elbookers.

com

Goran Tribuson

POVIJEST PORNOGRAFIJE

elbookers

Goran Tribuson POVIJEST PORNOGRAFIJE

I oni skupiše dojmove svoga života. Jedan i drugi ga je promašio, onaj koji je sanjao o ljubavi, kao i onaj koji je sanjao o modi. Koji je tome razlog? — Možda pomanjkanje pravca — reče Frederik. — Kod tebe mogude. Ja sam naprotiv griješio zbog pretjerane revnosti, ne vodedi računa o tisudu sporednih stvari. Imao sam previše logike, a ti previše osjedaja. Zatim su krivili slučaj, prilike i doba u kome su se rodili. GUSTAVE FLAUBERT, Sentimentalni odgoj Jadni svi mi, ako demo pravo. GRAHAM GREENE, Tredi čovjek Tko je? Nitko, prijatelju. Samo koraci u nodi. RAYMOND CHANDLER, Playback

Prvo poglavlje I. — Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana. Pa, sad, ako baš želiš nešto napisati o svemu ... — rekao je Miki Grabar je nemodno slegnuo ramenima, nakon što je donio vijest o tome kako je u lokalnu mrtvačnicu s jugoslavensko-talijanske granice dopremljen zakovan metalni lijes s tijelom našeg prijatelja Čede Kralja - Delona. Ništa nisam želio napisati; želio sam samo neko vrijeme biti sam i baviti se nekom trivijalnom, besmislenom radnjom - buljiti kroz prozor ili u bjelinu zida. — Vijesti o smrti kao da dolaze baš onda kad ne trebaju — dodao je Miki, valjda i sam svjestan da je izrekao nepriklad nu i šuplju frazu. Htio sam mu redi kako bi moj pokojni ujak Emil zacijelo rekao kako nema tog vremena, prikladnog za vijesti o smrti, ali mu nisam rekao ništa. — Zbog ovog se nedemo napiti? — upitao je Miki, zastao nesigurno, a onda polako krenuo van. — Nedemo — otpovrnuo sam poluglasno, pustivši ga da ode. Nekoliko telefonskih poziva, što su uslijedili tog dopodneva, uvjerili su me da o Delonovoj smrti ne znaju ved samo prijatelji i poznanici, nego da o njoj govorka i bruji čitav grad, ne samo zbog toga što su ga svi poznavali nego i zato što je ta smrt, sudedi po zakovanom lijesu, morala biti sasvim neuobičajena. Nemajudi živaca da uvijek iznova razglabam ono malo poznatih mi činjenica, isključio sam telefon. — Što sad uraditi? — pitao sam se, u stvarima smrti, suduti i pogreba pravi i nepopravljivi neznalica. Odjuriti do Delonovih roditelja i ponuditi im kakvu-takvu pomod, ukopčati telefon i nazvati Irenu, naručiti vijenac? Od svih mogudih izbora najprikladnijim mi se učinilo pobjedi, sjesti s Mikijem u njegov raštelani auto i zbrisati s mjesta događaja. Baš kao što smo ved jednom i uradili. Ali, kao i sva laka rješenja, ni ovo nije dolazilo u obzir. Trebalo je stisnuti zube i otrpjeti. Otac je došetao do telefona, promrmljao nešto i uključio ga u utičnicu. Čim je to uradio, aparat je zazvonio. Prišao sam mu i ne dižudi slušalicu ponovo ga isključio. Nakon toga otišao sam u sobu, pronašao na dnu ormara kartonsku kutiju i počeo prekopavati po brdu starih fotografija. Osim školskih, nije bilo nijedne s Delonovim likom. Zapravo, stereotipno de zazvučati da nas je Delonova smrt ispunila iznenađenjem i boli, ali su okolnosti u kojima se zbila bile sasvim u sferi naših nagađanja. Ljepotan, šarmer, bonvivan, svjetska skitnica i varalica za koju se zanimao čak i Interpol, Čedo Kralj, popularnije Delon, oduvijek nas je učio tome da su ekscesi i iznenađenja bit njegove naravi, te da je svako čuđenje njegovim potezima

Na ulazu u groblje na nas se izlio pravi prolom oblaka i učas nam promočio odijela. Odlazio bi u trenu kad bismo se naviknuli na njega. Za mrtvačkim kolima sporo su koračali Čedin otac. Za njima smo išli mi. pjevao. ta je proslava poprimila pomalo karakter kružoka tajne organizacije. Taj je štrajk. učinio je najluđi potez kad je prije nekoliko dana tajno stigao u naš grad na proslavu dvadesetogodišnjice mature. Prva je bila Milanova sestra i moja bivša žena Sonja. počesto stvarima i poslovima koji su nadilazili naša najcrnja nagađanja. Tumačili su mu da je tako nešto sasvim neizvedivo. sprovod je ipak krenuo. Korak-dva iza nas ljuljala se i zanosila predebela Seka Zivanovid. pa su ga na svojim leđima osjetili sutrašnji mrtvaci. Ahasver i apatrid iz metafizičkih. jer je bilo nužno da što manje ljudi zna za njegov kratki povratak. II. svi su znali da se državna granica s urednim papirima sasvim lako prelazi u svako doba dana i nodi. odgođen za dvadeset četiri sata. ali se kleo da nikad nije prodao dušu crnom vragu. koji zacijelo nije znao gdje se nalazi i koga to pokapaju. Milan Grabar polako je koračao. premda je u svakodnevnim stvarima znao i te kako lagati. pobrinulo se nekoliko činilaca. izgledao ved poput nekog tko se navikava na američku modu i američki život. ali mi ni nakraj pameti nije bilo da de se vratiti tako brzo. Slutio sam tada da ima svoje interne metode prelaska granice. Do Ljube. Do Milana je posrtao debeli i pretjerano delavi direktor lokalnih kinematografa Ljubo Brabec. Otac se smucao po kudi. po ljupkoj ženi princa Valijanta. Jaromir nije mogao ispratiti Delona jer ga je ved devet godina čekao na jednoj drugoj parceli ovog istog groblja. osim . mi. Sjedio sam u roditeljskom domu. ekonomiji .neumjesno. Poslije ponodi izišao je s nama. Dvije važne osobe iz manje-više opravdanih razloga nisu prisustvovale simboličnom bacanju ilovače na Delonov lijes. Bavio se svim i svačim. Znali smo da ne laže. S pola sata zakašnjenja i sa svedenikom koji je neprekidno šmrcao. koračala je Ljubina žena Irena i gušila se od plača. baš kad bismo ga počeli zaboravljati. koga smo zbog nepoznavanja drugih. i vrlo brzo rekao kako mora otidi jer još nodas mora prijedi talijansku granicu.. koja je u svojim najsjajnijim danima dobila nadimak Arleta. nekadašnja školska i gradska ljepotica. Uz nju stisnula se njena desetogodišnja kderka Ines. šuškajudi istrošenim slamnatim šlapama i izbjegavajudi one smušene razgovore koje smo nekod vodili o politici. svakako bi pomislio da je uplakana Irena pokojnikova supruga. čiji je nesigurni korak bio posljedica dvodnevne alkoholne apstinencije. prikladnijih čeških riječi oduvijek zvali Brambor.. za koju je ova turobna povorka predstavljala tek groteskni sprovod slabo joj znanog stričeka. koja se upravo nalazila na svom drugom bračnom putovanju sa čovjekom koji je zacijelo bio manji idiot od mene. nekolicinom prijatelja.. pod čiju je ingerenciju spadalo i gradsko groblje. buljio sam kroz prozor van u kišu. majka. pio.. Premda su mi posve strana patetična razmišljanja o pogrebima. Patetično je tvrdio kako bi ga mnogi rado vidjeli iza rešetaka. a sveopdu pomutnju napravio je i očajni otac koji je u nastupu neočekivana bijesa počeo inzistirati da se pogreb odgodi kako bi se obavila obdukcija. našto je on slegnuo ramenima i počeo neutješno ridati. na sredu. i što svatko s takvom kartom u džepu djeluje pomalo američki. odgonetavao sam te kišne večeri čemu nas zapravo vradaju pogrebi. Da pogreb bude tmuran i neizvjestan. ali počesto i iz golih materijalnih razloga. Jasno. koji ved poodavno ne doživljavam kao prisno mjesto s kojega sam krenuo u život. čitavo jedno desetljede promatrajudi kadrovski i privatni pad svog slučajnog muža. Zatim su nastali problemi s katoličkim svedenikom koji se tog dana osjedao loše zbog nekakve nepoznate viroze. i da je netko neupuden promatrao ovu tužnu povorku. Ali ne. nadajudi se da de mi kakav koristan odgovor povratiti raspoloženje za ovu jedinu večer koja me dijeli od povratka u Zagreb. ona je ved deset godina bila žena Ljube Brabeca. zaogrnut američkim "montgomerijem". zabavljao čitav ostarjeli razred i vješto odbijao znatiželju onih koje je mučilo to otkuda je sad banuo u rodni grad. a druga Jaromir Kralik. Veselio se. izbjegavao vede mlake i. ali bliže meni. vradao se iznenada. i to u zatvorenom metalnom lijesu. prijatelji do groba. osim ako se ne zoveš Čedo Kralj. i nalakden nad svoj nekadašnji radni stol. Ili mi se to samo činilo zbog toga što sam znao da mu je u džepu PAN AM-ova avionska karta. tetka i senilni djed sa sela. Zasigurno se doimala kao osoba koju je ovaj pogreb najviše potresao. Prvo nas je nenadani štrajk radnika Vrta spriječio da podignemo ved naručene i pladene vijence. Zatim se nešto šuškalo o štrajku komunalnog poduzeda. Baš zbog njegove prisutnosti.

našto je on odmahnuo rukom i rekao da je to suvišno. Sprovodi nas dakle ne vradaju nikakvoj metafizici. vradaju nas ilovači. bildungs-roman. nekako čudno nasmijan. nakon čega smo. hrestomatija. premda antropologija nikad nije uspjela do kraja proniknuti u njihov pravi smisao i funkciju. Pretpostavljam da je mislio kako sam popodnevnim pogrebom potresen. estetika. prepuštajudi sve naše dosadašnje nesporazume šutnji i zaboravu. fantastika. koji bi bolje pristajali kakvoj sociološkoj raspravi. Neprekidno je pričao nešto o dizama. nego golom fakticite-tu. Otkako je umrla majka. Nakašljao se i otresao pepeo sa cigarete na pod. predstavljaju zacijelo jednu od najčudnijih knjiga što sam ih uopde držao u ruci. o prednostima Zenithova karburatora. kojima autor pridaje karakter kolektivne erotofilije. Spustio sam pokrov motora i vratio se u sobu. primjerice. oni pak koji u njoj vide otvoreno polje sublimiranja individualnih i socijalnih energija svesrdno je potiču". te rukom nažvrljanog trgovačkog papira. temeljito svladao Freudov Uvod u psihoanalizu. "Uvod u pornografiju" ili "Teorija pornografskih žanrova". među koje se nekom neumitnošdu preselio i Čedo Kralj. U biti sve je bilo jednostavno te se dalo usložiti u nekoliko neporecivih činjenica. ništa više nije isto. koliko mu je nedostajalo metodologije i znanstvene akribije.Grabaru. Političke konotacije "privatnog hard dore moviea" (čuveni super osam pornid) gube se u sasvim neadekvatnoj filmološkoj interpretaciji čuvene idiotarije koja se zove Duboko grlo (Deep Tbroat). Ili. ali se smjerovi istraživanja do te mjere razilaze i rač-vaju da bi se Mikijeva Povijest pornografije mogla mirne duše zvati i "Estetika pornografije". zabranjuju je potpuno. čini se. traktat. kao što se promijenio i grad koji sam po nekoj navadi oduvijek držao svojim. izvanrednom poznavaocu i strastvenom uživaocu "pornografskih proizvoda" pri pisanju ovog pozamašnog i ambicioznog ogleda nije toliko nedostajalo pozitivnog znanja. tko zna kako još! Mikiju . "Stav represivnih sistema prema pornografskoj proizvodnji dvojakog je karaktera. o omjeru ulja i goriva. gdjekad su mutne i nedovoljno artikulirane. a onda u mračnom hodniku zapalio cigaretu i ustvrdio da u sobu nede ulaziti. Polako. III. Tutnuo mi je u ruke fascikl sa tri stotine stranica. Znanstveni aparat. Autor je. klapa s kojom sam odrastao malo-pomalo se raspala. biografija. prokisao. o nesavršenosti igličasta ventila. U pola osam. Znao sam da je to izgovor i da ga više nedu vidjeti. otvorio sam Povijest pornografije i počeo čitati tekst koji je povijest. Ostavlja mi rukopis naprosto stoga što mi nešto mora ostaviti. a prije svega uspomena i privatna mitologija kojom započinjem nesiguran i krajnje subjektivan zapis o Mikiju Grabaru i meni. Jedini pouzdan niz jest niz dragih mrtvaca. izišli na kišu i stali štelati mjenjač i fergazer mog renaulta. "Fenomenologija pornografije". a spoznaje. a onda se okrenuo i otišao kudi po gedore. Čede Kralja više nema. Vrlo su zanimljive i lucidne rasprave i analize erotskog i pornografskog u slikarstvu fin de sičda. Tako se. sve je bilo jednostavno. ali se s takvom jednostavnošdu nije dalo živjeti. odložio sam njegovu čuvenu Povijest pornografije na ormarid za cipele i rekao kako du mu svakako pisati o tome što mislim o rukopisu. razgovarali smo sve manje. nesigurno i s nekim strahopoštovanjem. Rezultat je toga djelomičan nered u kojem se gdjekad gube smjerovi i ciljevi istraživanja. Da. kao da se radi o sitnoj trivijalnosti. oni koji njenu tenziju drže oslobađajudom.i sportu. Te tri stotine stranica tipkanog bankposta i pelira. Mirno. kad smo u provincijskom kinematografu odgledali Rocca i njegovu bradu — počeli zvati Delon. patologija. intimni zapis. na vratima se pojavio Miki Grabar i rekao da se došao oprostiti. prije bi se reklo da me groteskni pogrebni ritual zbunio i oneraspoložio. Nisam bio potresen. koje je do tada držao neotuđivom svetinjom. umjesto da se predamo glupavim sentimentima rastanka. stoji u uvodu rukopisne Povijesti pornografije mog najboljeg druga Milana Grabara . koga smo nakon one večeri. a u isto vrijeme zanemaruju neke notorno poznate.Mikija. ali je sasvim neprimjeren zaključak koji ovom likovnom fenomenu pronalazi uzore u stanovitim pornografskim dagerotipijama. opscenost. reference i citati kojima barata Milan Grabar jednako su čudni. tamo gdje nisu trivijalne. izvorišta evropske pornografije pronalaze u faličkim kultovima. kao da mu je neugodno. . Zamislio sam se i začudio kako u ova gotovo četiri desetljeda poznanstva s Mikijem Grabarom nisam uspio sačuvati nijednu sitnicu koja bi me podsjedala na njega. Iz frojdističke analize fellatia izvlače se sasvim neprimjereni zaključci. Predmet rasprave sasvim je precizno naznačen u naslovu knjige. jer otkrivaju poznavanje nekih najegzotičnijih izvora.

U zemlji s oko dvadeset posto nepismena stanovništva i oko šezdeset posto nepismenih književnika. U politološkopsihoanalitička razmatranja pornografije fašizma upustio se oboružan Jungom. od kojih neki kao da imaju i sociološki karakter. Prije bi se reklo da ih je pisao tek tako. a više fenomenologom svakidašnjeg života. dakle mjesta potkrijepljena vlastitim i generacijskim iskustvima. u kojima sam pokušavao upoznati i sama sebe. ali zato. Iz te niti. Jasno. Poznajudi Mikijevu brzopletost u donošenju zaključaka. (jer to je godina našeg rođenja) i o godinama koje su slijedile govori kao o vremenu "pornografskog ništavila". No. premda na jednom mjestu sasvim neumjesno spominje "orgonsku energiju". Zašto nije uspio pronadi ništa pametnije. nedete nabasati ni na de Sadea. umjesto Wilhelmom Reichom. pornografske doduše. IV Povijest pornografije o godini 1948. primjerice. onako nehotice. Miki Grabar svoju tezu dokumentira time što je novo i mlado društvo imalo strogo kodificiran repertoar mitova i ciljeva. "kurtona" i "glavida". ni na Bataillea. vjerojatno je pitanje koje bi trebalo postaviti nekom drugom.. boli te druge ona stvar za Mikija Grabara! Danas. lipnja 1987. sve moje kritičke i često ironične opservacije uz Povijest pornografije mog najboljeg prijatelja Milana Grabara posve su neumjesne. kad se Miki nalazi negdje iznad Atlantika u PAN AM-ovu avionu. sasvim je sigurno da je ova pompozna sintagma prije rezultat njegova nepoznavanja tog vremena negoli rezultat povijesno-znanstvene dedukcije. o kome ne zna ništa. onaj po kojem videopornid nudi umjetne pornografske rajeve devizno potentnom upper classu. u toj važnoj knjizi postoji skriveni oris koji objašnjava i mojih četrdeset godina. njegovim tehnološkim pretpostavkama i oblicima društvenosti koje je inaugurirao. takav je zaključak sasvim neodrživ. jer se pornografija uvijek javlja u alternativnim sustavima koji nisu obuhvadeni kodeksom ideoloških i ekonomskih ciljeva. Unatoč retoričkoj bombastičnosti. koji ga nepogrešivo odvodi do sigurne američke destinacije. čuo za polipigista. ne poznaje Freudove analize velikih umjetničkih djela. miksoskopiju i infibulaciju. Tako je neponovljivo poglavlje o kudnom "hard coreu". satkana je i ova kronika kojom du pokušati evocirati ova četiri desetljeda u kojima sam poznavao Mikija Grabara. i kako oralni seks na dva mjesta naziva "lingvistički seks". probije i po koji kolokvijalizam poput "sikiIja". moram odmah istadi da su briljantna mjesta u knjizi ona koja se zadržavaju na duboko proživljenim oblicima pornografskog umijeda. gdje de svom traljavom životu pokušati pridati nešto više digniteta. ma koliko listali Mikijevu studiju. sudedi po tekstu. Sasvim je vjerojatno da je pornografija u svom alternativnom prostoru mogla mirno koegzistirati s idealima prve petoljetke. Simpatičnim i šarmantnim doima se što se sred suhoparnog i apstraktnog baratanja latinskim terminima iz sfere seksualnosti. Na tim stranicama autor se doima manje znanstvenikom. ali je zato terminološki kaos pedantnom čitaocu ponekad naprosto neizdrživ. mogao je mirne duše zabilježiti da je to vrijeme bilo vrijeme posvemašnjeg "iskustvenog ništavila". a kako. Miki i ja bili bespomodno smiješna dojenčad. pa i pornografski hedonizam bio na udaru ideološke prohibicije. Nije vam jasno kako je. Unatoč metodološkoj zbrci.ali. Mikijeva poprilična ortografska dezorijentacija ne zabrinjava previše. s druge strane. Na bar dvadesetak mjesta u knjizi spominju se rezultati slabo poznatog učenika Kanta i Fichtea — Friedricha Karla Forberga i njegova nastavljača Isidorea de Lisieuxa. a o Foucaultu da i ne govorimo. Ali. npr. jer Miki nikad nije namjeravao tih tri stotine čudnih stranica podastrijeti javnosti. . 6. Povijest pornografije postaje knjiga važnija za mene negoli za njega. olako brka ejaculatio precox i ejaculatio anteportas. istraživačem. No. dok se u funkciji porno kastratora često pojavljuje devizno-carinska kontrola (!). Vrlo su točna i dojmljiva zapažanja o dobi "pornografske oskudice" (kasne pedesete i rane šezdesete godine) u kojima kao pornografski fenomeni počinju funkcionirati relevantna umjetnička djela poput Lawrenceova Ljubavnika lady Chatterlej ili raskošnih Rubensovih aktova. kako se Mikijevu Povijest pornografije ne bi držalo zaludnom kupusarom. jer nije imao ničeg pametnijeg čime bi ispunio jalov i uglavnom besmislen život. Unutar kojih je svaki. moram priznati. Kako smo 1948. Poglavlje o videopornidu (u kojem se nalazi i smiješna j distinkcija između VHS i Betamax pornida) također je puno simpatičnih zaključaka. s jedne strane.

odlučio je otac Franjo. mojoj majci. tatu je čekala mobilizacija i prozaično slugatanje u jednom starojugoslavenskom garnizonu. došao mu je poziv za domobranstvo. moj se otac oženio drugaricom Anom. uvjereni predratni HSS-ovac (lijevo krilo). Petoljetki. Franjo Ivančid. zvat de se Staljin. Tamo je tata timario konje. gotovo sakralno svijetlo. Zamislite samo na kakav bi se način tumačio politički profil čovjeka koji je na dan izlaska "Rezolucije" dao sinu ime Staljin! V. bio je gospodin liječnik. Imali su tada manje od trideset godina. Dok se ona negdje motala po memljivim hodnicima opdine. Godine 1947. Mikijev otac. koju je upoznao na akcijama obnavljanja porušene pruge. vjerujem. Ni danas mi nije jasno koji mu je to mentalni ustroj dopustio da ljubav prema Sovjetima i drugu Staljinu istog trena otpise za sve vijeke vjekova. kako on misli. Zatim je. pročitao "Rezoluciju Informbiroa o stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije" i "Izjavu CK KPJ". Moj je otac. Ni s našima. dr. koji je komunizam držao tlapnjom prispodobivom . I tako. pa je bilo normalno da požele dijete koje de ved sutra uživati u arkadiji koju upravo grade. pa zatim djedovo proširenje obrtničkih pothvata i slično. na brzinskim kursevima ovladavao Kratkim kursom povijesti SKP(b). otac je otvorio svježu Borbu i u njoj. opravdao je to tumačenjem da se tu ipak radi o erosu druge vrste. Slavko Grabar. anegdote i tračeve. osnovama Marx-ova Kapitala. autor troši bar deset stranica na razne sitnice. majka je otišla u matični ured prijaviti sina. Mrzio je sve buržoaske režime. Tatinu ljubav spram Staljina i drugih revolucionarnih veličina 1946. Desetak dana nakon mog rođenja. to jest njegova majka. Bacio je novine. Zbunjen i pomalo postiđen. Kominform je sasvim bešdutno manipulirao i mojim imenom. i sljedede godine za Mikija predstavljaju "pornografsko ništavilo". I premda takva odluka danas djeluje strahovito blesavo. Roditeljima Milana Grabara tako nešto nikada nije moglo pasti na pamet. Kako nije bilo prevelikih nada da bi se starog birokrata matičara dalo nagovoriti na neke neregularne izmjene. dogovorili su se brzo da se umjesto Staljin upiše Stanislav. Jedna od važnijih akcija bila mu je predaja jedne satnije u partizanske ruke. spasilo niza mogudih neugodnosti. tih se godina rodilo mnogo Staljina. iako pomalo nevoljko. uletjevši u matični ured baš u trenu kad je matičar u odgovarajudu rubriku upisao prva tri slova imena STA. blještao je lik plemenitog druga Josifa Visari-onoviča. Jedna od sitnica koja pripada toj godini jest i naše rođenje. Braco i slično. Tako sam dobio ime kojim su moji roditelji bili sasvim nezadovoljni. za oduševljenog i svjesnog komunista prošao sasvim atipičan ratni put. Moram odmah priznati da sam ovo teško i neizvjesno vrijeme na najizravniji način osjetio i na vlastitoj koži. Bile su to nekakve peripetije ljubavnog tipa.I premda 1948. Lenjinki. mogli imati veze i s osnovnim predmetom njegove knjige. Micek. oboje dakle u partiji. na svoje zaprepaštenje. Naime. Negdje prije rata ozbiljno je nakanio otidi u Španjolsku i staviti se na raspolaganje antifrankističkim snagama. nego zbog jednostavne činjenice što njegov otac nikada nije očijukao s komunistima. gurao im termometar u čmar i sanjao o povratku u zemlju i priključenju NOB-u. a pogotovo ne s ruskima. Bude li sin. tata je konačno obukao partizansku uniformu i počeo s ideološke strane usavršavati svoj revolucionarni portret. sjeo na bicikl i odjurio do opdine. Sovjetki. ali ga je u tome spriječila nesretna okolnost što je organizator njihove akcije bio prevarant koji je odmaglio s parama petorice nesuđenih "španaca". koji bi. uslijedila iznenadna i zaslužena kapitulacija i njemačko ratno zarobljeništvo u stanovitom Sorauu pored Frankfurta am Oder. godine pomutila je djelomice ljubav prema drugarici Ani. pa su me kod kude uvijek zvali nekako drugačije: Mucek. Kad se konačno vratio. umjesto da se odmetne u šumu. Iznad svih ideala. Ne zbog toga što se Miki rodio dan nakon mene. ali koje me je. baš u trenu kad se tome nisu nadali ni domobrani ni partizani. U vojsci se ponašao domobranski savjesno. prihvadao dijalektički materijalizam kao jedini ispravan pogled na svijet. koja je tom prilikom postala Ana Ivančid. pa bolesna baka. U proljede 1945. imenom s kojim se moji roditelji nisu dugo mogli pomiriti. i eventualnog poznanstva s Onvellom ili Hemingwayem. učio kako su Kant i Hegel građanski filozofi ograničena duha i slično. kad su ved bili sigurni "da se Švabo nede s nama igrati nikakvog blitzkriega". Umjesto katalonskih i andaluzijskih uzbuđenja. bili oboje na tragu progresivnih društvenih stremljenja. stanovite neprilike ispriječile su se njegovoj revolucionarnoj bududnosti. a čuo sam i za jednog Kronštata (!).

majka je često tvrdila kako se tata nije oženio njome. ali sigurno i nepovratno udaljavati od partijske problematike. I dok je otac u vremenu koje de uslijediti ostao dosljedan u svojim širim i užim društvenim. Grabar mogao letargi-čno opustiti u svom privatnom građanskom rezervatu. a ne krvavim grmaljima koje je svaki dan sjekao na kirurškom odjelu lokalne bolnice. Sebe je držao rafiniranim čovjekom koji ima stila. pogotovo kad bi mu dr. ali kao da je imao vrlo jasna politička uvjerenja. ujaka Emila. koji je bio punih petnaest godina stariji od majke. nastavile su održavati prisne kontakte i vrlo brzo su naše obitelji postale nekom vrstom kudnih prijatelja. I kad se s jednog važnog sastanka vratio u tri ujutro trešten pijan. ali ti tekstovi nisu pripadali navedenim drugovima iz Borbe. Grabar s poštovanjem u glasu kazao: — Druže Ivančicu. U tim obostranim posjetima majke su se bavile problematikom dječjih proljeva.E. a Milanovoj "gospođo". što je rezultiralo sukobom i svađom. Naše su majke ležale krevet do kreveta. a kad bi se kasno nodu vratio. majka se vrlo brzo pretvorila u kudanicu.anđelima. koja je izglađena tek pošto je dr. Grabar vrlo uspješno operirao slijepo crijevo mladog rukovodioca i tako ga spasio sigurne smrti. Rukovodilac je nakon toga posvuda pričao kako se komunizam gradi i kirurškim skalpelom u ruci. premda je mojoj majci više pristajalo ono "drugarice". Ujak Emil. reakcijama na cjepivo i slično. i ne znajudi jadna da je te nodi i drug sekretar zaglavio zajedno s tatom. redovito bivao poražen od obrazovanijeg i elokventnijeg dr. Tata bi nakosio svoju tradicionalnu francusku kapu i rekao: . Odlazio bi "na komisiju". Jedinstvo ili Pobjeda. očev proširen društveno-politički angažman nije u naš dom unosio onoliko problema i razdora koliko je unosila prisutnost majčina brata. a poslije se prihvatio i rada u nekakvim partijskim komisijama kojima nikako nisam mogao popamtiti imena. Sve te papire koje je donosio otac majka je sklanjala pod krevet. svaka mu čast! Moj ujak Emil svoje je oduševljenje tekstovima izražavao nepoznatom francuskom riječi "chapeau". ne propuštajudi priliku da preko korza prošede s kakvom pametnom knjigom pod rukom. "u bazu". dok su naši očevi vodili tihi politički rat u kojem je moj otac. koja se poput vedine ondašnjih poduzeda zvala Bratstvo. čavrljale i plele pletivo koje im je padalo preko nabreklih trudničkih trbuha. Jedan nadobudni lokalni partijski funkcionar prigovorio mu je da se ne bi smio izdvajati na takav način. izbjegavao mitinge koje je organizirala nova vlast. svaka sa svojim čedom. a Milanova moju "gospođo Ana". "na teren". Moja je majka zvala Milanovu "drugarice Ljubice". otišla je majka do očeva partijskog sekretara da mu se potuži. Sudedi po raznim usmenim izvorima. nosio je elegantna predratna odijela. Kako su se međunarodna i unutarnja situacija sve više intenzivirale. kakva de ubrzo uslijediti. pa i partijskim zanimanjima. pa se dr. napustile rodilište. volio lijepu literaturu. "kod odgovornih". jer ju je probuđeni majčinski instinkt počeo polako. Otac je bio vrlo pažljiv prema mami pa joj je u bolnicu redovito donosio partijske brošure i Borbu sa sve novijim i sve boljim tekstovima drugova Đilasa. Moše Pijade. političkim. piše čiča Janko. Grabara. Nakon što su naše majke. iako oboružan partijski dajdžestiranim poznavanjem klasika marksizma. moj bi otac uživao stanovitu prednost. pa vi znate da sam u krajnjoj liniji i ja za našu stvar! VI. praznovao vjerske blagdane. koji se k nama doselio odmah nakon mog rođenja. situacija u našoj obitelji nije bila baš najsjajnija. gdje su postale nerazdvojne prijateljice. No. nije sudjelovao ni u kojem segmentu raznolikih formi poslijeratna života. jer su se sastojala sve od samih kratica. a . hripavcem. Moglo bi se stoga ustvrditi da Milanovo i moje poznanstvo seže do prenatalnog perioda. pozvavši ga da se izravnije uključi u akcije obnove. čiji je jedini zadatak bio da razuzdanu i isposvađanu porodicu svojim majčinskim trikovima zadrži oko zajedničkog stola. Otac je radio kao poslovođa u jednoj firmi. te su komisije imale pune ruke posla. majka bi ga ironično upitala: — Je l' u bazi palo janje u" prase? I ma koliko se tata trudio da majci objasni kako se naša socijalistička zajednica nalazi u sudbonosnom periodu u kojem se mora othrvati ruskom pritisku. Kardelja i sličnih. tako da je tata i prečesto izbivao iz kude. Moja majka Ana i Milanova majka Ljubica upoznale su se na porodiljskom odjelu gradske bolnice. "do komiteta". nego partijom. Jedino u kriznim i napetim vremenima.

ionako krhkim zdravljem. spomen-ploče i nazive ulica. Iz njegovih priča uspio sam izvudi zaključak kako su rane pedesete godine bile vrijeme u kojem su se stvari dijelile na dobre i zle. ja sam pronalazio nešto švejkovsko. pred muslimanima je govorio o proteinskim i vitaminskim bogatstvima svinjetine. barem po očevim toliko puta ponovljenim pričama. tipova koji su činili društveni život provincije u ranim pedesetim. Prije no što se definitivno razočarao. mirnijem dobu. kad je informbiroovski pritisak popustio. liječnike je omalovažavao. Živjeli smo u gradidu stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba. to je valjda tako u svim sistemima. a i to što znam zacijelo nije previše pouzdano. nagovarajudi ih da se vrate izvornoj narodnoj medicini. No. u kudnim političkim sukobima oca Franje i ujaka Emila moja je majka igrala ulogu nekakve tampon-zone. predstavljali šareni i smiješni panoptikum živahnih sudbina. ili u knjižarskim izlozima. Ali. moj otac nije mogao otkucati nikog. čak i onda kad ne poznaju okolnosti. kad je nestalo racionirane opskrbe. neki su dobili biste. Da je takva predodžba najvjerojatnije točna. Kad bi. to je vjerojatno bilo stoga što moj naivni otac tada nije znao ni za "dahauske procese". jer na koncu svaka . primjerice. Ali domalo se rodila i moja sestra Zvjezdana. nego namrgođen neženja. misledi da su vrata automobila zapravo vrata nužnika na željezničkom kolodvoru. Uvjereni. čak i onda kad nisu u pravu. ne znam. Što se pak tiče likova. ni za udbaške i razne druge afere. Kako je izgledao u vrijeme mog i Milanovog rođenja. iza drugih afere. kao i o hranjivosti kolesterola. čim bi se za to ukazala pogodna prilika. kad bi tko spomenuo prva Fiatova vozila. a svako prisjedanje na mladost ima pomalo karakter šarenog i veselog panoptikuma. tek tu i tamo zagorčen kakvim nesretnim. Jasno. uhvatila je majka kratak predah. inače posve pijan. karikiranju i prepravljanju pratedih okolnosti. koji su se osamdesetih godina počeli pojavljivati na stranicama naše periodike. drugi pak zaglavili u zatvoru. Ta su uvjerenja bila nedvojbeno inform-biroovska. otac bi obavezno pričao onu zgodu kad je Gojko Frndid upao u hladnu Dravu skupa s kukuruznom pogačom koja je trebala poslužiti kao mamac. Zapravo. Ali. pokušao u punoj vožnji izadi iz "fide". principijelni. a mojem ocu. Pedesete su bile godine njegove mladosti. o tom vremenu znam vrlo malo. oni su drmali našim gradom i gurali ga u svijetlu bududnost. one dobre bile su anđeoski dobre. tako da je ujak Emil u našem domu nekoliko godina uživao kao u posve otvorenu poligonu za izražavanje najsvetogrdnijih političkih ideja informbiroovske provenijencije. namdor koji je volio svakom oponirati. Tata je imao običaj da nebrojeno puta ponavlja davno ved ispričane zgode. a ujak se počeo baviti manje politikom a više svojim kardiovaskularnim problemima. memoarski. oni su. ali je sva prilika da se nije mnogo razlikovao od ovog kakav je sada. pa je na jedan jedini mig mog oca ujak Emil mogao biti odveden od strane organa narodne vlasti. ili čak tragičnim ishodom. ali uglavnom s dobrim namjerama i silnim entuzijazmom. VII. ispričavajudi se da mora na ispovijed. otac je mnogo pričao o svojoj mladosti. one zle bile su paklenski zle. Poslije. ateistička društva napuštao je. a ponajmanje brata svoje žene.najradije ih je iznosio pred mojim ocem. U središtu gradske pozornosti bile su tada neke čudne fizionomije čije su burne sudbine orisale provincijsku mitologiju ranih pedesetih. tko spomenuo ribolov. Poslije se ipak pokazalo da ujak nije bio pravi informbiroovac. pladajudi mir u kudi vlastitim. U svim tim pričama. Tako je u prisutnosti katolika govorio o prednostima pravoslavne autokefalnosti. Tredi su se samo obogatili. što je majku opteretilo mnogim novim problemima i mnogim novim brigama. No. koju je provodio sasvim u skladu s brojnim smjernicama i pravcima našeg ranog društvenog razvoja. zamračili su očev anegdotalni kaleidoskop mnogo zagasitijim tonovima. kritički i literarni tekstovi o tom dobu. koje je otac počinjao graditi na kakvoj sitnoj i uzgrednoj asocijaciji. borcu protiv informbiroovske propagande. ukazivao je na revizionis-tičku narav našeg nepristajanja uz lager. Neki put čak pomalo i na silu. uvjerio me i školski odgoj kojemu su me bešdutno predali ujesen 1955. što bi uvelike pridonijelo proširenju našeg ionako skučenog životnog prostora. ni za Goli otok. pred ljubiteljima opere parodirao je ključne scene Krabuljnog plesa. Povijesni. koje su bile ukrašene njegovom sklonošdu pretjerivanju. gradidu koji poput tolikih sličnih nije bio lijep nikom izuzev njegovim žiteljima. tata bi odmah pričao o tome kako je kum Omčikus. to ved pripada kasnijem. Iza nekih su ostajala dobra djela. jer je uglavnom napabirčeno iz očevih anegdotalnih pričica. ne znam da li zbog toga što je u ocu tinjala neka švejkovska crta. Ili.

vratila ga je iznenada u prozaičan soboslikarski metier. što se. "faktorima" i slično. pazilo se i na razvoj kulture i umjetnosti. pojavio se u gradskom komitetu s rukopisom romana ne baš osobito originalna naslova: "I mi kalimo čelik". Pošto svatko zna da je u zdravom tijelu i zdrav duh. nazivajudi naš klub. Osobito živopisna bila je sudbina čuvenog druga koga su zvali drug Sivi. Na nesredu. Prave nevolje počele su s prvim utakmicama našeg radničkog nogometnog kluba. Odbacio je jednostavno onaj prefiks (sobo-). Krešimir Kutljača bio je učenik Radovana Zogovida i velikih ruskih revolucionarnih pisaca. Usmjeren na globalna pitanja soc-realističke estetike. zidnu plohu zamijenio platnom i postao slikar. ali mu je važniji od svega bio nogomet. kako mu se činilo. u čijoj se pozadini naziru tipične zagorske kleti. dao je. pa je lokalne modnike nazivao "budžama". promatrajudi tko sve izlazi iz crkve ili ulazi u crkvu. Momčad je kako-tako sklepana. što je bio. Nakon dugog dvoumljenja između imena Dinamo. nakon petnaest mjeseci knjiga se vratila pošiljaocu s dobronamjernom primjedbom. "krupnim ribama". eksproprijacija privatnog vlasništva i ostale napredne stvari. Kako u komitetu nisu znali što bi i kamo bi s tim romanom. taksenih maraka i uvjerenja provode kompliciranu administrativnu proceduru promjene imena. Prekvalificirati se iz soboslikara u slikara činilo se Faruku Mehmedbašidu više lingvističkom negoli suštinskom transformacijom. ali je drug Sivi mislio da de se provedenom revolucijom u radničkoj državi i ta nepovoljna konstanta stubokom promijeniti. Iako demobiliziran. kao pisac apsolutno nepoznat i u najužoj sredini. Drugu Sivom na srcu je bila obnova. slabo je pratio promjene u tekudoj dnevnoj politici. preobražaj zemlje. Ofanzivu su strašno naprašili svi njeni provincijski rivali iz okolnih mjesta. uz razvoj sporta i fiskulture. a na sugestiju provjerenog lokalnog književnika Krešimira Kutljače. partizansko ime — Kurir. na čelu s drugom Sivim. vjerojatno stoga što za nekog drugog slikara nije ni čuo. na koncu se odlučila za sasvim izvorno ime RNK Ofanziva. pa šta bude — bude! Za divno čudo. Primjedba je govorila nešto o tome kako se mladom i perspektivnom piscu preporučuje da za početak ovlada najnužnijim elementima pravopisa. a da je ikad objavljen. Krada i od slave njegova učitelja. ne znam. Farukov umjetnički kolega. te je u nj po zadatku uključio i nekoliko ljudi sa čijim je talentom i partijskom sviješdu računao. Godine 1947. u Agit-prop. koji se rodio 1946. Roman je govorio o gigantskim uspjesima nekog našeg rudara po imenu Korčagid (?!). Sinu. Željezničar i slično. drug Sivi je nedjeljom oblačio svoju partizansku uniformu i tako odjeven paradirao po korzu. koju je potpisao netko od nadležnih (potpis nečitak). Njegova velika patetično-revolucionarna freska "Staljin se obrada masama". dakle sasvim građanska imena. Vihor i slično. do 1947. odlučili su da se to o partijskom trošku pošalje u Beograd. pravo proletersko. Jedinstvo.individualna sudbina dosegne jednu od dviju opcija — pobjedničku ili gubitničku! Otac je ponajviše i najradije. pa mu je promakla pojava "Rezolucije Informbiroa". pa je klub vrlo brzo rasformiran "zbog nedostatka financijskih sredstava". a u svim tim pričama otac nije bio ništa drugo nego usmeni literat. pričao o sudbinama gubitnika. "glavonjama". vjerojatno stoga što su gubitničke sudbine redovito podobnije za literarnu obradu. a bogme i obrnuto. kao Krila. Kako je ved kao soboslikar bio usmjeren na velike formate. da nadležni o tome odluče. Nakon slavne partizanske epopeje. njegove su kompozicije bile grandiozne masovke veličine prosječnog zida. čak i oni koji su nosili predratna. naš je grad od prvih dana nogometa u našim krajevima pokazivao katastrofalno nizak postotak nogometno uporabljive omladine. uprava. ali se prvi problem pojavio onog trena kad je trebalo odabrati ime klubu.. Lokalna slava Faruka Mehmedbašida bila je kratka. U ovoj sferi osobito važnu ulogu igrala su dva čovjeka: predratni soboslikar Faruk Mehmed-bašid i pisac radnik Krešimir Kutljača. a onda . kako de ubrzo shvatiti. Sad. Hajduk. — Kad dođem do polovice — govorio je — učini mi se da bi trebalo ostaviti prostor za vrata. onako interno — Defanziva. Još i dandanas mnoga od te nekadašnje djece obilaze razna nadleštva i uz pomod hrpa formulara. socijalistički odgoj u školama. Mrska gradska reakcija počela je zbijati šale na račun druga Sivog i njegovih pulena. nabavio nešto manje kistove. bio bi značajan po tome što je u njemu na neki način anticipiran kasniji podvig udarnika Alije Sirotanovida. moglo smatrati osobito povoljnim ishodom. Ved prvim potezom kista postao je učenik slavnog Bože Ilica. drug Sivi obreo se na nekom visokom položaju u našoj komuni. jer su se struktura vlasti i njena terminologija tijekom godina toliko mijenjale da to narod nije uopde mogao pratiti. ispunjenje petogodišnjeg plana. promijenio vrst boje. Sam si je zadao partijski zadatak osnivanja pravog radničkog nogometnog kluba. čini se.

ali težak za razgovor ved nakon šeste rakije". Ili: "Iz radničke obitelji. u kojima se. koji bi mu katkad spočitnuli da je nešto odsvirao bez osjedaja.. da li je tata ikada mogao hapsiti ili denuncirati ljude. i jer je to. povisilicu od kosilice . Drug Ostoja. kao što je Marcel Bliznec. Sad. ali su ga ipak. kao što ga nikad i nedu razumjeti. kad se o Golom otoku počelo pisati sasvim otvoreno. ali su se njegovi umotvori još dugo prepričavali i u progresivnim i u natražnjačkim krugovima. Pretpostavljam da je za hapšenja morao znati. bavedi se svojim violinističkim poslovima. Zatim Ostoja Kadid. Unatoč svemu. koristili podosta za pisanje scenarija za različite svečane akademije i skečeve iz NOB-a. uz pozitivne morala nadi i po koja negativna crta. Pastir Kostja. Mičurin i druga djela sovjetske revolucionarne škole u području filmske umjetnosti. bila je kratka vijeka. kako je kazala majka. ta bi primjedba bila čak i poticajna da Krešimir Kutljača. različita opskurna mjesta u periodu od 1948. smatrao institucijama koje ne znaju za grešku. predratni vlasnik gradskog kinematografa Edison. inače prijeratni bilježnik. sudbinu i kaznu svakog odvedenog držao zasluženom. kao što de svatko zaključiti. Vjerojatno je mislio da bih ja svako njegovo zgražanje držao poenom za svoj mladenački anarhizam. pa negdje do 1953. Jer. ili čak prebrzo . kako se poslije saznalo. kamo i zašto su bili deportirani. sva je prilika da mu nije moglo biti ni nakraj pameti da među odvedenima ima i nevinih. ali istinitost tog podatka nikad nisam uspio provjeriti. nije uspio ni na tren zablistati slavom jednog Faruka Mehmedbašida. čvrsto opredijeljen protiv informbiroovske propagande. koji je nakon oslobođenja (kako se to ved događalo) promijenio ime u kino Romanija.. Ščors. jer je tada o tim stvarima bilo najpametnije šutjeti. otac nikad nije pripovijedao. kako otac kaže. Njen je neslavni protagonist Tonček Kralik. na žalost. ili zbog toga što je. ali dopuštam da o Golom otoku bar u prvo vrijeme nije imao pojma. zapravo mnogo kasnije. ponajprije zbog toga što. član nekog filharmonijskog orkestra. Doduše. to vrijeme nikad nisam razumio. O hapšenjima i provođenjima ljudi na. kojem je kao osobit grijeh upisano to što je u četiri ratne godine ostao u Zagrebu. svirajudi drugu violinu u kavanskom orkestru. Karakterizacijska karijera druga Ostoje Kadida. patnji i poniženja. A. I premda ta zgoda ne opovrgava Mikijev zaključak o "pornografskom ništavilu" ranih pedesetih godina. Sikida i Katida... mislim da je tajna niska okolnosti kojima se odigrala naprosto nezaobilazna. Odgovorila je samo: — Bog bio s tobom! Zatim sam je pitao je li koji očev prijatelj zaglavio na Golom otoku. raskrstivši definitivno s Rusima. predratni violinist. koji je pisao partijske karakteristike. Drugu Sivom upisao je kao negativnu karakteristiku to što je vulgarno psovao. raskrstio s religijom. Eto. kako bi stvar Obrad djelovala objektivnije. ali tata nije mogao uraditi ništa. kad je skinut povijesni veo s golootočkih stradanja. premda bi se T. ali šepa na lijevu nogu". kao i ostale organe narodne vlasti. otac i ja više nismo bili u toj vrsti odnosa koja bi omogudila otvoren razgovor o toj delikatnoj temi. i uz povijest pornografije u mom gradu. surađivao s NOP-om. saznao tek nakon što su se vratili. znao je napisati i ovakvu karakteristiku: "Odan stvarima radničke klase. iako to knjiga Milana Grabara nigdje ne navodi. nije bilo nikakvih ekonomskih i zakonskih pretpostavki . i nije li ga otac mogao spasiti. Da li zbog toga što se ova mučna problematika dala teško oblikovati u njegovom anegdotalno-ironičnom stilu. Isto tako. koja je i u najdelikatnijim stvarima bila mnogo otvorenija od oca. relativno mnogo toga znao sam o jednoj neveseloj aferi koja je bila najizravnije vezana uz korpus informbiroovskih zbivanja.ustrajno nastavi raditi i brusiti stil. U očevim pričicama pojavljivala su se i druga značajna imena. Isto tako. a isto tako. toponim iz narodnooslobodilačke borbe doimao se mnogo prikladnijim za dvoranu u kojoj de veoma brzo zatitrati: Čapajev. nisam imao nikakva moralna prava ispitivati očevu savjest po pitanju golootočke problematike. Jednom sam upitao majku. Majka je priznala da su odveli Njegovana. VIII. spominjala se tu i nekakva uniforma. Edisonu teško mogla dokazati bilo kakva reakcionarna djelatnost. jer je Udbu.. kad je Ofanziva postigla autogol. gnjavedi se s muzikašima koji nisu razlikovali violinski od francuskog ključa. a svako njegovo negiranje i sumnju neizlječivim dogmatizmom. spominjudi "spolne organe". Po dužnosti je svirao na svadbama nekih lokalnih funkcionara. Marcel je ostao četiri godine u našem mjestu. zbog literarne verziranosti. Kasnije.

upoznao sam tek nešto kasnije. Globalno gledajudi. Nijedan američki rudar nije bio kadar iskopati ugljena koliko naš Alija Sirotanovid. I premda je sve bilo čisto i jasno. žvakada guma i kromirani automobil na navijanje. dugo se nije znalo. Taj isti Milan Grabar. iz moje individualno-povijesne perspektive to je još uvijek faza nepostojanja upotrebljivih igračaka. bila odselila u Kaliforniju. i dvogodišnjeg sina Jaromira. puknuo je glas da stari Kralik posjeduje dvjestometarsku crno-bijelu rolu nekog pornografskog filma. IX. čija je funkcija bila isključivo propagandnog karaktera. Sama kinodvorana je nacionalizirana. Sve moje sumnjivo znanje o ranim pedesetim godinama ima sasvim ograničenu vrijednost. Oni zlonamjerni tvrdili su da taj pornografski film i ne postoji. kako su to zvali. Ogroman stan koji je posjedovao iznad kinodvorane reduciran mu je na razumnih četrdeset kvadrata. likova i zbivanja. Sad. što se sve nama tamo događalo. jer je našeg prijatelja Jaromira Kralika za dugi niz godina opskrbila neslavnom etiketom "djeteta informbiroovca". a onda su se u gradskim pričama počeli ponajčešde spominjati tri-četiri udbaša. nego da je ta dvjestometarska rola koju tajni posjetioci ogledavaju zapravo Tončekova žena Cvijeta. osim njega. jer projekcionim aparatom./49. pa je bila zgodna za učenje. Ali. Tončeka Kralika pronašli su u operatorskoj kabini obješena remenom za hlače o kosu stropnu gredu. provodio u dječjem vrtidu. ponajprije očeva pripovijedanja. krenuo je sa mnom u preuređenu vilu predratnog industrijalca. godine. U onom što čini jedan osobni portret ili autobiografiju. kao što su televizija. ako iz tih vremena pamtim samo luđa. nakon Rankovideva pada. obala im je bila mnogo nerazvedenija od naše. No jedna od dominanti bilo je ovladavanje političko-revolucionarnom azbukom. Tko su ti privilegirani gledaoci. banana i crtani film. slutnje. ali je kadrovska nužnost nalagala da ga u kinu ostave kao kinooperatora. koja se još 1939. čovjek se obično bolje sjeda marginalija negoli dominanti. natalože-no znanje ostavljalo me još uvijek u nekoj vrsti ahistorijskog . jer ne predstavlja osobno iskustvo. E sad. kad su u kudu Milana Grabara počeli pristizati paketi njegove tetke Rozalije. imale su karakter nepodobnog zapadnjačkog importa. Mikijevih prijatelja. a to je vrijeme koje sam. Tonček Kralik imao je mladu i vrlo zgodnu ženu. teško je rekonstruirati.po kojima bi gazda Kralik i nakon oslobođenja mogao ostati vlasnik kina. Nikakve pornografske role nije bilo u blizini. čokolade i drugih nezaobilaznih proizvoda. nagađanja i govorkanja završila su skandaloznom aferom. Jedan je nakon mjesec dana premješten. ved nisku posredovanih slika. Razumni su ljudi pretpostavljali da čovjeku oženjenom mladom i zgodnom ženom pornografski filmovi ne predstavljaju neku osobitu nuždu.. Ta grada sastojala se od istinitih pričica i izmišljenih pjesmica. pa se nagađalo da Tončeka Kralika netko primorava da vrti taj film. iako su izazivale blagu zavist nas. Jednog jutra u zimi 1948. koje se ni nakon 48 sati žvakanja ne raspadaju u ustima. I kako to obično biva. vlasnik čitavih paketida žvakadih guma. nitko nije znao rukovati. sada prerađenu u korisnu instituciju za čuvanje i odgoj predškolske djece. te postupne konsolidacije jugoslavensko-sovjetskih odnosa. ležalo je nekoliko informbiroovskih brošura i letaka. te da se kasno nodu u kinu Romanija održavaju tajne projekcije za uzak krug privilegiranih gledalaca. o čijoj se ljubavnoj prošlosti pričalo svašta. Odmah je puknuo glas o čudnom samoubojstvu zabludjelog informbiroovca. sasvim neverificirana zona. jer je svatko znao da se u Americi živi kudikamo lošije negoli u našim najsiromašnijim krajevima. a tredi je otpušten 1966. te Staljinova slika u jeftinom okviru od jelovih letvica. a ostatak Kralikova stana pretvoren je u kancelarije za brojnu administraciju kinopoduzeda. čija se politička privrženost Staljinu dala protumačiti tek njegovim davnim i mutnim češkim podrijetlom. primjerice. Dakle. koje su se ljuljale na hladnom propuhu. zbunjivalo nas je ono što se kasnije događalo s udbašima za koje se govorkalo da su predstavljali Tončekove privilegirane goste. Pod ukočenim nogama. Neke od tih fantastičnih artikala. bududi da se majka zaposlila kao nastavnica na lokalnoj osnovnoj školi. a o njihovoj tradicionalnoj netrpeljivosti spram crnaca da i ne govorimo. rane su pedesete predempirijska. negdje oko 1948. kao što su naranča. moja prva prava privatna zapažanja i sjedanja sežu negdje od 1953. Ova tužna i nesretna smrt poslije nam je na neki način postala bliska. to je vrijeme Staljinove smrti i likvidacije Berije. kako u to vrijeme još nisam imao pravilan stav prema povijesnim uzročnoposljedičnim perspektivama. ili 1954. drugi je i sam dopao Golog otoka. što nas je u kasnijem životu trebalo učiniti pravilno usmjerenim jedinkama. ili obdaništu. Sve te stvari.

a ne iz parola kojima se jedno društvo nakitilo. a ja bih ponekad primijetio kako je ono deklarirano često u nerazmjeru s onim što se provodi. dok bih se ja tek glupavo smješkao. koja se iznad svih proteinsko-vitaminskih vrlina nadasve odlikuje bljutavošdu. prvoborac. nadasve onog časa kad je na naša vrata došla. ugljikohidrata. pa se otac hvatao za glavu kad bih mu prepričavao ono što nam je odgajateljica tumačila. a samo jednu lijevu ruku. Milan i ja smo ubrzo shvatili da naš prirodni neprijatelj u novoj sredini nije ni ideološki dril. nenarodnih pedagogija. odgovarala odgoju tete Krampus. bio . između ostalog. one koje valjda razvijaju bolestan duh u zdravom tijelu. drugarica Eva Biser. učila nas da pravilno i promptno reagiramo na komande i obradamo joj se raportima sa stisnutom šakom na čelu. crnomanjasta odgajateljica. svojim štidenicima. kao da se predaje nekom nevidljivom neprijatelju. Moj stari je jednom rekao da se droca želi iskupiti zbog toga što joj je netko iz familije bio u kulturbuntu. Iz svega ispričanog dalo se zaključiti da je drug Kidrič bio jako dobar i da je volio nas djecu. danas je opet napričao dovoljno za dvije do tri godine zatvora! — rekao bi tata. Značaj tog tužnog događaja osjetio se i u mojoj kudi. rekao: — Bolje da je umro on nego ja! — Nemojte ga prijaviti — rekao je hladno otac — ali ne lajte okolo o tome! Sutradan su nam u vrtidu pričali jednostavnim riječima o značaju tog pokojnog druga. Vjerojatno nas stoga nisu kažnjavali batinama. i svoje prirodne neprijatelje. koju čini znanstveno određen omjer proteina.kaosa. ni hrana. nego šamaranjem. rekli da je umro neki drug Kidrič. od čega je. Tako se inzistiralo na zdravoj i pravilnoj prehrani. jer je njegov otac imao status gradskog gospodina. Ja sam kod kude upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih. Ako ti je tata bio opdinar. Neprekidno nas je razvrstavala u nekakve kolone i strojeve. nego roditeljskim statusom. koju su drugi zvali "teta Desa". onako interno . Isto tako se ponavljalo da je batina odgojno sredstvo iz arsenala starih. našto je otac zavapio: — Samo da se ved jednom iskobelja iz tog vrtida pa da odahnem! Svaka sredina u kojoj se čovjek zatekne. navodno. vitamina i drugih blagodati prirodne ishrane. u svojoj Povijesti pornografije. Uz vesele vrtidke dane. od pravilne ishrane do građanskih prava. djeteta čovjeka koji je na liniji progresivnih kretanja. te s tim u vezi i razrađene modele obrane. Sve one Kozare. Poslije sam shvatio da su sve te razlike između svijetlih parola i gorke prakse rezultat opdeg siromaštva u kojem smo se gušili. te da sve divne stvari. dižudi očajnički ruke u zrak. moj prijatelj Miki Grabar napisati: "Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim". te da njoj u socijalističkoj pedagogiji nema mjesta. divizije i junačka imena iz pjesama nikako nisam mogao usložiti u cjelovit sistem. pa bio i dijete. sva uplakana. kojem su nas onako zatečene izložili. I premda de tridesetak godina kasnije. sa suzama u očima. prvenstveno kapitalističke. ali je zato njen tretman mene. kulačkoj opoziciji ili bijednoj anonimnosti apolite. i upitala mog starog nalaže li joj njena patriotska i afežeovska dužnost da prijavi muža Edu. naša susjeda. meni se oduvijek činilo da bi ta rečenica. proboje. a ja sam samo slegnuo ramenima. koji je uz drugove Kardelja i Rankovida bio Titova desna ruka. ni epidemija ušiju. ved znao što je to "droca". kome obnova nije nimalo važnija od amputiranog bubrega ili rasječenog apscesa. ispunjene igrama partizana i Nijemaca."teta Krampus". više no pornografiji. Kao osobito tužnog događaja sjedam se dopodneva kad su nam. desante. jer sam. imao si mnogo bolji tretman nego ako ti je stari zaglavio u domobranstvu. bilo je i tužnih dana. nekoliko trovanja salmonelom i drugim mikroskopskim životinjicama. doduše. partijac ili slično. Sutjeske. a mi. — Ana. u vrtidu se mnogo govorilo i o nekim drugim pozitivnim vrijednostima na koje naše suvremeno društvo pazi kao na oko u glavi. te kolektivno cijepljenje jednom iglom. Animozitet tete Krampus prema Mikiju Grabaru bio je razumljiv. a mi smo se svakodnevno davili u bezukusnom tijestu i krumpiru. na neki način posjeduje karakter biološke sredine u kojoj jedinka ima. Njezina naklonost nije se stjecala individualnim sposobnostima. Govorilo se o strogosti higijene. a mi smo pregrmjeli tri epidemije ušiju. koji je konzekventno provodila nad nama. nego stanovita mala. Uz povijesne teme. Milan Grabar dobio serumski hepatitis. klečanjem u kutu i čupanjem za kratke dlačice kose pored uha. proizlaze iz materijalne i civilizacijske razine. Preporučljive igre bile su one najmilitantnije. ali u taj "kulturbunt" nisam uopde bio upuden. koji je mrcina pijana.

mogli načas pogledati "live show" čiji su protagonisti bili drug Obrad i teta Desa. povaljena potrbuške preko kartonskih kutija mlijeka u prahu. sekretarima i sličnim kreatorima kadrovske politike. koji se. počesto vodila na otvorenim. postavši kuharica u kantini lokalne ciglane. buhtla i drugih prostih kolača što se spravljaju od brašna i uvijek istog pekmeza. bio ishitren i pretjeran. dugmeta pogodnog za gumbičanje ili slično. tko zna. Ili priča o postojanom kositrenom vojniku Crvene armije. . pokazalo veoma zabavnim. No. kao što je grmlje na livadama. jer je ujak znao naizust popriličnu količinu priča koje su se zvale Andersenove. bar iz moje perspektive gledajudi. U tu spremnicu dalo se zaviriti kad bi se čovjek popeo na nekoliko hvati naslagane bukovine. Kada sam. I premda je zaključak naših očeva. To bi možda ostalo na razini lokalnog pornografskog folklora. da istu priču nije ispričao i stanoviti Janko. jer se ljubav. pa su nas ispisali i povjerili kudnom odgoju privatne čuvateljice. Da me otac nije ispisao. Moram napomenuti da me neko vrijeme čuvao i ujak Emil. unatoč kapitalnom nedostatku čitave jedne noge. hrabro bori protiv bjelogardejskih bandi. istina je da me jednom zatekla kako na zidu šupe u dvorištu vrtida pišem nimalo revolucionarnu parolu o njenoj navodnoj ljubavi prema drugu Obradu. koje se još zvalo i Sibir. Grimmove i još kojekako. a čvrsti crni brkovi. slušao onu narodnu pjesmu u kojoj Marko Kraljevid pomalo himbeno ubija Musu Kesedžiju. kojima su zimi grijali prostorije vrtida. prije no što se s rastom standarda povukla u grijane apartmane. Kad sam ocu demonstrirao svoje novostečeno poznavanje Andersenovih i Grimmovih bajki. i u tome je ležao zametak pada našeg vrtidkog neprijatelja — tete Krampus. teta Krampus me žestoko išamarala i priprijetila da de sve redi drugu Obradu. Nosio je maslinastu uniformu narodne vojske. premda pikantniji detalji tog navodnog odnosa nisu bili nikom poznati. Moram odmah naglasiti da u to vrijeme takva scena i nije bila fantastičan kuriozum. u obliku gableca. što se. on je smjesta odlučio da me povjeri na čuvanje spomenutoj privatnoj čuvateljici. iako nije radio u vrtidu nego u nekakvoj komandi. ili slično. ved smo samo klonuli u tupu letargiju krafni. drug Obrad volio je svradati u dječji vrtid i bila je javna tajna da je bacio oko na tetu Desu. jer su moj i Milanov otac baš nekako u to vrijeme zaključili da je vrtid rasadnik gradskih klipana. ali sam držao da de njena kolektivistička nastrojenost nadvladati tu posve individualno-sentimentalnu zadjevicu. u mračnom parku. koje je tako frapantno nalik na visokoetabolirani pornografski žanr nazvan "live show". Miki i ja smo ih prokljuvili prvi. Posebnost i efekt njegova iskaza ocu treba zahvaliti okolnosti što mu je stari bio nekakav prosvjetni savjetnik na opdini. ispuštala neke čudne glasove. Druga Obrada su se svi bojali. u loži kinematografa i slično. taj preživjeli instrument kapitalističke pedagogije. visoke ulaštene čizme kojima je čvrsto gazio preko natrula daščanog poda našeg vrtida. Ne rabedi batinu. pa je upravo zbog toga teta Krampus povučena iz pedagoškog sektora i prebačena u građevinski. Doduše. Osobito mi je bila zanimljiva priča u kojoj Snježna kraljica odvodi lijenog komsomolca Kolju na preodgoj u svoje ledeno carstvo. što su mu se frkali ispod nosa. činili su ga prispodobivim kakvoj drevnoj i opasnoj junačini iz narodne pjesme. a sve za ljubav jedne provjerene partijke i svijetle ciljeve Oktobra.doista za čudo. tako različite od ljudskog govora. Dakle. No tog popodneva mnogi su roditelji mogli čuti od svog mališana ili klinke kako su u vrtidu gledali jednog stričeka u uniformi kako mede pišu u tetu Desu. špekule. a takvi piju kavu s predsjednicima. koji su uz malu naknadu. da je vrtid rasadnik bududih baraba. nisam dugo uživao u slobodi koja je nastala kadrovskom prekvalifikacijom tete Krampus. Dakle Miki i ja otkrili smo malu spremnicu u kojoj je drug Obrad vojnički čestito obrađivao tetu Krampus. Pravo je čudo kako Milanova knjiga ne opisuje ovo prvo pornografsko iskustvo iz dječjeg vrtida. možda bi me čekala mnogo slavnija sudbina od sudbine neuspjelog pisca. I tako smo jedne jeseni Milan i ja doveli mnogo vrtidkih gojenaca. poprilično godina kasnije. koja me gnjavila buhtlima i nekakvim glupim pričama iz predratne knjige "Dom i sviet". polujavnim i priručnim terenima. dok je ona. od koje nismo mogli naučiti ništa o revolucionarnim tekovinama. moram priznati da je jedan od naših vrtidkih kolega poslije postao jedan od šefova pariškog podzemlja. rado sam ovog potonjeg zamišljao u liku druga Obrada.

fosfatima. Na Dan Republike postali smo na vrlo svečan način i pioniri.buržuj. od Zenice do Smederevske. Dok su se trapavi Zapadnoevropejci gnjavili kojekakvim trapavim pravopisima.kulak. nas je Vuk opskrbio onim najfunkcionalnijim po kojem se "piše kako se i govori". klenova. koje rado primaju na konak ribičke asove. godine. a sve ostalo nadgradnja. a same sebe najmlađim rodom vojske. pri čemu nam je neki debeli drug general darovao kape i vezao marame. ulovljenog soma držao sam za klena.. koju običan smrtnik bez poštenog obreda inicijacije nije mogao probiti. našto je mom očajnom roditelju s udice otpao ved uhvadeni šaran. najtoplije. Samo zahvaljujudi tome što sam bio sin jednog od prvosvedenika sekte. ako ne još i bolje. To je osobito veselilo moga oca. Bile su to godine prekrasnog entuzijazma i jasne perspektive. koje je tata uplatio tjedan dana ranije na blagajni škole. nitratima. svaki njihov kapitalan primjerak nazivao sam ribicom. Čitavo osnovno školovanje proteklo je u znaku snažne i neoborive argumentacije naših neizmjernih bogatstava komparativnih prednosti. Pa kako je baza bila jaka da jača nije mogla biti. pa nek uči heklati! — ironično je dobacio mom starom njegov drug Mile Sarenac. Dakle. što ih je najviše smetalo. Željezne rude bilo je u preobilju. srebru. uopde. bizmut. potaša. s nadgradnjom nije moglo biti nikakvih problema. To ribičko društvo bila je neka čudna mješavina vjerske sekte i masonske lože. a imali smo po glavi stanovnika i svu silu nekih stvari kojima kao osmoškolac uopde nisam nazirao svrhu. pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak smisla za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga. Osim toga. Te stvari bile su liskun. rijeke najplovnije. patuljana i šarana. patriotizam — izdaja. U pravom smislu politički svjesno i napredno bide postao sam 1955. Bili smo prebogati svim vrstama ugljena. tako da su za-bludjeti mogle samo budale. s takozvanom kederkantom na guvernalu. pa nam se izgrađivanje moralnog i političkog profila činilo jednostavnom i samorazumljivom operacijom. koji je sve češde privezivao bambuse uz ramu bicikla. Tako je završio moj neslavni ekskurs u ribolovne vode. kao i svoju tajnost i zatvorenost. radnik . i . Jednako tako bilo je i s Mikijem Grabarom. zona uz rijeku Dravu mogla se sve više koristiti za ribolov. seljak . za sve tadašnje i budude željezare. prebacivao na leđa zelenu naprtnjaču i. natražno — napredno. tamnica naroda . nafte smo imali nešto manje od Arapa. Vrlo smo brzo ovladali i onom osnovnom dijalektičko-materijalističkom maksimom da je ekonomija baza. rijeka mi je smrdjela. televizija i vikendice naprosto uništiti njegovu generaciju. jer je imalo svoje interne svetinje. miris mariniranog patuljana podsjedao me na miris takozvane "šmolpasle". što je bilo značajno zbog toga što sam izgonom iz očeva raja shvatio da pripadam sasvim drugoj i sasvim drugačijoj generaciji. Pravilnim odgojem unutar ovih alternativa nije bilo teško odabrati prave opcije.FNRJ i slično. uz nadčovječansku borbu protiv komaraca. jezdio nekud na koji od onih dravskih rukavaca gdje bi se nodu. poveli su me nekoliko puta u ribolov. vadili kapitalni primjerci štuka. zlatu. hanjeva. Nakon nekoliko sati vožnje na štangi bicikla otpalo mi je dupe. somova. Kako je informbiroovski pritisak na moju domovinu bivao sve slabiji i mlitaviji. vodensmrti ili libele sam se uplašio. moglo bi se redi kako moja generacijska samosvijest počiva na ribičkoj kapitulaciji. sloboda — ropstvo. kao što su: kapitalizam — komunizam. volfram i slično. Prije no što de luksuzni automobili. kojega sam držao "grundlom". buržoaska eksploatacija — diktatura proletarijata. kad su me upisali u prvi razred osnovne škole. a o energetskim potencijalima da i ne govorimo. a klena nazivao šaranom . moj otac je vodio pravi avanturistički život ribolovnog asa. — Što ga ne ostaviš doma s Anom. cinku. ali znatno više no što nam je potrebno. Davili smo se u bakru. Jer sve su stvari bile bjelodane. a jednu opasnu štuketinu sasvim sam neoprezno usporedio sa sardinom iz konzerve. svoj jezik i terminologiju. selenu. u kojem su se priče o uhvadenim ribetinama pravilno račvale s pričama o alkoholu i dopadljivim podravskim udovicama. Obala nam je bila najrazvedenija. pravi raj za domade trudbenike koji na njemu provode zaslužen godišnji odmor. očigledne.X. slama na kojoj smo spavali strahovito me svrbjela. More nam je bilo najčistije. koji se bori za naše najpravednije i. stara Jugoslavija. XI. našem intelektualnom obzoru nudile su se sasvim jasne opozicije. najbolje društvo. Kape i marame smatrali smo uniformama..

on bi glumio da je titoist. za povorkom koja je ujaka Emila odvodila do onog mjesta gdje prestaju svi inati i kaprici. uprt u bududnost. a s banknota strojevi i gradovi. nisam imao nikakvih problema. čas mršav. ujak je umro baš kad je spiker govorio o službenom posjetu Beogradu Nikite Hruščova i sovjetske delegacije. Šerif i slično. neprekidno sam bio prisiljen voditi bitku protiv raznoraznih ružnih nadimaka kakve obično nadijevaju debeljuškastoj djeci. Kako su u toj dobi nadimci statusnog karaktera. što i nije tako strašno. Kako me to strašno ljutilo. . što je svakako bila zasluga moje majke. Normandija i druga poprišta Hitlerova krhanja vrata spominjala su se tu i tamo. premda asocira na predmet bez forme i jasnih linija. O svemu je odlučivao narod. ja sam u spomen na dobrog ujaka Emila pokušao prepričati njegovu poučnu priču o komsomolki Crvenkapici. Dakle. odnosno da ga je "samo činjenica što nije otišao u rat spriječila da nas sve skupa zaduži još i više". Te godine kad sam krenuo u osnovnu školu.obrnuto. Bumbara ili Tone donose cio niz neugodnosti. Komandos. Problemi koji su me počeli mučiti u školi bili su druge naravi. — Znam da nije! — ražestio se stari. sastavljene od ljudi koji su do jučer bacali drvlje i kamenje na našu FNR Jugoslaviju. te iste večeri priredila moja majka. U tijeku školovanja zvali su me svakojako. pa kako se nadimak strašno brzo proširio. A da sam ja bio rusofil. koje je. teško mi je ustanoviti jesam li u određenom razdoblju bio pretjerano debeo ili pretjerano mršav. otac je uspio nagovoriti nekog druga iz našeg "rajona" da održi posmrtno slovo. u godinama otrežnjenja. I danas kad se prisjedam tih dana. U prvom su me razredu zvali Štruca. nadimci poput Buce. sa spomenika de ga otjerati nove razgranate simbolične forme. A znaš gdje bih ja u tom slučaju bio? — Gdje? — zajecala je majka. Staljingrad. Slovo o slavnoj ratnoj epopeji uvjerilo me kako je Hitler skrhao vrat na Balkanu. Na karminama. tako da bih bio čas debeo. Taj njegov pogled. — Umro je da ga ne bih mogao zajebavati — rekao je otac. a ne o jednoj jedinoj osobi. koja sa srpom i čekidem u košarici nailazi na debelog kulaka. a u govoru su se mogle čuti i besmislice poput one u kojoj se tvrdilo da je ujak Emil "za četiri ratne godine pružao partizanima tihu i zatajnu moralnu podršku". postavši ved u prvim danima sasvim solidan učenik. Fotografije iz đačkog doba u mom spomen-albumu odaju fantastičan raspon linija i formata. blistao je na spomenicima. kao psa. — Na Golom otoku. poštanskim markama i papirnatim novčanicama. kako smo mu baš mi skratili tisudgodišnji Reich za devetsto i kusur godina. nakon čega se morao isposvađati s uplakanom majkom. — Ti znaš da on u duši nije bio ni rusofil ni informbiroovac — kazala je majka. komplicirana akcija mršavljenja učinila mi se akcijom bez rezona. Ozbiljniji i odrasliji stavovi i spoznaje dodi de mnogo kasnije. naš afirmirani čovjek stvaralac odlučio je raskinuti okove prošlosti i okrenuti se svijetloj bududnosti. premda su predstavljale oblik natražnog i preživjelog vjerskog običaja. a jednom me čak i majka tako oslovila. a ticali su se moje fizičke konstitucije. ali sav u službi naroda. zbio se i jedan tužan događaj u našoj obitelji. s maraka ptice i životinje. Tek kasnije. — Pravio se da bi me nervirao. kao da se radi o desetorici različitih. Što se tiče političkog sistema. ili u nekoj drugoj vražjoj materi! Kao svi kudni sporovi. što se tiče školskog gradiva i pratedeg nužnog znanja. na što bih ja odgovarao ljutnjom ili kurom mršavljenja. koje de dodi s privrednom reformom. ili je ta veza tek simbolične naravi. onako više uzgred. jer se svatko ponosi nadimcima kakvi su: Tarzan. Brzi. mirno krenuli za drvenim lijesom. Sklon debljanju. Kako ga ne bi pokopali bez riječi. koje se i tada držalo najdosadnijim oblikom dječje aktivnosti. Nadimak Bumbar dobio sam baš u trenu kad sam odlučio smršaviti. pa čak i onda kad su te odluke išle nauštrb naroda. Naime. vodedi me za ruku. studentskim nemirima. Jednom riječju. Ta groteska strašno je dugo trajala. ali to ved ne pripada godinama entuzijazma nego godinama skepse. počela me tako zvati čitava škola. pa su majka i otac. napose kad si odlučio da kod određene djevojčice izboriš mrvicu ugleda i simpatija. Umro nam je ujak Emil. Ne znam ima li njegova smrt kakve izravne veze s događajem o kojem je slušao. Umro je jadnik od srčanog infarkta. Debelog. preodjevenog u vuka. baš kad je s novinama u ruci slušao vijesti s radioaparata marke Kosmaj. i ovaj je ubrzo bio okončan zaslugom majčine sposobnosti praštanja. ali me otac otjerao na spavanje. on je bio strašno složen i nama mjestimično nejasan. koja mi je gro svoje ljubavi gurala kroz probavni trakt. Beatlesima i Rolling Stonesima.

a ostatak je bila obična učenička boranija. a djevojčice u žensku školu. sirota Seka nije pojma imala da je tog dana umro drug Moša Pijade. pa čak i po oslovljavanju i pozdravljanju. koju smo zvali drugarica. prinio šaku čelu i uzviknuo: — Za domovinu s Titom! Razred bi mu gromko odvratio: — Naprijed! Zidovi škole bili su izlijepljeni plakatima poput: "Svatko je ponosan kad ga se oslovi s druže". a tata je uzdahnuo: — Bedak. — Još mi samo fali tvoj pokojni brat! — izderao se otac. blagajnici. visoka i odsječna glasa. nešto manje bila je doma u poznavanju prirode i društva. računom. inače svjestan privrednik i partijski radnik. a klupe mora da su bile iz još nenarodnijih austrougarskih vremena. točno ispred redova klupa. Od novih stvari u učionici bila je samo učiteljica. onako tiho i potuljeno — "Mruke" i "Faljenis". koji se ponajprije očitovao u jasnoj hijerarhijskoj strukturi razredne uprave. U školi koju sam pohađao moja je majka predavala likovni odgoj i neke druge sporedne predmete. Na čelu razreda bio je načelnik. upitao sam oca kako to da današnja socijalistička medicina. Naša učiteljica. U školi smo ubrzo doznali kako se reakcija baš po svemu razlikuje od napredne radničke klase. razredna je opozicija povicima oduševljenja jasno dovela u pitanje konstataciju o današnjoj tuzi. bez funkcije i zadatka. nego me tretira kao balavca i u danima svenarodne žalosti primorava me da se neodgovorno igram. Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja. ne uviđa moje sve očitije političko zrenje. zajapurena i zadihana. poput muzičkog odgoja i domadinstva. ispred razreda bi izišao načelnik. . koja se. Česta žrtva njenih brzinskih provjera bila je razredna ljepotica Seka Živanovid. u novoj je školi vladao red i poredak. Zgrada u koju su nas smjestili pripadala je predratnom. Za razliku od predratnog školskog kaosa. Na početku i svršetku nastave. živahna ženska. ali se osobito osramotila kad ju je drugarica Ojdana Prelid ved s vrata zapitala: — Seko. i koja nije pokazivala osobit interes za gradivo kojim nas je zasipala drugarica Ojdana Prelid. "Tito . nenarodnom režimu. brzih i nervoznih kretnji. oslobođena građanskih zabluda. koji se volio slikati s djecom. i slika maršala Tita na prednjem zidu. ispod njega desetari. kako je pisalo na plakatu. uvjek u pokretu. Dužan si mu odgovor — rekla je majka. tvrdio da genijalna komunistička medicina Sovjetskog Saveza nede dozvoliti da im umre Staljin. kao što su "gospodine". — I sam si 1947. redari. Dok se radnička klasa međusobno oslovljava sa "druže" i "drugarice". bez stida. odi se igrati! Bio sam pomalo tužan što. a reakcija. Ali.partija!" ili "Fabrike radnicima". Najradosniji trenutak nastave zvao se veliki odmor. bila je mala. povjerenici za razne članarine i značkice. "milostiva" i slično. zašto smo tužni danas? Zašto smo tužni? Naravno. — Pa da me i on pita istu stvar. Napredno orijentirani jedni drugima gromko i ponosno kažu "Zdravo". ponosila kad bismo je oslovljavali s "drugarice". dobri Čiča Janko. uopde dopušta da umru takvi velikani kao što su drugovi Kidrič i Pijade. za kojeg su nam dijelili mlijeko u prahu. kakao s mlijekom u prahu. ali je jednu drugu: "Trst je naš!" netko ved bio premazao fasad-nom bojom. pa dijete te normalno pita. — Čekaj. u svemu nepovoljnim titulama. ili žuti američki sir što se zvao "unra". Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su i djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua. a mi dječaci. otac. kada je uzbuđena i tronuta drugarica Prelid rekla da zbog tog tragičnog događaja tri dana nede biti škole. Kad sam došao kudi. Utrčavala je u razred. Seka Živanovid donekle se snalazila sa slovima. koja je sjedila između mene i Mikija Grabara. upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare. Na pročelju škole još uvijek se ponosno kočila šablonama ispisana parola "Svi na izbore!". bacala dnevnik na stol i odmah započinjala s provjeravanjem znanja. kada su dječaci išli u mušku. reakcija se prenemaže s raznim predratnim.XII. pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani.

XIII. nalivpero.. da nam priča o slavnim podvizima svoje jedinice. neizvjesne i pune podviga koji su nas nadahnjivali. Otac mu je bio trgovački putnik. No. ali nikad prvi. naime. ali najviše sama sebe. Događaje o kojima je pričao. kao i jednu čudnu napravu što se sastojala od slušalica. ili tako nekako. strane sveščide stripova na kojima je pisalo "Topolino". do kaljeve pedi. ako su i bili autentični. koji su sjedili u zadnjoj klupi. viče komandir Stanko. bio je pravi mali ljepotan. Najuzbudljiviji dani u prvim razredima osnovne škole bili su razni praznici i obljetnice. Ranjavi smo. pravilnih crta lica i bujne tamne kose. Jednom je problem bio u tome što su topovi preteški. peti. moji osnovnoškolski dani iznimno su značajan period. ispričana na Dan armije. a ved na Dan pobjede isti bi se događaji zbivali na sličan način negdje u istočnoj Bosni ili na Kordunu. Drug Spasoje Prelid pridružio se partizanima krajem 1944. penkalu koja se zvala "evigerblaj-štift". danas je Dan armije i ja imam iznenađenje za vas! Prišla bi zatim vratima i otvorila ih. Drugarica Ojdana Prelid iznenada bi uskliknula: — Djeco. koji de početkom šezdesetih dobiti slavan francuski nadimak Delon. dok je Čedina majka bila lokalna kadiperka. drugi put što ih uopde nije bilo. elegantna odjeda bila je u nerazmjeru s totalnom konfekcijskom i modnom katastrofom ranih poratnih godina. Jednom riječju. a zvala se "detektor". Čedo Kralj. svjetlucavog kamena i spleta žica. Komesaru Iliji od studeni pucaju usne. uvijek na meti zagonetnih pogleda djevojčica. događala na Kalniku. Prvi je nosio odijelo. Uz starog prijatelja Mikija Grabara. Zborio je otprilike ovako: — Zasuti vijavicom vučemo teške topove i približavamo se staroj utvrdi podno Kalnika. Oni su ubrzo raskrinkali neslavnu rabotu drugarice Ojdane Prelid i njenog supruga Spasoja. valjda da se dopadne školskim i drugim vlastima. . Što se tiče stjecanja novih drugova. ali od svih njih ubrzo sam uspostavio najprisnije odnose s Čedom Kraljem i Ljubom Brabecom. as. ili "Četvrta bilogorska brigada". prezervativ i pravi pravcati američki dolar. još i kasnije .. Za Čedina oca zli su jezici govorili da zastupa razne firme. "moramo ih tudi lukavstvom!" Često bi se priča. čitajudi nam jednom tjedno odlomke iz De Amicisove tužne knjige Srce. Čedo Kralj oduvijek je sve imao prvi. Smetalo je nekom drugom — nadležnim drugovima. došla nova drugarica koja se zvala Nevenka Prpid i koja nas je sve osvojila. Čedo Kralj blistao je skladom pedantnog kroja i modela iz stranog žurnala. te da je samo pitanje vremena kada de njegova rabota biti raskrinkana i pravedno kažnjena. Ispostavilo se. ali je nakon nje. inače suprug naše drugarice. kravatu. prvi je u školu donio uvoznu bateriju s izravnim strujnim napajanjem. nakašljao. prvi je imao ručni sat. Drug Spasoje bi se nasmijao. Tada bi u naš razred dolazio prekaljeni borac. nama to uopde nije smetalo. jer je u svemu prvi on.. a njegova besprijekorna. Umjesto druga Spasoja.u proljede 1945. koga sam znao još iz embrionalne faze. a tu je ved čekao njen brkati suprug sa štapom u ruci. koje bi mu se u tijeku pripovijedanja potkrale. koji nam je nadugačko i naširoko pričao o neobičnoj vrsti partizanske borbe koja se zvala "ilegala". deseti. a prema tvrđenju mog oca. ušao u razred i teatralno uzviknuo: — Zdravo. osoba koja nas je naučila da uz njega možemo biti drugi. stvarno dobrih faca. koja je imala i svoje ime. Kadli se odozgo s utvrde začuju detonacije i po nama zapraskaju združeni njemački i ustaški puškomitraljezi i minobacači. ovdje se zateklo mnogo novih. To joj se vjerojatno i ne bi uzelo za zlo. ved u tredem razredu. a partizanka Mira daje posljednju koricu kruha starom Vujadinu . promrzli i gladni. pa smo mu zbog svega toga opraštali razne nelogičnosti i nejasnode. čiji je osnovni zadatak bio da čim prije stradi ono što joj muž zaradi. Ne znam je li odlazak drugarice Prelid u izvanprosvjetnu službu bio u kakvoj vezi s ovom aferom. drugovi pioniri! Živio Dan armije! Njegove su priče bile napete. Čedo Kralj bio je razredna senzacija. drug Spasoje Prelid. Dok smo mi ostali bili odjeveni u skladu s onom sirotinjskom devizom: "Kupiti nešto vede da mali brzo ne preraste". na Dan armije školuje pohodio pravi prvoborac — drug Nikola. da je naša drugarica organizirala na svoju ruku te "časove historije". da partizanski staž njenog supruga nije bio katastrofalno kratak. otprilike "Drugi papučki odred". mogao je vidjeti samo iz neke druge perspektive. "Batman" i "Rip Kirby". čija je poslovna reputacija bila pomalo zamudena raznoraznim nagađanjima. "Nemamo artiljerije!".

a iza njih redovito je bio prisutan i gradski orkestar. magične izraze. a Miki je pred ocem liječnikom uspio prikriti temperaturu od 39° C samo da ne bi izostao s dočeka. njenog nodenja i ispradaja. očekujudi da se potvrdi ispravnost Ljubine izjave. natjerao da ih čak dva puta opere. Moram odmah istaknuti da smo mi i prije bili aktivni. vojnika. u njoj smo vrlo aktivno sudjelovali i mi pioniri. rekavši da je "domovina poput zdravlja". Čedo Kralj. U svibnju 1956. kasnije poznata kao velika i hirovita ljubav slavnog Delona. stajali smo na bini. ali odgovorna. koji je ved od rana jutra svirao borbene pjesme tako glasno da je čitav grad brujao od poletnih ritmova. a od djevojčica iz našeg razreda — Seka Živanovid i Irena Orešar. Ljubo Brabec nas je jednom zadivio. Ja sam to vjerno prenio tati.Čvrsti. a majku sam. koju politika više nije zanimala. koju su svi zvali korzo. U nekoj estetički prikladnoj formaciji stajali smo sa zastavicama u rukama. prisustvovati dočeku štafete na glavnoj tribini. Otac se samo nakašljao i dobacio mami: — Taj valjda ne zna tko ga je napravio! — Ne budi prost pred djetetom! — otpovrnula je mama. koji je ved u to vrijeme polako postajao crna ovca naše škole. spazio sam. Tribina je bila puna visokih gostiju. Ljubo Brabec i ja. sve u strahu da mi kapa i marama nede biti dovoljno čiste. Kad bi čuli ove tajne. ponosni i do ušiju zaljubljeni u našu mladu domovinu. dvije godine starijeg klipana. jer je bio običaj da na bini budu predstavnici čitavog naroda. čekajudi da se ukazu nosioci štafete mladosti 1956. patničku figuru Jaromira Kralika. okupani prekrasnim proljetnim suncem i borbenim marševima gradskog "pleh-orkestra". a odmah potom bi mu u imenik uredno upisivali peticu. pomalo starmala ponašanja i ratoborna držanja. Svečanost štafete mogla se usporediti jedino sa svečanim prvomajskim paradama. redovito pratili na televizijskim ekranima i poslije ih u domadim zadadama opisivali zanosnim i biranim riječima. Od uzbuđenja dvije nodi nisam mogao spavati. u izgužvanoj košulji i s hlačama na kojima su zijevala koljena. Glavna ceremonija primanja štafete. smiješili se i izvikivali parole. sretni. Ljubi Brabecu otac je nod prije dolaska štafete tumačio kako de se tamo na bini dolično ponašati. a ti su izrazi glasili "taj problem moramo brzo likvidirati". koji su se ved počeli okupljati oko bine. Naša funkcija na dočeku bila je jednostavna. "oklijevanje nas čini oportunistima". bio je dijete lokalnog političara. na tribini izgrađenoj za tu priliku od jelovih dasaka i ukrašenoj narodnim dilimima i zastavama. na sam dan oslobođenja grada. nastavnici bi u strahopoštovanju buljili u malog Brabeca. koja bi se počela trčati obično u nekom ustaničkom mjestu. . Ljubo je na satu često rabio izraze što ih je čuo od oca i majke. oficira. A onda me zagrlila i nježno upitala: — A koga ti najviše voliš? XIV Najsvečaniji događaj u životu jednog pionira bila je štafeta. A onda. svečano odjeveni u čistu pionirsku odoru. Ujutro. provjereni funkcionar organizacije koja se zvala vrlo čudno — "Afeže". omladinaca. desilo bi se da iznenada skrene i odluta u neku susjednu regiju. Među tih desetero sretnika našli smo se Miki Grabar. nekako oko godišnjice oslobođenja našeg grada. zbog čega su ga uvijek pitali: — Jesi li ti sin onog Brabeca? Nešto manje značajna bila je Ljubina majka Matilda. Medu grupicom promatrača. školski aktiv odredio je deset pionira koji de. A onda sam skrenuo pogled s njega i upro ga u dugačku glavnu ulicu. posjetima kosturnicama. boraca. odigravala se na središnjem gradskom trgu. te kada bismo je mogli očekivati i u našem kraju. štafeta bi nepogrešivo stigla i na naše ulice. Tako je svatko znao gdje se štafeta trenutno nalazi. pa bi se otuda u dva-tri mjeseca pronosila po čitavoj zemlji uzduž i poprijeko. Pored školske ploče obično smo imali skicu naše zemlje u koju se svaki dan unosio svjež položaj štafete. jer baš kad bi se štafeta ustremila prema našem gradu i kad bismo je najnestrpljivije iščekivali. otkrivanjima spomen-ploča i slično. te da se "druga Tita voli više od majke i oca". U tom čekanju bilo je i neke neizvjesnosti. ali tako nešto važno i svečano poput dočeka štafete nikad nismo radili. suhu. "neminovno iziskuje akciju". Premda se štafeta zvala "omladinska". služedi kao pomodna snaga i dekorativni element pri raznim polaganjima vijenaca. četvrtasti Ljubo Brabec. koje smo negdje od 1960.

Godine koje sam proveo u osnovnoj školi (1955. što se. jer smo i dalje pristajali uz temeljne vrijednosti kojima su nas učili društvo i škola. jednostavno je umro nakon večere koja se sastojala od komada kruha. zasad nepoznate u našim sredinama. naši su momci ved u prvoj . gradskog bazena. Nekad uzorna aktivistica. Tako pomak koji se u nama zbivao nije išao smjerom sumnji. tata je i dalje bio predan i aktivan partijski radnik. U svibnju 1959. a sve se više bavila domadinskim novotarijama. obnovio je drug Sivi radnički nogometni klub. što majka nije smatrala nekim osobitim poboljšanjem. sanjkališta i slično. koje je poput imperativa stalne navale i pobjede lebdjelo nad njima.-1963." ili: "Moja je kderka prva u razredu u poznavanju opnokrilaca. a taj je aktivist volio biti čist. prve domade konzerve od neprobojnog lima. čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline. električne roštilje koji peku tako brzo da se devapčidi s njih ne skidaju nego spašavaju. Ne samo da je društvo doživljavalo razne oblike otvaranja nego su se i naši privatni vidici otvarali i širili. Godine 1960. u kojima su se zbivale takve promjene da prva godina mog školovanja gotovo da nema ničeg zajedničkog s posljednjom. koji su naokolo govorili: "Znate. što je reakciji sasvim suzilo prostor za komentiranje poraza. ostavljala muža Edu da se prehranjuje jajima na oko. jer je zbog silnih dužnosti u našoj mjesnoj zajednici. ona se svela na revnog platišu članarine i povremenog gosta u rajonskom partijskom aktivu. kao da korespondiraju s preobiljem promjena koje doživljava sedmogodišnjak na svom putu do petnaeste godine. Oslobođeni groznog imena. i štošta drugo. U tom pohodu na grad predvodnik nam je bio Jaromir Kralik.. sve manje smo bili djeca orijentirana na dom i roditelje. stadiona.) predstavljaju sklop radikalno različitih vremena. Kad bi se sabrale sve te silne zasluge za narod. kako smo se bližili višim razredima. ispeglan i sit. uključujudi i pustinju Saharu . Kao član partije. Više nije bilo "nodnih konzultacija". Preobilje promjena. U nedostatku neke bolje taktike. Što se tiče moje obitelji. razna novoizumljena zgušnjavala za "cušpajze". što su se s vremena na vrijeme počele pojavljivati na tezgama takozvanog špeceraja. I taj govor bio je pun zasluga za narod. Ako bi gdje zabrazdio. kako se to u novinama rado piše — temeljnim opredjeljenjima vremena. nego smjerom individualizacije. mnogo razumnijim imenom NK Sloga. Razlike u ovladavanju strogo propisanim gradivom sve su manje bile uzrok naših internih diferencijacija. tvrdo kuhanog jajeta i litre čiste šljivovice. jer je smatrao da je u ovoj mirnijoj političkoj klimi dovoljan samo jedan aktivist po kudanstvu. a sve više prisilom i nuždom. šarene deterdžente koji izvrsno peru samo neke vrste prljavštine. "konzultacija s komitetom". sve manje držali prostorom individualnih užitaka. zatim različne ručne i nožne miksere. sajmova. ili alternativnih izbora. jer je period "kolektivnosti po svaku cijenu" polako postajao dio prošlih vjerovanja. te su kao statusna stvar bile mnogo značajnije našim naivnim roditeljima.. čije su dvije godine starosti više predstavljale takvu iskustvenu prednost da nam i nije mogao biti drugo nego voda. kojem je nad otvorenim grobom pročitan nešto prerađen govor što ga je on sam dvije godine ranije bio napisao u povodu smrti jednog zaslužnog građanina. ali je i dalje sve skupa strpljivo podnosila.Drugo poglavlje I.. koje su se u tih osam godina zbile. kinematografa. a sve više klipani koji osvajaju grad i otkrivaju njegove zanimljivosti i zavodljivosti poput korza." Pa ipak. naš duhovni obzor nije se bitno mijenjao. Na pogrebu mu je održan govor u kojem su istaknute tolike zasluge za narod da se uplakana Eva Biser morala osjedati kao da pokapaju nju samu. Školu smo polako. premda je medu tim namirnicama bilo i mesnih. Edo Biser se riješio žene na osobit i sebi svojstven način. "odlazaka u bazu". A to i nije bilo u raskoraku sa. moj mali je iz geografije pokazao zavidno poznavanje sjevernoafričkog reljefa. naša susjeda Eva Biser polako je u očima naše obitelji postajala primjer nepovoljne društveno-političke megalomanije. ali pod drugim. ali ga taj rad više nije otuđivao od kude. bilo je to iz sasvim apolitičnih razloga. Na mamin društveno-politički eskapizam tata je gledao prilično blagonaklono. somericom na kruhu i konzervama sardina. izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi.. Ona je iskušavala upotrebne vrijednosti prvih juha u vredicama. koja veseli više naše roditelje negoli nas. Te iste godine umro je drug Krešimir Kutljača. koja se tada zvala rajon. zvalo golim vegetiranjem.

imao je osobitu strukturu. kako je nesvjesna raja počela izbjegavati filmske žurnale. No. živedi u prostoru naglašene pornografske prohibicije. u poznim pedesetim godinama.utakmici nabili NK Bjelovaru dva gola vlastitim snagama. Postali smo televizijska publika jednog nespretnog. kako bi brzo izvukli složene šuškavce. odjevenih u dvije tisude plavih šuškavaca i s isto toliko šuštavih kapa na glavama. gdje su usvojene neke nerazumljive. što bi izazvalo strahovito. oprostimo Mikiju. iza šupe u školskom dvorištu. kakve je moj otac zvao posve nejasnim nazivom "derbi". da bih mnogo godina kasnije shvatio da je televizijski program zapravo penetracija onog groznog filmskog žurnala u domove ljudi. svoju tezu prenošenja umjetničkog u sferu pornografskog. "sublimnog kastriranja". kako smo zabili četiri gola Bugarima. od kojih se u tim godinama čovjek uopde nije razdvajao ni na tren. Recimo. ili takozvana "predigra". Desetak redaka niže. Pa kako bit pornografije nije određena intencijom. ponajprije likovna i literarna djela". a oni nama jedva tri. — Ova plavokosa s golim sisama uopde nije plavokosa — primijetio je Miki Grabar. inače zaljubljenom u riječ "sublimno". inače kudnog prijatelja druga Sivog. Nogometne utakmice u tom vremenu djelovale su mi čudno zbog jednog popularnog modnog artikla. zadubljen u Manetovo remek-djelo iz 1875. čak se i nodna polucija na jednom mjestu naziva "sublimna ejakulacija"!) Prve primjerke "sublimne pornografije" u obliku engleske monografije Nudes ofEuropean Painting donio je u razred (čini mi se četvrti) tko drugi nego Čedo Kralj! Knjiga se razgledala potajno. počesto je bio prisiljen projicirati pornografsku funkciju na svakodnevne i posve nepornografske fenomene. Naročito intenzivno šuštanje. Godine 1961. nejasne društvene funkcije. Filmski žurnal. trapavog eksperimentalnog programa. jer je glavni dio TV programa imao navlas istu strukturu. Osobito se to osjedalo na najvažnijim i najposjedeni-jim utakmicama. jezivo šuštanje. ali vrlo pozitivne stvari. moj otac digao je kredit i kroz vrata našeg doma ugurao kudnog monstruma istočnonjemačke proizvodnje. . "sublimne inicijacije". a ne tamo nekakve uprave. ali prilično lucidna tvrdnja: "Naš čovjek. objektom pornografske percepcije često su postajala najrelevantnija umjetnička. koji se zvao Favorit. od kojeg ti se koža ježi. što bi odmah bilo nadopunjeno izvještajem o tome kako je neka velika fabrika nasmijanih radnika ostvarila velike uspjehe i potukla sve proizvodne rekorde. Prvo je išao izvještaj s neke sjednice. što bi kao oblik proizvoljnog određenja bilo čak i oprostivo kad bi se barem metodološki jasnije ekspliciralo. Tu vrstu "pornografije" Mikijeva studija naziva prilično proizvoljnim i mutnim terminom "sublimne pornografije". A komentarima. II. dvije tisude ljudi okrenulo bi se na drugu stranu. vlast je smislila televizor i ugurala ga u domove. stranici Mikijevog ogleda Povijest pornografije stoji jednostavna. I na kraju ("Zucker kommt zu letzt") vijest o tome kako je lavica u nekom našem zoološkom vrtu donijela na svijet zdravo mladunče. ako ga je bilo pri ruci. Na 33. Naše reakcije na ovo preobilje najizravnije putenosti bile su sve prije negoli estetičke. koji je u slavodobitnom pohodu naprosto pregazio našu zemlju. godine. E sad. kome su brižni čuvari dali ime Milentije ili slično. No. Zatim se u kratkom filažu pokazao posjet druga Tita i jugoslavenske delegacije nekim dalekim zemljama. To da su mu čuvari dali ime imalo je svrhu da se pokaže kako o tim stvarima odlučuju radnici. a i kasnije. Što se pak primjera iz likovnih umjetnosti tiče. (U knjizi se pojavljuju i biseri poput "sublimnog koitusa". on potkrepljuje Lawrenceovom knjigom Ljubavnik lady Chatterlej i Moravijinim romanima Ciociara i Dosada. nego funkcijom. Kad bi golman degažirao loptu. Na oniskim tribinama sjedilo je oko dvije tisude muškaraca. Nakon toga išao bi sportski uspjeh. koji su ti vrtjeli baš kad si nakon tri sata užasnog čekanja dobio kartu za Posljednjeg iz plemena Komanča. S početka sam u televizoru gledao neku vrstu mistične i zavodljive elektronske kištre. autor navodi Rubensove i El Grecove (?!) aktove. za vrijeme odmora. koji su u nas objavljeni znatno kasnije. nedostajala je osnovna kultura uživanja u temeljnim likovnim vrijednostima naše civilizacije. Tada bi se dvije tisude ljudi mašilo džepova. pušedi radije u foajeu kinematografa. kojima je bilo pradeno listanje knjige. nastalo bi s pojavom prvih kišnih kapi. Miki ne bi bio Miki kad ne bi točnu opservaciju pokvario neumjesnom ili netočnom argumentacijom. a tredi uz pomod suca.

Prvi je povukao Ljubo. Negdje potkraj 1959. njegov katalog "pornografskog u likovnom" svodi se ponajviše na one autore u čijoj se vizuri nazire jasan otklon od realističkog poimanja predmeta. koja je onda krenula ukrug. zbog koje de uvijek i u svakoj prilici biti pozivani na filmske pornoseanse. predao cigaretu Mikiju. koji je Ljubo uspio drmnuti ocu. Felixu Labisseu. jedan Ibar. "Flekavi akt" bila je zapravo fovistička majstorija Henrija Matissea Odaliska s bubnjem.— Budalo. Čedo Kralj donio je još nekoliko knjiga slične tematike s umjetničkim reprodukcijama ženskog tijela. onako svi zajedno. jer se ostatak njenog sadržaja bavio nezanimljivim pojedinostima rasta ženskog trbuha. Ne sjedam se više da li nam je duhan u tom času godio. čitavu inspiracijsku osnovu sasvim pretjerano pronalazi u "skoptofilskoj fiksaciji". Maillola i Ken-netha Angera. gledaj sise! — lupnuo ga je po zatiljku Čedo. i u kojoj je ispod skice muškog spolnog organa u ženskom bila ispisana čudesna. Zatim nam je uspio pribaviti i neku francusku knjigu u kojoj su muško-ženski odnosi bili naznačeni stiliziranim linijama. I baš kad je Čedo pogasio opušak o rukohvat dvorišnog stubišta. istražujudi dominantan tijek. kada smo ved u dvije godine starijem Jaromiru Kraliku gledali neku vrstu duhovnog vode. Osobito dobru prođu imale su blijedopute i korpulentne Renoirove Kupačice. koje su predstavljale slično stilizirana naga ženska tijela. nama još nepoznate vještine pod zbirnim nazivom "kontracepcija". ali se u njima vedina slika odlikovala modernističkom nebrigom oko izrade onih najbitnijih ženskih detalja. — Pušite. Tako Miki na str. iz mraka je izronila silueta koja nas je sve prepala. pišudi o takozvanoj "sublimnoj pornografiji".. kad je nastava ved završila. odigrala se jedna fantastična zgoda koja nas je temeljitije uputila u "carstvo čula". ali znam da smo pušenje smatrali važnom pretpostavkom zrelosti. ali je inače sva flekava. zatim je pušio Čedo. Nakon -Nudes of European Painting-. koja je distancirajuda i ironična". nerazumljiva riječ imissio penis. stranici zaključi kako se "pornografska percepcija dijeli na individualnu. Kad je dvorište nestalo u mraku. III. u kojoj je Miki pronašao stanovitu srodnost s klozetskim freskama./35. kao i Parisova presuda istog autora. Čekali smo da padne mrak pa da popušimo. ali oduševljeno nabraja slikare poput La-bissea. Miki Grabar morao sjedati našeg zavirivanja u Renoira. a na koncu ja. 34. ispustio one marginalne. bilo nam je to prvo pušenje u životu. a zatim obrnuo stranicu i dodao: — Ova tu ima dobre sise. Premda bismo se mogli složiti s autorom Povijesti pornografije da u poznim pedesetim i ranim šezdesetim godinama pornografska dominanta pripada jednom izglobljenom išči-tavanju određenog žanra u visokoetabliranoj likovnosti. moramo mu zamjeriti što je. Ova "distancirajuda i ironična" percepcija podrazumijevat de "umjetnost komentara". jer tada nismo imali pojma o tome tko bi mogao biti taj Renoir. kad i do naših strana dopre čuvena pornoosmica) naveli Mikija Grabara da na 62. štoviše. koja je poticajna i erotomanska. te na kolektivnu. Goyu i Rubensa. I premda se. A u tim godinama (Miki bi to morao pamtiti!) poznavali smo i mnogo izravnije žanrove pornografske umjetnosti. Svetogrdnosti ove usporedbe nismo uopde bili svjesni. Ako se dobro sjedam. Mislim da su ovakvi i slični razgovori (koji de biti uobičajeniji desetak godina kasnije. — To na latinskom znači jebanje — rastumačio nam je Čedo Kralj i zatvorio knjigu. — Za manje od pola sata pojebat de ih — protumačio je Ljubo situaciju na Rubensovoj Otmici Leukipovih kderi. zapalili smo cigaretu. Delvauxa. ne spominje Renoira kao mogudu "pornografsku metaforu". a kao što smo svi znali. U tom smislu upotrebljavale su se različite. nemajudi pojma što se zapravo događa s kderkama kalidonskog lovca. Arcimboldija (opravdano se može posumnjati da mu je uopde vidio više od jedne slike). balavci! . Tog kasnog jesenskog popodneva. osobita vještina imissio penisa sastojala se u tome da se taj naknadni rast trbuha efikasno spriječi. sjedili smo na hladnom stubištu u školskom dvorištu i šutirali divlje kestene koji su popadali s drveta. onu umjetnost koja de duhovitijim pojedincima donijeti gradsku slavu.

Tiho. nesvjesni činjenice da se pred nama nalazi posljednji ostatak tragične filmsko-udbaške afere iz posljednjih dana 1948. te da način na koji je izvedena kabina predviđa mogudnost komotne masturbacije. koji je vodio kroz prozor nužnika. . Ako su u tim godinama briljantni aktovi velikih majstora mogli funkcionirati kao banalna pornografija. zbog nepoznavanja drugih. dijaskopa. ravnala i šestara za ploču. koga smo. te još gomila sličnih koještarija. budale — šaptao je Jaromir — mora se i izoštriti. Brambor! . na primjer. nalazila su se kojekakva skuplja i vrednija učila. Našim tajnim putem. postojalo je nešto što bismo mogli nazvati funkcionalnom imitacijom jednog mnogo složenijeg i intrigantnijeg žanra koji se zove "peep show". s gadama spuštenim do gležnjeva. koja je klečala na raspremljenom krevetu. ili pornoprojekcija. prikladnijih čeških riječi. — Gdje si to pronašao? . Uhvatio je potom objektiv i počeo ga zakretati. usloživši se konačno u jasnu crno-bijelu sliku. epruveta i menzura. — Zašto si došao? — Imam nešto zanimljivo. nesvjesni činjenice da fotografska emulzija uopde može registrirati tako bestidne radnje. Polako. dlakavi muškarac. No. kakav je danas rasprostranjen diljem bogatog zapadnog svijeta. — U jednoj očevoj knjizi. Nismo razumjeli njegovu primjedbu. godine. veoma polako. — Od kabineta — reče. zvali Brambor. sastoji se u tome što. kako sam ved napisao. ovisno o tome koliko dugo želite gledati. Onda Brambor rastvori šaku i na dlanu mu se ukaže običan elzet ključ. jer nam je tehnologija filmskog zapisa u to doba još uvijek bila sasvim nepoznata. gledali smo u bijeli pravokutnik koji je bljesnuo na zidu. U prostoriji koju su nastavnici. Postoji milijun raznih stvarčica koje stanu u šaku. Tiho smo ušli u kabinet. — Pogađajte! Nismo mogli pogoditi. na kat. potrebno je u prorez pored prozorčida ili ekrana ubaciti kovanicu od jedne ili više maraka. osamljeni u svojoj kabini. Mislim da nedostaje pola metra trake pa da vidimo kako joj ga stavlja. — Što demo u kabinetu? — upitah radoznalo. Da biste uživali u takvom "peep show-u" u SR Njemačkoj. one mrlje na zidu počele su se pomicati. — Ovo! Rekavši to.Svi smo odahnuli. Šutke smo buljili u blještavu projekciju. ili koliko ste brzi u tim radnjama. čak i pomalo preplašeni. ustavši sa stubišta. episkopa. kuhala i vaga. kako prinosi nabrekli ud stražnjici gologuze gospode. — Ništa se ne razaznaje. virite u tuđu intimu. Na slici se vidio goli.odbrusio mu je Čedo. poput zemljopisnih karata. Ne moram ni naglašavati da "tuđu intimu" predstavlja pravi goli model. prepoznavši u došljaku Jaromira Kralika. gdje je Brambor vrlo vješto u mrklom mraku pronašao dijaskop i uključio ga u struju. — Zajebi. U mraku kabineta mora da se čulo samo naše duboko disanje. tko zna zašto. — Koji ti je to vrag? — začudio se Ljubo. gdje se nalazio kabinet. vadedi iz džepa sitne komadide celuloidne vrpce. onda se tu radi o jednostavnoj imitaciji onog najprostijeg pornografskog žanra pornografske slike. u tom vremenu. premda u njegovoj fizionomiji nije bilo ničeg što bi podsjedalo na krumpir. ušuljali smo se u školu i kroz mračne hodnike krenuli gore. bez riječi. Suština "peep showa". — Pogledat demo ove zanimljive sličice — reče Brambor. koja je prikazivala jednostavnu pripremnu radnju što prethodi onom čuvenom imissio penisu. Zanijemjeli smo od iznenađenja. Čekajte. Brambor nam pod nos tutne zatvorenu šaku. IV. kroz za to predviđenu rupicu ili prozorčid. U našem gradu uživati u "peep showu" moglo se i bez materijalne nadoknade organizatoru. zvali kabinet. moram odmah nadopuniti Mikijevu knjigu.prvi se snašao Čedo Kralj. A onda je Jaromir u prorez kudišta ugurao komadid celuloidne vrpce i na zidu su se ukazale nekakve sive i crne mrlje. pomiješano sa zvukom rashladnog ventilatora u dijaprojektoru. — Što? — upitao je Čedo.

godine. čučedi u mraku. Za ljetnih gužvi to i nije bilo tako teško izvesti. rekavši mu: — A tko se to meni naviruje! Mnogi su govorili kako je njena akcija bila sračunata. gdje je bio mali i posljednji. bio gradski bazen ili kupalište. Bazen je obično bio otvoren od 25. pa sve do posjeta Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu 1984. uspio vidjeti golu direktoricu gimnazije. Otada. sama činjenica da ste se dokopali kabine još uvijek nije garantirala ništa. Tek de Bramborov odlazak u popravilište Filip Jakov izbaciti našeg druga Čedu Kralja na predvodničku poziciju u klapi. gdje je mogao besplatno gledati sve one divne filmove koji su se u tom vremenu prikazivali. Kad biste ušli u kabinu. mogli ste sjesti. svibnja pa do prvih ozbiljnih jesenskih kiša. potom neku koščatu udovicu kojoj je grudnjak predstavljao oblik suvišna luksuza. crvotočne kupališne kabine. ta neslavna kvalifikacija donekle izgubila svoj politički značaj. Takvi bi se redovito odvikavali od ove ružne navade.. Sve kabine imale su bar po jednu. ipak ga je opteretio jednom drugom stvari — statusom informbiroovskog djeteta.Ne znam jesam li ved spomenuo da je jedno od mitskih mjesta našeg gradida. odlazio je starijima. Te su rupe bile različita podrijetla. Kad biste predali ulaznicu upravitelju bazena i kad biste dobili vješalicu za robu. jer je ženska u susjednoj kabini. bio je lišen one vrste tutorstva koje te sprečava da se ved zarana počneš skitariti. zanimljivog i besplatnog "peep showa". kao dijete bez oca. to jest izvedena s umišljajem. Jaromir Kralik. i to je bilo vrijeme otvorenog. kako smo ga jednostavno zvali. a kad bi se rastao s nama. Jednom je tako. a neke pasionirani upražnjavatelji "peep showa". I sve to u jednom popodnevu! Taj Galilej provodio je toliko vremena u kupališnoj kabini da je na koncu ljeta izgledao kao osoba koja pati od kroničnog nedostatka pigmenta. a u četrnaestoj se. što je redovito završavalo — ili vriskom zapanjene kupačice. čulo barem još trideset ljudi. koja je imala više od devedeset kila. Miki. Ljubo. i idola. Jedan neizlječivi i u gradu poznati ekshibicionist obično je koristio sasvim određenu kabinu. I premda ga je otac lišio tog nezgodnog ograničenja objesivši se one davne 1948. nisam upražnjavao ovaj intrigantni pornografski žanr. Jedna od najtužnijih ticala se stanovitog Galileja. postao je Brambor u pravom smislu slobodna jedinka. V. uživao je dvije godine stariji Jaromir Kralik . Ved u trinaestoj godini Jaromir je pušio. druženje s nama godilo mu je zbog užitka u statusu glavnog i najstarijeg. ili zaglavljivanjem uda. Čedo i ja smatrali smo se ved pravom klapom. popisao na pod kabine. piti i jedinim pravim domicilom držati ulicu. proživio je teške trenutke gledajudi kako se neki babac. Zbog tog statusa okolina i vlast gledali su na njega sa stanovitim nepovjerenjem. pa i više rupa. zaviriti kroz rupicu i prepustiti se čekanju i sredi. Miki Grabar. družio i s nekim lokalnim razbijačima starijeg uzrasta. koje smo uvijek bili spremni počiniti. pušiti. dijelile su se na ženski i muški blok. trebalo se samo polako i neprimjetno otputiti prema ženskom bloku kabina. sasvim hladnokrvno je ugasila opušak na udu koji je provirio kroz onu rupu. koja bi danas valjda bila feministkinja. Ubrzo smo uvidjeli da je on zapravo neka vrsta dvostruke ličnosti. jer nas otada nije vezao samo zajednički razred nego i cio niz izvanrednih svinjarija. Drvene. izgrađene još davno prije rata. opet. kroz koje se moglo zaviriti u susjedni separe. Voajerska akcija koju smo Čedo Kralj i ja izveli u ljeto 1961. s tako velikom rupom da se kroz nju mogao proturiti ud normalnih dimenzija. u nedostatku prikladnijeg prostora. gdje se odvijao najintenzivniji život mlađeg svijeta. Neke su tragične face kroz prorez na kabini ugledale vlastitu djevojku u naručju drugog muškarca. Negdje od četvrtog ili petog razreda. koji je provodio i po nekoliko sati u kabini. bar onoliko koliko su mu to materijalne prilike dopuštale. neke je izdubilo vrijeme. osim nas. zar ne možete drkati negdje drugdje! Rekla je to tako glasno da ju je. neke čak i vrlo tužne. prije no što de skinuti grudnjak. osim s nama. te na koncu vlastitu baku. Jedna rezolutna ženska. završila je sramno. doviknuvši nam: — Klinci. Tih gnusnih radnji nije se libio samo zbog toga što je uza se uvijek imao liječničku svjedodžbu o vlastitoj neuračunljivosti. koji je stanovao iznad kino-dvorane Romanija. zatim predebelu trafikanticu iz kioska pored Okružnog suda. izvadila žvakadu gumu iz usta i zalijepila je na rupu. Neku vrstu pridruženog člana klape. U vezi s tim prepričavale su se mnoge anegdote. sasvim je jasno. ali zato na izvoru vedih uzbuđenja i .Brambor. koji su sa smijehom ispratili naš bezglavi bijeg iz ženske kabine. ali kad je negdje oko 1955. Jer.

nije se mnogo uzbuđivala. Svim školama koje sam pohađao izmijenili su fasade. kao i tekuda hitprodukcija Anice Zubovid. Psujudi neprecizni potenciometar. VI. pa je rekao kako mu se čini da spomenuti Đilas nije predsjednik Čehoslovačke Republike. U tom vremenu. Dan uoči Nove 1961. Uhvadeni su negdje oko talijanske granice. tražedi novu "dolčevitku". što se probija kroz guste krošnje divljih kestenova. Kako smo poslije doznali. namjeravajudi ilegalno prijedi granicu. postavljao sam sebi jedno sentimentalno. — Ti si ga pustila! — jedio se stari. ja sam ga pustila do jedan! — doviknula je majka iz kuhinje. činilo mi se da me blještava mjesečina. a pod prestali mazati onim starim raskužnim sredstvom tako prepoznatljiva mirisa. nije zbio skandalozan događaj o kojem je glas brzo obišao čitav grad. Mnogo. u blizini Ankarana.. godine. Čkalju. Otuda nije uopde pisao. Bracom Reissom i Nelom Eržišnik. završivši tamo sedmi razred s prosječnom ocjenom 4. zakrivena zaštitnim staklom pednice. mnogo godina kasnije. Jednako tako dutio bih se i u snježnim nodima. ipak su izmijenile svoj izgled. Jedine dvije stvari koje bi me vratile u one davne godine bile su tople ljetne nodi pune mjesečine ili istom takvom mjesečinom obasjan snijeg. Betty Jurkovid i Ive Robida. poslali su ga u popravni dom za maloljetnike. po svom starom običaju. na mjestima koja sam nekod obilazio. — Franjo. zar ti ne bi mogao dodi kudi u jedanaest? — rekao mi je tata kad sam ušao u sobu. držali su ga valjda prikladnim dekorom svečane nodi. drugi pak. U našoj maloj kuhinji. s nama . i provedeni milicijskim kolima u zgradu lokalnog zatvora. ali da de se još raspitati. — Stanislave.. nekima čak i krovne konstrukcije. gdje sam uživao u majstorijama Johna Waynea ili Garvja Coopera. s drugim namjerama i drugim običajima. sada su se okupljali neki drugi ljudi. Shvativši valjda da de odgovore na ona silna pitanja morati zatražiti od nekog drugog. predodžbe o Zapadu imale su karakter zavodljivih avantura. kad vedina građanstva nije imala pojma o tome kako izgleda pasoš.. tata se zaklinjao da de ved idudu godinu dočekati uz TV ekran. koja je tih godina predstavljala temeljni artikl modernog odijevanja. čekat demo Novu godinu.9. dakle na samu Staru godinu. patetično i pomalo zaludno pitanje: osim uspomena.važnijih iskustava. kasno nodu vradao kudi. dokopati se Italije. A gradska služba." Jaromir vedinu ovih pitanja nije razumio. tapecirane stolice. ukrcali su nove. u kina. ulice prazne. na miliciji su ga obilato ispreslušavali. došavši nakratko u svoj grad. iznenada ponovo osvanuo u našem gradu.. dok je otac na ved katastrofalno raštimanom radioaparatu pokušavao postidi kakav-takav ton potreban za pradenje novogodišnjeg programa. — Čekat dete Novu godinu! Pa ni tu ti nede pobjedi! Možeš je dočekati ovdje. — A tko ga hrani i oblači? To mi reci. koji su izlazili nekamo na doček. Kad bih se. A onda je. još više duh i značaj. da se potkraj 1959. koji zbog posvemašnjih priprema za novogodišnje slavlje nitko nije ni pokušavao očistiti. ved okaljan mnogim ružnim iskustvima. u kojemu de dominirati skečevi s Jožom Šebom. Bilo je to u listopadu 1960. što je zapravo ostalo od djetinjstva? Ulice rodnog grada. Ne znam koliko bi dugo njegova dvostruka egzistencija potrajala i kako bi sve to završilo. pa smo ga u tih dvanaest mjeseci — koliko je izbivao — gotovo zaboravili. obilan snijeg. nepogrešivo vrada u godine minula dječaštva. zapao je gust. koje sam dobro poznavao. godine. tko ga hrani i oblači? . moralo je biti samo dovoljno kasno. Te je godine Jaromir sa dvojicom dvadesetogodišnjaka pobjegao od kude. smatrali su da je pametnije navudi debele čarape i visoke cipele nego lopatati vani po studeni. nad kojom je bdjela moja majka. u mjesto koje se zvalo sasvim neobično — Filip Jakov. a potom valjda i Amerike. Aleksida i genijalnog Radivoja Lolu Đukida. — Kog dete vraga raditi do jedan? — Pa. cvrljila se novogodišnja purica. a snježni pokrov još ne-iznakažen tragovima lopata i ralica. Oni koji su smjerali večer provesti kod kude. Franom Pejkovidem. zanimajudi se za mnoge stvari: "Nije li ga na to naveo koji od očevih prijatelja? Nije li ga na Zapadu trebala čekati kakva veza? Nisu li mu možda očevi prijatelji prvo nudili bijeg u Mađarsku? Nije li nakon Italije namjeravao pobjedi u Sovjetski Savez? Zna li on što je Kominform? Zašto su imali zalihu suhe hrane samo za dva dana? Kako se zove predsjednik Čehoslovačke Republike? Što misli o Dilasu? Sto su mu u školi govorili o zemljama Varšavskog pakta? . Viče Vukova.

držao da "ordinarni kič" ipak daje stanu veselost pogodnu za ugodnije stanovanje. Catarinu Valente i Perrvja Coma. Na kutiji gramofona bila su učvršdena kromirana slova SUPRAPHONE. "Nessuno" i drugi. — Čuo sam da je Brambor nabavio neke američke ploče kakve čitav svijet sluša. što je zvučalo vrlo. "45" za male ploče. "Io sono il vento". — Otidi demo da ih preslušamo. ali uskoro du dobiti Doris Day. to je jedina uvozna. Ušli smo u sobu. nego .— To radimo zajedno — rekla je mirno majka. televizor s trobojnim filterom na ekranu i mnogo raznih figurica što su služile kao ukras. što se dalo objasniti ved poslovičnom spretnošdu njegova oca. i ja imam pladu . Za razliku od mene. — Ana. pokazujudi na onaj prekidač. — Češki.. Oni su imali više soba. — Univerzalac! Ovo "33" ti je za longplejke.prije bi se reklo . za razliku od nje. Bili smo važni sebi samima i takve smo prigode provodili u raznim prijateljskim nadmetanjima. s kravatom na kojoj je bio naslikan Eiffelov toranj. — Otkuda? — začudih se. nego to radim ja! — krenuo je otac u kuhinju. kao digresiju koja je pitanje mog izlaska učinila trenutno nevažnim.. Čedo stavi jednu singlicu i uskoro smo. deblje i šarenije tepihe.. nosova pritisnutih o prozor. pa je i po koji pijani eksces bio više fingiran negoli stvaran. Krenuli smo dugim hodnikom prema njegovoj sobi. — Jasno — otpovrne on.. — Da vidiš što mi je stari poklonio za Novu godinu . s kožnatim poklopcem na kojemu je bio montiran velik zvučnik. lijep. te me poveo u svoju sobu.. Nikad nisam pomišljao da bi se u popravilištu . imao je svoj kutak koji je okretajem ključa mogao pretvoriti u zabran za dosadne i ispitivanju sklone roditelje. vrlo strano. U to vrijeme doček Nove godine predstavljao je svečan i važan oblik društvenosti. ali je u njegovoj osnovi bilo upra-žnjavanje prijateljstva. . gdje su imali rezerviran stol. izvlačedi puricu. krenuvši kroz dubok snijeg po Čedu Kralja. — Zato mi je to i čudno — prekine me on. — Imaš ploče? — Vidi ovo — reče on i mahnu pločom na kojoj su se nalazili besmrtni hitovi "Piove". U središtu kružne ploče pokrivene gumom nalazilo se valjkasto ležište za deset ploča. ali je nismo zaključali jer su njegovi roditelji ved otišli na doček u Gradsku kavanu.dekorativna. ti znaš da je tvoja prosvjetna plada takva da je u ovom trenu nije zgodno ni spominjati . vedi bor. — U ovoj kudi ja zarađujem! — Ma nemoj. — Stavi jednu.. — Za sada. Tu vrstu ukrasa moja je majka nazivala poprilično nejasnim izrazom "ordinarni kič". i to onog muškog. Čedo me dočekao ved odjeven u novo odijelo. — Uvozni? — upitah zadivljeno. Ja sam u svemu povlađivao mami. buljili van u snijeg i slušali "Ja pijem čašu gorkih suza". među kojima su osobito bila popularna nadmetanja u duhovitostima i ekscentričnim gestama. — Ti su najcjenjeniji .. U kudi Čede Kralja sve je bilo nekako prostranije i elegan-tnije negoli u nas. ili su nam ga dozirali u simboličnim količinama. Na stolu u Čedinoj sobi stajao je novogodišnji poklon -primamljiv. s kojim sam namjeravao podi na doček kod Mikija Grabara. brzo sam navukao zimski kaput i izjurio van. — Pa Brambor se vratio iz popravilišta. a pored ploče masivna ručica i regulator s oznakama 33. molim te! I ja privređujem. Iskoristivši ovu svađu. Bio je to glomazan gramofon u zaštitnoj kutiji boje okera. veličanstven zapravo. Djevojčice su mogle biti prisutne. spreman da se posvađa s majkom. ali sam. 45 i 78. koja su poslije postajala važna građa za prepričavanje.. To je bila stvar na kojoj sam mu ponajviše zavidio. ali njihova prisutnost još nije bila bitna.. a "78" ako imaš bapca s predratnim pločama "hizmasterzvojs" s naslikanim cuckom. Alkohol uglavnom nismo dobivali. — To ne radimo zajedno.

. Ubrzo je postao i najbolji učenik. — Budalo. Little Richard. Plesat de se. žigosanim šmokljanom. Naš glazbeni mentor upisao je 1961. čuvenog povratnika iz popravilišta. Tako de Nova '62. godine pojavit de se glazba koju demo uistinu modi držati svojom. krile su se u nevelikoj privatnoj diskoteci našeg prijatelja Jaromira Kralika. isto onoliko gorljivo koliko de je naši roditelji držati tuđom. A te 1963. Chuck Berry. Mislim da nede biti loše. gimnaziju. čime je njegov ugled dobio još jednu verifikaciju i potvrdu ozbiljnosti. ponajviše na totalnu besperspektivnost u pogledu hodanja s djevojkama. ostavivši nas u nekoj vrsti vakuuma sve do 1963. te u svemu senzacionalni Elvis Preslev. Okrenuo sam se i izjurio u nod da što prije ispričam ovu bedastodu Mikiju i Ljubi. u tom trenu nesvjestan da demo i nas trojica ved sljededu novogodišnju nod provesti na jednako glup način — u parovima. Pa ipak. Elvisa i sveg ostalog postati opcija statusnog karaktera. još uvijek nismo znali kakvu de važnu ulogu u našoj mladosti odigrati gramofon i gramofonske ploče. a onda je Čedo Kralj. s nekakvim "babama". te da je to okasnjelo ovladavanje Presleyem rezultat toga što smo se prije dvije-tri godine bavili klinačkim koještarijama. odjenuo zimski kaput. u tome i jest stvar! Irena nema para pa me pozvala. odmah smo shvatili da se tu ne radi samo o trenutnom opredjeljenju ukusa ved o čitavom svjetonazoru. nabio na glavu šubaru i rekao mi: — Znaš. užasnut činjenicom da de Čedo dočekati Novu '61. Preslušavši te ploče. — Irena Orešar? — Da. a zanemariti "Hound Dog". Zapravo. činilo nam se da je Jaromir Kralik na neki posve misteriozan način nabasao na glazbu koju su izvodili James Brown. osuđenim na društvenu izolaciju. ved one večeri uoči Nove '61. — Pa šta deš tamo kad de svi biti u parovima? — upitah ga blesavo. zezati . VII. Ugled Jaromirove diskoteke ubrzo ga je učinio nekom vrstom glazbenog mentora. Oni de tu prigodu obilježiti uživanjem u novogodišnjem programu naše eksperimentalne televizije. nismo mogli dugo uživati u Elvisu jer je prebrzo prohujao ovim prostorima. Gledao sam ga u čudu.. koga je tada dijelilo tako malo vremena od nadimka Delon. i za moje roditelje i za mene. Kog vraga se čudiš! Irena me pozvala da dođem k njoj. što dete raditi kod Irene? Ručne radove? — E.. te da de nam neke druge. Golden Gate Quartet. Stanislave Ivančicu — nasmijao se on — dogodile su se neke nepredviđene stvari.. upudenog gurua. značiti strahovit raskid s tradicijom. . Debeli . Jednako tako nismo znali da demo svu onu polivinilsku koještariju na 33 i 45 okretaja vrlo brzo početi smatrati običnim smedem. tako da de ubrzo opcija između. naše oduševljenje rock 'n' rollom bilo je ubrzo umanjeno spoznajom da smo za tu glazbu čuli ipak malo prekasno. Kako nikad nismo saznali ništa pouzdanije o njegovim popravilišnim danima.. Te druge i sasvim druge ploče. One večeri kod Čede Kralja. U parovima. — Zaboga.Slušali smo zatim "II mare" i "Autobus kalipso". fascinirani novim Supraphoneovim gramofonom i pločama. koji nam dobrotvorno dijeli zrnca svojih posvedenih znanja. u tome ved dvije-tri godine. — Znaš. čime se mogla odlučno opovrgnuti tvrdnja da ta vrsta glazbe pogubno djeluje na omladinu. "It's Now or Never". da su oni stariji. "Love Me Tender" ili "Are You Lonesome Tonight" činilo te autsajderom. ili sasvim druge ploče. kojima je pripadao i Brambor. — Nego? —Jučer je ovdje bila Irena. — Moram ti priznati da Novu godinu nedu dočekati s vama. Slušati Doris Day. Upravo sam skinuo četiri kile — prekinem ga ljutito. poslužiti kao — važno rečeno — prostor traženja vlastita identiteta. — Mogao bi me zvati po imenu. recimo. tamo se malo drugačije čeka Nova godina. Irena Orešar. a ja nevještim plesnim koracima s nekom mačkom iz sedmog ce.

kako je vrijeme prolazilo. Problematiziranje ove operacije pripada kasnijim godinama. ili bi nas zatvorene granice učinile još vedim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih. ali bi takvom analizom moj otac Franjo jednostavno obrisao dupe. u westernu i krimidu gledao je revitalizaciju nakaradnog građanskog morala. užas na televizoru predstavljao je urotu protiv njegova ukusa i duhovnih potreba. Vječiti porazi naših nogometaša protiv Mađara predstavljali su urotnički atak na njegov nedjeljni mir. bili smo najgori urotnici koji parlamentarnom vedinom ugrožavamo nepovredivost njegove lisnice. brus! U Preslevu je vidio poguban utjecaj Zapada. kako mi se po očevu pričanju čini. Detaljna analiza ovih postupaka možda bi pokazala da je zapravo fingiranjem ideoloških stavova prikrivao svoju vlastitu izgubljenost u jednom neurotiziranom.. ili od hirova što ih je držao nazorima. Je li to bilo onda kad smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima. godine sav predao stvarima opdeg progresa. koje je u tim godinama počivalo na rocku. Volio je ruske romanse (istočni lager) i talijanske kancone (NATO). Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica. a mi ukudani. ili samo zbog odrastanja? Osobito čudan primjer.zacijelo bi rekao tata da ju je mogao čuti. Nakon što je 1948. kada su se počela javljati nadasve čudna mišljenja da sve staro nije baš uvijek loše. majka. ja i šest godina mlađa sestra Zvjezdana. boga vam vašeg! . Nisam siguran da je njegovo ponašanje osobito indikativno za razumijevanje jednog vremena na prekretnici. otac je u svojoj rusofo-biji čak i pretjerivao . tj. normalizirali odnosi sa Sovjetskim Savezom. ali i nezgodan dokaz jest ime kojem sam pukom slučajnošdu (hvala Bogu!) uspio umaknuti. pojavom žvakadih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada. tako i u ideološkom pogledu. Progres je tada. kao što i sve novo nije neminovno dobro. predstavljao je moj otac Franjo. bolje redi — amoralnosti itd. dalo bi se zaključiti da de otac gajiti bar malo više tolerancije prema mom benignom amerikanofilstvu. Možda dete pomisliti da je čovjek htio biti svoj. ne. Sasvim se ugodno osjedao u talijanskoj košulji i austrijskim mokasinkama. bar prividno. ali je razumijevanje moje privatne sudbine gotovo neodvojivo od njegovih nazora. — Sve je to zato što osjeda da više nije jedini i svemogudi gazda — rekla mi je jednom majka u povjerenju. ili one godine kad smo počeli slušati Presleva koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). bio strašno jednostavna i razumljiva kategorija: trebalo je iskorijeniti sve staro i nadomjestiti novim. Kao nenadano i pomalo naprasno osviješten komunist.VIII. Možda baš zbog toga što se gorko i neutješno razočarao u Rusima. novi porezi ili poskupljenja bile su urote protiv njegovih financijskih potencijala. — Nego tko je onda. Ali. kao što je jednako demonstrativno gasio radio kad bih slušao Buddvja Hollvja (CIA). žvakade gume i traperice bile su truli kapitalistički proizvod lansiran posredstvom CIA-e. Sovjetski Savez. Kad su se sredinom pedesetih godina. hladnoratovski raspoloženom svijetu. globalnih društvenih kretanja. jad mog oca tek donekle je umanjivala činjenica što de sada pogranična zona uz rijeku Dravu biti pogodnije i normalnije mjesto nedjeljnog ribolova. Kao i čitavoj njegovoj generaciji. tata se sve više ponašao kao da se na sve strane kuju urote protiv njega. donijela sa sindikalnog putovanja prosvjetnih radnika. Raditi na stvarima progresa pretpostavljalo je iznalaženje pogodnog uzora i nadahnuda. on se 1945. . Ali. ali je demonstrativno bacio u ped ujakovu šubaru (Var-šavski pakt). modi i sličnim koještarijama. — Svi vi pušete u jednu tikvu! — predbacivao nam je poslovicom koja je imala demaskirati i žigosati naše urotničke nakane. Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. kako u moralno-pedagoškom. ili mnogo ranije. došlo do naglog raskida s velikim i slavnim izvorom nadahnuda. koje je majka 1965. U tom smislu dobar. a još radije zapadnonjemački. vrlo rado je kupio istočnonjemački televizor.. oslobođen svih istočnih i zapadnih duhovnih i materijalnih importa. Različite mjere. Uopde. mom ocu osnovni uzor-model bio je Istok.

Nakon toga smo jurili u kino Kozara. premda mi danas sudbina mog oca ne djeluje kao sudbina sretnog čovjeka. gunđao je čitajudi naslove u novinama. Miki Grabar čak je izgubio jednu okladu. U višim razredima osnovne škole počeli su nas voditi vlakom u Zagreb. taj. Delon i ja. jer je tata uistinu bio sve što je u tom vremenu mogao biti. Pa ipak. naše poznavanje filma oduvijek je bilo na zavidnoj visini. Ali. držim da su očev nezgodan karakter i hirovi. ulazili bismo na jedan ulaz u kazalište. posljedica toga što je i on. Ljubo Brabec. Ako je još 1958. uporno tvrdedi da se u Agoniji (?!) Miroslava Krleže razrađuje agonija jednog galicijskog vojnog logora. dok su joj se bedra jasno ocrtavala u uskim tamnoplavim lasteks hlačama. namjera je uistinu bila misionarska. igrama u kupeima (što da radi ovaj "fant"?) i besciljnoj skitnji po gradu. Eldorado i slično. sve do staračkog negiranja svega postojedeg. tehnologiju . tvrdio da ničeg neobičnog ne vidi u domadoj zadadi "Kako ja i moja obitelj gledamo na revolucionarne promjene u našem društvu". sestru svog najboljeg prijatelja. ali je realizacija jasno pokazivala onaj grubi raskorak između ideala i stvarnosti. Imao je u karakteru nešto od pustinjskog trgovca sitnicama. pretpostavljajudi vlastite prosudbene modi ideološkim floskulama. sve je. s Ljubom i Čedom . živahna. Pa ipak. Strijelac u zelenom. mi smo se radovali kolektivnoj vožnji vlakom. a upudenost u balet i operu nikakvi. koju su nam zadali preko subote i nedjelje. Krležinih drama. Naime. prozor u svijet. na neki od zahtjeva koji bi tangirao sadržaj njegova "geltašla". Na tom putu. početkom šezdesetih godina počeo polako napuštati fazu entuzijastičkog pristajanja uz sve. koji bez temeljita cjenkanja nede prodati ni stvarčice. onda ih valjda valja pripisati onom što se u tom desetljedu događalo: razlozima privredne reforme. odlasku prvih prividno nedodirljvih funkcionara.. U proljede :¦. kad danas malo bolje promislim. koje je tako principijelno zastupao. što se nastojalo postidi gledanjem Labuđeg jezera. Sjedam se da je netko. a na drugi van. koji je bio zadužen za taj dio igre. Sad. primjerice. mnogo dinamičnije od Labuđeg jezera i Glembajevih zajedno. Sonja je bila sva rumena. da bi na kraju ipak bilo sve riješeno u našu korist. Pa ako su to bile crte prvih blagih razočaranja. za nas. Sedmog vela. pod tankom i čednom mucastom majicom nazirale su joj se tek propupale djevojačke grudi. otpovrnuo je: — Neka poljubi moju sestru! Poljubivši prvi put u životu Sonju Grabar. Osim ako ta i takva sudbina nije opde mjesto. majka otvoreno najavljivala rastavu. Nakon tog putovanja u Zagreb. preko oduševljenog graditelja novog društva. glatka. Filmovi su se zvali Crveni krug. a počesto i Brambor. premda je uvijek bio protiv svega. što se tiče Sedmog kriza. na primjer. Valjda zato što sam bio vedi klinac no što sam u toj dobi trebao biti. Ljubo. uljuljkan kloparanjem prastare željezničke kompozicije. što njega. postao sam svjestan jedne životno važne činjenice. sve do prvih studentskih dana mislio je da je Labuđe jezero opera. govoredi kako se ne slaže s ovim ili onim. Sedam samuraja i Sedmorice veličanstvenih. gola stereotipija jednog vremena koje se nadvilo nad uzroke vlastite duboke krize. Prošao je neobičan put od avanturista i apolite. kulturu. koje su bile neka vrsta kombinacije trikoa i trenirke. opernih i baletnih remek-djela. Zapravo. a ja spominjao mogudnost definitivnog bijega od kude. pitao sam se kako to da tu djevojku nisam ved ranije zamijetio. postao sam svjestan prisutnosti dvije godine mlađe učenice šestog ce razreda — Sonje Grabar. Zahvaljujudi toj okolnosti. zapravo. Osnovni razlog bilo je podizanje naših duhovnih obzora. fascinira me svojom idealnošdu. Zagreb ili Central i gledali razne perfektne filmove. držedi moju polomljenu olovku u zatvorenoj šaci. Miki.. dopuštao. negdje na polovici puta.. rekao: — Što da radi ovaj fant? Miki. tu nikakvih zabuna nije bilo. nije ni najmanje uzbuđivalo.Pa ipak. ti kolektivni posjeti zagrebačkim teatrima za mene su značajni zbog jednog sasvim drugog razloga. Nikole Šubida Zrinskog i drugih dramskih. a Maja Bezjak operna primadona specijalizirana baš za tu stvar. ili 1959. baš kao i mi. IX. ved 1963. sjededi točno nasuprot meni. Tako bi i on. prvim javno iznijetim kritičkim stavovima. ili tek umoru i prvim znacima nastupajude starosti. sestra plakala. 1963. izazvao svađu u kojoj je prijetio da de nas sve ostaviti i pobjedi u Laos. ved koji sat kasnije. gdje sam umjesto na Prodanoj nevjesti.

jer je Sonja sudjelovala u međuopdinskim natjecanjima mladih matematičara te je u toj domeni bila više "doma" od mene. nego su.. ali se to nije dalo dokazati. Zbili smo se pod gustu krošnju. Film koji smo upravo vidjeli predstavljao je mučnu dramu. pojurili do drvoreda koji nas je mogao koliko-toliko zaštititi od pljuska. bududi da je Miki izjavio da rado čita. osim . Moji prijedlozi da joj rastumačim neke teško razumljive probleme iz matematike pokazali su se žalosno neadekvatnim. U glavu mi se iznenada usjekla neugodna spoznaja da Miki najvjerojatnije pripada onom staležu idiotske brade koja na spomen sestre vade nož. pa ne smiješ pustiti da ti sestru onako . a uz to i moj najbolji prijatelj? Kad se ta novonastala okolnost dovede u vezu s traljavom taktikom. pa da vidi što je prava literatura — poručila mi je po bratu. zaglavio na spektaklu sasvim neodgonetljiva naslova — Sodoma i Gomora. Priznajem. morao je osvetiti sestru. Vratila mi ih je po bratu.. — Zar i ti ne bi uradio isto? Pa i ti imaš sestru. poslala mi je i jedan primjerak nekog Zilahvjeva romana. — Ah. kakve smo označavali žanrovskom naznakom "psihološka gnjavaža".. otac je rekao: — Da si vidio mene u tvojim godinama! Uvijek zabrinuta majka samo je uzdahnula: — Ako ovako nastavi. I. sjedam se još odurne kiše i vjetra što je lomio suho granje prastarih divljih kestenova u gradskom parku.. uspio sam s posve jasnim ljubavnim nakanama smršaviti osam kila i riješiti se aktualnog nadimka Dembo. — rekao je iznenada. — O sestri! Tip nije imao izbora... jasno. neveseo i gluh na naše ironične primjedbe. koji su trebali odigrati ulogu nove šifrirane poruke. istinabog ne misledi na svoju sestru Zvjezdanu. — Neka to Stanislav pročita. gadove? I ja bih isto .. Zatim sam joj. po čitavoj školi o njoj se pripovijedalo s najvedim divljenjem. u nekoliko prilika. moje inicijative baš i nisu imale neki jasno artikuliran ljubavnički karakter. osim Sonje Grabar! X. ovu radikalnu promjenu zamijetili su svi. u kojoj sam nazirao stanovitu mogudnost da se istaknem pred Sonjom. učinilo mi se da de mi trebati više od tisudu godina da se nekako dokopam Sonje. ona ista tetka Rožalija. poslao neke knjige na posudbu. Ako je u njima i bilo nečeg što se dalo protumačiti kao emotivna naklonost. Tog istog proljeda. ljubavnim neiskustvom i nedostatnim zavodničkim argumentima. Naime. poslala je Mikiju izvanrednu avijatičarsku vjetrovku s oznakom časničkih činova i američkom zastavom na rukavu. — Kakvu sestru? — zinuo sam. da . I kako sad realizirati tajne nakane u pogledu simpatične mi Sonje. sređuje neke tipove koji su mu upropastili sestru u pogledu njene ionako dvojbene čednosti. uz napomenu da predstavljaju najteži šund. moje prve akcije predstavljale su pravi fijasko. izišli smo iz lokalnog kinematografa Miki. koja je u Americi boravila još od predratnih godina. kad je brat ljubomorni manijak. čekajudi da prestane padati. Pričalo se čak da je i Elvis Preslev. Da stvar bude gora. Zatim se zbila i ona čuvena "afera američke vjetrovke". inače činovnik posve nezanimljiva habitusa. — promrljao sam. pljunuvši ljutito u lokvu koja je rasla pod našim nogama. Ljubo i ja. U njoj glavni lik. onda je to bilo toliko šifrirano da se tome jadna Sonja nije mogla ni domisliti. valjda ved zaboravivši problemsku razinu filma. ti bokca.Delonom. koju unatoč otkrivenom streptomicinu smatram neizlječivom bolešdu! Sestra je okrutno i hladno izjavila: — Ostalo mu je još dosta sala oko struka i na guzici. što je sve bilo obilježje moje ljubavne tendencije prema prijateljevoj sestri. snimljen u istoj takvoj vjetrovki.. uz svezak mojih "rose romana". . rekavši da ih ne mora ni vradati. — O čemu to govoriš? — upitao ga je Ljubo. te nataknuvši vindjakne na glavu. Ta vjetrovka imala je vrijednost relikvije. onako. Dakle. nego na njegovu sestru Sonju. tako da je ona i nakon nekoliko idudih mjeseci i dalje bila nesvjesna postojanja mene kao muškarca. — Onu iz filma — procijedio je Miki zlovoljno. a navečer na korzu zavidni pogledi mjerkali su Mikija sa svih strana. trebale staviti uočljiviji akcent na moju prisutnost. dobit de tuberkulozu. — Jeste li vidjeli kako ih je sredio. Stvar se jedino jako dojmila Mikija Grabara. Potaknut mojom redukcionom dijetom. koji je bio duboko zamišljen.

izvadivši iz ormara pohabanu knjigu i bacivši je preda me na stol. Tata je nešto hmrknuo sebi u bradu.. jer sam znao da mu djed i baka još iz Slavonije šalju pakete pune kulena. kad sam iz perspektive zrelosti razmišljao o ovom događaju. Proveo sam nekoliko dana nagnut nad bijeli papir. baš kad smo imali biologiju koju nam je predavao drug direktor. ali sve što sam uspijevao iscijediti iz glave bilo je sve prije negoli smiješno. naredila je Mikiju da taj užas smjesta skine sa sebe i zatražila da ved sutradan dovede oca na razgovor kod direktora škole. Zapravo. koju su smirili i prisili joj onaj nadimak tako prikladan najpravovjernijima. Na majčino . — Nisi ti kriv. koje sam provodio krišom pogledavajudi prema Sonji. drugarice nastavnice.. navodiš dijete na prepisivanje! . ništa. Poslije. sutradan. — Ali. Grabar s vremena na vrijeme nešto prčkao i po njegovoj utrobi. sa činovima i zastavom na rukavu. Drugarica Lenjin. — Ali. i nema veze s humoreskom — rekao je posve mirno otac. naravno: — Kao predsjednik razredne zajednice. Na knjizi je pisalo: 99 najljepših humoreski. ja du te braniti. učinilo mi se da je to bio prvi obračun s dogmatskim snagama u našem društvu kojem sam i sam prisustvovao. — uzmuvao se direktor. s američkom zastavom na rukavu i činovima imperijalističke vojske na reveru. Ujedno je pokrenula inicijativu ustanovljivanja političke odgovornosti svih onih nastavnika koji Mikija nisu upozorili na ideološku opasnost od njegove vjetrovke. Nastavnica fizike. da je to uniforma jedne re akcionarne. posluživši se ordinarnim lažima. Slavko . učenice Grabar. uglavnom okorjeli makijavelisti. da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. Tako je nedužna vjetrovka zamalo postala osnova partijske diferencijacije na školi. dobro — malo se smirila drugarica Lenjin. Ne znam kako bih ga to mogao braniti i do koje mjere bih se i sam zapetljao. — Evo. umalo prekrenuvši lonac iz kojeg se pušila večera. u ovim novinama je najmanje pola toga prepisano! Opdepoznata je stvar da su ljudi.. Na vratima razreda pojavio se dr. Jednu od "probnih" humoreski pročitao sam mami i tati. — Ono što je napisao sasvim je dobro. Na upit zašto je to nosio. inače kojega bih vraga tamo radio! Na jednoj od dosadnih literarnih sesija. ali je tužno .. Druga mogudnost da se istaknem pred Sonjom zbila se najednom sastanku literarne sekcije. ništa. što se tiče ljubavi. Zatim je direktor prišao vratima. Te iste večeri rekao sam Mikiju. Slavko Grabar u istoj onakvoj vjetrovci. Krivi su oni što te nisu upozorili. u literarnu sekciju upisao sam se samo zbog nje. predajudi se jutrošnjoj Borbi. a majka je krišom obrisala suze. Ili bar do nekih drugih organa. — A znaš li ti. prepisivanje je neka vrsta duhovne krađe! — Pa šta — promrmljao je otac. ljubazno uhvatio doktora pod ruku i izišao s njim na hodnik. — Ona Vera opet traži dlaku u jajetu. jer su oni s kukastim križevima ubili mog djeda i baku — rekao je Miki. Franjo. — Kakvi su to problemi. — Ma. kako su je otada interno zvali. drugarice nastavnice .vrisnula je majka. Naime. u kojoj smo i Sonja i ja sudjelovali. koja je moju odvjetničku akciju učinila suvišnom i deplasiranom. švargla i špeka. pravedi se blesav. Sutra svakako pozovi oca. sav zbunjen. inače partijski sekretar škole. Svako je sredstvo dobro ako ih odvede do srca ljubljene osobe. netko je zakucao na vrata. dali su mi zadatak da kod kude napišem humoresku koja de se poslije čitati i obrađivati. tupavo odvratio: — Zbog hladnode. imperijalističke vojske i da je od tih činova do kukastog križa samo jedan korak? — Taj korak ja. jer je dr. Jer. Trebao je to biti ogledni rad kojim se pokazuje i dokazuje da smo shvatili sve ono što je voditelj sekcije o tom žanru tumačio. nedu nikad učiniti. — Izvolite! — rekao je direktor. Igore? — upitao je s vrata ugledni kirurg. odloživši prepariranog gmaza na katedru.. da budem iskren do kraja. deblji kraj "afere američke vjetrovke" izvukla je nastavnica Vera.U vrijeme najvede slave avijatičarske vjetrovke došlo je do pravog političkog šoka i naglog otrežnjenja. — Dobro. od Boccaccia do Dopida. pred Sonjom. — Probaj s ovim — rekao je otac. na kraju. Miki je. koliko ju je ganula tužna sudbina junaka humoreske. zamalo se onesvijestila spazivši Mikija u mrskoj kapitalističkoj uniformi. — Možda..

on je ved znao na latinskom osnovne dijelove vrtnog puža (Helix pomatia). izgubio sam i Sonju. Kao i obično. Njegove pjesme. Isprva se. prisustvovao je dakako i toj slavnoj večeri na kojoj sam trebao pročitati svoju humores-ku iz pera druga Čehova. a još češde izmišljenih iskustava. Drug Sivi je to pročitao i žmirnuo. sretno sam odahnuo. tako da sam joj radnju. Od tog dana. jer se ljubavni interes obično drži tajnim i strogo privatnim. Dok su drugi prčkali po drvenim računaljkama. a onda upitao: — A kakav je iz fudbala? Dakle. držim adut kojim du slomiti Sonjin otpor. Jedan od takvih sastavaka. koja se podrugljivo smješkala.zaprepaštenje. Vidjevši kako Sonja uživa u duhovitostima. Mora da su se tako osjedali izdajnici zemlje u trenu kad tužitelj iznosi detalje njihovih sramnih nedjela. romantičnu vezu s Gogom Jazbinšekom. a negdje od pola. neke čak i mnogo brže no što je trebalo. ili se tamo živi vrlo slično kao i u Sibiru? Dok me polako oblijevao znoj i dok sam unezvijerena pogleda lutao po učionici. svjestan da u ruci. te postajalo novo sredstvo potkrepljivanja mita "najboljeg na školi". "likovi su osobito uspješno oblikovani" i slično. Pobjeđivao je na svim školskim natjecanjima u svim duhovnim i intelektualnim disciplinama. Razdoblje prvih ljubavnih interesa idealno se poklapa s periodom prvih seksualnih interesa. Te večeri izgubio sam ugled. Dok sam čitao tekst. A kad sam završio. dok se u drugom realizira društveno-kompetitivna funkcija. prvo pitanje postavio je Gogo Jazbinšek. kružoka i društava onih koji su sebi uvrtjeli u glavu kojekakve literarne preokupacije. a uzgred izbačen sam i iz literarne sekcije. on je vadio druge korijene kao što se vadi salata iz rabatla. Dok smo mi ostali u muzičkom odgoju došli tek do osnovnih spoznaja o tonskoj ljestvici. a njegov akvarel Kosovka djevojka i dan-danas visi uramljen na zidu školske zbornice. Nezgoda je bila u tome što se radnja humoreske zbivala u nekakvim hladnim sibirskim ambijentima. polako su počeli pogledavati Gogu Jazbinšeka. Nakon toga trebala je uslijediti diskusija s raznim kritičkim opservacijama tipa: "autor ima nerv za proživljeno". u onim čednim vremenima. što de Miki Grabar u fusnoti knjige vrlo točno naznačiti dječačkom maksimom: "Više vrijedi onaj koji više jebe!" Sad. od stanovitog Čehova. jedino u "fudbalu" bio nikakav. čiji sam status najboljeg u svemu svojom humoreskom ozbiljno ugrozio. Rekao je: — Je li majstor humoreske Anton Pavlovič Čehov stvarno tako dobro poznavao kraj oko Cazina. Situacija u kojoj se nazirao literarni pad Goge Jazbinšeka. Kad je stvar bila okončana. Nakon tog pitanja počelo je Gogino bespoštedno demaskiranje moje prljave literarne rabote. I poslije. morao prebaciti u bosansko mjesto Cazin. Sve čega bi se dotakao Gogo Jazbinšek pretvaralo se u čisto zlato. Gogo Jazbinšek. kad se ovim poslom počnem iole ozbiljnije baviti. koji je voditelj literarne sekcije nazivao "interpretativna pauza". Prvi od dva navedena interesa drži se gotovo sakralnom duhovnom potrebom. uzeo sam tih 99 bumoreski i za potrebe literarne prezentacije odabrao jednu dosta zgodnu. nastao je muk. Stajao sam ispred razreda. uzgred budi rečeno. čitava sekcija urlala je od smijeha. Ovo posljednje smatrao sam najmanjom tragedijom. ova frustracija iz djetinjstva držat de me uvijek podalje od sekcija. brzo se pretvarala u njegovu veliku pobjedu. natprosječnog talenta iz susjednog razreda. koji je. stidljivu. XI. sav crven u licu. zadrhtao sam od zadovoljstva i nastavio čitati sve poletnije. dok smo još bili u nižim razredima. sastavci i slične literarne stvari vlastite izrade razdragani su nastavnici u zbornici prepisivali i nosili kudama. Sonja Grabar upustila se u kratkotrajnu. znojan i zajapuren. asa literarne i drugih sekcija. za svoje potrebe. školske zvijezde. naročito u dječačkim krugovima. dana moje prve književne krucifikacije. Gogo je ved svirao sonate. krajičkom oka spazio sam na klupi Goge Jazbinšeka knjigu 99 najljepših bumoreski. ne uočava neka izravna veza između ta dva interesa. odnio je direktor drugu Sivom. posve sam siguran da nitko od nas osmoškolaca nije vršio . Na ovom mjestu moram uvesti vrlo nezgodnu prisutnost stanovitog Goge Jazbinšeka. jer sam ved tada shvatio da pri pisanju nikakve sekcije nikom ne mogu biti od pomodi. Osobito talentiran pokazivao se u umotvorinama domoljubne i revolucionarne tematike. Dok su se drugi mučili s osnovama evolucije. beznadno gledajudi u Sonju. dok se seksualni namjerno pretvarao u prostor javnog izricanja autentičnih.

No. uz emitenta i recipijenta. Jer. nego stoga što je izborom mjesta pokazao neukus i nekritičnost seksualnog manijaka. žalosno prozirna i kao takva sasvim nezrela. promatrajudi susjedu Matildu Kos koja se sunčala bez grudnjaka. analizira Sartreovo viđenje onanije kao poroka. donio oko decilitar vlastita ejakulata (zasigurno plod višednevnih napora). "Interes za pornografiju". o kojoj navodi sve što je uopde mogao napabirčiti po raznim bizarnim knjigama. Kao da je zaboravio kako je potajno masturbirao. koji smo ozbiljno razgledali i zbog bjeline držali sasvim zrelim. nego je podrazumijevala cio niz složenih okolnosti. jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo. zoofilije. zaboravlja na fenomene poput misterija rađanja. Naravno. bududi da je film iznenada postao tako popularan da se ved drugog dana tražila karta više. kako je onanija ili masturbacija bila jedini oblik spolnih radnji koje smo u tom vremenu znali i mogli upražnjavati. Masturbirao je samo prvog dana prikazivanja. u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek. Isto je tako zaboravio kako je u osmom razredu Delon. znanstvenim i. Ljubo Brabec je to zvao "drkanjem iz glave". izvaditi pribor i masturbirati na ulici ili trgu. po mogudnosti. Nisi mogao jednostavno. fetišizma.-46. skriven u grmlju. na osami. stranice. nakon čega ga je čitava gimnazija sasvim opravdano smatrala manijakom. koju smo tada nestručno zvali "jeb". bile su potrebne i pretpostavke prigodnog i pogodnog "komunikacijskog kanala". Sad. a poroka kao ljubavi prema porazu. opdenito uzevši. 44. u kojem se prikazuje uzbudljiv i idiličan život domorodaca s otoka nekog dalekog arhipelaga. principa homoseksualnosti. jer je to u idudim danima postalo nemogude. mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. govoredi o toj sferi seksualnosti. Ono čime se. Jaromir Kralik masturbirao je u posljednjem redu polupraznog kina Romanija. voajerstva i slično. ili adekvatna situacija iz vanjskog svijeta (susjeda koja se sunčala bez grudnjaka. i u onom mitskom prostoru masturbacije — u zahodu. u bočici od benzina za čišdenje mrlja. odnosno pornografija kao supstitut ženske (napominjem da je Povijest pornografije pisana iz ortodoksno falokratske ili seksističke vizure. spominje Brow-Sequarda koji je ovu vještinu preporučivao svojim kolegama akademicima (kako li su to uspijevali u toj dobi!). zgraža se nad Diogenom koji se skupa s učenicima na taj način olakšavao na atenskim trgovima. mehaničko micanje rukom. ali je načelnih hvalisanja. niti izravno priznaje. grubo bih nadopunio ovu nedostatnost Mikijeva teksta s 26." Interesa drkanja. sužavajudi namjerno ili slučajno interese rane spolnosti. najviše bavi jest masturbacija (str. Sjedam se još one gimnazijske afere. No. To je za njega samo ženska. i to ne zbog toga što se bavio ne znam kako bludnom radnjom. "pada u period prvog seksualnog zrenja" (ne znam zašto Miki nigdje ne koristi riječi "pubertet" i "adolescencija". Miki i Ljubo su tvrdili da je njihova sperma. Piše o načinu na koji srednjovjekovni zakonici tretiraju masturbaciju. a ispod grudi jedva nešto. kontracepcije. prvog dana prikazivanja sjajnog etnološkog filma Posljednji raj. piše Miki Grabar u svojoj Povijesti pornografije. Uz "masturbantski subjekt" bio je potreban emitent podražljivih sadržaja. navodi stav Tome Akvinskog koji masturbaciju drži grijehom pogubnijim od bludničenja. kad je stanoviti Grga uhvaden kako vrlo bučno masturbira u školskom zahodu. Najuzbudljivija stvar u tom životu jest to što domorotkinje ne nose ništa na grudima. . U tom trenu zacijelo mu ni nakraj pameti nije bilo da je onanija u egzistencijalističkoj perspektivi tek ljubav prema porazu. Dječaci bogatije imaginacije. pa i nasjedanja na ta hvalisanja — uistinu bilo. pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru masturbacije običan zapadni import.tu funkciju. Miki zaboravlja na sve ono što nas je u toj dobi zanimalo ili uzbuđivalo. masturbacija kao prvi oblik seksualne aktivnosti nije bila tek glupo. premda. na livadama. tako da se djevojčica/djevojka kao konzument pornografije ili protagonist samozadovoljavanja nigdje i ne spominje). neka druga stvar u pornografskoj funkciji (umjetnička literatura naglašene erotičnosti). nego se to radilo u prikladnim okolnostima: u polupraznom mračnom kinu. premda je i s grudnjakom mogla poslužiti za istu svrhu). poput Diogena i njegovih šašavih učenika. Dakle. a nigdje ne spominje. uživa u ozbiljnim. ni u njenom aktivnom ni u pasivnom obliku. Miki Grabar kao da ne uviđa svu širinu onog što naziva "rana spolnost ili seksualnost". što je ponajčešde bila pornografija (pornografska slika ili tekst). latinskim terminima) "jer je pornografija najjednostavnije otjelotvorenje tog istog interesa.).

Sonja je tog ljeta ostavila Gogu Jazbinšeka. rečeni Čkalja. ali me taj događaj nije ni za milimetar približio njenom srcu. Najmanje ambiciozni pohađali su SUP. Inače. srednju tehničku ili srednju medicinsku školu. te da se rađanje novog bida tumačilo preko onog dosadnog spajanja muške i ženske spolne stanice. kojom su. tretiraju kao odraslu osobu. izvedene uz pomod gumenog valjka. zbog ne znam kojeg razloga. postavljao moj autoritativni otac Franjo Ivančid. otac je rekao soboslikaru Faruku: — Kako bi bilo. dok je on ležao u bolnici. koga ni novi politički trendovi. druže Ivančicu — rekao je Faruk. ili oni koji su se takvima držali.to je zapravo bio prvi i posljednji izravniji kontakt između mene i rečene omladinske organizacije. koja je prije tjedan dana odigrala prijateljski. negdje u proljede te godine otac se odlučio na novi trošak — ličenje stana. Kako je tekuda povišica njegov kredit za televizor učinila podnošljivijim. koja me otada podsjedala na ljubaznog domadina koji te u početku svečano i ceremonijalno dočeka. Na svečanosti primanja u omladince govorio je neki drug čiji je omladinski staž zacijelo bio davno prohujao. Poslije sam doznao da se i kod njih tucanje zvalo spolni odnos. bili uvalili počasni gol prvoligaškoj momčadi Dinama. Te iste godine umro je i drug Sivi. uspio sam s primjernim uspjehom završiti osmi razred i riješiti se osmogodišnje škole. napuštajudi taj klinački period. Te godine gledali smo televiziju kojom su harali genijalni zabavljači pučkog tipa. bila je to prva štafeta kojoj nisam prisustvovao. u čemu sam nazirao status koji de me bar u roditeljskim očima učiniti nešto odraslijim i važnijim. Baš zbog te činjenice. kadikad izgledale sasvim golišavo. U svibnju te godine štafetu mladosti donio je do počasne tribine omladinac Goran Jazbinšek. ekshibi-cijski meč s našim lokalnim nogometnim vedetama. uživale glas posvedenih u tajne seksualnih umijeda. pa su s festivalskih ponornica prelazile u razne zabavne emisije koje je uz pomod primitivnih elektronskih trikova režirao maestro Anton Marti. Stvari u kojima je glavni akter bio Gogo Jazbinšek u principu me nisu ni najmanje zanimale. jer je opdepoznato da su mustrice. Faruče. vrativši se mirno svom poslu. upisivali su gimnaziju. Mjesec dana nakon njegove smrti. nisu mogli udaljiti od nogometa. Deset je dana po našem stanu poslovao stari Faruk Mehmedbašid. sa stanovišta obaveza. kao nekakav nedemokratski korektiv. Kapetan NK Sloge ubacio je u otvorenu raku druga Sivog nogometnu loptu.XII. ožalošdena supruga uspjela je provesti proceduru nakon koje se njihov sin više nije zvao Kurir. U ovu posljednju upisivale su se samo djevojke. pratili Opatijski i Zagrebački festival. jer bi se obično između mene i deklariranih ustavnih prava. koju sam tada držao bezveznim životnim periodom u kojem te. a sa stanovišta prava kao običnog balavca. a onda te ostavi da šalabazaš po stanu i dosađuješ se. nego mnogo jednostavnije — Ratko. Nakon toga su nam podijelili omladinske knjižice . Aleksid i Nela Eržišnik. jer su mlade medicinarke. te je kao takva uživala image seksualnog raja. što je moja majka držala mnogo ukusnijim i prikladnijim. Čitali smo Plavi vjesnik i Filmski svet. Kad je bio negdje na polovici predsoblja. Beogradsko prolede. U lipnju 1963. San Remo i cio niz sličnih smotri. bez dodatnih pojedinosti. a iz Arene izrezivali tako rijetke foto-se zavodljivih žena. ulazim u onu životnu zonu u kojoj du uspjeti ostvariti kakvu-takvu ravnotežu između obaveza i mojih neotuđivih ljudskih prava. što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. te iste godine svečano sam primljen u omladinsku organizaciju. Oni su školu prvi . Jasno. Samo najbolji i najperspektivniji. poput nesvrsta-vanja i miroljubive aktivne koegzistencije. zapravo "ordinarni kič". pokrivajudi stare zelene i narančaste "mustrice" debelim namazom bijele boje. dok su ostali polazili ekonomsku. Trede poglavlje I. koje su. Pjesme s tih festivala postajale su hitovi. unatoč obilja odjevnih predmeta. Pretpostavljao sam da. Gimnazija u koju smo se upisali imala je naglašenu statusnu prednost nad ostalim školama koje su se zvale srednje. stvari se nisu odvijale baš onako kako sam priželjkivao. da mi tu na ovom zidu opališ veliku sliku "Staljin se obrada masama"? — Samo se vi zajebavajte.

a prošlost je još uvelike bila zastrta nedvosmislenim perima oficijelnih historiografa. godine odigralo je važnu ulogu u našim prvim gimnazijskim danima. Osnovnih devet de Veldeovih koitalnih stavova bili su nam najdraže štivo. u funkciji dobronamjernog korektiva njegove Povijesti pornografije iznijet du nekoliko sjedanja na pisane spomenike. kao i svi moji vršnjaci. jer smo držali da predstavljaju orgijastičko pretjerivanje u spolnim mogudnostima. jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom. II. ljubavne igre. kad budu objavljene čuvene Figurae veneris. vratimo se časkom knjizi Milana Grabara. u cilju stavljanja u službu udruženog rada. I psovke su bile neizvedive iz te fine latinske riječi. zatim da ljubljenje genitalija nije kažnjivo.5 — 10 centimetara. ali bi oni metafizički i spekulativni mogli ispuniti pozamašnu knjigu. ali sasvim pouzdano znam da je predstavljala dragocjeno štivo za Čiju su se posudbu pravile podugačke "vvaiting liste". Dahauski procesi i druge poslastice memoarista iz '80-ih godina pripadale nekom drugom planetu. Mnogo godina kasnije naša draga gimnazija bit de. Ali. ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva. mislim da je mnogo pametnije i taktičnije govoriti o "pornografskim surogatima". Jasno. mislili smo glupavo i naivno. Te demo postupke izvesti sami. eventualno. No.završavali i prvi postajali korisni. pa su Goli otok. izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. A penis. nego. Ne sjedam se više tko je u razredu inaugurirao taj crni svezak. od upotrebe pretjerano izlizanih korica i zgužvanih listova. Poslije. spolnog sjedinjenja i postludija. Bududnost nam se nadavala samo svojim pozitivnim varijantama i optimističkim nagovještajima. vandalskom metodič-nošdu razorena i iznivelirana s ostalim srednjim školama u čudnu. Ta uloga nije bila samo poticajno-pornografskog karaktera nego i pedagoško-gnoseološkog. Ljubo Brabec je odlučio da de kod kude smjesta provjeriti tu tvrdnju. i to samo za pola dolara. pada dinara i slično. a ono posljednje da uopde i ne zna što znači. ali je sve ostalo na pokušaju. premda su se ved u šezdesetim godinama počele osjedati stanovite privredne teškode u obliku zaduženosti. koji je kao pripadnik jedinica OUNa boravio na Sinaju. opet prema Van de Veldeu. Ali. kojem tek nedostaje nekoliko sitnica koje de se ugraditi postupcima socijalističke kozmetike. Spoznaje koje smo pokupili iz nje znatno su nadmašivale njenu dvojbenu pornografsku upotrebnu vrijednost. Od Van de Veldea naučili smo da se spolni akt sastoji od predigre. nelikvidnosti. racionalne argumente takvog dojma ne mogu izložiti. kao dominantno vizualan tip. Kako Miki Grabar. Jedna od njih bilo je i to da je ugriz neka vrsta poljupca. Premda bi ih Miki vjerojatno nazvao svojim omiljenim terminom "sublimna pornografija". u kojoj se kokaini stavovi opisuju otprilike ovako: "žena stavlja jednu nogu na . kako se ovaj zapis ne kani temeljito i meritorno baviti poviješdu društva. bezličnu i tužnu srednjoškolsku smjesu. te kad se pojavi Kama-Sutra. Čehoslovačke i Poljske traže po našim knjižarama. te jednim od najvažnijih desetljeda ovog stoljeda. jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja. gdje je redovito posjedivao neke privlačne kude što su se zvale "javne". zapravo. zanemaruje pisanu riječ. o čemu su nas svakodnevna iskustva učila sasvim suprotno. što je Stevu Matica odmah nagnalo da nam ispriča vulgarnu priču o tome kako je jedna kurva u onoj javnoj kudi punila takvu istu vaginu bocom od piva. dugačka 7. Neke spoznaje iz ove divne knjige bile su sasvim zbu-njujude. kad je prazna. ni to ne pripada posve ovom vremenu. kad se za koju godinu nađemo na društvenoj sceni u svojstvu pravih protagonista. Svijet u kojem smo živjeli smatrali smo pristojnom realizacijom savršenog modela. Kad smo vrijednost ovih spoznaja pokušali provjeriti kod Steve Matica. kao i nadasve čudna izjava da je vagina. koje još i danas turisti iz Mađarske. ali nam se vrijednost te riječi u običnim pričanjima o "jebanju" činila izuzetno ograničenom. jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev. nego poviješdu pornografije. još uvijek ih držim sretnim i optimističnim vremenima. to ved pripada jednom kasnijem. Jedno izdanje slavne Van de Veldeove knjige Savršen brak iz 1935. koji su u ranim šezdesetima odigrali značajnu ulogu u ovom segmentu društvenog i privatnog života. '68-oj godini. Jer. nesretnijem vremenu. Van de Velde nas je također naučio da se "jebanje" kaže na latinskom mnogo profinjenije "koitus". Stevo se samo prezirno nasmijao i rekao da ovo prvo nije bitno.

dvadeset četiri joga-položaja i dvanaest položaja Egipdana i Grka u suvremenom pornografskom superosam filmu. Najviše nedoumice u proradivanju ove grade izazivala je praktična primjena kontraceptivne metode koja se zvala Knaus-Oginova (Ljubo Brabec je i dan-danas zove "Klaus-Vaginova"!). te smo njima iskitili novogodišnje drvce u gimnazijskoj sali. ponižavajuda sudbina jednog obespravljenog i prezrenog gumenog kontraceptivnog rekvizita potrajat de sve do polovice osamdesetih godina. smatrali vojničkim rekvizitom. fellatio. higijenska gumica.). erekcija. obasjan svjetlom slave. a da su sve ostalo novotarije koje nemaju bududnosti. Van de Velde naučio nas je osnovnoj terminologiji (snošaj." Ukratko rečeno. ali neka sam porazmisli o tome nisu li druge zloupotrebe literature (kao što je politička.Možeš dobiti balon. nego. niti ih je prodavala apoteka. Nikako nismo mogli nazreti kako bi se ona u praksi trebala ispravno i decentno primjenjivati. Ta mračna. Prvu znatniju količinu "risova" pribavio je (jasno) Čedo Delon. Te gumice. spirale. Stevo Matid je apodiktički tvrdio da je čitav kunst u tome da "svršiš vani". ali o njihovoj pravoj upotrebi nigdje se nije moglo potpunije informirati. nije propisivao liječnik. shvatit demo da ova aktivnost pruža toliko beskrajnih mogudnosti da se kodifikacije i klasifikacije doimaju kao proizvoljna naklapanja. nerazjašnjena kontracepcijska problematika ispunjavala nas je neizvjesnošdu i laganim strahom. trideset dva Aretinova. kondom i slično. ved su se nabavljale u kioscima. kleli su se da ih nikad nisu rabili. više stvar za porugu i zajebanciju. koja su nas čekala iza busije nastupajudih godina. novine. uz pomod tajne riječi "ris". a muškarac joj prilazi bočno ispod šivade mašine". službeno ime uopde nije dalo ustanoviti.-168. anatomskim i psihološkim okolnostima seksualnosti. Mnogi su ih. s iznenađenjem demo saznati. a koja nakon ovulacije slijede? Ili možda ovako: — Biste li bili tako dobri da mi kažete jeste li možda na temelju mjerenja vaginalne temperature pouzdano ustanovili da vam je ovulacija prošla za više od četiri dana? Još vedu nedoumicu izazvala je spoznaja da ispravna primjena ove metode podrazumijeva i naročitu spravicu s pokretnim mjernim skalama. a onda je upitaš: — Oprostite. globule. Uskoro smo shvatili da te gumice i nisu neki ozbiljan seksualni rekvizit. Odvedeš žensku u sobu. na primjer. dijafragme. . kao što su pjene. te da smo pravom pornografijom držali djela takozvane umjetničke književnosti. ejakulacija i dr. seksološka literatura udžbe-ničkog tipa. Jedan od njih. ku-ton. kada de poniženi junak iznenada ustati i. a svi stariji. udi na televizijske ekrane. jer ju je svatko zvao kako je znao i umio: prezervativ. potaknut seksološkom literaturom. kako bih vam mogao precizno odrediti koja četiri dana prethode ovulaciji. odgojna). kurton. jer je debela gospoda iza stakla rekla s gađenjem na licu: . Kad smo ved kod koitalnih stavova. kao osobito zanimljivu i kurioznu činjenicu moram navesti osam stranica (160. za koje se pouzdano znalo da su iskusili radosti "spolnog sjedinjenja". gumica. "Vi pitate. Razmišljajudi o bududim iskustvima. ideološka. predstavljala je gumena navlaka koje se pravo. glasi: "U toj vrsti filma situacija u kojoj kunilingtor vrši snošaj znatno je rjeđa od one u kojoj felatorka podnosi kunilingtus. Sa sigurnošdu mogu ustvrditi da je seksološka literatura u ovom našem najdelikatnijem životnom periodu odigrala više edukativnu negoli pornografsku ulogu. ali za "ris" si još prebalav. vrvjeli su nekim drugim kontracepcijskim ili kontrakoncepcijskim pomagalima. ali slikoviti. liječnik odgovara" i slično.) iz Mikijeve knjige u kojima se detaljno ispituje prisutnost devedeset Forbergovih. skineš je. kao i novinski savjeti iz rubrika što su se zvale "Intimna pisma". Uz "Knaus-Ogina" i "risove". Pokušaj Mikija Grabara da tu famoznu napravu nabavi u kiosku uz pomod riječi "ris" neslavno je propao. biste li mi rekli koliko vam prosječno traje menstrualni ciklus i kad vam je tekudi započeo. orgazam. E sad. Kad je u tredem razredu gimnazije profesor matematike izvadio iz džepa šiber i provokativno nas zapitao: — Znade li tko što ovo držim u ruci? Ljubo Brabec je kao iz topa ispalio: — Spravu za izračunavanje plodnih dana! Sasvim nov misterij. onako.luster. kao i fiziološkim. mnogi de literarni čistunac uzdahnuti i zavapiti zbog ovakve zloupotrebe lijepe i uzvišene umjetničke riječi. Zaključci su počesto smiješni. plakate i izloge u najprometnijim ulicama. tko zna zašto. našto nas je uspaničena profesorica zemljopisa sve zajedno poslala direktoru na neugodan razgovor o "risovima".

da je uopde bio pisac od formata. Ne pročitavši knjigu do kraja. te da je u obnovi nagonskog života žigosao hipokriziju i puritanizam. razmjenjivale i prodavale. zahvaljujudi tome. Tako svi Ljubavnik lady Chetterlej. prošarana umjetničkim opisima prirodnih i drugih ljepota. Zagorke. obrađenih u "ich-fbrmi" i prezentiranih u formi memoara. Uz Ciociaru. ili se nekom sredom spasila neželjena graviditeta. koji se svim silama trudio da ispuni njenu vaginu dugu između 7. Uspomene su čulnu tematiku razrađivale posve neprobranim. tu vrstu čitanja nismo imali kada upražnjavati. — Ovo je pisao vaš sin . Dosadu. začinjeno gomilom pravopisnih grešaka. izbjegavaiudi u pravilu sve od onih desetak kontracepcijskih sredstava kojima je znanost u to vrijeme baratala. nikad nismo uspjeli razabrati je li antipuritanski nastrojena dama uslijed svega toga zatrudnjela. Kraljica "pornografskih knjiga" tog vremena bio je slavni roman D. Baš na tim mjestima gospodu Chatterlev razdirali su vrtoglavi srhovi naslade i putenog užitka zbog imissio penisa od strane jednog lugara.5 i 10 centimetara. Sve ovo. što ih je sve odreda učinilo nezanimljivima za čitanje. "liznuo mi je mindžu između dlačica" i slično. Mvkleove knjige zvale su se Laso oko gospode Lune i Pjesma o crvenom rubinu i predstavljale su dva povezana djela. Ali. jer je iznad naslova pisalo ime autora — Gogo Jazbinšek. ili samo zbog naglog i divljeg buđenja libida. koji je na sličan način kolao školom i koji se zvao Moje ljubavne uspomene. niknule čitave prepisivačke škole. Presjek ove dvije knjige također se odlikovao potamnjelim stranicama. Ne znam da li zbog prezasidenosti znanošdu. U Mvklea se detaljno i s ponekom poetskom digresijom razrađivala ljubavna predigra. koji bi bez ovakve vrste iščitavanja zacijelo ostao nezamijedena sezonska pojava u našim bibliotekama i knjižarama. Gogo Jazbinšek u gimnazijskim danima bacio se na opisivanje izmišljenih ljubavno-seksualnih avantura. osobitu slavu uživale su knjige stanovitog Nordijca Agnara Mvklea. Lugar je to radio vrlo uspješno. Kraj ovog široko razgranatog posla zbio se sasvim neočekivano kad je neka egoistična svinja iz posuđenih knjiga istrgnula najljepše odlomke i skradene verzije knjiga vratila knjižnici. širok broj konzumenata bio je prisiljen domišljati se raznim stvarima kako bi briljantne stranice spomenutih romana bile neprekidno dostupne takozvanoj kudnoj upotrebi. umjetničkoj riječi mnogo više štetile od ove nedužne koju sam netom spomenuo. bilo je posve nedvojbeno. pokazujudi otvo rene stranice Uspomena drugu Nikoli. ne-sofisticiranim vokabularom.kakvih je i u tom vremenu bilo.rekla je botaničarka. Ali. . koje su svoje proizvode posuđivale. osobitu popularnost stekao je i rukopis anonimnog autora pod nazivom Uspomene jedne gradske djevojke. To je zapravo bio početak njegova pada. te je kolao kao tekst za sasvim internu upotrebu. te da je Lawrence u njoj zaronio u najskrovitije i najdublje ponore ljudske svijesti. tekst je kod mnogih čitalaca doživio stanovit uspjeh i osigurao mu neku vrstu erotomanske slave. autorstvo jednog drugog teksta. Slažem se da je Ljubavnik jedna od presudnih civilizacijskih knjiga. sve to dalo se zaključiti tek kad bi se knjiga pedantno i pametno pročitala od korice do korice. pa su. S druge strane. kao i ostali primjerci ovog žanra. inače direktoru pošte. što je predstavljalo korisnu indikaciju pri čitanju. problem autorstva Uspomena jedne gradske djevojke nikada nije na zadovoljavajudi način riješen. Lawrencea Ljubavnik lady Chatterlej. Tarzana i Jesenjina zajedno. Uz umjetničku literaturu. kao i ostale knjige s pornografskom indikacijom. tako da je slava Goge Jazbinšeka vrlo brzo prešla u sasvim inverzne forme. postali dosadna narativna nabrajanja situacija. Kako su se sve ove knjige teško dobivale u knjižarama. ukazivalo je na pretpostavku da je autor ovog umotvora netko iz naše domade. koji se sastojao od dvadeset kucanih stranica. Rimljanku i još neke romane Alberta Moravije. uzimali smo u ruke i otvarali na onim mjestima gdje su stranice bile najpohabanije i najtamnije. Ljubavnika lady Chatterlej. pa su se u njima mogle nadi i grozomorne rečenice tipa: "držala sam ga za kurac". ali nikada nismo uspjeli saznati koje od ta dva djela prethodi onom drugom. No. baš kao i u slučaju narodnih epskih i lirskih pjesama. dok se sam koitus obično svodio na eksplicitnu sintagmu "on se zari u nju". umjetnošdu i drugim ozbiljnim sadržajima. H. ali je po zapljeni od strane njegove razrednice botaničarke ubrzo počeo izazivati sasvim drugačije efekte. Premda je bio očigledno izmišljen. gradske sredine. koji je na polici gradske biblioteke bio veda rijetkost od Grofa Monte Crista.

. ja sam joj .. dobro.. drugarice — isprsi se otac. nakon što je škola završila (ne sjedam se više je li to bilo u drugom ili tredem razredu). o nekom ozbiljnijem učenju nije moglo biti ni govora.. sve dok mu zavidnici iz tredeg de nisu iskasapili gume. — "A onda sam joj . U školu je dolazio na talijanskoj specijalki sa četiri brzine.. mora se priznati. ili se od njega nepovratno udaljavaš. a u blizini se dimila Šiptarova ped na kojoj su pucketali zreli maroni. Ali. Zbog toga nas je vedma začudilo kad se iz mraka parka pojavio i sjeo do nas." — Pretjeruje — reče razrednica. amigo". — Moj sin garantirano nikad nije bio na Rabu! — Onda laže! Valjda je to radio na nekom drugom otoku! — "Kako ti je velik ud!" .. pogledao knitoris . takozvano "hodanje".pobjedonosno de razrednica. ali se pomod trede osobe u ovakvim slučajevima držala nezaobilaznim društvenim pravilom. Jasno. Kad je stari Kralj. posvedena svim prijateljima svijeta.. Na Delona u tim danima nitko nije osobito polagao računa. hodalo se onako dugoprugaški temeljito. što se tiče dimenzija . sada ved uvelike korisnik privlačnog nadimka Delon. poveo na izlet svojim velikim crnim Mercedesom Čedu i Irenu.. čiji renome ne bi podnosio drugačiju soluciju. duge svijetle kose.. Škola je domalo počela. — "Sred dlačica je imala krasnu malu pidkicu" ..— "Kad smo ljetovali na Rabu . Jaromir i ja. reputacija Čede Delona taj trud svela na sasvim razumnu mjeru. — Klitoris! — ispravi ga Gogina razrednica.. Kad se prisjetim te prve razredne veze. prometejske ličnosti kojima je taj čin donosio nepovratnu slavu i ugled. ali nam je liječnik rekao da je i to u gornjim granicama normale.. Nakon te večeri Delon i Irena su počeli hodati.. čini mi se da je Delonu u to vrijeme sve išlo od ruke. dobro. mamu i mene brinule su te dimenzije. Uši du mu iščupati. pipkajudi se po erogenim zonama.. predstavljala plijen oko kojeg se trebalo svojski potruditi. mutan i neizvjestan cilj. koji je nekako u to vrijeme prešao iz trgovačkih u privatno-poduzet-ničke vode. Ljubo. jer se znalo da se u ovo doba negdje smuca s Irenom. jer nikad nisi bio siguran približavaš li se tom cilju.nastavio je čitati drug Nikola. ljubavne veze malodobnika. — On ne zna s kakvim se č piše . Sad. znali smo da je ta veza u potpunosti legalizirana. U skladu s tim. prosto je. piše . Jedan od takvih. A kad se i hodalo. bile su prije eksces negoli pravilo. u nižim razredima gimnazije. to laže. ali je. još dok je bio mali. jer se film na koji ju je pozvao zvao Slavne ljubavi s Brigitte Bardot u naslovnoj ulozi. pa smo mogli nešto duže sjediti u parku i baviti se zafrkancijama i drugim besmislicama.pritisnuta valjda sentimentalnim uspomenama iz osnovne škole .. — Što kažete na to? . — I ne samo to! — uskliknula je botaničarka.." — sricao je s mukom direktor pošte rukom ispisane rečenice Goginih memoara . Što se još zapravo moglo dogoditi između Delona i Irene? Jedne večeri. Delon je mogao svojoj razrednoj kolegici Ireni i sam predložiti da odu u kino.. vagina! III. U tim čednim godinama." . Dobio je senzacionalan tranzistor čuvene marke SchaubLorenz. — Ali. a ona je . Valja napomenuti da je Irenin pristanak na Delonov poziv bio i te kako značajan.nastavi čitati direktor pošte. pogledajte dalje. Irena Orešar spadala je u prvu ligu gradskih mačaka te je. bez glavida . zreli kestenovi padali su nam po glavama. — No. — Nije — ispravi je Gogin otac.. I za žensku laže. . Stvarno je prosto .. vitka. koji je imao perfektan zvuk i dimenzije povedeg obiteljskog kofera.as njime bome i trideset . — Pa. Što se tiče Raba.".. pa nakon toga i magnetofon kolutaš marke Grundig... Bila je rana jesen. — Znate. pri čemu je imissio penis bio tek dalek.. kada još roditelje gimnazijalaca nije razdiralo pitanje ne skitaraju li im se djeca po kojekakvim mračnim budžacima.. slušajudi kako s gramofona u Domu JNA trešti ona stara i dobra pjesma "Adios.." — Eto. vidite! — pobjedonosno je rekla botaničarka.pristala. bio je Čedo Kralj. ja sam joj skinuo gadice i raširio noge . Valjda stoga što je na ovaj način eventualno odbijanje imalo mnogo manje dramatičnu formu. Delon je preko trede osobe zakazao Ireni subotnji odlazak u kino od osam. Hodalo se zapravo sljepački dezorijentirano. — "Ima valjda više od dvadeset pet centimetara . onako dugonoga.. sjedili smo u parku na naslonu klupe Miki. "hodali" su samo najodvažniji pojedinci...

— I onda? — Pa šta bi vi! — razljuti se Delon. koji se. — Ništa. bez po muke baratao logaritmima.. I to preko trede osobe! No. — Zašto si je ostavio? — Slušaj. Svako divljenje vršnjaku kao normalnu reakciju izaziva i zgranutost nad vlastitom sudbinom. jučer . Žaljenju Irene ubrzo sam pretpostavio divljenje Delonu.. — A bi li to mogao i dokazati? — dvosmislenim de glasom Brambor. Kad smo krenuli u gimnaziju. svojom neumitnošdu život pokatkad nadilazi naše moralne obzore. čudedi se valjda što ga vidi u ovo vrijeme na ovom mjestu. i Delon je stvarno sve bacio na jednu kartu. — Jebi ga! Idi Ireni pa pitaj! — Dobro — smirivao sam ih.ljutito de Brambor. uz pomod lemilice. Osobito kad . Pomalo me rastuživala činjenica da je jedna tako. Delon! . Ako se naši životi nastave ovom i ovakvom dinamikom. nešto poput perpetuum mobilea. "Skinuti nekom jumfer" u toj nam je dobi izgledalo nedostižno.. Razvlašten nečasna amblema "informbiroovskog djeteta" i "nekadašnjeg gojenca poznatog popravilišta". koji je sad. izrađivao u vlastitoj režiji neka elektronska čuda. posjedovao u trofejnoj riznici i jedan pravi pravcati jumfer... eto .. — Kako dokazati? Ti bi da ti pokažem komadid jumfera? Hodeš corpus delicti? — Slušaj. — Zvat deš se Stanislav kad skineš ovih deset kila viška! Slušaj me. Dakle..dobra mačka poput Irene adaktirana prostim činom defloracije. zvonce. Ostali smo sleđeni od iznenađenja. još od one proklete Cehovljeve humoreske. muškarac mora s vremena na vrijeme iznogirati žensku. — zanimao se Brambor. Jaromir Kralik konačno je dobio priliku da počne iz početka. Delon de furati u kolicima šesto dijete dok du ja još uvijek pokušavati zakazati prvi spoj okrutnoj Sonji.. — Zašto bismo hodali? Ljudi hodaju pa onda prestanu . pet- . I to sama. — Gdje ti je Irena? — Šta te briga! Ne hodamo više. strovalio u travu. — počne Delon — bio joj je rođendan. kako se to u životu obično događa. ne zbog skidanja jumfera. nekod je i nas pozivala — primijeti Miki. — Zovem se Stanislav! — ispravim ga. — Kako ne hodate? — začudio se Ljubo.. čamila je u groznim razvalinama. otirudi prljavštinu s hlača. nego radi očuvanja istog. — Pa. — Dobru literaturu za male pare! Skinuo sam joj jumfer . — Mrcina. Bumbar! — priprijeti mi on prstom. sportski bicikl i druge stvari. — Ne skidaju se jumferi naokolo tek tako.. a moja usmjerenost na Sonju.. svi osim Ljube. Tu kartu Irena je glatko presjekla. — Što kad . vrijeme je s ovog spektakularnog događaja polako svuklo senzacionalističku ljušturu i prava se priča pokazala u sasvim drugačijem svjetlu. zapanjen. Bumbar.. Nešto kasnije sve nam je skrušeno priznao.. posjedovao šiber vlastite proizvodnje.— Šta je? — upitao ga je Jaromir.. kad skineš mački jumfer. — Šta si joj to uradio? — upitao je ponovo Ljubo. počnu te automatski zanimati neke druge mačke i neki drugi jumferi! Kužiš? Irena je sad adaktirana .. i onda . ili idealne konstrukcije sedmerokuta. osim toga. magnetofon.. otpornika i kondenzatora. I zbog te sitne laži preko njegove prve autentične defloracije prešli smo s ironičnim podsmijehom. koja su se zvala zujalica.. IV. Znao je naizust sve važne povijesne datume.. — Ostali smo kod nje sami jer je stari odveo staru u Daruvar u toplice . uz tranzistor.. Tu priliku je i iskoristio. Te davne večeri Irena i Delon su uistinu ostali sami u stanu. Delon se okitio prvim značajnim životnim trofejem. ali tu nisam mogao ništa. a na satovima tehničkog odgoja. pa je Delon nakon višemjesečnog ustrajnog hodanja morao demisionirati. — Osobito kad joj skine jumfer — mirno de Delon. Ako lažeš .. Jaromir je ved upisao tredi razred i slovio kao jedan od najdarovitijih učenika škole. Ali sam je to zaslužio.

— A zašto dolje? Zašto ne gore? Valjda da se bolje prikrije? — Zašto bi se skrivao? — Zbog sadržaja! — lupne stari sveščidem po stolu. Jaromir Kralik." To ti ništa ne govori? .. U tome je bio toliko principijelan da je to ved pomalo ljutilo školske vlasti.. pitanje Bramborova sukoba sa školom bilo je pitanje dana.. Jasno. — Italija je bila kamuflaža. piše ti . uvelike je prouzročilo i pitanje koje je sve češde sebi postavljao. a oni koji su znali nisu ni mogli. omladinskim radom i slično. Oni koje je on poznavao nisu o tome znali baš ništa. zastoj. koji se u posljednjih petnaestak godina izrotirao po svim mogudim funkcijama opdinskog komiteta i opdine. bijeg. čini mi se sasvim normalnim da netko tko ima sedamnaest ili osamnaest godina. — Pokušao je pobjedi u Italiju . Za neke od Jaromirovih preokupacija iz tog vremena doznali smo prekasno a da bismo mu mogli pomodi. ni htjeli. ispunjen đačkim sastavcima i flekavim linorezima. — Imate li vi u školi nastavu srpskohrvatskog jezika? — upita strogo i pomalo ironično otac. mašta se tek o slobodi. Zbilo se to u jesen 1963. Htjeli su imati rad školskog tvunderkinda. I inače poznat kao apsolutna neznalica u stvarima pjesništva. pa kako su slutili da on nede pristati. Kako svaka vlast više voli lojalne mediokritete negoli ponosne individuume. dolje! — spazio je sad i drug Brabec. brižno je izbjegavao sve ono što bi se moglo nazvati funkcijom. a. bio je u popravilištu. — Ti deš me učiti! — razljuti se drug Brabec. a i zbog imena. kad je Jaromir bio u tredem razredu. — Zove se "Naprijed".i te kako dugovali! Pad Jaromira Kralika.. tu smo. — Hrvatskosrpskog? — Ne brazdi mi po nacionalističkim vodama! Pitao sam te jasno i glasno: imate li vi nastavu srpskohrvatskog jezika i učite li u okviru te nastave narodne poslovice? — Učili smo. — Gdje piše? — Tu dolje... i umjesto oca političku mrlju iza sebe. sada mogu sa sigurnošdu redi . pametan ali nedruštven. postavlja takvo pitanje. uza svu obdarenost. imao je karakter malog političkog egzorcizma. koga je školski list zanimao jedva nešto više od mezopotamskih glinenih pločica. — Kakvu sramotu? — upitao je Ljubo. povratak. inače partijski funkcionar. pretpostavljam. a na šest mjesta stoje riječi koje su varijante nazatka: natrag. Njegovo čudaštvo i suzdržanost. — Ovu pjesmu! — rekao je strogo drug Brabec. — Tko je napisao ovu sramotu? — upitao je drug Brabec.. Inače. pjesma bi najvjerojatnije prošla sasvim nezapaženo da je nije pročitao Ljubin otac.. On je sin informbiroovca. — Zbog sadržaja. pokušao je i bijeg u Varšavski pakt . zna to milicija! Pogledaj sad tu pjesmu! Govori tobože o napretku. društvenom aktivnošdu. natraške .. poslužili su se kradom koju su držali nedužnom.. zvanog Brambor. držedi u ruci traljav sveščid sastavljen od ciklostil papira. a onda je mirno i pribrano rekao: — Pa. — Onda si zacijelo čuo i onu po kojoj jabuka ne pada daleko od stabla. pa opali Ljubu Prosvjetom po glavi. To pitanje glasilo je: "Što se zbilo s mojim ocem?" Kad danas o tome razmišljam. a onda ga opet prinese do samih naočala koje su mu stajale na nosu. ni smjeli odgovoriti. bogami. — Aha. — Slušaj sad ovo! Piše taj tvoj: "Naučno slovo nikud nas ne vodi.. Znači. odgovor nije mogao pronadi. Ljubo se nagnuo preko očevih leda da zaviri u novu Prosvjetu.. Premda su mu taj odgovor. Provjereni informbiroovac! — Priča se da je njegov otac bio . koji je ostavio neizbrisivu mrIju na mojoj školi i mom školovanju uopde. ispod pjesme. detektorski prijamnik i štošta drugo.vatno cijevno pojačalo.. Ali. te mu se od silne rotacije valjda ved pomalo vrtjelo u glavi. Neka nadobudna budala iz školskog lista Prosvjeta istrgnula je iz Brambo-rove bilježnice jednu pjesmu i bez znanja autora objavila je u listu. drug Ivan Brabec. Ljubo je stajao nijem i preneražen. suzdržan ali anarhoidan. Tvrdili su da je iznimno talentiran ali neukrotiv. knjige su prašina. pad.

Naime. izresci iz stranih listova. Učenik Kralik. Podrugljiva novinska notica s fotografijom. u kojem su pokušali saslušati i autora pjesme. — Pa dvadeset godina i dvadeset kila manje. te otkride nodnog programa srednjovalne stanice Luxembourg. Kad sam kod kude pričao tati o svemu tome. — Zašto te školujem? — snebivao se otac. Pohod Beatlesa podsjedao je na rez čeličnog noža kroz maslac. okrenuo se i zauvijek izišao iz gimnazijske zgrade. stavio pred iznenađenog glavešinu škole svoju đačku knjižicu. kad bi iz naše perspektive bilo mnogo adekvatnije govoriti o defenzivama? Ova izjava bacila je novo političko svjetlo na pjesničku aferu oko Jaromira Kralika. zadubljen u Ribolovni vjesnik. Manfred Mann.. razmišljao je o mjerama koje mu je poduzeti a da bude i blag i primjeran istodobno. on je. mnogi drugi. Whoovci. — Brus je mislio! A reci mi sad što je mislio redi u strofi: "Isus je bljedoputi spas. Donovan. oglušivši se na direktorov poziv. nije u pjesmi vidio ništa kontrarevolucionarno. hic salta". bilo je teško dovesti u vezu s Bramborovom pjesmom. koje je protagonist. Doorsi. stvar je trebala biti ubrzo zataškana. ved bi se i sam kod tog Kralika raspitao za koje to knjige misli da su prašina. inače sklon razbarušenom geniju iz tredeg razreda. on. Trebalo je stoga djelovati promptno i primjerno. ali je školskim vlastima postalo bjelodano jasno da se s omladinom nešto događa. Dave Clark Five i mnogi. cjelivam mu noge"? Drug Brabec nije znao da to nije strofa nego stih. pitao je na satu povijesti sljedede: — Zašto u povijesti NOB-a govorimo o sedam ofenziva. kao i neke druge političke nezgodacije. Njegovu dilemu na najdrastičniji način razriješio je sam okrivljenik. Drug direktor koji. sve to. Kako drug Brabec više nije navradao u školu i kako nastavnici Bramborov pjesmotvor nisu držali atakom na poredak. možda najbolji učenik gimnazije. Za Marxa. doveli su nas ravno do pozornice svjetskih lakoglazbenih zbivanja. nitko se nije mogao oduprijeti i spasiti. a jedan tajni vic o atletskoj disciplini "bacanja srpa i čekida udalj" dopro je i do profesorskog zbora. zajedno s partijskim sekretarom škole. Da si pametniji. Ali onda se na sceni pojavila fantomska prilika povjesničara čiji su blesavi meditativni monolozi obično završavali sen-tencama tipa "Historia est magistra vitae" ili "Hic Rhodus. tvrdio si da voliš poeziju! — Dok sam oblijetao oko tebe — rekao je stari — imala si četrdeset manje . navodno. za Lenjina. ili možda čak za druga Rankovida? — Mislim da je ciljao na Dilasa — spašavao je Ljubo i sebe i Jaromira pred bijesnim ocem. tko vam je sad direktor? Drug Brabec uistinu je svratio do direktora i zamolio ga da on sa svojim prosvjetnim radnicima onako stručnije istraži moralno-političku podobnost te pjesme i njenog autora. Jasno. rekao samo dvije riječi: — Jebeš pjesme! To je tako revoltiralo moju majku da je morala primijetiti: — Dok si oblijetao oko mene. molim te! Popovska posla! Sutra du ja svratiti do direktora. Themovci. Animalsi. ali je on to glatko odbio.— Ne. a na nju su se nadovezale još neke sasvim neugodne okolnosti. — Ali. morao je provesti neku vrstu istražnog postupka. u školskom zahodu pronađeni su nezgodni natpisi "Đilas ih je zajebo" i "Sjaši Kurta da uzjaši Murta". a za upudenije i Beach Boysi. — Trebao sam te dati na selo za kravara. prema profesorovu navodu. Je li. — Šta četrdeset manje? — ustobočila se majka. V. možda bi se trebalo pozabaviti . ušao je u direktorovu sobu.. tata. bio inkriminirani učenik Jaromir Kralik. sve je išlo jednostavno i lako. No. kako katalogizacije nikada nisu nimalo pridonosile slici nekog vremena. Rano ujutro. ruku na srce. Taj je idiot pred direktorom iznio dvije godine staru zgodu. ali te finese nisu bile poznate ni njegovu sinu. Dvije nodi direktor škole. evo tu dalje piše: "A njegov ukočeni prst mi kaže kako raja nema!" — Pa šta! Hodeš redi da je to napredno? Hajde. Za Beatlesima su došli Stonesi. o četiri čupava luđaka koji sviraju gitare u Liverpoolu i Londonu. Dylan.

Mislim da smo u to vrijeme slušali više strane radiostanice nego naši očevi za vrijeme rata. autentičnu škripu zatvorskih vrata na početku pjesme "We Love You" držali smo smetnjom koju je prouzročila francuska stanica na susjednoj frekvenciji. u sedamdesetim. opasnim decibelima. oboružani stovatnim pojačalima. atonalne galame. Kako kosa nije naprosto kosa nego semiološki fenomen (kako je o tome pisao Pasolini). Olivere Vučo i Elvire Voda. valjda. ali sam to doznao tek kad sam te stvari prestao izricati. bunt. Sjedam se da smo "Michele". uništavanju naše izvorne folklorne baze i o sličnim bedastodama. S dežurnih novinskih. posve je jasno da su zadužene i odgovorne strukture u ovoj muzičkoj pošasti vidjele opasan. Pravovjerni sociolozi. Ploče Beatlesa ili Rolling Stonesa predstavljale su rijetkost koja se čuva poput relikvije. — Kakav melos? — "Kad ja podoh na Bembašu" ili "Kafu mi. bili su u malobrojnim rukama privilegiranih sretnika. mnoge nedoumice u vezi s prošlogodišnjim hitovima bile su razjašnjene. novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na Luxembourgu. Posvemašnji kaos u eteru. Za naše primitivne i neselektivne radioaparate bio je to takav napor da su im cijevi frcale poput novogodišnjih petardi.bitnijim stvarima. neestetičnog prenemaganja. Poslije. Ali što uraditi kad bit nikad nije imanentna nekom vremenu. Današnji HI-FI čistunci. kulturni. uz pomod čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kude. Marksizam je izmislio jedan Švabo. Kako i gdje se slušao rock? Kako su domadim prodavaonicama ploča harale zabavnoglazbene vedete tipa Nade Kneževid. tata. samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. tom sam kosom nešto izricao. i sve ostalo što je pripadalo šezdesetim godinama. I ma koliko paradoksalno zvučalo. laserskim gramofonima i kompakt-diskovima. pogotovo ako dolaze s lukavog i prefriganog Zapada. Slušanje "drugog vala rock 'n' rolla" nije nas u tolikoj mjeri činilo društvenim nakazama koliko su nas to činile pratede okolnosti u koje je spadala duga kosa. što je sve redom donosilo rezultate suprotne od željenih. kulturni i javni radnici govorili su o vradanju poganskim ritualima. pripalo im je zapravo kasnije. animozitet spram svega što je dio nekakva establišmenta (establishment! — kako neprikladna riječ za balkanske obzore).. a protiv Švaba smo se . u tim sam godinama nosio dugu kosu. odnosno kad sam se ošišao... A ovi tvoji "Vitlzi" i "Ričojski" su obični američki importi! — Tata. nakon čega bi restauracija kapitalizma postala pitanje dana. Na primjer. radio i televizijskih propovjedaonica odjekivale su prave filipike protiv razularenih čupavaca. osobito u nodnim satima. čak i za momčida poput tebe? — Ali. hladnoratovski import. građanskom argumentacijom. to je za seljake — branio se Ljubo prevladanom. Naravno. — Imaš naš narodni melos. pa i marksizam i lenjinizam su importi. propagandni. Ili. Privatni magnetofoni predstavljali su pravu rijetkost. nonkonformizam. ispunjavao je nove hitove Rolling Stonesa raznim dodatnim sastojcima u obliku radiovijesti na mađarskom i prijenosa derbi utakmica finskog nogometnog prvenstva. pojavile baš nekako u to vrijeme. drugim riječima. a ako ih je i bilo. ili košulja na cvjetide. sve je to isto. ispeci". Kao što je poznato. — Boga ti tvoga! Tko te tome naučio. U nedostatku artefakata. a i drugi importi. neku vrstu trojanskog konja koji bi trebao iznutra razjesti socijalističko uređenje. — Da mi to više nisi slušao! — priprijetio je drug Brabec svom sinu Ljubi. nikad nede shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje pradenje aktualnih trendova u rocku. pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent. kad smo na Radiju Zagreb počeli slušati izvrsnu emisiju "Po vašem izboru". Nešto manje nevolje izazivale su traperice. i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig. sve je to jedan novi. koji de te vodi ti u smjeru naših pozitivnih tekovina i slično . Sto sam izricao? Izricao sam svoje neslaganje s građanskim običajima i moralnim kodeksom. takve trgovine predstavljale su za pravog rokera omraženo mjesto na kakvo se ne zalazi. majku mu reakcionarnu! Radnici i seljaci. nužno odijeljena od vremena onim što se zove povijesna distanca ili odmak. ved nastaje kao kasnije interpretacija. ponajprije Radio Luxembourg i Hello Twen! Radio Saarbrueckena. draga. Zar to nisu lijepe pjesme. koje su se. anarhoidnost. slušale su se strane radiostanice.. ekscentrično odijevanje u obliku prugastih hlača ("ligeštul" dezeni). bez neke uočljive veze s rockom. muzikolozi. polivinilskih i magnetskih artefakata nije bilo. socijalistički čovjek. . u nas nisu nikada bili baš skroz dobrodošli.

rasturaju našu omladinu. Godinu dana kasnije prestali smo se šišati Miki i ja. i za drugaricu Ravijojlu i za besmrtnog Smetanu. pa je ovu muzikološku diskusiju okončao strašnim šamarom. I to bi bilo sve u pogledu dugih kosa i njihove povijesti na našoj gimnaziji. a onda demo. stavi ploču na gramofon i otputi nas u carstvo muzičkog sanjarenja! Njen ljubimac Ratomir. Premda se to može činiti strahovito kasno."Help". Tada se zbila grozna blamaža. podigla uvis longplejku i slavodobitno kazala: — Dragi omladinci. izvedeno od strane uredno ošišanog dijela radničke klase.. Odmah na početku moram istaknuti da je prvi vlasnik duge kose u gradu bio Delon. pohitala je prema gramofonu i isključila ga. da sve bude još strasnije. — Ponovo vas pitam. Drugarica profesorica. ali znam da njemu. još uvijek se nalazi u krugu istog razdoblja i istih fenomena. tata? Otac ju je mrko pogledao i strogo upitao: — Je li. godine. neugodni vjetrovi. koja nam je predavala onaj nuzgredni. U "umjetničkom kabinetu" ona je uključila raštelani gramofon domade proizvodnje. Opustite se i uživajte. pametnom diskusijom pokušati proniknuti u tajne posvedenog muzičkog stvaralaštva. — Što je bilo. zatim jedno šišanje izvedeno u stanici milicije. i dva sisanja koja su u gradskom parku organizirali pripadnici . kad smo se upisali na fakultete. dođi da pravimo novu djecu! Ovo su bila dva obična dorka! Ne znam je li gorčina Ljubina oca bila autentična. nije bilo lako pri duši gledati kako novi. molim te. Čedo Kralj izvukao je singlicu "I Wanna Be Your Man" (prvi Stonesi u gradu!) i stavio je na gramofon. nakon interpretativne pauze. Nato je. .. govoredi sebi u bradu: — Bog te nede . tako malo važan predmet što se zvao "umjetnost". a zatim namjestio ručicu gramofona na ploču. Ratomire.. a dok je još brzala prema direktorovoj sobi. koji su puhali s engleskih i američkih strana. navodno. zgrabio je ploču masnim rukama i strovalio je na postolje. Nakon toga se ushodao po sobi. Drug Brabec je zakolutao očima i pozvao ženu: — Matilda. To da mi kaže kopile za Marxa! I to pod mojim krovom . a nakon nas i stanoviti Bozo Dlaka iz paralelnog razreda. trajale negdje do 1975. kakvu ti muziku najviše voliš? — Beatlese! — rekla je Ivanka bez dvoumljenja. kome je neprekidno curilo iz nosa. u sobu ušla i Ljubina sestra Ivanka. Mislim da smo ovu vrstu modnog ekscesa počeli temeljitije upražnjavati nakon 1967.Takvu drskost drug Brabec nije mogao otrpjeti u vlastitoj kudi. Čut dete kako ispod ravnateljeve palice i suptilnih glazbenika renomiranog orkestra Moravskog radija iz Brna proizlaze prekrasne orkestralne slike zaljubljeničko-umjetničkog stava spram drage im domovine. VI. autentičnom revolucionaru od prvih dana. — U tom stavku nema fagota! Ovog časa idem po direktora! Ravijojla je izjurila van. A onda. sva crvena u licu. tako da su "prekrasne orkestralne slike" dobile strelovit ritam. tko je pustio vjetar? — Možda je to bio fagot — zbunjeno je prošaptao Ratomir. "Yesterday" i "Ticket To Riđe". mogudi vlasnik spomenutog vjetra. Drugi problem istog poglavlja predstavlja dolazak dugih kosa i traperica. Mislim da tim godinama pripadaju i masovno šišanje čupavih mladih radnika Jugoelektre. jer su šezdesete. razlegao se i jedan glasan zvuk koji nikako nije mogao pripadati renomiranom orkestru Moravskog radija iz Brna. šmrkavice. a onda ljutito viknula: — Tko je pustio vjetar? U razredu je zavladao muk. godine. Na braniku te iste pedagogije bila je i savjesna pedagoška radnica (dva puta odlikovana) drugarica Ravijojla Gašparid. Regulator brzine zabunom je ostao na 78 okretaja.. htjela bih vam sada zorno pokazati kako jedno besmrtno remek-djelo poput Moje domovine Bedricha Smetane superiorno zvuči spram onog grabuljanja i treskanja. kojima neodgovorni pune vaše mladalačke i za pravu ljepotu predestirane uši. prema raširenom shvadanju. uspijevajudi samo u jednoj ili dvije sezone upropastiti dugogodišnji trud socijalističke pedagogije.

— Ali. Živi užas! Rekao sam da du prije u krematorij nego u te nazovitraperice. . reci što bi jeo? — Ali.. mama. majka me odvela u kuhinju. šta se svađate? — ušla je u sobu majka. Koštale su oko dvije tisude. valjda da me iznenadi. mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domade kobasice. bogamu. spomenuli da su takva sisanja protuustavna. vi dete Radovana učiti ustavu! Naknadni pokušaj parlamentarne diskusije na temu ustavnih sloboda spriječio je Radovan čuvenom rečenicom: — Hajd'. on je zamahnuo vaspitnom palicom i kroza zube procijedio: — Ma šta ne kažete! Da ne štiti možda taj vaš dlakavi ustav te neandertalce? Hajde. ne grupiši se. Ana. ali smo ih držali prikladnijima za oranje. — Ovaj bezobraznik — pokazao je Franjo na mene — tvrdi da mu ne dajemo dovoljno jesti! Dva zalogaja! Dat du ti ja dva zalogaja! Prije no što sam uspio objasniti. preštepane žutim koncem.rekao sam ljutito. ali da ne smijem pojesti više od dva zalogaja — odbrusio sam. onako usput. dobro.. zatim "striptis" i na kraju "Majkamf"! — Jebeš traperice! Pa nisi valjda gologuz! — odmahnuo je moj otac rukom i zaronio u tanjur krpica sa zeljem. Kad su komandiru Radovanu neki omladinci. znam da želiš smršaviti. posjela za stol i blago rekla: — Tata je nervozan. mama. Lee i Roy Rogers kupovale su se jedino u zagrebačkim trgovinama Posrednik i koštale su sedam tisuda dinara. ponovo zabrinuta. Ne stoga što bi ih držali previše štetnim kapitalističkim importom. Jednake razdore unijele su u naše obitelji i traperice. Jasno. — Ne mogu to obudi! . ali ne dužu od pet centimetara. bile su od crnog glota. Super Rifle.. — Mama. inače du da privodim! Moj tata bio je mnogo liberalniji. vidiš. crne su pa bi izgledao mršaviji . — Zato što bi me svi redom zafrkavali. Bijedni domadi surogati od nekvalitetna platna koštali su upola manje. — A zašto? .a ja gladujem! — Uopde nije stvar u jelu! — viknuo sam. — Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. majka je popustila i kupila mi traperice. — Zaboravimo sve sitne nesporazume — svečano de otac. — Ni govora! To nede u moju kudu! — lupio je šakom po stolu drug Brabec.. koja se upravo pojavila na vratima kuhinje . nakon traperica u kudu deš mi donijeti američki automat. —Ja to ne razumijem. Hajde.. Naime. Wrangler.upitao je otac značajno povišenim glasom. neka ti ih kupi .. stojedi iza Zvjezdane. a vi samo rajtate. — Šta je.. Micek.. —Ja pare ne dam! Ja rintam. — Boga ti bezobraznog! Opet me učiš pameti — razljutio se stari i tresnuo novinama o stol. a pri kojem su stradali mladid i njegova muškobanjasta djevojka. kriomice. svađali smo se zbog duge kose .lokalnog huliganstva. — Bi li sarmice? Ostale su još dvije od ručka. onako iza leđa. Ako ti ih mati hode kupiti. a na metalnom dugmetu iznad šlica pisalo je SLOGA-BRČKO.. pa je rekao: — Možeš nositi dugu kosu. — Ili kruh s paštetom? — Njega samo šopate — zajamrala je Zvjezdana. spremanje stana ili berbu negoli za pravi izlazak na korzo. Franjo! Stvarno su lijepe i fino bi mu stajale. — Ako ti samo dopustim. prave traperice Levis.. Evo nešto lagano! Ispedi du ti jaje sa špekom. nego naprosto zbog njihove skupode. — Dobro. — To je kao da si mi rekao da se mogu najesti. ali nešto moraš jesti. nije u tome stvar . kažem ti da .

jer je krasio leda svakog brigadira. — Svejedno! — vikne otac. ja du sutra zamijeniti. ali su se naborana mjesta oko struka dala kamuflirati širom i podužom vestom kakvima nisam oskudijevao. Sjedio je i dalje miran i pribran. . mislio bih da je četnik". godine i zvao se Che Guevara. prišparala nešto od dnevnica i kupila mi prekrasne traperice Super Rifle sa zvonastim nogavicama (bell bottom) i klapnama na džepovima. Njegova zbirka kao da se početkom šezdesetih godina zaledila. — Nije! Mene tu ne možeš učiti! To je normalan primjerak uspješnog konfekcijskog dizajna. kad je majka boravila u Zagrebu na seminaru nastavnika likovnog odgoja. a naročito raskošne. — Ana. tiha i samozatajna majka. rekao je svojedobno drug Brabec) nosio se na majicama.. Brambor nije posjedovao ploče najnovijeg rock vala. i dan-danas bi me svi moji znanci zvali Biliruža. Tu jedinicu je dobila Zvjezdana . majka mu je ponovo bila u bolnici. — Vidi kako samo lijepu sliku imaju na stražnjem džepu — rekla je majka. Istina. ja hodu američke traperice ili ništa. premda sam nakon novogodišnje žderačine uspio skinuti tri kile. iznad koje je pisalo: BIL I RUŽA. pa se tamo hlače nede ni primijetiti . Ionako nemam dovoljno gada i potkošulja — zaključi otac. do Bramborova stana iznad kinodvorane. godina-dvije razlike u starosti mogu odigrati presudnu ulogu. Oni su ionako sa sela. Začudio sam se i pogledao ga. tužno zamatajudi kaubojske hlače od crnog glota. Radilo se o portretu stanovitog revolucionara za koga su svi čuli.. jer su me u to vrijeme neki idioti ponovo počeli zvati Debeli. uzela je sa sobom svoju malu ušteđevinu. Tri mjeseca kasnije. — Gdje si to kupila? — U Granapu — reče majka. Te traperice zapravo mu šalje teta Livija. Bio sam mu zahvalan što me oslovio imenom. nisu bili baš sjajni. Da sam obukao te hlače. to je ordinarni kič! — protestirao sam. što me donekle uštopalo u tekudoj akciji mršavljenja. — Stanislave. — Dobro. a na licu mu je bio nekakav značajan. — To je sad važno! A kad si dobio jedinicu iz matematike. Pustio me u stan. pa sam. na raznim ORA-ma činilo se da je službeno propisan.. Oduvijek sam u filmovima cijenio bizarne. pa mi je Goldfinger predstavljao poseban užitak. koji je. kako sam čuo. a sadržavao je i strašno efektnu scenu u kojoj neku golu mačku prefarbaju zlatnom bojom. večeras nedemo slušati ploče — rekao je Brambor i sjeo na stari trosjed. ali o kome nitko nije znao ništa. VII. pusti budalu! — reče otac. — Ti si tamo sigurno gladovala zbog ovog hohštaplera — rekao je tata. — Mama. počeo je strašan pljusak. Nakon što je film završio. onda te nije bilo strah da dete svi redom zafrkavati! — Tata. sva zanesena odštancanom slikom kauboja i njegove dragane. bile su dva do tri broja prevelike. ne sjedam se više zašto. reklo bi se — važan izraz. Što se tiče muzičkog ukusa. U veljači 1965. Taj uočljivi i prepoznatljivi portret s kapom i bradom ("Da nema podršku naše štampe. inače katastrofalno nezainteresiran za naše ocjene. a ja sam odmah krenuo prema polici s gramofonskim pločama. Premda nije bilo tako. — Ali. Ona ih je kupila — slagala je moja draga. ja nikad nisam imao jedinicu iz matematike. Posljednji modni. izvadio je iz džepa zgužvan komadid papira. a izgledi joj. umjesto da se otputim kudi. pomiješan sa sitnim pahuljicama snijega. soula i crnog bluesa.— Oho-ho! — doskoči mi otac.. a osobito na leđnim stranama kratkih vjetrovki. Bio je sam. Bili Ruža . skoknuo gore. Kao što sam ved naglasio. vidio sam prvi film iz popularne serije filmova o tajnom agentu Jamesu Bondu. kojega je tumačio nenadmašivi Sean Connerv. otkvačene. neprekidno pripisivao meni Zvjezdanine jedinice. glamurozne scene. kojega su opruge zaškripale.. ostavši na primjercima ranog rocka. Umjesto odgovora. Film se zvao Goldfinger. Daj ovo sutra spremačici za njenog sina. — Nisam. — Nego? — Htio sam ti redi nešto što nikom nisam rekao. konfekcijski artikl iz ovog dragog desetljeda pojavio se 1967..

jer je bio informbiroovac. — Pa nešto. Ustao je i pripalio cigaretu. — Ali.. Baš je bio u neviđenu sosu. Tati je mogao netko nešto napakirati i sakriti se iza službenog autoriteta. Mislim da možda čak i nije znao što ta riječ znači. — Nikad mi ništa nije rekla. što se držalo naročitom vještinom vična pušača — u posljednje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. One nodi kad se otac objesio. Neke od njih mogle su biti i samovoljne. — Osjedaš da nije zato što ti je otac. — Ja sam ga pronašao . — Sva je prilika da nije. Kaže da ne zna ništa . Ne mogu dokazati da nije. — Rekla je da tata nipošto nije bio informbiroovac. Rekla je da su te stvari osjetljive i opasne.razmotao ga i pružio mi. pa ga opravdavaš. Svjetlo u sobi bilo je slabo. nikako da nađem svoje mjesto .. — Pa to je zapravo jedino što mi je majka rekla — uzdahne on. obavijeni nesnosnim dimom loših cigareta. njega.bilo mi je teško izustiti sve te sramne riječi — . bogamu.. . o kojoj smo lokaciji obojica imali tek mutne predodžbe. u sosu u kakvu se čovjek nade jedanputdvaput u životu. — Slušaj sad dobro — nastavi on tihim glasom. — Možda nešto malo. valjda uznemiren neizvjesnošdu majčine sudbine.redi de on mirno.. A onda.. ali osjedam da . inače Ibar na komad . nema tako opasnih stvari koje bi te mogle spriječiti da pokušaš sprati nepravednu ljagu s njegova imena. Pušio je onu bivšu plavu Opatiju. ali na najboljem sam putu da doznam. otpuhujudi kolutove dima. — Nego? — začudih se. — A majka? Šta kaže majka? Ona bi mogla nešto znati.. valjda. zna — usprotivih se.. događale su se vrlo vjerojatno kojekakve stvari. — Kakvog autoriteta? — Pa znaš. Oduvijek me nagovarala da sve zaboravim i da ne čačkam po zgarištu koje još uvijek tinja. Ubio se jer je . — Kad odlaziš? — Sutra.. — U to vrijeme kad se tata ubio. — Ali. Zašutio sam.. svjestan da se nede smiriti dok sve ne sazna. — Ali. ipak mislim da mu je to netko namjestio. — I nikome ni riječi?! — Nisam vas htio gnjaviti. svejednako ga gledajudi... — Pa. mog velikog prijatelja. da nije to zbog onog što se zbilo u gimnaziji? — Ništa se nije zbilo u gimnaziji . a onda sam sve shvatio. Trebalo mi je nekoliko časaka da dešifriram sadržaj poruke.. kad bi imao para. kad se radi o rođenom ocu. navodno nije bila kod kude. koja jetavorila na nekom opskurnom odjelu lokalne bolnice. majka mu je u bolnici teško bolesna. da se pričalo kako je tata prikazivao pornografski film za nekakve udbaše. sasvim neregularne. Ceduljica je zapravo bila uredan poziv za služenje vojnog roka. — Tako brzo su te spakirali . valjda i jesu. nisam o tome htio s tobom razgovarati.. a ved sutra putuje u vojsku. i ja sam ga netremice gledao. Htio sam otidi sasvim tiho i neprimjetno.sasvim tiho de Jaromir.. i sva ona sranja oko rastanka .. — Kako znaš da je nepravedna . Ti znaš što je bilo s mojim starim? — Znam. umekšano oblacima cigaretnog dima. — I jesu! — složi se on. Školu je nepovratno zabrljao. — Vidiš — mirno de on. .... — A znaš li koji su to ljudi bili? — Još ne znam.. u Biledu. On se ironično osmjehne i ugasi dogorjelu cigaretu o drveni pod.. vidiš. Uistinu mu nisam zavidio na situaciji u kojoj se nalazi. — Ali film nije nikad pronađen. Sjedili smo nakon toga šutke. — To što se pričalo vjerojatno je bilo istina. ali o tome ne želi govoriti. — Kako? — Tako! Zbog starog. — Možda i to — složi se Jaromir. — Imam devetnaest godina i normalno je .

— To je zato što im je program sve katastrofalniji. Ali moje je vrijeme bilo prekratko. dakle dva-tri mjeseca nakon što smo Miki i ja prestali razgovarati. misledi da ga ne čujem. Ljubo Brabec (bas gitara) i stanoviti Surla. Smatrao sam da je konačno sazrelo vrijeme da joj napišem pismo i objasnim sve one nesretne okolnosti što su se ispriječile između nas. shvatio sam tek mnogo. Kako sam ved rekao. a odmah nakon toga podrapao čitav papir. Zgrožen pomišlju da bih sada tu opet nešto mogao križati. pa da sad istu stvar ponovim s Goetheom! Znao sam da je to pismo u složenoj operaciji i strategiji osvajanja Sonje neka vrsta ključne bitke. ali u stvarima ljubavi nepopravljiv pacer. ali opet malo pretjerano. u tredem neprimjeren izraz. u onoj hitnji i pometnji. ali troši struju koja je ponovo poskupjela. kad si se još bavio partijskim i političkim stvarima. IX. Taj prvi band nosio je sasvim zvučan naziv VIS Gromovi pakla. Eto. Čedo Kralj (solo gitara). — Dobro. konfuznom i zbrkanom gimnazijalcu. Ono je moralo sadržavati sve: prave argumente. — Svi vi pušete u istu tikvu! — rekao je pomalo snužden otac i otišao u sobu prespavati bugarski igrani film o problemima ratarske proizvodnje. kad smo ved naveliko čitali Jaromirova zafrkantska pisma iz vojničkog života. doduše. žvrljati. rekao si da de. Sad mi se ved ono "Draga Sonja" činilo nekako neadekvatno.. — Ako budeš pisao curama ljubavna pisma — rekao je jedne večeri moj stari — evo. prepravljati i mijenjati. na našoj školi. Sonja Grabar upisala se u prvi razred gimnazije. pa sam mislio. u četvrtom stilsku nespretnost . nakon čega otac Franjo od iznenađenja nije mogao izustiti ni riječi. zar demo sad i na struji štedjeti? — kazala je majka. kako se to tada zvalo. i ti trošiš struju bez veze. umjesto Sonja Grabar ja sam na kuvertu onako mehanički napisao ime njena brata. zaspiš negdje oko prognoze vremena i ne budiš se do odjave programa. Svake večeri legneš pred televizor. ved od same nakane bio osuđen na poraz. Prvi lokalni rock band. Zvučalo je primamljivo. da de je pokupiti jednostavno nekakav rezolutniji klipan i onda gotovo! Mučio sam se oko tog pisma čitavih mjesec dana. hitro sam ugurao pismo u kovertu. Sad. izuzetan stil i besprijekoran pravopis. dakle nešto što bi bilo primjerenije Ivi Andridu nego meni. moje epistolarno djelo činilo se savršeno. zgrozivši se odmah nad novonastalim značenjem. Jer. Koliko sam. To je ostalo od pokojne bake. kad provedemo elektrifikaciju zemlje.. samo da je imala priliku pročitati ga. Baš kad bi mi se učinilo da su stvari perfektno zakopane. emotivnu naglašenost. možda bih i uspio. Valjda je ponovo u literarnoj sekciji? — Lijepo je. Prekrižio sam "Draga" i napisao "Poštovana". Uzeo sam tu knjižicu i bacio je kroz širom otvoren prozor van. inače učenik SUP-a (bubnjevi i back-ground vokal). — Franjo. One kojima ta vremena nešto znače. — Za vrijeme obnove. nakon mjesec dana. zapravo. Vratio sam se novoj reviziji pisma. I to sam prekrižio. budem li oklijevao. Jednom sam si usrao život s Čehovom. — Lijepo je da se bavi pisanjem. svaka kuda blještati stotinama vata rasvjete. i sve bi krenulo iznova. i dan-danas mislim da je pismo bilo prilično dobro i da se moglo svidjeti Sonji. koji jest. ugledao bih u drugom odlomku neku dvosmislenost. dobru retoriku. Ima unutra divnih mjesta. dobar i ispravan učenik. da sam imao vremena koliko je Tolstoj imao za Rat i mir ili Flaubert za Gospodu Bovarj. Sonja je krenula u gimnaziju.VIII. moram . a sačinjavali su ga: Gogo Jazbinšek (vokal i ritam gitara). Te iste godine u jesen. Zatim sam i to prekrižio. Razlog tome bilo je jedno nespretno pismo koje sam kobnom zabunom uputio njemu umjesto njegovoj sestri. mnogo kasnije. formiran je početkom 1966. tu sam ti spremio Goetheova ljubavna pisma. pa napisao "Moja Sonja". — Svake večeri škraba nešto do pola nodi — rekao je Franjo mami. pa ga zbog toga nisam mogao prepustiti nestaloženoj i brzopletoj razradi. ili VIS (vokalno-instrumentalni sastav). još brže napisao adresu i pohitao do najbližeg poštanskog sandučida. da bih po tko zna koji put ponovo počeo od početka.

Red je da za Osmi mart naše drugarice mogu uživati u lijepo uređenom ambijentu. uglavljivanja metalnih pragova. Zlatni akordi. sami smo si krivi. znaš li svirati bas gitaru? — upitao me odmah Gogo drhtavim i nesigurnim glasom. frajer.podsjetiti da su u to vrijeme Zagrebom harali Roboti. Jedini je Delon do svog instrumenta došao na najkomotniji način. Gogo Jazbinšek. Od kompozicija koje su. uspjeli skinuti. koji je tek u gimnaziji postao sasvim O. Na sam Dan žena 1966. štelanja pick-upa ručne izrade i još mnogih drugih složenih radnji. čudedi se grobljanskoj atmosferi. Ipak. Surlini polovni bubnjevi. To kidenje bilo je direktorov uvjet. njemu je otac donio novu. Sve je bilo uređeno. Oko šest sati. Zlatni akordi. — Kao da ne svirate za osmi mart nego za Svisvete. — Kakvu zamjenu! Hodeš da pozovemo Ravijojlu Gašparid da ona s nama svira Smetanu? — Pa zar se ništa ne može učiniti? — Jebi ga. Svrha ovog podsjetnika jest samo u tome da naznači kako su Gromovi pakla mogli biti tek lokalna. Crveni koralji. — Dozvolit du taj ples ako gospoda čupavci o svom trošku sami ukrase našu školsku dvoranu. Čedo Delon. Dok su mu roditelji bili u posjetu nekakvoj tetki u Lici. Stari Brabec u njemačkom piscu Karlu Mayu vidi opasan američki propagandni proizvod. a ja sam se. Uspio bi i on. nije prisilno odveo u salon lokalne brijačke zadruge Bududnost. u svrhu odigravanja ove prometejske uloge. kamen i željezo". "She Loves You". koji vam je kurac? — upitah. treba odati priznanje marljivim pojedincima koji su. Na maloj bini stajala su pojačala. a onda započeli s kidenjem. bezizgledne. Mladi. Rad na gitari Goge Jazbinšeka trajao je dva dana i dvije nodi. — Pusti ga. — Ljubu je stari zaključao u špajzu — reče ledenim glasom Surla. Stvari su zbilja bile crne. Ples je počinjao u šest. da ga otac. "Twist And Shout" i "Mramor. —Jebi ga. Ljubo je unutra porazbijao sve boce s kiselim krastavcima i pa prikom i prevrnuo kantu masti. uzbuđen i radoznao. Balla". prekrasnu gitaru Gibson. ples nije smio propasti . unatoč totalnom nepoznavanju nota. kako onda ne bi u rocku! Zaključao ga je u špajzu. gradska atrakcija. "Walking The Dog". trebalo je pričekati na dvije stvari: da članovima malo poraste kosa i da se s radija skine dovoljan broj engleskih i američkih stvari. nacrtao u dvorani ved u pola pet. Balla. ne zna — reče Čedo Kralj. dok su Bosance uveseljavali dečki iz Indeksa i Pro arte. — Dobro. Nervozni i pomalo tremaši. Naravno. — Za tebe nisam Debeli! — odbrusih. iskideno i oblijepljeno prigodnim plakatima. bez basa ne možemo! — I nemate zamjene? Čedo Delon pljune Ijutito na pod. Beogradom Siluete. — Debeli. dečki su dovukli svu svoju opremu u dvoranu. K. podnijeli tolike napore i odricanja. radi istog cilja podnio je mnogo teže trenutke. osim Ljube Brabeca. Elipse. Nakon dva mjeseca svi su uspjeli postidi relativno zavidnu dužinu kose. O posljedicama te trampe nezgodno je na ovom mjestu i govoriti. Nakon što je VIS Gromovi pakla bio formalno osnovan. kojega su svi znali po nadimku Surla. kakvih je lokalna tiskara napravila dovoljno za idudih trideset godina. "Hang on Sloopy". gdje su bas gitarista u tren oka lišili potrebnog imagea. Pod je bio sav isprepleten kablovima. mislim i Zlatni levi. Uopde nisu djelovali kao da su pred promotivnim nastupom. dva mikrofona i gitare. ali stari ne otključava. a sastojao se od mučnog adaptiranja daske za deskriptivnu geometriju. na kojoj de biti predstavljen prvi VIS u povijesti našega grada. držao je maramicu na očima kao da plače. Bijele strijele. Morali smo tako nešto predvidjeti. u Sloveniji su bili ved oformljeni Kameleoni. ustane i zagleda se kroz prozor u korzo. Tri člana grupe sjedila su na stolicama oborenih glava. mislim da su ih VIS-ovi običavali stavljati u prevelikim i pretjeranim količinama samo da bi stvar djelovala bolje i električnije. zakazana je u gimnazijskoj dvorani velika čaga. Ali. on je kod lokalnog električara uspio trampiti novi novcati električni štednjak za jedno polovno pojačalo. Učenik SUP-a. kojom bi se u to vrijeme podičio i kakav zagrebački VIS. dva dana prije promotivnog koncerta. Vrativši se s misterioznog putovanja po inozemstvu. udarnom jezgrom nastupa držali su: "My Baby. nego pred hapšenjem. kad je dvorana bila ved dupkom puna. nemajudi druge. krenuo je kudi po gramofon i ploče. izgleda da ne može.

ali naša stara gimnazija nikad više nije imala vlastiti VIS. jer je kapetan Savid odmah zabranio to ludilo uz koje se ne može igrati šah). Prvi šok dogodio se u listopadu iste godine kad je bubnjar Surla uhvaden u provalnoj kradi. Kako sam oduvijek više volio slušati nego plesati. u šarenoj majici i običnim sivim hlačama. Surli i Delonu. Taj dopust bio je izvanredan. a odmah do nje spazih i Iidiju Svare. otvorila su se vrata dvorane. koja je bila nova Delonova cura. Suljo je bio sjajan dečko. pa čak i prouzročili kojekakve materijalne štete. tek da kažem kako mi se čini da bi postali i šire poznati. koji su se održavali u Starom kotaru. Samo. na kojem je u posljednje vrijeme boravila više nego kod kude. obrisao rukavom znoj s čela i odgovorio: — Starog je klopio infarkt. Nekoliko minuta kasnije dvoranom su se razlili zvuči nenadmašnog "Satisfactiona". znatno oporavljen. boljim gitarama. u naš grad svratio je na dopust kratko podšišani i nekako smiješno izmijenjene fizionomije (valjda zbog fmure i rijetkih brčida) . — A Ivanka? — Ona je u bolnici. Na njihovim plesnjacima. u kojem je raspoloženi Surla naprosto raznosio svoje polovne bubnjeve. a i mnogi drugi znatiželjnici. naslonio je na zid. iza kojih nije ostao nijedan zvučni zapis kao dokument povijesti rocka u našem gradidu.. dvije kemijske olovke i veliko pakovanje prezervativa.. skidajudi ih direktno s Radija Luxembourg. ali loš i dekoncentriran bubnjar. Iza njih dolazili su drugi sa sve dužim kosama. Da se stvari i na širem društvenom planu mijenjaju nabolje. a majka se okrenula i krišom obrisala suze. bacili su se u koloplet sačinjen od tjelesa obuzetih plesom. Gledao sam čas moje prijatelje "visovce". Zatim je drug Brabec. sasvim kratak i vrlo neugodna povoda. počeo ponovo praviti ideološke probleme i komplikacije. koje ne propuštaju nijedan sprovod. jačim pojačalima. a Delonu netko ukrao gitaru. tu pada zavjesa na kratku i meteorsku pojavu VIS-a Gromovi pakla. Gimnazijalci. koja je ludovala plešudi s nekim balavcem iz prvog razreda. a sve je konačno otišlo k vragu kad su se Gogo i Suljo posvadili oko neke male iz drugog razreda. Nakon prve stanke prišao sam uznojenim članovima grupe Gromovi pakla i upitao Ljubu: — Kako to da si ipak došao? On je otkopčao gitaru. Dva-tri koraka dalje ljuljuškala se Seka Zivanovid. Gogi. valjda potresena Jaromirovom sudbinom. Odvezli su ga u bolnicu. Obio je kiosk iz kojeg je odnio deset šteka cigareta Caneo. otiđi. na vratima je stajao nijem i ozbiljan Ljubo Brabec. nekoliko daljih poznanika i antipatičnih baba u crnom. . Domu JNA (jedan jedini put. tek nekolicina nas prijatelja.vojnik Jaromir Kralik. Zajapuren i znojan. eto. koji se stalno gubio u nekim skroz krivim ritmovima. koji se kao oficirske dijete doselio iz Banje Luke i upisao u našu školu. Cijele te godine gradska je omladina uživala u plesnjacima na kojima su svirale gradske zvijezde gimnazijskog VIS-a. koji je uvijek gunđao kad je trebalo izvaditi novčanik. Nije mi sad nagađati kakva bi im sudbina bila da se nisu neslavno raspali. maloj dvorani mjesne zajednice i drugdje. sezonska. kao i sve druge. izvadio iz džepa vjetrovke malu reklamnu bočicu ruma i počeo pijuckati. koja je tog proljeda polako i bolno sklopila oči na internom odjelu gradskog bolničkog centra. tako da je "Po vašem izboru" redovito kasnio barem pet-šest mjeseci za Gromovima pakla. Moj otac. terasi gradskog bazena. Kad je ved bio blizu izlaza. I. stao sam u kut dvorane. do moje mame i budi tamo dok se ne vratim. pa sam pomalo počeo zavidjeti Ljubi. X. Čeka da vidi što de biti . vedina nas prošla je kroz neku vrstu vatrenog krštenja. Ako ti se ne pleše. ozbiljnije se potukli. Oni su ovladavali sve novijim i novijim stvarima. molim te.zbog bas gitarista zaključanog u smočnicu. a urlik oduševljenja razlio se prostorijom. shvatili smo kad je VIS Gromovi pakla nastupio na sletu u povodu Dana mladosti. što im je strašno srozalo sound. za tu su im priliku prešutjeli ime i pridružili im harmonikaša. U godini blještavog uspona i iznenadnog pada Gromova pakla. čas Sonju. operator i biljeterka kina Romanija. jer smo se na tim čagama prvi put onako pošteno nalili. Taj šok grupa je pokušala prevladati angažiranjem nekog Sulje. U drugom kutu dvorane spazio sam i Mikija kako skriva upaljenu cigaretu u rukav vjetrovke. jer su oči svih gradskih mačaka bile uprte u njih. Na sprovodu nije bilo nikakve rodbine. sam od sebe je izvukao nekoliko banknota i dao mi da kupim vijenac ili cvijede. Došao je sahraniti majku. sindikalnoj dvorani Bisera.

ni za ukop. — Ah. Kad su grobljanski radnici. o trošku neke socijalne ustanove.. niti da de sukobi s ocem biti sve češdi. neraspoloženi spoznajom da im nakon ovog sprovoda nitko nede dati napojnicu. — Oho! Brada Karamazovi. Ova bolest prvo je izazvala nedoumice. ako je književnost bolest. a pola je prepisivao od onog Jazbinšeka. ali se uskoro pokazalo da su njegove nade bile i te kako naivne. Generalne pogreške i globalna zastranjivanja izneseni su na vidjelo. nego nešto sasvim deseto. — Izgleda da ovo čita . — Nekad je obavezno gledao kriminalističku seriju. ali se njegovim ocem kao pojedinačnom sudbinom nitko nije htio baviti. — Dečko se valjda želi riješiti svih obaveza čim prije. moda. da je bilo zlouporaba i monopola pojedinaca i drugih negativnih pojava. da de mu otac biti na neki način rehabilitiran. I to ne slučajno. i njegov adlatus Ceda Stefanovid.tiho de majka. ti ništa ne razumiješ! Lektiru je imao i prije. Kad se Brambor vratio iz vojske. sporadično. Dolje. Uz to što je kronična. Dostojevski. Kao što netko nakon kakva luda sna shvati da mu je krenuti u Ameriku. Kako je u novinama pisalo. — Koji mu je vrag? — rekao je otac Franjo. jer pandemijama obiluju drugi žanrovi: televizija. "zlouporaba položaja". — Da vidim — otme joj otac knjigu iz ruke. Otvoreno se pokazalo da je SDB (u čemu smo vidjeli samo drugi naziv za Udbu) radio svašta. nego sasvim namjerno. koja je na mom nodnom ormaridu pronašla knjižurinu s debelim kartonskim koricama. Čkalju i nogometne prijenose. nevoljko. od koje nedu modi ni u sljededim godinama pobjedi. u mraku i vlazi. do informbiroovskog samoubojice. niti da višak od deset nejednako raspoređenih suvišnih kilograma vjerojatno nikad nedu skinuti. žigosan i kažnjen. minula je ved i ona čuvena Plenarna sjednica CK SKJ. kao što se netko nakon probdjevene nodi konačno odluči oženiti djevojkom koju je još sinod definitivno iznogirao. XI. — Ana. ali se pouzdano sjedam da sam se te godine definitivno zarazio takozvanom lijepom književnošdu. nije to bila spoznaja da Sonja ima stalnog dečka. pa to mu je valjda propisano kao lektira — s olakšanjem de majka. Prvi su put za tu nedodirljivu službu izrečene stvari kao "sila iznad društva". obznanjen. Jer. "monopol pojedinaca". pa je navalio na školsku lektiru. I u lokalnom SDB-u. niti da Miki zacijelo nede više sa mnom prozboriti ni riječi.Jaromir nije imao para ni za cvijede. onda je ta bolest trajna. ni za takozvane karmine. Ruska stvar. Baš kad vam se učini da ste se izliječili.. U svemu tome Jaromir je otkrivao neka značenja koja su išla njemu na ruku. "prisluškivanje" i slično. ta je bolest pomalo i endemična. zvani Marko. ples i trač. koji je izveden sirotinjski. održana na Brijunima. ja sam se suočio s nekim novim stvarima koje de bitno obilježiti moj dalji život. kronična i naprosto neizlječiva. bilo je nekih kadrovskih promjena u smislu odlaska navodnih rankovidevaca. mirisom tiskarske boje. bogamu. tako sam i ja iznenada počeo čitati. A sad je ved četiri večeri zatvoren u sobi . Zar se ne sjedaš da ti se onaj . dobro skrivena od radoznalih pogleda. Ponadao se da de se ubrzo sve otkriti. Pa kako je to rješavao? Pola toga vidio bi u kinu i na televiziji. Ne sjedam se više koji me to stvarni povod natjerao na tako nešto. čuđenje. Dok su Brambora svejednako mučili njegovi problemi. Tanki čempresi vijali su se na sve strane. jave se recidivi prouzročeni nekim nuzgrednim povodom: šarenim ovitkom u izlogu. Prljavi veš Udbe bio je razotkriven. grobari su uz strašnu škripu navukli pokrovnu ploču i zatvorili skupocjenu granitnu grobnicu taj posljednji ostatak predratnog sjaja bivšeg vlasnika kinematografa Edison. ali sve to skupa nije bacilo nikakvo novo svjetlo na sudbinu njegova oca. nakon koje su u zaborav prošlosti odmarširali do tada čuveni drugovi Aleksandar Rankovid. Ne. Puhao je strašan vjetar i na groblju je bilo više nego neugodno. Kad su i majku spustili dolje. kako je doznao. temeljito i bez ostatka. te da njegova pretpostavka o očevoj nedužnosti može biti sasvim vjerojatna. podigli tešku pokrovnu ploču obiteljske grobnice. ležala je sedamnaest godina stara tajna koju je on namjeravao rasvijetliti. pa čak i zgražanje u obitelji. a ostatke strunulih vijenaca s drugih grobova mahniti sjeverac nosio je svuda naokolo. porazom Rankovideve grupe nastao je nov impuls za razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslavenskog društva. prišao je Jaromir korak-dva bliže i nagnuo se nad jamu. glatkodom bezdrvnog papira i slično.

sve se više govorilo o maturalnom putovanju po Italiji. za njom i otac. poput ostalih adolescenata. Bio je tih. danas mi se čini da sam ih potpuno zaboravio. sveti Ante Padovanski. Sve to. večerima bulji u požutjele stranice Putovanja Artbura Gordona Pyma ili Troila i Kreside. Umrla mi je majka. ubrzo je primijetila i moja najbliža školska okolina. Nije nas zanimala talijanska umjetnost. neprestano je odsutno buljio kroz prozor i glasno se useknjivao ogromnom bijelom maramicom. Ubrzo sam shvatio da je takva pretpostavka posve utopijska. Dostojevskog. Postao sam nešto šutljiviji. koju nam je predavao. zasjenilo je tog proljeda sve tekude probleme. Drugarica Ravijojla Gašparid čitav nam je mjesec govorila o raznim kulturnim i umjetničkim čudesima koja demo vidjeti u Italiji. jer je ljeto nakon četvrtog.njegov iz hrvatskog žalio da je u lektiri o Ani Karenjini napisao da se Greta Garbo zaljubljuje u privlačnog oficira Vronskog? — Onda ne znam — slegnula je majka ramenima. U kratko vrijeme./66. lako sam ih neizmjerno volio. a onda ispitivati soli. upisivao nam trojku u imenik. Zakon se vrada u Dolinu revolveraša). Galilej. koje je tada. — Sve vam je to isto — rekao bi i mahnuo rukom. bio je smiren i pomalo nezainteresiran. dok smo završavali tredi razred gimnazije. spor i beskrajno miran. Po mom ponašanju. na koje se išlo vlakom. i svi društveni sistemi naprosto jednaki. u nedostatku drugog posla.. dok se ostalima živo fudkalo što neka budala u razredu. Stendhala. XII. tamo iza granice. Znao je i po tri puta ispredavati lužine i kiseline. Krleže. Točno u podne. Ubio mi se najbolji prijatelj. Faulknera i Ibse-na. Nikako se ne mogu sjetiti je li naočale nosila majka ili otac. danas više ne znam je li bio . bit de dovoljno da se izdvojim iliti izdignem iznad amorfne mase razrednih kolega i kolegica koji nisu čitali uglavnom ništa. premda uvijek pomalo odsutan. nije pridavao mnogo vede značenje. Zatim me ostavila prva žena. smatrao sam. uz pomod kolektivnog pasoša i nekih trideset tisuda starih dinara po osobi. pisanje mi još uvijek nije bilo ni nakraj pameti. najradije prisjedam. zanemarujudi ostale tekude razonode. osamljeniji. kao i sve zemlje. poput televizije i filmova. izdigao sam se jedino u očima mog starog profesora hrvatskog jezika. pomalo pretjerana! Da sam se počeo intenzivno baviti nečim posebnim i. renesansa. jasno. zbog mature i priprema za prijamne ispite na fakultetima. kao i sve iznenadne sklonosti u toj dobi. ali su nas ta dosadna predavanja ostavljala posve ravnodušnim. nepoznato. kad evociram srednjoškolske dane. a na kraju. kad nam je prelazak preko granice izgledao još uvijek pomalo nezamisliv i nestvaran. On je u svojih šest desetljeda života obišao valjda pola svijeta i gdje god bi se našao. Dickensa. bez obzira na kvalitetu odgovora. Jedini koga predstojede putovanje u inozemstvo nije uopde uzbuđivalo bio je naš razrednik drug Krištof. kako sam tada naivno držao uzvišenim. I premda sam mnogo čitao. gnjavio okolinu svodedi stvarnosne i iskustvene stvari na netom pročitane klasike. valjda stoga što sam bio zabavljen vlastitim stvarima najintimnije naravi. nego ono nešto nejasno. Predviđeno desetodnevno putovanje po Italiji. Zole. Kad bi nas ispitivao. U tim godinama na maturalna se putovanja običavalo idi nakon tredeg razreda. Shakespearea. misledi vjerojatno da su. koji je prije rata u toj zemlji studirao. i sva podneblja. on je ispričao sljededu zgodu: — Prije četrdeset godina imao sam mladog i ambicioznog nastavnika koji nam je tako zdušno predavao povijest kao da je samo radi toga na ovom svijetu. Iznenada probuđena sklonost prema literaturi bila je. koji su u tim danima još uvijek izazivali nezapamdene gužve (Crna mamuza. o kojima nam nije rekao ni riječi. Kad mu je školska uprava spočitnula da na takav način nikoga nede naučiti kemiju. Profesor Krištof bio je osoba koje se i danas. uspio sam pročitati vedinu relevantnih djela Balzaca. predstavljalo pravu sredu o kojoj se gotovo svaki dan pripovijedalo. Gogolja i Puškina. Kemiji. koju sam uspio zaboraviti. ni Vatikanski muzeji. Potkraj školske godine 1965. pa je u razredu nastala apsolutna nezainteresiranost za ocjene i ukupni godišnji uspjeh. a nama bi se takva izjava učinila gotovo suludom. Nije nas gnjavio nikakvim ideološkim drilovima. bilo pretrpano obavezama. To samo po sebi ne bi bilo loše da nisam. te po koju knjigu Poea. Otada su mi se u životu dogodile mnoge neugodne stvari.

može biti upravo nesnosno. a ponajmanje verbalnih. kroza zube. elektromagnetizmu i kumulonimbusima? Gledam te njihove cigarete i naše. — Htio bih otidi jer mi je ovdje sve nekako blesavo i tijesno . — zbunih se — nisi još ni školu završio.. Pričalo se da joj uporno šalje nekakva pisma. kad su se posljednji vježbači povukli s trave i kad se ved počelo polako smrkavati. cvijedem i mnogobrojnim šatorima. onog dana kad nam je škola završila. gdje su točili medovinu. S tribina se oglase prvi taktovi glazbe koja nije imala blage veze s muzičkim ukusom mladih. sjekla janjetina i točili pivo i gemišti. Zasjeo sam onda ispod tribina i zezao se s nekim klinkama iz prvog razreda. pa onda vježba nekih drugih organizacija. evo ti čitave — reče on i izvadi tek otvorenu kutiju. nadobudni nastavnik povijesti? Tog preuranjenog ljeta 1966. moglo se malo i zabavljati. Tek kad bi se temeljito odvježbalo. Sve sam zaboravio. gvire i ostale bezalkoholne smišljotine. ali . Oko sedam.crn ili smedokos. Zar mislite da se sjedam onih gluposti što mi ih je predavao mladi. — Daš dim? — upitao sam ga. Prvo stoga što smo bili u zavadi. pa mi se sve čini da i u drugim stvarima moraju postojati takve razlike. trebalo mi je dosta vremena da pronađem ostale. Početkom lipnja. pa da se krene s ono malo zabave što su nam je nudili. salijede je sitnim oblicima pažnje i slično. — Da. pod kojima se nemilice komadala prasetina. ali mu se nisam javljao iz dva razloga. uz malo mašte. — Zašto? — začudih se. promatrajudi cigaretu. pa onda. Tebe nikad nisu mučili takvi osjedaji? — Pa jesu. To je valjda bilo propisano odozgo. Sutra idemo na maturalno. — Znaš — redi de Delon pomalo zamišljen — razmišljao sam o tome kako bi bilo da se uopde i ne vratim.. pa omladinaca.. — Jebi ga. što.. Prvo sam uspio pronadi Ljubu. naletio sam na Delona. Seka Živanovid. — Pogledaj samo od kakvog su finog papira napravljene.. ali se ipak. čak i djevojačko prezime supruge moga sina.. koji je oslonjen o ogradu trkališta pušio i pijuckao u travu. dru-20 jer je upravo igrao flastera Arleti. Zatim sam iz daljine uočio Mikija. moglo i uz nju plesati.. — To su neke uvozne? — rekoh. koju smo još u osnovnoj školi počeli zvati Arleta zbog blage sličnosti sa ženom popularnog princa Valijanta. da — promrmljah paledi cigaretu.. sve dok me jedna nije oslovila onim mrskim nadimkom — Debeli. nakon što je tolike godine tiho egzistirala uvijek u jednoj od prvih klupa u razredu.. klubova i slično. koji je za tu priliku bio ukrašen zastavama. Razlog tome treba tražiti u nenadanom interesu koji je za nju počeo pokazivati moj do jučer najbolji prijatelj Miki Grabar. Onako frajerski. Sve to bilo mi je ubitačno dosadno i želio sam da što prije završi. trebala se održati nekakva meduopdinska fešta u obliku sleta. Pojedinosti te ljubavi nisu mi previše poznate. — Budalo. Vidi ovu zlatnu crtu oko filtera . da je prati do kude. Razmišljao sam o tome da ostanem. trigonometrijskim funkcijama. — Škola! .. Kako sam na stadion zakasnio. postaje iznenada važna i zanimljiva osoba. Kad ved odem . Vježba pionira. — Nisi uopde patriot. — Misliš da ne bih znao živjeti i bez tih smiješnih spoznaja o beskralješnjacima.. nisam! Šta se tu može — odbrusi on i baci dogor-jelu cigaretu u travu. ukoliko mačka baš ne grize. Stvar su upriličili na gradskom stadionu. jer od nekog vremena s Mikijem nisam imao nikakvih veza. kako je duhan rezan . Prvo se od kasnih popodnevnih sati pa do mraka savjesno vježbalo. zatim vojske. ali sam ga odmah izgubio. raštrkane i zadubljene među svjetinom koja je preplavila travnati prostor. Sve manifestacije koje su u tim godinama priređivali mladima imale su karakter sleta. cigaretama posve suh. — Otkuda da se ne vratiš? — Pa iz Italije.ironičnim de glasom Delon. . Kako mu je nešto tako bedasto i neizvedivo uopde moglo pasti na pamet! — Zbog toga što imaju cigarete s takvim zlatnim crtama na filteru? — Ti se zajebavaš — reče on i krene prema tribinama. Od svega toga znao sam jedino da joj i u razredu stalno igra flastera.

Ubrzo smo shvatili da je Stevo Matid govorio istinu. nismo ni primijetili da se oko nas okupila sva sila znatiželjnika. Kako se ono zove? — Miki Grabar? — Da. onako prljavo. Šutirali smo se podmuklo. napet i uzbuđen. jest. Ovdje je sve bilo puno nekakvih debelih. mi sutra ujutro u pet putujemo na maturalno puto vanje! U Italiju! — rekoh. Baš njega. —Jebi ga. — Ovog demo vam puta oprostiti. Uhvatili ga Živanovidi i obrađuju ga. — Eno ti Ljubinog starog! Da ga samo žena vidi kako nakon infarkta tamani svu tu prasetinu .. ne miredi se s okolnostima njiho va praštanja. Nije nam mnogo trebalo da ugledamo komešanje sjenki pored jablana koji su opasivali stadion. kad im je predstava postala dosadna. — E. Borba je bila sasvim unfair i bez ikakvih pravila. — Jest. — Sve se pomiješalo. — Dvojicu — otpovrne Delon. od kojih je netko otišao po milicionare. da te on čuo što si maloprije pričao. Nitko zapravo ne zna kako bi se ta neizvjesna borba završila da se u nju nisu umiješali legalni organi vlasti u likovima komandira Radovana i pozornika Oljače. bogati. zadriglih faca koje su klopale sve u šesnaest. Ili bi bar sina zaključao u špajzu. koristedi se svim sredstvima kojima se mogao diskvalificirati protivnik. — Ni onaj visoki nije loš — dodao je Oljača. Ostat dete nodas ovdje. zatražio bi da se maturalno putovanje stopira. a ne da se okolo vucarate i tucete. počeli su se sve više zajebavati. eno tamo iza ograde tuku vam onog vašeg. Zaokupljeni mahnitom tučnjavom. tako da sam se morao skvrčiti. — Ovo mi sve više liči na proštenje. onaj isti tip koji nam je nekod bio mentor i arbitar za seksualnu problematiku. Delon se nasmije i krene prema štandu s licitarijama. — Nema veze — odmahne Delon rukom. mi ujutro u pet putujemo u Italiju! — vikao sam dok su se vrata plavog vozila zatvarala za nama. U taj čas pokraj nas se nađe Stevo Matid. dobro! — zaključio je ispitivanje komandir Radovan. ali se to pokazalo mudrim. Radovan i Oljača isprva su neko vrijeme gledali što se događa i pripomenuli: — Onaj mali bio bi dobar milicajac — rekao je Radovan. ni Živanovidi nisu propuštali priliku da udare ispod pojasa. kao da se nečeg sjetio. dvojica su — reče Matid i krene dalje za svojim poslom. udarali koljenom u jaja. sve skupa pokupili u "maricu" i odveli u stanicu Narodne milicije. — Vidi. Izjurili smo kroz vrata gradskog stadiona i počeli se osvrtati naokolo. kako zna propisno raspaliti. U žaru borbe ne. a u sedam du vas pustiti kudi. koja ne daju da im netko dira sestru. Nije bilo vremena za oklijevanje. Nede ništa ostati od njega. — Ne može i jedno i drugo! Ako sutra ujutro putujete.. Jasno. gađali prstom u oko. — Koliko Arleta ima brade? — upitah. — Ali. Na stanici su nas počeli ozbiljno ispitivati.Odmaknuli smo se nekoliko koraka dalje i prišli šatoru s pečenjem. — Jebeš Italiju! Idi . ali kad su shvatili da su tučnjavu izazvala ljubomorna brada. — Koga? — upita Delon. A onda su nas. — Ali. pa smo ubrzo svi skupa bili prekriveni bubocima i plavicama. — Brada Seke Živanovid? — upita Delon. — Onog kome je stari doktor. mali! — odbrusi Oljača. — reče Delon. Uletjeli smo poput mladih lavova u taj koloplet i počeli udarati na sve strane rukama i nogama. a sve manje na slet mladosti — reče Delon razgledajudi licitarske bebe s ogledalcima. zastane i obrati nam se: — Dečki. mogli ste otidi kudi. — Samo se premalo služi nogama. jer sam na taj način prevalio starijeg Zivanovida koji mi je skočio na leđa. ali on. U prvi mah mislili smo da de prodi. — No.

znači. — Tebi se. — E. razočaran. Majka je stajala nasred kuhinje. — Dosta! — otresao se otac. Stanislave. strogi otac gnjavio . Razgovarali smo do dva ujutro i odlučili da i dalje budemo ono što smo bili — najbolji prijatelji. — Ne psuj mi ovdje. — Franjo . očiju punih suza. lijepo zapakiran i stegnut remenjem. Koračali smo slabo osvijetljenim ulicama i šutjeli. Ionako u ovoj kudi moja riječ više ne znači ništa. salamu. držedi u ruci naš stari kofer. o tome demo mi odlučiti — strogo de komandir. I što sad? Da ga pošaljem nekamo? Nisam to mogao uraditi. nesposobna da izusti riječ. a onda skrenuo kudi. Sadržavao je putar. Zatim je slušao i šutio. raščupan i poderan. u pravu si. A sad na spavanje! Majka se šutke okrenula i otišla u sobu.. — Šta Franjo! — ljutio se stari. Kad sam se poslije dva u nodi vratio kudi. tako da smo Miki i ja ostali sami. "Nije ozbiljno". Kad smo došli i do njegovih ulaznih vrata. milicije i očeve prodike zaspao sam u hipu. sardel-pastu i komadid krastavca. ponižen. možeš slobodno raspremiti njegov kofer. Nema nikakve Italije! Nisam li u pravu? Stajao sam i tvrdoglavo šutio. tek tu i tamo progovorivši po nekoliko nevezanih riječi: "Ma ništa". jer da nije bilo njega. I on je uradio isto tako.. Drugi put de dobro razmisliti prije nego napravi svinjariju kakvu je napravio nodas. Rekavši "ja sam bio kriv". susprežudi bijes. Rano ujutro osjetio sam kako me netko nemilosrdno drmusa i zove po imenu: — Stanislave. — Ali. — Brzo se umij i uzmi onaj sendvič u kuhinji na stolu. Uzdahnuo sam i sjeo na prvu stubu njegova stubišta.. boga ti jebem! — prekine ga Oljača. Pa ipak. — Franjo. — Hajde. svjestan činjenice da mi je Italija ovog puta propala. Bio sam uzbuđen. rekao: — Ako ti je vlast oprostila. da l' ti se ide il' ne ide.. umoran od tučnjave. "Nikakav zapisnik". ja sam bio kriv . Zivanovidi su odmah bez riječi krenuli na svoju. Potom je spustio slušalicu i ljutito nam se obratio: — A sad u pizdu materinu svi doma! I zahvalite drugu Brabecu. Sonja je ved imala stalnog dečka. Suzdržavajudi se da ne prsnem od radosti. Vlak polazi za pola sata. zakasnit deš! Diži se! Protrljao sam oči i pogledao.. Oljača. onako pun modrica. "Mislite da de zakasniti". Ne rekavši ocu "laku nod". Ali. a nas trojica na svoju stranu. išli bi u kurac. puši. Franjo . uhvati me on za ruku i reče: — Jebi ga. ne znajudi gdje je bitanga. moj dobri. u nekoliko minuta sam se spremio. Propast de pare . Pokraj kreveta stajao je otac. ali platili smo ved trideset tisuda. i mislio sam da te nodi nedu uopde usnuti. ja idem iz ove kude.demo koji drugi put. otac je. ne ide u Italiju? — Ne ide. — Tu si čitavu nod drhtala od straha. kojeg li zajeba. kao da mi je na neki način prepustio sestru. Delon nas je pratio dva bloka. otišao sam i zakopao se pod pokrivač. "Kako vi kažete". vidjelo se da je pravljen s pažnjom i ljubavlju. — Neka propadnu! Neka vidi da nam je pedagogija i briga za njegovu bududnost važnija od para. odvedi ih da se rashlade. —Milicijska stanica — oglasi se Radovan. U taj čas na stolu ispred komandira Radovana zazvoni telefon.. nakon što je podigao slušalicu. U jednom trenu čak mi je priznao da je ono moje pismo namijenjeno Sonji malko prepravio i poslao ga Arleti. — Ako on ode u Italiju.... Ana. Stao sam zbunjen ali i zadovoljan. Znao sam da se suzdržava i bori protiv plača. kuhano jaje. a ne u Italiju! Izišli smo iz stanice. Majka i ja nedemo svojom popustljivošdu odgajati huligana. uzeo kofer i zgrabio onaj sendvič. ja nedu! U Italiju ne ideš. tuče se . Pije. A on na miliciji. jer svi pušete u istu tikvu. Dok sam ja mirno spavao. te kad sam sve ispričao roditeljima..

— Ali. Vratili smo se svi. Baš kad je Sreto raspalio neku laganicu u stilu Raya Charlesa. "izio vuk magare". ispričao sam razredniku kako je Delon najvjerojatnije odlučio da se ne vrati. Tada bi nastalo ono neugodno verbalno rifljanje. Kad smo Miki. što o autentičnim. ved ih drže vani. Kavana nam je još uvijek predstavljala neku vrstu djelomičnog tabua. Ali bi na koncu. puni dojmova. premda je pokazivao neke čudne namjere da ostane na Zapadu. netko se sjetio kako bi bilo zgodno otidi u bašču Gradske kavane. — Maznuo starom. U dva poslije ponodi Delon se vratio. Jedino je moja dobra majka još dugo vremena pokazivala zavidnu razinu strpljenja za moje putopisne sličice. znajudi da i taj eksces ved jednom treba uraditi. — Ma šta sad — prekine me on. a novac koji im je lijepio na čelo bili su pravi pravcati dolari. gdje svira slijepi orguljaš Sre-to. No. kako je govorio naš direktor. A onda se okrenuo. a onda te prasne glavom među oči. — Odjebi. Kad se tredeg dana maturalnog putovanja izgubio negdje u Rimu te ga do kasnih sati nije bilo u našem "albergu".. idemo! — uhvatih ga ponovo za ruku. Neko vrijeme u krugu naših gradskih prijatelja i znanaca predstavljali smo izuzetnu atrakciju. korpulentni Gujo Njerš. ipak smo krenuli u bašču. što o izmišljenim. dok smo sjedili na klupi skrivenoj u mraku parka i promatrali mačke koje su lako obučene promicale korzom. — Dođi za stol i ne izigravaj budalu! — Pusti me — istrgne on ruku. prošarano prijetnjama ukorom. koju nitko više nije mogao slušati. zalupio vratima i odvukao se gore. Iz Italije smo se vratili preplanuli. — Šta je? — otresao se na mene. molim vas da se udaljite s plesnog podija — rekao mu je šef sale. ispred dudana. Ono što smo tamo ugledali stvarno je bilo previše za naš prvi. — Znaš Guju. Nije htio redi gdje je bio ni što je radio. nego stari drugima. u kudu. čak i Delon. ali je smireni Krištof samo rekao: — Do jutra de se vratiti. i naše su priče ubrzo izgubile dostojanstvo i pretvorile se u običnu gnjavažu. pratedi ih uvijek s onom dozom pozornosti kakvu majke obično iskazuju samo sinovima. zašto si nodas rekao . spazili smo neku pijanu spodobu kako slijepom Sreti i njegovim muzičarima lijepi novčanice na čelo. Izašao sam u maglovito jutro i osvrnuo se. inicijacijski odlazak u mitski prostor odraslih. XIII. gegajudi se u ritmu glazbe i ispuštajudi razne neartikulirane glasove.se tim sendvičem i brinuo da ne zakasnim na vlak za Italiju... Jedne večeri. Ta pijana spodoba nije bio nitko drugi nego naš prijatelj Čedo Kralj. spoznaja i nakradenih razglednica na koje glupi Talijani uopde ne paze. opalit de te. možda deš znati . Čim malo ogladni. Profesor Popac užasno se uplašio i počeo nagovarati našeg razrednika profesora Krištofa da smjesta obavijesti karabinijere i našu ambasadu. Izgledao mi je nekako velik. Gujo! — odbrusio mu je Delon.. ha. važan i hrabar. Znao sam da je to Gujin stil. tog istog ljeta. — Otkuda ti dolari? Maznuo si starom? On se pijano naceri. Svjesni svih tih rizika. ha. — Mladi gospodine. — Kad jednom budeš imao moje godine. — pokušah ga upitati. ha! Nisam je maznuo starom. a još vede nevolje mogle su nastati ako te tamo identificirao koji od gimnazijskih profesora. Tako je i bilo. tako da je drug Popac načisto pošizio i u kolektivni mu pasoš upisao jedinicu iz vladanja. kako je svakog čuda za tri dana dosta. . Prvo ti dođe i moli te nešto topedi se od miline. zarobljenički logor u Hitlerovoj Njemačkoj. on koji je od čitavog pregolemog inozemstva vidio tek radni. izašao sam na podij i uhvatio Delona za ruku. — Čedo. Brambor i ja sjeli za stol. jer smo u društvu znali važno i meritorno pripovijedati o dogodovštinama s puta po Italiji. Na nju nisu baš dobrohotno gledali naši roditelji. na otvorenim metalnim stalcima. prijavom starcima i spominjanjem raznih opasnih životnih stranputica. Tata je stajao na ulazu i pušio. — Pladam dečke da mi sviraju. jer je odlazak u nju bio povezan s određenim rizicima.

Ali. ali znam da baš zbog toga nisam vjerovao onima koji su mi uporno tvrdili da je situacija takva kakva jest. Miki je volio voditi druge. idealiziran krajolik iz nekadašnjih školskih udžbenika. Ved od prvih igara. tog popodneva. Kasnije megaafere. ali sam siguran da su podvizi Čedina oca. pradena dvojicom milicionara. — Čedo. danas je velik dan za Čedu Kralja. veliki i bogato namješteni stan Kraljevih ušla su dva čovjeka u civilu. doznalo se ubrzo. a onda se i sam prevali sa stolca na pod. jer su novine tog ljeta bile pune tekstova o poslovima Čedinog tate. te da sam bio uvjeren kako su "neumjereno trošili" samo neki. kao i njegova želja i sposobnost da vodi ljude. prvih izleta i izlazaka. samo zbog toga što smo svi skupa neumjereno trošili... bili prava smijurija u usporedbi s privrednim megaaferama kakve de se pojaviti u sedamdesetim i osamdesetim godinama. a meni je bilo sasvim jasno da de ga Gujo ponovo pogoditi među oči. glava porodice .. još de i milicija dodi — promrmljah. dok se Delon dizao i snopom dolara brisao nos iz kojeg je liptala krv. Kad danas govorim o Mikiju Grabaru. ili do rezignacije u osamdesetim godinama. širila se i niska njegovih suradnika... Hodete dolare. pokušavajudi mu pomodi da se digne. koja je okončana mamutskim javnim suđenjem u sportskoj dvorani koju su nazivali "sokolskom".. zvale "gradskim ljetnim igrama"...— Mladog gospodina sam samo zamolio da ne pravi nered — reče Gujo dižudi ruke uvis. gospodine Gujo — mrmljao je Delon. — Dečki — počne on. smješka judi se. čega je sve tu bilo. Rekavši to. u lijepi. To suđenje novine su. Što se zapravo zbilo. tako da je hapšenje Čedina oca ubrzo preraslo u aferu. U početku sam tu ulogu . koji ti je kurac? — upitah ga dok je još pokušavao zaustaviti krv. teško sričudi riječi. koji se srušio kao pokošen. Sad. baci snop krvavih novčanica uvis. što zbog pijanstva. što zbog krvi koja nikako nije htjela da stane. Naime. XIV. zapravo se i ne sjedam. povlačedi se sa mnom prema stolu za kojim su nas čekali Miki Grabar i Brambor. Dok su ga milicajci odvodili. Delon je iz sve snage zamahnuo bocom i razbio je na Gujinom čelu. jebeni ti. tom brevijaru koji govori o našim smiješnim nastojanjima da na pravi način odrastemo. afera i društvene pljačke odveo do skepticizma u šezdesetim. zabilježeni u našim sjedanjima i Mikijevoj Povijesti pornografije. Paralelno s pojedinostima privrednokriminalnih radnji Miroslava Kralja. ljudi kojima je davao i od kojih je primao mito. Nisam dospio shvatiti što mu to Delon namjerava kazati.. saznali smo tek tjedan dana kasnije.. jer je u tom trenu Gujina glava sijevnula i pogodila Delona. kao da želi redi da ništa nije skrivio. ta niska prevara. za koje je na koncu dobio deset godina zatvora. Što se zapravo dogodilo tog dana i zbog čega se Delon tako ponašao. — Dečki. jednu važnu spoznaju dugujem aferi čiji je protagonist bio Miroslav Kralj: to je i ovo naše socijalističko društvo prihvatilo privredni kriminal kao normalnu društvenu činjenicu. koji postaje sam .. dečki. Delon je polako ustajao. onako odmila. dograbio sa susjednog stola bocu radenske i kad je Gujo krenuo da ga glavom ponovo nokautira. — Mladi gospodin mora odmah napustiti lokal — rekao je Gujo Njerš. — Tako je. i to ne samo one lokalne nego i zagrebačke. u kojima de se kao akteri pojavljivati i osobe od visokog društvenog i državnog povjerenja bit de uzrok zbog koga du u svojoj zemlji sve manje gledati arkadiju. ona dvojica u civilu započela su s premetačinom. Ipak. Ne znam da li me taj nečasni kontinuitet. čini mi se da je njegova sudbina apsolutno nejasna i nerazumljiva ne spomenu li se i njegove društvene aktivnosti. prije toga zbili su se još mnogi događaji privatnog karaktera. Onda se Delon naglo izmaknuo u stranu. da bi priopdili građevinskom poduzetniku Kralju da je uhapšen. a sve više organizam podložan neugodnim društvenim i moralnim infekcijama. koji se odnekuda ponovo stvorio u Delonovoj blizini. Plesači su vrisnuli i razmaknuli se.. — Ma šta si ti . — Bacaš dolare . — Mladi gospodin se okliznuo — govorio je Gujo.

nakljukani proizvodima službene pedagogije. jer sve to znatno nadilazi moje skromno znanje u toj domeni. Dirljivi rastanci i odlasci podsjedali su me na one tužne priče o međuratnim . jer je u našem gradu bilo pomalo nezamislivo da bi koji Brabec ostao izvan partijskih redova. ali sam siguran da se bez te sklonosti. što je njegov ljubavni život činilo jednostavnom uživancijom. vodenog. Premda je onako kao frajer bio sasvim u redu. komasacijom i melioracijom. To što je Miki Grabar ušao u partiju nije ga ni za dlaku promijenilo. naivno i pomalo priglupo. škola i slično. a kad su nas primili u omladince. premda su nas. Švedsku. nekonkurentnost. a pričalo se da kod kude. to jest da bude medu prvima i najboljima. prezaduženost. političke govornice i ostalo. sasvim oporavljen od udarca koji mu je nanijela očeva afera. gotovo svi iz razreda mogli smo postati članovi. nego ostaju na nekakvom sastanku od političke važnosti. ali obojica opteredeni "bratovskim kompleksom". Što je još bio. nekonvertibilnost. što naizmjence. u nedostatku masa. ljudi su ved naveliko odlazili u SR Njemačku. on bi skidao naočale. koliko nezanimljiv. te se šuškalo da u toj oblasti postoje mito i korupcija. Od najmanjih nogu Miki je bio organizator mojih akcija. ne znam. Ali. trigonometrijama i spektrometrijama. da vodi. Ne znam je li ta njegova sklonost bila osnovni motiv koji de ga odvesti do toga da se iskuša u politici. sintagmama i sintaksama. Mirovina koju je naslijedio od pokojne majke bila je tako neznatna da je doznaka koju je poštar svakog prvog donosio izgledala kao neka vrsta neukusne šale. Da. u politici nema što tražiti. mi kao da nismo čekali da odrastemo sami od sebe. nitko nam ni riječju nije spomenuo stvari kao što su energetski problemi. Ljubo Brabec. marljivo gazio s raznim gradskim mačkama. onto-genezom i filogenezom. igrao ja sam. Znali smo samo da pojedinci koji put nakon posljednjeg sata ne odlaze kudi. uopde. revolucijama i restauracijama. On kao da je ušao u SK tek tako. logaritmima i algoritmima. ustavnim pravima i federativnim uređenjem. slobodnog vremena. počeo nositi naočale i brkove. Bespomodno. a ni sposobnosti. tako da se on držao podalje od Arlete. Okolnosti ulaska Ljube Brabeca bile su ved sasvim drugačije. pod očevim nadzorom. čak smo i dijelili klupu. eto. ako se ne varam. Završavali smo posljednji razred gimnazije. stvari su se naglo pojednostavnile. dakle sve ono čime de nas u zrelosti zasuti dnevna štampa. U gimnaziji je prvo bio predsjednik prvog. s tim stvarima je bilo sve u redu. pa onda i drugog razreda. morao se brinuti za golu egzistenciju. smjeŠta je postao delegat u nekoj od meni nepoznatih omladinskih struktura. jer se o tome nije mnogo pričalo i jer je taj rad nama ostalima bio. svi smo mi na neki način bili "na liniji" i nikog kao da nisu razdirale sumnje zbog kojih se član SK ne bi moglo postati. XV. mučeni istim problemom. televizija. Delon je. Čim bi se u razredu pojavio kakav bitniji društveni problem. pa sam ja mogao malo predahti jer se Miki bacio na vođenje širih društvenih skupina kakve su razred. Kad smo krenuli u školu.drugog. kao sasvim razumljiva posljedica. toliko i nevidljiv. Nadi stalan posao bilo je vrlo teško. čime se. Što se tiče Ljubine moralno-političke podobnosti i razine njegove svijesti. interferencijom i rezonancijom. što se tiče toga. Dakle. kome život nije namijenio ovako suptilne teorijske probleme. Nekako se uozbiljio. uči i uvjerava ljude. Te mačke redovito nisu imale bradu. bili smo najbolji prijatelji. nego da nas drugi na najpedagoškiji način odrastu. prorađuje temeljne knjige klasika marksizma. Austriju. u osnovnoj školi Miki je prvo bio neka vrsta povjerenika u pionirskoj organizaciji. kako su nam govorili. Važno je samo to da iz svega toga. trljao ih maramicom i mrmljao više za sebe: — Razmotrit demo to na partijskom i vidjeti kakve nam je stavove zauzeti. nezaposlenost. Jer. Ne sjedam se više tko je sve u gimnaziji postao član SK. Jer. Ljubo nije pokazivao nikakvih potreba. što paralelno. a zatim omladinske organizacije čitave škole. Osim toga. Švicarsku i druge zapadne zemlje. Naš najstariji drug. ved dvanaest godina kljukali teškom i lakom industrijom. igara i. odlikuju pravi komunisti. da zadovolji oca kome je to bio melem na srce. proizlazi to što su ga u četvrtom razredu primili u partiju. kao da ga je uhvatio nekakav zakašnjeli pubertet. kao i sposobnosti. Miki i ja ponovo smo bili najbolji prijatelji. neefikasna privreda. a ja sam sasvim izgubio Sonju iz vida. Jaromir Kralik. u posljednje dvije godine silno je izrastao i postao najpledatiji i najviši učenik gimnazije.

U ovom periodu.000 dinara. uzbudljiv i temeljit. i tako je započela slavna djelatnost njihove ilegalne tvrtke. naknadno bi ustanovili da su u troškovnik zaboravili ubaciti razvodnu ploču i trista metara PVC kabla. — Pa dobro. A kad se. profesionalku. I na koncu.pečelbarima o kojima smo dosta slušali u nižim razredima. pridržavati se tehničkih propozicija. Kad bi i ukalkulirali u cijenu sasvim pristojnu zaradu. negirale su bilo kakvo postojanje strategije zavođenja. uslužna firma pala je u kolaps i raspala se. iako nam nikako nije uspijevao objasniti u čemu je razlika. ali je Ljubo Brabec tvrdio da između te dvije pojave nema nikakve sličnosti. pronadi nešto što isključuje mogudnost blamaže — rekoh (sada sam svjestan utopijskog karaktera ove rečenice). znači. jer su se obično odigravale između dva poglavlja. njegovo de prvo iskustvo biti upravo takvo. Jednom riječju: grozna blamaža vrebala je na svakom koraku. . soboslikarskih. — Zašto misliš da bi to bilo jednostavnije? — začudih se. strpljivo podnijeti naše eventualne nespretnosti i pri tom garantirati apsolutnu diskreciju. — Da. svjestan da u toj spoznaji nema ničeg utješnog. pa sve do tiskarskih (sitotisak). koji su se u ovom zabranjenom vrtu ved bili nazobali. — Neki su se tako izblamirali da su zauvijek odustali od drugog pokušaja. sudbinsku granicu i nađem se u svijetu odraslih. pa mora da u tim stvarima imaju i mnogo više standarde. preko elektromonterskih. jer takvih u našem gradu da i nije bilo. te su me kao takve čak i frustrirale. — One su stalno s muškarcima. ustanovilo da je Surlin prerani povratak iz maloljetničkog zatvora prouzročen bijegom. pi-smoslikarskih. normalan čovjek tuca četiri put tjedno — govorio je Stevo Matid — a drka oko dva puta! Po tome smo znali da normalne seksualne aktivnosti ne isključuju razne paralelne. pronadi prikladno mjesto. Bramborov stan ubrzo se pretvorio u sasvim neprohodnu bazu. upute i priče starih hahara. koji se iz maloljetničkog zatvora vratio mnogo ranije no što se očekivalo. biti zabavan. — Prva ševa djeluje mi tako komplicirano — rekao je sav očajan Miki Grabar — da bih je najradije preskočio i započeo s drugom. poznaju ih dobro. Miki. a Van de Velde i ostali slični autori bavili su se temeljito onim problemima koji nastaju tek postoje strategija zavođenja okončana. dobrano pijan. Nemajudi nikakve jake veze. koji je onako lijepo i temeljito pretresao Van de Velde. Brambor je bio prisiljen pribjedi privatnim uslužnim akcijama. svi su bar jednom u životu morali tu stvar uraditi prvi put — rekoh mudro. preko koje bi pronašao posao. diskretno prijedi na stvar. seksualno emancipiranih i potvrđenih muškaraca. hobističke radnje. No. — Zdrav. — Ali. onih koje to rade za lovu. kojim se Mikijeva Povijest pornografije malo bavi. Izvedbe na kakve sam nailazio u klasičnoj literaturi nisu imale nikakve praktične vrijednosti. Ali njih ne zanima seks kao seks. sve sam više bio zabavljen razmišljanjima o pravom seksualnom životu. Moraš pronad mačku. ali de negdje nakon mature. — A kurve? Možda bi trebalo s njima? — padne Mikiju na pamet spasonosna ideja. Ne. Znali su sklopiti posao za 300. nede pronadi pravu kurvu. ali nikako nisam znao kako da prekoračim tu presudnu. prilično brzo. bilo je normalno da s područja pornografskih sadržaja polako počnemo prelaziti u normalne vode seksualnih interesa. Kako je za otvaranje obrta potreban pozamašan kapital. te da pornografija zacijelo igra važnu ulogu i u životu normalna odrasla muškarca. privoljeti je. One de primiti lovu. kako de mi ispričati kasnije. a onda samo na materijal potrošili 298. otkuda nam kurve? U gradu i nema pravih kurvi. — Da. Kako su se razumjeli u sve i sva.000 dinara. Da mu bude lakše. neku vrstu mješavine radionice i skladišta. nabasati na nešto što smo u tim godinama zvali "redaljka". — Trebalo bi. to donekle komplicira stvar — zamisli se on. otkloniti mogudnosti neželjenih posljedica. Poslovali su tako više u skladu s prijateljskim i karitativnim nego s ekonomskim i tržišnim načelima. koje se obavljaju bez formalna legitimiteta i pladanja poreza. Brambor se bacio na tajne uslužne djelatnosti. jedina stvar u kojoj su ta dva dečka "zlatnih ruku" pokazivali katastrofalno nesnalaženje. udružio se s bubnjarom Surlom. bila je financijsko-kalkulacijske naravi. obavljali su poslove najšireg dijapazona: od vodoinstalaterskih. te su mi u tom smislu također bili beskorisno štivo. Priznajem. Pa ipak.

nikad nisam uspio saznati. a dama se samo nasmijala. učinili su tu nod u motelu na Sljunčari nečim važnim. U jednom trenu poželio sam da gimnazija potraje barem još deset godina. organizirano je oproštajno vede u motelu na Sljunčari. nagnula iz boce i dobacila mu: — Hajde. i zapitao: — Oprostite. te lagan strah pred onim što de uslijediti ved sutra. kao gimnazijski suvenir. dutio malen. ja sam izišao na korzo. na kojem sam ved bio izlizao toliko pari cipela. nezaobilaznim. kad ste imali posljednju menstruaciju? U nastupu džentlmenske brige.Protagonistice "redaljki" bile su neke vrlo emancipirane mačke kojima i nije bilo do love. Pokraj Gradske kavane sreo sam Sonju koja mi je kimnula glavom. moj otac je njegova shvadanja ocjenjivao dekadentnim. XVI. sasvim nedostatnih da se iz njih izvede ono što su naši profesori tako patetično zvali "životna odluka". Moj pokojni ujak Emil. Je li me ved tada sklonost čitanju učinila nesnošljivim prema bučnim. ovladati svim mogudim tajnama i problemima koje građanska znanost nije unijela rasvijetliti. U jesen 1967. Imala je nekoliko četvornih kilometara vodene površine. sve sam manje znao što du i kamo du. Šljunčara je bila jezero pedesetak kilometara udaljeno od našeg grada. frižideri. neumjesnim i neadekvatno pretjeranim? Nije li mi možda tek godila uloga razrednog ekscentrika. kad smo svi skupa uspjeli maturirati. a ja sam svoj. u to vrijeme više nije hodala s onim tipom. u vezi sa stavovima ujaka Emila. i krenuo na onu dugu šetnju što ne vodi nikamo. seksualni pedagozi za neiskusne ili nešto sasvim deseto. jedan od rijetkih članova moje šire porodice koji je uspio svladati građu čitavog jednog fakulteta. uspio sam upisati studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Četvrto poglavlje I. združene s dijalektičkomaterijalističkim pogledom na svijet. Radost zbog položene mature i prestanka jedne vrste životnih briga. htio se sam pobrinuti da ne dođe do neželjenih posljedica (?!). Sad. stao pred razgaljenu damu. penji se! Tako je Miki uspio izgubiti "jumfer". mali. koja je držala bocu vinjaka u ruci. gdje smo zakupili dvoranu i nekakav traljav bend. jer je smatrao da de prirodne znanosti. sastavljen od seoskih muzikaša. Inače. na pragu pravog života. nimfomanke. hrabro je ušao. Nakon što je obnova prošla. Prvi put sam se na gradskom korzu. slab i neodlučan. prenio na prvu godinu faksa. dok su se oni veselili. Jer ved sutra više nedemo biti zajedno. kad je Miki došao na red (status mu je dodijelio jedno od posljednjih mjesta u koloni). tvrdio je da učenje nije prikupljanje riznice znanja. Toj nodi na Sljunčari nisam prisustvovao. uz obalu mali motel i naselje vikendica. a nastala je negdje u ranim poslijeratnim godinama eksploatacijom šljunka. nego mučna spoznaja o izvjesnosti ogromnog prostora kojim nikad nedemo uspjeti ovladati. Ako se ne varam. nekom vrstom zaloga za sutra. nisam previše vjerovao ni u stavove ujaka . u drugom pak— učini mi se kako bi bilo najbolJe da prođe što prije . neizvjesna i melankolična pojava. ili mi je najbliža okolina počela idi na živce? I tako. pili i pjevali. a ni Mikijeva knjiga nije mi u tom smislu dala nekih korisnijih uputa. ja sam mirno produžio. jesu li bile kurve. velikim skupovima? Nisam li možda taj sentimentalni zalog za bududnost držao kičastim. Namjerno i sračunato sam odustao. U ljeto 1967. premda se više ne mogu sjetiti zbog kojeg razloga. nego do čiste erotske razonode s vedim brojem muškaraca. oportunističkim i malograđanskim. I premda je stajala posve sama. — Tek kad sam diplomirao — govorio je — uspio sam sistematizirati sve svoje neznanje! U doba obnove i izgradnje. Suočivši se s nečim čemu sam pridavao dignitet znanosti. sve sigurniji u to da je život koji nadolazi složena. Sada.. tata više nije imao nikakvih primjedbi. Vlastite želje i nakane u vezi sa skorašnjom bududnošdu djelovale su mi poput zbrkanih i poluartikuliranih natuknica. koji sam držao svojim prirodnim ambijentom.

kredudi na Sljeme. Zbog vas sam gledao tri filma. ili obratno. —Jučer u sedam krenuo sam na večeru u onaj tvoj Risnjak. sto kilometara dalje. — Ne znam.. jer mi je dignitet profesora omogudio besplatnu zdravstvenu skrb nad krajnicima.. — Slušaj. tumarao je po Dotrščini raspitujudi se za žičaru i slično. bio sam mlad i prepotentan. — Pa. snalažljiv i pametan. i tu smo se odmah podijelili. Stanovali smo zajedno u stančidu u Harambašidevoj ulici. — Nikad se nedu naviknuti na taj jebeni grad! — govorio je Miki. holendera i bidea. u našim je krugovima postao poslovični nespretnjakovid... koji je Mikijev stari uspio unajmiti od nekog bivšeg pacijenta (ukus duodeni)... — Zašto ne uzmeš kartu sa shemom tramvajskih linija? — Uzeo sam je neki dan. jer sam u prvim godinama faksa škartirao klasike i posvetio se onoj vrsti moderniteta koja se bavila dehumanizacijom. nije baš fino . a ujakovi prepesimistično. pa du ja otidi . Kao i moji vršnjaci. — Baš fino — odvratio bih. po završetku faksa dobiti ulogu besplatnog korisnika zdravstvene zaštite. Bludio je po Britanskom trgu tražedi Ilički plac. pa kako mi je to bilo jedino poznato mjesto . koja se realizirala jednomjesečnim prijavljivanjem na biro i uzimanjem dragocjenog žiga. alijenacijom i raspadom ličnosti modernog čovjeka. — Kolodvoru?! Spazio sam ga slučajno iz tramvaja. završio bi redovito na Katarinskom trgu. bilo je takvo vrijeme da su mi očevi stavovi djelovali preoptimistično. Nikako mi nije bilo jasno da netko. Ved od 1967. kad bi krenuo na Kaptol. Uz njenu sam pomod umjesto u kino Kalnik stigao do Zoološkog vrta. Naime. Miki Grabar drugima. držao se sposobnim. — Stanislave. To se zapravo pokazalo korisnim. došla bi zapravo k meni .. smatrajudi je disciplinom A ha od presudne važnosti za čovječanstvo. čija su dva brata. zanemarivši brigu nad sestrom na račun sifona. može pokazati tako nizak stupanj snalaženja u urbanoj geografiji. tucaš li ti nju. ved bi se pohvalio. ili se samo zezate dok se ja vucaram po kinima? — To je pitanje sasvim neumjesno.. ušla u vodoinstalaterske poslove. grad nam se učinio prevelikim za našu provincijsku mjeru. — Jučer je bila kod tebe. rekao sam patetično samom sebi i bacio se na ovladavanje znanjem. ali da je značenje diplomiranih profesora književnosti u tom istom čovječanstvu mnogo manje. prečesto žrtvama streptokoknih angina. zabave i svih onih užitaka kojima se odaješ kad se oslobodiš roditeljske paske. što sam ja držao faksom koji se upisuje radi studentskog tramvajskog bloka i odgode vojske. večeras bi Arleta došla do nas oko sedam .. Tako du. ali večeras . ni u očeve stavove u doba obnove. Ovo de društvo morati računati na nas. Studirao sam književnost. Večerao sam u devet na željezničkom kolodvoru.. što je Miki držao koještarijom jedva dostatnom za hobi.. a jedan od njih ima žensku.. — Jest. Jedni su naprosto poludjeli za gradom koji im je nudio obilje provoda. inače bistar. sarmama i štrudlima. Njegovo nesnalaženje u gradu bilo je katastrofalno. nastaju problemi koji mogu dobrano narušiti odnose u kudi. džamiju nikako nije mogao pronadi jer od minareta nije bilo ni traga.. dok je on upisao pravo. Valjda sam kartu okrenuo naopako.. od kojih je jedan bio crtani. — I prekjučer je bila. pa du . Vjerojatno je stoga ponovo počeo hodati sa Sekom Živanovid. i ti deš jednog dana dodi s mačkom. ja sam pripadao prvima. — Ali to je na suprotnoj strani. nagnut nad Kafkom. te su ved u petak prije podne jurili na kolodvor i vradali se svojim provincijskim picekima. — Nije neumjesno! Nije neumjesno zato što ne tucaš! Da tucaš. koje de se tek poslije pokazati uglavnom nekorisnim. Miki.Emila. te da se njihova funkcija uglavnom svodi na to da budu redovna klijentela biroa za zapošljavanje. Izgleda da sam sjeo u krivi tramvaj kojim sam došao do nekog okretišta gdje su svi izišli van. pametnim i nezamjenjivim. Kad smo s novim novcatim indeksima krenuli u Zagreb. . — Stanislave. Kad dva muškarca dijele stan. dok su drugi smjesta zamrzili Zagreb i držali ga petodnevnim zlom. umjesto prometejske uloge. Upisao sam književnost. Poslije se pokalo da književnost uistinu jest disciplina od velikog značenja za čovječanstvo.

sirova. ništa? — Nije mogla dugo ostati. ne mogu tražiti od tebe tolika odricanja. Dok sam gledao drugi put Tobruk i tredi put Šerifa iz Dodge Cityja. tri puta provjerio adresu i onda ga konačno poslao. Danas bez pretjerivanja mogu redi da svoju relativno široku filmsku kulturu dobrim dijelom dugujem Arletinoj bolesnoj skrbi za jumfer i Mikijevoj mlakoj navali. koji je rekao: — Izvrsno. uspio sam skinuti osam i dobiti deset kila u isto vrijeme. pa su se mogle jesti u neograničenim količinama. nakon nekog vremena zgrabio bih ujutro šaku sirove riže i progutao je. ali se ništa nije zbilo. Provodedi takvu dijetu. ali me nemoj ništa pitati. Ako večeras odeš u kino.— O tome je upravo i riječ. još egzotičniju i bizarniju dijetu preporučila mi je Irena Orešar. Svratit de sutra. Nakon "astronautske". ti ne moraš u kino. ne mogu a da se ne prisjetim i svih ozbiljnih savjetnika koji su me obasipali teorijski i znanstveno fundiranim strategijama mršavljenja. otišao sam u kino i sutradan. Njega su zbog ove dijete čak morali privoditi nekoliko puta u stanicu javne . drugi dan dva. Svim tim savjetnicima bio sam neobično zahvalan. sve do sto. nije uspio ništa napraviti ni za onih večeri kad sam utvrđivao gradivo iz Ubijte Jobnnjja Ringa i talijanskih "spaghetti westerna".. od kojih je svaki nosio po nula bodova. koje su onda potrajale kroz čitav ciklus Johna Forda u Kinoteci. Ovu dijetu vrlo rado je upražnjavao stanoviti Mirko Karabotid.. Ljutito sam spremio stvari. Kad je konačno (i navodno!) uspio poševiti Arletu. i dalje du nastaviti. Ali. ogrnuo "đubretarac" i krenuo. jer sam se jako dobro navikao. nakon pet-šest tjedana osjedaš se poput žene koja više ne zna je li jutros popila kontraceptivnu pilulu ili to tek mora uraditi. samo što rano ujutro i kasno navečer. bogati! Ne moram? — Ne. a u iduda dva mjeseca nadljudskim sam naporima skinuo devet kilograma i kupio nove Levisice (W 32. — Znači. — Je li? Onda deš mi jednog dana predbacivati kako nisi pofukao Arletu Živanovid zbog mene. Kad danas razmišljam o svim onim dijetama kojima sam uspješno ili bezuspješno trapio vlastito tijelo. Kako je on bio izvan forme i prilično uberspannt (opet Krleža!). zapadnonjemačku muzičku komediju Freddy und das Lied der Prdrie i još dva finska filma povijesne tematike. U nastupu očaja gledao sam ruski film Obrana Moskve. Jasno. inače skladištar. Arleta je imala problema s migrenom. ja sam se samouvjereno prijavio na kviz "Pojedinac protiv televizije" iz oblasti velikih svjetskih kinematografija plus dva povijesna finska filma. Sjedili su potom njih dvoje čitavu večer na kauču dok sam ja od šest i osam gledao film J. L 34). "Votka dijeta" dopuštala ti je da ždereš kao živina. Drugu. Ujutro se natašte pojede jedno zrno riže. mislim . Smisao dijete koju mi je preporučila bio je u tome da se ne jede hrana nego bodovi. dok su dijetalni savjetnici tvrdili da se može i te kako dobro jesti i istodobno mršaviti. uspio sam naletjeti i na sasvim nevjerojatne koncepte. dobila "ženske stvari". Riža je. naravno. S prvom znanstveno utemeljenom dijetom upoznala me jedna mamina prijateljica. Mrcina mi je u prolazu dobacila kako u Balkanu igra novi Lester. "holivudske". nakon što sam pojeo dvolitrenu teglu kiselih krastavaca. pet minuta po dolasku. a u jednom danu nisi ih smio pojesti više od sto. Napisao sam ljubavno pismo njegovoj sestri Sonji. kao neka junakinja Krležinih drama. poslije večere. "alpinističke" i nekih drugih dijeta. pogodan za duplo gledanje. a onda mi je pala na pamet i ta paklenska namjera zbog koje du se često lupati po glavi. Nakon tjedan dana stigao je njen odgovor. To mu dođe kao dupli konjak! Navečer. jer je njegova draga. — Ma. tredi dan tri i tako dalje. Ali. Dobra strana te dijete bila je u tome što pojedine namirnice nisu imale uopde bodova. kad sam se vratio s "duplog Lestera". a nakon dva mjeseca trošiš po dva sata na prebrojavanje zrnaca. Dugo sam razmišljao o tome kako da mu se osvetim. Nakon stotog zrna ide se nadolje. hvala ti kao bratu. sto prvi dan devedeset devet zrna riže i tako dalje. moraš trgnuti po dva do tri deci votke. Tu sam dijetu dokončao pokvarenim želucom. ali ni to nije pomoglo. Louisa Troje najednom kauču. rekao je: — Stanislave. jer sam kao naivna ovca smatrao da je osnovna pretpostavka mršavljenja najobičnije apstiniranje od hrane. Znanstvena tajna ove dijete ležala je u jednostavnoj činjenici što žestoka votka izgrize u želucu sve kalorije koje si poklopao preko dana. Iznerviran matematičkim okolnostima ovog dijetalnog postupka. Svaki prehrambeni artikl imao je toliko i toliko bodova.

Seka Zivanovid Arleta imala je indeks onog nekog čuda od više škole. koje je u ovom segmentu daleko odmaklo. uvijek su bili bolje odjeveni i imali za sobom kudikamo zanimljivije "succes story-je" od mene. pa i druge kilograme. vitamini i još neki drugi termini. sirovog krumpira i vezice peršuna tjedno. drug Brabec bi kao iz puške opalio: "Političku ekonomiju". II. visoka nautička za golfsku struju i slično). pa sve do nekakvih viših i visokih škola u čije postojanje još i dan-danas sumnjam (viša tekstilna. misteriozne indologije. obuzet dijetalnom terapijom. Durrenmatta. Umoran od znanstvenih pristupa mršavljenju. nakon čega je obično dolazilo rastrežnjenje. svrab tabana. jer je. od etablirane medicine. Pričalo se čak da je na fonetskim vježbama i drugim obligatornim seminarima imao pladenog čovjeka koji je skupljao potpise i odazivao se na ime Mr. Ona je preko dana studirala. Iz inozemstva. smjer dezena bluza i šlifera. koje smo slavili redovito svakih pet godina. odijevati se u Italiji. ali su imala neke nezgodne popratne pojave kao što su privremena ili trajna impotencija. — Iako sam od ove švapske stvari odelavio — rekao je gradski razbijač Trivo — ovako. Manna. nutricionizam. Od njih se sasvim pouzdano mršavilo. popadala na svim kolokvijima. Kako se to obično događalo. i stranputica koja su me u njima vrebale. anatomije. kapsule. Ako ništa drugo. U izboru fakulteta pokazivao se fantastičan dijapazon sklonosti. čitav moj razred pohrlio je na studije jer se nikom nije ostajalo u provinciji. mnogo sam zgodniji u ženskim očima. sa deset kila manje. vrativši se kudi. koji je u složenu problematiku fiziologije. Upoznali smo se na predavanjima iz teorije i metodologije proučavanja književnog djela. Irena Orešar je uz pomod teške veze upisala medicinu. na bankovnom šalteru ili u kancelariji socijalnog osiguranja. Ljubo Brabec upisao je studij ekonomije. Gogolja. Na prvoj ili drugoj godini studija književnosti u moj život neizbrisivo ulazi pjesnička figura Stojka Milica iz Novog Vinodolskog. otpadanje kose i slično. Ubrzo je počeo voziti kola (mislim Spaček). ali ne zbog hrane koju sam bacao ili ostavljao. preciznije sa Zagrepčankama. Kad bi njegovog starog pitali što mu sin studira. zabludjelog inteligenta humanističkog tipa. odlučio sam se za najprimitivniju opciju. III. prašci i slična farmakološka pomagala za uspješno i bezbolno mršavljenje. što ga je učinilo neobično jednostavnim za ukop. Ubrzo smo shvatili da je Delonu taj studij samo odskočna daska za neke druge životne pothvate. nego zbog neprekidne brige za moje zdravlje. Musila. srušila se u nesvijest u anatomskom kabinetu i vratila se u rodni grad. Dostojevskog. koja se sastojala od kuhanog jajeta. povratak i uhljebljenje u kojoj od bezbrojnih opdinskih referada. a uvečer se brinula za moju filmsku kulturu. Cheddo Kralv. upis na faks mogao ti je omoguditi bar dvije do tri godine tumaranja po velikom gradu. a drugovanje započeli katalogom omiljenih autora. Mnogo više uspjeha na istom fakultetu pokazao je Gogo Jazbinšek. ali nam se u prvim godinama nekako oteo iz vida. visoka PTT škola s posebnim obzirom na telefonske govornice. tako da mi se u jednom trenu posve izgubio iz vida. i govorio strogo kajkavski. Nekako s tim povratkom raspala se i njena treda ili četvrta veza s Delonom. e da bi se posvetili probitačnijim zanimanjima. zaludne filozofije. koja se sastoji u tome da se polovica sadržaja tanjura baci u smede.sigurnosti. Družio se uglavnom sa Zagrepčanima. bizarnih umjetničkih akademija. Poea. nefrologije. navodno korisne ekonomije i prava. u čijem su se nazivu nepomirljivo sudarale kozmetika. Vedina razrednih kolega brzo je okončala svoj kratki visokoškolski ekskurs. Ibsena. stizale su različite tablete. Upražnjavanje ovakve dijete najviše je rastuživalo moju majku. napravio i neke izgrede po lokalima u kojima je šljokao votku. pulmologije i pedijatrije uranjao sve dublje i dublje. Delon je upisao studij engleskog i francuskog jezika. To mu je valjda djelovalo nekako ozbiljnije i važnije. za koje je on uglavnom čuo ali se . neki Igor Amrušec uspio je uz pomod "redukcione ultradijete". interne. S druge strane. bančiti po Esplanadi i prvim zagrebačkim diskačima. Na godišnjicama mature. skinuti sve prekomjerne. Ja sam izredao Shakespearea.

Otac Franjo bacio se na tekst tako žestoko da je ved nakon deset minuta zaspao za stolom. za koje ja nisam uopde čuo. mitos duše. . sa zadovoljstvom mogu redi — definitivno je uništena i zametena. Drugu priču uspio sam objaviti u pravom književnom časopisu. Pod dojmom njegove pjesničke karijere i sam sam počeo pisati.pokazalo da ih nije čitao. — Koji ti je ovo vrag? — upitao me jednog jutra cimer Miki. ne kažem da nije — slegne on ramenima. to — nasmijem se. koje li groze — pjesme u nevezanom stihu! Moja pjesnička proizvodnja iz tog perioda. — Što mislim. — Ovo tu.. a onda dodah. a nisam ih. renoviranju remize i nabavi novih vozila iz ČSSRa. Stojko Milid bio je prvi pravi. — Pa je .. Piše: "I istom Vječnošdu doseže se njeno meta fizičko Tijelo.. Novim imenima Telegrama (četiri komada). — Kakvi su tek oni koji nisu nobelovci. Pounda. Frenauda. Michauxa. koja počinje grozomornim arhaičkim sklopom: "Izdavna ved bijaše poznata nam nazočnost Arona Samuela u prigradskim lijegalima za puk i izgladnjele sirotane . koju sam stvarao tajno. pa kako joj je ostalo mnogo toga nejasnog. kad je među informacijama o sindikalnim kreditima. pa makar i od Mikija Grabara. na osami. valjda kao primjer otvaranja udruženog rada prema umjetnosti... slijededi stvaralačke trendove pisca koga sam poznavao. U pravi čas Stojko Milid je ocijenio da poezija ima slabu recepciju. šta?-. Prva priča koju sam napisao zvala se "Zrca-1 " i bila je varijacija nekih motiva iz Poea." Ponekad mi se učini da me zbog te priče još i danas kondukteri gledaju sumnjičavo i pomalo sudutno. Prijvod pjesme jednog francuskog nobelovca. oduzevši mu smjesta "Bestjelesnu ženu" iz ruke. Ono što me u Stojka fasciniralo bilo je to što je on pisao i imao ved objavljenih radova u novosadskim Poljima (dva komada). jasno.. najviša razina poetskog izričaja. odlučila je posavjetovati se s ocem. ima — rekoh pakosno. Thomasa. — Ali. astralni poriv .priča.. te u Studentskom listu (jedan komad). kažeš? — Da. kurac se ti razumiješ! — rekoh. — To ti je metafizika. Ovo ovdje ne bi ni pas s maslom pojeo! . koja je moju priču pročitala četiri puta. Franjo? — upitala ga je majka.. rekao sam ti kad se upisao na taj smiješni fakultet. ne skrivajudi radoznalost. što je Stojko držao legitimnim početkom literarne karijere. jasno.Jutros si ponovo dobio pismo. — Što je iz tvoje perspektive sasvim svejedno .. — Jebo te! — reče on glasom koji ništa nije obedavao. postao prozaik. a on je naveo Chara. — To smo radili na seminaru. da — rekoh. pronašavši na stolu tek otkucan primjerak pjesme "Bestjelesna žena". pa je prešao na krade prozne forme fantastičkog Tako sam i sam. — To je nobelovac. — Ma. — Šta.skočio sam kao da ne znam. u sebi: "Cviljet de ti tu na jastucima sestra dok ti budeš gledao od četiri. šest i osam rumunjsku gnjavažu Hajdučka osveta s Margo Barbu i Emaniolom Petrutom u naslovnim rolama. — Stanislave — prekine me on. Bila mi je kao kruh nasušni potrebna jedna jedina riječ pohvale.. ni čitao. Pošto sam je umnožio u dvadesetak kopija i bezuspješno ih razaslao na adrese Svih mogudih književnih časopisa. Nije li izvrsno? On se zagleda u papir dok sam ja željno očekivao njegov sud. verificirani pisac s kojim imao čast razgovarati. Da nema tu nekakvih novosti? Mislim na erotskom planu? — Ima. večeras mi dolazi jedna sasvim tjelesna žena . Još i danas zamišljam lice marljivog tramvajca. Jedan primjerak časopisa poslao sam mami. pa smo se zbog toga morali napiti." — Ah. autor fan. objavljena je posredstvom tetkina prijatelja u ZET-ovom sindikalnom listu. nabasao na moju fantastičnu pripovijetku. Cesairea. — Što ti misliš.

Mikijeva tvrdnja djelovala mi je ozbiljno. umjesto šala — Faulknera. jedino umjesto gemišta ili špricera nije kupovao ništa od literarnih stvari. zbog izuzetne higroskopnosti i termičke zaštite). — Pa. pored šanka. sjedao sam se naoružanih i maskiranih japanskih studenata u ravnopravnoj samurajskoj borbi s okloplje-nom policijom. i gdje su svoje nove stihove čitali Stojan Vučidevid.. Vjerojatno stoga što sam držao da se svi svjetski trendovi u nas ponavljaju u formi neuglednih i reduciranih pandana. — Ovo je radnička zemlja. Hodao sam po različnim zborovima. te dvije važne godine koje sam imao priliku provesti na fakultetu.. za svaki slučaj. — Zato što mnoge stvari nisu u redu. i 1971. koji se tada smatrao najprikladnijim studentskim specijalitetom. — Dodi de — rekao je Miki. idi pa im se pridruži! — Tata. Berislav Nikpalj i Branislav Zeljkovid. — Ti da se nisi miješao! — rekao mi je stari za nedjeljnog boravka kod kude. Bio je to skepticizam kojem me valjda naučila literatura. pa i još neke zemlje. — Kad se radnici budu bunili. ali me posve odvukao od stvarnosnih problema. Bagdalu. Sva štednja bila je u službi nabave knjiga. ti si defetist! — rekao sam mu prilično drsko. a vi ste djeca tih radnika. mitinzima. umjesto gada. da sam ja defetist. a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice. da mu ne ispadne futer. o tipologiji književnih struktura. zašto se onda radnici ne bune? — ved sam tada volio oponirati ocu.. U proljede 1968. pratiti bilo kakve vijesti i zanimati se za politiku. Za kišnih jeseni Stojko je nosio svoje stare cipele (mislim da ih još i danas posjeduje) futrane novinskim papirom (najbolja je bila Borba. a zatim se.Majka se nagnula nad časopis i ustanovila da je moj rastreseni otac pročitao uvodni dio prijevoda Heideggerova eseja "Što je metafizika". a pred drugima vješto izmicao. V. ne bi ti danas studirao. Literarni elitizam Stojka Milica pomogao mi je da na ulici lako razlikujem Tomu Podruga od Frenkija Reinhofera. o glagolskom pridjevu trpnom kod Krleže. — A zašto de dodi? — upitao sam ga. Umjesto čarapa. s nešto smanjenim intenzitetom. Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom. Sjedao sam se snimaka iz Latinske četvrti. kupio bi Kafku. prenijelo i na ostale sveučilišne centre. a ped u studentskom domu ložio je ladicama ormara i ostalom suvišnom drvenarijom. Ubrzo je počelo kod onog slavnog nadvožnjaka u Beogradu. Vidike i Kolo. Pogotovo gledano iz naše perspektive. a čarape je. kupio bi Jovcea. Zatim bismo tumarali po gradskim knjižarama trošedi posljednju paru za nova Polja. i sve što se odigravalo ovdje djelovalo mi je pomalo provincijalno. Stojko Milid učio me kako je najlakše popiti litru i vodu u Vinkomiru.. da nema te stvari koja iz određene perspektive ne bi izgledala loše. Mislim da baš zbog te nagnutosti nad literaturu nisam uspio potpuno shvatiti sve ono što se događalo 1968. nisam ni sanjao da de te stvari dodi i do nas. dobro. posve sam prestao čitati novine. Jurili smo naokolo i po kojekakvim opskurnim mjestima pratili književne večeri na kojima se govorilo o važnosti metafore za poeziju i šire. ali sam u nju ipak sumnjao. o funkciji aorista u ranim prozama Mirka Božida. naime. staloženim pokretima. potpisivao neke peticije. Zvonimira Goloba od Miroslava Slavka Madera. IV. nego bi defetirao skupa s nama u bijedi i siromaštini! . kad je val studentskih nemira uzburkao Zapadnu Evropu i Ameriku. Čuvajudi zadnju lovu za knjige. gdje su studenti poskidali kamene kocke s ulice da ih bacaju na policiju. — Slušaj ti. oblagao najlonskim vredicama. Kaput je obično oblačio mirnim. On mi je pokazao što je to "grah s podmornicom". zatim Rudija Dutschkea i pohoda njegovih borbenih studenata. Ljerka Mifka. i dok vas oni hrane . Pod utjecajem literarno-artističkih opredjeljenja Stojka Milica. a zatim strugnuti van. Znao sam. polizali prst i platili običan grah.

kad sve bude kristalno jasno. Naravo. jasno da bi polagao. eventualno. sve koji smo gajili iste nade. O svemu što se tada događalo u onoj nesretnoj zemlji znali smo samo u globalnim crtama. službenog stava još nije bilo. premda su postojala i stanovita predviđanja u pogledu takozvane "vrude jeseni". — Aha! — rekao je zadovoljno oficir. sred čitana Prousta. — Kao pisac. — Našeg druga Tita . gdje de biti sva ona bit u kojoj mi danas još nemamo pojma. a majka se bojala da de me netko otkucati ili uhapsiti. Miki nas je. Podsjedalo je to pomalo na šutnju kojom pomireni supružnici pokušavaju zaboraviti prijašnje sporadične nevjere. koje je. godina dobila dignitet koji i danas ima. knjigama. a moj stav — govorio mi je Ljubo Brabec — zapravo više nije nikakav! — I što deš bez stava? — Lako je tebi! Ti si zabrazdio u literarne vode i nemaš obavezu da se izjašnjavaš. sve je ved bilo prošlo. tata ti sve to govori samo zato da izbjegneš eventualne neugodnosti. ili se radi o sasvim drugim razlozima. pobrinule su se potkraj kolovoza jedinice Varšavskog pakta koje su umarširale u Čehoslovačku da bi porušile zasade takozvanog Praškog proljeda. stanovita je gorčina ostala. malo toga znam o toj čuvenoj godini. bavit du se samo imanentnim problemima literature — rekao sam strašno blesavo. u jesen te iste godine. jer u to vrijeme novine ekscesnim situacijama nisu pisale onako metodično kao što de pisati u osamdesetim godinama. Pravu narav zbivanja zbog gomile kontradiktornih vijesti.— Zaboga.koji je Rusima očitao . Polovicom mjeseca otišao je kudi da se sprema za ispite.. Te jedinice svi su onako kolokvijalno nazivali jednostavnim nazivom -Rusi. ali u skladu s tim nikad nisam napisao nikakvu knjigu o 1968-oj. jer sam u njegove političke stavove imao povjerenje. te da jedu samo kruh i Zdenka sir. Godine 1968. — Stav je mog oca da je to užasno. čak ni u vremensko-klimatskom smislu. ali je ta sekunda bila prekrasna. pružajudi nove dokaze. Koliko se sjedam. što se dalo zaključiti po tome što se ta godina poslije vrlo slabo spominjala u glasilima. bilo je teško nazreti.. Premda se doimalo da su se u tom "happy-endu" sve suprotnosti nekako idealno izmirile. prestao sam s roditeljima razgovarati o 1968-oj. Tog dana došao sam u Zagreb i u tramvaju spazio gomilu ogromnih novinskih naslova na tu temu. Pa mogli bi te uhapsiti i lišiti te prava na fakultet — usplahirenim de glasom majka. jednostavno prešao. jesen 1968. te iz tužnih i apsurdnih romana Milana Kundere i Josefa Skvoreckog. u koju ni sam nisam vjerovao. od danas se ponovo osjedam kao Čeh! — rekao je Jaromir Kralik. Stanislave. Stari im je ponovo smjestio ono što im pripada! — rekao mi je Ljubo Brabec te večeri u Gradskoj kavani. . romanima. kako piše Kundera. godina završila je govorom maršala Tita i kozaračkim kolom na nekom beogradskom lokalitetu. Da bi 1968. doduše posve paušalno. Ti deš. memoarima. svi su čekali Titov govor. Ali. stav je moje partijske organizacije da je to pretjerano i neadekvatno. — Dečki. nakon deset godina. nije bila vruda. drugi je u tome što nije bilo pravih i iscrpnih informacija. Jedan razlog je u tome što me zatekla posve nepripremljena. Slavna 1968. trajalo jednu sekundu. — Poslije 1948. te da je sve to grozna izmišljotina. Kad se konačno vratio. Studentska gibanja bila su tema o kojoj se s roditeljima naprosto nije moglo razgovarati. I premda sam se trudio da im pokažem visoku razinu vlastite političke svijesti. — Koga to nazivate Starim? — upitao nas je oficir sa susjednog stola. U to vrijeme očekivao sam što de redi Miki Grabar. Osnovni izvor pouzdanih informacija bilo je tek ono što smo sami vidjeli i doživjeli.. Međutim. More pojedinosti doznat demo mnogo kasnije iz izvrsnih knjiga Jirija Pelikana i Zdeneka Mlinara. filmu. Ne znam je li početak Mikijeve političke karijere bio uzrokovan spretno očuvanom nedužnošdu u šezdesetosmaškom ekscesu. Nakon toga ga je novi govornik otjerao. svi su nam se razgovori završavali istim rezultatom: otac Franjo poricao je svaku ozbiljnost studentskom pokretu.odbrusio mu je Miki . napisati pametnu knjigu o tome. Na jednom mitingu rečeno je da su studenti u Beogradu osvojili neki fakultet i tamo se zabarikadirali. Zatim je na govornicu izletio nekakav zajapureni tip i kategorički ustvrdio da se upravo vrada iz Beograda. u Zagreb je navradao tri-četiri puta.

. Nastavljao se sukob na ljevici između mog oca i Sovjetskog Saveza. Čak je i Čedo Delon 22. Nedugo je zatim mobiliziran i odveden u rezervu iz koje se brzo vratio. neki je idiot navečer na gradskom korzu lansirao vijest da su ruske i mađarske trupe prije dva sata ušle u Vojvodinu. umjesto da uživa u hvatanju ogromnih štuka (o čijoj veličini postoje tek rijetki svjedoci). ja du ručati u Mignonu ili kod Bureša! Njegove ribolovne aktivnosti te su se godine rapidno smanjile. Jedne nedjelje majka je uzela cvijede da ga odnese na grob pokojnog ujaka Emila. čim bi došlo do kakvih okapanja s njima. stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo. ako budeš u idudih šest mjeseci kuhala grah ili gulaš. Ta vijest podsjeda na šalu Jakoba Levitana iz Županova romana. Zatim su se posvađali. njegovom Dinamu uvijek sprašili previše golova. ali nismo znali nijednu.. — Ni Hrvati nemaju borbenih pjesama. pogranični ribolovni sektor na Dravi postajao bi sve nedostupniji. a koji šef države. otac se svojevoljno odrekao ribolova. Netko je zlobno primijetio kako Česi i nemaju borbenih pjesama. gdje je žestoko kritizirao ekspanzionističko ponašanje lidera Varšavkog pakta. Kako tu vijest nije želio provjeravati na licu mjesta.. to je plamen koji se ne može ugasiti tenkovima! — govorio je otac. ispravljao bih ga ja) još nije zatrto! Dubček i Svoboda još imaju šansu. ponekad mi se činilo da je njegovo nepovjerenje prema Rusima uzrokovano ribolovom Jer. a prvo što je rekao o situaciji bilo je: — Ana. Njima je ukazivana pomod i pažnja na svakom koraku. Jadran je bio pun čeških turista koji su se plačudi okupljali oko svojih neobičnih malih trailera i šatora. — Franjo. — Odi u kurac! — bila je posljednja od primjedbi u ovom razgovoru. — Zašto samo govorite o Česima kad tamo ima i Slovaka? — rekao je onaj isti tip. a ujedinjenje Njemačke za 1970. možda nije pamet no da odlaziš na Emilov grob. talijanske je komuniste ved u idudem mandatu vidio u vladi. — Češko proljede (valjda Praško. pa je otac. ali se. koji držim uvertirom za konverzaciju u 1971. ubrzo ustanovilo da je vijest glupa i neumjesna šala. kolovoza prestao pričati o tome kako je tog ljeta ševio u Zaostrogu dvije Čehinje. u kojoj bi. kao po dogovoru. na sredu. kome su u posljednje vrijeme najdraže političke osobe postali Dubček i Svoboda. No. da se vratimo kolovozu 1968. Premda je to zločesta pomisao. što ga je silno oneraspoložilo. a otac ju je prekorio: — U ovako složenoj situaciji s Rusima. abdikaciju engleske kraljice prorekao je za 1962. nedjelje uglavnom provodio hrčudi uz televizijski program ili prijenos nogometne utakmice. godinu. Napeti odnosi sa Sovjetskim Savezom probudili su u moga oca onaj pritajeni animozitet koji je prema Sovjetima počeo osjedati 1948. godini. Borbene su pjesme osobito lijepe u Republici Srbiji — primijetio je tredi sugovornik. Tako je. godine. ali je vrlo brzo shvatio da stvar ne treba udarati na sva zvona. primjerice. pa se majka rasplakala. te su ostajali u besplatnom produžnom smještaju dok se ne vidi što de i kako de. — To bi bilo isto kao da govorite samo o Hrvatima. Desetak dana nakon ulaska trupa Varšavskog ugovora u Čehoslovačku. — Pokušali su nas zajebati 1948. a pokušat de i sada! — rekao je otac Franjo. a ne spominjete Srbe. Tata se intenzivnije uključio u partijski rad. Stoga meta njegova tvrdnja navela na pomisao da je Dubčeku i Svobodi odzvonilo. svojedobno Kennedyju prorekao osmogodišnji mandat. Miki i ja čvrsto smo odlučili da demo ved sutradan demonstrirati protiv oružane sile istočnog lagera. I htjeli smo zapjevati neku češku borbenu pjesmu. čije su se vanjskopolitičke prognoze malokad ispunjavale. jer se počelo pripovijedati kako se na Dravu ne može zbog vojnih jedinica i napete situacije. premda nikako nije mogao upamtiti koji je od njih šef partije.— I mi se osjedamo kao Česi — rekli smo Miki i ja. na što se nismo obazirali.

iako slaba zamjena za Jadran. Gledali smo neko vrijeme. a onda se pojavila i špica SEXOPOL FILM. koji je u šest sati imao projekciju. — Sad gledaj! Provirih kroz operatersko okance. stenjali. Nekad su na nju kopirali filmove. jer uopde nisam ulazio u vodu. pošao sam kudi s Bramborom. jer se pokazalo da mi prenapregnuti kudni budžet ne dopušta da odem na more. Sudedi po vrudini. Jer. Neko vrijeme odlazio sam na bazen sa Sonjom.— Mona Lisa! — rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet. Iza svakog poteza jurio je na zahod. istini za volju. VI. Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. — Što ti je to? — Celuloidna vrpca. sve dok ona nije otišla na more. jer je projekcija morala idi bez zastoja. Potom se vrati i iz jedne ladice izvuče rolu sa smotuljkom filma. Upitno ga pogledah. — Još uvijek je dobra ženska? — reče on pomalo upitno. Berlin. morala je biti poluprazna. — To je tata morao vrtjeti 1948. nego "kunilinktus". — Konačno si dobio stalan posao? — upitah ga kad me uveo u projekcionu kabinu. — Čekaj! — zaustavi me Brambor. — Tata je bio vlasnik — reče Brambor. ali bi nam se i prečesto prikrpao. — Jako je malo ostalo. ne zove "kunilingus". a on siđe dolje kako bi zaključao kinodvoranu. U šest je uključio projektor i pogasio svjetla u dvorani. Jako je zapaljiva. U to vrijeme ved sam znao da je Bourguignon redatelj od kojeg ne treba previše očekivati. Gnjavili su se u travi. Na račun naših zajedničkih izlazaka. potraži rolu s brojem jedan i namjesti je u kudište velikog 3. Zatim rolu broj dva namjesti u kudište drugog projektora. Osim toga. Nakon jedne bjesomučne bazenske partije preferansa. protiv njega nisam imao nikakvih šansi. prema uputi iz Mikijeve knjige. Nisam vidio da li je puna ili prazna.5milimetarskog kinoprojektora. . — Pogledaj! — reče. — Malo je ostarjela. — Sad sam pravi profesionalni kinooperater. Odmah iza špice ukazaše se muškarac i ženska u zanosu ljubavne predigre. Zatim rez i jedan pravi pravcati "liz". pa sam mu služio kao poligon za uvježbavanje različitih brzinskih matova. Gradski bazen. On otvori drveni sanduk. U deset. koji se. Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu. zamišljen i pomalo odsutan. Miki više nije imao nikakvih primjedbi. Namjesti kolut. i to kad ga je mučila dijareja. sva je skracana. ustao sam i pošao kudi. uzdisali. — Gledaj! — rekao je. Beskonačno dugo dopisivanje učinilo nas je u izravnim kontaktima pomalo nespretnim i zbunjenim. Na ekranu su krenule brojke. kao što nije "kontracepcija". nego "kontrakoncepcija". ne puštajudi nas da večer provedemo sami. kad je i druga predstava završila. — Kao i tata — rekoh. Osobito bi nam se često prikrpala sestra Zvjezdana. Ljeto te važne godine proveo sam kod kude. nakon koje sam izgorio na suncu. uvuče film u projektor i uključi. — Sad da vidiš ono radi čega sam te doveo. pokazujudi mi radnu knjižicu. Mislim da je to radio više iz dosade negoli iz opreza i brige za sestru. pružao mi je ipak kakvatakva zadovoljstva u obliku beskonačno dugih partija preferansa. šizedi kad bih ja te vježbe nazivao treningom. — Kome je morao vrtjeti? — Nekim modnim ljudima. a onda se bacili na šah. zatim se začuo pipser. tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja. koja je u to vrijeme intenzivno vježbala balet. — Svi smo pomalo ostarjeli. Prišao sam prozorčidu i vidio špicu filma Ja i ljubav s Brigitte Bardot i Laurentom Terzieffom.

priđe mojoj polici s knjigama i izvadi iz nje tanki. na nagovor nekog daljeg rođaka. Mikija nema? — Ne. pitajudi se kakvu li de mu bududnost donijeti ta neugodna tajna. — Ne zajebavaj — nasmije se on. Šutio je i djelovao mi sve tajanstvenije.. — Ljubo. —Jedan od njih zaglavio je na Golom otoku. Zatim je pristao na čaj. — Kojim ljudima? — Trojici — reče on pomalo tajanstveno. — Pa. drugi je otpušten nakon odlaska Rankovida. konspirativno. pa je zapanjena publika. a projektor se ugasio. neugledni pjesnički prvenac Stojka Milida "Ispred koplja". — Što je s tredim? — upitah ga tiho. — Reci mi. SR Njemačka. Mislim da je fakultet dobrano zapustio... umjesto prvih kadrova španjolskog filma Adios. vradajudi Stojka Milica na policu. Znam da nisam imao prava na radoznalost.. U zadnje vrijeme sve je više kod kude. kakav je on? Što misli o svim ovim stvarima i što govori u posljednje vrijeme? Gledao sam ga kao da nisam shvatio pitanje. Ved u prosincu iste godine zabunom je pred punom salom uključio projektor u kojem je zaostala rola pornida. U siječnju 1969.. pitao sam te nešto.. počeo si raditi za SUP? — rekoh više u šali. na mrklom stubištu umalo da se nisam sudario s nekakvom golemom prilikom. — Dobro. . eto. VII. da radi na crno. Bio je to Ljubo Brabec koji me tu čekao dobrih pola sata. onako intimno . — Ah.. a tredi .. ugledala ono seksualno valjuškanje u travi. Uplašio sam se i viknuo. — Ovo de se saznati — reče on vradajudi film u ladicu. kad sam jedva uspio umaknuti pred iznenadnim pljuskom u haustor kude u kojoj se nalazio Mikijev i moj unajmljeni stan. — O čemu? — Reci. Pijuckali smo onda "po nuždi" rakiju uz poluotvoren prozor dok je napolju rominjala kiša. — Pa. — To je onaj tvoj s kojim obilaziš kulturna događanja? — Ljubo. . Što se tiče bududnosti. Ušli smo u stan i on je sjeo u fotelju ne skidajudi balonac. Gringo.U tom trenu vrpca je istekla. Zatim su mu u onu istu radnu knjižicu upisali otkaz i bacili ga ravno na ulicu. eto . negdje u proljede 1969. ali što sam mogao. U prošlom je roku počeo spremati ispit koji su ukinuli. Jedne kišne večeri. čemu onda takvo pitanje? On ustane. ali je nije bilo. Htio sam skuhati kavu.. stvar je bila uistinu intrigantna. — Kako znaš? — Pa. nije bila sjajna. bar one najbliže.. tamo kod nas žele ga predložiti za predsjednika Saveza omladine . — Ti si Mikijev najbolji prijatelj — počne on sasvim ozbiljno. gdje si u zadnje vrijeme? — Htio bih s tobom ozbiljno porazgovarati — reče mi mračno. pa su me pitali kakav je zapravo . u gradu...Slušaj Stanislave. — Znaš. ovako — okolišao je on. — Tredi je ovdje. a sve manje u Zagrebu. spakirao je najnužnije stvari i otputovao bez radne dozvole u Stuttgart. o ovome nikom ni riječi! Šutio sam i gledao ga. ti si! — rekoh s olakšanjem. ali se pokazalo da nema više plina. a prilika se odmaknula i obratila mi se: — Koji ti je bog? Ja sam. — Tko je taj tredi? On zapali cigaretu i krene da pospremi rolu s predratnim pomičem.

Ljubo! — prekinem ga. Izađoh na hodnik. Ako bi ti . Ljubo ponovo sjedne i natoči si rakije. — Raskinuli? — Ne znaš? — Nemam pojma — rekoh.. — Pa .— A zašto ga žele predložiti ako ne znaju kakav je? — Znaju. — A Delon? — prekinuh njegovu petljavinu. a nakon nove politre i on je učinio isto tako. a onda se nasmije. Red je da se tako ozbiljne stvari temeljito provjere . što od prevelike količine crnog vina. znaš da sam radoznao. postoji mogudnost da i tebe primimo u partiju. — Znaju da je progresivan. nakon nekoliko sporadičnih dolazaka u Zagreb. a ja sam samo zakolutao očima. još sam te nešto htio pitati — reče kao da mu je neugodno.. — A Brambor? On se još više smete.. a ja za to vrijeme krivim kičmu po jebenim kinima. ali je zvučalo prilično blesavo. Ma ipak sam . — Ti znaš da ono s Bramborovim starim . — Sve du ti oprostiti — protisnuh pijano — osim ona dva finska filma.. — A ona tetka u Americi? — iznenada de Ljubo.. Popili smo četiri litre vina. A da ostavimo to za neki drugi dan? — Hajde. obojica smo sigurni da Miki nema mana? — Ima! — rekoh odrješito. ispolagao ispite.. i o uspjesima nekog kolektiva za koji nikad nisam čuo. Šutio sam. molim te. — Pa ti Mikija znaš koliko i ja. teško je to ovako izravno. — Delona sam pitao — otpovrne. Rekao je da je na taj način postao svjetski rekorder u "suhom hodanju". Kad je nešto kasnije Ljubo Brabec krenuo kudi. U taj čas zvono na vratima zazvoni otegnuto dva puta. — Bili bismo onda svi unutra — reče nešto što mu je valjda trebalo biti argument. On ponovo ustane.. — Pa jest. što od te bolne spoznaje. Ne znam zašto uopde plača stanarinu. priđe radioaparatu i uključi ga. uistinu iznenađen. te da su svi moji odlasci u kino ipak bili nekorisni. otvorih vrata i pustih unutra pokislog Stojka Milida.. znaju — smete se Ljubo.. da je u gimnaziji bio aktivist i na raznim funkcijama . — Ljubo.. Donio je dvije litre crnog vina i važnu vijest da je Republika upravo objavila prijevod Robbe-Grilletove proze.. Glas spikera deklamirao je o tekudem položaju štafete. pojavio i Miki Grabar. ne seri! — prekinem ga jer mi je njegovo pitanje bilo glupavo.. Mislio sam da demo ozbiljnije popričati.. — Ima? — začudi se on. zastao je na izlazu i rekao mi nasamo: — Zapravo. — Pa ne bismo baš bili svi — pogledah ga ispod oka. — Mislim da su raskinuli — reče. ali su me ipak pitali.. . — Osnovna mu je mana to što ved mjesecima pokušava potucati Arletu. — Pa koji ti je kurac.. — On s njom nema neke prisnije kontakte? Znaš da medu američkim iseljenicima ima sva sila onih . Je li.. —1 znaš što mi je odgovorio? — Što? — Da mu dam dvadesetak godina da porazmisli. da je član. da bi. reci. Nakon toga sam dugo povradao u zahodu... tako da se njemu razvezao jezik do te mjere da mi je priznao kako je sa Se-kom Živanovid stvarno raskinuo. stvarno me zateklo njegovo pitanje. Što im odmah nisi rekao da je apsolutno u redu? Nego dolaziš ovamo i raspituješ se kao da se radi o ne znam kome . — U posljednje vrijeme sve je manje ovdje. — Što? — Ma. VIII. U lipnju se. kako sam pretpostavljao.

žanrovskom filmu. Lucianu Paoli u Casanovi 10. Napokon izvuče ružičaste gadice. stanovite aktove Jane Fonde i Elke Sommer. — reče on.. Uopde. ako je Mikiju potrebno da dokaže tezu "pornografskog preobilja". — Dosta mi je i Zagreba i tog glupog studija. Razglabajudi pornografske koordinate tog vremena. ali smatram da je takav zaključak apsolutno pretjeran i bezvrijedan. nego otkazati stan.. pogleda me i reče onako umornim glasom: — Stanislave. primjerice. navedenom zaključku nedostaje preciznija distinkcija između "erotskog" i "pornografskog". recimo. Zatim podigne glavu. Zatim nešto prtlja oko pornografskih scena ubačenih u Makavejevljev "WR". Ono na čemu se autor ponajviše zadržava jest strip-tease. Neka mi Miki oprosti. Pogleda gadice kao da se oprašta s njima. Od obilja pornografskih sadržaja Miki spominje različite primjere celuloidne pornografije u komercijalnom. a onda priđe svom nodnom ormaridu koji dugo nije koristio. pomislio bih da je daknut. IX. odmah bio zabranjen. Ležao je potrbuške i tiho se cerekao. Ti si tog dana gledao po drugi put Heroje Telemarka. Dobio sam posao kao novinar na našem radiju. nisi više debeli. Tako su mu u jednom poglavlju .— Debeli . Zbrisala mi je van bez gadica. kao što je poznato. erotski nabijen strip-tease Nadie Grey u filmu La dolce vita. pa on ti je s te funkcije otišao u Opdinski komitet. — E. zatim senzacionalnu pojavu Marije Schneider u Posljednjem tangu u Parizu. Ako pak dokazuje tezu "pornografske insuficijencije". primjerice u "underground" filmu. povijesno je poznato i dokazano da je politički intenzivna i uzbudljiva vremena često pratila prava ekspanzija "zabranjenih strasti". što je i mana čitave knjige. a zatim za delegata Republičkog . ali bi svemu tome bilo teško dokazati atribuciju pornografskog... studirat deš i putovati? — Ne — nasmije se on. a ja sam joj ovdje uspio skinuti ovo. Drugo. Trede. — Znaš li što to znači? — Šta ja znam. Pojurih prema njemu. i to znaš! Valjda ti je Ljubo rekao? — A tko bi drugi! Došao ovamo da te provjerava. pa ih iz sve snage baci kroz otvoren prozor. Učini mi se da je u padu tresnuo glavom o stolicu. Da nije bio pijan. poskliz-ne se po tepihu i skotrlja pod stol. onog što je bio predsjednik kad smo upisali gimnaziju? — Sjedam. ali tvrdi da se to u nas nije proširilo do te mjere da bi zavrijedilo "pornografsku analizu". Anitu Sanders u Desetoj žrtvi. — Da nedeš možda postati i predsjednik Saveza omladine? — Dakle. pijano se klatedi — nisam došao polagati jebene ispite. Jer. Vradam se definitivno kudi. Miki spominje pojavu normalne i super osmice. Miki s pravom smatra da su se oštrije erotskoceluloidne opcije mogle pronadi u takozvanim autorskim gnjavažama tog vremena. Miki nigdje ne naznačava narav odnosa između "političkog" i "pornografskog". što je pomalo začudno jer je taj žanr u nas poznat još odranije. Pri tom izgubi ravnotežu. u sedamdesetim godinama. U tome je apsolutno u pravu. a onda se iznenada uozbilji. Ne kužim se u te stvari. — Evo ti corpus delicti — reče i zanjiše se kao da de pasti. kao. jer je film. ali sumnjam da je to ikad gledao. jasno ženske. osobito bezazlenu erotiku. Prvo. — Sjedaš li se onog Nine Fellera. neke rane filmove danske serije U krevetu. pa za takav zaključak nema nikakvih valjanih temelja ni argumenata. Ostavit demo to za bududa vremena.. Otvori ladicu i počne preturati po njoj. — Bogati! — rekoh iznenađeno. zapravo. — Što. Odsad deš morati stanovati sam. onda de u pornografiju potrpati sve što mu padne na pamet. — To je najdalja točka do koje sam došao. to nede dobro završiti. onda de mudro zažmiriti pred svim onim što je prethodno držao pornografijom. generalni zaključak pornografske prožetosti ovog razdoblja jest da u godinama opde politizacije pornografija kao "sublimni oblik" nije mogla postidi onu razinu važnosti koju de imati. — On se luđački nasmije. Pozne šezdesete godine u Mikijevoj Povijesti pornografije jedno su od slabijih mjesta knjige jer su zastupljene na neadekvatno minimaliziran način.. — Hodeš redi da je to put za pravljenje političke karijere? On se ponovo nasmije.

Budimo pošteni. rovanje po prošlosti dovodi me do nečega što Mikijeva nestabilna argumentacija zacijelo ne bi mogla oboriti. koje su mijenjale perike. to valjda ne treba držati integralnim dijelom knjige. I jasno.. koji se. točnije u New York's American Theater. kojima je bila namijenjena. koji je nehotice sprljio barski luster. sve iz pijeteta prema našim mrtvima. čime se naznačava "klopka" u kojoj se našla žena otjelotvorena likom striptizete. navede pariške "tableaux vivants". u lovnoj sezoni. Ove točke bile su prošarane točkama strip-teasea. da bi nešto kasnije ustvrdio da se zapravo radi o izvoru "arhetipa strip-teasea" (?!). radi kojih smo zapravo i došli u bar. bio je to običan restoran. Negdje je naišao na podatak da su u antičkom Rimu održavane jednočinke u kojima je bilo skidanja pred publikom (verzije "Parisova suda"). Brambor je. sirotama. Da bi bolje vidjeli svaki detalj. tako da su njima. Hotelski bar bio je senzacija otvorena te jeseni. posjetioci su se natiskali oko striptizeta. navodi da je suktusstupracija posebna anomalija spolnog nagona u kojoj žena izvlači sladostrasna uživanja sišudi sama erogene zone svojih dojki. bez obzira na sve. Zatim prtlja nešto oko kolektivnog obrednog kupanja. mačkama. Sve to nimalo mu ne smeta da. a druga Lucy Scotch (crvenokosa) i Anamaria Sputnick (ponovo blond). godinu. ženske su plesale svoj erotični ples na mjestu gdje se inače nalazio orkestar. zatim od gutača vatre. koliko se sjedam. nego kao obični. Tih godina on je ušao u političkoinicijacijsku proceduru. Prva se zvala Rita Strombolli (s tamnom perikom) i Vanessa Sirocco (blond). U tome ga potpuno podržavam. kao također autentične izvore. fetišizmom. Obavezna ekspozicija strip-teasea. nije nastala na temelju jasno i metodički izvedenih konkulzija. Osnove zadanih kretnji erotičnog plesa pronalazi u arapskom trbušnom plesu s izbacivanjem bedara (pump) i ritmičkim ljuljanjem kukova i karlice (grind). tredi put nešto što nimalo ne iskače iz "moralnog obzora očekivanja". pronalazi počelo strip-teasea u Salominom plesu "sedam velova". subjektivni upliv vlastita iskustva. Da "strip" zapravo ima svu silu mogudih ishodišta. pa i to drži nekom vrstom prototipa strip-teasea. Delon i ja. Jednako kao i započeti studij prava. Bili smo na toj predstavi gotovo svi: Miki. jest kružno šetanje u ritmu koračnice. valjda razočaran. koji je bio tako pijan da od onog što je pobacao u zrak ni polovicu nije uspio pohvatati. koje muči čitaoca poput mene. u hotel u našem gradu došao je strip-tease namijenjen talijanskim i francuskim lovcima. Bio je Dan mrtvih. Što se pak tiče strip-teasea kao žanrovske dominante ovog vremena. za razliku od ved postojedeg. piše Miki. osnovno pitanje. nismo. jer su Talijani. a ne o izvoru samog žanra. kao godinama u kojima politizacija nije dopustila slobodan razmah pornografske imaginacije. Obavezna konkluzija jest razvučena radnja. gradedi se antropologom. drugi put "pornografska metonimija". još bio u Njemačkoj. Prvo. tvrdedi da rođenje stripteasea pada u 1847. Ali. ispunjena autoerotikom. pred lokalnom mladeži. vještičjih kultova i flagelana-ta. Iako trapav u iznalaženju povijesnih izvorišta žanra koji ga zanima. Miki se strašno muči istražujudi njegove izvore. neobično je zanimljiv u opisu tehnika i vještina. Iako polupijani. naprosto nismo imali love za tako nešto. nalazio u podrumu. prekrižio crvenom olovkom. Program je bio sastavljen od ekvi-librista. Ive Schnozzle i Ane Onion. U stvari. Kako u baru nije bilo podija. No. gdje se stanovita Odel počela svlačiti uz zvuke glazbe. obziran spram nevična čitaoca. da bi sve skupa. Predstava je održana u hotelskom baru. hipnotizera i čovjeka koji je pokazivao neke sumnjive trikove s kartama. ostala svega dva-tri četvorna . Ljubo. Tvrdim da Mikijeva teza o poznim šezdesetim. Pitao sam se onda nismo li za vrijeme studija (u poznim šezdesetim) možda posjedivali Ritz Cabaret. felacijom. za-lutalim kokošima i golubovima ved hrkali u svojim sobama. koji smo redovito provodili u rodnom gradu uz puricu s mlincima i šedudi se po iskidenom groblju. ubrzo smo ustanovili da su u one četiri točke stripteasea nastupile samo dvije mačke. U fusnoti. potvrđuje Miki Grabar ved na sljededoj stranici. od obavezne žene od gume. i pornografiju kao da je malko odložio na stranu.danski filmovi s "krevetskim naslovima" pornografija. jest: zašto se Miki prihvatio strip-teasea baš u poglavlju o poznim šezdesetim godinama? Njegov politički obojen zaključak uopde mi ništa ne govori. njujorške "living models" i djelatnost emigrantica Lotte Schmaltz. Ujesen 1969. suktusstupracijom. iscrpljeni cjelodnevnim tumaranjem i pucanjem po vranama.

nešto bitno. Čitav drugi kat škripi. Osnovni moto bio mu je da neprekidno treba odlaziti i nikad se ne vradati na isto mjesto. ševio je u hotelskoj sobi artisticu Ritu Strombolli u svim mogudim pozama kojih se mogao sjetiti. pljuvao po pločniku i mrmljao: — Ti bokca. — Dečki. kolika im je tarifa? — pitao je Ljubo. znao je da se negdje događa nešto važno. artistica bi se kroz gomilu svijeta jedva probila do garderobe. Delon je znao da autocestama tumaraju čitave armije mladih ljudi. Gledali smo još neko vrijeme onu petljavinu oko stola gdje su sjedile artistice.. sretnih vremena. da Amerikanku možeš najlakše potucati ponudiš li joj u youth hostelu zajedničko traženje "lifta" za neku zgodnu destinaciju. Nakon programa djevojke su došle u bar. a poduzetničkog duha mu uistinu nije manjkalo. Da. dočecima Novih godina. I premda ni dan-danas nisam siguran je li ikad nalikovao na tog francuskog glumca. X. razmišljajudi što bih zapravo uradio kad bih imao para da ih potrošim na gospođu Strombolli. gadice i ostale dijelove atraktivne garderobe koju je striptizeta skinula. po kojom mladenačkom ljubavlju. čitanjem knjiga. Iz perspektive današnjeg sveprisutnog straha od side. koji nije skidao oči s punašne Rite Strombolli. Da sam ikad morao napisati kakav poetski zapis o njemu. da . a ovo posljednje u otvorenu licitaciju. — Strombollijeva valjda daje samo za devize — primijetiti. da je u Istambulu nabava droge stvar minimalne trgovačke spretnosti. praznicima. U četiri ujutro stajali smo još pred zamračenim hotelom. Odmah potom na proscenij je upadala čistačica Jalžica u plavoj kuti kako bi pokupila grudnjak. pola sata kasnije. da na Ponte Vecchi-ju trguju orijentalnim parfemima i indijskim bluzama. ništa nije mogao uzeti u ruke a da to odmah ne rastavi na osnovne dijelove. kako se mi nismo sjetili! Zbog tog buketa mora da je poharao pola groblja. sezonskim bolestima. tako redi — na pokaz! Zavidjeli smo mu. iznalaženjem podstanarskih sobičaka. I sve to zabadava. napisao bih da je bio čovjek koji je u očima nosio daljine. povremenim pijankama i stotinama drugih bezvezarija. nenadmašivi Čedo Kralj. nemojte čekati. svađama i pomirbama. Kad bi točka završila. da se na Piazzi Navoni izležavaju stotine neurednih čupavaca koje nazivaju hippiejima. pretpostavljajudi da se osjeda kao glavni glumac nekog dobrog pornida. Samo je Ljubo neprekidno kimao glavom. Vrlo brzo je postalo jasno da se uz umjetnost bave i raznim dopunskim djelatnostima. pipkanja.metra umjetničkog prostora. da su u nordijskim mekama stotine jeftinih spavaonica za skitnice. ubrzo je postao uzak i neudoban Čedi Kralju Delonu. premda smo od Piste recepcionera pouzdano doznali da svaka ima svoju sobu. u bar je ušao Delon s takvim raskošnim buketom cvijeda kakav sam posljednji put vidio na snimcima vjenčanja Reze Pahlavija i one njegove druge. . Zanimalo ga je uvijek sve ono što je novo. stalnim putovanjima u Zagreb i natrag. Te iste nodi. sasvim je pouzdano da je na licu imao ispisanu sudbinu sličnu sudbinama junaka koje je tako dojmljivo tumačio Alain Delon. nekakvo vrenje. A onda. Delon je sve to znao. da se na Dam Squareu u Amsterdamu puši hašiš. Ne treba posebno naglašavati da je prilikom tog bijega bilo svakakvog dapavanja.. Naš mali svijet. slušanjem gramofonskih ploča. pljuskanja po goloj stražnjici i sličnih neukusnih radnji od strane nedisciplinirane publike. Eno ga gore još uvijek hobla. koje nitko nije odvodio gore. Onda je pred hotel izašao recepcioner Pista i otputio nas kudama. čekajudi da se vrati i da nam sve detaljno ispriča. — Šta misliš. Dutio je nekakav nemir. zvani Delon. Stanovito razočaranje doživjeli smo saznavši da je Rita Strombolli rodom iz Kotoribe i da sasvim tečno govori naš jezik. — Dat de zabadava! — rekao je Delon i napustio bar. a to negdje bilo je uvijek drugdje. Delonova davna erotska zgoda djeluje kao senzacionalna priča iz minulih. sjele za stol i počele čavrljati s odlučnijim mještanima. Nigdje se nije mogao skrasiti na neko duže vrijeme. Delon je krenuo prema onom stolu i sručio gomiletinu cvijeda Riti Strombolli ravno u krilo. koketiranje u otvoreno izricanje namjera. Čavrljanje se ubrzo pretvorilo u koketiranje. Sporazumijevanje sa Lucy Schotch išlo je nešto teže jer je ona bila rodom iz Strumice. ispunjen fakultetskim brigama. upropasti i napusti. Od "dobar dan" do orgazma. ali su nove stvari za njega bile nove tek dan-dva. daljine koje se doimaju neizvjesno i opasno.

Svoja ezoterijsko-poetska stremljenja u posljednje vrijeme sve je više zamjenjivao nekim ovozemaljskim namjerama. Treda godina fakulteta danas mi se čini značajnom zbog nekoliko stvari. Brambor nije znao gdje je ni što radi. slikan ispred krotitelja zmija. koji smo "od milja" zvali Bjafra. koga smo zbog njegovih raznih privatnih obaveza na prve dvije godine mogli rjeđe vidjeti. Sasvim je sigurno da je prvih mjesec dana boravio kod Brambora u Stuttgartu. Ali. Otprije sam znao da u svakom ezoteričaru ili metafizičaru čuči po jedna vulva ili phalos. nikad nije htio pričati. Užasne okolnosti bjafranskog stanovanja dijelio sam s pjesnikom Stojkom Milidem. Otišla sam gore.. pogotovo s kim se druži. koja se. a onda smo se dogovorili da demo u kino. s naprtnjačom na leđima. Isprva je pomišljala da podere taj glupi polaroid. Rekao je da de skočiti gore. da je jednom bio zakratko i uhapšen. Balatonu ili Klagenfurtu.. ostavio na cjedilu. on je uzeo stvari i otišao kroz dvorišni izlaz. samo je mudro šutio. Jednog dana samo bi odnekud banuo sa dvije tisude maraka u džepu. što izmišljena. Sve je bilo zaključano. koji je sada bio u novoj životnoj fazi. Dolazio bi sve kasnije. Povijest Čede Delona ovdje postaje sasvim nesigurna. Njegova netransparentna poezija bila je sve krcatija vokabularom seksološke provenijencije. Na njoj je bio Delon u izlizanim trapericama. Nedugo nakon toga. upoznao sam Ivana Totha. a onda bi i po nekoliko dana odsustvovao.— Svinja. ogrubjela lica. koji je u toj domeni imao ved sasvim izgrađene stavove i brojna iskustva. Morao je kudi po novac. Raskošna blondina s kojom je u to vrijeme hodao djelovala nam je kao indiferentna osoba. što mnogo govori o njegovom socijalnohigijenskom standardu i životnim uvjetima uopde. ali ga je na koncu odnijela Cedi-noj mami. on se. među novoupisanim studentima PMF-a bila je i dvije godine mlada Sonja Grabar. Tad je i njegova majka premrla od straha. Rasle su nam zazubice kad nam je pričao kako je mnoga branja šumskih jagoda udvoje okončavao u svoju korist seksualnom igrom na panju. od kojih su se svježinom novosti osobito isticale seksualne. što je radio i vidio. Iz Stuttgarta. najobičnija svinja! — rekla mi je Irena Orešar. Naš rivalitet oko toga tko de smisliti neočekivaniji neologizam ili bizarniju metaforu dobio je sada mnogo prizemniji sadržaj: sve smo više razgovarali o tome tko de prije nešto pofukati. Zatim sam se vratila kudi i otišla do njegove majke. baš kad se gradom prenijela vijest da je Čedo Kralj nesretno okončao život negdje na Cejlonu. Znaš koliko sam ga čekala? Više od pola sata. Slegli su samo ramenima i uzeli podatke. a Irena polaroidnu fotografiju iz Balrampura u Indiji. a ja sam ga pričekala ispred haustora. pa mi pjesnikova mijena nije bila tako nenadana da ga ne bih mogao pravodobno slijediti. A onda nije dolazio do Brambora više od petnaest dana. očito ved zamorena seksualnim pretjerivanjima svog dečka. Nakon otprilike godinu dana njegova je majka dobila razglednicu iz Nepala. Ivan Toth bio je vrlo diskretna . U tom smislu osobito je indikativna i katalitička bila prisutnost novog fakultetskog sudruga Ivana Totha. pa mu je i ta okolnost nabijala cijenu. studenta književnosti. O tome gdje je sve bio. — Doveo me tog dana u Zagreb. Otada se zadugo o našem Delonu nije ništa znalo. uplašen neizvjesnošdu. XI. Sve slobodno vrijeme provodili su zajedno. Tri dana kasnije javio joj se telefonom. vidjevši sina — rasplakala. da je sudjelovao u nekim tučnjavama . dok su kojekakvi bezveznjaci naširoko prepričavali svoje traljave dojmove s trodnevnih putovanja po Veroni. mahovini ili u grmlju. ni za što nema pouzdanih dokaza. drugog bi mu ved morao davati pet maraka za hamburger. što stvarna. da bi je u proljede 1970. Hvala i ne čekaj. s kojom je krajem 1969— ponovo počeo hodati. smršavljena tijela i nešto prorijeđene kose. Drugo. Izgleda da je u Stuttgartu prvi put probao neke halucino-gene. vratio u naš grad. Prvo. stigao je Delonov telegram iz Amsterdama u kojem je stajalo: Pokušat du otidi što dalje. Trede. preselio sam se u studentski dom kod Džamije. gubedi se u nagađanjima i neprovjerenim vijestima. Baš kad je ovaj htio poduzeti nešto. Poludjela sam od straha i otišla na miliciju. dabome. a onda je Delon počeo sve češde izbivati. Dok sam ja čekala svinju. Išli smo prvo na ručak. što je jednog mladog književnog kritika nagnalo da tu novu fazu Milideva stvaralaštva nazove "kamama metafizika" (?!).

Nakon duge i zamorne konverzacije predložio sam joj da ugasimo svjetlo kako bismo mogli uživati u promatranju snijega koji je zasipavao Trg žrtava fašizma. — Ah. — Molim — rekoh i stavih joj ruku na kuk. To što je pristala trebalo je značiti da nam je "došlo vrijeme". — Psssst! — rekoh Sonji. Šutio sam. čekajudi da ona budala vani ode za svojom poslom. Tada je tako nešto bilo prilično normalno. ak' bute nekom rekli! Stanovitu dvojbu nad njegove priče nadnosila su neka energična demantiranja od strane kolegica. Zatim sam joj položio dlan na koljeno. na koncerte i slično. Ne sjedam se više kako sam uspio navudi Sonju u studom Bjafra. u kinoteku. Zatim je "kodario" oko nekih mačaka s godine kojima je image radodajki nabio Ivan Toth pričama o branju šumskih jagoda. željne raznih užitaka. — Stanislave — prošaptala je. Šutjeli smo i gledali napolje u snijegom pokrivene tramvaje koji su odlazili prema Borongaju. One bi po svoj prilici podlegle da nisu imale dugogodišnje. — Pa. — Zaboravite na pastu! Oprostite! — Evo paste — reče Sonja. Ona je ustala i prišla stolu. Pod utjecajem Ivana Totha. Pristala je.Pizda vam materina. a jedna čak i muža.osoba koja je sve svoje nebrojene priče o raznim erotskim zgodama završavala riječima: . U prvo je vrijeme nevjerojatno napredovao kod jedne pjesnikinje s nekoliko prezimena (što se u tim godinama držalo vrlo modernim i "pjesničkim"). za Sonju. jer sam u takvim situacijama i inače inače izvodio same budalaštine. koja je upravo pronašla tubu. jer se prava mačka držala statusnom nuždom dok su se uzbuđenja tražila na paralelnim kolosijecima. Te večeri bio sam "slučajno" sasvim sam u sobi dok je Stojko otišao kat niže. Daj mi je. oprostite — reče onaj vani. Potom smo se Stojko i ja počeli smucati po opskurnim diskači-ma. umjesto taksijem do nekog hotela. paralelno sam furao čednu vezu sa Sonjom Grabar. nalazio kod bratida u Kninu. Pritom mu je čak ispao futer iz onoga čuvenog kaputa. pa ga je u konačnom tucanju spriječila tek okolnost što je pjesnikinja bila lezbijka. Pa ipak. Stojko Milid upustio se u neizvjestan lov na slobodne mačke. vidi tko je. Jasno. Soba je bila ugodno zagrijana uz pomod pregradnih stijen-ki ormara. ali ga je odmaknula. ali čini mi se da se radilo o sasvim stereotipnoj taktici. vrebajudi zgodnu priliku. ali smo ipak ugrabili dvije mačke kojima je titranje light-showa i stroboskopa davalo privid ljepotica. U taj čas netko je zalupao po vratima. ali je nisam mogao pronadi. Crna. Možda je Stojko? — Rekao sam ti da je Stojko u Kninu. — Nema Stojka! — izderem se. do studenta prometnih znanosti koga smo zvali jednostavno — Bosna. po kojoj je morala znati zašto je zapravo zovem. Stojko se. Tu smo bili znatno hendikepirani insuficijencijom modne i financijske vrste. — Čujem vas! Otvorite! — vikao je neandertalac vani. . treba mi. regularne dečke. shvativši valjda u čemu nas je prekinuo. i čitava bogovetna nod bila je pred nama. Taj glas nisam poznavao. No ženske su se tamo pred diskačem smjesta predomislile kad je Stojko predložio da se. ali tim demantijima nismo uopde pridavali vede važnosti. što u našem odnosu nije bila nikakva novina. druže — nije se dao otjerati onaj vani. preda mnom i pred Sonjom. Zagrlio sam je i poljubio. rekavši da du joj poderati hulahupke. Opsovao sam i počeo tražiti tu prokletu pastu za cipele. prošedemo do Bjafre. koje su u njegovim pričama igrale neslavnu ulogu navodno poševljenih. uz sva ova erotska nastojanja. — Misliš li da stvarno treba? — Šta? — rekao sam blesavo. Sonja upali svjetlo i otvori vrata. — Kod Stojka je moja pasta za cipele. vezu koja se sastojala od pristojnih odlazaka u kazalište. ali ne i pjesničkih. ništa nije išlo kako treba. — Slušaj.

Uzeh pastu i pružih je nasrtljivcu. Poslije, ponovo u mraku, baš kad sam je pokušao milovati, ona mi šapne u uho: — Stanislave, moram ti nešto redi ... Odmaknuh se, spreman za sve one bedaste intimne priče. — Reci. Slušam te. — Mislim da sam prljava. — Kako? — začudim se. — Izgleda da je ona tuba s pastom za cipele puštala. Prljavi su mi prsti, a mislim da sam i tvoju košulju ... Upalih svjetlo. Ruka joj je stvarno bila umrljana laštilom za cipele. U nedostatku vremena pružih joj prvu stvar koja mi je pala pod ruku da se obriše. Bila je to Stojkova pidžama. — Kako du to ... pa to je ... Otišla je u kupaonicu da opere ruke. Potom je naletjela na kolegicu s godine, koja se strašno iznenadila što je i Sonja u istom domu. Ne, nije, rekla je Sonja, a kolegica je ustvrdila da to nije nikakav razlog da ne svrati k njoj u sobu, gdje se upravo slavi vrlo zanimljiv rođendan. Eto, tako je to bilo u "studomima": sveopda familijarnost svakog sa svakim, što me od prvog dana izluđivalo. — Da odemo načas k Elizabeti? — rekla je moledivo. Presvukao sam košulju umazanu pastom za cipele i pošao. Nakon časka koji je trajao do dva u nodi, ostavio sam Sonju i veselo društvo i spustio se na prvi kat do Bosne, kako bih Stojka obavijestio da mu je soba "čista". Bosna je otvorio vrata i pokretom prsta pozvao me da uđem. Soba je bila u polumraku, sve je djelovalo nekako tajanstveno, konspirativno. Ubrzo sam shvatio da Bosna i Stojko sjede za stolom i pri plamičku svijede jedu sardine i loču vino, dok je na krevetu nešto škripalo, stenjalo i poskakivalo. Sjeo sam i prihvatio ponuđenu čašu. — A koji je vrag ono tamo? — upitah, svrnuvši pogled na mračni dio sobe gdje se nalazio krevet. — Cimer jebe Višnju — reče mirno Bosna. — A vi? — upitah, čudedi se što oni rade ovdje u ovako delikatnom trenutku. — Pa i mi smo ved ... — slegne ramenima Stojko i otpije dva-tri gutljaja. — Dobro, a tko je onda Višnja? — zbunih se. — A vrag de je znati! — odmahne rukom Bosna. Došla sama. Kaže, nema gdje prespavati. U to vrijeme po domovima su se smucale neke anonimne ženske izmišljenih imena u potrazi za konakom. Konak bi se nalazio, ili ne nalazio, a pladao se uglavnom istom cijenom koju su ženske bile spremne platiti. — Oš i ti? — upita me Bosna. Gledao sam ga u onoj polutmini, ne znajudi što da odgovorim. U taj čas ono komešanje na krevetu utihne, a iza mojih leđa pojavi se Bosnin cimer. — Ajde, pisac, sad si ti ... Ustadoh i, neodlučan, pun neke bojazni, nesigurnosti i samoprezira, priđem krevetu, gdje su me iz tmine vrebala dva sjajna mačja oka. Poslije, kad sam prvi put spavao sa Sonjom, nikako se nisam mogao osloboditi opsesivnih slika svog prvog ljubavnog iskustva sa sjajnim mačjim očima, koje nikad više nisam vidio. Ali, znam, ukoliko nije lagala, zvala se Višnja. XII. Za jednog vikenda što sam ga proveo kod kude, Miki Grabar mi je važno rekao: — Eto, od danas sam urednik političkog programa našeg radija. Mislim da je to bilo u listopadu ili studenom 1970., dan-dva prije no što je Ljubo Brabec otišao na odsluženje vojnog roka u Samobor. Negdje potkraj trede godine Ljubo je ustanovio da s fakultetom više nede modi izlaziti na kraj, te je donio neopozivu odluku o odlasku u vojsku. Tata je potegao svoje uvijek jake veze i u neobično kratkom roku uspio poslati sina u vojsku. Otada je, na pitanje gdje mu je sin, odgovarao:

— Mali se opametio i batalio sva ta fakultetska sranja. I šta de mu to! Kad smo preuzeli našu komunu, tko nas je pitao za fakultet! Pa ipak je oduvijek sve išlo kao po loju. Fakulteti su za babe. Mali de prvo odraditi svoju obavezu prema otadžbini, a onda neka uči ekonomiju tamo gdje se ekonomija i mora učiti. U praksi, u proizvodnji, u neprekidnim ekonomskim i političkim bitkama. Je l' pravo? Negdje potkraj godine Miki je ved pohađao nekakvu političku školu i svojim neradiofoničnim, unjkavim glasom na lokalnom radiju deklamirao zapažanja o razini političke svijesti u gradu, o rezultatima otkupa žita, o problemima koji se manifestiraju u školstvu, o položaju i statusu današnje žene, s posebnim obzirom na stanje u regiji i slično. Emisija je bila osobito slušana jer ju je lukavi urednik smjestio između dva bloka emisije "Po željama slušalaca". Tada još nitko nije mogao ni sanjati da de mladi i perspektivni lokalni politički kadar ved na početku 1972. ostaviti emisiju političkih komentara i prebaciti se na uređivanje onih dvaju blokova emisije "Po željama slušalaca". Dan prije Stare godine stigao sam iz Zagreba autobusom, neprestance se pitajudi kakav je doček Nove '71. pripremila stara škvadra. Brzo sam stigao kudi i ušao u kuhinju. Otac je podigao glavu s križaljke u dnevnim novinama i pogledao me. — Gdje je mama? — rekoh, očekujudi da de se majka odmah baciti na pripravljanje večere. — U bolnici — reče otac. — U bolnici? — skočih. — Zašto? — Zbog infarkta. — Čekaj! — rekoh, sjedajudi mu nasuprot. — Hodeš redi da je mama imala infarkt i da je sada u bolnici? — Da — otpovrne on hladno, prividno nezainteresiran. Znao sam da je sve to gluma, i da je negdje duboko u sebi strasno uplašen, jer je, koliko god samosvjestan i siguran, oduvijek na neki način ovisio o mami. —Kad? — Prije tri dana. — I ti mi nisi javio! — Nisam te htio ... u stvari, ona je ... — znao sam da je to istina, da mu je mama tamo u bolničkoj sobi zacijelo zabranila da me uznemirava, jer imam mnogo učiti. Ona je naprosto bila takva. Da je umirala, zacijelo bi joj posljednje riječi bile: — Ne uznemiravajte Stanislava mojim sprovodom jer upravo sprema ispit iz staroslavenske gramatike. Uzbuđen, sa srcem u grlu, otrčao sam u sobu, izvukao iz regala tredi svezak Opde enciklopedije (HELIOLAGE) i pročitao sve što piše o infarktu, o kome sam tada znao tek da je to neki bog u vezi sa srcem. Nakon čitanja znao sam jedva nešto više, pa sam, i dalje uplašen, izjurio i ni ulicu namjeravajudi otidi do bolnice. — Čekaj! Idem s tobom! — viknuo je otac s prozora dok sam grabio preko zaleđene ceste prema bolnici. U bolnicu me jednostavno nisu pustili. Neki masni tip s portirnice nije htio otključati vrata, uvjeravajudi me da do sutra prije četiri nikako ne mogu do mame. — Molim vas, zovite mi doktora Slavka Grabara. Tip je počeo prekapati po papirima na stolu, a onda važno rekao: — Danas nije dežuran. — Onda ... onda mi dajte ... dajte ... - zbunih se, razmišljajudi o tome koga još poznajem u bolnici. — Dajte mi doktora Lendlera. Portir se nasmije. — Momče, on ti je ved dvije godine u penziji. Vratio sam se kudi neobavljena posla. Na uglu, ispred moje ulice, pod ružnim, potkresanim bagremom, stajao je otac i čekao. Držao je ruke u džepovima zimskog kaputa, imao je visoko zadignut ovratnik, a na glavu je bio natukao tradicionalnu francusku kapu. — Htio sam ti redi da nedeš modi ... — reče on dok su mu iz usta i nosnica kuljali oblačidi tople pare. — Mama je u šok-sobi.

Šutio sam i netremice ga gledao, a onda smo, s noge na nogu, polako krenuli kudi. Tata je čavrljao o bezveznim sitnicama, valjda nesposoban da se suoči s ozbiljnošdu mamine bolesti. Onda naglo zastane i reče: — Znaš, nisam kupio bor. Mislio sam ... mama je u bolnici ... pa onda ni Nova godina nije ... Nisam rekao ništa. Stisnuo sam zube, boredi se s neutješnim plačem koji me negdje u dubini razdirao. Sutradan po podne, svečano odjeveni, krenuli smo u bolnicu svi skupa — otac, sestra i ja. Bila je Stara godina, grad je bio pust, a na prozorima kuda nazirali su se šareno iskideni borovi. Glavna sestra, koja je nekod bila mamina učenica, primila nas je i rekla da je doktor rekao da je mamino stanje stabilno, te da vjeruje da ima dobre izglede. Zatim mi je dopustila da uđem i pogledam mamu. Obukao sam bijelu kutu i ušao u topli mir sobe koju su zvali "intenzivna njega". Tamo iza paravana, umorna i nepokretna, ležala je moja majka, koju su, više od bolesti, razdirali neki drugi problemi kao: što mi sad jedemo, tko zalijeva fikus, da li se na regalu nakupila prašina, i slično. Spazivši me, uspjela se nasmijati i kimnuti mi glavom, kao da želi redi: "Sve je u najboljem redu, ali ne znam koji je to bog sa mnom!" Sjeo sam pored nje, a ona je sasvim tiho rekla: — Je li ti ostalo mnogo ispita za sljededi semestar? Kad sam izašao iz sobe, tata je ved razgovarao sa starim prijateljem Slavkom Grabarom dok je Zvjezdana besciljno švrljala po hodniku. Vidjevši me, doktor Grabar ostavi oca i priđe mi. Oči su mi ponovo bile pune suza. — Ne boj se, Stanislave! Sve de biti u redu. Samo, moraš znati da mama nede biti ona stara. Nede smjeti pušiti, piti kavu, puno raditi, naprezati se, uzrujavati, uzbuđivati ... Gledao sam ga pomnije i pomnije, i čudio se što mu je glas sve tiši i tiši, a lice sve udaljenije. Zatim je nestalo i svjetla, ali nije nastao potpuni mrak, nego mreža, nekakva tamna mreža ... — To je od uzbuđenja - čuo sam glas sestre koja mi je vlažnom krpom trljala sljepoočnice. — Običan kolaps! Neka prozori ostanu još malo otvoreni. — Voliš ti svoju mamu! — nasmijala se faca doktora Slavka Grabara, stvorivši mi se odnekud u vidokrugu. — Ali, kakve šanse ima ona? — promucah pridižudi se. — Dobre, sasvim dobre — vedro de dr. Grabar. Sjeo sam na stolac koji je netko donio i duboko uzdahnuo, jer mi se činilo da netko tko se u ovom svijetu ne smije uzrujavati, koji ne smije raditi, uzbuđivati se ... naprosto nema nikakvih šansi. Mjesec dana kasnije majka se vratila kudi u namještenu neprirodnu idilu, jer su se isprva svi trudili da joj ugode i poštede je svakog uzrujavanja. Sestra je prvi put u životu sasvim sama pospremila čitav stan, otac je kuhao nekakva dijetalna jela koja su, zbog zagorijevanja i drugih nezgoda, uspijevala tek pri drugom ili tredem pokušaju, a ja sam redovito svakog petka pakirao stvari i brzao kudi, nosedi mami za razonodu po koji strani modni časopis. No, ubrzo, kako je majka prizdravljala, stvari su se polako počele vradati svojim gorkim ishodištima. XIII. Godine 1971. došlo je do nagle propasti Steve Matica, kome je godinu dana ranije bio umro otac, inače ugledni lokalni obrtnik. Otac i sin Matid predstavljali su goli, esencijalni sukob dvaju oprečnih ekonomskih načela: načela stjecanja i načela rasipanja. Našavši se u rukama Steve Matica, imovina njegova oca krenula je na vrtoglavi put koji je vodio pravo u ništavilo. Pribor i alat iz radionice prodao je tako redi na karminama, a samu radionicu ved dva mjeseca kasnije. Mučen novonadošlom besparicom, ponudio je mom starom očev Fiat 1300 za neku smiješnu svotu. Kako ga je stari Franjo odbio, prodao ga je nekom prekupcu stoke još jeftinije. Namještaj nije uspio prodati, ponajviše stoga što ga je uglavnom izgubio na kartama. Na koncu, kad je podvukao crtu ispod očeve zaostavštine i napisao saldo: nula, došli su ljudi iz Elektre da mu isključe struju, koju ved šest mjeseci nije pladao. S užasom su ustanovili da je u sveopdoj rasprodaji prodao i brojilo. Pričaju da su mu neki mračni tipovi predlagali da svoju sunovratnu sudbinu prikaže kao sudbinu Srbina u Hrvatskoj (mislim da je to bilo početkom 1972.), ali Stevo Matid nije uspio shvatiti što žele, nego im je ponudio na

prodaju nekakvo jalovo polje na selu, jedini ostatak očeva obrtničkog truda. Paralelno s padom našeg druga Steve Matica, tekao je i blistavi uspon Mikija Grabara, novopečenog urednika političkog programa lokalnog radija, predsjednika Gradskog SSOH, završenog polaznika nepoznate mi političke škole, a odnedavna i člana Matice hrvatske. Kad danas razmišljam o tom razdoblju života Mikija Grabara, kroz maglu i labirinte zaborava pokušavam nazreti i prisjetiti se onih gesta u kojima je bio zametak njegova skorog silaska s provincijske političke scene. — Ako si bio apolit 1968., to mi je donekle razumljivo. Ali, kako to možeš biti danas? — govorio mi je za mojih nedjelj nih posjeta rodnom gradu. — Slušaj, Miki, pokušavam biti pisac, a kao takvom nije mi potrebno trenutno opredjeljenje, nego kontinuirano razumijevanje — odgovarao sam mu preko volje. — Valjda radi bududnosti! — rekao mi je on ironično. S ocem i majkom vodio sam sasvim drugačije razgovore, uglavnom blage, popustljive i smirene. Zbog majčine bolesti, naravno. Otac, koji se ribolovom i politikom sve manje bavio, nije imao jasno artikuliranih stavova. Nezavisno od situacije, govorio je obično protiv onog što bih ja rekao, tako da su mu moji stavovi bili neka vrsta negativnih orijentira. Kad bi se govorilo o samobitnosti hrvatskog jezika, on bi apodiktički tvrdio da su hrvatski i srpski jedan jezik, što je tako jasno da se ne mora ni dokazivati. Kad bih ja ukazivao povjerenje vladi u Beogradu, on bi petljao i mutljao nešto oko neriješenog deviznog sistema i slično. Nekom čudnom igrom sudbine, kao da je polako zadobivao karakter ujaka Emila, čovjeka koga nikako nije mogao podnijeti. Majčini stavovi ponovo su bili krajnje jednostavni i jednoznačni: — Ti se ne miješaj! To bi moglo loše završiti. Nema smisla da sad pred sam kraj izgubiš pravo na studiranje. — A o hapšenju da i ne govorimo — dodah ironično, našto se majka uhvatila za srce i uzdahnula, što je bio znak da je razgovor o toj temi zaključen. Što je zapravo uspio uraditi Miki potkraj svog mandata? S fakultetom je bio definitivno raskrstio tako da stavove hrvatskih sveučilištaraca nikako nije mogao dijeliti. Kao provincijski politički debitant, bio je pod kapom lokalne vrhuške, pa u toj poziciji nije mogao očijukati s radikalnijim i heretičnijim stavovima. Kao politički komentator lokalnog radija, nešto je esejizirao o samobitnosti hrvatskog jezika, hrvatskom nacionalnom suverenitetu, govorio afirmativno o zajmu za autocestu Zagreb — Split, i još o nekim stvarima koje su predstavljale opda mjesta političkog govora tog vremena. Zaklinjao se malo prečesto u republički CK i vladu, ali to su radili svi, čak i oni najekstremniji, jer se u tome za svaki stav tražila neka vrsta političkog alibija. Analizirao je bit referata Savke Dabčevid-Kučar, tumačio radioslušaocima što je to htio kazati Miko Tripalo, ali se u svemu tome klonio interpretacija koje bi bile previše proizvoljne. Koliko znam, podržao je odluku o isključenju Dodana i Veselice iz SK, a o obustavi rada na Zagrebačkom sveučilištu nije rekao ni riječi, valjda slutedi da je svemu kraj i da komentari više nemaju nikakva rezona. — Ovdje se mnogo govori o tome što se događa u našoj republici — pisao mu je Ljubo iz vojske — i to vrlo kritički. Nadam se da deš u ovom trenu ostati pribran i razuman, to jest na liniji. — Jebi ga! — govorio mi je poslije Miki. — Nije napisao na kojoj liniji. Kad je čovjek na poziciji na kakvoj sam tada bio ja, mora biti na nekoj liniji. A biti na jednoj liniji, nerazumno je iz perspektive druge linije. Iako je tvrdio da me pravo dobno upozorio, Ljubino pismo iz vojske bila je čista kenjaza! — Ništa nisi mogao uraditi! — pokušao sam ga utješiti. — I nisam? Znaš da nisam! Nakon svega, bilo je nužno da odem. I mislim da je dobro što mi se tako nešto dogodilo ta ko rano. Zamisli da sam zglajzao negdje u poznim godinama! Činilo bi mi se da sam spiskao i upropastio čitav život. Ovako sam zarana pokopao sve iluzije u pogledu politike i mogu se mirne duše pozabaviti drugim stvarima. XIV. U to sam se vrijeme, čini mi se, najintenzivnije bavio književnim radom, zbog kojeg sam, najvjerojatnije, ostao na samoj margini društvenih zbivanja. Prikupljao sam pripovijetke razasute po tada brojnoj periodici, pisao nove i pokušavao sastaviti zbirku kojom bih sudjelovao na natječaju DKH-a za debitantsku knjigu. Pojedini su me kritičari držali bezveznjakom, drugima se sviđao moj

arhaizmima natopljen jezik, inače posve u trendu. Međutim, najvedi broj kritičara zapravo se i nije obazirao na moje porazbacane tekstuljke, pa su me, kao i mnoge druge mlade pisce bez knjige, držali još uvijek za neku vrstu nelegalne književne pojave. Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom. Za to mi je trebalo strašno mnogo vremena koje mi nitko nije htio pokloniti. Labavi mir moje studentske sobice (opet Bjafra) remetile su razne individue koje su u najnezgodnijem trenu dolazile da porazgovaraju o najdelikatnijim problemima. — Staško moj, slažeš li se da bi admiralitet naše mornarice tribalo premistiti u Split? — govorio bi ved s vrata stanoviti Stipe M. — Hrvatski suverenitet osigurat de samo hrvatska vojska, zato triba služit vojsku u republici. A? Nato bi ulazio Lujo Keder i na svaki upit Stipe M.-a odgovarao je sa svim jednoznačnom rečenicom: — Dalmoš, odi u pizdu materinu! Zbog toga je Luju Kedera bio glas unitarista, a Stipu M. nacionalista. S vremena na vrijeme navradao je i stanoviti Vrle Gmaz, čija su se nacionalna opredjeljenja svodila na jednu jedinu rečenicu koju je neprekidno ponavljao: — Ja jesam za to da srpski ima tretman stranog jezika, jer bih tako tečno govorio bar jednim stranim jezikom. Usred najmukotrpnijeg rada na fantastičnoj paraboli o "đavolovom udu", ulazili bi stanoviti Tabakovid i Perid da me pretresu po pitanju ulaska SR Hrvatske u Ujedinjene narode, ili da testiraju moje poznavanje najnovijih tekstova iz Hrvatskog tjednika. — Hakael je jedini pravi! — bunio se protiv svih student Pavlica, našto su mu dva tipa iz Gospida obično opaljivali čvrge po tjemenu. Za neke od tih tipova poslije sam doznao da su bili obični provokatori, ali sam ja u njima oduvijek gledao samo uljeze koji mi loču kavu i ometaju me u pisanju. Stanovito osvje-ženje predstavljali su dolasci nekog Bogišida koji bi ved s vrata počeo prepričavati svoje mnogobrojne tekude erotske djelatnosti: — Da znaš, Stanislave moj, da san ti sinod opet jeba. Bila jedna mala od šesnajest godina koju sam nabija na kurac, pa sam je nosa, nosa, nosa ... a onda san je bacija o tle. Pored tog simpatičnog, nabildanog gorštaka hujale su godine, zbivanja, politički preokreti i kadrovske perturbacije, žalosno nesposobne da probude njegov interes, zauvijek okovan hipnotičkim modima libida. U listopadu 1971. godine predao sam rukopis natječajnoj komisiji, a potkraj studenog dobio sam i nagradu koja se sastojala od objavljivanja rukopisa i sto autorskih primjeraka knjige. Notica o tome objavljena je u Vjesniku, u rubrici kulture, u dnu stranice, ispod vijesti o tome kako je izraelska operna prvakinja pala s pozornice i slomila ključnu kost. Razgovori koje sam u idudem razdoblju vodio s urednikom biblioteke Prva knjiga tekli su otprilike ovako: — Dobar dan, ja sam došao da vidim što je s rukopisom. — Druže Ivančicu, knjiga je složena i u utorak možete vidjeti probne otiske. — Dobar dan, znate ... mislio sam ... — Oprostite, Ivančicu, špalte još nisu gotove jer tiskara još nije dobila papir određene gramature. Dobra vijest je da nedete dobiti sto, nego sto deset autorskih primjeraka. Navratite u svibnju. — Dobar dan, oprostite što nisam mogao dodi u svibnju. — O, to ste vi, Ivančicu! Urednik je na kongresu. Morat dete pričekati. — Recite malom — dopre iz druge sobe glas frapantno nalik na urednikov — da je čitav posao privremeno storniran, jer je tiskara odustala od predračuna, traži trideset posto vedu cijenu. Neka dođe potkraj rujna. — Dobar dan. Ja sam Ivančid. — Koji Ivančid? — Pa, autor knjige Tlocrt tmine.

— Ah, pa da — lupi se urednik po čelu — dobro da ste došli. Pri preseljenju se izgubio vaš rukopis. Donesite mi kopiju početkom siječnja. — Zašto početkom siječnja? Mogu je donijeti odmah. — Dobro, donesite je odmah, pa mi se javite potkraj ožujka. — Dobar dan! — pozdravih, znojedi se sred pasje srpanjske vrudine. — Je li knjiga možda uvezana? — Zamislite, Ivančicu, dizajneru je nenadano umrla baka, pa nije mogao donijeti "lay out" ovitka. — Dobar dan. Ja sam ... — Znam, Ivančicu, znam ... Uđite samo. Budite bez brige, lektura je ved završena i oko Božida knjiga ide u štampu, osim ako ... Knjiga, bolje rečeno brošura, izišla je sredinom 1973. godine. Imala je devedeset šest stranica, nepregledno more takozvanih tipfelera, a po jadnom ovitku dalo se zaključiti da se dizajner nije uspio oporaviti od iznenadne bakine smrti. U međuvremenu sam uspio diplomirati, pronadi honorarni posao u novinama, biti suspendiran i raskinuti sa Sonjom. Isto tako, u međuvremenu sam uspio napisati novu knjigu, pa sam staru, zbog vremenske distance, počeo držati najobičnijim književnim škartom. XV. Potkraj godine sjedio sam s Mikijem i Sonjom u njihovom stanu i pratio prijenos 23. sjednice CK SKH. Stvarno se više ne sjedam da li na radiju ili televiziji. Mikijevi su starci otputovali u Slavoniju tako da smo nas troje bili sami. Miki se bio zavalio u fotelju, prebacivši noge preko naslona, ja sam sjedio za stolom i prevrtao Politiku, a Sonja je svaki čas ulazila i izlazila, donosedi nam kavu, pide i slane štapide. S radija ili televizije, tko de ga danas znati, doznali smo da je CK usvojio akcioni program svog Izvršnog komiteta i donio zaključke koji obvezuju članstvo da se odlučno bori protiv nacionalističkih utjecaja i žarišta u društvu. Zatim su prihvadene ostavke Savke Dabčevid-Kučar i Pere Pirkera, a Mi-ko Tripalo je kao funkcionar saveznih organa podnio ostavku Josipu Brozu. Vijesti su, iako očekivane, djelovale senzacionalno, jer su ostavke u nas, bar što se funkcionarskih pozicija tiče, oduvijek bile pomalo neobične i neuobičajene. Sjedam se da se tada dogodilo nešto uistinu čudno. U jednom trenu, kad je Sonja izišla iz sobe, i dok smo još bili pod snažnim dojmom događaja, Miki se okrenuo meni i sasvim me tiho upitao: — Debeli, reci mi iskreno, jeste li ti i Sonja ved ... znaš šta mislim? Ustao sam i izašao napolje, ne odgovorivši na njegovo pitanje. Nije me pratio. Čini se da je ved razmišljao o svojoj tako rano završenoj političkoj ekskurziji. Kako de poslije navesti doktor Dušan Bilandžid, do travnja 1972. u Hrvatskoj de biti isključen iz partije 741 član. U taj broj uračunat je i Miki Grabar. XVI. Sutradan sam se vratio u Zagreb i iste večeri zakazao Sonji sastanak na Trgu Republike, što se odmah pokazalo teško izvedivim i relativno opasnim, jer su se u večernjim satima na tom mjestu održavale demonstracije, koje su domadi mediji spominjali uzgred i prilično oprezno. Kad bi se iskupilo dosta demonstranata, milicija bi pozatvarala pristupe Trgu i tad bi počela jurnjava ukrug. Pokupio sam hitro Sonju i nekako se na brzaka povukao s Trga, tako da su mi o mnogobrojnim detaljima pričali znanci. Te demonstracije mogli su vidjeti i TV gledaoci, doduše smo oni koji su primali program austrijske televizije. Nešto kasnije stigla je iz SR Njemačke Bramborova karta na kojoj je pisalo: "Gledam televiziju. Ti bokca, šta se to tamo kod vas događa?" Vradajudi se sa Sonjom iz kina vidio sam nekoliko autobusa u kojima su sjedili milicionari sa šljemovima na glavi, osobito oko "studoma" kod Džamije. Film koji smo gledali zvao se Jagode i krv ("Strawberry Statement"). Nakon njega, u tim okolnostima, osjedao sam se sasvim čudno.

Ne znam je li iznenadnost tog odlaska bila slučajna ili je neka budala jednostavno rekla: "Ne treba nam palih zvijezda na radiju!" pa ga uz pomod funkcionalnih veza odagnala na požarčenja. baš nekako u to vrijeme. Jebi ga. dala nogu i pronašla si novog frajera. a da je htio nešto i poduzeti. neki neobjašnjivi bolovi u bubrezima. Prelistavajudi ove stranice. napisat deš ili ublaženu bljezgariju. Diplomiravši 1972.— Budeš li ikad pisao knjige u kojima se radnja događa u nekim ključnim vremenima poslijeratnog razvoja. samo što mu više nisu davali da ureduje političke programe. slavodobitno je uzviknuo: — Oslobođen sam vojske. prošljakat de ti autocenzura. trebao ostaviti i koju stranicu čiste bjeline. sve što se može nazvati sredom žele . Premda se u Mikijevu ponašanju dala naslutiti stanovita samodopadnost kakvu gaje ljudi koji se u politici dute prevareni i izigrani. Ublaženu bezvezariju de ti propustiti. zvani Gorila. Premda su nas oduvijek napajali patriotskom patetikom u tom smislu kako je to služenje čast. uspio riješiti vojske uz pomod stvarno atrofiranih bubrega. pobrojana u onom famoznom registru bolesti zbog kojih se vojska ne služi. ja sam počeo marljivo prikupljati liječničke papire po raznim osnovama: problemi s vidom. njegova dalja sudbina nije baš bila stradalnička. jer sam mislio da mi diploma daje pravo na ravnopravan dijalog. U to vrijeme osobito rado sam slušao autentične i izmišljene priče o pojedinim slučajevima izbjegavanja vojske. o posudbi mokrade. vlast ti nede dozvoliti. oštre opservacije de ti izbaciti. — A ako ipak napišem? — Ako ipak napišeš. . Mikiju za dušu. onako. koja je naglo zamrla njegovim iznenadnim odlaskom u vojsku. Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga na svoju radost. — Zašto? — pitao sam ga. o fingiranju pludne mrlje u obliku olovnog flastera i slično. Najefikasniji put bila je neka od blažih bolesti. Miki Grabar je po okolnim selima i prigradskim naseljima stekao stanovitu spikersku slavu. ako se i ohrabriš."). Drugo. — Misliš da de ostati bjelina? On se nasmije i zašuti. Ljubo je otišao dobrovoljno. Osobito slikovite i dojmljive bile sa priče o hinjenom ludilu (ako su isključivale najprimitivniju varijantu mokrenja u krevet). Na mahove mi se čini da sam tu godinu sveo na bijednu faktografiju. I dok se on gnjavio s obukom u nekom dalekom garnizonu. kočenje potkoljenice i slično. te čitajudi uvijek iste poruke ("Dragom šurjaku za sretan odlazak u Njemačku. Ostao je raditi na lokalnom radiju. — Zbog dva razloga. njegovoj je sestri sasvim dobro išlo. dakle.. bila su to burna vremena! XVII. Po naprasnom ili redovitom završetku fakultetskog školovanja. u jesen 1972. ili kakvu oštru opservaciju. dežuranja i druge vojničke slasti u neki gradid istočne Srbije. zacijelo bi se tomu ispriječio njegov otac. pravo i obaveza. jer mije. pronašli su mi nekakvu leukemiju! — Bio sam u vojsci i predugo da bih sada razumio tvoja nastojanja da se izvučeš! — rekao mi je otac. — I da nisi bio u vojsci. u mom krugu su se poduzimali mnogi koraci da se odlazak u vojsku izbjegne. 1971. Tu neuralgičnu točku nedeš se usudi ti spomenuti. de biti godina koju deš morati preskočiti — govorio mi je mnogo kasnije Miki Grabar. obično se kao dominantna briga (još veda od pronalaženja zaposlenja) pojavljivalo pitanje reguliranog vojnog roka. domodi se takve bolesti nije bilo baš lako. izišavši iz dvorane za regrutaciju. ved su ga uhljebili kao urednika popularne emisije "Po željama slušalaca". Miki Grabar otišao je u vojsku tako naglo da nikakvu strategiju izvrdavanja nije stigao razraditi. pravedi se da ne razumijem. godine. opet ne bi razumio moja nastojanja — odvratio sam drsko.. prisjedam se Mikijevih riječi i pitam se što se od njih obistinilo. balkanske varijante "tex-mex" glazbe i traljave prepjeve odležanih talijanskih šlagera. Ali. Puštajudi novokomponovane kičeraje. pa da bih. a stanoviti Ivo Sain.

koju sam ja. tko te tjera? Imaš još vremena. vjerojatno stoga što u našem društvu nikad nije funkcionirao.. koji nije volio da ga ispravljam. bez vede bojazni za srce. nekrofilija) komotnije je ukrasti negoli se izlagati sumnjičavim pogledima. pedofilske). s novim i novim posjetima pornoshopu postajete sve vještiji u dekodiranju pravila ponašanja propisanih u ovim uistinu neobičnim "špecerajima". kojih je ved te godine u danskom glavnom gradu bilo toliko da su pojedine ulice bile tek nizovi pornodudana. Trede: kupuješ li nešto posebno (što nije običan prezervativ ili revija). Vedina "pornorobe" (osim estradnih pornofenomena) prolazi kroz pornoshop. prema raznim osnovama diobe.— Što hodeš redi? Da tebe nitko ne razumije? Da si nekakav unikat koji pati zbog nerazumijevanja priglupe okoline? Nešto kao Tino Ujevid? — Tata. Pornoshop. ponosno sam otpovrnuo: — U Amsterdam! XVIII. sadomazohističke. ušavši u sobu. — Opet se svađate? — rekla je majka. da bi kupcu olakšao život. ostat demo na terenu pornografskih fenomena. Četvrto: stvar s najdevijantnijih departmana (primjerice. dao polovicu okrugle pite s jabukama. neki prašni TAM pun šljunka. ne ide mi se u vojsku . U Nizozemskoj je situacija bila nešto bolja. zar mislite da de se usudili jurcati za vama zbog nekakvih par kruna? Jasno. Opskrbljen ruksakom i vredom za spavanje. poštujudi njegov izljev internacionalne prijateljske ljubavi. "pornoshop". — Ma. segmentirao je svoju robu. — Pa. Majka je po ne znam koji put iskrcala iz ormara nekakvu ušteđevinu nepoznata podrijetla pa sam mogao zaboraviti na vojsku. zatim umjetni penisi raznih dimenzija (električni i na . ljubavi i prijateljstva koji je prožimao mlade ljude i negdje poprimao sasvim blesave forme (tako mi je neki mladi hipik na ulazu u Vondel-park.. Zanemarit du ovdje autostopersku egzotiku. pojeo i zaradio takozvane "žvale"). Najuočljivija je podjela na primijenjenu i artificijelnu pornografiju. nešto je smršavila. U počast Mikiju Grabaru. što je moglo odigrati ulogu pornoshopa? Ništa! Kao obitavaocu sasvim čedne zemlje. ništa . i kad me znojni šofer u plavoj treger majici upitao kamo idem. ako vas i primijete kako kradete najnoviji broj Eros-Vampirelle za prekogrobni seks. U SR Njemačkoj sam vidio tek nekoliko pornoshopova. Kao prvi od žanrovskih pornofenomena spominjem ključni punkt pornofilstva . redovito u pokrajnjim ulicama i bez ikakve robe u izlogu.. razne vrste afrodizijaka. Ako su stare drvene kabine na našem bazenu mogle odigrati ulogu svojevrsnog peep-showa. medu kojima prednjači tinktura čuvene španjolske mušice. Uostalom. pa je on osnovna delija svake ozbiljnije pornokulture. A kamo ti se ide? — Autocestom po Evropi — opalih kao iz puške. ali daleko od onoga što sam vidio (i obišao!) u Kopenhagenu. boga mu bogovog! — ljutio se Franjo. najbolje je uzeti artikle različitog karaktera (homoseksualne.tzv. Kratka crtica o mojim autostoperskim transverzalama zapravo je neka vrsta priloga Mikijevoj Povijesti pornografije. Ona je radila polovicu radnog vremena. kao i sve ostalo što čini globtrotersku ikonografiju tih godina. — Pa i rekao sam Tin. u nastupu prijateljske skrbi. podijelivši je na odjele. duh pacifizma.. tako da je po koju svađicu mogla sebi dopustiti. da te ne bi identificirali kao pripadnika jedne od ovih skupina. hipijevski folklor. odmah mi se učinilo da se za ležeran ulazak u pornoshop (onaj koji te nede kompromitirati) moraju zadovoljiti neke pretpostavke. izišao sam na cestu što vodi iz našeg grada i digao palac. niti je imao očitijih pandana. Prvo: najbolje je ako si nepoznat prodavačima i ostaloj klijenteli. — Što je bilo? — upitala me majka blago. — Stanislav se svađa — rekao je otac rezignirano i krenuo da se pozabavi nekim korisnim kudanskim poslom. on se zvao Tin. Mikijeva Povijest pornografije jedva da i spominje ovaj fenomen. Kad je zastalo prvo vozilo. zoofilija. uredno je pila svoje medikamente. Drugo: robu valja razgledati s blagom dozom nadmodi i ironije. Prvom velikom području pripadaju razne vrste prezervativa (tu sam tek ustanovio koliko je jadna i prizemna mašta RIS-ovih kreatora u ovoj domeni proizvodnje).

i tako dalje. Idudi koitalni pokušaj (šesta kruna) propada zbog toga što se između njihovih organa ispriječio volan. Pri tom strašno petlja oko neispravnog zatvarača na šlicu. sama po sebi. Osobito dobru sliku danskog pornoshopa ocrtao je ulični pjevač. a dok vam istječe treda kruna. Ubacujete četvrtu kovanu krunu (drhtavim prstima) Željno iščekivani fuk spriječila je iznenada pojava ljetnog pljuska. ali vama je u tom trenu ved istekao godišnji odmor i odavno ste ved (nakon 212 kruna) napustili Kopenhagen. Uglavnom. zbog svoje primijenjene. Ova podjela bila je na neki način prešutna. Ubacujete tredu kovanu krunu Jedan od tipova je mački zafrknuo ruku. To su razne publikacije. tako da se nigdje nisu morali postavljati natpisi i panoi tipa: PRIBOR ZA PEDERE. Na otvorenoj cesti oni je prestižu i zaustavljaju. vjerojatno Amerikanac. ali je u tome (nakon pete krune) prekida ogroman šleper koji trubi iza njih. Jedan mi je Indijac u youth hostelu predočio sasvim zanimljivu teoriju po kojoj ti i takvi filmovi i nemaju kraja. Zbog obilne količine kovane love što sam je ostavio u jednom automatu na Osted-gade. sada je ved posve gola. LEZBIJKIN KUTAK. i tako dalje. oni se utroje žestoko pojebu valjda negdje nakon 346 kovanih kruna. Godine 1972. ubode pčela u dupe. jer je kiša prestala. s preciznim mehanizmom za lubrifikaciju. Segmentu umjetničke ili artificijelne pornografije pripadaju oblici predstavljačkih umjetnosti. njegovo ogromno spolovilo bljesne pred uplašenom djevojkom. tog pornografskog Eldorada. POZAMENTERIJA ZA NIMFOMANKE. — Gospodine. Uz ostale podjele. Zatim. Takve su. PRIRUČNICI ZA SODOMISTE. Nakon kratkog vremena. gdje tobože slučajno ostaje bez haljine. roba prve klase — roba s greškom (možete li zamisliti nekoga kako kupuje jeftiniji prezervativ s tvorničkom greškom?) i slično. Automati su imali mali ekran. dok sam neoprezno lutao po odjelu za ljubitelje rektalnih vještina. Ubacujete drugu kovanu krunu Umjesto da gone onu polugolu plavušu. primjerice. nego predstavljaju posebnu formu takozvane cikličke dramaturgije. još uvijek nije bilo videokaseta. napominjem ovo za neupudene. riskirali ste. Pod naletima kiše. prema opozicijama: staro-novo. i tako dalje .. ili otvore za oči. morali ste baciti novu kovanicu. razni erotski "gadgeti" dvojbene namjene i slično. navodni silovatelji dijele nekakvu lovu i jedu rahatlokum. kao i štošta drugo.. koji de potkraj sedamdesetih zamalo progutati svu ostalu proizvodnju u ovoj delikatnoj privrednoj grani. ta je sala svoju nazočnost otkrivala agresivnim dahtanjem. da bi. a stavljali su se u pogon bacanjem kovane krune.navijanje). S pojavom zvučne osmice. bile kožnate gadice s metalnim cvekovima za sado-mazohiste. Ja sam dotle jeo bezmesni rižoto. Oni tipovi ipak kredu. pio deset -postotno pivo i mislio si svoje. stripovi. da vam se netko obrati i ponudi poznanstvo. pripadale su nekoj vrsti međužanrovskog područja. Krede da se poigra momkovim spolovilom. a drugi raskopčava hlače. hit-rasprodaja. umjetne vagine ukomponirane u lutku za napuhivanje. ne nalazite li u ovom gumenom ljepotanu stanovitu dozu dekadencije (a touch ofdecadency) — rekao mi je lepršav mladid. jer se peripetija koja je spriječila koitus prvi put. stenjanjem i drugim zvučnim emanacijama što su zbunjivale obične kupce koji su provjeravali kvalitetu netom kupljene robe. razumljiva. fotostripovi. baš kad je htio penetrirati. eventualno. ako ste htjeli vidjeti nastavak. te filmovi. oni se sklanjaju u Mercedes i plavuša je ved pitomija. cviljenjem. koji je u blizini Havnegade pjevao svoju duhovitu baladu: "What Do You Think You Can Reallv Find in The . eventualno. Imali su otprilike ovakvu dramaturgiju: Ubacujete prvu kovanu krunu Dva bijesna tipa bliskoistočnih fizionomija jure u crnom Mercedesu za bjelokosom ljepoticom u Volkswagenu. japanske kuglice.. Ljepotica iskače iz automobila i juri u grmlje pokraj ceste. ali se aparat zaustavlja. Osobito funkcionalna bila je tematska podjela. ali i predstavljačko-poticajne vrijednosti. Ispred pornoshopova bilo je obično i automata za gledanje pornofilmova. Mačka se sakrila u grmlje i iz nepoznatih nam razloga. na kojem si mogao pregledati dvadesetak pornida. revije za razmjenu iskustava i partnera. Pojedine stvari. i tu njega. obavijen intenzivnim mirisom Chanela 5. pornoshop je imao jedan nužan dodatak — malu salu s projekcijskim platnom. Ako ste švrljali po odjelima koji s vašim seksualnim interesima nemaju nikakve veze. jer je klijentelu posebnih prohtjeva nepogrešivo odvodila do mjesta njihovih malih interesa. nakon sedme krune ponovo izlaze van. sve mi se više čini da su te filmove snimali specijalno za automate. prijateljstvo ili slično. koje su posebnim postupcima pornografski funkcionalizirane. redovito ponavlja nakon 120 ubačenih danskih kruna. kupio jedan jedini.

Dolazi konobar i pita vas što dete popiti. prelaziti i našu državnu granicu. Ali. Ali. kako de vrijeme sve više pokazivati. bila je ved spomenuta pornoosmica. onda je liveshow čista penetracija seksa u kazalištu. Ako to nije smiješno. koja de se polako probijati dolje na Jug i s vremenom početi. Bogat autostoperski staž. Nakon povratka iz Nepala. pravopisa i povijesti literature. Kad sam 1972. godine došao u Kopenhagen. u čijem se kutu nalazi kauč presvučen crvenim skajem (valjda radi lakšeg održavanja). uočio u Kopenhagenu. Gobbi. Ali. Čime se bavio u tim danima. dalo se tek nazreti. vama polako postaje jasan princip zajeba na koji ste nasjeli. a s tredim i kompletna diskografija Loua Reeda. kažete. nego što se poput njega doimao kao čovjek s drugog planeta. nodu. . da vam donese pivo. eventualno decentnu felaciju i odmah odlazite. Presiječete stvar viskijem. Nancy voli mezimce (čista zoofilija!). — Tada bih dokazao svoju teoriju cikličke dramaturgije. nepatvoreni prizori iz svih sfera ljubavnog života. Uz pornoshop i live-show. osvijetljeni kauč dolazi crna artistica u interesantnom negližeu i njen malo predebeli partner. u liveshowu su osobito popularne bile točke poput: masturbacija francuskih opatica. S drugim pivom odlazi blinker koji je naručio otac. danskim pornomanskim podzemljem harao je i jedan za mene sasvim novi žanr. razvoj. vrludanje po autocestama. iz čega se jasno vidi da je žanr doživljavao stanovitu dekadansu koju je nastojao prevladati obiljem bizarnosti. nakon kojeg de ga klasicistička strogost vratiti u stroge klasične proporcije. koji sam posjetio desetak godina kasnije i koji je imao osobito dobro razrađen način primamljivanja i varanja publike. Sjedate za stol i. Gledate live-show i s prvim pivom odlaze pare za kozmetiku koju ste morali kupiti sestri. sukobe tendencija. ali i od drugih seksualnih vještina i operacija. u izvedbi pravih pornoglumaca. Dakle. u tom trenu. — Kad bih imao te pare iz njegova šešira! — rekao je uzdahnuvši moj Indijac. Delon je petljao nešto oko nastavka studija engleskog i francuskog jezika. što se tek iza tog bezazlenog imena krilo! U live-showu mogli su se vidjeti izravni. pa kažete konobaru. Stoga zaslužuje da bude razmotrena nešto kasnije. bio osoba posve nezainteresirana za stvari koje smo mi još uvijek držali prestižnim. ne znajudi da ste u tom trenu potrošili pare potrebne za povratak iz Pariza. jer je Delon. nije naodmet spomenuti da se live-show sastojao od mnogobrojnih pravih penetracija. kao žanrovsku dominantu. Prvo vas namame strašno niskom cijenom ulaznice. ništa.Sex Shop in Copenhagen". Tu i tamo bi svrnuo u Zagreb. Pladate ulaznicu i ulazite u mračnu prostoriju (9x5 m). Uz pornoshop. Kao svi mediji. Kad vas konobar upozori da je konzumacija obavezna. ali mi je u pameti ostao mračni pariški live-show s Pigallea. kralj mentalne masturbacije (nije rabio ruke) i slično. jer vam se baš nešto žuri u nacionalnu operu. ili na otvorenje kakve izložbe. ono što sam 1972. Snjeguljica i sedam crnih patuljaka (možete si misliti!). koji vam je upravo zastro vidik. Indije i drugih tajnovitih mjesta. ali od toga ništa konkretno nije bilo. koju ste namjeravali kupiti u "Lido Musique". Ne sjedam se osobito dobro na koji se način ulazilo u live-show i koliko je to koštalo. u skrivenim dijelovima prtljage. XIX. youth hostelima i sleepinima donijeli su mi niz novih spoznaja i iskustava. Sve skupa vedma me čudilo jer sam se uvjerio da oba jezika govori gotovo perfektno. Pa kad smo ved kod "penetracije". Odmahujete mu rukom. Sve mi se više činilo da nadimak Delon nije dobio stoga što mu je fizički sličio. nazvan bezazlenim imenom "live-show". to jest sve ono što mu je omogudivalo nekakvu povijesnost. tajno. te da bi mu do diplome trebala tek minimalna gnjavaža oko gramatike. a onda putem izgubio indeks. rado bih rekao da se live-show nalazio u nekoj vrsti baroknog pretjerivanja. a između ostalog i prve stidne uši u životu (pedicu-lis pubis). obuzeti nelagodom. odslušao dva predavanja i skupio tri potpisa. ako je pornid predstavljao penetraciju seksa u filmsku umjetnost. dutite iza leđa teško arapsko i crnačko dahtanje. sva moja čuđenja nad Delonovim postupcima bila su sasvim bespredmetna. Iznenađeno ustanovite da vam je financijski rentabilnije dva puta otidi u live-show nego jedanput u Louvre ili Zoološki vrt. O pornoosmici postoje i čitava dva poglavlja u Povijesti pornografije Milana Grabara. i live-show je doživljavao mijene. došli ste ovamo samo da odgledate kakav dobar fuk. Oduševljeni su prolaznici pljeskali i zasipavali njegov šešir gomilom kovanih novčida.

Odabrao sam. ovog leta je se skuplje — napomene Gajšek dok smo ulazili u atelje po čijem su podu gacale kokoši i patke. kakvi! Šta je tebi! — otpovrnula je iznenađena. livade i pašnjake. Delon je izašao iz kola i obratio se seljaku koji je u dvorištu do ceste okulirao ruže. u malom ribljem restoranu. a tamo iza ceste ogromni su se valovi razbijali o izlokanu hrid. Dosadni jugo svijao je visoke čemprese hotelske aleje. Jurili smo cestom što je vijugala kroz mlada kukuruzišta. tako da kupača više nije bilo na vidiku. ali.Prvo je često odlazio nakratko u Italiju. koji je. a on nije kupio ništa nego je svejednako ismijavao našu potrošačku strast. koji metar od mirne površine jezera. Kad je Delon zaustavio kola na pješčanom sprudu. — Slika patuljke.se nije vradao s paketima kave. ali on je uzeo posve druge. — Gdje bi me on vozio! On je morao u Italiju. kome su sline curile koliko je para dobio. Nakon kradeg cjenkanja. sladunjavi kvazinadrealizam pa te nisam mogao poslušati. Irena i ja smo cijeli dan kupovali po zakrčenim i pretrpanim tršdanskim dudanima dok nas je on strpljivo čekao. one koje su meni djelovale najsladunjavije i najšarenije. Na asfaltiranom platou parkirališta nije bilo Delonova Peugeota. . pa sam iskoristila priliku da nakupujem krpa. Negdje oko dva sata po ponodi. mogao juriti nadzvučnom brzinom. Uvečer smo Irena i ja jedva hodali pod teretom nabreklih. Sjedili smo na pješčanoj obali i gledali na drugu stranu gdje su mirovala dva velika bagera. a ti deš mi pomodi u izboru. Vozio je tada neka još novija i bolja kola od Peugeota. pa nije ništa odvratio. nego onako kako je i otišao — praznih ruku. Ja sam krenuo s njim jer je Delon predstavljao onu vrstu magične i hipnotičke osobe kojoj se ne znam oduprijeti. Potom je platio Gajšeka. Jednog vrudeg ljetnog popodneva došao je po mene i rekao mi da se ukipam u auto. tri najfantazmagoričnije slike. čekajudi da izabere jednu o tridesetak bluza što ih je skinula s police. jer demo načas skoknuti u Podravinu. zmije i gljive u obliku penisa. po dogovoru. — Ali digidi ti najviše vole kičasti. Giovannijevom robom. — Ja sam slikar Gajšek. a onda se nismo zaustavljali sve do Sljunčare. prišao sam hotelskom prozoru i pogledao dolje. sjededi u obližnjim kafeterijama i bistroima. izvukao je iz džepa takav snop lira da sam se maltene onesvijestio. — Lijepo je što ima toliko strpljenja pa te vodi u šoping — rekao sam Ireni. Kaj trebate? Steli bi videt slike? Delon kimne glavom i krene za Gajšekom. Vozio je u to vrijeme nekakav mali Peugeot. — Mislim da si izabrao tri najbolje slike — reče Delon na kon poduže šutnje. Stali smo načas u Koprivnici. — Sam da znate. ved je polako padao mrak. ili vas zbog nečeg zanima naivno slikarstvo. Nije mi bilo jasno radi čega je morao u Italiju kad je sve vrijeme sjedio kao drvo po lokalima i tamanio hladna piva. ali je terasa sa stolovima zjapila prazna. Jednom sam i sam krenuo na takav vikend s njim i Irenom. — Imamo još vremena — rekao je Delon kad smo sjeli u kola — idemo još do Sljunčare. Razmišljao sam o tome nije li možda otišao nekamo s Irenom. uli je on ved bio zaokupljen slikama. — Taj ti je sto posto lud — reče mi u prolazu Delon. žabe krastače. gdje je on kupio bocu originalnog viskija. kako mi se zbog Delonove spretnosti činilo. koji je pošao prema ulaznim vratima velike zidanice. — Ma. Sjeverna obala bila je zarasla u šaš i odande je dopirao glasan kreket žaba. Moram uzeti tri slike. — Kog de ti vraga jebena naiva? — prišapnuh Delonu. Ponovo sam pristao bez razmišljanja. upalila su se svjetla. Stotinjak metara od nas. da bismo se zaustavili u čuvenim Hlebinama. raznobojnih plastičnih vredica s logotipima talijanskih i svjetskih firmi. ili je razlog radi kojeg je morao u Italiju možda neki sumnjivi "nodni razlog". te po koje dugačko podravsko selo. — Gdje stanuje Gajšek? — Slikar ili kolar? — Slikar. onda tomu mogu biti samo dva razloga: ili vam tamo živi ujak. cipelama i bofl majicama kojima pri zamahu rukom otpada ovratnik. Kad stanete u Hlebinama. Te smo nodi prespavali u Monfalconeu.

Ustao sam. . lutanja i putovanja. To je bila bilanca njegovog četverogodišnjeg ekonomskog egzila. Vlasnik je izišao.. U isti mah neoprezno lupih čelom po spremištu za dokumente. Imam papire kojima mogu dokazati pravo uvoza po osnovi boravka u inozemstvu. On me pogleda načas. kamo je zalazio.. počeh pipkati po podu. Je 1' to za šverc? — Nije. premda sam odgovor znao.400 njemačkih maraka. — Mora da me to tjera na skitnju. U spremištu je ležala neka čudna stvar. pa je morao upitati: — Ovoga tu Majala ima devet komada. Gdje ti je viski? U tom trenu se sjetih da je bocu stavio na pod automobila. — Ma nikakvi! — reče. — Razbio sam ti onu šumu patuljaka s kurcolikim gljivama.— Prodaješ Talijanima naivu? — Između ostalog. poznaje li kakve emigrante. — Imam lošu vijest za tebe! — viknuh iz automobila. Zavrtjelo mi se u glavi pri pomisli koliku je količinu lira morao Delon iskrcati za sve tri slike. — To je bljutav posao koji radim da bih stekao pretpostavke za neki drugi. — Sigurno se opet spremaš otidi? — Stanislave — prekine me Delon. — Ne. uvozne dozvole. pa i šire: koga je upoznao s kim se viđao. godine s privremenog boravka u SR Njemačkoj vratio Jaromir Kralik. jedan od tipova počeo je razgledati ploče. — Imate li papire. bivši kinooperator. Sagnuh se. je li ikad vidio Novu Hrvatsku. Tako se 1972. i to — promrmlja on. Isprva nisam mogao pronadi bocu. sve je to za osobnu upotrebu. — Valjda imam tu u sebi nešto pokvareno — nasmije se preko volje. Delon je posjedovao crni američki policijski kolt. HI-FI opremu i 3-000 gramofonskih ploča. — Kakvi su to poslovi? — upitah ga. To su različite ploče. — Jebeš sliku! Može Gajšek takvu istu još nodas napraviti. uspjeh shvatiti o čemu se radi. a onda sam nespretno srušio jednu od staklenih naiva i razbio je na komadide.. sjedio u određenim pivnicama i slično. Čini se da ga je osobito zbunjivalo to što su se imena s ploča pojavljivala više puta zaredom. a onda uze plosnati kamenčid i baci ga tako da je odskočio od vodene površine. takozvanih "longplejki". a kako je ved bio mrak. Carinik zalupi vratima kombija i krene prema svom kolegi kako bi se s njim konzultirao. Kao rođenog pehista. a kad i taj drugi postane bljutav. Imao je na štednoj knjižici 1. prije no što je uspio montirati liniju. XX. — Ništa to nije! Sve su ti to samo isprike za skitanje. Kaže da je sve to za ličnu upotrebu. — Tu je nekakav luđak s HI-FI linijom i punim kombijem gramofonskih ploča. — Daj donesi onu bocu iz automobila. što se ubrzo pokazalo prevelikim i jalovim poslom. otresao pijesak s hlača i polako se dovukao do kola.. Vidite po omotnicama. posjetila su ga dva čovjeka u civilu i počela se detaljno raspitivati o svemu onom čime se bavio u SR Njemačkoj. jugoslavenski carinik otvorio je stražnja vrata kombija i stao osupnut. a onda se nasmije. — Bez toga ne možeš? — upitah ga. obrt? — Kakav obrt? — Pa s tim dete valjda otvoriti kakav obrt? — čudio se i dalje carinik. vlasnika svega što se u kombiju nalazilo. a ono se od udarca otvori. bolji . On isprva ništa ne odgovori. onda du morati pronalaziti . Tek kad su mi se oči malo privikle na tamu. 36 švicarskih franaka. poznata mi oblika. Kada je zeleni kombi njemačke registracije stao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u mjestu Potkorenu. — Koji je ovo vrag? — Was bat er gesagt? — upitao je šofer svoga suvozača. zapravo naš prijatelj Brambor. obišao kombi i odgovorio cariniku: — To je sve što sam uspio uštedjeti za četiri godine u Njemačkoj. Dok je Brambor preko volje odgovarao na ta pitanja.

— E. a ne prigovor — reče on. izvlačedi iz gomile ploča jednog starog Johna Mavalla. upropastila sam zdravlje i život na toj školi. ali bezvrijednom kolekcijom ploča. kao što su Blind Lemmon Jefferson. Floydovaca i drugih. uz pomod Bramborove kolekcije ploča. jer je netko otkucao miliciji da. — Idemo smjesta uložiti prigovor! — Kurac demo ulagati. gdje smo do tričetiri izjutra nebrojeno puta preslušavali prividnu monotoniju Hookerova glasa u "Tupelo Bluesu". Rekavši to. ponajprije njegova gitaristička countrv varijanta. uspio zavoljeti blues i doživjeti prvo službeno saslušanje. — Imam takav jebeni dosje — ljutio se Brambor pred nama — da ih se nikada nedu riješiti! — Možda je to rutinski razgovor — pokušao sam ga utješiti — Možda idu svakom tko se nakon dužeg vremena vrada iz inozemstva? — Pa i da jest tako — ljutio se on dalje . ali u pogledu skorog zapošljavanja nisam imao osobitih perspektiva. Uza sve to. koja je predstavljala osnovu kudnog budžeta. pradeno usnom harmonikom i lupkanjem po oplati. davali imena natječudi se tko de više zajebati dijete. začudo. Sonny Terry i još čitavo čudo američkih Crnaca. nekod zamišljeno kao "gigant". slušajudi ploče. trebalo je pronadi kakav-takav posao i zbrisati. . Munja. Jer. cendravo zapomaganje Lightnina Hop-kinsa u "Penitaintry Bluesu". U Bramborovoj kolekciji mogla su se nadi tada u nas sasvim nepoznata imena starih majstora bluesa. ali sasvim beskorisna. što su neumorno i beskonačno dugo činili Bramborovi majstori bluesa. Lead-bellyja. presječen neuobičajeno melodioznim refrenom. Boba Dylana. Duge sam nodi provodio s Bramborom u njegovu stančidu iznad kina Romanija. Ma Rainev. I na koncu ja. Tako sam. Brownie McGee. valjda imaš i jednog Vicu Vukova? A? Službenici su vrlo brzo shvatili da od Brambora ništa korisno nede doznati. pa je i to predstavljalo pozamašnu investiciju koja se. Pustili su nas na miru. a danas tek nespretni mastodont koji nikako da korakne naprijed. Pred drugom inspektorom razvili smo najprimitivniju taktiku upornog nijekanja. pokazala efikasnom. kojima su roditelji. Reverend Garry Da-vies. što drugo redi kad se netko zove Limun. Imali smo više srede nego pameti. s prijetedim riječima da se više ne zajebavamo s drogom. Situacija u kudi bivala je sve napetija. pušimo nešto strašno smrdljivo. Bilo je tu svega i svačega. nikad nede isplatiti. premda nemaju dokaza. Uopden i raširen stav glasio je da se Brambor vratio iz Njemačke s velikom. XXI. Lightnin Hopkins. te se mogao mirno predati slušanju bezbrojnih longplejki. U vredici je bio posljednji ostatak našeg hašiša. promatrajudi onu bijedu ispisanu na odresku od penzije. u "Goodnight Irene".kakve to rutinske razgovore mogu voditi s ljudima koji nisu prekršili zakon? Ubrzo je Brambor zaboravio službena lica koje je mučilo njegovo četverogodišnje izbivanje. ustanovili smo da su mu u međuvremenu pretresli stan. Zvjezdana se ozbiljno bavila baletom. crni monotoni zid bluesa se otvorio i ja sam uspio shvatiti taj pregolemi svijet zazidan u jednostavnu muzičku frazu. jer da oni. za što joj je bio potreban odlazak u Zagreb. Majka je zbog infarkta otišla u invalidsku mirovinu. Očevu pladu. koji sam doduše uspio završiti fakultet. Bukka White. izvuče ploču iz košuljice i pokaže mi tanku vredicu od prozirna papira zalijepljenu s jedne strane polivinilnog diska. dobro znaju što mi radimo. Erica Claptona. I onda sam doživio otkrivenje. — Eto. prebiranje po raštimanim gitarama. baš kad im je htio staviti na gramofon jednog Mavalla. Kad smo se vratili k Bramboru. a što su mi dali? — govorila je majka. Njena konstatacija bila je istinita. nije imalo nekih osobitih šansi kod naših lokalnih diskofila. Urlajudi Vuk. a visina njene penzije bila je tako sramna da se javno nije ni spominjala. Sunašce ili Smečko? U vrijeme najvede slave Rolling Stonesa. grubi recitativ. kad imaš devet Majala. ali je vidno dominirao takozvani "crni blues". Big Bili Broonzev. kako nam se tada činilo. opasno je nagrizala situacija u kojoj se nalazilo njegovo poduzede. koja se. pa su se pokupili i otišli. kako je ispravno zaključivao otac. — Uradili su to bez naloga i u tvojoj odsutnosti — rekao sam ogorčeno.

— Ali. — Ne pali više ta patetika! Svi su se osvijestili. pokušala drmnuti batak. imao sam za sobom ved pet godina radnog staža — rekao je otac pošto je posrkao juhu i odložio tanjur.. — Ni na koga. što si ono rekao o mojim primitivcima. što ti malo ne angažiraš svoje stare partijske veze i ne nadeš mu posao? — rekla je majka poku šavajudi smiriti napetu situaciju. — Franjo! — viknula je majka. — E. a onda uperi kokošju kost u mamu. da znaš da sam tako nešto i uradio! — rekao je tata. — Dobro je poznato da je Eva Biser napustila partiju i preorijentirala se na crkvu i popove. jel'da? — Jesam. ne maredi zaočev solilokvij. tata — pokušah biti pomirljiv i razuman — za Zvjezdaninu umjetničku bududnost možemo se odredi jedne purice . dobro. i na koga si zapravo mislio? — Ni na koga! — rekoh ljutito. nisam napisao nikakvu molbu za tvorničkog novinara . — A. — To tvoje dijete puši hašiš i lovi kurve. bradu.. ni na koga . bolje da si otišla u barske plesačice! — Ali. — Ne želim da mi tvoji primitivci daju posao kao neku vrstu milodara.. tata! — prosvjedovao sam. vidiš. Ako ubrzo ne nađeš posao.. a sad se valjda baviš kojekakvim kurvetinama . .. — Kad sam posljednje pare dao za tvoje nerentabilno nogatanje! Kad te to ved zanima. dugo i predugo ja šutim! Sve zbog tvoje bolesti i obzirnosti . — Ne želim takve razgovore za ručkom! Pogotovo nedjeljnim! — Nisam ja njoj dao nogu. — Franjo! Ne govori gluposti pred djecom! Ako izlanu nešto. — Pa jasno da nije purica! — razljutio se otac. — Ana. — Ali. — Šta da me čuje Eva Biser! — prekine otac majku. — Mislila sam — ispravi se mama — da te čuje Eva Biser iz pedeset druge godine. Jedino su mlinci bili pravi. — Pogledaj na što ličiš! Pustio si tu kosurinu. jedi i šuti! — rekla je majka. Supovci mi dolaze u kudu i pitaju me znam li da pušiš hašiš s onim probisvijetom iz kina..— Kad sam bio u tvojim godinama. molim te da ne diraš puricu dok svi ne pojedu juhu! — opomenula je majka sestru... i ja du ti dati nogu! — Pa. donosedi na stol pečenu kokoš koja je bila surogat tradicionalne purice. baš sam Ivicu Vugleca zamolio da pogura tvoju molbu za tvorničkog novinara u Sedmom svibnju. hodeš da ti ja kažem na koga si mislio? Na Ivicu Vugleca.. — Ali partija s tim. Zar ne vidiš kako nam ide? Ovo su prvi Svisveti da nam šugava kokoš mora glumiti puricu. — Ti da mi ne popuješ! — lupi otac šakom po stolu tako da se plastična zdjela sa salatom opasno zanjihala. koja je. pa svak grabi za sebe . sve de nas pohapsiti. molim te. — Ostavite vi Evu Biser i pedeset drugu godinu — mljaskao je tata koricu reš pečenog batka. nego ona meni! — I neka je! — nije se dao Franjo. pa de valjda znati i držati jezik za zubima. Zašto onda ne bih i ja potegao veze da uposlim sina? — Da te čuje Eva Biser kako govoriš o partiji . Franjo. Zar nisi ne kad govorio da partija mora energično raskrstiti sa svim oblicima protekcionaštva? —Jesam! — vikne otac. — Djeca! — nasmije se podrugljivo otac. — Ali. kao i s drugim svinjarijama. zgrabio vilicu i autoritarnom gestom prenio na svoj tanjur najvedi i najljepši komad kokoši. Onoj pristojnoj i finoj curi dao si nogu. tata. — Imala je potpuno pravo. skitaraš se po lokalima i ništa ne radiš. — Zvjezdana.. A dotle se ovo dvoje gospode izležava i izmišlja sve nove i nove zahtjeve.. nije uspjela raskrstiti! To je žalosno ali je činjenica. zaokupljeni nedjeljnim ručkom. hašomane... to nije purica. Zatim polako usmjeri onu kost na mene i nastavi: — Je li. mama.. Sjedili smo svi četvoro za stolom. — Franjo.

ali pretpostavljam da je nešto kasnije Zvjezdana sasvim mirno prebacila moj komad mesa na svoj tanjur. — Ne bi — rekoh da ga smirim. kako se poslije pokazalo. Svoju političku karijeru uspio je nastaviti točno na onom mjestu gdje je zastao Miki Grabar — postao je predsjednik Gradskog SSO-a. — Nisu te primili jer si nepismen! — rekao je s vrata. Sutradan sam posve slučajno naletio na Ivicu Vugleca. novinar mora biti i te kako pismen! — Mora. da im pizda materina! Drug Vuglec počesto je govorio gluposti. nego nekakav Siniša Todorovid. Primit demo te u partiju. a inače bi ga najradije nogom u dupe? Ali. druže Ivančicu.— Znam da nisi — sasvim pribrano de otac vadedi novi komad kvazipuretine s pladnja.. Bit deš naš. kako čujem. nekadašnjeg referenta u Sedmom svibnju. Jer. Jer. Ljubina je karijera uistinu bila zavidna. pa je tako s početkom mandata privremeno napustio Agroprom. vidi se tko je prvi omladinac u gradu! — ponosno je govorio Ljubin otac. stari mi je referiso — rekao je Vuglec — i tu demo stvar gurat promptno. Na raznim omladinskim i partijskim forumima znao je lijepo i tečno govoriti. — Osim toga — doda on. Tamo ga je vrlo strpljivo saslušao šef kadrovskog. imao sam srede. znaš da je gore u Zagrebu bilo kojekakvih devijantnih pojava stranih našem društvu. — A zašto sam je pisao ja? Zato što je ti ne bi nikad napisao! Zato što se uopde ne brineš za posao! Zato što ga tobože tražiš. da si je i ti napisao. stari se užasno razljutio. — Jest. naučit te da marksistički misliš. a u molbi pokazuje notorno nepoznavanje gramatike i pravopisa. Ali. — promrmljao je otac. a sadašnjeg izvršitelja raznih važnih funkcija. koga je otac navodno "zadužio" da pogura moju molbu. pa drugovi ne znaju kakav si. Ljubo Brabec se odmah po povratku iz vojske uspio zaposliti u Agropromu. molbu si pisao ti. ne bi bila mnogo bolja. Evo. još jednom lažnom regionalnom gigantu. posve umoran i neraspoložen — taj je jebeni Siniša Todorovid. pa svakog studenta treba malo provjeriti. a kako ne bi sad. pa je tako njegova preporuka koristila koliko bi koristila i sveta vodica. Kad sam četrnaest dana kasnije od Sedmog svibnja dobio službenu obavijest da nisam primljen ja. bududi zet predsjednika opdinskog Izvršnog vijeda. koji je zatim izvadio molbu i rekao: — Ne ljutite se. nadam se da dete se složiti sa mnom. — Kako nepismen? — Molba ti je puna pravopisnih grešaka. drug Brabec. mora . — Ali. — Sad kad nema onih nacionalista da ga koče. Demonstrativno sam ustao i otišao od stola a da se nisam ni okrenuo. Ne znam što se tamo događalo. vidite! Urednik našeg tvorničkog lista lektorirao je sve prispjele molbe. — Pa. U tom trenu nisam znao da je politička karijera druga Vugleca opasno načeta alkoholom i zapravo na zalasku. Trend je zahtijevao da se demaskiraju i kritiziraju neprihvatljive pojave i incidenti koji su se . opsovao nekoliko puta Vuglecu majku i drugu bližu rodbinu. Čak sam napisao da si član partije. opasno razjedenom raznim privrednim bolestima. s tom nakaradom od fakulteta? Nisam mu odgovorio ništa. a onda si natočio čašicu domadeg vinjaka. Naježio sam se: zar sam zaslužio da započnem "karijeru" kao štidenik notornog primida. Ti nema da brineš. a onda se snužden i razočaran vratio kudi. Pred njim nije bilo nikakvih prepreka. Jebi ga! Za razliku od mene. — Nisi. Iskitio sam tvoju traljavu biografiju na tri kucane stranice. ali bit deš! Svakog to dočeka! Kako inače zamišljaš da deš dobiti posao. sav crven u licu. a moliš boga da ga ne nadeš. čak i kad je bio trijezan. Uostalom. A ti samo pamet u glavu! Jedina ti je mana što si završio taj fakultet.. uzeo tu obavijest i odjurio u Sedmi svibanj. a bio je kadar i sam napisati vlastite referate. nisam — bunio sam se. —Ja sam je osobno napisao. komu se klanjaju isključivo zbog njegova statusa. ja znam da Franjin sin ne bi surovo s onim reakcionarnim i drugim elementima. —I jesam! — razljuti se Franjo. a onda ti karijera ne gine. kako bi se ustanovilo čija je najpismenija. kad mu se iz usta širio miris rakije pomiješan s mirisom češnjaka. Pogledajte malo molbu svoga sina! Traži posao novinara.

poslova koje smo namjeravali raditi nigdje nije bilo. Stvarno. Kako se tražilo da se grešnici javno imenuju. postati "suvišna" generacija. vezana uz Ljubin rođendan potkraj 1972. Vratio se blijed. za razliku od "izgubljene". prije no što de izidi. bila je to najgora proslava rođendana te godine. godine ved znali na čemu smo. Vi ste mu prijatelji. otvorio vrata i. Smjena generacija o kojoj se neprekidno pričalo bila je deklarativna. Rekao sam mu potom da ne znam što du ni kamo du. Kad sam Ljubi Brabecu s gorčinom u glasu rekao kako demo. Nitko od bivših članova nije imao pojma da nešto tako dragocjeno uopde postoji. Obukao je kaput. tako da se ovaj skotrljao preko ukrasnog grmlja u lijehu punu vrtnih patuljaka. a onda je razmotao papir i izvadio Mikijev poklon. mi imamo povjerenja u našeg Ljubu — rekao je naivno netko iz našeg bivšeg razreda. sišao je Ljubo u dvorište da dočeka Mikija. Ljubo je morao ponešto redi i o Mikijevim grijesima i zabludama. kako nema zraka .. Vjerovanje da netko čeka da mi po-svršavamo fakultete i ukrcamo se u život pokazalo se naivnom tlapnjom. kako nam se činilo. a onda su mu grunule suze na oči. te o radikalnim promjenama koje treba početi provoditi ved danas. — Rekao sam "povjerenje drugova". saznao koga još čekamo. Silom prilika morao je nekoliko puta kritizirati i rad svog prethodnika. nego sitni ekscesi njegove prakse. otišao je načas u drugu sobu. Na sredu. Pipnuo se načas po bolnoj vilici. blatnjav i poderane nogavice. pitajudi se što de se sad dogoditi. fudka za njegovo pametno obrazloženje. trebao si malom Grabarovom redi neka ne dolazi. ili 1973. a onda se valjda predomislio. Tada je drug Brabec. koji se upravo spremao otidi i ostaviti nas nasamo. u takvim je slovima više ukazivao na Mikije-vu nebudnost i oportunizam negoli na njegovo šurovanje s "maspokom". Ljubo je neko vrijeme promatrao fotografiju. kad je stari Brabec ved otišao. Koji časak kasnije na vratima se pojavio Ljubo Brabec. poljubio Ljubu i predao mu zamotani poklon. . — Nisam mislio tako — nasmije se Ljubin otac. tako da su svi željeli što prije zbrisati. to nije bio infarkt nego čir na želucu. — Ali. Jedino još Miki Grabar nije stigao. pa i Miki Grabar.. da u ovom trenu ne vidim nikakve mogudnosti da izgradim i najminimalniji oblik egzistencije. te da mi se. Mislim da bi mu sve to Miki oprostio da se nije dogodila jedna nepredviđena stvar. u skladu s tim. Na taj rođendan bili smo pozvani svi. drugovi su mu oni tamo gore. Ako želiš sačuvati povjerenje svojih drugova. i kao takva nije egzistirala u životu nego na naslovnim stranicama novina. U jedanaest se Ljubo svalio na kauč i počeo se tužiti kako ga nešto boli oko srca. Trajalo je to poprilično dugo. Koliko znam. Odškrinuo sam debelu zavjesu i gledao dolje na ulaz. Miki je slegao ramenima i okrenuo se da de otidi. godine. Dobro sam vidio kako je Miki došao. Pola sata kasnije. predstavljala je. Na brzinu smo odjurili u bolnicu kolima Čede Kralja. rekao: — Ljubane. a ona nekolicina mladih koja se uspjela popeti na pozornicu. ali miran. Cijele večeri atmosfera je bila nekako usrana. ali nikad nisam saznao sadržaj tog razgovora. Oko osam uvečer bili smo u dnevnom boravku Brabecovih i zezali se uz nekoliko sasvim pristojnih hladnih aperitiva.zbili za starog rukovodstva. Mane koje si nabrojao nisu bitne mane socijalizma. jer je nailazila jedna sasvim loša sezona. Onda mu je Ljubo počeo nešto govoriti. Kad je Ljubo prestao govoriti. ili nam se bar tako činilo. Bila je to ukusno uramljena velika fotografija nastupa VIS-a Gromovi pakla na srednjoškolskom natjecanju u Virovitici. Kako bi prikrio uzbuđenje. to što govoriš čisti je defetizam i nedostatak idejnosti. tek dobro provjerene pulene postojedih snaga. on se namrštio i prekorio me: — Stanislave. Vlast je bila u rukama starih i prokušanih. vratio i opalio Ljubu šakom u bradu. Fakulteti koje smo završavali ispali su besmisleni i uglavnom nekorisni. Peto poglavlje I. to ti nije pametno. Mislim da smo te 1973. pa su tako i Ljubini istupi bili puni različitih opaski o neželjenim kretanjima jučer. a čitav život izgledao nam je poput pretrpanog vlaka na koji se nikako ne možeš uspeti. što je učinio teška srca jer se ipak radilo o prijatelju. simbolična uostalom.

Pogodilo ga je to ponajviše stoga što se i sam u posljednje vrijeme počeo debljati. objasni mi tehnologiju premošdenja. za što je Brambor imao sve preduvjete osim školske spreme. Zapravo. Vratio se potom starim uslužnim djelatnostima. saznao je Jaromir Kralik nakon što je radi golog opstanka prodao dvije ploče Big Bili Broonzeva i jednu Muddvja Watersa. nakon nekoliko godina prodat de sve ploče i liniju i nadi se ponovo na početku — bez ičeg! Kratkotrajni honorarni posao koji je svojedobno dobio u lokalnom diskoklubu kao diskdžokej istog je trena izgubio. jer je svojim otkačenim ukusom samo maltretirao plesače. ali su u toj domeni poslovi i zarade bili toliko sporadični da mu nisu mogli osigurati stalne prihode. — Svašta je mogao biti da ga nisu zeznuli. Sad radi na bolničkom održavanju. na početku sedamdesetih posve sam je ispustio iz vida. a mogao bi biti . meni se jebe za politiku! — rekao je otac Franjo. mogu te još uhapsiti! — rekla je majka. nije htio uzeti ni dinara. Ipak. Kako to misliš? — Pa tako . to nipošto ne znači da ona nije bila prisutna u našim životima. Gogom Jazbinšekom. kirurg.. Zatim je počeo davati molbe na sve mogude natječaje. I tako. II. postavi televizijsku antenu i pojačalo za drugi program. Pobojavši se da mu se nešto nije dogodilo. Ne sjedam se što je sve tamo radio. pobroji osnovna pludna oboljenja i šta ti ja znam. ali ni jednu nije potkrijepio argumentima kakvi su funkcionirali. pa na večeru. što ja znam. motao se oko voznog parka. jer je jako dobar s njihovom Sekom. zamišljen i pomalo rastresen. a kako on nipošto nije htio pristati na to da pušta sezonske plesne trivijalnosti. Rezultat tog drugovanja očitovao se u tome što je Gogo ubrzo počeo slušati "crni blues". s užasom je shvatio. Neki dan mi priča o tome kako Fleming uopde nije zaslužan za upotrebu penicilina... Drugi dan je ponovo trebao dodi na ručak. U proljede 1973. a Brambor.— Šteta — rekao je — što ne možemo o tome ozbiljnije popričati jer žurim na sastanak. Pročita Osnove interne i traži me da ga propitam.. Slavko Grabar. Na koncu. . U to vrijeme ved se pričalo kako za pojedina radna mjesta postoje sasvim egzaktne tarife. ali znam da je nešto prčkao oko kotlarnice i centralnog grijanja. tko zna što bi sve mogao biti . radi u bolničkoj kotlarnici. a možda je mogao biti primarijus. Nitko nije htio plesati na "My Mojo Working". Tvrdili su da je otklonio kvar na rendgenu koji nisu mogli otkriti tehničari iz Zagreba. Da se od tri tisude ploča i vrhunske linije (Fisher) ne može živjeti. — Budeš li lajao naokolo. Tvrdio je da bi mu to bilo neugodno. Pozvali su ga stoga na ručak. ja sam posve prestao o njima govoriti. tako da sam i s njim prestao razgovarati o delikatnijim temama. — Pročita Urologiju i gotovo sve zapamti. — To ti je pravi fenomen! — govorio mi je Gogo Jazbinšek. Brambor je došao u kudu Živanovidevih da u fušu sredi nekakve električne instalacije. da — promrmlja dr. — Da. primio ga je na poslove održavanja u gradskoj bolnici. u tim godinama. Ti bokca. ali smo nakon toga prestali voditi ovakve i slične razgovore. i bili su oduševljeni kad je njihovu kderku izveo u kino. Nastavi li tako. kad malo bolje promislim. održavao vodovodne instalacije i vrlo brzo uspio se uputiti i u održavanje složenije medicinske opreme. kad su me politika i ekonomija trebale najviše zanimati.. — Danas. Onda se sasvim nenadano pojavila dobra vila koja mu je pronašla posao. bez kojih nisu znali okončati nijednu akciju. dr. čitati medicinsku literaturu. ponajviše od spomenutih janjaca i prasaca. nego nekakvi Florev i Chain. Ostao sam iznenađen jednostavnom istinom njena panična iskaza. a možda je mogao biti profesor filmologije.. bududi da je politika na neki način privilegij entuzijasta a ne razočaranih. to ni ja nisam znao! Slušaj. koji ved tridesetak godina gradi socijalizam tamanedi naokolo janjce i prasce. Prostor u kojem je svakodnevno provodio po osam radnih sati zbližio ga je s mladim liječnikom dr. jedini je izlaz bio da se raziđe s vlasnikom diskača. prešao je preko uvrede. Mikijev otac. a on meni točno i detaljno razloži mehanizam srca i bubrega. ali nije došao. U to vrijeme jurio je sa sastanka na sastanak. Pristanem iz zajebancije. Ali. onako u dokolici. nakon svega. On jednostavno spada među ljude koji uvijek nagrabuse. Bio je kinooperator. Umalo se nismo posvađali kad sam mu rekao kako je sve više nalik na oca. Jazbinšek. kad je sve to obavio.

kao da se tog časa sjetio. Sišli smo na korzo i počeli šetati. kao da se dvoumi treba li mi uopde takvu stvar kazati. Onda se ipak odluči: — Ljubo mi je rekao. Što se tamo dogodilo. Preslušali smo dvije ploče slijepog Garrvja Daviesa. Oni su neka vrsta socijalnog vitriola što nagriza i uništava naoko besmrtne momačke klape. — Stanislave. ali ne mora biti istina. — Nijem kao grob! — rekoh. —Jednog od onih kojima je otac morao puštati onaj prljavi film.. Ali. Na njegovom primjeru mogao sam vidjeti kako zaposlenje i ljubav razorno djeluju na prijateljstvo. Priča se da su tamo slušali ploče. pa sam jedne večeri svratio u dragi stančid iznad kina. Ali Ljubin stari tvrdi da je nešto bilo između mame i. bio zaljubljen i slično. da . doda: — Pazi da zucneš nešto. Mislio sam da hodamo nasumce. — Ono u vezi s tvojim ocem? — rekoh. Bila je topla lipanjska nod i odnekud se dutio miris lipe. bivša mačka Mikija Grabara. ali ja mislim da ipak nisu bili toliko bedasti i nemaštoviti. od starog. a onda je Brambor iznenada utišao gramofon. mogli su se viđati tek navečer. — Eto. Seka Živanovid . molim te! Kome bih rekao? Stali smo pred bolničkom ogradom iza koje se razlistalo nekakvo ukrasno grmlje. A kad nestanu klape. konačno se prisjetivši da su ga tada još mučile stvari iz očeve informbiroovske prošlosti. pazi.. Umire od raka. — Pa gdje je taj tip? — U bolnici.Arletina majka potrpala je najbolje komade ručka u "kostšolju" i poslala kderku da to odnese Jaromiru i vidi što je s njim. Kako je on radio u bolnici prije podne. ali od tog dana počeli su ozbiljno hodati. — Tko ti je rekao? On zašuti i pogleda me ispitivački. Iskopao je to. iza očevih leda. — Što je imao? — Ne znam — zamisli se on. Obedao sam Ljubi. Operiran je. čini se. Kod Gradske knjižnice skrenuli smo i pošli uskom uličicom. Samo je nekoliko prozora bilo osvijetljeno. — Znam da je neugodno. Pogotovo nisam mogao zamisliti Arletu kako zuri u mrak i pozorno sluša baladu "Poor Howard" u izvođenju Leadbellvja. Neugodno je o tome i misliti. u tom razdoblju Brambor se nije mnogo družio ni sa mnom ni s drugima. — A kako se zove? — Ma. a ona u kozmetičkom salonu poslije podne.. što je na neki način pogodovalo njihovoj vezi.. a onda sam shvatio da me on vodi prema bolnici. Budem li mogao. odnijela je ručak u stan iznad kina i vratila se kudi kasno navečer. — reče on. — Koje trojice? — stvari su mi još uvijek bile mutne i zbrkane. — To između tebe i Arlete je sasvim ozbiljno? — upitam ga onako tobože uzgred. Tip je u šok-sobi.. ako ikom kažeš .. upravo to — ohrabri se on. valjda kakvu vezu . upravo sam saznao ime jednog od one trojice preživjelih. Priznajem.Arleta. — Idemo malo van. Brambor bi je obično čekao ispred kozmetičkog salona Ružica. premda sam prizore iz pornida još uvijek pamtio. što se moglo razumjeti: mnogo je radio. — Da. . Bio je zamišljen i nekako neraspoložen. podigavši ruku kao da prisižem. starost ti je ved na pragu. U lipnju je Arleta otputovala na nekakav bezvezni seminar kozmetičara. sjedaš li se onog što sam ti pričao onda kad smo vrtjeli pornid? Nisam se mogao sjetiti. — Nešto . ali Gogo kaže da se nede izvudi. Stara "francjozefinska" zgrada crnjela se na pozadini zvjezdanog neba. — Ne mora. — Taj tip je izgleda nešto imao s mamom — iznenada de on. — I što deš sad? — Sutra du razgovarati s njim. — Valjda.. a onda... šetkamo bez cilja. a ja sam se zaželio dobrog starog bluesa. nakon čega su odlazili u njegov stan iznad kina Romanija.. nije važno — odmahnu on rukom. — Ma daj. nikad nisam saznao.

— Tamo je iza onog prozora — reče tiho. — Dani su mu odbrojani. Ako mi umre, nikad nedu doznati ... — To je ludost. On izvadi cigaretu i kresne šibicom. — Nije ludost! Nikad nisi imao oca samoubojicu i informbiroovca, pa ne znaš. Moram vidjeti tog čovjeka. Moram s njim razgovarati, bar na tren. — A ako ti ne bude htio kazati istinu? On se potiho nasmije i sjedne na betonski dio ograde. — I to se može dogoditi — reče zamišljeno. III. Koji dan nakon toga otac je došao kudi ved u dvanaest sati, bacio svoju tradicionalnu "akntašku" u kut i rekao svečanim glasom u kojem se nasludivao trunak gorčine: — Ana, od danas se u ovoj kudi ruča u dvanaest. — Ali, kako, pa ti radiš do dva! — začudila se majka. — U tom grmu leži zec! Upravo sam im uručio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. Vradam se obrtu. Mami je od iznenađenja ispala iz ruke plastična zdjela s ved očišdenim šaranom. Otac je radio u obrtničkoj firmi svog starog prije trideset pet godina, pa je to: "Vradam se obrtu", zvučalo kao kad bih ja rekao: "Vradam se u špilšul". — Dodijalo mi je! — stao je objašnjavati otac Franjo. — Plada je sve manja, gubici sve vedi. Zajebava nas opdina, zajebava nas komitet, a najviše nas zajebavaju radnici. Svi se razbacuju smjernicama, platformama, reorganizacijama i prestrojavanjima, a jedini je izlaz u likvidaciji. Ti boga, imamo administraciju vedu od stanovništva Monaka, a dohodak ne pokriva ni troškove proizvodnje. — Šta, nema srede u udruženom radu? — upitah ga zajedljivo. — Ti da šutiš! — okomi se stari na mene. — To si ti rekao, a ne ja. Ako propada jedna firma, ne znači da druge nisu zdrave. Meni je ved dosta tog tvog antisamoupravnog zafrkavanja. To je sve rezultat škole koju si prošao. Slao sam te na fakultet da bi te tamo naučili anarhizmu, nacionalizmu, liberalizmu i drugim negativnim sranjima. I jasno, čim se ja suočim s problemima, ti deš biti taj koji de prvi likovati. — Ali, Franjo, ako si dao otkaz, što deš sad raditi? — upitala ga je majka uistinu zabrinuta. — Što du raditi! — skoči otac. — Nedu valjda živjeti od književnih honorara kao ovaj ovdje. Rekao sam ti da otvaram obrt. — Kakav obrt? — Beton! Isto što je radio i moj otac. Sredit du djedinu radionicu, uzeti dva radnika i nastaviti tamo gdje sam stao trideset devete. — Franjo, ti nisi normalan! — A zašto? — podigne glas otac. — U ovoj su kudi svi normalni osim mene! To je valjda zato što vas hranim i oblačim? — Nisi normalan — majka de jednako ljutitim glasom. — Zato što je uz obrt vezan čitav niz rizika, konkurencije, ogromni porezi ... — Ti mi se u to razumiješ! — I razumijem! — nije se dala majka. — Ako ti je firma u govnima, trebao si se potruditi i pronadi novu. U društvenom sektoru ipak je ... — Nema tu srede! — prekine je otac i tresnu šakom po stolu, tako da se jadni šaran ponovo skotrljao na pod. — Pa to sam i ja rekao — pripomenuh — pa si se razljutio. — Stanislave — uperi on prst u mene trudedi se da ne plane. — Ti si pisac. Važan i velik. Mama i ja to još ne znamo, ali ti zacijelo znaš. E pa, ako želiš završiti knjigu na kojoj, kako tvrdiš, upravo radiš, trebat de ti biti toplo, trebat deš biti sit i dobro odjeven. Zato me pusti na miru i briši u sobu!

— Stari, pa ja cijenim sve tvoje zasluge za ovu kudu — rekoh na odlasku. — Ali obojica smo rekli isto, pa ne znam zašto se ljutiš. — Ništa mi nismo rekli. Ako i kažemo isto, onda to znači nešto sasvim drugo. Izašao sam bez riječi. U životnoj školi bio sam nepopravljiv ponavljač. Nikako nisam mogao naučiti da sve prepirke s ocem moraju završiti u njegovu korist, a na moju štetu. Zbog činjenice što ne mogu pronadi zaposlenje, bio sam onaj koji nikad nije u pravu. Ušao sam u sobu i pokušao raditi na svojoj drugoj knjizi pripovjedaka. Htio sam se osloboditi fantastičke manire koja je upropastila moju prvu knjigu, i nekako otvoriti tekst prema suvremenosti, što mi se činilo ozbiljnom i vrijednom intencijom. Ali za sve te proklete stvari trebalo mi je mira i koncentracije, koje u ovoj ludoj kudi u posljednje vrijeme nikako da nađem. Napisao sam pet-šest rečenica što su se poput pijanaca sudarale svojim značenjima, izgužvao papir i izašao napolje. Na korzu sam sreo Gogu Jazbinšeka. Bio je blijed kao krpa, imao je masne podočnjake i djelovao je skroz-naskroz umorno. — Bio si dežuran? — upitah ga. Kimne glavom, a onda me pozove u prljavi birc na vinjak. — Vinjak po ovoj vrudini!? — rekoh, oslonjen o šank. — Radije du hladno Ožujsko. — Jebi ga, uzmi što hodeš, ja du vinjak. Zdenka, dva vinjaka! — Čekaj, ja du pivo. — Zdenka, dva vinjaka i pivo! Kad je debela Zdenka zveknula jedva propranim čašama o šank i natočila nam pide, on istrusi na eks prvi vinjak, a onda drugim propere zube, proguta ga i naruči još jedan dupli. — Gogo, sjedaš li se kako si me ono sjebao sa Čehovom? — rekoh ne bih li ga raspoložio. — Jebeš Čehova! Hajde, pij! — Koji ti je vrag, doktore? — unesoh mu se u lice. — A koji mi vrag nije! — reče on, pa odvrati pogled. — Idem na disciplinsku. — Zašto? — Zato što mi se nodas dogodila grozna pizdarija. Bio sam dežuran na internoj, a onda sam skoknuo van na pola sata. I... —I što se dogodilo za tih pola sata? Srušilo se bolničko krilo? — Samo se ti zajebavaj. Neki tip u šok-sobi pokidao si je sondu i sve one ... u nastupu ludila. Kad sam se vratio, bio je mrtav. — Pa, dobro, zašto si izlazio? — Brambor je kriv! Namjestio mi je neki komad. Ti znaš onu Žužu u ... — Znam Žužu — prekinem ga. — Pa to ti nije morao Brambor namještati. Žužu si može svatko namjestiti. — Govoriš istinu? — pogleda me unezvijereno. — Pa jasno — rekoh. — Ti si prvi koji ju je maknuo za vrijeme nodnog dežurstva. Mogao si pričekati, Žuža još nikom nije umakla. — Znači, stostruko sam zajeban! — zavapi on. — Ali, zašto mi je onda Brambor ... — Dobro, a gdje je bila sestra dok si ti bio sa Zužom? — Ne znam. Sve je tako čudno kao da je namješteno. Uglavnom, nastradat de i sestra. — Čekaj, nodas je Brambor bio kod tebe u bolnici? — sijevne mi u glavi. — Jest. Zašto pitaš? — Ništa, ništa ... a tko je tip koji si je pokidao te ... — Ma ne znaš ga ... Neki tip kome su izvadili ogroman karcinom. Ionako je umirao. Čekaj, ti kao da nešto znaš? — Ma drek ja znam. Daj da popijemo još po jednu. Rekao sam da ne znam, ali sam bio uvjeren da znam. Pretpostavljao sam da je Brambor izvukao dr. Jazbinšeka sa dežurstva kako bi mogao porazgovarati s tipom. Razgovarao je i duboko ga uznemirio, a onda je tip, mučen možda kajanjem, grižnjom savjesti ili tko zna čime — pokidao svoje

tanke veze sa životom i zgasnuo. Ipak, nisam to htio redi Gogi Jazbinšeku, jer mi je Brambor bio mnogo vedi i važniji prijatelj. Poslije je dr. Jazbinšek prošao kroz purgatorij disciplinske komisije, koja je, kao što se to počesto događa, utvrdila da na liječniku ne leži krivnja veda od one koja zahtijeva javnu opomenu. Osobito je dragocjeno bilo svjedočenje Jaromira Kralika, nakon kojeg je čak i liječnikovo izbivanje postalo dvojbeno. Ceh je "platila" sestra koju su otpustili s interne, ali su je tjedan dana kasnije primili u stomatološku ambulantu, pa je čitava afera ubrzo okončana na sveopde zadovoljstvo. A nesretni je pacijent ionako ved prije toga bio osuđen na propast. IV. Premda je otišao u privatne obrtnike, otac se nije odrekao svojih političkih aktivnosti i zanimanja, što de redi da je ostao SK. Promijenio je osnovnu organizaciju i iz firme prešao u mjesnu zajednicu, gdje su jezgru OOSK činili penzioneri i domadice. I premda je bio privatnik (eksploatator dva radnika), spram oca nitko nije bio nepovjerljiv, jer su svi znali da su opredjeljenja druga Ivančica oduvijek bila napredna i "na liniji". U novoj osnovnoj organizaciji nije više imao prilike prorađivati političke probleme vezane uz privredu i proizvodnju, nego se više bavio globalnim stranama klasnih, unutarnjih i vanjskopolitičkih problema. Govorili su tamo o opasnim silnicama američkog imperijalizma, o svojatanjima Makedonije od strane Bugara i stanovite Cole Dragojlove, o propagandnim potezima Envera Hodže, što je tatu ubrzo počelo zamarati, jer je o svemu tome mogao doznati i iz novina. S jednog od partijskih sastanaka, koji su se održavali svakog prvog četvrtka u mjesecu, došao je ozarena lica: — Drug Alapid ima brata u jednim zagrebačkim novina ma. Uredili smo da te prime za novinara honorarca. Ako se pokažeš, dat de ti i stalan radni odnos. Zgrozih se pri pomisli na tu vrstu posla. Horbat du tamo za druge, jurcati po tržnici i Supovim konferencijama za štampu, a gospoda etablirani novinari prepisivat de Tanjugove vijesti i uživati u hladovini. — A plada? — upitah ga bojažljivo. — To sam znao da deš pitati — smrkne se otac. — Ali, ni to nede biti loše. Alapid kaže da deš imati dvjesto pedeset hiljada. To je više od mamine penzije. — Od mamine je penzije sve više — rekoh razočarano ali nisam imao kud. Morao sam pristati. Nisam mogao redi ocu da se kao mlad književnik gnušam novinarskih nebuloza, pogotovo onih honorarnih, nego sam tiho spakirao stvari i otputovao u Zagreb. — Postat deš ti Ive Mihovilovid ili Pero Zlatar, samo ako budeš marljiv — rekao je stari na dan mog odlaska. — Samo ti pazi na sebe — rekla mi je mnogo realističnija majka — a ostalo, kako bude! Pronašao sam teškom mukom traljav sobičak, gdje sam se počeo osjedati kao najzapostavljeniji, najjadniji i najizguljeniji živi stvor na kugli zemaljskoj. Prve sam se nodi, ojađen i izgubljen, sasvim solistički nalokao i sutradan zakasnio na posao. Zapravo, na posao i nisam zakasnio jer ga još nisam bio ni dobio. Trebalo je prvo otidi i javiti se. Tredeg dana, dakle, uspeo sam se uskim stubištem i stao pred vratima na kojima je bila izvješena sljededa ceduljica: TRAŽIMO HONORARNE SURADNIKE, što je uvelike dezavuiralo silne veze druga Alapida. Pokucao sam i ušao. — Dobar dan! Ja sam onaj koga šalje drug Alapid. Katastrofalno debeo tip, s olabavljenom kravatom i znojnim mrljama što su se širile po košulji ravno od pazuha, pogleda me preko volje, povuče dim i zakašlja se. — Kakav Alapid? — upita me kad je došao do daha. — Pa, Alapid, brat druga Alapida ... — A, Alapid! — dosjeti se on i nasmije. — Alapid ti je ved dvije godine u penziji. Svrada utorkom na partiju šaha. A što ga trebaš? —Ne trebam ga. Drug Alapid me preporučio za honorarca.

krenuo prema Trgu Republike. Javi se sekretarici. daj joj osobne podatke. novinarstvo je poziv za koji se hode samostalnosti i snalažljivosti. pa se kupi na teren i kupi vijesti. — A kakav? — Filozofski — rekoh pomalo stidljivo. — E. — A da pišeš kako je sve poskupjelo? — Pa to svaki dan pišu! A što je konkretno poskupjelo? — Cipele. oko mene je brujao grad. glupo se nadajudi da de se možda neki kamion zabubati u tramvaj. kad mi se svijet činio beznadno lišen svake novinske spektakularnosti. — Ne smije biti iz kulture! Tu su im potrebe najmanje. molim? — Sto pedeset hiljada — ispali debeli. Moj kasniji novinarski rad bio je mnogo više određen utjecajem urednika koji su me slali naokolo. — Završio sam fakultet. A tu su nam potrebe najmanje. Mislio sam danas kupiti nove. bio mi je neka vrsta mentora. — Ali. Upravo je izašla pjesnička zbirka Božidara Brezinščaka Bagole.. drug Alapid . jer je zbog posljednje zbirke pjesama malo okasnio s ispitima. što je Hromog Dabu . i tu su me zajebali. mali. jebeš ga! Baš nemamo srede! — A zašto. To je bila moja prva "prikupljena" vijest objavljena u novinama. — Književnost na Filozofskom fakultetu . na primjer — opali on kao iz topa.još je bio u onom čudu iz prvih studentskih dana. — Slušaj mali. On je uvijek imao po neki odgovorni zadatak za mene. — Zato što bi svi takvi odmah u kulturu. evo ti jedne. tutnjao promet. — Zajebi druga Alapida! Hodeš li raditi ili nedeš? — Hodu. S tim da si i spavao! Bez toga nema novinara. — Čekaj! — Molim? — Evo ti blok i penkalo. slušaj. — A što du raditi? — Sve! Što si završio? Nemoj mi samo redi da te Alapid gura zato što si završio nižu uzaludnu . koga su zvali Hromi Daba. Zato ti ništa nedu tumačiti.— Ma. Stojko se oneraspoloži i poče duboko razmišljati. Došao je u Zagreb da se dogovori za diplomski. čistačicu valjda: —Je l' te. Nitko nije visio obješen o Lebarovidevu uru. otišao sam u obližnji Zavod za ceste i s vrata upitao žensku. iako nije šepao. razočaran. Zatim sam. Izjadao sam mu se i upitao ga ima li on možda kakvih vijesti zgodnih za novine. Tražimo honorarce i nikakva ti preporuka nije potrebna. a sljededeg tjedna izlazi ti Berislav Nikpalj u vlastitoj nakladi. molim? — rekoh kao da mi nije pravo. Nakon tredeg gemišta je rekao: — Pazi. Nakon četrnaestog gemišta. uglavnom na mjesta na koja nitko nije želio idi.. Dakle.. Pogledah mu u noge i. — Jebi ga! — rekoh snužden. Nego. koji se u novinskom smislu doimao sasvim nezanimljivo. ali sam morao odustati. E sad. Onaj debeli. jasno .. molim vas. Stajao sam na ulici. odbaciti ga prema Sljemenovoj prodavaonici i usmrtiti nešto prolaznika. isteturali smo iz Mosora i na oglasnom stupu spazili svježe nalijepljen plakat za gostovanje Svjatoslava Rihtera u Zagrebu. Dao sam sekretarici podatke i izašao van da tražim te jebene vijesti. Nemajudi kud.. vidio si onu cedulju na vratima. Ne sjedam se da sam se ikad u životu osjedao tako bijedno. Stao sam na ugao Ilice i Frankopanske te čekao. ali me on zaustavi. nitko nije vratio bana Jelačida s njegovim ogromnim postamentom. u izvršenju tih zadataka nisam pokazivao baš osobitu novinarsku spretnost. nije mogude! — uzdahne debeli.. a ja sam se pitao gdje su sad sve te vijesti kojima svakodnevno pune svojih šesnaest stranica. nigdje se nije čula revolverska paljba niti buka i žagor demonstranata. Kolika je plada. Okrenuh se da du izadi. grade li se u posljednje vrijeme neke ceste prikladne za novinsko prikazivanje? Malo kasnije naletio sam na starog druga Stojka Milica i s njim zaglavio u Mosoru.

i onaj komentar o poreznim stopama — pohvalila me majka. — To je zato što je Krešo VKV. Tako sam.izbacivalo iz takta. izgubio žuljeve i stekao tvrdu radničku kožu na dlanovima. radio na mješalici. a majka je izrezivala iz novina sve tekstove s inicijalima S. dodala je: — Za pametnog čovjeka i neugoda predstavlja korisno iskustvo. — Izvrstan ti je onaj izvještaj iz Sabora. Smijali smo se nekakvim bedastim štosovima. U tom sam razdoblju najmanje sličio trulom intelektualcu literarnog tipa. Jedina zadovoljština bila mi je pomisao da i Srebrideva majka govori svom poštovanom sinu stvari poput ove: — Nakon intervjua s Pajom Gregoridem. koji je nakon tridesetogodišnje emigracije banuo na rodni prag. a ja sam samo hmrknuo. Tako bi me poslali na sastanak Republičkog SUBNOR-a. — Eto. Spakirao sam stvari. Zatim bi me poslali u ŽTP. šalovao kalupe. ali sam i to otrpio i zauvijek napustio novinarstvo. kao. gdje bih vodio dugotrajan razgovor s čistačicom o tome zašto večeras nema te važne najavljene sjednice. zbog koje je netko odozgo telefonirao glavnom i rekao: — Bogati. zapravo neke vrsti babljeg ljeta. ne znajudi da je sa mnom otišao i taj jebeni kvorum. Gotovo da sam u njemu otkrivao novog čovjeka. gurao japanere prepune žitkog betona. Nakon osam sati dosadnog sjedenja. koji je upravo dobio trista tisuda na Sportskoj prognozi pa je to morao s nekim zapiti. Onda su me poslali na manje odgovorne zadatke i odredišta. umjesto novinara. uglavnom iz seoske sredine. pa deš mi od sutra pomagati u radionici. Osjedao sam se poput degradiranog oficira koji vrada sablju i činove. valjda samo zbog toga da mi upropasti novinarsku karijeru. pomodni knjižničar i stručni suradnik u SIZ-u za ceste. Otamo se nisam ni vratio. Dotle je moj otac zadovoljno trljao ruke. a ja bih lutao po TEZ-u ili TPK-u. kako si mogao spasti na to da nas izvještavaš o cijenama bijelog luka i paradajza? Ubrzo sam prestao donositi tekstove uredniku. kome ja ne bih mogao ni cipele očistiti. pričali prostačke viceve. uz paraf dnevnog urednika. na tržnicu. otkazao sobu i jedne nedjelje se pojavio na vratima dobrog starog doma. Majka. — Koga ti držiš pametnim čovjekom? — rekao je otac. a ti si priučeni — objasnio mi je otac narav ove socijalne razlike. Teglio sam vrede cementa. nadajudi se kako me skinuo s grbače. Kako je vrijeme odmicalo priča je bivalo sve više. a svom radniku osamsto. Na sastanak Prosvjetnog sabora nisam stigao jer sam sreo bivšeg cimera Vreu. Odlazio sam samostalno do tiskare i tamo na regalu ubacivao stvar u sutrašnje izdanje. — No. vratio sam se kudi! — rekao sam poput kakvog iseljenika. primjerice. I. na žalost. jer sam pao preko tezge i uganuo nogu. a ja bih zalutao u Gradski. Devedeset posto tih izrezaka pripadalo je novinarskom asu Srebrid Ivanu. dobio struk i bicepse. Ja nisam imao ništa protiv. postao betonirac. ja sam. ali još uvijek manje nego odbijenih molbi. koju je moj povratak obradovao. drndao vibrator za izradu betonskih bloketa i provodio naporan i zdrav život. gol do . Počeo sam raditi s ocem i ubrzo se izvještio u izradi raznoraznih betonskih proizvoda. Jasno. moramo te. koja ti je to budala napisala? Stvar je bila u tome da bi ti delegati bili izabrani. kome je žlica zastala na pola puta između tanjura i usta. Jednog blagog jesenskog dana. lokali pivo i prepričavali smiješne nastupe neobičnih mušterija. u svakom zlu ima i po nešto srede. — Mali. Stari je meni pladao sedamsto dinara na sat. — Znao sam da deš me obrukati pred drugom Alapidem — rekao je otac. ja sam napustio dvoranu i predao vijest. samo da je skupština imala kvorum. Razbolio mi se radnik. Bez po muke skinuo sam dvanaest kila. toliko su mi te glupe kratice bile slične. suspendirati — rekao mi je Hromi Daba i zatražio da mu vratim blok i penkalo. Jedina veza koju sam imao sa svojom osnovnom strukom bila je u tome što sam i dalje pisao novele i molbe za različita intelektualna zaposlenja tipa tvornički novinar. Tada je izašla i moja čuvena vijest o novoizabranim delegatima za neko sveučilišno tijelo. Nikad se nisam tako dobro slagao sa starim kao u tom razdoblju.

pa to ne da u program. . — Ide li. koju sam u posljednje vrijeme nekako izgubio iz vida. ipak me sve to na neki način zabavlja. Navodno je njegova žena kupila mrkvu po dvadeset dinara. iznenada. nemoj da na groblju otpočinjemo nekakve gluposti.pojasa. — Čuj. ljepotice? Obilaziš grobove bivših uspomena? — rekoh blesavo—patetičnim glasom. — Sonja. tako de nekako biti. Ali. dobila jasniji struk i čvrste grudi. Mislim da je išla teti na grob. Ponekad mi se čini da je tamo samo zato da bi mene jebao u zdrav mozak. javljao se s tržnice sa svježim cijenama rajčice. Izgledala je prvorazredno. ali ja to nisam pouzdano znao. Upoznali smo se. ali sa znatno promijenjenim statusom i zadacima. nabijao sam po betonu i mislim da sam. Koliko je godina prošlo otkako si me pokopala? — Stanislave! — reče ona ozbiljno. Na kraju mjeseca mi očita bukvicu što ljenčarim i opet me pošalje na disciplinsku. počeo sam se pitati da li mu uistinu bacaju klipove pod noge. — A zašto im ne daš otkaz? Možda to i očekuju? — upitao sam ga nakon jednog takvog razgovora. Isti status i zadatke zadržao je i po povratku iz vojske. Da mi termin u studiju za "Želje" u devet navečer. stvarno dobro izgledao. ili ga polako nagriza paranoja deklasiranog elementa. — Ne Mikiju. nego tebi. Sutradan mi je poslala telegram glupa sadržaja: POGODI TKO MISLI NA TEBE! Tredeg me dana uhvatila na korzu. što se njoj valjda svidjelo. ali nije gajio iluzija da bi u gradu mogao pronadi nešto bolje. osobito kad bi joj slušanost opala. — Imaju na stanici nekakvog Trkulju — žalio mi se Miki — kome mora da sam nehotice stao na žulj. Šta ja znam tko se sve od tvojih ljubavnika mota po kudi! — Baš si zločest! — izrekla je onu stereotipnu frazetinu koju ženske rabe kad se ljute. Pričalo se da je ostavila posljednjeg tipa. Pogledah je. Nekako se protegnula. Jučer me zajebavao zbog izvještaja s tržnice. niti evidentira. a pokatkad je vodio i nagradnu igru za zagonetače hobiste. Iste večeri navratila je do moje mame. Pošto mi se nekoliko puta požalio zbog sličnih stvari. Valjda stoga što sam u tom periodu bio fizikalac svjestan vlastite snage i zdravlja. a roditelji pažljivo pratili novu epizodu serije o popularnom inspektoru Colombu. premda nikad u životu nije šila. Vodio je onu glupu emisiju "po željama". onako zauzet teškim fizičkim poslom. "tete Ivančid". da posudi neke modne žurnale. Milan Grabar ostao je u radnom odnosu na lokalnom radiju. kao da joj sunce smeta. a četvrtog smo se dana poševili kod nje dok je Miki dežurao na radiostanici. VI. a u mom izvještaju je stajalo da je po osamnaest dinara. — Zar misliš da si i ti jedan od mojih ljubavnih grobova? — upita me zagonetno i priškilji. Dakle. mrkve i salate. Kako bi bilo jasnije. — Mikiju smetati? — začudi se. — Ništa te nema kod Mikija? Ne želim smetati. rezolutan i odbojan. Valjda je to bila posljedica ljubavi koju je vodila sa svim onim tipovima otkako mi je dala nogu? Znao sam barem za trojicu. — Molim? Šutjela je i pogledala me vrlo značajnim pogledom. i ništa tu ne treba dodavati. nabijao po betonu upravo zalivene grobnice. Drugi dan me šalje na disciplinsku zato što emisija još nije snimljena. voljeli i razišli. Nosila je kanticu s vodom i buket svježeg cvijeda. — Što je. pa onda zaključa studio. mora da je baš na to pala. odnekud se stvorila Sonja Grabar. To je iskustvo punog kruga. — Pa. moram odmah napomenuti da se dobar dio naših poslova obavljao na gradskom groblju. Onda me pošalje da razgovaram s nekim ljudima. Da mi je sad ta linija! I onda. skupa sa "šnitovima". ali ne toliko da bi se uvrijedile i otišle. Bio sam patetičan. majstore? — upitala me vragolasto i nasmijala se. Nije bio zadovoljan poslom koji radi. Pošto su se pogasile sve njegove funkcije i pošto je isključen iz SK. utrpala se Mikiju i meni na Topove za Cordobu.

ali je seks u njemu bio sasvim eksplicitan.. neozbiljno . Recimo. On ti onda pusti super-osmicu kroz kudište obične osmice i polomi ti četvrtinu perforacije.. prokrijumčarena u torbi punoj pribora za novorođenče. pozvao me da dođem vidjeti nešto jako zgodno. — Što de ti to? — upitah ga. Prvu dopunu mršavog začetka zbirke izveo je Mikijev kolega s radija . ali sam svakako želio spomenuti tu zgodu. koje Francek nadomjesti sa tri metra neke svoje role na kojoj je snimka proslave rođendana njegove bake Mileve. Pero daje rolu Franceku koji ne može dočekati. pa je Miki uskoro morao nabaviti i tonski projektor. bilo je strahovito teško pratiti njegov put. Ponajprije stoga što mu takvu karakternu crtu nikad nisam uspio zamijetiti. Istina. razne "gadgete" pornografskog karaktera. Šiljo daje rolu Peri kojem se jako dopadne jedna ševa i neko kratko pušenje. U to vrijeme pornografski filmovi uskog formata nisu bili privilegij Mikija Grabara. — Da! A skupljanje maraka. specijalne prezervative. za vrijeme ručka. hajde! — odmahnuo je rukom. a nakon toga odvrtio se pravi tvrdi pornid o inkasatoru koji posjeduje osamljenu domadicu. — Samo mi djeluje pomalo . Skidajudi rolu s projektora. koji mu je iz SR Njemačke donio tri nova filma. mogli smo samo nagađati. a isječena mjesta zalijepi selotejpom. omakne mu se i skotrlja u lonac "cušpajza". — To je prvi film moje budude kolekcije. jer je Kalafatovid odbijao našu radoznalost riječima: — Dečki. medu kojima su bili i filmovi s raznim egzotičnim temama (crnci. izvadio je iz ormara novi Eu-migov projektor za osmicu i super-osmicu.. Bolex. — Pa znaš ti njega! Godi mu da se smatra žrtvom. jer mu stop-projekcija nema zaštitnog filtera. I onda ti na kraju film ne vradaju jer su mu izgubili svaki trag. Silma. Meopta. pomalo zbunjen i iznenađen. Vlado Gadeša donio mu je iz Danske prve dvije tonske osmice. mirne duše. Kad bi tko u razgovoru spomenuo da ima osam-milimetaski projektor. Miki je uz filmove počeo prikupljati i drugi materijal: pornočasopise. koji s Mikijem od onog zlosretnog rođendana nije razgovarao. pa ga nakon deset dana moraš posuditi od nekakvog Pepana kome su ga posudili ljudi iz drugog grada. . ne rujte po mojim poslovnim tajnama! Da mu tko ne bi zamjerio na uskodi ili jednostranosti zbirke. ali su projektor nabavljali zbog toga što su pornidi kolali i predstavljali stvar koju lako možeš posuditi na dan-dva.. bočica od pida i uličnih pizdarija djeluje ti ozbiljno.—Je li istina da Mikija zezaju na radiostanici? — upitao sam Ljubu. Zašto netko ne bi skupljao pornografske filmove? — Pa jest — složih se. pa si to izreže za uspomenu. Optika i Gradski magazin tih su godina napravili strašan posao prodajudi razne projektore. Kad si jednom pustio u opticaj vlastiti pornid. A da nije bilo tog kolekcionarskog hobija. Odmah nakon toga velik kontigent tonskih osmica donio mu je bivši školski drug Kalafatovid. posudiš film nekom Marku koji je tek jučer kupio projektor. — Ma. lezbijke i slično). Vijetnamke. A što se na tom putu jadnom filmu događalo. fotostripove. s posebnim dodacima za pojačavanje uzbuđenja. koji je radio kao carinik na jednom od jugoslavensko-austrijskih graničnih prijelaza. Kad sam ga posjetio. Zatim Marko posudi film Šilji koji ga progori na tri mjesta. Ghetaldus. koju de Miki u idudih desetak godina sakupiti. zamračio sobu i pustio film. jer su posuđivački kanali bili tako propusni da se događalo da koji dan kasnije od nekog posudiš svoj vlastiti film. značaka. priglup i trajao je sedam-osam minuta.Mirček Bajs. zacijelo no bi bilo ni Povijesti pornografije koju danas držim u ruci. — Kolekcije? — Što se čudiš? Ljudi svašta skupljaju. Luč i domadi projektor tvornice Iskra. mogli ste ga odmah. O tome kako je carinik došao do ove zabranjene por-norobe. U loncu se upropaste tri metra. Zatim je Miki uspio od nekog povratnika iz Švedske kupiti deset rola prvoklasnog materijala marke Eros. Prije špice ugledao sam golu žensku i natpis "Climax". Znao sam Mikija pa nisam ništa odgovorio. pa film odvrti odmah. kao što su: Eumig. bio je pravi mali križni put. hermafroditi. mnogi vlasnici projektora nisu posjedovali pornide. zapitati koliko pornida posjeduje. U proljede 1974. Ne sjedam se više o čemu smo još razgovarali te večeri. ved su se raširili po čitavom gradu. revije za meku i tvrdu pornografiju. jer predstavlja začetak jednog neobičnog hobija i jedne nevjerojatne zbirke. Film je bio nijem. i slično.

Dominiraju kombinacije muškarca i više žena. jednostavnost upotrebe. crnkinja."Sedamdesete su godine pod dominantnim utjecajem slavnog žanra pornoosmice". medicinska sestra. što. 5. 2. vratimo se teorijskim razmatranjima žanra pornografskog filma širine osam milimetra. Snjeguljica i sedam patuljaka i slično). sasvim opravdano stoji u Mikijevoj Povijesti pornografije. obdaren sposobnošdu . Nakon nekoliko globalnih tematskih zona.). Nadalje. 7. Milan Grabar niže dvadesetak obrazaca. homoseksualci. kojoj nedostaje tek uvjerljiviji i stabilniji kriterij razdiobe. Tabu tema — čine filmovi u kojima se razrađuju različiti devijantni oblici seksualne imaginacije. aspirantica na radno mjesto i slično. 3. U ulozi penetratora obično je šef. odnosno filmovi u kojima je objekt žudnje — "atipična žena" (Japanka. golemih razmjera i neiscrpne snage. svjedoči o visokom stupnju iskustvene upudenosti u predmet. Macho-snovi — okupljaju sve filmove u kojima je pornografski potencijal vezan za različite bizarne i egzotične sadržaje. Dokone gospođe — to su svi oni filmovi u kojima se emancipirana žena nalazi u stanju seksualne frustracije nastale "neispunjenjem". Miki lucidno u osnovi rudimentarne fabule pronalazi funkcioniranje sljededih pornografskih "arhetipova": 1. sadomazohisti i si. pa čak i filmovi o prostituciji. jer Miki tada nije mogao ništa znati o slavodobitnom pohodu pornografske videokasete. čistačica.. 4. Zanimljivo je da motiv Crvenkapice pronalazi u svakom filmu u kojem junakinja seksualnim inzultom biva spriječena u nekakvom dobročinstvu. Parodije — kako Miki Grabar humor drži zabranjenim mjestom pornofilma. Sve to stoji u Mikijevoj knjizi crno na bijelo i predstavlja tek djelomičnu istinu. i tako dalje. trbušna plesačica i si. prema Mikiju. sve pornide koji u sebi sadrže ovaj element smatra žanrovskim parodijama. uglavnom prema vrstama seksualne fiksacije (heteroseksualci. haremi i si. 9. "medicinske tematike" u kojima osnovu seksualnog zbližavanja čine bolničke ili ambulantne okolnosti. Konkretnije. mogudnost lakog kopiranja i umnažanja geometrijskom progresijom.). 8. a tipični žanrovski karakteri su liječnik. anemidanka. Filmovi o zvijezdama pornida. Pornografski film najviši je vrhunac koga se pornografija mogla domodi. Dominantno područje ovog žanra jesu filmovi sa sadomazohističkom tematikom. vedu dužinu trajanja. dokumentarci o nodnom životu. Socijalno-revanšistički filmovi — sabiru stanovit broj rjeđih primjera u kojima podređena klasa seksualno podređuje onu nadređenu (radnici obljubljuju tvorničarevu ženu. a trpiteljica je snošaja sekretarica. U "mitskoj analizi" tajnih sadržaja pornografskog filma. To su filmske priče o ženama na odmoru. portir orgija s gazdinom kderkom . na kongresu i slično. takvi su filmovi nadilaženje njegovih seksualnih ograničenja. pornidi o snimanju pornida. u koje je autor potrpao njemu dostupne filmove. pa de se dalji njen razvoj baviti tek sadržajnim obogadenjima ved formiranog žanrovskog kodeksa. No. Kako je pravi konzument pornografije u biti malograđanin. I tako dalje. provalnicima.. pacijentica. inkasatorima. Persiflaže — u ovaj podžanr Miki trpa sve priče koje počivaju na literarnim ili mitskim predlošcima (Modrobradi. koja de ovoj disciplini donijeti mnoga poboljšanja i prednosti: bolju kvalitetu slike. poslovna partnerica. koji sa drže radikalan obrat iz profesionalne u erotsku situaciju. stop-snimku. 10. Miki pronalazi prisutnost motiva "đavolova uda". ovoj zoni treba pribrojiti i pomiče s vrago-o vima. slowmotion. Mitsko mjesto ovih filmova. daleki arhipelazi. serviserima. Miki se poput pravog tematologa bavi tipologijom osnovnih pripovjednih situacija prepoznatljivih u pornožanru. vampirima. unatoč metodološkim propustima. eksplicitnost i samorazumljivost filmskog medija dali su ovom žanru prevlast nad svim ostalim pornografskim žanrovima. mogudnost lakog prematanja. vilama i slično. Mem-brum diaboli jest strahovit organ. jest "pregled". Autorefleksivni filmovi — to su svi oni filmovi u kojima se kao osnovni sadržaj nalazi sam pornografski film. Uredske teme — zapravo su seks na radnom mjestu. u kavani. Doktor u krevetu — objektivira se u filmovima tzv. Premda zaboravlja istaknuti mogudnost atipičnih i hibridnih obrazaca.). koji se kredu od bi zarnosti pa sve do nasilja i perverzije. 6. Očiglednost. kao krajnjeg ideala pornografskih artikulacija. Mahnitanje vi-deopornosa na tržištu pornografije oborilo je trenutno akcije svim ostalim pornografskim proizvodima i odagnalo ih na krajnju marginu pornografskih trendova. to su svi pornidi u egzotičnim ambijentima (pustinja. u minucioznoj analizi.). Uljez u ložnicu — u ovaj obrazac ubrajaju se svi filmovi o poštarima. tropski pojas.

živa ili mrtva. tipizirana tehnika reza u sekvencijama sladostrašda. dovodi čitaoce u strašne nedoumice oko autorovih sposobnosti i lucidnosti. Kudni prostor (soba) nije bio osobito funkcionalan zbog mogude inkomodacije od strane roditelja. naglašavanje komplementarnih seksualnih tehnika u dubinskom mizanscenu. "đavolovom udu". Da biste upriličili filmsku pornopredstavu. pokušao sam pronadi Mikijev uzor ne bih li se i sam bolje uputio u taj pomalo demonološki problem. jer se promatranje pornida bez duhovitih zafrkancija držalo sumornom i ispraznom rabotom. naravno. Mladena Delida. recimo . u proizvodnji filmskog poduzeda Swedish Erotica. Uz projektor. opskrbljeno s osam novih filmskih rola. Da pobrojimo samo neke od njegovih rezultata. Njegova besmrtna slava omogudila mu je da do trena ženidbe vidi dvije do dvije i pol tisude pornida a da nikad nije posjedovao čak ni kinoprojektor. pa tko je napisao ovu smjesu izvanrednog štiva i morskih gluposti?" A ja. bilo je potrebno zadovoljiti nekoliko bitnih preduvjeta. po "komentatore" se odlazilo kudi. koju smo u tim godinama obilato upražnjavali. Miki se vrada nekim iskustvenim zapažanjima na kojima gradi fenomenologiju ključnih motiva žanra: penetracija. još jednom mi je pokazao koliko je Miki bio površan u korištenju stručne literature. Još i danas je živa legenda o tome kako je deseteročlano pornofil-sko društvo. čvrstoj kodiranosti naziva smjenjuje se s nedopustivim terminološkim kaosom i slično. Moram napomenuti da je kult pornoprojekcija u našoj sredini promovirao "komentatore". Zamislite užasa: vrtiš s društvom Night Ladies. Čovjek gotovo da se upita: "Dobro. nervozno pušedi u zamračenoj . Iznenađen ovom bizarnom. osobita upotreba krupnog plana i detalja. Redak u kojem se tvrdi da "membrum diaboli" nije dopušteno ni masturbaciju ni felaciju. Briljantne logičke opservacije smjenjuju se s gotovo tupavim pogreškama. tavana i tako dalje. potonji naftaš. Drugi preduvjet bilo je postojanje prikladne publike. student RGN-a. Jedno od najvedih. poput veš-kuhinje. kunilinktus. felacija. ezoteričnom tvrdnjom. a Bumbovi se komentari još i dan-danas prepričavaju u kuloarima bivših lokalnih pornofila. zacijelo de morati ustanoviti postojanje posebnih žanrovskih narativnih i filmskih postupaka. poznavanje bizarnih izvora prati neupudenost u notorno poznata djela. uporno inzistiranje na jednoznačnoj. što obiluje mnogim pametnim i uvjerljivim zaključcima o postojanju raznih tipova prezentacije ovih nezaobilaznih pornografskih toposa. u pravilu muške. I to na sasvim osobit način. Pornidi su. Bude li itko ikad pisao "estetiku pornografskog filma". tonuli u zaborav. strogo kodirano vođenje paralelnih radnji. te se kretati unutar onog obzora koji je nazreo Milan Grabar u svojoj rukopisnoj studiji.Zvonka Letke u njihovim domenama. premda i sam često mučen sličnim pitanjem. film i pratedi pribor. imam bar priručni odgovor: "Napisao je to moj prijatelj Miki Grabar s kojim sam stradio bar polovicu života!" Na sredu. podruma. jer se na solističko gledanje pornofilmova gledalo s onom istom moralnom indignacijom kao i na solističko uživanje u alkoholu: U publici je redovito morao biti bar jedan gledalac koji je na seansama slične vrste stekao status i dignitet duhovitog komentatora. Nakon metafizičkih i spekulativnih nagađanja. po stoti put mi pada na pamet. Mnogo vedu pogodnost od sobe predstavljale su razne priručne prostorije. visokoparno intonirano poglavlje o pornoosmici navodi i iskustvene primjere iz prakse gledanja. sestara i ostale rodbine. poslalo emisara i taksista da dovedu Bumba Zlatica iz Zagreba. prisutnost sintetičke naracije u grupnim temama i analitičke u "dual-nim" temama i slično. ejakulacija i slično. a mama ti s druge strane vrata viče: — Sinek. koji nam približavaju bit filmskog uprizorenja pornosvijeta: odsutnost subjektivnih kadrova. ali je njihova nedostatnost bila često vezana uz nisku razinu komfora i uz uobičajeno nepostojanje električnih instalacija. ili. Iščitavanje Grabarove Povijesti pornografije. kao što to obično biva. Nakon dužeg prekopavanja po priručnicima. pronašao sam Lo Ducinu Novu enciklopediju seksualnosti iz koje je Grabar nedvojbeno parafrazirao bizarno znanje o tzv. Čekali su s projekcijom četrdeset osam sati. I dok je obična smrtna raja gnjavila da i na nju mislite bude li se što gledalo.ponavljanja akcije. ako ne i najvede komentatorsko ime tog vremena bio je moj veliki prijatelj Bumbo Zlatid. purica s mlincima bu ti se oladila! Kasnija pojava tonske osmice učinila je ovu mogudnost još kompliciranijom. pa je kao takav mitski podtekst svake pornografske maštarije. jer se bez njih seansa nije mogla ni zamisliti. morali ste imati adekvatan prostor za gledanje. čija se slava u toj domeni može usporediti sa slavom Dicka Cavetta. po mogudnosti luksuznim kolima.

bila je i prisutnost pida. dvije privlačne ženske. tko to tamo trese pepeo po tabureu Majevida? Ni nakon deset minuta pornida stvari s glavnim glumcem nisu išle nabolje. Stanoviti Zuga Zumer. Koliko se sjedam. sve dok Bumbo nije položio geologiju ležišta fluida. ponajbolje gajbe piva. proživljavao zbog toga što je neki zlikovac kupio Oriolikov trosjed i tako me lišio omiljenog mjesta za pradenje pornida. neosjetljiv na felatorna inzistiranja svojih partnerica. Namjestio sam se udobnije u Oriolikov trosjed i počeo se dosađivati blentavcem koji je od erekcije bio udaljen milijun svjetlosnih godina. — Žuga! Jebo te! — s užasom je primijetio Bumbo.sobi. mučedi se sa svojim narušenim vidom. počele animirati nekakvog traljavog tipa sa zulufima. prodaja regala Rudi sretno je nadomještena mutnobijelom pozadinom trokrilnog ormara iz Virpazara. on bi. ali u slučaju da projekciji ne prisustvuje "komentator". doduše ne nezaobilazan. Latasova prodavaonica predstavljala je prostor najkomotnijeg i najluksuznijeg prikazivanja filmova. — Gogo! — pozvao je potiho Bumbo dr. sjededi na stolici vrtne garniture Treska. Kad bi se prepričavali filmovi. pitao: — Je l' to onaj mutan pornid kad je Bumbo rekao da sisa nikad ne može biti prevelika? Jedan od preduvjeta. Jazbinšek. Te su se projekcije održavale u večernjim satima u Latasovoj prodavaonici. tadašnji poslovođa prodavaonice namještaja. počela je projekcija filma u kojem su. ili drko po namještaju! Nakon toga bi operater Žuga Žumer. dolazio je na seanse samo radi toga da sluša Bumbove komentare. mamlaze! Žugo bi obično upitao: — Je l' na lijevu il' na desnu stranu? Pradena mačjim predenjem projektora. da mu se nede dignuti? To je u kulturnim zemljama kažnjivo. Osobito sam uživao pratiti film iz jednog Oriolikova trosjeda. žmirkajudi kroz debele dioptrije. prolijevao pivo. koga je ogromna dioptrija priječila u tome da pobliže razazna što se zapravo na platnu zbiva. —Pa to. Projekcije je obično započinjao Majo Latas riječima: — Nemoj da je netko gasio čik. Preduvjet je bio fakultativan. Jazbinšeka. čiji su prozori imali rolete. gdje je operater ved držao prst na prekidaču projektora. — Tip liči na profesora Doku Medvidovida — rekao je operater Žuga Žumer. Jasno. ali sam ja s nelagodom ustanovio da Žuga uistinu gleda na krivu stranu. služila je velika kartonska oplata regala Rudi iz Podravske Slatine. pa i blaga nervoza. ili se radi o filmskom triku? — Što to? . Sjedam se duboke tuge koju sam. Gogo nije odgovorio. Iznervirani Bumbo ustao je i sasvim iskreno prosvjedovao: .promrmljao je dr. — Pa ti gledaš na krivu stranu! Ono ti nije film. nespretno ušnjiravao film u projektor i započinjao predstavu. S druge strane. Blesan je tupo i bespomodno zurio u kameru. nego svjetlo iz za hoda! Ovoj primjedbi neki su se nasmijali. Kao projekciono platno. ali se zato začuo ljutiti glas Maje Latasa: — Dečki. Sjedam se jedne od najslavnijih projekcija koju su nesebično omogudili Majo Latas i Miki Grabar. najbolju prođu imale su projekcije što ih je upriličivao neki Majo Latas. U mračnoj prostoriji osjedala se čudna atmosfera iščekivanja. Kad bi mu tko i viknuo: — Šarfaj. nakon krade i neatraktivne ekspozicije. inače velik poklonik zabranjenih pornoužitaka. ali su na cijeni bili i otoman iz palete Šipadovih proizvoda. Čini mi se da se radilo o osam petnaestominutnih rola nijemog filma. što je s repeticijama najboljih scena osiguravalo nesmetanu projekciju do ponodi. zvučni bračni krevet Zvonko neke manje tvornice iz Virovitice i udobne fotelje Fahrudin jednog bosanskog proizvođača posoblja. U tom smislu pogodnosti koje smo uživali dovodile su nas u istu ravan s posjetiocima najskupljih američkih "movie palacea". koji je upravo bio dobio neke američke i danske osvajače "grand-prixa" u toj kategoriji. dok se projektor postavljao na komodu Kosovka neke srpske tvornice namještaja. "šarfali" su mu drugi jer je za Zumera projicirana slika bila tek splet neartikuliranih mrlja. — Je li to s medicinskog stanovišta uopde mogude. postajao je obligatoran. čija su lica imala karakter profesionalne legitimacije. te se s izaslanikom i taksistom vratio u zamračenu dvoranu.

znaš li ti. učinilo mi se — promrmljao je kratkovidni operater. — Ako si popio pivo. — rekao je pomalo bojažljivo Majo. panoramirala prekrasan kalifornijski pejzaž. bogati. I stvarno. — Majo. — Pa. — Pa šta! — osorno de Bumbo... i sam iznerviran. ne budi svinja! Kako bi bilo da dođem k tebi u operacionu dvoranu i tresem čikove po skalpelima. — A zašto? — bunio se Žuga. — Ma. to je Negro. Žuga. budalo. eno. koga je Bumbo morao pohvaliti: — Vidiš. nemojte tu pivu otvarati na krevetu Ljubica jer je ved prodan advokatu Majsecu! — upozorio je Majo neke ti pove straga. — Dečki. — Evo ti ga. pokazujudi na ekran. zdravo je imati ovakav trbuh. a onda je morao hitno prekoriti dr. a nakon toga i dva filma koja kao da su bila ilustracija Mikijevog "arhetipa" — "uljez u ložnicu". — Koji je od ove dvojice Holmes? — pitao je Žuga Zumer dok je kamera.. što nitko ne fuka. što je bila neka vrsta uobičajenog termina za pokušaj penetracije uz neadekvatnu erekciju. jer je gospodin Holmes plijenio pažnju gledateljstva više kvantitetom negoli kvalitetom. — Dečki. — A ako je zbilja . novi film! Onaj tip izvana još je nešto vikao o trudovima. to je onaj pizdek Gane Osmokrovid! — odmahnuo je rukom Žuga Zumer. jer je valjda shvatio da ga nitko nede pustiti unutra. da taj Holmes prije fukanja mora primiti infuziju? Inače bi mu mozak ostao bez krvi pa bi riknuo u nesvijest. Nakon toga uslijedio je pornid s izuzetno ekstenzivnim crnim protagonistom koga je ljupka plavuša zabavljala vještom felacijom. sad dete vidjeti što je interkontinentalna raketa! — rekao je veselo Miki. Žuga. U prvom je protagonist bio podeblji mljekar. dečki? — upitao je potiho Majo Latas. — A kad bu se skinul? — naivno je upitao Žuga. sad konačno fuka! — povikao je oduševljeno Žuga Zumer.— Da sam sad na mjestu režisera. pa vježbaj. koji je izvanredno razlikovao glasove. jer ti onda. — Zato. tip koji je Žugu Zumera sasvim neopravdano podsjetio na profesora Medvidovida. tako . — Sigurno nam se hode uvaliti. majmune! Žena ti ima trudove! — viknuo je Osmokrovid vani po posljednji put. ali su ga svi istog trena zaboravili kad se na špici pojavilo ime čuvenog Johna Holmesa. — Majo! Majo! Otvori! — derao se netko vani ispod prozora zastrtog roletom. kad ti mačka puši. Marš kudi. odžačar vašeg grla! Zatim je uslijedio jedan izvanredan broj s neponovljivom Barbarom Bourbon. — Svira harmoniku — primijetio je Bumbo. pa nam se želi uvaliti. — Tko je to. što je Bumba Zlatica nagnalo da izbaci poznati propagandni slogan jednog domadeg proizvođača bombona i slatkiša: — Ti bokca. zaustavio bih snimanje i rekao idiotu: "Dosta! Za danas se nisi spremio. sada je pokušavao nešto konkretno uraditi marljivoj gospođici. — zapitao je naglas Majo. gdje? — skočio je Žuga i malne prevrnuo projektor. ali žena mi je u osmom mjesecu . Žuga.. — Majo! — javi se Bumbo.. koji se ipak negdje u dnu duše pribojavao inspekcije. Momci. — Majo! Majo! Žena ti je dobila trudove! — vikao je onaj glas ispod prozora. molim vas da mi više ne dovodite na snimanje po vezi i protekciji!" — Misliš da je tip došao na film po vezi? — upitao je Gogo. daj Žugi kriglu da kroz nju gleda. — Nedeš valjda zbog toga padati na jeftine štosove ganeta Osmokrovida? Krivo mu je što ga nikad ne pozivamo.. Jazbinšeka: — Gogo. ali tako porazno mlohavim organom da je sve djelovalo otužno. — Dečki. daj. između dvije ševe. ne ide dim u oči! . nego su samo otvorili frižider s pidem. neka vrsta pornowesterna. — On to ne vidi! — zgrozi se Bumbo. nakon što je Holmes ved odradio neku anemidanku i upravo prilazio stanovitoj crnkinji. sad konačno fuka! — rekao je Miki Grabar. — A. — Gdje. — Eno.

pravedi se da se uopde ne poznaju. Arleta je uspjela uraditi čuda. koja je sa sto na sat odjurila u kino Partizan koje se nalazilo u drugom dijelu grada. S osobitim zanimanjem čekalo se što de uraditi Miki i Ljubo. ispraznila hodnik i običnu žarulju zamijenila crvenom. Osnovni problem bio je u tome što je stan bio premalen za devetoro ljudi. jer je te večeri morao napraviti dirljivu emisiju o trudbenicima koji de i u "najdužoj nodi" biti na svojim radnim mjestima. kinooperator kina Romanija. kako bi se prostorija doimala pogodnijom za ples. Delon i Irena. Novi posao nije bilo lako pronadi. "spolnih organa". nije uspio promijeniti rolu iz jednostavnog razloga što je pao na pod "šlagiran". a Sonja i Mikijeva Jana ved su sat vremena udarale završni glanc. milicajce i tko zna koga. jer nije bilo nikog tko bi umio projicirati filmove. te Ljubo Brabec. koga ved duže vrijeme nisam viđao. jer se film s Barbarom Bourbon morao odvrtjeti dva puta. jer je komandir Radovan priveo operatora Slav-ka Dangubu u stanicu zbog vožnje biciklom bez svjetala u pješačkoj zoni. U nastupu depresije izjavljivao je kako de radije prevoziti smede. u zidnom ormaru napravila sistem polica za nareske. Mislim da je bio nekako pred umirovljenjem . Za trede predstave ruske komedije u kinemaskopu Veseli regrut. bezazleno je upitao: — Otkud inkasator na Divljem zapadu? Nakon osam premijerno prikazanih pornida. Stvarno sam namjeravao dodi mnogo ranije. repriznog. negdje u jesen 1973. koji u to vrijeme nisu razgovarali. kolače i pide. apotekare. na koji se javio samo Jaromir Kralik. jer se kinematograf nije mogao zatvarati. što je ved druge večeri pokazalo sve svoje mane. snijega ni za lijek. kuhinjski stol je gurnula u kut kuhinje. tovariti vagone ili čistiti zahode. i devetog. gospodin Maroje Kartelo. Uprava gradskih kinematografa raspisala je natječaj. zaključane u kupaonici. ali sam vidio da je stvarno u gabuli iz koje ga može izvudi tek promjena poslova i zadataka. Uz njega i Arletu. a po svemu se činilo da de i kiša. koji je mislio da se još uvijek radi o pornowesternu. Mikija nije bilo kod kude. Ne znam jesu li mu incident s pornidem oprostili. neku vrstu "zidnog buffeta". liječnike.U drugom filmu "uljez u ložnici" bio je inkasator. a onda pozvao hitnu pomod. trebali smo dodi Sonja i ja. napušeni. kad Brambor odvrti posljednju rolu velikog hita s Fešta. Arleta je učinila sve kako bi mali stan iznad kina postao što prikladnije mjesto za doček Nove godine. Jaromir nas je sve pozvao da Novu 1974. Natjerala je Brambora da ploče privremeno potrpa u smočnicu. Bilo je prilično toplo. pa je naokolo hvatao i intervjuirao vlakovođe. umjesto gnjavaže kojom se svakodnevno bavi u Gradskoj bolnici. Jaromir je utrčao u projekcionu kabinu i sredio stvar oko Veselog regruta. koji je smjesta dobio posao i po drugi put u životu postao kinooperator. Ne znam zbog čega mu se tako iznenadno ogadila bolnica. Dok je publika u sali zvižducima protestirala protiv ovako nesavjesnog postupka. ukočeni od dugog sjedenja. izašli smo u svježu proljetnu nod. A onda je u sobu upao dr. Doček je trebao početi u deset. Iz mraka je do nas dotandrkao stari bicikl marke Rog. pomalo pijani od prekomjerna piva. ili su pritjerani okolnostima zažmirili i dali mu taj posao. — Prije sat vremena postao si otac! VII. na kojemu se klatio pijani susjed Latasovih. kao i zbog suprotstavljanja službenom organu i nedopuštenog spominjanja tzv. u traljavu novogodišnju nod. dočekamo u njegovom stančidu. Jaromir je počeo govoriti kako mu posao u bolnici počinje neizdrživo idi na živce i kako pod hitno mora pronadi nešto drugo. Brambor je u studenom dao otkaz i vratio se svojoj zbirci gramofonskih ploča. Zuga Žumer. U prvom su času pokušali stvar riješiti tako što je operator Partizana jurio biciklom između dva kinematografa i mijenjao role. Sjedio sam sam u Mikijevoj sobi i gledao van. — Kretenu! — izderao se susjed. pa sam ved u dam krenuo do Graborovih po Sonju i Mikija. Pa ipak. Stavio sam na Mikijev gramofon Au i prepustio se turobnim tonovima klavira. Da bi proslavio nov posao. Slavko Grabar. Kino Romanija ostalo je tri dana u autu. A onda se u njegovu sudbinu umiješao takozvani prst sudbine i jednim potezom riješio problem. Mikijev otac. koji se zvao Seksualno saznanje. Ako se ne varam. Miki i njegova usputna mačka Jana. koji su još k tome imali namjeru plesati. Unatoč tome. ali se gostima sugeriralo da mogu dodi i ranije. Zatim je Brambor sistemom zvučnika ozvučio cijeli stan i na koncu improvizirao neku vrstu primitivnog light-showa. Zaustavio se pred Majom.

forfarali i on na kraju nema ništa. Kad budeš imao djecu. dobro . a hodao je jedva dižudi noge. Znaš. Jebeš ga! Tako mu je to! Ali. Te partija kaže ovo. bit de još mnogih rasprodaja idealu.. strašno naborana lica i koščatih udova. te revolucija nas uči onom. Pola sata kasnije stigli su Delon i Irena. izvadio rolu iz ormara i postavio je na ved pripremljen kinoprojektor. te marksistički gledano . Gogo! — razveselila se Arleta i poljubila i njega. Brambor je još dežurao u operaterskoj kabini i mi smo joj bili prvi gosti. —Je li?! — rekoh pomalo iznenađen. da ne kenjamo s mudrim razgovorima. ljudi! — rekao je. — Ma uđi. DeIon je bio u izlizanom jeansu. — Još je aktivan? — upita me dr. I što je na koncu dočekao? Svi su ga izvozali. I to budzašto. karcinome. — A stari ? — Pa i on — dodah. — Pa. Arleta se razveselila kao djetešce. Miki se nasmijao.. — Nije razočaran zato što se razočaranje pred djecom ne pokazuje. — Nije razočaran! — nasmije se on pa posuti par časaka.. shvatit deš. na vrata je pokucao Gogo Jazbinšek s pečenim odojkom. Nikad me nisu zanimale vlast. — Ti si to. U devet sati bili smo svi četvoro u Bramborovu stanu. — Kad se samo sjetim kako mi je žučno znao tumačiti probleme. Zato što sam minimalizirao svoj život. — Pa jest. — Znate. velike ideje.. — A vi ste zadovoljni? — upitah ga pomalo provokativno.. opet gnjaviš moje prijatelje svojim agresivnim pesimizmom — rekao je Miki Grabar. Tada sam prvi put u životu gledao Duboko grlo (Deep Throat). mali Ivančicu? — rekao je dr. koji se u taj čas pojavio na vratima s novinarskim kasetofonom o ramenu. nemodno slegavši ramenima. oprostite. politika. ciste i slijepa crijeva. Bio je posve sijed. revolucije i šta ti ja znam. te na Petom Kongresu je zaključeno. Grabar. — Izrezivao sam bubrege. Kako ti je mama? — Dobro. stari ti je prava dobričina i naivčina. — E. — Nije to nikakav pesimizam — branio se dr. — Nego. — Što dete. jer sam oca doživljavao na pomalo drugačiji način. — A što vas je zanimalo? — Struka. — Stari. Slavko. One vaše ionako nede prije deset izadi iz kupaonice. govorili smo da "ide na baterije". valjda zbog sličnosti s električnim igračkama. a kad bi mi vrijeme dopuštalo. mislim da moj stari baš i nije previše razočaran — primijetiti tiho. možda i jesam. Grabar. slavni i priglupi pornid Gerarda Damianoa. fukao medicinske sestre i šire. — Zadovoljan? — ponovo se nasmije. a Irena u uvoznoj ludoriji koja hi bolje pristajala kakvom domadem lakoglazbenom festivalu On je uza se imao dvije boce Remy Martina. pod rukom. — I jest — s nekom tugom u glasu de on. doduše u nijemoj i podosta skradenoj verziji. ciknula i sve nas izljubila. — Pizdarija — promrmljao je Delon i odmah počeo piti Konjak. — Ali. umotanim u masni papir. nepozvan doduše. Eno ti one budale od mog sina! On je u dvadeset četvrtoj doživio ono što je tvoj otac doživio u pedeset petoj. a dolje u prtljažniku nove Alfe dva kartona Heinekenova piva. u tome je njegova prednost pred tvojim starim. pide i pičke — reče on u nastupu iskrenosti.. pusti nam neki dobar pornid.i začudio sam se koliko se postarao. Čak je i posao morao ostaviti i vratiti se tamo gdje je njegov otac prekinuo pred sam rat. Kad bi tko tako hodao. upravo se vratio iz Pariza i donio mi ovo! — rekla je Irena i zavrtjela se pred nama kako bismo bolje vidjeli njenu parišku haljinu. Koju minutu iza Delona i Irene. — Ona kurva Stela mi je jutros dala nogu i otišla s primarijusom na Balaton da tamo dočeka Novu godinu. . onda bi i lokao . dugo se ne viđamo — reče Mikijev otac — a nekod smo bili pravi kudni prijatelji.

Ubrzo se zaboravilo na Ljubu Brabeca i počelo se slaviti.— A što ti je to? — Odojak! Odličan je. otvarajudi drugu konzervu. nekakav podvig po kojem demo pamtiti dolazak Nove 1974. plesalo nešto više. — Od devet se motam s tom bombonijerom po kojekakvim krčmetinama. U jedan po ponodi na vratima se pojavio pristojno pijan Ljubo Brabec. Doduše. jer je do ponodi ostalo manje od dva sata. — Pa gdje si ti? — upitao ga je Brambor. — Pa netko ti je pojeo pola bombonijere! — Šta ja znam! — uzdahne Ljubo. Jelo se zapravo malo. Svi su zašutjeli i pogledali Mikija. Ljubo je ušao i nastavio piti. i to pješice jer na vozačke sposobnosti svoga dečka u idudih desetak sati nije mogla računati. A dočekati Novu trijezan držalo se neukusnim. Sad smo svi bili na okupu osim Ljube Brabeca. stigao je i Brambor i odmah iskapio konzervu hladnog Heinekena. osjedam se tako kriv da se moram smjesta napiti — zavapio je Gogo i odmah krenuo u realizaciju očajničke namjere. Samo tom pijanstvu treba pripisati neugodnu zgodu kojom je slavlje okončano. — Jebi ga! Skupljao sam hrabrost. baš u trenu kad ga je na prozorskoj dasci pokušavao kirurški stručno istranširati. a ovaj je opet neumorno plesao s Janom. ali se odojak više nije mogao spasiti iz ralja dvaju gladnih pasa susjednih stanara. — Ulazi! Znaš da je Miki ovdje? — Znam. Bili su friški pa su se zanimali jedno za drugo. obojica polupijani. s ogromnom bombonijerom pod rukom. zagledana u otvorenu bonbonijeru. ukravši gledaocima komadid trede role. U jednom trenu vede pribranosti upitao sam Brambora što je bilo s onim tipom u bolnici. — Zvao me do podne i pitao da li de Miki dodi — rekao je Brambor. ali su svi potvrdno kimali glavama. U pola dva je otišla Irena. Zapravo. ti si fin dečko! A fini dečki se nikad ne raspituju o gadovima. bogme. a onda mi se unio u lice: — Stanislave. — Svinjo pijana! — rekla mi je Sonja kad sam se presamitio preko prozora i ispovradao u dvorište. Arletina prisebnost spasila je kuhinju od izgaranja. Brambor je štucnuo i izlio pola boce Remy Martina po kremšnitama. Ovo je za tebe — rekao je Ljubo i preko Bramborova ramena pružio bombonijeru Arleti. Ne mogu se samo tako zajebavati sa mnom! Nešto prije deset. nego se zavukao u kut gdje je samom sebi govorio neke nerazumljive rečenice na francuskom. pravedi se da ne primjeduje Mikija. Nakon toga kresnuo je šibicom i upalio kremšnite. 74. uopde nije dočekao budan. drugi s druge strane praga. — Njegova stvar! — rekao je Miki. u komu je pao i Delon. da me ubijete ne znam više što. ali znam da je negdje oko tri pijani Brambor počeo petljati nešto o tonu. i dalje je sjedio u kutu. Oko pola jedan. Ljubo! — doviknula je Arleta. Delon nije ni primijetio njen odlazak. To mu je tako dobro uspjelo da Novu 1974. Ta suluda namjera gotovo da je završila požarom. kako bismo sad mi prijatelji morali napraviti nešto veliko. Oko jedanaest ved pripitom Gogi Jazbinšeku ispao je pečeni odojak u dvorište. Ne sjedam se više kako su se stvari dalje razvijale. tko zna zašto. jedan s jedne. Jasno. kad malo bolje promislim. otišao tamo i demonstrativno ga uzeo iz njihove špajze. — Ja sam odlučio dodi. njemu nije baš pukao film. Brambor i ja smo. jer se plamen "flambiranih kremšnita" smjesta prenio na pohabane tapete kuhinjskog zida. Što se može! — Hej. ali sam danas. Odvratio sam joj nešto zajedljivo. mi dečki. ali se zato pilo i previše. mačke su oduvijek u svemu bile umjerenije. bez obzira na njega. čini mi se da se nikad nismo tako žestoko izopijali kao te Nove. Nakon Goge. Gogo se sjurio u dvorište. lakozapaljiva narav i vjerojatno se zbog toga nikad nisam smio spetljati s njom. nikom nije bilo jasno. Bila je nagla. Mislim da se naprosto radilo o ono čudnom porivu samopotvrdivanja kakav . samo što je s francuskog buncanja prešao na englesko. Sto bi to trebalo biti. pokušali flambirati kremšnite Delonovim francuskim konjakom. — Ljudi. Prije tri dana poklonio sam ga Stelinim starcima. Ponajprije stoga što sam i sam bio komplicirana i razdražljiva osoba. pa je navukla svoj novi kaput i demonstrativno otišla kudi. s onim koji je navodno znao istinu o njegovom ocu. Obojica su se klatila na nogama.

.često zatitra u pijanim mozgovima. Pogotovo onako pijani! O čemu se zapravo radilo? Taj zid dijelio je dvorište kina od dvorišta trgovačkog poduzeda. a potom odmah izgubio ravnotežu. ja ne mogu .. ne manje pijan od Brambora. — Ja ne idem. — Gogo. a onda je Brambor iznio sasvim sulud prijedlog: — Dečki. — I misliš da deš time dobiti nešto? — upitao je Ljubo. iznenada je izuo cipele i čarape i poviknuo: — Brambor. — A meni je ovog trena potrebno pišanje — rekao je Miki i otišao do zahoda. klatio i verao po neravnom crijepu. kao što smo činili u vojsci? — upitao je Ljubo. Nije mi padalo na pamet da se penjem po krovu i šetam po zidu. neka samo ide! Pogotovo ako je bos. znali smo da mu nije potrebno pišanje nego bljuvanje. i to uz osnovnu pretpostavku da je penjač spretan i temeljito trijezan. pa se teškom mukom uspravio. a potom i drugom nogom. obukla se i izjurila napolje. Zakoračio je. . pridigao i nakon nekoliko minuta našao se na zidu pored Brambora. a bio je vezan uz zgradu kinematografa i susjednu trokatnicu. idem s tobom! Nismo se ni snašli. — Ali.Vi dete ga gledati! Morate ga zaustaviti! — A kako da ga zaustavimo — nemodno je raširio ruke MikiGrabar — kad je danas njegov dan? Svaki čovjek bar jednom u životu ima svoj veliki dan. Po onom što se odande čulo. uhvatili se za ruke i. . uz povedi napor. Molim te. blaženo pijan. Njihao se malo desno. kad je shvatila da pijana budala ima zaista namjeru da se otputi na krov. Arleta je vrisnula. — Idem — rekao je Brambor i pošao prema balkonu. Da sam bio trijezan. smjesta du pozvati miliciju! — poviknula je Arleta. izadi demo preko terase na zid i ovako pijani prošetati se njime.. jer smo nakon šetnje po dvadesetak centimetara širokom i osam do deset metara visokom zidu mogli završiti jedino u bolnici ili mrtvačnici.. Redali su se nekakvi necjeloviti planovi. zacijelo bismo ga spriječili. Stao je na nj jednom. ipak du gledati. — Debeli.zgrozila se Arleta. Uspio se ipak održati na nogama i umiriti. čekaj. Luđak bi htio hodati po krovu! — Što je? Što je? — prenuo se iz sna dr. — Ovo je mnogo herojskije! — zanjihao se Brambor i istrusio još jedan gemišt. — I kad bih htio. — Zar ne bi bilo muškije da si palimo papire medu nožnim prstima. — Jaro želi ovako pijan hodati po krovu . ovako smo mu se divili znajudi da je ta šetnja nužna i neizbježna. Miki. — Ako pokušaš. Ljubo Brabec. Jazbinšek. Na zid se moglo popeti preko visokog krova zgrade u kojoj su se nalazili kinematograf i Bramborov stan. ako nitko nede. eno. Onda se dogodilo nešto stvarno nevjerojatno. počela je pljuštati neugodna zimska kiša i oni su u jednom trenu stali. ovako — sve mi je djelovalo zanimljivo i uzbudljivo. Kad su se na jedvite jade dokopali sredine zida. U tom trenu Brambor se ved pentrao po krovu. Tako demo znati da smo to zapravo mi! Ne znam što mu je trebao značiti takav suludi zaključak. — Gogo! Gogo! — počela je tresti pijanog i usnulog dr. a Ljubo se ved klizao. Tad su te dvije nesigurne sjenke započele svoj pijani ples na uskom zidu. dokopao zida. Zašto da ginem mlad? Preda mnom je karijera — izjavio je Ljubo nekako smiješno i alkoholičarski patetično. jer je to jako zdravo za "blatfus" — promrmljao je Gogo i vratio se blaženom gemištaškom snu.zaključio sam. — Brambor. ali se ipak. Ljubo i ja stajali smo na balkonu. ti si lud! — rekao sam zavaljen u fotelju iz koje mi se nije ustajalo. ja du sam! Rekavši to. počeo je izuvati cipele kako bi nam pokazao da se ne šali. — Dečki. I on se u jednom trenu poskliznuo i na dupetu provozao niz kosi krov. — Mislim da nam je to u ovom trenu potrebno — odvrati on. i ti si lud! . Onda se ipak zaustavio. Jazbinšeka. nakon deset minuta. malo lijevo. spriječi ga ti . pijano zapledud jezikom. spriječi ga! — Dušo draga. Nekoliko je puta posrnuo i okliznuo se. Da smo bili trijezni. balansirajudi iznad onih deset metara koji su ga dijelili od betonirana tla. skinuo je ved cipele. zacijelo ne bih imao živaca gledati tako nešto.

Opdenito uzevši. još bismo uvijek bili na puperspektivom. bez velikih prohtjeva. tako nešto još nismo imali — rekao je komandir vatrogasne brigade Posavac. onako izgubljeni na visokom zidu. osvojivši jednu djevojku. negdje oko sedam. gađali hladnim debrecinkama usnulog komandira Posavca i natjecali se u preciznom pišanju u kriglu od piva. jer se pričalo da je nakon neuspješne veze s Mikijem prošla kroz više ruku. koji su trajali po dan-dva. u svakoj osvojenoj djevojci nalaze neku vrstu poraza. Umjesto bezgranične predanosti. ona mene zbog svega što nisam uradio. tu stvar po službenoj dužnosti moram prijaviti miliciji. kao i toliki naši vršnjaci. a ponekad i po tjedan-dva. vi ste u boljoj poziciji. po svoj prilici. — Bogati. Mikijeva Jana bila je bezvezna. Premda se ljubavima nismo predavali bezgranično poput dripaca iz romantičnih romana. — Pa smislite nešto. otrijeznili i tako izgubili luđačku hrabrost pijanaca. Što se tiče Brambora i Arlete. ali je zato ona imala savršen odnos s mojom majkom. Brambor je bio samozatajna osoba (ako se izuzme činjenica da je pod utjecajem alkohola volio balansirati na zidu i raditi slične svinjarije). Bududi da sam svoje predodžbe o mladenačkim idilama izgradio na temelju primjera iz literature. zezali smo se s nekim mačkama sa sela. nismo se dobro slagali. jednog po jednog skinuli sa zida. — Naravno. Mladenačka ljubav koja je prošla svim stranputicama i uz sve vrhunce. Mislim da je Delon polako bivao zadovoljan time što ima nekog tko ga nakon dugih izbivanja čeka. pucala. Eto. iz kojih su proizlazili razni oblici psihičkih mučenja. nakon toliko vremena. da smo krenuli pješice. ili Zilahyjevih ili Gulbranssenovih romana. njihov je odnos bio mnogo bolji. pa je o svemu odlučivala Arleta. ako se ljubav uopde može promatrati i mjeriti vremenskom — Eto. koji u svakoj novoj ljubavi. Miki Grabar i Ljubo Brabec. Nakon dva sata bančenja s vatrogascima. od kojih su najčešda bila stalna međusobna pred-bacivanja. jasno je da me prozaična i mlitava veza sa Sonjom ubrzo provela kroz razna razočaranja. skupa s dečkima. usputna stanica o kojoj nisam uspio doznati ništa — toliko im je veza kratko trajala. izgledali nekako veseli. ubrzo smo počeli razvijati razne oblike tihe nesnošljivosti. Delon i Irena predstavljali su još uvijek jednu te istu staru pjesmu. Potom je jedan od njih viknuo: — Problem je u tome što se više ne možemo vratiti! U prvi mah sam pomislio da se ne mogu vratiti zbog kiše. Greeneove Srži stvari. I smislili smo! Smislili smo vatrogasce. koji su ih u pola pet. krpala i nastavljala tamo gdje se činilo da joj je stvarno logičan završetak. — Ali. na tajanstven način zarađene pare.uspjeli sjesti na zid. Jedina stvar koje smo se pribojavali bile su stanovite nepoznanice iz Arletina seksualnog "predživota". krenuli smo svi skupa prema Vatrogasnom domu. ponovo su počeli razgovarati. mislim da smo u toj oblasti svi odreda bili okorjeli romantici. i to onako temeljito. parala se. suočeni s opasnošdu visoka zida. ponovo svi odreda pijani. ali sam onda shvatio da su se. — Što da radimo? — viknuo sam. a Irena je svoju prečestu samodu napladivala skupim poklonima i drugim pogodnostima koje su joj pružale njegove. nismo se definitivno rastajali. a mogao sam. Unatoč tome. pod kišom. U jednom su trenu. . Pa i to je bilo nešto. to bi bilo ukratko o našim ljubavima u tom vremenu. gotovo sretni. Jer. U toj vezi nije bilo ničeg što bi nalikovalo na vezu iz Hamsunove Viktorije. Sasvim je jasno da su zbog toga naši izlasci često završavali infantilnim svađama i privremenim raskidima. Zatim smo čuli kako pričaju nešto i smiju se. a ja s njenim bratom. Ja bih nju obično mučio zbog netaktičnih stvari koje je uradila. — Gospon Posavac. uz pomod dugačkih ljestava. Kad ga je Miki upitao zašto je otišao za Bramborom na onu suludu šetnju zidom. Tog jutra. dođite gore da prigrizete i popijete nešto — predložio je Ljubo. kao da si izgubio sve ostale. Ljubo je mirno i bezazleno odgovorio: — Htio sam da ti i Brambor uvidite da nisam pizda! VIII. dva predsjednika SSO. što je bio preduvjet dobre veze.

Godine 1974. u našoj se kudi dogodila velika stvar inovativne naravi. Rezimiravši svoje prve obrtničke uspjehe, otac je kupio naš prvi osobni automobil, češku limuzinu marke Škoda. Mami se auto silno dopao, jer je bio izuzetno ukusno dizajniran, pogotovo što se tiče ratkapa i štosdemfera. Tata je rekao da ga na kupnju nije ponukao decentan dizajn, nego slava stare češke firme, kao i pogodnost cijene. — Pa šta! — zaključila je mama. — Naša crvena Škoda je možda jeftinija od Pavlidevog bijelog Mercedesa, ali je poznato da se bijela boja lakše maže. Osnovni nedostatak nabave češke limuzine bio je u tome što otac još nije imao položen vozački ispit, pa nas je na vikende morao voziti njegov prijatelj Dodo Đukid. Dodo Đukid nije imao automobil, ali je zato posjedovao vozačku dozvolu i stotinjak kilometara što ih je proveo u automobilu, osobno upravljajudi njime. Na izlete smo išli otac, majka, sestra, ja, Dodo Đukid i njegova žena, a pokatkad i njihov pas Floki, koga nisu mogli ostaviti samog kod kude. Valjda da se ne traumatizira! Tata i gospon Dodo odabrali bi neko pogodno odredište, ne udaljenije od četrdesetak kilometara, pa bismo rano izjutra sjedali u kola i ved istog prijepodneva bili na cilju. Naš privremeni šofer, gospon Dodo, imao je devizu po kojoj je trideset na sat mnogo manja brzina od one koja predstavlja životni rizik, a opet znatno veda od brzine prosječnog hoda. A moj tata, koji je u prvim danima osjedao divljenje i strahopoštovanje prema čudu češke automobilske industrije, držao se nepisanog pravila da je nakon svakih desetak kilometara dobro pustiti auto da se malo odmori i ohladi. Kad bismo stigli na odredište, mama bi izašla na svjež zrak i zadovoljno rekla: Tu! Užasnu sramotu doživio sam kad mi je jednog ponedjeljka Miki Grabar rekao: —Jučer sam išao biciklom na kupanje na Šljunčani. Forfarao sam ti starce negdje oko Vir ja. Veselo su mi mahali iz auta. Ja, koji sam s Delonom šibao podravskom magistralom sto pedeset na sat, ubrzo sam izgustirao obiteljske izlete u limuzini Škoda. Čak i kad je otac konačno uspio položiti vozački ispit, i kad se izvještio u vožnji do te mjere da se na ravnom usuđivao raspaliti sedam banki, ja sam izbjegavao otidi nekamo s njima, jer su se otac i majka u automobilu neprekidno svađali i nadmudrivali. — Franjo, jesi li ovog fidu propisno prestigao? — upitala bi tobože ravnodušno majka. — To nije bio fido, nego Volkswagen! —Znam, a jesi li ga pravilno prestigao? Nisi li vozio prebrzo? — Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran. — Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija. — Ana, bogamu, pa na ovoj cesti ved pet kilometara nema nikakve linije. Ili pak ovako: — Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen. — Ana, to nije Volkswagen, nego fido. — Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti? — A što, bogamu? — Pa, da ne dođe do sudara. — Zašto bi došlo do sudara? — Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, molim, mogu i ja pješice ... Jednom su se negdje oko Križevaca tako isposvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje od 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kudi svako svojim autobusom. Potkraj 1974. godine Delon me pozvao da pođem s njim na desetak dana u istočnu Srbiju i Makedoniju, što sam ja odbio jer sam bio u prilično velikim razmiricama sa Sonjom. Nisam želio nikamo putovati prije no što se situacija smiri ili razjasni. Otišao je sam. Nikad nisam doznao što ga je tamo zanimalo. Rekao mi je da se radi o čistom turizmu, ali su neki nagađali da se radi o proizvodima iz čahure maka, a drugi da je posrijedi trgovina ikonama. Kad se vratio, pričekao sam nekoliko dana, a onda otišao do njega. Umjesto na Delona, nabasao sam na njegova oca, koji se upravo vratio iz zatvora. I to prijevremeno. — Pa Čedo je jučer otišao u vojsku! — rekao je u čudu njegov otac. — Kako to da ne znaš?

— Nikom nije rekao. A vi ... vi ste se vratili? On naglo pocrveni i promrmlja nešto, pa se hitro povuče u kudu. — Zamisli svinju! Opet nikom ništa nije rekao! — jadala mi se iste večeri Irena. — To je prokleti čudak kakvog nema! Znaš šta je uradio prije no što je otišao u Makedoniju? Promatrao sam je, čekajudi da kaže. — Uplatio je dva aranžmana za skijanje u Bruniku. Trebali smo otidi u siječnju. Kako je mogao uraditi tako nešto? Pa morao je znati da ide u vojsku. — Morao je — složih se s njom. — Evo, karte i vaučeri su kod mene. Hodeš da ti ih dam, pa da odete ti i Sonja? — Ne znam. Pitao sam sutradan Sonju želi li o Delonovu trošku u Brunico. Odvratila je nešto nejasno, dvosmisleno, pa smo se nakon kradeg nadmudrivanja posvađali. Na koncu su u Brunico otišle Irena i Sonja, a ja sam se latio dovršavanja knjige pripovijedaka, koje su trebale pripadati takozvanom žanru stvarnosne proze. U tih tjedan dana uspio sam napisati tridesetak stranica i bio sam sasvim zadovoljan postignutim. Priče su bile stvarnosne, ali pomalo intelektualističke i simboličke, a u svakom slučaju mladenački napuhane i pretenciozne. Više se nisam oduševljavao Borgesom, Poeom i Kafkom, i nisam čitao fantastiku. Sada sam bio pod snažnim dojmom Thomasa Manna, Faulknera, Alberta Camusa, Giintera Grassa i nekih drugih važnih pisaca, tako da je stvarnosno u mojoj prozi bila tek podloga na kojoj sam pokušavao graditi metafizički svijet univerzalnih parabola. Bila je to literatura koja mi kod čitalaca nije mogla osigurati relevantniju poziciju, ali me književnokritički establishment i dalje držao piscem koji je na dobrom putu. Negdje u proljede sljedede godine sjeli smo Ljubo i ja u njegov "stojadin" i otišli do Delona, koji je vojni rok služio u mjestu nedaleko od Zagreba. Ovdje namjerno napominjem da je Ljubo bio prvi među nama koji je uspio dobiti društveni stan i kupiti automobil. Što se stana tiče, kako stvari sada stoje, nije bio samo prvi nego i posljednji. Zaustavili smo se ispred ulaza u mali garnizon, zapravo neku vrstu regrutnog centra, i naletjeli na stražara i dežurnog oficira. — Koga tražite, momci? — upitao je oficir, ako se ne varam s poručničkim činovima na reveru. — Došli smo u posjet vojniku Cedomiru Kralju — rekao sam. — Valjda Delonu! — veselo de poručnik. — Jebo te, baš de se razveseliti. Začudila me ta vrsta intimnosti, ali sam preko svega prešao šutke jer o vojsci nisam ništa znao. — Gane, bre, otiđi po Delona i reci mu da su mu stigli drugari — naredio je dežurni oficir vojniku s porte, a onda nas ponudio cigaretama. — Taj vaš Delon baš je lafcina, mamicu mu ... Sinod je bio kod mene na večerinki. Lepo smo se nalili. On je kriv, nabavio odnekud neko strašno francusko pidence ... Samo, momci, večeras ne preterujte jer sutra idemo na vežbu. Nakon nekog vremena vratio se Gane, salutirao i rekao: — Druže poručnice, nema Delona ni u sobi ni u klubu. Kažu da igra šah s pukovnikom Opsenicom. — Pa što nisi otišo po njega? — Druže poručnice, znate da se pukovnik Opsenica ljuti kad ga prekidaju u šahu. Pa još s Delonom ... — Dobro, dobro — promrmlja poručnik. — Momci, idem ja. Valjda de pukovnik da ga pusti. Znate, voli ga ko sina! Kad se poručnik udaljio, okrenuh se Ljubi, koji je stajao jednako začuđen kao i ja. — Delon je, izgleda, postao velika zvjerka u kasarni. Što ako nam se vrati s generalskim činom? Nakon deset minuta poručnik je stigao s Delonom. Ponašali su se poput starih prijatelja, zezali se i lupkali jedan drugoga po ramenu. — Dečki, stigli ste! — vrisnuo je Delon i izgrlio nas. — Da li si tukao starog jarca? — nasmijao se poručnik i lupnuo Delona šakom po nadlaktici. — Dva puta. Popizdio je. Lazo, idem ja sad s dečkima van. Hodeš s nama? Ima da se nalijemo. — Ne mogu, starino, na dužnosti sam. — Dobro, piši onda dozvolu!

— Do kada hodeš? — upitao ga je poručnik, izvlačedi penkalo. — Je l' ti dosta do sutra ujutro? — Može. — Uh, mater mu ... — zastane poručnik, kao da se nečeg prisjetio. — Pa sutra je vežba. Moraš dodi do ponodi. — Lazo, nemoj da izvodiš sranja. Kud du s dečkima samo do ponodi? — Dobro, dobro. Al' idi sutra na lekarsku i uzmi poštedu. Javit du doktoru Koprčini. — Nema šta da mu javljaš. Dat de mi. Znaš da sam mu sredio onu stvar za kderku. — E, jesi lafčina! — zakima glavom poručnik, pa napiše dozvolu. — Ubedi me u tri reci! — Dečki, imate kola? — upita nas Delon. — Imamo. — Lazo, dečki imaju kola — okrene se Delon poručniku i pruži mu ključeve. — Možeš večeras uzeti Alfu, pa u kvar ... Parkirana ti je ispred Barilčeka. — Prelepo! — nasmije se Lazo. —Još ako naletim na one pičke od prekjuče! — Bogati, što si ti u vojsci? — upitao sam Delona dok smo se tandrkali Ljubinim kolima prema obližnjem izletištu. — Zezaš se s oficirima, sređuješ stvari doktorovoj kderki, igraš šah s pukovnikom ... — Pa malo sam ih instrumentalizovao ... pardon, dečki — instrumentalizirao — prasne u smijeh Delon. Znaš, vojska ti je dobra ako se znaš postaviti. Ljubo, skreni sad lijevo. Dečki, sad vas vodim na tako strašno mjesto da si vi to ne možete ni zamisliti. Klopat dete janjetinu u burguncu po mom eceptu i piti prava francuska vina. — Francuska vina?! — Gazda ih nabavlja radi mene ... — Ma daj! Kenjaš! — prekine ga Ljubo, a Delon se samo nastavi smijati. Kad smo nakon dvadesetak minuta stali pred velikom novom katnicom, na čijem je pročelju blještao neon s natpisom "Vila orhideja", pred nas je izašao momak u livreji. — O, to ste vi, gospon Delon! — rekao je momak i poveo nas prema ulazu. — Pričekajte malo s društvom u foajeu dok oslobodimo vaš stol. Nakon desetak minuta sjeli smo i ubrzo se pred stolom zaustavila ljepuškasta konobarica, ne starija od dvadeset godina, koja je s Delonom razmijenila nekoliko dvosmislenih pogleda, a onda ga pristojno upitala: — Gazda pita da li da vam večeru serviramo odmah, ili da pričeka dok se presvučete u civilno odijelo? — Zdenka, pa ti dobro znaš da uvijek večeram u civilu — odvratio je Delon, našto se ona naklonila i odšetala u kuhinju. Čas kasnije voda orkestra je zagudio "Zora zori, dan se rada", prišao mikrofonu i ljubaznim glasom rekao: — Samo za gospodina Delona i njegovo veselo društvo u kutu! Eto, takav je bio moj prijatelj Čedo Kralj, zvani Delon, sada ved spokojan pod crnini mramorom skupe grobnice. Te iste godine moje su dvojbe i neizvjesnosti oko služenja vojnog roka okončane, jer me niža vojna lekarska komisija proglasila nesposobnim, nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda u Vojnoj bolnici u Zagrebu, zbog dijagnoze keratoconus incipiens. Tako nikad nisam iskusio što su to smotre, dežurstva, požarčenja, straža, taktička obuka, dnevna zapovest, prekoredno dežurstvo i slične stvari. Nisam imao priliku da, poput Delona, pokušam vojsku podrediti sebi, a da sam tu priliku i imao, zacijelo bih polučio sasvim drugačiji efekt. Možda baš zbog toga što nisam služio vojsku, nisam nikad pokazivao strpljenja za priče o drugarstvu i vojničkom pasulju, tim mitskim mjestima sjedanja svih onih koji su vojsku služili. U takvim bih društvima heretički tvrdio kako i bez vojske imam sasvim solidnih iskustava po pitanju drugarstva, i kako moja majka zacijelo spravlja bolje varivo od graha od svih garnizonskih kuhinja zajedno. A o ocu, koji je bio pravi umjetnik u spravljanju graha, da i ne govorimo! — Stari, molim te da me u idudih dvanaest mjeseci oslobodiš svoje presije u pogledu zapošljavanja, jer sam u tom periodu ionako morao biti u vojsci.

jer se pričalo da u skladištu i nisu knjige.. što je za moje godine više nego izvrsno. zatim neka ženska koju su zvali "ona koju Alapid jebe" i slično.Nije odvratio ništa. među kojima je bila snaha druga Alapida. — Danas sam imala tlak sto četrdeset kroz devedeset. — Hode tebe. odmah sam drugu Alapidu predložio pokretanje dviju biblioteka. tako se to radi. Kao ambiciozan pomodnik urednika. što mu je. kolidiralo s komercijalističkim poslovima. jer je sin bio prezauzet igranjem preferansa. prenošenje teškog kunstdrucka. to nitko nije znao. Prva se imala zvati Signum. — Drug Alapid se valjda zabunio. djela mladih domadih autora i prijevode djela stranih pisaca koji novim konceptima razbijaju tradicijske kanone (čitaj: oni koji se ne muče oko interpunkcije!). Smjestio sam se stoga kod tetke Livije. Po drugi put sam putovao u Zagreb s užasnim predosjedajem da ni ovog puta tatinoalapidevska veza nede dati boljih rezultata. otvorio je u Zagrebu izdavačko poduzede i mogao bi te zaposliti kao pomodnika urednika. Kako ti je na poslu? — Dobro. pokera i ajnca. Hodeš li i ti malo? Ili: — Danas me žiga u križima. a druga — Beletra. Cime su se oni bavili. na nesredu. Firma je imala još neke kadrove. znaš. brat mog Alapida. telefonirao je mom Alapidu da dođeš. pretpostavimo. čekaj malo da se financijski razmašemo i steknemo osnovu za ambicioznije projekte — odvratio je drug Alapid kad sam mu na sastanku kolegija (održanom u četiri oka) izložio viziju naše budude izdavačke politike. bila je smještena nedaleko od stana moje tetke.. To je bilo privremeno. — Koliko mu je godina? — Mislim. i trebala je objavljivati recentna djela domadih autora teorijske i kritičke orijentacije. komercijalni direktor bio je sin druga Alapida.. preko šezdeset. — Slušaj. — A kako ti se zove direktor? — Drug Alapid. godine tako nešto predstavljalo je pothvat sličan osvajanju Anapurne u "free climbingu". — A ne smrdi li to na mudku? — pobuni se u meni pritajeni šezdesetosmaški duh. koja je povazdan štrikala i razgovarala o bolestima. Na samom dnu te hijerarhije bili su skladištar i četiri akvizitera.. Možeš mu redi da u novom Svijetu piše da je za to jako dobra čašica konjaka u kojoj je odležao svežanj peršina. Plada ne bi bila velika. Smatra da si dobar pisac — rekao je otac. U čekanju pokretanja Signuma i Beletre bavio sam se drugim uredničko-pomodničkim poslovima. — A kad bih trebao početi? — Odmah! — A natječaj? — Natječaj de valjda kasnije objaviti . Ostavio me na miru dva mjeseca. — Ma nemoj! A kako to da bi on baš mene uzeo za pomodnika urednika ? — Pa čitao je tvoju knjigu Luda od vode. a onda raspisati na tječaj! A šta ako mu se na natječaj javi netko s boljim kvalifikacijama od mene? Što ako mu se. onda i njega sigurno muči visok tlak. ali nije išlo.. pomodnik urednika bio sam ja. a onda je došao s fantastičnom pričom: — Drug Alapid. — Sine. — Primit de me. pa du se morati natrljati tinkturom encijana i žalfije. dok se ne pronađe neko prikladnije sjedište. ali ako se potrudiš . Sigurno je čitao neku tvoju knjigu. To je zbog toga što sam pojela veliku žlicu maslinova ulja s naribanim češnjakom. Evo. Firma druga Alapida. javi as poput Slavičeka ili Bakmaza? — Nije rečeno da je i njih čitao — odreže otac. koja se zvala Literat. ali je i komercijalu vodio tata. kao što su kuhanje kave. Ponovo sam pokušao pronadi podstanarski sobičak. glavni urednik drug Alapid. Potkraj 1975. Direktor te GG firme bio je drug Alapid. u stanu samog druga Alapida. nabava karata za nogometne utakmice. dobro — nastojao me uvjeriti otac. jurnjava u tiskaru da vidim kako teku noslovi oko tiskanja naše prve knjige Najljepše .. nego materijal za tekude poslove na vikendici druga direktora. —Ja nikad nisam napisao tu knjigu! — No. Pa ne bi tek tako rekao . pa.

Prvu pladu dobio sam na ruke. koji se u to vrijeme počeo zalagati za koncept zanimljive i razumljive literature. Nisu to još bila etablirana. i slično. prozaikom koji je poput mene počeo s pravom fantastikom. pa sam ja na koncu ostao bez šlagvorta i ispao smiješan. drug Alapid me dva puta poslao na službeni put u inozemstvo. Poslije sam tek shvatio da je zapravo pričala o svom bududem romanu. spomenica ne daje nikakav imunitet. te kako de istina sasvim brzo isplivati na vidjelo. — Ti si kompletno lud! — lupio je Franjo šakom po stolu. trgovina deficitarnim fotokopirnim papirom istočnonjemačke proizvodnje po cijeni engleskog papira. ali su svi oni koji su pratili recentnu proizvodnju znali za njih. inače nezaposlena. Stoga sam jednog dana zavezao kratkodlakog pinča o grm u parku na Rokovom perivoju. urota nekakvih kontrarevolucio-narnih snaga. Kako sam u tim stvarima imao sasvim drugačije nazore. tatin Alapid je nakon nekog vremena počeo izbjegavati i mog oca i mene. ali se u tom razgovoru pokazalo da on barata s mnogo više književnopovijesnog i književnoteorijskog znanja. pišeš li još uvijek literaturu samo za osobnu upotrebu ili si počeo misliti i na publiku? Zatim me Stojko Milid upoznao s Dubravkom Ugrešid. uspio sam upoznati ljude koji su ozbiljno pisali. s kojom sam proveo jednu večer u restoranu Vinodol. odmjerio mi osobni dohodak. Moju odluku ubrzala je i prva spoznaja o pravoj naravi poslova kojima smo se bavili. izmjerio tetki tlak i vratio se kudi. Kad je nekoliko godina kasnije. podizanje druge "deke" Alapideve vikendice u Malom Lošinju. a još više u tračeve skladištara i akvizitera. kako istina ipak nikako nije htjela isplivati na vidjelo. Inače te godine. eskontiranje mjenica avaliranih od banke u kojoj je radio neki Alapid. pa sam čvrsto odlučio što prije raskinuti s tom čudnom firmom Literat. poput glomazne. Neki drugi tip upoznao me s dramskim piscem Dubravkom Jelačidem Bužimskim i Goranom Tribusonom. nakon ogromnog skandala. doznao sam da je firma obavila sljedede uspješne poslove: preprodaja sedam tona finog kunstdrucka. Ubrzo sam se počeo osjedati poput adolescenata iz Formanovih i drugih čeških filmova. nespretne lađe. Posredstvom Stojka Milica. dok sam još figurirao kao pomodnik urednika perspektivne firme Literat. — Tata. Jelačid je stalno prepričavao zgode nekakvog slikara koji se zvao Švaljek i bio.misli iz djela Josipa Broza Tita. izašao pred sud i radoznale oči tiska. druga Alapida i druga Alapida. Što ta ženska misli o literaturi. sklapanje ugovora za knjigu Najljepše misli iz djela Josipa Broza Tita između autora i izdavača. onako odoka. štepanju. tata. Otada sam pomalo izbjegavao Pavla Pavličida. pokušao sam pobiti njegove teze koje su mi se činile trivijalne. Drug Alapid izvukao je lisnicu i. Prvo sam nakon jedne književne večeri imao čast upoznati Pavla Pavličida. pokupio svoje stvari. heklanju. Međutim. iako me on uvijek srdačno pozdravljao pitajudi me onako u prolazu: — Ivančicu. U poslovima me osobito štrapacirala supruga druga Alapida. te kad je drug Alapid. zajedno sa svojtom i ved izgrađenom trokatnom vikendicom. . literat. lažnih mjenica i drugih prljavih radnji. skidanju hrđavih mrlja sa stolnjaka uz pomod limunske kiseline i sličnim smiješnim stvarima. i uz pomod raznih drugih sretnih okolnosti. a drugi put sam skoknuo do Trsta i nabavio direktoru neke deficitarne proizvode. još je neko vrijeme tvrdio kako je sve to namještaljka. jer je cijele večeri pričala o ajnerima. tata se nakašljao i rekao: — Ti boga! Dobro da sam te na vrijeme povukao odande. potonuo u moru dugova. kojoj je autor bio drug Alapid. Večer koju sam proveo s njima razočarala me. počeo sam polako ulaziti u književne krugove. nisam uspio doznati. i ozbiljno se trudili da postanu književnici. Prvi put sam išao u Leibnitz da kupim fergazer za direktorov audi. Da se ne bih osjedao zapostavljen i da bi mi pokazao koliko značim firmi. baš kao da smo mi zavjerenici koji su usosili njegova brata. koja me slala da prošedem njihovog kratkodlakog pinča. razvikana imena. pripremanje sabranih djela druga Alapida (u dva toma) i još koješta slično. što i kako) izdavaču čiju je prodaju vodio Alapidev šurjak. vratio sam se na vrijeme. Zavirivši malo u oskudno računovodstvo. Onaj drugi drug Alapid. preprodaja NCR papira u nepoznatim količinama. uvaljivanje dvadeset tisuda nekog preuzetog nekurentnog izdanja (Kopirno knjigovodstvo. Taj de Alapid završiti u zatvoru. tatin prijatelj. — ZnaŠ li ti tko je drug Alapid? On ti je nosilac spomenice! — Svejedno.

Ljubo i ja. a onda je zavapio: — Nikad u životu nisam pazio na sarmu! Kako se to radi? — Ovako — rekla je i pokazala mu.čini mi se. dok je ona rezala pečenje. ostao u našem gradu dva dana i onda netragom nestao. Mislim da sam u to vrijeme polako ulazio u nekakav nervozniji životni period. Irena je 28. Tribuson. Toga sam se stvarno višeput sjetio. Prema onom što mi je kasnije. militarist. Jedino Delona nije dospjela obavijestiti o ovoj terminskoj preinaci. ali sam se nadao da de stvari s vremenom krenuti nabolje. ta stipendija duboko je pogodila oca Franju. Delon se nespretno motao oko štednjaka. kao korisnik "baletne stipendije". Bilo im je valjda pomalo dosadno. sastav je izgledao katastrofalno: Jaromir. . s kojim sam se nadao pronadi zajednički jezik.. U posljednji tren neka grozna viroza oborila je u krevet i Mikija Grabara. a onda je rekao da mora hitno kudi. pa smo se svi skupa našli na cjedilu. Da stvar bude gora. Znam da to muči Irenu i da je uopde ne zaslužujem . stvari su se odigrale otprilike ovako. koji još uvijek nije dospio oprostiti Sovjetima 1948-u i 1968-u. pa je novogodišnje praznike silom prilika morala provesti u Moskvi. Arleta. — Ostani! Pomodi deš mi. a Zvjezdana. Zatim se požurila da dogotovi ostale stvari. Ubrzo sam shvatio da mi u literarnim poslovima druženje s piscima i umjetnicima nede biti od velike koristi. četiri muškarca i jedna ženska! I opet je Arleta odigrala ulogu anđela spasioca. Vratio se iznenada pred samu Novu godinu. bio je toliko zauzet klopom da nije stigao prozboriti ni riječi. za Ljubu je pozvala svoju kolegicu Lidiju iz kozmetičkog salona. htio je otidi. Sve sam više vjerovao da redom činim sve nekakve gluposti. U posljednji čas iz gabule nas je izvukla Arleta. a poslije nam je javila da zbog organizacijskih i pripremnih problema dođemo ipak u devet. Delon. Pripazi na sarmu. Gogo Jazbinšek se porezao na operaciji i tjedan dana prije dočeka dobio serumski hepatitis. Delon je stigao oko sedam. Smazao je dvije kompletne večere. sa stanovitom grižnjom savjesti. smatralo da Sonja i ja još uvijek hodamo. pak. na temelju međudržavnog ugovora o kulturnoj suradnji. Samo. Pozvala nas je da dođemo k njoj u sedam. pričao Delon. sjeckajudi luk za krumpir salatu. premda se više nije bavio ni politikom ni ribolovom. pa je stari dobri Delon počeo s onim svojim pričama u stilu: — Nikad se ja nedu uspjeti smiriti! Čim dođem na neko mjesto. bila je rečenica Bužimskog da je po Kuranu čovjek uvijek na gubitku. a ja sam ostao sam. i potpuno se oslobodio vojničke goluždrave fizionomije. koja je sa svojim dečkom trebala biti zamjena.. a otac da je otputovao u Belgiju. pogotovo u lovu na pastrve i druge salmonidae. a Miki nije imao stalnu mačku. Nakon jedanaest mjeseci Delon se vratio s odsluženja vojnog roka. tako da je on jedini stigao dva sata ranije. Premda je ved za čitavo društvo bio rezerviran dio sale u motelu na Sljunčari. Tako je na koncu onaj dio motelske sale morao biti otkazan. pa je pozvala krnje društvo k sebi. Naime. — Sigurno si jako nesretan — rekla je ona. da se stalno kredem u začaranom krugu gorih opcija. prosinca spakirala stvari i otputovala rodbini u Makarsku. opdenito uzevši. nemajudi gdje dočekati Novu godinu. Delonu je namjestila nekakvu rastavljenu susjedu. Jedina prava korist od umjetnika sastojala se u tome što me slikar Antun Mateš naučio nekim ribolovnim štosovima. ona je ved tri mjeseca bila u Sovjetskom Savezu. i da sam polako počinjao nalikovati na oca. U tih mjesec dana pustio je kosu i bradu. pa je rekla da nede s njim ni u snu čekati Novu godinu. Njegova majka tvrdila je da je u Italiji. Dakle. jer se. odmah poželim biti negdje drugdje. a nakon toga bez riječi zbrisao u inozemstvo. Irena mu nije oprostila što se vratio samo na dva dana. što de redi da svaki njegov izbor predstavlja goru opciju. Jedina vrijedna stvar po kojoj se te večeri u Starom fijakeru sjedam. ali ga je Arleta zaustavila. čiji su starci trebali nekamo otputovati. izjavivši da je bio u Švicarskoj. iako tu rečenicu nikad nisam uspio pronadi u izvorniku. Delon je pazio na sarmu. I tako se odigrala ta strahota koja umalo da nije upropastila čitavu klapu. Istog sam se dana i ja uspio posvađati sa Sonjom. nije uspjela dobiti avionsku kartu. IX. pa sam odlučio da ne ulazim dublje u te krugove. Jasno. pa kad je vidio da je ona još zauzeta poslovima.

. — Jesi li ogulio krumpir? — upitala ga je ona. Bez razmišljanja je ušao u sobu i zatekao je kako stoji pred ogledalom s plavom haljinom u rukama. Poslije se Delon kleo da su ga oni vinjaci i te sise tako smotali da nije mogao ništa uraditi da bi spriječio ono što de se odigrati. terminske zabune i još koječega drugog. Jaromir i ja kao da stalno vozimo po istom kolosijeku. dakle. a onda plaho doda: — Ali. osim ljubavi. Sama stvar i ne bi bila tako strašna da je ostala između preljubnika. salate i kolače.. — Ali ti si primjedivao sve druge osim mene — reče Arleta turobno. uvijek privržen kudi . — Ma nisi . — Ova sarma mislim da je gotova.. Brambor je načas napustio operatorsku kabinu i odjurio do Arletina stana. preuske haljine. velike gole grudi bile su joj čvrste i uspravne. svejednako pazedi na sarmu... kad dete se ti i Jaromir vjenčati? — Ne znam. Zamisli da si sa mnom. oguli krumpir. Jasno. Zatim uze zdjelu kuhanog krumpira i poče ga guliti. prekrivši dojke plavom haljinom. zamara. — Daj. dočekali smo svaki na svojoj strani. taj doček je definitivno propao. idem je obudi. a onda je istresao sav onaj krumpir u kantu za smede. Takav bi te život izmorio. mene to pomalo . samo da je poljubi i provjeri teku li pripreme normalno. uzbuđenja.. Svega.. nakon čega je Arleta otrčala u sobu da obuče plavu haljinu.. osamljenosti. Na sebi je imala samo male bijele gadice. — Nekad sam o tome razmišljala.. Delon prenese sarmu na stol i pritom nehotice takne Arleti ruku. — Kao onda .. prasetinu. baš kad je Delon uronio među njene blago povijene noge. alkohola. kad si me primijetio? — tiho de ona. Sve ostalo što se odigralo bila je čista egzekucija erotičkih pretpostavki koje su se stekle nekako same od sebe.. Miran. a Delon. o kojeg li užasa. jer se Arleta i Delon zapravo nikada nisu voljeli. pronašao u smočnici kisele paprike i krastavce i istresao ih u zdjelu za salatu. Zatim ju je začuo kako plače u sobi. Ono u što su se upustili bila je mješavina različitih uzroka: davne simpatije. — Ne mogu je zakopčati! Izgleda da sam se udebljala. doduše moderniju! — redi de ona gotovo veselo. — Nije? — pogleda ga ona značajno.. Uletio je u sobu. Delon je ostao u kuhinji i popio još dva vinjaka.. Sjedam se dobro one tvoje izazovne plave haljine koju si imala na maturalnoj večeri. dosade. — Nije baš tako — zagonetno de Delon. kuhanog krumpira. pa je tako prvi put u životu prisustvovao nekoj vrsti "live showa" u kojem je protagonist bila njegova bududa žena. Namjestivši novu rolu Serpika.. Irena možda zaslužuje nekog kao što je Brambor. Arleta i Brambor proveli su čitavu novogodišnju nod u mučnom razgovoru i diobi zajedničke krivnje. Međutim. — I te kako sam te primjedivao. Ved sam poželjela malo putovanja. — Zašto plačeš? — upita je Delon. ne samo od luka . — Ugasi onda štednjak i prebaci je na stol. — Imaš li što za popiti? — upita je Delon nevoljko gledajudi prema zdjeli s krumpirom. jer preljubi o kojima ne zna više od dvoje ljudi i nisu pravi preljubi. Ista si kao onda . — rekao je odlučno i prišao joj. Znaš da sam bila zaljubljena u tebe? — Kada?! — Još u gimnaziji. Novu 1976.. Pred njima je bio . Ionako je ved vrijeme da se počnem spremati. pošto su u smede pobacali svu onu sarmu.— Irena zaslužuje nekog kao što je tvoj Jaromir. — Nisi se uopde udebljala. — Svakako! — odvrati ona pa donese bocu vinjaka i dvije čašice. — Isuse! Imam jednu vrlo sličnu. Zapravo. — To je od luka — reče ona. ali mene . Popili su odmah po dvije.. koja ionako nije imala namjeru kidnuti. Dabome. a glas joj iznenada zatreperi. — Nisi u pravu. pouzdan. dogodilo se ono najgore.

a on mi je prišao. U mračnom gradskom parku umalo da nisam naletio na Mikija Grabara koji je tuda vodao neko mlado žensko čeljade. Znala je da joj nije osobito vjeran. njegov vješto sročen govor. imale su neočekivano miran i razuman rasplet. Isto tako. opteredeni toj dobi primjerenom muškom taštinom. zagonetnom poslu. a Delonu još manje da otpočne nešto s njom. Otkuda sad takva konspirativnost kad su ti informacije o tome kako gnjaviš neku mačku samo mogle nabiti cijenu! — Pa. sasvim zbunjen i nespreman. a onda je. Vjenčali su se 17. a u ratnim filmovima konačni obračun sitnim čarkanjima. X. šta! Vodaš tu nekakvu žensku. a otac da je u Švedskoj. ali da je prevari s nekim iz klape. jer bi katkad tako pobrkao role da bi u krimidima hapšenje prethodilo ubojstvu. vradao sam se kasno nodu s večere na koju me bio pozvao Gogo Jazbinšek. ostao je na pragu. sva očajna. — Debeli. — Neka važna faca? — I jest — naceri se zločesto. — Trkuljina kderka! . siječnja 1976. svojim tradicionalnim sredstvima — jednostavno se nekud izgubio po nekom mutnom. kad je stigao i stao pred nju. Neko vrijeme bio je utučen. bili smo svi osim Delona i Irene. Kad joj je napisao drugo pismo iz Berna. Stao sam. U proljede. I to kako vodao! Sasvim u klinču. Njoj se fudkalo za Bramborovu nesredu. Na tihoj i pomalo neugodnoj svadbenoj večeri. nedu te voditi na bračno putovanje u Rio de Janeiro! Ona se prvo rasplakala. što su na svojim leđima najviše osjetili kinoposjetioci. Brambor je. rekao je: — Hodu da se smjesta udaš za mene. on je izbjegao mučna konvencionalna raspredanja onog što se zbilo. Koga se to tiče? — Hodeš redi da nisi primijetio koga to vodam! — Nisam — začudim se. s pismom u ruci. Zazvao me. onog jutra napustio Arletin stan prije Delona. mislim da je ved bio travanj jer su snjegovi bili odavno nestali a trava počela zelenjeti. učini mi se da je Brambor bio bolji čovjek od nas bar za pedeset posto. kako je pokušao samoubojstvo i slično. ono što su saznali svi. prepun vrckavih duhovitosti. ipak zamjerali što je oprostio Arleti. u njihovim rukama bila je i čitava bududa sudbina naše klape. Traljavu atmosferu popravio je sam Brambor. Nakon desetak dana Jaromir je u kinu odvrtio jedan film u kojem muž velikodušno prelazi preko ženine nevjere (nisam siguran da to nije bila Ozuova Kokoš na vjetru) i sa suzama u očima »odjurio do Arlete. u tih desetak dana izgubila najmanje pet kila. napuhanih vijesti o tome kako je Brambor nokautirao Arletu. ostavivši mačku po strani. pa sam produžio svojim putem. silno povrijeđen. Zapravo. s osmijehom na licu. s još svježim i živim zatvorskim uspomenama. Gradio sam se da ga ne poznajem. ali se u pogledu Delona osjedala duboko osramodena. Doduše. rekao: — Za kaznu što si mi to uradila. ali svatko tko je malo bolje poznavao kinooperatora kinematografa Romanija nije mogao u njih ni na tren povjerovati. začuđen Ireninim postupkom. kad se toga sjetim.neugodan i turoban period u kojem su morali otkriti što žele. ili još bolje — da de je zamoliti za oprost! Umjesto toga. zbunjen i sasvim nesređen. pronijelo se gradom nekoliko lažnih. što de uraditi i kako de dalje. Mislim da smo mu mi prijatelji. kako ju je pošteno izlemao. Miki je bio kum. morala je saznati i Irena. S druge strane. Večera je bila nekakvo dijetalno sranje jer je Gogo morao paziti na hepatitisom hendikepiranu jetru. ona je neotvorenu kovertu odnijela njegovom ocu i rekla: — Onoj svojoj propalici javite da pisma šalje u svoj brlog. kad ju je poljubio. držala je čistim incestom. a onda. Zbilja. Pomalo defetistički. Čvrsto je odlučila da mu to nede oprostiti. blaženo se nasmijala. i ja sam im kao vjenčani poklon odnio stolnu svjetiljku koju je moja majka vlastoručno izradila. I opet mu je majka tvrdila da je u Italiji. Arleti nije bilo ni nakraj pameti da otpočne nešto s Delonom. koja je. a ne na moju adresu! Jadni gospodin Kralj. pizda ti materina ako budeš nekom pričao! Pogledao sam ga u čudu. Dakako. Stvari što su se tako dramatično začele. koji je negdje oko ponodi podigao čašu da nazdravi svojoj ženi. nad koju su se poput tmastih oblaka nadvile primisli o mladenkinoj nedavnoj nevjeri. kao da na taj način želi diskretno dati na znanje da im on ne stoji na putu. izazvao je polovičan dojam i usiljen smijeh. Odlučio je da de joj oprostiti.

Ipak. — Eto. bilo je stanovite metodičnosti.— Čija? — Trkuljina! Onog što me progoni na poslu kao vrag grešnu dušu. Međutim.. — Kamo srede da si se ugledao na Ljubu — rekla je mama. na moru sam smršavio sedam kila. ne ljuti se"? — Neka. decidirano je tvrdio. A mi "apolitični" možemo se osvedivati samo uz pomod dobrog starog fuka! — Ti si poludio! — rekao sam. hodeš li nam. U niski njegovih seksualno-osvetničkih uspjeha. inače u seksualnim pitanjima izrazito emancipirana. — počne on. kao da mu je teško početi s glavnim razlogom dolaska. uspio realizirati. teta Ivančid — krotko de Ljubo. Baš kad se činilo da se odlučio. jer se ona predugo kolebala. Jeo sam ribu i svake večeri tucao strankinje. Ljubo. Dabome. — To je tvoja osveta!? — zinuh jer mi ništa nije bilo jasno. — Tucao si ti moj . ono pred "tetom Ivančid" bila je čista šminka. Kod kderke predsjednika opdine dobio je debelu. donijeti i "Čovječe. ne razmišljajudi previše o ovom slučajnom susretu i Mikijevoj neobičnoj tlapnji. jedino sam se čudio što nikad nije pukla nikakva bruka ni jedan jedini brakolomni skandal. Nakon toga izvukao sam iz nodnog ormarida vinjak i natočio nam po čašicu. Zakolutao sam očima. baš kad sam se vratio s mora na koje sam morao otidi bez Sonje. pogotovo što je tvrdio da je vedinu ševa tonski ovjekovječio na novinarskom kasetofonu. ali mi nikad nije dao da preslušam bar jedan tonski zapis. To mu je moja mala osveta.. Nikad nisam uspio doznati je li uspio poševiti Trkuljinu kderku. Sjeli smo u moju sobu. — Htio sam te pitati . U ranu jesen 1976.. a limunadom zalili fikus.. ostavila kremšnite i limunadu i povukla se dolje. vidiš! — pobjedonosno de mama. — Mama. ali ga to nije pokolebalo u namjeri da odstrijeli ženu opdinskog tajnika SlZ-a kulture. jer je ta Goga bila naša bivša školska kolegica. — Za Trkuljinu kderku je to što du je poševiti sredstvo ugode. ako ved moraš . neka! — uzmuvao se Ljubo. — Donijela sam vam kremšnite i limunadu — rekla je držedi velik pladanj u rukama. ženu nekog tipa iz opdinskog komiteta. — Debeli .. u kuhinju. — Političke načine ne mogu koristiti jer sam postao okorjeli apolit. u njegovoj ludosti. i tu je on počeo nešto petljati. — Ljubo je oduvijek bio pametniji od tebe. To je zdravo.. molim te. Potucat du mu kderku. ne kenjaj! Što te muči? — Bi li mi htio biti kum? . jer sam držao da je seks sredstvo obostrane ugode. a ne osvete. ako ti nije po volji. Bilo mi je gotovo neshvatljivo da se nekom možeš na takav način svetiti. Zbog toga sam više puta pomislio da laže... čiraš je pio nezdravi vinjak. idi sad i jezik za zube! Otišao sam. ta je žena bila tako neukusno debela i takva okorjela alapača. — mrzovoljno de Ljubo. godine.. ali bih se mogao zakleti da je poševio stanovitu Gogu. ali za njenog taticu nije! Kapiraš? — Pa zar nemaš drugoga načina da se osvetiš? Mislim. — Ljubo. — Moja osveta! Svima du im poševiti užu rodbinu. javnu nogu. — Baš volim limunadu. posjetio me Ljubo Brabec i rekao kako mora sa mnom najozbiljnije porazgovarati. Zar ne. — Budalo! — tumačio mi je Miki sutradan. — Daj. Hajde. molim te da mi odmah kažeš . iznalazedi raznorazne razloge da ne ode. jer su starci konačno pristali da mi na tavanu osposobe nekakvu izbicu. kako bi rekli stereotipni citatomani. — Ne pije jer ima čir! — odbrusio sam. pri čemu je uživao neke olakšice. ušla je moja majka. da su je mogli tucati samo muž i razni "osvetnici".. da ne piješ alkohol? — Ne pijem. koji su se protegli sve do osamdesetih godina. Tu je namjeru. Kremšnite smo ostavili po strani.

dotjerana i. Smutilo mi se u glavi jer je prijedlog djelovao poput fantastične bajke. Dobro. a da de nas ostalo društvo čekati u Ljubinom stanu. koji je bio blijed.. Ljubo. jer smo se dogovorili da demo matičaru otidi sami. otkud sad to? Ti i Irena! — Tako. bogamu? Nakon dva tjedna. Bi li mi htio biti vjenčani kum? Ireni de kuma biti Sonja. Dogodilo se.. nervozan i sasvim neraspoložen. Prema meni se ponašala s nešto više pažnje.. — Onu s amblemom ribolovnog društva? — upitao sam ga. Znaš da je nakon onog s Arletom dala nogu Delonu i zaljubila se u mene. Sonja je bila sjajno odjevena. bolje de biti da te ne gnjavim.. — Mene je naprosto stid pred Matildom i drugom Brabecom. — Ali. stani.. u subotu po podne. a još nisu ni . — Mislim da imam tremu — rekla mi je u jednom trenu Irena. misliš Ireni Orešar.. a zašto nisi uzeo Brambora za kuma? Mislim da si s njim najbolji otkako . čuo sam kako je otac rekao mami: — Na kravati je naslikana štuka. — Ne. Popili smo po vinjak i izvalili još nekoliko poluduhovitih štosova u vezi s predstojedim vjenčanjem. U perivoju ispred opdine ugledao sam parkiranu crvenu Alfu.. Ljubo da se ženi! I još k tome s Irenom! — Čekaj! Sonja de biti kuma Ireni . mama. istjerao bih te odmah van.. Izrekavši to. preko nodi? — Nešto ti je tu čudno? — upita me on. — Isukrste. — Dobro znaš da nemam drugog odijela — rekoh mirno. ti deš biti prvi kum u povijesti našeg matičnog ureda bez odijela. — Pa onda obuci svijetloplavo! — razljutila se majka. majka me sažalno pogledala. — Nije. — Smršavio sam sedam kila i u onom du odijelu izgledati kao strašilo. ali ignorantu je to svejedno! Zapravo. — Tako brzo! Da nije Irena . Odlazedi. — Zaljubila se u tebe ? Tek tako. — Stanislave.. još nisam ni .. — Da sam ja matičar. otkako smo hodali po zidu? — nasmije se Ljubo. Sastali smo se pred opdinom i svratili najprije u obližnji bircuz da trgnemo nešto žestoko. kakva je to majka kad ga nije upozorila da se na vjenčanje ide u odijelu! — Ja du ti posuditi kravatu — dometnuo je sasvim dobronamjerno otac. — Pa što joj fali? — Slušajte! — rekoh kako bih prekratio to natezanje. oni se žene. ti izgleda ne želiš . — Da budem iskren. uopde. ne zezaj se u ovako delikatnom trenutku. — Ali. Što čekate. ne znam zbog čega. — Molim te.. navlačedi svijetloplavu Levisovu majicu. — Sonja ti nije rekla? — pripita me. — Kako bih ti tako nešto mogao odbiti? A kad se ženite? — Za dva tjedna. — Misliš.. jer se matičara strašno bojao. osim Ljube. divna. — Ma nije! — odmahne on rukom. odi v rit! — prekinuli ga. otac konačno odlučio da te krsti? — rekoh zafrkantski jer nisam imao pojma o čemu trabunja. Delonovoj Ireni? Čim sam spomenuo Delona. izašao sam brzo van. To je bila Ljubina ideja. ne . kako znaš da mi dobro stoji kad ga nikad ni sam obukao? — Obuci onda neko drugo — predložio je otac. Mislim da smo Sonja i ja u definitvnom rasapu. pa mi se načas učinilo da naša veza možda i nede tako brzo vrisnuti.. nitko mi nije mogao zamjeriti na odjedi. mislim da Brabecovi više nede htjeti razgovarati s vama.. pomalo rasrđen mojim pitanjem. Ako još zavežem kravatu s naslikanim grgečom. Redi de. Ljubo žmirne i proguta čitavu čašicu vinjaka. — Ljubo. ti si sto posto poludio! — nasmijah se. za čijim je upravljačem . Svi smo bili dobre volje i neprekidno se zezali. Zašto ne obučeš ono svijetloplavo? Tako ti dobro stoji. Ali. Zatim smo krenuli u matični ured.— Što. — Ma.

Na sredu. — Mislim da bih morao udi unutra i redi "da". — Što vam je? — upitala ga je drugarica matičar. Na sredu. blijeda i sasvim znojna lica.. možda folira! Možda se predomislio. a onda joj — prvi put u životu — opalio šamar i vratio se po Ljubu. uzdahnuo i umirio se. — Stanislave. Ljubo to nije mogao vidjeti. Zovi odmah hitnu! Izašao sam i naletio na Sonju. počeo nešto prtljati. Je li tko pozvao hitnu? — Nemaju slobodnih kola. odmah du se vratiti. Irena je odmah odgovorila potvrdno. Ljubo ništa nije shvatio. Onda se na hodniku pojavila spasonosna figura dežurnog liječnika koji se zvao dr. I stvarno. baci šibicu kroz prozor i položi mi ruku na rame. kad je shvatio što se zbiva. što ti je? — viknuo sam uplašen. Vozi brže! — viknuo sam. Znao sam ved tko de ga odvesti. Irena je stajala poput kipa. Pogledao sam potom u Delona i spazio da su mu oči crvene. — Sonja. Onda se na vratima pojavio neobrijani tip u plavoj kuti. čekajudi da saznamo što se to uopde zbilo s našim Ljubom.. dok smo nervozno šetuckali bolničkim hodnikom. i kvit! Nemoj ni pomišljati da bih imao nešto protiv vas. i čestitao. stavio mu ruku oko svog ramena i poveo ga prema izlazu. — Čekaj. — Drugarice. — Javite im neka u tom slučaju idu u pizdu materinu! — odbrusio sam i poveo Ljubu kroz špalir kretena zakidenih ružmarinom. Utrčao sam u nužnik. ti mi nedeš zamjeriti? Znaš. — Gdje je taj jebeni zahod? — viknuo sam. Delon je izronio iz one parkirane Alfe. — Ovo nam je bila samo jedna loša sezona. Stajali smo pred smiješno i neukusno nakinđurenom drugaricom matičarkom. bila je to Irenina ideja. Podigao sam ga. Košulja i sako bili su mu umrljani tragovima svježe crvene krvi. Odmah sam shvatio tko je to. — Ljubo. koja je. Ljubo je teškom mukom pridigao glavu i rekao Delonu: — Čedo. Ljubo Brabec sjedio je na keramičkom podu i tupo zurio preda se. Dok smo jurili prema bolnici. debeli — zaustavi me Ljubo glasom. Gledale su nas zabezeknute i tupave face koje su čekale sljedede vjenčanje. gdje sam imao što vidjeti. Razdrljene košulje. — Zlo mi je — jedva istisnu Ljubo iz sebe. Položio je glavu. koja je istrčala na hodnik. Ljubi kao da je odlanulo. a kao da mi je i glas zadrhtao. sasvim blijed. mislim i kivno. — Zadnja vrata lijevo! — rekao je onaj u plavoj kuti. Pogledao sam je ljutito. a shvatila je i Irena. Nato je izjurio van. nakon čitanja nekog bezveznog dijela Zakona o bračnim odnosima. — Ni govora — velikodušno se nasmijao Delon. ostavivši nas da blesavo stojimo pred matičarem. Delon upali cigaretu. Gogo Jazbinšek. što je vašem drugu? Ima li kakvih prepreka vašem vjenčanju? — upitala je matičarka u svjetlucavoj bluzi.netko sjedio i očigledno nas promatrao. Sad je tvoja. otvorio vrata. Ni riječi nije mogla izustiti. položio sjedalo i pomogao mi da smjestim obeznanjenog Ljubu. a Ljubo je. portir ili podvornik valjda. Na stereotipni upit želi li ona tog i tog za muža. pozvala mladence da ustanu. preskočio stolicu što mi je bila na putu i izjurio van. ne snalazedi se među svim onim bezbrojnim vratima opdinskog hodnika. Došao sam da bih vam to rekao i . hodemo li nakon svih ovih sranja ostati i dalje jednako dobri prijatelji? — Morat demo! — rekoh patetično. Rekli su da pričekate dvadesetak minuta — rekla je sva zadihana matičarka. . što sam zaključio po tome kako se stresla i problijedjela. — Ne znam. pogledao nas i uzbuđeno rekao: — Zovite brzo doktora! Onaj vaš tamo u zahodu stenje i povrada krv! Odgurnuo sam Sonju. Oprostite. a Delon je nagazio na gas. — Čekaj. — I to je život. Poslije. — Redi deš drugi put! Sad idemo u bolnicu. Bacili smo se na njega poput lešinara. — Čini mi se da mu je puls slab. zovi odmah hitnu! Ja du ga iznijeti.

Eto. zamijenila je frenetična pankerska grmljavina. — Kako dobre! — umiješa se Delon. Poslao sam odmah po Mikijevog starog. još bih se mogao i složiti s autorom. Hode li taj dozvoliti da jedan poludisident brlja po želucu njegova sina? — Doktore! — rekoh prijekorno. — Dobre. što se na planu pornografije očitovalo u sve manjoj prisutnosti humornih. a dva dana kasnije Ljubo ju ved bio izvan životne opasnosti. razmetao ga i pri svjetlu ulične svjetiljke pročitao. Začudo. pod vratom mu se vidjela cedulja na kojoj je pisalo Kamensko. vjerujudi da nam je prijatelj spašen. jer je pretpostavljala da deš biti ovdje. umalo da zaboravim! Ivančicu. naprosto je neodrživo. smjenu optimističnog i pesimističnog desetljeda kao da su potvrđivala recentna događanja u našoj klapi. Sonja i ja smo se definitivno razišli. komičnih elemenata i hardcoreu. — Nije li on malo prestar? Gogo me pogleda kao što stručnjak gleda bezveznjaka. Kad smo. Dva sata kasnije operacija je bila završena. Minula je posljednja optimistička dekada. — Kakve su Ljubine šanse? — upitah. Možda. Godine stabilnosti. mira. šareno obojena i raščupana kosa. te nodi Delon i ja napuštali bolnicu. — U medicini je sve mogude. Godine 1975. sav užurban. Miki kao da je zaboravio na određene primjerke briljantnih hardcore komedija koje smo zajedno gledali. kderka mi je dala da ti predam nekakvu ceduljicu. a nakon toga de odmah biti operiran. Kad ti prepišem andol. nije isključeno da od toga nedeš riknuti! Šanse su mu dobre.Onaj od onog s robije? — Nei — reče Delon. metalne zakovice. a pacijent je Ljubo Brabec.— Dečki../76. Dva mjeseca nakon toga on i Irena su se vjenčali. to je bilo krvarenje želuca. Arleta opet nije uopde . sva je prilika da se eksperti za kontrakulturu ne varaju. pesimizma i nesnošljivosti (godine punka). Morat de mu odstraniti dobar dio želuca. pronašao sam ga negdje u dnu džepa. ja stari mamlaz služim vam još i kao ljubavni poštar! Pocrvenio sam i uzeo ceduljicu. iznenada sam se prisjetio papirida što mi ga je dao dr.. ali je u takvim stvarima pravi majstor. — Aha! — nasmije se doktor.. tvrdi Miki Grabar u ved toliko puta spominjanoj Povijesti pornografije. smatraju da dolaskom punka prestaju šezdesete godine. Sociolozi kulture. — Onaj od onog s robije sam ja.— Hodeš redi da bi mogao i . ziherice.. Grabar. Premda paradoksalno zvuči da šezdesete godine traju negdje do 1975. specijalizirani za supkulturne fenomene. — A što da vam kažem! — raširi ruke Gogo. pradena rogobatnim recitativom. bez objašnjenja i bez pozdrava. a datirane su znatno kasnije. a on se izgubio kroz vrata koja su vodila u operacijsku dvoranu. ali to da otada (i zbog toga!) u tvrdom pornidu ima sve manje komičnih elemenata.. Sad du ga izvudi. Pisalo je: NAKON ONOG ŠAMARA MEĐU NAMA JE PO DRUGI PUT SVE SVRŠENO. — Hipokratovu. uvreda. dakle oni koji su počeli kao rock kritičari. ali stvar je zajebana. a tihi bunt pacifista iz šezdesetih prešao je u bunt automatskog pištolja i plastičnog eksploziva raznih ultralijevih organizacija. Sljededeg trena morali smo prekinuti razgovor. — Samo se zajebavam. jer se na vratima pojavio sijedi dr. Ah. U biti još uvijek melodiozan rock. Možete pričekati sat-dva ako vas zanima. Duge kose i naivne arabeske djece cvijeda potisnula je koža. — Vi ste polagali Galenovu zakletvu . budalo! — odbrusi on. SONJA XI. smireni i laka srca. Slavko Grabar. — Onaj kome je otac slavna politička marka lokalnog dometa. U tome da je minulo posljednje optimističko desetljede. — Koji je to od vas bandita sjebao želudac? — promrmljao je mrzovoljno doktor Grabar. koji su Stonesi pomalo naivno držali estetikom buke. . Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. optimizma i nevinosti (godine rocka) zamijenile su godine svađa. u Velikoj Britaniji se pojavio punk. Čak je i majicu obukao naopako. Sad ga obrađuju. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom.

naravno! Inače. Mikiju se javila i ona čuvena tetka iz Kali-fornije. Delon je uradio tek jednu sebi svojstvenu svinjariju. Dobili su mnogo bezveznih darova i čestitki. ali im nije proma-knuo simbolično značenje ove prevare. Sve u svemu.. Dakle. a Arleta i Brambor brižno su izbjegavali svako mjesto gdje bi se mogli slučajno sresti. koja se još dugo vremena pamtila. Delon kao da je poručio: "Ako me ne želite. valjda da se pred njom pokaju što su prema njenom sinu bili nepravedni. Jer. pohitali do Čedine majke. spazivši osmrtnicu. kad je ona ubrzo pronašla novog tipa. U smislu eventualnog odlaska u USA. ona je jednostavno pala u nesvijest! Kad su Arleta i Brambor zakucali na vrata obitelji Kralj i rekli zašto su došli. ili de otputovati vođen naprosto svojim lutalačkim strastima. Miki se nakratko posvađao sa Sonjom zbog toga što mi je dala nogu. Nekako u to vrijeme. obzirima i raznim drugim taktikama takozvanog društvenog života. a sljededeg je jutra ved otputovao. tvrdi dalje. njegove su se nade izjalovile. ali prilično bogata. ali ju je Brambor pohranio na posebno mjesto. premda za to nije imao nekih osobitih razloga. bar mi se tako čini. te su osmrtnice prouzročile efekt kakav bi njega sigurno obradovao. Jasno je da isto tako ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. što kao termin ima određenu upotrebnu vrijednost. Nisam mu zavidio na položaju u kojem se nalazio. po čijem se rukopisu. što je zbog njegova hendikepirana želuca bila uistinu hrabra odluka. tako složeni odnosi unutar klape morali su našem neizmjernom prijateljstvu oduzeti nevinost i opteretiti nas prijetvornošdu. što de on ubrzo i učiniti. Jedne nodi njima je oblijepio cijeli grad. onda sam mrtav!" A oni nisu željeli da bude mrtav i ved su mu tada. Nasmijao sam se u sebi. Jasno. kad je Delon ved postajao dio nekorisne i mutne prošlosti. ali ako jest. — Zamisli. Ovi filmovi. Jasno. pa su otuda to redom ili komedije ili edukacija. Prvo naširoko razglaba o takozvanim danskim erotskim komedijama. maloprije je javio da je sretno sletio na pariški aerodrom. Eto. Svi odreda. sada je odjednom postao nepoželjan. Delonov se otac začudio. S druge strane ove granice nalazi se hard-core iliti tvrdi pornid. jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najvedu mogudu mjeru funkcionalnosti.htjela čuti za Delona. Ljubo je. nakon duge pauze. Irena nije htjela čuti za njega. Ne znam je li u to vrijeme ved počeo pisati svoju ambicioznu Povijest pornografije. U nastavku teksta Mikijeva analitičnost i me-todičnost popuštaju i on se zadovoljava sasvim impresionis-tičkim katalogiziranjem filmova. Otišao je do jednog tipa koji je imao tiskarski obrt i dao izraditi vlastite osmrtnice. negdje u dnu duše oprostili. Arleta Kralik je na porodiljskom odjelu lokalne bolnice rodila kderku. dalo zaključiti da je ved jako stara. nitko nede doznati je li to uradio zato što je u očima nekad bliskih ljudi postao nepoželjna osoba. Ali. kojoj su dali ime Ines po onoj neukusnoj i patetičnoj deklamaciji Rade Šerbedžije. među kojima je bila i jedna iz Pariza. koje . — On je sada sto posto lud! — rekao mi je jedne večeri Ljubo. A Ljubo. doduše nepotpisana. a da se on ni na koga ne ljuti. načelnik ga je otjerao. Delon se našao u poziciji koja te naprosto sili da se makneš u stranu. sinod je na nekakvoj grajzlerskoj zabavi otišao do načelnika SUP-a i zamolio njegovu kderku za ples. i da je osnovna granica njihova kodeksa u zabrani predočivanja genitalija. Ubrzo su svi shvatili da su nasamareni. on koji je uvijek bio u svemu prvi. Arleta i Brambor su. Mislim da mi je tom prilikom Miki prvi put priznao da u pogledu te tetke ima određene namjere i razrađuje neke planove. U posebnom poglavlju često ih naziva "metonimijskom" i "eliptičnom" pornografijom. U proljede idude godine. pa nije bilo druge doli da se pomire. odustao od posla i krenuo da se što prije napije. dakle punih šest godina. nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. ali ga nitko od nas nije vidio sve do 1982. moram priznati. ispalo je da se najviše ljudi ljuti na Delona. Ljubo mu nije otvarao vrata kad bi mu pozvonio. svoj prekršaj društvene zabrane nastoje neutralizirati raznim ironijskim postupcima ili pedagoškim alibijem. često nevjerojatnih i proturječnih. a nadasve sadržaju. zacijelo je morao praviti zabilješke o mekim pornidima koji su u tim godinama plavili ekrane naših kinematografa. A Irena. raširio ruke i rekao sav zbunjen: — Pa. i to tako glasno da ih je čitava sala promatrala. Koliko znam. nadajudi se da de se stvari s vremenom ipak popraviti. naprosto zgromljeni. Od tog trena bilo je vijesti o Delonu. Dok bi se netko drugi zbog toga počeo opijati. prisjetivši se taktike koju mi je nekod izlagao. Mislim da sasvim točno zaključuje da se u ovim filmovima koitus predstavlja stiliziranom metonimijskom igrom.

"Izvještaji o školarkama". ginekološkim i psihološkim podacima i grafizmima. — Mama! — viknuh majci koja je radila nešto u kuhinji. mnogo manje tipfelera od prve.upitao sam oca. pedagoški film u kojem su scene "mekog seksa" začinjene seksološkim. ali ne vidim kakvom. odbijao vidjeti prisutnost elemenata jednog obespravljenog žanra. Hopa-cupa u krevetu. ontogenezi i filogenezi. — Jesi li vidjela nešto zanimljivo na onoj stranici gdje je križaljka? — Kako da ne! Ima jedan tekst o gostovanju Boljšoj teatra i. jer su ga uvoznici držali stokom koja ne razabire što je u tom žanru dobro. Primjerice. otac djevojke i trener rugby tima. autorskom filmu. nego grozne četrdesetgodišnjakinje obješenih sisetina i prištavih guzica. Njemački meki pornid. uglavnom školaraca. Prvo. umjetničkom. U ovim filmovima seksualni se život tretira kao neka vrsta društvene igre. pubertetu. — I jesi li primijetio nešto zanimljivo? — Jesam. Imala je dvije stotine stranica. ali je sve to gurne u naručje bahatog crnca koji dila hašiš i njegovih kolega iz rugby tima. psihološke crtice i koječega drugog. Talijanski soft-core negdje je na pola puta između "krevetske komedije" i "erotskog fatalizma". imao prilike mnogo temeljitije ispregleda-ti. — Molim. morao primijetiti? — Pa. Međutim.su često toliko stupidne da bi ih bilo bolje držati "erotskim tragedijama". . čini se. ono što najviše iritira gledaoca nisu ni stupidne priče ni nezgrapna moralna naklapanja. namjenski. prepuni su raznoraznih gluposti. filmove Russa Meyera. za nimajudi se nije li vidio kako me u novinama hvale. obično se odvija unutar dvije žanrovske strukture. Kritika ju je primila vrlo dobro. Makavejev ili Cavanijeva. jer su filmovi Justa Jaeckina. embrionalnim tipologijama i slično.. koje glume osamnaestogodišnju žensku čeljad. ali kakva korist od toga kad kritiku nije nitko zamijetio? — Jesi li pročitao jučerašnji Vjesnik? . začedu. ejakulaciji. — A što sam to. sasvim ispravno tvrdi autor. Jednu čini tzv. Ovo mi se čini gotovo bez zamjerke. gnjavažama o ovulaciji. U takvim se filmovima. Izgledala je gotovo kao prava knjiga. Reducirana fabula redovito počiva na rekapitulaciji igre i učenju pravila. seksološke edukacije. nešto na stranici kulture. ali se iz teksta nigdje ne da razabrati smisao ovog podosta metafizičkog određenja. Drugo. U klišejiziranom naslovi)avanju filmova (Autoput u krevetu. ankete. Ima jedan članak o čudnom običaju ptica selica da nasred Atlantika naprave nekoliko krugova u zraku. Oshima. a što loše. Ma-zurka u krevetu. Mornari u krevetu) Milan Grabar vidi vođenje korisnog dogovora između proizvođača i publike. jer je u tzv. Godine 1977. —Je l' to ona predzadnja stranica? To mi je mama uzela jer je rješavala križaljku. neka mješavina cinema verite. pa na kraju o toj redaljci moraju diskutirati psiholog. stoji u zaključku ovog segmenta. dok u drugu kategoriju spada sasvim čudan hibridni žanr. a osnovni problem jest u tome što jedan od igrača (obično glavni lik) ne poznaje pravila te igre. sred prepuna kina. seksualni problemi učenice koja zanemaruje dobrog dečka radi zgodnog nastavnika. Kažu da je to u vezi s Atlantidom. direktor škole. Najeklatantniji primjer je beskonačna serija Istinite priče (Schulmaedchen Report). obično iz raznih kvaziznanstvenih vizura. Rektor u krevetu. što rezultira krevetskim "happy-endom". tvrdi uvez i ovitak u boji. komedije. — Jesam — otpovrnuo je. I trede. raščlanjuju tobože istiniti slučajevi iz seksualnog života mladih ljudi. kakve su pravili Bertolucci. koji je Miki. Sjedam se da je jednom. Radleya Metzgera i Nicholasa Roega nikada nije imao prilike vidjeti. molim te. jedino joj je podatak o nakladi narušavao dignitet. Tinta Brassa i sličnih autora u nas prikazani u vrijeme kad je meki pornid Mikiju postao sasvim nezanimljiv. Bumbo Zlatid ustao i ogorčeno uzviknuo: — Kak' se tipu može dignut kurac kad mačka ima apsces na dupetu! O vrhunskim djelima soft-corea Miki Grabar ne piše iz nekoliko sasvim razumljivih razloga. — Ne to. konačno je izašla iz tiska moja druga knjiga pripovijedaka Parabole. kod koji neodlučna gledaoca informira o žanrovskoj pripadnosti i tipu iščekivanja.

ti imaš iskustva. — Rekla sam vam ved da sterilizatora nemamo — pomalo nervozno de apotekarica. sterilizator — obrati se Brambor apotekarici. Nije imala trudove. — Dajte trideset! — ispravi je Ljubo. dečki. To se kupuje u Austriji i Italiji — odvrati apotekarica. — Dečki. Mogao sam pisati tisudu godina a da to čitaoci novina ne primijete. pa pravac Italija! — Zatim . sjeo u kola i u paničnoj vožnji odjurio do Brambora. bile su redom stvari koje su ga bacale iz takta. žena. Dajte. Međutim. — Ma nije. . nede imati dovoljno prisebnosti da uradi sve što je u takvim slučajevima potrebno. — Daj. čekaj. bio je višestruko poznatiji pisac od mene. — Isuse. Ali se može i razbiti! — reče Ljubo. hodu li stidi u Italiju prije nego rodi? — zavapi Ljubo i očajnički pogleda uvis. Slučaj je htio da se i ja nađem kod Brambora. Čim je Irena otišla u bolničku sobu.. dijete. Jedini način da uz pomod novina privučete pažnju čitalaca bio je taj da izazovete neki skandal ili aferu. sve mora biti spremno! Daj. moj nekadašnji direktor i urednik. — Zatim pumpicu za čišdenje nosa — opet de Brambor apotekarici. U tom smislu. — Čekaj. a što ako dobiješ blizance? — rekoh u šali. — Dobro. — Onda pelene — nastavi Brambor. — Ljubo. čija je kderka ved bila u jaslicama. pričekaj da se dijete rodi — napomene Brambor. U prosincu 1978. ali situacija je gusta. ne zanimaju me nikakva njihova gostovanja. da to brzo kupimo. — Zatim. mislim da ti treba Dentinox — nesigurnim de glasom Brambor. ali Ljubinu se navaljivanju nije moglo odoljeti. Premda je u mnogim stvarima bio miran i pribran. — Jebo te! Na to nisam ni mislio! Dajte šezdeset pelena. pa sam tako mogao prisustvovati čitavom tom paničnom užasu u kojem je Ljubo Brabec postao otac. — Dobila je trudove? — okrenuo se Brambor njemu. —Još od 1948. — Pa. trudnoda. XII. — Pa i jedna se može prati — reče Brambor. pazi malo na taj batrljak od želuca! — prekorio sam ga. Ljubo se sjurio niz stepenice.. ali je njen suprug zahtijevao da je prime. prišao stolu i ispio votku koja je stajala ispred mene. U apoteci je Brambor rekao autoritativnim glasom: — Dajte nam bočicu za hranjenje i dudu . — Pa treba nabaviti mali milijun stvari za dijete.. Potom je drhtavim prstima zapalio cigaretu. a ja sam upravo izgubio popis koji mi je ostavila Irena. Osim toga. — Koliko bi bilo najpametnije uzeti? — Uzmite za početak dvadeset komada. tvrdio je da se ne sjeda baš najbolje što sve treba dojenčetu. bojao se da u odlučnom času. — Da. Irenu Brabec primili su na porodiljski odjel Gradske bolnice u devetom mjesecu trudnode. drug Alapid. — Kakav Dentinox? — zine Ljubo od iznenađenja. kad nastupe trudovi. Idemo iz ovih stopa kupovati! Brambor. i 1968. U strašnom sam cajtnotu! — Kakvom cajtnotu? — začudih se. porod. panika što ga je obuzela nije mu dala da shvati zafrkanciju. — Kurac pričekaj! Kad se Irena vrati iz bolnice.— Što može biti zanimljivo u gostovanju Rusa! — prekine je otac. — Kakvu sad pumpicu? — začudi se Ljubo. uzet demo odmah deset komada — uplete se Ljubo. jer joj se primaknuo termin. Nisam htio dalje inzistirati. Ne znam otkuda da počnem. Irena rađa! — viknuo je ved s vrata. ne odustajudi od deset bočica. dvije pumpice za nos i dva sterilizatora — reče Ljubo.. — Sterilizatori se ne proizvode kod nas. Morali smo sjesti s njim u kola i krenuti u kupovinu. Brambor.

Navečer deš imati vešmašinu.. razne Penaten masti. Predložit demo te za direktora Agroproma. — Živjet deš uz zvukove vešmašine. Evo ti auto i šesto hiljada . — Uzet du ipak deset bočica — očajnim de glasom Ljubo. Privremeno smiren. Pevalek je odustao od reizbora.. nikako nismo mogli pronadi ni jednu jedinu vešmašinu. pristao je da odemo u robnu kudu. gumene gadice i štošta drugo. a onda otišao na onaj sastanak. pa kadicu za kupanje. Šutio je tako nekoliko trenutaka. sve u enormnim količinama. — Pa. Zbog čudne domade navade da u pojedinom trenu nekih artikala nestane s tržišta. I to najbolju. dajte onda toga oko litru . — Pa naša je vešmašina kompletno u autu! Moram hitno kupiti novu! — Ali. Kupili smo nakon toga još čaj od kamilice. alkohol za skidanje temperature. — Ali u dva moram na taj jebeni sastanak. a onda je prošaptao: — I što sad? — Ima ih sigurno u Zagrebu — umirivao ga je Brambor. Umjesto toga. Dođi u dva na sastanak. — Gospodine! Dentinoxa imamo u pakovanjima po 25 mililitara. samo jednu — upozori ga Brambor. — Još nikoliko — zbuni se Ljubo. Ljubo je zastao nasred robne kude.. — Dobro. — No. nismo je pronašli. Bilo bi dobro da nakupuješ deterdženata. — Sad te čeka užas! — rekao je u jednom trenu Brambor.. prvu stubu na stubištu što de ga odvesti do direktorske pozicije. Ljubin užas postajao je sve vedi. — Koliko vam je staro dijete? — upita apotekarica.. . dajte mi onda dvadesetak pakovanja. — Čekaj! — smiri ga Brambor. — Otidi du ja — predloži Brambor.. kupke i šampone. — Otidi du po podne. losione. koju je kao pravi "kadrovski čovjek" morao ved dugo priželjkivati.— To je tekudina protiv rasta zubi . znate.. — Hodeš li? — živne Ljubo. — Nije protiv rasta zubi — ispravi ga gospođa magistra — nego protiv neugodnih popratnih pojava. tuticu i tricikl. Ljubo Brabec razvezao nas je kudama. zvečku. — Pa. ali i protiv dijareje. gdje si ti? Ne znaš što se u firmi događa? — Ne — otpovrnuo je Ljubo. koji je hitro otvorio prozorčid. ovisi o trudovima . ljutito zaključila: — Bože dragi.. Ljubo se vratio u kola i rezignirano položio glavu na upravljač automobila.. Ili sutra . Ljubinoj posljednjoj šansi. baš kad smo se vozili prema prigradskoj prodavaonici bijele tehnike. Kako smo bezuspješno išli iz trgovine u trgovinu. Ljubo se zamalo posvađao s apotekaricom kad mu je rekla da je sasvim suludo kupovati dva ovlaživača zraka. — Iz iskustva znam da je dovoljna samo jedna! Odmah smo krenuli u kupovinu stroja za pranje rublja. zaustavio nas je na raskršdu neki tip i sagnuo se prema Ljubi. — Prijateljčina si! Spasio si mene i moje siroto čedo koje bi bez tebe bilo i usrano i upisano. U jednom trenu. Nemaš pojma koliko pelena može ukenjati malo dijete. dječji termometar. u tom vam slučaju Dentinox nede trebati prije proljeda. sportska kolica. Kao gromom ošinut. gdje je kupio duboka kolica. — Jebemu! Pa koji sam ja idiot! — reče glasom punim pritajena užasa. — Tko zna hode li ga na proljede biti na tržištu. izbačena sasvim iz takta. neizostavno! Ljubo je bez riječi zatvorio prozorčid.. — Gospodine. Na koncu je apotekarica. dobro. poslije ručka. zar otvarate privatne jaslice? Nakon apoteke jedva smo ga obuzdali i spriječili da ne krene odmah u Italiju po famozne sterilizatore (namjeravao ih je uzeti barem tri). nagazio po gasu i rekao: — Jebeš to! Samo da ja pronađem vešmašinu! Dabome. — Danas de se roditi. sredstvo protiv opstipacije.

Umjesto da mi odgovori. Iznenada su se pred njim stvorila neosvijetljena zaprežna kola. ali on to nije primijetio. Na kraju su "petetejci" maznuli po dvije rakije. sve stvari. — Znam — potištenim de glasom otac.. da stvar bude gora. tog popodneva nitko nas nije nazvao. automobil je počeo klizati. majka je obigravala naokolo s lopaticom i metlicom. Bio je to Miki Grabar. sterilizator i stroj za pranje rublja ostali gotovo netaknuti. Iako je majka uspjela iznazivati sve. — Sad demo biti povezani sa svima. Upravo sam prečitavao jedan skradeni pregled judaizma kad je telefon konačno zazvonio. Poslije je pričao da je u početku osjedao nešto što je moralo biti čisti užas. Sjedio sam pokraj plinske pedi i čitao gradu koja mi je bila potrebna za pisanje prvog romana. a nije mogao uraditi ništa. jer sam se držao dovoljno zrelim da s kratkih prijeđem i na duže forme. želio joj je uraditi sve. začudo. teču Tonija. u zagrebačkoj Hospitaliji uspio nabaviti i talijanski sterilizator. a onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio otac. ja sam Ljubo Brabec! Ja sam najbolji prijatelj njenog . A da bi gužva bila veda. vesele i bolne. i dati im svima naš broj. Dok se vradao. Kad je doznao što se dogodilo. pomislio sam. Jaromir Kralik ostao je na mjestu mrtav. izgubile su na intenzitetu i svele se na gotovo neutralne biografske podatke. — Ali. kumu Žalfiju. I dok je Irena u bolnici čekala porod. — Kako znaš da imam telefon? — upitao sam ga. . koji je ved navikao na to da svaka dobra stvar ima i cio niz mana. XIII. — Tebe trebaju — rekao je. zatekao sam neobičnu gužvu. prešao na drugu stranu ceste i udario u stup električne rasvjete. kola su strašno oštedena. — A ja du sve to pladati — promrmljao je otac. Brambor je tog popodneva otišao u Zagreb Ljubinim kolima. zaboravivši da je majka. Što se zapravo dogodilo? Kao što je bilo dogovoreno. — Divno! — rekla je mama. Ljubo je na brzinu popio nekoliko apaurina. uzeo sve novce koje je imao kod kude i pohitao do Arlete. jer je sebe držao izravnim krivcem za prijateljevu smrt. nazivajudi sve. a majka je zasjela da obavijesti znance i cjelokupnu rodbinu o velikoj novosti. u Nami kupio stroj za pranje rublja Gorenje. javilo se kajanje i samooptuživanje. čak i onog ujaka u Landskroni. koja mora da mu je sudbina ved odavno namijenila. Miki je rekao jednu jedinu rečenicu: — Jesi li čuo da je Brambor poginuo? Ne sjedam se što sam tog časa pomislio. Otac Franjo motao se oko njih i smetao im svojim radoznalim pitanjima laika. želio joj je pomodi. Danas. Prišao sam telefonu koji je stajao u predsoblju na frižideru i dohvatio slušalicu. mladidu.. bezbrižno je jurio kudi. potištena je i smatra vas krivcem. Tada. morao je svom snagom nagaziti na kočnicu. od kakvih je obično sastavljeno naše iskustvo.. Grabarove. bio je to pravi užas koji nam je pokazao da još uvijek znamo plakati. Žao mi je. kako de se poslije saznati. Modi du u svakom času nazvati sestru. ali su.Kad sam stigao kudi. diskretno čistedi sve što bi radnici uprljali.. a nakon toga. Ljubi je nenadano pozlilo. pa čak i ujaka Mišu u Švedskoj. Želio ju je utješiti. ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate. zacijelo nazvala i Grabarove. Dva radnika PTT-a uvodila su nam dugo željeni i iščekivani telefon. radi kojeg je očajni Ljubo namjeravao potegnuti čak do inozemstva. cesta se počela lediti. Poslije podne je strašno zahladnjelo tako da su se prozori počeli lediti. Dakako. iz perspektive desetogodišnjeg odmaka. Spazivši ih prekasno. — Ne želi vas vidjeti — rekao mu je Arletin otac kad je zalupao na vrata stana iznad kina Romanija. — Kaže da je Jaromir išao u Zagreb radi vašeg stroja za pranje rublja. Mora da je mami sada srce na mjestu. koji je natovario na prtljažnik i s njim krenuo natrag. Slušajudi Billie Holidav na Ljubinom kasetofonu. Usput je. pokojnog muža .

molim te! — viknuo je. Nije to kao danas . da ne povrijedi osjedaje pokojnikove supruge. Konačno. — Znaš da nisu! Pa rekao sam ti kako se to dogodilo. zazvonio je telefon i javio se njegov veliki otac. Bogamu. Stari ga je Živanovid jedva uspio svladati i izbaciti van. Od rođenja pa sve do sada. da je njegov otac službeno još uvijek informbiroovac. na kraju pogrebne povorke. zapamti da mi nikad nismo bili ništa drugo nego vaša djeca. u tamnom krombi kaputu. Pitam se nisu li i tvoji prsti bili tamo kad su mu zbrzili oca . A ja... — Kako to misliš? — strogo de stari Brabec. Bože dragi. a kad je sprovod okončan. Ničim nije Ljubo pokazao da shvada što mu to zadihani tip govori. želedi da jednog dana i ona legne do njega. i kad su svi ved napustili groblje. tražedi da se stvar ispita. — I ovom si ovdje pomogao u propadanju. bududi direktor Agroproma. nikad te nije pekla savjest. Samo je želio još jednom prošetati onim zidom kojim je nekod šetao s pokojnim prijateljem. Ivan Brabec.. Tredeg dana Jaromir Kralik sahranjen je u raku koju su grobljanski radnici jedva uspjeli iskopati u zamrznutoj zemlji. počela vrištati: — Ubojico! Ubojico! Ljubo je zastao i počekao časak. čim ga je spazila. Drugog dana. Vrijeme je bilo predelikatno da bi se mogli diskreditirati naši ljudi. koji je za Ljubu Brabeca predstavljao bezizlaznu moru. Ljubo je spustio slušalicu. koji se još uvijek zanosio time da je u sinovljevim očima autoritet. — Mora da si mnoge pokopao i s lopatom u ruci. Ne rekavši ni jedne jedine riječi. O čemu to pričaš? — Ne sjedaš se jer si valjda imao i previše takvih slučajeva. I to osobno — rekao je Ljubo glasom na kakav njegov otac nije bio navikao. I pokopao više prijatelja. — Ali Brambor i njegov otac mogli su se uvijek slobodno diskreditirati. — Hajde kudi. sa crnim šeširom na glavi. Kao da je pjesma otisnuta na ciklostilu mogla ugroziti režim! — Ne sjedam se. Tada se pokraj njega stvorio otac. Nikad ta mašina nije ušla u njegov stan. ti si je platio — rekao je službenim glasom Ljubin otac. jedan je čovjek kao bez duše dotrčao i rekao Ljubi da je upravo dobio kderku. da se htio baciti s krova. A od sada ja to više ne želim biti! . Arleta nije htjela da ga sahrane u skupu grobnicu obitelji Kralik.. Ako postoji nešto što mi zamjeraš. tako da smo svi jedva čekali da svedenik dovrši svoju opširnu i krajnje apstraktnu besjedu. Dok je rep sprovoda bio kod grobljanskih vrata. — Ljubane. — Trebalo je da njemu kažeš! Znaš li ti koliko ga je dugo to mučilo? Znaš li ti. Daleko. Ljubo je još dugo stajao iznad nevelike hum-ke i križa. svesam ti rekao! — A što nisi rekao njemu? — podigne Ljubo oči prema ocu. sam. a on još uvijek dijete informbiroovca. stari. — Hajde. a ti me danas pozivaš na red. i da sve bude okončano. čuveni drug Brabec. Sve sam ti rekao. ja sam znao da nije bilo tako. — Ljubane.Ljubo je odgurnuo starog Živanovida i uletio u Bramborov stan. Sjedam se kako si onda u gimnaziji trčao s onim nedužnim sranjem od pjesme direktoru škole. to je tvoje. — Koga to danas još zanima! Sve je to prošlost. nazepst deš! — rekao je otac. nijem i oduzet. ne cmizdri tu! Proživio sam malo više smrti od tebe. Poslije je pričao da je Ljubo bio poludio.. suhi snijeg. — Uvjeravam te da s onim u vezi njegova oca nisam imao ništa. Što se toga tiče. pa zar mi ne vjeruješ . otiđi na SUP po vešmašinu. a ona je. što demo još od djece dočekati! Ovaj sam svijet gradio za tebe. smiri se! — pomalo de moledivim glasom otac. Za sumorne sahrane prštao je sitan snijeg i bilo je hladno. vukao se Ljubo Brabec. nego je kupila zasebno mjesto. — Ako ste ovaj svijet gradili za nas — priđe mu Ljubo na korak udaljenosti — onda smo mi upravo rezultat toga kako ste ga gradili. — Arleta. Moralo se sve zataškati. koje je zasipao sitni. a onda je istrčao na Bramborov balkon i počeo se penjati na krov.. Sredio sam da ti je predaju bez ikakvih formalnosti. — Pusti me — promrmljao je Ljubo.

priđe klupi i sjedne na naslon. E. Ali. stvar je u tome što je jedan od te trojice prije rata održavao sentimentalnu vezu s Bramborovom mamom. to je bezvezna tlapnja. Jednostavno. dok je Bramborov stari dežurao uz projektor. nije znao. A onda ih je jedne nodi zatekao. — rekoh u jednom trenu. naravno. Ali. Brambora je često mučilo ono što se dogodilo s njegovim ocem. Onda mi u jednom dahu sve ispriča. mora i da smo izgledali poput dvije budale. — Što. Ne baš sve.. Ali previše se igraš sa svojim želucem. Reci mi. Imaš li cigaretu? — Imam. — Arleta me ne želi vidjeti. Tad su ga ucijenili. sine — blagim de glasom otac. priprijetili mu da imaju nekakve materijale protiv njega i da ga pokretom prsta mogu upropastiti. Intuitivno je osjedao da mu je otac nedužan. hladne i formalne odnose. — Tu je stvar Brambor odavno raščistio — iznenada de Ljubo. — Ali. Ali. kunem ti se da sam sve to radio uvjeren da radim dobro. i da mu je sve to netko napakirao. odnosno da služim narodu i domovini . sad. Tonček je naslutio da se nešto zbiva između njegove žene i mladida. Otpuhivao je duge dimove. ti ne znaš — uzdahne Ljubo. čak i pomalo ponosan što može ugoditi ljudima "od vlasti". Ljubo se okrene i brzo napusti groblje. — Možda bismo . Ne moram ti pričati koje je to vrijeme bilo i kakve su ovlasti ti tipovi i mali. ako bismo nekako uspjeli otkriti što se to zapravo dogodilo. za tih kasnih projekcija. zbunjena i potištena. — Zašto ne bi pošao samnom? — Ne... nešto sam uspio napipati i od svog starog. — Tri službenika Udbe. U početku im je stari Tonček Kralik puštao film dragovoljno. Prije četiri godine. dolazila su kasno nodu na one tajne projekcije. što bih sad mogao uraditi za njih. Mislio sam. Održavali su još neko vrijeme traljave. nastavio je s projekcijama. moram do Arlete. što? — Ma ništa. taj je umro u bolnici . kao stari drug kome vjerujem. čak mi je pričao da je uspio pronadi jednog očevica. slijepi pravovjernik i šta ja znam što sve ne. laži i lopovluka! Rekavši to. Ali. Posto je napustio groblje. Nešto što bi i on sam želio učiniti. što su se sastojali od kurtoaznih razgovora. — Što je bilo? Je li mu otac uistinu bio nevin? — Izgleda tako.— Slušaj me. nisam imao snage da ga napustim. možda je prava stvar. Sto je mogao. nikad se više nije pomirio sa starim. ali ako jest. — Možda ti i vjerujem — prekine ga Ljubo. mladi udbaš je počeo izbivati. ali prave srdačnosti među njima više nikad nije bilo. Premda je sve što je tog kasnog popodneva rekao ocu na snijegom zasutom groblju bila patetika provocirana stanjem u kojem se nalazio. sam za šankom. — Reci. — Znači. ostavljajudi oca. tamo de biti svi koji su bili dobri s Bramborom — rekao sam kad su mi dodijale njegove priče kojima je optuživao sam sebe. . ne — zaniječe on glavom. Ne znam da li nas je tko mogao vidjeti kako sjedimo u parku koji nestaje pod gustim zastorom snijega. tri operativca... udbaš. zapamti ovo! Rijetko deš naidi na gestu koja ne bi bila vodena lijepim i plemenitim namjerama. Zatim se dovukao do mene. Sjeo sam do njega. ali mi se onda ta pomisao učini besmislenom. — Ljubo. — Ma znaš. dok je radio u bolnici. Snijeg je padao sve jače tako da su stazice parka ved bile sasvim bijele. što Tonček Kralik. uzdahnuo i nastavio besmislenu šetnju po snijegu. — Tebi je rekao? — Jest. Nakon nekog vremena.. svratio je u prvi lokal i. poput okorjela solo trinkera. — Možda sam bio sve ono što ti danas ne voliš: dogmatik. za Arletu i Brambora? Da mi oprosti! — Ne znam — odvratio sam. obično telefonskih. pa je u jednom trenu odbio prikazivati tu predratnu opscenu rolu. iznad humke nad kojom je dotad bio i sam stajao. glasom po kojem mi se činilo da se malko otrijeznio. Premnogo je godina prošlo da bi se mogla napipati istina. popio osam vinjaka i usvinjio se namrtvo. — Jebeš želudac — reče on pa zapali. Pa opet je svijet pun nepravde. čini se da mu je cigareta godila. možda bismo na taj način učinili nešto dobro za Brambora. izvukao me na studen i natjerao da šetam s njim po parku.

Mislim da ti ni ovo nisam trebao redi. i dobio sam kderku. — zinuh od iznenađenja. pa produži snijegom pokrivenim korzom na kome su djeca ved bila izgladila dugačka tamna klizališta. — Da bi izbjegli mogude nepovoljne posljedice tog samoubojstva. Onda se dogodilo ono najgore. — Brambora više nema.kako se to kaže — in flagranti. — Bljuje mi se od tog silnog konjaka.. počeo luđački smijati i na koncu se potrbuške svalio u snijeg. — Bolje da na to zaboraviš. Namočio sam maramicu u snijeg i obrisao mu čelo. Zatim se pridigao. valjda prvi put obuzet spoznajom da je tog popodneva postao otac. Ti si dovoljno pametan. sjeo i rekao mi sasvim ozbiljno: — Mogu se svi oni jebati sa svim svojim blesavim imenima. — Slušaj. Brambor ga je držao glavnim krivcem i posjetio ga u bolnici. Jedna je stvar u svemu tome manjkava. pa je red da ti ispričam sve. gazda i okorjeli apolit mogao šurovati s Kominformom? — A onaj tip. Oduvijek je bio poznat po toj sposobnosti da brzo svlada alkohol i otrijezni se kao da ništa nije bilo. . Onda se. on se nasloni na široku platanu i poče povradati. Sjedaš li se kako smo nekod davno bili sretni i optimistični. — Zašto? — začudih se. Bar mislim da ga je posjetio . A sad.. a ja zbog njega. što je bilo s njim? — upitah. — Još sam pomalo pijan — složi se on. Stali smo ispred kina Romanija i vidjeli parkirana kola Goge Jazbinšeka. mislim da si onaj tip nije sam pokidao sve one .. — A otkuda oni materijali? Brambor mi je ispričao da su u prostoriji pronađeni kompromitantni informbiroovski materijali? — Pa to je jasno samo po sebi — odvrati Ljubo. Brambor nikad nije uspio doznati je li njegova majka u tu vezu ušla dragovoljno. — Onaj tip u bolnici — reče iznenada — bio je onaj isti koji se spleo s njegovom majkom. a ti si moj i njegov prijatelj. Što sam odrasliji. Izgubio sam prijatelja. — Koliko mi se toga dogodilo u ovih nekoliko dana — reče Ljubo. One nodi kad je Gogo Jazbinšek zanemario svoje obaveze. Ne misliš valjda da je predratni vlasnik kina. Sada teško da bi nas do takva optimizma dovela i čista amnezija. štrajk. kao što smo se dogovorili! — Što smo se dogovorili? — Dogovorili smo se da istog trena sve zaboraviš. ili je i na nju izvršen pritisak. Ljubo baci cigaretu. zaborav mi se sve više čini jedinim dobrim modusom sretna življenja. O onom što nas čeka u idudem desetljedu. — Što se tu imalo redi? Ljubo naglo ušuti. Hodao je nrilično stabilno i ravno. ali sve okolnosti govore tome u prilog.. — Još si pomalo pijan — promrmljah.. želedi da saznam cijelu istinu.. sve sam više zgađen. Koga to može kompromitirati ? Umjesto da mi odgovori. prije četiri godine u Gradskoj bolnici . a mi smo bili tu dolje i nismo im se mogli pridružiti. Nitko nikad nede saznati što se one nodi dogodilo na intenzivnoj njezi. Bacili smo pogled gore i načas ugledali sjenu Mikija Grabara kako je promakla za bijelom zavjesom. — To je povijest. Tonček Kralik se objesio u operatorskoj kabini. On zbog Arlete.. za jedne projekcije. Vjerojatno zbog toga što smo još uvijek živjeli u vremenu čiji rječnik nije poznavao riječi kao što su kriza. nismo mogli ni sanjati. Nakon toga mu je odmah bilo bolje. Stanislave — redi de.. Strašno uvrijeđen i ponižen. Tako nešto nije mi bilo ni nakraj pameti. Mala de se zvati Jarmila! Te godine navršili smo tridesetu i bili ved pomalo umorni. — Misliš da mu je to Brambor . izgubio sam prijateljicu. — Pitao sam te nešto. zagrabi rukama snijeg i poče ga lizati. Ali. — I što mu je tip rekao? — Pa valjda ništa — slegne Ljubo ramenima. i premda prema onom tipu nisam gajio nikakvih moralnih obzira. izgubio sam oca. a onda krene prema korzu. Uopde. Tamo gore su obnavljali uspomene što su ih vezale s Bramborom. tipovi su vjerojatno čitavu stvar izaranžirali. bio sam pomalo užasnut. — Rekao sam ti da ništa ne znam pouzdano. pa deš odmah shvatiti da je sve to najbolje istog trena zaboraviti. pljune u snijeg i ustane. premda su za nama bile sve same uglavnom dobre godine.

— Posvađala sam se sa starcima i otišla od kude — rekla je. Mislim da je to što sam uradio 1979. — Mogla si pozvoniti na njegova vrata — rekoh zajedljivo. crnoj magiji.. napravivši u kuhinji improvizirani krevet. koja je glasila: "U tri izjutra brod je uplovio u turske vode. Baš kad sam napisao prvu rečenicu. trgovini. Doznala je gdje stanujem i došla lukavo ne bi li ispipala situaciju. U jednoj povijesti židovstva nabasao sam na fascinantnu sudbinu čovjeka iz XVII. Dakako. pomalo po tištena. ovog puta bez očevih angažmana i preporuka druga Alapida. stojedi još uvijek na pragu. Lice su joj prošarale prve blage bore. a pogotovo one cjelovitije odsječke koje zovemo životni period. Strašno se promijenila. — A onaj tvoj Karlo . u kojem je teško odrediti bilo što. Dakle.godina. brižljivo izbjegavajudi uspomene. iskusnije. sve nakon toga bili su puki kompromisi. jer joj prijateljica kod koje de stanovati još nije stigla u Zagreb. kršdanstvu. Uspio sam pronadi mali jednosobni stan. nesigurna.recesija. Možda sam je baš zbog toga pozvao unutra i upustio se u dug. od Mikija naravno. na vratima je pozvonila Sonja. misledi da de tako unikatan život dobiti univerzalnost i političke konotacije s pomodu kojih de se roman modi iščitavati kao politička parabola. te demo riječi morati naučiti u vremenu u kojem nam više nije bilo do učenja. pomorstvu tog vremena. stoljeda. zbunjena. koji se zvao Sabataj Cvi i koji je odigrao mračnu ulogu lažnog židovskog Mesije. U vrijeme pisanja Prevarenog Mesije drugovao sam osobito intenzivno sa Žižom Tomidem i Ivom Bukovčanom koga smo zvali Bukva. Na žalost. Kinoteku sam . uz pomod osobe kojoj je nekod davno operirao bubrežni kamenac ili prostatu. mesijanizmu. Počeo sam pisati roman od kojega sam mnogo očekivao. ali sam to vješto izbjegao. Imao sam u glavi nejasne namjere i mutne predodžbe o nekakvoj literarnoj bududnosti i književničkim poslovima kojima du se izdržavati. Gledao sam je šutke i pitao se što mi uopde ona znači. židovstvu. Neka mi bude oproštena ova patetična rečenica. spakirao sam stvari i otišao u Zagreb. apsurdan i neutralan razgovor. — Zvonko — ispravi me ona. Izgubila je i onu zaobljenost zbog koje su je zlonamjerni držali bucmastom. nesigurne zbog sve češdih pomorskih čarki tursko-mletačkog rata". Pročitao sam brdo knjiga koje su govorile o sedamnaestom stoljedu. Bila je 1979. Žiža i Bukva u to su se vrijeme nekako osamili. progonima vještica. Oduvijek je bila vještija i perfidnija od mene. starije. Šesto poglavlje I. normalno došla u Zagreb. koščata. i postala nekako čvrsta. od kojeg počinje novo i neizvjesno životno poglavlje. što je muškarcu koji voli moderne. jer sam je ispisao samo stoga da kao nekakav okvir istakne smisao onog što je nekod davno rekao moj pokojni ujak Emil. Cvijevu povijesnu sudbinu želio sam nadograditi jednim povijesnim falsifikatom. prazan. povijesti Jeruzalema. ali bi sve to bilo pretanko da mi roditelji u početku nisu slali malu ali stalnu potporu. jer sam u tom vremenu bio izliječen od bolesti zvane Sonja Grabar. besmislen tijek. znanstvenopovijesnoj verifikaciji novozavjetne tematike. zrele i samosvjesne ženske svakako moralo imponirati. izgledala je mnogo odraslije. epidemijama kuge. pošto joj je otac pronašao posao na nekoj srednjoj školi. nego da je lijepo. Shvativši da je Jaromirova smrt u mom životu neka vrst međaša. rekavši kako se nada da demo se sada češde viđati. vrijeme u kojem su marljivi i uporni uspijevali još uvijek nazreti kakvu-takvu perspektivu. kako se uopde nije ni s kim posvađala. Ujutro je otišla. gdje sam se s očajničkim marom bacio na oblikovanje vlastite egzistencije. ujak Emil je rekao da jedan životni period završava smrdu neke drage osobe. Levenhuku i prototipovima mikroskopa. Pustio sam je da prespava. Ali sve to skupa značilo mi je strašno malo. U jednom mi se trenu učinilo da du ledi pored nje. Vrijeme nam se često ukazuje kao ravan. povukli u sebe i sve slobodno vrijeme provodili u Kinoteci. trgovini relikvijama. — Posvađala sam se sa starcima i sa svima uopde — ponovi tiho. bila moja posljednja hrabra gesta. ali joj je to davalo zanimljivu fizionomiju. Poslije sam doznao. Osmanlijskom Carstvu. filozofskom racionalizmu. Zbog raznoraznih ljubavnih brodoloma. islamu. privredni kolaps i slično.. Na kraju me zamolila da prespava kod mene.

ni u normalnim trgovinama gramofonskih ploča. Žiža Tomid bio je čovjek koji je zapravo odrastao u mraku kinodvorane. o alkoholu ono što se moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji. da ovo čuje Losey. filmski kritičar i vječni student zagrebačke Akademije za kazalište. vinovoj lozi i porezu na promet. a još češde od samih autora. film i televiziju. ljubitelja životinja ili skupljača leptira. o književnoj večeri koju su mi priredili u Klubu književnika. u sličnoj se situaciji nalazio i šerif Gutherie u Fordovom filmu Two Rode Together. O ježu. bio je zadužen moj prijatelj Žiža Tomid. Forda. Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova. Hawksa. Zahvaljujudi takvim procjenama. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima. i za dva gola fizička posla koja sam obavio na tuđ ugovor studentskog servisa.. prikaza časopisa u književnoj periodici. a moje su tanke zarade potjecale od slabo pladene korekture. naravno. esperantista. čak i ona najmarginalni)a. Kurosawe. mislio sam naivno. samo bi s vremena na vrijeme ustvrdio: — Ova me stvar podsjeda na glazbu u jednom filmu La Cave. koji su djelovali užasno isposvađano. Pa. A možda i Franklin Shaffner! Odnio sam tih sto i pedeset stranica simboličkog i teško čitljivog teksta (u to vrijeme divio sam se Pekidu) izdavaču i ostao čekati odgovor. godine. Bukvinih džezističkih zvijezda nije bilo u glazbenim časopisima. Poslije. a Žiža je pozorno slušao. a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. Wellesa. Osobito dragocjenima držao je Bukva one koji su se upuštali u minimalističke pustolovine na neuobičajenim instrumentima poput mlinca za kavu pradenog eolskom harfom. Pregledao sam pomno čitave cikluse Pabsta. Cesto smo Žiža i ja odlazili nakon Kinoteke k Bukvi da slušamo njegove egzotične ploče. o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa. informativnih recenzija za internacionalnu slavističku školu. antiintelektualistički nastrojeni intelektualac Žiža rekao je dvosmisleno: — Zamišljam kakvu bi filmčugu od te građe napravili William Wyler ili Anthonv Mann. rajčici. pune nerazumijevanja. na koji su me natjerali Miki i Arleta. ali su redom bile pozitivno intonirane. netočne. pošto su se u filmovima prerijetko rabili.oduvijek držao azilom za nasukane. ili bas klarineta upotpunjenog kvartetom skradenih auspuha. nije znao uglavnom ništa! Kad bih od njega potražio savjet u vezi sa životnim problemima. Ploče su izvodili nekakvi džezistički čudaci. on bi mi obično odgovorio: — Ako se ne varam. Ja bih se obično otprve napio. Kritike su mi se činile površne. pa mi je bilo teško pridružiti im se. Žiža i Bukva bili su moji prvi čitaoci. ponovo sam počeo osvježavati filmska iskustva. On je odlučio da je najbolje . Po izlasku Prevarenog Mesije upoznao sam se s još jednim estradno-književnim žanrom. Kad sam nakon šest mjeseci uspio završiti svoj prvi roman. Murnaua. Čitav dan sam se spremao za tu strašnu večer. Ili: — Jebo te. Mizoguchi i Ozu. bez kojeg nema pravog pisca. Bio sam ved godinu dana u Zagrebu. ali sam najviše od svih zavolio Curtiza. ova de mi se počast učiniti mnogo manje relevantnom. kad shvatim da u Jugoslaviji ima više pisaca nego filatelista. ali je pravu vokaciju nalazio u slušanju i obožavanju modernog džeza. Začudo. honorara za nekoliko objavljenih odlomaka romana. kada za Prevarenog Mesiju dobijem i književnu nagradu. Da se u preobilju filmsko-klasične grade ne bih izgubio.. roman je bio odmah prihvaden i izašao je iz tiska ved potkraj 1980. ni u leksikonima. Nakon onog filmskog ekskursa od prije deset godina. što mi se činilo iznimnom počasti. koncipirajudi duhovite odgovore na pitanja koja sam . Pomalo simptomatičnim činilo mi se to što su ta dva teglenja bila bolje pladena od svih mojih intelektualnih proizvoda. sigurno bi to ubacio u film. iste sam godine primljen u Društvo književnika Hrvatske. i to de moje veselje biti umanjeno spoznajom da godišnjih književnih nagrada ima gotovo koliko i pisaca. Vedinu tih polivinilskih remek-djela Bukva je naručivao izravno od proizvođača. Ivo Bukovčan-Bukva visio je s nama po Kinoteci i drugim dvoranama. Intelektualistički nastrojeni intelektualac Bukva pošizio je za Prevarenim Mesijom. U jednom sam trenu pomislio da ti tipovi tiskaju svoja djela u triprimjerka: za sebe. pa je zbog toga patio od nedostatka pigmenta i imao oči nenaviknute na dnevno svjetlo. parnom stroju. Lubitscha i Dieterlea. svaki je svirao svoje. za mamu i za mog prijatelja Bukvu. Walsha. Radi se. Osobito me osokolilo to što je jedan od recenzenata napisao: "Ovo je ved treda solidna knjiga mladog autora". Hitchcocka. o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima.

ozbiljno me promatrajudi kroz rožnate okvire svojih naočala. jer sam jedino u tom gradu svaku stvar doživljavao kao nešto uistinu moje. ili tako nešto. pišudi onako iz dokolice zapažanja o raznim pornografskim fenomenima. S druge strane. ili Linda Darnell Viktoru Matureu u Mojoj dragoj Clementini — rekao je Žiža Tomid. Velimir Viskovid pitao je nešto o kontaminaciji kodova i obzoru očekivanja. na što sam znao odgovor jer sam ga pročitao u njegovoj recenziji Prevarenog Mesije. Miki Grabar. biste li mi se potpisali u spomenar? — Momo Kapor vam je u idudu srijedu! — dobacio joj je voditelj. gospođa sa spomenarom upitala me: — Što vas je opredijelilo za poziv pisca? Da popravi opdi dojam. Dane kratkih i sporadičnih povrataka provodio sam sa starim društvom. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu. kritičar Velimir Viskovid. Majka bi redovito kukala što se nisam bar dan ranije najavio. Pobjedi od rodnog grada. Sto sam mogao! Ali to još uvijek nije značilo ništa. a to je bilo nepotpuno i nepouzdano. Pozvao sam je. što se to šuška o nekakvom štrajku u Prvomajskoj. što je obostran propust koji se više nikad nede dati popraviti. jedna starija gospođa koja je dolazila na sve književne večeri i tražila od pisaca da joj se upišu u spomenar. provokativna. iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene. Nakon toga je stara gospoda došla do mene i pružila mi spomenar: — Gospodine Kapor. Pogotovo ne odlaskom u grad jedva stotinjak kilometara udaljen. i jer sam jedino u krevetu. . Mog druga Bukve nije bilo jer je te večeri na Zagrebačkom biennalu nastupao džezist. kako bi mogla skuhati nešto što volim. ali sam 1980. Navečer se u Klubu književnika okupilo slušateljstvo koje se sastojalo od šestoro ljudi. ali ne više na starim mjestima. koji mi nije raspremala majka. navodno zbog toga što mu je Miki pokušao preoteti ljubavnicu. II. hodeš li me ved jednom pozvati na večeru? — Ti boga! Ženska mu se nudi kao Elsa Martinelli Johnu Wayneu u Ratarima. čudedi se i sam što sam došao. i da od nje nikad nedu modi definitivno zbrisati. Uzeo sam spomenar i kitnjastim rukopisom opalio potpis Ksaver Sandor Đalski. uglavnom iznenada. učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete. o tome ima li Đilas pasoš ili nema. — Priča li se u Zagrebu nešto o tome zašto Jovanke nema u javnosti? — pitao bi otac. tvrdio je oduvijek Miki Grabar. Bili su tu Žiža Tomid. Pavao Pavličid i Sonja Grabar. Jer sve važno što sam znao o njemu. Pričali smo o svemu i svačemu. čuo da se u kavani potukao s nekim tipom iz opdinske skupštine. mogao usnuti sa čvrstim uvjerenjem da sam kod kude i da spavam kod kude. nenajavljen. Svratio bih tako preko vikenda. bilo je zapravo nevažno. nostalgija me tjerala da se uvijek iznova vradam. jer su se nakon Bramborove smrti svi nekako povukli u kude i pomalo se rasuli. ili 1981. ali nikad nismo razgovarali o nama samima. moderan i težak roman. Dabome. ima li koji od političara prste u nekoj tekudoj aferi. što je gospodu silno obradovalo.držao da de biti učena. saznao sam od drugih. Pošto je voditelj izdeklamirao uvodne napomene. što je organizator držao pristojnim odazivom. sve što je on znao o meni. duhovita. je li istina da Zvezda nudi milijardu za Čiru Blaževida. koje je u posljednje vrijeme morao nositi zbog uznapredovale dalekovidnosti. moj dragi Miki. jeste li imali u vidu jednog ili sva tri potencijalna čitaoca? Posljednje pitanje na književnoj večeri postavila je Sonja Grabar. majstor na laserskoj flauti i jednodimenzionalnom bubnju. zatvorio se u svoju ogromnu kolekciju pornografskih artikala. a otac bi me obično odveo u sobu da popričamo o nekim aktualnim stvarima. Zatim je pitanje postavio i Pavao Pavličid: — Pišudi ovaj složen. Ne znam što je poduzimao na planu svojih erotsko-osvetničkih akcija. Stojko Milid. —Je li istina ono što se priča o nekakvoj peticiji? — zanimalo ga je drugi put. a ona se samo nasmijala i nastavila: — Pa onda mi se i ovaj gospodin književnik može potpisati. ali u onom neformalnom dijelu čavrljanja i razlaza: — Dobro.

U tom osnivačkom periodu. postao direktor Agroproma. Komitet ga je kritizirao kao uzurpatora samoupravljanja. te trijem obrastao nekom gustom penjačicom. od čitave zgodno smišljene tvornice postojao je tek iskolčen prostor za temelj i montažna baraka sa stručnim službama i direktorima. sva se predala odgoju svog jedinog djeteta. postavljen za direktora tvornice čeličnih opruga u osnivanju. Jedna je vijest govorila da je u Legiji stranaca. dobio sam obavijest od male propagandne agencije Jugospot. daviti se u međuobrocima. bitku je. tvornicu traktora ili slično. a on ju je obasipao skupim poklonima. Bila je stvarno ugodno mjesto za odmor. koja je u taj brak ušla. pogotovo što se sunovratna proizvodna putanja lažnog regionalnog giganta stabilizirala u svojoj nepovratnoj silaznosti. kadrovskog egoista i slično. treda da ima trgovinu antikviteta u Padovi. kako mi se oduvijek činilo. A Delon? O Delonu bi se tek tu i tamo nešto doznalo. direktora firme u osnivanju. Tako se dogodilo i s Ljubom. Prijateljeva smrt kao da je u njegovoj nutrini probudila neku tajnu i zapretanu buntovničku crtu. nego ti se pronalazi neka druga direktorska fotelja. baš kao da je s Bramborovom smrdu pokopao i sve svoje šanse. za to nije bio kriv Ljubo. kad je snop mojih odbijenih molbi za zaposlenje dostigao debljinu mog prvog romana. obično mnogo manje važna i mnogo manje atraktivna. Kad upropastiš čeličanu. Ljubi Brabecu. beznađa ili tuge. Irena. Uz to što je doživljavao nesmiljene poraze na poslovnom planu. osobito Ljubu Brabeca. što je ona pokazivala više nesnošljivosti ili ravnodušnosti spram njega. počela je mnogo jesti. jer. Ni danas ne znam gdje leži klica sukoba između njega i modnika koji su ga do tada držali svojim čovjekom. čak i kad se radi o firmama u osnivanju. Ta de vikendica u idudim godinama postati naše sastajalište. naravno. Prvo je kao direktor Agroproma počeo inzistirati na razvojnoj politici koja nije imala veze s politikom kakvu je zacrtao komitet i "strukture" uopde. i počela se iznenada debljati. koji su izranjali i množili se po tijelu za kojim je nekod uzdisalo pola grada. udovica pokojnog Jaromira Kralika. kad bismo se iskupili u njoj — idealan prostor za evociranje uspomena za vrijeme kad nam uspomene još nisu trebale. Vikendica je imala kuhinju. a subotom navečer. I kao što to obično biva. po kadrovskoj potrebi. oportunista. III. Premda se tu radilo o sukobu razvojnih koncepcija od kojih ni jedna nije imala veze s ekonomskim zakonitostima. ništa više nije polazilo za rukom. Da li iz dosade. kojom "mi daju na znanje da . Godine 1980. Živjela je nekako na osami. samo iz kaprica (da napakosti Delonu!). Godine 1981. četvrta da ga traži In-terpol. Ljubo Brabec je 1981. koja de ga poticati na nove kaprice i voditi od jednog do drugog poraza. Nekim. godine. sve više se udaljavala od muža. postavljaju te za direktora groblja ili gradske tržnice. Ali. Sve su te glasine bile prefantastične da bismo u njih povjerovali. dvije sobe i veliku terasu otvorenu prema jezeru. Ljubo Brabec pokušao je raspoložiti suprugu Irenu kupnjom vikendice na samoj obali Sljunčare. Ljubo Brabec je ved bio otpisao sve svoje snove o političkoj i privredničkoj karijeri. nema malih direktorskih plada. ne baca te nitko na mjesto portira ili saldokontista. Dakako. izbjegavala društvo. pa de tako na sasvim umjetan način odgoditi rasap mise klape. kao što je poznato.. meni nepoznatim zakulisanim akcijama. opde je pravilo da se "perspektivni kadrovi s podrškom" ne škartiraju tek tako. Kad zglajzaš kao direktor giganta.Arleta. U njenim planovima za bududnost zacijelo nije bilo mjesta za Ljubu Brabeca. pa se u tom smislu nalazio na silaznoj putanji razočaranika. to je on više ludio za njom. Njena slavna gimnazijska ljepota počela je nestajati u naborima sala. koji je na početku 1979. izgubio Ljubo. pogodan medij za razmišljanje. ved prema tome koje su od priručnih etiketa u tom slučaju mogle pokazati najvedu efikasnost. Ona ga je šikanirala i ismijavala pred prijateljima. Njegova karijera u Agropromu bližila se naprasnom kraju. gledajudi u zajedničkom životu s Ljubom tek sigurno i privremeno utočište za sebe i svoju kderkicu Jarmilu. istoj onoj kojom je deset godina ranije prošao njegov prethodnik Milan Grabar. nego mudrac koji je prije tridesetak godina odlučio pokrenuti izgradnju ovog bezumnog bunara bez dna. U trenu kad je uspio kupiti vikendicu. naravno. tamaniti bombonijere. Ljubin brak postajao je sve više parodija pravog braka. grickati kolačide. druga da je na nekoj dražbi u Švicarskoj prodao skupog Noldea.

direktor me uputio najboljem agencijskom kreativcu. kada sam. scenarij špota s muškarcima koji ulaze u saunu i na vješalici ostavljaju različite kravate. Direktorov solilokvij prekinula je u jednom trenu sekretarica. 'em ti mater bozu. ali mi je." Sve su to lijepo prihvatili i plasirali. koje inače nikad u životu nisam nosio. — Momče. montažu i slično. scenarij za spot i slogan — zadao mi je neku vrstu domade zadade. Kad sam dobio obavijest da sam primljen. možda samo zbog toga što sam joj uvijek iznova jasno pokazivao da mi do obnavljanja naše veze nije stalo. moglo se učiniti da je uzorni Jugospot neka vrsta mješavine između Disnevlanda. Ne znam zašto me toliko opsjedala u tim danima. koje sadržaje konotira i napravite mi.sam u smislu gorenavedenog primljen na probni rok na poslove i zadatke tekstera i scenarista propagandnih sredstava. Razbijao sam glavu čitavu nod i sutradan bacio pred Iveka Podnara skicu plakata. oboružan svim svojim znanjem i prepotencijom. pokušajte mi za sutra napraviti propagandnu koncepciju za prodaju kravate. odlanulo zato što sam konačno mogao javiti kudi da mi njihova pomod više nije potrebna. Neupudenom slušaocu. ništa nisam mogao uraditi protiv fizikalnih zakonitosti! Nakon Prvog maja. izjurio na kuhano vino u Blato. kakav sam i sam bio. koji mi je održao sjajno uvodno predavanje o historijatu i današnjem značenju Jugospota. molim vas. zatekao sam je kako čavrlja s nekakvim nabildanim tipom. jer mi je majka priznala da je Jugospotov direktor njen nekadašnji dak. . počeli smo se sastajati na kavi u Kavkazu. bio sam pomalo i ponosan. nasuprot školi u kojoj je Sonja predavala fiziku. Ipak." Jugospot je bila mala propagandna firma koja se uglavnom bavila proizvodnjom propagandnih filmova i televizijskih spotova. koncepciju plakata. Hollywooda i najidealnijih zurovskih zamisli o pravom udruženom radu. koja je očajnički zavapila: — Druže direktore. Tek tjedan dana kasnije doveli su me pred direktora. očešao leđa o dovratak i svečano rekao: — Ne bi gledo negˈ bi Uzo. netko je izgleda maznuo onih petsto hiljada iz blagajne. Ivek Podnar bio je autor mnogih spotova i propagandnih poruka. koji joj redovito čestita Novu godinu na službenoj čestitki svoje firme. što je muškarac bez kravate? . Naša se agencija nalazila na Trgu maršala Tita. Jebi ga. pod imenom Iveka Podnara. među kojima su mu zlobnici pripisivali i onaj. nisam bio previše sretan jer mi se nije radilo svakog dana po osam sati. U siječnju 1981. te slogan "Ako je kravata stav. Kad bi ideja dozrela. krenuo sam u Jugospot da im ved u probnom roku zorno pokažem što sve znam i na što sam spreman. Razmislite malo o tome kakav je kravata artikl. prvih nekoliko dana nisam radio. Ali. Osim toga. što se uglavnom držalo nemogudim. Malo se zbunila i pocrvenjela. oblikovao ih u kuglice i njima gađao žarulju. nego je zapošljavala kreativce. moram priznati. zahvaljujudi tim kravatama. jer su mi rekli da se toga u tom poslu hode. a onda me pozvala da im se pridružim. Nije imala svoju opremu. kamere. nakon tri mjeseca dobio sam stalan radni odnos. Taj se ponos godinu dana kasnije pokazao sasvim neopravdanim. tko je nosi. dakle poslovima o kojima sam ja imao tek mutne predodžbe. zajedno s ostalima. baš kad je na redu bila direktorova vizija razvoja Jugospota i njegovo prerastanje u neku vrstu jugoslavenskog trusta vizualne propagande. na vratima se pojavio pravnik i rekao: — One životinje su nas predale sudu! Sad demo obrati bostan! Nakon tog neugodnog završetka.. Zvečki ili Blatu. valjda da iskuša moje kreativne potencijale. Nešto kasnije. a poslije i dogovorno. turizam u Portorožu! Ivek Podnar je u nastupu nadahnuda satima šutke sjedio. uglavnom filmskim. jer sam shvatio da sam se uspio zaposliti bez ičije protekcije. mučen opakom virozom. jer je FRUNZI savršenstvu blizo! FRUNZI je bio njegov naziv za sladoled koji je ved desetak godina pokušavao prodati raznim proizvođačima.. Umro je maršal Tito pa smo gledali sve one mnogobrojne prigodne emisije i prijenose. a realizaciju spotova povjeravala drugim poduzedima. vjerojatno izmišljeni: Najbolji je.. on bi ustao. teksteru i scenaristu Iveku Podnaru na stručnu izobrazbu. iskopavao gvaljice iz nosa. dakako. proveo uz televizor. Isprva slučajno. nego sam sve vrijeme.

ustao sam i krenuo van. a po tome sam znao da nisam ozbiljno bolestan. pozvan si u pet ispred Gradske vijednice. a što dobivam za to . kakva temperatura! Je l' ti znaš da je to jedinstvena prilika? Ako je propustimo. "No. a onda se tip obratio konobaru: —Još jedan bakalar! Zbilja. vrude limunade i crne kave koja je zaudarala po krpi za pranje suda. gdje me podvrgao terapiji koja se sastojala od kuhanog vina. na zdravlje!" — rekoh u sebi i.. Valjda si čitao Prevarenog Mesiju. Ganjam te naokolo.. U deset sam bio u Jugospotu. — Pa i nisi — reče kao da se malo ljuti. Njegova atavistička fizionomija govorila je da ne laže. Za vrijeme projekcije. okrenuo sam se vratima ordinacije i zavikao iz svega glasa: — Postupate sa mnom tako nadrkano samo zbog toga što sam vam ponudio dinarsko. onako bolesnog. ti misliš da sam ja neka vrsta željezničkog kolodvora na koji možeš dodi kad želiš i otidi kad ti se svidi? Dva puta si mi davala nogu. . — Udajem se u subotu — rekla je hladno i bezobzirno — ako želiš dodi. što uopde ne priliči ženi koja drži do sebe. Bio sam strašno bijesan. u Kinoteku za Fordove Tragače. — Za onu tipčinu koja jede dupli bakalar i čačka zube šibicom? — Pa znam da nije neka prva liga. ali . — Tko zna protiv koga — promrsio je nadrkani liječnik.. Rukovali smo se na brzinu i sasvim mlako. Htio sam redi još neke stvari koje su me tištale. moj stari prijatelj — predstavila me.. — Bogamu. u jedanaest na kavi u Blatu. — Sestro. valjda da pozove miliciju. slušao uvijek iznova Loua Reeda. naletio sam na Sonju. — Znaš. onaj pisac.predstavi Sonja nabildanog. tvoju priglupu ispriku. nekakav virostatik i dvije tablete sulfonamidnog preparata. na svoju ruku. ovog puta samu. ti me uopde ne primjeduješ. Sutradan ujutro otišao sam k liječniku koji me nakon tri sata čekanja istjerao napolje zbog neovjerene knjižice. a ja sam izjurio napolje. zovite sljededeg! Kad sam izašao u čekaonicu. — Znaš. Na izlasku iz kina umalo da nisam pao u nesvijest. Dakako. baš negdje na onom mjestu kad John Wayne u meksičkoj birtiji ponovo susrede ludog Mosea Harpera. umjesto kuhanog vina naručih dvije kuhane rakije. hodeš i ti još jedan? Bitanga kao da mene nije ni primjedivala. morao sam izadi u zahod i ispovradati se. U sedam je došao Žiža Tomid i odvukao me. — Ništa ja nisam čitao — otpovrnuo je nabildani čačkajudi zube šibicom. Poslije podne osjedao sam se dozlaboga loše.. pogleda uperena u strop. Stanislave. pa sam popio.— Ovo je Stanislav. Tragače nedemo modi gledati bar tri mjeseca. što je u medicinskom smislu vjerojatno bila prava besmislica. Sonja. a vi mene tjerate na polje. ali sam znao da je to najobičnije razbacivanje slova.. — Ali. Stanislav Ivančid. ali mi je iznenada tako pozlilo da sam se srušio na pod.. nisam ni ja — dodah ironično. Sonja. — Osim toga. Kad sam izlazio iz ordinacije. U prvo vrijeme sam se pokušao izvudi na račun mučnine i temperature. a sad bi htjela da na prvi tvoj mig padnem ničice . tvoje odbijanje . koji je prstima pozvao konobara. Tadija i ja smo od jučer zaručeni — reče mi Sonja i privi se onom bakalarožderu uz biceps. moj kolega sa škole . — Zbilja se udaješ? — upitao sam je nakon druge duple kave. Zatim sam se zavukao pod poplun gdje sam. Časak kasnije shvatio sam da me dižu i ugledao njeno zabrinuto lice.. — A ovo je Tadija Fruk. rekoh mu bahato: — Moj otac se borio u prošlom ratu. tvoj prezirni osmijeh. — Da. od prvog trena bio mi je antipatičan. Ona je bila osoba koja je uvijek bila u pravu i tu nije bilo pomodi. pa me Žiža Tomid morao odvudi do Dalmatinca. ali je Žiža rekao: — Ti boga. koji odgovara za virozna i dekadentna raspoloženja. a ne devizno mito! Sestra je podigla telefonsku slušalicu. Ne želedi je više slušati.

Chaplin. masnu od gripoznog znojenja. a "out of Holywood" produkcija nije dala ni jedan jedini relevantan film. upitao sam sama sebe. A onda su se vrata tiho otvorila. i rekla: — Uđi. to je ono što me i samog zbunjivalo. Sve ono što smo namjeravali biti. — Pobogu. — E. Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak. — "Vupikovi prezvuršti — radost druženja!" — Kakve veze imaju prezvuršti s druženjem? — Hm. opor okus. — Čujte. Temperatura u tim slučajevima nije nikakva rijetkost. — Morala sam u tebi probuditi malo ljubomore. — Idiote. s kojim je još pokojni ujak Emil putovao u Francusku i natrag. grubi kofer. da sam se rodio u Americi. Uspeo sam se u potkrovlje zgrade iznad knjižare. Vlak za Rijeku polazi u devet. — Dajte mi čašu hladne vode. i pozvonio pet-šest puta prije no što mi je otvorila. IV. Podigao sam ovratnik i krenuo prema stanici. Da godine postaju sve gore. Recite svima da sam na bolovanju. pa ni de Palma i Carpenter. Prokleta Sonja i prokleti virusi sasvim su mi pomutili razum. besmislena i pesimistična. idemo na more. Hitchcock i mnogi drugi. sam da ti još uvijek nije svejedno. opora. umiranja. bez trunka optimizma kojim je zračio klasični Holywood — zaključio je Ivo Bukovčan. sanjiva i nepribrana. dekadencije.— Moraš otidi doktoru! — viknula je drmajudi me za ramena. ja se danas udajem! — Ostavi neandertalcu nekakvu uvjerljivu poruku i oblači se! Ljutito je zalupila vratima i porušila sve moje nade u pomirbu. Hawks. sve ono što smo namjeravali uraditi. prvi je shvatio Žiža Tomid i izrazito to onako kako je jedino umio: — Umrli su Ford. Podnar — prekinuh mu nit razmišljanja o prezvurštima (iliti tlačenicama) — ja se osjedam stravično loše i otidi du kudi. uskočio u tramvaj i odvezao se do Trešnjevačkog placa. Onda sam se iznenada predomislio i prešao na drugu stranu. — Shit! — ispravio ga je Miki Grabar. slabo. Altman se ni u snu ne može usporediti s Hitchcockom. iz dana se u dan pokazivalo sve vedom fantazmogorijom i tlapnjom . — On ima temperaturu — rekao je netko. Zar sam zbilja virozan. Ostao sam nekoliko dana u krevetu. tek sad primijetivši njegovu nazočnost. Zar misliš da bih se mogla udati za onakvog primida? — Zezali ste me? — rekoh ne podižudi glavu. na onaj čvrsti. a onda sam u petak navečer spremio kofer. što deš ti ovdje tako rano? — začudila se Sonja. Sjeo sam na svoj kovčeg i zario glavu u dlanove. Nisam znao što da uradim. — Jedini važan film prikazan ove godine je Fosseov Ali Thatjazz. Holywood ne funkcionira. a ja sam domet nuo: — Virozan sam. Ovo ovdje je najobičniji "šilt". ona je izašla i sjela pored mene. strovalio se za radni stol i pokrio lice rukama. — Jebeš ti taj film! — otresao se na njega Žiža. Hillov western nije ni do koljena najslabijem Fordu. ili sam se razbolio zbog toga što se ona udaje? — Dragi kolega Stanislave — prekinuo me u razmišljanju Ivek Podnar — što mislite o ovom sloganu: "Vupikov prezvuršt — radost druženja"? — Molim — rekoh. kašalj prošao. — Spremi se. koščate prste kroz moju kosu. stojedi na pragu. Znala. — To je običan kolaps — promrmljao sam. Provukla je svoje tanke. Nije se još bilo ni razdanilo. Procjena situacije koju je dao Stevo Matid nije bila filmološka. kakvu bih tamo količinu love uspio zapiti i zakartati. kamo da krenem. dečki. a to je pohvala prolaznosti. ali sam SE još uvijek osjedao mlitavo. nego retrospektinokomparativna: — Zamislite. a sramotne melodrame koje štancaju Ameri natjerali bi Sirka i Lubitscha da se okrenu u grobu. da — zabuni se on. Odvukao sam se do Jugospota. Temperatura mi je spala. Vremena koja dolaze jesu suha. namjeravajudi preko vikenda otidi kudi. budalo! Samo sam se šalila. u dugoj zelenoj kudnoj haljini. U subotu izjutra izišao sam napolje i našao se sred prave snježne medave.

— Piše se zato o obustavama rada — suprotstavi mi se otac. putovanjima u inozemstvo. Krivičnog zakonika. a sve te ljuti i nervira — prekorio ju je otac. molim te. — Obojicu de vas zatvoriti! — promrmljala je nezadovoljno majka. Novine su bile pune raznih kompetentnih uvjeravanja o tome kako je sve to dobro i pametno. tko jebe balet! — Tata. kupnji benzina. Kad su novinari demontirali tabu-temu Golog otoka i informbiroovskih hapšenja i zlostavljanja. — Bududnost treba tražiti u eksploataciji solarne energije — zajedljivo de otac. Nestajalo je roba iz izloga. koji de uslijediti nakon godina strpljive štednje i samoodricanja. toliko su je pogađale i zapanjivale stvari koje su se događale. Radije se govorilo o stanovitim poteškodama koje de se ved odagnati nekim od ozbiljnih stabilizacionih planova. Stanovitu popularnost uživao je i član 133. tekst nisam bacio nego sam ga strpao u fascikl na koji sam napisao TONCEK KRALIK. a pisci ga još brane! Novinari beogradskog tjednika provalili brižljivo čuvane tajne o Golom otoku. Ali. U međuvremenu se putem televizije puštala optimistička propaganda o uspjesima pojedinih kolektiva. — Rusija je pedeset godina iza nas. ti si nekulturni provincijalac! — naljutila se Zvjezdana i u znak protesta izvela nekoliko baletnih figura. svoju dobronamjernost morali su dokazivati. ved bi me udorkirali — rekao je na javnom mjestu Ljubo Brabec. dakako da mi se ništa od svega toga nije svidjelo. — Bili smo tako bogati ugljenom i vodenim potencijalom. — Robe ima sve više u magazinima i proizvođači de morati krenuti u agresivnijupropagandu! Premda su nam šanse bile sve vede. osim u baletu. i ostavio ga da čami na dnu ormara. Nekakav Dogo uz pomod pjesama oklevetao Tita. ali si protagonist tvornice opruga koja je još uvijek u osnivanju! — Šta sam ja tu kriv? — pobunio se Ljubo. vrati se u kuhinju i prestani čitati novine osim Svijeta i Asa. Napisao sam četrdesetak stranica. ali se. raspolaganju devizama i sličnim stvarima. pod koji su potpadali da stvar bude grotesknija i mnogi njegovi osporavatelji. kojima nitko nije znao naziv. gdje su među prvima — priključila se razgovoru sestra Zvjezdana. ali postignutim nisam bio ni najmanje zadovoljan. kako to obično biva s istinitim stvarima. Kriza je još uvijek bila zabranjena. što je bio jedan od paradoksa s kojima smo se morali naučiti živjeti. Ali. koja je u dugogodišnjoj pedagoškoj praksi naučila da je od gorke istine mnogo bolja slatka laž. tredi su uspjeli proizvesti neke elektronske stvari koje su nesvrstani odmah kupili kao savršene. uvodila su se ograničenja u vožnji automobila. — Da sam ja napravio Obrovac. i nikom ništa! Pa onda nekakvi peticionaši koji bi htjeli ovo. — Što de ostati od one arkadije o kojoj su nas učili u školama? — upitao sam oca. Moje skromno ekonomsko predznanje nije mi omogudavalo da proniknem u bit ovih fenomena. Sve je izgledalo nekako nestvarno i pomalo fantastično. sjeo sam da napišem tekst o Bramborovu ocu. Jedni su proizveli drvenih špula preko svake mjere. godinu. pa ono . predsjednik vlade proricao je za 1985. i to na kraju godine u obliku grafikona koji ima tendenciju pada. javljao i cio niz osporavatelja korisnosti takvih restrikcija. — Ana. — Štrajkova je sve više. — Takvu te volim — rekao je tata. jer ovi listovi ne priznaju ništa.bez osnova. — Još uvijek spadamo u zemlje iznimno bogate sunčevim zrakama. drugi su količinom slanih štapida potukli sve rekorde. kojoj ruska iskustva nisu mnogo pomogla u traženju boljeg posla. — Da nisam možda ja njen direktor? — U gomilanju zaliha vidimo našu šansu — rekao je na sastanku radne zajednice naš direktor. Prve znake ozdravljenja. Nezadovoljnika je bivalo sve više a njihov je status bio vrlo nezavidan. prvo stidljivo a poslije sve otvorenije. našto mu je neki tip iz komiteta odbrusio: — Nisi napravio Obrovac. a odmah zatim nepoželjna. ali se o njima ne piše — rekoh. — A ako su i bolji u baletu. — Molim vas da prestanete o tim zabranjenim stvarima — preklinjala nas je majka. Sirota majka gotovo da nije mogla vjerovati rođenim očima i ušima. Što de ti sva ta unutarnjepolitička sranja i vanjskopolitička kenjanja kad ništa ne razumiješ. zlonamjerna riječ. . a Slovenci izletjeli s Dahauskim procesima. iskopavajudi je ispod gomile raznoraznih opasnih etiketa kojima su ih mediji obasipali. — Ali zbirno.. kako sam inače sve restrikcije držao antipatičnim. plade su nam bivale sve manje./86. — Nisi? Je li? — zajedljivo če tip. a sada je ved deseti dan redukcija električne energije..

dječaštvu zapravo. Nisi nigdje bio. pa je ubrzo kanoniziran kao obračun sa zaostalim i ekscesnim ostacima etatističkih tmina i nevidjelica.. koristedi brojna slikovita i nadrealna samoupravna iskustva Ljube Brabeca. Zbog toga sam. — Pazi. Ona je uzela sa sobom brdo knjiga koje je danonodno čitala. zavirio sam u njenu torbu i počeo radoznalo kopati po knjigama koje je ponijela sa sobom. Lik autoritarnog direktora i osionog partijskog sekretara označeni su u jednoj rečenici "kao izvanredni primjerci etatističkih recidiva protiv kakvih se ovaj roman pokušava boriti". — Držiš li da su Kapor i Pavličid zanimljiviji od mene? — upitao sam je iste večeri u krevetu. Čudno. Poslije sam gutao predratna izdanja Conana Dovlea. boli me! — vrisnuo sam i odmaknuo se. i od njihovih revnih institucija. a nije uzela nijednu od moje četiri knjige. Pomalo zgrožen činjenicom na koje se sve načine može instrumentalizirati tekst. Umjesto svega. Ona se ljutito okrenula i uzela Iskru života. — Jebi ga! Sta ti radiš u literaturi! Ja uopde ne znam što bilo tko od vas radi u literaturi! Koga to uopde zanima? Kritičari vas čitaju zato što moraju. Moram priznati da sam bio pomalo povrijeđen kad sam shvatio da je uzela Pavličida. koji bezuspješno pokušava dokazati kako za tvornicu u osnivanju nema dovoljno sirovine. U ranoj mladosti. prikazana je "kao tužna golgota uvjetovana tipičnim provincijalnim političko-empirijskim (?!) zastranjenjima". nikog nisi zajebavao. peticije si spretno eskivirao.. jer de sve biti interpretirano u skladu s opdom slikom koju imaju o meni? — Jasno! —reče Miki. — Znači da mogu napisati bilo što. premda to zvuči strahovito glupo. prijatelji vas čitaju iz kurtoazije. a neslavna sudba progonjenog inženjera. —Osim kad bi baš napisao nešto što je propagandistički ekstrem. a ja sam izišao van i do kasno u nod buljio u most što povezuje otok Krk s kopnom. publiku boli don dok ima krimide i Lepu Brenu. — Pa što ja onda radim u literaturi? —upitah glasno. kad su me pozvali da održim književno veče u sindikalnoj biblioteci jednog velikog kolektiva. Agathu Ohristie.. jer sam spomenuti roman u trenutku slabosti napisao po specijalnom nalogu Gradskog komiteta. napisao sam i objelodanio društveno angažiran i politički zajedljiv roman Samoupravljanje u osnivanju. Znaš šta! Postani Lepa Brena ili počni pisati krimide. razmišljao ležedi i pržedi se na suncu. a ispao sam gotovo kao neka vrsta državnog pisca i poltrona u sferi kulture. Boileaua i Narcejaca i Grahama Greena u Zelenoj biblioteci i . ne riskirajudi ništa. ali me urednik umirio riječima: — To de biti cvebica! I uistinu. koji je u političkim stvarima bio iskusniji od mene. Želio sam biti hrabar. — Jebi ga! Stvar je u imenu. Trebao si tu burgiju potpisati imenom kakvog liberala iz 1968. nacionalista iz 1971. Uglavnom. Ona se priljubila uza me.Godine 1982. kad sam zbog neugodnih opekotina ostao u mraku sobe. Kishona i Remarquea. toliko puta sam hodao s njom a nikad nismo bili zajedno na moru! Boravili smo u malim apartmanima u Uvali Scott i po čitave se dane izležavali. Kapora. počeo sam se sam sebi gaditi. pratio sam redovito sva izdanja slavne roto-biblioteke koja se zvala X-100. Pekida. jer me laknula po ispečenom dijelu kože. Vlast zna da si pristojan i neporočan dečko koji se bavio fantastičnim i univerzalnim temama. nije me briga što pišeš. rezignirano odgovorio kako odbijam ponudu. V. otišao sam sa Sonjom na more. sve s mojim romanom bilo je u najboljem redu. pa da vidiš kako bi te udorkirali — tumačio mi je Miki Grabar. premda je to bilo pitanje koje sam zapravo postavio samom sebi. zagrlila me i rekla: — Tebe volim i ovakvog. a ja sam. jer nikada u spisateljskom radu nisam bio još neki heroj. Moram priznati da sam pomalo strepio od reakcija službenih ideologa u sferi kulture. roman se dopao svima. a roditelji iz ponosa. ili generala koji je zglajzao u nekoj od promjena kurseva. Od tog vremena datira moj prvi susret s krimidem. iako ništa ne razumiju. Moje osobno nezadovoljstvo tekudom praksom okarakterizirano je "briljantnim uočavanjem devijantnih procesa i njihovim žigosanjem s progresivnog motrilišta". U samom središtu priče bili su jadi detroniziranog aparatčika kome su dali direktorij nad firmom koja nikad nede biti utemeljena. Jednog dana.

nabavio sam sve romane R. "Dan je bio suh i hladan. hladnokrvna partija bez milosti. prijatelju. jeziva u svojoj tihoj neumoljivosti." Rečenica je stajala na kraju remek-djela Big Sleep i u njoj je bilo nečeg potresnog i strašnog. Samo koraci u nodi! — odvratio sam i nadušio se luđački smijati. Doduše. — Dobro. Jedan Musil činio mi se sto puta boljim od kompletnog Simenona. Nešto kasnije Marlowe otkriva u dvorišnom zahodu leš traženog muškarca. obješen o crnu žicu. a Hammetta sam držao zadnjim dripcem nedostojnim najmanje margine u povijesti svjetske literature. Sklon svakodnevnim pretjerivanjima. Thomasa Manna ne bih dao za cjelokupnu kriminalističku tradiciju. odsjedali smo svako kod svojih roditelja.. pronašao sam u toj rečenici takav strašan oblik depersonalizacije i samoponištenja da sam se od toga naježio. Ubrzo sam otkrio da sam rođeni čendlerovac. Divna. Imala je pedeset i devet poteza. Marlow je začuo još jednom papagajevo kriještanje: "Tko je to?" A onda mu je. Negdje na polovici romana. Oduševljavalo me majstorstvo u kompoziciji i baratanju svim onim mnogobrojnim elementima i razinama romana. Samo koraci u nodi! — Koji ti je to kurac? — zlovoljno je promrsio Miki.. koje su me obarale s nogu a da razlog tome nikako nisam mogao otkriti. koje sam proveo sa Sonjom.. držao sam da etablirani pisci. My Lovelj. Ili: "Odigrao sam još jednu Capablankinu partiju. Ali. — Samo mali citat iz literature — odvratio sam veselo. posve sam degenerirao. da sve skupa ne bi djelovalo kao suha. provodili smo gotovo svaki vikend kod kude. onako. Znam da pretjerujem i da de me razumjeti samo oni koji vole ovog pisca . Ponajbolji primjer patetično-simboličnog verbalnog remek-djela pronašao sam u posljednjem romanu kalifornijskog majstora — Plajbacku. gradnja socijalnog backgrounda i nadasve neodoljiv i privlačan lik ciničnog i sentimentalnog istražitelja Phila Marlowea. odvratio: — Nitko. tu sam rečenicu često ponavljao i poigravao se njome. kao za sebe. nisu nikad mogli napisati tako jednostavnu a dobru i tenzičnu rečenicu." Bio je to završetak romana Faretvell. VI. ali smo vedi dio dana ipak bili zajedno. pored obješene tjelesine koja je bila čovjek. No. onostrano. — Vratio se Delon — rekao sam mu znajudi da de ga to odobrovoljiti i sasvim razbuditi. Otkako sam obnovio vezu sa Sonjom Grabar. detektiva iznenadi pitanje: "Tko je to?" Ali to je samo nedužni papagaj koji ponavlja naučno pitanje. odmetnuo se u intelektualnom pravcu i posvetio se etabliranim stožerima svjetske literature. možda zbog toga što je Capablankina partija bila tihi pandan onom što si mogao nadi u svačijem životu. Kredudi se po opskurnom ambijentu doseljeničke nastambe. a vrlo sam rano pročitao i neke ključne od sedam postojedih romana Ravmonda Chandlera. zašto si uopde došao tako kasno? Ved sam zaspao. moram odmah istaknuti da sam ponajviše uživao u pojedinim rečenicama.Džepnoj knjizi. svodedi sebe tek na korake u nodi . — Tko je to? — upitala me Sonja kad sam se jedne nodi kasno vratio pijan u naš podstanarski stan. Zamislite kad netko u nodi. samo što toga prije nisam bio svjestan. racionalna eksplikacija ukusa. možda zbog toga što je Velma otišla u smrt. a vidljivost odlična. spretna i ekonomična bihevioristička karakterizacija. Pokatkad su mi se zbog toga oni obrazovani i načitani smijali u brk. Phil Marlowe ulazi u određenu sirotinjsku kudicu. prijatelju. iza željeznarije. Chandlera i iščitao ih jedan za drugim bez daha. — Tko je to? — upitao je jednom Miki Grabar kad sam mu kasno nodu pokucao na prozor. s nogama koje malne dotiču pod. — Nitko. Vidjelo se daleko — ali ne do mjesta kamo je otišla Velma. Kad sam upisao faks. Samo koraci u nodi! Preosjetljiv spram Chandlera. Vrativši se s prosječnog ljetovanja. obuzeti velikim nakanama i još vedom odgovornošdu. U subotu . prijatelju — nasmijah se.. dokopao se rijetkog prijevoda Hammettova "Malteškog sokola" i niza romana o Maigretu Georgesa Simenona. otvorivši prozor. Kad je izlazio. Onda sam krenuo iz početka. a u njemu se zrcalilo nešto mistično. — Tko se vratio? — Nitko. odgovori blesavom papagaju na takav način. — Samo koraci u nodi. — Nitko.

onako opdenito. dolazili smo Miki. čitave gajbe piva i mineralne vode. u proljede otpravio sam Mikija i Sonju ranije na Šljunčana. Što se toga tiče. baš kao u starim danima kad smo se motali po Podravini obilazedi šarene dudane podravskih naivaca. walkman. koji je oduvijek djelovao kao čovjek koji ne trpi suvišna pitanja. Prije večere. — Čuj. ali je uporno odbijao da se ozbiljnije suoči s neugodnim činjenicama. a ja sam ispod oka promatrao Delona nastojedi otkriti promjene na njegovom licu i tragove starenja. prastarim Mikijevim Spačekom. što mu je davalo izgled odlučnog. — Slike? — Svašta. To ga je sve više mučilo. Na taj je način. rekavši da du ja dodi za njima kasno navečer sa Čedom Kraljem. Ali. stari — rekao je Delon. Jednom sam poveo i Žižu Tomida. sjeli u kola i krenuli prema Sljunčari. Uspio si u životu! — Što to znači. pa je čitav ambijent držao pomalo neugodnim. Irena i njihova četverogodišnja kderka odlazili su ved u subotu ujutro. Čuo sam još majku kako viče za nama: — Pazite kako vozite. s kojom se zapravo bojao razgovarati. obično utroje. izbjegavao Irenu. Stas je uspio očuvati. Koliko god je Ljubo uporno pozivao preko Sonje ili mene. Ne bih htio da starci kopaju po tome. — Čime se sad zapravo baviš? — upitah ga dok smo polako pretjecali pogrebnu povorku koja je gmizala prema seoskom groblju. Govorkalo se da ima nekakvog pratioca. zračio i sunčao posteljinu. da su ti subotnji provodi nešto što de zacijelo ubrzo prestati. ali još nisam prodao dušu vragu. Arleta još uvijek nije htjela dodi. bio je tek nešto čvršdi. Ljubo je dogradio još jednu prostoriju i nakrcao sve ležajevima. grublje. ali ga je vikendica na obali previše podsjedala na vikendicu iz neke ljigave američke melodrame. konzerve uvoznog piva. Spremili smo paket u staru drvenu kištru na tavanu i vratili se dolje. što je trebalo biti prvorazredno iznenađenje za Ljubu i Irenu. Zbog godina koje su prošle. tako da se moglo i prespavati.poslije podne u pravilu bi se išlo Ljubi Brabecu u njegovu vikendicu na obali Šljunčare. svradali su Gogo Jazbinšek i Bumbo Zlatid. — Izgleda da dobro živiš. spremao sobe. uspjeti u životu? — reče sa sebi svojstvenom patetikom. Taj bi dan kudedomadin obično provodio u složenim pripremama za večernji provod. . što je bio dostatan razlog da konačno oprosti Ljubi i zaboravi sve. ako bi nas Spaček negdje na putu iznevjerio. a lice nekako čvršde. u autu je sve bilo strano i prvorazredno: porazbacane revije. Sonja i ja smo dugo šetali obalom jezera koje je tonulo u mrak. na cestama je strašan promet! BMW je lagano klizio podravskom magistralom. djelovao je jednako svježe i mladoliko. samosvjesnog muškarca. Pogotovo sada kad se njegova veza s Irenom sasvim istopila. ali ni u kom slučaju ugodno. pripremao različita jela. Osjedao je da ga ona polako napušta. I uistinu. ne moraš se bojati. paket Benson & Hedgesa i druge koještarije. Sonja i ja. Kad bismo se dovoljno udaljili od Ljubine vikendice. posve sam smetnuo s uma da de Delon za Ljubu predstavljati iznenađenje. Ljubo. kako mi se činilo. te uglavnom čitav dan imao pune ruke posla. — Možeš li mi ovo pričuvati neko vrijeme? U ruci je držao povelik paket omotan uvoznim voštanim papirom i pomno zalijepljen samoljepivom trakom. Pored nas. Svačim se bavim. a dosta vremena provodim u Ziirichu i Hamburgu. sjeli bismo i gledali u kudu sve dok se u tmini ne bi zaiskrio plamen Ljubina roštilja. s rukama koje su dobile radničke bicepse. Uopde. kosa prošarana sjedinama. naljepnice. Godine 1983. i razgovarali. iako je od Bramborove smrti bilo prošlo više od četiri godine. čelo mu je bilo znatno više. Dobavljao je boce vina. što je bio znak da se treba vratiti. — Mjerkaš me — nasmije se on pa gurne kasetu u radioka-setofon japanske proizvodnje. Negdje pred večer. — Pa svačim — promrmlja Delon. U pet popodne pred prozorom moje kude zatrubio je tri puta otegnuto Delonov BMW. — Što ti je to? — Neke slike. — Imam neku firmu u Milanu. ili autobusom. kome se društvo svidjelo. magnetski sat. Mislim da su to bili najsmireniji časovi našeg prilično površnog odnosa.

Izašli smo.— Pričalo se svašta — nastavih ga provocirati. nakon duže šutnje. Ljubo je žmirnuo. Ubrzo smo. uspravna prilika Cede Kralja. o Bramborovoj smrti. — A jesi li se ti uspio oženiti? — u jednom je času Irena upitala Delona. a mi smo pili sve više.. a onda je. zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili. i latili se raščlanjivanja zajedničke prošlosti. Vidio sam kroz prozor kako je šmugnula prema obali. Prepričavao je stare. Kako se Miki prvi nalio. a Irena sve raspoloženija. Svjetlucale su tek neonske svjetiljke uz cestu i po koji prozor na vikendicama. vina je bilo dovoljno. a ona se glasno smijala na svaku njegovu riječ. U prolazu sam spazio dolje. Ostali smo sami u sobi Ljubo. I zaista.. nadajudi se da du ga pronadi. Ljubo ustao i rekao da de odjuriti kolima po još vina. Ne znam zašto je to uradio. ostarjeli. dok smo sjedili za večerom. a novo nije mogao kupiti. znam da ti se priča sa Čedom. pa je Šljunčara još uvijek bila relativno pusto mjesto. — Ovdje lijevo — pokazao sam mu put. Ja sam bivao sve umorniji. predstavljali su dvije krajnosti koje zacijelo Ireni nede promaknuti: mlad. dvije sjene. Uglavnom. poletan. jer je bio izašao samo u lakoj vesti.. Dugo ga nije bilo. . Kao da je Ljubina odsutnost na nju djelovala poticajno. Ljubo se nasmijao. Nakon toga su se Sonja i Miki vratili i rekli da de odmah ledi. Delon je promrmljao nešto i izišao za njom. zaboravio na roštilj. o mojim knjigama. Nastao je kratak muk jer smo osjetili dvosmisleni ton Irenina pitanja. vitak i uspravan Delon i umoran. U dvanaest je otišla u spavadu sobu da vidi je li mala Jarmila dobro pokrivena. svejednako čekajudi što de se dogoditi. koja je. naši su pogledi potpuno bili okrenuti prošlosti. Rekla je posve jednako kao i Ljubo: —Ti? Poslije. zvanog Delon. Onda je u dvorište sišla i Irena. o Sonji. a onda se više nije vratila. Krenuo sam obalom. On je govorio sasvim tiho. poluzaboravljene događaje brižno pazedi da nemaju veze s njegovom i Ireninom zajedničkom prošlosti. sjenka uvrijeđene i svojeglave Irene Orešar. za razliku od Ljube. iako tek na pola životnog puta. da te traži Interpol. Irena. Ponudio sam se da du podi s njima. koji se nije vradao ved gotovo dva sata. — Da si u Legiji stranaca. a on je lagano uvezao kola u mali prostor za parkiranje i zakočio. Zabrinut za Ljubu. da trguješ drogom . stajali su korak-dva udaljeni jednog od drugoga i o nečemu razgovarali. ustao i nakon poduže šutnje rekao: — Ti? — Ja — otpovrnuo je Delon. okrijepljeni dobrim vinom. izišao sam van. Izgleda da nikamo nije ni išao. ali sam jednokratnih brakova imao svu silu. Otišao sam iza kude i na parkiralištu ugledao Ljubin automobil. još uvijek dobro izgledala. Bilo je rano proljede. Šljunčara je ved bila utonula u mrak. prodelav i razdebljali Ljubo Brabec. Sonja ga je izvela napolje da se malo prošeta po svježem zraku. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli. Stojedi obasjani crvenim žarom roštilja. kod obale. i da sam izvršio atentat na svetog oca? — nasmije se on i pritisne gas. Delon je vodio glavnu riječ. sjedio je u natrulom čamcu izvučenom na pješčanu obalu. jer su sve trgovine ved odavno bile zatvorene. o Mikijevoj pornozbirci. Ljubo je baš prevrtao bifteke na zažarenom roštilju kad je ravno pred njega iz mraka izronila visoka. ali je pomalo mučnu situaciju spasio Delon rekavši: — Nisam. — A da li se pričalo da sam u Rote Armee Fraction. kao da je Ireni i Delonu želio poručiti da im ne želi smetati i da im ostavlja slobodne ruke. Kad smo prešli prugu i našli se nadomak jezerskom naselju. živo se raspitivao o svemu što se u međuvremenu dogodilo.. Kao da mu je neugodno. u toj gesti kao da je bilo nečeg mazohističkog. bacao kamenčide u vodu i drhturio od hladnode. bili su to Delon i Irena. ali je ona rekla: — Ne moraš! Ostani. Njihov prijateljski zagrljaj priječila je pet godina stara sjenka koja ih je bila razdvojila. Delon i ja. a Irena je šutke otpila malo bijelog vina. Na žalost. jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. Cesta koja se pružala pred nama bila je ravna i dobra. koliko to naše ceste uopde mogu biti. o Jarmili i o svemu ostalom .

Dobivao je tako prilično slabe kopije trede. — Znaš li da su osnovali nekakvu partijsku komisiju koja treba ispitati moju odgovornost u vezi sa situacijom u tvornici opruga .— Znao sam da de se vratiti — rekao je a da se nije ni osvrnuo. Dakle. a u rujnu iste godine jedan noviji PANASONIC VHS. — Zato što sam takve jebene srede! U svemu! Prišao sam bliže i sjeo na rub čamca koji je tiho zaškripao. medija i žanrova. komocija i otuđenje. a ne objektivni promatrač. Jednostavnom matematičkom operacijom dobit dete količinu filmova koju je uspio pribrati nakon dvije-tri godine ovakve aktivnosti. nema dvojbe na što misli autor. otpivši dva-tri gutljaja. Candy Stripers i Cate Flesh. Mastersice su ga učinile neobično jakim u razmjenama. pa i pete generacije. pa je tako uspijevao dobiti i presnimiti bar dva-tri pornida tjedno. ona je crkla onog trena kad su pokrenuli tu morsku ideju. — I kako de se to završiti? — Ne znam — slegne on ramenima. Jedna je bila prazna. — Pišeš li sada nešto? — Pišem — otpovrnuh bez trunka volje da razgovaram o tome. Miki Grabar vidi "dekadenciju koju donosi preobilje. kao tri osnovne determinante ovovrsne percepcije". pa mu se događalo da neke filmove presnimi i dva. četvrte. — U tvornici opruga u osnivanju. — Svi mi to mislimo — rekoh. — Izvrsno — nasmije se on. pogotovo kad se zna da ga je napisao pasionirani poklonik. jest donekle pesimističan. Prijete i pokretanjem istrage. — Što? — Krimid. Prve pornografske filmove registrirane uz pomod tog visokotehnološkog čuda nabavio je presnimavajudi posuđene matrice. Bar si ti napisao onu knjigu. The Opening of Misty Beethoven. u videokaseti. kao da nasluduje moju prisutnost. — Pa. U svibnju 1983. stranici Povijesti pornografije. — Što se tiče tvornice u osnivanju. — Na koga misliš? — Od onog časa kad je pristala da se uda za mene — nastavio je kao da je prečuo moje pitanje — čekao sam na ovu nod kad de se vratiti i uzeti je natrag. u drugoj tek tredina tekudine. osnovni razlog kupnji ovog luksuznog artikla bilo je nadiranje pornografskih videokaseta.. — A je li — iznenada de on. VHS pornide presnimavao je na betu i obrnuto. Dakako. — Zašto misliš da de ti je uzeti? — upitao sam. — U osnivanju. uzimajudi onu bocu u kojoj je još uvijek bilo vina. VII. Užasno komplicirano ušnjiravanje oštedenog filma . Spazio sam kod Ljubinih nogu dvije boce vina. izbrušen stil i retorikom nabijena rečenica izdvajaju ovaj segment iz inače nepouzdanog i neujednačenog konteksta čitave knjige. Smatraju da sam izravni krivac što je cijela ta jebena ludorija još uvijek u osnivanju. Kritičko-esejistička obrada videopornografije čini posljednje i najbolje poglavlje njegove knjige. A Dirty Western.. pa se bez te naprave uopde nije mogao zamisliti normalan život pravog pornofila. izgubio je kontrolu nad gradom. Pa ipak. — Misliš da si jebene srede? — upitah ga. kako stoji na 282. pa čak i tri puta. premda mi to što je rekao uopde nije djelovalo neosnovano. Opdi zaključak u vezi s ovim najnovijim fenomenom u mnogostrukom i složenom isprepletanju pornografskih pojava. Kad je broj snimljenih filmova prešao stotinu. — Jebeš takvu korist. — Mislim. — Možda de ti i u tom žanru moja iskustva dobro dodi. ali mu je onda Delon donio iz Njemačke masters-vrpce sa čuvenim filmovima Devil in Missjones. Milan Grabar kupio je videorekorder SO-NY C9-Betamax. jesi li kriv? — Kriv sam što nisam sve ostavio i kao Miki Grabar počeo se baviti skupljanjem pornografskih filmova. Shvatih da je pijan. Pa iako je zaključak možda nekome nedovoljno jasan. Lucidna zapažanja. bilo je nekakve koristi.

tko najbolje puši. a još više aktera. Latasa!). Nakon sto dvadeset minuta projekcije. Slavnu Lindu Lovelace unižava na zabludu isfabriciranu od strane agresivne propagande. prebirudi po zdjelici s krastavcima. tvrdi Miki Grabar. Ljudi su radi pornida propuštali rođenje vlastita djeteta (vidi: slučaj M. Začudo. imaš li šta za poklopati? Nakon toga smo.u poluispravni češki projektor. dok je na ekranu trajao neizmjerno dug felatio. da vidimo kakav je rezultat — rekao je Bumbo. Bumbo je uzdahnuo i upitao Mikija: — Daj. budno pratio da mi ne promakne nešto od onih 7'3O" filma. Desiree Cousteau mu se dopada. ali nam zbog maratonske i dosadne scene ništa nije išlo u tek. piše dalje Miki. još se dobro sjedam. Mikijeva knjiga uopde ne spominje veliku . a danas. kako mi kaže Bumbo Zlatid. Miki Grabar daje osobitu prednost glumačkim potencijalima stanovite Vanesse del Rio. jer nikad nisam osobito dobro razlikovao zvijezde pornofilma. pa su se počela pamtiti imena režisera. danas. on. karizmatskom mladom damom. bogati. jer videorekorder omogudava manipulaciju iz udobnog naslonjača. koju zove punokrvnim. Naročito mu se dopada uvjerljivost kojom Madame del Rio glumi potpun užitak u najraznovrsnijim filmskim radnjama (ako uopde glumi!). dakle one oblike nepatvorene društvenosti koje je inaugurirala "osmica". Drugim riječima. u pomiču je počela funkcionirati neka vrsta "star-sistema". ostat de zapamdena tek po jednom dobrom oralcu u Dubokom grlu. u čemu leži otuđenje i ravnodušnost koju ti je donijela komocija i preobilje. negdašnji svojevrsni lokalni ministar za pornografiju! Obilje materijala. — Miki. jeli suhe krvavice i kisele krastavce. kad sam. radi pet do deset minuta projekcije. čime je automatski odstranjena mogudnost verbalne nadgradnje. Ali. nije se moglo ni pomisliti da bi netko zaspao. ali misli da je ograničena uskošdu svoga glumačkog dijapazona. doveli su gledaoca do svijesti o autorskoj razini u žanru. I što sad uraditi kad ti netko uvali četiri sata pornida na videokaseti? Gurneš stvar u rekorder i gledaš dok ne zaspiš. pa onda vratiš kasetu a da je nisi dospio ni pregledati. (Najnovija BASF E-300 kaseta na VHS rekorderu s LP projekcijom daje mogudnost desetosatnog kontinuiranog gledanja pornida. Bumbo je rekao: — Miki. daj ubaci načas drugi program. Alijenacijska narav recepcije videokasete. čime se dobiva tri do četiri sata raskošne full-color tonske projekcije. jer su na televiziji bile neke zanimljive emisije o turizmu. bio je prisutan i Bumbo Zlatid. mijenjanje kolutova i lijepljenje spaljene vrpce u polumraku dvorane za pornoseansu otpalo je kao besmislen štrapac. koje u filmu otkrivaju vlastite ponore zapretane seksualnosti. baš kad je Čelik fulao penal. ne mogu se upuštati. posudit deš mi tu kasetu da je doma na miru pogledam. što je čini podobnom samo za ulogu naivnih i pomalo stidljivih žena. tko ima kakve sise i slično. pticama pjevicama i životu kornjaša. Nešto kasnije. Kad te razvoj događaja na utakmici Željezničar — Čelik odvrati od scene u kojoj Serena puši nekakvom nabildanom tipu. sjededi na Oriolikovom trosjedu. laka nabavljivost i "posudbena protočnost". a ta zabluda. Zna se tko nema problema s erekcijom. Tako smo. događa se da posudiš tri sata pornida.) Brzinsko premotavanje. U vjerodostojnost male analize "glumačkih potencijala" aktera ovog žanra. koga je odumiranje pornoseansi nagnalo da i sam kupi videorekorder. Prema prostoru koji joj posveduje. kasetu se nije sjetio uzeti. jest napuhana veličina koja punu erekciju (iliti "mramorno usijanje" — pornofilski termin) može postidi samo uz upotrebu dublera. po Mikiju Grabaru. onda to znači da je pomiču definitivno odzvonilo. čije su dimenzije najimpozantnije. U danima filmsko-pornografske prahistorije. Uz mene i Mikija. agresivne ženke što umiju manipulirati muškarcima. koja je pridružena ovom poglavlju Povijesti pornografije. koja obično glumi snažne. jednog nedjeljnog popodneva kod Grabarovih gledali četverosatnu pornokasetu s tri ili četiri presnimljena pornida neujednačene kvalitete. zamijenio je elegantan potisak kasete i pritisak na daljinski upravljač. John Holmes. kad je odlazio. do temelja je uništila oblike društvenosti vezane uz gledanje pornografskog filma. piše dalje Miki Grabar. Lisu de Leeuw drži modnom. Recepcija pornida dobila je individualan ili komoran karakter. tko "svira harmoniku". za koju su bili zaduženi "komentatori". sisatim kubanskim oralnim strojem.

Supovac je krenuo redom. Bumbe Zlatica prema pornografskoj videokaseti iz alijenacijske naravi receptivnih okolnosti. Pomake u pornografskim pojavama. Potkraj 1983.zvijezdu Seku. smjesta du vam ga odvrtjeti. — Nekakav Matutinovid.. Nakon toga su otišli sa SONY-jem. istog je mjeseca na isti način kupio Nordmendeovu betu. Jedan od njih imao je dva zlatna zuba koje je neprekidno čačkao prelomljenom šibicom. Kabinet dr. konačno. zaposlio. a ta se greška. milijun briga i slično. možda i bolje. nemajudi kud. sasvim zbunjen. ukusa i tehnika. on promatra neovisno o pomaku koji je proživljavala naša generacija. — Jeste l' vi Milan Grabar oca Slavka? . ali zato nerazmjerno mnogo prostora poklanja sasvim osrednjim Kelly Nichols. — Izvolite pogledati pa se sami uvjerite. Dakako. ali je Miki za PANASONIC imao uredne konsignacijske papire. što je. Na koncu. druškane — dodao je šepavi — ta je stvar prošvercana. poveo u sobu. — Imamo prijavu da posjedujete videorekorder za koji nije pladen porez. moram nadopuniti Mikija Grabara sasvim autentičnom zgodom vezanom uz videorekordere i pornografske kasete. No.. — To vam je remek-djelo francuskog redatelja Jeana Vigoa. Zvučalo je sto posto šašavo! VIII. a više o seriji podmetanja kojima je Miki bio izložen radedi u lokalnoj radiostanici. Ostao je bez video-rekordera i platio poveliku globu za carinski prekršaj. tvrdedi da papiri vrijede za oba rekordera. ali indikativno pitanje: "Potječe li djelomična indiferentnost. Zatim su ga pitali mogu li udi. Nibelunzi. — Da — odvratio je Miki. Marleni Willoughby i Ericu Edwardsu. Pokazao ih je SUPovcima. što se i po strožim kriterijima smatralo stanovanjem u centru grada.upitao je onaj sa šibicom u zubima. a drugi je čudno hodao. mijene žanrova. Ako imate sat vremena. SONY C-9 bio je kupljen na crno. pa je Miki nakon mjesec dana dobio poziv od suca za prekršaje. dobije se svota koja nam je omogudavala da bez . ili bar smanjena strast. dobio na vrat djecu. Na takvo pitanje Mikijeva knjiga ne pokušava ni odgovoriti. Znate li da je to kažnjivo? — Znam! —rekao je Miki. S prvim dolaskom jeseni Sonja i ja preselili smo se u dvosobni stan u Buconjidevoj ulici. — Kakve pristojbe? — Drugim riječima. a Miki ih je. Nula iz laganja . a onda je onaj koji je čačkao zube rekao: — Čuli smo da imate i nekakve pornografske kasete. — Sigurno s radija? — pitao sam. čini mi se. ili iz jednostavne životne činjenice da je Bumbo Zlatid prevalio trideset petu godinu života. — Tko ti je to uvalio? — pitao sam ga radoznalo. godine u njegov su stan rano ujutro upala dva radnika SUP-a u civilu. — Iz vladanja — ispravi ga Miki. — Pa jasno! Ali ved du mu se ja osvetiti. da se oženio. Miki nikad na kasetu nije pisao naziv pornida. carina i druge pristojbe. Uistinu. čitajudi naglas: — Oklopnjača Potemkin. Možda mi se baš zbog toga čini opravdanim neobično. Destri ponovo jaše. punicu. Spakirali su mu SONY C-9 i dali mu potvrdu. Jednu metodološku grešku čini Miki Grabar u svojim istraživanjima. Kada se mojim i njenim nevelikim primanjima pridruže i honorari od književnog rada. — Poševit deš mu ženu? — Sestru — rekao je zadovoljno i počeo mi pričati o osvetničkim planovima. jer knjiga koje tragaju za neugodnim odgovorima i istinama ionako ima previše. ali ih nije uspio nasanjkati jer su u tim pitanjima bili rutineri. Odveo ih je do regala gdje je stajalo stotinjak kaseta i pokazao im što piše na hrbatima. Ta zgoda manje govori o pornografiji. očituje na dijakronizijskoj razini. trudedi se da prikrije šepavost. — Ne treba — promrmljao je šepavac. Mi iz Kronštata. nego broj i naslov nekog klasičnog djela. Caligarija. kao i obično.

— Jebo te. pa sam postao sam svoj odjel. ali sam to dopadanje držao kolegijalnom simpatijom. Živjeli smo dakle koliko-toliko normalno. Dalje ide ovako . ali jednom drugom prilikom. Bila je suzdržana. Nisam joj odgovorio što mi je Stanislav Ivančid. ovu šansu ne smiješ ispustiti iz ruke! — oduševljeno mi je tumačio Žiža Tomid. Ivek Podnar. a onda. ha! Ti bokca. neugledni lokal u Frankopanskoj ulici. bar u početku. Nakon provedenog natječajnog postupka. Višnja mi se ubrzo počela dopadati. i da ono što hode obično i dobije. imao sam Sonju... imala je kratko ošišanu kosu što se teško moglo nazvati frizurom. znaš da je! Pa zato mi je sve vrijeme izgledalo nekako poznato. ozbiljno umjetničko djelo. ali se stjecao dojam da zna što hode. upitao: — Čitali ste? — Da. Od neke bande dobiva zadatak da ubije nekog čovjeka. posjeo me u fotelju i počeo: — Stari moj. a Višnja je imala muža i kderku. umjesto odgovora. Živi sam u iznajmljenom sobičku s kanarincem. ali nismo mogli priuštiti sebi dvije stvari: automobil i dijete. uz litru i vodu. izložio svoju viziju krimida: — Ovo moraš napisati! Jedan tip krade li krade . ali su joj ubrzo rekli drugi. zatražio i kadrovsko pojačanje. možeš napisati da ga ipak na kraju dorkiraju. s posve odriješenim rukama. Premda je to pomalo narcisoidno. kad pišeš pravo. koji je krenuo u agresivnu propagandu svojih proizvoda. jer radi u tvornici kobasica. koja se željela iskušati u poslovima ekonomske propagande. Stevo Matid mi je. Inspektor nikako ne može udi u trag nestalim ženama. — Dosta. Jedini korektiv moga teksterskog posla bio je nepredvidljiv i hirovit ukus komi-tenta. Dakako. Stvar de ti malo izgubiti na snazi. — Stari. svi se smatraju kompetentnim pa te obasipaju morem zgodnih savjeta i preporuka. sve sam shvatio! — rekoh ispljunuvši komad sendviča sa salamom u košaru za smede. al' ne uspijeva! Ha. čim je saznao da pišem krimid. nasmijao se i.. je l' da da je izvrsno! Štos je u tome što mu plavci ne mogu ništa. Ali. počeo sam pisati krimid. velike smeđe oči i naglašene kosti lica. Pazi ovako! Jedan tip ubija žene uz pomod satare za meso. Milicija ga pokušava hapiti.. u restoranu jede kranjsku kobasicu sasvim neobična okusa . može deset posto od love? Pa nemoj mi redi da se takve stvari rade zabadava?! . Nakon tri tjedna sasvim spontano smo prešli na ti i počeli izlaziti na gablec u mali. pomalo stidljiva. — Ne moraš mi dalje pričati.. Naime. a onda se ljutito lupi dlanom po koljenu. ali to uradi dosta traljavo pa se izloži mogudnosti hapšenja. Drugog ili tredeg dana pomalo stidljivo me upitala: — Što vam je onaj Ivančid koji je napisao Prevarenog Mesiju? Pogledao sam je. Slušaj! Tip je profesionalac koji se bavi egzekucijama po narudžbi. kao i svi. Debeli. S tim krimidem. Jako mi se sviđa. Ubrzo su me lišili neugodnog skrbništva Iveka Podnara. a ne netko drugi. ha.prevelikih odricanja podnosimo troškove stanovanja u centru. za tu stvar imam fantastičnu temu koju sam nekod mislio i sam obraditi. onda te svi ostavljaju na miru. ali sam pretpostavljao da je. Bila je nešto niža od mene i godinu dana starija. jer se nitko ne želi pačati u "veliku literaturu". Zatim sam. Kasapi ih i odnosi u vredama na radno mjesto. Pričali su da je ostavila najbolji dojam na komisiju. Žiža! Nije li to sadržaj Samuraja? Žiža se zamisli.. jednog dana. napisat du takav roman. u moju je sobu došao nov asistent-tekster. — Čekaj. moram priznati da mi je godilo što imam suradnika koji čita moje knjige i kojem se one čak i sviđaju. dobivši velik budžet proizvođača prehrambenih artikala. U Jugo-spotu sam brzo napredovao. — Ideja je izvrsna. Osim toga. Pošto sam je uveo u posao i dobio prve upotrebljive rezultate. imao sam mnogo problema koje mi je pravila okolina. Negdje u prvim danima poznanstva s Višnjom Gorjan. Onda banda pokušava ušutkati njega .. kad nisam morao izadi sa Sonjom. Kad pišeš krimid. svršena studentica književnosti Višnja Gorjan. bilo mi je pomalo drago što je na to mjesto došla baš ona. ako te trta pred vlastima. premda u pogledu karijere nisam pokazivao očiglednijih ambicija. imala nekog modnog zagovornika. ali deš ipak imati u rukama izvrstan krimid..

Sjurila se niz stepenice. Zar misliš da du rađati sa četrdeset? — Ali. rekla je pomalo ravnodušnim glasom: — Nisam ti rekla da sam prestala uzimati pilule. Odmaknuo sam papire u stranu i pogledao je. Na jednoj je pisalo Apaurin. kad je skuhala kavu i stavila je na rub mog radnog stola. Jedne nodi. Ali Sonja je ved spavala. do dugo u nod grickao olovku. gdje bih. nešto što su mogle biti kartonske kutijice. — Mislim da nismo spavali ved barem mjesec dana. Gradska vrhuška juri naokolo i smišlja kako da namakne lovu ljudima za pladu i tako izbjegne val štrajkova.. Tada bi mi kuhala kavu i zanimala se dokle sam stigao. Rekao je da de prenoditi kod nas. — Otidi du u dragstor da kupim nešto za večeru — rekla je Sonja i obukla balonac. na tredoj Praxiten. A onda mi sine. Ruke su mu drhtale. na drugoj Phenobarbiton. jer se oko pola osam posve nenajavljen pojavio Ljubo Brabec. — A ono nakon premijere Jelačideve drame? — Pa otada je prošlo mjesec dana. u polumračnom hodniku zavukao sam ruku u džep Ljubina sakoa. Nije li tako? — Jest. Ali pusti me da razmislim.— Jebeš krimide. Te sam večeri mnogo ranije ostavio krimid. Čak i u zakonskom pogledu. tako da uopde nismo uspjeli shvatiti radi čega je došao u Zagreb. okupao se i ušao u postelju sa čvrstom namjerom da nekako popravim mjesec dana stare grijehe. — Uzmi moj auto! — dobaci joj Ljubo ključeve. Prošlog tjedna su ritljali Mikija jer je na lokalnom radiju pročitao izmišljenu želju radnicima Agroproma i pustio pjesmu "Sutra kad me više ne bude". poput svakog muškarca kad mu žena spočitne zanemarivanja te vrste. Osjedao sam se jadno. — Ved sam se zaželjela. Sonja je provodila večeri sa svojim društvom vradajudi se kudi kasno. sve je to isto! — razočarano mi je tumačio Bumbo Zlatid.. — Gubici su katastrofalni. — Zbilja! — rekoh snuždeno. Net ko nekog ubije. — A zašto? — upita me povišenim glasom. držedi u ruci čašicu vinjaka. jedva skidajudi očiju s teksta koji sam te večeri uspio ispisati. nagnut nad beznadno praznom bjelinom papira. Pokušaj mog samopotvrđivanja propao je i idude večeri. Izvukoh ih i pogledah. Pronadoh na brzinu sto hiljada. Ovaj moj nikad nede uspjeti kupiti kola. nismo još ni vjenčani! — rekoh posve glupo. Neki tip s opdinskog je urlao i tražio da Mikija smjesta izbace iz partije. Vratila se s neke bezvezne večere i bila dotjeranija nego inače. našto se ona nasmijala. Vratio sam se i sjeo pred televizor. ali mu pri tom ispadne gumb pa ga ukebaju! Piši radije pornide! Nastojao sam zaboraviti sve savjete i pokušao napisati vlastiti krimid bez žene samljevene u kobasice. — Mjesec dana! — pobunih se. pročitao si ih sve. sasvim je svejedno uzimam li ili ne uzimam pilule. — Živimo zajedno. a ni protiv večere nije ništa imao. vratih se u sobu i bacih lovu Sonji. — Nedu! — odvratila je i zapalila cigaretu. Razgovor je bio sasvim pesimističan i po tome je više podsjedao na opijelo negoli na liječnički konzilij. Na programu je bila nekakva kasna diskusija kompetentnih i mudrih glava o tome što sve treba poduzeti da se spriječi privredno rasulo zemlje. i ubojice s otpalim dugmetom. Stajala je pored Ljubina auta i vikala: — Nemam dosta love! Daj mi baci koju stotku! Otišao sam u hodnik i zavukao ruku u džep sakoa. Znao sam da je u njemu ostala bar jedna novčanica od sto tisuda. — Izvrsno! — razveselila se ona. ali se to pokazalo neobično teško. — Kad pročitaš jedan. Odmah po poslu zatvorio bih se u sobu. Zatim su mu rekli da je . nitko ne posluje rentabilno. a onda je nakon nekoliko minuta počela pritiskati sirenu automobila. Što se toga tiče. Ne sjedam se da sam tako nešto kupovao. To je isto kao da smo vjenčani. — Kako to misliš? — Mislim da imamo sasvim dovoljno godina da počnemo misliti na te stvari. Mislim da si mi trebala redi da više ne uzimaš pilule. Djelovao je zbunjeno i zapletao se u govoru. Čini mi se da je bila u pravu. a smirio se tek pošto mu je Sonja natočila vinjak. — Prijedi deš na spiralu? — upitah je. a Miki ljubomorno čuva onu svoju ragu od Spačeka . Onda osjetih nešto čudno pod rukom. — Sve odlazi u kurac! — rekao je nakon nekoliko minuta Ljubo. Izašao sam na prozor.

. sve mi se čini da je stari išao da se založi . pitaj ." Ma zapravo. da je Brambor živ. — Pričao si da ti spremaju nekakvu namještaljku u vezi s tvornicom opruga.. U direktorskom rangu sada sam predzadnji u gradu.. uglavnom ne razgovaramo — snuždi se on. referenta. — Spremali su se. je li prespavala kod vas? —Jest — rekoh odlučno. — Sa starim je isto kako je i bilo? — Ne razgovaramo . iznenadivši se i sam svom odgovoru. — Ali pomirio sam se s tim.. — Zamisli. Vidio sam da u ustima drži tabletu. — počne on. — Pa ne bi se baš moglo redi da napreduješ. znaš šta sam te htio pitati? — Ne znam. Ali ja sam rekao: "Ljudi. jer je vinjak bio pretopao. — A šta Miki kaže? — Ma pusti budalu! — odmahne Ljubo rukom. Nasmijao sam se i otišao u kuhinju po led. kao da gleda hode li se Sonja vratiti. Nisam trpio kad netko plače. — Likvidirana. Zaklinje se da de tipu potucati ženu. to ne znaš? — začudi se on. četiri čistačice. dvije blagajnice. A sa svakom pladenom cijenom činilo mi se da postajem sve vedi gad. pa demo večerati — rekoh. premda sam se pomalo bojao njegova pitanja.. Sada sam direktor Gradskih kinematografa. pogotovo ne prijatelj. sigurno bi mi smjestili. — Valjda. Ljubo ustane i priđe prozoru. hajde da se lijepo raziđemo ..Miki izbačen prije dvanaest godina. — Ni tu situacija nije ništa bolja nego u pogledu tvornice opruga u osnivanju. — Malo me zeza glava. . — Ne bi — nasmije se on pomalo usiljeno. Nisam znao što da mu kažem. Počela je izlaziti navečer. ali ne vjerujem da je to radi mene. Nagnuo sam se preko prozora i pogledao dolje. Iza mene je jedino Gradska tržnica. sada bih mu bio direktor! — A Irena? — odlučih upitati nešto što mi je cijele večeri bilo na pameti. — Plivadon — reče.. što njemu nije promaklo. — A tvoja tvornica opruga u osnivanju? — upitah ga nešto kasnije. — To je rekla? —Da. iako mi je sve bilo jasno. — Ma. Čini mi se da je malo živnula. Djelovao je malo mirnije i opuštenije.. — Pa. Šutio sam zatečen. — Što se tiče Irene . — I? — Rekla je da de prespavati kod vas i vratiti se u srijedu. Nego. Skinula je par kilograma i počela se dotjerivati. što de mi sve to! Nekad me zanimao uspjeh i bio sam spreman za njega platiti svaku cijenu. Izgledat de kao da je špijuniram.. Učini mi se da su mu oči suzne. Imam pod sobom dva kinooperatera. Pošizio je i rekao da de se on osobno pobrinuti da Miki izgubi posao. Plivadon što ga je zacijelo izvukao iz kutije Phenobarbitona mora da je počeo djelovati.. Prvi put sam na takav način lagao prijatelju i zbog toga sam osjedao dubok stid i kajanje. — Sad de ona. električara i nešto malo računovodstva. Da sam se branio. pa sam se tješio da ta mala laž može imati samo blagotvoran karakter. — To ima veze s Delonom? — Šta ja znam — promrsi on. — A. malo mi je neugodno. Ali što sam drugo mogao? Dobri stari Ljubo bio je u očajnom životnom periodu. — Plivadon! — nasmijah se. Ubrzo je došao za mnom i zatražio čašu vode. — rekoh mirno. — Prošlog utorka se spremala i rekla da ide u Zagreb kupiti neke stvari. — Pa. Prišao sam mu i pogledao ga. Zagledao se dolje na ulicu. a onda si sam natoči još pida. — A što je bilo s onom istragom? — prisjetili se iznenada.

a ja nove ploče Toma Waitsa i Brucea Springsteena. Jednom me ponovo zamolio da mu pričuvam nekakav povedi paket desetak dana dok se ne vrati iz Švicarske. kako sam doznao nešto kasnije. Ali. još jedanput odmjerimo snage. Jarmila je bila sretna i spokojna jedino u Ljubinoj blizini. gledajudi kako debeli majstor roštilja vješto raspiruje vatru. Miki i Delon su odjurili BMW-om u obližnje naselje da nakupuju vina. počesto sam se pitao što de mu fakultet. ali je on toliko navaljivao da smo obično morali smisliti nešto što de nam nabaviti u Francuskoj ili Italiji. propao! — rekla je tiho Irena i zagledala se u svog supruga. Ali. kruha. Oko sedam uvečer Ljubo bi počeo petljati oko roštilja i ribe. što je u njenoj vezi s Delonom moglo biti preljubničko? Pa prije no što se udala za Ljubu. — Strašno je ostario i. O tome da bi za to primio kakvu lovu. u kojima mu je nespretno pomagala petogodišnja kderka Jarmila. a završio je kao direktor Gradskih kinematografa. Sutradan sam navečer. godine bio je neobično topao pa smo se svakog tjedna redovito sastajali u Brabecovoj vikendici. Ne zanima ga posao. Otkako smo navradali u tu vikendicu. Znao sam to po tome što je. Sada sam znao. nije htio ni čuti.U razgovoru nas je omeo zvuk automobila koji se zaustavio dolje. obično svradao u Buconjidevu do mene i Sonje. bilo je to što je boja na njima bila toliko svježa da su mi se prsti gotovo lijepili za platno. on se samo nasmijao. odlazedi u Italiju. ne zanima ga ni mala . ali jednako tako nastavi: . Mi smo uljudno odbijali njegove ponude. odmahnuo rukom i rekao: — Ma pusti. Irena je zatražila alibi od Sonje.. otvorio paket i u njemu našao tri slike koje su po stilskim karakteristikama pripadale devetnaestom stoljedu. ne sjedam se da je Irena išta spravljala osim salate. Kad ne bi bilo Delona. Rujan 1983. U to vrijeme obično bi čistio ribu koju je tog dana upecao. — Završio? Ona se malo lecne i ugrize za usnu. da nam se javi i upita trebamo li što. umora i tromosti. kad čovjek malo bolje pomisli. Bile su potpisane ali mi ta imena nisu ništa značila. to valjda i sam znaš. uopde. pije iako ne bi smio. Sonja je sjedila u dnevnom boravku i čitala novi Start. stidio se svoje debljine. — Ima više od sto kila. pripremao granje za roštilj i bavio se drugim. Ono što me najviše zbunjivalo kod tih slika. ne baš osobito važnim poslovima. Prošlog tjedna je Irena prespavala kod nas. ljubomorno čuvajudi kuharske zadatke za sebe. plivajudi natrag. Ulazili bismo rano poslije podne u vodu i natjecali se tko de prije otplivati do šljunčanog otočida zaraslog u grmlje. Ljubo nije sudjelovao u natjecanjima. to je obična zajebancija! IX. značajno me pogledala i obratila se Ljubi: — Zaboravila sam ti redi. voda i kolača. poduzetan i ambiciozan? Proricali su mu sjajnu bududnost. obedavajudi nam dobru večeru. a Irena i ja sjeli smo na klupicu do same vode. Dobro raspoložen. pa se sasvim iznenada vradao. stavljao je u "pac". Pa i bez fakulteta živio je mnogo bolje od svih nas. Isto tako.. loče nekakve sedative što ih obično izgnjavi od Goge Jazbinšeka . hodala je s Delonom najmanje desetak puta! Delon se. mučen radoznalošdu. Sjedaš se kako je nekod bio pametan. Vratio sam se u sobu. Kad sam mu to poslije priznao i pitao ga kakve su to slike. nagađajudi kakvu de nam večeru spraviti. Gledao sam u stranice nezavršenog krimida i razmišljao o Ljubi i Ireni. svom snagom bacio na dovršavanje studija koji je prije toliko godina bio posve zanemario. Premda mu je to stvarno išlo od ruke.. puši iako su mu zabranili. I dalje je redovito na krade vrijeme odlazio u inozemstvo. Nekoliko časaka kasnije Sonja je ved vadila stvari koje je kupila u dragstoru. Ljubo poče pomagati Sonji. otputivši se u preljubničku avanturu. Onda je naglo prekinula posao. Premda se Irena svim silama trudila da je otrgne utjecaju oca. Sonja je tu i tamo naručivala kakav prozaičniji parfem. zatvorio prozor i svalio se za radni stol. ne zanimam ga ja. na ulici. Francusku ili Njemačku. bilo nam je svima jasno da se uz studije i nadalje bavi svojim misterioznim poslovima. Kupila je neke sasvim zgodne stvari. koja nas je ved odmorena čekala na otočidu i nagovarala da. pobjeđivala je obično Sonja. koristedi te tople ostatke ljeta za kupanje i duge večernje sjedjeljke na terasi pored jezera..

— Šta te briga za Čedu! — prosiktala je tiho. — Zapravo. — Irena. ovo "gimnazijski" tek je neobavezan relikt starih dana. Ali to je bila i njegova krivnja. Valjda je opsovao onako opdenito. jer je taj glas pripadao Arleti.. Pored ograde stajala je debeljuškasta.. — Pa ništa. Jučer sam ustanovila da nema pojma o tome tko je na čelu Sovjetskog Saveza ..— Bojim se da jest. ali se nije potrudio da mi objasni zbog čega je opsovao. ništa ga više ne zanima. nije me briga.. Pao je ved mrak. — Nemam prava da prosuđujem. ne bez namjerne zlode u glasu. ljetno odijelo. Zapravo. da je onaj kod roštilja ne čuje. kome sam bio prijatelj i vjenčani kum. da nekom može koristiti.. i slično .. svakako! Uđite! Gdje su stolice? Irena. — Ljubo. Ignac Feješ. nosio je bijelo.. sa slamnatim sombrerom na glavi. na kakav sam to optimizam mogao i smio računati? — Možda bismo mu trebali malo više pomodi? — rekao sam. nasmijana Arleta Kralik u širokoj haljini od jeansa.. tek nešto puniji od Arlete. Onda je jedna od one dvije krupne sjene rekla: — Osjetili smo da fino miriše pa smo došli! Ljubo je skočio kao oparen. a onda se iz tuđine vratio njihov Heathcliff s punim prtljažnikom falsificiranih umjetnina i definitivno im pomutio mir zajedničkog života. a onda mi se unese u lice: — Zar misliš da ne bih smjela? — Ne znam. — Kako da mu pomognemo kad je ved odavno sam na svom putu? Zar misliš da se toliko puta može iznova započinjati . bijeli šešir i elegantni štap za šetnju. kako mi se činilo. škartirala na sve vijeke vjekova. Arleta. Ljubo se uspaniči i razjuri dvorištem: — Svakako. osim roštilja. A i Čedo zna . oni su oboje pokušali svojim čudnim brakom zaboraviti prošlost i smiriti se. komarci de! Ovamo.. — Hodeš li ga ostaviti? — upitao sam je iznenada. Jedino mislim da bi ga to dotuklo do kraja . Bilo mi je teško slušati takve stvari o prijatelju. zbog svega što ga je okruživalo. Ona bijesno ustane i okrene mi leđa. Jer. Dakako. na žalost.. Irena — otpovrnuh. Ti to znaš . — Jebi ga! — rekao je Ljubo i pljunuo na pod. Rujan je bio tako topao da je naselje pored Sljunčare još uvijek bilo puno turista. ona ga je. Bila je to Arletina šestogodišnja kderka Ines. gospodine Feješ? Tada smo opazili da je s Arletom i Ignacom izronila i mala sjena koju do tada nismo primjedivali. Misliš li da još može nešto uraditi. jer mi se oduvijek činilo da poraz svakog od mojih prijatelja oduzima i meni pravo na optimizam. udovici pokojnog Jaromira Kralika. a žar s roštilja nije bio dovoljno jak da im razaznamo lica. pide! Dajte pogasite svjetla. jer gimnazija nije više postojala. a onda spretno stavlja očišdene smudeve. baš pored dvorišne ograde. Druga povelika sjena pripadala je njenom pratiocu koga je držala ispod ruke — debelom i pomalo smiješnom gimnazijskom profesoru književnosti Ignacu Feješu. pogotovo subotom uvečer.. Stajali su neko vrijeme i promatrali roštilj. . Pogledaj ga. znajudi da ona. Šutjeli smo i gledali zajedno u ribu koja je na vrelom roštilju polako dobivala zlatnu boju. nije osoba kojoj treba postavljati takva pitanja. možemo li? — upita ga pomalo bojažljivo Arleta. pa je tako pomalo podsjedao na uhranjeni pandan von Aschenbacha. Ali. prijateljici koja ga je pet dugih godina izbjegavala. U taj čas gore na parkiralištu zatrubio je BMW i Irena je hitro otrčala da pomogne Mikiju i Delonu unijeti provijant. koji je ravnomjerno naginjao iz boce rizlinga. Šutio sam i gledao ga kako premazuje vrelu rešetku roštilja.. Sada je gledala prema onom mjestu gdje su se cvrljili i pušili poveliki smuđevi pod nadzorom njena muža. ovamo! Što pijete. Ona se zbuni i zavuče ruke u duboke džepove svoje ljetne prugaste haljine.. a mi smo ih držali običnim prolaznicima.. Polako sam krenuo prema roštilju i sjeo na klupicu do Ljube Brabeca. A onda su lijevo od nas zastale dvije krupne sjene. da može napredovati . Novine nije otvorio godinama. svjetlo! — vikne Ljubo i časak kasnije čitavo dvorište blještalo je rasvjetom električnih žarulja. ništa — rekoh ravnodušno.

Prisjetili se LaCarreova Karle koji je pušio samo Camel. a onda mu se obratila zvonkim glasom: — Dobra večer. Sonja me zagrlila i prošaptala mi na uho: — Čak ni pet godina nakon Bramborove smrti ne mogu zamisliti tu nadutu profesorsku kreaturu pored naše Arlete. premda sam željno čekao ponedjeljak. što sam. Okrenuo sam se njoj.. — Pa vi mi laskate. bio je mojih godina. našto se on razvedri i počne se zadovoljno cerekati. na izlazu iz vikendice. Jaromira Kralika. majstor kurtoazne konverzacije. pa sam mislila. a deset godina stariji prof. kao i svi drugi. dakako. Je li ta ljubaznost bila proizvod njegova karaktera i kulture. sva moja nagađanja bila su jalova. Da nije tko otkucao kako sam pričao političke viceve. nisam uspio otkriti. pojavio se Delon. ugledavši mene. privio je uza se i poljubio u usku. Još sam je volio. čije je ime bila balkanska varijanta Johna Smitha. a mala je prišla i pogledala kudedomadina u oči. neodoljivo mi se namede jedna literarna asocijacija. pa tu je i dragi kolega pisac — redi de profesor Feješ. . trebamo vas zakratko. Primio me čovjek koji se zvao Marko Markovid. sa zahtjevom da vas ispitam. mogli su me i sami ispitati — primijetili. Budala nije ni primijetila ironiju u nategnutoj usporedbi. Znate. onog iz Smrti u Veneciji — dodah. Mala je imala lice svog oca. Kasno uvečer. Ali. sasvim jasno. privivši mu se bliže. Sve one koji su govorili o "briljantnom nervu za stil" držao sam. — Zar ti nisam rekla da deš se i Ljubi i Stanislavu dopasti? — prišapnula mu je Arleta. Ali sam sada uredno prijavljen u Zagrebu. ali mi se ta asocijacija učini beznačajnom. što se tiče literature. vjerojatno stoga što je spadao u profesore koji još nisu dospjeli pročitati roman Thomasa Manna. — Vi ste sve do lani bili prijavljeni u N. Sjeo sam i upitao ga smijem li pušiti. s kolegom Feješem morao sam biti vrlo ljubazan. striček Ljubo! Vidio sam kako je Ljubi zatitrao neki čudan izraz na licu i kako su mu zadrhtale ruke. — Dobio sam dopis vašeg bivšeg SUP-a. gospodine Ivančicu. briljantnim magarcima. Ljubo. lijepo — rekao je svečanim glasom Nacek Feješ. podsjedate me na Gustava von Aschenbacha.. običavao raditi. — Baš mi je drago što demo se upoznati. Da mi nije slučajno stradao kakav bliži rođak? Da me možda konačno ne zovu zbog onog političkog romana koji je kritika pohvalila? Ali. u službenoj hijerarhiji nisko pozicioniran. Rečenog dana popio sam apaurin (da budem mirniji) i javio se u tu i tu sobu GSUP-a. — O. — Jesam. doduše sivo odijelo i bio vrlo ljubazan. pročitao sam vašu novu knjigu i držim da imate briljantan nerv za stil. To je bilo suvišno jer mu Arleta ništa nije zamjerala. ili pravilo službe. — Zašto da ne? — nasmijao se Markovid i ponudio me svojim Camelom. Markovid mora da je bio običan službenik. Ignac Feješ nije mogao imati pojma o zgodama i nezgodama naše mladosti. "Što li sam uradio?" — presiječe me to neugodno pitanje koje čovjek neminovno postavi sebi čim SUP pokaže interes za njegov privatni život. — Sjajno! — rekao je. — Sjednite. — Pa. kad smo ved susjedi . Deset dana kasnije dobio sam poziv da se javim u ured broj taj i taj u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove. Taj čovjek. — Lijepo ste to uradili. pozdravi! — rekla joj je Arleta. — reče on.— Dušo. kad smo otišli na počinak. — Gledajudi vas ovako pored vode u bijelom. Ljubo. odi u kudu pa se igraj s Jarmilom — obratila se Irena Arletinoj kderkici i povela je za ruku. a onda se. — Znaš. nosio je besprijekorno. — Naravno. druže Ivančicu. dan kada du ponovo vidjeti Višnju. Nacek ima tu stotinjak metara dalje kudu. Feješ me pogleda s tupim nerazumijevanjem. prepoznavši valjda Arletu. jer sam znao koliko je Ljubi važno to što je njih troje došlo da ga posjeti. Gore. — Vidi se da imate smisla! — Dušo. Zar nešto nije u redu s mojom prijavom boravka? — Ma kakvi! — nasmije se on. povukao natrag u kudu.

da...com . kao da su izvađena iz srednjoškolskih udžbenika stranih jezika. — A da sam ga i pitao. kolovoza u sedam uvečer?". a onda mi. Stresoh se od nelagode. "Kad se ved odazivao na to ime. — Aha. — Onda se tu ne slažu vaša izjava i izjava vaše majke — namršti se ponovo Markovid. — Reci odmah! elbookers. — Da. čini se. ispričavši se što mi je oduzeo toliko dragocjenog vremena.. A to da bi se razumio u falsificiranje starih majstora . premda je odgovor koji sam dao bio točan. svejednako buljedi u papire. Kad sam napustio SUP. Nakon toga me gnjavio još dvadesetak minuta pitanjima poput: "Sto ste radili 20. zbunilo.. — Zašto mislite da vam ne bi rekao? — Naprosto zbog toga što je takav čovjek . — Je li vam ikad pričao o tome kojom se vrstom posla bavi i radi čega tako često putuje u inozemstvo? — N. Bilo je to pitanje kojeg sam se od samog početka pribojavao. Poznajete Čedomira Kralja. što vam je tu čudno? — A da to nije možda bilo — pogleda me Markovid onako iskosa.. — Miki. Nije — zbunih se i zamucah... Neka su od tih pitanja zvučala besmisleno. nije nužno da budete kokoš! — Pa nije ... — Spominje nekakav paket koji ste čuvali na tavanu. oca Miroslava. u Zagrebu.— Nisu! Ovako je po zakonu. — Poznajem. ali se razumio u trgovinu slikama. bez stalnog zaposlenja i boravišta . — Delona? — prekinem ga iznenađen. — natmuri se Markovid. — Što je učinio? — upitah ga naivno. da vidimo. postavi novo pitanje: — Je li vas ikad zamolio da mu pričuvate kakve stvari? — Kako to mislite? — upitah ga prilično zbunjen. srčanu bolesnicu. Ovdje piše i to da mu je nadimak Delon. — To je bilo dvadeset metara šarenog ligeštul platna. Što se to dogodilo s Delonom? — Pričat du ti u petak kad dođeš. zacijelo mi ne bi rekao. "Znate li možda njegovu adresu u Bernu?". što je oduvijek bio mitoman koji voli širiti oko sebe tako neke misterije i nepoznanice .. jasno da nije! — potvrdih kako bih ga udobrovoljio. pa poče prekopavati po papirima što su ležali pred njim... da . — Ligeštul platna?! — Da. — Čedo Kralj ni kad u ruci nije držao slikarski kist. Gnjavili su moju sirotu majku. — Čekajte! Pa vi ste najbolji prijatelji! Mora da vam je pričao čime se bavi? Nikad ga niste zapitali otkud mu toliki novci i na temelju čega tako dobro živi? — Nisam ga nikad pitao — rekoh kategorički. koja se oduvijek bojala milicije. — Nisam — otpovrnuh prilično sigurno. što je njega. — Kakvom SUP-u? — Tu.. "Jeste li ikad u ruci držali slikarski plagijat?". — Ma šta nije zgodno! — protestirao sam. — Da. koji je od Delonovih filmova najviše volio?". upravo sam bio na SUP-u . — Je li uhapšen? — Nije — otpovrne on. — Tako! Jeste li skrivali nešto njegovo? Dakako da sam skrivao. Da biste prodavali jaja... rođenog 1948. pohitao sam do ureda i odatle nazvao Mikija Grabara. Nije zgodno preko telefona. misledi valjda da de taj zagonetni pogled slomiti moju obranu — dvadeset metara slikarskog platna s falsifikatima starih majstora? — Šta to pričate! — pravio sam se blesav. — Možda se nije razumio u falsificiranje starih majstora. Nakon posljednjeg pitanja me otpustio. to! — zinuh kao da sam se tek sad dosjetio. ali sam držao da mi prijateljske obaveze nalažu da i to prešutim. — A što je to rekla moja majka? — upitah prilično drsko. i one u uniformi i one u civilu.. Dakle..

— Misliš li da de ga Irena zaboraviti? — Mislim da hode — uzdahne Ljubo. njegovi prijatelji. — Ah. Delon je moj prijatelj. bilo je stvarno malo. Ali. — Kad ne bi bila u pitanju velika lova. — Sam? — upitah ga. Moglo bi to nekome postati sumnjivo. gdje je god to mogude. nego parajlije. — I što sad? — pitao je Miki. trgovina sitne bižuterije u Amsterdamu. baš ništa. valjda zbog toga što nisam pokazao više radosti. meni bi sve to izgledalo poput duhovitih smicalica. nakitom i antikvitetima. — Znaš. Vjerojatno stoga što sam držao da je svojim lukavim smicalicama uspio nasamariti one koji drugo i ne zaslužuju. nisam imao pojma zbog čega su ga pokušali uhapsiti. lažne antikvitete i slične burgije nije mogao vozati raju. Tko zna što je od svega toga bila istina. Prodajudi plagijate. budem što moralniji. Iza vrlo visoke Delonove platežne sposobnosti i standarda stajale su razne mudke sa slikama. Muž i mala popodne odlaze k njegovoj sestri u Liku . mislim da du modi izadi. Vješte kopije njemačkih majstora prebacivao je iz Rima u Njemačku i na uspješan način rješavao ih se u Bonnu i Miinchenu. koje je prenio preko granice i spretno ih unovčio... — Molim? — rekoh iznenađeno. Uglavnom. a ona se snuždi. i nije li se iza toga krila još neka mutnija rabota! Kad sam te godine prvi put vidio Wendersov film Prijatelj iz Amerike. bududi da nisam odgovorio. svakako — uzmucah se. — Pa toliko je puta odlazio. — Misliš zbog Irene? Pocrvenio je i bez riječi kimnuo glavom. Vjerojatno se više nede modi vratiti u Jugu. na Ljubinu žalost. . da . Dapače. — Pogotovo to ne bismo trebali raditi mi. Spustio sam slušalicu i zagledao se u prazno. kao i neka mala tiskara u Tiibingenu. Irena nije zaboravila svoga Delona. Ali. O stvarima koje su me zaokupljale nisam znao ništa. moram priznati da mi je počeo još više imponirati.— Dobro — uzdahne on i malo posuti. ponovni odlazak Delona rastužio je čitavu klapu. Čedu Kralja nisam mogao osuditi. ne primjedujudi Višnju koja me radoznalo promatrala. dakako. Izgleda da je uspio prijedi granicu i otidi u Švicarsku. ali nam je stvorilo kakvu-takvu predodžbu o njegovim uvozno-izvoznim poslovima. — Stanislave! Stanislave! — zazove me tiho Višnja. ponajprije stoga što se činilo da je taj odlazak definitivan. bez obzira što uradio. a onda me. Ono što smo preko jedne supovske veze Goge Jazbinšeka uspjeli doznati o grijesima našeg druga Cede Kralja. pomalo me stid — govorio mi je jedne večeri na Šljunčari Ljubo Brabec — ali izgleda da je jedino meni konvenirao njegov odlazak. Jedan domadi "umjetnik" izradio mu je desetak vještih ali nepotpisanih Edgara Maxencea. gdje su se tiskale grafike Miroa i Kleea. a još sam manje znao hodu li ga ikad vidjeti. ali im je on ved bio zbrisao. — Što de biti.. ne treba previše čačkati po toj stvari — upozorio nas je Gogo Jazbinšek. — Oduvijek smo znali da se bavi nečim sumnjivim. lupne po ruci. — A nego s kim? — I što de sad biti? — Šta ja znam — ljutnuo se Miki. Neke domade antikvitete neovlašteno je prenio preko granice i "utopio" ih u Italiji. bez obzira na to koja ga evropska policija traži! Premda sam se inače trudio da. bit de... nije bilo tako. Treba li ga zbog toga osuditi? — Jebe se meni! — otpovrnuo sam. Spominjala se njegova antikvarnica u Dijonu. umjetninama. s krivotvorenim potpisom. kako pokazati radost kad ti prijatelja progoni policija? A možda i Interpol? X. — Neki dan su htjeli da ga uhapse. Nisam imao pojma čime se Delon bavi. — Dečki. učinilo mi se da bi moj prijatelj Delon mogao biti nešto slično onoj mračnoj i zagonetnoj egzistenciji koju je igrao Denis Hopper. — Ona tvoja ponuda za večeras . Valjda de ga zaboraviti..

. To je čir — propentao je Ljubo. bila je porazna. Pomogao sam mu. mirišljave pljeskavice. U Startu. a onda je krenuo brzinom koja je za onakvu cestu. Ljubo je iznenada problijedio. — Kakav čir! Pa čir su ti izrezali — uvjeravao sam ga. godine izišao je iz tiska moj prvi krimid pod naslovom Svjedoci vole slatko u nakladi od osam tisuda primjeraka. Miki je zaustavio kola i zatrubio. Miki i ja smo ostali u toplom bolničkom hodniku da vidimo što je to s njegovim želucem. Izdanje je bilo luksuzno. bili su moji prijatelji. — Želudac! — jauknuo je Ljubo i srušio se na pod. Žiža Tomid nije uspio pročitati roman jer je dovršavao scenarij za svoj prvi film. Kritičar Vjesnika priznao mi je vještinu. — Nije. na moju štetu. dakako. uhvatio se za želudac i počeo uzdisati. osim mene i Mikija nitko nije došao. koji je uz poeziju pisao i kritiku. nego o kojekakvim bezvezarijama. Usput smo skliznuli u plitki jarak." Bukva mi je rekao da mi je roman za pet. — Brzo u auto! — viknuo je Miki. dežurna kritičarka me nazvala "konvertitom koji je izdao najelitniju i prišao najprofaniranijoj vjeri". Nekoliko dana prije Nove 1984. Olakotno je u svemu tome bilo to što je po ovakvom nevremenu cesta bila sasvim prazna. dok je on pekao hamburgere na vreloj teflonki. Višnji se krimid dopao. Mladi kritičar Studentskog lista sravnio je taj roman s najblistavijim stranicama R. Ljubo je bio sam jer Irena nije htjela voditi dijete na izlet po takvom vremenu. Jedva se probivši kroz medavu. a glasila je doslovno ovako: "Ne okani li se Stanislav Ivančid jednodimenzionalnih importnih igračaka. s koloriranim ovitkom na kojem je bila polaroid slika revolvera i "sacher-torte". Na prozoru se pokazao Ljubo i mahnuo nam da uđemo. tvrdo ukoričeno. ali ona nije bila nikakvo mjerilo jer joj se ved unaprijed dopadalo sve što bih uradio. ali mi je spočitnuo da "knjiga pokazuje beznadnu odsutnost metafizičkog zadatka". čitljivost. Auto je plivao po skliskoj cesti. pod ironičnim naslovom "Svjedoci vole slatko a publika bedastode". Snijeg koji je bivao sve viši i neprijateljsko zavijanje vjetra budili su u nama osjedanje samode. izdvojenosti i izgubljenosti. a gde je tu onaj opojni. Doajen srednje kritičke generacije pronašao je u mom krimidu simpatičan "exercice de style". Stojko Milid. gdje su ga odmah preuzeli i smjestili na odjel. zanosio se u zavojima. medavu i led bila u najmanju ruku preopasna. Ali. kako je bilo izuzetno hladno i kako je u subotu popodne počeo padati snijeg. koje je bilo moderno zvati hamburgerima. ali smo ipak u rekordnom roku dopremili Ljubu Brabeca do Gradske bolnice. povijest hrvatske literature smjestit de ga na koju od svojih margina i arhivirati kao onog koji je zadana obedanja iznevjerio. ali da on vjeruje da du se sada napokon vratiti pretencioznijim oblicima. Miki je jedva uspio upaliti Spačeka. kojima sam poslao po primjerak knjige i s kojima sam se trebao nadi na Sljunčari ved sljedede subote. ali su prve recenzije bile porazne. Chandlera i Rossa McDonalda. — Moramo u bolnicu! — U bolnicu! — zacvilio je Ljubo. Sva obala bila je pokrivena snijegom. iz sasvim prijateljskih razloga nije napisao ništa. a jedan beogradski kritik patetično je upitao: "Dobro. — Je l' ti bolje? — upitao je Miki i uključio slabo grijanje Spačeka. razmjestivši pribor i otvorivši bačvu piva. napetost i dopadljivost. Oni od kojih sam najviše očekivao i koji su me znali izvudi i iz najvede potištenosti. Nakon drugog hamburgera. Nismo pričali o mom krimidu. Onda su na stol došle tople. Knjiga se dobro prodavala. pregazili mačku. očešali zaprežna kola. Prešli smo preko smrznutog putida i zastali na terasi. gdje se nastavio bacakati i stenjati. Miki i ja smo promatrali zaleđenu vodu. Mora da smo bili jedine budale u čitavom naselju. a voda Šljunčare zaleđena. nešto kao kad bi etablirani slikar u dokolici sačinio mustru za tapete. Umotali smo ga u deku i teškom mukom ga odnijeli do automobila. — Što ti je? — skočio sam i oborio sa stola bocu kiselih krastavaca i tanjur s hamburgerima. da mu ime i ne spominjem. Sjeli smo u topli dnevni boravak i. ali se ipak održavao na njoj. — Ovako bedast izlet nismo ved dugo imali — rekao je Miki i počeo postavljati tanjure na stol.XI. prepoznatljivi miris i dah našeg tla?" Konstatacija najvedeg među našim kritičarima.

kad god mi dovezemo Ljubu. telefonirao u Zagreb. a bolnice gradi samodoprinosima! — Franjo. živite kao zadnji praljudi. obično sve izdrži.— Znaš šta sam mislio sve vrijeme? — gorko se nasmijao Miki. Premda sam bio prestar za takve oblike sentimentalnosti. imali su jedinu manu koja se sastojala u tome što se barem na polovicu njih nije mogao dobiti lijek. — Čir mu je recidivirao — odvrati Gogo. Mogao ti je prepisati ljetovanje na Sejšelima. osim moje. Majka mi je poslala mali paket u Zagreb. unatoč žaljenju i jadikovanju na ovu ili onu stvar. paketid je djelovao dirljivo. Na torbici je pisalo: "Stanislave. — Je l' to opasno! — razljuti se Gogo.. polako je hodala i vrlo brzo se umarala. ne mislite na zdravlje nimalo. Zalila. a kad se nešto dogodi. mislim da mu je cijena ambalaže veda od prodajne cijene. Upitno ga pogledah. Poslat du vam kavu po sestri. nismo se mnogo obazirali na njene teškode. Zec je bio kupovni. U torbici se nalazio smotuljak novčanica mamini zaostaci od mirovine. Navikli na to da. nakon duge i bezuspješne potrage.. pa bi bio isti kurac . a ne tako da te svi susjedi mogu čuti.. teškode s disanjem. molila sam te da protiv režima govoriš u pola glasa. Vradala se kudi s obiljem recepata za sve nove i nove lijekove. boga im jebem! .. — Šta je s njim? — upita ga Miki. a ima batrljak od želuca . pored nekih sitnica. nakon čega bi razgovor o zdravstvenim teškodama ukudana obično bio završen. se na bolove. prokrstario kolima čitavu regiju. bio bijeli sintetički zec s bijelom torbom oko ramena. Lijekove je obično nabavljao tata. a svugdje mi kažu da se taj lijek ne proizvodi ved šest mjeseci. — Krepat du prije svih vas jer rintam kao konj! — govorio je otac.. Raspitao bi se prvo u dvije gradske apoteke. u potrazi za lijekovima. Sve su majke iste. — A zbog čega nema Brinerdina? — Šta ja znam . Majka nije bila osobito disciplinirana bolesnica. koji se samo nasmijao i potapšao me po ramenu. zajebavate se naokolo.. ti si dežuran — dobacio sam Gogi Jazbinšeku.. Kutinu. — Pa neka me čuju! Ovog du trena pisati Saveznom izvršnom vijedu i poslati ih u onu stvar.. i na koncu nazivao izravno proizvođača. čuvaj bijele pare za crne dane". majmuni! Sedmo poglavlje I. onda krotko pitate liječnika — je l' to opasno? — Pa. — Režim koji je brigu za čovjeka proklamirao kao osnovno geslo. ali je torbica bila djelo majčinih ruku. Sonja je bila ljubomorna. Recepti u kojima svaki kronični bolesnik vidi garanciju zdravlja i nada se od njih konačnom razrješenju svojih problema. U paketu je. Ma kurac du vam poslati kavu! Poslat du vam čaj s limunom. Čekajte tu još koji sat dok obavimo pretrage. — Jebo te. Ubrzo se na hodniku ukazala prilika dežurnog liječnika. pa du vam redi. —Je l' to opasno? — prekine ga Miki. ne može osigurati lijekove. odlazila je kardiologu tek kad bi prigustilo. — Dečki. je l' opasno? — Svaka ludost koju napravi s tim komadidem želuca opasna je. moja je bila najbolja! Stanje s majčinim srcem nije bilo briljantno. a ja sam je utješio riječima: "Sve su majke iste". a onda bi. Beograd. — Mislio sam kako je po istom ovakvom vremenu poginuo Brambor. Onaj tvoj idiot od liječnika prepisao ti je Trasicor. — Pizda mu materina! — tresnuo bi stari ostatkom recepata po stolu. — A kako i ne bi kad živi kao kamikaza! Puši i pije više nego ikad. premda sam čvrsto vjerovao da nije tako. Pa što ga ne prodaju u rinfuzi.

— Znaš da sam privatni obrtnik i da me mogu zajebavati. pa onda rezignirani apolit. proljevom ili nekim drugim želučanim tegobama. — A zbog čega bi drugog izbjegavao brak? — Zbog hiljadu drugih razloga! Što ako sam. Netko bi možda pomislio da je odlaskom u privatni sektor oslabila njegova izvorna radnička klasna svijest. Je li tako? — umiješao se u razgovor otac. — Ako si peder! — izdere se otac. mama je i dalje držala da sam savršen sin. ujutro natašte. koje nisam mogao podastrijeti roditeljima. pa dete shvatiti da je krajnje vrijeme da spasite sebe i svoje ukudane. pa vjernik katolik. — Nemoj. — Valjda zbog tih neprijatelja nema tvog Trasicora u apotekama — rekao je otac mami. ali s ovima na vlasti više ne pušem u istu tikvu — odgovarao joj je otac. Evin ideološko-politički curriculum vitae bio je uistinu neobičan. — Šta ti znaš! — odbrusio mi je otac. — Sa svakog sastanka dolaziš ljut i nervozan. ali možeš onog njenog brata. — Ja sam ostao dosljedni ateist. Zar ti nije vrijeme da se ženiš? —As kim. ali su katkad završavale žgaravicom.U rječnik moga oca. mislim da bi propala u zemlju od stida. ali meni se činilo da je to zbog sasvim nesređenog stanja u raznim vitalnim područjima života. koji je nekod o akutnim društvenim problemima i neuralgičnim točkama današnjice govorio sasvim konstruktivno. Raznorazne tetkine terapije obično su pozitivno djelovale na mamine kardiovaskularne tegobe. čudne poredbe i rezignirani uzdasi. pomiješan s jabučnim octom. . govorila je: — Gospodo Ivančid. — Pa ne razrezuje SK poreze! — rekoh zajedljivo. Što se tiče aritmije. peder? — rekoh ljutito. u ovim teškim vremenima. dakako. — Za tvoj tlak svakako bi bio dobar čaj od blitve i žalfije. što je za majku normalno. ali mi je sve više zamjerala jednu stvar: — Stanislave. — Onda. — Kako možeš biti tako siguran? — podigao sam glas. A za to nema dovoljno hrabrosti. pa čak i marksističko-lenjinistički. mami je bilo teško držati se liječničkih uputa. — Gospon Ivančid — govorila je mom starom dok se vradao s napornog fizičkog posla (koji je nazivao: horbanje ili rintanje) iz radionice — evo pročitajte si Kulu stražara. mama? — O Bože me sakloni! Da te samo čula tvoja Sonja. Za to beskonačno otezanje pred bračnom lukom imao sam svoje privatne razloge. Inače. vrativši se s partijskog sastanka. sve su više prodirale nepristojne riječi. — Kako? — Pa mogu mi nabiti užasan porez. ona je od oduševljene afežejkinje postala umjereniji aktivist Crvenog križa. susjeda za koju je otac govorio da de na kraju biti toliko stara da de je iz humanitarno-zdravstvenih razloga morati ubiti. — Upali državni neprijatelji u apoteku i maznuli Trasicor! — Franjo — blago de majka. to vam je sve od pjega na suncu i od tih silnih atomskih pokusa. Ako ti to škodi zdravlju. koji je ista takva vucibatina kao i ti. — On se ne želi oženiti jer je brak odgovornost. jučer sam doznala da valja jesti mnogo peršina i celera. nije red! Pa i ti si bio jedan od graditelja ovog društva. na primjer. — Siguran sam jer te poznajem! — odvrati on. Kako nije mogla nabaviti sve lijekove. sada penzioner u istoj rajonskoj OOSK. — Čuo sam da naokolo svašta laješ! — rekao mu je jednom drug Brabec. imaš trideset šest godina. a uvečer samo kefir s nasjeckanim češnjakom. ne možeš uzeti Sonju. — Ana moja — rekla bi tetka iz Zagreba. da bi završila kao svjedok Jehove. ti nisi normalna — naljutio se otac. Ti znaš da zbog našeg nezadovoljstva najviše likuju naši neprijatelji. ali je zato bila revna i disciplinirana što se tiče uputa koje joj je slala njena sestra Livija iz Zagreba. zašto se ne ispišeš iz partije? — Ana. Eva Biser. narodski uzvici.

jer je ionako bilo vrijeme gableca. — Ovo pivo je toplo. — Ukratko? — Ukratko — otpije on malo pive. Da ne govorim o tome da de joj pokušati oduzeti dijete . ipak moram. Pitao je mene znam li i mogu li mu pomodi. — Idemo — rekoh.. ne pitam te to radi njega. ali s dozom nesigurnosti u glasu. zar ne? Dobio si dobrog radnika. ukratko . ne znajudi o čemu priča. koju smo organizirali za nekakvu traljavu tvornicu automobilskih dijelova i alata. nego je sumnjiči. — Imaš li pola sata vremena da iziđemo van? — Zašto ne možemo ovdje? — začudih se. zar ne? — nastavi on. Kiki misli da se zaljubila. znajudi da me zacijelo treba zbog teškoda oko naplate propagandne kampanje. — Ti znaš da sam ja najbolji prijatelj s Kikijem . da je ravnodušna. pa obriše pjenu s usta. — Znaš — nastavi on uporno.. nego je vječito bio u trapericama i puloveru. jer nisam volio razgovarati o Višnji. izbjegavajudi njegov pogled. Zašto uopde želiš razgovarati o Višnji? — Primjeduješ li da se s njom u posljednje vrijeme nešto događa? — Primijetio sam jedino da je promijenila frizuru — rekoh.. Misli da se zaljubila u nekog s posla. Direktor Joža bio je pravi laf. — Moram s tobom razgovarati — rekao je ozbiljno... te je li Feni vedi promašaj od Obrovca. Naručili smo toast i pivo. On je. — Pa Gorjanovi su nam kudni prijatelji. zafrkant i posve običan čovjek. izvukavši pare prije. za frkava i šta ja znam .. kako nam možete dati hladan toast i toplo pivo? — obratio sam se konobarici. pa ni s direktorom. a za ozbiljne poslovne razgovore činio je ustupak poslovnoj kurtoaziji. Nešto je naslutio i sad joj ne da mira. — Ma nemoj! — primijetili ironično. nevoljko oblačedi demodiran sako koji je držao u ormaru svoje kancelarije. skandale i druge neugodne pizdarije.U proljede 1984. — Ukratko. Gospodo. — A kakve veze s tim ima njen muž? — Ma strašno mi je neugodno pričati o tome — okolišao je on. — Ali moram. — I taj Kiki je u to siguran? — Nije. ušli smo u Pam-Pam u Frankopanskoj ulici. — Htio sam te pitati nešto u vezi s tvojom suradnicom Višnjom. Kaže da se u posljednje vrijeme čudno ponaša. — S Kikijem Gorjanom. ali je pravi ljubomorni manijak. Iako o tome ne volim pričati. — Slušaj.. čavrljajudi nešto o tome hode li Diro Blaževid natrag u Dinamo.. ali nam je piva bilo previše. nego radi nje. Brak im je postao pakao. Izišli smo van i.. Ljutita konobarica osvetila nam se donijevši nam gotovo zaleđene boce. On je sjajan dečko. ali tebi zbog toga nije žao. njenim mužem. da ga zanemaruje. — Jest. Znaš. Kiki mi se žali da s Vinjom nešto nije u redu. da izlazi navečer nekamo. — S kojim Kikijem? — upitah ga. Ako se rastave. Sve više sam se osjedao kao da sam na preslušavanju. A ja opet pitam tebe. Bio je to jedini direktor koga sam poznavao koji nije nosio sivo odijelo i neukusne kravate iz pedesetih godina. — Bolje vani. on de joj praviti užasne probleme. Časkom smo se natezali oko toga tko de platiti. godine pozvala me sekretarica Lela i rekla mi da bi direktor želio razgovarati sa mnom. iako to ranije nikad nije radila .. . ustavši od pulta. stari! — rekao mi je direktor. koji nije patio od kompleksa privredne veličine. Toast smo pojeli. ispitujudi toplinu novog toasta koji je na pult ispred nas sručila ljutita konobarica. — Otkuda ti to sve znaš? — Kako ne bih znao! — u čudu de Joža. znaš li ti? — Ne znam — slagah. ja sam je malo pogurao na natječaju. Stvar je sasvim privatnog karaktera. kao da mu je sve jasno — iako mi je Kiki Gorjan prijatelj. Bez razmišljanja sam sišao kat niže. — Ona je dobar radnik.

rekavši da mi je Buconjideva tu. Tješio sam se neko vrijeme oporim i tužnim pjesmama Brucea Springsteena. što melješ! — uplela se Sonja u moj svečani govor. molim da našu vezu obdarite majčinskim blagoslovom. sitnim džeparima i ostarjelim igračima baseballa znao izvudi takvu metafiziku da mi je dolazilo da glavom razbijem gramofon. — Šta? — Premjesti lijepo Višnju u neki drugi odjel.. I dalje me uporno nazivala. U Kavuridevoj ulici bio je tim koji je obrađivao izdavačka poduzeda i robne kude. pelinkovac.. a onda se počela smijati: — Teta Ana. Onda smo izišli i šutke krenuli prema našoj zajedničkoj sudbini —Jugospotu. Imao je neke strašne pjesme u kojima tipovi. — Stanislave. molim te. Joža . saslušao zatim Zi-žin napad na Spielbergovu licitarsku dramaturgiju. Nekoliko sati kasnije u slastičarnici pored kina Slobode kupio sam velik sladoled. književnik je! Nakon toga mi je pukao film pa sam se srušio u dvanaestosatni gluhi san. i draga Sonja! — rekoh teatralno podigavši ruku uvis. Samo je ti premjesti. a nakon toga sam izišao van i prešao na drugu stranu ne bih li uhvatio taksi. Kakav bio da bio. a mama se nasmijala i rekla: — Iako je pijan.pobijedio. — Ma što se to događa jednom u životu? — priupita me Sonja. najviše dva-tri puta u životu . — Sigur no si opet u lošem društvu! — Draga mama. rekoh gledajudi nekamo u stranu: — Znaš šta. U bifeu Sušak popio sam dva piva. — Napio sam se zato što je današnji dan svečan i izuzetan u mom životu i radu . a onda joj je netko (pretpostavljam. — začudi se on. Osim toga. prišao mi je odrpan pijanac krvavih očiju i s masnom šilt-kapom na glavi. lijepo govori. tu zatekao majku koja je stigla negdje oko podne. odrastao si u udruženom radu. pogledajte ga! Uteturao sam u sobu i. Od dvanaest sam u kinu Zagreb sasvim nezainteresirano gledao Otimače izgubljenog kovčega. rabljenim kolima. uzeo svoje stvari i demonstrativno napustio posao. — Hodeš redi da ti i ona . Činilo mi se da ne mogu gutati. — Dobro — reče mirno dok smo prelazili preko pješačkog prijelaza. stari. Osjedao sam se jadno. molim te da prihvatiš moju iskrenu ponudu za brak. optužujudi sebe sama zbog milijun stvari koje sam učinio i zbog sto milijuna stvari koje sam propustio učiniti... — Isuse. draga majko. U trenucima očaja volio sam miješati pida. Vratio sam se u ured. dabome.. Bila je obzirna i nije se htjela upletati u moj brak na onaj način na koji sam se ja upletao u njen. dva gemišta.. gledam te čitav sat! Ti si vedi maher od mene! Ločeš li zbog toga što te napustila ženska ili si samo hobist u tim stvarima? Popio sam s njim još po gemišt. taksist me nije htio primiti u kola jer sam smrdio po desetak različitih alkoholnih pida. — Jebo te. a nakon toga otišao na Tuškanac i dugo sjedio na klupi. Izvuci se nekim kadrovskim imperativima ili nekim drugim sranjem. izišli smo na još nekoliko gableca. — Trenutku koji se događa jednom. osim službeno. Ali. po čemu mi se učini da ipak ništa nije znao. — Joj. Na križanju Frankopanske i Prilaza JA. — Nedu ništa redi. II. Kužiš se u te stvari. koji je iz krajnje reduciranih pričica o benzinskim pumpama. otresao se na mene. Nakon votke. ajerkonjak. ona ne smije znati da ja o tome imam pojma. Nakon toga se više nismo viđali. Joža) rekao da se ženim.. koji sam ispred Buljata bacio. izgubljeno i besperspektivno. fergazerima. dvije votke i koktu. Sonja je zinula od čuda. pred nosom. a vas. što si to uradio od sebe! — prekrižila je mama ruke i pogledala me kao da ne vjeruje svojim očima. mučeni istim bolovima kao i ja. zamišljajudi da svaka čašica predstavlja otrov. čitavu nod .. tri rakije. crnu kavu. Višnja Gorjan premještena je po kadrovskoj nuždi u naš odjel u Kavuridevoj ulici. Dakako. — Osobito moram pozdraviti moju dragu majku što je došla i što de modi prisustvovati velikom trenutku — nastavih. musolini. gdje si se tako užasno nalio! — vrisnula je Sonja. Bio sam najveda pizda u ovom kraju i najveda kukavica u ovom dijelu svijeta. Najbolje u Kavuridevu. — Da nisi dobio na lotu? — Draga Sonja.

gospode Hedvige. ni za pide. Sonja i ja smo krenuli na svadbeno putovanje u Opatiju. godine uspio sam nekako povezati konce vlastita života. zbog čega nisam bio sposoban ni za jelo. tako da je on ostao na cesti. srediti se. i sijaset poklona. topao i pun raznoraznih finih pida. nego umjesto toga zauzimaš jednu antiintelektualističku pozu! — razljutila se Sonja. Došlo mi je da se bacim kroz prozor. — Tebi se ni Hesse nije svidio. Gospoda Hedviga je kostim šivala tako pedantno i temeljito da je bio gotov pola sata prije vjenčanja. Staško? — upitala me blago. pogotovo što je liječnik. Zapravo. Spustio sam slušalicu. rekao: — Gospodo. a Sonjin Arleta Kralik. pri čemu se to što gaja. Bila je to stilska figura preuzeta iz američke melodrame. i čak tri glačala na paru. ni za medeni mjesec. Ostala četiri dana proveo sam u dubokoj virozi. a za sebe je. A što sam ja mogao uraditi? Nisam čak ni auto vozio.. jer mu je kod Zdihova negdje oko pola nodi zatajio fergazer. kako je tek pokatkad unijela. gdje se dogodila mala nezgoda kad je moj otac slomio zub na komadu pržene vratine. zario glavu u jastuke i zagrizao u bijelu plahtu. Krevet nam je neprekidno bio razbacan. među kojima se isticao komplet za kavu i makrame vlastite izrade. nisam pročitao držalo znakom nedopustive ignorancije. Miki se ponudio da de nas odvesti svojim Spačekom. Iz kreveta gotovo da nismo ni izlazili. — Mislim da du se razboljeti. pa je majka za vrijeme ceremonije bila jako zadihana.. što su drugi tumačili uzbuđenjem zbog sinova vjenčanja. Kad je ušla s paketidima umotanih sendviča i hladnim šampanjcem domade proizvodnje. — Što ti je.voze po gradu ukradene automobile. a kamoli da bih imao petlje ukrasti ga. S bračnog putovanja vratili smo se bez riječi. A dosadno. namjerno čekajudi da ih plavci ukebaju. A onda. Uopde. koja je protekla u srdačnom tonu i razgovorima o bududnosti. tredi dan uvečer. snimali su ga kako leži nauznak na krevetu očiju uprtih u strop. ja sam legao u krevet. Ti uopde nemaš ukusa. ni za život uopde. ali nisam mogao Sonji pokvariti njen sedmodnevni medeni mjesec. briljantnom alegorijom koja fingiranim ezopovskim jezikom slika precizne orise staljinizma u Životinjskoj farmi. — Pa i Stepski vuk je bedastoda. . Nakon vjenčanja otišli smo s kumovima. Nakon večere. Ujesen 1984. Za tu priliku mama je natjerala oca da kupi novo odijelo i zabranila mu da i dalje nosi kravatu ribolovnog društva s onom užasnom ribom. Sonja je držala da se radi o mojoj sabotaži. zlehudost i neprijatnost držali posljedicom proročkih modi slavnoga engleskog pisca Georgea Or-wella. Reda radi. Sonja i ja prihvatili smo se čitanja Orwellovih djela. Obedanje je ispunio samo djelomično. kojoj je moj literarni ukus-neukus išao na živce. uzeo slušalicu telefona i okrenuo jedan broj u Zagrebu. Pa šta! — izrekao sam heretičnu misao. prestati piti alkohol i barbiturate i oženiti se. kao profesor književnosti i književnik. oba pokloni moje majke. šutedi kao dvije mumije. nakon niza bezuspješnih pokušaja da pronađe prikladnu konfekcijsku haljinu. Moj svjedok bio je Sonjin brat Miki. a mi nastavili put krcatim nodnim autobusom riječkog Autotransa. a meni je sve to djelovalo prilično bedasto. morala dati šivati elegantan kostim kod privatne šnajderice. Mnogi su njenu fatalnost. kao što je običaj. kad je Sonja sišla u restoran da nam donese sendviče od pršuta i šampanjac. Sonja je bila oduševljena mračnom slikom totalitarnog svijeta u 1984. ležao sam u mraku pogleda uprtog u strop. kad se htjelo naglasiti da je netko u bezizglednoj situaciji. Dobili smo. Zapravo. dajte mu andol i mnogo tekudine. mazili i tucali kao kakve radosne životinjice. koji me posjetio u hotelu. Prva dva dana bračnog putovanja bili su prava simfonija savršenstva. Moj se otac isprsio i poklonio nam sedmodnevni boravak za dvije osobe u hotelu Ambasador u Opatiji.. izvolite? — javi se pomalo hrapavi glas Višnje Gorjan. o tome da i ne govorimo! — Život životinja kao metafora za staljinizam. poklon Sonjinih roditelja. još k tome dosadna i amorfna — rekao sam mirno i vratio se čitanju LeCarrea koji je o totalitarizmu i staljinizmu napisao znatno briljantnije stvari. samo smo se zezali. danas mi se čini da smo se ta tri dana u Opatiji izvrsno slagali samo zbog toga što smo sve vrijeme bili pod blagom parom. roditeljima i najintimnijim prijateljima na večeru u Gradsku kavanu. — Da . bila je to sasvim nesretna i glupava godina. zatim stroj za pletenje.

skočio naglavačke u hladno jezero iz kojeg više nikad nije izronio. ubojstvo. Najtužnija je bila sudbina Steve Matica. kao i mnoge druge godine. Ljubi Brabecu izrekli su nekakvu partijsku kaznu. — Kako je doznao da smo se vjenčali? — Pa valjda su mu starci javili. navike koje se. ved je radio na izradi satnice programa i lektoriranju (?!) radiovijesti. da se pokaže. — Ima ih sasvim dovoljno. Spadao sam u onu vrstu kretena koji lošu vezu nastoje popraviti i osmisliti brakom. Premda sam tolike godine ludovao za Sonjom. gospodin Časlav Kurcovski! Da je 1984. koji su odabirali filmove onako odoka. koji je u toj Orwellovoj godini. — Krava je naša! — zadovoljno je trljao ruke Ivo Sarid. tako da mu je drug Vodogažec iz komiteta rekao onu čuvenu rečenicu: — E. Iza Steve Matica na obali je ostao tek jeftin.. E.. Jedinu blesaviju vrstu predstavljaju oni koji loš brak nastoje osmisliti i popraviti djetetom. stigla je i šarena čestitka kojom nam stanoviti C. druže Ljubo! Moje orvelijanske nevolje očitovale su se u braku sa Sonjom koji se maksimalno brzo trunio.Deset dana nakon što smo se vjenčali. redi du da mi je to šogor od svastikine jetrve. neka ga sami traže! Ako me tko pita tko je taj C. nezaposlenosti i slično. Ipak. pucanj. koji je govorio o ideološkim zastranjenjima u opdini. Zabrazdio je i Ljubo Brabec. koji su poput gladnih vukova vršljali po tržištu. pa su prevladavala djela koja su u naslovu imala riječi poput: osveta. želi sve najbolje. Tada se otkrila tužna činjenica da su kinorepertoar sastavljali kinooperator i kumče od blagajnice. afera.. ne bismo li ipak trebali otidi na policiju? — Ne bismo! — rekoh značajno. Pred sam kraj 1984. pričanja političkih viceva i sličnih poroka. Kad je zapanjeni drug Milenko Laprda čuo kako na radiju govori glasom patuljka iz dječjih radioemisija. čovjek može teško otresti. jer su po tome i 1985. to su iskusili i drugi na svojoj grbači. nož. K. pretpostavljao sam da du i ja uspjeti pronadi neki izlaz. prevara i si. nekoliko spretnih propagandista operativaca. Ali. ludilo. nekoliko mjeseci Milana Grabara nije bilo u eteru. bile na neki način orvelovske. pada standarda. nego mislim na ono što se događalo s mojim najbližima.. zato što je govor jednog utjecajnog druga u regiji. Pri tom ne mislim na opde poteškode u obliku enormne inflacije. Sve to ne bi bilo tako strašno da Ljubo Brabec nije predložio ostavku i izlazak iz SK. Nakon toga. strava. koje je za početak odabralo neki film iz nesvrstanog Kameruna. smješta je odjurio do radiostanice i od obične tehničke omaške napravio prvorazredan politički problem. moj Jugospot još je nekako sastavljao kraj s krajem. po zvučnosti. čiji je kinoprogram pokazivao katastrofalan nesrazmjer između američkih filmova i filmova iz socijalističkih zemalja. krevet. pustio u eter vedom brzinom od normalne. također za okladu. zamjenik direktora. ustanovivši da su kamioni njegove firme iz nepoznatih razloga dovozili šljunak na lokaciju njegove vikendice. i 1986. K. onda su načisto pošizili. a Sonja iz Hamburga. izbjegavajudi razna integracijska i reorganizacijska rješenja koja su mu nudili. Imala je mutan. koji nam čestita sklapanje braka iz Hamburga ili Bad Homburga. dobitak od bizarne oklade. — Znači da znaju gdje je . a repertoarnu politiku predali u ruke Narodnom sveučilištu. popio je trideset ožujskih piva. pohaban "geltašl" u kojem je bio snopid od milijun dinara. zla orvelovska godina. nedemo tako. osipao i propadao. sada sam u njoj vidio neku vrstu loše navike iz mladosti. a onda pred nekom tetoviranom fuksom velikih sisa. droge. koji je u propagandnoj domeni najradije rabio prehrambene termine i izraze poput: "svojom realizacijom . uspjelo je hapiti i privesti agenciji privrednog giganta koji je na propagandu trošio enormnu količinu para. zamrljan žig. jedne subote na Šljunčari za okladu pojeo subotnji Večernjak prepečen na masti od svinjskog pečenja. tako da sam ja tvrdio da stiže iz Bad Homburga. kao i svih loših navika. Taj je ubilježio prodaju od ukupno sedam ulaznica. Stvar je bila nekako zataškana tek kad su načeli i druga Laprdu. jasno. Mikija su temeljito zezali na radiju i prijetili mu otkazom. — Ne bismo li trebali ovo prijaviti policiji? — upitala me Sonja držedi sva zdvojna Delonovu čestitku u ruci. kako sam poznavao ljude koji su se uspjeli riješiti pušenja. Svi ostali pregrmjeli su nekako Orwellovu godinu. Baš u trenu kad smo se najopasnije nadvili nad ponor sanacije i drugih zurovskih lijekova koji se primjenjuju na privrednim bolesnicima.

"ovaj mjesec bi mogao biti mastan bod". Kad je saznao zbog čega sam odbio to mjesto. i vedi osobni dohodak . Pustite me. bio sam zapravo nitko i ništa. Zapravo. Pošto su se ukazale novootvorene mogudnosti. a zahvaljujudi krimidu. da radim koliko mi se hode. jebo te duk! — Baš zato što sam književnik. Nisam odgojen na klasicima. što je pravi prostor i mjera pisca. — U tom pogledu nemam nikakvih primjedbi. — Mislim da du prestati pisati — rekao sam Sonji. skinuo s gramofona Toma Waitsa. zanosedi se šašavim primislima da su književnici. U mojim knjigama. a znaš i to da kod nas nisi dovoljno iskorišten. Bio sam u ovoj zemlji tek jedan od dvije i pol tisude ljudi koji pišu. definitivno su me izgnali iz kruga ozbiljnih pisaca. Ma koliko to . ali je ona rekla: — Pa. pa me tako ni u Bijelu knjigu nisu uvrstili. iznenada su svi imali dovoljno posla i mogudnosti za "mastan bod". Eto. ved si prestao! Po čitav se dan izležavaš i slušaš gramofonske ploče. Pokušaj društvenog i političkog angažmana u idudem romanu. orača zaljubljenog u svoju njivu. jasno. koga je oduvijek strašno srdila moja tromost. — A i obaveze — primijetih ravnodušno. — A i ne držim da sam u propagandnokoncepcionističkim stvarima jako sposoban. kume moj. a stila sam imao tek koliko to dopušta krajnje instrumentaliziran jezik. — Pa i obaveze — doda direktor. ali me nitko nije ni omrznuo. U raščlanjivanju bitnih egzistencijalnih problema. razljutio sam se. kojim sam želio biti zločest.. prvi roman bila mi je parabola s jakim političkim konotacijama koje nitko nije protumačio kako sam ja mislio da ih treba tumačiti. Da. Iskušavši razne forme i žanrove. što bi se danas-sutra moglo uvrstiti u đačke čitanke kao zoran dokaz prave umjetnosti riječi. S tim je u vezi.hranim agenciju". nadajudi se negdje u dnu duše da de me ona pokušati odvratiti od tog nauma. da budeš organizator i koncepcionist. Htjeli smo te promaknuti na višu razinu. Pisao sam fantastiku koju nitko nije čitao. nikad nisam pokazivao osobit rafinman. Ivo Šarid. poslije sam se zamislio i počeo razmišljati o svojoj literarnoj biografiji. Ivek Podnar mi je u zafrkanciji rekao: — Ma kurac si ti književnik! Nema te u Bijeloj knjizi! Premda sam njegovu primjedbu shvatio tek kao štos. tek što je ugasio staru. — Misliš da bih trebao više raditi? — Ma ne — odmahne on rukom i zapali novu cigaretu.. dečki. "taj posao je pravi kolačid". — Mislim da me ne zanima — rekoh. stripu i raznim drugim trivijalnostima. Premda je bila u pravu. pa i defetizam. Slegli su ramenima i pustili me na miru. pa da pisati dalje nema nikakva smisla. da ih sto puta pročitaš. jesam li ja uopde pisac. koji se još koliko-toliko prodavao i čitao. "spot ti je ulickan kao Mozartova kuglica" (Mozartkugel). ne bi pronašao ni jedan jedini majstorski opis šume u maglovitom svitanju. književnik i duhovit tip! Pa ti možeš napraviti dobre stvari. nego uglavnom na filmu. zatim sam prešao na neku vrstu metafizičke parabole koju nitko nije shvatio. Mislio sam da bismo tvoje sposobnosti morali iskoristiti na adekvatniji način. bacio u kantu za smede dvadeset stranica novog krimida i otišao u grad na "gluvarenje". zapravo izvrsne stvari .. ustao s kauča. sve mi se više činilo da sam se s literarnog početka u tih nekoliko godina ved našao na literarnom svršetku. — Stanislave — rekao je ozbiljno Joža puckajudi cigaretu i otpuhujudi oblačide dima — ti znaš da demo uskoro biti zatrpani poslovima. Odjednom je svjetlo privremenog spasa zasjalo pred našim licima. Nemam nikakvih ambicija u pogledu napredovanja u propagandnim poslovima. sve sam se više pitao. nakon tolikih godina nisam se dodvorio ni publici ni kritici. a gledajudi šire. Zašto sad odbijaš. potpuno je uklopljen u režimski literarni obzor. kako bih mogao na miru pisati. skoči kao oparen: — Ali ti si. a navečer gluvariš naokolo sa Žižom i onim što sluša džez. a meditativnost u mojim knjigama predstavljala je najmršaviju i najtrapaviju razinu. Bila bi mi to kakva-takva potvrda da još uvijek nije sve izgubljeno. bio sam to i ništa više. ili starog barbe koji se u svojoj brodici ljuljuška na popodnevnom maestralu. pozvali su me direktor Joža i zamjenik Sarid na razgovor. Knjige su mi bile tragično lišene metafizičkih zadataka..

kad ga je ženska na rubu strpljenja ostavila. prepustio se uspomenama i postao prava sentimentalna budala. morao prodati budzašto. Misliš da njegov ponovo probuđeni čir nema nikakve veze s njegovim brakom? — Pa valjda ima — promumljao sam nevoljko. a onda sam ga upitao radi čega je zapravo došao u Zagreb. Nije bio neki osobiti zavodnik. koji ovamo nije zalazio još od studentskih dana. na moj nagovor. koji joj je ionako bio obedao. — Ženskoj je prekosutra rođendan. Ušavši u Corso. Irena ti ima tipa deset godina mlađeg od sebe. — Ipak. koji luduje za njom i koga mota oko malog prsta. naletio sam sasvim slučajno na Gogu Jazbinšeka. — Kakvoj ženskoj? — Ma hodam s jednim novim komadom. — Ti si tu u Zagrebu pa sve doznaješ sa zadrškom. — Svud oko mene toliko dobrih veza i toliko upropaštenih brakova! Ne vidim zbog čega bih se žurio da si zajebem život. pretvorivši je u antipatični "fast food" klozet. koji je poslije. Vradao se iz kupovine i upravo je unosio gomiletinu paketa u auto. Kad god bih u Zagrebu sreo nekog od starih drugova. nije mogao povjerovati što su to gradski grmalji uradili od posljednje autentične zagrebačke secesijske kavane. — Kakve poklone? Da nisi sindikalni djed Mraz? Ako su sve ono pokloni. — Poznajem je? — Vraga poznaješ! To je sve omladina kojoj se dopadaju doktori. toliko mi je njegova sudbina bila mučna. Vidiš što se događa našem Ljubi. Mačke bi to dobro upamtile. kao gesta bilo je sasvim beznačajno jer je tekst bio apsolutno loš. pa se sve dalo objasniti jedino činjenicom da neobično brzo starim. — Ima. koju je uspio nagovoriti da abortira kako bi u brak ušli neopteredeni "grijesima prošlosti". — A kad deš se ti zapravo oženiti? — upitao sam ga.. kao svaki pravi provincijalac. pa bi ga nakon nekog vremena počele podsjedati na obedanje. — Došao sam po poklone — odgovori prilično nelagodno. dr. parkirao sto posto ispravno. a onda smo. Postojali su različiti rezoni po kojima bih mu. otišli u Kavanu Corso da nešto popijemo. ima! — nasmije se on. To je bilo doista čudno jer sam u rodni grad navradao prilično često. Neka Ceca mu je. onoga dana kad je oduševljena mlada isprobavala tršdansku vjenčanicu (koju joj je on kupio). Pa i sa Sonjom sam hodao prije tebe — nasmije se on i naruči još dva piva. Popili smo na stojaka pivo čavrljajudi o koječemu. Otpratio sam Gogu do automobila. pristao na kupnju bračnog kreveta. naime. koji je. kao i oni . strepedi od susreta s Ljubom. nakon tri godine besperspektivnog hodanja. pošto me upoznao sa svim detaljima u vezi s "komadom" s kojim je upravo hodao. ali je zato gotovo svakoj obedavao brak. imaš dovoljno za čitav dječji vrtid. i nije baš hodao s onoliko mačaka s koliko je tvrdio da jest. jer o Ljubi u posljednje vrijeme nisam volio razgovarati. gdje je dobio tromjesečnu stipendiju preko nekog Republičkog komiteta. počela potajno bušiti prezervative ne bi li ga trudnodom prisilila na brak. da bi udovoljio zahtjevima stanovite Lele. — Ma tko zna tko je tu kriv — uzdahne on. Gogo je ved bio na putu u Francusku. — Ali u velikoj mjeri i sam je kriv. kao pravi prijatelj. Nakon motanja po Cvjetnom trgu i kave u Pušleku. Irena se snašla. osjetio bih namah miris i dah rodnog grada. Znaš da sam oduvijek imao uspjeha kod žena. Tu zapravo nije zbrisao samo od braka nego od ved dogovorenog vjenčanja. Na najdrastičniji je način zbrisao od medicinske sestre Mojce. Jednom je čak. Jazbinšek. strahovito natovarena stvarima raznoraznog oblika i vrste. morao priopditi gorku istinu.. a kod klinki posebno. — Pa ima nekakvog mladog tipa koji je redovito fuka. — Čekaj! Šta to pričaš? Irena da ima . — A zašto bih se ženio? Ti si sretan u braku? Nisam ništa odgovorio. Ta večer bila bi strašno prosječna da nisam sasvim slučajno doznao senzacionalnu i vrlo neugodnu vijest. Sljededeg vikenda doputovao sam kudi obuzet nelagodom. — Kako se snašla? — iznenadih se. Gogo Jazbinšek bio je svjetski rekorder u izbjegavanju brakova.bacanje započetog rukopisa djelovalo patetično.

Nisam se mogao prisjetiti koja se od Ireninih prijateljica tako zove. — Zaboga. pa promuca kao da mu je neugodno. Ljubinog oca pokopali su uz sve počasti koje dolikuju čovjeku takva ranga i tog kova. Nakon desetak minuta vrata je odškrinuo raskuštran mladid u kudnom haljetku od prugastog frotira. — Maršala Tita 7. Doveli su čak i učenike srednjih škola. Pozvonio sam jedanput. — Kak. vatrogasce. Bilo je hladno i u jednom sam trenu potrčao ne bih li se kako zagrijao. U predsoblju je zazvonio telefon. ali sam.po kojima bih u cilju očuvanja njegovog i inače krhkog mira morao sve prešutjeti. zbunjen i izgubljen. jedva zakopčavši izlizani zimski kaput. biranim riječima i patetičnim tonom veličajudi revolucionarnu biografiju druga Ivana Brabeca. Bila su dva dana do Badnjaka i na Ljubinoj komodi bilo je ved okideno božidno drvo.. naravno. pošao sam obavijestiti Irenu. kako mi se činilo. Naša mala "pleh glazba" bila je pojačana gradskim orkestrom iz susjednog grada i svirala je. koji su me oduvijek podsjedali na groktanje. otromboljen u fotelji. Bio je sam i vrtio je na videu pornid koji mu je bio posudio Miki. Pomogao mi je milicionar pa sam vrlo brzo zastao pred vratima na kojima je pisalo Trstenjak. Pred otvorenim grobom istupali su razni govornici. Onda sam se sjetio da u svom rodnom gradu uopde ne znam nazive ulica. — Jesam! Ali im na taj način prkosim! — Krasan prkos! — promrmljao sam. "Lenjinov posmrtni marš". Je li Ivanka kod kude? — Nije. otišao sam ved u petak uvečer do njega. Činilo mi se da mu je vrlo neugodno. a dok je zaključavao izlazna vrata. kome kompozitora ne znam.. što čekaš? Brzo se obukao. dobro — zbuni se tip i ode. Tko vam je . neprekidno mučen gorkom spoznajom da Ljubo zna sve. Pozvoni na vratima Trstenjak. nijem. Kako bismo se dogovorili o subotnjem provodu na Šljunčari. ali se nitko nije javljao. koja je u uskogrudnoj provincijskoj jazbini predstavljala blamažu najgore vrste. kderka Ivanka i još neki bliži rođaci grcali su u suzama i naginjali se nad raku. odabrao manje zlo i odlučio šutjeti. — Nema ovdje takve. Znao sam da du u oba slučaja ispasti svinja. Nakon nekoliko minuta vratio se sasvim blijed i zbunjen. Rekao je da je mala kod bake. Zatim sam dugim koracima pošao Grabarovima da obavijestim Sonju i Mikija. hajde onda. čak i adresu Irenina ljubavnika. postalo mi je sve jasno. — Upravo mi je umro otac — rekao je i slegao ramenima. Tad sam začuo nekakav zvuk iznutra pa sam nalegao na zvono. Čim sam ga ugledao.. zuredi svejednako u Irenu. zatim je teškom mukom pronašao ključeve od automobila. stajao korak-dva od njih. a Irena u nekakvom posjetu. Povorka koja ga je ispratila do posljednjeg počivališta bila je nepregledna. djelovao je nekako sumorno napušteno i izgubljeno. Vijenaca je bilo toliko da su prekrili i pet-šest susjednih grobova. — D.. Ne slutedi ništa.. dvaput.. Stajali smo tako bez riječi dok su s televizijskog ekrana odjekivali njemački ljubavni uzdasi. — Što da radim? — Idi brzo mami! Sad si joj sigurno potreban. pa ti si u partiji? — primijetili pomalo zajedljivo. kakvu Irenu? — uzmucao se on. kao da ne zna što da radi. Onako debeo. Mora da je strašno voli kad je pristao i na ovakvu trpnju. I ja sam šutio. čije je lice bilo zastrto tamnom . Ljubo je izišao. nešto vojske. dok je Ljubo. rekao mi je: — Molim te. a onda mu lice oblije crvenilo. u tren oka su postale bespredmetne. sve moje dvojbe oko toga da li da mu kažem istinu ili ne. bojedi se da ne naletim na nju. jednu četu civilne zaštite i još neke druge organizirane sudionike. Drugarica supruga Matilda. — Irenu Brabec! — rekao sam odlučno. — Molim vas — prekinuh ga — recite Ireni da je umro Ljubin tata. otiđi ti i obavijesti Irenu da je tata umro. — A gdje je? On me pogleda. — Koga trebate? — upitao je mladid. otišla je s dečkom u Mađarsku! — Pa. Izjurio sam van. ispred ekrana po kojem su se kovitlale gole tjelesine i razlijegali uzdasi fingiranih orgazama.

jedino što je ostalo od vremena u kojemu je optimistična mladost druga Brabeca zasukala rukave da izgradi svoju viziju savršenog svijeta. Slavko Grabar redovito slavio. koji je nekad slavljenje vjerskih blagdana držao reakcionarnom burgijom. — Znam — zamišljeno de on. Čudno.. ali mene to nije previše zanimalo. ni to mi ne valja — rekoh iskreno. Moj otac se nasmijao. revolucionarna patetika u govorima njegovih drugova. koju je on zvao "legtimacija". sasvim lijepo uživao u velikom pečenom šaranu. tako da su razgovori bili mnogo srdačniji i jednostavniji. činilo mi se da su te zastave.. — Da. koji mi je pričao o uspomenama što ga vežu uz pokojnog Brabeca. — Takva su vremena. kako bi se to patetično reklo. mogu vas sutra odvesti na radio. kad je od šarana tek ostao kostur — sad du ti pustiti jednu božičnu stvarcu u izvođenju Wiener Knaben Sanger.. Grabar je. Valja se pomiriti da demo jednog dana svi ovako završiti. — Franjo moj — rekao je mom ocu dr. Grabar je ironično napomenuo: — To bi učvrstilo tvoje ionako jake pozicije na radiju. koja ih je požurivala da jedu jer da de šaran ohladnjeti. bar malo . čak je i moj stari. poštujudi sva pravila ovog rituala. S groblja sam se vratio s ocem Franjom. koje je dr. — Pa tek ste par mjeseci u braku. . kao i izvatke iz Unamunovih knjiga. — Nešto si zamišljen — primijetio je stari. I to je bilo sve što je iza njega ostalo. tipiziranu vijest o smrti i pokopu druga Ivana Brabeca. bijesa. film satkan od kajanja. Na Badnje veče. Začudio sam se. vijenci. kad nije bio nervozan. — Nikom ne ide . Onda je glazba još jednom zasvirala i druga su Brabeca grobari u paradnim uniformama lako i nježno spustili u grob. — Nikom ne ide — složi se on. — Jebi ga! — pljune on na pločnik.koprenom. Grabarom o tome je li Krist povijesna ili legendarna ličnost.. iskupili smo se svi kod njih. žaljenja. Grabar. pa malo bolje stegne šal oko vrata. a dr. ljubomore . — To je valjda zbog sprovoda. — Kao i sve ostalo. znao da njegov sin na radnom mjestu više ni s kim ne razgovara. Dr. govorio je kako inače ne govori. Navečer su u TV Dnevniku pročitali kratku. Inače smo u braku valjda još od rođenja. Sonja i ja smo se smijuckali i mislili si svoje.. pa da tamo za Božid nastavite diskusiju. Moram odmah redi da su nam starci svi skupa prešli na "ti". U rijetkim trenucima. Engelsa i Plehanova. Konačno. a moj je otac pomalo nesigurno baratao postavkama Lenjina. samooptuživanja.. puščani plotuni. što bi prije no što smo se Sonja i ja vjenčali bila prava senzacija. ali naša je greška što o tome nikad ne razgovaramo. Grabar je suvereno citirao Bibliju. pretpostavljao sam kakav se užasan film vrti u njegovoj glavi. naime. posmrtni marš. doživljavao sam ga kao blisku osobu u kojoj sam nazirao sebe. Premda je djelovao najmanje ožalošden.. Možda bismo na taj način jedni drugima olakšali . neke teorijske tekstove o "Kumranskim rukopisima". popradenu dvadesetak godina starom slikom iz njegove osobne karte. a Miki je iz zafrkancije primijetio: — Čujte. formalno. — Tu si bar možeš pomodi.. ali je njihovu diskusiju na najzanimljivijim mjestima prekidala gospođa Grabar. pa da vidiš što je prava glazba. IV. — Nije to zbog sprovoda — otpovrnuo sam. nosioca partizanske spomenice. Ništa ti ne ide od ruke. Dr. ali moram ti redi da ne ide ni meni. — Nije zbog sprovoda nego zbog svega. koji je priredila Sonjina majka. zatim novostečene spoznaje iz velike monografije "2000 Jahre des Christentums". bili smo ista krv! — Ni brak ti sigurno ne valja? — reče nakon krade stanke. — Kako? — Pa razvedi se ako vam ne ide. vodedi teorijske i spekulativne diskusije sa dr.

otac je odslušao podugačku izvedbu pjesme "Tannen-baum". Bilo je to poglavlje o nepristojnim grafitima. JA BI JEBO. Npr. — Voluntativni tip — izriče tek zapretana htijenja iz dubine "narodnog bida". koji se potkraj 1945. "životnu filozofiju". No. patetično kazano. zidovi se čine spremnim za verbalnu poruku. IZIJA MOGA! (zabilježeno u dijalektalnom području). jer kako je forma nerazdvojiva . na uličnu fasadu uskače pornografija. U početku se radi naprosto o verbalnom "prijevodu" jednostavna ikonička znaka. Npr. autor "Uvoda u pornografiju" dijeli verbalni pornografski grafit na sljedede žanrovske obrasce: — Didaktički ili edukativni tip — sadrži sve one naročite poruke koje nedvosmisleno upuduju na određene životne stavove. to jest kudnu fasadu kao neku vrstu komunikacijskog kanala. odnosno o uličnim i zidnim natpisima. Zbog svoje teme. Češde je izmišljen (fiktivan) nego li istinit (autentičan). Na temelju opozicije javno-tajno Miki Grabar dijeli pornografske grafite na dva velika roda: ulični (spektakularni) i zahodski (komorni). dobiva se hibridni tip "eksklamativno-statusnog" grafita. koja je kostur mojih uspomena. — Ti si pisac. pa to dovodi do isprepletanja kategorija. destruktivnih i slično. JEBO SAM ŠTEFANIJU MAJURANEC. Tako mogu sasvim pouzdano redi da sam za knjigu. Izraziti primjer: AKO ŽELIŠ PUŠIT JAVI NA TELEFON 39-226. saznao na Badnjak 1984. Npr. Npr. Npr. Npr. kontrarevolucionarnih. poglavlje o jednom od najstarijih pornografskih žanrova u nas. SINOD SAM JEBO. Nakon ovih prvih ikoničkih poruka. političkom grafitu najrazličitije tematike. Poznato je da političkih grafita ima svakojakih — revolucionarnih. JEBEM VAM MATER ŠTO ŠARATE PO ZIDU! — Artistički (ili larpurlartistički) tip — onaj koji se zadovoljava "ljepotom" vlastite forme.Žmirkaju očima od umora jer je na Badnjak cijeli dan radio. on izriče poruku kao da je siguran u odgovor (Miki tvrdi da je ovaj tip grafita češdi u komornoj domeni). odmah nakon politike. mobilizatorskih. bez izrazite želje da pruži artikuliraniju tendenciju. Npr. TREBA JEBAT! — Eksklamativni tip — u čijoj se osnovi nalazi pojednostavnjeno izricanje tvrdnje koju anonim drži značajnom za okolinu. prvenstvo daje ikoničkom grafitu kojim su zidovi pedesetih godina naprosto preplavljeni. Stvar je u tome da politički grafit prvi osvaja ulicu. — Kompromitantni tip — naglašeno podrugljivih motiva. autor je neprekidno svjestan mogudnosti hibridnih formi. agitatorskih. Naravno. —Epistolarni tip — u njegovoj je osnovi komunikacijska namjera. godine. pa tako i sam navodi autentičan primjer političko-pornografskog grafita. to nije sve. Miki Grabar. ili na. pojavio u našem gradu na zgradi predratnog Sokolskog doma. gdje je netko napisao JEBO MATER NARODNIM NEPRIJATELJIMA I REAKCIJI! Poglavlje o grafitima završava niskom malih kontakt fotografija leica formata na kojima se nalaze autentični grafiti pornografskog sadržaja. djelovalo mi je vrlo neobično i još ga se prilično dobro sjedam. nemoj mi se smijati — rekao je Miki podosta bojažljivo. to jest pornografski grafit verbalne naravi. ovaj tip poruke nastoji iskazati nedvojbeno kompromitantnu tvrdnju po stvarnu osobu. osnovne pretpostavke nastanka pornografskog grafita pronalazi u tzv. Te večeri Miki Grabar mi je prvi put pokazao bilježnicu i snopove papira sa zabilješkama za svoju Povijest pornografije. Dakle. ali se u daljnjoj Mikijevoj klasifikaciji ne može utvrditi jasan fundamentum divisionis. parolama i slikarijama. ali se po brzini kojom je sam sebi dolijevao vino dalo zaključiti da ga božična klasika previše ne zanima. — Više nisam! Nakon toga mi je dao teku u ruke pa sam pročitao čitavo poglavlje na kojemu je upravo radio. — Moralizatorski tip — objedinjuje neobične poruke koje kao da prosvjeduju protiv vlastite naravi. mora se priznati. — Paradoksalni tip — izuzetno rijedak tip grafita. Što se geneze tiče. iako nedovoljno obrazloženo. Riječ je o relativno jasno kodificiranoj ikoni za muške i ženske spolne organe. te ih minucioznom deskripcijom žanrovski razgraničava. Dakle. što je neobično bitno. Ako je ovakvoj poruci pridružen i potpis emitenta. To osvajanje preduvjet je za rađanje poruke druge vrste u istom mediju. koji izriče poruku čiji se smisao ne može podvrgnuti nikakvom logičkom sistemu. što Mikiju Grabaru daje dostatno materijala da razmaše svoje klasifikatorske sklonosti i obdari nas čudnom "teorijom žanrova" u ovom segmentu pornografije. KURAC I PIDA VOZE KOLICA. a poslije se rada otvoreno polje za kolanje najrazličitijih pornografskih informacija.

sjeli smo Miki. sve otkupi Ljubo Brabec. tako je i pornografski grafit neodvojiv od svoje formalne. — Svi? — začudih se. otkako se dinar sunovratio u gluhi ponor inflacije. "prepravljači". nije se oblačio nigdje nego je hodao naokolo gologuz. — Stara! Sad brzo u Veneciju dok se Ivančici nisu predomislili! . kako bi on i Irena mogli skoknuti na dva dana do Venecije da kupe nešto krpica. Nakon Miinchena. ali smo pomislili da su možda netom bili legli. pošto su Grabarovi otišli na polnodku u crkvu na korzu a moji roditelji kudi. Prepravljači su oni koji interveniraju u ved postojedem. sitnom izmjenom mijenjajudi smisao službene poruke. pogladila Jarmilu po glavici i povela je u sobu da je zabavi. Za njega je autor brz i spretan pojedinac. Moj drug. U prvi mi se mah učinilo da se definitivno otkačio. o kojemu je govorila Irena. Evo. ved drugi put me prešao otkupivši od Škrge soma maraka koje su bile namijenjene meni. godine Ljubo. koji je tromo i bezvoljno čamio zabuljen u televizijski ekran. za koju su karakteristični: traljav pravopis.od sadržaja. izvedbene strane. koji. škripu i zvonjavu otpalih dijelova. nego u svojim istraživanjima ozbiljno zadire i u domenu autora. to je tako profanirano mjesto — namrgodila se Irena —zadnji ološ se oblači u Trstu. oboružan lakom u spreju. Radili smo to neumorno i podosta agresivno. sada se strašno razmahao. negdje na početku proljeda. U posljednje vrijeme neobično intenzivno drugovao je sa mnom. ta je veza pukla i Ljubo više nije morao ni s kim dijeliti Irenu. — Svi troje. zbog iznenadne pojave organa javne sigurnosti ili vlasnika fasade. U prvi mah začudilo nas je što su im prozori zamračeni. Vradaju se na Staru godinu. mogao kretati cestom razumnom brzinom od šezdeset kilometara na sat. točka na velikom štampanom "I". Moram napomenuti da se Miki ne bavi samo strukturom pornografita. Izišli smo van razmišljajudi radi čega je Ljubo otišao u Veneciju a da nam se nije javio. U ponod. Jednog me dana zaustavio na ulici Gogo Jazbinšek i. Irena i mala Jarmila otišli su na sedmodnevno skijanje na Kronplatz. a mjesec dana nakon toga u povedi šoping u Miinchen. ili je ljubavniku dozlogrdilo što mu je priležnica više u inozemstvu nego kod kude. Jedan primjer: pokojni Stevo Matid strašno je volio na cjenicima u birtijama uklanjati kvačicu s naslova PIDA PO NARUDŽBI. često u stvaralačkom pogledu mnogo domišljatija. Šest dana kasnije. pa bi svaki čas dojurio u Zagreb i posjetio nas u Buconjidevoj ulici. ali nisam ništa rekao. Bilo bi to prezločesto. pa smo došli do ulaza i počeli zvoniti. V. obasipljudi ženu raznim galantnostima. Jednom nam je čak ostavio Jarmilu na čuvanje. Ljubo Brabec. U posljednjih nekoliko godina. unatoč godinama. — Zašto ne u Trst? — začudila se Sonja. požalio mi se: — Ne možeš više ni pišljive devize nabaviti. ali sam poslije shvatio da se bacio na očajnički posao ponovnog osvajanja svoje supruge — Irene Orešar. hitro ispisuje neku od pornografskih mudrosti koju puk želi pročitati. Ne znam je li zavedena Ljubinom pažnjom Irena ostavila ljubavnika. a srpanj su proveli u Grčkoj. Ljubo se nasmijao. samo su najimudniji išli u inozemstvo u šoping. — Ah. uglavnom. jesu tzv. uz zaglušnu buku. zagrlio Irenu i izvukao je na hodnik. po neko naopako napisano slovo (kao u ogledalu). Sonja i ja u stari Spaček koji se još uvijek. vi znate najbolje — rekla je Sonja. i krenuli do Brabecovih. Slegnuo sam ramenima jer mi ništa nije bilo jasno. tipfeleri. — Dobro. rekao nam je prilično veselo: — Pa moraš koji put izvesti ženu u inozemstvo! "Pogotovo kad ti nabija rogove s klinčadijom". tako da je nakon desetak minuta na hodnik izašla njihova susjeda i rekla nam pospanim i pomalo ljutitim glasom: — Brabecovi su jutros otišli u Veneciju. sav očajan. a koji put i nagli prekid u tekstu. "grafitoman". u travnju su putovali avionskim aranžmanom u London. Druga vrsta autora. pomislio sam u sebi. Na početku 1985. uglavnom turističke naravi. a "zadnji ološ".

idemo na pide — smirih ga. Zagrabite malo u meduratnu građu! — Ma da. Ved sam bio voljan pristati na neki dinar. priča vam djeluje kao trendovsko pretjerivanje . ustajudi od stola . duha vremena . — Znate. a nakon toga smo napokon shvatili da nas izbjegava. nešto što se doima istinito i vjerodostojno.. stvar je sasvim izmišljena i neuvjerljiva — rekoh pomirljivo pred zgranutim Žižom.. odaberite nešto pravo. Što ima tako opasno u našoj priči? — Pa. što sam mogao. autentičnog događaja. Moj scenarij pod naslovom Kinooperater sadržavao je mučnu priču iz vremena Informbiroa. kad smo silazili niz stubište ugledne filmske kude. — Ne bi ih smjelo uplašiti . Rekli su nam da je u Veneciji. — Što bi tek rekao da sam u scenarij ubacio Brambora kako u šok-sobi izvlači sondu čovjeku na samrti — promrmljah nešto kasnije. Mašti sam dao na volju u moru epizodnih radnji. samoubojstvo . — Misliš da je autentičnost dovoljna isprika za nešto što mnogi ne žele vidjeti? — upita me Žiža. i bio sam siguran da se nede dobro završiti. jer sam sumnjao da du se i dalje baviti književnim poslovima. to je autentična priča! — bunio se Žiža Tomid. Uspjeli smo ga uloviti dva dana prije no što de istedi rok za prijavu filmskih projekata SIZ-u. voljan sam za razumnu cijenu otkupiti scenarij. oca mog pokojnog prijatelja Brambora. Dakako. Mislim. — Kako biste ga bunkerirali — dometne Žiža ironično. —Ja mislim da nije. — Ne znam — otpovrnuo sam jer mi je taj razgovor pomalo išao na živce. ali je glavna radnja bila potpuno autentična.. kako bih vam nadoknadio osnovne troškove . autentična je. — Drago mi je što se slažete sa mnom — nasmije se dramaturg.. Ako ved volite povijesne teme. preljub. nakon Žižine primjedbe.. dečki. — Pornografija. Potom smo čuli da je na bolovanju. — Možda de ih uplašiti politička razina — rekao je Žiža Tomid dok smo sjedili uz pivo ispred slastičarnice kod kina Sloboda. U tom scenariju gledao sam neku vrstu oproštajnog rada.. hajte molim vas — nasmije se on. glatko odbio. zaljubljeni golupčidi i to mi je bilo strašno sumnjivo. Po nečemu mi je to smrdjelo. dramaturški je to dobro sklepano i u tom smislu moglo bi idi . — Pa sve se upravo tako odigralo — rekoh. — Ali.. koji je rekao da de nas za mjesec dana pozvati i priopditi nam hode li s tim scenarijem idi na SIZ. — Ali u režijskoj koncepciji naveo sam da du stvar malo depolitizirati i koncentrirati se na ljudski karakterni potencijal priče. — Ali. Radilo se o ozbiljnom dugu prošlosti koji me ved godinama progonio. pa na nekom festivalu... Ali. Udba. ali sam dramaturgovu ponudu. od kojih je jedan zaljubljen u kinooperatorovu ženu. — Pa ništa — reče on kao da ništa nije propalo — sad demo se baciti na Prevarenog Mesiju i napraviti "treatment" . o sudbini Tončeka Kralika. Odnijeli smo scenarij producentu. — Osim toga.. pristajudi na poraz. Osim toga. Upravo sam za svog prijatelja Žižu Tomida završavao scenarij za njegov drugi film. — Ma. pa danas se pišu i snimaju stvari zbog kojih se prije desetak godina moglo otidi u gajbu. ali nedostaje autentičnosti. a ja sam izašao na hodnik i u čudu gledao za njima. imao sam toliko svojih problema da se nisam mogao previše baviti nanovo probuđenim erosom Ljube Brabeca.. ništa. i trojici samovoljnih i sigurnih udbaša. — Jebi ga.. Izgledali su kao mladi. koji nije znao čitavu priču. koja je govorila o kinooperatoru koji posjeduje rolu predratnog pornografskog filma. kasno smo se našli! Sada se više ništa ne da uraditi. — Ništa. — Ne razumijem — pogleda me Žiža. .. ali dramaturga nismo našli. Ivančicu. sporednih likova i slično. talentirani ste kao scenarist — pokuša mi polaskati — ali ste još uvijek pod utjecajem fantastike.Sjurili su se niz stubište.. nema ništa — složi se on. radilo se o scenarističko-dramskoj obradi davnog. Mjesec dana kasnije navratili smo u filmsku kudu koja nam je trebala biti producent...

Neprestano je brbljao o bezveznim stvarima. — I sve ovo vrijeme što ste krstarili po inozemstvu . Irena ga je izgubila. i to ne bilo kakva. na što sam pristao. — Otkada? — začudih se. Poveo me do automobila da mi preda Metaxu s pet zvjezdica koju mi je donio iz Grčke. Metaxa mu je ispala. sve lađe potonule. obriše čelo i iz džepa izvuče zgužvanu kuvertu i pruži mi je. Žiža je duboko uzdahnuo. Ljubo polako ustane. pomalo pripiti. Kad smo izišli iz kinodvorane. — Nisam tragao. pomiren s tim da je Kino-operator mutna. pa ne možete više u inozemstvo? On onda pokrije dlanovima lice. nego zbog ljutnje.. misledi da de je to veseliti . Zatim je predložio da sjednemo ispred picerije. Što se dogodilo? Oduzeli su vam pasoše. slučajno sam ga našao. pa reče: — Ništa.. Te iste večeri. zaglavili smo Žiža i ja u Kinoteci gdje smo po peti ili šesti put gledali Miliusov Dan velikih valova (Big Wednesday). uz sve divne stvari. — Znaš šta ja mislim da je posrijedi? — rekao je Žiža kad smo se ukrcali u tramvaj. Sišao sam dolje razmišljajudi o kome se radi. — I što deš sad? Prve kapi ljetnog pljuska počele su udarati po stolovima i ljudi su pojurili u lokal. ali sam bio siguran da se više ni na što nedu bacati. A mi. razbila se i razlila po pločniku. bunkerirana prošlost. Kao što ju je veselilo kad ju je on vodio. kad je spuštao haubu. Potkraj ljeta. Šalje joj pisma preko trede osobe. kao damu je svejedno hode li pokisnuti ili nede. kao da mi oklijeva priznati radi čega je došao. a na poleđini kuverte piše tuđe ime. — Koji ti je bog. a ne Delonova žena. premda se tako bilo naoblačilo da je mogla svaki čas pljusnuti kiša. — Otkuda ti to? — Slučajno — promrmlja on i pocrveni. izgleda. Stvarno je djelovao smušeno i izgubljeno. Otvorio je prtljažnik i izvadio Metaxu. — Čekaj. Konačno. i taj surfing. idemo još potražiti u Gundulidevu — rekao je kao da je prečuo moje pitanje. — Sve to vrijeme oni vode sentimentalnu prepisku — prekine me. Uplašio se jer su boraca pune novine. Ali kako? Ti jebeni Ameri imali su. Razmjenjuju pisma. zatim pivo koje mu se gadilo. — Ne znam — odvratio sam. a onda je ustanovio da više ne zna gdje je parkirao. — Mislim da se ustrtario jer u Savjetu ima neke borce koji bi mu stvar možda stopirali. mi nismo imali ništa. — A. Ljubo? — upitao sam ga ne skidajudi pogleda s njega. — Krasnu si mi Metaxu donio! — rekoh mu ironično. — Milijun puta sam razmišljao o tome kako bi trebalo na praviti ovakav film o našoj generaciji. Naručio je pidu koju nije ni taknuo. — Oprosti — snuždi se on i šume ostatke boce pod automobil. revolta i očaja. jednog dopodneva. Imao sam nekoliko debelih komitenata pomalo depresivna ponašanja.. Putovat demo i dalje. — Nešto mi se mota po glavi kao da sam ga tamo ostavio. Ona je ipak moja.. ali ni nakraj pameti mi nije bilo da me na porti čeka Ljubo Brabec. Ljubo. — A ja je budala vodim okolo naokolo. Valjda oduvijek.Nisam mu ništa odgovorio. zato si je vodio! — sine mi. a ti se tu preseravaš s glupostima. — Drugi put uzmi pakiranu u metalnu bačvicu. — Pa nedu čitati tuđu korespondenciju! Što je? — Oni se dopisuju — reče on drhtavim glasom. samo što nije počela kiša. — Tko oni? — Tko oni! Zar ne razumiješ! Delon i Irena. u sobu mi je ušao Ivek Podnar i rekao: — Dolje na porti traži te nekakav skrhani debeljko kome su. — Ne znam. ali ne zbog svježeg zraka. auto smo pronašli u Dežmanovu prolazu. Vidiš. — Dobro — složio sam se i pošao za njim. a onda. — Bogamu. a on još jednom pocrveni. stalno protestiraju protiv raznih nepravilnosti. Bar za sada! . — Što je to? — Pogledaj. a nitko ih ne sluša.

Ostao je pri svome pa sam nevoljko izišao na ulicu sklonivši se pred kišom ispod slabog zaklona što mi ga je pružala akacija zasađena pokraj ulaza u lokal. u tromom i mlakom Paulu McCartnevu. s Mikijem i Sonjom. mumificiranom Keithu Richardu. bilo mi je strašno i nesnosno. ali jedno drugo nismo uopde zanimali. Nadam se da se ne ljutiš na mene. Iako je bila rekla da odlazi na Krk.. te da de se zaposliti u rodnom gradu. kome je netko isključio mikrofon. godine. ali su časovi neugode prošli nevjerojatno brzo. Potom sam selotejpom zalijepio kuvertu i bacio je u poštanski sandučid. Rastao sam se sa Sonjom tako naprasno da se nismo stigli ni posvađati. jer je nazvala Jožu i pitala ga imam li mnogo posla. . u elegantnom. i uredno složio pismo u kuvertu. ali sam se suzdržao i rekao nešto neodređeno kao: "Baš fino" ili nešto slično. Istina je da smo se još nekako podnosili. ali je ona poslala advokata. u ošišanim. moj i Sonjin brak tavorio je na tužnim razvalinama. a onda smo se. što je bila čista laž. ako se izuzmu mlađi. koje smo držali ključnim desetljedem našeg vijeka. pa sam se ispričao silnim obavezama u Jugospotu. zrelom džentlmenu Bowieju. u podbuhlom i vjerojatno pijanom Dvlanu. a još manje onaj iznajmljeni stan u Buconjidevoj. predložila da u rujnu odemo na more. činilo mi se da bismo se te navike odviknuli nešto teže negoli gledanja televizije. ali s Mikijem sam zbog toga imao mnogo više nevolja negoli s njom. Bilo je nečeg strašnog i depresivnog u ostarjelim Beach Bovsima. Uglavnom.VI. Pratio sam ga (jedan dio prespavavši) kod Grabarovih. pred nama je prohujala čitava naša mladost. zapravo. novi | i moderni izvođači. ostao je tek tužni panoptikum deformiranih figura i karikaturalnih uspomena. Otišla je stoga na more sama. pomislio sam. sve je bilo tu pred našim očima. Najednom. koja je u posljednje vrijeme uživala stanovitu popularnost. u posustalom i godinama nagrizenom Neilu Youngu. da se konačno treba otrijezniti i probuditi. nekadašnji bas gitarist gimnazijskog benda Gromovi pakla. a kasno po podne nam se pridružio i Ljubo. javila mi se jednom neutralnom razglednicom (Bok! Pozdrav Sonja) s Unija a da me nijednom nije nazvala. posve slučajno sreli kasno navečer u birtiji na Gradskoj tržnici. Zamolila me da joj oprostim što je tako postupila. Onda je ona. na koju sam flomasterom napisao ODSELIO U NEPOZNATO. Na početku ljeta te godine ostarjeli su rokeri živjeli za senzacionalni dvadesetosatni prijenos iz Londona i Philadelphije pod nazivom LIVE AID. Nije mi se dalo provesti četrnaest dana na nekom vrelom kamenu s dnevnim tiskom u rukama i masnim losionima na leđima. u naboranom. Nakon dva dana poslala mi je pismo koje je sadržavalo čitav mali elaborat našeg braka iz njene vizure. pa nas je skup najobičnijih navika držao oko zajedničkog stola i koji put oko zajedničke postelje. Oglušivši se na moj pozdrav. Na kraju je dodala kako se nada da du i ja ostaviti Jugospot i vratiti se kudi da još jednom probamo iz početka. koja je i njoj bila poznata. ali da više ne može smisliti život u Zagrebu. neko vrijeme me izbjegavao. Predložila mi je da otkažem stan. u debelom Davidu Crosbvju. — Ali vani je pljusak. Nekako u to vrijeme. pravedi se mirna i ravnodušna. u crnoj seksi bakici Tini Turner. Tren kasnije izašao je Miki i zastao koji korak ispred mene. kako se cijelog ljeta nismo micali iz sparnog i zamornog Zagreba. pitomim i ved nepostojedim Whoovcima. U tih dvadeset sati. primjerice. možemo porazgovarati ovdje za sto lom. ali mnogo lakše od pušenja. premda je u načinu kojim je spakirala putnu torbu bilo nečeg demonstrativnog. jednog vikenda. zbog čega se valjda Ljubo Bra-bec ved nakon nastupa Whoovaca napio i zaspao. Sutradan sam otkazao stan i preselio se k Bukvi u garsonijeru dok ne pronađem nešto trajnije. ali kao da više ničeg nije bilo. eventualno.. zamolio me hladnim i pomalo prijetedim glasom da iziđemo van. šarenoj loptici Eltonu Johnu . "Kog boga da ponavljam iz početka kad mi je trideset sedam godina". Htio sam je upitati što misli o našem braku. Svrha mu je bila tipično rokerski naivna — pomod gladnima u svijetu. koji me užasno nervirao neprekidno govoredi za moju bivšu ženu "moj klijent". U prvi mah bilo mi je žao. tako da ga krošnja nije štitila od kiše. Od bardova šezdesetih godina. Nazvala me tek nakon dvadeset dana od kude i rekla da je dala otkaz na školi. "Live aid" kao da nam je iznenada poručio da je naše vrijeme prošlo. u dekadentnoj. pa se po tome činilo kao da ga je zamislila neka sanjarska glava još davne 1968. Nakon toga trebali smo se sastati još jednom na sudu kako bismo obavili formalnosti oko rastave. Ne znam što je o okolnostima naše rastave rekla svom bratu.

Uhvatio sam se za usta i u onom polumraku shvatio da mi je dlan pun krvi. ali sam se i sam okliznuo i pao. Miki. ljudi se razilaze . Uistinu me pogodilo to što se dogodilo sa Sonjom i ved sam osjedao kajanje. Ostavši bez zraka. Ustali smo obojica nekako u isti mah i zgrabili se. Porno-Oscar 1979. Vratio mi je Gogo. preko stalka za bicikle kakvi se obično postavljaju ispred provincijskih gostionica. — Gle.. Kad se činilo da smo pokupili sve što smo pogubili. ali si ti na kuvertu napisao da si se odselio. Nakon toga sam ga gurnuo u mlaku. da se ispričam. Zaustio sam da nešto kažem. — Kakvu Christinu? — Christinu Alana Vydre s Desiree Cousteau. Ako sam je izgubio. Ali. — Znaš li ti što je uradila Sonja radi tebe? — Ne znam! — rekoh sad i ja pomalo bahato. utrostručio je snagu i uspio mi se nekako izmigoljiti i ustati prije mene. budalo! — rekoh mu. pa nisi valjda dijete. uspio tresnuti po šiji. srušio u mlaku vode. — Što sam? — Ti si bezobzirna svinja i gad! — A ona je napušteno nevinašce! — rekoh pomalo ironično. — Pomogni mi da nađem cipelu — rekao je brišudi rukama krvavi nos. Odozdo me uspio pogoditi šakom još jednom u usta i izbiti mi zub. tražili dijelove upropaštene odjede i izgubljene stvari. a ljutiti je šofer neprekidno trubio. U tom trenu bio sam siguran da je bijesan. imao sam u džepu Christinu.. Njegovo ponašanje sve me više podsjedalo na onog davnog ljubomornog brata. ne znajudi otkud se tu našao. sve dok se nismo zaustavili na svjetlu farova automobila koji je svom snagom zakočio kako nas ne bi pregazio. on je paničnim glasom rekao: — Isuse. — Što si to uradio sa Sonjom? — upita me prijetedim glasom. On je upro prstom u mene i nasmijao se. Pogledao sam ga u čudu. — Kad se vratila s mora. a on me raspalio svom snagom po zubima. — Abortirala je! Riješila se vašeg zajedničkog djeteta zato što si neuviđavan gad. tumarajudi po mraku. Izvukao sam dugme i bacio ga u jarak. — Večeras smo bili glavne zvijezde. krvavi i blatni posred ceste. tražedi da se maknemo. tako da me. — Kako? — upitah ga kad sam se malo pribrao. — Što bih uradio? Razišli smo se. Pogledao sam i shvatio da je čitava gostionica izišla na cestu kako bi promatrala našu tučnjavu. Zatim smo i sami ustali. pa sam se. . pokušavajudi oboriti jedan drugoga. Nisam se ni snašao a drugom me rukom pogodio u bradu.. Tren kasnije kotrljali smo se mokri. — Znaš šta si ti? — upita me on. Ako sam se razišao s njom. Kako sam bio teži. Zašutio sam jer je to bilo nešto sasvim novo i ozbiljno. gle! — vikao je. — Fantastično! — rekao sam. što se pokazalo neobično teškim poslom. — Tako! — odbrusi on.. dok sam se osovljivao na noge. prišavši mi korak bliže. Za sve to vrijeme sjedili smo nasred ceste.— Stani pod drvo. — Dugme od balonca zaglavilo ti se u uhu. a zatim sam pao i sam na njega. Na koncu nas je morao zaobidi. opsovao i pogodio ga šakom u trbuh tako da se prelomio napola. — I rastavit dete se? Definitivno dete se rastaviti? — Pa jasno! — rekoh čudedi se kako mu to nije jasno. Poslala ti je ono pismo kojim te moli da se i ti vratiš. našto sam mu ja zario glavu u blatnu vodu. nisam se razišao i s tobom. ali još nisam ni slutio da se hode tudi. — Idioti! Maknite se s ceste! — vikao je vozač koji je izišao iz automobila. pa se po tome dalo naslutiti da smo ponovo prijatelji i da nas Sonja nije uspjela zavaditi. ali me on ne posluša. ustanovila je da je gravidna. Hajde. tražili smo zajedno. uspio sam ga baciti u jarak pun vode. Zatim smo. onda nek sve ide . Zatim sam ustao. Onda nas je iznenadio pljesak koji je došao sa strane. valjda. Šutio sam ne znajudi što da kažem. pokušavajudi dovesti u red upropaštenu odjedu. klinca koji mi je zamjerio što sam pisao njegovoj sestri.

znam! Sam sam kod kude. Rečenice su mi bile kratke. presvukli i večerali. — Slušaj. Ušao sam u njegovu kudu. a u regalu sam spazio gumenu lutku iz Muppetta koju sam nekod davno poklonio Sonji. nepovratno uništen. potapšao me po ramenu i rekao: — I to de prodi. sive hlače i svoju košulju. kako to izgledaš? — Zar se u tim godinama tučeš naokolo? — dodao je prijekornim glasom otac. Pokušao sam ga utješiti. iako to od njega nisam očekivao. iznenađeni i onespokojeni.. ne bih te inače zvao. Mama me pogledala kao da ne vjeruje u ono što je čula. valjda sam izgubio svaki smisao za dublje naznačene. rekavši da mi je neugodno zbog njegovih staraca. — Za šta? — Pa za onu izmišljotinu. jer je stančid na Laščini imao klasično grijanje na drva i ugljen. rekao sam u sebi i bacio sve skupa u ped. predikat i po koji atribut.. Miki. Kad sam ved pomišljao da mu potajno s pojačala odstranim kakav kapitalni dio.. Zatim smo se oprali. pojavio se Žiža i rekao da njegova tetka iznajmljuje jednosobni stan na Laščini. Bio je u pravu. to je ved i uradila. a likovi su bile ravne. kod mene demo se presvudi — rekao je. majka je sklopila ruke i upitala me sva usplahirena: — Bože. a onda je on upalio televizor. Pošli smo. pomalo sumorni.. — Ništa. tankodutne. svedene na subjekt. Sutradan ujutro. Pronašao mi je jedan zeleni džemper. ali sam se nakon trideset strana zgrozio. "Zar je to literatura?". prišao. —Jebi ga! Za danas smo se dosta tukli . — Hodi. najradije bih te sad raspalio . složene likove. a onda je otišao uključiti bojler. a pogotovo zbog Sonje .. Pokušao sam na tren pronadi otočid spasa u pisanju novog krimida. bilo je to da su mi životne perspektive sve uže. Bio je red da se napijemo i zaboravimo sve. Stanislave. odsutnost bilo kakvog stila bila je više nego kronična. Zatim smo počeli pretraživati ormar s odijelima njegova oca. ne želedi im ništa objašnjavati. a on je za svaki slučaj pokupio onu upropaštenu kasetu. a onda je bez riječi otišla u sobu. Sjedili smo cijele večeri. ali sam ga odbio. naučiti rukovati strojem za pranje rublja i kuhati crnu kavu. trivijalne naznake. Mislim da smo se te večeri tukli dovoljno za čitav život. kad sam se nakon nodi provedene kod Milana Grabara vratio kudi. — Kakvu izmišljotinu? — Pa ono za Sonjinu trudnodu — reče snuždeno. Podigao je poklopac i otrgao komadid mesa. Otac mi je. U tom trenu još uvijek se nisam . — Znaš. Nakon svega ponovo sam se našao na početku — samac u iznajmljenom stanu. u dobro poznat ambijent kojem više ni po čemu nisam pripadao. pomalo pokajnički. koja je njemu bila prevelika. Valjda se nadao da de to kod kude nekako srediti. što nije nimalo ugodno kad ti je ved trideset sedam godina. VII. Morao sam kupiti peglu. ali je on rekao: — Pusti me! To mi je kazna. Pogledao sam je i rekao bojažljivo: — Pa. ali smo izgledali tako katastrofalno da se nismo usuđivali udi ni u koji lokal. sine. Iz Bukvine garsonijere nije me odagnala toliko skučenost i spavanje na madracu u kutu sobe koliko drugi uvjeti stanovanja. da sam na mjestu Sonje — rekla je majka — smjesta bih te ostavila. — Budalo. ništa — promrmljao sam. Na stolu u dnevnoj sobi stajalo je jelo koje mu je majka ostavila prije no što su otputovali. ali ono čemu sam se najprije morao naučiti. gledajudi neku tužnu emisiju o nestašici dječje hrane i lijekova.Nakon nekoliko minuta pronašli smo na rubu jarka raspadnutu videokasetu i gomilu rasute vrpce. po čemu se znalo da je Porno-Oscar za 1979. Profanirajudi i banalizirajudi svoj život do kraja.. koji su se očitovali u različitim eksperimentalnim džezističkim agresijama koje Bukva nikako nije želio skinuti s gramofona.

u prazno dvorište. premda mi je pomisao da du u životu uspjeti napisati još jedan roman izgledala sasvim nevjerojatna. sve me manje zanimao sajam. Žiža je držao da bi se moja dezorijentiranost mogla liječiti na drugi način. a kako izgleda sada? Imaš li sada što za redi? Rekao je samo: —Jebi ga. — Tako je izgledalo . — Stanislave. a sve više opskurna četvrt oko mog hotela. čitava Mikijeva knjiga bila je tu u živom izdanju. ali bilo mu je malo ne ugodno. u blagajne pornokinematografa. na što sam pristao. kao da je definitivno ispala iz trenda. jer su izdavači imali jedva toliko para da podijele plade. moram ti priznati da me izdavači. Moja soba imala je prozorčid s pogledom na sivo dvorište. U svakoj kabini bio je videomonitor s biračem za desetak kanala. — Što je drugo i mogao redi! A onda sam ga dočekao nespremna. Pet dana u Frankfurtu neprekidno je padala kiša tako da sam hodao naokolo mokar i odlazio dva puta dnevno u sumorni. Poslije sam saznao jednu nevjerojatnu stvar: Višnja Gorjan rastavila se od muža zato što je ta tipčina imala ljubavnicu s kojom je želio uploviti u nov život! Višnja je tako iznenada ostala sama. Tumarao sam večerima po uličicama. i rekao mu kako želim pet dana na službeni put u Frankfurt. Okružen zalutalim arapskim. malo sjedalo i košaricu obloženu plastikom. jer je hotel dobrim dijelom svojih kapaciteta ugošdivao i prolaznu klijentelu. Bio je to sitni šoder. Frankfurtska pornočetvrt učinila mi se poput velikog starog broda koji nepovratno tone u dubine zaborava. što sam odbio. Pomalo me brinulo to što u svemu postajem sve nepouzdanija osoba. zbog čije sam prisutnosti odmah . na krivoj nozi. bogati. na Međunarodni sajam knjiga.. Bili smo nasamo. pred kojima nije bilo redova. ali sam želio ispipati kako diše. jedva dostatan za mene. samo što marljivi mornari neprestano ispumpavaju vodu. knjige i pisci sve manje zanimaju. ali je i taj problem uspjela riješiti prije no što sam se pojavio u Kavuridevoj s idiotskim prijedlogom o propagandi knjiga. — Tako je izgledalo — otpovrnuo je. koja je ispaljivala na brzinu metak i hitala kudi. Osim toga. samo me to spasilo grozne blamaže. ne znajudi kog bih vraga mogao redi ljudima iz perspektive vlastite malodušnosti. valjda da se oni nesretnici unutra imaju radi koga poševiti. pa morao bi češde idi u Kinoteku! Propustio si ciklus novog japanskog filma. zbrkanim i nepravilnim. — Zadnje što sam čula o tebi bilo je da si se vjenčao sa Sonjom. Pornografija kao da više nikog nije zanimala. Znao je da radim u posljednje vrijeme mnogo na propagandi knjiga. Otada više ne slušam informacije te vrste. da pitam Višnju želi li sa mnom raditi na nekoliko propagandnih akcija za pojedina izdavačka poduzeda. jeftini hotel kako bih se presvukao. — Čula si da sam se rastavio? Nisam više sa Sonjom. u tamne haustore live-sbowa (Im ersten Stock). zašao sam u "peepshow" koji je imao interesantnu formu — dva kata dugih hodnika s bezbroj kabina. Jednog sam ponedjeljka otišao u naš odjel u Kavuridevoj ulici. znao je da me u pogledu Višnje Gorjan nehotice prešao. i gledao u osvijetljene izloge tragično praznih pornoshopova.držao bivšim piscem. digitalni mehanizam koji pokazuje vrijeme preostalo do kraja projekcije. u četvrti kojom je carevala prostitucija i pornografija. Dugo u nod buljio sam kroz taj prozorčid dolje. ali nisam nikad uradio. Nešto kasnije uhvatio sam direktora Jožu i rekao mu: — Lijepo si me zajebo s ljubomornim kudnim prijateljem Kikijem Gorjanom. tako da nikako nije mogao izvrdati.. slavenskim i drugim gastarbajterskim fizionomijama. Nakon prvog dana provedenog medu milijunima knjiga. Zatim su mi ponudili da za Vjesnik po narudžbi napišem takozvanu Novogodišnju priču. Stanislave — rekla je i tako mirno me pogledala kao da među nama nikad nije bilo ničega — ali imam toliko drugih poslova da ne bih mogla. Hotel je bio u blizini Hauptbahnhofa. slušajudi ljubavne uzdahe i škripu kreveta iz susjednih soba. ali pohabana. — Postaješ stručnjak za besmisao! — prekorio me jedne večeri Bukva. nego mi je potpisao putni nalog i agencijski aranžman. a o tome da nisi gledao von Stroheima i Germaine Dulac da i ne govorimo. mediteranskim. ispred kojih su me profesionalni nagovarači vukli za rukav i molili da uđem. upravo onakva kakve sam ranije prezirao. Pozvali su me te jeseni na dvije književne večeri. — Žao mi je. baš kao da do poto-nuda nede dodi. raskupusana i nikom zanimljiva.

ne bumo! Inače. Sličnu tezu zastupao je i neki Zeljko Prpid. koji je Miki ved odavno imao na videokaseti. nakon nekog vremena postao tako bezazlen da se mogao pročitati u novinama ili čak čuti na televiziji. Po povratku iz Frankfurta postao sam pomalo zabrinut zbog svoga libida. sa Jerrvjem Buttlerom i Kelly Nichols. da i ne govorimo. Premda se u Povijesti pornografije spominje "peep-show". pali su u zaborav ved sljedede sezone. poučen onim što se dogodilo na Zapadu. nisam osjedao ni potrebe za njima. i kao takav valjda najtužnija od svih velikih i važnih pornografskih formi." Moram napomenuti da je rečeni Zeljko u tome imao i svojih posebnih interesa. što me još više zabrinjavalo. ili kolekcije Životinjske carstvo iz čokoladica Kras. a o mogudim konotativnim i simboličkim razinama. Da je vlast kojim slučajem zabranila koju od modnih ludorija: "jo jo". nismo znali je li projekcija u kinu Lika stvarno legalizacija ili tek još jedna od posljedica kaosa koji je vladao i u distributer-skocenzorskim birokratskim vodama. svi smo otišli u kino Lika da vidimo tu senzaciju. A ovako. a ti bi artikli postali glavni predmeti tajne trgovine i šverca. podaci koje o njemu daje autor krajnje su šturi. primjerice. tvrdi pornid — Strasti (In Love). Gogo Jazbinšek. Ljubo i Gogo Jazbinšek doputovali su istog popodneva u Zagreb samo radi tog svečanog trenutka u slavnom iličkom kinematografu. u jednom je trenu rekao: — Daju nam pornografiju da bismo zaboravili na sve one stvari koje nam ne daju! . koje bi mogle iz njega proistedi. dojmova i razmišljanja o "peep-showu". 1985. Konačno. Pokušao sam "peep-show" promatrati manje kao pornografski fenomen. Počnu li se u kinima normalno vrtjeti stvari u kojima de dominirati erekcija Johna Holmesa. jer je baš zbog discipline pričanja političkih viceva bio dva puta po trideset dana u zatvoru. a ne ovaj koji govori o studiji mog prijatelja Milana Grabara. gdje svaki interes rezultira hipertrofijom proizvodnje. ili "klikklak". ali to je ved građa za jedan drugi zapis. Je li legaliziranje pornografije zapravo njen suton. koji je volio generalizirati stvari i davati im razna. dok sam čekao stranku ispred Varteksa. bilo je strašno neobično promatrati tu stvar na velikom platnu i s titlovanim prijevodom imbecilnih dijaloga kakvi su u pornidu neka vrsta zadanosti. jedna mi je napadno našminkana ženskica s nabubrelim guzovima rekla: — Je l' bumo? Isprva je nisam shvatio jer sam bio nekako zamišljen. meni je konačno sinulo pa sam se nasmijao i rekao: — Na žalost. Mikijeva de zbirka postati tek nešto vrednija od zbirke maraka iz Gabo-na i Ugande. ova bi disciplina ubrzo nestala kao pomodna trivijalnost. Jednog prijepodneva. čak malo i potišten. a kad je drugi put prošla pored mene i diskretno ponovila pitanje. koji je tvrdio otprilike ovo: "Kad bi vlast organizirala natjecanja i festivale političkih viceva. a više kao duhovnu i intelektualnu metaforu. a Miki. pa i čudna politička značenja. da u ovom segmentu proširi i produbi svoju knjigu. misledi kako du ih pokloniti Mikiju Grabaru. mjestimice nepouzdani i netočni. — Dečki — rekao je — ako je ovo službena kanonizacija pornida u Jugi. onda je jednoj krasnoj tajnoj i privatnoj zanimaciji odzvonilo. još i danas bi postojali tajni klubovi za upražnjavanje ovih ludosti. i to su posljednje literarne stranice iz pera S. nije se dalo još zaključiti jer je za takve zaključke bilo prerano. Osim toga. ali.shvatio da je "peep-show" legalizirano masovno drkalište. najviše ga je ljutilo što bi vic. fellatio Linde Lovelace i panična vrtnja stražnjicom kubanskog dinama Vanesse del Rio. Napisao sam dobrih desetak stranica faktografije. prikazan jedan eksplicitni. Miki Grabar izašao je iz kina sasvim nezadovoljan. godina značajna i po tome što je prvi put u Jugoslaviji. Ali. u normalnoj kinomreži. je li legalizacijom pornografije vlast zapravo podsjekla njeno otrovno korijenje. pitao sam se. a ova opet naglim padom zanimanja i opdim zaboravom. zbog kojeg je odležao. Premda smo dobro poznavali taj film (kao i mnoge druge s Buttlerom i Kelly Nichols). Pa ipak. Te sam večeri do kasno u nod sređivao svoje zabilješke i razmišljanja o "peep-showu". Ivančica. Ja sam nabavio karte. jer od razlaza sa Sonjom takoredi nisam imao nekih izravnijih iskustava. Pretpostavljam da je u prvom redu mislio na kultni status koji je njegova zbirka uživala u rodnom gradu.

Između te dvije stvari nije bilo nikakve veze.. Opipao sam joj puls. uopde nije bio kriv. — Nema . Jedne subote.. Hitro sam se vratio mami koja nije disala. Nakon deset minuta na vratima se pojavio čovjek sa sklopivim nosilima pod rukom i upitao gdje je pacijent. znajudi da je sve gotovo. Onda joj je. bez medicinske sestre i bez bolničara koji bi mu pomogao nositi nosila. Oca nije bilo kod kude. — Gospodine. jer sam sve promatrao kroz zastor od suza.. Opsovao sam i nazvao drugi broj. mislio sam da se to radi duže . podigao plahtu i poljubio joj hladni obraz. čuo što se zbilo i odmah dojurio u bolnicu. otvarao sam sobe i pitao gdje je dežurni liječnik.. vrisnuh zapravo panično. Nakon nekoliko minuta na hodniku se pojavila liječnica i nemodno slegnula ramenima.. ništa me nije pitao. dvadeset jedna minuta i pet sekundi. majka je počela teško disati. Kako svi mi u ležernim situacijama znamo glumiti odmjerene Evropejce. . nakon četiri minute dolazi do decerebralizacije. baš kad sam došao da vikend provedem kod kude. gađaju ga kamenjem. što mi je bilo vrlo neobično. opsovao sam im mater i rekao da sam spreman zadaviti nekog. Njima je to bilo nešto što se događa svaki dan. nekakvo čudno crvenilo prešlo preko lica i nakon toga se počela hladjeti. a Zvjezdana je bila s mužem u Daruvaru. polovicom svibnja. otišao je na tržnicu da nabavi preostale stvari za subotnji ručak. Tamo je ved bio otac koji se vratio s tržnice. Dajte da stavimo gospođu na nosila. Kako sam znao da je srčani bolesnik. uhvatila se za grudi i srušila. Potkraj travnja 1986. Trčedi po odjelu sa šoferom. Poslovali su nešto s nekakvim žicama. nakon čega je liječnica istrčala van i odjurila prema dvorani u kojoj smo ostavili majku. tako je organizirano. Šutio je. ali je još imala puls. — Pokušali ste sve? — upitah je drhtavim glasom... dopustivši mi da još jednom uđem u salu. bio je jedva primjetan.. ali . dajudi joj umjetno disanje i masirajudi joj srce. Detaljno me ispitavši o čemu se radi. obuzet užasom. Meni. bilo je valjda suđeno da vidim umiranje rođene majke. Bio sam siguran da de umrijeti ne uradim li nešto radikalno. morao sam s njim nositi nosila na prvi kat odjela. Nije bilo vremena da ga udarim. Oči su mu bile pune suza.. — Pa gdje vam je liječnik? — upitah. on. pa sam primijenio ono malo prve pomodi što mi je ostalo u pameti. Klimnula je samo potvrdno glavom. pokrivena bijelom plahtom preko glave. ne znam. jadnik. Doznao sam poslije da ogorčena rodbina. nema liječnika — spetlja se on. baš onako kako sam viđao takve scene na filmovima. ovog puta bila je to hitna pomod. "Izgleda li ovako smrt?" upitah se. samim time što je došla u ovu bolnicu. Kad smo stali pred internom klinikom. Pritrčao sam telefonu i ustanovio. pljuje po njemu. tražili defibrator i vukli cijevi s kisikom. a otac i ja samo smo se pogledali.. svjestan da je majka naprosto izgubljena. u jednom času. razumijem vas . osjedajudi kako mi majčin život bježi ispod dlanova. Osim toga.. pa brzo u bolnicu. kad se pojavi na mjestu nesrede bez liječnika. opaljuju mu šamare. jer sam ga tolike godine sasvim nepravedno držao osobom koja ne umije plakati. a tri tjedna kasnije umrla mi je majka. Sagnuo sam se. priskočio sam i počeo je dozivati. sa tri sestre.. obedali su da de odmah poslati kola. sve dok nismo došli do prostorije gdje su liječnik i liječnica. a u velikim frkama postajemo zažareni Balkanci. — Dolazi samo šofer. Činilo mi se da je još živa. Okrenuo sam nasumce dva broja i ravnomjerni glas s druge strane rekao mi je kako je sada točno deset sati. — Ali . osim u izjavama susjede Eve Biser. nego sam mu pomogao da polegnemo mamu na nosila i odnesemo je u kola. prešao je preko naše zemlje radioaktivni černobilski oblak. odmah sam pretpostavio da se radi o infarktu. Vratila se ipak u dvoranu. ali me nije čula. Nasmrt uplašen. da ne znam telefonski broj hitne pomodi. meni nešto što se događa jedan jedini put u životu. gdje se pokazalo da dežurnog liječnika nigdje nema. dutedi kako se oko mene sve ruši. Što se dalje događalo. opsujem mu mater i slično. ne pokazujudi pretjeranu spremnost da se odazovu. a pokatkad i prijete revolverom. Svi su šutjeli. zar . masirajudi joj srce dok mi je s čela tekao znoj. koji sam se grozio smrti i izbjegavao sobe umrlih i pogrebe. Mama je ležala na nosilima. a onda su me poslali napolje da čekam u hodniku. Zatim je ponovo izišla i izrazila nam sudut.VIII. pijuckali kavu i razglabali nekakav svoj sindikalni problem.

te da su službe hitne pomodi u vedini provincijskih mjesta organizirane na posve isti način. — Da li se gospoda uspjela pričestiti? — upitala je tatu gospođa Eva Biser. pognute glave. ujedno podrazumijeva i spoznaju da je konačno otišla osoba koje te najviše voljela. ali ga više nisam mogao slušati. propisima i odredbama. Irena gnjavila prisutne pričama o tome kako je njihova Jarmila ne znam kako zaljubljena u mene. Kod kude smo sjeli svaki u svoju fotelju i šutjeli poput oficira koji su čas ranije doživjeli presudan poraz. dolazi šo-fer s nosilima pod rukom. jer je zaista voljela moju majku. koji je dojurio iz Zagreba. a za to nemamo sredstava . pijani Gogo Jazbinšek pričao je nešto o tome kako su liječnici u pitanjima života i smrti zapravo tragično nemodni. Tako to kod nas biva. na žalost. nego naprosto pravilo. Bilo je to lijepo i jednostavno. Nesnosni dan smijenila je podnošljivija večer. Tada je slijedio jedan samoupravno-birokratski galimatijas koji rijetko tko može shvatiti. — Ne razumijem to što pričate i ne želim uopde razumjeti! Ovaj jebeni grad u kojem sam sa svim slučajno rođen ima prekrasnu novu zgradu Opdinskog komiteta. — Kad vam konačno neki pomahnitali tip ustrijeli šofera. Kad vam umre netko blizak. članovima. koji nas tretira jednako kao i gradsko saobradajno poduzede . koja je napisala: "Vjeruj da mi je strašno. To je bila jalova. iskazane paragrafima. — Nemodni smo. — Čuo sam da vam na one jadne šofere razbjesnjeli ljudi vade revolvere. glupa i izlišna gesta. a nema jednu ." Pa ipak. znanaca. dok je otac. Zgrozit dete se kad čujete da služba hitne pomodi spada pod SIZ zdravstva. ta činjenica. Mislio sam ovako: "Smrt majke naprosto je činjenica koju kao takvu treba mirno prihvatiti. jer mi pred očima nisu bile njihove materijalne nevolje.Vratio sam se kudi šutke. Smatrajudi hitnom pomodi ono što sam imao prilike vidjeti u američkim filmovima i televizijskim serijama. koga sam površno poznavao. pogotovo kad nemaš deset nego trideset osam godina. par-ti. Otac ju je bez riječi otpravio kudi. kako bih mu iskazao svoje građansko negodovanje i zgražanje načinom na koji je organizirana hitna pomod. bez pogovora. posebnu opremu i posebne ekipe. jer su tamo uvijek funkcionirale neke druge logike. kako pali cigaretu. bitno siromašniji. a i iskreno. možda ste u pravu — reče on ne hotedi mi previše protusloviti. strašno žao". kome je taj dan protekao u paklenskoj jurnjavi. sredstva de se preko nodi nadi. ma koliko predstavljala biološku nužnost. među mnogobrojnim telegramima suduti stigao je Sonjin. a ona je svejednako trabunjala nešto o tome kako je mamu odnijela černobilska radijacija. — Na žalost. nepristojno ga prekinuvši baš kad mi je pokušavao obrazložiti meduuvjetovanost hitne pomodi i SlZ-a za ceste. ne možemo ništa uraditi. Sve formalnosti oko obavještavanja rodbine. I za tu ljubav si siromašniji. a Žiža Tomid. U nodi. Sutradan sam otišao do ravnatelja bolnice. velebnu zgradu SUP-a. kome život visi o koncu. jednako izgubljen. zatim novi gradski bazen i novi Dom JNA. — Znam da ste sada uzbuđeni i ne želim vas previše zamarati. koja se iznenada pojavila na vratima. Vidio sam kako mu se usta otvaraju i zatvaraju. Služba hitne pomodi zahtijeva posebna vozila. otpuhuje dimove i gestikulira. Ljubo je pričao nekakve samoironične štosove iz samoupravne prakse.. hodao dva-tri koraka iza mene. Bio sam strašno smušen i ništa nisam uspio smisliti. ali sam na nadležnim mjestima obično ispadao budala. jer su se oko mene okupili svi koji su me znali i kojima sam nešto značio. novinskog oglasa i pogreba obavio je Miki Grabar. misledi si i dalje svoje. čika Staška. obloženu mramorom. sportsku dvoranu po kojoj se natjeravaju trederazredni sportski diletanti. prvi put je u životu mnogo pričao ne spominjudi primjere iz filmske tradicije. nego mrtva majka koja je ved ležala u bolničkoj mrtvačnici. Poslije du shvatiti da ta.. bio sam naprosto zgranut činjenicom da u mom gradu po pacijenta. a kola hitne pomodi pod SIZ za ceste. Oduvijek sam stvari nastojao obrazložiti i protumačiti sam sebi svodedi ih na neke temeljne logičke principe. dragi Stanislave — rekao je glasom punim suduti ravnatelj — i. tako da sam čitavog dana mogao sjediti u fotelji i imao kad razmišljati. — Druže ravnatelju — rekoh. nešto poput građanskog prosvjeda protiv neke nepravilnosti u novinskoj rubrici "Pisma čitalaca".. Miki i Arleta su skuhali nekoliko litara kave. onda se svi najednom počnu slagati s vama.. ali dopustite da vam kažem koliko smo ved problema imali s tom nesretnom hitnom pomodi. nehumana i kriminalna nebriga nije eksces. čime bih si olakšao dan koji mi je bio suvišan u životu. vrijeđaju ih i pljuju po njima — rekoh iznerviran.

Zbog toga morate prvo organizirati hitnu pomod. Kad sam se ved okrenuo da odem. — Stanislave — blago me prekori ravnatelj — to što ste u žalosti za umrlom majkom. Ivančicu. — Ma pusti ih sve u kurac! — rekao je rezignirani Gogo. Sve to što ste nabrojali izgrađeno je drugim sredstvima. Njena životna misija očitavala se u tome što je jednu veliku obitelj uspjela održati na okupu oko. Pred odmaknutom pločom obiteljske grobnice stajali smo otac.. — Čekaj. smirite se! Jeste li možda za kavu ili nešto slično . U bolničkom krugu zatekao sam Gogu Jazbinšeka kako se vrada iz kantine sa štekom cigareta pod rukom i ispričao mu sve o kratkom razgovoru koji sam vodio s ravnateljem. bogamu! — prekinuh ga iznerviran. kao da mu ni samom nije jasno kako je to konačno dolijao. zbog toga bolnicu i rodilište morate napraviti prije zgrade opdinskog komiteta . sestra i ja. ali i iznuren. pilio kosti i rasijecao apcese za trinaest milja mjesečno? Bi kurac! Hajde.. on me uhvatio za rukav: — Slušaj. Gogo — rekoh... Nekakav postariji aktivist iz mjesne zajednice. jer tome valjda nikako nije uspio pronadi pravo mjesto u nadgrobnom govoru. zajedničkog stola i ognjišta. Da biste nekog primili u partiju. — Smirite se malo. ali on nije skidao nogu s papučice gasa. ali je on otišao za svojim poslom neprekidno kimajudi glavom..običnu. a tek potom izgraditi SUP i zatvor. zamalo sam ti zaboravio nešto redi što de te malo razveseliti. Znači. a odmah iza nas mnogobrojna rodbina koja se okupila iz svih mogudih dijelova zemlje. kamo me to voziš . zalupivši vratima za sobom. stari. — Stari — prekine me on i unese mi se u lice — bi li ti zavlačio nekom prste u čmar. iz drugih fondova . — Pasoš! Isuse! Luđače. pazi. jedva se nasmiješivši. Miki Grabar me naprosto kidnapirao. — Nede... uvrijedit de se. Dala mi je i tvoj pasoš. Konačno me ukebalo! Htio sam ga upitati kojoj je to majstorici pošlo za rukom. kuda mi je puna rodbine! — prosvjedovao sam. Bile su neuobičajene svibanjske vrudine i u obaveznoj crnini bilo mi je više nego vrude. kako bi se to patetično reklo. govornik jedino nije spomenuo politiku nesvrstavanja i miroljubivu aktivnu koegzistenciju. Znao sam da je sve to što govori pretjerano i da su zasluge moje majke sasvim drugačije i mnogo vede. Nakon pogreba. — Ali radi se o istom društvu. mogla bi se ved kupiti ona Fitipaldijeva formula 1. kao da se žuri da što prije odmaglimo što dalje od grada.. radi se o različitim društvenim financijerima . a ne obična kola hitne pomodi. to ti nisam rekao ja nego netko drugi! — Ti ne primaš . ugurao me u Spačeka i raspalio najvedom mogudom brzinom podravskom magistralom. ne daje vam pravo da vrijeđate ovo društvo i ovaj grad. otvaranje radnog mjesta. koji je brkao padeže. Miki! Jesi li lud.. ali čovjeka dostojnu službu hitne pomodi. sad bok i budi mi jak! Mi smo svi uz tebe. U subotu se ženim. niste . Razumijem vaše negodovanje. — Kada bi tko sabrao na jednom mjestu sve mito koje se diže za krevet. specijalizaciju i slična sranja.. — Hvala ti. — Prvo morate nekom spasiti život da biste ga mogli poslije uhapsiti. hodu redi.. — Ma jebe se meni za ovo društvo i za ovaj grad! — viknuo sam i izišao. opredijeljenost i riješenost u borbi za stvar radničke klase i slično. Dan kasnije bio je ved pogreb.. Rekao sam Zvjezdani da odlaziš sa mnom. Sve drugo bile su besmislice. kamo me to vodiš? U Afganistan? . šuplje i nepotrebne fraze. U tome je njena sudbina bila zatvorena. — Baš zbog toga te i vozim! Kog deš vraga kod kude cendra ti s rodbinom koju susredeš samo u povodu raznih pogreba! — Ali. stari. Ali.. Zanijemio sam od iznenađenja.. Nemojte mi samo redi da kola hitne pomodi koštaju više od Mercedesa kojima se vozikaju na janjetinu predsjednik opdine i njemu slični gradski lideri . Od svih floskula tekude politike. održao je nadgrobni govor u kojem su se prosipale silne zasluge moje mame za socijalističku zajednicu. njena klasna svijest. ali su stvari mnogo složenije. nužno je da se uopde rodi. cjelovita i smislena...

— Za malu je dobro da bude s tobom. Arleta i Nacek redovito su nas posjedivali bar na sat vremena. nikako nije mogao sprijateljiti ni s kim od nas. kao da je u nedoumici. zapravo. ali je boravila u kudi svoga zaručnika Ignaca Feješa. Hvatao se ved suton kad smo stali na mađarskoj granici. dok ne dođe jesen. kad bismo se našli na Šljunčari. raštrkali na sve strane.. — Zapravo je za malu dobro da ode van . — A mala? — Pa i malu de odvesti — reče on. Pravu narav njegova odnosa s Irenom nisam znao. Pored nas su promicala ozelenjela podravska polja. pa sam morao i sam zašutjeti. kako mu uopde pomodi kad de ga Irena ionako ostaviti. juredi ravnom mađarskom cestom. brežuljci vinograda i usputne gostionice čudnih naziva. Ili: — Nacek smatra da bi nagomilavanje oružja moglo dovesti do rata koji de predstavljati kataklizmu za čitavo čovječanstvo. da mu trpeza uvijek bude bogata. . a onda se. Nacek je danas rekao da se samo jednom živi. pa da čovjek mora prihvatiti svaku pruženu šansu. a Arleta bi obično najprije poljubila Ljubu. ne obazirudi se više na moje prosvjede. i sve su ga manje putovanja veselila. ili kao da se zbog nečega ispričava. Arletina devetogodišnja Ines i Ljubina godinu dana mlađa Jarmila postale su najbolje prijateljice.Zašutio je. ali sam ja bio posljednji koji bih mu je mogao pružiti. premda sam se u mađarskoj nodi osjedao mnogo bolje no da sam ostao kod kude. prvi put otkako se dogodilo to s majkom. Ulazili smo neumitno u godine kad se raspadaju brakovi. Po inozemstvu je hodao sve manje. da osigura dovoljan broj kreveta za one koji žele prenoditi. unatoč velikoj ljubaznosti. Bili smo i dalje dobri prijatelji. rastavši se privremeno.rekao je nekako čudno. Subotom uvečer. ali sam zbog nje još više zavolio svoga najstarijeg i najvjernijeg prijatelja Mikija Grabara. na početku ljeta. Arleta ga je naprosto obožavala i neprestance citirala njegove mudrosti: —Zamislite. Ali. to ti je Kaposvar! . IX. Ambijent je djelovao stvarno srednjoevropski i zbog toga se doimao toliko prisno. — Eto. ti si sto posto lud. i kad se polako počinju svoditi životni računi. kude sa crvenim ciglenim pijetlovima na krovu. Nakon mamine smrti još smo nekoliko vikenda proveli u vikendici Ljube Brabeca na obali Sljunčare. Saznao sam da na Šljunčaru dolazi sa svojim novim odabranikom. da kuda bude opskrbljena svim onim sitnicama koje s vremena na vrijeme zatrebaju. što de za njega zacijelo biti kraj? Arleta je redovito dolazila na Šljunčaru.. ti si sto posto lud! — ponavljao sam. Sonja je dolazila rijetko. Navečer smo sjedili u malom mađarskom nacionalnom restoranu čiji su prozori gledali na prekrasnu ulicu punu dudančida i namijenjenu samo pješacima. sav snužden. te su zajedno slušale "do daske" Madonnu i slične glazbene novotarije. ali sam odmah potom shvatio da je takva ljutnja sasvim bezrazložna. koji se. iako sam pretpostavljao da Irena više nema ljubavnika. Miki mi je priznao da joj je pomalo neugodno jer se uskoro udaje. malodušan i trebala mu je nečija pomod. Ljubo se i dalje brinuo da nas što bolje ugosti. To je bila valjda najbedastija rečenica koju sam čuo u životu. na prijelazu Gola. što me pomalo razljutilo. Osjetio sam čak i glad. Tako du je konačno izgubiti. Jedne mi je večeri rekao: — Uspio sam se domodi jednog pisma u kojem joj obedava da de dodi po nju i odvesti je sa sobom. pa sam pristao da Miki naruči večeru. obično birajudi vikend kad bih ja ostao u Zagrebu. oči mu malko zaigraše. On me pogleda iznenađeno. ali ni po čemu više nismo bili veselo i bezbrižno društvo. prošli kroz Nagytad. kao da nam želi redi da mu je sve oprostila i zaboravila. umiru roditelji. a onda se ponovo snuždi i reče: — A kome može uopde biti dobro sa mnom? Bio je izgubljen. Nacek bi se ceremonijalno rukovao sa svima. šumarci. a bio je mrkli mrak kad smo. — Miki.

To je bila vijest dovoljno atraktivna da zasjeni sve ostalo što se s njim događalo. otac Franjo. koju mi je nekod posudio Miki Grabar. Kad bi me zatekao bezvoljna. koja ga je opsjedala prijedlogom da bi nakon ženine smrti trebao pristupiti Jehovinim svjedocima i konačno spasiti dušu pred jednom od skorašnjih propasti svijeta. ali se predomislio i samostalno ga otpečatio kad je počelo svjetsko prvenstvo u košarci. ali me jedne subote Gogo Jazbinšek na silu odvukao do lokalnog internista. ljubavno-erotska strana njegove osobe još mi je predstavljala jednadžbu s prevelikim brojem nepoznanica. redovito je preko te ograde bacala novi.Miki Grabar je i dalje živio u samodi. Gogo je samo zavrtio glavom. netom pročitani broj Kule stražare. neprekidno pušedi. počeo sam patiti od blagih vrtoglavica. Čak je i na groblje odnosio po dva buketa cvijeda i po dvije svijede. činio mi se sve neprikladnijim za razgovor. Taj me tip. Jedno za majku. ako se izuzmu pisma koja je potajno slao Ireni i koja je Ljubo pokatkad imao priliku kriomice pročitati. — Pa ništa! — otpovrnuo bi on još zagonetnije. utučena ili zabrinuta. X. Gogo Jazbinšek stvarno se oženio. — Imaš ved dovoljno godina i nije red da se kinjiš najtežim fizičkim poslovima. gdje sam Mikijeve prepravke pladao povedim hrpama sve bezvrednije love. iz tredeg pokušaja uspio položiti vozački ispit. Nakon mamine smrti. Neko vrijeme vodio je rat sa susjedom Evom Biser. Jednog sam vikenda ustanovio da je popalio sav svoj stari ribolovni pribor. Kad bih dolazio kudi. na koji me odveo Miki Grabar otrgnuvši me od mučnih karmina. od oponiranja. premda su znali bar jednu od mnogih njegovih adresa. Premda mi je bio najbolji prijatelj u čiji sam intelektualni. zabrinuta za dušu mog oca. od zagrižljivih primjedbi i. Mislim da mu još ni samom nije bilo jasno što se to dogodilo. uz višestruku protekciju. duhovni i materijalni život imao potpun uvid. beskonačnim svađama koje je vodio na radnom mjestu. a kasna popodneva obično je provodio sjededi na nekoj od grobljanskih klupa. veselo bi mi dobacio: — Stari. Miki je naučio sve mogude automehaničarske štosove tako da je satima dotjerivao i štelao moj Renault. zaokupljen pornofilmskom studijom. uzdahnuo i rekao: — Tako to ide. Bilo bi važno da se opametiš i razumnim režimom izbjegneš kasnije komplikacije. Od srca svoje mame nedeš modi pobjedi. koji je ostao sam u kudi koja je nekod bila i pretjerano bučna. Držao sam to jednom od onih smetnji na koje se valja priviknuti. Sviknut na prastaru ragu od mašine. — Pa šta? — rekao bih. pomiren sa svime. pa da se osvijestiti morao mnogo kasnije. Potkraj godine. O Delonu nije bilo nikakvih podrobnijih vijesti. Internist je htio nešto redi. izdaleka motredi na mamin grob. Odviknuo se bio od svađa. Ostajao je na poslu sve duže. — Teta u Americi samo što nije odapela! — govorio mi je smješkajudi se nekako zagonetno. Od onog nadrealnog kapošvarskog izleta. sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju. drugo za pokojnog ujaka Emila. dva radnika SUP-a posjetili su Ljubu. Zatim je zapečatio televizor i otkazao pretplatu. bivao je sve potišteniji i izgubljeniji. koju je ponovo predvidio njihov voda i prorok. — A tahikardija? Što je to? — upitah ga naivno i pomalo preplašeno. Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve. Nakon toga Eva Biser. . Nakon tih sređivanja često bih morao otidi pravom automehaničaru. ali ga Gogo pretekne: — To ti je prva i najnedužnija od svih onih "kardija" koje deš naslijediti od majke. tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. Oboje su zanijekali i samu pomisao na tako nešto. — Zašto ne odeš u mirovinu? — upitao sam ga jedne nedjelje. neprekidno je odobravao sve što bih rekao. i tobožjim osvetničkim fukovima uperenim protiv uže rodbine njegovih mnogobrojnih gradskih neprijatelja. temeljito pregledao i napisao na listid kakav vam daju specijalisti: hipertonija i tahikardija. pretpostavljajudi da bi on i Irena mogli znati gdje se Delon trenutno nalazi. a keder-kantu napunio zemljom i zasadio u njoj nekakvo glupo cvijede. Mađarska nam je tu pod nosom! Hodemo li se zaletjeti u Kaposvar? Osobito dragocjen postao mi je kada sam kupio svoj prvi automobil (renault 4) i kad sam. samo da bi što krade bio kod kude.

rekao sam direktoru Joži: — Čuj. za što sam u jednom trenu povjerovao da de ga zabaviti. Premda nisam bio impotentan. imam tamo doma proslavu dvadesetogodišnjice mature. gdje je stara gimnazijska škvadra organizirala proslavu u Planinskoj kudi. žigošudi nepravilnosti u partijskom radu: oportunizam osnovne organizacije. Nije izišao onako kako su to mnogi činili. premda pod urednim i pod neurednim grobovima leže jednako mrtvi ljudi. ali ga to nije ni najmanje zanimalo. ali je za politiku. Onda sam mu donio iz Zagreba Atlas gljiva i još nekoliko sličnih priručnika. pa je i knjige i hobi negdje zametnuo. Kako među tim knjigama nije bilo ni jedne ratne. Pokušavao sam ga vratiti politici. Ubrao je tri gljive. Niti je istupio demonstrativno. Zatim sam ga pokušavao zainteresirati za kojekakve hobije. da čujem kako je . svejednako je govorio: — Moram nešto uraditi sa sobom! Umjesto svega onog što smo sestra i ja mislili da bi mogao. Nakon jednog od sastanaka na kojima smo pretresali sve mogudnosti povedanja plada. Na brzaka sam projurio kroz novine i pročitao napreskok sve što je pisalo o tzv. neprekidno govorio da je kurva. on je uradio nešto sasvim trede — izišao je iz partije. koje sam bio kupio u Zagrebu. mjenjač je bio nečuvena. ali je sve to držao djetinjastim. Pohvalio se da je Zvjezdanine knjige pročitao i da su mu se dopale. kojim sam teško pronalazio pravu brzinu. Upitao me želim li i ja koje prženo jaje. — Isuse. zahtjevima za ukidanje štafete. Nekad spreman da potroši čitavo prijepodne na spravljanje kompliciranog ručka.Nije pristao jer je iz iskustva znao da su svi njegovi prijatelji. ja se danas kupim ranije. i odnio ga mami na grob. Zatim sam otišao do Grabarovih. nervozan i prepušen. shvatili smo da folira. Zatim mu je Zvjezdana poslala nekoliko knjiga. Poput tolikih drugih koji su se zamorili. civilnom služenju vojnog roka. petnaestak kilometara od grada. oduvijek je zapuštene i neuredne grobove držala nekom vrstom sramote. koju nisam bio stigao popiti ujutro. izgubili nadu i interes. uz silna odgovaranja i uvjeravanja da je partiji potreban. neukrotiva kurva! Oca sam zatekao kod kude kako peče jaja za ručak. nedugo po odlasku u mirovinu — umrli. ali sam odbio. U Unikonzumu na Cvjetnom trgu pojeo sam sendvič i popio kavu. ali ništa da stvarno uradi. a proslava je bila zakazana za subotu. pogotovo ona ratna. Nagovarao sam ga da se vrati ribolovu. Nova zakonska regulativa stavila je plade u funkciju porasta produktivnosti. — Moram nešto uraditi sa sobom! — neprekidno je govorio. za čije se pripremanje ne troši više od pet minuta. pa zar ste tako stari? — nasmijala se ona. Potom sam sjeo u "četvorku" i krenuo kudi. civilnom društvu. jer je tvrdio da je u mladosti volio čitati. Pa ipak. Imam dvadesetogodišnjicu mature. sada. — Ti si tako mlad! — začudio se direktor. ali nijednu nije uspio pronadi u Atlasu. ali principijelnog stava. i on je prestao dolaziti na sastanke i pladati članarinu. dogmatizam sekretara ili nešto slično. a mačka zadužena za tisak radoznalo me upitala: — Kamo se tako žurite? — Putujem. koji je budio nadu da de se ipak oporaviti od udarca koji mu je nanijela majčina smrt. Osmo poglavlje I. pa su ga s vremenom izbrisali iz evidencije. Nisu ga čak ni izbacili zbog kakvog heretičnog. a onda sam iz prtljažnika uzeo cvijede. kao i mnogi drugi. ili trebao uraditi sa sobom. Bio je petak. Sjurio sam se u medijalni odjel da uzmem Danas i novo Delo. —Ja imam sljededeg mjeseca tridesetogodišnjicu. nedovoljan sluh za suvremenost. najradije je jeo jednostavne stvari. To što se ipak bojao smrti držao sam dobrim znakom. Oprao sam se i presvukao. Za cijelog puta gnjavio me prokleti mjenjač. Nekod davno čitao sam tekst američkog psihoanalitičara u kojem se opisuje san impotentnog šofera koji mjenjačem nikako ne može pronadi odgovarajudu brzinu. Radio sam to redovito. znojan. i štrajkovima koji su se prestali zvati obustavama rada. što je u Jugospotu rezultiralo strašnim potresima. sam i bezvoljan. jer sam znao da bi majka tako htjela.

Sjeti se što je rekao Slavko Grabar. Ali. ne mislim! Sad de sve krenuti i idi onako kako je normalno. koji presnimava za lovu. — A videorekorderi? — Jednog sam prodao Gogi Jazbinšeku. nije! — umiri me on. bivši se muževi o takvim stvarima ne obavještavaju. Znaš.. hajde. — A i da je kod kude. ha. ha . ali ništa vi ne razumijete. imao sam u životu toliko malo vremena da sam mislio da je mudrije to vrijeme spiskati na čitanje Dostojevskog. Upravo se vratio i zacijelo odmah shvatio moje iznenađenje.. — I to je lijepo. — Sve sam prodao! — začuh Mikijev glas iza leda. jer niste imali kada ni gdje naučiti. Suvišna ste generacija zbog toga što su vam obedavali sve. da ostanu u familiji. — Zacijelo želite redi da je moja i Mikijeva generacija izgubljena .. — Ne. misledi da bih mogao pogrešno protumačiti moju radoznalost. Ivančicu. ti si studirao književnost? —Jesam. bilo je! Sad de dodi umor. Grabar. niti onih nekoliko stotina videokaseta. ha. umirovljenim dr. — Ako se baviš književnošdu.organizirana velika proslava dvadesetogodišnjice mature. kupio je osamdeset komada. — Mislite da de nam sada krenuti po zlu? — Ne. Miki je još bio na radiostanici. Kažu i da pišeš? — Pisao sam. U prvi mah sam pomislio da ih je nekom posudio. Slavkom Grabarom. razočaranje i bolesti.. — Lijepa čestitka! — nakostriješi se on. dragi moj književnice. Pomalo snužden. ha. iako vam nisu imali što dati. — Nije baš lijepa čestitka za dvadesetogodišnjicu mature — primijetih. i dalje misledi da me obmanjuje. — Trebao si to vidjeti. Nemoj gubiti vrijeme sa starim penzioniranim kolerikom. ha. Sartrea i Camusa.. ne ženim se — izjavio je odlučno. — E. nego biološka zakonitost. — Sonja nije . — Zašto to misliš? — začudi se on. gospodine — rekoh servilno. iako ti nisam ništa čitao. samo jedna obična suvišna generacija. — Zašto si to uradio? — Eto. To nije moja interna filozofija. Prošle se subote udala. a ne nekoliko stotina kaseta. nego na čitanje onog što ti piše zet. a normalno je da vam bude sve gore i gore. događaju se stanovite promjene. Neki tip iz Varaždina. ušao sam u Mikijevu sobu i stao kao gromom ošinut. — To je razumljivo. — Nije.. ne pokazujudi baš preveliku želju za razgovorom. U sobi više nije bilo videorekordera. Ostali su uzimali u manjim količinama. Posuđuje se po nekoliko. ne bi ti odgrizla nos. ha . — Dvadeset godina od mature! Šta je bilo. ali mi se ubrzo ta pretpostavka učinila nevjerojatnom.. — Pa niste vi za to krivi. — Što de vam lijepa čestitka! Ono što vama treba jest malo slobode i dostojanstva i mnogo rada . Na svadbenom je putovanju. — Drek! Niste vi nikakva izgubljena generacija! Vi ste. Ovih je dana ovdje bilo prometno kao na stočnom sajmu. — A za koga se udala? — zapitah bojažljivo.. — Nemate baš najbolje mišljenje o nama — rekoh mu hladno. Najboljih deset komada poklonio sam Bumbi Zlaticu. — Bogati. sad ste odsvirali svoje — rekao je likujudi dr. tako. mojim bivšim tastom. onda si svakako čuo za "izgubljenu generaciju" ? — Čuo sam. — Sve si prodao? — zinuh od iznenađenja. da se ne ženiš? On se nasmije kao da je moja pretpostavka nešto krajnje nevjerojatno.. a drugi poklonio Sonji za vjenčani dar. Ubrzo deš doznati. Kao da ne znate! — Lijepo.. tako da sam ga morao čekati i zadržati se u kurtoaznom razgovoru s njegovim ocem. što deš. . Ali. — rekoh bojažljivo. idi tamo u Mikijevu sobu i pričekaj ga.

pazi — posavjetuje me Miki — on misli da još nitko ne zna. Da . — Pa. Umjesto toga. Čini se da je stvar još interna. Sada sam se ja nasmijao. šoping u Miinchenu i Veneciji . Idemo Spačekom! . Tako neka i ostane. i Margetidke koja je u Heidelbergu. skoro sam zaboravio .. Starih. — Ili predviđeno! — primijetih jetko. sutra demo to srediti. Tuljca koji je u Australiji. Mogao sam o Ljubi misliti i ovo i ono.. — Hodemo li se večeras vidjeti s njim? — Pa valjda! Rekao je da dođemo navečer k njemu na Šljunčarii.. — Ni govora! — prekinuh ga.. — I!? — Izgleda da je to radio uz pomod društvene love. — Zašto? — začudih se.. ali je deprimirana zbog rastave. — Pa i nju du ostaviti tebi. isprva valjda i jest. koji je vrag zna gdje. koliko košta tjedan dana skijanja u Italiji. na primjer? — Ali. — I tako.. snužden zbog okolnosti propasti Ljube Brabeca. Pa koji je to bog bio s Ljubom? Zar samo radi toga da sačuva Irenu? Zar je na takav način htio biti nešto drugo. jer mi se činilo da du po tome modi najbolje procijeniti dimenzije Ljubina pada. — Je li uhapšen? — Još nije. od kokošje juhe do deserta i ponodnog "vajngulaša". čak i u onim detaljima koji me uopde nisu zanimali. Gotovo da nisam povjerovao.. —Jutros sam sredio Spačeka. — A . Gotovo da ne povjeruješ. — Ideš sa mnom? — upita me na kraju. zamislivši se malo. — Ni jedne jedine! — redi de on sasvim odlučno. Ne poznaje ni on tebe.. — Pa jest — rekoh. U njemu pokušavam is tražiti utjecaj side na medijsku regeneraciju pornografskih proizvoda . — Čuj. i pomislih da možda ima kakvu novu dramu s Irenom. avionska karta za Pariz.... Zatim je pobrojao čitav jelovnik. ti sada više nemaš ni jedne jedine pornostvarčice. — Nema veze. Ide kao zmaj! — Mogu si misliti — nasmijah se. Znaš kako se zove zadnje poglavlje? — Kako? — "Sida ili pornografija rediviva".— Ne poznaješ ga! Nije važno. — Ljubo je u pitanju! — iznenadih se. — Izgleda oko šesto milijuna. a još jučer si mogao otvoriti pravi pornografski muzej. Delon. ali de SUP morati u najskorije vrijeme poduzeti neke korake. — Ima nekakvo strašno sranje u firmi. ali ni nakraj pameti nije mi bilo da bi Ljubo pronevjerio pare. počeo je detaljno pričati kako de biti organizirana sutrašnja proslava. — Osim knjige koju sam neki dan završio.. od svega je ostala samo knjiga — rekoh više za se. Ispričao je sve. — Mislio sam da putuje od love koju mu je ostavio otac. Pa znaš valjda koliko mora koštati ona Irenina bunda.. — Koliko de ljudi dodi? — prekinuh ga baš kad se najviše razmahao.. ali poslije mora da je posezao u društvenu blagajnu.. — Kakvo sranje? — Sjedaš se koliko je u posljednje vrijeme putovao s Irenom? Venecija. Miinchen. — Zar odlaziš nekamo? Nije mi odgovorio. premda mi do smijeha nije bilo. — Pa gotovo svi — odvrati. — Osim Delona. naravno. u pitanju je i Ljubin dolazak. Strašno je ljubomoran na svoga prethodnika. — Dakle. mogli bismo i mojom "četvorkom" ali me mjenjač strašno zeza. Došla bi i ona. Zavrtjelo mi se u glavi. skijanje u Italiji i šta ja znam gdje. Osim . Nemoj slučajno pokazati da . Bibija koji je u bolnici. osim ako se danas popodne nije dogodilo nešto nepredviđeno . radilo se o svoti za koju mi se činilo da je nikad nedu posjedovati. a ni fergazer mi nije baš u najboljem redu. a koliko je uzeo? — upitah ga.

Krenuli smo oko pet. sutra prije podne napravit deš mi jednu veliku uslugu. ne možeš tek tako redi: "Od danas više ne pišem!" — To da je pisanje sudbina najobičnija je usrana fraza bez trunka smisla . — Da. — Imam u pripremi nekoliko novih radijskih štosova koji de oduševiti kompletno slušateljstvo! II. prikladnija za razgovor aveti i vampira nego za daskanje sutrašnjih slavljenika. on reče. koje su izlazile jednom tjedno i čitale se uglavnom radi crne kronike i čitulja. — E. Večer na Šljunčari bila je strašna.. Dobro. Pogledah ga upitno. Pitat du te slažeš li se s izjavom da je pisanje sudbina? — Miki. Čisto sranje! — Stavili ste to u program a da me niste ni pitali — rekoh nezadovoljno. a kiša je padala sve jače i jače. Ne dobijem li taj intervju. nemaš pojma što spremam! — veselio se on mom prešutnom pristanku. A takvih nije malo. Kao u nekom horor . — Rekao sam im da si ved pristao. — Ti mene gnjaviš! Tjedan ih dana molim i. ali intervju ne dolazi u obzir. Po tko zna koji put u životu! — Bit de to strašan show! Vidjet deš! — Mogu si misliti! — primijetih ironično. — Pogledaj radioprogram! Otvorio sam novine i na posljednjoj stranici pročitao program za tekudi tjedan. — To su samo vaša književnička preseravanja! Pisanje je sudbina. Desetak kilometara pred Sljunčarom pukla nam je guma. — Otpada! — rekoh odlučno. pravo vrijeme za oluju. bit de to poen više za one koji me žele najuriti. ispričati se slušaocima i pustiti im pola sata starih hitova Žarka Dančua i Daliborke Stojšid. tako da smo u nekoliko navrata morali skrenuti s ceste i pričekati da se nevrijeme stiša. — To je točno — rekoh pomalo nervozno — jer sam i jedini! On se nasmije toj priglupoj šali. ti znaš kakav je moj status na radiju. Za subotu u deset bila je najavljena emisija "Naš gost". a onda nastavi: — Zbog toga du ja sutra na lokalnom radiju razgovarati s tobom. ta njegova nagovaračka mod kojom me prisiljava na nešto što uistinu mrzim. — Ma daj! — odmahne on rukom. U devet je nestalo struje.. stari. — Baš zgodno. Znaju da smo najbolji prijatelji. od emisije nede biti ništa. ti odbijaš. kao da se toga trena sjetio: — Stari. uradit deš tako — rekoh — i dovijeka deš u meni gledati čovjeka koji je zvijerima s radija pomogao da dekapitiraju Mikija Grabara. Bilo je oblačno i u zraku se osjedala vlaga. Onda mi bez riječi pruži najnoviji broj lokalnih novina. — Sutra de muževi ostati bez ručka. sad kad su dozvolili i najavili intervju. Dat deš mi polsatni intervju. U redu? Išla mi je na živce ta njegova retorika. Čim smo izišli iz grada počelo je sijevati i grmjeti. — Zašto? — Zato što sam ti rekao da više ne pišem. a ispod toga nonparelom pisalo nešto o mojim navodnim literarnim uspjesima kojima sam proslavio naš grad. jer de im žene naledi na radio slušajudi što ti i ja mislimo o literaturi. Stanislave. — Znači. Ja du pojesti govna. zašto me gnjaviš? — rekoh umolnim glasom. — Ma ne. Ništa nisam rekao jer je to bilo sasvim suvišno. pa nisu smjeli ni pomisliti da deš ti odbiti. a nakon toga se kiša prolila po nama kao iz kabla. ali smo mijenjajudi gumu ipak pokisli do kože. Kiša je nešto jenjala. Možemo ofarbati tvoju sobu ili ispiliti četiri kubika drva. — Traži neku drugu uslugu. Kad smo se vratili u kola. trubedi jatu gusaka koje su izjurile na cestu. okrene ključid i upali motor. Slabašni Spačekovi brisači jedva su uspijevali pobrisati svu onu vodu. o tome demo sutra pred mikrofonima — prekine me on. a u pauzama demo puštati glazbu po tvom izboru. pristaješ? — reče on. Ispast du pred njima najobičnija budala. Znao je da sam poražen i da me uspio navudi na tanak led. a on nastavi: — Svjestan si valjda da si najvedi suvremeni pisac kojeg je naš grad dao.

rekao razrednici: "Sjedate se. ukoliko ne . — Htio sam da dođe Arleta.. stisnuti pod kišobranom. a razrednica mu je odgovorila: "Ne vjerujem. neprekidno razmišljajudi o tome koje su ga to sulude namjere natjerale na rasprodaju pornografske zbirke. Irene. — promrsi Miki. i što u meni gleda . — Ljubo. nemojte o tome večeras — umolnim de glasom Ljubo. — Glava mi je puna dugih problema. Žiži. Nakon što iseciramo Irenu.. hodemo li krenuti da vidimo da li mala spava? Otišli su i ja sam odahnuo. gledao sam u treperavo lice Mikija Grabara kroz deformirajudu optiku pivske čaše. koji je imao valjanih razloga da bude zamišljen. — Nemojte kvariti večer! — Krasna večer! — rekoh ironično. ti si kriv što nam taj gnjavator tu zanovijeta svake subote — rekao sam. dušo. prozore su svaki čas osvjetljavali bljeskovi munje. — Znaš da nisam mogao podnijeti što me zamrzila.. To je možda bilo klinački primitivno. tako mu je to! Arleta.. — Kamo? — prekine me Ljubo. koji razgovor.filmu.. ustadoh i priđoh vratima. ali nisam si mogao pomodi. koja se. Feješevim zgodama smijala se samo Arleta. U toj neugodnoj tmini. Prišao sam prozoru i promatrao ih kako u gumenim čizmama. — Pa kudi. u tom sam tipu neprekidno gledao tek uzurpatora Bamborove žene. Meko i slabo svjetlo uklonilo je bore s lica Ljube Brabeca.. — Kakvih problema? — upita ga Miki i pogleda me značajno preko titrava plamena. Nismo imali prava da i dalje navaljujemo. — Pa rekao sam ti da je bolesna! — Bolesna? — Da. ha. da si ti i kao dojenče mogao stati u tu klupu!" Zgodno. ali je poslije i ona umuknula. Tamo imaju telefon pa ved sigurno znaju hode li nodas biti struje. — Ma doznat dete ved. — A što dete kod kude? Zar vam ovdje nije dobro? Zar želite da vas mamica pokriva dok spavate? — Nemam ja više mamice! — odrezah prilično ljutito. Jedini koji je pokušavao spasiti atmosferu ovog sastanka bio je Arletin pratilac. Miki je bio zamišljen kao i ja. kako bi bilo da pričamo o mom pokojnom starom? Bi li vam se to dopalo? Bi li? — Znate šta! — rekoh. Brambor se sam ponudio da ode po tu jebenu vešmašinu. mora da smo podsjedali na sudionike spiritističke seanse. vjerojatno zadovoljna što je mrak sakrio sve one njene suvišne kilograme kojima de sutra šokirati stare školske drugove. inače čovjek od sto trideset kila. . gacaju razmekšanom obalom prema Feješevoj vikendici. pa je odustao i rekao: — Eto.. — Ostavite to! — odmahne Ljubo rukom. a grmljavina se prosipala iznad naših glava. osvijetljeni žmirkavim plamičcima dviju svijeda. zacijelo bi rekao da je vani atmosfera "Tupelo Bluesa". Nalakden na koljena. u ovoj olujnoj nodi njegova sudbina izgledala je najmutnija — tko zna što de mu donijeti jutro? Pa ipak... Da je Brambor živ. nije te večeri bilo u vikendici. Napolju je bio smak svijeta. ne bi bilo čudo da i sada razmišlja o nečem dugom. — Ma neka ide u . — Što je zapravo s Irenom? — nastavi Miki. ja sam onaj mali iz prve klupe do prozora". — Kako bi bilo da netko ode do motela.. mogli bismo odmah krenuti . profesor Feješ. Ubrzo du postati sasvim slavan. Ako nede. koji nas je pokušavao zabaviti blesavim zgodama s neke od svojih godišnjica mature: — Sjedam se — obično je tako započinjao prepričavati zgodu — kako je na dvadesetpetogodišnjici neki Žiži. iako sam znao da je primjedba sasvim netaktična.. — Šta ona ima tebe držati krivcem .. — Šta.. bolesna! — lupi Ljubo rukom po stolu. a ne on — reče Ljubo poluglasno. ukoliko ne . Na koncu je i on shvatio da te pričice nisu nikom smiješne. prema Ljubinoj tvrdnji. koji je pamte kao razrednu ljepoticu. A da i nije. pijuckao je pivo i palio cigarete prinosedi licu poludogorjelu voštanicu. ha. Začuh korake iza leda i osjetih Ljubinu ruku na ramenu. — Dečki.. ali je Ljubo šutio. opet ti ne bi bio kriv . — Dečki. sasvim loše osjedala... Arleta je šutjela u mračnom kutu sobe. ha . o tome hode li ga Irena konačno ostaviti.

sišavši sa ceste. kako je i sam znao da de napad nervoze oduzeti smislenost njegovim rečenicama. čvrsto odlučivši da du se pred njima držati dostojanstveno poput engleskih džentlmena. Vozač je pritisnuo gas. Mlazom svjetla izdvojen iz olujne nodi. nedu morati uljudno konverzirati sa Sonjom i onim njenim. — Pa stari je rekao da su na bračnom putovanju.. Prišao sam prozoru i pri svjetlu munje spazio žuti golf. Ljubo je išao prvi. — Dečki. a možda bismo ti Miki i ja mogli pomodi — rekoh i okrenuh se njemu. nerazumno. — Uzeo si rent-a-car — primijetili. — Nema veze. koji je. Valjda nije . izvukao nešto iz džepa i progutao. — Šta je? — upita me Miki preko mog ramena. podigao baterijsku svjetiljku i uperio mu snop svjetla u lice. Nagnut nad zadnji kraj automobila. — Otkuda da počnem? Zajebao sam si čitav život! Koji biste sad komad htjeli secirati. pa otvori škrinju u kojoj je držao svu silu jeftinih kabanica od prozirne plastike. — Mogli bi se iznenada i vratiti. blata i šljunka. Navukli smo ih i izišli van.. razglabati. — Ne može iz blata. — Ti si lud! Znaš da te traže — rekoh mu nešto kasnije kad smo se presvukli i ogrijali uz ped. Stali smo sva trojica iza automobila i počeli ga gurati. Ni riječi nije rekao. u mraku i kiši. iznenada je zašutio. onako kako sam to vidio u filmovima Davida Leana. — Žuti golf— objasnih mu. zaglibio u blato ispred parkirališta pa nije mogao ni naprijed ni natrag. To nešto mogao je biti samo jak sedativ. koju je Ljubo. Premda mi je njegov povratak djelovao rizično. Ne znam kako bi tekao naš dalji razgovor da se u blizini vikendice nije razleglo glasno turiranje automobila koji je zaglibio u blato.— Oprosti. U ovoj zeznutoj nodi samo nam još nedostaju Sonja i njen muž. — Jebi ga! Žuti golf ima Sonjin muž. Ali. pomislih. — Nodas sam malo konfuzan. čak i Ljubo Brabec. vozač je izašao iz automobila i ostao nepomično stajati. kako struja nije dolazila. Šutiš i kunjaš. pomislih. Ali u toj konfuziji i jest stvar. vozač je nekoliko puta zatrubio. — Dobro. A sve to zbog idiota u golfu! Vidjevši nas kako dolazimo. osvjetljavajudi nam put velikom kamperskom baterijom. ne znači da de i nadi — nasmije se on. Tada je Ljubo. hodete da se ispovjedim kako biste mi pomogli — poče on uzrujano. on je bio potpuno miran. morao naložiti. Pri slabom svjetlu odmah sam utvrdio da se u kolima nalazi samo jedan čovjek. . par koraka ispred nas. nesmotreno sam stao u jarak pun vode. tako da su mi se cipele naprosto topile. — Tko traži. izljubili smo ga. — Kako si uopde prešao granicu? — čudio se Miki. stari — reče. — Hajde. — Znači da imaju tvoje ime? — Nemaju! Postoje različiti pasoši! Taj čovjek imao je za svaki problem spretan delonovski odgovor. Da stvar bude gora. Pao mi je kamen sa srca. Pohitali smo natrag pod krov. III. — Zar nedete izljubiti prijatelja koga tolike godine niste vidjeli? Što smo mogli. u jednom sam trenu spazio oznaku rent-a-cara. a zadnji kotači zasuli su nam nogavice jakim mlazom vode. suludo zapravo. ali smo na tren zastali kako bismo vozaču dali priliku da nam zahvali. valjda začuđen strančevim ponašanjem. spadao je u ljude kojima su uzrujanost i rječitost obrnuto proporcionalne veličine. ne kenjajte! — presiječe on naše plašljive primjedbe. ali su mi nogavice začas bile mokre. — Pa ima različitih putova. večeras. analizirati? I čime biste mi pomogli? Drugarskim savjetom? Govorio je sve glasnije i sve zbrkanije. moramo mu pomodi! — reče Ljubo. pred nama je stajao Čedo Kralj zvani Delon. Tamo. čak i prilično dobre volje. ali nakon dvije-tri minute automobil je poskočio i izvukao se na ravan dio parkirališta. dakle. Kabanica mi je štitila glavu i leda. Kompliciranijih ali sigurnijih.

uvijek u drugom mjestu. — Ali. zdravlje i brak. — S njima se jednom godišnje nađem u inozemstvu. a mora da su razgovarali sasvim tiho. pleše i zeza. — Čuo si. — Sutra je proslava — prekine me Delon. Šutio sam. Prošao sam svašta i vjerujte mi da iz iskustva znam da je tako. ovako — nakon toga de on. — Možda bismo mi mogli utjecati na Delona i redi mu u kakvoj je situaciji Ljubo — šapnuo je Miki. Bilo je jasno da želi razgovarati s Ljubom nasamo. Tolike smo godine prijatelji.. ali je ta primjedba imala više kurtoazni karakter. nisam znao ništa pametno redi. Unatoč slabom svjetlu. možda činimo nepravdu Delonu. . Pogledao sam Mikija i nemodno slegao ramenima. s tobom bih malo porazgovarao — okrene se Delon Ljubi. Ovdje sam sasvim inkognito. nego radi Irene. radi proslave. — Stvari koje vam se čine najopasnijima. Delon je koračao lako poput mladida. — Ako mu Delon odvede Irenu i malu — reče Miki. ali tada du ved biti daleko. Zanesen tišinom.. primijetio sam grč na Ljubinom licu. Tako neka i ostane! — Nitko ne zna! Čak ni tvoji starci? — upitah ga. Padovi. — Stari. Beču. a Ljubo se vukao kao da ide na stratište. — Ne znaju! — odlučno de on. u jednom mi se trenu učini da je sve to bio samo kratak san i da je Delon još uvijek tamo negdje daleko iza granice.. a oni sada moraju razgovarati u četiri oka! — Ljubo. Ljubo je dokraja upropastio svoju karijeru. — doda Miki. obično se lako izvode. ali osim para možda ništa drugo nema. misledi valjda na vikendicu. neka sami riješe ono što ih muči — radi toga su i otišli tamo prijeko.Sutra de na proslavi biti tridesetoro ljudi. U Trstu. Osjedao sam zbrku u glavi i odbijao misliti na njih dvojicu.. pazite. vodedi ga u stražnju sobu. prišavši mi sasvim blizu — onda Ljubi ne preostaje drugo nego da skoči pod vlak. Bio sam večeras s njom — reče sasvim mirno.. u drugu sobu. Zato sam i došao. otpovrne: — I to je normalno. — Možda bismo mogli utjecati na njega? . Kako se ne bojiš da de te netko otkucati i . i to kao da sam viknuo u bunar. — Dečki. Nakon toga du otidi i istim se putem vratiti u Italiju. kao da Irenin muž nije prisutan. tako — promrmlja Ljubo. svaki sa svojim mislima. pazi — upozorih ga .. sjetih se Ljubinih riječi i shvatih da Delon nije došao radi dvadesetogodišnjice mature. a on. Ljubo — nastavi Delon — večeras sam razgovarao s Irenom. — Došao sam ilegalno.. Dugo su ostali u onoj sobi. ako nemaš ništa protiv. osim ako me tko od vas ne prijavi ved sutra ujutro.. smjesta zaboravite! Mislim da bi to bio podatak kojemu bi se milicija veselila i koji bi mogao nauditi mojim roditeljima. Ali. — Na proslavi se pije. Vrata stražnje sobe zatvoriše se za njima. jer je bio takav mrak da se nije uopde moglo razabrati kako je to Ljubo uredio svoj jezerski azil. nitko ne zna da sam došao. Miki i ja ostadosmo u polumraku. osim vas trojice. žaledi Ljubu.. Sve je to bilo točno. Zacijelo sutra nede ni dodi na proslavu. ovo si savršeno uredio — reče mu Delon. o čemu mi je pričao Miki. što de mu tamo Irena i Jarmila? A opet. mrakom i svjetlucanjem voštanica. — To je normalno — reče Ljubo glasom koji kao da je pripadao nekom drugom. — Šalim se — umiri ga Delon. "Piše Ireni da de dodi po nju i odvesti je u inozemstvo". Kako je njemu bilo bez Irene sve ove godine! Znali smo da Delon ima pare. — Mi da te prijavimo! — uvrijeđeno de Miki. — Tako. a opet je imalo i svoje naličje.— Dečki. — Osim vas trojice zna jedino Irena. Nakon proslave otkucat de me bar desetorica. Dogovoreno? — I stvarno nitko ne zna . Mnogi od njih znaju da si tražena zvjerka. a ne otkucava. Ako ode u zatvor. Bilo mi je logično da se prvo javi starcima. Prešao sam talijansku granicu na svoj način i sutra du bit nekoliko sati s vama. jednako odsutan. Osim .. jer ništa nismo čuli. vi se nedete ljutiti? — okrene se nama.

. Šutjeli smo časak-dva. našto me on upozori da govorim tiše. a ipak su to bile tlapnje. činilo mi se. na stolidu. Ljubo je sjedio bez riječi u fotelji. u petnaest do deset. — Gdje je Delon? — povikne Miki. Ništa se nije vidjelo. sve osim tvog sutrašnjeg intervjua. Ljubo je upalio cigaretu. — Nije valjda došao da se sutra izljubi s profesorima i najede vajngulaša u Planinarskoj kudi! — Pa sigurno — u pola glasa de on. — Miki. uspjeli tek ispratiti žuti odbljesak Delonova auta. — Nije važna teta! Važan sam ja. da su stvari nepromjenljive? — Mislim da su sve stvari nepromjenljive . Kad smo prilazili prozoru. Kako sada mogu očekivati da du utjecati na čovjeka koji se izložio riziku hapšenja radi žene koju voli? — Dakle. nagnuvši se van. Kad sam se okrenuo.. jer nam se učinilo da je prasak dopro odande. nego da demo pustiti da se stvari odvijaju sasvim spontano. znao sam da mu se fudka za tetu koju nikad u životu nije ni vidio.. U tihom razgovoru prekine nas grom koji je opalio negdje sasvim blizu. pa sam smjesta otvorio vrata. Tu bi moglo dodi do promjena . Konačno. Prozorska okna bila su otvorena i lagan se povjetarac igrao zavjesom od ornamentima ukrašenog seljačkog platna. spazio sam deset velikih. S druge strane začuo sam nešto kao tresak prozorskog okna. sasvim blijed i vjerojatno uznemiren onim što se zbilo. sasvim novih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. a Ljubo mu pokaže prstom na otvoreni prozor. Vratili smo se u sobu i nastavili potiho razgovarati. — Kakve stvari? Pa rekao si da se o intervjuu nedemo dogovarati. ne budi patetičan — rekoh i ponovo uhvatih za kvaku. a onda nam je istodobno pala na pamet ista misao. prišao vratima i prislonio uho na njih. Ustao sam. koji je nestao u mračnom drvoredu središnje jezerske aleje. — Imam trideset devet godina i čini mi se da u ova četiri desetljeda nisam uspio bitno utjecati ni na jednu jedinu jebenu stvar u životu. Otvorili smo vrata i izišli pod trijem. tako da smo. — Nije baš svježa vijest.. i ti misliš da je došao radi nje? — A radi čega bi drugog! — promrsih ljutito. red je da ti kažem neke stvari. — Ne zajebavaj! — reče on tako ljutito da sam požalio što sam ponovo načeo tu temu. ali baš kad sam htio izidi. — Ne radi se o intervjuu. gledajudi na drugu obalu. upitao: — Zar si mu prodao Irenu? IV. — Slušaj. Radi se o meni. zaustavi me: — Čekaj. Miki — odvratih mu jednako tiho. — Mora da su ved sat vremena u sobi — reče Miki. — To je najneobičniji čovjek koga sam ikad upoznao — izustio je Ljubo rečenicu koja de mi još dugo odjekivati u ušima. Nisi više u koroti? — Budalo! — unese mi se u lice. — Primi moju sudut — rekoh bez imalo pijeteta. onom istom na kojem smo gdjekad do kasno u nod igrali preferans.Bio je u pravu. — Misliš. Rozalija Grabar ostavila je nasljedstvo i ja odlazim u Ameriku. Miki je zaustavio Spačeka ispred radiostanice. — Daj da odgulimo tu bedastodu pa deš mi pričati o sebi. — Što rade tako dugo? — upitah sa zebnjom u glasu. — Kad je umrla? — Prije više od mjesec dana. stavio noge na stolid s parama i blaženo me pogledao. Sutradan. U taj čas iznenada je došla struja i soba u kojoj su Ljubo i Delon tako dugo razgovarali bolno je bljesnula pred našim nepriviknutim očima. začuli smo startanje automobila. a onda sam.. iako je to moralo zvučati strašno blesavo. — Htio sam ti redi da je ona moja tetka u Kaliforniji konačno odapela. dakle.

kojim smo se uspinjali do studija. ugurao u kabinu i posjeo na stolac ispred mikrofona. — Brambor je mrtav. Znao sam da ni njemu nije lako. Govorio je brzo i djelovao nekako pribrano i snalažljivo. a Kištra je brzo izišao van. djeluje — rekoh neodlučno i još uvijek iznenađeno. ne vjerujudi vlastitim ušima. Tamo preko bare zacijelo je pretpostavljao da de voditi život u kojem de pornografija biti sasvim izlišna. pizda im materina! Ušli smo u studio. A onda se u pretapanju začuo Mikijev glas koji je pod sjedao na nonšalantno zafrkavanje zapadnih diskdžokeja: — U sezoni recesije... ova emisija ide uživo! Zamisli da si u pretpovijesti radija. kako ti izdržavaš ovu svijetlu bududnost i djeluje li ona na tvoje stvaralaštvo? Pogledao sam ga tupo.. Miki — rekoh sa zebnjom u glasu. hmkati i prdjeti . onda smo u programu. — Idemo u taj tvoj studio da budemo što prije gotovi. — A može li pisac uopde biti konstruktivan — prekine me on. šmrcati. Kapiraš? — Kapiram — rekoh prilično rezignirano. — Može mjesto toga nova ploča Boya Georgea? — Jebo te Boy George! — otpovrne Miki. bio je sklon tim stvarima. Ved imam vizu i avionsku kartu. Ovo danas moja je posljednja emisija i zato mora biti nešto "reallv. a ja . Miki je primaknuo glavu mikrofonu i upitao glazbenog urednika: — Kištra. što u razgovorima ovakve vrste nije baš običaj — a da ne bude režimski pisac? . — A jesi li se ikad pozabavio najvrudom suvremenom tematikom? Štrajkovima. ne upoznavši me ni s kim. Kužiš? — Čekaj. u vremenu koje ne poznaje magnetofon. — Da. I nemoj se nakašljavati. — Nemaju pojma. Zajebancija s kojom je krenuo bila je znatno iznad razine dopuštenog na malim provincijskim stanicama. koji govori upravo o našoj generaciji osuđenoj na gnjavatorsko prepričavanje "slavnih dana".. vidjelo se da je u studiju u svom elementu. — Stvarno! — otpovrne on. što je kritika rekla? — Kritika je rekla da sam u svojoj društvenoj kritici bio konstruktivan . Stanislave. — Ide špica! — začusmo Kištrin bariton. kako ova kriza djeluje na tvoje stvaralaštvo? — Pa. Delon u ilegali. jedino sam ja jebena stranka kojoj bi ta vrsta promjene klime mogla koristiti. really special". — Ovo ide u živo? — upitah ga. iznenada ga upitah: — Ovi tvoji na radiju znaju da odlaziš? — Pst! Šuti! — unese mi se u lice. Ljubo de u gajbu.Skinuo sam ruku s vrata i pogledao ga. jesi li spremio za današnjeg gosta Toma Waitsa. progutavši knedlu. Zar sam dočekao dvadesetu godinu od mature da bih shvatio kako se sve raspalo? U jednom trenu učini mi se da ipak fulira. pljuvati. što je vlast . dovodim vam u studio najvedeg lokalnog pisca koji de vas pokušati odvudi od gorke stvarnosti barem na tridesetak minuta. s kim du ostati ja? Šutio je. ostavivši za sobom otvorena vrata.. Reci. — Zar ne bi bilo pametnije da unovčite to nasljedstvo? — Možda i bi .. odakle me Miki. štrajkova. Brucea Springsteena i Loua Reeda? — Loua Reeda nemamo! — čuo sam Kištrin glas. da sam ved prestao pisati. — Djeluje tako .. ali svi se slažu da ga ja preuzmem i nas tavim tamo preko bare. Dakle.. Salopek nas je u čudu pogledao. — Kada? — Za koji dan.. na primjer? — Jesam — rekoh.. rezignacije i drugih nepovoljnih trendova. a Miki mi dade znak da stavim slušalice na uši. starcima nije ni do love ni do Kalifornije.. kad zasvijetli crveno. Sonja se udala. Kroz veliko staklo vidio sam glazbenog urednika Kištru i tonskog tehničara Salopeka. — Stvarno? — rekoh. inflacije. premda je crvena lampica pokazivala da smo u eteru. Na stubištu.. Sad mi je bilo jasno zbog čega je rasprodao videorekordere i sve kasete.. pardon .. — Pa. dragi pišde. a onda se okrene meni: — Pazi. — U romanu Samoupravljanje u osnivanju. Slušalice su ved bile pune Springsteenova songa "Glory Days". kosovskih igara.

. ali sam se bojao da bih mu takvom upadicom pokvario raspoloženje i ritam. na vratima susjedne prostorije pojavio se uzbuđeni Kištra s drugom Trkuljom. naš gost pokušava riječi "opozicija" pridati pozitivne konotacije! Dok se oporavljamo od ove svetogrdne izjave.Shvatio sam da ovaj intervju nije zapravo moja. Zar misliš da se radedi ovaj svoj posao ne osjedam blesavo? Ali.. koja je podsjedala na zavijanje i cvilež pasa. Eto. — Vrlo dobar odgovor! — zadovoljno de Miki.. — I nekonvencionalan.. da sam samo instrument s pomodu kojeg bi on trebao napraviti nešto "reallv. na seks . maloprije si decidirano rekao da to više nisi. nisi se valjda prestao baviti i koitalnim pozama? Došlo mi je da mu kažem koju sam koitalnu pozu najradije upražnjavao s njegovom sestrom.. Ovo posljednje rekao je tako da sam samo ja mogao čuti. ali danas mi se čini da sam imao puno pravo da se tako osjedam. zalupivši za sobom vratima. Dakle. priznadoh da se zbog njegova pitanja osjedam strahovito blesavo. šefe.. A u predahu. Bi li mi ti zamjerio da sam se tako osjedao? — Ne bih! — hitro de on. . Dok su mi se u sluhu kovitlali savršeni zvuči saksofona u Waitsovoj baladi "Warm Beer and Cold Women". tema je ionako herojska. sutra demo imati emisiju o otkupu stoke u desetercu s rimama. — Druže Ivančicu. ostavimo to i prijeđimo na ozbiljnija pitanja. A o novim štrajkovima u komuni obavijestit demo vas u heksametru. — Hajde. — To je sveto pravo svih nas. ali to je u skladu s opdim trendovima. Onda bocom toplog piva razbiješ glavu hladnoj ženi. ovo mu je posljednja emisija i red je da mu pomognem. ali meni onda ipak nešto padne na pamet: — Dobro je kad na te stvari naletiš odjednom kao u pjesmi Toma Waitsa. Znam kako se izlazi na kraj s toplim pivom. jer ima ih mnogo kojima vrijeme istječe! — reče mi kao na kvizu. vaše vrijeme istječe. Vidio sam kroz staklo kako se Trkulja hvata za glavu i suflira nešto Salopeku. rekao bih da je pisac uvijek po naravi svoje pozicije zapravo opozicija. zamolimo našeg dragog glazbenog urednika Kištru da nam pusti još jednog Brucea Springsteena. really special". nego njegova emisija. — A to je? — upitah ga radoznalo. poslušajmo jednu stvar Toma Waitsa. pročitao sam na stotine intervjua s piscima i odlučio sam ti postaviti jedno originalno pitanje. tova junadi. — Koja je tvoja omiljena kokaina poza? Trkulja nas pogleda i popije čašu vode. Prije no što je pjesma završila. — A da li si se osjedao blesavo dok si bio pisac? Mislim. ali možeš li mi redi kako se izlazi na kraj s hladnim ženama? Stvarno me zbunio. od ove radiofonijske diverzije. koje nisam pročitao ni u jednom intervjuu . koji je počeo okretati potenciometre i pritiskati neke gumbe. Naši davni seksu alni mentori zacijelo bi rekli da nema na svijetu dvije gore stvari od toga. — Pa i nisam . pišde — požurivao me Miki. Zatim su stišali predugačku Waitsovu baladu i Miki je ponovo hitro uletio s pitanjem: — Evo. Mislio sam ovako: on odlazi. Fudkalo mi se što ona crvena lampica sja kao da me opominje da budem ekspeditivniji. — U tim se stvarima ne moraš bojati epigona. Dok je crvena lampica svijetlila. Umjesto toga. tvoj omiljeni pjevač Tom Waits upravo je otpjevao baladu o toplom pivu i hladnim ženama. Trkulja je zgrabio mikrofon i izderao se: — Grabaru. pa iziđe van. prelazimo s politike .K. Tebi je poznato da ova renomirana radiostanica nadasve cijeni originalnost i nekonvencionalnost. nemodno sam šutio. ne provociraj i ne kenjaj po politici. inače ti je ovo zadnja emisija! — Pa to mi je ionako zadnja emisija — prišapne mi Miki. Razmišljao sam smješkajudi se. Ako si prestao pisati. amaterskim literarnim sekcijama i željama slušalaca? — Pa i ne može! Kada mi ne bi bila mrska citiranja. — Oho. Odlučih se i sam zezati: kakvih obaveza imam spram ove trule stanice koja se bavi problemima otkupa žita. a onda odvrati Trkulji: — O....

što dakako nije išlo u program. Misliš li ti da de književnost stvarno unakaziti. Trkulja! — reče mu Miki glasom ljutita učitelja koji se obrada neodgojenom učeniku. šaljudi ih pritom u onu stvar. — Sve to sranje dostatno je tek za interno gonjenje. I književnost i vizualne medije. i ja imam svog svjedoka. Gledao je u Mikija kao da ne vjeruje u ono što se zbilo. Miki pogleda gore prema Kištri. U slučaju da se drzneš. ali je za jezuitsku čistodu provincijske radiofonije bila prvorazredni skandal. a Mikijeva ga šaka pogodi posred lica. Dok su još zvuči "oproštajne pjesme" treštali studijem. — Ovo ti je zbog moje gospođe mame koja je nosila nerc i čitala Rilkea dok si ti tabanao po kamenjaru! Gore. mama ti je zbilja čitala Rilkea? — Jes' kurac! — otpovrne on. Miki kaubojski zanjišti u mikrofon i reče ovako: — A da cijenjeno slušateljstvo ne bi pomislilo da su vrijedne i značajne poruke ovog razgovora okrenute samo prema van. to jest egzogene. ali kad se našao pri dnu stepenica. — To je stvarno bilo "reallv. druže Ivančicu. kad je sat iznad velikog staklenog okna pokazivao da je deset i dvadeset osam. zatudi i dekapitirati vizualni mediji. pa recite drugu Kištri što se dogodilo. a ovako — dobro sam se zabavljao. to mi se u jednom času učinilo kao zgodna retorička pljuska. tako da je pao kao pokošen na daščani pod premazan tamnim i smrdljivim laštilom. Nakon no vog tonskog reza. namijenjene našem vrlom radiju. — Objektivno uzevši — rekoh premišljajudi — drug Trkulja se okliznuo o bananu ili neko drugo južno vode. reallv special" — rekoh mu dok smo silazili niza stube — ali mislim da de mnogi iskočiti iz kože. Miki je postavio ozbiljno pitanje koje je bio obedao slušaocima: — Pobornici vizualnih medija ved podugo navješduju smrt književnosti. Je l'te. disciplinsku komisiju i slične stvari. pička ti materina! — vikao je da se orilo. pokaza se zaprepaštena faca glazbenog urednika Kištre. čini mi se. koji kao da se pitao što to drug Trkulja radi na podu. Kapiraš. momci! — viknuo je Kištra. . Pozdravljam sve one koji su mi godinama bacali klipove pod noge i opraštam se s njima uz pjesmu "Jase opraštam. evo i jedne endogene. Negdje na kraju. u čitavom intervjuu nema ni jedne jedine krivične radnje. a moram priznati da ni ja nisam bio ništa manje iznenađen. koji je bio izvan sebe od bijesa: — Suspendiran si. stari? Silazio sam za njim. pa si u tom smislu kao eventualni svjedok agresivne radnje apsolutno neupotrebljiv. uglavnom bezveznim temama. na vratima studija. mogla bi zatudi i jedne i druge. koje je Miki garnirao dobrom dozom provokacija. pa mu se obrati: — Slušaj. i pustio nam Boya Georgea.— Što god želite. Razgovarali smo dalje još o nekim drugim. jednako strogo kao što je malo prije pogledao Trkulju. Ali onako objektivno. — Šta je bilo? — upita Kištra. — Ali. Čitava stvar prošla bi kao sasvim zgodna i otkačena emisija na Radiju 101. — Mogu se jebat! — reče on mirno. otpuhujudi dim zaslužene cigarete. Izišli smo van. Inače. odnekud se stvorio onaj antipatični Trkulja. Cigani sa vama". ali pažljivom slušaocu nije moglo promaknuti. uglednog pisca Stanislava Ivančica. Kištra! Ti si došao naknadno i nisi ništa vidio. a dok smo prilazili Spačeku. ili de to ved mnogo ranije učiniti situacija u izdavaštvu? — Ova situacija. — Slušaj. skinuli smo slušalice. zapalili cigarete i napustili prostoriju. Da nisam znao da odlazi u Ameriku. meni padne na pamet sasvim blesavo pitanje: — Miki. To "pritom u onu stvar" bilo je izrečeno sasvim tiho. zacijelo bih se bio zabrinuo za Mikije-vu bududnost. — Udario me tako da sam pao — otpovrne Trkulja. nosioca nekoliko društvenih priznanja. — Ja du se lično pobrinuti da odgovaraš i na višim instancama! Još se nije bio ni zaustavio. vi ste bili tu.

Dok sam hrskao fino pečeno krilce i mljaskao masne mlince kupljene u najboljoj šiptarskoj pekari. Hode li to biti ponovljeno? — Pa valjda hode. Maloprije. svi žarko željeli da vidimo jedni druge. dok smo se onako fino zezali u studiju. — U to sumnjam — rekoh i potegnuh dva-tri dobra gutlja ja rizlinga. Moram samo smisliti još nekakvu lijepu posvetu. umjesto domadeg francuski konjak. godine. U subotu popodne ponovo su se izlili pljuskovi. ali je reunion concert Gromova pakla bio nezamisliv iz više razloga. Stolovi u velikoj sali Planinarske kude bili su postavljeni u obliku slova E. kakav su valjda voljeli planinari. što je to bilo s tim vašim intervjuom? Na kon deset minuta obavijestili su slušaoce o padu napona u studiju. ali to nije umanjilo naše raspoloženje. Na naslovnoj strani debelim flomasterom bijaše ispisan. V. gotovo sam bio zaboravio da nam je to jedan od posljednjih zajedničkih provoda. — Mislio sam na intervju. on otklopi prtljažnik i poče rovati po njemu. pa je kao takva predstavljala sasvim prikladan ambijent za dvadesetogodišnjicu mature. što mu je inače dobro išlo od ruke. Miki je zadužio nekog kroničnog apstinenta da u tijeku nodi kontrolira količine konzumirane robe. — Što ti je to? — Kasete s auditivnim zapisima mojih osvetničkih fukova. otac se sjeti da me upita: — Je li. ovo du predati na aerodromskoj pošti. to je za tebe. kuplung sajli i kojekakvih žica. jer je Joco imao običaj umjesto 50 naplatiti 150 boca vina. nekad najpametniji učenik našeg razreda. cigarete i krenuo kudi. Glazba koju je angažirao Miki Grabar svojim se repertoarom sasvim dobro uklopila u duh vremena koje smo željeli evocirati. sve je bilo puno masnih krpa. porazbacanog alata.Kad smo prišli kolima. ne slutedi kakva nas razočaranja. obrisa je rukavom i pruži mi je. Na svakom od njih bijaše sitno ispisana adresa. izgleda. jer je otac rekao da de za ručak ispedi patku. — Evo. Smiješno. Dvadeset godina stariji ljudi često izgledaju poput dvadeset godina starijih automobila. kojekakvih nesmotrenih tučnjava. ni dandanas ne znam da li se zezao. prvih ljubavnih uspjeha. bogati. Prije no što sjednem u avion. za uspomenu. sumornu skromnost iz 1967. "Una la-crima sul viso" i "Speedv Gonzales". jer smo. punu četvrtastih paketida. ili je na tim kasetama stvarno nečeg bilo. pokriveni kariranim birtaškim stolnjacima i ukrašeni starim tanjurima i limenim priborom za jelo. a umjesto tripica janjetinu na gusarski. "Adios Amigo". Poslovođa Joco trebao je čitavu večeru voditi po protokolu koji su sastavili Miki Grabar i Glavonja. a onda sam kupio novine. od. Oprostili smo se. i strahote očekuju. Dečki su drapali nekakve nemogude balkanske varijante texmex glazbe. što nije nimalo lijepa slika. naslov POVIJEST PORNOGRAFIJE. — Nisam mislio to — pogleda me otac preko pačjeg hrpta. — Otvorio sam prtljažnik da ti pokažem nešto drugo —prene me on iz razmišljanja. dogovorivši se da demo se vidjeti na proslavi. Bila je mjesto naših mladenačkih pijanki. Ispod zarđale ratkape Miki izvuče podeblju teku. Dat du ti je poslije proslave. U redu? — U redu — rekoh polako. Splitski festival je besmrtan. Alaj de se razveseliti rodbina! — Zezaš se — rekoh. izvorne festivalske bitove iz šezdesetih i megahitove tipa "Are You Lonesome Tonight". pa izvuče kartonsku kutiju cipela Borovo. ponovo sumnjajudi u vjerodostojnost njegove tvrdnje. vječne mušterije ovog ambijenta. pa su idudih dvadesetak minuta emitirali laku glazbu s prošlogodišnjeg festivala u Splitu. Bili su znatno ispod razine našeg ondašnjeg školskog benda. odavno rashodovanih fergazera. Planinarska kuda u kojoj je sve upriličeno. . svih nas jedina je zadržala svoj nekadašnji izgled. a sada inženjer u firmi pod prinudnom upravom. Unutrašnjost prtljažnika bila je u strahovitom neredu. ponovo potišten njegovim odlaskom. praznih boca od ulja i destilirane vode.

došavši među prvima. prilijepio se uz starog razrednika. stenokardiji i angini pectoris. — To je naš čuveni pisac Stanislav Ivančid. osobito sonete. kolesterolu. Naš razrednik. Poznati alkoholičar. direktor komunalnog poduzeda. Nije se znalo tko ima ljepše . Mnogo je i pio i pjevao novokomponovane pjesme. nasred natkrivenog prostora. Milačidu! Čitao sam tvoje pjesme. Biba Hajstor. bio je prilično suzdržan i neraspoložen. Cijele večeri pričao je jednoj usidjelici zanimljive priče o tahikardiji. i opdina. Najpametniji učenik u razredu. nekod u ritmu rocka uzbibani čovjek od gume. koga su ved od poznih gimnazijskih dana zvali Metilni. Ivan Grozni. Kako su se ono zvali? — "Soneti nesrede" — rekoh mirno. Zašto nema Delona. Pitao sam se je li tu Miki nešto radio. koga smo nekod zvali drug a sada gospodin Krištof. iako sam ja u tom pogledu imao stanovitih pokušaja. koji mu je obično za velikog odmora odlazio kupiti "ekstravuršt". Za tu smo svrhu. pa mu je to davalo još opasniji izgled. Sve to bilo mi je sumnjivo. pa sam pretpostavio da se nodas moraju dogoditi još mnoge burne stvari. Jedini čije se fizionomije (ali ne i imena) sjetio gospodin Krištof bio je stanoviti Lovro Gmaz.. Ne mogavši ukebati nikog od kolega. zastao bi i j pojadao se o tome kako de ga jebati svi. Kolale su od stola do stola. nekadašnji popularni popravkaš. iako u životu nisam napisao ni jednog jedinog soneta. dodavale se ispod stola. Zapravo. Imala je tri djeteta sa tri različita muža. Između jednog hita Halida Muslimovida i drugog hita Nazifa Gljive. Nakon toga krenula je prava baražna vatra najrazličitijih fotografija. Osobito tužno izgledao je bivši fanatik plesa i najdosljedniji poklonik Beatlesa. po kojima je dobio i neobičan nadimak Silavzju ("She Loves You"). Ali to što smo se Miki i ja doimali najmlađim bilo je samo zbog toga što nije bilo Čede Delona. — Ah. što su mnogi tumačili našim celibatom. a dobar je dio večeri provela plešudi s Mikijem Grabarom. pokušavajudi mu pogoditi ime. i radnici. primjerice. koju smo nekod zbog pretjerano velikih sisa zvali Mljekara. a po krvnom tlaku mora da je spadao medu državne rekordere. Bio je ved u dubokoj penziji i nijednom nije pogodio. nakon nesuvislog govora ostarjelog profesora Krištofa (u jednom trenu pomislio je da je na proslavi "Češke obecy"). ne samo razreda nego i škole. bilo bi mi jasno da kojim slučajem nije bilo ni Irene. Neka Stela. samo što je. ali se nekako pogrbio i dobio pomalo izgled pauka. supruga predsjednika opdine. imao je sada sto četrdeset kila. Ljubo Brabec izgledao je kao dva Ljube Brabeca iz 1967. usaljeno srce. Taj. inače zakleti neženja. predviđen za deset kila manje. jer se profesor Krištof. postavili stol s aperitivima i tako dobili ugodan ambijent za daskanje prije večere. sišudi mu krv dosadnim detaljiziranjem o samoupravnoj transformaciji njegova SOUR-a. i komitet. nekad davno zloglasna moralistkinja. stanoviti Jozo Miklaužid zvan Krpelj mentalno se nije izmijenio. po tvrđenju nekih. sada je uz glomaznu glavu dobio i prikladno glomazne udove. Meni je tako. samo što nije prsnuo. ti si sin onog Fofonjke koji se zadavio 1958. Miki i ja. podizao je čašicu i nazdravljao svakom dolazniku. bacili smo se na ples. ili se tek ubacuje. Ali Irena je bila tu i sve je vrijeme plesala sa svojim zakonitim suprugom Ljubom Brabecom. osobito se popunila u toj domeni. osobito kad bi usporedio ove sadašnje slavljenike s onima koje si znao prije dvadeset godina. Najdosadniji čovjek. godine kad se okladio da de progutati kuhano jaje! Kako si se samo promijenio! — Profesore — gurnula ga je profesorica Ravijojla Gašparac. samo bez kose. Kakav je to panoptikum čudnih fizionomija i karikatura bio. jer su mu radnici jutros bili stupili u štrajk. uzimale iz ruke masnim prstima. kako mi je drago. i vlastiti sindikat. koja bi se mogla slikati za Penatenovu ambalažu. dobacivale se. Oko deset neka se budala sjetila da iz etuija izvuče kolor polaroid supruga i tri krasna djeteta. milijun bora i isti onaj autoritativni glas. stajali smo pod trijemom Planinarske kude i dočekivali ih. Glavonja. došla je u kostimu koji je pomalo podsjedao na jahadi komplet. gdje i inače nije bila insuficijentna. nakon duge partijske karijere. Miki i ja smo se najbolje držali. bio je gotovo isti kao i nekad. Isto bi se moglo redi i za Seku Živanovid — Arletu. imao znatno vedu jetru i pomalo sivkast ten. koje sjajni kostim. upadale u zdjele sa salatom i gubile se po podu. pa je podsjedao na ruskog robota od lijevanog željeza. rekao: — Znam.Ved oko šest počeli su se zaustavljati ispred Planinarske kude pokisli automobili blatnih kotača iz kojih su izlazili uparađeni i dvadeset godina stariji učenici nekadašnjeg IV e razreda. Poslije smo smazali večeru i. hranio isključivo suhomesnatom robom.

pokazivao svom bivšem drugu iz klupe. Zatim su se počeli javljati prvi znaci pijanstva koje de ovu evokativnu prigodu odvesti u puki besmisao. nevidljivim. iransko-iračkom ratu i blagom otvaranju Albanije. znao sam da de Ljubo. a onda je išao od stola do stola. i u jednom mi se času učinilo da sve to skupa nije ništa drugo nego taktika. Od tog trena Delon je postao zvijezda večeri. momčid koji je sanjao o slikarskoj karijeri sada je aranžer izloga. Svi ti nekod drugačiji ljudi. Sred tog polupijanog kaosa ja sam u jednom času vidio samo tri osobe. Doimao se kao čovjek koji zna sve. biti izgubljen. nakon suludog rocka. izgleda da je izbjegavao Irenu. A što bi drugo i rekla? Svijet je ionako oduvijek bio napučen slatkom djecom koja su se pretvarala u grozne ljude. navodni apsces na pupku. a sada kirurgu lokalne bolnice. Nisam znao o kojoj vrsti uglavljenog posla govori ta pozamašna količina deviza. a Ljubo je. Nekadašnji razredni buntovnik postao je sudac za prekršaje. na vratima velike dvorane Planinarske kude pojavio se Delon. Dvoraka nadredila čarobnim zvucima Beatlesa. Otplesao je nekoliko elegantnih valcera s prisutnim profesoricama i diskretno čalabrcnuo dva-tri komadida večere. ispitujudi ga radoznalo smiju li se antibiotici piti s votkom. U jednom trenu došla mi je u ruku fotografija klinaca u "marinerblau" odijelcima. Trebalo je čuti te ovacije namijenjene jedinom čovjeku koji se uspio othrvati godinama i koji je u elegantnom odijelu engleskog kroja izgledao poput ljepotana zalutalog na bal voštanih figura. La Štampa i Figaro pišu o Gorbačovu. a čas kasnije dozlaboga tužno.dijete. pijuckao gemišt. a Metilni je. nakon nekog vremena sve mi je bilo jasno. Ubrzo su stvari krenule po zlu. koja je zasjela pored mene. poluzaboravljene epizode. cijenjeni ili prezreni. neprekidno tražen. a ipak. Da. Bezočno sam je pokazao suhoj Zdenki. pao je muzičarima na bubanj i guzicom probio navodno skupu membranu. uradili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onog što su smjerali uraditi. Pijani Glavonja. sa zanimanjem slušan. Delon se rasprodao drugima e da bi izbjegao nju. Gledao sam ga kako ide od društvanca do društvanca. Obilazedi i svojim neizmjernim šarmom opslužujudi druge. gimnazijski naivno. ali snažnim nitima vezane: Delona. Znao sam da je Ljubin brak s Irenom tužna ruševina. zadržavajudi se u svakom društvancu neko vrijeme i razgovarajudi sa svima baš o onom što ih je zanimalo. ali sam predmnijevao da su u svemu nekako zaobišli najvažniju osobu — Irenu. čas u Irenu. Gledao sam te ljude koji su se očajnički trudili da iz fizionomija i ponašanja izbrišu dvadeset neumitnih godina i u jednom trenu sve mi je postalo smiješno. znao sam da je Delon pisao Ireni obedavajudi da de dodi po nju. kojoj još uvijek nije mogao oprostiti što je 1965. držali filozofijom. koji de se pozabaviti velikim pandemijama. Lokalnim privrednicima prenosio je stavove uglednih ekonomskih revija o jugoslavenskim izgledima za izlazak iz krize. a to je osobina baš onih koji svojom okolinom rasipaju šarm poput blještave vilinske prašine. baš kad su malo pripiti Miki i onaj apstinent uhvatili poslovođu Jocu kako u račun upisuje tri boce viskija koje nitko nije ni vidio. Irenu i Ljubu. ženama je tumačio posebnosti Chanelove tehnologije proizvodnje mirisa. a mnogi od muževa tek bivše. pogleda uprtog u njega. Silavzju je kremšnitom pogodio drugaricu Ravijojlu. pasioniran čitač popularnih mudrovanja. bio mi je nepoznat sadržaj razgovora što su ga Ljubo i Delon vodili prethodne nodi iza zatvorenih vrata. dežurni ljevičar u razredu stekao je automehaničarsku radnju poznatu po skupodi. premda su mnoga od djece morala biti prava derišta. nije dogurao dalje od veterinara stručnog u cijepljenju krava i pasa. koja smo. . U jedanaest sati. tko dopadljivijeg muža. rođeni politički lider završio je kao marginalno gunđalo. e da bi privukla njegovu pozornost. jer se na Jocinoj listi našao čitav janjac viška. a bududi medicinar. trešten pijan. ali pomalo površno. premda to zvuči apsurdno — ništa nisam znao! Jer. razgovora iza koga je na stolidu za preferans ostalo deset misterioznih novčanica od po tisudu švicarskih franaka. samujudi u kutu. a nekom opdinskom kulturtregeru objašnjavao je razliku između recepcije Pogorelida u Londonu i Japanu. gledajudi čas u Delona. Mikijev povjerenik apstinent napravio je strašnu galamu. i rekao joj: — Gogo i Denis! Moji ljubimci! — Slatki su! — odvratila je. postao je financijski inspektor. znao sam sve. dogodi li se to. obasipan pažnjom i pozornošdu. sam za stolom punim ispreturanih tanjura. uspješni ili neuspješni. Ona je pak izbjegla Ljubu. Pasioniranim političarima amaterima pričao je što Observe. koja je za sve to vrijeme sjedila u jednom kutu dvorane i nervozno pušila.

i vjerovali u svijetlu bududnost! — redi de ponovo Ljubo Brabec. izgleda. Ne sjedam se da sam u posljednjih dvadesetak godina primijetio da netko drži cigarete u tabakeri. godine. ali meni se činilo kao da sam na malom provincijskom kolodvoru. Valja napomenuti da njegove objede i prosvjedi nisu djelovali previše autentično. Ljubo. koji je s njima bio uglavio posao. Ne znam kako je bilo njima. Ubrzo su se ljudi polako počeli kupiti kudama. kome apatridska pozicija nije omogudivala tu vrstu informacija. a bojim se da bi i s tvojim starim bilo gadnih okapanja. Delon i ja napustili onu nekolicinu posustalih i ved sasvim iscijeđenih bivših gimnazijskih sudrugova i. jer sam se u tijeku nodi bio prepušio. Pretjerana euforija rezultirala je preuranjenim umorom. tako je govorio drug Sivina — smije se Delon ovoj sličici iz daleke prošlosti. jer sam držao da mi tako patetična rečenica nekako ne dolikuje. Ali. i 1960. koja nam je upravo izmicala. — I s tim je. U tom trenu bio sam duboko svjestan da je naš IV e kao društveno bide definitivno preminuo još u kasno proljede 1967. — Može biti — nasmije se Delon. gotovo — rekoh i nakašljah se. — Kako su se stvari promijenile! — zamisli se Ljubo. dijeledi nam fine uvozne cigarete iz neobične staromodne tabakere.. a onda doda: — Slušaj. stidio sam se to redi. Mora da su ved prošla tri sata kad smo Miki. koju je pojačavala odsutnost glazbe. — Koje je to godine moglo biti? — upita ga Delon. čekajudi kompoziciju koja de me odvesti nekamo daleko. Sat iza ponodi muzikaši su počeli pakirati instrumente. Nitko se nije mogao točno sjetiti. — Proljetos su slovenski omladinci motornom pilom javno prepilili veliku simboličnu štafetnu palicu. tamo gdje više nema poznatih. valjda stoga što smo nod. Zatim je pijani Lovro Gmaz otišao u kuhinju. ali se na to nismo previše obazirali. ali je bila neoboriva. koji je trebao biti serviran u jedan po ponodi. Bili smo ved podosta mokri. — Kad se samo sjetim kako smo kao klinci s ponosom i uživanjem išli na doček štafete! Bili smo presretni što su baš nas odabrali. — Sjedam se da si tada izgubio crvenu maramu — reče Ljubo Delonu — pa sam ja drpio sestrinu i donio ti . . Kroz zavjesu proljetne kiše i šumski mrak. stojedi na samom kraju nadstrešnice. jer je i sam prekršio apstinentski zavjet uz pomod devet boca piva. — Zapravo je brzo prošlo — reče Ljubo pomalo zamišljeno. uvjereni da de dvadesetpetogodišnjica biti znatno bolje organizirana. ležao mrtav pijan pod stolom. — Da je to netko pokušao uraditi one godine kada smo svi zajedno stajali na glavnoj tribini. Na rastanku su svi izgledali neobično sretni što su nakon tolikih godina vidjeli jedni druge. drug Sivi bi ga osobno bio ustrijelio. — Pa.a o prekobrojnim bocama vina da se i ne govori. — Proslava? — upita ga Delon.. — Zbilja! — začudi se Delon. ali je umjesto toga srušio pun lonac "vajngulaša". zapravo sve — promrmlja Ljubo i zapali cigaretu. — Bože! — reče Miki. držali važnim fokusom vlastitih života. ali je sve to bila gola poza i obična konvencionalna laž. pošto je inspektor Furač. Uskoro su ispod bunarske strehe zasvijetlila četiri crvena žara uvoznih cigareta. a ovo ovdje da nije ništa više od groteskne seanse duhova. godine. obukavši proljetne balonere. ali mora da je to bilo negdje između 1957. — Kako smo tada bili puni entuzijazma i poleta. Bila je to sasvim neobična mistična šetnja po kiši i blatnom puteljku što je široko opasivao Planinarsku kudu. VI. Zarekao sam se da du sljedede godišnjice mature prepustiti drugima. nadajudi se da de tamo pronadi ukiseljene papričice. — "Lično i personalno". izišli van pod neugodni nodni pljusak. tvrdedi da su pladeni samo do jedan. iza nas se čuo tihi žagor i treštanje tranzistora. — Bio je to opdi trend! Svi su vjerovali! — rekoh i bacih opušak koji je zacvrčao u blatu. tako da je ved oko pola tri nastala sasvim čudna atmosfera zamora i mrtvila. dubokog planinskog bunara i načas se sklonili pod njegovu neveliku nadstrešnicu. ali je novi nalet kiše i to odnio. Stali smo pored starog. Njihova tvrdnja djelovala je krajnje sumnjivo.

kao da pokušava svladati uzbuđenje. pa se glasno usekne. da ti ih tko izruči. spretno izbjegavši sentimentalan rastanak. Sjena golemog drveta posve ga je skrila. — Vidjeli ste što je uradio? — rekao je Ljubo drhtavim glasom. On je samo nemodno slegnuo ramenima i blago. — Ljubo. to je njegova stvar. sentimenata i sličnih sranja. Nakon toga briznula je u plač. — Kako otišao? Pa. gdje je? — vrisnula je tražedi pogledom žuti golf.Ubrzo smo svi pogasili cigarete i krenuli prema Planinarskoj kudi. Nismo stigli izustiti ni riječi. Ljubo! Rat si na koncu dobio ti! Tek toliko. — Imam na dnevnom redu još jedan nezgodan i delikatan prelazak granice — redi de kroz smijeh Delon. da se ne bi mislilo kako je Delon osobito uspješan čovjek! Mislim da smo svi znali na što se odnose Delonove riječi. Dok smo se Miki i ja vradali u Planinarsku kudu. koji je prvi zastao ispred unakaženog stabla. k vragu — pljune Miki u travu. da iz nje nije kao mahnita izjurila jedna sjena i stala pred nas. uredno podšišanu živicu.. tko je onda tome kriv? Mi sami? Slučaj? Vrijeme u kojem živimo? U jednom trenu naš me razgovor podsjetio na razgovor Flaubertovih junaka. medu vama su. kudikamo dubljim i tajnijim od banalnog. a onda. Puteljak nas je vodio uz nisku. mehaničkog koitusa. — Otišao je — promrmlja Ljubo. — Joco kaže da se to dogodilo sinod — prozbori Miki. — Pa dobro. idemo unutra. Ljubo je prišao automobilu i prešao rukom preko mokrog metala kao da ga gladi. dobro. . otpovrnuo: — Pa. — Čedo — iznenada de Miki nazvavši ga po imenu. ali je ta asocijacija bila toliko literarna da je nisam htio spominjati. ali se Mikiju i meni nije više pušilo. ali mu je ipak pala u naručje. njih su dvoje zagrljeni stajali vani na kiši osuđeni jedno na drugo. onako skroz-naskroz mokar. Rekao je da ide. budude proslave mature. Delon nas ponovo ponudi cigaretama. — A dobro. kao da se sprema nekamo. koji operira najsloženijim djelidima nečije intime. a onda je duboko udahnuo. Činilo mi se da sam na nekoj vrst ipeep-sboiva. pa pravac kudi! Zacijelo bismo se odmah vratili u Planinarsku kudu. — Kamo se žuriš? — upita ga Miki. Tražite krivce sami. ali ga je Delon preduhitrio: — Nemoj. ali smo šutjeli pravedi se blesavi. Delon je pritisnuo gas i nestao u nodi. što mi je zazvučalo sasvim čudno — ti si jedini koji si od nas svih uspio! Delon krene nekoliko koraka naprijed. uskočio u žuti golf i upalio motor. kad budeš razmišljao o mom sjajnom uspjehu. do neke druge. mislim da moram krenuti. kao da je moli. kad se korak-dva odmaknuo. — Ako smo svi promašili. možda bi me držao najvedim gubitnikom. a onda se zaustavi ispod platane jer je tu manje padalo. — Pa. tek je Ljubo priskočio do automobila kao da de nešto redi. ti valjda ostaješ sa mnom . što bi ti uradio? — Ne znam ni ja — otpovrne Delon nervozno i užurbano. i rekao: — Dečki. i otišao je. Prvi put sam prisustvovao razgovoru Irene i Ljube u kojemu su otvorene sve karte. — A ja? — rekla je Irena na rubu plača. — Dečki. — Kad bi ti bile poznate okolnosti moga uspjeha. negdje pri kraju knjige. Postalo mi je silno neugodno. — Ti tražiš krivce — reče mu Delon. Nismo ni pretpostavljali da ga više nikad nedemo vidjeti. Miki.. gdje je Delon. nije se ni s kim oprostio! — Irena. Zastadosmo ispred nekod visokog hrasta koji je pogodio grom i skresao mu krošnju za polovicu. tako da su mu riječi dopirale iz mrklog mraka. — Slušaj. DoŠta je elegije. što bi s njima? — Ne znam — reče Miki nakon poduže šutnje. Krenuli smo prema parkiralištu ispred Planinarske kude. računaj da su i ovakvi prelasci granice uračunati u njegovu cijenu.

" Ili: "Jabuka ne pada daleko od stabla. vratio Delon. Počeo ju je voditi na skupa putovanja u inozemstvo. držedi da de eventualna kazna biti manja katastrofa od one koja de ga snadi izgubi li Irenu i Jarmilu. gledajudi nekud u stranu kao da mu se gadi Ljubino lice — Tvoj spis je kod mene.. morao je krasti. ja du se lično pobrinuti da padneš što dublje. s povijenim nosom. nego ponuditi neku vrstu nagodbe. idiotom i smedem. na vratima je pozvonio pledat čovjek kome je moglo biti šezdesetak godina. naravno! — Vidiš. nekako četvrtasto. ali je Ljubo. civilnom životu. Kako mu je za to trebalo mnogo para. Ljubo mu je sve to ispričao. a onda zakopao cipelu. Kad pronevjeriš šesto milijuna. ugasio opušak u Ljubinoj kavi. ti si pronevjerio velike pare i znaš što ti sljeduje. zaključan u stolu. Bududi da je znao da Irena oduvijek voli samo Delona. Nije bio navikao na to da ga ponižavaju baš na ovaj način. Ljubo je slušao što došljak govori i bivao sve manji i manji. zgazio bih te ko crva. što je vjerojatno činio razgovarajudi i sa svima drugima. I ne samo to nego čak i posljednjih desetak godina svoga života. Takvi kao ti ne zaslužuju da žive. Umjesto da se predstavi. da se jedna ulica u ovom gradu zove po tvom ocu.. i gotovo nitko nema o njemu pojma. to je bio pravi. Ljubo je šutio i pijuckao kavicu. turio je Ljubi pod nos službenu legitimaciju i ušao mu u stan. drski kriminal. — Ti si bitanga koja ništa drugo i ne zaslužuje — nastavi čovjek. dok je sam kod kude pio kavu. kome ta logika nije bila jasna. jesam — promuca Ljubo. — Zato što naš neuki narod obožava onu tupavu poslovicu: "Kakav otac takav sin. izišao van i tako žestoko lupio vratima da se zidna vješalica u hodniku srušila... Što se zapravo dogodilo one nodi na Šljunčari kada se pod neobičnim okolnostima. reakcija de odmah redi: "Eto što rade djeca naših revolucionara i pregalaca!" Tvoja bezvrijedna sjenka poput masne mrlje zalijepit de se na svijetli lik tvoga oca. da postoje čak dvije spomen-ploče posvedene njemu. a sud de ti onda odmjeriti kakvih šest-sedam godina i kvit posla! To ti je jasno? — Jasno mi je — snuždi se Ljubo i nagne nad šalicu u kojoj je bilo još malo crne kave. I nemoj misliti da to radim radi tebe. bio je spreman ponijeti svoj križ i izdržati Golgotu do kraja. idiote. Ljubo se bio ponadao da de je zadržati uza se postane li i sam Delon. Lice mu je bilo grubo. radi Irene. Pričao mu je mnogo o tome koliko mu znači Irena. zapretane čovjekove motive." Znaš li ti. što de onda biti? Kakav de to odjek imati? Da bome. i da je to moja volja. Kada je prljava i mračna rabota direktora Ljube Brabeca bila otkrivena. zato sam došao da ti nešto predložim — nastavi tip. — Mi demo te uhapsiti. što de se dogoditi . A onda. — Zašto? — upita ga Ljubo. debelim obrvama i jakom bradom. Govorio je reskim i odrješitim glasom i obradao se Ljubi sa "ti".VII. ali je u nabusitom nastupu nenadana gosta nazirao elemente svoga spasa. Postoje bankovne metode da se to sredi sasvim bez bolno. da ga zovu budalom. i nakon dugog izbivanja. kad je ved bio siguran da de pred lice pravde. — U protivnom. Ljubo je uistinu kao direktor lokalnih kinematografa lakoumno i dječački naivno pronevjerio nekakvih šesto milijuna. — Brabecu. a pledati je čovjek upalio cigaretu i bacio šibicu na pod. ubrzo shvatio da ga tip nije došao uhapsiti. Sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa. a s ljudskog stanovišta. Do ponedjeljka deš ti napraviti sljedede stvari: skupit deš nekako sve pare i vratiti ih tamo kamo spadaju. Jednog jutra. One nodi kad je došao Delon. A spas mu je bio i te kako važan. Da se mene pita. Nakon toga je došljak pljunuo na kuhinjski pod. na vlastito iznenađenje. saznao sam nešto kasnije. Jesi li me razumio? — Je. držedi je posljednjom u tzv. — Ali. da je on u srcima ljudi koji su podizali ovaj grad? E. događaji su poprimili sasvim neobičan tijek . obasipati je darovima i činiti sve ono što je nekod činio njegov suparnik. saslušati i predati sudu. koje uzima u obzir i najdublje. to je bio očajnički potez u borbi za očuvanje voljene osobe. takav ti se posjet mora činiti sasvim normalan i očekivan. mi ne možemo dozvoliti da nam smede kakvo si ti ukalja te uspomene. Zatim deš vratiti partijsku knjižicu i podnijeti neopozivu ostavku.

Volio sam Delona zbog toga što je u njegovoj nesebičnoj odluci bilo neke fine patetike. prema kolima. za njim su išli Ljubo i Irena. kad bi se u gradu sve zatvorilo. od koje smo toliko očekivali. vjerojatno zadovoljan zbog Irenine "brige". poznajudi ga. a na kraju male kolone . seriji padova i poniženja. govorio: — Tu. Pratio sam mala crvena svjetla ispred sebe i borio se sa snom. ali mislim da je to morala biti ona ista tajna i neodređena stvar zbog koje mi je svojedobno onako iskreno i uvjerljivo rekao: — Ne brini. ulazi! . Na žalost. Dakako. ali sam poslije shvatio da je razlog negdje posve drugdje. Nasmijah se u sebi. i tome slično. — A što ti misliš? — Kao da me pitao.ostane li bez Jarmile. neuspjelom braku i sličnim stvarima od kojih te podilaze žmarci. Dobro bi mi došla kava. nekolicina preostalih i trijeznih zbrinjavala je onu nekolicinu bespomodno pijanih. tako da su neugodnu šumsku tminu remetila tek tri para automobilskih farova. još je postojala nada da u Posljednjoj šansi teturaju posljednji regionalni alkoholičari. Tako su Ljubu Brabeca. dva do tri kilometra dalje je Posljednja šansa. ali. dotad je otvorena — reče on pa se hitro vrati u kola. ali je ipak nešto drugo bilo posrijedi. onako kako se to zapravo radi pred spasiteljima. ostavio mu je Irenu. kao najsporiji i s najnepouzdani]im kolima. Ljubo je pred njim rasprostro cijeli svoj život. znam da nije mogao uraditi drugačije.ja sa svojom "četvorkom". Nadao sam se da du ipak ostati budan do kude. svejednako kisnudi. Vedina ljudi bila je ved otišla. Irena. Jesu li nas to tolike godine drugovanja naučile prijenosu misli. pomogli. — Ljubo. Budemo li imali srede. Planinarska kuda nalazila se u brdima. a onda sam iznenada počeo kočiti jer je Ljubo zaustavio kola. spasila dva sasvim oprečna čovjeka. ali kako sam bio posljednji. — Nema fiksno radno vrijeme. i u neusporedivim holivudskim melodramama. kava mi više nede ni trebati. dok je Ljubo. ali mene. Jer. pomislih. U četiri ujutro proslava dvadesetogodišnjice mature. uistinu u posljednji čas. a kad stignem. Iznenada sam osjetio umor. pa je dobar dio ceste vodio kroz gustu hrastovu šumu. Sad. još uvijek nisam prodao dušu vragu! Ostavio je Ljubi deset tisuda švicarskih franaka da se spasi grozne sramote i zatvora i. — Miki misli da bismo prije rastanka mogli nešto popiti — reče Ljubo dok sam otvarao prozorčid. Pomislio sam da je Mikijev Spaček opet crkao. a možda i neko žestoko pide. Držao sam isprva da je to zbog toga što mi je Delon bio mnogo važnija osoba u životu negoli Irena. ne trošedi riječi. Prvi je. Miki i ja krenuli smo. Sva trojica kao da smo imali iste misli. Stao sam i ispred sebe ugledao ne samo Ljubin nego i Mikijev automobil. okončana je zijevanjem i dosadom. Šutjeli smo možda i zbog toga što smo se tako dobro poznavali da nam se nabrajanje vlastitih smutnji činilo bespredmetno. . bit de još otvorena. prepušteni ružnodi vlastite sudbine. ukusa i šarma. ma koliko bila plemenita prema Ljubi. posljednjem azilu neumornih gradskih pijanaca. Držao sam stoga da Posljednja šansa ima ime da bolje ne može ni imati. VIII. duga priča o traljavom životu.vikala je Irena viredi kroz prozorčid. Ne znam o čemu je pritom mislio Delon i što ga je konačno nagnalo da donese odluku kakvu je donio. netko bi možda s pravom upitao nije li njegova odluka. Do svitanja je ostao još dobar sat vremena. tako nešto nije mučilo. Bila je to duga. Ljubo je izišao na kišu i dotrčao do mene. sada ved obojica pokojna. podosta izvan grada. da budem iskren. kakva se može nadi samo u nekim dobrim romanima. a Ljubo. a ravnomjerno cviljenje brisača i tihi rad motora navodili su me na san. krenuo Miki Grabar. bila jednako toliko nepoštena prema Ireni. — Namrtvo deš se prehladiti! — Posljednja šansa tako dugo radi? — upitah ga. Krenuli smo dalje kroz šumu približavajudi se ružnoj seoskoj birtijetini. nije mi se dalo pretjecati ostale i obavještavati ih o svojim namjerama. druga je stvar to je li od Ljube bilo pošteno što je sve to ispričao Delonu. patetike na koju imaju pravo samo ljudi izuzetne geste. što je još važnije. Dokad ima gostiju. jedan revolucionar i jedan otpadnik. Pomislio sam kako bi mi crna kava. Premda je Delon trebao biti njegov konačni upropastitelj.

Svud oko nas steralo se gusto. koji nas je pozorno motrio: — Nitko. Onda Miki zakuca po staklu. valjda mudrije od nas. — Nema nikog — rekoh pomalo razočarano. Kad je gazda još jednom upitao: "Tko je?". — Ako je tip pametan.Ponovno sam gledao u stražnji vjetrobran i poziciona svjetla Ljubina auta. sasvim uzrujan. Ali. na čijem je pročelju visjela velika drvena ploča s natpisom Posljednja šansa. čak i u četiri ujutro! Uzmuvao se tražedi zvonce. baš kao da i Ljubu muči vozački drijemež. Zaustavili smo se i parkirali jedan do drugoga u raskrčenom dijelu šume gdje se nalazilo gostioničko parkiralište. Nakon nekoliko minuta. nije bilo zvijezda. . Onda je i pas. podvilo je rep i povuklo se u sigurnost svoje neugledne kudice. Zvonca nigdje nije bilo. Miki se počeo iz sveg glasa derati: — Gazda! Gazda! Diži se! Stigli su gosti. koji se skutrio u kudici. Onaj glas kao da nas je zatekao zbunjene i nespremne. Izišli smo na kišu i začas začuli lavež pomahnitale džukele. svjestan da nešto treba poduzeti. čuvala svoj nečasni dom. nismo mogli ustanoviti. spreman da nastavi vožnju prema gradu. Otvorio sam do kraja prozor i prepustio kiši i vjetru da me izbave od izdajničkog sna. poput nodnih insekata. — Gazda! Gazda! — prodere se još dva puta. briši u kola! Kavu demo popiti kod nekog od nas! — Možemo kod nas — dodala je Irena držedi kišobran iznad Ljubine glave. ali me on ni ovog puta ne posluša. okupili se oko slabog svjetla. koji se stisnuo uz Irenu. gnjecavo blato. gotovo dogorjele svijede. a onda se zakašlje i snažno zakuca po prozoru. tu je neko svjetlo! — pozove nas Miki tišim. privezana o dug lanac. Miki se nije dao. iako smo se očajnički propinjali na prste. pa čak ni kamenčida. izrečene u istoj ovakvoj tmini. prijatelju. Ono pseto. Umjesto da nas posluša. ili kamenčid koji bi bacio u prozor. koja je. a Ljubo se odmah složi. Još je nekoliko trenutaka vladao mir. raspalit de po njemu iz sačmarice — rekoh Ljubi. dakako. Zašljackali smo kroz blato prema tom prozorčidu i svi četvero. neosvijetljeno zdanje neukusne četvrtaste kude. jedan od prozora u prizemlju svjetlucao je slabašnim svjetlom koje mora da je potjecalo od male. I dalje je vladala tišina koju je remetilo tek rominjanje kiše i slab šumski vjetar. — Dečki. pojurio kroz mlaku uz rub ceste. prepušteni kiši. počeo režati. Što je bilo s druge strane prljavog prozora. nakašljao se i dobacio onom gore. Tvrdio je da poznaje gazdu i da je ovaj uvijek voljan otvoriti ako na vrata zakucaju pravi gosti. prisjetio sam se one davno pročitane Chandlerove rečenice. U jednom času Ljubin je auto malo zakrivudao. a onda se na katu otvori prozor i nečiji se dremljivi glas javi odozgo: — Tko je? Neko smo vrijeme šutjeli u mraku. tih čudnih simbola ljudske suvišnosti. — Samo se nemoj opet derati — rekoh Mikiju. vjetru i nodi u kojoj. tako da sam. iz mraka hrastove šume izronilo je tamno. I zaista. Samo koraci u nodi. diskretnijim glasom. povikao na njega: — Miki. a onda ipak uspio pronadi pravu stranu.

Frido Stern (1981.) i Raj za pse (1978. amalgamirane sa žanrovskim oblicima poput horora. Tribuson je. borheso-vaca (Pavličid. koji je ocijenjen kao jedan od najboljih romana generacije fantastičara. te rani romani Snijeg u Heidel-bergu (1980. ved da bi bio čitan. osim uzbudljive literarne potrage za zločincem i razrješenjem temeljne zagonetke romana. Goran Tribuson najplodniji je hrvatski autor u posljednja tri desetljeda. Cuid i dr. po sklonosti autobiografskoj prozi). među kojima su najpopularniji Mode in USA. danas i ovdje. od prve zbirke pripovijedaka Zavjera kartografa (1972.). Nodna smjena. Tribusonov se prozni opus. hrvatski pandan Chandlerovu legendarnom Philu Marloweu. ozbiljnoj književnosti. Jelačid Bužimski. mistiku.). da ne kažemo "vječnosti".GORAN TRIBUSON (Bjelovar. pripovjedač. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideolo-gizaciji. generacijski također mu srodnom. u čitankama. visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. prozom pisanom u fantastičnome ključu.) do danas je objavio tridesetak knjiga. Uz spomenutu prvu zbirku. tematskom raznolikošdu i poetičkim mijenama. U književnost je ušao poput svojih vršnjaka tzv. Ranu i ne predugu fazu hermetične proze upudene znalcima. iskazuje erudit-ska znanja i vještinu intertekstualnoga kombiniranja. i Ruski rulet (1982. ostvario niz antologijskih djela koja su svom autoru ved osigurala ugledno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti. Dublja strana zaljeva. Po uzoru na "tvrdokuhanu" prozu detekcije ikone američkoga kriminalističkog romana Ravmon-da Chandlera. U tom dijelu svoga opusa Tribuson pokazuje interes za okultizam.).). u enciklopedijama. što je samo naizgled paradoksalno. Niz je počeo Zavirivanjem (1985. U kriminalističkom pak kodu ostvaruje cijelu seriju romana. jer to je termin koji bi sam Tribuson s užitkom ironizirao. radnju smješta u srednjoeuropski kulturni krajolik. Uz Pavla Pavličida. 1948. zaslužan što je od sedamdesetih godina prošloga stoljeda naovamo hrvatska čitateljska publika obnovila i osnažila zanimanje za djela hrvatskih pisaca.). sotonizam.. . Siva zona. Ne pišudi s otvorenom namjerom da bi osvojio mjesto u parnasovskim visinama. Uzvratni susret. odlikuje i žanrovskom razvedenošdu. Tribuson brzo zamjenjuje popularnijim poetičkim modelima i čitljivijim narativnim strategijama.). a do danas je bibliografiju domadega krimida dopunio s još desetak rado čitanih naslova. osim opsežnošdu. S Pavličidem dijeli i popularnost u čitateljskim krugovima: taj je dvojac. Bijesne lisice. brisanju granica između "visoke" i "niske" književnosti. dajudi tom dotad u nas uglavnom prezrenom žanru dignitet vrijedne literature. po vjernosti žanrovskom romanesknom modelu. filmski i televizijski scenarist. tu pripadaju knjige novela knjige Praska smrt (1975. Za to mu najbolje služi stalan lik (i komentator!) gotovo svih njegovih krimida istražitelj Nikola Banid. Barbieri. pripadnika istoga književnog naraštaja i u mnogome bliskoga poetičkog srodnika (po polazištu u fantastici. koji jednim narativnim tijekom najavljuje budude Tribusonovo romaneskno propitivanje generacijskog identiteta. ostaje i u nekim kasnijim romanima Potonulo groblje (1990.). romanopisac. Na terenu fantastike. i Tribuson. mnoga desetljeda nakon što je Šenoa u pretprošlom stoljedu prvi privolio Hrvate da čitaju hrvatsku knjigu. odnosno provjeravanju kako zakoni trivijalnih žanrova funkcioniraju u tzv. u svojim krimidima uvjerljivo rekonstruira društvenu patologiju suvremene zbilje. pripovjedačka vještina..) i Sanatorij (1993-). koji nedvosmisleno ved podnaslovom "bulevarski roman" utire put autorovu još jasnijem okretanju prema. Čuješ li nas.

ujedno pripovjedač u prvome licu. usporedo s biografijom "klape". sentimentalna sjedanja oživjeti u punoj snazi. Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu. naravno. Pornografija je ovdje.Sa spisateljskom i životnom zrelošdu. te "što se zbilo poslije".) i Mrtva priroda (2003. rekonstruira. nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara Tribuson u romanima Polagana predaja (1984. gdje de nostalgična. metafora za individualne mogudnosti prekoračivanja društvenih zabrana.). napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. Jedan od junaka. a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog "Povijest pornografije" koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj. kad su se istopili mladenački ideali i iluzije. koji je bio u isto vrijeme buntovan i romantičan. tako autentično oživljen. koji se oblikovao u godinama snažnih ideoloških pritisaka. ali i probijanja "željezne zavjese" nezaustavljivim globalnim prodorima medijske i pop-kulture.) i . Rani radovi (1997. Mirjana Jurišid .). javila se u Tribusona autorska potreba za retrospektivnim romanesknim uvidom u doba odrastanja vlastite generacije. Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi. Kako su protekle formativne godine naraštaja koji je stasao usporedo s usponom i padom socijalističkog modela društvene organiziranosti. ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost.) ogledni su primjeri književno superiornog zrcaljenja duha vremena koji.najboljem u toj svojevrsnoj generacijskoj (u mnogome autobiografskoj) trilogiji — Povijesti pornografije (1988. Trava i korov (1999.). zrači iz mitskih šezdesetih sve do prvih godina novoga tisudljeda. fenomene negdašnje svakidašnjice. Sažetak naraštaj noga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildung-s romana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku bududih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta. Legija stranaca (1985.

com .elbookers.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful