elbookers.

com

Goran Tribuson

POVIJEST PORNOGRAFIJE

elbookers

Goran Tribuson POVIJEST PORNOGRAFIJE

I oni skupiše dojmove svoga života. Jedan i drugi ga je promašio, onaj koji je sanjao o ljubavi, kao i onaj koji je sanjao o modi. Koji je tome razlog? — Možda pomanjkanje pravca — reče Frederik. — Kod tebe mogude. Ja sam naprotiv griješio zbog pretjerane revnosti, ne vodedi računa o tisudu sporednih stvari. Imao sam previše logike, a ti previše osjedaja. Zatim su krivili slučaj, prilike i doba u kome su se rodili. GUSTAVE FLAUBERT, Sentimentalni odgoj Jadni svi mi, ako demo pravo. GRAHAM GREENE, Tredi čovjek Tko je? Nitko, prijatelju. Samo koraci u nodi. RAYMOND CHANDLER, Playback

Prvo poglavlje I. — Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana. Pa, sad, ako baš želiš nešto napisati o svemu ... — rekao je Miki Grabar je nemodno slegnuo ramenima, nakon što je donio vijest o tome kako je u lokalnu mrtvačnicu s jugoslavensko-talijanske granice dopremljen zakovan metalni lijes s tijelom našeg prijatelja Čede Kralja - Delona. Ništa nisam želio napisati; želio sam samo neko vrijeme biti sam i baviti se nekom trivijalnom, besmislenom radnjom - buljiti kroz prozor ili u bjelinu zida. — Vijesti o smrti kao da dolaze baš onda kad ne trebaju — dodao je Miki, valjda i sam svjestan da je izrekao nepriklad nu i šuplju frazu. Htio sam mu redi kako bi moj pokojni ujak Emil zacijelo rekao kako nema tog vremena, prikladnog za vijesti o smrti, ali mu nisam rekao ništa. — Zbog ovog se nedemo napiti? — upitao je Miki, zastao nesigurno, a onda polako krenuo van. — Nedemo — otpovrnuo sam poluglasno, pustivši ga da ode. Nekoliko telefonskih poziva, što su uslijedili tog dopodneva, uvjerili su me da o Delonovoj smrti ne znaju ved samo prijatelji i poznanici, nego da o njoj govorka i bruji čitav grad, ne samo zbog toga što su ga svi poznavali nego i zato što je ta smrt, sudedi po zakovanom lijesu, morala biti sasvim neuobičajena. Nemajudi živaca da uvijek iznova razglabam ono malo poznatih mi činjenica, isključio sam telefon. — Što sad uraditi? — pitao sam se, u stvarima smrti, suduti i pogreba pravi i nepopravljivi neznalica. Odjuriti do Delonovih roditelja i ponuditi im kakvu-takvu pomod, ukopčati telefon i nazvati Irenu, naručiti vijenac? Od svih mogudih izbora najprikladnijim mi se učinilo pobjedi, sjesti s Mikijem u njegov raštelani auto i zbrisati s mjesta događaja. Baš kao što smo ved jednom i uradili. Ali, kao i sva laka rješenja, ni ovo nije dolazilo u obzir. Trebalo je stisnuti zube i otrpjeti. Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne dižudi slušalicu ponovo ga isključio. Nakon toga otišao sam u sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo nijedne s Delonovim likom. Zapravo, stereotipno de zazvučati da nas je Delonova smrt ispunila iznenađenjem i boli, ali su okolnosti u kojima se zbila bile sasvim u sferi naših nagađanja. Ljepotan, šarmer, bonvivan, svjetska skitnica i varalica za koju se zanimao čak i Interpol, Čedo Kralj, popularnije Delon, oduvijek nas je učio tome da su ekscesi i iznenađenja bit njegove naravi, te da je svako čuđenje njegovim potezima

i nalakden nad svoj nekadašnji radni stol. Taj je štrajk. Ili mi se to samo činilo zbog toga što sam znao da mu je u džepu PAN AM-ova avionska karta. odgonetavao sam te kišne večeri čemu nas zapravo vradaju pogrebi. koja je u svojim najsjajnijim danima dobila nadimak Arleta. Premda su mi posve strana patetična razmišljanja o pogrebima. ekonomiji . prijatelji do groba. po ljupkoj ženi princa Valijanta. mi.. nekolicinom prijatelja. II. S pola sata zakašnjenja i sa svedenikom koji je neprekidno šmrcao. čitavo jedno desetljede promatrajudi kadrovski i privatni pad svog slučajnog muža. Do Ljube. Jasno. osim ako se ne zoveš Čedo Kralj. prikladnijih čeških riječi oduvijek zvali Brambor. svakako bi pomislio da je uplakana Irena pokojnikova supruga. ali se kleo da nikad nije prodao dušu crnom vragu. našto je on slegnuo ramenima i počeo neutješno ridati. ali bliže meni. Milan Grabar polako je koračao. Korak-dva iza nas ljuljala se i zanosila predebela Seka Zivanovid. Veselio se. Odlazio bi u trenu kad bismo se naviknuli na njega. buljio sam kroz prozor van u kišu. Otac se smucao po kudi. i to u zatvorenom metalnom lijesu. pa su ga na svojim leđima osjetili sutrašnji mrtvaci. a druga Jaromir Kralik. svi su znali da se državna granica s urednim papirima sasvim lako prelazi u svako doba dana i nodi. Prvo nas je nenadani štrajk radnika Vrta spriječio da podignemo ved naručene i pladene vijence. pobrinulo se nekoliko činilaca. Da pogreb bude tmuran i neizvjestan. čiji je nesigurni korak bio posljedica dvodnevne alkoholne apstinencije. Na ulazu u groblje na nas se izlio pravi prolom oblaka i učas nam promočio odijela. tetka i senilni djed sa sela. izbjegavao vede mlake i. majka. Tumačili su mu da je tako nešto sasvim neizvedivo. baš kad bismo ga počeli zaboravljati. na sredu. Do Milana je posrtao debeli i pretjerano delavi direktor lokalnih kinematografa Ljubo Brabec. Baš zbog njegove prisutnosti. nekadašnja školska i gradska ljepotica. koji zacijelo nije znao gdje se nalazi i koga to pokapaju. Znali smo da ne laže. Zatim su nastali problemi s katoličkim svedenikom koji se tog dana osjedao loše zbog nekakve nepoznate viroze. Dvije važne osobe iz manje-više opravdanih razloga nisu prisustvovale simboličnom bacanju ilovače na Delonov lijes. pjevao. Patetično je tvrdio kako bi ga mnogi rado vidjeli iza rešetaka. osim . koga smo zbog nepoznavanja drugih. Ahasver i apatrid iz metafizičkih. učinio je najluđi potez kad je prije nekoliko dana tajno stigao u naš grad na proslavu dvadesetogodišnjice mature.. ta je proslava poprimila pomalo karakter kružoka tajne organizacije. jer je bilo nužno da što manje ljudi zna za njegov kratki povratak. vradao se iznenada. Ali ne. šuškajudi istrošenim slamnatim šlapama i izbjegavajudi one smušene razgovore koje smo nekod vodili o politici. koji ved poodavno ne doživljavam kao prisno mjesto s kojega sam krenuo u život. za koju je ova turobna povorka predstavljala tek groteskni sprovod slabo joj znanog stričeka. premda je u svakodnevnim stvarima znao i te kako lagati.neumjesno. ona je ved deset godina bila žena Ljube Brabeca. Zasigurno se doimala kao osoba koju je ovaj pogreb najviše potresao. Poslije ponodi izišao je s nama.. počesto stvarima i poslovima koji su nadilazili naša najcrnja nagađanja. Zatim se nešto šuškalo o štrajku komunalnog poduzeda. i da je netko neupuden promatrao ovu tužnu povorku. koračala je Ljubina žena Irena i gušila se od plača. ali počesto i iz golih materijalnih razloga. i vrlo brzo rekao kako mora otidi jer još nodas mora prijedi talijansku granicu. nadajudi se da de mi kakav koristan odgovor povratiti raspoloženje za ovu jedinu večer koja me dijeli od povratka u Zagreb. Sjedio sam u roditeljskom domu. izgledao ved poput nekog tko se navikava na američku modu i američki život. ali mi ni nakraj pameti nije bilo da de se vratiti tako brzo. sprovod je ipak krenuo. koja se upravo nalazila na svom drugom bračnom putovanju sa čovjekom koji je zacijelo bio manji idiot od mene. i što svatko s takvom kartom u džepu djeluje pomalo američki. Za njima smo išli mi. pod čiju je ingerenciju spadalo i gradsko groblje. Uz nju stisnula se njena desetogodišnja kderka Ines.. Bavio se svim i svačim. zaogrnut američkim "montgomerijem". Za mrtvačkim kolima sporo su koračali Čedin otac. a sveopdu pomutnju napravio je i očajni otac koji je u nastupu neočekivana bijesa počeo inzistirati da se pogreb odgodi kako bi se obavila obdukcija. Prva je bila Milanova sestra i moja bivša žena Sonja. zabavljao čitav ostarjeli razred i vješto odbijao znatiželju onih koje je mučilo to otkuda je sad banuo u rodni grad. pio. Jaromir nije mogao ispratiti Delona jer ga je ved devet godina čekao na jednoj drugoj parceli ovog istog groblja. odgođen za dvadeset četiri sata. Slutio sam tada da ima svoje interne metode prelaska granice.

Znanstveni aparat. Polako. III. Otkako je umrla majka. Neprekidno je pričao nešto o dizama. Nakašljao se i otresao pepeo sa cigarete na pod. Mirno. nesigurno i s nekim strahopoštovanjem.i sportu. kao da se radi o sitnoj trivijalnosti. našto je on odmahnuo rukom i rekao da je to suvišno. temeljito svladao Freudov Uvod u psihoanalizu. koliko mu je nedostajalo metodologije i znanstvene akribije.Grabaru. Da. umjesto da se predamo glupavim sentimentima rastanka. biografija. Rezultat je toga djelomičan nered u kojem se gdjekad gube smjerovi i ciljevi istraživanja. a onda se okrenuo i otišao kudi po gedore. Jedini pouzdan niz jest niz dragih mrtvaca. nego golom fakticite-tu. izvorišta evropske pornografije pronalaze u faličkim kultovima. Znao sam da je to izgovor i da ga više nedu vidjeti. ništa više nije isto. opscenost. ali se s takvom jednostavnošdu nije dalo živjeti. među koje se nekom neumitnošdu preselio i Čedo Kralj. Zamislio sam se i začudio kako u ova gotovo četiri desetljeda poznanstva s Mikijem Grabarom nisam uspio sačuvati nijednu sitnicu koja bi me podsjedala na njega. zabranjuju je potpuno. nekako čudno nasmijan. predstavljaju zacijelo jednu od najčudnijih knjiga što sam ih uopde držao u ruci. Vrlo su zanimljive i lucidne rasprave i analize erotskog i pornografskog u slikarstvu fin de sičda. bildungs-roman. tamo gdje nisu trivijalne. kao da mu je neugodno. intimni zapis. sve je bilo jednostavno. Sprovodi nas dakle ne vradaju nikakvoj metafizici. gdjekad su mutne i nedovoljno artikulirane. "Fenomenologija pornografije". fantastika. o omjeru ulja i goriva. premda antropologija nikad nije uspjela do kraja proniknuti u njihov pravi smisao i funkciju. odložio sam njegovu čuvenu Povijest pornografije na ormarid za cipele i rekao kako du mu svakako pisati o tome što mislim o rukopisu. Političke konotacije "privatnog hard dore moviea" (čuveni super osam pornid) gube se u sasvim neadekvatnoj filmološkoj interpretaciji čuvene idiotarije koja se zove Duboko grlo (Deep Tbroat). reference i citati kojima barata Milan Grabar jednako su čudni. hrestomatija. izvanrednom poznavaocu i strastvenom uživaocu "pornografskih proizvoda" pri pisanju ovog pozamašnog i ambicioznog ogleda nije toliko nedostajalo pozitivnog znanja. razgovarali smo sve manje. Pretpostavljam da je mislio kako sam popodnevnim pogrebom potresen. čini se. Autor je. vradaju nas ilovači. "Stav represivnih sistema prema pornografskoj proizvodnji dvojakog je karaktera. te rukom nažvrljanog trgovačkog papira. koje je do tada držao neotuđivom svetinjom. prokisao. Predmet rasprave sasvim je precizno naznačen u naslovu knjige. izišli na kišu i stali štelati mjenjač i fergazer mog renaulta. Čede Kralja više nema. koga smo nakon one večeri. traktat. koji bi bolje pristajali kakvoj sociološkoj raspravi. estetika. a prije svega uspomena i privatna mitologija kojom započinjem nesiguran i krajnje subjektivan zapis o Mikiju Grabaru i meni. jer otkrivaju poznavanje nekih najegzotičnijih izvora. na vratima se pojavio Miki Grabar i rekao da se došao oprostiti. Tutnuo mi je u ruke fascikl sa tri stotine stranica. U biti sve je bilo jednostavno te se dalo usložiti u nekoliko neporecivih činjenica. oni pak koji u njoj vide otvoreno polje sublimiranja individualnih i socijalnih energija svesrdno je potiču". a spoznaje. o nesavršenosti igličasta ventila. . nakon čega smo. U pola osam. Ili. Te tri stotine stranica tipkanog bankposta i pelira. o prednostima Zenithova karburatora. kad smo u provincijskom kinematografu odgledali Rocca i njegovu bradu — počeli zvati Delon. Spustio sam pokrov motora i vratio se u sobu. primjerice. kao što se promijenio i grad koji sam po nekoj navadi oduvijek držao svojim. Ostavlja mi rukopis naprosto stoga što mi nešto mora ostaviti. ali je sasvim neprimjeren zaključak koji ovom likovnom fenomenu pronalazi uzore u stanovitim pornografskim dagerotipijama. patologija. a onda u mračnom hodniku zapalio cigaretu i ustvrdio da u sobu nede ulaziti.Mikija. Iz frojdističke analize fellatia izvlače se sasvim neprimjereni zaključci. Tako se. a u isto vrijeme zanemaruju neke notorno poznate. prije bi se reklo da me groteskni pogrebni ritual zbunio i oneraspoložio. "Uvod u pornografiju" ili "Teorija pornografskih žanrova". prepuštajudi sve naše dosadašnje nesporazume šutnji i zaboravu. ali se smjerovi istraživanja do te mjere razilaze i rač-vaju da bi se Mikijeva Povijest pornografije mogla mirne duše zvati i "Estetika pornografije". kojima autor pridaje karakter kolektivne erotofilije. stoji u uvodu rukopisne Povijesti pornografije mog najboljeg druga Milana Grabara . tko zna kako još! Mikiju . oni koji njenu tenziju drže oslobađajudom. otvorio sam Povijest pornografije i počeo čitati tekst koji je povijest. klapa s kojom sam odrastao malo-pomalo se raspala. Nisam bio potresen.

olako brka ejaculatio precox i ejaculatio anteportas. sve moje kritičke i često ironične opservacije uz Povijest pornografije mog najboljeg prijatelja Milana Grabara posve su neumjesne. čuo za polipigista.ali. "kurtona" i "glavida". u toj važnoj knjizi postoji skriveni oris koji objašnjava i mojih četrdeset godina. boli te druge ona stvar za Mikija Grabara! Danas. ma koliko listali Mikijevu studiju. probije i po koji kolokvijalizam poput "sikiIja". takav je zaključak sasvim neodrživ. a o Foucaultu da i ne govorimo. pornografske doduše. moram priznati. premda na jednom mjestu sasvim neumjesno spominje "orgonsku energiju". Jasno. s druge strane. Nije vam jasno kako je. Miki Grabar svoju tezu dokumentira time što je novo i mlado društvo imalo strogo kodificiran repertoar mitova i ciljeva. dakle mjesta potkrijepljena vlastitim i generacijskim iskustvima. ni na Bataillea. Unutar kojih je svaki. Tako je neponovljivo poglavlje o kudnom "hard coreu". Simpatičnim i šarmantnim doima se što se sred suhoparnog i apstraktnog baratanja latinskim terminima iz sfere seksualnosti. jer nije imao ničeg pametnijeg čime bi ispunio jalov i uglavnom besmislen život. onako nehotice. lipnja 1987. Mikijeva poprilična ortografska dezorijentacija ne zabrinjava previše. Sasvim je vjerojatno da je pornografija u svom alternativnom prostoru mogla mirno koegzistirati s idealima prve petoljetke. Povijest pornografije postaje knjiga važnija za mene negoli za njega. 6. Iz te niti. sasvim je sigurno da je ova pompozna sintagma prije rezultat njegova nepoznavanja tog vremena negoli rezultat povijesno-znanstvene dedukcije. sudedi po tekstu. (jer to je godina našeg rođenja) i o godinama koje su slijedile govori kao o vremenu "pornografskog ništavila". Na tim stranicama autor se doima manje znanstvenikom. vjerojatno je pitanje koje bi trebalo postaviti nekom drugom. Miki i ja bili bespomodno smiješna dojenčad. s jedne strane. od kojih neki kao da imaju i sociološki karakter. njegovim tehnološkim pretpostavkama i oblicima društvenosti koje je inaugurirao. ali zato. No. No. Prije bi se reklo da ih je pisao tek tako. a više fenomenologom svakidašnjeg života. . koji ga nepogrešivo odvodi do sigurne američke destinacije. mogao je mirne duše zabilježiti da je to vrijeme bilo vrijeme posvemašnjeg "iskustvenog ništavila". Ali. jer Miki nikad nije namjeravao tih tri stotine čudnih stranica podastrijeti javnosti. ne poznaje Freudove analize velikih umjetničkih djela. istraživačem. u kojima sam pokušavao upoznati i sama sebe. miksoskopiju i infibulaciju. o kome ne zna ništa. U politološkopsihoanalitička razmatranja pornografije fašizma upustio se oboružan Jungom. Na bar dvadesetak mjesta u knjizi spominju se rezultati slabo poznatog učenika Kanta i Fichtea — Friedricha Karla Forberga i njegova nastavljača Isidorea de Lisieuxa. gdje de svom traljavom životu pokušati pridati nešto više digniteta. pa i pornografski hedonizam bio na udaru ideološke prohibicije. onaj po kojem videopornid nudi umjetne pornografske rajeve devizno potentnom upper classu. Poglavlje o videopornidu (u kojem se nalazi i smiješna j distinkcija između VHS i Betamax pornida) također je puno simpatičnih zaključaka. kad se Miki nalazi negdje iznad Atlantika u PAN AM-ovu avionu. ali je zato terminološki kaos pedantnom čitaocu ponekad naprosto neizdrživ. jer se pornografija uvijek javlja u alternativnim sustavima koji nisu obuhvadeni kodeksom ideoloških i ekonomskih ciljeva.. satkana je i ova kronika kojom du pokušati evocirati ova četiri desetljeda u kojima sam poznavao Mikija Grabara. nedete nabasati ni na de Sadea. i kako oralni seks na dva mjesta naziva "lingvistički seks". IV Povijest pornografije o godini 1948. Unatoč metodološkoj zbrci. a kako. kako se Mikijevu Povijest pornografije ne bi držalo zaludnom kupusarom. npr. Poznajudi Mikijevu brzopletost u donošenju zaključaka. U zemlji s oko dvadeset posto nepismena stanovništva i oko šezdeset posto nepismenih književnika. Unatoč retoričkoj bombastičnosti. dok se u funkciji porno kastratora često pojavljuje devizno-carinska kontrola (!). umjesto Wilhelmom Reichom. Zašto nije uspio pronadi ništa pametnije. Vrlo su točna i dojmljiva zapažanja o dobi "pornografske oskudice" (kasne pedesete i rane šezdesete godine) u kojima kao pornografski fenomeni počinju funkcionirati relevantna umjetnička djela poput Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterlej ili raskošnih Rubensovih aktova. primjerice. Kako smo 1948. moram odmah istadi da su briljantna mjesta u knjizi ona koja se zadržavaju na duboko proživljenim oblicima pornografskog umijeda.

Kominform je sasvim bešdutno manipulirao i mojim imenom. učio kako su Kant i Hegel građanski filozofi ograničena duha i slično. U proljede 1945. pročitao "Rezoluciju Informbiroa o stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije" i "Izjavu CK KPJ". Jedna od važnijih akcija bila mu je predaja jedne satnije u partizanske ruke. Zamislite samo na kakav bi se način tumačio politički profil čovjeka koji je na dan izlaska "Rezolucije" dao sinu ime Staljin! V. Negdje prije rata ozbiljno je nakanio otidi u Španjolsku i staviti se na raspolaganje antifrankističkim snagama. sjeo na bicikl i odjurio do opdine. Tamo je tata timario konje. nego zbog jednostavne činjenice što njegov otac nikada nije očijukao s komunistima. umjesto da se odmetne u šumu. tatu je čekala mobilizacija i prozaično slugatanje u jednom starojugoslavenskom garnizonu. Naime. otac je otvorio svježu Borbu i u njoj. Umjesto katalonskih i andaluzijskih uzbuđenja. Micek. zvat de se Staljin. Bacio je novine. Kad se konačno vratio. ali ga je u tome spriječila nesretna okolnost što je organizator njihove akcije bio prevarant koji je odmaglio s parama petorice nesuđenih "španaca". za oduševljenog i svjesnog komunista prošao sasvim atipičan ratni put. koji bi. Lenjinki. koja je tom prilikom postala Ana Ivančid. I tako. uvjereni predratni HSS-ovac (lijevo krilo). bili oboje na tragu progresivnih društvenih stremljenja. pa su me kod kude uvijek zvali nekako drugačije: Mucek. baš u trenu kad se tome nisu nadali ni domobrani ni partizani. Dok se ona negdje motala po memljivim hodnicima opdine. uslijedila iznenadna i zaslužena kapitulacija i njemačko ratno zarobljeništvo u stanovitom Sorauu pored Frankfurta am Oder. moj se otac oženio drugaricom Anom. mojoj majci. pa je bilo normalno da požele dijete koje de ved sutra uživati u arkadiji koju upravo grade. oboje dakle u partiji. dr. blještao je lik plemenitog druga Josifa Visari-onoviča. Godine 1947. Tako sam dobio ime kojim su moji roditelji bili sasvim nezadovoljni. Ni s našima. tih se godina rodilo mnogo Staljina. kako on misli. Imali su tada manje od trideset godina. na brzinskim kursevima ovladavao Kratkim kursom povijesti SKP(b). gotovo sakralno svijetlo. Iznad svih ideala. Tatinu ljubav spram Staljina i drugih revolucionarnih veličina 1946. Roditeljima Milana Grabara tako nešto nikada nije moglo pasti na pamet. koju je upoznao na akcijama obnavljanja porušene pruge. Slavko Grabar. kad su ved bili sigurni "da se Švabo nede s nama igrati nikakvog blitzkriega". anegdote i tračeve. Ni danas mi nije jasno koji mu je to mentalni ustroj dopustio da ljubav prema Sovjetima i drugu Staljinu istog trena otpise za sve vijeke vjekova. autor troši bar deset stranica na razne sitnice. ali koje me je. Braco i slično. odlučio je otac Franjo. Franjo Ivančid. Zbunjen i pomalo postiđen. Sovjetki. I premda takva odluka danas djeluje strahovito blesavo. uletjevši u matični ured baš u trenu kad je matičar u odgovarajudu rubriku upisao prva tri slova imena STA. vjerujem. Ne zbog toga što se Miki rodio dan nakon mene. Bile su to nekakve peripetije ljubavnog tipa. na svoje zaprepaštenje. bio je gospodin liječnik. prihvadao dijalektički materijalizam kao jedini ispravan pogled na svijet. majka je otišla u matični ured prijaviti sina. dogovorili su se brzo da se umjesto Staljin upiše Stanislav. došao mu je poziv za domobranstvo. iako pomalo nevoljko. pa bolesna baka. U vojsci se ponašao domobranski savjesno. koji je komunizam držao tlapnjom prispodobivom . to jest njegova majka. Moram odmah priznati da sam ovo teško i neizvjesno vrijeme na najizravniji način osjetio i na vlastitoj koži. osnovama Marx-ova Kapitala. Desetak dana nakon mog rođenja. a pogotovo ne s ruskima. pa zatim djedovo proširenje obrtničkih pothvata i slično. Jedna od sitnica koja pripada toj godini jest i naše rođenje. Moj je otac. Zatim je. i sljedede godine za Mikija predstavljaju "pornografsko ništavilo". Bude li sin. i eventualnog poznanstva s Onvellom ili Hemingwayem. imenom s kojim se moji roditelji nisu dugo mogli pomiriti. godine pomutila je djelomice ljubav prema drugarici Ani. Kako nije bilo prevelikih nada da bi se starog birokrata matičara dalo nagovoriti na neke neregularne izmjene. spasilo niza mogudih neugodnosti. Mikijev otac. mogli imati veze i s osnovnim predmetom njegove knjige. gurao im termometar u čmar i sanjao o povratku u zemlju i priključenju NOB-u. Mrzio je sve buržoaske režime. Petoljetki. stanovite neprilike ispriječile su se njegovoj revolucionarnoj bududnosti. opravdao je to tumačenjem da se tu ipak radi o erosu druge vrste. tata je konačno obukao partizansku uniformu i počeo s ideološke strane usavršavati svoj revolucionarni portret. a čuo sam i za jednog Kronštata (!).I premda 1948.

"kod odgovornih". majka je često tvrdila kako se tata nije oženio njome. I kad se s jednog važnog sastanka vratio u tri ujutro trešten pijan. a Milanova moju "gospođo Ana". pogotovo kad bi mu dr. redovito bivao poražen od obrazovanijeg i elokventnijeg dr. Jedan nadobudni lokalni partijski funkcionar prigovorio mu je da se ne bi smio izdvajati na takav način. koja je izglađena tek pošto je dr. iako oboružan partijski dajdžestiranim poznavanjem klasika marksizma. Moglo bi se stoga ustvrditi da Milanovo i moje poznanstvo seže do prenatalnog perioda. Kako su se međunarodna i unutarnja situacija sve više intenzivirale. svaka mu čast! Moj ujak Emil svoje je oduševljenje tekstovima izražavao nepoznatom francuskom riječi "chapeau". koji se k nama doselio odmah nakon mog rođenja. Rukovodilac je nakon toga posvuda pričao kako se komunizam gradi i kirurškim skalpelom u ruci. nosio je elegantna predratna odijela. kakva de ubrzo uslijediti. I dok je otac u vremenu koje de uslijediti ostao dosljedan u svojim širim i užim društvenim. očev proširen društveno-politički angažman nije u naš dom unosio onoliko problema i razdora koliko je unosila prisutnost majčina brata.E. nastavile su održavati prisne kontakte i vrlo brzo su naše obitelji postale nekom vrstom kudnih prijatelja. ujaka Emila. Jedino u kriznim i napetim vremenima. Nakon što su naše majke. ali sigurno i nepovratno udaljavati od partijske problematike. Tata bi nakosio svoju tradicionalnu francusku kapu i rekao: .anđelima. Grabar mogao letargi-čno opustiti u svom privatnom građanskom rezervatu. pa se dr. Sudedi po raznim usmenim izvorima. Moja je majka zvala Milanovu "drugarice Ljubice". Grabar vrlo uspješno operirao slijepo crijevo mladog rukovodioca i tako ga spasio sigurne smrti. čiji je jedini zadatak bio da razuzdanu i isposvađanu porodicu svojim majčinskim trikovima zadrži oko zajedničkog stola. pa i partijskim zanimanjima. i ne znajudi jadna da je te nodi i drug sekretar zaglavio zajedno s tatom. a Milanovoj "gospođo". Moše Pijade. otišla je majka do očeva partijskog sekretara da mu se potuži. ali ti tekstovi nisu pripadali navedenim drugovima iz Borbe. situacija u našoj obitelji nije bila baš najsjajnija. Grabara. moj bi otac uživao stanovitu prednost. praznovao vjerske blagdane. Moja majka Ana i Milanova majka Ljubica upoznale su se na porodiljskom odjelu gradske bolnice. Grabar s poštovanjem u glasu kazao: — Druže Ivančicu. U tim obostranim posjetima majke su se bavile problematikom dječjih proljeva. političkim. Otac je radio kao poslovođa u jednoj firmi. Naše su majke ležale krevet do kreveta. te su komisije imale pune ruke posla. tako da je tata i prečesto izbivao iz kude. čavrljale i plele pletivo koje im je padalo preko nabreklih trudničkih trbuha. Sebe je držao rafiniranim čovjekom koji ima stila. majka bi ga ironično upitala: — Je l' u bazi palo janje u" prase? I ma koliko se tata trudio da majci objasni kako se naša socijalistička zajednica nalazi u sudbonosnom periodu u kojem se mora othrvati ruskom pritisku. izbjegavao mitinge koje je organizirala nova vlast. što je rezultiralo sukobom i svađom. "na teren". a poslije se prihvatio i rada u nekakvim partijskim komisijama kojima nikako nisam mogao popamtiti imena. Ujak Emil. ali kao da je imao vrlo jasna politička uvjerenja. dok su naši očevi vodili tihi politički rat u kojem je moj otac. reakcijama na cjepivo i slično. volio lijepu literaturu. gdje su postale nerazdvojne prijateljice. svaka sa svojim čedom. majka se vrlo brzo pretvorila u kudanicu. jer ju je probuđeni majčinski instinkt počeo polako. a kad bi se kasno nodu vratio. jer su se sastojala sve od samih kratica. a ne krvavim grmaljima koje je svaki dan sjekao na kirurškom odjelu lokalne bolnice. Jedinstvo ili Pobjeda. "u bazu". No. ne propuštajudi priliku da preko korza prošede s kakvom pametnom knjigom pod rukom. Otac je bio vrlo pažljiv prema mami pa joj je u bolnicu redovito donosio partijske brošure i Borbu sa sve novijim i sve boljim tekstovima drugova Đilasa. pa vi znate da sam u krajnjoj liniji i ja za našu stvar! VI. nego partijom. Odlazio bi "na komisiju". pozvavši ga da se izravnije uključi u akcije obnove. koji je bio punih petnaest godina stariji od majke. piše čiča Janko. premda je mojoj majci više pristajalo ono "drugarice". koja se poput vedine ondašnjih poduzeda zvala Bratstvo. Kardelja i sličnih. nije sudjelovao ni u kojem segmentu raznolikih formi poslijeratna života. hripavcem. napustile rodilište. a . "do komiteta". Sve te papire koje je donosio otac majka je sklanjala pod krevet.

pokušao u punoj vožnji izadi iz "fide". a ujak se počeo baviti manje politikom a više svojim kardiovaskularnim problemima. a i to što znam zacijelo nije previše pouzdano. mirnijem dobu. zamračili su očev anegdotalni kaleidoskop mnogo zagasitijim tonovima. No. liječnike je omalovažavao. Iz njegovih priča uspio sam izvudi zaključak kako su rane pedesete godine bile vrijeme u kojem su se stvari dijelile na dobre i zle. one dobre bile su anđeoski dobre. Uvjereni. principijelni. Ili. tipova koji su činili društveni život provincije u ranim pedesetim. ispričavajudi se da mora na ispovijed. drugi pak zaglavili u zatvoru. nagovarajudi ih da se vrate izvornoj narodnoj medicini. ali uglavnom s dobrim namjerama i silnim entuzijazmom. Ta su uvjerenja bila nedvojbeno inform-biroovska. Kako je izgledao u vrijeme mog i Milanovog rođenja. iza drugih afere. borcu protiv informbiroovske propagande. ali je sva prilika da se nije mnogo razlikovao od ovog kakav je sada. Tako je u prisutnosti katolika govorio o prednostima pravoslavne autokefalnosti. VII. ateistička društva napuštao je. Povijesni. ne znam da li zbog toga što je u ocu tinjala neka švejkovska crta. koje je otac počinjao graditi na kakvoj sitnoj i uzgrednoj asocijaciji. što bi uvelike pridonijelo proširenju našeg ionako skučenog životnog prostora. kad je nestalo racionirane opskrbe. oni su. tako da je ujak Emil u našem domu nekoliko godina uživao kao u posve otvorenu poligonu za izražavanje najsvetogrdnijih političkih ideja informbiroovske provenijencije. karikiranju i prepravljanju pratedih okolnosti. Što se pak tiče likova. Tata je imao običaj da nebrojeno puta ponavlja davno ved ispričane zgode. koju je provodio sasvim u skladu s brojnim smjernicama i pravcima našeg ranog društvenog razvoja. primjerice. namdor koji je volio svakom oponirati. tata bi odmah pričao o tome kako je kum Omčikus. kad je informbiroovski pritisak popustio. u kudnim političkim sukobima oca Franje i ujaka Emila moja je majka igrala ulogu nekakve tampon-zone. Prije no što se definitivno razočarao. oni su drmali našim gradom i gurali ga u svijetlu bududnost. gradidu koji poput tolikih sličnih nije bio lijep nikom izuzev njegovim žiteljima. to je vjerojatno bilo stoga što moj naivni otac tada nije znao ni za "dahauske procese". moj otac nije mogao otkucati nikog. U središtu gradske pozornosti bile su tada neke čudne fizionomije čije su burne sudbine orisale provincijsku mitologiju ranih pedesetih. No. Da je takva predodžba najvjerojatnije točna. kritički i literarni tekstovi o tom dobu. ne znam. Poslije se ipak pokazalo da ujak nije bio pravi informbiroovac. jer na koncu svaka . barem po očevim toliko puta ponovljenim pričama. otac bi obavezno pričao onu zgodu kad je Gojko Frndid upao u hladnu Dravu skupa s kukuruznom pogačom koja je trebala poslužiti kao mamac. otac je mnogo pričao o svojoj mladosti. Ali. Neki put čak pomalo i na silu. one zle bile su paklenski zle. U svim tim pričama. ukazivao je na revizionis-tičku narav našeg nepristajanja uz lager. pred muslimanima je govorio o proteinskim i vitaminskim bogatstvima svinjetine. to ved pripada kasnijem. to je valjda tako u svim sistemima. misledi da su vrata automobila zapravo vrata nužnika na željezničkom kolodvoru. tek tu i tamo zagorčen kakvim nesretnim. a svako prisjedanje na mladost ima pomalo karakter šarenog i veselog panoptikuma. ni za Goli otok. čak i onda kad ne poznaju okolnosti. o tom vremenu znam vrlo malo. ili u knjižarskim izlozima. što je majku opteretilo mnogim novim problemima i mnogim novim brigama. jer je uglavnom napabirčeno iz očevih anegdotalnih pričica.najradije ih je iznosio pred mojim ocem. koji su se osamdesetih godina počeli pojavljivati na stranicama naše periodike. pa je na jedan jedini mig mog oca ujak Emil mogao biti odveden od strane organa narodne vlasti. čim bi se za to ukazala pogodna prilika. ionako krhkim zdravljem. Kad bi. kao i o hranjivosti kolesterola. ja sam pronalazio nešto švejkovsko. tko spomenuo ribolov. neki su dobili biste. Ali. uvjerio me i školski odgoj kojemu su me bešdutno predali ujesen 1955. spomen-ploče i nazive ulica. memoarski. čak i onda kad nisu u pravu. pred ljubiteljima opere parodirao je ključne scene Krabuljnog plesa. Pedesete su bile godine njegove mladosti. koje su bile ukrašene njegovom sklonošdu pretjerivanju. Jasno. Tredi su se samo obogatili. nego namrgođen neženja. pladajudi mir u kudi vlastitim. Zapravo. kad bi tko spomenuo prva Fiatova vozila. Iza nekih su ostajala dobra djela. Poslije. predstavljali šareni i smiješni panoptikum živahnih sudbina. uhvatila je majka kratak predah. ili čak tragičnim ishodom. Ali domalo se rodila i moja sestra Zvjezdana. inače posve pijan. Živjeli smo u gradidu stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba. a ponajmanje brata svoje žene. a mojem ocu. ni za udbaške i razne druge afere.

kao pisac apsolutno nepoznat i u najužoj sredini. ali je drug Sivi mislio da de se provedenom revolucijom u radničkoj državi i ta nepovoljna konstanta stubokom promijeniti. čak i oni koji su nosili predratna. zidnu plohu zamijenio platnom i postao slikar. Nakon dugog dvoumljenja između imena Dinamo. socijalistički odgoj u školama. uz razvoj sporta i fiskulture. Hajduk. Iako demobiliziran. vjerojatno stoga što su gubitničke sudbine redovito podobnije za literarnu obradu. Lokalna slava Faruka Mehmedbašida bila je kratka. do 1947. što se. vratila ga je iznenada u prozaičan soboslikarski metier. pojavio se u gradskom komitetu s rukopisom romana ne baš osobito originalna naslova: "I mi kalimo čelik". Još i dandanas mnoga od te nekadašnje djece obilaze razna nadleštva i uz pomod hrpa formulara. drug Sivi obreo se na nekom visokom položaju u našoj komuni. Sad. Vihor i slično. "glavonjama". u Agit-prop. U ovoj sferi osobito važnu ulogu igrala su dva čovjeka: predratni soboslikar Faruk Mehmed-bašid i pisac radnik Krešimir Kutljača. pazilo se i na razvoj kulture i umjetnosti. uprava. "krupnim ribama". preobražaj zemlje. pa je lokalne modnike nazivao "budžama". u čijoj se pozadini naziru tipične zagorske kleti. te je u nj po zadatku uključio i nekoliko ljudi sa čijim je talentom i partijskom sviješdu računao. Sinu. Usmjeren na globalna pitanja soc-realističke estetike. nabavio nešto manje kistove. kako mu se činilo. slabo je pratio promjene u tekudoj dnevnoj politici. Osobito živopisna bila je sudbina čuvenog druga koga su zvali drug Sivi. Krešimir Kutljača bio je učenik Radovana Zogovida i velikih ruskih revolucionarnih pisaca. Kako u komitetu nisu znali što bi i kamo bi s tim romanom. drug Sivi je nedjeljom oblačio svoju partizansku uniformu i tako odjeven paradirao po korzu. Drugu Sivom na srcu je bila obnova. jer su se struktura vlasti i njena terminologija tijekom godina toliko mijenjale da to narod nije uopde mogao pratiti. koju je potpisao netko od nadležnih (potpis nečitak). pa je klub vrlo brzo rasformiran "zbog nedostatka financijskih sredstava". ne znam. a da je ikad objavljen. koji se rodio 1946. da nadležni o tome odluče. ispunjenje petogodišnjeg plana. čini se. vjerojatno stoga što za nekog drugog slikara nije ni čuo. onako interno — Defanziva. Nakon slavne partizanske epopeje. Kako je ved kao soboslikar bio usmjeren na velike formate. Ofanzivu su strašno naprašili svi njeni provincijski rivali iz okolnih mjesta. pa šta bude — bude! Za divno čudo. Odbacio je jednostavno onaj prefiks (sobo-). Prekvalificirati se iz soboslikara u slikara činilo se Faruku Mehmedbašidu više lingvističkom negoli suštinskom transformacijom. Roman je govorio o gigantskim uspjesima nekog našeg rudara po imenu Korčagid (?!). Ved prvim potezom kista postao je učenik slavnog Bože Ilica. moglo smatrati osobito povoljnim ishodom. dakle sasvim građanska imena. Pošto svatko zna da je u zdravom tijelu i zdrav duh. a na sugestiju provjerenog lokalnog književnika Krešimira Kutljače. Farukov umjetnički kolega. taksenih maraka i uvjerenja provode kompliciranu administrativnu proceduru promjene imena. bio bi značajan po tome što je u njemu na neki način anticipiran kasniji podvig udarnika Alije Sirotanovida. "faktorima" i slično. Njegova velika patetično-revolucionarna freska "Staljin se obrada masama". naš je grad od prvih dana nogometa u našim krajevima pokazivao katastrofalno nizak postotak nogometno uporabljive omladine. Mrska gradska reakcija počela je zbijati šale na račun druga Sivog i njegovih pulena. na čelu s drugom Sivim. na koncu se odlučila za sasvim izvorno ime RNK Ofanziva. Na nesredu. partizansko ime — Kurir. dao je. promijenio vrst boje. Godine 1947. kao Krila. Primjedba je govorila nešto o tome kako se mladom i perspektivnom piscu preporučuje da za početak ovlada najnužnijim elementima pravopisa. Momčad je kako-tako sklepana. nakon petnaest mjeseci knjiga se vratila pošiljaocu s dobronamjernom primjedbom. nazivajudi naš klub. kako de ubrzo shvatiti. odlučili su da se to o partijskom trošku pošalje u Beograd. Krada i od slave njegova učitelja. ali se prvi problem pojavio onog trena kad je trebalo odabrati ime klubu. — Kad dođem do polovice — govorio je — učini mi se da bi trebalo ostaviti prostor za vrata. eksproprijacija privatnog vlasništva i ostale napredne stvari. a u svim tim pričama otac nije bio ništa drugo nego usmeni literat. Željezničar i slično. Prave nevolje počele su s prvim utakmicama našeg radničkog nogometnog kluba. što je bio.. Jedinstvo. pravo proletersko. promatrajudi tko sve izlazi iz crkve ili ulazi u crkvu. Sam si je zadao partijski zadatak osnivanja pravog radničkog nogometnog kluba. pa mu je promakla pojava "Rezolucije Informbiroa".individualna sudbina dosegne jednu od dviju opcija — pobjedničku ili gubitničku! Otac je ponajviše i najradije. a onda . pričao o sudbinama gubitnika. njegove su kompozicije bile grandiozne masovke veličine prosječnog zida. ali mu je važniji od svega bio nogomet. a bogme i obrnuto.

gnjavedi se s muzikašima koji nisu razlikovali violinski od francuskog ključa. Njen je neslavni protagonist Tonček Kralik. u kojima se. raskrstio s religijom. a isto tako. kad je Ofanziva postigla autogol. kako se poslije saznalo.. čvrsto opredijeljen protiv informbiroovske propagande. povisilicu od kosilice . zapravo mnogo kasnije. Pastir Kostja. Eto. Ščors. A. premda bi se T. iako to knjiga Milana Grabara nigdje ne navodi. otac nikad nije pripovijedao. koji je nakon oslobođenja (kako se to ved događalo) promijenio ime u kino Romanija. i nije li ga otac mogao spasiti. Marcel je ostao četiri godine u našem mjestu. sudbinu i kaznu svakog odvedenog držao zasluženom. Da li zbog toga što se ova mučna problematika dala teško oblikovati u njegovom anegdotalno-ironičnom stilu. ili čak prebrzo .ustrajno nastavi raditi i brusiti stil. Zatim Ostoja Kadid. Ili: "Iz radničke obitelji. jer je Udbu. ponajprije zbog toga što. ali težak za razgovor ved nakon šeste rakije". VIII. saznao tek nakon što su se vratili.. kako je kazala majka. Jer. nije uspio ni na tren zablistati slavom jednog Faruka Mehmedbašida. znao je napisati i ovakvu karakteristiku: "Odan stvarima radničke klase. jer je tada o tim stvarima bilo najpametnije šutjeti. surađivao s NOP-om. ali šepa na lijevu nogu". predratni vlasnik gradskog kinematografa Edison. inače prijeratni bilježnik. nisam imao nikakva moralna prava ispitivati očevu savjest po pitanju golootočke problematike. Doduše. Vjerojatno je mislio da bih ja svako njegovo zgražanje držao poenom za svoj mladenački anarhizam. Isto tako. Mičurin i druga djela sovjetske revolucionarne škole u području filmske umjetnosti. Pretpostavljam da je za hapšenja morao znati. kojem je kao osobit grijeh upisano to što je u četiri ratne godine ostao u Zagrebu. Po dužnosti je svirao na svadbama nekih lokalnih funkcionara. koji je pisao partijske karakteristike. Karakterizacijska karijera druga Ostoje Kadida. Kasnije. koristili podosta za pisanje scenarija za različite svečane akademije i skečeve iz NOB-a. bavedi se svojim violinističkim poslovima. kao i ostale organe narodne vlasti. kako otac kaže. Isto tako. član nekog filharmonijskog orkestra. patnji i poniženja. ta bi primjedba bila čak i poticajna da Krešimir Kutljača. kad se o Golom otoku počelo pisati sasvim otvoreno. ili zbog toga što je. O hapšenjima i provođenjima ljudi na. kad je skinut povijesni veo s golootočkih stradanja. toponim iz narodnooslobodilačke borbe doimao se mnogo prikladnijim za dvoranu u kojoj de veoma brzo zatitrati: Čapajev. Edisonu teško mogla dokazati bilo kakva reakcionarna djelatnost. sva je prilika da mu nije moglo biti ni nakraj pameti da među odvedenima ima i nevinih. U očevim pričicama pojavljivala su se i druga značajna imena. ali su se njegovi umotvori još dugo prepričavali i u progresivnim i u natražnjačkim krugovima. zbog literarne verziranosti. spominjudi "spolne organe". ali su ga ipak. predratni violinist.. a svako njegovo negiranje i sumnju neizlječivim dogmatizmom. i jer je to. Unatoč svemu. Drug Ostoja. nije bilo nikakvih ekonomskih i zakonskih pretpostavki . Drugu Sivom upisao je kao negativnu karakteristiku to što je vulgarno psovao. kao što de svatko zaključiti. mislim da je tajna niska okolnosti kojima se odigrala naprosto nezaobilazna. svirajudi drugu violinu u kavanskom orkestru. Sikida i Katida. različita opskurna mjesta u periodu od 1948. relativno mnogo toga znao sam o jednoj neveseloj aferi koja je bila najizravnije vezana uz korpus informbiroovskih zbivanja. pa negdje do 1953. Odgovorila je samo: — Bog bio s tobom! Zatim sam je pitao je li koji očev prijatelj zaglavio na Golom otoku. I premda ta zgoda ne opovrgava Mikijev zaključak o "pornografskom ništavilu" ranih pedesetih godina. kamo i zašto su bili deportirani. raskrstivši definitivno s Rusima. kao što ga nikad i nedu razumjeti. da li je tata ikada mogao hapsiti ili denuncirati ljude. to vrijeme nikad nisam razumio. Sad. Jednom sam upitao majku. uz pozitivne morala nadi i po koja negativna crta. ali istinitost tog podatka nikad nisam uspio provjeriti. na žalost. kao što je Marcel Bliznec. otac i ja više nismo bili u toj vrsti odnosa koja bi omogudila otvoren razgovor o toj delikatnoj temi. kako bi stvar Obrad djelovala objektivnije.. Majka je priznala da su odveli Njegovana. ali tata nije mogao uraditi ništa. smatrao institucijama koje ne znaju za grešku. bila je kratka vijeka. spominjala se tu i nekakva uniforma.. koja je i u najdelikatnijim stvarima bila mnogo otvorenija od oca. koji bi mu katkad spočitnuli da je nešto odsvirao bez osjedaja. ali dopuštam da o Golom otoku bar u prvo vrijeme nije imao pojma. i uz povijest pornografije u mom gradu.

koje se ni nakon 48 sati žvakanja ne raspadaju u ustima. Tonček Kralik imao je mladu i vrlo zgodnu ženu. a tredi je otpušten 1966. slutnje. zbunjivalo nas je ono što se kasnije događalo s udbašima za koje se govorkalo da su predstavljali Tončekove privilegirane goste. koja se još 1939. o čijoj se ljubavnoj prošlosti pričalo svašta. negdje oko 1948. nagađanja i govorkanja završila su skandaloznom aferom. a ostatak Kralikova stana pretvoren je u kancelarije za brojnu administraciju kinopoduzeda. ili 1954. godine. Dakle. Sama kinodvorana je nacionalizirana. čija je funkcija bila isključivo propagandnog karaktera. vlasnik čitavih paketida žvakadih guma. Oni zlonamjerni tvrdili su da taj pornografski film i ne postoji. a onda su se u gradskim pričama počeli ponajčešde spominjati tri-četiri udbaša. Sve te stvari. imale su karakter nepodobnog zapadnjačkog importa. U onom što čini jedan osobni portret ili autobiografiju. Tončeka Kralika pronašli su u operatorskoj kabini obješena remenom za hlače o kosu stropnu gredu. Taj isti Milan Grabar. kad su u kudu Milana Grabara počeli pristizati paketi njegove tetke Rozalije. teško je rekonstruirati./49. Jedan je nakon mjesec dana premješten. Ta grada sastojala se od istinitih pričica i izmišljenih pjesmica. E sad. likova i zbivanja. Ogroman stan koji je posjedovao iznad kinodvorane reduciran mu je na razumnih četrdeset kvadrata. to je vrijeme Staljinove smrti i likvidacije Berije. banana i crtani film. a to je vrijeme koje sam. jer je svatko znao da se u Americi živi kudikamo lošije negoli u našim najsiromašnijim krajevima. ležalo je nekoliko informbiroovskih brošura i letaka. kako u to vrijeme još nisam imao pravilan stav prema povijesnim uzročnoposljedičnim perspektivama. ponajprije očeva pripovijedanja. ili obdaništu. te Staljinova slika u jeftinom okviru od jelovih letvica. što nas je u kasnijem životu trebalo učiniti pravilno usmjerenim jedinkama. sada prerađenu u korisnu instituciju za čuvanje i odgoj predškolske djece. što se sve nama tamo događalo. čija se politička privrženost Staljinu dala protumačiti tek njegovim davnim i mutnim češkim podrijetlom. bududi da se majka zaposlila kao nastavnica na lokalnoj osnovnoj školi. osim njega. iz moje individualno-povijesne perspektive to je još uvijek faza nepostojanja upotrebljivih igračaka. obala im je bila mnogo nerazvedenija od naše. drugi je i sam dopao Golog otoka. Jednog jutra u zimi 1948.. bila odselila u Kaliforniju. te postupne konsolidacije jugoslavensko-sovjetskih odnosa. kao što su televizija. Ali. jer je našeg prijatelja Jaromira Kralika za dugi niz godina opskrbila neslavnom etiketom "djeteta informbiroovca". Nikakve pornografske role nije bilo u blizini. kao što su naranča. ako iz tih vremena pamtim samo luđa. moja prva prava privatna zapažanja i sjedanja sežu negdje od 1953. kako su to zvali. jer ne predstavlja osobno iskustvo. pa je bila zgodna za učenje. Globalno gledajudi. koje su se ljuljale na hladnom propuhu. žvakada guma i kromirani automobil na navijanje. a o njihovoj tradicionalnoj netrpeljivosti spram crnaca da i ne govorimo. IX. I premda je sve bilo čisto i jasno. upoznao sam tek nešto kasnije. Nijedan američki rudar nije bio kadar iskopati ugljena koliko naš Alija Sirotanovid. I kako to obično biva. te da se kasno nodu u kinu Romanija održavaju tajne projekcije za uzak krug privilegiranih gledalaca. provodio u dječjem vrtidu. No jedna od dominanti bilo je ovladavanje političko-revolucionarnom azbukom. Ova tužna i nesretna smrt poslije nam je na neki način postala bliska. Razumni su ljudi pretpostavljali da čovjeku oženjenom mladom i zgodnom ženom pornografski filmovi ne predstavljaju neku osobitu nuždu. čokolade i drugih nezaobilaznih proizvoda. puknuo je glas da stari Kralik posjeduje dvjestometarsku crno-bijelu rolu nekog pornografskog filma. Neke od tih fantastičnih artikala. rane su pedesete predempirijska. dugo se nije znalo. ali je kadrovska nužnost nalagala da ga u kinu ostave kao kinooperatora. Tko su ti privilegirani gledaoci. pa se nagađalo da Tončeka Kralika netko primorava da vrti taj film. primjerice. Pod ukočenim nogama. Sve moje sumnjivo znanje o ranim pedesetim godinama ima sasvim ograničenu vrijednost. Mikijevih prijatelja. nakon Rankovideva pada. i dvogodišnjeg sina Jaromira. jer projekcionim aparatom. ved nisku posredovanih slika. nitko nije znao rukovati.po kojima bi gazda Kralik i nakon oslobođenja mogao ostati vlasnik kina. čovjek se obično bolje sjeda marginalija negoli dominanti. iako su izazivale blagu zavist nas. natalože-no znanje ostavljalo me još uvijek u nekoj vrsti ahistorijskog . krenuo je sa mnom u preuređenu vilu predratnog industrijalca. Odmah je puknuo glas o čudnom samoubojstvu zabludjelog informbiroovca. nego da je ta dvjestometarska rola koju tajni posjetioci ogledavaju zapravo Tončekova žena Cvijeta. Sad. sasvim neverificirana zona.

Moj stari je jednom rekao da se droca želi iskupiti zbog toga što joj je netko iz familije bio u kulturbuntu. Milan i ja smo ubrzo shvatili da naš prirodni neprijatelj u novoj sredini nije ni ideološki dril. učila nas da pravilno i promptno reagiramo na komande i obradamo joj se raportima sa stisnutom šakom na čelu. a ja bih ponekad primijetio kako je ono deklarirano često u nerazmjeru s onim što se provodi. pa bio i dijete. ugljikohidrata. više no pornografiji. Animozitet tete Krampus prema Mikiju Grabaru bio je razumljiv. Značaj tog tužnog događaja osjetio se i u mojoj kudi. a samo jednu lijevu ruku. Ja sam kod kude upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih. imao si mnogo bolji tretman nego ako ti je stari zaglavio u domobranstvu. drugarica Eva Biser. Tako se inzistiralo na zdravoj i pravilnoj prehrani. ved znao što je to "droca". one koje valjda razvijaju bolestan duh u zdravom tijelu. Isto tako se ponavljalo da je batina odgojno sredstvo iz arsenala starih. danas je opet napričao dovoljno za dvije do tri godine zatvora! — rekao bi tata. nekoliko trovanja salmonelom i drugim mikroskopskim životinjicama. te s tim u vezi i razrađene modele obrane. rekao: — Bolje da je umro on nego ja! — Nemojte ga prijaviti — rekao je hladno otac — ali ne lajte okolo o tome! Sutradan su nam u vrtidu pričali jednostavnim riječima o značaju tog pokojnog druga. jer je njegov otac imao status gradskog gospodina. prvenstveno kapitalističke. Sutjeske. u svojoj Povijesti pornografije. ni epidemija ušiju. moj prijatelj Miki Grabar napisati: "Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim". crnomanjasta odgajateljica. između ostalog. ali je zato njen tretman mene. sa suzama u očima. Preporučljive igre bile su one najmilitantnije. djeteta čovjeka koji je na liniji progresivnih kretanja. kojem su nas onako zatečene izložili. jer sam. koji je uz drugove Kardelja i Rankovida bio Titova desna ruka. nego šamaranjem. ni hrana. našto je otac zavapio: — Samo da se ved jednom iskobelja iz tog vrtida pa da odahnem! Svaka sredina u kojoj se čovjek zatekne. Sve one Kozare. klečanjem u kutu i čupanjem za kratke dlačice kose pored uha. Iz svega ispričanog dalo se zaključiti da je drug Kidrič bio jako dobar i da je volio nas djecu. od čega je. nego roditeljskim statusom. partijac ili slično. kao da se predaje nekom nevidljivom neprijatelju. svojim štidenicima. Neprekidno nas je razvrstavala u nekakve kolone i strojeve. bilo je i tužnih dana. Kao osobito tužnog događaja sjedam se dopodneva kad su nam. a mi smo se svakodnevno davili u bezukusnom tijestu i krumpiru. te da sve divne stvari. a ne iz parola kojima se jedno društvo nakitilo. Uz vesele vrtidke dane. prvoborac. a mi smo pregrmjeli tri epidemije ušiju. a ja sam samo slegnuo ramenima. ali u taj "kulturbunt" nisam uopde bio upuden. Uz povijesne teme. doduše. kome obnova nije nimalo važnija od amputiranog bubrega ili rasječenog apscesa. kulačkoj opoziciji ili bijednoj anonimnosti apolite. pa se otac hvatao za glavu kad bih mu prepričavao ono što nam je odgajateljica tumačila. bio . Milan Grabar dobio serumski hepatitis. dižudi očajnički ruke u zrak. rekli da je umro neki drug Kidrič."teta Krampus". koju čini znanstveno određen omjer proteina. od pravilne ishrane do građanskih prava. nenarodnih pedagogija. i svoje prirodne neprijatelje. koji je mrcina pijana. nadasve onog časa kad je na naša vrata došla. vitamina i drugih blagodati prirodne ishrane. Govorilo se o strogosti higijene. u vrtidu se mnogo govorilo i o nekim drugim pozitivnim vrijednostima na koje naše suvremeno društvo pazi kao na oko u glavi. te da njoj u socijalističkoj pedagogiji nema mjesta. nego stanovita mala. odgovarala odgoju tete Krampus. koji je konzekventno provodila nad nama. koju su drugi zvali "teta Desa". ispunjene igrama partizana i Nijemaca. i upitala mog starog nalaže li joj njena patriotska i afežeovska dužnost da prijavi muža Edu. na neki način posjeduje karakter biološke sredine u kojoj jedinka ima. onako interno . navodno. te kolektivno cijepljenje jednom iglom. koja se iznad svih proteinsko-vitaminskih vrlina nadasve odlikuje bljutavošdu. Ako ti je tata bio opdinar. — Ana. a mi. divizije i junačka imena iz pjesama nikako nisam mogao usložiti u cjelovit sistem. Njezina naklonost nije se stjecala individualnim sposobnostima. I premda de tridesetak godina kasnije. proboje. meni se oduvijek činilo da bi ta rečenica. dok bih se ja tek glupavo smješkao. Vjerojatno nas stoga nisu kažnjavali batinama. desante. sva uplakana. Poslije sam shvatio da su sve te razlike između svijetlih parola i gorke prakse rezultat opdeg siromaštva u kojem smo se gušili. naša susjeda. proizlaze iz materijalne i civilizacijske razine.kaosa.

a čvrsti crni brkovi. moram priznati da je jedan od naših vrtidkih kolega poslije postao jedan od šefova pariškog podzemlja. kao što je grmlje na livadama. pa je upravo zbog toga teta Krampus povučena iz pedagoškog sektora i prebačena u građevinski. poprilično godina kasnije. Druga Obrada su se svi bojali. ved smo samo klonuli u tupu letargiju krafni. jer su moj i Milanov otac baš nekako u to vrijeme zaključili da je vrtid rasadnik gradskih klipana. dugmeta pogodnog za gumbičanje ili slično. polujavnim i priručnim terenima. bio ishitren i pretjeran. u mračnom parku. koje se još zvalo i Sibir. ili slično. da je vrtid rasadnik bududih baraba. postavši kuharica u kantini lokalne ciglane. koji se. No tog popodneva mnogi su roditelji mogli čuti od svog mališana ili klinke kako su u vrtidu gledali jednog stričeka u uniformi kako mede pišu u tetu Desu. dok je ona. ispuštala neke čudne glasove. premda pikantniji detalji tog navodnog odnosa nisu bili nikom poznati. što se. Dakle Miki i ja otkrili smo malu spremnicu u kojoj je drug Obrad vojnički čestito obrađivao tetu Krampus. buhtla i drugih prostih kolača što se spravljaju od brašna i uvijek istog pekmeza. teta Krampus me žestoko išamarala i priprijetila da de sve redi drugu Obradu. Moram napomenuti da me neko vrijeme čuvao i ujak Emil. koje je tako frapantno nalik na visokoetabolirani pornografski žanr nazvan "live show". prije no što se s rastom standarda povukla u grijane apartmane. slušao onu narodnu pjesmu u kojoj Marko Kraljevid pomalo himbeno ubija Musu Kesedžiju. Osobito mi je bila zanimljiva priča u kojoj Snježna kraljica odvodi lijenog komsomolca Kolju na preodgoj u svoje ledeno carstvo. kojima su zimi grijali prostorije vrtida. koja me gnjavila buhtlima i nekakvim glupim pričama iz predratne knjige "Dom i sviet". Posebnost i efekt njegova iskaza ocu treba zahvaliti okolnosti što mu je stari bio nekakav prosvjetni savjetnik na opdini. Kad sam ocu demonstrirao svoje novostečeno poznavanje Andersenovih i Grimmovih bajki. . nisam dugo uživao u slobodi koja je nastala kadrovskom prekvalifikacijom tete Krampus. Miki i ja smo ih prokljuvili prvi. Pravo je čudo kako Milanova knjiga ne opisuje ovo prvo pornografsko iskustvo iz dječjeg vrtida. Da me otac nije ispisao. Moram odmah naglasiti da u to vrijeme takva scena i nije bila fantastičan kuriozum. bar iz moje perspektive gledajudi. sekretarima i sličnim kreatorima kadrovske politike. počesto vodila na otvorenim. Kada sam. u obliku gableca. iako nije radio u vrtidu nego u nekakvoj komandi. da istu priču nije ispričao i stanoviti Janko. što su mu se frkali ispod nosa. I tako smo jedne jeseni Milan i ja doveli mnogo vrtidkih gojenaca. Dakle. špekule. Grimmove i još kojekako. ali sam držao da de njena kolektivistička nastrojenost nadvladati tu posve individualno-sentimentalnu zadjevicu. mogli načas pogledati "live show" čiji su protagonisti bili drug Obrad i teta Desa. on je smjesta odlučio da me povjeri na čuvanje spomenutoj privatnoj čuvateljici. U tu spremnicu dalo se zaviriti kad bi se čovjek popeo na nekoliko hvati naslagane bukovine. istina je da me jednom zatekla kako na zidu šupe u dvorištu vrtida pišem nimalo revolucionarnu parolu o njenoj navodnoj ljubavi prema drugu Obradu. Ili priča o postojanom kositrenom vojniku Crvene armije. visoke ulaštene čizme kojima je čvrsto gazio preko natrula daščanog poda našeg vrtida. No. i u tome je ležao zametak pada našeg vrtidkog neprijatelja — tete Krampus. a takvi piju kavu s predsjednicima. koji su uz malu naknadu. hrabro bori protiv bjelogardejskih bandi.doista za čudo. unatoč kapitalnom nedostatku čitave jedne noge. taj preživjeli instrument kapitalističke pedagogije. od koje nismo mogli naučiti ništa o revolucionarnim tekovinama. Doduše. Nosio je maslinastu uniformu narodne vojske. jer je ujak znao naizust popriličnu količinu priča koje su se zvale Andersenove. činili su ga prispodobivim kakvoj drevnoj i opasnoj junačini iz narodne pjesme. pokazalo veoma zabavnim. možda bi me čekala mnogo slavnija sudbina od sudbine neuspjelog pisca. povaljena potrbuške preko kartonskih kutija mlijeka u prahu. jer se ljubav. pa su nas ispisali i povjerili kudnom odgoju privatne čuvateljice. drug Obrad volio je svradati u dječji vrtid i bila je javna tajna da je bacio oko na tetu Desu. I premda je zaključak naših očeva. tako različite od ljudskog govora. rado sam ovog potonjeg zamišljao u liku druga Obrada. a sve za ljubav jedne provjerene partijke i svijetle ciljeve Oktobra. To bi možda ostalo na razini lokalnog pornografskog folklora. tko zna. u loži kinematografa i slično. Ne rabedi batinu.

somova. radnik . uopde. najtoplije. klenova. od Zenice do Smederevske. poveli su me nekoliko puta u ribolov. našto je mom očajnom roditelju s udice otpao ved uhvadeni šaran. seljak . XI. Obala nam je bila najrazvedenija. Bile su to godine prekrasnog entuzijazma i jasne perspektive. a klena nazivao šaranom . i . jer je imalo svoje interne svetinje. pa nek uči heklati! — ironično je dobacio mom starom njegov drug Mile Sarenac. koju običan smrtnik bez poštenog obreda inicijacije nije mogao probiti. zona uz rijeku Dravu mogla se sve više koristiti za ribolov. slama na kojoj smo spavali strahovito me svrbjela. s nadgradnjom nije moglo biti nikakvih problema. Dok su se trapavi Zapadnoevropejci gnjavili kojekakvim trapavim pravopisima. rijeka mi je smrdjela. cinku. U pravom smislu politički svjesno i napredno bide postao sam 1955.FNRJ i slično. miris mariniranog patuljana podsjedao me na miris takozvane "šmolpasle". koji je sve češde privezivao bambuse uz ramu bicikla. koje je tata uplatio tjedan dana ranije na blagajni škole. a same sebe najmlađim rodom vojske. Dakle. moglo bi se redi kako moja generacijska samosvijest počiva na ribičkoj kapitulaciji. Kape i marame smatrali smo uniformama. što ih je najviše smetalo. s takozvanom kederkantom na guvernalu. sloboda — ropstvo. Vrlo smo brzo ovladali i onom osnovnom dijalektičko-materijalističkom maksimom da je ekonomija baza. fosfatima. natražno — napredno. koji se bori za naše najpravednije i. Pa kako je baza bila jaka da jača nije mogla biti. Čitavo osnovno školovanje proteklo je u znaku snažne i neoborive argumentacije naših neizmjernih bogatstava komparativnih prednosti. moj otac je vodio pravi avanturistički život ribolovnog asa. Željezne rude bilo je u preobilju. Osim toga. najbolje društvo. pa nam se izgrađivanje moralnog i političkog profila činilo jednostavnom i samorazumljivom operacijom. bizmut. vadili kapitalni primjerci štuka. našem intelektualnom obzoru nudile su se sasvim jasne opozicije. To je osobito veselilo moga oca. Kako je informbiroovski pritisak na moju domovinu bivao sve slabiji i mlitaviji. patuljana i šarana. kao što su: kapitalizam — komunizam. televizija i vikendice naprosto uništiti njegovu generaciju. tamnica naroda . pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak smisla za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga. jezdio nekud na koji od onih dravskih rukavaca gdje bi se nodu. ulovljenog soma držao sam za klena. a imali smo po glavi stanovnika i svu silu nekih stvari kojima kao osmoškolac uopde nisam nazirao svrhu.. nas je Vuk opskrbio onim najfunkcionalnijim po kojem se "piše kako se i govori". Jer sve su stvari bile bjelodane. Na Dan Republike postali smo na vrlo svečan način i pioniri.kulak. svoj jezik i terminologiju. a sve ostalo nadgradnja. buržoaska eksploatacija — diktatura proletarijata. svaki njihov kapitalan primjerak nazivao sam ribicom. To ribičko društvo bila je neka čudna mješavina vjerske sekte i masonske lože. stara Jugoslavija. pravi raj za domade trudbenike koji na njemu provode zaslužen godišnji odmor. Nakon nekoliko sati vožnje na štangi bicikla otpalo mi je dupe. tako da su za-bludjeti mogle samo budale. Samo zahvaljujudi tome što sam bio sin jednog od prvosvedenika sekte. selenu. More nam je bilo najčistije. Davili smo se u bakru. godine. vodensmrti ili libele sam se uplašio.buržuj. kojega sam držao "grundlom". za sve tadašnje i budude željezare. nitratima. pri čemu nam je neki debeli drug general darovao kape i vezao marame.X. očigledne. rijeke najplovnije. — Što ga ne ostaviš doma s Anom. kao i svoju tajnost i zatvorenost. hanjeva. volfram i slično. potaša. uz nadčovječansku borbu protiv komaraca. ako ne još i bolje. Jednako tako bilo je i s Mikijem Grabarom. Bili smo prebogati svim vrstama ugljena. zlatu. Prije no što de luksuzni automobili. a o energetskim potencijalima da i ne govorimo.. kad su me upisali u prvi razred osnovne škole. srebru. a jednu opasnu štuketinu sasvim sam neoprezno usporedio sa sardinom iz konzerve. koje rado primaju na konak ribičke asove. nafte smo imali nešto manje od Arapa. ali znatno više no što nam je potrebno. Te stvari bile su liskun. Pravilnim odgojem unutar ovih alternativa nije bilo teško odabrati prave opcije. prebacivao na leđa zelenu naprtnjaču i. u kojem su se priče o uhvadenim ribetinama pravilno račvale s pričama o alkoholu i dopadljivim podravskim udovicama. Tako je završio moj neslavni ekskurs u ribolovne vode. patriotizam — izdaja. što je bilo značajno zbog toga što sam izgonom iz očeva raja shvatio da pripadam sasvim drugoj i sasvim drugačijoj generaciji.

počela me tako zvati čitava škola. I danas kad se prisjedam tih dana. studentskim nemirima. a ticali su se moje fizičke konstitucije. Brzi. Umro je jadnik od srčanog infarkta. . tako da bih bio čas debeo. Dakle. komplicirana akcija mršavljenja učinila mi se akcijom bez rezona. Ozbiljniji i odrasliji stavovi i spoznaje dodi de mnogo kasnije. Problemi koji su me počeli mučiti u školi bili su druge naravi. — Umro je da ga ne bih mogao zajebavati — rekao je otac. on bi glumio da je titoist. poštanskim markama i papirnatim novčanicama. a u govoru su se mogle čuti i besmislice poput one u kojoj se tvrdilo da je ujak Emil "za četiri ratne godine pružao partizanima tihu i zatajnu moralnu podršku". U tijeku školovanja zvali su me svakojako. Što se tiče političkog sistema. koje je. teško mi je ustanoviti jesam li u određenom razdoblju bio pretjerano debeo ili pretjerano mršav. neprekidno sam bio prisiljen voditi bitku protiv raznoraznih ružnih nadimaka kakve obično nadijevaju debeljuškastoj djeci. u godinama otrežnjenja. Na karminama. pa kako se nadimak strašno brzo proširio. Slovo o slavnoj ratnoj epopeji uvjerilo me kako je Hitler skrhao vrat na Balkanu. Umro nam je ujak Emil. koje se i tada držalo najdosadnijim oblikom dječje aktivnosti. odnosno da ga je "samo činjenica što nije otišao u rat spriječila da nas sve skupa zaduži još i više". kao da se radi o desetorici različitih. i ovaj je ubrzo bio okončan zaslugom majčine sposobnosti praštanja. kao psa. Beatlesima i Rolling Stonesima. ili u nekoj drugoj vražjoj materi! Kao svi kudni sporovi. te iste večeri priredila moja majka. a ne o jednoj jedinoj osobi. Staljingrad. Jednom riječju. Bumbara ili Tone donose cio niz neugodnosti. ali sav u službi naroda. Tek kasnije. uprt u bududnost. U prvom su me razredu zvali Štruca. Kako ga ne bi pokopali bez riječi. ujak je umro baš kad je spiker govorio o službenom posjetu Beogradu Nikite Hruščova i sovjetske delegacije. Kako me to strašno ljutilo. premda su predstavljale oblik natražnog i preživjelog vjerskog običaja. ali to ved ne pripada godinama entuzijazma nego godinama skepse. jer se svatko ponosi nadimcima kakvi su: Tarzan. Ta groteska strašno je dugo trajala. što se tiče školskog gradiva i pratedeg nužnog znanja. Ne znam ima li njegova smrt kakve izravne veze s događajem o kojem je slušao. a s banknota strojevi i gradovi. mirno krenuli za drvenim lijesom. ili je ta veza tek simbolične naravi. Šerif i slično. preodjevenog u vuka. što i nije tako strašno. otac je uspio nagovoriti nekog druga iz našeg "rajona" da održi posmrtno slovo. Debelog. koja mi je gro svoje ljubavi gurala kroz probavni trakt. za povorkom koja je ujaka Emila odvodila do onog mjesta gdje prestaju svi inati i kaprici. na što bih ja odgovarao ljutnjom ili kurom mršavljenja. baš kad je s novinama u ruci slušao vijesti s radioaparata marke Kosmaj. ali me otac otjerao na spavanje. sa spomenika de ga otjerati nove razgranate simbolične forme. onako više uzgred. — Pravio se da bi me nervirao. blistao je na spomenicima. koja sa srpom i čekidem u košarici nailazi na debelog kulaka. Kako su u toj dobi nadimci statusnog karaktera. Taj njegov pogled. postavši ved u prvim danima sasvim solidan učenik. a jednom me čak i majka tako oslovila. pa su majka i otac. pa čak i onda kad su te odluke išle nauštrb naroda. sastavljene od ljudi koji su do jučer bacali drvlje i kamenje na našu FNR Jugoslaviju. Komandos. napose kad si odlučio da kod određene djevojčice izboriš mrvicu ugleda i simpatija.obrnuto. naš afirmirani čovjek stvaralac odlučio je raskinuti okove prošlosti i okrenuti se svijetloj bududnosti. A da sam ja bio rusofil. on je bio strašno složen i nama mjestimično nejasan. — Na Golom otoku. vodedi me za ruku. Naime. O svemu je odlučivao narod. — Znam da nije! — ražestio se stari. s maraka ptice i životinje. A znaš gdje bih ja u tom slučaju bio? — Gdje? — zajecala je majka. zbio se i jedan tužan događaj u našoj obitelji. čas mršav. nadimci poput Buce. ja sam u spomen na dobrog ujaka Emila pokušao prepričati njegovu poučnu priču o komsomolki Crvenkapici. Normandija i druga poprišta Hitlerova krhanja vrata spominjala su se tu i tamo. kako smo mu baš mi skratili tisudgodišnji Reich za devetsto i kusur godina. premda asocira na predmet bez forme i jasnih linija. Fotografije iz đačkog doba u mom spomen-albumu odaju fantastičan raspon linija i formata. Nadimak Bumbar dobio sam baš u trenu kad sam odlučio smršaviti. Te godine kad sam krenuo u osnovnu školu. nisam imao nikakvih problema. — Ti znaš da on u duši nije bio ni rusofil ni informbiroovac — kazala je majka. što je svakako bila zasluga moje majke. nakon čega se morao isposvađati s uplakanom majkom. Sklon debljanju. koje de dodi s privrednom reformom.

— Pa da me i on pita istu stvar. Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja. u novoj je školi vladao red i poredak. ispred razreda bi izišao načelnik. a reakcija. Za razliku od predratnog školskog kaosa. pa čak i po oslovljavanju i pozdravljanju. u svemu nepovoljnim titulama. visoka i odsječna glasa. a ostatak je bila obična učenička boranija. . a tata je uzdahnuo: — Bedak. blagajnici. a mi dječaci. kada su dječaci išli u mušku. Na pročelju škole još uvijek se ponosno kočila šablonama ispisana parola "Svi na izbore!". — Još mi samo fali tvoj pokojni brat! — izderao se otac. bez stida. nenarodnom režimu. Dužan si mu odgovor — rekla je majka. kada je uzbuđena i tronuta drugarica Prelid rekla da zbog tog tragičnog događaja tri dana nede biti škole. bila je mala. zajapurena i zadihana. kao što su "gospodine". "Tito . brzih i nervoznih kretnji. odi se igrati! Bio sam pomalo tužan što. inače svjestan privrednik i partijski radnik. sirota Seka nije pojma imala da je tog dana umro drug Moša Pijade.partija!" ili "Fabrike radnicima". Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su i djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua. Napredno orijentirani jedni drugima gromko i ponosno kažu "Zdravo". oslobođena građanskih zabluda. ne uviđa moje sve očitije političko zrenje. otac. za kojeg su nam dijelili mlijeko u prahu. Utrčavala je u razred. dobri Čiča Janko. bacala dnevnik na stol i odmah započinjala s provjeravanjem znanja. U školi koju sam pohađao moja je majka predavala likovni odgoj i neke druge sporedne predmete. kakao s mlijekom u prahu. nešto manje bila je doma u poznavanju prirode i društva. a djevojčice u žensku školu. — I sam si 1947. upitao sam oca kako to da današnja socijalistička medicina. Najradosniji trenutak nastave zvao se veliki odmor. "milostiva" i slično. kako je pisalo na plakatu. ponosila kad bismo je oslovljavali s "drugarice". ili žuti američki sir što se zvao "unra". Ali. koja je sjedila između mene i Mikija Grabara. U školi smo ubrzo doznali kako se reakcija baš po svemu razlikuje od napredne radničke klase. zašto smo tužni danas? Zašto smo tužni? Naravno. Na početku i svršetku nastave. Kad sam došao kudi.XII. bez funkcije i zadatka. i slika maršala Tita na prednjem zidu. tvrdio da genijalna komunistička medicina Sovjetskog Saveza nede dozvoliti da im umre Staljin. ali se osobito osramotila kad ju je drugarica Ojdana Prelid ved s vrata zapitala: — Seko. Zgrada u koju su nas smjestili pripadala je predratnom. upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare. povjerenici za razne članarine i značkice. računom. točno ispred redova klupa. i koja nije pokazivala osobit interes za gradivo kojim nas je zasipala drugarica Ojdana Prelid. ispod njega desetari. Naša učiteljica. redari. koja se. prinio šaku čelu i uzviknuo: — Za domovinu s Titom! Razred bi mu gromko odvratio: — Naprijed! Zidovi škole bili su izlijepljeni plakatima poput: "Svatko je ponosan kad ga se oslovi s druže". pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. koji se volio slikati s djecom. nego me tretira kao balavca i u danima svenarodne žalosti primorava me da se neodgovorno igram. koju smo zvali drugarica. ali je jednu drugu: "Trst je naš!" netko ved bio premazao fasad-nom bojom. Na čelu razreda bio je načelnik. uopde dopušta da umru takvi velikani kao što su drugovi Kidrič i Pijade. Od novih stvari u učionici bila je samo učiteljica. uvjek u pokretu. pa dijete te normalno pita. Česta žrtva njenih brzinskih provjera bila je razredna ljepotica Seka Živanovid. koji se ponajprije očitovao u jasnoj hijerarhijskoj strukturi razredne uprave. poput muzičkog odgoja i domadinstva. a klupe mora da su bile iz još nenarodnijih austrougarskih vremena. razredna je opozicija povicima oduševljenja jasno dovela u pitanje konstataciju o današnjoj tuzi. reakcija se prenemaže s raznim predratnim. onako tiho i potuljeno — "Mruke" i "Faljenis". — Čekaj. Seka Živanovid donekle se snalazila sa slovima. Dok se radnička klasa međusobno oslovljava sa "druže" i "drugarice". živahna ženska.

čitajudi nam jednom tjedno odlomke iz De Amicisove tužne knjige Srce. stvarno dobrih faca. još i kasnije . koja je imala i svoje ime. a ved na Dan pobjede isti bi se događaji zbivali na sličan način negdje u istočnoj Bosni ili na Kordunu.XIII. a prema tvrđenju mog oca. Drug Spasoje bi se nasmijao. te da je samo pitanje vremena kada de njegova rabota biti raskrinkana i pravedno kažnjena. a njegova besprijekorna. Jednom riječju. kao i jednu čudnu napravu što se sastojala od slušalica. Čedo Kralj blistao je skladom pedantnog kroja i modela iz stranog žurnala. Događaje o kojima je pričao. Ispostavilo se. koji su sjedili u zadnjoj klupi. na Dan armije školuje pohodio pravi prvoborac — drug Nikola. inače suprug naše drugarice. ušao u razred i teatralno uzviknuo: — Zdravo. koji de početkom šezdesetih dobiti slavan francuski nadimak Delon. a zvala se "detektor". ali od svih njih ubrzo sam uspostavio najprisnije odnose s Čedom Kraljem i Ljubom Brabecom. uvijek na meti zagonetnih pogleda djevojčica. Otac mu je bio trgovački putnik.. ali najviše sama sebe. svjetlucavog kamena i spleta žica. nalivpero. "Nemamo artiljerije!". da partizanski staž njenog supruga nije bio katastrofalno kratak. prvi je u školu donio uvoznu bateriju s izravnim strujnim napajanjem. Najuzbudljiviji dani u prvim razredima osnovne škole bili su razni praznici i obljetnice. da nam priča o slavnim podvizima svoje jedinice. Tada bi u naš razred dolazio prekaljeni borac. ved u tredem razredu. ako su i bili autentični. došla nova drugarica koja se zvala Nevenka Prpid i koja nas je sve osvojila. nakašljao. Smetalo je nekom drugom — nadležnim drugovima. elegantna odjeda bila je u nerazmjeru s totalnom konfekcijskom i modnom katastrofom ranih poratnih godina. jer je u svemu prvi on.. Čedo Kralj bio je razredna senzacija. mogao je vidjeti samo iz neke druge perspektive. Drugarica Ojdana Prelid iznenada bi uskliknula: — Djeco. koga sam znao još iz embrionalne faze. a tu je ved čekao njen brkati suprug sa štapom u ruci. pravilnih crta lica i bujne tamne kose. . prezervativ i pravi pravcati američki dolar. koje bi mu se u tijeku pripovijedanja potkrale. osoba koja nas je naučila da uz njega možemo biti drugi. Uz starog prijatelja Mikija Grabara. "moramo ih tudi lukavstvom!" Često bi se priča. Ranjavi smo.u proljede 1945. ali je nakon nje. valjda da se dopadne školskim i drugim vlastima. drug Spasoje Prelid. otprilike "Drugi papučki odred". moji osnovnoškolski dani iznimno su značajan period. Jednom je problem bio u tome što su topovi preteški. drugi put što ih uopde nije bilo. čiji je osnovni zadatak bio da čim prije stradi ono što joj muž zaradi. Komesaru Iliji od studeni pucaju usne. ali nikad prvi. ili "Četvrta bilogorska brigada". koji nam je nadugačko i naširoko pričao o neobičnoj vrsti partizanske borbe koja se zvala "ilegala". ovdje se zateklo mnogo novih. Dok smo mi ostali bili odjeveni u skladu s onom sirotinjskom devizom: "Kupiti nešto vede da mali brzo ne preraste". promrzli i gladni. nama to uopde nije smetalo. bio je pravi mali ljepotan. događala na Kalniku. danas je Dan armije i ja imam iznenađenje za vas! Prišla bi zatim vratima i otvorila ih. Prvi je nosio odijelo. ili tako nekako. Za Čedina oca zli su jezici govorili da zastupa razne firme. Zborio je otprilike ovako: — Zasuti vijavicom vučemo teške topove i približavamo se staroj utvrdi podno Kalnika. kravatu. Čedo Kralj. Čedo Kralj oduvijek je sve imao prvi. Što se tiče stjecanja novih drugova. pa smo mu zbog svega toga opraštali razne nelogičnosti i nejasnode. peti. dok je Čedina majka bila lokalna kadiperka. drugovi pioniri! Živio Dan armije! Njegove su priče bile napete. "Batman" i "Rip Kirby". penkalu koja se zvala "evigerblaj-štift". a partizanka Mira daje posljednju koricu kruha starom Vujadinu . neizvjesne i pune podviga koji su nas nadahnjivali. do kaljeve pedi. Drug Spasoje Prelid pridružio se partizanima krajem 1944. as. No. To joj se vjerojatno i ne bi uzelo za zlo. deseti. da je naša drugarica organizirala na svoju ruku te "časove historije". Kadli se odozgo s utvrde začuju detonacije i po nama zapraskaju združeni njemački i ustaški puškomitraljezi i minobacači. čija je poslovna reputacija bila pomalo zamudena raznoraznim nagađanjima. Oni su ubrzo raskrinkali neslavnu rabotu drugarice Ojdane Prelid i njenog supruga Spasoja. naime. viče komandir Stanko. ispričana na Dan armije.. Ne znam je li odlazak drugarice Prelid u izvanprosvjetnu službu bio u kakvoj vezi s ovom aferom. prvi je imao ručni sat. strane sveščide stripova na kojima je pisalo "Topolino". Umjesto druga Spasoja.

svečano odjeveni u čistu pionirsku odoru. A onda. A onda sam skrenuo pogled s njega i upro ga u dugačku glavnu ulicu. pa bi se otuda u dva-tri mjeseca pronosila po čitavoj zemlji uzduž i poprijeko. u njoj smo vrlo aktivno sudjelovali i mi pioniri. Moram odmah istaknuti da smo mi i prije bili aktivni. nastavnici bi u strahopoštovanju buljili u malog Brabeca. četvrtasti Ljubo Brabec. a od djevojčica iz našeg razreda — Seka Živanovid i Irena Orešar. štafeta bi nepogrešivo stigla i na naše ulice. a ti su izrazi glasili "taj problem moramo brzo likvidirati". stajali smo na bini. "neminovno iziskuje akciju". pomalo starmala ponašanja i ratoborna držanja. spazio sam. Kad bi čuli ove tajne. nekako oko godišnjice oslobođenja našeg grada. Tribina je bila puna visokih gostiju. jer baš kad bi se štafeta ustremila prema našem gradu i kad bismo je najnestrpljivije iščekivali.Čvrsti. redovito pratili na televizijskim ekranima i poslije ih u domadim zadadama opisivali zanosnim i biranim riječima. a majku sam. koji je ved u to vrijeme polako postajao crna ovca naše škole. Medu grupicom promatrača. koja bi se počela trčati obično u nekom ustaničkom mjestu. u izgužvanoj košulji i s hlačama na kojima su zijevala koljena. desilo bi se da iznenada skrene i odluta u neku susjednu regiju. Otac se samo nakašljao i dobacio mami: — Taj valjda ne zna tko ga je napravio! — Ne budi prost pred djetetom! — otpovrnula je mama. Naša funkcija na dočeku bila je jednostavna. suhu. a Miki je pred ocem liječnikom uspio prikriti temperaturu od 39° C samo da ne bi izostao s dočeka. Ljubo Brabec i ja. natjerao da ih čak dva puta opere. te da se "druga Tita voli više od majke i oca". U nekoj estetički prikladnoj formaciji stajali smo sa zastavicama u rukama. njenog nodenja i ispradaja. dvije godine starijeg klipana. Svečanost štafete mogla se usporediti jedino sa svečanim prvomajskim paradama. Tako je svatko znao gdje se štafeta trenutno nalazi. kasnije poznata kao velika i hirovita ljubav slavnog Delona. čekajudi da se ukazu nosioci štafete mladosti 1956. Ljubo Brabec nas je jednom zadivio. koje smo negdje od 1960. U tom čekanju bilo je i neke neizvjesnosti. magične izraze. Od uzbuđenja dvije nodi nisam mogao spavati. vojnika. sretni. A onda me zagrlila i nježno upitala: — A koga ti najviše voliš? XIV Najsvečaniji događaj u životu jednog pionira bila je štafeta. očekujudi da se potvrdi ispravnost Ljubine izjave. smiješili se i izvikivali parole. služedi kao pomodna snaga i dekorativni element pri raznim polaganjima vijenaca. U svibnju 1956. Pored školske ploče obično smo imali skicu naše zemlje u koju se svaki dan unosio svjež položaj štafete. ali tako nešto važno i svečano poput dočeka štafete nikad nismo radili. . koju su svi zvali korzo. a iza njih redovito je bio prisutan i gradski orkestar. koju politika više nije zanimala. Glavna ceremonija primanja štafete. jer je bio običaj da na bini budu predstavnici čitavog naroda. omladinaca. a odmah potom bi mu u imenik uredno upisivali peticu. Ja sam to vjerno prenio tati. bio je dijete lokalnog političara. posjetima kosturnicama. koji je ved od rana jutra svirao borbene pjesme tako glasno da je čitav grad brujao od poletnih ritmova. patničku figuru Jaromira Kralika. zbog čega su ga uvijek pitali: — Jesi li ti sin onog Brabeca? Nešto manje značajna bila je Ljubina majka Matilda. na tribini izgrađenoj za tu priliku od jelovih dasaka i ukrašenoj narodnim dilimima i zastavama. koji su se ved počeli okupljati oko bine. Ljubo je na satu često rabio izraze što ih je čuo od oca i majke. Među tih desetero sretnika našli smo se Miki Grabar. boraca. "oklijevanje nas čini oportunistima". Ujutro. provjereni funkcionar organizacije koja se zvala vrlo čudno — "Afeže". ponosni i do ušiju zaljubljeni u našu mladu domovinu. sve u strahu da mi kapa i marama nede biti dovoljno čiste. okupani prekrasnim proljetnim suncem i borbenim marševima gradskog "pleh-orkestra". ali odgovorna. otkrivanjima spomen-ploča i slično. te kada bismo je mogli očekivati i u našem kraju. Premda se štafeta zvala "omladinska". Ljubi Brabecu otac je nod prije dolaska štafete tumačio kako de se tamo na bini dolično ponašati. oficira. prisustvovati dočeku štafete na glavnoj tribini. Čedo Kralj. odigravala se na središnjem gradskom trgu. školski aktiv odredio je deset pionira koji de. rekavši da je "domovina poput zdravlja". na sam dan oslobođenja grada.

Ona je iskušavala upotrebne vrijednosti prvih juha u vredicama.. a sve se više bavila domadinskim novotarijama. kojem je nad otvorenim grobom pročitan nešto prerađen govor što ga je on sam dvije godine ranije bio napisao u povodu smrti jednog zaslužnog građanina. sajmova. obnovio je drug Sivi radnički nogometni klub. mnogo razumnijim imenom NK Sloga.-1963. Ako bi gdje zabrazdio. koje su se u tih osam godina zbile.) predstavljaju sklop radikalno različitih vremena. somericom na kruhu i konzervama sardina. i štošta drugo. izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi. sve manje držali prostorom individualnih užitaka.Drugo poglavlje I. U tom pohodu na grad predvodnik nam je bio Jaromir Kralik. koja se tada zvala rajon." ili: "Moja je kderka prva u razredu u poznavanju opnokrilaca. razna novoizumljena zgušnjavala za "cušpajze". Tako pomak koji se u nama zbivao nije išao smjerom sumnji. ali pod drugim. što je reakciji sasvim suzilo prostor za komentiranje poraza. Na pogrebu mu je održan govor u kojem su istaknute tolike zasluge za narod da se uplakana Eva Biser morala osjedati kao da pokapaju nju samu.. jer je smatrao da je u ovoj mirnijoj političkoj klimi dovoljan samo jedan aktivist po kudanstvu. Nekad uzorna aktivistica. Što se tiče moje obitelji. ali ga taj rad više nije otuđivao od kude. Na mamin društveno-politički eskapizam tata je gledao prilično blagonaklono. Godine koje sam proveo u osnovnoj školi (1955. kako se to u novinama rado piše — temeljnim opredjeljenjima vremena. šarene deterdžente koji izvrsno peru samo neke vrste prljavštine. naš duhovni obzor nije se bitno mijenjao. jer smo i dalje pristajali uz temeljne vrijednosti kojima su nas učili društvo i škola. moj mali je iz geografije pokazao zavidno poznavanje sjevernoafričkog reljefa.. Školu smo polako. naši su momci ved u prvoj . a taj je aktivist volio biti čist. koje je poput imperativa stalne navale i pobjede lebdjelo nad njima. Kad bi se sabrale sve te silne zasluge za narod. "konzultacija s komitetom". zatim različne ručne i nožne miksere. bilo je to iz sasvim apolitičnih razloga. što su se s vremena na vrijeme počele pojavljivati na tezgama takozvanog špeceraja. Te iste godine umro je drug Krešimir Kutljača. zasad nepoznate u našim sredinama. čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline. uključujudi i pustinju Saharu . Preobilje promjena. te su kao statusna stvar bile mnogo značajnije našim naivnim roditeljima. tvrdo kuhanog jajeta i litre čiste šljivovice. Oslobođeni groznog imena. zvalo golim vegetiranjem. kako smo se bližili višim razredima. U nedostatku neke bolje taktike.. kao da korespondiraju s preobiljem promjena koje doživljava sedmogodišnjak na svom putu do petnaeste godine. stadiona. što se. I taj govor bio je pun zasluga za narod. a sve više prisilom i nuždom. Ne samo da je društvo doživljavalo razne oblike otvaranja nego su se i naši privatni vidici otvarali i širili. ali je i dalje sve skupa strpljivo podnosila. jednostavno je umro nakon večere koja se sastojala od komada kruha. Godine 1960. jer je zbog silnih dužnosti u našoj mjesnoj zajednici. čije su dvije godine starosti više predstavljale takvu iskustvenu prednost da nam i nije mogao biti drugo nego voda. sve manje smo bili djeca orijentirana na dom i roditelje." Pa ipak. prve domade konzerve od neprobojnog lima. nego smjerom individualizacije. u kojima su se zbivale takve promjene da prva godina mog školovanja gotovo da nema ničeg zajedničkog s posljednjom. ispeglan i sit. Više nije bilo "nodnih konzultacija". električne roštilje koji peku tako brzo da se devapčidi s njih ne skidaju nego spašavaju. ona se svela na revnog platišu članarine i povremenog gosta u rajonskom partijskom aktivu. koja veseli više naše roditelje negoli nas. koji su naokolo govorili: "Znate. Razlike u ovladavanju strogo propisanim gradivom sve su manje bile uzrok naših internih diferencijacija. naša susjeda Eva Biser polako je u očima naše obitelji postajala primjer nepovoljne društveno-političke megalomanije. kinematografa. tata je i dalje bio predan i aktivan partijski radnik. ostavljala muža Edu da se prehranjuje jajima na oko. "odlazaka u bazu". A to i nije bilo u raskoraku sa. a sve više klipani koji osvajaju grad i otkrivaju njegove zanimljivosti i zavodljivosti poput korza. ili alternativnih izbora. Edo Biser se riješio žene na osobit i sebi svojstven način. jer je period "kolektivnosti po svaku cijenu" polako postajao dio prošlih vjerovanja. Kao član partije. što majka nije smatrala nekim osobitim poboljšanjem. premda je medu tim namirnicama bilo i mesnih. sanjkališta i slično. U svibnju 1959. gradskog bazena.

što bi izazvalo strahovito. da bih mnogo godina kasnije shvatio da je televizijski program zapravo penetracija onog groznog filmskog žurnala u domove ljudi. svoju tezu prenošenja umjetničkog u sferu pornografskog. autor navodi Rubensove i El Grecove (?!) aktove. kojima je bilo pradeno listanje knjige. Tu vrstu "pornografije" Mikijeva studija naziva prilično proizvoljnim i mutnim terminom "sublimne pornografije". što bi odmah bilo nadopunjeno izvještajem o tome kako je neka velika fabrika nasmijanih radnika ostvarila velike uspjehe i potukla sve proizvodne rekorde. Na 33. koji je u slavodobitnom pohodu naprosto pregazio našu zemlju. jezivo šuštanje. "sublimne inicijacije". a oni nama jedva tri. koji se zvao Favorit. Naročito intenzivno šuštanje. pušedi radije u foajeu kinematografa. nego funkcijom. E sad. Tada bi se dvije tisude ljudi mašilo džepova. zadubljen u Manetovo remek-djelo iz 1875. ili takozvana "predigra". Pa kako bit pornografije nije određena intencijom. od kojeg ti se koža ježi. Godine 1961. a ne tamo nekakve uprave. stranici Mikijevog ogleda Povijest pornografije stoji jednostavna. S početka sam u televizoru gledao neku vrstu mistične i zavodljive elektronske kištre. za vrijeme odmora. No. ali vrlo pozitivne stvari. kome su brižni čuvari dali ime Milentije ili slično. To da su mu čuvari dali ime imalo je svrhu da se pokaže kako o tim stvarima odlučuju radnici. on potkrepljuje Lawrenceovom knjigom Ljubavnik lady Chatterlej i Moravijinim romanima Ciociara i Dosada. Recimo. inače zaljubljenom u riječ "sublimno". Filmski žurnal. od kojih se u tim godinama čovjek uopde nije razdvajao ni na tren. u poznim pedesetim godinama. kako bi brzo izvukli složene šuškavce. iza šupe u školskom dvorištu. Prvo je išao izvještaj s neke sjednice. kako smo zabili četiri gola Bugarima. A komentarima. Zatim se u kratkom filažu pokazao posjet druga Tita i jugoslavenske delegacije nekim dalekim zemljama. a tredi uz pomod suca. Što se pak primjera iz likovnih umjetnosti tiče. imao je osobitu strukturu. koji su u nas objavljeni znatno kasnije. nastalo bi s pojavom prvih kišnih kapi. što bi kao oblik proizvoljnog određenja bilo čak i oprostivo kad bi se barem metodološki jasnije ekspliciralo. ako ga je bilo pri ruci. jer je glavni dio TV programa imao navlas istu strukturu. — Ova plavokosa s golim sisama uopde nije plavokosa — primijetio je Miki Grabar. ponajprije likovna i literarna djela". počesto je bio prisiljen projicirati pornografsku funkciju na svakodnevne i posve nepornografske fenomene. oprostimo Mikiju. a i kasnije. . Na oniskim tribinama sjedilo je oko dvije tisude muškaraca. čak se i nodna polucija na jednom mjestu naziva "sublimna ejakulacija"!) Prve primjerke "sublimne pornografije" u obliku engleske monografije Nudes ofEuropean Painting donio je u razred (čini mi se četvrti) tko drugi nego Čedo Kralj! Knjiga se razgledala potajno. Osobito se to osjedalo na najvažnijim i najposjedeni-jim utakmicama. Nogometne utakmice u tom vremenu djelovale su mi čudno zbog jednog popularnog modnog artikla. II. objektom pornografske percepcije često su postajala najrelevantnija umjetnička. moj otac digao je kredit i kroz vrata našeg doma ugurao kudnog monstruma istočnonjemačke proizvodnje. kakve je moj otac zvao posve nejasnim nazivom "derbi". Nakon toga išao bi sportski uspjeh. godine. nejasne društvene funkcije. Kad bi golman degažirao loptu. I na kraju ("Zucker kommt zu letzt") vijest o tome kako je lavica u nekom našem zoološkom vrtu donijela na svijet zdravo mladunče. No. Postali smo televizijska publika jednog nespretnog. nedostajala je osnovna kultura uživanja u temeljnim likovnim vrijednostima naše civilizacije. Miki ne bi bio Miki kad ne bi točnu opservaciju pokvario neumjesnom ili netočnom argumentacijom. ali prilično lucidna tvrdnja: "Naš čovjek. "sublimnog kastriranja". živedi u prostoru naglašene pornografske prohibicije. vlast je smislila televizor i ugurala ga u domove. koji su ti vrtjeli baš kad si nakon tri sata užasnog čekanja dobio kartu za Posljednjeg iz plemena Komanča.utakmici nabili NK Bjelovaru dva gola vlastitim snagama. odjevenih u dvije tisude plavih šuškavaca i s isto toliko šuštavih kapa na glavama. Desetak redaka niže. inače kudnog prijatelja druga Sivog. Naše reakcije na ovo preobilje najizravnije putenosti bile su sve prije negoli estetičke. trapavog eksperimentalnog programa. kako je nesvjesna raja počela izbjegavati filmske žurnale. gdje su usvojene neke nerazumljive. (U knjizi se pojavljuju i biseri poput "sublimnog koitusa". dvije tisude ljudi okrenulo bi se na drugu stranu.

stranici zaključi kako se "pornografska percepcija dijeli na individualnu. a zatim obrnuo stranicu i dodao: — Ova tu ima dobre sise. koja je distancirajuda i ironična". Mislim da su ovakvi i slični razgovori (koji de biti uobičajeniji desetak godina kasnije. I baš kad je Čedo pogasio opušak o rukohvat dvorišnog stubišta. te na kolektivnu. onako svi zajedno. a na koncu ja. Felixu Labisseu. ali oduševljeno nabraja slikare poput La-bissea. ne spominje Renoira kao mogudu "pornografsku metaforu". Svetogrdnosti ove usporedbe nismo uopde bili svjesni. I premda se. — Za manje od pola sata pojebat de ih — protumačio je Ljubo situaciju na Rubensovoj Otmici Leukipovih kderi. odigrala se jedna fantastična zgoda koja nas je temeljitije uputila u "carstvo čula". koja je onda krenula ukrug. Zatim nam je uspio pribaviti i neku francusku knjigu u kojoj su muško-ženski odnosi bili naznačeni stiliziranim linijama. njegov katalog "pornografskog u likovnom" svodi se ponajviše na one autore u čijoj se vizuri nazire jasan otklon od realističkog poimanja predmeta. u kojoj je Miki pronašao stanovitu srodnost s klozetskim freskama. zatim je pušio Čedo. balavci! . jer tada nismo imali pojma o tome tko bi mogao biti taj Renoir. kad i do naših strana dopre čuvena pornoosmica) naveli Mikija Grabara da na 62. Premda bismo se mogli složiti s autorom Povijesti pornografije da u poznim pedesetim i ranim šezdesetim godinama pornografska dominanta pripada jednom izglobljenom išči-tavanju određenog žanra u visokoetabliranoj likovnosti. koje su predstavljale slično stilizirana naga ženska tijela. — Pušite. zapalili smo cigaretu. A u tim godinama (Miki bi to morao pamtiti!) poznavali smo i mnogo izravnije žanrove pornografske umjetnosti. pišudi o takozvanoj "sublimnoj pornografiji". nama još nepoznate vještine pod zbirnim nazivom "kontracepcija". jedan Ibar. Goyu i Rubensa. moramo mu zamjeriti što je. štoviše. 34. istražujudi dominantan tijek. ispustio one marginalne. Ova "distancirajuda i ironična" percepcija podrazumijevat de "umjetnost komentara". kad je nastava ved završila. sjedili smo na hladnom stubištu u školskom dvorištu i šutirali divlje kestene koji su popadali s drveta. Prvi je povukao Ljubo.. nemajudi pojma što se zapravo događa s kderkama kalidonskog lovca. Negdje potkraj 1959.— Budalo. iz mraka je izronila silueta koja nas je sve prepala. "Flekavi akt" bila je zapravo fovistička majstorija Henrija Matissea Odaliska s bubnjem. jer se ostatak njenog sadržaja bavio nezanimljivim pojedinostima rasta ženskog trbuha. ali je inače sva flekava. Maillola i Ken-netha Angera. Delvauxa. a kao što smo svi znali. Čedo Kralj donio je još nekoliko knjiga slične tematike s umjetničkim reprodukcijama ženskog tijela. Tako Miki na str. III. kao i Parisova presuda istog autora. Čekali smo da padne mrak pa da popušimo. kada smo ved u dvije godine starijem Jaromiru Kraliku gledali neku vrstu duhovnog vode. bilo nam je to prvo pušenje u životu. zbog koje de uvijek i u svakoj prilici biti pozivani na filmske pornoseanse. Ne sjedam se više da li nam je duhan u tom času godio. Tog kasnog jesenskog popodneva. onu umjetnost koja de duhovitijim pojedincima donijeti gradsku slavu. predao cigaretu Mikiju. koja je poticajna i erotomanska. koji je Ljubo uspio drmnuti ocu. nerazumljiva riječ imissio penis. gledaj sise! — lupnuo ga je po zatiljku Čedo. Arcimboldija (opravdano se može posumnjati da mu je uopde vidio više od jedne slike). Kad je dvorište nestalo u mraku. čitavu inspiracijsku osnovu sasvim pretjerano pronalazi u "skoptofilskoj fiksaciji". Osobito dobru prođu imale su blijedopute i korpulentne Renoirove Kupačice. Miki Grabar morao sjedati našeg zavirivanja u Renoira. Ako se dobro sjedam. i u kojoj je ispod skice muškog spolnog organa u ženskom bila ispisana čudesna./35. U tom smislu upotrebljavale su se različite. ali znam da smo pušenje smatrali važnom pretpostavkom zrelosti. ali se u njima vedina slika odlikovala modernističkom nebrigom oko izrade onih najbitnijih ženskih detalja. osobita vještina imissio penisa sastojala se u tome da se taj naknadni rast trbuha efikasno spriječi. Nakon -Nudes of European Painting-. — To na latinskom znači jebanje — rastumačio nam je Čedo Kralj i zatvorio knjigu.

— Od kabineta — reče. IV. pomiješano sa zvukom rashladnog ventilatora u dijaprojektoru. virite u tuđu intimu. Na slici se vidio goli. prepoznavši u došljaku Jaromira Kralika. kako prinosi nabrekli ud stražnjici gologuze gospode. nesvjesni činjenice da se pred nama nalazi posljednji ostatak tragične filmsko-udbaške afere iz posljednjih dana 1948. moram odmah nadopuniti Mikijevu knjigu. — Ništa se ne razaznaje. usloživši se konačno u jasnu crno-bijelu sliku. tko zna zašto. — Zašto si došao? — Imam nešto zanimljivo. — Zajebi. na primjer. kroz za to predviđenu rupicu ili prozorčid. potrebno je u prorez pored prozorčida ili ekrana ubaciti kovanicu od jedne ili više maraka. na kat. postojalo je nešto što bismo mogli nazvati funkcionalnom imitacijom jednog mnogo složenijeg i intrigantnijeg žanra koji se zove "peep show". — Ovo! Rekavši to. nesvjesni činjenice da fotografska emulzija uopde može registrirati tako bestidne radnje. koji je vodio kroz prozor nužnika. Ako su u tim godinama briljantni aktovi velikih majstora mogli funkcionirati kao banalna pornografija. — Pogađajte! Nismo mogli pogoditi. gdje se nalazio kabinet. Brambor nam pod nos tutne zatvorenu šaku. Da biste uživali u takvom "peep show-u" u SR Njemačkoj. A onda je Jaromir u prorez kudišta ugurao komadid celuloidne vrpce i na zidu su se ukazale nekakve sive i crne mrlje. Polako. zbog nepoznavanja drugih. kakav je danas rasprostranjen diljem bogatog zapadnog svijeta. čak i pomalo preplašeni. nalazila su se kojekakva skuplja i vrednija učila. epruveta i menzura. te još gomila sličnih koještarija. koja je prikazivala jednostavnu pripremnu radnju što prethodi onom čuvenom imissio penisu.prvi se snašao Čedo Kralj. Šutke smo buljili u blještavu projekciju. koja je klečala na raspremljenom krevetu. Onda Brambor rastvori šaku i na dlanu mu se ukaže običan elzet ključ. ravnala i šestara za ploču. . episkopa. veoma polako. Uhvatio je potom objektiv i počeo ga zakretati.Svi smo odahnuli. dijaskopa. s gadama spuštenim do gležnjeva. onda se tu radi o jednostavnoj imitaciji onog najprostijeg pornografskog žanra pornografske slike. one mrlje na zidu počele su se pomicati. godine. Tiho smo ušli u kabinet. Tiho. sastoji se u tome što. U prostoriji koju su nastavnici. zvali kabinet. Zanijemjeli smo od iznenađenja. budale — šaptao je Jaromir — mora se i izoštriti. dlakavi muškarac. Ne moram ni naglašavati da "tuđu intimu" predstavlja pravi goli model. gdje je Brambor vrlo vješto u mrklom mraku pronašao dijaskop i uključio ga u struju. kuhala i vaga. jer nam je tehnologija filmskog zapisa u to doba još uvijek bila sasvim nepoznata. — Što demo u kabinetu? — upitah radoznalo. Čekajte. ustavši sa stubišta. ušuljali smo se u školu i kroz mračne hodnike krenuli gore. premda u njegovoj fizionomiji nije bilo ničeg što bi podsjedalo na krumpir. U našem gradu uživati u "peep showu" moglo se i bez materijalne nadoknade organizatoru. kako sam ved napisao. koga smo. vadedi iz džepa sitne komadide celuloidne vrpce. — Što? — upitao je Čedo. — Koji ti je to vrag? — začudio se Ljubo. osamljeni u svojoj kabini. — Gdje si to pronašao? . — U jednoj očevoj knjizi. gledali smo u bijeli pravokutnik koji je bljesnuo na zidu. Nismo razumjeli njegovu primjedbu.odbrusio mu je Čedo. bez riječi. Našim tajnim putem. prikladnijih čeških riječi. No. poput zemljopisnih karata. ili pornoprojekcija. ovisno o tome koliko dugo želite gledati. Brambor! . U mraku kabineta mora da se čulo samo naše duboko disanje. Postoji milijun raznih stvarčica koje stanu u šaku. zvali Brambor. Mislim da nedostaje pola metra trake pa da vidimo kako joj ga stavlja. — Pogledat demo ove zanimljive sličice — reče Brambor. te da način na koji je izvedena kabina predviđa mogudnost komotne masturbacije. u tom vremenu. ili koliko ste brzi u tim radnjama. Suština "peep showa".

Neku vrstu pridruženog člana klape. Jedan neizlječivi i u gradu poznati ekshibicionist obično je koristio sasvim određenu kabinu. crvotočne kupališne kabine. godine. te na koncu vlastitu baku. nisam upražnjavao ovaj intrigantni pornografski žanr. a u četrnaestoj se. uživao je dvije godine stariji Jaromir Kralik . bar onoliko koliko su mu to materijalne prilike dopuštale. u nedostatku prikladnijeg prostora. Jer. U vezi s tim prepričavale su se mnoge anegdote. i to je bilo vrijeme otvorenog. I sve to u jednom popodnevu! Taj Galilej provodio je toliko vremena u kupališnoj kabini da je na koncu ljeta izgledao kao osoba koja pati od kroničnog nedostatka pigmenta. Kad biste ušli u kabinu. svibnja pa do prvih ozbiljnih jesenskih kiša. Jednom je tako. kako smo ga jednostavno zvali. Ubrzo smo uvidjeli da je on zapravo neka vrsta dvostruke ličnosti. i idola. Miki. zaviriti kroz rupicu i prepustiti se čekanju i sredi. Drvene. V. Otada. čučedi u mraku. Negdje od četvrtog ili petog razreda. odlazio je starijima. jer nas otada nije vezao samo zajednički razred nego i cio niz izvanrednih svinjarija. koja bi danas valjda bila feministkinja. neke je izdubilo vrijeme. Bazen je obično bio otvoren od 25. I premda ga je otac lišio tog nezgodnog ograničenja objesivši se one davne 1948..Ne znam jesam li ved spomenuo da je jedno od mitskih mjesta našeg gradida. Čedo i ja smatrali smo se ved pravom klapom. ali zato na izvoru vedih uzbuđenja i . Tih gnusnih radnji nije se libio samo zbog toga što je uza se uvijek imao liječničku svjedodžbu o vlastitoj neuračunljivosti. pa sve do posjeta Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu 1984. zanimljivog i besplatnog "peep showa". Ljubo. koja je imala više od devedeset kila. Tek de Bramborov odlazak u popravilište Filip Jakov izbaciti našeg druga Čedu Kralja na predvodničku poziciju u klapi. jer je ženska u susjednoj kabini. koje smo uvijek bili spremni počiniti. dijelile su se na ženski i muški blok. Te su rupe bile različita podrijetla. uspio vidjeti golu direktoricu gimnazije. mogli ste sjesti. Zbog tog statusa okolina i vlast gledali su na njega sa stanovitim nepovjerenjem. Jaromir Kralik. a neke pasionirani upražnjavatelji "peep showa". čulo barem još trideset ljudi. Jedna rezolutna ženska. bio gradski bazen ili kupalište. druženje s nama godilo mu je zbog užitka u statusu glavnog i najstarijeg.Brambor. koji su sa smijehom ispratili naš bezglavi bijeg iz ženske kabine. opet. Za ljetnih gužvi to i nije bilo tako teško izvesti. Jedna od najtužnijih ticala se stanovitog Galileja. bio je lišen one vrste tutorstva koje te sprečava da se ved zarana počneš skitariti. Ved u trinaestoj godini Jaromir je pušio. ipak ga je opteretio jednom drugom stvari — statusom informbiroovskog djeteta. doviknuvši nam: — Klinci. ta neslavna kvalifikacija donekle izgubila svoj politički značaj. ili zaglavljivanjem uda. Sve kabine imale su bar po jednu. izgrađene još davno prije rata. neke čak i vrlo tužne. družio i s nekim lokalnim razbijačima starijeg uzrasta. prije no što de skinuti grudnjak. izvadila žvakadu gumu iz usta i zalijepila je na rupu. Neke su tragične face kroz prorez na kabini ugledale vlastitu djevojku u naručju drugog muškarca. osim nas. završila je sramno. proživio je teške trenutke gledajudi kako se neki babac. Voajerska akcija koju smo Čedo Kralj i ja izveli u ljeto 1961. sasvim hladnokrvno je ugasila opušak na udu koji je provirio kroz onu rupu. ali kad je negdje oko 1955. potom neku koščatu udovicu kojoj je grudnjak predstavljao oblik suvišna luksuza. postao je Brambor u pravom smislu slobodna jedinka. zatim predebelu trafikanticu iz kioska pored Okružnog suda. pušiti. što je redovito završavalo — ili vriskom zapanjene kupačice. Takvi bi se redovito odvikavali od ove ružne navade. osim s nama. pa i više rupa. to jest izvedena s umišljajem. sama činjenica da ste se dokopali kabine još uvijek nije garantirala ništa. gdje je bio mali i posljednji. gdje je mogao besplatno gledati sve one divne filmove koji su se u tom vremenu prikazivali. piti i jedinim pravim domicilom držati ulicu. Miki Grabar. popisao na pod kabine. Kad biste predali ulaznicu upravitelju bazena i kad biste dobili vješalicu za robu. zar ne možete drkati negdje drugdje! Rekla je to tako glasno da ju je. rekavši mu: — A tko se to meni naviruje! Mnogi su govorili kako je njena akcija bila sračunata. koji je stanovao iznad kino-dvorane Romanija. a kad bi se rastao s nama. koji je provodio i po nekoliko sati u kabini. s tako velikom rupom da se kroz nju mogao proturiti ud normalnih dimenzija. trebalo se samo polako i neprimjetno otputiti prema ženskom bloku kabina. kao dijete bez oca. sasvim je jasno. kroz koje se moglo zaviriti u susjedni separe. gdje se odvijao najintenzivniji život mlađeg svijeta.

— Čekat dete Novu godinu! Pa ni tu ti nede pobjedi! Možeš je dočekati ovdje. Bracom Reissom i Nelom Eržišnik. pa je rekao kako mu se čini da spomenuti Đilas nije predsjednik Čehoslovačke Republike. koji zbog posvemašnjih priprema za novogodišnje slavlje nitko nije ni pokušavao očistiti." Jaromir vedinu ovih pitanja nije razumio. iznenada ponovo osvanuo u našem gradu. u kina. Franom Pejkovidem. drugi pak. postavljao sam sebi jedno sentimentalno.. po svom starom običaju. Kad bih se. kasno nodu vradao kudi. zanimajudi se za mnoge stvari: "Nije li ga na to naveo koji od očevih prijatelja? Nije li ga na Zapadu trebala čekati kakva veza? Nisu li mu možda očevi prijatelji prvo nudili bijeg u Mađarsku? Nije li nakon Italije namjeravao pobjedi u Sovjetski Savez? Zna li on što je Kominform? Zašto su imali zalihu suhe hrane samo za dva dana? Kako se zove predsjednik Čehoslovačke Republike? Što misli o Dilasu? Sto su mu u školi govorili o zemljama Varšavskog pakta? . ulice prazne.. nepogrešivo vrada u godine minula dječaštva. tko ga hrani i oblači? . Otuda nije uopde pisao. s drugim namjerama i drugim običajima. U tom vremenu. Psujudi neprecizni potenciometar. u kojemu de dominirati skečevi s Jožom Šebom. a snježni pokrov još ne-iznakažen tragovima lopata i ralica. a potom valjda i Amerike. Dan uoči Nove 1961. — A tko ga hrani i oblači? To mi reci. s nama . Uhvadeni su negdje oko talijanske granice. Jednako tako dutio bih se i u snježnim nodima. završivši tamo sedmi razred s prosječnom ocjenom 4. gdje sam uživao u majstorijama Johna Waynea ili Garvja Coopera. tražedi novu "dolčevitku". — Ti si ga pustila! — jedio se stari. ved okaljan mnogim ružnim iskustvima. A gradska služba. da se potkraj 1959. došavši nakratko u svoj grad. tata se zaklinjao da de ved idudu godinu dočekati uz TV ekran. mnogo godina kasnije. nekima čak i krovne konstrukcije. na mjestima koja sam nekod obilazio. dakle na samu Staru godinu. obilan snijeg. — Stanislave. držali su ga valjda prikladnim dekorom svečane nodi. još više duh i značaj. koja je tih godina predstavljala temeljni artikl modernog odijevanja.9.. nije zbio skandalozan događaj o kojem je glas brzo obišao čitav grad. u blizini Ankarana. Jedine dvije stvari koje bi me vratile u one davne godine bile su tople ljetne nodi pune mjesečine ili istom takvom mjesečinom obasjan snijeg. ukrcali su nove.važnijih iskustava. zar ti ne bi mogao dodi kudi u jedanaest? — rekao mi je tata kad sam ušao u sobu. ja sam ga pustila do jedan! — doviknula je majka iz kuhinje. A onda je. koji su izlazili nekamo na doček. patetično i pomalo zaludno pitanje: osim uspomena. Kako smo poslije doznali. zapao je gust. nad kojom je bdjela moja majka. kao i tekuda hitprodukcija Anice Zubovid. u mjesto koje se zvalo sasvim neobično — Filip Jakov. zakrivena zaštitnim staklom pednice. i provedeni milicijskim kolima u zgradu lokalnog zatvora. smatrali su da je pametnije navudi debele čarape i visoke cipele nego lopatati vani po studeni. čekat demo Novu godinu. na miliciji su ga obilato ispreslušavali. moralo je biti samo dovoljno kasno. kad vedina građanstva nije imala pojma o tome kako izgleda pasoš. Te je godine Jaromir sa dvojicom dvadesetogodišnjaka pobjegao od kude. ipak su izmijenile svoj izgled. činilo mi se da me blještava mjesečina. nije se mnogo uzbuđivala. U našoj maloj kuhinji. Aleksida i genijalnog Radivoja Lolu Đukida. koje sam dobro poznavao. poslali su ga u popravni dom za maloljetnike. Oni koji su smjerali večer provesti kod kude. dok je otac na ved katastrofalno raštimanom radioaparatu pokušavao postidi kakav-takav ton potreban za pradenje novogodišnjeg programa. cvrljila se novogodišnja purica. a pod prestali mazati onim starim raskužnim sredstvom tako prepoznatljiva mirisa. predodžbe o Zapadu imale su karakter zavodljivih avantura. Čkalju.. Bilo je to u listopadu 1960. godine. Viče Vukova. tapecirane stolice. godine. Betty Jurkovid i Ive Robida. Mnogo. što se probija kroz guste krošnje divljih kestenova. — Kog dete vraga raditi do jedan? — Pa. sada su se okupljali neki drugi ljudi. Ne znam koliko bi dugo njegova dvostruka egzistencija potrajala i kako bi sve to završilo. — Franjo. što je zapravo ostalo od djetinjstva? Ulice rodnog grada. Shvativši valjda da de odgovore na ona silna pitanja morati zatražiti od nekog drugog. dokopati se Italije. Svim školama koje sam pohađao izmijenili su fasade. pa smo ga u tih dvanaest mjeseci — koliko je izbivao — gotovo zaboravili. namjeravajudi ilegalno prijedi granicu. VI. ali da de se još raspitati.

ali sam.— To radimo zajedno — rekla je mirno majka. "Nessuno" i drugi. "45" za male ploče. molim te! I ja privređujem. pa je i po koji pijani eksces bio više fingiran negoli stvaran. — Imaš ploče? — Vidi ovo — reče on i mahnu pločom na kojoj su se nalazili besmrtni hitovi "Piove". To je bila stvar na kojoj sam mu ponajviše zavidio.. nego to radim ja! — krenuo je otac u kuhinju.. Krenuli smo dugim hodnikom prema njegovoj sobi. deblje i šarenije tepihe. za razliku od nje. Čedo me dočekao ved odjeven u novo odijelo. ali je u njegovoj osnovi bilo upra-žnjavanje prijateljstva. Catarinu Valente i Perrvja Coma. ali je nismo zaključali jer su njegovi roditelji ved otišli na doček u Gradsku kavanu. Iskoristivši ovu svađu. — Ana. spreman da se posvađa s majkom. Alkohol uglavnom nismo dobivali. s kožnatim poklopcem na kojemu je bio montiran velik zvučnik. nosova pritisnutih o prozor. Oni su imali više soba. 45 i 78. koja su poslije postajala važna građa za prepričavanje.. — Otkuda? — začudih se.. nego . Djevojčice su mogle biti prisutne. U kudi Čede Kralja sve je bilo nekako prostranije i elegan-tnije negoli u nas. s kravatom na kojoj je bio naslikan Eiffelov toranj. — Češki. vedi bor. — Otidi demo da ih preslušamo. — Zato mi je to i čudno — prekine me on. kao digresiju koja je pitanje mog izlaska učinila trenutno nevažnim. "Io sono il vento". Ušli smo u sobu. ali uskoro du dobiti Doris Day. vrlo strano. držao da "ordinarni kič" ipak daje stanu veselost pogodnu za ugodnije stanovanje. i ja imam pladu .. veličanstven zapravo. što se dalo objasniti ved poslovičnom spretnošdu njegova oca. — Pa Brambor se vratio iz popravilišta. brzo sam navukao zimski kaput i izjurio van. gdje su imali rezerviran stol.prije bi se reklo . to je jedina uvozna. među kojima su osobito bila popularna nadmetanja u duhovitostima i ekscentričnim gestama. a pored ploče masivna ručica i regulator s oznakama 33. buljili van u snijeg i slušali "Ja pijem čašu gorkih suza".. pokazujudi na onaj prekidač. s kojim sam namjeravao podi na doček kod Mikija Grabara. — U ovoj kudi ja zarađujem! — Ma nemoj. Bio je to glomazan gramofon u zaštitnoj kutiji boje okera.dekorativna. ali njihova prisutnost još nije bila bitna. a "78" ako imaš bapca s predratnim pločama "hizmasterzvojs" s naslikanim cuckom. imao je svoj kutak koji je okretajem ključa mogao pretvoriti u zabran za dosadne i ispitivanju sklone roditelje. — Čuo sam da je Brambor nabavio neke američke ploče kakve čitav svijet sluša. krenuvši kroz dubok snijeg po Čedu Kralja. Na stolu u Čedinoj sobi stajao je novogodišnji poklon -primamljiv. Nikad nisam pomišljao da bi se u popravilištu . te me poveo u svoju sobu.. — Da vidiš što mi je stari poklonio za Novu godinu . ili su nam ga dozirali u simboličnim količinama. Čedo stavi jednu singlicu i uskoro smo. — Stavi jednu. — To ne radimo zajedno. U to vrijeme doček Nove godine predstavljao je svečan i važan oblik društvenosti. — Za sada. izvlačedi puricu. — Jasno — otpovrne on. — Ti su najcjenjeniji . . — Uvozni? — upitah zadivljeno. U središtu kružne ploče pokrivene gumom nalazilo se valjkasto ležište za deset ploča. Za razliku od mene. Bili smo važni sebi samima i takve smo prigode provodili u raznim prijateljskim nadmetanjima. ti znaš da je tvoja prosvjetna plada takva da je u ovom trenu nije zgodno ni spominjati . Na kutiji gramofona bila su učvršdena kromirana slova SUPRAPHONE... televizor s trobojnim filterom na ekranu i mnogo raznih figurica što su služile kao ukras. i to onog muškog. — Univerzalac! Ovo "33" ti je za longplejke. Tu vrstu ukrasa moja je majka nazivala poprilično nejasnim izrazom "ordinarni kič". što je zvučalo vrlo. Ja sam u svemu povlađivao mami. lijep.

u tom trenu nesvjestan da demo i nas trojica ved sljededu novogodišnju nod provesti na jednako glup način — u parovima. "Love Me Tender" ili "Are You Lonesome Tonight" činilo te autsajderom. — Irena Orešar? — Da. Kako nikad nismo saznali ništa pouzdanije o njegovim popravilišnim danima. odmah smo shvatili da se tu ne radi samo o trenutnom opredjeljenju ukusa ved o čitavom svjetonazoru. nabio na glavu šubaru i rekao mi: — Znaš. godine pojavit de se glazba koju demo uistinu modi držati svojom. ponajviše na totalnu besperspektivnost u pogledu hodanja s djevojkama. . da su oni stariji. — Zaboga. u tome ved dvije-tri godine. te da je to okasnjelo ovladavanje Presleyem rezultat toga što smo se prije dvije-tri godine bavili klinačkim koještarijama. Okrenuo sam se i izjurio u nod da što prije ispričam ovu bedastodu Mikiju i Ljubi.. koji nam dobrotvorno dijeli zrnca svojih posvedenih znanja. Jednako tako nismo znali da demo svu onu polivinilsku koještariju na 33 i 45 okretaja vrlo brzo početi smatrati običnim smedem.. Mislim da nede biti loše. — Budalo. Tako de Nova '62. "It's Now or Never".. Plesat de se. upudenog gurua. značiti strahovit raskid s tradicijom. Little Richard. naše oduševljenje rock 'n' rollom bilo je ubrzo umanjeno spoznajom da smo za tu glazbu čuli ipak malo prekasno. zezati . kojima je pripadao i Brambor. a onda je Čedo Kralj. Slušati Doris Day. čime je njegov ugled dobio još jednu verifikaciju i potvrdu ozbiljnosti. činilo nam se da je Jaromir Kralik na neki posve misteriozan način nabasao na glazbu koju su izvodili James Brown. Naš glazbeni mentor upisao je 1961. Gledao sam ga u čudu. što dete raditi kod Irene? Ručne radove? — E. fascinirani novim Supraphoneovim gramofonom i pločama. a zanemariti "Hound Dog". s nekakvim "babama". VII. Te druge i sasvim druge ploče. u tome i jest stvar! Irena nema para pa me pozvala. Debeli . koga je tada dijelilo tako malo vremena od nadimka Delon. Preslušavši te ploče. čuvenog povratnika iz popravilišta. Pa ipak. a ja nevještim plesnim koracima s nekom mačkom iz sedmog ce. Ugled Jaromirove diskoteke ubrzo ga je učinio nekom vrstom glazbenog mentora. osuđenim na društvenu izolaciju. žigosanim šmokljanom. Kog vraga se čudiš! Irena me pozvala da dođem k njoj. tamo se malo drugačije čeka Nova godina.Slušali smo zatim "II mare" i "Autobus kalipso". i za moje roditelje i za mene. tako da de ubrzo opcija između. — Nego? —Jučer je ovdje bila Irena. A te 1963. recimo. poslužiti kao — važno rečeno — prostor traženja vlastita identiteta. krile su se u nevelikoj privatnoj diskoteci našeg prijatelja Jaromira Kralika. Chuck Berry. U parovima. — Pa šta deš tamo kad de svi biti u parovima? — upitah ga blesavo. ved one večeri uoči Nove '61. Oni de tu prigodu obilježiti uživanjem u novogodišnjem programu naše eksperimentalne televizije.. još uvijek nismo znali kakvu de važnu ulogu u našoj mladosti odigrati gramofon i gramofonske ploče. Ubrzo je postao i najbolji učenik.. Stanislave Ivančicu — nasmijao se on — dogodile su se neke nepredviđene stvari. užasnut činjenicom da de Čedo dočekati Novu '61. Irena Orešar. ostavivši nas u nekoj vrsti vakuuma sve do 1963. Zapravo. — Moram ti priznati da Novu godinu nedu dočekati s vama. te u svemu senzacionalni Elvis Preslev. odjenuo zimski kaput. te da de nam neke druge. čime se mogla odlučno opovrgnuti tvrdnja da ta vrsta glazbe pogubno djeluje na omladinu. Upravo sam skinuo četiri kile — prekinem ga ljutito. gimnaziju. — Mogao bi me zvati po imenu. isto onoliko gorljivo koliko de je naši roditelji držati tuđom. — Znaš. One večeri kod Čede Kralja. Elvisa i sveg ostalog postati opcija statusnog karaktera. Golden Gate Quartet. nismo mogli dugo uživati u Elvisu jer je prebrzo prohujao ovim prostorima. ili sasvim druge ploče.

otac je u svojoj rusofo-biji čak i pretjerivao . Vječiti porazi naših nogometaša protiv Mađara predstavljali su urotnički atak na njegov nedjeljni mir. bar prividno. kada su se počela javljati nadasve čudna mišljenja da sve staro nije baš uvijek loše. godine sav predao stvarima opdeg progresa. Volio je ruske romanse (istočni lager) i talijanske kancone (NATO). Je li to bilo onda kad smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima. tj. Različite mjere. Problematiziranje ove operacije pripada kasnijim godinama. Raditi na stvarima progresa pretpostavljalo je iznalaženje pogodnog uzora i nadahnuda. ne. boga vam vašeg! . — Nego tko je onda. Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica. U tom smislu dobar. ali i nezgodan dokaz jest ime kojem sam pukom slučajnošdu (hvala Bogu!) uspio umaknuti. Uopde. žvakade gume i traperice bile su truli kapitalistički proizvod lansiran posredstvom CIA-e. kako je vrijeme prolazilo. Nakon što je 1948. tata se sve više ponašao kao da se na sve strane kuju urote protiv njega. kako mi se po očevu pričanju čini. Progres je tada. ali je razumijevanje moje privatne sudbine gotovo neodvojivo od njegovih nazora. a još radije zapadnonjemački. ali je demonstrativno bacio u ped ujakovu šubaru (Var-šavski pakt). a mi ukudani. kako u moralno-pedagoškom. — Sve je to zato što osjeda da više nije jedini i svemogudi gazda — rekla mi je jednom majka u povjerenju. vrlo rado je kupio istočnonjemački televizor. Sasvim se ugodno osjedao u talijanskoj košulji i austrijskim mokasinkama. Kao i čitavoj njegovoj generaciji. bili smo najgori urotnici koji parlamentarnom vedinom ugrožavamo nepovredivost njegove lisnice. Nisam siguran da je njegovo ponašanje osobito indikativno za razumijevanje jednog vremena na prekretnici. globalnih društvenih kretanja. ali bi takvom analizom moj otac Franjo jednostavno obrisao dupe. . Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. koje je u tim godinama počivalo na rocku. došlo do naglog raskida s velikim i slavnim izvorom nadahnuda. ili bi nas zatvorene granice učinile još vedim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih. Detaljna analiza ovih postupaka možda bi pokazala da je zapravo fingiranjem ideoloških stavova prikrivao svoju vlastitu izgubljenost u jednom neurotiziranom. Kao nenadano i pomalo naprasno osviješten komunist. jad mog oca tek donekle je umanjivala činjenica što de sada pogranična zona uz rijeku Dravu biti pogodnije i normalnije mjesto nedjeljnog ribolova. normalizirali odnosi sa Sovjetskim Savezom. novi porezi ili poskupljenja bile su urote protiv njegovih financijskih potencijala. ili samo zbog odrastanja? Osobito čudan primjer. oslobođen svih istočnih i zapadnih duhovnih i materijalnih importa. donijela sa sindikalnog putovanja prosvjetnih radnika. bio strašno jednostavna i razumljiva kategorija: trebalo je iskorijeniti sve staro i nadomjestiti novim. užas na televizoru predstavljao je urotu protiv njegova ukusa i duhovnih potreba. — Svi vi pušete u jednu tikvu! — predbacivao nam je poslovicom koja je imala demaskirati i žigosati naše urotničke nakane. mom ocu osnovni uzor-model bio je Istok. modi i sličnim koještarijama. kao što i sve novo nije neminovno dobro. dalo bi se zaključiti da de otac gajiti bar malo više tolerancije prema mom benignom amerikanofilstvu. brus! U Preslevu je vidio poguban utjecaj Zapada. hladnoratovski raspoloženom svijetu. u westernu i krimidu gledao je revitalizaciju nakaradnog građanskog morala. ja i šest godina mlađa sestra Zvjezdana. Ali. ili od hirova što ih je držao nazorima.. tako i u ideološkom pogledu. koje je majka 1965. Sovjetski Savez. pojavom žvakadih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada.zacijelo bi rekao tata da ju je mogao čuti. kao što je jednako demonstrativno gasio radio kad bih slušao Buddvja Hollvja (CIA).VIII. bolje redi — amoralnosti itd.. majka. ili mnogo ranije. Možda dete pomisliti da je čovjek htio biti svoj. Možda baš zbog toga što se gorko i neutješno razočarao u Rusima. on se 1945. Kad su se sredinom pedesetih godina. Ali. ili one godine kad smo počeli slušati Presleva koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). predstavljao je moj otac Franjo.

gunđao je čitajudi naslove u novinama. Sad. Krležinih drama. Naime. sjededi točno nasuprot meni. Delon i ja. što njega. ti kolektivni posjeti zagrebačkim teatrima za mene su značajni zbog jednog sasvim drugog razloga. a počesto i Brambor. sve do prvih studentskih dana mislio je da je Labuđe jezero opera. nije ni najmanje uzbuđivalo. za nas. mnogo dinamičnije od Labuđeg jezera i Glembajevih zajedno. Na tom putu. jer je tata uistinu bio sve što je u tom vremenu mogao biti. fascinira me svojom idealnošdu. tu nikakvih zabuna nije bilo. Zahvaljujudi toj okolnosti. taj. Prošao je neobičan put od avanturista i apolite. Zapravo. pitao sam se kako to da tu djevojku nisam ved ranije zamijetio. Valjda zato što sam bio vedi klinac no što sam u toj dobi trebao biti. da bi na kraju ipak bilo sve riješeno u našu korist. koju su nam zadali preko subote i nedjelje.. a na drugi van. opernih i baletnih remek-djela. Miki Grabar čak je izgubio jednu okladu. na primjer. Strijelac u zelenom. sestru svog najboljeg prijatelja. mi smo se radovali kolektivnoj vožnji vlakom. Sonja je bila sva rumena. s Ljubom i Čedom . Imao je u karakteru nešto od pustinjskog trgovca sitnicama. Eldorado i slično. gola stereotipija jednog vremena koje se nadvilo nad uzroke vlastite duboke krize. Pa ipak. Ali. sve je. ili 1959. Osnovni razlog bilo je podizanje naših duhovnih obzora. tvrdio da ničeg neobičnog ne vidi u domadoj zadadi "Kako ja i moja obitelj gledamo na revolucionarne promjene u našem društvu". Ljubo. Sjedam se da je netko. ved 1963.. prvim javno iznijetim kritičkim stavovima. preko oduševljenog graditelja novog društva. a upudenost u balet i operu nikakvi. ili tek umoru i prvim znacima nastupajude starosti. naše poznavanje filma oduvijek je bilo na zavidnoj visini. posljedica toga što je i on. što se tiče Sedmog kriza. negdje na polovici puta. zapravo. namjera je uistinu bila misionarska. primjerice. premda je uvijek bio protiv svega. Nakon toga smo jurili u kino Kozara. Pa ako su to bile crte prvih blagih razočaranja. Ljubo Brabec. premda mi danas sudbina mog oca ne djeluje kao sudbina sretnog čovjeka. rekao: — Što da radi ovaj fant? Miki. Pa ipak. postao sam svjestan prisutnosti dvije godine mlađe učenice šestog ce razreda — Sonje Grabar. majka otvoreno najavljivala rastavu. Osim ako ta i takva sudbina nije opde mjesto. ali je realizacija jasno pokazivala onaj grubi raskorak između ideala i stvarnosti. što se nastojalo postidi gledanjem Labuđeg jezera. uporno tvrdedi da se u Agoniji (?!) Miroslava Krleže razrađuje agonija jednog galicijskog vojnog logora. pretpostavljajudi vlastite prosudbene modi ideološkim floskulama. dopuštao. postao sam svjestan jedne životno važne činjenice. Sedmog vela. igrama u kupeima (što da radi ovaj "fant"?) i besciljnoj skitnji po gradu. Miki. ved koji sat kasnije. onda ih valjda valja pripisati onom što se u tom desetljedu događalo: razlozima privredne reforme. ulazili bismo na jedan ulaz u kazalište. kulturu. izazvao svađu u kojoj je prijetio da de nas sve ostaviti i pobjedi u Laos. početkom šezdesetih godina počeo polako napuštati fazu entuzijastičkog pristajanja uz sve. koje su bile neka vrsta kombinacije trikoa i trenirke. gdje sam umjesto na Prodanoj nevjesti. držim da su očev nezgodan karakter i hirovi. pod tankom i čednom mucastom majicom nazirale su joj se tek propupale djevojačke grudi. a ja spominjao mogudnost definitivnog bijega od kude. Filmovi su se zvali Crveni krug. dok su joj se bedra jasno ocrtavala u uskim tamnoplavim lasteks hlačama. Sedam samuraja i Sedmorice veličanstvenih. prozor u svijet. otpovrnuo je: — Neka poljubi moju sestru! Poljubivši prvi put u životu Sonju Grabar. a Maja Bezjak operna primadona specijalizirana baš za tu stvar. sestra plakala. Ako je još 1958.. Nikole Šubida Zrinskog i drugih dramskih. U višim razredima osnovne škole počeli su nas voditi vlakom u Zagreb. uljuljkan kloparanjem prastare željezničke kompozicije. glatka. koji bez temeljita cjenkanja nede prodati ni stvarčice. koji je bio zadužen za taj dio igre. Zagreb ili Central i gledali razne perfektne filmove. govoredi kako se ne slaže s ovim ili onim. odlasku prvih prividno nedodirljvih funkcionara. Nakon tog putovanja u Zagreb. tehnologiju . sve do staračkog negiranja svega postojedeg. živahna. U proljede :¦. koje je tako principijelno zastupao. na neki od zahtjeva koji bi tangirao sadržaj njegova "geltašla". kad danas malo bolje promislim. držedi moju polomljenu olovku u zatvorenoj šaci. Tako bi i on. IX.Pa ipak. baš kao i mi. 1963.

koji su trebali odigrati ulogu nove šifrirane poruke. Film koji smo upravo vidjeli predstavljao je mučnu dramu. pa da vidi što je prava literatura — poručila mi je po bratu. bududi da je Miki izjavio da rado čita. Da stvar bude gora. U njoj glavni lik. a navečer na korzu zavidni pogledi mjerkali su Mikija sa svih strana. — Ah. . uz svezak mojih "rose romana". snimljen u istoj takvoj vjetrovki. — Onu iz filma — procijedio je Miki zlovoljno. osim Sonje Grabar! X. — O sestri! Tip nije imao izbora. Ta vjetrovka imala je vrijednost relikvije. onda je to bilo toliko šifrirano da se tome jadna Sonja nije mogla ni domisliti. koju unatoč otkrivenom streptomicinu smatram neizlječivom bolešdu! Sestra je okrutno i hladno izjavila: — Ostalo mu je još dosta sala oko struka i na guzici. Vratila mi ih je po bratu. Zbili smo se pod gustu krošnju. istinabog ne misledi na svoju sestru Zvjezdanu. Ako je u njima i bilo nečeg što se dalo protumačiti kao emotivna naklonost.. što je sve bilo obilježje moje ljubavne tendencije prema prijateljevoj sestri. poslala mi je i jedan primjerak nekog Zilahvjeva romana. I kako sad realizirati tajne nakane u pogledu simpatične mi Sonje. osim . Ljubo i ja.. U glavu mi se iznenada usjekla neugodna spoznaja da Miki najvjerojatnije pripada onom staležu idiotske brade koja na spomen sestre vade nož. Moji prijedlozi da joj rastumačim neke teško razumljive probleme iz matematike pokazali su se žalosno neadekvatnim. Potaknut mojom redukcionom dijetom. dobit de tuberkulozu. — rekao je iznenada. u kojoj sam nazirao stanovitu mogudnost da se istaknem pred Sonjom. pa ne smiješ pustiti da ti sestru onako . — Neka to Stanislav pročita.. neveseo i gluh na naše ironične primjedbe. uz napomenu da predstavljaju najteži šund. Stvar se jedino jako dojmila Mikija Grabara. izišli smo iz lokalnog kinematografa Miki. jer je Sonja sudjelovala u međuopdinskim natjecanjima mladih matematičara te je u toj domeni bila više "doma" od mene. — Kakvu sestru? — zinuo sam. koja je u Americi boravila još od predratnih godina. onako. ali se to nije dalo dokazati. Tog istog proljeda. Priznajem. pojurili do drvoreda koji nas je mogao koliko-toliko zaštititi od pljuska. Zatim sam joj. morao je osvetiti sestru. kakve smo označavali žanrovskom naznakom "psihološka gnjavaža".. sređuje neke tipove koji su mu upropastili sestru u pogledu njene ionako dvojbene čednosti. čekajudi da prestane padati. ljubavnim neiskustvom i nedostatnim zavodničkim argumentima. trebale staviti uočljiviji akcent na moju prisutnost. inače činovnik posve nezanimljiva habitusa. — promrljao sam. rekavši da ih ne mora ni vradati. zaglavio na spektaklu sasvim neodgonetljiva naslova — Sodoma i Gomora. poslao neke knjige na posudbu. — O čemu to govoriš? — upitao ga je Ljubo. uspio sam s posve jasnim ljubavnim nakanama smršaviti osam kila i riješiti se aktualnog nadimka Dembo. otac je rekao: — Da si vidio mene u tvojim godinama! Uvijek zabrinuta majka samo je uzdahnula: — Ako ovako nastavi. tako da je ona i nakon nekoliko idudih mjeseci i dalje bila nesvjesna postojanja mene kao muškarca.. valjda ved zaboravivši problemsku razinu filma. moje prve akcije predstavljale su pravi fijasko. poslala je Mikiju izvanrednu avijatičarsku vjetrovku s oznakom časničkih činova i američkom zastavom na rukavu. u nekoliko prilika. koji je bio duboko zamišljen. da . ti bokca. učinilo mi se da de mi trebati više od tisudu godina da se nekako dokopam Sonje. jasno. Zatim se zbila i ona čuvena "afera američke vjetrovke".Delonom. Dakle. gadove? I ja bih isto . moje inicijative baš i nisu imale neki jasno artikuliran ljubavnički karakter. pljunuvši ljutito u lokvu koja je rasla pod našim nogama. nego na njegovu sestru Sonju. ovu radikalnu promjenu zamijetili su svi. I.. Pričalo se čak da je i Elvis Preslev. — Jeste li vidjeli kako ih je sredio. a uz to i moj najbolji prijatelj? Kad se ta novonastala okolnost dovede u vezu s traljavom taktikom. kad je brat ljubomorni manijak. Naime. nego su. ona ista tetka Rožalija. — Zar i ti ne bi uradio isto? Pa i ti imaš sestru. te nataknuvši vindjakne na glavu. sjedam se još odurne kiše i vjetra što je lomio suho granje prastarih divljih kestenova u gradskom parku.. po čitavoj školi o njoj se pripovijedalo s najvedim divljenjem..

inače partijski sekretar škole. u kojoj smo i Sonja i ja sudjelovali. baš kad smo imali biologiju koju nam je predavao drug direktor. na kraju.. ništa. — Nisi ti kriv. Grabar s vremena na vrijeme nešto prčkao i po njegovoj utrobi. Proveo sam nekoliko dana nagnut nad bijeli papir. Na majčino .vrisnula je majka. — uzmuvao se direktor. uglavnom okorjeli makijavelisti. Trebao je to biti ogledni rad kojim se pokazuje i dokazuje da smo shvatili sve ono što je voditelj sekcije o tom žanru tumačio. Igore? — upitao je s vrata ugledni kirurg. odloživši prepariranog gmaza na katedru. navodiš dijete na prepisivanje! . da budem iskren do kraja. posluživši se ordinarnim lažima. Tata je nešto hmrknuo sebi u bradu. jer sam znao da mu djed i baka još iz Slavonije šalju pakete pune kulena. kako su je otada interno zvali. — Evo. imperijalističke vojske i da je od tih činova do kukastog križa samo jedan korak? — Taj korak ja. Slavko Grabar u istoj onakvoj vjetrovci. dali su mi zadatak da kod kude napišem humoresku koja de se poslije čitati i obrađivati. Zatim je direktor prišao vratima. sa činovima i zastavom na rukavu. Na knjizi je pisalo: 99 najljepših humoreski. Slavko . umalo prekrenuvši lonac iz kojeg se pušila večera. Tako je nedužna vjetrovka zamalo postala osnova partijske diferencijacije na školi.. Jednu od "probnih" humoreski pročitao sam mami i tati. — Probaj s ovim — rekao je otac. tupavo odvratio: — Zbog hladnode. jer je dr. u literarnu sekciju upisao sam se samo zbog nje. Franjo. ja du te braniti. od Boccaccia do Dopida. Na upit zašto je to nosio. što se tiče ljubavi. jer su oni s kukastim križevima ubili mog djeda i baku — rekao je Miki. izvadivši iz ormara pohabanu knjigu i bacivši je preda me na stol. koju su smirili i prisili joj onaj nadimak tako prikladan najpravovjernijima. Drugarica Lenjin. Druga mogudnost da se istaknem pred Sonjom zbila se najednom sastanku literarne sekcije. učenice Grabar. netko je zakucao na vrata. Naime. prepisivanje je neka vrsta duhovne krađe! — Pa šta — promrmljao je otac. zamalo se onesvijestila spazivši Mikija u mrskoj kapitalističkoj uniformi. Ne znam kako bih ga to mogao braniti i do koje mjere bih se i sam zapetljao. pravedi se blesav. — Dobro. da je to uniforma jedne re akcionarne.U vrijeme najvede slave avijatičarske vjetrovke došlo je do pravog političkog šoka i naglog otrežnjenja. — Ali. koje sam provodio krišom pogledavajudi prema Sonji. ali je tužno ... švargla i špeka. sutradan. dobro — malo se smirila drugarica Lenjin. ali sve što sam uspijevao iscijediti iz glave bilo je sve prije negoli smiješno. ljubazno uhvatio doktora pod ruku i izišao s njim na hodnik. Poslije. predajudi se jutrošnjoj Borbi. Zapravo. Sutra svakako pozovi oca. Svako je sredstvo dobro ako ih odvede do srca ljubljene osobe. Miki je. nedu nikad učiniti. i nema veze s humoreskom — rekao je posve mirno otac. — Možda. naredila je Mikiju da taj užas smjesta skine sa sebe i zatražila da ved sutradan dovede oca na razgovor kod direktora škole. koja je moju odvjetničku akciju učinila suvišnom i deplasiranom. Ujedno je pokrenula inicijativu ustanovljivanja političke odgovornosti svih onih nastavnika koji Mikija nisu upozorili na ideološku opasnost od njegove vjetrovke. drugarice nastavnice. — Izvolite! — rekao je direktor. — Ona Vera opet traži dlaku u jajetu. Nastavnica fizike. — Ono što je napisao sasvim je dobro. a majka je krišom obrisala suze. učinilo mi se da je to bio prvi obračun s dogmatskim snagama u našem društvu kojem sam i sam prisustvovao. drugarice nastavnice . Ili bar do nekih drugih organa. — A znaš li ti. — Ma. Te iste večeri rekao sam Mikiju.. Jer. naravno: — Kao predsjednik razredne zajednice. s američkom zastavom na rukavu i činovima imperijalističke vojske na reveru. — Kakvi su to problemi.. deblji kraj "afere američke vjetrovke" izvukla je nastavnica Vera. — Ali. u ovim novinama je najmanje pola toga prepisano! Opdepoznata je stvar da su ljudi. koliko ju je ganula tužna sudbina junaka humoreske. inače kojega bih vraga tamo radio! Na jednoj od dosadnih literarnih sesija. sav zbunjen. da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. kad sam iz perspektive zrelosti razmišljao o ovom događaju. Krivi su oni što te nisu upozorili. Na vratima razreda pojavio se dr. pred Sonjom. ništa.

stidljivu. sastavci i slične literarne stvari vlastite izrade razdragani su nastavnici u zbornici prepisivali i nosili kudama. kad se ovim poslom počnem iole ozbiljnije baviti. ova frustracija iz djetinjstva držat de me uvijek podalje od sekcija. dok se u drugom realizira društveno-kompetitivna funkcija. "likovi su osobito uspješno oblikovani" i slično. uzgred budi rečeno. posve sam siguran da nitko od nas osmoškolaca nije vršio . sretno sam odahnuo. ne uočava neka izravna veza između ta dva interesa. Rekao je: — Je li majstor humoreske Anton Pavlovič Čehov stvarno tako dobro poznavao kraj oko Cazina. Razdoblje prvih ljubavnih interesa idealno se poklapa s periodom prvih seksualnih interesa. Vidjevši kako Sonja uživa u duhovitostima. Od tog dana. kružoka i društava onih koji su sebi uvrtjeli u glavu kojekakve literarne preokupacije. Drug Sivi je to pročitao i žmirnuo. Dok sam čitao tekst. Mora da su se tako osjedali izdajnici zemlje u trenu kad tužitelj iznosi detalje njihovih sramnih nedjela. Dok su se drugi mučili s osnovama evolucije. sav crven u licu. od stanovitog Čehova. koji je voditelj literarne sekcije nazivao "interpretativna pauza". a njegov akvarel Kosovka djevojka i dan-danas visi uramljen na zidu školske zbornice. čiji sam status najboljeg u svemu svojom humoreskom ozbiljno ugrozio. Sonja Grabar upustila se u kratkotrajnu. Ovo posljednje smatrao sam najmanjom tragedijom. znojan i zajapuren. uzeo sam tih 99 bumoreski i za potrebe literarne prezentacije odabrao jednu dosta zgodnu. Osobito talentiran pokazivao se u umotvorinama domoljubne i revolucionarne tematike. jer sam ved tada shvatio da pri pisanju nikakve sekcije nikom ne mogu biti od pomodi. Pobjeđivao je na svim školskim natjecanjima u svim duhovnim i intelektualnim disciplinama. Te večeri izgubio sam ugled. u onim čednim vremenima. on je ved znao na latinskom osnovne dijelove vrtnog puža (Helix pomatia). te postajalo novo sredstvo potkrepljivanja mita "najboljeg na školi". dok smo još bili u nižim razredima. tako da sam joj radnju. Sve čega bi se dotakao Gogo Jazbinšek pretvaralo se u čisto zlato.zaprepaštenje. Njegove pjesme. Nakon toga trebala je uslijediti diskusija s raznim kritičkim opservacijama tipa: "autor ima nerv za proživljeno". Na ovom mjestu moram uvesti vrlo nezgodnu prisutnost stanovitog Goge Jazbinšeka. koji je. Nakon tog pitanja počelo je Gogino bespoštedno demaskiranje moje prljave literarne rabote. morao prebaciti u bosansko mjesto Cazin. A kad sam završio. izgubio sam i Sonju. Kad je stvar bila okončana. XI. držim adut kojim du slomiti Sonjin otpor. dok se seksualni namjerno pretvarao u prostor javnog izricanja autentičnih. a uzgred izbačen sam i iz literarne sekcije. prvo pitanje postavio je Gogo Jazbinšek. I poslije. Jedan od takvih sastavaka. Gogo je ved svirao sonate. polako su počeli pogledavati Gogu Jazbinšeka. čitava sekcija urlala je od smijeha. asa literarne i drugih sekcija. Kao i obično. Stajao sam ispred razreda. što de Miki Grabar u fusnoti knjige vrlo točno naznačiti dječačkom maksimom: "Više vrijedi onaj koji više jebe!" Sad. zadrhtao sam od zadovoljstva i nastavio čitati sve poletnije. Situacija u kojoj se nazirao literarni pad Goge Jazbinšeka. jer se ljubavni interes obično drži tajnim i strogo privatnim. Gogo Jazbinšek. dana moje prve književne krucifikacije. Nezgoda je bila u tome što se radnja humoreske zbivala u nekakvim hladnim sibirskim ambijentima. neke čak i mnogo brže no što je trebalo. naročito u dječačkim krugovima. Dok smo mi ostali u muzičkom odgoju došli tek do osnovnih spoznaja o tonskoj ljestvici. jedino u "fudbalu" bio nikakav. romantičnu vezu s Gogom Jazbinšekom. krajičkom oka spazio sam na klupi Goge Jazbinšeka knjigu 99 najljepših bumoreski. nastao je muk. natprosječnog talenta iz susjednog razreda. za svoje potrebe. ili se tamo živi vrlo slično kao i u Sibiru? Dok me polako oblijevao znoj i dok sam unezvijerena pogleda lutao po učionici. svjestan da u ruci. odnio je direktor drugu Sivom. on je vadio druge korijene kao što se vadi salata iz rabatla. brzo se pretvarala u njegovu veliku pobjedu. Isprva se. a onda upitao: — A kakav je iz fudbala? Dakle. koja se podrugljivo smješkala. Dok su drugi prčkali po drvenim računaljkama. a negdje od pola. školske zvijezde. prisustvovao je dakako i toj slavnoj večeri na kojoj sam trebao pročitati svoju humores-ku iz pera druga Čehova. beznadno gledajudi u Sonju. a još češde izmišljenih iskustava. Prvi od dva navedena interesa drži se gotovo sakralnom duhovnom potrebom.

Miki i Ljubo su tvrdili da je njihova sperma. Miki zaboravlja na sve ono što nas je u toj dobi zanimalo ili uzbuđivalo. nego se to radilo u prikladnim okolnostima: u polupraznom mračnom kinu. o kojoj navodi sve što je uopde mogao napabirčiti po raznim bizarnim knjigama. Ljubo Brabec je to zvao "drkanjem iz glave". sužavajudi namjerno ili slučajno interese rane spolnosti. navodi stav Tome Akvinskog koji masturbaciju drži grijehom pogubnijim od bludničenja. prvog dana prikazivanja sjajnog etnološkog filma Posljednji raj. skriven u grmlju. zoofilije. mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. "Interes za pornografiju". po mogudnosti. Sjedam se još one gimnazijske afere. žalosno prozirna i kao takva sasvim nezrela. niti izravno priznaje. "pada u period prvog seksualnog zrenja" (ne znam zašto Miki nigdje ne koristi riječi "pubertet" i "adolescencija". na livadama. pa i nasjedanja na ta hvalisanja — uistinu bilo. jer je to u idudim danima postalo nemogude. nakon čega ga je čitava gimnazija sasvim opravdano smatrala manijakom. voajerstva i slično. koji smo ozbiljno razgledali i zbog bjeline držali sasvim zrelim. fetišizma. i to ne zbog toga što se bavio ne znam kako bludnom radnjom. spominje Brow-Sequarda koji je ovu vještinu preporučivao svojim kolegama akademicima (kako li su to uspijevali u toj dobi!). Dakle. što je ponajčešde bila pornografija (pornografska slika ili tekst). Nisi mogao jednostavno. Dječaci bogatije imaginacije. izvaditi pribor i masturbirati na ulici ili trgu. poput Diogena i njegovih šašavih učenika. Sad. na osami. u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek. ali je načelnih hvalisanja. Miki Grabar kao da ne uviđa svu širinu onog što naziva "rana spolnost ili seksualnost". principa homoseksualnosti. tako da se djevojčica/djevojka kao konzument pornografije ili protagonist samozadovoljavanja nigdje i ne spominje). najviše bavi jest masturbacija (str. Masturbirao je samo prvog dana prikazivanja. i u onom mitskom prostoru masturbacije — u zahodu. mehaničko micanje rukom. grubo bih nadopunio ovu nedostatnost Mikijeva teksta s 26. uživa u ozbiljnim. Naravno. ni u njenom aktivnom ni u pasivnom obliku. analizira Sartreovo viđenje onanije kao poroka. Jaromir Kralik masturbirao je u posljednjem redu polupraznog kina Romanija. premda. masturbacija kao prvi oblik seksualne aktivnosti nije bila tek glupo. U tom trenu zacijelo mu ni nakraj pameti nije bilo da je onanija u egzistencijalističkoj perspektivi tek ljubav prema porazu. u kojem se prikazuje uzbudljiv i idiličan život domorodaca s otoka nekog dalekog arhipelaga.-46. kad je stanoviti Grga uhvaden kako vrlo bučno masturbira u školskom zahodu. neka druga stvar u pornografskoj funkciji (umjetnička literatura naglašene erotičnosti). donio oko decilitar vlastita ejakulata (zasigurno plod višednevnih napora)." Interesa drkanja. kako je onanija ili masturbacija bila jedini oblik spolnih radnji koje smo u tom vremenu znali i mogli upražnjavati. Najuzbudljivija stvar u tom životu jest to što domorotkinje ne nose ništa na grudima. latinskim terminima) "jer je pornografija najjednostavnije otjelotvorenje tog istog interesa. opdenito uzevši. promatrajudi susjedu Matildu Kos koja se sunčala bez grudnjaka. piše Miki Grabar u svojoj Povijesti pornografije. . bile su potrebne i pretpostavke prigodnog i pogodnog "komunikacijskog kanala". odnosno pornografija kao supstitut ženske (napominjem da je Povijest pornografije pisana iz ortodoksno falokratske ili seksističke vizure. Uz "masturbantski subjekt" bio je potreban emitent podražljivih sadržaja. koju smo tada nestručno zvali "jeb". No. uz emitenta i recipijenta. kontracepcije. Piše o načinu na koji srednjovjekovni zakonici tretiraju masturbaciju. stranice.). To je za njega samo ženska. ili adekvatna situacija iz vanjskog svijeta (susjeda koja se sunčala bez grudnjaka. nego je podrazumijevala cio niz složenih okolnosti. Ono čime se. nego stoga što je izborom mjesta pokazao neukus i nekritičnost seksualnog manijaka. jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo. u bočici od benzina za čišdenje mrlja.tu funkciju. premda je i s grudnjakom mogla poslužiti za istu svrhu). a ispod grudi jedva nešto. govoredi o toj sferi seksualnosti. znanstvenim i. zaboravlja na fenomene poput misterija rađanja. a poroka kao ljubavi prema porazu. bududi da je film iznenada postao tako popularan da se ved drugog dana tražila karta više. zgraža se nad Diogenom koji se skupa s učenicima na taj način olakšavao na atenskim trgovima. Kao da je zaboravio kako je potajno masturbirao. Isto je tako zaboravio kako je u osmom razredu Delon. No. a nigdje ne spominje. 44. pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru masturbacije običan zapadni import. Jer.

Kako je tekuda povišica njegov kredit za televizor učinila podnošljivijim. Baš zbog te činjenice. te je kao takva uživala image seksualnog raja. koje su. pa su s festivalskih ponornica prelazile u razne zabavne emisije koje je uz pomod primitivnih elektronskih trikova režirao maestro Anton Marti. Pjesme s tih festivala postajale su hitovi. tretiraju kao odraslu osobu. druže Ivančicu — rekao je Faruk. Poslije sam doznao da se i kod njih tucanje zvalo spolni odnos. pokrivajudi stare zelene i narančaste "mustrice" debelim namazom bijele boje. dok je on ležao u bolnici. Jasno. koja me otada podsjedala na ljubaznog domadina koji te u početku svečano i ceremonijalno dočeka. Oni su školu prvi . otac je rekao soboslikaru Faruku: — Kako bi bilo. što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. vrativši se mirno svom poslu. Sonja je tog ljeta ostavila Gogu Jazbinšeka. te da se rađanje novog bida tumačilo preko onog dosadnog spajanja muške i ženske spolne stanice. negdje u proljede te godine otac se odlučio na novi trošak — ličenje stana. izvedene uz pomod gumenog valjka. Na svečanosti primanja u omladince govorio je neki drug čiji je omladinski staž zacijelo bio davno prohujao. koju sam tada držao bezveznim životnim periodom u kojem te. Gimnazija u koju smo se upisali imala je naglašenu statusnu prednost nad ostalim školama koje su se zvale srednje. što je moja majka držala mnogo ukusnijim i prikladnijim. Stvari u kojima je glavni akter bio Gogo Jazbinšek u principu me nisu ni najmanje zanimale. a iz Arene izrezivali tako rijetke foto-se zavodljivih žena.XII. a sa stanovišta prava kao običnog balavca. ili oni koji su se takvima držali. stvari se nisu odvijale baš onako kako sam priželjkivao. ekshibi-cijski meč s našim lokalnim nogometnim vedetama. rečeni Čkalja. kao nekakav nedemokratski korektiv. bez dodatnih pojedinosti. Inače. zapravo "ordinarni kič". Trede poglavlje I. jer je opdepoznato da su mustrice. dok su ostali polazili ekonomsku. jer su mlade medicinarke. Kapetan NK Sloge ubacio je u otvorenu raku druga Sivog nogometnu loptu. uspio sam s primjernim uspjehom završiti osmi razred i riješiti se osmogodišnje škole. koga ni novi politički trendovi. U lipnju 1963. Pretpostavljao sam da. kojom su. Najmanje ambiciozni pohađali su SUP. Čitali smo Plavi vjesnik i Filmski svet. bili uvalili počasni gol prvoligaškoj momčadi Dinama. Aleksid i Nela Eržišnik. sa stanovišta obaveza. Kad je bio negdje na polovici predsoblja. uživale glas posvedenih u tajne seksualnih umijeda. u čemu sam nazirao status koji de me bar u roditeljskim očima učiniti nešto odraslijim i važnijim.to je zapravo bio prvi i posljednji izravniji kontakt između mene i rečene omladinske organizacije. pratili Opatijski i Zagrebački festival. zbog ne znam kojeg razloga. srednju tehničku ili srednju medicinsku školu. poput nesvrsta-vanja i miroljubive aktivne koegzistencije. Te godine gledali smo televiziju kojom su harali genijalni zabavljači pučkog tipa. te iste godine svečano sam primljen u omladinsku organizaciju. a onda te ostavi da šalabazaš po stanu i dosađuješ se. Samo najbolji i najperspektivniji. kadikad izgledale sasvim golišavo. unatoč obilja odjevnih predmeta. ulazim u onu životnu zonu u kojoj du uspjeti ostvariti kakvu-takvu ravnotežu između obaveza i mojih neotuđivih ljudskih prava. nisu mogli udaljiti od nogometa. nego mnogo jednostavnije — Ratko. Faruče. koja je prije tjedan dana odigrala prijateljski. napuštajudi taj klinački period. ožalošdena supruga uspjela je provesti proceduru nakon koje se njihov sin više nije zvao Kurir. U svibnju te godine štafetu mladosti donio je do počasne tribine omladinac Goran Jazbinšek. Beogradsko prolede. U ovu posljednju upisivale su se samo djevojke. Te iste godine umro je i drug Sivi. Mjesec dana nakon njegove smrti. bila je to prva štafeta kojoj nisam prisustvovao. San Remo i cio niz sličnih smotri. jer bi se obično između mene i deklariranih ustavnih prava. Nakon toga su nam podijelili omladinske knjižice . upisivali su gimnaziju. postavljao moj autoritativni otac Franjo Ivančid. ali me taj događaj nije ni za milimetar približio njenom srcu. Deset je dana po našem stanu poslovao stari Faruk Mehmedbašid. da mi tu na ovom zidu opališ veliku sliku "Staljin se obrada masama"? — Samo se vi zajebavajte.

Jasno. još uvijek ih držim sretnim i optimističnim vremenima. zatim da ljubljenje genitalija nije kažnjivo. jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja. kojem tek nedostaje nekoliko sitnica koje de se ugraditi postupcima socijalističke kozmetike. te jednim od najvažnijih desetljeda ovog stoljeda. dugačka 7. godine odigralo je važnu ulogu u našim prvim gimnazijskim danima. Kad smo vrijednost ovih spoznaja pokušali provjeriti kod Steve Matica. nesretnijem vremenu. jer smo držali da predstavljaju orgijastičko pretjerivanje u spolnim mogudnostima. o čemu su nas svakodnevna iskustva učila sasvim suprotno. pada dinara i slično. Ali. u cilju stavljanja u službu udruženog rada. u funkciji dobronamjernog korektiva njegove Povijesti pornografije iznijet du nekoliko sjedanja na pisane spomenike. kad se za koju godinu nađemo na društvenoj sceni u svojstvu pravih protagonista. '68-oj godini. Kako Miki Grabar. gdje je redovito posjedivao neke privlačne kude što su se zvale "javne". kad budu objavljene čuvene Figurae veneris. Čehoslovačke i Poljske traže po našim knjižarama. Poslije. to ved pripada jednom kasnijem. kao i svi moji vršnjaci. Svijet u kojem smo živjeli smatrali smo pristojnom realizacijom savršenog modela. vratimo se časkom knjizi Milana Grabara. Ljubo Brabec je odlučio da de kod kude smjesta provjeriti tu tvrdnju. kako se ovaj zapis ne kani temeljito i meritorno baviti poviješdu društva. nelikvidnosti. No. racionalne argumente takvog dojma ne mogu izložiti. i to samo za pola dolara. izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. Jer. Neke spoznaje iz ove divne knjige bile su sasvim zbu-njujude. spolnog sjedinjenja i postludija. premda su se ved u šezdesetim godinama počele osjedati stanovite privredne teškode u obliku zaduženosti. kao i nadasve čudna izjava da je vagina. nego. Spoznaje koje smo pokupili iz nje znatno su nadmašivale njenu dvojbenu pornografsku upotrebnu vrijednost. vandalskom metodič-nošdu razorena i iznivelirana s ostalim srednjim školama u čudnu. A penis. Stevo se samo prezirno nasmijao i rekao da ovo prvo nije bitno. I psovke su bile neizvedive iz te fine latinske riječi. zapravo. Premda bi ih Miki vjerojatno nazvao svojim omiljenim terminom "sublimna pornografija". jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev. Ali. Mnogo godina kasnije naša draga gimnazija bit de. koji su u ranim šezdesetima odigrali značajnu ulogu u ovom segmentu društvenog i privatnog života. Jedna od njih bilo je i to da je ugriz neka vrsta poljupca. ali sasvim pouzdano znam da je predstavljala dragocjeno štivo za Čiju su se posudbu pravile podugačke "vvaiting liste". ali bi oni metafizički i spekulativni mogli ispuniti pozamašnu knjigu. kad je prazna. koje još i danas turisti iz Mađarske. u kojoj se kokaini stavovi opisuju otprilike ovako: "žena stavlja jednu nogu na . zanemaruje pisanu riječ. Od Van de Veldea naučili smo da se spolni akt sastoji od predigre. bezličnu i tužnu srednjoškolsku smjesu. Dahauski procesi i druge poslastice memoarista iz '80-ih godina pripadale nekom drugom planetu. Ne sjedam se više tko je u razredu inaugurirao taj crni svezak.5 — 10 centimetara. nego poviješdu pornografije. ni to ne pripada posve ovom vremenu. Te demo postupke izvesti sami. eventualno. mislili smo glupavo i naivno. Ta uloga nije bila samo poticajno-pornografskog karaktera nego i pedagoško-gnoseološkog. ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva. ali nam se vrijednost te riječi u običnim pričanjima o "jebanju" činila izuzetno ograničenom. a prošlost je još uvelike bila zastrta nedvosmislenim perima oficijelnih historiografa. II. pa su Goli otok. Van de Velde nas je također naučio da se "jebanje" kaže na latinskom mnogo profinjenije "koitus". ljubavne igre. kao dominantno vizualan tip. opet prema Van de Veldeu. a ono posljednje da uopde i ne zna što znači. koji je kao pripadnik jedinica OUNa boravio na Sinaju. ali je sve ostalo na pokušaju. mislim da je mnogo pametnije i taktičnije govoriti o "pornografskim surogatima". Bududnost nam se nadavala samo svojim pozitivnim varijantama i optimističkim nagovještajima.završavali i prvi postajali korisni. te kad se pojavi Kama-Sutra. što je Stevu Matica odmah nagnalo da nam ispriča vulgarnu priču o tome kako je jedna kurva u onoj javnoj kudi punila takvu istu vaginu bocom od piva. Jedno izdanje slavne Van de Veldeove knjige Savršen brak iz 1935. Osnovnih devet de Veldeovih koitalnih stavova bili su nam najdraže štivo. jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom. od upotrebe pretjerano izlizanih korica i zgužvanih listova.

luster. te smo njima iskitili novogodišnje drvce u gimnazijskoj sali. uz pomod tajne riječi "ris". a da su sve ostalo novotarije koje nemaju bududnosti. Nikako nismo mogli nazreti kako bi se ona u praksi trebala ispravno i decentno primjenjivati.). koja su nas čekala iza busije nastupajudih godina.) iz Mikijeve knjige u kojima se detaljno ispituje prisutnost devedeset Forbergovih.-168. trideset dva Aretinova. Te gumice. Odvedeš žensku u sobu. gumica. kao i novinski savjeti iz rubrika što su se zvale "Intimna pisma". za koje se pouzdano znalo da su iskusili radosti "spolnog sjedinjenja". glasi: "U toj vrsti filma situacija u kojoj kunilingtor vrši snošaj znatno je rjeđa od one u kojoj felatorka podnosi kunilingtus. više stvar za porugu i zajebanciju. Jedan od njih. erekcija. a koja nakon ovulacije slijede? Ili možda ovako: — Biste li bili tako dobri da mi kažete jeste li možda na temelju mjerenja vaginalne temperature pouzdano ustanovili da vam je ovulacija prošla za više od četiri dana? Još vedu nedoumicu izazvala je spoznaja da ispravna primjena ove metode podrazumijeva i naročitu spravicu s pokretnim mjernim skalama. ali za "ris" si još prebalav. Kad je u tredem razredu gimnazije profesor matematike izvadio iz džepa šiber i provokativno nas zapitao: — Znade li tko što ovo držim u ruci? Ljubo Brabec je kao iz topa ispalio: — Spravu za izračunavanje plodnih dana! Sasvim nov misterij. Van de Velde naučio nas je osnovnoj terminologiji (snošaj. a svi stariji. našto nas je uspaničena profesorica zemljopisa sve zajedno poslala direktoru na neugodan razgovor o "risovima". Stevo Matid je apodiktički tvrdio da je čitav kunst u tome da "svršiš vani". mnogi de literarni čistunac uzdahnuti i zavapiti zbog ovakve zloupotrebe lijepe i uzvišene umjetničke riječi. nije propisivao liječnik. te da smo pravom pornografijom držali djela takozvane umjetničke književnosti. . ali slikoviti. ideološka. onako. ponižavajuda sudbina jednog obespravljenog i prezrenog gumenog kontraceptivnog rekvizita potrajat de sve do polovice osamdesetih godina. plakate i izloge u najprometnijim ulicama. s iznenađenjem demo saznati. globule. higijenska gumica. dvadeset četiri joga-položaja i dvanaest položaja Egipdana i Grka u suvremenom pornografskom superosam filmu.Možeš dobiti balon. nerazjašnjena kontracepcijska problematika ispunjavala nas je neizvjesnošdu i laganim strahom. E sad. tko zna zašto. ku-ton. fellatio. niti ih je prodavala apoteka. kao i fiziološkim. Pokušaj Mikija Grabara da tu famoznu napravu nabavi u kiosku uz pomod riječi "ris" neslavno je propao. ali o njihovoj pravoj upotrebi nigdje se nije moglo potpunije informirati. na primjer. Mnogi su ih. odgojna). anatomskim i psihološkim okolnostima seksualnosti. ejakulacija i dr. a onda je upitaš: — Oprostite. kada de poniženi junak iznenada ustati i. Sa sigurnošdu mogu ustvrditi da je seksološka literatura u ovom našem najdelikatnijem životnom periodu odigrala više edukativnu negoli pornografsku ulogu. a muškarac joj prilazi bočno ispod šivade mašine". Razmišljajudi o bududim iskustvima. "Vi pitate. vrvjeli su nekim drugim kontracepcijskim ili kontrakoncepcijskim pomagalima. nego. ved su se nabavljale u kioscima. kurton. Prvu znatniju količinu "risova" pribavio je (jasno) Čedo Delon. Kad smo ved kod koitalnih stavova. Najviše nedoumice u proradivanju ove grade izazivala je praktična primjena kontraceptivne metode koja se zvala Knaus-Oginova (Ljubo Brabec je i dan-danas zove "Klaus-Vaginova"!). Ta mračna. orgazam. kako bih vam mogao precizno odrediti koja četiri dana prethode ovulaciji. spirale. kao osobito zanimljivu i kurioznu činjenicu moram navesti osam stranica (160. skineš je." Ukratko rečeno. novine. Zaključci su počesto smiješni. shvatit demo da ova aktivnost pruža toliko beskrajnih mogudnosti da se kodifikacije i klasifikacije doimaju kao proizvoljna naklapanja. kleli su se da ih nikad nisu rabili. Uz "Knaus-Ogina" i "risove". jer ju je svatko zvao kako je znao i umio: prezervativ. potaknut seksološkom literaturom. Uskoro smo shvatili da te gumice i nisu neki ozbiljan seksualni rekvizit. kao što su pjene. jer je debela gospoda iza stakla rekla s gađenjem na licu: . predstavljala je gumena navlaka koje se pravo. seksološka literatura udžbe-ničkog tipa. kondom i slično. smatrali vojničkim rekvizitom. obasjan svjetlom slave. biste li mi rekli koliko vam prosječno traje menstrualni ciklus i kad vam je tekudi započeo. službeno ime uopde nije dalo ustanoviti. dijafragme. liječnik odgovara" i slično. ali neka sam porazmisli o tome nisu li druge zloupotrebe literature (kao što je politička. udi na televizijske ekrane.

Zagorke. tu vrstu čitanja nismo imali kada upražnjavati. postali dosadna narativna nabrajanja situacija. autorstvo jednog drugog teksta. Uz umjetničku literaturu. gradske sredine. Kraljica "pornografskih knjiga" tog vremena bio je slavni roman D. Baš na tim mjestima gospodu Chatterlev razdirali su vrtoglavi srhovi naslade i putenog užitka zbog imissio penisa od strane jednog lugara.5 i 10 centimetara. Lugar je to radio vrlo uspješno. Mvkleove knjige zvale su se Laso oko gospode Lune i Pjesma o crvenom rubinu i predstavljale su dva povezana djela. koji bi bez ovakve vrste iščitavanja zacijelo ostao nezamijedena sezonska pojava u našim bibliotekama i knjižarama. . dok se sam koitus obično svodio na eksplicitnu sintagmu "on se zari u nju". Ne pročitavši knjigu do kraja. Dosadu. No. te da je u obnovi nagonskog života žigosao hipokriziju i puritanizam. prošarana umjetničkim opisima prirodnih i drugih ljepota. Tako svi Ljubavnik lady Chetterlej. što je predstavljalo korisnu indikaciju pri čitanju. te je kolao kao tekst za sasvim internu upotrebu. ukazivalo je na pretpostavku da je autor ovog umotvora netko iz naše domade. razmjenjivale i prodavale. zahvaljujudi tome. bilo je posve nedvojbeno. Premda je bio očigledno izmišljen. koji je na sličan način kolao školom i koji se zvao Moje ljubavne uspomene. Gogo Jazbinšek u gimnazijskim danima bacio se na opisivanje izmišljenih ljubavno-seksualnih avantura. ali je po zapljeni od strane njegove razrednice botaničarke ubrzo počeo izazivati sasvim drugačije efekte. Rimljanku i još neke romane Alberta Moravije. osobitu slavu uživale su knjige stanovitog Nordijca Agnara Mvklea. ne-sofisticiranim vokabularom.kakvih je i u tom vremenu bilo. Ali. nikad nismo uspjeli razabrati je li antipuritanski nastrojena dama uslijed svega toga zatrudnjela. koji se svim silama trudio da ispuni njenu vaginu dugu između 7. ali nikada nismo uspjeli saznati koje od ta dva djela prethodi onom drugom. jer je iznad naslova pisalo ime autora — Gogo Jazbinšek. H. umjetničkoj riječi mnogo više štetile od ove nedužne koju sam netom spomenuo. — Ovo je pisao vaš sin . što ih je sve odreda učinilo nezanimljivima za čitanje. sve to dalo se zaključiti tek kad bi se knjiga pedantno i pametno pročitala od korice do korice. pa su. umjetnošdu i drugim ozbiljnim sadržajima. problem autorstva Uspomena jedne gradske djevojke nikada nije na zadovoljavajudi način riješen. kao i ostali primjerci ovog žanra. koji se sastojao od dvadeset kucanih stranica. Presjek ove dvije knjige također se odlikovao potamnjelim stranicama. Slažem se da je Ljubavnik jedna od presudnih civilizacijskih knjiga. pa su se u njima mogle nadi i grozomorne rečenice tipa: "držala sam ga za kurac". kao i ostale knjige s pornografskom indikacijom. tako da je slava Goge Jazbinšeka vrlo brzo prešla u sasvim inverzne forme. pokazujudi otvo rene stranice Uspomena drugu Nikoli. Kraj ovog široko razgranatog posla zbio se sasvim neočekivano kad je neka egoistična svinja iz posuđenih knjiga istrgnula najljepše odlomke i skradene verzije knjiga vratila knjižnici. izbjegavaiudi u pravilu sve od onih desetak kontracepcijskih sredstava kojima je znanost u to vrijeme baratala. Uspomene su čulnu tematiku razrađivale posve neprobranim.rekla je botaničarka. To je zapravo bio početak njegova pada. "liznuo mi je mindžu između dlačica" i slično. tekst je kod mnogih čitalaca doživio stanovit uspjeh i osigurao mu neku vrstu erotomanske slave. te da je Lawrence u njoj zaronio u najskrovitije i najdublje ponore ljudske svijesti. Lawrencea Ljubavnik lady Chatterlej. ili se nekom sredom spasila neželjena graviditeta. širok broj konzumenata bio je prisiljen domišljati se raznim stvarima kako bi briljantne stranice spomenutih romana bile neprekidno dostupne takozvanoj kudnoj upotrebi. Kako su se sve ove knjige teško dobivale u knjižarama. niknule čitave prepisivačke škole. da je uopde bio pisac od formata. Ne znam da li zbog prezasidenosti znanošdu. koje su svoje proizvode posuđivale. ili samo zbog naglog i divljeg buđenja libida. Ljubavnika lady Chatterlej. koji je na polici gradske biblioteke bio veda rijetkost od Grofa Monte Crista. osobitu popularnost stekao je i rukopis anonimnog autora pod nazivom Uspomene jedne gradske djevojke. U Mvklea se detaljno i s ponekom poetskom digresijom razrađivala ljubavna predigra. uzimali smo u ruke i otvarali na onim mjestima gdje su stranice bile najpohabanije i najtamnije. Ali. obrađenih u "ich-fbrmi" i prezentiranih u formi memoara. S druge strane. baš kao i u slučaju narodnih epskih i lirskih pjesama. Uz Ciociaru. Tarzana i Jesenjina zajedno. inače direktoru pošte. začinjeno gomilom pravopisnih grešaka. Sve ovo.

Stvarno je prosto . onako dugonoga." — sricao je s mukom direktor pošte rukom ispisane rečenice Goginih memoara . Dobio je senzacionalan tranzistor čuvene marke SchaubLorenz. Irena Orešar spadala je u prvu ligu gradskih mačaka te je. duge svijetle kose. A kad se i hodalo. — Nije — ispravi je Gogin otac. čini mi se da je Delonu u to vrijeme sve išlo od ruke. reputacija Čede Delona taj trud svela na sasvim razumnu mjeru.. bez glavida .nastavi čitati direktor pošte... — "Sred dlačica je imala krasnu malu pidkicu" . Nakon te večeri Delon i Irena su počeli hodati.. piše . Jaromir i ja. Bila je rana jesen. amigo". prosto je.. Jedan od takvih. slušajudi kako s gramofona u Domu JNA trešti ona stara i dobra pjesma "Adios."... Na Delona u tim danima nitko nije osobito polagao računa. jer nikad nisi bio siguran približavaš li se tom cilju. I za žensku laže. — I ne samo to! — uskliknula je botaničarka." — Pretjeruje — reče razrednica. vagina! III. znali smo da je ta veza u potpunosti legalizirana... — "A onda sam joj . ali je.as njime bome i trideset . — Pa. Škola je domalo počela. još dok je bio mali. Valja napomenuti da je Irenin pristanak na Delonov poziv bio i te kako značajan. — On ne zna s kakvim se č piše . hodalo se onako dugoprugaški temeljito. mamu i mene brinule su te dimenzije... U školu je dolazio na talijanskoj specijalki sa četiri brzine. čiji renome ne bi podnosio drugačiju soluciju. a ona je . Delon je mogao svojoj razrednoj kolegici Ireni i sam predložiti da odu u kino..— "Kad smo ljetovali na Rabu . jer se film na koji ju je pozvao zvao Slavne ljubavi s Brigitte Bardot u naslovnoj ulozi. — Klitoris! — ispravi ga Gogina razrednica. ja sam joj . vidite! — pobjedonosno je rekla botaničarka. Uši du mu iščupati. Valjda stoga što je na ovaj način eventualno odbijanje imalo mnogo manje dramatičnu formu. ja sam joj skinuo gadice i raširio noge . poveo na izlet svojim velikim crnim Mercedesom Čedu i Irenu. zreli kestenovi padali su nam po glavama.. pa smo mogli nešto duže sjediti u parku i baviti se zafrkancijama i drugim besmislicama. jer se znalo da se u ovo doba negdje smuca s Irenom. Kad se prisjetim te prve razredne veze. Jasno..nastavio je čitati drug Nikola. u nižim razredima gimnazije. koji je nekako u to vrijeme prešao iz trgovačkih u privatno-poduzet-ničke vode. Što se još zapravo moglo dogoditi između Delona i Irene? Jedne večeri. pipkajudi se po erogenim zonama. mora se priznati. bile su prije eksces negoli pravilo. Delon je preko trede osobe zakazao Ireni subotnji odlazak u kino od osam. prometejske ličnosti kojima je taj čin donosio nepovratnu slavu i ugled. . ali nam je liječnik rekao da je i to u gornjim granicama normale.. drugarice — isprsi se otac. Što se tiče Raba. predstavljala plijen oko kojeg se trebalo svojski potruditi." .." — Eto.. posvedena svim prijateljima svijeta. ljubavne veze malodobnika. — Što kažete na to? . ili se od njega nepovratno udaljavaš.pobjedonosno de razrednica... koji je imao perfektan zvuk i dimenzije povedeg obiteljskog kofera. nakon što je škola završila (ne sjedam se više je li to bilo u drugom ili tredem razredu). sjedili smo u parku na naslonu klupe Miki.. Kad je stari Kralj. Hodalo se zapravo sljepački dezorijentirano. U tim čednim godinama. Ali. "hodali" su samo najodvažniji pojedinci. to laže.pristala. ali se pomod trede osobe u ovakvim slučajevima držala nezaobilaznim društvenim pravilom. pogledajte dalje. što se tiče dimenzija . kada još roditelje gimnazijalaca nije razdiralo pitanje ne skitaraju li im se djeca po kojekakvim mračnim budžacima. — No. Zbog toga nas je vedma začudilo kad se iz mraka parka pojavio i sjeo do nas. sada ved uvelike korisnik privlačnog nadimka Delon.. vitka... pa nakon toga i magnetofon kolutaš marke Grundig. mutan i neizvjestan cilj. Ljubo. dobro. Sad. pogledao knitoris . pri čemu je imissio penis bio tek dalek. o nekom ozbiljnijem učenju nije moglo biti ni govora.pritisnuta valjda sentimentalnim uspomenama iz osnovne škole . takozvano "hodanje".. bio je Čedo Kralj... — "Ima valjda više od dvadeset pet centimetara . sve dok mu zavidnici iz tredeg de nisu iskasapili gume.. — Znate.. U skladu s tim. dobro. a u blizini se dimila Šiptarova ped na kojoj su pucketali zreli maroni. — Ali. — Moj sin garantirano nikad nije bio na Rabu! — Onda laže! Valjda je to radio na nekom drugom otoku! — "Kako ti je velik ud!" .

— Osobito kad joj skine jumfer — mirno de Delon. čamila je u groznim razvalinama. ne zbog skidanja jumfera. a na satovima tehničkog odgoja. Ako lažeš . kad skineš mački jumfer.. Tu priliku je i iskoristio. otpornika i kondenzatora. osim toga. počnu te automatski zanimati neke druge mačke i neki drugi jumferi! Kužiš? Irena je sad adaktirana . sportski bicikl i druge stvari.. Ako se naši životi nastave ovom i ovakvom dinamikom. uz pomod lemilice.. "Skinuti nekom jumfer" u toj nam je dobi izgledalo nedostižno. eto .. — Šta si joj to uradio? — upitao je ponovo Ljubo. Bumbar! — priprijeti mi on prstom. — Mrcina. zapanjen. Svako divljenje vršnjaku kao normalnu reakciju izaziva i zgranutost nad vlastitom sudbinom. — I onda? — Pa šta bi vi! — razljuti se Delon. — Kako ne hodate? — začudio se Ljubo.. Nešto kasnije sve nam je skrušeno priznao. IV. kako se to u životu obično događa. svi osim Ljube. posjedovao u trofejnoj riznici i jedan pravi pravcati jumfer. koja su se zvala zujalica. posjedovao šiber vlastite proizvodnje. jučer . bez po muke baratao logaritmima.. I to sama. Pomalo me rastuživala činjenica da je jedna tako. nekod je i nas pozivala — primijeti Miki.. — A bi li to mogao i dokazati? — dvosmislenim de glasom Brambor. pet- . Razvlašten nečasna amblema "informbiroovskog djeteta" i "nekadašnjeg gojenca poznatog popravilišta".... pa je Delon nakon višemjesečnog ustrajnog hodanja morao demisionirati. Ali sam je to zaslužio. — Zašto si je ostavio? — Slušaj. — Jebi ga! Idi Ireni pa pitaj! — Dobro — smirivao sam ih. Jaromir je ved upisao tredi razred i slovio kao jedan od najdarovitijih učenika škole. — Gdje ti je Irena? — Šta te briga! Ne hodamo više. još od one proklete Cehovljeve humoreske. muškarac mora s vremena na vrijeme iznogirati žensku. koji se. Znao je naizust sve važne povijesne datume. Osobito kad . Žaljenju Irene ubrzo sam pretpostavio divljenje Delonu. — Ništa..— Šta je? — upitao ga je Jaromir. čudedi se valjda što ga vidi u ovo vrijeme na ovom mjestu. ali tu nisam mogao ništa.. uz tranzistor. Delon se okitio prvim značajnim životnim trofejem. koji je sad. — Kako dokazati? Ti bi da ti pokažem komadid jumfera? Hodeš corpus delicti? — Slušaj. nešto poput perpetuum mobilea. otirudi prljavštinu s hlača. — Zvat deš se Stanislav kad skineš ovih deset kila viška! Slušaj me. — Pa. Dakle. Ostali smo sleđeni od iznenađenja. vrijeme je s ovog spektakularnog događaja polako svuklo senzacionalističku ljušturu i prava se priča pokazala u sasvim drugačijem svjetlu. — Što kad ....ljutito de Brambor. i Delon je stvarno sve bacio na jednu kartu. I to preko trede osobe! No. i onda . Tu kartu Irena je glatko presjekla. a moja usmjerenost na Sonju. — Ostali smo kod nje sami jer je stari odveo staru u Daruvar u toplice . — Dobru literaturu za male pare! Skinuo sam joj jumfer . — Ne skidaju se jumferi naokolo tek tako. Jaromir Kralik konačno je dobio priliku da počne iz početka. Delon de furati u kolicima šesto dijete dok du ja još uvijek pokušavati zakazati prvi spoj okrutnoj Sonji. — počne Delon — bio joj je rođendan. Kad smo krenuli u gimnaziju. izrađivao u vlastitoj režiji neka elektronska čuda. Te davne večeri Irena i Delon su uistinu ostali sami u stanu.... nego radi očuvanja istog. ili idealne konstrukcije sedmerokuta. Bumbar. zvonce.. Delon! . — Zovem se Stanislav! — ispravim ga.dobra mačka poput Irene adaktirana prostim činom defloracije. magnetofon. I zbog te sitne laži preko njegove prve autentične defloracije prešli smo s ironičnim podsmijehom. — zanimao se Brambor. svojom neumitnošdu život pokatkad nadilazi naše moralne obzore.. strovalio u travu. — Zašto bismo hodali? Ljudi hodaju pa onda prestanu .

— Italija je bila kamuflaža... a onda ga opet prinese do samih naočala koje su mu stajale na nosu. mašta se tek o slobodi. čini mi se sasvim normalnim da netko tko ima sedamnaest ili osamnaest godina. Za neke od Jaromirovih preokupacija iz tog vremena doznali smo prekasno a da bismo mu mogli pomodi. omladinskim radom i slično." To ti ništa ne govori? . koga je školski list zanimao jedva nešto više od mezopotamskih glinenih pločica. brižno je izbjegavao sve ono što bi se moglo nazvati funkcijom. bijeg. Oni koje je on poznavao nisu o tome znali baš ništa. — Kakvu sramotu? — upitao je Ljubo. pametan ali nedruštven. sada mogu sa sigurnošdu redi .. Premda su mu taj odgovor. bio je u popravilištu. — Slušaj sad ovo! Piše taj tvoj: "Naučno slovo nikud nas ne vodi. uvelike je prouzročilo i pitanje koje je sve češde sebi postavljao. — Tko je napisao ovu sramotu? — upitao je drug Brabec. a i zbog imena. a onda je mirno i pribrano rekao: — Pa. odgovor nije mogao pronadi. ispod pjesme. imao je karakter malog političkog egzorcizma. koji je ostavio neizbrisivu mrIju na mojoj školi i mom školovanju uopde. inače partijski funkcionar. Tvrdili su da je iznimno talentiran ali neukrotiv. — Hrvatskosrpskog? — Ne brazdi mi po nacionalističkim vodama! Pitao sam te jasno i glasno: imate li vi nastavu srpskohrvatskog jezika i učite li u okviru te nastave narodne poslovice? — Učili smo. zvanog Brambor. To pitanje glasilo je: "Što se zbilo s mojim ocem?" Kad danas o tome razmišljam.. detektorski prijamnik i štošta drugo.i te kako dugovali! Pad Jaromira Kralika. držedi u ruci traljav sveščid sastavljen od ciklostil papira.. pokušao je i bijeg u Varšavski pakt . suzdržan ali anarhoidan. pretpostavljam. Provjereni informbiroovac! — Priča se da je njegov otac bio . zastoj. natraške . Jaromir Kralik.. drug Ivan Brabec. Zbilo se to u jesen 1963. ni htjeli. Htjeli su imati rad školskog tvunderkinda. poslužili su se kradom koju su držali nedužnom. — A zašto dolje? Zašto ne gore? Valjda da se bolje prikrije? — Zašto bi se skrivao? — Zbog sadržaja! — lupne stari sveščidem po stolu. te mu se od silne rotacije valjda ved pomalo vrtjelo u glavi.. — Pokušao je pobjedi u Italiju . a na šest mjesta stoje riječi koje su varijante nazatka: natrag. Kako svaka vlast više voli lojalne mediokritete negoli ponosne individuume. zna to milicija! Pogledaj sad tu pjesmu! Govori tobože o napretku. pa kako su slutili da on nede pristati... knjige su prašina. i umjesto oca političku mrlju iza sebe. uza svu obdarenost. pitanje Bramborova sukoba sa školom bilo je pitanje dana. Ali. bogami. povratak. ispunjen đačkim sastavcima i flekavim linorezima. postavlja takvo pitanje. dolje! — spazio je sad i drug Brabec. pjesma bi najvjerojatnije prošla sasvim nezapaženo da je nije pročitao Ljubin otac. Jasno. koji se u posljednjih petnaestak godina izrotirao po svim mogudim funkcijama opdinskog komiteta i opdine. Znači. — Gdje piše? — Tu dolje. Ljubo je stajao nijem i preneražen.vatno cijevno pojačalo.. — Aha. a. On je sin informbiroovca. — Ovu pjesmu! — rekao je strogo drug Brabec. društvenom aktivnošdu. Neka nadobudna budala iz školskog lista Prosvjeta istrgnula je iz Brambo-rove bilježnice jednu pjesmu i bez znanja autora objavila je u listu. — Zbog sadržaja. — Onda si zacijelo čuo i onu po kojoj jabuka ne pada daleko od stabla. tu smo. U tome je bio toliko principijelan da je to ved pomalo ljutilo školske vlasti.. — Zove se "Naprijed". pad. piše ti . — Imate li vi u školi nastavu srpskohrvatskog jezika? — upita strogo i pomalo ironično otac. Njegovo čudaštvo i suzdržanost. kad je Jaromir bio u tredem razredu.. I inače poznat kao apsolutna neznalica u stvarima pjesništva. ni smjeli odgovoriti.. pa opali Ljubu Prosvjetom po glavi. Inače. — Ti deš me učiti! — razljuti se drug Brabec. a oni koji su znali nisu ni mogli. Ljubo se nagnuo preko očevih leda da zaviri u novu Prosvjetu.

oglušivši se na direktorov poziv. on je. doveli su nas ravno do pozornice svjetskih lakoglazbenih zbivanja. zajedno s partijskim sekretarom škole. molim te! Popovska posla! Sutra du ja svratiti do direktora. stavio pred iznenađenog glavešinu škole svoju đačku knjižicu. navodno. kako katalogizacije nikada nisu nimalo pridonosile slici nekog vremena. ali je on to glatko odbio. tvrdio si da voliš poeziju! — Dok sam oblijetao oko tebe — rekao je stari — imala si četrdeset manje . zadubljen u Ribolovni vjesnik. V. Dave Clark Five i mnogi. Rano ujutro. Doorsi. on. okrenuo se i zauvijek izišao iz gimnazijske zgrade. — Šta četrdeset manje? — ustobočila se majka. Za Beatlesima su došli Stonesi. koje je protagonist. Dvije nodi direktor škole. Animalsi. Donovan. Kad sam kod kude pričao tati o svemu tome. Ali onda se na sceni pojavila fantomska prilika povjesničara čiji su blesavi meditativni monolozi obično završavali sen-tencama tipa "Historia est magistra vitae" ili "Hic Rhodus. pitao je na satu povijesti sljedede: — Zašto u povijesti NOB-a govorimo o sedam ofenziva. — Trebao sam te dati na selo za kravara. hic salta". rekao samo dvije riječi: — Jebeš pjesme! To je tako revoltiralo moju majku da je morala primijetiti: — Dok si oblijetao oko mene. Taj je idiot pred direktorom iznio dvije godine staru zgodu. ruku na srce. Whoovci. ali te finese nisu bile poznate ni njegovu sinu. Themovci. a jedan tajni vic o atletskoj disciplini "bacanja srpa i čekida udalj" dopro je i do profesorskog zbora. kao i neke druge političke nezgodacije. izresci iz stranih listova. morao je provesti neku vrstu istražnog postupka. a na nju su se nadovezale još neke sasvim neugodne okolnosti. ili možda čak za druga Rankovida? — Mislim da je ciljao na Dilasa — spašavao je Ljubo i sebe i Jaromira pred bijesnim ocem.. Učenik Kralik.— Ne. možda najbolji učenik gimnazije. Za Marxa. ušao je u direktorovu sobu. nitko se nije mogao oduprijeti i spasiti. razmišljao je o mjerama koje mu je poduzeti a da bude i blag i primjeran istodobno. Kako drug Brabec više nije navradao u školu i kako nastavnici Bramborov pjesmotvor nisu držali atakom na poredak. Dylan. prema profesorovu navodu. cjelivam mu noge"? Drug Brabec nije znao da to nije strofa nego stih. Njegovu dilemu na najdrastičniji način razriješio je sam okrivljenik. a za upudenije i Beach Boysi. tata. nije u pjesmi vidio ništa kontrarevolucionarno. Trebalo je stoga djelovati promptno i primjerno. — Ali. — Pa dvadeset godina i dvadeset kila manje. kad bi iz naše perspektive bilo mnogo adekvatnije govoriti o defenzivama? Ova izjava bacila je novo političko svjetlo na pjesničku aferu oko Jaromira Kralika. za Lenjina. Podrugljiva novinska notica s fotografijom. inače sklon razbarušenom geniju iz tredeg razreda. — Brus je mislio! A reci mi sad što je mislio redi u strofi: "Isus je bljedoputi spas.. bilo je teško dovesti u vezu s Bramborovom pjesmom. ved bi se i sam kod tog Kralika raspitao za koje to knjige misli da su prašina. evo tu dalje piše: "A njegov ukočeni prst mi kaže kako raja nema!" — Pa šta! Hodeš redi da je to napredno? Hajde. sve je išlo jednostavno i lako. Pohod Beatlesa podsjedao je na rez čeličnog noža kroz maslac. o četiri čupava luđaka koji sviraju gitare u Liverpoolu i Londonu. — Zašto te školujem? — snebivao se otac. Manfred Mann. tko vam je sad direktor? Drug Brabec uistinu je svratio do direktora i zamolio ga da on sa svojim prosvjetnim radnicima onako stručnije istraži moralno-političku podobnost te pjesme i njenog autora. Naime. Da si pametniji. Je li. možda bi se trebalo pozabaviti . Drug direktor koji. stvar je trebala biti ubrzo zataškana. mnogi drugi. sve to. Jasno. u školskom zahodu pronađeni su nezgodni natpisi "Đilas ih je zajebo" i "Sjaši Kurta da uzjaši Murta". u kojem su pokušali saslušati i autora pjesme. te otkride nodnog programa srednjovalne stanice Luxembourg. No. bio inkriminirani učenik Jaromir Kralik. ali je školskim vlastima postalo bjelodano jasno da se s omladinom nešto događa.

a protiv Švaba smo se . uz pomod čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kude. nikad nede shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje pradenje aktualnih trendova u rocku. i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig. pojavile baš nekako u to vrijeme. nužno odijeljena od vremena onim što se zove povijesna distanca ili odmak. — Boga ti tvoga! Tko te tome naučio. ali sam to doznao tek kad sam te stvari prestao izricati. čak i za momčida poput tebe? — Ali. neku vrstu trojanskog konja koji bi trebao iznutra razjesti socijalističko uređenje. odnosno kad sam se ošišao. Kako i gdje se slušao rock? Kako su domadim prodavaonicama ploča harale zabavnoglazbene vedete tipa Nade Kneževid. S dežurnih novinskih. I ma koliko paradoksalno zvučalo. a i drugi importi. — Imaš naš narodni melos. Pravovjerni sociolozi. slušale su se strane radiostanice. Olivere Vučo i Elvire Voda. novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na Luxembourgu. ekscentrično odijevanje u obliku prugastih hlača ("ligeštul" dezeni). tom sam kosom nešto izricao. u nas nisu nikada bili baš skroz dobrodošli.. bez neke uočljive veze s rockom. valjda. kulturni. uništavanju naše izvorne folklorne baze i o sličnim bedastodama. kulturni i javni radnici govorili su o vradanju poganskim ritualima. atonalne galame. — Kakav melos? — "Kad ja podoh na Bembašu" ili "Kafu mi. Kako kosa nije naprosto kosa nego semiološki fenomen (kako je o tome pisao Pasolini). radio i televizijskih propovjedaonica odjekivale su prave filipike protiv razularenih čupavaca. građanskom argumentacijom. pa i marksizam i lenjinizam su importi. bili su u malobrojnim rukama privilegiranih sretnika. Današnji HI-FI čistunci. i sve ostalo što je pripadalo šezdesetim godinama. posve je jasno da su zadužene i odgovorne strukture u ovoj muzičkoj pošasti vidjele opasan. sve je to jedan novi. osobito u nodnim satima. Na primjer. — Da mi to više nisi slušao! — priprijetio je drug Brabec svom sinu Ljubi. nonkonformizam. samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. tata. ponajprije Radio Luxembourg i Hello Twen! Radio Saarbrueckena. Nešto manje nevolje izazivale su traperice.. anarhoidnost. mnoge nedoumice u vezi s prošlogodišnjim hitovima bile su razjašnjene. opasnim decibelima. pripalo im je zapravo kasnije. Poslije. animozitet spram svega što je dio nekakva establišmenta (establishment! — kako neprikladna riječ za balkanske obzore). što je sve redom donosilo rezultate suprotne od željenih. takve trgovine predstavljale su za pravog rokera omraženo mjesto na kakvo se ne zalazi. neestetičnog prenemaganja. autentičnu škripu zatvorskih vrata na početku pjesme "We Love You" držali smo smetnjom koju je prouzročila francuska stanica na susjednoj frekvenciji. Slušanje "drugog vala rock 'n' rolla" nije nas u tolikoj mjeri činilo društvenim nakazama koliko su nas to činile pratede okolnosti u koje je spadala duga kosa. draga. Kao što je poznato. ved nastaje kao kasnije interpretacija. Sjedam se da smo "Michele". koje su se. propagandni. kad smo na Radiju Zagreb počeli slušati izvrsnu emisiju "Po vašem izboru". to je za seljake — branio se Ljubo prevladanom. ispeci". Posvemašnji kaos u eteru. pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent. drugim riječima. Zar to nisu lijepe pjesme. u tim sam godinama nosio dugu kosu. oboružani stovatnim pojačalima. laserskim gramofonima i kompakt-diskovima. U nedostatku artefakata. nakon čega bi restauracija kapitalizma postala pitanje dana. sve je to isto.. muzikolozi. ispunjavao je nove hitove Rolling Stonesa raznim dodatnim sastojcima u obliku radiovijesti na mađarskom i prijenosa derbi utakmica finskog nogometnog prvenstva. socijalistički čovjek. Sto sam izricao? Izricao sam svoje neslaganje s građanskim običajima i moralnim kodeksom. Ploče Beatlesa ili Rolling Stonesa predstavljale su rijetkost koja se čuva poput relikvije.bitnijim stvarima. Za naše primitivne i neselektivne radioaparate bio je to takav napor da su im cijevi frcale poput novogodišnjih petardi. bunt. majku mu reakcionarnu! Radnici i seljaci. Privatni magnetofoni predstavljali su pravu rijetkost. Ili. A ovi tvoji "Vitlzi" i "Ričojski" su obični američki importi! — Tata. u sedamdesetim. . Marksizam je izmislio jedan Švabo.. ili košulja na cvjetide. a ako ih je i bilo. Mislim da smo u to vrijeme slušali više strane radiostanice nego naši očevi za vrijeme rata. hladnoratovski import. Ali što uraditi kad bit nikad nije imanentna nekom vremenu. polivinilskih i magnetskih artefakata nije bilo. pogotovo ako dolaze s lukavog i prefriganog Zapada. koji de te vodi ti u smjeru naših pozitivnih tekovina i slično . Naravno.

pa je ovu muzikološku diskusiju okončao strašnim šamarom. i za drugaricu Ravijojlu i za besmrtnog Smetanu. neugodni vjetrovi. nije bilo lako pri duši gledati kako novi. — Što je bilo. zatim jedno šišanje izvedeno u stanici milicije. A onda. a onda ljutito viknula: — Tko je pustio vjetar? U razredu je zavladao muk. U "umjetničkom kabinetu" ona je uključila raštelani gramofon domade proizvodnje. a onda demo. koji su puhali s engleskih i američkih strana. godine. godine. stavi ploču na gramofon i otputi nas u carstvo muzičkog sanjarenja! Njen ljubimac Ratomir. prema raširenom shvadanju. pametnom diskusijom pokušati proniknuti u tajne posvedenog muzičkog stvaralaštva. šmrkavice. Nato je. Ratomire. jer su šezdesete. pohitala je prema gramofonu i isključila ga. Tada se zbila grozna blamaža. . tata? Otac ju je mrko pogledao i strogo upitao: — Je li.. tako malo važan predmet što se zvao "umjetnost". Na braniku te iste pedagogije bila je i savjesna pedagoška radnica (dva puta odlikovana) drugarica Ravijojla Gašparid. u sobu ušla i Ljubina sestra Ivanka. Odmah na početku moram istaknuti da je prvi vlasnik duge kose u gradu bio Delon. kome je neprekidno curilo iz nosa. da sve bude još strasnije.Takvu drskost drug Brabec nije mogao otrpjeti u vlastitoj kudi. trajale negdje do 1975. autentičnom revolucionaru od prvih dana. — Ponovo vas pitam. To da mi kaže kopile za Marxa! I to pod mojim krovom . ali znam da njemu. Mislim da tim godinama pripadaju i masovno šišanje čupavih mladih radnika Jugoelektre. uspijevajudi samo u jednoj ili dvije sezone upropastiti dugogodišnji trud socijalističke pedagogije. Godinu dana kasnije prestali smo se šišati Miki i ja."Help". Nakon toga se ushodao po sobi. a nakon nas i stanoviti Bozo Dlaka iz paralelnog razreda. nakon interpretativne pauze. dođi da pravimo novu djecu! Ovo su bila dva obična dorka! Ne znam je li gorčina Ljubina oca bila autentična. htjela bih vam sada zorno pokazati kako jedno besmrtno remek-djelo poput Moje domovine Bedricha Smetane superiorno zvuči spram onog grabuljanja i treskanja. i dva sisanja koja su u gradskom parku organizirali pripadnici .. izvedeno od strane uredno ošišanog dijela radničke klase. a dok je još brzala prema direktorovoj sobi. govoredi sebi u bradu: — Bog te nede . mogudi vlasnik spomenutog vjetra. Čut dete kako ispod ravnateljeve palice i suptilnih glazbenika renomiranog orkestra Moravskog radija iz Brna proizlaze prekrasne orkestralne slike zaljubljeničko-umjetničkog stava spram drage im domovine. Drug Brabec je zakolutao očima i pozvao ženu: — Matilda. Drugarica profesorica. Čedo Kralj izvukao je singlicu "I Wanna Be Your Man" (prvi Stonesi u gradu!) i stavio je na gramofon. kojima neodgovorni pune vaše mladalačke i za pravu ljepotu predestirane uši. Drugi problem istog poglavlja predstavlja dolazak dugih kosa i traperica. VI.. sva crvena u licu. još uvijek se nalazi u krugu istog razdoblja i istih fenomena. Opustite se i uživajte. Regulator brzine zabunom je ostao na 78 okretaja. molim te. tko je pustio vjetar? — Možda je to bio fagot — zbunjeno je prošaptao Ratomir. a zatim namjestio ručicu gramofona na ploču.. "Yesterday" i "Ticket To Riđe". Premda se to može činiti strahovito kasno. rasturaju našu omladinu. Mislim da smo ovu vrstu modnog ekscesa počeli temeljitije upražnjavati nakon 1967. — U tom stavku nema fagota! Ovog časa idem po direktora! Ravijojla je izjurila van. podigla uvis longplejku i slavodobitno kazala: — Dragi omladinci. I to bi bilo sve u pogledu dugih kosa i njihove povijesti na našoj gimnaziji. razlegao se i jedan glasan zvuk koji nikako nije mogao pripadati renomiranom orkestru Moravskog radija iz Brna. kad smo se upisali na fakultete. kakvu ti muziku najviše voliš? — Beatlese! — rekla je Ivanka bez dvoumljenja. navodno. zgrabio je ploču masnim rukama i strovalio je na postolje. koja nam je predavala onaj nuzgredni. tako da su "prekrasne orkestralne slike" dobile strelovit ritam.

mama..upitao je otac značajno povišenim glasom. majka me odvela u kuhinju. šta se svađate? — ušla je u sobu majka. Koštale su oko dvije tisude. inače du da privodim! Moj tata bio je mnogo liberalniji.. — Ili kruh s paštetom? — Njega samo šopate — zajamrala je Zvjezdana. — Mama. valjda da me iznenadi. a pri kojem su stradali mladid i njegova muškobanjasta djevojka. znam da želiš smršaviti. spremanje stana ili berbu negoli za pravi izlazak na korzo.. mama. Kad su komandiru Radovanu neki omladinci. — Zaboravimo sve sitne nesporazume — svečano de otac.. neka ti ih kupi . a na metalnom dugmetu iznad šlica pisalo je SLOGA-BRČKO. ali ne dužu od pet centimetara. majka je popustila i kupila mi traperice. posjela za stol i blago rekla: — Tata je nervozan. koja se upravo pojavila na vratima kuhinje . a vi samo rajtate. — Ne mogu to obudi! . Wrangler. Živi užas! Rekao sam da du prije u krematorij nego u te nazovitraperice. Hajde. — A zašto? . . zatim "striptis" i na kraju "Majkamf"! — Jebeš traperice! Pa nisi valjda gologuz! — odmahnuo je moj otac rukom i zaronio u tanjur krpica sa zeljem. Bijedni domadi surogati od nekvalitetna platna koštali su upola manje.. onako iza leđa. spomenuli da su takva sisanja protuustavna. nije u tome stvar . on je zamahnuo vaspitnom palicom i kroza zube procijedio: — Ma šta ne kažete! Da ne štiti možda taj vaš dlakavi ustav te neandertalce? Hajde. pa je rekao: — Možeš nositi dugu kosu. — Zato što bi me svi redom zafrkavali. — Ako ti samo dopustim.lokalnog huliganstva. — Bi li sarmice? Ostale su još dvije od ručka. vidiš. vi dete Radovana učiti ustavu! Naknadni pokušaj parlamentarne diskusije na temu ustavnih sloboda spriječio je Radovan čuvenom rečenicom: — Hajd'. ali da ne smijem pojesti više od dva zalogaja — odbrusio sam. — Ali. — Dobro. nego naprosto zbog njihove skupode. —Ja to ne razumijem. dobro. reci što bi jeo? — Ali. crne su pa bi izgledao mršaviji . — To je kao da si mi rekao da se mogu najesti.rekao sam ljutito. — Ni govora! To nede u moju kudu! — lupio je šakom po stolu drug Brabec. — Šta je.a ja gladujem! — Uopde nije stvar u jelu! — viknuo sam. kažem ti da . kriomice. — Boga ti bezobraznog! Opet me učiš pameti — razljutio se stari i tresnuo novinama o stol. Ne stoga što bi ih držali previše štetnim kapitalističkim importom. nakon traperica u kudu deš mi donijeti američki automat. Jasno. Ana. ali smo ih držali prikladnijima za oranje. Franjo! Stvarno su lijepe i fino bi mu stajale. Evo nešto lagano! Ispedi du ti jaje sa špekom.. ali nešto moraš jesti.. bogamu. Ako ti ih mati hode kupiti. — Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. prave traperice Levis. —Ja pare ne dam! Ja rintam. onako usput. Lee i Roy Rogers kupovale su se jedino u zagrebačkim trgovinama Posrednik i koštale su sedam tisuda dinara. ponovo zabrinuta. preštepane žutim koncem. — Ovaj bezobraznik — pokazao je Franjo na mene — tvrdi da mu ne dajemo dovoljno jesti! Dva zalogaja! Dat du ti ja dva zalogaja! Prije no što sam uspio objasniti. svađali smo se zbog duge kose . mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domade kobasice. Super Rifle. stojedi iza Zvjezdane.. bile su od crnog glota. ne grupiši se... Micek. Naime. Jednake razdore unijele su u naše obitelji i traperice.

— Ali. na raznim ORA-ma činilo se da je službeno propisan. ja hodu američke traperice ili ništa. nisu bili baš sjajni. Umjesto odgovora. — Ana. — Mama.. Bili Ruža . rekao je svojedobno drug Brabec) nosio se na majicama. sva zanesena odštancanom slikom kauboja i njegove dragane. tužno zamatajudi kaubojske hlače od crnog glota. Kao što sam ved naglasio. godine i zvao se Che Guevara. pusti budalu! — reče otac. večeras nedemo slušati ploče — rekao je Brambor i sjeo na stari trosjed. a na licu mu je bio nekakav značajan. Pustio me u stan. — Dobro. ali o kome nitko nije znao ništa. ostavši na primjercima ranog rocka. pomiješan sa sitnim pahuljicama snijega. izvadio je iz džepa zgužvan komadid papira.. Oni su ionako sa sela. . i dan-danas bi me svi moji znanci zvali Biliruža. otkvačene. Što se tiče muzičkog ukusa. pa sam. inače katastrofalno nezainteresiran za naše ocjene. jer su me u to vrijeme neki idioti ponovo počeli zvati Debeli. Bio sam mu zahvalan što me oslovio imenom. a sadržavao je i strašno efektnu scenu u kojoj neku golu mačku prefarbaju zlatnom bojom. Istina. — Svejedno! — vikne otac. vidio sam prvi film iz popularne serije filmova o tajnom agentu Jamesu Bondu. konfekcijski artikl iz ovog dragog desetljeda pojavio se 1967.. Začudio sam se i pogledao ga. premda sam nakon novogodišnje žderačine uspio skinuti tri kile. Film se zvao Goldfinger. prišparala nešto od dnevnica i kupila mi prekrasne traperice Super Rifle sa zvonastim nogavicama (bell bottom) i klapnama na džepovima. Bio je sam. iznad koje je pisalo: BIL I RUŽA. Tu jedinicu je dobila Zvjezdana . ja du sutra zamijeniti. Taj uočljivi i prepoznatljivi portret s kapom i bradom ("Da nema podršku naše štampe. soula i crnog bluesa. Daj ovo sutra spremačici za njenog sina. — To je sad važno! A kad si dobio jedinicu iz matematike. U veljači 1965. reklo bi se — važan izraz. do Bramborova stana iznad kinodvorane. — Gdje si to kupila? — U Granapu — reče majka. glamurozne scene. — Nije! Mene tu ne možeš učiti! To je normalan primjerak uspješnog konfekcijskog dizajna.. kako sam čuo. a osobito na leđnim stranama kratkih vjetrovki. koji je. Te traperice zapravo mu šalje teta Livija. Premda nije bilo tako. pa se tamo hlače nede ni primijetiti . ne sjedam se više zašto. tiha i samozatajna majka. Sjedio je i dalje miran i pribran. kad je majka boravila u Zagrebu na seminaru nastavnika likovnog odgoja. to je ordinarni kič! — protestirao sam. majka mu je ponovo bila u bolnici. ja nikad nisam imao jedinicu iz matematike. Nakon što je film završio. mislio bih da je četnik". — Nisam. onda te nije bilo strah da dete svi redom zafrkavati! — Tata. pa mi je Goldfinger predstavljao poseban užitak. neprekidno pripisivao meni Zvjezdanine jedinice. a ja sam odmah krenuo prema polici s gramofonskim pločama. Da sam obukao te hlače. Tri mjeseca kasnije. Oduvijek sam u filmovima cijenio bizarne. kojega je tumačio nenadmašivi Sean Connerv. Radilo se o portretu stanovitog revolucionara za koga su svi čuli. umjesto da se otputim kudi. jer je krasio leda svakog brigadira. kojega su opruge zaškripale.. Ionako nemam dovoljno gada i potkošulja — zaključi otac. što me donekle uštopalo u tekudoj akciji mršavljenja. Brambor nije posjedovao ploče najnovijeg rock vala. uzela je sa sobom svoju malu ušteđevinu. ali su se naborana mjesta oko struka dala kamuflirati širom i podužom vestom kakvima nisam oskudijevao. a izgledi joj. VII.. — Ti si tamo sigurno gladovala zbog ovog hohštaplera — rekao je tata. bile su dva do tri broja prevelike. godina-dvije razlike u starosti mogu odigrati presudnu ulogu. počeo je strašan pljusak. skoknuo gore. — Vidi kako samo lijepu sliku imaju na stražnjem džepu — rekla je majka. Ona ih je kupila — slagala je moja draga. Njegova zbirka kao da se početkom šezdesetih godina zaledila. — Stanislave.— Oho-ho! — doskoči mi otac. Posljednji modni. a naročito raskošne. — Nego? — Htio sam ti redi nešto što nikom nisam rekao.

.bilo mi je teško izustiti sve te sramne riječi — . — Ali. — I jesu! — složi se on. navodno nije bila kod kude. vidiš. — Kako? — Tako! Zbog starog.. valjda uznemiren neizvjesnošdu majčine sudbine.. One nodi kad se otac objesio.. u sosu u kakvu se čovjek nade jedanputdvaput u životu. otpuhujudi kolutove dima. — U to vrijeme kad se tata ubio. — Kad odlaziš? — Sutra. . u Biledu. da se pričalo kako je tata prikazivao pornografski film za nekakve udbaše. a onda sam sve shvatio. sasvim neregularne.redi de on mirno. ipak mislim da mu je to netko namjestio. — I nikome ni riječi?! — Nisam vas htio gnjaviti. — Pa.. — Ali. Pušio je onu bivšu plavu Opatiju.. Trebalo mi je nekoliko časaka da dešifriram sadržaj poruke. događale su se vrlo vjerojatno kojekakve stvari. majka mu je u bolnici teško bolesna. pa ga opravdavaš. On se ironično osmjehne i ugasi dogorjelu cigaretu o drveni pod. Ubio se jer je . Tati je mogao netko nešto napakirati i sakriti se iza službenog autoriteta. što se držalo naročitom vještinom vična pušača — u posljednje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. inače Ibar na komad . umekšano oblacima cigaretnog dima..sasvim tiho de Jaromir. Ne mogu dokazati da nije.. svejednako ga gledajudi. — Sva je prilika da nije. — Nikad mi ništa nije rekla. nikako da nađem svoje mjesto .. Školu je nepovratno zabrljao. — A majka? Šta kaže majka? Ona bi mogla nešto znati. i sva ona sranja oko rastanka . — Imam devetnaest godina i normalno je . da nije to zbog onog što se zbilo u gimnaziji? — Ništa se nije zbilo u gimnaziji . ali o tome ne želi govoriti. — Osjedaš da nije zato što ti je otac. kad se radi o rođenom ocu. — Nego? — začudih se. — Ja sam ga pronašao . koja jetavorila na nekom opskurnom odjelu lokalne bolnice. ali osjedam da . Svjetlo u sobi bilo je slabo... Ceduljica je zapravo bila uredan poziv za služenje vojnog roka.. — A znaš li koji su to ljudi bili? — Još ne znam. — Ali film nije nikad pronađen. — Pa to je zapravo jedino što mi je majka rekla — uzdahne on. Baš je bio u neviđenu sosu.. .. Uistinu mu nisam zavidio na situaciji u kojoj se nalazi.. — Ali. bogamu. — Možda nešto malo. — Tako brzo su te spakirali . valjda i jesu. Sjedili smo nakon toga šutke. Zašutio sam. Neke od njih mogle su biti i samovoljne. Rekla je da su te stvari osjetljive i opasne. jer je bio informbiroovac. — Kakvog autoriteta? — Pa znaš. Oduvijek me nagovarala da sve zaboravim i da ne čačkam po zgarištu koje još uvijek tinja. nema tako opasnih stvari koje bi te mogle spriječiti da pokušaš sprati nepravednu ljagu s njegova imena.. A onda. Htio sam otidi sasvim tiho i neprimjetno. mog velikog prijatelja. Kaže da ne zna ništa .. Ustao je i pripalio cigaretu. — Slušaj sad dobro — nastavi on tihim glasom. — Kako znaš da je nepravedna . nisam o tome htio s tobom razgovarati. obavijeni nesnosnim dimom loših cigareta.. o kojoj smo lokaciji obojica imali tek mutne predodžbe. a ved sutra putuje u vojsku. svjestan da se nede smiriti dok sve ne sazna.. Mislim da možda čak i nije znao što ta riječ znači. — Rekla je da tata nipošto nije bio informbiroovac. — To što se pričalo vjerojatno je bilo istina. — Vidiš — mirno de on. ali na najboljem sam putu da doznam. valjda. njega.razmotao ga i pružio mi. zna — usprotivih se. — Možda i to — složi se Jaromir. i ja sam ga netremice gledao. Ti znaš što je bilo s mojim starim? — Znam.. kad bi imao para. — Pa nešto.

Ima unutra divnih mjesta. Te iste godine u jesen. Ljubo Brabec (bas gitara) i stanoviti Surla. pa da sad istu stvar ponovim s Goetheom! Znao sam da je to pismo u složenoj operaciji i strategiji osvajanja Sonje neka vrsta ključne bitke. Eto. žvrljati. Uzeo sam tu knjižicu i bacio je kroz širom otvoren prozor van. i dan-danas mislim da je pismo bilo prilično dobro i da se moglo svidjeti Sonji. kad si se još bavio partijskim i političkim stvarima. hitro sam ugurao pismo u kovertu. moje epistolarno djelo činilo se savršeno. kako se to tada zvalo. da sam imao vremena koliko je Tolstoj imao za Rat i mir ili Flaubert za Gospodu Bovarj. umjesto Sonja Grabar ja sam na kuvertu onako mehanički napisao ime njena brata. dobar i ispravan učenik.. — Dobro. koji jest. Vratio sam se novoj reviziji pisma. ili VIS (vokalno-instrumentalni sastav).VIII. formiran je početkom 1966. dobru retoriku. Koliko sam. To je ostalo od pokojne bake. u onoj hitnji i pometnji. Zatim sam i to prekrižio. zar demo sad i na struji štedjeti? — kazala je majka. misledi da ga ne čujem. Razlog tome bilo je jedno nespretno pismo koje sam kobnom zabunom uputio njemu umjesto njegovoj sestri. Smatrao sam da je konačno sazrelo vrijeme da joj napišem pismo i objasnim sve one nesretne okolnosti što su se ispriječile između nas. Valjda je ponovo u literarnoj sekciji? — Lijepo je. u četvrtom stilsku nespretnost . Kako sam ved rekao. i ti trošiš struju bez veze. kad smo ved naveliko čitali Jaromirova zafrkantska pisma iz vojničkog života. ugledao bih u drugom odlomku neku dvosmislenost. ali troši struju koja je ponovo poskupjela. ali u stvarima ljubavi nepopravljiv pacer. Ali moje je vrijeme bilo prekratko. ali opet malo pretjerano. Zgrožen pomišlju da bih sada tu opet nešto mogao križati. a odmah nakon toga podrapao čitav papir. Baš kad bi mi se učinilo da su stvari perfektno zakopane. One kojima ta vremena nešto znače. Svake večeri legneš pred televizor. a sačinjavali su ga: Gogo Jazbinšek (vokal i ritam gitara).. svaka kuda blještati stotinama vata rasvjete. dakle nešto što bi bilo primjerenije Ivi Andridu nego meni. Taj prvi band nosio je sasvim zvučan naziv VIS Gromovi pakla. Prvi lokalni rock band. pa napisao "Moja Sonja". samo da je imala priliku pročitati ga. moram . shvatio sam tek mnogo. Zvučalo je primamljivo. prepravljati i mijenjati. i sve bi krenulo iznova. pa sam mislio. dakle dva-tri mjeseca nakon što smo Miki i ja prestali razgovarati. — To je zato što im je program sve katastrofalniji. Sonja Grabar upisala se u prvi razred gimnazije. na našoj školi. — Svake večeri škraba nešto do pola nodi — rekao je Franjo mami. pa ga zbog toga nisam mogao prepustiti nestaloženoj i brzopletoj razradi. Čedo Kralj (solo gitara). — Svi vi pušete u istu tikvu! — rekao je pomalo snužden otac i otišao u sobu prespavati bugarski igrani film o problemima ratarske proizvodnje. nakon čega otac Franjo od iznenađenja nije mogao izustiti ni riječi. emotivnu naglašenost. — Za vrijeme obnove. tu sam ti spremio Goetheova ljubavna pisma. — Ako budeš pisao curama ljubavna pisma — rekao je jedne večeri moj stari — evo. nakon mjesec dana. inače učenik SUP-a (bubnjevi i back-ground vokal). Sad. zapravo. da de je pokupiti jednostavno nekakav rezolutniji klipan i onda gotovo! Mučio sam se oko tog pisma čitavih mjesec dana. Prekrižio sam "Draga" i napisao "Poštovana". izuzetan stil i besprijekoran pravopis. Ono je moralo sadržavati sve: prave argumente. možda bih i uspio. mnogo kasnije. IX. ved od same nakane bio osuđen na poraz. — Lijepo je da se bavi pisanjem. — Franjo. konfuznom i zbrkanom gimnazijalcu. rekao si da de. budem li oklijevao. još brže napisao adresu i pohitao do najbližeg poštanskog sandučida. Sad mi se ved ono "Draga Sonja" činilo nekako neadekvatno. Sonja je krenula u gimnaziju. zaspiš negdje oko prognoze vremena i ne budiš se do odjave programa. Jer. I to sam prekrižio. da bih po tko zna koji put ponovo počeo od početka. doduše. kad provedemo elektrifikaciju zemlje. Jednom sam si usrao život s Čehovom. u tredem neprimjeren izraz. zgrozivši se odmah nad novonastalim značenjem.

Nakon što je VIS Gromovi pakla bio formalno osnovan. kojom bi se u to vrijeme podičio i kakav zagrebački VIS. dva mikrofona i gitare. Zlatni akordi. Crveni koralji. Naravno. držao je maramicu na očima kao da plače. da ga otac. kako onda ne bi u rocku! Zaključao ga je u špajzu. Tri člana grupe sjedila su na stolicama oborenih glava. koji vam je kurac? — upitah. "She Loves You". Na sam Dan žena 1966. Nakon dva mjeseca svi su uspjeli postidi relativno zavidnu dužinu kose. Zlatni akordi. "Walking The Dog". Učenik SUP-a. na kojoj de biti predstavljen prvi VIS u povijesti našega grada. Stvari su zbilja bile crne. kakvih je lokalna tiskara napravila dovoljno za idudih trideset godina. radi istog cilja podnio je mnogo teže trenutke. kamen i željezo". a sastojao se od mučnog adaptiranja daske za deskriptivnu geometriju. — Dozvolit du taj ples ako gospoda čupavci o svom trošku sami ukrase našu školsku dvoranu. izgleda da ne može. bez basa ne možemo! — I nemate zamjene? Čedo Delon pljune Ijutito na pod. ne zna — reče Čedo Kralj. ali stari ne otključava. kojega su svi znali po nadimku Surla. nego pred hapšenjem. gdje su bas gitarista u tren oka lišili potrebnog imagea. Svrha ovog podsjetnika jest samo u tome da naznači kako su Gromovi pakla mogli biti tek lokalna. a onda započeli s kidenjem. Gogo Jazbinšek. on je kod lokalnog električara uspio trampiti novi novcati električni štednjak za jedno polovno pojačalo. Ipak. Uopde nisu djelovali kao da su pred promotivnim nastupom. — Kao da ne svirate za osmi mart nego za Svisvete. dečki su dovukli svu svoju opremu u dvoranu. u svrhu odigravanja ove prometejske uloge. Balla. osim Ljube Brabeca. kad je dvorana bila ved dupkom puna. ples nije smio propasti . Čedo Delon. u Sloveniji su bili ved oformljeni Kameleoni. nacrtao u dvorani ved u pola pet. K. a ja sam se. Ples je počinjao u šest. unatoč totalnom nepoznavanju nota. koji je tek u gimnaziji postao sasvim O. Uspio bi i on. uspjeli skinuti. Balla". — Pusti ga. Bijele strijele. Beogradom Siluete. uglavljivanja metalnih pragova. Rad na gitari Goge Jazbinšeka trajao je dva dana i dvije nodi. bezizgledne. "Hang on Sloopy". "Twist And Shout" i "Mramor. To kidenje bilo je direktorov uvjet. Jedini je Delon do svog instrumenta došao na najkomotniji način. Pod je bio sav isprepleten kablovima. nije prisilno odveo u salon lokalne brijačke zadruge Bududnost. uzbuđen i radoznao. Stari Brabec u njemačkom piscu Karlu Mayu vidi opasan američki propagandni proizvod. njemu je otac donio novu. mislim i Zlatni levi. Oko šest sati. Surlini polovni bubnjevi. Sve je bilo uređeno. Mladi. mislim da su ih VIS-ovi običavali stavljati u prevelikim i pretjeranim količinama samo da bi stvar djelovala bolje i električnije. prekrasnu gitaru Gibson. nemajudi druge. Vrativši se s misterioznog putovanja po inozemstvu. frajer. štelanja pick-upa ručne izrade i još mnogih drugih složenih radnji. O posljedicama te trampe nezgodno je na ovom mjestu i govoriti. Nervozni i pomalo tremaši. znaš li svirati bas gitaru? — upitao me odmah Gogo drhtavim i nesigurnim glasom. — Debeli. dva dana prije promotivnog koncerta. udarnom jezgrom nastupa držali su: "My Baby. podnijeli tolike napore i odricanja. dok su Bosance uveseljavali dečki iz Indeksa i Pro arte. Red je da za Osmi mart naše drugarice mogu uživati u lijepo uređenom ambijentu. Ali.podsjetiti da su u to vrijeme Zagrebom harali Roboti. krenuo je kudi po gramofon i ploče. zakazana je u gimnazijskoj dvorani velika čaga. trebalo je pričekati na dvije stvari: da članovima malo poraste kosa i da se s radija skine dovoljan broj engleskih i američkih stvari. — Ljubu je stari zaključao u špajzu — reče ledenim glasom Surla. — Za tebe nisam Debeli! — odbrusih. ustane i zagleda se kroz prozor u korzo. — Kakvu zamjenu! Hodeš da pozovemo Ravijojlu Gašparid da ona s nama svira Smetanu? — Pa zar se ništa ne može učiniti? — Jebi ga. Na maloj bini stajala su pojačala. gradska atrakcija. —Jebi ga. Od kompozicija koje su. čudedi se grobljanskoj atmosferi. iskideno i oblijepljeno prigodnim plakatima. Dok su mu roditelji bili u posjetu nekakvoj tetki u Lici. Ljubo je unutra porazbijao sve boce s kiselim krastavcima i pa prikom i prevrnuo kantu masti. sami smo si krivi. Elipse. treba odati priznanje marljivim pojedincima koji su. — Dobro. Morali smo tako nešto predvidjeti.

Moj otac. na vratima je stajao nijem i ozbiljan Ljubo Brabec. Dva-tri koraka dalje ljuljuškala se Seka Zivanovid. u kojem je raspoloženi Surla naprosto raznosio svoje polovne bubnjeve. Gledao sam čas moje prijatelje "visovce". za tu su im priliku prešutjeli ime i pridružili im harmonikaša. Surli i Delonu. kao i sve druge.. u šarenoj majici i običnim sivim hlačama. Na njihovim plesnjacima. Nakon prve stanke prišao sam uznojenim članovima grupe Gromovi pakla i upitao Ljubu: — Kako to da si ipak došao? On je otkopčao gitaru. jačim pojačalima. tako da je "Po vašem izboru" redovito kasnio barem pet-šest mjeseci za Gromovima pakla. tek nekolicina nas prijatelja. jer su oči svih gradskih mačaka bile uprte u njih. Prvi šok dogodio se u listopadu iste godine kad je bubnjar Surla uhvaden u provalnoj kradi. koji se stalno gubio u nekim skroz krivim ritmovima. obrisao rukavom znoj s čela i odgovorio: — Starog je klopio infarkt. a majka se okrenula i krišom obrisala suze. shvatili smo kad je VIS Gromovi pakla nastupio na sletu u povodu Dana mladosti. a Delonu netko ukrao gitaru. na kojem je u posljednje vrijeme boravila više nego kod kude. jer smo se na tim čagama prvi put onako pošteno nalili. Čeka da vidi što de biti . tek da kažem kako mi se čini da bi postali i šire poznati. ozbiljnije se potukli. — A Ivanka? — Ona je u bolnici. tu pada zavjesa na kratku i meteorsku pojavu VIS-a Gromovi pakla. koja je ludovala plešudi s nekim balavcem iz prvog razreda. čas Sonju. Zajapuren i znojan. ali loš i dekoncentriran bubnjar. Nekoliko minuta kasnije dvoranom su se razlili zvuči nenadmašnog "Satisfactiona". Taj šok grupa je pokušala prevladati angažiranjem nekog Sulje. sindikalnoj dvorani Bisera. otvorila su se vrata dvorane.zbog bas gitarista zaključanog u smočnicu. Cijele te godine gradska je omladina uživala u plesnjacima na kojima su svirale gradske zvijezde gimnazijskog VIS-a. koji je uvijek gunđao kad je trebalo izvaditi novčanik. boljim gitarama. sasvim kratak i vrlo neugodna povoda. I. . skidajudi ih direktno s Radija Luxembourg. do moje mame i budi tamo dok se ne vratim. Odvezli su ga u bolnicu. sezonska. vedina nas prošla je kroz neku vrstu vatrenog krštenja. koji su se održavali u Starom kotaru. pa sam pomalo počeo zavidjeti Ljubi. sam od sebe je izvukao nekoliko banknota i dao mi da kupim vijenac ili cvijede. Ako ti se ne pleše. maloj dvorani mjesne zajednice i drugdje. Da se stvari i na širem društvenom planu mijenjaju nabolje. Gogi. Nije mi sad nagađati kakva bi im sudbina bila da se nisu neslavno raspali. Suljo je bio sjajan dečko. a odmah do nje spazih i Iidiju Svare. u naš grad svratio je na dopust kratko podšišani i nekako smiješno izmijenjene fizionomije (valjda zbog fmure i rijetkih brčida) . Domu JNA (jedan jedini put. X. koji se kao oficirske dijete doselio iz Banje Luke i upisao u našu školu. Gimnazijalci. stao sam u kut dvorane. pa čak i prouzročili kojekakve materijalne štete. a urlik oduševljenja razlio se prostorijom. a i mnogi drugi znatiželjnici. naslonio je na zid. Kad je ved bio blizu izlaza. molim te. izvadio iz džepa vjetrovke malu reklamnu bočicu ruma i počeo pijuckati. znatno oporavljen. terasi gradskog bazena. koje ne propuštaju nijedan sprovod. Zatim je drug Brabec. počeo ponovo praviti ideološke probleme i komplikacije. što im je strašno srozalo sound. dvije kemijske olovke i veliko pakovanje prezervativa. U godini blještavog uspona i iznenadnog pada Gromova pakla.. Došao je sahraniti majku. a sve je konačno otišlo k vragu kad su se Gogo i Suljo posvadili oko neke male iz drugog razreda. koja je bila nova Delonova cura. nekoliko daljih poznanika i antipatičnih baba u crnom. Kako sam oduvijek više volio slušati nego plesati. iza kojih nije ostao nijedan zvučni zapis kao dokument povijesti rocka u našem gradidu.vojnik Jaromir Kralik. ali naša stara gimnazija nikad više nije imala vlastiti VIS. Obio je kiosk iz kojeg je odnio deset šteka cigareta Caneo. eto. Oni su ovladavali sve novijim i novijim stvarima. Iza njih dolazili su drugi sa sve dužim kosama. jer je kapetan Savid odmah zabranio to ludilo uz koje se ne može igrati šah). Taj dopust bio je izvanredan. Samo. valjda potresena Jaromirovom sudbinom. koja je tog proljeda polako i bolno sklopila oči na internom odjelu gradskog bolničkog centra. operator i biljeterka kina Romanija. U drugom kutu dvorane spazio sam i Mikija kako skriva upaljenu cigaretu u rukav vjetrovke. otiđi. bacili su se u koloplet sačinjen od tjelesa obuzetih plesom. Na sprovodu nije bilo nikakve rodbine.

Dolje. Kad se Brambor vratio iz vojske. ali se uskoro pokazalo da su njegove nade bile i te kako naivne. — Dečko se valjda želi riješiti svih obaveza čim prije. grobari su uz strašnu škripu navukli pokrovnu ploču i zatvorili skupocjenu granitnu grobnicu taj posljednji ostatak predratnog sjaja bivšeg vlasnika kinematografa Edison. čuđenje. a ostatke strunulih vijenaca s drugih grobova mahniti sjeverac nosio je svuda naokolo. Otvoreno se pokazalo da je SDB (u čemu smo vidjeli samo drugi naziv za Udbu) radio svašta. ples i trač. Ne sjedam se više koji me to stvarni povod natjerao na tako nešto. — Ana. podigli tešku pokrovnu ploču obiteljske grobnice. nego sasvim namjerno. — Da vidim — otme joj otac knjigu iz ruke. nije to bila spoznaja da Sonja ima stalnog dečka. kako je doznao. sporadično. XI. nakon koje su u zaborav prošlosti odmarširali do tada čuveni drugovi Aleksandar Rankovid. Kako je u novinama pisalo. obznanjen. Dok su Brambora svejednako mučili njegovi problemi. — Koji mu je vrag? — rekao je otac Franjo. Prvi su put za tu nedodirljivu službu izrečene stvari kao "sila iznad društva". moda. Prljavi veš Udbe bio je razotkriven. Ova bolest prvo je izazvala nedoumice. koja je na mom nodnom ormaridu pronašla knjižurinu s debelim kartonskim koricama. kronična i naprosto neizlječiva. niti da Miki zacijelo nede više sa mnom prozboriti ni riječi. da je bilo zlouporaba i monopola pojedinaca i drugih negativnih pojava.tiho de majka. Dostojevski. — Izgleda da ovo čita . jave se recidivi prouzročeni nekim nuzgrednim povodom: šarenim ovitkom u izlogu. žigosan i kažnjen. Tanki čempresi vijali su se na sve strane. bogamu. Kad su i majku spustili dolje. Generalne pogreške i globalna zastranjivanja izneseni su na vidjelo. Ruska stvar. kao što se netko nakon probdjevene nodi konačno odluči oženiti djevojkom koju je još sinod definitivno iznogirao. nevoljko. ali se pouzdano sjedam da sam se te godine definitivno zarazio takozvanom lijepom književnošdu. A sad je ved četiri večeri zatvoren u sobi . niti da višak od deset nejednako raspoređenih suvišnih kilograma vjerojatno nikad nedu skinuti. održana na Brijunima. do informbiroovskog samoubojice. Zar se ne sjedaš da ti se onaj . ležala je sedamnaest godina stara tajna koju je on namjeravao rasvijetliti. onda je ta bolest trajna. tako sam i ja iznenada počeo čitati. Pa kako je to rješavao? Pola toga vidio bi u kinu i na televiziji. pa je navalio na školsku lektiru. "zlouporaba položaja". temeljito i bez ostatka. neraspoloženi spoznajom da im nakon ovog sprovoda nitko nede dati napojnicu. — Nekad je obavezno gledao kriminalističku seriju. prišao je Jaromir korak-dva bliže i nagnuo se nad jamu. i njegov adlatus Ceda Stefanovid. koji je izveden sirotinjski.. minula je ved i ona čuvena Plenarna sjednica CK SKJ. pa to mu je valjda propisano kao lektira — s olakšanjem de majka. ja sam se suočio s nekim novim stvarima koje de bitno obilježiti moj dalji život. zvani Marko. — Ah. Jer. Puhao je strašan vjetar i na groblju je bilo više nego neugodno. ni za takozvane karmine. "monopol pojedinaca". jer pandemijama obiluju drugi žanrovi: televizija. Baš kad vam se učini da ste se izliječili. nego nešto sasvim deseto. Kao što netko nakon kakva luda sna shvati da mu je krenuti u Ameriku. — Oho! Brada Karamazovi. ta je bolest pomalo i endemična. ni za ukop. od koje nedu modi ni u sljededim godinama pobjedi. Čkalju i nogometne prijenose.Jaromir nije imao para ni za cvijede. a pola je prepisivao od onog Jazbinšeka. da de mu otac biti na neki način rehabilitiran. I u lokalnom SDB-u. mirisom tiskarske boje. ali sve to skupa nije bacilo nikakvo novo svjetlo na sudbinu njegova oca. ali se njegovim ocem kao pojedinačnom sudbinom nitko nije htio baviti. bilo je nekih kadrovskih promjena u smislu odlaska navodnih rankovidevaca. ti ništa ne razumiješ! Lektiru je imao i prije. dobro skrivena od radoznalih pogleda. glatkodom bezdrvnog papira i slično. "prisluškivanje" i slično. u mraku i vlazi.. ako je književnost bolest. pa čak i zgražanje u obitelji. Ne. Ponadao se da de se ubrzo sve otkriti. niti da de sukobi s ocem biti sve češdi. te da njegova pretpostavka o očevoj nedužnosti može biti sasvim vjerojatna. I to ne slučajno. porazom Rankovideve grupe nastao je nov impuls za razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslavenskog društva. o trošku neke socijalne ustanove. U svemu tome Jaromir je otkrivao neka značenja koja su išla njemu na ruku. Uz to što je kronična. Kad su grobljanski radnici.

Shakespearea. bez obzira na kvalitetu odgovora. za njom i otac. Bio je tih. uz pomod kolektivnog pasoša i nekih trideset tisuda starih dinara po osobi. uspio sam pročitati vedinu relevantnih djela Balzaca. ni Vatikanski muzeji. gnjavio okolinu svodedi stvarnosne i iskustvene stvari na netom pročitane klasike. kao i sve iznenadne sklonosti u toj dobi. i svi društveni sistemi naprosto jednaki. zasjenilo je tog proljeda sve tekude probleme. Faulknera i Ibse-na. On je u svojih šest desetljeda života obišao valjda pola svijeta i gdje god bi se našao. poput televizije i filmova. najradije prisjedam. koju nam je predavao. nego ono nešto nejasno. poput ostalih adolescenata. upisivao nam trojku u imenik. predstavljalo pravu sredu o kojoj se gotovo svaki dan pripovijedalo. sveti Ante Padovanski. Zole. osamljeniji. koji su u tim danima još uvijek izazivali nezapamdene gužve (Crna mamuza. jasno. Drugarica Ravijojla Gašparid čitav nam je mjesec govorila o raznim kulturnim i umjetničkim čudesima koja demo vidjeti u Italiji. večerima bulji u požutjele stranice Putovanja Artbura Gordona Pyma ili Troila i Kreside. Zatim me ostavila prva žena. koji je prije rata u toj zemlji studirao. Galilej. danas više ne znam je li bio . XII. pa je u razredu nastala apsolutna nezainteresiranost za ocjene i ukupni godišnji uspjeh. kako sam tada naivno držao uzvišenim. U kratko vrijeme. bilo pretrpano obavezama. te po koju knjigu Poea. To samo po sebi ne bi bilo loše da nisam. sve se više govorilo o maturalnom putovanju po Italiji. tamo iza granice. Kad bi nas ispitivao. koje je tada. lako sam ih neizmjerno volio. Jedini koga predstojede putovanje u inozemstvo nije uopde uzbuđivalo bio je naš razrednik drug Krištof. Kad mu je školska uprava spočitnula da na takav način nikoga nede naučiti kemiju. pisanje mi još uvijek nije bilo ni nakraj pameti. Zakon se vrada u Dolinu revolveraša). Dickensa. pomalo pretjerana! Da sam se počeo intenzivno baviti nečim posebnim i. o kojima nam nije rekao ni riječi. kad nam je prelazak preko granice izgledao još uvijek pomalo nezamisliv i nestvaran. Nikako se ne mogu sjetiti je li naočale nosila majka ili otac. Otada su mi se u životu dogodile mnoge neugodne stvari. izdigao sam se jedino u očima mog starog profesora hrvatskog jezika. a onda ispitivati soli. Postao sam nešto šutljiviji. zanemarujudi ostale tekude razonode. bit de dovoljno da se izdvojim iliti izdignem iznad amorfne mase razrednih kolega i kolegica koji nisu čitali uglavnom ništa. I premda sam mnogo čitao. Iznenada probuđena sklonost prema literaturi bila je. Profesor Krištof bio je osoba koje se i danas. kao i sve zemlje. Nije nas zanimala talijanska umjetnost. valjda stoga što sam bio zabavljen vlastitim stvarima najintimnije naravi. i sva podneblja. ali su nas ta dosadna predavanja ostavljala posve ravnodušnim. Gogolja i Puškina. ubrzo je primijetila i moja najbliža školska okolina. — Sve vam je to isto — rekao bi i mahnuo rukom. u nedostatku drugog posla..njegov iz hrvatskog žalio da je u lektiri o Ani Karenjini napisao da se Greta Garbo zaljubljuje u privlačnog oficira Vronskog? — Onda ne znam — slegnula je majka ramenima. Nije nas gnjavio nikakvim ideološkim drilovima. dok se ostalima živo fudkalo što neka budala u razredu. Ubio mi se najbolji prijatelj. danas mi se čini da sam ih potpuno zaboravio. nije pridavao mnogo vede značenje. Sve to. spor i beskrajno miran./66. bio je smiren i pomalo nezainteresiran. dok smo završavali tredi razred gimnazije. Umrla mi je majka. Krleže. zbog mature i priprema za prijamne ispite na fakultetima. Kemiji. koju sam uspio zaboraviti. on je ispričao sljededu zgodu: — Prije četrdeset godina imao sam mladog i ambicioznog nastavnika koji nam je tako zdušno predavao povijest kao da je samo radi toga na ovom svijetu. Predviđeno desetodnevno putovanje po Italiji. nepoznato. Ubrzo sam shvatio da je takva pretpostavka posve utopijska. renesansa. kad evociram srednjoškolske dane. Po mom ponašanju. smatrao sam. misledi vjerojatno da su. Znao je i po tri puta ispredavati lužine i kiseline. Dostojevskog. a na kraju. Točno u podne. premda uvijek pomalo odsutan. na koje se išlo vlakom. a nama bi se takva izjava učinila gotovo suludom. Stendhala. jer je ljeto nakon četvrtog. neprestano je odsutno buljio kroz prozor i glasno se useknjivao ogromnom bijelom maramicom. Potkraj školske godine 1965. U tim godinama na maturalna se putovanja običavalo idi nakon tredeg razreda.

koji je za tu priliku bio ukrašen zastavama. — Misliš da ne bih znao živjeti i bez tih smiješnih spoznaja o beskralješnjacima. Stvar su upriličili na gradskom stadionu. ali se ipak. postaje iznenada važna i zanimljiva osoba. — Da. To je valjda bilo propisano odozgo. — Škola! . što. Prvo sam uspio pronadi Ljubu. ukoliko mačka baš ne grize. Kako mu je nešto tako bedasto i neizvedivo uopde moglo pasti na pamet! — Zbog toga što imaju cigarete s takvim zlatnim crtama na filteru? — Ti se zajebavaš — reče on i krene prema tribinama.. S tribina se oglase prvi taktovi glazbe koja nije imala blage veze s muzičkim ukusom mladih. — Pogledaj samo od kakvog su finog papira napravljene. trigonometrijskim funkcijama.. čak i djevojačko prezime supruge moga sina. zatim vojske. koju smo još u osnovnoj školi počeli zvati Arleta zbog blage sličnosti sa ženom popularnog princa Valijanta.. kroza zube. — Jebi ga. Zatim sam iz daljine uočio Mikija.. — To su neke uvozne? — rekoh. moglo i uz nju plesati. naletio sam na Delona. Onako frajerski. sjekla janjetina i točili pivo i gemišti. Pričalo se da joj uporno šalje nekakva pisma.. gdje su točili medovinu. da — promrmljah paledi cigaretu. trebalo mi je dosta vremena da pronađem ostale. Zar mislite da se sjedam onih gluposti što mi ih je predavao mladi. nadobudni nastavnik povijesti? Tog preuranjenog ljeta 1966. salijede je sitnim oblicima pažnje i slično.crn ili smedokos. promatrajudi cigaretu.. pa mi se sve čini da i u drugim stvarima moraju postojati takve razlike. cvijedem i mnogobrojnim šatorima.ironičnim de glasom Delon. onog dana kad nam je škola završila. elektromagnetizmu i kumulonimbusima? Gledam te njihove cigarete i naše. nisam! Šta se tu može — odbrusi on i baci dogor-jelu cigaretu u travu.. — zbunih se — nisi još ni školu završio. — Htio bih otidi jer mi je ovdje sve nekako blesavo i tijesno . Sve to bilo mi je ubitačno dosadno i želio sam da što prije završi. Seka Živanovid. moglo se malo i zabavljati. može biti upravo nesnosno. Kako sam na stadion zakasnio. — Otkuda da se ne vratiš? — Pa iz Italije. Sve manifestacije koje su u tim godinama priređivali mladima imale su karakter sleta. Vježba pionira. Pojedinosti te ljubavi nisu mi previše poznate. raštrkane i zadubljene među svjetinom koja je preplavila travnati prostor. ali mu se nisam javljao iz dva razloga. Prvo se od kasnih popodnevnih sati pa do mraka savjesno vježbalo. Sutra idemo na maturalno.. pa da se krene s ono malo zabave što su nam je nudili. — Nisi uopde patriot. cigaretama posve suh. evo ti čitave — reče on i izvadi tek otvorenu kutiju. uz malo mašte. Razmišljao sam o tome da ostanem. pa onda vježba nekih drugih organizacija. a ponajmanje verbalnih. Oko sedam. — Znaš — redi de Delon pomalo zamišljen — razmišljao sam o tome kako bi bilo da se uopde i ne vratim. Kad ved odem . kako je duhan rezan . — Budalo. Sve sam zaboravio. Tek kad bi se temeljito odvježbalo. Od svega toga znao sam jedino da joj i u razredu stalno igra flastera. pa onda. Razlog tome treba tražiti u nenadanom interesu koji je za nju počeo pokazivati moj do jučer najbolji prijatelj Miki Grabar. pa omladinaca. koji je oslonjen o ogradu trkališta pušio i pijuckao u travu. ali . trebala se održati nekakva meduopdinska fešta u obliku sleta. nakon što je tolike godine tiho egzistirala uvijek u jednoj od prvih klupa u razredu. Prvo stoga što smo bili u zavadi. ali sam ga odmah izgubio. Početkom lipnja. — Daš dim? — upitao sam ga. gvire i ostale bezalkoholne smišljotine. sve dok me jedna nije oslovila onim mrskim nadimkom — Debeli. . Zasjeo sam onda ispod tribina i zezao se s nekim klinkama iz prvog razreda. klubova i slično. Vidi ovu zlatnu crtu oko filtera .. pod kojima se nemilice komadala prasetina. jer od nekog vremena s Mikijem nisam imao nikakvih veza. kad su se posljednji vježbači povukli s trave i kad se ved počelo polako smrkavati. da je prati do kude. Tebe nikad nisu mučili takvi osjedaji? — Pa jesu... — Zašto? — začudih se. dru-20 jer je upravo igrao flastera Arleti.

Na stanici su nas počeli ozbiljno ispitivati. — Ne može i jedno i drugo! Ako sutra ujutro putujete. U prvi mah mislili smo da de prodi. pa smo ubrzo svi skupa bili prekriveni bubocima i plavicama.. — reče Delon. nismo ni primijetili da se oko nas okupila sva sila znatiželjnika. a u sedam du vas pustiti kudi. Izjurili smo kroz vrata gradskog stadiona i počeli se osvrtati naokolo. — Koliko Arleta ima brade? — upitah.. počeli su se sve više zajebavati. — Ali. od kojih je netko otišao po milicionare. a ne da se okolo vucarate i tucete. Nede ništa ostati od njega. onako prljavo. Nije nam mnogo trebalo da ugledamo komešanje sjenki pored jablana koji su opasivali stadion. A onda su nas. zastane i obrati nam se: — Dečki. mogli ste otidi kudi. Šutirali smo se podmuklo. mi ujutro u pet putujemo u Italiju! — vikao sam dok su se vrata plavog vozila zatvarala za nama. napet i uzbuđen. koja ne daju da im netko dira sestru. — Ovog demo vam puta oprostiti. tako da sam se morao skvrčiti. — Ni onaj visoki nije loš — dodao je Oljača. jer sam na taj način prevalio starijeg Zivanovida koji mi je skočio na leđa. dobro! — zaključio je ispitivanje komandir Radovan. Zaokupljeni mahnitom tučnjavom. Borba je bila sasvim unfair i bez ikakvih pravila. ali on. — Sve se pomiješalo. udarali koljenom u jaja. gađali prstom u oko. Uletjeli smo poput mladih lavova u taj koloplet i počeli udarati na sve strane rukama i nogama. bogati. Baš njega. onaj isti tip koji nam je nekod bio mentor i arbitar za seksualnu problematiku. Ovdje je sve bilo puno nekakvih debelih. Uhvatili ga Živanovidi i obrađuju ga. Kako se ono zove? — Miki Grabar? — Da. — Ali. — Samo se premalo služi nogama. eno tamo iza ograde tuku vam onog vašeg. Ubrzo smo shvatili da je Stevo Matid govorio istinu. —Jebi ga. dvojica su — reče Matid i krene dalje za svojim poslom. mi sutra ujutro u pet putujemo na maturalno puto vanje! U Italiju! — rekoh. ne miredi se s okolnostima njiho va praštanja. ali se to pokazalo mudrim. — Jest. — Jebeš Italiju! Idi . kad im je predstava postala dosadna. — Ovo mi sve više liči na proštenje. mali! — odbrusi Oljača. sve skupa pokupili u "maricu" i odveli u stanicu Narodne milicije. — Eno ti Ljubinog starog! Da ga samo žena vidi kako nakon infarkta tamani svu tu prasetinu . — Koga? — upita Delon. Ostat dete nodas ovdje. da te on čuo što si maloprije pričao. — Brada Seke Živanovid? — upita Delon. a sve manje na slet mladosti — reče Delon razgledajudi licitarske bebe s ogledalcima. kako zna propisno raspaliti. Nije bilo vremena za oklijevanje. zatražio bi da se maturalno putovanje stopira. Jasno. kao da se nečeg sjetio. — Vidi. Delon se nasmije i krene prema štandu s licitarijama. jest. U taj čas pokraj nas se nađe Stevo Matid.Odmaknuli smo se nekoliko koraka dalje i prišli šatoru s pečenjem. — Nema veze — odmahne Delon rukom. Ili bi bar sina zaključao u špajzu. — E. U žaru borbe ne. Nitko zapravo ne zna kako bi se ta neizvjesna borba završila da se u nju nisu umiješali legalni organi vlasti u likovima komandira Radovana i pozornika Oljače. Radovan i Oljača isprva su neko vrijeme gledali što se događa i pripomenuli: — Onaj mali bio bi dobar milicajac — rekao je Radovan. — Onog kome je stari doktor. ni Živanovidi nisu propuštali priliku da udare ispod pojasa. zadriglih faca koje su klopale sve u šesnaest. ali kad su shvatili da su tučnjavu izazvala ljubomorna brada. — Dvojicu — otpovrne Delon. — No. koristedi se svim sredstvima kojima se mogao diskvalificirati protivnik.

Oljača. — Tu si čitavu nod drhtala od straha. Uzdahnuo sam i sjeo na prvu stubu njegova stubišta. — Franjo . lijepo zapakiran i stegnut remenjem. svjestan činjenice da mi je Italija ovog puta propala. Ana. o tome demo mi odlučiti — strogo de komandir. A on na miliciji. "Nikakav zapisnik". I on je uradio isto tako. nesposobna da izusti riječ. a ne u Italiju! Izišli smo iz stanice. otišao sam i zakopao se pod pokrivač. Zatim je slušao i šutio. raščupan i poderan. odvedi ih da se rashlade. — Ne psuj mi ovdje. Sonja je ved imala stalnog dečka. Pokraj kreveta stajao je otac. Ne rekavši ocu "laku nod". da l' ti se ide il' ne ide. Pije. Majka i ja nedemo svojom popustljivošdu odgajati huligana. razočaran. Pa ipak. Drugi put de dobro razmisliti prije nego napravi svinjariju kakvu je napravio nodas. uzeo kofer i zgrabio onaj sendvič. sardel-pastu i komadid krastavca.. Bio sam uzbuđen. a onda skrenuo kudi. "Kako vi kažete". uhvati me on za ruku i reče: — Jebi ga.. kuhano jaje. Nema nikakve Italije! Nisam li u pravu? Stajao sam i tvrdoglavo šutio. vidjelo se da je pravljen s pažnjom i ljubavlju. otac je. boga ti jebem! — prekine ga Oljača. ja idem iz ove kude. Stanislave. očiju punih suza. ja nedu! U Italiju ne ideš. u nekoliko minuta sam se spremio. umoran od tučnjave. — Hajde.. Koračali smo slabo osvijetljenim ulicama i šutjeli. — Neka propadnu! Neka vidi da nam je pedagogija i briga za njegovu bududnost važnija od para. možeš slobodno raspremiti njegov kofer. puši. znači. ponižen.. i mislio sam da te nodi nedu uopde usnuti. te kad sam sve ispričao roditeljima.. Sadržavao je putar.. a nas trojica na svoju stranu. ne znajudi gdje je bitanga. onako pun modrica. U taj čas na stolu ispred komandira Radovana zazvoni telefon. — Dosta! — otresao se otac. Rekavši "ja sam bio kriv". Stao sam zbunjen ali i zadovoljan. Vlak polazi za pola sata. Znao sam da se suzdržava i bori protiv plača. Franjo .demo koji drugi put. milicije i očeve prodike zaspao sam u hipu. rekao: — Ako ti je vlast oprostila. jer da nije bilo njega.. — Brzo se umij i uzmi onaj sendvič u kuhinji na stolu. Razgovarali smo do dva ujutro i odlučili da i dalje budemo ono što smo bili — najbolji prijatelji. Majka je stajala nasred kuhinje. Delon nas je pratio dva bloka. ne ide u Italiju? — Ne ide.. Ionako u ovoj kudi moja riječ više ne znači ništa. Ali. u pravu si. kao da mi je na neki način prepustio sestru. A sad na spavanje! Majka se šutke okrenula i otišla u sobu. — Šta Franjo! — ljutio se stari. — Franjo. — Tebi se. —Milicijska stanica — oglasi se Radovan. Rano ujutro osjetio sam kako me netko nemilosrdno drmusa i zove po imenu: — Stanislave. nakon što je podigao slušalicu. Propast de pare . išli bi u kurac. Zivanovidi su odmah bez riječi krenuli na svoju. tako da smo Miki i ja ostali sami. ja sam bio kriv . kojeg li zajeba. Suzdržavajudi se da ne prsnem od radosti. moj dobri. susprežudi bijes. "Nije ozbiljno". I što sad? Da ga pošaljem nekamo? Nisam to mogao uraditi. salamu. — Ali. ali platili smo ved trideset tisuda.. zakasnit deš! Diži se! Protrljao sam oči i pogledao. "Mislite da de zakasniti". — E. Dok sam ja mirno spavao. tuče se .. U jednom trenu čak mi je priznao da je ono moje pismo namijenjeno Sonji malko prepravio i poslao ga Arleti. držedi u ruci naš stari kofer. Potom je spustio slušalicu i ljutito nam se obratio: — A sad u pizdu materinu svi doma! I zahvalite drugu Brabecu. jer svi pušete u istu tikvu. Kad sam se poslije dva u nodi vratio kudi. tek tu i tamo progovorivši po nekoliko nevezanih riječi: "Ma ništa". Kad smo došli i do njegovih ulaznih vrata. strogi otac gnjavio . — Ako on ode u Italiju.

na otvorenim metalnim stalcima. — Otkuda ti dolari? Maznuo si starom? On se pijano naceri. kako je govorio naš direktor. Čim malo ogladni. prošarano prijetnjama ukorom.. Tako je i bilo. U dva poslije ponodi Delon se vratio. i naše su priče ubrzo izgubile dostojanstvo i pretvorile se u običnu gnjavažu. netko se sjetio kako bi bilo zgodno otidi u bašču Gradske kavane. izašao sam na podij i uhvatio Delona za ruku. Tada bi nastalo ono neugodno verbalno rifljanje. a još vede nevolje mogle su nastati ako te tamo identificirao koji od gimnazijskih profesora. zarobljenički logor u Hitlerovoj Njemačkoj. Svjesni svih tih rizika. Profesor Popac užasno se uplašio i počeo nagovarati našeg razrednika profesora Krištofa da smjesta obavijesti karabinijere i našu ambasadu. spoznaja i nakradenih razglednica na koje glupi Talijani uopde ne paze. — Pladam dečke da mi sviraju. ipak smo krenuli u bašču. — Ma šta sad — prekine me on. Ono što smo tamo ugledali stvarno je bilo previše za naš prvi. ha! Nisam je maznuo starom. Gujo! — odbrusio mu je Delon. korpulentni Gujo Njerš. čak i Delon. Ta pijana spodoba nije bio nitko drugi nego naš prijatelj Čedo Kralj. ispred dudana. Kavana nam je još uvijek predstavljala neku vrstu djelomičnog tabua. Prvo ti dođe i moli te nešto topedi se od miline. gdje svira slijepi orguljaš Sre-to. ha. Znao sam da je to Gujin stil. Ali bi na koncu. — Znaš Guju. Jedino je moja dobra majka još dugo vremena pokazivala zavidnu razinu strpljenja za moje putopisne sličice. — Čedo. ispričao sam razredniku kako je Delon najvjerojatnije odlučio da se ne vrati. važan i hrabar. Izašao sam u maglovito jutro i osvrnuo se. spazili smo neku pijanu spodobu kako slijepom Sreti i njegovim muzičarima lijepi novčanice na čelo. Nije htio redi gdje je bio ni što je radio. on koji je od čitavog pregolemog inozemstva vidio tek radni. zašto si nodas rekao . a novac koji im je lijepio na čelo bili su pravi pravcati dolari. što o autentičnim. kako je svakog čuda za tri dana dosta. A onda se okrenuo. dok smo sjedili na klupi skrivenoj u mraku parka i promatrali mačke koje su lako obučene promicale korzom. molim vas da se udaljite s plesnog podija — rekao mu je šef sale. — Mladi gospodine. — Šta je? — otresao se na mene. . jer smo u društvu znali važno i meritorno pripovijedati o dogodovštinama s puta po Italiji. — Odjebi. premda je pokazivao neke čudne namjere da ostane na Zapadu. "izio vuk magare". Jedne večeri. prijavom starcima i spominjanjem raznih opasnih životnih stranputica. puni dojmova. ha.. idemo! — uhvatih ga ponovo za ruku. a onda te prasne glavom među oči. Vratili smo se svi. tog istog ljeta. — Dođi za stol i ne izigravaj budalu! — Pusti me — istrgne on ruku. No. koju nitko više nije mogao slušati. zalupio vratima i odvukao se gore. ved ih drže vani. nego stari drugima. XIII. — pokušah ga upitati. Iz Italije smo se vratili preplanuli.. inicijacijski odlazak u mitski prostor odraslih. gegajudi se u ritmu glazbe i ispuštajudi razne neartikulirane glasove. Kad se tredeg dana maturalnog putovanja izgubio negdje u Rimu te ga do kasnih sati nije bilo u našem "albergu". Izgledao mi je nekako velik. Tata je stajao na ulazu i pušio..se tim sendvičem i brinuo da ne zakasnim na vlak za Italiju. — Maznuo starom. jer je odlazak u nju bio povezan s određenim rizicima. — Ali. možda deš znati . opalit de te. znajudi da i taj eksces ved jednom treba uraditi. ali je smireni Krištof samo rekao: — Do jutra de se vratiti. što o izmišljenim. u kudu. Baš kad je Sreto raspalio neku laganicu u stilu Raya Charlesa. Kad smo Miki. — Kad jednom budeš imao moje godine. pratedi ih uvijek s onom dozom pozornosti kakvu majke obično iskazuju samo sinovima. tako da je drug Popac načisto pošizio i u kolektivni mu pasoš upisao jedinicu iz vladanja. Na nju nisu baš dobrohotno gledali naši roditelji. Neko vrijeme u krugu naših gradskih prijatelja i znanaca predstavljali smo izuzetnu atrakciju. Brambor i ja sjeli za stol.

veliki i bogato namješteni stan Kraljevih ušla su dva čovjeka u civilu. XIV. Kasnije megaafere. čini mi se da je njegova sudbina apsolutno nejasna i nerazumljiva ne spomenu li se i njegove društvene aktivnosti. kao da želi redi da ništa nije skrivio. koji se odnekuda ponovo stvorio u Delonovoj blizini. pradena dvojicom milicionara. Naime. Paralelno s pojedinostima privrednokriminalnih radnji Miroslava Kralja. Što se zapravo dogodilo tog dana i zbog čega se Delon tako ponašao. za koje je na koncu dobio deset godina zatvora. — Dečki — počne on. Sad. smješka judi se. širila se i niska njegovih suradnika. Ne znam da li me taj nečasni kontinuitet.— Mladog gospodina sam samo zamolio da ne pravi nered — reče Gujo dižudi ruke uvis. ljudi kojima je davao i od kojih je primao mito. doznalo se ubrzo. Rekavši to. Delon je iz sve snage zamahnuo bocom i razbio je na Gujinom čelu. dograbio sa susjednog stola bocu radenske i kad je Gujo krenuo da ga glavom ponovo nokautira. te da sam bio uvjeren kako su "neumjereno trošili" samo neki. U početku sam tu ulogu . saznali smo tek tjedan dana kasnije.. koji postaje sam . Dok su ga milicajci odvodili. u lijepi. koji ti je kurac? — upitah ga dok je još pokušavao zaustaviti krv. tom brevijaru koji govori o našim smiješnim nastojanjima da na pravi način odrastemo. Kad danas govorim o Mikiju Grabaru. glava porodice . čega je sve tu bilo. tako da je hapšenje Čedina oca ubrzo preraslo u aferu. — Čedo. zabilježeni u našim sjedanjima i Mikijevoj Povijesti pornografije. dečki. To suđenje novine su. ali znam da baš zbog toga nisam vjerovao onima koji su mi uporno tvrdili da je situacija takva kakva jest. kao i njegova želja i sposobnost da vodi ljude. još de i milicija dodi — promrmljah. koji se srušio kao pokošen. ali sam siguran da su podvizi Čedina oca. — Dečki. Onda se Delon naglo izmaknuo u stranu. što zbog krvi koja nikako nije htjela da stane. ili do rezignacije u osamdesetim godinama. afera i društvene pljačke odveo do skepticizma u šezdesetim. i to ne samo one lokalne nego i zagrebačke. a sve više organizam podložan neugodnim društvenim i moralnim infekcijama. Hodete dolare. ona dvojica u civilu započela su s premetačinom. Delon je polako ustajao.... baci snop krvavih novčanica uvis. dok se Delon dizao i snopom dolara brisao nos iz kojeg je liptala krv. povlačedi se sa mnom prema stolu za kojim su nas čekali Miki Grabar i Brambor. Ali. jer je u tom trenu Gujina glava sijevnula i pogodila Delona. idealiziran krajolik iz nekadašnjih školskih udžbenika. da bi priopdili građevinskom poduzetniku Kralju da je uhapšen. samo zbog toga što smo svi skupa neumjereno trošili. — Bacaš dolare . što zbog pijanstva.. bili prava smijurija u usporedbi s privrednim megaaferama kakve de se pojaviti u sedamdesetim i osamdesetim godinama... Miki je volio voditi druge. a onda se i sam prevali sa stolca na pod. — Ma šta si ti .. u kojima de se kao akteri pojavljivati i osobe od visokog društvenog i državnog povjerenja bit de uzrok zbog koga du u svojoj zemlji sve manje gledati arkadiju.. Ipak. Nisam dospio shvatiti što mu to Delon namjerava kazati. — Mladi gospodin se okliznuo — govorio je Gujo. Ved od prvih igara. prvih izleta i izlazaka. danas je velik dan za Čedu Kralja.. zvale "gradskim ljetnim igrama". Plesači su vrisnuli i razmaknuli se. jer su novine tog ljeta bile pune tekstova o poslovima Čedinog tate. zapravo se i ne sjedam. — Mladi gospodin mora odmah napustiti lokal — rekao je Gujo Njerš. jednu važnu spoznaju dugujem aferi čiji je protagonist bio Miroslav Kralj: to je i ovo naše socijalističko društvo prihvatilo privredni kriminal kao normalnu društvenu činjenicu. teško sričudi riječi.. Što se zapravo zbilo.. pokušavajudi mu pomodi da se digne. jebeni ti. a meni je bilo sasvim jasno da de ga Gujo ponovo pogoditi među oči. koja je okončana mamutskim javnim suđenjem u sportskoj dvorani koju su nazivali "sokolskom". gospodine Gujo — mrmljao je Delon. ta niska prevara. tog popodneva. prije toga zbili su se još mnogi događaji privatnog karaktera. onako odmila. — Tako je.

Čim bi se u razredu pojavio kakav bitniji društveni problem. nego ostaju na nekakvom sastanku od političke važnosti. da zadovolji oca kome je to bio melem na srce. Miki i ja ponovo smo bili najbolji prijatelji. Mirovina koju je naslijedio od pokojne majke bila je tako neznatna da je doznaka koju je poštar svakog prvog donosio izgledala kao neka vrsta neukusne šale. počeo nositi naočale i brkove. kao sasvim razumljiva posljedica. mi kao da nismo čekali da odrastemo sami od sebe. kome život nije namijenio ovako suptilne teorijske probleme. Jer. Te mačke redovito nisu imale bradu. proizlazi to što su ga u četvrtom razredu primili u partiju. Ali. to jest da bude medu prvima i najboljima. Nekako se uozbiljio. gotovo svi iz razreda mogli smo postati članovi. sintagmama i sintaksama. da vodi. što je njegov ljubavni život činilo jednostavnom uživancijom. Ljubo Brabec. premda su nas. igrao ja sam. te se šuškalo da u toj oblasti postoje mito i korupcija. jer se o tome nije mnogo pričalo i jer je taj rad nama ostalima bio. revolucijama i restauracijama. Dakle. To što je Miki Grabar ušao u partiju nije ga ni za dlaku promijenilo. dakle sve ono čime de nas u zrelosti zasuti dnevna štampa. XV. Delon je. U gimnaziji je prvo bio predsjednik prvog. Ne sjedam se više tko je sve u gimnaziji postao član SK. čime se. bili smo najbolji prijatelji. jer sve to znatno nadilazi moje skromno znanje u toj domeni. jer je u našem gradu bilo pomalo nezamislivo da bi koji Brabec ostao izvan partijskih redova. tako da se on držao podalje od Arlete. škola i slično. Osim toga. Švicarsku i druge zapadne zemlje. nekonvertibilnost. nakljukani proizvodima službene pedagogije. Naš najstariji drug. Dirljivi rastanci i odlasci podsjedali su me na one tužne priče o međuratnim . ved dvanaest godina kljukali teškom i lakom industrijom. nekonkurentnost. kao i sposobnosti. eto. ljudi su ved naveliko odlazili u SR Njemačku. svi smo mi na neki način bili "na liniji" i nikog kao da nisu razdirale sumnje zbog kojih se član SK ne bi moglo postati. Ljubo nije pokazivao nikakvih potreba. nego da nas drugi na najpedagoškiji način odrastu. igara i. komasacijom i melioracijom. Kad smo krenuli u školu. kako su nam govorili. prezaduženost. što paralelno. Znali smo samo da pojedinci koji put nakon posljednjeg sata ne odlaze kudi. televizija. pa sam ja mogao malo predahti jer se Miki bacio na vođenje širih društvenih skupina kakve su razred. čak smo i dijelili klupu. neefikasna privreda. Okolnosti ulaska Ljube Brabeca bile su ved sasvim drugačije. pod očevim nadzorom.drugog. s tim stvarima je bilo sve u redu. kao da ga je uhvatio nekakav zakašnjeli pubertet. trigonometrijama i spektrometrijama. sasvim oporavljen od udarca koji mu je nanijela očeva afera. u nedostatku masa. a zatim omladinske organizacije čitave škole. on bi skidao naočale. ako se ne varam. u posljednje dvije godine silno je izrastao i postao najpledatiji i najviši učenik gimnazije. slobodnog vremena. Što se tiče Ljubine moralno-političke podobnosti i razine njegove svijesti. uči i uvjerava ljude. ali obojica opteredeni "bratovskim kompleksom". stvari su se naglo pojednostavnile. trljao ih maramicom i mrmljao više za sebe: — Razmotrit demo to na partijskom i vidjeti kakve nam je stavove zauzeti. On kao da je ušao u SK tek tako. a kad su nas primili u omladince. naivno i pomalo priglupo. pa onda i drugog razreda. Bespomodno. Nadi stalan posao bilo je vrlo teško. Švedsku. morao se brinuti za golu egzistenciju. a pričalo se da kod kude. Ne znam je li ta njegova sklonost bila osnovni motiv koji de ga odvesti do toga da se iskuša u politici. prorađuje temeljne knjige klasika marksizma. toliko i nevidljiv. Jer. marljivo gazio s raznim gradskim mačkama. a ja sam sasvim izgubio Sonju iz vida. nezaposlenost. ne znam. ali sam siguran da se bez te sklonosti. vodenog. u osnovnoj školi Miki je prvo bio neka vrsta povjerenika u pionirskoj organizaciji. interferencijom i rezonancijom. Važno je samo to da iz svega toga. političke govornice i ostalo. smjeŠta je postao delegat u nekoj od meni nepoznatih omladinskih struktura. odlikuju pravi komunisti. nitko nam ni riječju nije spomenuo stvari kao što su energetski problemi. uopde. mučeni istim problemom. Završavali smo posljednji razred gimnazije. Jaromir Kralik. što naizmjence. Premda je onako kao frajer bio sasvim u redu. što se tiče toga. Što je još bio. onto-genezom i filogenezom. Od najmanjih nogu Miki je bio organizator mojih akcija. Austriju. koliko nezanimljiv. Da. logaritmima i algoritmima. a ni sposobnosti. ustavnim pravima i federativnim uređenjem. u politici nema što tražiti.

Miki. koji su se u ovom zabranjenom vrtu ved bili nazobali. onih koje to rade za lovu. Brambor se bacio na tajne uslužne djelatnosti. kako de mi ispričati kasnije. koji se iz maloljetničkog zatvora vratio mnogo ranije no što se očekivalo. to donekle komplicira stvar — zamisli se on. — Neki su se tako izblamirali da su zauvijek odustali od drugog pokušaja. te su mi u tom smislu također bili beskorisno štivo. negirale su bilo kakvo postojanje strategije zavođenja. — Zdrav. nede pronadi pravu kurvu. bila je financijsko-kalkulacijske naravi. jedina stvar u kojoj su ta dva dečka "zlatnih ruku" pokazivali katastrofalno nesnalaženje. uslužna firma pala je u kolaps i raspala se. — A kurve? Možda bi trebalo s njima? — padne Mikiju na pamet spasonosna ideja. obavljali su poslove najšireg dijapazona: od vodoinstalaterskih. pridržavati se tehničkih propozicija. hobističke radnje. strpljivo podnijeti naše eventualne nespretnosti i pri tom garantirati apsolutnu diskreciju. Jednom riječju: grozna blamaža vrebala je na svakom koraku. znači. otkuda nam kurve? U gradu i nema pravih kurvi. Nemajudi nikakve jake veze. pronadi nešto što isključuje mogudnost blamaže — rekoh (sada sam svjestan utopijskog karaktera ove rečenice). Pa ipak. naknadno bi ustanovili da su u troškovnik zaboravili ubaciti razvodnu ploču i trista metara PVC kabla. nabasati na nešto što smo u tim godinama zvali "redaljka". koji je onako lijepo i temeljito pretresao Van de Velde. Bramborov stan ubrzo se pretvorio u sasvim neprohodnu bazu. ali je Ljubo Brabec tvrdio da između te dvije pojave nema nikakve sličnosti. Kako je za otvaranje obrta potreban pozamašan kapital. pi-smoslikarskih. ali nikako nisam znao kako da prekoračim tu presudnu. te da pornografija zacijelo igra važnu ulogu i u životu normalna odrasla muškarca. — Prva ševa djeluje mi tako komplicirano — rekao je sav očajan Miki Grabar — da bih je najradije preskočio i započeo s drugom. preko elektromonterskih. neku vrstu mješavine radionice i skladišta. I na koncu. sudbinsku granicu i nađem se u svijetu odraslih. biti zabavan.pečelbarima o kojima smo dosta slušali u nižim razredima. i tako je započela slavna djelatnost njihove ilegalne tvrtke. preko koje bi pronašao posao. jer takvih u našem gradu da i nije bilo. uzbudljiv i temeljit. — Da. sve sam više bio zabavljen razmišljanjima o pravom seksualnom životu. svi su bar jednom u životu morali tu stvar uraditi prvi put — rekoh mudro. normalan čovjek tuca četiri put tjedno — govorio je Stevo Matid — a drka oko dva puta! Po tome smo znali da normalne seksualne aktivnosti ne isključuju razne paralelne. soboslikarskih. A kad se. — One su stalno s muškarcima. privoljeti je. Moraš pronad mačku. svjestan da u toj spoznaji nema ničeg utješnog. ustanovilo da je Surlin prerani povratak iz maloljetničkog zatvora prouzročen bijegom. a Van de Velde i ostali slični autori bavili su se temeljito onim problemima koji nastaju tek postoje strategija zavođenja okončana. — Da. te su me kao takve čak i frustrirale. seksualno emancipiranih i potvrđenih muškaraca. prilično brzo. Brambor je bio prisiljen pribjedi privatnim uslužnim akcijama. — Zašto misliš da bi to bilo jednostavnije? — začudih se. udružio se s bubnjarom Surlom. dobrano pijan. Ali njih ne zanima seks kao seks. — Trebalo bi. jer su se obično odigravale između dva poglavlja. No. U ovom periodu.000 dinara.000 dinara. Znali su sklopiti posao za 300. One de primiti lovu. . profesionalku. Izvedbe na kakve sam nailazio u klasičnoj literaturi nisu imale nikakve praktične vrijednosti. — Ali. iako nam nikako nije uspijevao objasniti u čemu je razlika. otkloniti mogudnosti neželjenih posljedica. Da mu bude lakše. kojim se Mikijeva Povijest pornografije malo bavi. njegovo de prvo iskustvo biti upravo takvo. pa mora da u tim stvarima imaju i mnogo više standarde. ali de negdje nakon mature. Poslovali su tako više u skladu s prijateljskim i karitativnim nego s ekonomskim i tržišnim načelima. Priznajem. koje se obavljaju bez formalna legitimiteta i pladanja poreza. bilo je normalno da s područja pornografskih sadržaja polako počnemo prelaziti u normalne vode seksualnih interesa. — Pa dobro. diskretno prijedi na stvar. poznaju ih dobro. Kad bi i ukalkulirali u cijenu sasvim pristojnu zaradu. Kako su se razumjeli u sve i sva. Ne. upute i priče starih hahara. pa sve do tiskarskih (sitotisak). a onda samo na materijal potrošili 298. pronadi prikladno mjesto.

u vezi sa stavovima ujaka Emila. Nakon što je obnova prošla. a dama se samo nasmijala. moj otac je njegova shvadanja ocjenjivao dekadentnim. nisam previše vjerovao ni u stavove ujaka . penji se! Tako je Miki uspio izgubiti "jumfer". premda se više ne mogu sjetiti zbog kojeg razloga. ja sam mirno produžio. nego mučna spoznaja o izvjesnosti ogromnog prostora kojim nikad nedemo uspjeti ovladati. dok su se oni veselili. hrabro je ušao. Imala je nekoliko četvornih kilometara vodene površine.. Pokraj Gradske kavane sreo sam Sonju koja mi je kimnula glavom. Namjerno i sračunato sam odustao. Jer ved sutra više nedemo biti zajedno. jer je smatrao da de prirodne znanosti. Prvi put sam se na gradskom korzu. jedan od rijetkih članova moje šire porodice koji je uspio svladati građu čitavog jednog fakulteta. — Tek kad sam diplomirao — govorio je — uspio sam sistematizirati sve svoje neznanje! U doba obnove i izgradnje. seksualni pedagozi za neiskusne ili nešto sasvim deseto. nimfomanke. nego do čiste erotske razonode s vedim brojem muškaraca. Suočivši se s nečim čemu sam pridavao dignitet znanosti. ili mi je najbliža okolina počela idi na živce? I tako. Šljunčara je bila jezero pedesetak kilometara udaljeno od našeg grada. a ja sam svoj. učinili su tu nod u motelu na Sljunčari nečim važnim. koji sam držao svojim prirodnim ambijentom. sasvim nedostatnih da se iz njih izvede ono što su naši profesori tako patetično zvali "životna odluka". Sada. Radost zbog položene mature i prestanka jedne vrste životnih briga. Toj nodi na Sljunčari nisam prisustvovao. U jednom trenu poželio sam da gimnazija potraje barem još deset godina. pili i pjevali. dutio malen. te lagan strah pred onim što de uslijediti ved sutra.Protagonistice "redaljki" bile su neke vrlo emancipirane mačke kojima i nije bilo do love. na kojem sam ved bio izlizao toliko pari cipela. Moj pokojni ujak Emil. i zapitao: — Oprostite. a nastala je negdje u ranim poslijeratnim godinama eksploatacijom šljunka. gdje smo zakupili dvoranu i nekakav traljav bend. Inače. I premda je stajala posve sama. Vlastite želje i nakane u vezi sa skorašnjom bududnošdu djelovale su mi poput zbrkanih i poluartikuliranih natuknica. sve sigurniji u to da je život koji nadolazi složena. neumjesnim i neadekvatno pretjeranim? Nije li mi možda tek godila uloga razrednog ekscentrika. Je li me ved tada sklonost čitanju učinila nesnošljivim prema bučnim. sve sam manje znao što du i kamo du. organizirano je oproštajno vede u motelu na Sljunčari. jesu li bile kurve. U jesen 1967. nikad nisam uspio saznati. velikim skupovima? Nisam li možda taj sentimentalni zalog za bududnost držao kičastim. kao gimnazijski suvenir. nagnula iz boce i dobacila mu: — Hajde. uz obalu mali motel i naselje vikendica. ovladati svim mogudim tajnama i problemima koje građanska znanost nije unijela rasvijetliti. tvrdio je da učenje nije prikupljanje riznice znanja. i krenuo na onu dugu šetnju što ne vodi nikamo. Četvrto poglavlje I. htio se sam pobrinuti da ne dođe do neželjenih posljedica (?!). XVI. kad ste imali posljednju menstruaciju? U nastupu džentlmenske brige. nekom vrstom zaloga za sutra. neizvjesna i melankolična pojava. koja je držala bocu vinjaka u ruci. kad smo svi skupa uspjeli maturirati. a ni Mikijeva knjiga nije mi u tom smislu dala nekih korisnijih uputa. tata više nije imao nikakvih primjedbi. U ljeto 1967. združene s dijalektičkomaterijalističkim pogledom na svijet. slab i neodlučan. nezaobilaznim. u to vrijeme više nije hodala s onim tipom. Sad. Ako se ne varam. mali. oportunističkim i malograđanskim. frižideri. prenio na prvu godinu faksa. sastavljen od seoskih muzikaša. na pragu pravog života. uspio sam upisati studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. u drugom pak— učini mi se kako bi bilo najbolJe da prođe što prije . stao pred razgaljenu damu. kad je Miki došao na red (status mu je dodijelio jedno od posljednjih mjesta u koloni). ja sam izišao na korzo.

— Zašto ne uzmeš kartu sa shemom tramvajskih linija? — Uzeo sam je neki dan. —Jučer u sedam krenuo sam na večeru u onaj tvoj Risnjak. — Nije neumjesno! Nije neumjesno zato što ne tucaš! Da tucaš. a jedan od njih ima žensku. — Pa. te da se njihova funkcija uglavnom svodi na to da budu redovna klijentela biroa za zapošljavanje. Njegovo nesnalaženje u gradu bilo je katastrofalno.. — Nikad se nedu naviknuti na taj jebeni grad! — govorio je Miki. došla bi zapravo k meni . ili obratno... umjesto prometejske uloge. — Baš fino — odvratio bih. zanemarivši brigu nad sestrom na račun sifona. Uz njenu sam pomod umjesto u kino Kalnik stigao do Zoološkog vrta. smatrajudi je disciplinom A ha od presudne važnosti za čovječanstvo. Zbog vas sam gledao tri filma. kredudi na Sljeme.Emila. Vjerojatno je stoga ponovo počeo hodati sa Sekom Živanovid. večeras bi Arleta došla do nas oko sedam . Poslije se pokalo da književnost uistinu jest disciplina od velikog značenja za čovječanstvo. ušla u vodoinstalaterske poslove. Izgleda da sam sjeo u krivi tramvaj kojim sam došao do nekog okretišta gdje su svi izišli van. koje de se tek poslije pokazati uglavnom nekorisnim. ja sam pripadao prvima. — Jest. Studirao sam književnost. što sam ja držao faksom koji se upisuje radi studentskog tramvajskog bloka i odgode vojske. po završetku faksa dobiti ulogu besplatnog korisnika zdravstvene zaštite. prečesto žrtvama streptokoknih angina. ved bi se pohvalio. Miki. sto kilometara dalje. Valjda sam kartu okrenuo naopako. — I prekjučer je bila. — Stanislave. ni u očeve stavove u doba obnove.. dok su drugi smjesta zamrzili Zagreb i držali ga petodnevnim zlom. ali da je značenje diplomiranih profesora književnosti u tom istom čovječanstvu mnogo manje. od kojih je jedan bio crtani.. holendera i bidea. i tu smo se odmah podijelili. i ti deš jednog dana dodi s mačkom.. sarmama i štrudlima. Ovo de društvo morati računati na nas.. Bludio je po Britanskom trgu tražedi Ilički plac. koji je Mikijev stari uspio unajmiti od nekog bivšeg pacijenta (ukus duodeni). Jedni su naprosto poludjeli za gradom koji im je nudio obilje provoda. džamiju nikako nije mogao pronadi jer od minareta nije bilo ni traga. nagnut nad Kafkom. nije baš fino . tucaš li ti nju. Večerao sam u devet na željezničkom kolodvoru. tumarao je po Dotrščini raspitujudi se za žičaru i slično. alijenacijom i raspadom ličnosti modernog čovjeka. može pokazati tako nizak stupanj snalaženja u urbanoj geografiji. To se zapravo pokazalo korisnim. — Ne znam... u našim je krugovima postao poslovični nespretnjakovid. Kao i moji vršnjaci. grad nam se učinio prevelikim za našu provincijsku mjeru. pametnim i nezamjenjivim. — Jučer je bila kod tebe.. inače bistar.. kad bi krenuo na Kaptol.. jer mi je dignitet profesora omogudio besplatnu zdravstvenu skrb nad krajnicima. Ved od 1967. jer sam u prvim godinama faksa škartirao klasike i posvetio se onoj vrsti moderniteta koja se bavila dehumanizacijom. te su ved u petak prije podne jurili na kolodvor i vradali se svojim provincijskim picekima.. bio sam mlad i prepotentan. završio bi redovito na Katarinskom trgu. zabave i svih onih užitaka kojima se odaješ kad se oslobodiš roditeljske paske. Kad dva muškarca dijele stan. pa kako mi je to bilo jedino poznato mjesto . Nikako mi nije bilo jasno da netko. — Stanislave. Miki Grabar drugima. ali večeras . rekao sam patetično samom sebi i bacio se na ovladavanje znanjem.. bilo je takvo vrijeme da su mi očevi stavovi djelovali preoptimistično. pa du . a ujakovi prepesimistično. Kad smo s novim novcatim indeksima krenuli u Zagreb. — Slušaj. . nastaju problemi koji mogu dobrano narušiti odnose u kudi. — Ali to je na suprotnoj strani. Stanovali smo zajedno u stančidu u Harambašidevoj ulici. držao se sposobnim. koja se realizirala jednomjesečnim prijavljivanjem na biro i uzimanjem dragocjenog žiga. — Kolodvoru?! Spazio sam ga slučajno iz tramvaja. što je Miki držao koještarijom jedva dostatnom za hobi. Naime. snalažljiv i pametan. pa du ja otidi . Upisao sam književnost. Tako du. ili se samo zezate dok se ja vucaram po kinima? — To je pitanje sasvim neumjesno. dok je on upisao pravo. čija su dva brata.

pet minuta po dolasku. Provodedi takvu dijetu. otišao sam u kino i sutradan. To mu dođe kao dupli konjak! Navečer. Napisao sam ljubavno pismo njegovoj sestri Sonji. rekao je: — Stanislave. a u jednom danu nisi ih smio pojesti više od sto. kad sam se vratio s "duplog Lestera". tredi dan tri i tako dalje. Arleta je imala problema s migrenom. nakon što sam pojeo dvolitrenu teglu kiselih krastavaca. i dalje du nastaviti. jer je njegova draga. kao neka junakinja Krležinih drama. koje su onda potrajale kroz čitav ciklus Johna Forda u Kinoteci. — Je li? Onda deš mi jednog dana predbacivati kako nisi pofukao Arletu Živanovid zbog mene. ništa? — Nije mogla dugo ostati. uspio sam naletjeti i na sasvim nevjerojatne koncepte. koji je rekao: — Izvrsno. "holivudske". Svaki prehrambeni artikl imao je toliko i toliko bodova. Mrcina mi je u prolazu dobacila kako u Balkanu igra novi Lester. inače skladištar. Ujutro se natašte pojede jedno zrno riže. naravno. ali se ništa nije zbilo. Svim tim savjetnicima bio sam neobično zahvalan. S prvom znanstveno utemeljenom dijetom upoznala me jedna mamina prijateljica. moraš trgnuti po dva do tri deci votke. Nakon stotog zrna ide se nadolje. a u iduda dva mjeseca nadljudskim sam naporima skinuo devet kilograma i kupio nove Levisice (W 32. — Znači. L 34). Kako je on bio izvan forme i prilično uberspannt (opet Krleža!). Sjedili su potom njih dvoje čitavu večer na kauču dok sam ja od šest i osam gledao film J. dok su dijetalni savjetnici tvrdili da se može i te kako dobro jesti i istodobno mršaviti. a nakon dva mjeseca trošiš po dva sata na prebrojavanje zrnaca. poslije večere. tri puta provjerio adresu i onda ga konačno poslao. Dobra strana te dijete bila je u tome što pojedine namirnice nisu imale uopde bodova. jer sam kao naivna ovca smatrao da je osnovna pretpostavka mršavljenja najobičnije apstiniranje od hrane. U nastupu očaja gledao sam ruski film Obrana Moskve. Danas bez pretjerivanja mogu redi da svoju relativno široku filmsku kulturu dobrim dijelom dugujem Arletinoj bolesnoj skrbi za jumfer i Mikijevoj mlakoj navali. zapadnonjemačku muzičku komediju Freddy und das Lied der Prdrie i još dva finska filma povijesne tematike. Ali. nije uspio ništa napraviti ni za onih večeri kad sam utvrđivao gradivo iz Ubijte Jobnnjja Ringa i talijanskih "spaghetti westerna". jer sam se jako dobro navikao. ne mogu a da se ne prisjetim i svih ozbiljnih savjetnika koji su me obasipali teorijski i znanstveno fundiranim strategijama mršavljenja.. nakon pet-šest tjedana osjedaš se poput žene koja više ne zna je li jutros popila kontraceptivnu pilulu ili to tek mora uraditi. Kad je konačno (i navodno!) uspio poševiti Arletu. — Ma. ogrnuo "đubretarac" i krenuo. ali ni to nije pomoglo. sto prvi dan devedeset devet zrna riže i tako dalje. ali me nemoj ništa pitati. pa su se mogle jesti u neograničenim količinama. Louisa Troje najednom kauču. sve do sto. Dok sam gledao drugi put Tobruk i tredi put Šerifa iz Dodge Cityja. Nakon tjedan dana stigao je njen odgovor. "Votka dijeta" dopuštala ti je da ždereš kao živina. Dugo sam razmišljao o tome kako da mu se osvetim. Njega su zbog ove dijete čak morali privoditi nekoliko puta u stanicu javne . Nakon "astronautske". samo što rano ujutro i kasno navečer. uspio sam skinuti osam i dobiti deset kila u isto vrijeme. ne mogu tražiti od tebe tolika odricanja. hvala ti kao bratu. sirova. od kojih je svaki nosio po nula bodova. a onda mi je pala na pamet i ta paklenska namjera zbog koje du se često lupati po glavi. Iznerviran matematičkim okolnostima ovog dijetalnog postupka. Znanstvena tajna ove dijete ležala je u jednostavnoj činjenici što žestoka votka izgrize u želucu sve kalorije koje si poklopao preko dana. Ljutito sam spremio stvari. mislim . Ali. Tu sam dijetu dokončao pokvarenim želucom. Drugu.— O tome je upravo i riječ. "alpinističke" i nekih drugih dijeta. Riža je. dobila "ženske stvari". ja sam se samouvjereno prijavio na kviz "Pojedinac protiv televizije" iz oblasti velikih svjetskih kinematografija plus dva povijesna finska filma. bogati! Ne moram? — Ne.. Smisao dijete koju mi je preporučila bio je u tome da se ne jede hrana nego bodovi. Svratit de sutra. nakon nekog vremena zgrabio bih ujutro šaku sirove riže i progutao je. Kad danas razmišljam o svim onim dijetama kojima sam uspješno ili bezuspješno trapio vlastito tijelo. drugi dan dva. Jasno. još egzotičniju i bizarniju dijetu preporučila mi je Irena Orešar. pogodan za duplo gledanje. Ako večeras odeš u kino. ti ne moraš u kino. Ovu dijetu vrlo rado je upražnjavao stanoviti Mirko Karabotid.

Upražnjavanje ovakve dijete najviše je rastuživalo moju majku. Dostojevskog. Ljubo Brabec upisao je studij ekonomije. obuzet dijetalnom terapijom. Vedina razrednih kolega brzo je okončala svoj kratki visokoškolski ekskurs. Ubrzo je počeo voziti kola (mislim Spaček). zabludjelog inteligenta humanističkog tipa. preciznije sa Zagrepčankama. visoka PTT škola s posebnim obzirom na telefonske govornice. Upoznali smo se na predavanjima iz teorije i metodologije proučavanja književnog djela. Nekako s tim povratkom raspala se i njena treda ili četvrta veza s Delonom. od etablirane medicine. sa deset kila manje. na bankovnom šalteru ili u kancelariji socijalnog osiguranja. Delon je upisao studij engleskog i francuskog jezika. čitav moj razred pohrlio je na studije jer se nikom nije ostajalo u provinciji. Gogolja. To mu je valjda djelovalo nekako ozbiljnije i važnije. nefrologije. Pričalo se čak da je na fonetskim vježbama i drugim obligatornim seminarima imao pladenog čovjeka koji je skupljao potpise i odazivao se na ime Mr. Kako se to obično događalo. smjer dezena bluza i šlifera. popadala na svim kolokvijima. odijevati se u Italiji. za koje je on uglavnom čuo ali se . vrativši se kudi. sirovog krumpira i vezice peršuna tjedno. Umoran od znanstvenih pristupa mršavljenju. ali nam se u prvim godinama nekako oteo iz vida. koja se sastoji u tome da se polovica sadržaja tanjura baci u smede. i stranputica koja su me u njima vrebale. povratak i uhljebljenje u kojoj od bezbrojnih opdinskih referada. e da bi se posvetili probitačnijim zanimanjima. Cheddo Kralv. Družio se uglavnom sa Zagrepčanima. anatomije. a uvečer se brinula za moju filmsku kulturu. odlučio sam se za najprimitivniju opciju. Na godišnjicama mature. U izboru fakulteta pokazivao se fantastičan dijapazon sklonosti. misteriozne indologije. Na prvoj ili drugoj godini studija književnosti u moj život neizbrisivo ulazi pjesnička figura Stojka Milica iz Novog Vinodolskog. zaludne filozofije. stizale su različite tablete. Ako ništa drugo. Irena Orešar je uz pomod teške veze upisala medicinu. Ibsena. Ubrzo smo shvatili da je Delonu taj studij samo odskočna daska za neke druge životne pothvate. vitamini i još neki drugi termini. Poea. interne. pa i druge kilograme. koji je u složenu problematiku fiziologije. bančiti po Esplanadi i prvim zagrebačkim diskačima. koja se sastojala od kuhanog jajeta. i govorio strogo kajkavski. tako da mi se u jednom trenu posve izgubio iz vida. III. mnogo sam zgodniji u ženskim očima. napravio i neke izgrede po lokalima u kojima je šljokao votku. u čijem su se nazivu nepomirljivo sudarale kozmetika. nego zbog neprekidne brige za moje zdravlje. S druge strane. pulmologije i pedijatrije uranjao sve dublje i dublje. nakon čega je obično dolazilo rastrežnjenje. Manna. prašci i slična farmakološka pomagala za uspješno i bezbolno mršavljenje. svrab tabana. II. koje je u ovom segmentu daleko odmaklo. Od njih se sasvim pouzdano mršavilo. što ga je učinilo neobično jednostavnim za ukop. skinuti sve prekomjerne. Musila. uvijek su bili bolje odjeveni i imali za sobom kudikamo zanimljivije "succes story-je" od mene. Seka Zivanovid Arleta imala je indeks onog nekog čuda od više škole. Ja sam izredao Shakespearea. Durrenmatta. jer je.sigurnosti. otpadanje kose i slično. Mnogo više uspjeha na istom fakultetu pokazao je Gogo Jazbinšek. visoka nautička za golfsku struju i slično). neki Igor Amrušec uspio je uz pomod "redukcione ultradijete". pa sve do nekakvih viših i visokih škola u čije postojanje još i dan-danas sumnjam (viša tekstilna. ali ne zbog hrane koju sam bacao ili ostavljao. upis na faks mogao ti je omoguditi bar dvije do tri godine tumaranja po velikom gradu. a drugovanje započeli katalogom omiljenih autora. nutricionizam. koje smo slavili redovito svakih pet godina. Iz inozemstva. Kad bi njegovog starog pitali što mu sin studira. bizarnih umjetničkih akademija. — Iako sam od ove švapske stvari odelavio — rekao je gradski razbijač Trivo — ovako. srušila se u nesvijest u anatomskom kabinetu i vratila se u rodni grad. ali su imala neke nezgodne popratne pojave kao što su privremena ili trajna impotencija. Ona je preko dana studirala. kapsule. drug Brabec bi kao iz puške opalio: "Političku ekonomiju". navodno korisne ekonomije i prava.

pa kako joj je ostalo mnogo toga nejasnog. jasno. — Jebo te! — reče on glasom koji ništa nije obedavao.Jutros si ponovo dobio pismo. Prijvod pjesme jednog francuskog nobelovca. . Nije li izvrsno? On se zagleda u papir dok sam ja željno očekivao njegov sud. pa smo se zbog toga morali napiti. na osami. — To smo radili na seminaru. — To ti je metafizika. oduzevši mu smjesta "Bestjelesnu ženu" iz ruke. odlučila je posavjetovati se s ocem.. šta?-. Jedan primjerak časopisa poslao sam mami. Bila mi je kao kruh nasušni potrebna jedna jedina riječ pohvale. što je Stojko držao legitimnim početkom literarne karijere. autor fan. — Koji ti je ovo vrag? — upitao me jednog jutra cimer Miki. — Što je iz tvoje perspektive sasvim svejedno . Franjo? — upitala ga je majka. u sebi: "Cviljet de ti tu na jastucima sestra dok ti budeš gledao od četiri. Ono što me u Stojka fasciniralo bilo je to što je on pisao i imao ved objavljenih radova u novosadskim Poljima (dva komada). večeras mi dolazi jedna sasvim tjelesna žena . Ovo ovdje ne bi ni pas s maslom pojeo! .pokazalo da ih nije čitao. Pod dojmom njegove pjesničke karijere i sam sam počeo pisati. Thomasa. kažeš? — Da. — Ma.skočio sam kao da ne znam. verificirani pisac s kojim imao čast razgovarati. Otac Franjo bacio se na tekst tako žestoko da je ved nakon deset minuta zaspao za stolom. ima — rekoh pakosno. šest i osam rumunjsku gnjavažu Hajdučka osveta s Margo Barbu i Emaniolom Petrutom u naslovnim rolama. to — nasmijem se. Prva priča koju sam napisao zvala se "Zrca-1 " i bila je varijacija nekih motiva iz Poea. pronašavši na stolu tek otkucan primjerak pjesme "Bestjelesna žena". Michauxa. — Šta. koja je moju priču pročitala četiri puta.. da — rekoh. pa je prešao na krade prozne forme fantastičkog Tako sam i sam. Drugu priču uspio sam objaviti u pravom književnom časopisu." — Ah. — Što mislim. U pravi čas Stojko Milid je ocijenio da poezija ima slabu recepciju. ne kažem da nije — slegne on ramenima." Ponekad mi se učini da me zbog te priče još i danas kondukteri gledaju sumnjičavo i pomalo sudutno. a nisam ih..priča. koja počinje grozomornim arhaičkim sklopom: "Izdavna ved bijaše poznata nam nazočnost Arona Samuela u prigradskim lijegalima za puk i izgladnjele sirotane . — Ali. ne skrivajudi radoznalost. a onda dodah. sa zadovoljstvom mogu redi — definitivno je uništena i zametena.. — To je nobelovac.. ni čitao. Pošto sam je umnožio u dvadesetak kopija i bezuspješno ih razaslao na adrese Svih mogudih književnih časopisa. slijededi stvaralačke trendove pisca koga sam poznavao. Pounda.. Piše: "I istom Vječnošdu doseže se njeno meta fizičko Tijelo. Novim imenima Telegrama (četiri komada). rekao sam ti kad se upisao na taj smiješni fakultet. nabasao na moju fantastičnu pripovijetku. Frenauda. — Stanislave — prekine me on. Cesairea. — Što ti misliš. te u Studentskom listu (jedan komad)... astralni poriv . Još i danas zamišljam lice marljivog tramvajca. jasno. Stojko Milid bio je prvi pravi. koje li groze — pjesme u nevezanom stihu! Moja pjesnička proizvodnja iz tog perioda. postao prozaik. koju sam stvarao tajno. valjda kao primjer otvaranja udruženog rada prema umjetnosti. renoviranju remize i nabavi novih vozila iz ČSSRa. — Ovo tu. a on je naveo Chara. Da nema tu nekakvih novosti? Mislim na erotskom planu? — Ima. za koje ja nisam uopde čuo. — Kakvi su tek oni koji nisu nobelovci. kurac se ti razumiješ! — rekoh. mitos duše.. objavljena je posredstvom tetkina prijatelja u ZET-ovom sindikalnom listu.. najviša razina poetskog izričaja. kad je među informacijama o sindikalnim kreditima. pa makar i od Mikija Grabara. — Pa je .

o tipologiji književnih struktura. Umjesto čarapa. kupio bi Kafku. Pod utjecajem literarno-artističkih opredjeljenja Stojka Milica. — Dodi de — rekao je Miki.. Vidike i Kolo. gdje su studenti poskidali kamene kocke s ulice da ih bacaju na policiju. oblagao najlonskim vredicama. Vjerojatno stoga što sam držao da se svi svjetski trendovi u nas ponavljaju u formi neuglednih i reduciranih pandana. o glagolskom pridjevu trpnom kod Krleže. umjesto gada. zatim Rudija Dutschkea i pohoda njegovih borbenih studenata. Mislim da baš zbog te nagnutosti nad literaturu nisam uspio potpuno shvatiti sve ono što se događalo 1968. jedino umjesto gemišta ili špricera nije kupovao ništa od literarnih stvari. potpisivao neke peticije. Zatim bismo tumarali po gradskim knjižarama trošedi posljednju paru za nova Polja. — Pa. Pogotovo gledano iz naše perspektive. da mu ne ispadne futer. koji se tada smatrao najprikladnijim studentskim specijalitetom. sjedao sam se naoružanih i maskiranih japanskih studenata u ravnopravnoj samurajskoj borbi s okloplje-nom policijom. pratiti bilo kakve vijesti i zanimati se za politiku. i sve što se odigravalo ovdje djelovalo mi je pomalo provincijalno. dobro. i gdje su svoje nove stihove čitali Stojan Vučidevid. Sjedao sam se snimaka iz Latinske četvrti. a ped u studentskom domu ložio je ladicama ormara i ostalom suvišnom drvenarijom. da nema te stvari koja iz određene perspektive ne bi izgledala loše. zbog izuzetne higroskopnosti i termičke zaštite). — Zato što mnoge stvari nisu u redu. Berislav Nikpalj i Branislav Zeljkovid. ali me posve odvukao od stvarnosnih problema. On mi je pokazao što je to "grah s podmornicom".. a vi ste djeca tih radnika. prenijelo i na ostale sveučilišne centre. te dvije važne godine koje sam imao priliku provesti na fakultetu. posve sam prestao čitati novine. i 1971.. Čuvajudi zadnju lovu za knjige. Jurili smo naokolo i po kojekakvim opskurnim mjestima pratili književne večeri na kojima se govorilo o važnosti metafore za poeziju i šire. Bagdalu. Ubrzo je počelo kod onog slavnog nadvožnjaka u Beogradu. polizali prst i platili običan grah. staloženim pokretima. ali sam u nju ipak sumnjao. Zvonimira Goloba od Miroslava Slavka Madera. kupio bi Jovcea. — Slušaj ti. ti si defetist! — rekao sam mu prilično drsko.. Literarni elitizam Stojka Milica pomogao mi je da na ulici lako razlikujem Tomu Podruga od Frenkija Reinhofera. — A zašto de dodi? — upitao sam ga. umjesto šala — Faulknera. nego bi defetirao skupa s nama u bijedi i siromaštini! . a zatim strugnuti van. i dok vas oni hrane . Ljerka Mifka. a zatim se. IV. ne bi ti danas studirao. Kaput je obično oblačio mirnim. mitinzima. a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice. a čarape je. o funkciji aorista u ranim prozama Mirka Božida. idi pa im se pridruži! — Tata.Majka se nagnula nad časopis i ustanovila da je moj rastreseni otac pročitao uvodni dio prijevoda Heideggerova eseja "Što je metafizika". Bio je to skepticizam kojem me valjda naučila literatura. za svaki slučaj. s nešto smanjenim intenzitetom. Stojko Milid učio me kako je najlakše popiti litru i vodu u Vinkomiru. nisam ni sanjao da de te stvari dodi i do nas. Sva štednja bila je u službi nabave knjiga. Za kišnih jeseni Stojko je nosio svoje stare cipele (mislim da ih još i danas posjeduje) futrane novinskim papirom (najbolja je bila Borba. — Kad se radnici budu bunili. zašto se onda radnici ne bune? — ved sam tada volio oponirati ocu. Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom. pa i još neke zemlje. U proljede 1968. V. Mikijeva tvrdnja djelovala mi je ozbiljno. kad je val studentskih nemira uzburkao Zapadnu Evropu i Ameriku. da sam ja defetist. Znao sam. a pred drugima vješto izmicao. pored šanka. — Ovo je radnička zemlja. naime. — Ti da se nisi miješao! — rekao mi je stari za nedjeljnog boravka kod kude. Hodao sam po različnim zborovima.

More pojedinosti doznat demo mnogo kasnije iz izvrsnih knjiga Jirija Pelikana i Zdeneka Mlinara. jer u to vrijeme novine ekscesnim situacijama nisu pisale onako metodično kao što de pisati u osamdesetim godinama. . sve koji smo gajili iste nade. knjigama. službenog stava još nije bilo. Stanislave. Jedan razlog je u tome što me zatekla posve nepripremljena. jednostavno prešao. napisati pametnu knjigu o tome. od danas se ponovo osjedam kao Čeh! — rekao je Jaromir Kralik. Osnovni izvor pouzdanih informacija bilo je tek ono što smo sami vidjeli i doživjeli. Ti deš. Zatim je na govornicu izletio nekakav zajapureni tip i kategorički ustvrdio da se upravo vrada iz Beograda. filmu. Studentska gibanja bila su tema o kojoj se s roditeljima naprosto nije moglo razgovarati. doduše posve paušalno. Ali. Koliko se sjedam. premda su postojala i stanovita predviđanja u pogledu takozvane "vrude jeseni". ali je ta sekunda bila prekrasna. — Dečki. bavit du se samo imanentnim problemima literature — rekao sam strašno blesavo. Ne znam je li početak Mikijeve političke karijere bio uzrokovan spretno očuvanom nedužnošdu u šezdesetosmaškom ekscesu. nije bila vruda. U to vrijeme očekivao sam što de redi Miki Grabar. I premda sam se trudio da im pokažem visoku razinu vlastite političke svijesti. u koju ni sam nisam vjerovao. kako piše Kundera. nakon deset godina. Kad se konačno vratio. pobrinule su se potkraj kolovoza jedinice Varšavskog pakta koje su umarširale u Čehoslovačku da bi porušile zasade takozvanog Praškog proljeda. gdje de biti sva ona bit u kojoj mi danas još nemamo pojma. sred čitana Prousta. bilo je teško nazreti. Polovicom mjeseca otišao je kudi da se sprema za ispite. — Poslije 1948. eventualno.odbrusio mu je Miki . — Aha! — rekao je zadovoljno oficir. a majka se bojala da de me netko otkucati ili uhapsiti.— Zaboga. tata ti sve to govori samo zato da izbjegneš eventualne neugodnosti. ili se radi o sasvim drugim razlozima. Miki nas je.. sve je ved bilo prošlo. Međutim. godina završila je govorom maršala Tita i kozaračkim kolom na nekom beogradskom lokalitetu. drugi je u tome što nije bilo pravih i iscrpnih informacija. Pa mogli bi te uhapsiti i lišiti te prava na fakultet — usplahirenim de glasom majka.. — Našeg druga Tita . Naravo. stav je moje partijske organizacije da je to pretjerano i neadekvatno. — Stav je mog oca da je to užasno. malo toga znam o toj čuvenoj godini. Na jednom mitingu rečeno je da su studenti u Beogradu osvojili neki fakultet i tamo se zabarikadirali. — Kao pisac. te da je sve to grozna izmišljotina. memoarima. — Koga to nazivate Starim? — upitao nas je oficir sa susjednog stola. u jesen te iste godine. stanovita je gorčina ostala. svi su čekali Titov govor. O svemu što se tada događalo u onoj nesretnoj zemlji znali smo samo u globalnim crtama.. što se dalo zaključiti po tome što se ta godina poslije vrlo slabo spominjala u glasilima. u Zagreb je navradao tri-četiri puta. pružajudi nove dokaze. prestao sam s roditeljima razgovarati o 1968-oj. jasno da bi polagao. ali u skladu s tim nikad nisam napisao nikakvu knjigu o 1968-oj. svi su nam se razgovori završavali istim rezultatom: otac Franjo poricao je svaku ozbiljnost studentskom pokretu. Nakon toga ga je novi govornik otjerao. čak ni u vremensko-klimatskom smislu. te iz tužnih i apsurdnih romana Milana Kundere i Josefa Skvoreckog. romanima. Stari im je ponovo smjestio ono što im pripada! — rekao mi je Ljubo Brabec te večeri u Gradskoj kavani. Godine 1968. te da jedu samo kruh i Zdenka sir. kad sve bude kristalno jasno. Pravu narav zbivanja zbog gomile kontradiktornih vijesti. Te jedinice svi su onako kolokvijalno nazivali jednostavnim nazivom -Rusi. koje je. Podsjedalo je to pomalo na šutnju kojom pomireni supružnici pokušavaju zaboraviti prijašnje sporadične nevjere. jer sam u njegove političke stavove imao povjerenje. Da bi 1968. trajalo jednu sekundu.koji je Rusima očitao . godina dobila dignitet koji i danas ima. Tog dana došao sam u Zagreb i u tramvaju spazio gomilu ogromnih novinskih naslova na tu temu. Premda se doimalo da su se u tom "happy-endu" sve suprotnosti nekako idealno izmirile. a moj stav — govorio mi je Ljubo Brabec — zapravo više nije nikakav! — I što deš bez stava? — Lako je tebi! Ti si zabrazdio u literarne vode i nemaš obavezu da se izjašnjavaš. Slavna 1968. jesen 1968.

a koji šef države. na sredu. Borbene su pjesme osobito lijepe u Republici Srbiji — primijetio je tredi sugovornik. nedjelje uglavnom provodio hrčudi uz televizijski program ili prijenos nogometne utakmice. Čak je i Čedo Delon 22. — Pokušali su nas zajebati 1948. kome su u posljednje vrijeme najdraže političke osobe postali Dubček i Svoboda. Desetak dana nakon ulaska trupa Varšavskog ugovora u Čehoslovačku. možda nije pamet no da odlaziš na Emilov grob. umjesto da uživa u hvatanju ogromnih štuka (o čijoj veličini postoje tek rijetki svjedoci). ako budeš u idudih šest mjeseci kuhala grah ili gulaš. njegovom Dinamu uvijek sprašili previše golova. Jadran je bio pun čeških turista koji su se plačudi okupljali oko svojih neobičnih malih trailera i šatora. Napeti odnosi sa Sovjetskim Savezom probudili su u moga oca onaj pritajeni animozitet koji je prema Sovjetima počeo osjedati 1948. — Zašto samo govorite o Česima kad tamo ima i Slovaka? — rekao je onaj isti tip. a pokušat de i sada! — rekao je otac Franjo. čije su se vanjskopolitičke prognoze malokad ispunjavale. ali je vrlo brzo shvatio da stvar ne treba udarati na sva zvona. primjerice. godinu. I htjeli smo zapjevati neku češku borbenu pjesmu. u kojoj bi. — Češko proljede (valjda Praško. gdje je žestoko kritizirao ekspanzionističko ponašanje lidera Varšavkog pakta. ispravljao bih ga ja) još nije zatrto! Dubček i Svoboda još imaju šansu. Stoga meta njegova tvrdnja navela na pomisao da je Dubčeku i Svobodi odzvonilo. neki je idiot navečer na gradskom korzu lansirao vijest da su ruske i mađarske trupe prije dva sata ušle u Vojvodinu. Miki i ja čvrsto smo odlučili da demo ved sutradan demonstrirati protiv oružane sile istočnog lagera. da se vratimo kolovozu 1968. koji držim uvertirom za konverzaciju u 1971. to je plamen koji se ne može ugasiti tenkovima! — govorio je otac. godine. — Ni Hrvati nemaju borbenih pjesama. ubrzo ustanovilo da je vijest glupa i neumjesna šala. No. Kako tu vijest nije želio provjeravati na licu mjesta. a otac ju je prekorio: — U ovako složenoj situaciji s Rusima. a ne spominjete Srbe. — Odi u kurac! — bila je posljednja od primjedbi u ovom razgovoru. kolovoza prestao pričati o tome kako je tog ljeta ševio u Zaostrogu dvije Čehinje. Netko je zlobno primijetio kako Česi i nemaju borbenih pjesama. stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo. Nedugo je zatim mobiliziran i odveden u rezervu iz koje se brzo vratio. talijanske je komuniste ved u idudem mandatu vidio u vladi.— I mi se osjedamo kao Česi — rekli smo Miki i ja. Ta vijest podsjeda na šalu Jakoba Levitana iz Županova romana. jer se počelo pripovijedati kako se na Dravu ne može zbog vojnih jedinica i napete situacije. Jedne nedjelje majka je uzela cvijede da ga odnese na grob pokojnog ujaka Emila. godini. ponekad mi se činilo da je njegovo nepovjerenje prema Rusima uzrokovano ribolovom Jer. — Franjo. a ujedinjenje Njemačke za 1970. abdikaciju engleske kraljice prorekao je za 1962. pa se majka rasplakala. ja du ručati u Mignonu ili kod Bureša! Njegove ribolovne aktivnosti te su se godine rapidno smanjile. a prvo što je rekao o situaciji bilo je: — Ana. te su ostajali u besplatnom produžnom smještaju dok se ne vidi što de i kako de. Tako je. svojedobno Kennedyju prorekao osmogodišnji mandat. na što se nismo obazirali. čim bi došlo do kakvih okapanja s njima. Nastavljao se sukob na ljevici između mog oca i Sovjetskog Saveza. premda nikako nije mogao upamtiti koji je od njih šef partije. Zatim su se posvađali. — To bi bilo isto kao da govorite samo o Hrvatima. pogranični ribolovni sektor na Dravi postajao bi sve nedostupniji. otac se svojevoljno odrekao ribolova. Tata se intenzivnije uključio u partijski rad. .. pa je otac. kao po dogovoru. Premda je to zločesta pomisao. Njima je ukazivana pomod i pažnja na svakom koraku. ali se. ali nismo znali nijednu. što ga je silno oneraspoložilo..

prema uputi iz Mikijeve knjige. Nekad su na nju kopirali filmove. jer uopde nisam ulazio u vodu. Nisam vidio da li je puna ili prazna. Na ekranu su krenule brojke. ne zove "kunilingus". uvuče film u projektor i uključi. Namjesti kolut. Osobito bi nam se često prikrpala sestra Zvjezdana. — Svi smo pomalo ostarjeli. pružao mi je ipak kakvatakva zadovoljstva u obliku beskonačno dugih partija preferansa. protiv njega nisam imao nikakvih šansi. Jer. koji se. pa sam mu služio kao poligon za uvježbavanje različitih brzinskih matova. jer je projekcija morala idi bez zastoja. — Konačno si dobio stalan posao? — upitah ga kad me uveo u projekcionu kabinu. sva je skracana. tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja. — Kome je morao vrtjeti? — Nekim modnim ljudima. — Sad da vidiš ono radi čega sam te doveo. Iza svakog poteza jurio je na zahod. Potom se vrati i iz jedne ladice izvuče rolu sa smotuljkom filma. — Pogledaj! — reče. morala je biti poluprazna. Beskonačno dugo dopisivanje učinilo nas je u izravnim kontaktima pomalo nespretnim i zbunjenim. i to kad ga je mučila dijareja. Zatim rolu broj dva namjesti u kudište drugog projektora. — Čekaj! — zaustavi me Brambor. Upitno ga pogledah. — Jako je malo ostalo. U deset. Berlin. — Tata je bio vlasnik — reče Brambor. — Malo je ostarjela. — To je tata morao vrtjeti 1948. Miki više nije imao nikakvih primjedbi. Mislim da je to radio više iz dosade negoli iz opreza i brige za sestru. nego "kontrakoncepcija". ustao sam i pošao kudi. ne puštajudi nas da večer provedemo sami. — Što ti je to? — Celuloidna vrpca. On otvori drveni sanduk. Jako je zapaljiva. stenjali. zatim se začuo pipser. Zatim rez i jedan pravi pravcati "liz". — Još uvijek je dobra ženska? — reče on pomalo upitno. U šest je uključio projektor i pogasio svjetla u dvorani. istini za volju. pošao sam kudi s Bramborom. a onda se pojavila i špica SEXOPOL FILM. ali bi nam se i prečesto prikrpao. . jer se pokazalo da mi prenapregnuti kudni budžet ne dopušta da odem na more. Gnjavili su se u travi. nego "kunilinktus". potraži rolu s brojem jedan i namjesti je u kudište velikog 3. kad je i druga predstava završila. — Gledaj! — rekao je. iako slaba zamjena za Jadran. zamišljen i pomalo odsutan. Gledali smo neko vrijeme. — Sad sam pravi profesionalni kinooperater. Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. Osim toga. kao što nije "kontracepcija". U to vrijeme ved sam znao da je Bourguignon redatelj od kojeg ne treba previše očekivati. koja je u to vrijeme intenzivno vježbala balet. koji je u šest sati imao projekciju. a onda se bacili na šah. uzdisali. — Kao i tata — rekoh. Odmah iza špice ukazaše se muškarac i ženska u zanosu ljubavne predigre. Neko vrijeme odlazio sam na bazen sa Sonjom. sve dok ona nije otišla na more. Sudedi po vrudini. pokazujudi mi radnu knjižicu. Na račun naših zajedničkih izlazaka.5milimetarskog kinoprojektora. Ljeto te važne godine proveo sam kod kude. šizedi kad bih ja te vježbe nazivao treningom. nakon koje sam izgorio na suncu.— Mona Lisa! — rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet. Gradski bazen. Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu. a on siđe dolje kako bi zaključao kinodvoranu. VI. Prišao sam prozorčidu i vidio špicu filma Ja i ljubav s Brigitte Bardot i Laurentom Terzieffom. — Sad gledaj! Provirih kroz operatersko okance. Nakon jedne bjesomučne bazenske partije preferansa.

tamo kod nas žele ga predložiti za predsjednika Saveza omladine . — Ljubo. Zatim su mu u onu istu radnu knjižicu upisali otkaz i bacili ga ravno na ulicu. da radi na crno. Znam da nisam imao prava na radoznalost. ali što sam mogao. SR Njemačka.. negdje u proljede 1969. — Dobro. a prilika se odmaknula i obratila mi se: — Koji ti je bog? Ja sam. u gradu. Htio sam skuhati kavu.. . — Kojim ljudima? — Trojici — reče on pomalo tajanstveno. na nagovor nekog daljeg rođaka. stvar je bila uistinu intrigantna. — Reci mi. kad sam jedva uspio umaknuti pred iznenadnim pljuskom u haustor kude u kojoj se nalazio Mikijev i moj unajmljeni stan. —Jedan od njih zaglavio je na Golom otoku.. Mikija nema? — Ne... ti si! — rekoh s olakšanjem. priđe mojoj polici s knjigama i izvadi iz nje tanki. konspirativno. VII. čemu onda takvo pitanje? On ustane. — To je onaj tvoj s kojim obilaziš kulturna događanja? — Ljubo. — Ah. pitao sam te nešto.. Bio je to Ljubo Brabec koji me tu čekao dobrih pola sata... — Znaš.U tom trenu vrpca je istekla. — O čemu? — Reci... — Tko je taj tredi? On zapali cigaretu i krene da pospremi rolu s predratnim pomičem. a tredi . eto.. o ovome nikom ni riječi! Šutio sam i gledao ga. Pijuckali smo onda "po nuždi" rakiju uz poluotvoren prozor dok je napolju rominjala kiša. onako intimno . ali se pokazalo da nema više plina. pa je zapanjena publika. — Pa. ali je nije bilo. gdje si u zadnje vrijeme? — Htio bih s tobom ozbiljno porazgovarati — reče mi mračno. počeo si raditi za SUP? — rekoh više u šali. — Što je s tredim? — upitah ga tiho. Ved u prosincu iste godine zabunom je pred punom salom uključio projektor u kojem je zaostala rola pornida. ovako — okolišao je on. pitajudi se kakvu li de mu bududnost donijeti ta neugodna tajna. Gringo. — Ti si Mikijev najbolji prijatelj — počne on sasvim ozbiljno. drugi je otpušten nakon odlaska Rankovida.Slušaj Stanislave. bar one najbliže. — Ovo de se saznati — reče on vradajudi film u ladicu. a sve manje u Zagrebu. nije bila sjajna. Ušli smo u stan i on je sjeo u fotelju ne skidajudi balonac. Zatim je pristao na čaj. Jedne kišne večeri. U zadnje vrijeme sve je više kod kude. U siječnju 1969. — Pa. Šutio je i djelovao mi sve tajanstvenije. ugledala ono seksualno valjuškanje u travi. na mrklom stubištu umalo da se nisam sudario s nekakvom golemom prilikom. neugledni pjesnički prvenac Stojka Milida "Ispred koplja". vradajudi Stojka Milica na policu. — Kako znaš? — Pa. Uplašio sam se i viknuo. eto . — Tredi je ovdje. umjesto prvih kadrova španjolskog filma Adios.. Što se tiče bududnosti. U prošlom je roku počeo spremati ispit koji su ukinuli. kakav je on? Što misli o svim ovim stvarima i što govori u posljednje vrijeme? Gledao sam ga kao da nisam shvatio pitanje. — Ne zajebavaj — nasmije se on. pa su me pitali kakav je zapravo . a projektor se ugasio. Mislim da je fakultet dobrano zapustio. . spakirao je najnužnije stvari i otputovao bez radne dozvole u Stuttgart.

Ako bi ti . — Pa ti Mikija znaš koliko i ja. ispolagao ispite... i o uspjesima nekog kolektiva za koji nikad nisam čuo. znaš da sam radoznao. nakon nekoliko sporadičnih dolazaka u Zagreb.. — Pa koji ti je kurac. Red je da se tako ozbiljne stvari temeljito provjere . — A Brambor? On se još više smete. Mislio sam da demo ozbiljnije popričati.. — Mislim da su raskinuli — reče. — On s njom nema neke prisnije kontakte? Znaš da medu američkim iseljenicima ima sva sila onih . — Delona sam pitao — otpovrne. — Pa . Glas spikera deklamirao je o tekudem položaju štafete.. — Znaju da je progresivan. postoji mogudnost da i tebe primimo u partiju. — Ti znaš da ono s Bramborovim starim . Ljubo ponovo sjedne i natoči si rakije. A da ostavimo to za neki drugi dan? — Hajde. Kad je nešto kasnije Ljubo Brabec krenuo kudi. kako sam pretpostavljao... — Što? — Ma.. — Raskinuli? — Ne znaš? — Nemam pojma — rekoh. Donio je dvije litre crnog vina i važnu vijest da je Republika upravo objavila prijevod Robbe-Grilletove proze.. uistinu iznenađen.. Ma ipak sam . — Sve du ti oprostiti — protisnuh pijano — osim ona dva finska filma. još sam te nešto htio pitati — reče kao da mu je neugodno. ne seri! — prekinem ga jer mi je njegovo pitanje bilo glupavo. — Pa ne bismo baš bili svi — pogledah ga ispod oka. — Osnovna mu je mana to što ved mjesecima pokušava potucati Arletu. priđe radioaparatu i uključi ga. — U posljednje vrijeme sve je manje ovdje. znaju — smete se Ljubo. Izađoh na hodnik. Šutio sam. da bi. tako da se njemu razvezao jezik do te mjere da mi je priznao kako je sa Se-kom Živanovid stvarno raskinuo.— A zašto ga žele predložiti ako ne znaju kakav je? — Znaju.. da je član. Je li. U taj čas zvono na vratima zazvoni otegnuto dva puta. — Bili bismo onda svi unutra — reče nešto što mu je valjda trebalo biti argument. što od prevelike količine crnog vina. a onda se nasmije. VIII. što od te bolne spoznaje. — A ona tetka u Americi? — iznenada de Ljubo. a ja za to vrijeme krivim kičmu po jebenim kinima. ali je zvučalo prilično blesavo. reci. te da su svi moji odlasci u kino ipak bili nekorisni.. otvorih vrata i pustih unutra pokislog Stojka Milida. — Ima? — začudi se on. Rekao je da je na taj način postao svjetski rekorder u "suhom hodanju". Ljubo! — prekinem ga. . zastao je na izlazu i rekao mi nasamo: — Zapravo. molim te. Nakon toga sam dugo povradao u zahodu.... On ponovo ustane. Popili smo četiri litre vina. —1 znaš što mi je odgovorio? — Što? — Da mu dam dvadesetak godina da porazmisli. U lipnju se. da je u gimnaziji bio aktivist i na raznim funkcijama . a nakon nove politre i on je učinio isto tako. ali su me ipak pitali. — Ljubo. stvarno me zateklo njegovo pitanje. Što im odmah nisi rekao da je apsolutno u redu? Nego dolaziš ovamo i raspituješ se kao da se radi o ne znam kome . teško je to ovako izravno. pojavio i Miki Grabar. Ne znam zašto uopde plača stanarinu.. obojica smo sigurni da Miki nema mana? — Ima! — rekoh odrješito.. — Pa jest.. — A Delon? — prekinuh njegovu petljavinu. a ja sam samo zakolutao očima.

— E. Pri tom izgubi ravnotežu. Otvori ladicu i počne preturati po njoj. stanovite aktove Jane Fonde i Elke Sommer. što je i mana čitave knjige. Ležao je potrbuške i tiho se cerekao. erotski nabijen strip-tease Nadie Grey u filmu La dolce vita. jasno ženske. ali tvrdi da se to u nas nije proširilo do te mjere da bi zavrijedilo "pornografsku analizu". žanrovskom filmu. neke rane filmove danske serije U krevetu. Ne kužim se u te stvari. recimo. Pozne šezdesete godine u Mikijevoj Povijesti pornografije jedno su od slabijih mjesta knjige jer su zastupljene na neadekvatno minimaliziran način. — Dosta mi je i Zagreba i tog glupog studija. osobito bezazlenu erotiku. primjerice. Učini mi se da je u padu tresnuo glavom o stolicu. Ostavit demo to za bududa vremena. Tako su mu u jednom poglavlju . odmah bio zabranjen. Trede. — On se luđački nasmije. navedenom zaključku nedostaje preciznija distinkcija između "erotskog" i "pornografskog". pa on ti je s te funkcije otišao u Opdinski komitet. zapravo. kao što je poznato. onda de mudro zažmiriti pred svim onim što je prethodno držao pornografijom. — To je najdalja točka do koje sam došao. Od obilja pornografskih sadržaja Miki spominje različite primjere celuloidne pornografije u komercijalnom. — Bogati! — rekoh iznenađeno. Zatim podigne glavu. — Sjedaš li se onog Nine Fellera. — Da nedeš možda postati i predsjednik Saveza omladine? — Dakle. jer je film. — reče on. Vradam se definitivno kudi.. generalni zaključak pornografske prožetosti ovog razdoblja jest da u godinama opde politizacije pornografija kao "sublimni oblik" nije mogla postidi onu razinu važnosti koju de imati. nisi više debeli. IX. primjerice u "underground" filmu. — Znaš li što to znači? — Šta ja znam. Prvo. U tome je apsolutno u pravu. Razglabajudi pornografske koordinate tog vremena. Drugo. Da nije bio pijan. pijano se klatedi — nisam došao polagati jebene ispite.— Debeli . Lucianu Paoli u Casanovi 10. a zatim za delegata Republičkog . a ja sam joj ovdje uspio skinuti ovo. ali bi svemu tome bilo teško dokazati atribuciju pornografskog. Odsad deš morati stanovati sam. Pojurih prema njemu. Dobio sam posao kao novinar na našem radiju. ali smatram da je takav zaključak apsolutno pretjeran i bezvrijedan. Pogleda gadice kao da se oprašta s njima. Zbrisala mi je van bez gadica. Ti si tog dana gledao po drugi put Heroje Telemarka. ako je Mikiju potrebno da dokaže tezu "pornografskog preobilja". poskliz-ne se po tepihu i skotrlja pod stol. pogleda me i reče onako umornim glasom: — Stanislave. nego otkazati stan. Miki s pravom smatra da su se oštrije erotskoceluloidne opcije mogle pronadi u takozvanim autorskim gnjavažama tog vremena. pa ih iz sve snage baci kroz otvoren prozor. što je pomalo začudno jer je taj žanr u nas poznat još odranije.. u sedamdesetim godinama. povijesno je poznato i dokazano da je politički intenzivna i uzbudljiva vremena često pratila prava ekspanzija "zabranjenih strasti". onog što je bio predsjednik kad smo upisali gimnaziju? — Sjedam. a onda se iznenada uozbilji.. kao. — Hodeš redi da je to put za pravljenje političke karijere? On se ponovo nasmije. Miki nigdje ne naznačava narav odnosa između "političkog" i "pornografskog". — Što. a onda priđe svom nodnom ormaridu koji dugo nije koristio.. Jer. to nede dobro završiti. Anitu Sanders u Desetoj žrtvi. Neka mi Miki oprosti. pomislio bih da je daknut.. — Evo ti corpus delicti — reče i zanjiše se kao da de pasti. Uopde. i to znaš! Valjda ti je Ljubo rekao? — A tko bi drugi! Došao ovamo da te provjerava. Ono na čemu se autor ponajviše zadržava jest strip-tease. Napokon izvuče ružičaste gadice. Zatim nešto prtlja oko pornografskih scena ubačenih u Makavejevljev "WR". onda de u pornografiju potrpati sve što mu padne na pamet. ali sumnjam da je to ikad gledao. Ako pak dokazuje tezu "pornografske insuficijencije". studirat deš i putovati? — Ne — nasmije se on. zatim senzacionalnu pojavu Marije Schneider u Posljednjem tangu u Parizu. Miki spominje pojavu normalne i super osmice.. pa za takav zaključak nema nikakvih valjanih temelja ni argumenata.

nismo. U tome ga potpuno podržavam. Prvo. Negdje je naišao na podatak da su u antičkom Rimu održavane jednočinke u kojima je bilo skidanja pred publikom (verzije "Parisova suda"). Kako u baru nije bilo podija. ženske su plesale svoj erotični ples na mjestu gdje se inače nalazio orkestar. radi kojih smo zapravo i došli u bar. pronalazi počelo strip-teasea u Salominom plesu "sedam velova". za-lutalim kokošima i golubovima ved hrkali u svojim sobama. mačkama. kojima je bila namijenjena. valjda razočaran. hipnotizera i čovjeka koji je pokazivao neke sumnjive trikove s kartama. Ove točke bile su prošarane točkama strip-teasea. da bi sve skupa. Sve to nimalo mu ne smeta da. navede pariške "tableaux vivants". za razliku od ved postojedeg. Obavezna konkluzija jest razvučena radnja. Ujesen 1969. Tih godina on je ušao u političkoinicijacijsku proceduru. Osnove zadanih kretnji erotičnog plesa pronalazi u arapskom trbušnom plesu s izbacivanjem bedara (pump) i ritmičkim ljuljanjem kukova i karlice (grind). bio je to običan restoran. kao također autentične izvore. subjektivni upliv vlastita iskustva. Bili smo na toj predstavi gotovo svi: Miki. U fusnoti. Ljubo. ubrzo smo ustanovili da su u one četiri točke stripteasea nastupile samo dvije mačke. u lovnoj sezoni. koje muči čitaoca poput mene. koji se. Što se pak tiče strip-teasea kao žanrovske dominante ovog vremena. Ali. Ive Schnozzle i Ane Onion. i pornografiju kao da je malko odložio na stranu. prekrižio crvenom olovkom. jest: zašto se Miki prihvatio strip-teasea baš u poglavlju o poznim šezdesetim godinama? Njegov politički obojen zaključak uopde mi ništa ne govori. Bio je Dan mrtvih. Iako trapav u iznalaženju povijesnih izvorišta žanra koji ga zanima. koji je bio tako pijan da od onog što je pobacao u zrak ni polovicu nije uspio pohvatati. ispunjena autoerotikom. obziran spram nevična čitaoca. a ne o izvoru samog žanra. piše Miki. rovanje po prošlosti dovodi me do nečega što Mikijeva nestabilna argumentacija zacijelo ne bi mogla oboriti. koje su mijenjale perike. vještičjih kultova i flagelana-ta. tredi put nešto što nimalo ne iskače iz "moralnog obzora očekivanja". čime se naznačava "klopka" u kojoj se našla žena otjelotvorena likom striptizete.. osnovno pitanje. a druga Lucy Scotch (crvenokosa) i Anamaria Sputnick (ponovo blond). neobično je zanimljiv u opisu tehnika i vještina. Pitao sam se onda nismo li za vrijeme studija (u poznim šezdesetim) možda posjedivali Ritz Cabaret. sirotama. Tvrdim da Mikijeva teza o poznim šezdesetim.danski filmovi s "krevetskim naslovima" pornografija. u hotel u našem gradu došao je strip-tease namijenjen talijanskim i francuskim lovcima. Brambor je. Obavezna ekspozicija strip-teasea. tako da su njima. njujorške "living models" i djelatnost emigrantica Lotte Schmaltz. još bio u Njemačkoj. Jednako kao i započeti studij prava. koliko se sjedam. U stvari. No. drugi put "pornografska metonimija". točnije u New York's American Theater. Iako polupijani. Miki se strašno muči istražujudi njegove izvore. Da "strip" zapravo ima svu silu mogudih ishodišta. Program je bio sastavljen od ekvi-librista. gradedi se antropologom. nije nastala na temelju jasno i metodički izvedenih konkulzija. Prva se zvala Rita Strombolli (s tamnom perikom) i Vanessa Sirocco (blond). Predstava je održana u hotelskom baru. fetišizmom. zatim od gutača vatre. Hotelski bar bio je senzacija otvorena te jeseni. pa i to drži nekom vrstom prototipa strip-teasea. I jasno. nego kao obični. nalazio u podrumu. bez obzira na sve. to valjda ne treba držati integralnim dijelom knjige. od obavezne žene od gume. ostala svega dva-tri četvorna . felacijom. jer su Talijani. potvrđuje Miki Grabar ved na sljededoj stranici. suktusstupracijom. kao godinama u kojima politizacija nije dopustila slobodan razmah pornografske imaginacije. Zatim prtlja nešto oko kolektivnog obrednog kupanja. da bi nešto kasnije ustvrdio da se zapravo radi o izvoru "arhetipa strip-teasea" (?!). sve iz pijeteta prema našim mrtvima. navodi da je suktusstupracija posebna anomalija spolnog nagona u kojoj žena izvlači sladostrasna uživanja sišudi sama erogene zone svojih dojki. Da bi bolje vidjeli svaki detalj. gdje se stanovita Odel počela svlačiti uz zvuke glazbe. jest kružno šetanje u ritmu koračnice. pred lokalnom mladeži. koji smo redovito provodili u rodnom gradu uz puricu s mlincima i šedudi se po iskidenom groblju. posjetioci su se natiskali oko striptizeta. Budimo pošteni. iscrpljeni cjelodnevnim tumaranjem i pucanjem po vranama. tvrdedi da rođenje stripteasea pada u 1847. Delon i ja. naprosto nismo imali love za tako nešto. koji je nehotice sprljio barski luster. godinu.

pola sata kasnije. napisao bih da je bio čovjek koji je u očima nosio daljine. Nigdje se nije mogao skrasiti na neko duže vrijeme. Iz perspektive današnjeg sveprisutnog straha od side. ubrzo je postao uzak i neudoban Čedi Kralju Delonu. Od "dobar dan" do orgazma. iznalaženjem podstanarskih sobičaka. povremenim pijankama i stotinama drugih bezvezarija. Kad bi točka završila. — Strombollijeva valjda daje samo za devize — primijetiti. A onda.. nenadmašivi Čedo Kralj. Da. da su u nordijskim mekama stotine jeftinih spavaonica za skitnice. nekakvo vrenje. da je u Istambulu nabava droge stvar minimalne trgovačke spretnosti. da . premda smo od Piste recepcionera pouzdano doznali da svaka ima svoju sobu. artistica bi se kroz gomilu svijeta jedva probila do garderobe. da Amerikanku možeš najlakše potucati ponudiš li joj u youth hostelu zajedničko traženje "lifta" za neku zgodnu destinaciju. da na Ponte Vecchi-ju trguju orijentalnim parfemima i indijskim bluzama. Zanimalo ga je uvijek sve ono što je novo. znao je da se negdje događa nešto važno. Naš mali svijet. po kojom mladenačkom ljubavlju. sretnih vremena. Dutio je nekakav nemir. daljine koje se doimaju neizvjesno i opasno. čitanjem knjiga. tako redi — na pokaz! Zavidjeli smo mu. — Dečki. pljuskanja po goloj stražnjici i sličnih neukusnih radnji od strane nedisciplinirane publike. upropasti i napusti. Da sam ikad morao napisati kakav poetski zapis o njemu. gadice i ostale dijelove atraktivne garderobe koju je striptizeta skinula. koje nitko nije odvodio gore. kolika im je tarifa? — pitao je Ljubo. I premda ni dan-danas nisam siguran je li ikad nalikovao na tog francuskog glumca. ispunjen fakultetskim brigama. X. I sve to zabadava. Delonova davna erotska zgoda djeluje kao senzacionalna priča iz minulih. Nakon programa djevojke su došle u bar. razmišljajudi što bih zapravo uradio kad bih imao para da ih potrošim na gospođu Strombolli. a to negdje bilo je uvijek drugdje. Delon je krenuo prema onom stolu i sručio gomiletinu cvijeda Riti Strombolli ravno u krilo. Čitav drugi kat škripi. Stanovito razočaranje doživjeli smo saznavši da je Rita Strombolli rodom iz Kotoribe i da sasvim tečno govori naš jezik. pljuvao po pločniku i mrmljao: — Ti bokca. ništa nije mogao uzeti u ruke a da to odmah ne rastavi na osnovne dijelove. Čavrljanje se ubrzo pretvorilo u koketiranje. — Šta misliš. Onda je pred hotel izašao recepcioner Pista i otputio nas kudama.. čekajudi da se vrati i da nam sve detaljno ispriča. svađama i pomirbama. Te iste nodi. Samo je Ljubo neprekidno kimao glavom. kako se mi nismo sjetili! Zbog tog buketa mora da je poharao pola groblja. a ovo posljednje u otvorenu licitaciju. praznicima. sasvim je pouzdano da je na licu imao ispisanu sudbinu sličnu sudbinama junaka koje je tako dojmljivo tumačio Alain Delon. da se na Dam Squareu u Amsterdamu puši hašiš. Vrlo brzo je postalo jasno da se uz umjetnost bave i raznim dopunskim djelatnostima. sjele za stol i počele čavrljati s odlučnijim mještanima.metra umjetničkog prostora. zvani Delon. Sporazumijevanje sa Lucy Schotch išlo je nešto teže jer je ona bila rodom iz Strumice. — Dat de zabadava! — rekao je Delon i napustio bar. Osnovni moto bio mu je da neprekidno treba odlaziti i nikad se ne vradati na isto mjesto. Ne treba posebno naglašavati da je prilikom tog bijega bilo svakakvog dapavanja. stalnim putovanjima u Zagreb i natrag. pretpostavljajudi da se osjeda kao glavni glumac nekog dobrog pornida. Gledali smo još neko vrijeme onu petljavinu oko stola gdje su sjedile artistice. slušanjem gramofonskih ploča. Eno ga gore još uvijek hobla. . koketiranje u otvoreno izricanje namjera. nešto bitno. a poduzetničkog duha mu uistinu nije manjkalo. da se na Piazzi Navoni izležavaju stotine neurednih čupavaca koje nazivaju hippiejima. U četiri ujutro stajali smo još pred zamračenim hotelom. koji nije skidao oči s punašne Rite Strombolli. pipkanja. ševio je u hotelskoj sobi artisticu Ritu Strombolli u svim mogudim pozama kojih se mogao sjetiti. Delon je sve to znao. dočecima Novih godina. nemojte čekati. Odmah potom na proscenij je upadala čistačica Jalžica u plavoj kuti kako bi pokupila grudnjak. ali su nove stvari za njega bile nove tek dan-dva. u bar je ušao Delon s takvim raskošnim buketom cvijeda kakav sam posljednji put vidio na snimcima vjenčanja Reze Pahlavija i one njegove druge. Delon je znao da autocestama tumaraju čitave armije mladih ljudi. sezonskim bolestima.

ostavio na cjedilu. dabome. Užasne okolnosti bjafranskog stanovanja dijelio sam s pjesnikom Stojkom Milidem. Prvo. Jednog dana samo bi odnekud banuo sa dvije tisude maraka u džepu. samo je mudro šutio. a onda smo se dogovorili da demo u kino. on je uzeo stvari i otišao kroz dvorišni izlaz. Izgleda da je u Stuttgartu prvi put probao neke halucino-gene. Svoja ezoterijsko-poetska stremljenja u posljednje vrijeme sve je više zamjenjivao nekim ovozemaljskim namjerama. koji je u toj domeni imao ved sasvim izgrađene stavove i brojna iskustva. dok su kojekakvi bezveznjaci naširoko prepričavali svoje traljave dojmove s trodnevnih putovanja po Veroni. najobičnija svinja! — rekla mi je Irena Orešar. Rasle su nam zazubice kad nam je pričao kako je mnoga branja šumskih jagoda udvoje okončavao u svoju korist seksualnom igrom na panju. Poludjela sam od straha i otišla na miliciju. što je radio i vidio. baš kad se gradom prenijela vijest da je Čedo Kralj nesretno okončao život negdje na Cejlonu. Baš kad je ovaj htio poduzeti nešto. Naš rivalitet oko toga tko de smisliti neočekivaniji neologizam ili bizarniju metaforu dobio je sada mnogo prizemniji sadržaj: sve smo više razgovarali o tome tko de prije nešto pofukati. a ja sam ga pričekala ispred haustora. Na njoj je bio Delon u izlizanim trapericama. što je jednog mladog književnog kritika nagnalo da tu novu fazu Milideva stvaralaštva nazove "kamama metafizika" (?!). Treda godina fakulteta danas mi se čini značajnom zbog nekoliko stvari. smršavljena tijela i nešto prorijeđene kose. Sasvim je sigurno da je prvih mjesec dana boravio kod Brambora u Stuttgartu. uplašen neizvjesnošdu. vratio u naš grad.— Svinja. on se. Otprije sam znao da u svakom ezoteričaru ili metafizičaru čuči po jedna vulva ili phalos. Hvala i ne čekaj. Povijest Čede Delona ovdje postaje sasvim nesigurna. Isprva je pomišljala da podere taj glupi polaroid. Trede. koja se. slikan ispred krotitelja zmija. među novoupisanim studentima PMF-a bila je i dvije godine mlada Sonja Grabar. stigao je Delonov telegram iz Amsterdama u kojem je stajalo: Pokušat du otidi što dalje. Znaš koliko sam ga čekala? Više od pola sata. Morao je kudi po novac. s naprtnjačom na leđima. XI. A onda nije dolazio do Brambora više od petnaest dana. Drugo. O tome gdje je sve bio. Sve je bilo zaključano. nikad nije htio pričati. da je sudjelovao u nekim tučnjavama . — Doveo me tog dana u Zagreb. da bi je u proljede 1970. Rekao je da de skočiti gore. U tom smislu osobito je indikativna i katalitička bila prisutnost novog fakultetskog sudruga Ivana Totha. Njegova netransparentna poezija bila je sve krcatija vokabularom seksološke provenijencije. pa mi pjesnikova mijena nije bila tako nenadana da ga ne bih mogao pravodobno slijediti. što mnogo govori o njegovom socijalnohigijenskom standardu i životnim uvjetima uopde. Nedugo nakon toga. Tri dana kasnije javio joj se telefonom. drugog bi mu ved morao davati pet maraka za hamburger. Slegli su samo ramenima i uzeli podatke. upoznao sam Ivana Totha. Nakon otprilike godinu dana njegova je majka dobila razglednicu iz Nepala. Sve slobodno vrijeme provodili su zajedno. ni za što nema pouzdanih dokaza. Otada se zadugo o našem Delonu nije ništa znalo. Ivan Toth bio je vrlo diskretna . koji je sada bio u novoj životnoj fazi. Dolazio bi sve kasnije. Raskošna blondina s kojom je u to vrijeme hodao djelovala nam je kao indiferentna osoba. koji smo "od milja" zvali Bjafra. Brambor nije znao gdje je ni što radi. Otišla sam gore. ogrubjela lica. gubedi se u nagađanjima i neprovjerenim vijestima. s kojom je krajem 1969— ponovo počeo hodati. što stvarna. koga smo zbog njegovih raznih privatnih obaveza na prve dvije godine mogli rjeđe vidjeti. Dok sam ja čekala svinju. Tad je i njegova majka premrla od straha. Balatonu ili Klagenfurtu. da je jednom bio zakratko i uhapšen. studenta književnosti. a Irena polaroidnu fotografiju iz Balrampura u Indiji. od kojih su se svježinom novosti osobito isticale seksualne. pogotovo s kim se druži. pa mu je i ta okolnost nabijala cijenu. očito ved zamorena seksualnim pretjerivanjima svog dečka.. vidjevši sina — rasplakala. Išli smo prvo na ručak. Iz Stuttgarta. preselio sam se u studentski dom kod Džamije. mahovini ili u grmlju. Ali. a onda je Delon počeo sve češde izbivati. što izmišljena. Zatim sam se vratila kudi i otišla do njegove majke. a onda bi i po nekoliko dana odsustvovao.. ali ga je na koncu odnijela Cedi-noj mami.

ali čini mi se da se radilo o sasvim stereotipnoj taktici. Soba je bila ugodno zagrijana uz pomod pregradnih stijen-ki ormara. Zatim je "kodario" oko nekih mačaka s godine kojima je image radodajki nabio Ivan Toth pričama o branju šumskih jagoda. To što je pristala trebalo je značiti da nam je "došlo vrijeme". Crna. ali ne i pjesničkih. — Kod Stojka je moja pasta za cipele. Pa ipak. — Misliš li da stvarno treba? — Šta? — rekao sam blesavo. umjesto taksijem do nekog hotela. Sonja upali svjetlo i otvori vrata. shvativši valjda u čemu nas je prekinuo. ak' bute nekom rekli! Stanovitu dvojbu nad njegove priče nadnosila su neka energična demantiranja od strane kolegica.osoba koja je sve svoje nebrojene priče o raznim erotskim zgodama završavala riječima: . — Ah. treba mi. jer sam u takvim situacijama i inače inače izvodio same budalaštine. — Stanislave — prošaptala je. druže — nije se dao otjerati onaj vani. ali je nisam mogao pronadi. — Zaboravite na pastu! Oprostite! — Evo paste — reče Sonja. za Sonju. Tada je tako nešto bilo prilično normalno. Pristala je. što u našem odnosu nije bila nikakva novina. Potom smo se Stojko i ja počeli smucati po opskurnim diskači-ma. koja je upravo pronašla tubu. po kojoj je morala znati zašto je zapravo zovem. — Pa. do studenta prometnih znanosti koga smo zvali jednostavno — Bosna. ali smo ipak ugrabili dvije mačke kojima je titranje light-showa i stroboskopa davalo privid ljepotica. Pod utjecajem Ivana Totha. U prvo je vrijeme nevjerojatno napredovao kod jedne pjesnikinje s nekoliko prezimena (što se u tim godinama držalo vrlo modernim i "pjesničkim"). Te večeri bio sam "slučajno" sasvim sam u sobi dok je Stojko otišao kat niže. — Nema Stojka! — izderem se. ništa nije išlo kako treba. Daj mi je. Opsovao sam i počeo tražiti tu prokletu pastu za cipele. Šutjeli smo i gledali napolje u snijegom pokrivene tramvaje koji su odlazili prema Borongaju. . na koncerte i slično. Ne sjedam se više kako sam uspio navudi Sonju u studom Bjafra. nalazio kod bratida u Kninu. — Molim — rekoh i stavih joj ruku na kuk. — Slušaj. vrebajudi zgodnu priliku. U taj čas netko je zalupao po vratima. željne raznih užitaka. čekajudi da ona budala vani ode za svojom poslom.Pizda vam materina. Stojko se. oprostite — reče onaj vani. regularne dečke. Pritom mu je čak ispao futer iz onoga čuvenog kaputa. Ona je ustala i prišla stolu. jer se prava mačka držala statusnom nuždom dok su se uzbuđenja tražila na paralelnim kolosijecima. Nakon duge i zamorne konverzacije predložio sam joj da ugasimo svjetlo kako bismo mogli uživati u promatranju snijega koji je zasipavao Trg žrtava fašizma. Zagrlio sam je i poljubio. Možda je Stojko? — Rekao sam ti da je Stojko u Kninu. Tu smo bili znatno hendikepirani insuficijencijom modne i financijske vrste. prošedemo do Bjafre. paralelno sam furao čednu vezu sa Sonjom Grabar. uz sva ova erotska nastojanja. vezu koja se sastojala od pristojnih odlazaka u kazalište. preda mnom i pred Sonjom. Zatim sam joj položio dlan na koljeno. i čitava bogovetna nod bila je pred nama. No ženske su se tamo pred diskačem smjesta predomislile kad je Stojko predložio da se. ali tim demantijima nismo uopde pridavali vede važnosti. Taj glas nisam poznavao. Jasno. — Psssst! — rekoh Sonji. Stojko Milid upustio se u neizvjestan lov na slobodne mačke. One bi po svoj prilici podlegle da nisu imale dugogodišnje. a jedna čak i muža. rekavši da du joj poderati hulahupke. ali ga je odmaknula. pa ga je u konačnom tucanju spriječila tek okolnost što je pjesnikinja bila lezbijka. Šutio sam. koje su u njegovim pričama igrale neslavnu ulogu navodno poševljenih. u kinoteku. — Čujem vas! Otvorite! — vikao je neandertalac vani. vidi tko je.

Uzeh pastu i pružih je nasrtljivcu. Poslije, ponovo u mraku, baš kad sam je pokušao milovati, ona mi šapne u uho: — Stanislave, moram ti nešto redi ... Odmaknuh se, spreman za sve one bedaste intimne priče. — Reci. Slušam te. — Mislim da sam prljava. — Kako? — začudim se. — Izgleda da je ona tuba s pastom za cipele puštala. Prljavi su mi prsti, a mislim da sam i tvoju košulju ... Upalih svjetlo. Ruka joj je stvarno bila umrljana laštilom za cipele. U nedostatku vremena pružih joj prvu stvar koja mi je pala pod ruku da se obriše. Bila je to Stojkova pidžama. — Kako du to ... pa to je ... Otišla je u kupaonicu da opere ruke. Potom je naletjela na kolegicu s godine, koja se strašno iznenadila što je i Sonja u istom domu. Ne, nije, rekla je Sonja, a kolegica je ustvrdila da to nije nikakav razlog da ne svrati k njoj u sobu, gdje se upravo slavi vrlo zanimljiv rođendan. Eto, tako je to bilo u "studomima": sveopda familijarnost svakog sa svakim, što me od prvog dana izluđivalo. — Da odemo načas k Elizabeti? — rekla je moledivo. Presvukao sam košulju umazanu pastom za cipele i pošao. Nakon časka koji je trajao do dva u nodi, ostavio sam Sonju i veselo društvo i spustio se na prvi kat do Bosne, kako bih Stojka obavijestio da mu je soba "čista". Bosna je otvorio vrata i pokretom prsta pozvao me da uđem. Soba je bila u polumraku, sve je djelovalo nekako tajanstveno, konspirativno. Ubrzo sam shvatio da Bosna i Stojko sjede za stolom i pri plamičku svijede jedu sardine i loču vino, dok je na krevetu nešto škripalo, stenjalo i poskakivalo. Sjeo sam i prihvatio ponuđenu čašu. — A koji je vrag ono tamo? — upitah, svrnuvši pogled na mračni dio sobe gdje se nalazio krevet. — Cimer jebe Višnju — reče mirno Bosna. — A vi? — upitah, čudedi se što oni rade ovdje u ovako delikatnom trenutku. — Pa i mi smo ved ... — slegne ramenima Stojko i otpije dva-tri gutljaja. — Dobro, a tko je onda Višnja? — zbunih se. — A vrag de je znati! — odmahne rukom Bosna. Došla sama. Kaže, nema gdje prespavati. U to vrijeme po domovima su se smucale neke anonimne ženske izmišljenih imena u potrazi za konakom. Konak bi se nalazio, ili ne nalazio, a pladao se uglavnom istom cijenom koju su ženske bile spremne platiti. — Oš i ti? — upita me Bosna. Gledao sam ga u onoj polutmini, ne znajudi što da odgovorim. U taj čas ono komešanje na krevetu utihne, a iza mojih leđa pojavi se Bosnin cimer. — Ajde, pisac, sad si ti ... Ustadoh i, neodlučan, pun neke bojazni, nesigurnosti i samoprezira, priđem krevetu, gdje su me iz tmine vrebala dva sjajna mačja oka. Poslije, kad sam prvi put spavao sa Sonjom, nikako se nisam mogao osloboditi opsesivnih slika svog prvog ljubavnog iskustva sa sjajnim mačjim očima, koje nikad više nisam vidio. Ali, znam, ukoliko nije lagala, zvala se Višnja. XII. Za jednog vikenda što sam ga proveo kod kude, Miki Grabar mi je važno rekao: — Eto, od danas sam urednik političkog programa našeg radija. Mislim da je to bilo u listopadu ili studenom 1970., dan-dva prije no što je Ljubo Brabec otišao na odsluženje vojnog roka u Samobor. Negdje potkraj trede godine Ljubo je ustanovio da s fakultetom više nede modi izlaziti na kraj, te je donio neopozivu odluku o odlasku u vojsku. Tata je potegao svoje uvijek jake veze i u neobično kratkom roku uspio poslati sina u vojsku. Otada je, na pitanje gdje mu je sin, odgovarao:

— Mali se opametio i batalio sva ta fakultetska sranja. I šta de mu to! Kad smo preuzeli našu komunu, tko nas je pitao za fakultet! Pa ipak je oduvijek sve išlo kao po loju. Fakulteti su za babe. Mali de prvo odraditi svoju obavezu prema otadžbini, a onda neka uči ekonomiju tamo gdje se ekonomija i mora učiti. U praksi, u proizvodnji, u neprekidnim ekonomskim i političkim bitkama. Je l' pravo? Negdje potkraj godine Miki je ved pohađao nekakvu političku školu i svojim neradiofoničnim, unjkavim glasom na lokalnom radiju deklamirao zapažanja o razini političke svijesti u gradu, o rezultatima otkupa žita, o problemima koji se manifestiraju u školstvu, o položaju i statusu današnje žene, s posebnim obzirom na stanje u regiji i slično. Emisija je bila osobito slušana jer ju je lukavi urednik smjestio između dva bloka emisije "Po željama slušalaca". Tada još nitko nije mogao ni sanjati da de mladi i perspektivni lokalni politički kadar ved na početku 1972. ostaviti emisiju političkih komentara i prebaciti se na uređivanje onih dvaju blokova emisije "Po željama slušalaca". Dan prije Stare godine stigao sam iz Zagreba autobusom, neprestance se pitajudi kakav je doček Nove '71. pripremila stara škvadra. Brzo sam stigao kudi i ušao u kuhinju. Otac je podigao glavu s križaljke u dnevnim novinama i pogledao me. — Gdje je mama? — rekoh, očekujudi da de se majka odmah baciti na pripravljanje večere. — U bolnici — reče otac. — U bolnici? — skočih. — Zašto? — Zbog infarkta. — Čekaj! — rekoh, sjedajudi mu nasuprot. — Hodeš redi da je mama imala infarkt i da je sada u bolnici? — Da — otpovrne on hladno, prividno nezainteresiran. Znao sam da je sve to gluma, i da je negdje duboko u sebi strasno uplašen, jer je, koliko god samosvjestan i siguran, oduvijek na neki način ovisio o mami. —Kad? — Prije tri dana. — I ti mi nisi javio! — Nisam te htio ... u stvari, ona je ... — znao sam da je to istina, da mu je mama tamo u bolničkoj sobi zacijelo zabranila da me uznemirava, jer imam mnogo učiti. Ona je naprosto bila takva. Da je umirala, zacijelo bi joj posljednje riječi bile: — Ne uznemiravajte Stanislava mojim sprovodom jer upravo sprema ispit iz staroslavenske gramatike. Uzbuđen, sa srcem u grlu, otrčao sam u sobu, izvukao iz regala tredi svezak Opde enciklopedije (HELIOLAGE) i pročitao sve što piše o infarktu, o kome sam tada znao tek da je to neki bog u vezi sa srcem. Nakon čitanja znao sam jedva nešto više, pa sam, i dalje uplašen, izjurio i ni ulicu namjeravajudi otidi do bolnice. — Čekaj! Idem s tobom! — viknuo je otac s prozora dok sam grabio preko zaleđene ceste prema bolnici. U bolnicu me jednostavno nisu pustili. Neki masni tip s portirnice nije htio otključati vrata, uvjeravajudi me da do sutra prije četiri nikako ne mogu do mame. — Molim vas, zovite mi doktora Slavka Grabara. Tip je počeo prekapati po papirima na stolu, a onda važno rekao: — Danas nije dežuran. — Onda ... onda mi dajte ... dajte ... - zbunih se, razmišljajudi o tome koga još poznajem u bolnici. — Dajte mi doktora Lendlera. Portir se nasmije. — Momče, on ti je ved dvije godine u penziji. Vratio sam se kudi neobavljena posla. Na uglu, ispred moje ulice, pod ružnim, potkresanim bagremom, stajao je otac i čekao. Držao je ruke u džepovima zimskog kaputa, imao je visoko zadignut ovratnik, a na glavu je bio natukao tradicionalnu francusku kapu. — Htio sam ti redi da nedeš modi ... — reče on dok su mu iz usta i nosnica kuljali oblačidi tople pare. — Mama je u šok-sobi.

Šutio sam i netremice ga gledao, a onda smo, s noge na nogu, polako krenuli kudi. Tata je čavrljao o bezveznim sitnicama, valjda nesposoban da se suoči s ozbiljnošdu mamine bolesti. Onda naglo zastane i reče: — Znaš, nisam kupio bor. Mislio sam ... mama je u bolnici ... pa onda ni Nova godina nije ... Nisam rekao ništa. Stisnuo sam zube, boredi se s neutješnim plačem koji me negdje u dubini razdirao. Sutradan po podne, svečano odjeveni, krenuli smo u bolnicu svi skupa — otac, sestra i ja. Bila je Stara godina, grad je bio pust, a na prozorima kuda nazirali su se šareno iskideni borovi. Glavna sestra, koja je nekod bila mamina učenica, primila nas je i rekla da je doktor rekao da je mamino stanje stabilno, te da vjeruje da ima dobre izglede. Zatim mi je dopustila da uđem i pogledam mamu. Obukao sam bijelu kutu i ušao u topli mir sobe koju su zvali "intenzivna njega". Tamo iza paravana, umorna i nepokretna, ležala je moja majka, koju su, više od bolesti, razdirali neki drugi problemi kao: što mi sad jedemo, tko zalijeva fikus, da li se na regalu nakupila prašina, i slično. Spazivši me, uspjela se nasmijati i kimnuti mi glavom, kao da želi redi: "Sve je u najboljem redu, ali ne znam koji je to bog sa mnom!" Sjeo sam pored nje, a ona je sasvim tiho rekla: — Je li ti ostalo mnogo ispita za sljededi semestar? Kad sam izašao iz sobe, tata je ved razgovarao sa starim prijateljem Slavkom Grabarom dok je Zvjezdana besciljno švrljala po hodniku. Vidjevši me, doktor Grabar ostavi oca i priđe mi. Oči su mi ponovo bile pune suza. — Ne boj se, Stanislave! Sve de biti u redu. Samo, moraš znati da mama nede biti ona stara. Nede smjeti pušiti, piti kavu, puno raditi, naprezati se, uzrujavati, uzbuđivati ... Gledao sam ga pomnije i pomnije, i čudio se što mu je glas sve tiši i tiši, a lice sve udaljenije. Zatim je nestalo i svjetla, ali nije nastao potpuni mrak, nego mreža, nekakva tamna mreža ... — To je od uzbuđenja - čuo sam glas sestre koja mi je vlažnom krpom trljala sljepoočnice. — Običan kolaps! Neka prozori ostanu još malo otvoreni. — Voliš ti svoju mamu! — nasmijala se faca doktora Slavka Grabara, stvorivši mi se odnekud u vidokrugu. — Ali, kakve šanse ima ona? — promucah pridižudi se. — Dobre, sasvim dobre — vedro de dr. Grabar. Sjeo sam na stolac koji je netko donio i duboko uzdahnuo, jer mi se činilo da netko tko se u ovom svijetu ne smije uzrujavati, koji ne smije raditi, uzbuđivati se ... naprosto nema nikakvih šansi. Mjesec dana kasnije majka se vratila kudi u namještenu neprirodnu idilu, jer su se isprva svi trudili da joj ugode i poštede je svakog uzrujavanja. Sestra je prvi put u životu sasvim sama pospremila čitav stan, otac je kuhao nekakva dijetalna jela koja su, zbog zagorijevanja i drugih nezgoda, uspijevala tek pri drugom ili tredem pokušaju, a ja sam redovito svakog petka pakirao stvari i brzao kudi, nosedi mami za razonodu po koji strani modni časopis. No, ubrzo, kako je majka prizdravljala, stvari su se polako počele vradati svojim gorkim ishodištima. XIII. Godine 1971. došlo je do nagle propasti Steve Matica, kome je godinu dana ranije bio umro otac, inače ugledni lokalni obrtnik. Otac i sin Matid predstavljali su goli, esencijalni sukob dvaju oprečnih ekonomskih načela: načela stjecanja i načela rasipanja. Našavši se u rukama Steve Matica, imovina njegova oca krenula je na vrtoglavi put koji je vodio pravo u ništavilo. Pribor i alat iz radionice prodao je tako redi na karminama, a samu radionicu ved dva mjeseca kasnije. Mučen novonadošlom besparicom, ponudio je mom starom očev Fiat 1300 za neku smiješnu svotu. Kako ga je stari Franjo odbio, prodao ga je nekom prekupcu stoke još jeftinije. Namještaj nije uspio prodati, ponajviše stoga što ga je uglavnom izgubio na kartama. Na koncu, kad je podvukao crtu ispod očeve zaostavštine i napisao saldo: nula, došli su ljudi iz Elektre da mu isključe struju, koju ved šest mjeseci nije pladao. S užasom su ustanovili da je u sveopdoj rasprodaji prodao i brojilo. Pričaju da su mu neki mračni tipovi predlagali da svoju sunovratnu sudbinu prikaže kao sudbinu Srbina u Hrvatskoj (mislim da je to bilo početkom 1972.), ali Stevo Matid nije uspio shvatiti što žele, nego im je ponudio na

prodaju nekakvo jalovo polje na selu, jedini ostatak očeva obrtničkog truda. Paralelno s padom našeg druga Steve Matica, tekao je i blistavi uspon Mikija Grabara, novopečenog urednika političkog programa lokalnog radija, predsjednika Gradskog SSOH, završenog polaznika nepoznate mi političke škole, a odnedavna i člana Matice hrvatske. Kad danas razmišljam o tom razdoblju života Mikija Grabara, kroz maglu i labirinte zaborava pokušavam nazreti i prisjetiti se onih gesta u kojima je bio zametak njegova skorog silaska s provincijske političke scene. — Ako si bio apolit 1968., to mi je donekle razumljivo. Ali, kako to možeš biti danas? — govorio mi je za mojih nedjelj nih posjeta rodnom gradu. — Slušaj, Miki, pokušavam biti pisac, a kao takvom nije mi potrebno trenutno opredjeljenje, nego kontinuirano razumijevanje — odgovarao sam mu preko volje. — Valjda radi bududnosti! — rekao mi je on ironično. S ocem i majkom vodio sam sasvim drugačije razgovore, uglavnom blage, popustljive i smirene. Zbog majčine bolesti, naravno. Otac, koji se ribolovom i politikom sve manje bavio, nije imao jasno artikuliranih stavova. Nezavisno od situacije, govorio je obično protiv onog što bih ja rekao, tako da su mu moji stavovi bili neka vrsta negativnih orijentira. Kad bi se govorilo o samobitnosti hrvatskog jezika, on bi apodiktički tvrdio da su hrvatski i srpski jedan jezik, što je tako jasno da se ne mora ni dokazivati. Kad bih ja ukazivao povjerenje vladi u Beogradu, on bi petljao i mutljao nešto oko neriješenog deviznog sistema i slično. Nekom čudnom igrom sudbine, kao da je polako zadobivao karakter ujaka Emila, čovjeka koga nikako nije mogao podnijeti. Majčini stavovi ponovo su bili krajnje jednostavni i jednoznačni: — Ti se ne miješaj! To bi moglo loše završiti. Nema smisla da sad pred sam kraj izgubiš pravo na studiranje. — A o hapšenju da i ne govorimo — dodah ironično, našto se majka uhvatila za srce i uzdahnula, što je bio znak da je razgovor o toj temi zaključen. Što je zapravo uspio uraditi Miki potkraj svog mandata? S fakultetom je bio definitivno raskrstio tako da stavove hrvatskih sveučilištaraca nikako nije mogao dijeliti. Kao provincijski politički debitant, bio je pod kapom lokalne vrhuške, pa u toj poziciji nije mogao očijukati s radikalnijim i heretičnijim stavovima. Kao politički komentator lokalnog radija, nešto je esejizirao o samobitnosti hrvatskog jezika, hrvatskom nacionalnom suverenitetu, govorio afirmativno o zajmu za autocestu Zagreb — Split, i još o nekim stvarima koje su predstavljale opda mjesta političkog govora tog vremena. Zaklinjao se malo prečesto u republički CK i vladu, ali to su radili svi, čak i oni najekstremniji, jer se u tome za svaki stav tražila neka vrsta političkog alibija. Analizirao je bit referata Savke Dabčevid-Kučar, tumačio radioslušaocima što je to htio kazati Miko Tripalo, ali se u svemu tome klonio interpretacija koje bi bile previše proizvoljne. Koliko znam, podržao je odluku o isključenju Dodana i Veselice iz SK, a o obustavi rada na Zagrebačkom sveučilištu nije rekao ni riječi, valjda slutedi da je svemu kraj i da komentari više nemaju nikakva rezona. — Ovdje se mnogo govori o tome što se događa u našoj republici — pisao mu je Ljubo iz vojske — i to vrlo kritički. Nadam se da deš u ovom trenu ostati pribran i razuman, to jest na liniji. — Jebi ga! — govorio mi je poslije Miki. — Nije napisao na kojoj liniji. Kad je čovjek na poziciji na kakvoj sam tada bio ja, mora biti na nekoj liniji. A biti na jednoj liniji, nerazumno je iz perspektive druge linije. Iako je tvrdio da me pravo dobno upozorio, Ljubino pismo iz vojske bila je čista kenjaza! — Ništa nisi mogao uraditi! — pokušao sam ga utješiti. — I nisam? Znaš da nisam! Nakon svega, bilo je nužno da odem. I mislim da je dobro što mi se tako nešto dogodilo ta ko rano. Zamisli da sam zglajzao negdje u poznim godinama! Činilo bi mi se da sam spiskao i upropastio čitav život. Ovako sam zarana pokopao sve iluzije u pogledu politike i mogu se mirne duše pozabaviti drugim stvarima. XIV. U to sam se vrijeme, čini mi se, najintenzivnije bavio književnim radom, zbog kojeg sam, najvjerojatnije, ostao na samoj margini društvenih zbivanja. Prikupljao sam pripovijetke razasute po tada brojnoj periodici, pisao nove i pokušavao sastaviti zbirku kojom bih sudjelovao na natječaju DKH-a za debitantsku knjigu. Pojedini su me kritičari držali bezveznjakom, drugima se sviđao moj

arhaizmima natopljen jezik, inače posve u trendu. Međutim, najvedi broj kritičara zapravo se i nije obazirao na moje porazbacane tekstuljke, pa su me, kao i mnoge druge mlade pisce bez knjige, držali još uvijek za neku vrstu nelegalne književne pojave. Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom. Za to mi je trebalo strašno mnogo vremena koje mi nitko nije htio pokloniti. Labavi mir moje studentske sobice (opet Bjafra) remetile su razne individue koje su u najnezgodnijem trenu dolazile da porazgovaraju o najdelikatnijim problemima. — Staško moj, slažeš li se da bi admiralitet naše mornarice tribalo premistiti u Split? — govorio bi ved s vrata stanoviti Stipe M. — Hrvatski suverenitet osigurat de samo hrvatska vojska, zato triba služit vojsku u republici. A? Nato bi ulazio Lujo Keder i na svaki upit Stipe M.-a odgovarao je sa svim jednoznačnom rečenicom: — Dalmoš, odi u pizdu materinu! Zbog toga je Luju Kedera bio glas unitarista, a Stipu M. nacionalista. S vremena na vrijeme navradao je i stanoviti Vrle Gmaz, čija su se nacionalna opredjeljenja svodila na jednu jedinu rečenicu koju je neprekidno ponavljao: — Ja jesam za to da srpski ima tretman stranog jezika, jer bih tako tečno govorio bar jednim stranim jezikom. Usred najmukotrpnijeg rada na fantastičnoj paraboli o "đavolovom udu", ulazili bi stanoviti Tabakovid i Perid da me pretresu po pitanju ulaska SR Hrvatske u Ujedinjene narode, ili da testiraju moje poznavanje najnovijih tekstova iz Hrvatskog tjednika. — Hakael je jedini pravi! — bunio se protiv svih student Pavlica, našto su mu dva tipa iz Gospida obično opaljivali čvrge po tjemenu. Za neke od tih tipova poslije sam doznao da su bili obični provokatori, ali sam ja u njima oduvijek gledao samo uljeze koji mi loču kavu i ometaju me u pisanju. Stanovito osvje-ženje predstavljali su dolasci nekog Bogišida koji bi ved s vrata počeo prepričavati svoje mnogobrojne tekude erotske djelatnosti: — Da znaš, Stanislave moj, da san ti sinod opet jeba. Bila jedna mala od šesnajest godina koju sam nabija na kurac, pa sam je nosa, nosa, nosa ... a onda san je bacija o tle. Pored tog simpatičnog, nabildanog gorštaka hujale su godine, zbivanja, politički preokreti i kadrovske perturbacije, žalosno nesposobne da probude njegov interes, zauvijek okovan hipnotičkim modima libida. U listopadu 1971. godine predao sam rukopis natječajnoj komisiji, a potkraj studenog dobio sam i nagradu koja se sastojala od objavljivanja rukopisa i sto autorskih primjeraka knjige. Notica o tome objavljena je u Vjesniku, u rubrici kulture, u dnu stranice, ispod vijesti o tome kako je izraelska operna prvakinja pala s pozornice i slomila ključnu kost. Razgovori koje sam u idudem razdoblju vodio s urednikom biblioteke Prva knjiga tekli su otprilike ovako: — Dobar dan, ja sam došao da vidim što je s rukopisom. — Druže Ivančicu, knjiga je složena i u utorak možete vidjeti probne otiske. — Dobar dan, znate ... mislio sam ... — Oprostite, Ivančicu, špalte još nisu gotove jer tiskara još nije dobila papir određene gramature. Dobra vijest je da nedete dobiti sto, nego sto deset autorskih primjeraka. Navratite u svibnju. — Dobar dan, oprostite što nisam mogao dodi u svibnju. — O, to ste vi, Ivančicu! Urednik je na kongresu. Morat dete pričekati. — Recite malom — dopre iz druge sobe glas frapantno nalik na urednikov — da je čitav posao privremeno storniran, jer je tiskara odustala od predračuna, traži trideset posto vedu cijenu. Neka dođe potkraj rujna. — Dobar dan. Ja sam Ivančid. — Koji Ivančid? — Pa, autor knjige Tlocrt tmine.

— Ah, pa da — lupi se urednik po čelu — dobro da ste došli. Pri preseljenju se izgubio vaš rukopis. Donesite mi kopiju početkom siječnja. — Zašto početkom siječnja? Mogu je donijeti odmah. — Dobro, donesite je odmah, pa mi se javite potkraj ožujka. — Dobar dan! — pozdravih, znojedi se sred pasje srpanjske vrudine. — Je li knjiga možda uvezana? — Zamislite, Ivančicu, dizajneru je nenadano umrla baka, pa nije mogao donijeti "lay out" ovitka. — Dobar dan. Ja sam ... — Znam, Ivančicu, znam ... Uđite samo. Budite bez brige, lektura je ved završena i oko Božida knjiga ide u štampu, osim ako ... Knjiga, bolje rečeno brošura, izišla je sredinom 1973. godine. Imala je devedeset šest stranica, nepregledno more takozvanih tipfelera, a po jadnom ovitku dalo se zaključiti da se dizajner nije uspio oporaviti od iznenadne bakine smrti. U međuvremenu sam uspio diplomirati, pronadi honorarni posao u novinama, biti suspendiran i raskinuti sa Sonjom. Isto tako, u međuvremenu sam uspio napisati novu knjigu, pa sam staru, zbog vremenske distance, počeo držati najobičnijim književnim škartom. XV. Potkraj godine sjedio sam s Mikijem i Sonjom u njihovom stanu i pratio prijenos 23. sjednice CK SKH. Stvarno se više ne sjedam da li na radiju ili televiziji. Mikijevi su starci otputovali u Slavoniju tako da smo nas troje bili sami. Miki se bio zavalio u fotelju, prebacivši noge preko naslona, ja sam sjedio za stolom i prevrtao Politiku, a Sonja je svaki čas ulazila i izlazila, donosedi nam kavu, pide i slane štapide. S radija ili televizije, tko de ga danas znati, doznali smo da je CK usvojio akcioni program svog Izvršnog komiteta i donio zaključke koji obvezuju članstvo da se odlučno bori protiv nacionalističkih utjecaja i žarišta u društvu. Zatim su prihvadene ostavke Savke Dabčevid-Kučar i Pere Pirkera, a Mi-ko Tripalo je kao funkcionar saveznih organa podnio ostavku Josipu Brozu. Vijesti su, iako očekivane, djelovale senzacionalno, jer su ostavke u nas, bar što se funkcionarskih pozicija tiče, oduvijek bile pomalo neobične i neuobičajene. Sjedam se da se tada dogodilo nešto uistinu čudno. U jednom trenu, kad je Sonja izišla iz sobe, i dok smo još bili pod snažnim dojmom događaja, Miki se okrenuo meni i sasvim me tiho upitao: — Debeli, reci mi iskreno, jeste li ti i Sonja ved ... znaš šta mislim? Ustao sam i izašao napolje, ne odgovorivši na njegovo pitanje. Nije me pratio. Čini se da je ved razmišljao o svojoj tako rano završenoj političkoj ekskurziji. Kako de poslije navesti doktor Dušan Bilandžid, do travnja 1972. u Hrvatskoj de biti isključen iz partije 741 član. U taj broj uračunat je i Miki Grabar. XVI. Sutradan sam se vratio u Zagreb i iste večeri zakazao Sonji sastanak na Trgu Republike, što se odmah pokazalo teško izvedivim i relativno opasnim, jer su se u večernjim satima na tom mjestu održavale demonstracije, koje su domadi mediji spominjali uzgred i prilično oprezno. Kad bi se iskupilo dosta demonstranata, milicija bi pozatvarala pristupe Trgu i tad bi počela jurnjava ukrug. Pokupio sam hitro Sonju i nekako se na brzaka povukao s Trga, tako da su mi o mnogobrojnim detaljima pričali znanci. Te demonstracije mogli su vidjeti i TV gledaoci, doduše smo oni koji su primali program austrijske televizije. Nešto kasnije stigla je iz SR Njemačke Bramborova karta na kojoj je pisalo: "Gledam televiziju. Ti bokca, šta se to tamo kod vas događa?" Vradajudi se sa Sonjom iz kina vidio sam nekoliko autobusa u kojima su sjedili milicionari sa šljemovima na glavi, osobito oko "studoma" kod Džamije. Film koji smo gledali zvao se Jagode i krv ("Strawberry Statement"). Nakon njega, u tim okolnostima, osjedao sam se sasvim čudno.

jer sam mislio da mi diploma daje pravo na ravnopravan dijalog. Po naprasnom ili redovitom završetku fakultetskog školovanja. Drugo. ili kakvu oštru opservaciju. te čitajudi uvijek iste poruke ("Dragom šurjaku za sretan odlazak u Njemačku. bila su to burna vremena! XVII. Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga na svoju radost. pobrojana u onom famoznom registru bolesti zbog kojih se vojska ne služi. pravo i obaveza. Jebi ga. Prelistavajudi ove stranice. opet ne bi razumio moja nastojanja — odvratio sam drsko. dala nogu i pronašla si novog frajera.. obično se kao dominantna briga (još veda od pronalaženja zaposlenja) pojavljivalo pitanje reguliranog vojnog roka. napisat deš ili ublaženu bljezgariju. onako. oštre opservacije de ti izbaciti. Premda su nas oduvijek napajali patriotskom patetikom u tom smislu kako je to služenje čast. samo što mu više nisu davali da ureduje političke programe. njegova dalja sudbina nije baš bila stradalnička. 1971. koja je naglo zamrla njegovim iznenadnim odlaskom u vojsku. — I da nisi bio u vojsci. domodi se takve bolesti nije bilo baš lako. u mom krugu su se poduzimali mnogi koraci da se odlazak u vojsku izbjegne. I dok se on gnjavio s obukom u nekom dalekom garnizonu. slavodobitno je uzviknuo: — Oslobođen sam vojske. . Puštajudi novokomponovane kičeraje. — A ako ipak napišem? — Ako ipak napišeš. pravedi se da ne razumijem. a stanoviti Ivo Sain. kočenje potkoljenice i slično. balkanske varijante "tex-mex" glazbe i traljave prepjeve odležanih talijanskih šlagera. Ublaženu bezvezariju de ti propustiti. U to vrijeme osobito rado sam slušao autentične i izmišljene priče o pojedinim slučajevima izbjegavanja vojske. vlast ti nede dozvoliti. izišavši iz dvorane za regrutaciju. ja sam počeo marljivo prikupljati liječničke papire po raznim osnovama: problemi s vidom. Miki Grabar je po okolnim selima i prigradskim naseljima stekao stanovitu spikersku slavu. njegovoj je sestri sasvim dobro išlo. — Zbog dva razloga. dežuranja i druge vojničke slasti u neki gradid istočne Srbije. zvani Gorila. Najefikasniji put bila je neka od blažih bolesti. dakle."). Mikiju za dušu. ved su ga uhljebili kao urednika popularne emisije "Po željama slušalaca". Ne znam je li iznenadnost tog odlaska bila slučajna ili je neka budala jednostavno rekla: "Ne treba nam palih zvijezda na radiju!" pa ga uz pomod funkcionalnih veza odagnala na požarčenja. ako se i ohrabriš. godine. pronašli su mi nekakvu leukemiju! — Bio sam u vojsci i predugo da bih sada razumio tvoja nastojanja da se izvučeš! — rekao mi je otac. Diplomiravši 1972. prisjedam se Mikijevih riječi i pitam se što se od njih obistinilo. o posudbi mokrade. Ostao je raditi na lokalnom radiju. neki neobjašnjivi bolovi u bubrezima. — Misliš da de ostati bjelina? On se nasmije i zašuti. sve što se može nazvati sredom žele .. Ali. prošljakat de ti autocenzura. Miki Grabar otišao je u vojsku tako naglo da nikakvu strategiju izvrdavanja nije stigao razraditi. Tu neuralgičnu točku nedeš se usudi ti spomenuti. trebao ostaviti i koju stranicu čiste bjeline. a da je htio nešto i poduzeti. baš nekako u to vrijeme. Na mahove mi se čini da sam tu godinu sveo na bijednu faktografiju. jer mije. Premda se u Mikijevu ponašanju dala naslutiti stanovita samodopadnost kakvu gaje ljudi koji se u politici dute prevareni i izigrani. uspio riješiti vojske uz pomod stvarno atrofiranih bubrega. zacijelo bi se tomu ispriječio njegov otac. Osobito slikovite i dojmljive bile sa priče o hinjenom ludilu (ako su isključivale najprimitivniju varijantu mokrenja u krevet). u jesen 1972. pa da bih. Ljubo je otišao dobrovoljno. de biti godina koju deš morati preskočiti — govorio mi je mnogo kasnije Miki Grabar. — Zašto? — pitao sam ga. o fingiranju pludne mrlje u obliku olovnog flastera i slično.— Budeš li ikad pisao knjige u kojima se radnja događa u nekim ključnim vremenima poslijeratnog razvoja.

. niti je imao očitijih pandana. Ona je radila polovicu radnog vremena. segmentirao je svoju robu.tzv. U SR Njemačkoj sam vidio tek nekoliko pornoshopova. ako vas i primijete kako kradete najnoviji broj Eros-Vampirelle za prekogrobni seks. koji nije volio da ga ispravljam. Trede: kupuješ li nešto posebno (što nije običan prezervativ ili revija). "pornoshop". Majka je po ne znam koji put iskrcala iz ormara nekakvu ušteđevinu nepoznata podrijetla pa sam mogao zaboraviti na vojsku. vjerojatno stoga što u našem društvu nikad nije funkcionirao. Kao prvi od žanrovskih pornofenomena spominjem ključni punkt pornofilstva . Četvrto: stvar s najdevijantnijih departmana (primjerice. U Nizozemskoj je situacija bila nešto bolja. U počast Mikiju Grabaru. Pornoshop. A kamo ti se ide? — Autocestom po Evropi — opalih kao iz puške. Uostalom. razne vrste afrodizijaka. — Pa i rekao sam Tin. Najuočljivija je podjela na primijenjenu i artificijelnu pornografiju. izišao sam na cestu što vodi iz našeg grada i digao palac. duh pacifizma. Opskrbljen ruksakom i vredom za spavanje.— Što hodeš redi? Da tebe nitko ne razumije? Da si nekakav unikat koji pati zbog nerazumijevanja priglupe okoline? Nešto kao Tino Ujevid? — Tata. Mikijeva Povijest pornografije jedva da i spominje ovaj fenomen. pedofilske). bez vede bojazni za srce. zatim umjetni penisi raznih dimenzija (električni i na . da te ne bi identificirali kao pripadnika jedne od ovih skupina. zoofilija. Ako su stare drvene kabine na našem bazenu mogle odigrati ulogu svojevrsnog peep-showa. on se zvao Tin. zar mislite da de se usudili jurcati za vama zbog nekakvih par kruna? Jasno. da bi kupcu olakšao život. sadomazohističke. ostat demo na terenu pornografskih fenomena. i kad me znojni šofer u plavoj treger majici upitao kamo idem. pa je on osnovna delija svake ozbiljnije pornokulture. boga mu bogovog! — ljutio se Franjo. — Stanislav se svađa — rekao je otac rezignirano i krenuo da se pozabavi nekim korisnim kudanskim poslom. kojih je ved te godine u danskom glavnom gradu bilo toliko da su pojedine ulice bile tek nizovi pornodudana. uredno je pila svoje medikamente. tako da je po koju svađicu mogla sebi dopustiti. ušavši u sobu. što je moglo odigrati ulogu pornoshopa? Ništa! Kao obitavaocu sasvim čedne zemlje. Kratka crtica o mojim autostoperskim transverzalama zapravo je neka vrsta priloga Mikijevoj Povijesti pornografije. Prvom velikom području pripadaju razne vrste prezervativa (tu sam tek ustanovio koliko je jadna i prizemna mašta RIS-ovih kreatora u ovoj domeni proizvodnje). Prvo: najbolje je ako si nepoznat prodavačima i ostaloj klijenteli.. Vedina "pornorobe" (osim estradnih pornofenomena) prolazi kroz pornoshop. u nastupu prijateljske skrbi. — Što je bilo? — upitala me majka blago. ne ide mi se u vojsku . tko te tjera? Imaš još vremena.. neki prašni TAM pun šljunka. — Ma. Kad je zastalo prvo vozilo. poštujudi njegov izljev internacionalne prijateljske ljubavi. redovito u pokrajnjim ulicama i bez ikakve robe u izlogu. Drugo: robu valja razgledati s blagom dozom nadmodi i ironije. nešto je smršavila. medu kojima prednjači tinktura čuvene španjolske mušice. nekrofilija) komotnije je ukrasti negoli se izlagati sumnjičavim pogledima. — Pa. Zanemarit du ovdje autostopersku egzotiku. odmah mi se učinilo da se za ležeran ulazak u pornoshop (onaj koji te nede kompromitirati) moraju zadovoljiti neke pretpostavke. pojeo i zaradio takozvane "žvale"). s novim i novim posjetima pornoshopu postajete sve vještiji u dekodiranju pravila ponašanja propisanih u ovim uistinu neobičnim "špecerajima". koju sam ja. ponosno sam otpovrnuo: — U Amsterdam! XVIII. ljubavi i prijateljstva koji je prožimao mlade ljude i negdje poprimao sasvim blesave forme (tako mi je neki mladi hipik na ulazu u Vondel-park. podijelivši je na odjele. ništa . dao polovicu okrugle pite s jabukama. prema raznim osnovama diobe.. hipijevski folklor. kao i sve ostalo što čini globtrotersku ikonografiju tih godina. — Opet se svađate? — rekla je majka. ali daleko od onoga što sam vidio (i obišao!) u Kopenhagenu. najbolje je uzeti artikle različitog karaktera (homoseksualne.

nego predstavljaju posebnu formu takozvane cikličke dramaturgije. Takve su. morali ste baciti novu kovanicu. Uglavnom. i tu njega. pripadale su nekoj vrsti međužanrovskog područja. ali i predstavljačko-poticajne vrijednosti. jer se peripetija koja je spriječila koitus prvi put. Segmentu umjetničke ili artificijelne pornografije pripadaju oblici predstavljačkih umjetnosti. POZAMENTERIJA ZA NIMFOMANKE. PRIRUČNICI ZA SODOMISTE. cviljenjem. fotostripovi. Oni tipovi ipak kredu. Pod naletima kiše. prijateljstvo ili slično.navijanje). na kojem si mogao pregledati dvadesetak pornida.. sada je ved posve gola. vjerojatno Amerikanac.. umjetne vagine ukomponirane u lutku za napuhivanje. Ljepotica iskače iz automobila i juri u grmlje pokraj ceste. LEZBIJKIN KUTAK. njegovo ogromno spolovilo bljesne pred uplašenom djevojkom. Krede da se poigra momkovim spolovilom. kao i štošta drugo. eventualno. Ubacujete drugu kovanu krunu Umjesto da gone onu polugolu plavušu. a stavljali su se u pogon bacanjem kovane krune. Ja sam dotle jeo bezmesni rižoto. dok sam neoprezno lutao po odjelu za ljubitelje rektalnih vještina. koje su posebnim postupcima pornografski funkcionalizirane. zbog svoje primijenjene. Jedan mi je Indijac u youth hostelu predočio sasvim zanimljivu teoriju po kojoj ti i takvi filmovi i nemaju kraja. primjerice. Ubacujete tredu kovanu krunu Jedan od tipova je mački zafrknuo ruku. Ispred pornoshopova bilo je obično i automata za gledanje pornofilmova. Automati su imali mali ekran. Zbog obilne količine kovane love što sam je ostavio u jednom automatu na Osted-gade. a drugi raskopčava hlače. Pojedine stvari. Imali su otprilike ovakvu dramaturgiju: Ubacujete prvu kovanu krunu Dva bijesna tipa bliskoistočnih fizionomija jure u crnom Mercedesu za bjelokosom ljepoticom u Volkswagenu. ali vama je u tom trenu ved istekao godišnji odmor i odavno ste ved (nakon 212 kruna) napustili Kopenhagen. jer je kiša prestala. ubode pčela u dupe. roba prve klase — roba s greškom (možete li zamisliti nekoga kako kupuje jeftiniji prezervativ s tvorničkom greškom?) i slično. ta je sala svoju nazočnost otkrivala agresivnim dahtanjem. riskirali ste. Idudi koitalni pokušaj (šesta kruna) propada zbog toga što se između njihovih organa ispriječio volan. napominjem ovo za neupudene. — Gospodine. Ova podjela bila je na neki način prešutna. kupio jedan jedini. sve mi se više čini da su te filmove snimali specijalno za automate. koji de potkraj sedamdesetih zamalo progutati svu ostalu proizvodnju u ovoj delikatnoj privrednoj grani. tog pornografskog Eldorada. redovito ponavlja nakon 120 ubačenih danskih kruna. ali je u tome (nakon pete krune) prekida ogroman šleper koji trubi iza njih. Ako ste švrljali po odjelima koji s vašim seksualnim interesima nemaju nikakve veze.. To su razne publikacije. stenjanjem i drugim zvučnim emanacijama što su zbunjivale obične kupce koji su provjeravali kvalitetu netom kupljene robe. japanske kuglice. eventualno. hit-rasprodaja. Godine 1972. Uz ostale podjele. i tako dalje. i tako dalje . nakon sedme krune ponovo izlaze van. Ubacujete četvrtu kovanu krunu (drhtavim prstima) Željno iščekivani fuk spriječila je iznenada pojava ljetnog pljuska. još uvijek nije bilo videokaseta. jer je klijentelu posebnih prohtjeva nepogrešivo odvodila do mjesta njihovih malih interesa. ne nalazite li u ovom gumenom ljepotanu stanovitu dozu dekadencije (a touch ofdecadency) — rekao mi je lepršav mladid. ali se aparat zaustavlja. koji je u blizini Havnegade pjevao svoju duhovitu baladu: "What Do You Think You Can Reallv Find in The . sama po sebi. te filmovi. Zatim. Pri tom strašno petlja oko neispravnog zatvarača na šlicu. bile kožnate gadice s metalnim cvekovima za sado-mazohiste. navodni silovatelji dijele nekakvu lovu i jedu rahatlokum. stripovi. razumljiva. gdje tobože slučajno ostaje bez haljine. pio deset -postotno pivo i mislio si svoje. Na otvorenoj cesti oni je prestižu i zaustavljaju. prema opozicijama: staro-novo. S pojavom zvučne osmice. ako ste htjeli vidjeti nastavak. pornoshop je imao jedan nužan dodatak — malu salu s projekcijskim platnom. oni se sklanjaju u Mercedes i plavuša je ved pitomija. Mačka se sakrila u grmlje i iz nepoznatih nam razloga. i tako dalje. a dok vam istječe treda kruna. da vam se netko obrati i ponudi poznanstvo. razni erotski "gadgeti" dvojbene namjene i slično. s preciznim mehanizmom za lubrifikaciju. baš kad je htio penetrirati. obavijen intenzivnim mirisom Chanela 5. oni se utroje žestoko pojebu valjda negdje nakon 346 kovanih kruna. ili otvore za oči. Nakon kratkog vremena. Osobito dobru sliku danskog pornoshopa ocrtao je ulični pjevač. revije za razmjenu iskustava i partnera. da bi. tako da se nigdje nisu morali postavljati natpisi i panoi tipa: PRIBOR ZA PEDERE. Osobito funkcionalna bila je tematska podjela.

a s tredim i kompletna diskografija Loua Reeda. Ako to nije smiješno. iz čega se jasno vidi da je žanr doživljavao stanovitu dekadansu koju je nastojao prevladati obiljem bizarnosti. Ali. Pladate ulaznicu i ulazite u mračnu prostoriju (9x5 m). dalo se tek nazreti. koji vam je upravo zastro vidik. koju ste namjeravali kupiti u "Lido Musique". uočio u Kopenhagenu. u tom trenu. godine došao u Kopenhagen. O pornoosmici postoje i čitava dva poglavlja u Povijesti pornografije Milana Grabara. sukobe tendencija. nego što se poput njega doimao kao čovjek s drugog planeta. Kad vas konobar upozori da je konzumacija obavezna. Kao svi mediji. došli ste ovamo samo da odgledate kakav dobar fuk. Presiječete stvar viskijem. ono što sam 1972. rado bih rekao da se live-show nalazio u nekoj vrsti baroknog pretjerivanja. Iznenađeno ustanovite da vam je financijski rentabilnije dva puta otidi u live-show nego jedanput u Louvre ili Zoološki vrt. Čime se bavio u tim danima. što se tek iza tog bezazlenog imena krilo! U live-showu mogli su se vidjeti izravni. Sve mi se više činilo da nadimak Delon nije dobio stoga što mu je fizički sličio. ili na otvorenje kakve izložbe. Oduševljeni su prolaznici pljeskali i zasipavali njegov šešir gomilom kovanih novčida. ništa. a onda putem izgubio indeks. nodu. Tu i tamo bi svrnuo u Zagreb. bio osoba posve nezainteresirana za stvari koje smo mi još uvijek držali prestižnim. — Tada bih dokazao svoju teoriju cikličke dramaturgije. youth hostelima i sleepinima donijeli su mi niz novih spoznaja i iskustava. kako de vrijeme sve više pokazivati. te da bi mu do diplome trebala tek minimalna gnjavaža oko gramatike. i live-show je doživljavao mijene. Gobbi. . ali i od drugih seksualnih vještina i operacija. Kad sam 1972. vrludanje po autocestama. osvijetljeni kauč dolazi crna artistica u interesantnom negližeu i njen malo predebeli partner. danskim pornomanskim podzemljem harao je i jedan za mene sasvim novi žanr. dutite iza leđa teško arapsko i crnačko dahtanje. sva moja čuđenja nad Delonovim postupcima bila su sasvim bespredmetna. eventualno decentnu felaciju i odmah odlazite. Ali. — Kad bih imao te pare iz njegova šešira! — rekao je uzdahnuvši moj Indijac. Ali. a između ostalog i prve stidne uši u životu (pedicu-lis pubis). to jest sve ono što mu je omogudivalo nekakvu povijesnost. bila je ved spomenuta pornoosmica. Snjeguljica i sedam crnih patuljaka (možete si misliti!). ne znajudi da ste u tom trenu potrošili pare potrebne za povratak iz Pariza. jer je Delon. koji sam posjetio desetak godina kasnije i koji je imao osobito dobro razrađen način primamljivanja i varanja publike. Nakon povratka iz Nepala. Dakle. da vam donese pivo. Ne sjedam se osobito dobro na koji se način ulazilo u live-show i koliko je to koštalo. Uz pornoshop i live-show. vama polako postaje jasan princip zajeba na koji ste nasjeli. nakon kojeg de ga klasicistička strogost vratiti u stroge klasične proporcije. ali mi je u pameti ostao mračni pariški live-show s Pigallea. Delon je petljao nešto oko nastavka studija engleskog i francuskog jezika. kao žanrovsku dominantu. Nancy voli mezimce (čista zoofilija!). XIX. ali od toga ništa konkretno nije bilo. nije naodmet spomenuti da se live-show sastojao od mnogobrojnih pravih penetracija. ako je pornid predstavljao penetraciju seksa u filmsku umjetnost. u liveshowu su osobito popularne bile točke poput: masturbacija francuskih opatica. Sve skupa vedma me čudilo jer sam se uvjerio da oba jezika govori gotovo perfektno. S drugim pivom odlazi blinker koji je naručio otac. Uz pornoshop. odslušao dva predavanja i skupio tri potpisa. nazvan bezazlenim imenom "live-show". jer vam se baš nešto žuri u nacionalnu operu. u skrivenim dijelovima prtljage. Indije i drugih tajnovitih mjesta. Dolazi konobar i pita vas što dete popiti. Stoga zaslužuje da bude razmotrena nešto kasnije. tajno. Odmahujete mu rukom. pa kažete konobaru. Gledate live-show i s prvim pivom odlaze pare za kozmetiku koju ste morali kupiti sestri. kralj mentalne masturbacije (nije rabio ruke) i slično. Pa kad smo ved kod "penetracije". u izvedbi pravih pornoglumaca. u čijem se kutu nalazi kauč presvučen crvenim skajem (valjda radi lakšeg održavanja). Bogat autostoperski staž. prelaziti i našu državnu granicu. nepatvoreni prizori iz svih sfera ljubavnog života. Prvo vas namame strašno niskom cijenom ulaznice. kažete. obuzeti nelagodom. onda je liveshow čista penetracija seksa u kazalištu.Sex Shop in Copenhagen". Sjedate za stol i. razvoj. koja de se polako probijati dolje na Jug i s vremenom početi. pravopisa i povijesti literature.

. zmije i gljive u obliku penisa. Razmišljao sam o tome nije li možda otišao nekamo s Irenom. Potom je platio Gajšeka. Jednom sam i sam krenuo na takav vikend s njim i Irenom. Sjedili smo na pješčanoj obali i gledali na drugu stranu gdje su mirovala dva velika bagera. a ti deš mi pomodi u izboru. Te smo nodi prespavali u Monfalconeu. a onda se nismo zaustavljali sve do Sljunčare. Vozio je u to vrijeme nekakav mali Peugeot. — Ja sam slikar Gajšek. tri najfantazmagoričnije slike. Jurili smo cestom što je vijugala kroz mlada kukuruzišta. — Slika patuljke. izvukao je iz džepa takav snop lira da sam se maltene onesvijestio. Nije mi bilo jasno radi čega je morao u Italiju kad je sve vrijeme sjedio kao drvo po lokalima i tamanio hladna piva. Stali smo načas u Koprivnici. Kad stanete u Hlebinama. Delon je izašao iz kola i obratio se seljaku koji je u dvorištu do ceste okulirao ruže. Nakon kradeg cjenkanja. Kaj trebate? Steli bi videt slike? Delon kimne glavom i krene za Gajšekom. čekajudi da izabere jednu o tridesetak bluza što ih je skinula s police. Kad je Delon zaustavio kola na pješčanom sprudu. te po koje dugačko podravsko selo. ved je polako padao mrak. ovog leta je se skuplje — napomene Gajšek dok smo ulazili u atelje po čijem su podu gacale kokoši i patke. a on nije kupio ništa nego je svejednako ismijavao našu potrošačku strast. — Mislim da si izabrao tri najbolje slike — reče Delon na kon poduže šutnje. ali. kako mi se zbog Delonove spretnosti činilo. a tamo iza ceste ogromni su se valovi razbijali o izlokanu hrid. u malom ribljem restoranu. Ponovo sam pristao bez razmišljanja. nego onako kako je i otišao — praznih ruku. — Gdje stanuje Gajšek? — Slikar ili kolar? — Slikar. ili vas zbog nečeg zanima naivno slikarstvo. cipelama i bofl majicama kojima pri zamahu rukom otpada ovratnik. one koje su meni djelovale najsladunjavije i najšarenije. mogao juriti nadzvučnom brzinom. — Sam da znate. Na asfaltiranom platou parkirališta nije bilo Delonova Peugeota. sladunjavi kvazinadrealizam pa te nisam mogao poslušati. Sjeverna obala bila je zarasla u šaš i odande je dopirao glasan kreket žaba. tako da kupača više nije bilo na vidiku. sjededi u obližnjim kafeterijama i bistroima. Giovannijevom robom. — Kog de ti vraga jebena naiva? — prišapnuh Delonu. kakvi! Šta je tebi! — otpovrnula je iznenađena. da bismo se zaustavili u čuvenim Hlebinama. — Taj ti je sto posto lud — reče mi u prolazu Delon.Prvo je često odlazio nakratko u Italiju. Vozio je tada neka još novija i bolja kola od Peugeota. koji je. prišao sam hotelskom prozoru i pogledao dolje. pa sam iskoristila priliku da nakupujem krpa. Ja sam krenuo s njim jer je Delon predstavljao onu vrstu magične i hipnotičke osobe kojoj se ne znam oduprijeti. Irena i ja smo cijeli dan kupovali po zakrčenim i pretrpanim tršdanskim dudanima dok nas je on strpljivo čekao. Moram uzeti tri slike. — Ma. livade i pašnjake. gdje je on kupio bocu originalnog viskija. ili je razlog radi kojeg je morao u Italiju možda neki sumnjivi "nodni razlog". Odabrao sam. po dogovoru. — Gdje bi me on vozio! On je morao u Italiju. kome su sline curile koliko je para dobio. Stotinjak metara od nas. Dosadni jugo svijao je visoke čemprese hotelske aleje. Jednog vrudeg ljetnog popodneva došao je po mene i rekao mi da se ukipam u auto.se nije vradao s paketima kave. ali je terasa sa stolovima zjapila prazna. — Ali digidi ti najviše vole kičasti. raznobojnih plastičnih vredica s logotipima talijanskih i svjetskih firmi. upalila su se svjetla. Negdje oko dva sata po ponodi. onda tomu mogu biti samo dva razloga: ili vam tamo živi ujak. uli je on ved bio zaokupljen slikama. — Imamo još vremena — rekao je Delon kad smo sjeli u kola — idemo još do Sljunčare. — Lijepo je što ima toliko strpljenja pa te vodi u šoping — rekao sam Ireni. žabe krastače. ali on je uzeo posve druge. pa nije ništa odvratio. koji metar od mirne površine jezera. koji je pošao prema ulaznim vratima velike zidanice. jer demo načas skoknuti u Podravinu. Uvečer smo Irena i ja jedva hodali pod teretom nabreklih.

— Ništa to nije! Sve su ti to samo isprike za skitanje. jedan od tipova počeo je razgledati ploče.. — Daj donesi onu bocu iz automobila. obišao kombi i odgovorio cariniku: — To je sve što sam uspio uštedjeti za četiri godine u Njemačkoj. Imam papire kojima mogu dokazati pravo uvoza po osnovi boravka u inozemstvu. jugoslavenski carinik otvorio je stražnja vrata kombija i stao osupnut. Isprva nisam mogao pronadi bocu. a onda sam nespretno srušio jednu od staklenih naiva i razbio je na komadide. — Imam lošu vijest za tebe! — viknuh iz automobila. HI-FI opremu i 3-000 gramofonskih ploča. takozvanih "longplejki". prije no što je uspio montirati liniju. a onda se nasmije. godine s privremenog boravka u SR Njemačkoj vratio Jaromir Kralik. To su različite ploče. posjetila su ga dva čovjeka u civilu i počela se detaljno raspitivati o svemu onom čime se bavio u SR Njemačkoj. U spremištu je ležala neka čudna stvar. a ono se od udarca otvori. Vidite po omotnicama. XX. — Tu je nekakav luđak s HI-FI linijom i punim kombijem gramofonskih ploča. otresao pijesak s hlača i polako se dovukao do kola. Gdje ti je viski? U tom trenu se sjetih da je bocu stavio na pod automobila. — Bez toga ne možeš? — upitah ga. bivši kinooperator. Je 1' to za šverc? — Nije. — Ma nikakvi! — reče. uvozne dozvole. Imao je na štednoj knjižici 1.400 njemačkih maraka. Tek kad su mi se oči malo privikle na tamu. . — Valjda imam tu u sebi nešto pokvareno — nasmije se preko volje. Zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli koliku je količinu lira morao Delon iskrcati za sve tri slike. sve je to za osobnu upotrebu. Kaže da je sve to za ličnu upotrebu. vlasnika svega što se u kombiju nalazilo. — Jebeš sliku! Može Gajšek takvu istu još nodas napraviti. — Koji je ovo vrag? — Was bat er gesagt? — upitao je šofer svoga suvozača. a kad i taj drugi postane bljutav. Kada je zeleni kombi njemačke registracije stao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u mjestu Potkorenu. što se ubrzo pokazalo prevelikim i jalovim poslom. kamo je zalazio. To je bila bilanca njegovog četverogodišnjeg ekonomskog egzila. — Mora da me to tjera na skitnju. — Ne. počeh pipkati po podu. poznaje li kakve emigrante. Sagnuh se. sjedio u određenim pivnicama i slično. premda sam odgovor znao. Ustao sam. Tako se 1972. a onda uze plosnati kamenčid i baci ga tako da je odskočio od vodene površine. Delon je posjedovao crni američki policijski kolt.. uspjeh shvatiti o čemu se radi. poznata mi oblika. U isti mah neoprezno lupih čelom po spremištu za dokumente. — Razbio sam ti onu šumu patuljaka s kurcolikim gljivama. — Kakvi su to poslovi? — upitah ga. Vlasnik je izišao. a kako je ved bio mrak. Kao rođenog pehista. Čini se da ga je osobito zbunjivalo to što su se imena s ploča pojavljivala više puta zaredom. obrt? — Kakav obrt? — Pa s tim dete valjda otvoriti kakav obrt? — čudio se i dalje carinik. zapravo naš prijatelj Brambor. — To je bljutav posao koji radim da bih stekao pretpostavke za neki drugi. lutanja i putovanja.. bolji . On isprva ništa ne odgovori. onda du morati pronalaziti .— Prodaješ Talijanima naivu? — Između ostalog. Dok je Brambor preko volje odgovarao na ta pitanja. On me pogleda načas. Carinik zalupi vratima kombija i krene prema svom kolegi kako bi se s njim konzultirao. pa je morao upitati: — Ovoga tu Majala ima devet komada. i to — promrmlja on. 36 švicarskih franaka. je li ikad vidio Novu Hrvatsku. — Imate li papire. pa i šire: koga je upoznao s kim se viđao. — Sigurno se opet spremaš otidi? — Stanislave — prekine me Delon..

Sunašce ili Smečko? U vrijeme najvede slave Rolling Stonesa. trebalo je pronadi kakav-takav posao i zbrisati. nekod zamišljeno kao "gigant". kako nam se tada činilo. koja se. gdje smo do tričetiri izjutra nebrojeno puta preslušavali prividnu monotoniju Hookerova glasa u "Tupelo Bluesu". Lightnin Hopkins. Majka je zbog infarkta otišla u invalidsku mirovinu. U vredici je bio posljednji ostatak našeg hašiša. s prijetedim riječima da se više ne zajebavamo s drogom. opasno je nagrizala situacija u kojoj se nalazilo njegovo poduzede. u "Goodnight Irene". crni monotoni zid bluesa se otvorio i ja sam uspio shvatiti taj pregolemi svijet zazidan u jednostavnu muzičku frazu. Njena konstatacija bila je istinita. baš kad im je htio staviti na gramofon jednog Mavalla. — Eto. Big Bili Broonzev. ponajprije njegova gitaristička countrv varijanta. jer da oni. pokazala efikasnom. Reverend Garry Da-vies. Jer. pušimo nešto strašno smrdljivo. ali sasvim beskorisna. XXI. Ma Rainev.— E. dobro znaju što mi radimo. Pred drugom inspektorom razvili smo najprimitivniju taktiku upornog nijekanja. Uza sve to. Zvjezdana se ozbiljno bavila baletom. Urlajudi Vuk. Pustili su nas na miru. ustanovili smo da su mu u međuvremenu pretresli stan. Erica Claptona. koja je predstavljala osnovu kudnog budžeta. Bukka White. Imali smo više srede nego pameti. ali u pogledu skorog zapošljavanja nisam imao osobitih perspektiva. jer je netko otkucao miliciji da. kojima su roditelji. slušajudi ploče. — Imam takav jebeni dosje — ljutio se Brambor pred nama — da ih se nikada nedu riješiti! — Možda je to rutinski razgovor — pokušao sam ga utješiti — Možda idu svakom tko se nakon dužeg vremena vrada iz inozemstva? — Pa i da jest tako — ljutio se on dalje . ali je vidno dominirao takozvani "crni blues". valjda imaš i jednog Vicu Vukova? A? Službenici su vrlo brzo shvatili da od Brambora ništa korisno nede doznati. nije imalo nekih osobitih šansi kod naših lokalnih diskofila. I na koncu ja. presječen neuobičajeno melodioznim refrenom. davali imena natječudi se tko de više zajebati dijete. U Bramborovoj kolekciji mogla su se nadi tada u nas sasvim nepoznata imena starih majstora bluesa. što su neumorno i beskonačno dugo činili Bramborovi majstori bluesa. Bilo je tu svega i svačega. upropastila sam zdravlje i život na toj školi. a danas tek nespretni mastodont koji nikako da korakne naprijed. začudo. a ne prigovor — reče on. cendravo zapomaganje Lightnina Hop-kinsa u "Penitaintry Bluesu". — Idemo smjesta uložiti prigovor! — Kurac demo ulagati. pa je i to predstavljalo pozamašnu investiciju koja se. ali bezvrijednom kolekcijom ploča. Boba Dylana. a što su mi dali? — govorila je majka. promatrajudi onu bijedu ispisanu na odresku od penzije. kad imaš devet Majala.kakve to rutinske razgovore mogu voditi s ljudima koji nisu prekršili zakon? Ubrzo je Brambor zaboravio službena lica koje je mučilo njegovo četverogodišnje izbivanje. a visina njene penzije bila je tako sramna da se javno nije ni spominjala. Uopden i raširen stav glasio je da se Brambor vratio iz Njemačke s velikom. koji sam doduše uspio završiti fakultet. te se mogao mirno predati slušanju bezbrojnih longplejki. uspio zavoljeti blues i doživjeti prvo službeno saslušanje. Lead-bellyja. Kad smo se vratili k Bramboru. I onda sam doživio otkrivenje. Duge sam nodi provodio s Bramborom u njegovu stančidu iznad kina Romanija. . pradeno usnom harmonikom i lupkanjem po oplati. izvuče ploču iz košuljice i pokaže mi tanku vredicu od prozirna papira zalijepljenu s jedne strane polivinilnog diska. premda nemaju dokaza. Očevu pladu. grubi recitativ. Rekavši to. kao što su Blind Lemmon Jefferson. Floydovaca i drugih. za što joj je bio potreban odlazak u Zagreb. kako je ispravno zaključivao otac. što drugo redi kad se netko zove Limun. uz pomod Bramborove kolekcije ploča. pa su se pokupili i otišli. Sonny Terry i još čitavo čudo američkih Crnaca. Brownie McGee. nikad nede isplatiti. Tako sam. prebiranje po raštimanim gitarama. izvlačedi iz gomile ploča jednog starog Johna Mavalla. Munja. — Uradili su to bez naloga i u tvojoj odsutnosti — rekao sam ogorčeno. Situacija u kudi bivala je sve napetija.

jedi i šuti! — rekla je majka. — Ne želim da mi tvoji primitivci daju posao kao neku vrstu milodara. — A. pa svak grabi za sebe . ne maredi zaočev solilokvij. vidiš. bolje da si otišla u barske plesačice! — Ali. A dotle se ovo dvoje gospode izležava i izmišlja sve nove i nove zahtjeve. hodeš da ti ja kažem na koga si mislio? Na Ivicu Vugleca. Ako ubrzo ne nađeš posao. — Ti da mi ne popuješ! — lupi otac šakom po stolu tako da se plastična zdjela sa salatom opasno zanjihala. — Šta da me čuje Eva Biser! — prekine otac majku. koja je.. dugo i predugo ja šutim! Sve zbog tvoje bolesti i obzirnosti . Zar ne vidiš kako nam ide? Ovo su prvi Svisveti da nam šugava kokoš mora glumiti puricu. — E.— Kad sam bio u tvojim godinama. i ja du ti dati nogu! — Pa.. dobro. — Pa jasno da nije purica! — razljutio se otac. baš sam Ivicu Vugleca zamolio da pogura tvoju molbu za tvorničkog novinara u Sedmom svibnju. sve de nas pohapsiti. Supovci mi dolaze u kudu i pitaju me znam li da pušiš hašiš s onim probisvijetom iz kina. Jedino su mlinci bili pravi. — Ne pali više ta patetika! Svi su se osvijestili. nije uspjela raskrstiti! To je žalosno ali je činjenica. zaokupljeni nedjeljnim ručkom. bradu. ni na koga . Franjo. — Ali. pa de valjda znati i držati jezik za zubima. Onoj pristojnoj i finoj curi dao si nogu. što si ono rekao o mojim primitivcima. jel'da? — Jesam. — Ni na koga. — Imala je potpuno pravo. — Pogledaj na što ličiš! Pustio si tu kosurinu.. a onda uperi kokošju kost u mamu. kao i s drugim svinjarijama. . — To tvoje dijete puši hašiš i lovi kurve. nego ona meni! — I neka je! — nije se dao Franjo.. Zatim polako usmjeri onu kost na mene i nastavi: — Je li.. — Ali.. nisam napisao nikakvu molbu za tvorničkog novinara . imao sam za sobom ved pet godina radnog staža — rekao je otac pošto je posrkao juhu i odložio tanjur. a sad se valjda baviš kojekakvim kurvetinama . hašomane. Zar nisi ne kad govorio da partija mora energično raskrstiti sa svim oblicima protekcionaštva? —Jesam! — vikne otac. — Franjo! — viknula je majka. to nije purica.. — Kad sam posljednje pare dao za tvoje nerentabilno nogatanje! Kad te to ved zanima. — Zvjezdana. molim te. — Ana.. — Ostavite vi Evu Biser i pedeset drugu godinu — mljaskao je tata koricu reš pečenog batka. tata. i na koga si zapravo mislio? — Ni na koga! — rekoh ljutito.. tata! — prosvjedovao sam. da znaš da sam tako nešto i uradio! — rekao je tata. — Ali partija s tim. donosedi na stol pečenu kokoš koja je bila surogat tradicionalne purice. skitaraš se po lokalima i ništa ne radiš... Zašto onda ne bih i ja potegao veze da uposlim sina? — Da te čuje Eva Biser kako govoriš o partiji . zgrabio vilicu i autoritarnom gestom prenio na svoj tanjur najvedi i najljepši komad kokoši.. — Franjo. — Dobro je poznato da je Eva Biser napustila partiju i preorijentirala se na crkvu i popove.. što ti malo ne angažiraš svoje stare partijske veze i ne nadeš mu posao? — rekla je majka poku šavajudi smiriti napetu situaciju. — Mislila sam — ispravi se mama — da te čuje Eva Biser iz pedeset druge godine. — Ali.. mama. — Franjo! Ne govori gluposti pred djecom! Ako izlanu nešto. pokušala drmnuti batak. — Ne želim takve razgovore za ručkom! Pogotovo nedjeljnim! — Nisam ja njoj dao nogu. — Djeca! — nasmije se podrugljivo otac. molim te da ne diraš puricu dok svi ne pojedu juhu! — opomenula je majka sestru. Sjedili smo svi četvoro za stolom. tata — pokušah biti pomirljiv i razuman — za Zvjezdaninu umjetničku bududnost možemo se odredi jedne purice .

Jer. Ti nema da brineš.— Znam da nisi — sasvim pribrano de otac vadedi novi komad kvazipuretine s pladnja. Ali. vidi se tko je prvi omladinac u gradu! — ponosno je govorio Ljubin otac. pa drugovi ne znaju kakav si. nego nekakav Siniša Todorovid. a onda ti karijera ne gine. druže Ivančicu. da im pizda materina! Drug Vuglec počesto je govorio gluposti. a u molbi pokazuje notorno nepoznavanje gramatike i pravopisa. Kad sam četrnaest dana kasnije od Sedmog svibnja dobio službenu obavijest da nisam primljen ja. kako bi se ustanovilo čija je najpismenija. kako se poslije pokazalo. Svoju političku karijeru uspio je nastaviti točno na onom mjestu gdje je zastao Miki Grabar — postao je predsjednik Gradskog SSO-a. ne bi bila mnogo bolja. — Jest. a kako ne bi sad. —Ja sam je osobno napisao. naučit te da marksistički misliš. uzeo tu obavijest i odjurio u Sedmi svibanj. koga je otac navodno "zadužio" da pogura moju molbu. mora . Čak sam napisao da si član partije. pa je tako s početkom mandata privremeno napustio Agroprom. Bit deš naš. da si je i ti napisao. Demonstrativno sam ustao i otišao od stola a da se nisam ni okrenuo. s tom nakaradom od fakulteta? Nisam mu odgovorio ništa. opasno razjedenom raznim privrednim bolestima. a inače bi ga najradije nogom u dupe? Ali. Naježio sam se: zar sam zaslužio da započnem "karijeru" kao štidenik notornog primida. Uostalom. — promrmljao je otac. komu se klanjaju isključivo zbog njegova statusa. imao sam srede. pa svakog studenta treba malo provjeriti. — A zašto sam je pisao ja? Zato što je ti ne bi nikad napisao! Zato što se uopde ne brineš za posao! Zato što ga tobože tražiš. — Ali. — Pa. a moliš boga da ga ne nadeš. vidite! Urednik našeg tvorničkog lista lektorirao je sve prispjele molbe. Na raznim omladinskim i partijskim forumima znao je lijepo i tečno govoriti. Jer. —I jesam! — razljuti se Franjo. drug Brabec. — Ne bi — rekoh da ga smirim. još jednom lažnom regionalnom gigantu.. kad mu se iz usta širio miris rakije pomiješan s mirisom češnjaka. Pred njim nije bilo nikakvih prepreka. a onda se snužden i razočaran vratio kudi. — Nisi. Jebi ga! Za razliku od mene. A ti samo pamet u glavu! Jedina ti je mana što si završio taj fakultet. ali pretpostavljam da je nešto kasnije Zvjezdana sasvim mirno prebacila moj komad mesa na svoj tanjur. Ne znam što se tamo događalo. Iskitio sam tvoju traljavu biografiju na tri kucane stranice. Ljubina je karijera uistinu bila zavidna. ja znam da Franjin sin ne bi surovo s onim reakcionarnim i drugim elementima. molbu si pisao ti. a sadašnjeg izvršitelja raznih važnih funkcija. U tom trenu nisam znao da je politička karijera druga Vugleca opasno načeta alkoholom i zapravo na zalasku. ali bit deš! Svakog to dočeka! Kako inače zamišljaš da deš dobiti posao. — Sad kad nema onih nacionalista da ga koče. sav crven u licu. čak i kad je bio trijezan. — Kako nepismen? — Molba ti je puna pravopisnih grešaka. novinar mora biti i te kako pismen! — Mora. Tamo ga je vrlo strpljivo saslušao šef kadrovskog. Sutradan sam posve slučajno naletio na Ivicu Vugleca. Trend je zahtijevao da se demaskiraju i kritiziraju neprihvatljive pojave i incidenti koji su se . Ljubo Brabec se odmah po povratku iz vojske uspio zaposliti u Agropromu. znaš da je gore u Zagrebu bilo kojekakvih devijantnih pojava stranih našem društvu. stari mi je referiso — rekao je Vuglec — i tu demo stvar gurat promptno. Evo. a bio je kadar i sam napisati vlastite referate. nisam — bunio sam se. posve umoran i neraspoložen — taj je jebeni Siniša Todorovid. stari se užasno razljutio. Primit demo te u partiju. pa je tako njegova preporuka koristila koliko bi koristila i sveta vodica. — Osim toga — doda on. — Nisu te primili jer si nepismen! — rekao je s vrata. opsovao nekoliko puta Vuglecu majku i drugu bližu rodbinu. bududi zet predsjednika opdinskog Izvršnog vijeda. a onda si natočio čašicu domadeg vinjaka. kako čujem. koji je zatim izvadio molbu i rekao: — Ne ljutite se. Pogledajte malo molbu svoga sina! Traži posao novinara. nekadašnjeg referenta u Sedmom svibnju. nadam se da dete se složiti sa mnom..

godine ved znali na čemu smo. kako nema zraka . rekao: — Ljubane.zbili za starog rukovodstva. Stvarno. godine. za razliku od "izgubljene". bila je to najgora proslava rođendana te godine. Mane koje si nabrojao nisu bitne mane socijalizma. simbolična uostalom. to nije bio infarkt nego čir na želucu. pa su tako i Ljubini istupi bili puni različitih opaski o neželjenim kretanjima jučer. otvorio vrata i. i kao takva nije egzistirala u životu nego na naslovnim stranicama novina. koji se upravo spremao otidi i ostaviti nas nasamo. tako da se ovaj skotrljao preko ukrasnog grmlja u lijehu punu vrtnih patuljaka. Pola sata kasnije. te da mi se. a čitav život izgledao nam je poput pretrpanog vlaka na koji se nikako ne možeš uspeti.. Mislim da bi mu sve to Miki oprostio da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. fudka za njegovo pametno obrazloženje. on se namrštio i prekorio me: — Stanislave. Kako se tražilo da se grešnici javno imenuju. Smjena generacija o kojoj se neprekidno pričalo bila je deklarativna. . to što govoriš čisti je defetizam i nedostatak idejnosti. prije no što de izidi. blatnjav i poderane nogavice. Pipnuo se načas po bolnoj vilici. Fakulteti koje smo završavali ispali su besmisleni i uglavnom nekorisni. tako da su svi željeli što prije zbrisati. Kad sam Ljubi Brabecu s gorčinom u glasu rekao kako demo. jer je nailazila jedna sasvim loša sezona. Vi ste mu prijatelji.. Mislim da smo te 1973. Jedino još Miki Grabar nije stigao. kako nam se činilo. a onda su mu grunule suze na oči. Odškrinuo sam debelu zavjesu i gledao dolje na ulaz. te o radikalnim promjenama koje treba početi provoditi ved danas. Nitko od bivših članova nije imao pojma da nešto tako dragocjeno uopde postoji. Peto poglavlje I. U jedanaest se Ljubo svalio na kauč i počeo se tužiti kako ga nešto boli oko srca. Onda mu je Ljubo počeo nešto govoriti. ali miran. — Nisam mislio tako — nasmije se Ljubin otac. to ti nije pametno. vezana uz Ljubin rođendan potkraj 1972. Silom prilika morao je nekoliko puta kritizirati i rad svog prethodnika. vratio i opalio Ljubu šakom u bradu. Dobro sam vidio kako je Miki došao. Ljubo je neko vrijeme promatrao fotografiju. ili nam se bar tako činilo. Vratio se blijed. nego sitni ekscesi njegove prakse. Na brzinu smo odjurili u bolnicu kolima Čede Kralja. da u ovom trenu ne vidim nikakve mogudnosti da izgradim i najminimalniji oblik egzistencije. — Ali. a onda se valjda predomislio. otišao je načas u drugu sobu. Oko osam uvečer bili smo u dnevnom boravku Brabecovih i zezali se uz nekoliko sasvim pristojnih hladnih aperitiva. predstavljala je. mi imamo povjerenja u našeg Ljubu — rekao je naivno netko iz našeg bivšeg razreda. tek dobro provjerene pulene postojedih snaga. Rekao sam mu potom da ne znam što du ni kamo du. drugovi su mu oni tamo gore. trebao si malom Grabarovom redi neka ne dolazi. što je učinio teška srca jer se ipak radilo o prijatelju. Na sredu. u skladu s tim. Trajalo je to poprilično dugo. Ako želiš sačuvati povjerenje svojih drugova. Kad je Ljubo prestao govoriti. ali nikad nisam saznao sadržaj tog razgovora. Koliko znam. a ona nekolicina mladih koja se uspjela popeti na pozornicu. Koji časak kasnije na vratima se pojavio Ljubo Brabec. kad je stari Brabec ved otišao. Na taj rođendan bili smo pozvani svi. — Rekao sam "povjerenje drugova". postati "suvišna" generacija. poljubio Ljubu i predao mu zamotani poklon. Kako bi prikrio uzbuđenje. u takvim je slovima više ukazivao na Mikije-vu nebudnost i oportunizam negoli na njegovo šurovanje s "maspokom". saznao koga još čekamo. Vjerovanje da netko čeka da mi po-svršavamo fakultete i ukrcamo se u život pokazalo se naivnom tlapnjom. Cijele večeri atmosfera je bila nekako usrana. pitajudi se što de se sad dogoditi. poslova koje smo namjeravali raditi nigdje nije bilo. Miki je slegao ramenima i okrenuo se da de otidi. Bila je to ukusno uramljena velika fotografija nastupa VIS-a Gromovi pakla na srednjoškolskom natjecanju u Virovitici. Ljubo je morao ponešto redi i o Mikijevim grijesima i zabludama. pa i Miki Grabar. sišao je Ljubo u dvorište da dočeka Mikija. ili 1973. Obukao je kaput. Vlast je bila u rukama starih i prokušanih. Tada je drug Brabec. a onda je razmotao papir i izvadio Mikijev poklon.

bez kojih nisu znali okončati nijednu akciju. jer je jako dobar s njihovom Sekom. ali nije došao. Mikijev otac. Prostor u kojem je svakodnevno provodio po osam radnih sati zbližio ga je s mladim liječnikom dr. Ipak. tako da sam i s njim prestao razgovarati o delikatnijim temama. ali su u toj domeni poslovi i zarade bili toliko sporadični da mu nisu mogli osigurati stalne prihode. Tvrdili su da je otklonio kvar na rendgenu koji nisu mogli otkriti tehničari iz Zagreba. održavao vodovodne instalacije i vrlo brzo uspio se uputiti i u održavanje složenije medicinske opreme. ponajviše od spomenutih janjaca i prasaca. Drugi dan je ponovo trebao dodi na ručak. II. zamišljen i pomalo rastresen. Brambor je došao u kudu Živanovidevih da u fušu sredi nekakve električne instalacije. saznao je Jaromir Kralik nakon što je radi golog opstanka prodao dvije ploče Big Bili Broonzeva i jednu Muddvja Watersa. s užasom je shvatio. kad je sve to obavio. ja sam posve prestao o njima govoriti. ali smo nakon toga prestali voditi ovakve i slične razgovore.— Šteta — rekao je — što ne možemo o tome ozbiljnije popričati jer žurim na sastanak. pa na večeru. Pogodilo ga je to ponajviše stoga što se i sam u posljednje vrijeme počeo debljati. jedini je izlaz bio da se raziđe s vlasnikom diskača. što ja znam. u tim godinama. Bio je kinooperator. a možda je mogao biti profesor filmologije. a on meni točno i detaljno razloži mehanizam srca i bubrega. Umalo se nismo posvađali kad sam mu rekao kako je sve više nalik na oca. čitati medicinsku literaturu. Sad radi na bolničkom održavanju. Na koncu. dr. kad malo bolje promislim. Ti bokca. U to vrijeme ved se pričalo kako za pojedina radna mjesta postoje sasvim egzaktne tarife. postavi televizijsku antenu i pojačalo za drugi program. Gogom Jazbinšekom. — Svašta je mogao biti da ga nisu zeznuli. Rezultat tog drugovanja očitovao se u tome što je Gogo ubrzo počeo slušati "crni blues". Da se od tri tisude ploča i vrhunske linije (Fisher) ne može živjeti. nakon svega. U to vrijeme jurio je sa sastanka na sastanak. a možda je mogao biti primarijus. da — promrmlja dr. i bili su oduševljeni kad je njihovu kderku izveo u kino. Pročita Osnove interne i traži me da ga propitam. objasni mi tehnologiju premošdenja. za što je Brambor imao sve preduvjete osim školske spreme. Pristanem iz zajebancije. radi u bolničkoj kotlarnici. motao se oko voznog parka. to nipošto ne znači da ona nije bila prisutna u našim životima... — Budeš li lajao naokolo. ali znam da je nešto prčkao oko kotlarnice i centralnog grijanja. Kako to misliš? — Pa tako . U proljede 1973. Neki dan mi priča o tome kako Fleming uopde nije zaslužan za upotrebu penicilina. primio ga je na poslove održavanja u gradskoj bolnici.. na početku sedamdesetih posve sam je ispustio iz vida. Ne sjedam se što je sve tamo radio. prešao je preko uvrede. ali ni jednu nije potkrijepio argumentima kakvi su funkcionirali. pobroji osnovna pludna oboljenja i šta ti ja znam. Nitko nije htio plesati na "My Mojo Working". Pobojavši se da mu se nešto nije dogodilo. — To ti je pravi fenomen! — govorio mi je Gogo Jazbinšek.. Jazbinšek. Zapravo. Pozvali su ga stoga na ručak. — Danas.. nakon nekoliko godina prodat de sve ploče i liniju i nadi se ponovo na početku — bez ičeg! Kratkotrajni honorarni posao koji je svojedobno dobio u lokalnom diskoklubu kao diskdžokej istog je trena izgubio. jer je svojim otkačenim ukusom samo maltretirao plesače. — Pročita Urologiju i gotovo sve zapamti. — Da. onako u dokolici. tko zna što bi sve mogao biti . kad su me politika i ekonomija trebale najviše zanimati. nego nekakvi Florev i Chain. nije htio uzeti ni dinara. Zatim je počeo davati molbe na sve mogude natječaje. . bududi da je politika na neki način privilegij entuzijasta a ne razočaranih. Onda se sasvim nenadano pojavila dobra vila koja mu je pronašla posao. a kako on nipošto nije htio pristati na to da pušta sezonske plesne trivijalnosti. meni se jebe za politiku! — rekao je otac Franjo.. Ali. koji ved tridesetak godina gradi socijalizam tamanedi naokolo janjce i prasce. a Brambor. Ostao sam iznenađen jednostavnom istinom njena panična iskaza. Slavko Grabar. I tako. a mogao bi biti . to ni ja nisam znao! Slušaj. On jednostavno spada među ljude koji uvijek nagrabuse. mogu te još uhapsiti! — rekla je majka. Nastavi li tako. Vratio se potom starim uslužnim djelatnostima. kirurg. Tvrdio je da bi mu to bilo neugodno.

— Ma daj. — Tko ti je rekao? On zašuti i pogleda me ispitivački. Bila je topla lipanjska nod i odnekud se dutio miris lipe. sjedaš li se onog što sam ti pričao onda kad smo vrtjeli pornid? Nisam se mogao sjetiti. nije važno — odmahnu on rukom. — I što deš sad? — Sutra du razgovarati s njim. — Nijem kao grob! — rekoh. upravo to — ohrabri se on... ali Gogo kaže da se nede izvudi.. premda sam prizore iz pornida još uvijek pamtio.. konačno se prisjetivši da su ga tada još mučile stvari iz očeve informbiroovske prošlosti.. Sišli smo na korzo i počeli šetati. Onda se ipak odluči: — Ljubo mi je rekao. Ali. bio zaljubljen i slično. — Idemo malo van. — reče on.. Tip je u šok-sobi. Pogotovo nisam mogao zamisliti Arletu kako zuri u mrak i pozorno sluša baladu "Poor Howard" u izvođenju Leadbellvja. šetkamo bez cilja. — Koje trojice? — stvari su mi još uvijek bile mutne i zbrkane. Seka Živanovid . U lipnju je Arleta otputovala na nekakav bezvezni seminar kozmetičara. — Eto. a ona u kozmetičkom salonu poslije podne. da . Priznajem. — Što je imao? — Ne znam — zamisli se on. — Ono u vezi s tvojim ocem? — rekoh. Umire od raka. što je na neki način pogodovalo njihovoj vezi. kao da se dvoumi treba li mi uopde takvu stvar kazati. — Valjda. — Da. pa sam jedne večeri svratio u dragi stančid iznad kina. Što se tamo dogodilo. — Stanislave. . pazi. a onda sam shvatio da me on vodi prema bolnici. —Jednog od onih kojima je otac morao puštati onaj prljavi film. Na njegovom primjeru mogao sam vidjeti kako zaposlenje i ljubav razorno djeluju na prijateljstvo. Samo je nekoliko prozora bilo osvijetljeno. — Znam da je neugodno. od starog. Kako je on radio u bolnici prije podne. Stara "francjozefinska" zgrada crnjela se na pozadini zvjezdanog neba. Oni su neka vrsta socijalnog vitriola što nagriza i uništava naoko besmrtne momačke klape. Operiran je. a onda je Brambor iznenada utišao gramofon. — Taj tip je izgleda nešto imao s mamom — iznenada de on. iza očevih leda. a ja sam se zaželio dobrog starog bluesa.Arletina majka potrpala je najbolje komade ručka u "kostšolju" i poslala kderku da to odnese Jaromiru i vidi što je s njim.. ali ja mislim da ipak nisu bili toliko bedasti i nemaštoviti. ako ikom kažeš . molim te! Kome bih rekao? Stali smo pred bolničkom ogradom iza koje se razlistalo nekakvo ukrasno grmlje. Budem li mogao. Kod Gradske knjižnice skrenuli smo i pošli uskom uličicom.. A kad nestanu klape. Bio je zamišljen i nekako neraspoložen. Mislio sam da hodamo nasumce. — A kako se zove? — Ma.Arleta. bivša mačka Mikija Grabara.. — Pa gdje je taj tip? — U bolnici. Brambor bi je obično čekao ispred kozmetičkog salona Ružica. valjda kakvu vezu . mogli su se viđati tek navečer. — Ne mora. nikad nisam saznao. upravo sam saznao ime jednog od one trojice preživjelih. Priča se da su tamo slušali ploče. nakon čega su odlazili u njegov stan iznad kina Romanija. ali ne mora biti istina. starost ti je ved na pragu. Neugodno je o tome i misliti. Preslušali smo dvije ploče slijepog Garrvja Daviesa. Iskopao je to. u tom razdoblju Brambor se nije mnogo družio ni sa mnom ni s drugima. doda: — Pazi da zucneš nešto. — To između tebe i Arlete je sasvim ozbiljno? — upitam ga onako tobože uzgred. čini se. što se moglo razumjeti: mnogo je radio. Ali Ljubin stari tvrdi da je nešto bilo između mame i. — Nešto . podigavši ruku kao da prisižem.. Obedao sam Ljubi. kao da se tog časa sjetio. odnijela je ručak u stan iznad kina i vratila se kudi kasno navečer. ali od tog dana počeli su ozbiljno hodati. a onda.

— Tamo je iza onog prozora — reče tiho. — Dani su mu odbrojani. Ako mi umre, nikad nedu doznati ... — To je ludost. On izvadi cigaretu i kresne šibicom. — Nije ludost! Nikad nisi imao oca samoubojicu i informbiroovca, pa ne znaš. Moram vidjeti tog čovjeka. Moram s njim razgovarati, bar na tren. — A ako ti ne bude htio kazati istinu? On se potiho nasmije i sjedne na betonski dio ograde. — I to se može dogoditi — reče zamišljeno. III. Koji dan nakon toga otac je došao kudi ved u dvanaest sati, bacio svoju tradicionalnu "akntašku" u kut i rekao svečanim glasom u kojem se nasludivao trunak gorčine: — Ana, od danas se u ovoj kudi ruča u dvanaest. — Ali, kako, pa ti radiš do dva! — začudila se majka. — U tom grmu leži zec! Upravo sam im uručio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. Vradam se obrtu. Mami je od iznenađenja ispala iz ruke plastična zdjela s ved očišdenim šaranom. Otac je radio u obrtničkoj firmi svog starog prije trideset pet godina, pa je to: "Vradam se obrtu", zvučalo kao kad bih ja rekao: "Vradam se u špilšul". — Dodijalo mi je! — stao je objašnjavati otac Franjo. — Plada je sve manja, gubici sve vedi. Zajebava nas opdina, zajebava nas komitet, a najviše nas zajebavaju radnici. Svi se razbacuju smjernicama, platformama, reorganizacijama i prestrojavanjima, a jedini je izlaz u likvidaciji. Ti boga, imamo administraciju vedu od stanovništva Monaka, a dohodak ne pokriva ni troškove proizvodnje. — Šta, nema srede u udruženom radu? — upitah ga zajedljivo. — Ti da šutiš! — okomi se stari na mene. — To si ti rekao, a ne ja. Ako propada jedna firma, ne znači da druge nisu zdrave. Meni je ved dosta tog tvog antisamoupravnog zafrkavanja. To je sve rezultat škole koju si prošao. Slao sam te na fakultet da bi te tamo naučili anarhizmu, nacionalizmu, liberalizmu i drugim negativnim sranjima. I jasno, čim se ja suočim s problemima, ti deš biti taj koji de prvi likovati. — Ali, Franjo, ako si dao otkaz, što deš sad raditi? — upitala ga je majka uistinu zabrinuta. — Što du raditi! — skoči otac. — Nedu valjda živjeti od književnih honorara kao ovaj ovdje. Rekao sam ti da otvaram obrt. — Kakav obrt? — Beton! Isto što je radio i moj otac. Sredit du djedinu radionicu, uzeti dva radnika i nastaviti tamo gdje sam stao trideset devete. — Franjo, ti nisi normalan! — A zašto? — podigne glas otac. — U ovoj su kudi svi normalni osim mene! To je valjda zato što vas hranim i oblačim? — Nisi normalan — majka de jednako ljutitim glasom. — Zato što je uz obrt vezan čitav niz rizika, konkurencije, ogromni porezi ... — Ti mi se u to razumiješ! — I razumijem! — nije se dala majka. — Ako ti je firma u govnima, trebao si se potruditi i pronadi novu. U društvenom sektoru ipak je ... — Nema tu srede! — prekine je otac i tresnu šakom po stolu, tako da se jadni šaran ponovo skotrljao na pod. — Pa to sam i ja rekao — pripomenuh — pa si se razljutio. — Stanislave — uperi on prst u mene trudedi se da ne plane. — Ti si pisac. Važan i velik. Mama i ja to još ne znamo, ali ti zacijelo znaš. E pa, ako želiš završiti knjigu na kojoj, kako tvrdiš, upravo radiš, trebat de ti biti toplo, trebat deš biti sit i dobro odjeven. Zato me pusti na miru i briši u sobu!

— Stari, pa ja cijenim sve tvoje zasluge za ovu kudu — rekoh na odlasku. — Ali obojica smo rekli isto, pa ne znam zašto se ljutiš. — Ništa mi nismo rekli. Ako i kažemo isto, onda to znači nešto sasvim drugo. Izašao sam bez riječi. U životnoj školi bio sam nepopravljiv ponavljač. Nikako nisam mogao naučiti da sve prepirke s ocem moraju završiti u njegovu korist, a na moju štetu. Zbog činjenice što ne mogu pronadi zaposlenje, bio sam onaj koji nikad nije u pravu. Ušao sam u sobu i pokušao raditi na svojoj drugoj knjizi pripovjedaka. Htio sam se osloboditi fantastičke manire koja je upropastila moju prvu knjigu, i nekako otvoriti tekst prema suvremenosti, što mi se činilo ozbiljnom i vrijednom intencijom. Ali za sve te proklete stvari trebalo mi je mira i koncentracije, koje u ovoj ludoj kudi u posljednje vrijeme nikako da nađem. Napisao sam pet-šest rečenica što su se poput pijanaca sudarale svojim značenjima, izgužvao papir i izašao napolje. Na korzu sam sreo Gogu Jazbinšeka. Bio je blijed kao krpa, imao je masne podočnjake i djelovao je skroz-naskroz umorno. — Bio si dežuran? — upitah ga. Kimne glavom, a onda me pozove u prljavi birc na vinjak. — Vinjak po ovoj vrudini!? — rekoh, oslonjen o šank. — Radije du hladno Ožujsko. — Jebi ga, uzmi što hodeš, ja du vinjak. Zdenka, dva vinjaka! — Čekaj, ja du pivo. — Zdenka, dva vinjaka i pivo! Kad je debela Zdenka zveknula jedva propranim čašama o šank i natočila nam pide, on istrusi na eks prvi vinjak, a onda drugim propere zube, proguta ga i naruči još jedan dupli. — Gogo, sjedaš li se kako si me ono sjebao sa Čehovom? — rekoh ne bih li ga raspoložio. — Jebeš Čehova! Hajde, pij! — Koji ti je vrag, doktore? — unesoh mu se u lice. — A koji mi vrag nije! — reče on, pa odvrati pogled. — Idem na disciplinsku. — Zašto? — Zato što mi se nodas dogodila grozna pizdarija. Bio sam dežuran na internoj, a onda sam skoknuo van na pola sata. I... —I što se dogodilo za tih pola sata? Srušilo se bolničko krilo? — Samo se ti zajebavaj. Neki tip u šok-sobi pokidao si je sondu i sve one ... u nastupu ludila. Kad sam se vratio, bio je mrtav. — Pa, dobro, zašto si izlazio? — Brambor je kriv! Namjestio mi je neki komad. Ti znaš onu Žužu u ... — Znam Žužu — prekinem ga. — Pa to ti nije morao Brambor namještati. Žužu si može svatko namjestiti. — Govoriš istinu? — pogleda me unezvijereno. — Pa jasno — rekoh. — Ti si prvi koji ju je maknuo za vrijeme nodnog dežurstva. Mogao si pričekati, Žuža još nikom nije umakla. — Znači, stostruko sam zajeban! — zavapi on. — Ali, zašto mi je onda Brambor ... — Dobro, a gdje je bila sestra dok si ti bio sa Zužom? — Ne znam. Sve je tako čudno kao da je namješteno. Uglavnom, nastradat de i sestra. — Čekaj, nodas je Brambor bio kod tebe u bolnici? — sijevne mi u glavi. — Jest. Zašto pitaš? — Ništa, ništa ... a tko je tip koji si je pokidao te ... — Ma ne znaš ga ... Neki tip kome su izvadili ogroman karcinom. Ionako je umirao. Čekaj, ti kao da nešto znaš? — Ma drek ja znam. Daj da popijemo još po jednu. Rekao sam da ne znam, ali sam bio uvjeren da znam. Pretpostavljao sam da je Brambor izvukao dr. Jazbinšeka sa dežurstva kako bi mogao porazgovarati s tipom. Razgovarao je i duboko ga uznemirio, a onda je tip, mučen možda kajanjem, grižnjom savjesti ili tko zna čime — pokidao svoje

tanke veze sa životom i zgasnuo. Ipak, nisam to htio redi Gogi Jazbinšeku, jer mi je Brambor bio mnogo vedi i važniji prijatelj. Poslije je dr. Jazbinšek prošao kroz purgatorij disciplinske komisije, koja je, kao što se to počesto događa, utvrdila da na liječniku ne leži krivnja veda od one koja zahtijeva javnu opomenu. Osobito je dragocjeno bilo svjedočenje Jaromira Kralika, nakon kojeg je čak i liječnikovo izbivanje postalo dvojbeno. Ceh je "platila" sestra koju su otpustili s interne, ali su je tjedan dana kasnije primili u stomatološku ambulantu, pa je čitava afera ubrzo okončana na sveopde zadovoljstvo. A nesretni je pacijent ionako ved prije toga bio osuđen na propast. IV. Premda je otišao u privatne obrtnike, otac se nije odrekao svojih političkih aktivnosti i zanimanja, što de redi da je ostao SK. Promijenio je osnovnu organizaciju i iz firme prešao u mjesnu zajednicu, gdje su jezgru OOSK činili penzioneri i domadice. I premda je bio privatnik (eksploatator dva radnika), spram oca nitko nije bio nepovjerljiv, jer su svi znali da su opredjeljenja druga Ivančica oduvijek bila napredna i "na liniji". U novoj osnovnoj organizaciji nije više imao prilike prorađivati političke probleme vezane uz privredu i proizvodnju, nego se više bavio globalnim stranama klasnih, unutarnjih i vanjskopolitičkih problema. Govorili su tamo o opasnim silnicama američkog imperijalizma, o svojatanjima Makedonije od strane Bugara i stanovite Cole Dragojlove, o propagandnim potezima Envera Hodže, što je tatu ubrzo počelo zamarati, jer je o svemu tome mogao doznati i iz novina. S jednog od partijskih sastanaka, koji su se održavali svakog prvog četvrtka u mjesecu, došao je ozarena lica: — Drug Alapid ima brata u jednim zagrebačkim novina ma. Uredili smo da te prime za novinara honorarca. Ako se pokažeš, dat de ti i stalan radni odnos. Zgrozih se pri pomisli na tu vrstu posla. Horbat du tamo za druge, jurcati po tržnici i Supovim konferencijama za štampu, a gospoda etablirani novinari prepisivat de Tanjugove vijesti i uživati u hladovini. — A plada? — upitah ga bojažljivo. — To sam znao da deš pitati — smrkne se otac. — Ali, ni to nede biti loše. Alapid kaže da deš imati dvjesto pedeset hiljada. To je više od mamine penzije. — Od mamine je penzije sve više — rekoh razočarano ali nisam imao kud. Morao sam pristati. Nisam mogao redi ocu da se kao mlad književnik gnušam novinarskih nebuloza, pogotovo onih honorarnih, nego sam tiho spakirao stvari i otputovao u Zagreb. — Postat deš ti Ive Mihovilovid ili Pero Zlatar, samo ako budeš marljiv — rekao je stari na dan mog odlaska. — Samo ti pazi na sebe — rekla mi je mnogo realističnija majka — a ostalo, kako bude! Pronašao sam teškom mukom traljav sobičak, gdje sam se počeo osjedati kao najzapostavljeniji, najjadniji i najizguljeniji živi stvor na kugli zemaljskoj. Prve sam se nodi, ojađen i izgubljen, sasvim solistički nalokao i sutradan zakasnio na posao. Zapravo, na posao i nisam zakasnio jer ga još nisam bio ni dobio. Trebalo je prvo otidi i javiti se. Tredeg dana, dakle, uspeo sam se uskim stubištem i stao pred vratima na kojima je bila izvješena sljededa ceduljica: TRAŽIMO HONORARNE SURADNIKE, što je uvelike dezavuiralo silne veze druga Alapida. Pokucao sam i ušao. — Dobar dan! Ja sam onaj koga šalje drug Alapid. Katastrofalno debeo tip, s olabavljenom kravatom i znojnim mrljama što su se širile po košulji ravno od pazuha, pogleda me preko volje, povuče dim i zakašlja se. — Kakav Alapid? — upita me kad je došao do daha. — Pa, Alapid, brat druga Alapida ... — A, Alapid! — dosjeti se on i nasmije. — Alapid ti je ved dvije godine u penziji. Svrada utorkom na partiju šaha. A što ga trebaš? —Ne trebam ga. Drug Alapid me preporučio za honorarca.

molim vas. slušaj. jebeš ga! Baš nemamo srede! — A zašto. Ne sjedam se da sam se ikad u životu osjedao tako bijedno.. — Završio sam fakultet. nije mogude! — uzdahne debeli.. iako nije šepao. — A kakav? — Filozofski — rekoh pomalo stidljivo. — Čekaj! — Molim? — Evo ti blok i penkalo. — A da pišeš kako je sve poskupjelo? — Pa to svaki dan pišu! A što je konkretno poskupjelo? — Cipele.. krenuo prema Trgu Republike. To je bila moja prva "prikupljena" vijest objavljena u novinama. molim? — rekoh kao da mi nije pravo. pa se kupi na teren i kupi vijesti. tutnjao promet.još je bio u onom čudu iz prvih studentskih dana. S tim da si i spavao! Bez toga nema novinara. Tražimo honorarce i nikakva ti preporuka nije potrebna. — Ali. Mislio sam danas kupiti nove. — Jebi ga! — rekoh snužden. kad mi se svijet činio beznadno lišen svake novinske spektakularnosti. čistačicu valjda: —Je l' te. Stajao sam na ulici. Moj kasniji novinarski rad bio je mnogo više određen utjecajem urednika koji su me slali naokolo. što je Hromog Dabu . Došao je u Zagreb da se dogovori za diplomski. evo ti jedne. — Zato što bi svi takvi odmah u kulturu. Kolika je plada. odbaciti ga prema Sljemenovoj prodavaonici i usmrtiti nešto prolaznika. novinarstvo je poziv za koji se hode samostalnosti i snalažljivosti. — Slušaj mali. drug Alapid .. nigdje se nije čula revolverska paljba niti buka i žagor demonstranata. u izvršenju tih zadataka nisam pokazivao baš osobitu novinarsku spretnost. a sljededeg tjedna izlazi ti Berislav Nikpalj u vlastitoj nakladi. Upravo je izašla pjesnička zbirka Božidara Brezinščaka Bagole. Okrenuh se da du izadi.— Ma. razočaran. Dakle. On je uvijek imao po neki odgovorni zadatak za mene. — A što du raditi? — Sve! Što si završio? Nemoj mi samo redi da te Alapid gura zato što si završio nižu uzaludnu . otišao sam u obližnji Zavod za ceste i s vrata upitao žensku. — Zajebi druga Alapida! Hodeš li raditi ili nedeš? — Hodu. oko mene je brujao grad. na primjer — opali on kao iz topa. koga su zvali Hromi Daba. i tu su me zajebali. Pogledah mu u noge i. Zato ti ništa nedu tumačiti. Nakon četrnaestog gemišta. jasno . uglavnom na mjesta na koja nitko nije želio idi. bio mi je neka vrsta mentora. — E. molim? — Sto pedeset hiljada — ispali debeli. Nemajudi kud. jer je zbog posljednje zbirke pjesama malo okasnio s ispitima. E sad. daj joj osobne podatke. mali. Onaj debeli. ali sam morao odustati. isteturali smo iz Mosora i na oglasnom stupu spazili svježe nalijepljen plakat za gostovanje Svjatoslava Rihtera u Zagrebu. Nitko nije visio obješen o Lebarovidevu uru. nitko nije vratio bana Jelačida s njegovim ogromnim postamentom. — Književnost na Filozofskom fakultetu . Stojko se oneraspoloži i poče duboko razmišljati. Izjadao sam mu se i upitao ga ima li on možda kakvih vijesti zgodnih za novine. koji se u novinskom smislu doimao sasvim nezanimljivo. grade li se u posljednje vrijeme neke ceste prikladne za novinsko prikazivanje? Malo kasnije naletio sam na starog druga Stojka Milica i s njim zaglavio u Mosoru. A tu su nam potrebe najmanje. — Ne smije biti iz kulture! Tu su im potrebe najmanje. a ja sam se pitao gdje su sad sve te vijesti kojima svakodnevno pune svojih šesnaest stranica. Zatim sam. Nego. Dao sam sekretarici podatke i izašao van da tražim te jebene vijesti.. Stao sam na ugao Ilice i Frankopanske te čekao. Nakon tredeg gemišta je rekao: — Pazi. ali me on zaustavi. Javi se sekretarici. glupo se nadajudi da de se možda neki kamion zabubati u tramvaj. vidio si onu cedulju na vratima..

drndao vibrator za izradu betonskih bloketa i provodio naporan i zdrav život. radio na mješalici. otkazao sobu i jedne nedjelje se pojavio na vratima dobrog starog doma. suspendirati — rekao mi je Hromi Daba i zatražio da mu vratim blok i penkalo. pričali prostačke viceve. samo da je skupština imala kvorum. a majka je izrezivala iz novina sve tekstove s inicijalima S. Zatim bi me poslali u ŽTP. — To je zato što je Krešo VKV. Stari je meni pladao sedamsto dinara na sat. na tržnicu. koja ti je to budala napisala? Stvar je bila u tome da bi ti delegati bili izabrani. Devedeset posto tih izrezaka pripadalo je novinarskom asu Srebrid Ivanu. izgubio žuljeve i stekao tvrdu radničku kožu na dlanovima. Tako bi me poslali na sastanak Republičkog SUBNOR-a. Osjedao sam se poput degradiranog oficira koji vrada sablju i činove. — No. postao betonirac. Jedina zadovoljština bila mi je pomisao da i Srebrideva majka govori svom poštovanom sinu stvari poput ove: — Nakon intervjua s Pajom Gregoridem. toliko su mi te glupe kratice bile slične. Razbolio mi se radnik. Jasno. kome ja ne bih mogao ni cipele očistiti. — Koga ti držiš pametnim čovjekom? — rekao je otac. zapravo neke vrsti babljeg ljeta. kome je žlica zastala na pola puta između tanjura i usta. Počeo sam raditi s ocem i ubrzo se izvještio u izradi raznoraznih betonskih proizvoda. Onda su me poslali na manje odgovorne zadatke i odredišta. — Eto. Ja nisam imao ništa protiv. Nakon osam sati dosadnog sjedenja. moramo te. Dotle je moj otac zadovoljno trljao ruke. — Znao sam da deš me obrukati pred drugom Alapidem — rekao je otac. i onaj komentar o poreznim stopama — pohvalila me majka. vratio sam se kudi! — rekao sam poput kakvog iseljenika.izbacivalo iz takta. gdje bih vodio dugotrajan razgovor s čistačicom o tome zašto večeras nema te važne najavljene sjednice. ali sam i to otrpio i zauvijek napustio novinarstvo. Bez po muke skinuo sam dvanaest kila. Spakirao sam stvari. valjda samo zbog toga da mi upropasti novinarsku karijeru. u svakom zlu ima i po nešto srede. pa deš mi od sutra pomagati u radionici. a ja bih zalutao u Gradski. Tako sam. I. koji je upravo dobio trista tisuda na Sportskoj prognozi pa je to morao s nekim zapiti. pomodni knjižničar i stručni suradnik u SIZ-u za ceste. dodala je: — Za pametnog čovjeka i neugoda predstavlja korisno iskustvo. a ti si priučeni — objasnio mi je otac narav ove socijalne razlike. Otamo se nisam ni vratio. lokali pivo i prepričavali smiješne nastupe neobičnih mušterija. Gotovo da sam u njemu otkrivao novog čovjeka. šalovao kalupe. dobio struk i bicepse. Na sastanak Prosvjetnog sabora nisam stigao jer sam sreo bivšeg cimera Vreu. Nikad se nisam tako dobro slagao sa starim kao u tom razdoblju. Jedina veza koju sam imao sa svojom osnovnom strukom bila je u tome što sam i dalje pisao novele i molbe za različita intelektualna zaposlenja tipa tvornički novinar. a ja sam samo hmrknuo. koju je moj povratak obradovao. gol do . uglavnom iz seoske sredine. a svom radniku osamsto. kako si mogao spasti na to da nas izvještavaš o cijenama bijelog luka i paradajza? Ubrzo sam prestao donositi tekstove uredniku. koji je nakon tridesetogodišnje emigracije banuo na rodni prag. — Mali. Odlazio sam samostalno do tiskare i tamo na regalu ubacivao stvar u sutrašnje izdanje. ali još uvijek manje nego odbijenih molbi. Tada je izašla i moja čuvena vijest o novoizabranim delegatima za neko sveučilišno tijelo. umjesto novinara. zbog koje je netko odozgo telefonirao glavnom i rekao: — Bogati. jer sam pao preko tezge i uganuo nogu. Jednog blagog jesenskog dana. gurao japanere prepune žitkog betona. primjerice. nadajudi se kako me skinuo s grbače. Teglio sam vrede cementa. a ja bih lutao po TEZ-u ili TPK-u. na žalost. ja sam napustio dvoranu i predao vijest. ja sam. uz paraf dnevnog urednika. Smijali smo se nekakvim bedastim štosovima. Kako je vrijeme odmicalo priča je bivalo sve više. — Izvrstan ti je onaj izvještaj iz Sabora. kao. Majka. ne znajudi da je sa mnom otišao i taj jebeni kvorum. U tom sam razdoblju najmanje sličio trulom intelektualcu literarnog tipa.

ili ga polako nagriza paranoja deklasiranog elementa. pa to ne da u program. ljepotice? Obilaziš grobove bivših uspomena? — rekoh blesavo—patetičnim glasom. iznenada. — Pa. Upoznali smo se. Ponekad mi se čini da je tamo samo zato da bi mene jebao u zdrav mozak. mrkve i salate. pa onda zaključa studio. voljeli i razišli. da posudi neke modne žurnale.pojasa. ipak me sve to na neki način zabavlja. Koliko je godina prošlo otkako si me pokopala? — Stanislave! — reče ona ozbiljno. Vodio je onu glupu emisiju "po željama". osobito kad bi joj slušanost opala. Milan Grabar ostao je u radnom odnosu na lokalnom radiju. Pošto mi se nekoliko puta požalio zbog sličnih stvari. javljao se s tržnice sa svježim cijenama rajčice. Kako bi bilo jasnije. niti evidentira. — A zašto im ne daš otkaz? Možda to i očekuju? — upitao sam ga nakon jednog takvog razgovora. rezolutan i odbojan. — Imaju na stanici nekakvog Trkulju — žalio mi se Miki — kome mora da sam nehotice stao na žulj. Iste večeri navratila je do moje mame. utrpala se Mikiju i meni na Topove za Cordobu. ali nije gajio iluzija da bi u gradu mogao pronadi nešto bolje. a roditelji pažljivo pratili novu epizodu serije o popularnom inspektoru Colombu. Na kraju mjeseca mi očita bukvicu što ljenčarim i opet me pošalje na disciplinsku. nabijao sam po betonu i mislim da sam. Pošto su se pogasile sve njegove funkcije i pošto je isključen iz SK. Onda me pošalje da razgovaram s nekim ljudima. Pričalo se da je ostavila posljednjeg tipa. — Sonja. onako zauzet teškim fizičkim poslom. — Ide li. Valjda je to bila posljedica ljubavi koju je vodila sa svim onim tipovima otkako mi je dala nogu? Znao sam barem za trojicu. — Zar misliš da si i ti jedan od mojih ljubavnih grobova? — upita me zagonetno i priškilji. — Ne Mikiju. počeo sam se pitati da li mu uistinu bacaju klipove pod noge. Dakle. Jučer me zajebavao zbog izvještaja s tržnice. što se njoj valjda svidjelo. Nije bio zadovoljan poslom koji radi. nego tebi. Da mi je sad ta linija! I onda. koju sam u posljednje vrijeme nekako izgubio iz vida. tako de nekako biti. Nekako se protegnula. i ništa tu ne treba dodavati. — Mikiju smetati? — začudi se. "tete Ivančid". — Što je. Izgledala je prvorazredno. Šta ja znam tko se sve od tvojih ljubavnika mota po kudi! — Baš si zločest! — izrekla je onu stereotipnu frazetinu koju ženske rabe kad se ljute. — Molim? Šutjela je i pogledala me vrlo značajnim pogledom. Pogledah je. Navodno je njegova žena kupila mrkvu po dvadeset dinara. Bio sam patetičan. ali ne toliko da bi se uvrijedile i otišle. a pokatkad je vodio i nagradnu igru za zagonetače hobiste. nemoj da na groblju otpočinjemo nekakve gluposti. Valjda stoga što sam u tom periodu bio fizikalac svjestan vlastite snage i zdravlja. — Ništa te nema kod Mikija? Ne želim smetati. nabijao po betonu upravo zalivene grobnice. To je iskustvo punog kruga. kao da joj sunce smeta. — Čuj. Drugi dan me šalje na disciplinsku zato što emisija još nije snimljena. Isti status i zadatke zadržao je i po povratku iz vojske. odnekud se stvorila Sonja Grabar. premda nikad u životu nije šila. skupa sa "šnitovima". a četvrtog smo se dana poševili kod nje dok je Miki dežurao na radiostanici. dobila jasniji struk i čvrste grudi. VI. ali ja to nisam pouzdano znao. ali sa znatno promijenjenim statusom i zadacima. mora da je baš na to pala. majstore? — upitala me vragolasto i nasmijala se. moram odmah napomenuti da se dobar dio naših poslova obavljao na gradskom groblju. Sutradan mi je poslala telegram glupa sadržaja: POGODI TKO MISLI NA TEBE! Tredeg me dana uhvatila na korzu. Ali. a u mom izvještaju je stajalo da je po osamnaest dinara. stvarno dobro izgledao. Da mi termin u studiju za "Želje" u devet navečer. Mislim da je išla teti na grob. . Nosila je kanticu s vodom i buket svježeg cvijeda.

U loncu se upropaste tri metra. ne rujte po mojim poslovnim tajnama! Da mu tko ne bi zamjerio na uskodi ili jednostranosti zbirke. revije za meku i tvrdu pornografiju. koji je radio kao carinik na jednom od jugoslavensko-austrijskih graničnih prijelaza. a nakon toga odvrtio se pravi tvrdi pornid o inkasatoru koji posjeduje osamljenu domadicu. zapitati koliko pornida posjeduje. Kad sam ga posjetio. . hermafroditi. razne "gadgete" pornografskog karaktera. za vrijeme ručka. — Samo mi djeluje pomalo . jer je Kalafatovid odbijao našu radoznalost riječima: — Dečki.. Silma. pomalo zbunjen i iznenađen. ali sam svakako želio spomenuti tu zgodu. mogli smo samo nagađati. O tome kako je carinik došao do ove zabranjene por-norobe. Prije špice ugledao sam golu žensku i natpis "Climax". I onda ti na kraju film ne vradaju jer su mu izgubili svaki trag. fotostripove. posudiš film nekom Marku koji je tek jučer kupio projektor. koju de Miki u idudih desetak godina sakupiti. U to vrijeme pornografski filmovi uskog formata nisu bili privilegij Mikija Grabara. ali su projektor nabavljali zbog toga što su pornidi kolali i predstavljali stvar koju lako možeš posuditi na dan-dva. Ghetaldus. Zašto netko ne bi skupljao pornografske filmove? — Pa jest — složih se. — To je prvi film moje budude kolekcije.—Je li istina da Mikija zezaju na radiostanici? — upitao sam Ljubu. koji mu je iz SR Njemačke donio tri nova filma.Mirček Bajs. — Kolekcije? — Što se čudiš? Ljudi svašta skupljaju.. Odmah nakon toga velik kontigent tonskih osmica donio mu je bivši školski drug Kalafatovid. hajde! — odmahnuo je rukom. bilo je strahovito teško pratiti njegov put. Istina. ali je seks u njemu bio sasvim eksplicitan. jer su posuđivački kanali bili tako propusni da se događalo da koji dan kasnije od nekog posudiš svoj vlastiti film. lezbijke i slično). jer mu stop-projekcija nema zaštitnog filtera. Zatim je Miki uspio od nekog povratnika iz Švedske kupiti deset rola prvoklasnog materijala marke Eros. a isječena mjesta zalijepi selotejpom. bočica od pida i uličnih pizdarija djeluje ti ozbiljno. zacijelo no bi bilo ni Povijesti pornografije koju danas držim u ruci. U proljede 1974. Bolex. — Da! A skupljanje maraka. mnogi vlasnici projektora nisu posjedovali pornide. prokrijumčarena u torbi punoj pribora za novorođenče. medu kojima su bili i filmovi s raznim egzotičnim temama (crnci. Vlado Gadeša donio mu je iz Danske prve dvije tonske osmice. Pero daje rolu Franceku koji ne može dočekati. Luč i domadi projektor tvornice Iskra. Kad bi tko u razgovoru spomenuo da ima osam-milimetaski projektor. Ne sjedam se više o čemu smo još razgovarali te večeri. i slično. Kad si jednom pustio u opticaj vlastiti pornid. specijalne prezervative. Meopta. bio je pravi mali križni put. pa ga nakon deset dana moraš posuditi od nekakvog Pepana kome su ga posudili ljudi iz drugog grada.. jer predstavlja začetak jednog neobičnog hobija i jedne nevjerojatne zbirke. A što se na tom putu jadnom filmu događalo. Skidajudi rolu s projektora. koji s Mikijem od onog zlosretnog rođendana nije razgovarao. koje Francek nadomjesti sa tri metra neke svoje role na kojoj je snimka proslave rođendana njegove bake Mileve. Prvu dopunu mršavog začetka zbirke izveo je Mikijev kolega s radija . mirne duše. omakne mu se i skotrlja u lonac "cušpajza". Zatim Marko posudi film Šilji koji ga progori na tri mjesta. značaka. Film je bio nijem. — Pa znaš ti njega! Godi mu da se smatra žrtvom. pa si to izreže za uspomenu. On ti onda pusti super-osmicu kroz kudište obične osmice i polomi ti četvrtinu perforacije. s posebnim dodacima za pojačavanje uzbuđenja. Vijetnamke. mogli ste ga odmah. Znao sam Mikija pa nisam ništa odgovorio. priglup i trajao je sedam-osam minuta. Miki je uz filmove počeo prikupljati i drugi materijal: pornočasopise. pozvao me da dođem vidjeti nešto jako zgodno. kao što su: Eumig. neozbiljno . Recimo. izvadio je iz ormara novi Eu-migov projektor za osmicu i super-osmicu. Optika i Gradski magazin tih su godina napravili strašan posao prodajudi razne projektore. — Što de ti to? — upitah ga. zamračio sobu i pustio film. pa film odvrti odmah. ved su se raširili po čitavom gradu. A da nije bilo tog kolekcionarskog hobija.. pa je Miki uskoro morao nabaviti i tonski projektor. Ponajprije stoga što mu takvu karakternu crtu nikad nisam uspio zamijetiti. Šiljo daje rolu Peri kojem se jako dopadne jedna ševa i neko kratko pušenje. — Ma.

Tabu tema — čine filmovi u kojima se razrađuju različiti devijantni oblici seksualne imaginacije. Očiglednost. Miki pronalazi prisutnost motiva "đavolova uda". Nadalje. haremi i si. daleki arhipelazi. jer Miki tada nije mogao ništa znati o slavodobitnom pohodu pornografske videokasete. kao krajnjeg ideala pornografskih artikulacija. Dokone gospođe — to su svi oni filmovi u kojima se emancipirana žena nalazi u stanju seksualne frustracije nastale "neispunjenjem". pornidi o snimanju pornida."Sedamdesete su godine pod dominantnim utjecajem slavnog žanra pornoosmice". Mitsko mjesto ovih filmova.). na kongresu i slično. obdaren sposobnošdu .). sadomazohisti i si. "medicinske tematike" u kojima osnovu seksualnog zbližavanja čine bolničke ili ambulantne okolnosti. jednostavnost upotrebe. Nakon nekoliko globalnih tematskih zona.). Kako je pravi konzument pornografije u biti malograđanin. No. Filmovi o zvijezdama pornida. Macho-snovi — okupljaju sve filmove u kojima je pornografski potencijal vezan za različite bizarne i egzotične sadržaje. anemidanka. vedu dužinu trajanja. portir orgija s gazdinom kderkom . prema Mikiju. koji sa drže radikalan obrat iz profesionalne u erotsku situaciju. uglavnom prema vrstama seksualne fiksacije (heteroseksualci. i tako dalje. vampirima. koji se kredu od bi zarnosti pa sve do nasilja i perverzije. Sve to stoji u Mikijevoj knjizi crno na bijelo i predstavlja tek djelomičnu istinu. Zanimljivo je da motiv Crvenkapice pronalazi u svakom filmu u kojem junakinja seksualnim inzultom biva spriječena u nekakvom dobročinstvu. crnkinja. U "mitskoj analizi" tajnih sadržaja pornografskog filma. vratimo se teorijskim razmatranjima žanra pornografskog filma širine osam milimetra. Premda zaboravlja istaknuti mogudnost atipičnih i hibridnih obrazaca. Milan Grabar niže dvadesetak obrazaca. odnosno filmovi u kojima je objekt žudnje — "atipična žena" (Japanka. Snjeguljica i sedam patuljaka i slično). vilama i slično. golemih razmjera i neiscrpne snage. 3. 6. u kavani. serviserima. inkasatorima. jest "pregled". 10. stop-snimku. slowmotion. Miki se poput pravog tematologa bavi tipologijom osnovnih pripovjednih situacija prepoznatljivih u pornožanru. ovoj zoni treba pribrojiti i pomiče s vrago-o vima. u koje je autor potrpao njemu dostupne filmove. mogudnost lakog prematanja. čistačica. Mem-brum diaboli jest strahovit organ. Doktor u krevetu — objektivira se u filmovima tzv. a tipični žanrovski karakteri su liječnik.. 4. Konkretnije.). kojoj nedostaje tek uvjerljiviji i stabilniji kriterij razdiobe. a trpiteljica je snošaja sekretarica. Dominiraju kombinacije muškarca i više žena. unatoč metodološkim propustima.. tropski pojas. takvi su filmovi nadilaženje njegovih seksualnih ograničenja. Persiflaže — u ovaj podžanr Miki trpa sve priče koje počivaju na literarnim ili mitskim predlošcima (Modrobradi. 2. trbušna plesačica i si. eksplicitnost i samorazumljivost filmskog medija dali su ovom žanru prevlast nad svim ostalim pornografskim žanrovima. Socijalno-revanšistički filmovi — sabiru stanovit broj rjeđih primjera u kojima podređena klasa seksualno podređuje onu nadređenu (radnici obljubljuju tvorničarevu ženu. što. To su filmske priče o ženama na odmoru. u minucioznoj analizi. medicinska sestra. Autorefleksivni filmovi — to su svi oni filmovi u kojima se kao osnovni sadržaj nalazi sam pornografski film. poslovna partnerica. pa čak i filmovi o prostituciji. homoseksualci. sve pornide koji u sebi sadrže ovaj element smatra žanrovskim parodijama. Pornografski film najviši je vrhunac koga se pornografija mogla domodi. to su svi pornidi u egzotičnim ambijentima (pustinja. 7. I tako dalje. Parodije — kako Miki Grabar humor drži zabranjenim mjestom pornofilma. dokumentarci o nodnom životu. koja de ovoj disciplini donijeti mnoga poboljšanja i prednosti: bolju kvalitetu slike. pacijentica. 5. Miki lucidno u osnovi rudimentarne fabule pronalazi funkcioniranje sljededih pornografskih "arhetipova": 1. svjedoči o visokom stupnju iskustvene upudenosti u predmet. Uredske teme — zapravo su seks na radnom mjestu. sasvim opravdano stoji u Mikijevoj Povijesti pornografije. pa de se dalji njen razvoj baviti tek sadržajnim obogadenjima ved formiranog žanrovskog kodeksa. Dominantno područje ovog žanra jesu filmovi sa sadomazohističkom tematikom. Uljez u ložnicu — u ovaj obrazac ubrajaju se svi filmovi o poštarima. Mahnitanje vi-deopornosa na tržištu pornografije oborilo je trenutno akcije svim ostalim pornografskim proizvodima i odagnalo ih na krajnju marginu pornografskih trendova. provalnicima. mogudnost lakog kopiranja i umnažanja geometrijskom progresijom. 8. aspirantica na radno mjesto i slično. 9. U ulozi penetratora obično je šef.

Zamislite užasa: vrtiš s društvom Night Ladies. film i pratedi pribor. u pravilu muške. imam bar priručni odgovor: "Napisao je to moj prijatelj Miki Grabar s kojim sam stradio bar polovicu života!" Na sredu. I to na sasvim osobit način. ili. pa tko je napisao ovu smjesu izvanrednog štiva i morskih gluposti?" A ja. jer se na solističko gledanje pornofilmova gledalo s onom istom moralnom indignacijom kao i na solističko uživanje u alkoholu: U publici je redovito morao biti bar jedan gledalac koji je na seansama slične vrste stekao status i dignitet duhovitog komentatora. jer se promatranje pornida bez duhovitih zafrkancija držalo sumornom i ispraznom rabotom. Čovjek gotovo da se upita: "Dobro. podruma. nervozno pušedi u zamračenoj . "đavolovom udu". ali je njihova nedostatnost bila često vezana uz nisku razinu komfora i uz uobičajeno nepostojanje električnih instalacija. potonji naftaš. kunilinktus.ponavljanja akcije. Redak u kojem se tvrdi da "membrum diaboli" nije dopušteno ni masturbaciju ni felaciju. po mogudnosti luksuznim kolima. Čekali su s projekcijom četrdeset osam sati. Drugi preduvjet bilo je postojanje prikladne publike. Da biste upriličili filmsku pornopredstavu. dovodi čitaoce u strašne nedoumice oko autorovih sposobnosti i lucidnosti. koji nam približavaju bit filmskog uprizorenja pornosvijeta: odsutnost subjektivnih kadrova. osobita upotreba krupnog plana i detalja. bilo je potrebno zadovoljiti nekoliko bitnih preduvjeta. Bude li itko ikad pisao "estetiku pornografskog filma". po "komentatore" se odlazilo kudi. koju smo u tim godinama obilato upražnjavali. a Bumbovi se komentari još i dan-danas prepričavaju u kuloarima bivših lokalnih pornofila. recimo . Moram napomenuti da je kult pornoprojekcija u našoj sredini promovirao "komentatore". u proizvodnji filmskog poduzeda Swedish Erotica.Zvonka Letke u njihovim domenama. poznavanje bizarnih izvora prati neupudenost u notorno poznata djela. Njegova besmrtna slava omogudila mu je da do trena ženidbe vidi dvije do dvije i pol tisude pornida a da nikad nije posjedovao čak ni kinoprojektor. visokoparno intonirano poglavlje o pornoosmici navodi i iskustvene primjere iz prakse gledanja. Jedno od najvedih. još jednom mi je pokazao koliko je Miki bio površan u korištenju stručne literature. Iščitavanje Grabarove Povijesti pornografije. jer se bez njih seansa nije mogla ni zamisliti. Pornidi su. prisutnost sintetičke naracije u grupnim temama i analitičke u "dual-nim" temama i slično. živa ili mrtva. naravno. zacijelo de morati ustanoviti postojanje posebnih žanrovskih narativnih i filmskih postupaka. strogo kodirano vođenje paralelnih radnji. kao što to obično biva. Briljantne logičke opservacije smjenjuju se s gotovo tupavim pogreškama. sestara i ostale rodbine. poput veš-kuhinje. tonuli u zaborav. pokušao sam pronadi Mikijev uzor ne bih li se i sam bolje uputio u taj pomalo demonološki problem. pronašao sam Lo Ducinu Novu enciklopediju seksualnosti iz koje je Grabar nedvojbeno parafrazirao bizarno znanje o tzv. Uz projektor. ejakulacija i slično. morali ste imati adekvatan prostor za gledanje. Još i danas je živa legenda o tome kako je deseteročlano pornofil-sko društvo. student RGN-a. po stoti put mi pada na pamet. što obiluje mnogim pametnim i uvjerljivim zaključcima o postojanju raznih tipova prezentacije ovih nezaobilaznih pornografskih toposa. Da pobrojimo samo neke od njegovih rezultata. Mladena Delida. a mama ti s druge strane vrata viče: — Sinek. te se kretati unutar onog obzora koji je nazreo Milan Grabar u svojoj rukopisnoj studiji. I dok je obična smrtna raja gnjavila da i na nju mislite bude li se što gledalo. opskrbljeno s osam novih filmskih rola. Nakon dužeg prekopavanja po priručnicima. uporno inzistiranje na jednoznačnoj. tipizirana tehnika reza u sekvencijama sladostrašda. Miki se vrada nekim iskustvenim zapažanjima na kojima gradi fenomenologiju ključnih motiva žanra: penetracija. purica s mlincima bu ti se oladila! Kasnija pojava tonske osmice učinila je ovu mogudnost još kompliciranijom. felacija. ezoteričnom tvrdnjom. Mnogo vedu pogodnost od sobe predstavljale su razne priručne prostorije. čvrstoj kodiranosti naziva smjenjuje se s nedopustivim terminološkim kaosom i slično. poslalo emisara i taksista da dovedu Bumba Zlatica iz Zagreba. naglašavanje komplementarnih seksualnih tehnika u dubinskom mizanscenu. premda i sam često mučen sličnim pitanjem. Kudni prostor (soba) nije bio osobito funkcionalan zbog mogude inkomodacije od strane roditelja. čija se slava u toj domeni može usporediti sa slavom Dicka Cavetta. Iznenađen ovom bizarnom. Nakon metafizičkih i spekulativnih nagađanja. tavana i tako dalje. pa je kao takav mitski podtekst svake pornografske maštarije. ako ne i najvede komentatorsko ime tog vremena bio je moj veliki prijatelj Bumbo Zlatid.

— Pa ti gledaš na krivu stranu! Ono ti nije film. sjededi na stolici vrtne garniture Treska. Iznervirani Bumbo ustao je i sasvim iskreno prosvjedovao: . ili drko po namještaju! Nakon toga bi operater Žuga Žumer. počele animirati nekakvog traljavog tipa sa zulufima. koji je upravo bio dobio neke američke i danske osvajače "grand-prixa" u toj kategoriji. Gogo nije odgovorio.promrmljao je dr. dolazio je na seanse samo radi toga da sluša Bumbove komentare. ali su na cijeni bili i otoman iz palete Šipadovih proizvoda. prolijevao pivo. počela je projekcija filma u kojem su. Preduvjet je bio fakultativan.sobi. dvije privlačne ženske. ili se radi o filmskom triku? — Što to? . čiji su prozori imali rolete. Projekcije je obično započinjao Majo Latas riječima: — Nemoj da je netko gasio čik. sve dok Bumbo nije položio geologiju ležišta fluida. inače velik poklonik zabranjenih pornoužitaka. Čini mi se da se radilo o osam petnaestominutnih rola nijemog filma. koga je ogromna dioptrija priječila u tome da pobliže razazna što se zapravo na platnu zbiva. Stanoviti Zuga Zumer. U mračnoj prostoriji osjedala se čudna atmosfera iščekivanja. Jasno. da mu se nede dignuti? To je u kulturnim zemljama kažnjivo. Kad bi mu tko i viknuo: — Šarfaj. žmirkajudi kroz debele dioptrije. ali sam ja s nelagodom ustanovio da Žuga uistinu gleda na krivu stranu. Jazbinšeka. dok se projektor postavljao na komodu Kosovka neke srpske tvornice namještaja. Te su se projekcije održavale u večernjim satima u Latasovoj prodavaonici. čija su lica imala karakter profesionalne legitimacije. "šarfali" su mu drugi jer je za Zumera projicirana slika bila tek splet neartikuliranih mrlja. Osobito sam uživao pratiti film iz jednog Oriolikova trosjeda. gdje je operater ved držao prst na prekidaču projektora. — Žuga! Jebo te! — s užasom je primijetio Bumbo. bila je i prisutnost pida. Sjedam se duboke tuge koju sam. Kad bi se prepričavali filmovi. Kao projekciono platno. Namjestio sam se udobnije u Oriolikov trosjed i počeo se dosađivati blentavcem koji je od erekcije bio udaljen milijun svjetlosnih godina. nespretno ušnjiravao film u projektor i započinjao predstavu. Sjedam se jedne od najslavnijih projekcija koju su nesebično omogudili Majo Latas i Miki Grabar. te se s izaslanikom i taksistom vratio u zamračenu dvoranu. što je s repeticijama najboljih scena osiguravalo nesmetanu projekciju do ponodi. — Gogo! — pozvao je potiho Bumbo dr. Koliko se sjedam. pitao: — Je l' to onaj mutan pornid kad je Bumbo rekao da sisa nikad ne može biti prevelika? Jedan od preduvjeta. — Tip liči na profesora Doku Medvidovida — rekao je operater Žuga Žumer. on bi. S druge strane. Jazbinšek. proživljavao zbog toga što je neki zlikovac kupio Oriolikov trosjed i tako me lišio omiljenog mjesta za pradenje pornida. služila je velika kartonska oplata regala Rudi iz Podravske Slatine. pa i blaga nervoza. mamlaze! Žugo bi obično upitao: — Je l' na lijevu il' na desnu stranu? Pradena mačjim predenjem projektora. tko to tamo trese pepeo po tabureu Majevida? Ni nakon deset minuta pornida stvari s glavnim glumcem nisu išle nabolje. ali se zato začuo ljutiti glas Maje Latasa: — Dečki. najbolju prođu imale su projekcije što ih je upriličivao neki Majo Latas. prodaja regala Rudi sretno je nadomještena mutnobijelom pozadinom trokrilnog ormara iz Virpazara. U tom smislu pogodnosti koje smo uživali dovodile su nas u istu ravan s posjetiocima najskupljih američkih "movie palacea". — Je li to s medicinskog stanovišta uopde mogude. nego svjetlo iz za hoda! Ovoj primjedbi neki su se nasmijali. neosjetljiv na felatorna inzistiranja svojih partnerica. doduše ne nezaobilazan. ali u slučaju da projekciji ne prisustvuje "komentator". postajao je obligatoran. nakon krade i neatraktivne ekspozicije. ponajbolje gajbe piva. tadašnji poslovođa prodavaonice namještaja. —Pa to. zvučni bračni krevet Zvonko neke manje tvornice iz Virovitice i udobne fotelje Fahrudin jednog bosanskog proizvođača posoblja. mučedi se sa svojim narušenim vidom. Latasova prodavaonica predstavljala je prostor najkomotnijeg i najluksuznijeg prikazivanja filmova. Blesan je tupo i bespomodno zurio u kameru.

. što je bila neka vrsta uobičajenog termina za pokušaj penetracije uz neadekvatnu erekciju. to je onaj pizdek Gane Osmokrovid! — odmahnuo je rukom Žuga Zumer. jer je valjda shvatio da ga nitko nede pustiti unutra. — Pa šta! — osorno de Bumbo. nakon što je Holmes ved odradio neku anemidanku i upravo prilazio stanovitoj crnkinji. Nakon toga uslijedio je pornid s izuzetno ekstenzivnim crnim protagonistom koga je ljupka plavuša zabavljala vještom felacijom. — Majo! Majo! Otvori! — derao se netko vani ispod prozora zastrtog roletom. — Ako si popio pivo. — Dečki.. Žuga. što je Bumba Zlatica nagnalo da izbaci poznati propagandni slogan jednog domadeg proizvođača bombona i slatkiša: — Ti bokca. — Dečki. koji je izvanredno razlikovao glasove. ne budi svinja! Kako bi bilo da dođem k tebi u operacionu dvoranu i tresem čikove po skalpelima. — rekao je pomalo bojažljivo Majo. a onda je morao hitno prekoriti dr. — Evo ti ga. gdje? — skočio je Žuga i malne prevrnuo projektor. neka vrsta pornowesterna. — Koji je od ove dvojice Holmes? — pitao je Žuga Zumer dok je kamera. panoramirala prekrasan kalifornijski pejzaž. što nitko ne fuka. — Pa. tip koji je Žugu Zumera sasvim neopravdano podsjetio na profesora Medvidovida. pa vježbaj. — Tko je to. — A ako je zbilja . jer ti onda. Jazbinšeka: — Gogo. odžačar vašeg grla! Zatim je uslijedio jedan izvanredan broj s neponovljivom Barbarom Bourbon. učinilo mi se — promrmljao je kratkovidni operater. novi film! Onaj tip izvana još je nešto vikao o trudovima. kad ti mačka puši. — Gdje. — A kad bu se skinul? — naivno je upitao Žuga. Žuga. da taj Holmes prije fukanja mora primiti infuziju? Inače bi mu mozak ostao bez krvi pa bi riknuo u nesvijest. zaustavio bih snimanje i rekao idiotu: "Dosta! Za danas se nisi spremio. sad konačno fuka! — povikao je oduševljeno Žuga Zumer.. — Nedeš valjda zbog toga padati na jeftine štosove ganeta Osmokrovida? Krivo mu je što ga nikad ne pozivamo. — Majo! — javi se Bumbo. eno. — Sigurno nam se hode uvaliti. — zapitao je naglas Majo. sad dete vidjeti što je interkontinentalna raketa! — rekao je veselo Miki. nemojte tu pivu otvarati na krevetu Ljubica jer je ved prodan advokatu Majsecu! — upozorio je Majo neke ti pove straga. Žuga. znaš li ti. — Eno. — On to ne vidi! — zgrozi se Bumbo. ali su ga svi istog trena zaboravili kad se na špici pojavilo ime čuvenog Johna Holmesa.— Da sam sad na mjestu režisera. nego su samo otvorili frižider s pidem. — Ma. tako . koji se ipak negdje u dnu duše pribojavao inspekcije. — Majo. ali tako porazno mlohavim organom da je sve djelovalo otužno.. molim vas da mi više ne dovodite na snimanje po vezi i protekciji!" — Misliš da je tip došao na film po vezi? — upitao je Gogo. Marš kudi. dečki? — upitao je potiho Majo Latas. sada je pokušavao nešto konkretno uraditi marljivoj gospođici. zdravo je imati ovakav trbuh. između dvije ševe. — Zato. to je Negro. ne ide dim u oči! . — Majo! Majo! Žena ti je dobila trudove! — vikao je onaj glas ispod prozora. — A zašto? — bunio se Žuga. pokazujudi na ekran. U prvom je protagonist bio podeblji mljekar. budalo. a nakon toga i dva filma koja kao da su bila ilustracija Mikijevog "arhetipa" — "uljez u ložnicu". — Svira harmoniku — primijetio je Bumbo.. bogati. daj Žugi kriglu da kroz nju gleda. daj. ali žena mi je u osmom mjesecu . pa nam se želi uvaliti. Momci. sad konačno fuka! — rekao je Miki Grabar. — Dečki. i sam iznerviran. koga je Bumbo morao pohvaliti: — Vidiš. — A. majmune! Žena ti ima trudove! — viknuo je Osmokrovid vani po posljednji put. I stvarno. jer je gospodin Holmes plijenio pažnju gledateljstva više kvantitetom negoli kvalitetom..

Arleta je učinila sve kako bi mali stan iznad kina postao što prikladnije mjesto za doček Nove godine. jer je te večeri morao napraviti dirljivu emisiju o trudbenicima koji de i u "najdužoj nodi" biti na svojim radnim mjestima. Novi posao nije bilo lako pronadi. jer se kinematograf nije mogao zatvarati. liječnike. koji su još k tome imali namjeru plesati. napušeni. neku vrstu "zidnog buffeta". umjesto gnjavaže kojom se svakodnevno bavi u Gradskoj bolnici. U prvom su času pokušali stvar riješiti tako što je operator Partizana jurio biciklom između dva kinematografa i mijenjao role. ispraznila hodnik i običnu žarulju zamijenila crvenom. pravedi se da se uopde ne poznaju. u traljavu novogodišnju nod. Jaromir je počeo govoriti kako mu posao u bolnici počinje neizdrživo idi na živce i kako pod hitno mora pronadi nešto drugo. Unatoč tome. koga ved duže vrijeme nisam viđao. koji u to vrijeme nisu razgovarali. Sjedio sam sam u Mikijevoj sobi i gledao van. Natjerala je Brambora da ploče privremeno potrpa u smočnicu. Pa ipak. negdje u jesen 1973. Kino Romanija ostalo je tri dana u autu. ali se gostima sugeriralo da mogu dodi i ranije. koji je mislio da se još uvijek radi o pornowesternu. apotekare. Ne znam jesu li mu incident s pornidem oprostili. Arleta je uspjela uraditi čuda. — Prije sat vremena postao si otac! VII. pa sam ved u dam krenuo do Graborovih po Sonju i Mikija. pa je naokolo hvatao i intervjuirao vlakovođe. U nastupu depresije izjavljivao je kako de radije prevoziti smede. na koji se javio samo Jaromir Kralik. "spolnih organa". Ne znam zbog čega mu se tako iznenadno ogadila bolnica. Jaromir je utrčao u projekcionu kabinu i sredio stvar oko Veselog regruta. kolače i pide. Za trede predstave ruske komedije u kinemaskopu Veseli regrut. ukočeni od dugog sjedenja. jer se film s Barbarom Bourbon morao odvrtjeti dva puta. repriznog. snijega ni za lijek. Miki i njegova usputna mačka Jana. Zatim je Brambor sistemom zvučnika ozvučio cijeli stan i na koncu improvizirao neku vrstu primitivnog light-showa. Da bi proslavio nov posao. Ako se ne varam. jer je komandir Radovan priveo operatora Slav-ka Dangubu u stanicu zbog vožnje biciklom bez svjetala u pješačkoj zoni. gospodin Maroje Kartelo. koja je sa sto na sat odjurila u kino Partizan koje se nalazilo u drugom dijelu grada. ali sam vidio da je stvarno u gabuli iz koje ga može izvudi tek promjena poslova i zadataka. milicajce i tko zna koga. a Sonja i Mikijeva Jana ved su sat vremena udarale završni glanc. koji je smjesta dobio posao i po drugi put u životu postao kinooperator. Uz njega i Arletu. Bilo je prilično toplo. kao i zbog suprotstavljanja službenom organu i nedopuštenog spominjanja tzv. nije uspio promijeniti rolu iz jednostavnog razloga što je pao na pod "šlagiran". zaključane u kupaonici. A onda je u sobu upao dr. Stavio sam na Mikijev gramofon Au i prepustio se turobnim tonovima klavira. kinooperator kina Romanija. ili su pritjerani okolnostima zažmirili i dali mu taj posao. Mislim da je bio nekako pred umirovljenjem . dočekamo u njegovom stančidu. koji se zvao Seksualno saznanje. jer nije bilo nikog tko bi umio projicirati filmove. Uprava gradskih kinematografa raspisala je natječaj. Iz mraka je do nas dotandrkao stari bicikl marke Rog. Mikijev otac. Zaustavio se pred Majom. — Kretenu! — izderao se susjed. a po svemu se činilo da de i kiša. Doček je trebao početi u deset. Stvarno sam namjeravao dodi mnogo ranije. te Ljubo Brabec. Slavko Grabar. tovariti vagone ili čistiti zahode. Osnovni problem bio je u tome što je stan bio premalen za devetoro ljudi. i devetog. što je ved druge večeri pokazalo sve svoje mane. u zidnom ormaru napravila sistem polica za nareske. kad Brambor odvrti posljednju rolu velikog hita s Fešta. na kojemu se klatio pijani susjed Latasovih. bezazleno je upitao: — Otkud inkasator na Divljem zapadu? Nakon osam premijerno prikazanih pornida. izašli smo u svježu proljetnu nod. a onda pozvao hitnu pomod. A onda se u njegovu sudbinu umiješao takozvani prst sudbine i jednim potezom riješio problem. S osobitim zanimanjem čekalo se što de uraditi Miki i Ljubo. Mikija nije bilo kod kude. pomalo pijani od prekomjerna piva. Brambor je u studenom dao otkaz i vratio se svojoj zbirci gramofonskih ploča. Jaromir nas je sve pozvao da Novu 1974. Delon i Irena. kako bi se prostorija doimala pogodnijom za ples. kuhinjski stol je gurnula u kut kuhinje. Zuga Žumer. Dok je publika u sali zvižducima protestirala protiv ovako nesavjesnog postupka.U drugom filmu "uljez u ložnici" bio je inkasator. trebali smo dodi Sonja i ja.

Znaš. Zato što sam minimalizirao svoj život. karcinome. nepozvan doduše. Gogo! — razveselila se Arleta i poljubila i njega. . Nikad me nisu zanimale vlast. onda bi i lokao . pod rukom. — Zadovoljan? — ponovo se nasmije. koji se u taj čas pojavio na vratima s novinarskim kasetofonom o ramenu. U devet sati bili smo svi četvoro u Bramborovu stanu. — I jest — s nekom tugom u glasu de on. Grabar. Pola sata kasnije stigli su Delon i Irena.. —Je li?! — rekoh pomalo iznenađen. I to budzašto. ciste i slijepa crijeva.. Koju minutu iza Delona i Irene. ljudi! — rekao je. forfarali i on na kraju nema ništa. — Što dete. Tada sam prvi put u životu gledao Duboko grlo (Deep Throat). a Irena u uvoznoj ludoriji koja hi bolje pristajala kakvom domadem lakoglazbenom festivalu On je uza se imao dvije boce Remy Martina. da ne kenjamo s mudrim razgovorima. ciknula i sve nas izljubila.. upravo se vratio iz Pariza i donio mi ovo! — rekla je Irena i zavrtjela se pred nama kako bismo bolje vidjeli njenu parišku haljinu. jer sam oca doživljavao na pomalo drugačiji način. govorili smo da "ide na baterije". dugo se ne viđamo — reče Mikijev otac — a nekod smo bili pravi kudni prijatelji. mislim da moj stari baš i nije previše razočaran — primijetiti tiho. Brambor je još dežurao u operaterskoj kabini i mi smo joj bili prvi gosti. u tome je njegova prednost pred tvojim starim. — Izrezivao sam bubrege. Kad budeš imao djecu. DeIon je bio u izlizanom jeansu. pide i pičke — reče on u nastupu iskrenosti. Kako ti je mama? — Dobro. politika. — Nije razočaran zato što se razočaranje pred djecom ne pokazuje. — Pizdarija — promrmljao je Delon i odmah počeo piti Konjak. te marksistički gledano . te na Petom Kongresu je zaključeno. — A što vas je zanimalo? — Struka. — A stari ? — Pa i on — dodah. Slavko. — E. revolucije i šta ti ja znam. na vrata je pokucao Gogo Jazbinšek s pečenim odojkom. Bio je posve sijed. Miki se nasmijao. valjda zbog sličnosti s električnim igračkama. Arleta se razveselila kao djetešce.. umotanim u masni papir. a kad bi mi vrijeme dopuštalo. — Ti si to. slavni i priglupi pornid Gerarda Damianoa. doduše u nijemoj i podosta skradenoj verziji. oprostite. stari ti je prava dobričina i naivčina. Kad bi tko tako hodao. — Nije to nikakav pesimizam — branio se dr.i začudio sam se koliko se postarao. Eno ti one budale od mog sina! On je u dvadeset četvrtoj doživio ono što je tvoj otac doživio u pedeset petoj. Jebeš ga! Tako mu je to! Ali. strašno naborana lica i koščatih udova.. fukao medicinske sestre i šire. bit de još mnogih rasprodaja idealu. izvadio rolu iz ormara i postavio je na ved pripremljen kinoprojektor. shvatit deš. — Još je aktivan? — upita me dr. — Nego. One vaše ionako nede prije deset izadi iz kupaonice. Čak je i posao morao ostaviti i vratiti se tamo gdje je njegov otac prekinuo pred sam rat. — Stari. a hodao je jedva dižudi noge. Te partija kaže ovo. — A vi ste zadovoljni? — upitah ga pomalo provokativno. velike ideje. te revolucija nas uči onom. — Pa. — Ali.. — Znate. pusti nam neki dobar pornid. nemodno slegavši ramenima. — Nije razočaran! — nasmije se on pa posuti par časaka. Grabar. — Ma uđi. — Kad se samo sjetim kako mi je žučno znao tumačiti probleme. mali Ivančicu? — rekao je dr. dobro . I što je na koncu dočekao? Svi su ga izvozali. — Pa jest. možda i jesam. — Ona kurva Stela mi je jutros dala nogu i otišla s primarijusom na Balaton da tamo dočeka Novu godinu. opet gnjaviš moje prijatelje svojim agresivnim pesimizmom — rekao je Miki Grabar. a dolje u prtljažniku nove Alfe dva kartona Heinekenova piva.

Ljubo! — doviknula je Arleta. njemu nije baš pukao film. U jedan po ponodi na vratima se pojavio pristojno pijan Ljubo Brabec. To mu je tako dobro uspjelo da Novu 1974. Samo tom pijanstvu treba pripisati neugodnu zgodu kojom je slavlje okončano. Brambor je štucnuo i izlio pola boce Remy Martina po kremšnitama. Brambor i ja smo. baš u trenu kad ga je na prozorskoj dasci pokušavao kirurški stručno istranširati. samo što je s francuskog buncanja prešao na englesko. bez obzira na njega. pravedi se da ne primjeduje Mikija. — Svinjo pijana! — rekla mi je Sonja kad sam se presamitio preko prozora i ispovradao u dvorište. obojica polupijani. — Njegova stvar! — rekao je Miki. nikom nije bilo jasno. U pola dva je otišla Irena. ali se zato pilo i previše. Gogo se sjurio u dvorište. otvarajudi drugu konzervu. Sad smo svi bili na okupu osim Ljube Brabeca. Ovo je za tebe — rekao je Ljubo i preko Bramborova ramena pružio bombonijeru Arleti. — Zvao me do podne i pitao da li de Miki dodi — rekao je Brambor. Odvratio sam joj nešto zajedljivo. A dočekati Novu trijezan držalo se neukusnim. drugi s druge strane praga. Svi su zašutjeli i pogledali Mikija. Ubrzo se zaboravilo na Ljubu Brabeca i počelo se slaviti. Doduše. ti si fin dečko! A fini dečki se nikad ne raspituju o gadovima. zagledana u otvorenu bonbonijeru. kad malo bolje promislim. U jednom trenu vede pribranosti upitao sam Brambora što je bilo s onim tipom u bolnici. nego se zavukao u kut gdje je samom sebi govorio neke nerazumljive rečenice na francuskom. ali sam danas. Jelo se zapravo malo. — Jebi ga! Skupljao sam hrabrost. stigao je i Brambor i odmah iskapio konzervu hladnog Heinekena. ali se odojak više nije mogao spasiti iz ralja dvaju gladnih pasa susjednih stanara. i dalje je sjedio u kutu. i to pješice jer na vozačke sposobnosti svoga dečka u idudih desetak sati nije mogla računati. Ne mogu se samo tako zajebavati sa mnom! Nešto prije deset. — Od devet se motam s tom bombonijerom po kojekakvim krčmetinama. — Pa netko ti je pojeo pola bombonijere! — Šta ja znam! — uzdahne Ljubo. čini mi se da se nikad nismo tako žestoko izopijali kao te Nove. Ne sjedam se više kako su se stvari dalje razvijale. ali znam da je negdje oko tri pijani Brambor počeo petljati nešto o tonu. a onda mi se unio u lice: — Stanislave. nekakav podvig po kojem demo pamtiti dolazak Nove 1974. kako bismo sad mi prijatelji morali napraviti nešto veliko. s ogromnom bombonijerom pod rukom. mačke su oduvijek u svemu bile umjerenije. Nakon Goge. Arletina prisebnost spasila je kuhinju od izgaranja. Bila je nagla.— A što ti je to? — Odojak! Odličan je. osjedam se tako kriv da se moram smjesta napiti — zavapio je Gogo i odmah krenuo u realizaciju očajničke namjere. Nakon toga kresnuo je šibicom i upalio kremšnite. jer se plamen "flambiranih kremšnita" smjesta prenio na pohabane tapete kuhinjskog zida. — Pa gdje si ti? — upitao ga je Brambor. Prije tri dana poklonio sam ga Stelinim starcima. ali su svi potvrdno kimali glavama. otišao tamo i demonstrativno ga uzeo iz njihove špajze. — Ulazi! Znaš da je Miki ovdje? — Znam. pa je navukla svoj novi kaput i demonstrativno otišla kudi. Ljubo je ušao i nastavio piti. uopde nije dočekao budan. ukravši gledaocima komadid trede role. Oko jedanaest ved pripitom Gogi Jazbinšeku ispao je pečeni odojak u dvorište. mi dečki. bogme. Ta suluda namjera gotovo da je završila požarom. Jasno. da me ubijete ne znam više što. Zapravo. Sto bi to trebalo biti. Što se može! — Hej. jer je do ponodi ostalo manje od dva sata. Ponajprije stoga što sam i sam bio komplicirana i razdražljiva osoba. lakozapaljiva narav i vjerojatno se zbog toga nikad nisam smio spetljati s njom. u komu je pao i Delon. 74. pokušali flambirati kremšnite Delonovim francuskim konjakom. Obojica su se klatila na nogama. jedan s jedne. Mislim da se naprosto radilo o ono čudnom porivu samopotvrdivanja kakav . Delon nije ni primijetio njen odlazak. — Ja sam odlučio dodi. s onim koji je navodno znao istinu o njegovom ocu. — Ljudi. Bili su friški pa su se zanimali jedno za drugo. tko zna zašto. a ovaj je opet neumorno plesao s Janom. plesalo nešto više. Oko pola jedan.

— Ja ne idem. a onda je Brambor iznio sasvim sulud prijedlog: — Dečki. zacijelo ne bih imao živaca gledati tako nešto. — Debeli. Molim te. Nije mi padalo na pamet da se penjem po krovu i šetam po zidu. Luđak bi htio hodati po krovu! — Što je? Što je? — prenuo se iz sna dr. Ljubo i ja stajali smo na balkonu.zgrozila se Arleta. nakon deset minuta. — Ako pokušaš.Vi dete ga gledati! Morate ga zaustaviti! — A kako da ga zaustavimo — nemodno je raširio ruke MikiGrabar — kad je danas njegov dan? Svaki čovjek bar jednom u životu ima svoj veliki dan. — Brambor. Arleta je vrisnula. Jazbinšeka. ako nitko nede.. Tad su te dvije nesigurne sjenke započele svoj pijani ples na uskom zidu. jer smo nakon šetnje po dvadesetak centimetara širokom i osam do deset metara visokom zidu mogli završiti jedino u bolnici ili mrtvačnici. kao što smo činili u vojsci? — upitao je Ljubo. izadi demo preko terase na zid i ovako pijani prošetati se njime. ti si lud! — rekao sam zavaljen u fotelju iz koje mi se nije ustajalo. — Gogo! Gogo! — počela je tresti pijanog i usnulog dr. Jazbinšek. a bio je vezan uz zgradu kinematografa i susjednu trokatnicu. Zašto da ginem mlad? Preda mnom je karijera — izjavio je Ljubo nekako smiješno i alkoholičarski patetično. — Ovo je mnogo herojskije! — zanjihao se Brambor i istrusio još jedan gemišt. čekaj. — Jaro želi ovako pijan hodati po krovu . Njihao se malo desno. ovako — sve mi je djelovalo zanimljivo i uzbudljivo. blaženo pijan.. kad je shvatila da pijana budala ima zaista namjeru da se otputi na krov. Stao je na nj jednom. — A meni je ovog trena potrebno pišanje — rekao je Miki i otišao do zahoda. eno. Da sam bio trijezan. spriječi ga ti . Tako demo znati da smo to zapravo mi! Ne znam što mu je trebao značiti takav suludi zaključak. . uhvatili se za ruke i. a potom i drugom nogom. Onda se ipak zaustavio.. ipak du gledati. Onda se dogodilo nešto stvarno nevjerojatno. pridigao i nakon nekoliko minuta našao se na zidu pored Brambora. idem s tobom! Nismo se ni snašli. ja du sam! Rekavši to. U tom trenu Brambor se ved pentrao po krovu. neka samo ide! Pogotovo ako je bos. obukla se i izjurila napolje. i ti si lud! .. malo lijevo. — Dečki. i to uz osnovnu pretpostavku da je penjač spretan i temeljito trijezan. znali smo da mu nije potrebno pišanje nego bljuvanje. — I kad bih htio. uz povedi napor. . Ljubo Brabec. a Ljubo se ved klizao. — Idem — rekao je Brambor i pošao prema balkonu. jer je to jako zdravo za "blatfus" — promrmljao je Gogo i vratio se blaženom gemištaškom snu. klatio i verao po neravnom crijepu. Kad su se na jedvite jade dokopali sredine zida. počeo je izuvati cipele kako bi nam pokazao da se ne šali. zacijelo bismo ga spriječili. pijano zapledud jezikom. ja ne mogu . Nekoliko je puta posrnuo i okliznuo se. ne manje pijan od Brambora. dokopao zida. Redali su se nekakvi necjeloviti planovi. ali se ipak. Na zid se moglo popeti preko visokog krova zgrade u kojoj su se nalazili kinematograf i Bramborov stan. Miki. — I misliš da deš time dobiti nešto? — upitao je Ljubo. Pogotovo onako pijani! O čemu se zapravo radilo? Taj zid dijelio je dvorište kina od dvorišta trgovačkog poduzeda.često zatitra u pijanim mozgovima. a potom odmah izgubio ravnotežu. smjesta du pozvati miliciju! — poviknula je Arleta. — Zar ne bi bilo muškije da si palimo papire medu nožnim prstima. Po onom što se odande čulo. iznenada je izuo cipele i čarape i poviknuo: — Brambor. I on se u jednom trenu poskliznuo i na dupetu provozao niz kosi krov. Da smo bili trijezni. pa se teškom mukom uspravio. — Mislim da nam je to u ovom trenu potrebno — odvrati on. spriječi ga! — Dušo draga. počela je pljuštati neugodna zimska kiša i oni su u jednom trenu stali. skinuo je ved cipele. balansirajudi iznad onih deset metara koji su ga dijelili od betonirana tla. Zakoračio je. — Gogo.zaključio sam. ovako smo mu se divili znajudi da je ta šetnja nužna i neizbježna. — Ali. Uspio se ipak održati na nogama i umiriti.

Tog jutra. bez velikih prohtjeva. u svakoj osvojenoj djevojci nalaze neku vrstu poraza. a mogao sam. jednog po jednog skinuli sa zida. njihov je odnos bio mnogo bolji. mislim da smo u toj oblasti svi odreda bili okorjeli romantici. Umjesto bezgranične predanosti. U toj vezi nije bilo ničeg što bi nalikovalo na vezu iz Hamsunove Viktorije. Mikijeva Jana bila je bezvezna. negdje oko sedam. Ljubo je mirno i bezazleno odgovorio: — Htio sam da ti i Brambor uvidite da nisam pizda! VIII. da smo krenuli pješice. pa je o svemu odlučivala Arleta. koji su ih u pola pet. otrijeznili i tako izgubili luđačku hrabrost pijanaca. dva predsjednika SSO. ali je zato ona imala savršen odnos s mojom majkom. a Irena je svoju prečestu samodu napladivala skupim poklonima i drugim pogodnostima koje su joj pružale njegove. pucala. nakon toliko vremena. po svoj prilici. izgledali nekako veseli. Bududi da sam svoje predodžbe o mladenačkim idilama izgradio na temelju primjera iz literature. uz pomod dugačkih ljestava. ako se ljubav uopde može promatrati i mjeriti vremenskom — Eto. kao i toliki naši vršnjaci. Opdenito uzevši. Što se tiče Brambora i Arlete. Eto. — Pa smislite nešto. tako nešto još nismo imali — rekao je komandir vatrogasne brigade Posavac. skupa s dečkima. Jer. kao da si izgubio sve ostale. pod kišom. Zatim smo čuli kako pričaju nešto i smiju se. gotovo sretni. koji u svakoj novoj ljubavi. Jedina stvar koje smo se pribojavali bile su stanovite nepoznanice iz Arletina seksualnog "predživota". ponovo su počeli razgovarati.uspjeli sjesti na zid. iz kojih su proizlazili razni oblici psihičkih mučenja. od kojih su najčešda bila stalna međusobna pred-bacivanja. to bi bilo ukratko o našim ljubavima u tom vremenu. ponovo svi odreda pijani. onako izgubljeni na visokom zidu. . jasno je da me prozaična i mlitava veza sa Sonjom ubrzo provela kroz razna razočaranja. I smislili smo! Smislili smo vatrogasce. zezali smo se s nekim mačkama sa sela. — Što da radimo? — viknuo sam. jer se pričalo da je nakon neuspješne veze s Mikijem prošla kroz više ruku. Mladenačka ljubav koja je prošla svim stranputicama i uz sve vrhunce. na tajanstven način zarađene pare. parala se. Sasvim je jasno da su zbog toga naši izlasci često završavali infantilnim svađama i privremenim raskidima. ona mene zbog svega što nisam uradio. — Gospon Posavac. vi ste u boljoj poziciji. Kad ga je Miki upitao zašto je otišao za Bramborom na onu suludu šetnju zidom. Delon i Irena predstavljali su još uvijek jednu te istu staru pjesmu. Brambor je bio samozatajna osoba (ako se izuzme činjenica da je pod utjecajem alkohola volio balansirati na zidu i raditi slične svinjarije). osvojivši jednu djevojku. Pa i to je bilo nešto. što je bio preduvjet dobre veze. a ja s njenim bratom. Premda se ljubavima nismo predavali bezgranično poput dripaca iz romantičnih romana. ali sam onda shvatio da su se. nismo se dobro slagali. Nakon dva sata bančenja s vatrogascima. nismo se definitivno rastajali. Greeneove Srži stvari. ubrzo smo počeli razvijati razne oblike tihe nesnošljivosti. — Bogati. tu stvar po službenoj dužnosti moram prijaviti miliciji. U jednom su trenu. Mislim da je Delon polako bivao zadovoljan time što ima nekog tko ga nakon dugih izbivanja čeka. usputna stanica o kojoj nisam uspio doznati ništa — toliko im je veza kratko trajala. suočeni s opasnošdu visoka zida. — Ali. dođite gore da prigrizete i popijete nešto — predložio je Ljubo. krenuli smo svi skupa prema Vatrogasnom domu. koji su trajali po dan-dva. gađali hladnim debrecinkama usnulog komandira Posavca i natjecali se u preciznom pišanju u kriglu od piva. Unatoč tome. ili Zilahyjevih ili Gulbranssenovih romana. još bismo uvijek bili na puperspektivom. Ja bih nju obično mučio zbog netaktičnih stvari koje je uradila. i to onako temeljito. — Naravno. Miki Grabar i Ljubo Brabec. krpala i nastavljala tamo gdje se činilo da joj je stvarno logičan završetak. Potom je jedan od njih viknuo: — Problem je u tome što se više ne možemo vratiti! U prvi mah sam pomislio da se ne mogu vratiti zbog kiše. a ponekad i po tjedan-dva.

Godine 1974. u našoj se kudi dogodila velika stvar inovativne naravi. Rezimiravši svoje prve obrtničke uspjehe, otac je kupio naš prvi osobni automobil, češku limuzinu marke Škoda. Mami se auto silno dopao, jer je bio izuzetno ukusno dizajniran, pogotovo što se tiče ratkapa i štosdemfera. Tata je rekao da ga na kupnju nije ponukao decentan dizajn, nego slava stare češke firme, kao i pogodnost cijene. — Pa šta! — zaključila je mama. — Naša crvena Škoda je možda jeftinija od Pavlidevog bijelog Mercedesa, ali je poznato da se bijela boja lakše maže. Osnovni nedostatak nabave češke limuzine bio je u tome što otac još nije imao položen vozački ispit, pa nas je na vikende morao voziti njegov prijatelj Dodo Đukid. Dodo Đukid nije imao automobil, ali je zato posjedovao vozačku dozvolu i stotinjak kilometara što ih je proveo u automobilu, osobno upravljajudi njime. Na izlete smo išli otac, majka, sestra, ja, Dodo Đukid i njegova žena, a pokatkad i njihov pas Floki, koga nisu mogli ostaviti samog kod kude. Valjda da se ne traumatizira! Tata i gospon Dodo odabrali bi neko pogodno odredište, ne udaljenije od četrdesetak kilometara, pa bismo rano izjutra sjedali u kola i ved istog prijepodneva bili na cilju. Naš privremeni šofer, gospon Dodo, imao je devizu po kojoj je trideset na sat mnogo manja brzina od one koja predstavlja životni rizik, a opet znatno veda od brzine prosječnog hoda. A moj tata, koji je u prvim danima osjedao divljenje i strahopoštovanje prema čudu češke automobilske industrije, držao se nepisanog pravila da je nakon svakih desetak kilometara dobro pustiti auto da se malo odmori i ohladi. Kad bismo stigli na odredište, mama bi izašla na svjež zrak i zadovoljno rekla: Tu! Užasnu sramotu doživio sam kad mi je jednog ponedjeljka Miki Grabar rekao: —Jučer sam išao biciklom na kupanje na Šljunčani. Forfarao sam ti starce negdje oko Vir ja. Veselo su mi mahali iz auta. Ja, koji sam s Delonom šibao podravskom magistralom sto pedeset na sat, ubrzo sam izgustirao obiteljske izlete u limuzini Škoda. Čak i kad je otac konačno uspio položiti vozački ispit, i kad se izvještio u vožnji do te mjere da se na ravnom usuđivao raspaliti sedam banki, ja sam izbjegavao otidi nekamo s njima, jer su se otac i majka u automobilu neprekidno svađali i nadmudrivali. — Franjo, jesi li ovog fidu propisno prestigao? — upitala bi tobože ravnodušno majka. — To nije bio fido, nego Volkswagen! —Znam, a jesi li ga pravilno prestigao? Nisi li vozio prebrzo? — Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran. — Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija. — Ana, bogamu, pa na ovoj cesti ved pet kilometara nema nikakve linije. Ili pak ovako: — Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen. — Ana, to nije Volkswagen, nego fido. — Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti? — A što, bogamu? — Pa, da ne dođe do sudara. — Zašto bi došlo do sudara? — Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, molim, mogu i ja pješice ... Jednom su se negdje oko Križevaca tako isposvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje od 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kudi svako svojim autobusom. Potkraj 1974. godine Delon me pozvao da pođem s njim na desetak dana u istočnu Srbiju i Makedoniju, što sam ja odbio jer sam bio u prilično velikim razmiricama sa Sonjom. Nisam želio nikamo putovati prije no što se situacija smiri ili razjasni. Otišao je sam. Nikad nisam doznao što ga je tamo zanimalo. Rekao mi je da se radi o čistom turizmu, ali su neki nagađali da se radi o proizvodima iz čahure maka, a drugi da je posrijedi trgovina ikonama. Kad se vratio, pričekao sam nekoliko dana, a onda otišao do njega. Umjesto na Delona, nabasao sam na njegova oca, koji se upravo vratio iz zatvora. I to prijevremeno. — Pa Čedo je jučer otišao u vojsku! — rekao je u čudu njegov otac. — Kako to da ne znaš?

— Nikom nije rekao. A vi ... vi ste se vratili? On naglo pocrveni i promrmlja nešto, pa se hitro povuče u kudu. — Zamisli svinju! Opet nikom ništa nije rekao! — jadala mi se iste večeri Irena. — To je prokleti čudak kakvog nema! Znaš šta je uradio prije no što je otišao u Makedoniju? Promatrao sam je, čekajudi da kaže. — Uplatio je dva aranžmana za skijanje u Bruniku. Trebali smo otidi u siječnju. Kako je mogao uraditi tako nešto? Pa morao je znati da ide u vojsku. — Morao je — složih se s njom. — Evo, karte i vaučeri su kod mene. Hodeš da ti ih dam, pa da odete ti i Sonja? — Ne znam. Pitao sam sutradan Sonju želi li o Delonovu trošku u Brunico. Odvratila je nešto nejasno, dvosmisleno, pa smo se nakon kradeg nadmudrivanja posvađali. Na koncu su u Brunico otišle Irena i Sonja, a ja sam se latio dovršavanja knjige pripovijedaka, koje su trebale pripadati takozvanom žanru stvarnosne proze. U tih tjedan dana uspio sam napisati tridesetak stranica i bio sam sasvim zadovoljan postignutim. Priče su bile stvarnosne, ali pomalo intelektualističke i simboličke, a u svakom slučaju mladenački napuhane i pretenciozne. Više se nisam oduševljavao Borgesom, Poeom i Kafkom, i nisam čitao fantastiku. Sada sam bio pod snažnim dojmom Thomasa Manna, Faulknera, Alberta Camusa, Giintera Grassa i nekih drugih važnih pisaca, tako da je stvarnosno u mojoj prozi bila tek podloga na kojoj sam pokušavao graditi metafizički svijet univerzalnih parabola. Bila je to literatura koja mi kod čitalaca nije mogla osigurati relevantniju poziciju, ali me književnokritički establishment i dalje držao piscem koji je na dobrom putu. Negdje u proljede sljedede godine sjeli smo Ljubo i ja u njegov "stojadin" i otišli do Delona, koji je vojni rok služio u mjestu nedaleko od Zagreba. Ovdje namjerno napominjem da je Ljubo bio prvi među nama koji je uspio dobiti društveni stan i kupiti automobil. Što se stana tiče, kako stvari sada stoje, nije bio samo prvi nego i posljednji. Zaustavili smo se ispred ulaza u mali garnizon, zapravo neku vrstu regrutnog centra, i naletjeli na stražara i dežurnog oficira. — Koga tražite, momci? — upitao je oficir, ako se ne varam s poručničkim činovima na reveru. — Došli smo u posjet vojniku Cedomiru Kralju — rekao sam. — Valjda Delonu! — veselo de poručnik. — Jebo te, baš de se razveseliti. Začudila me ta vrsta intimnosti, ali sam preko svega prešao šutke jer o vojsci nisam ništa znao. — Gane, bre, otiđi po Delona i reci mu da su mu stigli drugari — naredio je dežurni oficir vojniku s porte, a onda nas ponudio cigaretama. — Taj vaš Delon baš je lafcina, mamicu mu ... Sinod je bio kod mene na večerinki. Lepo smo se nalili. On je kriv, nabavio odnekud neko strašno francusko pidence ... Samo, momci, večeras ne preterujte jer sutra idemo na vežbu. Nakon nekog vremena vratio se Gane, salutirao i rekao: — Druže poručnice, nema Delona ni u sobi ni u klubu. Kažu da igra šah s pukovnikom Opsenicom. — Pa što nisi otišo po njega? — Druže poručnice, znate da se pukovnik Opsenica ljuti kad ga prekidaju u šahu. Pa još s Delonom ... — Dobro, dobro — promrmlja poručnik. — Momci, idem ja. Valjda de pukovnik da ga pusti. Znate, voli ga ko sina! Kad se poručnik udaljio, okrenuh se Ljubi, koji je stajao jednako začuđen kao i ja. — Delon je, izgleda, postao velika zvjerka u kasarni. Što ako nam se vrati s generalskim činom? Nakon deset minuta poručnik je stigao s Delonom. Ponašali su se poput starih prijatelja, zezali se i lupkali jedan drugoga po ramenu. — Dečki, stigli ste! — vrisnuo je Delon i izgrlio nas. — Da li si tukao starog jarca? — nasmijao se poručnik i lupnuo Delona šakom po nadlaktici. — Dva puta. Popizdio je. Lazo, idem ja sad s dečkima van. Hodeš s nama? Ima da se nalijemo. — Ne mogu, starino, na dužnosti sam. — Dobro, piši onda dozvolu!

— Do kada hodeš? — upitao ga je poručnik, izvlačedi penkalo. — Je l' ti dosta do sutra ujutro? — Može. — Uh, mater mu ... — zastane poručnik, kao da se nečeg prisjetio. — Pa sutra je vežba. Moraš dodi do ponodi. — Lazo, nemoj da izvodiš sranja. Kud du s dečkima samo do ponodi? — Dobro, dobro. Al' idi sutra na lekarsku i uzmi poštedu. Javit du doktoru Koprčini. — Nema šta da mu javljaš. Dat de mi. Znaš da sam mu sredio onu stvar za kderku. — E, jesi lafčina! — zakima glavom poručnik, pa napiše dozvolu. — Ubedi me u tri reci! — Dečki, imate kola? — upita nas Delon. — Imamo. — Lazo, dečki imaju kola — okrene se Delon poručniku i pruži mu ključeve. — Možeš večeras uzeti Alfu, pa u kvar ... Parkirana ti je ispred Barilčeka. — Prelepo! — nasmije se Lazo. —Još ako naletim na one pičke od prekjuče! — Bogati, što si ti u vojsci? — upitao sam Delona dok smo se tandrkali Ljubinim kolima prema obližnjem izletištu. — Zezaš se s oficirima, sređuješ stvari doktorovoj kderki, igraš šah s pukovnikom ... — Pa malo sam ih instrumentalizovao ... pardon, dečki — instrumentalizirao — prasne u smijeh Delon. Znaš, vojska ti je dobra ako se znaš postaviti. Ljubo, skreni sad lijevo. Dečki, sad vas vodim na tako strašno mjesto da si vi to ne možete ni zamisliti. Klopat dete janjetinu u burguncu po mom eceptu i piti prava francuska vina. — Francuska vina?! — Gazda ih nabavlja radi mene ... — Ma daj! Kenjaš! — prekine ga Ljubo, a Delon se samo nastavi smijati. Kad smo nakon dvadesetak minuta stali pred velikom novom katnicom, na čijem je pročelju blještao neon s natpisom "Vila orhideja", pred nas je izašao momak u livreji. — O, to ste vi, gospon Delon! — rekao je momak i poveo nas prema ulazu. — Pričekajte malo s društvom u foajeu dok oslobodimo vaš stol. Nakon desetak minuta sjeli smo i ubrzo se pred stolom zaustavila ljepuškasta konobarica, ne starija od dvadeset godina, koja je s Delonom razmijenila nekoliko dvosmislenih pogleda, a onda ga pristojno upitala: — Gazda pita da li da vam večeru serviramo odmah, ili da pričeka dok se presvučete u civilno odijelo? — Zdenka, pa ti dobro znaš da uvijek večeram u civilu — odvratio je Delon, našto se ona naklonila i odšetala u kuhinju. Čas kasnije voda orkestra je zagudio "Zora zori, dan se rada", prišao mikrofonu i ljubaznim glasom rekao: — Samo za gospodina Delona i njegovo veselo društvo u kutu! Eto, takav je bio moj prijatelj Čedo Kralj, zvani Delon, sada ved spokojan pod crnini mramorom skupe grobnice. Te iste godine moje su dvojbe i neizvjesnosti oko služenja vojnog roka okončane, jer me niža vojna lekarska komisija proglasila nesposobnim, nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda u Vojnoj bolnici u Zagrebu, zbog dijagnoze keratoconus incipiens. Tako nikad nisam iskusio što su to smotre, dežurstva, požarčenja, straža, taktička obuka, dnevna zapovest, prekoredno dežurstvo i slične stvari. Nisam imao priliku da, poput Delona, pokušam vojsku podrediti sebi, a da sam tu priliku i imao, zacijelo bih polučio sasvim drugačiji efekt. Možda baš zbog toga što nisam služio vojsku, nisam nikad pokazivao strpljenja za priče o drugarstvu i vojničkom pasulju, tim mitskim mjestima sjedanja svih onih koji su vojsku služili. U takvim bih društvima heretički tvrdio kako i bez vojske imam sasvim solidnih iskustava po pitanju drugarstva, i kako moja majka zacijelo spravlja bolje varivo od graha od svih garnizonskih kuhinja zajedno. A o ocu, koji je bio pravi umjetnik u spravljanju graha, da i ne govorimo! — Stari, molim te da me u idudih dvanaest mjeseci oslobodiš svoje presije u pogledu zapošljavanja, jer sam u tom periodu ionako morao biti u vojsci.

Evo. Smjestio sam se stoga kod tetke Livije. dobro — nastojao me uvjeriti otac. — Hode tebe.. Sigurno je čitao neku tvoju knjigu. — Danas sam imala tlak sto četrdeset kroz devedeset. Možeš mu redi da u novom Svijetu piše da je za to jako dobra čašica konjaka u kojoj je odležao svežanj peršina. — Ma nemoj! A kako to da bi on baš mene uzeo za pomodnika urednika ? — Pa čitao je tvoju knjigu Luda od vode. preko šezdeset. Po drugi put sam putovao u Zagreb s užasnim predosjedajem da ni ovog puta tatinoalapidevska veza nede dati boljih rezultata. komercijalni direktor bio je sin druga Alapida. — Drug Alapid se valjda zabunio. odmah sam drugu Alapidu predložio pokretanje dviju biblioteka. — Koliko mu je godina? — Mislim. i trebala je objavljivati recentna djela domadih autora teorijske i kritičke orijentacije. — A ne smrdi li to na mudku? — pobuni se u meni pritajeni šezdesetosmaški duh. U čekanju pokretanja Signuma i Beletre bavio sam se drugim uredničko-pomodničkim poslovima. što mu je. to nitko nije znao. Na samom dnu te hijerarhije bili su skladištar i četiri akvizitera. pa du se morati natrljati tinkturom encijana i žalfije. a druga — Beletra.. bila je smještena nedaleko od stana moje tetke. Hodeš li i ti malo? Ili: — Danas me žiga u križima. koja se zvala Literat. Plada ne bi bila velika. — A kad bih trebao početi? — Odmah! — A natječaj? — Natječaj de valjda kasnije objaviti . Prva se imala zvati Signum. ali je i komercijalu vodio tata. čekaj malo da se financijski razmašemo i steknemo osnovu za ambicioznije projekte — odvratio je drug Alapid kad sam mu na sastanku kolegija (održanom u četiri oka) izložio viziju naše budude izdavačke politike. Cime su se oni bavili. znaš. telefonirao je mom Alapidu da dođeš. glavni urednik drug Alapid. a onda raspisati na tječaj! A šta ako mu se na natječaj javi netko s boljim kvalifikacijama od mene? Što ako mu se. što je za moje godine više nego izvrsno.. ali nije išlo. na nesredu. kao što su kuhanje kave. — A kako ti se zove direktor? — Drug Alapid. Potkraj 1975. godine tako nešto predstavljalo je pothvat sličan osvajanju Anapurne u "free climbingu". To je zbog toga što sam pojela veliku žlicu maslinova ulja s naribanim češnjakom. pretpostavimo. To je bilo privremeno. nabava karata za nogometne utakmice. pa. u stanu samog druga Alapida. — Primit de me. pomodnik urednika bio sam ja. kolidiralo s komercijalističkim poslovima. Pa ne bi tek tako rekao . — Slušaj. Direktor te GG firme bio je drug Alapid. dok se ne pronađe neko prikladnije sjedište. zatim neka ženska koju su zvali "ona koju Alapid jebe" i slično. Ponovo sam pokušao pronadi podstanarski sobičak. nego materijal za tekude poslove na vikendici druga direktora. pokera i ajnca. jer se pričalo da u skladištu i nisu knjige. —Ja nikad nisam napisao tu knjigu! — No. javi as poput Slavičeka ili Bakmaza? — Nije rečeno da je i njih čitao — odreže otac.Nije odvratio ništa. među kojima je bila snaha druga Alapida. Kako ti je na poslu? — Dobro. ali ako se potrudiš . Ostavio me na miru dva mjeseca. Kao ambiciozan pomodnik urednika. tako se to radi. jer je sin bio prezauzet igranjem preferansa. — Sine.. onda i njega sigurno muči visok tlak. prenošenje teškog kunstdrucka.. Smatra da si dobar pisac — rekao je otac.. a onda je došao s fantastičnom pričom: — Drug Alapid. jurnjava u tiskaru da vidim kako teku noslovi oko tiskanja naše prve knjige Najljepše . djela mladih domadih autora i prijevode djela stranih pisaca koji novim konceptima razbijaju tradicijske kanone (čitaj: oni koji se ne muče oko interpunkcije!). otvorio je u Zagrebu izdavačko poduzede i mogao bi te zaposliti kao pomodnika urednika. Firma je imala još neke kadrove. Firma druga Alapida. brat mog Alapida. koja je povazdan štrikala i razgovarala o bolestima.

i slično. i ozbiljno se trudili da postanu književnici. preprodaja NCR papira u nepoznatim količinama. nisam uspio doznati. s kojom sam proveo jednu večer u restoranu Vinodol. izašao pred sud i radoznale oči tiska. trgovina deficitarnim fotokopirnim papirom istočnonjemačke proizvodnje po cijeni engleskog papira. drug Alapid me dva puta poslao na službeni put u inozemstvo. — ZnaŠ li ti tko je drug Alapid? On ti je nosilac spomenice! — Svejedno. dok sam još figurirao kao pomodnik urednika perspektivne firme Literat. Taj de Alapid završiti u zatvoru. pa sam ja na koncu ostao bez šlagvorta i ispao smiješan. pišeš li još uvijek literaturu samo za osobnu upotrebu ili si počeo misliti i na publiku? Zatim me Stojko Milid upoznao s Dubravkom Ugrešid. sklapanje ugovora za knjigu Najljepše misli iz djela Josipa Broza Tita između autora i izdavača. Stoga sam jednog dana zavezao kratkodlakog pinča o grm u parku na Rokovom perivoju. prozaikom koji je poput mene počeo s pravom fantastikom. Što ta ženska misli o literaturi. a drugi put sam skoknuo do Trsta i nabavio direktoru neke deficitarne proizvode. koji se u to vrijeme počeo zalagati za koncept zanimljive i razumljive literature. kojoj je autor bio drug Alapid. doznao sam da je firma obavila sljedede uspješne poslove: preprodaja sedam tona finog kunstdrucka. baš kao da smo mi zavjerenici koji su usosili njegova brata. počeo sam polako ulaziti u književne krugove. . Moju odluku ubrzala je i prva spoznaja o pravoj naravi poslova kojima smo se bavili. skidanju hrđavih mrlja sa stolnjaka uz pomod limunske kiseline i sličnim smiješnim stvarima. druga Alapida i druga Alapida. uspio sam upoznati ljude koji su ozbiljno pisali. kako istina ipak nikako nije htjela isplivati na vidjelo. urota nekakvih kontrarevolucio-narnih snaga. poput glomazne. Posredstvom Stojka Milica. Nisu to još bila etablirana. Prvo sam nakon jedne književne večeri imao čast upoznati Pavla Pavličida. Drug Alapid izvukao je lisnicu i. pripremanje sabranih djela druga Alapida (u dva toma) i još koješta slično. još je neko vrijeme tvrdio kako je sve to namještaljka. tatin Alapid je nakon nekog vremena počeo izbjegavati i mog oca i mene. podizanje druge "deke" Alapideve vikendice u Malom Lošinju. Kad je nekoliko godina kasnije. koja me slala da prošedem njihovog kratkodlakog pinča. spomenica ne daje nikakav imunitet. pa sam čvrsto odlučio što prije raskinuti s tom čudnom firmom Literat. pokupio svoje stvari. Inače te godine. tata se nakašljao i rekao: — Ti boga! Dobro da sam te na vrijeme povukao odande. lažnih mjenica i drugih prljavih radnji. onako odoka. — Tata.misli iz djela Josipa Broza Tita. uvaljivanje dvadeset tisuda nekog preuzetog nekurentnog izdanja (Kopirno knjigovodstvo. Otada sam pomalo izbjegavao Pavla Pavličida. nakon ogromnog skandala. te kako de istina sasvim brzo isplivati na vidjelo. Zavirivši malo u oskudno računovodstvo. Poslije sam tek shvatio da je zapravo pričala o svom bududem romanu. Ubrzo sam se počeo osjedati poput adolescenata iz Formanovih i drugih čeških filmova. eskontiranje mjenica avaliranih od banke u kojoj je radio neki Alapid. literat. Da se ne bih osjedao zapostavljen i da bi mi pokazao koliko značim firmi. i uz pomod raznih drugih sretnih okolnosti. ali se u tom razgovoru pokazalo da on barata s mnogo više književnopovijesnog i književnoteorijskog znanja. — Ti si kompletno lud! — lupio je Franjo šakom po stolu. Jelačid je stalno prepričavao zgode nekakvog slikara koji se zvao Švaljek i bio. pokušao sam pobiti njegove teze koje su mi se činile trivijalne. Prvu pladu dobio sam na ruke. Kako sam u tim stvarima imao sasvim drugačije nazore. potonuo u moru dugova. Međutim. Onaj drugi drug Alapid. inače nezaposlena. Prvi put sam išao u Leibnitz da kupim fergazer za direktorov audi. heklanju. Neki drugi tip upoznao me s dramskim piscem Dubravkom Jelačidem Bužimskim i Goranom Tribusonom. nespretne lađe. te kad je drug Alapid. a još više u tračeve skladištara i akvizitera. Večer koju sam proveo s njima razočarala me. tatin prijatelj. odmjerio mi osobni dohodak. ali su svi oni koji su pratili recentnu proizvodnju znali za njih. što i kako) izdavaču čiju je prodaju vodio Alapidev šurjak. jer je cijele večeri pričala o ajnerima. izmjerio tetki tlak i vratio se kudi. tata. razvikana imena. iako me on uvijek srdačno pozdravljao pitajudi me onako u prolazu: — Ivančicu. zajedno sa svojtom i ved izgrađenom trokatnom vikendicom. U poslovima me osobito štrapacirala supruga druga Alapida. štepanju. vratio sam se na vrijeme.

Jedino Delona nije dospjela obavijestiti o ovoj terminskoj preinaci. i potpuno se oslobodio vojničke goluždrave fizionomije. a otac da je otputovao u Belgiju. sastav je izgledao katastrofalno: Jaromir. Irena mu nije oprostila što se vratio samo na dva dana. a Miki nije imao stalnu mačku. na temelju međudržavnog ugovora o kulturnoj suradnji. U tih mjesec dana pustio je kosu i bradu. Delon je stigao oko sedam. Pozvala nas je da dođemo k njoj u sedam. Delon je pazio na sarmu. Bilo im je valjda pomalo dosadno. — Sigurno si jako nesretan — rekla je ona. čiji su starci trebali nekamo otputovati. ona je ved tri mjeseca bila u Sovjetskom Savezu. I tako se odigrala ta strahota koja umalo da nije upropastila čitavu klapu. Zatim se požurila da dogotovi ostale stvari. Gogo Jazbinšek se porezao na operaciji i tjedan dana prije dočeka dobio serumski hepatitis. sjeckajudi luk za krumpir salatu. Vratio se iznenada pred samu Novu godinu. Samo. Arleta. Njegova majka tvrdila je da je u Italiji. jer se. Ubrzo sam shvatio da mi u literarnim poslovima druženje s piscima i umjetnicima nede biti od velike koristi. da se stalno kredem u začaranom krugu gorih opcija. ta stipendija duboko je pogodila oca Franju. Jedina prava korist od umjetnika sastojala se u tome što me slikar Antun Mateš naučio nekim ribolovnim štosovima. ali ga je Arleta zaustavila. — Ostani! Pomodi deš mi. Irena je 28. Jasno. Naime. pak. Prema onom što mi je kasnije. IX.čini mi se. Istog sam se dana i ja uspio posvađati sa Sonjom. Smazao je dvije kompletne večere. Delonu je namjestila nekakvu rastavljenu susjedu. pa smo se svi skupa našli na cjedilu. Pripazi na sarmu. a nakon toga bez riječi zbrisao u inozemstvo. bio je toliko zauzet klopom da nije stigao prozboriti ni riječi. Premda je ved za čitavo društvo bio rezerviran dio sale u motelu na Sljunčari. Delon se nespretno motao oko štednjaka. . htio je otidi. pogotovo u lovu na pastrve i druge salmonidae. iako tu rečenicu nikad nisam uspio pronadi u izvorniku. Tribuson. Da stvar bude gora. koji još uvijek nije dospio oprostiti Sovjetima 1948-u i 1968-u. Ljubo i ja. opdenito uzevši. pa je rekla da nede s njim ni u snu čekati Novu godinu. što de redi da svaki njegov izbor predstavlja goru opciju. nije uspjela dobiti avionsku kartu. koja je sa svojim dečkom trebala biti zamjena. pričao Delon. pa je stari dobri Delon počeo s onim svojim pričama u stilu: — Nikad se ja nedu uspjeti smiriti! Čim dođem na neko mjesto. i da sam polako počinjao nalikovati na oca. a onda je rekao da mora hitno kudi. a Zvjezdana. premda se više nije bavio ni politikom ni ribolovom. za Ljubu je pozvala svoju kolegicu Lidiju iz kozmetičkog salona. Nakon jedanaest mjeseci Delon se vratio s odsluženja vojnog roka. a poslije nam je javila da zbog organizacijskih i pripremnih problema dođemo ipak u devet. prosinca spakirala stvari i otputovala rodbini u Makarsku. pa je novogodišnje praznike silom prilika morala provesti u Moskvi. stvari su se odigrale otprilike ovako. a ja sam ostao sam. Mislim da sam u to vrijeme polako ulazio u nekakav nervozniji životni period. Znam da to muči Irenu i da je uopde ne zaslužujem . smatralo da Sonja i ja još uvijek hodamo. a onda je zavapio: — Nikad u životu nisam pazio na sarmu! Kako se to radi? — Ovako — rekla je i pokazala mu. s kojim sam se nadao pronadi zajednički jezik. sa stanovitom grižnjom savjesti. tako da je on jedini stigao dva sata ranije. U posljednji tren neka grozna viroza oborila je u krevet i Mikija Grabara. ostao u našem gradu dva dana i onda netragom nestao. kao korisnik "baletne stipendije". odmah poželim biti negdje drugdje. Dakle. ali sam se nadao da de stvari s vremenom krenuti nabolje. dok je ona rezala pečenje. U posljednji čas iz gabule nas je izvukla Arleta. izjavivši da je bio u Švicarskoj. Jedina vrijedna stvar po kojoj se te večeri u Starom fijakeru sjedam. Delon. Tako je na koncu onaj dio motelske sale morao biti otkazan. pa je pozvala krnje društvo k sebi. pa kad je vidio da je ona još zauzeta poslovima. Sve sam više vjerovao da redom činim sve nekakve gluposti. četiri muškarca i jedna ženska! I opet je Arleta odigrala ulogu anđela spasioca.. Toga sam se stvarno višeput sjetio. militarist. pa sam odlučio da ne ulazim dublje u te krugove. bila je rečenica Bužimskog da je po Kuranu čovjek uvijek na gubitku.. nemajudi gdje dočekati Novu godinu.

— Kao onda . Zatim uze zdjelu kuhanog krumpira i poče ga guliti. pouzdan. ali mene .— Irena zaslužuje nekog kao što je tvoj Jaromir. taj doček je definitivno propao. dogodilo se ono najgore. dočekali smo svaki na svojoj strani. a Delon. — Svakako! — odvrati ona pa donese bocu vinjaka i dvije čašice. pa je tako prvi put u životu prisustvovao nekoj vrsti "live showa" u kojem je protagonist bila njegova bududa žena. Zamisli da si sa mnom. — Ma nisi . baš kad je Delon uronio među njene blago povijene noge. Brambor je načas napustio operatorsku kabinu i odjurio do Arletina stana. Svega. Jaromir i ja kao da stalno vozimo po istom kolosijeku... Međutim.. Znaš da sam bila zaljubljena u tebe? — Kada?! — Još u gimnaziji. idem je obudi. pošto su u smede pobacali svu onu sarmu. Zapravo. prekrivši dojke plavom haljinom. Zatim ju je začuo kako plače u sobi. Pred njima je bio .. prasetinu. ne samo od luka . mene to pomalo . — Isuse! Imam jednu vrlo sličnu.. osim ljubavi.. Ved sam poželjela malo putovanja. Irena možda zaslužuje nekog kao što je Brambor. — Ova sarma mislim da je gotova. Namjestivši novu rolu Serpika. Takav bi te život izmorio.. a onda plaho doda: — Ali.. oguli krumpir. preuske haljine. uvijek privržen kudi . Na sebi je imala samo male bijele gadice. Poslije se Delon kleo da su ga oni vinjaci i te sise tako smotali da nije mogao ništa uraditi da bi spriječio ono što de se odigrati. — rekao je odlučno i prišao joj.. — Zašto plačeš? — upita je Delon.. — Nije baš tako — zagonetno de Delon.. salate i kolače. Delon je ostao u kuhinji i popio još dva vinjaka. — Nije? — pogleda ga ona značajno. a glas joj iznenada zatreperi. Novu 1976. koja ionako nije imala namjeru kidnuti. Ono u što su se upustili bila je mješavina različitih uzroka: davne simpatije. kad dete se ti i Jaromir vjenčati? — Ne znam.. Sve ostalo što se odigralo bila je čista egzekucija erotičkih pretpostavki koje su se stekle nekako same od sebe. dosade. — Ali ti si primjedivao sve druge osim mene — reče Arleta turobno. — To je od luka — reče ona. — I te kako sam te primjedivao. o kojeg li užasa. velike gole grudi bile su joj čvrste i uspravne. samo da je poljubi i provjeri teku li pripreme normalno. — Jesi li ogulio krumpir? — upitala ga je ona. uzbuđenja. Delon prenese sarmu na stol i pritom nehotice takne Arleti ruku. svejednako pazedi na sarmu. alkohola... — Daj. — Ne mogu je zakopčati! Izgleda da sam se udebljala. jer se Arleta i Delon zapravo nikada nisu voljeli. zamara. — Imaš li što za popiti? — upita je Delon nevoljko gledajudi prema zdjeli s krumpirom. — Nisi se uopde udebljala. Sjedam se dobro one tvoje izazovne plave haljine koju si imala na maturalnoj večeri. Dabome. Ista si kao onda . pronašao u smočnici kisele paprike i krastavce i istresao ih u zdjelu za salatu. kuhanog krumpira. Popili su odmah po dvije. Miran. kad si me primijetio? — tiho de ona. osamljenosti. terminske zabune i još koječega drugog. — Ugasi onda štednjak i prebaci je na stol.. jer preljubi o kojima ne zna više od dvoje ljudi i nisu pravi preljubi. Uletio je u sobu. dakle. a onda je istresao sav onaj krumpir u kantu za smede. Ionako je ved vrijeme da se počnem spremati. Jasno. — Nekad sam o tome razmišljala. nakon čega je Arleta otrčala u sobu da obuče plavu haljinu. Arleta i Brambor proveli su čitavu novogodišnju nod u mučnom razgovoru i diobi zajedničke krivnje. doduše moderniju! — redi de ona gotovo veselo. Sama stvar i ne bi bila tako strašna da je ostala između preljubnika.. Bez razmišljanja je ušao u sobu i zatekao je kako stoji pred ogledalom s plavom haljinom u rukama. — Nisi u pravu.

onog jutra napustio Arletin stan prije Delona. ona je neotvorenu kovertu odnijela njegovom ocu i rekla: — Onoj svojoj propalici javite da pisma šalje u svoj brlog. Zapravo. kao da na taj način želi diskretno dati na znanje da im on ne stoji na putu. Koga se to tiče? — Hodeš redi da nisi primijetio koga to vodam! — Nisam — začudim se. Gradio sam se da ga ne poznajem. koja je. morala je saznati i Irena. a onda. U proljede. začuđen Ireninim postupkom. koji je negdje oko ponodi podigao čašu da nazdravi svojoj ženi. zagonetnom poslu. Pomalo defetistički. silno povrijeđen. Nakon desetak dana Jaromir je u kinu odvrtio jedan film u kojem muž velikodušno prelazi preko ženine nevjere (nisam siguran da to nije bila Ozuova Kokoš na vjetru) i sa suzama u očima »odjurio do Arlete. — Debeli. Dakako. ili još bolje — da de je zamoliti za oprost! Umjesto toga. ali da je prevari s nekim iz klape. Čvrsto je odlučila da mu to nede oprostiti. on je izbjegao mučna konvencionalna raspredanja onog što se zbilo. njegov vješto sročen govor. Zbilja. držala je čistim incestom. pronijelo se gradom nekoliko lažnih. rekao je: — Hodu da se smjesta udaš za mene. kad se toga sjetim. a on mi je prišao. a u ratnim filmovima konačni obračun sitnim čarkanjima. ali svatko tko je malo bolje poznavao kinooperatora kinematografa Romanija nije mogao u njih ni na tren povjerovati. napuhanih vijesti o tome kako je Brambor nokautirao Arletu. učini mi se da je Brambor bio bolji čovjek od nas bar za pedeset posto. u tih desetak dana izgubila najmanje pet kila. Njoj se fudkalo za Bramborovu nesredu. što su na svojim leđima najviše osjetili kinoposjetioci. — Neka važna faca? — I jest — naceri se zločesto. a Delonu još manje da otpočne nešto s njom. Večera je bila nekakvo dijetalno sranje jer je Gogo morao paziti na hepatitisom hendikepiranu jetru. ali se u pogledu Delona osjedala duboko osramodena. bili smo svi osim Delona i Irene. Vjenčali su se 17. šta! Vodaš tu nekakvu žensku. Traljavu atmosferu popravio je sam Brambor. u njihovim rukama bila je i čitava bududa sudbina naše klape. zbunjen i sasvim nesređen. ipak zamjerali što je oprostio Arleti.neugodan i turoban period u kojem su morali otkriti što žele. Stao sam. mislim da je ved bio travanj jer su snjegovi bili odavno nestali a trava počela zelenjeti. izazvao je polovičan dojam i usiljen smijeh. kad je stigao i stao pred nju. I to kako vodao! Sasvim u klinču. blaženo se nasmijala. kako je pokušao samoubojstvo i slično. Arleti nije bilo ni nakraj pameti da otpočne nešto s Delonom. što de uraditi i kako de dalje. ostao je na pragu. kako ju je pošteno izlemao. Isto tako. — Trkuljina kderka! . nedu te voditi na bračno putovanje u Rio de Janeiro! Ona se prvo rasplakala. ostavivši mačku po strani. Kad joj je napisao drugo pismo iz Berna. i ja sam im kao vjenčani poklon odnio stolnu svjetiljku koju je moja majka vlastoručno izradila. a onda je. s osmijehom na licu. Miki je bio kum. vradao sam se kasno nodu s večere na koju me bio pozvao Gogo Jazbinšek. svojim tradicionalnim sredstvima — jednostavno se nekud izgubio po nekom mutnom. jer bi katkad tako pobrkao role da bi u krimidima hapšenje prethodilo ubojstvu. Na tihoj i pomalo neugodnoj svadbenoj večeri. Zazvao me. ono što su saznali svi. S druge strane. a ne na moju adresu! Jadni gospodin Kralj. Otkuda sad takva konspirativnost kad su ti informacije o tome kako gnjaviš neku mačku samo mogle nabiti cijenu! — Pa. nad koju su se poput tmastih oblaka nadvile primisli o mladenkinoj nedavnoj nevjeri. I opet mu je majka tvrdila da je u Italiji. kad ju je poljubio. X. Mislim da smo mu mi prijatelji. Odlučio je da de joj oprostiti. imale su neočekivano miran i razuman rasplet. pizda ti materina ako budeš nekom pričao! Pogledao sam ga u čudu. prepun vrckavih duhovitosti. Stvari što su se tako dramatično začele. Neko vrijeme bio je utučen. opteredeni toj dobi primjerenom muškom taštinom. Znala je da joj nije osobito vjeran. sva očajna. pa sam produžio svojim putem. Brambor je. sasvim zbunjen i nespreman. siječnja 1976. Doduše. a otac da je u Švedskoj. s još svježim i živim zatvorskim uspomenama. rekao: — Za kaznu što si mi to uradila. U mračnom gradskom parku umalo da nisam naletio na Mikija Grabara koji je tuda vodao neko mlado žensko čeljade. s pismom u ruci.

koji su se protegli sve do osamdesetih godina. ali ga to nije pokolebalo u namjeri da odstrijeli ženu opdinskog tajnika SlZ-a kulture. — Budalo! — tumačio mi je Miki sutradan. Ljubo. da ne piješ alkohol? — Ne pijem. ušla je moja majka. vidiš! — pobjedonosno de mama. jer su starci konačno pristali da mi na tavanu osposobe nekakvu izbicu. — Tucao si ti moj . — Debeli . ali mi nikad nije dao da preslušam bar jedan tonski zapis. kako bi rekli stereotipni citatomani. ženu nekog tipa iz opdinskog komiteta. Zar ne. pogotovo što je tvrdio da je vedinu ševa tonski ovjekovječio na novinarskom kasetofonu. neka! — uzmuvao se Ljubo. To mu je moja mala osveta... godine. kao da mu je teško početi s glavnim razlogom dolaska.— Čija? — Trkuljina! Onog što me progoni na poslu kao vrag grešnu dušu. decidirano je tvrdio. Sjeli smo u moju sobu. ono pred "tetom Ivančid" bila je čista šminka. — mrzovoljno de Ljubo. — Htio sam te pitati . Kod kderke predsjednika opdine dobio je debelu. iznalazedi raznorazne razloge da ne ode. — Ljubo je oduvijek bio pametniji od tebe. Međutim. — To je tvoja osveta!? — zinuh jer mi ništa nije bilo jasno. — Donijela sam vam kremšnite i limunadu — rekla je držedi velik pladanj u rukama.. donijeti i "Čovječe.. ne ljuti se"? — Neka. — Ne pije jer ima čir! — odbrusio sam. — Daj. hodeš li nam. teta Ivančid — krotko de Ljubo. Kremšnite smo ostavili po strani. uspio realizirati. — Ljubo.. To je zdravo. pri čemu je uživao neke olakšice. ako ved moraš . u njegovoj ludosti. čiraš je pio nezdravi vinjak. ne razmišljajudi previše o ovom slučajnom susretu i Mikijevoj neobičnoj tlapnji. — Eto. — počne on. — Političke načine ne mogu koristiti jer sam postao okorjeli apolit. Jeo sam ribu i svake večeri tucao strankinje.. baš kad sam se vratio s mora na koje sam morao otidi bez Sonje. — Baš volim limunadu. A mi "apolitični" možemo se osvedivati samo uz pomod dobrog starog fuka! — Ti si poludio! — rekao sam.. Zbog toga sam više puta pomislio da laže. — Kamo srede da si se ugledao na Ljubu — rekla je mama. idi sad i jezik za zube! Otišao sam.. — Za Trkuljinu kderku je to što du je poševiti sredstvo ugode. ostavila kremšnite i limunadu i povukla se dolje. na moru sam smršavio sedam kila.. ali za njenog taticu nije! Kapiraš? — Pa zar nemaš drugoga načina da se osvetiš? Mislim. Hajde. — Moja osveta! Svima du im poševiti užu rodbinu. da su je mogli tucati samo muž i razni "osvetnici". Tu je namjeru. jer je ta Goga bila naša bivša školska kolegica. Baš kad se činilo da se odlučio. i tu je on počeo nešto petljati. Nikad nisam uspio doznati je li uspio poševiti Trkuljinu kderku. javnu nogu. molim te. Zakolutao sam očima. Ipak. Bilo mi je gotovo neshvatljivo da se nekom možeš na takav način svetiti. jer sam držao da je seks sredstvo obostrane ugode. inače u seksualnim pitanjima izrazito emancipirana. a ne osvete. ali bih se mogao zakleti da je poševio stanovitu Gogu. a limunadom zalili fikus.. molim te da mi odmah kažeš . posjetio me Ljubo Brabec i rekao kako mora sa mnom najozbiljnije porazgovarati. U ranu jesen 1976. jedino sam se čudio što nikad nije pukla nikakva bruka ni jedan jedini brakolomni skandal. ne kenjaj! Što te muči? — Bi li mi htio biti kum? . Dabome. ta je žena bila tako neukusno debela i takva okorjela alapača. u kuhinju. U niski njegovih seksualno-osvetničkih uspjeha. ako ti nije po volji. — Mama. Potucat du mu kderku. Nakon toga izvukao sam iz nodnog ormarida vinjak i natočio nam po čašicu. bilo je stanovite metodičnosti. jer se ona predugo kolebala.

čuo sam kako je otac rekao mami: — Na kravati je naslikana štuka. a još nisu ni . koji je bio blijed.. Što čekate.— Što. uopde. kakva je to majka kad ga nije upozorila da se na vjenčanje ide u odijelu! — Ja du ti posuditi kravatu — dometnuo je sasvim dobronamjerno otac. Ljubo da se ženi! I još k tome s Irenom! — Čekaj! Sonja de biti kuma Ireni . još nisam ni . — Ne. Dobro. preko nodi? — Nešto ti je tu čudno? — upita me on. — Sonja ti nije rekla? — pripita me. — Onu s amblemom ribolovnog društva? — upitao sam ga. divna. — Dobro znaš da nemam drugog odijela — rekoh mirno. osim Ljube. Ljubo. — Ma. U perivoju ispred opdine ugledao sam parkiranu crvenu Alfu. Sastali smo se pred opdinom i svratili najprije u obližnji bircuz da trgnemo nešto žestoko. Svi smo bili dobre volje i neprekidno se zezali. Ako još zavežem kravatu s naslikanim grgečom. ne . majka me sažalno pogledala.. odi v rit! — prekinuli ga. Prema meni se ponašala s nešto više pažnje. Redi de. stani. u subotu po podne. Ali. — Smršavio sam sedam kila i u onom du odijelu izgledati kao strašilo. — Tako brzo! Da nije Irena . izašao sam brzo van. — Nije. — Mene je naprosto stid pred Matildom i drugom Brabecom. nervozan i sasvim neraspoložen. istjerao bih te odmah van. Izrekavši to. Smutilo mi se u glavi jer je prijedlog djelovao poput fantastične bajke. pomalo rasrđen mojim pitanjem. — Ljubo. jer se matičara strašno bojao. — Mislim da imam tremu — rekla mi je u jednom trenu Irena. Popili smo po vinjak i izvalili još nekoliko poluduhovitih štosova u vezi s predstojedim vjenčanjem. jer smo se dogovorili da demo matičaru otidi sami.. — Zaljubila se u tebe ? Tek tako. — Ma nije! — odmahne on rukom. Zašto ne obučeš ono svijetloplavo? Tako ti dobro stoji. nitko mi nije mogao zamjeriti na odjedi... Mislim da smo Sonja i ja u definitvnom rasapu. — Da budem iskren. — Ali. Delonovoj Ireni? Čim sam spomenuo Delona. dotjerana i. — Molim te. otkako smo hodali po zidu? — nasmije se Ljubo. bogamu? Nakon dva tjedna. Odlazedi.. mislim da Brabecovi više nede htjeti razgovarati s vama. Znaš da je nakon onog s Arletom dala nogu Delonu i zaljubila se u mene. — Misliš. — Isukrste.. — Kako bih ti tako nešto mogao odbiti? A kad se ženite? — Za dva tjedna. otkud sad to? Ti i Irena! — Tako.. za čijim je upravljačem ... — Da sam ja matičar. oni se žene. mama. Dogodilo se. a da de nas ostalo društvo čekati u Ljubinom stanu. — Stanislave. ali ignorantu je to svejedno! Zapravo. Zatim smo krenuli u matični ured. a zašto nisi uzeo Brambora za kuma? Mislim da si s njim najbolji otkako . ti izgleda ne želiš . pa mi se načas učinilo da naša veza možda i nede tako brzo vrisnuti. ne zezaj se u ovako delikatnom trenutku. Ljubo žmirne i proguta čitavu čašicu vinjaka. — Pa što joj fali? — Slušajte! — rekoh kako bih prekratio to natezanje. otac konačno odlučio da te krsti? — rekoh zafrkantski jer nisam imao pojma o čemu trabunja.. ti deš biti prvi kum u povijesti našeg matičnog ureda bez odijela. To je bila Ljubina ideja. Sonja je bila sjajno odjevena. bolje de biti da te ne gnjavim.. misliš Ireni Orešar. — Pa onda obuci svijetloplavo! — razljutila se majka. kako znaš da mi dobro stoji kad ga nikad ni sam obukao? — Obuci onda neko drugo — predložio je otac. — Ali. ti si sto posto poludio! — nasmijah se. ne znam zbog čega.. navlačedi svijetloplavu Levisovu majicu. Bi li mi htio biti vjenčani kum? Ireni de kuma biti Sonja..

Ljubo ništa nije shvatio. Je li tko pozvao hitnu? — Nemaju slobodnih kola. Podigao sam ga. počeo nešto prtljati. a Delon je nagazio na gas. Ni riječi nije mogla izustiti. a onda joj — prvi put u životu — opalio šamar i vratio se po Ljubu. ne snalazedi se među svim onim bezbrojnim vratima opdinskog hodnika. čekajudi da saznamo što se to uopde zbilo s našim Ljubom. Ljubo je teškom mukom pridigao glavu i rekao Delonu: — Čedo. Gledale su nas zabezeknute i tupave face koje su čekale sljedede vjenčanje. Poslije. — Čini mi se da mu je puls slab. Na sredu. Irena je stajala poput kipa. Odmah sam shvatio tko je to. sasvim blijed. hodemo li nakon svih ovih sranja ostati i dalje jednako dobri prijatelji? — Morat demo! — rekoh patetično. a shvatila je i Irena. blijeda i sasvim znojna lica. Košulja i sako bili su mu umrljani tragovima svježe crvene krvi.. ti mi nedeš zamjeriti? Znaš. nakon čitanja nekog bezveznog dijela Zakona o bračnim odnosima. Položio je glavu. Onda se na hodniku pojavila spasonosna figura dežurnog liječnika koji se zvao dr. a Ljubo je. — Čekaj. Delon upali cigaretu. — Ni govora — velikodušno se nasmijao Delon. — Čekaj. položio sjedalo i pomogao mi da smjestim obeznanjenog Ljubu. Pogledao sam je ljutito. i kvit! Nemoj ni pomišljati da bih imao nešto protiv vas. uzdahnuo i umirio se. — I to je život. pogledao nas i uzbuđeno rekao: — Zovite brzo doktora! Onaj vaš tamo u zahodu stenje i povrada krv! Odgurnuo sam Sonju. ostavivši nas da blesavo stojimo pred matičarem. Rekli su da pričekate dvadesetak minuta — rekla je sva zadihana matičarka. a kao da mi je i glas zadrhtao. mislim i kivno. Došao sam da bih vam to rekao i .netko sjedio i očigledno nas promatrao. otvorio vrata. — Gdje je taj jebeni zahod? — viknuo sam. debeli — zaustavi me Ljubo glasom. Vozi brže! — viknuo sam. što sam zaključio po tome kako se stresla i problijedjela. Stajali smo pred smiješno i neukusno nakinđurenom drugaricom matičarkom. Oprostite. što ti je? — viknuo sam uplašen. Gogo Jazbinšek. možda folira! Možda se predomislio. — Mislim da bih morao udi unutra i redi "da". odmah du se vratiti. Delon je izronio iz one parkirane Alfe. — Ovo nam je bila samo jedna loša sezona. I stvarno. — Što vam je? — upitala ga je drugarica matičar. — Drugarice. i čestitao. Utrčao sam u nužnik. — Sonja. Dok smo jurili prema bolnici. bila je to Irenina ideja. — Redi deš drugi put! Sad idemo u bolnicu. — Stanislave. — Ljubo. portir ili podvornik valjda. — Javite im neka u tom slučaju idu u pizdu materinu! — odbrusio sam i poveo Ljubu kroz špalir kretena zakidenih ružmarinom. Ljubo to nije mogao vidjeti. Irena je odmah odgovorila potvrdno. . Zovi odmah hitnu! Izašao sam i naletio na Sonju.. kad je shvatio što se zbiva. Na sredu. stavio mu ruku oko svog ramena i poveo ga prema izlazu. gdje sam imao što vidjeti. — Ne znam. preskočio stolicu što mi je bila na putu i izjurio van. Nato je izjurio van. — Zadnja vrata lijevo! — rekao je onaj u plavoj kuti. Onda se na vratima pojavio neobrijani tip u plavoj kuti. koja je istrčala na hodnik. Pogledao sam potom u Delona i spazio da su mu oči crvene. Znao sam ved tko de ga odvesti. što je vašem drugu? Ima li kakvih prepreka vašem vjenčanju? — upitala je matičarka u svjetlucavoj bluzi. Bacili smo se na njega poput lešinara. Ljubo Brabec sjedio je na keramičkom podu i tupo zurio preda se. koja je. baci šibicu kroz prozor i položi mi ruku na rame. Ljubi kao da je odlanulo. Sad je tvoja. pozvala mladence da ustanu. dok smo nervozno šetuckali bolničkim hodnikom. Na stereotipni upit želi li ona tog i tog za muža. Razdrljene košulje. zovi odmah hitnu! Ja du ga iznijeti. — Zlo mi je — jedva istisnu Ljubo iz sebe.

— Hipokratovu. — Samo se zajebavam. Minula je posljednja optimistička dekada. Slavko Grabar. — Onaj od onog s robije sam ja. pronašao sam ga negdje u dnu džepa. — Vi ste polagali Galenovu zakletvu . a dva dana kasnije Ljubo ju ved bio izvan životne opasnosti. pradena rogobatnim recitativom. tvrdi Miki Grabar u ved toliko puta spominjanoj Povijesti pornografije. jer se na vratima pojavio sijedi dr. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom.— Dečki. Začudo. Dva sata kasnije operacija je bila završena. U tome da je minulo posljednje optimističko desetljede. — U medicini je sve mogude. Morat de mu odstraniti dobar dio želuca. Hode li taj dozvoliti da jedan poludisident brlja po želucu njegova sina? — Doktore! — rekoh prijekorno. razmetao ga i pri svjetlu ulične svjetiljke pročitao. Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. bez objašnjenja i bez pozdrava. specijalizirani za supkulturne fenomene. U biti još uvijek melodiozan rock. — Kakve su Ljubine šanse? — upitah. a datirane su znatno kasnije. sav užurban. a on se izgubio kroz vrata koja su vodila u operacijsku dvoranu.. što se na planu pornografije očitovalo u sve manjoj prisutnosti humornih. Duge kose i naivne arabeske djece cvijeda potisnula je koža. Miki kao da je zaboravio na određene primjerke briljantnih hardcore komedija koje smo zajedno gledali. sva je prilika da se eksperti za kontrakulturu ne varaju. još bih se mogao i složiti s autorom. Možda. — Dobre. Poslao sam odmah po Mikijevog starog. Sljededeg trena morali smo prekinuti razgovor.. Sociolozi kulture. dakle oni koji su počeli kao rock kritičari. Čak je i majicu obukao naopako. — A što da vam kažem! — raširi ruke Gogo. ali stvar je zajebana. uvreda.— Hodeš redi da bi mogao i . šareno obojena i raščupana kosa. Arleta opet nije uopde . vjerujudi da nam je prijatelj spašen. umalo da zaboravim! Ivančicu. ja stari mamlaz služim vam još i kao ljubavni poštar! Pocrvenio sam i uzeo ceduljicu. Sad ga obrađuju. Godine 1975. jer je pretpostavljala da deš biti ovdje. Premda paradoksalno zvuči da šezdesete godine traju negdje do 1975. Grabar. smjenu optimističnog i pesimističnog desetljeda kao da su potvrđivala recentna događanja u našoj klapi. SONJA XI. Kad smo. pesimizma i nesnošljivosti (godine punka). — Koji je to od vas bandita sjebao želudac? — promrmljao je mrzovoljno doktor Grabar.. Eto. metalne zakovice. mira. — Onaj kome je otac slavna politička marka lokalnog dometa. iznenada sam se prisjetio papirida što mi ga je dao dr. u Velikoj Britaniji se pojavio punk../76. ali to da otada (i zbog toga!) u tvrdom pornidu ima sve manje komičnih elemenata. Sonja i ja smo se definitivno razišli.Onaj od onog s robije? — Nei — reče Delon. zamijenila je frenetična pankerska grmljavina. kderka mi je dala da ti predam nekakvu ceduljicu. Sad du ga izvudi. Dva mjeseca nakon toga on i Irena su se vjenčali. ali je u takvim stvarima pravi majstor. ziherice. Godine stabilnosti. te nodi Delon i ja napuštali bolnicu. Kad ti prepišem andol. a tihi bunt pacifista iz šezdesetih prešao je u bunt automatskog pištolja i plastičnog eksploziva raznih ultralijevih organizacija. a nakon toga de odmah biti operiran.. pod vratom mu se vidjela cedulja na kojoj je pisalo Kamensko. — Kako dobre! — umiješa se Delon. smireni i laka srca. Pisalo je: NAKON ONOG ŠAMARA MEĐU NAMA JE PO DRUGI PUT SVE SVRŠENO. komičnih elemenata i hardcoreu. Ah. to je bilo krvarenje želuca. koji su Stonesi pomalo naivno držali estetikom buke. smatraju da dolaskom punka prestaju šezdesete godine. budalo! — odbrusi on. — Nije li on malo prestar? Gogo me pogleda kao što stručnjak gleda bezveznjaka. nije isključeno da od toga nedeš riknuti! Šanse su mu dobre. — Aha! — nasmije se doktor. . naprosto je neodrživo. a pacijent je Ljubo Brabec. optimizma i nevinosti (godine rocka) zamijenile su godine svađa. Možete pričekati sat-dva ako vas zanima.

odustao od posla i krenuo da se što prije napije. Dok bi se netko drugi zbog toga počeo opijati. nakon duge pauze. a sljededeg je jutra ved otputovao. naprosto zgromljeni. U posebnom poglavlju često ih naziva "metonimijskom" i "eliptičnom" pornografijom. kojoj su dali ime Ines po onoj neukusnoj i patetičnoj deklamaciji Rade Šerbedžije. Jasno. ispalo je da se najviše ljudi ljuti na Delona. ili de otputovati vođen naprosto svojim lutalačkim strastima. Ovi filmovi. što je zbog njegova hendikepirana želuca bila uistinu hrabra odluka. spazivši osmrtnicu. Arleta i Brambor su. tvrdi dalje. premda za to nije imao nekih osobitih razloga. raširio ruke i rekao sav zbunjen: — Pa. Mikiju se javila i ona čuvena tetka iz Kali-fornije. pohitali do Čedine majke. Dakle. Ljubo mu nije otvarao vrata kad bi mu pozvonio. S druge strane ove granice nalazi se hard-core iliti tvrdi pornid. svoj prekršaj društvene zabrane nastoje neutralizirati raznim ironijskim postupcima ili pedagoškim alibijem. on koji je uvijek bio u svemu prvi. onda sam mrtav!" A oni nisu željeli da bude mrtav i ved su mu tada. kad je ona ubrzo pronašla novog tipa. Nekako u to vrijeme. Prvo naširoko razglaba o takozvanim danskim erotskim komedijama. U nastavku teksta Mikijeva analitičnost i me-todičnost popuštaju i on se zadovoljava sasvim impresionis-tičkim katalogiziranjem filmova. valjda da se pred njom pokaju što su prema njenom sinu bili nepravedni. ali im nije proma-knuo simbolično značenje ove prevare. prisjetivši se taktike koju mi je nekod izlagao. obzirima i raznim drugim taktikama takozvanog društvenog života. po čijem se rukopisu. jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najvedu mogudu mjeru funkcionalnosti. Mislim da mi je tom prilikom Miki prvi put priznao da u pogledu te tetke ima određene namjere i razrađuje neke planove. Sve u svemu. često nevjerojatnih i proturječnih. Koliko znam. pa su otuda to redom ili komedije ili edukacija. U smislu eventualnog odlaska u USA. a nadasve sadržaju. i da je osnovna granica njihova kodeksa u zabrani predočivanja genitalija. ali ga nitko od nas nije vidio sve do 1982.. kad je Delon ved postajao dio nekorisne i mutne prošlosti. maloprije je javio da je sretno sletio na pariški aerodrom. A Irena. moram priznati. njegove su se nade izjalovile. te su osmrtnice prouzročile efekt kakav bi njega sigurno obradovao. naravno! Inače. ali ju je Brambor pohranio na posebno mjesto. što kao termin ima određenu upotrebnu vrijednost. sada je odjednom postao nepoželjan. Nisam mu zavidio na položaju u kojem se nalazio. doduše nepotpisana. Dobili su mnogo bezveznih darova i čestitki. Ali. Miki se nakratko posvađao sa Sonjom zbog toga što mi je dala nogu. Arleta Kralik je na porodiljskom odjelu lokalne bolnice rodila kderku. načelnik ga je otjerao. U proljede idude godine. koje . Delon se našao u poziciji koja te naprosto sili da se makneš u stranu. ali ako jest. Delonov se otac začudio. Svi odreda. nitko nede doznati je li to uradio zato što je u očima nekad bliskih ljudi postao nepoželjna osoba. Delon je uradio tek jednu sebi svojstvenu svinjariju. a da se on ni na koga ne ljuti. Irena nije htjela čuti za njega. — Zamisli. — On je sada sto posto lud! — rekao mi je jedne večeri Ljubo. dalo zaključiti da je ved jako stara.htjela čuti za Delona. Od tog trena bilo je vijesti o Delonu. Ne znam je li u to vrijeme ved počeo pisati svoju ambicioznu Povijest pornografije. Nasmijao sam se u sebi. Delon kao da je poručio: "Ako me ne želite. dakle punih šest godina. i to tako glasno da ih je čitava sala promatrala. Mislim da sasvim točno zaključuje da se u ovim filmovima koitus predstavlja stiliziranom metonimijskom igrom. nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. koja se još dugo vremena pamtila. Otišao je do jednog tipa koji je imao tiskarski obrt i dao izraditi vlastite osmrtnice. Ubrzo su svi shvatili da su nasamareni. Jer. pa nije bilo druge doli da se pomire. što de on ubrzo i učiniti. A Ljubo. Ljubo je. Jasno je da isto tako ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. bar mi se tako čini. negdje u dnu duše oprostili. Jedne nodi njima je oblijepio cijeli grad. tako složeni odnosi unutar klape morali su našem neizmjernom prijateljstvu oduzeti nevinost i opteretiti nas prijetvornošdu. sinod je na nekakvoj grajzlerskoj zabavi otišao do načelnika SUP-a i zamolio njegovu kderku za ples. a Arleta i Brambor brižno su izbjegavali svako mjesto gdje bi se mogli slučajno sresti. ali prilično bogata. Jasno. zacijelo je morao praviti zabilješke o mekim pornidima koji su u tim godinama plavili ekrane naših kinematografa. nadajudi se da de se stvari s vremenom ipak popraviti. Eto. ona je jednostavno pala u nesvijest! Kad su Arleta i Brambor zakucali na vrata obitelji Kralj i rekli zašto su došli. među kojima je bila i jedna iz Pariza.

imao prilike mnogo temeljitije ispregleda-ti. jer su filmovi Justa Jaeckina. ejakulaciji. koji je Miki. Drugo. "Izvještaji o školarkama". seksološke edukacije. tvrdi uvez i ovitak u boji. pedagoški film u kojem su scene "mekog seksa" začinjene seksološkim. konačno je izašla iz tiska moja druga knjiga pripovijedaka Parabole. Ovo mi se čini gotovo bez zamjerke. gnjavažama o ovulaciji. Makavejev ili Cavanijeva. — Mama! — viknuh majci koja je radila nešto u kuhinji. Radleya Metzgera i Nicholasa Roega nikada nije imao prilike vidjeti. Sjedam se da je jednom. U takvim se filmovima. ali se iz teksta nigdje ne da razabrati smisao ovog podosta metafizičkog određenja. neka mješavina cinema verite. morao primijetiti? — Pa. odbijao vidjeti prisutnost elemenata jednog obespravljenog žanra. prepuni su raznoraznih gluposti. začedu. raščlanjuju tobože istiniti slučajevi iz seksualnog života mladih ljudi. kakve su pravili Bertolucci. pa na kraju o toj redaljci moraju diskutirati psiholog. ali ne vidim kakvom. komedije. ono što najviše iritira gledaoca nisu ni stupidne priče ni nezgrapna moralna naklapanja. sasvim ispravno tvrdi autor. jedino joj je podatak o nakladi narušavao dignitet. Međutim. otac djevojke i trener rugby tima. Najeklatantniji primjer je beskonačna serija Istinite priče (Schulmaedchen Report). ontogenezi i filogenezi. —Je l' to ona predzadnja stranica? To mi je mama uzela jer je rješavala križaljku. — Jesam — otpovrnuo je. Reducirana fabula redovito počiva na rekapitulaciji igre i učenju pravila. dok u drugu kategoriju spada sasvim čudan hibridni žanr. filmove Russa Meyera. U klišejiziranom naslovi)avanju filmova (Autoput u krevetu. ali je sve to gurne u naručje bahatog crnca koji dila hašiš i njegovih kolega iz rugby tima. Kritika ju je primila vrlo dobro. autorskom filmu.. — Molim. Talijanski soft-core negdje je na pola puta između "krevetske komedije" i "erotskog fatalizma". Jednu čini tzv. što rezultira krevetskim "happy-endom". sred prepuna kina.su često toliko stupidne da bi ih bilo bolje držati "erotskim tragedijama". kod koji neodlučna gledaoca informira o žanrovskoj pripadnosti i tipu iščekivanja. Ima jedan članak o čudnom običaju ptica selica da nasred Atlantika naprave nekoliko krugova u zraku. — Ne to. seksualni problemi učenice koja zanemaruje dobrog dečka radi zgodnog nastavnika. za nimajudi se nije li vidio kako me u novinama hvale. uglavnom školaraca. Prvo. Kažu da je to u vezi s Atlantidom. molim te. Njemački meki pornid. nešto na stranici kulture. umjetničkom. Rektor u krevetu. Imala je dvije stotine stranica. mnogo manje tipfelera od prve. ginekološkim i psihološkim podacima i grafizmima. a osnovni problem jest u tome što jedan od igrača (obično glavni lik) ne poznaje pravila te igre. nego grozne četrdesetgodišnjakinje obješenih sisetina i prištavih guzica. Tinta Brassa i sličnih autora u nas prikazani u vrijeme kad je meki pornid Mikiju postao sasvim nezanimljiv. psihološke crtice i koječega drugog. Oshima. Ma-zurka u krevetu. . pubertetu. ali kakva korist od toga kad kritiku nije nitko zamijetio? — Jesi li pročitao jučerašnji Vjesnik? . Mornari u krevetu) Milan Grabar vidi vođenje korisnog dogovora između proizvođača i publike. Godine 1977. a što loše. I trede. — I jesi li primijetio nešto zanimljivo? — Jesam. stoji u zaključku ovog segmenta. čini se. ankete. Primjerice. — Jesi li vidjela nešto zanimljivo na onoj stranici gdje je križaljka? — Kako da ne! Ima jedan tekst o gostovanju Boljšoj teatra i. jer je u tzv. Bumbo Zlatid ustao i ogorčeno uzviknuo: — Kak' se tipu može dignut kurac kad mačka ima apsces na dupetu! O vrhunskim djelima soft-corea Miki Grabar ne piše iz nekoliko sasvim razumljivih razloga. Hopa-cupa u krevetu. embrionalnim tipologijama i slično.upitao sam oca. koje glume osamnaestogodišnju žensku čeljad. namjenski. — A što sam to. jer su ga uvoznici držali stokom koja ne razabire što je u tom žanru dobro. obično iz raznih kvaziznanstvenih vizura. U ovim filmovima seksualni se život tretira kao neka vrsta društvene igre. obično se odvija unutar dvije žanrovske strukture. Izgledala je gotovo kao prava knjiga. direktor škole.

ali situacija je gusta. Idemo iz ovih stopa kupovati! Brambor. dvije pumpice za nos i dva sterilizatora — reče Ljubo. — Kakvu sad pumpicu? — začudi se Ljubo. tvrdio je da se ne sjeda baš najbolje što sve treba dojenčetu. — Rekla sam vam ved da sterilizatora nemamo — pomalo nervozno de apotekarica. Brambor. — Dobro. Nije imala trudove.. a što ako dobiješ blizance? — rekoh u šali. Irenu Brabec primili su na porodiljski odjel Gradske bolnice u devetom mjesecu trudnode. a ja sam upravo izgubio popis koji mi je ostavila Irena. U tom smislu. — Koliko bi bilo najpametnije uzeti? — Uzmite za početak dvadeset komada. bojao se da u odlučnom času. ali Ljubinu se navaljivanju nije moglo odoljeti. dijete. — Zatim. — Isuse. —Još od 1948. mislim da ti treba Dentinox — nesigurnim de glasom Brambor. ne zanimaju me nikakva njihova gostovanja.— Što može biti zanimljivo u gostovanju Rusa! — prekine je otac. — Ljubo. — Da. U strašnom sam cajtnotu! — Kakvom cajtnotu? — začudih se. žena. drug Alapid. — Čekaj. — Pa. pa pravac Italija! — Zatim . bio je višestruko poznatiji pisac od mene. kad nastupe trudovi. sterilizator — obrati se Brambor apotekarici.. uzet demo odmah deset komada — uplete se Ljubo. pričekaj da se dijete rodi — napomene Brambor. Irena rađa! — viknuo je ved s vrata. sjeo u kola i u paničnoj vožnji odjurio do Brambora. U prosincu 1978. Ali se može i razbiti! — reče Ljubo.. jer joj se primaknuo termin. pa sam tako mogao prisustvovati čitavom tom paničnom užasu u kojem je Ljubo Brabec postao otac. panika što ga je obuzela nije mu dala da shvati zafrkanciju. prišao stolu i ispio votku koja je stajala ispred mene. pazi malo na taj batrljak od želuca! — prekorio sam ga. — Dečki. . To se kupuje u Austriji i Italiji — odvrati apotekarica. — Dajte trideset! — ispravi je Ljubo. čija je kderka ved bila u jaslicama. — Zatim pumpicu za čišdenje nosa — opet de Brambor apotekarici.. da to brzo kupimo. Ljubo se sjurio niz stepenice. — Ma nije. Slučaj je htio da se i ja nađem kod Brambora. ali je njen suprug zahtijevao da je prime. Mogao sam pisati tisudu godina a da to čitaoci novina ne primijete. moj nekadašnji direktor i urednik. čekaj. — Pa i jedna se može prati — reče Brambor. Premda je u mnogim stvarima bio miran i pribran. — Jebo te! Na to nisam ni mislio! Dajte šezdeset pelena. sve mora biti spremno! Daj. Potom je drhtavim prstima zapalio cigaretu. dečki. — Daj. Čim je Irena otišla u bolničku sobu. Međutim. ti imaš iskustva. XII. — Onda pelene — nastavi Brambor. — Kurac pričekaj! Kad se Irena vrati iz bolnice. i 1968. trudnoda. hodu li stidi u Italiju prije nego rodi? — zavapi Ljubo i očajnički pogleda uvis. — Dobila je trudove? — okrenuo se Brambor njemu. Nisam htio dalje inzistirati. nede imati dovoljno prisebnosti da uradi sve što je u takvim slučajevima potrebno. porod. — Sterilizatori se ne proizvode kod nas. bile su redom stvari koje su ga bacale iz takta. Osim toga. Morali smo sjesti s njim u kola i krenuti u kupovinu. Ne znam otkuda da počnem. — Pa treba nabaviti mali milijun stvari za dijete. Dajte. — Kakav Dentinox? — zine Ljubo od iznenađenja. ne odustajudi od deset bočica. U apoteci je Brambor rekao autoritativnim glasom: — Dajte nam bočicu za hranjenje i dudu . Jedini način da uz pomod novina privučete pažnju čitalaca bio je taj da izazovete neki skandal ili aferu.

Pevalek je odustao od reizbora. Nemaš pojma koliko pelena može ukenjati malo dijete. — Čekaj! — smiri ga Brambor. ljutito zaključila: — Bože dragi. izbačena sasvim iz takta.— To je tekudina protiv rasta zubi . — Hodeš li? — živne Ljubo. U jednom trenu. — Dobro. Na koncu je apotekarica. alkohol za skidanje temperature. losione. — Pa.. Zbog čudne domade navade da u pojedinom trenu nekih artikala nestane s tržišta.. tuticu i tricikl. zaustavio nas je na raskršdu neki tip i sagnuo se prema Ljubi. ovisi o trudovima . koji je hitro otvorio prozorčid. ali i protiv dijareje. gdje si ti? Ne znaš što se u firmi događa? — Ne — otpovrnuo je Ljubo. sve u enormnim količinama. — Danas de se roditi. I to najbolju. — No.. Umjesto toga. Šutio je tako nekoliko trenutaka. sredstvo protiv opstipacije. Ljubo je zastao nasred robne kude. Ljubo se zamalo posvađao s apotekaricom kad mu je rekla da je sasvim suludo kupovati dva ovlaživača zraka. Evo ti auto i šesto hiljada . Predložit demo te za direktora Agroproma. razne Penaten masti. zar otvarate privatne jaslice? Nakon apoteke jedva smo ga obuzdali i spriječili da ne krene odmah u Italiju po famozne sterilizatore (namjeravao ih je uzeti barem tri).. nikako nismo mogli pronadi ni jednu jedinu vešmašinu. koju je kao pravi "kadrovski čovjek" morao ved dugo priželjkivati. dajte onda toga oko litru . — Prijateljčina si! Spasio si mene i moje siroto čedo koje bi bez tebe bilo i usrano i upisano. Ljubo Brabec razvezao nas je kudama. gdje je kupio duboka kolica. — Nije protiv rasta zubi — ispravi ga gospođa magistra — nego protiv neugodnih popratnih pojava. Bilo bi dobro da nakupuješ deterdženata. Ili sutra . Navečer deš imati vešmašinu. sportska kolica. — Živjet deš uz zvukove vešmašine. — Otidi du po podne.. Kako smo bezuspješno išli iz trgovine u trgovinu. Dođi u dva na sastanak. Privremeno smiren. — Tko zna hode li ga na proljede biti na tržištu. — Jebemu! Pa koji sam ja idiot! — reče glasom punim pritajena užasa. pristao je da odemo u robnu kudu. Ljubin užas postajao je sve vedi. dobro. — Koliko vam je staro dijete? — upita apotekarica. samo jednu — upozori ga Brambor. Kupili smo nakon toga još čaj od kamilice. — Otidi du ja — predloži Brambor. Ljubinoj posljednjoj šansi. kupke i šampone. .. prvu stubu na stubištu što de ga odvesti do direktorske pozicije. nagazio po gasu i rekao: — Jebeš to! Samo da ja pronađem vešmašinu! Dabome.. gumene gadice i štošta drugo. nismo je pronašli. — Još nikoliko — zbuni se Ljubo. baš kad smo se vozili prema prigradskoj prodavaonici bijele tehnike.. — Ali u dva moram na taj jebeni sastanak. dječji termometar. neizostavno! Ljubo je bez riječi zatvorio prozorčid. — Iz iskustva znam da je dovoljna samo jedna! Odmah smo krenuli u kupovinu stroja za pranje rublja. zvečku.. dajte mi onda dvadesetak pakovanja. znate. pa kadicu za kupanje.. — Pa naša je vešmašina kompletno u autu! Moram hitno kupiti novu! — Ali. Kao gromom ošinut. — Uzet du ipak deset bočica — očajnim de glasom Ljubo. — Sad te čeka užas! — rekao je u jednom trenu Brambor. — Pa. poslije ručka. a onda je prošaptao: — I što sad? — Ima ih sigurno u Zagrebu — umirivao ga je Brambor. u tom vam slučaju Dentinox nede trebati prije proljeda. — Gospodine. a onda otišao na onaj sastanak. — Gospodine! Dentinoxa imamo u pakovanjima po 25 mililitara. Ljubo se vratio u kola i rezignirano položio glavu na upravljač automobila.

automobil je počeo klizati. — Ne želi vas vidjeti — rekao mu je Arletin otac kad je zalupao na vrata stana iznad kina Romanija. radi kojeg je očajni Ljubo namjeravao potegnuti čak do inozemstva. od kakvih je obično sastavljeno naše iskustvo. Dok se vradao. a onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio otac. — Znam — potištenim de glasom otac. želio joj je uraditi sve. nazivajudi sve. mladidu. Modi du u svakom času nazvati sestru. koji je ved navikao na to da svaka dobra stvar ima i cio niz mana. Slušajudi Billie Holidav na Ljubinom kasetofonu. Što se zapravo dogodilo? Kao što je bilo dogovoreno. Spazivši ih prekasno. Mora da je mami sada srce na mjestu. u Nami kupio stroj za pranje rublja Gorenje. uzeo sve novce koje je imao kod kude i pohitao do Arlete. i dati im svima naš broj.. sterilizator i stroj za pranje rublja ostali gotovo netaknuti. Prišao sam telefonu koji je stajao u predsoblju na frižideru i dohvatio slušalicu. Na kraju su "petetejci" maznuli po dvije rakije. čak i onog ujaka u Landskroni. da stvar bude gora. Umjesto da mi odgovori. izgubile su na intenzitetu i svele se na gotovo neutralne biografske podatke. Jaromir Kralik ostao je na mjestu mrtav. javilo se kajanje i samooptuživanje. Poslije je pričao da je u početku osjedao nešto što je moralo biti čisti užas.. Danas. Usput je. Poslije podne je strašno zahladnjelo tako da su se prozori počeli lediti. prešao na drugu stranu ceste i udario u stup električne rasvjete. iz perspektive desetogodišnjeg odmaka. Ljubo je na brzinu popio nekoliko apaurina. kola su strašno oštedena.Kad sam stigao kudi. Dva radnika PTT-a uvodila su nam dugo željeni i iščekivani telefon. ali on to nije primijetio. sve stvari. jer je sebe držao izravnim krivcem za prijateljevu smrt. pokojnog muža . teču Tonija. — Kako znaš da imam telefon? — upitao sam ga. Upravo sam prečitavao jedan skradeni pregled judaizma kad je telefon konačno zazvonio. Miki je rekao jednu jedinu rečenicu: — Jesi li čuo da je Brambor poginuo? Ne sjedam se što sam tog časa pomislio. tog popodneva nitko nas nije nazvao. Tada. zatekao sam neobičnu gužvu. — Ali. ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate. A da bi gužva bila veda. kumu Žalfiju. želio joj je pomodi. Žao mi je. Bio je to Miki Grabar. a nije mogao uraditi ništa. ja sam Ljubo Brabec! Ja sam najbolji prijatelj njenog . . cesta se počela lediti. koji je natovario na prtljažnik i s njim krenuo natrag. a nakon toga. — Divno! — rekla je mama.. Iznenada su se pred njim stvorila neosvijetljena zaprežna kola. kako de se poslije saznati. začudo. majka je obigravala naokolo s lopaticom i metlicom. morao je svom snagom nagaziti na kočnicu. a majka je zasjela da obavijesti znance i cjelokupnu rodbinu o velikoj novosti. XIII. — A ja du sve to pladati — promrmljao je otac. Ljubi je nenadano pozlilo. jer sam se držao dovoljno zrelim da s kratkih prijeđem i na duže forme. potištena je i smatra vas krivcem. bio je to pravi užas koji nam je pokazao da još uvijek znamo plakati. ali su. Brambor je tog popodneva otišao u Zagreb Ljubinim kolima. Želio ju je utješiti. Dakako. zacijelo nazvala i Grabarove. pa čak i ujaka Mišu u Švedskoj. koja mora da mu je sudbina ved odavno namijenila. Grabarove. diskretno čistedi sve što bi radnici uprljali. Sjedio sam pokraj plinske pedi i čitao gradu koja mi je bila potrebna za pisanje prvog romana. bezbrižno je jurio kudi. pomislio sam. Iako je majka uspjela iznazivati sve. u zagrebačkoj Hospitaliji uspio nabaviti i talijanski sterilizator.. I dok je Irena u bolnici čekala porod. — Kaže da je Jaromir išao u Zagreb radi vašeg stroja za pranje rublja. zaboravivši da je majka. Kad je doznao što se dogodilo. vesele i bolne. Otac Franjo motao se oko njih i smetao im svojim radoznalim pitanjima laika. — Sad demo biti povezani sa svima. — Tebe trebaju — rekao je.

Dok je rep sprovoda bio kod grobljanskih vrata. I to osobno — rekao je Ljubo glasom na kakav njegov otac nije bio navikao. bududi direktor Agroproma. tražedi da se stvar ispita. Samo je želio još jednom prošetati onim zidom kojim je nekod šetao s pokojnim prijateljem. nazepst deš! — rekao je otac. čuveni drug Brabec. — Hajde. nijem i oduzet. — Uvjeravam te da s onim u vezi njegova oca nisam imao ništa. Tredeg dana Jaromir Kralik sahranjen je u raku koju su grobljanski radnici jedva uspjeli iskopati u zamrznutoj zemlji. molim te! — viknuo je. a on još uvijek dijete informbiroovca. koje je zasipao sitni. što demo još od djece dočekati! Ovaj sam svijet gradio za tebe. Sjedam se kako si onda u gimnaziji trčao s onim nedužnim sranjem od pjesme direktoru škole. Ljubo je spustio slušalicu. počela vrištati: — Ubojico! Ubojico! Ljubo je zastao i počekao časak. Od rođenja pa sve do sada. da se htio baciti s krova. Ako postoji nešto što mi zamjeraš.. — Pusti me — promrmljao je Ljubo. da je njegov otac službeno još uvijek informbiroovac. Bogamu. Pitam se nisu li i tvoji prsti bili tamo kad su mu zbrzili oca . i da sve bude okončano. ne cmizdri tu! Proživio sam malo više smrti od tebe. ti si je platio — rekao je službenim glasom Ljubin otac. to je tvoje. Vrijeme je bilo predelikatno da bi se mogli diskreditirati naši ljudi. vukao se Ljubo Brabec.. Ničim nije Ljubo pokazao da shvada što mu to zadihani tip govori. Ne rekavši ni jedne jedine riječi. Bože dragi. Što se toga tiče. — Ako ste ovaj svijet gradili za nas — priđe mu Ljubo na korak udaljenosti — onda smo mi upravo rezultat toga kako ste ga gradili. Tada se pokraj njega stvorio otac. Drugog dana. A ja. Ljubo je još dugo stajao iznad nevelike hum-ke i križa. otiđi na SUP po vešmašinu.. Konačno. svesam ti rekao! — A što nisi rekao njemu? — podigne Ljubo oči prema ocu. tako da smo svi jedva čekali da svedenik dovrši svoju opširnu i krajnje apstraktnu besjedu. O čemu to pričaš? — Ne sjedaš se jer si valjda imao i previše takvih slučajeva. Sve sam ti rekao. zazvonio je telefon i javio se njegov veliki otac... sa crnim šeširom na glavi. A od sada ja to više ne želim biti! . zapamti da mi nikad nismo bili ništa drugo nego vaša djeca. Sredio sam da ti je predaju bez ikakvih formalnosti. — Trebalo je da njemu kažeš! Znaš li ti koliko ga je dugo to mučilo? Znaš li ti.Ljubo je odgurnuo starog Živanovida i uletio u Bramborov stan. sam. a onda je istrčao na Bramborov balkon i počeo se penjati na krov. suhi snijeg. Nikad ta mašina nije ušla u njegov stan. Daleko. Kao da je pjesma otisnuta na ciklostilu mogla ugroziti režim! — Ne sjedam se. — Ljubane. a ti me danas pozivaš na red. Arleta nije htjela da ga sahrane u skupu grobnicu obitelji Kralik. čim ga je spazila. I pokopao više prijatelja. — Hajde kudi. — Ali Brambor i njegov otac mogli su se uvijek slobodno diskreditirati. u tamnom krombi kaputu. — Arleta. i kad su svi ved napustili groblje. smiri se! — pomalo de moledivim glasom otac. da ne povrijedi osjedaje pokojnikove supruge. želedi da jednog dana i ona legne do njega. na kraju pogrebne povorke. ja sam znao da nije bilo tako. koji se još uvijek zanosio time da je u sinovljevim očima autoritet. a kad je sprovod okončan. pa zar mi ne vjeruješ . Moralo se sve zataškati.. — Mora da si mnoge pokopao i s lopatom u ruci. nikad te nije pekla savjest. stari. — Znaš da nisu! Pa rekao sam ti kako se to dogodilo. a ona je. Stari ga je Živanovid jedva uspio svladati i izbaciti van. nego je kupila zasebno mjesto. jedan je čovjek kao bez duše dotrčao i rekao Ljubi da je upravo dobio kderku. Nije to kao danas . Za sumorne sahrane prštao je sitan snijeg i bilo je hladno. — Ljubane. koji je za Ljubu Brabeca predstavljao bezizlaznu moru. Poslije je pričao da je Ljubo bio poludio. — Koga to danas još zanima! Sve je to prošlost. — Kako to misliš? — strogo de stari Brabec. — I ovom si ovdje pomogao u propadanju. Ivan Brabec.

popio osam vinjaka i usvinjio se namrtvo. izvukao me na studen i natjerao da šetam s njim po parku. — Što je bilo? Je li mu otac uistinu bio nevin? — Izgleda tako. udbaš. Ne baš sve. hladne i formalne odnose. Ali. Sjeo sam do njega. možda je prava stvar.. Jednostavno. moram do Arlete. odnosno da služim narodu i domovini . ne — zaniječe on glavom. tamo de biti svi koji su bili dobri s Bramborom — rekao sam kad su mi dodijale njegove priče kojima je optuživao sam sebe. Mislio sam. A onda ih je jedne nodi zatekao. iznad humke nad kojom je dotad bio i sam stajao. mladi udbaš je počeo izbivati. pa je u jednom trenu odbio prikazivati tu predratnu opscenu rolu. dok je radio u bolnici. uzdahnuo i nastavio besmislenu šetnju po snijegu. što bih sad mogao uraditi za njih. nešto sam uspio napipati i od svog starog. kunem ti se da sam sve to radio uvjeren da radim dobro. sine — blagim de glasom otac. Onda mi u jednom dahu sve ispriča. Sto je mogao. Intuitivno je osjedao da mu je otac nedužan. priprijetili mu da imaju nekakve materijale protiv njega i da ga pokretom prsta mogu upropastiti.. i da mu je sve to netko napakirao. čak mi je pričao da je uspio pronadi jednog očevica. Ali. Održavali su još neko vrijeme traljave. poput okorjela solo trinkera. Nešto što bi i on sam želio učiniti. U početku im je stari Tonček Kralik puštao film dragovoljno. Ali. glasom po kojem mi se činilo da se malko otrijeznio. sad. — Možda sam bio sve ono što ti danas ne voliš: dogmatik. što su se sastojali od kurtoaznih razgovora. — Ma znaš.. čini se da mu je cigareta godila. Ali previše se igraš sa svojim želucem. Otpuhivao je duge dimove. Tonček je naslutio da se nešto zbiva između njegove žene i mladida. mora i da smo izgledali poput dvije budale. Tad su ga ucijenili. Nakon nekog vremena. zapamti ovo! Rijetko deš naidi na gestu koja ne bi bila vodena lijepim i plemenitim namjerama. Ne moram ti pričati koje je to vrijeme bilo i kakve su ovlasti ti tipovi i mali. sam za šankom... ali prave srdačnosti među njima više nikad nije bilo. nije znao. E. — Arleta me ne želi vidjeti. Ali. Premda je sve što je tog kasnog popodneva rekao ocu na snijegom zasutom groblju bila patetika provocirana stanjem u kojem se nalazio. nisam imao snage da ga napustim. za tih kasnih projekcija. taj je umro u bolnici . tri operativca. — Znači. ostavljajudi oca. — Tebi je rekao? — Jest. ali ako jest. dolazila su kasno nodu na one tajne projekcije. ti ne znaš — uzdahne Ljubo. ako bismo nekako uspjeli otkriti što se to zapravo dogodilo. slijepi pravovjernik i šta ja znam što sve ne. laži i lopovluka! Rekavši to. to je bezvezna tlapnja. Premnogo je godina prošlo da bi se mogla napipati istina.. možda bismo na taj način učinili nešto dobro za Brambora. svratio je u prvi lokal i. Ne znam da li nas je tko mogao vidjeti kako sjedimo u parku koji nestaje pod gustim zastorom snijega. — Tu je stvar Brambor odavno raščistio — iznenada de Ljubo. — Tri službenika Udbe. Snijeg je padao sve jače tako da su stazice parka ved bile sasvim bijele. nikad se više nije pomirio sa starim. Brambora je često mučilo ono što se dogodilo s njegovim ocem. Pa opet je svijet pun nepravde.— Slušaj me. — Što. priđe klupi i sjedne na naslon. — rekoh u jednom trenu. Posto je napustio groblje. što? — Ma ništa. — Jebeš želudac — reče on pa zapali. — Zašto ne bi pošao samnom? — Ne. — Ali. Ljubo se okrene i brzo napusti groblje. . zbunjena i potištena. Zatim se dovukao do mene. — Možda bismo . dok je Bramborov stari dežurao uz projektor. nastavio je s projekcijama. naravno. stvar je u tome što je jedan od te trojice prije rata održavao sentimentalnu vezu s Bramborovom mamom. Imaš li cigaretu? — Imam. što Tonček Kralik. obično telefonskih. — Možda ti i vjerujem — prekine ga Ljubo. — Ljubo. — Reci. Prije četiri godine. kao stari drug kome vjerujem. za Arletu i Brambora? Da mi oprosti! — Ne znam — odvratio sam. ali mi se onda ta pomisao učini besmislenom. Reci mi. čak i pomalo ponosan što može ugoditi ljudima "od vlasti".

bio sam pomalo užasnut. A sad. O onom što nas čeka u idudem desetljedu. a onda krene prema korzu. Tako nešto nije mi bilo ni nakraj pameti. Tonček Kralik se objesio u operatorskoj kabini.. želedi da saznam cijelu istinu. izgubio sam prijateljicu. Ali. Onda se dogodilo ono najgore. Bar mislim da ga je posjetio . kao što smo se dogovorili! — Što smo se dogovorili? — Dogovorili smo se da istog trena sve zaboraviš. Zatim se pridigao. — To je povijest. ali sve okolnosti govore tome u prilog. — I što mu je tip rekao? — Pa valjda ništa — slegne Ljubo ramenima. nismo mogli ni sanjati. tipovi su vjerojatno čitavu stvar izaranžirali. Sjedaš li se kako smo nekod davno bili sretni i optimistični. Jedna je stvar u svemu tome manjkava. — Još sam pomalo pijan — složi se on. . — Zašto? — začudih se. — Slušaj. Hodao je nrilično stabilno i ravno. premda su za nama bile sve same uglavnom dobre godine. a ti si moj i njegov prijatelj. Nakon toga mu je odmah bilo bolje. Mislim da ti ni ovo nisam trebao redi. zagrabi rukama snijeg i poče ga lizati. Sada teško da bi nas do takva optimizma dovela i čista amnezija. — Pitao sam te nešto... Bacili smo pogled gore i načas ugledali sjenu Mikija Grabara kako je promakla za bijelom zavjesom. Mala de se zvati Jarmila! Te godine navršili smo tridesetu i bili ved pomalo umorni. Uopde. — Onaj tip u bolnici — reče iznenada — bio je onaj isti koji se spleo s njegovom majkom. — Rekao sam ti da ništa ne znam pouzdano. sjeo i rekao mi sasvim ozbiljno: — Mogu se svi oni jebati sa svim svojim blesavim imenima. Namočio sam maramicu u snijeg i obrisao mu čelo. — zinuh od iznenađenja. ili je i na nju izvršen pritisak. Vjerojatno zbog toga što smo još uvijek živjeli u vremenu čiji rječnik nije poznavao riječi kao što su kriza. Oduvijek je bio poznat po toj sposobnosti da brzo svlada alkohol i otrijezni se kao da ništa nije bilo.kako se to kaže — in flagranti. pa je red da ti ispričam sve. — Što se tu imalo redi? Ljubo naglo ušuti. Što sam odrasliji.. za jedne projekcije. pa produži snijegom pokrivenim korzom na kome su djeca ved bila izgladila dugačka tamna klizališta. sve sam više zgađen. One nodi kad je Gogo Jazbinšek zanemario svoje obaveze. On zbog Arlete. izgubio sam oca. pljune u snijeg i ustane. i premda prema onom tipu nisam gajio nikakvih moralnih obzira.. a mi smo bili tu dolje i nismo im se mogli pridružiti. — Koliko mi se toga dogodilo u ovih nekoliko dana — reče Ljubo.. Ti si dovoljno pametan. — Još si pomalo pijan — promrmljah. Nitko nikad nede saznati što se one nodi dogodilo na intenzivnoj njezi. Izgubio sam prijatelja. Stanislave — redi de. — A otkuda oni materijali? Brambor mi je ispričao da su u prostoriji pronađeni kompromitantni informbiroovski materijali? — Pa to je jasno samo po sebi — odvrati Ljubo. on se nasloni na široku platanu i poče povradati. — Da bi izbjegli mogude nepovoljne posljedice tog samoubojstva. zaborav mi se sve više čini jedinim dobrim modusom sretna življenja. mislim da si onaj tip nije sam pokidao sve one . Strašno uvrijeđen i ponižen. počeo luđački smijati i na koncu se potrbuške svalio u snijeg. Tamo gore su obnavljali uspomene što su ih vezale s Bramborom. Ne misliš valjda da je predratni vlasnik kina.. Stali smo ispred kina Romanija i vidjeli parkirana kola Goge Jazbinšeka. pa deš odmah shvatiti da je sve to najbolje istog trena zaboraviti. Ljubo baci cigaretu. — Misliš da mu je to Brambor . i dobio sam kderku. Brambor ga je držao glavnim krivcem i posjetio ga u bolnici. štrajk. — Brambora više nema. a ja zbog njega. gazda i okorjeli apolit mogao šurovati s Kominformom? — A onaj tip. — Bljuje mi se od tog silnog konjaka. Koga to može kompromitirati ? Umjesto da mi odgovori. što je bilo s njim? — upitah. — Bolje da na to zaboraviš. valjda prvi put obuzet spoznajom da je tog popodneva postao otac.. prije četiri godine u Gradskoj bolnici . Onda se. Brambor nikad nije uspio doznati je li njegova majka u tu vezu ušla dragovoljno.

trgovini. Imao sam u glavi nejasne namjere i mutne predodžbe o nekakvoj literarnoj bududnosti i književničkim poslovima kojima du se izdržavati. koja je glasila: "U tri izjutra brod je uplovio u turske vode. Oduvijek je bila vještija i perfidnija od mene. Zbog raznoraznih ljubavnih brodoloma. stojedi još uvijek na pragu. na vratima je pozvonila Sonja. Mislim da je to što sam uradio 1979. Poslije sam doznao. napravivši u kuhinji improvizirani krevet. Dakle. rekavši kako se nada da demo se sada češde viđati. nego da je lijepo. Kinoteku sam . iskusnije. — Posvađala sam se sa starcima i sa svima uopde — ponovi tiho. Levenhuku i prototipovima mikroskopa. U jednom mi se trenu učinilo da du ledi pored nje. Dakako. privredni kolaps i slično. Gledao sam je šutke i pitao se što mi uopde ona znači. nesigurne zbog sve češdih pomorskih čarki tursko-mletačkog rata". jer joj prijateljica kod koje de stanovati još nije stigla u Zagreb. od kojeg počinje novo i neizvjesno životno poglavlje. nesigurna. od Mikija naravno. Pročitao sam brdo knjiga koje su govorile o sedamnaestom stoljedu. u kojem je teško odrediti bilo što. epidemijama kuge. Osmanlijskom Carstvu. vrijeme u kojem su marljivi i uporni uspijevali još uvijek nazreti kakvu-takvu perspektivu. pomorstvu tog vremena. što je muškarcu koji voli moderne. te demo riječi morati naučiti u vremenu u kojem nam više nije bilo do učenja. uz pomod osobe kojoj je nekod davno operirao bubrežni kamenac ili prostatu. zbunjena. Na kraju me zamolila da prespava kod mene. ali bi sve to bilo pretanko da mi roditelji u početku nisu slali malu ali stalnu potporu. koščata. Cvijevu povijesnu sudbinu želio sam nadograditi jednim povijesnim falsifikatom. Vrijeme nam se često ukazuje kao ravan. Shvativši da je Jaromirova smrt u mom životu neka vrst međaša. — Mogla si pozvoniti na njegova vrata — rekoh zajedljivo.recesija. besmislen tijek. — A onaj tvoj Karlo . Baš kad sam napisao prvu rečenicu. Bila je 1979. apsurdan i neutralan razgovor. normalno došla u Zagreb.godina. crnoj magiji. ovog puta bez očevih angažmana i preporuka druga Alapida. povijesti Jeruzalema. brižljivo izbjegavajudi uspomene. ujak Emil je rekao da jedan životni period završava smrdu neke drage osobe. pošto joj je otac pronašao posao na nekoj srednjoj školi. jer sam je ispisao samo stoga da kao nekakav okvir istakne smisao onog što je nekod davno rekao moj pokojni ujak Emil. zrele i samosvjesne ženske svakako moralo imponirati. prazan. progonima vještica. Šesto poglavlje I. sve nakon toga bili su puki kompromisi. povukli u sebe i sve slobodno vrijeme provodili u Kinoteci. Pustio sam je da prespava. jer sam u tom vremenu bio izliječen od bolesti zvane Sonja Grabar. — Zvonko — ispravi me ona. Ujutro je otišla. Neka mi bude oproštena ova patetična rečenica. kršdanstvu. Strašno se promijenila... i postala nekako čvrsta. kako se uopde nije ni s kim posvađala. mesijanizmu. Možda sam je baš zbog toga pozvao unutra i upustio se u dug. Doznala je gdje stanujem i došla lukavo ne bi li ispipala situaciju. U jednoj povijesti židovstva nabasao sam na fascinantnu sudbinu čovjeka iz XVII. trgovini relikvijama. Uspio sam pronadi mali jednosobni stan. spakirao sam stvari i otišao u Zagreb. islamu. Žiža i Bukva u to su se vrijeme nekako osamili. a pogotovo one cjelovitije odsječke koje zovemo životni period. Izgubila je i onu zaobljenost zbog koje su je zlonamjerni držali bucmastom. pomalo po tištena. židovstvu. bila moja posljednja hrabra gesta. stoljeda. izgledala je mnogo odraslije. ali sam to vješto izbjegao. Lice su joj prošarale prve blage bore. Počeo sam pisati roman od kojega sam mnogo očekivao. U vrijeme pisanja Prevarenog Mesije drugovao sam osobito intenzivno sa Žižom Tomidem i Ivom Bukovčanom koga smo zvali Bukva. Na žalost. gdje sam se s očajničkim marom bacio na oblikovanje vlastite egzistencije. — Posvađala sam se sa starcima i otišla od kude — rekla je. znanstvenopovijesnoj verifikaciji novozavjetne tematike. koji se zvao Sabataj Cvi i koji je odigrao mračnu ulogu lažnog židovskog Mesije. starije. filozofskom racionalizmu. misledi da de tako unikatan život dobiti univerzalnost i političke konotacije s pomodu kojih de se roman modi iščitavati kao politička parabola. ali joj je to davalo zanimljivu fizionomiju. Ali sve to skupa značilo mi je strašno malo.

Žiža Tomid bio je čovjek koji je zapravo odrastao u mraku kinodvorane. godine. i to de moje veselje biti umanjeno spoznajom da godišnjih književnih nagrada ima gotovo koliko i pisaca. pune nerazumijevanja. pa je zbog toga patio od nedostatka pigmenta i imao oči nenaviknute na dnevno svjetlo. kada za Prevarenog Mesiju dobijem i književnu nagradu. Radi se. Ili: — Jebo te. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima. za mamu i za mog prijatelja Bukvu. Murnaua. pošto su se u filmovima prerijetko rabili. o književnoj večeri koju su mi priredili u Klubu književnika. Bukvinih džezističkih zvijezda nije bilo u glazbenim časopisima. koji su djelovali užasno isposvađano. bio je zadužen moj prijatelj Žiža Tomid. ljubitelja životinja ili skupljača leptira. a moje su tanke zarade potjecale od slabo pladene korekture. Žiža i Bukva bili su moji prvi čitaoci. U jednom sam trenu pomislio da ti tipovi tiskaju svoja djela u triprimjerka: za sebe. Kad sam nakon šest mjeseci uspio završiti svoj prvi roman. ni u leksikonima. Wellesa. ili bas klarineta upotpunjenog kvartetom skradenih auspuha. A možda i Franklin Shaffner! Odnio sam tih sto i pedeset stranica simboličkog i teško čitljivog teksta (u to vrijeme divio sam se Pekidu) izdavaču i ostao čekati odgovor. On je odlučio da je najbolje . Intelektualistički nastrojeni intelektualac Bukva pošizio je za Prevarenim Mesijom. o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima. Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova. a Žiža je pozorno slušao. Cesto smo Žiža i ja odlazili nakon Kinoteke k Bukvi da slušamo njegove egzotične ploče. ali je pravu vokaciju nalazio u slušanju i obožavanju modernog džeza. sigurno bi to ubacio u film. bez kojeg nema pravog pisca. Osobito me osokolilo to što je jedan od recenzenata napisao: "Ovo je ved treda solidna knjiga mladog autora". Nakon onog filmskog ekskursa od prije deset godina. prikaza časopisa u književnoj periodici. čak i ona najmarginalni)a. rajčici. Kurosawe. vinovoj lozi i porezu na promet. esperantista. on bi mi obično odgovorio: — Ako se ne varam. Pa. a još češde od samih autora. da ovo čuje Losey. ova de mi se počast učiniti mnogo manje relevantnom. Pregledao sam pomno čitave cikluse Pabsta. informativnih recenzija za internacionalnu slavističku školu. mislio sam naivno. antiintelektualistički nastrojeni intelektualac Žiža rekao je dvosmisleno: — Zamišljam kakvu bi filmčugu od te građe napravili William Wyler ili Anthonv Mann. Pomalo simptomatičnim činilo mi se to što su ta dva teglenja bila bolje pladena od svih mojih intelektualnih proizvoda. Po izlasku Prevarenog Mesije upoznao sam se s još jednim estradno-književnim žanrom. svaki je svirao svoje. film i televiziju. Kritike su mi se činile površne. Hitchcocka. honorara za nekoliko objavljenih odlomaka romana. samo bi s vremena na vrijeme ustvrdio: — Ova me stvar podsjeda na glazbu u jednom filmu La Cave. a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. roman je bio odmah prihvaden i izašao je iz tiska ved potkraj 1980. na koji su me natjerali Miki i Arleta. Zahvaljujudi takvim procjenama. ponovo sam počeo osvježavati filmska iskustva. netočne. o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa. Lubitscha i Dieterlea. filmski kritičar i vječni student zagrebačke Akademije za kazalište. o alkoholu ono što se moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji. Da se u preobilju filmsko-klasične grade ne bih izgubio. kad shvatim da u Jugoslaviji ima više pisaca nego filatelista. Mizoguchi i Ozu. Ivo Bukovčan-Bukva visio je s nama po Kinoteci i drugim dvoranama.. Poslije. Osobito dragocjenima držao je Bukva one koji su se upuštali u minimalističke pustolovine na neuobičajenim instrumentima poput mlinca za kavu pradenog eolskom harfom. pa mi je bilo teško pridružiti im se. Čitav dan sam se spremao za tu strašnu večer. parnom stroju. u sličnoj se situaciji nalazio i šerif Gutherie u Fordovom filmu Two Rode Together. i za dva gola fizička posla koja sam obavio na tuđ ugovor studentskog servisa. Ploče su izvodili nekakvi džezistički čudaci. Forda. O ježu. Bio sam ved godinu dana u Zagrebu. Ja bih se obično otprve napio. naravno. iste sam godine primljen u Društvo književnika Hrvatske. Vedinu tih polivinilskih remek-djela Bukva je naručivao izravno od proizvođača. nije znao uglavnom ništa! Kad bih od njega potražio savjet u vezi sa životnim problemima. Hawksa. ni u normalnim trgovinama gramofonskih ploča. Walsha.. ali sam najviše od svih zavolio Curtiza. ali su redom bile pozitivno intonirane. koncipirajudi duhovite odgovore na pitanja koja sam . što mi se činilo iznimnom počasti. Začudo.oduvijek držao azilom za nasukane.

jer sam jedino u tom gradu svaku stvar doživljavao kao nešto uistinu moje. što je obostran propust koji se više nikad nede dati popraviti. duhovita. — Priča li se u Zagrebu nešto o tome zašto Jovanke nema u javnosti? — pitao bi otac. Ne znam što je poduzimao na planu svojih erotsko-osvetničkih akcija. moj dragi Miki. II. ili Linda Darnell Viktoru Matureu u Mojoj dragoj Clementini — rekao je Žiža Tomid. koji mi nije raspremala majka. gospođa sa spomenarom upitala me: — Što vas je opredijelilo za poziv pisca? Da popravi opdi dojam. provokativna. Pobjedi od rodnog grada. što se to šuška o nekakvom štrajku u Prvomajskoj. Miki Grabar. jeste li imali u vidu jednog ili sva tri potencijalna čitaoca? Posljednje pitanje na književnoj večeri postavila je Sonja Grabar. Mog druga Bukve nije bilo jer je te večeri na Zagrebačkom biennalu nastupao džezist. majstor na laserskoj flauti i jednodimenzionalnom bubnju. jer su se nakon Bramborove smrti svi nekako povukli u kude i pomalo se rasuli. Uzeo sam spomenar i kitnjastim rukopisom opalio potpis Ksaver Sandor Đalski. koje je u posljednje vrijeme morao nositi zbog uznapredovale dalekovidnosti. jedna starija gospođa koja je dolazila na sve književne večeri i tražila od pisaca da joj se upišu u spomenar. ozbiljno me promatrajudi kroz rožnate okvire svojih naočala. ali u onom neformalnom dijelu čavrljanja i razlaza: — Dobro. Stojko Milid. saznao sam od drugih. —Je li istina ono što se priča o nekakvoj peticiji? — zanimalo ga je drugi put.držao da de biti učena. a otac bi me obično odveo u sobu da popričamo o nekim aktualnim stvarima. nostalgija me tjerala da se uvijek iznova vradam. što je gospodu silno obradovalo. . Pogotovo ne odlaskom u grad jedva stotinjak kilometara udaljen. nenajavljen. što je organizator držao pristojnim odazivom. ali nikad nismo razgovarali o nama samima. na što sam znao odgovor jer sam ga pročitao u njegovoj recenziji Prevarenog Mesije. zatvorio se u svoju ogromnu kolekciju pornografskih artikala. kako bi mogla skuhati nešto što volim. tvrdio je oduvijek Miki Grabar. je li istina da Zvezda nudi milijardu za Čiru Blaževida. Dane kratkih i sporadičnih povrataka provodio sam sa starim društvom. S druge strane. čuo da se u kavani potukao s nekim tipom iz opdinske skupštine. pišudi onako iz dokolice zapažanja o raznim pornografskim fenomenima. Nakon toga je stara gospoda došla do mene i pružila mi spomenar: — Gospodine Kapor. ili 1981. a to je bilo nepotpuno i nepouzdano. Dabome. biste li mi se potpisali u spomenar? — Momo Kapor vam je u idudu srijedu! — dobacio joj je voditelj. i da od nje nikad nedu modi definitivno zbrisati. i jer sam jedino u krevetu. Pošto je voditelj izdeklamirao uvodne napomene. bilo je zapravo nevažno. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu. navodno zbog toga što mu je Miki pokušao preoteti ljubavnicu. o tome ima li Đilas pasoš ili nema. Velimir Viskovid pitao je nešto o kontaminaciji kodova i obzoru očekivanja. Jer sve važno što sam znao o njemu. Sto sam mogao! Ali to još uvijek nije značilo ništa. Majka bi redovito kukala što se nisam bar dan ranije najavio. hodeš li me ved jednom pozvati na večeru? — Ti boga! Ženska mu se nudi kao Elsa Martinelli Johnu Wayneu u Ratarima. moderan i težak roman. Navečer se u Klubu književnika okupilo slušateljstvo koje se sastojalo od šestoro ljudi. ali sam 1980. uglavnom iznenada. Svratio bih tako preko vikenda. Zatim je pitanje postavio i Pavao Pavličid: — Pišudi ovaj složen. a ona se samo nasmijala i nastavila: — Pa onda mi se i ovaj gospodin književnik može potpisati. čudedi se i sam što sam došao. Bili su tu Žiža Tomid. ali ne više na starim mjestima. kritičar Velimir Viskovid. mogao usnuti sa čvrstim uvjerenjem da sam kod kude i da spavam kod kude. sve što je on znao o meni. iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene. Pričali smo o svemu i svačemu. Pavao Pavličid i Sonja Grabar. ili tako nešto. ima li koji od političara prste u nekoj tekudoj aferi. učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete. Pozvao sam je.

koja de ga poticati na nove kaprice i voditi od jednog do drugog poraza. od čitave zgodno smišljene tvornice postojao je tek iskolčen prostor za temelj i montažna baraka sa stručnim službama i direktorima. sva se predala odgoju svog jedinog djeteta. nego mudrac koji je prije tridesetak godina odlučio pokrenuti izgradnju ovog bezumnog bunara bez dna. počela je mnogo jesti.. četvrta da ga traži In-terpol. a subotom navečer. meni nepoznatim zakulisanim akcijama. Uz to što je doživljavao nesmiljene poraze na poslovnom planu. godine. pogodan medij za razmišljanje. Prijateljeva smrt kao da je u njegovoj nutrini probudila neku tajnu i zapretanu buntovničku crtu. Ljubo Brabec je ved bio otpisao sve svoje snove o političkoj i privredničkoj karijeri. udovica pokojnog Jaromira Kralika. gledajudi u zajedničkom životu s Ljubom tek sigurno i privremeno utočište za sebe i svoju kderkicu Jarmilu. Tako se dogodilo i s Ljubom. Ona ga je šikanirala i ismijavala pred prijateljima. Nekim. U njenim planovima za bududnost zacijelo nije bilo mjesta za Ljubu Brabeca. koji je na početku 1979. Godine 1981. ništa više nije polazilo za rukom. obično mnogo manje važna i mnogo manje atraktivna. baš kao da je s Bramborovom smrdu pokopao i sve svoje šanse. tvornicu traktora ili slično. daviti se u međuobrocima. III. Premda se tu radilo o sukobu razvojnih koncepcija od kojih ni jedna nije imala veze s ekonomskim zakonitostima. sve više se udaljavala od muža. dvije sobe i veliku terasu otvorenu prema jezeru. kad bismo se iskupili u njoj — idealan prostor za evociranje uspomena za vrijeme kad nam uspomene još nisu trebale. ne baca te nitko na mjesto portira ili saldokontista. Prvo je kao direktor Agroproma počeo inzistirati na razvojnoj politici koja nije imala veze s politikom kakvu je zacrtao komitet i "strukture" uopde. treda da ima trgovinu antikviteta u Padovi. samo iz kaprica (da napakosti Delonu!). Ljubo Brabec pokušao je raspoložiti suprugu Irenu kupnjom vikendice na samoj obali Sljunčare. U trenu kad je uspio kupiti vikendicu. Njena slavna gimnazijska ljepota počela je nestajati u naborima sala. Živjela je nekako na osami. što je ona pokazivala više nesnošljivosti ili ravnodušnosti spram njega. druga da je na nekoj dražbi u Švicarskoj prodao skupog Noldea. Ljubin brak postajao je sve više parodija pravog braka. a on ju je obasipao skupim poklonima. postao direktor Agroproma. bitku je. izbjegavala društvo. Da li iz dosade. izgubio Ljubo. grickati kolačide. postavljaju te za direktora groblja ili gradske tržnice. te trijem obrastao nekom gustom penjačicom. osobito Ljubu Brabeca. to je on više ludio za njom. beznađa ili tuge. direktora firme u osnivanju. U tom osnivačkom periodu. pogotovo što se sunovratna proizvodna putanja lažnog regionalnog giganta stabilizirala u svojoj nepovratnoj silaznosti. tamaniti bombonijere. I kao što to obično biva. pa de tako na sasvim umjetan način odgoditi rasap mise klape. Ljubi Brabecu. i počela se iznenada debljati. postavljen za direktora tvornice čeličnih opruga u osnivanju. koja je u taj brak ušla. za to nije bio kriv Ljubo. po kadrovskoj potrebi. Kad zglajzaš kao direktor giganta. Sve su te glasine bile prefantastične da bismo u njih povjerovali. kojom "mi daju na znanje da . Ta de vikendica u idudim godinama postati naše sastajalište. nema malih direktorskih plada. kad je snop mojih odbijenih molbi za zaposlenje dostigao debljinu mog prvog romana. Irena. čak i kad se radi o firmama u osnivanju. naravno. opde je pravilo da se "perspektivni kadrovi s podrškom" ne škartiraju tek tako. jer. kao što je poznato. koji su izranjali i množili se po tijelu za kojim je nekod uzdisalo pola grada. A Delon? O Delonu bi se tek tu i tamo nešto doznalo. nego ti se pronalazi neka druga direktorska fotelja. oportunista.Arleta. Bila je stvarno ugodno mjesto za odmor. istoj onoj kojom je deset godina ranije prošao njegov prethodnik Milan Grabar. ved prema tome koje su od priručnih etiketa u tom slučaju mogle pokazati najvedu efikasnost. pa se u tom smislu nalazio na silaznoj putanji razočaranika. Ali. Kad upropastiš čeličanu. kadrovskog egoista i slično. naravno. Godine 1980. Ni danas ne znam gdje leži klica sukoba između njega i modnika koji su ga do tada držali svojim čovjekom. Komitet ga je kritizirao kao uzurpatora samoupravljanja. Ljubo Brabec je 1981. kako mi se oduvijek činilo. Jedna je vijest govorila da je u Legiji stranaca. Dakako. Njegova karijera u Agropromu bližila se naprasnom kraju. dobio sam obavijest od male propagandne agencije Jugospot. Vikendica je imala kuhinju.

Ipak. moram priznati. direktor me uputio najboljem agencijskom kreativcu. kamere. koncepciju plakata. Razmislite malo o tome kakav je kravata artikl. kakav sam i sam bio. te slogan "Ako je kravata stav. baš kad je na redu bila direktorova vizija razvoja Jugospota i njegovo prerastanje u neku vrstu jugoslavenskog trusta vizualne propagande. dakako. netko je izgleda maznuo onih petsto hiljada iz blagajne. — Momče. zatekao sam je kako čavrlja s nekakvim nabildanim tipom. a poslije i dogovorno. proveo uz televizor. koji mi je održao sjajno uvodno predavanje o historijatu i današnjem značenju Jugospota. Hollywooda i najidealnijih zurovskih zamisli o pravom udruženom radu. izjurio na kuhano vino u Blato. mučen opakom virozom. Razbijao sam glavu čitavu nod i sutradan bacio pred Iveka Podnara skicu plakata. . jer su mi rekli da se toga u tom poslu hode. turizam u Portorožu! Ivek Podnar je u nastupu nadahnuda satima šutke sjedio. scenarij za spot i slogan — zadao mi je neku vrstu domade zadade. Isprva slučajno.. jer sam shvatio da sam se uspio zaposliti bez ičije protekcije. Kad sam dobio obavijest da sam primljen. počeli smo se sastajati na kavi u Kavkazu. Naša se agencija nalazila na Trgu maršala Tita. on bi ustao. Nije imala svoju opremu. Taj se ponos godinu dana kasnije pokazao sasvim neopravdanim. jer mi je majka priznala da je Jugospotov direktor njen nekadašnji dak. ništa nisam mogao uraditi protiv fizikalnih zakonitosti! Nakon Prvog maja. odlanulo zato što sam konačno mogao javiti kudi da mi njihova pomod više nije potrebna. a onda me pozvala da im se pridružim. Ivek Podnar bio je autor mnogih spotova i propagandnih poruka. krenuo sam u Jugospot da im ved u probnom roku zorno pokažem što sve znam i na što sam spreman. nego je zapošljavala kreativce. na vratima se pojavio pravnik i rekao: — One životinje su nas predale sudu! Sad demo obrati bostan! Nakon tog neugodnog završetka. scenarij špota s muškarcima koji ulaze u saunu i na vješalici ostavljaju različite kravate.sam u smislu gorenavedenog primljen na probni rok na poslove i zadatke tekstera i scenarista propagandnih sredstava. Malo se zbunila i pocrvenjela. dakle poslovima o kojima sam ja imao tek mutne predodžbe.. nisam bio previše sretan jer mi se nije radilo svakog dana po osam sati. uglavnom filmskim. Ali. ali mi je. pokušajte mi za sutra napraviti propagandnu koncepciju za prodaju kravate. valjda da iskuša moje kreativne potencijale. Tek tjedan dana kasnije doveli su me pred direktora. među kojima su mu zlobnici pripisivali i onaj. bio sam pomalo i ponosan. Umro je maršal Tito pa smo gledali sve one mnogobrojne prigodne emisije i prijenose." Sve su to lijepo prihvatili i plasirali. Kad bi ideja dozrela. Ne znam zašto me toliko opsjedala u tim danima. montažu i slično.. pod imenom Iveka Podnara. Nešto kasnije. iskopavao gvaljice iz nosa. moglo se učiniti da je uzorni Jugospot neka vrsta mješavine između Disnevlanda. zajedno s ostalima. Zvečki ili Blatu. vjerojatno izmišljeni: Najbolji je. što je muškarac bez kravate? . tko je nosi. Osim toga. nasuprot školi u kojoj je Sonja predavala fiziku. oblikovao ih u kuglice i njima gađao žarulju. Neupudenom slušaocu. molim vas. nakon tri mjeseca dobio sam stalan radni odnos." Jugospot je bila mala propagandna firma koja se uglavnom bavila proizvodnjom propagandnih filmova i televizijskih spotova. možda samo zbog toga što sam joj uvijek iznova jasno pokazivao da mi do obnavljanja naše veze nije stalo. koji joj redovito čestita Novu godinu na službenoj čestitki svoje firme. a realizaciju spotova povjeravala drugim poduzedima. Jebi ga. prvih nekoliko dana nisam radio. kada sam. zahvaljujudi tim kravatama. 'em ti mater bozu. koje inače nikad u životu nisam nosio. koja je očajnički zavapila: — Druže direktore. Direktorov solilokvij prekinula je u jednom trenu sekretarica. teksteru i scenaristu Iveku Podnaru na stručnu izobrazbu. jer je FRUNZI savršenstvu blizo! FRUNZI je bio njegov naziv za sladoled koji je ved desetak godina pokušavao prodati raznim proizvođačima. očešao leđa o dovratak i svečano rekao: — Ne bi gledo negˈ bi Uzo. nego sam sve vrijeme. U siječnju 1981. koje sadržaje konotira i napravite mi. oboružan svim svojim znanjem i prepotencijom. što se uglavnom držalo nemogudim.

a ja sam izjurio napolje. od prvog trena bio mi je antipatičan. U prvo vrijeme sam se pokušao izvudi na račun mučnine i temperature. ovog puta samu. tvoj prezirni osmijeh.— Ovo je Stanislav. Dakako.. a vi mene tjerate na polje. Stanislav Ivančid. ti me uopde ne primjeduješ. moj stari prijatelj — predstavila me. onako bolesnog. — Znaš. koji je prstima pozvao konobara. pozvan si u pet ispred Gradske vijednice. baš negdje na onom mjestu kad John Wayne u meksičkoj birtiji ponovo susrede ludog Mosea Harpera. zovite sljededeg! Kad sam izašao u čekaonicu.. umjesto kuhanog vina naručih dvije kuhane rakije.predstavi Sonja nabildanog.. U sedam je došao Žiža Tomid i odvukao me. Poslije podne osjedao sam se dozlaboga loše. — Sestro.. — Osim toga. — Udajem se u subotu — rekla je hladno i bezobzirno — ako želiš dodi. u Kinoteku za Fordove Tragače. ustao sam i krenuo van. u jedanaest na kavi u Blatu. valjda da pozove miliciju. gdje me podvrgao terapiji koja se sastojala od kuhanog vina. na svoju ruku. a ne devizno mito! Sestra je podigla telefonsku slušalicu. onaj pisac. moj kolega sa škole . vrude limunade i crne kave koja je zaudarala po krpi za pranje suda. a sad bi htjela da na prvi tvoj mig padnem ničice . — Ali. okrenuo sam se vratima ordinacije i zavikao iz svega glasa: — Postupate sa mnom tako nadrkano samo zbog toga što sam vam ponudio dinarsko. "No. Na izlasku iz kina umalo da nisam pao u nesvijest. Ganjam te naokolo. Sonja. Za vrijeme projekcije. a što dobivam za to . Ne želedi je više slušati. što je u medicinskom smislu vjerojatno bila prava besmislica. Sonja. — Ništa ja nisam čitao — otpovrnuo je nabildani čačkajudi zube šibicom. a onda se tip obratio konobaru: —Još jedan bakalar! Zbilja. rekoh mu bahato: — Moj otac se borio u prošlom ratu. ali . kakva temperatura! Je l' ti znaš da je to jedinstvena prilika? Ako je propustimo. — Za onu tipčinu koja jede dupli bakalar i čačka zube šibicom? — Pa znam da nije neka prva liga. — Zbilja se udaješ? — upitao sam je nakon druge duple kave. — Da. . Bio sam strašno bijesan... — Pa i nisi — reče kao da se malo ljuti. ali sam znao da je to najobičnije razbacivanje slova. — Bogamu. ti misliš da sam ja neka vrsta željezničkog kolodvora na koji možeš dodi kad želiš i otidi kad ti se svidi? Dva puta si mi davala nogu. Tadija i ja smo od jučer zaručeni — reče mi Sonja i privi se onom bakalarožderu uz biceps. koji odgovara za virozna i dekadentna raspoloženja. — Tko zna protiv koga — promrsio je nadrkani liječnik. Njegova atavistička fizionomija govorila je da ne laže. Zatim sam se zavukao pod poplun gdje sam. ali je Žiža rekao: — Ti boga. Rukovali smo se na brzinu i sasvim mlako. Sutradan ujutro otišao sam k liječniku koji me nakon tri sata čekanja istjerao napolje zbog neovjerene knjižice. Tragače nedemo modi gledati bar tri mjeseca. Časak kasnije shvatio sam da me dižu i ugledao njeno zabrinuto lice. Ona je bila osoba koja je uvijek bila u pravu i tu nije bilo pomodi. Kad sam izlazio iz ordinacije.. morao sam izadi u zahod i ispovradati se. naletio sam na Sonju. ali mi je iznenada tako pozlilo da sam se srušio na pod. Stanislave. tvoju priglupu ispriku. na zdravlje!" — rekoh u sebi i. nekakav virostatik i dvije tablete sulfonamidnog preparata. pa sam popio. U deset sam bio u Jugospotu. Htio sam redi još neke stvari koje su me tištale.. pa me Žiža Tomid morao odvudi do Dalmatinca. — Znaš. — A ovo je Tadija Fruk. pogleda uperena u strop. a po tome sam znao da nisam ozbiljno bolestan. slušao uvijek iznova Loua Reeda. što uopde ne priliči ženi koja drži do sebe. tvoje odbijanje . hodeš i ti još jedan? Bitanga kao da mene nije ni primjedivala. nisam ni ja — dodah ironično. Valjda si čitao Prevarenog Mesiju.

— Moraš otidi doktoru! — viknula je drmajudi me za ramena. a "out of Holywood" produkcija nije dala ni jedan jedini relevantan film. — Idiote. pa ni de Palma i Carpenter. nego retrospektinokomparativna: — Zamislite. Procjena situacije koju je dao Stevo Matid nije bila filmološka. idemo na more. — Shit! — ispravio ga je Miki Grabar. ali sam SE još uvijek osjedao mlitavo. Nije se još bilo ni razdanilo. upitao sam sama sebe. Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak. sam da ti još uvijek nije svejedno. bez trunka optimizma kojim je zračio klasični Holywood — zaključio je Ivo Bukovčan. — Morala sam u tebi probuditi malo ljubomore. opor okus. na onaj čvrsti. Podigao sam ovratnik i krenuo prema stanici. masnu od gripoznog znojenja. Hawks. Uspeo sam se u potkrovlje zgrade iznad knjižare. što deš ti ovdje tako rano? — začudila se Sonja. — "Vupikovi prezvuršti — radost druženja!" — Kakve veze imaju prezvuršti s druženjem? — Hm. Recite svima da sam na bolovanju. to je ono što me i samog zbunjivalo. ja se danas udajem! — Ostavi neandertalcu nekakvu uvjerljivu poruku i oblači se! Ljutito je zalupila vratima i porušila sve moje nade u pomirbu. — Čujte. iz dana se u dan pokazivalo sve vedom fantazmogorijom i tlapnjom . Sve ono što smo namjeravali biti. strovalio se za radni stol i pokrio lice rukama. — Pobogu. ona je izašla i sjela pored mene. Da godine postaju sve gore. stojedi na pragu. grubi kofer. kamo da krenem. Hitchcock i mnogi drugi. uskočio u tramvaj i odvezao se do Trešnjevačkog placa. a ja sam domet nuo: — Virozan sam. prvi je shvatio Žiža Tomid i izrazito to onako kako je jedino umio: — Umrli su Ford. a to je pohvala prolaznosti. sve ono što smo namjeravali uraditi. Zar misliš da bih se mogla udati za onakvog primida? — Zezali ste me? — rekoh ne podižudi glavu. Vremena koja dolaze jesu suha. Podnar — prekinuh mu nit razmišljanja o prezvurštima (iliti tlačenicama) — ja se osjedam stravično loše i otidi du kudi. besmislena i pesimistična. Temperatura mi je spala. i rekla: — Uđi. Prokleta Sonja i prokleti virusi sasvim su mi pomutili razum. umiranja. Onda sam se iznenada predomislio i prešao na drugu stranu. Nisam znao što da uradim. s kojim je još pokojni ujak Emil putovao u Francusku i natrag. kašalj prošao. i pozvonio pet-šest puta prije no što mi je otvorila. sanjiva i nepribrana. a onda sam u petak navečer spremio kofer. Sjeo sam na svoj kovčeg i zario glavu u dlanove. — Jebeš ti taj film! — otresao se na njega Žiža. Ostao sam nekoliko dana u krevetu. Znala. da — zabuni se on. IV. — E. Zar sam zbilja virozan. Ovo ovdje je najobičniji "šilt". Chaplin. — Jedini važan film prikazan ove godine je Fosseov Ali Thatjazz. tek sad primijetivši njegovu nazočnost. kakvu bih tamo količinu love uspio zapiti i zakartati. da sam se rodio u Americi. — Dajte mi čašu hladne vode. Altman se ni u snu ne može usporediti s Hitchcockom. Odvukao sam se do Jugospota. slabo. u dugoj zelenoj kudnoj haljini. dekadencije. budalo! Samo sam se šalila. Temperatura u tim slučajevima nije nikakva rijetkost. Provukla je svoje tanke. Hillov western nije ni do koljena najslabijem Fordu. A onda su se vrata tiho otvorila. a sramotne melodrame koje štancaju Ameri natjerali bi Sirka i Lubitscha da se okrenu u grobu. opora. dečki. U subotu izjutra izišao sam napolje i našao se sred prave snježne medave. Holywood ne funkcionira. namjeravajudi preko vikenda otidi kudi. ili sam se razbolio zbog toga što se ona udaje? — Dragi kolega Stanislave — prekinuo me u razmišljanju Ivek Podnar — što mislite o ovom sloganu: "Vupikov prezvuršt — radost druženja"? — Molim — rekoh. — To je običan kolaps — promrmljao sam. — On ima temperaturu — rekao je netko. — Spremi se. Vlak za Rijeku polazi u devet. koščate prste kroz moju kosu.

— A ako su i bolji u baletu. pa ono . Ali. Radije se govorilo o stanovitim poteškodama koje de se ved odagnati nekim od ozbiljnih stabilizacionih planova. a sada je ved deseti dan redukcija električne energije. koji de uslijediti nakon godina strpljive štednje i samoodricanja. Prve znake ozdravljenja. pod koji su potpadali da stvar bude grotesknija i mnogi njegovi osporavatelji. — Ana. kako sam inače sve restrikcije držao antipatičnim. ved bi me udorkirali — rekao je na javnom mjestu Ljubo Brabec. plade su nam bivale sve manje. i to na kraju godine u obliku grafikona koji ima tendenciju pada. U međuvremenu se putem televizije puštala optimistička propaganda o uspjesima pojedinih kolektiva. — Obojicu de vas zatvoriti! — promrmljala je nezadovoljno majka. — Ali zbirno. — Molim vas da prestanete o tim zabranjenim stvarima — preklinjala nas je majka. Sirota majka gotovo da nije mogla vjerovati rođenim očima i ušima. — Nisi? Je li? — zajedljivo če tip. . — Još uvijek spadamo u zemlje iznimno bogate sunčevim zrakama. koja je u dugogodišnjoj pedagoškoj praksi naučila da je od gorke istine mnogo bolja slatka laž. osim u baletu. tekst nisam bacio nego sam ga strpao u fascikl na koji sam napisao TONCEK KRALIK. Jedni su proizveli drvenih špula preko svake mjere. ali si protagonist tvornice opruga koja je još uvijek u osnivanju! — Šta sam ja tu kriv? — pobunio se Ljubo.bez osnova. Nestajalo je roba iz izloga. ali postignutim nisam bio ni najmanje zadovoljan. — Takvu te volim — rekao je tata. godinu. Novine su bile pune raznih kompetentnih uvjeravanja o tome kako je sve to dobro i pametno. predsjednik vlade proricao je za 1985. — Piše se zato o obustavama rada — suprotstavi mi se otac. — Što de ostati od one arkadije o kojoj su nas učili u školama? — upitao sam oca. toliko su je pogađale i zapanjivale stvari koje su se događale. Ali. molim te. a pisci ga još brane! Novinari beogradskog tjednika provalili brižljivo čuvane tajne o Golom otoku. a Slovenci izletjeli s Dahauskim procesima. kojima nitko nije znao naziv. zlonamjerna riječ. kojoj ruska iskustva nisu mnogo pomogla u traženju boljeg posla. drugi su količinom slanih štapida potukli sve rekorde. našto mu je neki tip iz komiteta odbrusio: — Nisi napravio Obrovac. javljao i cio niz osporavatelja korisnosti takvih restrikcija. Što de ti sva ta unutarnjepolitička sranja i vanjskopolitička kenjanja kad ništa ne razumiješ. vrati se u kuhinju i prestani čitati novine osim Svijeta i Asa. jer ovi listovi ne priznaju ništa. prvo stidljivo a poslije sve otvorenije. Moje skromno ekonomsko predznanje nije mi omogudavalo da proniknem u bit ovih fenomena. ti si nekulturni provincijalac! — naljutila se Zvjezdana i u znak protesta izvela nekoliko baletnih figura. svoju dobronamjernost morali su dokazivati. iskopavajudi je ispod gomile raznoraznih opasnih etiketa kojima su ih mediji obasipali. ali se o njima ne piše — rekoh. dakako da mi se ništa od svega toga nije svidjelo. kupnji benzina. — Da nisam možda ja njen direktor? — U gomilanju zaliha vidimo našu šansu — rekao je na sastanku radne zajednice naš direktor. Nezadovoljnika je bivalo sve više a njihov je status bio vrlo nezavidan. raspolaganju devizama i sličnim stvarima. — Rusija je pedeset godina iza nas. Sve je izgledalo nekako nestvarno i pomalo fantastično. što je bio jedan od paradoksa s kojima smo se morali naučiti živjeti. Stanovitu popularnost uživao je i član 133.. — Da sam ja napravio Obrovac. Napisao sam četrdesetak stranica. a sve te ljuti i nervira — prekorio ju je otac. tko jebe balet! — Tata. kako to obično biva s istinitim stvarima. Kad su novinari demontirali tabu-temu Golog otoka i informbiroovskih hapšenja i zlostavljanja. putovanjima u inozemstvo. — Bududnost treba tražiti u eksploataciji solarne energije — zajedljivo de otac./86. a odmah zatim nepoželjna. uvodila su se ograničenja u vožnji automobila. tredi su uspjeli proizvesti neke elektronske stvari koje su nesvrstani odmah kupili kao savršene. — Bili smo tako bogati ugljenom i vodenim potencijalom. ali se. — Robe ima sve više u magazinima i proizvođači de morati krenuti u agresivnijupropagandu! Premda su nam šanse bile sve vede. sjeo sam da napišem tekst o Bramborovu ocu. — Štrajkova je sve više. Kriza je još uvijek bila zabranjena. gdje su među prvima — priključila se razgovoru sestra Zvjezdana. i nikom ništa! Pa onda nekakvi peticionaši koji bi htjeli ovo. Krivičnog zakonika. i ostavio ga da čami na dnu ormara. Nekakav Dogo uz pomod pjesama oklevetao Tita..

Ona se ljutito okrenula i uzela Iskru života.. —Osim kad bi baš napisao nešto što je propagandistički ekstrem. Od tog vremena datira moj prvi susret s krimidem. Boileaua i Narcejaca i Grahama Greena u Zelenoj biblioteci i . a roditelji iz ponosa. peticije si spretno eskivirao. koji je u političkim stvarima bio iskusniji od mene. publiku boli don dok ima krimide i Lepu Brenu. Pomalo zgrožen činjenicom na koje se sve načine može instrumentalizirati tekst. jer nikada u spisateljskom radu nisam bio još neki heroj. napisao sam i objelodanio društveno angažiran i politički zajedljiv roman Samoupravljanje u osnivanju. — Jebi ga! Sta ti radiš u literaturi! Ja uopde ne znam što bilo tko od vas radi u literaturi! Koga to uopde zanima? Kritičari vas čitaju zato što moraju. Poslije sam gutao predratna izdanja Conana Dovlea. Zbog toga sam. prikazana je "kao tužna golgota uvjetovana tipičnim provincijalnim političko-empirijskim (?!) zastranjenjima". Nisi nigdje bio.Godine 1982. koristedi brojna slikovita i nadrealna samoupravna iskustva Ljube Brabeca. jer sam spomenuti roman u trenutku slabosti napisao po specijalnom nalogu Gradskog komiteta. — Držiš li da su Kapor i Pavličid zanimljiviji od mene? — upitao sam je iste večeri u krevetu. Umjesto svega. Vlast zna da si pristojan i neporočan dečko koji se bavio fantastičnim i univerzalnim temama. nikog nisi zajebavao. kad su me pozvali da održim književno veče u sindikalnoj biblioteci jednog velikog kolektiva. nacionalista iz 1971. a ja sam. premda je to bilo pitanje koje sam zapravo postavio samom sebi. boli me! — vrisnuo sam i odmaknuo se. Lik autoritarnog direktora i osionog partijskog sekretara označeni su u jednoj rečenici "kao izvanredni primjerci etatističkih recidiva protiv kakvih se ovaj roman pokušava boriti". Pekida. jer me laknula po ispečenom dijelu kože. zagrlila me i rekla: — Tebe volim i ovakvog. Uglavnom. — Znači da mogu napisati bilo što. Želio sam biti hrabar. pratio sam redovito sva izdanja slavne roto-biblioteke koja se zvala X-100. sve s mojim romanom bilo je u najboljem redu. — Pazi. Jednog dana. ne riskirajudi ništa. razmišljao ležedi i pržedi se na suncu. U samom središtu priče bili su jadi detroniziranog aparatčika kome su dali direktorij nad firmom koja nikad nede biti utemeljena. Moje osobno nezadovoljstvo tekudom praksom okarakterizirano je "briljantnim uočavanjem devijantnih procesa i njihovim žigosanjem s progresivnog motrilišta". pa je ubrzo kanoniziran kao obračun sa zaostalim i ekscesnim ostacima etatističkih tmina i nevidjelica. U ranoj mladosti. otišao sam sa Sonjom na more. kad sam zbog neugodnih opekotina ostao u mraku sobe. Trebao si tu burgiju potpisati imenom kakvog liberala iz 1968. Kapora. iako ništa ne razumiju. ali me urednik umirio riječima: — To de biti cvebica! I uistinu. — Jebi ga! Stvar je u imenu. koji bezuspješno pokušava dokazati kako za tvornicu u osnivanju nema dovoljno sirovine. Moram priznati da sam bio pomalo povrijeđen kad sam shvatio da je uzela Pavličida. i od njihovih revnih institucija. Agathu Ohristie. počeo sam se sam sebi gaditi. — Pa što ja onda radim u literaturi? —upitah glasno. a nije uzela nijednu od moje četiri knjige. a ispao sam gotovo kao neka vrsta državnog pisca i poltrona u sferi kulture. a neslavna sudba progonjenog inženjera. prijatelji vas čitaju iz kurtoazije. ili generala koji je zglajzao u nekoj od promjena kurseva. rezignirano odgovorio kako odbijam ponudu. pa da vidiš kako bi te udorkirali — tumačio mi je Miki Grabar. V.. Ona se priljubila uza me. Moram priznati da sam pomalo strepio od reakcija službenih ideologa u sferi kulture. Kishona i Remarquea. nije me briga što pišeš.. roman se dopao svima. Ona je uzela sa sobom brdo knjiga koje je danonodno čitala. Čudno. jer de sve biti interpretirano u skladu s opdom slikom koju imaju o meni? — Jasno! —reče Miki. toliko puta sam hodao s njom a nikad nismo bili zajedno na moru! Boravili smo u malim apartmanima u Uvali Scott i po čitave se dane izležavali. zavirio sam u njenu torbu i počeo radoznalo kopati po knjigama koje je ponijela sa sobom. premda to zvuči strahovito glupo. Znaš šta! Postani Lepa Brena ili počni pisati krimide. a ja sam izišao van i do kasno u nod buljio u most što povezuje otok Krk s kopnom. dječaštvu zapravo.

možda zbog toga što je Capablankina partija bila tihi pandan onom što si mogao nadi u svačijem životu. Ponajbolji primjer patetično-simboličnog verbalnog remek-djela pronašao sam u posljednjem romanu kalifornijskog majstora — Plajbacku. odvratio: — Nitko. — Vratio se Delon — rekao sam mu znajudi da de ga to odobrovoljiti i sasvim razbuditi. Thomasa Manna ne bih dao za cjelokupnu kriminalističku tradiciju. — Tko je to? — upitao je jednom Miki Grabar kad sam mu kasno nodu pokucao na prozor. provodili smo gotovo svaki vikend kod kude. Marlow je začuo još jednom papagajevo kriještanje: "Tko je to?" A onda mu je. Vrativši se s prosječnog ljetovanja. Znam da pretjerujem i da de me razumjeti samo oni koji vole ovog pisca . VI. onostrano. gradnja socijalnog backgrounda i nadasve neodoljiv i privlačan lik ciničnog i sentimentalnog istražitelja Phila Marlowea. koje sam proveo sa Sonjom. Samo koraci u nodi! Preosjetljiv spram Chandlera.. otvorivši prozor. Negdje na polovici romana. obješen o crnu žicu. svodedi sebe tek na korake u nodi . obuzeti velikim nakanama i još vedom odgovornošdu. a vidljivost odlična. Ubrzo sam otkrio da sam rođeni čendlerovac. Oduševljavalo me majstorstvo u kompoziciji i baratanju svim onim mnogobrojnim elementima i razinama romana. spretna i ekonomična bihevioristička karakterizacija. "Dan je bio suh i hladan.. nisu nikad mogli napisati tako jednostavnu a dobru i tenzičnu rečenicu. da sve skupa ne bi djelovalo kao suha. a Hammetta sam držao zadnjim dripcem nedostojnim najmanje margine u povijesti svjetske literature. Pokatkad su mi se zbog toga oni obrazovani i načitani smijali u brk. Onda sam krenuo iz početka. s nogama koje malne dotiču pod. iza željeznarije. racionalna eksplikacija ukusa. odgovori blesavom papagaju na takav način. zašto si uopde došao tako kasno? Ved sam zaspao. kao za sebe. samo što toga prije nisam bio svjestan. Phil Marlowe ulazi u određenu sirotinjsku kudicu. prijatelju. odmetnuo se u intelektualnom pravcu i posvetio se etabliranim stožerima svjetske literature. tu sam rečenicu često ponavljao i poigravao se njome. — Samo mali citat iz literature — odvratio sam veselo. Samo koraci u nodi! — Koji ti je to kurac? — zlovoljno je promrsio Miki. Nešto kasnije Marlowe otkriva u dvorišnom zahodu leš traženog muškarca.Džepnoj knjizi.. a u njemu se zrcalilo nešto mistično. No. hladnokrvna partija bez milosti. U subotu .. — Samo koraci u nodi. detektiva iznenadi pitanje: "Tko je to?" Ali to je samo nedužni papagaj koji ponavlja naučno pitanje. prijatelju. nabavio sam sve romane R. Ili: "Odigrao sam još jednu Capablankinu partiju. dokopao se rijetkog prijevoda Hammettova "Malteškog sokola" i niza romana o Maigretu Georgesa Simenona. ali smo vedi dio dana ipak bili zajedno. Samo koraci u nodi! — odvratio sam i nadušio se luđački smijati. — Dobro. možda zbog toga što je Velma otišla u smrt." Bio je to završetak romana Faretvell. odsjedali smo svako kod svojih roditelja. a vrlo sam rano pročitao i neke ključne od sedam postojedih romana Ravmonda Chandlera. Kredudi se po opskurnom ambijentu doseljeničke nastambe. — Tko se vratio? — Nitko. prijatelju — nasmijah se. Kad je izlazio. Divna. My Lovelj. Imala je pedeset i devet poteza. Vidjelo se daleko — ali ne do mjesta kamo je otišla Velma. moram odmah istaknuti da sam ponajviše uživao u pojedinim rečenicama. Jedan Musil činio mi se sto puta boljim od kompletnog Simenona. onako. Zamislite kad netko u nodi. koje su me obarale s nogu a da razlog tome nikako nisam mogao otkriti. Sklon svakodnevnim pretjerivanjima. Doduše. Kad sam upisao faks. — Nitko." Rečenica je stajala na kraju remek-djela Big Sleep i u njoj je bilo nečeg potresnog i strašnog. Ali. posve sam degenerirao. — Tko je to? — upitala me Sonja kad sam se jedne nodi kasno vratio pijan u naš podstanarski stan. držao sam da etablirani pisci. pronašao sam u toj rečenici takav strašan oblik depersonalizacije i samoponištenja da sam se od toga naježio. Chandlera i iščitao ih jedan za drugim bez daha. jeziva u svojoj tihoj neumoljivosti. pored obješene tjelesine koja je bila čovjek. Otkako sam obnovio vezu sa Sonjom Grabar. — Nitko.

i razgovarali. s kojom se zapravo bojao razgovarati. Zbog godina koje su prošle. rekavši da du ja dodi za njima kasno navečer sa Čedom Kraljem. paket Benson & Hedgesa i druge koještarije. s rukama koje su dobile radničke bicepse. Dobavljao je boce vina. walkman. Irena i njihova četverogodišnja kderka odlazili su ved u subotu ujutro. — Mjerkaš me — nasmije se on pa gurne kasetu u radioka-setofon japanske proizvodnje. grublje. sjeli u kola i krenuli prema Sljunčari. Sonja i ja. čitave gajbe piva i mineralne vode. u autu je sve bilo strano i prvorazredno: porazbacane revije. Jednom sam poveo i Žižu Tomida. Negdje pred večer. Prije večere. Ljubo. ako bi nas Spaček negdje na putu iznevjerio. Svačim se bavim. izbjegavao Irenu. Ali. pa je čitav ambijent držao pomalo neugodnim.poslije podne u pravilu bi se išlo Ljubi Brabecu u njegovu vikendicu na obali Šljunčare. Govorkalo se da ima nekakvog pratioca. — Čime se sad zapravo baviš? — upitah ga dok smo polako pretjecali pogrebnu povorku koja je gmizala prema seoskom groblju. čelo mu je bilo znatno više. posve sam smetnuo s uma da de Delon za Ljubu predstavljati iznenađenje. Kad bismo se dovoljno udaljili od Ljubine vikendice. — Možeš li mi ovo pričuvati neko vrijeme? U ruci je držao povelik paket omotan uvoznim voštanim papirom i pomno zalijepljen samoljepivom trakom. pripremao različita jela. prastarim Mikijevim Spačekom. ali ni u kom slučaju ugodno. spremao sobe. koji je oduvijek djelovao kao čovjek koji ne trpi suvišna pitanja. Osjedao je da ga ona polako napušta. Mislim da su to bili najsmireniji časovi našeg prilično površnog odnosa. Sonja i ja smo dugo šetali obalom jezera koje je tonulo u mrak. a dosta vremena provodim u Ziirichu i Hamburgu. — Čuj. — Imam neku firmu u Milanu. stari — rekao je Delon. zračio i sunčao posteljinu. U pet popodne pred prozorom moje kude zatrubio je tri puta otegnuto Delonov BMW. uspjeti u životu? — reče sa sebi svojstvenom patetikom. To ga je sve više mučilo. kako mi se činilo. ili autobusom. — Pa svačim — promrmlja Delon. — Slike? — Svašta. ne moraš se bojati. Spremili smo paket u staru drvenu kištru na tavanu i vratili se dolje. da su ti subotnji provodi nešto što de zacijelo ubrzo prestati. Na taj je način. magnetski sat. Stas je uspio očuvati. — Što ti je to? — Neke slike. Pored nas. konzerve uvoznog piva. Uspio si u životu! — Što to znači. na cestama je strašan promet! BMW je lagano klizio podravskom magistralom. dolazili smo Miki. ali još nisam prodao dušu vragu. I uistinu. Koliko god je Ljubo uporno pozivao preko Sonje ili mene. bio je tek nešto čvršdi. . Uopde. Taj bi dan kudedomadin obično provodio u složenim pripremama za večernji provod. ali ga je vikendica na obali previše podsjedala na vikendicu iz neke ljigave američke melodrame. svradali su Gogo Jazbinšek i Bumbo Zlatid. samosvjesnog muškarca. iako je od Bramborove smrti bilo prošlo više od četiri godine. Arleta još uvijek nije htjela dodi. što je bio znak da se treba vratiti. tako da se moglo i prespavati. što je trebalo biti prvorazredno iznenađenje za Ljubu i Irenu. što je bio dostatan razlog da konačno oprosti Ljubi i zaboravi sve. Pogotovo sada kad se njegova veza s Irenom sasvim istopila. te uglavnom čitav dan imao pune ruke posla. a ja sam ispod oka promatrao Delona nastojedi otkriti promjene na njegovom licu i tragove starenja. Ne bih htio da starci kopaju po tome. Čuo sam još majku kako viče za nama: — Pazite kako vozite. Što se toga tiče. baš kao u starim danima kad smo se motali po Podravini obilazedi šarene dudane podravskih naivaca. a lice nekako čvršde. Ljubo je dogradio još jednu prostoriju i nakrcao sve ležajevima. u proljede otpravio sam Mikija i Sonju ranije na Šljunčana. ali je uporno odbijao da se ozbiljnije suoči s neugodnim činjenicama. onako opdenito. djelovao je jednako svježe i mladoliko. kosa prošarana sjedinama. kome se društvo svidjelo. Godine 1983. naljepnice. sjeli bismo i gledali u kudu sve dok se u tmini ne bi zaiskrio plamen Ljubina roštilja. — Izgleda da dobro živiš. obično utroje. što mu je davalo izgled odlučnog.

ostarjeli. da trguješ drogom . Ubrzo smo. stajali su korak-dva udaljeni jednog od drugoga i o nečemu razgovarali. naši su pogledi potpuno bili okrenuti prošlosti. o Mikijevoj pornozbirci. a onda je. Ostali smo sami u sobi Ljubo. — Da si u Legiji stranaca. zaboravio na roštilj. zvanog Delon. poletan. Cesta koja se pružala pred nama bila je ravna i dobra. Izgleda da nikamo nije ni išao. o Bramborovoj smrti. On je govorio sasvim tiho. Na žalost. U dvanaest je otišla u spavadu sobu da vidi je li mala Jarmila dobro pokrivena. Ljubo je baš prevrtao bifteke na zažarenom roštilju kad je ravno pred njega iz mraka izronila visoka. okrijepljeni dobrim vinom.. Onda je u dvorište sišla i Irena. nadajudi se da du ga pronadi. izišao sam van. a mi smo pili sve više. Kako se Miki prvi nalio.. Delon i ja.— Pričalo se svašta — nastavih ga provocirati. zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili. svejednako čekajudi što de se dogoditi. Kao da mu je neugodno. Nastao je kratak muk jer smo osjetili dvosmisleni ton Irenina pitanja. o mojim knjigama. dvije sjene. sjedio je u natrulom čamcu izvučenom na pješčanu obalu. znam da ti se priča sa Čedom. jer su sve trgovine ved odavno bile zatvorene. Prepričavao je stare. pa je Šljunčara još uvijek bila relativno pusto mjesto. — A jesi li se ti uspio oženiti? — u jednom je času Irena upitala Delona. Delon je vodio glavnu riječ. Ljubo ustao i rekao da de odjuriti kolima po još vina. Stojedi obasjani crvenim žarom roštilja. o Jarmili i o svemu ostalom . sjenka uvrijeđene i svojeglave Irene Orešar. kod obale. U prolazu sam spazio dolje. i latili se raščlanjivanja zajedničke prošlosti. — Ovdje lijevo — pokazao sam mu put. ali sam jednokratnih brakova imao svu silu. . bacao kamenčide u vodu i drhturio od hladnode. Dugo ga nije bilo. iako tek na pola životnog puta. a onda se više nije vratila. koji se nije vradao ved gotovo dva sata. Kad smo prešli prugu i našli se nadomak jezerskom naselju. Ljubo je žmirnuo. — A da li se pričalo da sam u Rote Armee Fraction. u toj gesti kao da je bilo nečeg mazohističkog. Ponudio sam se da du podi s njima. a Irena sve raspoloženija. Ja sam bivao sve umorniji. Bilo je rano proljede. dok smo sjedili za večerom.. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli. ali je pomalo mučnu situaciju spasio Delon rekavši: — Nisam. Šljunčara je ved bila utonula u mrak. Ljubo se nasmijao. vina je bilo dovoljno. jer je bio izašao samo u lakoj vesti. još uvijek dobro izgledala. uspravna prilika Cede Kralja. Rekla je posve jednako kao i Ljubo: —Ti? Poslije. da te traži Interpol. Nakon toga su se Sonja i Miki vratili i rekli da de odmah ledi. Izašli smo. nakon duže šutnje. Kao da je Ljubina odsutnost na nju djelovala poticajno. ustao i nakon poduže šutnje rekao: — Ti? — Ja — otpovrnuo je Delon. I zaista. za razliku od Ljube. Njihov prijateljski zagrljaj priječila je pet godina stara sjenka koja ih je bila razdvojila. i da sam izvršio atentat na svetog oca? — nasmije se on i pritisne gas. Zabrinut za Ljubu. Irena. a novo nije mogao kupiti. Svjetlucale su tek neonske svjetiljke uz cestu i po koji prozor na vikendicama. živo se raspitivao o svemu što se u međuvremenu dogodilo. a ona se glasno smijala na svaku njegovu riječ. Krenuo sam obalom. a on je lagano uvezao kola u mali prostor za parkiranje i zakočio. koja je. a Irena je šutke otpila malo bijelog vina. o Sonji. Delon je promrmljao nešto i izišao za njom. Sonja ga je izvela napolje da se malo prošeta po svježem zraku. prodelav i razdebljali Ljubo Brabec. poluzaboravljene događaje brižno pazedi da nemaju veze s njegovom i Ireninom zajedničkom prošlosti. predstavljali su dvije krajnosti koje zacijelo Ireni nede promaknuti: mlad. Uglavnom. jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. vitak i uspravan Delon i umoran.. Otišao sam iza kude i na parkiralištu ugledao Ljubin automobil. Vidio sam kroz prozor kako je šmugnula prema obali. bili su to Delon i Irena. ali je ona rekla: — Ne moraš! Ostani. koliko to naše ceste uopde mogu biti. Ne znam zašto je to uradio. kao da je Ireni i Delonu želio poručiti da im ne želi smetati i da im ostavlja slobodne ruke.

— Možda de ti i u tom žanru moja iskustva dobro dodi. Mastersice su ga učinile neobično jakim u razmjenama. Pa iako je zaključak možda nekome nedovoljno jasan. pogotovo kad se zna da ga je napisao pasionirani poklonik. A Dirty Western. pa se bez te naprave uopde nije mogao zamisliti normalan život pravog pornofila. — Svi mi to mislimo — rekoh. — A je li — iznenada de on. — Mislim. — Izvrsno — nasmije se on. medija i žanrova. Candy Stripers i Cate Flesh. — I kako de se to završiti? — Ne znam — slegne on ramenima. nema dvojbe na što misli autor. jesi li kriv? — Kriv sam što nisam sve ostavio i kao Miki Grabar počeo se baviti skupljanjem pornografskih filmova. pa čak i tri puta. — U tvornici opruga u osnivanju. Dakle. komocija i otuđenje. — Znaš li da su osnovali nekakvu partijsku komisiju koja treba ispitati moju odgovornost u vezi sa situacijom u tvornici opruga . — Što? — Krimid. Milan Grabar kupio je videorekorder SO-NY C9-Betamax. — Na koga misliš? — Od onog časa kad je pristala da se uda za mene — nastavio je kao da je prečuo moje pitanje — čekao sam na ovu nod kad de se vratiti i uzeti je natrag. jest donekle pesimističan. — Zato što sam takve jebene srede! U svemu! Prišao sam bliže i sjeo na rub čamca koji je tiho zaškripao. otpivši dva-tri gutljaja.— Znao sam da de se vratiti — rekao je a da se nije ni osvrnuo. Dakako. VHS pornide presnimavao je na betu i obrnuto. bilo je nekakve koristi. stranici Povijesti pornografije. osnovni razlog kupnji ovog luksuznog artikla bilo je nadiranje pornografskih videokaseta. Kritičko-esejistička obrada videopornografije čini posljednje i najbolje poglavlje njegove knjige. kako stoji na 282. Shvatih da je pijan. Smatraju da sam izravni krivac što je cijela ta jebena ludorija još uvijek u osnivanju. Opdi zaključak u vezi s ovim najnovijim fenomenom u mnogostrukom i složenom isprepletanju pornografskih pojava. ali mu je onda Delon donio iz Njemačke masters-vrpce sa čuvenim filmovima Devil in Missjones. Pa ipak. Prijete i pokretanjem istrage. Lucidna zapažanja. — Jebeš takvu korist. četvrte. U svibnju 1983. — Zašto misliš da de ti je uzeti? — upitao sam. Jedna je bila prazna. kao tri osnovne determinante ovovrsne percepcije". — Misliš da si jebene srede? — upitah ga. Spazio sam kod Ljubinih nogu dvije boce vina. izgubio je kontrolu nad gradom. a u rujnu iste godine jedan noviji PANASONIC VHS. pa je tako uspijevao dobiti i presnimiti bar dva-tri pornida tjedno. kao da nasluduje moju prisutnost. ona je crkla onog trena kad su pokrenuli tu morsku ideju. Prve pornografske filmove registrirane uz pomod tog visokotehnološkog čuda nabavio je presnimavajudi posuđene matrice. Užasno komplicirano ušnjiravanje oštedenog filma . Bar si ti napisao onu knjigu. uzimajudi onu bocu u kojoj je još uvijek bilo vina. VII. The Opening of Misty Beethoven. — U osnivanju. — Što se tiče tvornice u osnivanju... Jednostavnom matematičkom operacijom dobit dete količinu filmova koju je uspio pribrati nakon dvije-tri godine ovakve aktivnosti. Kad je broj snimljenih filmova prešao stotinu. premda mi to što je rekao uopde nije djelovalo neosnovano. — Pišeš li sada nešto? — Pišem — otpovrnuh bez trunka volje da razgovaram o tome. izbrušen stil i retorikom nabijena rečenica izdvajaju ovaj segment iz inače nepouzdanog i neujednačenog konteksta čitave knjige. u videokaseti. Miki Grabar vidi "dekadenciju koju donosi preobilje. Dobivao je tako prilično slabe kopije trede. a ne objektivni promatrač. pa mu se događalo da neke filmove presnimi i dva. — Pa. pa i pete generacije. u drugoj tek tredina tekudine.

Mikijeva knjiga uopde ne spominje veliku . Nešto kasnije. događa se da posudiš tri sata pornida. Kad te razvoj događaja na utakmici Željezničar — Čelik odvrati od scene u kojoj Serena puši nekakvom nabildanom tipu. nije se moglo ni pomisliti da bi netko zaspao. pa su se počela pamtiti imena režisera. sjededi na Oriolikovom trosjedu. I što sad uraditi kad ti netko uvali četiri sata pornida na videokaseti? Gurneš stvar u rekorder i gledaš dok ne zaspiš. koja je pridružena ovom poglavlju Povijesti pornografije. Začudo. Uz mene i Mikija. doveli su gledaoca do svijesti o autorskoj razini u žanru. Recepcija pornida dobila je individualan ili komoran karakter. prebirudi po zdjelici s krastavcima. a ta zabluda. (Najnovija BASF E-300 kaseta na VHS rekorderu s LP projekcijom daje mogudnost desetosatnog kontinuiranog gledanja pornida. imaš li šta za poklopati? Nakon toga smo. jednog nedjeljnog popodneva kod Grabarovih gledali četverosatnu pornokasetu s tri ili četiri presnimljena pornida neujednačene kvalitete. bogati. on. Zna se tko nema problema s erekcijom. jeli suhe krvavice i kisele krastavce. laka nabavljivost i "posudbena protočnost". karizmatskom mladom damom. koja obično glumi snažne. Lisu de Leeuw drži modnom. jer videorekorder omogudava manipulaciju iz udobnog naslonjača. do temelja je uništila oblike društvenosti vezane uz gledanje pornografskog filma. kako mi kaže Bumbo Zlatid. tko najbolje puši. koju zove punokrvnim. Prema prostoru koji joj posveduje. za koju su bili zaduženi "komentatori". mijenjanje kolutova i lijepljenje spaljene vrpce u polumraku dvorane za pornoseansu otpalo je kao besmislen štrapac. pticama pjevicama i životu kornjaša. dok je na ekranu trajao neizmjerno dug felatio. Nakon sto dvadeset minuta projekcije. piše dalje Miki. radi pet do deset minuta projekcije. tko "svira harmoniku". ne mogu se upuštati. još se dobro sjedam. U vjerodostojnost male analize "glumačkih potencijala" aktera ovog žanra. koga je odumiranje pornoseansi nagnalo da i sam kupi videorekorder. zamijenio je elegantan potisak kasete i pritisak na daljinski upravljač. pa onda vratiš kasetu a da je nisi dospio ni pregledati. a još više aktera. kasetu se nije sjetio uzeti. Ljudi su radi pornida propuštali rođenje vlastita djeteta (vidi: slučaj M. jer nikad nisam osobito dobro razlikovao zvijezde pornofilma. budno pratio da mi ne promakne nešto od onih 7'3O" filma. kad je odlazio. čime se dobiva tri do četiri sata raskošne full-color tonske projekcije. u čemu leži otuđenje i ravnodušnost koju ti je donijela komocija i preobilje. Bumbo je uzdahnuo i upitao Mikija: — Daj. što je čini podobnom samo za ulogu naivnih i pomalo stidljivih žena. Latasa!). jer su na televiziji bile neke zanimljive emisije o turizmu. onda to znači da je pomiču definitivno odzvonilo. Desiree Cousteau mu se dopada. ostat de zapamdena tek po jednom dobrom oralcu u Dubokom grlu. danas. Slavnu Lindu Lovelace unižava na zabludu isfabriciranu od strane agresivne propagande. sisatim kubanskim oralnim strojem. dakle one oblike nepatvorene društvenosti koje je inaugurirala "osmica". čije su dimenzije najimpozantnije. Ali. baš kad je Čelik fulao penal. Bumbo je rekao: — Miki. čime je automatski odstranjena mogudnost verbalne nadgradnje. Tako smo. tvrdi Miki Grabar. tko ima kakve sise i slično. a danas. Drugim riječima. bio je prisutan i Bumbo Zlatid. piše dalje Miki Grabar. Alijenacijska narav recepcije videokasete. ali nam zbog maratonske i dosadne scene ništa nije išlo u tek. John Holmes. agresivne ženke što umiju manipulirati muškarcima. Naročito mu se dopada uvjerljivost kojom Madame del Rio glumi potpun užitak u najraznovrsnijim filmskim radnjama (ako uopde glumi!). kad sam. U danima filmsko-pornografske prahistorije. jest napuhana veličina koja punu erekciju (iliti "mramorno usijanje" — pornofilski termin) može postidi samo uz upotrebu dublera. koje u filmu otkrivaju vlastite ponore zapretane seksualnosti. da vidimo kakav je rezultat — rekao je Bumbo.) Brzinsko premotavanje.u poluispravni češki projektor. — Miki. po Mikiju Grabaru. negdašnji svojevrsni lokalni ministar za pornografiju! Obilje materijala. ali misli da je ograničena uskošdu svoga glumačkog dijapazona. u pomiču je počela funkcionirati neka vrsta "star-sistema". Miki Grabar daje osobitu prednost glumačkim potencijalima stanovite Vanesse del Rio. daj ubaci načas drugi program. posudit deš mi tu kasetu da je doma na miru pogledam.

smjesta du vam ga odvrtjeti. Kada se mojim i njenim nevelikim primanjima pridruže i honorari od književnog rada. Zvučalo je sto posto šašavo! VIII. Kabinet dr. SONY C-9 bio je kupljen na crno. Ostao je bez video-rekordera i platio poveliku globu za carinski prekršaj. trudedi se da prikrije šepavost. — To vam je remek-djelo francuskog redatelja Jeana Vigoa. što se i po strožim kriterijima smatralo stanovanjem u centru grada. nego broj i naslov nekog klasičnog djela. Potkraj 1983. čini mi se. Pomake u pornografskim pojavama. Supovac je krenuo redom. možda i bolje. Na koncu. Mi iz Kronštata. — Poševit deš mu ženu? — Sestru — rekao je zadovoljno i počeo mi pričati o osvetničkim planovima. Nibelunzi. Dakako. dobio na vrat djecu. a više o seriji podmetanja kojima je Miki bio izložen radedi u lokalnoj radiostanici. Bumbe Zlatica prema pornografskoj videokaseti iz alijenacijske naravi receptivnih okolnosti. Marleni Willoughby i Ericu Edwardsu. — Sigurno s radija? — pitao sam.upitao je onaj sa šibicom u zubima. Caligarija. Možda mi se baš zbog toga čini opravdanim neobično. Nakon toga su otišli sa SONY-jem. — Izvolite pogledati pa se sami uvjerite. — Tko ti je to uvalio? — pitao sam ga radoznalo.zvijezdu Seku. poveo u sobu. — Imamo prijavu da posjedujete videorekorder za koji nije pladen porez. — Nekakav Matutinovid. Destri ponovo jaše. — Jeste l' vi Milan Grabar oca Slavka? . ali zato nerazmjerno mnogo prostora poklanja sasvim osrednjim Kelly Nichols. on promatra neovisno o pomaku koji je proživljavala naša generacija. Zatim su ga pitali mogu li udi.. Uistinu. punicu. — Iz vladanja — ispravi ga Miki. ili iz jednostavne životne činjenice da je Bumbo Zlatid prevalio trideset petu godinu života. Odveo ih je do regala gdje je stajalo stotinjak kaseta i pokazao im što piše na hrbatima. a drugi je čudno hodao. Nula iz laganja . carina i druge pristojbe. Jednu metodološku grešku čini Miki Grabar u svojim istraživanjima. Na takvo pitanje Mikijeva knjiga ne pokušava ni odgovoriti. — Kakve pristojbe? — Drugim riječima. Pokazao ih je SUPovcima. ali je Miki za PANASONIC imao uredne konsignacijske papire. — Da — odvratio je Miki. ili bar smanjena strast. Ako imate sat vremena. nemajudi kud. tvrdedi da papiri vrijede za oba rekordera. konačno. Spakirali su mu SONY C-9 i dali mu potvrdu. istog je mjeseca na isti način kupio Nordmendeovu betu.. dobije se svota koja nam je omogudavala da bez . a Miki ih je. zaposlio. — Ne treba — promrmljao je šepavac. Miki nikad na kasetu nije pisao naziv pornida. S prvim dolaskom jeseni Sonja i ja preselili smo se u dvosobni stan u Buconjidevoj ulici. a ta se greška. da se oženio. moram nadopuniti Mikija Grabara sasvim autentičnom zgodom vezanom uz videorekordere i pornografske kasete. pa je Miki nakon mjesec dana dobio poziv od suca za prekršaje. No. godine u njegov su stan rano ujutro upala dva radnika SUP-a u civilu. milijun briga i slično. druškane — dodao je šepavi — ta je stvar prošvercana. ali indikativno pitanje: "Potječe li djelomična indiferentnost. ukusa i tehnika. Znate li da je to kažnjivo? — Znam! —rekao je Miki. Jedan od njih imao je dva zlatna zuba koje je neprekidno čačkao prelomljenom šibicom. a onda je onaj koji je čačkao zube rekao: — Čuli smo da imate i nekakve pornografske kasete. Ta zgoda manje govori o pornografiji. očituje na dijakronizijskoj razini. — Pa jasno! Ali ved du mu se ja osvetiti. što je. kao i obično. čitajudi naglas: — Oklopnjača Potemkin. mijene žanrova. sasvim zbunjen. jer knjiga koje tragaju za neugodnim odgovorima i istinama ionako ima previše. ali ih nije uspio nasanjkati jer su u tim pitanjima bili rutineri.

čim je saznao da pišem krimid. počeo sam pisati krimid. svršena studentica književnosti Višnja Gorjan. — Ne moraš mi dalje pričati. Jako mi se sviđa. S tim krimidem. Živjeli smo dakle koliko-toliko normalno. premda u pogledu karijere nisam pokazivao očiglednijih ambicija.. ali sam to dopadanje držao kolegijalnom simpatijom. a onda. ali su joj ubrzo rekli drugi.. znaš da je! Pa zato mi je sve vrijeme izgledalo nekako poznato. Žiža! Nije li to sadržaj Samuraja? Žiža se zamisli. Bila je suzdržana. Višnja mi se ubrzo počela dopadati. Dalje ide ovako . kad pišeš pravo. ali to uradi dosta traljavo pa se izloži mogudnosti hapšenja.. koja se željela iskušati u poslovima ekonomske propagande.prevelikih odricanja podnosimo troškove stanovanja u centru. Pazi ovako! Jedan tip ubija žene uz pomod satare za meso. ozbiljno umjetničko djelo. može deset posto od love? Pa nemoj mi redi da se takve stvari rade zabadava?! . ali deš ipak imati u rukama izvrstan krimid. jednog dana.. svi se smatraju kompetentnim pa te obasipaju morem zgodnih savjeta i preporuka. Nakon tri tjedna sasvim spontano smo prešli na ti i počeli izlaziti na gablec u mali. — Stari. u moju je sobu došao nov asistent-tekster.. kao i svi. ako te trta pred vlastima. Stevo Matid mi je. Negdje u prvim danima poznanstva s Višnjom Gorjan. u restoranu jede kranjsku kobasicu sasvim neobična okusa . za tu stvar imam fantastičnu temu koju sam nekod mislio i sam obraditi. uz litru i vodu. Živi sam u iznajmljenom sobičku s kanarincem. ali nismo mogli priuštiti sebi dvije stvari: automobil i dijete. neugledni lokal u Frankopanskoj ulici. Drugog ili tredeg dana pomalo stidljivo me upitala: — Što vam je onaj Ivančid koji je napisao Prevarenog Mesiju? Pogledao sam je. jer radi u tvornici kobasica. nasmijao se i. pa sam postao sam svoj odjel. umjesto odgovora. Stvar de ti malo izgubiti na snazi. Nisam joj odgovorio što mi je Stanislav Ivančid. Slušaj! Tip je profesionalac koji se bavi egzekucijama po narudžbi. ali se stjecao dojam da zna što hode. Debeli. Naime. Nakon provedenog natječajnog postupka. dobivši velik budžet proizvođača prehrambenih artikala. jer se nitko ne želi pačati u "veliku literaturu". napisat du takav roman. Od neke bande dobiva zadatak da ubije nekog čovjeka. Kad pišeš krimid. imao sam Sonju. — Čekaj. Onda banda pokušava ušutkati njega . bilo mi je pomalo drago što je na to mjesto došla baš ona. ali jednom drugom prilikom. U Jugo-spotu sam brzo napredovao. imala nekog modnog zagovornika. i da ono što hode obično i dobije. a Višnja je imala muža i kderku. — Ideja je izvrsna. Ali. upitao: — Čitali ste? — Da. al' ne uspijeva! Ha. — Dosta. s posve odriješenim rukama. izložio svoju viziju krimida: — Ovo moraš napisati! Jedan tip krade li krade . ovu šansu ne smiješ ispustiti iz ruke! — oduševljeno mi je tumačio Žiža Tomid.. možeš napisati da ga ipak na kraju dorkiraju. a onda se ljutito lupi dlanom po koljenu. Osim toga. zatražio i kadrovsko pojačanje. imao sam mnogo problema koje mi je pravila okolina. koji je krenuo u agresivnu propagandu svojih proizvoda. sve sam shvatio! — rekoh ispljunuvši komad sendviča sa salamom u košaru za smede. imala je kratko ošišanu kosu što se teško moglo nazvati frizurom. Pošto sam je uveo u posao i dobio prve upotrebljive rezultate. Premda je to pomalo narcisoidno. Dakako. Zatim sam. Inspektor nikako ne može udi u trag nestalim ženama. ali sam pretpostavljao da je. je l' da da je izvrsno! Štos je u tome što mu plavci ne mogu ništa. Bila je nešto niža od mene i godinu dana starija. Pričali su da je ostavila najbolji dojam na komisiju. posjeo me u fotelju i počeo: — Stari moj.. ha! Ti bokca. Kasapi ih i odnosi u vredama na radno mjesto. — Jebo te. a ne netko drugi. moram priznati da mi je godilo što imam suradnika koji čita moje knjige i kojem se one čak i sviđaju. pomalo stidljiva. ha. Ivek Podnar.. Milicija ga pokušava hapiti. Jedini korektiv moga teksterskog posla bio je nepredvidljiv i hirovit ukus komi-tenta. onda te svi ostavljaju na miru. Ubrzo su me lišili neugodnog skrbništva Iveka Podnara. velike smeđe oči i naglašene kosti lica. bar u početku. kad nisam morao izadi sa Sonjom.

Gradska vrhuška juri naokolo i smišlja kako da namakne lovu ljudima za pladu i tako izbjegne val štrajkova. — Uzmi moj auto! — dobaci joj Ljubo ključeve. pročitao si ih sve. Te sam večeri mnogo ranije ostavio krimid. Čak i u zakonskom pogledu. nešto što su mogle biti kartonske kutijice. A onda mi sine. Sonja je provodila večeri sa svojim društvom vradajudi se kudi kasno. a smirio se tek pošto mu je Sonja natočila vinjak. na tredoj Praxiten. Sjurila se niz stepenice. i ubojice s otpalim dugmetom. tako da uopde nismo uspjeli shvatiti radi čega je došao u Zagreb. Vratio sam se i sjeo pred televizor. ali mu pri tom ispadne gumb pa ga ukebaju! Piši radije pornide! Nastojao sam zaboraviti sve savjete i pokušao napisati vlastiti krimid bez žene samljevene u kobasice. Ruke su mu drhtale. rekla je pomalo ravnodušnim glasom: — Nisam ti rekla da sam prestala uzimati pilule. do dugo u nod grickao olovku. — Prijedi deš na spiralu? — upitah je. nagnut nad beznadno praznom bjelinom papira. Ali Sonja je ved spavala. a Miki ljubomorno čuva onu svoju ragu od Spačeka . a onda je nakon nekoliko minuta počela pritiskati sirenu automobila. sve je to isto! — razočarano mi je tumačio Bumbo Zlatid. — Sve odlazi u kurac! — rekao je nakon nekoliko minuta Ljubo.— Jebeš krimide. — Ved sam se zaželjela. Ali pusti me da razmislim. To je isto kao da smo vjenčani. nismo još ni vjenčani! — rekoh posve glupo. Ne sjedam se da sam tako nešto kupovao. Na programu je bila nekakva kasna diskusija kompetentnih i mudrih glava o tome što sve treba poduzeti da se spriječi privredno rasulo zemlje. okupao se i ušao u postelju sa čvrstom namjerom da nekako popravim mjesec dana stare grijehe. Vratila se s neke bezvezne večere i bila dotjeranija nego inače. u polumračnom hodniku zavukao sam ruku u džep Ljubina sakoa. Mislim da si mi trebala redi da više ne uzimaš pilule. Net ko nekog ubije. Čini mi se da je bila u pravu. Izašao sam na prozor. gdje bih. — Zbilja! — rekoh snuždeno. — Živimo zajedno. jer se oko pola osam posve nenajavljen pojavio Ljubo Brabec. Što se toga tiče. Izvukoh ih i pogledah. jedva skidajudi očiju s teksta koji sam te večeri uspio ispisati. nitko ne posluje rentabilno. — Mislim da nismo spavali ved barem mjesec dana. Pronadoh na brzinu sto hiljada. poput svakog muškarca kad mu žena spočitne zanemarivanja te vrste. — Izvrsno! — razveselila se ona. Onda osjetih nešto čudno pod rukom. Pokušaj mog samopotvrđivanja propao je i idude večeri.. — Mjesec dana! — pobunih se. Odmaknuo sam papire u stranu i pogledao je. kad je skuhala kavu i stavila je na rub mog radnog stola. na drugoj Phenobarbiton. Zar misliš da du rađati sa četrdeset? — Ali. Jedne nodi. — Gubici su katastrofalni. Razgovor je bio sasvim pesimističan i po tome je više podsjedao na opijelo negoli na liječnički konzilij. Rekao je da de prenoditi kod nas. ali se to pokazalo neobično teško. Neki tip s opdinskog je urlao i tražio da Mikija smjesta izbace iz partije. vratih se u sobu i bacih lovu Sonji. Zatim su mu rekli da je . — A ono nakon premijere Jelačideve drame? — Pa otada je prošlo mjesec dana. držedi u ruci čašicu vinjaka. Djelovao je zbunjeno i zapletao se u govoru. — Kad pročitaš jedan. Ovaj moj nikad nede uspjeti kupiti kola. Nije li tako? — Jest. — Otidi du u dragstor da kupim nešto za večeru — rekla je Sonja i obukla balonac. sasvim je svejedno uzimam li ili ne uzimam pilule. Odmah po poslu zatvorio bih se u sobu. Prošlog tjedna su ritljali Mikija jer je na lokalnom radiju pročitao izmišljenu želju radnicima Agroproma i pustio pjesmu "Sutra kad me više ne bude". — Nedu! — odvratila je i zapalila cigaretu. — A zašto? — upita me povišenim glasom. Osjedao sam se jadno. Stajala je pored Ljubina auta i vikala: — Nemam dosta love! Daj mi baci koju stotku! Otišao sam u hodnik i zavukao ruku u džep sakoa. Na jednoj je pisalo Apaurin. — Kako to misliš? — Mislim da imamo sasvim dovoljno godina da počnemo misliti na te stvari. Znao sam da je u njemu ostala bar jedna novčanica od sto tisuda. našto se ona nasmijala. Tada bi mi kuhala kavu i zanimala se dokle sam stigao. a ni protiv večere nije ništa imao..

sve mi se čini da je stari išao da se založi . — Malo me zeza glava. što njemu nije promaklo. Ali ja sam rekao: "Ljudi.. — Valjda. — Ali pomirio sam se s tim. hajde da se lijepo raziđemo . — A tvoja tvornica opruga u osnivanju? — upitah ga nešto kasnije. uglavnom ne razgovaramo — snuždi se on. Čini mi se da je malo živnula. Prišao sam mu i pogledao ga. Ubrzo je došao za mnom i zatražio čašu vode. premda sam se pomalo bojao njegova pitanja.. Učini mi se da su mu oči suzne. — Ni tu situacija nije ništa bolja nego u pogledu tvornice opruga u osnivanju. — To ima veze s Delonom? — Šta ja znam — promrsi on. — Prošlog utorka se spremala i rekla da ide u Zagreb kupiti neke stvari. sada bih mu bio direktor! — A Irena? — odlučih upitati nešto što mi je cijele večeri bilo na pameti. U direktorskom rangu sada sam predzadnji u gradu. Ljubo ustane i priđe prozoru. Ali što sam drugo mogao? Dobri stari Ljubo bio je u očajnom životnom periodu. — Plivadon — reče... znaš šta sam te htio pitati? — Ne znam. — rekoh mirno. pitaj . Iza mene je jedino Gradska tržnica. — I? — Rekla je da de prespavati kod vas i vratiti se u srijedu.. Šutio sam zatečen. to ne znaš? — začudi se on. Zaklinje se da de tipu potucati ženu. Nagnuo sam se preko prozora i pogledao dolje. — Pričao si da ti spremaju nekakvu namještaljku u vezi s tvornicom opruga. — A šta Miki kaže? — Ma pusti budalu! — odmahne Ljubo rukom. — Ne bi — nasmije se on pomalo usiljeno. malo mi je neugodno. električara i nešto malo računovodstva.. — Pa.Miki izbačen prije dvanaest godina. Vidio sam da u ustima drži tabletu. Nego. kao da gleda hode li se Sonja vratiti. pogotovo ne prijatelj. Zagledao se dolje na ulicu. da je Brambor živ. — Likvidirana. Prvi put sam na takav način lagao prijatelju i zbog toga sam osjedao dubok stid i kajanje. Imam pod sobom dva kinooperatera. — Zamisli. jer je vinjak bio pretopao. Nasmijao sam se i otišao u kuhinju po led. iznenadivši se i sam svom odgovoru. — A. Da sam se branio.. Pošizio je i rekao da de se on osobno pobrinuti da Miki izgubi posao. — Spremali su se. dvije blagajnice. ali ne vjerujem da je to radi mene. — A što je bilo s onom istragom? — prisjetili se iznenada. sigurno bi mi smjestili. — Plivadon! — nasmijah se. Izgledat de kao da je špijuniram. — Sa starim je isto kako je i bilo? — Ne razgovaramo . što de mi sve to! Nekad me zanimao uspjeh i bio sam spreman za njega platiti svaku cijenu." Ma zapravo. Nisam trpio kad netko plače.. . je li prespavala kod vas? —Jest — rekoh odlučno. Nisam znao što da mu kažem. — Ma. Plivadon što ga je zacijelo izvukao iz kutije Phenobarbitona mora da je počeo djelovati. iako mi je sve bilo jasno.. pa demo večerati — rekoh. Skinula je par kilograma i počela se dotjerivati. — Sad de ona. referenta.. A sa svakom pladenom cijenom činilo mi se da postajem sve vedi gad. četiri čistačice. — Pa ne bi se baš moglo redi da napreduješ. Sada sam direktor Gradskih kinematografa. — To je rekla? —Da. Počela je izlaziti navečer. pa sam se tješio da ta mala laž može imati samo blagotvoran karakter. Djelovao je malo mirnije i opuštenije. — Što se tiče Irene . — počne on. a onda si sam natoči još pida. — Pa.

otvorio paket i u njemu našao tri slike koje su po stilskim karakteristikama pripadale devetnaestom stoljedu. Prošlog tjedna je Irena prespavala kod nas. Gledao sam u stranice nezavršenog krimida i razmišljao o Ljubi i Ireni. mučen radoznalošdu. Otkako smo navradali u tu vikendicu.. još jedanput odmjerimo snage.U razgovoru nas je omeo zvuk automobila koji se zaustavio dolje. svom snagom bacio na dovršavanje studija koji je prije toliko godina bio posve zanemario. u kojima mu je nespretno pomagala petogodišnja kderka Jarmila. kad čovjek malo bolje pomisli. Nekoliko časaka kasnije Sonja je ved vadila stvari koje je kupila u dragstoru. a ja nove ploče Toma Waitsa i Brucea Springsteena. hodala je s Delonom najmanje desetak puta! Delon se. Isto tako.. koja nas je ved odmorena čekala na otočidu i nagovarala da. zatvorio prozor i svalio se za radni stol. on se samo nasmijao. Mi smo uljudno odbijali njegove ponude. poduzetan i ambiciozan? Proricali su mu sjajnu bududnost. Sonja je sjedila u dnevnom boravku i čitala novi Start.. umora i tromosti. Jarmila je bila sretna i spokojna jedino u Ljubinoj blizini. Jednom me ponovo zamolio da mu pričuvam nekakav povedi paket desetak dana dok se ne vrati iz Švicarske. počesto sam se pitao što de mu fakultet. U to vrijeme obično bi čistio ribu koju je tog dana upecao. što je u njenoj vezi s Delonom moglo biti preljubničko? Pa prije no što se udala za Ljubu. Sonja je tu i tamo naručivala kakav prozaičniji parfem. Znao sam to po tome što je. uopde. bilo nam je svima jasno da se uz studije i nadalje bavi svojim misterioznim poslovima. I dalje je redovito na krade vrijeme odlazio u inozemstvo. Sutradan sam navečer. a završio je kao direktor Gradskih kinematografa. Ulazili bismo rano poslije podne u vodu i natjecali se tko de prije otplivati do šljunčanog otočida zaraslog u grmlje. plivajudi natrag. nije htio ni čuti. otputivši se u preljubničku avanturu. ljubomorno čuvajudi kuharske zadatke za sebe. pije iako ne bi smio. voda i kolača. Dobro raspoložen. gledajudi kako debeli majstor roštilja vješto raspiruje vatru. obično svradao u Buconjidevu do mene i Sonje. — Završio? Ona se malo lecne i ugrize za usnu. Premda mu je to stvarno išlo od ruke. Kad sam mu to poslije priznao i pitao ga kakve su to slike. stidio se svoje debljine. — Ima više od sto kila. propao! — rekla je tiho Irena i zagledala se u svog supruga. koristedi te tople ostatke ljeta za kupanje i duge večernje sjedjeljke na terasi pored jezera. Ljubo nije sudjelovao u natjecanjima. to je obična zajebancija! IX. O tome da bi za to primio kakvu lovu. Sada sam znao. Ono što me najviše zbunjivalo kod tih slika. Miki i Delon su odjurili BMW-om u obližnje naselje da nakupuju vina. pobjeđivala je obično Sonja. kako sam doznao nešto kasnije. Ne zanima ga posao. ne zanimam ga ja. a Irena i ja sjeli smo na klupicu do same vode. loče nekakve sedative što ih obično izgnjavi od Goge Jazbinšeka . Premda se Irena svim silama trudila da je otrgne utjecaju oca. stavljao je u "pac". Bile su potpisane ali mi ta imena nisu ništa značila. Onda je naglo prekinula posao. — Strašno je ostario i. odlazedi u Italiju. Ali. godine bio je neobično topao pa smo se svakog tjedna redovito sastajali u Brabecovoj vikendici. Ljubo poče pomagati Sonji. Rujan 1983. pripremao granje za roštilj i bavio se drugim. Kupila je neke sasvim zgodne stvari. ali je on toliko navaljivao da smo obično morali smisliti nešto što de nam nabaviti u Francuskoj ili Italiji. bilo je to što je boja na njima bila toliko svježa da su mi se prsti gotovo lijepili za platno. Sjedaš se kako je nekod bio pametan. kruha. Pa i bez fakulteta živio je mnogo bolje od svih nas. odmahnuo rukom i rekao: — Ma pusti. da nam se javi i upita trebamo li što.. nagađajudi kakvu de nam večeru spraviti. Kad ne bi bilo Delona. Ali. obedavajudi nam dobru večeru. Francusku ili Njemačku. ne sjedam se da je Irena išta spravljala osim salate. to valjda i sam znaš. Oko sedam uvečer Ljubo bi počeo petljati oko roštilja i ribe. puši iako su mu zabranili. na ulici. ne baš osobito važnim poslovima. značajno me pogledala i obratila se Ljubi: — Zaboravila sam ti redi. ne zanima ga ni mala . ali jednako tako nastavi: . Vratio sam se u sobu. pa se sasvim iznenada vradao. Irena je zatražila alibi od Sonje.

Arleta. nije osoba kojoj treba postavljati takva pitanja. da može napredovati . Zapravo. ovamo! Što pijete. — Pa ništa. a onda mi se unese u lice: — Zar misliš da ne bih smjela? — Ne znam. na kakav sam to optimizam mogao i smio računati? — Možda bismo mu trebali malo više pomodi? — rekao sam. A i Čedo zna . a onda spretno stavlja očišdene smudeve. nosio je bijelo.. — Jebi ga! — rekao je Ljubo i pljunuo na pod. Ti to znaš .. Ljubo se uspaniči i razjuri dvorištem: — Svakako. Jer. bijeli šešir i elegantni štap za šetnju. Bilo mi je teško slušati takve stvari o prijatelju. — Kako da mu pomognemo kad je ved odavno sam na svom putu? Zar misliš da se toliko puta može iznova započinjati . tek nešto puniji od Arlete. Pao je ved mrak. ništa ga više ne zanima.— Bojim se da jest. kako mi se činilo. Ignac Feješ.. Druga povelika sjena pripadala je njenom pratiocu koga je držala ispod ruke — debelom i pomalo smiješnom gimnazijskom profesoru književnosti Ignacu Feješu. a žar s roštilja nije bio dovoljno jak da im razaznamo lica. nije me briga. Jedino mislim da bi ga to dotuklo do kraja . znajudi da ona. Misliš li da još može nešto uraditi. da nekom može koristiti. jer je taj glas pripadao Arleti. — Hodeš li ga ostaviti? — upitao sam je iznenada... ljetno odijelo. da je onaj kod roštilja ne čuje. — Šta te briga za Čedu! — prosiktala je tiho. Valjda je opsovao onako opdenito. Ali. ona ga je. možemo li? — upita ga pomalo bojažljivo Arleta. Sada je gledala prema onom mjestu gdje su se cvrljili i pušili poveliki smuđevi pod nadzorom njena muža. Pored ograde stajala je debeljuškasta. prijateljici koja ga je pet dugih godina izbjegavala. Polako sam krenuo prema roštilju i sjeo na klupicu do Ljube Brabeca. pide! Dajte pogasite svjetla. kome sam bio prijatelj i vjenčani kum. osim roštilja.. ništa — rekoh ravnodušno. zbog svega što ga je okruživalo. a mi smo ih držali običnim prolaznicima. i slično . Ona se zbuni i zavuče ruke u duboke džepove svoje ljetne prugaste haljine. Rujan je bio tako topao da je naselje pored Sljunčare još uvijek bilo puno turista. gospodine Feješ? Tada smo opazili da je s Arletom i Ignacom izronila i mala sjena koju do tada nismo primjedivali. Bila je to Arletina šestogodišnja kderka Ines.. pa je tako pomalo podsjedao na uhranjeni pandan von Aschenbacha.. jer mi se oduvijek činilo da poraz svakog od mojih prijatelja oduzima i meni pravo na optimizam. a onda se iz tuđine vratio njihov Heathcliff s punim prtljažnikom falsificiranih umjetnina i definitivno im pomutio mir zajedničkog života. baš pored dvorišne ograde. U taj čas gore na parkiralištu zatrubio je BMW i Irena je hitro otrčala da pomogne Mikiju i Delonu unijeti provijant. — Ljubo. Ali to je bila i njegova krivnja. Stajali su neko vrijeme i promatrali roštilj. oni su oboje pokušali svojim čudnim brakom zaboraviti prošlost i smiriti se. ali se nije potrudio da mi objasni zbog čega je opsovao. Šutio sam i gledao ga kako premazuje vrelu rešetku roštilja. A onda su lijevo od nas zastale dvije krupne sjene. Dakako. svjetlo! — vikne Ljubo i časak kasnije čitavo dvorište blještalo je rasvjetom električnih žarulja.. Irena — otpovrnuh. Ona bijesno ustane i okrene mi leđa. jer gimnazija nije više postojala. udovici pokojnog Jaromira Kralika. komarci de! Ovamo. Pogledaj ga. ne bez namjerne zlode u glasu. škartirala na sve vijeke vjekova. na žalost. Šutjeli smo i gledali zajedno u ribu koja je na vrelom roštilju polako dobivala zlatnu boju... .. Novine nije otvorio godinama.. koji je ravnomjerno naginjao iz boce rizlinga. Jučer sam ustanovila da nema pojma o tome tko je na čelu Sovjetskog Saveza . ovo "gimnazijski" tek je neobavezan relikt starih dana. Onda je jedna od one dvije krupne sjene rekla: — Osjetili smo da fino miriše pa smo došli! Ljubo je skočio kao oparen. — Irena. pogotovo subotom uvečer. sa slamnatim sombrerom na glavi.. svakako! Uđite! Gdje su stolice? Irena. nasmijana Arleta Kralik u širokoj haljini od jeansa. — Zapravo. — Nemam prava da prosuđujem.

Ali. Zar nešto nije u redu s mojom prijavom boravka? — Ma kakvi! — nasmije se on. Taj čovjek. pojavio se Delon. što se tiče literature. kao i svi drugi. čije je ime bila balkanska varijanta Johna Smitha. Markovid mora da je bio običan službenik. Da nije tko otkucao kako sam pričao političke viceve. — Jesam. pozdravi! — rekla joj je Arleta.— Dušo. — Gledajudi vas ovako pored vode u bijelom. — Sjajno! — rekao je. — Vi ste sve do lani bili prijavljeni u N. našto se on razvedri i počne se zadovoljno cerekati. Ali sam sada uredno prijavljen u Zagrebu. Ignac Feješ nije mogao imati pojma o zgodama i nezgodama naše mladosti. Prisjetili se LaCarreova Karle koji je pušio samo Camel.. s kolegom Feješem morao sam biti vrlo ljubazan. Da mi nije slučajno stradao kakav bliži rođak? Da me možda konačno ne zovu zbog onog političkog romana koji je kritika pohvalila? Ali. a onda mu se obratila zvonkim glasom: — Dobra večer. Nacek ima tu stotinjak metara dalje kudu. sa zahtjevom da vas ispitam. doduše sivo odijelo i bio vrlo ljubazan. trebamo vas zakratko. Ljubo. kad smo ved susjedi . a mala je prišla i pogledala kudedomadina u oči. privio je uza se i poljubio u usku. — Sjednite. Rečenog dana popio sam apaurin (da budem mirniji) i javio se u tu i tu sobu GSUP-a. Gore. striček Ljubo! Vidio sam kako je Ljubi zatitrao neki čudan izraz na licu i kako su mu zadrhtale ruke. Je li ta ljubaznost bila proizvod njegova karaktera i kulture. — Vidi se da imate smisla! — Dušo. Ljubo. podsjedate me na Gustava von Aschenbacha. a deset godina stariji prof. nosio je besprijekorno. — Dobio sam dopis vašeg bivšeg SUP-a. bio je mojih godina. sva moja nagađanja bila su jalova. — Pa vi mi laskate. običavao raditi. dan kada du ponovo vidjeti Višnju. što sam. Jaromira Kralika. prepoznavši valjda Arletu. privivši mu se bliže. majstor kurtoazne konverzacije. "Što li sam uradio?" — presiječe me to neugodno pitanje koje čovjek neminovno postavi sebi čim SUP pokaže interes za njegov privatni život. Feješ me pogleda s tupim nerazumijevanjem. — Pa. povukao natrag u kudu. Budala nije ni primijetila ironiju u nategnutoj usporedbi. ugledavši mene. . ili pravilo službe. vjerojatno stoga što je spadao u profesore koji još nisu dospjeli pročitati roman Thomasa Manna. odi u kudu pa se igraj s Jarmilom — obratila se Irena Arletinoj kderkici i povela je za ruku. Kasno uvečer. Znate. na izlazu iz vikendice. Mala je imala lice svog oca. To je bilo suvišno jer mu Arleta ništa nije zamjerala. u službenoj hijerarhiji nisko pozicioniran. jer sam znao koliko je Ljubi važno to što je njih troje došlo da ga posjeti. gospodine Ivančicu. Sonja me zagrlila i prošaptala mi na uho: — Čak ni pet godina nakon Bramborove smrti ne mogu zamisliti tu nadutu profesorsku kreaturu pored naše Arlete. druže Ivančicu. Sve one koji su govorili o "briljantnom nervu za stil" držao sam. pa tu je i dragi kolega pisac — redi de profesor Feješ. kad smo otišli na počinak. mogli su me i sami ispitati — primijetili. — Baš mi je drago što demo se upoznati. ali mi se ta asocijacija učini beznačajnom. premda sam željno čekao ponedjeljak. neodoljivo mi se namede jedna literarna asocijacija. pročitao sam vašu novu knjigu i držim da imate briljantan nerv za stil. — Zar ti nisam rekla da deš se i Ljubi i Stanislavu dopasti? — prišapnula mu je Arleta. dakako. lijepo — rekao je svečanim glasom Nacek Feješ. pa sam mislila. — reče on. onog iz Smrti u Veneciji — dodah. briljantnim magarcima. Sjeo sam i upitao ga smijem li pušiti. Primio me čovjek koji se zvao Marko Markovid. — Naravno. Deset dana kasnije dobio sam poziv da se javim u ured broj taj i taj u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove. — Zašto da ne? — nasmijao se Markovid i ponudio me svojim Camelom. sasvim jasno. Još sam je volio. nisam uspio otkriti. — Znaš. — Lijepo ste to uradili. — O.. Okrenuo sam se njoj. a onda se.

— Nisam — otpovrnuh prilično sigurno. da . — Ligeštul platna?! — Da. — Je li uhapšen? — Nije — otpovrne on.. — Čedo Kralj ni kad u ruci nije držao slikarski kist. što vam je tu čudno? — A da to nije možda bilo — pogleda me Markovid onako iskosa. — natmuri se Markovid. u Zagrebu. bez stalnog zaposlenja i boravišta . Bilo je to pitanje kojeg sam se od samog početka pribojavao. Nije — zbunih se i zamucah. postavi novo pitanje: — Je li vas ikad zamolio da mu pričuvate kakve stvari? — Kako to mislite? — upitah ga prilično zbunjen. — Delona? — prekinem ga iznenađen. — To je bilo dvadeset metara šarenog ligeštul platna.. što je njega.. — Je li vam ikad pričao o tome kojom se vrstom posla bavi i radi čega tako često putuje u inozemstvo? — N. ali se razumio u trgovinu slikama. Dakle. jasno da nije! — potvrdih kako bih ga udobrovoljio... — Ma šta nije zgodno! — protestirao sam. — Spominje nekakav paket koji ste čuvali na tavanu.. Nakon toga me gnjavio još dvadesetak minuta pitanjima poput: "Sto ste radili 20. — Aha... i one u uniformi i one u civilu. kolovoza u sedam uvečer?". kao da su izvađena iz srednjoškolskih udžbenika stranih jezika. svejednako buljedi u papire.. Stresoh se od nelagode. A to da bi se razumio u falsificiranje starih majstora . — Reci odmah! elbookers.— Nisu! Ovako je po zakonu. nije nužno da budete kokoš! — Pa nije . upravo sam bio na SUP-u . čini se. zacijelo mi ne bi rekao. — Čekajte! Pa vi ste najbolji prijatelji! Mora da vam je pričao čime se bavi? Nikad ga niste zapitali otkud mu toliki novci i na temelju čega tako dobro živi? — Nisam ga nikad pitao — rekoh kategorički. — Da.. "Jeste li ikad u ruci držali slikarski plagijat?".com . da. Gnjavili su moju sirotu majku. Što se to dogodilo s Delonom? — Pričat du ti u petak kad dođeš. da vidimo. "Znate li možda njegovu adresu u Bernu?". Nije zgodno preko telefona. — Onda se tu ne slažu vaša izjava i izjava vaše majke — namršti se ponovo Markovid.. što je oduvijek bio mitoman koji voli širiti oko sebe tako neke misterije i nepoznanice .. srčanu bolesnicu.. Nakon posljednjeg pitanja me otpustio. — Možda se nije razumio u falsificiranje starih majstora. pohitao sam do ureda i odatle nazvao Mikija Grabara... a onda mi. — Da. rođenog 1948. — Što je učinio? — upitah ga naivno. pa poče prekopavati po papirima što su ležali pred njim. Kad sam napustio SUP. koji je od Delonovih filmova najviše volio?". Neka su od tih pitanja zvučala besmisleno. oca Miroslava. ispričavši se što mi je oduzeo toliko dragocjenog vremena. Poznajete Čedomira Kralja. koja se oduvijek bojala milicije. — Miki.. Da biste prodavali jaja. — A što je to rekla moja majka? — upitah prilično drsko. — Poznajem. — Kakvom SUP-u? — Tu. — Zašto mislite da vam ne bi rekao? — Naprosto zbog toga što je takav čovjek . misledi valjda da de taj zagonetni pogled slomiti moju obranu — dvadeset metara slikarskog platna s falsifikatima starih majstora? — Šta to pričate! — pravio sam se blesav. premda je odgovor koji sam dao bio točan. "Kad se ved odazivao na to ime. ali sam držao da mi prijateljske obaveze nalažu da i to prešutim. to! — zinuh kao da sam se tek sad dosjetio.. — A da sam ga i pitao. zbunilo. — Tako! Jeste li skrivali nešto njegovo? Dakako da sam skrivao. Ovdje piše i to da mu je nadimak Delon.

Dapače. mislim da du modi izadi. Ali. dakako. učinilo mi se da bi moj prijatelj Delon mogao biti nešto slično onoj mračnoj i zagonetnoj egzistenciji koju je igrao Denis Hopper. lupne po ruci. ponovni odlazak Delona rastužio je čitavu klapu. nije bilo tako. gdje su se tiskale grafike Miroa i Kleea. — Misliš li da de ga Irena zaboraviti? — Mislim da hode — uzdahne Ljubo. nego parajlije. njegovi prijatelji. Prodajudi plagijate. nisam imao pojma zbog čega su ga pokušali uhapsiti. Nisam imao pojma čime se Delon bavi. Izgleda da je uspio prijedi granicu i otidi u Švicarsku.. — Ah. Valjda de ga zaboraviti. — Sam? — upitah ga. ali nam je stvorilo kakvu-takvu predodžbu o njegovim uvozno-izvoznim poslovima. Treba li ga zbog toga osuditi? — Jebe se meni! — otpovrnuo sam. koje je prenio preko granice i spretno ih unovčio. — Stanislave! Stanislave! — zazove me tiho Višnja. . baš ništa. kako pokazati radost kad ti prijatelja progoni policija? A možda i Interpol? X.. moram priznati da mi je počeo još više imponirati. trgovina sitne bižuterije u Amsterdamu. — Pa toliko je puta odlazio. bududi da nisam odgovorio. bilo je stvarno malo. Spominjala se njegova antikvarnica u Dijonu. ponajprije stoga što se činilo da je taj odlazak definitivan. umjetninama. bez obzira na to koja ga evropska policija traži! Premda sam se inače trudio da. Vjerojatno se više nede modi vratiti u Jugu. Jedan domadi "umjetnik" izradio mu je desetak vještih ali nepotpisanih Edgara Maxencea. bez obzira što uradio. ne treba previše čačkati po toj stvari — upozorio nas je Gogo Jazbinšek. — Oduvijek smo znali da se bavi nečim sumnjivim. valjda zbog toga što nisam pokazao više radosti. gdje je god to mogude.. — Što de biti.. bit de. — Znaš. — Dečki. Iza vrlo visoke Delonove platežne sposobnosti i standarda stajale su razne mudke sa slikama. — Ona tvoja ponuda za večeras . — Neki dan su htjeli da ga uhapse. Vjerojatno stoga što sam držao da je svojim lukavim smicalicama uspio nasamariti one koji drugo i ne zaslužuju. a ona se snuždi. Delon je moj prijatelj. Neke domade antikvitete neovlašteno je prenio preko granice i "utopio" ih u Italiji. nakitom i antikvitetima.. Ali. da . Tko zna što je od svega toga bila istina. svakako — uzmucah se. — I što sad? — pitao je Miki. a onda me. ali im je on ved bio zbrisao. — Pogotovo to ne bismo trebali raditi mi. Spustio sam slušalicu i zagledao se u prazno. Vješte kopije njemačkih majstora prebacivao je iz Rima u Njemačku i na uspješan način rješavao ih se u Bonnu i Miinchenu. — A nego s kim? — I što de sad biti? — Šta ja znam — ljutnuo se Miki. Irena nije zaboravila svoga Delona. i nije li se iza toga krila još neka mutnija rabota! Kad sam te godine prvi put vidio Wendersov film Prijatelj iz Amerike. — Molim? — rekoh iznenađeno.. Čedu Kralja nisam mogao osuditi. pomalo me stid — govorio mi je jedne večeri na Šljunčari Ljubo Brabec — ali izgleda da je jedino meni konvenirao njegov odlazak. Uglavnom. ne primjedujudi Višnju koja me radoznalo promatrala. Moglo bi to nekome postati sumnjivo. na Ljubinu žalost. a još sam manje znao hodu li ga ikad vidjeti. Ono što smo preko jedne supovske veze Goge Jazbinšeka uspjeli doznati o grijesima našeg druga Cede Kralja. s krivotvorenim potpisom. O stvarima koje su me zaokupljale nisam znao ništa. lažne antikvitete i slične burgije nije mogao vozati raju. kao i neka mala tiskara u Tiibingenu. Muž i mala popodne odlaze k njegovoj sestri u Liku . meni bi sve to izgledalo poput duhovitih smicalica. — Kad ne bi bila u pitanju velika lova. — Misliš zbog Irene? Pocrvenio je i bez riječi kimnuo glavom.— Dobro — uzdahne on i malo posuti. budem što moralniji.

Ljubo je iznenada problijedio." Bukva mi je rekao da mi je roman za pet. Miki je jedva uspio upaliti Spačeka. koji je uz poeziju pisao i kritiku. Nakon drugog hamburgera. Miki je zaustavio kola i zatrubio. gdje se nastavio bacakati i stenjati. — Moramo u bolnicu! — U bolnicu! — zacvilio je Ljubo. Nismo pričali o mom krimidu. koje je bilo moderno zvati hamburgerima. bila je porazna. Onda su na stol došle tople. Ljubo je bio sam jer Irena nije htjela voditi dijete na izlet po takvom vremenu. bili su moji prijatelji. Kritičar Vjesnika priznao mi je vještinu. Sjeli smo u topli dnevni boravak i. mirišljave pljeskavice. Stojko Milid. Chandlera i Rossa McDonalda. Miki i ja smo ostali u toplom bolničkom hodniku da vidimo što je to s njegovim želucem. Olakotno je u svemu tome bilo to što je po ovakvom nevremenu cesta bila sasvim prazna. ali mi je spočitnuo da "knjiga pokazuje beznadnu odsutnost metafizičkog zadatka". pod ironičnim naslovom "Svjedoci vole slatko a publika bedastode". a gde je tu onaj opojni.XI. očešali zaprežna kola. Žiža Tomid nije uspio pročitati roman jer je dovršavao scenarij za svoj prvi film. kako je bilo izuzetno hladno i kako je u subotu popodne počeo padati snijeg. dok je on pekao hamburgere na vreloj teflonki. — Nije. osim mene i Mikija nitko nije došao. dežurna kritičarka me nazvala "konvertitom koji je izdao najelitniju i prišao najprofaniranijoj vjeri". izdvojenosti i izgubljenosti. — Što ti je? — skočio sam i oborio sa stola bocu kiselih krastavaca i tanjur s hamburgerima. — Želudac! — jauknuo je Ljubo i srušio se na pod. Pomogao sam mu. a voda Šljunčare zaleđena. Višnji se krimid dopao. ali da on vjeruje da du se sada napokon vratiti pretencioznijim oblicima. nešto kao kad bi etablirani slikar u dokolici sačinio mustru za tapete. Nekoliko dana prije Nove 1984. s koloriranim ovitkom na kojem je bila polaroid slika revolvera i "sacher-torte". zanosio se u zavojima. na moju štetu. — Ovako bedast izlet nismo ved dugo imali — rekao je Miki i počeo postavljati tanjure na stol. Miki i ja smo promatrali zaleđenu vodu. povijest hrvatske literature smjestit de ga na koju od svojih margina i arhivirati kao onog koji je zadana obedanja iznevjerio. napetost i dopadljivost. ali su prve recenzije bile porazne. Usput smo skliznuli u plitki jarak. To je čir — propentao je Ljubo. da mu ime i ne spominjem. . Oni od kojih sam najviše očekivao i koji su me znali izvudi i iz najvede potištenosti. dakako. ali smo ipak u rekordnom roku dopremili Ljubu Brabeca do Gradske bolnice. Snijeg koji je bivao sve viši i neprijateljsko zavijanje vjetra budili su u nama osjedanje samode. Mora da smo bili jedine budale u čitavom naselju. Prešli smo preko smrznutog putida i zastali na terasi. ali se ipak održavao na njoj. Ali. Jedva se probivši kroz medavu. a glasila je doslovno ovako: "Ne okani li se Stanislav Ivančid jednodimenzionalnih importnih igračaka. Auto je plivao po skliskoj cesti. Knjiga se dobro prodavala. — Brzo u auto! — viknuo je Miki. — Je l' ti bolje? — upitao je Miki i uključio slabo grijanje Spačeka. tvrdo ukoričeno. a onda je krenuo brzinom koja je za onakvu cestu. godine izišao je iz tiska moj prvi krimid pod naslovom Svjedoci vole slatko u nakladi od osam tisuda primjeraka. iz sasvim prijateljskih razloga nije napisao ništa. kojima sam poslao po primjerak knjige i s kojima sam se trebao nadi na Sljunčari ved sljedede subote. Umotali smo ga u deku i teškom mukom ga odnijeli do automobila. Doajen srednje kritičke generacije pronašao je u mom krimidu simpatičan "exercice de style". čitljivost. Sva obala bila je pokrivena snijegom. gdje su ga odmah preuzeli i smjestili na odjel. ali ona nije bila nikakvo mjerilo jer joj se ved unaprijed dopadalo sve što bih uradio. nego o kojekakvim bezvezarijama. uhvatio se za želudac i počeo uzdisati. prepoznatljivi miris i dah našeg tla?" Konstatacija najvedeg među našim kritičarima. — Kakav čir! Pa čir su ti izrezali — uvjeravao sam ga. a jedan beogradski kritik patetično je upitao: "Dobro. medavu i led bila u najmanju ruku preopasna. razmjestivši pribor i otvorivši bačvu piva. U Startu. Izdanje je bilo luksuzno. pregazili mačku. Mladi kritičar Studentskog lista sravnio je taj roman s najblistavijim stranicama R. Na prozoru se pokazao Ljubo i mahnuo nam da uđemo.

— Dečki. a ima batrljak od želuca . boga im jebem! . je l' opasno? — Svaka ludost koju napravi s tim komadidem želuca opasna je. polako je hodala i vrlo brzo se umarala. nakon duge i bezuspješne potrage. Upitno ga pogledah. bio bijeli sintetički zec s bijelom torbom oko ramena. pored nekih sitnica. Kutinu. — Šta je s njim? — upita ga Miki. — A kako i ne bi kad živi kao kamikaza! Puši i pije više nego ikad. zajebavate se naokolo. a onda bi. Sonja je bila ljubomorna. telefonirao u Zagreb.. mislim da mu je cijena ambalaže veda od prodajne cijene. prokrstario kolima čitavu regiju. moja je bila najbolja! Stanje s majčinim srcem nije bilo briljantno. Pa što ga ne prodaju u rinfuzi. živite kao zadnji praljudi. ne mislite na zdravlje nimalo.— Znaš šta sam mislio sve vrijeme? — gorko se nasmijao Miki. ali je torbica bila djelo majčinih ruku. koji se samo nasmijao i potapšao me po ramenu. u potrazi za lijekovima. a ne tako da te svi susjedi mogu čuti. —Je l' to opasno? — prekine ga Miki. nakon čega bi razgovor o zdravstvenim teškodama ukudana obično bio završen. onda krotko pitate liječnika — je l' to opasno? — Pa. Navikli na to da. paketid je djelovao dirljivo. Zec je bio kupovni. Sve su majke iste. Raspitao bi se prvo u dvije gradske apoteke. — Čir mu je recidivirao — odvrati Gogo. Zalila. Lijekove je obično nabavljao tata. Majka nije bila osobito disciplinirana bolesnica. Mogao ti je prepisati ljetovanje na Sejšelima. — Režim koji je brigu za čovjeka proklamirao kao osnovno geslo.. molila sam te da protiv režima govoriš u pola glasa. U paketu je. osim moje. U torbici se nalazio smotuljak novčanica mamini zaostaci od mirovine. Vradala se kudi s obiljem recepata za sve nove i nove lijekove. ne može osigurati lijekove. — Mislio sam kako je po istom ovakvom vremenu poginuo Brambor.. se na bolove. — Krepat du prije svih vas jer rintam kao konj! — govorio je otac.. čuvaj bijele pare za crne dane". Ubrzo se na hodniku ukazala prilika dežurnog liječnika. Poslat du vam kavu po sestri. pa du vam redi. unatoč žaljenju i jadikovanju na ovu ili onu stvar. pa bi bio isti kurac . — Je l' to opasno! — razljuti se Gogo. — Jebo te. premda sam čvrsto vjerovao da nije tako. odlazila je kardiologu tek kad bi prigustilo... Recepti u kojima svaki kronični bolesnik vidi garanciju zdravlja i nada se od njih konačnom razrješenju svojih problema.. Čekajte tu još koji sat dok obavimo pretrage. Na torbici je pisalo: "Stanislave. Majka mi je poslala mali paket u Zagreb. obično sve izdrži. ti si dežuran — dobacio sam Gogi Jazbinšeku. imali su jedinu manu koja se sastojala u tome što se barem na polovicu njih nije mogao dobiti lijek. Onaj tvoj idiot od liječnika prepisao ti je Trasicor. i na koncu nazivao izravno proizvođača. — Pizda mu materina! — tresnuo bi stari ostatkom recepata po stolu.. — A zbog čega nema Brinerdina? — Šta ja znam . nismo se mnogo obazirali na njene teškode. — Pa neka me čuju! Ovog du trena pisati Saveznom izvršnom vijedu i poslati ih u onu stvar. a bolnice gradi samodoprinosima! — Franjo. majmuni! Sedmo poglavlje I. a kad se nešto dogodi. Ma kurac du vam poslati kavu! Poslat du vam čaj s limunom. Beograd. a svugdje mi kažu da se taj lijek ne proizvodi ved šest mjeseci. Premda sam bio prestar za takve oblike sentimentalnosti. teškode s disanjem. kad god mi dovezemo Ljubu. a ja sam je utješio riječima: "Sve su majke iste".

— Ana moja — rekla bi tetka iz Zagreba. — Kako možeš biti tako siguran? — podigao sam glas. koje nisam mogao podastrijeti roditeljima. nije red! Pa i ti si bio jedan od graditelja ovog društva. susjeda za koju je otac govorio da de na kraju biti toliko stara da de je iz humanitarno-zdravstvenih razloga morati ubiti. — Sa svakog sastanka dolaziš ljut i nervozan. u ovim teškim vremenima. — Valjda zbog tih neprijatelja nema tvog Trasicora u apotekama — rekao je otac mami. mami je bilo teško držati se liječničkih uputa. Kako nije mogla nabaviti sve lijekove. ne možeš uzeti Sonju. a uvečer samo kefir s nasjeckanim češnjakom. mislim da bi propala u zemlju od stida. — Upali državni neprijatelji u apoteku i maznuli Trasicor! — Franjo — blago de majka. jučer sam doznala da valja jesti mnogo peršina i celera. ti nisi normalna — naljutio se otac. ali je zato bila revna i disciplinirana što se tiče uputa koje joj je slala njena sestra Livija iz Zagreba. ali su katkad završavale žgaravicom. Inače. — Siguran sam jer te poznajem! — odvrati on. ujutro natašte. Ako ti to škodi zdravlju. — Gospon Ivančid — govorila je mom starom dok se vradao s napornog fizičkog posla (koji je nazivao: horbanje ili rintanje) iz radionice — evo pročitajte si Kulu stražara. — Ja sam ostao dosljedni ateist. — Ako si peder! — izdere se otac. Je li tako? — umiješao se u razgovor otac. pomiješan s jabučnim octom. — Kako? — Pa mogu mi nabiti užasan porez. pa dete shvatiti da je krajnje vrijeme da spasite sebe i svoje ukudane. — Znaš da sam privatni obrtnik i da me mogu zajebavati. Ti znaš da zbog našeg nezadovoljstva najviše likuju naši neprijatelji. sve su više prodirale nepristojne riječi. peder? — rekoh ljutito. Netko bi možda pomislio da je odlaskom u privatni sektor oslabila njegova izvorna radnička klasna svijest. — Pa ne razrezuje SK poreze! — rekoh zajedljivo. proljevom ili nekim drugim želučanim tegobama. pa vjernik katolik. — Čuo sam da naokolo svašta laješ! — rekao mu je jednom drug Brabec. ali meni se činilo da je to zbog sasvim nesređenog stanja u raznim vitalnim područjima života. pa onda rezignirani apolit. — A zbog čega bi drugog izbjegavao brak? — Zbog hiljadu drugih razloga! Što ako sam. na primjer. pa čak i marksističko-lenjinistički. ali s ovima na vlasti više ne pušem u istu tikvu — odgovarao joj je otac. ali mi je sve više zamjerala jednu stvar: — Stanislave. imaš trideset šest godina. sada penzioner u istoj rajonskoj OOSK. što je za majku normalno. vrativši se s partijskog sastanka. mama? — O Bože me sakloni! Da te samo čula tvoja Sonja. Eva Biser. koji je nekod o akutnim društvenim problemima i neuralgičnim točkama današnjice govorio sasvim konstruktivno. govorila je: — Gospodo Ivančid. ona je od oduševljene afežejkinje postala umjereniji aktivist Crvenog križa. ali možeš onog njenog brata. koji je ista takva vucibatina kao i ti. A za to nema dovoljno hrabrosti.U rječnik moga oca. Što se tiče aritmije. dakako. da bi završila kao svjedok Jehove. — Šta ti znaš! — odbrusio mi je otac. to vam je sve od pjega na suncu i od tih silnih atomskih pokusa. Za to beskonačno otezanje pred bračnom lukom imao sam svoje privatne razloge. Evin ideološko-politički curriculum vitae bio je uistinu neobičan. zašto se ne ispišeš iz partije? — Ana. . — Onda. — On se ne želi oženiti jer je brak odgovornost. Zar ti nije vrijeme da se ženiš? —As kim. čudne poredbe i rezignirani uzdasi. Raznorazne tetkine terapije obično su pozitivno djelovale na mamine kardiovaskularne tegobe. — Nemoj. mama je i dalje držala da sam savršen sin. narodski uzvici. — Za tvoj tlak svakako bi bio dobar čaj od blitve i žalfije.

da izlazi navečer nekamo. Časkom smo se natezali oko toga tko de platiti. — Htio sam te pitati nešto u vezi s tvojom suradnicom Višnjom. ali je pravi ljubomorni manijak. koji nije patio od kompleksa privredne veličine. pa obriše pjenu s usta. znaš li ti? — Ne znam — slagah. — Ona je dobar radnik. ne pitam te to radi njega. da ga zanemaruje.. nego je sumnjiči. Kaže da se u posljednje vrijeme čudno ponaša. koju smo organizirali za nekakvu traljavu tvornicu automobilskih dijelova i alata.. — Pa Gorjanovi su nam kudni prijatelji. — S kojim Kikijem? — upitah ga. — Ma nemoj! — primijetili ironično. Izišli smo van i. nego radi nje. znajudi da me zacijelo treba zbog teškoda oko naplate propagandne kampanje. — Moram s tobom razgovarati — rekao je ozbiljno. Iako o tome ne volim pričati. ali nam je piva bilo previše. Da ne govorim o tome da de joj pokušati oduzeti dijete . On je. Bez razmišljanja sam sišao kat niže. izvukavši pare prije. ukratko . Sve više sam se osjedao kao da sam na preslušavanju. da je ravnodušna.U proljede 1984. Ako se rastave. Pitao je mene znam li i mogu li mu pomodi. — Imaš li pola sata vremena da iziđemo van? — Zašto ne možemo ovdje? — začudih se. ne znajudi o čemu priča. jer je ionako bilo vrijeme gableca. Misli da se zaljubila u nekog s posla. Nešto je naslutio i sad joj ne da mira.. Kiki mi se žali da s Vinjom nešto nije u redu. ušli smo u Pam-Pam u Frankopanskoj ulici. nego je vječito bio u trapericama i puloveru. ustavši od pulta. — Ovo pivo je toplo. Naručili smo toast i pivo. Zašto uopde želiš razgovarati o Višnji? — Primjeduješ li da se s njom u posljednje vrijeme nešto događa? — Primijetio sam jedino da je promijenila frizuru — rekoh. — S Kikijem Gorjanom. Brak im je postao pakao. Stvar je sasvim privatnog karaktera. te je li Feni vedi promašaj od Obrovca. ali s dozom nesigurnosti u glasu. Gospodo. jer nisam volio razgovarati o Višnji. — Znaš — nastavi on uporno. ja sam je malo pogurao na natječaju. kao da mu je sve jasno — iako mi je Kiki Gorjan prijatelj. . njenim mužem. — Idemo — rekoh. — Slušaj.. zar ne? — nastavi on. — Ti znaš da sam ja najbolji prijatelj s Kikijem . ipak moram. izbjegavajudi njegov pogled. — I taj Kiki je u to siguran? — Nije. — Otkuda ti to sve znaš? — Kako ne bih znao! — u čudu de Joža. nevoljko oblačedi demodiran sako koji je držao u ormaru svoje kancelarije. — Ali moram.. zafrkant i posve običan čovjek. godine pozvala me sekretarica Lela i rekla mi da bi direktor želio razgovarati sa mnom. a za ozbiljne poslovne razgovore činio je ustupak poslovnoj kurtoaziji. On je sjajan dečko. skandale i druge neugodne pizdarije. — Bolje vani. — Ukratko? — Ukratko — otpije on malo pive. ali tebi zbog toga nije žao.. — A kakve veze s tim ima njen muž? — Ma strašno mi je neugodno pričati o tome — okolišao je on. Bio je to jedini direktor koga sam poznavao koji nije nosio sivo odijelo i neukusne kravate iz pedesetih godina. Kiki misli da se zaljubila. stari! — rekao mi je direktor.. Direktor Joža bio je pravi laf. pa ni s direktorom. zar ne? Dobio si dobrog radnika. — Jest.. — Ukratko. Toast smo pojeli. A ja opet pitam tebe. kako nam možete dati hladan toast i toplo pivo? — obratio sam se konobarici. Znaš.. ispitujudi toplinu novog toasta koji je na pult ispred nas sručila ljutita konobarica.. Ljutita konobarica osvetila nam se donijevši nam gotovo zaleđene boce. on de joj praviti užasne probleme. iako to ranije nikad nije radila . za frkava i šta ja znam . čavrljajudi nešto o tome hode li Diro Blaževid natrag u Dinamo.

molim te da prihvatiš moju iskrenu ponudu za brak. — Ma što se to događa jednom u životu? — priupita me Sonja. molim da našu vezu obdarite majčinskim blagoslovom. Ali. — Hodeš redi da ti i ona . Onda smo izišli i šutke krenuli prema našoj zajedničkoj sudbini —Jugospotu. molim te. ona ne smije znati da ja o tome imam pojma. rabljenim kolima. U bifeu Sušak popio sam dva piva. najviše dva-tri puta u životu . po čemu mi se učini da ipak ništa nije znao. otresao se na mene. — Joj. Bio sam najveda pizda u ovom kraju i najveda kukavica u ovom dijelu svijeta. čitavu nod .. — Šta? — Premjesti lijepo Višnju u neki drugi odjel. Joža ... pogledajte ga! Uteturao sam u sobu i. Nakon votke. i draga Sonja! — rekoh teatralno podigavši ruku uvis. koji sam ispred Buljata bacio. I dalje me uporno nazivala. Tješio sam se neko vrijeme oporim i tužnim pjesmama Brucea Springsteena. — Da nisi dobio na lotu? — Draga Sonja. saslušao zatim Zi-žin napad na Spielbergovu licitarsku dramaturgiju. U trenucima očaja volio sam miješati pida. Dakako.. — Isuse. osim službeno. sitnim džeparima i ostarjelim igračima baseballa znao izvudi takvu metafiziku da mi je dolazilo da glavom razbijem gramofon.pobijedio. crnu kavu. Sonja je zinula od čuda. Nakon toga se više nismo viđali. — Sigur no si opet u lošem društvu! — Draga mama. zamišljajudi da svaka čašica predstavlja otrov. — Dobro — reče mirno dok smo prelazili preko pješačkog prijelaza. — Stanislave. — Napio sam se zato što je današnji dan svečan i izuzetan u mom životu i radu . uzeo svoje stvari i demonstrativno napustio posao. Bila je obzirna i nije se htjela upletati u moj brak na onaj način na koji sam se ja upletao u njen. stari. Osjedao sam se jadno. Osim toga. tu zatekao majku koja je stigla negdje oko podne. a vas. koji je iz krajnje reduciranih pričica o benzinskim pumpama.. rekavši da mi je Buconjideva tu. II. — Nedu ništa redi. taksist me nije htio primiti u kola jer sam smrdio po desetak različitih alkoholnih pida. Kužiš se u te stvari. dvije votke i koktu. optužujudi sebe sama zbog milijun stvari koje sam učinio i zbog sto milijuna stvari koje sam propustio učiniti. — začudi se on. Nekoliko sati kasnije u slastičarnici pored kina Slobode kupio sam velik sladoled. Najbolje u Kavuridevu. što si to uradio od sebe! — prekrižila je mama ruke i pogledala me kao da ne vjeruje svojim očima. Vratio sam se u ured. gdje si se tako užasno nalio! — vrisnula je Sonja.. izgubljeno i besperspektivno. fergazerima. — Trenutku koji se događa jednom. a nakon toga sam izišao van i prešao na drugu stranu ne bih li uhvatio taksi. mučeni istim bolovima kao i ja. a mama se nasmijala i rekla: — Iako je pijan. Izvuci se nekim kadrovskim imperativima ili nekim drugim sranjem. dva gemišta. Imao je neke strašne pjesme u kojima tipovi. književnik je! Nakon toga mi je pukao film pa sam se srušio u dvanaestosatni gluhi san. Kakav bio da bio. prišao mi je odrpan pijanac krvavih očiju i s masnom šilt-kapom na glavi. ajerkonjak. Samo je ti premjesti. Činilo mi se da ne mogu gutati. a onda se počela smijati: — Teta Ana. izišli smo na još nekoliko gableca. tri rakije. a nakon toga otišao na Tuškanac i dugo sjedio na klupi. dabome. što melješ! — uplela se Sonja u moj svečani govor. Višnja Gorjan premještena je po kadrovskoj nuždi u naš odjel u Kavuridevoj ulici. Na križanju Frankopanske i Prilaza JA. Od dvanaest sam u kinu Zagreb sasvim nezainteresirano gledao Otimače izgubljenog kovčega. lijepo govori. gledam te čitav sat! Ti si vedi maher od mene! Ločeš li zbog toga što te napustila ženska ili si samo hobist u tim stvarima? Popio sam s njim još po gemišt. draga majko. rekoh gledajudi nekamo u stranu: — Znaš šta.. pred nosom. a onda joj je netko (pretpostavljam.. U Kavuridevoj ulici bio je tim koji je obrađivao izdavačka poduzeda i robne kude. — Jebo te. pelinkovac. — Osobito moram pozdraviti moju dragu majku što je došla i što de modi prisustvovati velikom trenutku — nastavih. odrastao si u udruženom radu. musolini. Joža) rekao da se ženim.

o tome da i ne govorimo! — Život životinja kao metafora za staljinizam. ni za medeni mjesec. Sonja je bila oduševljena mračnom slikom totalitarnog svijeta u 1984. briljantnom alegorijom koja fingiranim ezopovskim jezikom slika precizne orise staljinizma u Životinjskoj farmi. Zapravo. samo smo se zezali. prestati piti alkohol i barbiturate i oženiti se. kojoj je moj literarni ukus-neukus išao na živce. zario glavu u jastuke i zagrizao u bijelu plahtu. poklon Sonjinih roditelja. — Tebi se ni Hesse nije svidio. rekao: — Gospodo. a mi nastavili put krcatim nodnim autobusom riječkog Autotransa. snimali su ga kako leži nauznak na krevetu očiju uprtih u strop. . Obedanje je ispunio samo djelomično. Miki se ponudio da de nas odvesti svojim Spačekom. ja sam legao u krevet. Nakon vjenčanja otišli smo s kumovima. A onda. Za tu priliku mama je natjerala oca da kupi novo odijelo i zabranila mu da i dalje nosi kravatu ribolovnog društva s onom užasnom ribom. roditeljima i najintimnijim prijateljima na večeru u Gradsku kavanu. a meni je sve to djelovalo prilično bedasto. a kamoli da bih imao petlje ukrasti ga. — Mislim da du se razboljeti. — Što ti je. mazili i tucali kao kakve radosne životinjice. Pa šta! — izrekao sam heretičnu misao. kao što je običaj. pogotovo što je liječnik. a Sonjin Arleta Kralik.. tredi dan uvečer. nego umjesto toga zauzimaš jednu antiintelektualističku pozu! — razljutila se Sonja. ležao sam u mraku pogleda uprtog u strop. zbog čega nisam bio sposoban ni za jelo. nisam pročitao držalo znakom nedopustive ignorancije. godine uspio sam nekako povezati konce vlastita života.. srediti se. Ti uopde nemaš ukusa. Prva dva dana bračnog putovanja bili su prava simfonija savršenstva. još k tome dosadna i amorfna — rekao sam mirno i vratio se čitanju LeCarrea koji je o totalitarizmu i staljinizmu napisao znatno briljantnije stvari. pri čemu se to što gaja. kad je Sonja sišla u restoran da nam donese sendviče od pršuta i šampanjac. zatim stroj za pletenje. Krevet nam je neprekidno bio razbacan. A što sam ja mogao uraditi? Nisam čak ni auto vozio. šutedi kao dvije mumije. a za sebe je. topao i pun raznoraznih finih pida. uzeo slušalicu telefona i okrenuo jedan broj u Zagrebu. pa je majka za vrijeme ceremonije bila jako zadihana. Spustio sam slušalicu. — Pa i Stepski vuk je bedastoda. gdje se dogodila mala nezgoda kad je moj otac slomio zub na komadu pržene vratine. Staško? — upitala me blago. što su drugi tumačili uzbuđenjem zbog sinova vjenčanja.voze po gradu ukradene automobile. Sonja je držala da se radi o mojoj sabotaži. A dosadno. dajte mu andol i mnogo tekudine. morala dati šivati elegantan kostim kod privatne šnajderice. Sonja i ja smo krenuli na svadbeno putovanje u Opatiju. Uopde. kad se htjelo naglasiti da je netko u bezizglednoj situaciji. Bila je to stilska figura preuzeta iz američke melodrame. namjerno čekajudi da ih plavci ukebaju. Dobili smo. Reda radi. nakon niza bezuspješnih pokušaja da pronađe prikladnu konfekcijsku haljinu. ni za život uopde. Došlo mi je da se bacim kroz prozor. kako je tek pokatkad unijela. Zapravo. S bračnog putovanja vratili smo se bez riječi. Ostala četiri dana proveo sam u dubokoj virozi. Kad je ušla s paketidima umotanih sendviča i hladnim šampanjcem domade proizvodnje. i čak tri glačala na paru. Iz kreveta gotovo da nismo ni izlazili. koja je protekla u srdačnom tonu i razgovorima o bududnosti. bila je to sasvim nesretna i glupava godina. kao profesor književnosti i književnik. među kojima se isticao komplet za kavu i makrame vlastite izrade. i sijaset poklona. jer mu je kod Zdihova negdje oko pola nodi zatajio fergazer. zlehudost i neprijatnost držali posljedicom proročkih modi slavnoga engleskog pisca Georgea Or-wella. koji me posjetio u hotelu. tako da je on ostao na cesti. izvolite? — javi se pomalo hrapavi glas Višnje Gorjan. ali nisam mogao Sonji pokvariti njen sedmodnevni medeni mjesec. Ujesen 1984.. Moj svjedok bio je Sonjin brat Miki. oba pokloni moje majke. danas mi se čini da smo se ta tri dana u Opatiji izvrsno slagali samo zbog toga što smo sve vrijeme bili pod blagom parom. Sonja i ja prihvatili smo se čitanja Orwellovih djela. Nakon večere. Moj se otac isprsio i poklonio nam sedmodnevni boravak za dvije osobe u hotelu Ambasador u Opatiji. gospode Hedvige. ni za pide. Mnogi su njenu fatalnost. — Da . Gospoda Hedviga je kostim šivala tako pedantno i temeljito da je bio gotov pola sata prije vjenčanja.

— Krava je naša! — zadovoljno je trljao ruke Ivo Sarid. ustanovivši da su kamioni njegove firme iz nepoznatih razloga dovozili šljunak na lokaciju njegove vikendice. navike koje se.. koji su odabirali filmove onako odoka. afera.. tako da sam ja tvrdio da stiže iz Bad Homburga. nekoliko spretnih propagandista operativaca. skočio naglavačke u hladno jezero iz kojeg više nikad nije izronio. smješta je odjurio do radiostanice i od obične tehničke omaške napravio prvorazredan politički problem. jer su po tome i 1985. tako da mu je drug Vodogažec iz komiteta rekao onu čuvenu rečenicu: — E. Mikija su temeljito zezali na radiju i prijetili mu otkazom. redi du da mi je to šogor od svastikine jetrve. a Sonja iz Hamburga..Deset dana nakon što smo se vjenčali. K. također za okladu. gospodin Časlav Kurcovski! Da je 1984. želi sve najbolje. nezaposlenosti i slično. po zvučnosti. moj Jugospot još je nekako sastavljao kraj s krajem. Sve to ne bi bilo tako strašno da Ljubo Brabec nije predložio ostavku i izlazak iz SK. ludilo. strava. koji je u toj Orwellovoj godini. — Ima ih sasvim dovoljno. a repertoarnu politiku predali u ruke Narodnom sveučilištu. izbjegavajudi razna integracijska i reorganizacijska rješenja koja su mu nudili. kao i svih loših navika. Imala je mutan. pričanja političkih viceva i sličnih poroka. pa su prevladavala djela koja su u naslovu imala riječi poput: osveta. nego mislim na ono što se događalo s mojim najbližima. prevara i si. sada sam u njoj vidio neku vrstu loše navike iz mladosti. zla orvelovska godina. zamjenik direktora. Kad je zapanjeni drug Milenko Laprda čuo kako na radiju govori glasom patuljka iz dječjih radioemisija. nedemo tako. koji je govorio o ideološkim zastranjenjima u opdini. — Kako je doznao da smo se vjenčali? — Pa valjda su mu starci javili. popio je trideset ožujskih piva. ne bismo li ipak trebali otidi na policiju? — Ne bismo! — rekoh značajno. pohaban "geltašl" u kojem je bio snopid od milijun dinara. krevet. pustio u eter vedom brzinom od normalne. nož. pada standarda. kao i mnoge druge godine. Tada se otkrila tužna činjenica da su kinorepertoar sastavljali kinooperator i kumče od blagajnice. bile na neki način orvelovske. Jedinu blesaviju vrstu predstavljaju oni koji loš brak nastoje osmisliti i popraviti djetetom. Ljubi Brabecu izrekli su nekakvu partijsku kaznu. pretpostavljao sam da du i ja uspjeti pronadi neki izlaz. koji nam čestita sklapanje braka iz Hamburga ili Bad Homburga. to su iskusili i drugi na svojoj grbači. Iza Steve Matica na obali je ostao tek jeftin. Ipak. koji su poput gladnih vukova vršljali po tržištu. K. onda su načisto pošizili. Zabrazdio je i Ljubo Brabec. Pri tom ne mislim na opde poteškode u obliku enormne inflacije. Najtužnija je bila sudbina Steve Matica. druže Ljubo! Moje orvelijanske nevolje očitovale su se u braku sa Sonjom koji se maksimalno brzo trunio. jedne subote na Šljunčari za okladu pojeo subotnji Večernjak prepečen na masti od svinjskog pečenja. ubojstvo. čovjek može teško otresti. pucanj. zato što je govor jednog utjecajnog druga u regiji. nekoliko mjeseci Milana Grabara nije bilo u eteru. kako sam poznavao ljude koji su se uspjeli riješiti pušenja. uspjelo je hapiti i privesti agenciji privrednog giganta koji je na propagandu trošio enormnu količinu para. dobitak od bizarne oklade. i 1986. E. — Znači da znaju gdje je . neka ga sami traže! Ako me tko pita tko je taj C. Premda sam tolike godine ludovao za Sonjom. zamrljan žig. Baš u trenu kad smo se najopasnije nadvili nad ponor sanacije i drugih zurovskih lijekova koji se primjenjuju na privrednim bolesnicima. droge. Svi ostali pregrmjeli su nekako Orwellovu godinu. Stvar je bila nekako zataškana tek kad su načeli i druga Laprdu. jasno.. da se pokaže. Spadao sam u onu vrstu kretena koji lošu vezu nastoje popraviti i osmisliti brakom. ved je radio na izradi satnice programa i lektoriranju (?!) radiovijesti. a onda pred nekom tetoviranom fuksom velikih sisa. koji je u propagandnoj domeni najradije rabio prehrambene termine i izraze poput: "svojom realizacijom . Taj je ubilježio prodaju od ukupno sedam ulaznica. osipao i propadao. čiji je kinoprogram pokazivao katastrofalan nesrazmjer između američkih filmova i filmova iz socijalističkih zemalja. koje je za početak odabralo neki film iz nesvrstanog Kameruna. stigla je i šarena čestitka kojom nam stanoviti C. Nakon toga. Ali. Pred sam kraj 1984. — Ne bismo li trebali ovo prijaviti policiji? — upitala me Sonja držedi sva zdvojna Delonovu čestitku u ruci.

U raščlanjivanju bitnih egzistencijalnih problema. ved si prestao! Po čitav se dan izležavaš i slušaš gramofonske ploče. — Pa i obaveze — doda direktor. sve sam se više pitao. tek što je ugasio staru. "spot ti je ulickan kao Mozartova kuglica" (Mozartkugel). bacio u kantu za smede dvadeset stranica novog krimida i otišao u grad na "gluvarenje". zapravo izvrsne stvari . Nemam nikakvih ambicija u pogledu napredovanja u propagandnim poslovima. ali je ona rekla: — Pa. Zašto sad odbijaš. bio sam to i ništa više. nakon tolikih godina nisam se dodvorio ni publici ni kritici. kojim sam želio biti zločest. jasno. Bio sam u ovoj zemlji tek jedan od dvije i pol tisude ljudi koji pišu. što bi se danas-sutra moglo uvrstiti u đačke čitanke kao zoran dokaz prave umjetnosti riječi. ustao s kauča. orača zaljubljenog u svoju njivu. jebo te duk! — Baš zato što sam književnik. pa i defetizam. koji se još koliko-toliko prodavao i čitao. Mislio sam da bismo tvoje sposobnosti morali iskoristiti na adekvatniji način. Bila bi mi to kakva-takva potvrda da još uvijek nije sve izgubljeno. književnik i duhovit tip! Pa ti možeš napraviti dobre stvari. nego uglavnom na filmu. Iskušavši razne forme i žanrove. a zahvaljujudi krimidu. bio sam zapravo nitko i ništa. Da. — Misliš da bih trebao više raditi? — Ma ne — odmahne on rukom i zapali novu cigaretu. da ih sto puta pročitaš. nikad nisam pokazivao osobit rafinman. jesam li ja uopde pisac. koga je oduvijek strašno srdila moja tromost. sve mi se više činilo da sam se s literarnog početka u tih nekoliko godina ved našao na literarnom svršetku.hranim agenciju". Knjige su mi bile tragično lišene metafizičkih zadataka. Zapravo. potpuno je uklopljen u režimski literarni obzor. skoči kao oparen: — Ali ti si. S tim je u vezi. da budeš organizator i koncepcionist. ne bi pronašao ni jedan jedini majstorski opis šume u maglovitom svitanju. Slegli su ramenima i pustili me na miru. pa da pisati dalje nema nikakva smisla. Pisao sam fantastiku koju nitko nije čitao. kako bih mogao na miru pisati.. "ovaj mjesec bi mogao biti mastan bod". Ma koliko to . Premda je bila u pravu.. a navečer gluvariš naokolo sa Žižom i onim što sluša džez. kume moj. a gledajudi šire. a znaš i to da kod nas nisi dovoljno iskorišten. skinuo s gramofona Toma Waitsa. Nisam odgojen na klasicima. dečki. — A i ne držim da sam u propagandnokoncepcionističkim stvarima jako sposoban. i vedi osobni dohodak . nadajudi se negdje u dnu duše da de me ona pokušati odvratiti od tog nauma. Pustite me. Ivek Podnar mi je u zafrkanciji rekao: — Ma kurac si ti književnik! Nema te u Bijeloj knjizi! Premda sam njegovu primjedbu shvatio tek kao štos. pozvali su me direktor Joža i zamjenik Sarid na razgovor. U mojim knjigama. — Mislim da me ne zanima — rekoh. Kad je saznao zbog čega sam odbio to mjesto. "taj posao je pravi kolačid". Pošto su se ukazale novootvorene mogudnosti. — Mislim da du prestati pisati — rekao sam Sonji. a meditativnost u mojim knjigama predstavljala je najmršaviju i najtrapaviju razinu. — U tom pogledu nemam nikakvih primjedbi.. ali me nitko nije ni omrznuo. zatim sam prešao na neku vrstu metafizičke parabole koju nitko nije shvatio.. a stila sam imao tek koliko to dopušta krajnje instrumentaliziran jezik. definitivno su me izgnali iz kruga ozbiljnih pisaca. da radim koliko mi se hode. Htjeli smo te promaknuti na višu razinu. pa me tako ni u Bijelu knjigu nisu uvrstili. Ivo Šarid. Odjednom je svjetlo privremenog spasa zasjalo pred našim licima. — Stanislave — rekao je ozbiljno Joža puckajudi cigaretu i otpuhujudi oblačide dima — ti znaš da demo uskoro biti zatrpani poslovima. iznenada su svi imali dovoljno posla i mogudnosti za "mastan bod". poslije sam se zamislio i počeo razmišljati o svojoj literarnoj biografiji. ili starog barbe koji se u svojoj brodici ljuljuška na popodnevnom maestralu. stripu i raznim drugim trivijalnostima. Eto. — A i obaveze — primijetih ravnodušno. što je pravi prostor i mjera pisca. zanosedi se šašavim primislima da su književnici. prvi roman bila mi je parabola s jakim političkim konotacijama koje nitko nije protumačio kako sam ja mislio da ih treba tumačiti. razljutio sam se. Pokušaj društvenog i političkog angažmana u idudem romanu.

koju je uspio nagovoriti da abortira kako bi u brak ušli neopteredeni "grijesima prošlosti". parkirao sto posto ispravno. Irena se snašla. nakon tri godine besperspektivnog hodanja. — Ti si tu u Zagrebu pa sve doznaješ sa zadrškom. počela potajno bušiti prezervative ne bi li ga trudnodom prisilila na brak. — Ali u velikoj mjeri i sam je kriv. jer o Ljubi u posljednje vrijeme nisam volio razgovarati. Nakon motanja po Cvjetnom trgu i kave u Pušleku. naletio sam sasvim slučajno na Gogu Jazbinšeka. Gogo Jazbinšek bio je svjetski rekorder u izbjegavanju brakova. Popili smo na stojaka pivo čavrljajudi o koječemu. ali je zato gotovo svakoj obedavao brak. Neka Ceca mu je.bacanje započetog rukopisa djelovalo patetično. pretvorivši je u antipatični "fast food" klozet. Mačke bi to dobro upamtile. To je bilo doista čudno jer sam u rodni grad navradao prilično često. kao i oni . — Kakve poklone? Da nisi sindikalni djed Mraz? Ako su sve ono pokloni. Pa i sa Sonjom sam hodao prije tebe — nasmije se on i naruči još dva piva. — Ženskoj je prekosutra rođendan. Gogo je ved bio na putu u Francusku. — Poznajem je? — Vraga poznaješ! To je sve omladina kojoj se dopadaju doktori. koji luduje za njom i koga mota oko malog prsta. gdje je dobio tromjesečnu stipendiju preko nekog Republičkog komiteta. Vidiš što se događa našem Ljubi. Ušavši u Corso. morao priopditi gorku istinu. pa bi ga nakon nekog vremena počele podsjedati na obedanje. morao prodati budzašto. kao pravi prijatelj. na moj nagovor. — Pa ima nekakvog mladog tipa koji je redovito fuka. — Došao sam po poklone — odgovori prilično nelagodno. — Kako se snašla? — iznenadih se. nije mogao povjerovati što su to gradski grmalji uradili od posljednje autentične zagrebačke secesijske kavane. — Ima. onoga dana kad je oduševljena mlada isprobavala tršdansku vjenčanicu (koju joj je on kupio). Irena ti ima tipa deset godina mlađeg od sebe. koji ovamo nije zalazio još od studentskih dana. osjetio bih namah miris i dah rodnog grada. — Ma tko zna tko je tu kriv — uzdahne on. Na najdrastičniji je način zbrisao od medicinske sestre Mojce. strepedi od susreta s Ljubom. ima! — nasmije se on. Postojali su različiti rezoni po kojima bih mu. Znaš da sam oduvijek imao uspjeha kod žena. toliko mi je njegova sudbina bila mučna. Jazbinšek. imaš dovoljno za čitav dječji vrtid. — Kakvoj ženskoj? — Ma hodam s jednim novim komadom. koji je poslije. koji je. a kod klinki posebno. a onda smo. pa se sve dalo objasniti jedino činjenicom da neobično brzo starim. kao svaki pravi provincijalac. Vradao se iz kupovine i upravo je unosio gomiletinu paketa u auto. — Svud oko mene toliko dobrih veza i toliko upropaštenih brakova! Ne vidim zbog čega bih se žurio da si zajebem život. Tu zapravo nije zbrisao samo od braka nego od ved dogovorenog vjenčanja. Nije bio neki osobiti zavodnik. Kad god bih u Zagrebu sreo nekog od starih drugova. i nije baš hodao s onoliko mačaka s koliko je tvrdio da jest. kao gesta bilo je sasvim beznačajno jer je tekst bio apsolutno loš. naime. pošto me upoznao sa svim detaljima u vezi s "komadom" s kojim je upravo hodao. da bi udovoljio zahtjevima stanovite Lele. — A zašto bih se ženio? Ti si sretan u braku? Nisam ništa odgovorio. otišli u Kavanu Corso da nešto popijemo. Otpratio sam Gogu do automobila. Sljededeg vikenda doputovao sam kudi obuzet nelagodom. koji joj je ionako bio obedao.. prepustio se uspomenama i postao prava sentimentalna budala. Ta večer bila bi strašno prosječna da nisam sasvim slučajno doznao senzacionalnu i vrlo neugodnu vijest. — Ipak. Misliš da njegov ponovo probuđeni čir nema nikakve veze s njegovim brakom? — Pa valjda ima — promumljao sam nevoljko. — A kad deš se ti zapravo oženiti? — upitao sam ga.. dr. — Čekaj! Šta to pričaš? Irena da ima . pristao na kupnju bračnog kreveta. Jednom je čak. strahovito natovarena stvarima raznoraznog oblika i vrste. kad ga je ženska na rubu strpljenja ostavila. a onda sam ga upitao radi čega je zapravo došao u Zagreb.

Čim sam ga ugledao. ali sam. Činilo mi se da mu je vrlo neugodno. jednu četu civilne zaštite i još neke druge organizirane sudionike.. "Lenjinov posmrtni marš". ali se nitko nije javljao. dobro — zbuni se tip i ode. Stajali smo tako bez riječi dok su s televizijskog ekrana odjekivali njemački ljubavni uzdasi. stajao korak-dva od njih. zuredi svejednako u Irenu. Ljubinog oca pokopali su uz sve počasti koje dolikuju čovjeku takva ranga i tog kova. Ne slutedi ništa. — Koga trebate? — upitao je mladid. Naša mala "pleh glazba" bila je pojačana gradskim orkestrom iz susjednog grada i svirala je. Nisam se mogao prisjetiti koja se od Ireninih prijateljica tako zove. Nakon nekoliko minuta vratio se sasvim blijed i zbunjen. Onda sam se sjetio da u svom rodnom gradu uopde ne znam nazive ulica. Drugarica supruga Matilda. — A gdje je? On me pogleda. u tren oka su postale bespredmetne. koja je u uskogrudnoj provincijskoj jazbini predstavljala blamažu najgore vrste. Pomogao mi je milicionar pa sam vrlo brzo zastao pred vratima na kojima je pisalo Trstenjak. naravno. nijem. Izjurio sam van. otišla je s dečkom u Mađarsku! — Pa. Mora da je strašno voli kad je pristao i na ovakvu trpnju. čak i adresu Irenina ljubavnika. otiđi ti i obavijesti Irenu da je tata umro. neprekidno mučen gorkom spoznajom da Ljubo zna sve. djelovao je nekako sumorno napušteno i izgubljeno. dok je Ljubo. Povorka koja ga je ispratila do posljednjeg počivališta bila je nepregledna.. rekao mi je: — Molim te. — Maršala Tita 7. Je li Ivanka kod kude? — Nije. Pozvonio sam jedanput. hajde onda. — Kak. Bila su dva dana do Badnjaka i na Ljubinoj komodi bilo je ved okideno božidno drvo. — D. Pozvoni na vratima Trstenjak. jedva zakopčavši izlizani zimski kaput. ispred ekrana po kojem su se kovitlale gole tjelesine i razlijegali uzdasi fingiranih orgazama. a dok je zaključavao izlazna vrata. Tad sam začuo nekakav zvuk iznutra pa sam nalegao na zvono.. koji su me oduvijek podsjedali na groktanje. — Nema ovdje takve. — Upravo mi je umro otac — rekao je i slegao ramenima. kakvu Irenu? — uzmucao se on. dvaput. — Irenu Brabec! — rekao sam odlučno. Bilo je hladno i u jednom sam trenu potrčao ne bih li se kako zagrijao. vatrogasce. otromboljen u fotelji. Vijenaca je bilo toliko da su prekrili i pet-šest susjednih grobova. pa ti si u partiji? — primijetili pomalo zajedljivo. a Irena u nekakvom posjetu. Pred otvorenim grobom istupali su razni govornici. zbunjen i izgubljen. sve moje dvojbe oko toga da li da mu kažem istinu ili ne. Onako debeo. Rekao je da je mala kod bake. — Zaboga. postalo mi je sve jasno. odabrao manje zlo i odlučio šutjeti.. Nakon desetak minuta vrata je odškrinuo raskuštran mladid u kudnom haljetku od prugastog frotira. pošao sam obavijestiti Irenu. Zatim sam dugim koracima pošao Grabarovima da obavijestim Sonju i Mikija. — Molim vas — prekinuh ga — recite Ireni da je umro Ljubin tata. kome kompozitora ne znam. Znao sam da du u oba slučaja ispasti svinja. čije je lice bilo zastrto tamnom . — Što da radim? — Idi brzo mami! Sad si joj sigurno potreban. Ljubo je izišao. zatim je teškom mukom pronašao ključeve od automobila. Tko vam je . Bio je sam i vrtio je na videu pornid koji mu je bio posudio Miki. I ja sam šutio. Kako bismo se dogovorili o subotnjem provodu na Šljunčari. a onda mu lice oblije crvenilo. bojedi se da ne naletim na nju. kako mi se činilo.po kojima bih u cilju očuvanja njegovog i inače krhkog mira morao sve prešutjeti. Doveli su čak i učenike srednjih škola. kao da ne zna što da radi.. što čekaš? Brzo se obukao.. nešto vojske. pa promuca kao da mu je neugodno. U predsoblju je zazvonio telefon. — Jesam! Ali im na taj način prkosim! — Krasan prkos! — promrmljao sam. kderka Ivanka i još neki bliži rođaci grcali su u suzama i naginjali se nad raku. biranim riječima i patetičnim tonom veličajudi revolucionarnu biografiju druga Ivana Brabeca. otišao sam ved u petak uvečer do njega.

pa malo bolje stegne šal oko vrata. činilo mi se da su te zastave. koji je nekad slavljenje vjerskih blagdana držao reakcionarnom burgijom. — Da. a Miki je iz zafrkancije primijetio: — Čujte. jedino što je ostalo od vremena u kojemu je optimistična mladost druga Brabeca zasukala rukave da izgradi svoju viziju savršenog svijeta.. revolucionarna patetika u govorima njegovih drugova. . — Nikom ne ide — složi se on. zatim novostečene spoznaje iz velike monografije "2000 Jahre des Christentums". poštujudi sva pravila ovog rituala. tipiziranu vijest o smrti i pokopu druga Ivana Brabeca. Ništa ti ne ide od ruke. neke teorijske tekstove o "Kumranskim rukopisima". — Nije zbog sprovoda nego zbog svega. kako bi se to patetično reklo. kad je od šarana tek ostao kostur — sad du ti pustiti jednu božičnu stvarcu u izvođenju Wiener Knaben Sanger. Premda je djelovao najmanje ožalošden. ali je njihovu diskusiju na najzanimljivijim mjestima prekidala gospođa Grabar. — Takva su vremena. Moj otac se nasmijao. IV. a moj je otac pomalo nesigurno baratao postavkama Lenjina. bar malo . ali naša je greška što o tome nikad ne razgovaramo. ali moram ti redi da ne ide ni meni. bili smo ista krv! — Ni brak ti sigurno ne valja? — reče nakon krade stanke.. govorio je kako inače ne govori. a dr. ljubomore .koprenom. Moram odmah redi da su nam starci svi skupa prešli na "ti". Konačno. — Nešto si zamišljen — primijetio je stari. koji mi je pričao o uspomenama što ga vežu uz pokojnog Brabeca. — Nije to zbog sprovoda — otpovrnuo sam. I to je bilo sve što je iza njega ostalo. Sonja i ja smo se smijuckali i mislili si svoje. popradenu dvadesetak godina starom slikom iz njegove osobne karte. Možda bismo na taj način jedni drugima olakšali . — Jebi ga! — pljune on na pločnik. posmrtni marš. Grabar je. — Nikom ne ide . Dr. Na Badnje veče. — Kako? — Pa razvedi se ako vam ne ide. kad nije bio nervozan. pa da vidiš što je prava glazba. Dr. — Franjo moj — rekao je mom ocu dr.. Grabar je suvereno citirao Bibliju. Onda je glazba još jednom zasvirala i druga su Brabeca grobari u paradnim uniformama lako i nježno spustili u grob. kao i izvatke iz Unamunovih knjiga. Inače smo u braku valjda još od rođenja. žaljenja. S groblja sam se vratio s ocem Franjom. — Tu si bar možeš pomodi. koju je on zvao "legtimacija". — Pa tek ste par mjeseci u braku. — Znam — zamišljeno de on. koja ih je požurivala da jedu jer da de šaran ohladnjeti. U rijetkim trenucima. Valja se pomiriti da demo jednog dana svi ovako završiti. koje je dr. koji je priredila Sonjina majka. samooptuživanja. ni to mi ne valja — rekoh iskreno. čak je i moj stari. pretpostavljao sam kakav se užasan film vrti u njegovoj glavi. naime... sasvim lijepo uživao u velikom pečenom šaranu. mogu vas sutra odvesti na radio. ali mene to nije previše zanimalo. nosioca partizanske spomenice. formalno.. iskupili smo se svi kod njih. Čudno. Začudio sam se. znao da njegov sin na radnom mjestu više ni s kim ne razgovara. puščani plotuni. Grabar. što bi prije no što smo se Sonja i ja vjenčali bila prava senzacija. film satkan od kajanja. pa da tamo za Božid nastavite diskusiju. — Kao i sve ostalo. tako da su razgovori bili mnogo srdačniji i jednostavniji. vodedi teorijske i spekulativne diskusije sa dr. Grabar je ironično napomenuo: — To bi učvrstilo tvoje ionako jake pozicije na radiju. vijenci. Slavko Grabar redovito slavio. doživljavao sam ga kao blisku osobu u kojoj sam nazirao sebe.. — To je valjda zbog sprovoda. Engelsa i Plehanova. bijesa. Grabarom o tome je li Krist povijesna ili legendarna ličnost.. Navečer su u TV Dnevniku pročitali kratku.

koja je kostur mojih uspomena. — Voluntativni tip — izriče tek zapretana htijenja iz dubine "narodnog bida". nemoj mi se smijati — rekao je Miki podosta bojažljivo. a poslije se rada otvoreno polje za kolanje najrazličitijih pornografskih informacija. djelovalo mi je vrlo neobično i još ga se prilično dobro sjedam. što je neobično bitno. Npr. — Moralizatorski tip — objedinjuje neobične poruke koje kao da prosvjeduju protiv vlastite naravi. Miki Grabar. patetično kazano. dobiva se hibridni tip "eksklamativno-statusnog" grafita. IZIJA MOGA! (zabilježeno u dijalektalnom području). — Kompromitantni tip — naglašeno podrugljivih motiva. Na temelju opozicije javno-tajno Miki Grabar dijeli pornografske grafite na dva velika roda: ulični (spektakularni) i zahodski (komorni). ali se u daljnjoj Mikijevoj klasifikaciji ne može utvrditi jasan fundamentum divisionis. Poznato je da političkih grafita ima svakojakih — revolucionarnih. U početku se radi naprosto o verbalnom "prijevodu" jednostavna ikonička znaka. destruktivnih i slično. te ih minucioznom deskripcijom žanrovski razgraničava. odnosno o uličnim i zidnim natpisima. Npr. odmah nakon politike. Npr. osnovne pretpostavke nastanka pornografskog grafita pronalazi u tzv.Žmirkaju očima od umora jer je na Badnjak cijeli dan radio. parolama i slikarijama. koji izriče poruku čiji se smisao ne može podvrgnuti nikakvom logičkom sistemu. Tako mogu sasvim pouzdano redi da sam za knjigu. Dakle. na uličnu fasadu uskače pornografija. Češde je izmišljen (fiktivan) nego li istinit (autentičan). iako nedovoljno obrazloženo. Nakon ovih prvih ikoničkih poruka. JEBO SAM ŠTEFANIJU MAJURANEC. mobilizatorskih. to jest pornografski grafit verbalne naravi. To osvajanje preduvjet je za rađanje poruke druge vrste u istom mediju. godine. ili na. on izriče poruku kao da je siguran u odgovor (Miki tvrdi da je ovaj tip grafita češdi u komornoj domeni). koji se potkraj 1945. zidovi se čine spremnim za verbalnu poruku. "životnu filozofiju". Izraziti primjer: AKO ŽELIŠ PUŠIT JAVI NA TELEFON 39-226. Ako je ovakvoj poruci pridružen i potpis emitenta. Riječ je o relativno jasno kodificiranoj ikoni za muške i ženske spolne organe. JEBEM VAM MATER ŠTO ŠARATE PO ZIDU! — Artistički (ili larpurlartistički) tip — onaj koji se zadovoljava "ljepotom" vlastite forme. jer kako je forma nerazdvojiva . saznao na Badnjak 1984. pa to dovodi do isprepletanja kategorija. to nije sve. Stvar je u tome da politički grafit prvi osvaja ulicu. Npr. Dakle. No. Bilo je to poglavlje o nepristojnim grafitima. Zbog svoje teme. — Paradoksalni tip — izuzetno rijedak tip grafita. —Epistolarni tip — u njegovoj je osnovi komunikacijska namjera. JA BI JEBO. kontrarevolucionarnih. bez izrazite želje da pruži artikuliraniju tendenciju. što Mikiju Grabaru daje dostatno materijala da razmaše svoje klasifikatorske sklonosti i obdari nas čudnom "teorijom žanrova" u ovom segmentu pornografije. SINOD SAM JEBO. autor "Uvoda u pornografiju" dijeli verbalni pornografski grafit na sljedede žanrovske obrasce: — Didaktički ili edukativni tip — sadrži sve one naročite poruke koje nedvosmisleno upuduju na određene životne stavove. pa tako i sam navodi autentičan primjer političko-pornografskog grafita. Npr. ali se po brzini kojom je sam sebi dolijevao vino dalo zaključiti da ga božična klasika previše ne zanima. pojavio u našem gradu na zgradi predratnog Sokolskog doma. Npr. — Više nisam! Nakon toga mi je dao teku u ruke pa sam pročitao čitavo poglavlje na kojemu je upravo radio. Te večeri Miki Grabar mi je prvi put pokazao bilježnicu i snopove papira sa zabilješkama za svoju Povijest pornografije. KURAC I PIDA VOZE KOLICA. političkom grafitu najrazličitije tematike. ovaj tip poruke nastoji iskazati nedvojbeno kompromitantnu tvrdnju po stvarnu osobu. otac je odslušao podugačku izvedbu pjesme "Tannen-baum". poglavlje o jednom od najstarijih pornografskih žanrova u nas. Npr. autor je neprekidno svjestan mogudnosti hibridnih formi. mora se priznati. TREBA JEBAT! — Eksklamativni tip — u čijoj se osnovi nalazi pojednostavnjeno izricanje tvrdnje koju anonim drži značajnom za okolinu. agitatorskih. prvenstvo daje ikoničkom grafitu kojim su zidovi pedesetih godina naprosto preplavljeni. to jest kudnu fasadu kao neku vrstu komunikacijskog kanala. — Ti si pisac. gdje je netko napisao JEBO MATER NARODNIM NEPRIJATELJIMA I REAKCIJI! Poglavlje o grafitima završava niskom malih kontakt fotografija leica formata na kojima se nalaze autentični grafiti pornografskog sadržaja. Što se geneze tiče. Naravno.

mogao kretati cestom razumnom brzinom od šezdeset kilometara na sat. tako je i pornografski grafit neodvojiv od svoje formalne. Za njega je autor brz i spretan pojedinac. uglavnom turističke naravi. — Svi? — začudih se. zagrlio Irenu i izvukao je na hodnik. Nakon Miinchena. Moram napomenuti da se Miki ne bavi samo strukturom pornografita. sitnom izmjenom mijenjajudi smisao službene poruke. — Svi troje. i krenuli do Brabecovih. — Zašto ne u Trst? — začudila se Sonja. Moj drug. u travnju su putovali avionskim aranžmanom u London. a koji put i nagli prekid u tekstu. Evo. ved drugi put me prešao otkupivši od Škrge soma maraka koje su bile namijenjene meni. Slegnuo sam ramenima jer mi ništa nije bilo jasno. ali smo pomislili da su možda netom bili legli. Prepravljači su oni koji interveniraju u ved postojedem. Irena i mala Jarmila otišli su na sedmodnevno skijanje na Kronplatz. — Ah. Ne znam je li zavedena Ljubinom pažnjom Irena ostavila ljubavnika. Jednom nam je čak ostavio Jarmilu na čuvanje. točka na velikom štampanom "I". Radili smo to neumorno i podosta agresivno. Ljubo se nasmijao. uglavnom. često u stvaralačkom pogledu mnogo domišljatija. U ponod. U posljednje vrijeme neobično intenzivno drugovao je sa mnom. za koju su karakteristični: traljav pravopis. samo su najimudniji išli u inozemstvo u šoping. sve otkupi Ljubo Brabec. požalio mi se: — Ne možeš više ni pišljive devize nabaviti. ta je veza pukla i Ljubo više nije morao ni s kim dijeliti Irenu. Druga vrsta autora. pa smo došli do ulaza i počeli zvoniti. oboružan lakom u spreju. — Dobro. negdje na početku proljeda. U posljednjih nekoliko godina. V. Jednog me dana zaustavio na ulici Gogo Jazbinšek i. godine Ljubo. unatoč godinama. to je tako profanirano mjesto — namrgodila se Irena —zadnji ološ se oblači u Trstu. a "zadnji ološ". Izišli smo van razmišljajudi radi čega je Ljubo otišao u Veneciju a da nam se nije javio. po neko naopako napisano slovo (kao u ogledalu). sav očajan. Vradaju se na Staru godinu. sjeli smo Miki. tipfeleri. otkako se dinar sunovratio u gluhi ponor inflacije. uz zaglušnu buku. Bilo bi to prezločesto. koji. "grafitoman". — Stara! Sad brzo u Veneciju dok se Ivančici nisu predomislili! . hitro ispisuje neku od pornografskih mudrosti koju puk želi pročitati. jesu tzv. a srpanj su proveli u Grčkoj. rekao nam je prilično veselo: — Pa moraš koji put izvesti ženu u inozemstvo! "Pogotovo kad ti nabija rogove s klinčadijom". koji je tromo i bezvoljno čamio zabuljen u televizijski ekran. ali sam poslije shvatio da se bacio na očajnički posao ponovnog osvajanja svoje supruge — Irene Orešar. U prvi mi se mah učinilo da se definitivno otkačio. sada se strašno razmahao. pa bi svaki čas dojurio u Zagreb i posjetio nas u Buconjidevoj ulici. ali nisam ništa rekao. "prepravljači". izvedbene strane. Jedan primjer: pokojni Stevo Matid strašno je volio na cjenicima u birtijama uklanjati kvačicu s naslova PIDA PO NARUDŽBI. nego u svojim istraživanjima ozbiljno zadire i u domenu autora. Ljubo Brabec. ili je ljubavniku dozlogrdilo što mu je priležnica više u inozemstvu nego kod kude. Sonja i ja u stari Spaček koji se još uvijek. o kojemu je govorila Irena. Na početku 1985. a mjesec dana nakon toga u povedi šoping u Miinchen. zbog iznenadne pojave organa javne sigurnosti ili vlasnika fasade.od sadržaja. U prvi mah začudilo nas je što su im prozori zamračeni. nije se oblačio nigdje nego je hodao naokolo gologuz. škripu i zvonjavu otpalih dijelova. obasipljudi ženu raznim galantnostima. vi znate najbolje — rekla je Sonja. pogladila Jarmilu po glavici i povela je u sobu da je zabavi. tako da je nakon desetak minuta na hodnik izašla njihova susjeda i rekla nam pospanim i pomalo ljutitim glasom: — Brabecovi su jutros otišli u Veneciju. pomislio sam u sebi. kako bi on i Irena mogli skoknuti na dva dana do Venecije da kupe nešto krpica. pošto su Grabarovi otišli na polnodku u crkvu na korzu a moji roditelji kudi. Šest dana kasnije.

. ali je glavna radnja bila potpuno autentična.. — Pa sve se upravo tako odigralo — rekoh. glatko odbio. koji je rekao da de nas za mjesec dana pozvati i priopditi nam hode li s tim scenarijem idi na SIZ. — Osim toga. hajte molim vas — nasmije se on. — Jebi ga. Što ima tako opasno u našoj priči? — Pa. dečki. — Kako biste ga bunkerirali — dometne Žiža ironično. Upravo sam za svog prijatelja Žižu Tomida završavao scenarij za njegov drugi film. talentirani ste kao scenarist — pokuša mi polaskati — ali ste još uvijek pod utjecajem fantastike. zaljubljeni golupčidi i to mi je bilo strašno sumnjivo. Dakako. — Ne razumijem — pogleda me Žiža. . duha vremena . ustajudi od stola . pa na nekom festivalu. od kojih je jedan zaljubljen u kinooperatorovu ženu. autentičnog događaja. ali dramaturga nismo našli. jer sam sumnjao da du se i dalje baviti književnim poslovima. Ivančicu. oca mog pokojnog prijatelja Brambora... Potom smo čuli da je na bolovanju. Moj scenarij pod naslovom Kinooperater sadržavao je mučnu priču iz vremena Informbiroa. koja je govorila o kinooperatoru koji posjeduje rolu predratnog pornografskog filma. — Ali u režijskoj koncepciji naveo sam da du stvar malo depolitizirati i koncentrirati se na ljudski karakterni potencijal priče. — Ali. voljan sam za razumnu cijenu otkupiti scenarij. — Misliš da je autentičnost dovoljna isprika za nešto što mnogi ne žele vidjeti? — upita me Žiža. nema ništa — složi se on. Odnijeli smo scenarij producentu. Zagrabite malo u meduratnu građu! — Ma da. — Što bi tek rekao da sam u scenarij ubacio Brambora kako u šok-sobi izvlači sondu čovjeku na samrti — promrmljah nešto kasnije.. Mašti sam dao na volju u moru epizodnih radnji. — Ne znam — otpovrnuo sam jer mi je taj razgovor pomalo išao na živce. o sudbini Tončeka Kralika. pa danas se pišu i snimaju stvari zbog kojih se prije desetak godina moglo otidi u gajbu. — Ništa.. Osim toga. ništa... kako bih vam nadoknadio osnovne troškove .Sjurili su se niz stubište. to je autentična priča! — bunio se Žiža Tomid. Izgledali su kao mladi. kad smo silazili niz stubište ugledne filmske kude. Uspjeli smo ga uloviti dva dana prije no što de istedi rok za prijavu filmskih projekata SIZ-u.. — Pa ništa — reče on kao da ništa nije propalo — sad demo se baciti na Prevarenog Mesiju i napraviti "treatment" . idemo na pide — smirih ga.. stvar je sasvim izmišljena i neuvjerljiva — rekoh pomirljivo pred zgranutim Žižom. odaberite nešto pravo. samoubojstvo . imao sam toliko svojih problema da se nisam mogao previše baviti nanovo probuđenim erosom Ljube Brabeca. nešto što se doima istinito i vjerodostojno. — Drago mi je što se slažete sa mnom — nasmije se dramaturg. Ali.. a nakon toga smo napokon shvatili da nas izbjegava. Udba. Ved sam bio voljan pristati na neki dinar. priča vam djeluje kao trendovsko pretjerivanje . — Znate.. ali nedostaje autentičnosti. — Možda de ih uplašiti politička razina — rekao je Žiža Tomid dok smo sjedili uz pivo ispred slastičarnice kod kina Sloboda. pristajudi na poraz. nakon Žižine primjedbe. kasno smo se našli! Sada se više ništa ne da uraditi. Rekli su nam da je u Veneciji.. dramaturški je to dobro sklepano i u tom smislu moglo bi idi . sporednih likova i slično. U tom scenariju gledao sam neku vrstu oproštajnog rada. i bio sam siguran da se nede dobro završiti. radilo se o scenarističko-dramskoj obradi davnog. što sam mogao. — Pornografija.. i trojici samovoljnih i sigurnih udbaša. koji nije znao čitavu priču.. ali sam dramaturgovu ponudu. preljub. — Ne bi ih smjelo uplašiti . Mislim. autentična je. Radilo se o ozbiljnom dugu prošlosti koji me ved godinama progonio.. —Ja mislim da nije. — Ma. Po nečemu mi je to smrdjelo. Mjesec dana kasnije navratili smo u filmsku kudu koja nam je trebala biti producent. Ako ved volite povijesne teme. — Ali. a ja sam izašao na hodnik i u čudu gledao za njima.

Te iste večeri. Ljubo polako ustane. stalno protestiraju protiv raznih nepravilnosti. revolta i očaja. — Koji ti je bog. a na poleđini kuverte piše tuđe ime. — I sve ovo vrijeme što ste krstarili po inozemstvu . — Ne znam — odvratio sam. Stvarno je djelovao smušeno i izgubljeno. kad je spuštao haubu. izgleda. Ljubo. — Dobro — složio sam se i pošao za njim. a ne Delonova žena. Uplašio se jer su boraca pune novine. premda se tako bilo naoblačilo da je mogla svaki čas pljusnuti kiša. slučajno sam ga našao. Valjda oduvijek. i to ne bilo kakva. — Sve to vrijeme oni vode sentimentalnu prepisku — prekine me.. Konačno. pomiren s tim da je Kino-operator mutna. Irena ga je izgubila. razbila se i razlila po pločniku. kao damu je svejedno hode li pokisnuti ili nede. Ona je ipak moja. — A. — Nisam tragao. — Čekaj. pa reče: — Ništa. — Bogamu. pa ne možete više u inozemstvo? On onda pokrije dlanovima lice. — Tko oni? — Tko oni! Zar ne razumiješ! Delon i Irena. a nitko ih ne sluša. — Ne znam. misledi da de je to veseliti . zato si je vodio! — sine mi. mi nismo imali ništa. Potkraj ljeta. — I što deš sad? Prve kapi ljetnog pljuska počele su udarati po stolovima i ljudi su pojurili u lokal. zatim pivo koje mu se gadilo. uz sve divne stvari. obriše čelo i iz džepa izvuče zgužvanu kuvertu i pruži mi je.. sve lađe potonule. — Nešto mi se mota po glavi kao da sam ga tamo ostavio. Poveo me do automobila da mi preda Metaxu s pet zvjezdica koju mi je donio iz Grčke. a ti se tu preseravaš s glupostima. u sobu mi je ušao Ivek Podnar i rekao: — Dolje na porti traži te nekakav skrhani debeljko kome su. Otvorio je prtljažnik i izvadio Metaxu. — Krasnu si mi Metaxu donio! — rekoh mu ironično. Metaxa mu je ispala. Naručio je pidu koju nije ni taknuo. na što sam pristao. Putovat demo i dalje. a onda. Što se dogodilo? Oduzeli su vam pasoše.Nisam mu ništa odgovorio. a onda je ustanovio da više ne zna gdje je parkirao. Ljubo? — upitao sam ga ne skidajudi pogleda s njega.. — Mislim da se ustrtario jer u Savjetu ima neke borce koji bi mu stvar možda stopirali. Zatim je predložio da sjednemo ispred picerije. — Oprosti — snuždi se on i šume ostatke boce pod automobil. — Znaš šta ja mislim da je posrijedi? — rekao je Žiža kad smo se ukrcali u tramvaj. Kad smo izišli iz kinodvorane. bunkerirana prošlost. ali ni nakraj pameti mi nije bilo da me na porti čeka Ljubo Brabec. a on još jednom pocrveni. — Otkada? — začudih se. Neprestano je brbljao o bezveznim stvarima. ali sam bio siguran da se više ni na što nedu bacati. auto smo pronašli u Dežmanovu prolazu. kao da mi oklijeva priznati radi čega je došao. — Otkuda ti to? — Slučajno — promrmlja on i pocrveni. A mi. Kao što ju je veselilo kad ju je on vodio. zaglavili smo Žiža i ja u Kinoteci gdje smo po peti ili šesti put gledali Miliusov Dan velikih valova (Big Wednesday). i taj surfing. ali ne zbog svježeg zraka. — Milijun puta sam razmišljao o tome kako bi trebalo na praviti ovakav film o našoj generaciji. — Što je to? — Pogledaj. — Drugi put uzmi pakiranu u metalnu bačvicu. — Pa nedu čitati tuđu korespondenciju! Što je? — Oni se dopisuju — reče on drhtavim glasom. Vidiš. pomalo pripiti. Ali kako? Ti jebeni Ameri imali su. — A ja je budala vodim okolo naokolo. samo što nije počela kiša. Razmjenjuju pisma. idemo još potražiti u Gundulidevu — rekao je kao da je prečuo moje pitanje. Žiža je duboko uzdahnuo. Sišao sam dolje razmišljajudi o kome se radi. Šalje joj pisma preko trede osobe. jednog dopodneva. nego zbog ljutnje. Bar za sada! .. Imao sam nekoliko debelih komitenata pomalo depresivna ponašanja.

i uredno složio pismo u kuvertu. Na početku ljeta te godine ostarjeli su rokeri živjeli za senzacionalni dvadesetosatni prijenos iz Londona i Philadelphije pod nazivom LIVE AID. . Bilo je nečeg strašnog i depresivnog u ostarjelim Beach Bovsima. predložila da u rujnu odemo na more.. u elegantnom. moj i Sonjin brak tavorio je na tužnim razvalinama. Nadam se da se ne ljutiš na mene. U tih dvadeset sati. u debelom Davidu Crosbvju. ako se izuzmu mlađi. ali sam se suzdržao i rekao nešto neodređeno kao: "Baš fino" ili nešto slično. Rastao sam se sa Sonjom tako naprasno da se nismo stigli ni posvađati. Sutradan sam otkazao stan i preselio se k Bukvi u garsonijeru dok ne pronađem nešto trajnije. ali s Mikijem sam zbog toga imao mnogo više nevolja negoli s njom. u naboranom. Oglušivši se na moj pozdrav. Istina je da smo se još nekako podnosili. pa nas je skup najobičnijih navika držao oko zajedničkog stola i koji put oko zajedničke postelje. u tromom i mlakom Paulu McCartnevu. Uglavnom.. Ostao je pri svome pa sam nevoljko izišao na ulicu sklonivši se pred kišom ispod slabog zaklona što mi ga je pružala akacija zasađena pokraj ulaza u lokal. u posustalom i godinama nagrizenom Neilu Youngu. a onda smo se. Svrha mu je bila tipično rokerski naivna — pomod gladnima u svijetu. pitomim i ved nepostojedim Whoovcima. godine. Ne znam što je o okolnostima naše rastave rekla svom bratu. zapravo. "Kog boga da ponavljam iz početka kad mi je trideset sedam godina". Na kraju je dodala kako se nada da du i ja ostaviti Jugospot i vratiti se kudi da još jednom probamo iz početka. pa sam se ispričao silnim obavezama u Jugospotu. u ošišanim. ali su časovi neugode prošli nevjerojatno brzo. premda je u načinu kojim je spakirala putnu torbu bilo nečeg demonstrativnog. Pratio sam ga (jedan dio prespavavši) kod Grabarovih. a kasno po podne nam se pridružio i Ljubo. eventualno. Otišla je stoga na more sama. ali jedno drugo nismo uopde zanimali. "Live aid" kao da nam je iznenada poručio da je naše vrijeme prošlo. Potom sam selotejpom zalijepio kuvertu i bacio je u poštanski sandučid. zrelom džentlmenu Bowieju. bilo mi je strašno i nesnosno. mumificiranom Keithu Richardu. jednog vikenda. da se konačno treba otrijezniti i probuditi. na koju sam flomasterom napisao ODSELIO U NEPOZNATO. činilo mi se da bismo se te navike odviknuli nešto teže negoli gledanja televizije. u crnoj seksi bakici Tini Turner. javila mi se jednom neutralnom razglednicom (Bok! Pozdrav Sonja) s Unija a da me nijednom nije nazvala. zamolio me hladnim i pomalo prijetedim glasom da iziđemo van. ostao je tek tužni panoptikum deformiranih figura i karikaturalnih uspomena. koja je u posljednje vrijeme uživala stanovitu popularnost. posve slučajno sreli kasno navečer u birtiji na Gradskoj tržnici. novi | i moderni izvođači. tako da ga krošnja nije štitila od kiše. primjerice. Nazvala me tek nakon dvadeset dana od kude i rekla da je dala otkaz na školi. u podbuhlom i vjerojatno pijanom Dvlanu. Predložila mi je da otkažem stan. nekadašnji bas gitarist gimnazijskog benda Gromovi pakla. koji me užasno nervirao neprekidno govoredi za moju bivšu ženu "moj klijent". koje smo držali ključnim desetljedem našeg vijeka. koja je i njoj bila poznata. što je bila čista laž. u dekadentnoj. Iako je bila rekla da odlazi na Krk. — Ali vani je pljusak. Tren kasnije izašao je Miki i zastao koji korak ispred mene. jer je nazvala Jožu i pitala ga imam li mnogo posla. ali je ona poslala advokata. Htio sam je upitati što misli o našem braku. pa se po tome činilo kao da ga je zamislila neka sanjarska glava još davne 1968. Od bardova šezdesetih godina. neko vrijeme me izbjegavao. Najednom. kome je netko isključio mikrofon. Nije mi se dalo provesti četrnaest dana na nekom vrelom kamenu s dnevnim tiskom u rukama i masnim losionima na leđima. pomislio sam. te da de se zaposliti u rodnom gradu. pravedi se mirna i ravnodušna. šarenoj loptici Eltonu Johnu . zbog čega se valjda Ljubo Bra-bec ved nakon nastupa Whoovaca napio i zaspao. U prvi mah bilo mi je žao. pred nama je prohujala čitava naša mladost. možemo porazgovarati ovdje za sto lom. kako se cijelog ljeta nismo micali iz sparnog i zamornog Zagreba. sve je bilo tu pred našim očima. ali da više ne može smisliti život u Zagrebu. a još manje onaj iznajmljeni stan u Buconjidevoj. ali kao da više ničeg nije bilo. Nekako u to vrijeme. Onda je ona. ali mnogo lakše od pušenja.VI. Zamolila me da joj oprostim što je tako postupila. s Mikijem i Sonjom. Nakon dva dana poslala mi je pismo koje je sadržavalo čitav mali elaborat našeg braka iz njene vizure. Nakon toga trebali smo se sastati još jednom na sudu kako bismo obavili formalnosti oko rastave.

a zatim sam pao i sam na njega. — Što sam? — Ti si bezobzirna svinja i gad! — A ona je napušteno nevinašce! — rekoh pomalo ironično. Uhvatio sam se za usta i u onom polumraku shvatio da mi je dlan pun krvi. — Znaš šta si ti? — upita me on. U tom trenu bio sam siguran da je bijesan. Tren kasnije kotrljali smo se mokri. Nakon toga sam ga gurnuo u mlaku. Odozdo me uspio pogoditi šakom još jednom u usta i izbiti mi zub. pokušavajudi dovesti u red upropaštenu odjedu. Hajde. Miki. Ustali smo obojica nekako u isti mah i zgrabili se. Onda nas je iznenadio pljesak koji je došao sa strane. Nisam se ni snašao a drugom me rukom pogodio u bradu. — Kad se vratila s mora. ali još nisam ni slutio da se hode tudi. a on me raspalio svom snagom po zubima. — Večeras smo bili glavne zvijezde. on je paničnim glasom rekao: — Isuse. utrostručio je snagu i uspio mi se nekako izmigoljiti i ustati prije mene. tražili dijelove upropaštene odjede i izgubljene stvari. Zaustio sam da nešto kažem. dok sam se osovljivao na noge.. pa se po tome dalo naslutiti da smo ponovo prijatelji i da nas Sonja nije uspjela zavaditi. Ali. Ako sam je izgubio. — Kako? — upitah ga kad sam se malo pribrao. Izvukao sam dugme i bacio ga u jarak. prišavši mi korak bliže. tražedi da se maknemo. tumarajudi po mraku. Šutio sam ne znajudi što da kažem. . opsovao i pogodio ga šakom u trbuh tako da se prelomio napola. ali sam se i sam okliznuo i pao. Uistinu me pogodilo to što se dogodilo sa Sonjom i ved sam osjedao kajanje. nisam se razišao i s tobom. — Što bih uradio? Razišli smo se. uspio tresnuti po šiji. pa sam se. — Idioti! Maknite se s ceste! — vikao je vozač koji je izišao iz automobila. pa nisi valjda dijete. a ljutiti je šofer neprekidno trubio. srušio u mlaku vode. imao sam u džepu Christinu. — Gle. — Kakvu Christinu? — Christinu Alana Vydre s Desiree Cousteau. Zatim smo. Ako sam se razišao s njom. valjda. sve dok se nismo zaustavili na svjetlu farova automobila koji je svom snagom zakočio kako nas ne bi pregazio. — Što si to uradio sa Sonjom? — upita me prijetedim glasom. našto sam mu ja zario glavu u blatnu vodu. gle! — vikao je... budalo! — rekoh mu. preko stalka za bicikle kakvi se obično postavljaju ispred provincijskih gostionica. ustanovila je da je gravidna. Kako sam bio teži. Pogledao sam i shvatio da je čitava gostionica izišla na cestu kako bi promatrala našu tučnjavu. onda nek sve ide . — Abortirala je! Riješila se vašeg zajedničkog djeteta zato što si neuviđavan gad. pokušavajudi oboriti jedan drugoga. krvavi i blatni posred ceste. tražili smo zajedno. uspio sam ga baciti u jarak pun vode. Porno-Oscar 1979. — Znaš li ti što je uradila Sonja radi tebe? — Ne znam! — rekoh sad i ja pomalo bahato. — Fantastično! — rekao sam. ljudi se razilaze . da se ispričam. tako da me.— Stani pod drvo. klinca koji mi je zamjerio što sam pisao njegovoj sestri. Ostavši bez zraka.. Zatim sam ustao. Kad se činilo da smo pokupili sve što smo pogubili. Njegovo ponašanje sve me više podsjedalo na onog davnog ljubomornog brata. — I rastavit dete se? Definitivno dete se rastaviti? — Pa jasno! — rekoh čudedi se kako mu to nije jasno. što se pokazalo neobično teškim poslom. Poslala ti je ono pismo kojim te moli da se i ti vratiš. Vratio mi je Gogo. ne znajudi otkud se tu našao. — Pomogni mi da nađem cipelu — rekao je brišudi rukama krvavi nos. Pogledao sam ga u čudu. Zatim smo i sami ustali. — Dugme od balonca zaglavilo ti se u uhu. ali si ti na kuvertu napisao da si se odselio. Na koncu nas je morao zaobidi. On je upro prstom u mene i nasmijao se. ali me on ne posluša. Zašutio sam jer je to bilo nešto sasvim novo i ozbiljno. — Tako! — odbrusi on. Za sve to vrijeme sjedili smo nasred ceste.

pojavio se Žiža i rekao da njegova tetka iznajmljuje jednosobni stan na Laščini. bilo je to da su mi životne perspektive sve uže. Nakon svega ponovo sam se našao na početku — samac u iznajmljenom stanu. trivijalne naznake. Pokušao sam na tren pronadi otočid spasa u pisanju novog krimida. složene likove. Pošli smo. sive hlače i svoju košulju. potapšao me po ramenu i rekao: — I to de prodi. iako to od njega nisam očekivao. Valjda se nadao da de to kod kude nekako srediti. —Jebi ga! Za danas smo se dosta tukli . pomalo sumorni. Ušao sam u njegovu kudu. ne bih te inače zvao. Rečenice su mi bile kratke. Kad sam ved pomišljao da mu potajno s pojačala odstranim kakav kapitalni dio.Nakon nekoliko minuta pronašli smo na rubu jarka raspadnutu videokasetu i gomilu rasute vrpce. odsutnost bilo kakvog stila bila je više nego kronična. Bio je u pravu. a onda je on upalio televizor. po čemu se znalo da je Porno-Oscar za 1979. Sjedili smo cijele večeri. iznenađeni i onespokojeni.. sine. najradije bih te sad raspalio . a onda je otišao uključiti bojler. gledajudi neku tužnu emisiju o nestašici dječje hrane i lijekova. — Za šta? — Pa za onu izmišljotinu. majka je sklopila ruke i upitala me sva usplahirena: — Bože. ništa — promrmljao sam. rekao sam u sebi i bacio sve skupa u ped. — Kakvu izmišljotinu? — Pa ono za Sonjinu trudnodu — reče snuždeno. Mislim da smo se te večeri tukli dovoljno za čitav život.. koji su se očitovali u različitim eksperimentalnim džezističkim agresijama koje Bukva nikako nije želio skinuti s gramofona. a likovi su bile ravne. Podigao je poklopac i otrgao komadid mesa. "Zar je to literatura?". to je ved i uradila. nepovratno uništen.. a pogotovo zbog Sonje . ali je on rekao: — Pusti me! To mi je kazna. u dobro poznat ambijent kojem više ni po čemu nisam pripadao. — Ništa. — Znaš. a on je za svaki slučaj pokupio onu upropaštenu kasetu. valjda sam izgubio svaki smisao za dublje naznačene. svedene na subjekt. Morao sam kupiti peglu.... ali smo izgledali tako katastrofalno da se nismo usuđivali udi ni u koji lokal. ali ono čemu sam se najprije morao naučiti. koja je njemu bila prevelika. predikat i po koji atribut. U tom trenu još uvijek se nisam . a onda je bez riječi otišla u sobu. Pokušao sam ga utješiti. a u regalu sam spazio gumenu lutku iz Muppetta koju sam nekod davno poklonio Sonji. ali sam ga odbio. Stanislave. naučiti rukovati strojem za pranje rublja i kuhati crnu kavu. pomalo pokajnički. tankodutne. kako to izgledaš? — Zar se u tim godinama tučeš naokolo? — dodao je prijekornim glasom otac. Iz Bukvine garsonijere nije me odagnala toliko skučenost i spavanje na madracu u kutu sobe koliko drugi uvjeti stanovanja. kad sam se nakon nodi provedene kod Milana Grabara vratio kudi. Bio je red da se napijemo i zaboravimo sve. kod mene demo se presvudi — rekao je. prišao. — Slušaj. što nije nimalo ugodno kad ti je ved trideset sedam godina. Zatim smo se oprali. znam! Sam sam kod kude. da sam na mjestu Sonje — rekla je majka — smjesta bih te ostavila. Na stolu u dnevnoj sobi stajalo je jelo koje mu je majka ostavila prije no što su otputovali. Sutradan ujutro. — Hodi. rekavši da mi je neugodno zbog njegovih staraca. Mama me pogledala kao da ne vjeruje u ono što je čula. Pogledao sam je i rekao bojažljivo: — Pa. Pronašao mi je jedan zeleni džemper. presvukli i večerali. ne želedi im ništa objašnjavati. jer je stančid na Laščini imao klasično grijanje na drva i ugljen. ali sam se nakon trideset strana zgrozio. — Budalo. Zatim smo počeli pretraživati ormar s odijelima njegova oca. Otac mi je. Profanirajudi i banalizirajudi svoj život do kraja. VII. Miki.

Znao je da radim u posljednje vrijeme mnogo na propagandi knjiga. u četvrti kojom je carevala prostitucija i pornografija. ali je i taj problem uspjela riješiti prije no što sam se pojavio u Kavuridevoj s idiotskim prijedlogom o propagandi knjiga. u tamne haustore live-sbowa (Im ersten Stock). U svakoj kabini bio je videomonitor s biračem za desetak kanala. ali pohabana. koja je ispaljivala na brzinu metak i hitala kudi. upravo onakva kakve sam ranije prezirao. Stanislave — rekla je i tako mirno me pogledala kao da među nama nikad nije bilo ničega — ali imam toliko drugih poslova da ne bih mogla. i gledao u osvijetljene izloge tragično praznih pornoshopova. u prazno dvorište. na krivoj nozi. a o tome da nisi gledao von Stroheima i Germaine Dulac da i ne govorimo. Nakon prvog dana provedenog medu milijunima knjiga.. Pozvali su me te jeseni na dvije književne večeri. Pornografija kao da više nikog nije zanimala. — Tako je izgledalo — otpovrnuo je. ali bilo mu je malo ne ugodno. zbog čije sam prisutnosti odmah . na što sam pristao. znao je da me u pogledu Višnje Gorjan nehotice prešao. da pitam Višnju želi li sa mnom raditi na nekoliko propagandnih akcija za pojedina izdavačka poduzeda. jedva dostatan za mene. Pomalo me brinulo to što u svemu postajem sve nepouzdanija osoba. — Postaješ stručnjak za besmisao! — prekorio me jedne večeri Bukva. Poslije sam saznao jednu nevjerojatnu stvar: Višnja Gorjan rastavila se od muža zato što je ta tipčina imala ljubavnicu s kojom je želio uploviti u nov život! Višnja je tako iznenada ostala sama. — Stanislave. nego mi je potpisao putni nalog i agencijski aranžman. pa morao bi češde idi u Kinoteku! Propustio si ciklus novog japanskog filma. — Žao mi je. — Čula si da sam se rastavio? Nisam više sa Sonjom. jer su izdavači imali jedva toliko para da podijele plade. a kako izgleda sada? Imaš li sada što za redi? Rekao je samo: —Jebi ga. što sam odbio. Nešto kasnije uhvatio sam direktora Jožu i rekao mu: — Lijepo si me zajebo s ljubomornim kudnim prijateljem Kikijem Gorjanom. baš kao da do poto-nuda nede dodi. čitava Mikijeva knjiga bila je tu u živom izdanju.držao bivšim piscem. u blagajne pornokinematografa. tako da nikako nije mogao izvrdati. kao da je definitivno ispala iz trenda. raskupusana i nikom zanimljiva. — Što je drugo i mogao redi! A onda sam ga dočekao nespremna. Zatim su mi ponudili da za Vjesnik po narudžbi napišem takozvanu Novogodišnju priču. Frankfurtska pornočetvrt učinila mi se poput velikog starog broda koji nepovratno tone u dubine zaborava. Okružen zalutalim arapskim. bogati. na Međunarodni sajam knjiga. Dugo u nod buljio sam kroz taj prozorčid dolje. Bili smo nasamo. i rekao mu kako želim pet dana na službeni put u Frankfurt. jeftini hotel kako bih se presvukao. pred kojima nije bilo redova. slavenskim i drugim gastarbajterskim fizionomijama. — Tako je izgledalo . sve me manje zanimao sajam. jer je hotel dobrim dijelom svojih kapaciteta ugošdivao i prolaznu klijentelu. zbrkanim i nepravilnim. Žiža je držao da bi se moja dezorijentiranost mogla liječiti na drugi način. zašao sam u "peepshow" koji je imao interesantnu formu — dva kata dugih hodnika s bezbroj kabina. valjda da se oni nesretnici unutra imaju radi koga poševiti. knjige i pisci sve manje zanimaju. Pet dana u Frankfurtu neprekidno je padala kiša tako da sam hodao naokolo mokar i odlazio dva puta dnevno u sumorni. slušajudi ljubavne uzdahe i škripu kreveta iz susjednih soba. samo me to spasilo grozne blamaže. mediteranskim. samo što marljivi mornari neprestano ispumpavaju vodu. moram ti priznati da me izdavači. Osim toga. malo sjedalo i košaricu obloženu plastikom. Moja soba imala je prozorčid s pogledom na sivo dvorište. digitalni mehanizam koji pokazuje vrijeme preostalo do kraja projekcije. a sve više opskurna četvrt oko mog hotela. ali nisam nikad uradio. Tumarao sam večerima po uličicama. ispred kojih su me profesionalni nagovarači vukli za rukav i molili da uđem. Otada više ne slušam informacije te vrste. ali sam želio ispipati kako diše. Hotel je bio u blizini Hauptbahnhofa. Bio je to sitni šoder. — Zadnje što sam čula o tebi bilo je da si se vjenčao sa Sonjom. premda mi je pomisao da du u životu uspjeti napisati još jedan roman izgledala sasvim nevjerojatna. Jednog sam ponedjeljka otišao u naš odjel u Kavuridevoj ulici.. ne znajudi kog bih vraga mogao redi ljudima iz perspektive vlastite malodušnosti.

Osim toga. godina značajna i po tome što je prvi put u Jugoslaviji. Te sam večeri do kasno u nod sređivao svoje zabilješke i razmišljanja o "peep-showu". ili kolekcije Životinjske carstvo iz čokoladica Kras. u jednom je trenu rekao: — Daju nam pornografiju da bismo zaboravili na sve one stvari koje nam ne daju! . Gogo Jazbinšek. nakon nekog vremena postao tako bezazlen da se mogao pročitati u novinama ili čak čuti na televiziji. Ali. A ovako. Pa ipak. Konačno. nije se dalo još zaključiti jer je za takve zaključke bilo prerano. koje bi mogle iz njega proistedi. ali. što me još više zabrinjavalo. svi smo otišli u kino Lika da vidimo tu senzaciju. a ova opet naglim padom zanimanja i opdim zaboravom. nisam osjedao ni potrebe za njima. Napisao sam dobrih desetak stranica faktografije.shvatio da je "peep-show" legalizirano masovno drkalište. zbog kojeg je odležao. tvrdi pornid — Strasti (In Love). jedna mi je napadno našminkana ženskica s nabubrelim guzovima rekla: — Je l' bumo? Isprva je nisam shvatio jer sam bio nekako zamišljen. Mikijeva de zbirka postati tek nešto vrednija od zbirke maraka iz Gabo-na i Ugande. Pretpostavljam da je u prvom redu mislio na kultni status koji je njegova zbirka uživala u rodnom gradu. Pokušao sam "peep-show" promatrati manje kao pornografski fenomen. Da je vlast kojim slučajem zabranila koju od modnih ludorija: "jo jo". koji je volio generalizirati stvari i davati im razna. meni je konačno sinulo pa sam se nasmijao i rekao: — Na žalost. Ja sam nabavio karte. Jednog prijepodneva. — Dečki — rekao je — ako je ovo službena kanonizacija pornida u Jugi. koji je tvrdio otprilike ovo: "Kad bi vlast organizirala natjecanja i festivale političkih viceva. jer je baš zbog discipline pričanja političkih viceva bio dva puta po trideset dana u zatvoru. i kao takav valjda najtužnija od svih velikih i važnih pornografskih formi. pali su u zaborav ved sljedede sezone. poučen onim što se dogodilo na Zapadu. još i danas bi postojali tajni klubovi za upražnjavanje ovih ludosti. mjestimice nepouzdani i netočni. fellatio Linde Lovelace i panična vrtnja stražnjicom kubanskog dinama Vanesse del Rio. Počnu li se u kinima normalno vrtjeti stvari u kojima de dominirati erekcija Johna Holmesa. a ne ovaj koji govori o studiji mog prijatelja Milana Grabara. Miki Grabar izašao je iz kina sasvim nezadovoljan. i to su posljednje literarne stranice iz pera S. Premda se u Povijesti pornografije spominje "peep-show". gdje svaki interes rezultira hipertrofijom proizvodnje. pitao sam se. a kad je drugi put prošla pored mene i diskretno ponovila pitanje. prikazan jedan eksplicitni. dok sam čekao stranku ispred Varteksa. Ljubo i Gogo Jazbinšek doputovali su istog popodneva u Zagreb samo radi tog svečanog trenutka u slavnom iličkom kinematografu. primjerice. a Miki. da u ovom segmentu proširi i produbi svoju knjigu. Sličnu tezu zastupao je i neki Zeljko Prpid. dojmova i razmišljanja o "peep-showu". ili "klikklak". a o mogudim konotativnim i simboličkim razinama. Je li legaliziranje pornografije zapravo njen suton. a više kao duhovnu i intelektualnu metaforu. Ivančica. onda je jednoj krasnoj tajnoj i privatnoj zanimaciji odzvonilo. najviše ga je ljutilo što bi vic. u normalnoj kinomreži. ova bi disciplina ubrzo nestala kao pomodna trivijalnost." Moram napomenuti da je rečeni Zeljko u tome imao i svojih posebnih interesa. Premda smo dobro poznavali taj film (kao i mnoge druge s Buttlerom i Kelly Nichols). jer od razlaza sa Sonjom takoredi nisam imao nekih izravnijih iskustava. sa Jerrvjem Buttlerom i Kelly Nichols. a ti bi artikli postali glavni predmeti tajne trgovine i šverca. nismo znali je li projekcija u kinu Lika stvarno legalizacija ili tek još jedna od posljedica kaosa koji je vladao i u distributer-skocenzorskim birokratskim vodama. podaci koje o njemu daje autor krajnje su šturi. bilo je strašno neobično promatrati tu stvar na velikom platnu i s titlovanim prijevodom imbecilnih dijaloga kakvi su u pornidu neka vrsta zadanosti. Po povratku iz Frankfurta postao sam pomalo zabrinut zbog svoga libida. ne bumo! Inače. čak malo i potišten. da i ne govorimo. koji je Miki ved odavno imao na videokaseti. ali to je ved građa za jedan drugi zapis. je li legalizacijom pornografije vlast zapravo podsjekla njeno otrovno korijenje. misledi kako du ih pokloniti Mikiju Grabaru. 1985. pa i čudna politička značenja.

nego sam mu pomogao da polegnemo mamu na nosila i odnesemo je u kola.. zar . "Izgleda li ovako smrt?" upitah se. Vratila se ipak u dvoranu. sve dok nismo došli do prostorije gdje su liječnik i liječnica. jadnik. dutedi kako se oko mene sve ruši. Opipao sam joj puls. bilo je valjda suđeno da vidim umiranje rođene majke. Poslovali su nešto s nekakvim žicama. ali je još imala puls. Klimnula je samo potvrdno glavom.. Kad smo stali pred internom klinikom.. — Nema . Nakon nekoliko minuta na hodniku se pojavila liječnica i nemodno slegnula ramenima. baš kad sam došao da vikend provedem kod kude. Mama je ležala na nosilima. Nakon deset minuta na vratima se pojavio čovjek sa sklopivim nosilima pod rukom i upitao gdje je pacijent. a u velikim frkama postajemo zažareni Balkanci. Činilo mi se da je još živa. bez medicinske sestre i bez bolničara koji bi mu pomogao nositi nosila. a onda su me poslali napolje da čekam u hodniku. Njima je to bilo nešto što se događa svaki dan. majka je počela teško disati.. a otac i ja samo smo se pogledali. uhvatila se za grudi i srušila. samim time što je došla u ovu bolnicu. a Zvjezdana je bila s mužem u Daruvaru. Bio sam siguran da de umrijeti ne uradim li nešto radikalno. razumijem vas . Kako svi mi u ležernim situacijama znamo glumiti odmjerene Evropejce. da ne znam telefonski broj hitne pomodi. vrisnuh zapravo panično. — Pokušali ste sve? — upitah je drhtavim glasom.VIII. nakon četiri minute dolazi do decerebralizacije. Tamo je ved bio otac koji se vratio s tržnice. opsovao sam im mater i rekao da sam spreman zadaviti nekog. meni nešto što se događa jedan jedini put u životu. pokrivena bijelom plahtom preko glave. ali me nije čula. osim u izjavama susjede Eve Biser. Nasmrt uplašen. gdje se pokazalo da dežurnog liječnika nigdje nema. Trčedi po odjelu sa šoferom. znajudi da je sve gotovo.. baš onako kako sam viđao takve scene na filmovima. morao sam s njim nositi nosila na prvi kat odjela. što mi je bilo vrlo neobično. Potkraj travnja 1986. Okrenuo sam nasumce dva broja i ravnomjerni glas s druge strane rekao mi je kako je sada točno deset sati. odmah sam pretpostavio da se radi o infarktu. otvarao sam sobe i pitao gdje je dežurni liječnik. čuo što se zbilo i odmah dojurio u bolnicu. ne znam. kad se pojavi na mjestu nesrede bez liječnika. — Ali . Jedne subote. sa tri sestre. gađaju ga kamenjem. polovicom svibnja. priskočio sam i počeo je dozivati. . u jednom času. Doznao sam poslije da ogorčena rodbina. Detaljno me ispitavši o čemu se radi. tako je organizirano. Između te dvije stvari nije bilo nikakve veze. a tri tjedna kasnije umrla mi je majka. Svi su šutjeli. on. Zatim je ponovo izišla i izrazila nam sudut. jer sam ga tolike godine sasvim nepravedno držao osobom koja ne umije plakati. dvadeset jedna minuta i pet sekundi. svjestan da je majka naprosto izgubljena.. nekakvo čudno crvenilo prešlo preko lica i nakon toga se počela hladjeti.. nema liječnika — spetlja se on. Šutio je. masirajudi joj srce dok mi je s čela tekao znoj. tražili defibrator i vukli cijevi s kisikom. Opsovao sam i nazvao drugi broj.. Kako sam znao da je srčani bolesnik. — Dolazi samo šofer. obedali su da de odmah poslati kola. pijuckali kavu i razglabali nekakav svoj sindikalni problem. otišao je na tržnicu da nabavi preostale stvari za subotnji ručak. bio je jedva primjetan. Pritrčao sam telefonu i ustanovio. ovog puta bila je to hitna pomod. Oca nije bilo kod kude. a pokatkad i prijete revolverom.. ništa me nije pitao. koji sam se grozio smrti i izbjegavao sobe umrlih i pogrebe. Dajte da stavimo gospođu na nosila. osjedajudi kako mi majčin život bježi ispod dlanova. dajudi joj umjetno disanje i masirajudi joj srce. Što se dalje događalo. opsujem mu mater i slično. Oči su mu bile pune suza. — Pa gdje vam je liječnik? — upitah. Meni. jer sam sve promatrao kroz zastor od suza. podigao plahtu i poljubio joj hladni obraz... pa brzo u bolnicu. pljuje po njemu. dopustivši mi da još jednom uđem u salu. Onda joj je. uopde nije bio kriv. Osim toga. ne pokazujudi pretjeranu spremnost da se odazovu. Hitro sam se vratio mami koja nije disala. opaljuju mu šamare.. Nije bilo vremena da ga udarim. mislio sam da se to radi duže . — Gospodine. pa sam primijenio ono malo prve pomodi što mi je ostalo u pameti. obuzet užasom. nakon čega je liječnica istrčala van i odjurila prema dvorani u kojoj smo ostavili majku. prešao je preko naše zemlje radioaktivni černobilski oblak. ali . Sagnuo sam se.

koja se iznenada pojavila na vratima. koga sam površno poznavao. ujedno podrazumijeva i spoznaju da je konačno otišla osoba koje te najviše voljela. propisima i odredbama. znanaca. — Čuo sam da vam na one jadne šofere razbjesnjeli ljudi vade revolvere. strašno žao". a kola hitne pomodi pod SIZ za ceste. kome je taj dan protekao u paklenskoj jurnjavi. na žalost. dok je otac. Poslije du shvatiti da ta. jer je zaista voljela moju majku. kako pali cigaretu. Oduvijek sam stvari nastojao obrazložiti i protumačiti sam sebi svodedi ih na neke temeljne logičke principe. koji je dojurio iz Zagreba. par-ti. — Ne razumijem to što pričate i ne želim uopde razumjeti! Ovaj jebeni grad u kojem sam sa svim slučajno rođen ima prekrasnu novu zgradu Opdinskog komiteta. ali sam na nadležnim mjestima obično ispadao budala. kome život visi o koncu. Mislio sam ovako: "Smrt majke naprosto je činjenica koju kao takvu treba mirno prihvatiti. onda se svi najednom počnu slagati s vama.Vratio sam se kudi šutke. — Druže ravnatelju — rekoh. dolazi šo-fer s nosilima pod rukom. dragi Stanislave — rekao je glasom punim suduti ravnatelj — i.. — Da li se gospoda uspjela pričestiti? — upitala je tatu gospođa Eva Biser.. Smatrajudi hitnom pomodi ono što sam imao prilike vidjeti u američkim filmovima i televizijskim serijama. jednako izgubljen. pijani Gogo Jazbinšek pričao je nešto o tome kako su liječnici u pitanjima života i smrti zapravo tragično nemodni. Kad vam umre netko blizak. ta činjenica. ma koliko predstavljala biološku nužnost. Tada je slijedio jedan samoupravno-birokratski galimatijas koji rijetko tko može shvatiti. vrijeđaju ih i pljuju po njima — rekoh iznerviran. Irena gnjavila prisutne pričama o tome kako je njihova Jarmila ne znam kako zaljubljena u mene. U nodi. — Kad vam konačno neki pomahnitali tip ustrijeli šofera. zatim novi gradski bazen i novi Dom JNA. nehumana i kriminalna nebriga nije eksces. bio sam naprosto zgranut činjenicom da u mom gradu po pacijenta. bez pogovora.. glupa i izlišna gesta. čime bih si olakšao dan koji mi je bio suvišan u životu. Zgrozit dete se kad čujete da služba hitne pomodi spada pod SIZ zdravstva. Nesnosni dan smijenila je podnošljivija večer." Pa ipak. a Žiža Tomid. Tako to kod nas biva.. Bilo je to lijepo i jednostavno. a ona je svejednako trabunjala nešto o tome kako je mamu odnijela černobilska radijacija. članovima. nešto poput građanskog prosvjeda protiv neke nepravilnosti u novinskoj rubrici "Pisma čitalaca". te da su službe hitne pomodi u vedini provincijskih mjesta organizirane na posve isti način. koja je napisala: "Vjeruj da mi je strašno. Kod kude smo sjeli svaki u svoju fotelju i šutjeli poput oficira koji su čas ranije doživjeli presudan poraz. misledi si i dalje svoje. Otac ju je bez riječi otpravio kudi. pogotovo kad nemaš deset nego trideset osam godina. To je bila jalova. među mnogobrojnim telegramima suduti stigao je Sonjin. Sve formalnosti oko obavještavanja rodbine. tako da sam čitavog dana mogao sjediti u fotelji i imao kad razmišljati. Miki i Arleta su skuhali nekoliko litara kave. Sutradan sam otišao do ravnatelja bolnice. a i iskreno. — Znam da ste sada uzbuđeni i ne želim vas previše zamarati. kako bih mu iskazao svoje građansko negodovanje i zgražanje načinom na koji je organizirana hitna pomod. jer su se oko mene okupili svi koji su me znali i kojima sam nešto značio. a nema jednu . obloženu mramorom. koji nas tretira jednako kao i gradsko saobradajno poduzede . možda ste u pravu — reče on ne hotedi mi previše protusloviti. ali dopustite da vam kažem koliko smo ved problema imali s tom nesretnom hitnom pomodi. jer mi pred očima nisu bile njihove materijalne nevolje. Služba hitne pomodi zahtijeva posebna vozila. sportsku dvoranu po kojoj se natjeravaju trederazredni sportski diletanti. iskazane paragrafima. hodao dva-tri koraka iza mene. jer su tamo uvijek funkcionirale neke druge logike. ne možemo ništa uraditi. prvi put je u životu mnogo pričao ne spominjudi primjere iz filmske tradicije. novinskog oglasa i pogreba obavio je Miki Grabar. — Nemodni smo. a za to nemamo sredstava . nego naprosto pravilo. pognute glave. nego mrtva majka koja je ved ležala u bolničkoj mrtvačnici. otpuhuje dimove i gestikulira. posebnu opremu i posebne ekipe. velebnu zgradu SUP-a. I za tu ljubav si siromašniji. — Na žalost. ali ga više nisam mogao slušati. Ljubo je pričao nekakve samoironične štosove iz samoupravne prakse. bitno siromašniji. čika Staška. Vidio sam kako mu se usta otvaraju i zatvaraju. Bio sam strašno smušen i ništa nisam uspio smisliti. sredstva de se preko nodi nadi. nepristojno ga prekinuvši baš kad mi je pokušavao obrazložiti meduuvjetovanost hitne pomodi i SlZ-a za ceste.

održao je nadgrobni govor u kojem su se prosipale silne zasluge moje mame za socijalističku zajednicu. — Stari — prekine me on i unese mi se u lice — bi li ti zavlačio nekom prste u čmar. — Ma pusti ih sve u kurac! — rekao je rezignirani Gogo. kuda mi je puna rodbine! — prosvjedovao sam. iz drugih fondova . uvrijedit de se. kamo me to vodiš? U Afganistan? . — Hvala ti. pilio kosti i rasijecao apcese za trinaest milja mjesečno? Bi kurac! Hajde.običnu. smirite se! Jeste li možda za kavu ili nešto slično . Sve drugo bile su besmislice. kamo me to voziš . U tome je njena sudbina bila zatvorena.. to ti nisam rekao ja nego netko drugi! — Ti ne primaš . Miki! Jesi li lud. hodu redi. — Prvo morate nekom spasiti život da biste ga mogli poslije uhapsiti.. govornik jedino nije spomenuo politiku nesvrstavanja i miroljubivu aktivnu koegzistenciju. specijalizaciju i slična sranja. ali je on otišao za svojim poslom neprekidno kimajudi glavom. stari. — Ali radi se o istom društvu. Zbog toga morate prvo organizirati hitnu pomod. on me uhvatio za rukav: — Slušaj. — Kada bi tko sabrao na jednom mjestu sve mito koje se diže za krevet. Ivančicu.. radi se o različitim društvenim financijerima . Dala mi je i tvoj pasoš. zalupivši vratima za sobom.. pazi.. jedva se nasmiješivši. nužno je da se uopde rodi. — Smirite se malo. Od svih floskula tekude politike. — Baš zbog toga te i vozim! Kog deš vraga kod kude cendra ti s rodbinom koju susredeš samo u povodu raznih pogreba! — Ali. kao da mu ni samom nije jasno kako je to konačno dolijao. mogla bi se ved kupiti ona Fitipaldijeva formula 1. Znao sam da je sve to što govori pretjerano i da su zasluge moje majke sasvim drugačije i mnogo vede. sestra i ja.. zajedničkog stola i ognjišta. ali čovjeka dostojnu službu hitne pomodi. Bile su neuobičajene svibanjske vrudine i u obaveznoj crnini bilo mi je više nego vrude. ali on nije skidao nogu s papučice gasa. kao da se žuri da što prije odmaglimo što dalje od grada. ali su stvari mnogo složenije. Njena životna misija očitavala se u tome što je jednu veliku obitelj uspjela održati na okupu oko. a odmah iza nas mnogobrojna rodbina koja se okupila iz svih mogudih dijelova zemlje. niste . šuplje i nepotrebne fraze... Ali. jer tome valjda nikako nije uspio pronadi pravo mjesto u nadgrobnom govoru.. Nakon pogreba. a ne obična kola hitne pomodi. Rekao sam Zvjezdani da odlaziš sa mnom. Gogo — rekoh. — Čekaj. Da biste nekog primili u partiju. njena klasna svijest.. — Nede.. ugurao me u Spačeka i raspalio najvedom mogudom brzinom podravskom magistralom. cjelovita i smislena. otvaranje radnog mjesta. Znači. ne daje vam pravo da vrijeđate ovo društvo i ovaj grad. Nekakav postariji aktivist iz mjesne zajednice. Kad sam se ved okrenuo da odem. Razumijem vaše negodovanje. Dan kasnije bio je ved pogreb. — Ma jebe se meni za ovo društvo i za ovaj grad! — viknuo sam i izišao. a tek potom izgraditi SUP i zatvor. kako bi se to patetično reklo. Pred odmaknutom pločom obiteljske grobnice stajali smo otac. Zanijemio sam od iznenađenja. opredijeljenost i riješenost u borbi za stvar radničke klase i slično. bogamu! — prekinuh ga iznerviran. zbog toga bolnicu i rodilište morate napraviti prije zgrade opdinskog komiteta . U bolničkom krugu zatekao sam Gogu Jazbinšeka kako se vrada iz kantine sa štekom cigareta pod rukom i ispričao mu sve o kratkom razgovoru koji sam vodio s ravnateljem. stari. Miki Grabar me naprosto kidnapirao.. — Pasoš! Isuse! Luđače. sad bok i budi mi jak! Mi smo svi uz tebe. Nemojte mi samo redi da kola hitne pomodi koštaju više od Mercedesa kojima se vozikaju na janjetinu predsjednik opdine i njemu slični gradski lideri .. zamalo sam ti zaboravio nešto redi što de te malo razveseliti. — Stanislave — blago me prekori ravnatelj — to što ste u žalosti za umrlom majkom. Sve to što ste nabrojali izgrađeno je drugim sredstvima. Konačno me ukebalo! Htio sam ga upitati kojoj je to majstorici pošlo za rukom. U subotu se ženim.. ali i iznuren.. koji je brkao padeže..

juredi ravnom mađarskom cestom. ti si sto posto lud! — ponavljao sam. Pored nas su promicala ozelenjela podravska polja. Tako du je konačno izgubiti. Jedne mi je večeri rekao: — Uspio sam se domodi jednog pisma u kojem joj obedava da de dodi po nju i odvesti je sa sobom. kako mu uopde pomodi kad de ga Irena ionako ostaviti. Arletina devetogodišnja Ines i Ljubina godinu dana mlađa Jarmila postale su najbolje prijateljice. — Za malu je dobro da bude s tobom. na prijelazu Gola. da osigura dovoljan broj kreveta za one koji žele prenoditi. IX. — A mala? — Pa i malu de odvesti — reče on. umiru roditelji.Zašutio je. ili kao da se zbog nečega ispričava. — Eto. te su zajedno slušale "do daske" Madonnu i slične glazbene novotarije. Pravu narav njegova odnosa s Irenom nisam znao. Saznao sam da na Šljunčaru dolazi sa svojim novim odabranikom. a onda se. kao da je u nedoumici. premda sam se u mađarskoj nodi osjedao mnogo bolje no da sam ostao kod kude. da kuda bude opskrbljena svim onim sitnicama koje s vremena na vrijeme zatrebaju. dok ne dođe jesen. Nakon mamine smrti još smo nekoliko vikenda proveli u vikendici Ljube Brabeca na obali Sljunčare. Bili smo i dalje dobri prijatelji. pa da čovjek mora prihvatiti svaku pruženu šansu. a onda se ponovo snuždi i reče: — A kome može uopde biti dobro sa mnom? Bio je izgubljen. Ili: — Nacek smatra da bi nagomilavanje oružja moglo dovesti do rata koji de predstavljati kataklizmu za čitavo čovječanstvo. Ali. da mu trpeza uvijek bude bogata. što de za njega zacijelo biti kraj? Arleta je redovito dolazila na Šljunčaru. što me pomalo razljutilo. nikako nije mogao sprijateljiti ni s kim od nas. Subotom uvečer. kao da nam želi redi da mu je sve oprostila i zaboravila. Hvatao se ved suton kad smo stali na mađarskoj granici. kad bismo se našli na Šljunčari. rastavši se privremeno. Navečer smo sjedili u malom mađarskom nacionalnom restoranu čiji su prozori gledali na prekrasnu ulicu punu dudančida i namijenjenu samo pješacima. brežuljci vinograda i usputne gostionice čudnih naziva. malodušan i trebala mu je nečija pomod. . a bio je mrkli mrak kad smo. koji se. iako sam pretpostavljao da Irena više nema ljubavnika. raštrkali na sve strane. ne obazirudi se više na moje prosvjede.. Ambijent je djelovao stvarno srednjoevropski i zbog toga se doimao toliko prisno. ali sam zbog nje još više zavolio svoga najstarijeg i najvjernijeg prijatelja Mikija Grabara. ali sam ja bio posljednji koji bih mu je mogao pružiti. sav snužden. obično birajudi vikend kad bih ja ostao u Zagrebu. prošli kroz Nagytad. na početku ljeta. pa sam morao i sam zašutjeti. Osjetio sam čak i glad. ali ni po čemu više nismo bili veselo i bezbrižno društvo. i kad se polako počinju svoditi životni računi. to ti je Kaposvar! . Nacek je danas rekao da se samo jednom živi. Sonja je dolazila rijetko. ali sam odmah potom shvatio da je takva ljutnja sasvim bezrazložna. zapravo. pa sam pristao da Miki naruči večeru. — Miki. unatoč velikoj ljubaznosti. Po inozemstvu je hodao sve manje.rekao je nekako čudno. a Arleta bi obično najprije poljubila Ljubu. On me pogleda iznenađeno. ti si sto posto lud. Ulazili smo neumitno u godine kad se raspadaju brakovi. Arleta i Nacek redovito su nas posjedivali bar na sat vremena. — Zapravo je za malu dobro da ode van . šumarci. oči mu malko zaigraše. ali je boravila u kudi svoga zaručnika Ignaca Feješa.. Arleta ga je naprosto obožavala i neprestance citirala njegove mudrosti: —Zamislite. prvi put otkako se dogodilo to s majkom. kude sa crvenim ciglenim pijetlovima na krovu. Nacek bi se ceremonijalno rukovao sa svima. Miki mi je priznao da joj je pomalo neugodno jer se uskoro udaje. i sve su ga manje putovanja veselila. To je bila valjda najbedastija rečenica koju sam čuo u životu. Ljubo se i dalje brinuo da nas što bolje ugosti.

tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. premda su znali bar jednu od mnogih njegovih adresa. . Mađarska nam je tu pod nosom! Hodemo li se zaletjeti u Kaposvar? Osobito dragocjen postao mi je kada sam kupio svoj prvi automobil (renault 4) i kad sam. bivao je sve potišteniji i izgubljeniji. — Pa ništa! — otpovrnuo bi on još zagonetnije. počeo sam patiti od blagih vrtoglavica. Od onog nadrealnog kapošvarskog izleta. Držao sam to jednom od onih smetnji na koje se valja priviknuti. i tobožjim osvetničkim fukovima uperenim protiv uže rodbine njegovih mnogobrojnih gradskih neprijatelja. koja ga je opsjedala prijedlogom da bi nakon ženine smrti trebao pristupiti Jehovinim svjedocima i konačno spasiti dušu pred jednom od skorašnjih propasti svijeta. ali ga Gogo pretekne: — To ti je prva i najnedužnija od svih onih "kardija" koje deš naslijediti od majke. duhovni i materijalni život imao potpun uvid. drugo za pokojnog ujaka Emila. neprekidno pušedi. — Pa šta? — rekao bih. Nakon tih sređivanja često bih morao otidi pravom automehaničaru. pa da se osvijestiti morao mnogo kasnije. sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju. gdje sam Mikijeve prepravke pladao povedim hrpama sve bezvrednije love. utučena ili zabrinuta. ali me jedne subote Gogo Jazbinšek na silu odvukao do lokalnog internista. neprekidno je odobravao sve što bih rekao. ako se izuzmu pisma koja je potajno slao Ireni i koja je Ljubo pokatkad imao priliku kriomice pročitati. Jednog sam vikenda ustanovio da je popalio sav svoj stari ribolovni pribor. Internist je htio nešto redi. Taj me tip. Miki je naučio sve mogude automehaničarske štosove tako da je satima dotjerivao i štelao moj Renault. Jedno za majku. Nakon toga Eva Biser. samo da bi što krade bio kod kude. izdaleka motredi na mamin grob. ali se predomislio i samostalno ga otpečatio kad je počelo svjetsko prvenstvo u košarci. od oponiranja. dva radnika SUP-a posjetili su Ljubu. činio mi se sve neprikladnijim za razgovor. iz tredeg pokušaja uspio položiti vozački ispit. a kasna popodneva obično je provodio sjededi na nekoj od grobljanskih klupa. koju je ponovo predvidio njihov voda i prorok. temeljito pregledao i napisao na listid kakav vam daju specijalisti: hipertonija i tahikardija. zabrinuta za dušu mog oca. Potkraj godine. Sviknut na prastaru ragu od mašine. — Teta u Americi samo što nije odapela! — govorio mi je smješkajudi se nekako zagonetno.Miki Grabar je i dalje živio u samodi. Kad bi me zatekao bezvoljna. netom pročitani broj Kule stražare. Oboje su zanijekali i samu pomisao na tako nešto. — Zašto ne odeš u mirovinu? — upitao sam ga jedne nedjelje. pretpostavljajudi da bi on i Irena mogli znati gdje se Delon trenutno nalazi. Gogo Jazbinšek stvarno se oženio. redovito je preko te ograde bacala novi. od zagrižljivih primjedbi i. — Imaš ved dovoljno godina i nije red da se kinjiš najtežim fizičkim poslovima. Gogo je samo zavrtio glavom. Bilo bi važno da se opametiš i razumnim režimom izbjegneš kasnije komplikacije. na koji me odveo Miki Grabar otrgnuvši me od mučnih karmina. zaokupljen pornofilmskom studijom. Ostajao je na poslu sve duže. X. Kad bih dolazio kudi. ljubavno-erotska strana njegove osobe još mi je predstavljala jednadžbu s prevelikim brojem nepoznanica. Nakon mamine smrti. koju mi je nekod posudio Miki Grabar. — A tahikardija? Što je to? — upitah ga naivno i pomalo preplašeno. Odviknuo se bio od svađa. To je bila vijest dovoljno atraktivna da zasjeni sve ostalo što se s njim događalo. Neko vrijeme vodio je rat sa susjedom Evom Biser. pomiren sa svime. Mislim da mu još ni samom nije bilo jasno što se to dogodilo. Čak je i na groblje odnosio po dva buketa cvijeda i po dvije svijede. Premda mi je bio najbolji prijatelj u čiji sam intelektualni. beskonačnim svađama koje je vodio na radnom mjestu. uzdahnuo i rekao: — Tako to ide. Zatim je zapečatio televizor i otkazao pretplatu. koji je ostao sam u kudi koja je nekod bila i pretjerano bučna. otac Franjo. Od srca svoje mame nedeš modi pobjedi. Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve. a keder-kantu napunio zemljom i zasadio u njoj nekakvo glupo cvijede. uz višestruku protekciju. veselo bi mi dobacio: — Stari. O Delonu nije bilo nikakvih podrobnijih vijesti.

Upitao me želim li i ja koje prženo jaje. da čujem kako je . Na brzaka sam projurio kroz novine i pročitao napreskok sve što je pisalo o tzv. a onda sam iz prtljažnika uzeo cvijede. petnaestak kilometara od grada. oduvijek je zapuštene i neuredne grobove držala nekom vrstom sramote. i odnio ga mami na grob. ali nijednu nije uspio pronadi u Atlasu. Kako među tim knjigama nije bilo ni jedne ratne. neprekidno govorio da je kurva. Sjurio sam se u medijalni odjel da uzmem Danas i novo Delo. što je u Jugospotu rezultiralo strašnim potresima. ali je sve to držao djetinjastim. pa su ga s vremenom izbrisali iz evidencije. Pokušavao sam ga vratiti politici. Onda sam mu donio iz Zagreba Atlas gljiva i još nekoliko sličnih priručnika. nedugo po odlasku u mirovinu — umrli. sam i bezvoljan. a proslava je bila zakazana za subotu. Bio je petak. Osmo poglavlje I. — Ti si tako mlad! — začudio se direktor. uz silna odgovaranja i uvjeravanja da je partiji potreban. Zatim sam otišao do Grabarovih. ali je za politiku. i štrajkovima koji su se prestali zvati obustavama rada. Niti je istupio demonstrativno. Nekad spreman da potroši čitavo prijepodne na spravljanje kompliciranog ručka. imam tamo doma proslavu dvadesetogodišnjice mature. znojan. —Ja imam sljededeg mjeseca tridesetogodišnjicu.Nije pristao jer je iz iskustva znao da su svi njegovi prijatelji. Potom sam sjeo u "četvorku" i krenuo kudi. pogotovo ona ratna. ja se danas kupim ranije. U Unikonzumu na Cvjetnom trgu pojeo sam sendvič i popio kavu. pa je i knjige i hobi negdje zametnuo. civilnom društvu. To što se ipak bojao smrti držao sam dobrim znakom. koje sam bio kupio u Zagrebu. Oprao sam se i presvukao. mjenjač je bio nečuvena. i on je prestao dolaziti na sastanke i pladati članarinu. Pa ipak. Nova zakonska regulativa stavila je plade u funkciju porasta produktivnosti. — Moram nešto uraditi sa sobom! — neprekidno je govorio. kojim sam teško pronalazio pravu brzinu. kao i mnogi drugi. jer je tvrdio da je u mladosti volio čitati. Radio sam to redovito. gdje je stara gimnazijska škvadra organizirala proslavu u Planinskoj kudi. Nagovarao sam ga da se vrati ribolovu. izgubili nadu i interes. dogmatizam sekretara ili nešto slično. sada. koju nisam bio stigao popiti ujutro. nervozan i prepušen. ali sam odbio. a mačka zadužena za tisak radoznalo me upitala: — Kamo se tako žurite? — Putujem. Imam dvadesetogodišnjicu mature. najradije je jeo jednostavne stvari. neukrotiva kurva! Oca sam zatekao kod kude kako peče jaja za ručak. ili trebao uraditi sa sobom. žigošudi nepravilnosti u partijskom radu: oportunizam osnovne organizacije. Nekod davno čitao sam tekst američkog psihoanalitičara u kojem se opisuje san impotentnog šofera koji mjenjačem nikako ne može pronadi odgovarajudu brzinu. zahtjevima za ukidanje štafete. jer sam znao da bi majka tako htjela. rekao sam direktoru Joži: — Čuj. Nisu ga čak ni izbacili zbog kakvog heretičnog. civilnom služenju vojnog roka. pa zar ste tako stari? — nasmijala se ona. Premda nisam bio impotentan. Nakon jednog od sastanaka na kojima smo pretresali sve mogudnosti povedanja plada. koji je budio nadu da de se ipak oporaviti od udarca koji mu je nanijela majčina smrt. nedovoljan sluh za suvremenost. ali ništa da stvarno uradi. Poput tolikih drugih koji su se zamorili. za što sam u jednom trenu povjerovao da de ga zabaviti. Zatim sam ga pokušavao zainteresirati za kojekakve hobije. ali ga to nije ni najmanje zanimalo. premda pod urednim i pod neurednim grobovima leže jednako mrtvi ljudi. Zatim mu je Zvjezdana poslala nekoliko knjiga. Za cijelog puta gnjavio me prokleti mjenjač. Pohvalio se da je Zvjezdanine knjige pročitao i da su mu se dopale. svejednako je govorio: — Moram nešto uraditi sa sobom! Umjesto svega onog što smo sestra i ja mislili da bi mogao. on je uradio nešto sasvim trede — izišao je iz partije. za čije se pripremanje ne troši više od pet minuta. shvatili smo da folira. Nije izišao onako kako su to mnogi činili. Ubrao je tri gljive. — Isuse. ali principijelnog stava.

. što deš. To nije moja interna filozofija. — Zašto to misliš? — začudi se on. U sobi više nije bilo videorekordera. da ostanu u familiji. — Zašto si to uradio? — Eto. ha. Ostali su uzimali u manjim količinama. misledi da bih mogao pogrešno protumačiti moju radoznalost. tako da sam ga morao čekati i zadržati se u kurtoaznom razgovoru s njegovim ocem. Neki tip iz Varaždina. ne pokazujudi baš preveliku želju za razgovorom. a drugi poklonio Sonji za vjenčani dar. — Sve si prodao? — zinuh od iznenađenja. — I to je lijepo. Prošle se subote udala. — Pa niste vi za to krivi. Pomalo snužden. — A i da je kod kude. Znaš. Posuđuje se po nekoliko.. Kažu i da pišeš? — Pisao sam. Suvišna ste generacija zbog toga što su vam obedavali sve. razočaranje i bolesti. umirovljenim dr. — Bogati. bivši se muževi o takvim stvarima ne obavještavaju. događaju se stanovite promjene. — Ne. — rekoh bojažljivo. niti onih nekoliko stotina videokaseta.. Miki je još bio na radiostanici. nije! — umiri me on. iako ti nisam ništa čitao. — Lijepa čestitka! — nakostriješi se on. Sjeti se što je rekao Slavko Grabar. — Nije. Slavkom Grabarom. hajde. Nemoj gubiti vrijeme sa starim penzioniranim kolerikom. ha. . — Zacijelo želite redi da je moja i Mikijeva generacija izgubljena . sad ste odsvirali svoje — rekao je likujudi dr. Na svadbenom je putovanju. da se ne ženiš? On se nasmije kao da je moja pretpostavka nešto krajnje nevjerojatno. jer niste imali kada ni gdje naučiti. tako. ha. — Sve sam prodao! — začuh Mikijev glas iza leda. — Što de vam lijepa čestitka! Ono što vama treba jest malo slobode i dostojanstva i mnogo rada .. ne ženim se — izjavio je odlučno. idi tamo u Mikijevu sobu i pričekaj ga. Ovih je dana ovdje bilo prometno kao na stočnom sajmu. ali ništa vi ne razumijete. — To je razumljivo. ne mislim! Sad de sve krenuti i idi onako kako je normalno. — A za koga se udala? — zapitah bojažljivo.... ti si studirao književnost? —Jesam. Ali.. mojim bivšim tastom. Kao da ne znate! — Lijepo. Grabar. Sartrea i Camusa. imao sam u životu toliko malo vremena da sam mislio da je mudrije to vrijeme spiskati na čitanje Dostojevskog. ha . Ali.organizirana velika proslava dvadesetogodišnjice mature.. ali mi se ubrzo ta pretpostavka učinila nevjerojatnom. Ubrzo deš doznati. — Trebao si to vidjeti. — Ako se baviš književnošdu. samo jedna obična suvišna generacija. nego na čitanje onog što ti piše zet. Ivančicu. nego biološka zakonitost. kupio je osamdeset komada. Upravo se vratio i zacijelo odmah shvatio moje iznenađenje. — E. U prvi mah sam pomislio da ih je nekom posudio. — Drek! Niste vi nikakva izgubljena generacija! Vi ste. — A videorekorderi? — Jednog sam prodao Gogi Jazbinšeku. — Sonja nije . — Dvadeset godina od mature! Šta je bilo. bilo je! Sad de dodi umor. — Mislite da de nam sada krenuti po zlu? — Ne. i dalje misledi da me obmanjuje. a ne nekoliko stotina kaseta. gospodine — rekoh servilno. a normalno je da vam bude sve gore i gore. onda si svakako čuo za "izgubljenu generaciju" ? — Čuo sam. iako vam nisu imali što dati. ha. koji presnimava za lovu. ne bi ti odgrizla nos. — Nemate baš najbolje mišljenje o nama — rekoh mu hladno. ha . dragi moj književnice. — Nije baš lijepa čestitka za dvadesetogodišnjicu mature — primijetih. Najboljih deset komada poklonio sam Bumbi Zlaticu.. ušao sam u Mikijevu sobu i stao kao gromom ošinut.

Gotovo da ne povjeruješ. Miinchen. — Ni govora! — prekinuh ga... — Osim Delona. Strašno je ljubomoran na svoga prethodnika. Zavrtjelo mi se u glavi. Nemoj slučajno pokazati da . Gotovo da nisam povjerovao. — Koliko de ljudi dodi? — prekinuh ga baš kad se najviše razmahao. Mogao sam o Ljubi misliti i ovo i ono. Bibija koji je u bolnici. mogli bismo i mojom "četvorkom" ali me mjenjač strašno zeza. ali je deprimirana zbog rastave. — I tako. osim ako se danas popodne nije dogodilo nešto nepredviđeno .. zamislivši se malo.. jer mi se činilo da du po tome modi najbolje procijeniti dimenzije Ljubina pada. isprva valjda i jest. —Jutros sam sredio Spačeka. Ne poznaje ni on tebe. — Ili predviđeno! — primijetih jetko.. — Pa gotovo svi — odvrati... — Pa. — Čuj. — Dakle. — Zar odlaziš nekamo? Nije mi odgovorio. Sada sam se ja nasmijao. radilo se o svoti za koju mi se činilo da je nikad nedu posjedovati. — Kakvo sranje? — Sjedaš se koliko je u posljednje vrijeme putovao s Irenom? Venecija.. — Ljubo je u pitanju! — iznenadih se. U njemu pokušavam is tražiti utjecaj side na medijsku regeneraciju pornografskih proizvoda . — Ni jedne jedine! — redi de on sasvim odlučno. Idemo Spačekom! . šoping u Miinchenu i Veneciji . Znaš kako se zove zadnje poglavlje? — Kako? — "Sida ili pornografija rediviva".. od svega je ostala samo knjiga — rekoh više za se. Starih. — Pa jest — rekoh. počeo je detaljno pričati kako de biti organizirana sutrašnja proslava. Ispričao je sve. ali poslije mora da je posezao u društvenu blagajnu. od kokošje juhe do deserta i ponodnog "vajngulaša". Zatim je pobrojao čitav jelovnik. ti sada više nemaš ni jedne jedine pornostvarčice. premda mi do smijeha nije bilo... Tako neka i ostane. Ide kao zmaj! — Mogu si misliti — nasmijah se. — Je li uhapšen? — Još nije. koliko košta tjedan dana skijanja u Italiji. skijanje u Italiji i šta ja znam gdje. avionska karta za Pariz. a koliko je uzeo? — upitah ga. Pa koji je to bog bio s Ljubom? Zar samo radi toga da sačuva Irenu? Zar je na takav način htio biti nešto drugo. u pitanju je i Ljubin dolazak. čak i u onim detaljima koji me uopde nisu zanimali. — Nema veze. Umjesto toga. — Izgleda oko šesto milijuna. — Ima nekakvo strašno sranje u firmi. na primjer? — Ali. — Osim knjige koju sam neki dan završio. — Pa i nju du ostaviti tebi.. Osim .. snužden zbog okolnosti propasti Ljube Brabeca. a ni fergazer mi nije baš u najboljem redu. Pa znaš valjda koliko mora koštati ona Irenina bunda. i pomislih da možda ima kakvu novu dramu s Irenom. — I!? — Izgleda da je to radio uz pomod društvene love. ali ni nakraj pameti nije mi bilo da bi Ljubo pronevjerio pare.— Ne poznaješ ga! Nije važno... Čini se da je stvar još interna. — Mislio sam da putuje od love koju mu je ostavio otac. skoro sam zaboravio . Tuljca koji je u Australiji. — Zašto? — začudih se. i Margetidke koja je u Heidelbergu. ali de SUP morati u najskorije vrijeme poduzeti neke korake. — A . — Hodemo li se večeras vidjeti s njim? — Pa valjda! Rekao je da dođemo navečer k njemu na Šljunčarii. naravno. sutra demo to srediti. Delon. Došla bi i ona. koji je vrag zna gdje. a još jučer si mogao otvoriti pravi pornografski muzej. Da . pazi — posavjetuje me Miki — on misli da još nitko ne zna. — Ideš sa mnom? — upita me na kraju.

a kiša je padala sve jače i jače. Kiša je nešto jenjala.. Ja du pojesti govna. U redu? Išla mi je na živce ta njegova retorika. trubedi jatu gusaka koje su izjurile na cestu. ali intervju ne dolazi u obzir. prikladnija za razgovor aveti i vampira nego za daskanje sutrašnjih slavljenika. Večer na Šljunčari bila je strašna. Ne dobijem li taj intervju. jer de im žene naledi na radio slušajudi što ti i ja mislimo o literaturi. a u pauzama demo puštati glazbu po tvom izboru. nemaš pojma što spremam! — veselio se on mom prešutnom pristanku. — Rekao sam im da si ved pristao. Dobro. uradit deš tako — rekoh — i dovijeka deš u meni gledati čovjeka koji je zvijerima s radija pomogao da dekapitiraju Mikija Grabara. stari. ispričati se slušaocima i pustiti im pola sata starih hitova Žarka Dančua i Daliborke Stojšid. — To je točno — rekoh pomalo nervozno — jer sam i jedini! On se nasmije toj priglupoj šali. od emisije nede biti ništa. ti odbijaš. zašto me gnjaviš? — rekoh umolnim glasom. — Imam u pripremi nekoliko novih radijskih štosova koji de oduševiti kompletno slušateljstvo! II. Ispast du pred njima najobičnija budala. A takvih nije malo. a ispod toga nonparelom pisalo nešto o mojim navodnim literarnim uspjesima kojima sam proslavio naš grad. Ništa nisam rekao jer je to bilo sasvim suvišno. Kad smo se vratili u kola. Pogledah ga upitno. on reče. — Otpada! — rekoh odlučno. Onda mi bez riječi pruži najnoviji broj lokalnih novina. — Da. pravo vrijeme za oluju. — To su samo vaša književnička preseravanja! Pisanje je sudbina. — Pogledaj radioprogram! Otvorio sam novine i na posljednjoj stranici pročitao program za tekudi tjedan. Možemo ofarbati tvoju sobu ili ispiliti četiri kubika drva. ali smo mijenjajudi gumu ipak pokisli do kože. — Baš zgodno. okrene ključid i upali motor. kao da se toga trena sjetio: — Stari. Stanislave. Znao je da sam poražen i da me uspio navudi na tanak led. Znaju da smo najbolji prijatelji. sutra prije podne napravit deš mi jednu veliku uslugu. Desetak kilometara pred Sljunčarom pukla nam je guma. pa nisu smjeli ni pomisliti da deš ti odbiti. — Sutra de muževi ostati bez ručka. — Zašto? — Zato što sam ti rekao da više ne pišem. ti znaš kakav je moj status na radiju. tako da smo u nekoliko navrata morali skrenuti s ceste i pričekati da se nevrijeme stiša. Bilo je oblačno i u zraku se osjedala vlaga. Kao u nekom horor ..Krenuli smo oko pet. Dat deš mi polsatni intervju. — Ti mene gnjaviš! Tjedan ih dana molim i. ta njegova nagovaračka mod kojom me prisiljava na nešto što uistinu mrzim. koje su izlazile jednom tjedno i čitale se uglavnom radi crne kronike i čitulja. — Ma daj! — odmahne on rukom. bit de to poen više za one koji me žele najuriti. o tome demo sutra pred mikrofonima — prekine me on. Za subotu u deset bila je najavljena emisija "Naš gost". a onda nastavi: — Zbog toga du ja sutra na lokalnom radiju razgovarati s tobom. sad kad su dozvolili i najavili intervju. Čisto sranje! — Stavili ste to u program a da me niste ni pitali — rekoh nezadovoljno. — E. a on nastavi: — Svjestan si valjda da si najvedi suvremeni pisac kojeg je naš grad dao. U devet je nestalo struje. Čim smo izišli iz grada počelo je sijevati i grmjeti. pristaješ? — reče on. Po tko zna koji put u životu! — Bit de to strašan show! Vidjet deš! — Mogu si misliti! — primijetih ironično. ne možeš tek tako redi: "Od danas više ne pišem!" — To da je pisanje sudbina najobičnija je usrana fraza bez trunka smisla . a nakon toga se kiša prolila po nama kao iz kabla. — Traži neku drugu uslugu. — Ma ne. — Znači. Pitat du te slažeš li se s izjavom da je pisanje sudbina? — Miki. Slabašni Spačekovi brisači jedva su uspijevali pobrisati svu onu vodu.

osvijetljeni žmirkavim plamičcima dviju svijeda. Ako nede. — Šta ona ima tebe držati krivcem ... — Pa kudi. koji je imao valjanih razloga da bude zamišljen. profesor Feješ. Brambor se sam ponudio da ode po tu jebenu vešmašinu. nije te večeri bilo u vikendici. — Kamo? — prekine me Ljubo. Tamo imaju telefon pa ved sigurno znaju hode li nodas biti struje. — Ma neka ide u . .. kako bi bilo da pričamo o mom pokojnom starom? Bi li vam se to dopalo? Bi li? — Znate šta! — rekoh. — Dečki. zacijelo bi rekao da je vani atmosfera "Tupelo Bluesa". Jedini koji je pokušavao spasiti atmosferu ovog sastanka bio je Arletin pratilac.. tako mu je to! Arleta.. prema Ljubinoj tvrdnji. — A što dete kod kude? Zar vam ovdje nije dobro? Zar želite da vas mamica pokriva dok spavate? — Nemam ja više mamice! — odrezah prilično ljutito.filmu. — Htio sam da dođe Arleta. Nismo imali prava da i dalje navaljujemo. Žiži. koji je pamte kao razrednu ljepoticu. — Nemojte kvariti večer! — Krasna večer! — rekoh ironično. A da i nije. ja sam onaj mali iz prve klupe do prozora".. ali je poslije i ona umuknula.. stisnuti pod kišobranom. gledao sam u treperavo lice Mikija Grabara kroz deformirajudu optiku pivske čaše. — Što je zapravo s Irenom? — nastavi Miki. — Kako bi bilo da netko ode do motela. u tom sam tipu neprekidno gledao tek uzurpatora Bamborove žene. inače čovjek od sto trideset kila. — Ostavite to! — odmahne Ljubo rukom. ha . Meko i slabo svjetlo uklonilo je bore s lica Ljube Brabeca. da si ti i kao dojenče mogao stati u tu klupu!" Zgodno. hodemo li krenuti da vidimo da li mala spava? Otišli su i ja sam odahnuo. ali nisam si mogao pomodi. o tome hode li ga Irena konačno ostaviti. ukoliko ne . Irene. ukoliko ne . prozore su svaki čas osvjetljavali bljeskovi munje.. nemojte o tome večeras — umolnim de glasom Ljubo. iako sam znao da je primjedba sasvim netaktična. mogli bismo odmah krenuti . — Glava mi je puna dugih problema. Začuh korake iza leda i osjetih Ljubinu ruku na ramenu. — Šta. ha. Feješevim zgodama smijala se samo Arleta. Ubrzo du postati sasvim slavan. Na koncu je i on shvatio da te pričice nisu nikom smiješne. neprekidno razmišljajudi o tome koje su ga to sulude namjere natjerale na rasprodaju pornografske zbirke. — Znaš da nisam mogao podnijeti što me zamrzila. Miki je bio zamišljen kao i ja. rekao razrednici: "Sjedate se.. koji nas je pokušavao zabaviti blesavim zgodama s neke od svojih godišnjica mature: — Sjedam se — obično je tako započinjao prepričavati zgodu — kako je na dvadesetpetogodišnjici neki Žiži. ne bi bilo čudo da i sada razmišlja o nečem dugom. — Ljubo.. u ovoj olujnoj nodi njegova sudbina izgledala je najmutnija — tko zna što de mu donijeti jutro? Pa ipak. Nakon što iseciramo Irenu. dušo. — promrsi Miki. — Kakvih problema? — upita ga Miki i pogleda me značajno preko titrava plamena. a grmljavina se prosipala iznad naših glava. ustadoh i priđoh vratima. pa je odustao i rekao: — Eto. ti si kriv što nam taj gnjavator tu zanovijeta svake subote — rekao sam... Da je Brambor živ. gacaju razmekšanom obalom prema Feješevoj vikendici.. pijuckao je pivo i palio cigarete prinosedi licu poludogorjelu voštanicu. — Pa rekao sam ti da je bolesna! — Bolesna? — Da. koja se. i što u meni gleda . Napolju je bio smak svijeta. sasvim loše osjedala.. Prišao sam prozoru i promatrao ih kako u gumenim čizmama. koji razgovor.. mora da smo podsjedali na sudionike spiritističke seanse.. ha. vjerojatno zadovoljna što je mrak sakrio sve one njene suvišne kilograme kojima de sutra šokirati stare školske drugove. ali je Ljubo šutio. To je možda bilo klinački primitivno. opet ti ne bi bio kriv . bolesna! — lupi Ljubo rukom po stolu. Arleta je šutjela u mračnom kutu sobe. — Ma doznat dete ved. Nalakden na koljena. a razrednica mu je odgovorila: "Ne vjerujem. a ne on — reče Ljubo poluglasno. — Dečki. U toj neugodnoj tmini.

— Nema veze. pomislih. To nešto mogao je biti samo jak sedativ. Nagnut nad zadnji kraj automobila. razglabati. par koraka ispred nas. — Pa ima različitih putova. — Mogli bi se iznenada i vratiti. Prišao sam prozoru i pri svjetlu munje spazio žuti golf. Pao mi je kamen sa srca. — Jebi ga! Žuti golf ima Sonjin muž. nerazumno. — Otkuda da počnem? Zajebao sam si čitav život! Koji biste sad komad htjeli secirati. Tada je Ljubo. izvukao nešto iz džepa i progutao. kako struja nije dolazila. tako da su mi se cipele naprosto topile. a možda bismo ti Miki i ja mogli pomodi — rekoh i okrenuh se njemu. Valjda nije . U ovoj zeznutoj nodi samo nam još nedostaju Sonja i njen muž. pomislih. dakle. — Hajde. ne kenjajte! — presiječe on naše plašljive primjedbe. kako je i sam znao da de napad nervoze oduzeti smislenost njegovim rečenicama. sišavši sa ceste.. suludo zapravo. — Žuti golf— objasnih mu. ali smo na tren zastali kako bismo vozaču dali priliku da nam zahvali.. Stali smo sva trojica iza automobila i počeli ga gurati. Šutiš i kunjaš. ali su mi nogavice začas bile mokre. Ljubo je išao prvi. onako kako sam to vidio u filmovima Davida Leana. koji je. Navukli smo ih i izišli van. čak i prilično dobre volje. Kompliciranijih ali sigurnijih. — Tko traži.— Oprosti. u mraku i kiši. pa otvori škrinju u kojoj je držao svu silu jeftinih kabanica od prozirne plastike. — Nodas sam malo konfuzan. moramo mu pomodi! — reče Ljubo. nedu morati uljudno konverzirati sa Sonjom i onim njenim. Kabanica mi je štitila glavu i leda. iznenada je zašutio. Da stvar bude gora. — Znači da imaju tvoje ime? — Nemaju! Postoje različiti pasoši! Taj čovjek imao je za svaki problem spretan delonovski odgovor. Ni riječi nije rekao. blata i šljunka. Ali u toj konfuziji i jest stvar. Vozač je pritisnuo gas. u jednom sam trenu spazio oznaku rent-a-cara. analizirati? I čime biste mi pomogli? Drugarskim savjetom? Govorio je sve glasnije i sve zbrkanije. stari — reče. — Ti si lud! Znaš da te traže — rekoh mu nešto kasnije kad smo se presvukli i ogrijali uz ped. Ali. a zadnji kotači zasuli su nam nogavice jakim mlazom vode. koju je Ljubo. Pri slabom svjetlu odmah sam utvrdio da se u kolima nalazi samo jedan čovjek. vozač je nekoliko puta zatrubio. nesmotreno sam stao u jarak pun vode. — Pa stari je rekao da su na bračnom putovanju. Premda mi je njegov povratak djelovao rizično. ne znači da de i nadi — nasmije se on. zaglibio u blato ispred parkirališta pa nije mogao ni naprijed ni natrag. morao naložiti. . — Šta je? — upita me Miki preko mog ramena. osvjetljavajudi nam put velikom kamperskom baterijom. vozač je izašao iz automobila i ostao nepomično stajati. — Ne može iz blata. on je bio potpuno miran. A sve to zbog idiota u golfu! Vidjevši nas kako dolazimo. Tamo. hodete da se ispovjedim kako biste mi pomogli — poče on uzrujano. valjda začuđen strančevim ponašanjem. spadao je u ljude kojima su uzrujanost i rječitost obrnuto proporcionalne veličine. III. čak i Ljubo Brabec. — Dečki. — Dobro. ali nakon dvije-tri minute automobil je poskočio i izvukao se na ravan dio parkirališta. pred nama je stajao Čedo Kralj zvani Delon. Ne znam kako bi tekao naš dalji razgovor da se u blizini vikendice nije razleglo glasno turiranje automobila koji je zaglibio u blato. čvrsto odlučivši da du se pred njima držati dostojanstveno poput engleskih džentlmena. Pohitali smo natrag pod krov. izljubili smo ga. podigao baterijsku svjetiljku i uperio mu snop svjetla u lice. — Uzeo si rent-a-car — primijetili. Mlazom svjetla izdvojen iz olujne nodi. — Kako si uopde prešao granicu? — čudio se Miki. večeras. — Zar nedete izljubiti prijatelja koga tolike godine niste vidjeli? Što smo mogli.

— Možda bismo mogli utjecati na njega? . . Prošao sam svašta i vjerujte mi da iz iskustva znam da je tako. svaki sa svojim mislima. Nakon proslave otkucat de me bar desetorica.— Dečki. nego radi Irene. Ako ode u zatvor. — Ne znaju! — odlučno de on. u drugu sobu.. ako nemaš ništa protiv. — Došao sam ilegalno. Pogledao sam Mikija i nemodno slegao ramenima. otpovrne: — I to je normalno. "Piše Ireni da de dodi po nju i odvesti je u inozemstvo". Kako se ne bojiš da de te netko otkucati i . uvijek u drugom mjestu.. — Na proslavi se pije. — Stvari koje vam se čine najopasnijima. ali tada du ved biti daleko. u jednom mi se trenu učini da je sve to bio samo kratak san i da je Delon još uvijek tamo negdje daleko iza granice. — Osim vas trojice zna jedino Irena. Padovi. Kako je njemu bilo bez Irene sve ove godine! Znali smo da Delon ima pare. vodedi ga u stražnju sobu. Ljubo — nastavi Delon — večeras sam razgovarao s Irenom. Dugo su ostali u onoj sobi. osim vas trojice. nisam znao ništa pametno redi. a mora da su razgovarali sasvim tiho. jer je bio takav mrak da se nije uopde moglo razabrati kako je to Ljubo uredio svoj jezerski azil. neka sami riješe ono što ih muči — radi toga su i otišli tamo prijeko. a Ljubo se vukao kao da ide na stratište. Zato sam i došao. pazi — upozorih ga . jednako odsutan.. Miki i ja ostadosmo u polumraku. ali je ta primjedba imala više kurtoazni karakter. Sve je to bilo točno. a oni sada moraju razgovarati u četiri oka! — Ljubo. Mnogi od njih znaju da si tražena zvjerka. Beču. Ljubo je dokraja upropastio svoju karijeru. — doda Miki. — Ako mu Delon odvede Irenu i malu — reče Miki. a ne otkucava. Delon je koračao lako poput mladida.. — Šalim se — umiri ga Delon. pleše i zeza. — Sutra je proslava — prekine me Delon. obično se lako izvode. Bilo je jasno da želi razgovarati s Ljubom nasamo. pazite. — S njima se jednom godišnje nađem u inozemstvu. ali osim para možda ništa drugo nema. Bilo mi je logično da se prvo javi starcima. Zacijelo sutra nede ni dodi na proslavu. ovo si savršeno uredio — reče mu Delon. — Ali. a on. Šutio sam. radi proslave. zdravlje i brak. — Dečki.. Tolike smo godine prijatelji. misledi valjda na vikendicu. prišavši mi sasvim blizu — onda Ljubi ne preostaje drugo nego da skoči pod vlak. ovako — nakon toga de on. s tobom bih malo porazgovarao — okrene se Delon Ljubi. Bio sam večeras s njom — reče sasvim mirno. U Trstu.. Unatoč slabom svjetlu..Sutra de na proslavi biti tridesetoro ljudi. Vrata stražnje sobe zatvoriše se za njima. tako — promrmlja Ljubo. Osim . o čemu mi je pričao Miki. kao da Irenin muž nije prisutan. Nakon toga du otidi i istim se putem vratiti u Italiju.. što de mu tamo Irena i Jarmila? A opet. primijetio sam grč na Ljubinom licu. i to kao da sam viknuo u bunar. — Tako. — Stari. — Čuo si. Osjedao sam zbrku u glavi i odbijao misliti na njih dvojicu. Zanesen tišinom. a opet je imalo i svoje naličje. Ovdje sam sasvim inkognito.. nitko ne zna da sam došao. Prešao sam talijansku granicu na svoj način i sutra du bit nekoliko sati s vama.. vi se nedete ljutiti? — okrene se nama. mrakom i svjetlucanjem voštanica. osim ako me tko od vas ne prijavi ved sutra ujutro. Tako neka i ostane! — Nitko ne zna! Čak ni tvoji starci? — upitah ga. — To je normalno — reče Ljubo glasom koji kao da je pripadao nekom drugom. smjesta zaboravite! Mislim da bi to bio podatak kojemu bi se milicija veselila i koji bi mogao nauditi mojim roditeljima. možda činimo nepravdu Delonu. žaledi Ljubu. Dogovoreno? — I stvarno nitko ne zna . jer ništa nismo čuli. — Možda bismo mi mogli utjecati na Delona i redi mu u kakvoj je situaciji Ljubo — šapnuo je Miki. Ali. — Mi da te prijavimo! — uvrijeđeno de Miki. sjetih se Ljubinih riječi i shvatih da Delon nije došao radi dvadesetogodišnjice mature.

gledajudi na drugu obalu. sve osim tvog sutrašnjeg intervjua. a onda nam je istodobno pala na pamet ista misao. nagnuvši se van. Konačno. — Što rade tako dugo? — upitah sa zebnjom u glasu. iako je to moralo zvučati strašno blesavo. — Ne zajebavaj! — reče on tako ljutito da sam požalio što sam ponovo načeo tu temu. — Imam trideset devet godina i čini mi se da u ova četiri desetljeda nisam uspio bitno utjecati ni na jednu jedinu jebenu stvar u životu.. a ipak su to bile tlapnje. Rozalija Grabar ostavila je nasljedstvo i ja odlazim u Ameriku. uspjeli tek ispratiti žuti odbljesak Delonova auta. Nisi više u koroti? — Budalo! — unese mi se u lice. U taj čas iznenada je došla struja i soba u kojoj su Ljubo i Delon tako dugo razgovarali bolno je bljesnula pred našim nepriviknutim očima. — Slušaj. — Primi moju sudut — rekoh bez imalo pijeteta. Ništa se nije vidjelo. stavio noge na stolid s parama i blaženo me pogledao. — Ne radi se o intervjuu.Bio je u pravu. nego da demo pustiti da se stvari odvijaju sasvim spontano. znao sam da mu se fudka za tetu koju nikad u životu nije ni vidio. zaustavi me: — Čekaj. — Miki. Kako sada mogu očekivati da du utjecati na čovjeka koji se izložio riziku hapšenja radi žene koju voli? — Dakle. Radi se o meni. dakle. — Nije valjda došao da se sutra izljubi s profesorima i najede vajngulaša u Planinarskoj kudi! — Pa sigurno — u pola glasa de on. . red je da ti kažem neke stvari. začuli smo startanje automobila. i ti misliš da je došao radi nje? — A radi čega bi drugog! — promrsih ljutito. Miki je zaustavio Spačeka ispred radiostanice. prišao vratima i prislonio uho na njih. a Ljubo mu pokaže prstom na otvoreni prozor.. Kad sam se okrenuo. sasvim blijed i vjerojatno uznemiren onim što se zbilo. S druge strane začuo sam nešto kao tresak prozorskog okna. na stolidu. sasvim novih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. — Nije baš svježa vijest. — Daj da odgulimo tu bedastodu pa deš mi pričati o sebi.. Šutjeli smo časak-dva. Ustao sam. Tu bi moglo dodi do promjena . — To je najneobičniji čovjek koga sam ikad upoznao — izustio je Ljubo rečenicu koja de mi još dugo odjekivati u ušima. u petnaest do deset. — Gdje je Delon? — povikne Miki. — Kakve stvari? Pa rekao si da se o intervjuu nedemo dogovarati. Miki — odvratih mu jednako tiho. činilo mi se. Vratili smo se u sobu i nastavili potiho razgovarati. Prozorska okna bila su otvorena i lagan se povjetarac igrao zavjesom od ornamentima ukrašenog seljačkog platna. tako da smo. — Misliš. koji je nestao u mračnom drvoredu središnje jezerske aleje. Ljubo je upalio cigaretu. Ljubo je sjedio bez riječi u fotelji. spazio sam deset velikih. našto me on upozori da govorim tiše. U tihom razgovoru prekine nas grom koji je opalio negdje sasvim blizu. Kad smo prilazili prozoru. — Htio sam ti redi da je ona moja tetka u Kaliforniji konačno odapela. ali baš kad sam htio izidi. — Kad je umrla? — Prije više od mjesec dana. jer nam se učinilo da je prasak dopro odande. da su stvari nepromjenljive? — Mislim da su sve stvari nepromjenljive . ne budi patetičan — rekoh i ponovo uhvatih za kvaku.. pa sam smjesta otvorio vrata. onom istom na kojem smo gdjekad do kasno u nod igrali preferans. a onda sam. — Nije važna teta! Važan sam ja. Otvorili smo vrata i izišli pod trijem. Sutradan. upitao: — Zar si mu prodao Irenu? IV. — Mora da su ved sat vremena u sobi — reče Miki.

rezignacije i drugih nepovoljnih trendova. šmrcati. da sam ved prestao pisati. a Kištra je brzo izišao van. Kroz veliko staklo vidio sam glazbenog urednika Kištru i tonskog tehničara Salopeka. koji govori upravo o našoj generaciji osuđenoj na gnjavatorsko prepričavanje "slavnih dana". Salopek nas je u čudu pogledao.. onda smo u programu. kosovskih igara.. iznenada ga upitah: — Ovi tvoji na radiju znaju da odlaziš? — Pst! Šuti! — unese mi se u lice. a onda se okrene meni: — Pazi. Zajebancija s kojom je krenuo bila je znatno iznad razine dopuštenog na malim provincijskim stanicama. Kužiš? — Čekaj. inflacije. Slušalice su ved bile pune Springsteenova songa "Glory Days". Sonja se udala. pardon . Znao sam da ni njemu nije lako. Reci. bio je sklon tim stvarima. kad zasvijetli crveno. — A može li pisac uopde biti konstruktivan — prekine me on. Govorio je brzo i djelovao nekako pribrano i snalažljivo. premda je crvena lampica pokazivala da smo u eteru. jesi li spremio za današnjeg gosta Toma Waitsa.Skinuo sam ruku s vrata i pogledao ga. — U romanu Samoupravljanje u osnivanju. — Djeluje tako . ali svi se slažu da ga ja preuzmem i nas tavim tamo preko bare. ugurao u kabinu i posjeo na stolac ispred mikrofona.. u vremenu koje ne poznaje magnetofon. na primjer? — Jesam — rekoh. A onda se u pretapanju začuo Mikijev glas koji je pod sjedao na nonšalantno zafrkavanje zapadnih diskdžokeja: — U sezoni recesije. pljuvati. s kim du ostati ja? Šutio je. Ved imam vizu i avionsku kartu. dovodim vam u studio najvedeg lokalnog pisca koji de vas pokušati odvudi od gorke stvarnosti barem na tridesetak minuta. a Miki mi dade znak da stavim slušalice na uši... really special". kojim smo se uspinjali do studija. — Zar ne bi bilo pametnije da unovčite to nasljedstvo? — Možda i bi . odakle me Miki. ova emisija ide uživo! Zamisli da si u pretpovijesti radija. Ovo danas moja je posljednja emisija i zato mora biti nešto "reallv. Sad mi je bilo jasno zbog čega je rasprodao videorekordere i sve kasete. jedino sam ja jebena stranka kojoj bi ta vrsta promjene klime mogla koristiti. djeluje — rekoh neodlučno i još uvijek iznenađeno. Zar sam dočekao dvadesetu godinu od mature da bih shvatio kako se sve raspalo? U jednom trenu učini mi se da ipak fulira. ostavivši za sobom otvorena vrata.... Brucea Springsteena i Loua Reeda? — Loua Reeda nemamo! — čuo sam Kištrin glas.. starcima nije ni do love ni do Kalifornije. Stanislave. što je kritika rekla? — Kritika je rekla da sam u svojoj društvenoj kritici bio konstruktivan . — Brambor je mrtav. — Nemaju pojma.. kako ti izdržavaš ovu svijetlu bududnost i djeluje li ona na tvoje stvaralaštvo? Pogledao sam ga tupo. — A jesi li se ikad pozabavio najvrudom suvremenom tematikom? Štrajkovima.. vidjelo se da je u studiju u svom elementu.. Delon u ilegali. — Idemo u taj tvoj studio da budemo što prije gotovi. što u razgovorima ovakve vrste nije baš običaj — a da ne bude režimski pisac? . — Stvarno! — otpovrne on. Miki je primaknuo glavu mikrofonu i upitao glazbenog urednika: — Kištra. a ja . progutavši knedlu. — Kada? — Za koji dan. kako ova kriza djeluje na tvoje stvaralaštvo? — Pa. dragi pišde. Ljubo de u gajbu. — Da. Kapiraš? — Kapiram — rekoh prilično rezignirano. — Pa. I nemoj se nakašljavati. ne upoznavši me ni s kim. hmkati i prdjeti .. — Ovo ide u živo? — upitah ga. Dakle. pizda im materina! Ušli smo u studio. — Ide špica! — začusmo Kištrin bariton.. Tamo preko bare zacijelo je pretpostavljao da de voditi život u kojem de pornografija biti sasvim izlišna. Na stubištu. — Stvarno? — rekoh. Miki — rekoh sa zebnjom u glasu. ne vjerujudi vlastitim ušima. — Može mjesto toga nova ploča Boya Georgea? — Jebo te Boy George! — otpovrne Miki. štrajkova. što je vlast .

zalupivši za sobom vratima. vaše vrijeme istječe. A u predahu. da sam samo instrument s pomodu kojeg bi on trebao napraviti nešto "reallv. Bi li mi ti zamjerio da sam se tako osjedao? — Ne bih! — hitro de on.K. ali meni onda ipak nešto padne na pamet: — Dobro je kad na te stvari naletiš odjednom kao u pjesmi Toma Waitsa. pročitao sam na stotine intervjua s piscima i odlučio sam ti postaviti jedno originalno pitanje.. na vratima susjedne prostorije pojavio se uzbuđeni Kištra s drugom Trkuljom. maloprije si decidirano rekao da to više nisi. Fudkalo mi se što ona crvena lampica sja kao da me opominje da budem ekspeditivniji. — U tim se stvarima ne moraš bojati epigona. pišde — požurivao me Miki. — Pa i nisam . šefe. zamolimo našeg dragog glazbenog urednika Kištru da nam pusti još jednog Brucea Springsteena. nemodno sam šutio.Shvatio sam da ovaj intervju nije zapravo moja. — A da li si se osjedao blesavo dok si bio pisac? Mislim. — Oho. nego njegova emisija. — Druže Ivančicu. na seks . Mislio sam ovako: on odlazi. Znam kako se izlazi na kraj s toplim pivom. ali danas mi se čini da sam imao puno pravo da se tako osjedam. pa iziđe van. — Vrlo dobar odgovor! — zadovoljno de Miki. Onda bocom toplog piva razbiješ glavu hladnoj ženi. ali možeš li mi redi kako se izlazi na kraj s hladnim ženama? Stvarno me zbunio. Eto.. nisi se valjda prestao baviti i koitalnim pozama? Došlo mi je da mu kažem koju sam koitalnu pozu najradije upražnjavao s njegovom sestrom. jer ima ih mnogo kojima vrijeme istječe! — reče mi kao na kvizu. inače ti je ovo zadnja emisija! — Pa to mi je ionako zadnja emisija — prišapne mi Miki. ne provociraj i ne kenjaj po politici. Odlučih se i sam zezati: kakvih obaveza imam spram ove trule stanice koja se bavi problemima otkupa žita. Zar misliš da se radedi ovaj svoj posao ne osjedam blesavo? Ali. Zatim su stišali predugačku Waitsovu baladu i Miki je ponovo hitro uletio s pitanjem: — Evo.. Ako si prestao pisati... — Hajde... ovo mu je posljednja emisija i red je da mu pomognem. — To je sveto pravo svih nas. Razmišljao sam smješkajudi se. . Vidio sam kroz staklo kako se Trkulja hvata za glavu i suflira nešto Salopeku. Dok je crvena lampica svijetlila.. ali sam se bojao da bih mu takvom upadicom pokvario raspoloženje i ritam. tova junadi. poslušajmo jednu stvar Toma Waitsa. od ove radiofonijske diverzije. rekao bih da je pisac uvijek po naravi svoje pozicije zapravo opozicija. koji je počeo okretati potenciometre i pritiskati neke gumbe. priznadoh da se zbog njegova pitanja osjedam strahovito blesavo. ostavimo to i prijeđimo na ozbiljnija pitanja. Dakle. Umjesto toga. Tebi je poznato da ova renomirana radiostanica nadasve cijeni originalnost i nekonvencionalnost. Trkulja je zgrabio mikrofon i izderao se: — Grabaru. naš gost pokušava riječi "opozicija" pridati pozitivne konotacije! Dok se oporavljamo od ove svetogrdne izjave. — Koja je tvoja omiljena kokaina poza? Trkulja nas pogleda i popije čašu vode. koja je podsjedala na zavijanje i cvilež pasa. A o novim štrajkovima u komuni obavijestit demo vas u heksametru. tema je ionako herojska. Prije no što je pjesma završila. Naši davni seksu alni mentori zacijelo bi rekli da nema na svijetu dvije gore stvari od toga. prelazimo s politike . Dok su mi se u sluhu kovitlali savršeni zvuči saksofona u Waitsovoj baladi "Warm Beer and Cold Women". amaterskim literarnim sekcijama i željama slušalaca? — Pa i ne može! Kada mi ne bi bila mrska citiranja. — I nekonvencionalan. — A to je? — upitah ga radoznalo.. ali to je u skladu s opdim trendovima. koje nisam pročitao ni u jednom intervjuu . tvoj omiljeni pjevač Tom Waits upravo je otpjevao baladu o toplom pivu i hladnim ženama. a onda odvrati Trkulji: — O. really special". Ovo posljednje rekao je tako da sam samo ja mogao čuti. sutra demo imati emisiju o otkupu stoke u desetercu s rimama.

Nakon no vog tonskog reza. Izišli smo van. ali je za jezuitsku čistodu provincijske radiofonije bila prvorazredni skandal. — To je stvarno bilo "reallv. pa mu se obrati: — Slušaj. disciplinsku komisiju i slične stvari. Razgovarali smo dalje još o nekim drugim. reallv special" — rekoh mu dok smo silazili niza stube — ali mislim da de mnogi iskočiti iz kože. Misliš li ti da de književnost stvarno unakaziti. mama ti je zbilja čitala Rilkea? — Jes' kurac! — otpovrne on. to jest egzogene. Inače. ili de to ved mnogo ranije učiniti situacija u izdavaštvu? — Ova situacija. . To "pritom u onu stvar" bilo je izrečeno sasvim tiho. a ovako — dobro sam se zabavljao. pa recite drugu Kištri što se dogodilo. Cigani sa vama". — Sve to sranje dostatno je tek za interno gonjenje. i pustio nam Boya Georgea. u čitavom intervjuu nema ni jedne jedine krivične radnje. a Mikijeva ga šaka pogodi posred lica. — Ali. to mi se u jednom času učinilo kao zgodna retorička pljuska. jednako strogo kao što je malo prije pogledao Trkulju. odnekud se stvorio onaj antipatični Trkulja. — Ovo ti je zbog moje gospođe mame koja je nosila nerc i čitala Rilkea dok si ti tabanao po kamenjaru! Gore. Da nisam znao da odlazi u Ameriku. koji je bio izvan sebe od bijesa: — Suspendiran si. — Objektivno uzevši — rekoh premišljajudi — drug Trkulja se okliznuo o bananu ili neko drugo južno vode. a dok smo prilazili Spačeku. a moram priznati da ni ja nisam bio ništa manje iznenađen. Miki pogleda gore prema Kištri. druže Ivančicu. na vratima studija. U slučaju da se drzneš. Pozdravljam sve one koji su mi godinama bacali klipove pod noge i opraštam se s njima uz pjesmu "Jase opraštam. Čitava stvar prošla bi kao sasvim zgodna i otkačena emisija na Radiju 101. momci! — viknuo je Kištra. Negdje na kraju. tako da je pao kao pokošen na daščani pod premazan tamnim i smrdljivim laštilom. Dok su još zvuči "oproštajne pjesme" treštali studijem. kad je sat iznad velikog staklenog okna pokazivao da je deset i dvadeset osam. — Mogu se jebat! — reče on mirno. mogla bi zatudi i jedne i druge. šaljudi ih pritom u onu stvar. nosioca nekoliko društvenih priznanja. zacijelo bih se bio zabrinuo za Mikije-vu bududnost. Kapiraš. čini mi se. koji kao da se pitao što to drug Trkulja radi na podu. što dakako nije išlo u program. meni padne na pamet sasvim blesavo pitanje: — Miki. — Šta je bilo? — upita Kištra. zatudi i dekapitirati vizualni mediji. namijenjene našem vrlom radiju. — Udario me tako da sam pao — otpovrne Trkulja. otpuhujudi dim zaslužene cigarete. zapalili cigarete i napustili prostoriju. pička ti materina! — vikao je da se orilo. koje je Miki garnirao dobrom dozom provokacija. Je l'te. — Slušaj. uglavnom bezveznim temama. pokaza se zaprepaštena faca glazbenog urednika Kištre. pa si u tom smislu kao eventualni svjedok agresivne radnje apsolutno neupotrebljiv.— Što god želite. i ja imam svog svjedoka. ali kad se našao pri dnu stepenica. uglednog pisca Stanislava Ivančica. stari? Silazio sam za njim. Miki je postavio ozbiljno pitanje koje je bio obedao slušaocima: — Pobornici vizualnih medija ved podugo navješduju smrt književnosti. Miki kaubojski zanjišti u mikrofon i reče ovako: — A da cijenjeno slušateljstvo ne bi pomislilo da su vrijedne i značajne poruke ovog razgovora okrenute samo prema van. I književnost i vizualne medije. Ali onako objektivno. vi ste bili tu. — Ja du se lično pobrinuti da odgovaraš i na višim instancama! Još se nije bio ni zaustavio. Kištra! Ti si došao naknadno i nisi ništa vidio. ali pažljivom slušaocu nije moglo promaknuti. Gledao je u Mikija kao da ne vjeruje u ono što se zbilo. skinuli smo slušalice. Trkulja! — reče mu Miki glasom ljutita učitelja koji se obrada neodgojenom učeniku. evo i jedne endogene.

ponovo sumnjajudi u vjerodostojnost njegove tvrdnje. kuplung sajli i kojekakvih žica. a umjesto tripica janjetinu na gusarski. umjesto domadeg francuski konjak. obrisa je rukavom i pruži mi je. pokriveni kariranim birtaškim stolnjacima i ukrašeni starim tanjurima i limenim priborom za jelo. za uspomenu. cigarete i krenuo kudi. Alaj de se razveseliti rodbina! — Zezaš se — rekoh. — Što ti je to? — Kasete s auditivnim zapisima mojih osvetničkih fukova. Bila je mjesto naših mladenačkih pijanki. ili je na tim kasetama stvarno nečeg bilo. Bili su znatno ispod razine našeg ondašnjeg školskog benda. što mu je inače dobro išlo od ruke. ovo du predati na aerodromskoj pošti. "Una la-crima sul viso" i "Speedv Gonzales". što je to bilo s tim vašim intervjuom? Na kon deset minuta obavijestili su slušaoce o padu napona u studiju.Kad smo prišli kolima. — U to sumnjam — rekoh i potegnuh dva-tri dobra gutlja ja rizlinga. nekad najpametniji učenik našeg razreda. ali to nije umanjilo naše raspoloženje. izgleda. sve je bilo puno masnih krpa. Unutrašnjost prtljažnika bila je u strahovitom neredu. punu četvrtastih paketida. Na naslovnoj strani debelim flomasterom bijaše ispisan. jer je Joco imao običaj umjesto 50 naplatiti 150 boca vina. a onda sam kupio novine. odavno rashodovanih fergazera. jer je otac rekao da de za ručak ispedi patku. ali je reunion concert Gromova pakla bio nezamisliv iz više razloga. i strahote očekuju. sumornu skromnost iz 1967. U redu? — U redu — rekoh polako. a sada inženjer u firmi pod prinudnom upravom. vječne mušterije ovog ambijenta. Maloprije. Dečki su drapali nekakve nemogude balkanske varijante texmex glazbe. svih nas jedina je zadržala svoj nekadašnji izgled. izvorne festivalske bitove iz šezdesetih i megahitove tipa "Are You Lonesome Tonight". jer smo. prvih ljubavnih uspjeha. pa je kao takva predstavljala sasvim prikladan ambijent za dvadesetogodišnjicu mature. Moram samo smisliti još nekakvu lijepu posvetu. — Mislio sam na intervju. Dat du ti je poslije proslave. Dok sam hrskao fino pečeno krilce i mljaskao masne mlince kupljene u najboljoj šiptarskoj pekari. to je za tebe. Oprostili smo se. Prije no što sjednem u avion. Smiješno. . Glazba koju je angažirao Miki Grabar svojim se repertoarom sasvim dobro uklopila u duh vremena koje smo željeli evocirati. što nije nimalo lijepa slika. kakav su valjda voljeli planinari. Splitski festival je besmrtan. bogati. gotovo sam bio zaboravio da nam je to jedan od posljednjih zajedničkih provoda. U subotu popodne ponovo su se izlili pljuskovi. praznih boca od ulja i destilirane vode. Poslovođa Joco trebao je čitavu večeru voditi po protokolu koji su sastavili Miki Grabar i Glavonja. otac se sjeti da me upita: — Je li. naslov POVIJEST PORNOGRAFIJE. od. dok smo se onako fino zezali u studiju. Dvadeset godina stariji ljudi često izgledaju poput dvadeset godina starijih automobila. godine. pa su idudih dvadesetak minuta emitirali laku glazbu s prošlogodišnjeg festivala u Splitu. — Evo. ni dandanas ne znam da li se zezao. Planinarska kuda u kojoj je sve upriličeno. kojekakvih nesmotrenih tučnjava. "Adios Amigo". Ispod zarđale ratkape Miki izvuče podeblju teku. dogovorivši se da demo se vidjeti na proslavi. pa izvuče kartonsku kutiju cipela Borovo. svi žarko željeli da vidimo jedni druge. Miki je zadužio nekog kroničnog apstinenta da u tijeku nodi kontrolira količine konzumirane robe. Hode li to biti ponovljeno? — Pa valjda hode. porazbacanog alata. — Otvorio sam prtljažnik da ti pokažem nešto drugo —prene me on iz razmišljanja. ponovo potišten njegovim odlaskom. V. — Nisam mislio to — pogleda me otac preko pačjeg hrpta. on otklopi prtljažnik i poče rovati po njemu. Stolovi u velikoj sali Planinarske kude bili su postavljeni u obliku slova E. ne slutedi kakva nas razočaranja. Na svakom od njih bijaše sitno ispisana adresa.

sišudi mu krv dosadnim detaljiziranjem o samoupravnoj transformaciji njegova SOUR-a. što su mnogi tumačili našim celibatom. osobito se popunila u toj domeni. bilo bi mi jasno da kojim slučajem nije bilo ni Irene. Nije se znalo tko ima ljepše . a dobar je dio večeri provela plešudi s Mikijem Grabarom. pa mu je to davalo još opasniji izgled. bio je gotovo isti kao i nekad. Osobito tužno izgledao je bivši fanatik plesa i najdosljedniji poklonik Beatlesa. Kolale su od stola do stola. i radnici. samo bez kose. dobacivale se. samo što je. imao je sada sto četrdeset kila. uzimale iz ruke masnim prstima. Isto bi se moglo redi i za Seku Živanovid — Arletu. jer se profesor Krištof. Ljubo Brabec izgledao je kao dva Ljube Brabeca iz 1967. Kako su se ono zvali? — "Soneti nesrede" — rekoh mirno. samo što nije prsnuo. milijun bora i isti onaj autoritativni glas. — Ah. i opdina. Pitao sam se je li tu Miki nešto radio. ili se tek ubacuje. nakon nesuvislog govora ostarjelog profesora Krištofa (u jednom trenu pomislio je da je na proslavi "Češke obecy"). direktor komunalnog poduzeda. Sve to bilo mi je sumnjivo. Cijele večeri pričao je jednoj usidjelici zanimljive priče o tahikardiji. pokušavajudi mu pogoditi ime. došavši među prvima. ali se nekako pogrbio i dobio pomalo izgled pauka. Naš razrednik. stajali smo pod trijemom Planinarske kude i dočekivali ih. bio je prilično suzdržan i neraspoložen. usaljeno srce. Zapravo. podizao je čašicu i nazdravljao svakom dolazniku. stanoviti Jozo Miklaužid zvan Krpelj mentalno se nije izmijenio. koga smo nekod zvali drug a sada gospodin Krištof. po tvrđenju nekih. koja bi se mogla slikati za Penatenovu ambalažu. Biba Hajstor. osobito sonete. stenokardiji i angini pectoris. Između jednog hita Halida Muslimovida i drugog hita Nazifa Gljive. nasred natkrivenog prostora. osobito kad bi usporedio ove sadašnje slavljenike s onima koje si znao prije dvadeset godina. sada je uz glomaznu glavu dobio i prikladno glomazne udove. i vlastiti sindikat. Poslije smo smazali večeru i. dodavale se ispod stola. pa je podsjedao na ruskog robota od lijevanog željeza. — To je naš čuveni pisac Stanislav Ivančid. koju smo nekod zbog pretjerano velikih sisa zvali Mljekara. predviđen za deset kila manje. a po krvnom tlaku mora da je spadao medu državne rekordere. koji mu je obično za velikog odmora odlazio kupiti "ekstravuršt". prilijepio se uz starog razrednika. Bio je ved u dubokoj penziji i nijednom nije pogodio. koje sjajni kostim. godine kad se okladio da de progutati kuhano jaje! Kako si se samo promijenio! — Profesore — gurnula ga je profesorica Ravijojla Gašparac. Miki i ja. Ali Irena je bila tu i sve je vrijeme plesala sa svojim zakonitim suprugom Ljubom Brabecom. Najdosadniji čovjek. pa sam pretpostavio da se nodas moraju dogoditi još mnoge burne stvari. kako mi je drago. Taj. Jedini čije se fizionomije (ali ne i imena) sjetio gospodin Krištof bio je stanoviti Lovro Gmaz. upadale u zdjele sa salatom i gubile se po podu. iako sam ja u tom pogledu imao stanovitih pokušaja. Neka Stela. Mnogo je i pio i pjevao novokomponovane pjesme. kolesterolu. Zašto nema Delona. supruga predsjednika opdine. iako u životu nisam napisao ni jednog jedinog soneta. jer su mu radnici jutros bili stupili u štrajk. postavili stol s aperitivima i tako dobili ugodan ambijent za daskanje prije večere. i komitet. gdje i inače nije bila insuficijentna. nakon duge partijske karijere. Nakon toga krenula je prava baražna vatra najrazličitijih fotografija. Miki i ja smo se najbolje držali. Za tu smo svrhu. nekad davno zloglasna moralistkinja. koga su ved od poznih gimnazijskih dana zvali Metilni. došla je u kostimu koji je pomalo podsjedao na jahadi komplet. hranio isključivo suhomesnatom robom. Imala je tri djeteta sa tri različita muža. po kojima je dobio i neobičan nadimak Silavzju ("She Loves You"). Oko deset neka se budala sjetila da iz etuija izvuče kolor polaroid supruga i tri krasna djeteta.Ved oko šest počeli su se zaustavljati ispred Planinarske kude pokisli automobili blatnih kotača iz kojih su izlazili uparađeni i dvadeset godina stariji učenici nekadašnjeg IV e razreda. Ne mogavši ukebati nikog od kolega. Meni je tako. Ali to što smo se Miki i ja doimali najmlađim bilo je samo zbog toga što nije bilo Čede Delona. imao znatno vedu jetru i pomalo sivkast ten. ti si sin onog Fofonjke koji se zadavio 1958. Poznati alkoholičar. Najpametniji učenik u razredu. nekadašnji popularni popravkaš. Kakav je to panoptikum čudnih fizionomija i karikatura bio. Ivan Grozni. zastao bi i j pojadao se o tome kako de ga jebati svi. rekao: — Znam. inače zakleti neženja. primjerice. ne samo razreda nego i škole. Glavonja. nekod u ritmu rocka uzbibani čovjek od gume.. bacili smo se na ples. Milačidu! Čitao sam tvoje pjesme.

dogodi li se to. nakon nekog vremena sve mi je bilo jasno. cijenjeni ili prezreni. U jednom trenu došla mi je u ruku fotografija klinaca u "marinerblau" odijelcima. e da bi privukla njegovu pozornost. a Ljubo je. pokazivao svom bivšem drugu iz klupe. ženama je tumačio posebnosti Chanelove tehnologije proizvodnje mirisa. Od tog trena Delon je postao zvijezda večeri. ali pomalo površno. navodni apsces na pupku. Otplesao je nekoliko elegantnih valcera s prisutnim profesoricama i diskretno čalabrcnuo dva-tri komadida večere. Pasioniranim političarima amaterima pričao je što Observe. Nisam znao o kojoj vrsti uglavljenog posla govori ta pozamašna količina deviza. sam za stolom punim ispreturanih tanjura. pijuckao gemišt. premda su mnoga od djece morala biti prava derišta. a sada kirurgu lokalne bolnice. rođeni politički lider završio je kao marginalno gunđalo. uspješni ili neuspješni. izgleda da je izbjegavao Irenu. koja smo. jer se na Jocinoj listi našao čitav janjac viška. ali sam predmnijevao da su u svemu nekako zaobišli najvažniju osobu — Irenu. pao je muzičarima na bubanj i guzicom probio navodno skupu membranu. dežurni ljevičar u razredu stekao je automehaničarsku radnju poznatu po skupodi. biti izgubljen. nevidljivim. pogleda uprtog u njega. zadržavajudi se u svakom društvancu neko vrijeme i razgovarajudi sa svima baš o onom što ih je zanimalo. koja je za sve to vrijeme sjedila u jednom kutu dvorane i nervozno pušila. Znao sam da je Ljubin brak s Irenom tužna ruševina. Zatim su se počeli javljati prvi znaci pijanstva koje de ovu evokativnu prigodu odvesti u puki besmisao. Delon se rasprodao drugima e da bi izbjegao nju. neprekidno tražen. ispitujudi ga radoznalo smiju li se antibiotici piti s votkom. Mikijev povjerenik apstinent napravio je strašnu galamu. a nekom opdinskom kulturtregeru objašnjavao je razliku između recepcije Pogorelida u Londonu i Japanu. ali snažnim nitima vezane: Delona. znao sam da de Ljubo. Pijani Glavonja. Sred tog polupijanog kaosa ja sam u jednom času vidio samo tri osobe. Da. iransko-iračkom ratu i blagom otvaranju Albanije. baš kad su malo pripiti Miki i onaj apstinent uhvatili poslovođu Jocu kako u račun upisuje tri boce viskija koje nitko nije ni vidio. Irenu i Ljubu. Silavzju je kremšnitom pogodio drugaricu Ravijojlu. gimnazijski naivno. Bezočno sam je pokazao suhoj Zdenki. premda to zvuči apsurdno — ništa nisam znao! Jer. Ubrzo su stvari krenule po zlu. Gledao sam ga kako ide od društvanca do društvanca. poluzaboravljene epizode. nije dogurao dalje od veterinara stručnog u cijepljenju krava i pasa. koji de se pozabaviti velikim pandemijama. i rekao joj: — Gogo i Denis! Moji ljubimci! — Slatki su! — odvratila je. tko dopadljivijeg muža. nakon suludog rocka. uradili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onog što su smjerali uraditi. držali filozofijom. znao sam sve.dijete. . sa zanimanjem slušan. U jedanaest sati. Obilazedi i svojim neizmjernim šarmom opslužujudi druge. na vratima velike dvorane Planinarske kude pojavio se Delon. pasioniran čitač popularnih mudrovanja. A što bi drugo i rekla? Svijet je ionako oduvijek bio napučen slatkom djecom koja su se pretvarala u grozne ljude. Svi ti nekod drugačiji ljudi. Ona je pak izbjegla Ljubu. Dvoraka nadredila čarobnim zvucima Beatlesa. gledajudi čas u Delona. obasipan pažnjom i pozornošdu. a onda je išao od stola do stola. Doimao se kao čovjek koji zna sve. kojoj još uvijek nije mogao oprostiti što je 1965. i u jednom mi se času učinilo da sve to skupa nije ništa drugo nego taktika. a bududi medicinar. Gledao sam te ljude koji su se očajnički trudili da iz fizionomija i ponašanja izbrišu dvadeset neumitnih godina i u jednom trenu sve mi je postalo smiješno. a Metilni je. momčid koji je sanjao o slikarskoj karijeri sada je aranžer izloga. bio mi je nepoznat sadržaj razgovora što su ga Ljubo i Delon vodili prethodne nodi iza zatvorenih vrata. postao je financijski inspektor. znao sam da je Delon pisao Ireni obedavajudi da de dodi po nju. La Štampa i Figaro pišu o Gorbačovu. razgovora iza koga je na stolidu za preferans ostalo deset misterioznih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. a mnogi od muževa tek bivše. a čas kasnije dozlaboga tužno. a to je osobina baš onih koji svojom okolinom rasipaju šarm poput blještave vilinske prašine. Trebalo je čuti te ovacije namijenjene jedinom čovjeku koji se uspio othrvati godinama i koji je u elegantnom odijelu engleskog kroja izgledao poput ljepotana zalutalog na bal voštanih figura. a ipak. trešten pijan. Lokalnim privrednicima prenosio je stavove uglednih ekonomskih revija o jugoslavenskim izgledima za izlazak iz krize. samujudi u kutu. čas u Irenu. Nekadašnji razredni buntovnik postao je sudac za prekršaje. koja je zasjela pored mene.

koja nam je upravo izmicala. Bila je to sasvim neobična mistična šetnja po kiši i blatnom puteljku što je široko opasivao Planinarsku kudu. ali je bila neoboriva.a o prekobrojnim bocama vina da se i ne govori. ali je umjesto toga srušio pun lonac "vajngulaša". Zatim je pijani Lovro Gmaz otišao u kuhinju. koji je s njima bio uglavio posao. — Koje je to godine moglo biti? — upita ga Delon. Bili smo ved podosta mokri. gotovo — rekoh i nakašljah se. — "Lično i personalno". stojedi na samom kraju nadstrešnice. Ne sjedam se da sam u posljednjih dvadesetak godina primijetio da netko drži cigarete u tabakeri. a ovo ovdje da nije ništa više od groteskne seanse duhova. ali se na to nismo previše obazirali. Stali smo pored starog.. tamo gdje više nema poznatih. stidio sam se to redi.. koju je pojačavala odsutnost glazbe. tako da je ved oko pola tri nastala sasvim čudna atmosfera zamora i mrtvila. izgleda. — Sjedam se da si tada izgubio crvenu maramu — reče Ljubo Delonu — pa sam ja drpio sestrinu i donio ti . Ne znam kako je bilo njima. i 1960. jer sam se u tijeku nodi bio prepušio. uvjereni da de dvadesetpetogodišnjica biti znatno bolje organizirana. Kroz zavjesu proljetne kiše i šumski mrak. VI. valjda stoga što smo nod. tvrdedi da su pladeni samo do jedan. jer je i sam prekršio apstinentski zavjet uz pomod devet boca piva. — Zapravo je brzo prošlo — reče Ljubo pomalo zamišljeno. pošto je inspektor Furač. Sat iza ponodi muzikaši su počeli pakirati instrumente. Valja napomenuti da njegove objede i prosvjedi nisu djelovali previše autentično. — Da je to netko pokušao uraditi one godine kada smo svi zajedno stajali na glavnoj tribini. — Bio je to opdi trend! Svi su vjerovali! — rekoh i bacih opušak koji je zacvrčao u blatu. ali meni se činilo kao da sam na malom provincijskom kolodvoru. godine. — Proljetos su slovenski omladinci motornom pilom javno prepilili veliku simboličnu štafetnu palicu. zapravo sve — promrmlja Ljubo i zapali cigaretu. koji je trebao biti serviran u jedan po ponodi. a bojim se da bi i s tvojim starim bilo gadnih okapanja. — Pa. i vjerovali u svijetlu bududnost! — redi de ponovo Ljubo Brabec. ali mora da je to bilo negdje između 1957. kome apatridska pozicija nije omogudivala tu vrstu informacija. — Proslava? — upita ga Delon. Delon i ja napustili onu nekolicinu posustalih i ved sasvim iscijeđenih bivših gimnazijskih sudrugova i. tako je govorio drug Sivina — smije se Delon ovoj sličici iz daleke prošlosti. nadajudi se da de tamo pronadi ukiseljene papričice. — Može biti — nasmije se Delon. — Kad se samo sjetim kako smo kao klinci s ponosom i uživanjem išli na doček štafete! Bili smo presretni što su baš nas odabrali. obukavši proljetne balonere. dijeledi nam fine uvozne cigarete iz neobične staromodne tabakere. . držali važnim fokusom vlastitih života. — Zbilja! — začudi se Delon. Pretjerana euforija rezultirala je preuranjenim umorom. Zarekao sam se da du sljedede godišnjice mature prepustiti drugima. ležao mrtav pijan pod stolom. ali je sve to bila gola poza i obična konvencionalna laž. ali je novi nalet kiše i to odnio. Uskoro su ispod bunarske strehe zasvijetlila četiri crvena žara uvoznih cigareta. U tom trenu bio sam duboko svjestan da je naš IV e kao društveno bide definitivno preminuo još u kasno proljede 1967. a onda doda: — Slušaj. iza nas se čuo tihi žagor i treštanje tranzistora. — Bože! — reče Miki. Njihova tvrdnja djelovala je krajnje sumnjivo. — Kako su se stvari promijenile! — zamisli se Ljubo. Mora da su ved prošla tri sata kad smo Miki. Ljubo. — I s tim je. drug Sivi bi ga osobno bio ustrijelio. jer sam držao da mi tako patetična rečenica nekako ne dolikuje. Ali. čekajudi kompoziciju koja de me odvesti nekamo daleko. Nitko se nije mogao točno sjetiti. — Kako smo tada bili puni entuzijazma i poleta. dubokog planinskog bunara i načas se sklonili pod njegovu neveliku nadstrešnicu. Na rastanku su svi izgledali neobično sretni što su nakon tolikih godina vidjeli jedni druge. izišli van pod neugodni nodni pljusak. godine. Ubrzo su se ljudi polako počeli kupiti kudama.

idemo unutra. tko je onda tome kriv? Mi sami? Slučaj? Vrijeme u kojem živimo? U jednom trenu naš me razgovor podsjetio na razgovor Flaubertovih junaka. što bi s njima? — Ne znam — reče Miki nakon poduže šutnje. kao da pokušava svladati uzbuđenje. medu vama su. Dok smo se Miki i ja vradali u Planinarsku kudu. a onda. Nismo stigli izustiti ni riječi. a onda se zaustavi ispod platane jer je tu manje padalo. Prvi put sam prisustvovao razgovoru Irene i Ljube u kojemu su otvorene sve karte. ali smo šutjeli pravedi se blesavi. gdje je Delon. kad se korak-dva odmaknuo. negdje pri kraju knjige. Postalo mi je silno neugodno. — Ljubo. kao da se sprema nekamo. i rekao: — Dečki. do neke druge. dobro. — Čedo — iznenada de Miki nazvavši ga po imenu. Miki. uskočio u žuti golf i upalio motor. ali ga je Delon preduhitrio: — Nemoj. DoŠta je elegije. Krenuli smo prema parkiralištu ispred Planinarske kude. nije se ni s kim oprostio! — Irena. — Imam na dnevnom redu još jedan nezgodan i delikatan prelazak granice — redi de kroz smijeh Delon. — Vidjeli ste što je uradio? — rekao je Ljubo drhtavim glasom. — Kako otišao? Pa. — Kamo se žuriš? — upita ga Miki. kao da je moli. da se ne bi mislilo kako je Delon osobito uspješan čovjek! Mislim da smo svi znali na što se odnose Delonove riječi. da ti ih tko izruči. k vragu — pljune Miki u travu. i otišao je. ali je ta asocijacija bila toliko literarna da je nisam htio spominjati. tako da su mu riječi dopirale iz mrklog mraka. Ljubo je prišao automobilu i prešao rukom preko mokrog metala kao da ga gladi. sentimenata i sličnih sranja. kad budeš razmišljao o mom sjajnom uspjehu. pa pravac kudi! Zacijelo bismo se odmah vratili u Planinarsku kudu.. — Joco kaže da se to dogodilo sinod — prozbori Miki. pa se glasno usekne. ali mu je ipak pala u naručje. Nakon toga briznula je u plač. Delon nas ponovo ponudi cigaretama. ali se Mikiju i meni nije više pušilo. možda bi me držao najvedim gubitnikom.. spretno izbjegavši sentimentalan rastanak. kudikamo dubljim i tajnijim od banalnog. — Pa. — Otišao je — promrmlja Ljubo. — A dobro. otpovrnuo: — Pa. koji je prvi zastao ispred unakaženog stabla. Tražite krivce sami. Delon je pritisnuo gas i nestao u nodi. Puteljak nas je vodio uz nisku. što mi je zazvučalo sasvim čudno — ti si jedini koji si od nas svih uspio! Delon krene nekoliko koraka naprijed. Rekao je da ide. mislim da moram krenuti. — Pa dobro. — Ako smo svi promašili. uredno podšišanu živicu. — A ja? — rekla je Irena na rubu plača.Ubrzo smo svi pogasili cigarete i krenuli prema Planinarskoj kudi. — Slušaj. — Kad bi ti bile poznate okolnosti moga uspjeha. što bi ti uradio? — Ne znam ni ja — otpovrne Delon nervozno i užurbano. da iz nje nije kao mahnita izjurila jedna sjena i stala pred nas. Sjena golemog drveta posve ga je skrila. mehaničkog koitusa. . koji operira najsloženijim djelidima nečije intime. to je njegova stvar. tek je Ljubo priskočio do automobila kao da de nešto redi. Činilo mi se da sam na nekoj vrst ipeep-sboiva. Zastadosmo ispred nekod visokog hrasta koji je pogodio grom i skresao mu krošnju za polovicu. ti valjda ostaješ sa mnom . — Dečki. računaj da su i ovakvi prelasci granice uračunati u njegovu cijenu. On je samo nemodno slegnuo ramenima i blago. njih su dvoje zagrljeni stajali vani na kiši osuđeni jedno na drugo. Ljubo! Rat si na koncu dobio ti! Tek toliko. onako skroz-naskroz mokar. gdje je? — vrisnula je tražedi pogledom žuti golf. Nismo ni pretpostavljali da ga više nikad nedemo vidjeti. a onda je duboko udahnuo. — Ti tražiš krivce — reče mu Delon. budude proslave mature.

morao je krasti. izišao van i tako žestoko lupio vratima da se zidna vješalica u hodniku srušila. zaključan u stolu. to je bio očajnički potez u borbi za očuvanje voljene osobe. — Zašto? — upita ga Ljubo. saslušati i predati sudu. I nemoj misliti da to radim radi tebe. Ljubo mu je sve to ispričao. obasipati je darovima i činiti sve ono što je nekod činio njegov suparnik. ti si pronevjerio velike pare i znaš što ti sljeduje. s povijenim nosom. a s ljudskog stanovišta. Ljubo je uistinu kao direktor lokalnih kinematografa lakoumno i dječački naivno pronevjerio nekakvih šesto milijuna. a pledati je čovjek upalio cigaretu i bacio šibicu na pod. Kako mu je za to trebalo mnogo para. Ljubo je slušao što došljak govori i bivao sve manji i manji. turio je Ljubi pod nos službenu legitimaciju i ušao mu u stan. — Brabecu. reakcija de odmah redi: "Eto što rade djeca naših revolucionara i pregalaca!" Tvoja bezvrijedna sjenka poput masne mrlje zalijepit de se na svijetli lik tvoga oca. to je bio pravi. idiotom i smedem. zapretane čovjekove motive. kad je ved bio siguran da de pred lice pravde. A spas mu je bio i te kako važan. ali je Ljubo. Zatim deš vratiti partijsku knjižicu i podnijeti neopozivu ostavku. Postoje bankovne metode da se to sredi sasvim bez bolno. Kada je prljava i mračna rabota direktora Ljube Brabeca bila otkrivena. kome ta logika nije bila jasna. civilnom životu. — Ti si bitanga koja ništa drugo i ne zaslužuje — nastavi čovjek." Ili: "Jabuka ne pada daleko od stabla. Jesi li me razumio? — Je. Do ponedjeljka deš ti napraviti sljedede stvari: skupit deš nekako sve pare i vratiti ih tamo kamo spadaju. A onda. zato sam došao da ti nešto predložim — nastavi tip.. Pričao mu je mnogo o tome koliko mu znači Irena. I ne samo to nego čak i posljednjih desetak godina svoga života.. što de onda biti? Kakav de to odjek imati? Da bome. što de se dogoditi . idiote. radi Irene. debelim obrvama i jakom bradom. Govorio je reskim i odrješitim glasom i obradao se Ljubi sa "ti". — Mi demo te uhapsiti. držedi da de eventualna kazna biti manja katastrofa od one koja de ga snadi izgubi li Irenu i Jarmilu. koje uzima u obzir i najdublje. vratio Delon. a sud de ti onda odmjeriti kakvih šest-sedam godina i kvit posla! To ti je jasno? — Jasno mi je — snuždi se Ljubo i nagne nad šalicu u kojoj je bilo još malo crne kave. drski kriminal. Nakon toga je došljak pljunuo na kuhinjski pod. zgazio bih te ko crva. Što se zapravo dogodilo one nodi na Šljunčari kada se pod neobičnim okolnostima. ja du se lično pobrinuti da padneš što dublje. ubrzo shvatio da ga tip nije došao uhapsiti. mi ne možemo dozvoliti da nam smede kakvo si ti ukalja te uspomene. ugasio opušak u Ljubinoj kavi. Počeo ju je voditi na skupa putovanja u inozemstvo.. da postoje čak dvije spomen-ploče posvedene njemu. ali je u nabusitom nastupu nenadana gosta nazirao elemente svoga spasa. Sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa. takav ti se posjet mora činiti sasvim normalan i očekivan. da se jedna ulica u ovom gradu zove po tvom ocu. da ga zovu budalom. Ljubo je šutio i pijuckao kavicu. Jednog jutra.. Kad pronevjeriš šesto milijuna. što je vjerojatno činio razgovarajudi i sa svima drugima. One nodi kad je došao Delon. gledajudi nekud u stranu kao da mu se gadi Ljubino lice — Tvoj spis je kod mene. Da se mene pita. saznao sam nešto kasnije. događaji su poprimili sasvim neobičan tijek . naravno! — Vidiš. dok je sam kod kude pio kavu. da je on u srcima ljudi koji su podizali ovaj grad? E. Nije bio navikao na to da ga ponižavaju baš na ovaj način. jesam — promuca Ljubo. — Zato što naš neuki narod obožava onu tupavu poslovicu: "Kakav otac takav sin. — Ali. Lice mu je bilo grubo. nekako četvrtasto. i gotovo nitko nema o njemu pojma. držedi je posljednjom u tzv. i nakon dugog izbivanja. bio je spreman ponijeti svoj križ i izdržati Golgotu do kraja." Znaš li ti. Umjesto da se predstavi. Takvi kao ti ne zaslužuju da žive. Bududi da je znao da Irena oduvijek voli samo Delona. i da je to moja volja. na vlastito iznenađenje.VII. na vratima je pozvonio pledat čovjek kome je moglo biti šezdesetak godina. — U protivnom. a onda zakopao cipelu. Ljubo se bio ponadao da de je zadržati uza se postane li i sam Delon. nego ponuditi neku vrstu nagodbe.

seriji padova i poniženja. Budemo li imali srede. prema kolima. a na kraju male kolone . Ljubo je pred njim rasprostro cijeli svoj život. Nasmijah se u sebi. Šutjeli smo možda i zbog toga što smo se tako dobro poznavali da nam se nabrajanje vlastitih smutnji činilo bespredmetno. jedan revolucionar i jedan otpadnik. Do svitanja je ostao još dobar sat vremena. Pratio sam mala crvena svjetla ispred sebe i borio se sa snom. ali. krenuo Miki Grabar. Pomislio sam da je Mikijev Spaček opet crkao. Krenuli smo dalje kroz šumu približavajudi se ružnoj seoskoj birtijetini. ali mislim da je to morala biti ona ista tajna i neodređena stvar zbog koje mi je svojedobno onako iskreno i uvjerljivo rekao: — Ne brini. a možda i neko žestoko pide. nekolicina preostalih i trijeznih zbrinjavala je onu nekolicinu bespomodno pijanih. Tako su Ljubu Brabeca. kad bi se u gradu sve zatvorilo. govorio: — Tu. — Nema fiksno radno vrijeme. vjerojatno zadovoljan zbog Irenine "brige". Vedina ljudi bila je ved otišla. — Ljubo. duga priča o traljavom životu. druga je stvar to je li od Ljube bilo pošteno što je sve to ispričao Delonu. ali je ipak nešto drugo bilo posrijedi. da budem iskren. znam da nije mogao uraditi drugačije. U četiri ujutro proslava dvadesetogodišnjice mature. Ljubo je izišao na kišu i dotrčao do mene. Prvi je. Premda je Delon trebao biti njegov konačni upropastitelj. Sad. kao najsporiji i s najnepouzdani]im kolima. svejednako kisnudi. — Namrtvo deš se prehladiti! — Posljednja šansa tako dugo radi? — upitah ga. uistinu u posljednji čas. Irena. pa je dobar dio ceste vodio kroz gustu hrastovu šumu. podosta izvan grada. pomogli.ostane li bez Jarmile. Jer. Planinarska kuda nalazila se u brdima. Sva trojica kao da smo imali iste misli. ne trošedi riječi. a onda sam iznenada počeo kočiti jer je Ljubo zaustavio kola. Volio sam Delona zbog toga što je u njegovoj nesebičnoj odluci bilo neke fine patetike. Stao sam i ispred sebe ugledao ne samo Ljubin nego i Mikijev automobil. i u neusporedivim holivudskim melodramama. ostavio mu je Irenu. spasila dva sasvim oprečna čovjeka. Bila je to duga. ali kako sam bio posljednji. kakva se može nadi samo u nekim dobrim romanima. dotad je otvorena — reče on pa se hitro vrati u kola. ma koliko bila plemenita prema Ljubi. za njim su išli Ljubo i Irena. još je postojala nada da u Posljednjoj šansi teturaju posljednji regionalni alkoholičari. sada ved obojica pokojna. pomislih. poznajudi ga. bit de još otvorena. Miki i ja krenuli smo. a Ljubo. Nadao sam se da du ipak ostati budan do kude. od koje smo toliko očekivali. ulazi! . Na žalost. Dobro bi mi došla kava. bila jednako toliko nepoštena prema Ireni. nije mi se dalo pretjecati ostale i obavještavati ih o svojim namjerama. Iznenada sam osjetio umor.vikala je Irena viredi kroz prozorčid. Dakako. Ne znam o čemu je pritom mislio Delon i što ga je konačno nagnalo da donese odluku kakvu je donio. dva do tri kilometra dalje je Posljednja šansa. kava mi više nede ni trebati. — A što ti misliš? — Kao da me pitao. posljednjem azilu neumornih gradskih pijanaca. a ravnomjerno cviljenje brisača i tihi rad motora navodili su me na san. i tome slično. što je još važnije. ali sam poslije shvatio da je razlog negdje posve drugdje. onako kako se to zapravo radi pred spasiteljima. patetike na koju imaju pravo samo ljudi izuzetne geste. netko bi možda s pravom upitao nije li njegova odluka. tako da su neugodnu šumsku tminu remetila tek tri para automobilskih farova. Držao sam stoga da Posljednja šansa ima ime da bolje ne može ni imati. ukusa i šarma. ali mene. a kad stignem. neuspjelom braku i sličnim stvarima od kojih te podilaze žmarci.ja sa svojom "četvorkom". — Miki misli da bismo prije rastanka mogli nešto popiti — reče Ljubo dok sam otvarao prozorčid. Jesu li nas to tolike godine drugovanja naučile prijenosu misli. Držao sam isprva da je to zbog toga što mi je Delon bio mnogo važnija osoba u životu negoli Irena. dok je Ljubo. tako nešto nije mučilo. još uvijek nisam prodao dušu vragu! Ostavio je Ljubi deset tisuda švicarskih franaka da se spasi grozne sramote i zatvora i. Pomislio sam kako bi mi crna kava. VIII. prepušteni ružnodi vlastite sudbine. Dokad ima gostiju. okončana je zijevanjem i dosadom. .

baš kao da i Ljubu muči vozački drijemež. koji se stisnuo uz Irenu. Ono pseto. koja je. Onaj glas kao da nas je zatekao zbunjene i nespremne. gnjecavo blato. I zaista. prisjetio sam se one davno pročitane Chandlerove rečenice. Ali. — Gazda! Gazda! — prodere se još dva puta. pa čak ni kamenčida. koji nas je pozorno motrio: — Nitko. Otvorio sam do kraja prozor i prepustio kiši i vjetru da me izbave od izdajničkog sna. na čijem je pročelju visjela velika drvena ploča s natpisom Posljednja šansa. diskretnijim glasom. Onda Miki zakuca po staklu. poput nodnih insekata. Tvrdio je da poznaje gazdu i da je ovaj uvijek voljan otvoriti ako na vrata zakucaju pravi gosti. svjestan da nešto treba poduzeti. Onda je i pas. iz mraka hrastove šume izronilo je tamno. sasvim uzrujan. tih čudnih simbola ljudske suvišnosti. Umjesto da nas posluša. nakašljao se i dobacio onom gore. okupili se oko slabog svjetla. Zaustavili smo se i parkirali jedan do drugoga u raskrčenom dijelu šume gdje se nalazilo gostioničko parkiralište. prepušteni kiši. prijatelju. briši u kola! Kavu demo popiti kod nekog od nas! — Možemo kod nas — dodala je Irena držedi kišobran iznad Ljubine glave. — Nema nikog — rekoh pomalo razočarano. Nakon nekoliko minuta. a Ljubo se odmah složi. Kad je gazda još jednom upitao: "Tko je?". tu je neko svjetlo! — pozove nas Miki tišim. Zvonca nigdje nije bilo. I dalje je vladala tišina koju je remetilo tek rominjanje kiše i slab šumski vjetar. valjda mudrije od nas. privezana o dug lanac. Samo koraci u nodi. Još je nekoliko trenutaka vladao mir. podvilo je rep i povuklo se u sigurnost svoje neugledne kudice. nije bilo zvijezda. . — Samo se nemoj opet derati — rekoh Mikiju. Svud oko nas steralo se gusto. nismo mogli ustanoviti. raspalit de po njemu iz sačmarice — rekoh Ljubi. ili kamenčid koji bi bacio u prozor. spreman da nastavi vožnju prema gradu. jedan od prozora u prizemlju svjetlucao je slabašnim svjetlom koje mora da je potjecalo od male. a onda ipak uspio pronadi pravu stranu. povikao na njega: — Miki. neosvijetljeno zdanje neukusne četvrtaste kude. a onda se zakašlje i snažno zakuca po prozoru. koji se skutrio u kudici. čuvala svoj nečasni dom. Miki se nije dao. — Dečki. Što je bilo s druge strane prljavog prozora. čak i u četiri ujutro! Uzmuvao se tražedi zvonce. vjetru i nodi u kojoj.Ponovno sam gledao u stražnji vjetrobran i poziciona svjetla Ljubina auta. Zašljackali smo kroz blato prema tom prozorčidu i svi četvero. U jednom času Ljubin je auto malo zakrivudao. ali me on ni ovog puta ne posluša. dakako. iako smo se očajnički propinjali na prste. gotovo dogorjele svijede. izrečene u istoj ovakvoj tmini. tako da sam. a onda se na katu otvori prozor i nečiji se dremljivi glas javi odozgo: — Tko je? Neko smo vrijeme šutjeli u mraku. — Ako je tip pametan. Miki se počeo iz sveg glasa derati: — Gazda! Gazda! Diži se! Stigli su gosti. Izišli smo na kišu i začas začuli lavež pomahnitale džukele. počeo režati. pojurio kroz mlaku uz rub ceste.

S Pavličidem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac. osim opsežnošdu. hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu.). pripovjedač. Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upudene znalcima. U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana. zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeda naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca.). Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeda. ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru ved osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti. radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik. Barbieri. a do danas je bibliografiju domadega krimida dopunio s još desetak rado čitanih naslova. da ne kažemo "vječnosti". borheso-vaca (Pavličid.). Tribuson je. odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv. Dublja strana zaljeva. koji nedvosmisleno ved podnaslovom "bulevarski roman" utire put autorovu još jasnijem okretanju prema. Po uzoru na "tvrdokuhanu" prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Ravmon-da Chandlera. prozom pisanom u fantastičnome ključu. od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972. pripovjedačka vještina. Nodna smjena. U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam. odlikuje i žanrovskom razvedenošdu. koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara. Cuid i dr. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideolo-gizaciji. Uz spomenutu prvu zbirku. Bijesne lisice.).) do danas je objavio tridesetak knjiga. Čuješ li nas. Uz Pavla Pavličida. .GORAN TRIBUSON (Bjelovar. mnoga desetljeda nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljedu prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu. u svojim krimidima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. iskazuje erudit-ska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja. Siva zona. i Tribuson.) i Sanatorij (1993-). Ne pišudi s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama. i Ruski rulet (1982. 1948.). filmski i televizijski scenarist. ved da bi bio čitan. Tribusonov se prozni opus.. Na terenu fantastike. romanopisac. u čitankama. ozbiljnoj književnosti. Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimida istražitelj Nikola Banid. U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. Frido Stern (1981. danas i ovdje. po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu. tu pripadaju knjige novela knjige Praska smrt (1975.) i Raj za pse (1978. Niz je počeo Zavirivanjem (1985. Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama. dajudi tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao. Jelačid Bužimski. mistiku. pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici. koji jednim narativnim tijekom najavljuje budude Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta. te rani romani Snijeg u Heidel-bergu (1980. što je samo naizgled paradoksalno. Uzvratni susret. u enciklopedijama. tematskom raznolikošdu i poetičkim mijenama.). ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990. visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature..). po sklonosti autobiografskoj prozi). sotonizam. generacijski također mu srodnom. amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora. brisanju granica između "visoke" i "niske" književnosti. osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana. među kojima su najpopularniji Mode in USA.

napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. Pornografija je ovdje. Legija stranaca (1985. koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka. ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost. te "što se zbilo poslije". Rani radovi (1997. metafora za individualne mogudnosti prekoračivanja društvenih zabrana. tako autentično oživljen. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku bududih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta.). Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu. sentimentalna sjedanja oživjeti u punoj snazi. Jedan od junaka. ujedno pripovjedač u prvome licu.) i . a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog "Povijest pornografije" koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj.).Sa spisateljskom i životnom zrelošdu. gdje de nostalgična. Mirjana Jurišid . kad su se istopili mladenački ideali i iluzije. usporedo s biografijom "klape". koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan. Trava i korov (1999.). nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984.) i Mrtva priroda (2003. ali i probijanja "željezne zavjese" nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture. javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije. Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi.najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji — Povijesti pornografije (1988. naravno. rekonstruira. Sažetak naraštaj noga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildung-s romana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti. fenomene negdašnje svakidašnjice. zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisudljeda. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti.) ogledni su primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji.

elbookers.com .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful