvu-takvu predodžbu o njegovim uvozno-izvoznim poslovima. dakako. bilo je stvarno malo. bez obzira na to koja ga evropska policija traži! Premda sam se inače trudio da. Uglavnom. a još sam manje znao hodu li ga ikad vidjeti. trgovina sitne bižuterije u Amsterdamu.— Dobro — uzdahne on i malo posuti. — A nego s kim? — I što de sad biti? — Šta ja znam — ljutnuo se Miki. ne primjedujudi Višnju koja me radoznalo promatrala. Ali. gdje su se tiskale grafike Miroa i Kleea. meni bi sve to izgledalo poput duhovitih smicalica. Tko zna što je od svega toga bila istina. — Pogotovo to ne bismo trebali raditi mi. Moglo bi to nekome postati sumnjivo. — Stanislave! Stanislave! — zazove me tiho Višnja. ne treba previše čačkati po toj stvari — upozorio nas je Gogo Jazbinšek. Prodajudi plagijate. nisam imao pojma zbog čega su ga pokušali uhapsiti. pomalo me stid — govorio mi je jedne večeri na Šljunčari Ljubo Brabec — ali izgleda da je jedino meni konvenirao njegov odlazak. Irena nije zaboravila svoga Delona. Nisam imao pojma čime se Delon bavi..

nešto kao kad bi etablirani slikar u dokolici sačinio mustru za tapete. — Što ti je? — skočio sam i oborio sa stola bocu kiselih krastavaca i tanjur s hamburgerima. prepoznatljivi miris i dah našeg tla?" Konstatacija najvedeg među našim kritičarima. čitljivost. To je čir — propentao je Ljubo. iz sasvim prijateljskih razloga nije napisao ništa. Chandlera i Rossa McDonalda. Sva obala bila je pokrivena snijegom. Nakon drugog hamburgera. Ljubo je bio sam jer Irena nije htjela voditi dijete na izlet po takvom vremenu. Nismo pričali o mom krimidu. a glasila je doslovno ovako: "Ne okani li se Stanislav Ivančid jednodimenzionalnih importnih igračaka. — Moramo u bolnicu! — U bolnicu! — zacvilio je Ljubo. kojima sam poslao po primjerak knjige i s kojima sam se trebao nadi na Sljunčari ved sljedede subote. Mladi kritičar Studentskog lista sravnio je taj roman s najblistavijim stranicama R. a voda Šljunčare zaleđena. dakako. Ali. Knjiga se dobro prodavala. napetost i dopadljivost. Onda su na stol došle tople. ali ona nije bila nikakvo mjerilo jer joj se ved unaprijed dopadalo sve što bih uradio. bila je porazna. Kritičar Vjesnika priznao mi je vještinu. ali mi je spočitnuo da "knjiga pokazuje beznadnu odsutnost metafizičkog zadatka". koje je bilo moderno zvati hamburgerima. Olakotno je u svemu tome bilo to što je po ovakvom nevremenu cesta bila sasvim prazna.XI. godine izišao je iz tiska moj prvi krimid pod naslovom Svjedoci vole slatko u nakladi od osam tisuda primjeraka. Umotali smo ga u deku i teškom mukom ga odnijeli do automobila. Stojko Milid. — Kakav čir! Pa čir su ti izrezali — uvjeravao sam ga. — Brzo u auto! — viknuo je Miki. Izdanje je bilo luksuzno. a jedan beogradski kritik patetično je upitao: "Dobro. Miki je zaustavio kola i zatrubio. pod ironičnim naslovom "Svjedoci vole slatko a publika bedastode". U Startu. dežurna kritičarka me nazvala "konvertitom koji je izdao najelitniju i prišao najprofaniranijoj vjeri". gdje su ga odmah preuzeli i smjestili na odjel. medavu i led bila u najmanju ruku preopasna. pregazili mačku. ali da on vjeruje da du se sada napokon vratiti pretencioznijim oblicima. Usput smo skliznuli u plitki jarak. povijest hrvatske literature smjestit de ga na koju od svojih margina i arhivirati kao onog koji je zadana obedanja iznevjerio. Prešli smo preko smrznutog putida i zastali na terasi. a gde je tu onaj opojni. ali su prve recenzije bile porazne. dok je on pekao hamburgere na vreloj teflonki. mirišljave pljeskavice. razmjestivši pribor i otvorivši bačvu piva. bili su moji prijatelji. Ljubo je iznenada problijedio. — Želudac! — jauknuo je Ljubo i srušio se na pod. Auto je plivao po skliskoj cesti. Višnji se krimid dopao. Miki i ja smo ostali u toplom bolničkom hodniku da vidimo što je to s njegovim želucem. Oni od kojih sam najviše očekivao i koji su me znali izvudi i iz najvede potištenosti. očešali zaprežna kola. a onda je krenuo brzinom koja je za onakvu cestu. gdje se nastavio bacakati i stenjati. — Ovako bedast izlet nismo ved dugo imali — rekao je Miki i počeo postavljati tanjure na stol. da mu ime i ne spominjem. . uhvatio se za želudac i počeo uzdisati. Jedva se probivši kroz medavu. Doajen srednje kritičke generacije pronašao je u mom krimidu simpatičan "exercice de style". Žiža Tomid nije uspio pročitati roman jer je dovršavao scenarij za svoj prvi film." Bukva mi je rekao da mi je roman za pet. osim mene i Mikija nitko nije došao. — Nije. Na prozoru se pokazao Ljubo i mahnuo nam da uđemo. izdvojenosti i izgubljenosti. Miki je jedva uspio upaliti Spačeka. ali smo ipak u rekordnom roku dopremili Ljubu Brabeca do Gradske bolnice. kako je bilo izuzetno hladno i kako je u subotu popodne počeo padati snijeg. zanosio se u zavojima. Mora da smo bili jedine budale u čitavom naselju. tvrdo ukoričeno. ali se ipak održavao na njoj. na moju štetu. nego o kojekakvim bezvezarijama. koji je uz poeziju pisao i kritiku. — Je l' ti bolje? — upitao je Miki i uključio slabo grijanje Spačeka. Sjeli smo u topli dnevni boravak i. Nekoliko dana prije Nove 1984. Snijeg koji je bivao sve viši i neprijateljsko zavijanje vjetra budili su u nama osjedanje samode. Miki i ja smo promatrali zaleđenu vodu. Pomogao sam mu. s koloriranim ovitkom na kojem je bila polaroid slika revolvera i "sacher-torte".

se na bolove. Kutinu. — Šta je s njim? — upita ga Miki. Majka mi je poslala mali paket u Zagreb. Majka nije bila osobito disciplinirana bolesnica. pored nekih sitnica. — A zbog čega nema Brinerdina? — Šta ja znam . Pa što ga ne prodaju u rinfuzi. Sonja je bila ljubomorna. Poslat du vam kavu po sestri. — Pizda mu materina! — tresnuo bi stari ostatkom recepata po stolu. zajebavate se naokolo.. Čekajte tu još koji sat dok obavimo pretrage.. unatoč žaljenju i jadikovanju na ovu ili onu stvar.. Ma kurac du vam poslati kavu! Poslat du vam čaj s limunom. — Je l' to opasno! — razljuti se Gogo. a ja sam je utješio riječima: "Sve su majke iste". Onaj tvoj idiot od liječnika prepisao ti je Trasicor. majmuni! Sedmo poglavlje I. Vradala se kudi s obiljem recepata za sve nove i nove lijekove. — Dečki. imali su jedinu manu koja se sastojala u tome što se barem na polovicu njih nije mogao dobiti lijek. Navikli na to da. Zalila. ti si dežuran — dobacio sam Gogi Jazbinšeku. je l' opasno? — Svaka ludost koju napravi s tim komadidem želuca opasna je. — Krepat du prije svih vas jer rintam kao konj! — govorio je otac. Premda sam bio prestar za takve oblike sentimentalnosti. U paketu je. koji se samo nasmijao i potapšao me po ramenu. Upitno ga pogledah. Na torbici je pisalo: "Stanislave. a onda bi. — A kako i ne bi kad živi kao kamikaza! Puši i pije više nego ikad. obično sve izdrži. bio bijeli sintetički zec s bijelom torbom oko ramena. Ubrzo se na hodniku ukazala prilika dežurnog liječnika. nakon čega bi razgovor o zdravstvenim teškodama ukudana obično bio završen. premda sam čvrsto vjerovao da nije tako. moja je bila najbolja! Stanje s majčinim srcem nije bilo briljantno. teškode s disanjem. polako je hodala i vrlo brzo se umarala. Mogao ti je prepisati ljetovanje na Sejšelima. Sve su majke iste. i na koncu nazivao izravno proizvođača. čuvaj bijele pare za crne dane". a bolnice gradi samodoprinosima! — Franjo. — Pa neka me čuju! Ovog du trena pisati Saveznom izvršnom vijedu i poslati ih u onu stvar. onda krotko pitate liječnika — je l' to opasno? — Pa.. pa du vam redi.. ne mislite na zdravlje nimalo. paketid je djelovao dirljivo. Raspitao bi se prvo u dvije gradske apoteke. a svugdje mi kažu da se taj lijek ne proizvodi ved šest mjeseci. — Jebo te. Zec je bio kupovni. — Mislio sam kako je po istom ovakvom vremenu poginuo Brambor. Beograd.. molila sam te da protiv režima govoriš u pola glasa.— Znaš šta sam mislio sve vrijeme? — gorko se nasmijao Miki. — Čir mu je recidivirao — odvrati Gogo. Recepti u kojima svaki kronični bolesnik vidi garanciju zdravlja i nada se od njih konačnom razrješenju svojih problema. u potrazi za lijekovima. —Je l' to opasno? — prekine ga Miki. kad god mi dovezemo Ljubu. pa bi bio isti kurac . mislim da mu je cijena ambalaže veda od prodajne cijene.. prokrstario kolima čitavu regiju. telefonirao u Zagreb. ali je torbica bila djelo majčinih ruku. odlazila je kardiologu tek kad bi prigustilo. Lijekove je obično nabavljao tata. osim moje. nakon duge i bezuspješne potrage. a ne tako da te svi susjedi mogu čuti. a ima batrljak od želuca . boga im jebem! . živite kao zadnji praljudi. ne može osigurati lijekove.. — Režim koji je brigu za čovjeka proklamirao kao osnovno geslo. U torbici se nalazio smotuljak novčanica mamini zaostaci od mirovine. nismo se mnogo obazirali na njene teškode. a kad se nešto dogodi.

što je za majku normalno. dakako. to vam je sve od pjega na suncu i od tih silnih atomskih pokusa. — Ana moja — rekla bi tetka iz Zagreba. — Ja sam ostao dosljedni ateist. Zar ti nije vrijeme da se ženiš? —As kim. susjeda za koju je otac govorio da de na kraju biti toliko stara da de je iz humanitarno-zdravstvenih razloga morati ubiti. Kako nije mogla nabaviti sve lijekove.U rječnik moga oca. — Ako si peder! — izdere se otac. mami je bilo teško držati se liječničkih uputa. pa čak i marksističko-lenjinistički. ali s ovima na vlasti više ne pušem u istu tikvu — odgovarao joj je otac. ali mi je sve više zamjerala jednu stvar: — Stanislave. — Pa ne razrezuje SK poreze! — rekoh zajedljivo. ne možeš uzeti Sonju. — Znaš da sam privatni obrtnik i da me mogu zajebavati. pa vjernik katolik. Netko bi možda pomislio da je odlaskom u privatni sektor oslabila njegova izvorna radnička klasna svijest. peder? — rekoh ljutito. pomiješan s jabučnim octom. da bi završila kao svjedok Jehove. ali je zato bila revna i disciplinirana što se tiče uputa koje joj je slala njena sestra Livija iz Zagreba. ona je od oduševljene afežejkinje postala umjereniji aktivist Crvenog križa. ali možeš onog njenog brata. jučer sam doznala da valja jesti mnogo peršina i celera. — Kako možeš biti tako siguran? — podigao sam glas. A za to nema dovoljno hrabrosti. Ako ti to škodi zdravlju. pa dete shvatiti da je krajnje vrijeme da spasite sebe i svoje ukudane. ti nisi normalna — naljutio se otac. na primjer. koje nisam mogao podastrijeti roditeljima. u ovim teškim vremenima. — Kako? — Pa mogu mi nabiti užasan porez. — Za tvoj tlak svakako bi bio dobar čaj od blitve i žalfije. — On se ne želi oženiti jer je brak odgovornost. Za to beskonačno otezanje pred bračnom lukom imao sam svoje privatne razloge. čudne poredbe i rezignirani uzdasi. koji je ista takva vucibatina kao i ti. Je li tako? — umiješao se u razgovor otac. mislim da bi propala u zemlju od stida. ujutro natašte. ali meni se činilo da je to zbog sasvim nesređenog stanja u raznim vitalnim područjima života. nije red! Pa i ti si bio jedan od graditelja ovog društva. mama je i dalje držala da sam savršen sin. — Onda. pa onda rezignirani apolit. — Gospon Ivančid — govorila je mom starom dok se vradao s napornog fizičkog posla (koji je nazivao: horbanje ili rintanje) iz radionice — evo pročitajte si Kulu stražara. imaš trideset šest godina. — Siguran sam jer te poznajem! — odvrati on. Eva Biser. Inače. Evin ideološko-politički curriculum vitae bio je uistinu neobičan. proljevom ili nekim drugim želučanim tegobama. Ti znaš da zbog našeg nezadovoljstva najviše likuju naši neprijatelji. vrativši se s partijskog sastanka. narodski uzvici. mama? — O Bože me sakloni! Da te samo čula tvoja Sonja. govorila je: — Gospodo Ivančid. — Valjda zbog tih neprijatelja nema tvog Trasicora u apotekama — rekao je otac mami. Što se tiče aritmije. — A zbog čega bi drugog izbjegavao brak? — Zbog hiljadu drugih razloga! Što ako sam. zašto se ne ispišeš iz partije? — Ana. — Šta ti znaš! — odbrusio mi je otac. sada penzioner u istoj rajonskoj OOSK. — Nemoj. a uvečer samo kefir s nasjeckanim češnjakom. koji je nekod o akutnim društvenim problemima i neuralgičnim točkama današnjice govorio sasvim konstruktivno. — Čuo sam da naokolo svašta laješ! — rekao mu je jednom drug Brabec. — Sa svakog sastanka dolaziš ljut i nervozan. . sve su više prodirale nepristojne riječi. — Upali državni neprijatelji u apoteku i maznuli Trasicor! — Franjo — blago de majka. Raznorazne tetkine terapije obično su pozitivno djelovale na mamine kardiovaskularne tegobe. ali su katkad završavale žgaravicom.

ali s dozom nesigurnosti u glasu. — Znaš — nastavi on uporno. skandale i druge neugodne pizdarije. Direktor Joža bio je pravi laf. — Ma nemoj! — primijetili ironično. — Jest. zafrkant i posve običan čovjek. nego je vječito bio u trapericama i puloveru.. — A kakve veze s tim ima njen muž? — Ma strašno mi je neugodno pričati o tome — okolišao je on. ustavši od pulta. — Ukratko? — Ukratko — otpije on malo pive. Iako o tome ne volim pričati. Gospodo.U proljede 1984. — Otkuda ti to sve znaš? — Kako ne bih znao! — u čudu de Joža. ja sam je malo pogurao na natječaju. — Pa Gorjanovi su nam kudni prijatelji. znaš li ti? — Ne znam — slagah. nevoljko oblačedi demodiran sako koji je držao u ormaru svoje kancelarije. Bio je to jedini direktor koga sam poznavao koji nije nosio sivo odijelo i neukusne kravate iz pedesetih godina. — Moram s tobom razgovarati — rekao je ozbiljno. ukratko . Stvar je sasvim privatnog karaktera. — Ukratko. zar ne? — nastavi on. ne pitam te to radi njega. znajudi da me zacijelo treba zbog teškoda oko naplate propagandne kampanje. Kaže da se u posljednje vrijeme čudno ponaša. kako nam možete dati hladan toast i toplo pivo? — obratio sam se konobarici. da izlazi navečer nekamo. izbjegavajudi njegov pogled. on de joj praviti užasne probleme. — Ti znaš da sam ja najbolji prijatelj s Kikijem . Da ne govorim o tome da de joj pokušati oduzeti dijete . ispitujudi toplinu novog toasta koji je na pult ispred nas sručila ljutita konobarica. jer nisam volio razgovarati o Višnji. Ljutita konobarica osvetila nam se donijevši nam gotovo zaleđene boce. a za ozbiljne poslovne razgovore činio je ustupak poslovnoj kurtoaziji. Ako se rastave. Izišli smo van i. te je li Feni vedi promašaj od Obrovca. Znaš. kao da mu je sve jasno — iako mi je Kiki Gorjan prijatelj. . Pitao je mene znam li i mogu li mu pomodi. pa obriše pjenu s usta. da je ravnodušna. — Ona je dobar radnik. Toast smo pojeli.. On je sjajan dečko. — S kojim Kikijem? — upitah ga. Časkom smo se natezali oko toga tko de platiti. ne znajudi o čemu priča. čavrljajudi nešto o tome hode li Diro Blaževid natrag u Dinamo. — Slušaj. — I taj Kiki je u to siguran? — Nije. koji nije patio od kompleksa privredne veličine. Zašto uopde želiš razgovarati o Višnji? — Primjeduješ li da se s njom u posljednje vrijeme nešto događa? — Primijetio sam jedino da je promijenila frizuru — rekoh. iako to ranije nikad nije radila ... pa ni s direktorom. jer je ionako bilo vrijeme gableca. da ga zanemaruje. ipak moram. nego radi nje. — Ovo pivo je toplo.. koju smo organizirali za nekakvu traljavu tvornicu automobilskih dijelova i alata. Sve više sam se osjedao kao da sam na preslušavanju. njenim mužem.. — Idemo — rekoh. — Htio sam te pitati nešto u vezi s tvojom suradnicom Višnjom. On je. ali nam je piva bilo previše. — Bolje vani. stari! — rekao mi je direktor. — Imaš li pola sata vremena da iziđemo van? — Zašto ne možemo ovdje? — začudih se. nego je sumnjiči. Kiki mi se žali da s Vinjom nešto nije u redu. — Ali moram. Kiki misli da se zaljubila. ušli smo u Pam-Pam u Frankopanskoj ulici.. izvukavši pare prije. Bez razmišljanja sam sišao kat niže. zar ne? Dobio si dobrog radnika. Nešto je naslutio i sad joj ne da mira. — S Kikijem Gorjanom. ali tebi zbog toga nije žao. Brak im je postao pakao.. godine pozvala me sekretarica Lela i rekla mi da bi direktor želio razgovarati sa mnom. za frkava i šta ja znam .. Misli da se zaljubila u nekog s posla. A ja opet pitam tebe. Naručili smo toast i pivo.. ali je pravi ljubomorni manijak.

što melješ! — uplela se Sonja u moj svečani govor. U Kavuridevoj ulici bio je tim koji je obrađivao izdavačka poduzeda i robne kude. dabome. ona ne smije znati da ja o tome imam pojma. pogledajte ga! Uteturao sam u sobu i. pelinkovac. rekavši da mi je Buconjideva tu. Nakon toga se više nismo viđali. — začudi se on.. sitnim džeparima i ostarjelim igračima baseballa znao izvudi takvu metafiziku da mi je dolazilo da glavom razbijem gramofon. I dalje me uporno nazivala. najviše dva-tri puta u životu .. Joža . saslušao zatim Zi-žin napad na Spielbergovu licitarsku dramaturgiju. a nakon toga otišao na Tuškanac i dugo sjedio na klupi. Vratio sam se u ured. a onda se počela smijati: — Teta Ana. crnu kavu. književnik je! Nakon toga mi je pukao film pa sam se srušio u dvanaestosatni gluhi san. pred nosom. Višnja Gorjan premještena je po kadrovskoj nuždi u naš odjel u Kavuridevoj ulici. koji sam ispred Buljata bacio. gdje si se tako užasno nalio! — vrisnula je Sonja. što si to uradio od sebe! — prekrižila je mama ruke i pogledala me kao da ne vjeruje svojim očima. tu zatekao majku koja je stigla negdje oko podne. — Da nisi dobio na lotu? — Draga Sonja. odrastao si u udruženom radu. Ali. — Hodeš redi da ti i ona . Nakon votke. optužujudi sebe sama zbog milijun stvari koje sam učinio i zbog sto milijuna stvari koje sam propustio učiniti. gledam te čitav sat! Ti si vedi maher od mene! Ločeš li zbog toga što te napustila ženska ili si samo hobist u tim stvarima? Popio sam s njim još po gemišt. osim službeno.. rekoh gledajudi nekamo u stranu: — Znaš šta. Nekoliko sati kasnije u slastičarnici pored kina Slobode kupio sam velik sladoled. U bifeu Sušak popio sam dva piva. otresao se na mene. Joža) rekao da se ženim. a onda joj je netko (pretpostavljam. a mama se nasmijala i rekla: — Iako je pijan. — Jebo te. — Stanislave. prišao mi je odrpan pijanac krvavih očiju i s masnom šilt-kapom na glavi. Kakav bio da bio. — Ma što se to događa jednom u životu? — priupita me Sonja. — Sigur no si opet u lošem društvu! — Draga mama. lijepo govori. U trenucima očaja volio sam miješati pida. — Joj. — Šta? — Premjesti lijepo Višnju u neki drugi odjel. Kužiš se u te stvari. Imao je neke strašne pjesme u kojima tipovi. po čemu mi se učini da ipak ništa nije znao. Samo je ti premjesti. mučeni istim bolovima kao i ja. koji je iz krajnje reduciranih pričica o benzinskim pumpama. dva gemišta.. dvije votke i koktu. musolini. draga majko. — Napio sam se zato što je današnji dan svečan i izuzetan u mom životu i radu . Onda smo izišli i šutke krenuli prema našoj zajedničkoj sudbini —Jugospotu. molim te da prihvatiš moju iskrenu ponudu za brak. čitavu nod . — Isuse.. molim da našu vezu obdarite majčinskim blagoslovom. uzeo svoje stvari i demonstrativno napustio posao. taksist me nije htio primiti u kola jer sam smrdio po desetak različitih alkoholnih pida. Najbolje u Kavuridevu. i draga Sonja! — rekoh teatralno podigavši ruku uvis. II.pobijedio. zamišljajudi da svaka čašica predstavlja otrov. Tješio sam se neko vrijeme oporim i tužnim pjesmama Brucea Springsteena. — Osobito moram pozdraviti moju dragu majku što je došla i što de modi prisustvovati velikom trenutku — nastavih. izgubljeno i besperspektivno.. izišli smo na još nekoliko gableca. stari. rabljenim kolima. Izvuci se nekim kadrovskim imperativima ili nekim drugim sranjem. Osim toga. — Nedu ništa redi. — Dobro — reče mirno dok smo prelazili preko pješačkog prijelaza.. fergazerima. a vas. — Trenutku koji se događa jednom. Od dvanaest sam u kinu Zagreb sasvim nezainteresirano gledao Otimače izgubljenog kovčega. Na križanju Frankopanske i Prilaza JA. Činilo mi se da ne mogu gutati. tri rakije.. Bila je obzirna i nije se htjela upletati u moj brak na onaj način na koji sam se ja upletao u njen. Bio sam najveda pizda u ovom kraju i najveda kukavica u ovom dijelu svijeta. ajerkonjak. Dakako. molim te. Sonja je zinula od čuda. Osjedao sam se jadno. a nakon toga sam izišao van i prešao na drugu stranu ne bih li uhvatio taksi.

Staško? — upitala me blago. Moj se otac isprsio i poklonio nam sedmodnevni boravak za dvije osobe u hotelu Ambasador u Opatiji. — Tebi se ni Hesse nije svidio. tako da je on ostao na cesti. topao i pun raznoraznih finih pida. oba pokloni moje majke. roditeljima i najintimnijim prijateljima na večeru u Gradsku kavanu. Dobili smo. — Da . tredi dan uvečer. a kamoli da bih imao petlje ukrasti ga. samo smo se zezali. još k tome dosadna i amorfna — rekao sam mirno i vratio se čitanju LeCarrea koji je o totalitarizmu i staljinizmu napisao znatno briljantnije stvari. nakon niza bezuspješnih pokušaja da pronađe prikladnu konfekcijsku haljinu. i čak tri glačala na paru. Moj svjedok bio je Sonjin brat Miki. Prva dva dana bračnog putovanja bili su prava simfonija savršenstva. Nakon večere. Miki se ponudio da de nas odvesti svojim Spačekom. pa je majka za vrijeme ceremonije bila jako zadihana. poklon Sonjinih roditelja. među kojima se isticao komplet za kavu i makrame vlastite izrade.. Bila je to stilska figura preuzeta iz američke melodrame. kao profesor književnosti i književnik. Došlo mi je da se bacim kroz prozor. Kad je ušla s paketidima umotanih sendviča i hladnim šampanjcem domade proizvodnje. Gospoda Hedviga je kostim šivala tako pedantno i temeljito da je bio gotov pola sata prije vjenčanja. jer mu je kod Zdihova negdje oko pola nodi zatajio fergazer. nisam pročitao držalo znakom nedopustive ignorancije. Ostala četiri dana proveo sam u dubokoj virozi. Sonja i ja prihvatili smo se čitanja Orwellovih djela.. namjerno čekajudi da ih plavci ukebaju. pri čemu se to što gaja. A dosadno. Ujesen 1984. kojoj je moj literarni ukus-neukus išao na živce. Iz kreveta gotovo da nismo ni izlazili. koja je protekla u srdačnom tonu i razgovorima o bududnosti. A što sam ja mogao uraditi? Nisam čak ni auto vozio. i sijaset poklona. prestati piti alkohol i barbiturate i oženiti se. šutedi kao dvije mumije. a za sebe je. Sonja i ja smo krenuli na svadbeno putovanje u Opatiju. Reda radi. . o tome da i ne govorimo! — Život životinja kao metafora za staljinizam. a mi nastavili put krcatim nodnim autobusom riječkog Autotransa. Nakon vjenčanja otišli smo s kumovima. Zapravo. snimali su ga kako leži nauznak na krevetu očiju uprtih u strop. kad je Sonja sišla u restoran da nam donese sendviče od pršuta i šampanjac. Mnogi su njenu fatalnost. kad se htjelo naglasiti da je netko u bezizglednoj situaciji. Krevet nam je neprekidno bio razbacan. gdje se dogodila mala nezgoda kad je moj otac slomio zub na komadu pržene vratine. kako je tek pokatkad unijela. izvolite? — javi se pomalo hrapavi glas Višnje Gorjan. što su drugi tumačili uzbuđenjem zbog sinova vjenčanja. S bračnog putovanja vratili smo se bez riječi. Zapravo. ležao sam u mraku pogleda uprtog u strop. godine uspio sam nekako povezati konce vlastita života. Spustio sam slušalicu. Pa šta! — izrekao sam heretičnu misao. — Što ti je. Za tu priliku mama je natjerala oca da kupi novo odijelo i zabranila mu da i dalje nosi kravatu ribolovnog društva s onom užasnom ribom. pogotovo što je liječnik. uzeo slušalicu telefona i okrenuo jedan broj u Zagrebu. ni za medeni mjesec.voze po gradu ukradene automobile. zario glavu u jastuke i zagrizao u bijelu plahtu. koji me posjetio u hotelu. zatim stroj za pletenje. — Mislim da du se razboljeti. Obedanje je ispunio samo djelomično. a meni je sve to djelovalo prilično bedasto. — Pa i Stepski vuk je bedastoda. morala dati šivati elegantan kostim kod privatne šnajderice. nego umjesto toga zauzimaš jednu antiintelektualističku pozu! — razljutila se Sonja. ja sam legao u krevet. A onda. ni za život uopde. bila je to sasvim nesretna i glupava godina. gospode Hedvige. Uopde. briljantnom alegorijom koja fingiranim ezopovskim jezikom slika precizne orise staljinizma u Životinjskoj farmi. ali nisam mogao Sonji pokvariti njen sedmodnevni medeni mjesec. zbog čega nisam bio sposoban ni za jelo. mazili i tucali kao kakve radosne životinjice. dajte mu andol i mnogo tekudine. Sonja je bila oduševljena mračnom slikom totalitarnog svijeta u 1984. Ti uopde nemaš ukusa. rekao: — Gospodo. srediti se.. ni za pide. danas mi se čini da smo se ta tri dana u Opatiji izvrsno slagali samo zbog toga što smo sve vrijeme bili pod blagom parom. a Sonjin Arleta Kralik. kao što je običaj. zlehudost i neprijatnost držali posljedicom proročkih modi slavnoga engleskog pisca Georgea Or-wella. Sonja je držala da se radi o mojoj sabotaži.

pretpostavljao sam da du i ja uspjeti pronadi neki izlaz. zato što je govor jednog utjecajnog druga u regiji. Jedinu blesaviju vrstu predstavljaju oni koji loš brak nastoje osmisliti i popraviti djetetom. nego mislim na ono što se događalo s mojim najbližima.. nekoliko spretnih propagandista operativaca. zamjenik direktora. bile na neki način orvelovske. jer su po tome i 1985. Taj je ubilježio prodaju od ukupno sedam ulaznica. Zabrazdio je i Ljubo Brabec. a onda pred nekom tetoviranom fuksom velikih sisa. tako da sam ja tvrdio da stiže iz Bad Homburga. K. prevara i si. jasno. — Ima ih sasvim dovoljno. krevet. Ljubi Brabecu izrekli su nekakvu partijsku kaznu.Deset dana nakon što smo se vjenčali. osipao i propadao. kao i mnoge druge godine.. uspjelo je hapiti i privesti agenciji privrednog giganta koji je na propagandu trošio enormnu količinu para. Spadao sam u onu vrstu kretena koji lošu vezu nastoje popraviti i osmisliti brakom. nekoliko mjeseci Milana Grabara nije bilo u eteru. ludilo. a Sonja iz Hamburga. izbjegavajudi razna integracijska i reorganizacijska rješenja koja su mu nudili. strava. Tada se otkrila tužna činjenica da su kinorepertoar sastavljali kinooperator i kumče od blagajnice. Iza Steve Matica na obali je ostao tek jeftin. nož. Pred sam kraj 1984. ustanovivši da su kamioni njegove firme iz nepoznatih razloga dovozili šljunak na lokaciju njegove vikendice. čovjek može teško otresti. — Kako je doznao da smo se vjenčali? — Pa valjda su mu starci javili. skočio naglavačke u hladno jezero iz kojeg više nikad nije izronio. — Krava je naša! — zadovoljno je trljao ruke Ivo Sarid. afera. Imala je mutan. i 1986. po zvučnosti. koji je u propagandnoj domeni najradije rabio prehrambene termine i izraze poput: "svojom realizacijom . onda su načisto pošizili. jedne subote na Šljunčari za okladu pojeo subotnji Večernjak prepečen na masti od svinjskog pečenja. Ipak. koji je govorio o ideološkim zastranjenjima u opdini. moj Jugospot još je nekako sastavljao kraj s krajem. koje je za početak odabralo neki film iz nesvrstanog Kameruna. — Ne bismo li trebali ovo prijaviti policiji? — upitala me Sonja držedi sva zdvojna Delonovu čestitku u ruci. pohaban "geltašl" u kojem je bio snopid od milijun dinara. Pri tom ne mislim na opde poteškode u obliku enormne inflacije. Baš u trenu kad smo se najopasnije nadvili nad ponor sanacije i drugih zurovskih lijekova koji se primjenjuju na privrednim bolesnicima. također za okladu. pada standarda. ubojstvo.. koji je u toj Orwellovoj godini. zla orvelovska godina. koji su poput gladnih vukova vršljali po tržištu. želi sve najbolje. Mikija su temeljito zezali na radiju i prijetili mu otkazom. to su iskusili i drugi na svojoj grbači. a repertoarnu politiku predali u ruke Narodnom sveučilištu. ved je radio na izradi satnice programa i lektoriranju (?!) radiovijesti. Premda sam tolike godine ludovao za Sonjom. nedemo tako. Nakon toga. E. čiji je kinoprogram pokazivao katastrofalan nesrazmjer između američkih filmova i filmova iz socijalističkih zemalja. druže Ljubo! Moje orvelijanske nevolje očitovale su se u braku sa Sonjom koji se maksimalno brzo trunio. stigla je i šarena čestitka kojom nam stanoviti C. pucanj. ne bismo li ipak trebali otidi na policiju? — Ne bismo! — rekoh značajno. koji nam čestita sklapanje braka iz Hamburga ili Bad Homburga. pa su prevladavala djela koja su u naslovu imala riječi poput: osveta. nezaposlenosti i slično. Ali. koji su odabirali filmove onako odoka. popio je trideset ožujskih piva. pričanja političkih viceva i sličnih poroka. tako da mu je drug Vodogažec iz komiteta rekao onu čuvenu rečenicu: — E. Svi ostali pregrmjeli su nekako Orwellovu godinu. pustio u eter vedom brzinom od normalne. Najtužnija je bila sudbina Steve Matica. dobitak od bizarne oklade.. navike koje se. — Znači da znaju gdje je . Kad je zapanjeni drug Milenko Laprda čuo kako na radiju govori glasom patuljka iz dječjih radioemisija. da se pokaže. sada sam u njoj vidio neku vrstu loše navike iz mladosti. Stvar je bila nekako zataškana tek kad su načeli i druga Laprdu. redi du da mi je to šogor od svastikine jetrve. kako sam poznavao ljude koji su se uspjeli riješiti pušenja. smješta je odjurio do radiostanice i od obične tehničke omaške napravio prvorazredan politički problem. kao i svih loših navika. zamrljan žig. K. droge. neka ga sami traže! Ako me tko pita tko je taj C. gospodin Časlav Kurcovski! Da je 1984. Sve to ne bi bilo tako strašno da Ljubo Brabec nije predložio ostavku i izlazak iz SK.

U mojim knjigama. — Mislim da du prestati pisati — rekao sam Sonji. ustao s kauča. "ovaj mjesec bi mogao biti mastan bod".. S tim je u vezi. nakon tolikih godina nisam se dodvorio ni publici ni kritici. razljutio sam se. dečki.. zatim sam prešao na neku vrstu metafizičke parabole koju nitko nije shvatio. sve sam se više pitao. "spot ti je ulickan kao Mozartova kuglica" (Mozartkugel). skoči kao oparen: — Ali ti si. ali je ona rekla: — Pa. — Pa i obaveze — doda direktor. pa me tako ni u Bijelu knjigu nisu uvrstili. a stila sam imao tek koliko to dopušta krajnje instrumentaliziran jezik. što bi se danas-sutra moglo uvrstiti u đačke čitanke kao zoran dokaz prave umjetnosti riječi. pozvali su me direktor Joža i zamjenik Sarid na razgovor. Kad je saznao zbog čega sam odbio to mjesto. ne bi pronašao ni jedan jedini majstorski opis šume u maglovitom svitanju. Nisam odgojen na klasicima. Premda je bila u pravu. sve mi se više činilo da sam se s literarnog početka u tih nekoliko godina ved našao na literarnom svršetku. pa da pisati dalje nema nikakva smisla. Pustite me. ali me nitko nije ni omrznuo. tek što je ugasio staru. Nemam nikakvih ambicija u pogledu napredovanja u propagandnim poslovima. orača zaljubljenog u svoju njivu. a navečer gluvariš naokolo sa Žižom i onim što sluša džez. Mislio sam da bismo tvoje sposobnosti morali iskoristiti na adekvatniji način. što je pravi prostor i mjera pisca. Pokušaj društvenog i političkog angažmana u idudem romanu. definitivno su me izgnali iz kruga ozbiljnih pisaca. iznenada su svi imali dovoljno posla i mogudnosti za "mastan bod". kojim sam želio biti zločest. Eto. Zapravo. pa i defetizam. Pošto su se ukazale novootvorene mogudnosti. nikad nisam pokazivao osobit rafinman. Iskušavši razne forme i žanrove. prvi roman bila mi je parabola s jakim političkim konotacijama koje nitko nije protumačio kako sam ja mislio da ih treba tumačiti. potpuno je uklopljen u režimski literarni obzor. jebo te duk! — Baš zato što sam književnik. stripu i raznim drugim trivijalnostima. a znaš i to da kod nas nisi dovoljno iskorišten. kume moj. ili starog barbe koji se u svojoj brodici ljuljuška na popodnevnom maestralu. — A i ne držim da sam u propagandnokoncepcionističkim stvarima jako sposoban. a gledajudi šire. Slegli su ramenima i pustili me na miru. a zahvaljujudi krimidu. a meditativnost u mojim knjigama predstavljala je najmršaviju i najtrapaviju razinu. Bila bi mi to kakva-takva potvrda da još uvijek nije sve izgubljeno. jesam li ja uopde pisac. Knjige su mi bile tragično lišene metafizičkih zadataka. da budeš organizator i koncepcionist. — A i obaveze — primijetih ravnodušno. koji se još koliko-toliko prodavao i čitao. Da. — Mislim da me ne zanima — rekoh. Zašto sad odbijaš. Ivek Podnar mi je u zafrkanciji rekao: — Ma kurac si ti književnik! Nema te u Bijeloj knjizi! Premda sam njegovu primjedbu shvatio tek kao štos. Bio sam u ovoj zemlji tek jedan od dvije i pol tisude ljudi koji pišu. nego uglavnom na filmu. skinuo s gramofona Toma Waitsa.. kako bih mogao na miru pisati. jasno. Odjednom je svjetlo privremenog spasa zasjalo pred našim licima. ved si prestao! Po čitav se dan izležavaš i slušaš gramofonske ploče. bacio u kantu za smede dvadeset stranica novog krimida i otišao u grad na "gluvarenje". književnik i duhovit tip! Pa ti možeš napraviti dobre stvari. bio sam zapravo nitko i ništa. i vedi osobni dohodak . Ivo Šarid. bio sam to i ništa više. Htjeli smo te promaknuti na višu razinu. — U tom pogledu nemam nikakvih primjedbi. — Stanislave — rekao je ozbiljno Joža puckajudi cigaretu i otpuhujudi oblačide dima — ti znaš da demo uskoro biti zatrpani poslovima. Pisao sam fantastiku koju nitko nije čitao. U raščlanjivanju bitnih egzistencijalnih problema. zapravo izvrsne stvari . da radim koliko mi se hode. koga je oduvijek strašno srdila moja tromost. zanosedi se šašavim primislima da su književnici. — Misliš da bih trebao više raditi? — Ma ne — odmahne on rukom i zapali novu cigaretu.hranim agenciju". poslije sam se zamislio i počeo razmišljati o svojoj literarnoj biografiji. nadajudi se negdje u dnu duše da de me ona pokušati odvratiti od tog nauma.. "taj posao je pravi kolačid". Ma koliko to . da ih sto puta pročitaš.

a onda sam ga upitao radi čega je zapravo došao u Zagreb. pretvorivši je u antipatični "fast food" klozet. morao priopditi gorku istinu. na moj nagovor. i nije baš hodao s onoliko mačaka s koliko je tvrdio da jest. Znaš da sam oduvijek imao uspjeha kod žena. jer o Ljubi u posljednje vrijeme nisam volio razgovarati. prepustio se uspomenama i postao prava sentimentalna budala. kad ga je ženska na rubu strpljenja ostavila. Vidiš što se događa našem Ljubi. Ušavši u Corso. Postojali su različiti rezoni po kojima bih mu. Jazbinšek. — Ti si tu u Zagrebu pa sve doznaješ sa zadrškom. Neka Ceca mu je. Misliš da njegov ponovo probuđeni čir nema nikakve veze s njegovim brakom? — Pa valjda ima — promumljao sam nevoljko. — Ma tko zna tko je tu kriv — uzdahne on. — Ali u velikoj mjeri i sam je kriv. koji je. — Pa ima nekakvog mladog tipa koji je redovito fuka. da bi udovoljio zahtjevima stanovite Lele. — Svud oko mene toliko dobrih veza i toliko upropaštenih brakova! Ne vidim zbog čega bih se žurio da si zajebem život. koji ovamo nije zalazio još od studentskih dana. morao prodati budzašto. — A zašto bih se ženio? Ti si sretan u braku? Nisam ništa odgovorio. gdje je dobio tromjesečnu stipendiju preko nekog Republičkog komiteta. nakon tri godine besperspektivnog hodanja. osjetio bih namah miris i dah rodnog grada. koji luduje za njom i koga mota oko malog prsta. počela potajno bušiti prezervative ne bi li ga trudnodom prisilila na brak. ali je zato gotovo svakoj obedavao brak. Jednom je čak. Gogo Jazbinšek bio je svjetski rekorder u izbjegavanju brakova. naime. Na najdrastičniji je način zbrisao od medicinske sestre Mojce. Nije bio neki osobiti zavodnik. Sljededeg vikenda doputovao sam kudi obuzet nelagodom. — Kako se snašla? — iznenadih se. strahovito natovarena stvarima raznoraznog oblika i vrste. Popili smo na stojaka pivo čavrljajudi o koječemu. To je bilo doista čudno jer sam u rodni grad navradao prilično često. Pa i sa Sonjom sam hodao prije tebe — nasmije se on i naruči još dva piva. Tu zapravo nije zbrisao samo od braka nego od ved dogovorenog vjenčanja.. — Kakvoj ženskoj? — Ma hodam s jednim novim komadom. pa bi ga nakon nekog vremena počele podsjedati na obedanje. parkirao sto posto ispravno.bacanje započetog rukopisa djelovalo patetično. Irena se snašla. a onda smo. pošto me upoznao sa svim detaljima u vezi s "komadom" s kojim je upravo hodao. imaš dovoljno za čitav dječji vrtid. Irena ti ima tipa deset godina mlađeg od sebe. — Došao sam po poklone — odgovori prilično nelagodno. strepedi od susreta s Ljubom. pa se sve dalo objasniti jedino činjenicom da neobično brzo starim. a kod klinki posebno. — A kad deš se ti zapravo oženiti? — upitao sam ga. Otpratio sam Gogu do automobila. kao svaki pravi provincijalac. toliko mi je njegova sudbina bila mučna. kao gesta bilo je sasvim beznačajno jer je tekst bio apsolutno loš. kao pravi prijatelj. naletio sam sasvim slučajno na Gogu Jazbinšeka. dr. koji joj je ionako bio obedao. — Čekaj! Šta to pričaš? Irena da ima . — Ima. koji je poslije. — Ženskoj je prekosutra rođendan. Kad god bih u Zagrebu sreo nekog od starih drugova.. — Ipak. — Poznajem je? — Vraga poznaješ! To je sve omladina kojoj se dopadaju doktori. kao i oni . Gogo je ved bio na putu u Francusku. Ta večer bila bi strašno prosječna da nisam sasvim slučajno doznao senzacionalnu i vrlo neugodnu vijest. ima! — nasmije se on. Nakon motanja po Cvjetnom trgu i kave u Pušleku. Vradao se iz kupovine i upravo je unosio gomiletinu paketa u auto. onoga dana kad je oduševljena mlada isprobavala tršdansku vjenčanicu (koju joj je on kupio). — Kakve poklone? Da nisi sindikalni djed Mraz? Ako su sve ono pokloni. Mačke bi to dobro upamtile. pristao na kupnju bračnog kreveta. koju je uspio nagovoriti da abortira kako bi u brak ušli neopteredeni "grijesima prošlosti". nije mogao povjerovati što su to gradski grmalji uradili od posljednje autentične zagrebačke secesijske kavane. otišli u Kavanu Corso da nešto popijemo.

Povorka koja ga je ispratila do posljednjeg počivališta bila je nepregledna... — Zaboga. pošao sam obavijestiti Irenu. čak i adresu Irenina ljubavnika. Je li Ivanka kod kude? — Nije. I ja sam šutio. otišla je s dečkom u Mađarsku! — Pa. Znao sam da du u oba slučaja ispasti svinja. neprekidno mučen gorkom spoznajom da Ljubo zna sve. pa ti si u partiji? — primijetili pomalo zajedljivo. Mora da je strašno voli kad je pristao i na ovakvu trpnju. Nisam se mogao prisjetiti koja se od Ireninih prijateljica tako zove. otromboljen u fotelji.. dok je Ljubo. kako mi se činilo. Ljubinog oca pokopali su uz sve počasti koje dolikuju čovjeku takva ranga i tog kova. a Irena u nekakvom posjetu. — A gdje je? On me pogleda. ali se nitko nije javljao. Onda sam se sjetio da u svom rodnom gradu uopde ne znam nazive ulica. Bilo je hladno i u jednom sam trenu potrčao ne bih li se kako zagrijao. — Što da radim? — Idi brzo mami! Sad si joj sigurno potreban. Čim sam ga ugledao. — Koga trebate? — upitao je mladid. zuredi svejednako u Irenu. Činilo mi se da mu je vrlo neugodno. Kako bismo se dogovorili o subotnjem provodu na Šljunčari. "Lenjinov posmrtni marš". Bila su dva dana do Badnjaka i na Ljubinoj komodi bilo je ved okideno božidno drvo.po kojima bih u cilju očuvanja njegovog i inače krhkog mira morao sve prešutjeti. što čekaš? Brzo se obukao. Pomogao mi je milicionar pa sam vrlo brzo zastao pred vratima na kojima je pisalo Trstenjak. Pozvonio sam jedanput. biranim riječima i patetičnim tonom veličajudi revolucionarnu biografiju druga Ivana Brabeca. Doveli su čak i učenike srednjih škola. — Nema ovdje takve. ispred ekrana po kojem su se kovitlale gole tjelesine i razlijegali uzdasi fingiranih orgazama. — Molim vas — prekinuh ga — recite Ireni da je umro Ljubin tata. ali sam. hajde onda. Zatim sam dugim koracima pošao Grabarovima da obavijestim Sonju i Mikija. kao da ne zna što da radi. Drugarica supruga Matilda. dobro — zbuni se tip i ode. kderka Ivanka i još neki bliži rođaci grcali su u suzama i naginjali se nad raku.. sve moje dvojbe oko toga da li da mu kažem istinu ili ne. vatrogasce. Nakon nekoliko minuta vratio se sasvim blijed i zbunjen. otiđi ti i obavijesti Irenu da je tata umro. koji su me oduvijek podsjedali na groktanje. zbunjen i izgubljen. a dok je zaključavao izlazna vrata. stajao korak-dva od njih. Bio je sam i vrtio je na videu pornid koji mu je bio posudio Miki. — Jesam! Ali im na taj način prkosim! — Krasan prkos! — promrmljao sam. otišao sam ved u petak uvečer do njega. Tko vam je .. jedva zakopčavši izlizani zimski kaput. dvaput. Izjurio sam van. rekao mi je: — Molim te. — Upravo mi je umro otac — rekao je i slegao ramenima. postalo mi je sve jasno. nešto vojske. naravno. čije je lice bilo zastrto tamnom . kome kompozitora ne znam. — D. a onda mu lice oblije crvenilo. kakvu Irenu? — uzmucao se on. nijem. — Kak. — Irenu Brabec! — rekao sam odlučno. odabrao manje zlo i odlučio šutjeti. Naša mala "pleh glazba" bila je pojačana gradskim orkestrom iz susjednog grada i svirala je. Rekao je da je mala kod bake.. djelovao je nekako sumorno napušteno i izgubljeno. — Maršala Tita 7. jednu četu civilne zaštite i još neke druge organizirane sudionike. pa promuca kao da mu je neugodno. zatim je teškom mukom pronašao ključeve od automobila. Nakon desetak minuta vrata je odškrinuo raskuštran mladid u kudnom haljetku od prugastog frotira. U predsoblju je zazvonio telefon. Ljubo je izišao. u tren oka su postale bespredmetne. koja je u uskogrudnoj provincijskoj jazbini predstavljala blamažu najgore vrste. Pozvoni na vratima Trstenjak. bojedi se da ne naletim na nju. Ne slutedi ništa. Onako debeo. Vijenaca je bilo toliko da su prekrili i pet-šest susjednih grobova. Pred otvorenim grobom istupali su razni govornici. Stajali smo tako bez riječi dok su s televizijskog ekrana odjekivali njemački ljubavni uzdasi. Tad sam začuo nekakav zvuk iznutra pa sam nalegao na zvono.

. jedino što je ostalo od vremena u kojemu je optimistična mladost druga Brabeca zasukala rukave da izgradi svoju viziju savršenog svijeta.. posmrtni marš. — Jebi ga! — pljune on na pločnik. činilo mi se da su te zastave. čak je i moj stari. I to je bilo sve što je iza njega ostalo. Začudio sam se. bar malo . koji mi je pričao o uspomenama što ga vežu uz pokojnog Brabeca. Konačno. Sonja i ja smo se smijuckali i mislili si svoje. neke teorijske tekstove o "Kumranskim rukopisima". — Tu si bar možeš pomodi. — Nije to zbog sprovoda — otpovrnuo sam.. — Kao i sve ostalo. doživljavao sam ga kao blisku osobu u kojoj sam nazirao sebe. iskupili smo se svi kod njih.. zatim novostečene spoznaje iz velike monografije "2000 Jahre des Christentums". U rijetkim trenucima. ali moram ti redi da ne ide ni meni. govorio je kako inače ne govori. kao i izvatke iz Unamunovih knjiga. koji je nekad slavljenje vjerskih blagdana držao reakcionarnom burgijom. . S groblja sam se vratio s ocem Franjom. mogu vas sutra odvesti na radio. ljubomore . koje je dr. Možda bismo na taj način jedni drugima olakšali . Ništa ti ne ide od ruke. — To je valjda zbog sprovoda. kad je od šarana tek ostao kostur — sad du ti pustiti jednu božičnu stvarcu u izvođenju Wiener Knaben Sanger.. pa malo bolje stegne šal oko vrata. — Nikom ne ide — složi se on. pa da tamo za Božid nastavite diskusiju. Čudno. Na Badnje veče. pa da vidiš što je prava glazba. poštujudi sva pravila ovog rituala. — Nije zbog sprovoda nego zbog svega. — Franjo moj — rekao je mom ocu dr.. ni to mi ne valja — rekoh iskreno. Dr.. IV. Grabar je suvereno citirao Bibliju. samooptuživanja. tako da su razgovori bili mnogo srdačniji i jednostavniji. Premda je djelovao najmanje ožalošden. — Kako? — Pa razvedi se ako vam ne ide. a moj je otac pomalo nesigurno baratao postavkama Lenjina.koprenom. koji je priredila Sonjina majka. bijesa. Valja se pomiriti da demo jednog dana svi ovako završiti. Engelsa i Plehanova. naime. sasvim lijepo uživao u velikom pečenom šaranu. što bi prije no što smo se Sonja i ja vjenčali bila prava senzacija. film satkan od kajanja. ali naša je greška što o tome nikad ne razgovaramo. vodedi teorijske i spekulativne diskusije sa dr. formalno. Inače smo u braku valjda još od rođenja. Grabar je ironično napomenuo: — To bi učvrstilo tvoje ionako jake pozicije na radiju. bili smo ista krv! — Ni brak ti sigurno ne valja? — reče nakon krade stanke. pretpostavljao sam kakav se užasan film vrti u njegovoj glavi. Navečer su u TV Dnevniku pročitali kratku. koja ih je požurivala da jedu jer da de šaran ohladnjeti. kad nije bio nervozan. žaljenja. ali je njihovu diskusiju na najzanimljivijim mjestima prekidala gospođa Grabar. Moj otac se nasmijao. nosioca partizanske spomenice. puščani plotuni. — Pa tek ste par mjeseci u braku. popradenu dvadesetak godina starom slikom iz njegove osobne karte. Grabarom o tome je li Krist povijesna ili legendarna ličnost. vijenci. Dr. znao da njegov sin na radnom mjestu više ni s kim ne razgovara. — Nešto si zamišljen — primijetio je stari. Onda je glazba još jednom zasvirala i druga su Brabeca grobari u paradnim uniformama lako i nježno spustili u grob.. koju je on zvao "legtimacija". Slavko Grabar redovito slavio. — Takva su vremena. kako bi se to patetično reklo. — Znam — zamišljeno de on. a Miki je iz zafrkancije primijetio: — Čujte. Grabar. Moram odmah redi da su nam starci svi skupa prešli na "ti". Grabar je. a dr. tipiziranu vijest o smrti i pokopu druga Ivana Brabeca. — Nikom ne ide . revolucionarna patetika u govorima njegovih drugova. — Da. ali mene to nije previše zanimalo.

JEBEM VAM MATER ŠTO ŠARATE PO ZIDU! — Artistički (ili larpurlartistički) tip — onaj koji se zadovoljava "ljepotom" vlastite forme. ovaj tip poruke nastoji iskazati nedvojbeno kompromitantnu tvrdnju po stvarnu osobu. —Epistolarni tip — u njegovoj je osnovi komunikacijska namjera. Riječ je o relativno jasno kodificiranoj ikoni za muške i ženske spolne organe. Na temelju opozicije javno-tajno Miki Grabar dijeli pornografske grafite na dva velika roda: ulični (spektakularni) i zahodski (komorni). mobilizatorskih. — Paradoksalni tip — izuzetno rijedak tip grafita. pojavio u našem gradu na zgradi predratnog Sokolskog doma. te ih minucioznom deskripcijom žanrovski razgraničava. autor je neprekidno svjestan mogudnosti hibridnih formi. Bilo je to poglavlje o nepristojnim grafitima. Miki Grabar. Naravno. pa to dovodi do isprepletanja kategorija. destruktivnih i slično. ali se po brzini kojom je sam sebi dolijevao vino dalo zaključiti da ga božična klasika previše ne zanima. gdje je netko napisao JEBO MATER NARODNIM NEPRIJATELJIMA I REAKCIJI! Poglavlje o grafitima završava niskom malih kontakt fotografija leica formata na kojima se nalaze autentični grafiti pornografskog sadržaja. zidovi se čine spremnim za verbalnu poruku. — Ti si pisac. Npr. Ako je ovakvoj poruci pridružen i potpis emitenta. djelovalo mi je vrlo neobično i još ga se prilično dobro sjedam. No. Izraziti primjer: AKO ŽELIŠ PUŠIT JAVI NA TELEFON 39-226. TREBA JEBAT! — Eksklamativni tip — u čijoj se osnovi nalazi pojednostavnjeno izricanje tvrdnje koju anonim drži značajnom za okolinu. — Više nisam! Nakon toga mi je dao teku u ruke pa sam pročitao čitavo poglavlje na kojemu je upravo radio. otac je odslušao podugačku izvedbu pjesme "Tannen-baum". a poslije se rada otvoreno polje za kolanje najrazličitijih pornografskih informacija. na uličnu fasadu uskače pornografija. jer kako je forma nerazdvojiva . Npr. on izriče poruku kao da je siguran u odgovor (Miki tvrdi da je ovaj tip grafita češdi u komornoj domeni). Češde je izmišljen (fiktivan) nego li istinit (autentičan). To osvajanje preduvjet je za rađanje poruke druge vrste u istom mediju. Npr. odnosno o uličnim i zidnim natpisima. Te večeri Miki Grabar mi je prvi put pokazao bilježnicu i snopove papira sa zabilješkama za svoju Povijest pornografije. bez izrazite želje da pruži artikuliraniju tendenciju. Npr. Poznato je da političkih grafita ima svakojakih — revolucionarnih. što je neobično bitno. Dakle. Što se geneze tiče. KURAC I PIDA VOZE KOLICA. što Mikiju Grabaru daje dostatno materijala da razmaše svoje klasifikatorske sklonosti i obdari nas čudnom "teorijom žanrova" u ovom segmentu pornografije. IZIJA MOGA! (zabilježeno u dijalektalnom području). iako nedovoljno obrazloženo. Stvar je u tome da politički grafit prvi osvaja ulicu. to jest pornografski grafit verbalne naravi. pa tako i sam navodi autentičan primjer političko-pornografskog grafita. saznao na Badnjak 1984. to nije sve. dobiva se hibridni tip "eksklamativno-statusnog" grafita. koji se potkraj 1945. ili na. Nakon ovih prvih ikoničkih poruka. agitatorskih. Zbog svoje teme. koja je kostur mojih uspomena. Npr. političkom grafitu najrazličitije tematike. nemoj mi se smijati — rekao je Miki podosta bojažljivo. mora se priznati. "životnu filozofiju". Npr. — Moralizatorski tip — objedinjuje neobične poruke koje kao da prosvjeduju protiv vlastite naravi. Dakle. ali se u daljnjoj Mikijevoj klasifikaciji ne može utvrditi jasan fundamentum divisionis. odmah nakon politike. osnovne pretpostavke nastanka pornografskog grafita pronalazi u tzv. autor "Uvoda u pornografiju" dijeli verbalni pornografski grafit na sljedede žanrovske obrasce: — Didaktički ili edukativni tip — sadrži sve one naročite poruke koje nedvosmisleno upuduju na određene životne stavove. patetično kazano. — Voluntativni tip — izriče tek zapretana htijenja iz dubine "narodnog bida". U početku se radi naprosto o verbalnom "prijevodu" jednostavna ikonička znaka. JA BI JEBO. prvenstvo daje ikoničkom grafitu kojim su zidovi pedesetih godina naprosto preplavljeni. poglavlje o jednom od najstarijih pornografskih žanrova u nas. Npr. to jest kudnu fasadu kao neku vrstu komunikacijskog kanala.Žmirkaju očima od umora jer je na Badnjak cijeli dan radio. — Kompromitantni tip — naglašeno podrugljivih motiva. JEBO SAM ŠTEFANIJU MAJURANEC. SINOD SAM JEBO. parolama i slikarijama. koji izriče poruku čiji se smisao ne može podvrgnuti nikakvom logičkom sistemu. godine. Tako mogu sasvim pouzdano redi da sam za knjigu. kontrarevolucionarnih.

negdje na početku proljeda. samo su najimudniji išli u inozemstvo u šoping. nego u svojim istraživanjima ozbiljno zadire i u domenu autora. U prvi mah začudilo nas je što su im prozori zamračeni. tako je i pornografski grafit neodvojiv od svoje formalne. ili je ljubavniku dozlogrdilo što mu je priležnica više u inozemstvu nego kod kude. kako bi on i Irena mogli skoknuti na dva dana do Venecije da kupe nešto krpica. obasipljudi ženu raznim galantnostima.od sadržaja. po neko naopako napisano slovo (kao u ogledalu). često u stvaralačkom pogledu mnogo domišljatija. sve otkupi Ljubo Brabec. točka na velikom štampanom "I". i krenuli do Brabecovih. koji je tromo i bezvoljno čamio zabuljen u televizijski ekran. — Ah. Jednom nam je čak ostavio Jarmilu na čuvanje. sav očajan. pošto su Grabarovi otišli na polnodku u crkvu na korzu a moji roditelji kudi. V. ali nisam ništa rekao. ali smo pomislili da su možda netom bili legli. pa smo došli do ulaza i počeli zvoniti. oboružan lakom u spreju. hitro ispisuje neku od pornografskih mudrosti koju puk želi pročitati. — Svi troje. godine Ljubo. nije se oblačio nigdje nego je hodao naokolo gologuz. pogladila Jarmilu po glavici i povela je u sobu da je zabavi. Slegnuo sam ramenima jer mi ništa nije bilo jasno. zbog iznenadne pojave organa javne sigurnosti ili vlasnika fasade. Ljubo se nasmijao. Ljubo Brabec. pa bi svaki čas dojurio u Zagreb i posjetio nas u Buconjidevoj ulici. a mjesec dana nakon toga u povedi šoping u Miinchen. Irena i mala Jarmila otišli su na sedmodnevno skijanje na Kronplatz. za koju su karakteristični: traljav pravopis. Druga vrsta autora. tako da je nakon desetak minuta na hodnik izašla njihova susjeda i rekla nam pospanim i pomalo ljutitim glasom: — Brabecovi su jutros otišli u Veneciju. sitnom izmjenom mijenjajudi smisao službene poruke. "grafitoman". tipfeleri. Na početku 1985. zagrlio Irenu i izvukao je na hodnik. — Dobro. požalio mi se: — Ne možeš više ni pišljive devize nabaviti. vi znate najbolje — rekla je Sonja. Bilo bi to prezločesto. Radili smo to neumorno i podosta agresivno. Moj drug. — Stara! Sad brzo u Veneciju dok se Ivančici nisu predomislili! . pomislio sam u sebi. Jedan primjer: pokojni Stevo Matid strašno je volio na cjenicima u birtijama uklanjati kvačicu s naslova PIDA PO NARUDŽBI. otkako se dinar sunovratio u gluhi ponor inflacije. uglavnom turističke naravi. mogao kretati cestom razumnom brzinom od šezdeset kilometara na sat. Ne znam je li zavedena Ljubinom pažnjom Irena ostavila ljubavnika. U posljednjih nekoliko godina. ali sam poslije shvatio da se bacio na očajnički posao ponovnog osvajanja svoje supruge — Irene Orešar. uglavnom. U ponod. škripu i zvonjavu otpalih dijelova. Nakon Miinchena. U posljednje vrijeme neobično intenzivno drugovao je sa mnom. ta je veza pukla i Ljubo više nije morao ni s kim dijeliti Irenu. rekao nam je prilično veselo: — Pa moraš koji put izvesti ženu u inozemstvo! "Pogotovo kad ti nabija rogove s klinčadijom". Sonja i ja u stari Spaček koji se još uvijek. Moram napomenuti da se Miki ne bavi samo strukturom pornografita. Evo. uz zaglušnu buku. Jednog me dana zaustavio na ulici Gogo Jazbinšek i. Prepravljači su oni koji interveniraju u ved postojedem. a srpanj su proveli u Grčkoj. Šest dana kasnije. to je tako profanirano mjesto — namrgodila se Irena —zadnji ološ se oblači u Trstu. o kojemu je govorila Irena. "prepravljači". U prvi mi se mah učinilo da se definitivno otkačio. sada se strašno razmahao. — Zašto ne u Trst? — začudila se Sonja. ved drugi put me prešao otkupivši od Škrge soma maraka koje su bile namijenjene meni. koji. Vradaju se na Staru godinu. izvedbene strane. sjeli smo Miki. a "zadnji ološ". unatoč godinama. Izišli smo van razmišljajudi radi čega je Ljubo otišao u Veneciju a da nam se nije javio. — Svi? — začudih se. jesu tzv. a koji put i nagli prekid u tekstu. u travnju su putovali avionskim aranžmanom u London. Za njega je autor brz i spretan pojedinac.

Po nečemu mi je to smrdjelo. sporednih likova i slično. — Pa ništa — reče on kao da ništa nije propalo — sad demo se baciti na Prevarenog Mesiju i napraviti "treatment" . koja je govorila o kinooperatoru koji posjeduje rolu predratnog pornografskog filma. priča vam djeluje kao trendovsko pretjerivanje . — Možda de ih uplašiti politička razina — rekao je Žiža Tomid dok smo sjedili uz pivo ispred slastičarnice kod kina Sloboda. Što ima tako opasno u našoj priči? — Pa. autentična je. a ja sam izašao na hodnik i u čudu gledao za njima. — Ma. Ako ved volite povijesne teme. U tom scenariju gledao sam neku vrstu oproštajnog rada.. Izgledali su kao mladi. — Ne bi ih smjelo uplašiti . Moj scenarij pod naslovom Kinooperater sadržavao je mučnu priču iz vremena Informbiroa. nešto što se doima istinito i vjerodostojno.. Dakako. kasno smo se našli! Sada se više ništa ne da uraditi.. ali sam dramaturgovu ponudu. — Jebi ga. od kojih je jedan zaljubljen u kinooperatorovu ženu. Odnijeli smo scenarij producentu. .. Ved sam bio voljan pristati na neki dinar. idemo na pide — smirih ga. — Pornografija.Sjurili su se niz stubište. Ivančicu.. — Ali. Potom smo čuli da je na bolovanju. Rekli su nam da je u Veneciji. — Ali u režijskoj koncepciji naveo sam da du stvar malo depolitizirati i koncentrirati se na ljudski karakterni potencijal priče. što sam mogao.. stvar je sasvim izmišljena i neuvjerljiva — rekoh pomirljivo pred zgranutim Žižom. oca mog pokojnog prijatelja Brambora. pa na nekom festivalu. Upravo sam za svog prijatelja Žižu Tomida završavao scenarij za njegov drugi film.. to je autentična priča! — bunio se Žiža Tomid. koji nije znao čitavu priču. Udba. — Ništa. dramaturški je to dobro sklepano i u tom smislu moglo bi idi .. Ali.. talentirani ste kao scenarist — pokuša mi polaskati — ali ste još uvijek pod utjecajem fantastike. — Znate. samoubojstvo . Osim toga. — Pa sve se upravo tako odigralo — rekoh... koji je rekao da de nas za mjesec dana pozvati i priopditi nam hode li s tim scenarijem idi na SIZ. pristajudi na poraz.. — Što bi tek rekao da sam u scenarij ubacio Brambora kako u šok-sobi izvlači sondu čovjeku na samrti — promrmljah nešto kasnije. kako bih vam nadoknadio osnovne troškove . Mašti sam dao na volju u moru epizodnih radnji. — Osim toga. glatko odbio. imao sam toliko svojih problema da se nisam mogao previše baviti nanovo probuđenim erosom Ljube Brabeca. odaberite nešto pravo. o sudbini Tončeka Kralika.. Zagrabite malo u meduratnu građu! — Ma da. jer sam sumnjao da du se i dalje baviti književnim poslovima.. ali dramaturga nismo našli. kad smo silazili niz stubište ugledne filmske kude. — Ne razumijem — pogleda me Žiža. — Ali. ništa.. — Kako biste ga bunkerirali — dometne Žiža ironično. zaljubljeni golupčidi i to mi je bilo strašno sumnjivo. ustajudi od stola . nakon Žižine primjedbe. hajte molim vas — nasmije se on. voljan sam za razumnu cijenu otkupiti scenarij. Radilo se o ozbiljnom dugu prošlosti koji me ved godinama progonio. i bio sam siguran da se nede dobro završiti. ali je glavna radnja bila potpuno autentična. i trojici samovoljnih i sigurnih udbaša. dečki. — Misliš da je autentičnost dovoljna isprika za nešto što mnogi ne žele vidjeti? — upita me Žiža. —Ja mislim da nije. a nakon toga smo napokon shvatili da nas izbjegava. — Ne znam — otpovrnuo sam jer mi je taj razgovor pomalo išao na živce. Mislim. duha vremena .. preljub. nema ništa — složi se on. — Drago mi je što se slažete sa mnom — nasmije se dramaturg. Mjesec dana kasnije navratili smo u filmsku kudu koja nam je trebala biti producent. autentičnog događaja. pa danas se pišu i snimaju stvari zbog kojih se prije desetak godina moglo otidi u gajbu. ali nedostaje autentičnosti. Uspjeli smo ga uloviti dva dana prije no što de istedi rok za prijavu filmskih projekata SIZ-u. radilo se o scenarističko-dramskoj obradi davnog.

— I što deš sad? Prve kapi ljetnog pljuska počele su udarati po stolovima i ljudi su pojurili u lokal. pa reče: — Ništa. a onda je ustanovio da više ne zna gdje je parkirao.. Razmjenjuju pisma. — Čekaj. — Tko oni? — Tko oni! Zar ne razumiješ! Delon i Irena. kao damu je svejedno hode li pokisnuti ili nede. izgleda. — I sve ovo vrijeme što ste krstarili po inozemstvu . Što se dogodilo? Oduzeli su vam pasoše. a na poleđini kuverte piše tuđe ime. Putovat demo i dalje. A mi. ali sam bio siguran da se više ni na što nedu bacati. u sobu mi je ušao Ivek Podnar i rekao: — Dolje na porti traži te nekakav skrhani debeljko kome su. sve lađe potonule. pomalo pripiti. Te iste večeri. misledi da de je to veseliti . auto smo pronašli u Dežmanovu prolazu. kad je spuštao haubu. mi nismo imali ništa. obriše čelo i iz džepa izvuče zgužvanu kuvertu i pruži mi je. na što sam pristao. stalno protestiraju protiv raznih nepravilnosti. — Što je to? — Pogledaj. Konačno. Kao što ju je veselilo kad ju je on vodio. — Otkada? — začudih se. Ljubo? — upitao sam ga ne skidajudi pogleda s njega. a ne Delonova žena. Naručio je pidu koju nije ni taknuo. — Pa nedu čitati tuđu korespondenciju! Što je? — Oni se dopisuju — reče on drhtavim glasom. Poveo me do automobila da mi preda Metaxu s pet zvjezdica koju mi je donio iz Grčke. — Oprosti — snuždi se on i šume ostatke boce pod automobil. Otvorio je prtljažnik i izvadio Metaxu.. zaglavili smo Žiža i ja u Kinoteci gdje smo po peti ili šesti put gledali Miliusov Dan velikih valova (Big Wednesday). — Otkuda ti to? — Slučajno — promrmlja on i pocrveni. samo što nije počela kiša. Irena ga je izgubila. Šalje joj pisma preko trede osobe. i to ne bilo kakva. Stvarno je djelovao smušeno i izgubljeno. kao da mi oklijeva priznati radi čega je došao. Ona je ipak moja. Žiža je duboko uzdahnuo. revolta i očaja.. — Milijun puta sam razmišljao o tome kako bi trebalo na praviti ovakav film o našoj generaciji. — Ne znam. ali ni nakraj pameti mi nije bilo da me na porti čeka Ljubo Brabec. — Bogamu. zatim pivo koje mu se gadilo. zato si je vodio! — sine mi. i taj surfing. a nitko ih ne sluša. — Ne znam — odvratio sam. — A. Uplašio se jer su boraca pune novine. — Nešto mi se mota po glavi kao da sam ga tamo ostavio. — Sve to vrijeme oni vode sentimentalnu prepisku — prekine me.Nisam mu ništa odgovorio. — Znaš šta ja mislim da je posrijedi? — rekao je Žiža kad smo se ukrcali u tramvaj. — Mislim da se ustrtario jer u Savjetu ima neke borce koji bi mu stvar možda stopirali. Sišao sam dolje razmišljajudi o kome se radi. bunkerirana prošlost. — Drugi put uzmi pakiranu u metalnu bačvicu. Kad smo izišli iz kinodvorane. a on još jednom pocrveni. Imao sam nekoliko debelih komitenata pomalo depresivna ponašanja. razbila se i razlila po pločniku. uz sve divne stvari. — Koji ti je bog. — A ja je budala vodim okolo naokolo. pa ne možete više u inozemstvo? On onda pokrije dlanovima lice. — Nisam tragao. a ti se tu preseravaš s glupostima. Valjda oduvijek. jednog dopodneva. Potkraj ljeta. Metaxa mu je ispala. Ljubo polako ustane. Ali kako? Ti jebeni Ameri imali su. ali ne zbog svježeg zraka. slučajno sam ga našao. — Dobro — složio sam se i pošao za njim. Zatim je predložio da sjednemo ispred picerije. Vidiš. nego zbog ljutnje. Ljubo. premda se tako bilo naoblačilo da je mogla svaki čas pljusnuti kiša.. Neprestano je brbljao o bezveznim stvarima. idemo još potražiti u Gundulidevu — rekao je kao da je prečuo moje pitanje. — Krasnu si mi Metaxu donio! — rekoh mu ironično. Bar za sada! . pomiren s tim da je Kino-operator mutna. a onda.

pravedi se mirna i ravnodušna. eventualno. Otišla je stoga na more sama. zbog čega se valjda Ljubo Bra-bec ved nakon nastupa Whoovaca napio i zaspao. pred nama je prohujala čitava naša mladost. sve je bilo tu pred našim očima. možemo porazgovarati ovdje za sto lom. U tih dvadeset sati. ako se izuzmu mlađi. ali jedno drugo nismo uopde zanimali. jednog vikenda. Na početku ljeta te godine ostarjeli su rokeri živjeli za senzacionalni dvadesetosatni prijenos iz Londona i Philadelphije pod nazivom LIVE AID. jer je nazvala Jožu i pitala ga imam li mnogo posla. pomislio sam. mumificiranom Keithu Richardu. pitomim i ved nepostojedim Whoovcima. "Live aid" kao da nam je iznenada poručio da je naše vrijeme prošlo. Nazvala me tek nakon dvadeset dana od kude i rekla da je dala otkaz na školi. koje smo držali ključnim desetljedem našeg vijeka. koja je i njoj bila poznata. kome je netko isključio mikrofon. u podbuhlom i vjerojatno pijanom Dvlanu. Ostao je pri svome pa sam nevoljko izišao na ulicu sklonivši se pred kišom ispod slabog zaklona što mi ga je pružala akacija zasađena pokraj ulaza u lokal. u dekadentnoj. Ne znam što je o okolnostima naše rastave rekla svom bratu. neko vrijeme me izbjegavao. pa nas je skup najobičnijih navika držao oko zajedničkog stola i koji put oko zajedničke postelje. primjerice. predložila da u rujnu odemo na more. bilo mi je strašno i nesnosno. ostao je tek tužni panoptikum deformiranih figura i karikaturalnih uspomena. što je bila čista laž. koja je u posljednje vrijeme uživala stanovitu popularnost. kako se cijelog ljeta nismo micali iz sparnog i zamornog Zagreba.. koji me užasno nervirao neprekidno govoredi za moju bivšu ženu "moj klijent". premda je u načinu kojim je spakirala putnu torbu bilo nečeg demonstrativnog. Istina je da smo se još nekako podnosili. — Ali vani je pljusak.. da se konačno treba otrijezniti i probuditi. a još manje onaj iznajmljeni stan u Buconjidevoj. na koju sam flomasterom napisao ODSELIO U NEPOZNATO. Nakon dva dana poslala mi je pismo koje je sadržavalo čitav mali elaborat našeg braka iz njene vizure. ali sam se suzdržao i rekao nešto neodređeno kao: "Baš fino" ili nešto slično. ali su časovi neugode prošli nevjerojatno brzo. Bilo je nečeg strašnog i depresivnog u ostarjelim Beach Bovsima. zrelom džentlmenu Bowieju. u posustalom i godinama nagrizenom Neilu Youngu. u tromom i mlakom Paulu McCartnevu. pa se po tome činilo kao da ga je zamislila neka sanjarska glava još davne 1968. pa sam se ispričao silnim obavezama u Jugospotu. u ošišanim. nekadašnji bas gitarist gimnazijskog benda Gromovi pakla. tako da ga krošnja nije štitila od kiše. u debelom Davidu Crosbvju. ali mnogo lakše od pušenja. Potom sam selotejpom zalijepio kuvertu i bacio je u poštanski sandučid. Iako je bila rekla da odlazi na Krk. Htio sam je upitati što misli o našem braku. Sutradan sam otkazao stan i preselio se k Bukvi u garsonijeru dok ne pronađem nešto trajnije. Tren kasnije izašao je Miki i zastao koji korak ispred mene. "Kog boga da ponavljam iz početka kad mi je trideset sedam godina". Oglušivši se na moj pozdrav. godine. Pratio sam ga (jedan dio prespavavši) kod Grabarovih. u naboranom. i uredno složio pismo u kuvertu. Uglavnom. Svrha mu je bila tipično rokerski naivna — pomod gladnima u svijetu. a onda smo se. činilo mi se da bismo se te navike odviknuli nešto teže negoli gledanja televizije. U prvi mah bilo mi je žao. moj i Sonjin brak tavorio je na tužnim razvalinama. novi | i moderni izvođači. a kasno po podne nam se pridružio i Ljubo. šarenoj loptici Eltonu Johnu . ali da više ne može smisliti život u Zagrebu. u crnoj seksi bakici Tini Turner. Na kraju je dodala kako se nada da du i ja ostaviti Jugospot i vratiti se kudi da još jednom probamo iz početka. Nadam se da se ne ljutiš na mene. Predložila mi je da otkažem stan. u elegantnom. Nije mi se dalo provesti četrnaest dana na nekom vrelom kamenu s dnevnim tiskom u rukama i masnim losionima na leđima. . ali je ona poslala advokata. s Mikijem i Sonjom. Onda je ona. Od bardova šezdesetih godina. ali kao da više ničeg nije bilo. Nakon toga trebali smo se sastati još jednom na sudu kako bismo obavili formalnosti oko rastave. zapravo. Zamolila me da joj oprostim što je tako postupila. Rastao sam se sa Sonjom tako naprasno da se nismo stigli ni posvađati. ali s Mikijem sam zbog toga imao mnogo više nevolja negoli s njom. posve slučajno sreli kasno navečer u birtiji na Gradskoj tržnici. Najednom. Nekako u to vrijeme.VI. zamolio me hladnim i pomalo prijetedim glasom da iziđemo van. te da de se zaposliti u rodnom gradu. javila mi se jednom neutralnom razglednicom (Bok! Pozdrav Sonja) s Unija a da me nijednom nije nazvala.

klinca koji mi je zamjerio što sam pisao njegovoj sestri. pokušavajudi dovesti u red upropaštenu odjedu. Zatim sam ustao. tumarajudi po mraku. Tren kasnije kotrljali smo se mokri.. Zaustio sam da nešto kažem. Zatim smo i sami ustali. Izvukao sam dugme i bacio ga u jarak. a on me raspalio svom snagom po zubima. što se pokazalo neobično teškim poslom. Na koncu nas je morao zaobidi. pa se po tome dalo naslutiti da smo ponovo prijatelji i da nas Sonja nije uspjela zavaditi.. srušio u mlaku vode. — Znaš li ti što je uradila Sonja radi tebe? — Ne znam! — rekoh sad i ja pomalo bahato. — Dugme od balonca zaglavilo ti se u uhu. Kako sam bio teži. Za sve to vrijeme sjedili smo nasred ceste. ljudi se razilaze . tražedi da se maknemo. Miki. — Kakvu Christinu? — Christinu Alana Vydre s Desiree Cousteau. Njegovo ponašanje sve me više podsjedalo na onog davnog ljubomornog brata. imao sam u džepu Christinu. pokušavajudi oboriti jedan drugoga. onda nek sve ide . U tom trenu bio sam siguran da je bijesan. — Idioti! Maknite se s ceste! — vikao je vozač koji je izišao iz automobila. Ustali smo obojica nekako u isti mah i zgrabili se. utrostručio je snagu i uspio mi se nekako izmigoljiti i ustati prije mene. Pogledao sam i shvatio da je čitava gostionica izišla na cestu kako bi promatrala našu tučnjavu. — Večeras smo bili glavne zvijezde. a zatim sam pao i sam na njega. — Fantastično! — rekao sam. — Kako? — upitah ga kad sam se malo pribrao. — Što sam? — Ti si bezobzirna svinja i gad! — A ona je napušteno nevinašce! — rekoh pomalo ironično. on je paničnim glasom rekao: — Isuse. ali me on ne posluša. našto sam mu ja zario glavu u blatnu vodu. — Pomogni mi da nađem cipelu — rekao je brišudi rukama krvavi nos. uspio sam ga baciti u jarak pun vode. ali si ti na kuvertu napisao da si se odselio. Zatim smo. gle! — vikao je. — Znaš šta si ti? — upita me on. prišavši mi korak bliže. krvavi i blatni posred ceste. Nisam se ni snašao a drugom me rukom pogodio u bradu. — Abortirala je! Riješila se vašeg zajedničkog djeteta zato što si neuviđavan gad. — Tako! — odbrusi on. Šutio sam ne znajudi što da kažem. — Kad se vratila s mora. ustanovila je da je gravidna. budalo! — rekoh mu. pa nisi valjda dijete. Kad se činilo da smo pokupili sve što smo pogubili. tako da me. On je upro prstom u mene i nasmijao se. Vratio mi je Gogo. preko stalka za bicikle kakvi se obično postavljaju ispred provincijskih gostionica. Onda nas je iznenadio pljesak koji je došao sa strane. dok sam se osovljivao na noge. Odozdo me uspio pogoditi šakom još jednom u usta i izbiti mi zub. pa sam se. Nakon toga sam ga gurnuo u mlaku. tražili smo zajedno. ne znajudi otkud se tu našao. sve dok se nismo zaustavili na svjetlu farova automobila koji je svom snagom zakočio kako nas ne bi pregazio. .. opsovao i pogodio ga šakom u trbuh tako da se prelomio napola. valjda. da se ispričam. Uistinu me pogodilo to što se dogodilo sa Sonjom i ved sam osjedao kajanje. nisam se razišao i s tobom. — Gle. — I rastavit dete se? Definitivno dete se rastaviti? — Pa jasno! — rekoh čudedi se kako mu to nije jasno.— Stani pod drvo. a ljutiti je šofer neprekidno trubio. Pogledao sam ga u čudu. — Što bih uradio? Razišli smo se. Ako sam se razišao s njom. Ali. Ostavši bez zraka. — Što si to uradio sa Sonjom? — upita me prijetedim glasom. uspio tresnuti po šiji. Ako sam je izgubio. Hajde. ali sam se i sam okliznuo i pao. Poslala ti je ono pismo kojim te moli da se i ti vratiš. tražili dijelove upropaštene odjede i izgubljene stvari. ali još nisam ni slutio da se hode tudi. Uhvatio sam se za usta i u onom polumraku shvatio da mi je dlan pun krvi.. Porno-Oscar 1979. Zašutio sam jer je to bilo nešto sasvim novo i ozbiljno.

a on je za svaki slučaj pokupio onu upropaštenu kasetu. gledajudi neku tužnu emisiju o nestašici dječje hrane i lijekova. a u regalu sam spazio gumenu lutku iz Muppetta koju sam nekod davno poklonio Sonji. znam! Sam sam kod kude. ali je on rekao: — Pusti me! To mi je kazna. — Hodi. da sam na mjestu Sonje — rekla je majka — smjesta bih te ostavila. potapšao me po ramenu i rekao: — I to de prodi. ali ono čemu sam se najprije morao naučiti. Rečenice su mi bile kratke. Mama me pogledala kao da ne vjeruje u ono što je čula. Sutradan ujutro. Pošli smo. tankodutne. Podigao je poklopac i otrgao komadid mesa. Kad sam ved pomišljao da mu potajno s pojačala odstranim kakav kapitalni dio. a pogotovo zbog Sonje . pomalo sumorni. majka je sklopila ruke i upitala me sva usplahirena: — Bože. U tom trenu još uvijek se nisam . složene likove. Pokušao sam ga utješiti. Zatim smo se oprali. ali smo izgledali tako katastrofalno da se nismo usuđivali udi ni u koji lokal. Mislim da smo se te večeri tukli dovoljno za čitav život.. ali sam se nakon trideset strana zgrozio. Ušao sam u njegovu kudu. pomalo pokajnički. — Slušaj. iako to od njega nisam očekivao. najradije bih te sad raspalio . Na stolu u dnevnoj sobi stajalo je jelo koje mu je majka ostavila prije no što su otputovali. jer je stančid na Laščini imao klasično grijanje na drva i ugljen. koji su se očitovali u različitim eksperimentalnim džezističkim agresijama koje Bukva nikako nije želio skinuti s gramofona. naučiti rukovati strojem za pranje rublja i kuhati crnu kavu. sine. Iz Bukvine garsonijere nije me odagnala toliko skučenost i spavanje na madracu u kutu sobe koliko drugi uvjeti stanovanja. —Jebi ga! Za danas smo se dosta tukli . presvukli i večerali.. to je ved i uradila. a onda je otišao uključiti bojler. Otac mi je. Morao sam kupiti peglu. Zatim smo počeli pretraživati ormar s odijelima njegova oca. trivijalne naznake. po čemu se znalo da je Porno-Oscar za 1979. Profanirajudi i banalizirajudi svoj život do kraja. kod mene demo se presvudi — rekao je. rekao sam u sebi i bacio sve skupa u ped. a likovi su bile ravne. bilo je to da su mi životne perspektive sve uže. Bio je red da se napijemo i zaboravimo sve. Pogledao sam je i rekao bojažljivo: — Pa. Nakon svega ponovo sam se našao na početku — samac u iznajmljenom stanu.. iznenađeni i onespokojeni. pojavio se Žiža i rekao da njegova tetka iznajmljuje jednosobni stan na Laščini... VII. Pronašao mi je jedan zeleni džemper.. kad sam se nakon nodi provedene kod Milana Grabara vratio kudi. Bio je u pravu. ne bih te inače zvao. koja je njemu bila prevelika. Valjda se nadao da de to kod kude nekako srediti. rekavši da mi je neugodno zbog njegovih staraca. ništa — promrmljao sam.Nakon nekoliko minuta pronašli smo na rubu jarka raspadnutu videokasetu i gomilu rasute vrpce. ne želedi im ništa objašnjavati. kako to izgledaš? — Zar se u tim godinama tučeš naokolo? — dodao je prijekornim glasom otac. u dobro poznat ambijent kojem više ni po čemu nisam pripadao. valjda sam izgubio svaki smisao za dublje naznačene. — Kakvu izmišljotinu? — Pa ono za Sonjinu trudnodu — reče snuždeno. što nije nimalo ugodno kad ti je ved trideset sedam godina. prišao. sive hlače i svoju košulju. — Budalo. Pokušao sam na tren pronadi otočid spasa u pisanju novog krimida. svedene na subjekt. Miki. Sjedili smo cijele večeri. nepovratno uništen. predikat i po koji atribut. ali sam ga odbio. — Znaš. Stanislave. a onda je bez riječi otišla u sobu. a onda je on upalio televizor. — Ništa. "Zar je to literatura?". odsutnost bilo kakvog stila bila je više nego kronična. — Za šta? — Pa za onu izmišljotinu.

na Međunarodni sajam knjiga. ali nisam nikad uradio. Bili smo nasamo. na krivoj nozi. sve me manje zanimao sajam. knjige i pisci sve manje zanimaju. upravo onakva kakve sam ranije prezirao. kao da je definitivno ispala iz trenda. Zatim su mi ponudili da za Vjesnik po narudžbi napišem takozvanu Novogodišnju priču. ali bilo mu je malo ne ugodno. Pet dana u Frankfurtu neprekidno je padala kiša tako da sam hodao naokolo mokar i odlazio dva puta dnevno u sumorni. pa morao bi češde idi u Kinoteku! Propustio si ciklus novog japanskog filma. Jednog sam ponedjeljka otišao u naš odjel u Kavuridevoj ulici. Otada više ne slušam informacije te vrste. — Tako je izgledalo — otpovrnuo je. u tamne haustore live-sbowa (Im ersten Stock). slavenskim i drugim gastarbajterskim fizionomijama. Znao je da radim u posljednje vrijeme mnogo na propagandi knjiga. U svakoj kabini bio je videomonitor s biračem za desetak kanala. da pitam Višnju želi li sa mnom raditi na nekoliko propagandnih akcija za pojedina izdavačka poduzeda. — Postaješ stručnjak za besmisao! — prekorio me jedne večeri Bukva. — Čula si da sam se rastavio? Nisam više sa Sonjom. a kako izgleda sada? Imaš li sada što za redi? Rekao je samo: —Jebi ga. zbrkanim i nepravilnim. znao je da me u pogledu Višnje Gorjan nehotice prešao. — Stanislave. Moja soba imala je prozorčid s pogledom na sivo dvorište. digitalni mehanizam koji pokazuje vrijeme preostalo do kraja projekcije. Stanislave — rekla je i tako mirno me pogledala kao da među nama nikad nije bilo ničega — ali imam toliko drugih poslova da ne bih mogla. moram ti priznati da me izdavači. jedva dostatan za mene. čitava Mikijeva knjiga bila je tu u živom izdanju. na što sam pristao. koja je ispaljivala na brzinu metak i hitala kudi. u blagajne pornokinematografa. Nešto kasnije uhvatio sam direktora Jožu i rekao mu: — Lijepo si me zajebo s ljubomornim kudnim prijateljem Kikijem Gorjanom. u četvrti kojom je carevala prostitucija i pornografija.. jer su izdavači imali jedva toliko para da podijele plade. i gledao u osvijetljene izloge tragično praznih pornoshopova. Žiža je držao da bi se moja dezorijentiranost mogla liječiti na drugi način. Pozvali su me te jeseni na dvije književne večeri. — Što je drugo i mogao redi! A onda sam ga dočekao nespremna. slušajudi ljubavne uzdahe i škripu kreveta iz susjednih soba. Osim toga. samo me to spasilo grozne blamaže. Pomalo me brinulo to što u svemu postajem sve nepouzdanija osoba. — Žao mi je. Nakon prvog dana provedenog medu milijunima knjiga. tako da nikako nije mogao izvrdati. mediteranskim.držao bivšim piscem. ispred kojih su me profesionalni nagovarači vukli za rukav i molili da uđem. Pornografija kao da više nikog nije zanimala.. valjda da se oni nesretnici unutra imaju radi koga poševiti. Bio je to sitni šoder. što sam odbio. jeftini hotel kako bih se presvukao. ali pohabana. jer je hotel dobrim dijelom svojih kapaciteta ugošdivao i prolaznu klijentelu. samo što marljivi mornari neprestano ispumpavaju vodu. ne znajudi kog bih vraga mogao redi ljudima iz perspektive vlastite malodušnosti. ali sam želio ispipati kako diše. Okružen zalutalim arapskim. raskupusana i nikom zanimljiva. malo sjedalo i košaricu obloženu plastikom. baš kao da do poto-nuda nede dodi. — Tako je izgledalo . premda mi je pomisao da du u životu uspjeti napisati još jedan roman izgledala sasvim nevjerojatna. i rekao mu kako želim pet dana na službeni put u Frankfurt. — Zadnje što sam čula o tebi bilo je da si se vjenčao sa Sonjom. bogati. Hotel je bio u blizini Hauptbahnhofa. pred kojima nije bilo redova. ali je i taj problem uspjela riješiti prije no što sam se pojavio u Kavuridevoj s idiotskim prijedlogom o propagandi knjiga. nego mi je potpisao putni nalog i agencijski aranžman. a sve više opskurna četvrt oko mog hotela. zašao sam u "peepshow" koji je imao interesantnu formu — dva kata dugih hodnika s bezbroj kabina. Dugo u nod buljio sam kroz taj prozorčid dolje. Frankfurtska pornočetvrt učinila mi se poput velikog starog broda koji nepovratno tone u dubine zaborava. zbog čije sam prisutnosti odmah . a o tome da nisi gledao von Stroheima i Germaine Dulac da i ne govorimo. Poslije sam saznao jednu nevjerojatnu stvar: Višnja Gorjan rastavila se od muža zato što je ta tipčina imala ljubavnicu s kojom je želio uploviti u nov život! Višnja je tako iznenada ostala sama. u prazno dvorište. Tumarao sam večerima po uličicama.

nije se dalo još zaključiti jer je za takve zaključke bilo prerano. a o mogudim konotativnim i simboličkim razinama. je li legalizacijom pornografije vlast zapravo podsjekla njeno otrovno korijenje. fellatio Linde Lovelace i panična vrtnja stražnjicom kubanskog dinama Vanesse del Rio. koje bi mogle iz njega proistedi. meni je konačno sinulo pa sam se nasmijao i rekao: — Na žalost. Osim toga. Sličnu tezu zastupao je i neki Zeljko Prpid. Napisao sam dobrih desetak stranica faktografije. koji je tvrdio otprilike ovo: "Kad bi vlast organizirala natjecanja i festivale političkih viceva. poučen onim što se dogodilo na Zapadu. gdje svaki interes rezultira hipertrofijom proizvodnje. a ne ovaj koji govori o studiji mog prijatelja Milana Grabara. što me još više zabrinjavalo. bilo je strašno neobično promatrati tu stvar na velikom platnu i s titlovanim prijevodom imbecilnih dijaloga kakvi su u pornidu neka vrsta zadanosti. Jednog prijepodneva. nakon nekog vremena postao tako bezazlen da se mogao pročitati u novinama ili čak čuti na televiziji. jer je baš zbog discipline pričanja političkih viceva bio dva puta po trideset dana u zatvoru. svi smo otišli u kino Lika da vidimo tu senzaciju. Ljubo i Gogo Jazbinšek doputovali su istog popodneva u Zagreb samo radi tog svečanog trenutka u slavnom iličkom kinematografu. Pokušao sam "peep-show" promatrati manje kao pornografski fenomen. Ja sam nabavio karte. Pretpostavljam da je u prvom redu mislio na kultni status koji je njegova zbirka uživala u rodnom gradu. ili "klikklak". Premda smo dobro poznavali taj film (kao i mnoge druge s Buttlerom i Kelly Nichols). Miki Grabar izašao je iz kina sasvim nezadovoljan. u normalnoj kinomreži. najviše ga je ljutilo što bi vic. ili kolekcije Životinjske carstvo iz čokoladica Kras. jedna mi je napadno našminkana ženskica s nabubrelim guzovima rekla: — Je l' bumo? Isprva je nisam shvatio jer sam bio nekako zamišljen. Je li legaliziranje pornografije zapravo njen suton. još i danas bi postojali tajni klubovi za upražnjavanje ovih ludosti. Da je vlast kojim slučajem zabranila koju od modnih ludorija: "jo jo". primjerice. jer od razlaza sa Sonjom takoredi nisam imao nekih izravnijih iskustava.shvatio da je "peep-show" legalizirano masovno drkalište. zbog kojeg je odležao. a ti bi artikli postali glavni predmeti tajne trgovine i šverca. Konačno. mjestimice nepouzdani i netočni. a Miki. koji je volio generalizirati stvari i davati im razna. 1985. koji je Miki ved odavno imao na videokaseti. Gogo Jazbinšek. nismo znali je li projekcija u kinu Lika stvarno legalizacija ili tek još jedna od posljedica kaosa koji je vladao i u distributer-skocenzorskim birokratskim vodama. Pa ipak. misledi kako du ih pokloniti Mikiju Grabaru. prikazan jedan eksplicitni. ali to je ved građa za jedan drugi zapis. ali. Po povratku iz Frankfurta postao sam pomalo zabrinut zbog svoga libida. čak malo i potišten. u jednom je trenu rekao: — Daju nam pornografiju da bismo zaboravili na sve one stvari koje nam ne daju! . Počnu li se u kinima normalno vrtjeti stvari u kojima de dominirati erekcija Johna Holmesa. Ali. da i ne govorimo. Te sam večeri do kasno u nod sređivao svoje zabilješke i razmišljanja o "peep-showu". A ovako. podaci koje o njemu daje autor krajnje su šturi. pitao sam se. sa Jerrvjem Buttlerom i Kelly Nichols. Ivančica. — Dečki — rekao je — ako je ovo službena kanonizacija pornida u Jugi. a više kao duhovnu i intelektualnu metaforu. da u ovom segmentu proširi i produbi svoju knjigu. dojmova i razmišljanja o "peep-showu"." Moram napomenuti da je rečeni Zeljko u tome imao i svojih posebnih interesa. godina značajna i po tome što je prvi put u Jugoslaviji. pa i čudna politička značenja. Premda se u Povijesti pornografije spominje "peep-show". a kad je drugi put prošla pored mene i diskretno ponovila pitanje. Mikijeva de zbirka postati tek nešto vrednija od zbirke maraka iz Gabo-na i Ugande. a ova opet naglim padom zanimanja i opdim zaboravom. dok sam čekao stranku ispred Varteksa. pali su u zaborav ved sljedede sezone. ne bumo! Inače. tvrdi pornid — Strasti (In Love). ova bi disciplina ubrzo nestala kao pomodna trivijalnost. i kao takav valjda najtužnija od svih velikih i važnih pornografskih formi. onda je jednoj krasnoj tajnoj i privatnoj zanimaciji odzvonilo. nisam osjedao ni potrebe za njima. i to su posljednje literarne stranice iz pera S.

Kad smo stali pred internom klinikom. nakon čega je liječnica istrčala van i odjurila prema dvorani u kojoj smo ostavili majku. jadnik. Potkraj travnja 1986. pokrivena bijelom plahtom preko glave.. Okrenuo sam nasumce dva broja i ravnomjerni glas s druge strane rekao mi je kako je sada točno deset sati. ne pokazujudi pretjeranu spremnost da se odazovu. on. bilo je valjda suđeno da vidim umiranje rođene majke.. Nije bilo vremena da ga udarim. ali me nije čula. Vratila se ipak u dvoranu.. a onda su me poslali napolje da čekam u hodniku. što mi je bilo vrlo neobično. opaljuju mu šamare. bez medicinske sestre i bez bolničara koji bi mu pomogao nositi nosila. sve dok nismo došli do prostorije gdje su liječnik i liječnica. opsujem mu mater i slično. Bio sam siguran da de umrijeti ne uradim li nešto radikalno. Klimnula je samo potvrdno glavom. pa brzo u bolnicu. uopde nije bio kriv. Opsovao sam i nazvao drugi broj. jer sam ga tolike godine sasvim nepravedno držao osobom koja ne umije plakati. a otac i ja samo smo se pogledali. a u velikim frkama postajemo zažareni Balkanci. Osim toga. ali je još imala puls.. Njima je to bilo nešto što se događa svaki dan. meni nešto što se događa jedan jedini put u životu. Činilo mi se da je još živa. — Gospodine. — Ali . ne znam. nego sam mu pomogao da polegnemo mamu na nosila i odnesemo je u kola. koji sam se grozio smrti i izbjegavao sobe umrlih i pogrebe. a Zvjezdana je bila s mužem u Daruvaru. baš onako kako sam viđao takve scene na filmovima. Između te dvije stvari nije bilo nikakve veze. Dajte da stavimo gospođu na nosila. Hitro sam se vratio mami koja nije disala.. Nakon nekoliko minuta na hodniku se pojavila liječnica i nemodno slegnula ramenima. nakon četiri minute dolazi do decerebralizacije. Pritrčao sam telefonu i ustanovio. Detaljno me ispitavši o čemu se radi. Opipao sam joj puls. dopustivši mi da još jednom uđem u salu. osjedajudi kako mi majčin život bježi ispod dlanova.. Poslovali su nešto s nekakvim žicama.. Nasmrt uplašen. Jedne subote. Što se dalje događalo. bio je jedva primjetan. jer sam sve promatrao kroz zastor od suza. razumijem vas . — Dolazi samo šofer. pljuje po njemu. baš kad sam došao da vikend provedem kod kude. Doznao sam poslije da ogorčena rodbina. Trčedi po odjelu sa šoferom. Šutio je. Meni. majka je počela teško disati. a tri tjedna kasnije umrla mi je majka. Tamo je ved bio otac koji se vratio s tržnice.. morao sam s njim nositi nosila na prvi kat odjela. podigao plahtu i poljubio joj hladni obraz. Sagnuo sam se. — Pokušali ste sve? — upitah je drhtavim glasom. Nakon deset minuta na vratima se pojavio čovjek sa sklopivim nosilima pod rukom i upitao gdje je pacijent.. kad se pojavi na mjestu nesrede bez liječnika. Oči su mu bile pune suza. Onda joj je. obuzet užasom. svjestan da je majka naprosto izgubljena. — Pa gdje vam je liječnik? — upitah. pa sam primijenio ono malo prve pomodi što mi je ostalo u pameti. polovicom svibnja. samim time što je došla u ovu bolnicu. sa tri sestre. pijuckali kavu i razglabali nekakav svoj sindikalni problem. masirajudi joj srce dok mi je s čela tekao znoj. prešao je preko naše zemlje radioaktivni černobilski oblak. nekakvo čudno crvenilo prešlo preko lica i nakon toga se počela hladjeti. gdje se pokazalo da dežurnog liječnika nigdje nema. ovog puta bila je to hitna pomod. odmah sam pretpostavio da se radi o infarktu. osim u izjavama susjede Eve Biser. ništa me nije pitao. zar . mislio sam da se to radi duže . priskočio sam i počeo je dozivati. čuo što se zbilo i odmah dojurio u bolnicu. tražili defibrator i vukli cijevi s kisikom. otvarao sam sobe i pitao gdje je dežurni liječnik. Svi su šutjeli. Kako sam znao da je srčani bolesnik. nema liječnika — spetlja se on. — Nema . Mama je ležala na nosilima... a pokatkad i prijete revolverom.. obedali su da de odmah poslati kola. Kako svi mi u ležernim situacijama znamo glumiti odmjerene Evropejce. uhvatila se za grudi i srušila. Zatim je ponovo izišla i izrazila nam sudut. gađaju ga kamenjem. da ne znam telefonski broj hitne pomodi. znajudi da je sve gotovo. u jednom času. Oca nije bilo kod kude. opsovao sam im mater i rekao da sam spreman zadaviti nekog. vrisnuh zapravo panično. dvadeset jedna minuta i pet sekundi. . "Izgleda li ovako smrt?" upitah se. ali . tako je organizirano. dutedi kako se oko mene sve ruši.VIII. dajudi joj umjetno disanje i masirajudi joj srce. otišao je na tržnicu da nabavi preostale stvari za subotnji ručak.

Ljubo je pričao nekakve samoironične štosove iz samoupravne prakse. Tako to kod nas biva.. koji je dojurio iz Zagreba. kome je taj dan protekao u paklenskoj jurnjavi. jer su se oko mene okupili svi koji su me znali i kojima sam nešto značio. — Čuo sam da vam na one jadne šofere razbjesnjeli ljudi vade revolvere. bio sam naprosto zgranut činjenicom da u mom gradu po pacijenta. jednako izgubljen. — Nemodni smo. Oduvijek sam stvari nastojao obrazložiti i protumačiti sam sebi svodedi ih na neke temeljne logičke principe. prvi put je u životu mnogo pričao ne spominjudi primjere iz filmske tradicije. Irena gnjavila prisutne pričama o tome kako je njihova Jarmila ne znam kako zaljubljena u mene. — Da li se gospoda uspjela pričestiti? — upitala je tatu gospođa Eva Biser. Vidio sam kako mu se usta otvaraju i zatvaraju. kako pali cigaretu. Otac ju je bez riječi otpravio kudi. strašno žao". — Ne razumijem to što pričate i ne želim uopde razumjeti! Ovaj jebeni grad u kojem sam sa svim slučajno rođen ima prekrasnu novu zgradu Opdinskog komiteta. a za to nemamo sredstava . onda se svi najednom počnu slagati s vama. sredstva de se preko nodi nadi. I za tu ljubav si siromašniji. pognute glave. Bilo je to lijepo i jednostavno. Poslije du shvatiti da ta. a Žiža Tomid. a kola hitne pomodi pod SIZ za ceste. Zgrozit dete se kad čujete da služba hitne pomodi spada pod SIZ zdravstva. nešto poput građanskog prosvjeda protiv neke nepravilnosti u novinskoj rubrici "Pisma čitalaca"." Pa ipak. čime bih si olakšao dan koji mi je bio suvišan u životu. bitno siromašniji. nehumana i kriminalna nebriga nije eksces.. propisima i odredbama.Vratio sam se kudi šutke.. par-ti. — Druže ravnatelju — rekoh. dolazi šo-fer s nosilima pod rukom. jer mi pred očima nisu bile njihove materijalne nevolje. — Znam da ste sada uzbuđeni i ne želim vas previše zamarati. Kod kude smo sjeli svaki u svoju fotelju i šutjeli poput oficira koji su čas ranije doživjeli presudan poraz. posebnu opremu i posebne ekipe. Mislio sam ovako: "Smrt majke naprosto je činjenica koju kao takvu treba mirno prihvatiti. pogotovo kad nemaš deset nego trideset osam godina. obloženu mramorom. ta činjenica. tako da sam čitavog dana mogao sjediti u fotelji i imao kad razmišljati.. koja se iznenada pojavila na vratima. misledi si i dalje svoje. nego naprosto pravilo. jer je zaista voljela moju majku. znanaca. jer su tamo uvijek funkcionirale neke druge logike. čika Staška. ma koliko predstavljala biološku nužnost. među mnogobrojnim telegramima suduti stigao je Sonjin. glupa i izlišna gesta. Tada je slijedio jedan samoupravno-birokratski galimatijas koji rijetko tko može shvatiti. — Na žalost. a ona je svejednako trabunjala nešto o tome kako je mamu odnijela černobilska radijacija. zatim novi gradski bazen i novi Dom JNA. pijani Gogo Jazbinšek pričao je nešto o tome kako su liječnici u pitanjima života i smrti zapravo tragično nemodni. ali ga više nisam mogao slušati. možda ste u pravu — reče on ne hotedi mi previše protusloviti. — Kad vam konačno neki pomahnitali tip ustrijeli šofera. Kad vam umre netko blizak. nepristojno ga prekinuvši baš kad mi je pokušavao obrazložiti meduuvjetovanost hitne pomodi i SlZ-a za ceste. članovima. dok je otac. bez pogovora. U nodi. a i iskreno. te da su službe hitne pomodi u vedini provincijskih mjesta organizirane na posve isti način. koga sam površno poznavao. Miki i Arleta su skuhali nekoliko litara kave. na žalost. ne možemo ništa uraditi. otpuhuje dimove i gestikulira. ali dopustite da vam kažem koliko smo ved problema imali s tom nesretnom hitnom pomodi. sportsku dvoranu po kojoj se natjeravaju trederazredni sportski diletanti. koji nas tretira jednako kao i gradsko saobradajno poduzede . Sve formalnosti oko obavještavanja rodbine. koja je napisala: "Vjeruj da mi je strašno. velebnu zgradu SUP-a. kako bih mu iskazao svoje građansko negodovanje i zgražanje načinom na koji je organizirana hitna pomod. nego mrtva majka koja je ved ležala u bolničkoj mrtvačnici. dragi Stanislave — rekao je glasom punim suduti ravnatelj — i. novinskog oglasa i pogreba obavio je Miki Grabar. ujedno podrazumijeva i spoznaju da je konačno otišla osoba koje te najviše voljela. Sutradan sam otišao do ravnatelja bolnice. To je bila jalova. Smatrajudi hitnom pomodi ono što sam imao prilike vidjeti u američkim filmovima i televizijskim serijama. a nema jednu . iskazane paragrafima. Nesnosni dan smijenila je podnošljivija večer. vrijeđaju ih i pljuju po njima — rekoh iznerviran. ali sam na nadležnim mjestima obično ispadao budala. hodao dva-tri koraka iza mene. Bio sam strašno smušen i ništa nisam uspio smisliti. Služba hitne pomodi zahtijeva posebna vozila. kome život visi o koncu.

— Smirite se malo. jedva se nasmiješivši. kao da mu ni samom nije jasno kako je to konačno dolijao. cjelovita i smislena. a odmah iza nas mnogobrojna rodbina koja se okupila iz svih mogudih dijelova zemlje. ne daje vam pravo da vrijeđate ovo društvo i ovaj grad. otvaranje radnog mjesta. radi se o različitim društvenim financijerima . uvrijedit de se.. pazi. — Čekaj. ali i iznuren.. koji je brkao padeže. ali je on otišao za svojim poslom neprekidno kimajudi glavom. Gogo — rekoh. govornik jedino nije spomenuo politiku nesvrstavanja i miroljubivu aktivnu koegzistenciju. Od svih floskula tekude politike. — Ma jebe se meni za ovo društvo i za ovaj grad! — viknuo sam i izišao. sestra i ja. njena klasna svijest. stari... opredijeljenost i riješenost u borbi za stvar radničke klase i slično. U tome je njena sudbina bila zatvorena. kuda mi je puna rodbine! — prosvjedovao sam. Konačno me ukebalo! Htio sam ga upitati kojoj je to majstorici pošlo za rukom.. a ne obična kola hitne pomodi. Rekao sam Zvjezdani da odlaziš sa mnom. zamalo sam ti zaboravio nešto redi što de te malo razveseliti. — Stari — prekine me on i unese mi se u lice — bi li ti zavlačio nekom prste u čmar. kako bi se to patetično reklo. — Prvo morate nekom spasiti život da biste ga mogli poslije uhapsiti. — Stanislave — blago me prekori ravnatelj — to što ste u žalosti za umrlom majkom. specijalizaciju i slična sranja.. mogla bi se ved kupiti ona Fitipaldijeva formula 1. Da biste nekog primili u partiju. zajedničkog stola i ognjišta. Kad sam se ved okrenuo da odem. Dala mi je i tvoj pasoš. Ivančicu. Zbog toga morate prvo organizirati hitnu pomod. — Kada bi tko sabrao na jednom mjestu sve mito koje se diže za krevet. iz drugih fondova . Bile su neuobičajene svibanjske vrudine i u obaveznoj crnini bilo mi je više nego vrude. Znači. kamo me to vodiš? U Afganistan? . — Ma pusti ih sve u kurac! — rekao je rezignirani Gogo. Dan kasnije bio je ved pogreb. U subotu se ženim. to ti nisam rekao ja nego netko drugi! — Ti ne primaš . a tek potom izgraditi SUP i zatvor. pilio kosti i rasijecao apcese za trinaest milja mjesečno? Bi kurac! Hajde.. održao je nadgrobni govor u kojem su se prosipale silne zasluge moje mame za socijalističku zajednicu. Nekakav postariji aktivist iz mjesne zajednice.. Miki Grabar me naprosto kidnapirao. ali čovjeka dostojnu službu hitne pomodi.. ali su stvari mnogo složenije. U bolničkom krugu zatekao sam Gogu Jazbinšeka kako se vrada iz kantine sa štekom cigareta pod rukom i ispričao mu sve o kratkom razgovoru koji sam vodio s ravnateljem.. niste . Ali. on me uhvatio za rukav: — Slušaj. Sve drugo bile su besmislice. Nakon pogreba.. Sve to što ste nabrojali izgrađeno je drugim sredstvima. Znao sam da je sve to što govori pretjerano i da su zasluge moje majke sasvim drugačije i mnogo vede. stari. zalupivši vratima za sobom. ali on nije skidao nogu s papučice gasa. hodu redi. — Baš zbog toga te i vozim! Kog deš vraga kod kude cendra ti s rodbinom koju susredeš samo u povodu raznih pogreba! — Ali. Zanijemio sam od iznenađenja. ugurao me u Spačeka i raspalio najvedom mogudom brzinom podravskom magistralom.. kao da se žuri da što prije odmaglimo što dalje od grada. bogamu! — prekinuh ga iznerviran.. Njena životna misija očitavala se u tome što je jednu veliku obitelj uspjela održati na okupu oko. — Ali radi se o istom društvu.. — Nede. Nemojte mi samo redi da kola hitne pomodi koštaju više od Mercedesa kojima se vozikaju na janjetinu predsjednik opdine i njemu slični gradski lideri . — Pasoš! Isuse! Luđače. šuplje i nepotrebne fraze. smirite se! Jeste li možda za kavu ili nešto slično . zbog toga bolnicu i rodilište morate napraviti prije zgrade opdinskog komiteta . kamo me to voziš . Pred odmaknutom pločom obiteljske grobnice stajali smo otac. — Hvala ti. Razumijem vaše negodovanje. nužno je da se uopde rodi. sad bok i budi mi jak! Mi smo svi uz tebe. jer tome valjda nikako nije uspio pronadi pravo mjesto u nadgrobnom govoru.običnu.. Miki! Jesi li lud..

Ulazili smo neumitno u godine kad se raspadaju brakovi. Ambijent je djelovao stvarno srednjoevropski i zbog toga se doimao toliko prisno. a onda se ponovo snuždi i reče: — A kome može uopde biti dobro sa mnom? Bio je izgubljen. ili kao da se zbog nečega ispričava. da osigura dovoljan broj kreveta za one koji žele prenoditi. umiru roditelji. pa sam pristao da Miki naruči večeru. brežuljci vinograda i usputne gostionice čudnih naziva. Nacek je danas rekao da se samo jednom živi. da mu trpeza uvijek bude bogata. prvi put otkako se dogodilo to s majkom. Arleta i Nacek redovito su nas posjedivali bar na sat vremena. dok ne dođe jesen. šumarci. Sonja je dolazila rijetko. ti si sto posto lud! — ponavljao sam. oči mu malko zaigraše. Arleta ga je naprosto obožavala i neprestance citirala njegove mudrosti: —Zamislite. na prijelazu Gola. Miki mi je priznao da joj je pomalo neugodno jer se uskoro udaje. ali ni po čemu više nismo bili veselo i bezbrižno društvo. raštrkali na sve strane. kao da nam želi redi da mu je sve oprostila i zaboravila.rekao je nekako čudno. ali sam odmah potom shvatio da je takva ljutnja sasvim bezrazložna. obično birajudi vikend kad bih ja ostao u Zagrebu. što de za njega zacijelo biti kraj? Arleta je redovito dolazila na Šljunčaru. a onda se. a Arleta bi obično najprije poljubila Ljubu.. Hvatao se ved suton kad smo stali na mađarskoj granici. — Eto. Pravu narav njegova odnosa s Irenom nisam znao. kude sa crvenim ciglenim pijetlovima na krovu. to ti je Kaposvar! . ali sam ja bio posljednji koji bih mu je mogao pružiti. nikako nije mogao sprijateljiti ni s kim od nas. IX. Ljubo se i dalje brinuo da nas što bolje ugosti. — Zapravo je za malu dobro da ode van . Pored nas su promicala ozelenjela podravska polja. iako sam pretpostavljao da Irena više nema ljubavnika. premda sam se u mađarskoj nodi osjedao mnogo bolje no da sam ostao kod kude. kad bismo se našli na Šljunčari. — A mala? — Pa i malu de odvesti — reče on. malodušan i trebala mu je nečija pomod.Zašutio je. kao da je u nedoumici. Po inozemstvu je hodao sve manje. koji se. i kad se polako počinju svoditi životni računi. Osjetio sam čak i glad. pa da čovjek mora prihvatiti svaku pruženu šansu. da kuda bude opskrbljena svim onim sitnicama koje s vremena na vrijeme zatrebaju. na početku ljeta. ali sam zbog nje još više zavolio svoga najstarijeg i najvjernijeg prijatelja Mikija Grabara. Jedne mi je večeri rekao: — Uspio sam se domodi jednog pisma u kojem joj obedava da de dodi po nju i odvesti je sa sobom. a bio je mrkli mrak kad smo. On me pogleda iznenađeno. Tako du je konačno izgubiti. Subotom uvečer. ne obazirudi se više na moje prosvjede. Navečer smo sjedili u malom mađarskom nacionalnom restoranu čiji su prozori gledali na prekrasnu ulicu punu dudančida i namijenjenu samo pješacima. kako mu uopde pomodi kad de ga Irena ionako ostaviti.. — Za malu je dobro da bude s tobom. ali je boravila u kudi svoga zaručnika Ignaca Feješa. što me pomalo razljutilo. Saznao sam da na Šljunčaru dolazi sa svojim novim odabranikom. Nakon mamine smrti još smo nekoliko vikenda proveli u vikendici Ljube Brabeca na obali Sljunčare. zapravo. prošli kroz Nagytad. To je bila valjda najbedastija rečenica koju sam čuo u životu. i sve su ga manje putovanja veselila. Arletina devetogodišnja Ines i Ljubina godinu dana mlađa Jarmila postale su najbolje prijateljice. Bili smo i dalje dobri prijatelji. ti si sto posto lud. Nacek bi se ceremonijalno rukovao sa svima. . unatoč velikoj ljubaznosti. — Miki. sav snužden. juredi ravnom mađarskom cestom. Ili: — Nacek smatra da bi nagomilavanje oružja moglo dovesti do rata koji de predstavljati kataklizmu za čitavo čovječanstvo. pa sam morao i sam zašutjeti. Ali. rastavši se privremeno. te su zajedno slušale "do daske" Madonnu i slične glazbene novotarije.

Nakon toga Eva Biser. — Pa ništa! — otpovrnuo bi on još zagonetnije. Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve. na koji me odveo Miki Grabar otrgnuvši me od mučnih karmina. koju mi je nekod posudio Miki Grabar. Držao sam to jednom od onih smetnji na koje se valja priviknuti. Jedno za majku. sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju. koja ga je opsjedala prijedlogom da bi nakon ženine smrti trebao pristupiti Jehovinim svjedocima i konačno spasiti dušu pred jednom od skorašnjih propasti svijeta. od oponiranja. činio mi se sve neprikladnijim za razgovor. zabrinuta za dušu mog oca. Potkraj godine. ali me jedne subote Gogo Jazbinšek na silu odvukao do lokalnog internista. drugo za pokojnog ujaka Emila. beskonačnim svađama koje je vodio na radnom mjestu. pretpostavljajudi da bi on i Irena mogli znati gdje se Delon trenutno nalazi. koji je ostao sam u kudi koja je nekod bila i pretjerano bučna. redovito je preko te ograde bacala novi. Kad bih dolazio kudi. ali se predomislio i samostalno ga otpečatio kad je počelo svjetsko prvenstvo u košarci. a keder-kantu napunio zemljom i zasadio u njoj nekakvo glupo cvijede. otac Franjo. Kad bi me zatekao bezvoljna. Neko vrijeme vodio je rat sa susjedom Evom Biser. uzdahnuo i rekao: — Tako to ide. Odviknuo se bio od svađa. koju je ponovo predvidio njihov voda i prorok. ali ga Gogo pretekne: — To ti je prva i najnedužnija od svih onih "kardija" koje deš naslijediti od majke. Jednog sam vikenda ustanovio da je popalio sav svoj stari ribolovni pribor. uz višestruku protekciju. Zatim je zapečatio televizor i otkazao pretplatu. Sviknut na prastaru ragu od mašine. a kasna popodneva obično je provodio sjededi na nekoj od grobljanskih klupa. gdje sam Mikijeve prepravke pladao povedim hrpama sve bezvrednije love. pomiren sa svime. i tobožjim osvetničkim fukovima uperenim protiv uže rodbine njegovih mnogobrojnih gradskih neprijatelja. Bilo bi važno da se opametiš i razumnim režimom izbjegneš kasnije komplikacije. To je bila vijest dovoljno atraktivna da zasjeni sve ostalo što se s njim događalo. bivao je sve potišteniji i izgubljeniji. dva radnika SUP-a posjetili su Ljubu. zaokupljen pornofilmskom studijom. Premda mi je bio najbolji prijatelj u čiji sam intelektualni. neprekidno pušedi. iz tredeg pokušaja uspio položiti vozački ispit. Mislim da mu još ni samom nije bilo jasno što se to dogodilo. X. Gogo je samo zavrtio glavom. — Pa šta? — rekao bih. od zagrižljivih primjedbi i. ako se izuzmu pisma koja je potajno slao Ireni i koja je Ljubo pokatkad imao priliku kriomice pročitati. temeljito pregledao i napisao na listid kakav vam daju specijalisti: hipertonija i tahikardija. Nakon mamine smrti. utučena ili zabrinuta. pa da se osvijestiti morao mnogo kasnije. Internist je htio nešto redi. Taj me tip. Oboje su zanijekali i samu pomisao na tako nešto. — Imaš ved dovoljno godina i nije red da se kinjiš najtežim fizičkim poslovima. neprekidno je odobravao sve što bih rekao. Gogo Jazbinšek stvarno se oženio. ljubavno-erotska strana njegove osobe još mi je predstavljala jednadžbu s prevelikim brojem nepoznanica.Miki Grabar je i dalje živio u samodi. premda su znali bar jednu od mnogih njegovih adresa. Od onog nadrealnog kapošvarskog izleta. veselo bi mi dobacio: — Stari. — A tahikardija? Što je to? — upitah ga naivno i pomalo preplašeno. Od srca svoje mame nedeš modi pobjedi. netom pročitani broj Kule stražare. . Mađarska nam je tu pod nosom! Hodemo li se zaletjeti u Kaposvar? Osobito dragocjen postao mi je kada sam kupio svoj prvi automobil (renault 4) i kad sam. tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. Ostajao je na poslu sve duže. — Teta u Americi samo što nije odapela! — govorio mi je smješkajudi se nekako zagonetno. samo da bi što krade bio kod kude. duhovni i materijalni život imao potpun uvid. izdaleka motredi na mamin grob. počeo sam patiti od blagih vrtoglavica. Nakon tih sređivanja često bih morao otidi pravom automehaničaru. Čak je i na groblje odnosio po dva buketa cvijeda i po dvije svijede. O Delonu nije bilo nikakvih podrobnijih vijesti. Miki je naučio sve mogude automehaničarske štosove tako da je satima dotjerivao i štelao moj Renault. — Zašto ne odeš u mirovinu? — upitao sam ga jedne nedjelje.

Nekod davno čitao sam tekst američkog psihoanalitičara u kojem se opisuje san impotentnog šofera koji mjenjačem nikako ne može pronadi odgovarajudu brzinu. ali je sve to držao djetinjastim. Imam dvadesetogodišnjicu mature. najradije je jeo jednostavne stvari. i štrajkovima koji su se prestali zvati obustavama rada. jer je tvrdio da je u mladosti volio čitati. pa su ga s vremenom izbrisali iz evidencije. i on je prestao dolaziti na sastanke i pladati članarinu. Poput tolikih drugih koji su se zamorili. što je u Jugospotu rezultiralo strašnim potresima. ali principijelnog stava. ali sam odbio. Zatim sam ga pokušavao zainteresirati za kojekakve hobije. ali ništa da stvarno uradi. Nagovarao sam ga da se vrati ribolovu. za što sam u jednom trenu povjerovao da de ga zabaviti. Premda nisam bio impotentan. — Moram nešto uraditi sa sobom! — neprekidno je govorio. Upitao me želim li i ja koje prženo jaje. izgubili nadu i interes. Niti je istupio demonstrativno. uz silna odgovaranja i uvjeravanja da je partiji potreban. kao i mnogi drugi. pa je i knjige i hobi negdje zametnuo. za čije se pripremanje ne troši više od pet minuta. Bio je petak. neukrotiva kurva! Oca sam zatekao kod kude kako peče jaja za ručak. koju nisam bio stigao popiti ujutro. zahtjevima za ukidanje štafete. dogmatizam sekretara ili nešto slično. žigošudi nepravilnosti u partijskom radu: oportunizam osnovne organizacije. —Ja imam sljededeg mjeseca tridesetogodišnjicu. civilnom služenju vojnog roka. nedugo po odlasku u mirovinu — umrli. imam tamo doma proslavu dvadesetogodišnjice mature. ali ga to nije ni najmanje zanimalo. a mačka zadužena za tisak radoznalo me upitala: — Kamo se tako žurite? — Putujem. Osmo poglavlje I. ali nijednu nije uspio pronadi u Atlasu. Onda sam mu donio iz Zagreba Atlas gljiva i još nekoliko sličnih priručnika. gdje je stara gimnazijska škvadra organizirala proslavu u Planinskoj kudi. sam i bezvoljan. shvatili smo da folira. mjenjač je bio nečuvena. Nije izišao onako kako su to mnogi činili. Nakon jednog od sastanaka na kojima smo pretresali sve mogudnosti povedanja plada. neprekidno govorio da je kurva. svejednako je govorio: — Moram nešto uraditi sa sobom! Umjesto svega onog što smo sestra i ja mislili da bi mogao. U Unikonzumu na Cvjetnom trgu pojeo sam sendvič i popio kavu. Pa ipak. i odnio ga mami na grob. Nisu ga čak ni izbacili zbog kakvog heretičnog. pa zar ste tako stari? — nasmijala se ona. rekao sam direktoru Joži: — Čuj.Nije pristao jer je iz iskustva znao da su svi njegovi prijatelji. nervozan i prepušen. nedovoljan sluh za suvremenost. Kako među tim knjigama nije bilo ni jedne ratne. on je uradio nešto sasvim trede — izišao je iz partije. a proslava je bila zakazana za subotu. Pohvalio se da je Zvjezdanine knjige pročitao i da su mu se dopale. koji je budio nadu da de se ipak oporaviti od udarca koji mu je nanijela majčina smrt. ili trebao uraditi sa sobom. a onda sam iz prtljažnika uzeo cvijede. Zatim sam otišao do Grabarovih. ali je za politiku. civilnom društvu. da čujem kako je . Ubrao je tri gljive. znojan. Pokušavao sam ga vratiti politici. Radio sam to redovito. sada. Oprao sam se i presvukao. ja se danas kupim ranije. premda pod urednim i pod neurednim grobovima leže jednako mrtvi ljudi. petnaestak kilometara od grada. Zatim mu je Zvjezdana poslala nekoliko knjiga. koje sam bio kupio u Zagrebu. oduvijek je zapuštene i neuredne grobove držala nekom vrstom sramote. Potom sam sjeo u "četvorku" i krenuo kudi. Nova zakonska regulativa stavila je plade u funkciju porasta produktivnosti. — Ti si tako mlad! — začudio se direktor. Nekad spreman da potroši čitavo prijepodne na spravljanje kompliciranog ručka. pogotovo ona ratna. Sjurio sam se u medijalni odjel da uzmem Danas i novo Delo. Za cijelog puta gnjavio me prokleti mjenjač. — Isuse. kojim sam teško pronalazio pravu brzinu. To što se ipak bojao smrti držao sam dobrim znakom. jer sam znao da bi majka tako htjela. Na brzaka sam projurio kroz novine i pročitao napreskok sve što je pisalo o tzv.

bilo je! Sad de dodi umor. Neki tip iz Varaždina. Sartrea i Camusa. Slavkom Grabarom. nije! — umiri me on.. — Bogati. — Sve si prodao? — zinuh od iznenađenja. sad ste odsvirali svoje — rekao je likujudi dr. — Ne. — A i da je kod kude. niti onih nekoliko stotina videokaseta.. Kao da ne znate! — Lijepo. ti si studirao književnost? —Jesam. da ostanu u familiji. To nije moja interna filozofija. gospodine — rekoh servilno. onda si svakako čuo za "izgubljenu generaciju" ? — Čuo sam. Na svadbenom je putovanju. ne bi ti odgrizla nos.. Ovih je dana ovdje bilo prometno kao na stočnom sajmu. — Zacijelo želite redi da je moja i Mikijeva generacija izgubljena . ušao sam u Mikijevu sobu i stao kao gromom ošinut. — I to je lijepo. jer niste imali kada ni gdje naučiti. — Nije baš lijepa čestitka za dvadesetogodišnjicu mature — primijetih.. ha . Kažu i da pišeš? — Pisao sam. Nemoj gubiti vrijeme sa starim penzioniranim kolerikom. ha . iako ti nisam ništa čitao. — Nije. bivši se muževi o takvim stvarima ne obavještavaju. ha. razočaranje i bolesti. — Lijepa čestitka! — nakostriješi se on. iako vam nisu imali što dati.organizirana velika proslava dvadesetogodišnjice mature. a normalno je da vam bude sve gore i gore. ali ništa vi ne razumijete. ne mislim! Sad de sve krenuti i idi onako kako je normalno. — Pa niste vi za to krivi. Sjeti se što je rekao Slavko Grabar. ne pokazujudi baš preveliku želju za razgovorom. — Dvadeset godina od mature! Šta je bilo. — Zašto si to uradio? — Eto. ha. Ali. — rekoh bojažljivo. događaju se stanovite promjene. — Trebao si to vidjeti. idi tamo u Mikijevu sobu i pričekaj ga. Pomalo snužden. — Sonja nije . U sobi više nije bilo videorekordera. Grabar. — To je razumljivo. hajde. a ne nekoliko stotina kaseta.. — Sve sam prodao! — začuh Mikijev glas iza leda. — Što de vam lijepa čestitka! Ono što vama treba jest malo slobode i dostojanstva i mnogo rada . koji presnimava za lovu. Miki je još bio na radiostanici. Suvišna ste generacija zbog toga što su vam obedavali sve. Ubrzo deš doznati. — Mislite da de nam sada krenuti po zlu? — Ne. nego biološka zakonitost. — A za koga se udala? — zapitah bojažljivo. Upravo se vratio i zacijelo odmah shvatio moje iznenađenje.. U prvi mah sam pomislio da ih je nekom posudio. što deš. kupio je osamdeset komada. Najboljih deset komada poklonio sam Bumbi Zlaticu. — Zašto to misliš? — začudi se on. — Ako se baviš književnošdu. — A videorekorderi? — Jednog sam prodao Gogi Jazbinšeku. misledi da bih mogao pogrešno protumačiti moju radoznalost.. Ivančicu. a drugi poklonio Sonji za vjenčani dar. imao sam u životu toliko malo vremena da sam mislio da je mudrije to vrijeme spiskati na čitanje Dostojevskog. — E. i dalje misledi da me obmanjuje. — Nemate baš najbolje mišljenje o nama — rekoh mu hladno. Prošle se subote udala. — Drek! Niste vi nikakva izgubljena generacija! Vi ste. umirovljenim dr. Ali. Ostali su uzimali u manjim količinama. Posuđuje se po nekoliko. ne ženim se — izjavio je odlučno. da se ne ženiš? On se nasmije kao da je moja pretpostavka nešto krajnje nevjerojatno.. tako. ha. dragi moj književnice.. ha. tako da sam ga morao čekati i zadržati se u kurtoaznom razgovoru s njegovim ocem. nego na čitanje onog što ti piše zet. Znaš. mojim bivšim tastom. samo jedna obična suvišna generacija.. ali mi se ubrzo ta pretpostavka učinila nevjerojatnom. .

.. i pomislih da možda ima kakvu novu dramu s Irenom.. Bibija koji je u bolnici. isprva valjda i jest. avionska karta za Pariz. osim ako se danas popodne nije dogodilo nešto nepredviđeno . — I!? — Izgleda da je to radio uz pomod društvene love. ali ni nakraj pameti nije mi bilo da bi Ljubo pronevjerio pare. Sada sam se ja nasmijao.— Ne poznaješ ga! Nije važno. a još jučer si mogao otvoriti pravi pornografski muzej.. Delon. Mogao sam o Ljubi misliti i ovo i ono. — Ili predviđeno! — primijetih jetko. Pa koji je to bog bio s Ljubom? Zar samo radi toga da sačuva Irenu? Zar je na takav način htio biti nešto drugo. Ispričao je sve. — Mislio sam da putuje od love koju mu je ostavio otac. mogli bismo i mojom "četvorkom" ali me mjenjač strašno zeza.. Osim . —Jutros sam sredio Spačeka.. — Zašto? — začudih se. — Ideš sa mnom? — upita me na kraju. Ne poznaje ni on tebe. snužden zbog okolnosti propasti Ljube Brabeca. Umjesto toga. — Kakvo sranje? — Sjedaš se koliko je u posljednje vrijeme putovao s Irenom? Venecija. U njemu pokušavam is tražiti utjecaj side na medijsku regeneraciju pornografskih proizvoda . Starih. — Ni jedne jedine! — redi de on sasvim odlučno. Idemo Spačekom! .. čak i u onim detaljima koji me uopde nisu zanimali. — Zar odlaziš nekamo? Nije mi odgovorio. — Je li uhapšen? — Još nije. zamislivši se malo. Gotovo da ne povjeruješ. Zavrtjelo mi se u glavi. Čini se da je stvar još interna. Tuljca koji je u Australiji. naravno. — Nema veze. — I tako. — Dakle. — Izgleda oko šesto milijuna. — Ni govora! — prekinuh ga. od kokošje juhe do deserta i ponodnog "vajngulaša". — Pa i nju du ostaviti tebi. — A .. skoro sam zaboravio . Nemoj slučajno pokazati da . ali je deprimirana zbog rastave. Zatim je pobrojao čitav jelovnik. Miinchen. — Osim Delona. — Čuj. — Koliko de ljudi dodi? — prekinuh ga baš kad se najviše razmahao. od svega je ostala samo knjiga — rekoh više za se.. Da . a koliko je uzeo? — upitah ga. ti sada više nemaš ni jedne jedine pornostvarčice. jer mi se činilo da du po tome modi najbolje procijeniti dimenzije Ljubina pada.. Znaš kako se zove zadnje poglavlje? — Kako? — "Sida ili pornografija rediviva". pazi — posavjetuje me Miki — on misli da još nitko ne zna. premda mi do smijeha nije bilo. koliko košta tjedan dana skijanja u Italiji. Ide kao zmaj! — Mogu si misliti — nasmijah se.. — Ljubo je u pitanju! — iznenadih se. — Hodemo li se večeras vidjeti s njim? — Pa valjda! Rekao je da dođemo navečer k njemu na Šljunčarii. i Margetidke koja je u Heidelbergu. — Pa. na primjer? — Ali. Tako neka i ostane. — Pa jest — rekoh. u pitanju je i Ljubin dolazak. ali poslije mora da je posezao u društvenu blagajnu. Pa znaš valjda koliko mora koštati ona Irenina bunda. — Ima nekakvo strašno sranje u firmi. sutra demo to srediti. radilo se o svoti za koju mi se činilo da je nikad nedu posjedovati. — Osim knjige koju sam neki dan završio. a ni fergazer mi nije baš u najboljem redu. — Pa gotovo svi — odvrati. Gotovo da nisam povjerovao... šoping u Miinchenu i Veneciji . skijanje u Italiji i šta ja znam gdje.. počeo je detaljno pričati kako de biti organizirana sutrašnja proslava. ali de SUP morati u najskorije vrijeme poduzeti neke korake. Strašno je ljubomoran na svoga prethodnika. koji je vrag zna gdje.. Došla bi i ona.

Bilo je oblačno i u zraku se osjedala vlaga. sutra prije podne napravit deš mi jednu veliku uslugu. — Baš zgodno. Kiša je nešto jenjala. zašto me gnjaviš? — rekoh umolnim glasom. — Pogledaj radioprogram! Otvorio sam novine i na posljednjoj stranici pročitao program za tekudi tjedan. Znao je da sam poražen i da me uspio navudi na tanak led. — To su samo vaša književnička preseravanja! Pisanje je sudbina. a on nastavi: — Svjestan si valjda da si najvedi suvremeni pisac kojeg je naš grad dao. — Znači. okrene ključid i upali motor. a kiša je padala sve jače i jače. Dat deš mi polsatni intervju. nemaš pojma što spremam! — veselio se on mom prešutnom pristanku. a onda nastavi: — Zbog toga du ja sutra na lokalnom radiju razgovarati s tobom. tako da smo u nekoliko navrata morali skrenuti s ceste i pričekati da se nevrijeme stiša. ta njegova nagovaračka mod kojom me prisiljava na nešto što uistinu mrzim. ispričati se slušaocima i pustiti im pola sata starih hitova Žarka Dančua i Daliborke Stojšid. ti odbijaš. — Ma ne. Znaju da smo najbolji prijatelji. a ispod toga nonparelom pisalo nešto o mojim navodnim literarnim uspjesima kojima sam proslavio naš grad. Večer na Šljunčari bila je strašna. Čim smo izišli iz grada počelo je sijevati i grmjeti. Kad smo se vratili u kola. Stanislave. Ništa nisam rekao jer je to bilo sasvim suvišno. pristaješ? — reče on.Krenuli smo oko pet. U devet je nestalo struje. — Ti mene gnjaviš! Tjedan ih dana molim i. Ne dobijem li taj intervju. a nakon toga se kiša prolila po nama kao iz kabla. Po tko zna koji put u životu! — Bit de to strašan show! Vidjet deš! — Mogu si misliti! — primijetih ironično. a u pauzama demo puštati glazbu po tvom izboru. pravo vrijeme za oluju. o tome demo sutra pred mikrofonima — prekine me on. U redu? Išla mi je na živce ta njegova retorika. koje su izlazile jednom tjedno i čitale se uglavnom radi crne kronike i čitulja. sad kad su dozvolili i najavili intervju. trubedi jatu gusaka koje su izjurile na cestu. — Otpada! — rekoh odlučno. Pitat du te slažeš li se s izjavom da je pisanje sudbina? — Miki. Kao u nekom horor . ti znaš kakav je moj status na radiju. bit de to poen više za one koji me žele najuriti. A takvih nije malo. — Imam u pripremi nekoliko novih radijskih štosova koji de oduševiti kompletno slušateljstvo! II. — To je točno — rekoh pomalo nervozno — jer sam i jedini! On se nasmije toj priglupoj šali. — Rekao sam im da si ved pristao. — Traži neku drugu uslugu. stari. Slabašni Spačekovi brisači jedva su uspijevali pobrisati svu onu vodu. — Ma daj! — odmahne on rukom. on reče. Ispast du pred njima najobičnija budala. jer de im žene naledi na radio slušajudi što ti i ja mislimo o literaturi. Za subotu u deset bila je najavljena emisija "Naš gost". — Da. pa nisu smjeli ni pomisliti da deš ti odbiti. — Sutra de muževi ostati bez ručka. Ja du pojesti govna. Možemo ofarbati tvoju sobu ili ispiliti četiri kubika drva. Dobro. ne možeš tek tako redi: "Od danas više ne pišem!" — To da je pisanje sudbina najobičnija je usrana fraza bez trunka smisla . — E. ali smo mijenjajudi gumu ipak pokisli do kože. uradit deš tako — rekoh — i dovijeka deš u meni gledati čovjeka koji je zvijerima s radija pomogao da dekapitiraju Mikija Grabara. Pogledah ga upitno. Onda mi bez riječi pruži najnoviji broj lokalnih novina. Desetak kilometara pred Sljunčarom pukla nam je guma... — Zašto? — Zato što sam ti rekao da više ne pišem. od emisije nede biti ništa. kao da se toga trena sjetio: — Stari. Čisto sranje! — Stavili ste to u program a da me niste ni pitali — rekoh nezadovoljno. prikladnija za razgovor aveti i vampira nego za daskanje sutrašnjih slavljenika. ali intervju ne dolazi u obzir.

— Šta. — Što je zapravo s Irenom? — nastavi Miki. Ako nede. — Kako bi bilo da netko ode do motela.. osvijetljeni žmirkavim plamičcima dviju svijeda. Nismo imali prava da i dalje navaljujemo. vjerojatno zadovoljna što je mrak sakrio sve one njene suvišne kilograme kojima de sutra šokirati stare školske drugove. Brambor se sam ponudio da ode po tu jebenu vešmašinu. — Kamo? — prekine me Ljubo.. nemojte o tome večeras — umolnim de glasom Ljubo. — Šta ona ima tebe držati krivcem . dušo. rekao razrednici: "Sjedate se. ali je poslije i ona umuknula. Meko i slabo svjetlo uklonilo je bore s lica Ljube Brabeca. — Kakvih problema? — upita ga Miki i pogleda me značajno preko titrava plamena. To je možda bilo klinački primitivno. Ubrzo du postati sasvim slavan. — Htio sam da dođe Arleta. Arleta je šutjela u mračnom kutu sobe. mora da smo podsjedali na sudionike spiritističke seanse. u tom sam tipu neprekidno gledao tek uzurpatora Bamborove žene. mogli bismo odmah krenuti . Feješevim zgodama smijala se samo Arleta. — Ma neka ide u . gledao sam u treperavo lice Mikija Grabara kroz deformirajudu optiku pivske čaše. — Ostavite to! — odmahne Ljubo rukom. stisnuti pod kišobranom.. hodemo li krenuti da vidimo da li mala spava? Otišli su i ja sam odahnuo. — Pa kudi. kako bi bilo da pričamo o mom pokojnom starom? Bi li vam se to dopalo? Bi li? — Znate šta! — rekoh. Žiži. Irene. Jedini koji je pokušavao spasiti atmosferu ovog sastanka bio je Arletin pratilac. — promrsi Miki. opet ti ne bi bio kriv . koja se. — Pa rekao sam ti da je bolesna! — Bolesna? — Da. a grmljavina se prosipala iznad naših glava. ali nisam si mogao pomodi.. prema Ljubinoj tvrdnji. neprekidno razmišljajudi o tome koje su ga to sulude namjere natjerale na rasprodaju pornografske zbirke. Napolju je bio smak svijeta. ha. Tamo imaju telefon pa ved sigurno znaju hode li nodas biti struje. ja sam onaj mali iz prve klupe do prozora"... a razrednica mu je odgovorila: "Ne vjerujem. sasvim loše osjedala. u ovoj olujnoj nodi njegova sudbina izgledala je najmutnija — tko zna što de mu donijeti jutro? Pa ipak. inače čovjek od sto trideset kila.. o tome hode li ga Irena konačno ostaviti. i što u meni gleda . . koji je imao valjanih razloga da bude zamišljen.. Na koncu je i on shvatio da te pričice nisu nikom smiješne. — Ljubo. — Dečki... da si ti i kao dojenče mogao stati u tu klupu!" Zgodno. — Ma doznat dete ved.. koji razgovor. ukoliko ne . — Glava mi je puna dugih problema. tako mu je to! Arleta.. Nakon što iseciramo Irenu.. nije te večeri bilo u vikendici. U toj neugodnoj tmini. — A što dete kod kude? Zar vam ovdje nije dobro? Zar želite da vas mamica pokriva dok spavate? — Nemam ja više mamice! — odrezah prilično ljutito. — Znaš da nisam mogao podnijeti što me zamrzila. ti si kriv što nam taj gnjavator tu zanovijeta svake subote — rekao sam. profesor Feješ. iako sam znao da je primjedba sasvim netaktična.. gacaju razmekšanom obalom prema Feješevoj vikendici. — Nemojte kvariti večer! — Krasna večer! — rekoh ironično. A da i nije. Prišao sam prozoru i promatrao ih kako u gumenim čizmama. ali je Ljubo šutio. Začuh korake iza leda i osjetih Ljubinu ruku na ramenu. ukoliko ne . ustadoh i priđoh vratima. ha. Da je Brambor živ.. pijuckao je pivo i palio cigarete prinosedi licu poludogorjelu voštanicu. bolesna! — lupi Ljubo rukom po stolu. prozore su svaki čas osvjetljavali bljeskovi munje. ha . pa je odustao i rekao: — Eto. koji nas je pokušavao zabaviti blesavim zgodama s neke od svojih godišnjica mature: — Sjedam se — obično je tako započinjao prepričavati zgodu — kako je na dvadesetpetogodišnjici neki Žiži.. zacijelo bi rekao da je vani atmosfera "Tupelo Bluesa". ne bi bilo čudo da i sada razmišlja o nečem dugom. koji je pamte kao razrednu ljepoticu. — Dečki. a ne on — reče Ljubo poluglasno. Nalakden na koljena.filmu. Miki je bio zamišljen kao i ja.

Ni riječi nije rekao. podigao baterijsku svjetiljku i uperio mu snop svjetla u lice. tako da su mi se cipele naprosto topile. hodete da se ispovjedim kako biste mi pomogli — poče on uzrujano. Nagnut nad zadnji kraj automobila. dakle. Da stvar bude gora. moramo mu pomodi! — reče Ljubo. a zadnji kotači zasuli su nam nogavice jakim mlazom vode. III. — Znači da imaju tvoje ime? — Nemaju! Postoje različiti pasoši! Taj čovjek imao je za svaki problem spretan delonovski odgovor. Pao mi je kamen sa srca. Stali smo sva trojica iza automobila i počeli ga gurati. Kabanica mi je štitila glavu i leda. Mlazom svjetla izdvojen iz olujne nodi. Šutiš i kunjaš. Tamo. — Pa stari je rekao da su na bračnom putovanju. koji je. pomislih. — Kako si uopde prešao granicu? — čudio se Miki. — Otkuda da počnem? Zajebao sam si čitav život! Koji biste sad komad htjeli secirati. — Ti si lud! Znaš da te traže — rekoh mu nešto kasnije kad smo se presvukli i ogrijali uz ped. valjda začuđen strančevim ponašanjem. čak i prilično dobre volje. ne znači da de i nadi — nasmije se on. nesmotreno sam stao u jarak pun vode. A sve to zbog idiota u golfu! Vidjevši nas kako dolazimo. Pohitali smo natrag pod krov. — Uzeo si rent-a-car — primijetili. — Nema veze. večeras. pa otvori škrinju u kojoj je držao svu silu jeftinih kabanica od prozirne plastike. stari — reče. sišavši sa ceste. izljubili smo ga. — Tko traži. čvrsto odlučivši da du se pred njima držati dostojanstveno poput engleskih džentlmena. — Zar nedete izljubiti prijatelja koga tolike godine niste vidjeli? Što smo mogli. blata i šljunka. pred nama je stajao Čedo Kralj zvani Delon. ne kenjajte! — presiječe on naše plašljive primjedbe. vozač je izašao iz automobila i ostao nepomično stajati. Ali. Ljubo je išao prvi. Valjda nije . a možda bismo ti Miki i ja mogli pomodi — rekoh i okrenuh se njemu. Navukli smo ih i izišli van. Vozač je pritisnuo gas. — Dobro. izvukao nešto iz džepa i progutao. . — Dečki. vozač je nekoliko puta zatrubio. To nešto mogao je biti samo jak sedativ.— Oprosti. koju je Ljubo. kako je i sam znao da de napad nervoze oduzeti smislenost njegovim rečenicama. u mraku i kiši. Kompliciranijih ali sigurnijih. Pri slabom svjetlu odmah sam utvrdio da se u kolima nalazi samo jedan čovjek. ali nakon dvije-tri minute automobil je poskočio i izvukao se na ravan dio parkirališta. — Nodas sam malo konfuzan. spadao je u ljude kojima su uzrujanost i rječitost obrnuto proporcionalne veličine. nedu morati uljudno konverzirati sa Sonjom i onim njenim. — Šta je? — upita me Miki preko mog ramena. onako kako sam to vidio u filmovima Davida Leana. Tada je Ljubo. — Mogli bi se iznenada i vratiti. Prišao sam prozoru i pri svjetlu munje spazio žuti golf. analizirati? I čime biste mi pomogli? Drugarskim savjetom? Govorio je sve glasnije i sve zbrkanije. on je bio potpuno miran. Ne znam kako bi tekao naš dalji razgovor da se u blizini vikendice nije razleglo glasno turiranje automobila koji je zaglibio u blato. morao naložiti. osvjetljavajudi nam put velikom kamperskom baterijom. U ovoj zeznutoj nodi samo nam još nedostaju Sonja i njen muž. Premda mi je njegov povratak djelovao rizično. — Pa ima različitih putova. par koraka ispred nas. čak i Ljubo Brabec. razglabati. Ali u toj konfuziji i jest stvar. — Ne može iz blata. ali su mi nogavice začas bile mokre. suludo zapravo. pomislih.. — Jebi ga! Žuti golf ima Sonjin muž. ali smo na tren zastali kako bismo vozaču dali priliku da nam zahvali. — Hajde.. zaglibio u blato ispred parkirališta pa nije mogao ni naprijed ni natrag. iznenada je zašutio. — Žuti golf— objasnih mu. u jednom sam trenu spazio oznaku rent-a-cara. kako struja nije dolazila. nerazumno.

Delon je koračao lako poput mladida. Zacijelo sutra nede ni dodi na proslavu. Nakon proslave otkucat de me bar desetorica. Nakon toga du otidi i istim se putem vratiti u Italiju. Šutio sam.. — Sutra je proslava — prekine me Delon. — Osim vas trojice zna jedino Irena. vi se nedete ljutiti? — okrene se nama. — Stvari koje vam se čine najopasnijima. nego radi Irene.. tako — promrmlja Ljubo. Vrata stražnje sobe zatvoriše se za njima. a on. a opet je imalo i svoje naličje. Ovdje sam sasvim inkognito. nisam znao ništa pametno redi. — Ali. Padovi.— Dečki. misledi valjda na vikendicu. pleše i zeza. u drugu sobu. Ali. a mora da su razgovarali sasvim tiho. — Ako mu Delon odvede Irenu i malu — reče Miki. Prošao sam svašta i vjerujte mi da iz iskustva znam da je tako. otpovrne: — I to je normalno. Osim . primijetio sam grč na Ljubinom licu... u jednom mi se trenu učini da je sve to bio samo kratak san i da je Delon još uvijek tamo negdje daleko iza granice. — Možda bismo mi mogli utjecati na Delona i redi mu u kakvoj je situaciji Ljubo — šapnuo je Miki. Prešao sam talijansku granicu na svoj način i sutra du bit nekoliko sati s vama. Pogledao sam Mikija i nemodno slegao ramenima.. radi proslave. svaki sa svojim mislima. kao da Irenin muž nije prisutan. — Možda bismo mogli utjecati na njega? . Bilo mi je logično da se prvo javi starcima. mrakom i svjetlucanjem voštanica. Sve je to bilo točno. zdravlje i brak. nitko ne zna da sam došao.. vodedi ga u stražnju sobu. — Došao sam ilegalno. ali osim para možda ništa drugo nema. ali je ta primjedba imala više kurtoazni karakter.Sutra de na proslavi biti tridesetoro ljudi. Zato sam i došao. jednako odsutan. Tolike smo godine prijatelji. Zanesen tišinom. — Tako. — Stari.. jer je bio takav mrak da se nije uopde moglo razabrati kako je to Ljubo uredio svoj jezerski azil. — Dečki. Kako je njemu bilo bez Irene sve ove godine! Znali smo da Delon ima pare. Dugo su ostali u onoj sobi.. Bilo je jasno da želi razgovarati s Ljubom nasamo. a ne otkucava. a Ljubo se vukao kao da ide na stratište. Beču. žaledi Ljubu. — doda Miki. — S njima se jednom godišnje nađem u inozemstvu. jer ništa nismo čuli. U Trstu. ako nemaš ništa protiv. s tobom bih malo porazgovarao — okrene se Delon Ljubi. ovako — nakon toga de on. . osim vas trojice. i to kao da sam viknuo u bunar.. Dogovoreno? — I stvarno nitko ne zna . — Mi da te prijavimo! — uvrijeđeno de Miki. Ljubo je dokraja upropastio svoju karijeru. Mnogi od njih znaju da si tražena zvjerka. ali tada du ved biti daleko. osim ako me tko od vas ne prijavi ved sutra ujutro. Ljubo — nastavi Delon — večeras sam razgovarao s Irenom. sjetih se Ljubinih riječi i shvatih da Delon nije došao radi dvadesetogodišnjice mature. — Šalim se — umiri ga Delon. Kako se ne bojiš da de te netko otkucati i . — Čuo si. ovo si savršeno uredio — reče mu Delon. Bio sam večeras s njom — reče sasvim mirno. uvijek u drugom mjestu. obično se lako izvode. možda činimo nepravdu Delonu.. a oni sada moraju razgovarati u četiri oka! — Ljubo. Tako neka i ostane! — Nitko ne zna! Čak ni tvoji starci? — upitah ga. pazite. — Na proslavi se pije. Miki i ja ostadosmo u polumraku. Osjedao sam zbrku u glavi i odbijao misliti na njih dvojicu. pazi — upozorih ga . Unatoč slabom svjetlu. prišavši mi sasvim blizu — onda Ljubi ne preostaje drugo nego da skoči pod vlak. što de mu tamo Irena i Jarmila? A opet. neka sami riješe ono što ih muči — radi toga su i otišli tamo prijeko. — Ne znaju! — odlučno de on. Ako ode u zatvor. o čemu mi je pričao Miki. "Piše Ireni da de dodi po nju i odvesti je u inozemstvo". smjesta zaboravite! Mislim da bi to bio podatak kojemu bi se milicija veselila i koji bi mogao nauditi mojim roditeljima. — To je normalno — reče Ljubo glasom koji kao da je pripadao nekom drugom.

Kad sam se okrenuo. Ljubo je upalio cigaretu. Ustao sam. — Htio sam ti redi da je ona moja tetka u Kaliforniji konačno odapela. . jer nam se učinilo da je prasak dopro odande.. nagnuvši se van. — Što rade tako dugo? — upitah sa zebnjom u glasu. dakle. S druge strane začuo sam nešto kao tresak prozorskog okna. Vratili smo se u sobu i nastavili potiho razgovarati. — Ne zajebavaj! — reče on tako ljutito da sam požalio što sam ponovo načeo tu temu. a ipak su to bile tlapnje. Sutradan. red je da ti kažem neke stvari. Kad smo prilazili prozoru. sasvim blijed i vjerojatno uznemiren onim što se zbilo. — Nije važna teta! Važan sam ja. a onda nam je istodobno pala na pamet ista misao. — Misliš. — Imam trideset devet godina i čini mi se da u ova četiri desetljeda nisam uspio bitno utjecati ni na jednu jedinu jebenu stvar u životu. ali baš kad sam htio izidi. U taj čas iznenada je došla struja i soba u kojoj su Ljubo i Delon tako dugo razgovarali bolno je bljesnula pred našim nepriviknutim očima. — Ne radi se o intervjuu. — Kakve stvari? Pa rekao si da se o intervjuu nedemo dogovarati. Kako sada mogu očekivati da du utjecati na čovjeka koji se izložio riziku hapšenja radi žene koju voli? — Dakle. ne budi patetičan — rekoh i ponovo uhvatih za kvaku. začuli smo startanje automobila. Konačno. našto me on upozori da govorim tiše. i ti misliš da je došao radi nje? — A radi čega bi drugog! — promrsih ljutito. — Primi moju sudut — rekoh bez imalo pijeteta. znao sam da mu se fudka za tetu koju nikad u životu nije ni vidio. — Daj da odgulimo tu bedastodu pa deš mi pričati o sebi. Nisi više u koroti? — Budalo! — unese mi se u lice. prišao vratima i prislonio uho na njih. sasvim novih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. Miki je zaustavio Spačeka ispred radiostanice. U tihom razgovoru prekine nas grom koji je opalio negdje sasvim blizu. gledajudi na drugu obalu. Šutjeli smo časak-dva. onom istom na kojem smo gdjekad do kasno u nod igrali preferans.. činilo mi se. — Nije valjda došao da se sutra izljubi s profesorima i najede vajngulaša u Planinarskoj kudi! — Pa sigurno — u pola glasa de on. na stolidu. u petnaest do deset. — To je najneobičniji čovjek koga sam ikad upoznao — izustio je Ljubo rečenicu koja de mi još dugo odjekivati u ušima. Prozorska okna bila su otvorena i lagan se povjetarac igrao zavjesom od ornamentima ukrašenog seljačkog platna. koji je nestao u mračnom drvoredu središnje jezerske aleje. upitao: — Zar si mu prodao Irenu? IV. a Ljubo mu pokaže prstom na otvoreni prozor. sve osim tvog sutrašnjeg intervjua. Otvorili smo vrata i izišli pod trijem. Miki — odvratih mu jednako tiho. — Slušaj. — Nije baš svježa vijest.Bio je u pravu.. Ljubo je sjedio bez riječi u fotelji. zaustavi me: — Čekaj. nego da demo pustiti da se stvari odvijaju sasvim spontano. iako je to moralo zvučati strašno blesavo. spazio sam deset velikih. — Kad je umrla? — Prije više od mjesec dana.. Tu bi moglo dodi do promjena . Rozalija Grabar ostavila je nasljedstvo i ja odlazim u Ameriku. a onda sam. da su stvari nepromjenljive? — Mislim da su sve stvari nepromjenljive . Radi se o meni. — Gdje je Delon? — povikne Miki. Ništa se nije vidjelo. stavio noge na stolid s parama i blaženo me pogledao. uspjeli tek ispratiti žuti odbljesak Delonova auta. — Miki. pa sam smjesta otvorio vrata. tako da smo. — Mora da su ved sat vremena u sobi — reče Miki.

ne upoznavši me ni s kim. odakle me Miki. koji govori upravo o našoj generaciji osuđenoj na gnjavatorsko prepričavanje "slavnih dana". a onda se okrene meni: — Pazi. — Zar ne bi bilo pametnije da unovčite to nasljedstvo? — Možda i bi . — Pa. — Da. pljuvati. djeluje — rekoh neodlučno i još uvijek iznenađeno. — U romanu Samoupravljanje u osnivanju.. šmrcati. ne vjerujudi vlastitim ušima. — Djeluje tako . starcima nije ni do love ni do Kalifornije. Miki je primaknuo glavu mikrofonu i upitao glazbenog urednika: — Kištra. ostavivši za sobom otvorena vrata. — Kada? — Za koji dan. premda je crvena lampica pokazivala da smo u eteru. hmkati i prdjeti .. kako ti izdržavaš ovu svijetlu bududnost i djeluje li ona na tvoje stvaralaštvo? Pogledao sam ga tupo. iznenada ga upitah: — Ovi tvoji na radiju znaju da odlaziš? — Pst! Šuti! — unese mi se u lice. Ved imam vizu i avionsku kartu. a Miki mi dade znak da stavim slušalice na uši. really special". u vremenu koje ne poznaje magnetofon. Znao sam da ni njemu nije lako. jesi li spremio za današnjeg gosta Toma Waitsa. jedino sam ja jebena stranka kojoj bi ta vrsta promjene klime mogla koristiti. inflacije. vidjelo se da je u studiju u svom elementu. Ljubo de u gajbu. Slušalice su ved bile pune Springsteenova songa "Glory Days". Kapiraš? — Kapiram — rekoh prilično rezignirano. Salopek nas je u čudu pogledao. ugurao u kabinu i posjeo na stolac ispred mikrofona. progutavši knedlu. što je kritika rekla? — Kritika je rekla da sam u svojoj društvenoj kritici bio konstruktivan . — Može mjesto toga nova ploča Boya Georgea? — Jebo te Boy George! — otpovrne Miki. — Idemo u taj tvoj studio da budemo što prije gotovi.. a ja .. na primjer? — Jesam — rekoh. dragi pišde. Ovo danas moja je posljednja emisija i zato mora biti nešto "reallv. kako ova kriza djeluje na tvoje stvaralaštvo? — Pa. Sad mi je bilo jasno zbog čega je rasprodao videorekordere i sve kasete. Kužiš? — Čekaj. kosovskih igara.. dovodim vam u studio najvedeg lokalnog pisca koji de vas pokušati odvudi od gorke stvarnosti barem na tridesetak minuta.. bio je sklon tim stvarima. ali svi se slažu da ga ja preuzmem i nas tavim tamo preko bare. pizda im materina! Ušli smo u studio. A onda se u pretapanju začuo Mikijev glas koji je pod sjedao na nonšalantno zafrkavanje zapadnih diskdžokeja: — U sezoni recesije. — A jesi li se ikad pozabavio najvrudom suvremenom tematikom? Štrajkovima. da sam ved prestao pisati.. što u razgovorima ovakve vrste nije baš običaj — a da ne bude režimski pisac? .. onda smo u programu... Sonja se udala. s kim du ostati ja? Šutio je. I nemoj se nakašljavati.. — Stvarno? — rekoh. štrajkova. — Ovo ide u živo? — upitah ga. Tamo preko bare zacijelo je pretpostavljao da de voditi život u kojem de pornografija biti sasvim izlišna. — Nemaju pojma. Stanislave. Dakle. Na stubištu.. ova emisija ide uživo! Zamisli da si u pretpovijesti radija. rezignacije i drugih nepovoljnih trendova. Zajebancija s kojom je krenuo bila je znatno iznad razine dopuštenog na malim provincijskim stanicama.Skinuo sam ruku s vrata i pogledao ga. — A može li pisac uopde biti konstruktivan — prekine me on. Delon u ilegali. — Stvarno! — otpovrne on. što je vlast ... — Ide špica! — začusmo Kištrin bariton. Miki — rekoh sa zebnjom u glasu. Govorio je brzo i djelovao nekako pribrano i snalažljivo. Reci. Brucea Springsteena i Loua Reeda? — Loua Reeda nemamo! — čuo sam Kištrin glas. pardon . kad zasvijetli crveno. kojim smo se uspinjali do studija. Kroz veliko staklo vidio sam glazbenog urednika Kištru i tonskog tehničara Salopeka. a Kištra je brzo izišao van. — Brambor je mrtav. Zar sam dočekao dvadesetu godinu od mature da bih shvatio kako se sve raspalo? U jednom trenu učini mi se da ipak fulira.

— I nekonvencionalan. Trkulja je zgrabio mikrofon i izderao se: — Grabaru. Zatim su stišali predugačku Waitsovu baladu i Miki je ponovo hitro uletio s pitanjem: — Evo. tema je ionako herojska. — Hajde. pišde — požurivao me Miki. Mislio sam ovako: on odlazi.. — Vrlo dobar odgovor! — zadovoljno de Miki.. vaše vrijeme istječe. — Druže Ivančicu.. jer ima ih mnogo kojima vrijeme istječe! — reče mi kao na kvizu.... Fudkalo mi se što ona crvena lampica sja kao da me opominje da budem ekspeditivniji. amaterskim literarnim sekcijama i željama slušalaca? — Pa i ne može! Kada mi ne bi bila mrska citiranja. pa iziđe van. na seks . od ove radiofonijske diverzije.Shvatio sam da ovaj intervju nije zapravo moja. — Oho. rekao bih da je pisac uvijek po naravi svoje pozicije zapravo opozicija. Dok su mi se u sluhu kovitlali savršeni zvuči saksofona u Waitsovoj baladi "Warm Beer and Cold Women". — Pa i nisam . nego njegova emisija. — A to je? — upitah ga radoznalo. Ovo posljednje rekao je tako da sam samo ja mogao čuti. naš gost pokušava riječi "opozicija" pridati pozitivne konotacije! Dok se oporavljamo od ove svetogrdne izjave. ne provociraj i ne kenjaj po politici. Ako si prestao pisati. tvoj omiljeni pjevač Tom Waits upravo je otpjevao baladu o toplom pivu i hladnim ženama. zamolimo našeg dragog glazbenog urednika Kištru da nam pusti još jednog Brucea Springsteena. — U tim se stvarima ne moraš bojati epigona. inače ti je ovo zadnja emisija! — Pa to mi je ionako zadnja emisija — prišapne mi Miki. ali danas mi se čini da sam imao puno pravo da se tako osjedam. Razmišljao sam smješkajudi se. da sam samo instrument s pomodu kojeg bi on trebao napraviti nešto "reallv. — A da li si se osjedao blesavo dok si bio pisac? Mislim. Bi li mi ti zamjerio da sam se tako osjedao? — Ne bih! — hitro de on. koja je podsjedala na zavijanje i cvilež pasa. sutra demo imati emisiju o otkupu stoke u desetercu s rimama. Dok je crvena lampica svijetlila.K. Onda bocom toplog piva razbiješ glavu hladnoj ženi. šefe.. Znam kako se izlazi na kraj s toplim pivom. prelazimo s politike . Naši davni seksu alni mentori zacijelo bi rekli da nema na svijetu dvije gore stvari od toga. really special". ali možeš li mi redi kako se izlazi na kraj s hladnim ženama? Stvarno me zbunio. na vratima susjedne prostorije pojavio se uzbuđeni Kištra s drugom Trkuljom. Eto. ali to je u skladu s opdim trendovima. Prije no što je pjesma završila. a onda odvrati Trkulji: — O.. Tebi je poznato da ova renomirana radiostanica nadasve cijeni originalnost i nekonvencionalnost. — Koja je tvoja omiljena kokaina poza? Trkulja nas pogleda i popije čašu vode. — To je sveto pravo svih nas. ali meni onda ipak nešto padne na pamet: — Dobro je kad na te stvari naletiš odjednom kao u pjesmi Toma Waitsa. A o novim štrajkovima u komuni obavijestit demo vas u heksametru. ali sam se bojao da bih mu takvom upadicom pokvario raspoloženje i ritam. Umjesto toga. nemodno sam šutio. A u predahu. Dakle. . koje nisam pročitao ni u jednom intervjuu . ovo mu je posljednja emisija i red je da mu pomognem. Vidio sam kroz staklo kako se Trkulja hvata za glavu i suflira nešto Salopeku. koji je počeo okretati potenciometre i pritiskati neke gumbe. poslušajmo jednu stvar Toma Waitsa. zalupivši za sobom vratima. ostavimo to i prijeđimo na ozbiljnija pitanja. tova junadi. Zar misliš da se radedi ovaj svoj posao ne osjedam blesavo? Ali. Odlučih se i sam zezati: kakvih obaveza imam spram ove trule stanice koja se bavi problemima otkupa žita. maloprije si decidirano rekao da to više nisi.. pročitao sam na stotine intervjua s piscima i odlučio sam ti postaviti jedno originalno pitanje. priznadoh da se zbog njegova pitanja osjedam strahovito blesavo. nisi se valjda prestao baviti i koitalnim pozama? Došlo mi je da mu kažem koju sam koitalnu pozu najradije upražnjavao s njegovom sestrom.

Da nisam znao da odlazi u Ameriku. — Ja du se lično pobrinuti da odgovaraš i na višim instancama! Još se nije bio ni zaustavio. i pustio nam Boya Georgea. Čitava stvar prošla bi kao sasvim zgodna i otkačena emisija na Radiju 101. i ja imam svog svjedoka. šaljudi ih pritom u onu stvar. skinuli smo slušalice. uglednog pisca Stanislava Ivančica. pa si u tom smislu kao eventualni svjedok agresivne radnje apsolutno neupotrebljiv. što dakako nije išlo u program. nosioca nekoliko društvenih priznanja. koji je bio izvan sebe od bijesa: — Suspendiran si. pokaza se zaprepaštena faca glazbenog urednika Kištre. ali je za jezuitsku čistodu provincijske radiofonije bila prvorazredni skandal. odnekud se stvorio onaj antipatični Trkulja. Miki je postavio ozbiljno pitanje koje je bio obedao slušaocima: — Pobornici vizualnih medija ved podugo navješduju smrt književnosti. evo i jedne endogene. zacijelo bih se bio zabrinuo za Mikije-vu bududnost. — Objektivno uzevši — rekoh premišljajudi — drug Trkulja se okliznuo o bananu ili neko drugo južno vode. mogla bi zatudi i jedne i druge. Dok su još zvuči "oproštajne pjesme" treštali studijem. reallv special" — rekoh mu dok smo silazili niza stube — ali mislim da de mnogi iskočiti iz kože. Izišli smo van. Inače. — Slušaj. kad je sat iznad velikog staklenog okna pokazivao da je deset i dvadeset osam. a dok smo prilazili Spačeku. na vratima studija. momci! — viknuo je Kištra. meni padne na pamet sasvim blesavo pitanje: — Miki. Ali onako objektivno. ali kad se našao pri dnu stepenica. Nakon no vog tonskog reza. Gledao je u Mikija kao da ne vjeruje u ono što se zbilo. koji kao da se pitao što to drug Trkulja radi na podu. — Sve to sranje dostatno je tek za interno gonjenje. namijenjene našem vrlom radiju.— Što god želite. vi ste bili tu. pa mu se obrati: — Slušaj. Misliš li ti da de književnost stvarno unakaziti. to mi se u jednom času učinilo kao zgodna retorička pljuska. tako da je pao kao pokošen na daščani pod premazan tamnim i smrdljivim laštilom. Miki kaubojski zanjišti u mikrofon i reče ovako: — A da cijenjeno slušateljstvo ne bi pomislilo da su vrijedne i značajne poruke ovog razgovora okrenute samo prema van. u čitavom intervjuu nema ni jedne jedine krivične radnje. Je l'te. uglavnom bezveznim temama. pa recite drugu Kištri što se dogodilo. ili de to ved mnogo ranije učiniti situacija u izdavaštvu? — Ova situacija. — Ovo ti je zbog moje gospođe mame koja je nosila nerc i čitala Rilkea dok si ti tabanao po kamenjaru! Gore. a ovako — dobro sam se zabavljao. ali pažljivom slušaocu nije moglo promaknuti. Kištra! Ti si došao naknadno i nisi ništa vidio. koje je Miki garnirao dobrom dozom provokacija. a Mikijeva ga šaka pogodi posred lica. — Udario me tako da sam pao — otpovrne Trkulja. I književnost i vizualne medije. — Mogu se jebat! — reče on mirno. . To "pritom u onu stvar" bilo je izrečeno sasvim tiho. pička ti materina! — vikao je da se orilo. — To je stvarno bilo "reallv. otpuhujudi dim zaslužene cigarete. čini mi se. Miki pogleda gore prema Kištri. Pozdravljam sve one koji su mi godinama bacali klipove pod noge i opraštam se s njima uz pjesmu "Jase opraštam. stari? Silazio sam za njim. U slučaju da se drzneš. Razgovarali smo dalje još o nekim drugim. Trkulja! — reče mu Miki glasom ljutita učitelja koji se obrada neodgojenom učeniku. a moram priznati da ni ja nisam bio ništa manje iznenađen. Cigani sa vama". Kapiraš. mama ti je zbilja čitala Rilkea? — Jes' kurac! — otpovrne on. jednako strogo kao što je malo prije pogledao Trkulju. zatudi i dekapitirati vizualni mediji. druže Ivančicu. zapalili cigarete i napustili prostoriju. — Ali. Negdje na kraju. to jest egzogene. — Šta je bilo? — upita Kištra. disciplinsku komisiju i slične stvari.

kuplung sajli i kojekakvih žica.Kad smo prišli kolima. Glazba koju je angažirao Miki Grabar svojim se repertoarom sasvim dobro uklopila u duh vremena koje smo željeli evocirati. a umjesto tripica janjetinu na gusarski. Splitski festival je besmrtan. kojekakvih nesmotrenih tučnjava. pa izvuče kartonsku kutiju cipela Borovo. a onda sam kupio novine. Bili su znatno ispod razine našeg ondašnjeg školskog benda. i strahote očekuju. bogati. pa je kao takva predstavljala sasvim prikladan ambijent za dvadesetogodišnjicu mature. punu četvrtastih paketida. "Una la-crima sul viso" i "Speedv Gonzales". — Mislio sam na intervju. ali je reunion concert Gromova pakla bio nezamisliv iz više razloga. Unutrašnjost prtljažnika bila je u strahovitom neredu. Bila je mjesto naših mladenačkih pijanki. dok smo se onako fino zezali u studiju. praznih boca od ulja i destilirane vode. za uspomenu. ponovo sumnjajudi u vjerodostojnost njegove tvrdnje. što mu je inače dobro išlo od ruke. . Dečki su drapali nekakve nemogude balkanske varijante texmex glazbe. Maloprije. Moram samo smisliti još nekakvu lijepu posvetu. dogovorivši se da demo se vidjeti na proslavi. vječne mušterije ovog ambijenta. izgleda. ne slutedi kakva nas razočaranja. Alaj de se razveseliti rodbina! — Zezaš se — rekoh. — U to sumnjam — rekoh i potegnuh dva-tri dobra gutlja ja rizlinga. Planinarska kuda u kojoj je sve upriličeno. naslov POVIJEST PORNOGRAFIJE. V. odavno rashodovanih fergazera. — Otvorio sam prtljažnik da ti pokažem nešto drugo —prene me on iz razmišljanja. — Što ti je to? — Kasete s auditivnim zapisima mojih osvetničkih fukova. od. nekad najpametniji učenik našeg razreda. gotovo sam bio zaboravio da nam je to jedan od posljednjih zajedničkih provoda. Dok sam hrskao fino pečeno krilce i mljaskao masne mlince kupljene u najboljoj šiptarskoj pekari. otac se sjeti da me upita: — Je li. "Adios Amigo". a sada inženjer u firmi pod prinudnom upravom. godine. Ispod zarđale ratkape Miki izvuče podeblju teku. jer je Joco imao običaj umjesto 50 naplatiti 150 boca vina. porazbacanog alata. ali to nije umanjilo naše raspoloženje. što nije nimalo lijepa slika. to je za tebe. Poslovođa Joco trebao je čitavu večeru voditi po protokolu koji su sastavili Miki Grabar i Glavonja. jer je otac rekao da de za ručak ispedi patku. ponovo potišten njegovim odlaskom. Oprostili smo se. — Evo. U redu? — U redu — rekoh polako. sve je bilo puno masnih krpa. izvorne festivalske bitove iz šezdesetih i megahitove tipa "Are You Lonesome Tonight". Na svakom od njih bijaše sitno ispisana adresa. Smiješno. ovo du predati na aerodromskoj pošti. što je to bilo s tim vašim intervjuom? Na kon deset minuta obavijestili su slušaoce o padu napona u studiju. — Nisam mislio to — pogleda me otac preko pačjeg hrpta. obrisa je rukavom i pruži mi je. ili je na tim kasetama stvarno nečeg bilo. Miki je zadužio nekog kroničnog apstinenta da u tijeku nodi kontrolira količine konzumirane robe. svi žarko željeli da vidimo jedni druge. kakav su valjda voljeli planinari. umjesto domadeg francuski konjak. jer smo. Hode li to biti ponovljeno? — Pa valjda hode. U subotu popodne ponovo su se izlili pljuskovi. Dat du ti je poslije proslave. Prije no što sjednem u avion. sumornu skromnost iz 1967. cigarete i krenuo kudi. Dvadeset godina stariji ljudi često izgledaju poput dvadeset godina starijih automobila. pa su idudih dvadesetak minuta emitirali laku glazbu s prošlogodišnjeg festivala u Splitu. ni dandanas ne znam da li se zezao. Stolovi u velikoj sali Planinarske kude bili su postavljeni u obliku slova E. pokriveni kariranim birtaškim stolnjacima i ukrašeni starim tanjurima i limenim priborom za jelo. on otklopi prtljažnik i poče rovati po njemu. svih nas jedina je zadržala svoj nekadašnji izgled. prvih ljubavnih uspjeha. Na naslovnoj strani debelim flomasterom bijaše ispisan.

zastao bi i j pojadao se o tome kako de ga jebati svi. Za tu smo svrhu. — Ah. pa je podsjedao na ruskog robota od lijevanog željeza. osobito sonete. pa sam pretpostavio da se nodas moraju dogoditi još mnoge burne stvari. nekadašnji popularni popravkaš. gdje i inače nije bila insuficijentna. — To je naš čuveni pisac Stanislav Ivančid. Najdosadniji čovjek. predviđen za deset kila manje. upadale u zdjele sa salatom i gubile se po podu. Isto bi se moglo redi i za Seku Živanovid — Arletu. koga smo nekod zvali drug a sada gospodin Krištof. Ne mogavši ukebati nikog od kolega. osobito se popunila u toj domeni. a dobar je dio večeri provela plešudi s Mikijem Grabarom. Nakon toga krenula je prava baražna vatra najrazličitijih fotografija. prilijepio se uz starog razrednika. bacili smo se na ples. Meni je tako. koje sjajni kostim. inače zakleti neženja. samo što nije prsnuo. rekao: — Znam. Neka Stela. Cijele večeri pričao je jednoj usidjelici zanimljive priče o tahikardiji. pokušavajudi mu pogoditi ime. samo što je. i opdina. Naš razrednik. bio je prilično suzdržan i neraspoložen. Jedini čije se fizionomije (ali ne i imena) sjetio gospodin Krištof bio je stanoviti Lovro Gmaz. Ljubo Brabec izgledao je kao dva Ljube Brabeca iz 1967. nekad davno zloglasna moralistkinja. Poslije smo smazali večeru i. sada je uz glomaznu glavu dobio i prikladno glomazne udove. Oko deset neka se budala sjetila da iz etuija izvuče kolor polaroid supruga i tri krasna djeteta. imao je sada sto četrdeset kila. Imala je tri djeteta sa tri različita muža. jer su mu radnici jutros bili stupili u štrajk. Ivan Grozni. i komitet. Zašto nema Delona.. supruga predsjednika opdine. koga su ved od poznih gimnazijskih dana zvali Metilni. osobito kad bi usporedio ove sadašnje slavljenike s onima koje si znao prije dvadeset godina. ti si sin onog Fofonjke koji se zadavio 1958. Taj. po tvrđenju nekih. Između jednog hita Halida Muslimovida i drugog hita Nazifa Gljive. godine kad se okladio da de progutati kuhano jaje! Kako si se samo promijenio! — Profesore — gurnula ga je profesorica Ravijojla Gašparac. samo bez kose. uzimale iz ruke masnim prstima. Pitao sam se je li tu Miki nešto radio. pa mu je to davalo još opasniji izgled. podizao je čašicu i nazdravljao svakom dolazniku. usaljeno srce. Kako su se ono zvali? — "Soneti nesrede" — rekoh mirno. Kolale su od stola do stola. koji mu je obično za velikog odmora odlazio kupiti "ekstravuršt". nakon nesuvislog govora ostarjelog profesora Krištofa (u jednom trenu pomislio je da je na proslavi "Češke obecy"). bio je gotovo isti kao i nekad. iako u životu nisam napisao ni jednog jedinog soneta. Nije se znalo tko ima ljepše . kako mi je drago. direktor komunalnog poduzeda. Miki i ja. stenokardiji i angini pectoris. Glavonja. dobacivale se. Ali Irena je bila tu i sve je vrijeme plesala sa svojim zakonitim suprugom Ljubom Brabecom. Milačidu! Čitao sam tvoje pjesme. po kojima je dobio i neobičan nadimak Silavzju ("She Loves You").Ved oko šest počeli su se zaustavljati ispred Planinarske kude pokisli automobili blatnih kotača iz kojih su izlazili uparađeni i dvadeset godina stariji učenici nekadašnjeg IV e razreda. kolesterolu. Ali to što smo se Miki i ja doimali najmlađim bilo je samo zbog toga što nije bilo Čede Delona. sišudi mu krv dosadnim detaljiziranjem o samoupravnoj transformaciji njegova SOUR-a. postavili stol s aperitivima i tako dobili ugodan ambijent za daskanje prije večere. milijun bora i isti onaj autoritativni glas. došavši među prvima. stanoviti Jozo Miklaužid zvan Krpelj mentalno se nije izmijenio. imao znatno vedu jetru i pomalo sivkast ten. Poznati alkoholičar. Osobito tužno izgledao je bivši fanatik plesa i najdosljedniji poklonik Beatlesa. nakon duge partijske karijere. Najpametniji učenik u razredu. nekod u ritmu rocka uzbibani čovjek od gume. bilo bi mi jasno da kojim slučajem nije bilo ni Irene. Bio je ved u dubokoj penziji i nijednom nije pogodio. i radnici. iako sam ja u tom pogledu imao stanovitih pokušaja. i vlastiti sindikat. ne samo razreda nego i škole. stajali smo pod trijemom Planinarske kude i dočekivali ih. Kakav je to panoptikum čudnih fizionomija i karikatura bio. nasred natkrivenog prostora. Zapravo. Miki i ja smo se najbolje držali. hranio isključivo suhomesnatom robom. primjerice. koja bi se mogla slikati za Penatenovu ambalažu. došla je u kostimu koji je pomalo podsjedao na jahadi komplet. dodavale se ispod stola. a po krvnom tlaku mora da je spadao medu državne rekordere. ili se tek ubacuje. Biba Hajstor. koju smo nekod zbog pretjerano velikih sisa zvali Mljekara. što su mnogi tumačili našim celibatom. ali se nekako pogrbio i dobio pomalo izgled pauka. jer se profesor Krištof. Sve to bilo mi je sumnjivo. Mnogo je i pio i pjevao novokomponovane pjesme.

Trebalo je čuti te ovacije namijenjene jedinom čovjeku koji se uspio othrvati godinama i koji je u elegantnom odijelu engleskog kroja izgledao poput ljepotana zalutalog na bal voštanih figura. a čas kasnije dozlaboga tužno. a bududi medicinar. Irenu i Ljubu. premda su mnoga od djece morala biti prava derišta. kojoj još uvijek nije mogao oprostiti što je 1965. U jednom trenu došla mi je u ruku fotografija klinaca u "marinerblau" odijelcima. pokazivao svom bivšem drugu iz klupe. Gledao sam te ljude koji su se očajnički trudili da iz fizionomija i ponašanja izbrišu dvadeset neumitnih godina i u jednom trenu sve mi je postalo smiješno. ali pomalo površno. neprekidno tražen. poluzaboravljene epizode. dežurni ljevičar u razredu stekao je automehaničarsku radnju poznatu po skupodi. držali filozofijom. i rekao joj: — Gogo i Denis! Moji ljubimci! — Slatki su! — odvratila je. U jedanaest sati. premda to zvuči apsurdno — ništa nisam znao! Jer. a sada kirurgu lokalne bolnice. a mnogi od muževa tek bivše. pasioniran čitač popularnih mudrovanja. Bezočno sam je pokazao suhoj Zdenki. znao sam da je Delon pisao Ireni obedavajudi da de dodi po nju. jer se na Jocinoj listi našao čitav janjac viška. Nekadašnji razredni buntovnik postao je sudac za prekršaje. ali snažnim nitima vezane: Delona. obasipan pažnjom i pozornošdu. znao sam da de Ljubo. a nekom opdinskom kulturtregeru objašnjavao je razliku između recepcije Pogorelida u Londonu i Japanu. a Ljubo je. koja smo. Pasioniranim političarima amaterima pričao je što Observe. ženama je tumačio posebnosti Chanelove tehnologije proizvodnje mirisa. Sred tog polupijanog kaosa ja sam u jednom času vidio samo tri osobe. Lokalnim privrednicima prenosio je stavove uglednih ekonomskih revija o jugoslavenskim izgledima za izlazak iz krize. sam za stolom punim ispreturanih tanjura. samujudi u kutu. a ipak. Dvoraka nadredila čarobnim zvucima Beatlesa. koji de se pozabaviti velikim pandemijama. znao sam sve. uspješni ili neuspješni. a onda je išao od stola do stola. Silavzju je kremšnitom pogodio drugaricu Ravijojlu. a to je osobina baš onih koji svojom okolinom rasipaju šarm poput blještave vilinske prašine. čas u Irenu. cijenjeni ili prezreni. Znao sam da je Ljubin brak s Irenom tužna ruševina. e da bi privukla njegovu pozornost. . tko dopadljivijeg muža. sa zanimanjem slušan. nije dogurao dalje od veterinara stručnog u cijepljenju krava i pasa. izgleda da je izbjegavao Irenu. La Štampa i Figaro pišu o Gorbačovu. bio mi je nepoznat sadržaj razgovora što su ga Ljubo i Delon vodili prethodne nodi iza zatvorenih vrata. i u jednom mi se času učinilo da sve to skupa nije ništa drugo nego taktika. gimnazijski naivno. A što bi drugo i rekla? Svijet je ionako oduvijek bio napučen slatkom djecom koja su se pretvarala u grozne ljude. Ubrzo su stvari krenule po zlu. Otplesao je nekoliko elegantnih valcera s prisutnim profesoricama i diskretno čalabrcnuo dva-tri komadida večere. Od tog trena Delon je postao zvijezda večeri. Da. Gledao sam ga kako ide od društvanca do društvanca. ali sam predmnijevao da su u svemu nekako zaobišli najvažniju osobu — Irenu. Mikijev povjerenik apstinent napravio je strašnu galamu. a Metilni je. pijuckao gemišt. trešten pijan. uradili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onog što su smjerali uraditi. rođeni politički lider završio je kao marginalno gunđalo. Obilazedi i svojim neizmjernim šarmom opslužujudi druge. momčid koji je sanjao o slikarskoj karijeri sada je aranžer izloga. koja je zasjela pored mene. nakon suludog rocka. pao je muzičarima na bubanj i guzicom probio navodno skupu membranu. Delon se rasprodao drugima e da bi izbjegao nju.dijete. dogodi li se to. baš kad su malo pripiti Miki i onaj apstinent uhvatili poslovođu Jocu kako u račun upisuje tri boce viskija koje nitko nije ni vidio. nakon nekog vremena sve mi je bilo jasno. pogleda uprtog u njega. iransko-iračkom ratu i blagom otvaranju Albanije. zadržavajudi se u svakom društvancu neko vrijeme i razgovarajudi sa svima baš o onom što ih je zanimalo. gledajudi čas u Delona. razgovora iza koga je na stolidu za preferans ostalo deset misterioznih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. postao je financijski inspektor. Doimao se kao čovjek koji zna sve. ispitujudi ga radoznalo smiju li se antibiotici piti s votkom. Nisam znao o kojoj vrsti uglavljenog posla govori ta pozamašna količina deviza. biti izgubljen. nevidljivim. Svi ti nekod drugačiji ljudi. Pijani Glavonja. na vratima velike dvorane Planinarske kude pojavio se Delon. Ona je pak izbjegla Ljubu. navodni apsces na pupku. koja je za sve to vrijeme sjedila u jednom kutu dvorane i nervozno pušila. Zatim su se počeli javljati prvi znaci pijanstva koje de ovu evokativnu prigodu odvesti u puki besmisao.

— Bože! — reče Miki. — Sjedam se da si tada izgubio crvenu maramu — reče Ljubo Delonu — pa sam ja drpio sestrinu i donio ti .a o prekobrojnim bocama vina da se i ne govori. jer je i sam prekršio apstinentski zavjet uz pomod devet boca piva. iza nas se čuo tihi žagor i treštanje tranzistora. Zarekao sam se da du sljedede godišnjice mature prepustiti drugima. izišli van pod neugodni nodni pljusak. i vjerovali u svijetlu bududnost! — redi de ponovo Ljubo Brabec. a bojim se da bi i s tvojim starim bilo gadnih okapanja. zapravo sve — promrmlja Ljubo i zapali cigaretu. — Proljetos su slovenski omladinci motornom pilom javno prepilili veliku simboličnu štafetnu palicu. ali je sve to bila gola poza i obična konvencionalna laž. — Bio je to opdi trend! Svi su vjerovali! — rekoh i bacih opušak koji je zacvrčao u blatu. obukavši proljetne balonere. ali je novi nalet kiše i to odnio. — I s tim je. — Kad se samo sjetim kako smo kao klinci s ponosom i uživanjem išli na doček štafete! Bili smo presretni što su baš nas odabrali. nadajudi se da de tamo pronadi ukiseljene papričice. Ljubo. — Zapravo je brzo prošlo — reče Ljubo pomalo zamišljeno. Ne sjedam se da sam u posljednjih dvadesetak godina primijetio da netko drži cigarete u tabakeri. godine. tamo gdje više nema poznatih. jer sam se u tijeku nodi bio prepušio. Ne znam kako je bilo njima. — Da je to netko pokušao uraditi one godine kada smo svi zajedno stajali na glavnoj tribini. — Pa. a ovo ovdje da nije ništa više od groteskne seanse duhova. drug Sivi bi ga osobno bio ustrijelio. Ali. dubokog planinskog bunara i načas se sklonili pod njegovu neveliku nadstrešnicu. uvjereni da de dvadesetpetogodišnjica biti znatno bolje organizirana. ali mora da je to bilo negdje između 1957. gotovo — rekoh i nakašljah se. godine. — Može biti — nasmije se Delon. koji je trebao biti serviran u jedan po ponodi.. Kroz zavjesu proljetne kiše i šumski mrak. Bila je to sasvim neobična mistična šetnja po kiši i blatnom puteljku što je široko opasivao Planinarsku kudu. tako da je ved oko pola tri nastala sasvim čudna atmosfera zamora i mrtvila. izgleda. a onda doda: — Slušaj.. čekajudi kompoziciju koja de me odvesti nekamo daleko. koji je s njima bio uglavio posao. ali je bila neoboriva. ali meni se činilo kao da sam na malom provincijskom kolodvoru. U tom trenu bio sam duboko svjestan da je naš IV e kao društveno bide definitivno preminuo još u kasno proljede 1967. Njihova tvrdnja djelovala je krajnje sumnjivo. jer sam držao da mi tako patetična rečenica nekako ne dolikuje. Zatim je pijani Lovro Gmaz otišao u kuhinju. koju je pojačavala odsutnost glazbe. Stali smo pored starog. — "Lično i personalno". — Kako su se stvari promijenile! — zamisli se Ljubo. ležao mrtav pijan pod stolom. Na rastanku su svi izgledali neobično sretni što su nakon tolikih godina vidjeli jedni druge. pošto je inspektor Furač. ali se na to nismo previše obazirali. Valja napomenuti da njegove objede i prosvjedi nisu djelovali previše autentično. držali važnim fokusom vlastitih života. Sat iza ponodi muzikaši su počeli pakirati instrumente. stidio sam se to redi. VI. Pretjerana euforija rezultirala je preuranjenim umorom. stojedi na samom kraju nadstrešnice. Mora da su ved prošla tri sata kad smo Miki. dijeledi nam fine uvozne cigarete iz neobične staromodne tabakere. ali je umjesto toga srušio pun lonac "vajngulaša". Uskoro su ispod bunarske strehe zasvijetlila četiri crvena žara uvoznih cigareta. Ubrzo su se ljudi polako počeli kupiti kudama. — Proslava? — upita ga Delon. tako je govorio drug Sivina — smije se Delon ovoj sličici iz daleke prošlosti. — Koje je to godine moglo biti? — upita ga Delon. . — Kako smo tada bili puni entuzijazma i poleta. i 1960. tvrdedi da su pladeni samo do jedan. koja nam je upravo izmicala. kome apatridska pozicija nije omogudivala tu vrstu informacija. valjda stoga što smo nod. Nitko se nije mogao točno sjetiti. — Zbilja! — začudi se Delon. Bili smo ved podosta mokri. Delon i ja napustili onu nekolicinu posustalih i ved sasvim iscijeđenih bivših gimnazijskih sudrugova i.

njih su dvoje zagrljeni stajali vani na kiši osuđeni jedno na drugo. Sjena golemog drveta posve ga je skrila. Nismo ni pretpostavljali da ga više nikad nedemo vidjeti. — Imam na dnevnom redu još jedan nezgodan i delikatan prelazak granice — redi de kroz smijeh Delon. pa pravac kudi! Zacijelo bismo se odmah vratili u Planinarsku kudu. — Joco kaže da se to dogodilo sinod — prozbori Miki. Delon nas ponovo ponudi cigaretama. što bi s njima? — Ne znam — reče Miki nakon poduže šutnje. to je njegova stvar. kudikamo dubljim i tajnijim od banalnog. a onda se zaustavi ispod platane jer je tu manje padalo. negdje pri kraju knjige. ali ga je Delon preduhitrio: — Nemoj. koji operira najsloženijim djelidima nečije intime. — Kamo se žuriš? — upita ga Miki. Ljubo je prišao automobilu i prešao rukom preko mokrog metala kao da ga gladi. — A dobro. nije se ni s kim oprostio! — Irena. uredno podšišanu živicu. Prvi put sam prisustvovao razgovoru Irene i Ljube u kojemu su otvorene sve karte. ali je ta asocijacija bila toliko literarna da je nisam htio spominjati. a onda je duboko udahnuo. — Čedo — iznenada de Miki nazvavši ga po imenu. možda bi me držao najvedim gubitnikom. Miki. ti valjda ostaješ sa mnom . što mi je zazvučalo sasvim čudno — ti si jedini koji si od nas svih uspio! Delon krene nekoliko koraka naprijed. — Pa dobro. otpovrnuo: — Pa. kad budeš razmišljao o mom sjajnom uspjehu. kao da je moli. budude proslave mature. — Ti tražiš krivce — reče mu Delon. — Vidjeli ste što je uradio? — rekao je Ljubo drhtavim glasom. ali smo šutjeli pravedi se blesavi. do neke druge. koji je prvi zastao ispred unakaženog stabla. DoŠta je elegije. Nismo stigli izustiti ni riječi. dobro. da iz nje nije kao mahnita izjurila jedna sjena i stala pred nas. što bi ti uradio? — Ne znam ni ja — otpovrne Delon nervozno i užurbano. ali mu je ipak pala u naručje.. On je samo nemodno slegnuo ramenima i blago. Krenuli smo prema parkiralištu ispred Planinarske kude. Zastadosmo ispred nekod visokog hrasta koji je pogodio grom i skresao mu krošnju za polovicu. Dok smo se Miki i ja vradali u Planinarsku kudu. Postalo mi je silno neugodno. sentimenata i sličnih sranja. ali se Mikiju i meni nije više pušilo. a onda. Nakon toga briznula je u plač. i otišao je. da ti ih tko izruči. Ljubo! Rat si na koncu dobio ti! Tek toliko. — Ako smo svi promašili. — Slušaj..Ubrzo smo svi pogasili cigarete i krenuli prema Planinarskoj kudi. tko je onda tome kriv? Mi sami? Slučaj? Vrijeme u kojem živimo? U jednom trenu naš me razgovor podsjetio na razgovor Flaubertovih junaka. — Dečki. idemo unutra. Tražite krivce sami. Puteljak nas je vodio uz nisku. spretno izbjegavši sentimentalan rastanak. medu vama su. — Kako otišao? Pa. tako da su mu riječi dopirale iz mrklog mraka. mislim da moram krenuti. tek je Ljubo priskočio do automobila kao da de nešto redi. Rekao je da ide. Delon je pritisnuo gas i nestao u nodi. računaj da su i ovakvi prelasci granice uračunati u njegovu cijenu. Činilo mi se da sam na nekoj vrst ipeep-sboiva. da se ne bi mislilo kako je Delon osobito uspješan čovjek! Mislim da smo svi znali na što se odnose Delonove riječi. — A ja? — rekla je Irena na rubu plača. i rekao: — Dečki. pa se glasno usekne. uskočio u žuti golf i upalio motor. onako skroz-naskroz mokar. gdje je Delon. kao da se sprema nekamo. — Pa. gdje je? — vrisnula je tražedi pogledom žuti golf. — Kad bi ti bile poznate okolnosti moga uspjeha. — Ljubo. k vragu — pljune Miki u travu. . kao da pokušava svladati uzbuđenje. kad se korak-dva odmaknuo. mehaničkog koitusa. — Otišao je — promrmlja Ljubo.

Ljubo je slušao što došljak govori i bivao sve manji i manji. ubrzo shvatio da ga tip nije došao uhapsiti. — Zašto? — upita ga Ljubo. to je bio pravi. Bududi da je znao da Irena oduvijek voli samo Delona. na vlastito iznenađenje.. Pričao mu je mnogo o tome koliko mu znači Irena. Kad pronevjeriš šesto milijuna. ja du se lično pobrinuti da padneš što dublje. Počeo ju je voditi na skupa putovanja u inozemstvo. Zatim deš vratiti partijsku knjižicu i podnijeti neopozivu ostavku. One nodi kad je došao Delon. Postoje bankovne metode da se to sredi sasvim bez bolno. a pledati je čovjek upalio cigaretu i bacio šibicu na pod. bio je spreman ponijeti svoj križ i izdržati Golgotu do kraja. Do ponedjeljka deš ti napraviti sljedede stvari: skupit deš nekako sve pare i vratiti ih tamo kamo spadaju. — U protivnom. Nakon toga je došljak pljunuo na kuhinjski pod. idiotom i smedem. gledajudi nekud u stranu kao da mu se gadi Ljubino lice — Tvoj spis je kod mene. što de onda biti? Kakav de to odjek imati? Da bome. i gotovo nitko nema o njemu pojma. I nemoj misliti da to radim radi tebe. ti si pronevjerio velike pare i znaš što ti sljeduje. Kako mu je za to trebalo mnogo para. obasipati je darovima i činiti sve ono što je nekod činio njegov suparnik. kad je ved bio siguran da de pred lice pravde. Kada je prljava i mračna rabota direktora Ljube Brabeca bila otkrivena. — Ti si bitanga koja ništa drugo i ne zaslužuje — nastavi čovjek. Da se mene pita. reakcija de odmah redi: "Eto što rade djeca naših revolucionara i pregalaca!" Tvoja bezvrijedna sjenka poput masne mrlje zalijepit de se na svijetli lik tvoga oca. I ne samo to nego čak i posljednjih desetak godina svoga života. a s ljudskog stanovišta. Ljubo mu je sve to ispričao. ali je Ljubo. zapretane čovjekove motive. da je on u srcima ljudi koji su podizali ovaj grad? E. ugasio opušak u Ljubinoj kavi. na vratima je pozvonio pledat čovjek kome je moglo biti šezdesetak godina. i da je to moja volja. debelim obrvama i jakom bradom." Znaš li ti. zaključan u stolu. to je bio očajnički potez u borbi za očuvanje voljene osobe.. jesam — promuca Ljubo. događaji su poprimili sasvim neobičan tijek . izišao van i tako žestoko lupio vratima da se zidna vješalica u hodniku srušila. Nije bio navikao na to da ga ponižavaju baš na ovaj način. saznao sam nešto kasnije. što je vjerojatno činio razgovarajudi i sa svima drugima. zato sam došao da ti nešto predložim — nastavi tip. saslušati i predati sudu. kome ta logika nije bila jasna. nekako četvrtasto. civilnom životu. Sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa. naravno! — Vidiš. dok je sam kod kude pio kavu. Jednog jutra. Umjesto da se predstavi. Ljubo se bio ponadao da de je zadržati uza se postane li i sam Delon. s povijenim nosom. ali je u nabusitom nastupu nenadana gosta nazirao elemente svoga spasa. da se jedna ulica u ovom gradu zove po tvom ocu. a sud de ti onda odmjeriti kakvih šest-sedam godina i kvit posla! To ti je jasno? — Jasno mi je — snuždi se Ljubo i nagne nad šalicu u kojoj je bilo još malo crne kave. Ljubo je šutio i pijuckao kavicu. Ljubo je uistinu kao direktor lokalnih kinematografa lakoumno i dječački naivno pronevjerio nekakvih šesto milijuna. Takvi kao ti ne zaslužuju da žive. drski kriminal. radi Irene. Govorio je reskim i odrješitim glasom i obradao se Ljubi sa "ti". idiote. i nakon dugog izbivanja.. zgazio bih te ko crva. da ga zovu budalom. morao je krasti.. — Brabecu. vratio Delon. koje uzima u obzir i najdublje. Jesi li me razumio? — Je. držedi je posljednjom u tzv. da postoje čak dvije spomen-ploče posvedene njemu. takav ti se posjet mora činiti sasvim normalan i očekivan." Ili: "Jabuka ne pada daleko od stabla. nego ponuditi neku vrstu nagodbe. turio je Ljubi pod nos službenu legitimaciju i ušao mu u stan. — Zato što naš neuki narod obožava onu tupavu poslovicu: "Kakav otac takav sin. — Mi demo te uhapsiti. Lice mu je bilo grubo. A spas mu je bio i te kako važan. što de se dogoditi . A onda. mi ne možemo dozvoliti da nam smede kakvo si ti ukalja te uspomene. Što se zapravo dogodilo one nodi na Šljunčari kada se pod neobičnim okolnostima. — Ali.VII. a onda zakopao cipelu. držedi da de eventualna kazna biti manja katastrofa od one koja de ga snadi izgubi li Irenu i Jarmilu.

Ljubo je izišao na kišu i dotrčao do mene. Dakako. Pomislio sam da je Mikijev Spaček opet crkao. Dokad ima gostiju. a kad stignem. ukusa i šarma. Krenuli smo dalje kroz šumu približavajudi se ružnoj seoskoj birtijetini. Držao sam stoga da Posljednja šansa ima ime da bolje ne može ni imati. ali mislim da je to morala biti ona ista tajna i neodređena stvar zbog koje mi je svojedobno onako iskreno i uvjerljivo rekao: — Ne brini. Bila je to duga. U četiri ujutro proslava dvadesetogodišnjice mature. VIII. Pratio sam mala crvena svjetla ispred sebe i borio se sa snom. prema kolima. ali kako sam bio posljednji. Držao sam isprva da je to zbog toga što mi je Delon bio mnogo važnija osoba u životu negoli Irena. Dobro bi mi došla kava. neuspjelom braku i sličnim stvarima od kojih te podilaze žmarci. Nadao sam se da du ipak ostati budan do kude.vikala je Irena viredi kroz prozorčid. poznajudi ga. za njim su išli Ljubo i Irena. a možda i neko žestoko pide. Planinarska kuda nalazila se u brdima. Iznenada sam osjetio umor. da budem iskren. prepušteni ružnodi vlastite sudbine. a na kraju male kolone . kad bi se u gradu sve zatvorilo. Sva trojica kao da smo imali iste misli. a ravnomjerno cviljenje brisača i tihi rad motora navodili su me na san. još uvijek nisam prodao dušu vragu! Ostavio je Ljubi deset tisuda švicarskih franaka da se spasi grozne sramote i zatvora i. ulazi! . Ljubo je pred njim rasprostro cijeli svoj život. kao najsporiji i s najnepouzdani]im kolima. znam da nije mogao uraditi drugačije. ostavio mu je Irenu. netko bi možda s pravom upitao nije li njegova odluka. Stao sam i ispred sebe ugledao ne samo Ljubin nego i Mikijev automobil. i tome slično. uistinu u posljednji čas.ja sa svojom "četvorkom". — Nema fiksno radno vrijeme. Jesu li nas to tolike godine drugovanja naučile prijenosu misli. a onda sam iznenada počeo kočiti jer je Ljubo zaustavio kola. ali je ipak nešto drugo bilo posrijedi. krenuo Miki Grabar. ali sam poslije shvatio da je razlog negdje posve drugdje. Irena. od koje smo toliko očekivali. što je još važnije. dok je Ljubo. podosta izvan grada. govorio: — Tu. vjerojatno zadovoljan zbog Irenine "brige". tako da su neugodnu šumsku tminu remetila tek tri para automobilskih farova. pomislih. bila jednako toliko nepoštena prema Ireni. pa je dobar dio ceste vodio kroz gustu hrastovu šumu. kava mi više nede ni trebati. Miki i ja krenuli smo. još je postojala nada da u Posljednjoj šansi teturaju posljednji regionalni alkoholičari. patetike na koju imaju pravo samo ljudi izuzetne geste. onako kako se to zapravo radi pred spasiteljima. — Namrtvo deš se prehladiti! — Posljednja šansa tako dugo radi? — upitah ga. dva do tri kilometra dalje je Posljednja šansa. sada ved obojica pokojna. nije mi se dalo pretjecati ostale i obavještavati ih o svojim namjerama. i u neusporedivim holivudskim melodramama. Pomislio sam kako bi mi crna kava. Do svitanja je ostao još dobar sat vremena. Tako su Ljubu Brabeca. nekolicina preostalih i trijeznih zbrinjavala je onu nekolicinu bespomodno pijanih. ma koliko bila plemenita prema Ljubi. svejednako kisnudi. dotad je otvorena — reče on pa se hitro vrati u kola. bit de još otvorena. — Ljubo. Prvi je. duga priča o traljavom životu. ali mene. okončana je zijevanjem i dosadom. Šutjeli smo možda i zbog toga što smo se tako dobro poznavali da nam se nabrajanje vlastitih smutnji činilo bespredmetno. pomogli. kakva se može nadi samo u nekim dobrim romanima. Sad. seriji padova i poniženja. ne trošedi riječi. ali. — Miki misli da bismo prije rastanka mogli nešto popiti — reče Ljubo dok sam otvarao prozorčid. spasila dva sasvim oprečna čovjeka. Budemo li imali srede. Jer.ostane li bez Jarmile. jedan revolucionar i jedan otpadnik. tako nešto nije mučilo. Nasmijah se u sebi. a Ljubo. druga je stvar to je li od Ljube bilo pošteno što je sve to ispričao Delonu. . Premda je Delon trebao biti njegov konačni upropastitelj. Volio sam Delona zbog toga što je u njegovoj nesebičnoj odluci bilo neke fine patetike. posljednjem azilu neumornih gradskih pijanaca. Vedina ljudi bila je ved otišla. — A što ti misliš? — Kao da me pitao. Na žalost. Ne znam o čemu je pritom mislio Delon i što ga je konačno nagnalo da donese odluku kakvu je donio.

poput nodnih insekata. raspalit de po njemu iz sačmarice — rekoh Ljubi. — Samo se nemoj opet derati — rekoh Mikiju. Zašljackali smo kroz blato prema tom prozorčidu i svi četvero. . nakašljao se i dobacio onom gore. jedan od prozora u prizemlju svjetlucao je slabašnim svjetlom koje mora da je potjecalo od male. na čijem je pročelju visjela velika drvena ploča s natpisom Posljednja šansa. — Gazda! Gazda! — prodere se još dva puta. iz mraka hrastove šume izronilo je tamno. dakako. Što je bilo s druge strane prljavog prozora. nismo mogli ustanoviti.Ponovno sam gledao u stražnji vjetrobran i poziciona svjetla Ljubina auta. tu je neko svjetlo! — pozove nas Miki tišim. diskretnijim glasom. baš kao da i Ljubu muči vozački drijemež. privezana o dug lanac. Ono pseto. a onda se na katu otvori prozor i nečiji se dremljivi glas javi odozgo: — Tko je? Neko smo vrijeme šutjeli u mraku. gnjecavo blato. Tvrdio je da poznaje gazdu i da je ovaj uvijek voljan otvoriti ako na vrata zakucaju pravi gosti. koja je. Samo koraci u nodi. ali me on ni ovog puta ne posluša. okupili se oko slabog svjetla. — Dečki. povikao na njega: — Miki. tako da sam. Zaustavili smo se i parkirali jedan do drugoga u raskrčenom dijelu šume gdje se nalazilo gostioničko parkiralište. vjetru i nodi u kojoj. Miki se nije dao. iako smo se očajnički propinjali na prste. a onda ipak uspio pronadi pravu stranu. počeo režati. pojurio kroz mlaku uz rub ceste. Još je nekoliko trenutaka vladao mir. ili kamenčid koji bi bacio u prozor. Zvonca nigdje nije bilo. valjda mudrije od nas. izrečene u istoj ovakvoj tmini. — Nema nikog — rekoh pomalo razočarano. Svud oko nas steralo se gusto. čuvala svoj nečasni dom. Umjesto da nas posluša. prepušteni kiši. a onda se zakašlje i snažno zakuca po prozoru. prisjetio sam se one davno pročitane Chandlerove rečenice. Onda je i pas. Izišli smo na kišu i začas začuli lavež pomahnitale džukele. U jednom času Ljubin je auto malo zakrivudao. pa čak ni kamenčida. Miki se počeo iz sveg glasa derati: — Gazda! Gazda! Diži se! Stigli su gosti. I dalje je vladala tišina koju je remetilo tek rominjanje kiše i slab šumski vjetar. a Ljubo se odmah složi. gotovo dogorjele svijede. čak i u četiri ujutro! Uzmuvao se tražedi zvonce. Nakon nekoliko minuta. koji se stisnuo uz Irenu. tih čudnih simbola ljudske suvišnosti. nije bilo zvijezda. podvilo je rep i povuklo se u sigurnost svoje neugledne kudice. Kad je gazda još jednom upitao: "Tko je?". I zaista. Onaj glas kao da nas je zatekao zbunjene i nespremne. neosvijetljeno zdanje neukusne četvrtaste kude. briši u kola! Kavu demo popiti kod nekog od nas! — Možemo kod nas — dodala je Irena držedi kišobran iznad Ljubine glave. svjestan da nešto treba poduzeti. koji nas je pozorno motrio: — Nitko. prijatelju. Ali. Onda Miki zakuca po staklu. Otvorio sam do kraja prozor i prepustio kiši i vjetru da me izbave od izdajničkog sna. spreman da nastavi vožnju prema gradu. sasvim uzrujan. — Ako je tip pametan. koji se skutrio u kudici.

pripovjedačka vještina. koji nedvosmisleno ved podnaslovom "bulevarski roman" utire put autorovu još jasnijem okretanju prema. osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana. osim opsežnošdu. Dublja strana zaljeva. koji jednim narativnim tijekom najavljuje budude Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta. U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam.). Na terenu fantastike. Tribuson je. generacijski također mu srodnom.).). romanopisac. . U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana. Siva zona. Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimida istražitelj Nikola Banid. iskazuje erudit-ska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja. Uzvratni susret. Uz Pavla Pavličida. ved da bi bio čitan. tematskom raznolikošdu i poetičkim mijenama. pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici. ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru ved osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti. mistiku. Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeda. S Pavličidem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac. Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama. ozbiljnoj književnosti. jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao. borheso-vaca (Pavličid. po sklonosti autobiografskoj prozi). Po uzoru na "tvrdokuhanu" prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Ravmon-da Chandlera. a do danas je bibliografiju domadega krimida dopunio s još desetak rado čitanih naslova. u enciklopedijama. i Tribuson. te rani romani Snijeg u Heidel-bergu (1980. Čuješ li nas...) i Sanatorij (1993-). U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideolo-gizaciji. prozom pisanom u fantastičnome ključu. visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. mnoga desetljeda nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljedu prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu. brisanju granica između "visoke" i "niske" književnosti. Cuid i dr. Uz spomenutu prvu zbirku. odlikuje i žanrovskom razvedenošdu.GORAN TRIBUSON (Bjelovar. i Ruski rulet (1982. po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu. tu pripadaju knjige novela knjige Praska smrt (1975.) i Raj za pse (1978. pripovjedač. da ne kažemo "vječnosti". hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu. odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv. u čitankama. Niz je počeo Zavirivanjem (1985. Nodna smjena.). Barbieri. filmski i televizijski scenarist. Frido Stern (1981. Ne pišudi s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama. Tribusonov se prozni opus.) do danas je objavio tridesetak knjiga. što je samo naizgled paradoksalno. koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara.).). od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972. ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990. 1948. Bijesne lisice. danas i ovdje.). sotonizam. među kojima su najpopularniji Mode in USA. Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upudene znalcima. Jelačid Bužimski. amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora. dajudi tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik. u svojim krimidima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeda naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca.

Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu.Sa spisateljskom i životnom zrelošdu. ujedno pripovjedač u prvome licu. Pornografija je ovdje. Sažetak naraštaj noga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildung-s romana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti. koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan.najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji — Povijesti pornografije (1988. Mirjana Jurišid . nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984.).) i . a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog "Povijest pornografije" koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj. javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije. Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi. naravno. ali i probijanja "željezne zavjese" nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture. fenomene negdašnje svakidašnjice. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku bududih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta. sentimentalna sjedanja oživjeti u punoj snazi. Rani radovi (1997. kad su se istopili mladenački ideali i iluzije. Legija stranaca (1985. metafora za individualne mogudnosti prekoračivanja društvenih zabrana. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti. zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisudljeda. Jedan od junaka.). usporedo s biografijom "klape". gdje de nostalgična. napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka. ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost. te "što se zbilo poslije".) i Mrtva priroda (2003. tako autentično oživljen.) ogledni su primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji.). Trava i korov (1999. rekonstruira.

com .elbookers.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful