elbookers.

com

Goran Tribuson

POVIJEST PORNOGRAFIJE

elbookers

Goran Tribuson POVIJEST PORNOGRAFIJE

I oni skupiše dojmove svoga života. Jedan i drugi ga je promašio, onaj koji je sanjao o ljubavi, kao i onaj koji je sanjao o modi. Koji je tome razlog? — Možda pomanjkanje pravca — reče Frederik. — Kod tebe mogude. Ja sam naprotiv griješio zbog pretjerane revnosti, ne vodedi računa o tisudu sporednih stvari. Imao sam previše logike, a ti previše osjedaja. Zatim su krivili slučaj, prilike i doba u kome su se rodili. GUSTAVE FLAUBERT, Sentimentalni odgoj Jadni svi mi, ako demo pravo. GRAHAM GREENE, Tredi čovjek Tko je? Nitko, prijatelju. Samo koraci u nodi. RAYMOND CHANDLER, Playback

Prvo poglavlje I. — Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana. Pa, sad, ako baš želiš nešto napisati o svemu ... — rekao je Miki Grabar je nemodno slegnuo ramenima, nakon što je donio vijest o tome kako je u lokalnu mrtvačnicu s jugoslavensko-talijanske granice dopremljen zakovan metalni lijes s tijelom našeg prijatelja Čede Kralja - Delona. Ništa nisam želio napisati; želio sam samo neko vrijeme biti sam i baviti se nekom trivijalnom, besmislenom radnjom - buljiti kroz prozor ili u bjelinu zida. — Vijesti o smrti kao da dolaze baš onda kad ne trebaju — dodao je Miki, valjda i sam svjestan da je izrekao nepriklad nu i šuplju frazu. Htio sam mu redi kako bi moj pokojni ujak Emil zacijelo rekao kako nema tog vremena, prikladnog za vijesti o smrti, ali mu nisam rekao ništa. — Zbog ovog se nedemo napiti? — upitao je Miki, zastao nesigurno, a onda polako krenuo van. — Nedemo — otpovrnuo sam poluglasno, pustivši ga da ode. Nekoliko telefonskih poziva, što su uslijedili tog dopodneva, uvjerili su me da o Delonovoj smrti ne znaju ved samo prijatelji i poznanici, nego da o njoj govorka i bruji čitav grad, ne samo zbog toga što su ga svi poznavali nego i zato što je ta smrt, sudedi po zakovanom lijesu, morala biti sasvim neuobičajena. Nemajudi živaca da uvijek iznova razglabam ono malo poznatih mi činjenica, isključio sam telefon. — Što sad uraditi? — pitao sam se, u stvarima smrti, suduti i pogreba pravi i nepopravljivi neznalica. Odjuriti do Delonovih roditelja i ponuditi im kakvu-takvu pomod, ukopčati telefon i nazvati Irenu, naručiti vijenac? Od svih mogudih izbora najprikladnijim mi se učinilo pobjedi, sjesti s Mikijem u njegov raštelani auto i zbrisati s mjesta događaja. Baš kao što smo ved jednom i uradili. Ali, kao i sva laka rješenja, ni ovo nije dolazilo u obzir. Trebalo je stisnuti zube i otrpjeti. Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne dižudi slušalicu ponovo ga isključio. Nakon toga otišao sam u sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo nijedne s Delonovim likom. Zapravo, stereotipno de zazvučati da nas je Delonova smrt ispunila iznenađenjem i boli, ali su okolnosti u kojima se zbila bile sasvim u sferi naših nagađanja. Ljepotan, šarmer, bonvivan, svjetska skitnica i varalica za koju se zanimao čak i Interpol, Čedo Kralj, popularnije Delon, oduvijek nas je učio tome da su ekscesi i iznenađenja bit njegove naravi, te da je svako čuđenje njegovim potezima

ta je proslava poprimila pomalo karakter kružoka tajne organizacije.. Patetično je tvrdio kako bi ga mnogi rado vidjeli iza rešetaka. i to u zatvorenom metalnom lijesu. Zasigurno se doimala kao osoba koju je ovaj pogreb najviše potresao. a sveopdu pomutnju napravio je i očajni otac koji je u nastupu neočekivana bijesa počeo inzistirati da se pogreb odgodi kako bi se obavila obdukcija. Baš zbog njegove prisutnosti. Ali ne. učinio je najluđi potez kad je prije nekoliko dana tajno stigao u naš grad na proslavu dvadesetogodišnjice mature. zaogrnut američkim "montgomerijem". prijatelji do groba. koja je u svojim najsjajnijim danima dobila nadimak Arleta. Odlazio bi u trenu kad bismo se naviknuli na njega. i da je netko neupuden promatrao ovu tužnu povorku. za koju je ova turobna povorka predstavljala tek groteskni sprovod slabo joj znanog stričeka. Zatim su nastali problemi s katoličkim svedenikom koji se tog dana osjedao loše zbog nekakve nepoznate viroze. šuškajudi istrošenim slamnatim šlapama i izbjegavajudi one smušene razgovore koje smo nekod vodili o politici. Do Ljube. mi. II. Jasno. izbjegavao vede mlake i. pjevao. osim ako se ne zoveš Čedo Kralj. jer je bilo nužno da što manje ljudi zna za njegov kratki povratak. Na ulazu u groblje na nas se izlio pravi prolom oblaka i učas nam promočio odijela.. Za mrtvačkim kolima sporo su koračali Čedin otac. i što svatko s takvom kartom u džepu djeluje pomalo američki.. koračala je Ljubina žena Irena i gušila se od plača. po ljupkoj ženi princa Valijanta. Znali smo da ne laže. ali počesto i iz golih materijalnih razloga. buljio sam kroz prozor van u kišu. Ahasver i apatrid iz metafizičkih. ali bliže meni. ali mi ni nakraj pameti nije bilo da de se vratiti tako brzo. koji zacijelo nije znao gdje se nalazi i koga to pokapaju. Tumačili su mu da je tako nešto sasvim neizvedivo. odgonetavao sam te kišne večeri čemu nas zapravo vradaju pogrebi. nekadašnja školska i gradska ljepotica. Premda su mi posve strana patetična razmišljanja o pogrebima. nekolicinom prijatelja. Slutio sam tada da ima svoje interne metode prelaska granice. majka. koga smo zbog nepoznavanja drugih. Poslije ponodi izišao je s nama. ali se kleo da nikad nije prodao dušu crnom vragu. ona je ved deset godina bila žena Ljube Brabeca. Prvo nas je nenadani štrajk radnika Vrta spriječio da podignemo ved naručene i pladene vijence. nadajudi se da de mi kakav koristan odgovor povratiti raspoloženje za ovu jedinu večer koja me dijeli od povratka u Zagreb. Do Milana je posrtao debeli i pretjerano delavi direktor lokalnih kinematografa Ljubo Brabec. sprovod je ipak krenuo. Milan Grabar polako je koračao. Jaromir nije mogao ispratiti Delona jer ga je ved devet godina čekao na jednoj drugoj parceli ovog istog groblja. osim . Korak-dva iza nas ljuljala se i zanosila predebela Seka Zivanovid. tetka i senilni djed sa sela. pa su ga na svojim leđima osjetili sutrašnji mrtvaci.neumjesno. vradao se iznenada. Bavio se svim i svačim. Veselio se. našto je on slegnuo ramenima i počeo neutješno ridati. počesto stvarima i poslovima koji su nadilazili naša najcrnja nagađanja. čiji je nesigurni korak bio posljedica dvodnevne alkoholne apstinencije. pio. na sredu. zabavljao čitav ostarjeli razred i vješto odbijao znatiželju onih koje je mučilo to otkuda je sad banuo u rodni grad. Sjedio sam u roditeljskom domu. Ili mi se to samo činilo zbog toga što sam znao da mu je u džepu PAN AM-ova avionska karta. Taj je štrajk. baš kad bismo ga počeli zaboravljati. i nalakden nad svoj nekadašnji radni stol. prikladnijih čeških riječi oduvijek zvali Brambor. Da pogreb bude tmuran i neizvjestan. pobrinulo se nekoliko činilaca. Uz nju stisnula se njena desetogodišnja kderka Ines. i vrlo brzo rekao kako mora otidi jer još nodas mora prijedi talijansku granicu. koja se upravo nalazila na svom drugom bračnom putovanju sa čovjekom koji je zacijelo bio manji idiot od mene. ekonomiji . Prva je bila Milanova sestra i moja bivša žena Sonja. koji ved poodavno ne doživljavam kao prisno mjesto s kojega sam krenuo u život. Za njima smo išli mi. premda je u svakodnevnim stvarima znao i te kako lagati. a druga Jaromir Kralik. svi su znali da se državna granica s urednim papirima sasvim lako prelazi u svako doba dana i nodi. pod čiju je ingerenciju spadalo i gradsko groblje.. Dvije važne osobe iz manje-više opravdanih razloga nisu prisustvovale simboličnom bacanju ilovače na Delonov lijes. svakako bi pomislio da je uplakana Irena pokojnikova supruga. S pola sata zakašnjenja i sa svedenikom koji je neprekidno šmrcao. čitavo jedno desetljede promatrajudi kadrovski i privatni pad svog slučajnog muža. odgođen za dvadeset četiri sata. Otac se smucao po kudi. izgledao ved poput nekog tko se navikava na američku modu i američki život. Zatim se nešto šuškalo o štrajku komunalnog poduzeda.

odložio sam njegovu čuvenu Povijest pornografije na ormarid za cipele i rekao kako du mu svakako pisati o tome što mislim o rukopisu. čini se. među koje se nekom neumitnošdu preselio i Čedo Kralj. bildungs-roman. III. koliko mu je nedostajalo metodologije i znanstvene akribije. Nisam bio potresen. Rezultat je toga djelomičan nered u kojem se gdjekad gube smjerovi i ciljevi istraživanja. koje je do tada držao neotuđivom svetinjom.Grabaru. umjesto da se predamo glupavim sentimentima rastanka. Neprekidno je pričao nešto o dizama. prepuštajudi sve naše dosadašnje nesporazume šutnji i zaboravu. našto je on odmahnuo rukom i rekao da je to suvišno. U pola osam. a spoznaje. izišli na kišu i stali štelati mjenjač i fergazer mog renaulta. Autor je. Političke konotacije "privatnog hard dore moviea" (čuveni super osam pornid) gube se u sasvim neadekvatnoj filmološkoj interpretaciji čuvene idiotarije koja se zove Duboko grlo (Deep Tbroat). stoji u uvodu rukopisne Povijesti pornografije mog najboljeg druga Milana Grabara . o omjeru ulja i goriva. Da. Jedini pouzdan niz jest niz dragih mrtvaca. prije bi se reklo da me groteskni pogrebni ritual zbunio i oneraspoložio. fantastika. ali se smjerovi istraživanja do te mjere razilaze i rač-vaju da bi se Mikijeva Povijest pornografije mogla mirne duše zvati i "Estetika pornografije". jer otkrivaju poznavanje nekih najegzotičnijih izvora. te rukom nažvrljanog trgovačkog papira. Tutnuo mi je u ruke fascikl sa tri stotine stranica. na vratima se pojavio Miki Grabar i rekao da se došao oprostiti. primjerice. o prednostima Zenithova karburatora. Sprovodi nas dakle ne vradaju nikakvoj metafizici. izvorišta evropske pornografije pronalaze u faličkim kultovima. Znao sam da je to izgovor i da ga više nedu vidjeti. reference i citati kojima barata Milan Grabar jednako su čudni. nakon čega smo. kao da mu je neugodno. Ili. o nesavršenosti igličasta ventila. kao da se radi o sitnoj trivijalnosti. opscenost. Znanstveni aparat. oni pak koji u njoj vide otvoreno polje sublimiranja individualnih i socijalnih energija svesrdno je potiču". kad smo u provincijskom kinematografu odgledali Rocca i njegovu bradu — počeli zvati Delon. biografija. nego golom fakticite-tu. Polako. ništa više nije isto. sve je bilo jednostavno. tamo gdje nisu trivijalne. gdjekad su mutne i nedovoljno artikulirane. "Fenomenologija pornografije". Pretpostavljam da je mislio kako sam popodnevnim pogrebom potresen. kojima autor pridaje karakter kolektivne erotofilije. tko zna kako još! Mikiju . koga smo nakon one večeri. "Stav represivnih sistema prema pornografskoj proizvodnji dvojakog je karaktera. hrestomatija. a onda u mračnom hodniku zapalio cigaretu i ustvrdio da u sobu nede ulaziti. otvorio sam Povijest pornografije i počeo čitati tekst koji je povijest. Te tri stotine stranica tipkanog bankposta i pelira. "Uvod u pornografiju" ili "Teorija pornografskih žanrova". izvanrednom poznavaocu i strastvenom uživaocu "pornografskih proizvoda" pri pisanju ovog pozamašnog i ambicioznog ogleda nije toliko nedostajalo pozitivnog znanja. premda antropologija nikad nije uspjela do kraja proniknuti u njihov pravi smisao i funkciju. zabranjuju je potpuno. oni koji njenu tenziju drže oslobađajudom. Predmet rasprave sasvim je precizno naznačen u naslovu knjige. klapa s kojom sam odrastao malo-pomalo se raspala. koji bi bolje pristajali kakvoj sociološkoj raspravi. Otkako je umrla majka. traktat. predstavljaju zacijelo jednu od najčudnijih knjiga što sam ih uopde držao u ruci. intimni zapis. Ostavlja mi rukopis naprosto stoga što mi nešto mora ostaviti. Iz frojdističke analize fellatia izvlače se sasvim neprimjereni zaključci. Zamislio sam se i začudio kako u ova gotovo četiri desetljeda poznanstva s Mikijem Grabarom nisam uspio sačuvati nijednu sitnicu koja bi me podsjedala na njega. ali je sasvim neprimjeren zaključak koji ovom likovnom fenomenu pronalazi uzore u stanovitim pornografskim dagerotipijama. Spustio sam pokrov motora i vratio se u sobu.Mikija. Čede Kralja više nema.i sportu. nesigurno i s nekim strahopoštovanjem. a prije svega uspomena i privatna mitologija kojom započinjem nesiguran i krajnje subjektivan zapis o Mikiju Grabaru i meni. . vradaju nas ilovači. nekako čudno nasmijan. a u isto vrijeme zanemaruju neke notorno poznate. Mirno. razgovarali smo sve manje. kao što se promijenio i grad koji sam po nekoj navadi oduvijek držao svojim. patologija. ali se s takvom jednostavnošdu nije dalo živjeti. Vrlo su zanimljive i lucidne rasprave i analize erotskog i pornografskog u slikarstvu fin de sičda. prokisao. estetika. U biti sve je bilo jednostavno te se dalo usložiti u nekoliko neporecivih činjenica. a onda se okrenuo i otišao kudi po gedore. temeljito svladao Freudov Uvod u psihoanalizu. Nakašljao se i otresao pepeo sa cigarete na pod. Tako se.

koji ga nepogrešivo odvodi do sigurne američke destinacije. Unutar kojih je svaki. u kojima sam pokušavao upoznati i sama sebe. a više fenomenologom svakidašnjeg života. moram odmah istadi da su briljantna mjesta u knjizi ona koja se zadržavaju na duboko proživljenim oblicima pornografskog umijeda. Zašto nije uspio pronadi ništa pametnije. premda na jednom mjestu sasvim neumjesno spominje "orgonsku energiju". Kako smo 1948. Sasvim je vjerojatno da je pornografija u svom alternativnom prostoru mogla mirno koegzistirati s idealima prve petoljetke. istraživačem. a kako. (jer to je godina našeg rođenja) i o godinama koje su slijedile govori kao o vremenu "pornografskog ništavila". Na tim stranicama autor se doima manje znanstvenikom. sve moje kritičke i često ironične opservacije uz Povijest pornografije mog najboljeg prijatelja Milana Grabara posve su neumjesne. IV Povijest pornografije o godini 1948. dok se u funkciji porno kastratora često pojavljuje devizno-carinska kontrola (!). pa i pornografski hedonizam bio na udaru ideološke prohibicije. ne poznaje Freudove analize velikih umjetničkih djela. gdje de svom traljavom životu pokušati pridati nešto više digniteta. i kako oralni seks na dva mjesta naziva "lingvistički seks". u toj važnoj knjizi postoji skriveni oris koji objašnjava i mojih četrdeset godina. čuo za polipigista. Simpatičnim i šarmantnim doima se što se sred suhoparnog i apstraktnog baratanja latinskim terminima iz sfere seksualnosti. moram priznati. jer Miki nikad nije namjeravao tih tri stotine čudnih stranica podastrijeti javnosti. sudedi po tekstu. jer nije imao ničeg pametnijeg čime bi ispunio jalov i uglavnom besmislen život. Prije bi se reklo da ih je pisao tek tako. Ali. Miki i ja bili bespomodno smiješna dojenčad. 6. No. pornografske doduše. Jasno. Nije vam jasno kako je. o kome ne zna ništa. kako se Mikijevu Povijest pornografije ne bi držalo zaludnom kupusarom. onaj po kojem videopornid nudi umjetne pornografske rajeve devizno potentnom upper classu. kad se Miki nalazi negdje iznad Atlantika u PAN AM-ovu avionu. takav je zaključak sasvim neodrživ. Na bar dvadesetak mjesta u knjizi spominju se rezultati slabo poznatog učenika Kanta i Fichtea — Friedricha Karla Forberga i njegova nastavljača Isidorea de Lisieuxa. boli te druge ona stvar za Mikija Grabara! Danas. mogao je mirne duše zabilježiti da je to vrijeme bilo vrijeme posvemašnjeg "iskustvenog ništavila". njegovim tehnološkim pretpostavkama i oblicima društvenosti koje je inaugurirao. Povijest pornografije postaje knjiga važnija za mene negoli za njega. a o Foucaultu da i ne govorimo. s jedne strane. .ali. s druge strane. ali je zato terminološki kaos pedantnom čitaocu ponekad naprosto neizdrživ. Mikijeva poprilična ortografska dezorijentacija ne zabrinjava previše. "kurtona" i "glavida". Vrlo su točna i dojmljiva zapažanja o dobi "pornografske oskudice" (kasne pedesete i rane šezdesete godine) u kojima kao pornografski fenomeni počinju funkcionirati relevantna umjetnička djela poput Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterlej ili raskošnih Rubensovih aktova. No. vjerojatno je pitanje koje bi trebalo postaviti nekom drugom. Poglavlje o videopornidu (u kojem se nalazi i smiješna j distinkcija između VHS i Betamax pornida) također je puno simpatičnih zaključaka. Iz te niti. Tako je neponovljivo poglavlje o kudnom "hard coreu". U politološkopsihoanalitička razmatranja pornografije fašizma upustio se oboružan Jungom. jer se pornografija uvijek javlja u alternativnim sustavima koji nisu obuhvadeni kodeksom ideoloških i ekonomskih ciljeva. npr. sasvim je sigurno da je ova pompozna sintagma prije rezultat njegova nepoznavanja tog vremena negoli rezultat povijesno-znanstvene dedukcije. nedete nabasati ni na de Sadea. olako brka ejaculatio precox i ejaculatio anteportas. primjerice. lipnja 1987. miksoskopiju i infibulaciju. ni na Bataillea. onako nehotice. probije i po koji kolokvijalizam poput "sikiIja". satkana je i ova kronika kojom du pokušati evocirati ova četiri desetljeda u kojima sam poznavao Mikija Grabara. od kojih neki kao da imaju i sociološki karakter. U zemlji s oko dvadeset posto nepismena stanovništva i oko šezdeset posto nepismenih književnika. Unatoč metodološkoj zbrci. umjesto Wilhelmom Reichom.. Miki Grabar svoju tezu dokumentira time što je novo i mlado društvo imalo strogo kodificiran repertoar mitova i ciljeva. dakle mjesta potkrijepljena vlastitim i generacijskim iskustvima. Poznajudi Mikijevu brzopletost u donošenju zaključaka. ma koliko listali Mikijevu studiju. Unatoč retoričkoj bombastičnosti. ali zato.

a čuo sam i za jednog Kronštata (!). Sovjetki. tih se godina rodilo mnogo Staljina. Ni danas mi nije jasno koji mu je to mentalni ustroj dopustio da ljubav prema Sovjetima i drugu Staljinu istog trena otpise za sve vijeke vjekova. Mikijev otac. Tako sam dobio ime kojim su moji roditelji bili sasvim nezadovoljni. bio je gospodin liječnik. na svoje zaprepaštenje. Bude li sin. Negdje prije rata ozbiljno je nakanio otidi u Španjolsku i staviti se na raspolaganje antifrankističkim snagama. Godine 1947. Bile su to nekakve peripetije ljubavnog tipa. spasilo niza mogudih neugodnosti. Franjo Ivančid. tata je konačno obukao partizansku uniformu i počeo s ideološke strane usavršavati svoj revolucionarni portret. oboje dakle u partiji. dr. Moram odmah priznati da sam ovo teško i neizvjesno vrijeme na najizravniji način osjetio i na vlastitoj koži. ali ga je u tome spriječila nesretna okolnost što je organizator njihove akcije bio prevarant koji je odmaglio s parama petorice nesuđenih "španaca". pa su me kod kude uvijek zvali nekako drugačije: Mucek. autor troši bar deset stranica na razne sitnice. gurao im termometar u čmar i sanjao o povratku u zemlju i priključenju NOB-u. uvjereni predratni HSS-ovac (lijevo krilo). Slavko Grabar. mogli imati veze i s osnovnim predmetom njegove knjige. a pogotovo ne s ruskima. vjerujem. imenom s kojim se moji roditelji nisu dugo mogli pomiriti. Moj je otac. pa zatim djedovo proširenje obrtničkih pothvata i slično. učio kako su Kant i Hegel građanski filozofi ograničena duha i slično.I premda 1948. umjesto da se odmetne u šumu. Zatim je. Zbunjen i pomalo postiđen. baš u trenu kad se tome nisu nadali ni domobrani ni partizani. i sljedede godine za Mikija predstavljaju "pornografsko ništavilo". Ne zbog toga što se Miki rodio dan nakon mene. Ni s našima. Kominform je sasvim bešdutno manipulirao i mojim imenom. iako pomalo nevoljko. za oduševljenog i svjesnog komunista prošao sasvim atipičan ratni put. koji bi. koji je komunizam držao tlapnjom prispodobivom . Tatinu ljubav spram Staljina i drugih revolucionarnih veličina 1946. Jedna od sitnica koja pripada toj godini jest i naše rođenje. bili oboje na tragu progresivnih društvenih stremljenja. gotovo sakralno svijetlo. sjeo na bicikl i odjurio do opdine. zvat de se Staljin. Roditeljima Milana Grabara tako nešto nikada nije moglo pasti na pamet. ali koje me je. Petoljetki. U vojsci se ponašao domobranski savjesno. opravdao je to tumačenjem da se tu ipak radi o erosu druge vrste. odlučio je otac Franjo. I premda takva odluka danas djeluje strahovito blesavo. Micek. U proljede 1945. koja je tom prilikom postala Ana Ivančid. na brzinskim kursevima ovladavao Kratkim kursom povijesti SKP(b). Imali su tada manje od trideset godina. Lenjinki. došao mu je poziv za domobranstvo. koju je upoznao na akcijama obnavljanja porušene pruge. to jest njegova majka. stanovite neprilike ispriječile su se njegovoj revolucionarnoj bududnosti. uletjevši u matični ured baš u trenu kad je matičar u odgovarajudu rubriku upisao prva tri slova imena STA. Zamislite samo na kakav bi se način tumačio politički profil čovjeka koji je na dan izlaska "Rezolucije" dao sinu ime Staljin! V. Umjesto katalonskih i andaluzijskih uzbuđenja. Mrzio je sve buržoaske režime. Bacio je novine. Desetak dana nakon mog rođenja. pročitao "Rezoluciju Informbiroa o stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije" i "Izjavu CK KPJ". Tamo je tata timario konje. nego zbog jednostavne činjenice što njegov otac nikada nije očijukao s komunistima. anegdote i tračeve. dogovorili su se brzo da se umjesto Staljin upiše Stanislav. Kako nije bilo prevelikih nada da bi se starog birokrata matičara dalo nagovoriti na neke neregularne izmjene. i eventualnog poznanstva s Onvellom ili Hemingwayem. mojoj majci. kad su ved bili sigurni "da se Švabo nede s nama igrati nikakvog blitzkriega". pa bolesna baka. Kad se konačno vratio. godine pomutila je djelomice ljubav prema drugarici Ani. uslijedila iznenadna i zaslužena kapitulacija i njemačko ratno zarobljeništvo u stanovitom Sorauu pored Frankfurta am Oder. blještao je lik plemenitog druga Josifa Visari-onoviča. kako on misli. osnovama Marx-ova Kapitala. Braco i slično. pa je bilo normalno da požele dijete koje de ved sutra uživati u arkadiji koju upravo grade. prihvadao dijalektički materijalizam kao jedini ispravan pogled na svijet. majka je otišla u matični ured prijaviti sina. otac je otvorio svježu Borbu i u njoj. I tako. moj se otac oženio drugaricom Anom. tatu je čekala mobilizacija i prozaično slugatanje u jednom starojugoslavenskom garnizonu. Iznad svih ideala. Dok se ona negdje motala po memljivim hodnicima opdine. Jedna od važnijih akcija bila mu je predaja jedne satnije u partizanske ruke. Naime.

a poslije se prihvatio i rada u nekakvim partijskim komisijama kojima nikako nisam mogao popamtiti imena. Moglo bi se stoga ustvrditi da Milanovo i moje poznanstvo seže do prenatalnog perioda. Grabara. ali kao da je imao vrlo jasna politička uvjerenja. tako da je tata i prečesto izbivao iz kude. Tata bi nakosio svoju tradicionalnu francusku kapu i rekao: . Nakon što su naše majke. nije sudjelovao ni u kojem segmentu raznolikih formi poslijeratna života. nego partijom. Jedino u kriznim i napetim vremenima. a kad bi se kasno nodu vratio. pa i partijskim zanimanjima. pogotovo kad bi mu dr. napustile rodilište. Sudedi po raznim usmenim izvorima. Otac je radio kao poslovođa u jednoj firmi. Sve te papire koje je donosio otac majka je sklanjala pod krevet. U tim obostranim posjetima majke su se bavile problematikom dječjih proljeva. jer ju je probuđeni majčinski instinkt počeo polako. pozvavši ga da se izravnije uključi u akcije obnove. hripavcem. redovito bivao poražen od obrazovanijeg i elokventnijeg dr. otišla je majka do očeva partijskog sekretara da mu se potuži. nosio je elegantna predratna odijela. Kako su se međunarodna i unutarnja situacija sve više intenzivirale. reakcijama na cjepivo i slično.anđelima. "u bazu". a ne krvavim grmaljima koje je svaki dan sjekao na kirurškom odjelu lokalne bolnice. praznovao vjerske blagdane. Moše Pijade. ali ti tekstovi nisu pripadali navedenim drugovima iz Borbe. majka se vrlo brzo pretvorila u kudanicu. pa vi znate da sam u krajnjoj liniji i ja za našu stvar! VI. izbjegavao mitinge koje je organizirala nova vlast. situacija u našoj obitelji nije bila baš najsjajnija. koja je izglađena tek pošto je dr. "do komiteta". Naše su majke ležale krevet do kreveta. te su komisije imale pune ruke posla. čavrljale i plele pletivo koje im je padalo preko nabreklih trudničkih trbuha. Grabar mogao letargi-čno opustiti u svom privatnom građanskom rezervatu. I kad se s jednog važnog sastanka vratio u tri ujutro trešten pijan. Otac je bio vrlo pažljiv prema mami pa joj je u bolnicu redovito donosio partijske brošure i Borbu sa sve novijim i sve boljim tekstovima drugova Đilasa. "kod odgovornih". majka bi ga ironično upitala: — Je l' u bazi palo janje u" prase? I ma koliko se tata trudio da majci objasni kako se naša socijalistička zajednica nalazi u sudbonosnom periodu u kojem se mora othrvati ruskom pritisku. "na teren". svaka mu čast! Moj ujak Emil svoje je oduševljenje tekstovima izražavao nepoznatom francuskom riječi "chapeau". Grabar s poštovanjem u glasu kazao: — Druže Ivančicu. piše čiča Janko. i ne znajudi jadna da je te nodi i drug sekretar zaglavio zajedno s tatom. očev proširen društveno-politički angažman nije u naš dom unosio onoliko problema i razdora koliko je unosila prisutnost majčina brata. Jedan nadobudni lokalni partijski funkcionar prigovorio mu je da se ne bi smio izdvajati na takav način. koji je bio punih petnaest godina stariji od majke. nastavile su održavati prisne kontakte i vrlo brzo su naše obitelji postale nekom vrstom kudnih prijatelja. što je rezultiralo sukobom i svađom. volio lijepu literaturu. kakva de ubrzo uslijediti. a . ne propuštajudi priliku da preko korza prošede s kakvom pametnom knjigom pod rukom. Sebe je držao rafiniranim čovjekom koji ima stila. Rukovodilac je nakon toga posvuda pričao kako se komunizam gradi i kirurškim skalpelom u ruci. Moja majka Ana i Milanova majka Ljubica upoznale su se na porodiljskom odjelu gradske bolnice. No. moj bi otac uživao stanovitu prednost. svaka sa svojim čedom. Grabar vrlo uspješno operirao slijepo crijevo mladog rukovodioca i tako ga spasio sigurne smrti. Moja je majka zvala Milanovu "drugarice Ljubice". čiji je jedini zadatak bio da razuzdanu i isposvađanu porodicu svojim majčinskim trikovima zadrži oko zajedničkog stola. Odlazio bi "na komisiju". gdje su postale nerazdvojne prijateljice. Kardelja i sličnih. Ujak Emil. pa se dr. a Milanova moju "gospođo Ana". ujaka Emila.E. koji se k nama doselio odmah nakon mog rođenja. ali sigurno i nepovratno udaljavati od partijske problematike. Jedinstvo ili Pobjeda. političkim. a Milanovoj "gospođo". jer su se sastojala sve od samih kratica. dok su naši očevi vodili tihi politički rat u kojem je moj otac. majka je često tvrdila kako se tata nije oženio njome. premda je mojoj majci više pristajalo ono "drugarice". iako oboružan partijski dajdžestiranim poznavanjem klasika marksizma. koja se poput vedine ondašnjih poduzeda zvala Bratstvo. I dok je otac u vremenu koje de uslijediti ostao dosljedan u svojim širim i užim društvenim.

tipova koji su činili društveni život provincije u ranim pedesetim. inače posve pijan. to ved pripada kasnijem. pred muslimanima je govorio o proteinskim i vitaminskim bogatstvima svinjetine. to je valjda tako u svim sistemima. tako da je ujak Emil u našem domu nekoliko godina uživao kao u posve otvorenu poligonu za izražavanje najsvetogrdnijih političkih ideja informbiroovske provenijencije. čak i onda kad ne poznaju okolnosti. predstavljali šareni i smiješni panoptikum živahnih sudbina. gradidu koji poput tolikih sličnih nije bio lijep nikom izuzev njegovim žiteljima. koju je provodio sasvim u skladu s brojnim smjernicama i pravcima našeg ranog društvenog razvoja. pred ljubiteljima opere parodirao je ključne scene Krabuljnog plesa. Što se pak tiče likova. drugi pak zaglavili u zatvoru. a svako prisjedanje na mladost ima pomalo karakter šarenog i veselog panoptikuma. oni su. kad bi tko spomenuo prva Fiatova vozila. Jasno. VII. oni su drmali našim gradom i gurali ga u svijetlu bududnost. No. čim bi se za to ukazala pogodna prilika. Poslije. Iz njegovih priča uspio sam izvudi zaključak kako su rane pedesete godine bile vrijeme u kojem su se stvari dijelile na dobre i zle. otac je mnogo pričao o svojoj mladosti. namdor koji je volio svakom oponirati. neki su dobili biste. koji su se osamdesetih godina počeli pojavljivati na stranicama naše periodike. ili u knjižarskim izlozima. Ali. ionako krhkim zdravljem. to je vjerojatno bilo stoga što moj naivni otac tada nije znao ni za "dahauske procese". u kudnim političkim sukobima oca Franje i ujaka Emila moja je majka igrala ulogu nekakve tampon-zone. uvjerio me i školski odgoj kojemu su me bešdutno predali ujesen 1955. Uvjereni. koje su bile ukrašene njegovom sklonošdu pretjerivanju. jer na koncu svaka . one dobre bile su anđeoski dobre. Kad bi. Tako je u prisutnosti katolika govorio o prednostima pravoslavne autokefalnosti. Ali. a mojem ocu. kao i o hranjivosti kolesterola. Ali domalo se rodila i moja sestra Zvjezdana. Prije no što se definitivno razočarao. a ujak se počeo baviti manje politikom a više svojim kardiovaskularnim problemima. Da je takva predodžba najvjerojatnije točna. Tredi su se samo obogatili. tko spomenuo ribolov.najradije ih je iznosio pred mojim ocem. otac bi obavezno pričao onu zgodu kad je Gojko Frndid upao u hladnu Dravu skupa s kukuruznom pogačom koja je trebala poslužiti kao mamac. karikiranju i prepravljanju pratedih okolnosti. liječnike je omalovažavao. moj otac nije mogao otkucati nikog. spomen-ploče i nazive ulica. pladajudi mir u kudi vlastitim. ateistička društva napuštao je. o tom vremenu znam vrlo malo. primjerice. nagovarajudi ih da se vrate izvornoj narodnoj medicini. ni za udbaške i razne druge afere. a ponajmanje brata svoje žene. ne znam da li zbog toga što je u ocu tinjala neka švejkovska crta. koje je otac počinjao graditi na kakvoj sitnoj i uzgrednoj asocijaciji. ne znam. što bi uvelike pridonijelo proširenju našeg ionako skučenog životnog prostora. borcu protiv informbiroovske propagande. uhvatila je majka kratak predah. ispričavajudi se da mora na ispovijed. misledi da su vrata automobila zapravo vrata nužnika na željezničkom kolodvoru. ili čak tragičnim ishodom. principijelni. tata bi odmah pričao o tome kako je kum Omčikus. kritički i literarni tekstovi o tom dobu. iza drugih afere. No. a i to što znam zacijelo nije previše pouzdano. U svim tim pričama. jer je uglavnom napabirčeno iz očevih anegdotalnih pričica. Poslije se ipak pokazalo da ujak nije bio pravi informbiroovac. Povijesni. barem po očevim toliko puta ponovljenim pričama. ni za Goli otok. nego namrgođen neženja. ali je sva prilika da se nije mnogo razlikovao od ovog kakav je sada. pokušao u punoj vožnji izadi iz "fide". tek tu i tamo zagorčen kakvim nesretnim. ja sam pronalazio nešto švejkovsko. što je majku opteretilo mnogim novim problemima i mnogim novim brigama. Tata je imao običaj da nebrojeno puta ponavlja davno ved ispričane zgode. Zapravo. Neki put čak pomalo i na silu. one zle bile su paklenski zle. Iza nekih su ostajala dobra djela. Kako je izgledao u vrijeme mog i Milanovog rođenja. Živjeli smo u gradidu stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba. Ta su uvjerenja bila nedvojbeno inform-biroovska. Ili. ali uglavnom s dobrim namjerama i silnim entuzijazmom. kad je nestalo racionirane opskrbe. kad je informbiroovski pritisak popustio. čak i onda kad nisu u pravu. zamračili su očev anegdotalni kaleidoskop mnogo zagasitijim tonovima. mirnijem dobu. Pedesete su bile godine njegove mladosti. ukazivao je na revizionis-tičku narav našeg nepristajanja uz lager. pa je na jedan jedini mig mog oca ujak Emil mogao biti odveden od strane organa narodne vlasti. U središtu gradske pozornosti bile su tada neke čudne fizionomije čije su burne sudbine orisale provincijsku mitologiju ranih pedesetih. memoarski.

njegove su kompozicije bile grandiozne masovke veličine prosječnog zida. vjerojatno stoga što su gubitničke sudbine redovito podobnije za literarnu obradu. koji se rodio 1946. da nadležni o tome odluče. promijenio vrst boje. Prekvalificirati se iz soboslikara u slikara činilo se Faruku Mehmedbašidu više lingvističkom negoli suštinskom transformacijom. moglo smatrati osobito povoljnim ishodom. ne znam. što se. Drugu Sivom na srcu je bila obnova. Hajduk. do 1947. Željezničar i slično. Primjedba je govorila nešto o tome kako se mladom i perspektivnom piscu preporučuje da za početak ovlada najnužnijim elementima pravopisa. Ved prvim potezom kista postao je učenik slavnog Bože Ilica. — Kad dođem do polovice — govorio je — učini mi se da bi trebalo ostaviti prostor za vrata. drug Sivi obreo se na nekom visokom položaju u našoj komuni. Nakon slavne partizanske epopeje. pojavio se u gradskom komitetu s rukopisom romana ne baš osobito originalna naslova: "I mi kalimo čelik". nazivajudi naš klub. te je u nj po zadatku uključio i nekoliko ljudi sa čijim je talentom i partijskom sviješdu računao. Mrska gradska reakcija počela je zbijati šale na račun druga Sivog i njegovih pulena. pričao o sudbinama gubitnika. dao je. vjerojatno stoga što za nekog drugog slikara nije ni čuo. kao pisac apsolutno nepoznat i u najužoj sredini. ali mu je važniji od svega bio nogomet. uz razvoj sporta i fiskulture. čak i oni koji su nosili predratna. kako mu se činilo. eksproprijacija privatnog vlasništva i ostale napredne stvari. ali se prvi problem pojavio onog trena kad je trebalo odabrati ime klubu. "faktorima" i slično. zidnu plohu zamijenio platnom i postao slikar. a bogme i obrnuto. dakle sasvim građanska imena. partizansko ime — Kurir. na čelu s drugom Sivim. u čijoj se pozadini naziru tipične zagorske kleti. Vihor i slično.individualna sudbina dosegne jednu od dviju opcija — pobjedničku ili gubitničku! Otac je ponajviše i najradije. Farukov umjetnički kolega. Godine 1947. Pošto svatko zna da je u zdravom tijelu i zdrav duh. Ofanzivu su strašno naprašili svi njeni provincijski rivali iz okolnih mjesta. kako de ubrzo shvatiti. naš je grad od prvih dana nogometa u našim krajevima pokazivao katastrofalno nizak postotak nogometno uporabljive omladine. kao Krila. Odbacio je jednostavno onaj prefiks (sobo-). a da je ikad objavljen. Osobito živopisna bila je sudbina čuvenog druga koga su zvali drug Sivi. pazilo se i na razvoj kulture i umjetnosti. nabavio nešto manje kistove. Krešimir Kutljača bio je učenik Radovana Zogovida i velikih ruskih revolucionarnih pisaca. čini se. Na nesredu. bio bi značajan po tome što je u njemu na neki način anticipiran kasniji podvig udarnika Alije Sirotanovida. Kako u komitetu nisu znali što bi i kamo bi s tim romanom. Jedinstvo. Još i dandanas mnoga od te nekadašnje djece obilaze razna nadleštva i uz pomod hrpa formulara. Kako je ved kao soboslikar bio usmjeren na velike formate. koju je potpisao netko od nadležnih (potpis nečitak). a na sugestiju provjerenog lokalnog književnika Krešimira Kutljače. pa šta bude — bude! Za divno čudo. pa je klub vrlo brzo rasformiran "zbog nedostatka financijskih sredstava". nakon petnaest mjeseci knjiga se vratila pošiljaocu s dobronamjernom primjedbom. Iako demobiliziran. Roman je govorio o gigantskim uspjesima nekog našeg rudara po imenu Korčagid (?!). "glavonjama". ali je drug Sivi mislio da de se provedenom revolucijom u radničkoj državi i ta nepovoljna konstanta stubokom promijeniti. preobražaj zemlje. socijalistički odgoj u školama. Sad. odlučili su da se to o partijskom trošku pošalje u Beograd. taksenih maraka i uvjerenja provode kompliciranu administrativnu proceduru promjene imena. uprava. na koncu se odlučila za sasvim izvorno ime RNK Ofanziva. pa je lokalne modnike nazivao "budžama". Momčad je kako-tako sklepana. pa mu je promakla pojava "Rezolucije Informbiroa". slabo je pratio promjene u tekudoj dnevnoj politici. jer su se struktura vlasti i njena terminologija tijekom godina toliko mijenjale da to narod nije uopde mogao pratiti. drug Sivi je nedjeljom oblačio svoju partizansku uniformu i tako odjeven paradirao po korzu.. Sinu. Usmjeren na globalna pitanja soc-realističke estetike. "krupnim ribama". vratila ga je iznenada u prozaičan soboslikarski metier. promatrajudi tko sve izlazi iz crkve ili ulazi u crkvu. a u svim tim pričama otac nije bio ništa drugo nego usmeni literat. a onda . u Agit-prop. Sam si je zadao partijski zadatak osnivanja pravog radničkog nogometnog kluba. Lokalna slava Faruka Mehmedbašida bila je kratka. što je bio. Nakon dugog dvoumljenja između imena Dinamo. U ovoj sferi osobito važnu ulogu igrala su dva čovjeka: predratni soboslikar Faruk Mehmed-bašid i pisac radnik Krešimir Kutljača. pravo proletersko. Krada i od slave njegova učitelja. ispunjenje petogodišnjeg plana. Njegova velika patetično-revolucionarna freska "Staljin se obrada masama". Prave nevolje počele su s prvim utakmicama našeg radničkog nogometnog kluba. onako interno — Defanziva.

Majka je priznala da su odveli Njegovana. ili zbog toga što je. ali su ga ipak. a isto tako. sudbinu i kaznu svakog odvedenog držao zasluženom. Ili: "Iz radničke obitelji. nije uspio ni na tren zablistati slavom jednog Faruka Mehmedbašida. Drug Ostoja. kad je skinut povijesni veo s golootočkih stradanja. predratni vlasnik gradskog kinematografa Edison. čvrsto opredijeljen protiv informbiroovske propagande. toponim iz narodnooslobodilačke borbe doimao se mnogo prikladnijim za dvoranu u kojoj de veoma brzo zatitrati: Čapajev. jer je tada o tim stvarima bilo najpametnije šutjeti. smatrao institucijama koje ne znaju za grešku. kad je Ofanziva postigla autogol. predratni violinist. U očevim pričicama pojavljivala su se i druga značajna imena. Kasnije. ali težak za razgovor ved nakon šeste rakije". iako to knjiga Milana Grabara nigdje ne navodi. kao što ga nikad i nedu razumjeti. gnjavedi se s muzikašima koji nisu razlikovali violinski od francuskog ključa. član nekog filharmonijskog orkestra. Ščors. koji je pisao partijske karakteristike. na žalost. Odgovorila je samo: — Bog bio s tobom! Zatim sam je pitao je li koji očev prijatelj zaglavio na Golom otoku. ali tata nije mogao uraditi ništa. ali istinitost tog podatka nikad nisam uspio provjeriti. Pastir Kostja. mislim da je tajna niska okolnosti kojima se odigrala naprosto nezaobilazna. ali šepa na lijevu nogu". Marcel je ostao četiri godine u našem mjestu. Unatoč svemu. spominjudi "spolne organe". nije bilo nikakvih ekonomskih i zakonskih pretpostavki . pa negdje do 1953. jer je Udbu. Vjerojatno je mislio da bih ja svako njegovo zgražanje držao poenom za svoj mladenački anarhizam. u kojima se. Sad. i jer je to. kako se poslije saznalo. svirajudi drugu violinu u kavanskom orkestru. različita opskurna mjesta u periodu od 1948. koji bi mu katkad spočitnuli da je nešto odsvirao bez osjedaja. koristili podosta za pisanje scenarija za različite svečane akademije i skečeve iz NOB-a. i nije li ga otac mogao spasiti. to vrijeme nikad nisam razumio.. bavedi se svojim violinističkim poslovima. patnji i poniženja. spominjala se tu i nekakva uniforma. kao i ostale organe narodne vlasti.ustrajno nastavi raditi i brusiti stil. kako otac kaže. Pretpostavljam da je za hapšenja morao znati. Njen je neslavni protagonist Tonček Kralik. ali su se njegovi umotvori još dugo prepričavali i u progresivnim i u natražnjačkim krugovima. VIII. nisam imao nikakva moralna prava ispitivati očevu savjest po pitanju golootočke problematike. zapravo mnogo kasnije. znao je napisati i ovakvu karakteristiku: "Odan stvarima radničke klase. Jer. kojem je kao osobit grijeh upisano to što je u četiri ratne godine ostao u Zagrebu. kao što je Marcel Bliznec. kao što de svatko zaključiti. Karakterizacijska karijera druga Ostoje Kadida. premda bi se T. koja je i u najdelikatnijim stvarima bila mnogo otvorenija od oca. Eto. inače prijeratni bilježnik. Edisonu teško mogla dokazati bilo kakva reakcionarna djelatnost. kako bi stvar Obrad djelovala objektivnije. sva je prilika da mu nije moglo biti ni nakraj pameti da među odvedenima ima i nevinih. I premda ta zgoda ne opovrgava Mikijev zaključak o "pornografskom ništavilu" ranih pedesetih godina. Isto tako. saznao tek nakon što su se vratili. Drugu Sivom upisao je kao negativnu karakteristiku to što je vulgarno psovao.. kad se o Golom otoku počelo pisati sasvim otvoreno. Da li zbog toga što se ova mučna problematika dala teško oblikovati u njegovom anegdotalno-ironičnom stilu. O hapšenjima i provođenjima ljudi na. uz pozitivne morala nadi i po koja negativna crta. kako je kazala majka. Mičurin i druga djela sovjetske revolucionarne škole u području filmske umjetnosti. ali dopuštam da o Golom otoku bar u prvo vrijeme nije imao pojma. Doduše. raskrstivši definitivno s Rusima. koji je nakon oslobođenja (kako se to ved događalo) promijenio ime u kino Romanija. A. raskrstio s religijom. kamo i zašto su bili deportirani. da li je tata ikada mogao hapsiti ili denuncirati ljude. Isto tako. zbog literarne verziranosti.. relativno mnogo toga znao sam o jednoj neveseloj aferi koja je bila najizravnije vezana uz korpus informbiroovskih zbivanja. Sikida i Katida. Zatim Ostoja Kadid. surađivao s NOP-om. ponajprije zbog toga što. ta bi primjedba bila čak i poticajna da Krešimir Kutljača. bila je kratka vijeka. ili čak prebrzo . otac i ja više nismo bili u toj vrsti odnosa koja bi omogudila otvoren razgovor o toj delikatnoj temi. Jednom sam upitao majku. a svako njegovo negiranje i sumnju neizlječivim dogmatizmom. povisilicu od kosilice . i uz povijest pornografije u mom gradu... Po dužnosti je svirao na svadbama nekih lokalnih funkcionara. otac nikad nije pripovijedao.

te postupne konsolidacije jugoslavensko-sovjetskih odnosa. likova i zbivanja. obala im je bila mnogo nerazvedenija od naše. provodio u dječjem vrtidu. ponajprije očeva pripovijedanja. Sad. koja se još 1939. ili obdaništu. Jedan je nakon mjesec dana premješten. Nijedan američki rudar nije bio kadar iskopati ugljena koliko naš Alija Sirotanovid. kao što su naranča. Jednog jutra u zimi 1948. Oni zlonamjerni tvrdili su da taj pornografski film i ne postoji. a ostatak Kralikova stana pretvoren je u kancelarije za brojnu administraciju kinopoduzeda. osim njega. drugi je i sam dopao Golog otoka. a tredi je otpušten 1966. Nikakve pornografske role nije bilo u blizini. puknuo je glas da stari Kralik posjeduje dvjestometarsku crno-bijelu rolu nekog pornografskog filma. No jedna od dominanti bilo je ovladavanje političko-revolucionarnom azbukom. bududi da se majka zaposlila kao nastavnica na lokalnoj osnovnoj školi. pa se nagađalo da Tončeka Kralika netko primorava da vrti taj film. ležalo je nekoliko informbiroovskih brošura i letaka.. koje se ni nakon 48 sati žvakanja ne raspadaju u ustima. I premda je sve bilo čisto i jasno. čokolade i drugih nezaobilaznih proizvoda. sada prerađenu u korisnu instituciju za čuvanje i odgoj predškolske djece. Pod ukočenim nogama.po kojima bi gazda Kralik i nakon oslobođenja mogao ostati vlasnik kina. banana i crtani film. vlasnik čitavih paketida žvakadih guma. to je vrijeme Staljinove smrti i likvidacije Berije. sasvim neverificirana zona. žvakada guma i kromirani automobil na navijanje. Sama kinodvorana je nacionalizirana. natalože-no znanje ostavljalo me još uvijek u nekoj vrsti ahistorijskog . godine. što nas je u kasnijem životu trebalo učiniti pravilno usmjerenim jedinkama. a o njihovoj tradicionalnoj netrpeljivosti spram crnaca da i ne govorimo. o čijoj se ljubavnoj prošlosti pričalo svašta. teško je rekonstruirati. rane su pedesete predempirijska. I kako to obično biva. Tončeka Kralika pronašli su u operatorskoj kabini obješena remenom za hlače o kosu stropnu gredu. jer je našeg prijatelja Jaromira Kralika za dugi niz godina opskrbila neslavnom etiketom "djeteta informbiroovca". koje su se ljuljale na hladnom propuhu. IX. te da se kasno nodu u kinu Romanija održavaju tajne projekcije za uzak krug privilegiranih gledalaca. kad su u kudu Milana Grabara počeli pristizati paketi njegove tetke Rozalije. Razumni su ljudi pretpostavljali da čovjeku oženjenom mladom i zgodnom ženom pornografski filmovi ne predstavljaju neku osobitu nuždu. krenuo je sa mnom u preuređenu vilu predratnog industrijalca. kao što su televizija. Ta grada sastojala se od istinitih pričica i izmišljenih pjesmica. Dakle. Tko su ti privilegirani gledaoci. nagađanja i govorkanja završila su skandaloznom aferom. ved nisku posredovanih slika. slutnje. bila odselila u Kaliforniju. U onom što čini jedan osobni portret ili autobiografiju. jer je svatko znao da se u Americi živi kudikamo lošije negoli u našim najsiromašnijim krajevima. Ogroman stan koji je posjedovao iznad kinodvorane reduciran mu je na razumnih četrdeset kvadrata. jer ne predstavlja osobno iskustvo. Mikijevih prijatelja. dugo se nije znalo. Sve te stvari. kako u to vrijeme još nisam imao pravilan stav prema povijesnim uzročnoposljedičnim perspektivama. što se sve nama tamo događalo. a onda su se u gradskim pričama počeli ponajčešde spominjati tri-četiri udbaša. Ova tužna i nesretna smrt poslije nam je na neki način postala bliska. čovjek se obično bolje sjeda marginalija negoli dominanti. E sad. iz moje individualno-povijesne perspektive to je još uvijek faza nepostojanja upotrebljivih igračaka. Neke od tih fantastičnih artikala. pa je bila zgodna za učenje. i dvogodišnjeg sina Jaromira. nego da je ta dvjestometarska rola koju tajni posjetioci ogledavaju zapravo Tončekova žena Cvijeta. kako su to zvali. čija je funkcija bila isključivo propagandnog karaktera. Odmah je puknuo glas o čudnom samoubojstvu zabludjelog informbiroovca. ali je kadrovska nužnost nalagala da ga u kinu ostave kao kinooperatora. Ali. Globalno gledajudi. čija se politička privrženost Staljinu dala protumačiti tek njegovim davnim i mutnim češkim podrijetlom. nakon Rankovideva pada. Tonček Kralik imao je mladu i vrlo zgodnu ženu. nitko nije znao rukovati. moja prva prava privatna zapažanja i sjedanja sežu negdje od 1953. negdje oko 1948. Taj isti Milan Grabar. ako iz tih vremena pamtim samo luđa./49. jer projekcionim aparatom. upoznao sam tek nešto kasnije. iako su izazivale blagu zavist nas. primjerice. ili 1954. a to je vrijeme koje sam. imale su karakter nepodobnog zapadnjačkog importa. zbunjivalo nas je ono što se kasnije događalo s udbašima za koje se govorkalo da su predstavljali Tončekove privilegirane goste. Sve moje sumnjivo znanje o ranim pedesetim godinama ima sasvim ograničenu vrijednost. te Staljinova slika u jeftinom okviru od jelovih letvica.

naša susjeda. navodno. bio . dižudi očajnički ruke u zrak. vitamina i drugih blagodati prirodne ishrane. rekli da je umro neki drug Kidrič. klečanjem u kutu i čupanjem za kratke dlačice kose pored uha. prvenstveno kapitalističke. nadasve onog časa kad je na naša vrata došla. i svoje prirodne neprijatelje. našto je otac zavapio: — Samo da se ved jednom iskobelja iz tog vrtida pa da odahnem! Svaka sredina u kojoj se čovjek zatekne. koji je uz drugove Kardelja i Rankovida bio Titova desna ruka. one koje valjda razvijaju bolestan duh u zdravom tijelu. Iz svega ispričanog dalo se zaključiti da je drug Kidrič bio jako dobar i da je volio nas djecu. pa bio i dijete. i upitala mog starog nalaže li joj njena patriotska i afežeovska dužnost da prijavi muža Edu. nego šamaranjem. između ostalog. a mi smo pregrmjeli tri epidemije ušiju. Sve one Kozare. a mi smo se svakodnevno davili u bezukusnom tijestu i krumpiru. jer je njegov otac imao status gradskog gospodina. ni epidemija ušiju. sva uplakana. Animozitet tete Krampus prema Mikiju Grabaru bio je razumljiv. crnomanjasta odgajateljica. ali je zato njen tretman mene. dok bih se ja tek glupavo smješkao. a ja bih ponekad primijetio kako je ono deklarirano često u nerazmjeru s onim što se provodi. partijac ili slično. imao si mnogo bolji tretman nego ako ti je stari zaglavio u domobranstvu. danas je opet napričao dovoljno za dvije do tri godine zatvora! — rekao bi tata. Milan Grabar dobio serumski hepatitis. na neki način posjeduje karakter biološke sredine u kojoj jedinka ima. divizije i junačka imena iz pjesama nikako nisam mogao usložiti u cjelovit sistem. Ja sam kod kude upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih. sa suzama u očima. koju su drugi zvali "teta Desa". kome obnova nije nimalo važnija od amputiranog bubrega ili rasječenog apscesa. Isto tako se ponavljalo da je batina odgojno sredstvo iz arsenala starih. ispunjene igrama partizana i Nijemaca. nenarodnih pedagogija. Milan i ja smo ubrzo shvatili da naš prirodni neprijatelj u novoj sredini nije ni ideološki dril. Ako ti je tata bio opdinar. koji je mrcina pijana. bilo je i tužnih dana. Vjerojatno nas stoga nisu kažnjavali batinama. Sutjeske. doduše. svojim štidenicima. prvoborac. a samo jednu lijevu ruku. Njezina naklonost nije se stjecala individualnim sposobnostima. onako interno . nekoliko trovanja salmonelom i drugim mikroskopskim životinjicama. meni se oduvijek činilo da bi ta rečenica. Tako se inzistiralo na zdravoj i pravilnoj prehrani. Moj stari je jednom rekao da se droca želi iskupiti zbog toga što joj je netko iz familije bio u kulturbuntu. kulačkoj opoziciji ili bijednoj anonimnosti apolite. ni hrana. moj prijatelj Miki Grabar napisati: "Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim". Kao osobito tužnog događaja sjedam se dopodneva kad su nam. od pravilne ishrane do građanskih prava. koju čini znanstveno određen omjer proteina. Uz povijesne teme. te kolektivno cijepljenje jednom iglom. jer sam. ugljikohidrata."teta Krampus".kaosa. te da njoj u socijalističkoj pedagogiji nema mjesta. — Ana. više no pornografiji. a ne iz parola kojima se jedno društvo nakitilo. koji je konzekventno provodila nad nama. desante. Poslije sam shvatio da su sve te razlike između svijetlih parola i gorke prakse rezultat opdeg siromaštva u kojem smo se gušili. u vrtidu se mnogo govorilo i o nekim drugim pozitivnim vrijednostima na koje naše suvremeno društvo pazi kao na oko u glavi. Preporučljive igre bile su one najmilitantnije. kao da se predaje nekom nevidljivom neprijatelju. od čega je. a mi. djeteta čovjeka koji je na liniji progresivnih kretanja. proboje. drugarica Eva Biser. I premda de tridesetak godina kasnije. u svojoj Povijesti pornografije. rekao: — Bolje da je umro on nego ja! — Nemojte ga prijaviti — rekao je hladno otac — ali ne lajte okolo o tome! Sutradan su nam u vrtidu pričali jednostavnim riječima o značaju tog pokojnog druga. kojem su nas onako zatečene izložili. Uz vesele vrtidke dane. proizlaze iz materijalne i civilizacijske razine. Govorilo se o strogosti higijene. te s tim u vezi i razrađene modele obrane. ali u taj "kulturbunt" nisam uopde bio upuden. a ja sam samo slegnuo ramenima. učila nas da pravilno i promptno reagiramo na komande i obradamo joj se raportima sa stisnutom šakom na čelu. pa se otac hvatao za glavu kad bih mu prepričavao ono što nam je odgajateljica tumačila. koja se iznad svih proteinsko-vitaminskih vrlina nadasve odlikuje bljutavošdu. odgovarala odgoju tete Krampus. te da sve divne stvari. Značaj tog tužnog događaja osjetio se i u mojoj kudi. nego stanovita mala. ved znao što je to "droca". Neprekidno nas je razvrstavala u nekakve kolone i strojeve. nego roditeljskim statusom.

dok je ona.doista za čudo. Doduše. koje se još zvalo i Sibir. No. Da me otac nije ispisao. . špekule. Posebnost i efekt njegova iskaza ocu treba zahvaliti okolnosti što mu je stari bio nekakav prosvjetni savjetnik na opdini. Druga Obrada su se svi bojali. Kada sam. Dakle Miki i ja otkrili smo malu spremnicu u kojoj je drug Obrad vojnički čestito obrađivao tetu Krampus. povaljena potrbuške preko kartonskih kutija mlijeka u prahu. Nosio je maslinastu uniformu narodne vojske. kao što je grmlje na livadama. Ne rabedi batinu. visoke ulaštene čizme kojima je čvrsto gazio preko natrula daščanog poda našeg vrtida. koje je tako frapantno nalik na visokoetabolirani pornografski žanr nazvan "live show". No tog popodneva mnogi su roditelji mogli čuti od svog mališana ili klinke kako su u vrtidu gledali jednog stričeka u uniformi kako mede pišu u tetu Desu. ili slično. jer su moj i Milanov otac baš nekako u to vrijeme zaključili da je vrtid rasadnik gradskih klipana. činili su ga prispodobivim kakvoj drevnoj i opasnoj junačini iz narodne pjesme. tko zna. moram priznati da je jedan od naših vrtidkih kolega poslije postao jedan od šefova pariškog podzemlja. buhtla i drugih prostih kolača što se spravljaju od brašna i uvijek istog pekmeza. Moram odmah naglasiti da u to vrijeme takva scena i nije bila fantastičan kuriozum. I tako smo jedne jeseni Milan i ja doveli mnogo vrtidkih gojenaca. polujavnim i priručnim terenima. pa je upravo zbog toga teta Krampus povučena iz pedagoškog sektora i prebačena u građevinski. bar iz moje perspektive gledajudi. kojima su zimi grijali prostorije vrtida. koja me gnjavila buhtlima i nekakvim glupim pričama iz predratne knjige "Dom i sviet". drug Obrad volio je svradati u dječji vrtid i bila je javna tajna da je bacio oko na tetu Desu. bio ishitren i pretjeran. a sve za ljubav jedne provjerene partijke i svijetle ciljeve Oktobra. rado sam ovog potonjeg zamišljao u liku druga Obrada. poprilično godina kasnije. sekretarima i sličnim kreatorima kadrovske politike. hrabro bori protiv bjelogardejskih bandi. Osobito mi je bila zanimljiva priča u kojoj Snježna kraljica odvodi lijenog komsomolca Kolju na preodgoj u svoje ledeno carstvo. slušao onu narodnu pjesmu u kojoj Marko Kraljevid pomalo himbeno ubija Musu Kesedžiju. Grimmove i još kojekako. koji se. ved smo samo klonuli u tupu letargiju krafni. u loži kinematografa i slično. koji su uz malu naknadu. I premda je zaključak naših očeva. što se. a čvrsti crni brkovi. nisam dugo uživao u slobodi koja je nastala kadrovskom prekvalifikacijom tete Krampus. Moram napomenuti da me neko vrijeme čuvao i ujak Emil. jer je ujak znao naizust popriličnu količinu priča koje su se zvale Andersenove. Kad sam ocu demonstrirao svoje novostečeno poznavanje Andersenovih i Grimmovih bajki. da je vrtid rasadnik bududih baraba. on je smjesta odlučio da me povjeri na čuvanje spomenutoj privatnoj čuvateljici. jer se ljubav. dugmeta pogodnog za gumbičanje ili slično. počesto vodila na otvorenim. u mračnom parku. pa su nas ispisali i povjerili kudnom odgoju privatne čuvateljice. ali sam držao da de njena kolektivistička nastrojenost nadvladati tu posve individualno-sentimentalnu zadjevicu. teta Krampus me žestoko išamarala i priprijetila da de sve redi drugu Obradu. prije no što se s rastom standarda povukla u grijane apartmane. istina je da me jednom zatekla kako na zidu šupe u dvorištu vrtida pišem nimalo revolucionarnu parolu o njenoj navodnoj ljubavi prema drugu Obradu. ispuštala neke čudne glasove. To bi možda ostalo na razini lokalnog pornografskog folklora. u obliku gableca. pokazalo veoma zabavnim. Ili priča o postojanom kositrenom vojniku Crvene armije. i u tome je ležao zametak pada našeg vrtidkog neprijatelja — tete Krampus. iako nije radio u vrtidu nego u nekakvoj komandi. U tu spremnicu dalo se zaviriti kad bi se čovjek popeo na nekoliko hvati naslagane bukovine. mogli načas pogledati "live show" čiji su protagonisti bili drug Obrad i teta Desa. što su mu se frkali ispod nosa. možda bi me čekala mnogo slavnija sudbina od sudbine neuspjelog pisca. Pravo je čudo kako Milanova knjiga ne opisuje ovo prvo pornografsko iskustvo iz dječjeg vrtida. Miki i ja smo ih prokljuvili prvi. postavši kuharica u kantini lokalne ciglane. tako različite od ljudskog govora. taj preživjeli instrument kapitalističke pedagogije. a takvi piju kavu s predsjednicima. da istu priču nije ispričao i stanoviti Janko. unatoč kapitalnom nedostatku čitave jedne noge. premda pikantniji detalji tog navodnog odnosa nisu bili nikom poznati. od koje nismo mogli naučiti ništa o revolucionarnim tekovinama. Dakle.

XI. koji se bori za naše najpravednije i. ali znatno više no što nam je potrebno. najbolje društvo. našem intelektualnom obzoru nudile su se sasvim jasne opozicije. jer je imalo svoje interne svetinje. koje je tata uplatio tjedan dana ranije na blagajni škole. slama na kojoj smo spavali strahovito me svrbjela. najtoplije. pri čemu nam je neki debeli drug general darovao kape i vezao marame. Osim toga. a o energetskim potencijalima da i ne govorimo.. uz nadčovječansku borbu protiv komaraca. kao što su: kapitalizam — komunizam. što je bilo značajno zbog toga što sam izgonom iz očeva raja shvatio da pripadam sasvim drugoj i sasvim drugačijoj generaciji. miris mariniranog patuljana podsjedao me na miris takozvane "šmolpasle". moj otac je vodio pravi avanturistički život ribolovnog asa. Kako je informbiroovski pritisak na moju domovinu bivao sve slabiji i mlitaviji. jezdio nekud na koji od onih dravskih rukavaca gdje bi se nodu. očigledne. koje rado primaju na konak ribičke asove.X. Vrlo smo brzo ovladali i onom osnovnom dijalektičko-materijalističkom maksimom da je ekonomija baza. selenu. Pa kako je baza bila jaka da jača nije mogla biti. U pravom smislu politički svjesno i napredno bide postao sam 1955. zlatu. Dok su se trapavi Zapadnoevropejci gnjavili kojekakvim trapavim pravopisima. somova. srebru. kao i svoju tajnost i zatvorenost.buržuj. Željezne rude bilo je u preobilju. nafte smo imali nešto manje od Arapa. pravi raj za domade trudbenike koji na njemu provode zaslužen godišnji odmor. a imali smo po glavi stanovnika i svu silu nekih stvari kojima kao osmoškolac uopde nisam nazirao svrhu. kad su me upisali u prvi razred osnovne škole. fosfatima. Čitavo osnovno školovanje proteklo je u znaku snažne i neoborive argumentacije naših neizmjernih bogatstava komparativnih prednosti. Samo zahvaljujudi tome što sam bio sin jednog od prvosvedenika sekte. zona uz rijeku Dravu mogla se sve više koristiti za ribolov. a same sebe najmlađim rodom vojske. cinku. s takozvanom kederkantom na guvernalu. Kape i marame smatrali smo uniformama. Davili smo se u bakru. seljak . a klena nazivao šaranom . buržoaska eksploatacija — diktatura proletarijata. To ribičko društvo bila je neka čudna mješavina vjerske sekte i masonske lože. od Zenice do Smederevske. nitratima.. sloboda — ropstvo. nas je Vuk opskrbio onim najfunkcionalnijim po kojem se "piše kako se i govori". ulovljenog soma držao sam za klena. televizija i vikendice naprosto uništiti njegovu generaciju. koji je sve češde privezivao bambuse uz ramu bicikla. što ih je najviše smetalo. Dakle. kojega sam držao "grundlom". To je osobito veselilo moga oca. Na Dan Republike postali smo na vrlo svečan način i pioniri. natražno — napredno. Bile su to godine prekrasnog entuzijazma i jasne perspektive. u kojem su se priče o uhvadenim ribetinama pravilno račvale s pričama o alkoholu i dopadljivim podravskim udovicama.kulak. — Što ga ne ostaviš doma s Anom. rijeke najplovnije. koju običan smrtnik bez poštenog obreda inicijacije nije mogao probiti. hanjeva. svaki njihov kapitalan primjerak nazivao sam ribicom. moglo bi se redi kako moja generacijska samosvijest počiva na ribičkoj kapitulaciji. pa nam se izgrađivanje moralnog i političkog profila činilo jednostavnom i samorazumljivom operacijom. Jer sve su stvari bile bjelodane. a sve ostalo nadgradnja. volfram i slično. uopde. patriotizam — izdaja. Jednako tako bilo je i s Mikijem Grabarom. More nam je bilo najčistije. pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak smisla za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga. radnik . klenova. Bili smo prebogati svim vrstama ugljena. potaša. tamnica naroda . Prije no što de luksuzni automobili. a jednu opasnu štuketinu sasvim sam neoprezno usporedio sa sardinom iz konzerve. Pravilnim odgojem unutar ovih alternativa nije bilo teško odabrati prave opcije.FNRJ i slično. Nakon nekoliko sati vožnje na štangi bicikla otpalo mi je dupe. našto je mom očajnom roditelju s udice otpao ved uhvadeni šaran. ako ne još i bolje. za sve tadašnje i budude željezare. Te stvari bile su liskun. patuljana i šarana. vadili kapitalni primjerci štuka. Obala nam je bila najrazvedenija. stara Jugoslavija. godine. bizmut. prebacivao na leđa zelenu naprtnjaču i. poveli su me nekoliko puta u ribolov. rijeka mi je smrdjela. pa nek uči heklati! — ironično je dobacio mom starom njegov drug Mile Sarenac. s nadgradnjom nije moglo biti nikakvih problema. tako da su za-bludjeti mogle samo budale. svoj jezik i terminologiju. vodensmrti ili libele sam se uplašio. i . Tako je završio moj neslavni ekskurs u ribolovne vode.

u godinama otrežnjenja. blistao je na spomenicima. sastavljene od ljudi koji su do jučer bacali drvlje i kamenje na našu FNR Jugoslaviju. studentskim nemirima. Beatlesima i Rolling Stonesima. na što bih ja odgovarao ljutnjom ili kurom mršavljenja. što i nije tako strašno. vodedi me za ruku. U prvom su me razredu zvali Štruca. ili u nekoj drugoj vražjoj materi! Kao svi kudni sporovi. otac je uspio nagovoriti nekog druga iz našeg "rajona" da održi posmrtno slovo. Umro je jadnik od srčanog infarkta. koja sa srpom i čekidem u košarici nailazi na debelog kulaka. ja sam u spomen na dobrog ujaka Emila pokušao prepričati njegovu poučnu priču o komsomolki Crvenkapici. I danas kad se prisjedam tih dana. Kako me to strašno ljutilo. a s banknota strojevi i gradovi. počela me tako zvati čitava škola. Staljingrad. ali to ved ne pripada godinama entuzijazma nego godinama skepse. nakon čega se morao isposvađati s uplakanom majkom. U tijeku školovanja zvali su me svakojako. Te godine kad sam krenuo u osnovnu školu. naš afirmirani čovjek stvaralac odlučio je raskinuti okove prošlosti i okrenuti se svijetloj bududnosti. Brzi. Ta groteska strašno je dugo trajala. uprt u bududnost. koja mi je gro svoje ljubavi gurala kroz probavni trakt. a jednom me čak i majka tako oslovila. što je svakako bila zasluga moje majke. Nadimak Bumbar dobio sam baš u trenu kad sam odlučio smršaviti. baš kad je s novinama u ruci slušao vijesti s radioaparata marke Kosmaj. tako da bih bio čas debeo. nisam imao nikakvih problema. pa su majka i otac. napose kad si odlučio da kod određene djevojčice izboriš mrvicu ugleda i simpatija. Šerif i slično. mirno krenuli za drvenim lijesom. Bumbara ili Tone donose cio niz neugodnosti. kao da se radi o desetorici različitih. A da sam ja bio rusofil. premda su predstavljale oblik natražnog i preživjelog vjerskog običaja. Jednom riječju. Naime.obrnuto. čas mršav. kako smo mu baš mi skratili tisudgodišnji Reich za devetsto i kusur godina. Slovo o slavnoj ratnoj epopeji uvjerilo me kako je Hitler skrhao vrat na Balkanu. neprekidno sam bio prisiljen voditi bitku protiv raznoraznih ružnih nadimaka kakve obično nadijevaju debeljuškastoj djeci. ali sav u službi naroda. komplicirana akcija mršavljenja učinila mi se akcijom bez rezona. a u govoru su se mogle čuti i besmislice poput one u kojoj se tvrdilo da je ujak Emil "za četiri ratne godine pružao partizanima tihu i zatajnu moralnu podršku". koje je. i ovaj je ubrzo bio okončan zaslugom majčine sposobnosti praštanja. . postavši ved u prvim danima sasvim solidan učenik. pa kako se nadimak strašno brzo proširio. A znaš gdje bih ja u tom slučaju bio? — Gdje? — zajecala je majka. O svemu je odlučivao narod. s maraka ptice i životinje. on bi glumio da je titoist. — Na Golom otoku. preodjevenog u vuka. — Pravio se da bi me nervirao. Komandos. Fotografije iz đačkog doba u mom spomen-albumu odaju fantastičan raspon linija i formata. Što se tiče političkog sistema. premda asocira na predmet bez forme i jasnih linija. Ozbiljniji i odrasliji stavovi i spoznaje dodi de mnogo kasnije. jer se svatko ponosi nadimcima kakvi su: Tarzan. pa čak i onda kad su te odluke išle nauštrb naroda. poštanskim markama i papirnatim novčanicama. koje se i tada držalo najdosadnijim oblikom dječje aktivnosti. Taj njegov pogled. zbio se i jedan tužan događaj u našoj obitelji. ujak je umro baš kad je spiker govorio o službenom posjetu Beogradu Nikite Hruščova i sovjetske delegacije. ali me otac otjerao na spavanje. — Znam da nije! — ražestio se stari. onako više uzgred. za povorkom koja je ujaka Emila odvodila do onog mjesta gdje prestaju svi inati i kaprici. Umro nam je ujak Emil. sa spomenika de ga otjerati nove razgranate simbolične forme. Sklon debljanju. odnosno da ga je "samo činjenica što nije otišao u rat spriječila da nas sve skupa zaduži još i više". Kako su u toj dobi nadimci statusnog karaktera. on je bio strašno složen i nama mjestimično nejasan. koje de dodi s privrednom reformom. Debelog. Ne znam ima li njegova smrt kakve izravne veze s događajem o kojem je slušao. — Ti znaš da on u duši nije bio ni rusofil ni informbiroovac — kazala je majka. a ticali su se moje fizičke konstitucije. Tek kasnije. Problemi koji su me počeli mučiti u školi bili su druge naravi. Dakle. Normandija i druga poprišta Hitlerova krhanja vrata spominjala su se tu i tamo. teško mi je ustanoviti jesam li u određenom razdoblju bio pretjerano debeo ili pretjerano mršav. nadimci poput Buce. Kako ga ne bi pokopali bez riječi. što se tiče školskog gradiva i pratedeg nužnog znanja. a ne o jednoj jedinoj osobi. kao psa. — Umro je da ga ne bih mogao zajebavati — rekao je otac. ili je ta veza tek simbolične naravi. te iste večeri priredila moja majka. Na karminama.

"milostiva" i slično. Ali. koja se. upitao sam oca kako to da današnja socijalistička medicina. inače svjestan privrednik i partijski radnik. Česta žrtva njenih brzinskih provjera bila je razredna ljepotica Seka Živanovid. koja je sjedila između mene i Mikija Grabara. . računom. kakao s mlijekom u prahu.partija!" ili "Fabrike radnicima". zajapurena i zadihana. odi se igrati! Bio sam pomalo tužan što. brzih i nervoznih kretnji. tvrdio da genijalna komunistička medicina Sovjetskog Saveza nede dozvoliti da im umre Staljin. ne uviđa moje sve očitije političko zrenje. dobri Čiča Janko. u novoj je školi vladao red i poredak. i koja nije pokazivala osobit interes za gradivo kojim nas je zasipala drugarica Ojdana Prelid. Seka Živanovid donekle se snalazila sa slovima. a tata je uzdahnuo: — Bedak. Dok se radnička klasa međusobno oslovljava sa "druže" i "drugarice". Na početku i svršetku nastave. Zgrada u koju su nas smjestili pripadala je predratnom. kada su dječaci išli u mušku. ponosila kad bismo je oslovljavali s "drugarice". Od novih stvari u učionici bila je samo učiteljica. nešto manje bila je doma u poznavanju prirode i društva. ispod njega desetari. — Čekaj. bila je mala. sirota Seka nije pojma imala da je tog dana umro drug Moša Pijade. koju smo zvali drugarica. U školi koju sam pohađao moja je majka predavala likovni odgoj i neke druge sporedne predmete. Na čelu razreda bio je načelnik. redari. Najradosniji trenutak nastave zvao se veliki odmor. ali se osobito osramotila kad ju je drugarica Ojdana Prelid ved s vrata zapitala: — Seko. Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su i djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua. živahna ženska. a ostatak je bila obična učenička boranija. uopde dopušta da umru takvi velikani kao što su drugovi Kidrič i Pijade. pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. — Pa da me i on pita istu stvar. a djevojčice u žensku školu. za kojeg su nam dijelili mlijeko u prahu. nego me tretira kao balavca i u danima svenarodne žalosti primorava me da se neodgovorno igram. a klupe mora da su bile iz još nenarodnijih austrougarskih vremena. razredna je opozicija povicima oduševljenja jasno dovela u pitanje konstataciju o današnjoj tuzi. Dužan si mu odgovor — rekla je majka. blagajnici. prinio šaku čelu i uzviknuo: — Za domovinu s Titom! Razred bi mu gromko odvratio: — Naprijed! Zidovi škole bili su izlijepljeni plakatima poput: "Svatko je ponosan kad ga se oslovi s druže". povjerenici za razne članarine i značkice.XII. Naša učiteljica. "Tito . Napredno orijentirani jedni drugima gromko i ponosno kažu "Zdravo". točno ispred redova klupa. onako tiho i potuljeno — "Mruke" i "Faljenis". ispred razreda bi izišao načelnik. kako je pisalo na plakatu. Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja. koji se volio slikati s djecom. pa čak i po oslovljavanju i pozdravljanju. ali je jednu drugu: "Trst je naš!" netko ved bio premazao fasad-nom bojom. — I sam si 1947. U školi smo ubrzo doznali kako se reakcija baš po svemu razlikuje od napredne radničke klase. kao što su "gospodine". visoka i odsječna glasa. Za razliku od predratnog školskog kaosa. uvjek u pokretu. bez stida. upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare. pa dijete te normalno pita. reakcija se prenemaže s raznim predratnim. koji se ponajprije očitovao u jasnoj hijerarhijskoj strukturi razredne uprave. i slika maršala Tita na prednjem zidu. ili žuti američki sir što se zvao "unra". kada je uzbuđena i tronuta drugarica Prelid rekla da zbog tog tragičnog događaja tri dana nede biti škole. Kad sam došao kudi. bacala dnevnik na stol i odmah započinjala s provjeravanjem znanja. Utrčavala je u razred. oslobođena građanskih zabluda. a mi dječaci. u svemu nepovoljnim titulama. bez funkcije i zadatka. poput muzičkog odgoja i domadinstva. nenarodnom režimu. zašto smo tužni danas? Zašto smo tužni? Naravno. Na pročelju škole još uvijek se ponosno kočila šablonama ispisana parola "Svi na izbore!". a reakcija. — Još mi samo fali tvoj pokojni brat! — izderao se otac. otac.

koji de početkom šezdesetih dobiti slavan francuski nadimak Delon. Za Čedina oca zli su jezici govorili da zastupa razne firme. a njegova besprijekorna. stvarno dobrih faca. a tu je ved čekao njen brkati suprug sa štapom u ruci. deseti. kravatu. strane sveščide stripova na kojima je pisalo "Topolino". Drug Spasoje bi se nasmijao. Drugarica Ojdana Prelid iznenada bi uskliknula: — Djeco. prezervativ i pravi pravcati američki dolar. Čedo Kralj blistao je skladom pedantnog kroja i modela iz stranog žurnala. došla nova drugarica koja se zvala Nevenka Prpid i koja nas je sve osvojila. Kadli se odozgo s utvrde začuju detonacije i po nama zapraskaju združeni njemački i ustaški puškomitraljezi i minobacači. ved u tredem razredu. Ranjavi smo. "Batman" i "Rip Kirby". danas je Dan armije i ja imam iznenađenje za vas! Prišla bi zatim vratima i otvorila ih. Ispostavilo se. a zvala se "detektor". čija je poslovna reputacija bila pomalo zamudena raznoraznim nagađanjima. ali je nakon nje. nakašljao. Čedo Kralj oduvijek je sve imao prvi. peti. Smetalo je nekom drugom — nadležnim drugovima. Dok smo mi ostali bili odjeveni u skladu s onom sirotinjskom devizom: "Kupiti nešto vede da mali brzo ne preraste". koje bi mu se u tijeku pripovijedanja potkrale. Komesaru Iliji od studeni pucaju usne. čitajudi nam jednom tjedno odlomke iz De Amicisove tužne knjige Srce. naime. To joj se vjerojatno i ne bi uzelo za zlo. . Tada bi u naš razred dolazio prekaljeni borac. Čedo Kralj. Drug Spasoje Prelid pridružio se partizanima krajem 1944. penkalu koja se zvala "evigerblaj-štift". ili "Četvrta bilogorska brigada". pa smo mu zbog svega toga opraštali razne nelogičnosti i nejasnode. neizvjesne i pune podviga koji su nas nadahnjivali. Događaje o kojima je pričao. ali od svih njih ubrzo sam uspostavio najprisnije odnose s Čedom Kraljem i Ljubom Brabecom. svjetlucavog kamena i spleta žica. "moramo ih tudi lukavstvom!" Često bi se priča. Zborio je otprilike ovako: — Zasuti vijavicom vučemo teške topove i približavamo se staroj utvrdi podno Kalnika. ovdje se zateklo mnogo novih. pravilnih crta lica i bujne tamne kose. te da je samo pitanje vremena kada de njegova rabota biti raskrinkana i pravedno kažnjena. inače suprug naše drugarice. da nam priča o slavnim podvizima svoje jedinice. ali najviše sama sebe. Otac mu je bio trgovački putnik.u proljede 1945. koji su sjedili u zadnjoj klupi. Prvi je nosio odijelo.. Jednom riječju. da je naša drugarica organizirala na svoju ruku te "časove historije". dok je Čedina majka bila lokalna kadiperka. drugovi pioniri! Živio Dan armije! Njegove su priče bile napete. nalivpero. viče komandir Stanko. Čedo Kralj bio je razredna senzacija. a prema tvrđenju mog oca. otprilike "Drugi papučki odred". ili tako nekako. ispričana na Dan armije. čiji je osnovni zadatak bio da čim prije stradi ono što joj muž zaradi. bio je pravi mali ljepotan. koja je imala i svoje ime. događala na Kalniku. "Nemamo artiljerije!". nama to uopde nije smetalo. koga sam znao još iz embrionalne faze. uvijek na meti zagonetnih pogleda djevojčica. drugi put što ih uopde nije bilo. Oni su ubrzo raskrinkali neslavnu rabotu drugarice Ojdane Prelid i njenog supruga Spasoja. prvi je imao ručni sat. ušao u razred i teatralno uzviknuo: — Zdravo. ako su i bili autentični. a ved na Dan pobjede isti bi se događaji zbivali na sličan način negdje u istočnoj Bosni ili na Kordunu. Ne znam je li odlazak drugarice Prelid u izvanprosvjetnu službu bio u kakvoj vezi s ovom aferom. Jednom je problem bio u tome što su topovi preteški. prvi je u školu donio uvoznu bateriju s izravnim strujnim napajanjem.. Što se tiče stjecanja novih drugova. Uz starog prijatelja Mikija Grabara. još i kasnije . mogao je vidjeti samo iz neke druge perspektive.XIII. moji osnovnoškolski dani iznimno su značajan period. do kaljeve pedi.. Najuzbudljiviji dani u prvim razredima osnovne škole bili su razni praznici i obljetnice. promrzli i gladni. jer je u svemu prvi on. da partizanski staž njenog supruga nije bio katastrofalno kratak. kao i jednu čudnu napravu što se sastojala od slušalica. na Dan armije školuje pohodio pravi prvoborac — drug Nikola. as. ali nikad prvi. a partizanka Mira daje posljednju koricu kruha starom Vujadinu . valjda da se dopadne školskim i drugim vlastima. osoba koja nas je naučila da uz njega možemo biti drugi. No. elegantna odjeda bila je u nerazmjeru s totalnom konfekcijskom i modnom katastrofom ranih poratnih godina. Umjesto druga Spasoja. drug Spasoje Prelid. koji nam je nadugačko i naširoko pričao o neobičnoj vrsti partizanske borbe koja se zvala "ilegala".

suhu. jer baš kad bi se štafeta ustremila prema našem gradu i kad bismo je najnestrpljivije iščekivali. koji je ved u to vrijeme polako postajao crna ovca naše škole. čekajudi da se ukazu nosioci štafete mladosti 1956. A onda sam skrenuo pogled s njega i upro ga u dugačku glavnu ulicu. a iza njih redovito je bio prisutan i gradski orkestar. Moram odmah istaknuti da smo mi i prije bili aktivni. nastavnici bi u strahopoštovanju buljili u malog Brabeca. koji je ved od rana jutra svirao borbene pjesme tako glasno da je čitav grad brujao od poletnih ritmova. Glavna ceremonija primanja štafete. očekujudi da se potvrdi ispravnost Ljubine izjave. koja bi se počela trčati obično u nekom ustaničkom mjestu. na sam dan oslobođenja grada. U tom čekanju bilo je i neke neizvjesnosti. spazio sam. sve u strahu da mi kapa i marama nede biti dovoljno čiste. a Miki je pred ocem liječnikom uspio prikriti temperaturu od 39° C samo da ne bi izostao s dočeka. Ujutro. a majku sam. smiješili se i izvikivali parole. U svibnju 1956. služedi kao pomodna snaga i dekorativni element pri raznim polaganjima vijenaca. Ljubi Brabecu otac je nod prije dolaska štafete tumačio kako de se tamo na bini dolično ponašati. školski aktiv odredio je deset pionira koji de. bio je dijete lokalnog političara. a od djevojčica iz našeg razreda — Seka Živanovid i Irena Orešar. pomalo starmala ponašanja i ratoborna držanja. prisustvovati dočeku štafete na glavnoj tribini. a odmah potom bi mu u imenik uredno upisivali peticu. Premda se štafeta zvala "omladinska". koju politika više nije zanimala. svečano odjeveni u čistu pionirsku odoru. patničku figuru Jaromira Kralika. nekako oko godišnjice oslobođenja našeg grada. natjerao da ih čak dva puta opere. kasnije poznata kao velika i hirovita ljubav slavnog Delona. a ti su izrazi glasili "taj problem moramo brzo likvidirati". Kad bi čuli ove tajne. otkrivanjima spomen-ploča i slično. u izgužvanoj košulji i s hlačama na kojima su zijevala koljena. Među tih desetero sretnika našli smo se Miki Grabar. sretni. okupani prekrasnim proljetnim suncem i borbenim marševima gradskog "pleh-orkestra". Čedo Kralj. Medu grupicom promatrača. u njoj smo vrlo aktivno sudjelovali i mi pioniri. štafeta bi nepogrešivo stigla i na naše ulice. te da se "druga Tita voli više od majke i oca". redovito pratili na televizijskim ekranima i poslije ih u domadim zadadama opisivali zanosnim i biranim riječima. četvrtasti Ljubo Brabec. te kada bismo je mogli očekivati i u našem kraju. Ljubo je na satu često rabio izraze što ih je čuo od oca i majke. rekavši da je "domovina poput zdravlja". Ja sam to vjerno prenio tati. koju su svi zvali korzo. ali odgovorna. vojnika. koji su se ved počeli okupljati oko bine. boraca. "oklijevanje nas čini oportunistima". Otac se samo nakašljao i dobacio mami: — Taj valjda ne zna tko ga je napravio! — Ne budi prost pred djetetom! — otpovrnula je mama. Ljubo Brabec i ja. Od uzbuđenja dvije nodi nisam mogao spavati. odigravala se na središnjem gradskom trgu. posjetima kosturnicama. zbog čega su ga uvijek pitali: — Jesi li ti sin onog Brabeca? Nešto manje značajna bila je Ljubina majka Matilda. U nekoj estetički prikladnoj formaciji stajali smo sa zastavicama u rukama. koje smo negdje od 1960. A onda me zagrlila i nježno upitala: — A koga ti najviše voliš? XIV Najsvečaniji događaj u životu jednog pionira bila je štafeta. ali tako nešto važno i svečano poput dočeka štafete nikad nismo radili.Čvrsti. dvije godine starijeg klipana. Tribina je bila puna visokih gostiju. na tribini izgrađenoj za tu priliku od jelovih dasaka i ukrašenoj narodnim dilimima i zastavama. Svečanost štafete mogla se usporediti jedino sa svečanim prvomajskim paradama. pa bi se otuda u dva-tri mjeseca pronosila po čitavoj zemlji uzduž i poprijeko. stajali smo na bini. magične izraze. ponosni i do ušiju zaljubljeni u našu mladu domovinu. njenog nodenja i ispradaja. Naša funkcija na dočeku bila je jednostavna. A onda. Tako je svatko znao gdje se štafeta trenutno nalazi. provjereni funkcionar organizacije koja se zvala vrlo čudno — "Afeže". oficira. jer je bio običaj da na bini budu predstavnici čitavog naroda. . omladinaca. "neminovno iziskuje akciju". Ljubo Brabec nas je jednom zadivio. Pored školske ploče obično smo imali skicu naše zemlje u koju se svaki dan unosio svjež položaj štafete. desilo bi se da iznenada skrene i odluta u neku susjednu regiju.

jer je period "kolektivnosti po svaku cijenu" polako postajao dio prošlih vjerovanja. Što se tiče moje obitelji. nego smjerom individualizacije. sanjkališta i slično. koje je poput imperativa stalne navale i pobjede lebdjelo nad njima. sajmova. u kojima su se zbivale takve promjene da prva godina mog školovanja gotovo da nema ničeg zajedničkog s posljednjom. razna novoizumljena zgušnjavala za "cušpajze". Kao član partije. ispeglan i sit. uključujudi i pustinju Saharu . zasad nepoznate u našim sredinama. kako smo se bližili višim razredima. mnogo razumnijim imenom NK Sloga. ali pod drugim. naš duhovni obzor nije se bitno mijenjao. čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline. tata je i dalje bio predan i aktivan partijski radnik. jer je zbog silnih dužnosti u našoj mjesnoj zajednici. "odlazaka u bazu".. I taj govor bio je pun zasluga za narod. Nekad uzorna aktivistica. i štošta drugo. kojem je nad otvorenim grobom pročitan nešto prerađen govor što ga je on sam dvije godine ranije bio napisao u povodu smrti jednog zaslužnog građanina. prve domade konzerve od neprobojnog lima. Godine koje sam proveo u osnovnoj školi (1955..) predstavljaju sklop radikalno različitih vremena. jer je smatrao da je u ovoj mirnijoj političkoj klimi dovoljan samo jedan aktivist po kudanstvu. Razlike u ovladavanju strogo propisanim gradivom sve su manje bile uzrok naših internih diferencijacija. zatim različne ručne i nožne miksere. koje su se u tih osam godina zbile. Ne samo da je društvo doživljavalo razne oblike otvaranja nego su se i naši privatni vidici otvarali i širili.Drugo poglavlje I. Godine 1960.. stadiona. premda je medu tim namirnicama bilo i mesnih. Na pogrebu mu je održan govor u kojem su istaknute tolike zasluge za narod da se uplakana Eva Biser morala osjedati kao da pokapaju nju samu. Tako pomak koji se u nama zbivao nije išao smjerom sumnji. obnovio je drug Sivi radnički nogometni klub. a sve se više bavila domadinskim novotarijama. kao da korespondiraju s preobiljem promjena koje doživljava sedmogodišnjak na svom putu do petnaeste godine. tvrdo kuhanog jajeta i litre čiste šljivovice. što se. Oslobođeni groznog imena. U svibnju 1959. što majka nije smatrala nekim osobitim poboljšanjem. gradskog bazena. a sve više prisilom i nuždom.. jednostavno je umro nakon večere koja se sastojala od komada kruha. te su kao statusna stvar bile mnogo značajnije našim naivnim roditeljima. Preobilje promjena. zvalo golim vegetiranjem. kako se to u novinama rado piše — temeljnim opredjeljenjima vremena. somericom na kruhu i konzervama sardina. Ona je iskušavala upotrebne vrijednosti prvih juha u vredicama. ali je i dalje sve skupa strpljivo podnosila. Kad bi se sabrale sve te silne zasluge za narod." Pa ipak. jer smo i dalje pristajali uz temeljne vrijednosti kojima su nas učili društvo i škola. koja se tada zvala rajon. ili alternativnih izbora. a taj je aktivist volio biti čist. šarene deterdžente koji izvrsno peru samo neke vrste prljavštine. naša susjeda Eva Biser polako je u očima naše obitelji postajala primjer nepovoljne društveno-političke megalomanije. što je reakciji sasvim suzilo prostor za komentiranje poraza." ili: "Moja je kderka prva u razredu u poznavanju opnokrilaca. Školu smo polako.-1963. Ako bi gdje zabrazdio. Edo Biser se riješio žene na osobit i sebi svojstven način. ostavljala muža Edu da se prehranjuje jajima na oko. kinematografa. električne roštilje koji peku tako brzo da se devapčidi s njih ne skidaju nego spašavaju. Više nije bilo "nodnih konzultacija". Te iste godine umro je drug Krešimir Kutljača. izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi. koja veseli više naše roditelje negoli nas. koji su naokolo govorili: "Znate. bilo je to iz sasvim apolitičnih razloga. Na mamin društveno-politički eskapizam tata je gledao prilično blagonaklono. moj mali je iz geografije pokazao zavidno poznavanje sjevernoafričkog reljefa. a sve više klipani koji osvajaju grad i otkrivaju njegove zanimljivosti i zavodljivosti poput korza. ali ga taj rad više nije otuđivao od kude. U nedostatku neke bolje taktike. "konzultacija s komitetom". ona se svela na revnog platišu članarine i povremenog gosta u rajonskom partijskom aktivu. sve manje držali prostorom individualnih užitaka. naši su momci ved u prvoj . sve manje smo bili djeca orijentirana na dom i roditelje. U tom pohodu na grad predvodnik nam je bio Jaromir Kralik. što su se s vremena na vrijeme počele pojavljivati na tezgama takozvanog špeceraja. A to i nije bilo u raskoraku sa. čije su dvije godine starosti više predstavljale takvu iskustvenu prednost da nam i nije mogao biti drugo nego voda.

"sublimnog kastriranja". kako je nesvjesna raja počela izbjegavati filmske žurnale. koji se zvao Favorit. moj otac digao je kredit i kroz vrata našeg doma ugurao kudnog monstruma istočnonjemačke proizvodnje. koji su u nas objavljeni znatno kasnije. Osobito se to osjedalo na najvažnijim i najposjedeni-jim utakmicama. Desetak redaka niže. iza šupe u školskom dvorištu. — Ova plavokosa s golim sisama uopde nije plavokosa — primijetio je Miki Grabar. ponajprije likovna i literarna djela". kako smo zabili četiri gola Bugarima. E sad.utakmici nabili NK Bjelovaru dva gola vlastitim snagama. No. gdje su usvojene neke nerazumljive. A komentarima. godine. nejasne društvene funkcije. . Filmski žurnal. kome su brižni čuvari dali ime Milentije ili slično. ili takozvana "predigra". zadubljen u Manetovo remek-djelo iz 1875. počesto je bio prisiljen projicirati pornografsku funkciju na svakodnevne i posve nepornografske fenomene. Pa kako bit pornografije nije određena intencijom. kojima je bilo pradeno listanje knjige. koji su ti vrtjeli baš kad si nakon tri sata užasnog čekanja dobio kartu za Posljednjeg iz plemena Komanča. a tredi uz pomod suca. Miki ne bi bio Miki kad ne bi točnu opservaciju pokvario neumjesnom ili netočnom argumentacijom. a oni nama jedva tri. inače kudnog prijatelja druga Sivog. nastalo bi s pojavom prvih kišnih kapi. I na kraju ("Zucker kommt zu letzt") vijest o tome kako je lavica u nekom našem zoološkom vrtu donijela na svijet zdravo mladunče. što bi odmah bilo nadopunjeno izvještajem o tome kako je neka velika fabrika nasmijanih radnika ostvarila velike uspjehe i potukla sve proizvodne rekorde. trapavog eksperimentalnog programa. Prvo je išao izvještaj s neke sjednice. od kojih se u tim godinama čovjek uopde nije razdvajao ni na tren. pušedi radije u foajeu kinematografa. Nogometne utakmice u tom vremenu djelovale su mi čudno zbog jednog popularnog modnog artikla. stranici Mikijevog ogleda Povijest pornografije stoji jednostavna. autor navodi Rubensove i El Grecove (?!) aktove. No. Recimo. kako bi brzo izvukli složene šuškavce. inače zaljubljenom u riječ "sublimno". Na oniskim tribinama sjedilo je oko dvije tisude muškaraca. on potkrepljuje Lawrenceovom knjigom Ljubavnik lady Chatterlej i Moravijinim romanima Ciociara i Dosada. oprostimo Mikiju. Tu vrstu "pornografije" Mikijeva studija naziva prilično proizvoljnim i mutnim terminom "sublimne pornografije". jer je glavni dio TV programa imao navlas istu strukturu. jezivo šuštanje. Na 33. imao je osobitu strukturu. što bi izazvalo strahovito. u poznim pedesetim godinama. Naročito intenzivno šuštanje. od kojeg ti se koža ježi. da bih mnogo godina kasnije shvatio da je televizijski program zapravo penetracija onog groznog filmskog žurnala u domove ljudi. (U knjizi se pojavljuju i biseri poput "sublimnog koitusa". Zatim se u kratkom filažu pokazao posjet druga Tita i jugoslavenske delegacije nekim dalekim zemljama. što bi kao oblik proizvoljnog određenja bilo čak i oprostivo kad bi se barem metodološki jasnije ekspliciralo. dvije tisude ljudi okrenulo bi se na drugu stranu. Godine 1961. To da su mu čuvari dali ime imalo je svrhu da se pokaže kako o tim stvarima odlučuju radnici. ali prilično lucidna tvrdnja: "Naš čovjek. Kad bi golman degažirao loptu. čak se i nodna polucija na jednom mjestu naziva "sublimna ejakulacija"!) Prve primjerke "sublimne pornografije" u obliku engleske monografije Nudes ofEuropean Painting donio je u razred (čini mi se četvrti) tko drugi nego Čedo Kralj! Knjiga se razgledala potajno. II. svoju tezu prenošenja umjetničkog u sferu pornografskog. Tada bi se dvije tisude ljudi mašilo džepova. ako ga je bilo pri ruci. živedi u prostoru naglašene pornografske prohibicije. a i kasnije. koji je u slavodobitnom pohodu naprosto pregazio našu zemlju. "sublimne inicijacije". za vrijeme odmora. ali vrlo pozitivne stvari. vlast je smislila televizor i ugurala ga u domove. nego funkcijom. nedostajala je osnovna kultura uživanja u temeljnim likovnim vrijednostima naše civilizacije. Naše reakcije na ovo preobilje najizravnije putenosti bile su sve prije negoli estetičke. odjevenih u dvije tisude plavih šuškavaca i s isto toliko šuštavih kapa na glavama. a ne tamo nekakve uprave. Što se pak primjera iz likovnih umjetnosti tiče. S početka sam u televizoru gledao neku vrstu mistične i zavodljive elektronske kištre. Postali smo televizijska publika jednog nespretnog. kakve je moj otac zvao posve nejasnim nazivom "derbi". Nakon toga išao bi sportski uspjeh. objektom pornografske percepcije često su postajala najrelevantnija umjetnička.

A u tim godinama (Miki bi to morao pamtiti!) poznavali smo i mnogo izravnije žanrove pornografske umjetnosti. zatim je pušio Čedo. I baš kad je Čedo pogasio opušak o rukohvat dvorišnog stubišta. kada smo ved u dvije godine starijem Jaromiru Kraliku gledali neku vrstu duhovnog vode. ali oduševljeno nabraja slikare poput La-bissea. bilo nam je to prvo pušenje u životu. Negdje potkraj 1959. kad i do naših strana dopre čuvena pornoosmica) naveli Mikija Grabara da na 62. Čekali smo da padne mrak pa da popušimo. zbog koje de uvijek i u svakoj prilici biti pozivani na filmske pornoseanse. koja je onda krenula ukrug. Tako Miki na str. te na kolektivnu. sjedili smo na hladnom stubištu u školskom dvorištu i šutirali divlje kestene koji su popadali s drveta. Osobito dobru prođu imale su blijedopute i korpulentne Renoirove Kupačice. I premda se. U tom smislu upotrebljavale su se različite. onu umjetnost koja de duhovitijim pojedincima donijeti gradsku slavu. čitavu inspiracijsku osnovu sasvim pretjerano pronalazi u "skoptofilskoj fiksaciji". Prvi je povukao Ljubo. Tog kasnog jesenskog popodneva. "Flekavi akt" bila je zapravo fovistička majstorija Henrija Matissea Odaliska s bubnjem. — Za manje od pola sata pojebat de ih — protumačio je Ljubo situaciju na Rubensovoj Otmici Leukipovih kderi. Mislim da su ovakvi i slični razgovori (koji de biti uobičajeniji desetak godina kasnije. jer se ostatak njenog sadržaja bavio nezanimljivim pojedinostima rasta ženskog trbuha. Maillola i Ken-netha Angera. Svetogrdnosti ove usporedbe nismo uopde bili svjesni. Arcimboldija (opravdano se može posumnjati da mu je uopde vidio više od jedne slike). Delvauxa. koja je distancirajuda i ironična". — To na latinskom znači jebanje — rastumačio nam je Čedo Kralj i zatvorio knjigu. štoviše. 34. Ako se dobro sjedam. kad je nastava ved završila. ne spominje Renoira kao mogudu "pornografsku metaforu". stranici zaključi kako se "pornografska percepcija dijeli na individualnu. koja je poticajna i erotomanska. gledaj sise! — lupnuo ga je po zatiljku Čedo. Felixu Labisseu. koji je Ljubo uspio drmnuti ocu. a zatim obrnuo stranicu i dodao: — Ova tu ima dobre sise. a na koncu ja. pišudi o takozvanoj "sublimnoj pornografiji". njegov katalog "pornografskog u likovnom" svodi se ponajviše na one autore u čijoj se vizuri nazire jasan otklon od realističkog poimanja predmeta. predao cigaretu Mikiju. onako svi zajedno. balavci! . odigrala se jedna fantastična zgoda koja nas je temeljitije uputila u "carstvo čula". moramo mu zamjeriti što je. iz mraka je izronila silueta koja nas je sve prepala. ali je inače sva flekava. Čedo Kralj donio je još nekoliko knjiga slične tematike s umjetničkim reprodukcijama ženskog tijela. a kao što smo svi znali. Zatim nam je uspio pribaviti i neku francusku knjigu u kojoj su muško-ženski odnosi bili naznačeni stiliziranim linijama. nemajudi pojma što se zapravo događa s kderkama kalidonskog lovca. — Pušite. Ne sjedam se više da li nam je duhan u tom času godio. Nakon -Nudes of European Painting-. istražujudi dominantan tijek. ispustio one marginalne. kao i Parisova presuda istog autora./35. jer tada nismo imali pojma o tome tko bi mogao biti taj Renoir. zapalili smo cigaretu. jedan Ibar. ali se u njima vedina slika odlikovala modernističkom nebrigom oko izrade onih najbitnijih ženskih detalja. Kad je dvorište nestalo u mraku.. Miki Grabar morao sjedati našeg zavirivanja u Renoira.— Budalo. Premda bismo se mogli složiti s autorom Povijesti pornografije da u poznim pedesetim i ranim šezdesetim godinama pornografska dominanta pripada jednom izglobljenom išči-tavanju određenog žanra u visokoetabliranoj likovnosti. Goyu i Rubensa. i u kojoj je ispod skice muškog spolnog organa u ženskom bila ispisana čudesna. u kojoj je Miki pronašao stanovitu srodnost s klozetskim freskama. nama još nepoznate vještine pod zbirnim nazivom "kontracepcija". nerazumljiva riječ imissio penis. osobita vještina imissio penisa sastojala se u tome da se taj naknadni rast trbuha efikasno spriječi. III. Ova "distancirajuda i ironična" percepcija podrazumijevat de "umjetnost komentara". ali znam da smo pušenje smatrali važnom pretpostavkom zrelosti. koje su predstavljale slično stilizirana naga ženska tijela.

— Zajebi. zbog nepoznavanja drugih. Da biste uživali u takvom "peep show-u" u SR Njemačkoj. bez riječi. Postoji milijun raznih stvarčica koje stanu u šaku. kroz za to predviđenu rupicu ili prozorčid. te da način na koji je izvedena kabina predviđa mogudnost komotne masturbacije. gledali smo u bijeli pravokutnik koji je bljesnuo na zidu. Ne moram ni naglašavati da "tuđu intimu" predstavlja pravi goli model. tko zna zašto. na primjer. — Gdje si to pronašao? . koja je klečala na raspremljenom krevetu. gdje je Brambor vrlo vješto u mrklom mraku pronašao dijaskop i uključio ga u struju. onda se tu radi o jednostavnoj imitaciji onog najprostijeg pornografskog žanra pornografske slike. koji je vodio kroz prozor nužnika. Uhvatio je potom objektiv i počeo ga zakretati. kako sam ved napisao. vadedi iz džepa sitne komadide celuloidne vrpce. — Ništa se ne razaznaje. sastoji se u tome što. . Mislim da nedostaje pola metra trake pa da vidimo kako joj ga stavlja. virite u tuđu intimu. Onda Brambor rastvori šaku i na dlanu mu se ukaže običan elzet ključ. usloživši se konačno u jasnu crno-bijelu sliku. — Ovo! Rekavši to. ravnala i šestara za ploču. dijaskopa. — Što demo u kabinetu? — upitah radoznalo.prvi se snašao Čedo Kralj. budale — šaptao je Jaromir — mora se i izoštriti. episkopa. u tom vremenu. zvali Brambor. Čekajte. koga smo. one mrlje na zidu počele su se pomicati. godine. postojalo je nešto što bismo mogli nazvati funkcionalnom imitacijom jednog mnogo složenijeg i intrigantnijeg žanra koji se zove "peep show". Nismo razumjeli njegovu primjedbu. premda u njegovoj fizionomiji nije bilo ničeg što bi podsjedalo na krumpir. potrebno je u prorez pored prozorčida ili ekrana ubaciti kovanicu od jedne ili više maraka. dlakavi muškarac. U mraku kabineta mora da se čulo samo naše duboko disanje. nesvjesni činjenice da fotografska emulzija uopde može registrirati tako bestidne radnje. veoma polako. Našim tajnim putem. Šutke smo buljili u blještavu projekciju. — Od kabineta — reče. nesvjesni činjenice da se pred nama nalazi posljednji ostatak tragične filmsko-udbaške afere iz posljednjih dana 1948. No. kako prinosi nabrekli ud stražnjici gologuze gospode. Polako. U našem gradu uživati u "peep showu" moglo se i bez materijalne nadoknade organizatoru. IV. A onda je Jaromir u prorez kudišta ugurao komadid celuloidne vrpce i na zidu su se ukazale nekakve sive i crne mrlje. zvali kabinet. osamljeni u svojoj kabini. pomiješano sa zvukom rashladnog ventilatora u dijaprojektoru. poput zemljopisnih karata. ušuljali smo se u školu i kroz mračne hodnike krenuli gore.odbrusio mu je Čedo. ustavši sa stubišta. Zanijemjeli smo od iznenađenja. kuhala i vaga. Brambor nam pod nos tutne zatvorenu šaku.Svi smo odahnuli. Brambor! . — Zašto si došao? — Imam nešto zanimljivo. — Što? — upitao je Čedo. čak i pomalo preplašeni. — Koji ti je to vrag? — začudio se Ljubo. ovisno o tome koliko dugo želite gledati. prikladnijih čeških riječi. Na slici se vidio goli. Tiho. gdje se nalazio kabinet. Tiho smo ušli u kabinet. te još gomila sličnih koještarija. jer nam je tehnologija filmskog zapisa u to doba još uvijek bila sasvim nepoznata. — Pogledat demo ove zanimljive sličice — reče Brambor. Suština "peep showa". Ako su u tim godinama briljantni aktovi velikih majstora mogli funkcionirati kao banalna pornografija. U prostoriji koju su nastavnici. na kat. ili koliko ste brzi u tim radnjama. nalazila su se kojekakva skuplja i vrednija učila. kakav je danas rasprostranjen diljem bogatog zapadnog svijeta. ili pornoprojekcija. — Pogađajte! Nismo mogli pogoditi. — U jednoj očevoj knjizi. koja je prikazivala jednostavnu pripremnu radnju što prethodi onom čuvenom imissio penisu. moram odmah nadopuniti Mikijevu knjigu. epruveta i menzura. prepoznavši u došljaku Jaromira Kralika. s gadama spuštenim do gležnjeva.

jer nas otada nije vezao samo zajednički razred nego i cio niz izvanrednih svinjarija. odlazio je starijima. ta neslavna kvalifikacija donekle izgubila svoj politički značaj. popisao na pod kabine. Ubrzo smo uvidjeli da je on zapravo neka vrsta dvostruke ličnosti. pušiti. kao dijete bez oca. Negdje od četvrtog ili petog razreda. Sve kabine imale su bar po jednu. nisam upražnjavao ovaj intrigantni pornografski žanr. koje smo uvijek bili spremni počiniti. koja bi danas valjda bila feministkinja. koja je imala više od devedeset kila. Jedna od najtužnijih ticala se stanovitog Galileja. Tek de Bramborov odlazak u popravilište Filip Jakov izbaciti našeg druga Čedu Kralja na predvodničku poziciju u klapi. gdje je bio mali i posljednji. doviknuvši nam: — Klinci. pa sve do posjeta Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu 1984. U vezi s tim prepričavale su se mnoge anegdote. Neku vrstu pridruženog člana klape. trebalo se samo polako i neprimjetno otputiti prema ženskom bloku kabina. ipak ga je opteretio jednom drugom stvari — statusom informbiroovskog djeteta. druženje s nama godilo mu je zbog užitka u statusu glavnog i najstarijeg. godine. koji je provodio i po nekoliko sati u kabini. Otada. zaviriti kroz rupicu i prepustiti se čekanju i sredi. ali kad je negdje oko 1955. neke je izdubilo vrijeme.. opet. i idola. a kad bi se rastao s nama. koji su sa smijehom ispratili naš bezglavi bijeg iz ženske kabine. sasvim je jasno. Za ljetnih gužvi to i nije bilo tako teško izvesti. proživio je teške trenutke gledajudi kako se neki babac. Jednom je tako. Takvi bi se redovito odvikavali od ove ružne navade. Tih gnusnih radnji nije se libio samo zbog toga što je uza se uvijek imao liječničku svjedodžbu o vlastitoj neuračunljivosti. Jedan neizlječivi i u gradu poznati ekshibicionist obično je koristio sasvim određenu kabinu. i to je bilo vrijeme otvorenog. osim s nama. Jaromir Kralik. kako smo ga jednostavno zvali. u nedostatku prikladnijeg prostora. Jer. pa i više rupa. završila je sramno. družio i s nekim lokalnim razbijačima starijeg uzrasta. Jedna rezolutna ženska. gdje se odvijao najintenzivniji život mlađeg svijeta. prije no što de skinuti grudnjak. postao je Brambor u pravom smislu slobodna jedinka. čulo barem još trideset ljudi. s tako velikom rupom da se kroz nju mogao proturiti ud normalnih dimenzija. sasvim hladnokrvno je ugasila opušak na udu koji je provirio kroz onu rupu. zar ne možete drkati negdje drugdje! Rekla je to tako glasno da ju je. Miki. bio je lišen one vrste tutorstva koje te sprečava da se ved zarana počneš skitariti. ali zato na izvoru vedih uzbuđenja i . neke čak i vrlo tužne. Zbog tog statusa okolina i vlast gledali su na njega sa stanovitim nepovjerenjem. Neke su tragične face kroz prorez na kabini ugledale vlastitu djevojku u naručju drugog muškarca. Te su rupe bile različita podrijetla. jer je ženska u susjednoj kabini. Voajerska akcija koju smo Čedo Kralj i ja izveli u ljeto 1961. Čedo i ja smatrali smo se ved pravom klapom. zanimljivog i besplatnog "peep showa". uživao je dvije godine stariji Jaromir Kralik . a neke pasionirani upražnjavatelji "peep showa". što je redovito završavalo — ili vriskom zapanjene kupačice. osim nas. gdje je mogao besplatno gledati sve one divne filmove koji su se u tom vremenu prikazivali. svibnja pa do prvih ozbiljnih jesenskih kiša.Brambor. I premda ga je otac lišio tog nezgodnog ograničenja objesivši se one davne 1948. čučedi u mraku. rekavši mu: — A tko se to meni naviruje! Mnogi su govorili kako je njena akcija bila sračunata. izgrađene još davno prije rata. izvadila žvakadu gumu iz usta i zalijepila je na rupu.Ne znam jesam li ved spomenuo da je jedno od mitskih mjesta našeg gradida. uspio vidjeti golu direktoricu gimnazije. koji je stanovao iznad kino-dvorane Romanija. te na koncu vlastitu baku. Drvene. ili zaglavljivanjem uda. dijelile su se na ženski i muški blok. bio gradski bazen ili kupalište. I sve to u jednom popodnevu! Taj Galilej provodio je toliko vremena u kupališnoj kabini da je na koncu ljeta izgledao kao osoba koja pati od kroničnog nedostatka pigmenta. Ved u trinaestoj godini Jaromir je pušio. to jest izvedena s umišljajem. sama činjenica da ste se dokopali kabine još uvijek nije garantirala ništa. mogli ste sjesti. Bazen je obično bio otvoren od 25. piti i jedinim pravim domicilom držati ulicu. crvotočne kupališne kabine. Ljubo. V. a u četrnaestoj se. Kad biste predali ulaznicu upravitelju bazena i kad biste dobili vješalicu za robu. kroz koje se moglo zaviriti u susjedni separe. Miki Grabar. zatim predebelu trafikanticu iz kioska pored Okružnog suda. Kad biste ušli u kabinu. bar onoliko koliko su mu to materijalne prilike dopuštale. potom neku koščatu udovicu kojoj je grudnjak predstavljao oblik suvišna luksuza.

gdje sam uživao u majstorijama Johna Waynea ili Garvja Coopera. poslali su ga u popravni dom za maloljetnike. ali da de se još raspitati. smatrali su da je pametnije navudi debele čarape i visoke cipele nego lopatati vani po studeni. godine. obilan snijeg. nekima čak i krovne konstrukcije. ja sam ga pustila do jedan! — doviknula je majka iz kuhinje. nad kojom je bdjela moja majka. s drugim namjerama i drugim običajima. dok je otac na ved katastrofalno raštimanom radioaparatu pokušavao postidi kakav-takav ton potreban za pradenje novogodišnjeg programa. i provedeni milicijskim kolima u zgradu lokalnog zatvora. — Stanislave. ved okaljan mnogim ružnim iskustvima. pa smo ga u tih dvanaest mjeseci — koliko je izbivao — gotovo zaboravili. godine. A onda je. Dan uoči Nove 1961. u blizini Ankarana. Aleksida i genijalnog Radivoja Lolu Đukida. kasno nodu vradao kudi. zar ti ne bi mogao dodi kudi u jedanaest? — rekao mi je tata kad sam ušao u sobu. Jednako tako dutio bih se i u snježnim nodima. ipak su izmijenile svoj izgled. nije zbio skandalozan događaj o kojem je glas brzo obišao čitav grad. Franom Pejkovidem. — Kog dete vraga raditi do jedan? — Pa. A gradska služba. cvrljila se novogodišnja purica. mnogo godina kasnije. činilo mi se da me blještava mjesečina. što se probija kroz guste krošnje divljih kestenova. po svom starom običaju. Otuda nije uopde pisao. na mjestima koja sam nekod obilazio. došavši nakratko u svoj grad. — Franjo. pa je rekao kako mu se čini da spomenuti Đilas nije predsjednik Čehoslovačke Republike. zapao je gust. U našoj maloj kuhinji. zanimajudi se za mnoge stvari: "Nije li ga na to naveo koji od očevih prijatelja? Nije li ga na Zapadu trebala čekati kakva veza? Nisu li mu možda očevi prijatelji prvo nudili bijeg u Mađarsku? Nije li nakon Italije namjeravao pobjedi u Sovjetski Savez? Zna li on što je Kominform? Zašto su imali zalihu suhe hrane samo za dva dana? Kako se zove predsjednik Čehoslovačke Republike? Što misli o Dilasu? Sto su mu u školi govorili o zemljama Varšavskog pakta? .. na miliciji su ga obilato ispreslušavali. Kako smo poslije doznali. Shvativši valjda da de odgovore na ona silna pitanja morati zatražiti od nekog drugog. još više duh i značaj. a pod prestali mazati onim starim raskužnim sredstvom tako prepoznatljiva mirisa.. ulice prazne. drugi pak. kao i tekuda hitprodukcija Anice Zubovid.9. iznenada ponovo osvanuo u našem gradu. u kina. — Ti si ga pustila! — jedio se stari. tata se zaklinjao da de ved idudu godinu dočekati uz TV ekran. — Čekat dete Novu godinu! Pa ni tu ti nede pobjedi! Možeš je dočekati ovdje. što je zapravo ostalo od djetinjstva? Ulice rodnog grada. sada su se okupljali neki drugi ljudi. Mnogo. a snježni pokrov još ne-iznakažen tragovima lopata i ralica. Viče Vukova. s nama . koja je tih godina predstavljala temeljni artikl modernog odijevanja. a potom valjda i Amerike. nepogrešivo vrada u godine minula dječaštva. Psujudi neprecizni potenciometar. tražedi novu "dolčevitku". nije se mnogo uzbuđivala. Ne znam koliko bi dugo njegova dvostruka egzistencija potrajala i kako bi sve to završilo." Jaromir vedinu ovih pitanja nije razumio. koji su izlazili nekamo na doček. dokopati se Italije. Kad bih se.. predodžbe o Zapadu imale su karakter zavodljivih avantura. da se potkraj 1959. dakle na samu Staru godinu. tko ga hrani i oblači? . kad vedina građanstva nije imala pojma o tome kako izgleda pasoš. u kojemu de dominirati skečevi s Jožom Šebom. Te je godine Jaromir sa dvojicom dvadesetogodišnjaka pobjegao od kude.. Jedine dvije stvari koje bi me vratile u one davne godine bile su tople ljetne nodi pune mjesečine ili istom takvom mjesečinom obasjan snijeg. u mjesto koje se zvalo sasvim neobično — Filip Jakov. VI. — A tko ga hrani i oblači? To mi reci. ukrcali su nove. držali su ga valjda prikladnim dekorom svečane nodi. namjeravajudi ilegalno prijedi granicu. tapecirane stolice. U tom vremenu. Svim školama koje sam pohađao izmijenili su fasade. patetično i pomalo zaludno pitanje: osim uspomena. Betty Jurkovid i Ive Robida. Bilo je to u listopadu 1960. koje sam dobro poznavao. Bracom Reissom i Nelom Eržišnik. čekat demo Novu godinu. koji zbog posvemašnjih priprema za novogodišnje slavlje nitko nije ni pokušavao očistiti. Oni koji su smjerali večer provesti kod kude. završivši tamo sedmi razred s prosječnom ocjenom 4. Uhvadeni su negdje oko talijanske granice. Čkalju. postavljao sam sebi jedno sentimentalno. moralo je biti samo dovoljno kasno.važnijih iskustava. zakrivena zaštitnim staklom pednice.

Oni su imali više soba. — Otidi demo da ih preslušamo... i to onog muškog. — Imaš ploče? — Vidi ovo — reče on i mahnu pločom na kojoj su se nalazili besmrtni hitovi "Piove". "Io sono il vento".. "45" za male ploče. — Stavi jednu. U to vrijeme doček Nove godine predstavljao je svečan i važan oblik društvenosti. držao da "ordinarni kič" ipak daje stanu veselost pogodnu za ugodnije stanovanje. a "78" ako imaš bapca s predratnim pločama "hizmasterzvojs" s naslikanim cuckom. s kožnatim poklopcem na kojemu je bio montiran velik zvučnik. — Jasno — otpovrne on. to je jedina uvozna. Za razliku od mene. ali je nismo zaključali jer su njegovi roditelji ved otišli na doček u Gradsku kavanu. — Pa Brambor se vratio iz popravilišta. "Nessuno" i drugi. vedi bor. nego to radim ja! — krenuo je otac u kuhinju. te me poveo u svoju sobu. — Uvozni? — upitah zadivljeno. brzo sam navukao zimski kaput i izjurio van. Na stolu u Čedinoj sobi stajao je novogodišnji poklon -primamljiv. Djevojčice su mogle biti prisutne. Čedo stavi jednu singlicu i uskoro smo. kao digresiju koja je pitanje mog izlaska učinila trenutno nevažnim. lijep.. vrlo strano.dekorativna. ti znaš da je tvoja prosvjetna plada takva da je u ovom trenu nije zgodno ni spominjati . ali njihova prisutnost još nije bila bitna. koja su poslije postajala važna građa za prepričavanje. — Čuo sam da je Brambor nabavio neke američke ploče kakve čitav svijet sluša. — Češki.. imao je svoj kutak koji je okretajem ključa mogao pretvoriti u zabran za dosadne i ispitivanju sklone roditelje. s kravatom na kojoj je bio naslikan Eiffelov toranj. s kojim sam namjeravao podi na doček kod Mikija Grabara. Ušli smo u sobu.prije bi se reklo . — Zato mi je to i čudno — prekine me on.. Na kutiji gramofona bila su učvršdena kromirana slova SUPRAPHONE. Nikad nisam pomišljao da bi se u popravilištu . Iskoristivši ovu svađu. Tu vrstu ukrasa moja je majka nazivala poprilično nejasnim izrazom "ordinarni kič". molim te! I ja privređujem. ili su nam ga dozirali u simboličnim količinama. To je bila stvar na kojoj sam mu ponajviše zavidio.. ali je u njegovoj osnovi bilo upra-žnjavanje prijateljstva. spreman da se posvađa s majkom. a pored ploče masivna ručica i regulator s oznakama 33.. što je zvučalo vrlo. među kojima su osobito bila popularna nadmetanja u duhovitostima i ekscentričnim gestama. — Univerzalac! Ovo "33" ti je za longplejke. Bio je to glomazan gramofon u zaštitnoj kutiji boje okera. — To ne radimo zajedno. Ja sam u svemu povlađivao mami. — Ana. Krenuli smo dugim hodnikom prema njegovoj sobi. — U ovoj kudi ja zarađujem! — Ma nemoj. pa je i po koji pijani eksces bio više fingiran negoli stvaran.— To radimo zajedno — rekla je mirno majka. deblje i šarenije tepihe. Čedo me dočekao ved odjeven u novo odijelo. ali uskoro du dobiti Doris Day. — Otkuda? — začudih se. pokazujudi na onaj prekidač. nosova pritisnutih o prozor. gdje su imali rezerviran stol. Catarinu Valente i Perrvja Coma. nego . U kudi Čede Kralja sve je bilo nekako prostranije i elegan-tnije negoli u nas. Alkohol uglavnom nismo dobivali. 45 i 78. veličanstven zapravo. . — Za sada. izvlačedi puricu. krenuvši kroz dubok snijeg po Čedu Kralja. Bili smo važni sebi samima i takve smo prigode provodili u raznim prijateljskim nadmetanjima. za razliku od nje.. televizor s trobojnim filterom na ekranu i mnogo raznih figurica što su služile kao ukras. U središtu kružne ploče pokrivene gumom nalazilo se valjkasto ležište za deset ploča. ali sam. i ja imam pladu . — Ti su najcjenjeniji . — Da vidiš što mi je stari poklonio za Novu godinu . što se dalo objasniti ved poslovičnom spretnošdu njegova oca. buljili van u snijeg i slušali "Ja pijem čašu gorkih suza".

Little Richard. Ubrzo je postao i najbolji učenik. u tom trenu nesvjestan da demo i nas trojica ved sljededu novogodišnju nod provesti na jednako glup način — u parovima. koga je tada dijelilo tako malo vremena od nadimka Delon. te u svemu senzacionalni Elvis Preslev. Stanislave Ivančicu — nasmijao se on — dogodile su se neke nepredviđene stvari. ved one večeri uoči Nove '61. Upravo sam skinuo četiri kile — prekinem ga ljutito... Ugled Jaromirove diskoteke ubrzo ga je učinio nekom vrstom glazbenog mentora. činilo nam se da je Jaromir Kralik na neki posve misteriozan način nabasao na glazbu koju su izvodili James Brown. užasnut činjenicom da de Čedo dočekati Novu '61. Preslušavši te ploče. Naš glazbeni mentor upisao je 1961. čime se mogla odlučno opovrgnuti tvrdnja da ta vrsta glazbe pogubno djeluje na omladinu. recimo. i za moje roditelje i za mene. One večeri kod Čede Kralja. naše oduševljenje rock 'n' rollom bilo je ubrzo umanjeno spoznajom da smo za tu glazbu čuli ipak malo prekasno. ponajviše na totalnu besperspektivnost u pogledu hodanja s djevojkama.. osuđenim na društvenu izolaciju. s nekakvim "babama". Zapravo. Irena Orešar. čuvenog povratnika iz popravilišta. . isto onoliko gorljivo koliko de je naši roditelji držati tuđom. Mislim da nede biti loše. u tome ved dvije-tri godine. fascinirani novim Supraphoneovim gramofonom i pločama. — Nego? —Jučer je ovdje bila Irena. — Irena Orešar? — Da. a onda je Čedo Kralj. tamo se malo drugačije čeka Nova godina. Pa ipak. te da je to okasnjelo ovladavanje Presleyem rezultat toga što smo se prije dvije-tri godine bavili klinačkim koještarijama. gimnaziju. Kog vraga se čudiš! Irena me pozvala da dođem k njoj. čime je njegov ugled dobio još jednu verifikaciju i potvrdu ozbiljnosti. godine pojavit de se glazba koju demo uistinu modi držati svojom. koji nam dobrotvorno dijeli zrnca svojih posvedenih znanja. Chuck Berry. da su oni stariji. tako da de ubrzo opcija između. te da de nam neke druge.. VII. — Mogao bi me zvati po imenu. poslužiti kao — važno rečeno — prostor traženja vlastita identiteta. još uvijek nismo znali kakvu de važnu ulogu u našoj mladosti odigrati gramofon i gramofonske ploče. žigosanim šmokljanom. "It's Now or Never". Te druge i sasvim druge ploče. ostavivši nas u nekoj vrsti vakuuma sve do 1963. U parovima. odmah smo shvatili da se tu ne radi samo o trenutnom opredjeljenju ukusa ved o čitavom svjetonazoru..Slušali smo zatim "II mare" i "Autobus kalipso". a zanemariti "Hound Dog". zezati . — Pa šta deš tamo kad de svi biti u parovima? — upitah ga blesavo. nismo mogli dugo uživati u Elvisu jer je prebrzo prohujao ovim prostorima. A te 1963. a ja nevještim plesnim koracima s nekom mačkom iz sedmog ce. — Budalo. Oni de tu prigodu obilježiti uživanjem u novogodišnjem programu naše eksperimentalne televizije. u tome i jest stvar! Irena nema para pa me pozvala. Plesat de se. značiti strahovit raskid s tradicijom. Elvisa i sveg ostalog postati opcija statusnog karaktera. Slušati Doris Day. Kako nikad nismo saznali ništa pouzdanije o njegovim popravilišnim danima. Debeli . nabio na glavu šubaru i rekao mi: — Znaš. Gledao sam ga u čudu. — Zaboga. krile su se u nevelikoj privatnoj diskoteci našeg prijatelja Jaromira Kralika. upudenog gurua. Jednako tako nismo znali da demo svu onu polivinilsku koještariju na 33 i 45 okretaja vrlo brzo početi smatrati običnim smedem. Tako de Nova '62. "Love Me Tender" ili "Are You Lonesome Tonight" činilo te autsajderom. — Moram ti priznati da Novu godinu nedu dočekati s vama. Okrenuo sam se i izjurio u nod da što prije ispričam ovu bedastodu Mikiju i Ljubi. odjenuo zimski kaput. ili sasvim druge ploče. što dete raditi kod Irene? Ručne radove? — E. — Znaš. kojima je pripadao i Brambor. Golden Gate Quartet.

normalizirali odnosi sa Sovjetskim Savezom. ili bi nas zatvorene granice učinile još vedim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih. Možda dete pomisliti da je čovjek htio biti svoj. majka. ili samo zbog odrastanja? Osobito čudan primjer. Nakon što je 1948. a još radije zapadnonjemački. ali i nezgodan dokaz jest ime kojem sam pukom slučajnošdu (hvala Bogu!) uspio umaknuti. kao što je jednako demonstrativno gasio radio kad bih slušao Buddvja Hollvja (CIA). Raditi na stvarima progresa pretpostavljalo je iznalaženje pogodnog uzora i nadahnuda. — Svi vi pušete u jednu tikvu! — predbacivao nam je poslovicom koja je imala demaskirati i žigosati naše urotničke nakane. oslobođen svih istočnih i zapadnih duhovnih i materijalnih importa. ili od hirova što ih je držao nazorima. brus! U Preslevu je vidio poguban utjecaj Zapada. kada su se počela javljati nadasve čudna mišljenja da sve staro nije baš uvijek loše.. pojavom žvakadih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada. ali bi takvom analizom moj otac Franjo jednostavno obrisao dupe. ili one godine kad smo počeli slušati Presleva koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). a mi ukudani. Volio je ruske romanse (istočni lager) i talijanske kancone (NATO). Progres je tada. jad mog oca tek donekle je umanjivala činjenica što de sada pogranična zona uz rijeku Dravu biti pogodnije i normalnije mjesto nedjeljnog ribolova. Problematiziranje ove operacije pripada kasnijim godinama. ili mnogo ranije. Sasvim se ugodno osjedao u talijanskoj košulji i austrijskim mokasinkama. Nisam siguran da je njegovo ponašanje osobito indikativno za razumijevanje jednog vremena na prekretnici. U tom smislu dobar. Kad su se sredinom pedesetih godina. u westernu i krimidu gledao je revitalizaciju nakaradnog građanskog morala. tata se sve više ponašao kao da se na sve strane kuju urote protiv njega. kao što i sve novo nije neminovno dobro. tako i u ideološkom pogledu. žvakade gume i traperice bile su truli kapitalistički proizvod lansiran posredstvom CIA-e. — Sve je to zato što osjeda da više nije jedini i svemogudi gazda — rekla mi je jednom majka u povjerenju. ali je demonstrativno bacio u ped ujakovu šubaru (Var-šavski pakt). ne..VIII. Ali. Kao nenadano i pomalo naprasno osviješten komunist. bar prividno. predstavljao je moj otac Franjo. koje je majka 1965. mom ocu osnovni uzor-model bio je Istok. vrlo rado je kupio istočnonjemački televizor. novi porezi ili poskupljenja bile su urote protiv njegovih financijskih potencijala. bolje redi — amoralnosti itd. dalo bi se zaključiti da de otac gajiti bar malo više tolerancije prema mom benignom amerikanofilstvu. godine sav predao stvarima opdeg progresa. . bio strašno jednostavna i razumljiva kategorija: trebalo je iskorijeniti sve staro i nadomjestiti novim. kako je vrijeme prolazilo. donijela sa sindikalnog putovanja prosvjetnih radnika. Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. Različite mjere. koje je u tim godinama počivalo na rocku. Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica. došlo do naglog raskida s velikim i slavnim izvorom nadahnuda. — Nego tko je onda. Ali. kako mi se po očevu pričanju čini. tj. ali je razumijevanje moje privatne sudbine gotovo neodvojivo od njegovih nazora. ja i šest godina mlađa sestra Zvjezdana. on se 1945. Kao i čitavoj njegovoj generaciji.zacijelo bi rekao tata da ju je mogao čuti. Je li to bilo onda kad smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima. globalnih društvenih kretanja. Vječiti porazi naših nogometaša protiv Mađara predstavljali su urotnički atak na njegov nedjeljni mir. bili smo najgori urotnici koji parlamentarnom vedinom ugrožavamo nepovredivost njegove lisnice. kako u moralno-pedagoškom. otac je u svojoj rusofo-biji čak i pretjerivao . Detaljna analiza ovih postupaka možda bi pokazala da je zapravo fingiranjem ideoloških stavova prikrivao svoju vlastitu izgubljenost u jednom neurotiziranom. hladnoratovski raspoloženom svijetu. boga vam vašeg! . Možda baš zbog toga što se gorko i neutješno razočarao u Rusima. modi i sličnim koještarijama. Sovjetski Savez. užas na televizoru predstavljao je urotu protiv njegova ukusa i duhovnih potreba. Uopde.

Filmovi su se zvali Crveni krug. sjededi točno nasuprot meni. Ako je još 1958. sve do staračkog negiranja svega postojedeg. za nas. da bi na kraju ipak bilo sve riješeno u našu korist. Eldorado i slično.. Osnovni razlog bilo je podizanje naših duhovnih obzora. Na tom putu. sve je. Naime. s Ljubom i Čedom . Pa ako su to bile crte prvih blagih razočaranja. postao sam svjestan prisutnosti dvije godine mlađe učenice šestog ce razreda — Sonje Grabar. onda ih valjda valja pripisati onom što se u tom desetljedu događalo: razlozima privredne reforme. glatka. Tako bi i on. gdje sam umjesto na Prodanoj nevjesti. Nakon toga smo jurili u kino Kozara. fascinira me svojom idealnošdu. rekao: — Što da radi ovaj fant? Miki. Sedam samuraja i Sedmorice veličanstvenih. držim da su očev nezgodan karakter i hirovi. koji bez temeljita cjenkanja nede prodati ni stvarčice. dopuštao. igrama u kupeima (što da radi ovaj "fant"?) i besciljnoj skitnji po gradu. ved koji sat kasnije. živahna. Sonja je bila sva rumena. Miki Grabar čak je izgubio jednu okladu. Zahvaljujudi toj okolnosti. mnogo dinamičnije od Labuđeg jezera i Glembajevih zajedno. Valjda zato što sam bio vedi klinac no što sam u toj dobi trebao biti. Zapravo. a na drugi van. uporno tvrdedi da se u Agoniji (?!) Miroslava Krleže razrađuje agonija jednog galicijskog vojnog logora. koji je bio zadužen za taj dio igre. Nakon tog putovanja u Zagreb. gola stereotipija jednog vremena koje se nadvilo nad uzroke vlastite duboke krize. koje su bile neka vrsta kombinacije trikoa i trenirke. otpovrnuo je: — Neka poljubi moju sestru! Poljubivši prvi put u životu Sonju Grabar. majka otvoreno najavljivala rastavu. Krležinih drama. postao sam svjestan jedne životno važne činjenice. namjera je uistinu bila misionarska. govoredi kako se ne slaže s ovim ili onim. sve do prvih studentskih dana mislio je da je Labuđe jezero opera. Osim ako ta i takva sudbina nije opde mjesto. tvrdio da ničeg neobičnog ne vidi u domadoj zadadi "Kako ja i moja obitelj gledamo na revolucionarne promjene u našem društvu". Strijelac u zelenom. dok su joj se bedra jasno ocrtavala u uskim tamnoplavim lasteks hlačama. tehnologiju . ili tek umoru i prvim znacima nastupajude starosti. Nikole Šubida Zrinskog i drugih dramskih. 1963. opernih i baletnih remek-djela. odlasku prvih prividno nedodirljvih funkcionara. pod tankom i čednom mucastom majicom nazirale su joj se tek propupale djevojačke grudi. Sjedam se da je netko. sestru svog najboljeg prijatelja. a Maja Bezjak operna primadona specijalizirana baš za tu stvar. a ja spominjao mogudnost definitivnog bijega od kude. ved 1963. ili 1959. pretpostavljajudi vlastite prosudbene modi ideološkim floskulama. prvim javno iznijetim kritičkim stavovima... posljedica toga što je i on. taj. Ljubo Brabec. ti kolektivni posjeti zagrebačkim teatrima za mene su značajni zbog jednog sasvim drugog razloga. Ljubo. baš kao i mi. na neki od zahtjeva koji bi tangirao sadržaj njegova "geltašla". U proljede :¦. pitao sam se kako to da tu djevojku nisam ved ranije zamijetio. Prošao je neobičan put od avanturista i apolite. a počesto i Brambor. koje je tako principijelno zastupao. kad danas malo bolje promislim. jer je tata uistinu bio sve što je u tom vremenu mogao biti. Ali. ulazili bismo na jedan ulaz u kazalište. nije ni najmanje uzbuđivalo. premda je uvijek bio protiv svega. Pa ipak.Pa ipak. tu nikakvih zabuna nije bilo. negdje na polovici puta. U višim razredima osnovne škole počeli su nas voditi vlakom u Zagreb. primjerice. Pa ipak. što se tiče Sedmog kriza. a upudenost u balet i operu nikakvi. Sedmog vela. prozor u svijet. koju su nam zadali preko subote i nedjelje. Miki. na primjer. Sad. što njega. Delon i ja. gunđao je čitajudi naslove u novinama. Zagreb ili Central i gledali razne perfektne filmove. sestra plakala. preko oduševljenog graditelja novog društva. držedi moju polomljenu olovku u zatvorenoj šaci. premda mi danas sudbina mog oca ne djeluje kao sudbina sretnog čovjeka. kulturu. ali je realizacija jasno pokazivala onaj grubi raskorak između ideala i stvarnosti. naše poznavanje filma oduvijek je bilo na zavidnoj visini. zapravo. IX. što se nastojalo postidi gledanjem Labuđeg jezera. izazvao svađu u kojoj je prijetio da de nas sve ostaviti i pobjedi u Laos. mi smo se radovali kolektivnoj vožnji vlakom. početkom šezdesetih godina počeo polako napuštati fazu entuzijastičkog pristajanja uz sve. uljuljkan kloparanjem prastare željezničke kompozicije. Imao je u karakteru nešto od pustinjskog trgovca sitnicama.

. U glavu mi se iznenada usjekla neugodna spoznaja da Miki najvjerojatnije pripada onom staležu idiotske brade koja na spomen sestre vade nož. onako. U njoj glavni lik. Ljubo i ja.. jer je Sonja sudjelovala u međuopdinskim natjecanjima mladih matematičara te je u toj domeni bila više "doma" od mene. uz svezak mojih "rose romana".. — Neka to Stanislav pročita. što je sve bilo obilježje moje ljubavne tendencije prema prijateljevoj sestri. morao je osvetiti sestru.. I. ali se to nije dalo dokazati. Priznajem. Potaknut mojom redukcionom dijetom. učinilo mi se da de mi trebati više od tisudu godina da se nekako dokopam Sonje. Tog istog proljeda. Pričalo se čak da je i Elvis Preslev. poslala je Mikiju izvanrednu avijatičarsku vjetrovku s oznakom časničkih činova i američkom zastavom na rukavu. osim Sonje Grabar! X. istinabog ne misledi na svoju sestru Zvjezdanu. bududi da je Miki izjavio da rado čita. — Zar i ti ne bi uradio isto? Pa i ti imaš sestru. pojurili do drvoreda koji nas je mogao koliko-toliko zaštititi od pljuska. — rekao je iznenada. dobit de tuberkulozu. — O čemu to govoriš? — upitao ga je Ljubo.. koji je bio duboko zamišljen. pljunuvši ljutito u lokvu koja je rasla pod našim nogama.Delonom. — O sestri! Tip nije imao izbora. kakve smo označavali žanrovskom naznakom "psihološka gnjavaža". . ljubavnim neiskustvom i nedostatnim zavodničkim argumentima.. otac je rekao: — Da si vidio mene u tvojim godinama! Uvijek zabrinuta majka samo je uzdahnula: — Ako ovako nastavi. Zatim se zbila i ona čuvena "afera američke vjetrovke". snimljen u istoj takvoj vjetrovki. uz napomenu da predstavljaju najteži šund. Ako je u njima i bilo nečeg što se dalo protumačiti kao emotivna naklonost. da . zaglavio na spektaklu sasvim neodgonetljiva naslova — Sodoma i Gomora. tako da je ona i nakon nekoliko idudih mjeseci i dalje bila nesvjesna postojanja mene kao muškarca. — promrljao sam. izišli smo iz lokalnog kinematografa Miki. — Jeste li vidjeli kako ih je sredio. onda je to bilo toliko šifrirano da se tome jadna Sonja nije mogla ni domisliti. poslao neke knjige na posudbu. a uz to i moj najbolji prijatelj? Kad se ta novonastala okolnost dovede u vezu s traljavom taktikom. čekajudi da prestane padati. Da stvar bude gora. — Onu iz filma — procijedio je Miki zlovoljno. te nataknuvši vindjakne na glavu. — Ah. moje inicijative baš i nisu imale neki jasno artikuliran ljubavnički karakter. uspio sam s posve jasnim ljubavnim nakanama smršaviti osam kila i riješiti se aktualnog nadimka Dembo. koji su trebali odigrati ulogu nove šifrirane poruke. sređuje neke tipove koji su mu upropastili sestru u pogledu njene ionako dvojbene čednosti. jasno. trebale staviti uočljiviji akcent na moju prisutnost. sjedam se još odurne kiše i vjetra što je lomio suho granje prastarih divljih kestenova u gradskom parku. neveseo i gluh na naše ironične primjedbe. koju unatoč otkrivenom streptomicinu smatram neizlječivom bolešdu! Sestra je okrutno i hladno izjavila: — Ostalo mu je još dosta sala oko struka i na guzici. rekavši da ih ne mora ni vradati. — Kakvu sestru? — zinuo sam. ovu radikalnu promjenu zamijetili su svi. kad je brat ljubomorni manijak. Film koji smo upravo vidjeli predstavljao je mučnu dramu. poslala mi je i jedan primjerak nekog Zilahvjeva romana. koja je u Americi boravila još od predratnih godina.. Ta vjetrovka imala je vrijednost relikvije. pa ne smiješ pustiti da ti sestru onako . moje prve akcije predstavljale su pravi fijasko. pa da vidi što je prava literatura — poručila mi je po bratu. Naime. Vratila mi ih je po bratu.. Stvar se jedino jako dojmila Mikija Grabara. Dakle. Moji prijedlozi da joj rastumačim neke teško razumljive probleme iz matematike pokazali su se žalosno neadekvatnim. inače činovnik posve nezanimljiva habitusa. gadove? I ja bih isto . po čitavoj školi o njoj se pripovijedalo s najvedim divljenjem. I kako sad realizirati tajne nakane u pogledu simpatične mi Sonje. ti bokca. u nekoliko prilika. Zbili smo se pod gustu krošnju. nego na njegovu sestru Sonju. osim . valjda ved zaboravivši problemsku razinu filma. a navečer na korzu zavidni pogledi mjerkali su Mikija sa svih strana. u kojoj sam nazirao stanovitu mogudnost da se istaknem pred Sonjom. nego su. Zatim sam joj. ona ista tetka Rožalija.

Igore? — upitao je s vrata ugledni kirurg. Miki je. — Probaj s ovim — rekao je otac. Krivi su oni što te nisu upozorili. nedu nikad učiniti. — Ali. posluživši se ordinarnim lažima. — Evo. u ovim novinama je najmanje pola toga prepisano! Opdepoznata je stvar da su ljudi. naravno: — Kao predsjednik razredne zajednice. — Kakvi su to problemi. a majka je krišom obrisala suze. ali je tužno . izvadivši iz ormara pohabanu knjigu i bacivši je preda me na stol. da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. ništa. drugarice nastavnice . od Boccaccia do Dopida.vrisnula je majka. Te iste večeri rekao sam Mikiju. Svako je sredstvo dobro ako ih odvede do srca ljubljene osobe. Nastavnica fizike. da budem iskren do kraja. tupavo odvratio: — Zbog hladnode. u literarnu sekciju upisao sam se samo zbog nje. sutradan. dali su mi zadatak da kod kude napišem humoresku koja de se poslije čitati i obrađivati. — Ono što je napisao sasvim je dobro. kad sam iz perspektive zrelosti razmišljao o ovom događaju. netko je zakucao na vrata. navodiš dijete na prepisivanje! . kako su je otada interno zvali. na kraju. koja je moju odvjetničku akciju učinila suvišnom i deplasiranom. — Nisi ti kriv. Zatim je direktor prišao vratima. jer sam znao da mu djed i baka još iz Slavonije šalju pakete pune kulena. u kojoj smo i Sonja i ja sudjelovali. Druga mogudnost da se istaknem pred Sonjom zbila se najednom sastanku literarne sekcije.. — Dobro. Jer. umalo prekrenuvši lonac iz kojeg se pušila večera. i nema veze s humoreskom — rekao je posve mirno otac. ali sve što sam uspijevao iscijediti iz glave bilo je sve prije negoli smiješno. Na knjizi je pisalo: 99 najljepših humoreski. jer su oni s kukastim križevima ubili mog djeda i baku — rekao je Miki. Proveo sam nekoliko dana nagnut nad bijeli papir. imperijalističke vojske i da je od tih činova do kukastog križa samo jedan korak? — Taj korak ja. naredila je Mikiju da taj užas smjesta skine sa sebe i zatražila da ved sutradan dovede oca na razgovor kod direktora škole. Grabar s vremena na vrijeme nešto prčkao i po njegovoj utrobi. pravedi se blesav. pred Sonjom. ništa. drugarice nastavnice. s američkom zastavom na rukavu i činovima imperijalističke vojske na reveru. predajudi se jutrošnjoj Borbi. učinilo mi se da je to bio prvi obračun s dogmatskim snagama u našem društvu kojem sam i sam prisustvovao. učenice Grabar. da je to uniforma jedne re akcionarne. — Ma. — Ali.. inače partijski sekretar škole. Jednu od "probnih" humoreski pročitao sam mami i tati. Naime.. zamalo se onesvijestila spazivši Mikija u mrskoj kapitalističkoj uniformi. Trebao je to biti ogledni rad kojim se pokazuje i dokazuje da smo shvatili sve ono što je voditelj sekcije o tom žanru tumačio. Ne znam kako bih ga to mogao braniti i do koje mjere bih se i sam zapetljao. švargla i špeka. Tako je nedužna vjetrovka zamalo postala osnova partijske diferencijacije na školi. koju su smirili i prisili joj onaj nadimak tako prikladan najpravovjernijima. — Izvolite! — rekao je direktor. — Možda. Franjo. sav zbunjen. baš kad smo imali biologiju koju nam je predavao drug direktor. Tata je nešto hmrknuo sebi u bradu. Drugarica Lenjin... Slavko Grabar u istoj onakvoj vjetrovci. inače kojega bih vraga tamo radio! Na jednoj od dosadnih literarnih sesija.U vrijeme najvede slave avijatičarske vjetrovke došlo je do pravog političkog šoka i naglog otrežnjenja. — A znaš li ti. sa činovima i zastavom na rukavu.. odloživši prepariranog gmaza na katedru. Sutra svakako pozovi oca. koliko ju je ganula tužna sudbina junaka humoreske. prepisivanje je neka vrsta duhovne krađe! — Pa šta — promrmljao je otac. Poslije. što se tiče ljubavi. ja du te braniti. Slavko . Na vratima razreda pojavio se dr. koje sam provodio krišom pogledavajudi prema Sonji. Na upit zašto je to nosio. Ujedno je pokrenula inicijativu ustanovljivanja političke odgovornosti svih onih nastavnika koji Mikija nisu upozorili na ideološku opasnost od njegove vjetrovke. deblji kraj "afere američke vjetrovke" izvukla je nastavnica Vera. — Ona Vera opet traži dlaku u jajetu. — uzmuvao se direktor. Na majčino . ljubazno uhvatio doktora pod ruku i izišao s njim na hodnik. dobro — malo se smirila drugarica Lenjin. Zapravo. Ili bar do nekih drugih organa. jer je dr. uglavnom okorjeli makijavelisti.

prisustvovao je dakako i toj slavnoj večeri na kojoj sam trebao pročitati svoju humores-ku iz pera druga Čehova. Nakon toga trebala je uslijediti diskusija s raznim kritičkim opservacijama tipa: "autor ima nerv za proživljeno". a još češde izmišljenih iskustava. romantičnu vezu s Gogom Jazbinšekom. koji je. Drug Sivi je to pročitao i žmirnuo. zadrhtao sam od zadovoljstva i nastavio čitati sve poletnije. u onim čednim vremenima. Dok su se drugi mučili s osnovama evolucije. ova frustracija iz djetinjstva držat de me uvijek podalje od sekcija. sretno sam odahnuo. dok se seksualni namjerno pretvarao u prostor javnog izricanja autentičnih. I poslije. čiji sam status najboljeg u svemu svojom humoreskom ozbiljno ugrozio. svjestan da u ruci. Kad je stvar bila okončana. jer sam ved tada shvatio da pri pisanju nikakve sekcije nikom ne mogu biti od pomodi. Njegove pjesme. asa literarne i drugih sekcija. prvo pitanje postavio je Gogo Jazbinšek. Pobjeđivao je na svim školskim natjecanjima u svim duhovnim i intelektualnim disciplinama. za svoje potrebe. dana moje prve književne krucifikacije. Gogo Jazbinšek. Gogo je ved svirao sonate. a uzgred izbačen sam i iz literarne sekcije. beznadno gledajudi u Sonju. držim adut kojim du slomiti Sonjin otpor. školske zvijezde. posve sam siguran da nitko od nas osmoškolaca nije vršio . uzeo sam tih 99 bumoreski i za potrebe literarne prezentacije odabrao jednu dosta zgodnu. ili se tamo živi vrlo slično kao i u Sibiru? Dok me polako oblijevao znoj i dok sam unezvijerena pogleda lutao po učionici. kad se ovim poslom počnem iole ozbiljnije baviti. Na ovom mjestu moram uvesti vrlo nezgodnu prisutnost stanovitog Goge Jazbinšeka.zaprepaštenje. XI. Rekao je: — Je li majstor humoreske Anton Pavlovič Čehov stvarno tako dobro poznavao kraj oko Cazina. sav crven u licu. koja se podrugljivo smješkala. dok se u drugom realizira društveno-kompetitivna funkcija. Nezgoda je bila u tome što se radnja humoreske zbivala u nekakvim hladnim sibirskim ambijentima. Jedan od takvih sastavaka. izgubio sam i Sonju. krajičkom oka spazio sam na klupi Goge Jazbinšeka knjigu 99 najljepših bumoreski. a negdje od pola. natprosječnog talenta iz susjednog razreda. Dok su drugi prčkali po drvenim računaljkama. čitava sekcija urlala je od smijeha. kružoka i društava onih koji su sebi uvrtjeli u glavu kojekakve literarne preokupacije. on je ved znao na latinskom osnovne dijelove vrtnog puža (Helix pomatia). Isprva se. Situacija u kojoj se nazirao literarni pad Goge Jazbinšeka. morao prebaciti u bosansko mjesto Cazin. a njegov akvarel Kosovka djevojka i dan-danas visi uramljen na zidu školske zbornice. polako su počeli pogledavati Gogu Jazbinšeka. nastao je muk. Kao i obično. Sonja Grabar upustila se u kratkotrajnu. dok smo još bili u nižim razredima. uzgred budi rečeno. Ovo posljednje smatrao sam najmanjom tragedijom. Dok smo mi ostali u muzičkom odgoju došli tek do osnovnih spoznaja o tonskoj ljestvici. a onda upitao: — A kakav je iz fudbala? Dakle. odnio je direktor drugu Sivom. koji je voditelj literarne sekcije nazivao "interpretativna pauza". sastavci i slične literarne stvari vlastite izrade razdragani su nastavnici u zbornici prepisivali i nosili kudama. Razdoblje prvih ljubavnih interesa idealno se poklapa s periodom prvih seksualnih interesa. ne uočava neka izravna veza između ta dva interesa. naročito u dječačkim krugovima. jer se ljubavni interes obično drži tajnim i strogo privatnim. brzo se pretvarala u njegovu veliku pobjedu. "likovi su osobito uspješno oblikovani" i slično. tako da sam joj radnju. od stanovitog Čehova. znojan i zajapuren. Mora da su se tako osjedali izdajnici zemlje u trenu kad tužitelj iznosi detalje njihovih sramnih nedjela. Vidjevši kako Sonja uživa u duhovitostima. stidljivu. Prvi od dva navedena interesa drži se gotovo sakralnom duhovnom potrebom. on je vadio druge korijene kao što se vadi salata iz rabatla. neke čak i mnogo brže no što je trebalo. Stajao sam ispred razreda. Dok sam čitao tekst. Sve čega bi se dotakao Gogo Jazbinšek pretvaralo se u čisto zlato. Osobito talentiran pokazivao se u umotvorinama domoljubne i revolucionarne tematike. A kad sam završio. jedino u "fudbalu" bio nikakav. te postajalo novo sredstvo potkrepljivanja mita "najboljeg na školi". što de Miki Grabar u fusnoti knjige vrlo točno naznačiti dječačkom maksimom: "Više vrijedi onaj koji više jebe!" Sad. Nakon tog pitanja počelo je Gogino bespoštedno demaskiranje moje prljave literarne rabote. Te večeri izgubio sam ugled. Od tog dana.

koji smo ozbiljno razgledali i zbog bjeline držali sasvim zrelim. Miki zaboravlja na sve ono što nas je u toj dobi zanimalo ili uzbuđivalo. i to ne zbog toga što se bavio ne znam kako bludnom radnjom. ali je načelnih hvalisanja. navodi stav Tome Akvinskog koji masturbaciju drži grijehom pogubnijim od bludničenja. premda je i s grudnjakom mogla poslužiti za istu svrhu). analizira Sartreovo viđenje onanije kao poroka. u bočici od benzina za čišdenje mrlja. na osami. znanstvenim i. ili adekvatna situacija iz vanjskog svijeta (susjeda koja se sunčala bez grudnjaka. donio oko decilitar vlastita ejakulata (zasigurno plod višednevnih napora). nego stoga što je izborom mjesta pokazao neukus i nekritičnost seksualnog manijaka. što je ponajčešde bila pornografija (pornografska slika ili tekst). Miki i Ljubo su tvrdili da je njihova sperma. mehaničko micanje rukom. i u onom mitskom prostoru masturbacije — u zahodu. jer je to u idudim danima postalo nemogude.tu funkciju. Piše o načinu na koji srednjovjekovni zakonici tretiraju masturbaciju. na livadama. zaboravlja na fenomene poput misterija rađanja. izvaditi pribor i masturbirati na ulici ili trgu. nakon čega ga je čitava gimnazija sasvim opravdano smatrala manijakom. Naravno. principa homoseksualnosti. najviše bavi jest masturbacija (str. "Interes za pornografiju". No. U tom trenu zacijelo mu ni nakraj pameti nije bilo da je onanija u egzistencijalističkoj perspektivi tek ljubav prema porazu. To je za njega samo ženska. nego se to radilo u prikladnim okolnostima: u polupraznom mračnom kinu. po mogudnosti. pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru masturbacije običan zapadni import. sužavajudi namjerno ili slučajno interese rane spolnosti. masturbacija kao prvi oblik seksualne aktivnosti nije bila tek glupo. Miki Grabar kao da ne uviđa svu širinu onog što naziva "rana spolnost ili seksualnost". zoofilije. Jer. Ljubo Brabec je to zvao "drkanjem iz glave". Kao da je zaboravio kako je potajno masturbirao. nego je podrazumijevala cio niz složenih okolnosti. spominje Brow-Sequarda koji je ovu vještinu preporučivao svojim kolegama akademicima (kako li su to uspijevali u toj dobi!). skriven u grmlju. latinskim terminima) "jer je pornografija najjednostavnije otjelotvorenje tog istog interesa. "pada u period prvog seksualnog zrenja" (ne znam zašto Miki nigdje ne koristi riječi "pubertet" i "adolescencija". koju smo tada nestručno zvali "jeb". zgraža se nad Diogenom koji se skupa s učenicima na taj način olakšavao na atenskim trgovima. pa i nasjedanja na ta hvalisanja — uistinu bilo. No. fetišizma. u kojem se prikazuje uzbudljiv i idiličan život domorodaca s otoka nekog dalekog arhipelaga. Ono čime se. Dakle. piše Miki Grabar u svojoj Povijesti pornografije. poput Diogena i njegovih šašavih učenika. o kojoj navodi sve što je uopde mogao napabirčiti po raznim bizarnim knjigama." Interesa drkanja. prvog dana prikazivanja sjajnog etnološkog filma Posljednji raj. . voajerstva i slično. Dječaci bogatije imaginacije. Uz "masturbantski subjekt" bio je potreban emitent podražljivih sadržaja. Jaromir Kralik masturbirao je u posljednjem redu polupraznog kina Romanija. a ispod grudi jedva nešto. a poroka kao ljubavi prema porazu. stranice. Sad.-46. u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek. Nisi mogao jednostavno. uz emitenta i recipijenta. neka druga stvar u pornografskoj funkciji (umjetnička literatura naglašene erotičnosti). grubo bih nadopunio ovu nedostatnost Mikijeva teksta s 26. govoredi o toj sferi seksualnosti. bududi da je film iznenada postao tako popularan da se ved drugog dana tražila karta više. Najuzbudljivija stvar u tom životu jest to što domorotkinje ne nose ništa na grudima. mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. promatrajudi susjedu Matildu Kos koja se sunčala bez grudnjaka. Sjedam se još one gimnazijske afere. kad je stanoviti Grga uhvaden kako vrlo bučno masturbira u školskom zahodu. Isto je tako zaboravio kako je u osmom razredu Delon. niti izravno priznaje. kontracepcije. opdenito uzevši. kako je onanija ili masturbacija bila jedini oblik spolnih radnji koje smo u tom vremenu znali i mogli upražnjavati. ni u njenom aktivnom ni u pasivnom obliku. jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo. bile su potrebne i pretpostavke prigodnog i pogodnog "komunikacijskog kanala". Masturbirao je samo prvog dana prikazivanja. a nigdje ne spominje. premda. odnosno pornografija kao supstitut ženske (napominjem da je Povijest pornografije pisana iz ortodoksno falokratske ili seksističke vizure.). 44. žalosno prozirna i kao takva sasvim nezrela. tako da se djevojčica/djevojka kao konzument pornografije ili protagonist samozadovoljavanja nigdje i ne spominje). uživa u ozbiljnim.

dok je on ležao u bolnici. stvari se nisu odvijale baš onako kako sam priželjkivao. zbog ne znam kojeg razloga. San Remo i cio niz sličnih smotri. Nakon toga su nam podijelili omladinske knjižice . pratili Opatijski i Zagrebački festival. te da se rađanje novog bida tumačilo preko onog dosadnog spajanja muške i ženske spolne stanice.XII. Oni su školu prvi . Jasno. a onda te ostavi da šalabazaš po stanu i dosađuješ se. Te iste godine umro je i drug Sivi. U ovu posljednju upisivale su se samo djevojke. sa stanovišta obaveza. jer bi se obično između mene i deklariranih ustavnih prava. U svibnju te godine štafetu mladosti donio je do počasne tribine omladinac Goran Jazbinšek. negdje u proljede te godine otac se odlučio na novi trošak — ličenje stana. poput nesvrsta-vanja i miroljubive aktivne koegzistencije. koja me otada podsjedala na ljubaznog domadina koji te u početku svečano i ceremonijalno dočeka. u čemu sam nazirao status koji de me bar u roditeljskim očima učiniti nešto odraslijim i važnijim. upisivali su gimnaziju.to je zapravo bio prvi i posljednji izravniji kontakt između mene i rečene omladinske organizacije. pokrivajudi stare zelene i narančaste "mustrice" debelim namazom bijele boje. tretiraju kao odraslu osobu. nisu mogli udaljiti od nogometa. a iz Arene izrezivali tako rijetke foto-se zavodljivih žena. koje su. ožalošdena supruga uspjela je provesti proceduru nakon koje se njihov sin više nije zvao Kurir. što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. ulazim u onu životnu zonu u kojoj du uspjeti ostvariti kakvu-takvu ravnotežu između obaveza i mojih neotuđivih ljudskih prava. postavljao moj autoritativni otac Franjo Ivančid. uspio sam s primjernim uspjehom završiti osmi razred i riješiti se osmogodišnje škole. Kako je tekuda povišica njegov kredit za televizor učinila podnošljivijim. rečeni Čkalja. napuštajudi taj klinački period. Na svečanosti primanja u omladince govorio je neki drug čiji je omladinski staž zacijelo bio davno prohujao. bez dodatnih pojedinosti. druže Ivančicu — rekao je Faruk. kojom su. izvedene uz pomod gumenog valjka. Čitali smo Plavi vjesnik i Filmski svet. otac je rekao soboslikaru Faruku: — Kako bi bilo. Inače. zapravo "ordinarni kič". dok su ostali polazili ekonomsku. kadikad izgledale sasvim golišavo. a sa stanovišta prava kao običnog balavca. te je kao takva uživala image seksualnog raja. što je moja majka držala mnogo ukusnijim i prikladnijim. Deset je dana po našem stanu poslovao stari Faruk Mehmedbašid. da mi tu na ovom zidu opališ veliku sliku "Staljin se obrada masama"? — Samo se vi zajebavajte. koga ni novi politički trendovi. Faruče. koju sam tada držao bezveznim životnim periodom u kojem te. jer je opdepoznato da su mustrice. Trede poglavlje I. kao nekakav nedemokratski korektiv. Te godine gledali smo televiziju kojom su harali genijalni zabavljači pučkog tipa. ali me taj događaj nije ni za milimetar približio njenom srcu. bili uvalili počasni gol prvoligaškoj momčadi Dinama. Baš zbog te činjenice. Pjesme s tih festivala postajale su hitovi. vrativši se mirno svom poslu. Mjesec dana nakon njegove smrti. Pretpostavljao sam da. Kapetan NK Sloge ubacio je u otvorenu raku druga Sivog nogometnu loptu. ekshibi-cijski meč s našim lokalnim nogometnim vedetama. bila je to prva štafeta kojoj nisam prisustvovao. srednju tehničku ili srednju medicinsku školu. Kad je bio negdje na polovici predsoblja. Samo najbolji i najperspektivniji. Sonja je tog ljeta ostavila Gogu Jazbinšeka. unatoč obilja odjevnih predmeta. uživale glas posvedenih u tajne seksualnih umijeda. pa su s festivalskih ponornica prelazile u razne zabavne emisije koje je uz pomod primitivnih elektronskih trikova režirao maestro Anton Marti. Gimnazija u koju smo se upisali imala je naglašenu statusnu prednost nad ostalim školama koje su se zvale srednje. ili oni koji su se takvima držali. jer su mlade medicinarke. Najmanje ambiciozni pohađali su SUP. Poslije sam doznao da se i kod njih tucanje zvalo spolni odnos. koja je prije tjedan dana odigrala prijateljski. nego mnogo jednostavnije — Ratko. Beogradsko prolede. U lipnju 1963. te iste godine svečano sam primljen u omladinsku organizaciju. Aleksid i Nela Eržišnik. Stvari u kojima je glavni akter bio Gogo Jazbinšek u principu me nisu ni najmanje zanimale.

premda su se ved u šezdesetim godinama počele osjedati stanovite privredne teškode u obliku zaduženosti. Jedna od njih bilo je i to da je ugriz neka vrsta poljupca. ali bi oni metafizički i spekulativni mogli ispuniti pozamašnu knjigu. te jednim od najvažnijih desetljeda ovog stoljeda. opet prema Van de Veldeu. od upotrebe pretjerano izlizanih korica i zgužvanih listova. Stevo se samo prezirno nasmijao i rekao da ovo prvo nije bitno. Poslije. Jer. spolnog sjedinjenja i postludija. Svijet u kojem smo živjeli smatrali smo pristojnom realizacijom savršenog modela. ni to ne pripada posve ovom vremenu. ali nam se vrijednost te riječi u običnim pričanjima o "jebanju" činila izuzetno ograničenom. to ved pripada jednom kasnijem. u funkciji dobronamjernog korektiva njegove Povijesti pornografije iznijet du nekoliko sjedanja na pisane spomenike. kao dominantno vizualan tip. dugačka 7. kad se za koju godinu nađemo na društvenoj sceni u svojstvu pravih protagonista. koji je kao pripadnik jedinica OUNa boravio na Sinaju. koje još i danas turisti iz Mađarske. A penis. ali je sve ostalo na pokušaju. Te demo postupke izvesti sami. Ta uloga nije bila samo poticajno-pornografskog karaktera nego i pedagoško-gnoseološkog. o čemu su nas svakodnevna iskustva učila sasvim suprotno. Osnovnih devet de Veldeovih koitalnih stavova bili su nam najdraže štivo. Jasno. Neke spoznaje iz ove divne knjige bile su sasvim zbu-njujude. a prošlost je još uvelike bila zastrta nedvosmislenim perima oficijelnih historiografa. nego poviješdu pornografije. Kad smo vrijednost ovih spoznaja pokušali provjeriti kod Steve Matica. Ljubo Brabec je odlučio da de kod kude smjesta provjeriti tu tvrdnju. I psovke su bile neizvedive iz te fine latinske riječi. nego. Ali. eventualno. racionalne argumente takvog dojma ne mogu izložiti. mislili smo glupavo i naivno. II. kao i nadasve čudna izjava da je vagina. Mnogo godina kasnije naša draga gimnazija bit de. zatim da ljubljenje genitalija nije kažnjivo. '68-oj godini. jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja. No. kad budu objavljene čuvene Figurae veneris. još uvijek ih držim sretnim i optimističnim vremenima.5 — 10 centimetara. godine odigralo je važnu ulogu u našim prvim gimnazijskim danima. Spoznaje koje smo pokupili iz nje znatno su nadmašivale njenu dvojbenu pornografsku upotrebnu vrijednost. Premda bi ih Miki vjerojatno nazvao svojim omiljenim terminom "sublimna pornografija". u cilju stavljanja u službu udruženog rada. mislim da je mnogo pametnije i taktičnije govoriti o "pornografskim surogatima". ali sasvim pouzdano znam da je predstavljala dragocjeno štivo za Čiju su se posudbu pravile podugačke "vvaiting liste". ljubavne igre. kojem tek nedostaje nekoliko sitnica koje de se ugraditi postupcima socijalističke kozmetike. kao i svi moji vršnjaci. i to samo za pola dolara. zanemaruje pisanu riječ. Dahauski procesi i druge poslastice memoarista iz '80-ih godina pripadale nekom drugom planetu. a ono posljednje da uopde i ne zna što znači. Ne sjedam se više tko je u razredu inaugurirao taj crni svezak. Van de Velde nas je također naučio da se "jebanje" kaže na latinskom mnogo profinjenije "koitus". što je Stevu Matica odmah nagnalo da nam ispriča vulgarnu priču o tome kako je jedna kurva u onoj javnoj kudi punila takvu istu vaginu bocom od piva. Jedno izdanje slavne Van de Veldeove knjige Savršen brak iz 1935. jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev. bezličnu i tužnu srednjoškolsku smjesu. jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom. pa su Goli otok. koji su u ranim šezdesetima odigrali značajnu ulogu u ovom segmentu društvenog i privatnog života. kad je prazna. Od Van de Veldea naučili smo da se spolni akt sastoji od predigre. nelikvidnosti. gdje je redovito posjedivao neke privlačne kude što su se zvale "javne". pada dinara i slično. u kojoj se kokaini stavovi opisuju otprilike ovako: "žena stavlja jednu nogu na . vratimo se časkom knjizi Milana Grabara. Kako Miki Grabar. izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. Ali.završavali i prvi postajali korisni. ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva. zapravo. kako se ovaj zapis ne kani temeljito i meritorno baviti poviješdu društva. vandalskom metodič-nošdu razorena i iznivelirana s ostalim srednjim školama u čudnu. nesretnijem vremenu. Bududnost nam se nadavala samo svojim pozitivnim varijantama i optimističkim nagovještajima. jer smo držali da predstavljaju orgijastičko pretjerivanje u spolnim mogudnostima. te kad se pojavi Kama-Sutra. Čehoslovačke i Poljske traže po našim knjižarama.

ali slikoviti. novine." Ukratko rečeno. Kad smo ved kod koitalnih stavova. Pokušaj Mikija Grabara da tu famoznu napravu nabavi u kiosku uz pomod riječi "ris" neslavno je propao. nego. ved su se nabavljale u kioscima. više stvar za porugu i zajebanciju. "Vi pitate.) iz Mikijeve knjige u kojima se detaljno ispituje prisutnost devedeset Forbergovih. ali o njihovoj pravoj upotrebi nigdje se nije moglo potpunije informirati. jer ju je svatko zvao kako je znao i umio: prezervativ. onako. nerazjašnjena kontracepcijska problematika ispunjavala nas je neizvjesnošdu i laganim strahom. službeno ime uopde nije dalo ustanoviti. E sad. biste li mi rekli koliko vam prosječno traje menstrualni ciklus i kad vam je tekudi započeo. našto nas je uspaničena profesorica zemljopisa sve zajedno poslala direktoru na neugodan razgovor o "risovima". Jedan od njih. Nikako nismo mogli nazreti kako bi se ona u praksi trebala ispravno i decentno primjenjivati. globule. uz pomod tajne riječi "ris". a svi stariji. ideološka. mnogi de literarni čistunac uzdahnuti i zavapiti zbog ovakve zloupotrebe lijepe i uzvišene umjetničke riječi. kako bih vam mogao precizno odrediti koja četiri dana prethode ovulaciji. a da su sve ostalo novotarije koje nemaju bududnosti. kao i novinski savjeti iz rubrika što su se zvale "Intimna pisma". liječnik odgovara" i slično. Razmišljajudi o bududim iskustvima. a muškarac joj prilazi bočno ispod šivade mašine". kondom i slično.luster. spirale. nije propisivao liječnik. kao i fiziološkim. glasi: "U toj vrsti filma situacija u kojoj kunilingtor vrši snošaj znatno je rjeđa od one u kojoj felatorka podnosi kunilingtus. te da smo pravom pornografijom držali djela takozvane umjetničke književnosti. Sa sigurnošdu mogu ustvrditi da je seksološka literatura u ovom našem najdelikatnijem životnom periodu odigrala više edukativnu negoli pornografsku ulogu. obasjan svjetlom slave. dijafragme. na primjer. skineš je. Van de Velde naučio nas je osnovnoj terminologiji (snošaj. erekcija. Zaključci su počesto smiješni. vrvjeli su nekim drugim kontracepcijskim ili kontrakoncepcijskim pomagalima. Najviše nedoumice u proradivanju ove grade izazivala je praktična primjena kontraceptivne metode koja se zvala Knaus-Oginova (Ljubo Brabec je i dan-danas zove "Klaus-Vaginova"!).). kao što su pjene. Te gumice. kao osobito zanimljivu i kurioznu činjenicu moram navesti osam stranica (160. shvatit demo da ova aktivnost pruža toliko beskrajnih mogudnosti da se kodifikacije i klasifikacije doimaju kao proizvoljna naklapanja. ali neka sam porazmisli o tome nisu li druge zloupotrebe literature (kao što je politička. kada de poniženi junak iznenada ustati i. s iznenađenjem demo saznati. te smo njima iskitili novogodišnje drvce u gimnazijskoj sali. predstavljala je gumena navlaka koje se pravo. Mnogi su ih. plakate i izloge u najprometnijim ulicama. potaknut seksološkom literaturom.Možeš dobiti balon. fellatio. smatrali vojničkim rekvizitom. . trideset dva Aretinova. Uskoro smo shvatili da te gumice i nisu neki ozbiljan seksualni rekvizit. anatomskim i psihološkim okolnostima seksualnosti. seksološka literatura udžbe-ničkog tipa. kurton. orgazam. Stevo Matid je apodiktički tvrdio da je čitav kunst u tome da "svršiš vani". jer je debela gospoda iza stakla rekla s gađenjem na licu: . ali za "ris" si još prebalav.-168. Uz "Knaus-Ogina" i "risove". odgojna). Prvu znatniju količinu "risova" pribavio je (jasno) Čedo Delon. tko zna zašto. Odvedeš žensku u sobu. a onda je upitaš: — Oprostite. udi na televizijske ekrane. kleli su se da ih nikad nisu rabili. ku-ton. a koja nakon ovulacije slijede? Ili možda ovako: — Biste li bili tako dobri da mi kažete jeste li možda na temelju mjerenja vaginalne temperature pouzdano ustanovili da vam je ovulacija prošla za više od četiri dana? Još vedu nedoumicu izazvala je spoznaja da ispravna primjena ove metode podrazumijeva i naročitu spravicu s pokretnim mjernim skalama. Kad je u tredem razredu gimnazije profesor matematike izvadio iz džepa šiber i provokativno nas zapitao: — Znade li tko što ovo držim u ruci? Ljubo Brabec je kao iz topa ispalio: — Spravu za izračunavanje plodnih dana! Sasvim nov misterij. koja su nas čekala iza busije nastupajudih godina. za koje se pouzdano znalo da su iskusili radosti "spolnog sjedinjenja". niti ih je prodavala apoteka. gumica. ejakulacija i dr. dvadeset četiri joga-položaja i dvanaest položaja Egipdana i Grka u suvremenom pornografskom superosam filmu. Ta mračna. ponižavajuda sudbina jednog obespravljenog i prezrenog gumenog kontraceptivnog rekvizita potrajat de sve do polovice osamdesetih godina. higijenska gumica.

Baš na tim mjestima gospodu Chatterlev razdirali su vrtoglavi srhovi naslade i putenog užitka zbog imissio penisa od strane jednog lugara. Ali. postali dosadna narativna nabrajanja situacija. "liznuo mi je mindžu između dlačica" i slično. Gogo Jazbinšek u gimnazijskim danima bacio se na opisivanje izmišljenih ljubavno-seksualnih avantura. te da je Lawrence u njoj zaronio u najskrovitije i najdublje ponore ljudske svijesti. Ali. Premda je bio očigledno izmišljen. Tarzana i Jesenjina zajedno. Tako svi Ljubavnik lady Chetterlej. Lawrencea Ljubavnik lady Chatterlej. prošarana umjetničkim opisima prirodnih i drugih ljepota. koje su svoje proizvode posuđivale. koji je na polici gradske biblioteke bio veda rijetkost od Grofa Monte Crista. jer je iznad naslova pisalo ime autora — Gogo Jazbinšek. koji bi bez ovakve vrste iščitavanja zacijelo ostao nezamijedena sezonska pojava u našim bibliotekama i knjižarama. ne-sofisticiranim vokabularom. pokazujudi otvo rene stranice Uspomena drugu Nikoli. gradske sredine. Lugar je to radio vrlo uspješno. Rimljanku i još neke romane Alberta Moravije. No. Ne pročitavši knjigu do kraja. te da je u obnovi nagonskog života žigosao hipokriziju i puritanizam. baš kao i u slučaju narodnih epskih i lirskih pjesama. ili samo zbog naglog i divljeg buđenja libida. — Ovo je pisao vaš sin . koji se sastojao od dvadeset kucanih stranica. nikad nismo uspjeli razabrati je li antipuritanski nastrojena dama uslijed svega toga zatrudnjela. Ljubavnika lady Chatterlej. širok broj konzumenata bio je prisiljen domišljati se raznim stvarima kako bi briljantne stranice spomenutih romana bile neprekidno dostupne takozvanoj kudnoj upotrebi. što je predstavljalo korisnu indikaciju pri čitanju. U Mvklea se detaljno i s ponekom poetskom digresijom razrađivala ljubavna predigra. umjetničkoj riječi mnogo više štetile od ove nedužne koju sam netom spomenuo. kao i ostale knjige s pornografskom indikacijom. ukazivalo je na pretpostavku da je autor ovog umotvora netko iz naše domade. niknule čitave prepisivačke škole.5 i 10 centimetara. sve to dalo se zaključiti tek kad bi se knjiga pedantno i pametno pročitala od korice do korice. osobitu slavu uživale su knjige stanovitog Nordijca Agnara Mvklea. Ne znam da li zbog prezasidenosti znanošdu. Zagorke. problem autorstva Uspomena jedne gradske djevojke nikada nije na zadovoljavajudi način riješen. Kraljica "pornografskih knjiga" tog vremena bio je slavni roman D. uzimali smo u ruke i otvarali na onim mjestima gdje su stranice bile najpohabanije i najtamnije. koji se svim silama trudio da ispuni njenu vaginu dugu između 7. da je uopde bio pisac od formata. pa su. autorstvo jednog drugog teksta. pa su se u njima mogle nadi i grozomorne rečenice tipa: "držala sam ga za kurac". tekst je kod mnogih čitalaca doživio stanovit uspjeh i osigurao mu neku vrstu erotomanske slave. začinjeno gomilom pravopisnih grešaka. umjetnošdu i drugim ozbiljnim sadržajima. obrađenih u "ich-fbrmi" i prezentiranih u formi memoara. dok se sam koitus obično svodio na eksplicitnu sintagmu "on se zari u nju".kakvih je i u tom vremenu bilo. izbjegavaiudi u pravilu sve od onih desetak kontracepcijskih sredstava kojima je znanost u to vrijeme baratala. Uspomene su čulnu tematiku razrađivale posve neprobranim. ili se nekom sredom spasila neželjena graviditeta. Mvkleove knjige zvale su se Laso oko gospode Lune i Pjesma o crvenom rubinu i predstavljale su dva povezana djela. što ih je sve odreda učinilo nezanimljivima za čitanje. kao i ostali primjerci ovog žanra. ali nikada nismo uspjeli saznati koje od ta dva djela prethodi onom drugom. Uz umjetničku literaturu. H. Slažem se da je Ljubavnik jedna od presudnih civilizacijskih knjiga. razmjenjivale i prodavale.rekla je botaničarka. Sve ovo. ali je po zapljeni od strane njegove razrednice botaničarke ubrzo počeo izazivati sasvim drugačije efekte. . S druge strane. inače direktoru pošte. tako da je slava Goge Jazbinšeka vrlo brzo prešla u sasvim inverzne forme. To je zapravo bio početak njegova pada. Kako su se sve ove knjige teško dobivale u knjižarama. Presjek ove dvije knjige također se odlikovao potamnjelim stranicama. Kraj ovog široko razgranatog posla zbio se sasvim neočekivano kad je neka egoistična svinja iz posuđenih knjiga istrgnula najljepše odlomke i skradene verzije knjiga vratila knjižnici. osobitu popularnost stekao je i rukopis anonimnog autora pod nazivom Uspomene jedne gradske djevojke. tu vrstu čitanja nismo imali kada upražnjavati. koji je na sličan način kolao školom i koji se zvao Moje ljubavne uspomene. Uz Ciociaru. Dosadu. te je kolao kao tekst za sasvim internu upotrebu. bilo je posve nedvojbeno. zahvaljujudi tome.

Kad se prisjetim te prve razredne veze. vitka. a ona je . dobro." — Pretjeruje — reče razrednica.. bez glavida . Što se tiče Raba. sjedili smo u parku na naslonu klupe Miki.... mamu i mene brinule su te dimenzije..pobjedonosno de razrednica. — "Ima valjda više od dvadeset pet centimetara . drugarice — isprsi se otac. jer se film na koji ju je pozvao zvao Slavne ljubavi s Brigitte Bardot u naslovnoj ulozi. — "Sred dlačica je imala krasnu malu pidkicu" . — On ne zna s kakvim se č piše . — Što kažete na to? . — Moj sin garantirano nikad nije bio na Rabu! — Onda laže! Valjda je to radio na nekom drugom otoku! — "Kako ti je velik ud!" . ali se pomod trede osobe u ovakvim slučajevima držala nezaobilaznim društvenim pravilom. ali je. Jasno." . koji je nekako u to vrijeme prešao iz trgovačkih u privatno-poduzet-ničke vode. mutan i neizvjestan cilj... bio je Čedo Kralj. posvedena svim prijateljima svijeta. sada ved uvelike korisnik privlačnog nadimka Delon.. mora se priznati. Nakon te večeri Delon i Irena su počeli hodati.pristala. pogledao knitoris . Ali. a u blizini se dimila Šiptarova ped na kojoj su pucketali zreli maroni. Valja napomenuti da je Irenin pristanak na Delonov poziv bio i te kako značajan. ja sam joj . — Nije — ispravi je Gogin otac. ljubavne veze malodobnika. Zbog toga nas je vedma začudilo kad se iz mraka parka pojavio i sjeo do nas. U tim čednim godinama. Valjda stoga što je na ovaj način eventualno odbijanje imalo mnogo manje dramatičnu formu. dobro. Jaromir i ja. Delon je preko trede osobe zakazao Ireni subotnji odlazak u kino od osam. zreli kestenovi padali su nam po glavama.. prosto je. Jedan od takvih.— "Kad smo ljetovali na Rabu ... — Znate. sve dok mu zavidnici iz tredeg de nisu iskasapili gume.". čiji renome ne bi podnosio drugačiju soluciju. Stvarno je prosto . — Ali. Hodalo se zapravo sljepački dezorijentirano.pritisnuta valjda sentimentalnim uspomenama iz osnovne škole . — Klitoris! — ispravi ga Gogina razrednica. slušajudi kako s gramofona u Domu JNA trešti ona stara i dobra pjesma "Adios. amigo". jer se znalo da se u ovo doba negdje smuca s Irenom. to laže. prometejske ličnosti kojima je taj čin donosio nepovratnu slavu i ugled. pa nakon toga i magnetofon kolutaš marke Grundig. — Pa. piše . koji je imao perfektan zvuk i dimenzije povedeg obiteljskog kofera. pa smo mogli nešto duže sjediti u parku i baviti se zafrkancijama i drugim besmislicama." — Eto. predstavljala plijen oko kojeg se trebalo svojski potruditi. Bila je rana jesen. jer nikad nisi bio siguran približavaš li se tom cilju.. znali smo da je ta veza u potpunosti legalizirana. .as njime bome i trideset ..nastavio je čitati drug Nikola.. što se tiče dimenzija .. — No.. takozvano "hodanje". ali nam je liječnik rekao da je i to u gornjim granicama normale. bile su prije eksces negoli pravilo.. U školu je dolazio na talijanskoj specijalki sa četiri brzine. Kad je stari Kralj. ili se od njega nepovratno udaljavaš.. nakon što je škola završila (ne sjedam se više je li to bilo u drugom ili tredem razredu). vidite! — pobjedonosno je rekla botaničarka... u nižim razredima gimnazije. Na Delona u tim danima nitko nije osobito polagao računa... Dobio je senzacionalan tranzistor čuvene marke SchaubLorenz. Škola je domalo počela. reputacija Čede Delona taj trud svela na sasvim razumnu mjeru. još dok je bio mali. "hodali" su samo najodvažniji pojedinci. pogledajte dalje. Što se još zapravo moglo dogoditi između Delona i Irene? Jedne večeri. U skladu s tim. pipkajudi se po erogenim zonama. Irena Orešar spadala je u prvu ligu gradskih mačaka te je. — "A onda sam joj .. A kad se i hodalo. — I ne samo to! — uskliknula je botaničarka.. hodalo se onako dugoprugaški temeljito. ja sam joj skinuo gadice i raširio noge .. kada još roditelje gimnazijalaca nije razdiralo pitanje ne skitaraju li im se djeca po kojekakvim mračnim budžacima. o nekom ozbiljnijem učenju nije moglo biti ni govora. I za žensku laže. poveo na izlet svojim velikim crnim Mercedesom Čedu i Irenu. čini mi se da je Delonu u to vrijeme sve išlo od ruke. onako dugonoga... vagina! III. Sad.nastavi čitati direktor pošte." — sricao je s mukom direktor pošte rukom ispisane rečenice Goginih memoara . Delon je mogao svojoj razrednoj kolegici Ireni i sam predložiti da odu u kino. duge svijetle kose.. Uši du mu iščupati. pri čemu je imissio penis bio tek dalek. Ljubo.

— I onda? — Pa šta bi vi! — razljuti se Delon. I to preko trede osobe! No. osim toga. magnetofon. Osobito kad . Bumbar. — Kako dokazati? Ti bi da ti pokažem komadid jumfera? Hodeš corpus delicti? — Slušaj. IV.. — zanimao se Brambor. eto . nego radi očuvanja istog. — Gdje ti je Irena? — Šta te briga! Ne hodamo više.. Tu kartu Irena je glatko presjekla. koji je sad. ili idealne konstrukcije sedmerokuta. posjedovao u trofejnoj riznici i jedan pravi pravcati jumfer. Delon! . — Mrcina.. otpornika i kondenzatora. — Kako ne hodate? — začudio se Ljubo.. Svako divljenje vršnjaku kao normalnu reakciju izaziva i zgranutost nad vlastitom sudbinom. zapanjen. — Zašto bismo hodali? Ljudi hodaju pa onda prestanu . Te davne večeri Irena i Delon su uistinu ostali sami u stanu. koji se..ljutito de Brambor.. i Delon je stvarno sve bacio na jednu kartu. otirudi prljavštinu s hlača. Žaljenju Irene ubrzo sam pretpostavio divljenje Delonu. Tu priliku je i iskoristio. — Ne skidaju se jumferi naokolo tek tako. uz pomod lemilice. i onda . pa je Delon nakon višemjesečnog ustrajnog hodanja morao demisionirati. kako se to u životu obično događa. kad skineš mački jumfer. sportski bicikl i druge stvari. Ostali smo sleđeni od iznenađenja. "Skinuti nekom jumfer" u toj nam je dobi izgledalo nedostižno. — Zvat deš se Stanislav kad skineš ovih deset kila viška! Slušaj me.. čudedi se valjda što ga vidi u ovo vrijeme na ovom mjestu. ne zbog skidanja jumfera. — Zovem se Stanislav! — ispravim ga. još od one proklete Cehovljeve humoreske. strovalio u travu. zvonce. muškarac mora s vremena na vrijeme iznogirati žensku.. nešto poput perpetuum mobilea. — Šta si joj to uradio? — upitao je ponovo Ljubo. Ako se naši životi nastave ovom i ovakvom dinamikom.. počnu te automatski zanimati neke druge mačke i neki drugi jumferi! Kužiš? Irena je sad adaktirana . — počne Delon — bio joj je rođendan.. I to sama. I zbog te sitne laži preko njegove prve autentične defloracije prešli smo s ironičnim podsmijehom. čamila je u groznim razvalinama. Razvlašten nečasna amblema "informbiroovskog djeteta" i "nekadašnjeg gojenca poznatog popravilišta". a moja usmjerenost na Sonju. Jaromir Kralik konačno je dobio priliku da počne iz početka. ali tu nisam mogao ništa. — Jebi ga! Idi Ireni pa pitaj! — Dobro — smirivao sam ih. Ako lažeš . posjedovao šiber vlastite proizvodnje.— Šta je? — upitao ga je Jaromir. jučer .. koja su se zvala zujalica. — Osobito kad joj skine jumfer — mirno de Delon. — Pa. Bumbar! — priprijeti mi on prstom.. — Dobru literaturu za male pare! Skinuo sam joj jumfer . Znao je naizust sve važne povijesne datume. Ali sam je to zaslužio. pet- . Delon se okitio prvim značajnim životnim trofejem. svojom neumitnošdu život pokatkad nadilazi naše moralne obzore. — A bi li to mogao i dokazati? — dvosmislenim de glasom Brambor. vrijeme je s ovog spektakularnog događaja polako svuklo senzacionalističku ljušturu i prava se priča pokazala u sasvim drugačijem svjetlu. — Ništa. nekod je i nas pozivala — primijeti Miki..... Dakle. bez po muke baratao logaritmima.dobra mačka poput Irene adaktirana prostim činom defloracije. Pomalo me rastuživala činjenica da je jedna tako. a na satovima tehničkog odgoja... Delon de furati u kolicima šesto dijete dok du ja još uvijek pokušavati zakazati prvi spoj okrutnoj Sonji. izrađivao u vlastitoj režiji neka elektronska čuda. — Ostali smo kod nje sami jer je stari odveo staru u Daruvar u toplice .. uz tranzistor. svi osim Ljube. — Što kad . Kad smo krenuli u gimnaziju. Nešto kasnije sve nam je skrušeno priznao. — Zašto si je ostavio? — Slušaj.. Jaromir je ved upisao tredi razred i slovio kao jedan od najdarovitijih učenika škole.

. knjige su prašina. Inače.. — Hrvatskosrpskog? — Ne brazdi mi po nacionalističkim vodama! Pitao sam te jasno i glasno: imate li vi nastavu srpskohrvatskog jezika i učite li u okviru te nastave narodne poslovice? — Učili smo. Za neke od Jaromirovih preokupacija iz tog vremena doznali smo prekasno a da bismo mu mogli pomodi. koga je školski list zanimao jedva nešto više od mezopotamskih glinenih pločica. pjesma bi najvjerojatnije prošla sasvim nezapaženo da je nije pročitao Ljubin otac. brižno je izbjegavao sve ono što bi se moglo nazvati funkcijom. Zbilo se to u jesen 1963.. pa opali Ljubu Prosvjetom po glavi. — Slušaj sad ovo! Piše taj tvoj: "Naučno slovo nikud nas ne vodi.. — Imate li vi u školi nastavu srpskohrvatskog jezika? — upita strogo i pomalo ironično otac. Znači. a. pad. Kako svaka vlast više voli lojalne mediokritete negoli ponosne individuume. Njegovo čudaštvo i suzdržanost. — Gdje piše? — Tu dolje.. kad je Jaromir bio u tredem razredu. Jaromir Kralik. piše ti . društvenom aktivnošdu. Neka nadobudna budala iz školskog lista Prosvjeta istrgnula je iz Brambo-rove bilježnice jednu pjesmu i bez znanja autora objavila je u listu. zna to milicija! Pogledaj sad tu pjesmu! Govori tobože o napretku.vatno cijevno pojačalo.. To pitanje glasilo je: "Što se zbilo s mojim ocem?" Kad danas o tome razmišljam. držedi u ruci traljav sveščid sastavljen od ciklostil papira. koji je ostavio neizbrisivu mrIju na mojoj školi i mom školovanju uopde. pokušao je i bijeg u Varšavski pakt . — Ovu pjesmu! — rekao je strogo drug Brabec. pa kako su slutili da on nede pristati. dolje! — spazio je sad i drug Brabec. Oni koje je on poznavao nisu o tome znali baš ništa. ni smjeli odgovoriti. a oni koji su znali nisu ni mogli.. mašta se tek o slobodi. Ali. a onda ga opet prinese do samih naočala koje su mu stajale na nosu. odgovor nije mogao pronadi. ispunjen đačkim sastavcima i flekavim linorezima. ni htjeli. — Zbog sadržaja. natraške .i te kako dugovali! Pad Jaromira Kralika.. i umjesto oca političku mrlju iza sebe. zastoj. — Ti deš me učiti! — razljuti se drug Brabec. — Italija je bila kamuflaža. suzdržan ali anarhoidan. — Pokušao je pobjedi u Italiju .. Htjeli su imati rad školskog tvunderkinda. U tome je bio toliko principijelan da je to ved pomalo ljutilo školske vlasti.. — Tko je napisao ovu sramotu? — upitao je drug Brabec. I inače poznat kao apsolutna neznalica u stvarima pjesništva. ispod pjesme. — Aha. Ljubo se nagnuo preko očevih leda da zaviri u novu Prosvjetu. a onda je mirno i pribrano rekao: — Pa. Provjereni informbiroovac! — Priča se da je njegov otac bio . tu smo. inače partijski funkcionar. bijeg.. koji se u posljednjih petnaestak godina izrotirao po svim mogudim funkcijama opdinskog komiteta i opdine. detektorski prijamnik i štošta drugo. čini mi se sasvim normalnim da netko tko ima sedamnaest ili osamnaest godina. poslužili su se kradom koju su držali nedužnom. postavlja takvo pitanje. povratak. — Kakvu sramotu? — upitao je Ljubo. — Zove se "Naprijed". bogami. pitanje Bramborova sukoba sa školom bilo je pitanje dana. — A zašto dolje? Zašto ne gore? Valjda da se bolje prikrije? — Zašto bi se skrivao? — Zbog sadržaja! — lupne stari sveščidem po stolu. On je sin informbiroovca. imao je karakter malog političkog egzorcizma. uza svu obdarenost. Premda su mu taj odgovor. bio je u popravilištu. Jasno.. uvelike je prouzročilo i pitanje koje je sve češde sebi postavljao. — Onda si zacijelo čuo i onu po kojoj jabuka ne pada daleko od stabla. pametan ali nedruštven. zvanog Brambor. te mu se od silne rotacije valjda ved pomalo vrtjelo u glavi. a i zbog imena. drug Ivan Brabec." To ti ništa ne govori? . Ljubo je stajao nijem i preneražen.. a na šest mjesta stoje riječi koje su varijante nazatka: natrag. sada mogu sa sigurnošdu redi . pretpostavljam. Tvrdili su da je iznimno talentiran ali neukrotiv. omladinskim radom i slično.

Drug direktor koji. tko vam je sad direktor? Drug Brabec uistinu je svratio do direktora i zamolio ga da on sa svojim prosvjetnim radnicima onako stručnije istraži moralno-političku podobnost te pjesme i njenog autora. Ali onda se na sceni pojavila fantomska prilika povjesničara čiji su blesavi meditativni monolozi obično završavali sen-tencama tipa "Historia est magistra vitae" ili "Hic Rhodus. tata. Whoovci. Kad sam kod kude pričao tati o svemu tome. — Ali. molim te! Popovska posla! Sutra du ja svratiti do direktora. Jasno. Themovci. V. navodno. Njegovu dilemu na najdrastičniji način razriješio je sam okrivljenik.. Manfred Mann. — Zašto te školujem? — snebivao se otac. Doorsi. Je li. morao je provesti neku vrstu istražnog postupka. stvar je trebala biti ubrzo zataškana. — Šta četrdeset manje? — ustobočila se majka. Rano ujutro. Pohod Beatlesa podsjedao je na rez čeličnog noža kroz maslac. oglušivši se na direktorov poziv. ruku na srce. Donovan. No. Animalsi. o četiri čupava luđaka koji sviraju gitare u Liverpoolu i Londonu. zajedno s partijskim sekretarom škole. Podrugljiva novinska notica s fotografijom. možda bi se trebalo pozabaviti . doveli su nas ravno do pozornice svjetskih lakoglazbenih zbivanja. Dave Clark Five i mnogi. okrenuo se i zauvijek izišao iz gimnazijske zgrade. Za Beatlesima su došli Stonesi. Naime. Dylan. ili možda čak za druga Rankovida? — Mislim da je ciljao na Dilasa — spašavao je Ljubo i sebe i Jaromira pred bijesnim ocem. zadubljen u Ribolovni vjesnik. Učenik Kralik. možda najbolji učenik gimnazije. hic salta". mnogi drugi. ali je on to glatko odbio. ved bi se i sam kod tog Kralika raspitao za koje to knjige misli da su prašina. — Pa dvadeset godina i dvadeset kila manje. prema profesorovu navodu.— Ne. bio inkriminirani učenik Jaromir Kralik. kao i neke druge političke nezgodacije. Trebalo je stoga djelovati promptno i primjerno. za Lenjina. ali je školskim vlastima postalo bjelodano jasno da se s omladinom nešto događa. a jedan tajni vic o atletskoj disciplini "bacanja srpa i čekida udalj" dopro je i do profesorskog zbora. nitko se nije mogao oduprijeti i spasiti. — Trebao sam te dati na selo za kravara. Za Marxa. sve to. a za upudenije i Beach Boysi. Dvije nodi direktor škole. tvrdio si da voliš poeziju! — Dok sam oblijetao oko tebe — rekao je stari — imala si četrdeset manje . koje je protagonist. a na nju su se nadovezale još neke sasvim neugodne okolnosti. on. stavio pred iznenađenog glavešinu škole svoju đačku knjižicu. Kako drug Brabec više nije navradao u školu i kako nastavnici Bramborov pjesmotvor nisu držali atakom na poredak. cjelivam mu noge"? Drug Brabec nije znao da to nije strofa nego stih. nije u pjesmi vidio ništa kontrarevolucionarno. te otkride nodnog programa srednjovalne stanice Luxembourg. ali te finese nisu bile poznate ni njegovu sinu. evo tu dalje piše: "A njegov ukočeni prst mi kaže kako raja nema!" — Pa šta! Hodeš redi da je to napredno? Hajde. rekao samo dvije riječi: — Jebeš pjesme! To je tako revoltiralo moju majku da je morala primijetiti: — Dok si oblijetao oko mene. Taj je idiot pred direktorom iznio dvije godine staru zgodu. pitao je na satu povijesti sljedede: — Zašto u povijesti NOB-a govorimo o sedam ofenziva. ušao je u direktorovu sobu. bilo je teško dovesti u vezu s Bramborovom pjesmom. izresci iz stranih listova. — Brus je mislio! A reci mi sad što je mislio redi u strofi: "Isus je bljedoputi spas. Da si pametniji. sve je išlo jednostavno i lako. kako katalogizacije nikada nisu nimalo pridonosile slici nekog vremena. u kojem su pokušali saslušati i autora pjesme. inače sklon razbarušenom geniju iz tredeg razreda. razmišljao je o mjerama koje mu je poduzeti a da bude i blag i primjeran istodobno. u školskom zahodu pronađeni su nezgodni natpisi "Đilas ih je zajebo" i "Sjaši Kurta da uzjaši Murta".. kad bi iz naše perspektive bilo mnogo adekvatnije govoriti o defenzivama? Ova izjava bacila je novo političko svjetlo na pjesničku aferu oko Jaromira Kralika. on je.

. Ili.. majku mu reakcionarnu! Radnici i seljaci. drugim riječima. kad smo na Radiju Zagreb počeli slušati izvrsnu emisiju "Po vašem izboru". bunt. pa i marksizam i lenjinizam su importi. Kao što je poznato. bili su u malobrojnim rukama privilegiranih sretnika. Privatni magnetofoni predstavljali su pravu rijetkost. Ploče Beatlesa ili Rolling Stonesa predstavljale su rijetkost koja se čuva poput relikvije. u nas nisu nikada bili baš skroz dobrodošli. u sedamdesetim.. slušale su se strane radiostanice. ispeci". pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent. Slušanje "drugog vala rock 'n' rolla" nije nas u tolikoj mjeri činilo društvenim nakazama koliko su nas to činile pratede okolnosti u koje je spadala duga kosa. laserskim gramofonima i kompakt-diskovima. samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. — Imaš naš narodni melos. Ali što uraditi kad bit nikad nije imanentna nekom vremenu. ved nastaje kao kasnije interpretacija. Nešto manje nevolje izazivale su traperice. Pravovjerni sociolozi. kulturni i javni radnici govorili su o vradanju poganskim ritualima. neku vrstu trojanskog konja koji bi trebao iznutra razjesti socijalističko uređenje.. A ovi tvoji "Vitlzi" i "Ričojski" su obični američki importi! — Tata. Mislim da smo u to vrijeme slušali više strane radiostanice nego naši očevi za vrijeme rata. odnosno kad sam se ošišao. Sto sam izricao? Izricao sam svoje neslaganje s građanskim običajima i moralnim kodeksom. Olivere Vučo i Elvire Voda. čak i za momčida poput tebe? — Ali. a ako ih je i bilo. Na primjer. osobito u nodnim satima. muzikolozi. nonkonformizam. U nedostatku artefakata. I ma koliko paradoksalno zvučalo. mnoge nedoumice u vezi s prošlogodišnjim hitovima bile su razjašnjene. — Kakav melos? — "Kad ja podoh na Bembašu" ili "Kafu mi. ali sam to doznao tek kad sam te stvari prestao izricati. ispunjavao je nove hitove Rolling Stonesa raznim dodatnim sastojcima u obliku radiovijesti na mađarskom i prijenosa derbi utakmica finskog nogometnog prvenstva. ponajprije Radio Luxembourg i Hello Twen! Radio Saarbrueckena. oboružani stovatnim pojačalima. socijalistički čovjek. pogotovo ako dolaze s lukavog i prefriganog Zapada. Poslije. draga. ili košulja na cvjetide. neestetičnog prenemaganja. Naravno. hladnoratovski import. tom sam kosom nešto izricao. Marksizam je izmislio jedan Švabo. uz pomod čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kude. što je sve redom donosilo rezultate suprotne od željenih. sve je to jedan novi. nakon čega bi restauracija kapitalizma postala pitanje dana. pojavile baš nekako u to vrijeme. koji de te vodi ti u smjeru naših pozitivnih tekovina i slično . Zar to nisu lijepe pjesme. uništavanju naše izvorne folklorne baze i o sličnim bedastodama. kulturni. Kako i gdje se slušao rock? Kako su domadim prodavaonicama ploča harale zabavnoglazbene vedete tipa Nade Kneževid. polivinilskih i magnetskih artefakata nije bilo. atonalne galame. bez neke uočljive veze s rockom. S dežurnih novinskih. pripalo im je zapravo kasnije. propagandni.. Posvemašnji kaos u eteru. to je za seljake — branio se Ljubo prevladanom. koje su se. a protiv Švaba smo se . sve je to isto. u tim sam godinama nosio dugu kosu. i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig. posve je jasno da su zadužene i odgovorne strukture u ovoj muzičkoj pošasti vidjele opasan. valjda. i sve ostalo što je pripadalo šezdesetim godinama. nikad nede shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje pradenje aktualnih trendova u rocku. radio i televizijskih propovjedaonica odjekivale su prave filipike protiv razularenih čupavaca. Kako kosa nije naprosto kosa nego semiološki fenomen (kako je o tome pisao Pasolini). — Da mi to više nisi slušao! — priprijetio je drug Brabec svom sinu Ljubi. Sjedam se da smo "Michele". građanskom argumentacijom. tata. — Boga ti tvoga! Tko te tome naučio. anarhoidnost. opasnim decibelima. autentičnu škripu zatvorskih vrata na početku pjesme "We Love You" držali smo smetnjom koju je prouzročila francuska stanica na susjednoj frekvenciji. nužno odijeljena od vremena onim što se zove povijesna distanca ili odmak. Današnji HI-FI čistunci. Za naše primitivne i neselektivne radioaparate bio je to takav napor da su im cijevi frcale poput novogodišnjih petardi. ekscentrično odijevanje u obliku prugastih hlača ("ligeštul" dezeni). a i drugi importi. novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na Luxembourgu. takve trgovine predstavljale su za pravog rokera omraženo mjesto na kakvo se ne zalazi.bitnijim stvarima. animozitet spram svega što je dio nekakva establišmenta (establishment! — kako neprikladna riječ za balkanske obzore).

nije bilo lako pri duši gledati kako novi. podigla uvis longplejku i slavodobitno kazala: — Dragi omladinci. kad smo se upisali na fakultete. koja nam je predavala onaj nuzgredni. mogudi vlasnik spomenutog vjetra. kakvu ti muziku najviše voliš? — Beatlese! — rekla je Ivanka bez dvoumljenja.. tako da su "prekrasne orkestralne slike" dobile strelovit ritam. Mislim da smo ovu vrstu modnog ekscesa počeli temeljitije upražnjavati nakon 1967. tko je pustio vjetar? — Možda je to bio fagot — zbunjeno je prošaptao Ratomir. a nakon nas i stanoviti Bozo Dlaka iz paralelnog razreda. i dva sisanja koja su u gradskom parku organizirali pripadnici . prema raširenom shvadanju."Help". koji su puhali s engleskih i američkih strana. — Što je bilo. da sve bude još strasnije. pametnom diskusijom pokušati proniknuti u tajne posvedenog muzičkog stvaralaštva. VI. Drugarica profesorica. Drug Brabec je zakolutao očima i pozvao ženu: — Matilda. dođi da pravimo novu djecu! Ovo su bila dva obična dorka! Ne znam je li gorčina Ljubina oca bila autentična. stavi ploču na gramofon i otputi nas u carstvo muzičkog sanjarenja! Njen ljubimac Ratomir. . I to bi bilo sve u pogledu dugih kosa i njihove povijesti na našoj gimnaziji. "Yesterday" i "Ticket To Riđe". Nato je. jer su šezdesete. zatim jedno šišanje izvedeno u stanici milicije. a onda demo. uspijevajudi samo u jednoj ili dvije sezone upropastiti dugogodišnji trud socijalističke pedagogije. govoredi sebi u bradu: — Bog te nede . razlegao se i jedan glasan zvuk koji nikako nije mogao pripadati renomiranom orkestru Moravskog radija iz Brna. i za drugaricu Ravijojlu i za besmrtnog Smetanu. U "umjetničkom kabinetu" ona je uključila raštelani gramofon domade proizvodnje. navodno. pohitala je prema gramofonu i isključila ga. ali znam da njemu.. kojima neodgovorni pune vaše mladalačke i za pravu ljepotu predestirane uši. sva crvena u licu. — U tom stavku nema fagota! Ovog časa idem po direktora! Ravijojla je izjurila van. tata? Otac ju je mrko pogledao i strogo upitao: — Je li. Čut dete kako ispod ravnateljeve palice i suptilnih glazbenika renomiranog orkestra Moravskog radija iz Brna proizlaze prekrasne orkestralne slike zaljubljeničko-umjetničkog stava spram drage im domovine. Odmah na početku moram istaknuti da je prvi vlasnik duge kose u gradu bio Delon. u sobu ušla i Ljubina sestra Ivanka. godine. Tada se zbila grozna blamaža. a dok je još brzala prema direktorovoj sobi. Čedo Kralj izvukao je singlicu "I Wanna Be Your Man" (prvi Stonesi u gradu!) i stavio je na gramofon.Takvu drskost drug Brabec nije mogao otrpjeti u vlastitoj kudi. pa je ovu muzikološku diskusiju okončao strašnim šamarom. Ratomire. kome je neprekidno curilo iz nosa. Nakon toga se ushodao po sobi. Godinu dana kasnije prestali smo se šišati Miki i ja. a zatim namjestio ručicu gramofona na ploču. Na braniku te iste pedagogije bila je i savjesna pedagoška radnica (dva puta odlikovana) drugarica Ravijojla Gašparid. još uvijek se nalazi u krugu istog razdoblja i istih fenomena. šmrkavice. zgrabio je ploču masnim rukama i strovalio je na postolje. molim te.. neugodni vjetrovi. a onda ljutito viknula: — Tko je pustio vjetar? U razredu je zavladao muk. autentičnom revolucionaru od prvih dana. Drugi problem istog poglavlja predstavlja dolazak dugih kosa i traperica. rasturaju našu omladinu. htjela bih vam sada zorno pokazati kako jedno besmrtno remek-djelo poput Moje domovine Bedricha Smetane superiorno zvuči spram onog grabuljanja i treskanja. tako malo važan predmet što se zvao "umjetnost". nakon interpretativne pauze. To da mi kaže kopile za Marxa! I to pod mojim krovom . Opustite se i uživajte. trajale negdje do 1975. izvedeno od strane uredno ošišanog dijela radničke klase. — Ponovo vas pitam. godine.. A onda. Regulator brzine zabunom je ostao na 78 okretaja. Mislim da tim godinama pripadaju i masovno šišanje čupavih mladih radnika Jugoelektre. Premda se to može činiti strahovito kasno.

— Bi li sarmice? Ostale su još dvije od ručka. . Naime. Ako ti ih mati hode kupiti. Jasno. spremanje stana ili berbu negoli za pravi izlazak na korzo. posjela za stol i blago rekla: — Tata je nervozan. nije u tome stvar . — Mama. zatim "striptis" i na kraju "Majkamf"! — Jebeš traperice! Pa nisi valjda gologuz! — odmahnuo je moj otac rukom i zaronio u tanjur krpica sa zeljem. Lee i Roy Rogers kupovale su se jedino u zagrebačkim trgovinama Posrednik i koštale su sedam tisuda dinara. — Ali. inače du da privodim! Moj tata bio je mnogo liberalniji. koja se upravo pojavila na vratima kuhinje . — Dobro. ali nešto moraš jesti. nego naprosto zbog njihove skupode. ponovo zabrinuta. Ana.lokalnog huliganstva. —Ja to ne razumijem. mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domade kobasice.. vidiš. Ne stoga što bi ih držali previše štetnim kapitalističkim importom. bogamu.. —Ja pare ne dam! Ja rintam. reci što bi jeo? — Ali. nakon traperica u kudu deš mi donijeti američki automat. svađali smo se zbog duge kose . preštepane žutim koncem. a vi samo rajtate. a na metalnom dugmetu iznad šlica pisalo je SLOGA-BRČKO. ali da ne smijem pojesti više od dva zalogaja — odbrusio sam. — Zaboravimo sve sitne nesporazume — svečano de otac. valjda da me iznenadi. — Ne mogu to obudi! . Evo nešto lagano! Ispedi du ti jaje sa špekom. Koštale su oko dvije tisude.upitao je otac značajno povišenim glasom. majka me odvela u kuhinju. neka ti ih kupi .. kažem ti da . Živi užas! Rekao sam da du prije u krematorij nego u te nazovitraperice. on je zamahnuo vaspitnom palicom i kroza zube procijedio: — Ma šta ne kažete! Da ne štiti možda taj vaš dlakavi ustav te neandertalce? Hajde. — Ako ti samo dopustim. kriomice. Hajde. crne su pa bi izgledao mršaviji . ali smo ih držali prikladnijima za oranje. Super Rifle. — Zato što bi me svi redom zafrkavali. Micek. vi dete Radovana učiti ustavu! Naknadni pokušaj parlamentarne diskusije na temu ustavnih sloboda spriječio je Radovan čuvenom rečenicom: — Hajd'.a ja gladujem! — Uopde nije stvar u jelu! — viknuo sam. ne grupiši se. Kad su komandiru Radovanu neki omladinci. pa je rekao: — Možeš nositi dugu kosu... mama. spomenuli da su takva sisanja protuustavna. a pri kojem su stradali mladid i njegova muškobanjasta djevojka. — Boga ti bezobraznog! Opet me učiš pameti — razljutio se stari i tresnuo novinama o stol. — Ni govora! To nede u moju kudu! — lupio je šakom po stolu drug Brabec. — Šta je. Jednake razdore unijele su u naše obitelji i traperice. — Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. Bijedni domadi surogati od nekvalitetna platna koštali su upola manje. ali ne dužu od pet centimetara. bile su od crnog glota. mama. prave traperice Levis. stojedi iza Zvjezdane.. onako iza leđa. šta se svađate? — ušla je u sobu majka. — Ovaj bezobraznik — pokazao je Franjo na mene — tvrdi da mu ne dajemo dovoljno jesti! Dva zalogaja! Dat du ti ja dva zalogaja! Prije no što sam uspio objasniti. Franjo! Stvarno su lijepe i fino bi mu stajale.. znam da želiš smršaviti.. — To je kao da si mi rekao da se mogu najesti. — A zašto? . majka je popustila i kupila mi traperice. Wrangler..rekao sam ljutito. dobro.. — Ili kruh s paštetom? — Njega samo šopate — zajamrala je Zvjezdana. onako usput.

— Nego? — Htio sam ti redi nešto što nikom nisam rekao. — Nije! Mene tu ne možeš učiti! To je normalan primjerak uspješnog konfekcijskog dizajna. . mislio bih da je četnik". skoknuo gore. Da sam obukao te hlače. Začudio sam se i pogledao ga. Ona ih je kupila — slagala je moja draga. Te traperice zapravo mu šalje teta Livija. ali o kome nitko nije znao ništa. i dan-danas bi me svi moji znanci zvali Biliruža. glamurozne scene. a na licu mu je bio nekakav značajan. Tu jedinicu je dobila Zvjezdana . kojega su opruge zaškripale.. a izgledi joj. — Ti si tamo sigurno gladovala zbog ovog hohštaplera — rekao je tata. to je ordinarni kič! — protestirao sam. — Stanislave. — Dobro. Pustio me u stan. — Nisam. — Gdje si to kupila? — U Granapu — reče majka. Daj ovo sutra spremačici za njenog sina. nisu bili baš sjajni.— Oho-ho! — doskoči mi otac. neprekidno pripisivao meni Zvjezdanine jedinice. a sadržavao je i strašno efektnu scenu u kojoj neku golu mačku prefarbaju zlatnom bojom. — Ana. koji je. Bili Ruža . — Vidi kako samo lijepu sliku imaju na stražnjem džepu — rekla je majka. tužno zamatajudi kaubojske hlače od crnog glota. premda sam nakon novogodišnje žderačine uspio skinuti tri kile. rekao je svojedobno drug Brabec) nosio se na majicama. inače katastrofalno nezainteresiran za naše ocjene. pomiješan sa sitnim pahuljicama snijega. pusti budalu! — reče otac. Tri mjeseca kasnije. Kao što sam ved naglasio. na raznim ORA-ma činilo se da je službeno propisan. soula i crnog bluesa. bile su dva do tri broja prevelike. a naročito raskošne.. Brambor nije posjedovao ploče najnovijeg rock vala. ali su se naborana mjesta oko struka dala kamuflirati širom i podužom vestom kakvima nisam oskudijevao. kad je majka boravila u Zagrebu na seminaru nastavnika likovnog odgoja. Umjesto odgovora. Bio sam mu zahvalan što me oslovio imenom. umjesto da se otputim kudi. majka mu je ponovo bila u bolnici. ne sjedam se više zašto. večeras nedemo slušati ploče — rekao je Brambor i sjeo na stari trosjed. jer je krasio leda svakog brigadira. uzela je sa sobom svoju malu ušteđevinu. onda te nije bilo strah da dete svi redom zafrkavati! — Tata. do Bramborova stana iznad kinodvorane. tiha i samozatajna majka. Taj uočljivi i prepoznatljivi portret s kapom i bradom ("Da nema podršku naše štampe. — Mama. Film se zvao Goldfinger. Ionako nemam dovoljno gada i potkošulja — zaključi otac. izvadio je iz džepa zgužvan komadid papira. počeo je strašan pljusak. pa sam. jer su me u to vrijeme neki idioti ponovo počeli zvati Debeli. Što se tiče muzičkog ukusa. Sjedio je i dalje miran i pribran.. Premda nije bilo tako. kojega je tumačio nenadmašivi Sean Connerv. Posljednji modni. — Ali. ja nikad nisam imao jedinicu iz matematike. kako sam čuo. pa mi je Goldfinger predstavljao poseban užitak.. Nakon što je film završio. konfekcijski artikl iz ovog dragog desetljeda pojavio se 1967. pa se tamo hlače nede ni primijetiti . vidio sam prvi film iz popularne serije filmova o tajnom agentu Jamesu Bondu. a osobito na leđnim stranama kratkih vjetrovki.. sva zanesena odštancanom slikom kauboja i njegove dragane. Oni su ionako sa sela. — To je sad važno! A kad si dobio jedinicu iz matematike. Istina. što me donekle uštopalo u tekudoj akciji mršavljenja. godina-dvije razlike u starosti mogu odigrati presudnu ulogu. otkvačene. godine i zvao se Che Guevara. ja du sutra zamijeniti. — Svejedno! — vikne otac. ja hodu američke traperice ili ništa. Radilo se o portretu stanovitog revolucionara za koga su svi čuli. Bio je sam. prišparala nešto od dnevnica i kupila mi prekrasne traperice Super Rifle sa zvonastim nogavicama (bell bottom) i klapnama na džepovima. reklo bi se — važan izraz. ostavši na primjercima ranog rocka. U veljači 1965. Njegova zbirka kao da se početkom šezdesetih godina zaledila. VII. Oduvijek sam u filmovima cijenio bizarne.. iznad koje je pisalo: BIL I RUŽA. a ja sam odmah krenuo prema polici s gramofonskim pločama.

vidiš. Svjetlo u sobi bilo je slabo. Oduvijek me nagovarala da sve zaboravim i da ne čačkam po zgarištu koje još uvijek tinja. — Nikad mi ništa nije rekla. Ubio se jer je . kad se radi o rođenom ocu. On se ironično osmjehne i ugasi dogorjelu cigaretu o drveni pod. sasvim neregularne. događale su se vrlo vjerojatno kojekakve stvari.. — Osjedaš da nije zato što ti je otac.bilo mi je teško izustiti sve te sramne riječi — .. inače Ibar na komad . — Kad odlaziš? — Sutra. . otpuhujudi kolutove dima. Ceduljica je zapravo bila uredan poziv za služenje vojnog roka. u Biledu. Ne mogu dokazati da nije. nikako da nađem svoje mjesto . — Sva je prilika da nije. — Ja sam ga pronašao . valjda uznemiren neizvjesnošdu majčine sudbine. ali o tome ne želi govoriti.. . da se pričalo kako je tata prikazivao pornografski film za nekakve udbaše. — Pa to je zapravo jedino što mi je majka rekla — uzdahne on. Ustao je i pripalio cigaretu. — Kako? — Tako! Zbog starog. kad bi imao para. o kojoj smo lokaciji obojica imali tek mutne predodžbe. — Kako znaš da je nepravedna ... i sva ona sranja oko rastanka . — Kakvog autoriteta? — Pa znaš..sasvim tiho de Jaromir. — I jesu! — složi se on.. ipak mislim da mu je to netko namjestio.. što se držalo naročitom vještinom vična pušača — u posljednje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. ali osjedam da . — Vidiš — mirno de on. Uistinu mu nisam zavidio na situaciji u kojoj se nalazi. — Nego? — začudih se. Rekla je da su te stvari osjetljive i opasne. u sosu u kakvu se čovjek nade jedanputdvaput u životu. — Slušaj sad dobro — nastavi on tihim glasom. — A majka? Šta kaže majka? Ona bi mogla nešto znati. — Ali film nije nikad pronađen. njega.. — Imam devetnaest godina i normalno je .. Htio sam otidi sasvim tiho i neprimjetno. koja jetavorila na nekom opskurnom odjelu lokalne bolnice. Ti znaš što je bilo s mojim starim? — Znam. Tati je mogao netko nešto napakirati i sakriti se iza službenog autoriteta. pa ga opravdavaš. — Tako brzo su te spakirali .. One nodi kad se otac objesio. — Ali.. — Ali. — U to vrijeme kad se tata ubio. Kaže da ne zna ništa . umekšano oblacima cigaretnog dima. Zašutio sam.. mog velikog prijatelja. da nije to zbog onog što se zbilo u gimnaziji? — Ništa se nije zbilo u gimnaziji . — A znaš li koji su to ljudi bili? — Još ne znam. i ja sam ga netremice gledao.. Baš je bio u neviđenu sosu. Školu je nepovratno zabrljao. A onda.. nisam o tome htio s tobom razgovarati.. ali na najboljem sam putu da doznam. Sjedili smo nakon toga šutke. Mislim da možda čak i nije znao što ta riječ znači. Pušio je onu bivšu plavu Opatiju. valjda. zna — usprotivih se. Trebalo mi je nekoliko časaka da dešifriram sadržaj poruke. — Pa. svejednako ga gledajudi.. svjestan da se nede smiriti dok sve ne sazna.. — Možda i to — složi se Jaromir. — Možda nešto malo. valjda i jesu. nema tako opasnih stvari koje bi te mogle spriječiti da pokušaš sprati nepravednu ljagu s njegova imena. navodno nije bila kod kude. — Ali. a ved sutra putuje u vojsku..redi de on mirno.razmotao ga i pružio mi. — Pa nešto. — I nikome ni riječi?! — Nisam vas htio gnjaviti. Neke od njih mogle su biti i samovoljne. a onda sam sve shvatio.. majka mu je u bolnici teško bolesna. jer je bio informbiroovac. bogamu. — To što se pričalo vjerojatno je bilo istina. — Rekla je da tata nipošto nije bio informbiroovac. obavijeni nesnosnim dimom loših cigareta.

I to sam prekrižio. nakon čega otac Franjo od iznenađenja nije mogao izustiti ni riječi. umjesto Sonja Grabar ja sam na kuvertu onako mehanički napisao ime njena brata. budem li oklijevao. — Za vrijeme obnove. Sonja Grabar upisala se u prvi razred gimnazije. — Svake večeri škraba nešto do pola nodi — rekao je Franjo mami.. svaka kuda blještati stotinama vata rasvjete. i ti trošiš struju bez veze. ili VIS (vokalno-instrumentalni sastav). doduše. dobar i ispravan učenik. Eto. na našoj školi. još brže napisao adresu i pohitao do najbližeg poštanskog sandučida. koji jest. Ono je moralo sadržavati sve: prave argumente. Ima unutra divnih mjesta. hitro sam ugurao pismo u kovertu. To je ostalo od pokojne bake. u tredem neprimjeren izraz. Svake večeri legneš pred televizor. Koliko sam. moje epistolarno djelo činilo se savršeno. Prvi lokalni rock band. Čedo Kralj (solo gitara). ved od same nakane bio osuđen na poraz. zapravo. prepravljati i mijenjati. ali troši struju koja je ponovo poskupjela. pa napisao "Moja Sonja". Uzeo sam tu knjižicu i bacio je kroz širom otvoren prozor van. kad si se još bavio partijskim i političkim stvarima. One kojima ta vremena nešto znače. inače učenik SUP-a (bubnjevi i back-ground vokal). misledi da ga ne čujem. nakon mjesec dana. IX. pa da sad istu stvar ponovim s Goetheom! Znao sam da je to pismo u složenoj operaciji i strategiji osvajanja Sonje neka vrsta ključne bitke. izuzetan stil i besprijekoran pravopis. da sam imao vremena koliko je Tolstoj imao za Rat i mir ili Flaubert za Gospodu Bovarj. kako se to tada zvalo. Jednom sam si usrao život s Čehovom. u onoj hitnji i pometnji. Zatim sam i to prekrižio. rekao si da de.. Ljubo Brabec (bas gitara) i stanoviti Surla. u četvrtom stilsku nespretnost . Taj prvi band nosio je sasvim zvučan naziv VIS Gromovi pakla. Jer. ugledao bih u drugom odlomku neku dvosmislenost. Prekrižio sam "Draga" i napisao "Poštovana". Zgrožen pomišlju da bih sada tu opet nešto mogao križati. zgrozivši se odmah nad novonastalim značenjem. dakle nešto što bi bilo primjerenije Ivi Andridu nego meni. da bih po tko zna koji put ponovo počeo od početka. samo da je imala priliku pročitati ga. Sad mi se ved ono "Draga Sonja" činilo nekako neadekvatno. zaspiš negdje oko prognoze vremena i ne budiš se do odjave programa. — To je zato što im je program sve katastrofalniji. — Ako budeš pisao curama ljubavna pisma — rekao je jedne večeri moj stari — evo. i dan-danas mislim da je pismo bilo prilično dobro i da se moglo svidjeti Sonji. a odmah nakon toga podrapao čitav papir. pa ga zbog toga nisam mogao prepustiti nestaloženoj i brzopletoj razradi. dobru retoriku. Kako sam ved rekao. i sve bi krenulo iznova. Sonja je krenula u gimnaziju. — Svi vi pušete u istu tikvu! — rekao je pomalo snužden otac i otišao u sobu prespavati bugarski igrani film o problemima ratarske proizvodnje. — Lijepo je da se bavi pisanjem. ali opet malo pretjerano. konfuznom i zbrkanom gimnazijalcu. Te iste godine u jesen. Baš kad bi mi se učinilo da su stvari perfektno zakopane. mnogo kasnije. da de je pokupiti jednostavno nekakav rezolutniji klipan i onda gotovo! Mučio sam se oko tog pisma čitavih mjesec dana. Sad. tu sam ti spremio Goetheova ljubavna pisma. žvrljati. Zvučalo je primamljivo. pa sam mislio. shvatio sam tek mnogo. Valjda je ponovo u literarnoj sekciji? — Lijepo je. formiran je početkom 1966. Razlog tome bilo je jedno nespretno pismo koje sam kobnom zabunom uputio njemu umjesto njegovoj sestri. Ali moje je vrijeme bilo prekratko. Smatrao sam da je konačno sazrelo vrijeme da joj napišem pismo i objasnim sve one nesretne okolnosti što su se ispriječile između nas. emotivnu naglašenost. — Dobro. možda bih i uspio.VIII. kad provedemo elektrifikaciju zemlje. Vratio sam se novoj reviziji pisma. — Franjo. zar demo sad i na struji štedjeti? — kazala je majka. dakle dva-tri mjeseca nakon što smo Miki i ja prestali razgovarati. moram . a sačinjavali su ga: Gogo Jazbinšek (vokal i ritam gitara). kad smo ved naveliko čitali Jaromirova zafrkantska pisma iz vojničkog života. ali u stvarima ljubavi nepopravljiv pacer.

udarnom jezgrom nastupa držali su: "My Baby. Rad na gitari Goge Jazbinšeka trajao je dva dana i dvije nodi. Red je da za Osmi mart naše drugarice mogu uživati u lijepo uređenom ambijentu. — Dozvolit du taj ples ako gospoda čupavci o svom trošku sami ukrase našu školsku dvoranu. — Debeli. on je kod lokalnog električara uspio trampiti novi novcati električni štednjak za jedno polovno pojačalo. — Ljubu je stari zaključao u špajzu — reče ledenim glasom Surla. Ali. na kojoj de biti predstavljen prvi VIS u povijesti našega grada. a ja sam se. — Dobro. dečki su dovukli svu svoju opremu u dvoranu. mislim da su ih VIS-ovi običavali stavljati u prevelikim i pretjeranim količinama samo da bi stvar djelovala bolje i električnije. zakazana je u gimnazijskoj dvorani velika čaga. Vrativši se s misterioznog putovanja po inozemstvu. Bijele strijele. Beogradom Siluete. Ljubo je unutra porazbijao sve boce s kiselim krastavcima i pa prikom i prevrnuo kantu masti. Crveni koralji. sami smo si krivi. ples nije smio propasti . dva mikrofona i gitare. — Kakvu zamjenu! Hodeš da pozovemo Ravijojlu Gašparid da ona s nama svira Smetanu? — Pa zar se ništa ne može učiniti? — Jebi ga. bez basa ne možemo! — I nemate zamjene? Čedo Delon pljune Ijutito na pod. krenuo je kudi po gramofon i ploče. koji je tek u gimnaziji postao sasvim O. Naravno. gdje su bas gitarista u tren oka lišili potrebnog imagea. — Za tebe nisam Debeli! — odbrusih. Nervozni i pomalo tremaši. "She Loves You". Učenik SUP-a. unatoč totalnom nepoznavanju nota. kojega su svi znali po nadimku Surla. nemajudi druge. Zlatni akordi. njemu je otac donio novu. dok su Bosance uveseljavali dečki iz Indeksa i Pro arte. Nakon dva mjeseca svi su uspjeli postidi relativno zavidnu dužinu kose. Zlatni akordi. nacrtao u dvorani ved u pola pet. ne zna — reče Čedo Kralj. iskideno i oblijepljeno prigodnim plakatima. izgleda da ne može. Svrha ovog podsjetnika jest samo u tome da naznači kako su Gromovi pakla mogli biti tek lokalna. kakvih je lokalna tiskara napravila dovoljno za idudih trideset godina. kad je dvorana bila ved dupkom puna. prekrasnu gitaru Gibson. dva dana prije promotivnog koncerta. Pod je bio sav isprepleten kablovima. čudedi se grobljanskoj atmosferi. Stari Brabec u njemačkom piscu Karlu Mayu vidi opasan američki propagandni proizvod. — Kao da ne svirate za osmi mart nego za Svisvete. a onda započeli s kidenjem. mislim i Zlatni levi. Čedo Delon. O posljedicama te trampe nezgodno je na ovom mjestu i govoriti. kako onda ne bi u rocku! Zaključao ga je u špajzu. frajer. Ples je počinjao u šest. "Twist And Shout" i "Mramor. Mladi. Uspio bi i on. štelanja pick-upa ručne izrade i još mnogih drugih složenih radnji. držao je maramicu na očima kao da plače. "Hang on Sloopy". ali stari ne otključava. kamen i željezo". a sastojao se od mučnog adaptiranja daske za deskriptivnu geometriju. uglavljivanja metalnih pragova. Dok su mu roditelji bili u posjetu nekakvoj tetki u Lici. trebalo je pričekati na dvije stvari: da članovima malo poraste kosa i da se s radija skine dovoljan broj engleskih i američkih stvari. Od kompozicija koje su. uzbuđen i radoznao. gradska atrakcija. Morali smo tako nešto predvidjeti. bezizgledne. da ga otac. Oko šest sati. podnijeli tolike napore i odricanja. Nakon što je VIS Gromovi pakla bio formalno osnovan. K. znaš li svirati bas gitaru? — upitao me odmah Gogo drhtavim i nesigurnim glasom. Stvari su zbilja bile crne. Tri člana grupe sjedila su na stolicama oborenih glava. u svrhu odigravanja ove prometejske uloge. — Pusti ga. uspjeli skinuti. koji vam je kurac? — upitah. nego pred hapšenjem. Jedini je Delon do svog instrumenta došao na najkomotniji način. To kidenje bilo je direktorov uvjet.podsjetiti da su u to vrijeme Zagrebom harali Roboti. Uopde nisu djelovali kao da su pred promotivnim nastupom. treba odati priznanje marljivim pojedincima koji su. nije prisilno odveo u salon lokalne brijačke zadruge Bududnost. Elipse. "Walking The Dog". Ipak. u Sloveniji su bili ved oformljeni Kameleoni. Surlini polovni bubnjevi. radi istog cilja podnio je mnogo teže trenutke. Balla. —Jebi ga. Sve je bilo uređeno. Na sam Dan žena 1966. Balla". osim Ljube Brabeca. kojom bi se u to vrijeme podičio i kakav zagrebački VIS. ustane i zagleda se kroz prozor u korzo. Na maloj bini stajala su pojačala. Gogo Jazbinšek.

koja je bila nova Delonova cura. nekoliko daljih poznanika i antipatičnih baba u crnom. maloj dvorani mjesne zajednice i drugdje. počeo ponovo praviti ideološke probleme i komplikacije. na vratima je stajao nijem i ozbiljan Ljubo Brabec. Kad je ved bio blizu izlaza. iza kojih nije ostao nijedan zvučni zapis kao dokument povijesti rocka u našem gradidu. shvatili smo kad je VIS Gromovi pakla nastupio na sletu u povodu Dana mladosti. tek nekolicina nas prijatelja. koji se kao oficirske dijete doselio iz Banje Luke i upisao u našu školu. Taj dopust bio je izvanredan. Nije mi sad nagađati kakva bi im sudbina bila da se nisu neslavno raspali. naslonio je na zid. koja je tog proljeda polako i bolno sklopila oči na internom odjelu gradskog bolničkog centra. izvadio iz džepa vjetrovke malu reklamnu bočicu ruma i počeo pijuckati. Samo. Odvezli su ga u bolnicu. Gimnazijalci. Čeka da vidi što de biti . Suljo je bio sjajan dečko. jer je kapetan Savid odmah zabranio to ludilo uz koje se ne može igrati šah). Nakon prve stanke prišao sam uznojenim članovima grupe Gromovi pakla i upitao Ljubu: — Kako to da si ipak došao? On je otkopčao gitaru. čas Sonju. a i mnogi drugi znatiželjnici. Taj šok grupa je pokušala prevladati angažiranjem nekog Sulje. Domu JNA (jedan jedini put. koje ne propuštaju nijedan sprovod. otvorila su se vrata dvorane. u šarenoj majici i običnim sivim hlačama. što im je strašno srozalo sound. a odmah do nje spazih i Iidiju Svare. I. U godini blještavog uspona i iznenadnog pada Gromova pakla. sam od sebe je izvukao nekoliko banknota i dao mi da kupim vijenac ili cvijede. za tu su im priliku prešutjeli ime i pridružili im harmonikaša. molim te. do moje mame i budi tamo dok se ne vratim. pa čak i prouzročili kojekakve materijalne štete. Prvi šok dogodio se u listopadu iste godine kad je bubnjar Surla uhvaden u provalnoj kradi. Dva-tri koraka dalje ljuljuškala se Seka Zivanovid. valjda potresena Jaromirovom sudbinom. bacili su se u koloplet sačinjen od tjelesa obuzetih plesom. stao sam u kut dvorane. eto. na kojem je u posljednje vrijeme boravila više nego kod kude. kao i sve druge. znatno oporavljen. a majka se okrenula i krišom obrisala suze.zbog bas gitarista zaključanog u smočnicu. ali naša stara gimnazija nikad više nije imala vlastiti VIS. Zajapuren i znojan. tako da je "Po vašem izboru" redovito kasnio barem pet-šest mjeseci za Gromovima pakla. u naš grad svratio je na dopust kratko podšišani i nekako smiješno izmijenjene fizionomije (valjda zbog fmure i rijetkih brčida) . U drugom kutu dvorane spazio sam i Mikija kako skriva upaljenu cigaretu u rukav vjetrovke. . vedina nas prošla je kroz neku vrstu vatrenog krštenja. skidajudi ih direktno s Radija Luxembourg. tu pada zavjesa na kratku i meteorsku pojavu VIS-a Gromovi pakla. Da se stvari i na širem društvenom planu mijenjaju nabolje.vojnik Jaromir Kralik. dvije kemijske olovke i veliko pakovanje prezervativa. koja je ludovala plešudi s nekim balavcem iz prvog razreda. sezonska. Obio je kiosk iz kojeg je odnio deset šteka cigareta Caneo. ali loš i dekoncentriran bubnjar. jer smo se na tim čagama prvi put onako pošteno nalili. Došao je sahraniti majku. Moj otac. koji je uvijek gunđao kad je trebalo izvaditi novčanik. sasvim kratak i vrlo neugodna povoda.. pa sam pomalo počeo zavidjeti Ljubi. ozbiljnije se potukli. Iza njih dolazili su drugi sa sve dužim kosama.. Oni su ovladavali sve novijim i novijim stvarima. obrisao rukavom znoj s čela i odgovorio: — Starog je klopio infarkt. koji su se održavali u Starom kotaru. Ako ti se ne pleše. koji se stalno gubio u nekim skroz krivim ritmovima. — A Ivanka? — Ona je u bolnici. boljim gitarama. a urlik oduševljenja razlio se prostorijom. operator i biljeterka kina Romanija. sindikalnoj dvorani Bisera. Zatim je drug Brabec. a sve je konačno otišlo k vragu kad su se Gogo i Suljo posvadili oko neke male iz drugog razreda. jačim pojačalima. terasi gradskog bazena. Gledao sam čas moje prijatelje "visovce". Kako sam oduvijek više volio slušati nego plesati. Na sprovodu nije bilo nikakve rodbine. Na njihovim plesnjacima. Nekoliko minuta kasnije dvoranom su se razlili zvuči nenadmašnog "Satisfactiona". X. otiđi. jer su oči svih gradskih mačaka bile uprte u njih. a Delonu netko ukrao gitaru. Surli i Delonu. tek da kažem kako mi se čini da bi postali i šire poznati. Cijele te godine gradska je omladina uživala u plesnjacima na kojima su svirale gradske zvijezde gimnazijskog VIS-a. u kojem je raspoloženi Surla naprosto raznosio svoje polovne bubnjeve. Gogi.

a pola je prepisivao od onog Jazbinšeka. ako je književnost bolest. — Oho! Brada Karamazovi. onda je ta bolest trajna. čuđenje. minula je ved i ona čuvena Plenarna sjednica CK SKJ. Prvi su put za tu nedodirljivu službu izrečene stvari kao "sila iznad društva". Ruska stvar. žigosan i kažnjen. ni za takozvane karmine. I u lokalnom SDB-u. — Nekad je obavezno gledao kriminalističku seriju. kronična i naprosto neizlječiva. nego nešto sasvim deseto. jer pandemijama obiluju drugi žanrovi: televizija. od koje nedu modi ni u sljededim godinama pobjedi. temeljito i bez ostatka. ali se uskoro pokazalo da su njegove nade bile i te kako naivne. — Ana. Tanki čempresi vijali su se na sve strane. Dolje. Čkalju i nogometne prijenose. — Ah. Dok su Brambora svejednako mučili njegovi problemi. Kad su grobljanski radnici. U svemu tome Jaromir je otkrivao neka značenja koja su išla njemu na ruku. "zlouporaba položaja". i njegov adlatus Ceda Stefanovid.. Kako je u novinama pisalo. nego sasvim namjerno. kao što se netko nakon probdjevene nodi konačno odluči oženiti djevojkom koju je još sinod definitivno iznogirao. održana na Brijunima.Jaromir nije imao para ni za cvijede. ples i trač. jave se recidivi prouzročeni nekim nuzgrednim povodom: šarenim ovitkom u izlogu. neraspoloženi spoznajom da im nakon ovog sprovoda nitko nede dati napojnicu. ali se pouzdano sjedam da sam se te godine definitivno zarazio takozvanom lijepom književnošdu. obznanjen. Ponadao se da de se ubrzo sve otkriti.tiho de majka. Baš kad vam se učini da ste se izliječili. podigli tešku pokrovnu ploču obiteljske grobnice. o trošku neke socijalne ustanove. ležala je sedamnaest godina stara tajna koju je on namjeravao rasvijetliti. te da njegova pretpostavka o očevoj nedužnosti može biti sasvim vjerojatna. ni za ukop. tako sam i ja iznenada počeo čitati. ta je bolest pomalo i endemična. koja je na mom nodnom ormaridu pronašla knjižurinu s debelim kartonskim koricama. dobro skrivena od radoznalih pogleda. Pa kako je to rješavao? Pola toga vidio bi u kinu i na televiziji.. XI. Ova bolest prvo je izazvala nedoumice. A sad je ved četiri večeri zatvoren u sobi . bogamu. u mraku i vlazi. Zar se ne sjedaš da ti se onaj . nevoljko. "prisluškivanje" i slično. pa čak i zgražanje u obitelji. kako je doznao. I to ne slučajno. Ne sjedam se više koji me to stvarni povod natjerao na tako nešto. zvani Marko. pa to mu je valjda propisano kao lektira — s olakšanjem de majka. ja sam se suočio s nekim novim stvarima koje de bitno obilježiti moj dalji život. da de mu otac biti na neki način rehabilitiran. Kao što netko nakon kakva luda sna shvati da mu je krenuti u Ameriku. niti da Miki zacijelo nede više sa mnom prozboriti ni riječi. ti ništa ne razumiješ! Lektiru je imao i prije. prišao je Jaromir korak-dva bliže i nagnuo se nad jamu. niti da de sukobi s ocem biti sve češdi. — Koji mu je vrag? — rekao je otac Franjo. bilo je nekih kadrovskih promjena u smislu odlaska navodnih rankovidevaca. a ostatke strunulih vijenaca s drugih grobova mahniti sjeverac nosio je svuda naokolo. grobari su uz strašnu škripu navukli pokrovnu ploču i zatvorili skupocjenu granitnu grobnicu taj posljednji ostatak predratnog sjaja bivšeg vlasnika kinematografa Edison. porazom Rankovideve grupe nastao je nov impuls za razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslavenskog društva. — Da vidim — otme joj otac knjigu iz ruke. moda. do informbiroovskog samoubojice. — Dečko se valjda želi riješiti svih obaveza čim prije. — Izgleda da ovo čita . koji je izveden sirotinjski. nakon koje su u zaborav prošlosti odmarširali do tada čuveni drugovi Aleksandar Rankovid. Kad su i majku spustili dolje. niti da višak od deset nejednako raspoređenih suvišnih kilograma vjerojatno nikad nedu skinuti. Prljavi veš Udbe bio je razotkriven. Generalne pogreške i globalna zastranjivanja izneseni su na vidjelo. "monopol pojedinaca". Uz to što je kronična. pa je navalio na školsku lektiru. ali se njegovim ocem kao pojedinačnom sudbinom nitko nije htio baviti. Otvoreno se pokazalo da je SDB (u čemu smo vidjeli samo drugi naziv za Udbu) radio svašta. Kad se Brambor vratio iz vojske. Dostojevski. da je bilo zlouporaba i monopola pojedinaca i drugih negativnih pojava. Jer. Puhao je strašan vjetar i na groblju je bilo više nego neugodno. ali sve to skupa nije bacilo nikakvo novo svjetlo na sudbinu njegova oca. sporadično. glatkodom bezdrvnog papira i slično. mirisom tiskarske boje. nije to bila spoznaja da Sonja ima stalnog dečka. Ne.

Jedini koga predstojede putovanje u inozemstvo nije uopde uzbuđivalo bio je naš razrednik drug Krištof. pisanje mi još uvijek nije bilo ni nakraj pameti. Nije nas zanimala talijanska umjetnost. U kratko vrijeme. ali su nas ta dosadna predavanja ostavljala posve ravnodušnim. dok se ostalima živo fudkalo što neka budala u razredu. Nije nas gnjavio nikakvim ideološkim drilovima. nepoznato. On je u svojih šest desetljeda života obišao valjda pola svijeta i gdje god bi se našao. Stendhala. lako sam ih neizmjerno volio.njegov iz hrvatskog žalio da je u lektiri o Ani Karenjini napisao da se Greta Garbo zaljubljuje u privlačnog oficira Vronskog? — Onda ne znam — slegnula je majka ramenima. kad evociram srednjoškolske dane. a na kraju. Zatim me ostavila prva žena. Po mom ponašanju. na koje se išlo vlakom. koju nam je predavao. neprestano je odsutno buljio kroz prozor i glasno se useknjivao ogromnom bijelom maramicom. gnjavio okolinu svodedi stvarnosne i iskustvene stvari na netom pročitane klasike. misledi vjerojatno da su. nije pridavao mnogo vede značenje. uz pomod kolektivnog pasoša i nekih trideset tisuda starih dinara po osobi. Faulknera i Ibse-na. Točno u podne. Postao sam nešto šutljiviji. Kemiji. bez obzira na kvalitetu odgovora. kako sam tada naivno držao uzvišenim. spor i beskrajno miran. najradije prisjedam. Ubio mi se najbolji prijatelj. kao i sve iznenadne sklonosti u toj dobi. ni Vatikanski muzeji. on je ispričao sljededu zgodu: — Prije četrdeset godina imao sam mladog i ambicioznog nastavnika koji nam je tako zdušno predavao povijest kao da je samo radi toga na ovom svijetu. U tim godinama na maturalna se putovanja običavalo idi nakon tredeg razreda. bio je smiren i pomalo nezainteresiran. Znao je i po tri puta ispredavati lužine i kiseline. Nikako se ne mogu sjetiti je li naočale nosila majka ili otac. zanemarujudi ostale tekude razonode. Gogolja i Puškina. zasjenilo je tog proljeda sve tekude probleme. izdigao sam se jedino u očima mog starog profesora hrvatskog jezika. bilo pretrpano obavezama. sveti Ante Padovanski. i sva podneblja. Zole. večerima bulji u požutjele stranice Putovanja Artbura Gordona Pyma ili Troila i Kreside. a nama bi se takva izjava učinila gotovo suludom. Zakon se vrada u Dolinu revolveraša). Predviđeno desetodnevno putovanje po Italiji. koji je prije rata u toj zemlji studirao. Profesor Krištof bio je osoba koje se i danas. Dickensa. danas mi se čini da sam ih potpuno zaboravio. poput televizije i filmova. Ubrzo sam shvatio da je takva pretpostavka posve utopijska. dok smo završavali tredi razred gimnazije. a onda ispitivati soli. Shakespearea. premda uvijek pomalo odsutan. koje je tada. kad nam je prelazak preko granice izgledao još uvijek pomalo nezamisliv i nestvaran. koji su u tim danima još uvijek izazivali nezapamdene gužve (Crna mamuza. pa je u razredu nastala apsolutna nezainteresiranost za ocjene i ukupni godišnji uspjeh. valjda stoga što sam bio zabavljen vlastitim stvarima najintimnije naravi. Sve to. sve se više govorilo o maturalnom putovanju po Italiji. koju sam uspio zaboraviti. u nedostatku drugog posla. te po koju knjigu Poea. pomalo pretjerana! Da sam se počeo intenzivno baviti nečim posebnim i. Kad bi nas ispitivao. osamljeniji. i svi društveni sistemi naprosto jednaki. Iznenada probuđena sklonost prema literaturi bila je. I premda sam mnogo čitao. jer je ljeto nakon četvrtog. bit de dovoljno da se izdvojim iliti izdignem iznad amorfne mase razrednih kolega i kolegica koji nisu čitali uglavnom ništa. Krleže. poput ostalih adolescenata. Dostojevskog. zbog mature i priprema za prijamne ispite na fakultetima. nego ono nešto nejasno. Kad mu je školska uprava spočitnula da na takav način nikoga nede naučiti kemiju. predstavljalo pravu sredu o kojoj se gotovo svaki dan pripovijedalo. upisivao nam trojku u imenik. Galilej. kao i sve zemlje. Drugarica Ravijojla Gašparid čitav nam je mjesec govorila o raznim kulturnim i umjetničkim čudesima koja demo vidjeti u Italiji. za njom i otac. — Sve vam je to isto — rekao bi i mahnuo rukom. Potkraj školske godine 1965. smatrao sam. tamo iza granice. renesansa. jasno.. danas više ne znam je li bio . Bio je tih. o kojima nam nije rekao ni riječi. Otada su mi se u životu dogodile mnoge neugodne stvari. To samo po sebi ne bi bilo loše da nisam. XII. uspio sam pročitati vedinu relevantnih djela Balzaca. Umrla mi je majka. ubrzo je primijetila i moja najbliža školska okolina./66.

Oko sedam. Sve manifestacije koje su u tim godinama priređivali mladima imale su karakter sleta. Sve sam zaboravio.. . trebalo mi je dosta vremena da pronađem ostale. a ponajmanje verbalnih. Razmišljao sam o tome da ostanem. nakon što je tolike godine tiho egzistirala uvijek u jednoj od prvih klupa u razredu.. — Daš dim? — upitao sam ga. Kako mu je nešto tako bedasto i neizvedivo uopde moglo pasti na pamet! — Zbog toga što imaju cigarete s takvim zlatnim crtama na filteru? — Ti se zajebavaš — reče on i krene prema tribinama. — Otkuda da se ne vratiš? — Pa iz Italije. ali . Prvo sam uspio pronadi Ljubu. Kako sam na stadion zakasnio. Pojedinosti te ljubavi nisu mi previše poznate. pa da se krene s ono malo zabave što su nam je nudili. koju smo još u osnovnoj školi počeli zvati Arleta zbog blage sličnosti sa ženom popularnog princa Valijanta. moglo se malo i zabavljati. koji je za tu priliku bio ukrašen zastavama. ukoliko mačka baš ne grize. — Da. elektromagnetizmu i kumulonimbusima? Gledam te njihove cigarete i naše. Zatim sam iz daljine uočio Mikija. pa omladinaca. pa mi se sve čini da i u drugim stvarima moraju postojati takve razlike. — Škola! . — Zašto? — začudih se. gdje su točili medovinu. Tek kad bi se temeljito odvježbalo. evo ti čitave — reče on i izvadi tek otvorenu kutiju. kad su se posljednji vježbači povukli s trave i kad se ved počelo polako smrkavati.. Seka Živanovid. kroza zube. nisam! Šta se tu može — odbrusi on i baci dogor-jelu cigaretu u travu. cvijedem i mnogobrojnim šatorima. moglo i uz nju plesati.crn ili smedokos.... onog dana kad nam je škola završila. — Jebi ga. Stvar su upriličili na gradskom stadionu. trigonometrijskim funkcijama. čak i djevojačko prezime supruge moga sina. sve dok me jedna nije oslovila onim mrskim nadimkom — Debeli. pa onda vježba nekih drugih organizacija.. — Znaš — redi de Delon pomalo zamišljen — razmišljao sam o tome kako bi bilo da se uopde i ne vratim. zatim vojske. cigaretama posve suh. da — promrmljah paledi cigaretu. — Htio bih otidi jer mi je ovdje sve nekako blesavo i tijesno . raštrkane i zadubljene među svjetinom koja je preplavila travnati prostor. uz malo mašte. postaje iznenada važna i zanimljiva osoba. može biti upravo nesnosno. dru-20 jer je upravo igrao flastera Arleti. Sve to bilo mi je ubitačno dosadno i želio sam da što prije završi. trebala se održati nekakva meduopdinska fešta u obliku sleta. Onako frajerski. — Pogledaj samo od kakvog su finog papira napravljene. Vidi ovu zlatnu crtu oko filtera . što. kako je duhan rezan .. Zasjeo sam onda ispod tribina i zezao se s nekim klinkama iz prvog razreda. — zbunih se — nisi još ni školu završio. To je valjda bilo propisano odozgo. sjekla janjetina i točili pivo i gemišti. salijede je sitnim oblicima pažnje i slično. Razlog tome treba tražiti u nenadanom interesu koji je za nju počeo pokazivati moj do jučer najbolji prijatelj Miki Grabar. gvire i ostale bezalkoholne smišljotine. da je prati do kude. Zar mislite da se sjedam onih gluposti što mi ih je predavao mladi. nadobudni nastavnik povijesti? Tog preuranjenog ljeta 1966. S tribina se oglase prvi taktovi glazbe koja nije imala blage veze s muzičkim ukusom mladih. Vježba pionira. ali sam ga odmah izgubio. Početkom lipnja. — Nisi uopde patriot. — Budalo. jer od nekog vremena s Mikijem nisam imao nikakvih veza.. Prvo se od kasnih popodnevnih sati pa do mraka savjesno vježbalo. pa onda. koji je oslonjen o ogradu trkališta pušio i pijuckao u travu. — Misliš da ne bih znao živjeti i bez tih smiješnih spoznaja o beskralješnjacima. Tebe nikad nisu mučili takvi osjedaji? — Pa jesu. naletio sam na Delona. Prvo stoga što smo bili u zavadi. Sutra idemo na maturalno. — To su neke uvozne? — rekoh. pod kojima se nemilice komadala prasetina. klubova i slično. ali mu se nisam javljao iz dva razloga. ali se ipak. promatrajudi cigaretu.. Od svega toga znao sam jedino da joj i u razredu stalno igra flastera. Kad ved odem . Pričalo se da joj uporno šalje nekakva pisma.ironičnim de glasom Delon..

Ostat dete nodas ovdje. Nije bilo vremena za oklijevanje. Uhvatili ga Živanovidi i obrađuju ga. Radovan i Oljača isprva su neko vrijeme gledali što se događa i pripomenuli: — Onaj mali bio bi dobar milicajac — rekao je Radovan. mogli ste otidi kudi. A onda su nas. udarali koljenom u jaja. — E. — Ni onaj visoki nije loš — dodao je Oljača. Ovdje je sve bilo puno nekakvih debelih. mali! — odbrusi Oljača. Nitko zapravo ne zna kako bi se ta neizvjesna borba završila da se u nju nisu umiješali legalni organi vlasti u likovima komandira Radovana i pozornika Oljače. ne miredi se s okolnostima njiho va praštanja. ali se to pokazalo mudrim. bogati. koristedi se svim sredstvima kojima se mogao diskvalificirati protivnik. dobro! — zaključio je ispitivanje komandir Radovan. Baš njega. nismo ni primijetili da se oko nas okupila sva sila znatiželjnika. U prvi mah mislili smo da de prodi. —Jebi ga. — Jebeš Italiju! Idi . — Ovog demo vam puta oprostiti. Jasno. Izjurili smo kroz vrata gradskog stadiona i počeli se osvrtati naokolo. U taj čas pokraj nas se nađe Stevo Matid. napet i uzbuđen. počeli su se sve više zajebavati. mi ujutro u pet putujemo u Italiju! — vikao sam dok su se vrata plavog vozila zatvarala za nama. — Dvojicu — otpovrne Delon.Odmaknuli smo se nekoliko koraka dalje i prišli šatoru s pečenjem. tako da sam se morao skvrčiti. — No. Šutirali smo se podmuklo. zastane i obrati nam se: — Dečki. — reče Delon. U žaru borbe ne. Ili bi bar sina zaključao u špajzu. kao da se nečeg sjetio. ni Živanovidi nisu propuštali priliku da udare ispod pojasa.. a u sedam du vas pustiti kudi. — Ovo mi sve više liči na proštenje. onako prljavo. dvojica su — reče Matid i krene dalje za svojim poslom. Ubrzo smo shvatili da je Stevo Matid govorio istinu. a ne da se okolo vucarate i tucete. gađali prstom u oko. kad im je predstava postala dosadna. — Vidi. koja ne daju da im netko dira sestru. jest. — Sve se pomiješalo. Kako se ono zove? — Miki Grabar? — Da. sve skupa pokupili u "maricu" i odveli u stanicu Narodne milicije. zadriglih faca koje su klopale sve u šesnaest. — Eno ti Ljubinog starog! Da ga samo žena vidi kako nakon infarkta tamani svu tu prasetinu . eno tamo iza ograde tuku vam onog vašeg. — Ali. pa smo ubrzo svi skupa bili prekriveni bubocima i plavicama. a sve manje na slet mladosti — reče Delon razgledajudi licitarske bebe s ogledalcima. — Samo se premalo služi nogama. — Koga? — upita Delon. — Onog kome je stari doktor. — Nema veze — odmahne Delon rukom. Delon se nasmije i krene prema štandu s licitarijama. Borba je bila sasvim unfair i bez ikakvih pravila. — Koliko Arleta ima brade? — upitah.. zatražio bi da se maturalno putovanje stopira. mi sutra ujutro u pet putujemo na maturalno puto vanje! U Italiju! — rekoh. — Brada Seke Živanovid? — upita Delon. Nije nam mnogo trebalo da ugledamo komešanje sjenki pored jablana koji su opasivali stadion. — Ali. Na stanici su nas počeli ozbiljno ispitivati. ali on. onaj isti tip koji nam je nekod bio mentor i arbitar za seksualnu problematiku. jer sam na taj način prevalio starijeg Zivanovida koji mi je skočio na leđa. Zaokupljeni mahnitom tučnjavom. da te on čuo što si maloprije pričao. od kojih je netko otišao po milicionare. Nede ništa ostati od njega. — Ne može i jedno i drugo! Ako sutra ujutro putujete. ali kad su shvatili da su tučnjavu izazvala ljubomorna brada. — Jest. Uletjeli smo poput mladih lavova u taj koloplet i počeli udarati na sve strane rukama i nogama. kako zna propisno raspaliti.

te kad sam sve ispričao roditeljima. — Tebi se. puši. — Hajde. znači. boga ti jebem! — prekine ga Oljača.. otišao sam i zakopao se pod pokrivač. umoran od tučnjave. da l' ti se ide il' ne ide. Vlak polazi za pola sata. Pokraj kreveta stajao je otac. tek tu i tamo progovorivši po nekoliko nevezanih riječi: "Ma ništa". Drugi put de dobro razmisliti prije nego napravi svinjariju kakvu je napravio nodas. onako pun modrica. Rano ujutro osjetio sam kako me netko nemilosrdno drmusa i zove po imenu: — Stanislave. jer da nije bilo njega. — Ako on ode u Italiju. očiju punih suza. jer svi pušete u istu tikvu. ja sam bio kriv . a nas trojica na svoju stranu. ne ide u Italiju? — Ne ide. milicije i očeve prodike zaspao sam u hipu. lijepo zapakiran i stegnut remenjem.. uhvati me on za ruku i reče: — Jebi ga. kao da mi je na neki način prepustio sestru. I on je uradio isto tako. u pravu si. Propast de pare . — Ali.. razočaran. — Ne psuj mi ovdje. Dok sam ja mirno spavao. Potom je spustio slušalicu i ljutito nam se obratio: — A sad u pizdu materinu svi doma! I zahvalite drugu Brabecu. raščupan i poderan.. Majka je stajala nasred kuhinje. — Franjo . Bio sam uzbuđen. nakon što je podigao slušalicu. Suzdržavajudi se da ne prsnem od radosti. — Tu si čitavu nod drhtala od straha. A on na miliciji. — Franjo... — Dosta! — otresao se otac. Stao sam zbunjen ali i zadovoljan. ali platili smo ved trideset tisuda. U jednom trenu čak mi je priznao da je ono moje pismo namijenjeno Sonji malko prepravio i poslao ga Arleti. u nekoliko minuta sam se spremio. ne znajudi gdje je bitanga. kojeg li zajeba. — Neka propadnu! Neka vidi da nam je pedagogija i briga za njegovu bududnost važnija od para. otac je. Znao sam da se suzdržava i bori protiv plača.. o tome demo mi odlučiti — strogo de komandir. išli bi u kurac. Sadržavao je putar. "Nikakav zapisnik". ja idem iz ove kude. Ali. vidjelo se da je pravljen s pažnjom i ljubavlju. a ne u Italiju! Izišli smo iz stanice. odvedi ih da se rashlade. Sonja je ved imala stalnog dečka. Kad sam se poslije dva u nodi vratio kudi. Rekavši "ja sam bio kriv". možeš slobodno raspremiti njegov kofer. Pa ipak. i mislio sam da te nodi nedu uopde usnuti.. — E.. Ionako u ovoj kudi moja riječ više ne znači ništa. Razgovarali smo do dva ujutro i odlučili da i dalje budemo ono što smo bili — najbolji prijatelji. držedi u ruci naš stari kofer.. "Mislite da de zakasniti". Zivanovidi su odmah bez riječi krenuli na svoju. Zatim je slušao i šutio. ponižen. svjestan činjenice da mi je Italija ovog puta propala. zakasnit deš! Diži se! Protrljao sam oči i pogledao. a onda skrenuo kudi. Ana. Nema nikakve Italije! Nisam li u pravu? Stajao sam i tvrdoglavo šutio. Majka i ja nedemo svojom popustljivošdu odgajati huligana. uzeo kofer i zgrabio onaj sendvič. strogi otac gnjavio . Pije. moj dobri. —Milicijska stanica — oglasi se Radovan. nesposobna da izusti riječ. Franjo . Stanislave. tako da smo Miki i ja ostali sami. tuče se . Delon nas je pratio dva bloka. A sad na spavanje! Majka se šutke okrenula i otišla u sobu. — Šta Franjo! — ljutio se stari. rekao: — Ako ti je vlast oprostila. Ne rekavši ocu "laku nod". kuhano jaje. sardel-pastu i komadid krastavca. Oljača. — Brzo se umij i uzmi onaj sendvič u kuhinji na stolu. "Nije ozbiljno". Koračali smo slabo osvijetljenim ulicama i šutjeli. salamu. U taj čas na stolu ispred komandira Radovana zazvoni telefon. "Kako vi kažete". Kad smo došli i do njegovih ulaznih vrata. Uzdahnuo sam i sjeo na prvu stubu njegova stubišta. ja nedu! U Italiju ne ideš. I što sad? Da ga pošaljem nekamo? Nisam to mogao uraditi.demo koji drugi put. susprežudi bijes.

. a još vede nevolje mogle su nastati ako te tamo identificirao koji od gimnazijskih profesora. kako je govorio naš direktor. Ono što smo tamo ugledali stvarno je bilo previše za naš prvi. u kudu. Kad smo Miki. zašto si nodas rekao .. — Čedo. spoznaja i nakradenih razglednica na koje glupi Talijani uopde ne paze. Jedino je moja dobra majka još dugo vremena pokazivala zavidnu razinu strpljenja za moje putopisne sličice. — pokušah ga upitati. tako da je drug Popac načisto pošizio i u kolektivni mu pasoš upisao jedinicu iz vladanja. korpulentni Gujo Njerš. idemo! — uhvatih ga ponovo za ruku.. gegajudi se u ritmu glazbe i ispuštajudi razne neartikulirane glasove. ipak smo krenuli u bašču. — Znaš Guju. spazili smo neku pijanu spodobu kako slijepom Sreti i njegovim muzičarima lijepi novčanice na čelo. Tako je i bilo. Vratili smo se svi. prošarano prijetnjama ukorom. "izio vuk magare". Profesor Popac užasno se uplašio i počeo nagovarati našeg razrednika profesora Krištofa da smjesta obavijesti karabinijere i našu ambasadu. Ta pijana spodoba nije bio nitko drugi nego naš prijatelj Čedo Kralj. Jedne večeri. Gujo! — odbrusio mu je Delon. Baš kad je Sreto raspalio neku laganicu u stilu Raya Charlesa. Kad se tredeg dana maturalnog putovanja izgubio negdje u Rimu te ga do kasnih sati nije bilo u našem "albergu". zarobljenički logor u Hitlerovoj Njemačkoj. ali je smireni Krištof samo rekao: — Do jutra de se vratiti. znajudi da i taj eksces ved jednom treba uraditi. kako je svakog čuda za tri dana dosta. Izgledao mi je nekako velik. — Pladam dečke da mi sviraju. — Ma šta sad — prekine me on. možda deš znati . Tada bi nastalo ono neugodno verbalno rifljanje. Izašao sam u maglovito jutro i osvrnuo se. ha. ispred dudana. što o izmišljenim. inicijacijski odlazak u mitski prostor odraslih. Čim malo ogladni. — Odjebi. gdje svira slijepi orguljaš Sre-to. dok smo sjedili na klupi skrivenoj u mraku parka i promatrali mačke koje su lako obučene promicale korzom. No. — Mladi gospodine.. zalupio vratima i odvukao se gore. A onda se okrenuo. — Ali. jer smo u društvu znali važno i meritorno pripovijedati o dogodovštinama s puta po Italiji. što o autentičnim. Iz Italije smo se vratili preplanuli. — Šta je? — otresao se na mene. ved ih drže vani. jer je odlazak u nju bio povezan s određenim rizicima. a onda te prasne glavom među oči. Kavana nam je još uvijek predstavljala neku vrstu djelomičnog tabua. puni dojmova.se tim sendvičem i brinuo da ne zakasnim na vlak za Italiju. Na nju nisu baš dobrohotno gledali naši roditelji. molim vas da se udaljite s plesnog podija — rekao mu je šef sale. ispričao sam razredniku kako je Delon najvjerojatnije odlučio da se ne vrati. Prvo ti dođe i moli te nešto topedi se od miline. a novac koji im je lijepio na čelo bili su pravi pravcati dolari. prijavom starcima i spominjanjem raznih opasnih životnih stranputica. na otvorenim metalnim stalcima. Ali bi na koncu. tog istog ljeta. čak i Delon. XIII. ha. i naše su priče ubrzo izgubile dostojanstvo i pretvorile se u običnu gnjavažu. — Kad jednom budeš imao moje godine. Brambor i ja sjeli za stol. nego stari drugima. izašao sam na podij i uhvatio Delona za ruku. ha! Nisam je maznuo starom. premda je pokazivao neke čudne namjere da ostane na Zapadu. netko se sjetio kako bi bilo zgodno otidi u bašču Gradske kavane. koju nitko više nije mogao slušati. Svjesni svih tih rizika. — Dođi za stol i ne izigravaj budalu! — Pusti me — istrgne on ruku. Neko vrijeme u krugu naših gradskih prijatelja i znanaca predstavljali smo izuzetnu atrakciju. Tata je stajao na ulazu i pušio. on koji je od čitavog pregolemog inozemstva vidio tek radni. pratedi ih uvijek s onom dozom pozornosti kakvu majke obično iskazuju samo sinovima. U dva poslije ponodi Delon se vratio. važan i hrabar. opalit de te. — Otkuda ti dolari? Maznuo si starom? On se pijano naceri. Nije htio redi gdje je bio ni što je radio. — Maznuo starom. . Znao sam da je to Gujin stil.

koji se srušio kao pokošen. ta niska prevara. Ne znam da li me taj nečasni kontinuitet. afera i društvene pljačke odveo do skepticizma u šezdesetim. a onda se i sam prevali sa stolca na pod. Delon je iz sve snage zamahnuo bocom i razbio je na Gujinom čelu. u kojima de se kao akteri pojavljivati i osobe od visokog društvenog i državnog povjerenja bit de uzrok zbog koga du u svojoj zemlji sve manje gledati arkadiju.... dečki. Kasnije megaafere. Delon je polako ustajao. Ved od prvih igara. — Mladi gospodin se okliznuo — govorio je Gujo. smješka judi se. U početku sam tu ulogu . tako da je hapšenje Čedina oca ubrzo preraslo u aferu. prvih izleta i izlazaka.. doznalo se ubrzo. ljudi kojima je davao i od kojih je primao mito. ali sam siguran da su podvizi Čedina oca. ona dvojica u civilu započela su s premetačinom. veliki i bogato namješteni stan Kraljevih ušla su dva čovjeka u civilu. — Bacaš dolare . jednu važnu spoznaju dugujem aferi čiji je protagonist bio Miroslav Kralj: to je i ovo naše socijalističko društvo prihvatilo privredni kriminal kao normalnu društvenu činjenicu. za koje je na koncu dobio deset godina zatvora. glava porodice . povlačedi se sa mnom prema stolu za kojim su nas čekali Miki Grabar i Brambor. koji postaje sam .. Ipak. koji ti je kurac? — upitah ga dok je još pokušavao zaustaviti krv. Kad danas govorim o Mikiju Grabaru. Onda se Delon naglo izmaknuo u stranu. kao da želi redi da ništa nije skrivio. baci snop krvavih novčanica uvis. — Dečki — počne on.. zapravo se i ne sjedam.— Mladog gospodina sam samo zamolio da ne pravi nered — reče Gujo dižudi ruke uvis. — Tako je. Miki je volio voditi druge. pokušavajudi mu pomodi da se digne.. čini mi se da je njegova sudbina apsolutno nejasna i nerazumljiva ne spomenu li se i njegove društvene aktivnosti. samo zbog toga što smo svi skupa neumjereno trošili. prije toga zbili su se još mnogi događaji privatnog karaktera.. tom brevijaru koji govori o našim smiješnim nastojanjima da na pravi način odrastemo. da bi priopdili građevinskom poduzetniku Kralju da je uhapšen.. saznali smo tek tjedan dana kasnije. bili prava smijurija u usporedbi s privrednim megaaferama kakve de se pojaviti u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Dok su ga milicajci odvodili. idealiziran krajolik iz nekadašnjih školskih udžbenika. Plesači su vrisnuli i razmaknuli se. i to ne samo one lokalne nego i zagrebačke. Rekavši to. što zbog pijanstva. XIV. ili do rezignacije u osamdesetim godinama. Paralelno s pojedinostima privrednokriminalnih radnji Miroslava Kralja. To suđenje novine su. kao i njegova želja i sposobnost da vodi ljude. te da sam bio uvjeren kako su "neumjereno trošili" samo neki. Ali. Nisam dospio shvatiti što mu to Delon namjerava kazati. gospodine Gujo — mrmljao je Delon. Što se zapravo zbilo. a meni je bilo sasvim jasno da de ga Gujo ponovo pogoditi među oči. jer su novine tog ljeta bile pune tekstova o poslovima Čedinog tate. dok se Delon dizao i snopom dolara brisao nos iz kojeg je liptala krv. — Ma šta si ti . što zbog krvi koja nikako nije htjela da stane. — Dečki.. a sve više organizam podložan neugodnim društvenim i moralnim infekcijama. zabilježeni u našim sjedanjima i Mikijevoj Povijesti pornografije. čega je sve tu bilo.. Hodete dolare.. tog popodneva. dograbio sa susjednog stola bocu radenske i kad je Gujo krenuo da ga glavom ponovo nokautira. jebeni ti. širila se i niska njegovih suradnika. danas je velik dan za Čedu Kralja. koji se odnekuda ponovo stvorio u Delonovoj blizini. ali znam da baš zbog toga nisam vjerovao onima koji su mi uporno tvrdili da je situacija takva kakva jest. u lijepi. još de i milicija dodi — promrmljah. Sad. koja je okončana mamutskim javnim suđenjem u sportskoj dvorani koju su nazivali "sokolskom". zvale "gradskim ljetnim igrama". jer je u tom trenu Gujina glava sijevnula i pogodila Delona. onako odmila. — Čedo. teško sričudi riječi. Naime. pradena dvojicom milicionara. — Mladi gospodin mora odmah napustiti lokal — rekao je Gujo Njerš. Što se zapravo dogodilo tog dana i zbog čega se Delon tako ponašao.

morao se brinuti za golu egzistenciju. On kao da je ušao u SK tek tako. Nekako se uozbiljio. vodenog. Dakle. te se šuškalo da u toj oblasti postoje mito i korupcija. neefikasna privreda. a zatim omladinske organizacije čitave škole. igrao ja sam. Delon je. Jaromir Kralik. kome život nije namijenio ovako suptilne teorijske probleme. nego ostaju na nekakvom sastanku od političke važnosti. ne znam. nego da nas drugi na najpedagoškiji način odrastu. kao sasvim razumljiva posljedica. Dirljivi rastanci i odlasci podsjedali su me na one tužne priče o međuratnim . nekonkurentnost. proizlazi to što su ga u četvrtom razredu primili u partiju. Ljubo nije pokazivao nikakvih potreba. eto. XV. premda su nas. Miki i ja ponovo smo bili najbolji prijatelji. Osim toga. uopde. Jer. Ljubo Brabec. Austriju. trigonometrijama i spektrometrijama. logaritmima i algoritmima. slobodnog vremena. stvari su se naglo pojednostavnile. Kad smo krenuli u školu. prorađuje temeljne knjige klasika marksizma. a pričalo se da kod kude. u nedostatku masa. Okolnosti ulaska Ljube Brabeca bile su ved sasvim drugačije. sintagmama i sintaksama. škola i slično. Švicarsku i druge zapadne zemlje. u osnovnoj školi Miki je prvo bio neka vrsta povjerenika u pionirskoj organizaciji. nezaposlenost. onto-genezom i filogenezom. jer sve to znatno nadilazi moje skromno znanje u toj domeni. Nadi stalan posao bilo je vrlo teško. a ni sposobnosti. trljao ih maramicom i mrmljao više za sebe: — Razmotrit demo to na partijskom i vidjeti kakve nam je stavove zauzeti. ako se ne varam. smjeŠta je postao delegat u nekoj od meni nepoznatih omladinskih struktura. Bespomodno. on bi skidao naočale. pa onda i drugog razreda. ustavnim pravima i federativnim uređenjem. jer je u našem gradu bilo pomalo nezamislivo da bi koji Brabec ostao izvan partijskih redova. Završavali smo posljednji razred gimnazije. Što se tiče Ljubine moralno-političke podobnosti i razine njegove svijesti. Čim bi se u razredu pojavio kakav bitniji društveni problem. sasvim oporavljen od udarca koji mu je nanijela očeva afera. a kad su nas primili u omladince. Od najmanjih nogu Miki je bio organizator mojih akcija. komasacijom i melioracijom. To što je Miki Grabar ušao u partiju nije ga ni za dlaku promijenilo. kao i sposobnosti. Što je još bio. da zadovolji oca kome je to bio melem na srce. Mirovina koju je naslijedio od pokojne majke bila je tako neznatna da je doznaka koju je poštar svakog prvog donosio izgledala kao neka vrsta neukusne šale. ali obojica opteredeni "bratovskim kompleksom". Premda je onako kao frajer bio sasvim u redu. igara i. revolucijama i restauracijama. interferencijom i rezonancijom. Znali smo samo da pojedinci koji put nakon posljednjeg sata ne odlaze kudi. da vodi. kako su nam govorili. Ne sjedam se više tko je sve u gimnaziji postao član SK. čak smo i dijelili klupu. tako da se on držao podalje od Arlete. svi smo mi na neki način bili "na liniji" i nikog kao da nisu razdirale sumnje zbog kojih se član SK ne bi moglo postati. što je njegov ljubavni život činilo jednostavnom uživancijom. prezaduženost. nitko nam ni riječju nije spomenuo stvari kao što su energetski problemi. ali sam siguran da se bez te sklonosti. u posljednje dvije godine silno je izrastao i postao najpledatiji i najviši učenik gimnazije. u politici nema što tražiti. odlikuju pravi komunisti. Naš najstariji drug. uči i uvjerava ljude. U gimnaziji je prvo bio predsjednik prvog. jer se o tome nije mnogo pričalo i jer je taj rad nama ostalima bio. bili smo najbolji prijatelji. pa sam ja mogao malo predahti jer se Miki bacio na vođenje širih društvenih skupina kakve su razred. mi kao da nismo čekali da odrastemo sami od sebe. a ja sam sasvim izgubio Sonju iz vida. što naizmjence. ljudi su ved naveliko odlazili u SR Njemačku. Da. pod očevim nadzorom. Jer. Te mačke redovito nisu imale bradu. političke govornice i ostalo. koliko nezanimljiv. što paralelno. dakle sve ono čime de nas u zrelosti zasuti dnevna štampa. Važno je samo to da iz svega toga. to jest da bude medu prvima i najboljima. Ali. marljivo gazio s raznim gradskim mačkama. što se tiče toga. gotovo svi iz razreda mogli smo postati članovi. ved dvanaest godina kljukali teškom i lakom industrijom. Ne znam je li ta njegova sklonost bila osnovni motiv koji de ga odvesti do toga da se iskuša u politici.drugog. s tim stvarima je bilo sve u redu. kao da ga je uhvatio nekakav zakašnjeli pubertet. nekonvertibilnost. mučeni istim problemom. čime se. počeo nositi naočale i brkove. toliko i nevidljiv. Švedsku. nakljukani proizvodima službene pedagogije. naivno i pomalo priglupo. televizija.

Da mu bude lakše. — Zašto misliš da bi to bilo jednostavnije? — začudih se. hobističke radnje. te su me kao takve čak i frustrirale. jer takvih u našem gradu da i nije bilo. te da pornografija zacijelo igra važnu ulogu i u životu normalna odrasla muškarca. normalan čovjek tuca četiri put tjedno — govorio je Stevo Matid — a drka oko dva puta! Po tome smo znali da normalne seksualne aktivnosti ne isključuju razne paralelne. One de primiti lovu. pronadi prikladno mjesto. — A kurve? Možda bi trebalo s njima? — padne Mikiju na pamet spasonosna ideja. Ne. — Pa dobro. diskretno prijedi na stvar. koji je onako lijepo i temeljito pretresao Van de Velde. udružio se s bubnjarom Surlom. — Zdrav. koji se iz maloljetničkog zatvora vratio mnogo ranije no što se očekivalo. kako de mi ispričati kasnije. sudbinsku granicu i nađem se u svijetu odraslih. Miki. pa mora da u tim stvarima imaju i mnogo više standarde. njegovo de prvo iskustvo biti upravo takvo. — Da. ali je Ljubo Brabec tvrdio da između te dvije pojave nema nikakve sličnosti. — One su stalno s muškarcima. te su mi u tom smislu također bili beskorisno štivo. jedina stvar u kojoj su ta dva dečka "zlatnih ruku" pokazivali katastrofalno nesnalaženje. bila je financijsko-kalkulacijske naravi. preko elektromonterskih. jer su se obično odigravale između dva poglavlja. bilo je normalno da s područja pornografskih sadržaja polako počnemo prelaziti u normalne vode seksualnih interesa. prilično brzo. svi su bar jednom u životu morali tu stvar uraditi prvi put — rekoh mudro. dobrano pijan. svjestan da u toj spoznaji nema ničeg utješnog. preko koje bi pronašao posao. pronadi nešto što isključuje mogudnost blamaže — rekoh (sada sam svjestan utopijskog karaktera ove rečenice). koje se obavljaju bez formalna legitimiteta i pladanja poreza. Kako su se razumjeli u sve i sva. negirale su bilo kakvo postojanje strategije zavođenja. No. ali de negdje nakon mature. privoljeti je. upute i priče starih hahara. pridržavati se tehničkih propozicija. onih koje to rade za lovu. pi-smoslikarskih. biti zabavan. ali nikako nisam znao kako da prekoračim tu presudnu. kojim se Mikijeva Povijest pornografije malo bavi. Priznajem. Moraš pronad mačku. Izvedbe na kakve sam nailazio u klasičnoj literaturi nisu imale nikakve praktične vrijednosti. pa sve do tiskarskih (sitotisak). Brambor se bacio na tajne uslužne djelatnosti. Kad bi i ukalkulirali u cijenu sasvim pristojnu zaradu. uzbudljiv i temeljit. — Neki su se tako izblamirali da su zauvijek odustali od drugog pokušaja. znači. uslužna firma pala je u kolaps i raspala se. Nemajudi nikakve jake veze. otkloniti mogudnosti neželjenih posljedica. A kad se. obavljali su poslove najšireg dijapazona: od vodoinstalaterskih. i tako je započela slavna djelatnost njihove ilegalne tvrtke. a Van de Velde i ostali slični autori bavili su se temeljito onim problemima koji nastaju tek postoje strategija zavođenja okončana. — Prva ševa djeluje mi tako komplicirano — rekao je sav očajan Miki Grabar — da bih je najradije preskočio i započeo s drugom. naknadno bi ustanovili da su u troškovnik zaboravili ubaciti razvodnu ploču i trista metara PVC kabla. Ali njih ne zanima seks kao seks. nede pronadi pravu kurvu. . — Trebalo bi. koji su se u ovom zabranjenom vrtu ved bili nazobali. Poslovali su tako više u skladu s prijateljskim i karitativnim nego s ekonomskim i tržišnim načelima. — Ali. seksualno emancipiranih i potvrđenih muškaraca.000 dinara. sve sam više bio zabavljen razmišljanjima o pravom seksualnom životu. Kako je za otvaranje obrta potreban pozamašan kapital. profesionalku. nabasati na nešto što smo u tim godinama zvali "redaljka". Bramborov stan ubrzo se pretvorio u sasvim neprohodnu bazu. to donekle komplicira stvar — zamisli se on. Jednom riječju: grozna blamaža vrebala je na svakom koraku. soboslikarskih. Brambor je bio prisiljen pribjedi privatnim uslužnim akcijama. strpljivo podnijeti naše eventualne nespretnosti i pri tom garantirati apsolutnu diskreciju. Znali su sklopiti posao za 300. poznaju ih dobro. — Da.pečelbarima o kojima smo dosta slušali u nižim razredima. a onda samo na materijal potrošili 298. iako nam nikako nije uspijevao objasniti u čemu je razlika. I na koncu. Pa ipak. U ovom periodu. otkuda nam kurve? U gradu i nema pravih kurvi. ustanovilo da je Surlin prerani povratak iz maloljetničkog zatvora prouzročen bijegom.000 dinara. neku vrstu mješavine radionice i skladišta.

hrabro je ušao. u drugom pak— učini mi se kako bi bilo najbolJe da prođe što prije . združene s dijalektičkomaterijalističkim pogledom na svijet. sve sigurniji u to da je život koji nadolazi složena. na kojem sam ved bio izlizao toliko pari cipela. na pragu pravog života. nezaobilaznim. dutio malen. velikim skupovima? Nisam li možda taj sentimentalni zalog za bududnost držao kičastim. sasvim nedostatnih da se iz njih izvede ono što su naši profesori tako patetično zvali "životna odluka". Prvi put sam se na gradskom korzu. U jednom trenu poželio sam da gimnazija potraje barem još deset godina. organizirano je oproštajno vede u motelu na Sljunčari. te lagan strah pred onim što de uslijediti ved sutra. sve sam manje znao što du i kamo du. jesu li bile kurve. nagnula iz boce i dobacila mu: — Hajde. Imala je nekoliko četvornih kilometara vodene površine. u to vrijeme više nije hodala s onim tipom. jedan od rijetkih članova moje šire porodice koji je uspio svladati građu čitavog jednog fakulteta. htio se sam pobrinuti da ne dođe do neželjenih posljedica (?!). neumjesnim i neadekvatno pretjeranim? Nije li mi možda tek godila uloga razrednog ekscentrika. U jesen 1967.. Suočivši se s nečim čemu sam pridavao dignitet znanosti. penji se! Tako je Miki uspio izgubiti "jumfer". Šljunčara je bila jezero pedesetak kilometara udaljeno od našeg grada. kad ste imali posljednju menstruaciju? U nastupu džentlmenske brige. učinili su tu nod u motelu na Sljunčari nečim važnim. koja je držala bocu vinjaka u ruci. Moj pokojni ujak Emil. u vezi sa stavovima ujaka Emila. XVI. stao pred razgaljenu damu. — Tek kad sam diplomirao — govorio je — uspio sam sistematizirati sve svoje neznanje! U doba obnove i izgradnje. Vlastite želje i nakane u vezi sa skorašnjom bududnošdu djelovale su mi poput zbrkanih i poluartikuliranih natuknica.Protagonistice "redaljki" bile su neke vrlo emancipirane mačke kojima i nije bilo do love. gdje smo zakupili dvoranu i nekakav traljav bend. Toj nodi na Sljunčari nisam prisustvovao. Četvrto poglavlje I. a ni Mikijeva knjiga nije mi u tom smislu dala nekih korisnijih uputa. ja sam izišao na korzo. a nastala je negdje u ranim poslijeratnim godinama eksploatacijom šljunka. Je li me ved tada sklonost čitanju učinila nesnošljivim prema bučnim. nimfomanke. Sad. prenio na prvu godinu faksa. uspio sam upisati studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Jer ved sutra više nedemo biti zajedno. ili mi je najbliža okolina počela idi na živce? I tako. Sada. slab i neodlučan. sastavljen od seoskih muzikaša. kad je Miki došao na red (status mu je dodijelio jedno od posljednjih mjesta u koloni). Ako se ne varam. U ljeto 1967. kao gimnazijski suvenir. ovladati svim mogudim tajnama i problemima koje građanska znanost nije unijela rasvijetliti. a ja sam svoj. moj otac je njegova shvadanja ocjenjivao dekadentnim. seksualni pedagozi za neiskusne ili nešto sasvim deseto. premda se više ne mogu sjetiti zbog kojeg razloga. frižideri. i zapitao: — Oprostite. nisam previše vjerovao ni u stavove ujaka . koji sam držao svojim prirodnim ambijentom. Radost zbog položene mature i prestanka jedne vrste životnih briga. i krenuo na onu dugu šetnju što ne vodi nikamo. nego mučna spoznaja o izvjesnosti ogromnog prostora kojim nikad nedemo uspjeti ovladati. dok su se oni veselili. mali. nikad nisam uspio saznati. jer je smatrao da de prirodne znanosti. Inače. oportunističkim i malograđanskim. nekom vrstom zaloga za sutra. Pokraj Gradske kavane sreo sam Sonju koja mi je kimnula glavom. uz obalu mali motel i naselje vikendica. neizvjesna i melankolična pojava. a dama se samo nasmijala. I premda je stajala posve sama. ja sam mirno produžio. tata više nije imao nikakvih primjedbi. kad smo svi skupa uspjeli maturirati. Namjerno i sračunato sam odustao. tvrdio je da učenje nije prikupljanje riznice znanja. pili i pjevali. nego do čiste erotske razonode s vedim brojem muškaraca. Nakon što je obnova prošla.

Uz njenu sam pomod umjesto u kino Kalnik stigao do Zoološkog vrta. — I prekjučer je bila. tucaš li ti nju.Emila. — Ne znam. Poslije se pokalo da književnost uistinu jest disciplina od velikog značenja za čovječanstvo. Tako du. dok je on upisao pravo. držao se sposobnim.. Izgleda da sam sjeo u krivi tramvaj kojim sam došao do nekog okretišta gdje su svi izišli van. Naime. Nikako mi nije bilo jasno da netko. alijenacijom i raspadom ličnosti modernog čovjeka. ili se samo zezate dok se ja vucaram po kinima? — To je pitanje sasvim neumjesno. — Stanislave. Večerao sam u devet na željezničkom kolodvoru. — Kolodvoru?! Spazio sam ga slučajno iz tramvaja. koje de se tek poslije pokazati uglavnom nekorisnim. Kao i moji vršnjaci. džamiju nikako nije mogao pronadi jer od minareta nije bilo ni traga. te da se njihova funkcija uglavnom svodi na to da budu redovna klijentela biroa za zapošljavanje. Miki Grabar drugima. Miki. — Zašto ne uzmeš kartu sa shemom tramvajskih linija? — Uzeo sam je neki dan.. — Baš fino — odvratio bih. što je Miki držao koještarijom jedva dostatnom za hobi. — Pa.. rekao sam patetično samom sebi i bacio se na ovladavanje znanjem. nagnut nad Kafkom. — Jest. sarmama i štrudlima. ili obratno. Ovo de društvo morati računati na nas. te su ved u petak prije podne jurili na kolodvor i vradali se svojim provincijskim picekima. pa kako mi je to bilo jedino poznato mjesto . jer sam u prvim godinama faksa škartirao klasike i posvetio se onoj vrsti moderniteta koja se bavila dehumanizacijom.. tumarao je po Dotrščini raspitujudi se za žičaru i slično. pa du . Vjerojatno je stoga ponovo počeo hodati sa Sekom Živanovid. večeras bi Arleta došla do nas oko sedam . Jedni su naprosto poludjeli za gradom koji im je nudio obilje provoda. pametnim i nezamjenjivim.. Ved od 1967. sto kilometara dalje. Kad dva muškarca dijele stan. koji je Mikijev stari uspio unajmiti od nekog bivšeg pacijenta (ukus duodeni).. došla bi zapravo k meni . ved bi se pohvalio. završio bi redovito na Katarinskom trgu. ali večeras . — Stanislave. a jedan od njih ima žensku.. To se zapravo pokazalo korisnim. nastaju problemi koji mogu dobrano narušiti odnose u kudi. — Jučer je bila kod tebe. kredudi na Sljeme. Kad smo s novim novcatim indeksima krenuli u Zagreb.. Zbog vas sam gledao tri filma... po završetku faksa dobiti ulogu besplatnog korisnika zdravstvene zaštite. — Nikad se nedu naviknuti na taj jebeni grad! — govorio je Miki. zanemarivši brigu nad sestrom na račun sifona... što sam ja držao faksom koji se upisuje radi studentskog tramvajskog bloka i odgode vojske. u našim je krugovima postao poslovični nespretnjakovid. pa du ja otidi . a ujakovi prepesimistično. —Jučer u sedam krenuo sam na večeru u onaj tvoj Risnjak. od kojih je jedan bio crtani. jer mi je dignitet profesora omogudio besplatnu zdravstvenu skrb nad krajnicima. smatrajudi je disciplinom A ha od presudne važnosti za čovječanstvo. grad nam se učinio prevelikim za našu provincijsku mjeru. ni u očeve stavove u doba obnove. prečesto žrtvama streptokoknih angina. Upisao sam književnost. Njegovo nesnalaženje u gradu bilo je katastrofalno. nije baš fino . . inače bistar. — Slušaj. kad bi krenuo na Kaptol. zabave i svih onih užitaka kojima se odaješ kad se oslobodiš roditeljske paske. Bludio je po Britanskom trgu tražedi Ilički plac. dok su drugi smjesta zamrzili Zagreb i držali ga petodnevnim zlom. bilo je takvo vrijeme da su mi očevi stavovi djelovali preoptimistično. Stanovali smo zajedno u stančidu u Harambašidevoj ulici. i tu smo se odmah podijelili. ja sam pripadao prvima. snalažljiv i pametan. — Ali to je na suprotnoj strani. i ti deš jednog dana dodi s mačkom.. umjesto prometejske uloge. koja se realizirala jednomjesečnim prijavljivanjem na biro i uzimanjem dragocjenog žiga.. Studirao sam književnost. čija su dva brata. bio sam mlad i prepotentan. holendera i bidea. — Nije neumjesno! Nije neumjesno zato što ne tucaš! Da tucaš. ušla u vodoinstalaterske poslove. ali da je značenje diplomiranih profesora književnosti u tom istom čovječanstvu mnogo manje. može pokazati tako nizak stupanj snalaženja u urbanoj geografiji. Valjda sam kartu okrenuo naopako.

ništa? — Nije mogla dugo ostati. — Znači. i dalje du nastaviti. L 34).. Dobra strana te dijete bila je u tome što pojedine namirnice nisu imale uopde bodova. Louisa Troje najednom kauču. a nakon dva mjeseca trošiš po dva sata na prebrojavanje zrnaca. sve do sto. mislim . Ujutro se natašte pojede jedno zrno riže. Svaki prehrambeni artikl imao je toliko i toliko bodova. pa su se mogle jesti u neograničenim količinama. Jasno. Smisao dijete koju mi je preporučila bio je u tome da se ne jede hrana nego bodovi. — Ma. tri puta provjerio adresu i onda ga konačno poslao. a onda mi je pala na pamet i ta paklenska namjera zbog koje du se često lupati po glavi. Nakon "astronautske". od kojih je svaki nosio po nula bodova. hvala ti kao bratu. nakon nekog vremena zgrabio bih ujutro šaku sirove riže i progutao je. Sjedili su potom njih dvoje čitavu večer na kauču dok sam ja od šest i osam gledao film J.— O tome je upravo i riječ. ne mogu a da se ne prisjetim i svih ozbiljnih savjetnika koji su me obasipali teorijski i znanstveno fundiranim strategijama mršavljenja. "alpinističke" i nekih drugih dijeta. inače skladištar. sirova. ti ne moraš u kino. Mrcina mi je u prolazu dobacila kako u Balkanu igra novi Lester. otišao sam u kino i sutradan. Ljutito sam spremio stvari. moraš trgnuti po dva do tri deci votke. ali ni to nije pomoglo. Ako večeras odeš u kino. Svim tim savjetnicima bio sam neobično zahvalan. Drugu. Kako je on bio izvan forme i prilično uberspannt (opet Krleža!). samo što rano ujutro i kasno navečer.. pogodan za duplo gledanje. nakon što sam pojeo dvolitrenu teglu kiselih krastavaca. Ali. rekao je: — Stanislave. nakon pet-šest tjedana osjedaš se poput žene koja više ne zna je li jutros popila kontraceptivnu pilulu ili to tek mora uraditi. uspio sam skinuti osam i dobiti deset kila u isto vrijeme. nije uspio ništa napraviti ni za onih večeri kad sam utvrđivao gradivo iz Ubijte Jobnnjja Ringa i talijanskih "spaghetti westerna". Tu sam dijetu dokončao pokvarenim želucom. Iznerviran matematičkim okolnostima ovog dijetalnog postupka. pet minuta po dolasku. jer sam kao naivna ovca smatrao da je osnovna pretpostavka mršavljenja najobičnije apstiniranje od hrane. Znanstvena tajna ove dijete ležala je u jednostavnoj činjenici što žestoka votka izgrize u želucu sve kalorije koje si poklopao preko dana. Napisao sam ljubavno pismo njegovoj sestri Sonji. još egzotičniju i bizarniju dijetu preporučila mi je Irena Orešar. ali me nemoj ništa pitati. Ali. ne mogu tražiti od tebe tolika odricanja. kao neka junakinja Krležinih drama. Nakon stotog zrna ide se nadolje. To mu dođe kao dupli konjak! Navečer. bogati! Ne moram? — Ne. Dok sam gledao drugi put Tobruk i tredi put Šerifa iz Dodge Cityja. — Je li? Onda deš mi jednog dana predbacivati kako nisi pofukao Arletu Živanovid zbog mene. jer sam se jako dobro navikao. zapadnonjemačku muzičku komediju Freddy und das Lied der Prdrie i još dva finska filma povijesne tematike. koji je rekao: — Izvrsno. Riža je. Ovu dijetu vrlo rado je upražnjavao stanoviti Mirko Karabotid. Provodedi takvu dijetu. Kad danas razmišljam o svim onim dijetama kojima sam uspješno ili bezuspješno trapio vlastito tijelo. dok su dijetalni savjetnici tvrdili da se može i te kako dobro jesti i istodobno mršaviti. Svratit de sutra. "holivudske". ali se ništa nije zbilo. ja sam se samouvjereno prijavio na kviz "Pojedinac protiv televizije" iz oblasti velikih svjetskih kinematografija plus dva povijesna finska filma. sto prvi dan devedeset devet zrna riže i tako dalje. Arleta je imala problema s migrenom. Njega su zbog ove dijete čak morali privoditi nekoliko puta u stanicu javne . tredi dan tri i tako dalje. ogrnuo "đubretarac" i krenuo. Nakon tjedan dana stigao je njen odgovor. S prvom znanstveno utemeljenom dijetom upoznala me jedna mamina prijateljica. jer je njegova draga. Danas bez pretjerivanja mogu redi da svoju relativno široku filmsku kulturu dobrim dijelom dugujem Arletinoj bolesnoj skrbi za jumfer i Mikijevoj mlakoj navali. dobila "ženske stvari". a u jednom danu nisi ih smio pojesti više od sto. a u iduda dva mjeseca nadljudskim sam naporima skinuo devet kilograma i kupio nove Levisice (W 32. kad sam se vratio s "duplog Lestera". Dugo sam razmišljao o tome kako da mu se osvetim. "Votka dijeta" dopuštala ti je da ždereš kao živina. poslije večere. drugi dan dva. koje su onda potrajale kroz čitav ciklus Johna Forda u Kinoteci. naravno. uspio sam naletjeti i na sasvim nevjerojatne koncepte. Kad je konačno (i navodno!) uspio poševiti Arletu. U nastupu očaja gledao sam ruski film Obrana Moskve.

Kad bi njegovog starog pitali što mu sin studira. Dostojevskog. Ako ništa drugo. jer je. smjer dezena bluza i šlifera. II. sirovog krumpira i vezice peršuna tjedno. Ona je preko dana studirala. Na prvoj ili drugoj godini studija književnosti u moj život neizbrisivo ulazi pjesnička figura Stojka Milica iz Novog Vinodolskog. Pričalo se čak da je na fonetskim vježbama i drugim obligatornim seminarima imao pladenog čovjeka koji je skupljao potpise i odazivao se na ime Mr. na bankovnom šalteru ili u kancelariji socijalnog osiguranja. Kako se to obično događalo. odlučio sam se za najprimitivniju opciju. srušila se u nesvijest u anatomskom kabinetu i vratila se u rodni grad. Ja sam izredao Shakespearea. i govorio strogo kajkavski.sigurnosti. pa sve do nekakvih viših i visokih škola u čije postojanje još i dan-danas sumnjam (viša tekstilna. interne. e da bi se posvetili probitačnijim zanimanjima. Iz inozemstva. stizale su različite tablete. bančiti po Esplanadi i prvim zagrebačkim diskačima. čitav moj razred pohrlio je na studije jer se nikom nije ostajalo u provinciji. neki Igor Amrušec uspio je uz pomod "redukcione ultradijete". Ljubo Brabec upisao je studij ekonomije. Vedina razrednih kolega brzo je okončala svoj kratki visokoškolski ekskurs. S druge strane. nakon čega je obično dolazilo rastrežnjenje. koje smo slavili redovito svakih pet godina. odijevati se u Italiji. preciznije sa Zagrepčankama. III. navodno korisne ekonomije i prava. a uvečer se brinula za moju filmsku kulturu. zabludjelog inteligenta humanističkog tipa. Ibsena. a drugovanje započeli katalogom omiljenih autora. nego zbog neprekidne brige za moje zdravlje. povratak i uhljebljenje u kojoj od bezbrojnih opdinskih referada. Na godišnjicama mature. ali su imala neke nezgodne popratne pojave kao što su privremena ili trajna impotencija. uvijek su bili bolje odjeveni i imali za sobom kudikamo zanimljivije "succes story-je" od mene. koja se sastojala od kuhanog jajeta. nutricionizam. — Iako sam od ove švapske stvari odelavio — rekao je gradski razbijač Trivo — ovako. svrab tabana. sa deset kila manje. napravio i neke izgrede po lokalima u kojima je šljokao votku. Ubrzo je počeo voziti kola (mislim Spaček). To mu je valjda djelovalo nekako ozbiljnije i važnije. koji je u složenu problematiku fiziologije. nefrologije. vrativši se kudi. od etablirane medicine. što ga je učinilo neobično jednostavnim za ukop. Durrenmatta. visoka PTT škola s posebnim obzirom na telefonske govornice. Gogolja. Upražnjavanje ovakve dijete najviše je rastuživalo moju majku. ali ne zbog hrane koju sam bacao ili ostavljao. upis na faks mogao ti je omoguditi bar dvije do tri godine tumaranja po velikom gradu. popadala na svim kolokvijima. Nekako s tim povratkom raspala se i njena treda ili četvrta veza s Delonom. Musila. mnogo sam zgodniji u ženskim očima. visoka nautička za golfsku struju i slično). Upoznali smo se na predavanjima iz teorije i metodologije proučavanja književnog djela. Umoran od znanstvenih pristupa mršavljenju. zaludne filozofije. U izboru fakulteta pokazivao se fantastičan dijapazon sklonosti. koje je u ovom segmentu daleko odmaklo. za koje je on uglavnom čuo ali se . prašci i slična farmakološka pomagala za uspješno i bezbolno mršavljenje. Družio se uglavnom sa Zagrepčanima. Cheddo Kralv. otpadanje kose i slično. Ubrzo smo shvatili da je Delonu taj studij samo odskočna daska za neke druge životne pothvate. obuzet dijetalnom terapijom. skinuti sve prekomjerne. Od njih se sasvim pouzdano mršavilo. Manna. u čijem su se nazivu nepomirljivo sudarale kozmetika. pulmologije i pedijatrije uranjao sve dublje i dublje. ali nam se u prvim godinama nekako oteo iz vida. koja se sastoji u tome da se polovica sadržaja tanjura baci u smede. anatomije. Seka Zivanovid Arleta imala je indeks onog nekog čuda od više škole. drug Brabec bi kao iz puške opalio: "Političku ekonomiju". Poea. pa i druge kilograme. vitamini i još neki drugi termini. bizarnih umjetničkih akademija. Mnogo više uspjeha na istom fakultetu pokazao je Gogo Jazbinšek. Delon je upisao studij engleskog i francuskog jezika. misteriozne indologije. kapsule. Irena Orešar je uz pomod teške veze upisala medicinu. i stranputica koja su me u njima vrebale. tako da mi se u jednom trenu posve izgubio iz vida.

. a onda dodah. pa makar i od Mikija Grabara. Još i danas zamišljam lice marljivog tramvajca. jasno. Piše: "I istom Vječnošdu doseže se njeno meta fizičko Tijelo.. slijededi stvaralačke trendove pisca koga sam poznavao.. — Ovo tu." Ponekad mi se učini da me zbog te priče još i danas kondukteri gledaju sumnjičavo i pomalo sudutno. na osami. mitos duše. — Jebo te! — reče on glasom koji ništa nije obedavao. ni čitao. za koje ja nisam uopde čuo. pronašavši na stolu tek otkucan primjerak pjesme "Bestjelesna žena". koja počinje grozomornim arhaičkim sklopom: "Izdavna ved bijaše poznata nam nazočnost Arona Samuela u prigradskim lijegalima za puk i izgladnjele sirotane . pa smo se zbog toga morali napiti. Pošto sam je umnožio u dvadesetak kopija i bezuspješno ih razaslao na adrese Svih mogudih književnih časopisa. ne skrivajudi radoznalost.. to — nasmijem se." — Ah.. — Što mislim. — To je nobelovac. kad je među informacijama o sindikalnim kreditima. što je Stojko držao legitimnim početkom literarne karijere. šest i osam rumunjsku gnjavažu Hajdučka osveta s Margo Barbu i Emaniolom Petrutom u naslovnim rolama.skočio sam kao da ne znam. .Jutros si ponovo dobio pismo. — To smo radili na seminaru. Michauxa. kurac se ti razumiješ! — rekoh. autor fan. — Stanislave — prekine me on.priča. — Ali. rekao sam ti kad se upisao na taj smiješni fakultet. valjda kao primjer otvaranja udruženog rada prema umjetnosti. — Što ti misliš. Thomasa. te u Studentskom listu (jedan komad). Frenauda. pa kako joj je ostalo mnogo toga nejasnog. Otac Franjo bacio se na tekst tako žestoko da je ved nakon deset minuta zaspao za stolom. odlučila je posavjetovati se s ocem. koja je moju priču pročitala četiri puta. Da nema tu nekakvih novosti? Mislim na erotskom planu? — Ima. Novim imenima Telegrama (četiri komada). Pod dojmom njegove pjesničke karijere i sam sam počeo pisati. Prijvod pjesme jednog francuskog nobelovca. Bila mi je kao kruh nasušni potrebna jedna jedina riječ pohvale. — Ma. a nisam ih.. večeras mi dolazi jedna sasvim tjelesna žena . Prva priča koju sam napisao zvala se "Zrca-1 " i bila je varijacija nekih motiva iz Poea. šta?-. astralni poriv . a on je naveo Chara. — Pa je . najviša razina poetskog izričaja. — To ti je metafizika. koje li groze — pjesme u nevezanom stihu! Moja pjesnička proizvodnja iz tog perioda. koju sam stvarao tajno. ima — rekoh pakosno. kažeš? — Da. Franjo? — upitala ga je majka...pokazalo da ih nije čitao. Drugu priču uspio sam objaviti u pravom književnom časopisu. Jedan primjerak časopisa poslao sam mami.. pa je prešao na krade prozne forme fantastičkog Tako sam i sam. Cesairea. postao prozaik. verificirani pisac s kojim imao čast razgovarati. objavljena je posredstvom tetkina prijatelja u ZET-ovom sindikalnom listu. Ono što me u Stojka fasciniralo bilo je to što je on pisao i imao ved objavljenih radova u novosadskim Poljima (dva komada).. Pounda. u sebi: "Cviljet de ti tu na jastucima sestra dok ti budeš gledao od četiri. sa zadovoljstvom mogu redi — definitivno je uništena i zametena. jasno. renoviranju remize i nabavi novih vozila iz ČSSRa. da — rekoh. nabasao na moju fantastičnu pripovijetku. — Što je iz tvoje perspektive sasvim svejedno . Stojko Milid bio je prvi pravi. Ovo ovdje ne bi ni pas s maslom pojeo! . ne kažem da nije — slegne on ramenima. — Kakvi su tek oni koji nisu nobelovci. U pravi čas Stojko Milid je ocijenio da poezija ima slabu recepciju. oduzevši mu smjesta "Bestjelesnu ženu" iz ruke. — Šta. — Koji ti je ovo vrag? — upitao me jednog jutra cimer Miki. Nije li izvrsno? On se zagleda u papir dok sam ja željno očekivao njegov sud.

za svaki slučaj. kupio bi Kafku. s nešto smanjenim intenzitetom. idi pa im se pridruži! — Tata.. mitinzima. — Zato što mnoge stvari nisu u redu. Literarni elitizam Stojka Milica pomogao mi je da na ulici lako razlikujem Tomu Podruga od Frenkija Reinhofera. Sjedao sam se snimaka iz Latinske četvrti. i dok vas oni hrane . Za kišnih jeseni Stojko je nosio svoje stare cipele (mislim da ih još i danas posjeduje) futrane novinskim papirom (najbolja je bila Borba. o tipologiji književnih struktura. naime. gdje su studenti poskidali kamene kocke s ulice da ih bacaju na policiju. a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice. da sam ja defetist. — Pa. koji se tada smatrao najprikladnijim studentskim specijalitetom. Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom. i gdje su svoje nove stihove čitali Stojan Vučidevid. pa i još neke zemlje. pored šanka. zatim Rudija Dutschkea i pohoda njegovih borbenih studenata. umjesto gada. Vjerojatno stoga što sam držao da se svi svjetski trendovi u nas ponavljaju u formi neuglednih i reduciranih pandana. kad je val studentskih nemira uzburkao Zapadnu Evropu i Ameriku. dobro. Ljerka Mifka. Berislav Nikpalj i Branislav Zeljkovid. — Ovo je radnička zemlja. U proljede 1968. — Slušaj ti. Zvonimira Goloba od Miroslava Slavka Madera. a vi ste djeca tih radnika. Vidike i Kolo. — A zašto de dodi? — upitao sam ga. a čarape je. posve sam prestao čitati novine. te dvije važne godine koje sam imao priliku provesti na fakultetu. ali me posve odvukao od stvarnosnih problema. a pred drugima vješto izmicao. — Ti da se nisi miješao! — rekao mi je stari za nedjeljnog boravka kod kude. o glagolskom pridjevu trpnom kod Krleže. prenijelo i na ostale sveučilišne centre. — Dodi de — rekao je Miki. Sva štednja bila je u službi nabave knjiga. i 1971. potpisivao neke peticije. nisam ni sanjao da de te stvari dodi i do nas. sjedao sam se naoružanih i maskiranih japanskih studenata u ravnopravnoj samurajskoj borbi s okloplje-nom policijom. da mu ne ispadne futer.. jedino umjesto gemišta ili špricera nije kupovao ništa od literarnih stvari. polizali prst i platili običan grah. zašto se onda radnici ne bune? — ved sam tada volio oponirati ocu. Znao sam. i sve što se odigravalo ovdje djelovalo mi je pomalo provincijalno. IV. — Kad se radnici budu bunili. oblagao najlonskim vredicama. Pogotovo gledano iz naše perspektive. Stojko Milid učio me kako je najlakše popiti litru i vodu u Vinkomiru. a ped u studentskom domu ložio je ladicama ormara i ostalom suvišnom drvenarijom. umjesto šala — Faulknera. ali sam u nju ipak sumnjao. Bagdalu. Mislim da baš zbog te nagnutosti nad literaturu nisam uspio potpuno shvatiti sve ono što se događalo 1968. V.. o funkciji aorista u ranim prozama Mirka Božida. zbog izuzetne higroskopnosti i termičke zaštite). ne bi ti danas studirao. Mikijeva tvrdnja djelovala mi je ozbiljno. Pod utjecajem literarno-artističkih opredjeljenja Stojka Milica. Zatim bismo tumarali po gradskim knjižarama trošedi posljednju paru za nova Polja. a zatim strugnuti van.Majka se nagnula nad časopis i ustanovila da je moj rastreseni otac pročitao uvodni dio prijevoda Heideggerova eseja "Što je metafizika". Hodao sam po različnim zborovima. da nema te stvari koja iz određene perspektive ne bi izgledala loše. pratiti bilo kakve vijesti i zanimati se za politiku. ti si defetist! — rekao sam mu prilično drsko.. Čuvajudi zadnju lovu za knjige. nego bi defetirao skupa s nama u bijedi i siromaštini! . On mi je pokazao što je to "grah s podmornicom". Umjesto čarapa. Jurili smo naokolo i po kojekakvim opskurnim mjestima pratili književne večeri na kojima se govorilo o važnosti metafore za poeziju i šire. Kaput je obično oblačio mirnim. Ubrzo je počelo kod onog slavnog nadvožnjaka u Beogradu. kupio bi Jovcea. a zatim se. staloženim pokretima. Bio je to skepticizam kojem me valjda naučila literatura.

O svemu što se tada događalo u onoj nesretnoj zemlji znali smo samo u globalnim crtama. čak ni u vremensko-klimatskom smislu. Koliko se sjedam. što se dalo zaključiti po tome što se ta godina poslije vrlo slabo spominjala u glasilima. — Koga to nazivate Starim? — upitao nas je oficir sa susjednog stola. Tog dana došao sam u Zagreb i u tramvaju spazio gomilu ogromnih novinskih naslova na tu temu. sve je ved bilo prošlo. Stanislave. svi su čekali Titov govor. Pravu narav zbivanja zbog gomile kontradiktornih vijesti. — Stav je mog oca da je to užasno.— Zaboga. te iz tužnih i apsurdnih romana Milana Kundere i Josefa Skvoreckog. Jedan razlog je u tome što me zatekla posve nepripremljena. kako piše Kundera. u koju ni sam nisam vjerovao. More pojedinosti doznat demo mnogo kasnije iz izvrsnih knjiga Jirija Pelikana i Zdeneka Mlinara. a majka se bojala da de me netko otkucati ili uhapsiti. Naravo.. memoarima. — Dečki. jer sam u njegove političke stavove imao povjerenje. Pa mogli bi te uhapsiti i lišiti te prava na fakultet — usplahirenim de glasom majka. Podsjedalo je to pomalo na šutnju kojom pomireni supružnici pokušavaju zaboraviti prijašnje sporadične nevjere. — Poslije 1948. Nakon toga ga je novi govornik otjerao. ali u skladu s tim nikad nisam napisao nikakvu knjigu o 1968-oj. Slavna 1968. gdje de biti sva ona bit u kojoj mi danas još nemamo pojma. premda su postojala i stanovita predviđanja u pogledu takozvane "vrude jeseni". napisati pametnu knjigu o tome. jasno da bi polagao. jednostavno prešao. u Zagreb je navradao tri-četiri puta. bavit du se samo imanentnim problemima literature — rekao sam strašno blesavo. eventualno. drugi je u tome što nije bilo pravih i iscrpnih informacija. stav je moje partijske organizacije da je to pretjerano i neadekvatno. službenog stava još nije bilo. filmu. Ne znam je li početak Mikijeve političke karijere bio uzrokovan spretno očuvanom nedužnošdu u šezdesetosmaškom ekscesu. pružajudi nove dokaze. Osnovni izvor pouzdanih informacija bilo je tek ono što smo sami vidjeli i doživjeli. te da jedu samo kruh i Zdenka sir. tata ti sve to govori samo zato da izbjegneš eventualne neugodnosti.. te da je sve to grozna izmišljotina. jer u to vrijeme novine ekscesnim situacijama nisu pisale onako metodično kao što de pisati u osamdesetim godinama. malo toga znam o toj čuvenoj godini. pobrinule su se potkraj kolovoza jedinice Varšavskog pakta koje su umarširale u Čehoslovačku da bi porušile zasade takozvanog Praškog proljeda. doduše posve paušalno. Polovicom mjeseca otišao je kudi da se sprema za ispite. bilo je teško nazreti. — Našeg druga Tita . ali je ta sekunda bila prekrasna. — Kao pisac. Te jedinice svi su onako kolokvijalno nazivali jednostavnim nazivom -Rusi. nije bila vruda. sred čitana Prousta. Miki nas je. — Aha! — rekao je zadovoljno oficir. Da bi 1968. romanima.koji je Rusima očitao . Premda se doimalo da su se u tom "happy-endu" sve suprotnosti nekako idealno izmirile. I premda sam se trudio da im pokažem visoku razinu vlastite političke svijesti. svi su nam se razgovori završavali istim rezultatom: otac Franjo poricao je svaku ozbiljnost studentskom pokretu. Godine 1968. Studentska gibanja bila su tema o kojoj se s roditeljima naprosto nije moglo razgovarati. sve koji smo gajili iste nade. Ali. . Stari im je ponovo smjestio ono što im pripada! — rekao mi je Ljubo Brabec te večeri u Gradskoj kavani. a moj stav — govorio mi je Ljubo Brabec — zapravo više nije nikakav! — I što deš bez stava? — Lako je tebi! Ti si zabrazdio u literarne vode i nemaš obavezu da se izjašnjavaš. prestao sam s roditeljima razgovarati o 1968-oj.. stanovita je gorčina ostala. godina dobila dignitet koji i danas ima. kad sve bude kristalno jasno. Kad se konačno vratio. od danas se ponovo osjedam kao Čeh! — rekao je Jaromir Kralik. Zatim je na govornicu izletio nekakav zajapureni tip i kategorički ustvrdio da se upravo vrada iz Beograda.odbrusio mu je Miki . ili se radi o sasvim drugim razlozima. U to vrijeme očekivao sam što de redi Miki Grabar. nakon deset godina. godina završila je govorom maršala Tita i kozaračkim kolom na nekom beogradskom lokalitetu. Na jednom mitingu rečeno je da su studenti u Beogradu osvojili neki fakultet i tamo se zabarikadirali. Međutim. Ti deš. jesen 1968. trajalo jednu sekundu. u jesen te iste godine. knjigama. koje je.

a otac ju je prekorio: — U ovako složenoj situaciji s Rusima. te su ostajali u besplatnom produžnom smještaju dok se ne vidi što de i kako de. premda nikako nije mogao upamtiti koji je od njih šef partije. pa se majka rasplakala. Miki i ja čvrsto smo odlučili da demo ved sutradan demonstrirati protiv oružane sile istočnog lagera. kao po dogovoru. ubrzo ustanovilo da je vijest glupa i neumjesna šala. neki je idiot navečer na gradskom korzu lansirao vijest da su ruske i mađarske trupe prije dva sata ušle u Vojvodinu. No.. ali se. Napeti odnosi sa Sovjetskim Savezom probudili su u moga oca onaj pritajeni animozitet koji je prema Sovjetima počeo osjedati 1948. možda nije pamet no da odlaziš na Emilov grob. a koji šef države. godinu. ako budeš u idudih šest mjeseci kuhala grah ili gulaš. Ta vijest podsjeda na šalu Jakoba Levitana iz Županova romana. Jedne nedjelje majka je uzela cvijede da ga odnese na grob pokojnog ujaka Emila. ali nismo znali nijednu. stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo. Kako tu vijest nije želio provjeravati na licu mjesta. godini. to je plamen koji se ne može ugasiti tenkovima! — govorio je otac. — Pokušali su nas zajebati 1948. .— I mi se osjedamo kao Česi — rekli smo Miki i ja. Tata se intenzivnije uključio u partijski rad. kome su u posljednje vrijeme najdraže političke osobe postali Dubček i Svoboda. Netko je zlobno primijetio kako Česi i nemaju borbenih pjesama. ja du ručati u Mignonu ili kod Bureša! Njegove ribolovne aktivnosti te su se godine rapidno smanjile. primjerice. Borbene su pjesme osobito lijepe u Republici Srbiji — primijetio je tredi sugovornik. Zatim su se posvađali. a ujedinjenje Njemačke za 1970. Stoga meta njegova tvrdnja navela na pomisao da je Dubčeku i Svobodi odzvonilo. ispravljao bih ga ja) još nije zatrto! Dubček i Svoboda još imaju šansu. ponekad mi se činilo da je njegovo nepovjerenje prema Rusima uzrokovano ribolovom Jer. abdikaciju engleske kraljice prorekao je za 1962. a prvo što je rekao o situaciji bilo je: — Ana. pogranični ribolovni sektor na Dravi postajao bi sve nedostupniji. — To bi bilo isto kao da govorite samo o Hrvatima. Tako je. svojedobno Kennedyju prorekao osmogodišnji mandat. Njima je ukazivana pomod i pažnja na svakom koraku. što ga je silno oneraspoložilo. Jadran je bio pun čeških turista koji su se plačudi okupljali oko svojih neobičnih malih trailera i šatora. nedjelje uglavnom provodio hrčudi uz televizijski program ili prijenos nogometne utakmice. ali je vrlo brzo shvatio da stvar ne treba udarati na sva zvona. na što se nismo obazirali. kolovoza prestao pričati o tome kako je tog ljeta ševio u Zaostrogu dvije Čehinje. jer se počelo pripovijedati kako se na Dravu ne može zbog vojnih jedinica i napete situacije. — Odi u kurac! — bila je posljednja od primjedbi u ovom razgovoru. — Zašto samo govorite o Česima kad tamo ima i Slovaka? — rekao je onaj isti tip. — Češko proljede (valjda Praško. I htjeli smo zapjevati neku češku borbenu pjesmu. čije su se vanjskopolitičke prognoze malokad ispunjavale. čim bi došlo do kakvih okapanja s njima. a pokušat de i sada! — rekao je otac Franjo. Desetak dana nakon ulaska trupa Varšavskog ugovora u Čehoslovačku. — Franjo. — Ni Hrvati nemaju borbenih pjesama. talijanske je komuniste ved u idudem mandatu vidio u vladi. gdje je žestoko kritizirao ekspanzionističko ponašanje lidera Varšavkog pakta. njegovom Dinamu uvijek sprašili previše golova. Nastavljao se sukob na ljevici između mog oca i Sovjetskog Saveza. pa je otac. u kojoj bi.. Premda je to zločesta pomisao. umjesto da uživa u hvatanju ogromnih štuka (o čijoj veličini postoje tek rijetki svjedoci). da se vratimo kolovozu 1968. godine. Čak je i Čedo Delon 22. koji držim uvertirom za konverzaciju u 1971. na sredu. otac se svojevoljno odrekao ribolova. Nedugo je zatim mobiliziran i odveden u rezervu iz koje se brzo vratio. a ne spominjete Srbe.

— Čekaj! — zaustavi me Brambor. nakon koje sam izgorio na suncu. jer je projekcija morala idi bez zastoja. kad je i druga predstava završila. — Svi smo pomalo ostarjeli. i to kad ga je mučila dijareja. koji je u šest sati imao projekciju. Zatim rolu broj dva namjesti u kudište drugog projektora. Gledali smo neko vrijeme. potraži rolu s brojem jedan i namjesti je u kudište velikog 3. a onda se pojavila i špica SEXOPOL FILM. Beskonačno dugo dopisivanje učinilo nas je u izravnim kontaktima pomalo nespretnim i zbunjenim. Prišao sam prozorčidu i vidio špicu filma Ja i ljubav s Brigitte Bardot i Laurentom Terzieffom. Gnjavili su se u travi. Gradski bazen. uvuče film u projektor i uključi. Jako je zapaljiva. . kao što nije "kontracepcija". uzdisali. Neko vrijeme odlazio sam na bazen sa Sonjom. a on siđe dolje kako bi zaključao kinodvoranu. — Sad gledaj! Provirih kroz operatersko okance. U to vrijeme ved sam znao da je Bourguignon redatelj od kojeg ne treba previše očekivati. — Pogledaj! — reče. Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu. pošao sam kudi s Bramborom. — Malo je ostarjela. jer uopde nisam ulazio u vodu. koja je u to vrijeme intenzivno vježbala balet. Nakon jedne bjesomučne bazenske partije preferansa. — Sad da vidiš ono radi čega sam te doveo. ne puštajudi nas da večer provedemo sami. U šest je uključio projektor i pogasio svjetla u dvorani. šizedi kad bih ja te vježbe nazivao treningom. Sudedi po vrudini. Nekad su na nju kopirali filmove. Osim toga. U deset. Osobito bi nam se često prikrpala sestra Zvjezdana. Miki više nije imao nikakvih primjedbi. morala je biti poluprazna. istini za volju.— Mona Lisa! — rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet. — Konačno si dobio stalan posao? — upitah ga kad me uveo u projekcionu kabinu. pa sam mu služio kao poligon za uvježbavanje različitih brzinskih matova. Nisam vidio da li je puna ili prazna. ali bi nam se i prečesto prikrpao. a onda se bacili na šah. protiv njega nisam imao nikakvih šansi. Zatim rez i jedan pravi pravcati "liz". pružao mi je ipak kakvatakva zadovoljstva u obliku beskonačno dugih partija preferansa. Berlin. — Kome je morao vrtjeti? — Nekim modnim ljudima. — Jako je malo ostalo. iako slaba zamjena za Jadran. On otvori drveni sanduk. nego "kunilinktus". stenjali. — Što ti je to? — Celuloidna vrpca. koji se. Odmah iza špice ukazaše se muškarac i ženska u zanosu ljubavne predigre. Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. zamišljen i pomalo odsutan. sva je skracana. pokazujudi mi radnu knjižicu. — Još uvijek je dobra ženska? — reče on pomalo upitno. — Sad sam pravi profesionalni kinooperater. Iza svakog poteza jurio je na zahod. Potom se vrati i iz jedne ladice izvuče rolu sa smotuljkom filma. ustao sam i pošao kudi. zatim se začuo pipser.5milimetarskog kinoprojektora. Mislim da je to radio više iz dosade negoli iz opreza i brige za sestru. Na ekranu su krenule brojke. sve dok ona nije otišla na more. Na račun naših zajedničkih izlazaka. Jer. — To je tata morao vrtjeti 1948. — Gledaj! — rekao je. tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja. Upitno ga pogledah. — Kao i tata — rekoh. Namjesti kolut. Ljeto te važne godine proveo sam kod kude. jer se pokazalo da mi prenapregnuti kudni budžet ne dopušta da odem na more. nego "kontrakoncepcija". prema uputi iz Mikijeve knjige. VI. — Tata je bio vlasnik — reče Brambor. ne zove "kunilingus".

.. Zatim je pristao na čaj.Slušaj Stanislave. ti si! — rekoh s olakšanjem. — Znaš. konspirativno. — Kako znaš? — Pa.. ali je nije bilo. priđe mojoj polici s knjigama i izvadi iz nje tanki. — Što je s tredim? — upitah ga tiho. počeo si raditi za SUP? — rekoh više u šali. Mikija nema? — Ne. a sve manje u Zagrebu. VII. eto. Što se tiče bududnosti. —Jedan od njih zaglavio je na Golom otoku. Pijuckali smo onda "po nuždi" rakiju uz poluotvoren prozor dok je napolju rominjala kiša. na nagovor nekog daljeg rođaka. a projektor se ugasio. Uplašio sam se i viknuo. pitajudi se kakvu li de mu bududnost donijeti ta neugodna tajna.. ali što sam mogao. ali se pokazalo da nema više plina. a prilika se odmaknula i obratila mi se: — Koji ti je bog? Ja sam. stvar je bila uistinu intrigantna.. tamo kod nas žele ga predložiti za predsjednika Saveza omladine . — Ljubo. — To je onaj tvoj s kojim obilaziš kulturna događanja? — Ljubo. spakirao je najnužnije stvari i otputovao bez radne dozvole u Stuttgart. Ved u prosincu iste godine zabunom je pred punom salom uključio projektor u kojem je zaostala rola pornida.. Gringo. ovako — okolišao je on. a tredi . Mislim da je fakultet dobrano zapustio.. Jedne kišne večeri. — Ti si Mikijev najbolji prijatelj — počne on sasvim ozbiljno. — O čemu? — Reci. Znam da nisam imao prava na radoznalost. SR Njemačka. U siječnju 1969. Bio je to Ljubo Brabec koji me tu čekao dobrih pola sata. Htio sam skuhati kavu. eto . u gradu.. kad sam jedva uspio umaknuti pred iznenadnim pljuskom u haustor kude u kojoj se nalazio Mikijev i moj unajmljeni stan. Šutio je i djelovao mi sve tajanstvenije. U zadnje vrijeme sve je više kod kude. vradajudi Stojka Milica na policu. čemu onda takvo pitanje? On ustane. — Kojim ljudima? — Trojici — reče on pomalo tajanstveno. . bar one najbliže. drugi je otpušten nakon odlaska Rankovida. pitao sam te nešto. pa je zapanjena publika. gdje si u zadnje vrijeme? — Htio bih s tobom ozbiljno porazgovarati — reče mi mračno... Zatim su mu u onu istu radnu knjižicu upisali otkaz i bacili ga ravno na ulicu. — Tko je taj tredi? On zapali cigaretu i krene da pospremi rolu s predratnim pomičem. — Pa. kakav je on? Što misli o svim ovim stvarima i što govori u posljednje vrijeme? Gledao sam ga kao da nisam shvatio pitanje. — Pa.. na mrklom stubištu umalo da se nisam sudario s nekakvom golemom prilikom. da radi na crno. ugledala ono seksualno valjuškanje u travi. — Dobro. neugledni pjesnički prvenac Stojka Milida "Ispred koplja". . Ušli smo u stan i on je sjeo u fotelju ne skidajudi balonac. onako intimno . — Ah..U tom trenu vrpca je istekla. — Ne zajebavaj — nasmije se on. negdje u proljede 1969. umjesto prvih kadrova španjolskog filma Adios. U prošlom je roku počeo spremati ispit koji su ukinuli. nije bila sjajna. o ovome nikom ni riječi! Šutio sam i gledao ga. — Reci mi. pa su me pitali kakav je zapravo . — Tredi je ovdje. — Ovo de se saznati — reče on vradajudi film u ladicu.

Što im odmah nisi rekao da je apsolutno u redu? Nego dolaziš ovamo i raspituješ se kao da se radi o ne znam kome . A da ostavimo to za neki drugi dan? — Hajde. a ja sam samo zakolutao očima. a onda se nasmije. Red je da se tako ozbiljne stvari temeljito provjere . Ljubo! — prekinem ga. da bi. — Osnovna mu je mana to što ved mjesecima pokušava potucati Arletu. uistinu iznenađen. — Bili bismo onda svi unutra — reče nešto što mu je valjda trebalo biti argument. da je u gimnaziji bio aktivist i na raznim funkcijama ... — Pa ne bismo baš bili svi — pogledah ga ispod oka. reci. — Sve du ti oprostiti — protisnuh pijano — osim ona dva finska filma. — Znaju da je progresivan. obojica smo sigurni da Miki nema mana? — Ima! — rekoh odrješito. VIII. te da su svi moji odlasci u kino ipak bili nekorisni.. priđe radioaparatu i uključi ga. Izađoh na hodnik.. Ma ipak sam . — A ona tetka u Americi? — iznenada de Ljubo.— A zašto ga žele predložiti ako ne znaju kakav je? — Znaju. Ako bi ti . teško je to ovako izravno. — Pa . Popili smo četiri litre vina. — Ima? — začudi se on.. postoji mogudnost da i tebe primimo u partiju. U lipnju se. — U posljednje vrijeme sve je manje ovdje. zastao je na izlazu i rekao mi nasamo: — Zapravo.. pojavio i Miki Grabar. . Šutio sam... a ja za to vrijeme krivim kičmu po jebenim kinima.. — A Delon? — prekinuh njegovu petljavinu. Rekao je da je na taj način postao svjetski rekorder u "suhom hodanju". — Pa jest.. i o uspjesima nekog kolektiva za koji nikad nisam čuo.. —1 znaš što mi je odgovorio? — Što? — Da mu dam dvadesetak godina da porazmisli. kako sam pretpostavljao. što od prevelike količine crnog vina. otvorih vrata i pustih unutra pokislog Stojka Milida. ali su me ipak pitali... ne seri! — prekinem ga jer mi je njegovo pitanje bilo glupavo. — On s njom nema neke prisnije kontakte? Znaš da medu američkim iseljenicima ima sva sila onih .. ispolagao ispite. da je član. — Raskinuli? — Ne znaš? — Nemam pojma — rekoh. — Mislim da su raskinuli — reče. ali je zvučalo prilično blesavo. Donio je dvije litre crnog vina i važnu vijest da je Republika upravo objavila prijevod Robbe-Grilletove proze. — A Brambor? On se još više smete. — Pa koji ti je kurac. još sam te nešto htio pitati — reče kao da mu je neugodno. U taj čas zvono na vratima zazvoni otegnuto dva puta. Kad je nešto kasnije Ljubo Brabec krenuo kudi.. Ne znam zašto uopde plača stanarinu. Ljubo ponovo sjedne i natoči si rakije. molim te. Glas spikera deklamirao je o tekudem položaju štafete. Je li. znaju — smete se Ljubo. a nakon nove politre i on je učinio isto tako. — Pa ti Mikija znaš koliko i ja. — Što? — Ma. nakon nekoliko sporadičnih dolazaka u Zagreb. On ponovo ustane. Nakon toga sam dugo povradao u zahodu.. — Ljubo.. tako da se njemu razvezao jezik do te mjere da mi je priznao kako je sa Se-kom Živanovid stvarno raskinuo. znaš da sam radoznao. što od te bolne spoznaje. stvarno me zateklo njegovo pitanje. — Ti znaš da ono s Bramborovim starim . — Delona sam pitao — otpovrne.. Mislio sam da demo ozbiljnije popričati.

Anitu Sanders u Desetoj žrtvi. Odsad deš morati stanovati sam. i to znaš! Valjda ti je Ljubo rekao? — A tko bi drugi! Došao ovamo da te provjerava. osobito bezazlenu erotiku. — Dosta mi je i Zagreba i tog glupog studija. kao što je poznato. Ti si tog dana gledao po drugi put Heroje Telemarka.. generalni zaključak pornografske prožetosti ovog razdoblja jest da u godinama opde politizacije pornografija kao "sublimni oblik" nije mogla postidi onu razinu važnosti koju de imati. Jer. Ležao je potrbuške i tiho se cerekao. Miki spominje pojavu normalne i super osmice. — Evo ti corpus delicti — reče i zanjiše se kao da de pasti. Tako su mu u jednom poglavlju . kao. jer je film. — Hodeš redi da je to put za pravljenje političke karijere? On se ponovo nasmije. — E. a onda priđe svom nodnom ormaridu koji dugo nije koristio. Drugo. Pri tom izgubi ravnotežu. — Znaš li što to znači? — Šta ja znam. — Bogati! — rekoh iznenađeno. — Što. ali sumnjam da je to ikad gledao. stanovite aktove Jane Fonde i Elke Sommer. Da nije bio pijan. to nede dobro završiti. odmah bio zabranjen. pijano se klatedi — nisam došao polagati jebene ispite. neke rane filmove danske serije U krevetu. pomislio bih da je daknut. — Sjedaš li se onog Nine Fellera. navedenom zaključku nedostaje preciznija distinkcija između "erotskog" i "pornografskog". — To je najdalja točka do koje sam došao. studirat deš i putovati? — Ne — nasmije se on. Pozne šezdesete godine u Mikijevoj Povijesti pornografije jedno su od slabijih mjesta knjige jer su zastupljene na neadekvatno minimaliziran način.. Od obilja pornografskih sadržaja Miki spominje različite primjere celuloidne pornografije u komercijalnom. — On se luđački nasmije. IX. Zatim podigne glavu. povijesno je poznato i dokazano da je politički intenzivna i uzbudljiva vremena često pratila prava ekspanzija "zabranjenih strasti". Lucianu Paoli u Casanovi 10. — reče on. a ja sam joj ovdje uspio skinuti ovo. onda de mudro zažmiriti pred svim onim što je prethodno držao pornografijom. jasno ženske.. recimo. Trede. Dobio sam posao kao novinar na našem radiju. Napokon izvuče ružičaste gadice. Pogleda gadice kao da se oprašta s njima. erotski nabijen strip-tease Nadie Grey u filmu La dolce vita. Vradam se definitivno kudi. ali tvrdi da se to u nas nije proširilo do te mjere da bi zavrijedilo "pornografsku analizu". pa on ti je s te funkcije otišao u Opdinski komitet. Pojurih prema njemu. u sedamdesetim godinama. onog što je bio predsjednik kad smo upisali gimnaziju? — Sjedam. Ne kužim se u te stvari. žanrovskom filmu. pa ih iz sve snage baci kroz otvoren prozor. primjerice. Učini mi se da je u padu tresnuo glavom o stolicu. zatim senzacionalnu pojavu Marije Schneider u Posljednjem tangu u Parizu. Otvori ladicu i počne preturati po njoj. Prvo. a onda se iznenada uozbilji. Miki nigdje ne naznačava narav odnosa između "političkog" i "pornografskog". onda de u pornografiju potrpati sve što mu padne na pamet. poskliz-ne se po tepihu i skotrlja pod stol. ako je Mikiju potrebno da dokaže tezu "pornografskog preobilja". Zatim nešto prtlja oko pornografskih scena ubačenih u Makavejevljev "WR".— Debeli . Uopde. što je pomalo začudno jer je taj žanr u nas poznat još odranije. što je i mana čitave knjige. Razglabajudi pornografske koordinate tog vremena. primjerice u "underground" filmu. zapravo.. Miki s pravom smatra da su se oštrije erotskoceluloidne opcije mogle pronadi u takozvanim autorskim gnjavažama tog vremena. a zatim za delegata Republičkog . pogleda me i reče onako umornim glasom: — Stanislave. U tome je apsolutno u pravu... ali smatram da je takav zaključak apsolutno pretjeran i bezvrijedan. Ako pak dokazuje tezu "pornografske insuficijencije". — Da nedeš možda postati i predsjednik Saveza omladine? — Dakle. pa za takav zaključak nema nikakvih valjanih temelja ni argumenata. Neka mi Miki oprosti. Ono na čemu se autor ponajviše zadržava jest strip-tease. Zbrisala mi je van bez gadica. ali bi svemu tome bilo teško dokazati atribuciju pornografskog. Ostavit demo to za bududa vremena. nego otkazati stan. nisi više debeli.

koji smo redovito provodili u rodnom gradu uz puricu s mlincima i šedudi se po iskidenom groblju. od obavezne žene od gume. ispunjena autoerotikom. i pornografiju kao da je malko odložio na stranu. Ali.danski filmovi s "krevetskim naslovima" pornografija. još bio u Njemačkoj. U stvari. Budimo pošteni. vještičjih kultova i flagelana-ta. jer su Talijani. pronalazi počelo strip-teasea u Salominom plesu "sedam velova". gdje se stanovita Odel počela svlačiti uz zvuke glazbe. točnije u New York's American Theater. navodi da je suktusstupracija posebna anomalija spolnog nagona u kojoj žena izvlači sladostrasna uživanja sišudi sama erogene zone svojih dojki. pred lokalnom mladeži. Ove točke bile su prošarane točkama strip-teasea. a ne o izvoru samog žanra.. Prvo. čime se naznačava "klopka" u kojoj se našla žena otjelotvorena likom striptizete. obziran spram nevična čitaoca. neobično je zanimljiv u opisu tehnika i vještina. Tvrdim da Mikijeva teza o poznim šezdesetim. radi kojih smo zapravo i došli u bar. drugi put "pornografska metonimija". Ljubo. koje muči čitaoca poput mene. Prva se zvala Rita Strombolli (s tamnom perikom) i Vanessa Sirocco (blond). Zatim prtlja nešto oko kolektivnog obrednog kupanja. u hotel u našem gradu došao je strip-tease namijenjen talijanskim i francuskim lovcima. mačkama. koji je nehotice sprljio barski luster. Pitao sam se onda nismo li za vrijeme studija (u poznim šezdesetim) možda posjedivali Ritz Cabaret. nije nastala na temelju jasno i metodički izvedenih konkulzija. Što se pak tiče strip-teasea kao žanrovske dominante ovog vremena. U fusnoti. Miki se strašno muči istražujudi njegove izvore. ostala svega dva-tri četvorna . nismo. ženske su plesale svoj erotični ples na mjestu gdje se inače nalazio orkestar. iscrpljeni cjelodnevnim tumaranjem i pucanjem po vranama. osnovno pitanje. fetišizmom. Predstava je održana u hotelskom baru. kao godinama u kojima politizacija nije dopustila slobodan razmah pornografske imaginacije. gradedi se antropologom. koje su mijenjale perike. Brambor je. prekrižio crvenom olovkom. Da "strip" zapravo ima svu silu mogudih ishodišta. valjda razočaran. Bio je Dan mrtvih. u lovnoj sezoni. No. navede pariške "tableaux vivants". njujorške "living models" i djelatnost emigrantica Lotte Schmaltz. Program je bio sastavljen od ekvi-librista. Negdje je naišao na podatak da su u antičkom Rimu održavane jednočinke u kojima je bilo skidanja pred publikom (verzije "Parisova suda"). naprosto nismo imali love za tako nešto. a druga Lucy Scotch (crvenokosa) i Anamaria Sputnick (ponovo blond). tako da su njima. Bili smo na toj predstavi gotovo svi: Miki. koji je bio tako pijan da od onog što je pobacao u zrak ni polovicu nije uspio pohvatati. Ive Schnozzle i Ane Onion. zatim od gutača vatre. Obavezna konkluzija jest razvučena radnja. bez obzira na sve. Obavezna ekspozicija strip-teasea. jest: zašto se Miki prihvatio strip-teasea baš u poglavlju o poznim šezdesetim godinama? Njegov politički obojen zaključak uopde mi ništa ne govori. kojima je bila namijenjena. Da bi bolje vidjeli svaki detalj. za razliku od ved postojedeg. Delon i ja. Ujesen 1969. piše Miki. Iako polupijani. pa i to drži nekom vrstom prototipa strip-teasea. posjetioci su se natiskali oko striptizeta. za-lutalim kokošima i golubovima ved hrkali u svojim sobama. da bi nešto kasnije ustvrdio da se zapravo radi o izvoru "arhetipa strip-teasea" (?!). tvrdedi da rođenje stripteasea pada u 1847. koliko se sjedam. Jednako kao i započeti studij prava. Sve to nimalo mu ne smeta da. to valjda ne treba držati integralnim dijelom knjige. I jasno. Hotelski bar bio je senzacija otvorena te jeseni. hipnotizera i čovjeka koji je pokazivao neke sumnjive trikove s kartama. sirotama. nalazio u podrumu. subjektivni upliv vlastita iskustva. felacijom. godinu. da bi sve skupa. nego kao obični. rovanje po prošlosti dovodi me do nečega što Mikijeva nestabilna argumentacija zacijelo ne bi mogla oboriti. kao također autentične izvore. Osnove zadanih kretnji erotičnog plesa pronalazi u arapskom trbušnom plesu s izbacivanjem bedara (pump) i ritmičkim ljuljanjem kukova i karlice (grind). U tome ga potpuno podržavam. sve iz pijeteta prema našim mrtvima. koji se. bio je to običan restoran. jest kružno šetanje u ritmu koračnice. ubrzo smo ustanovili da su u one četiri točke stripteasea nastupile samo dvije mačke. Iako trapav u iznalaženju povijesnih izvorišta žanra koji ga zanima. Tih godina on je ušao u političkoinicijacijsku proceduru. Kako u baru nije bilo podija. tredi put nešto što nimalo ne iskače iz "moralnog obzora očekivanja". potvrđuje Miki Grabar ved na sljededoj stranici. suktusstupracijom.

da se na Piazzi Navoni izležavaju stotine neurednih čupavaca koje nazivaju hippiejima. da . Te iste nodi.metra umjetničkog prostora. čitanjem knjiga. Stanovito razočaranje doživjeli smo saznavši da je Rita Strombolli rodom iz Kotoribe i da sasvim tečno govori naš jezik. — Dat de zabadava! — rekao je Delon i napustio bar. da je u Istambulu nabava droge stvar minimalne trgovačke spretnosti. Delonova davna erotska zgoda djeluje kao senzacionalna priča iz minulih. Eno ga gore još uvijek hobla. Od "dobar dan" do orgazma. koje nitko nije odvodio gore. slušanjem gramofonskih ploča. Sporazumijevanje sa Lucy Schotch išlo je nešto teže jer je ona bila rodom iz Strumice. kako se mi nismo sjetili! Zbog tog buketa mora da je poharao pola groblja. Delon je znao da autocestama tumaraju čitave armije mladih ljudi. nekakvo vrenje. da su u nordijskim mekama stotine jeftinih spavaonica za skitnice. daljine koje se doimaju neizvjesno i opasno. Ne treba posebno naglašavati da je prilikom tog bijega bilo svakakvog dapavanja. razmišljajudi što bih zapravo uradio kad bih imao para da ih potrošim na gospođu Strombolli. zvani Delon. ali su nove stvari za njega bile nove tek dan-dva. pljuskanja po goloj stražnjici i sličnih neukusnih radnji od strane nedisciplinirane publike. sezonskim bolestima. Zanimalo ga je uvijek sve ono što je novo. stalnim putovanjima u Zagreb i natrag. sjele za stol i počele čavrljati s odlučnijim mještanima. kolika im je tarifa? — pitao je Ljubo. Osnovni moto bio mu je da neprekidno treba odlaziti i nikad se ne vradati na isto mjesto. artistica bi se kroz gomilu svijeta jedva probila do garderobe. da se na Dam Squareu u Amsterdamu puši hašiš. pipkanja. praznicima. tako redi — na pokaz! Zavidjeli smo mu. čekajudi da se vrati i da nam sve detaljno ispriča. povremenim pijankama i stotinama drugih bezvezarija. svađama i pomirbama. u bar je ušao Delon s takvim raskošnim buketom cvijeda kakav sam posljednji put vidio na snimcima vjenčanja Reze Pahlavija i one njegove druge. I premda ni dan-danas nisam siguran je li ikad nalikovao na tog francuskog glumca. pola sata kasnije. Nakon programa djevojke su došle u bar. Delon je krenuo prema onom stolu i sručio gomiletinu cvijeda Riti Strombolli ravno u krilo. Da sam ikad morao napisati kakav poetski zapis o njemu.. Čitav drugi kat škripi. — Strombollijeva valjda daje samo za devize — primijetiti. Da. upropasti i napusti. iznalaženjem podstanarskih sobičaka. I sve to zabadava. Kad bi točka završila. znao je da se negdje događa nešto važno. — Šta misliš. Onda je pred hotel izašao recepcioner Pista i otputio nas kudama.. sretnih vremena. Odmah potom na proscenij je upadala čistačica Jalžica u plavoj kuti kako bi pokupila grudnjak. U četiri ujutro stajali smo još pred zamračenim hotelom. da na Ponte Vecchi-ju trguju orijentalnim parfemima i indijskim bluzama. koketiranje u otvoreno izricanje namjera. koji nije skidao oči s punašne Rite Strombolli. Iz perspektive današnjeg sveprisutnog straha od side. a to negdje bilo je uvijek drugdje. ništa nije mogao uzeti u ruke a da to odmah ne rastavi na osnovne dijelove. nenadmašivi Čedo Kralj. a ovo posljednje u otvorenu licitaciju. pretpostavljajudi da se osjeda kao glavni glumac nekog dobrog pornida. nešto bitno. a poduzetničkog duha mu uistinu nije manjkalo. Dutio je nekakav nemir. X. nemojte čekati. pljuvao po pločniku i mrmljao: — Ti bokca. . — Dečki. Gledali smo još neko vrijeme onu petljavinu oko stola gdje su sjedile artistice. Samo je Ljubo neprekidno kimao glavom. dočecima Novih godina. sasvim je pouzdano da je na licu imao ispisanu sudbinu sličnu sudbinama junaka koje je tako dojmljivo tumačio Alain Delon. da Amerikanku možeš najlakše potucati ponudiš li joj u youth hostelu zajedničko traženje "lifta" za neku zgodnu destinaciju. Nigdje se nije mogao skrasiti na neko duže vrijeme. Vrlo brzo je postalo jasno da se uz umjetnost bave i raznim dopunskim djelatnostima. Naš mali svijet. A onda. premda smo od Piste recepcionera pouzdano doznali da svaka ima svoju sobu. po kojom mladenačkom ljubavlju. napisao bih da je bio čovjek koji je u očima nosio daljine. gadice i ostale dijelove atraktivne garderobe koju je striptizeta skinula. ubrzo je postao uzak i neudoban Čedi Kralju Delonu. Delon je sve to znao. Čavrljanje se ubrzo pretvorilo u koketiranje. ispunjen fakultetskim brigama. ševio je u hotelskoj sobi artisticu Ritu Strombolli u svim mogudim pozama kojih se mogao sjetiti.

koji je sada bio u novoj životnoj fazi. on se. Užasne okolnosti bjafranskog stanovanja dijelio sam s pjesnikom Stojkom Milidem. Rekao je da de skočiti gore. Slegli su samo ramenima i uzeli podatke. a onda smo se dogovorili da demo u kino. koji je u toj domeni imao ved sasvim izgrađene stavove i brojna iskustva. Isprva je pomišljala da podere taj glupi polaroid. Baš kad je ovaj htio poduzeti nešto. Brambor nije znao gdje je ni što radi.— Svinja. Morao je kudi po novac. od kojih su se svježinom novosti osobito isticale seksualne. najobičnija svinja! — rekla mi je Irena Orešar. Svoja ezoterijsko-poetska stremljenja u posljednje vrijeme sve je više zamjenjivao nekim ovozemaljskim namjerama. Na njoj je bio Delon u izlizanim trapericama. Raskošna blondina s kojom je u to vrijeme hodao djelovala nam je kao indiferentna osoba. Zatim sam se vratila kudi i otišla do njegove majke. koga smo zbog njegovih raznih privatnih obaveza na prve dvije godine mogli rjeđe vidjeti. pa mu je i ta okolnost nabijala cijenu. studenta književnosti. Tad je i njegova majka premrla od straha. a Irena polaroidnu fotografiju iz Balrampura u Indiji. Nakon otprilike godinu dana njegova je majka dobila razglednicu iz Nepala. Sve je bilo zaključano. stigao je Delonov telegram iz Amsterdama u kojem je stajalo: Pokušat du otidi što dalje. O tome gdje je sve bio. Išli smo prvo na ručak. Izgleda da je u Stuttgartu prvi put probao neke halucino-gene. što izmišljena.. XI. ni za što nema pouzdanih dokaza. pa mi pjesnikova mijena nije bila tako nenadana da ga ne bih mogao pravodobno slijediti. Dok sam ja čekala svinju. Rasle su nam zazubice kad nam je pričao kako je mnoga branja šumskih jagoda udvoje okončavao u svoju korist seksualnom igrom na panju. koji smo "od milja" zvali Bjafra. među novoupisanim studentima PMF-a bila je i dvije godine mlada Sonja Grabar. vidjevši sina — rasplakala. da je jednom bio zakratko i uhapšen. nikad nije htio pričati. Naš rivalitet oko toga tko de smisliti neočekivaniji neologizam ili bizarniju metaforu dobio je sada mnogo prizemniji sadržaj: sve smo više razgovarali o tome tko de prije nešto pofukati. Drugo. A onda nije dolazio do Brambora više od petnaest dana. što je jednog mladog književnog kritika nagnalo da tu novu fazu Milideva stvaralaštva nazove "kamama metafizika" (?!). gubedi se u nagađanjima i neprovjerenim vijestima. Povijest Čede Delona ovdje postaje sasvim nesigurna. Dolazio bi sve kasnije. da je sudjelovao u nekim tučnjavama . što stvarna. da bi je u proljede 1970. Otada se zadugo o našem Delonu nije ništa znalo. dabome. dok su kojekakvi bezveznjaci naširoko prepričavali svoje traljave dojmove s trodnevnih putovanja po Veroni. Trede. pogotovo s kim se druži. Otprije sam znao da u svakom ezoteričaru ili metafizičaru čuči po jedna vulva ili phalos. preselio sam se u studentski dom kod Džamije. — Doveo me tog dana u Zagreb. ostavio na cjedilu. drugog bi mu ved morao davati pet maraka za hamburger. uplašen neizvjesnošdu. mahovini ili u grmlju. upoznao sam Ivana Totha. Znaš koliko sam ga čekala? Više od pola sata. što je radio i vidio. s naprtnjačom na leđima. ali ga je na koncu odnijela Cedi-noj mami. Sasvim je sigurno da je prvih mjesec dana boravio kod Brambora u Stuttgartu. a onda je Delon počeo sve češde izbivati. Hvala i ne čekaj. Otišla sam gore. očito ved zamorena seksualnim pretjerivanjima svog dečka. s kojom je krajem 1969— ponovo počeo hodati. što mnogo govori o njegovom socijalnohigijenskom standardu i životnim uvjetima uopde. U tom smislu osobito je indikativna i katalitička bila prisutnost novog fakultetskog sudruga Ivana Totha. Tri dana kasnije javio joj se telefonom. slikan ispred krotitelja zmija. ogrubjela lica. Ivan Toth bio je vrlo diskretna . Poludjela sam od straha i otišla na miliciju. a onda bi i po nekoliko dana odsustvovao. Njegova netransparentna poezija bila je sve krcatija vokabularom seksološke provenijencije. samo je mudro šutio. on je uzeo stvari i otišao kroz dvorišni izlaz. Iz Stuttgarta. Jednog dana samo bi odnekud banuo sa dvije tisude maraka u džepu. Ali. Sve slobodno vrijeme provodili su zajedno. Treda godina fakulteta danas mi se čini značajnom zbog nekoliko stvari. Prvo. Balatonu ili Klagenfurtu. vratio u naš grad.. koja se. smršavljena tijela i nešto prorijeđene kose. a ja sam ga pričekala ispred haustora. Nedugo nakon toga. baš kad se gradom prenijela vijest da je Čedo Kralj nesretno okončao život negdje na Cejlonu.

čekajudi da ona budala vani ode za svojom poslom. To što je pristala trebalo je značiti da nam je "došlo vrijeme". — Slušaj. — Zaboravite na pastu! Oprostite! — Evo paste — reče Sonja. — Kod Stojka je moja pasta za cipele. Te večeri bio sam "slučajno" sasvim sam u sobi dok je Stojko otišao kat niže. — Molim — rekoh i stavih joj ruku na kuk. — Stanislave — prošaptala je. nalazio kod bratida u Kninu. paralelno sam furao čednu vezu sa Sonjom Grabar. — Čujem vas! Otvorite! — vikao je neandertalac vani. . željne raznih užitaka. U taj čas netko je zalupao po vratima. — Ah. — Pa. — Psssst! — rekoh Sonji. Tu smo bili znatno hendikepirani insuficijencijom modne i financijske vrste. ništa nije išlo kako treba. vidi tko je. treba mi. Ona je ustala i prišla stolu.Pizda vam materina. pa ga je u konačnom tucanju spriječila tek okolnost što je pjesnikinja bila lezbijka. ali je nisam mogao pronadi. po kojoj je morala znati zašto je zapravo zovem. Nakon duge i zamorne konverzacije predložio sam joj da ugasimo svjetlo kako bismo mogli uživati u promatranju snijega koji je zasipavao Trg žrtava fašizma. Sonja upali svjetlo i otvori vrata. Stojko Milid upustio se u neizvjestan lov na slobodne mačke. Zatim sam joj položio dlan na koljeno. u kinoteku. ali tim demantijima nismo uopde pridavali vede važnosti. Šutio sam. vezu koja se sastojala od pristojnih odlazaka u kazalište. Pa ipak. oprostite — reče onaj vani. druže — nije se dao otjerati onaj vani. shvativši valjda u čemu nas je prekinuo. Daj mi je. Pod utjecajem Ivana Totha. rekavši da du joj poderati hulahupke. No ženske su se tamo pred diskačem smjesta predomislile kad je Stojko predložio da se. One bi po svoj prilici podlegle da nisu imale dugogodišnje. Zatim je "kodario" oko nekih mačaka s godine kojima je image radodajki nabio Ivan Toth pričama o branju šumskih jagoda. — Nema Stojka! — izderem se. a jedna čak i muža. regularne dečke. Taj glas nisam poznavao. Ne sjedam se više kako sam uspio navudi Sonju u studom Bjafra. na koncerte i slično. — Misliš li da stvarno treba? — Šta? — rekao sam blesavo. i čitava bogovetna nod bila je pred nama. Soba je bila ugodno zagrijana uz pomod pregradnih stijen-ki ormara.osoba koja je sve svoje nebrojene priče o raznim erotskim zgodama završavala riječima: . uz sva ova erotska nastojanja. preda mnom i pred Sonjom. Crna. koja je upravo pronašla tubu. U prvo je vrijeme nevjerojatno napredovao kod jedne pjesnikinje s nekoliko prezimena (što se u tim godinama držalo vrlo modernim i "pjesničkim"). Pritom mu je čak ispao futer iz onoga čuvenog kaputa. Tada je tako nešto bilo prilično normalno. koje su u njegovim pričama igrale neslavnu ulogu navodno poševljenih. Šutjeli smo i gledali napolje u snijegom pokrivene tramvaje koji su odlazili prema Borongaju. Stojko se. ali ne i pjesničkih. umjesto taksijem do nekog hotela. prošedemo do Bjafre. do studenta prometnih znanosti koga smo zvali jednostavno — Bosna. vrebajudi zgodnu priliku. ali smo ipak ugrabili dvije mačke kojima je titranje light-showa i stroboskopa davalo privid ljepotica. za Sonju. jer sam u takvim situacijama i inače inače izvodio same budalaštine. ak' bute nekom rekli! Stanovitu dvojbu nad njegove priče nadnosila su neka energična demantiranja od strane kolegica. Zagrlio sam je i poljubio. ali ga je odmaknula. Jasno. Potom smo se Stojko i ja počeli smucati po opskurnim diskači-ma. što u našem odnosu nije bila nikakva novina. jer se prava mačka držala statusnom nuždom dok su se uzbuđenja tražila na paralelnim kolosijecima. Možda je Stojko? — Rekao sam ti da je Stojko u Kninu. Opsovao sam i počeo tražiti tu prokletu pastu za cipele. Pristala je. ali čini mi se da se radilo o sasvim stereotipnoj taktici.

Uzeh pastu i pružih je nasrtljivcu. Poslije, ponovo u mraku, baš kad sam je pokušao milovati, ona mi šapne u uho: — Stanislave, moram ti nešto redi ... Odmaknuh se, spreman za sve one bedaste intimne priče. — Reci. Slušam te. — Mislim da sam prljava. — Kako? — začudim se. — Izgleda da je ona tuba s pastom za cipele puštala. Prljavi su mi prsti, a mislim da sam i tvoju košulju ... Upalih svjetlo. Ruka joj je stvarno bila umrljana laštilom za cipele. U nedostatku vremena pružih joj prvu stvar koja mi je pala pod ruku da se obriše. Bila je to Stojkova pidžama. — Kako du to ... pa to je ... Otišla je u kupaonicu da opere ruke. Potom je naletjela na kolegicu s godine, koja se strašno iznenadila što je i Sonja u istom domu. Ne, nije, rekla je Sonja, a kolegica je ustvrdila da to nije nikakav razlog da ne svrati k njoj u sobu, gdje se upravo slavi vrlo zanimljiv rođendan. Eto, tako je to bilo u "studomima": sveopda familijarnost svakog sa svakim, što me od prvog dana izluđivalo. — Da odemo načas k Elizabeti? — rekla je moledivo. Presvukao sam košulju umazanu pastom za cipele i pošao. Nakon časka koji je trajao do dva u nodi, ostavio sam Sonju i veselo društvo i spustio se na prvi kat do Bosne, kako bih Stojka obavijestio da mu je soba "čista". Bosna je otvorio vrata i pokretom prsta pozvao me da uđem. Soba je bila u polumraku, sve je djelovalo nekako tajanstveno, konspirativno. Ubrzo sam shvatio da Bosna i Stojko sjede za stolom i pri plamičku svijede jedu sardine i loču vino, dok je na krevetu nešto škripalo, stenjalo i poskakivalo. Sjeo sam i prihvatio ponuđenu čašu. — A koji je vrag ono tamo? — upitah, svrnuvši pogled na mračni dio sobe gdje se nalazio krevet. — Cimer jebe Višnju — reče mirno Bosna. — A vi? — upitah, čudedi se što oni rade ovdje u ovako delikatnom trenutku. — Pa i mi smo ved ... — slegne ramenima Stojko i otpije dva-tri gutljaja. — Dobro, a tko je onda Višnja? — zbunih se. — A vrag de je znati! — odmahne rukom Bosna. Došla sama. Kaže, nema gdje prespavati. U to vrijeme po domovima su se smucale neke anonimne ženske izmišljenih imena u potrazi za konakom. Konak bi se nalazio, ili ne nalazio, a pladao se uglavnom istom cijenom koju su ženske bile spremne platiti. — Oš i ti? — upita me Bosna. Gledao sam ga u onoj polutmini, ne znajudi što da odgovorim. U taj čas ono komešanje na krevetu utihne, a iza mojih leđa pojavi se Bosnin cimer. — Ajde, pisac, sad si ti ... Ustadoh i, neodlučan, pun neke bojazni, nesigurnosti i samoprezira, priđem krevetu, gdje su me iz tmine vrebala dva sjajna mačja oka. Poslije, kad sam prvi put spavao sa Sonjom, nikako se nisam mogao osloboditi opsesivnih slika svog prvog ljubavnog iskustva sa sjajnim mačjim očima, koje nikad više nisam vidio. Ali, znam, ukoliko nije lagala, zvala se Višnja. XII. Za jednog vikenda što sam ga proveo kod kude, Miki Grabar mi je važno rekao: — Eto, od danas sam urednik političkog programa našeg radija. Mislim da je to bilo u listopadu ili studenom 1970., dan-dva prije no što je Ljubo Brabec otišao na odsluženje vojnog roka u Samobor. Negdje potkraj trede godine Ljubo je ustanovio da s fakultetom više nede modi izlaziti na kraj, te je donio neopozivu odluku o odlasku u vojsku. Tata je potegao svoje uvijek jake veze i u neobično kratkom roku uspio poslati sina u vojsku. Otada je, na pitanje gdje mu je sin, odgovarao:

— Mali se opametio i batalio sva ta fakultetska sranja. I šta de mu to! Kad smo preuzeli našu komunu, tko nas je pitao za fakultet! Pa ipak je oduvijek sve išlo kao po loju. Fakulteti su za babe. Mali de prvo odraditi svoju obavezu prema otadžbini, a onda neka uči ekonomiju tamo gdje se ekonomija i mora učiti. U praksi, u proizvodnji, u neprekidnim ekonomskim i političkim bitkama. Je l' pravo? Negdje potkraj godine Miki je ved pohađao nekakvu političku školu i svojim neradiofoničnim, unjkavim glasom na lokalnom radiju deklamirao zapažanja o razini političke svijesti u gradu, o rezultatima otkupa žita, o problemima koji se manifestiraju u školstvu, o položaju i statusu današnje žene, s posebnim obzirom na stanje u regiji i slično. Emisija je bila osobito slušana jer ju je lukavi urednik smjestio između dva bloka emisije "Po željama slušalaca". Tada još nitko nije mogao ni sanjati da de mladi i perspektivni lokalni politički kadar ved na početku 1972. ostaviti emisiju političkih komentara i prebaciti se na uređivanje onih dvaju blokova emisije "Po željama slušalaca". Dan prije Stare godine stigao sam iz Zagreba autobusom, neprestance se pitajudi kakav je doček Nove '71. pripremila stara škvadra. Brzo sam stigao kudi i ušao u kuhinju. Otac je podigao glavu s križaljke u dnevnim novinama i pogledao me. — Gdje je mama? — rekoh, očekujudi da de se majka odmah baciti na pripravljanje večere. — U bolnici — reče otac. — U bolnici? — skočih. — Zašto? — Zbog infarkta. — Čekaj! — rekoh, sjedajudi mu nasuprot. — Hodeš redi da je mama imala infarkt i da je sada u bolnici? — Da — otpovrne on hladno, prividno nezainteresiran. Znao sam da je sve to gluma, i da je negdje duboko u sebi strasno uplašen, jer je, koliko god samosvjestan i siguran, oduvijek na neki način ovisio o mami. —Kad? — Prije tri dana. — I ti mi nisi javio! — Nisam te htio ... u stvari, ona je ... — znao sam da je to istina, da mu je mama tamo u bolničkoj sobi zacijelo zabranila da me uznemirava, jer imam mnogo učiti. Ona je naprosto bila takva. Da je umirala, zacijelo bi joj posljednje riječi bile: — Ne uznemiravajte Stanislava mojim sprovodom jer upravo sprema ispit iz staroslavenske gramatike. Uzbuđen, sa srcem u grlu, otrčao sam u sobu, izvukao iz regala tredi svezak Opde enciklopedije (HELIOLAGE) i pročitao sve što piše o infarktu, o kome sam tada znao tek da je to neki bog u vezi sa srcem. Nakon čitanja znao sam jedva nešto više, pa sam, i dalje uplašen, izjurio i ni ulicu namjeravajudi otidi do bolnice. — Čekaj! Idem s tobom! — viknuo je otac s prozora dok sam grabio preko zaleđene ceste prema bolnici. U bolnicu me jednostavno nisu pustili. Neki masni tip s portirnice nije htio otključati vrata, uvjeravajudi me da do sutra prije četiri nikako ne mogu do mame. — Molim vas, zovite mi doktora Slavka Grabara. Tip je počeo prekapati po papirima na stolu, a onda važno rekao: — Danas nije dežuran. — Onda ... onda mi dajte ... dajte ... - zbunih se, razmišljajudi o tome koga još poznajem u bolnici. — Dajte mi doktora Lendlera. Portir se nasmije. — Momče, on ti je ved dvije godine u penziji. Vratio sam se kudi neobavljena posla. Na uglu, ispred moje ulice, pod ružnim, potkresanim bagremom, stajao je otac i čekao. Držao je ruke u džepovima zimskog kaputa, imao je visoko zadignut ovratnik, a na glavu je bio natukao tradicionalnu francusku kapu. — Htio sam ti redi da nedeš modi ... — reče on dok su mu iz usta i nosnica kuljali oblačidi tople pare. — Mama je u šok-sobi.

Šutio sam i netremice ga gledao, a onda smo, s noge na nogu, polako krenuli kudi. Tata je čavrljao o bezveznim sitnicama, valjda nesposoban da se suoči s ozbiljnošdu mamine bolesti. Onda naglo zastane i reče: — Znaš, nisam kupio bor. Mislio sam ... mama je u bolnici ... pa onda ni Nova godina nije ... Nisam rekao ništa. Stisnuo sam zube, boredi se s neutješnim plačem koji me negdje u dubini razdirao. Sutradan po podne, svečano odjeveni, krenuli smo u bolnicu svi skupa — otac, sestra i ja. Bila je Stara godina, grad je bio pust, a na prozorima kuda nazirali su se šareno iskideni borovi. Glavna sestra, koja je nekod bila mamina učenica, primila nas je i rekla da je doktor rekao da je mamino stanje stabilno, te da vjeruje da ima dobre izglede. Zatim mi je dopustila da uđem i pogledam mamu. Obukao sam bijelu kutu i ušao u topli mir sobe koju su zvali "intenzivna njega". Tamo iza paravana, umorna i nepokretna, ležala je moja majka, koju su, više od bolesti, razdirali neki drugi problemi kao: što mi sad jedemo, tko zalijeva fikus, da li se na regalu nakupila prašina, i slično. Spazivši me, uspjela se nasmijati i kimnuti mi glavom, kao da želi redi: "Sve je u najboljem redu, ali ne znam koji je to bog sa mnom!" Sjeo sam pored nje, a ona je sasvim tiho rekla: — Je li ti ostalo mnogo ispita za sljededi semestar? Kad sam izašao iz sobe, tata je ved razgovarao sa starim prijateljem Slavkom Grabarom dok je Zvjezdana besciljno švrljala po hodniku. Vidjevši me, doktor Grabar ostavi oca i priđe mi. Oči su mi ponovo bile pune suza. — Ne boj se, Stanislave! Sve de biti u redu. Samo, moraš znati da mama nede biti ona stara. Nede smjeti pušiti, piti kavu, puno raditi, naprezati se, uzrujavati, uzbuđivati ... Gledao sam ga pomnije i pomnije, i čudio se što mu je glas sve tiši i tiši, a lice sve udaljenije. Zatim je nestalo i svjetla, ali nije nastao potpuni mrak, nego mreža, nekakva tamna mreža ... — To je od uzbuđenja - čuo sam glas sestre koja mi je vlažnom krpom trljala sljepoočnice. — Običan kolaps! Neka prozori ostanu još malo otvoreni. — Voliš ti svoju mamu! — nasmijala se faca doktora Slavka Grabara, stvorivši mi se odnekud u vidokrugu. — Ali, kakve šanse ima ona? — promucah pridižudi se. — Dobre, sasvim dobre — vedro de dr. Grabar. Sjeo sam na stolac koji je netko donio i duboko uzdahnuo, jer mi se činilo da netko tko se u ovom svijetu ne smije uzrujavati, koji ne smije raditi, uzbuđivati se ... naprosto nema nikakvih šansi. Mjesec dana kasnije majka se vratila kudi u namještenu neprirodnu idilu, jer su se isprva svi trudili da joj ugode i poštede je svakog uzrujavanja. Sestra je prvi put u životu sasvim sama pospremila čitav stan, otac je kuhao nekakva dijetalna jela koja su, zbog zagorijevanja i drugih nezgoda, uspijevala tek pri drugom ili tredem pokušaju, a ja sam redovito svakog petka pakirao stvari i brzao kudi, nosedi mami za razonodu po koji strani modni časopis. No, ubrzo, kako je majka prizdravljala, stvari su se polako počele vradati svojim gorkim ishodištima. XIII. Godine 1971. došlo je do nagle propasti Steve Matica, kome je godinu dana ranije bio umro otac, inače ugledni lokalni obrtnik. Otac i sin Matid predstavljali su goli, esencijalni sukob dvaju oprečnih ekonomskih načela: načela stjecanja i načela rasipanja. Našavši se u rukama Steve Matica, imovina njegova oca krenula je na vrtoglavi put koji je vodio pravo u ništavilo. Pribor i alat iz radionice prodao je tako redi na karminama, a samu radionicu ved dva mjeseca kasnije. Mučen novonadošlom besparicom, ponudio je mom starom očev Fiat 1300 za neku smiješnu svotu. Kako ga je stari Franjo odbio, prodao ga je nekom prekupcu stoke još jeftinije. Namještaj nije uspio prodati, ponajviše stoga što ga je uglavnom izgubio na kartama. Na koncu, kad je podvukao crtu ispod očeve zaostavštine i napisao saldo: nula, došli su ljudi iz Elektre da mu isključe struju, koju ved šest mjeseci nije pladao. S užasom su ustanovili da je u sveopdoj rasprodaji prodao i brojilo. Pričaju da su mu neki mračni tipovi predlagali da svoju sunovratnu sudbinu prikaže kao sudbinu Srbina u Hrvatskoj (mislim da je to bilo početkom 1972.), ali Stevo Matid nije uspio shvatiti što žele, nego im je ponudio na

prodaju nekakvo jalovo polje na selu, jedini ostatak očeva obrtničkog truda. Paralelno s padom našeg druga Steve Matica, tekao je i blistavi uspon Mikija Grabara, novopečenog urednika političkog programa lokalnog radija, predsjednika Gradskog SSOH, završenog polaznika nepoznate mi političke škole, a odnedavna i člana Matice hrvatske. Kad danas razmišljam o tom razdoblju života Mikija Grabara, kroz maglu i labirinte zaborava pokušavam nazreti i prisjetiti se onih gesta u kojima je bio zametak njegova skorog silaska s provincijske političke scene. — Ako si bio apolit 1968., to mi je donekle razumljivo. Ali, kako to možeš biti danas? — govorio mi je za mojih nedjelj nih posjeta rodnom gradu. — Slušaj, Miki, pokušavam biti pisac, a kao takvom nije mi potrebno trenutno opredjeljenje, nego kontinuirano razumijevanje — odgovarao sam mu preko volje. — Valjda radi bududnosti! — rekao mi je on ironično. S ocem i majkom vodio sam sasvim drugačije razgovore, uglavnom blage, popustljive i smirene. Zbog majčine bolesti, naravno. Otac, koji se ribolovom i politikom sve manje bavio, nije imao jasno artikuliranih stavova. Nezavisno od situacije, govorio je obično protiv onog što bih ja rekao, tako da su mu moji stavovi bili neka vrsta negativnih orijentira. Kad bi se govorilo o samobitnosti hrvatskog jezika, on bi apodiktički tvrdio da su hrvatski i srpski jedan jezik, što je tako jasno da se ne mora ni dokazivati. Kad bih ja ukazivao povjerenje vladi u Beogradu, on bi petljao i mutljao nešto oko neriješenog deviznog sistema i slično. Nekom čudnom igrom sudbine, kao da je polako zadobivao karakter ujaka Emila, čovjeka koga nikako nije mogao podnijeti. Majčini stavovi ponovo su bili krajnje jednostavni i jednoznačni: — Ti se ne miješaj! To bi moglo loše završiti. Nema smisla da sad pred sam kraj izgubiš pravo na studiranje. — A o hapšenju da i ne govorimo — dodah ironično, našto se majka uhvatila za srce i uzdahnula, što je bio znak da je razgovor o toj temi zaključen. Što je zapravo uspio uraditi Miki potkraj svog mandata? S fakultetom je bio definitivno raskrstio tako da stavove hrvatskih sveučilištaraca nikako nije mogao dijeliti. Kao provincijski politički debitant, bio je pod kapom lokalne vrhuške, pa u toj poziciji nije mogao očijukati s radikalnijim i heretičnijim stavovima. Kao politički komentator lokalnog radija, nešto je esejizirao o samobitnosti hrvatskog jezika, hrvatskom nacionalnom suverenitetu, govorio afirmativno o zajmu za autocestu Zagreb — Split, i još o nekim stvarima koje su predstavljale opda mjesta političkog govora tog vremena. Zaklinjao se malo prečesto u republički CK i vladu, ali to su radili svi, čak i oni najekstremniji, jer se u tome za svaki stav tražila neka vrsta političkog alibija. Analizirao je bit referata Savke Dabčevid-Kučar, tumačio radioslušaocima što je to htio kazati Miko Tripalo, ali se u svemu tome klonio interpretacija koje bi bile previše proizvoljne. Koliko znam, podržao je odluku o isključenju Dodana i Veselice iz SK, a o obustavi rada na Zagrebačkom sveučilištu nije rekao ni riječi, valjda slutedi da je svemu kraj i da komentari više nemaju nikakva rezona. — Ovdje se mnogo govori o tome što se događa u našoj republici — pisao mu je Ljubo iz vojske — i to vrlo kritički. Nadam se da deš u ovom trenu ostati pribran i razuman, to jest na liniji. — Jebi ga! — govorio mi je poslije Miki. — Nije napisao na kojoj liniji. Kad je čovjek na poziciji na kakvoj sam tada bio ja, mora biti na nekoj liniji. A biti na jednoj liniji, nerazumno je iz perspektive druge linije. Iako je tvrdio da me pravo dobno upozorio, Ljubino pismo iz vojske bila je čista kenjaza! — Ništa nisi mogao uraditi! — pokušao sam ga utješiti. — I nisam? Znaš da nisam! Nakon svega, bilo je nužno da odem. I mislim da je dobro što mi se tako nešto dogodilo ta ko rano. Zamisli da sam zglajzao negdje u poznim godinama! Činilo bi mi se da sam spiskao i upropastio čitav život. Ovako sam zarana pokopao sve iluzije u pogledu politike i mogu se mirne duše pozabaviti drugim stvarima. XIV. U to sam se vrijeme, čini mi se, najintenzivnije bavio književnim radom, zbog kojeg sam, najvjerojatnije, ostao na samoj margini društvenih zbivanja. Prikupljao sam pripovijetke razasute po tada brojnoj periodici, pisao nove i pokušavao sastaviti zbirku kojom bih sudjelovao na natječaju DKH-a za debitantsku knjigu. Pojedini su me kritičari držali bezveznjakom, drugima se sviđao moj

arhaizmima natopljen jezik, inače posve u trendu. Međutim, najvedi broj kritičara zapravo se i nije obazirao na moje porazbacane tekstuljke, pa su me, kao i mnoge druge mlade pisce bez knjige, držali još uvijek za neku vrstu nelegalne književne pojave. Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom. Za to mi je trebalo strašno mnogo vremena koje mi nitko nije htio pokloniti. Labavi mir moje studentske sobice (opet Bjafra) remetile su razne individue koje su u najnezgodnijem trenu dolazile da porazgovaraju o najdelikatnijim problemima. — Staško moj, slažeš li se da bi admiralitet naše mornarice tribalo premistiti u Split? — govorio bi ved s vrata stanoviti Stipe M. — Hrvatski suverenitet osigurat de samo hrvatska vojska, zato triba služit vojsku u republici. A? Nato bi ulazio Lujo Keder i na svaki upit Stipe M.-a odgovarao je sa svim jednoznačnom rečenicom: — Dalmoš, odi u pizdu materinu! Zbog toga je Luju Kedera bio glas unitarista, a Stipu M. nacionalista. S vremena na vrijeme navradao je i stanoviti Vrle Gmaz, čija su se nacionalna opredjeljenja svodila na jednu jedinu rečenicu koju je neprekidno ponavljao: — Ja jesam za to da srpski ima tretman stranog jezika, jer bih tako tečno govorio bar jednim stranim jezikom. Usred najmukotrpnijeg rada na fantastičnoj paraboli o "đavolovom udu", ulazili bi stanoviti Tabakovid i Perid da me pretresu po pitanju ulaska SR Hrvatske u Ujedinjene narode, ili da testiraju moje poznavanje najnovijih tekstova iz Hrvatskog tjednika. — Hakael je jedini pravi! — bunio se protiv svih student Pavlica, našto su mu dva tipa iz Gospida obično opaljivali čvrge po tjemenu. Za neke od tih tipova poslije sam doznao da su bili obični provokatori, ali sam ja u njima oduvijek gledao samo uljeze koji mi loču kavu i ometaju me u pisanju. Stanovito osvje-ženje predstavljali su dolasci nekog Bogišida koji bi ved s vrata počeo prepričavati svoje mnogobrojne tekude erotske djelatnosti: — Da znaš, Stanislave moj, da san ti sinod opet jeba. Bila jedna mala od šesnajest godina koju sam nabija na kurac, pa sam je nosa, nosa, nosa ... a onda san je bacija o tle. Pored tog simpatičnog, nabildanog gorštaka hujale su godine, zbivanja, politički preokreti i kadrovske perturbacije, žalosno nesposobne da probude njegov interes, zauvijek okovan hipnotičkim modima libida. U listopadu 1971. godine predao sam rukopis natječajnoj komisiji, a potkraj studenog dobio sam i nagradu koja se sastojala od objavljivanja rukopisa i sto autorskih primjeraka knjige. Notica o tome objavljena je u Vjesniku, u rubrici kulture, u dnu stranice, ispod vijesti o tome kako je izraelska operna prvakinja pala s pozornice i slomila ključnu kost. Razgovori koje sam u idudem razdoblju vodio s urednikom biblioteke Prva knjiga tekli su otprilike ovako: — Dobar dan, ja sam došao da vidim što je s rukopisom. — Druže Ivančicu, knjiga je složena i u utorak možete vidjeti probne otiske. — Dobar dan, znate ... mislio sam ... — Oprostite, Ivančicu, špalte još nisu gotove jer tiskara još nije dobila papir određene gramature. Dobra vijest je da nedete dobiti sto, nego sto deset autorskih primjeraka. Navratite u svibnju. — Dobar dan, oprostite što nisam mogao dodi u svibnju. — O, to ste vi, Ivančicu! Urednik je na kongresu. Morat dete pričekati. — Recite malom — dopre iz druge sobe glas frapantno nalik na urednikov — da je čitav posao privremeno storniran, jer je tiskara odustala od predračuna, traži trideset posto vedu cijenu. Neka dođe potkraj rujna. — Dobar dan. Ja sam Ivančid. — Koji Ivančid? — Pa, autor knjige Tlocrt tmine.

— Ah, pa da — lupi se urednik po čelu — dobro da ste došli. Pri preseljenju se izgubio vaš rukopis. Donesite mi kopiju početkom siječnja. — Zašto početkom siječnja? Mogu je donijeti odmah. — Dobro, donesite je odmah, pa mi se javite potkraj ožujka. — Dobar dan! — pozdravih, znojedi se sred pasje srpanjske vrudine. — Je li knjiga možda uvezana? — Zamislite, Ivančicu, dizajneru je nenadano umrla baka, pa nije mogao donijeti "lay out" ovitka. — Dobar dan. Ja sam ... — Znam, Ivančicu, znam ... Uđite samo. Budite bez brige, lektura je ved završena i oko Božida knjiga ide u štampu, osim ako ... Knjiga, bolje rečeno brošura, izišla je sredinom 1973. godine. Imala je devedeset šest stranica, nepregledno more takozvanih tipfelera, a po jadnom ovitku dalo se zaključiti da se dizajner nije uspio oporaviti od iznenadne bakine smrti. U međuvremenu sam uspio diplomirati, pronadi honorarni posao u novinama, biti suspendiran i raskinuti sa Sonjom. Isto tako, u međuvremenu sam uspio napisati novu knjigu, pa sam staru, zbog vremenske distance, počeo držati najobičnijim književnim škartom. XV. Potkraj godine sjedio sam s Mikijem i Sonjom u njihovom stanu i pratio prijenos 23. sjednice CK SKH. Stvarno se više ne sjedam da li na radiju ili televiziji. Mikijevi su starci otputovali u Slavoniju tako da smo nas troje bili sami. Miki se bio zavalio u fotelju, prebacivši noge preko naslona, ja sam sjedio za stolom i prevrtao Politiku, a Sonja je svaki čas ulazila i izlazila, donosedi nam kavu, pide i slane štapide. S radija ili televizije, tko de ga danas znati, doznali smo da je CK usvojio akcioni program svog Izvršnog komiteta i donio zaključke koji obvezuju članstvo da se odlučno bori protiv nacionalističkih utjecaja i žarišta u društvu. Zatim su prihvadene ostavke Savke Dabčevid-Kučar i Pere Pirkera, a Mi-ko Tripalo je kao funkcionar saveznih organa podnio ostavku Josipu Brozu. Vijesti su, iako očekivane, djelovale senzacionalno, jer su ostavke u nas, bar što se funkcionarskih pozicija tiče, oduvijek bile pomalo neobične i neuobičajene. Sjedam se da se tada dogodilo nešto uistinu čudno. U jednom trenu, kad je Sonja izišla iz sobe, i dok smo još bili pod snažnim dojmom događaja, Miki se okrenuo meni i sasvim me tiho upitao: — Debeli, reci mi iskreno, jeste li ti i Sonja ved ... znaš šta mislim? Ustao sam i izašao napolje, ne odgovorivši na njegovo pitanje. Nije me pratio. Čini se da je ved razmišljao o svojoj tako rano završenoj političkoj ekskurziji. Kako de poslije navesti doktor Dušan Bilandžid, do travnja 1972. u Hrvatskoj de biti isključen iz partije 741 član. U taj broj uračunat je i Miki Grabar. XVI. Sutradan sam se vratio u Zagreb i iste večeri zakazao Sonji sastanak na Trgu Republike, što se odmah pokazalo teško izvedivim i relativno opasnim, jer su se u večernjim satima na tom mjestu održavale demonstracije, koje su domadi mediji spominjali uzgred i prilično oprezno. Kad bi se iskupilo dosta demonstranata, milicija bi pozatvarala pristupe Trgu i tad bi počela jurnjava ukrug. Pokupio sam hitro Sonju i nekako se na brzaka povukao s Trga, tako da su mi o mnogobrojnim detaljima pričali znanci. Te demonstracije mogli su vidjeti i TV gledaoci, doduše smo oni koji su primali program austrijske televizije. Nešto kasnije stigla je iz SR Njemačke Bramborova karta na kojoj je pisalo: "Gledam televiziju. Ti bokca, šta se to tamo kod vas događa?" Vradajudi se sa Sonjom iz kina vidio sam nekoliko autobusa u kojima su sjedili milicionari sa šljemovima na glavi, osobito oko "studoma" kod Džamije. Film koji smo gledali zvao se Jagode i krv ("Strawberry Statement"). Nakon njega, u tim okolnostima, osjedao sam se sasvim čudno.

bila su to burna vremena! XVII. Po naprasnom ili redovitom završetku fakultetskog školovanja. — A ako ipak napišem? — Ako ipak napišeš. ja sam počeo marljivo prikupljati liječničke papire po raznim osnovama: problemi s vidom. slavodobitno je uzviknuo: — Oslobođen sam vojske. onako. — Zašto? — pitao sam ga. a stanoviti Ivo Sain. izišavši iz dvorane za regrutaciju. domodi se takve bolesti nije bilo baš lako. zacijelo bi se tomu ispriječio njegov otac. Ljubo je otišao dobrovoljno. o posudbi mokrade. u jesen 1972. — Zbog dva razloga. Premda se u Mikijevu ponašanju dala naslutiti stanovita samodopadnost kakvu gaje ljudi koji se u politici dute prevareni i izigrani.— Budeš li ikad pisao knjige u kojima se radnja događa u nekim ključnim vremenima poslijeratnog razvoja. — Misliš da de ostati bjelina? On se nasmije i zašuti. Drugo. dakle. jer mije. ili kakvu oštru opservaciju. 1971. Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga na svoju radost. Tu neuralgičnu točku nedeš se usudi ti spomenuti. Ali. trebao ostaviti i koju stranicu čiste bjeline. baš nekako u to vrijeme. Na mahove mi se čini da sam tu godinu sveo na bijednu faktografiju. o fingiranju pludne mrlje u obliku olovnog flastera i slično. Puštajudi novokomponovane kičeraje. neki neobjašnjivi bolovi u bubrezima.. oštre opservacije de ti izbaciti. jer sam mislio da mi diploma daje pravo na ravnopravan dijalog. prošljakat de ti autocenzura. njegovoj je sestri sasvim dobro išlo. Mikiju za dušu. Ublaženu bezvezariju de ti propustiti. dežuranja i druge vojničke slasti u neki gradid istočne Srbije. obično se kao dominantna briga (još veda od pronalaženja zaposlenja) pojavljivalo pitanje reguliranog vojnog roka."). vlast ti nede dozvoliti. prisjedam se Mikijevih riječi i pitam se što se od njih obistinilo. pravedi se da ne razumijem. Ostao je raditi na lokalnom radiju. Jebi ga. te čitajudi uvijek iste poruke ("Dragom šurjaku za sretan odlazak u Njemačku. napisat deš ili ublaženu bljezgariju. pravo i obaveza. dala nogu i pronašla si novog frajera. u mom krugu su se poduzimali mnogi koraci da se odlazak u vojsku izbjegne. ako se i ohrabriš. I dok se on gnjavio s obukom u nekom dalekom garnizonu. pronašli su mi nekakvu leukemiju! — Bio sam u vojsci i predugo da bih sada razumio tvoja nastojanja da se izvučeš! — rekao mi je otac. uspio riješiti vojske uz pomod stvarno atrofiranih bubrega. ved su ga uhljebili kao urednika popularne emisije "Po željama slušalaca". koja je naglo zamrla njegovim iznenadnim odlaskom u vojsku. Miki Grabar otišao je u vojsku tako naglo da nikakvu strategiju izvrdavanja nije stigao razraditi. pobrojana u onom famoznom registru bolesti zbog kojih se vojska ne služi. sve što se može nazvati sredom žele . Miki Grabar je po okolnim selima i prigradskim naseljima stekao stanovitu spikersku slavu. njegova dalja sudbina nije baš bila stradalnička. — I da nisi bio u vojsci. de biti godina koju deš morati preskočiti — govorio mi je mnogo kasnije Miki Grabar. kočenje potkoljenice i slično. Osobito slikovite i dojmljive bile sa priče o hinjenom ludilu (ako su isključivale najprimitivniju varijantu mokrenja u krevet). godine. . Najefikasniji put bila je neka od blažih bolesti. samo što mu više nisu davali da ureduje političke programe. Prelistavajudi ove stranice.. zvani Gorila. pa da bih. balkanske varijante "tex-mex" glazbe i traljave prepjeve odležanih talijanskih šlagera. opet ne bi razumio moja nastojanja — odvratio sam drsko. Diplomiravši 1972. U to vrijeme osobito rado sam slušao autentične i izmišljene priče o pojedinim slučajevima izbjegavanja vojske. Ne znam je li iznenadnost tog odlaska bila slučajna ili je neka budala jednostavno rekla: "Ne treba nam palih zvijezda na radiju!" pa ga uz pomod funkcionalnih veza odagnala na požarčenja. a da je htio nešto i poduzeti. Premda su nas oduvijek napajali patriotskom patetikom u tom smislu kako je to služenje čast.

Najuočljivija je podjela na primijenjenu i artificijelnu pornografiju. razne vrste afrodizijaka. prema raznim osnovama diobe. vjerojatno stoga što u našem društvu nikad nije funkcionirao. s novim i novim posjetima pornoshopu postajete sve vještiji u dekodiranju pravila ponašanja propisanih u ovim uistinu neobičnim "špecerajima". U počast Mikiju Grabaru. Kratka crtica o mojim autostoperskim transverzalama zapravo je neka vrsta priloga Mikijevoj Povijesti pornografije. boga mu bogovog! — ljutio se Franjo. Ako su stare drvene kabine na našem bazenu mogle odigrati ulogu svojevrsnog peep-showa. najbolje je uzeti artikle različitog karaktera (homoseksualne.. tko te tjera? Imaš još vremena. nešto je smršavila. Kao prvi od žanrovskih pornofenomena spominjem ključni punkt pornofilstva . da bi kupcu olakšao život. ostat demo na terenu pornografskih fenomena. — Opet se svađate? — rekla je majka. pojeo i zaradio takozvane "žvale"). Opskrbljen ruksakom i vredom za spavanje. pedofilske). što je moglo odigrati ulogu pornoshopa? Ništa! Kao obitavaocu sasvim čedne zemlje. podijelivši je na odjele. nekrofilija) komotnije je ukrasti negoli se izlagati sumnjičavim pogledima. U Nizozemskoj je situacija bila nešto bolja. zoofilija. duh pacifizma. i kad me znojni šofer u plavoj treger majici upitao kamo idem. uredno je pila svoje medikamente. Mikijeva Povijest pornografije jedva da i spominje ovaj fenomen.tzv. koju sam ja. "pornoshop". kojih je ved te godine u danskom glavnom gradu bilo toliko da su pojedine ulice bile tek nizovi pornodudana. Prvom velikom području pripadaju razne vrste prezervativa (tu sam tek ustanovio koliko je jadna i prizemna mašta RIS-ovih kreatora u ovoj domeni proizvodnje). pa je on osnovna delija svake ozbiljnije pornokulture. Prvo: najbolje je ako si nepoznat prodavačima i ostaloj klijenteli. Ona je radila polovicu radnog vremena. Majka je po ne znam koji put iskrcala iz ormara nekakvu ušteđevinu nepoznata podrijetla pa sam mogao zaboraviti na vojsku. on se zvao Tin. ponosno sam otpovrnuo: — U Amsterdam! XVIII. Drugo: robu valja razgledati s blagom dozom nadmodi i ironije. Trede: kupuješ li nešto posebno (što nije običan prezervativ ili revija). zar mislite da de se usudili jurcati za vama zbog nekakvih par kruna? Jasno. ljubavi i prijateljstva koji je prožimao mlade ljude i negdje poprimao sasvim blesave forme (tako mi je neki mladi hipik na ulazu u Vondel-park. ništa .. Četvrto: stvar s najdevijantnijih departmana (primjerice. Pornoshop. — Pa i rekao sam Tin. Zanemarit du ovdje autostopersku egzotiku. Uostalom. segmentirao je svoju robu.— Što hodeš redi? Da tebe nitko ne razumije? Da si nekakav unikat koji pati zbog nerazumijevanja priglupe okoline? Nešto kao Tino Ujevid? — Tata. medu kojima prednjači tinktura čuvene španjolske mušice. — Pa. — Što je bilo? — upitala me majka blago. kao i sve ostalo što čini globtrotersku ikonografiju tih godina. izišao sam na cestu što vodi iz našeg grada i digao palac. da te ne bi identificirali kao pripadnika jedne od ovih skupina. poštujudi njegov izljev internacionalne prijateljske ljubavi. A kamo ti se ide? — Autocestom po Evropi — opalih kao iz puške. Kad je zastalo prvo vozilo. ali daleko od onoga što sam vidio (i obišao!) u Kopenhagenu. bez vede bojazni za srce. ušavši u sobu. ne ide mi se u vojsku . Vedina "pornorobe" (osim estradnih pornofenomena) prolazi kroz pornoshop... hipijevski folklor. zatim umjetni penisi raznih dimenzija (električni i na . — Ma. dao polovicu okrugle pite s jabukama. tako da je po koju svađicu mogla sebi dopustiti. odmah mi se učinilo da se za ležeran ulazak u pornoshop (onaj koji te nede kompromitirati) moraju zadovoljiti neke pretpostavke. sadomazohističke. U SR Njemačkoj sam vidio tek nekoliko pornoshopova. ako vas i primijete kako kradete najnoviji broj Eros-Vampirelle za prekogrobni seks. u nastupu prijateljske skrbi. koji nije volio da ga ispravljam. — Stanislav se svađa — rekao je otac rezignirano i krenuo da se pozabavi nekim korisnim kudanskim poslom. niti je imao očitijih pandana. redovito u pokrajnjim ulicama i bez ikakve robe u izlogu. neki prašni TAM pun šljunka.

obavijen intenzivnim mirisom Chanela 5. Uglavnom. Imali su otprilike ovakvu dramaturgiju: Ubacujete prvu kovanu krunu Dva bijesna tipa bliskoistočnih fizionomija jure u crnom Mercedesu za bjelokosom ljepoticom u Volkswagenu. ili otvore za oči. nego predstavljaju posebnu formu takozvane cikličke dramaturgije. kupio jedan jedini. ali je u tome (nakon pete krune) prekida ogroman šleper koji trubi iza njih. Pri tom strašno petlja oko neispravnog zatvarača na šlicu. i tako dalje. koje su posebnim postupcima pornografski funkcionalizirane. zbog svoje primijenjene. redovito ponavlja nakon 120 ubačenih danskih kruna. ubode pčela u dupe. jer je kiša prestala.navijanje). njegovo ogromno spolovilo bljesne pred uplašenom djevojkom. koji je u blizini Havnegade pjevao svoju duhovitu baladu: "What Do You Think You Can Reallv Find in The . te filmovi.. oni se utroje žestoko pojebu valjda negdje nakon 346 kovanih kruna. To su razne publikacije. a drugi raskopčava hlače. Godine 1972. Krede da se poigra momkovim spolovilom. — Gospodine. Jedan mi je Indijac u youth hostelu predočio sasvim zanimljivu teoriju po kojoj ti i takvi filmovi i nemaju kraja. nakon sedme krune ponovo izlaze van. morali ste baciti novu kovanicu. prema opozicijama: staro-novo. umjetne vagine ukomponirane u lutku za napuhivanje. a stavljali su se u pogon bacanjem kovane krune. napominjem ovo za neupudene. Mačka se sakrila u grmlje i iz nepoznatih nam razloga. Osobito funkcionalna bila je tematska podjela. vjerojatno Amerikanac. koji de potkraj sedamdesetih zamalo progutati svu ostalu proizvodnju u ovoj delikatnoj privrednoj grani. sve mi se više čini da su te filmove snimali specijalno za automate. razni erotski "gadgeti" dvojbene namjene i slično. i tako dalje . i tu njega. PRIRUČNICI ZA SODOMISTE. japanske kuglice. eventualno. LEZBIJKIN KUTAK. oni se sklanjaju u Mercedes i plavuša je ved pitomija. Takve su. pornoshop je imao jedan nužan dodatak — malu salu s projekcijskim platnom. POZAMENTERIJA ZA NIMFOMANKE. Idudi koitalni pokušaj (šesta kruna) propada zbog toga što se između njihovih organa ispriječio volan. Pod naletima kiše. ne nalazite li u ovom gumenom ljepotanu stanovitu dozu dekadencije (a touch ofdecadency) — rekao mi je lepršav mladid. navodni silovatelji dijele nekakvu lovu i jedu rahatlokum. Uz ostale podjele. Ubacujete drugu kovanu krunu Umjesto da gone onu polugolu plavušu. riskirali ste. Osobito dobru sliku danskog pornoshopa ocrtao je ulični pjevač. jer je klijentelu posebnih prohtjeva nepogrešivo odvodila do mjesta njihovih malih interesa. da vam se netko obrati i ponudi poznanstvo. Zbog obilne količine kovane love što sam je ostavio u jednom automatu na Osted-gade. s preciznim mehanizmom za lubrifikaciju. na kojem si mogao pregledati dvadesetak pornida. S pojavom zvučne osmice. fotostripovi. Ispred pornoshopova bilo je obično i automata za gledanje pornofilmova. stenjanjem i drugim zvučnim emanacijama što su zbunjivale obične kupce koji su provjeravali kvalitetu netom kupljene robe. ali i predstavljačko-poticajne vrijednosti. tog pornografskog Eldorada. tako da se nigdje nisu morali postavljati natpisi i panoi tipa: PRIBOR ZA PEDERE. hit-rasprodaja. Na otvorenoj cesti oni je prestižu i zaustavljaju. još uvijek nije bilo videokaseta. ako ste htjeli vidjeti nastavak. roba prve klase — roba s greškom (možete li zamisliti nekoga kako kupuje jeftiniji prezervativ s tvorničkom greškom?) i slično. Ova podjela bila je na neki način prešutna. ta je sala svoju nazočnost otkrivala agresivnim dahtanjem. ali se aparat zaustavlja. razumljiva. a dok vam istječe treda kruna. Ubacujete tredu kovanu krunu Jedan od tipova je mački zafrknuo ruku. Nakon kratkog vremena. pio deset -postotno pivo i mislio si svoje. pripadale su nekoj vrsti međužanrovskog područja. cviljenjem. dok sam neoprezno lutao po odjelu za ljubitelje rektalnih vještina. sama po sebi. Ljepotica iskače iz automobila i juri u grmlje pokraj ceste. Ubacujete četvrtu kovanu krunu (drhtavim prstima) Željno iščekivani fuk spriječila je iznenada pojava ljetnog pljuska. Ja sam dotle jeo bezmesni rižoto. stripovi. Ako ste švrljali po odjelima koji s vašim seksualnim interesima nemaju nikakve veze. da bi. sada je ved posve gola. Zatim. kao i štošta drugo. eventualno.. primjerice. gdje tobože slučajno ostaje bez haljine. Oni tipovi ipak kredu. bile kožnate gadice s metalnim cvekovima za sado-mazohiste.. jer se peripetija koja je spriječila koitus prvi put. baš kad je htio penetrirati. prijateljstvo ili slično. ali vama je u tom trenu ved istekao godišnji odmor i odavno ste ved (nakon 212 kruna) napustili Kopenhagen. Pojedine stvari. Segmentu umjetničke ili artificijelne pornografije pripadaju oblici predstavljačkih umjetnosti. Automati su imali mali ekran. i tako dalje. revije za razmjenu iskustava i partnera.

ali mi je u pameti ostao mračni pariški live-show s Pigallea. u čijem se kutu nalazi kauč presvučen crvenim skajem (valjda radi lakšeg održavanja). u tom trenu. — Tada bih dokazao svoju teoriju cikličke dramaturgije. youth hostelima i sleepinima donijeli su mi niz novih spoznaja i iskustava. nepatvoreni prizori iz svih sfera ljubavnog života. . koja de se polako probijati dolje na Jug i s vremenom početi. Snjeguljica i sedam crnih patuljaka (možete si misliti!). ne znajudi da ste u tom trenu potrošili pare potrebne za povratak iz Pariza. u skrivenim dijelovima prtljage. Gobbi. razvoj. Pa kad smo ved kod "penetracije". obuzeti nelagodom. godine došao u Kopenhagen. Dolazi konobar i pita vas što dete popiti. u izvedbi pravih pornoglumaca. tajno. osvijetljeni kauč dolazi crna artistica u interesantnom negližeu i njen malo predebeli partner. Iznenađeno ustanovite da vam je financijski rentabilnije dva puta otidi u live-show nego jedanput u Louvre ili Zoološki vrt. Kad vas konobar upozori da je konzumacija obavezna. eventualno decentnu felaciju i odmah odlazite. ili na otvorenje kakve izložbe. ali i od drugih seksualnih vještina i operacija. XIX. Tu i tamo bi svrnuo u Zagreb. Bogat autostoperski staž.Sex Shop in Copenhagen". koji vam je upravo zastro vidik. prelaziti i našu državnu granicu. dutite iza leđa teško arapsko i crnačko dahtanje. Stoga zaslužuje da bude razmotrena nešto kasnije. nakon kojeg de ga klasicistička strogost vratiti u stroge klasične proporcije. sukobe tendencija. nije naodmet spomenuti da se live-show sastojao od mnogobrojnih pravih penetracija. Nancy voli mezimce (čista zoofilija!). Dakle. sva moja čuđenja nad Delonovim postupcima bila su sasvim bespredmetna. ako je pornid predstavljao penetraciju seksa u filmsku umjetnost. odslušao dva predavanja i skupio tri potpisa. Indije i drugih tajnovitih mjesta. nazvan bezazlenim imenom "live-show". uočio u Kopenhagenu. Ali. Sjedate za stol i. koju ste namjeravali kupiti u "Lido Musique". Oduševljeni su prolaznici pljeskali i zasipavali njegov šešir gomilom kovanih novčida. nodu. Kad sam 1972. iz čega se jasno vidi da je žanr doživljavao stanovitu dekadansu koju je nastojao prevladati obiljem bizarnosti. Sve mi se više činilo da nadimak Delon nije dobio stoga što mu je fizički sličio. Uz pornoshop i live-show. pa kažete konobaru. da vam donese pivo. Ali. kralj mentalne masturbacije (nije rabio ruke) i slično. jer vam se baš nešto žuri u nacionalnu operu. što se tek iza tog bezazlenog imena krilo! U live-showu mogli su se vidjeti izravni. jer je Delon. vrludanje po autocestama. Prvo vas namame strašno niskom cijenom ulaznice. te da bi mu do diplome trebala tek minimalna gnjavaža oko gramatike. kažete. ali od toga ništa konkretno nije bilo. vama polako postaje jasan princip zajeba na koji ste nasjeli. došli ste ovamo samo da odgledate kakav dobar fuk. dalo se tek nazreti. bio osoba posve nezainteresirana za stvari koje smo mi još uvijek držali prestižnim. Čime se bavio u tim danima. to jest sve ono što mu je omogudivalo nekakvu povijesnost. a s tredim i kompletna diskografija Loua Reeda. danskim pornomanskim podzemljem harao je i jedan za mene sasvim novi žanr. a između ostalog i prve stidne uši u životu (pedicu-lis pubis). pravopisa i povijesti literature. bila je ved spomenuta pornoosmica. nego što se poput njega doimao kao čovjek s drugog planeta. S drugim pivom odlazi blinker koji je naručio otac. Uz pornoshop. a onda putem izgubio indeks. Odmahujete mu rukom. O pornoosmici postoje i čitava dva poglavlja u Povijesti pornografije Milana Grabara. koji sam posjetio desetak godina kasnije i koji je imao osobito dobro razrađen način primamljivanja i varanja publike. i live-show je doživljavao mijene. Gledate live-show i s prvim pivom odlaze pare za kozmetiku koju ste morali kupiti sestri. Ako to nije smiješno. Kao svi mediji. Pladate ulaznicu i ulazite u mračnu prostoriju (9x5 m). — Kad bih imao te pare iz njegova šešira! — rekao je uzdahnuvši moj Indijac. kako de vrijeme sve više pokazivati. u liveshowu su osobito popularne bile točke poput: masturbacija francuskih opatica. ništa. onda je liveshow čista penetracija seksa u kazalištu. Ali. Delon je petljao nešto oko nastavka studija engleskog i francuskog jezika. Sve skupa vedma me čudilo jer sam se uvjerio da oba jezika govori gotovo perfektno. rado bih rekao da se live-show nalazio u nekoj vrsti baroknog pretjerivanja. ono što sam 1972. Presiječete stvar viskijem. Nakon povratka iz Nepala. Ne sjedam se osobito dobro na koji se način ulazilo u live-show i koliko je to koštalo. kao žanrovsku dominantu.

one koje su meni djelovale najsladunjavije i najšarenije. žabe krastače. tako da kupača više nije bilo na vidiku. — Sam da znate. Uvečer smo Irena i ja jedva hodali pod teretom nabreklih. sladunjavi kvazinadrealizam pa te nisam mogao poslušati. izvukao je iz džepa takav snop lira da sam se maltene onesvijestio. Nije mi bilo jasno radi čega je morao u Italiju kad je sve vrijeme sjedio kao drvo po lokalima i tamanio hladna piva. — Taj ti je sto posto lud — reče mi u prolazu Delon. ali je terasa sa stolovima zjapila prazna. mogao juriti nadzvučnom brzinom. — Mislim da si izabrao tri najbolje slike — reče Delon na kon poduže šutnje. Kaj trebate? Steli bi videt slike? Delon kimne glavom i krene za Gajšekom. — Ja sam slikar Gajšek. ovog leta je se skuplje — napomene Gajšek dok smo ulazili u atelje po čijem su podu gacale kokoši i patke. uli je on ved bio zaokupljen slikama. te po koje dugačko podravsko selo. ili je razlog radi kojeg je morao u Italiju možda neki sumnjivi "nodni razlog". koji je pošao prema ulaznim vratima velike zidanice. da bismo se zaustavili u čuvenim Hlebinama. kako mi se zbog Delonove spretnosti činilo. pa nije ništa odvratio. a onda se nismo zaustavljali sve do Sljunčare. raznobojnih plastičnih vredica s logotipima talijanskih i svjetskih firmi. — Ma. — Kog de ti vraga jebena naiva? — prišapnuh Delonu. ili vas zbog nečeg zanima naivno slikarstvo. Razmišljao sam o tome nije li možda otišao nekamo s Irenom. jer demo načas skoknuti u Podravinu. Te smo nodi prespavali u Monfalconeu. Vozio je tada neka još novija i bolja kola od Peugeota. ved je polako padao mrak. a on nije kupio ništa nego je svejednako ismijavao našu potrošačku strast. — Gdje stanuje Gajšek? — Slikar ili kolar? — Slikar. Dosadni jugo svijao je visoke čemprese hotelske aleje. koji je. — Ali digidi ti najviše vole kičasti. Sjeverna obala bila je zarasla u šaš i odande je dopirao glasan kreket žaba. a ti deš mi pomodi u izboru. Kad je Delon zaustavio kola na pješčanom sprudu. Giovannijevom robom. tri najfantazmagoričnije slike. po dogovoru. čekajudi da izabere jednu o tridesetak bluza što ih je skinula s police. Moram uzeti tri slike. Ponovo sam pristao bez razmišljanja. Vozio je u to vrijeme nekakav mali Peugeot. Negdje oko dva sata po ponodi. gdje je on kupio bocu originalnog viskija.se nije vradao s paketima kave. ali on je uzeo posve druge. Delon je izašao iz kola i obratio se seljaku koji je u dvorištu do ceste okulirao ruže. pa sam iskoristila priliku da nakupujem krpa. — Slika patuljke. Na asfaltiranom platou parkirališta nije bilo Delonova Peugeota. a tamo iza ceste ogromni su se valovi razbijali o izlokanu hrid. livade i pašnjake. Stali smo načas u Koprivnici. Ja sam krenuo s njim jer je Delon predstavljao onu vrstu magične i hipnotičke osobe kojoj se ne znam oduprijeti. Kad stanete u Hlebinama. nego onako kako je i otišao — praznih ruku. kakvi! Šta je tebi! — otpovrnula je iznenađena. upalila su se svjetla.Prvo je često odlazio nakratko u Italiju. — Imamo još vremena — rekao je Delon kad smo sjeli u kola — idemo još do Sljunčare. onda tomu mogu biti samo dva razloga: ili vam tamo živi ujak. kome su sline curile koliko je para dobio. Sjedili smo na pješčanoj obali i gledali na drugu stranu gdje su mirovala dva velika bagera. Jednog vrudeg ljetnog popodneva došao je po mene i rekao mi da se ukipam u auto. u malom ribljem restoranu. Potom je platio Gajšeka. zmije i gljive u obliku penisa. koji metar od mirne površine jezera. Irena i ja smo cijeli dan kupovali po zakrčenim i pretrpanim tršdanskim dudanima dok nas je on strpljivo čekao. . cipelama i bofl majicama kojima pri zamahu rukom otpada ovratnik. Jednom sam i sam krenuo na takav vikend s njim i Irenom. Nakon kradeg cjenkanja. — Gdje bi me on vozio! On je morao u Italiju. Odabrao sam. — Lijepo je što ima toliko strpljenja pa te vodi u šoping — rekao sam Ireni. ali. Jurili smo cestom što je vijugala kroz mlada kukuruzišta. sjededi u obližnjim kafeterijama i bistroima. Stotinjak metara od nas. prišao sam hotelskom prozoru i pogledao dolje.

On me pogleda načas. — Ma nikakvi! — reče. sve je to za osobnu upotrebu. lutanja i putovanja. posjetila su ga dva čovjeka u civilu i počela se detaljno raspitivati o svemu onom čime se bavio u SR Njemačkoj.. — Koji je ovo vrag? — Was bat er gesagt? — upitao je šofer svoga suvozača. počeh pipkati po podu. Isprva nisam mogao pronadi bocu. — Imate li papire. — Jebeš sliku! Može Gajšek takvu istu još nodas napraviti. takozvanih "longplejki". vlasnika svega što se u kombiju nalazilo. a onda uze plosnati kamenčid i baci ga tako da je odskočio od vodene površine. Vidite po omotnicama. a kako je ved bio mrak. obrt? — Kakav obrt? — Pa s tim dete valjda otvoriti kakav obrt? — čudio se i dalje carinik. prije no što je uspio montirati liniju. Imam papire kojima mogu dokazati pravo uvoza po osnovi boravka u inozemstvu. Zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli koliku je količinu lira morao Delon iskrcati za sve tri slike. sjedio u određenim pivnicama i slično. HI-FI opremu i 3-000 gramofonskih ploča. što se ubrzo pokazalo prevelikim i jalovim poslom. i to — promrmlja on. poznata mi oblika. To su različite ploče. Kao rođenog pehista. bivši kinooperator. Tako se 1972. otresao pijesak s hlača i polako se dovukao do kola. jugoslavenski carinik otvorio je stražnja vrata kombija i stao osupnut. poznaje li kakve emigrante. — Kakvi su to poslovi? — upitah ga.400 njemačkih maraka. Delon je posjedovao crni američki policijski kolt. bolji . a onda se nasmije. — Razbio sam ti onu šumu patuljaka s kurcolikim gljivama. — Tu je nekakav luđak s HI-FI linijom i punim kombijem gramofonskih ploča. Je 1' to za šverc? — Nije. a onda sam nespretno srušio jednu od staklenih naiva i razbio je na komadide. Vlasnik je izišao. . — To je bljutav posao koji radim da bih stekao pretpostavke za neki drugi. obišao kombi i odgovorio cariniku: — To je sve što sam uspio uštedjeti za četiri godine u Njemačkoj. pa i šire: koga je upoznao s kim se viđao. U isti mah neoprezno lupih čelom po spremištu za dokumente. Sagnuh se. Čini se da ga je osobito zbunjivalo to što su se imena s ploča pojavljivala više puta zaredom. Kada je zeleni kombi njemačke registracije stao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u mjestu Potkorenu.. — Daj donesi onu bocu iz automobila. U spremištu je ležala neka čudna stvar. Carinik zalupi vratima kombija i krene prema svom kolegi kako bi se s njim konzultirao. a kad i taj drugi postane bljutav. — Imam lošu vijest za tebe! — viknuh iz automobila. je li ikad vidio Novu Hrvatsku. — Mora da me to tjera na skitnju. Dok je Brambor preko volje odgovarao na ta pitanja.. Ustao sam. — Ne. On isprva ništa ne odgovori. pa je morao upitati: — Ovoga tu Majala ima devet komada. Tek kad su mi se oči malo privikle na tamu. premda sam odgovor znao. — Ništa to nije! Sve su ti to samo isprike za skitanje.— Prodaješ Talijanima naivu? — Između ostalog. Imao je na štednoj knjižici 1. XX. 36 švicarskih franaka. To je bila bilanca njegovog četverogodišnjeg ekonomskog egzila. Gdje ti je viski? U tom trenu se sjetih da je bocu stavio na pod automobila. godine s privremenog boravka u SR Njemačkoj vratio Jaromir Kralik. zapravo naš prijatelj Brambor. a ono se od udarca otvori. jedan od tipova počeo je razgledati ploče. uvozne dozvole. — Bez toga ne možeš? — upitah ga. uspjeh shvatiti o čemu se radi.. — Sigurno se opet spremaš otidi? — Stanislave — prekine me Delon. onda du morati pronalaziti . Kaže da je sve to za ličnu upotrebu. kamo je zalazio. — Valjda imam tu u sebi nešto pokvareno — nasmije se preko volje.

Bilo je tu svega i svačega. crni monotoni zid bluesa se otvorio i ja sam uspio shvatiti taj pregolemi svijet zazidan u jednostavnu muzičku frazu. a ne prigovor — reče on. nekod zamišljeno kao "gigant". što su neumorno i beskonačno dugo činili Bramborovi majstori bluesa. opasno je nagrizala situacija u kojoj se nalazilo njegovo poduzede. Uza sve to. — Eto. Boba Dylana. Urlajudi Vuk. koji sam doduše uspio završiti fakultet. a što su mi dali? — govorila je majka. pa su se pokupili i otišli. Brownie McGee. Erica Claptona. Jer. Njena konstatacija bila je istinita. Tako sam. što drugo redi kad se netko zove Limun. . — Uradili su to bez naloga i u tvojoj odsutnosti — rekao sam ogorčeno. kad imaš devet Majala. gdje smo do tričetiri izjutra nebrojeno puta preslušavali prividnu monotoniju Hookerova glasa u "Tupelo Bluesu". Lightnin Hopkins. Uopden i raširen stav glasio je da se Brambor vratio iz Njemačke s velikom. U vredici je bio posljednji ostatak našeg hašiša. — Idemo smjesta uložiti prigovor! — Kurac demo ulagati. dobro znaju što mi radimo. pa je i to predstavljalo pozamašnu investiciju koja se. Ma Rainev. uspio zavoljeti blues i doživjeti prvo službeno saslušanje. ali bezvrijednom kolekcijom ploča. a danas tek nespretni mastodont koji nikako da korakne naprijed. Kad smo se vratili k Bramboru. pokazala efikasnom. Pred drugom inspektorom razvili smo najprimitivniju taktiku upornog nijekanja. Bukka White. a visina njene penzije bila je tako sramna da se javno nije ni spominjala. ali sasvim beskorisna. Reverend Garry Da-vies. Zvjezdana se ozbiljno bavila baletom. začudo. Situacija u kudi bivala je sve napetija.kakve to rutinske razgovore mogu voditi s ljudima koji nisu prekršili zakon? Ubrzo je Brambor zaboravio službena lica koje je mučilo njegovo četverogodišnje izbivanje. Sonny Terry i još čitavo čudo američkih Crnaca. upropastila sam zdravlje i život na toj školi. za što joj je bio potreban odlazak u Zagreb. koja je predstavljala osnovu kudnog budžeta. ustanovili smo da su mu u međuvremenu pretresli stan. grubi recitativ. kao što su Blind Lemmon Jefferson. Majka je zbog infarkta otišla u invalidsku mirovinu. uz pomod Bramborove kolekcije ploča. Duge sam nodi provodio s Bramborom u njegovu stančidu iznad kina Romanija. presječen neuobičajeno melodioznim refrenom. s prijetedim riječima da se više ne zajebavamo s drogom. u "Goodnight Irene". ponajprije njegova gitaristička countrv varijanta. jer da oni. davali imena natječudi se tko de više zajebati dijete. koja se. kako nam se tada činilo. jer je netko otkucao miliciji da. ali u pogledu skorog zapošljavanja nisam imao osobitih perspektiva. Big Bili Broonzev. Pustili su nas na miru. — Imam takav jebeni dosje — ljutio se Brambor pred nama — da ih se nikada nedu riješiti! — Možda je to rutinski razgovor — pokušao sam ga utješiti — Možda idu svakom tko se nakon dužeg vremena vrada iz inozemstva? — Pa i da jest tako — ljutio se on dalje . slušajudi ploče. valjda imaš i jednog Vicu Vukova? A? Službenici su vrlo brzo shvatili da od Brambora ništa korisno nede doznati. XXI. Munja. I na koncu ja.— E. trebalo je pronadi kakav-takav posao i zbrisati. Floydovaca i drugih. nikad nede isplatiti. U Bramborovoj kolekciji mogla su se nadi tada u nas sasvim nepoznata imena starih majstora bluesa. nije imalo nekih osobitih šansi kod naših lokalnih diskofila. Lead-bellyja. Očevu pladu. I onda sam doživio otkrivenje. izvuče ploču iz košuljice i pokaže mi tanku vredicu od prozirna papira zalijepljenu s jedne strane polivinilnog diska. pušimo nešto strašno smrdljivo. promatrajudi onu bijedu ispisanu na odresku od penzije. izvlačedi iz gomile ploča jednog starog Johna Mavalla. kojima su roditelji. pradeno usnom harmonikom i lupkanjem po oplati. premda nemaju dokaza. prebiranje po raštimanim gitarama. Imali smo više srede nego pameti. Sunašce ili Smečko? U vrijeme najvede slave Rolling Stonesa. cendravo zapomaganje Lightnina Hop-kinsa u "Penitaintry Bluesu". ali je vidno dominirao takozvani "crni blues". Rekavši to. te se mogao mirno predati slušanju bezbrojnih longplejki. baš kad im je htio staviti na gramofon jednog Mavalla. kako je ispravno zaključivao otac.

nego ona meni! — I neka je! — nije se dao Franjo. Franjo. — Pa jasno da nije purica! — razljutio se otac. — Ali..— Kad sam bio u tvojim godinama. Jedino su mlinci bili pravi. Onoj pristojnoj i finoj curi dao si nogu.. bolje da si otišla u barske plesačice! — Ali. — Ali partija s tim. — Ostavite vi Evu Biser i pedeset drugu godinu — mljaskao je tata koricu reš pečenog batka. — Mislila sam — ispravi se mama — da te čuje Eva Biser iz pedeset druge godine. — Ti da mi ne popuješ! — lupi otac šakom po stolu tako da se plastična zdjela sa salatom opasno zanjihala.. — Ne pali više ta patetika! Svi su se osvijestili. Zatim polako usmjeri onu kost na mene i nastavi: — Je li. — To tvoje dijete puši hašiš i lovi kurve. — A. što ti malo ne angažiraš svoje stare partijske veze i ne nadeš mu posao? — rekla je majka poku šavajudi smiriti napetu situaciju. — Ali.. nisam napisao nikakvu molbu za tvorničkog novinara . bradu. skitaraš se po lokalima i ništa ne radiš. Zar ne vidiš kako nam ide? Ovo su prvi Svisveti da nam šugava kokoš mora glumiti puricu. hašomane. donosedi na stol pečenu kokoš koja je bila surogat tradicionalne purice.. Sjedili smo svi četvoro za stolom. a sad se valjda baviš kojekakvim kurvetinama . jel'da? — Jesam.. — Šta da me čuje Eva Biser! — prekine otac majku. vidiš. pa de valjda znati i držati jezik za zubima. pokušala drmnuti batak. jedi i šuti! — rekla je majka. tata — pokušah biti pomirljiv i razuman — za Zvjezdaninu umjetničku bududnost možemo se odredi jedne purice .. dobro. ni na koga . Zar nisi ne kad govorio da partija mora energično raskrstiti sa svim oblicima protekcionaštva? —Jesam! — vikne otac. — Franjo. mama. Zašto onda ne bih i ja potegao veze da uposlim sina? — Da te čuje Eva Biser kako govoriš o partiji .. — Dobro je poznato da je Eva Biser napustila partiju i preorijentirala se na crkvu i popove. — Ne želim da mi tvoji primitivci daju posao kao neku vrstu milodara. i ja du ti dati nogu! — Pa. A dotle se ovo dvoje gospode izležava i izmišlja sve nove i nove zahtjeve. imao sam za sobom ved pet godina radnog staža — rekao je otac pošto je posrkao juhu i odložio tanjur. što si ono rekao o mojim primitivcima. — Ne želim takve razgovore za ručkom! Pogotovo nedjeljnim! — Nisam ja njoj dao nogu. — Ni na koga. da znaš da sam tako nešto i uradio! — rekao je tata. — Ana. — Ali. zaokupljeni nedjeljnim ručkom.. a onda uperi kokošju kost u mamu. pa svak grabi za sebe .. — Pogledaj na što ličiš! Pustio si tu kosurinu. ne maredi zaočev solilokvij. — Kad sam posljednje pare dao za tvoje nerentabilno nogatanje! Kad te to ved zanima. — E. — Franjo! — viknula je majka. nije uspjela raskrstiti! To je žalosno ali je činjenica. Supovci mi dolaze u kudu i pitaju me znam li da pušiš hašiš s onim probisvijetom iz kina. molim te. — Franjo! Ne govori gluposti pred djecom! Ako izlanu nešto. tata! — prosvjedovao sam. molim te da ne diraš puricu dok svi ne pojedu juhu! — opomenula je majka sestru.. zgrabio vilicu i autoritarnom gestom prenio na svoj tanjur najvedi i najljepši komad kokoši.. koja je. tata. hodeš da ti ja kažem na koga si mislio? Na Ivicu Vugleca. kao i s drugim svinjarijama. dugo i predugo ja šutim! Sve zbog tvoje bolesti i obzirnosti . i na koga si zapravo mislio? — Ni na koga! — rekoh ljutito. — Zvjezdana. to nije purica.. Ako ubrzo ne nađeš posao.. . baš sam Ivicu Vugleca zamolio da pogura tvoju molbu za tvorničkog novinara u Sedmom svibnju. sve de nas pohapsiti. — Imala je potpuno pravo. — Djeca! — nasmije se podrugljivo otac.

Trend je zahtijevao da se demaskiraju i kritiziraju neprihvatljive pojave i incidenti koji su se . čak i kad je bio trijezan. — Pa. — Ali. — Jest. a inače bi ga najradije nogom u dupe? Ali. opsovao nekoliko puta Vuglecu majku i drugu bližu rodbinu. Naježio sam se: zar sam zaslužio da započnem "karijeru" kao štidenik notornog primida. a onda si natočio čašicu domadeg vinjaka. Pogledajte malo molbu svoga sina! Traži posao novinara. Svoju političku karijeru uspio je nastaviti točno na onom mjestu gdje je zastao Miki Grabar — postao je predsjednik Gradskog SSO-a. pa drugovi ne znaju kakav si. a bio je kadar i sam napisati vlastite referate. nisam — bunio sam se. Kad sam četrnaest dana kasnije od Sedmog svibnja dobio službenu obavijest da nisam primljen ja. posve umoran i neraspoložen — taj je jebeni Siniša Todorovid. druže Ivančicu. vidi se tko je prvi omladinac u gradu! — ponosno je govorio Ljubin otac. a onda ti karijera ne gine. kako se poslije pokazalo. Čak sam napisao da si član partije. Sutradan sam posve slučajno naletio na Ivicu Vugleca.. nekadašnjeg referenta u Sedmom svibnju. Tamo ga je vrlo strpljivo saslušao šef kadrovskog. komu se klanjaju isključivo zbog njegova statusa. Ne znam što se tamo događalo. stari mi je referiso — rekao je Vuglec — i tu demo stvar gurat promptno. Evo. naučit te da marksistički misliš. kako bi se ustanovilo čija je najpismenija. ali pretpostavljam da je nešto kasnije Zvjezdana sasvim mirno prebacila moj komad mesa na svoj tanjur. —I jesam! — razljuti se Franjo. da im pizda materina! Drug Vuglec počesto je govorio gluposti. Ali. pa je tako njegova preporuka koristila koliko bi koristila i sveta vodica. Pred njim nije bilo nikakvih prepreka. imao sam srede. da si je i ti napisao. stari se užasno razljutio. nego nekakav Siniša Todorovid. još jednom lažnom regionalnom gigantu. a u molbi pokazuje notorno nepoznavanje gramatike i pravopisa. s tom nakaradom od fakulteta? Nisam mu odgovorio ništa. molbu si pisao ti. — Sad kad nema onih nacionalista da ga koče. U tom trenu nisam znao da je politička karijera druga Vugleca opasno načeta alkoholom i zapravo na zalasku. opasno razjedenom raznim privrednim bolestima. — promrmljao je otac. a sadašnjeg izvršitelja raznih važnih funkcija. Bit deš naš. uzeo tu obavijest i odjurio u Sedmi svibanj. znaš da je gore u Zagrebu bilo kojekakvih devijantnih pojava stranih našem društvu. Jer. Ti nema da brineš. Ljubo Brabec se odmah po povratku iz vojske uspio zaposliti u Agropromu. Primit demo te u partiju. kad mu se iz usta širio miris rakije pomiješan s mirisom češnjaka. koga je otac navodno "zadužio" da pogura moju molbu. Na raznim omladinskim i partijskim forumima znao je lijepo i tečno govoriti. — Nisi. novinar mora biti i te kako pismen! — Mora. nadam se da dete se složiti sa mnom. Iskitio sam tvoju traljavu biografiju na tri kucane stranice. Demonstrativno sam ustao i otišao od stola a da se nisam ni okrenuo.. — Ne bi — rekoh da ga smirim.— Znam da nisi — sasvim pribrano de otac vadedi novi komad kvazipuretine s pladnja. ja znam da Franjin sin ne bi surovo s onim reakcionarnim i drugim elementima. Jebi ga! Za razliku od mene. ali bit deš! Svakog to dočeka! Kako inače zamišljaš da deš dobiti posao. kako čujem. a moliš boga da ga ne nadeš. A ti samo pamet u glavu! Jedina ti je mana što si završio taj fakultet. pa svakog studenta treba malo provjeriti. a onda se snužden i razočaran vratio kudi. —Ja sam je osobno napisao. ne bi bila mnogo bolja. koji je zatim izvadio molbu i rekao: — Ne ljutite se. Ljubina je karijera uistinu bila zavidna. — Kako nepismen? — Molba ti je puna pravopisnih grešaka. sav crven u licu. — A zašto sam je pisao ja? Zato što je ti ne bi nikad napisao! Zato što se uopde ne brineš za posao! Zato što ga tobože tražiš. Uostalom. — Osim toga — doda on. vidite! Urednik našeg tvorničkog lista lektorirao je sve prispjele molbe. drug Brabec. — Nisu te primili jer si nepismen! — rekao je s vrata. mora . a kako ne bi sad. Jer. pa je tako s početkom mandata privremeno napustio Agroprom. bududi zet predsjednika opdinskog Izvršnog vijeda.

te da mi se. Koji časak kasnije na vratima se pojavio Ljubo Brabec. Na taj rođendan bili smo pozvani svi. Fakulteti koje smo završavali ispali su besmisleni i uglavnom nekorisni. Silom prilika morao je nekoliko puta kritizirati i rad svog prethodnika. pitajudi se što de se sad dogoditi. Mislim da smo te 1973. rekao: — Ljubane. Tada je drug Brabec. tako da se ovaj skotrljao preko ukrasnog grmlja u lijehu punu vrtnih patuljaka. godine. blatnjav i poderane nogavice. predstavljala je. kako nema zraka . godine ved znali na čemu smo. to ti nije pametno. saznao koga još čekamo. Vjerovanje da netko čeka da mi po-svršavamo fakultete i ukrcamo se u život pokazalo se naivnom tlapnjom. Dobro sam vidio kako je Miki došao. tek dobro provjerene pulene postojedih snaga. a onda se valjda predomislio. Pipnuo se načas po bolnoj vilici. bila je to najgora proslava rođendana te godine. Vi ste mu prijatelji. ali nikad nisam saznao sadržaj tog razgovora. Smjena generacija o kojoj se neprekidno pričalo bila je deklarativna. poljubio Ljubu i predao mu zamotani poklon. Bila je to ukusno uramljena velika fotografija nastupa VIS-a Gromovi pakla na srednjoškolskom natjecanju u Virovitici. Pola sata kasnije. simbolična uostalom. tako da su svi željeli što prije zbrisati. a onda su mu grunule suze na oči. poslova koje smo namjeravali raditi nigdje nije bilo. da u ovom trenu ne vidim nikakve mogudnosti da izgradim i najminimalniji oblik egzistencije. ili 1973. kad je stari Brabec ved otišao. Kad je Ljubo prestao govoriti. Onda mu je Ljubo počeo nešto govoriti.. on se namrštio i prekorio me: — Stanislave. Na sredu. Ljubo je morao ponešto redi i o Mikijevim grijesima i zabludama. Ako želiš sačuvati povjerenje svojih drugova. fudka za njegovo pametno obrazloženje. pa su tako i Ljubini istupi bili puni različitih opaski o neželjenim kretanjima jučer. . Cijele večeri atmosfera je bila nekako usrana. i kao takva nije egzistirala u životu nego na naslovnim stranicama novina. a čitav život izgledao nam je poput pretrpanog vlaka na koji se nikako ne možeš uspeti. što je učinio teška srca jer se ipak radilo o prijatelju. Peto poglavlje I. Mislim da bi mu sve to Miki oprostio da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. ali miran. mi imamo povjerenja u našeg Ljubu — rekao je naivno netko iz našeg bivšeg razreda. Stvarno. nego sitni ekscesi njegove prakse. Kako se tražilo da se grešnici javno imenuju. U jedanaest se Ljubo svalio na kauč i počeo se tužiti kako ga nešto boli oko srca. kako nam se činilo. sišao je Ljubo u dvorište da dočeka Mikija. Nitko od bivših članova nije imao pojma da nešto tako dragocjeno uopde postoji. vezana uz Ljubin rođendan potkraj 1972. otvorio vrata i. drugovi su mu oni tamo gore. Rekao sam mu potom da ne znam što du ni kamo du.. Na brzinu smo odjurili u bolnicu kolima Čede Kralja. — Ali. to što govoriš čisti je defetizam i nedostatak idejnosti. Odškrinuo sam debelu zavjesu i gledao dolje na ulaz. Miki je slegao ramenima i okrenuo se da de otidi. — Nisam mislio tako — nasmije se Ljubin otac. ili nam se bar tako činilo. a ona nekolicina mladih koja se uspjela popeti na pozornicu. — Rekao sam "povjerenje drugova". pa i Miki Grabar. a onda je razmotao papir i izvadio Mikijev poklon. te o radikalnim promjenama koje treba početi provoditi ved danas. za razliku od "izgubljene". postati "suvišna" generacija. to nije bio infarkt nego čir na želucu.zbili za starog rukovodstva. jer je nailazila jedna sasvim loša sezona. Jedino još Miki Grabar nije stigao. u takvim je slovima više ukazivao na Mikije-vu nebudnost i oportunizam negoli na njegovo šurovanje s "maspokom". vratio i opalio Ljubu šakom u bradu. Vratio se blijed. Koliko znam. Trajalo je to poprilično dugo. otišao je načas u drugu sobu. Ljubo je neko vrijeme promatrao fotografiju. trebao si malom Grabarovom redi neka ne dolazi. Obukao je kaput. Vlast je bila u rukama starih i prokušanih. prije no što de izidi. koji se upravo spremao otidi i ostaviti nas nasamo. Kako bi prikrio uzbuđenje. u skladu s tim. Mane koje si nabrojao nisu bitne mane socijalizma. Oko osam uvečer bili smo u dnevnom boravku Brabecovih i zezali se uz nekoliko sasvim pristojnih hladnih aperitiva. Kad sam Ljubi Brabecu s gorčinom u glasu rekao kako demo.

Ne sjedam se što je sve tamo radio. Na koncu. Umalo se nismo posvađali kad sam mu rekao kako je sve više nalik na oca. ali smo nakon toga prestali voditi ovakve i slične razgovore. Kako to misliš? — Pa tako . zamišljen i pomalo rastresen. Nitko nije htio plesati na "My Mojo Working". Bio je kinooperator. Vratio se potom starim uslužnim djelatnostima. radi u bolničkoj kotlarnici. Pročita Osnove interne i traži me da ga propitam. da — promrmlja dr. I tako. a on meni točno i detaljno razloži mehanizam srca i bubrega. Jazbinšek. Pobojavši se da mu se nešto nije dogodilo. dr. kad su me politika i ekonomija trebale najviše zanimati. postavi televizijsku antenu i pojačalo za drugi program. On jednostavno spada među ljude koji uvijek nagrabuse. Sad radi na bolničkom održavanju. jer je svojim otkačenim ukusom samo maltretirao plesače. — Svašta je mogao biti da ga nisu zeznuli. Mikijev otac. II. na početku sedamdesetih posve sam je ispustio iz vida. Slavko Grabar. Ostao sam iznenađen jednostavnom istinom njena panična iskaza. nego nekakvi Florev i Chain. ali su u toj domeni poslovi i zarade bili toliko sporadični da mu nisu mogli osigurati stalne prihode. objasni mi tehnologiju premošdenja. za što je Brambor imao sve preduvjete osim školske spreme. Da se od tri tisude ploča i vrhunske linije (Fisher) ne može živjeti. to ni ja nisam znao! Slušaj. Pristanem iz zajebancije. kirurg. bez kojih nisu znali okončati nijednu akciju. Ti bokca. primio ga je na poslove održavanja u gradskoj bolnici. kad malo bolje promislim. Onda se sasvim nenadano pojavila dobra vila koja mu je pronašla posao. U proljede 1973. — Budeš li lajao naokolo. ponajviše od spomenutih janjaca i prasaca... U to vrijeme ved se pričalo kako za pojedina radna mjesta postoje sasvim egzaktne tarife. Pogodilo ga je to ponajviše stoga što se i sam u posljednje vrijeme počeo debljati. nije htio uzeti ni dinara. ali znam da je nešto prčkao oko kotlarnice i centralnog grijanja. — To ti je pravi fenomen! — govorio mi je Gogo Jazbinšek. i bili su oduševljeni kad je njihovu kderku izveo u kino. nakon nekoliko godina prodat de sve ploče i liniju i nadi se ponovo na početku — bez ičeg! Kratkotrajni honorarni posao koji je svojedobno dobio u lokalnom diskoklubu kao diskdžokej istog je trena izgubio.. bududi da je politika na neki način privilegij entuzijasta a ne razočaranih. s užasom je shvatio. Nastavi li tako. meni se jebe za politiku! — rekao je otac Franjo. — Danas. kad je sve to obavio. jer je jako dobar s njihovom Sekom. Zatim je počeo davati molbe na sve mogude natječaje. tko zna što bi sve mogao biti . ali ni jednu nije potkrijepio argumentima kakvi su funkcionirali.. Gogom Jazbinšekom. a kako on nipošto nije htio pristati na to da pušta sezonske plesne trivijalnosti. Tvrdio je da bi mu to bilo neugodno. što ja znam. onako u dokolici. Ipak. Ali. a možda je mogao biti profesor filmologije. — Da. prešao je preko uvrede. nakon svega. Drugi dan je ponovo trebao dodi na ručak. Prostor u kojem je svakodnevno provodio po osam radnih sati zbližio ga je s mladim liječnikom dr. mogu te još uhapsiti! — rekla je majka. tako da sam i s njim prestao razgovarati o delikatnijim temama. ali nije došao. motao se oko voznog parka. u tim godinama. Neki dan mi priča o tome kako Fleming uopde nije zaslužan za upotrebu penicilina. održavao vodovodne instalacije i vrlo brzo uspio se uputiti i u održavanje složenije medicinske opreme. Zapravo.. . a možda je mogao biti primarijus. U to vrijeme jurio je sa sastanka na sastanak. čitati medicinsku literaturu. Tvrdili su da je otklonio kvar na rendgenu koji nisu mogli otkriti tehničari iz Zagreba. saznao je Jaromir Kralik nakon što je radi golog opstanka prodao dvije ploče Big Bili Broonzeva i jednu Muddvja Watersa. a Brambor. jedini je izlaz bio da se raziđe s vlasnikom diskača.— Šteta — rekao je — što ne možemo o tome ozbiljnije popričati jer žurim na sastanak. ja sam posve prestao o njima govoriti. a mogao bi biti . pa na večeru. — Pročita Urologiju i gotovo sve zapamti. Rezultat tog drugovanja očitovao se u tome što je Gogo ubrzo počeo slušati "crni blues". Pozvali su ga stoga na ručak. koji ved tridesetak godina gradi socijalizam tamanedi naokolo janjce i prasce. to nipošto ne znači da ona nije bila prisutna u našim životima. pobroji osnovna pludna oboljenja i šta ti ja znam. Brambor je došao u kudu Živanovidevih da u fušu sredi nekakve električne instalacije..

— Ono u vezi s tvojim ocem? — rekoh. kao da se tog časa sjetio. Umire od raka. ako ikom kažeš . pazi. u tom razdoblju Brambor se nije mnogo družio ni sa mnom ni s drugima. A kad nestanu klape. ali ja mislim da ipak nisu bili toliko bedasti i nemaštoviti. Stara "francjozefinska" zgrada crnjela se na pozadini zvjezdanog neba. Neugodno je o tome i misliti.. — Koje trojice? — stvari su mi još uvijek bile mutne i zbrkane. ali Gogo kaže da se nede izvudi. Pogotovo nisam mogao zamisliti Arletu kako zuri u mrak i pozorno sluša baladu "Poor Howard" u izvođenju Leadbellvja. Brambor bi je obično čekao ispred kozmetičkog salona Ružica. Bio je zamišljen i nekako neraspoložen. Ali. — Ne mora. Iskopao je to. Na njegovom primjeru mogao sam vidjeti kako zaposlenje i ljubav razorno djeluju na prijateljstvo. podigavši ruku kao da prisižem. — Eto. — Stanislave. — Da. — To između tebe i Arlete je sasvim ozbiljno? — upitam ga onako tobože uzgred. a onda je Brambor iznenada utišao gramofon. što se moglo razumjeti: mnogo je radio. Seka Živanovid . pa sam jedne večeri svratio u dragi stančid iznad kina.. — reče on. iza očevih leda. Budem li mogao. Onda se ipak odluči: — Ljubo mi je rekao. — Tko ti je rekao? On zašuti i pogleda me ispitivački. Operiran je.. doda: — Pazi da zucneš nešto. odnijela je ručak u stan iznad kina i vratila se kudi kasno navečer.. premda sam prizore iz pornida još uvijek pamtio. Ali Ljubin stari tvrdi da je nešto bilo između mame i.Arleta.Arletina majka potrpala je najbolje komade ručka u "kostšolju" i poslala kderku da to odnese Jaromiru i vidi što je s njim. bivša mačka Mikija Grabara. Tip je u šok-sobi. upravo sam saznao ime jednog od one trojice preživjelih. — Što je imao? — Ne znam — zamisli se on. — Pa gdje je taj tip? — U bolnici. Mislio sam da hodamo nasumce. . da . mogli su se viđati tek navečer. Bila je topla lipanjska nod i odnekud se dutio miris lipe. nikad nisam saznao. —Jednog od onih kojima je otac morao puštati onaj prljavi film.. Kod Gradske knjižnice skrenuli smo i pošli uskom uličicom. Preslušali smo dvije ploče slijepog Garrvja Daviesa. — Znam da je neugodno. Priča se da su tamo slušali ploče. Oni su neka vrsta socijalnog vitriola što nagriza i uništava naoko besmrtne momačke klape. Sišli smo na korzo i počeli šetati. Samo je nekoliko prozora bilo osvijetljeno. upravo to — ohrabri se on. a onda sam shvatio da me on vodi prema bolnici. a ona u kozmetičkom salonu poslije podne. nije važno — odmahnu on rukom. od starog. što je na neki način pogodovalo njihovoj vezi. sjedaš li se onog što sam ti pričao onda kad smo vrtjeli pornid? Nisam se mogao sjetiti. Obedao sam Ljubi. Kako je on radio u bolnici prije podne. starost ti je ved na pragu. a ja sam se zaželio dobrog starog bluesa. — Idemo malo van. ali ne mora biti istina.. U lipnju je Arleta otputovala na nekakav bezvezni seminar kozmetičara. nakon čega su odlazili u njegov stan iznad kina Romanija. šetkamo bez cilja. — Ma daj. — Nijem kao grob! — rekoh. kao da se dvoumi treba li mi uopde takvu stvar kazati... čini se. — I što deš sad? — Sutra du razgovarati s njim. valjda kakvu vezu . molim te! Kome bih rekao? Stali smo pred bolničkom ogradom iza koje se razlistalo nekakvo ukrasno grmlje. bio zaljubljen i slično.. Što se tamo dogodilo. konačno se prisjetivši da su ga tada još mučile stvari iz očeve informbiroovske prošlosti. a onda. — A kako se zove? — Ma. Priznajem. — Nešto . — Taj tip je izgleda nešto imao s mamom — iznenada de on. ali od tog dana počeli su ozbiljno hodati.. — Valjda.

— Tamo je iza onog prozora — reče tiho. — Dani su mu odbrojani. Ako mi umre, nikad nedu doznati ... — To je ludost. On izvadi cigaretu i kresne šibicom. — Nije ludost! Nikad nisi imao oca samoubojicu i informbiroovca, pa ne znaš. Moram vidjeti tog čovjeka. Moram s njim razgovarati, bar na tren. — A ako ti ne bude htio kazati istinu? On se potiho nasmije i sjedne na betonski dio ograde. — I to se može dogoditi — reče zamišljeno. III. Koji dan nakon toga otac je došao kudi ved u dvanaest sati, bacio svoju tradicionalnu "akntašku" u kut i rekao svečanim glasom u kojem se nasludivao trunak gorčine: — Ana, od danas se u ovoj kudi ruča u dvanaest. — Ali, kako, pa ti radiš do dva! — začudila se majka. — U tom grmu leži zec! Upravo sam im uručio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. Vradam se obrtu. Mami je od iznenađenja ispala iz ruke plastična zdjela s ved očišdenim šaranom. Otac je radio u obrtničkoj firmi svog starog prije trideset pet godina, pa je to: "Vradam se obrtu", zvučalo kao kad bih ja rekao: "Vradam se u špilšul". — Dodijalo mi je! — stao je objašnjavati otac Franjo. — Plada je sve manja, gubici sve vedi. Zajebava nas opdina, zajebava nas komitet, a najviše nas zajebavaju radnici. Svi se razbacuju smjernicama, platformama, reorganizacijama i prestrojavanjima, a jedini je izlaz u likvidaciji. Ti boga, imamo administraciju vedu od stanovništva Monaka, a dohodak ne pokriva ni troškove proizvodnje. — Šta, nema srede u udruženom radu? — upitah ga zajedljivo. — Ti da šutiš! — okomi se stari na mene. — To si ti rekao, a ne ja. Ako propada jedna firma, ne znači da druge nisu zdrave. Meni je ved dosta tog tvog antisamoupravnog zafrkavanja. To je sve rezultat škole koju si prošao. Slao sam te na fakultet da bi te tamo naučili anarhizmu, nacionalizmu, liberalizmu i drugim negativnim sranjima. I jasno, čim se ja suočim s problemima, ti deš biti taj koji de prvi likovati. — Ali, Franjo, ako si dao otkaz, što deš sad raditi? — upitala ga je majka uistinu zabrinuta. — Što du raditi! — skoči otac. — Nedu valjda živjeti od književnih honorara kao ovaj ovdje. Rekao sam ti da otvaram obrt. — Kakav obrt? — Beton! Isto što je radio i moj otac. Sredit du djedinu radionicu, uzeti dva radnika i nastaviti tamo gdje sam stao trideset devete. — Franjo, ti nisi normalan! — A zašto? — podigne glas otac. — U ovoj su kudi svi normalni osim mene! To je valjda zato što vas hranim i oblačim? — Nisi normalan — majka de jednako ljutitim glasom. — Zato što je uz obrt vezan čitav niz rizika, konkurencije, ogromni porezi ... — Ti mi se u to razumiješ! — I razumijem! — nije se dala majka. — Ako ti je firma u govnima, trebao si se potruditi i pronadi novu. U društvenom sektoru ipak je ... — Nema tu srede! — prekine je otac i tresnu šakom po stolu, tako da se jadni šaran ponovo skotrljao na pod. — Pa to sam i ja rekao — pripomenuh — pa si se razljutio. — Stanislave — uperi on prst u mene trudedi se da ne plane. — Ti si pisac. Važan i velik. Mama i ja to još ne znamo, ali ti zacijelo znaš. E pa, ako želiš završiti knjigu na kojoj, kako tvrdiš, upravo radiš, trebat de ti biti toplo, trebat deš biti sit i dobro odjeven. Zato me pusti na miru i briši u sobu!

— Stari, pa ja cijenim sve tvoje zasluge za ovu kudu — rekoh na odlasku. — Ali obojica smo rekli isto, pa ne znam zašto se ljutiš. — Ništa mi nismo rekli. Ako i kažemo isto, onda to znači nešto sasvim drugo. Izašao sam bez riječi. U životnoj školi bio sam nepopravljiv ponavljač. Nikako nisam mogao naučiti da sve prepirke s ocem moraju završiti u njegovu korist, a na moju štetu. Zbog činjenice što ne mogu pronadi zaposlenje, bio sam onaj koji nikad nije u pravu. Ušao sam u sobu i pokušao raditi na svojoj drugoj knjizi pripovjedaka. Htio sam se osloboditi fantastičke manire koja je upropastila moju prvu knjigu, i nekako otvoriti tekst prema suvremenosti, što mi se činilo ozbiljnom i vrijednom intencijom. Ali za sve te proklete stvari trebalo mi je mira i koncentracije, koje u ovoj ludoj kudi u posljednje vrijeme nikako da nađem. Napisao sam pet-šest rečenica što su se poput pijanaca sudarale svojim značenjima, izgužvao papir i izašao napolje. Na korzu sam sreo Gogu Jazbinšeka. Bio je blijed kao krpa, imao je masne podočnjake i djelovao je skroz-naskroz umorno. — Bio si dežuran? — upitah ga. Kimne glavom, a onda me pozove u prljavi birc na vinjak. — Vinjak po ovoj vrudini!? — rekoh, oslonjen o šank. — Radije du hladno Ožujsko. — Jebi ga, uzmi što hodeš, ja du vinjak. Zdenka, dva vinjaka! — Čekaj, ja du pivo. — Zdenka, dva vinjaka i pivo! Kad je debela Zdenka zveknula jedva propranim čašama o šank i natočila nam pide, on istrusi na eks prvi vinjak, a onda drugim propere zube, proguta ga i naruči još jedan dupli. — Gogo, sjedaš li se kako si me ono sjebao sa Čehovom? — rekoh ne bih li ga raspoložio. — Jebeš Čehova! Hajde, pij! — Koji ti je vrag, doktore? — unesoh mu se u lice. — A koji mi vrag nije! — reče on, pa odvrati pogled. — Idem na disciplinsku. — Zašto? — Zato što mi se nodas dogodila grozna pizdarija. Bio sam dežuran na internoj, a onda sam skoknuo van na pola sata. I... —I što se dogodilo za tih pola sata? Srušilo se bolničko krilo? — Samo se ti zajebavaj. Neki tip u šok-sobi pokidao si je sondu i sve one ... u nastupu ludila. Kad sam se vratio, bio je mrtav. — Pa, dobro, zašto si izlazio? — Brambor je kriv! Namjestio mi je neki komad. Ti znaš onu Žužu u ... — Znam Žužu — prekinem ga. — Pa to ti nije morao Brambor namještati. Žužu si može svatko namjestiti. — Govoriš istinu? — pogleda me unezvijereno. — Pa jasno — rekoh. — Ti si prvi koji ju je maknuo za vrijeme nodnog dežurstva. Mogao si pričekati, Žuža još nikom nije umakla. — Znači, stostruko sam zajeban! — zavapi on. — Ali, zašto mi je onda Brambor ... — Dobro, a gdje je bila sestra dok si ti bio sa Zužom? — Ne znam. Sve je tako čudno kao da je namješteno. Uglavnom, nastradat de i sestra. — Čekaj, nodas je Brambor bio kod tebe u bolnici? — sijevne mi u glavi. — Jest. Zašto pitaš? — Ništa, ništa ... a tko je tip koji si je pokidao te ... — Ma ne znaš ga ... Neki tip kome su izvadili ogroman karcinom. Ionako je umirao. Čekaj, ti kao da nešto znaš? — Ma drek ja znam. Daj da popijemo još po jednu. Rekao sam da ne znam, ali sam bio uvjeren da znam. Pretpostavljao sam da je Brambor izvukao dr. Jazbinšeka sa dežurstva kako bi mogao porazgovarati s tipom. Razgovarao je i duboko ga uznemirio, a onda je tip, mučen možda kajanjem, grižnjom savjesti ili tko zna čime — pokidao svoje

tanke veze sa životom i zgasnuo. Ipak, nisam to htio redi Gogi Jazbinšeku, jer mi je Brambor bio mnogo vedi i važniji prijatelj. Poslije je dr. Jazbinšek prošao kroz purgatorij disciplinske komisije, koja je, kao što se to počesto događa, utvrdila da na liječniku ne leži krivnja veda od one koja zahtijeva javnu opomenu. Osobito je dragocjeno bilo svjedočenje Jaromira Kralika, nakon kojeg je čak i liječnikovo izbivanje postalo dvojbeno. Ceh je "platila" sestra koju su otpustili s interne, ali su je tjedan dana kasnije primili u stomatološku ambulantu, pa je čitava afera ubrzo okončana na sveopde zadovoljstvo. A nesretni je pacijent ionako ved prije toga bio osuđen na propast. IV. Premda je otišao u privatne obrtnike, otac se nije odrekao svojih političkih aktivnosti i zanimanja, što de redi da je ostao SK. Promijenio je osnovnu organizaciju i iz firme prešao u mjesnu zajednicu, gdje su jezgru OOSK činili penzioneri i domadice. I premda je bio privatnik (eksploatator dva radnika), spram oca nitko nije bio nepovjerljiv, jer su svi znali da su opredjeljenja druga Ivančica oduvijek bila napredna i "na liniji". U novoj osnovnoj organizaciji nije više imao prilike prorađivati političke probleme vezane uz privredu i proizvodnju, nego se više bavio globalnim stranama klasnih, unutarnjih i vanjskopolitičkih problema. Govorili su tamo o opasnim silnicama američkog imperijalizma, o svojatanjima Makedonije od strane Bugara i stanovite Cole Dragojlove, o propagandnim potezima Envera Hodže, što je tatu ubrzo počelo zamarati, jer je o svemu tome mogao doznati i iz novina. S jednog od partijskih sastanaka, koji su se održavali svakog prvog četvrtka u mjesecu, došao je ozarena lica: — Drug Alapid ima brata u jednim zagrebačkim novina ma. Uredili smo da te prime za novinara honorarca. Ako se pokažeš, dat de ti i stalan radni odnos. Zgrozih se pri pomisli na tu vrstu posla. Horbat du tamo za druge, jurcati po tržnici i Supovim konferencijama za štampu, a gospoda etablirani novinari prepisivat de Tanjugove vijesti i uživati u hladovini. — A plada? — upitah ga bojažljivo. — To sam znao da deš pitati — smrkne se otac. — Ali, ni to nede biti loše. Alapid kaže da deš imati dvjesto pedeset hiljada. To je više od mamine penzije. — Od mamine je penzije sve više — rekoh razočarano ali nisam imao kud. Morao sam pristati. Nisam mogao redi ocu da se kao mlad književnik gnušam novinarskih nebuloza, pogotovo onih honorarnih, nego sam tiho spakirao stvari i otputovao u Zagreb. — Postat deš ti Ive Mihovilovid ili Pero Zlatar, samo ako budeš marljiv — rekao je stari na dan mog odlaska. — Samo ti pazi na sebe — rekla mi je mnogo realističnija majka — a ostalo, kako bude! Pronašao sam teškom mukom traljav sobičak, gdje sam se počeo osjedati kao najzapostavljeniji, najjadniji i najizguljeniji živi stvor na kugli zemaljskoj. Prve sam se nodi, ojađen i izgubljen, sasvim solistički nalokao i sutradan zakasnio na posao. Zapravo, na posao i nisam zakasnio jer ga još nisam bio ni dobio. Trebalo je prvo otidi i javiti se. Tredeg dana, dakle, uspeo sam se uskim stubištem i stao pred vratima na kojima je bila izvješena sljededa ceduljica: TRAŽIMO HONORARNE SURADNIKE, što je uvelike dezavuiralo silne veze druga Alapida. Pokucao sam i ušao. — Dobar dan! Ja sam onaj koga šalje drug Alapid. Katastrofalno debeo tip, s olabavljenom kravatom i znojnim mrljama što su se širile po košulji ravno od pazuha, pogleda me preko volje, povuče dim i zakašlja se. — Kakav Alapid? — upita me kad je došao do daha. — Pa, Alapid, brat druga Alapida ... — A, Alapid! — dosjeti se on i nasmije. — Alapid ti je ved dvije godine u penziji. Svrada utorkom na partiju šaha. A što ga trebaš? —Ne trebam ga. Drug Alapid me preporučio za honorarca.

— Završio sam fakultet. a ja sam se pitao gdje su sad sve te vijesti kojima svakodnevno pune svojih šesnaest stranica. Nakon četrnaestog gemišta. Dakle. jasno . čistačicu valjda: —Je l' te. Nego. i tu su me zajebali. Okrenuh se da du izadi. E sad. Onaj debeli. nije mogude! — uzdahne debeli.. A tu su nam potrebe najmanje. Nemajudi kud. razočaran. — A kakav? — Filozofski — rekoh pomalo stidljivo. što je Hromog Dabu . slušaj. koji se u novinskom smislu doimao sasvim nezanimljivo. Stajao sam na ulici. — Zajebi druga Alapida! Hodeš li raditi ili nedeš? — Hodu. mali. Pogledah mu u noge i. Došao je u Zagreb da se dogovori za diplomski. Ne sjedam se da sam se ikad u životu osjedao tako bijedno. glupo se nadajudi da de se možda neki kamion zabubati u tramvaj. — Slušaj mali. daj joj osobne podatke. Stojko se oneraspoloži i poče duboko razmišljati. jebeš ga! Baš nemamo srede! — A zašto. Nakon tredeg gemišta je rekao: — Pazi. Izjadao sam mu se i upitao ga ima li on možda kakvih vijesti zgodnih za novine. Nitko nije visio obješen o Lebarovidevu uru. pa se kupi na teren i kupi vijesti. uglavnom na mjesta na koja nitko nije želio idi. kad mi se svijet činio beznadno lišen svake novinske spektakularnosti. molim? — rekoh kao da mi nije pravo. On je uvijek imao po neki odgovorni zadatak za mene. oko mene je brujao grad. tutnjao promet. To je bila moja prva "prikupljena" vijest objavljena u novinama. jer je zbog posljednje zbirke pjesama malo okasnio s ispitima. koga su zvali Hromi Daba. — Ne smije biti iz kulture! Tu su im potrebe najmanje. — Jebi ga! — rekoh snužden. vidio si onu cedulju na vratima. krenuo prema Trgu Republike. Stao sam na ugao Ilice i Frankopanske te čekao. odbaciti ga prema Sljemenovoj prodavaonici i usmrtiti nešto prolaznika.. Zato ti ništa nedu tumačiti.još je bio u onom čudu iz prvih studentskih dana. Mislio sam danas kupiti nove. nitko nije vratio bana Jelačida s njegovim ogromnim postamentom. Tražimo honorarce i nikakva ti preporuka nije potrebna. — Čekaj! — Molim? — Evo ti blok i penkalo. Moj kasniji novinarski rad bio je mnogo više određen utjecajem urednika koji su me slali naokolo. — Ali.. na primjer — opali on kao iz topa. evo ti jedne. Javi se sekretarici.. Zatim sam. drug Alapid . Dao sam sekretarici podatke i izašao van da tražim te jebene vijesti. Upravo je izašla pjesnička zbirka Božidara Brezinščaka Bagole. — Književnost na Filozofskom fakultetu . molim? — Sto pedeset hiljada — ispali debeli. bio mi je neka vrsta mentora. molim vas. grade li se u posljednje vrijeme neke ceste prikladne za novinsko prikazivanje? Malo kasnije naletio sam na starog druga Stojka Milica i s njim zaglavio u Mosoru.— Ma.. novinarstvo je poziv za koji se hode samostalnosti i snalažljivosti. S tim da si i spavao! Bez toga nema novinara.. nigdje se nije čula revolverska paljba niti buka i žagor demonstranata. iako nije šepao. — A da pišeš kako je sve poskupjelo? — Pa to svaki dan pišu! A što je konkretno poskupjelo? — Cipele. isteturali smo iz Mosora i na oglasnom stupu spazili svježe nalijepljen plakat za gostovanje Svjatoslava Rihtera u Zagrebu. — E. u izvršenju tih zadataka nisam pokazivao baš osobitu novinarsku spretnost. — Zato što bi svi takvi odmah u kulturu. otišao sam u obližnji Zavod za ceste i s vrata upitao žensku. a sljededeg tjedna izlazi ti Berislav Nikpalj u vlastitoj nakladi. Kolika je plada. — A što du raditi? — Sve! Što si završio? Nemoj mi samo redi da te Alapid gura zato što si završio nižu uzaludnu . ali me on zaustavi. ali sam morao odustati.

toliko su mi te glupe kratice bile slične. Kako je vrijeme odmicalo priča je bivalo sve više.izbacivalo iz takta. gdje bih vodio dugotrajan razgovor s čistačicom o tome zašto večeras nema te važne najavljene sjednice. moramo te. u svakom zlu ima i po nešto srede. Razbolio mi se radnik. — Izvrstan ti je onaj izvještaj iz Sabora. dobio struk i bicepse. zapravo neke vrsti babljeg ljeta. dodala je: — Za pametnog čovjeka i neugoda predstavlja korisno iskustvo. — Mali. koja ti je to budala napisala? Stvar je bila u tome da bi ti delegati bili izabrani. Tako bi me poslali na sastanak Republičkog SUBNOR-a. a ja bih zalutao u Gradski. kao. lokali pivo i prepričavali smiješne nastupe neobičnih mušterija. zbog koje je netko odozgo telefonirao glavnom i rekao: — Bogati. Tada je izašla i moja čuvena vijest o novoizabranim delegatima za neko sveučilišno tijelo. vratio sam se kudi! — rekao sam poput kakvog iseljenika. ja sam napustio dvoranu i predao vijest. otkazao sobu i jedne nedjelje se pojavio na vratima dobrog starog doma. ali sam i to otrpio i zauvijek napustio novinarstvo. Odlazio sam samostalno do tiskare i tamo na regalu ubacivao stvar u sutrašnje izdanje. Ja nisam imao ništa protiv. — Koga ti držiš pametnim čovjekom? — rekao je otac. kako si mogao spasti na to da nas izvještavaš o cijenama bijelog luka i paradajza? Ubrzo sam prestao donositi tekstove uredniku. U tom sam razdoblju najmanje sličio trulom intelektualcu literarnog tipa. — No. a majka je izrezivala iz novina sve tekstove s inicijalima S. umjesto novinara. jer sam pao preko tezge i uganuo nogu. primjerice. Počeo sam raditi s ocem i ubrzo se izvještio u izradi raznoraznih betonskih proizvoda. ja sam. Nakon osam sati dosadnog sjedenja. Bez po muke skinuo sam dvanaest kila. Zatim bi me poslali u ŽTP. kome ja ne bih mogao ni cipele očistiti. Gotovo da sam u njemu otkrivao novog čovjeka. nadajudi se kako me skinuo s grbače. a ja sam samo hmrknuo. drndao vibrator za izradu betonskih bloketa i provodio naporan i zdrav život. a ja bih lutao po TEZ-u ili TPK-u. izgubio žuljeve i stekao tvrdu radničku kožu na dlanovima. — Znao sam da deš me obrukati pred drugom Alapidem — rekao je otac. Devedeset posto tih izrezaka pripadalo je novinarskom asu Srebrid Ivanu. Teglio sam vrede cementa. — To je zato što je Krešo VKV. Majka. Stari je meni pladao sedamsto dinara na sat. pomodni knjižničar i stručni suradnik u SIZ-u za ceste. Spakirao sam stvari. suspendirati — rekao mi je Hromi Daba i zatražio da mu vratim blok i penkalo. uglavnom iz seoske sredine. Dotle je moj otac zadovoljno trljao ruke. valjda samo zbog toga da mi upropasti novinarsku karijeru. Jednog blagog jesenskog dana. — Eto. Jasno. i onaj komentar o poreznim stopama — pohvalila me majka. Nikad se nisam tako dobro slagao sa starim kao u tom razdoblju. radio na mješalici. gurao japanere prepune žitkog betona. Na sastanak Prosvjetnog sabora nisam stigao jer sam sreo bivšeg cimera Vreu. šalovao kalupe. postao betonirac. koju je moj povratak obradovao. gol do . Onda su me poslali na manje odgovorne zadatke i odredišta. kome je žlica zastala na pola puta između tanjura i usta. na žalost. Smijali smo se nekakvim bedastim štosovima. uz paraf dnevnog urednika. na tržnicu. Tako sam. koji je nakon tridesetogodišnje emigracije banuo na rodni prag. Jedina veza koju sam imao sa svojom osnovnom strukom bila je u tome što sam i dalje pisao novele i molbe za različita intelektualna zaposlenja tipa tvornički novinar. pričali prostačke viceve. ali još uvijek manje nego odbijenih molbi. a svom radniku osamsto. pa deš mi od sutra pomagati u radionici. koji je upravo dobio trista tisuda na Sportskoj prognozi pa je to morao s nekim zapiti. samo da je skupština imala kvorum. Otamo se nisam ni vratio. Osjedao sam se poput degradiranog oficira koji vrada sablju i činove. I. Jedina zadovoljština bila mi je pomisao da i Srebrideva majka govori svom poštovanom sinu stvari poput ove: — Nakon intervjua s Pajom Gregoridem. ne znajudi da je sa mnom otišao i taj jebeni kvorum. a ti si priučeni — objasnio mi je otac narav ove socijalne razlike.

Da mi termin u studiju za "Želje" u devet navečer. Ali. Vodio je onu glupu emisiju "po željama". Ponekad mi se čini da je tamo samo zato da bi mene jebao u zdrav mozak. Šta ja znam tko se sve od tvojih ljubavnika mota po kudi! — Baš si zločest! — izrekla je onu stereotipnu frazetinu koju ženske rabe kad se ljute. Milan Grabar ostao je u radnom odnosu na lokalnom radiju. odnekud se stvorila Sonja Grabar. ali ja to nisam pouzdano znao. Da mi je sad ta linija! I onda. iznenada. da posudi neke modne žurnale. voljeli i razišli. dobila jasniji struk i čvrste grudi. — Pa. što se njoj valjda svidjelo. rezolutan i odbojan. moram odmah napomenuti da se dobar dio naših poslova obavljao na gradskom groblju. — Sonja. — Ne Mikiju. nego tebi. a pokatkad je vodio i nagradnu igru za zagonetače hobiste. Izgledala je prvorazredno. . Kako bi bilo jasnije. niti evidentira. ali sa znatno promijenjenim statusom i zadacima. premda nikad u životu nije šila. — Molim? Šutjela je i pogledala me vrlo značajnim pogledom. VI. tako de nekako biti. — Zar misliš da si i ti jedan od mojih ljubavnih grobova? — upita me zagonetno i priškilji. nabijao po betonu upravo zalivene grobnice. skupa sa "šnitovima". javljao se s tržnice sa svježim cijenama rajčice. — Ništa te nema kod Mikija? Ne želim smetati. onako zauzet teškim fizičkim poslom. ali ne toliko da bi se uvrijedile i otišle. kao da joj sunce smeta. Jučer me zajebavao zbog izvještaja s tržnice. Bio sam patetičan. Na kraju mjeseca mi očita bukvicu što ljenčarim i opet me pošalje na disciplinsku. Upoznali smo se. Nije bio zadovoljan poslom koji radi. Pričalo se da je ostavila posljednjeg tipa. "tete Ivančid". Pošto su se pogasile sve njegove funkcije i pošto je isključen iz SK. pa onda zaključa studio. Iste večeri navratila je do moje mame. koju sam u posljednje vrijeme nekako izgubio iz vida. stvarno dobro izgledao. Mislim da je išla teti na grob. To je iskustvo punog kruga. — Čuj. Navodno je njegova žena kupila mrkvu po dvadeset dinara. Pogledah je. Valjda stoga što sam u tom periodu bio fizikalac svjestan vlastite snage i zdravlja. Koliko je godina prošlo otkako si me pokopala? — Stanislave! — reče ona ozbiljno. i ništa tu ne treba dodavati.pojasa. nemoj da na groblju otpočinjemo nekakve gluposti. počeo sam se pitati da li mu uistinu bacaju klipove pod noge. pa to ne da u program. Nosila je kanticu s vodom i buket svježeg cvijeda. — Ide li. — A zašto im ne daš otkaz? Možda to i očekuju? — upitao sam ga nakon jednog takvog razgovora. Onda me pošalje da razgovaram s nekim ljudima. nabijao sam po betonu i mislim da sam. a četvrtog smo se dana poševili kod nje dok je Miki dežurao na radiostanici. ljepotice? Obilaziš grobove bivših uspomena? — rekoh blesavo—patetičnim glasom. — Što je. Dakle. Nekako se protegnula. — Imaju na stanici nekakvog Trkulju — žalio mi se Miki — kome mora da sam nehotice stao na žulj. ipak me sve to na neki način zabavlja. Sutradan mi je poslala telegram glupa sadržaja: POGODI TKO MISLI NA TEBE! Tredeg me dana uhvatila na korzu. Isti status i zadatke zadržao je i po povratku iz vojske. ali nije gajio iluzija da bi u gradu mogao pronadi nešto bolje. mora da je baš na to pala. Valjda je to bila posljedica ljubavi koju je vodila sa svim onim tipovima otkako mi je dala nogu? Znao sam barem za trojicu. Pošto mi se nekoliko puta požalio zbog sličnih stvari. mrkve i salate. ili ga polako nagriza paranoja deklasiranog elementa. Drugi dan me šalje na disciplinsku zato što emisija još nije snimljena. utrpala se Mikiju i meni na Topove za Cordobu. — Mikiju smetati? — začudi se. majstore? — upitala me vragolasto i nasmijala se. osobito kad bi joj slušanost opala. a u mom izvještaju je stajalo da je po osamnaest dinara. a roditelji pažljivo pratili novu epizodu serije o popularnom inspektoru Colombu.

pomalo zbunjen i iznenađen. zapitati koliko pornida posjeduje. I onda ti na kraju film ne vradaju jer su mu izgubili svaki trag. O tome kako je carinik došao do ove zabranjene por-norobe. Odmah nakon toga velik kontigent tonskih osmica donio mu je bivši školski drug Kalafatovid. priglup i trajao je sedam-osam minuta. medu kojima su bili i filmovi s raznim egzotičnim temama (crnci. — Što de ti to? — upitah ga. pa je Miki uskoro morao nabaviti i tonski projektor. — To je prvi film moje budude kolekcije. mnogi vlasnici projektora nisu posjedovali pornide. Kad sam ga posjetio. U proljede 1974. izvadio je iz ormara novi Eu-migov projektor za osmicu i super-osmicu. mogli smo samo nagađati. A što se na tom putu jadnom filmu događalo.. razne "gadgete" pornografskog karaktera. A da nije bilo tog kolekcionarskog hobija. bočica od pida i uličnih pizdarija djeluje ti ozbiljno. bilo je strahovito teško pratiti njegov put. neozbiljno . Prvu dopunu mršavog začetka zbirke izveo je Mikijev kolega s radija . Vlado Gadeša donio mu je iz Danske prve dvije tonske osmice. Pero daje rolu Franceku koji ne može dočekati. lezbijke i slično). mirne duše. revije za meku i tvrdu pornografiju. kao što su: Eumig. pa film odvrti odmah. specijalne prezervative. ali su projektor nabavljali zbog toga što su pornidi kolali i predstavljali stvar koju lako možeš posuditi na dan-dva. Bolex. omakne mu se i skotrlja u lonac "cušpajza". ali sam svakako želio spomenuti tu zgodu. U to vrijeme pornografski filmovi uskog formata nisu bili privilegij Mikija Grabara. — Ma. Silma. koji s Mikijem od onog zlosretnog rođendana nije razgovarao. Optika i Gradski magazin tih su godina napravili strašan posao prodajudi razne projektore. Ponajprije stoga što mu takvu karakternu crtu nikad nisam uspio zamijetiti. Zašto netko ne bi skupljao pornografske filmove? — Pa jest — složih se. Zatim je Miki uspio od nekog povratnika iz Švedske kupiti deset rola prvoklasnog materijala marke Eros. Kad si jednom pustio u opticaj vlastiti pornid.. fotostripove. s posebnim dodacima za pojačavanje uzbuđenja. ne rujte po mojim poslovnim tajnama! Da mu tko ne bi zamjerio na uskodi ili jednostranosti zbirke. Meopta. Luč i domadi projektor tvornice Iskra. a isječena mjesta zalijepi selotejpom. Recimo. U loncu se upropaste tri metra. hajde! — odmahnuo je rukom. Skidajudi rolu s projektora. a nakon toga odvrtio se pravi tvrdi pornid o inkasatoru koji posjeduje osamljenu domadicu. jer su posuđivački kanali bili tako propusni da se događalo da koji dan kasnije od nekog posudiš svoj vlastiti film. koji je radio kao carinik na jednom od jugoslavensko-austrijskih graničnih prijelaza. Ne sjedam se više o čemu smo još razgovarali te večeri. Šiljo daje rolu Peri kojem se jako dopadne jedna ševa i neko kratko pušenje. pa ga nakon deset dana moraš posuditi od nekakvog Pepana kome su ga posudili ljudi iz drugog grada. ved su se raširili po čitavom gradu.. pa si to izreže za uspomenu. jer mu stop-projekcija nema zaštitnog filtera. Film je bio nijem. koji mu je iz SR Njemačke donio tri nova filma. ali je seks u njemu bio sasvim eksplicitan. hermafroditi. jer predstavlja začetak jednog neobičnog hobija i jedne nevjerojatne zbirke. posudiš film nekom Marku koji je tek jučer kupio projektor. za vrijeme ručka. mogli ste ga odmah. — Da! A skupljanje maraka. — Samo mi djeluje pomalo . značaka. koju de Miki u idudih desetak godina sakupiti. Prije špice ugledao sam golu žensku i natpis "Climax". Miki je uz filmove počeo prikupljati i drugi materijal: pornočasopise. On ti onda pusti super-osmicu kroz kudište obične osmice i polomi ti četvrtinu perforacije. jer je Kalafatovid odbijao našu radoznalost riječima: — Dečki. zacijelo no bi bilo ni Povijesti pornografije koju danas držim u ruci. koje Francek nadomjesti sa tri metra neke svoje role na kojoj je snimka proslave rođendana njegove bake Mileve. — Pa znaš ti njega! Godi mu da se smatra žrtvom. Istina.Mirček Bajs. Kad bi tko u razgovoru spomenuo da ima osam-milimetaski projektor. zamračio sobu i pustio film. i slično. Vijetnamke. pozvao me da dođem vidjeti nešto jako zgodno. — Kolekcije? — Što se čudiš? Ljudi svašta skupljaju.. bio je pravi mali križni put.—Je li istina da Mikija zezaju na radiostanici? — upitao sam Ljubu. Ghetaldus. prokrijumčarena u torbi punoj pribora za novorođenče. Znao sam Mikija pa nisam ništa odgovorio. . Zatim Marko posudi film Šilji koji ga progori na tri mjesta.

sasvim opravdano stoji u Mikijevoj Povijesti pornografije. u kavani. anemidanka. na kongresu i slično. Dokone gospođe — to su svi oni filmovi u kojima se emancipirana žena nalazi u stanju seksualne frustracije nastale "neispunjenjem". vedu dužinu trajanja. pacijentica. 10. 3. Persiflaže — u ovaj podžanr Miki trpa sve priče koje počivaju na literarnim ili mitskim predlošcima (Modrobradi. vratimo se teorijskim razmatranjima žanra pornografskog filma širine osam milimetra. sadomazohisti i si.). Tabu tema — čine filmovi u kojima se razrađuju različiti devijantni oblici seksualne imaginacije. u koje je autor potrpao njemu dostupne filmove. inkasatorima. medicinska sestra. dokumentarci o nodnom životu. u minucioznoj analizi. provalnicima. Sve to stoji u Mikijevoj knjizi crno na bijelo i predstavlja tek djelomičnu istinu. stop-snimku. Dominiraju kombinacije muškarca i više žena. vampirima. jest "pregled". Miki lucidno u osnovi rudimentarne fabule pronalazi funkcioniranje sljededih pornografskih "arhetipova": 1. 5. 2. Doktor u krevetu — objektivira se u filmovima tzv. tropski pojas. čistačica. Autorefleksivni filmovi — to su svi oni filmovi u kojima se kao osnovni sadržaj nalazi sam pornografski film. daleki arhipelazi. Premda zaboravlja istaknuti mogudnost atipičnih i hibridnih obrazaca. I tako dalje. To su filmske priče o ženama na odmoru. 4. haremi i si. koja de ovoj disciplini donijeti mnoga poboljšanja i prednosti: bolju kvalitetu slike. Socijalno-revanšistički filmovi — sabiru stanovit broj rjeđih primjera u kojima podređena klasa seksualno podređuje onu nadređenu (radnici obljubljuju tvorničarevu ženu. Dominantno područje ovog žanra jesu filmovi sa sadomazohističkom tematikom. Uljez u ložnicu — u ovaj obrazac ubrajaju se svi filmovi o poštarima. aspirantica na radno mjesto i slično. sve pornide koji u sebi sadrže ovaj element smatra žanrovskim parodijama. Filmovi o zvijezdama pornida. serviserima. Zanimljivo je da motiv Crvenkapice pronalazi u svakom filmu u kojem junakinja seksualnim inzultom biva spriječena u nekakvom dobročinstvu. mogudnost lakog prematanja. odnosno filmovi u kojima je objekt žudnje — "atipična žena" (Japanka."Sedamdesete su godine pod dominantnim utjecajem slavnog žanra pornoosmice". Snjeguljica i sedam patuljaka i slično). koji sa drže radikalan obrat iz profesionalne u erotsku situaciju. U ulozi penetratora obično je šef. jer Miki tada nije mogao ništa znati o slavodobitnom pohodu pornografske videokasete. Parodije — kako Miki Grabar humor drži zabranjenim mjestom pornofilma. što. 8. 6. kojoj nedostaje tek uvjerljiviji i stabilniji kriterij razdiobe. No. vilama i slično. Mitsko mjesto ovih filmova. Miki pronalazi prisutnost motiva "đavolova uda". poslovna partnerica.). Uredske teme — zapravo su seks na radnom mjestu. a tipični žanrovski karakteri su liječnik.. jednostavnost upotrebe.). crnkinja. Pornografski film najviši je vrhunac koga se pornografija mogla domodi. Milan Grabar niže dvadesetak obrazaca. ovoj zoni treba pribrojiti i pomiče s vrago-o vima. Konkretnije. takvi su filmovi nadilaženje njegovih seksualnih ograničenja. Kako je pravi konzument pornografije u biti malograđanin.. "medicinske tematike" u kojima osnovu seksualnog zbližavanja čine bolničke ili ambulantne okolnosti. unatoč metodološkim propustima. homoseksualci. 7. Nakon nekoliko globalnih tematskih zona. portir orgija s gazdinom kderkom . pa čak i filmovi o prostituciji. golemih razmjera i neiscrpne snage. to su svi pornidi u egzotičnim ambijentima (pustinja. koji se kredu od bi zarnosti pa sve do nasilja i perverzije. obdaren sposobnošdu . Mem-brum diaboli jest strahovit organ. a trpiteljica je snošaja sekretarica.). eksplicitnost i samorazumljivost filmskog medija dali su ovom žanru prevlast nad svim ostalim pornografskim žanrovima. Mahnitanje vi-deopornosa na tržištu pornografije oborilo je trenutno akcije svim ostalim pornografskim proizvodima i odagnalo ih na krajnju marginu pornografskih trendova. i tako dalje. prema Mikiju. pa de se dalji njen razvoj baviti tek sadržajnim obogadenjima ved formiranog žanrovskog kodeksa. Očiglednost. Miki se poput pravog tematologa bavi tipologijom osnovnih pripovjednih situacija prepoznatljivih u pornožanru. kao krajnjeg ideala pornografskih artikulacija. svjedoči o visokom stupnju iskustvene upudenosti u predmet. trbušna plesačica i si. Nadalje. slowmotion. 9. mogudnost lakog kopiranja i umnažanja geometrijskom progresijom. pornidi o snimanju pornida. uglavnom prema vrstama seksualne fiksacije (heteroseksualci. U "mitskoj analizi" tajnih sadržaja pornografskog filma. Macho-snovi — okupljaju sve filmove u kojima je pornografski potencijal vezan za različite bizarne i egzotične sadržaje.

jer se bez njih seansa nije mogla ni zamisliti. Čovjek gotovo da se upita: "Dobro. nervozno pušedi u zamračenoj .ponavljanja akcije. zacijelo de morati ustanoviti postojanje posebnih žanrovskih narativnih i filmskih postupaka. pronašao sam Lo Ducinu Novu enciklopediju seksualnosti iz koje je Grabar nedvojbeno parafrazirao bizarno znanje o tzv. tipizirana tehnika reza u sekvencijama sladostrašda. pa je kao takav mitski podtekst svake pornografske maštarije. Čekali su s projekcijom četrdeset osam sati. morali ste imati adekvatan prostor za gledanje. purica s mlincima bu ti se oladila! Kasnija pojava tonske osmice učinila je ovu mogudnost još kompliciranijom. ali je njihova nedostatnost bila često vezana uz nisku razinu komfora i uz uobičajeno nepostojanje električnih instalacija.Zvonka Letke u njihovim domenama. po "komentatore" se odlazilo kudi. Još i danas je živa legenda o tome kako je deseteročlano pornofil-sko društvo. naravno. Miki se vrada nekim iskustvenim zapažanjima na kojima gradi fenomenologiju ključnih motiva žanra: penetracija. koju smo u tim godinama obilato upražnjavali. ejakulacija i slično. a mama ti s druge strane vrata viče: — Sinek. ili. koji nam približavaju bit filmskog uprizorenja pornosvijeta: odsutnost subjektivnih kadrova. jer se na solističko gledanje pornofilmova gledalo s onom istom moralnom indignacijom kao i na solističko uživanje u alkoholu: U publici je redovito morao biti bar jedan gledalac koji je na seansama slične vrste stekao status i dignitet duhovitog komentatora. živa ili mrtva. film i pratedi pribor. po stoti put mi pada na pamet. poput veš-kuhinje. Iščitavanje Grabarove Povijesti pornografije. Moram napomenuti da je kult pornoprojekcija u našoj sredini promovirao "komentatore". pokušao sam pronadi Mikijev uzor ne bih li se i sam bolje uputio u taj pomalo demonološki problem. tavana i tako dalje. prisutnost sintetičke naracije u grupnim temama i analitičke u "dual-nim" temama i slično. recimo . poznavanje bizarnih izvora prati neupudenost u notorno poznata djela. I dok je obična smrtna raja gnjavila da i na nju mislite bude li se što gledalo. čija se slava u toj domeni može usporediti sa slavom Dicka Cavetta. u proizvodnji filmskog poduzeda Swedish Erotica. tonuli u zaborav. imam bar priručni odgovor: "Napisao je to moj prijatelj Miki Grabar s kojim sam stradio bar polovicu života!" Na sredu. "đavolovom udu". sestara i ostale rodbine. čvrstoj kodiranosti naziva smjenjuje se s nedopustivim terminološkim kaosom i slično. opskrbljeno s osam novih filmskih rola. premda i sam često mučen sličnim pitanjem. Zamislite užasa: vrtiš s društvom Night Ladies. Da pobrojimo samo neke od njegovih rezultata. jer se promatranje pornida bez duhovitih zafrkancija držalo sumornom i ispraznom rabotom. Redak u kojem se tvrdi da "membrum diaboli" nije dopušteno ni masturbaciju ni felaciju. uporno inzistiranje na jednoznačnoj. još jednom mi je pokazao koliko je Miki bio površan u korištenju stručne literature. Nakon dužeg prekopavanja po priručnicima. Njegova besmrtna slava omogudila mu je da do trena ženidbe vidi dvije do dvije i pol tisude pornida a da nikad nije posjedovao čak ni kinoprojektor. poslalo emisara i taksista da dovedu Bumba Zlatica iz Zagreba. Kudni prostor (soba) nije bio osobito funkcionalan zbog mogude inkomodacije od strane roditelja. ezoteričnom tvrdnjom. felacija. kunilinktus. pa tko je napisao ovu smjesu izvanrednog štiva i morskih gluposti?" A ja. Mnogo vedu pogodnost od sobe predstavljale su razne priručne prostorije. što obiluje mnogim pametnim i uvjerljivim zaključcima o postojanju raznih tipova prezentacije ovih nezaobilaznih pornografskih toposa. Mladena Delida. osobita upotreba krupnog plana i detalja. dovodi čitaoce u strašne nedoumice oko autorovih sposobnosti i lucidnosti. podruma. Jedno od najvedih. potonji naftaš. po mogudnosti luksuznim kolima. naglašavanje komplementarnih seksualnih tehnika u dubinskom mizanscenu. Iznenađen ovom bizarnom. Da biste upriličili filmsku pornopredstavu. ako ne i najvede komentatorsko ime tog vremena bio je moj veliki prijatelj Bumbo Zlatid. a Bumbovi se komentari još i dan-danas prepričavaju u kuloarima bivših lokalnih pornofila. u pravilu muške. Drugi preduvjet bilo je postojanje prikladne publike. Bude li itko ikad pisao "estetiku pornografskog filma". Pornidi su. Uz projektor. Briljantne logičke opservacije smjenjuju se s gotovo tupavim pogreškama. I to na sasvim osobit način. kao što to obično biva. visokoparno intonirano poglavlje o pornoosmici navodi i iskustvene primjere iz prakse gledanja. strogo kodirano vođenje paralelnih radnji. Nakon metafizičkih i spekulativnih nagađanja. te se kretati unutar onog obzora koji je nazreo Milan Grabar u svojoj rukopisnoj studiji. bilo je potrebno zadovoljiti nekoliko bitnih preduvjeta. student RGN-a.

—Pa to. — Tip liči na profesora Doku Medvidovida — rekao je operater Žuga Žumer. žmirkajudi kroz debele dioptrije. Latasova prodavaonica predstavljala je prostor najkomotnijeg i najluksuznijeg prikazivanja filmova. koji je upravo bio dobio neke američke i danske osvajače "grand-prixa" u toj kategoriji. Stanoviti Zuga Zumer. sjededi na stolici vrtne garniture Treska. Preduvjet je bio fakultativan. Iznervirani Bumbo ustao je i sasvim iskreno prosvjedovao: . ali sam ja s nelagodom ustanovio da Žuga uistinu gleda na krivu stranu. Čini mi se da se radilo o osam petnaestominutnih rola nijemog filma.promrmljao je dr. — Pa ti gledaš na krivu stranu! Ono ti nije film. najbolju prođu imale su projekcije što ih je upriličivao neki Majo Latas. Jazbinšek. služila je velika kartonska oplata regala Rudi iz Podravske Slatine. ponajbolje gajbe piva. dolazio je na seanse samo radi toga da sluša Bumbove komentare. čija su lica imala karakter profesionalne legitimacije.sobi. mučedi se sa svojim narušenim vidom. Kao projekciono platno. Gogo nije odgovorio. dok se projektor postavljao na komodu Kosovka neke srpske tvornice namještaja. S druge strane. doduše ne nezaobilazan. pa i blaga nervoza. nego svjetlo iz za hoda! Ovoj primjedbi neki su se nasmijali. zvučni bračni krevet Zvonko neke manje tvornice iz Virovitice i udobne fotelje Fahrudin jednog bosanskog proizvođača posoblja. U mračnoj prostoriji osjedala se čudna atmosfera iščekivanja. nakon krade i neatraktivne ekspozicije. Kad bi mu tko i viknuo: — Šarfaj. Koliko se sjedam. koga je ogromna dioptrija priječila u tome da pobliže razazna što se zapravo na platnu zbiva. Sjedam se duboke tuge koju sam. Projekcije je obično započinjao Majo Latas riječima: — Nemoj da je netko gasio čik. — Gogo! — pozvao je potiho Bumbo dr. Te su se projekcije održavale u večernjim satima u Latasovoj prodavaonici. da mu se nede dignuti? To je u kulturnim zemljama kažnjivo. te se s izaslanikom i taksistom vratio u zamračenu dvoranu. Jazbinšeka. Sjedam se jedne od najslavnijih projekcija koju su nesebično omogudili Majo Latas i Miki Grabar. dvije privlačne ženske. Jasno. proživljavao zbog toga što je neki zlikovac kupio Oriolikov trosjed i tako me lišio omiljenog mjesta za pradenje pornida. Blesan je tupo i bespomodno zurio u kameru. počele animirati nekakvog traljavog tipa sa zulufima. postajao je obligatoran. "šarfali" su mu drugi jer je za Zumera projicirana slika bila tek splet neartikuliranih mrlja. neosjetljiv na felatorna inzistiranja svojih partnerica. ili drko po namještaju! Nakon toga bi operater Žuga Žumer. ali su na cijeni bili i otoman iz palete Šipadovih proizvoda. mamlaze! Žugo bi obično upitao: — Je l' na lijevu il' na desnu stranu? Pradena mačjim predenjem projektora. sve dok Bumbo nije položio geologiju ležišta fluida. bila je i prisutnost pida. čiji su prozori imali rolete. inače velik poklonik zabranjenih pornoužitaka. što je s repeticijama najboljih scena osiguravalo nesmetanu projekciju do ponodi. Osobito sam uživao pratiti film iz jednog Oriolikova trosjeda. ili se radi o filmskom triku? — Što to? . prolijevao pivo. Namjestio sam se udobnije u Oriolikov trosjed i počeo se dosađivati blentavcem koji je od erekcije bio udaljen milijun svjetlosnih godina. Kad bi se prepričavali filmovi. ali se zato začuo ljutiti glas Maje Latasa: — Dečki. gdje je operater ved držao prst na prekidaču projektora. tko to tamo trese pepeo po tabureu Majevida? Ni nakon deset minuta pornida stvari s glavnim glumcem nisu išle nabolje. tadašnji poslovođa prodavaonice namještaja. počela je projekcija filma u kojem su. on bi. prodaja regala Rudi sretno je nadomještena mutnobijelom pozadinom trokrilnog ormara iz Virpazara. — Žuga! Jebo te! — s užasom je primijetio Bumbo. ali u slučaju da projekciji ne prisustvuje "komentator". pitao: — Je l' to onaj mutan pornid kad je Bumbo rekao da sisa nikad ne može biti prevelika? Jedan od preduvjeta. — Je li to s medicinskog stanovišta uopde mogude. nespretno ušnjiravao film u projektor i započinjao predstavu. U tom smislu pogodnosti koje smo uživali dovodile su nas u istu ravan s posjetiocima najskupljih američkih "movie palacea".

to je onaj pizdek Gane Osmokrovid! — odmahnuo je rukom Žuga Zumer. koji se ipak negdje u dnu duše pribojavao inspekcije. — Majo! Majo! Otvori! — derao se netko vani ispod prozora zastrtog roletom. kad ti mačka puši. — Eno. — Majo! — javi se Bumbo. što je bila neka vrsta uobičajenog termina za pokušaj penetracije uz neadekvatnu erekciju. ne ide dim u oči! . ali žena mi je u osmom mjesecu . — Pa šta! — osorno de Bumbo. ali su ga svi istog trena zaboravili kad se na špici pojavilo ime čuvenog Johna Holmesa.. a onda je morao hitno prekoriti dr. majmune! Žena ti ima trudove! — viknuo je Osmokrovid vani po posljednji put. da taj Holmes prije fukanja mora primiti infuziju? Inače bi mu mozak ostao bez krvi pa bi riknuo u nesvijest. zaustavio bih snimanje i rekao idiotu: "Dosta! Za danas se nisi spremio. U prvom je protagonist bio podeblji mljekar. — A kad bu se skinul? — naivno je upitao Žuga. što je Bumba Zlatica nagnalo da izbaci poznati propagandni slogan jednog domadeg proizvođača bombona i slatkiša: — Ti bokca. Jazbinšeka: — Gogo.— Da sam sad na mjestu režisera. — Dečki. neka vrsta pornowesterna. daj. sad konačno fuka! — povikao je oduševljeno Žuga Zumer. — Tko je to. — Dečki. Žuga. sad dete vidjeti što je interkontinentalna raketa! — rekao je veselo Miki. sada je pokušavao nešto konkretno uraditi marljivoj gospođici. — A. — Sigurno nam se hode uvaliti. gdje? — skočio je Žuga i malne prevrnuo projektor. to je Negro.. — rekao je pomalo bojažljivo Majo. tip koji je Žugu Zumera sasvim neopravdano podsjetio na profesora Medvidovida. jer je gospodin Holmes plijenio pažnju gledateljstva više kvantitetom negoli kvalitetom. pa vježbaj. a nakon toga i dva filma koja kao da su bila ilustracija Mikijevog "arhetipa" — "uljez u ložnicu". — Majo! Majo! Žena ti je dobila trudove! — vikao je onaj glas ispod prozora. tako . dečki? — upitao je potiho Majo Latas.. Marš kudi. — Gdje. Nakon toga uslijedio je pornid s izuzetno ekstenzivnim crnim protagonistom koga je ljupka plavuša zabavljala vještom felacijom. molim vas da mi više ne dovodite na snimanje po vezi i protekciji!" — Misliš da je tip došao na film po vezi? — upitao je Gogo. — Ako si popio pivo. — A ako je zbilja . — Pa. jer je valjda shvatio da ga nitko nede pustiti unutra. bogati. — Zato. — Svira harmoniku — primijetio je Bumbo. nego su samo otvorili frižider s pidem. ali tako porazno mlohavim organom da je sve djelovalo otužno. koji je izvanredno razlikovao glasove. — zapitao je naglas Majo. i sam iznerviran. odžačar vašeg grla! Zatim je uslijedio jedan izvanredan broj s neponovljivom Barbarom Bourbon. daj Žugi kriglu da kroz nju gleda. nemojte tu pivu otvarati na krevetu Ljubica jer je ved prodan advokatu Majsecu! — upozorio je Majo neke ti pove straga. sad konačno fuka! — rekao je Miki Grabar. jer ti onda. između dvije ševe. I stvarno.. zdravo je imati ovakav trbuh. Žuga. eno. novi film! Onaj tip izvana još je nešto vikao o trudovima.. — Ma. — Nedeš valjda zbog toga padati na jeftine štosove ganeta Osmokrovida? Krivo mu je što ga nikad ne pozivamo. što nitko ne fuka. — Evo ti ga. — Majo. panoramirala prekrasan kalifornijski pejzaž. Žuga. pa nam se želi uvaliti. nakon što je Holmes ved odradio neku anemidanku i upravo prilazio stanovitoj crnkinji. pokazujudi na ekran. budalo. koga je Bumbo morao pohvaliti: — Vidiš. — On to ne vidi! — zgrozi se Bumbo. učinilo mi se — promrmljao je kratkovidni operater.. — Koji je od ove dvojice Holmes? — pitao je Žuga Zumer dok je kamera. ne budi svinja! Kako bi bilo da dođem k tebi u operacionu dvoranu i tresem čikove po skalpelima. Momci. — A zašto? — bunio se Žuga. — Dečki. znaš li ti.

jer je komandir Radovan priveo operatora Slav-ka Dangubu u stanicu zbog vožnje biciklom bez svjetala u pješačkoj zoni. ispraznila hodnik i običnu žarulju zamijenila crvenom. Unatoč tome. jer se film s Barbarom Bourbon morao odvrtjeti dva puta.U drugom filmu "uljez u ložnici" bio je inkasator. te Ljubo Brabec. Zaustavio se pred Majom. bezazleno je upitao: — Otkud inkasator na Divljem zapadu? Nakon osam premijerno prikazanih pornida. Pa ipak. pomalo pijani od prekomjerna piva. ili su pritjerani okolnostima zažmirili i dali mu taj posao. Iz mraka je do nas dotandrkao stari bicikl marke Rog. jer je te večeri morao napraviti dirljivu emisiju o trudbenicima koji de i u "najdužoj nodi" biti na svojim radnim mjestima. na kojemu se klatio pijani susjed Latasovih. koji u to vrijeme nisu razgovarali. liječnike. Dok je publika u sali zvižducima protestirala protiv ovako nesavjesnog postupka. Jaromir je počeo govoriti kako mu posao u bolnici počinje neizdrživo idi na živce i kako pod hitno mora pronadi nešto drugo. Mislim da je bio nekako pred umirovljenjem . pa je naokolo hvatao i intervjuirao vlakovođe. apotekare. koga ved duže vrijeme nisam viđao. Zuga Žumer. U prvom su času pokušali stvar riješiti tako što je operator Partizana jurio biciklom između dva kinematografa i mijenjao role. dočekamo u njegovom stančidu. što je ved druge večeri pokazalo sve svoje mane. koji je smjesta dobio posao i po drugi put u životu postao kinooperator. — Kretenu! — izderao se susjed. kinooperator kina Romanija. Arleta je učinila sve kako bi mali stan iznad kina postao što prikladnije mjesto za doček Nove godine. koji je mislio da se još uvijek radi o pornowesternu. Kino Romanija ostalo je tri dana u autu. Jaromir nas je sve pozvao da Novu 1974. ali sam vidio da je stvarno u gabuli iz koje ga može izvudi tek promjena poslova i zadataka. Sjedio sam sam u Mikijevoj sobi i gledao van. Za trede predstave ruske komedije u kinemaskopu Veseli regrut. i devetog. Stavio sam na Mikijev gramofon Au i prepustio se turobnim tonovima klavira. A onda je u sobu upao dr. Brambor je u studenom dao otkaz i vratio se svojoj zbirci gramofonskih ploča. Novi posao nije bilo lako pronadi. Ako se ne varam. u zidnom ormaru napravila sistem polica za nareske. trebali smo dodi Sonja i ja. a onda pozvao hitnu pomod. napušeni. — Prije sat vremena postao si otac! VII. neku vrstu "zidnog buffeta". gospodin Maroje Kartelo. Osnovni problem bio je u tome što je stan bio premalen za devetoro ljudi. pravedi se da se uopde ne poznaju. koji se zvao Seksualno saznanje. Da bi proslavio nov posao. kao i zbog suprotstavljanja službenom organu i nedopuštenog spominjanja tzv. Arleta je uspjela uraditi čuda. Bilo je prilično toplo. Stvarno sam namjeravao dodi mnogo ranije. repriznog. Mikija nije bilo kod kude. koji su još k tome imali namjeru plesati. Slavko Grabar. Uz njega i Arletu. Natjerala je Brambora da ploče privremeno potrpa u smočnicu. Ne znam jesu li mu incident s pornidem oprostili. kad Brambor odvrti posljednju rolu velikog hita s Fešta. Delon i Irena. snijega ni za lijek. ukočeni od dugog sjedenja. ali se gostima sugeriralo da mogu dodi i ranije. Zatim je Brambor sistemom zvučnika ozvučio cijeli stan i na koncu improvizirao neku vrstu primitivnog light-showa. Ne znam zbog čega mu se tako iznenadno ogadila bolnica. negdje u jesen 1973. "spolnih organa". izašli smo u svježu proljetnu nod. u traljavu novogodišnju nod. kolače i pide. milicajce i tko zna koga. Mikijev otac. a po svemu se činilo da de i kiša. jer nije bilo nikog tko bi umio projicirati filmove. zaključane u kupaonici. umjesto gnjavaže kojom se svakodnevno bavi u Gradskoj bolnici. Miki i njegova usputna mačka Jana. Jaromir je utrčao u projekcionu kabinu i sredio stvar oko Veselog regruta. kuhinjski stol je gurnula u kut kuhinje. a Sonja i Mikijeva Jana ved su sat vremena udarale završni glanc. S osobitim zanimanjem čekalo se što de uraditi Miki i Ljubo. tovariti vagone ili čistiti zahode. koja je sa sto na sat odjurila u kino Partizan koje se nalazilo u drugom dijelu grada. pa sam ved u dam krenuo do Graborovih po Sonju i Mikija. A onda se u njegovu sudbinu umiješao takozvani prst sudbine i jednim potezom riješio problem. U nastupu depresije izjavljivao je kako de radije prevoziti smede. jer se kinematograf nije mogao zatvarati. Doček je trebao početi u deset. Uprava gradskih kinematografa raspisala je natječaj. kako bi se prostorija doimala pogodnijom za ples. na koji se javio samo Jaromir Kralik. nije uspio promijeniti rolu iz jednostavnog razloga što je pao na pod "šlagiran".

— I jest — s nekom tugom u glasu de on. oprostite.i začudio sam se koliko se postarao. te marksistički gledano . I to budzašto. — Znate. nepozvan doduše. U devet sati bili smo svi četvoro u Bramborovu stanu. Čak je i posao morao ostaviti i vratiti se tamo gdje je njegov otac prekinuo pred sam rat. Znaš. — E. Nikad me nisu zanimale vlast. mislim da moj stari baš i nije previše razočaran — primijetiti tiho.. Grabar. pusti nam neki dobar pornid. upravo se vratio iz Pariza i donio mi ovo! — rekla je Irena i zavrtjela se pred nama kako bismo bolje vidjeli njenu parišku haljinu. Pola sata kasnije stigli su Delon i Irena. revolucije i šta ti ja znam. — Nije razočaran zato što se razočaranje pred djecom ne pokazuje. politika. — Što dete.. DeIon je bio u izlizanom jeansu. Slavko. možda i jesam. izvadio rolu iz ormara i postavio je na ved pripremljen kinoprojektor. doduše u nijemoj i podosta skradenoj verziji. — Ona kurva Stela mi je jutros dala nogu i otišla s primarijusom na Balaton da tamo dočeka Novu godinu. Miki se nasmijao. govorili smo da "ide na baterije". — Ma uđi. u tome je njegova prednost pred tvojim starim. onda bi i lokao . — A što vas je zanimalo? — Struka. Bio je posve sijed. Grabar. Te partija kaže ovo. strašno naborana lica i koščatih udova.. — Stari. dugo se ne viđamo — reče Mikijev otac — a nekod smo bili pravi kudni prijatelji. .. — Ali. pod rukom. — A vi ste zadovoljni? — upitah ga pomalo provokativno. I što je na koncu dočekao? Svi su ga izvozali. Koju minutu iza Delona i Irene. Arleta se razveselila kao djetešce. Zato što sam minimalizirao svoj život. — Kad se samo sjetim kako mi je žučno znao tumačiti probleme. velike ideje. —Je li?! — rekoh pomalo iznenađen. jer sam oca doživljavao na pomalo drugačiji način. a dolje u prtljažniku nove Alfe dva kartona Heinekenova piva. da ne kenjamo s mudrim razgovorima. forfarali i on na kraju nema ništa. slavni i priglupi pornid Gerarda Damianoa. bit de još mnogih rasprodaja idealu.. te revolucija nas uči onom. Kad bi tko tako hodao. ciknula i sve nas izljubila. Gogo! — razveselila se Arleta i poljubila i njega. stari ti je prava dobričina i naivčina. shvatit deš. valjda zbog sličnosti s električnim igračkama. — Još je aktivan? — upita me dr. Kad budeš imao djecu. nemodno slegavši ramenima. a Irena u uvoznoj ludoriji koja hi bolje pristajala kakvom domadem lakoglazbenom festivalu On je uza se imao dvije boce Remy Martina. Brambor je još dežurao u operaterskoj kabini i mi smo joj bili prvi gosti. Eno ti one budale od mog sina! On je u dvadeset četvrtoj doživio ono što je tvoj otac doživio u pedeset petoj. mali Ivančicu? — rekao je dr. — Izrezivao sam bubrege. a hodao je jedva dižudi noge. fukao medicinske sestre i šire. — Nego. ljudi! — rekao je. umotanim u masni papir. opet gnjaviš moje prijatelje svojim agresivnim pesimizmom — rekao je Miki Grabar. — Nije razočaran! — nasmije se on pa posuti par časaka. koji se u taj čas pojavio na vratima s novinarskim kasetofonom o ramenu. Kako ti je mama? — Dobro. Tada sam prvi put u životu gledao Duboko grlo (Deep Throat). — A stari ? — Pa i on — dodah.. Jebeš ga! Tako mu je to! Ali. — Ti si to. a kad bi mi vrijeme dopuštalo. te na Petom Kongresu je zaključeno. — Nije to nikakav pesimizam — branio se dr. ciste i slijepa crijeva. pide i pičke — reče on u nastupu iskrenosti. na vrata je pokucao Gogo Jazbinšek s pečenim odojkom. One vaše ionako nede prije deset izadi iz kupaonice. — Pizdarija — promrmljao je Delon i odmah počeo piti Konjak. — Zadovoljan? — ponovo se nasmije. karcinome. — Pa. dobro . — Pa jest.

i to pješice jer na vozačke sposobnosti svoga dečka u idudih desetak sati nije mogla računati. bez obzira na njega. mačke su oduvijek u svemu bile umjerenije. — Jebi ga! Skupljao sam hrabrost. Bili su friški pa su se zanimali jedno za drugo. zagledana u otvorenu bonbonijeru. — Pa netko ti je pojeo pola bombonijere! — Šta ja znam! — uzdahne Ljubo. Nakon Goge. Sad smo svi bili na okupu osim Ljube Brabeca. Što se može! — Hej. čini mi se da se nikad nismo tako žestoko izopijali kao te Nove. ali se odojak više nije mogao spasiti iz ralja dvaju gladnih pasa susjednih stanara. — Pa gdje si ti? — upitao ga je Brambor. ukravši gledaocima komadid trede role. Sto bi to trebalo biti. drugi s druge strane praga. i dalje je sjedio u kutu. — Ja sam odlučio dodi. U jednom trenu vede pribranosti upitao sam Brambora što je bilo s onim tipom u bolnici. U jedan po ponodi na vratima se pojavio pristojno pijan Ljubo Brabec. njemu nije baš pukao film.— A što ti je to? — Odojak! Odličan je. Oko jedanaest ved pripitom Gogi Jazbinšeku ispao je pečeni odojak u dvorište. jer je do ponodi ostalo manje od dva sata. tko zna zašto. a ovaj je opet neumorno plesao s Janom. plesalo nešto više. Delon nije ni primijetio njen odlazak. Brambor je štucnuo i izlio pola boce Remy Martina po kremšnitama. Samo tom pijanstvu treba pripisati neugodnu zgodu kojom je slavlje okončano. Brambor i ja smo. baš u trenu kad ga je na prozorskoj dasci pokušavao kirurški stručno istranširati. samo što je s francuskog buncanja prešao na englesko. Jelo se zapravo malo. Oko pola jedan. U pola dva je otišla Irena. nego se zavukao u kut gdje je samom sebi govorio neke nerazumljive rečenice na francuskom. ali znam da je negdje oko tri pijani Brambor počeo petljati nešto o tonu. bogme. Odvratio sam joj nešto zajedljivo. 74. ali se zato pilo i previše. pokušali flambirati kremšnite Delonovim francuskim konjakom. Zapravo. uopde nije dočekao budan. kad malo bolje promislim. jedan s jedne. pa je navukla svoj novi kaput i demonstrativno otišla kudi. ali sam danas. Prije tri dana poklonio sam ga Stelinim starcima. Ovo je za tebe — rekao je Ljubo i preko Bramborova ramena pružio bombonijeru Arleti. Mislim da se naprosto radilo o ono čudnom porivu samopotvrdivanja kakav . lakozapaljiva narav i vjerojatno se zbog toga nikad nisam smio spetljati s njom. a onda mi se unio u lice: — Stanislave. nekakav podvig po kojem demo pamtiti dolazak Nove 1974. Nakon toga kresnuo je šibicom i upalio kremšnite. Ubrzo se zaboravilo na Ljubu Brabeca i počelo se slaviti. stigao je i Brambor i odmah iskapio konzervu hladnog Heinekena. — Njegova stvar! — rekao je Miki. nikom nije bilo jasno. Ne mogu se samo tako zajebavati sa mnom! Nešto prije deset. — Ulazi! Znaš da je Miki ovdje? — Znam. Ljubo! — doviknula je Arleta. Gogo se sjurio u dvorište. Jasno. — Od devet se motam s tom bombonijerom po kojekakvim krčmetinama. u komu je pao i Delon. Doduše. To mu je tako dobro uspjelo da Novu 1974. otišao tamo i demonstrativno ga uzeo iz njihove špajze. Obojica su se klatila na nogama. kako bismo sad mi prijatelji morali napraviti nešto veliko. Bila je nagla. Svi su zašutjeli i pogledali Mikija. da me ubijete ne znam više što. A dočekati Novu trijezan držalo se neukusnim. ali su svi potvrdno kimali glavama. s ogromnom bombonijerom pod rukom. jer se plamen "flambiranih kremšnita" smjesta prenio na pohabane tapete kuhinjskog zida. Ne sjedam se više kako su se stvari dalje razvijale. otvarajudi drugu konzervu. s onim koji je navodno znao istinu o njegovom ocu. Ponajprije stoga što sam i sam bio komplicirana i razdražljiva osoba. Arletina prisebnost spasila je kuhinju od izgaranja. pravedi se da ne primjeduje Mikija. — Svinjo pijana! — rekla mi je Sonja kad sam se presamitio preko prozora i ispovradao u dvorište. ti si fin dečko! A fini dečki se nikad ne raspituju o gadovima. Ljubo je ušao i nastavio piti. osjedam se tako kriv da se moram smjesta napiti — zavapio je Gogo i odmah krenuo u realizaciju očajničke namjere. mi dečki. Ta suluda namjera gotovo da je završila požarom. — Zvao me do podne i pitao da li de Miki dodi — rekao je Brambor. obojica polupijani. — Ljudi.

Arleta je vrisnula. Nije mi padalo na pamet da se penjem po krovu i šetam po zidu. a potom odmah izgubio ravnotežu. — Gogo! Gogo! — počela je tresti pijanog i usnulog dr. kao što smo činili u vojsci? — upitao je Ljubo. . — Gogo. uz povedi napor. Zašto da ginem mlad? Preda mnom je karijera — izjavio je Ljubo nekako smiješno i alkoholičarski patetično. — Ako pokušaš. Tako demo znati da smo to zapravo mi! Ne znam što mu je trebao značiti takav suludi zaključak. — A meni je ovog trena potrebno pišanje — rekao je Miki i otišao do zahoda. Ljubo Brabec. Po onom što se odande čulo. ipak du gledati. ali se ipak. idem s tobom! Nismo se ni snašli. Tad su te dvije nesigurne sjenke započele svoj pijani ples na uskom zidu. počela je pljuštati neugodna zimska kiša i oni su u jednom trenu stali. Luđak bi htio hodati po krovu! — Što je? Što je? — prenuo se iz sna dr.zgrozila se Arleta. Ljubo i ja stajali smo na balkonu. U tom trenu Brambor se ved pentrao po krovu. spriječi ga! — Dušo draga. — Ali. ovako smo mu se divili znajudi da je ta šetnja nužna i neizbježna. obukla se i izjurila napolje. zacijelo ne bih imao živaca gledati tako nešto. a onda je Brambor iznio sasvim sulud prijedlog: — Dečki. Redali su se nekakvi necjeloviti planovi. ja du sam! Rekavši to. kad je shvatila da pijana budala ima zaista namjeru da se otputi na krov. Pogotovo onako pijani! O čemu se zapravo radilo? Taj zid dijelio je dvorište kina od dvorišta trgovačkog poduzeda. blaženo pijan. skinuo je ved cipele. Nekoliko je puta posrnuo i okliznuo se. . — Dečki. — Ja ne idem. ja ne mogu . — Jaro želi ovako pijan hodati po krovu . znali smo da mu nije potrebno pišanje nego bljuvanje. ako nitko nede. — Ovo je mnogo herojskije! — zanjihao se Brambor i istrusio još jedan gemišt. malo lijevo. nakon deset minuta. Onda se ipak zaustavio. — Zar ne bi bilo muškije da si palimo papire medu nožnim prstima.često zatitra u pijanim mozgovima. Onda se dogodilo nešto stvarno nevjerojatno. Kad su se na jedvite jade dokopali sredine zida. I on se u jednom trenu poskliznuo i na dupetu provozao niz kosi krov. izadi demo preko terase na zid i ovako pijani prošetati se njime. čekaj. pijano zapledud jezikom. iznenada je izuo cipele i čarape i poviknuo: — Brambor.. ovako — sve mi je djelovalo zanimljivo i uzbudljivo. Stao je na nj jednom. uhvatili se za ruke i. zacijelo bismo ga spriječili. Jazbinšeka. a bio je vezan uz zgradu kinematografa i susjednu trokatnicu. Miki. i ti si lud! . Uspio se ipak održati na nogama i umiriti. — Mislim da nam je to u ovom trenu potrebno — odvrati on. jer je to jako zdravo za "blatfus" — promrmljao je Gogo i vratio se blaženom gemištaškom snu.Vi dete ga gledati! Morate ga zaustaviti! — A kako da ga zaustavimo — nemodno je raširio ruke MikiGrabar — kad je danas njegov dan? Svaki čovjek bar jednom u životu ima svoj veliki dan. Da sam bio trijezan. Zakoračio je. smjesta du pozvati miliciju! — poviknula je Arleta. dokopao zida. a Ljubo se ved klizao. pa se teškom mukom uspravio. a potom i drugom nogom. Na zid se moglo popeti preko visokog krova zgrade u kojoj su se nalazili kinematograf i Bramborov stan. — I kad bih htio. Njihao se malo desno. neka samo ide! Pogotovo ako je bos. — Brambor.zaključio sam. spriječi ga ti . ti si lud! — rekao sam zavaljen u fotelju iz koje mi se nije ustajalo. eno. — Idem — rekao je Brambor i pošao prema balkonu. jer smo nakon šetnje po dvadesetak centimetara širokom i osam do deset metara visokom zidu mogli završiti jedino u bolnici ili mrtvačnici. — Debeli... počeo je izuvati cipele kako bi nam pokazao da se ne šali. Jazbinšek. i to uz osnovnu pretpostavku da je penjač spretan i temeljito trijezan. klatio i verao po neravnom crijepu.. balansirajudi iznad onih deset metara koji su ga dijelili od betonirana tla. Da smo bili trijezni. — I misliš da deš time dobiti nešto? — upitao je Ljubo. pridigao i nakon nekoliko minuta našao se na zidu pored Brambora. Molim te. ne manje pijan od Brambora.

I smislili smo! Smislili smo vatrogasce. Mladenačka ljubav koja je prošla svim stranputicama i uz sve vrhunce. ubrzo smo počeli razvijati razne oblike tihe nesnošljivosti. u svakoj osvojenoj djevojci nalaze neku vrstu poraza. Mikijeva Jana bila je bezvezna. . pa je o svemu odlučivala Arleta. Unatoč tome. ona mene zbog svega što nisam uradio. pucala. Zatim smo čuli kako pričaju nešto i smiju se. koji su ih u pola pet. a ponekad i po tjedan-dva. Ja bih nju obično mučio zbog netaktičnih stvari koje je uradila. kao i toliki naši vršnjaci. Opdenito uzevši. parala se. skupa s dečkima. nakon toliko vremena. otrijeznili i tako izgubili luđačku hrabrost pijanaca. a mogao sam. krenuli smo svi skupa prema Vatrogasnom domu. Eto. ponovo svi odreda pijani. njihov je odnos bio mnogo bolji. kao da si izgubio sve ostale. Što se tiče Brambora i Arlete. Premda se ljubavima nismo predavali bezgranično poput dripaca iz romantičnih romana. ali sam onda shvatio da su se. Kad ga je Miki upitao zašto je otišao za Bramborom na onu suludu šetnju zidom. Jer. tako nešto još nismo imali — rekao je komandir vatrogasne brigade Posavac. da smo krenuli pješice. jednog po jednog skinuli sa zida. pod kišom. vi ste u boljoj poziciji. suočeni s opasnošdu visoka zida. jasno je da me prozaična i mlitava veza sa Sonjom ubrzo provela kroz razna razočaranja. Sasvim je jasno da su zbog toga naši izlasci često završavali infantilnim svađama i privremenim raskidima. Brambor je bio samozatajna osoba (ako se izuzme činjenica da je pod utjecajem alkohola volio balansirati na zidu i raditi slične svinjarije). bez velikih prohtjeva. Miki Grabar i Ljubo Brabec. Tog jutra. ali je zato ona imala savršen odnos s mojom majkom. od kojih su najčešda bila stalna međusobna pred-bacivanja. negdje oko sedam. Potom je jedan od njih viknuo: — Problem je u tome što se više ne možemo vratiti! U prvi mah sam pomislio da se ne mogu vratiti zbog kiše. — Što da radimo? — viknuo sam. gotovo sretni. Bududi da sam svoje predodžbe o mladenačkim idilama izgradio na temelju primjera iz literature. ako se ljubav uopde može promatrati i mjeriti vremenskom — Eto. ponovo su počeli razgovarati. — Naravno. na tajanstven način zarađene pare. uz pomod dugačkih ljestava. krpala i nastavljala tamo gdje se činilo da joj je stvarno logičan završetak. — Pa smislite nešto. U toj vezi nije bilo ničeg što bi nalikovalo na vezu iz Hamsunove Viktorije. — Ali. i to onako temeljito. izgledali nekako veseli. mislim da smo u toj oblasti svi odreda bili okorjeli romantici. tu stvar po službenoj dužnosti moram prijaviti miliciji. a Irena je svoju prečestu samodu napladivala skupim poklonima i drugim pogodnostima koje su joj pružale njegove. Ljubo je mirno i bezazleno odgovorio: — Htio sam da ti i Brambor uvidite da nisam pizda! VIII. usputna stanica o kojoj nisam uspio doznati ništa — toliko im je veza kratko trajala. koji su trajali po dan-dva. a ja s njenim bratom. — Gospon Posavac. Nakon dva sata bančenja s vatrogascima. nismo se definitivno rastajali. Mislim da je Delon polako bivao zadovoljan time što ima nekog tko ga nakon dugih izbivanja čeka.uspjeli sjesti na zid. iz kojih su proizlazili razni oblici psihičkih mučenja. dva predsjednika SSO. koji u svakoj novoj ljubavi. jer se pričalo da je nakon neuspješne veze s Mikijem prošla kroz više ruku. ili Zilahyjevih ili Gulbranssenovih romana. — Bogati. gađali hladnim debrecinkama usnulog komandira Posavca i natjecali se u preciznom pišanju u kriglu od piva. dođite gore da prigrizete i popijete nešto — predložio je Ljubo. još bismo uvijek bili na puperspektivom. onako izgubljeni na visokom zidu. Jedina stvar koje smo se pribojavali bile su stanovite nepoznanice iz Arletina seksualnog "predživota". Pa i to je bilo nešto. Umjesto bezgranične predanosti. nismo se dobro slagali. Delon i Irena predstavljali su još uvijek jednu te istu staru pjesmu. U jednom su trenu. osvojivši jednu djevojku. što je bio preduvjet dobre veze. po svoj prilici. zezali smo se s nekim mačkama sa sela. Greeneove Srži stvari. to bi bilo ukratko o našim ljubavima u tom vremenu.

Godine 1974. u našoj se kudi dogodila velika stvar inovativne naravi. Rezimiravši svoje prve obrtničke uspjehe, otac je kupio naš prvi osobni automobil, češku limuzinu marke Škoda. Mami se auto silno dopao, jer je bio izuzetno ukusno dizajniran, pogotovo što se tiče ratkapa i štosdemfera. Tata je rekao da ga na kupnju nije ponukao decentan dizajn, nego slava stare češke firme, kao i pogodnost cijene. — Pa šta! — zaključila je mama. — Naša crvena Škoda je možda jeftinija od Pavlidevog bijelog Mercedesa, ali je poznato da se bijela boja lakše maže. Osnovni nedostatak nabave češke limuzine bio je u tome što otac još nije imao položen vozački ispit, pa nas je na vikende morao voziti njegov prijatelj Dodo Đukid. Dodo Đukid nije imao automobil, ali je zato posjedovao vozačku dozvolu i stotinjak kilometara što ih je proveo u automobilu, osobno upravljajudi njime. Na izlete smo išli otac, majka, sestra, ja, Dodo Đukid i njegova žena, a pokatkad i njihov pas Floki, koga nisu mogli ostaviti samog kod kude. Valjda da se ne traumatizira! Tata i gospon Dodo odabrali bi neko pogodno odredište, ne udaljenije od četrdesetak kilometara, pa bismo rano izjutra sjedali u kola i ved istog prijepodneva bili na cilju. Naš privremeni šofer, gospon Dodo, imao je devizu po kojoj je trideset na sat mnogo manja brzina od one koja predstavlja životni rizik, a opet znatno veda od brzine prosječnog hoda. A moj tata, koji je u prvim danima osjedao divljenje i strahopoštovanje prema čudu češke automobilske industrije, držao se nepisanog pravila da je nakon svakih desetak kilometara dobro pustiti auto da se malo odmori i ohladi. Kad bismo stigli na odredište, mama bi izašla na svjež zrak i zadovoljno rekla: Tu! Užasnu sramotu doživio sam kad mi je jednog ponedjeljka Miki Grabar rekao: —Jučer sam išao biciklom na kupanje na Šljunčani. Forfarao sam ti starce negdje oko Vir ja. Veselo su mi mahali iz auta. Ja, koji sam s Delonom šibao podravskom magistralom sto pedeset na sat, ubrzo sam izgustirao obiteljske izlete u limuzini Škoda. Čak i kad je otac konačno uspio položiti vozački ispit, i kad se izvještio u vožnji do te mjere da se na ravnom usuđivao raspaliti sedam banki, ja sam izbjegavao otidi nekamo s njima, jer su se otac i majka u automobilu neprekidno svađali i nadmudrivali. — Franjo, jesi li ovog fidu propisno prestigao? — upitala bi tobože ravnodušno majka. — To nije bio fido, nego Volkswagen! —Znam, a jesi li ga pravilno prestigao? Nisi li vozio prebrzo? — Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran. — Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija. — Ana, bogamu, pa na ovoj cesti ved pet kilometara nema nikakve linije. Ili pak ovako: — Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen. — Ana, to nije Volkswagen, nego fido. — Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti? — A što, bogamu? — Pa, da ne dođe do sudara. — Zašto bi došlo do sudara? — Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, molim, mogu i ja pješice ... Jednom su se negdje oko Križevaca tako isposvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje od 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kudi svako svojim autobusom. Potkraj 1974. godine Delon me pozvao da pođem s njim na desetak dana u istočnu Srbiju i Makedoniju, što sam ja odbio jer sam bio u prilično velikim razmiricama sa Sonjom. Nisam želio nikamo putovati prije no što se situacija smiri ili razjasni. Otišao je sam. Nikad nisam doznao što ga je tamo zanimalo. Rekao mi je da se radi o čistom turizmu, ali su neki nagađali da se radi o proizvodima iz čahure maka, a drugi da je posrijedi trgovina ikonama. Kad se vratio, pričekao sam nekoliko dana, a onda otišao do njega. Umjesto na Delona, nabasao sam na njegova oca, koji se upravo vratio iz zatvora. I to prijevremeno. — Pa Čedo je jučer otišao u vojsku! — rekao je u čudu njegov otac. — Kako to da ne znaš?

— Nikom nije rekao. A vi ... vi ste se vratili? On naglo pocrveni i promrmlja nešto, pa se hitro povuče u kudu. — Zamisli svinju! Opet nikom ništa nije rekao! — jadala mi se iste večeri Irena. — To je prokleti čudak kakvog nema! Znaš šta je uradio prije no što je otišao u Makedoniju? Promatrao sam je, čekajudi da kaže. — Uplatio je dva aranžmana za skijanje u Bruniku. Trebali smo otidi u siječnju. Kako je mogao uraditi tako nešto? Pa morao je znati da ide u vojsku. — Morao je — složih se s njom. — Evo, karte i vaučeri su kod mene. Hodeš da ti ih dam, pa da odete ti i Sonja? — Ne znam. Pitao sam sutradan Sonju želi li o Delonovu trošku u Brunico. Odvratila je nešto nejasno, dvosmisleno, pa smo se nakon kradeg nadmudrivanja posvađali. Na koncu su u Brunico otišle Irena i Sonja, a ja sam se latio dovršavanja knjige pripovijedaka, koje su trebale pripadati takozvanom žanru stvarnosne proze. U tih tjedan dana uspio sam napisati tridesetak stranica i bio sam sasvim zadovoljan postignutim. Priče su bile stvarnosne, ali pomalo intelektualističke i simboličke, a u svakom slučaju mladenački napuhane i pretenciozne. Više se nisam oduševljavao Borgesom, Poeom i Kafkom, i nisam čitao fantastiku. Sada sam bio pod snažnim dojmom Thomasa Manna, Faulknera, Alberta Camusa, Giintera Grassa i nekih drugih važnih pisaca, tako da je stvarnosno u mojoj prozi bila tek podloga na kojoj sam pokušavao graditi metafizički svijet univerzalnih parabola. Bila je to literatura koja mi kod čitalaca nije mogla osigurati relevantniju poziciju, ali me književnokritički establishment i dalje držao piscem koji je na dobrom putu. Negdje u proljede sljedede godine sjeli smo Ljubo i ja u njegov "stojadin" i otišli do Delona, koji je vojni rok služio u mjestu nedaleko od Zagreba. Ovdje namjerno napominjem da je Ljubo bio prvi među nama koji je uspio dobiti društveni stan i kupiti automobil. Što se stana tiče, kako stvari sada stoje, nije bio samo prvi nego i posljednji. Zaustavili smo se ispred ulaza u mali garnizon, zapravo neku vrstu regrutnog centra, i naletjeli na stražara i dežurnog oficira. — Koga tražite, momci? — upitao je oficir, ako se ne varam s poručničkim činovima na reveru. — Došli smo u posjet vojniku Cedomiru Kralju — rekao sam. — Valjda Delonu! — veselo de poručnik. — Jebo te, baš de se razveseliti. Začudila me ta vrsta intimnosti, ali sam preko svega prešao šutke jer o vojsci nisam ništa znao. — Gane, bre, otiđi po Delona i reci mu da su mu stigli drugari — naredio je dežurni oficir vojniku s porte, a onda nas ponudio cigaretama. — Taj vaš Delon baš je lafcina, mamicu mu ... Sinod je bio kod mene na večerinki. Lepo smo se nalili. On je kriv, nabavio odnekud neko strašno francusko pidence ... Samo, momci, večeras ne preterujte jer sutra idemo na vežbu. Nakon nekog vremena vratio se Gane, salutirao i rekao: — Druže poručnice, nema Delona ni u sobi ni u klubu. Kažu da igra šah s pukovnikom Opsenicom. — Pa što nisi otišo po njega? — Druže poručnice, znate da se pukovnik Opsenica ljuti kad ga prekidaju u šahu. Pa još s Delonom ... — Dobro, dobro — promrmlja poručnik. — Momci, idem ja. Valjda de pukovnik da ga pusti. Znate, voli ga ko sina! Kad se poručnik udaljio, okrenuh se Ljubi, koji je stajao jednako začuđen kao i ja. — Delon je, izgleda, postao velika zvjerka u kasarni. Što ako nam se vrati s generalskim činom? Nakon deset minuta poručnik je stigao s Delonom. Ponašali su se poput starih prijatelja, zezali se i lupkali jedan drugoga po ramenu. — Dečki, stigli ste! — vrisnuo je Delon i izgrlio nas. — Da li si tukao starog jarca? — nasmijao se poručnik i lupnuo Delona šakom po nadlaktici. — Dva puta. Popizdio je. Lazo, idem ja sad s dečkima van. Hodeš s nama? Ima da se nalijemo. — Ne mogu, starino, na dužnosti sam. — Dobro, piši onda dozvolu!

— Do kada hodeš? — upitao ga je poručnik, izvlačedi penkalo. — Je l' ti dosta do sutra ujutro? — Može. — Uh, mater mu ... — zastane poručnik, kao da se nečeg prisjetio. — Pa sutra je vežba. Moraš dodi do ponodi. — Lazo, nemoj da izvodiš sranja. Kud du s dečkima samo do ponodi? — Dobro, dobro. Al' idi sutra na lekarsku i uzmi poštedu. Javit du doktoru Koprčini. — Nema šta da mu javljaš. Dat de mi. Znaš da sam mu sredio onu stvar za kderku. — E, jesi lafčina! — zakima glavom poručnik, pa napiše dozvolu. — Ubedi me u tri reci! — Dečki, imate kola? — upita nas Delon. — Imamo. — Lazo, dečki imaju kola — okrene se Delon poručniku i pruži mu ključeve. — Možeš večeras uzeti Alfu, pa u kvar ... Parkirana ti je ispred Barilčeka. — Prelepo! — nasmije se Lazo. —Još ako naletim na one pičke od prekjuče! — Bogati, što si ti u vojsci? — upitao sam Delona dok smo se tandrkali Ljubinim kolima prema obližnjem izletištu. — Zezaš se s oficirima, sređuješ stvari doktorovoj kderki, igraš šah s pukovnikom ... — Pa malo sam ih instrumentalizovao ... pardon, dečki — instrumentalizirao — prasne u smijeh Delon. Znaš, vojska ti je dobra ako se znaš postaviti. Ljubo, skreni sad lijevo. Dečki, sad vas vodim na tako strašno mjesto da si vi to ne možete ni zamisliti. Klopat dete janjetinu u burguncu po mom eceptu i piti prava francuska vina. — Francuska vina?! — Gazda ih nabavlja radi mene ... — Ma daj! Kenjaš! — prekine ga Ljubo, a Delon se samo nastavi smijati. Kad smo nakon dvadesetak minuta stali pred velikom novom katnicom, na čijem je pročelju blještao neon s natpisom "Vila orhideja", pred nas je izašao momak u livreji. — O, to ste vi, gospon Delon! — rekao je momak i poveo nas prema ulazu. — Pričekajte malo s društvom u foajeu dok oslobodimo vaš stol. Nakon desetak minuta sjeli smo i ubrzo se pred stolom zaustavila ljepuškasta konobarica, ne starija od dvadeset godina, koja je s Delonom razmijenila nekoliko dvosmislenih pogleda, a onda ga pristojno upitala: — Gazda pita da li da vam večeru serviramo odmah, ili da pričeka dok se presvučete u civilno odijelo? — Zdenka, pa ti dobro znaš da uvijek večeram u civilu — odvratio je Delon, našto se ona naklonila i odšetala u kuhinju. Čas kasnije voda orkestra je zagudio "Zora zori, dan se rada", prišao mikrofonu i ljubaznim glasom rekao: — Samo za gospodina Delona i njegovo veselo društvo u kutu! Eto, takav je bio moj prijatelj Čedo Kralj, zvani Delon, sada ved spokojan pod crnini mramorom skupe grobnice. Te iste godine moje su dvojbe i neizvjesnosti oko služenja vojnog roka okončane, jer me niža vojna lekarska komisija proglasila nesposobnim, nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda u Vojnoj bolnici u Zagrebu, zbog dijagnoze keratoconus incipiens. Tako nikad nisam iskusio što su to smotre, dežurstva, požarčenja, straža, taktička obuka, dnevna zapovest, prekoredno dežurstvo i slične stvari. Nisam imao priliku da, poput Delona, pokušam vojsku podrediti sebi, a da sam tu priliku i imao, zacijelo bih polučio sasvim drugačiji efekt. Možda baš zbog toga što nisam služio vojsku, nisam nikad pokazivao strpljenja za priče o drugarstvu i vojničkom pasulju, tim mitskim mjestima sjedanja svih onih koji su vojsku služili. U takvim bih društvima heretički tvrdio kako i bez vojske imam sasvim solidnih iskustava po pitanju drugarstva, i kako moja majka zacijelo spravlja bolje varivo od graha od svih garnizonskih kuhinja zajedno. A o ocu, koji je bio pravi umjetnik u spravljanju graha, da i ne govorimo! — Stari, molim te da me u idudih dvanaest mjeseci oslobodiš svoje presije u pogledu zapošljavanja, jer sam u tom periodu ionako morao biti u vojsci.

ali nije išlo. kolidiralo s komercijalističkim poslovima.. Kao ambiciozan pomodnik urednika. čekaj malo da se financijski razmašemo i steknemo osnovu za ambicioznije projekte — odvratio je drug Alapid kad sam mu na sastanku kolegija (održanom u četiri oka) izložio viziju naše budude izdavačke politike. na nesredu. Firma je imala još neke kadrove. i trebala je objavljivati recentna djela domadih autora teorijske i kritičke orijentacije. jer je sin bio prezauzet igranjem preferansa. to nitko nije znao. Prva se imala zvati Signum. prenošenje teškog kunstdrucka. otvorio je u Zagrebu izdavačko poduzede i mogao bi te zaposliti kao pomodnika urednika. pokera i ajnca. glavni urednik drug Alapid. — Slušaj. Pa ne bi tek tako rekao . koja je povazdan štrikala i razgovarala o bolestima. Ostavio me na miru dva mjeseca. — Hode tebe. godine tako nešto predstavljalo je pothvat sličan osvajanju Anapurne u "free climbingu". a druga — Beletra. ali ako se potrudiš . jurnjava u tiskaru da vidim kako teku noslovi oko tiskanja naše prve knjige Najljepše . a onda raspisati na tječaj! A šta ako mu se na natječaj javi netko s boljim kvalifikacijama od mene? Što ako mu se. ali je i komercijalu vodio tata. Hodeš li i ti malo? Ili: — Danas me žiga u križima. —Ja nikad nisam napisao tu knjigu! — No. pomodnik urednika bio sam ja. što mu je. znaš. preko šezdeset.. u stanu samog druga Alapida. koja se zvala Literat. To je bilo privremeno. — A kad bih trebao početi? — Odmah! — A natječaj? — Natječaj de valjda kasnije objaviti . odmah sam drugu Alapidu predložio pokretanje dviju biblioteka. — Danas sam imala tlak sto četrdeset kroz devedeset. Evo. telefonirao je mom Alapidu da dođeš. Smjestio sam se stoga kod tetke Livije. — A kako ti se zove direktor? — Drug Alapid. među kojima je bila snaha druga Alapida. — Drug Alapid se valjda zabunio. javi as poput Slavičeka ili Bakmaza? — Nije rečeno da je i njih čitao — odreže otac. — A ne smrdi li to na mudku? — pobuni se u meni pritajeni šezdesetosmaški duh. pa du se morati natrljati tinkturom encijana i žalfije. komercijalni direktor bio je sin druga Alapida. Firma druga Alapida. Možeš mu redi da u novom Svijetu piše da je za to jako dobra čašica konjaka u kojoj je odležao svežanj peršina. pretpostavimo.. Sigurno je čitao neku tvoju knjigu. bila je smještena nedaleko od stana moje tetke. dok se ne pronađe neko prikladnije sjedište. tako se to radi. jer se pričalo da u skladištu i nisu knjige. U čekanju pokretanja Signuma i Beletre bavio sam se drugim uredničko-pomodničkim poslovima. nego materijal za tekude poslove na vikendici druga direktora. To je zbog toga što sam pojela veliku žlicu maslinova ulja s naribanim češnjakom.. Potkraj 1975. — Ma nemoj! A kako to da bi on baš mene uzeo za pomodnika urednika ? — Pa čitao je tvoju knjigu Luda od vode. Kako ti je na poslu? — Dobro. Plada ne bi bila velika.Nije odvratio ništa. Smatra da si dobar pisac — rekao je otac. Na samom dnu te hijerarhije bili su skladištar i četiri akvizitera. onda i njega sigurno muči visok tlak. — Primit de me. pa. kao što su kuhanje kave. nabava karata za nogometne utakmice. — Koliko mu je godina? — Mislim.. brat mog Alapida. zatim neka ženska koju su zvali "ona koju Alapid jebe" i slično. što je za moje godine više nego izvrsno. dobro — nastojao me uvjeriti otac. — Sine. a onda je došao s fantastičnom pričom: — Drug Alapid. djela mladih domadih autora i prijevode djela stranih pisaca koji novim konceptima razbijaju tradicijske kanone (čitaj: oni koji se ne muče oko interpunkcije!). Direktor te GG firme bio je drug Alapid.. Ponovo sam pokušao pronadi podstanarski sobičak. Cime su se oni bavili. Po drugi put sam putovao u Zagreb s užasnim predosjedajem da ni ovog puta tatinoalapidevska veza nede dati boljih rezultata.

trgovina deficitarnim fotokopirnim papirom istočnonjemačke proizvodnje po cijeni engleskog papira. lažnih mjenica i drugih prljavih radnji. U poslovima me osobito štrapacirala supruga druga Alapida. Onaj drugi drug Alapid. kojoj je autor bio drug Alapid. a drugi put sam skoknuo do Trsta i nabavio direktoru neke deficitarne proizvode. koji se u to vrijeme počeo zalagati za koncept zanimljive i razumljive literature. Poslije sam tek shvatio da je zapravo pričala o svom bududem romanu. Otada sam pomalo izbjegavao Pavla Pavličida. Neki drugi tip upoznao me s dramskim piscem Dubravkom Jelačidem Bužimskim i Goranom Tribusonom. dok sam još figurirao kao pomodnik urednika perspektivne firme Literat. i ozbiljno se trudili da postanu književnici. uspio sam upoznati ljude koji su ozbiljno pisali. literat. . — Tata. nisam uspio doznati. Moju odluku ubrzala je i prva spoznaja o pravoj naravi poslova kojima smo se bavili. prozaikom koji je poput mene počeo s pravom fantastikom. Posredstvom Stojka Milica. eskontiranje mjenica avaliranih od banke u kojoj je radio neki Alapid. kako istina ipak nikako nije htjela isplivati na vidjelo. te kako de istina sasvim brzo isplivati na vidjelo. baš kao da smo mi zavjerenici koji su usosili njegova brata. te kad je drug Alapid. Jelačid je stalno prepričavao zgode nekakvog slikara koji se zvao Švaljek i bio. tata se nakašljao i rekao: — Ti boga! Dobro da sam te na vrijeme povukao odande. jer je cijele večeri pričala o ajnerima. skidanju hrđavih mrlja sa stolnjaka uz pomod limunske kiseline i sličnim smiješnim stvarima. pa sam čvrsto odlučio što prije raskinuti s tom čudnom firmom Literat. Večer koju sam proveo s njima razočarala me. i uz pomod raznih drugih sretnih okolnosti. druga Alapida i druga Alapida. ali su svi oni koji su pratili recentnu proizvodnju znali za njih. iako me on uvijek srdačno pozdravljao pitajudi me onako u prolazu: — Ivančicu. pokušao sam pobiti njegove teze koje su mi se činile trivijalne. pokupio svoje stvari. inače nezaposlena. Drug Alapid izvukao je lisnicu i. Kako sam u tim stvarima imao sasvim drugačije nazore. s kojom sam proveo jednu večer u restoranu Vinodol. podizanje druge "deke" Alapideve vikendice u Malom Lošinju. izašao pred sud i radoznale oči tiska. pa sam ja na koncu ostao bez šlagvorta i ispao smiješan. Inače te godine. i slično. izmjerio tetki tlak i vratio se kudi. Prvi put sam išao u Leibnitz da kupim fergazer za direktorov audi. tata. zajedno sa svojtom i ved izgrađenom trokatnom vikendicom. Ubrzo sam se počeo osjedati poput adolescenata iz Formanovih i drugih čeških filmova. vratio sam se na vrijeme. — Ti si kompletno lud! — lupio je Franjo šakom po stolu. što i kako) izdavaču čiju je prodaju vodio Alapidev šurjak. sklapanje ugovora za knjigu Najljepše misli iz djela Josipa Broza Tita između autora i izdavača. počeo sam polako ulaziti u književne krugove. Taj de Alapid završiti u zatvoru. urota nekakvih kontrarevolucio-narnih snaga. preprodaja NCR papira u nepoznatim količinama. ali se u tom razgovoru pokazalo da on barata s mnogo više književnopovijesnog i književnoteorijskog znanja. pripremanje sabranih djela druga Alapida (u dva toma) i još koješta slično. Zavirivši malo u oskudno računovodstvo. tatin Alapid je nakon nekog vremena počeo izbjegavati i mog oca i mene. nespretne lađe. doznao sam da je firma obavila sljedede uspješne poslove: preprodaja sedam tona finog kunstdrucka. Međutim. poput glomazne. drug Alapid me dva puta poslao na službeni put u inozemstvo.misli iz djela Josipa Broza Tita. spomenica ne daje nikakav imunitet. a još više u tračeve skladištara i akvizitera. štepanju. Prvo sam nakon jedne književne večeri imao čast upoznati Pavla Pavličida. Što ta ženska misli o literaturi. Da se ne bih osjedao zapostavljen i da bi mi pokazao koliko značim firmi. nakon ogromnog skandala. pišeš li još uvijek literaturu samo za osobnu upotrebu ili si počeo misliti i na publiku? Zatim me Stojko Milid upoznao s Dubravkom Ugrešid. razvikana imena. još je neko vrijeme tvrdio kako je sve to namještaljka. koja me slala da prošedem njihovog kratkodlakog pinča. Prvu pladu dobio sam na ruke. heklanju. potonuo u moru dugova. — ZnaŠ li ti tko je drug Alapid? On ti je nosilac spomenice! — Svejedno. Stoga sam jednog dana zavezao kratkodlakog pinča o grm u parku na Rokovom perivoju. tatin prijatelj. odmjerio mi osobni dohodak. Nisu to još bila etablirana. onako odoka. uvaljivanje dvadeset tisuda nekog preuzetog nekurentnog izdanja (Kopirno knjigovodstvo. Kad je nekoliko godina kasnije.

a ja sam ostao sam.čini mi se. Mislim da sam u to vrijeme polako ulazio u nekakav nervozniji životni period. militarist. pričao Delon. kao korisnik "baletne stipendije". ali sam se nadao da de stvari s vremenom krenuti nabolje. Nakon jedanaest mjeseci Delon se vratio s odsluženja vojnog roka. a onda je zavapio: — Nikad u životu nisam pazio na sarmu! Kako se to radi? — Ovako — rekla je i pokazala mu. nije uspjela dobiti avionsku kartu. Gogo Jazbinšek se porezao na operaciji i tjedan dana prije dočeka dobio serumski hepatitis. Delon je stigao oko sedam. sa stanovitom grižnjom savjesti. Znam da to muči Irenu i da je uopde ne zaslužujem . s kojim sam se nadao pronadi zajednički jezik. Tako je na koncu onaj dio motelske sale morao biti otkazan. Vratio se iznenada pred samu Novu godinu. Tribuson. dok je ona rezala pečenje. sastav je izgledao katastrofalno: Jaromir. a Zvjezdana. Ubrzo sam shvatio da mi u literarnim poslovima druženje s piscima i umjetnicima nede biti od velike koristi. i potpuno se oslobodio vojničke goluždrave fizionomije. stvari su se odigrale otprilike ovako. pa je novogodišnje praznike silom prilika morala provesti u Moskvi. bio je toliko zauzet klopom da nije stigao prozboriti ni riječi. i da sam polako počinjao nalikovati na oca. Delon se nespretno motao oko štednjaka. sjeckajudi luk za krumpir salatu. čiji su starci trebali nekamo otputovati. koji još uvijek nije dospio oprostiti Sovjetima 1948-u i 1968-u. četiri muškarca i jedna ženska! I opet je Arleta odigrala ulogu anđela spasioca. ali ga je Arleta zaustavila. a poslije nam je javila da zbog organizacijskih i pripremnih problema dođemo ipak u devet. IX. Delon je pazio na sarmu. na temelju međudržavnog ugovora o kulturnoj suradnji. Istog sam se dana i ja uspio posvađati sa Sonjom. pa kad je vidio da je ona još zauzeta poslovima. a nakon toga bez riječi zbrisao u inozemstvo. jer se. U posljednji čas iz gabule nas je izvukla Arleta. Premda je ved za čitavo društvo bio rezerviran dio sale u motelu na Sljunčari. a onda je rekao da mora hitno kudi. Naime. Jedino Delona nije dospjela obavijestiti o ovoj terminskoj preinaci. Jedina prava korist od umjetnika sastojala se u tome što me slikar Antun Mateš naučio nekim ribolovnim štosovima. Jedina vrijedna stvar po kojoj se te večeri u Starom fijakeru sjedam. Dakle. pa je pozvala krnje društvo k sebi. Jasno. Toga sam se stvarno višeput sjetio. ta stipendija duboko je pogodila oca Franju. Da stvar bude gora. a Miki nije imao stalnu mačku. U posljednji tren neka grozna viroza oborila je u krevet i Mikija Grabara. premda se više nije bavio ni politikom ni ribolovom. smatralo da Sonja i ja još uvijek hodamo. Zatim se požurila da dogotovi ostale stvari. Pripazi na sarmu. Prema onom što mi je kasnije. pa sam odlučio da ne ulazim dublje u te krugove. — Ostani! Pomodi deš mi. nemajudi gdje dočekati Novu godinu. Delonu je namjestila nekakvu rastavljenu susjedu. da se stalno kredem u začaranom krugu gorih opcija. htio je otidi. izjavivši da je bio u Švicarskoj. Arleta. Bilo im je valjda pomalo dosadno. odmah poželim biti negdje drugdje. koja je sa svojim dečkom trebala biti zamjena. Samo. Irena mu nije oprostila što se vratio samo na dva dana. . pa smo se svi skupa našli na cjedilu. U tih mjesec dana pustio je kosu i bradu. pa je stari dobri Delon počeo s onim svojim pričama u stilu: — Nikad se ja nedu uspjeti smiriti! Čim dođem na neko mjesto. za Ljubu je pozvala svoju kolegicu Lidiju iz kozmetičkog salona. opdenito uzevši. prosinca spakirala stvari i otputovala rodbini u Makarsku. Irena je 28. Sve sam više vjerovao da redom činim sve nekakve gluposti. ona je ved tri mjeseca bila u Sovjetskom Savezu. što de redi da svaki njegov izbor predstavlja goru opciju. Smazao je dvije kompletne večere. a otac da je otputovao u Belgiju.. I tako se odigrala ta strahota koja umalo da nije upropastila čitavu klapu. pogotovo u lovu na pastrve i druge salmonidae. Pozvala nas je da dođemo k njoj u sedam. ostao u našem gradu dva dana i onda netragom nestao. Delon. Njegova majka tvrdila je da je u Italiji. bila je rečenica Bužimskog da je po Kuranu čovjek uvijek na gubitku. tako da je on jedini stigao dva sata ranije. — Sigurno si jako nesretan — rekla je ona. pa je rekla da nede s njim ni u snu čekati Novu godinu. Ljubo i ja. pak.. iako tu rečenicu nikad nisam uspio pronadi u izvorniku.

Ionako je ved vrijeme da se počnem spremati. Sama stvar i ne bi bila tako strašna da je ostala između preljubnika. a onda je istresao sav onaj krumpir u kantu za smede. dosade.. Znaš da sam bila zaljubljena u tebe? — Kada?! — Još u gimnaziji. — Ali ti si primjedivao sve druge osim mene — reče Arleta turobno. Zapravo. Svega.. — Ne mogu je zakopčati! Izgleda da sam se udebljala. velike gole grudi bile su joj čvrste i uspravne. Zatim ju je začuo kako plače u sobi. jer preljubi o kojima ne zna više od dvoje ljudi i nisu pravi preljubi. baš kad je Delon uronio među njene blago povijene noge... Irena možda zaslužuje nekog kao što je Brambor. salate i kolače. koja ionako nije imala namjeru kidnuti. alkohola. Novu 1976. — Jesi li ogulio krumpir? — upitala ga je ona. Takav bi te život izmorio. jer se Arleta i Delon zapravo nikada nisu voljeli. — Ugasi onda štednjak i prebaci je na stol. zamara. — Daj. — Ma nisi . svejednako pazedi na sarmu. uzbuđenja. ali mene . samo da je poljubi i provjeri teku li pripreme normalno. prasetinu. — rekao je odlučno i prišao joj. Uletio je u sobu. kad dete se ti i Jaromir vjenčati? — Ne znam. prekrivši dojke plavom haljinom. terminske zabune i još koječega drugog. — Isuse! Imam jednu vrlo sličnu. Zatim uze zdjelu kuhanog krumpira i poče ga guliti. preuske haljine. Delon je ostao u kuhinji i popio još dva vinjaka. idem je obudi.. Miran. a Delon. uvijek privržen kudi . Sve ostalo što se odigralo bila je čista egzekucija erotičkih pretpostavki koje su se stekle nekako same od sebe. nakon čega je Arleta otrčala u sobu da obuče plavu haljinu. Jasno. osamljenosti. Ono u što su se upustili bila je mješavina različitih uzroka: davne simpatije. — Nije baš tako — zagonetno de Delon. Ista si kao onda . — Nisi se uopde udebljala. Dabome. Međutim. pošto su u smede pobacali svu onu sarmu.. Ved sam poželjela malo putovanja. Namjestivši novu rolu Serpika. — Ova sarma mislim da je gotova. — Nekad sam o tome razmišljala.— Irena zaslužuje nekog kao što je tvoj Jaromir. — Kao onda . doduše moderniju! — redi de ona gotovo veselo. a glas joj iznenada zatreperi. — Imaš li što za popiti? — upita je Delon nevoljko gledajudi prema zdjeli s krumpirom.. — I te kako sam te primjedivao. Popili su odmah po dvije. dakle.. Delon prenese sarmu na stol i pritom nehotice takne Arleti ruku. o kojeg li užasa. osim ljubavi. Pred njima je bio . dočekali smo svaki na svojoj strani. pouzdan.. Poslije se Delon kleo da su ga oni vinjaci i te sise tako smotali da nije mogao ništa uraditi da bi spriječio ono što de se odigrati. ne samo od luka . pa je tako prvi put u životu prisustvovao nekoj vrsti "live showa" u kojem je protagonist bila njegova bududa žena. Brambor je načas napustio operatorsku kabinu i odjurio do Arletina stana.. kad si me primijetio? — tiho de ona. pronašao u smočnici kisele paprike i krastavce i istresao ih u zdjelu za salatu.. dogodilo se ono najgore.. Sjedam se dobro one tvoje izazovne plave haljine koju si imala na maturalnoj večeri. taj doček je definitivno propao. — To je od luka — reče ona.. — Nisi u pravu. Arleta i Brambor proveli su čitavu novogodišnju nod u mučnom razgovoru i diobi zajedničke krivnje.. Na sebi je imala samo male bijele gadice. — Svakako! — odvrati ona pa donese bocu vinjaka i dvije čašice. — Zašto plačeš? — upita je Delon. oguli krumpir. mene to pomalo . Zamisli da si sa mnom... — Nije? — pogleda ga ona značajno. Bez razmišljanja je ušao u sobu i zatekao je kako stoji pred ogledalom s plavom haljinom u rukama. kuhanog krumpira. Jaromir i ja kao da stalno vozimo po istom kolosijeku. a onda plaho doda: — Ali.

kad ju je poljubio.neugodan i turoban period u kojem su morali otkriti što žele. Znala je da joj nije osobito vjeran. Doduše. Arleti nije bilo ni nakraj pameti da otpočne nešto s Delonom. Njoj se fudkalo za Bramborovu nesredu. Mislim da smo mu mi prijatelji. kad je stigao i stao pred nju. Kad joj je napisao drugo pismo iz Berna. ipak zamjerali što je oprostio Arleti. Stao sam. a Delonu još manje da otpočne nešto s njom. ali svatko tko je malo bolje poznavao kinooperatora kinematografa Romanija nije mogao u njih ni na tren povjerovati. prepun vrckavih duhovitosti. pa sam produžio svojim putem. U mračnom gradskom parku umalo da nisam naletio na Mikija Grabara koji je tuda vodao neko mlado žensko čeljade. a u ratnim filmovima konačni obračun sitnim čarkanjima. Zbilja. i ja sam im kao vjenčani poklon odnio stolnu svjetiljku koju je moja majka vlastoručno izradila. I opet mu je majka tvrdila da je u Italiji. Pomalo defetistički. silno povrijeđen. ali da je prevari s nekim iz klape. ili još bolje — da de je zamoliti za oprost! Umjesto toga. a on mi je prišao. njegov vješto sročen govor. Dakako. siječnja 1976. kako ju je pošteno izlemao. ostavivši mačku po strani. Isto tako. koja je. ona je neotvorenu kovertu odnijela njegovom ocu i rekla: — Onoj svojoj propalici javite da pisma šalje u svoj brlog. Na tihoj i pomalo neugodnoj svadbenoj večeri. s pismom u ruci. Večera je bila nekakvo dijetalno sranje jer je Gogo morao paziti na hepatitisom hendikepiranu jetru. svojim tradicionalnim sredstvima — jednostavno se nekud izgubio po nekom mutnom. a ne na moju adresu! Jadni gospodin Kralj. — Trkuljina kderka! . blaženo se nasmijala. držala je čistim incestom. opteredeni toj dobi primjerenom muškom taštinom. u njihovim rukama bila je i čitava bududa sudbina naše klape. Koga se to tiče? — Hodeš redi da nisi primijetio koga to vodam! — Nisam — začudim se. on je izbjegao mučna konvencionalna raspredanja onog što se zbilo. Zapravo. vradao sam se kasno nodu s večere na koju me bio pozvao Gogo Jazbinšek. pronijelo se gradom nekoliko lažnih. kad se toga sjetim. U proljede. X. što de uraditi i kako de dalje. Neko vrijeme bio je utučen. Zazvao me. Traljavu atmosferu popravio je sam Brambor. rekao: — Za kaznu što si mi to uradila. — Debeli. bili smo svi osim Delona i Irene. a otac da je u Švedskoj. Brambor je. imale su neočekivano miran i razuman rasplet. zagonetnom poslu. u tih desetak dana izgubila najmanje pet kila. mislim da je ved bio travanj jer su snjegovi bili odavno nestali a trava počela zelenjeti. kako je pokušao samoubojstvo i slično. koji je negdje oko ponodi podigao čašu da nazdravi svojoj ženi. a onda je. napuhanih vijesti o tome kako je Brambor nokautirao Arletu. Stvari što su se tako dramatično začele. ali se u pogledu Delona osjedala duboko osramodena. kao da na taj način želi diskretno dati na znanje da im on ne stoji na putu. učini mi se da je Brambor bio bolji čovjek od nas bar za pedeset posto. nad koju su se poput tmastih oblaka nadvile primisli o mladenkinoj nedavnoj nevjeri. s osmijehom na licu. sva očajna. Gradio sam se da ga ne poznajem. Nakon desetak dana Jaromir je u kinu odvrtio jedan film u kojem muž velikodušno prelazi preko ženine nevjere (nisam siguran da to nije bila Ozuova Kokoš na vjetru) i sa suzama u očima »odjurio do Arlete. nedu te voditi na bračno putovanje u Rio de Janeiro! Ona se prvo rasplakala. začuđen Ireninim postupkom. što su na svojim leđima najviše osjetili kinoposjetioci. s još svježim i živim zatvorskim uspomenama. S druge strane. ostao je na pragu. izazvao je polovičan dojam i usiljen smijeh. Čvrsto je odlučila da mu to nede oprostiti. onog jutra napustio Arletin stan prije Delona. šta! Vodaš tu nekakvu žensku. zbunjen i sasvim nesređen. — Neka važna faca? — I jest — naceri se zločesto. sasvim zbunjen i nespreman. Miki je bio kum. I to kako vodao! Sasvim u klinču. ono što su saznali svi. Vjenčali su se 17. jer bi katkad tako pobrkao role da bi u krimidima hapšenje prethodilo ubojstvu. pizda ti materina ako budeš nekom pričao! Pogledao sam ga u čudu. morala je saznati i Irena. Otkuda sad takva konspirativnost kad su ti informacije o tome kako gnjaviš neku mačku samo mogle nabiti cijenu! — Pa. Odlučio je da de joj oprostiti. a onda. rekao je: — Hodu da se smjesta udaš za mene.

— Htio sam te pitati . U niski njegovih seksualno-osvetničkih uspjeha. Nikad nisam uspio doznati je li uspio poševiti Trkuljinu kderku. Bilo mi je gotovo neshvatljivo da se nekom možeš na takav način svetiti. — Debeli . ženu nekog tipa iz opdinskog komiteta. molim te. Ljubo. hodeš li nam. — mrzovoljno de Ljubo. jer je ta Goga bila naša bivša školska kolegica. a ne osvete. jer se ona predugo kolebala. — Ljubo. bilo je stanovite metodičnosti.. Ipak. kao da mu je teško početi s glavnim razlogom dolaska. ta je žena bila tako neukusno debela i takva okorjela alapača.. Kod kderke predsjednika opdine dobio je debelu. ali bih se mogao zakleti da je poševio stanovitu Gogu. ostavila kremšnite i limunadu i povukla se dolje. molim te da mi odmah kažeš . neka! — uzmuvao se Ljubo. A mi "apolitični" možemo se osvedivati samo uz pomod dobrog starog fuka! — Ti si poludio! — rekao sam. u njegovoj ludosti. čiraš je pio nezdravi vinjak. vidiš! — pobjedonosno de mama. Dabome. Baš kad se činilo da se odlučio. Nakon toga izvukao sam iz nodnog ormarida vinjak i natočio nam po čašicu.. Hajde. ali mi nikad nije dao da preslušam bar jedan tonski zapis. Potucat du mu kderku. a limunadom zalili fikus. teta Ivančid — krotko de Ljubo. — Kamo srede da si se ugledao na Ljubu — rekla je mama. kako bi rekli stereotipni citatomani. idi sad i jezik za zube! Otišao sam. Zar ne.. jer sam držao da je seks sredstvo obostrane ugode. — Mama. To mu je moja mala osveta. ako ved moraš . na moru sam smršavio sedam kila. Zakolutao sam očima. Tu je namjeru. — Tucao si ti moj .. u kuhinju. inače u seksualnim pitanjima izrazito emancipirana. i tu je on počeo nešto petljati. ono pred "tetom Ivančid" bila je čista šminka. Kremšnite smo ostavili po strani. decidirano je tvrdio. ne kenjaj! Što te muči? — Bi li mi htio biti kum? . — Političke načine ne mogu koristiti jer sam postao okorjeli apolit.. To je zdravo.. iznalazedi raznorazne razloge da ne ode. jer su starci konačno pristali da mi na tavanu osposobe nekakvu izbicu. Sjeli smo u moju sobu. donijeti i "Čovječe. pogotovo što je tvrdio da je vedinu ševa tonski ovjekovječio na novinarskom kasetofonu. Međutim. da su je mogli tucati samo muž i razni "osvetnici". koji su se protegli sve do osamdesetih godina. — Eto.. ne ljuti se"? — Neka. — počne on. — Baš volim limunadu. godine. — Za Trkuljinu kderku je to što du je poševiti sredstvo ugode. Zbog toga sam više puta pomislio da laže. ali za njenog taticu nije! Kapiraš? — Pa zar nemaš drugoga načina da se osvetiš? Mislim. — To je tvoja osveta!? — zinuh jer mi ništa nije bilo jasno. ne razmišljajudi previše o ovom slučajnom susretu i Mikijevoj neobičnoj tlapnji. ako ti nije po volji. — Donijela sam vam kremšnite i limunadu — rekla je držedi velik pladanj u rukama. ali ga to nije pokolebalo u namjeri da odstrijeli ženu opdinskog tajnika SlZ-a kulture. Jeo sam ribu i svake večeri tucao strankinje. — Ljubo je oduvijek bio pametniji od tebe.. da ne piješ alkohol? — Ne pijem. javnu nogu. — Budalo! — tumačio mi je Miki sutradan.. — Daj. uspio realizirati. U ranu jesen 1976. posjetio me Ljubo Brabec i rekao kako mora sa mnom najozbiljnije porazgovarati. — Ne pije jer ima čir! — odbrusio sam. — Moja osveta! Svima du im poševiti užu rodbinu. baš kad sam se vratio s mora na koje sam morao otidi bez Sonje. pri čemu je uživao neke olakšice.— Čija? — Trkuljina! Onog što me progoni na poslu kao vrag grešnu dušu. jedino sam se čudio što nikad nije pukla nikakva bruka ni jedan jedini brakolomni skandal. ušla je moja majka.

nitko mi nije mogao zamjeriti na odjedi. kako znaš da mi dobro stoji kad ga nikad ni sam obukao? — Obuci onda neko drugo — predložio je otac. Prema meni se ponašala s nešto više pažnje. pa mi se načas učinilo da naša veza možda i nede tako brzo vrisnuti.. — Isukrste. bolje de biti da te ne gnjavim. — Mene je naprosto stid pred Matildom i drugom Brabecom. ne znam zbog čega. Mislim da smo Sonja i ja u definitvnom rasapu. Dogodilo se. dotjerana i. — Ali.. otkako smo hodali po zidu? — nasmije se Ljubo. nervozan i sasvim neraspoložen. — Pa što joj fali? — Slušajte! — rekoh kako bih prekratio to natezanje. Dobro. misliš Ireni Orešar. — Da sam ja matičar. Zašto ne obučeš ono svijetloplavo? Tako ti dobro stoji. — Molim te. mislim da Brabecovi više nede htjeti razgovarati s vama. Redi de.. — Stanislave. divna.. preko nodi? — Nešto ti je tu čudno? — upita me on.. — Nije. — Da budem iskren. Popili smo po vinjak i izvalili još nekoliko poluduhovitih štosova u vezi s predstojedim vjenčanjem. Sastali smo se pred opdinom i svratili najprije u obližnji bircuz da trgnemo nešto žestoko.. — Ali. — Sonja ti nije rekla? — pripita me. Sonja je bila sjajno odjevena. Što čekate. — Pa onda obuci svijetloplavo! — razljutila se majka. Delonovoj Ireni? Čim sam spomenuo Delona. — Tako brzo! Da nije Irena . Zatim smo krenuli u matični ured. izašao sam brzo van.. — Mislim da imam tremu — rekla mi je u jednom trenu Irena. Ako još zavežem kravatu s naslikanim grgečom. U perivoju ispred opdine ugledao sam parkiranu crvenu Alfu. majka me sažalno pogledala. a zašto nisi uzeo Brambora za kuma? Mislim da si s njim najbolji otkako . To je bila Ljubina ideja. kakva je to majka kad ga nije upozorila da se na vjenčanje ide u odijelu! — Ja du ti posuditi kravatu — dometnuo je sasvim dobronamjerno otac. uopde. Ljubo da se ženi! I još k tome s Irenom! — Čekaj! Sonja de biti kuma Ireni . oni se žene. čuo sam kako je otac rekao mami: — Na kravati je naslikana štuka. Znaš da je nakon onog s Arletom dala nogu Delonu i zaljubila se u mene. istjerao bih te odmah van. otkud sad to? Ti i Irena! — Tako. pomalo rasrđen mojim pitanjem. Ljubo žmirne i proguta čitavu čašicu vinjaka. — Ljubo. koji je bio blijed. stani. mama.. Izrekavši to. još nisam ni .. — Ma nije! — odmahne on rukom. — Zaljubila se u tebe ? Tek tako. — Dobro znaš da nemam drugog odijela — rekoh mirno. — Misliš. a još nisu ni .— Što. Smutilo mi se u glavi jer je prijedlog djelovao poput fantastične bajke. odi v rit! — prekinuli ga.. ne . jer se matičara strašno bojao. — Onu s amblemom ribolovnog društva? — upitao sam ga. — Ma. — Kako bih ti tako nešto mogao odbiti? A kad se ženite? — Za dva tjedna. za čijim je upravljačem . ti deš biti prvi kum u povijesti našeg matičnog ureda bez odijela. Ali. bogamu? Nakon dva tjedna. Svi smo bili dobre volje i neprekidno se zezali. otac konačno odlučio da te krsti? — rekoh zafrkantski jer nisam imao pojma o čemu trabunja. ali ignorantu je to svejedno! Zapravo. ti izgleda ne želiš . navlačedi svijetloplavu Levisovu majicu.. osim Ljube. u subotu po podne. Bi li mi htio biti vjenčani kum? Ireni de kuma biti Sonja. a da de nas ostalo društvo čekati u Ljubinom stanu. jer smo se dogovorili da demo matičaru otidi sami. Odlazedi. ne zezaj se u ovako delikatnom trenutku. Ljubo.. — Ne. — Smršavio sam sedam kila i u onom du odijelu izgledati kao strašilo.. ti si sto posto poludio! — nasmijah se..

što je vašem drugu? Ima li kakvih prepreka vašem vjenčanju? — upitala je matičarka u svjetlucavoj bluzi. — Čekaj. a kao da mi je i glas zadrhtao. Došao sam da bih vam to rekao i . I stvarno. — I to je život. — Redi deš drugi put! Sad idemo u bolnicu. — Ovo nam je bila samo jedna loša sezona. Irena je odmah odgovorila potvrdno. Ljubo ništa nije shvatio. stavio mu ruku oko svog ramena i poveo ga prema izlazu. počeo nešto prtljati.netko sjedio i očigledno nas promatrao. preskočio stolicu što mi je bila na putu i izjurio van. Na stereotipni upit želi li ona tog i tog za muža. — Javite im neka u tom slučaju idu u pizdu materinu! — odbrusio sam i poveo Ljubu kroz špalir kretena zakidenih ružmarinom. Pogledao sam je ljutito. Na sredu. Vozi brže! — viknuo sam. Oprostite. Onda se na vratima pojavio neobrijani tip u plavoj kuti. — Ljubo. baci šibicu kroz prozor i položi mi ruku na rame. Ljubo Brabec sjedio je na keramičkom podu i tupo zurio preda se. Dok smo jurili prema bolnici. gdje sam imao što vidjeti. Je li tko pozvao hitnu? — Nemaju slobodnih kola. Razdrljene košulje. otvorio vrata. Rekli su da pričekate dvadesetak minuta — rekla je sva zadihana matičarka. Onda se na hodniku pojavila spasonosna figura dežurnog liječnika koji se zvao dr. zovi odmah hitnu! Ja du ga iznijeti.. bila je to Irenina ideja. — Sonja. debeli — zaustavi me Ljubo glasom. — Ni govora — velikodušno se nasmijao Delon. a Ljubo je. možda folira! Možda se predomislio. — Zlo mi je — jedva istisnu Ljubo iz sebe. koja je istrčala na hodnik. i kvit! Nemoj ni pomišljati da bih imao nešto protiv vas. Ljubo to nije mogao vidjeti. Zovi odmah hitnu! Izašao sam i naletio na Sonju. Poslije. — Gdje je taj jebeni zahod? — viknuo sam. blijeda i sasvim znojna lica. ostavivši nas da blesavo stojimo pred matičarem. — Zadnja vrata lijevo! — rekao je onaj u plavoj kuti. Stajali smo pred smiješno i neukusno nakinđurenom drugaricom matičarkom. položio sjedalo i pomogao mi da smjestim obeznanjenog Ljubu. mislim i kivno. i čestitao. Sad je tvoja. a Delon je nagazio na gas. a onda joj — prvi put u životu — opalio šamar i vratio se po Ljubu. — Ne znam. Položio je glavu. — Mislim da bih morao udi unutra i redi "da". a shvatila je i Irena. dok smo nervozno šetuckali bolničkim hodnikom. Ni riječi nije mogla izustiti. Bacili smo se na njega poput lešinara. hodemo li nakon svih ovih sranja ostati i dalje jednako dobri prijatelji? — Morat demo! — rekoh patetično. čekajudi da saznamo što se to uopde zbilo s našim Ljubom. ne snalazedi se među svim onim bezbrojnim vratima opdinskog hodnika. uzdahnuo i umirio se. odmah du se vratiti. — Čekaj. Gogo Jazbinšek. Podigao sam ga. Znao sam ved tko de ga odvesti.. kad je shvatio što se zbiva. Na sredu. Gledale su nas zabezeknute i tupave face koje su čekale sljedede vjenčanje. Ljubi kao da je odlanulo. ti mi nedeš zamjeriti? Znaš. Pogledao sam potom u Delona i spazio da su mu oči crvene. Delon upali cigaretu. — Čini mi se da mu je puls slab. koja je. Nato je izjurio van. Košulja i sako bili su mu umrljani tragovima svježe crvene krvi. što ti je? — viknuo sam uplašen. što sam zaključio po tome kako se stresla i problijedjela. Ljubo je teškom mukom pridigao glavu i rekao Delonu: — Čedo. Irena je stajala poput kipa. — Drugarice. Odmah sam shvatio tko je to. . pozvala mladence da ustanu. portir ili podvornik valjda. nakon čitanja nekog bezveznog dijela Zakona o bračnim odnosima. Utrčao sam u nužnik. — Stanislave. sasvim blijed. Delon je izronio iz one parkirane Alfe. pogledao nas i uzbuđeno rekao: — Zovite brzo doktora! Onaj vaš tamo u zahodu stenje i povrada krv! Odgurnuo sam Sonju. — Što vam je? — upitala ga je drugarica matičar.

zamijenila je frenetična pankerska grmljavina. Grabar.— Hodeš redi da bi mogao i . ja stari mamlaz služim vam još i kao ljubavni poštar! Pocrvenio sam i uzeo ceduljicu. sva je prilika da se eksperti za kontrakulturu ne varaju. Morat de mu odstraniti dobar dio želuca./76. Kad ti prepišem andol. Hode li taj dozvoliti da jedan poludisident brlja po želucu njegova sina? — Doktore! — rekoh prijekorno. Minula je posljednja optimistička dekada. Duge kose i naivne arabeske djece cvijeda potisnula je koža.— Dečki. — Dobre. ali to da otada (i zbog toga!) u tvrdom pornidu ima sve manje komičnih elemenata. tvrdi Miki Grabar u ved toliko puta spominjanoj Povijesti pornografije. pradena rogobatnim recitativom. Arleta opet nije uopde . ziherice. vjerujudi da nam je prijatelj spašen. u Velikoj Britaniji se pojavio punk. a nakon toga de odmah biti operiran. Možete pričekati sat-dva ako vas zanima. Čak je i majicu obukao naopako. U biti još uvijek melodiozan rock. — Nije li on malo prestar? Gogo me pogleda kao što stručnjak gleda bezveznjaka. komičnih elemenata i hardcoreu. kderka mi je dala da ti predam nekakvu ceduljicu. — Aha! — nasmije se doktor. Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. . ali stvar je zajebana. SONJA XI. Poslao sam odmah po Mikijevog starog. a on se izgubio kroz vrata koja su vodila u operacijsku dvoranu. Kad smo. — Onaj od onog s robije sam ja. nije isključeno da od toga nedeš riknuti! Šanse su mu dobre. iznenada sam se prisjetio papirida što mi ga je dao dr. — Kakve su Ljubine šanse? — upitah. — Samo se zajebavam. — A što da vam kažem! — raširi ruke Gogo. Premda paradoksalno zvuči da šezdesete godine traju negdje do 1975. još bih se mogao i složiti s autorom. U tome da je minulo posljednje optimističko desetljede. Možda. Ah. mira. Sljededeg trena morali smo prekinuti razgovor. pesimizma i nesnošljivosti (godine punka). jer se na vratima pojavio sijedi dr. — Koji je to od vas bandita sjebao želudac? — promrmljao je mrzovoljno doktor Grabar. Godine 1975. pronašao sam ga negdje u dnu džepa.. Dva mjeseca nakon toga on i Irena su se vjenčali. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom. Slavko Grabar. to je bilo krvarenje želuca. — U medicini je sve mogude. a tihi bunt pacifista iz šezdesetih prešao je u bunt automatskog pištolja i plastičnog eksploziva raznih ultralijevih organizacija. Začudo. Sonja i ja smo se definitivno razišli.Onaj od onog s robije? — Nei — reče Delon. bez objašnjenja i bez pozdrava. smatraju da dolaskom punka prestaju šezdesete godine. ali je u takvim stvarima pravi majstor. uvreda. što se na planu pornografije očitovalo u sve manjoj prisutnosti humornih. budalo! — odbrusi on. jer je pretpostavljala da deš biti ovdje. — Kako dobre! — umiješa se Delon. smjenu optimističnog i pesimističnog desetljeda kao da su potvrđivala recentna događanja u našoj klapi. metalne zakovice. sav užurban. Godine stabilnosti.. Sociolozi kulture. umalo da zaboravim! Ivančicu. specijalizirani za supkulturne fenomene. a dva dana kasnije Ljubo ju ved bio izvan životne opasnosti. koji su Stonesi pomalo naivno držali estetikom buke. Pisalo je: NAKON ONOG ŠAMARA MEĐU NAMA JE PO DRUGI PUT SVE SVRŠENO. — Hipokratovu. naprosto je neodrživo. Sad ga obrađuju. smireni i laka srca. — Vi ste polagali Galenovu zakletvu . pod vratom mu se vidjela cedulja na kojoj je pisalo Kamensko. optimizma i nevinosti (godine rocka) zamijenile su godine svađa.. Sad du ga izvudi. — Onaj kome je otac slavna politička marka lokalnog dometa. Miki kao da je zaboravio na određene primjerke briljantnih hardcore komedija koje smo zajedno gledali. Eto. dakle oni koji su počeli kao rock kritičari.. a pacijent je Ljubo Brabec. razmetao ga i pri svjetlu ulične svjetiljke pročitao.. a datirane su znatno kasnije. te nodi Delon i ja napuštali bolnicu. šareno obojena i raščupana kosa. Dva sata kasnije operacija je bila završena.

svoj prekršaj društvene zabrane nastoje neutralizirati raznim ironijskim postupcima ili pedagoškim alibijem. često nevjerojatnih i proturječnih. tako složeni odnosi unutar klape morali su našem neizmjernom prijateljstvu oduzeti nevinost i opteretiti nas prijetvornošdu. koja se još dugo vremena pamtila. Mislim da mi je tom prilikom Miki prvi put priznao da u pogledu te tetke ima određene namjere i razrađuje neke planove. što je zbog njegova hendikepirana želuca bila uistinu hrabra odluka. U posebnom poglavlju često ih naziva "metonimijskom" i "eliptičnom" pornografijom. sinod je na nekakvoj grajzlerskoj zabavi otišao do načelnika SUP-a i zamolio njegovu kderku za ples. nitko nede doznati je li to uradio zato što je u očima nekad bliskih ljudi postao nepoželjna osoba. a nadasve sadržaju. Delonov se otac začudio. što de on ubrzo i učiniti. a Arleta i Brambor brižno su izbjegavali svako mjesto gdje bi se mogli slučajno sresti. Jasno je da isto tako ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. A Ljubo. ili de otputovati vođen naprosto svojim lutalačkim strastima. ona je jednostavno pala u nesvijest! Kad su Arleta i Brambor zakucali na vrata obitelji Kralj i rekli zašto su došli. S druge strane ove granice nalazi se hard-core iliti tvrdi pornid. a sljededeg je jutra ved otputovao. ali im nije proma-knuo simbolično značenje ove prevare. premda za to nije imao nekih osobitih razloga. Koliko znam. jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najvedu mogudu mjeru funkcionalnosti. on koji je uvijek bio u svemu prvi. U proljede idude godine. te su osmrtnice prouzročile efekt kakav bi njega sigurno obradovao. U nastavku teksta Mikijeva analitičnost i me-todičnost popuštaju i on se zadovoljava sasvim impresionis-tičkim katalogiziranjem filmova. kad je Delon ved postajao dio nekorisne i mutne prošlosti. naravno! Inače. Mikiju se javila i ona čuvena tetka iz Kali-fornije. Dok bi se netko drugi zbog toga počeo opijati. pohitali do Čedine majke. bar mi se tako čini. ali prilično bogata. što kao termin ima određenu upotrebnu vrijednost. ali ga nitko od nas nije vidio sve do 1982. kad je ona ubrzo pronašla novog tipa. dalo zaključiti da je ved jako stara. pa su otuda to redom ili komedije ili edukacija. ali ako jest. tvrdi dalje. nakon duge pauze. sada je odjednom postao nepoželjan. Ali. Arleta i Brambor su. Ljubo mu nije otvarao vrata kad bi mu pozvonio. načelnik ga je otjerao. Otišao je do jednog tipa koji je imao tiskarski obrt i dao izraditi vlastite osmrtnice. spazivši osmrtnicu. Sve u svemu. i da je osnovna granica njihova kodeksa u zabrani predočivanja genitalija. Svi odreda. Ljubo je. Jer. U smislu eventualnog odlaska u USA. valjda da se pred njom pokaju što su prema njenom sinu bili nepravedni. Dakle. Ovi filmovi. njegove su se nade izjalovile. prisjetivši se taktike koju mi je nekod izlagao. naprosto zgromljeni. Od tog trena bilo je vijesti o Delonu. i to tako glasno da ih je čitava sala promatrala. Eto. maloprije je javio da je sretno sletio na pariški aerodrom. a da se on ni na koga ne ljuti. Dobili su mnogo bezveznih darova i čestitki. — On je sada sto posto lud! — rekao mi je jedne večeri Ljubo. Prvo naširoko razglaba o takozvanim danskim erotskim komedijama. nadajudi se da de se stvari s vremenom ipak popraviti. negdje u dnu duše oprostili. Nekako u to vrijeme. zacijelo je morao praviti zabilješke o mekim pornidima koji su u tim godinama plavili ekrane naših kinematografa. Delon se našao u poziciji koja te naprosto sili da se makneš u stranu. obzirima i raznim drugim taktikama takozvanog društvenog života. Ubrzo su svi shvatili da su nasamareni. Nisam mu zavidio na položaju u kojem se nalazio. ispalo je da se najviše ljudi ljuti na Delona. Arleta Kralik je na porodiljskom odjelu lokalne bolnice rodila kderku.htjela čuti za Delona. nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. Jasno. odustao od posla i krenuo da se što prije napije. — Zamisli. Jasno. raširio ruke i rekao sav zbunjen: — Pa. po čijem se rukopisu. moram priznati. Nasmijao sam se u sebi. dakle punih šest godina. Irena nije htjela čuti za njega. Mislim da sasvim točno zaključuje da se u ovim filmovima koitus predstavlja stiliziranom metonimijskom igrom. Miki se nakratko posvađao sa Sonjom zbog toga što mi je dala nogu. koje .. Delon kao da je poručio: "Ako me ne želite. ali ju je Brambor pohranio na posebno mjesto. Ne znam je li u to vrijeme ved počeo pisati svoju ambicioznu Povijest pornografije. A Irena. doduše nepotpisana. Jedne nodi njima je oblijepio cijeli grad. kojoj su dali ime Ines po onoj neukusnoj i patetičnoj deklamaciji Rade Šerbedžije. pa nije bilo druge doli da se pomire. među kojima je bila i jedna iz Pariza. onda sam mrtav!" A oni nisu željeli da bude mrtav i ved su mu tada. Delon je uradio tek jednu sebi svojstvenu svinjariju.

"Izvještaji o školarkama". nešto na stranici kulture. Radleya Metzgera i Nicholasa Roega nikada nije imao prilike vidjeti. — Ne to. prepuni su raznoraznih gluposti. ejakulaciji. Kritika ju je primila vrlo dobro. čini se. umjetničkom. komedije. Hopa-cupa u krevetu. ali je sve to gurne u naručje bahatog crnca koji dila hašiš i njegovih kolega iz rugby tima. Kažu da je to u vezi s Atlantidom. ginekološkim i psihološkim podacima i grafizmima. ali ne vidim kakvom. namjenski. jer je u tzv. kakve su pravili Bertolucci. gnjavažama o ovulaciji. tvrdi uvez i ovitak u boji. Najeklatantniji primjer je beskonačna serija Istinite priče (Schulmaedchen Report). Primjerice.. ali kakva korist od toga kad kritiku nije nitko zamijetio? — Jesi li pročitao jučerašnji Vjesnik? . koje glume osamnaestogodišnju žensku čeljad. mnogo manje tipfelera od prve. Izgledala je gotovo kao prava knjiga. Ovo mi se čini gotovo bez zamjerke. — Jesi li vidjela nešto zanimljivo na onoj stranici gdje je križaljka? — Kako da ne! Ima jedan tekst o gostovanju Boljšoj teatra i. . Rektor u krevetu. Bumbo Zlatid ustao i ogorčeno uzviknuo: — Kak' se tipu može dignut kurac kad mačka ima apsces na dupetu! O vrhunskim djelima soft-corea Miki Grabar ne piše iz nekoliko sasvim razumljivih razloga. uglavnom školaraca. Godine 1977. Sjedam se da je jednom. filmove Russa Meyera. a što loše. Talijanski soft-core negdje je na pola puta između "krevetske komedije" i "erotskog fatalizma". U klišejiziranom naslovi)avanju filmova (Autoput u krevetu. autorskom filmu. Prvo. Oshima. obično se odvija unutar dvije žanrovske strukture. — A što sam to. Ima jedan članak o čudnom običaju ptica selica da nasred Atlantika naprave nekoliko krugova u zraku. nego grozne četrdesetgodišnjakinje obješenih sisetina i prištavih guzica. morao primijetiti? — Pa. — Mama! — viknuh majci koja je radila nešto u kuhinji. jer su filmovi Justa Jaeckina. obično iz raznih kvaziznanstvenih vizura. ali se iz teksta nigdje ne da razabrati smisao ovog podosta metafizičkog određenja. raščlanjuju tobože istiniti slučajevi iz seksualnog života mladih ljudi. Reducirana fabula redovito počiva na rekapitulaciji igre i učenju pravila. a osnovni problem jest u tome što jedan od igrača (obično glavni lik) ne poznaje pravila te igre. psihološke crtice i koječega drugog. Makavejev ili Cavanijeva. kod koji neodlučna gledaoca informira o žanrovskoj pripadnosti i tipu iščekivanja. otac djevojke i trener rugby tima. seksualni problemi učenice koja zanemaruje dobrog dečka radi zgodnog nastavnika. I trede. direktor škole. Međutim. Mornari u krevetu) Milan Grabar vidi vođenje korisnog dogovora između proizvođača i publike. — Molim. sred prepuna kina. Tinta Brassa i sličnih autora u nas prikazani u vrijeme kad je meki pornid Mikiju postao sasvim nezanimljiv. stoji u zaključku ovog segmenta. seksološke edukacije. molim te. sasvim ispravno tvrdi autor. — I jesi li primijetio nešto zanimljivo? — Jesam. neka mješavina cinema verite. pubertetu. jer su ga uvoznici držali stokom koja ne razabire što je u tom žanru dobro. Jednu čini tzv. začedu.upitao sam oca. U takvim se filmovima.su često toliko stupidne da bi ih bilo bolje držati "erotskim tragedijama". jedino joj je podatak o nakladi narušavao dignitet. embrionalnim tipologijama i slično. konačno je izašla iz tiska moja druga knjiga pripovijedaka Parabole. Ma-zurka u krevetu. pa na kraju o toj redaljci moraju diskutirati psiholog. —Je l' to ona predzadnja stranica? To mi je mama uzela jer je rješavala križaljku. — Jesam — otpovrnuo je. ontogenezi i filogenezi. za nimajudi se nije li vidio kako me u novinama hvale. pedagoški film u kojem su scene "mekog seksa" začinjene seksološkim. koji je Miki. odbijao vidjeti prisutnost elemenata jednog obespravljenog žanra. U ovim filmovima seksualni se život tretira kao neka vrsta društvene igre. ankete. Njemački meki pornid. dok u drugu kategoriju spada sasvim čudan hibridni žanr. Drugo. imao prilike mnogo temeljitije ispregleda-ti. Imala je dvije stotine stranica. ono što najviše iritira gledaoca nisu ni stupidne priče ni nezgrapna moralna naklapanja. što rezultira krevetskim "happy-endom".

pričekaj da se dijete rodi — napomene Brambor. Dajte. Idemo iz ovih stopa kupovati! Brambor. — Ma nije. — Čekaj. panika što ga je obuzela nije mu dala da shvati zafrkanciju. To se kupuje u Austriji i Italiji — odvrati apotekarica. hodu li stidi u Italiju prije nego rodi? — zavapi Ljubo i očajnički pogleda uvis. drug Alapid. Nisam htio dalje inzistirati. bio je višestruko poznatiji pisac od mene. ali situacija je gusta. — Zatim pumpicu za čišdenje nosa — opet de Brambor apotekarici. ne odustajudi od deset bočica. — Da. Mogao sam pisati tisudu godina a da to čitaoci novina ne primijete. ali je njen suprug zahtijevao da je prime. U apoteci je Brambor rekao autoritativnim glasom: — Dajte nam bočicu za hranjenje i dudu . tvrdio je da se ne sjeda baš najbolje što sve treba dojenčetu. Brambor. sterilizator — obrati se Brambor apotekarici. dvije pumpice za nos i dva sterilizatora — reče Ljubo. Morali smo sjesti s njim u kola i krenuti u kupovinu. ne zanimaju me nikakva njihova gostovanja. moj nekadašnji direktor i urednik. — Zatim. — Dobro. Ali se može i razbiti! — reče Ljubo. žena. — Pa treba nabaviti mali milijun stvari za dijete. — Sterilizatori se ne proizvode kod nas. dijete. a što ako dobiješ blizance? — rekoh u šali. Irena rađa! — viknuo je ved s vrata. — Koliko bi bilo najpametnije uzeti? — Uzmite za početak dvadeset komada.. — Pa i jedna se može prati — reče Brambor. Čim je Irena otišla u bolničku sobu. prišao stolu i ispio votku koja je stajala ispred mene. sve mora biti spremno! Daj. Jedini način da uz pomod novina privučete pažnju čitalaca bio je taj da izazovete neki skandal ili aferu. Irenu Brabec primili su na porodiljski odjel Gradske bolnice u devetom mjesecu trudnode. — Kakvu sad pumpicu? — začudi se Ljubo. dečki. a ja sam upravo izgubio popis koji mi je ostavila Irena. — Kakav Dentinox? — zine Ljubo od iznenađenja. U tom smislu. U strašnom sam cajtnotu! — Kakvom cajtnotu? — začudih se. — Rekla sam vam ved da sterilizatora nemamo — pomalo nervozno de apotekarica. Slučaj je htio da se i ja nađem kod Brambora. Osim toga. — Kurac pričekaj! Kad se Irena vrati iz bolnice. mislim da ti treba Dentinox — nesigurnim de glasom Brambor. — Onda pelene — nastavi Brambor. — Dečki. — Jebo te! Na to nisam ni mislio! Dajte šezdeset pelena. Ne znam otkuda da počnem. — Dajte trideset! — ispravi je Ljubo. — Isuse. da to brzo kupimo. — Ljubo. Premda je u mnogim stvarima bio miran i pribran. bojao se da u odlučnom času. . sjeo u kola i u paničnoj vožnji odjurio do Brambora.— Što može biti zanimljivo u gostovanju Rusa! — prekine je otac. — Daj. porod. — Dobila je trudove? — okrenuo se Brambor njemu. ti imaš iskustva. pazi malo na taj batrljak od želuca! — prekorio sam ga. čija je kderka ved bila u jaslicama. jer joj se primaknuo termin. nede imati dovoljno prisebnosti da uradi sve što je u takvim slučajevima potrebno. ali Ljubinu se navaljivanju nije moglo odoljeti. i 1968. Ljubo se sjurio niz stepenice. — Pa. Potom je drhtavim prstima zapalio cigaretu. bile su redom stvari koje su ga bacale iz takta. kad nastupe trudovi. —Još od 1948. pa pravac Italija! — Zatim . trudnoda.. uzet demo odmah deset komada — uplete se Ljubo. Međutim. čekaj.. U prosincu 1978. Nije imala trudove.. XII. pa sam tako mogao prisustvovati čitavom tom paničnom užasu u kojem je Ljubo Brabec postao otac.

Evo ti auto i šesto hiljada .. prvu stubu na stubištu što de ga odvesti do direktorske pozicije. — Koliko vam je staro dijete? — upita apotekarica. tuticu i tricikl.. neizostavno! Ljubo je bez riječi zatvorio prozorčid. — Gospodine. ljutito zaključila: — Bože dragi. Ljubin užas postajao je sve vedi. — Tko zna hode li ga na proljede biti na tržištu. dajte onda toga oko litru . I to najbolju. Šutio je tako nekoliko trenutaka. — No. pa kadicu za kupanje... — Otidi du ja — predloži Brambor. gumene gadice i štošta drugo. losione. — Pa. — Još nikoliko — zbuni se Ljubo. Zbog čudne domade navade da u pojedinom trenu nekih artikala nestane s tržišta. — Ali u dva moram na taj jebeni sastanak. Ljubo Brabec razvezao nas je kudama. — Otidi du po podne. a onda otišao na onaj sastanak. Pevalek je odustao od reizbora. nagazio po gasu i rekao: — Jebeš to! Samo da ja pronađem vešmašinu! Dabome. — Uzet du ipak deset bočica — očajnim de glasom Ljubo.. u tom vam slučaju Dentinox nede trebati prije proljeda.. — Pa. izbačena sasvim iz takta.. — Čekaj! — smiri ga Brambor. — Danas de se roditi. — Hodeš li? — živne Ljubo. — Prijateljčina si! Spasio si mene i moje siroto čedo koje bi bez tebe bilo i usrano i upisano. Ljubo se zamalo posvađao s apotekaricom kad mu je rekla da je sasvim suludo kupovati dva ovlaživača zraka. alkohol za skidanje temperature.. gdje si ti? Ne znaš što se u firmi događa? — Ne — otpovrnuo je Ljubo. — Gospodine! Dentinoxa imamo u pakovanjima po 25 mililitara. ovisi o trudovima . Dođi u dva na sastanak. gdje je kupio duboka kolica.. dječji termometar. Privremeno smiren. baš kad smo se vozili prema prigradskoj prodavaonici bijele tehnike. razne Penaten masti. — Sad te čeka užas! — rekao je u jednom trenu Brambor. Na koncu je apotekarica. — Jebemu! Pa koji sam ja idiot! — reče glasom punim pritajena užasa. sredstvo protiv opstipacije. Kupili smo nakon toga još čaj od kamilice. Ljubinoj posljednjoj šansi. — Pa naša je vešmašina kompletno u autu! Moram hitno kupiti novu! — Ali. sportska kolica. samo jednu — upozori ga Brambor. dajte mi onda dvadesetak pakovanja.. — Nije protiv rasta zubi — ispravi ga gospođa magistra — nego protiv neugodnih popratnih pojava. a onda je prošaptao: — I što sad? — Ima ih sigurno u Zagrebu — umirivao ga je Brambor. zvečku. koji je hitro otvorio prozorčid. dobro. Kako smo bezuspješno išli iz trgovine u trgovinu. pristao je da odemo u robnu kudu. Ljubo je zastao nasred robne kude. Navečer deš imati vešmašinu. U jednom trenu. nismo je pronašli. Kao gromom ošinut. znate. sve u enormnim količinama. ali i protiv dijareje. nikako nismo mogli pronadi ni jednu jedinu vešmašinu. poslije ručka. Ljubo se vratio u kola i rezignirano položio glavu na upravljač automobila. zaustavio nas je na raskršdu neki tip i sagnuo se prema Ljubi. — Živjet deš uz zvukove vešmašine. . kupke i šampone.— To je tekudina protiv rasta zubi . Nemaš pojma koliko pelena može ukenjati malo dijete. zar otvarate privatne jaslice? Nakon apoteke jedva smo ga obuzdali i spriječili da ne krene odmah u Italiju po famozne sterilizatore (namjeravao ih je uzeti barem tri). koju je kao pravi "kadrovski čovjek" morao ved dugo priželjkivati. Predložit demo te za direktora Agroproma. Ili sutra . — Iz iskustva znam da je dovoljna samo jedna! Odmah smo krenuli u kupovinu stroja za pranje rublja. Umjesto toga. — Dobro. Bilo bi dobro da nakupuješ deterdženata.

sterilizator i stroj za pranje rublja ostali gotovo netaknuti. ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate. bezbrižno je jurio kudi. Dakako. automobil je počeo klizati. pokojnog muža . — Ali. Jaromir Kralik ostao je na mjestu mrtav.Kad sam stigao kudi. Brambor je tog popodneva otišao u Zagreb Ljubinim kolima. Mora da je mami sada srce na mjestu. a majka je zasjela da obavijesti znance i cjelokupnu rodbinu o velikoj novosti. iz perspektive desetogodišnjeg odmaka. Danas. I dok je Irena u bolnici čekala porod. Kad je doznao što se dogodilo. od kakvih je obično sastavljeno naše iskustvo. javilo se kajanje i samooptuživanje. ja sam Ljubo Brabec! Ja sam najbolji prijatelj njenog . Slušajudi Billie Holidav na Ljubinom kasetofonu. vesele i bolne. koja mora da mu je sudbina ved odavno namijenila. čak i onog ujaka u Landskroni. Bio je to Miki Grabar. Prišao sam telefonu koji je stajao u predsoblju na frižideru i dohvatio slušalicu. kumu Žalfiju. pomislio sam. a onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio otac. Otac Franjo motao se oko njih i smetao im svojim radoznalim pitanjima laika. Tada. Ljubi je nenadano pozlilo. — Tebe trebaju — rekao je. — Kaže da je Jaromir išao u Zagreb radi vašeg stroja za pranje rublja. jer sam se držao dovoljno zrelim da s kratkih prijeđem i na duže forme. koji je natovario na prtljažnik i s njim krenuo natrag. Što se zapravo dogodilo? Kao što je bilo dogovoreno. Dva radnika PTT-a uvodila su nam dugo željeni i iščekivani telefon. diskretno čistedi sve što bi radnici uprljali. — A ja du sve to pladati — promrmljao je otac. u Nami kupio stroj za pranje rublja Gorenje. A da bi gužva bila veda.. nazivajudi sve. radi kojeg je očajni Ljubo namjeravao potegnuti čak do inozemstva. — Ne želi vas vidjeti — rekao mu je Arletin otac kad je zalupao na vrata stana iznad kina Romanija. u zagrebačkoj Hospitaliji uspio nabaviti i talijanski sterilizator. ali on to nije primijetio. Na kraju su "petetejci" maznuli po dvije rakije. a nakon toga. zatekao sam neobičnu gužvu. ali su. Želio ju je utješiti. bio je to pravi užas koji nam je pokazao da još uvijek znamo plakati. morao je svom snagom nagaziti na kočnicu. cesta se počela lediti. Žao mi je. Poslije je pričao da je u početku osjedao nešto što je moralo biti čisti užas. da stvar bude gora. pa čak i ujaka Mišu u Švedskoj. Spazivši ih prekasno. začudo. a nije mogao uraditi ništa. želio joj je uraditi sve. — Sad demo biti povezani sa svima. — Znam — potištenim de glasom otac. Miki je rekao jednu jedinu rečenicu: — Jesi li čuo da je Brambor poginuo? Ne sjedam se što sam tog časa pomislio. Grabarove. uzeo sve novce koje je imao kod kude i pohitao do Arlete. Iako je majka uspjela iznazivati sve. — Kako znaš da imam telefon? — upitao sam ga. teču Tonija. kola su strašno oštedena. Modi du u svakom času nazvati sestru. želio joj je pomodi. majka je obigravala naokolo s lopaticom i metlicom.. tog popodneva nitko nas nije nazvao. koji je ved navikao na to da svaka dobra stvar ima i cio niz mana. mladidu. prešao na drugu stranu ceste i udario u stup električne rasvjete. zacijelo nazvala i Grabarove. potištena je i smatra vas krivcem. sve stvari.. Dok se vradao. XIII. Upravo sam prečitavao jedan skradeni pregled judaizma kad je telefon konačno zazvonio. Usput je. zaboravivši da je majka. i dati im svima naš broj. Sjedio sam pokraj plinske pedi i čitao gradu koja mi je bila potrebna za pisanje prvog romana. Iznenada su se pred njim stvorila neosvijetljena zaprežna kola. Poslije podne je strašno zahladnjelo tako da su se prozori počeli lediti. — Divno! — rekla je mama. jer je sebe držao izravnim krivcem za prijateljevu smrt.. Ljubo je na brzinu popio nekoliko apaurina. kako de se poslije saznati. izgubile su na intenzitetu i svele se na gotovo neutralne biografske podatke. . Umjesto da mi odgovori.

Sjedam se kako si onda u gimnaziji trčao s onim nedužnim sranjem od pjesme direktoru škole. A od sada ja to više ne želim biti! . vukao se Ljubo Brabec. Tredeg dana Jaromir Kralik sahranjen je u raku koju su grobljanski radnici jedva uspjeli iskopati u zamrznutoj zemlji. ti si je platio — rekao je službenim glasom Ljubin otac. otiđi na SUP po vešmašinu. to je tvoje. Samo je želio još jednom prošetati onim zidom kojim je nekod šetao s pokojnim prijateljem.. Stari ga je Živanovid jedva uspio svladati i izbaciti van.Ljubo je odgurnuo starog Živanovida i uletio u Bramborov stan. Bogamu. čuveni drug Brabec. Bože dragi. — Ali Brambor i njegov otac mogli su se uvijek slobodno diskreditirati. Moralo se sve zataškati. Ivan Brabec. stari. i kad su svi ved napustili groblje. I pokopao više prijatelja. Ljubo je još dugo stajao iznad nevelike hum-ke i križa. — Arleta. smiri se! — pomalo de moledivim glasom otac. A ja. Ne rekavši ni jedne jedine riječi. Arleta nije htjela da ga sahrane u skupu grobnicu obitelji Kralik. Nikad ta mašina nije ušla u njegov stan. ja sam znao da nije bilo tako. Za sumorne sahrane prštao je sitan snijeg i bilo je hladno. da ne povrijedi osjedaje pokojnikove supruge. na kraju pogrebne povorke.. Daleko. da se htio baciti s krova. tražedi da se stvar ispita. Od rođenja pa sve do sada.. koji je za Ljubu Brabeca predstavljao bezizlaznu moru. Ako postoji nešto što mi zamjeraš. nazepst deš! — rekao je otac. — Trebalo je da njemu kažeš! Znaš li ti koliko ga je dugo to mučilo? Znaš li ti. — Kako to misliš? — strogo de stari Brabec. počela vrištati: — Ubojico! Ubojico! Ljubo je zastao i počekao časak. a onda je istrčao na Bramborov balkon i počeo se penjati na krov. — Znaš da nisu! Pa rekao sam ti kako se to dogodilo. Ničim nije Ljubo pokazao da shvada što mu to zadihani tip govori. Sve sam ti rekao. a kad je sprovod okončan. i da sve bude okončano. što demo još od djece dočekati! Ovaj sam svijet gradio za tebe. Sredio sam da ti je predaju bez ikakvih formalnosti. nijem i oduzet. bududi direktor Agroproma. Kao da je pjesma otisnuta na ciklostilu mogla ugroziti režim! — Ne sjedam se. — Koga to danas još zanima! Sve je to prošlost. Vrijeme je bilo predelikatno da bi se mogli diskreditirati naši ljudi. a ti me danas pozivaš na red. — Ako ste ovaj svijet gradili za nas — priđe mu Ljubo na korak udaljenosti — onda smo mi upravo rezultat toga kako ste ga gradili. zazvonio je telefon i javio se njegov veliki otac. sam. jedan je čovjek kao bez duše dotrčao i rekao Ljubi da je upravo dobio kderku. Konačno. Nije to kao danas . koje je zasipao sitni. Pitam se nisu li i tvoji prsti bili tamo kad su mu zbrzili oca . Poslije je pričao da je Ljubo bio poludio. svesam ti rekao! — A što nisi rekao njemu? — podigne Ljubo oči prema ocu. — Hajde. Drugog dana. a ona je. Dok je rep sprovoda bio kod grobljanskih vrata.. u tamnom krombi kaputu. pa zar mi ne vjeruješ . — Ljubane. zapamti da mi nikad nismo bili ništa drugo nego vaša djeca. — Mora da si mnoge pokopao i s lopatom u ruci.. — Pusti me — promrmljao je Ljubo. da je njegov otac službeno još uvijek informbiroovac.. ne cmizdri tu! Proživio sam malo više smrti od tebe. koji se još uvijek zanosio time da je u sinovljevim očima autoritet. Što se toga tiče. — I ovom si ovdje pomogao u propadanju. nikad te nije pekla savjest. želedi da jednog dana i ona legne do njega. — Hajde kudi. čim ga je spazila. — Ljubane. I to osobno — rekao je Ljubo glasom na kakav njegov otac nije bio navikao. — Uvjeravam te da s onim u vezi njegova oca nisam imao ništa. tako da smo svi jedva čekali da svedenik dovrši svoju opširnu i krajnje apstraktnu besjedu. Ljubo je spustio slušalicu. a on još uvijek dijete informbiroovca. sa crnim šeširom na glavi. Tada se pokraj njega stvorio otac. nego je kupila zasebno mjesto. molim te! — viknuo je. suhi snijeg. O čemu to pričaš? — Ne sjedaš se jer si valjda imao i previše takvih slučajeva.

. zapamti ovo! Rijetko deš naidi na gestu koja ne bi bila vodena lijepim i plemenitim namjerama. tamo de biti svi koji su bili dobri s Bramborom — rekao sam kad su mi dodijale njegove priče kojima je optuživao sam sebe. nije znao. — Ali. Snijeg je padao sve jače tako da su stazice parka ved bile sasvim bijele.— Slušaj me. čini se da mu je cigareta godila. odnosno da služim narodu i domovini . — Arleta me ne želi vidjeti. što su se sastojali od kurtoaznih razgovora. nešto sam uspio napipati i od svog starog.. popio osam vinjaka i usvinjio se namrtvo. Sto je mogao. priđe klupi i sjedne na naslon. Održavali su još neko vrijeme traljave. taj je umro u bolnici . moram do Arlete. stvar je u tome što je jedan od te trojice prije rata održavao sentimentalnu vezu s Bramborovom mamom. — Znači. kunem ti se da sam sve to radio uvjeren da radim dobro.. Ljubo se okrene i brzo napusti groblje. Ne moram ti pričati koje je to vrijeme bilo i kakve su ovlasti ti tipovi i mali. Nakon nekog vremena. — Ljubo. Nešto što bi i on sam želio učiniti.. — Reci. nikad se više nije pomirio sa starim. poput okorjela solo trinkera. ako bismo nekako uspjeli otkriti što se to zapravo dogodilo. Ali. — Tebi je rekao? — Jest. Intuitivno je osjedao da mu je otac nedužan. dolazila su kasno nodu na one tajne projekcije. Zatim se dovukao do mene. dok je radio u bolnici. možda bismo na taj način učinili nešto dobro za Brambora. za Arletu i Brambora? Da mi oprosti! — Ne znam — odvratio sam. naravno. izvukao me na studen i natjerao da šetam s njim po parku. — Što. iznad humke nad kojom je dotad bio i sam stajao. E. — Što je bilo? Je li mu otac uistinu bio nevin? — Izgleda tako. i da mu je sve to netko napakirao. Brambora je često mučilo ono što se dogodilo s njegovim ocem. Premnogo je godina prošlo da bi se mogla napipati istina. Otpuhivao je duge dimove. Ali. svratio je u prvi lokal i. mladi udbaš je počeo izbivati. — Možda ti i vjerujem — prekine ga Ljubo. Onda mi u jednom dahu sve ispriča. — Možda bismo . zbunjena i potištena. Ne baš sve. — Možda sam bio sve ono što ti danas ne voliš: dogmatik. što? — Ma ništa. ti ne znaš — uzdahne Ljubo. što Tonček Kralik. U početku im je stari Tonček Kralik puštao film dragovoljno. . Ne znam da li nas je tko mogao vidjeti kako sjedimo u parku koji nestaje pod gustim zastorom snijega. slijepi pravovjernik i šta ja znam što sve ne. Tonček je naslutio da se nešto zbiva između njegove žene i mladida. laži i lopovluka! Rekavši to.. nisam imao snage da ga napustim. Sjeo sam do njega. za tih kasnih projekcija. možda je prava stvar. mora i da smo izgledali poput dvije budale. uzdahnuo i nastavio besmislenu šetnju po snijegu. — Ma znaš. Jednostavno. Ali previše se igraš sa svojim želucem. — Zašto ne bi pošao samnom? — Ne. — Jebeš želudac — reče on pa zapali. Imaš li cigaretu? — Imam. Tad su ga ucijenili. Prije četiri godine. ne — zaniječe on glavom. ali mi se onda ta pomisao učini besmislenom. ali ako jest. A onda ih je jedne nodi zatekao. čak mi je pričao da je uspio pronadi jednog očevica. udbaš. ali prave srdačnosti među njima više nikad nije bilo. tri operativca. obično telefonskih. kao stari drug kome vjerujem. — Tri službenika Udbe. to je bezvezna tlapnja. sam za šankom. što bih sad mogao uraditi za njih. pa je u jednom trenu odbio prikazivati tu predratnu opscenu rolu. sine — blagim de glasom otac. dok je Bramborov stari dežurao uz projektor. Reci mi. glasom po kojem mi se činilo da se malko otrijeznio. Mislio sam. Pa opet je svijet pun nepravde. Posto je napustio groblje. čak i pomalo ponosan što može ugoditi ljudima "od vlasti". sad. — rekoh u jednom trenu. nastavio je s projekcijama. Ali. priprijetili mu da imaju nekakve materijale protiv njega i da ga pokretom prsta mogu upropastiti.. Premda je sve što je tog kasnog popodneva rekao ocu na snijegom zasutom groblju bila patetika provocirana stanjem u kojem se nalazio. hladne i formalne odnose. — Tu je stvar Brambor odavno raščistio — iznenada de Ljubo. ostavljajudi oca. Ali.

. — Još sam pomalo pijan — složi se on. Oduvijek je bio poznat po toj sposobnosti da brzo svlada alkohol i otrijezni se kao da ništa nije bilo. Hodao je nrilično stabilno i ravno. Strašno uvrijeđen i ponižen.. One nodi kad je Gogo Jazbinšek zanemario svoje obaveze. Mislim da ti ni ovo nisam trebao redi. ili je i na nju izvršen pritisak.. Brambor ga je držao glavnim krivcem i posjetio ga u bolnici. Onda se dogodilo ono najgore.. Stanislave — redi de. — Da bi izbjegli mogude nepovoljne posljedice tog samoubojstva. sve sam više zgađen. izgubio sam oca. Izgubio sam prijatelja. prije četiri godine u Gradskoj bolnici . Jedna je stvar u svemu tome manjkava. — Što se tu imalo redi? Ljubo naglo ušuti. O onom što nas čeka u idudem desetljedu. i premda prema onom tipu nisam gajio nikakvih moralnih obzira. Tamo gore su obnavljali uspomene što su ih vezale s Bramborom. valjda prvi put obuzet spoznajom da je tog popodneva postao otac. Tako nešto nije mi bilo ni nakraj pameti. mislim da si onaj tip nije sam pokidao sve one . Bacili smo pogled gore i načas ugledali sjenu Mikija Grabara kako je promakla za bijelom zavjesom. — Bljuje mi se od tog silnog konjaka. pa je red da ti ispričam sve. bio sam pomalo užasnut. Što sam odrasliji. a onda krene prema korzu. Stali smo ispred kina Romanija i vidjeli parkirana kola Goge Jazbinšeka. — Onaj tip u bolnici — reče iznenada — bio je onaj isti koji se spleo s njegovom majkom. Ali. a mi smo bili tu dolje i nismo im se mogli pridružiti. kao što smo se dogovorili! — Što smo se dogovorili? — Dogovorili smo se da istog trena sve zaboraviš.. — Brambora više nema. Uopde. — Zašto? — začudih se. a ja zbog njega. tipovi su vjerojatno čitavu stvar izaranžirali. — Rekao sam ti da ništa ne znam pouzdano.. štrajk. za jedne projekcije. Sjedaš li se kako smo nekod davno bili sretni i optimistični. pljune u snijeg i ustane. — A otkuda oni materijali? Brambor mi je ispričao da su u prostoriji pronađeni kompromitantni informbiroovski materijali? — Pa to je jasno samo po sebi — odvrati Ljubo. Nakon toga mu je odmah bilo bolje. zagrabi rukama snijeg i poče ga lizati. želedi da saznam cijelu istinu. nismo mogli ni sanjati. Sada teško da bi nas do takva optimizma dovela i čista amnezija. Ljubo baci cigaretu. Tonček Kralik se objesio u operatorskoj kabini. on se nasloni na široku platanu i poče povradati. a ti si moj i njegov prijatelj. premda su za nama bile sve same uglavnom dobre godine. Ti si dovoljno pametan. — Slušaj. izgubio sam prijateljicu. gazda i okorjeli apolit mogao šurovati s Kominformom? — A onaj tip.. On zbog Arlete. Brambor nikad nije uspio doznati je li njegova majka u tu vezu ušla dragovoljno. Bar mislim da ga je posjetio . Ne misliš valjda da je predratni vlasnik kina. — Bolje da na to zaboraviš. počeo luđački smijati i na koncu se potrbuške svalio u snijeg. Zatim se pridigao. pa deš odmah shvatiti da je sve to najbolje istog trena zaboraviti. sjeo i rekao mi sasvim ozbiljno: — Mogu se svi oni jebati sa svim svojim blesavim imenima. zaborav mi se sve više čini jedinim dobrim modusom sretna življenja. — Pitao sam te nešto. A sad. pa produži snijegom pokrivenim korzom na kome su djeca ved bila izgladila dugačka tamna klizališta. što je bilo s njim? — upitah. — To je povijest. i dobio sam kderku. Namočio sam maramicu u snijeg i obrisao mu čelo. — Još si pomalo pijan — promrmljah. — Misliš da mu je to Brambor .kako se to kaže — in flagranti.. Mala de se zvati Jarmila! Te godine navršili smo tridesetu i bili ved pomalo umorni. Nitko nikad nede saznati što se one nodi dogodilo na intenzivnoj njezi. — zinuh od iznenađenja. ali sve okolnosti govore tome u prilog. Koga to može kompromitirati ? Umjesto da mi odgovori. Vjerojatno zbog toga što smo još uvijek živjeli u vremenu čiji rječnik nije poznavao riječi kao što su kriza. — Koliko mi se toga dogodilo u ovih nekoliko dana — reče Ljubo. — I što mu je tip rekao? — Pa valjda ništa — slegne Ljubo ramenima. . Onda se.

Imao sam u glavi nejasne namjere i mutne predodžbe o nekakvoj literarnoj bududnosti i književničkim poslovima kojima du se izdržavati. Zbog raznoraznih ljubavnih brodoloma. kako se uopde nije ni s kim posvađala. Bila je 1979. epidemijama kuge. jer joj prijateljica kod koje de stanovati još nije stigla u Zagreb. i postala nekako čvrsta. Možda sam je baš zbog toga pozvao unutra i upustio se u dug. trgovini. privredni kolaps i slično. U vrijeme pisanja Prevarenog Mesije drugovao sam osobito intenzivno sa Žižom Tomidem i Ivom Bukovčanom koga smo zvali Bukva. Ujutro je otišla. Gledao sam je šutke i pitao se što mi uopde ona znači. Mislim da je to što sam uradio 1979. znanstvenopovijesnoj verifikaciji novozavjetne tematike. — Posvađala sam se sa starcima i sa svima uopde — ponovi tiho. vrijeme u kojem su marljivi i uporni uspijevali još uvijek nazreti kakvu-takvu perspektivu. Dakako. U jednom mi se trenu učinilo da du ledi pored nje. — Mogla si pozvoniti na njegova vrata — rekoh zajedljivo. zrele i samosvjesne ženske svakako moralo imponirati. koščata. Pustio sam je da prespava. ali sam to vješto izbjegao. stojedi još uvijek na pragu. gdje sam se s očajničkim marom bacio na oblikovanje vlastite egzistencije. koji se zvao Sabataj Cvi i koji je odigrao mračnu ulogu lažnog židovskog Mesije. Lice su joj prošarale prve blage bore. iskusnije. Poslije sam doznao. Cvijevu povijesnu sudbinu želio sam nadograditi jednim povijesnim falsifikatom. povukli u sebe i sve slobodno vrijeme provodili u Kinoteci. Baš kad sam napisao prvu rečenicu. Strašno se promijenila. Oduvijek je bila vještija i perfidnija od mene. te demo riječi morati naučiti u vremenu u kojem nam više nije bilo do učenja. besmislen tijek. apsurdan i neutralan razgovor. Vrijeme nam se često ukazuje kao ravan. Na žalost. starije. trgovini relikvijama. zbunjena. Uspio sam pronadi mali jednosobni stan. Izgubila je i onu zaobljenost zbog koje su je zlonamjerni držali bucmastom. Kinoteku sam . Shvativši da je Jaromirova smrt u mom životu neka vrst međaša. a pogotovo one cjelovitije odsječke koje zovemo životni period. mesijanizmu. Žiža i Bukva u to su se vrijeme nekako osamili. Na kraju me zamolila da prespava kod mene. što je muškarcu koji voli moderne. prazan. na vratima je pozvonila Sonja. U jednoj povijesti židovstva nabasao sam na fascinantnu sudbinu čovjeka iz XVII. bila moja posljednja hrabra gesta. sve nakon toga bili su puki kompromisi. Šesto poglavlje I. u kojem je teško odrediti bilo što. islamu.. nego da je lijepo. nesigurne zbog sve češdih pomorskih čarki tursko-mletačkog rata".recesija. Osmanlijskom Carstvu. stoljeda. ujak Emil je rekao da jedan životni period završava smrdu neke drage osobe. jer sam je ispisao samo stoga da kao nekakav okvir istakne smisao onog što je nekod davno rekao moj pokojni ujak Emil. židovstvu. spakirao sam stvari i otišao u Zagreb. Dakle. brižljivo izbjegavajudi uspomene. Počeo sam pisati roman od kojega sam mnogo očekivao. rekavši kako se nada da demo se sada češde viđati. pomorstvu tog vremena. — Zvonko — ispravi me ona. Doznala je gdje stanujem i došla lukavo ne bi li ispipala situaciju. napravivši u kuhinji improvizirani krevet. koja je glasila: "U tri izjutra brod je uplovio u turske vode. pošto joj je otac pronašao posao na nekoj srednjoj školi. progonima vještica. Ali sve to skupa značilo mi je strašno malo. — A onaj tvoj Karlo . misledi da de tako unikatan život dobiti univerzalnost i političke konotacije s pomodu kojih de se roman modi iščitavati kao politička parabola. izgledala je mnogo odraslije. ali joj je to davalo zanimljivu fizionomiju. Levenhuku i prototipovima mikroskopa. Neka mi bude oproštena ova patetična rečenica. crnoj magiji. pomalo po tištena. — Posvađala sam se sa starcima i otišla od kude — rekla je.. jer sam u tom vremenu bio izliječen od bolesti zvane Sonja Grabar. nesigurna. normalno došla u Zagreb. uz pomod osobe kojoj je nekod davno operirao bubrežni kamenac ili prostatu. povijesti Jeruzalema.godina. od Mikija naravno. od kojeg počinje novo i neizvjesno životno poglavlje. ovog puta bez očevih angažmana i preporuka druga Alapida. filozofskom racionalizmu. ali bi sve to bilo pretanko da mi roditelji u početku nisu slali malu ali stalnu potporu. kršdanstvu. Pročitao sam brdo knjiga koje su govorile o sedamnaestom stoljedu.

Murnaua. koji su djelovali užasno isposvađano. iste sam godine primljen u Društvo književnika Hrvatske. Žiža Tomid bio je čovjek koji je zapravo odrastao u mraku kinodvorane. Zahvaljujudi takvim procjenama. parnom stroju. Kurosawe. U jednom sam trenu pomislio da ti tipovi tiskaju svoja djela u triprimjerka: za sebe. u sličnoj se situaciji nalazio i šerif Gutherie u Fordovom filmu Two Rode Together. godine. Začudo. honorara za nekoliko objavljenih odlomaka romana. o književnoj večeri koju su mi priredili u Klubu književnika. film i televiziju. o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima. Hawksa. o alkoholu ono što se moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji. ponovo sam počeo osvježavati filmska iskustva. Pomalo simptomatičnim činilo mi se to što su ta dva teglenja bila bolje pladena od svih mojih intelektualnih proizvoda. Kad sam nakon šest mjeseci uspio završiti svoj prvi roman. Walsha. za mamu i za mog prijatelja Bukvu. Vedinu tih polivinilskih remek-djela Bukva je naručivao izravno od proizvođača. A možda i Franklin Shaffner! Odnio sam tih sto i pedeset stranica simboličkog i teško čitljivog teksta (u to vrijeme divio sam se Pekidu) izdavaču i ostao čekati odgovor. Cesto smo Žiža i ja odlazili nakon Kinoteke k Bukvi da slušamo njegove egzotične ploče. a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. što mi se činilo iznimnom počasti. ili bas klarineta upotpunjenog kvartetom skradenih auspuha. netočne. Pregledao sam pomno čitave cikluse Pabsta. kad shvatim da u Jugoslaviji ima više pisaca nego filatelista. Forda. ni u leksikonima. pune nerazumijevanja. bez kojeg nema pravog pisca. Ja bih se obično otprve napio. prikaza časopisa u književnoj periodici. Kritike su mi se činile površne. Ivo Bukovčan-Bukva visio je s nama po Kinoteci i drugim dvoranama. ali su redom bile pozitivno intonirane. on bi mi obično odgovorio: — Ako se ne varam. Čitav dan sam se spremao za tu strašnu večer.oduvijek držao azilom za nasukane. koncipirajudi duhovite odgovore na pitanja koja sam . Intelektualistički nastrojeni intelektualac Bukva pošizio je za Prevarenim Mesijom.. Žiža i Bukva bili su moji prvi čitaoci. Osobito me osokolilo to što je jedan od recenzenata napisao: "Ovo je ved treda solidna knjiga mladog autora". ni u normalnim trgovinama gramofonskih ploča. Radi se. pošto su se u filmovima prerijetko rabili. nije znao uglavnom ništa! Kad bih od njega potražio savjet u vezi sa životnim problemima. Bukvinih džezističkih zvijezda nije bilo u glazbenim časopisima. Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova. informativnih recenzija za internacionalnu slavističku školu. svaki je svirao svoje. pa je zbog toga patio od nedostatka pigmenta i imao oči nenaviknute na dnevno svjetlo. naravno. Wellesa. Mizoguchi i Ozu. Ploče su izvodili nekakvi džezistički čudaci. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima. Poslije. Da se u preobilju filmsko-klasične grade ne bih izgubio. sigurno bi to ubacio u film. i to de moje veselje biti umanjeno spoznajom da godišnjih književnih nagrada ima gotovo koliko i pisaca. vinovoj lozi i porezu na promet. Po izlasku Prevarenog Mesije upoznao sam se s još jednim estradno-književnim žanrom. na koji su me natjerali Miki i Arleta. ova de mi se počast učiniti mnogo manje relevantnom. kada za Prevarenog Mesiju dobijem i književnu nagradu. ali je pravu vokaciju nalazio u slušanju i obožavanju modernog džeza. filmski kritičar i vječni student zagrebačke Akademije za kazalište. Bio sam ved godinu dana u Zagrebu. čak i ona najmarginalni)a. Pa. samo bi s vremena na vrijeme ustvrdio: — Ova me stvar podsjeda na glazbu u jednom filmu La Cave.. Osobito dragocjenima držao je Bukva one koji su se upuštali u minimalističke pustolovine na neuobičajenim instrumentima poput mlinca za kavu pradenog eolskom harfom. Hitchcocka. bio je zadužen moj prijatelj Žiža Tomid. Lubitscha i Dieterlea. ljubitelja životinja ili skupljača leptira. rajčici. da ovo čuje Losey. esperantista. a Žiža je pozorno slušao. On je odlučio da je najbolje . o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa. roman je bio odmah prihvaden i izašao je iz tiska ved potkraj 1980. antiintelektualistički nastrojeni intelektualac Žiža rekao je dvosmisleno: — Zamišljam kakvu bi filmčugu od te građe napravili William Wyler ili Anthonv Mann. i za dva gola fizička posla koja sam obavio na tuđ ugovor studentskog servisa. O ježu. ali sam najviše od svih zavolio Curtiza. pa mi je bilo teško pridružiti im se. a još češde od samih autora. Ili: — Jebo te. Nakon onog filmskog ekskursa od prije deset godina. mislio sam naivno. a moje su tanke zarade potjecale od slabo pladene korekture.

jedna starija gospođa koja je dolazila na sve književne večeri i tražila od pisaca da joj se upišu u spomenar. a ona se samo nasmijala i nastavila: — Pa onda mi se i ovaj gospodin književnik može potpisati. na što sam znao odgovor jer sam ga pročitao u njegovoj recenziji Prevarenog Mesije. Miki Grabar. Pogotovo ne odlaskom u grad jedva stotinjak kilometara udaljen. moderan i težak roman. Jer sve važno što sam znao o njemu. S druge strane. ili 1981. Svratio bih tako preko vikenda. učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete. a to je bilo nepotpuno i nepouzdano. Mog druga Bukve nije bilo jer je te večeri na Zagrebačkom biennalu nastupao džezist. navodno zbog toga što mu je Miki pokušao preoteti ljubavnicu. što je obostran propust koji se više nikad nede dati popraviti. sve što je on znao o meni. hodeš li me ved jednom pozvati na večeru? — Ti boga! Ženska mu se nudi kao Elsa Martinelli Johnu Wayneu u Ratarima. ali nikad nismo razgovarali o nama samima. je li istina da Zvezda nudi milijardu za Čiru Blaževida. ili tako nešto. — Priča li se u Zagrebu nešto o tome zašto Jovanke nema u javnosti? — pitao bi otac. Pričali smo o svemu i svačemu. iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene.držao da de biti učena. nenajavljen. Dabome. biste li mi se potpisali u spomenar? — Momo Kapor vam je u idudu srijedu! — dobacio joj je voditelj. ali sam 1980. Stojko Milid. Navečer se u Klubu književnika okupilo slušateljstvo koje se sastojalo od šestoro ljudi. koje je u posljednje vrijeme morao nositi zbog uznapredovale dalekovidnosti. i jer sam jedino u krevetu. ali u onom neformalnom dijelu čavrljanja i razlaza: — Dobro. —Je li istina ono što se priča o nekakvoj peticiji? — zanimalo ga je drugi put. jer su se nakon Bramborove smrti svi nekako povukli u kude i pomalo se rasuli. o tome ima li Đilas pasoš ili nema. bilo je zapravo nevažno. gospođa sa spomenarom upitala me: — Što vas je opredijelilo za poziv pisca? Da popravi opdi dojam. zatvorio se u svoju ogromnu kolekciju pornografskih artikala. Pavao Pavličid i Sonja Grabar. Bili su tu Žiža Tomid. kritičar Velimir Viskovid. Uzeo sam spomenar i kitnjastim rukopisom opalio potpis Ksaver Sandor Đalski. koji mi nije raspremala majka. mogao usnuti sa čvrstim uvjerenjem da sam kod kude i da spavam kod kude. provokativna. što se to šuška o nekakvom štrajku u Prvomajskoj. Pobjedi od rodnog grada. tvrdio je oduvijek Miki Grabar. čuo da se u kavani potukao s nekim tipom iz opdinske skupštine. duhovita. Sto sam mogao! Ali to još uvijek nije značilo ništa. ili Linda Darnell Viktoru Matureu u Mojoj dragoj Clementini — rekao je Žiža Tomid. čudedi se i sam što sam došao. Majka bi redovito kukala što se nisam bar dan ranije najavio. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu. jer sam jedino u tom gradu svaku stvar doživljavao kao nešto uistinu moje. što je gospodu silno obradovalo. jeste li imali u vidu jednog ili sva tri potencijalna čitaoca? Posljednje pitanje na književnoj večeri postavila je Sonja Grabar. i da od nje nikad nedu modi definitivno zbrisati. Dane kratkih i sporadičnih povrataka provodio sam sa starim društvom. nostalgija me tjerala da se uvijek iznova vradam. II. pišudi onako iz dokolice zapažanja o raznim pornografskim fenomenima. Pozvao sam je. Zatim je pitanje postavio i Pavao Pavličid: — Pišudi ovaj složen. majstor na laserskoj flauti i jednodimenzionalnom bubnju. moj dragi Miki. ali ne više na starim mjestima. kako bi mogla skuhati nešto što volim. što je organizator držao pristojnim odazivom. Pošto je voditelj izdeklamirao uvodne napomene. Ne znam što je poduzimao na planu svojih erotsko-osvetničkih akcija. Nakon toga je stara gospoda došla do mene i pružila mi spomenar: — Gospodine Kapor. a otac bi me obično odveo u sobu da popričamo o nekim aktualnim stvarima. ima li koji od političara prste u nekoj tekudoj aferi. . Velimir Viskovid pitao je nešto o kontaminaciji kodova i obzoru očekivanja. uglavnom iznenada. ozbiljno me promatrajudi kroz rožnate okvire svojih naočala. saznao sam od drugih.

Prijateljeva smrt kao da je u njegovoj nutrini probudila neku tajnu i zapretanu buntovničku crtu. treda da ima trgovinu antikviteta u Padovi. kao što je poznato. Kad zglajzaš kao direktor giganta. Ta de vikendica u idudim godinama postati naše sastajalište. Uz to što je doživljavao nesmiljene poraze na poslovnom planu. ved prema tome koje su od priručnih etiketa u tom slučaju mogle pokazati najvedu efikasnost. koja je u taj brak ušla. Vikendica je imala kuhinju. postavljen za direktora tvornice čeličnih opruga u osnivanju. kako mi se oduvijek činilo. sve više se udaljavala od muža. ništa više nije polazilo za rukom. oportunista. bitku je. ne baca te nitko na mjesto portira ili saldokontista.Arleta. tvornicu traktora ili slično. pogotovo što se sunovratna proizvodna putanja lažnog regionalnog giganta stabilizirala u svojoj nepovratnoj silaznosti. Ljubin brak postajao je sve više parodija pravog braka. naravno. direktora firme u osnivanju. druga da je na nekoj dražbi u Švicarskoj prodao skupog Noldea. Ali. koji je na početku 1979. Ljubo Brabec pokušao je raspoložiti suprugu Irenu kupnjom vikendice na samoj obali Sljunčare. što je ona pokazivala više nesnošljivosti ili ravnodušnosti spram njega. U trenu kad je uspio kupiti vikendicu. Godine 1981. Ljubo Brabec je 1981. Da li iz dosade. a subotom navečer. meni nepoznatim zakulisanim akcijama.. četvrta da ga traži In-terpol. i počela se iznenada debljati. istoj onoj kojom je deset godina ranije prošao njegov prethodnik Milan Grabar. te trijem obrastao nekom gustom penjačicom. izbjegavala društvo. Irena. Godine 1980. po kadrovskoj potrebi. postao direktor Agroproma. U tom osnivačkom periodu. samo iz kaprica (da napakosti Delonu!). to je on više ludio za njom. kojom "mi daju na znanje da . Premda se tu radilo o sukobu razvojnih koncepcija od kojih ni jedna nije imala veze s ekonomskim zakonitostima. Ljubi Brabecu. jer. Tako se dogodilo i s Ljubom. izgubio Ljubo. dobio sam obavijest od male propagandne agencije Jugospot. nego ti se pronalazi neka druga direktorska fotelja. kad je snop mojih odbijenih molbi za zaposlenje dostigao debljinu mog prvog romana. Ona ga je šikanirala i ismijavala pred prijateljima. nego mudrac koji je prije tridesetak godina odlučio pokrenuti izgradnju ovog bezumnog bunara bez dna. postavljaju te za direktora groblja ili gradske tržnice. III. kadrovskog egoista i slično. čak i kad se radi o firmama u osnivanju. pogodan medij za razmišljanje. koji su izranjali i množili se po tijelu za kojim je nekod uzdisalo pola grada. pa de tako na sasvim umjetan način odgoditi rasap mise klape. Komitet ga je kritizirao kao uzurpatora samoupravljanja. Nekim. grickati kolačide. A Delon? O Delonu bi se tek tu i tamo nešto doznalo. koja de ga poticati na nove kaprice i voditi od jednog do drugog poraza. godine. dvije sobe i veliku terasu otvorenu prema jezeru. opde je pravilo da se "perspektivni kadrovi s podrškom" ne škartiraju tek tako. Njegova karijera u Agropromu bližila se naprasnom kraju. Ni danas ne znam gdje leži klica sukoba između njega i modnika koji su ga do tada držali svojim čovjekom. tamaniti bombonijere. naravno. U njenim planovima za bududnost zacijelo nije bilo mjesta za Ljubu Brabeca. za to nije bio kriv Ljubo. sva se predala odgoju svog jedinog djeteta. gledajudi u zajedničkom životu s Ljubom tek sigurno i privremeno utočište za sebe i svoju kderkicu Jarmilu. kad bismo se iskupili u njoj — idealan prostor za evociranje uspomena za vrijeme kad nam uspomene još nisu trebale. Jedna je vijest govorila da je u Legiji stranaca. Dakako. baš kao da je s Bramborovom smrdu pokopao i sve svoje šanse. a on ju je obasipao skupim poklonima. Njena slavna gimnazijska ljepota počela je nestajati u naborima sala. I kao što to obično biva. Prvo je kao direktor Agroproma počeo inzistirati na razvojnoj politici koja nije imala veze s politikom kakvu je zacrtao komitet i "strukture" uopde. Živjela je nekako na osami. Sve su te glasine bile prefantastične da bismo u njih povjerovali. pa se u tom smislu nalazio na silaznoj putanji razočaranika. obično mnogo manje važna i mnogo manje atraktivna. počela je mnogo jesti. osobito Ljubu Brabeca. Kad upropastiš čeličanu. daviti se u međuobrocima. Ljubo Brabec je ved bio otpisao sve svoje snove o političkoj i privredničkoj karijeri. beznađa ili tuge. od čitave zgodno smišljene tvornice postojao je tek iskolčen prostor za temelj i montažna baraka sa stručnim službama i direktorima. nema malih direktorskih plada. udovica pokojnog Jaromira Kralika. Bila je stvarno ugodno mjesto za odmor.

valjda da iskuša moje kreativne potencijale. ništa nisam mogao uraditi protiv fizikalnih zakonitosti! Nakon Prvog maja. Hollywooda i najidealnijih zurovskih zamisli o pravom udruženom radu. na vratima se pojavio pravnik i rekao: — One životinje su nas predale sudu! Sad demo obrati bostan! Nakon tog neugodnog završetka. . U siječnju 1981. bio sam pomalo i ponosan. Kad sam dobio obavijest da sam primljen. moglo se učiniti da je uzorni Jugospot neka vrsta mješavine između Disnevlanda. Nešto kasnije. pod imenom Iveka Podnara. Taj se ponos godinu dana kasnije pokazao sasvim neopravdanim. pokušajte mi za sutra napraviti propagandnu koncepciju za prodaju kravate. dakako. kakav sam i sam bio. a onda me pozvala da im se pridružim. oblikovao ih u kuglice i njima gađao žarulju. prvih nekoliko dana nisam radio. turizam u Portorožu! Ivek Podnar je u nastupu nadahnuda satima šutke sjedio. 'em ti mater bozu. jer mi je majka priznala da je Jugospotov direktor njen nekadašnji dak. direktor me uputio najboljem agencijskom kreativcu. uglavnom filmskim. on bi ustao. jer sam shvatio da sam se uspio zaposliti bez ičije protekcije. nego sam sve vrijeme. koje sadržaje konotira i napravite mi. jer je FRUNZI savršenstvu blizo! FRUNZI je bio njegov naziv za sladoled koji je ved desetak godina pokušavao prodati raznim proizvođačima. netko je izgleda maznuo onih petsto hiljada iz blagajne. Zvečki ili Blatu. što je muškarac bez kravate? . Ne znam zašto me toliko opsjedala u tim danima. Neupudenom slušaocu. vjerojatno izmišljeni: Najbolji je. montažu i slično. Ali. koncepciju plakata. nisam bio previše sretan jer mi se nije radilo svakog dana po osam sati. nakon tri mjeseca dobio sam stalan radni odnos. teksteru i scenaristu Iveku Podnaru na stručnu izobrazbu. Nije imala svoju opremu. Direktorov solilokvij prekinula je u jednom trenu sekretarica. a realizaciju spotova povjeravala drugim poduzedima..sam u smislu gorenavedenog primljen na probni rok na poslove i zadatke tekstera i scenarista propagandnih sredstava. Osim toga. zajedno s ostalima. scenarij špota s muškarcima koji ulaze u saunu i na vješalici ostavljaju različite kravate.. možda samo zbog toga što sam joj uvijek iznova jasno pokazivao da mi do obnavljanja naše veze nije stalo. dakle poslovima o kojima sam ja imao tek mutne predodžbe. nasuprot školi u kojoj je Sonja predavala fiziku. zahvaljujudi tim kravatama. koji joj redovito čestita Novu godinu na službenoj čestitki svoje firme." Jugospot je bila mala propagandna firma koja se uglavnom bavila proizvodnjom propagandnih filmova i televizijskih spotova. što se uglavnom držalo nemogudim. Malo se zbunila i pocrvenjela. odlanulo zato što sam konačno mogao javiti kudi da mi njihova pomod više nije potrebna. oboružan svim svojim znanjem i prepotencijom. baš kad je na redu bila direktorova vizija razvoja Jugospota i njegovo prerastanje u neku vrstu jugoslavenskog trusta vizualne propagande. iskopavao gvaljice iz nosa. počeli smo se sastajati na kavi u Kavkazu. Razmislite malo o tome kakav je kravata artikl. tko je nosi. krenuo sam u Jugospot da im ved u probnom roku zorno pokažem što sve znam i na što sam spreman. kamere. Razbijao sam glavu čitavu nod i sutradan bacio pred Iveka Podnara skicu plakata. molim vas. Isprva slučajno. mučen opakom virozom. koji mi je održao sjajno uvodno predavanje o historijatu i današnjem značenju Jugospota. Naša se agencija nalazila na Trgu maršala Tita. očešao leđa o dovratak i svečano rekao: — Ne bi gledo negˈ bi Uzo. izjurio na kuhano vino u Blato. jer su mi rekli da se toga u tom poslu hode. među kojima su mu zlobnici pripisivali i onaj. Kad bi ideja dozrela. Jebi ga. Ipak. a poslije i dogovorno. scenarij za spot i slogan — zadao mi je neku vrstu domade zadade. te slogan "Ako je kravata stav. moram priznati. koje inače nikad u životu nisam nosio. zatekao sam je kako čavrlja s nekakvim nabildanim tipom. kada sam. Umro je maršal Tito pa smo gledali sve one mnogobrojne prigodne emisije i prijenose. Tek tjedan dana kasnije doveli su me pred direktora. — Momče. koja je očajnički zavapila: — Druže direktore. proveo uz televizor. nego je zapošljavala kreativce.." Sve su to lijepo prihvatili i plasirali. ali mi je. Ivek Podnar bio je autor mnogih spotova i propagandnih poruka.

u Kinoteku za Fordove Tragače. valjda da pozove miliciju. Ne želedi je više slušati. — Osim toga. Na izlasku iz kina umalo da nisam pao u nesvijest. pozvan si u pet ispred Gradske vijednice. — Tko zna protiv koga — promrsio je nadrkani liječnik.. — Ali.. koji odgovara za virozna i dekadentna raspoloženja. U sedam je došao Žiža Tomid i odvukao me. Ganjam te naokolo.. Sonja.. nisam ni ja — dodah ironično. naletio sam na Sonju.predstavi Sonja nabildanog. tvoju priglupu ispriku. — Sestro.. hodeš i ti još jedan? Bitanga kao da mene nije ni primjedivala. pa sam popio. Bio sam strašno bijesan. ali mi je iznenada tako pozlilo da sam se srušio na pod. — Ništa ja nisam čitao — otpovrnuo je nabildani čačkajudi zube šibicom. pogleda uperena u strop. moj stari prijatelj — predstavila me. pa me Žiža Tomid morao odvudi do Dalmatinca. a onda se tip obratio konobaru: —Još jedan bakalar! Zbilja. što uopde ne priliči ženi koja drži do sebe. Rukovali smo se na brzinu i sasvim mlako. "No. Kad sam izlazio iz ordinacije. Njegova atavistička fizionomija govorila je da ne laže. onako bolesnog. tvoje odbijanje . nekakav virostatik i dvije tablete sulfonamidnog preparata. baš negdje na onom mjestu kad John Wayne u meksičkoj birtiji ponovo susrede ludog Mosea Harpera. rekoh mu bahato: — Moj otac se borio u prošlom ratu. ti me uopde ne primjeduješ. zovite sljededeg! Kad sam izašao u čekaonicu. Sutradan ujutro otišao sam k liječniku koji me nakon tri sata čekanja istjerao napolje zbog neovjerene knjižice. ali sam znao da je to najobičnije razbacivanje slova. Ona je bila osoba koja je uvijek bila u pravu i tu nije bilo pomodi. vrude limunade i crne kave koja je zaudarala po krpi za pranje suda. na zdravlje!" — rekoh u sebi i. Sonja. Stanislav Ivančid.— Ovo je Stanislav. a vi mene tjerate na polje. Poslije podne osjedao sam se dozlaboga loše. ti misliš da sam ja neka vrsta željezničkog kolodvora na koji možeš dodi kad želiš i otidi kad ti se svidi? Dva puta si mi davala nogu. gdje me podvrgao terapiji koja se sastojala od kuhanog vina. ustao sam i krenuo van. — Da. ali je Žiža rekao: — Ti boga. morao sam izadi u zahod i ispovradati se. Časak kasnije shvatio sam da me dižu i ugledao njeno zabrinuto lice. što je u medicinskom smislu vjerojatno bila prava besmislica. Za vrijeme projekcije. ovog puta samu. moj kolega sa škole . Stanislave.. koji je prstima pozvao konobara. U deset sam bio u Jugospotu. Zatim sam se zavukao pod poplun gdje sam. U prvo vrijeme sam se pokušao izvudi na račun mučnine i temperature. Dakako. onaj pisac. a ja sam izjurio napolje. od prvog trena bio mi je antipatičan. kakva temperatura! Je l' ti znaš da je to jedinstvena prilika? Ako je propustimo. ali . — Za onu tipčinu koja jede dupli bakalar i čačka zube šibicom? — Pa znam da nije neka prva liga. — Pa i nisi — reče kao da se malo ljuti. a po tome sam znao da nisam ozbiljno bolestan. okrenuo sam se vratima ordinacije i zavikao iz svega glasa: — Postupate sa mnom tako nadrkano samo zbog toga što sam vam ponudio dinarsko. — Znaš.. a što dobivam za to . Tadija i ja smo od jučer zaručeni — reče mi Sonja i privi se onom bakalarožderu uz biceps. a ne devizno mito! Sestra je podigla telefonsku slušalicu. — A ovo je Tadija Fruk.. Tragače nedemo modi gledati bar tri mjeseca. slušao uvijek iznova Loua Reeda. u jedanaest na kavi u Blatu. — Udajem se u subotu — rekla je hladno i bezobzirno — ako želiš dodi. — Znaš. — Bogamu. a sad bi htjela da na prvi tvoj mig padnem ničice . Htio sam redi još neke stvari koje su me tištale. . Valjda si čitao Prevarenog Mesiju. — Zbilja se udaješ? — upitao sam je nakon druge duple kave. umjesto kuhanog vina naručih dvije kuhane rakije. tvoj prezirni osmijeh. na svoju ruku.

kakvu bih tamo količinu love uspio zapiti i zakartati. — Jedini važan film prikazan ove godine je Fosseov Ali Thatjazz. uskočio u tramvaj i odvezao se do Trešnjevačkog placa. Podnar — prekinuh mu nit razmišljanja o prezvurštima (iliti tlačenicama) — ja se osjedam stravično loše i otidi du kudi. sve ono što smo namjeravali uraditi. Hillov western nije ni do koljena najslabijem Fordu. Onda sam se iznenada predomislio i prešao na drugu stranu. Uspeo sam se u potkrovlje zgrade iznad knjižare. Nisam znao što da uradim. upitao sam sama sebe. Altman se ni u snu ne može usporediti s Hitchcockom. Chaplin. U subotu izjutra izišao sam napolje i našao se sred prave snježne medave. — Morala sam u tebi probuditi malo ljubomore. masnu od gripoznog znojenja. da sam se rodio u Americi. pa ni de Palma i Carpenter. kamo da krenem. Hitchcock i mnogi drugi. — To je običan kolaps — promrmljao sam. Sjeo sam na svoj kovčeg i zario glavu u dlanove. nego retrospektinokomparativna: — Zamislite. grubi kofer. Provukla je svoje tanke. budalo! Samo sam se šalila. a ja sam domet nuo: — Virozan sam. — E. opora. sam da ti još uvijek nije svejedno. umiranja. ona je izašla i sjela pored mene. u dugoj zelenoj kudnoj haljini. Nije se još bilo ni razdanilo. Odvukao sam se do Jugospota. prvi je shvatio Žiža Tomid i izrazito to onako kako je jedino umio: — Umrli su Ford. — Shit! — ispravio ga je Miki Grabar. A onda su se vrata tiho otvorila. Sve ono što smo namjeravali biti. — Dajte mi čašu hladne vode. Ovo ovdje je najobičniji "šilt". sanjiva i nepribrana. IV. iz dana se u dan pokazivalo sve vedom fantazmogorijom i tlapnjom . tek sad primijetivši njegovu nazočnost. slabo. — "Vupikovi prezvuršti — radost druženja!" — Kakve veze imaju prezvuršti s druženjem? — Hm. — Pobogu. namjeravajudi preko vikenda otidi kudi. dečki. — Čujte. na onaj čvrsti. Prokleta Sonja i prokleti virusi sasvim su mi pomutili razum. Zar sam zbilja virozan. Podigao sam ovratnik i krenuo prema stanici. — Jebeš ti taj film! — otresao se na njega Žiža. i rekla: — Uđi. ili sam se razbolio zbog toga što se ona udaje? — Dragi kolega Stanislave — prekinuo me u razmišljanju Ivek Podnar — što mislite o ovom sloganu: "Vupikov prezvuršt — radost druženja"? — Molim — rekoh. Hawks. strovalio se za radni stol i pokrio lice rukama. a sramotne melodrame koje štancaju Ameri natjerali bi Sirka i Lubitscha da se okrenu u grobu. Holywood ne funkcionira. bez trunka optimizma kojim je zračio klasični Holywood — zaključio je Ivo Bukovčan. i pozvonio pet-šest puta prije no što mi je otvorila. a to je pohvala prolaznosti. što deš ti ovdje tako rano? — začudila se Sonja. Znala. Temperatura u tim slučajevima nije nikakva rijetkost. opor okus. Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak. Vremena koja dolaze jesu suha. — Idiote. Zar misliš da bih se mogla udati za onakvog primida? — Zezali ste me? — rekoh ne podižudi glavu. Da godine postaju sve gore. dekadencije. koščate prste kroz moju kosu. kašalj prošao. Vlak za Rijeku polazi u devet. stojedi na pragu. — Spremi se. Temperatura mi je spala. Recite svima da sam na bolovanju. — On ima temperaturu — rekao je netko. da — zabuni se on. idemo na more.— Moraš otidi doktoru! — viknula je drmajudi me za ramena. a "out of Holywood" produkcija nije dala ni jedan jedini relevantan film. Ostao sam nekoliko dana u krevetu. s kojim je još pokojni ujak Emil putovao u Francusku i natrag. Procjena situacije koju je dao Stevo Matid nije bila filmološka. ja se danas udajem! — Ostavi neandertalcu nekakvu uvjerljivu poruku i oblači se! Ljutito je zalupila vratima i porušila sve moje nade u pomirbu. a onda sam u petak navečer spremio kofer. to je ono što me i samog zbunjivalo. ali sam SE još uvijek osjedao mlitavo. besmislena i pesimistična.

zlonamjerna riječ. — Nisi? Je li? — zajedljivo če tip. a sada je ved deseti dan redukcija električne energije. — Što de ostati od one arkadije o kojoj su nas učili u školama? — upitao sam oca. Prve znake ozdravljenja. — Bududnost treba tražiti u eksploataciji solarne energije — zajedljivo de otac. vrati se u kuhinju i prestani čitati novine osim Svijeta i Asa. osim u baletu. iskopavajudi je ispod gomile raznoraznih opasnih etiketa kojima su ih mediji obasipali. Sirota majka gotovo da nije mogla vjerovati rođenim očima i ušima. koji de uslijediti nakon godina strpljive štednje i samoodricanja. Napisao sam četrdesetak stranica. putovanjima u inozemstvo. — Da nisam možda ja njen direktor? — U gomilanju zaliha vidimo našu šansu — rekao je na sastanku radne zajednice naš direktor. prvo stidljivo a poslije sve otvorenije. tredi su uspjeli proizvesti neke elektronske stvari koje su nesvrstani odmah kupili kao savršene. — Bili smo tako bogati ugljenom i vodenim potencijalom. tko jebe balet! — Tata. Nezadovoljnika je bivalo sve više a njihov je status bio vrlo nezavidan. ali se o njima ne piše — rekoh. ali postignutim nisam bio ni najmanje zadovoljan. Što de ti sva ta unutarnjepolitička sranja i vanjskopolitička kenjanja kad ništa ne razumiješ.. Krivičnog zakonika. tekst nisam bacio nego sam ga strpao u fascikl na koji sam napisao TONCEK KRALIK. raspolaganju devizama i sličnim stvarima. . — Piše se zato o obustavama rada — suprotstavi mi se otac. našto mu je neki tip iz komiteta odbrusio: — Nisi napravio Obrovac. plade su nam bivale sve manje. kako to obično biva s istinitim stvarima. — Takvu te volim — rekao je tata.bez osnova. koja je u dugogodišnjoj pedagoškoj praksi naučila da je od gorke istine mnogo bolja slatka laž. U međuvremenu se putem televizije puštala optimistička propaganda o uspjesima pojedinih kolektiva. i to na kraju godine u obliku grafikona koji ima tendenciju pada. — Ali zbirno. uvodila su se ograničenja u vožnji automobila. toliko su je pogađale i zapanjivale stvari koje su se događale. Ali. — Rusija je pedeset godina iza nas. a odmah zatim nepoželjna. — Molim vas da prestanete o tim zabranjenim stvarima — preklinjala nas je majka. a Slovenci izletjeli s Dahauskim procesima. — Robe ima sve više u magazinima i proizvođači de morati krenuti u agresivnijupropagandu! Premda su nam šanse bile sve vede. Ali. kako sam inače sve restrikcije držao antipatičnim./86. pa ono .. dakako da mi se ništa od svega toga nije svidjelo. Nestajalo je roba iz izloga. ali si protagonist tvornice opruga koja je još uvijek u osnivanju! — Šta sam ja tu kriv? — pobunio se Ljubo. Novine su bile pune raznih kompetentnih uvjeravanja o tome kako je sve to dobro i pametno. Nekakav Dogo uz pomod pjesama oklevetao Tita. — Još uvijek spadamo u zemlje iznimno bogate sunčevim zrakama. godinu. predsjednik vlade proricao je za 1985. Moje skromno ekonomsko predznanje nije mi omogudavalo da proniknem u bit ovih fenomena. Jedni su proizveli drvenih špula preko svake mjere. ali se. gdje su među prvima — priključila se razgovoru sestra Zvjezdana. — Obojicu de vas zatvoriti! — promrmljala je nezadovoljno majka. ved bi me udorkirali — rekao je na javnom mjestu Ljubo Brabec. i nikom ništa! Pa onda nekakvi peticionaši koji bi htjeli ovo. — A ako su i bolji u baletu. kojima nitko nije znao naziv. javljao i cio niz osporavatelja korisnosti takvih restrikcija. — Ana. i ostavio ga da čami na dnu ormara. Stanovitu popularnost uživao je i član 133. kupnji benzina. Radije se govorilo o stanovitim poteškodama koje de se ved odagnati nekim od ozbiljnih stabilizacionih planova. Sve je izgledalo nekako nestvarno i pomalo fantastično. ti si nekulturni provincijalac! — naljutila se Zvjezdana i u znak protesta izvela nekoliko baletnih figura. a sve te ljuti i nervira — prekorio ju je otac. kojoj ruska iskustva nisu mnogo pomogla u traženju boljeg posla. Kad su novinari demontirali tabu-temu Golog otoka i informbiroovskih hapšenja i zlostavljanja. svoju dobronamjernost morali su dokazivati. — Da sam ja napravio Obrovac. a pisci ga još brane! Novinari beogradskog tjednika provalili brižljivo čuvane tajne o Golom otoku. — Štrajkova je sve više. sjeo sam da napišem tekst o Bramborovu ocu. Kriza je još uvijek bila zabranjena. pod koji su potpadali da stvar bude grotesknija i mnogi njegovi osporavatelji. jer ovi listovi ne priznaju ništa. što je bio jedan od paradoksa s kojima smo se morali naučiti živjeti. molim te. drugi su količinom slanih štapida potukli sve rekorde.

— Pazi. i od njihovih revnih institucija. zagrlila me i rekla: — Tebe volim i ovakvog. koji bezuspješno pokušava dokazati kako za tvornicu u osnivanju nema dovoljno sirovine. — Držiš li da su Kapor i Pavličid zanimljiviji od mene? — upitao sam je iste večeri u krevetu. razmišljao ležedi i pržedi se na suncu. Pekida. Poslije sam gutao predratna izdanja Conana Dovlea. Moje osobno nezadovoljstvo tekudom praksom okarakterizirano je "briljantnim uočavanjem devijantnih procesa i njihovim žigosanjem s progresivnog motrilišta". pa je ubrzo kanoniziran kao obračun sa zaostalim i ekscesnim ostacima etatističkih tmina i nevidjelica. Jednog dana. — Pa što ja onda radim u literaturi? —upitah glasno. a ja sam izišao van i do kasno u nod buljio u most što povezuje otok Krk s kopnom. Trebao si tu burgiju potpisati imenom kakvog liberala iz 1968. iako ništa ne razumiju. peticije si spretno eskivirao. Uglavnom. publiku boli don dok ima krimide i Lepu Brenu. otišao sam sa Sonjom na more. dječaštvu zapravo. a ispao sam gotovo kao neka vrsta državnog pisca i poltrona u sferi kulture. pratio sam redovito sva izdanja slavne roto-biblioteke koja se zvala X-100. prijatelji vas čitaju iz kurtoazije. koji je u političkim stvarima bio iskusniji od mene.. prikazana je "kao tužna golgota uvjetovana tipičnim provincijalnim političko-empirijskim (?!) zastranjenjima". boli me! — vrisnuo sam i odmaknuo se. roman se dopao svima. a ja sam. koristedi brojna slikovita i nadrealna samoupravna iskustva Ljube Brabeca. pa da vidiš kako bi te udorkirali — tumačio mi je Miki Grabar. sve s mojim romanom bilo je u najboljem redu. premda je to bilo pitanje koje sam zapravo postavio samom sebi. jer de sve biti interpretirano u skladu s opdom slikom koju imaju o meni? — Jasno! —reče Miki. —Osim kad bi baš napisao nešto što je propagandistički ekstrem. ne riskirajudi ništa. Umjesto svega. V. ali me urednik umirio riječima: — To de biti cvebica! I uistinu. nije me briga što pišeš. Agathu Ohristie. — Znači da mogu napisati bilo što. U samom središtu priče bili su jadi detroniziranog aparatčika kome su dali direktorij nad firmom koja nikad nede biti utemeljena. nikog nisi zajebavao. Znaš šta! Postani Lepa Brena ili počni pisati krimide. Želio sam biti hrabar. Moram priznati da sam bio pomalo povrijeđen kad sam shvatio da je uzela Pavličida. Ona je uzela sa sobom brdo knjiga koje je danonodno čitala. napisao sam i objelodanio društveno angažiran i politički zajedljiv roman Samoupravljanje u osnivanju. toliko puta sam hodao s njom a nikad nismo bili zajedno na moru! Boravili smo u malim apartmanima u Uvali Scott i po čitave se dane izležavali. premda to zvuči strahovito glupo. Kishona i Remarquea. Vlast zna da si pristojan i neporočan dečko koji se bavio fantastičnim i univerzalnim temama. a neslavna sudba progonjenog inženjera. rezignirano odgovorio kako odbijam ponudu. jer me laknula po ispečenom dijelu kože. jer sam spomenuti roman u trenutku slabosti napisao po specijalnom nalogu Gradskog komiteta.. Boileaua i Narcejaca i Grahama Greena u Zelenoj biblioteci i . — Jebi ga! Stvar je u imenu. Ona se ljutito okrenula i uzela Iskru života. Pomalo zgrožen činjenicom na koje se sve načine može instrumentalizirati tekst. zavirio sam u njenu torbu i počeo radoznalo kopati po knjigama koje je ponijela sa sobom. Nisi nigdje bio. Moram priznati da sam pomalo strepio od reakcija službenih ideologa u sferi kulture. počeo sam se sam sebi gaditi. Ona se priljubila uza me. Kapora.Godine 1982. kad sam zbog neugodnih opekotina ostao u mraku sobe. nacionalista iz 1971.. Čudno. a nije uzela nijednu od moje četiri knjige. Od tog vremena datira moj prvi susret s krimidem. — Jebi ga! Sta ti radiš u literaturi! Ja uopde ne znam što bilo tko od vas radi u literaturi! Koga to uopde zanima? Kritičari vas čitaju zato što moraju. a roditelji iz ponosa. U ranoj mladosti. jer nikada u spisateljskom radu nisam bio još neki heroj. ili generala koji je zglajzao u nekoj od promjena kurseva. kad su me pozvali da održim književno veče u sindikalnoj biblioteci jednog velikog kolektiva. Lik autoritarnog direktora i osionog partijskog sekretara označeni su u jednoj rečenici "kao izvanredni primjerci etatističkih recidiva protiv kakvih se ovaj roman pokušava boriti". Zbog toga sam.

kao za sebe. — Nitko. odvratio: — Nitko. iza željeznarije.. Zamislite kad netko u nodi. pronašao sam u toj rečenici takav strašan oblik depersonalizacije i samoponištenja da sam se od toga naježio. Negdje na polovici romana. nisu nikad mogli napisati tako jednostavnu a dobru i tenzičnu rečenicu. VI. koje sam proveo sa Sonjom. onako. nabavio sam sve romane R.. s nogama koje malne dotiču pod. Znam da pretjerujem i da de me razumjeti samo oni koji vole ovog pisca . — Tko je to? — upitao je jednom Miki Grabar kad sam mu kasno nodu pokucao na prozor. Phil Marlowe ulazi u određenu sirotinjsku kudicu. racionalna eksplikacija ukusa. Marlow je začuo još jednom papagajevo kriještanje: "Tko je to?" A onda mu je. samo što toga prije nisam bio svjestan. Pokatkad su mi se zbog toga oni obrazovani i načitani smijali u brk. Doduše. spretna i ekonomična bihevioristička karakterizacija. koje su me obarale s nogu a da razlog tome nikako nisam mogao otkriti.Džepnoj knjizi. Kredudi se po opskurnom ambijentu doseljeničke nastambe. provodili smo gotovo svaki vikend kod kude. a vrlo sam rano pročitao i neke ključne od sedam postojedih romana Ravmonda Chandlera. "Dan je bio suh i hladan. Oduševljavalo me majstorstvo u kompoziciji i baratanju svim onim mnogobrojnim elementima i razinama romana. Samo koraci u nodi! Preosjetljiv spram Chandlera. moram odmah istaknuti da sam ponajviše uživao u pojedinim rečenicama." Bio je to završetak romana Faretvell. — Dobro. Samo koraci u nodi! — Koji ti je to kurac? — zlovoljno je promrsio Miki. detektiva iznenadi pitanje: "Tko je to?" Ali to je samo nedužni papagaj koji ponavlja naučno pitanje. jeziva u svojoj tihoj neumoljivosti. My Lovelj. a u njemu se zrcalilo nešto mistično.. obješen o crnu žicu. prijatelju. posve sam degenerirao. Chandlera i iščitao ih jedan za drugim bez daha. obuzeti velikim nakanama i još vedom odgovornošdu. da sve skupa ne bi djelovalo kao suha. Imala je pedeset i devet poteza. Jedan Musil činio mi se sto puta boljim od kompletnog Simenona. Ali. No.. odsjedali smo svako kod svojih roditelja. Nešto kasnije Marlowe otkriva u dvorišnom zahodu leš traženog muškarca. možda zbog toga što je Capablankina partija bila tihi pandan onom što si mogao nadi u svačijem životu. Samo koraci u nodi! — odvratio sam i nadušio se luđački smijati. Sklon svakodnevnim pretjerivanjima. otvorivši prozor." Rečenica je stajala na kraju remek-djela Big Sleep i u njoj je bilo nečeg potresnog i strašnog. Otkako sam obnovio vezu sa Sonjom Grabar. ali smo vedi dio dana ipak bili zajedno. možda zbog toga što je Velma otišla u smrt. — Tko se vratio? — Nitko. Vidjelo se daleko — ali ne do mjesta kamo je otišla Velma. odgovori blesavom papagaju na takav način. a vidljivost odlična. a Hammetta sam držao zadnjim dripcem nedostojnim najmanje margine u povijesti svjetske literature. Onda sam krenuo iz početka. dokopao se rijetkog prijevoda Hammettova "Malteškog sokola" i niza romana o Maigretu Georgesa Simenona. odmetnuo se u intelektualnom pravcu i posvetio se etabliranim stožerima svjetske literature. pored obješene tjelesine koja je bila čovjek. Ubrzo sam otkrio da sam rođeni čendlerovac. svodedi sebe tek na korake u nodi . gradnja socijalnog backgrounda i nadasve neodoljiv i privlačan lik ciničnog i sentimentalnog istražitelja Phila Marlowea. držao sam da etablirani pisci. — Samo mali citat iz literature — odvratio sam veselo. prijatelju — nasmijah se. Divna. U subotu . prijatelju. — Tko je to? — upitala me Sonja kad sam se jedne nodi kasno vratio pijan u naš podstanarski stan. onostrano. Ili: "Odigrao sam još jednu Capablankinu partiju. Vrativši se s prosječnog ljetovanja. tu sam rečenicu često ponavljao i poigravao se njome. Kad je izlazio. Kad sam upisao faks. — Nitko. — Samo koraci u nodi. zašto si uopde došao tako kasno? Ved sam zaspao. — Vratio se Delon — rekao sam mu znajudi da de ga to odobrovoljiti i sasvim razbuditi. Ponajbolji primjer patetično-simboličnog verbalnog remek-djela pronašao sam u posljednjem romanu kalifornijskog majstora — Plajbacku. hladnokrvna partija bez milosti. Thomasa Manna ne bih dao za cjelokupnu kriminalističku tradiciju.

Ljubo. pa je čitav ambijent držao pomalo neugodnim. s kojom se zapravo bojao razgovarati. djelovao je jednako svježe i mladoliko. — Mjerkaš me — nasmije se on pa gurne kasetu u radioka-setofon japanske proizvodnje. na cestama je strašan promet! BMW je lagano klizio podravskom magistralom. paket Benson & Hedgesa i druge koještarije. stari — rekao je Delon. samosvjesnog muškarca. magnetski sat. te uglavnom čitav dan imao pune ruke posla. ali još nisam prodao dušu vragu. Zbog godina koje su prošle. bio je tek nešto čvršdi. — Pa svačim — promrmlja Delon. s rukama koje su dobile radničke bicepse. Svačim se bavim. svradali su Gogo Jazbinšek i Bumbo Zlatid. Godine 1983. U pet popodne pred prozorom moje kude zatrubio je tri puta otegnuto Delonov BMW. rekavši da du ja dodi za njima kasno navečer sa Čedom Kraljem. Spremili smo paket u staru drvenu kištru na tavanu i vratili se dolje. ako bi nas Spaček negdje na putu iznevjerio. . Mislim da su to bili najsmireniji časovi našeg prilično površnog odnosa. posve sam smetnuo s uma da de Delon za Ljubu predstavljati iznenađenje. — Slike? — Svašta. a ja sam ispod oka promatrao Delona nastojedi otkriti promjene na njegovom licu i tragove starenja. Govorkalo se da ima nekakvog pratioca. u autu je sve bilo strano i prvorazredno: porazbacane revije. uspjeti u životu? — reče sa sebi svojstvenom patetikom. i razgovarali. onako opdenito. što mu je davalo izgled odlučnog. što je bio dostatan razlog da konačno oprosti Ljubi i zaboravi sve. konzerve uvoznog piva. pripremao različita jela. Uspio si u životu! — Što to znači. naljepnice. Prije večere. Kad bismo se dovoljno udaljili od Ljubine vikendice. a dosta vremena provodim u Ziirichu i Hamburgu. I uistinu. Sonja i ja smo dugo šetali obalom jezera koje je tonulo u mrak. čelo mu je bilo znatno više. Čuo sam još majku kako viče za nama: — Pazite kako vozite. ali ga je vikendica na obali previše podsjedala na vikendicu iz neke ljigave američke melodrame. — Što ti je to? — Neke slike. izbjegavao Irenu. da su ti subotnji provodi nešto što de zacijelo ubrzo prestati. kosa prošarana sjedinama. čitave gajbe piva i mineralne vode. zračio i sunčao posteljinu. ali ni u kom slučaju ugodno. — Čuj. — Možeš li mi ovo pričuvati neko vrijeme? U ruci je držao povelik paket omotan uvoznim voštanim papirom i pomno zalijepljen samoljepivom trakom. Što se toga tiče. što je bio znak da se treba vratiti. Pogotovo sada kad se njegova veza s Irenom sasvim istopila. grublje. obično utroje. prastarim Mikijevim Spačekom. Arleta još uvijek nije htjela dodi. — Izgleda da dobro živiš. Koliko god je Ljubo uporno pozivao preko Sonje ili mene. Ali. — Čime se sad zapravo baviš? — upitah ga dok smo polako pretjecali pogrebnu povorku koja je gmizala prema seoskom groblju. Pored nas. sjeli bismo i gledali u kudu sve dok se u tmini ne bi zaiskrio plamen Ljubina roštilja. Jednom sam poveo i Žižu Tomida. Ne bih htio da starci kopaju po tome. ili autobusom. ali je uporno odbijao da se ozbiljnije suoči s neugodnim činjenicama. ne moraš se bojati. koji je oduvijek djelovao kao čovjek koji ne trpi suvišna pitanja. Ljubo je dogradio još jednu prostoriju i nakrcao sve ležajevima. Negdje pred večer. kome se društvo svidjelo. Osjedao je da ga ona polako napušta. walkman. Sonja i ja. u proljede otpravio sam Mikija i Sonju ranije na Šljunčana. Na taj je način. kako mi se činilo. Stas je uspio očuvati. — Imam neku firmu u Milanu.poslije podne u pravilu bi se išlo Ljubi Brabecu u njegovu vikendicu na obali Šljunčare. Irena i njihova četverogodišnja kderka odlazili su ved u subotu ujutro. što je trebalo biti prvorazredno iznenađenje za Ljubu i Irenu. Uopde. To ga je sve više mučilo. baš kao u starim danima kad smo se motali po Podravini obilazedi šarene dudane podravskih naivaca. tako da se moglo i prespavati. dolazili smo Miki. spremao sobe. sjeli u kola i krenuli prema Sljunčari. iako je od Bramborove smrti bilo prošlo više od četiri godine. a lice nekako čvršde. Dobavljao je boce vina. Taj bi dan kudedomadin obično provodio u složenim pripremama za večernji provod.

naši su pogledi potpuno bili okrenuti prošlosti. uspravna prilika Cede Kralja. Prepričavao je stare. bacao kamenčide u vodu i drhturio od hladnode. Ubrzo smo. Vidio sam kroz prozor kako je šmugnula prema obali. Nastao je kratak muk jer smo osjetili dvosmisleni ton Irenina pitanja. koliko to naše ceste uopde mogu biti. Izgleda da nikamo nije ni išao. Ljubo je žmirnuo. U prolazu sam spazio dolje. Ne znam zašto je to uradio. o Bramborovoj smrti. Stojedi obasjani crvenim žarom roštilja. živo se raspitivao o svemu što se u međuvremenu dogodilo. da te traži Interpol. ali je ona rekla: — Ne moraš! Ostani. pa je Šljunčara još uvijek bila relativno pusto mjesto. I zaista. Njihov prijateljski zagrljaj priječila je pet godina stara sjenka koja ih je bila razdvojila. Ponudio sam se da du podi s njima. o Sonji. Irena. a novo nije mogao kupiti. poluzaboravljene događaje brižno pazedi da nemaju veze s njegovom i Ireninom zajedničkom prošlosti. Delon je vodio glavnu riječ. Ja sam bivao sve umorniji. Sonja ga je izvela napolje da se malo prošeta po svježem zraku. za razliku od Ljube. Šljunčara je ved bila utonula u mrak. jer je bio izašao samo u lakoj vesti. zvanog Delon. o Mikijevoj pornozbirci.. sjedio je u natrulom čamcu izvučenom na pješčanu obalu. ali je pomalo mučnu situaciju spasio Delon rekavši: — Nisam. ustao i nakon poduže šutnje rekao: — Ti? — Ja — otpovrnuo je Delon. Ostali smo sami u sobi Ljubo. a Irena je šutke otpila malo bijelog vina.— Pričalo se svašta — nastavih ga provocirati. jer su sve trgovine ved odavno bile zatvorene. . a onda se više nije vratila.. poletan. Kao da je Ljubina odsutnost na nju djelovala poticajno. Rekla je posve jednako kao i Ljubo: —Ti? Poslije. Delon je promrmljao nešto i izišao za njom. a Irena sve raspoloženija. Izašli smo.. iako tek na pola životnog puta. a mi smo pili sve više. Ljubo ustao i rekao da de odjuriti kolima po još vina. U dvanaest je otišla u spavadu sobu da vidi je li mala Jarmila dobro pokrivena. vitak i uspravan Delon i umoran. znam da ti se priča sa Čedom. — A jesi li se ti uspio oženiti? — u jednom je času Irena upitala Delona. svejednako čekajudi što de se dogoditi. Kako se Miki prvi nalio. okrijepljeni dobrim vinom. Dugo ga nije bilo. a onda je. koja je. a ona se glasno smijala na svaku njegovu riječ. — Da si u Legiji stranaca. zaboravio na roštilj. vina je bilo dovoljno.. Ljubo se nasmijao. o mojim knjigama. u toj gesti kao da je bilo nečeg mazohističkog. Kad smo prešli prugu i našli se nadomak jezerskom naselju. ali sam jednokratnih brakova imao svu silu. On je govorio sasvim tiho. da trguješ drogom . dok smo sjedili za večerom. Nakon toga su se Sonja i Miki vratili i rekli da de odmah ledi. Cesta koja se pružala pred nama bila je ravna i dobra. jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. i latili se raščlanjivanja zajedničke prošlosti. zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili. prodelav i razdebljali Ljubo Brabec. o Jarmili i o svemu ostalom . Na žalost. još uvijek dobro izgledala. Svjetlucale su tek neonske svjetiljke uz cestu i po koji prozor na vikendicama. Otišao sam iza kude i na parkiralištu ugledao Ljubin automobil. — Ovdje lijevo — pokazao sam mu put. Delon i ja. — A da li se pričalo da sam u Rote Armee Fraction. sjenka uvrijeđene i svojeglave Irene Orešar. Uglavnom. Zabrinut za Ljubu. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli. kod obale. izišao sam van. Kao da mu je neugodno. ostarjeli. dvije sjene. koji se nije vradao ved gotovo dva sata. nakon duže šutnje. a on je lagano uvezao kola u mali prostor za parkiranje i zakočio. kao da je Ireni i Delonu želio poručiti da im ne želi smetati i da im ostavlja slobodne ruke. stajali su korak-dva udaljeni jednog od drugoga i o nečemu razgovarali. predstavljali su dvije krajnosti koje zacijelo Ireni nede promaknuti: mlad. i da sam izvršio atentat na svetog oca? — nasmije se on i pritisne gas. nadajudi se da du ga pronadi. Onda je u dvorište sišla i Irena. Bilo je rano proljede. bili su to Delon i Irena. Krenuo sam obalom. Ljubo je baš prevrtao bifteke na zažarenom roštilju kad je ravno pred njega iz mraka izronila visoka.

— U osnivanju. — Zašto misliš da de ti je uzeti? — upitao sam. jest donekle pesimističan. — Pa. — Što? — Krimid. medija i žanrova. — Znaš li da su osnovali nekakvu partijsku komisiju koja treba ispitati moju odgovornost u vezi sa situacijom u tvornici opruga . Miki Grabar vidi "dekadenciju koju donosi preobilje. Pa ipak. A Dirty Western. pogotovo kad se zna da ga je napisao pasionirani poklonik. kao tri osnovne determinante ovovrsne percepcije". izbrušen stil i retorikom nabijena rečenica izdvajaju ovaj segment iz inače nepouzdanog i neujednačenog konteksta čitave knjige. komocija i otuđenje. — Mislim. — Na koga misliš? — Od onog časa kad je pristala da se uda za mene — nastavio je kao da je prečuo moje pitanje — čekao sam na ovu nod kad de se vratiti i uzeti je natrag. a ne objektivni promatrač. stranici Povijesti pornografije. — Svi mi to mislimo — rekoh. u videokaseti. osnovni razlog kupnji ovog luksuznog artikla bilo je nadiranje pornografskih videokaseta. jesi li kriv? — Kriv sam što nisam sve ostavio i kao Miki Grabar počeo se baviti skupljanjem pornografskih filmova. ona je crkla onog trena kad su pokrenuli tu morsku ideju. Jednostavnom matematičkom operacijom dobit dete količinu filmova koju je uspio pribrati nakon dvije-tri godine ovakve aktivnosti. Dakle. Candy Stripers i Cate Flesh. — Možda de ti i u tom žanru moja iskustva dobro dodi. VHS pornide presnimavao je na betu i obrnuto. uzimajudi onu bocu u kojoj je još uvijek bilo vina. kako stoji na 282. Spazio sam kod Ljubinih nogu dvije boce vina. pa čak i tri puta. Bar si ti napisao onu knjigu. Kad je broj snimljenih filmova prešao stotinu. — Misliš da si jebene srede? — upitah ga. Lucidna zapažanja. Smatraju da sam izravni krivac što je cijela ta jebena ludorija još uvijek u osnivanju. — U tvornici opruga u osnivanju. VII. kao da nasluduje moju prisutnost. — A je li — iznenada de on. četvrte. u drugoj tek tredina tekudine. pa se bez te naprave uopde nije mogao zamisliti normalan život pravog pornofila. a u rujnu iste godine jedan noviji PANASONIC VHS. Mastersice su ga učinile neobično jakim u razmjenama. Prijete i pokretanjem istrage. Pa iako je zaključak možda nekome nedovoljno jasan. pa je tako uspijevao dobiti i presnimiti bar dva-tri pornida tjedno. Shvatih da je pijan. — Što se tiče tvornice u osnivanju. Jedna je bila prazna. Milan Grabar kupio je videorekorder SO-NY C9-Betamax. — Pišeš li sada nešto? — Pišem — otpovrnuh bez trunka volje da razgovaram o tome.. — Izvrsno — nasmije se on. otpivši dva-tri gutljaja. Užasno komplicirano ušnjiravanje oštedenog filma .. Dobivao je tako prilično slabe kopije trede. Prve pornografske filmove registrirane uz pomod tog visokotehnološkog čuda nabavio je presnimavajudi posuđene matrice. bilo je nekakve koristi. The Opening of Misty Beethoven. — I kako de se to završiti? — Ne znam — slegne on ramenima. Dakako. premda mi to što je rekao uopde nije djelovalo neosnovano.— Znao sam da de se vratiti — rekao je a da se nije ni osvrnuo. izgubio je kontrolu nad gradom. Kritičko-esejistička obrada videopornografije čini posljednje i najbolje poglavlje njegove knjige. pa mu se događalo da neke filmove presnimi i dva. ali mu je onda Delon donio iz Njemačke masters-vrpce sa čuvenim filmovima Devil in Missjones. pa i pete generacije. — Jebeš takvu korist. U svibnju 1983. Opdi zaključak u vezi s ovim najnovijim fenomenom u mnogostrukom i složenom isprepletanju pornografskih pojava. nema dvojbe na što misli autor. — Zato što sam takve jebene srede! U svemu! Prišao sam bliže i sjeo na rub čamca koji je tiho zaškripao.

koja je pridružena ovom poglavlju Povijesti pornografije. U vjerodostojnost male analize "glumačkih potencijala" aktera ovog žanra. Lisu de Leeuw drži modnom. danas. ne mogu se upuštati.u poluispravni češki projektor. Zna se tko nema problema s erekcijom. što je čini podobnom samo za ulogu naivnih i pomalo stidljivih žena. I što sad uraditi kad ti netko uvali četiri sata pornida na videokaseti? Gurneš stvar u rekorder i gledaš dok ne zaspiš. mijenjanje kolutova i lijepljenje spaljene vrpce u polumraku dvorane za pornoseansu otpalo je kao besmislen štrapac. Tako smo. piše dalje Miki Grabar. ali nam zbog maratonske i dosadne scene ništa nije išlo u tek. laka nabavljivost i "posudbena protočnost". Naročito mu se dopada uvjerljivost kojom Madame del Rio glumi potpun užitak u najraznovrsnijim filmskim radnjama (ako uopde glumi!). imaš li šta za poklopati? Nakon toga smo. Ljudi su radi pornida propuštali rođenje vlastita djeteta (vidi: slučaj M. čije su dimenzije najimpozantnije. do temelja je uništila oblike društvenosti vezane uz gledanje pornografskog filma. prebirudi po zdjelici s krastavcima. bio je prisutan i Bumbo Zlatid. doveli su gledaoca do svijesti o autorskoj razini u žanru. kad je odlazio. Bumbo je rekao: — Miki. po Mikiju Grabaru. tvrdi Miki Grabar. nije se moglo ni pomisliti da bi netko zaspao. jest napuhana veličina koja punu erekciju (iliti "mramorno usijanje" — pornofilski termin) može postidi samo uz upotrebu dublera. koga je odumiranje pornoseansi nagnalo da i sam kupi videorekorder. Ali. bogati. Latasa!). jeli suhe krvavice i kisele krastavce. tko najbolje puši. pa su se počela pamtiti imena režisera. tko "svira harmoniku". Mikijeva knjiga uopde ne spominje veliku . čime se dobiva tri do četiri sata raskošne full-color tonske projekcije. jednog nedjeljnog popodneva kod Grabarovih gledali četverosatnu pornokasetu s tri ili četiri presnimljena pornida neujednačene kvalitete. dakle one oblike nepatvorene društvenosti koje je inaugurirala "osmica". jer nikad nisam osobito dobro razlikovao zvijezde pornofilma. zamijenio je elegantan potisak kasete i pritisak na daljinski upravljač. negdašnji svojevrsni lokalni ministar za pornografiju! Obilje materijala. Alijenacijska narav recepcije videokasete. kako mi kaže Bumbo Zlatid. Drugim riječima. radi pet do deset minuta projekcije. u čemu leži otuđenje i ravnodušnost koju ti je donijela komocija i preobilje. kad sam. Slavnu Lindu Lovelace unižava na zabludu isfabriciranu od strane agresivne propagande. dok je na ekranu trajao neizmjerno dug felatio. agresivne ženke što umiju manipulirati muškarcima. Miki Grabar daje osobitu prednost glumačkim potencijalima stanovite Vanesse del Rio. a ta zabluda. Uz mene i Mikija. jer videorekorder omogudava manipulaciju iz udobnog naslonjača. pticama pjevicama i životu kornjaša. u pomiču je počela funkcionirati neka vrsta "star-sistema". — Miki. a još više aktera. da vidimo kakav je rezultat — rekao je Bumbo. a danas. piše dalje Miki. John Holmes. U danima filmsko-pornografske prahistorije. ostat de zapamdena tek po jednom dobrom oralcu u Dubokom grlu. ali misli da je ograničena uskošdu svoga glumačkog dijapazona. pa onda vratiš kasetu a da je nisi dospio ni pregledati. tko ima kakve sise i slično. Prema prostoru koji joj posveduje. Kad te razvoj događaja na utakmici Željezničar — Čelik odvrati od scene u kojoj Serena puši nekakvom nabildanom tipu. Nešto kasnije. koju zove punokrvnim. baš kad je Čelik fulao penal. za koju su bili zaduženi "komentatori". karizmatskom mladom damom. čime je automatski odstranjena mogudnost verbalne nadgradnje. budno pratio da mi ne promakne nešto od onih 7'3O" filma. još se dobro sjedam. posudit deš mi tu kasetu da je doma na miru pogledam. (Najnovija BASF E-300 kaseta na VHS rekorderu s LP projekcijom daje mogudnost desetosatnog kontinuiranog gledanja pornida. on.) Brzinsko premotavanje. Desiree Cousteau mu se dopada. sisatim kubanskim oralnim strojem. koja obično glumi snažne. Bumbo je uzdahnuo i upitao Mikija: — Daj. onda to znači da je pomiču definitivno odzvonilo. događa se da posudiš tri sata pornida. Recepcija pornida dobila je individualan ili komoran karakter. Začudo. daj ubaci načas drugi program. koje u filmu otkrivaju vlastite ponore zapretane seksualnosti. kasetu se nije sjetio uzeti. Nakon sto dvadeset minuta projekcije. sjededi na Oriolikovom trosjedu. jer su na televiziji bile neke zanimljive emisije o turizmu.

poveo u sobu. jer knjiga koje tragaju za neugodnim odgovorima i istinama ionako ima previše. Na koncu. — Jeste l' vi Milan Grabar oca Slavka? . očituje na dijakronizijskoj razini. dobio na vrat djecu. Možda mi se baš zbog toga čini opravdanim neobično. — Izvolite pogledati pa se sami uvjerite. Na takvo pitanje Mikijeva knjiga ne pokušava ni odgovoriti. trudedi se da prikrije šepavost. sasvim zbunjen. Jedan od njih imao je dva zlatna zuba koje je neprekidno čačkao prelomljenom šibicom. a više o seriji podmetanja kojima je Miki bio izložen radedi u lokalnoj radiostanici. carina i druge pristojbe. druškane — dodao je šepavi — ta je stvar prošvercana. Nakon toga su otišli sa SONY-jem. ili iz jednostavne životne činjenice da je Bumbo Zlatid prevalio trideset petu godinu života. SONY C-9 bio je kupljen na crno. a ta se greška. mijene žanrova. ukusa i tehnika. Zvučalo je sto posto šašavo! VIII. Odveo ih je do regala gdje je stajalo stotinjak kaseta i pokazao im što piše na hrbatima. kao i obično. a Miki ih je. Nibelunzi. ali zato nerazmjerno mnogo prostora poklanja sasvim osrednjim Kelly Nichols. Pokazao ih je SUPovcima. — Tko ti je to uvalio? — pitao sam ga radoznalo. Ta zgoda manje govori o pornografiji. tvrdedi da papiri vrijede za oba rekordera.. godine u njegov su stan rano ujutro upala dva radnika SUP-a u civilu. — Sigurno s radija? — pitao sam. on promatra neovisno o pomaku koji je proživljavala naša generacija. zaposlio. Bumbe Zlatica prema pornografskoj videokaseti iz alijenacijske naravi receptivnih okolnosti. No. Spakirali su mu SONY C-9 i dali mu potvrdu. Destri ponovo jaše. čini mi se. Pomake u pornografskim pojavama.. — Pa jasno! Ali ved du mu se ja osvetiti. — To vam je remek-djelo francuskog redatelja Jeana Vigoa. što se i po strožim kriterijima smatralo stanovanjem u centru grada. Caligarija. — Kakve pristojbe? — Drugim riječima. da se oženio. moram nadopuniti Mikija Grabara sasvim autentičnom zgodom vezanom uz videorekordere i pornografske kasete. Miki nikad na kasetu nije pisao naziv pornida. Ako imate sat vremena. nego broj i naslov nekog klasičnog djela. — Iz vladanja — ispravi ga Miki. dobije se svota koja nam je omogudavala da bez . smjesta du vam ga odvrtjeti. konačno. Supovac je krenuo redom. Mi iz Kronštata. Jednu metodološku grešku čini Miki Grabar u svojim istraživanjima. istog je mjeseca na isti način kupio Nordmendeovu betu. ali ih nije uspio nasanjkati jer su u tim pitanjima bili rutineri.zvijezdu Seku. nemajudi kud. — Da — odvratio je Miki. — Ne treba — promrmljao je šepavac. što je. punicu. pa je Miki nakon mjesec dana dobio poziv od suca za prekršaje. milijun briga i slično. Nula iz laganja . Dakako. Zatim su ga pitali mogu li udi. ali indikativno pitanje: "Potječe li djelomična indiferentnost. a drugi je čudno hodao. — Nekakav Matutinovid. Uistinu. ili bar smanjena strast. S prvim dolaskom jeseni Sonja i ja preselili smo se u dvosobni stan u Buconjidevoj ulici. Znate li da je to kažnjivo? — Znam! —rekao je Miki. možda i bolje. čitajudi naglas: — Oklopnjača Potemkin. Potkraj 1983. Kabinet dr. — Poševit deš mu ženu? — Sestru — rekao je zadovoljno i počeo mi pričati o osvetničkim planovima. Ostao je bez video-rekordera i platio poveliku globu za carinski prekršaj.upitao je onaj sa šibicom u zubima. ali je Miki za PANASONIC imao uredne konsignacijske papire. a onda je onaj koji je čačkao zube rekao: — Čuli smo da imate i nekakve pornografske kasete. Marleni Willoughby i Ericu Edwardsu. — Imamo prijavu da posjedujete videorekorder za koji nije pladen porez. Kada se mojim i njenim nevelikim primanjima pridruže i honorari od književnog rada.

. pomalo stidljiva. jer radi u tvornici kobasica. — Ne moraš mi dalje pričati. Ali. počeo sam pisati krimid. bar u početku. Naime. ovu šansu ne smiješ ispustiti iz ruke! — oduševljeno mi je tumačio Žiža Tomid. je l' da da je izvrsno! Štos je u tome što mu plavci ne mogu ništa. u moju je sobu došao nov asistent-tekster. znaš da je! Pa zato mi je sve vrijeme izgledalo nekako poznato. ali sam pretpostavljao da je... Negdje u prvim danima poznanstva s Višnjom Gorjan. umjesto odgovora. Stevo Matid mi je. koja se željela iskušati u poslovima ekonomske propagande. Onda banda pokušava ušutkati njega . a onda se ljutito lupi dlanom po koljenu. ozbiljno umjetničko djelo. ali deš ipak imati u rukama izvrstan krimid. ako te trta pred vlastima. U Jugo-spotu sam brzo napredovao. Žiža! Nije li to sadržaj Samuraja? Žiža se zamisli. Višnja mi se ubrzo počela dopadati. premda u pogledu karijere nisam pokazivao očiglednijih ambicija. i da ono što hode obično i dobije. Zatim sam.. Dakako. Pošto sam je uveo u posao i dobio prve upotrebljive rezultate. — Čekaj. ali to uradi dosta traljavo pa se izloži mogudnosti hapšenja. imao sam Sonju. Slušaj! Tip je profesionalac koji se bavi egzekucijama po narudžbi. dobivši velik budžet proizvođača prehrambenih artikala. ali nismo mogli priuštiti sebi dvije stvari: automobil i dijete. onda te svi ostavljaju na miru. Nisam joj odgovorio što mi je Stanislav Ivančid. napisat du takav roman. — Jebo te. Ubrzo su me lišili neugodnog skrbništva Iveka Podnara. zatražio i kadrovsko pojačanje. Milicija ga pokušava hapiti. — Stari. Inspektor nikako ne može udi u trag nestalim ženama. s posve odriješenim rukama. — Dosta. pa sam postao sam svoj odjel. Od neke bande dobiva zadatak da ubije nekog čovjeka. velike smeđe oči i naglašene kosti lica. uz litru i vodu. Stvar de ti malo izgubiti na snazi. sve sam shvatio! — rekoh ispljunuvši komad sendviča sa salamom u košaru za smede. možeš napisati da ga ipak na kraju dorkiraju. kad nisam morao izadi sa Sonjom. a Višnja je imala muža i kderku. Debeli. čim je saznao da pišem krimid. izložio svoju viziju krimida: — Ovo moraš napisati! Jedan tip krade li krade . ha! Ti bokca. Jedini korektiv moga teksterskog posla bio je nepredvidljiv i hirovit ukus komi-tenta. neugledni lokal u Frankopanskoj ulici. Pričali su da je ostavila najbolji dojam na komisiju. kao i svi. Ivek Podnar. Živjeli smo dakle koliko-toliko normalno. bilo mi je pomalo drago što je na to mjesto došla baš ona. moram priznati da mi je godilo što imam suradnika koji čita moje knjige i kojem se one čak i sviđaju. posjeo me u fotelju i počeo: — Stari moj. jer se nitko ne želi pačati u "veliku literaturu". u restoranu jede kranjsku kobasicu sasvim neobična okusa . Dalje ide ovako . Drugog ili tredeg dana pomalo stidljivo me upitala: — Što vam je onaj Ivančid koji je napisao Prevarenog Mesiju? Pogledao sam je.. može deset posto od love? Pa nemoj mi redi da se takve stvari rade zabadava?! . jednog dana. ali jednom drugom prilikom. Kad pišeš krimid. ali se stjecao dojam da zna što hode. nasmijao se i.. Nakon provedenog natječajnog postupka. svi se smatraju kompetentnim pa te obasipaju morem zgodnih savjeta i preporuka.. al' ne uspijeva! Ha. S tim krimidem. Bila je suzdržana. Premda je to pomalo narcisoidno. imala je kratko ošišanu kosu što se teško moglo nazvati frizurom. Živi sam u iznajmljenom sobičku s kanarincem. Pazi ovako! Jedan tip ubija žene uz pomod satare za meso.prevelikih odricanja podnosimo troškove stanovanja u centru. imao sam mnogo problema koje mi je pravila okolina. koji je krenuo u agresivnu propagandu svojih proizvoda. kad pišeš pravo. Jako mi se sviđa. upitao: — Čitali ste? — Da. ha. a ne netko drugi. a onda. za tu stvar imam fantastičnu temu koju sam nekod mislio i sam obraditi. Kasapi ih i odnosi u vredama na radno mjesto. Nakon tri tjedna sasvim spontano smo prešli na ti i počeli izlaziti na gablec u mali. ali su joj ubrzo rekli drugi.. Bila je nešto niža od mene i godinu dana starija. — Ideja je izvrsna. Osim toga. imala nekog modnog zagovornika. ali sam to dopadanje držao kolegijalnom simpatijom. svršena studentica književnosti Višnja Gorjan.

Vratio sam se i sjeo pred televizor. Sjurila se niz stepenice. Stajala je pored Ljubina auta i vikala: — Nemam dosta love! Daj mi baci koju stotku! Otišao sam u hodnik i zavukao ruku u džep sakoa. ali mu pri tom ispadne gumb pa ga ukebaju! Piši radije pornide! Nastojao sam zaboraviti sve savjete i pokušao napisati vlastiti krimid bez žene samljevene u kobasice. a onda je nakon nekoliko minuta počela pritiskati sirenu automobila. jer se oko pola osam posve nenajavljen pojavio Ljubo Brabec. našto se ona nasmijala. ali se to pokazalo neobično teško. i ubojice s otpalim dugmetom. jedva skidajudi očiju s teksta koji sam te večeri uspio ispisati. — A ono nakon premijere Jelačideve drame? — Pa otada je prošlo mjesec dana. Razgovor je bio sasvim pesimističan i po tome je više podsjedao na opijelo negoli na liječnički konzilij. A onda mi sine. Tada bi mi kuhala kavu i zanimala se dokle sam stigao. a Miki ljubomorno čuva onu svoju ragu od Spačeka . — Kad pročitaš jedan. tako da uopde nismo uspjeli shvatiti radi čega je došao u Zagreb. — Mjesec dana! — pobunih se. — Kako to misliš? — Mislim da imamo sasvim dovoljno godina da počnemo misliti na te stvari. — Mislim da nismo spavali ved barem mjesec dana. Na jednoj je pisalo Apaurin. Osjedao sam se jadno. — Izvrsno! — razveselila se ona. — Uzmi moj auto! — dobaci joj Ljubo ključeve. kad je skuhala kavu i stavila je na rub mog radnog stola. sasvim je svejedno uzimam li ili ne uzimam pilule. — Prijedi deš na spiralu? — upitah je. držedi u ruci čašicu vinjaka. pročitao si ih sve. Prošlog tjedna su ritljali Mikija jer je na lokalnom radiju pročitao izmišljenu želju radnicima Agroproma i pustio pjesmu "Sutra kad me više ne bude". — Nedu! — odvratila je i zapalila cigaretu. Zar misliš da du rađati sa četrdeset? — Ali. Zatim su mu rekli da je . Ali Sonja je ved spavala. Što se toga tiče. — Otidi du u dragstor da kupim nešto za večeru — rekla je Sonja i obukla balonac. nitko ne posluje rentabilno. Jedne nodi.. rekla je pomalo ravnodušnim glasom: — Nisam ti rekla da sam prestala uzimati pilule. do dugo u nod grickao olovku. — Živimo zajedno. Odmah po poslu zatvorio bih se u sobu. sve je to isto! — razočarano mi je tumačio Bumbo Zlatid. a ni protiv večere nije ništa imao. Čini mi se da je bila u pravu. Izvukoh ih i pogledah. — Ved sam se zaželjela. nismo još ni vjenčani! — rekoh posve glupo. Ali pusti me da razmislim. vratih se u sobu i bacih lovu Sonji. To je isto kao da smo vjenčani. Djelovao je zbunjeno i zapletao se u govoru. — A zašto? — upita me povišenim glasom. Gradska vrhuška juri naokolo i smišlja kako da namakne lovu ljudima za pladu i tako izbjegne val štrajkova. gdje bih. Pokušaj mog samopotvrđivanja propao je i idude večeri. na tredoj Praxiten. poput svakog muškarca kad mu žena spočitne zanemarivanja te vrste. Net ko nekog ubije.— Jebeš krimide. Rekao je da de prenoditi kod nas. Nije li tako? — Jest. Te sam večeri mnogo ranije ostavio krimid. Odmaknuo sam papire u stranu i pogledao je.. a smirio se tek pošto mu je Sonja natočila vinjak. Mislim da si mi trebala redi da više ne uzimaš pilule. u polumračnom hodniku zavukao sam ruku u džep Ljubina sakoa. nešto što su mogle biti kartonske kutijice. Na programu je bila nekakva kasna diskusija kompetentnih i mudrih glava o tome što sve treba poduzeti da se spriječi privredno rasulo zemlje. Onda osjetih nešto čudno pod rukom. okupao se i ušao u postelju sa čvrstom namjerom da nekako popravim mjesec dana stare grijehe. — Zbilja! — rekoh snuždeno. Vratila se s neke bezvezne večere i bila dotjeranija nego inače. Pronadoh na brzinu sto hiljada. nagnut nad beznadno praznom bjelinom papira. Čak i u zakonskom pogledu. — Gubici su katastrofalni. Ovaj moj nikad nede uspjeti kupiti kola. — Sve odlazi u kurac! — rekao je nakon nekoliko minuta Ljubo. Izašao sam na prozor. Ne sjedam se da sam tako nešto kupovao. Sonja je provodila večeri sa svojim društvom vradajudi se kudi kasno. Ruke su mu drhtale. na drugoj Phenobarbiton. Znao sam da je u njemu ostala bar jedna novčanica od sto tisuda. Neki tip s opdinskog je urlao i tražio da Mikija smjesta izbace iz partije.

Prišao sam mu i pogledao ga.. — A šta Miki kaže? — Ma pusti budalu! — odmahne Ljubo rukom. Ljubo ustane i priđe prozoru. iznenadivši se i sam svom odgovoru. — Pa ne bi se baš moglo redi da napreduješ. uglavnom ne razgovaramo — snuždi se on. referenta. — Pričao si da ti spremaju nekakvu namještaljku u vezi s tvornicom opruga. Nego. . — rekoh mirno.. Izgledat de kao da je špijuniram. pitaj . premda sam se pomalo bojao njegova pitanja. Nagnuo sam se preko prozora i pogledao dolje. sigurno bi mi smjestili... Nasmijao sam se i otišao u kuhinju po led. jer je vinjak bio pretopao. sada bih mu bio direktor! — A Irena? — odlučih upitati nešto što mi je cijele večeri bilo na pameti. pogotovo ne prijatelj. Pošizio je i rekao da de se on osobno pobrinuti da Miki izgubi posao. — Sad de ona. — Ma. četiri čistačice. Počela je izlaziti navečer. Ali što sam drugo mogao? Dobri stari Ljubo bio je u očajnom životnom periodu. Sada sam direktor Gradskih kinematografa. hajde da se lijepo raziđemo . Šutio sam zatečen.. — Zamisli. — Ni tu situacija nije ništa bolja nego u pogledu tvornice opruga u osnivanju.Miki izbačen prije dvanaest godina.. ali ne vjerujem da je to radi mene. malo mi je neugodno. — Plivadon! — nasmijah se. U direktorskom rangu sada sam predzadnji u gradu. to ne znaš? — začudi se on. Prvi put sam na takav način lagao prijatelju i zbog toga sam osjedao dubok stid i kajanje. — Ali pomirio sam se s tim. sve mi se čini da je stari išao da se založi . Zagledao se dolje na ulicu. što de mi sve to! Nekad me zanimao uspjeh i bio sam spreman za njega platiti svaku cijenu. Ubrzo je došao za mnom i zatražio čašu vode. — To ima veze s Delonom? — Šta ja znam — promrsi on. Da sam se branio. iako mi je sve bilo jasno. Ali ja sam rekao: "Ljudi. dvije blagajnice. što njemu nije promaklo. A sa svakom pladenom cijenom činilo mi se da postajem sve vedi gad.. — A tvoja tvornica opruga u osnivanju? — upitah ga nešto kasnije." Ma zapravo.. Plivadon što ga je zacijelo izvukao iz kutije Phenobarbitona mora da je počeo djelovati. električara i nešto malo računovodstva. kao da gleda hode li se Sonja vratiti. a onda si sam natoči još pida. — Što se tiče Irene . — A što je bilo s onom istragom? — prisjetili se iznenada. Zaklinje se da de tipu potucati ženu. — Ne bi — nasmije se on pomalo usiljeno. da je Brambor živ. — Likvidirana... Nisam znao što da mu kažem. znaš šta sam te htio pitati? — Ne znam. Vidio sam da u ustima drži tabletu. Imam pod sobom dva kinooperatera. Učini mi se da su mu oči suzne. Djelovao je malo mirnije i opuštenije. Iza mene je jedino Gradska tržnica. — Pa. pa sam se tješio da ta mala laž može imati samo blagotvoran karakter. pa demo večerati — rekoh. Čini mi se da je malo živnula. — počne on. — I? — Rekla je da de prespavati kod vas i vratiti se u srijedu. je li prespavala kod vas? —Jest — rekoh odlučno. Skinula je par kilograma i počela se dotjerivati. — Malo me zeza glava. — Plivadon — reče. — Sa starim je isto kako je i bilo? — Ne razgovaramo . — To je rekla? —Da. Nisam trpio kad netko plače. — Valjda. — Spremali su se. — Prošlog utorka se spremala i rekla da ide u Zagreb kupiti neke stvari. — A. — Pa.

da nam se javi i upita trebamo li što. gledajudi kako debeli majstor roštilja vješto raspiruje vatru. počesto sam se pitao što de mu fakultet. a Irena i ja sjeli smo na klupicu do same vode. Prošlog tjedna je Irena prespavala kod nas. a završio je kao direktor Gradskih kinematografa. Sjedaš se kako je nekod bio pametan. Oko sedam uvečer Ljubo bi počeo petljati oko roštilja i ribe. Pa i bez fakulteta živio je mnogo bolje od svih nas.. propao! — rekla je tiho Irena i zagledala se u svog supruga. Francusku ili Njemačku. Rujan 1983. stavljao je u "pac". a ja nove ploče Toma Waitsa i Brucea Springsteena. Kupila je neke sasvim zgodne stvari. Sada sam znao.U razgovoru nas je omeo zvuk automobila koji se zaustavio dolje. pobjeđivala je obično Sonja. pripremao granje za roštilj i bavio se drugim. — Strašno je ostario i. na ulici. U to vrijeme obično bi čistio ribu koju je tog dana upecao. umora i tromosti. Isto tako. stidio se svoje debljine. obedavajudi nam dobru večeru. Ali. kad čovjek malo bolje pomisli. pije iako ne bi smio. — Završio? Ona se malo lecne i ugrize za usnu. što je u njenoj vezi s Delonom moglo biti preljubničko? Pa prije no što se udala za Ljubu.. uopde. Jednom me ponovo zamolio da mu pričuvam nekakav povedi paket desetak dana dok se ne vrati iz Švicarske. to je obična zajebancija! IX. puši iako su mu zabranili. ne sjedam se da je Irena išta spravljala osim salate. otvorio paket i u njemu našao tri slike koje su po stilskim karakteristikama pripadale devetnaestom stoljedu. Ljubo nije sudjelovao u natjecanjima. pa se sasvim iznenada vradao. kruha. bilo nam je svima jasno da se uz studije i nadalje bavi svojim misterioznim poslovima. Dobro raspoložen. Sutradan sam navečer. ljubomorno čuvajudi kuharske zadatke za sebe. Ali. O tome da bi za to primio kakvu lovu. ne zanimam ga ja. ne baš osobito važnim poslovima. plivajudi natrag. Irena je zatražila alibi od Sonje. u kojima mu je nespretno pomagala petogodišnja kderka Jarmila. Premda mu je to stvarno išlo od ruke. Nekoliko časaka kasnije Sonja je ved vadila stvari koje je kupila u dragstoru. zatvorio prozor i svalio se za radni stol. poduzetan i ambiciozan? Proricali su mu sjajnu bududnost. koja nas je ved odmorena čekala na otočidu i nagovarala da. koristedi te tople ostatke ljeta za kupanje i duge večernje sjedjeljke na terasi pored jezera. Miki i Delon su odjurili BMW-om u obližnje naselje da nakupuju vina. I dalje je redovito na krade vrijeme odlazio u inozemstvo. ali je on toliko navaljivao da smo obično morali smisliti nešto što de nam nabaviti u Francuskoj ili Italiji. ali jednako tako nastavi: . — Ima više od sto kila. mučen radoznalošdu. godine bio je neobično topao pa smo se svakog tjedna redovito sastajali u Brabecovoj vikendici. loče nekakve sedative što ih obično izgnjavi od Goge Jazbinšeka . voda i kolača. Ulazili bismo rano poslije podne u vodu i natjecali se tko de prije otplivati do šljunčanog otočida zaraslog u grmlje. Otkako smo navradali u tu vikendicu. Sonja je tu i tamo naručivala kakav prozaičniji parfem... nagađajudi kakvu de nam večeru spraviti. odlazedi u Italiju. Sonja je sjedila u dnevnom boravku i čitala novi Start. Kad ne bi bilo Delona. značajno me pogledala i obratila se Ljubi: — Zaboravila sam ti redi. Ne zanima ga posao. ne zanima ga ni mala . nije htio ni čuti. kako sam doznao nešto kasnije. obično svradao u Buconjidevu do mene i Sonje. Premda se Irena svim silama trudila da je otrgne utjecaju oca. Bile su potpisane ali mi ta imena nisu ništa značila. Ljubo poče pomagati Sonji. otputivši se u preljubničku avanturu. Onda je naglo prekinula posao. svom snagom bacio na dovršavanje studija koji je prije toliko godina bio posve zanemario. Mi smo uljudno odbijali njegove ponude. Jarmila je bila sretna i spokojna jedino u Ljubinoj blizini. Znao sam to po tome što je. Vratio sam se u sobu. to valjda i sam znaš. on se samo nasmijao. Kad sam mu to poslije priznao i pitao ga kakve su to slike. bilo je to što je boja na njima bila toliko svježa da su mi se prsti gotovo lijepili za platno. odmahnuo rukom i rekao: — Ma pusti. još jedanput odmjerimo snage. hodala je s Delonom najmanje desetak puta! Delon se. Gledao sam u stranice nezavršenog krimida i razmišljao o Ljubi i Ireni. Ono što me najviše zbunjivalo kod tih slika.

Dakako. — Hodeš li ga ostaviti? — upitao sam je iznenada. kome sam bio prijatelj i vjenčani kum. zbog svega što ga je okruživalo. Ali to je bila i njegova krivnja. Irena — otpovrnuh. tek nešto puniji od Arlete.. a onda se iz tuđine vratio njihov Heathcliff s punim prtljažnikom falsificiranih umjetnina i definitivno im pomutio mir zajedničkog života.. A onda su lijevo od nas zastale dvije krupne sjene. na žalost. Jer. svakako! Uđite! Gdje su stolice? Irena. a mi smo ih držali običnim prolaznicima.. a žar s roštilja nije bio dovoljno jak da im razaznamo lica. .. Ali.. Bila je to Arletina šestogodišnja kderka Ines. Pored ograde stajala je debeljuškasta. Šutio sam i gledao ga kako premazuje vrelu rešetku roštilja. možemo li? — upita ga pomalo bojažljivo Arleta. Ona bijesno ustane i okrene mi leđa. Rujan je bio tako topao da je naselje pored Sljunčare još uvijek bilo puno turista. Pogledaj ga. — Šta te briga za Čedu! — prosiktala je tiho. Onda je jedna od one dvije krupne sjene rekla: — Osjetili smo da fino miriše pa smo došli! Ljubo je skočio kao oparen.. ali se nije potrudio da mi objasni zbog čega je opsovao. i slično . koji je ravnomjerno naginjao iz boce rizlinga. Ona se zbuni i zavuče ruke u duboke džepove svoje ljetne prugaste haljine. komarci de! Ovamo. udovici pokojnog Jaromira Kralika. pa je tako pomalo podsjedao na uhranjeni pandan von Aschenbacha. gospodine Feješ? Tada smo opazili da je s Arletom i Ignacom izronila i mala sjena koju do tada nismo primjedivali. — Pa ništa. — Jebi ga! — rekao je Ljubo i pljunuo na pod. pide! Dajte pogasite svjetla. — Ljubo. svjetlo! — vikne Ljubo i časak kasnije čitavo dvorište blještalo je rasvjetom električnih žarulja. a onda spretno stavlja očišdene smudeve. Zapravo. Novine nije otvorio godinama. jer je taj glas pripadao Arleti.. da je onaj kod roštilja ne čuje. ništa — rekoh ravnodušno. Pao je ved mrak. — Zapravo. bijeli šešir i elegantni štap za šetnju. Arleta. Jedino mislim da bi ga to dotuklo do kraja . oni su oboje pokušali svojim čudnim brakom zaboraviti prošlost i smiriti se. škartirala na sve vijeke vjekova. Jučer sam ustanovila da nema pojma o tome tko je na čelu Sovjetskog Saveza . ništa ga više ne zanima. nasmijana Arleta Kralik u širokoj haljini od jeansa. — Irena. Sada je gledala prema onom mjestu gdje su se cvrljili i pušili poveliki smuđevi pod nadzorom njena muža. A i Čedo zna . kako mi se činilo. ljetno odijelo. jer gimnazija nije više postojala.. nosio je bijelo.— Bojim se da jest. Ljubo se uspaniči i razjuri dvorištem: — Svakako. ovo "gimnazijski" tek je neobavezan relikt starih dana.. Stajali su neko vrijeme i promatrali roštilj. jer mi se oduvijek činilo da poraz svakog od mojih prijatelja oduzima i meni pravo na optimizam. — Kako da mu pomognemo kad je ved odavno sam na svom putu? Zar misliš da se toliko puta može iznova započinjati .. — Nemam prava da prosuđujem. nije me briga. baš pored dvorišne ograde. pogotovo subotom uvečer. Bilo mi je teško slušati takve stvari o prijatelju. znajudi da ona. nije osoba kojoj treba postavljati takva pitanja... a onda mi se unese u lice: — Zar misliš da ne bih smjela? — Ne znam. Misliš li da još može nešto uraditi. Ignac Feješ. da nekom može koristiti. da može napredovati . ne bez namjerne zlode u glasu. Ti to znaš . na kakav sam to optimizam mogao i smio računati? — Možda bismo mu trebali malo više pomodi? — rekao sam. Polako sam krenuo prema roštilju i sjeo na klupicu do Ljube Brabeca. Šutjeli smo i gledali zajedno u ribu koja je na vrelom roštilju polako dobivala zlatnu boju. sa slamnatim sombrerom na glavi. prijateljici koja ga je pet dugih godina izbjegavala. osim roštilja. Valjda je opsovao onako opdenito.. U taj čas gore na parkiralištu zatrubio je BMW i Irena je hitro otrčala da pomogne Mikiju i Delonu unijeti provijant. ovamo! Što pijete. Druga povelika sjena pripadala je njenom pratiocu koga je držala ispod ruke — debelom i pomalo smiješnom gimnazijskom profesoru književnosti Ignacu Feješu. ona ga je..

pa tu je i dragi kolega pisac — redi de profesor Feješ. gospodine Ivančicu.. Primio me čovjek koji se zvao Marko Markovid. striček Ljubo! Vidio sam kako je Ljubi zatitrao neki čudan izraz na licu i kako su mu zadrhtale ruke. Još sam je volio. Sonja me zagrlila i prošaptala mi na uho: — Čak ni pet godina nakon Bramborove smrti ne mogu zamisliti tu nadutu profesorsku kreaturu pored naše Arlete. — Zašto da ne? — nasmijao se Markovid i ponudio me svojim Camelom. . čije je ime bila balkanska varijanta Johna Smitha. odi u kudu pa se igraj s Jarmilom — obratila se Irena Arletinoj kderkici i povela je za ruku. pročitao sam vašu novu knjigu i držim da imate briljantan nerv za stil. pojavio se Delon. Mala je imala lice svog oca. u službenoj hijerarhiji nisko pozicioniran. Da mi nije slučajno stradao kakav bliži rođak? Da me možda konačno ne zovu zbog onog političkog romana koji je kritika pohvalila? Ali. — Lijepo ste to uradili. podsjedate me na Gustava von Aschenbacha. onog iz Smrti u Veneciji — dodah. Budala nije ni primijetila ironiju u nategnutoj usporedbi. Jaromira Kralika. — reče on. kad smo otišli na počinak. vjerojatno stoga što je spadao u profesore koji još nisu dospjeli pročitati roman Thomasa Manna. prepoznavši valjda Arletu. Ali sam sada uredno prijavljen u Zagrebu. običavao raditi. — Vi ste sve do lani bili prijavljeni u N. Je li ta ljubaznost bila proizvod njegova karaktera i kulture. Da nije tko otkucao kako sam pričao političke viceve. nisam uspio otkriti. — Pa. Feješ me pogleda s tupim nerazumijevanjem. što sam. s kolegom Feješem morao sam biti vrlo ljubazan. Taj čovjek. Sjeo sam i upitao ga smijem li pušiti. ali mi se ta asocijacija učini beznačajnom. To je bilo suvišno jer mu Arleta ništa nije zamjerala. ugledavši mene. Zar nešto nije u redu s mojom prijavom boravka? — Ma kakvi! — nasmije se on. majstor kurtoazne konverzacije. povukao natrag u kudu. Markovid mora da je bio običan službenik. — Vidi se da imate smisla! — Dušo. — Znaš. Ali. privivši mu se bliže. druže Ivančicu. — Gledajudi vas ovako pored vode u bijelom. doduše sivo odijelo i bio vrlo ljubazan. sva moja nagađanja bila su jalova. — O. Prisjetili se LaCarreova Karle koji je pušio samo Camel. mogli su me i sami ispitati — primijetili. na izlazu iz vikendice. neodoljivo mi se namede jedna literarna asocijacija. pa sam mislila. briljantnim magarcima. a mala je prišla i pogledala kudedomadina u oči. — Zar ti nisam rekla da deš se i Ljubi i Stanislavu dopasti? — prišapnula mu je Arleta. — Sjajno! — rekao je.. Gore. ili pravilo službe. Deset dana kasnije dobio sam poziv da se javim u ured broj taj i taj u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove. što se tiče literature. našto se on razvedri i počne se zadovoljno cerekati. sa zahtjevom da vas ispitam. kad smo ved susjedi . nosio je besprijekorno. — Pa vi mi laskate. lijepo — rekao je svečanim glasom Nacek Feješ. Ljubo. a onda mu se obratila zvonkim glasom: — Dobra večer. — Sjednite. — Dobio sam dopis vašeg bivšeg SUP-a. "Što li sam uradio?" — presiječe me to neugodno pitanje koje čovjek neminovno postavi sebi čim SUP pokaže interes za njegov privatni život. Okrenuo sam se njoj. Rečenog dana popio sam apaurin (da budem mirniji) i javio se u tu i tu sobu GSUP-a. — Jesam. dakako. jer sam znao koliko je Ljubi važno to što je njih troje došlo da ga posjeti. — Baš mi je drago što demo se upoznati. Znate. Ignac Feješ nije mogao imati pojma o zgodama i nezgodama naše mladosti. a deset godina stariji prof. a onda se. privio je uza se i poljubio u usku. Nacek ima tu stotinjak metara dalje kudu. Sve one koji su govorili o "briljantnom nervu za stil" držao sam. — Naravno. Ljubo. trebamo vas zakratko.— Dušo. dan kada du ponovo vidjeti Višnju. premda sam željno čekao ponedjeljak. sasvim jasno. Kasno uvečer. pozdravi! — rekla joj je Arleta. bio je mojih godina. kao i svi drugi.

— To je bilo dvadeset metara šarenog ligeštul platna. — Čekajte! Pa vi ste najbolji prijatelji! Mora da vam je pričao čime se bavi? Nikad ga niste zapitali otkud mu toliki novci i na temelju čega tako dobro živi? — Nisam ga nikad pitao — rekoh kategorički. misledi valjda da de taj zagonetni pogled slomiti moju obranu — dvadeset metara slikarskog platna s falsifikatima starih majstora? — Šta to pričate! — pravio sam se blesav. svejednako buljedi u papire.. — natmuri se Markovid. Što se to dogodilo s Delonom? — Pričat du ti u petak kad dođeš. nije nužno da budete kokoš! — Pa nije . — Aha. A to da bi se razumio u falsificiranje starih majstora . "Kad se ved odazivao na to ime.. — A da sam ga i pitao. Gnjavili su moju sirotu majku. zbunilo. — Miki. — Nisam — otpovrnuh prilično sigurno. a onda mi. premda je odgovor koji sam dao bio točan. Da biste prodavali jaja. što je njega. da vidimo. oca Miroslava. — Što je učinio? — upitah ga naivno. ali sam držao da mi prijateljske obaveze nalažu da i to prešutim. Nakon toga me gnjavio još dvadesetak minuta pitanjima poput: "Sto ste radili 20. to! — zinuh kao da sam se tek sad dosjetio. — Delona? — prekinem ga iznenađen... Nije zgodno preko telefona.. da.— Nisu! Ovako je po zakonu. pohitao sam do ureda i odatle nazvao Mikija Grabara. ali se razumio u trgovinu slikama.. Nakon posljednjeg pitanja me otpustio. — Je li uhapšen? — Nije — otpovrne on. kao da su izvađena iz srednjoškolskih udžbenika stranih jezika. — Da.. — Je li vam ikad pričao o tome kojom se vrstom posla bavi i radi čega tako često putuje u inozemstvo? — N... Nije — zbunih se i zamucah. "Znate li možda njegovu adresu u Bernu?". — Ma šta nije zgodno! — protestirao sam. što vam je tu čudno? — A da to nije možda bilo — pogleda me Markovid onako iskosa. što je oduvijek bio mitoman koji voli širiti oko sebe tako neke misterije i nepoznanice . srčanu bolesnicu. rođenog 1948. jasno da nije! — potvrdih kako bih ga udobrovoljio. — Kakvom SUP-u? — Tu.. — Da. — Onda se tu ne slažu vaša izjava i izjava vaše majke — namršti se ponovo Markovid. "Jeste li ikad u ruci držali slikarski plagijat?".. — Čedo Kralj ni kad u ruci nije držao slikarski kist.. postavi novo pitanje: — Je li vas ikad zamolio da mu pričuvate kakve stvari? — Kako to mislite? — upitah ga prilično zbunjen. koja se oduvijek bojala milicije. — Zašto mislite da vam ne bi rekao? — Naprosto zbog toga što je takav čovjek . upravo sam bio na SUP-u . Kad sam napustio SUP. — Reci odmah! elbookers. pa poče prekopavati po papirima što su ležali pred njim.. koji je od Delonovih filmova najviše volio?"..com . — Spominje nekakav paket koji ste čuvali na tavanu. čini se.. — Možda se nije razumio u falsificiranje starih majstora.. — Ligeštul platna?! — Da. Stresoh se od nelagode. Dakle. Neka su od tih pitanja zvučala besmisleno. — A što je to rekla moja majka? — upitah prilično drsko. Ovdje piše i to da mu je nadimak Delon. — Tako! Jeste li skrivali nešto njegovo? Dakako da sam skrivao. i one u uniformi i one u civilu. ispričavši se što mi je oduzeo toliko dragocjenog vremena. da . bez stalnog zaposlenja i boravišta .. — Poznajem. Bilo je to pitanje kojeg sam se od samog početka pribojavao. Poznajete Čedomira Kralja. u Zagrebu. kolovoza u sedam uvečer?". zacijelo mi ne bi rekao.

valjda zbog toga što nisam pokazao više radosti. baš ništa. a ona se snuždi. ne treba previše čačkati po toj stvari — upozorio nas je Gogo Jazbinšek. Tko zna što je od svega toga bila istina. meni bi sve to izgledalo poput duhovitih smicalica. — A nego s kim? — I što de sad biti? — Šta ja znam — ljutnuo se Miki. — Misliš zbog Irene? Pocrvenio je i bez riječi kimnuo glavom. Izgleda da je uspio prijedi granicu i otidi u Švicarsku. Vjerojatno stoga što sam držao da je svojim lukavim smicalicama uspio nasamariti one koji drugo i ne zaslužuju. Ono što smo preko jedne supovske veze Goge Jazbinšeka uspjeli doznati o grijesima našeg druga Cede Kralja.. — Kad ne bi bila u pitanju velika lova. umjetninama. Muž i mala popodne odlaze k njegovoj sestri u Liku . gdje su se tiskale grafike Miroa i Kleea. mislim da du modi izadi. ali nam je stvorilo kakvu-takvu predodžbu o njegovim uvozno-izvoznim poslovima.. ali im je on ved bio zbrisao. Vješte kopije njemačkih majstora prebacivao je iz Rima u Njemačku i na uspješan način rješavao ih se u Bonnu i Miinchenu. da . Delon je moj prijatelj. Moglo bi to nekome postati sumnjivo. — Stanislave! Stanislave! — zazove me tiho Višnja. bez obzira na to koja ga evropska policija traži! Premda sam se inače trudio da. Neke domade antikvitete neovlašteno je prenio preko granice i "utopio" ih u Italiji. Jedan domadi "umjetnik" izradio mu je desetak vještih ali nepotpisanih Edgara Maxencea. Ali. nakitom i antikvitetima. na Ljubinu žalost. moram priznati da mi je počeo još više imponirati. učinilo mi se da bi moj prijatelj Delon mogao biti nešto slično onoj mračnoj i zagonetnoj egzistenciji koju je igrao Denis Hopper. — Molim? — rekoh iznenađeno.. kao i neka mala tiskara u Tiibingenu. — Oduvijek smo znali da se bavi nečim sumnjivim. ponovni odlazak Delona rastužio je čitavu klapu. — Znaš. Prodajudi plagijate. Irena nije zaboravila svoga Delona. njegovi prijatelji. koje je prenio preko granice i spretno ih unovčio. Iza vrlo visoke Delonove platežne sposobnosti i standarda stajale su razne mudke sa slikama. . budem što moralniji.. svakako — uzmucah se. Dapače.. lupne po ruci. — Pogotovo to ne bismo trebali raditi mi. Treba li ga zbog toga osuditi? — Jebe se meni! — otpovrnuo sam. dakako. trgovina sitne bižuterije u Amsterdamu. — Dečki. ponajprije stoga što se činilo da je taj odlazak definitivan. lažne antikvitete i slične burgije nije mogao vozati raju. kako pokazati radost kad ti prijatelja progoni policija? A možda i Interpol? X. — Sam? — upitah ga. — Pa toliko je puta odlazio. Spustio sam slušalicu i zagledao se u prazno. s krivotvorenim potpisom. nisam imao pojma zbog čega su ga pokušali uhapsiti. bez obzira što uradio. — Što de biti. bit de. i nije li se iza toga krila još neka mutnija rabota! Kad sam te godine prvi put vidio Wendersov film Prijatelj iz Amerike. nego parajlije. ne primjedujudi Višnju koja me radoznalo promatrala. a još sam manje znao hodu li ga ikad vidjeti. Spominjala se njegova antikvarnica u Dijonu. Čedu Kralja nisam mogao osuditi. nije bilo tako. gdje je god to mogude.. Nisam imao pojma čime se Delon bavi. bilo je stvarno malo. pomalo me stid — govorio mi je jedne večeri na Šljunčari Ljubo Brabec — ali izgleda da je jedino meni konvenirao njegov odlazak. — Misliš li da de ga Irena zaboraviti? — Mislim da hode — uzdahne Ljubo. — I što sad? — pitao je Miki. — Neki dan su htjeli da ga uhapse. Ali. Uglavnom. bududi da nisam odgovorio. — Ona tvoja ponuda za večeras . Valjda de ga zaboraviti. O stvarima koje su me zaokupljale nisam znao ništa. — Ah. a onda me. Vjerojatno se više nede modi vratiti u Jugu.— Dobro — uzdahne on i malo posuti.

— Nije. na moju štetu. Usput smo skliznuli u plitki jarak. Miki je jedva uspio upaliti Spačeka. Miki i ja smo ostali u toplom bolničkom hodniku da vidimo što je to s njegovim želucem. godine izišao je iz tiska moj prvi krimid pod naslovom Svjedoci vole slatko u nakladi od osam tisuda primjeraka. ali se ipak održavao na njoj. a jedan beogradski kritik patetično je upitao: "Dobro. Onda su na stol došle tople.XI. napetost i dopadljivost. — Je l' ti bolje? — upitao je Miki i uključio slabo grijanje Spačeka. — Moramo u bolnicu! — U bolnicu! — zacvilio je Ljubo. medavu i led bila u najmanju ruku preopasna. da mu ime i ne spominjem. Ali. Auto je plivao po skliskoj cesti. tvrdo ukoričeno. dežurna kritičarka me nazvala "konvertitom koji je izdao najelitniju i prišao najprofaniranijoj vjeri". razmjestivši pribor i otvorivši bačvu piva. gdje su ga odmah preuzeli i smjestili na odjel. Pomogao sam mu. nešto kao kad bi etablirani slikar u dokolici sačinio mustru za tapete. ali ona nije bila nikakvo mjerilo jer joj se ved unaprijed dopadalo sve što bih uradio. gdje se nastavio bacakati i stenjati. Na prozoru se pokazao Ljubo i mahnuo nam da uđemo. Doajen srednje kritičke generacije pronašao je u mom krimidu simpatičan "exercice de style". Miki i ja smo promatrali zaleđenu vodu. Knjiga se dobro prodavala. kojima sam poslao po primjerak knjige i s kojima sam se trebao nadi na Sljunčari ved sljedede subote. a onda je krenuo brzinom koja je za onakvu cestu. U Startu. Jedva se probivši kroz medavu. Snijeg koji je bivao sve viši i neprijateljsko zavijanje vjetra budili su u nama osjedanje samode. Višnji se krimid dopao. Prešli smo preko smrznutog putida i zastali na terasi. bili su moji prijatelji. a gde je tu onaj opojni. pregazili mačku. koji je uz poeziju pisao i kritiku. kako je bilo izuzetno hladno i kako je u subotu popodne počeo padati snijeg. Nismo pričali o mom krimidu. Mladi kritičar Studentskog lista sravnio je taj roman s najblistavijim stranicama R. To je čir — propentao je Ljubo. Nekoliko dana prije Nove 1984. izdvojenosti i izgubljenosti. — Kakav čir! Pa čir su ti izrezali — uvjeravao sam ga. Kritičar Vjesnika priznao mi je vještinu. prepoznatljivi miris i dah našeg tla?" Konstatacija najvedeg među našim kritičarima. Sjeli smo u topli dnevni boravak i. Chandlera i Rossa McDonalda. dakako. iz sasvim prijateljskih razloga nije napisao ništa. zanosio se u zavojima. Miki je zaustavio kola i zatrubio. — Ovako bedast izlet nismo ved dugo imali — rekao je Miki i počeo postavljati tanjure na stol. bila je porazna. Olakotno je u svemu tome bilo to što je po ovakvom nevremenu cesta bila sasvim prazna. ali mi je spočitnuo da "knjiga pokazuje beznadnu odsutnost metafizičkog zadatka". uhvatio se za želudac i počeo uzdisati." Bukva mi je rekao da mi je roman za pet. Izdanje je bilo luksuzno. nego o kojekakvim bezvezarijama. mirišljave pljeskavice. Umotali smo ga u deku i teškom mukom ga odnijeli do automobila. osim mene i Mikija nitko nije došao. — Što ti je? — skočio sam i oborio sa stola bocu kiselih krastavaca i tanjur s hamburgerima. koje je bilo moderno zvati hamburgerima. s koloriranim ovitkom na kojem je bila polaroid slika revolvera i "sacher-torte". Nakon drugog hamburgera. Oni od kojih sam najviše očekivao i koji su me znali izvudi i iz najvede potištenosti. . Ljubo je bio sam jer Irena nije htjela voditi dijete na izlet po takvom vremenu. — Brzo u auto! — viknuo je Miki. očešali zaprežna kola. a voda Šljunčare zaleđena. Ljubo je iznenada problijedio. ali su prve recenzije bile porazne. povijest hrvatske literature smjestit de ga na koju od svojih margina i arhivirati kao onog koji je zadana obedanja iznevjerio. ali da on vjeruje da du se sada napokon vratiti pretencioznijim oblicima. Stojko Milid. Žiža Tomid nije uspio pročitati roman jer je dovršavao scenarij za svoj prvi film. čitljivost. a glasila je doslovno ovako: "Ne okani li se Stanislav Ivančid jednodimenzionalnih importnih igračaka. — Želudac! — jauknuo je Ljubo i srušio se na pod. Mora da smo bili jedine budale u čitavom naselju. Sva obala bila je pokrivena snijegom. pod ironičnim naslovom "Svjedoci vole slatko a publika bedastode". ali smo ipak u rekordnom roku dopremili Ljubu Brabeca do Gradske bolnice. dok je on pekao hamburgere na vreloj teflonki.

— A kako i ne bi kad živi kao kamikaza! Puši i pije više nego ikad.— Znaš šta sam mislio sve vrijeme? — gorko se nasmijao Miki. — Mislio sam kako je po istom ovakvom vremenu poginuo Brambor.. telefonirao u Zagreb. a ne tako da te svi susjedi mogu čuti. Vradala se kudi s obiljem recepata za sve nove i nove lijekove. a bolnice gradi samodoprinosima! — Franjo. moja je bila najbolja! Stanje s majčinim srcem nije bilo briljantno. Upitno ga pogledah. Lijekove je obično nabavljao tata.. mislim da mu je cijena ambalaže veda od prodajne cijene. Ma kurac du vam poslati kavu! Poslat du vam čaj s limunom. a kad se nešto dogodi. Onaj tvoj idiot od liječnika prepisao ti je Trasicor.. zajebavate se naokolo. ne mislite na zdravlje nimalo. nakon čega bi razgovor o zdravstvenim teškodama ukudana obično bio završen. Majka nije bila osobito disciplinirana bolesnica. — Jebo te. — A zbog čega nema Brinerdina? — Šta ja znam . teškode s disanjem.. Sve su majke iste. —Je l' to opasno? — prekine ga Miki. U paketu je. ti si dežuran — dobacio sam Gogi Jazbinšeku. — Pa neka me čuju! Ovog du trena pisati Saveznom izvršnom vijedu i poslati ih u onu stvar. unatoč žaljenju i jadikovanju na ovu ili onu stvar. premda sam čvrsto vjerovao da nije tako. živite kao zadnji praljudi. Ubrzo se na hodniku ukazala prilika dežurnog liječnika. odlazila je kardiologu tek kad bi prigustilo. u potrazi za lijekovima.. Zalila. Kutinu. U torbici se nalazio smotuljak novčanica mamini zaostaci od mirovine. Poslat du vam kavu po sestri.. — Je l' to opasno! — razljuti se Gogo. paketid je djelovao dirljivo. kad god mi dovezemo Ljubu. osim moje. — Dečki. ne može osigurati lijekove. Mogao ti je prepisati ljetovanje na Sejšelima. a svugdje mi kažu da se taj lijek ne proizvodi ved šest mjeseci. nakon duge i bezuspješne potrage.. majmuni! Sedmo poglavlje I. a onda bi. Majka mi je poslala mali paket u Zagreb. je l' opasno? — Svaka ludost koju napravi s tim komadidem želuca opasna je. molila sam te da protiv režima govoriš u pola glasa. — Krepat du prije svih vas jer rintam kao konj! — govorio je otac. Na torbici je pisalo: "Stanislave. koji se samo nasmijao i potapšao me po ramenu. obično sve izdrži. prokrstario kolima čitavu regiju. Recepti u kojima svaki kronični bolesnik vidi garanciju zdravlja i nada se od njih konačnom razrješenju svojih problema. Zec je bio kupovni. pa du vam redi. pored nekih sitnica. — Režim koji je brigu za čovjeka proklamirao kao osnovno geslo. polako je hodala i vrlo brzo se umarala. Sonja je bila ljubomorna.. imali su jedinu manu koja se sastojala u tome što se barem na polovicu njih nije mogao dobiti lijek. čuvaj bijele pare za crne dane". Pa što ga ne prodaju u rinfuzi. se na bolove. pa bi bio isti kurac . Navikli na to da. i na koncu nazivao izravno proizvođača. bio bijeli sintetički zec s bijelom torbom oko ramena. Premda sam bio prestar za takve oblike sentimentalnosti. — Šta je s njim? — upita ga Miki. ali je torbica bila djelo majčinih ruku. boga im jebem! . — Čir mu je recidivirao — odvrati Gogo. a ima batrljak od želuca . nismo se mnogo obazirali na njene teškode. a ja sam je utješio riječima: "Sve su majke iste". — Pizda mu materina! — tresnuo bi stari ostatkom recepata po stolu. Beograd. Čekajte tu još koji sat dok obavimo pretrage. onda krotko pitate liječnika — je l' to opasno? — Pa. Raspitao bi se prvo u dvije gradske apoteke.

dakako. — Čuo sam da naokolo svašta laješ! — rekao mu je jednom drug Brabec. Ti znaš da zbog našeg nezadovoljstva najviše likuju naši neprijatelji. — Ana moja — rekla bi tetka iz Zagreba. mama je i dalje držala da sam savršen sin. — Znaš da sam privatni obrtnik i da me mogu zajebavati. Kako nije mogla nabaviti sve lijekove. — Valjda zbog tih neprijatelja nema tvog Trasicora u apotekama — rekao je otac mami. narodski uzvici. — Kako? — Pa mogu mi nabiti užasan porez. . Inače. peder? — rekoh ljutito. u ovim teškim vremenima. ali su katkad završavale žgaravicom. — On se ne želi oženiti jer je brak odgovornost. na primjer. pa onda rezignirani apolit. — Gospon Ivančid — govorila je mom starom dok se vradao s napornog fizičkog posla (koji je nazivao: horbanje ili rintanje) iz radionice — evo pročitajte si Kulu stražara. sada penzioner u istoj rajonskoj OOSK. pa dete shvatiti da je krajnje vrijeme da spasite sebe i svoje ukudane. ona je od oduševljene afežejkinje postala umjereniji aktivist Crvenog križa. — Sa svakog sastanka dolaziš ljut i nervozan.U rječnik moga oca. ne možeš uzeti Sonju. — Ako si peder! — izdere se otac. — Za tvoj tlak svakako bi bio dobar čaj od blitve i žalfije. — Pa ne razrezuje SK poreze! — rekoh zajedljivo. Što se tiče aritmije. Ako ti to škodi zdravlju. Eva Biser. ali je zato bila revna i disciplinirana što se tiče uputa koje joj je slala njena sestra Livija iz Zagreba. koje nisam mogao podastrijeti roditeljima. — Kako možeš biti tako siguran? — podigao sam glas. nije red! Pa i ti si bio jedan od graditelja ovog društva. pa vjernik katolik. govorila je: — Gospodo Ivančid. Netko bi možda pomislio da je odlaskom u privatni sektor oslabila njegova izvorna radnička klasna svijest. — Siguran sam jer te poznajem! — odvrati on. koji je nekod o akutnim društvenim problemima i neuralgičnim točkama današnjice govorio sasvim konstruktivno. pomiješan s jabučnim octom. da bi završila kao svjedok Jehove. a uvečer samo kefir s nasjeckanim češnjakom. mislim da bi propala u zemlju od stida. proljevom ili nekim drugim želučanim tegobama. jučer sam doznala da valja jesti mnogo peršina i celera. koji je ista takva vucibatina kao i ti. imaš trideset šest godina. ali mi je sve više zamjerala jednu stvar: — Stanislave. Za to beskonačno otezanje pred bračnom lukom imao sam svoje privatne razloge. — Ja sam ostao dosljedni ateist. — A zbog čega bi drugog izbjegavao brak? — Zbog hiljadu drugih razloga! Što ako sam. — Upali državni neprijatelji u apoteku i maznuli Trasicor! — Franjo — blago de majka. čudne poredbe i rezignirani uzdasi. što je za majku normalno. to vam je sve od pjega na suncu i od tih silnih atomskih pokusa. — Nemoj. sve su više prodirale nepristojne riječi. Zar ti nije vrijeme da se ženiš? —As kim. ti nisi normalna — naljutio se otac. — Šta ti znaš! — odbrusio mi je otac. — Onda. A za to nema dovoljno hrabrosti. ali možeš onog njenog brata. Raznorazne tetkine terapije obično su pozitivno djelovale na mamine kardiovaskularne tegobe. Je li tako? — umiješao se u razgovor otac. mama? — O Bože me sakloni! Da te samo čula tvoja Sonja. susjeda za koju je otac govorio da de na kraju biti toliko stara da de je iz humanitarno-zdravstvenih razloga morati ubiti. pa čak i marksističko-lenjinistički. vrativši se s partijskog sastanka. ali s ovima na vlasti više ne pušem u istu tikvu — odgovarao joj je otac. ujutro natašte. ali meni se činilo da je to zbog sasvim nesređenog stanja u raznim vitalnim područjima života. mami je bilo teško držati se liječničkih uputa. zašto se ne ispišeš iz partije? — Ana. Evin ideološko-politički curriculum vitae bio je uistinu neobičan.

— Bolje vani. znaš li ti? — Ne znam — slagah. njenim mužem. da izlazi navečer nekamo. Ako se rastave. — Ona je dobar radnik. ispitujudi toplinu novog toasta koji je na pult ispred nas sručila ljutita konobarica. Naručili smo toast i pivo. — Imaš li pola sata vremena da iziđemo van? — Zašto ne možemo ovdje? — začudih se. — S Kikijem Gorjanom.. Direktor Joža bio je pravi laf. — Moram s tobom razgovarati — rekao je ozbiljno. ne znajudi o čemu priča. Znaš. stari! — rekao mi je direktor. — I taj Kiki je u to siguran? — Nije. jer nisam volio razgovarati o Višnji. Nešto je naslutio i sad joj ne da mira.. Kaže da se u posljednje vrijeme čudno ponaša. Kiki mi se žali da s Vinjom nešto nije u redu. Zašto uopde želiš razgovarati o Višnji? — Primjeduješ li da se s njom u posljednje vrijeme nešto događa? — Primijetio sam jedino da je promijenila frizuru — rekoh. — Jest. izvukavši pare prije. — A kakve veze s tim ima njen muž? — Ma strašno mi je neugodno pričati o tome — okolišao je on. da ga zanemaruje. ja sam je malo pogurao na natječaju. Pitao je mene znam li i mogu li mu pomodi.. pa obriše pjenu s usta. . pa ni s direktorom. ali je pravi ljubomorni manijak... ali nam je piva bilo previše. kako nam možete dati hladan toast i toplo pivo? — obratio sam se konobarici. koji nije patio od kompleksa privredne veličine. Iako o tome ne volim pričati. Brak im je postao pakao. Bez razmišljanja sam sišao kat niže. — Otkuda ti to sve znaš? — Kako ne bih znao! — u čudu de Joža. zar ne? Dobio si dobrog radnika. znajudi da me zacijelo treba zbog teškoda oko naplate propagandne kampanje. čavrljajudi nešto o tome hode li Diro Blaževid natrag u Dinamo. On je. Ljutita konobarica osvetila nam se donijevši nam gotovo zaleđene boce. ukratko .U proljede 1984. — Ovo pivo je toplo. — Slušaj. — Ukratko. za frkava i šta ja znam . Časkom smo se natezali oko toga tko de platiti. — Ti znaš da sam ja najbolji prijatelj s Kikijem . nego je sumnjiči. Misli da se zaljubila u nekog s posla. Kiki misli da se zaljubila. Sve više sam se osjedao kao da sam na preslušavanju. ipak moram. Da ne govorim o tome da de joj pokušati oduzeti dijete . ne pitam te to radi njega. on de joj praviti užasne probleme. Toast smo pojeli. kao da mu je sve jasno — iako mi je Kiki Gorjan prijatelj. On je sjajan dečko. Bio je to jedini direktor koga sam poznavao koji nije nosio sivo odijelo i neukusne kravate iz pedesetih godina. nego je vječito bio u trapericama i puloveru. — Idemo — rekoh. nego radi nje. — S kojim Kikijem? — upitah ga.. Stvar je sasvim privatnog karaktera. — Ali moram. zar ne? — nastavi on. — Pa Gorjanovi su nam kudni prijatelji. ustavši od pulta. izbjegavajudi njegov pogled. zafrkant i posve običan čovjek. ali s dozom nesigurnosti u glasu. skandale i druge neugodne pizdarije.. — Ukratko? — Ukratko — otpije on malo pive. — Znaš — nastavi on uporno.. da je ravnodušna. ali tebi zbog toga nije žao. te je li Feni vedi promašaj od Obrovca. Gospodo. koju smo organizirali za nekakvu traljavu tvornicu automobilskih dijelova i alata. — Ma nemoj! — primijetili ironično. iako to ranije nikad nije radila . ušli smo u Pam-Pam u Frankopanskoj ulici.. godine pozvala me sekretarica Lela i rekla mi da bi direktor želio razgovarati sa mnom. a za ozbiljne poslovne razgovore činio je ustupak poslovnoj kurtoaziji. — Htio sam te pitati nešto u vezi s tvojom suradnicom Višnjom. jer je ionako bilo vrijeme gableca. Izišli smo van i. A ja opet pitam tebe.. nevoljko oblačedi demodiran sako koji je držao u ormaru svoje kancelarije.

— Isuse. U trenucima očaja volio sam miješati pida. književnik je! Nakon toga mi je pukao film pa sam se srušio u dvanaestosatni gluhi san. a vas. Osim toga. rekoh gledajudi nekamo u stranu: — Znaš šta. U bifeu Sušak popio sam dva piva. fergazerima. saslušao zatim Zi-žin napad na Spielbergovu licitarsku dramaturgiju. najviše dva-tri puta u životu . Dakako. — Dobro — reče mirno dok smo prelazili preko pješačkog prijelaza. a mama se nasmijala i rekla: — Iako je pijan... lijepo govori.. U Kavuridevoj ulici bio je tim koji je obrađivao izdavačka poduzeda i robne kude. Kužiš se u te stvari. — Napio sam se zato što je današnji dan svečan i izuzetan u mom životu i radu . Osjedao sam se jadno. pogledajte ga! Uteturao sam u sobu i. molim te da prihvatiš moju iskrenu ponudu za brak. gdje si se tako užasno nalio! — vrisnula je Sonja. crnu kavu. i draga Sonja! — rekoh teatralno podigavši ruku uvis. — Jebo te. Joža . Vratio sam se u ured. Imao je neke strašne pjesme u kojima tipovi. izišli smo na još nekoliko gableca. optužujudi sebe sama zbog milijun stvari koje sam učinio i zbog sto milijuna stvari koje sam propustio učiniti. a onda joj je netko (pretpostavljam. — Sigur no si opet u lošem društvu! — Draga mama. izgubljeno i besperspektivno. — Ma što se to događa jednom u životu? — priupita me Sonja. Nakon votke. Činilo mi se da ne mogu gutati. zamišljajudi da svaka čašica predstavlja otrov. dva gemišta. što si to uradio od sebe! — prekrižila je mama ruke i pogledala me kao da ne vjeruje svojim očima. Od dvanaest sam u kinu Zagreb sasvim nezainteresirano gledao Otimače izgubljenog kovčega. rabljenim kolima. pelinkovac. pred nosom. koji sam ispred Buljata bacio. prišao mi je odrpan pijanac krvavih očiju i s masnom šilt-kapom na glavi. a nakon toga sam izišao van i prešao na drugu stranu ne bih li uhvatio taksi. Izvuci se nekim kadrovskim imperativima ili nekim drugim sranjem. II. dabome. uzeo svoje stvari i demonstrativno napustio posao. musolini. što melješ! — uplela se Sonja u moj svečani govor. ajerkonjak. a nakon toga otišao na Tuškanac i dugo sjedio na klupi. Sonja je zinula od čuda. osim službeno. Kakav bio da bio.. — Šta? — Premjesti lijepo Višnju u neki drugi odjel. stari. — Joj.. — Trenutku koji se događa jednom. Bila je obzirna i nije se htjela upletati u moj brak na onaj način na koji sam se ja upletao u njen. odrastao si u udruženom radu.. — začudi se on.. — Hodeš redi da ti i ona . tu zatekao majku koja je stigla negdje oko podne. Joža) rekao da se ženim. koji je iz krajnje reduciranih pričica o benzinskim pumpama. — Stanislave. Ali. — Da nisi dobio na lotu? — Draga Sonja. dvije votke i koktu. tri rakije. čitavu nod . sitnim džeparima i ostarjelim igračima baseballa znao izvudi takvu metafiziku da mi je dolazilo da glavom razbijem gramofon. taksist me nije htio primiti u kola jer sam smrdio po desetak različitih alkoholnih pida.pobijedio. Na križanju Frankopanske i Prilaza JA. mučeni istim bolovima kao i ja. draga majko. Onda smo izišli i šutke krenuli prema našoj zajedničkoj sudbini —Jugospotu. Tješio sam se neko vrijeme oporim i tužnim pjesmama Brucea Springsteena. Nekoliko sati kasnije u slastičarnici pored kina Slobode kupio sam velik sladoled. ona ne smije znati da ja o tome imam pojma. otresao se na mene. — Nedu ništa redi. molim te. Samo je ti premjesti.. molim da našu vezu obdarite majčinskim blagoslovom. po čemu mi se učini da ipak ništa nije znao. Nakon toga se više nismo viđali. Najbolje u Kavuridevu. Višnja Gorjan premještena je po kadrovskoj nuždi u naš odjel u Kavuridevoj ulici. I dalje me uporno nazivala. rekavši da mi je Buconjideva tu. a onda se počela smijati: — Teta Ana. Bio sam najveda pizda u ovom kraju i najveda kukavica u ovom dijelu svijeta. — Osobito moram pozdraviti moju dragu majku što je došla i što de modi prisustvovati velikom trenutku — nastavih. gledam te čitav sat! Ti si vedi maher od mene! Ločeš li zbog toga što te napustila ženska ili si samo hobist u tim stvarima? Popio sam s njim još po gemišt.

danas mi se čini da smo se ta tri dana u Opatiji izvrsno slagali samo zbog toga što smo sve vrijeme bili pod blagom parom. . kao što je običaj. koja je protekla u srdačnom tonu i razgovorima o bududnosti. ni za medeni mjesec. — Da . oba pokloni moje majke. Iz kreveta gotovo da nismo ni izlazili. a kamoli da bih imao petlje ukrasti ga. Zapravo. A onda. još k tome dosadna i amorfna — rekao sam mirno i vratio se čitanju LeCarrea koji je o totalitarizmu i staljinizmu napisao znatno briljantnije stvari. — Tebi se ni Hesse nije svidio. izvolite? — javi se pomalo hrapavi glas Višnje Gorjan. a mi nastavili put krcatim nodnim autobusom riječkog Autotransa. Moj svjedok bio je Sonjin brat Miki. Staško? — upitala me blago. pa je majka za vrijeme ceremonije bila jako zadihana. ni za pide.. ležao sam u mraku pogleda uprtog u strop. Gospoda Hedviga je kostim šivala tako pedantno i temeljito da je bio gotov pola sata prije vjenčanja. roditeljima i najintimnijim prijateljima na večeru u Gradsku kavanu. srediti se. snimali su ga kako leži nauznak na krevetu očiju uprtih u strop. ni za život uopde. Sonja i ja prihvatili smo se čitanja Orwellovih djela. mazili i tucali kao kakve radosne životinjice. — Pa i Stepski vuk je bedastoda. ali nisam mogao Sonji pokvariti njen sedmodnevni medeni mjesec. kojoj je moj literarni ukus-neukus išao na živce. Krevet nam je neprekidno bio razbacan. Ostala četiri dana proveo sam u dubokoj virozi. Sonja je držala da se radi o mojoj sabotaži. dajte mu andol i mnogo tekudine. morala dati šivati elegantan kostim kod privatne šnajderice. Nakon vjenčanja otišli smo s kumovima. samo smo se zezali. i čak tri glačala na paru. nisam pročitao držalo znakom nedopustive ignorancije. Kad je ušla s paketidima umotanih sendviča i hladnim šampanjcem domade proizvodnje. koji me posjetio u hotelu. tako da je on ostao na cesti. Zapravo. Nakon večere. Obedanje je ispunio samo djelomično. zario glavu u jastuke i zagrizao u bijelu plahtu. A što sam ja mogao uraditi? Nisam čak ni auto vozio. poklon Sonjinih roditelja. rekao: — Gospodo. zlehudost i neprijatnost držali posljedicom proročkih modi slavnoga engleskog pisca Georgea Or-wella. o tome da i ne govorimo! — Život životinja kao metafora za staljinizam. prestati piti alkohol i barbiturate i oženiti se.. S bračnog putovanja vratili smo se bez riječi. kad je Sonja sišla u restoran da nam donese sendviče od pršuta i šampanjac.voze po gradu ukradene automobile. nakon niza bezuspješnih pokušaja da pronađe prikladnu konfekcijsku haljinu. kad se htjelo naglasiti da je netko u bezizglednoj situaciji. A dosadno. Prva dva dana bračnog putovanja bili su prava simfonija savršenstva. pogotovo što je liječnik. Spustio sam slušalicu. bila je to sasvim nesretna i glupava godina. a za sebe je. nego umjesto toga zauzimaš jednu antiintelektualističku pozu! — razljutila se Sonja. namjerno čekajudi da ih plavci ukebaju. a meni je sve to djelovalo prilično bedasto. tredi dan uvečer. Bila je to stilska figura preuzeta iz američke melodrame.. Ujesen 1984. Uopde. zatim stroj za pletenje. što su drugi tumačili uzbuđenjem zbog sinova vjenčanja. gdje se dogodila mala nezgoda kad je moj otac slomio zub na komadu pržene vratine. gospode Hedvige. šutedi kao dvije mumije. i sijaset poklona. pri čemu se to što gaja. topao i pun raznoraznih finih pida. Sonja je bila oduševljena mračnom slikom totalitarnog svijeta u 1984. među kojima se isticao komplet za kavu i makrame vlastite izrade. Mnogi su njenu fatalnost. zbog čega nisam bio sposoban ni za jelo. ja sam legao u krevet. Pa šta! — izrekao sam heretičnu misao. Ti uopde nemaš ukusa. briljantnom alegorijom koja fingiranim ezopovskim jezikom slika precizne orise staljinizma u Životinjskoj farmi. godine uspio sam nekako povezati konce vlastita života. Sonja i ja smo krenuli na svadbeno putovanje u Opatiju. — Mislim da du se razboljeti. kao profesor književnosti i književnik. Miki se ponudio da de nas odvesti svojim Spačekom. Dobili smo. — Što ti je. Moj se otac isprsio i poklonio nam sedmodnevni boravak za dvije osobe u hotelu Ambasador u Opatiji. kako je tek pokatkad unijela. a Sonjin Arleta Kralik. Za tu priliku mama je natjerala oca da kupi novo odijelo i zabranila mu da i dalje nosi kravatu ribolovnog društva s onom užasnom ribom. Reda radi. uzeo slušalicu telefona i okrenuo jedan broj u Zagrebu. Došlo mi je da se bacim kroz prozor. jer mu je kod Zdihova negdje oko pola nodi zatajio fergazer.

K. a onda pred nekom tetoviranom fuksom velikih sisa. ubojstvo. i 1986. Nakon toga.Deset dana nakon što smo se vjenčali. skočio naglavačke u hladno jezero iz kojeg više nikad nije izronio. ustanovivši da su kamioni njegove firme iz nepoznatih razloga dovozili šljunak na lokaciju njegove vikendice. prevara i si. kako sam poznavao ljude koji su se uspjeli riješiti pušenja. koji je govorio o ideološkim zastranjenjima u opdini. — Krava je naša! — zadovoljno je trljao ruke Ivo Sarid. tako da sam ja tvrdio da stiže iz Bad Homburga. pretpostavljao sam da du i ja uspjeti pronadi neki izlaz. Ljubi Brabecu izrekli su nekakvu partijsku kaznu. Taj je ubilježio prodaju od ukupno sedam ulaznica. pričanja političkih viceva i sličnih poroka. Svi ostali pregrmjeli su nekako Orwellovu godinu. moj Jugospot još je nekako sastavljao kraj s krajem. Baš u trenu kad smo se najopasnije nadvili nad ponor sanacije i drugih zurovskih lijekova koji se primjenjuju na privrednim bolesnicima. — Ima ih sasvim dovoljno. koji je u propagandnoj domeni najradije rabio prehrambene termine i izraze poput: "svojom realizacijom . također za okladu. zamrljan žig. uspjelo je hapiti i privesti agenciji privrednog giganta koji je na propagandu trošio enormnu količinu para. Ali. pustio u eter vedom brzinom od normalne. Zabrazdio je i Ljubo Brabec. popio je trideset ožujskih piva. droge. nezaposlenosti i slično. Pred sam kraj 1984. nedemo tako. po zvučnosti. neka ga sami traže! Ako me tko pita tko je taj C.. ved je radio na izradi satnice programa i lektoriranju (?!) radiovijesti. Kad je zapanjeni drug Milenko Laprda čuo kako na radiju govori glasom patuljka iz dječjih radioemisija. kao i mnoge druge godine. Mikija su temeljito zezali na radiju i prijetili mu otkazom. gospodin Časlav Kurcovski! Da je 1984. zla orvelovska godina. Imala je mutan. K.. pa su prevladavala djela koja su u naslovu imala riječi poput: osveta. pada standarda. koji su poput gladnih vukova vršljali po tržištu. ludilo. kao i svih loših navika. koji su odabirali filmove onako odoka. dobitak od bizarne oklade. Ipak. — Znači da znaju gdje je .. jer su po tome i 1985. čovjek može teško otresti. bile na neki način orvelovske. Jedinu blesaviju vrstu predstavljaju oni koji loš brak nastoje osmisliti i popraviti djetetom. krevet. jedne subote na Šljunčari za okladu pojeo subotnji Večernjak prepečen na masti od svinjskog pečenja. sada sam u njoj vidio neku vrstu loše navike iz mladosti. onda su načisto pošizili. a Sonja iz Hamburga. koji je u toj Orwellovoj godini. pohaban "geltašl" u kojem je bio snopid od milijun dinara. — Kako je doznao da smo se vjenčali? — Pa valjda su mu starci javili. E. pucanj. nož. to su iskusili i drugi na svojoj grbači. Stvar je bila nekako zataškana tek kad su načeli i druga Laprdu. Sve to ne bi bilo tako strašno da Ljubo Brabec nije predložio ostavku i izlazak iz SK. Tada se otkrila tužna činjenica da su kinorepertoar sastavljali kinooperator i kumče od blagajnice.. — Ne bismo li trebali ovo prijaviti policiji? — upitala me Sonja držedi sva zdvojna Delonovu čestitku u ruci. osipao i propadao. da se pokaže. Pri tom ne mislim na opde poteškode u obliku enormne inflacije. zato što je govor jednog utjecajnog druga u regiji. koji nam čestita sklapanje braka iz Hamburga ili Bad Homburga. nekoliko mjeseci Milana Grabara nije bilo u eteru. želi sve najbolje. nego mislim na ono što se događalo s mojim najbližima. Iza Steve Matica na obali je ostao tek jeftin. tako da mu je drug Vodogažec iz komiteta rekao onu čuvenu rečenicu: — E. druže Ljubo! Moje orvelijanske nevolje očitovale su se u braku sa Sonjom koji se maksimalno brzo trunio. jasno. afera. ne bismo li ipak trebali otidi na policiju? — Ne bismo! — rekoh značajno. Premda sam tolike godine ludovao za Sonjom. zamjenik direktora. nekoliko spretnih propagandista operativaca. redi du da mi je to šogor od svastikine jetrve. Najtužnija je bila sudbina Steve Matica. stigla je i šarena čestitka kojom nam stanoviti C. smješta je odjurio do radiostanice i od obične tehničke omaške napravio prvorazredan politički problem. a repertoarnu politiku predali u ruke Narodnom sveučilištu. izbjegavajudi razna integracijska i reorganizacijska rješenja koja su mu nudili. navike koje se. čiji je kinoprogram pokazivao katastrofalan nesrazmjer između američkih filmova i filmova iz socijalističkih zemalja. strava. koje je za početak odabralo neki film iz nesvrstanog Kameruna. Spadao sam u onu vrstu kretena koji lošu vezu nastoje popraviti i osmisliti brakom.

Mislio sam da bismo tvoje sposobnosti morali iskoristiti na adekvatniji način. "ovaj mjesec bi mogao biti mastan bod". sve mi se više činilo da sam se s literarnog početka u tih nekoliko godina ved našao na literarnom svršetku. kako bih mogao na miru pisati. — U tom pogledu nemam nikakvih primjedbi. Bila bi mi to kakva-takva potvrda da još uvijek nije sve izgubljeno. nego uglavnom na filmu. ved si prestao! Po čitav se dan izležavaš i slušaš gramofonske ploče. Pustite me. skoči kao oparen: — Ali ti si. Knjige su mi bile tragično lišene metafizičkih zadataka.. U mojim knjigama. — Stanislave — rekao je ozbiljno Joža puckajudi cigaretu i otpuhujudi oblačide dima — ti znaš da demo uskoro biti zatrpani poslovima. književnik i duhovit tip! Pa ti možeš napraviti dobre stvari. pozvali su me direktor Joža i zamjenik Sarid na razgovor. pa da pisati dalje nema nikakva smisla. — Mislim da du prestati pisati — rekao sam Sonji. a stila sam imao tek koliko to dopušta krajnje instrumentaliziran jezik. razljutio sam se.. kume moj. ali me nitko nije ni omrznuo. Kad je saznao zbog čega sam odbio to mjesto. a meditativnost u mojim knjigama predstavljala je najmršaviju i najtrapaviju razinu. ili starog barbe koji se u svojoj brodici ljuljuška na popodnevnom maestralu. a zahvaljujudi krimidu. tek što je ugasio staru. Pokušaj društvenog i političkog angažmana u idudem romanu. definitivno su me izgnali iz kruga ozbiljnih pisaca. "taj posao je pravi kolačid". Da. a gledajudi šire. ustao s kauča. ali je ona rekla: — Pa. pa me tako ni u Bijelu knjigu nisu uvrstili. koji se još koliko-toliko prodavao i čitao. skinuo s gramofona Toma Waitsa. jebo te duk! — Baš zato što sam književnik. Slegli su ramenima i pustili me na miru. Nisam odgojen na klasicima. Ivo Šarid. Htjeli smo te promaknuti na višu razinu. potpuno je uklopljen u režimski literarni obzor.hranim agenciju". nakon tolikih godina nisam se dodvorio ni publici ni kritici. što je pravi prostor i mjera pisca. U raščlanjivanju bitnih egzistencijalnih problema. Ivek Podnar mi je u zafrkanciji rekao: — Ma kurac si ti književnik! Nema te u Bijeloj knjizi! Premda sam njegovu primjedbu shvatio tek kao štos. jesam li ja uopde pisac. Premda je bila u pravu. i vedi osobni dohodak . sve sam se više pitao. jasno. da radim koliko mi se hode. da ih sto puta pročitaš. S tim je u vezi. zapravo izvrsne stvari . Ma koliko to . što bi se danas-sutra moglo uvrstiti u đačke čitanke kao zoran dokaz prave umjetnosti riječi. Zašto sad odbijaš. a znaš i to da kod nas nisi dovoljno iskorišten.. bio sam zapravo nitko i ništa. Bio sam u ovoj zemlji tek jedan od dvije i pol tisude ljudi koji pišu. "spot ti je ulickan kao Mozartova kuglica" (Mozartkugel). zatim sam prešao na neku vrstu metafizičke parabole koju nitko nije shvatio. pa i defetizam. stripu i raznim drugim trivijalnostima. nadajudi se negdje u dnu duše da de me ona pokušati odvratiti od tog nauma. prvi roman bila mi je parabola s jakim političkim konotacijama koje nitko nije protumačio kako sam ja mislio da ih treba tumačiti. nikad nisam pokazivao osobit rafinman. Iskušavši razne forme i žanrove. ne bi pronašao ni jedan jedini majstorski opis šume u maglovitom svitanju. Eto. iznenada su svi imali dovoljno posla i mogudnosti za "mastan bod". bacio u kantu za smede dvadeset stranica novog krimida i otišao u grad na "gluvarenje". — Misliš da bih trebao više raditi? — Ma ne — odmahne on rukom i zapali novu cigaretu. a navečer gluvariš naokolo sa Žižom i onim što sluša džez. Odjednom je svjetlo privremenog spasa zasjalo pred našim licima. Pošto su se ukazale novootvorene mogudnosti.. Nemam nikakvih ambicija u pogledu napredovanja u propagandnim poslovima. zanosedi se šašavim primislima da su književnici. da budeš organizator i koncepcionist. — Mislim da me ne zanima — rekoh. Zapravo. orača zaljubljenog u svoju njivu. Pisao sam fantastiku koju nitko nije čitao. — A i obaveze — primijetih ravnodušno. — Pa i obaveze — doda direktor. kojim sam želio biti zločest. poslije sam se zamislio i počeo razmišljati o svojoj literarnoj biografiji. koga je oduvijek strašno srdila moja tromost. — A i ne držim da sam u propagandnokoncepcionističkim stvarima jako sposoban. dečki. bio sam to i ništa više.

Postojali su različiti rezoni po kojima bih mu. Vidiš što se događa našem Ljubi. koji joj je ionako bio obedao. Irena ti ima tipa deset godina mlađeg od sebe. a kod klinki posebno. Ta večer bila bi strašno prosječna da nisam sasvim slučajno doznao senzacionalnu i vrlo neugodnu vijest. dr. Jazbinšek. parkirao sto posto ispravno. kao i oni . Popili smo na stojaka pivo čavrljajudi o koječemu. pretvorivši je u antipatični "fast food" klozet. a onda smo. Neka Ceca mu je. — Ipak. Tu zapravo nije zbrisao samo od braka nego od ved dogovorenog vjenčanja. naime. koji luduje za njom i koga mota oko malog prsta. Vradao se iz kupovine i upravo je unosio gomiletinu paketa u auto. jer o Ljubi u posljednje vrijeme nisam volio razgovarati. Nije bio neki osobiti zavodnik.. morao priopditi gorku istinu. kao pravi prijatelj. — Došao sam po poklone — odgovori prilično nelagodno. strepedi od susreta s Ljubom. imaš dovoljno za čitav dječji vrtid. otišli u Kavanu Corso da nešto popijemo. onoga dana kad je oduševljena mlada isprobavala tršdansku vjenčanicu (koju joj je on kupio). — Čekaj! Šta to pričaš? Irena da ima . na moj nagovor. koju je uspio nagovoriti da abortira kako bi u brak ušli neopteredeni "grijesima prošlosti". nakon tri godine besperspektivnog hodanja. — A zašto bih se ženio? Ti si sretan u braku? Nisam ništa odgovorio. pa se sve dalo objasniti jedino činjenicom da neobično brzo starim. Mačke bi to dobro upamtile. toliko mi je njegova sudbina bila mučna. Kad god bih u Zagrebu sreo nekog od starih drugova. — Kakve poklone? Da nisi sindikalni djed Mraz? Ako su sve ono pokloni. Znaš da sam oduvijek imao uspjeha kod žena. Irena se snašla. — Kako se snašla? — iznenadih se. nije mogao povjerovati što su to gradski grmalji uradili od posljednje autentične zagrebačke secesijske kavane. koji je. strahovito natovarena stvarima raznoraznog oblika i vrste. ali je zato gotovo svakoj obedavao brak. To je bilo doista čudno jer sam u rodni grad navradao prilično često. — Poznajem je? — Vraga poznaješ! To je sve omladina kojoj se dopadaju doktori. pristao na kupnju bračnog kreveta. — Svud oko mene toliko dobrih veza i toliko upropaštenih brakova! Ne vidim zbog čega bih se žurio da si zajebem život. — Ženskoj je prekosutra rođendan. gdje je dobio tromjesečnu stipendiju preko nekog Republičkog komiteta. kad ga je ženska na rubu strpljenja ostavila. — Ma tko zna tko je tu kriv — uzdahne on. — Ti si tu u Zagrebu pa sve doznaješ sa zadrškom.. Gogo Jazbinšek bio je svjetski rekorder u izbjegavanju brakova. a onda sam ga upitao radi čega je zapravo došao u Zagreb. Nakon motanja po Cvjetnom trgu i kave u Pušleku. — Kakvoj ženskoj? — Ma hodam s jednim novim komadom. Jednom je čak. morao prodati budzašto. Gogo je ved bio na putu u Francusku. pošto me upoznao sa svim detaljima u vezi s "komadom" s kojim je upravo hodao. Ušavši u Corso. i nije baš hodao s onoliko mačaka s koliko je tvrdio da jest. Sljededeg vikenda doputovao sam kudi obuzet nelagodom. koji ovamo nije zalazio još od studentskih dana. osjetio bih namah miris i dah rodnog grada. — Pa ima nekakvog mladog tipa koji je redovito fuka. da bi udovoljio zahtjevima stanovite Lele. počela potajno bušiti prezervative ne bi li ga trudnodom prisilila na brak.bacanje započetog rukopisa djelovalo patetično. koji je poslije. Misliš da njegov ponovo probuđeni čir nema nikakve veze s njegovim brakom? — Pa valjda ima — promumljao sam nevoljko. — Ima. — Ali u velikoj mjeri i sam je kriv. ima! — nasmije se on. prepustio se uspomenama i postao prava sentimentalna budala. kao svaki pravi provincijalac. kao gesta bilo je sasvim beznačajno jer je tekst bio apsolutno loš. pa bi ga nakon nekog vremena počele podsjedati na obedanje. — A kad deš se ti zapravo oženiti? — upitao sam ga. Pa i sa Sonjom sam hodao prije tebe — nasmije se on i naruči još dva piva. Otpratio sam Gogu do automobila. naletio sam sasvim slučajno na Gogu Jazbinšeka. Na najdrastičniji je način zbrisao od medicinske sestre Mojce.

čak i adresu Irenina ljubavnika. Ljubinog oca pokopali su uz sve počasti koje dolikuju čovjeku takva ranga i tog kova. Onda sam se sjetio da u svom rodnom gradu uopde ne znam nazive ulica. sve moje dvojbe oko toga da li da mu kažem istinu ili ne. kome kompozitora ne znam. Stajali smo tako bez riječi dok su s televizijskog ekrana odjekivali njemački ljubavni uzdasi. Je li Ivanka kod kude? — Nije. kderka Ivanka i još neki bliži rođaci grcali su u suzama i naginjali se nad raku. Zatim sam dugim koracima pošao Grabarovima da obavijestim Sonju i Mikija. I ja sam šutio. Kako bismo se dogovorili o subotnjem provodu na Šljunčari. Znao sam da du u oba slučaja ispasti svinja. postalo mi je sve jasno. nešto vojske. Tko vam je .. hajde onda. pa promuca kao da mu je neugodno. ispred ekrana po kojem su se kovitlale gole tjelesine i razlijegali uzdasi fingiranih orgazama. dvaput. pošao sam obavijestiti Irenu. Povorka koja ga je ispratila do posljednjeg počivališta bila je nepregledna. — Maršala Tita 7.. koji su me oduvijek podsjedali na groktanje. stajao korak-dva od njih. Doveli su čak i učenike srednjih škola. kakvu Irenu? — uzmucao se on. kao da ne zna što da radi. zuredi svejednako u Irenu. ali sam. — A gdje je? On me pogleda. a Irena u nekakvom posjetu. Vijenaca je bilo toliko da su prekrili i pet-šest susjednih grobova.. — Irenu Brabec! — rekao sam odlučno. a dok je zaključavao izlazna vrata. Bilo je hladno i u jednom sam trenu potrčao ne bih li se kako zagrijao. Naša mala "pleh glazba" bila je pojačana gradskim orkestrom iz susjednog grada i svirala je. rekao mi je: — Molim te. kako mi se činilo. Čim sam ga ugledao. — Jesam! Ali im na taj način prkosim! — Krasan prkos! — promrmljao sam. Rekao je da je mala kod bake. — Zaboga. Činilo mi se da mu je vrlo neugodno. u tren oka su postale bespredmetne. bojedi se da ne naletim na nju. — Upravo mi je umro otac — rekao je i slegao ramenima. Mora da je strašno voli kad je pristao i na ovakvu trpnju. odabrao manje zlo i odlučio šutjeti. — Nema ovdje takve. djelovao je nekako sumorno napušteno i izgubljeno. Pomogao mi je milicionar pa sam vrlo brzo zastao pred vratima na kojima je pisalo Trstenjak. Drugarica supruga Matilda. Tad sam začuo nekakav zvuk iznutra pa sam nalegao na zvono. što čekaš? Brzo se obukao. naravno. otromboljen u fotelji. pa ti si u partiji? — primijetili pomalo zajedljivo. Pozvonio sam jedanput. — D. Pozvoni na vratima Trstenjak. Nakon nekoliko minuta vratio se sasvim blijed i zbunjen. Nakon desetak minuta vrata je odškrinuo raskuštran mladid u kudnom haljetku od prugastog frotira. nijem. biranim riječima i patetičnim tonom veličajudi revolucionarnu biografiju druga Ivana Brabeca. čije je lice bilo zastrto tamnom . Onako debeo. vatrogasce. Bio je sam i vrtio je na videu pornid koji mu je bio posudio Miki. — Koga trebate? — upitao je mladid.. otišao sam ved u petak uvečer do njega. zbunjen i izgubljen. a onda mu lice oblije crvenilo. dobro — zbuni se tip i ode. Ljubo je izišao. — Kak. Nisam se mogao prisjetiti koja se od Ireninih prijateljica tako zove. jedva zakopčavši izlizani zimski kaput. otiđi ti i obavijesti Irenu da je tata umro. koja je u uskogrudnoj provincijskoj jazbini predstavljala blamažu najgore vrste. Pred otvorenim grobom istupali su razni govornici. Ne slutedi ništa. dok je Ljubo.. "Lenjinov posmrtni marš". U predsoblju je zazvonio telefon. Izjurio sam van. — Molim vas — prekinuh ga — recite Ireni da je umro Ljubin tata. jednu četu civilne zaštite i još neke druge organizirane sudionike. — Što da radim? — Idi brzo mami! Sad si joj sigurno potreban. neprekidno mučen gorkom spoznajom da Ljubo zna sve. otišla je s dečkom u Mađarsku! — Pa. zatim je teškom mukom pronašao ključeve od automobila. ali se nitko nije javljao.po kojima bih u cilju očuvanja njegovog i inače krhkog mira morao sve prešutjeti. Bila su dva dana do Badnjaka i na Ljubinoj komodi bilo je ved okideno božidno drvo..

koji je priredila Sonjina majka. pa da vidiš što je prava glazba. Začudio sam se. — Nešto si zamišljen — primijetio je stari. Navečer su u TV Dnevniku pročitali kratku. vijenci. iskupili smo se svi kod njih. samooptuživanja. — Nikom ne ide — složi se on.. Grabar. tipiziranu vijest o smrti i pokopu druga Ivana Brabeca. Valja se pomiriti da demo jednog dana svi ovako završiti. ljubomore . što bi prije no što smo se Sonja i ja vjenčali bila prava senzacija. Moram odmah redi da su nam starci svi skupa prešli na "ti". žaljenja. — Franjo moj — rekao je mom ocu dr. — To je valjda zbog sprovoda. Grabar je ironično napomenuo: — To bi učvrstilo tvoje ionako jake pozicije na radiju. pretpostavljao sam kakav se užasan film vrti u njegovoj glavi.. IV. kad je od šarana tek ostao kostur — sad du ti pustiti jednu božičnu stvarcu u izvođenju Wiener Knaben Sanger.. revolucionarna patetika u govorima njegovih drugova. Inače smo u braku valjda još od rođenja. — Takva su vremena. koje je dr. — Nije to zbog sprovoda — otpovrnuo sam. Premda je djelovao najmanje ožalošden. ali mene to nije previše zanimalo. ali moram ti redi da ne ide ni meni. kako bi se to patetično reklo. Onda je glazba još jednom zasvirala i druga su Brabeca grobari u paradnim uniformama lako i nježno spustili u grob. Sonja i ja smo se smijuckali i mislili si svoje. — Nikom ne ide . koji je nekad slavljenje vjerskih blagdana držao reakcionarnom burgijom. Dr. Na Badnje veče. jedino što je ostalo od vremena u kojemu je optimistična mladost druga Brabeca zasukala rukave da izgradi svoju viziju savršenog svijeta. Konačno. koju je on zvao "legtimacija". Grabarom o tome je li Krist povijesna ili legendarna ličnost. čak je i moj stari. Grabar je suvereno citirao Bibliju.. Ništa ti ne ide od ruke. a dr. Moj otac se nasmijao. Dr. ali naša je greška što o tome nikad ne razgovaramo. tako da su razgovori bili mnogo srdačniji i jednostavniji. formalno. Čudno. I to je bilo sve što je iza njega ostalo. naime. kao i izvatke iz Unamunovih knjiga. posmrtni marš. činilo mi se da su te zastave.. — Nije zbog sprovoda nego zbog svega.koprenom. bili smo ista krv! — Ni brak ti sigurno ne valja? — reče nakon krade stanke. sasvim lijepo uživao u velikom pečenom šaranu. govorio je kako inače ne govori. film satkan od kajanja. — Znam — zamišljeno de on. koji mi je pričao o uspomenama što ga vežu uz pokojnog Brabeca. — Kao i sve ostalo. pa malo bolje stegne šal oko vrata. vodedi teorijske i spekulativne diskusije sa dr. znao da njegov sin na radnom mjestu više ni s kim ne razgovara. zatim novostečene spoznaje iz velike monografije "2000 Jahre des Christentums".. . Grabar je. popradenu dvadesetak godina starom slikom iz njegove osobne karte. poštujudi sva pravila ovog rituala. S groblja sam se vratio s ocem Franjom. puščani plotuni. Možda bismo na taj način jedni drugima olakšali . kad nije bio nervozan. — Pa tek ste par mjeseci u braku. Engelsa i Plehanova. nosioca partizanske spomenice. pa da tamo za Božid nastavite diskusiju. — Jebi ga! — pljune on na pločnik. a Miki je iz zafrkancije primijetio: — Čujte. a moj je otac pomalo nesigurno baratao postavkama Lenjina. — Tu si bar možeš pomodi. neke teorijske tekstove o "Kumranskim rukopisima". koja ih je požurivala da jedu jer da de šaran ohladnjeti. doživljavao sam ga kao blisku osobu u kojoj sam nazirao sebe. Slavko Grabar redovito slavio. — Kako? — Pa razvedi se ako vam ne ide. bijesa. ni to mi ne valja — rekoh iskreno. mogu vas sutra odvesti na radio. bar malo . ali je njihovu diskusiju na najzanimljivijim mjestima prekidala gospođa Grabar. U rijetkim trenucima.. — Da..

Stvar je u tome da politički grafit prvi osvaja ulicu. — Više nisam! Nakon toga mi je dao teku u ruke pa sam pročitao čitavo poglavlje na kojemu je upravo radio. Češde je izmišljen (fiktivan) nego li istinit (autentičan). jer kako je forma nerazdvojiva . nemoj mi se smijati — rekao je Miki podosta bojažljivo. Tako mogu sasvim pouzdano redi da sam za knjigu. on izriče poruku kao da je siguran u odgovor (Miki tvrdi da je ovaj tip grafita češdi u komornoj domeni). gdje je netko napisao JEBO MATER NARODNIM NEPRIJATELJIMA I REAKCIJI! Poglavlje o grafitima završava niskom malih kontakt fotografija leica formata na kojima se nalaze autentični grafiti pornografskog sadržaja. dobiva se hibridni tip "eksklamativno-statusnog" grafita. djelovalo mi je vrlo neobično i još ga se prilično dobro sjedam. U početku se radi naprosto o verbalnom "prijevodu" jednostavna ikonička znaka. otac je odslušao podugačku izvedbu pjesme "Tannen-baum". Što se geneze tiče. Dakle. Te večeri Miki Grabar mi je prvi put pokazao bilježnicu i snopove papira sa zabilješkama za svoju Povijest pornografije. KURAC I PIDA VOZE KOLICA. Poznato je da političkih grafita ima svakojakih — revolucionarnih. Npr. "životnu filozofiju". Npr. Npr. Na temelju opozicije javno-tajno Miki Grabar dijeli pornografske grafite na dva velika roda: ulični (spektakularni) i zahodski (komorni). Izraziti primjer: AKO ŽELIŠ PUŠIT JAVI NA TELEFON 39-226. patetično kazano. JEBO SAM ŠTEFANIJU MAJURANEC. — Voluntativni tip — izriče tek zapretana htijenja iz dubine "narodnog bida". Npr. ili na. — Moralizatorski tip — objedinjuje neobične poruke koje kao da prosvjeduju protiv vlastite naravi. što je neobično bitno. — Ti si pisac. Naravno. Nakon ovih prvih ikoničkih poruka. mobilizatorskih. To osvajanje preduvjet je za rađanje poruke druge vrste u istom mediju. osnovne pretpostavke nastanka pornografskog grafita pronalazi u tzv. to jest pornografski grafit verbalne naravi. parolama i slikarijama. Npr. Npr. pojavio u našem gradu na zgradi predratnog Sokolskog doma. agitatorskih. Ako je ovakvoj poruci pridružen i potpis emitenta. kontrarevolucionarnih. JEBEM VAM MATER ŠTO ŠARATE PO ZIDU! — Artistički (ili larpurlartistički) tip — onaj koji se zadovoljava "ljepotom" vlastite forme. na uličnu fasadu uskače pornografija. zidovi se čine spremnim za verbalnu poruku. — Paradoksalni tip — izuzetno rijedak tip grafita. pa tako i sam navodi autentičan primjer političko-pornografskog grafita. —Epistolarni tip — u njegovoj je osnovi komunikacijska namjera. godine. destruktivnih i slično. to jest kudnu fasadu kao neku vrstu komunikacijskog kanala. mora se priznati. saznao na Badnjak 1984. to nije sve. prvenstvo daje ikoničkom grafitu kojim su zidovi pedesetih godina naprosto preplavljeni. odnosno o uličnim i zidnim natpisima. iako nedovoljno obrazloženo. SINOD SAM JEBO. ovaj tip poruke nastoji iskazati nedvojbeno kompromitantnu tvrdnju po stvarnu osobu. No. koji izriče poruku čiji se smisao ne može podvrgnuti nikakvom logičkom sistemu. odmah nakon politike. autor "Uvoda u pornografiju" dijeli verbalni pornografski grafit na sljedede žanrovske obrasce: — Didaktički ili edukativni tip — sadrži sve one naročite poruke koje nedvosmisleno upuduju na određene životne stavove. Npr. — Kompromitantni tip — naglašeno podrugljivih motiva. Riječ je o relativno jasno kodificiranoj ikoni za muške i ženske spolne organe. koji se potkraj 1945. što Mikiju Grabaru daje dostatno materijala da razmaše svoje klasifikatorske sklonosti i obdari nas čudnom "teorijom žanrova" u ovom segmentu pornografije. političkom grafitu najrazličitije tematike. pa to dovodi do isprepletanja kategorija. koja je kostur mojih uspomena. ali se po brzini kojom je sam sebi dolijevao vino dalo zaključiti da ga božična klasika previše ne zanima. bez izrazite želje da pruži artikuliraniju tendenciju.Žmirkaju očima od umora jer je na Badnjak cijeli dan radio. poglavlje o jednom od najstarijih pornografskih žanrova u nas. te ih minucioznom deskripcijom žanrovski razgraničava. TREBA JEBAT! — Eksklamativni tip — u čijoj se osnovi nalazi pojednostavnjeno izricanje tvrdnje koju anonim drži značajnom za okolinu. Miki Grabar. Zbog svoje teme. JA BI JEBO. autor je neprekidno svjestan mogudnosti hibridnih formi. Bilo je to poglavlje o nepristojnim grafitima. Dakle. ali se u daljnjoj Mikijevoj klasifikaciji ne može utvrditi jasan fundamentum divisionis. IZIJA MOGA! (zabilježeno u dijalektalnom području). a poslije se rada otvoreno polje za kolanje najrazličitijih pornografskih informacija.

godine Ljubo. ali nisam ništa rekao. Ljubo se nasmijao. jesu tzv. Izišli smo van razmišljajudi radi čega je Ljubo otišao u Veneciju a da nam se nije javio. Evo. V. hitro ispisuje neku od pornografskih mudrosti koju puk želi pročitati. pa bi svaki čas dojurio u Zagreb i posjetio nas u Buconjidevoj ulici. "prepravljači". — Svi? — začudih se. Jedan primjer: pokojni Stevo Matid strašno je volio na cjenicima u birtijama uklanjati kvačicu s naslova PIDA PO NARUDŽBI. uglavnom.od sadržaja. negdje na početku proljeda. — Dobro. Irena i mala Jarmila otišli su na sedmodnevno skijanje na Kronplatz. Radili smo to neumorno i podosta agresivno. pogladila Jarmilu po glavici i povela je u sobu da je zabavi. točka na velikom štampanom "I". često u stvaralačkom pogledu mnogo domišljatija. sjeli smo Miki. ved drugi put me prešao otkupivši od Škrge soma maraka koje su bile namijenjene meni. a mjesec dana nakon toga u povedi šoping u Miinchen. škripu i zvonjavu otpalih dijelova. U prvi mi se mah učinilo da se definitivno otkačio. kako bi on i Irena mogli skoknuti na dva dana do Venecije da kupe nešto krpica. a "zadnji ološ". Druga vrsta autora. pomislio sam u sebi. Na početku 1985. U posljednje vrijeme neobično intenzivno drugovao je sa mnom. Ljubo Brabec. — Ah. sitnom izmjenom mijenjajudi smisao službene poruke. uglavnom turističke naravi. "grafitoman". U ponod. Vradaju se na Staru godinu. Sonja i ja u stari Spaček koji se još uvijek. Za njega je autor brz i spretan pojedinac. mogao kretati cestom razumnom brzinom od šezdeset kilometara na sat. izvedbene strane. tipfeleri. ta je veza pukla i Ljubo više nije morao ni s kim dijeliti Irenu. Slegnuo sam ramenima jer mi ništa nije bilo jasno. Prepravljači su oni koji interveniraju u ved postojedem. uz zaglušnu buku. zbog iznenadne pojave organa javne sigurnosti ili vlasnika fasade. Bilo bi to prezločesto. unatoč godinama. Nakon Miinchena. Šest dana kasnije. požalio mi se: — Ne možeš više ni pišljive devize nabaviti. u travnju su putovali avionskim aranžmanom u London. Moj drug. zagrlio Irenu i izvukao je na hodnik. vi znate najbolje — rekla je Sonja. i krenuli do Brabecovih. nego u svojim istraživanjima ozbiljno zadire i u domenu autora. — Svi troje. — Stara! Sad brzo u Veneciju dok se Ivančici nisu predomislili! . koji je tromo i bezvoljno čamio zabuljen u televizijski ekran. sada se strašno razmahao. sve otkupi Ljubo Brabec. samo su najimudniji išli u inozemstvo u šoping. a koji put i nagli prekid u tekstu. oboružan lakom u spreju. ali smo pomislili da su možda netom bili legli. Jednom nam je čak ostavio Jarmilu na čuvanje. ali sam poslije shvatio da se bacio na očajnički posao ponovnog osvajanja svoje supruge — Irene Orešar. nije se oblačio nigdje nego je hodao naokolo gologuz. Ne znam je li zavedena Ljubinom pažnjom Irena ostavila ljubavnika. koji. po neko naopako napisano slovo (kao u ogledalu). tako da je nakon desetak minuta na hodnik izašla njihova susjeda i rekla nam pospanim i pomalo ljutitim glasom: — Brabecovi su jutros otišli u Veneciju. a srpanj su proveli u Grčkoj. za koju su karakteristični: traljav pravopis. pa smo došli do ulaza i počeli zvoniti. U prvi mah začudilo nas je što su im prozori zamračeni. — Zašto ne u Trst? — začudila se Sonja. sav očajan. Moram napomenuti da se Miki ne bavi samo strukturom pornografita. rekao nam je prilično veselo: — Pa moraš koji put izvesti ženu u inozemstvo! "Pogotovo kad ti nabija rogove s klinčadijom". o kojemu je govorila Irena. pošto su Grabarovi otišli na polnodku u crkvu na korzu a moji roditelji kudi. ili je ljubavniku dozlogrdilo što mu je priležnica više u inozemstvu nego kod kude. tako je i pornografski grafit neodvojiv od svoje formalne. Jednog me dana zaustavio na ulici Gogo Jazbinšek i. otkako se dinar sunovratio u gluhi ponor inflacije. U posljednjih nekoliko godina. to je tako profanirano mjesto — namrgodila se Irena —zadnji ološ se oblači u Trstu. obasipljudi ženu raznim galantnostima.

Ako ved volite povijesne teme. — Drago mi je što se slažete sa mnom — nasmije se dramaturg. hajte molim vas — nasmije se on. priča vam djeluje kao trendovsko pretjerivanje . a ja sam izašao na hodnik i u čudu gledao za njima. i bio sam siguran da se nede dobro završiti. — Pornografija. jer sam sumnjao da du se i dalje baviti književnim poslovima. — Ništa. koji nije znao čitavu priču.. — Ne znam — otpovrnuo sam jer mi je taj razgovor pomalo išao na živce. — Ma. dramaturški je to dobro sklepano i u tom smislu moglo bi idi . od kojih je jedan zaljubljen u kinooperatorovu ženu. Zagrabite malo u meduratnu građu! — Ma da. Rekli su nam da je u Veneciji.. — Ne bi ih smjelo uplašiti . duha vremena . — Ali. nakon Žižine primjedbe. Dakako.Sjurili su se niz stubište. — Ali. to je autentična priča! — bunio se Žiža Tomid. pa na nekom festivalu. koja je govorila o kinooperatoru koji posjeduje rolu predratnog pornografskog filma. —Ja mislim da nije. samoubojstvo . radilo se o scenarističko-dramskoj obradi davnog. idemo na pide — smirih ga. autentičnog događaja. sporednih likova i slično. što sam mogao. pristajudi na poraz.. Radilo se o ozbiljnom dugu prošlosti koji me ved godinama progonio. Potom smo čuli da je na bolovanju. Odnijeli smo scenarij producentu. glatko odbio.. autentična je. nešto što se doima istinito i vjerodostojno. oca mog pokojnog prijatelja Brambora. .. — Jebi ga... a nakon toga smo napokon shvatili da nas izbjegava. ništa.. stvar je sasvim izmišljena i neuvjerljiva — rekoh pomirljivo pred zgranutim Žižom. Mašti sam dao na volju u moru epizodnih radnji. koji je rekao da de nas za mjesec dana pozvati i priopditi nam hode li s tim scenarijem idi na SIZ. Mislim. Ivančicu. Izgledali su kao mladi. — Kako biste ga bunkerirali — dometne Žiža ironično. kako bih vam nadoknadio osnovne troškove . Ali. Udba. pa danas se pišu i snimaju stvari zbog kojih se prije desetak godina moglo otidi u gajbu. Upravo sam za svog prijatelja Žižu Tomida završavao scenarij za njegov drugi film. Što ima tako opasno u našoj priči? — Pa.. kasno smo se našli! Sada se više ništa ne da uraditi. odaberite nešto pravo. — Možda de ih uplašiti politička razina — rekao je Žiža Tomid dok smo sjedili uz pivo ispred slastičarnice kod kina Sloboda.. ali nedostaje autentičnosti. — Znate. ali dramaturga nismo našli.. — Osim toga. kad smo silazili niz stubište ugledne filmske kude. Ved sam bio voljan pristati na neki dinar. Moj scenarij pod naslovom Kinooperater sadržavao je mučnu priču iz vremena Informbiroa... ali sam dramaturgovu ponudu. Osim toga.. nema ništa — složi se on. talentirani ste kao scenarist — pokuša mi polaskati — ali ste još uvijek pod utjecajem fantastike. Po nečemu mi je to smrdjelo. Mjesec dana kasnije navratili smo u filmsku kudu koja nam je trebala biti producent. ustajudi od stola . ali je glavna radnja bila potpuno autentična. — Misliš da je autentičnost dovoljna isprika za nešto što mnogi ne žele vidjeti? — upita me Žiža. — Pa sve se upravo tako odigralo — rekoh. U tom scenariju gledao sam neku vrstu oproštajnog rada. — Što bi tek rekao da sam u scenarij ubacio Brambora kako u šok-sobi izvlači sondu čovjeku na samrti — promrmljah nešto kasnije.. — Pa ništa — reče on kao da ništa nije propalo — sad demo se baciti na Prevarenog Mesiju i napraviti "treatment" .. — Ali u režijskoj koncepciji naveo sam da du stvar malo depolitizirati i koncentrirati se na ljudski karakterni potencijal priče. preljub. o sudbini Tončeka Kralika. i trojici samovoljnih i sigurnih udbaša. Uspjeli smo ga uloviti dva dana prije no što de istedi rok za prijavu filmskih projekata SIZ-u. imao sam toliko svojih problema da se nisam mogao previše baviti nanovo probuđenim erosom Ljube Brabeca. — Ne razumijem — pogleda me Žiža. voljan sam za razumnu cijenu otkupiti scenarij. dečki. zaljubljeni golupčidi i to mi je bilo strašno sumnjivo.

a na poleđini kuverte piše tuđe ime. zaglavili smo Žiža i ja u Kinoteci gdje smo po peti ili šesti put gledali Miliusov Dan velikih valova (Big Wednesday). — Nešto mi se mota po glavi kao da sam ga tamo ostavio. — Pa nedu čitati tuđu korespondenciju! Što je? — Oni se dopisuju — reče on drhtavim glasom. Bar za sada! . Razmjenjuju pisma. samo što nije počela kiša. Irena ga je izgubila. Ljubo polako ustane. pa reče: — Ništa. — Krasnu si mi Metaxu donio! — rekoh mu ironično. Kao što ju je veselilo kad ju je on vodio. nego zbog ljutnje. — Ne znam. bunkerirana prošlost. A mi. — Bogamu. — Otkada? — začudih se. a onda. — Tko oni? — Tko oni! Zar ne razumiješ! Delon i Irena. Valjda oduvijek. idemo još potražiti u Gundulidevu — rekao je kao da je prečuo moje pitanje. — A. na što sam pristao. u sobu mi je ušao Ivek Podnar i rekao: — Dolje na porti traži te nekakav skrhani debeljko kome su. Šalje joj pisma preko trede osobe. Naručio je pidu koju nije ni taknuo. — Što je to? — Pogledaj.. Putovat demo i dalje. Stvarno je djelovao smušeno i izgubljeno. — Čekaj. — Sve to vrijeme oni vode sentimentalnu prepisku — prekine me. sve lađe potonule. Žiža je duboko uzdahnuo. — Otkuda ti to? — Slučajno — promrmlja on i pocrveni.. Potkraj ljeta. Konačno. zato si je vodio! — sine mi. a nitko ih ne sluša. — Oprosti — snuždi se on i šume ostatke boce pod automobil. Vidiš. Otvorio je prtljažnik i izvadio Metaxu. a onda je ustanovio da više ne zna gdje je parkirao. a ti se tu preseravaš s glupostima. — Koji ti je bog. ali ni nakraj pameti mi nije bilo da me na porti čeka Ljubo Brabec. Ljubo. pa ne možete više u inozemstvo? On onda pokrije dlanovima lice. Što se dogodilo? Oduzeli su vam pasoše. — Dobro — složio sam se i pošao za njim.Nisam mu ništa odgovorio. slučajno sam ga našao. premda se tako bilo naoblačilo da je mogla svaki čas pljusnuti kiša. razbila se i razlila po pločniku. i taj surfing. Uplašio se jer su boraca pune novine. a on još jednom pocrveni. izgleda. pomalo pripiti. — A ja je budala vodim okolo naokolo. kao da mi oklijeva priznati radi čega je došao. misledi da de je to veseliti . Zatim je predložio da sjednemo ispred picerije. Kad smo izišli iz kinodvorane. obriše čelo i iz džepa izvuče zgužvanu kuvertu i pruži mi je. — I sve ovo vrijeme što ste krstarili po inozemstvu . Neprestano je brbljao o bezveznim stvarima. mi nismo imali ništa. uz sve divne stvari. Poveo me do automobila da mi preda Metaxu s pet zvjezdica koju mi je donio iz Grčke. — Drugi put uzmi pakiranu u metalnu bačvicu.. i to ne bilo kakva. — I što deš sad? Prve kapi ljetnog pljuska počele su udarati po stolovima i ljudi su pojurili u lokal. zatim pivo koje mu se gadilo. Te iste večeri. jednog dopodneva. Metaxa mu je ispala. Imao sam nekoliko debelih komitenata pomalo depresivna ponašanja. revolta i očaja. ali ne zbog svježeg zraka. Ona je ipak moja. — Nisam tragao. Sišao sam dolje razmišljajudi o kome se radi. kao damu je svejedno hode li pokisnuti ili nede.. — Znaš šta ja mislim da je posrijedi? — rekao je Žiža kad smo se ukrcali u tramvaj. stalno protestiraju protiv raznih nepravilnosti. Ljubo? — upitao sam ga ne skidajudi pogleda s njega. a ne Delonova žena. — Mislim da se ustrtario jer u Savjetu ima neke borce koji bi mu stvar možda stopirali. — Ne znam — odvratio sam. auto smo pronašli u Dežmanovu prolazu. pomiren s tim da je Kino-operator mutna. kad je spuštao haubu. Ali kako? Ti jebeni Ameri imali su. ali sam bio siguran da se više ni na što nedu bacati. — Milijun puta sam razmišljao o tome kako bi trebalo na praviti ovakav film o našoj generaciji.

pomislio sam. novi | i moderni izvođači. a još manje onaj iznajmljeni stan u Buconjidevoj. ali da više ne može smisliti život u Zagrebu. koja je u posljednje vrijeme uživala stanovitu popularnost. Bilo je nečeg strašnog i depresivnog u ostarjelim Beach Bovsima. Onda je ona. ali kao da više ničeg nije bilo. "Kog boga da ponavljam iz početka kad mi je trideset sedam godina". Istina je da smo se još nekako podnosili. Sutradan sam otkazao stan i preselio se k Bukvi u garsonijeru dok ne pronađem nešto trajnije. možemo porazgovarati ovdje za sto lom. Otišla je stoga na more sama. Svrha mu je bila tipično rokerski naivna — pomod gladnima u svijetu. moj i Sonjin brak tavorio je na tužnim razvalinama. Oglušivši se na moj pozdrav. . Na kraju je dodala kako se nada da du i ja ostaviti Jugospot i vratiti se kudi da još jednom probamo iz početka. Ne znam što je o okolnostima naše rastave rekla svom bratu. a onda smo se. u posustalom i godinama nagrizenom Neilu Youngu. jednog vikenda. činilo mi se da bismo se te navike odviknuli nešto teže negoli gledanja televizije. što je bila čista laž. koja je i njoj bila poznata. s Mikijem i Sonjom. tako da ga krošnja nije štitila od kiše. U tih dvadeset sati. a kasno po podne nam se pridružio i Ljubo. kako se cijelog ljeta nismo micali iz sparnog i zamornog Zagreba. Na početku ljeta te godine ostarjeli su rokeri živjeli za senzacionalni dvadesetosatni prijenos iz Londona i Philadelphije pod nazivom LIVE AID. posve slučajno sreli kasno navečer u birtiji na Gradskoj tržnici. u podbuhlom i vjerojatno pijanom Dvlanu. da se konačno treba otrijezniti i probuditi. kome je netko isključio mikrofon. ostao je tek tužni panoptikum deformiranih figura i karikaturalnih uspomena. u ošišanim. mumificiranom Keithu Richardu. koje smo držali ključnim desetljedem našeg vijeka. Nazvala me tek nakon dvadeset dana od kude i rekla da je dala otkaz na školi. Nadam se da se ne ljutiš na mene. te da de se zaposliti u rodnom gradu. "Live aid" kao da nam je iznenada poručio da je naše vrijeme prošlo. Pratio sam ga (jedan dio prespavavši) kod Grabarovih. u naboranom. Uglavnom. Tren kasnije izašao je Miki i zastao koji korak ispred mene. — Ali vani je pljusak. Od bardova šezdesetih godina. i uredno složio pismo u kuvertu. pravedi se mirna i ravnodušna. ako se izuzmu mlađi. bilo mi je strašno i nesnosno. U prvi mah bilo mi je žao. Iako je bila rekla da odlazi na Krk. na koju sam flomasterom napisao ODSELIO U NEPOZNATO.. Najednom. ali s Mikijem sam zbog toga imao mnogo više nevolja negoli s njom. ali su časovi neugode prošli nevjerojatno brzo. nekadašnji bas gitarist gimnazijskog benda Gromovi pakla. Predložila mi je da otkažem stan. Nakon toga trebali smo se sastati još jednom na sudu kako bismo obavili formalnosti oko rastave.. predložila da u rujnu odemo na more. zamolio me hladnim i pomalo prijetedim glasom da iziđemo van. u crnoj seksi bakici Tini Turner. Nekako u to vrijeme. sve je bilo tu pred našim očima. neko vrijeme me izbjegavao. ali je ona poslala advokata. pred nama je prohujala čitava naša mladost. javila mi se jednom neutralnom razglednicom (Bok! Pozdrav Sonja) s Unija a da me nijednom nije nazvala. šarenoj loptici Eltonu Johnu . ali sam se suzdržao i rekao nešto neodređeno kao: "Baš fino" ili nešto slično. primjerice. Ostao je pri svome pa sam nevoljko izišao na ulicu sklonivši se pred kišom ispod slabog zaklona što mi ga je pružala akacija zasađena pokraj ulaza u lokal. godine. premda je u načinu kojim je spakirala putnu torbu bilo nečeg demonstrativnog. zrelom džentlmenu Bowieju. pa se po tome činilo kao da ga je zamislila neka sanjarska glava još davne 1968. Rastao sam se sa Sonjom tako naprasno da se nismo stigli ni posvađati. Nakon dva dana poslala mi je pismo koje je sadržavalo čitav mali elaborat našeg braka iz njene vizure. zapravo. Zamolila me da joj oprostim što je tako postupila. pitomim i ved nepostojedim Whoovcima. jer je nazvala Jožu i pitala ga imam li mnogo posla. pa nas je skup najobičnijih navika držao oko zajedničkog stola i koji put oko zajedničke postelje.VI. Potom sam selotejpom zalijepio kuvertu i bacio je u poštanski sandučid. Htio sam je upitati što misli o našem braku. u dekadentnoj. koji me užasno nervirao neprekidno govoredi za moju bivšu ženu "moj klijent". u tromom i mlakom Paulu McCartnevu. u elegantnom. ali mnogo lakše od pušenja. pa sam se ispričao silnim obavezama u Jugospotu. u debelom Davidu Crosbvju. eventualno. zbog čega se valjda Ljubo Bra-bec ved nakon nastupa Whoovaca napio i zaspao. Nije mi se dalo provesti četrnaest dana na nekom vrelom kamenu s dnevnim tiskom u rukama i masnim losionima na leđima. ali jedno drugo nismo uopde zanimali.

Ostavši bez zraka. prišavši mi korak bliže. Nakon toga sam ga gurnuo u mlaku.. — Idioti! Maknite se s ceste! — vikao je vozač koji je izišao iz automobila. klinca koji mi je zamjerio što sam pisao njegovoj sestri. a zatim sam pao i sam na njega. onda nek sve ide . valjda. on je paničnim glasom rekao: — Isuse. nisam se razišao i s tobom. Uhvatio sam se za usta i u onom polumraku shvatio da mi je dlan pun krvi. — Gle.. našto sam mu ja zario glavu u blatnu vodu. Šutio sam ne znajudi što da kažem. utrostručio je snagu i uspio mi se nekako izmigoljiti i ustati prije mene. — Što sam? — Ti si bezobzirna svinja i gad! — A ona je napušteno nevinašce! — rekoh pomalo ironično. ustanovila je da je gravidna.— Stani pod drvo. Vratio mi je Gogo. pokušavajudi oboriti jedan drugoga. — Dugme od balonca zaglavilo ti se u uhu.. On je upro prstom u mene i nasmijao se. preko stalka za bicikle kakvi se obično postavljaju ispred provincijskih gostionica. ali još nisam ni slutio da se hode tudi. Zašutio sam jer je to bilo nešto sasvim novo i ozbiljno. što se pokazalo neobično teškim poslom. Zatim sam ustao. tako da me. Ali. tražili smo zajedno. Nisam se ni snašao a drugom me rukom pogodio u bradu. — I rastavit dete se? Definitivno dete se rastaviti? — Pa jasno! — rekoh čudedi se kako mu to nije jasno. Miki.. ali sam se i sam okliznuo i pao. uspio sam ga baciti u jarak pun vode. Zatim smo. Onda nas je iznenadio pljesak koji je došao sa strane. gle! — vikao je. — Kad se vratila s mora. Izvukao sam dugme i bacio ga u jarak. — Abortirala je! Riješila se vašeg zajedničkog djeteta zato što si neuviđavan gad. Ustali smo obojica nekako u isti mah i zgrabili se. Poslala ti je ono pismo kojim te moli da se i ti vratiš. ne znajudi otkud se tu našao. srušio u mlaku vode. — Kako? — upitah ga kad sam se malo pribrao. pa se po tome dalo naslutiti da smo ponovo prijatelji i da nas Sonja nije uspjela zavaditi. uspio tresnuti po šiji. Hajde. Pogledao sam ga u čudu. Uistinu me pogodilo to što se dogodilo sa Sonjom i ved sam osjedao kajanje. — Kakvu Christinu? — Christinu Alana Vydre s Desiree Cousteau. Njegovo ponašanje sve me više podsjedalo na onog davnog ljubomornog brata. Za sve to vrijeme sjedili smo nasred ceste. Kako sam bio teži. Ako sam je izgubio. — Večeras smo bili glavne zvijezde. U tom trenu bio sam siguran da je bijesan. Zatim smo i sami ustali. pa sam se. — Znaš šta si ti? — upita me on. da se ispričam. Ako sam se razišao s njom. pokušavajudi dovesti u red upropaštenu odjedu. ali si ti na kuvertu napisao da si se odselio. — Tako! — odbrusi on. Pogledao sam i shvatio da je čitava gostionica izišla na cestu kako bi promatrala našu tučnjavu. — Pomogni mi da nađem cipelu — rekao je brišudi rukama krvavi nos. . krvavi i blatni posred ceste. — Što bih uradio? Razišli smo se. tumarajudi po mraku. — Znaš li ti što je uradila Sonja radi tebe? — Ne znam! — rekoh sad i ja pomalo bahato. — Što si to uradio sa Sonjom? — upita me prijetedim glasom. opsovao i pogodio ga šakom u trbuh tako da se prelomio napola. Kad se činilo da smo pokupili sve što smo pogubili. dok sam se osovljivao na noge. tražedi da se maknemo. Zaustio sam da nešto kažem. imao sam u džepu Christinu. tražili dijelove upropaštene odjede i izgubljene stvari. Odozdo me uspio pogoditi šakom još jednom u usta i izbiti mi zub. ali me on ne posluša. Tren kasnije kotrljali smo se mokri. — Fantastično! — rekao sam. budalo! — rekoh mu. Na koncu nas je morao zaobidi. ljudi se razilaze . sve dok se nismo zaustavili na svjetlu farova automobila koji je svom snagom zakočio kako nas ne bi pregazio. a ljutiti je šofer neprekidno trubio. pa nisi valjda dijete. Porno-Oscar 1979. a on me raspalio svom snagom po zubima.

— Hodi. to je ved i uradila. — Za šta? — Pa za onu izmišljotinu. Mama me pogledala kao da ne vjeruje u ono što je čula. Bio je u pravu. VII. kod mene demo se presvudi — rekao je. Bio je red da se napijemo i zaboravimo sve. složene likove. ali sam se nakon trideset strana zgrozio. — Kakvu izmišljotinu? — Pa ono za Sonjinu trudnodu — reče snuždeno. kad sam se nakon nodi provedene kod Milana Grabara vratio kudi. ne želedi im ništa objašnjavati. gledajudi neku tužnu emisiju o nestašici dječje hrane i lijekova. naučiti rukovati strojem za pranje rublja i kuhati crnu kavu. tankodutne. pomalo sumorni. Valjda se nadao da de to kod kude nekako srediti. sine. ništa — promrmljao sam.Nakon nekoliko minuta pronašli smo na rubu jarka raspadnutu videokasetu i gomilu rasute vrpce. a likovi su bile ravne. sive hlače i svoju košulju. nepovratno uništen. Na stolu u dnevnoj sobi stajalo je jelo koje mu je majka ostavila prije no što su otputovali. Rečenice su mi bile kratke. a pogotovo zbog Sonje . Stanislave. predikat i po koji atribut. majka je sklopila ruke i upitala me sva usplahirena: — Bože. rekao sam u sebi i bacio sve skupa u ped. pomalo pokajnički. a onda je bez riječi otišla u sobu. ali smo izgledali tako katastrofalno da se nismo usuđivali udi ni u koji lokal.. Pošli smo. trivijalne naznake. — Znaš. Sjedili smo cijele večeri. — Slušaj. da sam na mjestu Sonje — rekla je majka — smjesta bih te ostavila. jer je stančid na Laščini imao klasično grijanje na drva i ugljen. iako to od njega nisam očekivao. rekavši da mi je neugodno zbog njegovih staraca. odsutnost bilo kakvog stila bila je više nego kronična. Zatim smo počeli pretraživati ormar s odijelima njegova oca. Pokušao sam na tren pronadi otočid spasa u pisanju novog krimida. znam! Sam sam kod kude. Otac mi je. —Jebi ga! Za danas smo se dosta tukli . U tom trenu još uvijek se nisam . — Ništa. presvukli i večerali. Nakon svega ponovo sam se našao na početku — samac u iznajmljenom stanu.. Pokušao sam ga utješiti. Kad sam ved pomišljao da mu potajno s pojačala odstranim kakav kapitalni dio. u dobro poznat ambijent kojem više ni po čemu nisam pripadao. a u regalu sam spazio gumenu lutku iz Muppetta koju sam nekod davno poklonio Sonji. ali sam ga odbio. Morao sam kupiti peglu. po čemu se znalo da je Porno-Oscar za 1979. a onda je otišao uključiti bojler.. iznenađeni i onespokojeni. ali je on rekao: — Pusti me! To mi je kazna. prišao. što nije nimalo ugodno kad ti je ved trideset sedam godina. koja je njemu bila prevelika. Pronašao mi je jedan zeleni džemper. Sutradan ujutro. Pogledao sam je i rekao bojažljivo: — Pa. — Budalo.. Mislim da smo se te večeri tukli dovoljno za čitav život. pojavio se Žiža i rekao da njegova tetka iznajmljuje jednosobni stan na Laščini. koji su se očitovali u različitim eksperimentalnim džezističkim agresijama koje Bukva nikako nije želio skinuti s gramofona. Zatim smo se oprali. bilo je to da su mi životne perspektive sve uže. ali ono čemu sam se najprije morao naučiti. Podigao je poklopac i otrgao komadid mesa. a onda je on upalio televizor. potapšao me po ramenu i rekao: — I to de prodi. svedene na subjekt. ne bih te inače zvao. Ušao sam u njegovu kudu. Profanirajudi i banalizirajudi svoj život do kraja. "Zar je to literatura?".. najradije bih te sad raspalio . a on je za svaki slučaj pokupio onu upropaštenu kasetu. Miki. Iz Bukvine garsonijere nije me odagnala toliko skučenost i spavanje na madracu u kutu sobe koliko drugi uvjeti stanovanja. valjda sam izgubio svaki smisao za dublje naznačene. kako to izgledaš? — Zar se u tim godinama tučeš naokolo? — dodao je prijekornim glasom otac..

tako da nikako nije mogao izvrdati. čitava Mikijeva knjiga bila je tu u živom izdanju. ali bilo mu je malo ne ugodno. — Tako je izgledalo . — Tako je izgledalo — otpovrnuo je. ne znajudi kog bih vraga mogao redi ljudima iz perspektive vlastite malodušnosti. premda mi je pomisao da du u životu uspjeti napisati još jedan roman izgledala sasvim nevjerojatna. jer su izdavači imali jedva toliko para da podijele plade. moram ti priznati da me izdavači. pred kojima nije bilo redova. a sve više opskurna četvrt oko mog hotela. ali sam želio ispipati kako diše. samo što marljivi mornari neprestano ispumpavaju vodu. nego mi je potpisao putni nalog i agencijski aranžman. Pet dana u Frankfurtu neprekidno je padala kiša tako da sam hodao naokolo mokar i odlazio dva puta dnevno u sumorni. na krivoj nozi. U svakoj kabini bio je videomonitor s biračem za desetak kanala. slušajudi ljubavne uzdahe i škripu kreveta iz susjednih soba. Okružen zalutalim arapskim. a kako izgleda sada? Imaš li sada što za redi? Rekao je samo: —Jebi ga. digitalni mehanizam koji pokazuje vrijeme preostalo do kraja projekcije. i gledao u osvijetljene izloge tragično praznih pornoshopova. baš kao da do poto-nuda nede dodi. Frankfurtska pornočetvrt učinila mi se poput velikog starog broda koji nepovratno tone u dubine zaborava. Tumarao sam večerima po uličicama.držao bivšim piscem. upravo onakva kakve sam ranije prezirao. jer je hotel dobrim dijelom svojih kapaciteta ugošdivao i prolaznu klijentelu. u tamne haustore live-sbowa (Im ersten Stock). valjda da se oni nesretnici unutra imaju radi koga poševiti. koja je ispaljivala na brzinu metak i hitala kudi. što sam odbio. jeftini hotel kako bih se presvukao. slavenskim i drugim gastarbajterskim fizionomijama. Znao je da radim u posljednje vrijeme mnogo na propagandi knjiga. zbrkanim i nepravilnim. pa morao bi češde idi u Kinoteku! Propustio si ciklus novog japanskog filma. a o tome da nisi gledao von Stroheima i Germaine Dulac da i ne govorimo. sve me manje zanimao sajam. u prazno dvorište. bogati. knjige i pisci sve manje zanimaju. Bili smo nasamo. — Stanislave. malo sjedalo i košaricu obloženu plastikom. — Žao mi je. Stanislave — rekla je i tako mirno me pogledala kao da među nama nikad nije bilo ničega — ali imam toliko drugih poslova da ne bih mogla. na što sam pristao. raskupusana i nikom zanimljiva. Nakon prvog dana provedenog medu milijunima knjiga. i rekao mu kako želim pet dana na službeni put u Frankfurt. da pitam Višnju želi li sa mnom raditi na nekoliko propagandnih akcija za pojedina izdavačka poduzeda. — Zadnje što sam čula o tebi bilo je da si se vjenčao sa Sonjom. u blagajne pornokinematografa. zašao sam u "peepshow" koji je imao interesantnu formu — dva kata dugih hodnika s bezbroj kabina.. Bio je to sitni šoder. Pomalo me brinulo to što u svemu postajem sve nepouzdanija osoba. Otada više ne slušam informacije te vrste. Žiža je držao da bi se moja dezorijentiranost mogla liječiti na drugi način. Osim toga. samo me to spasilo grozne blamaže. jedva dostatan za mene. mediteranskim. Jednog sam ponedjeljka otišao u naš odjel u Kavuridevoj ulici. znao je da me u pogledu Višnje Gorjan nehotice prešao. Pozvali su me te jeseni na dvije književne večeri. ispred kojih su me profesionalni nagovarači vukli za rukav i molili da uđem. Nešto kasnije uhvatio sam direktora Jožu i rekao mu: — Lijepo si me zajebo s ljubomornim kudnim prijateljem Kikijem Gorjanom. — Čula si da sam se rastavio? Nisam više sa Sonjom. Pornografija kao da više nikog nije zanimala. kao da je definitivno ispala iz trenda. Moja soba imala je prozorčid s pogledom na sivo dvorište. — Što je drugo i mogao redi! A onda sam ga dočekao nespremna. zbog čije sam prisutnosti odmah . Hotel je bio u blizini Hauptbahnhofa. na Međunarodni sajam knjiga. ali pohabana. — Postaješ stručnjak za besmisao! — prekorio me jedne večeri Bukva. ali nisam nikad uradio. Poslije sam saznao jednu nevjerojatnu stvar: Višnja Gorjan rastavila se od muža zato što je ta tipčina imala ljubavnicu s kojom je želio uploviti u nov život! Višnja je tako iznenada ostala sama. ali je i taj problem uspjela riješiti prije no što sam se pojavio u Kavuridevoj s idiotskim prijedlogom o propagandi knjiga. u četvrti kojom je carevala prostitucija i pornografija. Dugo u nod buljio sam kroz taj prozorčid dolje. Zatim su mi ponudili da za Vjesnik po narudžbi napišem takozvanu Novogodišnju priču..

Pokušao sam "peep-show" promatrati manje kao pornografski fenomen. Mikijeva de zbirka postati tek nešto vrednija od zbirke maraka iz Gabo-na i Ugande. Ljubo i Gogo Jazbinšek doputovali su istog popodneva u Zagreb samo radi tog svečanog trenutka u slavnom iličkom kinematografu. ili kolekcije Životinjske carstvo iz čokoladica Kras. poučen onim što se dogodilo na Zapadu. Ivančica. nakon nekog vremena postao tako bezazlen da se mogao pročitati u novinama ili čak čuti na televiziji. a kad je drugi put prošla pored mene i diskretno ponovila pitanje. Pa ipak. u jednom je trenu rekao: — Daju nam pornografiju da bismo zaboravili na sve one stvari koje nam ne daju! . Da je vlast kojim slučajem zabranila koju od modnih ludorija: "jo jo". koji je tvrdio otprilike ovo: "Kad bi vlast organizirala natjecanja i festivale političkih viceva. Počnu li se u kinima normalno vrtjeti stvari u kojima de dominirati erekcija Johna Holmesa. onda je jednoj krasnoj tajnoj i privatnoj zanimaciji odzvonilo. Konačno.shvatio da je "peep-show" legalizirano masovno drkalište. nisam osjedao ni potrebe za njima. ili "klikklak". Je li legaliziranje pornografije zapravo njen suton. jedna mi je napadno našminkana ženskica s nabubrelim guzovima rekla: — Je l' bumo? Isprva je nisam shvatio jer sam bio nekako zamišljen. pa i čudna politička značenja. Ja sam nabavio karte. Napisao sam dobrih desetak stranica faktografije. koji je Miki ved odavno imao na videokaseti. fellatio Linde Lovelace i panična vrtnja stražnjicom kubanskog dinama Vanesse del Rio. tvrdi pornid — Strasti (In Love). podaci koje o njemu daje autor krajnje su šturi. ne bumo! Inače. koji je volio generalizirati stvari i davati im razna. i to su posljednje literarne stranice iz pera S." Moram napomenuti da je rečeni Zeljko u tome imao i svojih posebnih interesa. je li legalizacijom pornografije vlast zapravo podsjekla njeno otrovno korijenje. da u ovom segmentu proširi i produbi svoju knjigu. Pretpostavljam da je u prvom redu mislio na kultni status koji je njegova zbirka uživala u rodnom gradu. a ova opet naglim padom zanimanja i opdim zaboravom. jer je baš zbog discipline pričanja političkih viceva bio dva puta po trideset dana u zatvoru. najviše ga je ljutilo što bi vic. prikazan jedan eksplicitni. Po povratku iz Frankfurta postao sam pomalo zabrinut zbog svoga libida. u normalnoj kinomreži. ali to je ved građa za jedan drugi zapis. A ovako. primjerice. a o mogudim konotativnim i simboličkim razinama. Miki Grabar izašao je iz kina sasvim nezadovoljan. Premda se u Povijesti pornografije spominje "peep-show". a ne ovaj koji govori o studiji mog prijatelja Milana Grabara. pitao sam se. svi smo otišli u kino Lika da vidimo tu senzaciju. i kao takav valjda najtužnija od svih velikih i važnih pornografskih formi. misledi kako du ih pokloniti Mikiju Grabaru. dojmova i razmišljanja o "peep-showu". još i danas bi postojali tajni klubovi za upražnjavanje ovih ludosti. a više kao duhovnu i intelektualnu metaforu. čak malo i potišten. meni je konačno sinulo pa sam se nasmijao i rekao: — Na žalost. mjestimice nepouzdani i netočni. zbog kojeg je odležao. pali su u zaborav ved sljedede sezone. bilo je strašno neobično promatrati tu stvar na velikom platnu i s titlovanim prijevodom imbecilnih dijaloga kakvi su u pornidu neka vrsta zadanosti. da i ne govorimo. godina značajna i po tome što je prvi put u Jugoslaviji. a Miki. a ti bi artikli postali glavni predmeti tajne trgovine i šverca. Jednog prijepodneva. Osim toga. sa Jerrvjem Buttlerom i Kelly Nichols. koje bi mogle iz njega proistedi. Gogo Jazbinšek. nismo znali je li projekcija u kinu Lika stvarno legalizacija ili tek još jedna od posljedica kaosa koji je vladao i u distributer-skocenzorskim birokratskim vodama. Te sam večeri do kasno u nod sređivao svoje zabilješke i razmišljanja o "peep-showu". jer od razlaza sa Sonjom takoredi nisam imao nekih izravnijih iskustava. ali. nije se dalo još zaključiti jer je za takve zaključke bilo prerano. 1985. dok sam čekao stranku ispred Varteksa. — Dečki — rekao je — ako je ovo službena kanonizacija pornida u Jugi. ova bi disciplina ubrzo nestala kao pomodna trivijalnost. Ali. Sličnu tezu zastupao je i neki Zeljko Prpid. gdje svaki interes rezultira hipertrofijom proizvodnje. Premda smo dobro poznavali taj film (kao i mnoge druge s Buttlerom i Kelly Nichols). što me još više zabrinjavalo.

— Dolazi samo šofer. nema liječnika — spetlja se on. a pokatkad i prijete revolverom. Kako sam znao da je srčani bolesnik. nakon četiri minute dolazi do decerebralizacije. Nakon deset minuta na vratima se pojavio čovjek sa sklopivim nosilima pod rukom i upitao gdje je pacijent.. opsovao sam im mater i rekao da sam spreman zadaviti nekog.. Nije bilo vremena da ga udarim. Nasmrt uplašen. masirajudi joj srce dok mi je s čela tekao znoj. jer sam sve promatrao kroz zastor od suza. osim u izjavama susjede Eve Biser. otvarao sam sobe i pitao gdje je dežurni liječnik. baš onako kako sam viđao takve scene na filmovima. — Ali . Opipao sam joj puls. Trčedi po odjelu sa šoferom. Tamo je ved bio otac koji se vratio s tržnice. jer sam ga tolike godine sasvim nepravedno držao osobom koja ne umije plakati. a tri tjedna kasnije umrla mi je majka. Činilo mi se da je još živa. podigao plahtu i poljubio joj hladni obraz.. obedali su da de odmah poslati kola. Doznao sam poslije da ogorčena rodbina.. uopde nije bio kriv. Klimnula je samo potvrdno glavom. dopustivši mi da još jednom uđem u salu. Opsovao sam i nazvao drugi broj. a otac i ja samo smo se pogledali. pijuckali kavu i razglabali nekakav svoj sindikalni problem. vrisnuh zapravo panično.. pljuje po njemu. priskočio sam i počeo je dozivati. — Pa gdje vam je liječnik? — upitah. Sagnuo sam se.VIII. Pritrčao sam telefonu i ustanovio. Između te dvije stvari nije bilo nikakve veze. Što se dalje događalo. baš kad sam došao da vikend provedem kod kude. gađaju ga kamenjem. dvadeset jedna minuta i pet sekundi.. Bio sam siguran da de umrijeti ne uradim li nešto radikalno. ali .. Šutio je. samim time što je došla u ovu bolnicu. morao sam s njim nositi nosila na prvi kat odjela. tražili defibrator i vukli cijevi s kisikom. pa brzo u bolnicu. sa tri sestre. pa sam primijenio ono malo prve pomodi što mi je ostalo u pameti. svjestan da je majka naprosto izgubljena. Potkraj travnja 1986. obuzet užasom. zar . opaljuju mu šamare. znajudi da je sve gotovo. Njima je to bilo nešto što se događa svaki dan. ne znam. Mama je ležala na nosilima. Okrenuo sam nasumce dva broja i ravnomjerni glas s druge strane rekao mi je kako je sada točno deset sati. Detaljno me ispitavši o čemu se radi. Jedne subote. da ne znam telefonski broj hitne pomodi. sve dok nismo došli do prostorije gdje su liječnik i liječnica. uhvatila se za grudi i srušila. . mislio sam da se to radi duže . ne pokazujudi pretjeranu spremnost da se odazovu. ali je još imala puls. otišao je na tržnicu da nabavi preostale stvari za subotnji ručak. Kad smo stali pred internom klinikom. polovicom svibnja. Oca nije bilo kod kude. a onda su me poslali napolje da čekam u hodniku. osjedajudi kako mi majčin život bježi ispod dlanova. on. Svi su šutjeli. Kako svi mi u ležernim situacijama znamo glumiti odmjerene Evropejce. kad se pojavi na mjestu nesrede bez liječnika. dajudi joj umjetno disanje i masirajudi joj srce. pokrivena bijelom plahtom preko glave.. ali me nije čula. nego sam mu pomogao da polegnemo mamu na nosila i odnesemo je u kola. u jednom času. bilo je valjda suđeno da vidim umiranje rođene majke. a Zvjezdana je bila s mužem u Daruvaru. majka je počela teško disati. Zatim je ponovo izišla i izrazila nam sudut. "Izgleda li ovako smrt?" upitah se. bio je jedva primjetan. prešao je preko naše zemlje radioaktivni černobilski oblak. bez medicinske sestre i bez bolničara koji bi mu pomogao nositi nosila. a u velikim frkama postajemo zažareni Balkanci. gdje se pokazalo da dežurnog liječnika nigdje nema. Oči su mu bile pune suza. tako je organizirano. opsujem mu mater i slično. nekakvo čudno crvenilo prešlo preko lica i nakon toga se počela hladjeti. Poslovali su nešto s nekakvim žicama.. razumijem vas . — Gospodine. Onda joj je. Vratila se ipak u dvoranu.. Hitro sam se vratio mami koja nije disala. dutedi kako se oko mene sve ruši. jadnik. čuo što se zbilo i odmah dojurio u bolnicu. nakon čega je liječnica istrčala van i odjurila prema dvorani u kojoj smo ostavili majku. odmah sam pretpostavio da se radi o infarktu. Nakon nekoliko minuta na hodniku se pojavila liječnica i nemodno slegnula ramenima. Osim toga. Meni. ništa me nije pitao. ovog puta bila je to hitna pomod... meni nešto što se događa jedan jedini put u životu. — Pokušali ste sve? — upitah je drhtavim glasom. koji sam se grozio smrti i izbjegavao sobe umrlih i pogrebe. — Nema . Dajte da stavimo gospođu na nosila. što mi je bilo vrlo neobično.

Bio sam strašno smušen i ništa nisam uspio smisliti. — Da li se gospoda uspjela pričestiti? — upitala je tatu gospođa Eva Biser. — Nemodni smo. Tako to kod nas biva. Oduvijek sam stvari nastojao obrazložiti i protumačiti sam sebi svodedi ih na neke temeljne logičke principe. ujedno podrazumijeva i spoznaju da je konačno otišla osoba koje te najviše voljela. hodao dva-tri koraka iza mene. sredstva de se preko nodi nadi. a i iskreno. vrijeđaju ih i pljuju po njima — rekoh iznerviran. a ona je svejednako trabunjala nešto o tome kako je mamu odnijela černobilska radijacija. obloženu mramorom. To je bila jalova. Sutradan sam otišao do ravnatelja bolnice. koji je dojurio iz Zagreba. jednako izgubljen. glupa i izlišna gesta. bitno siromašniji. dok je otac. pijani Gogo Jazbinšek pričao je nešto o tome kako su liječnici u pitanjima života i smrti zapravo tragično nemodni. bez pogovora. jer su se oko mene okupili svi koji su me znali i kojima sam nešto značio. čime bih si olakšao dan koji mi je bio suvišan u životu. nego mrtva majka koja je ved ležala u bolničkoj mrtvačnici. tako da sam čitavog dana mogao sjediti u fotelji i imao kad razmišljati. a nema jednu . ali dopustite da vam kažem koliko smo ved problema imali s tom nesretnom hitnom pomodi. otpuhuje dimove i gestikulira. — Druže ravnatelju — rekoh. strašno žao". kome život visi o koncu. na žalost. Služba hitne pomodi zahtijeva posebna vozila.. koji nas tretira jednako kao i gradsko saobradajno poduzede . onda se svi najednom počnu slagati s vama. kako pali cigaretu. kako bih mu iskazao svoje građansko negodovanje i zgražanje načinom na koji je organizirana hitna pomod. I za tu ljubav si siromašniji. jer je zaista voljela moju majku. Sve formalnosti oko obavještavanja rodbine. U nodi. Miki i Arleta su skuhali nekoliko litara kave. Ljubo je pričao nekakve samoironične štosove iz samoupravne prakse. — Kad vam konačno neki pomahnitali tip ustrijeli šofera. dolazi šo-fer s nosilima pod rukom. ne možemo ništa uraditi. koga sam površno poznavao. a kola hitne pomodi pod SIZ za ceste.. Kad vam umre netko blizak.. posebnu opremu i posebne ekipe. — Ne razumijem to što pričate i ne želim uopde razumjeti! Ovaj jebeni grad u kojem sam sa svim slučajno rođen ima prekrasnu novu zgradu Opdinskog komiteta. a za to nemamo sredstava ." Pa ipak.Vratio sam se kudi šutke. ali sam na nadležnim mjestima obično ispadao budala. — Na žalost. koja je napisala: "Vjeruj da mi je strašno. iskazane paragrafima. bio sam naprosto zgranut činjenicom da u mom gradu po pacijenta. te da su službe hitne pomodi u vedini provincijskih mjesta organizirane na posve isti način. jer su tamo uvijek funkcionirale neke druge logike. Bilo je to lijepo i jednostavno. ta činjenica. članovima. — Znam da ste sada uzbuđeni i ne želim vas previše zamarati. Mislio sam ovako: "Smrt majke naprosto je činjenica koju kao takvu treba mirno prihvatiti. Irena gnjavila prisutne pričama o tome kako je njihova Jarmila ne znam kako zaljubljena u mene. novinskog oglasa i pogreba obavio je Miki Grabar. Vidio sam kako mu se usta otvaraju i zatvaraju. nego naprosto pravilo. nehumana i kriminalna nebriga nije eksces. Kod kude smo sjeli svaki u svoju fotelju i šutjeli poput oficira koji su čas ranije doživjeli presudan poraz. nepristojno ga prekinuvši baš kad mi je pokušavao obrazložiti meduuvjetovanost hitne pomodi i SlZ-a za ceste. Zgrozit dete se kad čujete da služba hitne pomodi spada pod SIZ zdravstva. — Čuo sam da vam na one jadne šofere razbjesnjeli ljudi vade revolvere. ali ga više nisam mogao slušati. Otac ju je bez riječi otpravio kudi. pogotovo kad nemaš deset nego trideset osam godina. Poslije du shvatiti da ta.. čika Staška. kome je taj dan protekao u paklenskoj jurnjavi. propisima i odredbama. među mnogobrojnim telegramima suduti stigao je Sonjin. zatim novi gradski bazen i novi Dom JNA. Tada je slijedio jedan samoupravno-birokratski galimatijas koji rijetko tko može shvatiti. ma koliko predstavljala biološku nužnost. misledi si i dalje svoje. znanaca. Nesnosni dan smijenila je podnošljivija večer. prvi put je u životu mnogo pričao ne spominjudi primjere iz filmske tradicije. pognute glave. velebnu zgradu SUP-a. par-ti. dragi Stanislave — rekao je glasom punim suduti ravnatelj — i. možda ste u pravu — reče on ne hotedi mi previše protusloviti. jer mi pred očima nisu bile njihove materijalne nevolje. nešto poput građanskog prosvjeda protiv neke nepravilnosti u novinskoj rubrici "Pisma čitalaca". Smatrajudi hitnom pomodi ono što sam imao prilike vidjeti u američkim filmovima i televizijskim serijama. a Žiža Tomid. koja se iznenada pojavila na vratima. sportsku dvoranu po kojoj se natjeravaju trederazredni sportski diletanti.

Nekakav postariji aktivist iz mjesne zajednice. a tek potom izgraditi SUP i zatvor. — Pasoš! Isuse! Luđače. stari.. niste . Ali. Ivančicu.običnu. govornik jedino nije spomenuo politiku nesvrstavanja i miroljubivu aktivnu koegzistenciju. Znao sam da je sve to što govori pretjerano i da su zasluge moje majke sasvim drugačije i mnogo vede. ali je on otišao za svojim poslom neprekidno kimajudi glavom. ali i iznuren. U bolničkom krugu zatekao sam Gogu Jazbinšeka kako se vrada iz kantine sa štekom cigareta pod rukom i ispričao mu sve o kratkom razgovoru koji sam vodio s ravnateljem. — Stanislave — blago me prekori ravnatelj — to što ste u žalosti za umrlom majkom. kamo me to voziš . sestra i ja. smirite se! Jeste li možda za kavu ili nešto slično . zbog toga bolnicu i rodilište morate napraviti prije zgrade opdinskog komiteta . pilio kosti i rasijecao apcese za trinaest milja mjesečno? Bi kurac! Hajde.. U tome je njena sudbina bila zatvorena. Sve drugo bile su besmislice. šuplje i nepotrebne fraze.. a ne obična kola hitne pomodi. — Smirite se malo. Znači. ne daje vam pravo da vrijeđate ovo društvo i ovaj grad.. Pred odmaknutom pločom obiteljske grobnice stajali smo otac. zajedničkog stola i ognjišta. — Ma pusti ih sve u kurac! — rekao je rezignirani Gogo. opredijeljenost i riješenost u borbi za stvar radničke klase i slično. radi se o različitim društvenim financijerima . cjelovita i smislena.. bogamu! — prekinuh ga iznerviran. jer tome valjda nikako nije uspio pronadi pravo mjesto u nadgrobnom govoru. Od svih floskula tekude politike. on me uhvatio za rukav: — Slušaj. kao da mu ni samom nije jasno kako je to konačno dolijao. njena klasna svijest. Miki! Jesi li lud. koji je brkao padeže.... pazi. zamalo sam ti zaboravio nešto redi što de te malo razveseliti. specijalizaciju i slična sranja. Rekao sam Zvjezdani da odlaziš sa mnom. Kad sam se ved okrenuo da odem. U subotu se ženim. kuda mi je puna rodbine! — prosvjedovao sam. Nakon pogreba. sad bok i budi mi jak! Mi smo svi uz tebe. hodu redi. — Prvo morate nekom spasiti život da biste ga mogli poslije uhapsiti. — Baš zbog toga te i vozim! Kog deš vraga kod kude cendra ti s rodbinom koju susredeš samo u povodu raznih pogreba! — Ali. zalupivši vratima za sobom.. — Ma jebe se meni za ovo društvo i za ovaj grad! — viknuo sam i izišao. uvrijedit de se. Razumijem vaše negodovanje. stari.. Dan kasnije bio je ved pogreb. Zanijemio sam od iznenađenja. ali on nije skidao nogu s papučice gasa. Miki Grabar me naprosto kidnapirao. otvaranje radnog mjesta. to ti nisam rekao ja nego netko drugi! — Ti ne primaš . — Hvala ti. održao je nadgrobni govor u kojem su se prosipale silne zasluge moje mame za socijalističku zajednicu. kao da se žuri da što prije odmaglimo što dalje od grada. mogla bi se ved kupiti ona Fitipaldijeva formula 1. Gogo — rekoh. ali čovjeka dostojnu službu hitne pomodi.. — Kada bi tko sabrao na jednom mjestu sve mito koje se diže za krevet. jedva se nasmiješivši. — Ali radi se o istom društvu. kako bi se to patetično reklo. Nemojte mi samo redi da kola hitne pomodi koštaju više od Mercedesa kojima se vozikaju na janjetinu predsjednik opdine i njemu slični gradski lideri . — Stari — prekine me on i unese mi se u lice — bi li ti zavlačio nekom prste u čmar. Sve to što ste nabrojali izgrađeno je drugim sredstvima. — Nede.. iz drugih fondova . Da biste nekog primili u partiju... ali su stvari mnogo složenije. — Čekaj. nužno je da se uopde rodi. Konačno me ukebalo! Htio sam ga upitati kojoj je to majstorici pošlo za rukom. kamo me to vodiš? U Afganistan? . a odmah iza nas mnogobrojna rodbina koja se okupila iz svih mogudih dijelova zemlje. Njena životna misija očitavala se u tome što je jednu veliku obitelj uspjela održati na okupu oko. Dala mi je i tvoj pasoš.. Bile su neuobičajene svibanjske vrudine i u obaveznoj crnini bilo mi je više nego vrude.. ugurao me u Spačeka i raspalio najvedom mogudom brzinom podravskom magistralom. Zbog toga morate prvo organizirati hitnu pomod.

raštrkali na sve strane. kad bismo se našli na Šljunčari. ali ni po čemu više nismo bili veselo i bezbrižno društvo. Jedne mi je večeri rekao: — Uspio sam se domodi jednog pisma u kojem joj obedava da de dodi po nju i odvesti je sa sobom. Ljubo se i dalje brinuo da nas što bolje ugosti. a bio je mrkli mrak kad smo. Navečer smo sjedili u malom mađarskom nacionalnom restoranu čiji su prozori gledali na prekrasnu ulicu punu dudančida i namijenjenu samo pješacima. prvi put otkako se dogodilo to s majkom. zapravo. te su zajedno slušale "do daske" Madonnu i slične glazbene novotarije. što de za njega zacijelo biti kraj? Arleta je redovito dolazila na Šljunčaru. unatoč velikoj ljubaznosti. Ambijent je djelovao stvarno srednjoevropski i zbog toga se doimao toliko prisno. Miki mi je priznao da joj je pomalo neugodno jer se uskoro udaje. Arleta ga je naprosto obožavala i neprestance citirala njegove mudrosti: —Zamislite. ali sam ja bio posljednji koji bih mu je mogao pružiti. Subotom uvečer. Hvatao se ved suton kad smo stali na mađarskoj granici. Arletina devetogodišnja Ines i Ljubina godinu dana mlađa Jarmila postale su najbolje prijateljice. kako mu uopde pomodi kad de ga Irena ionako ostaviti. Ili: — Nacek smatra da bi nagomilavanje oružja moglo dovesti do rata koji de predstavljati kataklizmu za čitavo čovječanstvo. nikako nije mogao sprijateljiti ni s kim od nas. koji se. Sonja je dolazila rijetko. — Miki. a onda se. na prijelazu Gola. premda sam se u mađarskoj nodi osjedao mnogo bolje no da sam ostao kod kude. juredi ravnom mađarskom cestom. rastavši se privremeno. da kuda bude opskrbljena svim onim sitnicama koje s vremena na vrijeme zatrebaju. Pravu narav njegova odnosa s Irenom nisam znao. ali je boravila u kudi svoga zaručnika Ignaca Feješa. a onda se ponovo snuždi i reče: — A kome može uopde biti dobro sa mnom? Bio je izgubljen. Arleta i Nacek redovito su nas posjedivali bar na sat vremena. ili kao da se zbog nečega ispričava. malodušan i trebala mu je nečija pomod. kude sa crvenim ciglenim pijetlovima na krovu. kao da nam želi redi da mu je sve oprostila i zaboravila. obično birajudi vikend kad bih ja ostao u Zagrebu.. što me pomalo razljutilo. Ulazili smo neumitno u godine kad se raspadaju brakovi. sav snužden. ali sam odmah potom shvatio da je takva ljutnja sasvim bezrazložna. pa sam morao i sam zašutjeti.Zašutio je. da osigura dovoljan broj kreveta za one koji žele prenoditi. Pored nas su promicala ozelenjela podravska polja. šumarci. i kad se polako počinju svoditi životni računi. prošli kroz Nagytad. ali sam zbog nje još više zavolio svoga najstarijeg i najvjernijeg prijatelja Mikija Grabara. to ti je Kaposvar! . oči mu malko zaigraše. iako sam pretpostavljao da Irena više nema ljubavnika. i sve su ga manje putovanja veselila. Bili smo i dalje dobri prijatelji. Nacek bi se ceremonijalno rukovao sa svima. — Zapravo je za malu dobro da ode van . Saznao sam da na Šljunčaru dolazi sa svojim novim odabranikom. na početku ljeta. da mu trpeza uvijek bude bogata. ne obazirudi se više na moje prosvjede. Nakon mamine smrti još smo nekoliko vikenda proveli u vikendici Ljube Brabeca na obali Sljunčare. ti si sto posto lud. Ali. Nacek je danas rekao da se samo jednom živi. Tako du je konačno izgubiti. kao da je u nedoumici. pa da čovjek mora prihvatiti svaku pruženu šansu. Po inozemstvu je hodao sve manje. dok ne dođe jesen. pa sam pristao da Miki naruči večeru. — A mala? — Pa i malu de odvesti — reče on. Osjetio sam čak i glad.. . To je bila valjda najbedastija rečenica koju sam čuo u životu.rekao je nekako čudno. — Eto. — Za malu je dobro da bude s tobom. ti si sto posto lud! — ponavljao sam. On me pogleda iznenađeno. brežuljci vinograda i usputne gostionice čudnih naziva. umiru roditelji. IX. a Arleta bi obično najprije poljubila Ljubu.

neprekidno je odobravao sve što bih rekao. Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve. Bilo bi važno da se opametiš i razumnim režimom izbjegneš kasnije komplikacije. dva radnika SUP-a posjetili su Ljubu. Od srca svoje mame nedeš modi pobjedi. temeljito pregledao i napisao na listid kakav vam daju specijalisti: hipertonija i tahikardija. — Pa ništa! — otpovrnuo bi on još zagonetnije. Mislim da mu još ni samom nije bilo jasno što se to dogodilo. od oponiranja. Taj me tip. ali ga Gogo pretekne: — To ti je prva i najnedužnija od svih onih "kardija" koje deš naslijediti od majke. činio mi se sve neprikladnijim za razgovor. tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. izdaleka motredi na mamin grob. na koji me odveo Miki Grabar otrgnuvši me od mučnih karmina. Nakon tih sređivanja često bih morao otidi pravom automehaničaru. Čak je i na groblje odnosio po dva buketa cvijeda i po dvije svijede. Potkraj godine. koja ga je opsjedala prijedlogom da bi nakon ženine smrti trebao pristupiti Jehovinim svjedocima i konačno spasiti dušu pred jednom od skorašnjih propasti svijeta. — Imaš ved dovoljno godina i nije red da se kinjiš najtežim fizičkim poslovima. — Pa šta? — rekao bih. koju mi je nekod posudio Miki Grabar. Ostajao je na poslu sve duže. Gogo Jazbinšek stvarno se oženio. Mađarska nam je tu pod nosom! Hodemo li se zaletjeti u Kaposvar? Osobito dragocjen postao mi je kada sam kupio svoj prvi automobil (renault 4) i kad sam. utučena ili zabrinuta. Od onog nadrealnog kapošvarskog izleta. neprekidno pušedi. redovito je preko te ograde bacala novi. uzdahnuo i rekao: — Tako to ide. . Nakon toga Eva Biser. ljubavno-erotska strana njegove osobe još mi je predstavljala jednadžbu s prevelikim brojem nepoznanica. sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju. pomiren sa svime. koju je ponovo predvidio njihov voda i prorok. zabrinuta za dušu mog oca. — Zašto ne odeš u mirovinu? — upitao sam ga jedne nedjelje. otac Franjo. bivao je sve potišteniji i izgubljeniji. duhovni i materijalni život imao potpun uvid. premda su znali bar jednu od mnogih njegovih adresa. Držao sam to jednom od onih smetnji na koje se valja priviknuti. samo da bi što krade bio kod kude. veselo bi mi dobacio: — Stari. To je bila vijest dovoljno atraktivna da zasjeni sve ostalo što se s njim događalo. gdje sam Mikijeve prepravke pladao povedim hrpama sve bezvrednije love. počeo sam patiti od blagih vrtoglavica. Kad bi me zatekao bezvoljna. O Delonu nije bilo nikakvih podrobnijih vijesti. ali me jedne subote Gogo Jazbinšek na silu odvukao do lokalnog internista. i tobožjim osvetničkim fukovima uperenim protiv uže rodbine njegovih mnogobrojnih gradskih neprijatelja. Internist je htio nešto redi. Premda mi je bio najbolji prijatelj u čiji sam intelektualni. — A tahikardija? Što je to? — upitah ga naivno i pomalo preplašeno. iz tredeg pokušaja uspio položiti vozački ispit. ako se izuzmu pisma koja je potajno slao Ireni i koja je Ljubo pokatkad imao priliku kriomice pročitati. Sviknut na prastaru ragu od mašine. ali se predomislio i samostalno ga otpečatio kad je počelo svjetsko prvenstvo u košarci. Gogo je samo zavrtio glavom. pa da se osvijestiti morao mnogo kasnije. — Teta u Americi samo što nije odapela! — govorio mi je smješkajudi se nekako zagonetno. netom pročitani broj Kule stražare. Neko vrijeme vodio je rat sa susjedom Evom Biser. pretpostavljajudi da bi on i Irena mogli znati gdje se Delon trenutno nalazi. a keder-kantu napunio zemljom i zasadio u njoj nekakvo glupo cvijede. Jednog sam vikenda ustanovio da je popalio sav svoj stari ribolovni pribor. Jedno za majku. uz višestruku protekciju. X. Miki je naučio sve mogude automehaničarske štosove tako da je satima dotjerivao i štelao moj Renault. zaokupljen pornofilmskom studijom. Kad bih dolazio kudi. od zagrižljivih primjedbi i. Zatim je zapečatio televizor i otkazao pretplatu.Miki Grabar je i dalje živio u samodi. Oboje su zanijekali i samu pomisao na tako nešto. a kasna popodneva obično je provodio sjededi na nekoj od grobljanskih klupa. drugo za pokojnog ujaka Emila. beskonačnim svađama koje je vodio na radnom mjestu. Nakon mamine smrti. Odviknuo se bio od svađa. koji je ostao sam u kudi koja je nekod bila i pretjerano bučna.

pa su ga s vremenom izbrisali iz evidencije. Nije izišao onako kako su to mnogi činili. najradije je jeo jednostavne stvari. mjenjač je bio nečuvena. —Ja imam sljededeg mjeseca tridesetogodišnjicu. civilnom služenju vojnog roka. nervozan i prepušen. Zatim sam otišao do Grabarovih. Nekod davno čitao sam tekst američkog psihoanalitičara u kojem se opisuje san impotentnog šofera koji mjenjačem nikako ne može pronadi odgovarajudu brzinu. gdje je stara gimnazijska škvadra organizirala proslavu u Planinskoj kudi. za što sam u jednom trenu povjerovao da de ga zabaviti. imam tamo doma proslavu dvadesetogodišnjice mature. Nisu ga čak ni izbacili zbog kakvog heretičnog. ali ga to nije ni najmanje zanimalo. zahtjevima za ukidanje štafete. pogotovo ona ratna. Kako među tim knjigama nije bilo ni jedne ratne. Upitao me želim li i ja koje prženo jaje. pa zar ste tako stari? — nasmijala se ona. ali ništa da stvarno uradi. Sjurio sam se u medijalni odjel da uzmem Danas i novo Delo. U Unikonzumu na Cvjetnom trgu pojeo sam sendvič i popio kavu. ali sam odbio. Zatim sam ga pokušavao zainteresirati za kojekakve hobije. To što se ipak bojao smrti držao sam dobrim znakom. Onda sam mu donio iz Zagreba Atlas gljiva i još nekoliko sličnih priručnika. on je uradio nešto sasvim trede — izišao je iz partije. jer sam znao da bi majka tako htjela. i odnio ga mami na grob. Premda nisam bio impotentan. kojim sam teško pronalazio pravu brzinu. ali principijelnog stava. Ubrao je tri gljive. Niti je istupio demonstrativno. sam i bezvoljan. Imam dvadesetogodišnjicu mature. Oprao sam se i presvukao. — Isuse. žigošudi nepravilnosti u partijskom radu: oportunizam osnovne organizacije. a onda sam iz prtljažnika uzeo cvijede. a mačka zadužena za tisak radoznalo me upitala: — Kamo se tako žurite? — Putujem. Zatim mu je Zvjezdana poslala nekoliko knjiga. ili trebao uraditi sa sobom. dogmatizam sekretara ili nešto slično.Nije pristao jer je iz iskustva znao da su svi njegovi prijatelji. ali nijednu nije uspio pronadi u Atlasu. Bio je petak. Nakon jednog od sastanaka na kojima smo pretresali sve mogudnosti povedanja plada. i on je prestao dolaziti na sastanke i pladati članarinu. za čije se pripremanje ne troši više od pet minuta. ja se danas kupim ranije. Potom sam sjeo u "četvorku" i krenuo kudi. Radio sam to redovito. sada. civilnom društvu. uz silna odgovaranja i uvjeravanja da je partiji potreban. rekao sam direktoru Joži: — Čuj. svejednako je govorio: — Moram nešto uraditi sa sobom! Umjesto svega onog što smo sestra i ja mislili da bi mogao. pa je i knjige i hobi negdje zametnuo. Za cijelog puta gnjavio me prokleti mjenjač. neukrotiva kurva! Oca sam zatekao kod kude kako peče jaja za ručak. koji je budio nadu da de se ipak oporaviti od udarca koji mu je nanijela majčina smrt. ali je za politiku. oduvijek je zapuštene i neuredne grobove držala nekom vrstom sramote. što je u Jugospotu rezultiralo strašnim potresima. Pa ipak. Pohvalio se da je Zvjezdanine knjige pročitao i da su mu se dopale. da čujem kako je . premda pod urednim i pod neurednim grobovima leže jednako mrtvi ljudi. Osmo poglavlje I. — Ti si tako mlad! — začudio se direktor. nedovoljan sluh za suvremenost. a proslava je bila zakazana za subotu. — Moram nešto uraditi sa sobom! — neprekidno je govorio. Poput tolikih drugih koji su se zamorili. izgubili nadu i interes. ali je sve to držao djetinjastim. petnaestak kilometara od grada. Nekad spreman da potroši čitavo prijepodne na spravljanje kompliciranog ručka. kao i mnogi drugi. nedugo po odlasku u mirovinu — umrli. neprekidno govorio da je kurva. Pokušavao sam ga vratiti politici. koju nisam bio stigao popiti ujutro. jer je tvrdio da je u mladosti volio čitati. koje sam bio kupio u Zagrebu. Nagovarao sam ga da se vrati ribolovu. Na brzaka sam projurio kroz novine i pročitao napreskok sve što je pisalo o tzv. znojan. i štrajkovima koji su se prestali zvati obustavama rada. Nova zakonska regulativa stavila je plade u funkciju porasta produktivnosti. shvatili smo da folira.

— Drek! Niste vi nikakva izgubljena generacija! Vi ste. U sobi više nije bilo videorekordera. nije! — umiri me on. hajde. iako ti nisam ništa čitao. da ostanu u familiji. Ovih je dana ovdje bilo prometno kao na stočnom sajmu.. jer niste imali kada ni gdje naučiti. dragi moj književnice. — A za koga se udala? — zapitah bojažljivo. — Bogati. ne pokazujudi baš preveliku želju za razgovorom. Miki je još bio na radiostanici. Sartrea i Camusa. Ostali su uzimali u manjim količinama. bilo je! Sad de dodi umor.. — Nije baš lijepa čestitka za dvadesetogodišnjicu mature — primijetih. što deš. Znaš. — A i da je kod kude. — Sve si prodao? — zinuh od iznenađenja.. — Ne. — Nemate baš najbolje mišljenje o nama — rekoh mu hladno. — Mislite da de nam sada krenuti po zlu? — Ne. . nego biološka zakonitost. — Trebao si to vidjeti. Nemoj gubiti vrijeme sa starim penzioniranim kolerikom. ha.. ne ženim se — izjavio je odlučno. — Lijepa čestitka! — nakostriješi se on. da se ne ženiš? On se nasmije kao da je moja pretpostavka nešto krajnje nevjerojatno. Kažu i da pišeš? — Pisao sam. ha.. kupio je osamdeset komada. onda si svakako čuo za "izgubljenu generaciju" ? — Čuo sam. i dalje misledi da me obmanjuje. To nije moja interna filozofija. — Što de vam lijepa čestitka! Ono što vama treba jest malo slobode i dostojanstva i mnogo rada . ali mi se ubrzo ta pretpostavka učinila nevjerojatnom. idi tamo u Mikijevu sobu i pričekaj ga.. — Sve sam prodao! — začuh Mikijev glas iza leda. — A videorekorderi? — Jednog sam prodao Gogi Jazbinšeku. Kao da ne znate! — Lijepo. — Dvadeset godina od mature! Šta je bilo. ne mislim! Sad de sve krenuti i idi onako kako je normalno. događaju se stanovite promjene. ti si studirao književnost? —Jesam. Pomalo snužden. Ali.. Posuđuje se po nekoliko. niti onih nekoliko stotina videokaseta. a drugi poklonio Sonji za vjenčani dar.. ha. — Zacijelo želite redi da je moja i Mikijeva generacija izgubljena . misledi da bih mogao pogrešno protumačiti moju radoznalost. Na svadbenom je putovanju. umirovljenim dr... a normalno je da vam bude sve gore i gore. Neki tip iz Varaždina. ali ništa vi ne razumijete. ušao sam u Mikijevu sobu i stao kao gromom ošinut. Sjeti se što je rekao Slavko Grabar. — E. Suvišna ste generacija zbog toga što su vam obedavali sve. Ivančicu. — I to je lijepo.organizirana velika proslava dvadesetogodišnjice mature. tako. gospodine — rekoh servilno. — rekoh bojažljivo. Upravo se vratio i zacijelo odmah shvatio moje iznenađenje. Prošle se subote udala. — Sonja nije . Najboljih deset komada poklonio sam Bumbi Zlaticu. — Nije. U prvi mah sam pomislio da ih je nekom posudio. Ubrzo deš doznati. razočaranje i bolesti. koji presnimava za lovu. ha . Grabar. a ne nekoliko stotina kaseta. ne bi ti odgrizla nos. sad ste odsvirali svoje — rekao je likujudi dr. Slavkom Grabarom. iako vam nisu imali što dati. — Zašto to misliš? — začudi se on. Ali. imao sam u životu toliko malo vremena da sam mislio da je mudrije to vrijeme spiskati na čitanje Dostojevskog. — Zašto si to uradio? — Eto. bivši se muževi o takvim stvarima ne obavještavaju. tako da sam ga morao čekati i zadržati se u kurtoaznom razgovoru s njegovim ocem. nego na čitanje onog što ti piše zet. — Ako se baviš književnošdu. mojim bivšim tastom. — To je razumljivo. samo jedna obična suvišna generacija. ha. ha . — Pa niste vi za to krivi.

Tako neka i ostane. — Ni govora! — prekinuh ga. radilo se o svoti za koju mi se činilo da je nikad nedu posjedovati. — Osim Delona. pazi — posavjetuje me Miki — on misli da još nitko ne zna. — Ideš sa mnom? — upita me na kraju. — Je li uhapšen? — Još nije.. Idemo Spačekom! . Osim . Zatim je pobrojao čitav jelovnik. — Zar odlaziš nekamo? Nije mi odgovorio. počeo je detaljno pričati kako de biti organizirana sutrašnja proslava. Umjesto toga. naravno. ali de SUP morati u najskorije vrijeme poduzeti neke korake.. — Pa gotovo svi — odvrati.. — Kakvo sranje? — Sjedaš se koliko je u posljednje vrijeme putovao s Irenom? Venecija... — Nema veze. Čini se da je stvar još interna. — A .. — I tako. Starih. Miinchen. Ispričao je sve. Došla bi i ona. — Ili predviđeno! — primijetih jetko. — Ima nekakvo strašno sranje u firmi. osim ako se danas popodne nije dogodilo nešto nepredviđeno . Nemoj slučajno pokazati da . — Ljubo je u pitanju! — iznenadih se.. — Čuj. Pa znaš valjda koliko mora koštati ona Irenina bunda. — Izgleda oko šesto milijuna. — Ni jedne jedine! — redi de on sasvim odlučno. Tuljca koji je u Australiji.. — Dakle.. u pitanju je i Ljubin dolazak.. ti sada više nemaš ni jedne jedine pornostvarčice. skijanje u Italiji i šta ja znam gdje. snužden zbog okolnosti propasti Ljube Brabeca. — Pa. Zavrtjelo mi se u glavi. koliko košta tjedan dana skijanja u Italiji. Pa koji je to bog bio s Ljubom? Zar samo radi toga da sačuva Irenu? Zar je na takav način htio biti nešto drugo.. — Pa i nju du ostaviti tebi.. Gotovo da nisam povjerovao. i Margetidke koja je u Heidelbergu. skoro sam zaboravio . od kokošje juhe do deserta i ponodnog "vajngulaša". šoping u Miinchenu i Veneciji . premda mi do smijeha nije bilo. — Pa jest — rekoh. a još jučer si mogao otvoriti pravi pornografski muzej. na primjer? — Ali. — Osim knjige koju sam neki dan završio.— Ne poznaješ ga! Nije važno. Sada sam se ja nasmijao. Da . ali ni nakraj pameti nije mi bilo da bi Ljubo pronevjerio pare. —Jutros sam sredio Spačeka. avionska karta za Pariz. i pomislih da možda ima kakvu novu dramu s Irenom. a koliko je uzeo? — upitah ga. ali poslije mora da je posezao u društvenu blagajnu. Delon.. Gotovo da ne povjeruješ. ali je deprimirana zbog rastave. Ne poznaje ni on tebe. — Hodemo li se večeras vidjeti s njim? — Pa valjda! Rekao je da dođemo navečer k njemu na Šljunčarii. čak i u onim detaljima koji me uopde nisu zanimali. zamislivši se malo... jer mi se činilo da du po tome modi najbolje procijeniti dimenzije Ljubina pada. sutra demo to srediti. — Zašto? — začudih se. Bibija koji je u bolnici. od svega je ostala samo knjiga — rekoh više za se. — Koliko de ljudi dodi? — prekinuh ga baš kad se najviše razmahao. koji je vrag zna gdje. Ide kao zmaj! — Mogu si misliti — nasmijah se. mogli bismo i mojom "četvorkom" ali me mjenjač strašno zeza. Mogao sam o Ljubi misliti i ovo i ono. a ni fergazer mi nije baš u najboljem redu. U njemu pokušavam is tražiti utjecaj side na medijsku regeneraciju pornografskih proizvoda . Znaš kako se zove zadnje poglavlje? — Kako? — "Sida ili pornografija rediviva". — I!? — Izgleda da je to radio uz pomod društvene love. — Mislio sam da putuje od love koju mu je ostavio otac. isprva valjda i jest. Strašno je ljubomoran na svoga prethodnika.

Ne dobijem li taj intervju. Onda mi bez riječi pruži najnoviji broj lokalnih novina. ta njegova nagovaračka mod kojom me prisiljava na nešto što uistinu mrzim. prikladnija za razgovor aveti i vampira nego za daskanje sutrašnjih slavljenika. Večer na Šljunčari bila je strašna. Znao je da sam poražen i da me uspio navudi na tanak led. — Zašto? — Zato što sam ti rekao da više ne pišem. sutra prije podne napravit deš mi jednu veliku uslugu. zašto me gnjaviš? — rekoh umolnim glasom. a u pauzama demo puštati glazbu po tvom izboru. a onda nastavi: — Zbog toga du ja sutra na lokalnom radiju razgovarati s tobom. U redu? Išla mi je na živce ta njegova retorika. Ja du pojesti govna. Ništa nisam rekao jer je to bilo sasvim suvišno. Čim smo izišli iz grada počelo je sijevati i grmjeti. Kao u nekom horor . Kad smo se vratili u kola. pristaješ? — reče on. — To su samo vaša književnička preseravanja! Pisanje je sudbina. Pitat du te slažeš li se s izjavom da je pisanje sudbina? — Miki. stari. a on nastavi: — Svjestan si valjda da si najvedi suvremeni pisac kojeg je naš grad dao. a ispod toga nonparelom pisalo nešto o mojim navodnim literarnim uspjesima kojima sam proslavio naš grad. Ispast du pred njima najobičnija budala. koje su izlazile jednom tjedno i čitale se uglavnom radi crne kronike i čitulja. — E. kao da se toga trena sjetio: — Stari. Bilo je oblačno i u zraku se osjedala vlaga. Čisto sranje! — Stavili ste to u program a da me niste ni pitali — rekoh nezadovoljno. — Baš zgodno. Dobro. Pogledah ga upitno. o tome demo sutra pred mikrofonima — prekine me on. A takvih nije malo. Dat deš mi polsatni intervju. on reče. ispričati se slušaocima i pustiti im pola sata starih hitova Žarka Dančua i Daliborke Stojšid. ti odbijaš. pa nisu smjeli ni pomisliti da deš ti odbiti. nemaš pojma što spremam! — veselio se on mom prešutnom pristanku. — Rekao sam im da si ved pristao. ne možeš tek tako redi: "Od danas više ne pišem!" — To da je pisanje sudbina najobičnija je usrana fraza bez trunka smisla . — Pogledaj radioprogram! Otvorio sam novine i na posljednjoj stranici pročitao program za tekudi tjedan. uradit deš tako — rekoh — i dovijeka deš u meni gledati čovjeka koji je zvijerima s radija pomogao da dekapitiraju Mikija Grabara. — Da. jer de im žene naledi na radio slušajudi što ti i ja mislimo o literaturi. Kiša je nešto jenjala. Za subotu u deset bila je najavljena emisija "Naš gost". ali intervju ne dolazi u obzir. ali smo mijenjajudi gumu ipak pokisli do kože. sad kad su dozvolili i najavili intervju. — Znači. okrene ključid i upali motor. ti znaš kakav je moj status na radiju. tako da smo u nekoliko navrata morali skrenuti s ceste i pričekati da se nevrijeme stiša. Slabašni Spačekovi brisači jedva su uspijevali pobrisati svu onu vodu. U devet je nestalo struje. — Imam u pripremi nekoliko novih radijskih štosova koji de oduševiti kompletno slušateljstvo! II. — Traži neku drugu uslugu. Stanislave. Po tko zna koji put u životu! — Bit de to strašan show! Vidjet deš! — Mogu si misliti! — primijetih ironično. — Ma ne. Možemo ofarbati tvoju sobu ili ispiliti četiri kubika drva. Desetak kilometara pred Sljunčarom pukla nam je guma. trubedi jatu gusaka koje su izjurile na cestu. — Otpada! — rekoh odlučno.Krenuli smo oko pet. bit de to poen više za one koji me žele najuriti. — To je točno — rekoh pomalo nervozno — jer sam i jedini! On se nasmije toj priglupoj šali. — Sutra de muževi ostati bez ručka. pravo vrijeme za oluju. a kiša je padala sve jače i jače. — Ma daj! — odmahne on rukom.. — Ti mene gnjaviš! Tjedan ih dana molim i. a nakon toga se kiša prolila po nama kao iz kabla. Znaju da smo najbolji prijatelji. od emisije nede biti ništa..

a grmljavina se prosipala iznad naših glava. ali je Ljubo šutio. hodemo li krenuti da vidimo da li mala spava? Otišli su i ja sam odahnuo. Nismo imali prava da i dalje navaljujemo. ne bi bilo čudo da i sada razmišlja o nečem dugom. neprekidno razmišljajudi o tome koje su ga to sulude namjere natjerale na rasprodaju pornografske zbirke. Na koncu je i on shvatio da te pričice nisu nikom smiješne.. Ako nede. — Što je zapravo s Irenom? — nastavi Miki.. koji je imao valjanih razloga da bude zamišljen. Nakon što iseciramo Irenu. ukoliko ne .. — Znaš da nisam mogao podnijeti što me zamrzila. osvijetljeni žmirkavim plamičcima dviju svijeda. Arleta je šutjela u mračnom kutu sobe. o tome hode li ga Irena konačno ostaviti. — Šta. Ubrzo du postati sasvim slavan. ja sam onaj mali iz prve klupe do prozora". rekao razrednici: "Sjedate se. Začuh korake iza leda i osjetih Ljubinu ruku na ramenu.. pijuckao je pivo i palio cigarete prinosedi licu poludogorjelu voštanicu.. Nalakden na koljena. gledao sam u treperavo lice Mikija Grabara kroz deformirajudu optiku pivske čaše.. Irene. bolesna! — lupi Ljubo rukom po stolu. — Ma neka ide u . koji je pamte kao razrednu ljepoticu. ha.. — Nemojte kvariti večer! — Krasna večer! — rekoh ironično. ali nisam si mogao pomodi. A da i nije. u tom sam tipu neprekidno gledao tek uzurpatora Bamborove žene. . Žiži.. Jedini koji je pokušavao spasiti atmosferu ovog sastanka bio je Arletin pratilac. Miki je bio zamišljen kao i ja.. a ne on — reče Ljubo poluglasno. — Pa kudi. — Kako bi bilo da netko ode do motela. a razrednica mu je odgovorila: "Ne vjerujem. sasvim loše osjedala. — Pa rekao sam ti da je bolesna! — Bolesna? — Da.. profesor Feješ. iako sam znao da je primjedba sasvim netaktična. nije te večeri bilo u vikendici. — Ostavite to! — odmahne Ljubo rukom. opet ti ne bi bio kriv .filmu.. — Dečki. — Ljubo. ukoliko ne . gacaju razmekšanom obalom prema Feješevoj vikendici. tako mu je to! Arleta.. Brambor se sam ponudio da ode po tu jebenu vešmašinu. Da je Brambor živ. — A što dete kod kude? Zar vam ovdje nije dobro? Zar želite da vas mamica pokriva dok spavate? — Nemam ja više mamice! — odrezah prilično ljutito. Meko i slabo svjetlo uklonilo je bore s lica Ljube Brabeca. ha . Prišao sam prozoru i promatrao ih kako u gumenim čizmama. ti si kriv što nam taj gnjavator tu zanovijeta svake subote — rekao sam.. Feješevim zgodama smijala se samo Arleta. prema Ljubinoj tvrdnji.. inače čovjek od sto trideset kila. — Kakvih problema? — upita ga Miki i pogleda me značajno preko titrava plamena. — Dečki. — Glava mi je puna dugih problema. pa je odustao i rekao: — Eto. mora da smo podsjedali na sudionike spiritističke seanse. kako bi bilo da pričamo o mom pokojnom starom? Bi li vam se to dopalo? Bi li? — Znate šta! — rekoh. mogli bismo odmah krenuti . ha. Napolju je bio smak svijeta. vjerojatno zadovoljna što je mrak sakrio sve one njene suvišne kilograme kojima de sutra šokirati stare školske drugove. dušo. To je možda bilo klinački primitivno. stisnuti pod kišobranom. U toj neugodnoj tmini. — Htio sam da dođe Arleta. zacijelo bi rekao da je vani atmosfera "Tupelo Bluesa". u ovoj olujnoj nodi njegova sudbina izgledala je najmutnija — tko zna što de mu donijeti jutro? Pa ipak.. — Šta ona ima tebe držati krivcem . — Kamo? — prekine me Ljubo. ali je poslije i ona umuknula. Tamo imaju telefon pa ved sigurno znaju hode li nodas biti struje. prozore su svaki čas osvjetljavali bljeskovi munje. da si ti i kao dojenče mogao stati u tu klupu!" Zgodno. koja se. koji razgovor.. koji nas je pokušavao zabaviti blesavim zgodama s neke od svojih godišnjica mature: — Sjedam se — obično je tako započinjao prepričavati zgodu — kako je na dvadesetpetogodišnjici neki Žiži. nemojte o tome večeras — umolnim de glasom Ljubo. ustadoh i priđoh vratima. — promrsi Miki. — Ma doznat dete ved. i što u meni gleda .

Pao mi je kamen sa srca. zaglibio u blato ispred parkirališta pa nije mogao ni naprijed ni natrag. hodete da se ispovjedim kako biste mi pomogli — poče on uzrujano. Valjda nije . a možda bismo ti Miki i ja mogli pomodi — rekoh i okrenuh se njemu. par koraka ispred nas. — Kako si uopde prešao granicu? — čudio se Miki. ne kenjajte! — presiječe on naše plašljive primjedbe. onako kako sam to vidio u filmovima Davida Leana. — Nodas sam malo konfuzan. nerazumno. vozač je izašao iz automobila i ostao nepomično stajati. izvukao nešto iz džepa i progutao. — Žuti golf— objasnih mu. Stali smo sva trojica iza automobila i počeli ga gurati. — Otkuda da počnem? Zajebao sam si čitav život! Koji biste sad komad htjeli secirati. pomislih. osvjetljavajudi nam put velikom kamperskom baterijom. a zadnji kotači zasuli su nam nogavice jakim mlazom vode. kako je i sam znao da de napad nervoze oduzeti smislenost njegovim rečenicama. — Dečki. — Tko traži. — Jebi ga! Žuti golf ima Sonjin muž. . večeras. A sve to zbog idiota u golfu! Vidjevši nas kako dolazimo. — Zar nedete izljubiti prijatelja koga tolike godine niste vidjeli? Što smo mogli. vozač je nekoliko puta zatrubio. — Hajde. Ni riječi nije rekao. — Uzeo si rent-a-car — primijetili. valjda začuđen strančevim ponašanjem. Šutiš i kunjaš. dakle. razglabati. u mraku i kiši. Mlazom svjetla izdvojen iz olujne nodi. koju je Ljubo. Ljubo je išao prvi. — Znači da imaju tvoje ime? — Nemaju! Postoje različiti pasoši! Taj čovjek imao je za svaki problem spretan delonovski odgovor. podigao baterijsku svjetiljku i uperio mu snop svjetla u lice. tako da su mi se cipele naprosto topile. nedu morati uljudno konverzirati sa Sonjom i onim njenim. suludo zapravo. ali nakon dvije-tri minute automobil je poskočio i izvukao se na ravan dio parkirališta.. analizirati? I čime biste mi pomogli? Drugarskim savjetom? Govorio je sve glasnije i sve zbrkanije. Da stvar bude gora. Pohitali smo natrag pod krov. — Pa stari je rekao da su na bračnom putovanju. iznenada je zašutio. — Mogli bi se iznenada i vratiti. III. čvrsto odlučivši da du se pred njima držati dostojanstveno poput engleskih džentlmena. Ne znam kako bi tekao naš dalji razgovor da se u blizini vikendice nije razleglo glasno turiranje automobila koji je zaglibio u blato. U ovoj zeznutoj nodi samo nam još nedostaju Sonja i njen muž. sišavši sa ceste. blata i šljunka. ali su mi nogavice začas bile mokre. u jednom sam trenu spazio oznaku rent-a-cara. Vozač je pritisnuo gas.. morao naložiti. spadao je u ljude kojima su uzrujanost i rječitost obrnuto proporcionalne veličine. Kompliciranijih ali sigurnijih. ne znači da de i nadi — nasmije se on. Navukli smo ih i izišli van. — Ti si lud! Znaš da te traže — rekoh mu nešto kasnije kad smo se presvukli i ogrijali uz ped. Pri slabom svjetlu odmah sam utvrdio da se u kolima nalazi samo jedan čovjek. čak i Ljubo Brabec. Ali u toj konfuziji i jest stvar. Nagnut nad zadnji kraj automobila. — Pa ima različitih putova. nesmotreno sam stao u jarak pun vode. on je bio potpuno miran. ali smo na tren zastali kako bismo vozaču dali priliku da nam zahvali. Prišao sam prozoru i pri svjetlu munje spazio žuti golf. stari — reče. pomislih. izljubili smo ga. pred nama je stajao Čedo Kralj zvani Delon. — Šta je? — upita me Miki preko mog ramena. Tada je Ljubo. To nešto mogao je biti samo jak sedativ.— Oprosti. kako struja nije dolazila. moramo mu pomodi! — reče Ljubo. Premda mi je njegov povratak djelovao rizično. — Dobro. pa otvori škrinju u kojoj je držao svu silu jeftinih kabanica od prozirne plastike. koji je. Ali. čak i prilično dobre volje. — Nema veze. — Ne može iz blata. Tamo. Kabanica mi je štitila glavu i leda.

— Došao sam ilegalno. Bio sam večeras s njom — reče sasvim mirno. radi proslave. prišavši mi sasvim blizu — onda Ljubi ne preostaje drugo nego da skoči pod vlak. — Ne znaju! — odlučno de on.Sutra de na proslavi biti tridesetoro ljudi. ovo si savršeno uredio — reče mu Delon. neka sami riješe ono što ih muči — radi toga su i otišli tamo prijeko. i to kao da sam viknuo u bunar. s tobom bih malo porazgovarao — okrene se Delon Ljubi. Sve je to bilo točno. Osjedao sam zbrku u glavi i odbijao misliti na njih dvojicu. Nakon proslave otkucat de me bar desetorica. — Šalim se — umiri ga Delon. što de mu tamo Irena i Jarmila? A opet. .. nitko ne zna da sam došao. — Ako mu Delon odvede Irenu i malu — reče Miki. Padovi. Ako ode u zatvor. primijetio sam grč na Ljubinom licu. — doda Miki. nego radi Irene. žaledi Ljubu. "Piše Ireni da de dodi po nju i odvesti je u inozemstvo". jednako odsutan.. a on.. Zato sam i došao.. — Stari.. Ljubo — nastavi Delon — večeras sam razgovarao s Irenom. Bilo mi je logično da se prvo javi starcima. a opet je imalo i svoje naličje. smjesta zaboravite! Mislim da bi to bio podatak kojemu bi se milicija veselila i koji bi mogao nauditi mojim roditeljima. — Možda bismo mogli utjecati na njega? . U Trstu. osim vas trojice.. — Mi da te prijavimo! — uvrijeđeno de Miki. Bilo je jasno da želi razgovarati s Ljubom nasamo. pazi — upozorih ga . u drugu sobu. Ljubo je dokraja upropastio svoju karijeru. vi se nedete ljutiti? — okrene se nama. Ovdje sam sasvim inkognito. Kako se ne bojiš da de te netko otkucati i . u jednom mi se trenu učini da je sve to bio samo kratak san i da je Delon još uvijek tamo negdje daleko iza granice. Miki i ja ostadosmo u polumraku. — Tako.. jer je bio takav mrak da se nije uopde moglo razabrati kako je to Ljubo uredio svoj jezerski azil. Zacijelo sutra nede ni dodi na proslavu. mrakom i svjetlucanjem voštanica. Delon je koračao lako poput mladida.. Vrata stražnje sobe zatvoriše se za njima. Kako je njemu bilo bez Irene sve ove godine! Znali smo da Delon ima pare.— Dečki. kao da Irenin muž nije prisutan. vodedi ga u stražnju sobu. pazite. obično se lako izvode. Beču. osim ako me tko od vas ne prijavi ved sutra ujutro. otpovrne: — I to je normalno.. Dogovoreno? — I stvarno nitko ne zna . tako — promrmlja Ljubo. Tako neka i ostane! — Nitko ne zna! Čak ni tvoji starci? — upitah ga. ovako — nakon toga de on. ali tada du ved biti daleko. a Ljubo se vukao kao da ide na stratište. Dugo su ostali u onoj sobi. Prošao sam svašta i vjerujte mi da iz iskustva znam da je tako. ako nemaš ništa protiv. — Čuo si. možda činimo nepravdu Delonu. svaki sa svojim mislima. misledi valjda na vikendicu. Mnogi od njih znaju da si tražena zvjerka. Tolike smo godine prijatelji. nisam znao ništa pametno redi. uvijek u drugom mjestu. Nakon toga du otidi i istim se putem vratiti u Italiju. zdravlje i brak. o čemu mi je pričao Miki. — S njima se jednom godišnje nađem u inozemstvu. — Na proslavi se pije. — Osim vas trojice zna jedino Irena. sjetih se Ljubinih riječi i shvatih da Delon nije došao radi dvadesetogodišnjice mature. jer ništa nismo čuli. — Ali. ali je ta primjedba imala više kurtoazni karakter. Zanesen tišinom. Pogledao sam Mikija i nemodno slegao ramenima. — Sutra je proslava — prekine me Delon. — Možda bismo mi mogli utjecati na Delona i redi mu u kakvoj je situaciji Ljubo — šapnuo je Miki. a ne otkucava. Prešao sam talijansku granicu na svoj način i sutra du bit nekoliko sati s vama. a oni sada moraju razgovarati u četiri oka! — Ljubo. — To je normalno — reče Ljubo glasom koji kao da je pripadao nekom drugom. Unatoč slabom svjetlu. Osim . a mora da su razgovarali sasvim tiho. Šutio sam. pleše i zeza. — Stvari koje vam se čine najopasnijima. ali osim para možda ništa drugo nema. — Dečki.. Ali.

spazio sam deset velikih. — Daj da odgulimo tu bedastodu pa deš mi pričati o sebi. na stolidu. — Kad je umrla? — Prije više od mjesec dana. — Nije valjda došao da se sutra izljubi s profesorima i najede vajngulaša u Planinarskoj kudi! — Pa sigurno — u pola glasa de on. — Miki. Ustao sam.. — Imam trideset devet godina i čini mi se da u ova četiri desetljeda nisam uspio bitno utjecati ni na jednu jedinu jebenu stvar u životu. U tihom razgovoru prekine nas grom koji je opalio negdje sasvim blizu. ali baš kad sam htio izidi. — Nije baš svježa vijest. — Primi moju sudut — rekoh bez imalo pijeteta. Rozalija Grabar ostavila je nasljedstvo i ja odlazim u Ameriku. stavio noge na stolid s parama i blaženo me pogledao. — Ne zajebavaj! — reče on tako ljutito da sam požalio što sam ponovo načeo tu temu. Miki — odvratih mu jednako tiho. Prozorska okna bila su otvorena i lagan se povjetarac igrao zavjesom od ornamentima ukrašenog seljačkog platna. našto me on upozori da govorim tiše. koji je nestao u mračnom drvoredu središnje jezerske aleje.Bio je u pravu. — Slušaj. Šutjeli smo časak-dva. sve osim tvog sutrašnjeg intervjua. da su stvari nepromjenljive? — Mislim da su sve stvari nepromjenljive . a Ljubo mu pokaže prstom na otvoreni prozor. upitao: — Zar si mu prodao Irenu? IV.. Tu bi moglo dodi do promjena . . Sutradan. u petnaest do deset. U taj čas iznenada je došla struja i soba u kojoj su Ljubo i Delon tako dugo razgovarali bolno je bljesnula pred našim nepriviknutim očima. — Kakve stvari? Pa rekao si da se o intervjuu nedemo dogovarati. sasvim novih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. gledajudi na drugu obalu. nego da demo pustiti da se stvari odvijaju sasvim spontano. Ljubo je upalio cigaretu. — Nije važna teta! Važan sam ja. Nisi više u koroti? — Budalo! — unese mi se u lice. — To je najneobičniji čovjek koga sam ikad upoznao — izustio je Ljubo rečenicu koja de mi još dugo odjekivati u ušima. Miki je zaustavio Spačeka ispred radiostanice. dakle. sasvim blijed i vjerojatno uznemiren onim što se zbilo. tako da smo. Kad smo prilazili prozoru. pa sam smjesta otvorio vrata. Vratili smo se u sobu i nastavili potiho razgovarati. Kad sam se okrenuo. Otvorili smo vrata i izišli pod trijem. Radi se o meni. Ljubo je sjedio bez riječi u fotelji. Ništa se nije vidjelo. — Misliš. — Gdje je Delon? — povikne Miki. — Što rade tako dugo? — upitah sa zebnjom u glasu. nagnuvši se van. i ti misliš da je došao radi nje? — A radi čega bi drugog! — promrsih ljutito. S druge strane začuo sam nešto kao tresak prozorskog okna. — Ne radi se o intervjuu. onom istom na kojem smo gdjekad do kasno u nod igrali preferans.. začuli smo startanje automobila. znao sam da mu se fudka za tetu koju nikad u životu nije ni vidio.. — Mora da su ved sat vremena u sobi — reče Miki. Kako sada mogu očekivati da du utjecati na čovjeka koji se izložio riziku hapšenja radi žene koju voli? — Dakle. a ipak su to bile tlapnje. ne budi patetičan — rekoh i ponovo uhvatih za kvaku. iako je to moralo zvučati strašno blesavo. činilo mi se. a onda sam. zaustavi me: — Čekaj. — Htio sam ti redi da je ona moja tetka u Kaliforniji konačno odapela. Konačno. uspjeli tek ispratiti žuti odbljesak Delonova auta. jer nam se učinilo da je prasak dopro odande. a onda nam je istodobno pala na pamet ista misao. red je da ti kažem neke stvari. prišao vratima i prislonio uho na njih.

— Pa. bio je sklon tim stvarima. Ovo danas moja je posljednja emisija i zato mora biti nešto "reallv. — U romanu Samoupravljanje u osnivanju. kosovskih igara.Skinuo sam ruku s vrata i pogledao ga. — Stvarno? — rekoh. really special". u vremenu koje ne poznaje magnetofon.. vidjelo se da je u studiju u svom elementu. — Da. ne upoznavši me ni s kim. Miki je primaknuo glavu mikrofonu i upitao glazbenog urednika: — Kištra. ne vjerujudi vlastitim ušima. što je kritika rekla? — Kritika je rekla da sam u svojoj društvenoj kritici bio konstruktivan .. što u razgovorima ovakve vrste nije baš običaj — a da ne bude režimski pisac? . Zar sam dočekao dvadesetu godinu od mature da bih shvatio kako se sve raspalo? U jednom trenu učini mi se da ipak fulira. hmkati i prdjeti . inflacije. pljuvati.. — A jesi li se ikad pozabavio najvrudom suvremenom tematikom? Štrajkovima. Kužiš? — Čekaj. Na stubištu. — Ovo ide u živo? — upitah ga... — Djeluje tako . Kapiraš? — Kapiram — rekoh prilično rezignirano. Govorio je brzo i djelovao nekako pribrano i snalažljivo. — Zar ne bi bilo pametnije da unovčite to nasljedstvo? — Možda i bi . starcima nije ni do love ni do Kalifornije. pizda im materina! Ušli smo u studio. Brucea Springsteena i Loua Reeda? — Loua Reeda nemamo! — čuo sam Kištrin glas.. progutavši knedlu. što je vlast . rezignacije i drugih nepovoljnih trendova. Stanislave. onda smo u programu. a Kištra je brzo izišao van.. a ja . a Miki mi dade znak da stavim slušalice na uši. Dakle.. premda je crvena lampica pokazivala da smo u eteru. iznenada ga upitah: — Ovi tvoji na radiju znaju da odlaziš? — Pst! Šuti! — unese mi se u lice.. da sam ved prestao pisati. ugurao u kabinu i posjeo na stolac ispred mikrofona. — Kada? — Za koji dan. — A može li pisac uopde biti konstruktivan — prekine me on. A onda se u pretapanju začuo Mikijev glas koji je pod sjedao na nonšalantno zafrkavanje zapadnih diskdžokeja: — U sezoni recesije. šmrcati. kad zasvijetli crveno. — Nemaju pojma. dragi pišde. Miki — rekoh sa zebnjom u glasu. Sonja se udala. — Idemo u taj tvoj studio da budemo što prije gotovi. — Ide špica! — začusmo Kištrin bariton. kojim smo se uspinjali do studija. odakle me Miki.. — Stvarno! — otpovrne on. Kroz veliko staklo vidio sam glazbenog urednika Kištru i tonskog tehničara Salopeka. pardon . kako ova kriza djeluje na tvoje stvaralaštvo? — Pa. Slušalice su ved bile pune Springsteenova songa "Glory Days". a onda se okrene meni: — Pazi. Ved imam vizu i avionsku kartu. jesi li spremio za današnjeg gosta Toma Waitsa.. Reci. ostavivši za sobom otvorena vrata. — Može mjesto toga nova ploča Boya Georgea? — Jebo te Boy George! — otpovrne Miki. Ljubo de u gajbu. Sad mi je bilo jasno zbog čega je rasprodao videorekordere i sve kasete.. Delon u ilegali. kako ti izdržavaš ovu svijetlu bududnost i djeluje li ona na tvoje stvaralaštvo? Pogledao sam ga tupo. koji govori upravo o našoj generaciji osuđenoj na gnjavatorsko prepričavanje "slavnih dana". Tamo preko bare zacijelo je pretpostavljao da de voditi život u kojem de pornografija biti sasvim izlišna. na primjer? — Jesam — rekoh.. štrajkova. s kim du ostati ja? Šutio je. dovodim vam u studio najvedeg lokalnog pisca koji de vas pokušati odvudi od gorke stvarnosti barem na tridesetak minuta. Salopek nas je u čudu pogledao. Zajebancija s kojom je krenuo bila je znatno iznad razine dopuštenog na malim provincijskim stanicama. ova emisija ide uživo! Zamisli da si u pretpovijesti radija. ali svi se slažu da ga ja preuzmem i nas tavim tamo preko bare. — Brambor je mrtav. I nemoj se nakašljavati. Znao sam da ni njemu nije lako. djeluje — rekoh neodlučno i još uvijek iznenađeno. jedino sam ja jebena stranka kojoj bi ta vrsta promjene klime mogla koristiti..

— Pa i nisam . koji je počeo okretati potenciometre i pritiskati neke gumbe.Shvatio sam da ovaj intervju nije zapravo moja. ali danas mi se čini da sam imao puno pravo da se tako osjedam. tvoj omiljeni pjevač Tom Waits upravo je otpjevao baladu o toplom pivu i hladnim ženama. — A to je? — upitah ga radoznalo. Razmišljao sam smješkajudi se. na seks .K. Zar misliš da se radedi ovaj svoj posao ne osjedam blesavo? Ali. really special". — A da li si se osjedao blesavo dok si bio pisac? Mislim. prelazimo s politike . nisi se valjda prestao baviti i koitalnim pozama? Došlo mi je da mu kažem koju sam koitalnu pozu najradije upražnjavao s njegovom sestrom.. Dok je crvena lampica svijetlila. Fudkalo mi se što ona crvena lampica sja kao da me opominje da budem ekspeditivniji.. Trkulja je zgrabio mikrofon i izderao se: — Grabaru. Znam kako se izlazi na kraj s toplim pivom. vaše vrijeme istječe. Tebi je poznato da ova renomirana radiostanica nadasve cijeni originalnost i nekonvencionalnost.... jer ima ih mnogo kojima vrijeme istječe! — reče mi kao na kvizu.. A u predahu. — Hajde. ovo mu je posljednja emisija i red je da mu pomognem. Zatim su stišali predugačku Waitsovu baladu i Miki je ponovo hitro uletio s pitanjem: — Evo. amaterskim literarnim sekcijama i željama slušalaca? — Pa i ne može! Kada mi ne bi bila mrska citiranja.. ali to je u skladu s opdim trendovima. priznadoh da se zbog njegova pitanja osjedam strahovito blesavo. Mislio sam ovako: on odlazi. na vratima susjedne prostorije pojavio se uzbuđeni Kištra s drugom Trkuljom. Naši davni seksu alni mentori zacijelo bi rekli da nema na svijetu dvije gore stvari od toga. — U tim se stvarima ne moraš bojati epigona. naš gost pokušava riječi "opozicija" pridati pozitivne konotacije! Dok se oporavljamo od ove svetogrdne izjave. — Oho. Dok su mi se u sluhu kovitlali savršeni zvuči saksofona u Waitsovoj baladi "Warm Beer and Cold Women". ne provociraj i ne kenjaj po politici. Odlučih se i sam zezati: kakvih obaveza imam spram ove trule stanice koja se bavi problemima otkupa žita. pročitao sam na stotine intervjua s piscima i odlučio sam ti postaviti jedno originalno pitanje. od ove radiofonijske diverzije. Ovo posljednje rekao je tako da sam samo ja mogao čuti. — Koja je tvoja omiljena kokaina poza? Trkulja nas pogleda i popije čašu vode. Vidio sam kroz staklo kako se Trkulja hvata za glavu i suflira nešto Salopeku. — Druže Ivančicu. Umjesto toga. Bi li mi ti zamjerio da sam se tako osjedao? — Ne bih! — hitro de on. pa iziđe van. šefe. nego njegova emisija. koja je podsjedala na zavijanje i cvilež pasa. maloprije si decidirano rekao da to više nisi. .. ostavimo to i prijeđimo na ozbiljnija pitanja. Dakle. a onda odvrati Trkulji: — O. tema je ionako herojska. ali meni onda ipak nešto padne na pamet: — Dobro je kad na te stvari naletiš odjednom kao u pjesmi Toma Waitsa. zamolimo našeg dragog glazbenog urednika Kištru da nam pusti još jednog Brucea Springsteena.. da sam samo instrument s pomodu kojeg bi on trebao napraviti nešto "reallv. zalupivši za sobom vratima. Ako si prestao pisati. — I nekonvencionalan. ali sam se bojao da bih mu takvom upadicom pokvario raspoloženje i ritam. nemodno sam šutio. — To je sveto pravo svih nas. — Vrlo dobar odgovor! — zadovoljno de Miki. A o novim štrajkovima u komuni obavijestit demo vas u heksametru. Eto. rekao bih da je pisac uvijek po naravi svoje pozicije zapravo opozicija. Onda bocom toplog piva razbiješ glavu hladnoj ženi. sutra demo imati emisiju o otkupu stoke u desetercu s rimama. pišde — požurivao me Miki. Prije no što je pjesma završila. tova junadi. poslušajmo jednu stvar Toma Waitsa. koje nisam pročitao ni u jednom intervjuu . ali možeš li mi redi kako se izlazi na kraj s hladnim ženama? Stvarno me zbunio. inače ti je ovo zadnja emisija! — Pa to mi je ionako zadnja emisija — prišapne mi Miki.

jednako strogo kao što je malo prije pogledao Trkulju. meni padne na pamet sasvim blesavo pitanje: — Miki. Razgovarali smo dalje još o nekim drugim. i ja imam svog svjedoka. Ali onako objektivno. Da nisam znao da odlazi u Ameriku. Miki je postavio ozbiljno pitanje koje je bio obedao slušaocima: — Pobornici vizualnih medija ved podugo navješduju smrt književnosti. Gledao je u Mikija kao da ne vjeruje u ono što se zbilo. mama ti je zbilja čitala Rilkea? — Jes' kurac! — otpovrne on. i pustio nam Boya Georgea. — Objektivno uzevši — rekoh premišljajudi — drug Trkulja se okliznuo o bananu ili neko drugo južno vode. a dok smo prilazili Spačeku. Izišli smo van. tako da je pao kao pokošen na daščani pod premazan tamnim i smrdljivim laštilom. pa recite drugu Kištri što se dogodilo. otpuhujudi dim zaslužene cigarete. u čitavom intervjuu nema ni jedne jedine krivične radnje. ali kad se našao pri dnu stepenica. to mi se u jednom času učinilo kao zgodna retorička pljuska. zapalili cigarete i napustili prostoriju. Cigani sa vama". evo i jedne endogene. ali je za jezuitsku čistodu provincijske radiofonije bila prvorazredni skandal. Inače. Misliš li ti da de književnost stvarno unakaziti. — To je stvarno bilo "reallv. pa si u tom smislu kao eventualni svjedok agresivne radnje apsolutno neupotrebljiv. što dakako nije išlo u program. na vratima studija. Je l'te. uglavnom bezveznim temama. Nakon no vog tonskog reza. nosioca nekoliko društvenih priznanja. — Udario me tako da sam pao — otpovrne Trkulja. druže Ivančicu. koje je Miki garnirao dobrom dozom provokacija. mogla bi zatudi i jedne i druge. stari? Silazio sam za njim. Dok su još zvuči "oproštajne pjesme" treštali studijem.— Što god želite. odnekud se stvorio onaj antipatični Trkulja. vi ste bili tu. — Slušaj. Trkulja! — reče mu Miki glasom ljutita učitelja koji se obrada neodgojenom učeniku. zatudi i dekapitirati vizualni mediji. reallv special" — rekoh mu dok smo silazili niza stube — ali mislim da de mnogi iskočiti iz kože. To "pritom u onu stvar" bilo je izrečeno sasvim tiho. — Sve to sranje dostatno je tek za interno gonjenje. pokaza se zaprepaštena faca glazbenog urednika Kištre. Miki pogleda gore prema Kištri. Kapiraš. I književnost i vizualne medije. — Ali. Čitava stvar prošla bi kao sasvim zgodna i otkačena emisija na Radiju 101. U slučaju da se drzneš. — Ovo ti je zbog moje gospođe mame koja je nosila nerc i čitala Rilkea dok si ti tabanao po kamenjaru! Gore. čini mi se. to jest egzogene. Negdje na kraju. kad je sat iznad velikog staklenog okna pokazivao da je deset i dvadeset osam. ali pažljivom slušaocu nije moglo promaknuti. a Mikijeva ga šaka pogodi posred lica. namijenjene našem vrlom radiju. pa mu se obrati: — Slušaj. koji kao da se pitao što to drug Trkulja radi na podu. — Mogu se jebat! — reče on mirno. skinuli smo slušalice. zacijelo bih se bio zabrinuo za Mikije-vu bududnost. uglednog pisca Stanislava Ivančica. a ovako — dobro sam se zabavljao. Miki kaubojski zanjišti u mikrofon i reče ovako: — A da cijenjeno slušateljstvo ne bi pomislilo da su vrijedne i značajne poruke ovog razgovora okrenute samo prema van. — Šta je bilo? — upita Kištra. šaljudi ih pritom u onu stvar. Pozdravljam sve one koji su mi godinama bacali klipove pod noge i opraštam se s njima uz pjesmu "Jase opraštam. Kištra! Ti si došao naknadno i nisi ništa vidio. momci! — viknuo je Kištra. . — Ja du se lično pobrinuti da odgovaraš i na višim instancama! Još se nije bio ni zaustavio. koji je bio izvan sebe od bijesa: — Suspendiran si. a moram priznati da ni ja nisam bio ništa manje iznenađen. ili de to ved mnogo ranije učiniti situacija u izdavaštvu? — Ova situacija. disciplinsku komisiju i slične stvari. pička ti materina! — vikao je da se orilo.

"Una la-crima sul viso" i "Speedv Gonzales". što nije nimalo lijepa slika. izgleda. ponovo sumnjajudi u vjerodostojnost njegove tvrdnje. pa je kao takva predstavljala sasvim prikladan ambijent za dvadesetogodišnjicu mature. kuplung sajli i kojekakvih žica. svih nas jedina je zadržala svoj nekadašnji izgled. godine. Dvadeset godina stariji ljudi često izgledaju poput dvadeset godina starijih automobila. cigarete i krenuo kudi. Glazba koju je angažirao Miki Grabar svojim se repertoarom sasvim dobro uklopila u duh vremena koje smo željeli evocirati. što mu je inače dobro išlo od ruke. Maloprije. a umjesto tripica janjetinu na gusarski. za uspomenu. — U to sumnjam — rekoh i potegnuh dva-tri dobra gutlja ja rizlinga. naslov POVIJEST PORNOGRAFIJE. vječne mušterije ovog ambijenta. dok smo se onako fino zezali u studiju. — Otvorio sam prtljažnik da ti pokažem nešto drugo —prene me on iz razmišljanja. izvorne festivalske bitove iz šezdesetih i megahitove tipa "Are You Lonesome Tonight". a onda sam kupio novine. umjesto domadeg francuski konjak. Planinarska kuda u kojoj je sve upriličeno. kojekakvih nesmotrenih tučnjava. sumornu skromnost iz 1967. prvih ljubavnih uspjeha. Splitski festival je besmrtan. odavno rashodovanih fergazera. Smiješno. Hode li to biti ponovljeno? — Pa valjda hode. Na svakom od njih bijaše sitno ispisana adresa. ali to nije umanjilo naše raspoloženje. sve je bilo puno masnih krpa. Stolovi u velikoj sali Planinarske kude bili su postavljeni u obliku slova E. Dečki su drapali nekakve nemogude balkanske varijante texmex glazbe. on otklopi prtljažnik i poče rovati po njemu. punu četvrtastih paketida. praznih boca od ulja i destilirane vode. Na naslovnoj strani debelim flomasterom bijaše ispisan. obrisa je rukavom i pruži mi je. to je za tebe. Miki je zadužio nekog kroničnog apstinenta da u tijeku nodi kontrolira količine konzumirane robe. U subotu popodne ponovo su se izlili pljuskovi. — Mislio sam na intervju. Ispod zarđale ratkape Miki izvuče podeblju teku. Poslovođa Joco trebao je čitavu večeru voditi po protokolu koji su sastavili Miki Grabar i Glavonja. bogati. — Evo. pa su idudih dvadesetak minuta emitirali laku glazbu s prošlogodišnjeg festivala u Splitu. "Adios Amigo". . pokriveni kariranim birtaškim stolnjacima i ukrašeni starim tanjurima i limenim priborom za jelo. gotovo sam bio zaboravio da nam je to jedan od posljednjih zajedničkih provoda. ne slutedi kakva nas razočaranja. otac se sjeti da me upita: — Je li. jer smo. od. nekad najpametniji učenik našeg razreda. — Što ti je to? — Kasete s auditivnim zapisima mojih osvetničkih fukova. Moram samo smisliti još nekakvu lijepu posvetu. — Nisam mislio to — pogleda me otac preko pačjeg hrpta. porazbacanog alata. dogovorivši se da demo se vidjeti na proslavi. ovo du predati na aerodromskoj pošti. ili je na tim kasetama stvarno nečeg bilo. jer je otac rekao da de za ručak ispedi patku. a sada inženjer u firmi pod prinudnom upravom. Bila je mjesto naših mladenačkih pijanki. pa izvuče kartonsku kutiju cipela Borovo. ali je reunion concert Gromova pakla bio nezamisliv iz više razloga. svi žarko željeli da vidimo jedni druge. Bili su znatno ispod razine našeg ondašnjeg školskog benda. U redu? — U redu — rekoh polako. Alaj de se razveseliti rodbina! — Zezaš se — rekoh. Prije no što sjednem u avion. i strahote očekuju. što je to bilo s tim vašim intervjuom? Na kon deset minuta obavijestili su slušaoce o padu napona u studiju. Dat du ti je poslije proslave. V. kakav su valjda voljeli planinari. Unutrašnjost prtljažnika bila je u strahovitom neredu. Dok sam hrskao fino pečeno krilce i mljaskao masne mlince kupljene u najboljoj šiptarskoj pekari. Oprostili smo se. ponovo potišten njegovim odlaskom.Kad smo prišli kolima. jer je Joco imao običaj umjesto 50 naplatiti 150 boca vina. ni dandanas ne znam da li se zezao.

sada je uz glomaznu glavu dobio i prikladno glomazne udove. Imala je tri djeteta sa tri različita muža. Poslije smo smazali večeru i. godine kad se okladio da de progutati kuhano jaje! Kako si se samo promijenio! — Profesore — gurnula ga je profesorica Ravijojla Gašparac. stanoviti Jozo Miklaužid zvan Krpelj mentalno se nije izmijenio. stajali smo pod trijemom Planinarske kude i dočekivali ih. imao je sada sto četrdeset kila. koju smo nekod zbog pretjerano velikih sisa zvali Mljekara. jer se profesor Krištof. postavili stol s aperitivima i tako dobili ugodan ambijent za daskanje prije večere. Nije se znalo tko ima ljepše . Za tu smo svrhu. nakon nesuvislog govora ostarjelog profesora Krištofa (u jednom trenu pomislio je da je na proslavi "Češke obecy"). pa sam pretpostavio da se nodas moraju dogoditi još mnoge burne stvari. hranio isključivo suhomesnatom robom. Kolale su od stola do stola. bacili smo se na ples. Bio je ved u dubokoj penziji i nijednom nije pogodio. i komitet. Osobito tužno izgledao je bivši fanatik plesa i najdosljedniji poklonik Beatlesa. bio je gotovo isti kao i nekad. koja bi se mogla slikati za Penatenovu ambalažu. primjerice. po tvrđenju nekih. ne samo razreda nego i škole. Zašto nema Delona. Nakon toga krenula je prava baražna vatra najrazličitijih fotografija. kako mi je drago. nasred natkrivenog prostora. gdje i inače nije bila insuficijentna. Najpametniji učenik u razredu. supruga predsjednika opdine. iako u životu nisam napisao ni jednog jedinog soneta. Meni je tako. uzimale iz ruke masnim prstima. osobito se popunila u toj domeni. koga su ved od poznih gimnazijskih dana zvali Metilni. Ne mogavši ukebati nikog od kolega. samo što nije prsnuo. Pitao sam se je li tu Miki nešto radio. po kojima je dobio i neobičan nadimak Silavzju ("She Loves You"). Biba Hajstor. Zapravo. inače zakleti neženja. Sve to bilo mi je sumnjivo. nekadašnji popularni popravkaš. koji mu je obično za velikog odmora odlazio kupiti "ekstravuršt". Poznati alkoholičar. dodavale se ispod stola. jer su mu radnici jutros bili stupili u štrajk. koga smo nekod zvali drug a sada gospodin Krištof. upadale u zdjele sa salatom i gubile se po podu. podizao je čašicu i nazdravljao svakom dolazniku.. Najdosadniji čovjek. Kakav je to panoptikum čudnih fizionomija i karikatura bio. ili se tek ubacuje. i radnici. bilo bi mi jasno da kojim slučajem nije bilo ni Irene. prilijepio se uz starog razrednika. Cijele večeri pričao je jednoj usidjelici zanimljive priče o tahikardiji. došavši među prvima. Jedini čije se fizionomije (ali ne i imena) sjetio gospodin Krištof bio je stanoviti Lovro Gmaz. kolesterolu. dobacivale se. sišudi mu krv dosadnim detaljiziranjem o samoupravnoj transformaciji njegova SOUR-a. direktor komunalnog poduzeda. — To je naš čuveni pisac Stanislav Ivančid. samo bez kose. osobito sonete. ti si sin onog Fofonjke koji se zadavio 1958. Neka Stela. Između jednog hita Halida Muslimovida i drugog hita Nazifa Gljive. i vlastiti sindikat. Ali to što smo se Miki i ja doimali najmlađim bilo je samo zbog toga što nije bilo Čede Delona. stenokardiji i angini pectoris. pa je podsjedao na ruskog robota od lijevanog željeza. Ljubo Brabec izgledao je kao dva Ljube Brabeca iz 1967. zastao bi i j pojadao se o tome kako de ga jebati svi. usaljeno srce. Oko deset neka se budala sjetila da iz etuija izvuče kolor polaroid supruga i tri krasna djeteta. nekod u ritmu rocka uzbibani čovjek od gume. — Ah. predviđen za deset kila manje. Mnogo je i pio i pjevao novokomponovane pjesme. a po krvnom tlaku mora da je spadao medu državne rekordere. rekao: — Znam. Isto bi se moglo redi i za Seku Živanovid — Arletu. Ivan Grozni. Ali Irena je bila tu i sve je vrijeme plesala sa svojim zakonitim suprugom Ljubom Brabecom. a dobar je dio večeri provela plešudi s Mikijem Grabarom. pa mu je to davalo još opasniji izgled. Naš razrednik. Taj. nakon duge partijske karijere. ali se nekako pogrbio i dobio pomalo izgled pauka. došla je u kostimu koji je pomalo podsjedao na jahadi komplet. Miki i ja. Kako su se ono zvali? — "Soneti nesrede" — rekoh mirno. samo što je.Ved oko šest počeli su se zaustavljati ispred Planinarske kude pokisli automobili blatnih kotača iz kojih su izlazili uparađeni i dvadeset godina stariji učenici nekadašnjeg IV e razreda. što su mnogi tumačili našim celibatom. bio je prilično suzdržan i neraspoložen. Milačidu! Čitao sam tvoje pjesme. imao znatno vedu jetru i pomalo sivkast ten. pokušavajudi mu pogoditi ime. osobito kad bi usporedio ove sadašnje slavljenike s onima koje si znao prije dvadeset godina. nekad davno zloglasna moralistkinja. iako sam ja u tom pogledu imao stanovitih pokušaja. Miki i ja smo se najbolje držali. milijun bora i isti onaj autoritativni glas. koje sjajni kostim. i opdina. Glavonja.

rođeni politički lider završio je kao marginalno gunđalo. i u jednom mi se času učinilo da sve to skupa nije ništa drugo nego taktika. Pasioniranim političarima amaterima pričao je što Observe. nakon nekog vremena sve mi je bilo jasno. dežurni ljevičar u razredu stekao je automehaničarsku radnju poznatu po skupodi. a ipak.dijete. Bezočno sam je pokazao suhoj Zdenki. a bududi medicinar. Ona je pak izbjegla Ljubu. kojoj još uvijek nije mogao oprostiti što je 1965. . A što bi drugo i rekla? Svijet je ionako oduvijek bio napučen slatkom djecom koja su se pretvarala u grozne ljude. na vratima velike dvorane Planinarske kude pojavio se Delon. iransko-iračkom ratu i blagom otvaranju Albanije. tko dopadljivijeg muža. a onda je išao od stola do stola. pijuckao gemišt. Sred tog polupijanog kaosa ja sam u jednom času vidio samo tri osobe. postao je financijski inspektor. dogodi li se to. Gledao sam ga kako ide od društvanca do društvanca. sa zanimanjem slušan. Lokalnim privrednicima prenosio je stavove uglednih ekonomskih revija o jugoslavenskim izgledima za izlazak iz krize. izgleda da je izbjegavao Irenu. Obilazedi i svojim neizmjernim šarmom opslužujudi druge. koja je zasjela pored mene. i rekao joj: — Gogo i Denis! Moji ljubimci! — Slatki su! — odvratila je. koji de se pozabaviti velikim pandemijama. a čas kasnije dozlaboga tužno. Gledao sam te ljude koji su se očajnički trudili da iz fizionomija i ponašanja izbrišu dvadeset neumitnih godina i u jednom trenu sve mi je postalo smiješno. koja je za sve to vrijeme sjedila u jednom kutu dvorane i nervozno pušila. premda su mnoga od djece morala biti prava derišta. Ubrzo su stvari krenule po zlu. baš kad su malo pripiti Miki i onaj apstinent uhvatili poslovođu Jocu kako u račun upisuje tri boce viskija koje nitko nije ni vidio. gimnazijski naivno. e da bi privukla njegovu pozornost. pogleda uprtog u njega. U jednom trenu došla mi je u ruku fotografija klinaca u "marinerblau" odijelcima. Da. Otplesao je nekoliko elegantnih valcera s prisutnim profesoricama i diskretno čalabrcnuo dva-tri komadida večere. ženama je tumačio posebnosti Chanelove tehnologije proizvodnje mirisa. a to je osobina baš onih koji svojom okolinom rasipaju šarm poput blještave vilinske prašine. samujudi u kutu. čas u Irenu. navodni apsces na pupku. Od tog trena Delon je postao zvijezda večeri. a nekom opdinskom kulturtregeru objašnjavao je razliku između recepcije Pogorelida u Londonu i Japanu. Znao sam da je Ljubin brak s Irenom tužna ruševina. Svi ti nekod drugačiji ljudi. Delon se rasprodao drugima e da bi izbjegao nju. držali filozofijom. trešten pijan. znao sam da de Ljubo. ali snažnim nitima vezane: Delona. jer se na Jocinoj listi našao čitav janjac viška. bio mi je nepoznat sadržaj razgovora što su ga Ljubo i Delon vodili prethodne nodi iza zatvorenih vrata. Trebalo je čuti te ovacije namijenjene jedinom čovjeku koji se uspio othrvati godinama i koji je u elegantnom odijelu engleskog kroja izgledao poput ljepotana zalutalog na bal voštanih figura. zadržavajudi se u svakom društvancu neko vrijeme i razgovarajudi sa svima baš o onom što ih je zanimalo. nevidljivim. a Ljubo je. ali sam predmnijevao da su u svemu nekako zaobišli najvažniju osobu — Irenu. znao sam da je Delon pisao Ireni obedavajudi da de dodi po nju. Doimao se kao čovjek koji zna sve. Nisam znao o kojoj vrsti uglavljenog posla govori ta pozamašna količina deviza. Zatim su se počeli javljati prvi znaci pijanstva koje de ovu evokativnu prigodu odvesti u puki besmisao. uradili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onog što su smjerali uraditi. znao sam sve. sam za stolom punim ispreturanih tanjura. pao je muzičarima na bubanj i guzicom probio navodno skupu membranu. Irenu i Ljubu. Silavzju je kremšnitom pogodio drugaricu Ravijojlu. a Metilni je. a mnogi od muževa tek bivše. obasipan pažnjom i pozornošdu. ispitujudi ga radoznalo smiju li se antibiotici piti s votkom. La Štampa i Figaro pišu o Gorbačovu. U jedanaest sati. a sada kirurgu lokalne bolnice. biti izgubljen. nakon suludog rocka. nije dogurao dalje od veterinara stručnog u cijepljenju krava i pasa. neprekidno tražen. Pijani Glavonja. premda to zvuči apsurdno — ništa nisam znao! Jer. ali pomalo površno. cijenjeni ili prezreni. Nekadašnji razredni buntovnik postao je sudac za prekršaje. gledajudi čas u Delona. Mikijev povjerenik apstinent napravio je strašnu galamu. poluzaboravljene epizode. koja smo. pokazivao svom bivšem drugu iz klupe. razgovora iza koga je na stolidu za preferans ostalo deset misterioznih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. momčid koji je sanjao o slikarskoj karijeri sada je aranžer izloga. pasioniran čitač popularnih mudrovanja. Dvoraka nadredila čarobnim zvucima Beatlesa. uspješni ili neuspješni.

— Kako smo tada bili puni entuzijazma i poleta. ležao mrtav pijan pod stolom. koju je pojačavala odsutnost glazbe. i vjerovali u svijetlu bududnost! — redi de ponovo Ljubo Brabec. godine. ali meni se činilo kao da sam na malom provincijskom kolodvoru. — Sjedam se da si tada izgubio crvenu maramu — reče Ljubo Delonu — pa sam ja drpio sestrinu i donio ti . a ovo ovdje da nije ništa više od groteskne seanse duhova. — Da je to netko pokušao uraditi one godine kada smo svi zajedno stajali na glavnoj tribini. Stali smo pored starog. Nitko se nije mogao točno sjetiti. — Bože! — reče Miki.. Ne sjedam se da sam u posljednjih dvadesetak godina primijetio da netko drži cigarete u tabakeri. Bila je to sasvim neobična mistična šetnja po kiši i blatnom puteljku što je široko opasivao Planinarsku kudu. a bojim se da bi i s tvojim starim bilo gadnih okapanja. nadajudi se da de tamo pronadi ukiseljene papričice. zapravo sve — promrmlja Ljubo i zapali cigaretu. VI. Uskoro su ispod bunarske strehe zasvijetlila četiri crvena žara uvoznih cigareta. jer sam se u tijeku nodi bio prepušio. — Proljetos su slovenski omladinci motornom pilom javno prepilili veliku simboličnu štafetnu palicu. Valja napomenuti da njegove objede i prosvjedi nisu djelovali previše autentično. jer sam držao da mi tako patetična rečenica nekako ne dolikuje. . dubokog planinskog bunara i načas se sklonili pod njegovu neveliku nadstrešnicu. tako je govorio drug Sivina — smije se Delon ovoj sličici iz daleke prošlosti. Zarekao sam se da du sljedede godišnjice mature prepustiti drugima. tvrdedi da su pladeni samo do jedan. — Zbilja! — začudi se Delon. Ubrzo su se ljudi polako počeli kupiti kudama. uvjereni da de dvadesetpetogodišnjica biti znatno bolje organizirana. ali je umjesto toga srušio pun lonac "vajngulaša". Pretjerana euforija rezultirala je preuranjenim umorom. Zatim je pijani Lovro Gmaz otišao u kuhinju. ali je sve to bila gola poza i obična konvencionalna laž. izišli van pod neugodni nodni pljusak. Bili smo ved podosta mokri. U tom trenu bio sam duboko svjestan da je naš IV e kao društveno bide definitivno preminuo još u kasno proljede 1967. — I s tim je. Delon i ja napustili onu nekolicinu posustalih i ved sasvim iscijeđenih bivših gimnazijskih sudrugova i. — Bio je to opdi trend! Svi su vjerovali! — rekoh i bacih opušak koji je zacvrčao u blatu. i 1960. ali mora da je to bilo negdje između 1957. gotovo — rekoh i nakašljah se. izgleda. — Zapravo je brzo prošlo — reče Ljubo pomalo zamišljeno. koja nam je upravo izmicala. drug Sivi bi ga osobno bio ustrijelio. tamo gdje više nema poznatih. — Koje je to godine moglo biti? — upita ga Delon. — "Lično i personalno". valjda stoga što smo nod. Mora da su ved prošla tri sata kad smo Miki. Njihova tvrdnja djelovala je krajnje sumnjivo. koji je trebao biti serviran u jedan po ponodi. Kroz zavjesu proljetne kiše i šumski mrak. stidio sam se to redi. — Može biti — nasmije se Delon. — Pa. stojedi na samom kraju nadstrešnice. Ljubo. Sat iza ponodi muzikaši su počeli pakirati instrumente. tako da je ved oko pola tri nastala sasvim čudna atmosfera zamora i mrtvila. ali je bila neoboriva. jer je i sam prekršio apstinentski zavjet uz pomod devet boca piva. ali je novi nalet kiše i to odnio. kome apatridska pozicija nije omogudivala tu vrstu informacija. — Kako su se stvari promijenile! — zamisli se Ljubo. Na rastanku su svi izgledali neobično sretni što su nakon tolikih godina vidjeli jedni druge. pošto je inspektor Furač. držali važnim fokusom vlastitih života. — Proslava? — upita ga Delon. iza nas se čuo tihi žagor i treštanje tranzistora. čekajudi kompoziciju koja de me odvesti nekamo daleko. Ali. koji je s njima bio uglavio posao. — Kad se samo sjetim kako smo kao klinci s ponosom i uživanjem išli na doček štafete! Bili smo presretni što su baš nas odabrali. a onda doda: — Slušaj. ali se na to nismo previše obazirali. godine.a o prekobrojnim bocama vina da se i ne govori. dijeledi nam fine uvozne cigarete iz neobične staromodne tabakere. Ne znam kako je bilo njima. obukavši proljetne balonere..

tako da su mu riječi dopirale iz mrklog mraka. — Joco kaže da se to dogodilo sinod — prozbori Miki. On je samo nemodno slegnuo ramenima i blago. onako skroz-naskroz mokar.Ubrzo smo svi pogasili cigarete i krenuli prema Planinarskoj kudi. Puteljak nas je vodio uz nisku. da ti ih tko izruči. — Kamo se žuriš? — upita ga Miki. Zastadosmo ispred nekod visokog hrasta koji je pogodio grom i skresao mu krošnju za polovicu. Nismo stigli izustiti ni riječi. to je njegova stvar. kad budeš razmišljao o mom sjajnom uspjehu. ali mu je ipak pala u naručje. otpovrnuo: — Pa. kao da je moli. tko je onda tome kriv? Mi sami? Slučaj? Vrijeme u kojem živimo? U jednom trenu naš me razgovor podsjetio na razgovor Flaubertovih junaka. što mi je zazvučalo sasvim čudno — ti si jedini koji si od nas svih uspio! Delon krene nekoliko koraka naprijed. spretno izbjegavši sentimentalan rastanak. Delon nas ponovo ponudi cigaretama. — Imam na dnevnom redu još jedan nezgodan i delikatan prelazak granice — redi de kroz smijeh Delon. ti valjda ostaješ sa mnom . tek je Ljubo priskočio do automobila kao da de nešto redi.. koji operira najsloženijim djelidima nečije intime. uredno podšišanu živicu. da se ne bi mislilo kako je Delon osobito uspješan čovjek! Mislim da smo svi znali na što se odnose Delonove riječi. koji je prvi zastao ispred unakaženog stabla. Postalo mi je silno neugodno. — Pa dobro. k vragu — pljune Miki u travu. — Slušaj. gdje je? — vrisnula je tražedi pogledom žuti golf. Nismo ni pretpostavljali da ga više nikad nedemo vidjeti. — A ja? — rekla je Irena na rubu plača. računaj da su i ovakvi prelasci granice uračunati u njegovu cijenu. Krenuli smo prema parkiralištu ispred Planinarske kude. Delon je pritisnuo gas i nestao u nodi. Nakon toga briznula je u plač. a onda. kao da se sprema nekamo. Tražite krivce sami. Ljubo je prišao automobilu i prešao rukom preko mokrog metala kao da ga gladi. Prvi put sam prisustvovao razgovoru Irene i Ljube u kojemu su otvorene sve karte. Miki. što bi ti uradio? — Ne znam ni ja — otpovrne Delon nervozno i užurbano. — Ljubo. negdje pri kraju knjige. uskočio u žuti golf i upalio motor. da iz nje nije kao mahnita izjurila jedna sjena i stala pred nas.. kao da pokušava svladati uzbuđenje. ali ga je Delon preduhitrio: — Nemoj. možda bi me držao najvedim gubitnikom. — Otišao je — promrmlja Ljubo. ali se Mikiju i meni nije više pušilo. Rekao je da ide. a onda se zaustavi ispod platane jer je tu manje padalo. — A dobro. — Ako smo svi promašili. medu vama su. do neke druge. — Ti tražiš krivce — reče mu Delon. Ljubo! Rat si na koncu dobio ti! Tek toliko. Sjena golemog drveta posve ga je skrila. — Vidjeli ste što je uradio? — rekao je Ljubo drhtavim glasom. — Pa. idemo unutra. što bi s njima? — Ne znam — reče Miki nakon poduže šutnje. — Dečki. nije se ni s kim oprostio! — Irena. sentimenata i sličnih sranja. DoŠta je elegije. Dok smo se Miki i ja vradali u Planinarsku kudu. a onda je duboko udahnuo. pa se glasno usekne. kudikamo dubljim i tajnijim od banalnog. . mehaničkog koitusa. gdje je Delon. i otišao je. — Kad bi ti bile poznate okolnosti moga uspjeha. kad se korak-dva odmaknuo. pa pravac kudi! Zacijelo bismo se odmah vratili u Planinarsku kudu. mislim da moram krenuti. i rekao: — Dečki. budude proslave mature. njih su dvoje zagrljeni stajali vani na kiši osuđeni jedno na drugo. Činilo mi se da sam na nekoj vrst ipeep-sboiva. dobro. ali je ta asocijacija bila toliko literarna da je nisam htio spominjati. — Kako otišao? Pa. — Čedo — iznenada de Miki nazvavši ga po imenu. ali smo šutjeli pravedi se blesavi.

vratio Delon. to je bio očajnički potez u borbi za očuvanje voljene osobe. Da se mene pita. — Ti si bitanga koja ništa drugo i ne zaslužuje — nastavi čovjek. civilnom životu. i da je to moja volja. reakcija de odmah redi: "Eto što rade djeca naših revolucionara i pregalaca!" Tvoja bezvrijedna sjenka poput masne mrlje zalijepit de se na svijetli lik tvoga oca. što de se dogoditi . gledajudi nekud u stranu kao da mu se gadi Ljubino lice — Tvoj spis je kod mene. mi ne možemo dozvoliti da nam smede kakvo si ti ukalja te uspomene." Ili: "Jabuka ne pada daleko od stabla. s povijenim nosom. Zatim deš vratiti partijsku knjižicu i podnijeti neopozivu ostavku. Ljubo je šutio i pijuckao kavicu.VII. nekako četvrtasto. Sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa. Kada je prljava i mračna rabota direktora Ljube Brabeca bila otkrivena. a sud de ti onda odmjeriti kakvih šest-sedam godina i kvit posla! To ti je jasno? — Jasno mi je — snuždi se Ljubo i nagne nad šalicu u kojoj je bilo još malo crne kave. saslušati i predati sudu. na vratima je pozvonio pledat čovjek kome je moglo biti šezdesetak godina. na vlastito iznenađenje. kome ta logika nije bila jasna. — U protivnom. — Mi demo te uhapsiti. morao je krasti. Kako mu je za to trebalo mnogo para. naravno! — Vidiš. jesam — promuca Ljubo. — Zašto? — upita ga Ljubo. držedi da de eventualna kazna biti manja katastrofa od one koja de ga snadi izgubi li Irenu i Jarmilu. ugasio opušak u Ljubinoj kavi. Ljubo se bio ponadao da de je zadržati uza se postane li i sam Delon. zaključan u stolu. Jesi li me razumio? — Je. a pledati je čovjek upalio cigaretu i bacio šibicu na pod. A spas mu je bio i te kako važan. događaji su poprimili sasvim neobičan tijek . Počeo ju je voditi na skupa putovanja u inozemstvo. ja du se lično pobrinuti da padneš što dublje. i gotovo nitko nema o njemu pojma.. zato sam došao da ti nešto predložim — nastavi tip. da je on u srcima ljudi koji su podizali ovaj grad? E. ali je Ljubo. Umjesto da se predstavi. I nemoj misliti da to radim radi tebe. Kad pronevjeriš šesto milijuna. ubrzo shvatio da ga tip nije došao uhapsiti. koje uzima u obzir i najdublje. Ljubo je slušao što došljak govori i bivao sve manji i manji. i nakon dugog izbivanja. — Ali. kad je ved bio siguran da de pred lice pravde. Jednog jutra. zapretane čovjekove motive. izišao van i tako žestoko lupio vratima da se zidna vješalica u hodniku srušila. što je vjerojatno činio razgovarajudi i sa svima drugima. a onda zakopao cipelu. obasipati je darovima i činiti sve ono što je nekod činio njegov suparnik. Do ponedjeljka deš ti napraviti sljedede stvari: skupit deš nekako sve pare i vratiti ih tamo kamo spadaju. A onda. One nodi kad je došao Delon. bio je spreman ponijeti svoj križ i izdržati Golgotu do kraja. — Zato što naš neuki narod obožava onu tupavu poslovicu: "Kakav otac takav sin. da postoje čak dvije spomen-ploče posvedene njemu.." Znaš li ti. Nakon toga je došljak pljunuo na kuhinjski pod. ali je u nabusitom nastupu nenadana gosta nazirao elemente svoga spasa. a s ljudskog stanovišta. I ne samo to nego čak i posljednjih desetak godina svoga života. Što se zapravo dogodilo one nodi na Šljunčari kada se pod neobičnim okolnostima. Nije bio navikao na to da ga ponižavaju baš na ovaj način. idiotom i smedem. takav ti se posjet mora činiti sasvim normalan i očekivan. da se jedna ulica u ovom gradu zove po tvom ocu. zgazio bih te ko crva. da ga zovu budalom. Ljubo mu je sve to ispričao. to je bio pravi. radi Irene. dok je sam kod kude pio kavu. debelim obrvama i jakom bradom. Pričao mu je mnogo o tome koliko mu znači Irena. Postoje bankovne metode da se to sredi sasvim bez bolno. turio je Ljubi pod nos službenu legitimaciju i ušao mu u stan. saznao sam nešto kasnije. što de onda biti? Kakav de to odjek imati? Da bome.. držedi je posljednjom u tzv. Ljubo je uistinu kao direktor lokalnih kinematografa lakoumno i dječački naivno pronevjerio nekakvih šesto milijuna.. Takvi kao ti ne zaslužuju da žive. drski kriminal. nego ponuditi neku vrstu nagodbe. ti si pronevjerio velike pare i znaš što ti sljeduje. Govorio je reskim i odrješitim glasom i obradao se Ljubi sa "ti". Lice mu je bilo grubo. idiote. Bududi da je znao da Irena oduvijek voli samo Delona. — Brabecu.

Pomislio sam kako bi mi crna kava. Sad. ostavio mu je Irenu. bila jednako toliko nepoštena prema Ireni. Držao sam stoga da Posljednja šansa ima ime da bolje ne može ni imati. — Ljubo. Krenuli smo dalje kroz šumu približavajudi se ružnoj seoskoj birtijetini. kava mi više nede ni trebati. a kad stignem. podosta izvan grada. sada ved obojica pokojna. uistinu u posljednji čas. da budem iskren. za njim su išli Ljubo i Irena. Na žalost. Dobro bi mi došla kava. onako kako se to zapravo radi pred spasiteljima. Planinarska kuda nalazila se u brdima. spasila dva sasvim oprečna čovjeka. ali mislim da je to morala biti ona ista tajna i neodređena stvar zbog koje mi je svojedobno onako iskreno i uvjerljivo rekao: — Ne brini. — Miki misli da bismo prije rastanka mogli nešto popiti — reče Ljubo dok sam otvarao prozorčid. nije mi se dalo pretjecati ostale i obavještavati ih o svojim namjerama. poznajudi ga. ali. Nadao sam se da du ipak ostati budan do kude. nekolicina preostalih i trijeznih zbrinjavala je onu nekolicinu bespomodno pijanih. Dakako. — A što ti misliš? — Kao da me pitao. — Nema fiksno radno vrijeme. Vedina ljudi bila je ved otišla. Dokad ima gostiju. Ne znam o čemu je pritom mislio Delon i što ga je konačno nagnalo da donese odluku kakvu je donio. ukusa i šarma. a na kraju male kolone . druga je stvar to je li od Ljube bilo pošteno što je sve to ispričao Delonu. dok je Ljubo. duga priča o traljavom životu.ostane li bez Jarmile. bit de još otvorena. neuspjelom braku i sličnim stvarima od kojih te podilaze žmarci. Volio sam Delona zbog toga što je u njegovoj nesebičnoj odluci bilo neke fine patetike. netko bi možda s pravom upitao nije li njegova odluka. ali je ipak nešto drugo bilo posrijedi. posljednjem azilu neumornih gradskih pijanaca. Pratio sam mala crvena svjetla ispred sebe i borio se sa snom. Šutjeli smo možda i zbog toga što smo se tako dobro poznavali da nam se nabrajanje vlastitih smutnji činilo bespredmetno. još uvijek nisam prodao dušu vragu! Ostavio je Ljubi deset tisuda švicarskih franaka da se spasi grozne sramote i zatvora i. još je postojala nada da u Posljednjoj šansi teturaju posljednji regionalni alkoholičari.vikala je Irena viredi kroz prozorčid. Tako su Ljubu Brabeca. krenuo Miki Grabar. Ljubo je izišao na kišu i dotrčao do mene. tako da su neugodnu šumsku tminu remetila tek tri para automobilskih farova. ulazi! . a onda sam iznenada počeo kočiti jer je Ljubo zaustavio kola. pomogli. ali sam poslije shvatio da je razlog negdje posve drugdje. kad bi se u gradu sve zatvorilo. a možda i neko žestoko pide. i tome slično. pomislih. kakva se može nadi samo u nekim dobrim romanima. znam da nije mogao uraditi drugačije.ja sa svojom "četvorkom". ali kako sam bio posljednji. — Namrtvo deš se prehladiti! — Posljednja šansa tako dugo radi? — upitah ga. seriji padova i poniženja. Budemo li imali srede. svejednako kisnudi. pa je dobar dio ceste vodio kroz gustu hrastovu šumu. Miki i ja krenuli smo. vjerojatno zadovoljan zbog Irenine "brige". . ne trošedi riječi. Prvi je. Do svitanja je ostao još dobar sat vremena. dva do tri kilometra dalje je Posljednja šansa. prema kolima. Irena. Pomislio sam da je Mikijev Spaček opet crkao. patetike na koju imaju pravo samo ljudi izuzetne geste. Jer. Bila je to duga. kao najsporiji i s najnepouzdani]im kolima. Iznenada sam osjetio umor. od koje smo toliko očekivali. jedan revolucionar i jedan otpadnik. dotad je otvorena — reče on pa se hitro vrati u kola. tako nešto nije mučilo. i u neusporedivim holivudskim melodramama. ma koliko bila plemenita prema Ljubi. a ravnomjerno cviljenje brisača i tihi rad motora navodili su me na san. VIII. okončana je zijevanjem i dosadom. Sva trojica kao da smo imali iste misli. što je još važnije. Držao sam isprva da je to zbog toga što mi je Delon bio mnogo važnija osoba u životu negoli Irena. U četiri ujutro proslava dvadesetogodišnjice mature. a Ljubo. govorio: — Tu. ali mene. Nasmijah se u sebi. prepušteni ružnodi vlastite sudbine. Stao sam i ispred sebe ugledao ne samo Ljubin nego i Mikijev automobil. Premda je Delon trebao biti njegov konačni upropastitelj. Jesu li nas to tolike godine drugovanja naučile prijenosu misli. Ljubo je pred njim rasprostro cijeli svoj život.

Ali. Zašljackali smo kroz blato prema tom prozorčidu i svi četvero. Zaustavili smo se i parkirali jedan do drugoga u raskrčenom dijelu šume gdje se nalazilo gostioničko parkiralište. — Nema nikog — rekoh pomalo razočarano. baš kao da i Ljubu muči vozački drijemež. valjda mudrije od nas. sasvim uzrujan. koji se skutrio u kudici.Ponovno sam gledao u stražnji vjetrobran i poziciona svjetla Ljubina auta. Samo koraci u nodi. svjestan da nešto treba poduzeti. povikao na njega: — Miki. Ono pseto. nakašljao se i dobacio onom gore. a onda ipak uspio pronadi pravu stranu. diskretnijim glasom. podvilo je rep i povuklo se u sigurnost svoje neugledne kudice. tih čudnih simbola ljudske suvišnosti. a onda se zakašlje i snažno zakuca po prozoru. neosvijetljeno zdanje neukusne četvrtaste kude. Što je bilo s druge strane prljavog prozora. Onda Miki zakuca po staklu. izrečene u istoj ovakvoj tmini. — Dečki. Tvrdio je da poznaje gazdu i da je ovaj uvijek voljan otvoriti ako na vrata zakucaju pravi gosti. Zvonca nigdje nije bilo. vjetru i nodi u kojoj. na čijem je pročelju visjela velika drvena ploča s natpisom Posljednja šansa. dakako. raspalit de po njemu iz sačmarice — rekoh Ljubi. — Ako je tip pametan. Izišli smo na kišu i začas začuli lavež pomahnitale džukele. čuvala svoj nečasni dom. Miki se počeo iz sveg glasa derati: — Gazda! Gazda! Diži se! Stigli su gosti. U jednom času Ljubin je auto malo zakrivudao. koji nas je pozorno motrio: — Nitko. prepušteni kiši. . tako da sam. Otvorio sam do kraja prozor i prepustio kiši i vjetru da me izbave od izdajničkog sna. — Samo se nemoj opet derati — rekoh Mikiju. tu je neko svjetlo! — pozove nas Miki tišim. — Gazda! Gazda! — prodere se još dva puta. počeo režati. a onda se na katu otvori prozor i nečiji se dremljivi glas javi odozgo: — Tko je? Neko smo vrijeme šutjeli u mraku. Nakon nekoliko minuta. čak i u četiri ujutro! Uzmuvao se tražedi zvonce. I dalje je vladala tišina koju je remetilo tek rominjanje kiše i slab šumski vjetar. nije bilo zvijezda. jedan od prozora u prizemlju svjetlucao je slabašnim svjetlom koje mora da je potjecalo od male. I zaista. iako smo se očajnički propinjali na prste. briši u kola! Kavu demo popiti kod nekog od nas! — Možemo kod nas — dodala je Irena držedi kišobran iznad Ljubine glave. pojurio kroz mlaku uz rub ceste. Miki se nije dao. poput nodnih insekata. Još je nekoliko trenutaka vladao mir. iz mraka hrastove šume izronilo je tamno. koja je. koji se stisnuo uz Irenu. Svud oko nas steralo se gusto. Kad je gazda još jednom upitao: "Tko je?". okupili se oko slabog svjetla. gnjecavo blato. Onda je i pas. prijatelju. privezana o dug lanac. ili kamenčid koji bi bacio u prozor. pa čak ni kamenčida. gotovo dogorjele svijede. Onaj glas kao da nas je zatekao zbunjene i nespremne. Umjesto da nas posluša. nismo mogli ustanoviti. spreman da nastavi vožnju prema gradu. a Ljubo se odmah složi. ali me on ni ovog puta ne posluša. prisjetio sam se one davno pročitane Chandlerove rečenice.

Cuid i dr. u svojim krimidima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. koji nedvosmisleno ved podnaslovom "bulevarski roman" utire put autorovu još jasnijem okretanju prema. borheso-vaca (Pavličid. u enciklopedijama. Jelačid Bužimski. Siva zona. Na terenu fantastike. odlikuje i žanrovskom razvedenošdu. u čitankama.). Ne pišudi s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama.). Frido Stern (1981. Niz je počeo Zavirivanjem (1985. visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature.GORAN TRIBUSON (Bjelovar. 1948. i Tribuson. Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimida istražitelj Nikola Banid. ozbiljnoj književnosti. Nodna smjena. jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao. tematskom raznolikošdu i poetičkim mijenama. Po uzoru na "tvrdokuhanu" prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Ravmon-da Chandlera. .. Uz spomenutu prvu zbirku. pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici. filmski i televizijski scenarist. te rani romani Snijeg u Heidel-bergu (1980. zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeda naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca.). pripovjedač. ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990. osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana. generacijski također mu srodnom.) i Sanatorij (1993-). pripovjedačka vještina. Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama. među kojima su najpopularniji Mode in USA. ved da bi bio čitan.). romanopisac. Uz Pavla Pavličida. brisanju granica između "visoke" i "niske" književnosti. po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu.) do danas je objavio tridesetak knjiga. Čuješ li nas. sotonizam.). U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam. radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik. Dublja strana zaljeva. koji jednim narativnim tijekom najavljuje budude Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta.). Tribusonov se prozni opus.. po sklonosti autobiografskoj prozi). prozom pisanom u fantastičnome ključu. od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideolo-gizaciji. mnoga desetljeda nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljedu prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu. odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv. mistiku. Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upudene znalcima. U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. iskazuje erudit-ska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja. amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora. osim opsežnošdu.). Barbieri.) i Raj za pse (1978. danas i ovdje. U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana. da ne kažemo "vječnosti". Bijesne lisice. Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeda. Tribuson je. a do danas je bibliografiju domadega krimida dopunio s još desetak rado čitanih naslova. tu pripadaju knjige novela knjige Praska smrt (1975. što je samo naizgled paradoksalno. hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu. dajudi tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara. ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru ved osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti. S Pavličidem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac. i Ruski rulet (1982. Uzvratni susret.

Sažetak naraštaj noga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildung-s romana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti.najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji — Povijesti pornografije (1988. usporedo s biografijom "klape". ujedno pripovjedač u prvome licu. te "što se zbilo poslije".) i Mrtva priroda (2003. tako autentično oživljen. Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi. napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. fenomene negdašnje svakidašnjice. Pornografija je ovdje. nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984. ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost. Trava i korov (1999. zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisudljeda. javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije. koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka.). koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan. ali i probijanja "željezne zavjese" nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture. Legija stranaca (1985.) ogledni su primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji. naravno. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti. Rani radovi (1997. sentimentalna sjedanja oživjeti u punoj snazi. Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku bududih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta. metafora za individualne mogudnosti prekoračivanja društvenih zabrana.) i .Sa spisateljskom i životnom zrelošdu.). Jedan od junaka.). rekonstruira. kad su se istopili mladenački ideali i iluzije. a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog "Povijest pornografije" koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj. gdje de nostalgična. Mirjana Jurišid .

elbookers.com .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful