P. 1
Mihail Jurjevič Ljermontov - Junak našeg doba

Mihail Jurjevič Ljermontov - Junak našeg doba

|Views: 2,376|Likes:
Published by Ivana Lukša

More info:

Published by: Ivana Lukša on Dec 07, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/15/2013

pdf

text

original

Mihail J.

Ljermontov Junak našeg doba
preveo i komentare napisao Milan Bogdanović

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

SADRŽAJ
PRVI DIO ________________________________________ 3  I. BELA _____________________________________ 4  II. MAKSIM MAKSIMIČ _____________________ 25  PEČORINOV DNEVNIK _____________________ 31  I. TAMAN _________________________________ 32  DRUGI DIO _____________________________________ 39  II. KNEGINJICA MARY _____________________ 40  III. FATALIST ______________________________ 86

RJEČNIK________________________________________ 92 

2

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

PRVI DIO

3

Na njemu je bio oficirski kaput bez epoleta i čerkeska rutava kapa. 4 . crvenkaste stijene. pa se vuče kao srebrna nit i blista kao zmija svojom ljuskom.Vi zacijelo putujete u Stavropol? .Bilj.. koji je bio do polovice nabijen putnim bilješkama o Gruziji. ondje visoko.Bilj.Recite. glavni grad Gruzije Oseti. Priđem k njemu i pozdravim ga. kraj na sjevernom obronku Kavkaza: . Za njima je išao njihov gospodar. išarani vododerinama. duhan. Ljermontov: Junak našeg doba I. a on mi šutke odzdravi i pusti golem oblak dima. visoko zlatni snježni porub. kad sam unišao u Kojšaursku dolinu.Jest.Bit će godina dana . pušeći malu kabardinsku 4 lulicu.odgovorim.Vi zacijelo niste odavno na Kavkazu? . BELA Putovao sam poštom iz Tiflisa 1 . 3 Tamo se bučno guralo dvadesetak Gruzijaca i gorana. . prev. preplanula boja lica je odavala da se on odavno upoznao sa zakavkaskim suncem. Nije bilo druge. Morao sam najmiti volove da mi izvuku taljige na tu prokletu goru. Osetski 2 je kočijaš neumorno tjerao konje. što bučno prodire iz crnog. Moglo mu je biti oko pedeset godina. gdje se zagrlila s nekom drugom. 1 2 3 4 Tiflis – danas Tbilisi. prevješene zelenim bršljanom i okrunjene hrpama platna. Divna li je ta dolina! Sa svih strana nepristupne gore. molim vas. što su prije reda posijedili. a drugi stadoše pomagati volovima gotovo samom vikom. bezimenom rječicom. tako je. a kovčeg je s ostalim stvarima na moju sreću ostao čitav. maglovitog klanca. . Već se sunce stalo sakrivati iza snježnog gorskog bila. s državnim stvarima. a moje prazne jedva pomiče šest volova uz pomoć tih Oseta? On se lukavo nasmiješi pa me značajno pogleda. a brkovi. prev. zaustavismo se kod duhana. . Iza mojih taljiga vukla su četiri vola druge taljige bez ikakve muke.. nisu se slagali s njegovim čvrstim hodom i snažnom pojavom.Bilj. kavkasko pleme. a u blizini je stajala karavana deva. kako to da vaše teške taljige četiri vola šâle vuku. jer je već bila jesen i poledica . Sav teret mojih taljiga bio je malen kovčeg.Čini se da mi zajedno putujemo? On opet šutke kimnu glavom. . prev. Veći se njihov dio na vašu sreću izgubio. već najmim šest volova i nekoliko Oseta. Stigavši do pod Kojšaursku goru. Kabardija.Mihail J. okovanu srebrom. žuti obronci. postaja. premda su bile do vrha natovarene. . da se uzmogne za dana popeti na Kojšaursku goru. Tome sam se vrlo začudio. a dolje Aragva. da prenoći. Jedan je od njih uprtio na leđa moj kovčeg.a uz goru ima oko dvije vrste. . i pjevao je pjesme iza glasa.

). pa još posljednji put bacim pogled na dolinu. ali snijeg se srećom tako bjelasao da smo lako mogli raspoznavati cestu. Gud-gora se pušila.A sada ste?.Što je to? . . strašna su stoka ti Azijati! Vi mislite da oni pomažu što viču? Đavo bi ih razumio. . Sunce je zašlo i noć je došla odmah iza dana. koja je još uvijek išla uzbrdo..a pod njim sam postigao dva čina za podvige protiv gorana. A vi. prev. Razmazili su ih. volovi ni da bi s mjesta.. . 5 6 A. ali gusta magla. oni bar ne piju.rekoh. s kojega je još odsijevala posljednja večernja rumen... .Ne znaju ni kako se hljeb ruski kaže.Eto takav je to svijet! . Slijeva se crnio dubok klanac. Ali ja ih znam.reče on. bio sam ja potporučnikom . .Sad sam u trećem linijskom bataljonu. Štabni kapetan ne odgovori ni riječi. Jermolov.Pogledajte kako se puši. što je valovima kuljala iz klanca. a meni se začudo učini da su one mnogo više nego kod nas na sjeveru. već mi prstom pokaza visoku goru. nitkove! Vidjet ćete. . čim oni na svoj način viknu. Kad je on stigao na liniju. što se dizala ispred nas.odgovori on dostojanstveno. tako crn da je na tamnom nebu izgledao kao pjega.Pa tako.Služio sam ja ovdje već pod Aleksejem Petrovićem 5 .Bilj. Do stanice je još bila vrsta otprilike.dometnu . ako i ne više onako strmo. 5 .Mihail J. Strašni lupeži! A što im možete?. posve ju je pokrivala i nikakav glas nije nam odande više dopirao do ušiju. . Oseti me s bukom okružiše te stadoše zahtijevati na votku. ali se nigdje nije micao nijedan suhi listić i posred toga mrtvog sna prirode bilo je ugodno slušati dahtanje umornih poštanskih konja i nejednako zvečanje ruskoga zvonca.. ruski general (1772.. Naredim da mi kovčeg metnu na taljige i da se mjesto volova upregnu konji. daj na votku!" Tatari su mi miliji. no štabni se kapetan 6 tako strašno na njih proderao da su se u tren oka razbježali. još će od vas uzeti napojnicu. Na vrhu gore nađosmo snijega. ako smijem pitati? Ja mu rekoh.upitam. . Na tamnom nebu stadoše treperiti zvijezde. Time se razgovor svršio i mi nastavismo šutke hodati jedan pokraj drugoga..Sutra će biti divno vrijeme! .. S obje strane ceste stršilo je golo crno kamenje. gdjegdje je ispod snijega virilo grmlje. Ljermontov: Junak našeg doba On se opet nasmiješi.kapetan II.Gud-gora. mene neće prevariti! . a za njim i pred nama ocrtavali su se tamnomodri vrhovi gora. štabskapitan . . Unaokolo je bilo tiho. ali su naučili: "Oficiru. po njenim su bokovima puzali laki valići oblaka. . do 1861. ističući se na blijedom horizontu. kao što to obično biva na jugu. klase. P. upregnite ih makar i dvadeset. što to oni viču? Volovi ih razumiju... a na vrhu je ležao gust i crn oblak. Vole putnicima guliti kožu. I doista.Pa? . tako tiho da si po zujanju komarčevu mogao slijediti njegov let.A vi odavno služite ovdje? . izdrti brazdama i pokriveni naslagama snijega.Dakle? .

Sad je. oni tako rijetko imaju za to prilike. .Čuo sam. pa i nehotice požališ.Nije bilo.Pa bio sam oko deset godina sa četom u tvrđi kraj Kamenog Broda . pokazujući naše prljave domaćine. nalik na vrata. što ga je vjetar kroz rupu u krovu tjerao natrag. ni za kakvu obrazovanost nisu sposobni! Naši Kabardinci ili Čečenci. hladan vjetar. 6 . jer je u mene bio čajnik od lijevanog željeza . Ljermontov: Junak našeg doba Već smo raspoznavali poštansku stanicu i krovove koliba oko nje. ali onda .E. kadli puhne vlažan. 7 burka. već ti je . . širio se u tako gustim oblacima da dugo nisam mogao ništa razaznati. pokraj vatre sjedile su dvije starice. gdjekoji živi po pet godina sa četom negdje u zabiti i za čitavih mu pet godina nitko ne kaže: zdravstvujte (jer narednik veli želim zdravlje). prev.rekoh štabnom kapetanu. nalijem i stavim jednu pred njega.Morat ćemo ovdje noćiti .rekoh ja. A bilo bi koješta za čavrljanje: unaokolo divlji. Tamo mi se pokaza dosta zanimljiva slika: široka koliba.jeste li čuli za nj? . .I jesam. kojoj se krov opirao na dva zadimljena stupa.zapita kočijaša.. Gledao sam s poštovanjem štabnog kapetana. Nije bilo druge . On srknu i reče kao za sebe: "Pa da. odrediše nam konak u nekoj čađavoj kolibi. 7 udari krupan snijeg. a sad je hladno. Ljudine su oni.Vjerujte mi. mokre stepenice vodile su do njenih vrata. .Imam bijeloga iz Tiflisa.a nije ni čudo. a dim.A jeste li dugo bili u Čečni? . a ono već negdje rutavi đavo sjedi i vreba: ne pripaziš li. svi u dronjcima.mi se smjestimo kraj vatre. Pravi Oseti! .reče on zlovoljno. Srećom bljesnu sa strane mutna svjetlost te mi pomože da nađem drugu rupu. Pipajući uđem i nabasam na kravu (kod tih je ljudi staja umjesto predsoblja).odgovori on. pa obori glavu i zaveze se u misli.odeš stotinu koraka iza badema.A vi ste zacijelo mnogo doživjeli . . dodijali su nam ti obješenjaci.. koji su nas šutke gledali i kao da su se skamenili. je li bilo usova na Krestovoj? . ništa ne umiju.odgovori osetski kočijaš.Bilj. iako su razbojnici. Bogu hvala.Mihail J. prava golotinja. . Tek sam ogrnuo burku. potaknut radoznalošću. jer takvi su svi ljudi što putuju i prave bilješke. a pred nama su treperila prijazna svjetla.To je vrlo glup svijet! . dragi moj. Kako na stanici nije bilo soba za putnike.Jadni ljudi! . koješta!" Taj mi je usklik podao više nade. Nisam znao kuda bi: ovdje bleje ovce. što se kod nas tako malo bilježi. Ja izvadim iz kovčega dvije vojničke čašice. . . bila je puna svijeta. a ovi ne mare ni za oružje. . mirnije. . Znam ja da stari Kavkažani vole govoriti i pripovijedati. kako ne bih! Tu on stane čupkati lijevi brk. sila djece i neki mršav Gruzijac.ili zamka na vratu ili tane u zatiljku. Dotle je čaj bio gotov.Ali ih visi sva sila. gospodine . U sredini je praskala vatra. kozačka kabanica. . zapalismo lule i doskora smo čuli ugodno brujanje čajnika. tri klizave. tamo reži pas. klanac zahuča i sitna se kiša spusti. Ej. ipak su smioni vratolomi. Snađe me živa želja da izmamim iz njega ma kakvu pričicu . Koliba se jednim krajem prilijepila k stijeni. naložena na zemlji.U takvoj mećavi ne možeš preko gore. ni u jednog nećeš vidjeti čestita kindžala. Pozovem svog putnog druga da zajedno popijemo čašu čaja. . . čudne se stvari zbivaju.jedina mi radost na putovanjima po Kavkazu.rekoh svom drugu.Nećete li pridati ruma? . svaki dan opasnosti. zanimljiv svijet.

A drugi put sjedi kod kuće u sobi.uskliknuh ja pun radoznalosti. Kad sam još bio potporučnik. i molim vas. Predstavio mi se u potpunoj uniformi i javio da mu je naloženo ostati kod mene u tvrđi. .Pa tako. . potegne i stane pričati) eto sad ćete vidjeti. Ima vam doista takvih ljudi kojima je od rođenja suđeno da im se mora koješta neobično dogoditi! . vjerujte mi. jer je imao svu silu skupocjenih stvari!. Eto na primjer. Tako je to: prođe kadikad i godina dana da nikoga ne vidiš. a on po čitav dan u lovu. 7 .Eto. I više je u njega bilo nastranosti..Bilj.Pa reći ću vam. a bili smo u gostima kod kneza. ali ćemo živjeti kao prijatelji.zapitam ga .. samo malo nastran.u pitam ja Maksima Maksimiča. dječak od nekih petnaest godina.. dolazio bi svaki dan."iz Rusije ovamo premješteni?" . vjetar pirne. . sad za ovo. ali nam je i prisjelo kad je za to doznao Aleksej Petrovič.a njemu ništa. nalijevajući mu čaja. sad za ono. a noću zabubnjaše na uzbunu . a mora da je bio bogat čovjek. bilo da podigne kapu u najvećem trku ili da strijelja iz puške.A jeste li dugo bili zajedno? . I upravo smo ga razmazili ja i Grigorij Aleksandrovič. znate. A kakav li je bio ugursuz.Mihail J. . vjerujte mi.kad se napiju buze na svadbi ili na daći.. te sam smjesta pogodio da nije odavno kod nas na Kavkazu: "Vi ste zacijelo" . s kojim smo živjeli u prijateljstvu."Tako je. a on se trgne i problijedi.upitam opet. .. a on tvrdi da se nahladio kapak na prozoru lupi. No molim vas. spretan u svemu. ako mu ukrade najboljeg jarca iz očeva stada.A kako mu je bilo ime? .. gotovo sam izgubio nadu. hvala. u transportu je bio oficir.odgovori on. a drugi put tek što stane pripovijedati i već da pukneš od smijeha.. kiša pada. ne bilo je!. Ljermontov: Junak našeg doba . Njegov sin. . . čemu ta paradna uniforma? Dolazite k meni uvijek u kapi.ima tome gotovo pet godina.Uzeh ga za ruku pa mu rekoh: "Vrlo mi je drago. ne pijem. pa ako je tu još i votka ..Kako je to bilo? . Grigorij Aleksandrovič Pečorin. zovite me naprosto Maksimom Maksimičem. Vama će biti malo dosadno. Jednom mu je Grigorij Aleksandrovič u šali obećao da će mu dati dukat.. svi ozebu. naučio se dolaziti k nama. hladno je.Zvao se.propao si čovjek! Kad sam to čuo.Kako to? . (on napuni lulu. Divan je to bio momak. jednom se.Ne. a uniforma mu je bila tako nova novcata. Ali imao je jednu nelijepu crtu: strašno je bio lakom na novce. u društvu ponapismo.Pa ti Čerkezi . . vrlo drago. Mili Bože. prev. mnogo mi je muke zadala. sustanu . pa što mislite? Već druge noći dovukao ga je za 8 Terek. rijeka u Kavkazu. gospodine štabni kapetane" .nastavi on .. kako se razljutio. Ali zato mi se ta godina usjekla u pamet. . . odmah se i potuku. mlad čovjek od neko dvadeset i pet godina. Bio sam onda sa četom u tvrđi s onu stranu Tereka 8 . koji nam je bio prijatelj. a preda mnom je sam samcat išao na vepra. Jednom sam jedva iznio živu glavu.Neobično? . kadikad ne čuješ od njega po čitave sate ni riječi. Bio je vitak i bjelolik. Otprilike šest vrsta od tvrđe živio je neki knez. Zakleo sam se." Odrediše mu stan i on se smjestio u tvrđi. Jednom u jesen stiže transport s hranom. umalo nas nije dao na sud.i mi onako nakresani izađemo pred front.Pa oko godinu dana.

Nas su primili sa svim počastima i odveli nas u gostinsku. nasmiješivši se.A što mu je to pjevala.Pa kako oni slave svadbu? . da nas pozove na svadbu.I doista. 10 11 12 13 8 . ne šali se glavom" . mogli odbiti. iz ugla sobe motrila su je druga dva oka. Kadikad bi nam u tvrđu dogonio ovce. Kuban. prev.zaboravio sam. a i ona je njega počesto kradom pogledala. "Ej.Bilj. kad mu priđe mlađa kći domaćinova. . Kod Azijata je.Jednom se dovezao sam stari knez. na gadnu hromu kljusetu ceri i bekelji. Stanem bolje motriti i prepoznam svoga starog znanca Kazbiča. bila je krasna: visoka."moglo bi te skupo stati!" . veli. . Govorili su za nj da se voli skitati s Abrecima 12 s onu stranu Kubana 13 i. Dosta se na njega sumnjalo. jahačke majstorije. znate." Pečorin ustade. uprljan.. kako ga oni zovu . kako bismo mi rekli. Azamate. . svećenik. prev. šapnuo sam Grigoriju Aleksandroviću: "Recite.Mihail J. kako da kažem.Pa otprilike ovo: "Lijepi su. vatrena. prev. Ali nije se samo Pečorin divio lijepoj kneginji.Pa obično. Najprije im mula 9 pročita nešto iz Kurana. .govorio sam mu . a onda. a ostali prihvaćaju u zboru.Bilj. Žene utekoše kad nas opaziše. Pođosmo. nepomična. pa nismo. . Ja ipak nisam zaboravio pripaziti gdje su nam smjestili konje. . rijeka na Kavkazu. običaj da pozivaju na svadbu. Što zaište.Bilj.Kad je ona od nas otišla. vrsta tamburice. pa pljeskaju dlanovima i pjevaju. djevojče od neko šesnaest godina. koje se nije dalo pokoriti. U kneževoj se kući već bilo skupilo mnogo svijeta. samo što ne može rasti ni cvasti u našem vrtu. premda je bio Tatarin. kavkasko gorštačko pleme. prev.Bilj. piju buzu. nije bio ni prijatelj ni neprijatelj. znate. A znao sam zašto to velim.jer da ga kolješ ne popušta.odgovori on . kad se smrkne. Onda izađe na sredinu jedna djevojka i jedan momak pa pjevaju jedno drugom u stihovima. ja znam dobro njihov jezik. . On. onda darivaju mladoženju i mladu i čitavu njihovu rodbinu. pa sam preveo njegov odgovor.reče mi Grigorij Aleksandrović. a njemu se zakrvave oči i maša se kindžala. premda ga ne vidješe ni u kakvoj nevaljalštini. a mi smo mu bili prijatelji. naši mladi momci i kaftani su na njima srebrom optočeni. . nakloni se. 9 mula. ali se nikad nije pogađao. prinese ruku k ustima i srcu pa me zamoli da joj odgovorim. koje su ti prodirale u dušu.. Abreci. . vitka. crnih očiju. kojima smo mogli zagledati u lice. balalajka. Pečorin se zamislio i nije skidao očiju s nje."Ime joj je Bela" . znate."Počekajte!" . Jadan starčić lupa na instrumentu s tri strune . daj mu . ples.."Divna je!" . što im padne na pamet. da kažem istinu. znate. jedu. . na koga se god namjere. Ljermontov: Junak našeg doba rog. 11 Djevojke i mladi momci stanu u dva reda. kako vam se sviđa?" . džigitovka. "Ja sam mislio da su Čerkeskinje kud i kamo ljepše" .pa. ali mladi je ruski oficir ljepši od njih i zlatni su na njemu gajtani. pa mu zapjeva. počinje u gostinskoj. Udavao je stariju kćer. pa nasmijava časno društvo. a one. prev. a zatim dolazi džigitovka 10 i uvijek se kakav god prnjavac.odgovorim ja. sjećate li se? . jedno prema drugomu.Bilj. za svaki slučaj. Kadikad ga hoćemo podražiti. pa ih jeftino prodavao. nešto kao naša balalajka.. kao u gorske srne. On je kao jablan među njima. U selu nas dočekalo mnoštvo pasa glasnim lavežem. Ja sam s Pečorinom sjedio na počasnom mjestu. nisu nipošto bile ljepotice."a kako joj je ime?" .zapitam štabnog kapetana. nešto kao kompliment. .odgovorih.

živa istina! Do kasne noći sjedio sam u svojoj jaruzi."zacijelo nešto smišlja.jahao sam s Abrecima da Rusima otimamo konje.. Poslije nekoliko trenutaka podignem ih i . okretan kao đavo! Bešmet 14 mu je uvijek bio poderan. kratak tatarski kaput. već sam čuo gdje mi kozaci trče po tragu. "Nije uzalud na njemu taj oklop" . a moj Karađoz eno skače ravno k njima. a osim toga nikad ne škodi opreznost. a oružje srebrom okovano. Jednom . A tek snaga! Možeš na njemu jezditi i 50 vrsta. da se rashladim." U kući je postalo sparno. to mi je spaslo konja i on je iskočio."u čitavoj Kabardiji nećeš takva naći. i čuo sam."Da" . slobodan kao vjetar. Noć se već spuštala na gore i magla je stala lutati po klanicama."A! Kazbič!" pomislim i sjetim se oklopa. suhe grane brestove udarahu me po licu. .pomislim . Valaj! To je istina. Nekoliko je kozaka izjahalo iz nje na poljanu. Kozaci su sve to vidjeli. pazeći da ne izlanem ni riječi.bilo je to s onu stranu Tereka . mršav. Kazbiču!" . ček jakši . vrlo dugo su ga ganjali. Na drugoj strani omakoše mu se stražnja kopita i on ostade viseći na prednjim nogama. koji me je vrlo zanimao.Mihail J. Bolje bi mi bilo da sam ga ostavio na rubu šume i pješke se sakrio u šumi. Nekoliko mi taneta prozujalo nad glavom. ali nam nije sreća poslužila. noge .. dok je drugi manje i tiše govorio.odgovori Kazbič.. prev. pun zakrpa. . pa i izvježban je kao pseto trči za gospodarom. ni Beline nisu ljepše. a oči. "O čemu se oni to razgovaraju?" pomislim ja . ali mi je bilo žao rastati se s njim ."Divnoga konja imaš! . Najednom. Ja pustim uzde i poletim u jarugu. imao sam divna konja i mnogi je Kabardinac žalostivo na nj pogledao govoreći: jakši the. Ljermontov: Junak našeg doba izgledao je sasvim razbojnički: malen.i prorok mi je naplatio. Nisu mu uzalud zaviđali svi jahači i nisu ga jedan put pokušavali ukrasti. dao bih polovicu za tvog vilovitog vranca. kako su se otisnuli. jedan mu je čak dvaput gotovo bacio zamku oko vrata. oborila oči i stadoh se moliti. Ja zadrhtah. da vidim imaju li hrane. valjda su mislili da sam se ubio. ali nijedan nije pošao da me traži. i po glasu ga je poznavao! Ni vezati ga nije nikada trebalo. Ma baš pravi razbojnički konj! One večeri bio je Kazbič mrki nego igda i opazio sam da pod bešmetom ima oklop.dobar konj.Bilj. sin našeg domaćina.govoraše Amazat.žice. Amazate? U mraku začujem gdje po brijegu 14 15 bešmet. Kao ptica šmugnu on kroz granje. . Prilegnem na sedlo. ljepšega konja ne možeš zamisliti."valjda ne o mom konju?" Ja čučnem kraj plota i stadoh prisluškivati. moj konjic zastade .Bilj. Na mahove bi šum pjesme i govora što je dolazio iz kuće bio jači od toga razgovora.i našao se na kraj šume. ček jakši! 15 Verem se ja pokraj plota i najednom začujem glasove. uvrijedih konja udarivši ga kandžijom. a preda mnom je bila gusta šuma. Srce mi htjede pući. preporučim dušu Alahu i prvi put što živim.vidim gdje moj Karađoz leti. oštro trnje deralo mi je odjeću. Pade mi na um da svratim pod strehu. Kao da sad gledam toga konja: vran kao smola. Svi navališe vičući za njim.i skoči. jedan sam glas odmah prepoznao: bio je to nestaško Azamat.. a đauri se daleko jedan za drugim vuku po stepi na izmučenim konjima. A kako je tek okretan bio. A konj mu je bio na glasu u čitavoj Kabardiji . pa se raštrkasmo kud koji. 9 . ali im nije pošlo za rukom. gdje su stajali naši konji. što misliš. Konj mi je skakao preko panjeva i probijao grudima guštaru. vrlo dobar. puzao sam niz jarugu po gustoj travi . širokih ramena."Da sam ja gazda u kući i da imam ergelu od trista kobila.i doista. Za mnom se natisnuše četiri kozaka. Najednom preda mnom zinu duboka jaruga. pošto je neko vrijeme šutio . pa izađem napolje. Jakši the. prev. dižući rep. . već sam iza sebe čuo kriku đaura. da love moga konja. .

Kazbiču .divota! Takve žene nije bilo ni u turskoga sultana. Umrijet ću. .i ona je tvoja. Zar Bela ne vrijedi tvoga konjica?" Kazbič je vrlo dugo šutio. Upoznao sam glas svog Karađoza. Al' mi je milije slobodnu biti.. ukrast ću za te najbolju očevu pušku ili sablju. glatkim i ravnim poput strijele. gdje brza potok. a kamenje frcalo ispod njegovih kopita. u mojoj se duši rodilo nešto neshvatljivo i sve mi je od toga časa omrznulo: s prezirom sam gledao najbolje očeve konje.druga priroda. pa ni onda kad je bio mlađi. Napokon mu Kazbič nestrpljivo presiječe riječ: Molim čitatelje da mi oproste što sam Kazbičevu pjesmu prenio u stihove. rže i lupa kopitima o zemlju. Kazbiču. tamo u klancu.a sablja mu je prava zmija: stavi oštricu na ruku. a glas mu je podrhtavao. . što toliko želiš . a napokon mjesto odgovora zapjevao u po glasa starinsku pjesmu: 16 Djeve su krasne u našemu kraju. A brzome konju nema ti cijene. a moj se otac boji Rusa i ne pušta me u gore." I čulo se kako je rukom milovao glatki vrat svog vranca.Bilj.Čuj. kao ni tvoj. gledao mi je u oči svojim vatrenim očima. neću .eto vidiš. Hitro ko vihor u stepi on lijeće. ja sam na sve spreman.reče Azamat čvrstim glasom . pa bih sjetan po čitave dane sjedio na hridini i neprestano mi je bio na misli tvoj vranac sa svojim gizdavim hodom. sa svojim hrptom.Da ja imam ergelu od tisuću kobila . Ako hoćeš.. Zvijezde iz očiju mračnih im sjaju. stid me bilo pokazati se na njima i obuzela me čama.ti si dobar čovjek. Kao odgovor na njegove suze začu se nešto slično smijehu. čim sam ugledao tvoga konja ..Slušaj . Daj mi svoga konja i ja ću učiniti sve što hoćeš. dahće. ići ću s njom u susjedno selo . .reče Azamat . da je Azamat bio vrlo jogunast deran i nikako mu ne možeš izmamiti suzu.odgovori Kazbič ravnodušno. .Mihail J.Prvi put.Jok. Nigda te izdat ni prevarit neće. .dao bih ti je čitavu za tvog Karađoza. ukrast ću za tebe svoju sestru! Kako ona pleše! Kako pjeva! A zlatkom veze . ali navika je .govorio je i laskao mu Azamat . Uzalud ga je Azamat molio da pristane. a trebam vam kazati. Učini mi se da je zaplakao. Od toga se časa nismo rastajali. 16 10 . me sutra uvečer. . hrabar junak. moj drug!. Ja sam je dakako čuo u prozi.. Kazbič je šutio. autora. Slatko je ljubav im s usana piti. Zlatom ćeš kupiti četiri žene. i plakao i ulagivao mu se i zaklinjao ga. sama ti prodre u meso. ako mi ga ne prodaš! reče Azamat.nastavi Azamat . on je to bio. nazivajući ga raznim nježnim imenima. Ljermontov: Junak našeg doba jaruge trči konj.kad je pod tobom poigravao i poskakivao šireći nozdrve. Hoćeš li? Čekaj. kao da hoće progovoriti. a oklop mu nema cijene.

Mene! . Za dvije minute bila je u kući već užasna galama.I nije bio ranjen? . Grigorij Aleksandrovič tako ga je razdražio da bi i u vodu skočio. ali uz jedan uvjet. da ti se vrlo svidio taj konj. što hoće . koji ga je vazda hranio slatkišima. kao što biva u romanima od ljubavi.Mihail J. razmahujući sabljom. Poslije tri nedjelje opazim da Azamat blijedi i vene.kriknu Azamat bijesno i željezo djetinjeg kindžala 17 zazveča na oklopu. pograbiše puške . kao ni svoj zatiljak! Ded reci.Sve.Kod tih je Azijata uvijek tako: naljoskaju se buze .dugačak nož.odgovori Azamat.Bilj. I ja sam bio tamo. . .Dobro! Kunem se da će konj biti tvoj. Mislim da ti se ta trgovina sviđa? Azamat je šutio. zlo će se završiti.. a ne možeš ga vidjeti. Jaka ga ruka odgurnu i on tresnu tako o plot. Azamat je uletio s poderanim bešmetom i rekao da ga je Kazbič htio zaklati. .. Za neka četiri dana dođe Azamat u tvrđu.Štabni kapetan ušuti malo pa onda nastavi.rekoh ja Grigoriju Aleksandroviču.i eto okršaja! . Tatarčiću zablistaše očice. ."Ne bi li bilo bolje da se što brže pokupimo?" .. što bi ti dao onome tko bi ti ga darovao?" . po njegovim riječima nema takva nigdje na svijetu.Idi. natjerao me đavo te ispripovjedim Grigoriju Aleksandroviču sve što sam čuo čučeći za plotom.Kunem se. Azamate. . . pa bi razbio glavu na kamenu. Zakuni se i ti! . Poveo se razgovor o konjima i Pečorin stade hvaliti Kazbičeva konja . sav je. Zakuni se da ćeš to učiniti. ali mi moraš za njega dati svoju sestru Belu. buka.Jedno neću nikad sebi oprostiti. Svi skočiše.Onda ću ti ga ja pribaviti. Jednom će mu reći: "Vidim.A Bog bi ga znao! Pravi razbojnici! Viđao sam ih ja u boju.. izboden bajonetima.. ali Kazbič je već bio na konju. Kao obično pođe Grigoriju Aleksandroviču. . kao rešeto. . a on ga odmah opet okrene na Kazbičeva konja. Ljermontov: Junak našeg doba . 11 . . Karađoz je cijena za nju. .kako je vatren.Pa što bi se dogodilo takvu čovjeku! .Umakao je! .ukratko. Evo što se dogodilo. . Kad smo stigli u tvrđu. kad god bi Azamat došao.nešto je naumio. pa ipak maše sabljom. krasan. lupivši nogom o zemlju. pa trebam nastaviti. da vidimo kako će se završiti. .Posjedosmo konje i odjurismo kući..Što to? Recite. "Loše je opiti se na tuđoj gozbi" .E. . 17 kindžal . "Bit će zabave!" pomislim ja i pohitam u konjušnicu pa zauzdam konje i izvedem ih u stražnje dvorište. molim vas.počeo sam pripovijedati. prava srna .. prev.zapitam nestrpljivo štabnog kapetana.lukavac! . pa se okretao usred gomile na ulici poput bijesa. primivši ga za ruku.i eto ti zabave! Krika. Ja svratim razgovor na nešto drugo. a Pečorin kao da toga i ne vidi. . na primjer. -A što je bilo s Kazbičem? .odgovori on ispijajući čašu. ludo derište! Gdje bi ti jahao moga konja? Zbacio bi te u prva tri koraka.zapitam ja. . To se ponavljalo svaki put. nema druge! .Ja sam tek kasnije razabrao sve te vragolije.. da se plot zatresao.Ta počekajte. Kakvo čudo?. pucnjava. On se nasmijao .Nema sumnje.

. Odjedanput vidim..Stadosmo o koječemu čavrljati. Kad je Kazbič začuo to ime..reče Azamat i odjuri u selo.Bilj. Ljermontov: Junak našeg doba .Dobro! . bacio se na zemlju i zaridao kao malo dijete.Pristaješ?. . Vjerujete li da je tako ležao do kasno navečer. Navečer se Grigorij Aleksandrovič naoružao te izjahao iz tvrđe. Jednom dođe Kazbič i zapita treba li nam ovaca i meda. Stražar."Što ti je?" .. kojemu su ruke i noge bile svezane.prošapta Azamat. Pazi. ali on mi odgovori da divlja Čerkeskinja treba biti sretna dobije li tako lijepa muža kakav je on.. pa i čitavu noć?.."sutra je Karađoz u mojim rukama.Tako su oni uglavili taj posao. Azamate! . da pravo kažem. nelijep posao! Poslije sam to rekao Pečorinu. U dva je skoka već bio vani. Kazbič trže u trku pušku i opali..Mihail J. čuo sam topot kopita.zapitam. Sutra rano ujutro dođe Kazbič i dogna desetak ovaca na prodaju. Privezavši konja za plot.ali on nije nikoga vidio. 18 19 Kunak znači prijatelj.A konj? . 12 . Obećao je da će dognati desetak ovaca. Naredih da kraj njega stave novac za ovce .. ali on preskoči pušku i nagne trčati cestom. . Promislite sami što sam mogao na to odgovoriti. kojega valja kazniti.Odmah ćete čuti. Ostalo je moja stvar.ali on ga nije ni dirnuo. blijed kao smrt. Još je tebi rano jahati. ja ga ponudih čajem. udario puškom o kamen. ne bude li Bela noćas ovdje. Časak se zaustavio.. . .reče Grigorij Aleksandrovič . nećeš vidjeti konja.to je Azamat jurio na brzom Karadozu. jaman! 19 . konj! . a onda je ciknuo.. razbio je na komadiće. porazgovoriše se i vratiše se natrag. Na vratima tvrđe zakrči mu stražar puškom put.ne znam.zapitam štabnog kapetana..Kada? ..Pristajem . a glava čadrom zavita. autora. ." . . rđavi Rus. ali prozor je na nesreću gledao u stražnje dvorište.To je zacijelo došao neki kozak. uđe k meni. Azamat planu. tek noću se obojica vratiše i stražar je vidio da je na Azamatovu sedlu poprijeko ležalo žensko čeljade. Ali u to doba nisam ništa znao o njihovu dogovoru. Oni postajaše.Čim Kazbič prvi put dođe ovamo. Naredih mu da to sutradan donese. a Kazbič je razbojnik. nije htio tajiti. jer iako je bio razbojnik. . sijevnuše mu oči i on ode u selo..... .rđavi. dok se nije uvjerio da je promašio. Kako su oni to svršili . jaman . . kako te volja! Mislio sam da si čovjek.Ne! Urus jaman.reče. već je ležao ničice kao mrtav. gdje je živio Azamatov otac. Urus jaman... jer po njihovu će shvaćanju on ipak biti kao njezin muž.i poletio k prozoru.Nećeš? E. .A moj otac? . U daljini se vila prašina .. ipak mi je bio kunak. .Pa izlazi..Moj konj!. u licu se sav promijenio .. Oko njega se skupili ljudi iz tvrđe .riknu on i bezobzirce jurnu van kao divlja pantera. Kazbič se zgrozio. a ti si još dijete.reče sav dršćući.Zar on nikad ne izlazi? . Doista. Tek sutradan ujutro došao je u tvrđu i stao moliti da mu kažemo tata. 18 . koji je vidio kako je Azamat odvezao konja i na njemu utekao. "Azamate!" . ..

pa je izgubio ludu glavu negdje s onu stranu Tereka ili Kubana. Priznajem da ni ja nisam olako prošao. Maksime Maksimiču" ." . I pravo je tako!. pa je tako Azamat mogao ugrabiti sestru. što si ugrabio Belu.A otac? . što ga Kazbič nije našao.. . . Sve sam to odmah opazio.rekoh mu.Opet se zapanjih.Kakve su to šale! Molim vas vašu sablju! .Ja sam mu i to odobrio. Maksime Maksimiču! Hoćete li lulu? . Ležao je u prvoj sobi na postelji. Učinivši svoju dužnost. A kad se otac vratio.odgovorim i priđem k postelji. Shvatio je lukavac da ne bi iznio živu glavu ako bude uhvaćen. Sjedi u kutu. Grigorije Aleksandroviču. što sam oštrije mogao.Molim vas.. .dometnu on i udari pesnicom po stolu. sjedoh do njega na postelju i rekoh: "Čuj. Najmio sam jednu ženu iz mjesta. priznaj da to nije lijepo. vi ste učinili prestupak za koji mogu i ja odgovarati. Otad ga je i nestalo: vjerojatno se pridružio nekoj razbojničkoj abrečkoj družini.reče Pečorin uspravivši se . ona govori tatarski. a vama neka bude moja sablja. nego štabni kapetan. . .. zdravo. rekoh mu ipak da će je morati vratiti.Mitka. nemojmo je namjerice kvariti. Ljermontov: Junak našeg doba .Ali on će doznati da je ona tu. Pa što da radim? Ima ljudi.. jer ona neće biti ničija nego moja .Pa pokažite mi je ..... Zapanjih se. . Hoćete li čaja? Da vi znate kakva mene briga mori! . pa nisam mogao.." . sablju!..To bolje.ali on se pretvarao. plašljiva je kao divlja srna.Što nije lijepo? .Ah. pa niti govori niti gleda. a drugom drži ugašenu lulu. ako je otac bude zahtijevao. s kojima se valja u svemu slagati. . Ostavite djevojku kod mene.Gospodine zastavniče.ako ja vratim kćer tom divljaku."vi ste dobar čovjek . ali ključa u ključanici nije bilo.Sve ja znam .Oprostite.Pa kad mi se ona sviđa! . Čim sam doznao da je Čerkeskinja kod Grigorija Aleksandroviča. .Nipošto! . ."Čujte. .Pa to.. .A kako će doznati? . .rekoh ja. Vrata druge sobe bila su zaključana.Ona je iza ovih vrata. Sigurno ta životinja Azamat?.. koješta! Ne smeta to! Ta mi već odavno sve napola dijelimo. Stanem kašljati i udarati petama o prag .. priznaj . . pripašem sablju i pođem do njega. Pošto sam neko vrijeme šutio. to je baš ono. Mitka donese sablju. 13 . ja nisam Maksim Maksimič. što da na to odgovorim?.Gospodine zastavniče! ... . pa će je služiti i naviknuti je na misao da je moja.Zar ne vidite da sam došao k vama? .. kao da ne čuje. Stvar je svršena. Bio je nekuda otišao na pet-šest dana.. jedna mu ruka pod glavom. nije bilo ni sina ni kćeri.Ah. I sâm sam je malo prije htio vidjeti.E. Ded.Mihail J. on će je zaklati ili prodati. stavim epolete.odgovori on ne dižući se.rekoh. nemam volje da pripovijedam.Svejedno.. zavila se koprenom.

zašto bi tebi branio da mi ljubav ljubavlju vratiš? . pa ako on meni dopušta da tebe ljubim.Pa što? . Nikad neću zaboraviti jedan prizor.. pa me možeš prisiliti" ."Ja sam tvoja sužnjica" ."Ili ti tvoja vjera brani da me ljubiš?" . "Slušaj. Isprva je ona šutke i ponosno odbijala darove. a ona je zadrhtala i zaplakala.odgovorih ja . Ah.a drugo i ne treba tim divljacima. pa treba da se kaznim." . povjerljivija . spustivši glavu na grudi. Dugo je uz nju boravio Grigorij Aleksandrovič.Ona se zamisli.Mihail J. Sutradan pošalje on odmah ulaka u Kizljar da koješta kupi. pa bi i mene obuzela tuga kad sam je slušao iz susjedne sobe. hoćeš li biti veselija? . A usto bi je Grigorij Aleksandrovič svaki dan nečim darivao." . mila."Vjeruj mi. drugačije su one odgojene. vrati se ocu . Pokazalo se da sam pravo govorio. pokazujući darove . Alah je svim narodima jedan isti. Ja uđem k njemu. pa se obuče čerkeski.nipošto. Ljermontov: Junak našeg doba . Prolazio sam i zagledao kroz prozor.Ona uzdahnu. ako hoćeš.govoraše ona .. Ona nije prihvatila 20 peri . od čežnje za domom? . Darovi su samo napola djelovali. neka je tvoje."nisu one kao Gruzijske ili zakavkaske Tatarkinje .Što mislite. spočetka mrko i poprijeko. kao da se prepala te nove misli. Kakvih li očiju! Sijevale su kao dvije žeravice. dobra Bela! . prebrojati ih nisi mogao.kuda? Ni sam ne znam! Valjda neću dugo tražiti tane ili udarac sabljom."ti znaš.. koje i iz sela .reče on . a ona je počela razumijevati ruski.Bilj. "Bela!" . Reci."ta ti znaš da prije ili kasnije moraš biti moja ."ali kunem vam se da će biti moja. Ona je postala ljubaznija. Prevario sam se . i od toga postajala još rječitijom. peri 20 moja" .Ja mahnem glavom. ne treba. skrstio je ruke i namršten hodao amo tamo.. Malo pomalo navikla se da ga gleda. On ju uhvati za ruku i stade je nagovarati da ga poljubi. te ja ljubim. ne treba. 14 .zbogom! Sve što imam. koje je onda dobivala ona žena. onda me se sjeti i oprosti mi. darovi! Što li neće ženska glava učiniti za šarenu krpu.i opet briznu plakati.Koješta.hoće li azijska ljepotica odoljeti takvoj bateriji? .i ništa više.Ona mu pozorno pogleda u lice. u očima joj se vidjelo nepovjerenje i želja da se uvjeri. Odlučio sam te ugrabiti.zapita me on. pa je za to vrijeme učio tatarski. zašto od čežnje za domom? Iz tvrđe su se vidjele one iste gore. umrijet ću. dok je Grigorij Aleksandrovič pred njom stajao. Ali ostavimo to."tvoja robinja." On je sve više navaljivao. One imaju druga načela." .nastavi Pečorin."Vi ne poznajete Čerkeskinje" ."za sedam dana!" . i neprestano je tužila i pjevala u po glasa svoje pjesme. onda se ljubazno nasmiješi i kimnu glavom u znak da hoće.Ona problijedi i ne reče ni riječi: . "Ili sam ti". Dovezli su svu silu perzijskih tkanina. smjesta ću te pustiti kući.u perzijskim pričama dobre vile. . Grigorij Aleksandrovič udario se šakom po čelu i skočio u drugu sobu.. Zato on odluči da se lati posljednjega sredstva. naoruža se i uđe k njoj. .govorio je on . prev.Grigorij Aleksandrovič se nasmiješi i stade zviždati neki marš. nastavi on.reče . Maksime Maksimiču . "Da se okladimo?" . Zgriješio sam ti. je li ju zaista navikao na sebe ili je uvenula u ropstvu. "strašno mrzak?" . jer sam mislio da ćeš me zavoljeti.Ona jedva primjetno zadrhta i mahnu glavom.zapitam ja Maksima Maksimiča. Ona se slabo branila i samo ponavljala: "Molim. . ja odlazim . ."Evo!" . a ne žena!" . . Jednom ujutro naredi da mu osedlaju konja. dragi moj?" zapitam ga: . ."Đavo.Ti vidiš kako. a budeš li opet tugovala. Bela je sjedila na klupi kraj peći." .ti si slobodna. Zbogom. ne skidajući s njega svojih crnih očiju. kad me upoznaš.On se okrene i pruži joj ruku na oproštaj. sve ću učiniti da te razveselim! Hoću da budeš sretna.odgovori on .čemu me dakle toliko mučiš? Zar možda ljubiš nekog Čečenca? Ako je tako.. "Što je. koliko te ljubim.i mi udarismo rukom o ruku pa se raziđosmo.Slušaj.

što misli moj drug. jer dokle su oči dopirale. kuljajući i vijući se kao zmije. Proricanje mog druga nije se ispunilo. nego . zatoptaše u snijegu.Moram vam reći kako je Kazbič mislio da mu je Azamat s očevim znanjem ukrao konja. Za nekoliko dana doznadosmo. a ona skočila. Pratnja mu je zaostala .uskliknuh nehotice.reče zatim.rekoh ja.takva je smrtna bljedoća pokrila to milo lice.a on je zamišljen jahao korakom. bar ja tako držim.svakako imao posve pravo. a konji. puzale su po brazdama susjednih stijena.Da. pa su potrčali da ga uhvate. Starac se vraćao. uhvati uzde . nego je šutjela..nastavih .Mihail J. Bog bi ga znao! Ali jedva je došao do vrata. . pa sam kroz pukotinu mogao promatrati njeno lice. . zaridala i bacila mu se oko vrata. pokritu injem.Hoćete li vjerovati! I ja sam. neprestano se dizao. Drhtao je . kao da put vodi u nebo. Sve je bilo tiho na nebu i na zemlji.. Pečorin učini nekoliko koraka prema vratima.bilo je to u sumrak . Zar se otac . pa smo podmetali kamenje pod kotače.uistinu nije dosjetio da je ona kod vas u tvrđi? . Štabni kapetan umuknu. nizovi zvijezda spletali se u čudnim šarama na dalekom horizontu i jedna se za drugom gasila. a magle..Da. Mjesec je blijedio na zapadu i već se spremao zaći za svoje crne oblake što su visjeli na dalekim vrhuncima kao krpe razderanog zastora..Po njihovu je mišljenju . Ljermontov: Junak našeg doba ruku. Mene je nehotice iznenadilo kako se Rus može priviknuti običajima onih naroda među kojima slučajno živi. da vam pravo kažem . vrijeme se razvedrilo i obećavalo nam je tiho jutro. I ražalilo mi se . Mi smo straga išli pješke. . pokrivene djevičanskim snijegom.reče štabni kapetan .i. S desne i s lijeve strane crnile se mračne. zdravi smisao. . Mi krenusmo na put.glupost!. a eto najednom me moje nade tako prevariše!. . zaplakao. stojeći iza vrata. koji prašta zlo svuda gdje vidi da je neuklonjivo i da ga je nemoguće uništiti. nakon što je uzalud tražio kćer. kad bi konji sustali. pa se boje dana što se približavao. .mislim da je doista bio kadar učiniti ono o čemu je u šali govorio. kao da i one osjećaju.. prema tomu kako se bljeđani odsjev istoka razlijevao po tamnomodrom svodu. Jednom je čekao na putu. i da joj nije nikada nijedan muškarac tako obuzeo dušu. tajanstvene provalije. Stajao sam iza vrata. priznajem . . . kadli najednom iza grma skoči Kazbič kao mačak. Evo kako se to dogodilo. da je starac ubijen. to jest.. . od onog dana kad ga je prvi put ugledala. Ne znam treba li pokuditi ili pohvaliti to duševno svojstvo.Ja sam očekivao tragičan svršetak. ali ono dokazuje čudnovatu gipkost duše i onaj bistri. osvjetljujući malo pomalo gorske strmine.Jest. ona nam je priznala da je često sanjala o Pečorinu. kao u čovječjem srcu u čas jutarnje molitve. bili su sretni! Kako je to dosadno! . baci se odostrag na konja. Moje se zanimanje nanovo probudilo. samo bi gdjekad pirnuo hladan vjetar s istoka. obori starca kindžalom na zemlju. da čujem. neke tri vrste iza sela. Ne dobivši odgovora.Čini se da je sumnjao.i umače. Činilo se. čupkajući brkove . što su odavno bili upregnuti. petero loše kljusadi s mukom je vuklo naša kola po zavojitom putu na Gudgoru. ali ga ne dostigoše.Nadoknadio je sebi izgubljena konja i osvetio se . nisam zaplakao.zapitam ja. podižući konjima grivu. Kakav je on bio čovjek. Izađosmo iz kuće. Dotle smo popili čaj. Neki su sluge sve to vidjeli s brežuljka.A je li njihova sreća dugo potrajala? . a 15 .bilo mi je mrsko što mene nije nikad nijedna žena tako ljubila.

pokazujući prema istoku . bilo suđeno da tumara po pustim gorama. bježeći u susjedne tjesnace od toplih jutarnjih zraka.kakav je to kraj! I doista. Ljermontov: Junak našeg doba napokon se gubio u oblaku. i štabni kapetan. uvjerili bi se da život nije vrijedan tolike brige. Sunce se jedva pokazalo iza tamnomodre gore. no ipak mi se po svim žilama raširio neki ugodan osjećaj i bilo mi je nekako ugodno.vikne kočijašima. Snijeg nam je škripio pod nogama. za kojim se nikako nisam želio spuštati u taj bezdan. pa se primičemo prirodi. ovom cestom. ali kad se udaljujemo od društvenih veza. inače bi nas moglo zateći na Krestovoj:" . "Rekao sam vam" . gospodine! Dat će Bog. razliven po njihovim klancima.ne poričem da je to djetinji osjećaj.Mihail J. pa stoga ne mogu natjerati štabnog kapetana da pripovijeda prije nego što 21 rudnjak je srednji konj u ruske trojke. po njoj je klizila plavkasta magla.uskliknu on . . teško da ću ikad igdje vidjeti takvu panoramu. Treba se požuriti. ako hoćete.. mogli smo. uzesmo konje za uzde i stadosmo se spuštati.. ugodna je. a s lijeve takva provalija da se čitavo osetsko seoce na njenu dnu činilo kao lastavičje gnijezdo.i sav je taj snijeg govorio rumenim sjajem tako živo. tako jarko.i imao je pravo. krv je svaki čas navaljivala u glavu. da je mnogim starim vojnicima ta muzika čak ugodna? . a logovi su oba konja sa strane 16 . ja ne pišem pripovijesti. s desne je strane bila stijena. ali iznad sunca bila je krvava pruga. mislim. Osetin je vodio rudnjaka za uzdu s najvećom opreznošću. naprotiv. kad i oni. istina.dometnu.. . u priprostim je srcima osjećaj ljepote i veličine prirode stoput jači i življi nego u nas što zanosna pričamo naglas i na papiru. to jest ja i štabni kapetan. da se teško disalo.Da. Na njoj je visio siv oblak i njegov je hladni dah prijetio bliskom olujom. . da se ne skotrljaju. sve što je duši nametnuto otpada od nje. navikli na te divne slike? . ispregnuvši prije logove 21 . pa ćemo stići.Prvo. u gluho doba noći. s desne i lijeve strane presijecali su se i redali gorski grebeni. koja je mog druga osobito zanimala. gdje se ni dvoja kola ne mogu razminuti. Ali vi možda hoćete znati konac pripovijesti o Beli? . te smo ga mi. Jedan od naših kočijaša bio je ruski jaroslavski mužik. što vreba plijen. Napokon se popesmo na Gud-goru.rekoh mu. po neki kurir i do deset puta na godinu prolazi. i na zujanje tanadi možemo se naviknuti. taj će bez sumnje shvatiti moju želju da iskažem."da će danas biti nevremena. jedan viši od drugoga."Mičite se!" . ali na istoku je sve bilo tako jasno i zlatno. to jest naviknuti se da skrivamo nehotično udaranje srca. i kakva će valjda opet jednom biti. što se još od sinoć odmarao na vrhu Gud-gore kao jastreb. da ispričam i da nacrtam te čarobne slike. i ona postaje opet onakva kakva je negda bila. koju bi samo vješto oko moglo razlikovati od olujnog oblaka.a naš nemarni Rus čak nije ni sišao s kola! Kad sam mu spomenuo da bi se mogao pobrinuti barem za moj kovčeg.Dakako. i nehotice postajemo djeca. Kome je.. Da. pokriveni snijegom i grmljem. stadosmo i obazresmo se. Pogledajte . Ispod nas je ležala Kojšaurska dolina koju su presijecale Aragva i ona druga rijeka kao dvije srebrne niti. zrak je postao tako rijedak. da tako dugo promatra njihove čudne oblike i da požudno guta njihov oživljujući zrak. što sam tako visoko iznad svijeta . nije nam ovo prvi put!" . kao meni. odgovori mi on: "Ništa. Podmetnusmo lance pod kotače umjesto kočnica. a drugi Osetin. ali smo ipak stigli. nego putne bilješke. ali nema ni jedne stijene koja je bila drugoj slična . U daljini iste te gore. sasvim zaboravili. i ne stići. a da i ne izmili iz svojih trošnih karuca. Zadrhtah pomislivši da sada često. I kad bi ljudi malo bolje razmislili.Slušao sam. bit će zato što srce jače kuca.Vi ste se. te ti se činilo da bi vječito htio tamo živjeti.

plačeš za svojim širokim. a mi prozebli. te zaista ne znaš čemu da vjeruješ. dok se može. Konji su se izmučili.zacijelo kolibe: tamo se svagda svraćaju Gamba. mećava je zavijala sve jače i jače.reče napokon jedan od njih . tim više što nismo navikli vjerovati napisima. povezoše nas unaokolo. . i činilo se kao da će se od prvog jačeg vjetra survati u klanac.Nije dobro! .Pogledajte. "I ti. 22 Le Mont St. ako hoćete. Da. . slobodnim stepama! Tamo imaš gdje raširiti svoja hladna krila. A put je doista opasan. upravo kao ona naša na sjeveru. kojim samo onda prolaze kad je pobočni put zasut snijegom. ali vrlo raširena priča.jer je ovdje negda bila granica Gruzije.Mihail J. "Vaše blagorođe" . ali ja vam to ne preporučam. Romantičnog li imena! Vi već vidite gnijezdo zloga duha među nepristupnim stijenama . Na vrhu mu se crnio kameni križ. Oni nam ponudiše svoju pomoć i. a pokraj njega je vodio jedva jedvice vidljiv put.. navali tuča i snijeg. prevrnite nekoliko stranica. da ga je sagradio car Petar I.) . stadoše s vikom vukući i pridržavajući naše taljige. gdje je tekao potok. S desne su strane nad našim glavama visjele gromade snijega. Naši nam kočijaši rekoše da lavina još nije bilo i. no prvo. urlaše i zviždaše kao razbojnik Solovjej .).reče mi štabni kapetan. ne biste li naredili. koji su dosta živo podsjećali na Saratov. Takva ti je ta Azija! I ljudi i rijeke . prognanice . Dok treneš okom. zbilja.francuski putnik. štedeći konje.-Christophe) vrijedan vaše radoznalosti. kako je naziva učeni Gamba. Ljermontov: Junak našeg doba je zaista pripovijedao. možemo se survati u bezdan ili zapeti u kakvoj jami. pokazujući brežuljak pokriven snježnom koprenom. a čerta crta. koji je na nekim mjestima propadao pod nogama. tužniji. o tom križu ima čudna.-1833. jer je prijelaz preko Krestove gore (ili. da svrnemo na lijevo? Eno tamo se na obronku nešto crni . Ali priča se i pored toga napisa tako ukorijenila. I tako smo se spuštali s Gudgore u Čertovu dolinu 23 .." . dok su konji padali. S lijeve je strane zijala duboka gudura.dvije vrste za dva sata! Međutim se provališe oblaci.. Ime Čertove doline dolazi od riječi "čerta". Na zavoju sretosmo petoricu Oseta. Petar je bio samo u Dagestanu. na križu je bilo krupnim slovima napisano da je postavljen po nalogu generala Jermolova i to godine 1824.reče štabni kapetan. samo magla i snijeg."Evo i Krestove!" . Valjalo nam se još nekih pet vrsta spuštati po zaleđenim stijenama i po mekanom snijegu da stignemo do stanice Kobi.i doskora se kameni križ sakrio u magli koja se u sve gušćim valovima valjala s istoka. ne mareći za rječitost bičeva. Ta je dolina bila zasuta snježnim nanosima. a drugo. Jean Francois (1763.ali nije tako. uhvativši se za kotače. Za dva sata jedva smo obašli Krestovu goru . da je ne možeš ni preći. kad smo sišli u Čertovu dolinu. 17 . ništa se naokolo ne vidi. Kočijaši su vičući i psujući udarali konje. pa smo se i sami s mukom probijali."ovako mi nećemo stići do Kobi. a ne od "čert" . čas pjeneći se i skačući preko crnog kamenja.pomislim .nikako im ne možeš vjerovati. Napisao je knjigu "Putovanje po Južnoj Rusiji" (1824. Tambov i ostala draga mjesta naše domovine. Zato pričekajte ili. Putovao je po Kavkazu s namjerom da probije novi trgovački put za francuske industrijalce. 22 23 Čert znači ruski vrag. a tamo je dolje Bajdara valjda tako nabujala. čas skrivajući se pod ledenom korom. a ovdje ti je zagušljivo i tijesno kao orlu koji klikćući bije krilima o rešetku svoga gvozdenoga kaveza. a na drugima se pretvarao u led od sunčanih zraka i noćnih mrazova. uski je put dijelom bio pokriven snijegom. samo što su njeni divlji napjevi bili bolniji. a vjetar. kad je putovao preko Kavkaza.. prodrijevši u klance. koji su dahtali i opirali se i nizašto na svijetu nisu htjeli s mjesta.

rekoh sjedajući k ognjištu . . vele da će nas odvesti. kao na kćerku. Odrpani nas gazde prijazno primiše.kao da mi je sad sve pred očima. da ja nemam obitelji.Zar je danas otišao? ..E. .zapita me štabni kapetan.progunđa on . ode tako i drugi put.sad ćete mi dovršiti svoje pričanje o Beli. Zato mi je drago što sam našao stvorenje koje ću maziti. ako im date na votku". a zato im je dužnost primati putnike. a kad smo joj rekli."zacijelo je crni mačak među njih skočio.čini se. mazio je i milovao i ona se kod njega čudno poljepšala! S lica joj i s ruku nestalo garave boje.. na obrazima joj izbila rumen. Ljermontov: Junak našeg doba putnici.a sad jedva da bi otišao dalje od tvrđavnog bedema. a i ona je mene voljela.da bi nam bez njih bilo gore. Ona bi nam pjevala pjesme ili plesala lezginku. kad je nevrijeme. . Grigorij Aleksandrovič nakitio ju je kao lutku. . Jedno četiri mjeseca teklo je sve da ne može bolje. ne rekavši nikomu ništa.uh.Ne. a jednoga dana. koje zatekne oluja. ti provodiči! Instinktivno osjećaju gdje se mogu okoristiti kao da se bez njih i ne može naći put.Sve je kako treba .. tako je . pa zaboravila. .tako da to sada već i nije za me. poslije mnogo muke. blijeda i tako tužna da sam se prepao.upitam.Vrlo mi je drago. pa sve češće i češće. "Neće biti dobro" . Ali kako je plesala! Gledao sam ja naše gubernijske gospođice.pomislim . ode u lov . . O ocu i materi nemam glasa već neko dvanaest godina.. što se neobično počelo mora se neobično i svršiti. Bile su to dvije kolibe sagrađene od ploča i od oblutaka i ograđene isto takvim zidom. uvjeren sam da ono nije bio svršetak. . hoda po sobi. dometnu on pokazujući Osete. .Zato jer to ne bi bilo u redu. . .Da mu se nije što dogodilo? 18 .nema ga čitavo jutro. a da se oženim..reče štabni kapetan.. znam i bez tebe! .A gdje je Pečorin? .A kad ste joj javili očevu smrt? . samo da izmame na votku.A zašto ste o tom tako uvjereni? . plakala je dan. s rukama na leđima. .reče napokon teško uzdahnuvši.To su već takve životinje. .Ona je šutjela.rekoh .. ima tome već nekih dvadeset godina . . dva..strašno je volio lov.. kao da joj je mučno odgovoriti. Pa kako je gdjekad bila vesela i podrugivala mi se . Otišao bi u šumu i ganjao veprove ili divokoze .Mihail J.U lovu.Znam. Svrnemo nalijevo i nekako. stignemo do jadnog skrovišta. Grigorij Aleksandrovič . nisam prije pomišljao . pa mi namigne i lukavo se nasmiješi. još jučer ." Jedno jutro odem k njima .Lako se vama radovati. .. Najednom ipak opazim da je opet zamišljen..Dugo smo to od nje krili. brajko.. Dat će se oderati. ali meni je upravo teško kad se toga sjetim. dok se nije navikla na svoj položaj. Moram vam reći. . a jednom sam bio i u Moskvi na plemićkoj zabavi.ali da! Sasvim drugačije!.Ipak ćete priznati . Bela je sjedila na krevetu u crnom svilenom bešmetu.Tako je. Poslije sam doznao da ih vlada plaća i hrani. Divna je bila djevojka ta Bela! Najposlije sam se tako na nju navikao.. pogodili ste.. Bog joj prostio!. da sam već rekao . .nevaljalica.

da uzmognemo na obje strane sve vidjeti...nije nego još nešto!. što se okrećeš kao zvrk?" . pa on ne može uvijek sjediti ovdje. i ničemu se nisam domislio. prljav kao uvijek. Bela. kako da je utješim. odrpan. . Ali ni to nije dugo potrajalo..Ako me ne ljubi. ne miruje razbojnička krv! . . tko mu brani da me ne pošalje kući? Ja ga ne silim. . plesati i skakati oko mene. drhtala je kao prut. mašući mu rukom.rekoh ja . Kazbič obode konja i on skoči na stranu. on je mlad. Ona zaplače. Mislio sam i mislio.. . ali ja sam trčao za njom kao kakova dadilja. znate." Ona pogleda i usklikne: "Ta to je Kazbič!" . taj razbojnik! Zar je došao da nam se ruga? . zacijelo je mislio da ćemo se s njim dogovarati .. bome Kazbič. Neko smo vrijeme oboje šutjeli. A sad mi se čini da me ne ljubi. a tik do nje raslo je gusto grmlje. . Neugodan položaj! Napokon joj rekoh: "Ako hoćeš. Stadoh je miriti." . Tek što je barut na prašniku planuo.Mihail J.dolazile su mi na pamet razne nezgode: sad mi se učinilo da ga je ranio divlji vepar."Ej! prijatelju!" . .I hihoćući uhvati svoj bubnjić i stade pjevati. dan je bio prekrasan. a ako budeš tugovala. .Gledam ja. koje je pokrivalo kršne visove. A čak ja sam se na njega 19 . ."Slušam.. uhvativši me za ruku.. koga li je došao zabavljati?... oko stotinu hvati daleko od nas.Kazbič se doista zaustavi i stade slušati. njegovo garavo lice.ode pa se opet vrati. svijetao i nije bio vruć: sve su se gore posve jasno vidjele.vikne stražar.Bilo je to u rujnu. . i stade kao bijesan razigravati konja.Stid te bilo! . koja se prostirala sve do gorskog bila."Naloži mu!" .odgovori ona kroz suze . Uto opazim gdje iz šume netko izlazi na sivcu konju. Četvrt sata kasnije vratio se Pečorin iz lova. promaši. i u tebi."Stani malko. "Pogledaj Bela . zaprijeti bičem . napokon sjedne ona na tratinu.. .uzmi pušku. Što učiniti? Nikad. A ako bude i dalje tako.Vaše visokoblagorođe! Otišao je da umre .i nestade ga. nešto gore nisi mogla izmisliti. S druge je strane tekla rječica. Doista. ne možeš ga jednim hicem ubiti. I doista. Bela mu se bacila oko vrata i nimalo se nije žalila.Proklet je to svijet. sad opet da ga je neki Čečenac odvukao u gore. Nato se uspravi u stremenu.. . .reče Bela. vrijeme je divno!" . voli lov .. ništa mu nije prigovarala. pa mi skini onoga deliju . Ljermontov: Junak našeg doba .. jaše sve bliže i bliže. opali!. vaše visokoblagorođe."To je konj moga oca" ..rekoh smijući se. Čudno!.. smiješno je o tom govoriti..."Slušaj. a iza nje šuma. ali on ne stoji na mjestu. Pođosmo pa se šutke prošetasmo amo tamo po tvrđavnom bedemu.Dođi amo . što ga tako dugo nije bilo. što su se sastajali s glavnom granom Kavkaza. koju je presijecalo nekoliko jaruga. dušice moja..Naša je tvrđava stajala na visoku mjestu i pogled je s bedema bio prekrasan. a onda ponosno diže glavu. poći ćemo šetati na bedem. jer je opet pala na postelju i pokrila lice rukama. Aha! pomislim. nisam imao posla sa ženama.Jučer sam cio dan samo razmišljala . sama ću otići..dobit ćeš srebrni rubalj..rekoh stražaru.ti imaš mlađe oči.Doista.. S jedne strane široka ravnica.. na ravnici se gdjegdje dimila sela i hodali čopori konja. draga moja.To je istina! . obriše suze i nastavi: . vikne nešto na svom jeziku. Mi smo sjedili na uglu kule. a oči joj sijevahu. a ja sjedoh kraj nje. kao da je prišiven za tvoju suknju.Bit ću vesela. Moj grenadir nanišani.Ah.odgovori ona. .rekoh stražaru . kakav je ono konjanik.kneževska sam kći!. i napokon se zaustavi s onu stranu rijeke.odgovori on. Nisam robinja . brzo ćeš mu dodijati.

pa je ona stala naočigled venuti. Onda se otisnuh u veliki svijet i doskora mi je društvo isto tako omrznulo. jer sam izgubio gotovo posljednju nadu. U ranoj svojoj mladosti.. Opet sam se prevario.pa je li ondje sva mladost takva? Odgovorih da ima mnogo ljudi koji isto tako govore.trebamo biti oprezniji. Bilo mi je mrsko. pa treba samo spretnosti da je postigneš. nisam ni ja manje nesretan. ali njihova je ljubav samo dražila moju taštinu i sebičnost. pa mi je postalo dosadnije nego prije. Čim uzmognem. Moju je dušu svijet iskvario. pa je mahnuo glavom i lukavo se nasmiješio. velike joj se oči zamutile. otići ću. Znam da mu se prije godinu dana vrlo sviđala .ali tako je. u Arabiju. a sada oni. Bela! Od današnjeg dana ne smiješ više izlaziti na tvrđavni bedem.. da ima vjerojatno i takvih koji govore istinu. nastoje tu svoju nesreću sakriti. ljubio njene crne uvojke. Nadao sam se da nema dosade pod čečenskom tanadi ." . Znam samo. Zapitaš je: "Zašto si uzdahnula. čini se.i da je mogao skupiti dosta novaca. Ako baš hoćete. a dao bog.pa ću valjda negdje na putu umrijeti.ne znam. sačuvaj Bože! .Tako je on dugo govorio i njegove mi se riječi usjekoše u pamet."Ja nemam roda. Kad sam ugledao Belu u svom domu. da sam se više zanimao za komarce."Ma.Nato se Pečorin zamislio.neznalice. što se promijenio prema toj bijednoj djevojci. Tako mi je sve dosadilo. da je uostalom razočaranje. "Da .odgovori on .poći ću u Ameriku. počelo u višim društvenim razredima. Meni je svega premalo. Maksime Maksimiču"."ja imam nesretnu ćud. bezazlenost i iskrenost jedne dosadi isto tako kao i koketnost druge. u Indiju .sam mi je rekao ." "Mori li te čežnja za rodom?" . Čudo! Recite.ne znam. Vidio sam da do njih nikako ne stoji ni sreća ni slava. pa onda prešlo k nižima i tamo se otrcalo. stao sam bijesno uživati sve naslade koje se mogu dobiti za novce i te su mi se naslade dabogme ogadile.. "evo ovaj čas bio je Kazbič s onu stranu rijeke i mi smo na nj pucali. što mi ga je milostiv udes poslao za utjehu. možda i više nego nju. Ljermontov: Junak našeg doba razljutio! . kao i svaka moda.. da li me je odgoj takvim učinio ili me je Bog takva stvorio ." Navečer sam s njim imao dug razgovor. moja je fantazija nemirna. držeći je na koljenima. okrenuvši se k meni .ali uzalud! Za mjesec dana tako sam se navikao na njihovo zujanje i na blizinu smrti. mislite li da se on ne domišlja da ste i vi malo pomogli Azamatu? A ja bih se okladio da je sada prepoznao Belu.nastavi štabni kapetan.ali mi je uz nju dosadno. Lako biste se mogli na njega namjeriti. Stao sam čitati. ljubio sam svjetske ljepotice i one su mene ljubile. Štabni kapetan nije shvatio tih finih razlika. i na bol se lako naviknem.. i život mi postaje od dana do dana sve pustiji." Kadikad nisi po čitave dane od nje ništa drugo čuo nego "da" i "ne"..vi ste.. jer je to bilo prvi put što sam nešto takvo slušao od čovjeka kojemu je dvadeset i pet godina. dat ću za nju i svoj život . ako druge bacim u nesreću. dok ima bura i ružnih putova" .no i nauke mi omrznuše. postao je hladan. "Čujte. a srce mi je ostalo pusto. Doskora me premjestiše na Kavkaz .. zaboga". a slava je ."Zar nešto želiš?" "Ne.i to je najsretnije doba moga života. ali je jasno da i mene treba vrlo žaliti. kojima je doista više dosadno nego svima drugima. lice joj se oduljilo. Njima je to dakako slaba utjeha . Uvjeren sam barem da se ova posljednja utjeha neće brzo iscrpsti.sretan slučaj. od onog časa kad sam izišao ispod skrbništva svoga roda. zacijelo bi je bio zaprosio. kao i na nasladu.." . kad sam prvi put. kao neki grijeh. samo mi je jedno sredstvo ostalo: putovanje. a srce se ne može nasititi.. mislio sam luda da je ona anđeo."Nisam. Ti su brđani osvetljiv svijet. učiti ... ja je još i sad ljubim.. 20 . jer su najsretniji ljudi ..Mihail J. molim vas . rekoh. Bela? Zar si tužna?" . bili u prijestolnici i to nedavno . uz to što je pola dana provodio u lovu. i posljednji put.. ljubav divlje djevojke ne vrijedi mnogo više od ljubavi ugledne gospođe. O tome sam mu eto stao govoriti.odgovori on . Jesam li budala ili zločinac . zahvalan sam joj za nekoliko dosta slatkih časaka. rijetko ju je milovao. upravo tako. ali ne u Europu.

. pa pokazuju u polje.. ionako ćemo ga stići. Da se uzdrži od vina. Uto stignem Pečorina. nastojao je.. Nismo mogli gubiti vrijeme . gdje je Pečorin u trku primakao pušku. umotanu u čadru. jer je najednom spustio ruku. ta mladost! Uvijek se u nevrijeme raspali...."čuvajte metak..ali zvijeri nema.Kazbič se više nije javljao. Kazbič skoči i sad smo vidjeli da je na rukama držao ženu. Najednom puče puška..Vidim ja. Uzalud joj je Pečorin ljubio hladne usne .Ah da. . Mislim da se u taj čas sjetio svoga Karađoza.. jadna Bela! .Jednom me Pečorin nagovarao...ništa joj nije moglo vratiti svijest. ..On nam nešto viknu na svom jeziku i diže kindžal na nju. i svakoga trenutka bili smo sve to bliže. . nećemo li se vratiti? . koja je tvrdila da Byron nije bio ništa drugo nego pijanica.. Dugo sam se nećkao. Uostalom štabnom se kapetanu nije moglo zamjeriti što je to rekao. .. . Ali ja se . pa mu viknem: "To je Kazbič!". baš mene zanima vepar! Ipak me odvukao sa sobom. pa se spotakne i padne na koljena.zbog mršavog lova . odgovori on.Jahali smo šutke uporedo.Ne. što smo jače mogli.. jednaka nas je sumnja napala.mora biti. da pođem s njim u lov na vepra. samo nam ju je grmlje sakrivalo. uvjeriti sam sebe da je pijanstvo krivo svakoj nesreći na svijetu.Uzesmo pet vojnika i krenusmo rano ujutro. bez sumnje ga je u djetinjstvu majčica razmazila... Do deset sati lunjali smo po trščacima i po šumi . a ja za njim. i već smo bili gotovo u samoj tvrđi.vidimo mi: na bedemu se skupili vojnici u gomilu..bio bi u jedan mah svemu kraj. tane ga je vjerojatno pogodilo u rame..Mihail J. ta oni su uvijek bili pijanice na glasu!.Napokon mu se približismo na puškomet. Prohtjelo mi se da ga skinem odanle. "Ne pucajte" .. tek je pored svega njegova nastojanja slabo odmicao. što zamisli . Međutim je on ovako nastavio svoje pričanje: . razumije se.Napokon se u podne namjerismo na prokletog vepra opalismo! Ali uzalud. vepar je utekao u trščak..viknem mu . ležao je na zemlji ranjeni konj. Hitac planu i tane prebi konju stražnju nogu. odakle se pucanj čuo . ." Ali Grigorij Aleksandrovič nije mario ni za zaparu ni za umor i nije se htio vratiti bez plijena. Ljermontov: Junak našeg doba . učini još desetak skokova. Takav je on bio čovjek. je li Kazbičev konj bio izmučen ili lošiji od naših. . a tamo konjanik leti kao bez duše i drži na sedlu nešto bijelo..nisu bili izmučeni. dakako!. . . baš razbojnički! Bila je u nesvijesti.. već Englezi. takav je bio nesretan dan!. Mi se zgledasmo.. trže pušku ..i jurnu.. 21 . a Kazbič je odbacio pušku.... pa se kao mačka po grmlju penjao na stijenu. On me pogleda.ne znam zašto . ali puška mi je bila prazna! Skočismo s konja i pohrlismo k Beli. samo nisam mogao razabrati što je držao pred sobom. Poderemo čadru i zavijemo joj ranu.Naši konji na sreću .A bit će da su Francuzi uveli modu dosade.. "Ej.nisam mogao oteti misli da on nije uzalud dolazio i da smišlja nekakvo zlo. Jadnica je ležala nepomično. kimne glavom i ošine konja bičem...Aha. Kad se dim razišao. a pokraj njega Bela..rekoh ja. Ja se nehotice sjetih neke moskovske gospođe. Grigorij Aleksandrovič vrisnu baš kao kakav Čečenac. a ono u leđa." . Takav zlotvor! Da ju je bar u srce udario . pa su nam se upravo izmicali ispod sedla. Napokon prepoznam Kazbiča.. a krv joj je potokom tekla iz rane.. Kako je bijesno letio.. . To je bila Bela.ja opalim nasumce. Nato se malo odmorismo i krenusmo kući. pustivši uzde.Čemu da se uzalud mučimo? Vidi se da smo baš nesretan dan izabrali. Žurno poletjesmo.

ali čitavo vrijeme nisam na njegovim trepavicama opazio nijedne suze. Koliko li se promijenila u taj jedan dan! Blijedi joj obrazi upadoše.odgovori on i primi je za ruku. što je još dva dana živjela..I Bela je umrla? . stenjala. džanečko moja .Evo kako. Nije joj se htjelo umrijeti!. glava joj gorjela. trudila se da uvjeri Grigorija Aleksandroviča. . koješta im i ne treba.. ovako je nećemo živu dovesti". a tamo skočio na konja pa bjež! Njoj je međutim uspjelo da vikne. ali se prevario.. .Zar je ozdravila? .. moraju odnijeti. . .. nismo odlazili od njene postelje. što nije prikovano. Stadosmo je tješiti.odgovori on . .Nije . Ljermontov: Junak našeg doba .upitam štabnog kapetana. Samo se dugo mučila.ne znam. Stražari se uzbunili. Pred zoru je prestala buncati.. reče mi Grigorij Aleksandrovič: "Čujte. jer sam se i nehotice obradovao. a ja je digoh sa zemlje i nekako je položih do njega na sedlo. Oko deset sati navečer došla je k sebi . . Da li zaista nije mogao plakati ili se svladavao . .Umrla je.. Stala se žalostiti što nije kršćanka. Dođe druga noć. čitavo joj tijelo na mahove tresla groznica. Skoro je čitav sat ležala nepomično. počela se premetati. Ona se užasno mučila.zgrabio je. te se jedva moglo vidjeti da diše. uhvativši ga za ruku. Oprezno prenijesmo ranjenicu u Pečorinov stan i poslasmo po liječnika.. kao da joj u grudima leži rastopljeno gvožđe. a čim bi joj bol malo popustio.Zaboga! Ti su Čerkezi poznati tati.."Tu sam ja pokraj tebe. "Umrijet ću!" .. Pade mi na um da je pokrstim prije smrti. oči joj se jako raširiše. pa je stala govoriti. Prema jutru stala je osjećati samrtne muke. Mi nismo sklapali očiju. . pa je sjela na kamen i spustila noge u vodu. rekosmo joj da je liječnik obećao da će je svakako izliječiti. opalili. o čem?. što se njena duša neće na onom svijetu nikad sastati s dušom Grigorija Aleksandroviča i što će mu druga žena biti družica u raju. htjela je u gore.. što mislite. Ona me neodlučno pogleda i dugo nije mogla progovoriti ni riječi. Onda joj postade lakše. Zatim je govorila i o Pečorinu. zatisnuo joj usta i odvukao je u grmlje. to im ne smijete zamjeriti! A osim toga ona mu se odavno sviđala."Istina!" . On je doduše bio pijan. kako joj je bolje.A zašto ju je Kazbič htio oteti? . Govorila je nejasne riječi o ocu. ali ja nisam nikad vidio ništa žalosnije. pa ipak ukradu. usne su joj gorjele. ljubila mu ruku i nije htjela da je ispusti. kući. On je obuhvati rukom i mi krenemo natrag. a i mi smo se uz nju ljudski izmučili.nego liječnik se u tome prevario. znate. On ju je šuteći slušao. Nakon što smo nekoliko časaka šutjeli. osjećala je u sebi vatru.mi smo sjedili kraj postelje. Tek što je otvorila oči. nazivala ga raznim nježnim imenima ili ga korila. Napokon reče da će umrijeti u onoj vjeri. naslonivši glavu na ruke. stala je zvati Pečorina. pa joj to i predložih. ali promašili. Bilo je. izašla je ona iz tvrđave i pošla prema rijeci. Uto se Kazbič prikrao .Na vratima tvrđave čekala nas gomila naroda. što više ne ljubi svoju džanečku. zderala zavoj i 22 .Mihail J. pregledao ranu i rekao da ne može doživjeti sutrašnjega dana. Takve misli dolaze samo na samrti!.. a uto stigosmo i mi. Ne mareći što joj je Pečorin zabranio.rekoh ja i mi potjerasmo konje uzagrepce. . ali je došao. vrlo vruće. nagovarala ga da pođe spavati.Ali objasnite mi kako ju je Kazbič ugrabio.Pečorin posjede konja. Maksime Maksimiču. ali. blijeda i tako slaba. o bratu. u kojoj se i rodila. Ona mahnu glavom i okrenu se k zidu. Tako je prošao čitav dan. U noći je počela buncati.reče ona.

Da.. šutljiva i poslušna.. Kad smo joj ranu opet zavili.Neka tri mjeseca poslije toga premjestiše ga u drugi puk i on ode u Gruziju. kao da mu je u tom poljupcu htjela predati svoju dušu.."Ipak je bolje.. Izvedoh Pečorina iz sobe i mi pođosmo na tvrđavni bedem. Sutradan rano ujutro sahranismo je iza tvrđave kraj rijeke. ali u vojnoj zapovijedi nije toga bilo. svakako će umrijeti. Od toga me smijeha prošla jeza. On problijedi kao krpa." Lijepe li mi savjesti! Poslije podne stade je moriti žeđa.. Oko njena groba razraslo se sada grmlje bijelog bagrema i jorgovana.Uostalom.no ništa nije pomoglo. pa čemu onda svi ti vaši lijekovi?" .Pečorin je dugo pobolijevao.ta sami ste rekli. . . pa je omršavio . Moram priznati da mi je nešto žao.. "Nemojte! . dobro je uradila što je umrla! Ta što bi bilo od nje da ju je Grigorij Aleksandrovič ostavio? A to bi se bilo prije ili poslije dogodilo.. znate. više zbog pristojnosti htio utješiti.. Najposlije sjede na zemlju u hlad i stade nešto palicom crtati po pijesku. Ja sam ga. Mene se nije pred smrt ni jednom spomenula. sjećam se. Stavismo joj leda oko postelje ... premda ju je naš liječnik mučio toplim oblozima i ljekarijama.. ali to bi. Ne. vode!.. Imao sam komad termalame.. pa sam to rekao Pečorinu.Mihail J. bilo nezgodno . a čini mi se da sam je ljubio kao otac..čisto!. Ona ga je čvrsto obuhvatila oko vrata svojim drhtavim rukama. Ja bih na njegovu mjestu umro od tuge. Ja sam pokrio lice rukama i stao govoriti molitvu . Maksime Maksimiču . do nas kasno dolaze vijesti. znate. 24 neka skupocjena tkanina. nedaleko od onog mjesta gdje je posljednji put sjedila. E. Bog joj prostio!. nalije i pruži joj. 24 pa sam njom pokrio lijes i ukrasio ga srebrnim čerkeskim rojtama.A Pečorin? . Nato stade opširno razlagati kako je neugodno kad doznaješ novosti godinu dana kasnije . . postade joj lakše i za dvije tri minute bila je mrtva. Putem sam opet nehotice poveo razgovor o Beli i o Pečorinu..odgovori on da savjest bude mirna. što ih je Grigorij Aleksandrovič bio za nju kupio. nebo se razvedrilo i mi krenusmo. Od toga se časa više ne sastadosmo.. dragi moj. 23 . s rukama na leđima. uhvati čašu. umirila se načas i stala moliti Pečorina da je poljubi. Stavismo joj ogledalo na usta .. ali ga nisam ni slušao. Priznat ću da sam se ponešto i zato prihvatio toga posla.jadnik. pa sam počeo govoriti. On kleknu kraj postelje i pritisnu usta na njene hladne usne.ta nije bila kršćanka. ali sve je to bilo drugačije. Mećava se stišala.. Ja ga nisam prekidao.. viđao sam ja često kako ljudi umiru u bolnicama i na bojištu. Da. .Bilj.. Sutradan do podne bila je tiha. . Za jedan sat mogli smo na put. Tek što je popila vodu. vidio sam da mu je to neugodno .ne sjećam se kakvu. ne govoreći ni riječi. Na njegovu licu nisi mogao ništa osobito pročitati i to mi se učini mrsko. nedavno mi je netko govorio da se vratio u Rusiju. pridigavši se na postelji. sasvim drugačije!.pa i čemu! . Znao sam da ta nesnosna žeđa znači da se primiče konac.. no napolju je bilo toplije nego u sobi. prev. Pođoh se pobrinuti za lijes. Otvorismo prozore.govorio sam mu .upitam. Ljermontov: Junak našeg doba krv joj je nanovo potekla."Vode. no on diže glavu i nasmija se. Htio sam joj staviti križ. Dugo smo hodali uporedo amo tamo." govorila je ona promuklim glasom.vjerojatno zato da zatomi bolne uspomene. da me mine tuga i bol.. ali od to doba nismo nikad govorili o Beli.

jedno kavkasko pleme...upitam.. pa ipak smo se sreli i. ako hoćete. neki vratolom. To je čitava pripovijest. . Ako to priznate. prev. Slušao sam da na desnom krilu kod Šapsuga 25 ima neki Kazbič. Ali priznat ćete da je Maksim Maksimič čovjek dostojan povjerenja.Bilj. doista ne znam.Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba . koji u crvenom bešmetu korakom jaše pod našom vatrom i uljudno se klanja kad tanad blizu njega prozviždi. a on je imao tešku prtljagu. bit ću potpuno naplaćen za svoje možda predugačko pričanje. 25 Šapsugi. ali teško da će to biti baš on!.. 24 . pripovjedit ću vam.A niste li čuli što je bilo s Kazbičem? . Mislili smo da se nećemo više nikad sresti... U Kobi se rastadoh s Maksimom Maksimičem.S Kazbičem? E.. ja pođoh s poštom. .. pa nije mogao za mnom.

kojih nitko ne želi čitati. Njihov lagani hod. a ni statističkim podacima. Doručkovao sam u Kazbeku."je li to okazija prispjela. Nekoliko kola s prljavim Jermenima uđe u gostioničko dvorište. Gledao sam kroz prozor. a on pokraj naložene peći jer je dan bio vlažan i hladan. On mi je o sebi već sve rekao. Pa o čemu da govorimo?. Eto vidite. da uzme moju sobu. no drugi dan. Svratio sam se u gostionicu. Morao si pogoditi kakva mu je zvanje kad si vidio kako smiono i vješto istresa pepeo iz lule i kako viče na kočijaša. kako gdjekad neznatna zgoda ima goleme posljedice!. occasion = "prilika". te zaboravismo čedan broj jela.. Čudak!. brajane" . jer su ona tri invalida. kraj u Transkavkaziji..ja uz prozor.Mihail J. a iza njih se pomaljao Kazbek u svojoj bijeloj biskupskoj kapi. s kojim idu transporti kroz Kabardiju iz Vladikavkaza u Jekaterinograd. Loša doskočica ne može biti Rusu utjeha. udobni uređaj i gospodski izgled davao im je neko strano obilježje. Neću vas mučiti opisivanjem gora ni usklicima.. Maksim Maksimič imao je vrlo mnogo znanja u kuharskoj vještini. a ja nisam imao što pripovijedati. . bjelasaju se iza drveća. a za njima prazne putne karuce. Ljermontov: Junak našeg doba II. prev. pa da mi vrijeme prođe namislih bilježiti pričanje Maksima Maksimiča o Beli. vješto ga polio rasolom od krastavaca.Bilj. tako glupa ili tako pijana da nemaš od njih nikakve koristi. A! Maksim Maksimič!.viknuh mu kroz prozor . dosta lijepo odjeven za lakaja. A vi možda i ne znate što je "okazija"? To vam je vojničko odjeljenje od pola čete s jednim topom.. Kahetija. a bjelušasta se magla stala razilaziti po dolinama. jer je bilo samo jedno.. on se nije skanjivao.. dalje se plavile gore poput zupčasta zida. Mnoštvo niskih kućica. Dugo smo tako sjedili.. Prvi dan proveo sam vrlo dosadno. što je bilo zanimljivo. kadli se na cesti začu zveka putničkog zvonca i vika kočijaša. namjesti ovratnik i okrene se. ."Reci. Boca kahetinskog 27 vina pomože nam. bilo mi ih je žao. 26 27 od latinske riječi occasio ili franc. u koju se svraćaju svi putnici i gdje nema nikoga kome bi naredio da ispeče fazana i da svari šči. Pozdravismo se kao stari prijatelji.. udario me štaviše po ramenu pa iskrivio usta. razbacanih po obali Tereka. što se sve više i više širi. Sunce se sakrivalo za hladne vrhunce. što li?" . pa zapalismo lule i sjedosmo ..On me prilično drsko pogleda.. u madžarskom haljincu. osobito onima kojih ondje nije bilo. U misli se praštah s njima. koji ništa ne kazuju. MAKSIM MAKSIMIČ Rastavši se s Maksimom Maksimičem. a na večeru sam se požurio u Vladikavkaz. 25 . Ja mu ponudim. Za njima je išao čovjek velikih brkova.. Vidjelo se da je razmažen sluga lijena gospodina .. i ne sluteći da će to biti prva karika u dugačkom lancu pripovijesti. gdje rodi izvrsno vino. pa se prema tomu ne može ni natrag vratiti. jer "okazija" 26 iz Jekaterinograda još nije došla. Rekoše mi da ovdje moram provesti još tri dana. rano ujutro. kojima je povjerena.nešto kao ruski Figaro. projurih brzo kroz terečki i darjalski klanac. čaj sam pio u Larsu. Šutjeli smo. začudo je dobro ispekao fazana. Kakva li je to okazija!. kao da će se nasmiješiti. uđoše u dvorište neka kola. i moram priznati da bih bez njega bio jeo suha jela.

Ako i nisam.. Ljermontov: Junak našeg doba Neki Jermen. očito ga je nešto zadržalo. koji je uto pristupio k prozoru.A neće li večeras ovamo? . pa mjesto njega odgovori da je doista stigla okazija i da se sutra ujutro vraća. .. već je nešto za sebe progunđao. što mu je naručio. .čije su te divne karuce?. Nije li on služio na Kavkazu?...Bit će da je služio . ta već je kasno.Odmah će dotrčati!. . . razbit će ti kola. bolje je piti čaj... pa da su engleska!" .. dakako!.tako mu reci. Na lakejevu se licu pojavio prezir kad je čuo to čedno obećanje. Na brzu je ruku posrkao čašu..E... Prekrasne karuce!. što je pokraj njega išao. Maksim Maksimič sjedne na klupicu pokraj vrata. A znaš li ti da smo tvoj gospodar i ja bili glavni prijatelji.. nego je opet otišao na vrata i bio nekako nemiran.. Tako mu je ime. .Oprostite... ipak mi se činilo da u njegovu značaju ima nekoliko zanimljivih crta. tako da je posrnuo.Pečorin.uskliknu Maksim Maksimič.. Ja sam bio prijatelj tvom gospodinu . brajko!. udarivši lakaja ljubazno po ramenu. . nekako mi se neće. s njima šale. Dat ću ti osam grivni za votku. . no za deset minuta eto ti mog starkelje.. Bože moj!."Hvala Bogu!" reče Maksim Maksimič. pa me uhvati za rukav. .."Divnih li karuca!" . zar ne?.Pa kako vas volja! .. k njemu zbog čegagod?.. brajko . .. brajane.Kakav si ti to.viknem mu kroz prozor.. razvezujući kovčeg. žao mi je..a ja sve čekam i čekam... da smo zajedno živjeli?.. prijane." Izađosmo u hodnik.. .ili ćeš možda ti. reci mu.Ne. Ej. Oči mu blistahu od radosti.Lakej se nije ni osvrnuo. Momak je već davno k njemu otišao.. ." . hvala.Čije su karuce?. vi me smetate .. Na kraju hodnika bila su otvorena vrata u pobočnu sobu. .. sebi stvorio najpovoljnije mišljenje o njemu.. . nasmiješi se. Ah.Hvala.. pijte! Evo. Maksim Maksimič se razljuti. da ga čekam.... brajko. Vidi se da ne poznaje naših gora! Nema ti.. po pripovijedanju štabnog kapetana. gospodaru. nećete li čaja?" .."Maksime Maksimiču.Pravo imate. dakako!...dometnu on......zapita ga štabni kapetan .reče on. ."A tko bi to mogao biti ..Čujder. ali drugu nije htio uzeti. Grigorij Aleksandrovič?. Za jedan sat donese invalid vreo samovar i čajnik. Lakej je s kočijašem vukao kovčege u sobu..reče Maksim Maksimič .reče mi Maksim Maksimič svečano. namrgodivši se.Pijte.. A gdje li je on sam ostao?.dometnu .. . .. Moga gospodina... Sluga reče da je Pečorin ostao na večeri i na noćištu kod pukovnika N.. hladno. Ako pođeš. Vidjelo se da je starca ojadio Pečorinov nemar i to tim više što mi je tek 26 . a?..Što ti to veliš? Što? Pečorin?.ja nisam odavno kod njega. on već zna.. . da je ovdje Maksim Maksimič .A tko je tvoj gospodin? . . .Mihail J. ..Idem na vrata. pa udari bezobraznika po ramenu i reče: "Tebi ja govorim. Priznajem da sam i ja ponešto nestrpljivo očekivao toga Pečorina.. a ja uđoh u svoju sobu."zacijelo ide neki činovnik na istragu u Tiflis.. što se ne poznajem s N. no ipak je rekao Maksimu Maksimiču da će izvršiti.Počeh sam piti čaj.ajde da vidimo. ..

pođe spremati za put.reče on . iza njega je bio sajam. pruži mu kutiju s cigaretama i.nije mi bilo do njih. Pečorinu izađe ususret njegov lakaj pa mu javi da će odmah upregnuti. Kad sam mu prvi put pogledao u lice. Koža mu je imala neku žensku nježnost. Sutradan ujutro probudih se rano. aristokratsku ruku. bosi osetski momčići. a zacijelo su se mnogo jasnije vidjele u času gnjeva ili duševnog nemira. Njegov gospodar zapali cigaru. skladni. stade hodati po sobi. pljuvao i valjao se. pa bih bio mirno prospavao da me nije probudio Maksim Maksimič.Da vas ne grizu stjenice? . Prašni njegov baršunasti kaput bio je zakopčan samo na dva donja dugmeta.zapitam ga. Već je bilo kasno i tamno kad sam opet otvorio prozor. ali me Maksim Maksimič bio pretekao. stjenice. Uostalom. Legnem na divan. Sad vam moram naslikati njegov portret. ostavivši svijeću na klupi kraj peći.. što smo ga očekivali. koje nije mogla slomiti ni razuzdanost prijestolničkog života ni duševne oluje. a kad sam ga nanovo pozvao . kako je s njim drugovao.odgovori on. Našao sam ga gdje sjedi na klupici kod vrata. što su jedna drugu presijecale. položaj čitavog mu tijela pokazivao je neku nervoznu slabost. a napokon leže. vrzli se oko mene. začudio sam se kako su mu prsti mršavi i blijedi. to su moja vlastita opažanja. . On potrči. kovrčave od prirode."pa ako Pečorin dođe."Trebam poći komandantu" ..nije ništa odgovorio. Hod mu je bio nemaran i lijen. zijevne dva-tri puta. noseći na leđima bisage s medom u saću. pa si mogao vidjeti njegovo poput snijega bijelo rublje. Jutro je bilo svježe i prekrasno. dobivši nekoliko naloga. no poslije sam mu htio dati i trideset. pošaljite po mene. koje je moglo podnositi sve tegobe nomadskog života i klimatskih promjena. na kojem si samo poslije promatranja mogao opaziti tragove bora. brkovi i obrve mu bijahu crni . kad se na plesu izmorila. koji ga je dopratio do gostionice. pa kad je skinuo jednu rukavicu. kadli se na kraju trga pokaže onaj. U njegovu je smijehu bilo nešto djetinjasto.Da. sjedio je kao što sjedi Balzacova koketa od trideset godina u svom mekanom naslonjaču. molim vas. Ja poslah smjesta invalida po Maksima Maksimiča. ja sam ih psovao . Išao je s pukovnikom N.a to je kod čovjeka znak dobre pasmine. . čeprkati u peći.. ali sam opazio da ne razmahuje rukama a to je jasan znak neke nepovjerljivosti u karakteru. Ljermontov: Junak našeg doba nedavno govorio o tome. kao da mu je u udove nanovo ušla mlada snaga i gipkost.." Obećah mu. Bio je srednjega rasta. kao da mu u hrptenjači nema ni jedne koščice. Premda mu je kosa bila plave boje. stao zvati Maksima Maksimiča i rekao mu da je vrijeme spavanju.. On baci lulu na stol. teško uzdahnuvši. ispod plave kose. pa se onda oprostio s njim i vratio u tvrđavu. 27 . On je nešto progunđao kroz zube. pogurio se njegov uspravni stas. vitki njegov stas i široka mu ramena govorili su da ima snažno građeno tijelo. kuda je vrvio svijet jer je bila nedjelja. Njegove uprljane rukavice kao da su bile sašivene upravo za njegovu maljušnu. plemenito čelo. Nije prošlo ni deset minuta.Mihail J.. i ja nipošto ne tražim da im slijepo vjerujete. i još malo prije bio uvjeren da će on dotrčati čim začuje njegovo ime.. nego je i mene stao hvatati nemir dobroga štabnog kapetana.. pa sjedne na klupu s druge strane vrata. koje je odavalo čovjeka što je navikao na red. umotam se u kabanicu i. koji je vrlo kasno unišao u sobu.. pred vratima se prostirao širok trg. . Kad se spustio na klupu. . doskora zaspem. Zlatni se oblaci gomilali na gorama kao neki nov niz zračnih gora. kao što su to crna griva i crn rep kod bijela konja. ali je dugo kašljao. ne bih mu bio dao više od dvadeset i tri godine. slikovito se isticalo njegovo blijedo.

one se nisu smijale kad bi se on smijao. .. Pečorin je malo problijedio i okrenuo se...Idem u Perziju . zvonce bi na mahove zazvečalo na obluku. prev. nalik na sjaj glatkog čelika koji zasjenjuje..A sjećate li se kako smo živjeli u tvrđavi?.. 28 lakaj je već dvaput dolazio Pečorinu pa mu javio da je sve gotovo.odgovori Pečorin..i dalje... ti?.. Sva su mi ta opažanja možda samo zato pala na um. znoj mu je obilno tekao s lica... Bože moj! Pa kuda se tako žurite?." . gdje trči iz sve snage. kako?.... što ste radili?. Maksim Maksimič stade ga moliti da ostane s njim još koja dva sata.. ali kako vi nećete o njemu ni od koga drugog slušati... a i kahetinsko je ovdje sjajno.... .. Prvo. koljena su mu drhtala.. htio se baciti Pečorinu oko vrata.. . Iza trepavica. . toliko vas pitati.rekoh ja . smiješeći se.ali još nije mogao govoriti. no onda je objema rukama željno uhvatio njegovu ruku .A. ali je hladan.Valjda ne odmah?...Bože moj. nego od mene. A Bela?. "Ako hoćete malo pričekati" .. To odaje ili zlu ćud ili duboku. . a kuda sad?.. "Divno ćemo ručati" govoraše . koliko dana..Dosadno mi je bilo! . Njegov je pogled bio nestalan. Tako se dugo nismo vidjeli.Ah.. . A?" 28 drven luk nad glavom srednjega konja u trojki.. pa ti je ostavljao u duši neki neugodan osjećaj kao nečedno pitanje i mogao bi ga nazvati drskim. 28 .Mihail J. Porazgovorit ćemo se. Ta vi ste bili strastan lovac.Ja se okrenem prema trgu i ugledam Maksima Maksimiča. Srećom se Pečorin bio zadubio u misli. no on mu je prilično hladno. ako se tako smije reći. Pristupih k njemu. zube bijele kao snijeg i smeđe oči. a Maksima Maksimiča još nije bilo.. pružio ruku. . pa ćete se obradovati. Štabni kapetan u prvi se mah zapanjio.Da.. . i kao da se nije žurio na put. a vi?...Vrijeme mi je. mili moj!.reče on brzo. jedva je mogao disati.. O tim očima trebam kazati još nekoliko riječi. iako s ljubaznim smiješkom. to je bila svjetlost.Bilj.. dragi Maksime Maksimiču! Pa kako živite? . kad ne bi bio tako ravnodušan i miran.zapita Pečorin.. mokri pramenovi sijede kose. Divan je ono kraj za lov!. što? Zar ste dali ostavku?. . no ipak je bolje vrste..Jučer mi rekoše. što su se pomolili ispod kape. postojanu tugu. . Ej. gledajući modre zupce na Kavkazu.Kako mi je milo. . ali oštar i težak..."ja imam dva fazana...reče i gotovo je u isti čas morao zijevnuti. Konji su već bili upregnuti. Za nekoliko minuta bio je već uz nas..... kakvo je u Gruziji..Niste li nikad opazili takvih osobitosti kod nekih ljudi?. koje su bile napola spuštene. Toliko bih vam htio kazati. . morate se za nevolju zadovoljiti ovim opisom. To nije bio odsjev duševnog žara ni žive mašte. Maksime Maksimiču .bio je odgovor. što sam znao nešto više iz njegova života i možda bi njegova pojava kod nekoga drugog bila izazvala sasvim drugačiji osjećaj.koliko godina. . sjale su one nekom fosfornom svjetlošću."vidjet ćete starog prijatelja.progunđa starkelja sa suzama u očima. sjećam se! .. Ljermontov: Junak našeg doba Da dovršim portret.. prilijepili su se za čelo. Pripovijedat ćete mi kako ste živjeli u Petrogradu. Naposljetku ću reći da nije bio nipošto ružan i da je imao jednu od onih originalnih fizionomija... valjda se nećemo odmah rastati?... Ta počekajte. ... doista! ... koje se osobito sviđaju svjetskim ženama. reći ću da je imao malo prćast nos.. dakako nije onakvo. pa gdje je on? .

. Kakve karuce!.Maksime Maksimiču . Nisam mislio da ćemo se ovako sastati.. a bijedni je starac još uvijek stajao na istom mjestu.. pa mi je bilo i smiješno i žao.reče napokon.. a kočijaš je već stao kupiti uzde. svatko ima svoj put. Istina.. no Pečorin je učinio rukom znak koji si mogao ovako protumačiti: teško! pa i čemu! Davno se već nije čula ni zveka zvonca ni glomot kotača po kamenitom drumu. jer sam se bojao da se štabni kapetan ne pokaje. ...Bit će bolje da ih meni date.Bome. Bio je i žalostan i ljutit. . . stani! . okrenuvši se k meni ..... A baš je šteta. primivši ga za ruku...A Bog bi znao! Neke bilješke.gotovo sam sasvim zaboravio...Zbogom.promrmlja ..Dakle u Perziju?.... Što je meni do njih?.. vrijeme mi je.ništa nisam zaboravio. . hoćemo li se još jednom sresti!..Što? Napravit ću patrone. . nemam što pripovijedati. Što je njemu do mene? Nisam bogat. Starac je skupio obrve.zagrlivši ga prijateljski . Naskoro nam dođoše javiti da će okazija za jedan sat krenuti..... a eto.. kao da tobože razgleda kotače.odgovori Pečorin. nemam velik čin.. 29 . Što ćete?. Bog s vama. sav u mislima. Grigorije Aleksandroviču. . u kojega se na možeš pouzdati.e. ali drugačije je nemoguće!. otkako je opet živio u Petrogradu.. žurim se. .. pa kako ponosan lakaj!.... isto se dogodilo i drugomu i trećemu i desetomu....vikao je za njim Maksim Maksimič. Ali sada zbogom. vučem ih sa sobom. Pa ja sam uvijek znao da je vjetrogonja. već je sjedio u karucama. mislio sam da ću vas naći u Gruziji.. . bili smo prijatelji .Nato se okrenuo da sakrije svoju uzbuđenost. kako hoću? . Napokon izvadi nekakav svezak i baci ga s prezirom na zemlju. . Ljermontov: Junak našeg doba ... U njegovoj je ljutini bilo nešto djetinjasto.Mihail J.. Karuce su već bile daleko..reče on . smiješno!..Ako hoćete.. to su svi ..Što ćete s njima učiniti? .reče Pečorin .što vi o tom mislite?.... što će napokon loše proći. Ja pograbim spise i brže bolje ih odnesem. Dok je to govorio.Ta nemojte . trudeći se da se učini ravnodušan. Jesam li mu ja možda prijatelj ili rod?. E.Što vas je volja! . Kakav li ga bijes sada u Perziju nosi?. ...Stani. Što da radim s njima?.. tiskajte ih u novinama....Recite . .. pa s kim li ja nisam živio?... kolika prtljaga!.... A kad ćete se vratiti?..nisam li ja isti?. Hvala vam. . .čestitam vam na tom nalazu... .. . promrmlja nešto kroza zube i stade premetati kovčeg..... Te je riječi izrekao s ironičnim smiješkom. oči bi mu se svaki čas napunile suzama. Kod mene su ostali vaši spisi. Bog zna..I ja ih mogu upotrijebiti. premda bi mu na mahove od jada na trepavicama zablistala suza . i počeo hodati po dvorištu oko svojih kola. Ja naredim da zapregnu.Eto.dakako. a kad tamo. ali što su prijatelji u današnje doba!. On me pogleda u čudu... uhvativši se za vratašca na karucama ... živjeli smo dugo pod jednim krovom.. premda se trudio da to sakrije. ... što me niste zaboravili. E... Uvijek sam ja govorio da ne vrijedi mnogo onaj koji zaboravlja stare prijatelje!.dometnu. Smiješno.rekoh prišavši k njemu a kakve vam je to spise ostavio Pečorin? ..vikne najednom Maksim Maksimič... Eto kakav je kicoš postao. bogami. pa i po godinama mu nisam ravan..Zaboravio ..nastavi.Da . dragi Maksime Maksimiču. gdje je Bog htio da se sastanemo.

pružio ruku kad mu se on htio baciti oko vrata.. Maksime Maksimiču. znate.jer je bio zamišljen ili zbog nekog drugog razloga . kroz koju je motrio ljudska djela i osjećaje. a uostalom želim vam svaku sreću i zabavu na putu.vrlo žao. 30 . što se tako brzo moramo rastati.ali ga nije bilo kod kuće.reče on mucajući . . a duša ti se zatvori.. dakako . no ipak ostaje nada da će stare zablude zamijeniti novima.Pa još nisam vidio komandanta. .. hladno... . .. Maksime Maksimiču. Ali čim da ih zamijeniš u godinama Maksima Maksimiča? I nehotice ti srce otvrdne. on kao da se nije spremao na odlazak: vladao se nekako usiljeno.Nisam zaslužio tih prigovora..Mihail J..a kakva mu je za to bila plaća! .Pa ja to. dok smo pod čerkeskim tanetima. Oprostismo se dosta hladno. bijedni je starac možda prvi put u svom vijeku zanemario službene poslove zbog vlastitih stvari. Dobri Maksim Maksimič postade tvrdoglav.. Ljermontov: Junak našeg doba Štabni kapetan uđe u sobu u času kad sam ja već stavljao kapu na glavu.Vrlo mi je žao . još kako tako. a trebam mu predati neke državne stvari. Maksime Maksimiču. svadljiv štabni kapetan! A zašto? Zato što mu je Pečorin .Gdje smo mi od vas. da govorimo uredovnim jezikom . kad se pred njim odgrne ružičasta koprena. koje će biti isto tako slatke.Bio sam.. a nisam ga mogao dočekati...Neću. mi neobrazovani starci!.A vi. Odoh sam.rekoh mu .A zašto? . ali kad se kasnije sretnemo stidite se i ruku nam pružiti! . Shvatio sam ga. . zar nećete ići? . samo onako govorim. Tužno je pogledati kad mladić izgubi svoje najljepše nade i snove.Pa već ste bili kod njega? .

vjerojatno sami sebe prepoznati. gotovo je zanimljivija i korisnija od povijesti cijelog naroda. da sam mu bio prijatelj! . i kad je pisana bez tašte želje da pobudi sažaljenje ili udivljenje. Moj je odgovor naslov ove knjige. Daj Bože da me čitatelji ne kazne za tu bezazlenu prevaru! Sad moram nekako objasniti razloge koji su me nagnali da javnosti predam tajne čovjeka kojega nisam nikada poznavao.jer podmukla je nečednost istinskoga prijatelja svakomu razumljiva. ali ja sam ga vidio sama jednom u životu na državnoj cesti. osobito kad ju je napisao zreo um. ali sada ne mogu na sebe navaliti tu odgovornost . U rukama mi je ostao još debeo svezak gdje on opisuje čitav svoj život. Ako sam i promijenio sva imena. reći će oni. Rousseauove "Ispovijesti" imaju nedostatak. Jednom će i on izaći na sud svijeta. koji mi je slučajno dopao u ruke. Čitajući ove bilješke. Eh. poruge i sažaljenja. 31 . "Pa to je zlobna ironija!". Ljermontov: Junak našeg doba PEČORINOV DNEVNIK Predgovor Nedavno sam doznao da je Pečorin na povratku iz Perzije umro. uvjerih se o iskrenosti onoga. Taj me je glas vrlo obradovao. koji je tako bezobzirno svijetu otkrivao svoje slabosti i mane. pa i one najneznatnije. što ja mislim o Pečorinu. U ovu sam knjigu stavio samo ono što se tiče Pečorinova boravka na Kavkazu. a možda će biti kadri opravdati postupak zbog kojega su dosad krivili čovjeka što nema više nikakva posla s ovim svijetom.zbog mnogih važnih razloga. o kojima je u njemu govor. . koji je sam sebe valjano promatrao. a onamo tek čeka smrt ili nesreću ljubljenoga bića da mu na glavu prospe kišu prijekora. Možda će neki čitatelji htjeti doznati. jer mi je davao pravo da objavim ove bilješke. čitao ih je svojim prijateljima.Mihail J. pa stoga ne mogu prema njemu osjećati onu neshvatljivu mržnju koja se krije pod maskom prijateljstva. ipak će oni. savjeta. Mi praštamo gotovo uvijek ono što shvaćamo. Povijest čovječje duše.Ne znam. Zato me je samo želja da koristim nagnala na objavljivanje odlomaka iz dnevnika. i ja upotrebih zgodu da stavim svoje ime iznad tuđeg djela.

tamo je nečisto. neki crnomorski kozak. pa stanem tražiti državni stan. pa mu naredih. ona rasvijetli dva bijela oka. lopove! Makar i dovraga. Bilo je hladno. začuvši zveku zvonca. "Ima lađa u pristaništu. iz kolibe udari vlažan zadah. Ja im reknem da sam oficir. Naložih mu."Ima još jedna koliba". ali što da pročitam na licu koje nema očiju?. da skine kovčeg i da otpusti kočijaša. da ide naprijed.sve tiho. gotovo kraj samih njezinih zidova. ne znam zašto. u dvorištu. samo da se jednom smjestim!" . sasvim slijep od rođenja. Stražar. kao da s gubitkom uda i duša izgubi neki osjećaj. kad najednom preko njegovih tankih usana preleti jedva vidljiv smiješak koji je."A domaćica?" . odgovori desetar. Bio je slijep.najgadniji gradić od svih ruskih primorskih gradova.često sam gotov suditi naprečac."Vodi me ma kuda.Mihail J. Ja zapalim sumporaču i prinesem je dječaku pod nos. Kočijaš je umornu trojku zaustavio pred vratima jedne zidane kuće na ulazu u grad. tri noći nisam spavao. uzalud sam se trudio kako bih sam sebe uvjerio da se bijelo u oku ne može imitirati. ali poslušni mu element i na njegovoj sam svjetlosti mogao razabrati daleko od obale dvije lađe. kljasti. manja i starija od prve. .. pa se počeh ljutiti. gdje sam sa strane vidio jedino stare plotove. pokucam . i poslije dugoga lutanja po prljavim ulicama. Desetar nas povede gradom.tišina..svuda zapremljeno. pa stadoh zvati domaćina . Tamo umalo nisam umro od gladi.zapitam i lupim nogom u njih.."Zar ga uopće nema?" . što je to? Napokon izmilji iz veže dječak od nekih četrnaest godina.viknem ja. U koju smo god seljačku kuću zašli . razroki."Ne".. . hromi. Obala se strmo spuštala k moru. u meni probudio najneugodniji osjećaj. . TAMAN Taman je . Vrata se sama otvoriše."A tko će mi otvoriti vrata?" ."Nema ga". izmučio sam se. naherila se druga kolibica. ." Moj je momak bio neki linijski kozak. viknu još bunovan divljim glasom: "Tko si?" Iziđoše narednik i desetar. a dolje su bez prekida žuborili i pljuskali tamnomodri valovi. Mjesec je tiho promatrao nemirni. češući se po zatiljku "ali neće biti po volji vašemu gospodstvu. guravi itd."Otišla je na selo".. U glavi mi se rodila sumnja da taj slijepac nije onako slijep kako se čini. da idem u borbenu jedinicu po potrebi službe. stigosmo do male kolibe baš na morskoj obali. Moram reći da su mi vrlo neugodni svi slijepi. . kojima se crna oprema poput paučine nepomično isticala na blijedoj pruzi horizonta. a k tome su me htjeli još i utopiti. Ljermontov: Junak našeg doba I."Gdje je domaćin?" . pa i čemu? Ali što ću! .. pomislim. sutra ću u Gelendžik." Nisam pravo razumio što znači ova posljednja riječ. gluhi. 32 . nijemi. . Pun mjesec je sjao na krov od trske i na bijele zidove moga novog stana. I tako stadoh promatrati slijepčevo lice. ograđeno zidom od šljunka. Dugo sam ga gledao s nehotičnim sažaljenjem. Došao sam onamo kasno noću na poštanskim taljigama. Opazio sam da uvijek ima neka čudna veza između čovjekove vanjštine i njegove duše. Stajao je nepomično preda mnom i ja uzeh promatrati crte njegova lica.

kao da nešto osluškuje. . pa što? U nedjelju ćeš u crkvu bez nove vrpce.Janko se ne boji bure odgovori on. kadli se među brdima od valova ukaza crna točka. Nečemu sam se ipak začudio: slijepac je sa mnom govorio ukrajinski. .Ti buncaš. a kozak svoju na drugoj. Po hrptu valova sporo se dizao i naglo s njih spuštao čamac.Vidiš da sam imao pravo .i što ugledah! Slijepac je stao.Janko se ne boji ni mora. što je odlučio da se u takvu noć dade na put preko morskog tjesnaca. primičući se obali. kratka gornja haljina kod Tatara.bio je odgovor. ni vjetrova. 33 . nećeš me prevariti . prev. sakrivši se iza neke istaknute hridi na obali. On je za desetak minuta zahrkao. Moram reći da sam uzalud nastojao u daljini razabrati išta nalik na lađu.to je bilo čitavo njeno pokućstvo. pa se stao spuštati po uskoj i strmoj stazi. netko je po drugi put pokraj njega preletio i sakrio se bogzna kuda. sudeći po tome kako je bez straha stupao s kamena na kamen i uklanjao se lokvama. Uz obalu je blistala pjena valova. koliko god sam se trudio. Izvučem iz kovčega komadić voštanice. sjeo na zemlju i stavio pokraj sebe zavežljaj.Bilj. Na zidu ni jedne svete slike .reče ona.loš znak! Kroz razbito staklo prodirao je morski vjetar. Dvije klupe i stol pa golem sanduk kraj peći ."S kakvim Tatarinom?" .Ja ne vidim ništa. Žensko čeljade skoči i stade nekako nemirno gledati u daljinu. pomislim ja. lađar iz Kerča.A ako se utopi? . ali opreznim korakom prošao pokraj mene. Nato nastade šutnja."Pa tko si?" . a sada je govorio čisto ruski. Ja se pritajim kraj plota. . "Smion je to bio brodar.Mihail J. Sablju i pušku stavim u kut."Bijes bi ga znao! Krimski Tatarin. Pod pazuhom je nosio nekakav zavežljaj. . išao je tako blizu vode. ali ona je utekla preko mora s Tatarinom".U magli se lakše provučeš pokraj stražarskih lađa . koja je bila čas veća. ali ja nisam mogao zaspati. pljeskajući dlanovima. burku prostrem na jednoj klupi. . "U taj će dan nijemi progovoriti i slijepi progledati"."Nema. 29 pripašem kindžal i sasvim tiho izađem iz kolibe. imala je kćer. Napokon se zaustavio. Najednom šmugnu sjena preko jasne pruge. što je presijecala pod. Ljermontov: Junak našeg doba .E. Za nekoliko minuta ukaza se na protivnoj strani bijela pojava. Vjetar mi je na mahove donosio njihov razgovor. ni magle. kroz koju se jedva vidjela svjetlost fenjera na krmi bliske lađe. idući za njim u tolikom razmaku da ga ne izgubim iz očiju. Međutim se mjesec počeo odijevati oblacima. a on je sigurnim. . U susret mi izađe slijepi dječak. "A ima li domaćica djece?" . Ustanem. okrenuo se prema pristaništu. ali očito nije to njemu bila prva šetnja. Tako je prošlo oko deset minuta. te se činilo da će ga val sad zahvatiti i odnijeti. Slušaj.reče opet slijepac. a ipak ga nikuda drugud nije moglo nestati. a na moru se podigla magla. prijeteći svaki čas da će je potopiti. zapalim je i stanem namještati stvari. nekako tužno. to ne pljuska voda. slijepče? . ona priđe k slijepcu i sjede kraj njega. pištolje metnem na stol. obučem bešmet. ."Nisam". i zacijelo je važan bio razlog koji ga je na to nagnao. Janko neće doći. Ja sam s mukom silazio i spuštao se po strmini .reče ženski glas. Ja se dignem i pogledam prema prozoru. Motrio sam njegove kretnje. čas manja. . . a onda krenuo dolje nadesno. ni stražara na obali."Ti si domaćičin sin?" .zapitam ga napokon. Mjesec je svijetlio kroz prozor i njegove su zrake igrale po zemljanom podu kolibe.Što.to su njegova dugačka vesla. .Bura je jaka. Tako prođe otprilike jedan sat. . Nisam mogao misliti da bi to stvorenje moglo uteći niza strmu obalu.Magla je sve gušća ." 29 bešmet.opet će ženski glas."Uboga sirota". . preda mnom se u mraku neprestano vrzao dječak s bijelim očima." Uđem u kolibu. . . slijepče! . koji je širok dvadeset vrsta.

i na čaršiju...Kakva kći? Pa ona nema kćeri. slijepi đavole rekoh. Tako prođe otprilike jedan sat. Peć je bila vruće ugrijana i u njoj se kuhao ručak.Pa što? Je li se bar domaćica pojavila? . kuda si se noćas vukao sa zavežljajem ."Možda za tri. . sad brz i živ.a?" Najednom ti moj slijepac stade plakati. posuto raskidanim oblačićima. brajko. vikati. vidi se da su ovdje na to navikli. Umotam se u burku i sjednem kraj plota na kamen pa se zagledam u daljinu. možda i više.bio je prošle godine u odjeljenju. da doznam od komandanta kada ću moći u Gelendžik. Na vratima me dočeka moj kozak. pa sam ih doskora izgubio iz očiju. Te su me uspomene tako obuzele." Vratih se mrk i srdit. koje još nisu počele ni tovariti. Uđem u kolibu. Starica je na sva moja pitanja odgovarala. Dignem oči . Bog bi je znao tko je. Tovar je bio tako velik. Što da činim? Okrenem se slijepcu.. u našu hladnu prijestolnicu.ali odakle?.jao! Komandant mi nije mogao ništa odlučno reći. pa sam jedva jedvice dočekao jutro. preda mnom se prostiralo more. četiri dana stigne poštanska lađa .nikoga nema unaokolo. ali on je kao patka ronio. dosta raskošan za sirotinju.Zlo je. odlučivši tvrdo da nađem ključ toj zagoneci.. sav zbunjen: . s tatarskom ovčjom kapom. znanci smo . nemirno od noćne bure i njegov me jednolični šum. potegnuvši ga za uho . te ni danas ne razumijem kako nije potonuo. sa zavežljajem?. Iz njega izađe čovjek srednjega rasta. .Danas...skladan napjev. Bog zna kad ćemo odavde! Nato se on još više usplahiri pa se nagnu k meni i prošapta: . .govori. ako joj nije kći.Da. on mahne rukom i sve troje stadoše izvlačiti nešto iz čamca. nevaljali ljudi!. nalik na tresku teškoga građa. I mislio sam da će sa svom snagom tresnuti o obalu i razbiti se na komadiće.A. Trebalo se vratiti kući. Ljermontov: Junak našeg doba Dok sam tako mislio. po kruh i po vodu.. koješta izmišljaju. Najednom mi dopre do ušiju nešto kao pjevanje.. brajane... jaukati: "Kuda bih išao?. Lađe što su stajale u luci. sad lagan i bolan. "Ej. ali ja mu ipak nisam rekao razloga. te se zavezoh kao u san.. Svako uze na leđa po zavežljaj i oni krenuše duž obale." I doista. pa još na takva sirotana! Što ste navalili na nj? Što vam je napravio?" Meni je to dodijalo pa sam izašao.reče zapovjednik .. sjetio staroga doba i prenio moje misli na sjever. gledajući kroz prozor plavo nebo. slušam opet glasovi kao da padaju s neba. Slušam . ali on je vješto okrenuo na stranu i neoštećen uletio u mali zaliv. vaše blagorođe! . reče mi on: "Tamo ti je... Moj se kozak vrlo začudio kad se probudio. Doista. srce mi je nehotice udaralo i ja gledah jadni čamac. Neko sam se vrijeme naslađivao. bile su sve ili stražarske ili trgovačke.. nečisto. baba vam eno sjedi u kolibi. Zatim pođoh u tvrđu Fanagoriju.Mihail J. s kakvim zavežljajem?" .na krovu moje kolibe stajaše djevojka u 34 .. i udaljenu krimsku obalu kojoj se na vrhu bijeli svjetionik. pa vidio da sam ja posve odjeven. ali moram reći da su me sve te čudne stvari uznemirivale. a onda bi brzo mahnuo veslima i skočio iz ponora posred pjene što je prskala. kakav je to slijepac!. svuda hoda sam.. da je gluha i da ne čuje. Ali . dok vas nije bilo. nikud nisam išao.. Obazrem se .Ovdje je nečisto! Danas sam sreo crnomorskog narednika. koji je sjedio ispred peći i metao suvarke u vatru. pa je stala gunđati: "Eto. .reče mi on.pa ćemo onda vidjeti. došla je baba i s njom kći.Sad je i baba čula. Kad sam mu rekao gdje smo se nastanili. bilo je pjevanje i to mlado žensko grlo . .

a u tim očima kao da je bila neka magnetska sila i svaki čas kao da su očekivale neko pitanje. Ona je doduše nekako poprijeko gledala.. Nehotice mi pade na um da sam noćas slušao isti glas. 30 Dlanom je zaklonila oči od sunčanih zraka i zagledala se u daljinu. Uboga mu oprema: Samo vesla dva. i što se tiče ljepote. 30 31 rusalka. Zamislim se načas. pjevajući nešto drugo. undina. a osobito je važan nos. velika stvar. duga plava kosa. Imala je mnogo rase. osobit način kako je sagibala glavu. unda = val). naprotiv.. kao da se čudi što sam tu. To je iznašla nova Francuska. prev: 35 . Neobična vitkost njezina stasa. Pravilan je nos u Rusiji rjeđi od male nožice. ali ja.Mihail J. prava rusalka. to jest rasa. 31 . Onda eto opet moje undine. čas smijući se i govoreći sama sa sobom. Gnjevno more. Kroz noć njime upravlja Divlja glavica". Po moru se raziđu. . Ali to nije bilo sve. Nato se nemarno okrenula i lagano pošla prema pristaništu. u rukama i u nogama. prev. Mojoj pjevačici kao da nije bilo više od osamnaest godina. Kada bura navali.sve me je to očaralo. a osobito pravilni nos . ne diraj Moje ladice. Čudno stvorenje! Na licu joj nije bilo nikakvih znakova ludila. djevojke ondje više nije bilo.Bilj. a ne mlada Francuska. raspuštene kose. vodena vila (lat. Jer moj čamac dovozi Stvar dragocjenu. Zapamtio sam pjesmu od riječi do riječi: "U slobodi milenoj Po zelenu moru Plove laki brodići. Starica se ljutila. a ona se grohotom smijala. ja nikad nisam vidio takve ženske glave. neko zlaćano prelijevanje njene malko opaljene kože na vratu i na ramenima.Bilj. čitav se dan ona vrzla oko mog stana. kao i kod konja. čas opet pjevajući pjesmu. pa sam joj u očima čitao nešto divlje i neko nepovjerenje. zaustavila se i uprla oči u me. i pucketajući prstima utrči k starici te među njima nastade prepirka. Svakako. ponajviše pokazuje u hodu. a rasa je kod žena. Onda stari brodići Svoja krila podignu.gdje poskakuje. pjevanje i skakanje nije ni na čas prestajalo. a kad sam opet pogledao na krov. Ona se. Nipošto nije bila lijepa. Najednom ona protrči kraj mene. ona bi pobjegla. Ja se moru poklonim Nikom ničice. . pa kad me dostigla. Uz njih moj se mali čun Skromno stisnuo. u njenu je smijehu bilo nešto neodređeno. sudim naprečac. Jedra im se bijele. oči je živo i oštro upirala u mene. vodena vila. Ljermontov: Junak našeg doba prugastoj haljini. smiješeći se lukavo. Ali čim bih stao govoriti.

odjeća joj je bila više nego lagana.nisu mi po volji sentimentalne šetnje po moru. iste zagonetne riječi. Mjesec još nije bio izišao i samo su dvije zvjezdice. a čas opet kao da je zaustavljala dah."Pa što? Ako ne bude bolje."Što ja znam. "Uđimo u čamac". Za dva sata. pjevačice moja?" ." .. ljepotice ."Kako si ti tajanstvena! A ja sam eto koješta o tebi doznao (ona se nije promijenila u licu. Ona je opet poskočila. probudim svoga kozaka. palo na um da javim komandantu?" . padne mi na um . Meni se smrklo pred očima. a kome je ne treba slušati. Ona me čekala na rubu obale."Otkuda vjetar. štoviše strog."Tko te je naučio tu pjesmu?" . . moja undina.i tu se ja napravim vrlo ozbiljan. kao dva spasonosna svjetionika. koji su stajali na podu. čudne pjesme. kadli ujedanput vrata škrinuše i ja začuh iza sebe lagano šuštanje haljine i koraka."Što? Zar si ti pjesmom dozivala sreću?" ."Pa što će ti to?" . pravilni mi je nos zanio pamet. pun neke neshvatljive zabune. primivši me za ruku." zataknem pištolj za pas pa izađem." . Već sam ispijao drugu čašu čaja. otuda i sreća.pa zapjevam. a od zla do dobra opet nije daleko. sjetio me jednoga od onih pogleda koji su se nekada tako samovoljno titrali mojim životom. Činilo mi se kao da sam našao Goetheovu Mignon . Ta mi je komedija počela dodijavati. a što znate držite pod ključem. dolje smo krenuli nadesno i pošli istim putem kuda sam sinoć išao za slijepcem."Ali ako naprotiv pjesmom dozoveš zlo?" ."A kako ti je ime. bit će gore. kao da se i ne radi o njoj). "Ako ja opalim pištolj . kome je treba čuti. ali taj mi se pogled učinio čudno nježan. taj će je čuti. vaše blagorođe.pa kao strijela izleti iz sobe." . Tromi su se valovi jednolično valjali jedan za drugim..Mihail J. ali malo znate. ali natrag se nije više moglo." . izađi na obalu" . ni usne joj se nisu maknule."Nitko me nije naučio. da si noćas išla na obalu. Pri tome je prevalila čajnik i svijeću. grudi joj se čas visoko dizale."A tko te je krstio?" .rekoh mu . Moje su posljednje riječi bile sasvim nezgodne. zapalim svijeću i sjednem za stol.ali ona mi se kao zmija izvije iz ruku i šapnu mi u uho: "Noćas. Sjela mi je nasuprot tiho i šutke i uprla u mene oči. ruka joj je bez cilja lutala po stolu i ja opazih da joj lako dršće.. zapjevala i sakrila se kao ptica kad je poplašiš u grmlju." . taj znade.potrči na obalu." . Ljermontov: Junak našeg doba ali tako biva kad sudiš naprečac.zapitah . Ona skoči u čamac. Tek tada sam se razabrao. Ona kao da je očekivala pitanje. blistale na tamnomodrom svodu. što sam vidio. a ja za njom i nisam se još mogao ni 36 .što si radila danas na krovu?" . na primjer. kad svi zaspu. reče moja družica. to jest da je ponudim čašom čaja.bila je ona. vatren cjelov. naredim kozaku da ugrije čajnik na ratničku.to čudno stvorenje njegove njemačke fantazije.reče. pušeći iz putne lule. i ne znam zašto. mozak mi se zavrtio i ja je stisnuh u svom naručju svom snagom svoje mlade strasti .I ja joj vrlo ozbiljno ispripovjedim sve. ali poslije sam se zbog njih i te kako pokajao. tamo je i sreća. kad ujedanput ona skoči." On izbulji oči i mehanički odgovori: "Slušam. nevelik joj je rubac opasivao vitki stas."Gdje se pjeva. koja je odavala duševno uzbuđenje. ali ja sam šutio. isti skokovi. zagrli me rukama oko vrata i na ustima mi prasne vlažan. koji se bio namjestio na slami i sanjao kako će se ugrijati ostacima čaja..Pođite za mnom! ." . Doznao sam." . misleći da ću je smesti ali baš nimalo! Ona se nasmija u sav glas. jedva podižući samotan čamac što je bio privezan za obalu. Ne shvaćam kako nisam slomio vrat."A kad bi meni. pa sam već htio prekinuti šutnju na najprozaičniji način. Pod večer je zaustavim na vratima i povedem s njom ovaj razgovor: "Ded mi reci." ."Gledala sam odakle puše vjetar. kad je u pristaništu sve umuklo. Čim se smrklo. taj je neće ni shvatiti. . među njima je bilo mnogo sličnosti: isti brzi prelazi od najvećeg nemira do potpune nepomičnosti. trgnem se i obazrem ."Mnogo ste vidjeli. Lice joj je bilo pokrito mutnom bljedoćom. I doista. Oklijevao sam ."Tko me je krstio. onoga časa nisam slutio kako su važne. i mi se stadosmo spuštati. "Vražje li cure!" viknu kozak.

Na dnu čamaca nađoh polovicu starog vesla i nekako.nema pištolja! O! Strašna mi se sumnja tada uvukla u dušu.čuvaj ono mjesto. slijepče . udari o kamen i zazveča. uhvatim je jednom rukom za kosu. te osjetih na svom licu nježno vatreno disanje. sada je opasno.reče slijepac turobnim glasom. ispod njene mokre košulje isticao se vitki stas i punane grudi.. oni podigoše malo jedro i brzo se otisnuše. gdje samo puše vjetar i more šumi!" . pristadoh u luci. vjetar je puhao od obale. a meni je svuda put."Ona će poći sa mnom. "Što to znači?" zapitam ljutito.to znači. kupi sebi paprenjaka. a on neće više naći ovakva vratoloma. Slijepac ga nije podigao. "Što hoćeš!" viknem i snažno stisnem njene male ruke. ja se uhvatim za pojas . Meni se ražalilo. dosta je živjela. . "Poslala sam ga" . "Janko . . njene se kose doticahu vode. ali nije kriknula. poslije mnogo muke.. ali ja se ispravim i među nama nastade očajna borba. krv mi je udarila u glavu! Obazrem se . a babi reci da joj je došlo vrijeme umirati.ali ona mi se kao mačka uhvati za odijelo i ujedanput me snažan udarac malone rinu u more. Nas neće više vidjeti.dugo. Prsti su joj pucali. Uprem se koljenom o dno. Janko sjede u čamac. Kad sam glavu malo ispružio. Za nekoliko minuta pojavio se slijepac. dugo."Samo toliko?" .i iz njega je. glava joj se dvaput pojavila usred morske pjene .pa ćeš prijaviti! . posadivši me na klupu i obuhvativši me rukama .odgovori Janko. poremetio sam njihov mir. pa se prikradem i legnem u travu iznad strme obale. Ti si vidio . da te ljubim. i nisam se malo začudio. čas je bio odlučan. vukući na leđima vreću koju su položili u čamac. a iza kožnog remena virio mu je velik nož.odgovori ona . što ne pristoji.Što ćeš mi ti? . evo ti još" .odgovori ona.novac pade.. on me više neće vidjeti. a onda nastavi: . On turi slijepcu nešto u ruku i reče: "Evo. Doskora se u daljini pojavio čamac. Već je bilo dosta tamno. stvar se na zlo okrenula. mogao sam sa hridine lijepo vidjeti sve što se dolje zbivalo.. reci (imena nisam čuo) da mu više nisam sluga." I njen se obraz privio k mojemu. kad sam vidio da je to moja rusalka.. Oboje smo do pojasa visjeli iz čamca.reče ona . Međutim je moja undina skočila u čamac i mahnula drugu rukom. i kao kamen umalo da nisam potonuo! 37 . a drugom za grlo. znaš? Tamo ima skupocjene robe. Slijepi je dječak doista plakao . kadli opazim da već plovimo. a slijepac je još uvijek sjedio na obali i meni se učini kao da čujem nešto slično jecanju. Nagnala me radoznalost.reče slijepac. idem tražiti posla na drugome mjestu. nehotice sam pogledao prema onoj strani gdje je sinoć slijepac čekao noćnog brodara.i natprirodnim me naporom prevali preko boka. njena zmijska priroda podnijela je tu muku.. . Ljermontov: Junak našeg doba razabrati."A gdje je slijepac?" reče napokon Janko jačim glasom.. . Mjesec je već plovio nebom i meni se učini kao da netko u bijeloj haljini sjedi na brijegu. Pa i zašto me je udes bacio u mirno kolo poštenih krijumčara? Kao kamen.. kao i sinoć."Čuj. izašao čovjek s tatarskom kapom. Bjesnilo mi je jačalo snagu.Mihail J. treba znati.i više ništa nisam vidio. Najednom nešto bućnu u vodu. bačen u bistro vrelo. ali tako tiho da nisam ništa mogao čuti. "Na. Dugo se na mjesečini bijelilo jedro između tamnih valova. Brzo se primicao . I reci mu.odmakli smo se od obale oko pedeset hvati.. da ga Janko ne bi ostavljao kad bi bolje naplaćivao trud." .reče Janko . ali je bio ošišan na kozačku. a ja ne umijem plivati! Hoću je gurnuti od sebe . ne može više tu ostati." . Čamac se zaljuljao. Ižimala je vodu iz svoje dugačke kose. a gotovo sam se i obradovao. ali sam doskora opazio da je moj protivnik od mene spretniji.sve je propalo!" Zatim nastaviše razgovor..A ja! ."To znači odgovori ona.. Kad sam se po obali verao do svoje kolibe. ona ispusti moje odijelo i ja je u tren oka bacim u vodu.Neko je vrijeme Janko šutio..

oficiru. naljutim se. Konac prvog dijela. srebrom okovana sablja. pa još s objavom. a djevojče od osamnaest godina malone utopilo? Hvala Bogu. a moj kozak. Pa i što je meni do ljudskih radosti i nevolja. gurnuvši ga dosta neuljudno. ali koja mi od toga korist! A zar ne bi smiješno bilo potužiti se vlasti što me je slijepi dječak pokrao. Probudim kozaka. sutradan se desila zgoda da odem. Odmah sam pogodio što je ono vukao prokleti slijepac.svega je nestalo. i ja ostavih Taman. dagestanski kindžal . Jao! Moja kutija. Ostavim ga na miru i uđem u kolibu. premda sam mu zabranio. ne znam. koji putuje.dar mojih prijatelja . izgrdim ga. držeći pušku objema rukama. U hodniku je svijeća dogorijevala i praskala u drvenom tanjuru. spavao je kao zaklan. (Svršetak Pečorinova dnevnika) 38 . meni.Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba Vratim se kući. da putujem po potrebi službe. Što se zbilo sa staricom i s jadnim slijepcem.

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba DRUGI DIO 39 .

.Mihail J. . civili nose svjetlop- Beštu. pođem bulevarom. sunce je jarko. Ugodno je živjeti u takvoj zemlji! Neki mi se ugodan osjećaj razlijeva po svim žilama. vire mi kroz prozor i kadikad mi vjetar pospe pisaći stol njihovim bijelim listićima. tamo se.ali ne vodu. Ali vrijeme je.i dugo su mile! Svake godine mijenjaju obožavatelje i u tom je možda tajna njihove vječne ljubaznosti. Beštače . šume ljekovita vrela. unajmio stan na kraju grada na najvišem mjestu. Žene mjesnih činovnika. šeću malo.pa kud ćeš više? Čemu ovdje strasti.u tatarskom jeziku pet gora. a svršava dvoglavim Elbrusom. Kad navali oluja. To su većinom bile obitelji stepskih posjednika. koji se počinje Kazbekom. kartaju se i tuže se na dosadu. kažu. buči svjetina raznih jezika . KNEGINJICA MARY 11. manje se osvrću na uniformu. nebo plavo . * Spustivši se na sredinu grada. Zrak je čist i svjež kao djetinji poljubac. kad umaču svoje čaše u bunar sumporno-kisele vode. Sada. a prema istoku je pogled ugodniji: dolje se prema istoku šareni posve čist i nov gradić. na sjeveru se diže Mašuk kao rutava perzijska kapa te pokriva sav taj dio horizonta. jer su mene gledali s nježnom radoznalošću. što si mogao smjesta pogoditi po otrcanim staromodnim kaputima muškaraca i po biranom nakitu žena i kćeri. a pod bijelom vojničkom kapom obrazovan um. Oni su kicoši. Te su dame mile .kako sam poslije doznao . građana i vojnika. 40 . prev. a na kraju se horizonta proteže srebrn lanac snježnih vrhova. Grane trešanja što cvatu. spuštat će se oblaci sve do moga krova. gdje sam sreo nekoliko žalosnih skupina.. sažaljenja. prestigoh gomilu muškaraca. Penjući se po uskoj stazi do jelisavetinskog vrela. prev. koji su . One imadu lornjete. podno Mašuka. u neku ruku domaćice u kupalištu. u pet sati ujutro kad sam otvorio prozor napunila mi se soba mirisom cvijeća što raste u skromnom vrtu. bile su milostivije.Bilj. stavljaju se u akademsku pozu.a tamo podalje gomilaju se amfiteatralno sve modrije i sve maglovitije gore. Vidjelo se da oni već vrlo dobro poznaju svu "vodenu" mladež. Poći ću do Jelisavetinog vrela. sa ženama se tek mimogred zabavljaju. zaveo ih je petrogradski kroj moga kaputa.posebna vrsta ljudi među onima što vjeruju u moć vode. Na tri je strane kod mene divan pogled: na zapadu se plavi peteroglavi Beštu 32 kao "posljednji oblak prohujale oluje" 33 . jutrom skuplja čitavo kupališno društvo.Bilj. ali su se ubrzo neprijazno okrenuli. što su se polagano penjale uzbrdo. želje. navikle su na Kavkazu pod numeriranim dugmetom nalaziti vatreno srce. . Ljermontov: Junak našeg doba II. 32 33 Citat iz Puškinove pjesme "Oblak". Oni piju . kad su ugledali obične vojničke epolete. svibnja Jučer sam stigao u Pjatigorsk. planina s pet vrhova u okolini Pjatigorska i Željeznovodska.

on je jedan od onih ljudi koji za svaku zgodu u životu imaju u pripremi po neku sjajnu frazu. Čim stanete.a bili su blijedi i žalosni. Njemu je cilj da postane . osjećam da ćemo se nas dvojica bilo kada sresti na uskoj putanji . Tako se često trudio uvjeriti druge ljude kako nije stvoren za ovaj svijet i kako je određen za neko tajno stradanje. koje jednostavna ljepota ne dira i koji se svečano zaodijevaju u neobične osjećaje. a podalje galerija. što pokrivaju obronak Mašuka. ili pijanice . pa su upravljali dalekozor prema Elbrusu..i jedan od nas neće dobro proći. Ni ja njega ne volim. Grušnicki je imao strast da deklamira.. Vidio sam ga na djelu .Grušnicki! Zagrlismo se. Uvjeren sam da je uoči odlaska iz očinskog sela nekoj ljepušnoj susjedi sumorno govorio da on ne ide tek onako. ali nikad ne postaju oštre i zlobne. prev. pa je došao u kupalište tjedan dana prije mene. pojavio bi se na časove šaren šešir kakve žene koja voli samoću u dvoje. Nije to ruska hrabrost!. Zaustavih se nakraj brda da se odmorim. što je osobita vrsta kicoštva. Govori brzo i kićeno. Bilo ga ranilo tane u nogu.maše sabljom i juri naprijed zažmirivši očima. . očekujući djelovanje vode. Napokon eto me i kod bunara.. crnomanjast i crnokos. premda smo naoko najbolji prijatelji. Ima vojnički georgijevski križ.i tome je razlog njegov romantični fanatizam. 34 Tek je godinu dana u službi. Među njima su bila dva tri ljepušna lica. Oni preziru iz sve duše provincijske dame i uzdišu za prijestolničkim aristokratskim salonima. da služi. dosjetke su mu često zabavne. Nekoliko je ranjenih oficira sa štakama sjedilo na klupi . baca glavu unatrag i svaki čas suče brkove lijevom rukom. on vas ne sluša. Lijepoga je rasta. Kad govori. Među njima su bila dva odgojitelja sa svojim učenicima koji su došli da se liječe od skrofula. Grušnicki je . Pod brajdama. započne on dugačku tiradu. Ljermontov: Junak našeg doba lave ovratnike. naoko bi mu mogao dati dvadeset i pet godina. nikoga on ne ubija jednom riječi. tako im se sviđaju. Na malom zaravanku kraj njega sagrađena je kućica s crvenim krovom iznad kupelji. ali zapravo je samo nastavak njegovih vlastitih riječi.junker. jer se desnom upire o štaku. koja je prividno u vezi s onim što ste rekli.Pečorine! jesi li odavno ovdje? Okrenem se . jer si uz takav šešir uvijek mogao vidjeti ili vojničku kapu ili ružan okrugao šešir.. a jedva mu je dvadeset i jedna. stajali su ljubitelji vidika. Pod starost postanu ili mirni posjednici. ne poznaje ljude i njihove slabosti.Mihail J. uzvišene strasti i izuzetna stradanja. jer. Nosi debelu vojničku kabanicu. Na strmoj stijeni.junak romana. te gotovo i sam u to vjeruje. kuda ih ne puštaju. a vojnicima vire ovratnici iza ogrlica. Zato nosi tako ponosno svoju debelu vojničku kabanicu. Grušnicki je na glasu da je hrabar junak. gdje je podignut paviljon..Bilj. već da traži smrt. pa se naslonih na ugao kućice i stadoh motriti slikovitu okolinu.. a romantičke provincijalke polude za njima. gdje se šeće za vrijeme kiše. Dosta je duhovit. I što je došao na Kavkaz . jer se čitav život samo sobom zabavljao. On ne odgovara na više riječi. 41 . Naslađuju se kad ostave dojam. tu je zacijelo oči rukama pokrio i ovako nastavio: 34 pitomac vojne akademije. Po zaravanku je brzim korakom amo tamo hodalo nekoliko dama. U duši ćeš im često naći mnogo dobrih svojstava. obasipao bi vas riječima čim bi se razgovor maknuo iz kruga običnih misli pa zato nisam s njim nikada mogao raspravljati. Ja sam ga prozreo i on me zbog toga ne voli. kad ujedanput začujem iza sebe poznat glas: . koji se zove Eolova Harfa. Upoznao sam se s njim u ratnoj službi. ali ni za groš poezije.kadikad jedno i drugo.

.to se .. Uostalom. U taj čas prođoše pokraj nas prema bunaru dvije dame. 35 lagana svilena marama vila joj se oko vitkog vrata. One su tek tri dana ovdje. Moja me vojnička kabanica . Na drugoj je bila zatvorena haljina gris de perles.. na seljačku .Mon cher.Uboga kabanica! . zamirisala je onim čudnim mirisom. jedna u godinama.Moram reći da se ne želim s njima upoznati.Provodimo dosta prozaičan život . nasmiješivši se. On je kartaš . kakav je sa ženama. ali možeš pogledom shvatiti.baš kao u Robinsona Crusoea! Pa. tu je. 35 36 37 38 biserne boje. U njenom lakom. . ali s njima je slaba zabava .Bilj.Da.. tamnosmeđe boje. . Sam mi je rekao da će razlog koji ga je nagnao da stupi u k-ski puk ostati vječna tajna između njega i nebesa.Evo kneginje Ligovske .O! To je moskovski kicoš Rajevič. . prev. Grušnicki je dosta mio i zabavan. ali ja se s njima ne poznajem. . . . štap od trske. Ženskog društva ima. ima li uma pod numeriranom kapom i srca pod debelom kabanicom? .nekako sasvim omrazila.ništa suvišno. mislim. 42 . Kad je prošla pokraj nas. I šta je njima do toga. Stadoh ga ispitivati kakav je život u kupalištu i koja su lica zanimljiva.Ti mrziš čitav ljudski rod? . Lica im nisam vidio ispod šešira.odgovori on zarumenivši se. slučajno sam ga čuo . 38 . što eno k njima prilazi pa im tako uljudno pruža čašu? .Oni. . . .odmah vidi po velikom zlatnom lancu. prev.reče Grušnicki . Cipelice couleur puce 36 tako su joj milo stezale slabašnu nožicu u gležnju da bi i onaj koji se ne razumije u tajne ženske ljepote zacijelo uzdahnuo.igraju whist.A tko je onaj gospodin.Mihail J.nesnosni su kao svi zdravi ljudi. Grušnickome je pomoću štake pošlo za rukom. pa mi glasno odgovori francuski: . ali odjevene su bile po strogim pravilima najboljega ukusa .a s njom je kći njena Mary.Pa imam i zašto. ali plemenitom hodu bilo je nešto djevičansko. Ljermontov: Junak našeg doba "Ne. pa makar i od čuda.O! Doista? Uto su dame otišle s bunara i stigle do nas.Bilj. gle. A kako mu je samo debeo trskovac 37 ..Bilj.rekoh ja. kako je ona zove po engleski. vi (ili ti) toga ne trebate znati! Vaša će čista duša zastrepiti! Pa i čemu? Što sam ja vama? Shvaćate li vi mene?. koji ujutro piju vodu mlohavi su kao svi bolesnici. a druga vrlo mlada. Radoznao sam. što mu se vije po plavom prsluku. što ne možeš riječima iskazati. prava junačina! Sretosmo se kao stari prijatelji." i tako dalje. Ta ponosna aristokracija gleda na nas vojnike kao na divljake. pristala. prev. da se stavi u dramatsku pozu. prev. odijevaju se ružno i govore užasno francuski! Ove godine ima iz Moskve samo neka Ligovska s kćeri. a oni koji uvečer piju vino . kojim kadikad odiše pisamce ljubljene žene.Bilj. u času kad zbaci svoju tragičnu mantiju.reče on uzdahnuvši. je hais les hommes pour ne pas les mépriser. Sažaljenje što ga ona budi tišti kao milostinja. i brada i frizura a la moujik.Pa ti joj već znaš ime? . car autrement la vie serait une frace trop degoutante 39 .

Bilj.. pa kad se uvjerila da mamica nije ništa vidjela. . No uto se na ulici ukaza njezin šešir i ona utrča u jednu od prvih kuća u Pjatigorsku. ali ga je smetala bolesna noga. Taj je pogled bio vrlo neodređen. prev. Kad je Grušnicki otvorio usta da joj zahvali. Tek sad me je jadni.Ne..je méprise les femmes pour ne pas les aimer. Moj dragi. po vapnenim stijenama i po grmlju što među njima visi. . ja mrzim ljude. Bilj. Prolazeći mimo kiselog vrela. nadajući se da će dobiti za votku. Na njegovu markantnom licu doista si mogao čitati bol. pa mi snažno stisnu ruku . Postalo je vruće i ja se požurim kući. posve je razumljivo što te je požalila. strasni junker opazio. radoznalim pogledom. ja prezirem žene.Pa zar nisi vidio? . tako si strašno nakrivio lice. Lakše od ptičice skoči ona k njemu. 40 Okrenuo sam se i ostavio ga. kako bi je podigao..upravo baršunaste. zaustavim se kraj natkrite galerije.Mon cher . Priđem bliže i sakrijem se iza ugla galerije. opirući se o štaku. glumeći najčistiju prostodušnost.Zašto? . Uostalom.Mihail J. Da je stražar bio tamo. i njih dvoje kao da su bili u živu i ozbiljnu razgovoru. A jesu li joj zubi bijeli? To je vrlo važno! Šteta što se nije nasmiješila na tvoju sjajnu frazu. pa sam mu u sebi od srca čestitao. bila je sva nekako čedna i ozbiljna . Kneginjica. Savjetujem ti da upotrebljavaš tu riječ kad budeš govorio o njenim očima.ta to je anđeo! . Gornje i donje trepavice tako su joj duge da joj zjenica ne odsijeva od sunčanih zraka. Grušnicki je stajao uza sam bunar.Ta je kneginjica Mary prekrasna . bio bi to isto učinio . Jadnik! Kako se naprezao. Oko pola sata šetao sam po brajdama.upitam ja. koja je zacijelo već popila posljednju čašu. dok nije sišla s brda i sakrila se iza lipa na bulevaru. nije se ni osvrnula. Ja volim takve oči .Oči su joj baršunaste . podigla ti je čašu. šetala je zamišljeno kraj bunara. gledajući je onaj čas? Duša joj je na licu sjala! 39 Moj dragi. Nato se strašno zarumeni. punom neizreciva čara. nije čak opazila ni njegov strasni pogled kojim ju je dugo pratio. ali nije bio podrugljiv..rekoh mu. Odmah zatim izašla je iz galerije s majkom i s kicošem. U taj čas ispusti Grušnicki svoju čašu na pijesak. Za njom je išla kneginja pa se na vratima oprostila s Rajevičem. . jer bi inače život bio odviše gadna lakrdija. . kao da se smjesta umirila. Kneginjica Mary vidjela je sve to bolje od mene.reče Grušnicki zlovoljno: . ali sve uzalud. Lica su u tom prizoru bila u ovom položaju: kneginja je s moskovskim kicošem sjedila na klupi u natkritoj galeriji. prev. da ih ne ljubim. osvrnu se na galeriju.i još brže.odgovorih mu ja. kad si stao na prostrijeljenu nogu. pa se trudio da se sagne.štoviše. da ih ne prezirem. Ljermontov: Junak našeg doba Ljepuškasta se kneginja obazre i počasti govornika dugim. bila je već daleko. . i tako mi se nadala zgoda da vidim dosta zanimljiv prizor.Ti govoriš o lijepoj ženi kao o engleskom konju . digne čašu i pruži mu je kretnjom. ali kad je prolazila kraj Grušnickoga. . vidio sam.bez sjaja: tako su mekane i kao da te glade. da se u njenom hladu odmorim. jer bi inače život bio odviše smiješna melodrama. inače nije bilo nikoga na zaravanku. sagne se. .Pa zar nisi bio nimalo ganut. car autremont la vie serait un mélodrame trop ridicule. 40 43 . Čini se uostalom da je na njenom licu sve lijepo.Jesi li vidio? .reče on. nastojeći da imitiram njegov ton .

Bilo je primjera gdje su žene bile tako lude od ljubavi prema takvim ljudima da ne bi bile njihovu rugobu dale ni za ljepotu najsvježijih i najrumenijih Endimiona. Izučio je sve strune srca čovječjega. 41 Trebamo biti pravedni prema ženama. krasan mladić u grčkoj mitologiji. 13. iako nikada nije napisao ni dva stiha. ali se poslije sviđaju. čitav je moj život samo lanac tužnih suprotnosti srcu ili razumu. . Bio je siromašan. a kad bih se često družio s mlakim flegmatikom. dok mržnja raste jednako kako raste i protivnikova plemenitost. ali poznat osjećaj. svibnja Jutros je došao k meni liječnik. ali jednom sam ga vidio gdje plače nad vojnikom koji je umirao. Sjedila je kraj prozora. tako strasno ljube žene. zavidni kupališni liječnici. On je imao oštar jezik i nije tek jedna dobričina od njegova zabadanja izišla na glas da je jadna budala. Njegovi suparnici. jer sam navikao. one imaju instinkta za duševnu ljepotu. kao što se izučavaju žile na lešu. Werner je bio niska rasta i mršav. a ona odjednom pred njim javno odlikuje drugoga. koji je bio Nijemac. a često i na riječi. sanjao je o milijunima.. Ja upravim na nju lornjet i opazim da se ona na taj pogled nasmiješila i da ju je moj drski lornjet posve ozbiljno razljutio. i slab kao dijete.. uzalud su se trudili da mu opet podignu propali ugled. koji joj je isto tako nepoznat . U mene je od prirode strast da protivurječim. taj je osjećaj bio . I doista. kakav je Werner..i to uvijek na djelu. Ljermontov: Junak našeg doba Lagao sam . pa zato možda ljudi.teško će se. pravi pjesnik . Moram još reći da je u taj čas mojim srcem preletio neugodan. Jednom mi je rekao da bi volio učiniti ljubav dušmaninu nego prijatelju.zavist.Mihail J..bolesnici se razljutiše i gotovo svi ga ostaviše. Šutke siđem s Grušnickim nizbrdo i uputimo se bulevarom pokraj prozora one kuće u kojoj se bila sakrila naša ljepotica. to jest svi doista čestiti ljudi što su služili na Kavkazu. 44 . naći mlad čovjek (dakako.ali mi se prohtjelo da ga raspalim. koji je živio u velikom svijetu i naučio se ugađati svojoj taštini). Vanjština mu je bila jedna od onih koje na prvi pogled neugodno diraju. kao gotovo svi liječnici.i teško će se naći mlad čovjek koji se stao zanimati za lijepu ženu. velim. Obično se Werner kradom podsmijevao svojim bolesnicima. Werner je u koječemu zanimljiv čovjek. kako smije običan kavkaski vojnik upravljati stakalce na moskovsku kneginjicu?. ali nikad se nije umio okoristiti svojim znanjem. Kad vidim zanesenjaka. tako ogolje- 41 Endimion. kosu je šišao do kože i. jer ovo bi značilo prodavati svoje dobročinstvo. u svemu sam sebi govori istinu . ali je Rus. On je skeptik i materijalist. prev. Ime mu je Werner. Pa što je u tome čudno? Poznavao sam nekog Ivanova. a da ga to ne bi neugodno dirnulo.Bilj. kao da me je netko polio hladnom vodom. Grušnicki me povuče za ruku i baci na nju jedan od onih mutnonježnih pogleda. Velim smiono "zavist". razglasiše da on tobože crta karikature svojih bolesnika . koji tako malo diraju žene. a zbog novaca ne bi učinio ni jednog suvišnog koraka. mislim da bih postao strastan fantast. jedna mu je noga bila kraća. Njegovi prijatelji. a ujedno je i pjesnik. kad se oko navikne da u nepravilnim crtama čita biljeg iskusne i velike duše. kao u Byrona. Tako ponekad izvrstan anatom ne umije izliječiti groznicu. glava mu je prema trupu izgledala golema.

sljedbenik nauke Galla (1758.O tome . Sjeo je u naslonjač.Mihail J. žilave i maljušne njegove ruke kočoperile se u svjetložutim rukavicama. Ja odgovorim da me uznemiruju muhe . Zato ne može među nama biti izmjene misli. . zijevnuo i rekao da vani postaje vruće.. pa se zato i ne prepiremo.i oba zašutjesmo.Bilj. . Što je bolno. ja sam samo o jednom uvjeren. dok nismo opazili da se međusobno obmanjujemo. jer treba ujedno i obmanjivati.. i uopće kao da ne marimo zapravo nizašto. nas smo dvojica pametni ljudi. . Ja nisam sposoban za prijateljstvo. svatko je bio o nečem drugom uvjeren. Ne mogu biti rob.rekoh ja . u velikom i bučnom kolu mladeži.za nas čitava pripovijest.-1822. dragi doktore . U odijevanju mu se vidio ukus i čistoća.Vi hoćete doznati štogod potanko o nekom od onih što su došli u kupalište. nastojale su vam prodrijeti u dušu. jer od dva prijatelja jedan uvijek robuje drugome. mi znamo unaprijed da se o svemu može prepirati do beskonačnosti.O čemu? .Recite mi jednu.u mene je osim toga još jedno uvjerenje. bilo bi na svijetu vrlo dosadno.. i ja već pogađam za koga se vi to brinete. Recite mi bilo kakvu novost. a ja ću vam reći drugu.da ću prije ili poslije.da nema glupana. a ruke stavio pod glavu. a zapovijedati u tom slučaju mučan je posao. i više ne želimo znati. što je smiješno. ovratnik i prsluk bili su mu uvijek crne boje. željan da čujem mišljenje čovjeka koji je dotle šutio. Frenolog . Ležao sam na divanu i upro oči u strop. ali nitko od njih nije rekao ništa pametnije. a to je da sam se jedne ružne večeri na nesreću rodio. mi čitamo jedan drugome u duši.).rekoh ja i nastavih gledati u strop.rekoh ja .odgovori on . . prev. 42 45 . vazda nemirne.. Mi smo doskora jedan drugoga shvatili. iako često nijedan od njih neće to sebi priznati. Od toga časa razlučismo mi jedan drugoga u gomili.reče liječnik. . Umoran od dugog govora sklopim oči i zijevnem. nama je smiješno. .a kad smo se dosta nasmijali. jednog lijepog jutra umrijeti. suhonjave. kad Werner ude u moju sobu. .. razišli smo se zadovoljni. a usto imam ja lakaja i novaca! Eto kako smo postali prijatelji: sreo sam Wernera u S. Svi rekoše da govorimo gluposti. počnite! .Dvije . kao što su po Ciceronovu kazivanju radili rimski auguri. vidimo jezgru svakoga našeg osjećaja kroz trostruku ljusku. to nam je tužno. jedna je riječ .U vašem benetanju je ipak neka ideja. mi znamo jedan o drugom sve što hoćemo znati.. Mladež ga je nazvala Mefistofelom. mi znamo jedan drugome gotovo sve skrovite misli.zapitah ja. Ljermontov: Junak našeg doba ne. stavio trskovac u kut..Doktore! Mi se doista ne možemo razgovarati. pa smo postali drugovi. a on se naoko ljutio zbog toga nadimka. ostaje nam dakle samo jedno: da pripovijedamo novosti. osim sami za sebe. . . Često smo se sastajali i razgovarali nasamo vrlo ozbiljno o apstraktnim stvarima. . Evo pogledajte. . Kaput. jer su tamo već pitali za vas. Malene njegove crne oči.odgovorih ja. ali uistinu je to godilo njegovoj taštini.Ja sam bogatiji od vas . nepravilnosti njegove lubanje zapanjile bi frenologa 42 čudnom smjesom suprotnih naklonosti.Dobro.Je li. pa smo se stali u sav glas smijati . Razgovor se napokon poveo o filozofsko-metafizičkim stvarima. govorili smo o uvjerenju. pa se u sebi nasmiješih. Sada smo jedan drugome značajno pogledali u oči.. On se zamisli pa onda odgovori: .Što se mene tiče. koji je tvrdio da postoji veza između duševnih svojstava čovjeka i konstrukcije njegove lubanje. .

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

- A sada druga... - Evo druge ideje: htio sam vas nagnati da mi bilo što pripovijedate; prvo, jer slušanje manje umara; drugo, ne možeš se zareći; treće, možeš doznati tuđu tajnu; četvrto, jer tako umni ljudi, kao što ste vi, vole pripovijedati nego slušati. A sad na posao - što vam je o meni rekla kneginja Ligovska? - Jeste li doista uvjereni da je to bila kneginja... a ne kneginjica? - Potpuno uvjeren. - Zašto? - Jer je kneginjica pitala za Grušnickoga. - Vi imate velik dar za kombinaciju. Kneginjica je rekla da je uvjerena da je onaj mladić u vojničkoj kabanici degradiran zbog dvoboja... - Nadam se da ste je ostavili u toj ugodnoj zabludi. - Pa dakako... - Eto mi zapleta! - viknem ja pun zanosa. - A mi ćemo se pobrinuti za rasplet te komedije. Očito se sudbina brine da mi ne bude dosadno. - Slutim - reče doktor - da će jadni Grušnicki biti vaša žrtva... - Dalje, doktore. - Kneginja je rekla da poznaje vaše lice. Ja ću nato da vas je zacijelo srela gdjegod u Petrogradu u velikom svijetu... rekao sam joj vaše ime. Bilo joj je poznato. Čini se da je vaša povijest tamo podigla mnogo buke... Kneginja je uzela pripovijedati o vašim pustolovinama, pa je vjerojatno svjetskom blebetanju dodala i koješta svoje... Kćerka je radoznalo slušala. U njenoj ste fantaziji postali junakom romana po novom ukusu... Ja se nisam protivio kneginji, premda sam znao da govori gluposti. - Vi ste doista prijatelj! - rekoh ja i pružih mu ruku. Doktor je stisnu s osjećajem i nastavi: - Ako hoćete, predstavit ću vas... - Zaboga! - rekoh ja, pljesnuvši rukama. - Zar se junaci predstavljaju. Oni se ne upoznavaju drugačije, nego da svoju milu izbave od gotove smrti... - I vi doista hoćete udvarati kneginjici? - Naprotiv, baš naprotiv!... Doktore, napokon ja eto trijumfiram; vi me ne shvaćate!... To mi je uostalom žao, doktore - nastavih ja, pošto sam časak šutio - ja nikad sam ne otkrivam svoje tajne, a strašno volim, ih drugi pogađaju, jer ih onda mogu uvijek zanijekati, kad god mi se hoće. Ali sad mi morate opisati majku i kćer. Kakve su one? - Najprije kneginja - to vam je žena od četrdeset i pet godina, odgovori Werner. - Ima sjajan želudac, ali joj je krv pokvarena; na obrazima ima crvene pjege. Drugu je polovicu svoga života provela u Moskvi i tamo je živjela u miru, pa se udebljala. Ona voli masne šale, a i sama govori kadikad nepristojne stvari, kad nema kćeri u sobi. Rekla mi je da joj je kći bezazlena kao golubica. Što se to mene tiče? Htio sam joj odgovoriti neka se ne boji da ću ja to kome kazati. Kneginja se liječi od reumatizma, a kći bogzna od čega. Naredio sam jednoj i drugoj da piju po dvije čaše kisele vode na dan i da se kupaju dvaput na tjedan u razrijeđenoj vodi. Kneginja kao da nije navikla zapovijedati; ona se divi umu i znanju svoje kćeri, koja je čitala Byrona na engleskom jeziku i zna algebru. U Moskvi su se gospođice očito dale na nauke, pa i pravo čine, doista! Naši su muškarci uopće tako neljubazni da pametnoj ženi mora biti nesnosno s njima koketirati. Kneginja vrlo voli mlade ljude, a kneginjica ih gleda s nekim prezirom - moskovska navika! One su u Moskvi bile naučene samo na četrdesetgodišnje šaljivce.

46

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

- A jeste li vi bili u Moskvi, doktore? - Jesam, imao sam tamo neku praksu. - Nastavite. - Pa rekao sam, čini se, sve... Da! Još nešto. Kneginjica kao da voli raspravljati o osjećajima, o strastima i o drugim takvim stvarima. Bila je jedne zime u Petrogradu, ali joj se tamo nije svidjelo, osobito joj se društvo nije svidjelo: bit će da su je hladno primili. - Niste li danas nikoga kod njih vidjeli? - Naprotiv, bio je neki ađutant, neki naduti gardist, i neka dama, što je tek stigla, kneginjina rođakinja po mužu, vrlo ljepušna, ali, čini se, vrlo bolesna... Zar je niste sreli kod bunara? Srednjega je stasa, plavojka, pravilnih crta, u licu je sušičave boje, a na desnom obrazu ima crnu bradavicu. Začudio sam se kako joj je lice markantno. - Bradavica! - progunđah ja kroz zube. - Nemojte? Liječnik me pogleda i reče trijumfalno, stavivši mi ruku na srce: "Vi je poznajete!..." Moje je srce doista jače udaralo nego obično. - Sad je na vama red da trijumfirate - rekoh ja - ali se nadam da me nećete izdati! Nisam je još vidio, ali sam uvjeren da ste mi naslikali sliku žene koju sam nekada ljubio... Ne recite joj o meni ni riječi, a ako vas ona zapita, govorite joj o meni ružno. - Kako vas volja! - reče Werner i slegne ramenima. Kad je otišao, stisnu mi srce strašna tuga. Zar nas je opet sudbina sastavila na Kavkazu ili je ona navlaš amo došla, jer je znala da će mene naći?... i kako ćemo se sresti?... pa onda, je li to ona?... Mene nisu slutnje nikad prevarile. Nema na svijetu čovjeka nad kojim bi prošlost tako moćno vladala kao nada mnom. Kada se god sjetim prošlih tuga ili radosti, nešto mi bolno pogodi dušu i izmami iz nje sve one iste glasove. Glupo sam stvoren: ništa ne zaboravljam - ništa! Poslije ručka oko šest sati pođoh do bunara. Tamo je bilo mnogo svijeta; kneginja i kneginjica sjedile su na klupi, a oko njih se skupila mladež, natjecala se u slatkim riječima. Ja sjedoh malo podalje na drugu klupu, zaustavih dva poznata oficira i stadoh im nešto pripovijedati. Očito je bilo smiješno, jer su se oni grohotom smijali, kao da su s uma sišli. Radoznalost je privukla k meni i neke od onih što su stajali oko kneginje; malo pomalo ostaviše je svi i pridružiše se mome društvu. Ja nisam ušutio i moje su šale bile u isti čas i mudre i glupe, a čudacima, koji su prolazili mimo nas, rugao sam se dozla Boga... Nastavio sam zabavljati publiku dok nije sunce zašlo. Nekoliko je puta kneginjica s majkom prošla kraj mene, a s njima neki hrom starčić; nekoliko je puta na mene pao njen pogled, u kojemu sam čitao ljutinu, premda se ona trudila da bude ravnodušan... - Što vam je to pripovijedao? - zapita ona jednog od mladića koji su se iz uljudnosti vratili k njoj. - Zacijelo vrlo zanimljivu pripovijest - o svojim junaštvima u bojevima?... Rekla je to dosta glasno i vjerojatno s namjerom da me pecne. "Ah!" - pomislim ja - "vi se ozbiljno ljutite, draga kneginjice; počekajte, bit će toga još i više!" Grušnicki je išao za njom kao grabežljiva zvijer i nije skidao pogleda s nje. Okladio bih se da će sutra moliti da ga netko predstavi kneginji. Njoj će biti milo, jer joj je dosadno.

47

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

16. svibnja Za dva su dana strašno napredovali moji poslovi. Kneginjica me odlučno mrzi; već su mi pripovijedali dvije dosjetke na moj račun, dosta oštre, ali ujedno i laskave. Strašno joj je čudno što ne idem za tim da se s njom upoznam - ja, koji sam navikao na dobro društvo i koji sam tako srdačan prema njenim petrogradskim kuzinama i teticama. Susrećemo se svaki dan kraj bunara, na bulevaru; ja se iz sve snage trudim, odmamiti njene obožavatelje, blistave ađutante, blijede Moskovljane i druge - a to mi gotovo uvijek polazi za rukom. Gosti su mi uvijek bili mrski - a sad ih je u mene svaki dan puna kuća, ručaju, večeraju, kartaju se i jao! moj šampanjac trijumfira nad snagom njenih magnetskih očiju. Jučer sam je sreo u Čelahovljevu dućanu. Pogađala se za neki divan perzijski ćilim. Kneginjica je molila svoju mamicu da ne škrtari, jer taj bi joj ćilim baš uresio kabinet!... Ja dadoh četrdeset rubalja više i kupih ga - a ona mi je to naplatila pogledom u kojemu je blistao najdražesniji bijes. Oko ručka naložim da baš pokraj njena prozora provedu moga čerkeskog konja, pokrivena tim ćilimom. Werner je u to vrijeme bio kod njih, pa mi je rekao da je efekt toga prizora bio pun dramatske snage. Kneginjica hoće podjariti bunu protiv mene; čak sam opazio da me dva ađutanta, kad su uz nju, vrlo hladno pozdravljaju, ali su ipak svaki dan kod mene na ručku. Grušnicki je postao nekako tajanstven. Hoda s rukama na leđima i nikoga ne poznaje; noga mu je odjedanput ozdravila, tek malo hramlje. Uhvatio je zgodu i ušao u razgovor s kneginjom, a kneginjici je rekao nekakav kompliment; ona kao da baš nije velika izbiračica, jer od toga časa odvraća na njegov pozdrav najljupkijim smiješkom. - Ti se baš nikako nećeš upoznati s Ligovskima? - zapitao me jučer. - Baš nikako. - Ta nemoj! To ti je najugodnija kuća u kupalištu. Sve ovdašnje bolje društvo... - Prijatelju moj, meni je i neovdašnje strašno dozlogrdilo, A ti ideš k njima? - Ne još; govorio sam jedno dvaput s kneginjicom, ne više. Znaš kako je neugodno nametati se, premda se i to ovdje događa... Drugačije bi bilo da imam epolete... - Nipošto! Ovako je kudikamo interesantnije! Ti se jednostavno ne umiješ koristiti svojim povoljnim položajem... Ta vojnička kabanica čini te junakom i patnikom u očima svake osjećajne gospođice. Grušnicki se zadovoljno nasmiješi. - Glupost! - reče. - Uvjeren sam - nastavih ja - da te kneginja već ljubi. On se zarumenio do ušiju i naduo se. O taštino! Ti polugo, kojom je Arhimed htio dići zemaljsku kuglu!... - Tebi je sve šala! - reče on, kao da se tobože ljuti. - Prvo, ona me još tako malo poznaje... - Žene ljube samo one koje na poznaju. - Pa ja nipošto ne težim za tim da joj omilim, ja tek hoću, upoznati se s ugodnom domom; i bilo bi vrlo smiješno kad bih se nečemu nadao... Kod vas je na primjer, potpuno drugačije, vi petrogradski pobjednici tek što pogledate - već se žene tope... A znaš li, Pečorine, da je kneginjica o tebi govorila?...

48

Ali pazi. oko njega se vile i puzale kao zmije sive krpe oblaka. * Danas sam kasno ustao. sjetivši se svog umiljatog ispada.taj će mi vječito ostati u pameti. da je ljubila samo jednog čovjeka. Zavučem se u brajdu što je vodila do pećine. neće ti čak ni njen prvi poljubac dati prava na drugi. Nakoketirat će se s tobom do mile volje. Zrak je bio pun elektriciteta. Ja se napravim ozbiljan i odgovorim mu: . Postalo je vruće. . ali je nebo nije htjelo s njim združiti jer je na njemu bila vojnička kabanica.a onda ću se naslađivati!.nema više nikoga. na njegovoj unutrašnjoj strani bilo je sitnim slovima urezano ime Mary. nije ružna. a iza toga . treća riječ joj je bila: "Tko je onaj gospodin što tako neljubazno. Htio sam se već vratiti.Znala sam da ste ovdje .. nazivaju je moja Mary. ona će deset puta zbog tebe prkositi javnom mnijenju i nazvat će to žrtvom.Vjera! . Treba kazati da je Grušnicki jedan od onih ljudi koji.Kako? Ona ti je već govorila o meni?. ." Ona se zarumenila i nije htjela kazati dan. on je zaljubljen. 49 . mrko gleda? Bio je s vama.uskliknem nehotice. Glava Mašuka dimila se kao ugašena zublja..E. opazio sam da ima srebrn prsten. govoreći o ženi s kojom su se tek upoznali. Odem do bunara . onda. Kneginjica kao da je jedna od onih žena koje hoće da ih zabavljamo. ... premda je pod tom debelom.. Ona se trgne i problijedi. hoću da me sam učini svojim pouzdanikom .odgovorih joj ja . Ako joj bude dvije minute uzastopce uza te dosadno . o kojoj mi je govorio liječnik. a napokon će jednostavno reći da si joj mrzak." Prijatelju Pečorine! Ja ti ne čestitam.reče.Mihail J. kakve prave u ovom kraju . naviještajući oluju.. Razmišljao sam o onoj mladoj ženi s bradavicom na licu.. Što će ona ovdje? I je li to ona? I zašto sam pomislio da je ona? I zašto sam štoviše bio tako uvjeren o tom? Zar ima malo žena s bradavicom na licu! .. ti si kod nje ružno zapisan. da je ne smetam u maštanju. štoviše. Nekako sam slučajno ušao s njom u razgovor kraj bunara. pa su se u svom letu zadržavale i nekako zapinjale u njegovu trnovitom grmlju. naime tebe.. ali nemoj se radovati.i što vidim!. a šešir joj skriva lice. Ako ti ne zadobiješ vlasti nad njom. ako je imala sreću da im se svidi.. A baš je šteta. Tvoja šutnja mora poticati njenu radoznalost. a da za to nađe naknadu stat će te mučiti. bijeli kudravi oblačići bježali su brzo od snježnih gora.nikad posve ne zadovoljava.Da.Razmišljajući tako dođem do same pećine. "Ne trebate kazati dan . Grušnicki! Ruske gospođice većinom vole samo platonsku ljubav i ne misle kod toga na udaju. bio sam tužan. Trebaš je neprestano uzbuđivati...onaj dan kad je podigla onu znamenitu čašu. kadli me ona pogleda. tvoj razgovor je . čak sam se jedno dvaput nasmiješio... Nisam rekao što sam vidio . Grušnicki udari šakom po stolu i stade hodati gore dolje po sobi..propao si bez milosti. Uzmem ga promatrati .i taj mi se prsten učinio sumnjiv. omotana crnim šalom. Ljermontov: Junak našeg doba . Ja sam se u sebi smijao.neću ga nagoniti na priznanje. sivom kabanicom bilo strasno i plemenito srce. glavu je spustila na grudi.. Nema sumnje.. ali on toga srećom nije opazio. a platonska je ljubav najnezgodnija. moja Sophie. iz poslušnosti prema mamici. a za godinu dvije udat će se za kakvu nakazu. Pogledam: u hladnoj sjeni njezina svoda sjedi na kamenoj klupi žena u slamnatu šeširu. i stat će sama sebe uvjeravati da je nesretna.. jer je postao povjerljiviji nego prije. jer je Mary vrlo mila!.

Pogledam je i prepadnem se. štoviše.zar zato. .Ja sam udana!. Jadna navika srca!. kad srce osjeća prijeku potrebu da ljubi silno i strasno bilo koga." Ja je snažno zagrlim i tako smo dugo ostali..Ti me dakle više ne ljubiš?.. . On stanuje pokraj nje. značenje zvukova zamjenjuje i popunjava značenje riječi.. Ja mu se ne usudih ni jedanput narugati: ona ga poštuje kao oca a varat će ga kao muža. Semen Vasiljevič G-v. u njima se vidjelo nepovjerenje i nešto kao prijekor.. Glas joj je zadrhtao. ... a u očima su joj blistale suze. Zašto to? . Od onoga časa. Vjera dolazi često kneginji. ja sada samo hoću da budem ljubljen.prošapta ona napokon . Tako se moje osnove neće nipošto razbiti i ja ću uživati. kad smo se upoznali.. "Možda si me" . a ipak.rekoh ja. čini mi se da bi mi bila dovoljna jedna postojana odanost. Rastali smo se kao neprijatelji .a da sam je sreo pet godina kasnije. kao u talijanskoj operi. . ja sam već prošao ono razdoblje duševnog života kad se traži samo sreća..nije to za njih!. Napokon nam se usne zbližiše i sliše u žarki.. opojni poljubac. sad sam se sjetio: jednom. a glava joj je gorjela. . bili bismo se možda drugačije rastali. ali ne da me mnoge ljube. Odavno zaboravljeni drhtaj preleti mi svim žilama kad sam začuo taj mili glas.. ali boli nikada.. valjda i vrlo bogat. Moram priznati da ne volim žene s karakterom .Odavno se nismo vidjeli .. pa se bojiš?.. . . .Ili je on jako ljubomoran? Šutnja. na licu joj se vidio dubok očaj..Mihail J."upravo zato i ljubila: radosti se zaboravljaju. Ljermontov: Junak našeg doba Sjednem kraj nje i primim je za ruku. a nimalo nisam za tim išao. ona se nagnula k meni i spustila glavu na moje grudi.. ruke su joj bile hladne kao led.Reci mi . Ona ne odgovori i okrene se.Odavno smo se također oboje u mnogočemu promijenili: .Što? On je mlad. onim hromim starčićem što sam ga letimice vidio na bulevaru. kako bi od nje odvratio pozornost.. Jedno mi je uvijek bilo čudno: nikad nisam bio rob ljubljene žene. Ona izvuče svoju ruku iz moje. Da.. uvijek sam zadobivao neodoljivu vlast nad njihovom voljom i nad njihovim srcem... Srce je čovječje uopće čudna stvar. naprotiv..Ti možda ljubiš svog drugog muža?.magnetska snaga jakog organizma? Ili mi se naprosto nije dogodilo da sretnem ženu čvrstog i neslomivog karaktera. Uživati!. pa čak ni zapamtiti..pomislim ja .tebi vrlo godi kad me mučiš? Ja bih te morala mrziti.. Pa ipak. nisi mi dao ništa drugo nego patnje.. 50 . obećao sam joj da ću se upoznati s Ligovskima i da ću kneginjici pokazivati ljubav.Opet? Pa taj je razlog postojao i prije nekoliko godina. lijep. koju nikad nisam mogao svladati.reče ona. Ona baš nikako neće da se upoznam s njenim mužem. što nikad nizašto ne marim i što su se one neprestano bojale pustiti me iz ruku? Ili je to . a obrazi joj se zažariše.. . on je bogat i boluje od reumatizma. ona mi pogleda u oči svojim dubokim i mirnim očima. samo jednom ljubio sam ženu snažne volje. dalji je rod kneginje Ligovske. a osobito žensko! Vjerin muž.. Nato je među nama počeo jedan od onih razgovora koji na papiru nemaju smisla i koje nije moguće ponoviti.. Udala se za njega radi sina.

jer su me po odjeći zacijelo držali za Čerkeza. To sam joj ponavljao. Naprijed je jahao Grušnicki s kneginjicom Mary. O. prev. koju nazivaju fievre lente . Ja imam četiri konja. stanem da napojim konja. I doista su mi govorili da sam u čerkeskom odijelu na konju više nalik na Kabardinca nego mnogi pravi Kabardinac. 45 a kavaliri kostime.svega nestane za časak. Bilo je već šest sati poslije podne kad sam se sjetio da je vrijeme ručku. jedan je za mene. ona je jedina žena na svijetu koju ne bih bio kadar prevariti... Dugo sam je pratio pogledom.. koja mi se hoće opet vratiti sa svojim blagotvornim olujama. . premda drukčije govori. vrlo bolesna. nije me ispitivala jesam li ljubio druge otkad smo se rastali.) = kicoš. Oni vrlo rado uzimaju moje konje i nikad ne jašu sa mnom zajedno. i ničim ne možeš tako ugoditi mojoj taštini kao kad mi priznaš da vješto jašem na kavkaski način. dok se njen šešir nije sakrio iza grmlja i stijena. u duši mi bude lakše. I uistinu. 43 44 45 dandy (engl. kao poslije prvog rastanka. bijeli bešmet. da mi ne bude dosadno vući se samome po poljima. kuda često polazi kupališno društvo en pique-nique. Vrativši se kući. 43 Ni jedan suvišni gajtan. Strah me da ima sušicu ili onu bolest.Mihail J. obasjane južnim suncem. Nevrijeme nas je zateklo u pećini i zadržalo nas dulje od pola sata. dugo mučili tom zagonetkom. Dame su imale crne i plave amazonke.Bilj. 44 Cesta se vije među grmljem. na koju svatko ponese nešto za jelo. tamnosmeđa kabanica. koji svaki čas postaju sve jasniji i jasniji. spuštajući se u nevelike jaruge. njen posljednji dar .. kojima protječu bučni potoci pod sjenom visoke trave. koje se u ovdašnjem narječju nazivaju balkama. udovi su gipki i skladni. Zmijinja. Ljermontov: Junak našeg doba Vjera je bolesna. Znam da ćemo se doskora opet rastati i to možda zauvijek . Željezna i Lisa gora. lice je doduše blijedo. a tri su za prijatelje. i ona mi vjeruje. prev. Napokon se rastadosmo. gusti se uvojci kovrčaju. Povjerila mi se iznova isto onako bezbrižno kao i prije . ženska jahaća haljina. pa joj u ruskom jeziku nema ni imena. Konj mi je bio izmučen. . A smiješno je pomisliti da sam naoko još mlad momak. prev. Volim skakati na vatrenu konju po visokoj travi.i koja nije nipošto ruska. Dugo sam učio kako gorani jašu. Uto se na cesti pojavi bučno i sjajno društvo na konjima. krzno na kapi ni predugo ni prekratko. Spustivši se u jednu od tih jaruga. nastojeći da uhvatim maglovite konture predmeta. gledajući plavo nebo ili slušajući šum potoka što pada s hridine na hridinu. ali njena će uspomena ostati čista i neokaljana u mojoj duši. 51 . ali još svježe. pohlepno gutam mirisni zrak i upirem pogled u plavu daljinu. kako sam se obradovao tome osjećaju! Je li to mladost. Nema ženskog pogleda što ga ja ne bih zaboravio gledajući zupčaste gore.za uspomenu?.Bilj.poći ćemo raznim putovima do groba. sjednem na konja i odjašem u stepu. pa izjašem na cestu što vodi iz Pjatigorska u njemačku koloniju. Rekao bih da su se Kozaci što zijevaju na svojim karaulama. ili je to samo njen oproštajni pogled. hlače i cipele priljubile se kao salivene. što se tiče te plemenite bojne odore. krv kipi. pik-nik.. protiv pustinjskog vjetra. koji su bili mješavina čerkeskoga i nižegorodskoga. oči gore. a unaokolo se poput amfiteatra uzdižu plava brda Beštu. videći me gdje jašem bez potrebe i cilja. Pa da mi na srcu leži ma kakva tuga i da mi ma kakav nemir muči misli .. ja sam pravi dandy. zabava. skupocjeno oružje u prostu okovu. premda to neće priznati.Bilj. . tjelesni umor nadvlada duševni nemir.i ja je neću prevariti. Srce mi se bolno stegnulo. Ona nije zahtijevala da joj se kunem vjernošću.

. Kasno navečer. jer su bogatiji od mene.reče on vrlo svečano. . On nastavi: .Ne craignez rien. 52 . ogranci Mašuka. A ti se nećeš za nju zauzeti? 46 47 48 Bože moj Čerkez! ....Kako divno Mary pjeva!.. .. gospo.. Ne bojte se. ali sam kroz njegovo lišće mogao sve vidjeti i na njihovim licima čitati da je razgovor bio sentimentalan.. Grušnicki primi kneginjičina konja za uzde i uto začujem konac njihova razgovora: . pa je jamačno zato Grušnicki preko vojničke kabanice objesio sablju i dva pištolja. dok ovdje . Grušnicki baci na mene nezadovoljan pogled.ovdje ova debela kabanica nije smetala da se s vama upoznam. pa kad bi mi Bog svake godine poslao jedan svijetao ženski pogled.... mjesec se dizao na istoku.Od kneginje Ligovske . Napokon dođoše do strmine."Mon Dieu.Bilj. Grad je spavao... ili joj se moj odgovor učinio drzak? Volio bih da je ovo drugo istina.Naprotiv. .Ovdje će mi život proteći burno. Uto stigoše do mene. prev. . jedan kao ovaj.. S tri su se strane crnili grebeni stijena.reče on... gledati s prezirom. Sjeo sam na klupu i zamislio se.Znaš li što? .Ne vara se. je ne suis pas plus dangereux que votre cavalier. "Što radi sada Vjera?" pomislim. Na licu Grušnickoga zasja zadovoljstvo.ali zašto? Da li zato što se prevarila... gdje će me tisuće ljudi. visoke dvokolice.Okladio bih se da ona ne zna da si ti junker.Možda. .odgovori joj kavalir .. . prev.Mihail J. Da je posve umirim. Tako je i bilo! . madame....Ja ti to velim samo onako. Vika stražara miješala se sa šumom vrućih vrela što su ih noću ispustili..Odakle? . .Bilj. Što me se tiče!. . da si degradiran. . to jest oko jedanaest sati. Osjećao sam potrebu da izlijem svoje misli u prijateljskom razgovoru.. naklonivši se lako: .zemlja. Ona veli da imaš bezobrazan pogled i da ti zacijelo sebe veoma cijeniš. a ja ošinem konja bičem te izjašem iza grma.. . a pratila ga je škripa nagajske arbe 48 i turoban tatarski pripjev.. prev. Ljermontov: Junak našeg doba Dame u kupalištu još vjeruju da Čerkezi napadaju u po bijela dana. 47 Ona se smela .rekoh mu.reče kneginjica. ne misleći što govori. na čijem je vrhu ležao zloslutan oblačić.A znaš li da si je danas strašno razljutio? Veli da je to nečuvena drskost.. neopaženo i brzo. Bio je prilično smiješan ovako junački opremljen.. ja nisam opasniji od vašeg kavalira. . pođoh se prošetati po lipovoj aleji na bulevaru. ali s kim?. un circassien" 46 . Od njih me krio visok grm.. a u daljini se blistale snježne gore kao srebrne rese. samo su na nekim prozorima treperila svjetla. Na mahove se ulicom razlijegao glasan konjski topot.. odgovorim francuski.Bilj.kriknu kneginjica sva u strahu.I vi hoćete čitav život ostati na Kavkazu? .. Zacijelo Grušnicki. teškom sam je mukom uvjerio da si ti vrlo dobro odgojen i da vrlo dobro poznaješ svijet. reče kneginjica i zarumeni se. .Što će mi Rusija .. te nisi mogao imati namjeru uvrijediti je.. Najednom začujem brze i nejednake korake. pod divljačkom tanadi. misli. Dao bih sve da joj ovoga časa mogu stisnuti ruku.

A ja se idem skitati.. On je 53 ..a šteta je! To je jedna od najugodnijih kuća što ih poznajem. Odonda. Ljermontov: Junak našeg doba .Doći ću baš u onaj čas kad joj tvoj razgovor dosadi.. .. kimnula mu je glavom da se jedva moglo opaziti. jer on nije "partija". .. tamo se odmah načini viši i niži krug.treba tome učiniti kraj. One. ...Štoviše. Samo se ondje možemo vidjeti. Zbilja! Sutra je ples za supskripciju u dvorani restauracije i ja ću s kneginjicom plesati mazurku. kad smo se sreli u pećini.nastavi Grušnicki..... tamo se kartaju. .Vidjet ćemo.... sad mi treba jakih uzbuđenja. "Oho!" . .Glupost! Ako me bude volja.Da.Sada će ti biti teško upoznati se s njom . pa ustadoh. sutra navečer biti ću kod kneginje.. pa je lice pritisnuo na staklo i nije skidao očiju sa svoje božice.." . Zbogom! .. Ja pođoh kući.. zatomiše zavist i približiše joj se. svibnja Prošlo je gotovo sedam dana. .. njihovim razgovorima nema kraja. Mati se ne osvrće na to. pa mi šapne: .. Ja se u sebi nasmiješih. da ti učinim po volji salijetat ću kneginjicu ljubavlju.. ako bude htjela s tobom govoriti..Zar se nećeš upoznati s Ligovskima?. da odem.Žao mi je što još nemam prava na to. U devet sati skupiše se svi.rekoh zijevajući.. svibnja Dvorana restauracije pretvorila se u salon aristokratskog društva. U isti smo čas umočili čaše. to za tebe nije dobro ..Želim ti da izgubiš. koje sebe ovdje drže za aristokratkinje. . Kneginja s kćerkom pojavila se među posljednjima. 29. . Čekam zgodu.Uostalom.. Kraj prozora je u gomili svijeta stajao Grušnicki.. Ukor!..Priznaj ipak da se kaješ? .. Čuj.Mihail J.Meni je moja kuća najugodnija . pođimo radije u restauraciju. Grušnicki ide svuda za kneginjicom kao sjena."on kao da se već nada. Jučer se Vjera prvi put pojavila na bunaru... Kad je ona prošla kraj njega. mnoge su je dame gledale sa zavišću i neljubazno.. kada će joj dosaditi?.. Dosadno! Ali zaslužio sam ga. sad ne bih nikako mogao zaspati. a ona se nagne. To je materinska logika! Opazio sam dva tri nježna pogleda . Pa kako da i bude drugačije? Gdje je god žensko društvo. jer se kneginjica Mary ukusno odijeva... 21. nije izlazila iz kuće. a ja se još nisam upoznao s Ligovskima.pomislim .

jer u očajanju može još teže sagriješiti. te se pokazivala ravnodušna.Zašto? . nekom dragunskom kapetanu: . šta!. Što se mene tiče. a.Bilj. oči joj se zamutiše. a kadikad bi mi se poneki uvojak.na sretno doba mušica od crne svile. Ostruge zazvečaše..Mihail J. te pođe ljuljajući se ravno prema kneginjici.Ako sam bio drzak. njena me široka suknja podsjećala na vrijeme krinolina. ...A sada hoćete da me utvrdite u tom mišljenju? . Hvala. Najveća bradavica na njenu vratu bila je pokrivena fermoirom. . prev.odgovori ljubazni kapetan i ode u drugu sobu. ... Ona se jedva svladala da se ne nasmiješi i jedva je sakrila svoj trijumf. dopustite mi da budem još drskiji. On je bio nekako vrlo zadovoljan. Ona se zadihala. Govorila je svom kavaliru. Bio je pijan. Ja odmah odem do kneginjice i pozovem je da plešemo valcer. trljao je ruke. Nekoliko koraka od mene stajao je skup muškaraca. monsieur.odgovori ona s ironičnom grimasom." 50 Pošto smo nekoliko minuta šutjeli. Ja sam stajao iza neke udebljale dame..Neće to mnogo muke stajati! . kneginjice.. Doista bih vam želio dokazati da ste se prevarili. . koja uostalom vrlo pristaje njenoj živahnoj fizionomiji. gospodine.. jednostavno: angažiram vas za mazurku.. C'est impayable 49 . a onda zasviraše valcer. Glasan smijeh i šaputanje oko nas nagnalo me da se okrenem i prekinem svoju rečenicu.Ta je kneginjica Ligovska vrlo nesnosna djevojka! Pomislite...Bilj..i mi zaplešemo. Je li to istina? . pomislim. nego se još okrenula i pogledala me na lornjon.Čuo sam... Ples se započeo polonezom.. repovi se na frakovima podigoše i zavrtješe. Učinih tri okruga (ona prekrasno pleše valcer). kneginjice . gurnula me. . prev.. okliznuo po vrelom obrazu. koristeći se slobodom ovdašnjih običaja koji dopuštaju plesanje s nepoznatim damama. Nemarno mi je spustila ruku na rame. a šarene pjege na hrapavoj koži . a ti se plesovi vjerojatno neće često ponavljati. Stade pred zbunjenu kneginjicu. Ljermontov: Junak našeg doba zasjao kao sunce. a među njima dragunski kapetan koji je izrekao neprijateljske namjere protiv dražesne kneginjice.rekoh ja malo ljutito . da ste me nazvali drskim..Permettez 51 .. Ne poznajem raskošnijeg i vitkijeg struka! Njen svježi dah dirao mi je lice. 49 50 51 To je divno.. Najednom izađe između njih neki gospodin u fraku..... a onda. . da su meni njihova vrata zauvijek zatvorena. 54 . pa sam vas nečim uvrijedio. pa da vas zamolim za oproštenje. To znači. štoviše stroga..Zato jer k nama ne dolazite. ... Ipak joj je doskora pošlo za rukom. zasjenjene ružičastim perjem što ga je nosila na glavi. premda sam vam posve nepoznat. . (misli se ironično). a napola otvorena usta mogla su jedva prošaptati obične riječi: "Merci. rekoh s najvećom poniznošću.nikad ne treba odbijati grešnika koji se kaje.Bit će vam to dosta teško. prev.Znajte.. Pa čime se ona ponosi? Trebalo bi je naučiti.. Dopustite. odijelivši se u vihoru valcera od svojih drugova. nagnula glavu malo na stranu . . da sam po nesreći zaslužio vašu nemilost. stavi ruke na leđa. dugačkih brkova i crven u licu. pa se nije ni ispričala.Bilj.. smijao se glasno i namigivao drugovima. upre u nju svoje mutne sive oči i progovori promuklim diskantom: ..

nastavim ja .reče ona. jedan ađutant kao da je sve to vidio.dometnu ona . .jer vas okružuje odviše velika gomila štovatelja. .E. .jer je kneginjica.reče pijani gospodin i namigne dragunskom kapetanu. što? . Ali jao! Mati joj je bila daleko.Pa? I ja sam nekada bio junker i baš je to bilo najljepše doba u mom životu. koji ga je znakovima poticao. misli su joj kadikad bile duboke. Vi možda mislite da sam pijan? O. Rekla mi je da je poznavala moju mater i da je prijateljevala s pola tuceta mojih tetaka.Zar vam nije pravo? Još jednom mi je čast angažirati vas pour mazourgue 52 .. drugi put! .rekoh ja smijući se. dodah.Nisam se htio s vama upoznati . Natuknuh joj vrlo uvijenom frazom da mi se odavno sviđa. . spleen. .. kao da se hoće nečega sjetiti.reče on nasmijavši se. prev.. Napokon zagrmi muzika na estradi mazurku. Nijedanput nisam spomenuo ni pijanoga gospodina. pogledam mu oštro u oči i zamolim ga da se udalji . Ljermontov: Junak našeg doba .Ne znam.Mihail J.Bilj... razgovor joj je bio živ. Ona obori glavu i malko porumeni. . vjerujte mi. onda nema ništa!. već odavno obećala da će mazurku sa mnom plesati. divnim pogledom. . . dosada. bacajući unaokolo poglede. kako se to dogodilo. 52 53 za mazurku . koji su ga odmah odveli u drugu sobu. . oni su svi strašno dosadni. a to je strašno.. a kneginjica i ja sjedosmo. Zar ne? Rekao sam jednu od onih fraza koje mora svatko imati u pripremi za sličan slučaj.Ej.Što želite? . .Dakako! A vama je to smiješno? Željela bih da ste na njegovu mjestu. a ona me potražila pa mi zahvalila. ni svoga pređašnjeg ponašanja. pokazujući sumnju. nipošto!.reče ona nato. Kadrile se strašno otegnuše.. da se do ovog časa nismo poznavali . vrlo se milo šalila.Pa i moj prijatelj Grušnicki? . Nadam se da će zrak moga salona razagnati vaš spleen 53 . primim ga dosta snažno za ruku.Vi ste čudnovat čovjek! . .Ali među nesretne . Kneginjica je pošla svojoj majci i sve joj ispripovjedila.. . tuga.ali priznajte da ste jedino vi tome krivi. vi se svih klonite. zlovolja 55 . pa ode k svojim posramljenim drugovima.reče ona drhtavim glasom. lice joj se razvedrilo.On je vaš prijatelj? .. . . a kraj nje nije bilo nikoga od poznatih joj kavalira.On dakako ne spada među one dosadne. pune molbe.Nije vam se bilo rašta bojati. a nije ni mislila da je duhovita. Priđem pijanom gospodinu. pa sam se bojao da se među njima posve ne izgubim... Ja sam bio nagrađen dubokim.Da. ni Grušnickoga. a onda opet malko porumeni i napokon reče odlučno: svi.. Malo pomalo nestalo je osjećaja što ga je u njoj izazvala neugodna scena.. podignuvši na mene svoje baršunaste oči i nasmiješivši se na silu. slobodan i duhovit. Vidio sam da tek što nije pala u nesvijest od straha i negodovanja.. ali se sakrio iza gomile da ne bude umiješan u tu zgodu.Svi! Zar svi? Ona me pozorno pogleda.

ali se suzdržavala da ne izađe iz svoje uloge.Tako dakle! A govorili ste da se nećete drugačije upoznati s kneginjicom. . ja je ljubim. pogodite vi... Pogledali smo se letimice.odgovorim ja. koji sve na svijetu pogađate! 30. što moja dobra volja neće prijeći na nju.molim te. Ti me razumiješ?.Kako? A jučer? Zar si zaboravio?. Grušnicki me izdaleka opazio i došao k meni.. .. Ona je odmah iza nas unišla u salon Ligovskih. .reče ona brzo. Prolazeći kraj Vjerina stana. Vidiš. Ljermontov: Junak našeg doba .Kako? . znam da si iskusan u tim stvarima. . ne rugaj se mojoj ljubavi ako mi hoćeš biti prijatelj... Ali bilo kako mu drago. natjerao je nekoliko puta da se od srca nasmije.. I kneginjici je više puta došlo da udari u smijeh.. a ja sam mislila. Snažno mi stisnu ruku i reče tragičnim glasom: .. gostiju je bilo mnogo.. zahvaljivati mi nemaš ni na čemu .. a danas su mutne i hladne. . Pili smo čaj.odgovorih mu .reče Grušnicki vrlo svečano . da i ona mene ljubi. U očima mu je blistao neki smiješan zanos. Ona misli da joj umor pristaje. .Hvala ti.. i mislim.. nemajući doista na savjesti nikakvo dobročinstvo..do viđenja.odgovorim. materijalist! . pa se razvedri.Slušaj . Ti ćeš večeras biti kod njih.. Sad shvate i pogode u tren oka najtajniju našu smisao. .. nego da je izbavite od sigurne smrti.Učinio sam bolje .. Pečorine.Ništa!..Zar je sad u vas sve zajedničko? I zahvalnost? .Mihail J... Ja pođem na večeru i sretnem Wernera. U devet sati pođosmo zajedno kneginji. govorimo o nečem drugom .. a onda dometnu .Pa zar je on junker?. šalio sam se. vidio sam je na prozoru.To je možda u vezi s djelovanjem vode .. Mary mi je sve pripovijedala. obećaj mi da ćeš na sve paziti. Poslije čaja pođosmo svi u dvoranu. . njihove riječi obećavaju i mame..Što ste mislili? .izbavio sam je od nesvijesti na plesu. .reče on.Aha! .... ti poznaješ žene bolje od mene.Uostalom. Tko je ta dama? Tu je razgovor promijenio pravac i nije se više na to vratio. Grušnickom kao da je vrlo milo. a sad opet ne razumiju ni najjasniji mig.. .Pripovijedajte!.. a zvuk njihova glasa odbija.. da poludim. Mazurka se svršila.Neću..i on se zadovolji nekom lošom i plitkom šalom. .dometnu on prezirno.. .... ... a možda se i ne vara.Ti vidiš u svemu lošu stranu.Ne. svibnja Oko sedam sati navečer šetao sam bulevarom. 56 . Žene! Žene! Tko bi ih razumio? Njihov smiješak govori drugo nego pogled. svi smo se zabavljali. Eto kakva je kneginjica: jučer su joj oči gorjele od strasti i neprestano me gledale. i mi se rastadosmo .. i nadam se. Kneginja mi ju je predstavila kao svoju rođakinju. Dame se raziđoše. Ja sam nastojao svidjeti se kneginji. Nešto te hoću zamoliti.

a spavati poslije ručka je zdravo.. . prev... Istu sam se večer nekoliko puta navlaš nastojao umiješati u njihov razgovor. ali ja ti se kunem.. ali ona je dosta neljubazno primala moje riječi i ja se napokon udaljim s glumljenom ljutinom.. . tebi je to lako. da podbodete moju taštinu . mila kneginjice.. Ona mi baci pogled pun ljubavi i zahvalnosti. trudeći se da pogodi razlog unutarnjeg uzbuđenja. pa sam se okoristio vrevom i pošao do prozora s Vjerom. ja nisam nipošto gastronom.Opet se varate. vatrenom pogledu. čudno blaženstvo... Navikao sam na te poglede.neka budalaština. Htjela mi je kazati nešto vrlo važno za nas oboje. koje se na mahove pokazivalo u njenu nemirnom pogledu.Jesi li zadovoljna što sam te poslušao. prolazeći kraj nje. čuvajte se! Vi mi hoćete vratiti milo za drago. i ja vidim da vi volite glazbu u vezi s gastronomijom.jer me uopće niste ni slušali. nikad ti se nisam umjela protiviti. ali nekad je u njima bilo sve moje blaženstvo. premda je nastojala pokazati kako ga sa zanimanjem sluša.. kratak. a to sam pogodio po jednom gnjevnom... a odviše velika radost nepristojna. Vi muškarci ne shvaćate nasladu u pogledu. jer imam vrlo loš želudac... ali vi možda ne volite glazbu? .. ..Mihail J.. Ona napravi grimasu napućivši donju usnu i nakloni se vrlo podrugljivo. odviše draži živce: ili se odviše rastužim ili se odviše razveselim. pa i bez toga ne mogu misliti na budući život. ja priđem k njoj poslije svih drugih i reknem joj nešto dosta nemarno o njenu glasu.reče .a ja sam šutio. da ga ne mogu zamijeniti ni najvatreniji poljupci.ti to znaš vrlo dobro!. a osim toga je tuga u društvu smiješna. 54 divno.. Kneginja posjede kćer za klavir. glas joj nije ružan. ali jasan. ne zbog sebe .Ti znaš da sam ja tvoja robinja. .ali vam neće poći za rukom! I ako mi objavite rat. kad slušam tvoj glas osjećam tako duboko.. ja mislim samo na tebe. Kneginjica se međutim ljutila što nisam za nju mario... Molim te samo jedno: ne muči me kao nekada pustim sumnjama i glumljenom hladnoćom.zapitam... Ona zapjeva.. Ljermontov: Junak našeg doba . pa se među njima poveo neki sentimentalan razgovor. Mi ćemo se ovdje samo viđati. osjećam da slabim iz dana u dan. svi su je molili da štogod zapjeva . ja začudo razumijem taj govor. Trijumfirajte. ali silan!. ja nisam slušao... ali se zato Grušnicki njoj nasuprot naslonio na klavir. osobito poslije ručka. nego je otišla i sjela kraj Grušnickoga. Grušnicki također. Jedno i drugo umara kad nema pravog razloga ni tuzi ni radosti. Ona nije do kraja slušala.Slušaj . Ali ja sam vas prozreo.. ali pjeva loše.To mi još više godi .. požurite se. krasno. Međutim je kneginjica Mary prestala pjevati... Kneginjica kao da je dosta smeteno i nezgodno odgovarala na njegove fraze.. pa ju je očima proždirao i neprestano poluglasno govorio: "Charmant! Delicieux!" 54 . Žagor pohvala razlijegao se oko nje. ali se svakako moraš svidjeti kneginjici. 57 . u stisku ruke.govorila mi je Vjera .. Ali glazba poslije ručka uspavljuje. možda ću skoro umrijeti. jer ti ćeš me odnemariti! Hoću bar sačuvati svoj dobar glas. O.Bilj.Samo?.Pravo ima Grušnicki kad veli da je u vas najprozaičniji ukus.. Zato ja volim glazbu u vezi s medicinom. Uvečer mi ona.. ti možeš sve što hoćeš. Vjera? . jer ju je on kadikad pogledao s udivljenjem.Naprotiv. ..ne želim da upoznaš mojega muža. Uostalom. bit ću nemilosrdan. Bila je to .. Ona je porumenila i nastavila: .. naprotiv. nijem... dragi moji. Kneginjica je trijumfirala. i zato ću biti kažnjena.

.Što je? "Ti si glup". i nikad se nisam prevario. Okrenula se od svog kavalira i dvaput zijevnula. Ne znam zašto me ona tako ljubi.Mihail J. Što ću! Ja jasno slutim. Izišao sam zajedno s Grušnickim.. a to je počinje strašiti. Zar je zlo tako privlačivo?. a treći put . stala se glasno smijati (ali ne u pravi čas). Ja se malko uklonim i stanem je kradom promatrati. Ali nije bilo tako! Zato nas ona nemirna potreba ljubavi.Zašto vi mislite da je meni ugodnije s Grušnickim? Odgovorih joj da žrtvujem svoju ugodnost prijateljevoj sreći. Grušnicki joj je dosadio. osobito osjećajima. . Ljermontov: Junak našeg doba nećete dugo trijumfirati!.na Grušnickoga. ne smije s Grušnickim voditi sentimentalne rasprave i već je nekoliko puta s podrugljivim smiješkom odgovorila na njegove ispade.Vjera me jače ljubi nego što će kneginjica Mary igda ljubiti. dok ne nađemo takvu koja nas ne može podnosi- 58 . uvijek sam sigurno pogađao hoće li me ljubiti ili neće... drugi put se razljutila na mene..Još se dva dana neću s njom razgovarati.. Nema sumnje. kad bi mi se ona činila nepobjedivom ljepoticom.. pripovjedio sam joj nekoliko čudnih zgoda iz svog života i ona počinje u meni gledati neobična čovjeka. sa svim mojim sitnim slabostima i ružnim strastima. Ostali dio večeri proveo sam uz Vjeru i dosita sam se s njom narazgovarao o prošlosti. 11. možda bi me zamamio mučan posao. 6. ali svaki put kad joj se Grušnicki približi. koja nas muči u prve godine mladosti. Kneginjici se počinje moj razgovor sviđati.I moju . Poslije toga nisam čitav dan ni riječi s njom progovorio. htjedoh mu odgovoriti. ali čim je mene opazila. baca od jedne žene k drugoj. Dok sam ja kraj nje. On me na ulici uzme pod ruku i poslije duge šutnje reče: .dometnu ona. ja ih posve mirno ostavim nasamo. Uvečer je bila zamišljena. ali sam se svladao i samo slegnuo ramenima..U vas ima vrlo malo taštine! . .. praveći se da me ne vidi. koji se sav oduševljavao prirodom.. tim više što je ona jedina žena koja me je potpuno shvatila.... lipnja U sve te dane nisam nijedanput odstupio od svog sistema. slušala je s malo pažnje Grušnickoga. Kad god sam se upoznao sa ženom. Ja je pozorno pogledam i načinim se ozbiljan. lipnja Često se pitam zašto tako uporno težim za ljubavlju mlade djevojke koju ne mislim zavesti i koja mi nikad neće biti ženom? Čemu ta ženska koketnost? ..reče mi ona jučer. Prvi joj je put to bilo drago ili je nastojala to pokazati... Ja se rugam čitavom svijetu. Kad sam prišao k njoj. . a jutros kraj bunara još zamišljenija..

Mene samoga strast više ne može izbezumiti. onaj i više radi.reče on Grušnickomu. Zlo rađa zlo. pa zato će sve što u nj unesem. ja gledam bolove i radosti drugih ljudi samo u vezi sa samim sobom. iako skrivene snage.Zašto? 59 .. Ili je to posljedica onog ružnog. prva nam bol pokazuje kako je ugodno druge mučiti. što god putem sretne. Zato genij. pa ipak ja eto ručam. Zašto se ja trudim? . Ljermontov: Junak našeg doba ti. Onaj u čijoj se glavi rodilo više ideja. Strasti nisu drugo nego ideje u prvom svom razvitku. vremenom biti dragocjena uspomena. rekao je netko.nije li to prvi znak i najveći trijumf vlasti? Da budeš nekomu razlogom bola ili radosti. kao hranu.Prijatelju. ali nesavladivog osjećaja. prilike su u meni ugušile častoljublje. mora umrijeti ili s uma sići. Pili smo šampanjca. ona zna da će je bez oluja isušiti stalna sunčana žega. a da je ne bi zaželio i ostvariti. što se tek rascvjetala. one su svojina mladoga srca i glup je onaj tko misli da će one za čitavog života njime vladati. ako neprestano sjedi i skromno se vlada. a tajna toga beskonačnog prostora jest samo u tom što ne možemo stići do cilja. ona se prožimlje svojim vlastitim životom . ne mogu bijesno provaliti. upravo kao što čovjek jake konstitucije umire od kapi. kad ovladaš mladom dušom. prikovan za činovnički stol. a taj je oblik čin.. . bio bih sretan. jer častoljublje nije drugo nego žeđa vlasti. kad su misli pune i duboke. Postao je oficir. ali ono se ipak pojavilo u drugom obliku. a nijedna ne skače i ne pjeni se do samoga mora. Doktor Werner je došao odmah iza njega. koja mi podržava duševnu snagu.podvrći svojoj volji sve što me okružuje. kad bi me svi ljubili. Ali čemu?. a nadam se da ću znati umrijeti bez vike i suza. našao bih u sebi beskrajna vrela ljubavi. već kad se rode dobiju oblik. čemu bi još vjerovali. Probuditi osjećaj ljubavi. Onda postanemo stalni . duša koja pati i koja se raduje daje sebi o svemu točan račun i uvjerava se da tako mora biti. . i meni ti je tako bilo. možda ga tkogod podigne! Ja osjećam u sebi onu neugasivu žeđu koja sve guta.nije li to najslađa hrana našeg ponosa? A što je zapravo sreća? Nasićen ponos. pa kad nas onda u očaju zapitaju. beskonačna strast koju možemo matematski prikazati crtom što pada iz neke točke u prostor. Ali taj je mir često znak velike. odanosti i straha prema sebi . Mnoge se mirne rijeke počinju bučnim slapovima.Mihail J.mazi se i kažnjava kao ljubljeno dijete. koji nas nagoni da uništavamo slatke zablude drugih ljudi.onda se začne ona istinita. Ideje su . Ona je kao cvijetak kojemu najljepši miris ishlapi od prve sunčane zrake. Ta ovaj dnevnik pišem ja za sebe. * Grušnicki dođe i baci mi se oko vrata. a da nemaš na to nikakva posebnog prava . treba ga u taj čas ubrati..Iz zavisti prema Grušnickomu? Jadnik! On je nimalo ne zaslužuje. večeram i vrlo spokojno spavam. Ideja zla ne može ti ući u glavu.Ja vam ne čestitam . da im s nekim malim zadovoljstvom odgovorimo: . Kad bih ja sebe mogao smatrati za najboljeg i najmoćnijeg čovjeka na svijetu.organski stvorovi. vidim da sam daleko zastranio od svog predmeta. naime do kraja. namirisati ga se i baciti ga na cestu. Čitajući ovu stranicu. a meni je najveća naslada .. Samo u tom višem stanju poznavanja samoga sebe može čovjek ocijeniti božju pravednost. Ali i jest neka neshvatljiva naslada.

a opet ga je bilo stid priznati istinu.Žao mi te. sahranio sam svoje najbolje osjećaje na dnu srca.Što misliš. epolete.Zato.Mihail J.. tamo su i izumrli.. Pečorine!. nego vaš jezik.Voljela bih da me u šumi napadne razbojnički nož.... Do nje vodi uska staza između grmlja i hridina. a vidio sam kako su drugi bez 60 . Grušnicki.mislim da vam to neće biti odviše teško. čestita žena toga ne kazuje. . bojeći se poruge.a nitko me nije shvatio . Navečer je veliko društvo pošlo pješke do provalije. Čuvaj se.ali mu savjest nije dala... Govorio sam istinu .. O. Ovdašnji učeni ljudi misle da ta provalija nije drugo nego mrtav krater. da uzmete nož.reče mi ona.. . . . a dovršio iskrenom zlobom... .. .. Duboko sam osjećao dobro i zlo . ja sam osjećao da sam viši od njih . . . a sad ćete pasti pod opće pravilo. koju čitamo u očima. podiže oči k nebu i zadovoljno se nasmiješi. On ne zna . . do ovog ste časa biti izuzetak.Hoćeš li se s nama prošetati do provalije? . Naš se razgovor počeo ogovaranjem.E. dok ne bude uniforma gotova. Ja se načas zamislih. svi su me vrijeđali . ne veže ženu ni na što. Započeo sam šalom.Istina. .i ja se naučih mrziti. Ona se nalazi na obronku Mašuka. epolete! Vaše zvjezdice .i ona se rodiše. Pa ako i ljubi..reče mi Grušnicki u uho .Da.Još ste gori.i ja postadoh mrk i šutljiv. . vrstu od grada.. upoznavši dobro svijet i društvene nagone. kako stojiš ti s njom? . postadoh iskusan u životnoj nauci..Govorite. govorite.. praveći se duboko dirnut: .. ali se pogađa. a poslije ružne strane. Bio sam skroman . Uzbunila mi se žuč..On se zbunio i zamislio. .Vi ste opasan čovjek! . bit će bolje.Reci mi ipak.odgovori on. Samo što ljubav. . ..i ja stadoh varati. isprva sam isticao smiješne.Ne.. ali oni su držali da ih ima . sašivenoj ovdje u kupalištu. ona te obmanjuje. doktore! Nećete mi pokvariti radosti.. Htio se pohvaliti i slagati .. Bio sam spreman ljubiti čitav svijet .to su zvjezdice prethodnice.. Ja stadoh rešetati naše prisutne i neprisutne znance.a oni me obijediše s lukavosti . pa da me zakoljete . što vam vojnička kabanica vrlo dobro pristaje i što nećete biti nimalo interesantni u pješadijskoj uniformi..nitko me nije milovao. Moja je pusta mladost protekla u borbi sa samim sobom i sa svijetom.i tako postadoh zavidan.Da li me ljubi? Zaboga.Ja? Nizašto se neću pokazati kneginjici. a onda uplašilo.Ona? . Hoću da je iznenadim. . Penjući se uzbrdo.nisu mi vjerovali . On ode. takav je bio moj udes već od djetinjstva! Svi su mi na licu čitali znakove ružnih svojstava. Molim vas ozbiljno: kad vam padne na um da o meni ružno govorite. molim te..Hoćeš li da joj javim tvoju radost? . i čestit čovjek morao šutjeti o svojoj strasti?. Ljermontov: Junak našeg doba .. ljubi li te ona?. Pečorine.i ja postadoh osvetljiv. Nju je to isprva zabavljalo.koliko su mi nade podale te epolete. .Pa zar sam ja nalik na ubojicu?. što ti to misliš! Kako bi mogla tako brzo?. Bio sam mrzovoljast druga su djeca bila vesela i brbljava. dok riječi.. kojih nije bilo. pružio sam ruku kneginjici i ona je za čitavo vrijeme šetnje nije ispuštala. brajko! Sve na svoj način..Krasno! Pa onda bi valjda.. a onda rekoh. prema tvojemu. Ne! Sad sam potpuno sretan..a drugi su me ponizivali ..zapitam ga. koješta se ne govori. ne govori. Eto vidite.

drhtala je. mi ćemo stano- 61 . velim vam unaprijed da me to neće nimalo ogorčiti.Vidim ja kuda sve to smjera .Mihail J. O. 12. poznajem te ja dobro! Čuj me. nemoćan očaj. umrla .Jeste li već ljubili? . . čemu je uznemiruješ.A ako je ne ljubim? . Sve ja to znam već napamet . ona je usahnula. dođi za osam dana u Kislovodsk. ali nije znala kako da počne. ako hoćeš da ti vjerujem.i ja je odrezah i bacih. O.reče mi kneginjica. . palo na um da joj povjeri tajnu svoga srca. Kneginja ostaje dulje ovdje. Pa kako drugačije i da bude! Rukav od muslina slaba je zaštita i električna je iskra preskočila iz moje ruke u njenu. osobito kad se sjetim što pod njima počiva. krivi sama sebe s hladnoće. mahnu glavom i opet se zamisli..govorila mi je Vjera. kad smo se vratili sa šetnje. mi idemo onamo prekosutra. nego hladan. Kneginjici je. jedna polovina mog života nije živjela. Ona nije sobom zadovoljna. ni s kim nije koketirala . ali odlučan je ipak prvi dodir. . dame ostaviše svoje kavalire. danas sam bila vrlo ljubazna? . to je prvi.Pa čemu onda ideš za njom. dok su druge gospođice cičale i pokrivale oči. smijte se.osjećaj kojemu tako lako podliježu sve žene utisnuo je svoje pandže u njeno neiskusno srce. služeći se bez muke onim koristima za kojima sam ja toliko težio i čeznuo. Uostalom. Rastadosmo se. pred kojim je stajala. prikriven ljubaznošću i dobrodušnim smiješkom.. čemu joj dražiš fantaziju!. dok se druga micala i živjela svakome na službu.Zar ne. nije ju strašio. da je ljubiš. reci mi naprosto odmah.a to je eto dosadno. Treba priznati. ali ona je na moja pusta pitanja i šale odgovarala kratko i smeteno. Za čitave šetnje bila je smetena. Postao sam moralni bogalj. ali meni . strm ponor.ne. ali toga nije nitko opazio.. . grudi joj se dizahu. sretan izbor! . smiješeći se na silu. Ali vi ste sada u meni probudili sjećanje na nju i ja sam vam pročitao njen epitaf. one dašto pripravljaju i udešavaju njeno srce. Ona me pozorno pogleda. žalila me! Sažaljenje .a to znači mnogo.. Na povratku nisam obnavljao naš bolni razgovor. Došli smo do provalije.. ishlapila. u njima su blistale suze. ali ona nije ispuštala moju ruku. da ga uzmogne zahvatiti sveta vatra.ali ne očaj koji se liječi grlom pištolja. Ruka njena. Sve se gotovo strasti tako počinju i mi se često vrlo varamo kad mislimo da nas žena ljubi zbog naših tjelesnih ili duševnih vrlina. U taj se čas moje oči sretoše s njenima. glavni trijumf! Sutra će me htjeti nagraditi. da prihvatite moje mišljenje. jer nitko nije ništa znao o onoj njezinoj polovini koja je uginula. Šale ovdašnjih dandyja nisu je mogle nasmijati. lipnja Danas sam vidio Vjeru. I onda mi se u grudima rodio očaj .Bolje će biti. obrazi su joj gorjeli. Uzmi stan do nas.. Ljermontov: Junak našeg doba iskustva sretni. Izmučila me svojom ljubomorom. Očito je htjela nešto kazati. Ako vam se moje riječi čine smiješne molim vas. Mnogima se epitafi uopće čine smiješni.zapitam je napokon. čini se. upirući se o moju. ja vas ne molim.

prikrivši dakako sve to izmišljenim imenima..A kada je ples? . . pa sam improvizirao razne neobične priče. Večer sam proveo kod kneginje.Pođimo na bulevar. sjela k nama. na bolesnom joj se licu vidjela teška tuga. nasmiješivši se vrlo milo. i mi se tek u dva sata u noći sjetismo da nam je liječnik naredio lijegati u jedanaest sati. Odem sam i sretnem kneginjicu Mary. gostiju nije bilo.. Nato je ispripovjedih dramatsku storiju našega poznanstva i naše ljubavi . zar je više ne voliš?... .. 62 . svoj nemir i zanos. Grušnicki dođe k meni u šest sati i javi mi da će sutra biti gotova njegova uniforma upravo za ples...Pa sutra. Hoćeš li doći?.. O trećem pucetu bio mu je obješen lančić od bronce. Alaj ću se narazgovarati! . reče ona. Sjedila je kod prozora gdje se ukopala u širok naslonjač. Kuda je nestala njezina živahnost. oživjela.Sutra ćete se ugodno iznenaditi .. . Tako sam živo opisao svoju nježnost.. u lijevoj je ruci držao smeđe glatke rukavice i kapu.. Žao mi je bilo Vjere. Ona je ustala..Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba vati u velikoj kući kraj izvora. kad bi se to slagalo s mojim namjerama. i ne vidi da nema Grušnickoga. čini se. dolje će biti kneginja Ligovska.To je tajna.Mislila sam da plešete samo za nevolju. a do nas je kuća istog gospodara. . ... čizme su mu škripale. Ona kao da se začudila i razveselila. Obećao sam i isti sam dan najmio taj stan. neobično velike epolete bile su uzdignute kao Amorova krilca. u mezaninu. ali ujedno i neko nepouzdanje.rekoh joj.. . 13. na plesu ćete se sami domisliti. Zar ne znaš? Velik je praznik i ovdašnja ga vlast hoće prirediti.. lipnja Pola sata prije plesa pojavi se kod mene Grušnicki u punom sjaju pješadijske uniforme.Napokon ću čitavu večer s njom plesati.Zašto?. prezirni smiješak. Ja sam bio dobre volje. u toj gadnoj kabanici.. Na licu si mu vidio zadovoljstvo. njene kaprise. njegova svečana vanjština i ponosan hod bili bi me nagnali da udarim u smijeh... njezina koketnost. njena obijest. .Nipošto. . Kneginjica mi je sjedila nasuprot i slušala moje gluposti s tako dubokom i pomnom. da mi se ražalilo.Što. . da mi je i preko volje morala oprostiti moju koketeriju prema kneginjici... osim Vjere i nekog vrlo zabavnog starčića.. nemarni pogled? Vjera je sve to opazila. u tako sam lijepoj svjetlosti prikazao njen postupak i karakter. pa je pozovem na mazurku.dometnu on.. a desnom je neprestano kopkao po svojoj malko kovrčavoj kosi. koja još nije iznajmljena. na kome je visio dvostruk lornjon. Ona.. štoviše nježnom pažnjom. kao ono posljednji put...

.reče on i udari se po čelu.ogrlica na uniformi bila je vrlo uska i nezgodna . a kad tamo cijeli život ostaju titularni savjetnici. preko volje sam glumio jadnu ulogu krvnika ili izdajnika. . koja mu je dopirala do podbratka. .. ali njemu to nije bilo dosta. sakrijem se u gomili muškaraca i stanem motriti. pa se obazirala na sve strane.. On izli polovicu bočice za ovratnik. kneginjice! .ili pomagač kakvom nakladniku pripovijesti.Pazi da te ne preteknu. omotan oko visoke ogrlice.Zbogom.Bojim se da ću s kneginjicom morati započeti mazurku .reče on dosta bezbrižno i ne gledajući me. daj amo.. Za pola sata pođem i ja. Išao sam polagano.. Oko kluba ili gostionice.zapita on. ... ovih dana strašno salijetao moju kneginjicu? . ponavljajući riječi. u kojemu on nije umio pročitati tajnu porugu.Strašno ste se promijenili. na džepni rupčić i na rukave.Ti si.Mihail J.A jesi li je pozvao na mazurku? .Doista ....Prestanite. golem ovratnik. .. kojega je nekad Puškin opjevao. bacivši na njega brz pogled. kako me pod pazuhom reže!..Ja? Ja da sam se promijenio?. kako hoćete.. . jedina svrha na svijetu . oči su joj naokolo nekoga tražile..Ne kanim. držeći lepezu na ustima. Grušnicki je stajao kraj kneginjice i nešto vrlo vatreno govorio. pa ju je izvukao do ušiju. Ljermontov: Junak našeg doba On baci kapu i rukavice na stol te stade gladiti nabore i dotjerivati se pred ogledalom.. 63 . . na licu joj se vidjela nestrpljivost. . Nemaš li parfema? .Ništa zato.. Od toga mučnog posla . O.. stoji li mi dobro uniforma?. Idem je dočekati na ulazu. bio sam tužan.Ded reci. .I vi ste se promijenili .. ..Nisam još.a ne znam gotovo ni jedne figure. zar ti nije dosta? Ta sav mirišeš po kremi od ruža.. virio je do polovice preko ogrlice. kao da bez mene ne bi nitko mogao ni umrijeti ni pasti u očaj! Bio sam prijeko potrebno lice petog čina. tomu ostane dovijeka u srcu vaš božanski lik.. O nikad! Ta vi znate da je to nemoguće! Tko vas jednom ugleda. Na ulici je bilo tamno i pusto.govorio je Grušnicki. Crn. Zar je meni. otkad vas nisam vidio. gurao se svijet. prokleti Židov!. nije li mi odredila da budem autor građanskih tragedija i obiteljskih romana . Uđem u dvoranu. .Hoćeš li plesati? .odgovori ona.. . vele.. .odgovorih mu ja. .Zaboga.da razaram drugima nade? Otkad živim i radim. . prozori su joj bili rasvijetljeni. . na primjer "Čitateljske biblioteke"? Tko bi to znao?. Što li je sudbina time htjela?.. Ja se polagano dokradem iz njih da čujem što govore.. Ona ga je slabo slušala.On pograbi kapu i pobježe. ...zalilo mu se lice krvlju. što ih je rado govorio jedan od najvećih vjetrogonja prošlog vremena. večernji je vjetar do mene nosio zvukove pukovske glazbe.Gdje da mi lude pijemo čaj! . uvijek me je sudbina nekako navodila da rasplećem tuđe drame. mislio sam. Zar malo ljudi na početku života misle da će ga završiti kao Aleksandar Veliki ili kao lord Byron.Vi me mučite.

uzdisao i dodijavao joj molbama i prigovorima.Pa zašto mi je davala nadu? .reče on.Tome je kriv Grušnicki.. ..zato će još dvostruko više htjeti. . Stadoše se razilaziti. Grušnicki nije mogao podnijeti taj udarac. . Ona se malko zarumeni i brzo reče: . govorili su o meni. a i drugi su je kavaliri svaki čas zvali ... prinesem brzo njenu malu ruku k svojim usnama.Doista..Priznajte .Čemu? . Ona obori oči i ne odgovori. ..A čemu si se ti nadao? Željeti nešto i težiti za nečim ...O ne! .. .. drugi put ju je istrgnula. nema sumnje. još nedavno činio vam se interesantan. te sam odlučio da ću joj svakako večeras poljubiti ruku. a nemoj kriviti nju. pa je plesao ili s njom ili vis-à-vis.Dakako.. Ljermontov: Junak našeg doba .hoće sa mnom govoriti. zbog koje ste se možda i zanimali za mene.reče mi ona.. kad se mazurka svršila.odgovori ona smijući se. Ali ću se osvetiti! . i vrlo često. da siva kabanica mnogo bolje stoji monsieur Grušnickomu?.u uniformi kao da je još mlađi. Mislio sam luda da će mi barem epolete dati pravo da se smijem nadati.O. .Jer ne volim ponavljanja . od te kokete. .Zašto sad nećete čuti ono.. gorko li sam se prevario!..iako je on uvijek bio vrlo smiješan. tako tužno. Ne. Kad sam kneginjicu sjedao u kola.. proždirao ju je očima.Ti ćeš s njom plesati mazurku? .Priznala mi je. bolje bi mi bilo da sam ostao u onoj prezrenoj vojničkoj kabanici. rado slušali?. On me bijesno pogleda. ali ne sasvim . Za velikim je stolom večerala mladež i među njima Grušnicki. što ste nedavno. ali tko bi se nadao? . Bilo je tamno i nitko nije toga mogao vidjeti. gospodine Pečorine.odgovorim ja .I lice joj postade tako zamišljeno. u sivoj kabanici?. poput svih momčića hoće i on silom biti starac. Tim bolje .Nisam se od tebe tome nadao .... Kad sam ušao. Počela je mazurka..Dobio si okladu.zapita on drhtavim glasom.Pa što? Zar je to tajna? . Tome sam se mogao nadati od te djevojke.Mihail J.reče on. . lupi nogom i ode. došavši k meni i primivši me za ruku.Noćas ću loše spavati . Grušnicki je čitavu večer išao za kneginjicom... Vratio sam se u dvoranu vrlo zadovoljan sam sobom.bila je to bez sumnje urota protiv mene. . U taj čas priđem ja i naklonim se kneginjici. Zar je ona kriva što joj se više ne sviđaš?. .. Mnogi još od prošlog plesa bjesne na mene.to shvaćam. Grušnicki je zvao samo kneginjicu. ..Bjesni na svoju kabanicu ili na svoje epolete. misli da duboki tragovi strasti na njegovu licu zamjenjuju godine. svi su ušutjeli. . 64 . kabanica vam mnogo bolje pristaje.. Dvaput sam joj stisnuo ruku..rekoh kneginjici . ne rekavši ni riječi. a oni joj ne daju .Zar ne. Poslije treće kadrile ona ga je već mrzila.Ne slažem se s vama . .. nasmiješivši se zlobno.

ali u očima sam joj vidio prijekor.. a sada kao da se protiv mene upravo sastavlja neprijateljska četa pod komandom Grušnickoga. Uvijek biti na straži.. opazim.u doba kad se kneginja Ligovska obično znoji u jermolovskoj kupelji . usne joj htjedoše nešto reći.čini se da je doista ogorčen osobito mu je uvrijeđena taština.Nisam je vidio! Bolesna je! Zar sam se doista zaljubio?. loviti svaki pogled.. primivši je za ruku. 14.rekoh ja. dubokim pogledom i mahne glavom. Sumorna bljedoća pokrivala je kneginjičino milo lice.prolazio sam pokraj njena stana.Mihail J. Sjedio sam kod kneginje čitav sat. Sreo sam njihovu kočiju kad sam išao kneginji Ligovskoj. ali ima ljudi kod kojih je i očaj smiješan!. Kad me ugleda. jer bi joj bili učinili bilo kakvu drskost. Ljermontov: Junak našeg doba osobito dragunski kapetan.Zar se ljutite na mene?.ja volim neprijatelje. Mary nije izlazila . ona klonu u naslonjač i pokri lice rukama.. Kneginjica je zamišljeno sjedila kraj prozora. 65 . da mi nešto nedostaje. raspaljuju mi krv. Četa.Vi me ne štujete!. pogađati namisli. to ja zovem životom. što se upravo sastavila. Ona mi je kimnula glavom. Ona je stajala uz klavir i jednom se rukom upirala o naslonjač.bolesna je. Kolike li gluposti! 15. i ja pođem u salon bez prijave. razbijati urote. lipnja U jedanaest sati dopodne ... Navečer je nije bilo na bulevaru... ali nisu mogle. . Za vrijeme dok se večera nastavljala Grušnicki je šaptao i namigivao dragunskom kapetanu. Tko je kriv? Zašto mi ne daje priliku da se vidimo nasamo? Ljubav je kao oganj . ali ni žive duše. Možda će ljubomora učiniti ono što nisu mogle molbe. Približim joj se tiho i reknem: .bez hrane se gasi. ta je ruka malko drhtala. Drago mi je što je kneginjica bolesna.eto. ona se uspravi u naslonjaču.. Vrlo mi je drago ... Grušnicki ima razbarušenu kosu i očajno lice . oči joj sijevnuše. značenje svake riječi. graditi se prevaren. Ah! Ostavite me!. Ona me pogleda mutnim. bila je naoružana lornjonima i doista ju je bilo strašno pogledati.. . sagrađenu s velikim trudom . On je sav nekako ohol i srčan.Što vam je? . a ujedanput jednim udarcem razvaliti čitavu golemu zgradu lukavih osnova. uhvatim rukom kvaku i reknem. Ja stanem. lipnja Jutros je Vjera s mužem otišla u Kislovodsk. Oni me zabavljaju. Vrativši se kući. ako i nije kršćanski. Ja učinim nekoliko koraka.. skoči... oči joj se napuniše suzama. koristeći se slobodom ovdašnjih običaja. Uđem u predsoblje.

zar sam ja nalik na mladoženju ili na nešto takvo? . Kad sam odlazio..Dakle se ne ženite?. Werner je otišao potpuno uvjeren da me je opomenuo.Da vam dokažem.neko pedeset duša. koje su se nadvile iznad potoka što šumeći i pjeneći se pada s kamena na kamen i prosijeca sebi put između zelenih brda . kojima se ogranci odavle razilaze na sve strane . doktore! Pogledajte me .. a ona mi nato sa suzama zahvalnosti ponudi ruku svoje kćeri i čitavo svoje imanje .Ne. puni magle i šutnje. .Što?.i guste sjene lipovih aleja. I doista. a i bolje je tako za vas.zapita me on .Oprostite mi kneginjice! Postupao sam kao luda.kad je pošten čovjek dužan oženiti se. Zbogom. hoćete li mi vjerovati. Uto dođe k meni Werner. kad se probudim. Sastajemo se tobože slučajno u parku.. ona ostaje još sedam dana.. Do večeri sam lutao pješke po okolini Mašuka i strašno se umorio.i klanci.. svi su moji bolesnici zaokupljeni tom važnom novosti. Ljermontov: Junak našeg doba . Ali ja sam odgovorio da nisam za to sposoban.. Ja sam joj po nesreći rekao da će joj se poslije svadbe vratiti boja lica.Je li istina . lipnja Već je treći dan što sam u Kislovodsku.Mihail J. učinit ću što mi je dužnost.pomislim. Ona je već odavno odjevena te čeka ugovoreni znak. doktore. Štoviše.To ja ne velim.. ovdje sve odiše samoćom.Doktore. To će mi Grušnicki platiti! 18.. u koje je bila vrlo blijeda kćerka.da se vi ženite kneginjicom Ligovskom. ima slučajeva. vidio sam mnogo divnih mladih ljudi koji su zaslužili bolju sudbinu.sve znaju! "To je maslo Grušnickoga" . Ali znate. teškog od isparavanja 66 . Svaki dan vidim Vjeru kraj bunara i na šetnji.Sav grad govori o tome. Ljekoviti gorski zrak vratio joj je boju lica i snagu.... koji su se bilo kada započeli na podnožju Mašuka. Takvi su vam bolesnici . kako su ti glasovi lažni.i svježina mirisavog zraka.sutra odlazim u Kislovodsk. . i mene su htjeli oženiti! Bila vam je to neka mamica sa sela. . .. koji se od naših kuća spušta do bunara. a otišli su odavle ravno pred oltar. drugi put se to neće dogoditi. da se ovdje raspleću svi romani.. pa kad sam stigao kući bacio sam se sav iznemogao na postelju.. Ne zove se Narzan uzalud junačkim vrelom.dometnu on.. . Čemu da doznate što se dosad događalo u mojoj duši? Vi toga nećete nikad doznati. čini mi se da sam čuo gdje plače.. Iz njegovih sam riječi razabrao da se o meni i kneginjici već raznose po gradu ružni glasovi.. Zato vam prijateljski savjetujem da budete oprezniji. smiješeći se lukavo . . . Ovdašnji ljudi tvrde da zrak u Kislovodsku navodi na ljubav. Ujutro. a ima majčica koje barem ne sprečavaju takve slučajeve. Ovdje je u kupalištu vrlo opasan zrak. ovdje je sve tajanstveno . . .I kneginjica?. sjednem kraj prozora i uperim lornjon na njen balkon. reći ću vam tajnu ..

Kneginja me vrlo nježno gledala i nije odlazila od kćeri. Tako sam glupo stvoren da bi se i to moglo misliti. Zamijenit će vam ta zanata dva Baš mnogi lovci . Doista . Što li će biti ako ove bilješke dođu jednom na oči kakvoj ženi? . treba u svom razumu razoriti sva školska pravila logike.. šum i zveket čaša razliježe se do kasne noći. 67 . kojega osim njih nitko na svijetu ne ljubi.. ja. treba ih navesti da se same uvjere. Nigdje se toliko ne pije kahetinskog vina i mineralne vode. 22. Ručao sam kod njih. ali ja sam udana: dakle ga ne smijem ljubiti. Ljermontov: Junak našeg doba visoke južne trave i bijele akacije . jer razum više ništa ne govori. u restauraciji što se diže na brežuljku.. žene je teško o nečemu uvjeriti. prev. a mene gotovo i ne pozdravlja. nazvali su ih toliko puta anđelima da su one u svojoj duševnoj jednostavnosti doista povjerovale tome komplimentu.Bilj..i tu sam sreću doživio! Što li sve neće učiniti žena da ojadi svoju suparnicu? Sjećam se da se jedna samo zato u mene zaljubila što sam ja drugu ljubio. a žene ih čitaju (na čemu im budi najdublja hvala). 55 Grušnicki sa svojom četom buči svaki dan u gostionici. jer sam udana.. nego govore ponajviše jezik i oči. dakle. Sjedio sam kod prozora. koji sam uvijek bio spreman da im žrtvujem mir.nesreća budi u njemu junački duh. Vrlo je originalan način dokazivanja kojim one uništavaju svoja prijašnja uvjerenja.. kad začujem lupu njihove kočije i srce mi zadrhta. Na primjer.. Tu dolazi nekoliko točkica. Seoce iza tvrđavice napunilo se svijeta. Već je mnogo kočija prošlo po toj cesti . . obična metoda: Taj me čovjek ljubi. Otkad pjesnici pišu. a odmah za njima srce. to je loše! Zato je Vjera ljubomorna na kneginjicu . ako ga ima. ali on me ljubi. Da naučimo njihovu dijalektiku. Ženska metoda: Ja ga ne smijem ljubiti. zaboravljajući da su ti isti pjesnici za novce Nerona nazivali polubogom. častoljublje i život.ali one još nema. počinju se navečer javljati svjetla kroz dvostruk red jablanova. Ništa nije paradoksalnije od ženskog uma. Tek je jučer došao i već se morao posvaditi s tri starca koji su htjeli prije njega ući u kupelj.. S te je strane klanac širi te se pretvara u zelenu dolinu po kojoj se vije prašna cesta. Svaki put kad je pogledam sve mi se čini da dolazi kočija a kroz prozor kočije da izviruje rumeno lišce.. Ali ne tjera 55 Rijeci iz komedije Gribojedova "Teško pametnome"."Kleveta!" viknut će ona ljutito. koliko ovdje.Mihail J. lipnja Napokon su došle.ali neću ja. te napokon padaju u Podkumok. ja. koji se na dnu doline susreću i složno dalje teku kao za okladu.i neprestani slatko-uspavljivi šum studenih potoka. nekoliko koraka od mog stana. Što to znači? Zar sam ja zaljubljen?.. Ja ne bih smio o njima govoriti s tolikom zlobom.

"Zlo mi je!" . koja nije dopirala iznad kaljena. Bili smo već nasred rijeke. ja sam s vama. ponos. Ja sam jahao kraj kneginjice. baca kroz njih na svijet svoj posljednji plameni pogled.. Samo ih ne treba gledati. prev. meko tijelo. . ne bojte se. 56 Stihovi iz "Evgenija Onjegina" A. S. jer te odmah uhvati vrtoglavica. moj se obraz gotovo doticao njezina koji je sav plamtio. a ja ostadoh uz nju.. i mi se stadosmo polako kretati koso uz vodu. Kad smo stigli na obalu.gdje je jučer bio kamen. Oko tri vrste od Kislovodska. Ja primih kneginjičina konja za uzde i povedoh ga u vodu.šapnuh joj . "i već te sa sviju strana salete takve neprilike. Da pravo kažem. Ona zadrhta. kad smo se vraćali kući. kad zapada. javno mnijenje. veli on. prezir.osobito zato što im je dno pravi kaleidoskop.. Zaboravio sam to reći kneginjici Mary. lipnja Večeras se koješta dogodilo. u klancu kojim protječe Podkumok. Ona dođe k sebi i htjede mi se izmaći iz ruke. o kojoj pripovijeda Tasso u svojem "Oslobođenom Jeruzalemu". pa i najmanje. Ljermontov: Junak našeg doba mene ni gnjev ni uvrijeđena taština da trgam s njih onu čarobnu koprenu. ali ne reče ništa. Ja se brzo nagnem k njoj i obujmim joj rukom vitki struk. Zbilja: Werner je onomad žene usporedio sa začaranom šumom. Ne! Sve što ja o njima govorim. Poznato je.. kad prelaziš preko brze rječice. ali ja sam naumio ne kazati ni riječi . Svaki se dan mijenja od snažnih valova . . 68 . Bože moj!. ali ja sam još snažnije obujmio njezino nježno. Bilo je očito da je uznemiruje moja šutnja.. nikome od njih nije bilo sunce na pameti.Mihail J. To su vrata što ih je priroda načinila.nije ništa. pristojnost. ima stijena koja se zove "Prsten".od radoznalosti. Jahali smo otraga i nitko nije toga vidio. malo pomalo nestaje čudovišta i pred tobom se otvara tiha i svijetla poljana.. gdje je struja najbrža. 56 Žene bi morale željeti da ih svi muškarci tako dobro poznaju kao ja.reče slabim glasom. Htio sam vidjeti kako će se izvući iz tog mučnog položaja. jer ja ih sto puta više ljubim otkad ih se ne bojim i otkad sam upoznao njihove sitne slabosti. Veliko je društvo na konjima pošlo onamo da motri zapad sunca kroz kameni prozor. danas je jama. Puškina. a usred nje cvate zelena mirta. Kneginjica zaustavi svoga konja. kroz koju ih prozire samo vješto oko. već idi ravno. Nisam se osvrtao na njen strah i zabunu i moja usta dirnuše njezino nježno lice. to me je Moj hladni naučio um I srca mi patnja i bol..Gledajte gore . i sunce. kad li se ona ujedanput zaljulja na sedlu.Što radite sa mnom?. ona se dižu na visoku brežuljku. trebalo je prijeći preko Podkumoka na gazu. opasne . "Tek što uđeš". .. da te Bog sačuva: dužnost.Bilj. da ne smiješ gledati u vodu. Zato jao tebi ako ti na prvom koraku srce zastrepi i ako se osvrneš!" 24. svi odjuriše kasom. poruga. Gorske su rječice.

. pa sam mogao vidjeti tko se tu časti. jer se neću ženiti. gledajući svoju kćer .. a ne Grušnicki.. Na sreću se stalo smrkavati.Vi šutite? . udario je šakom po stolu. opasnim putem. pa sam odjahao u goru da razagnam misli što su mi se u glavi nakupile. da bi i sama pomisao.Hoćete li to? .. i čuti razgovor. zovu me još dobrim dečkom. Ona ošinu konja bičem i odjuri uzagrepce uskim. Mjesec se pomaljao iza tamnih visova.Možda hoćete da vam ja prva kažem da vas ljubim. noćas neće moći spavati i plakat će.zar ne .. moram.reče opet dragunski kapetan. Svaki korak moga nepotkovanog konja razlijegao se muklo tihim klancem..Grušnicki je junačina...Eto što su izmislili! Ja sam doista malko obilazio oko kneginjice. I kneginja se u sebi radovala.Mihail J. a osim toga mi je iskren prijatelj! . Ja nisam ništa odgovorio..... ali sam se odmah okanio.Zašto? .On voli sve svesti na šalu.reče ona napokon glasom u kojemu je bilo suza. udahnem dva tri puta pohlepno svježi zrak južne noći i krenem natrag.dometnu ona glasom punim nježnog povjerenja . Možda mi se hoćete narugati. Dragunski kapetan.... .. a nisam se htio ni miješati s njim.Grušnicki je zato na njega ljut.Gospodo . . .. . Svjetla prozora stadoše se gasiti. .. . . kukavica! .reče Grušnicki.nastavi ona. A kad tamo. Govorilo se o meni.tako to ne može biti. a i ja želim da me tako nazivaju! Dame sjahaše s konja i pođoše kneginji. .I ja tako mislim .reče on .. zato što uvijek nosi čiste rukavice i ulaštene čizme. što stoji na kraju klanca. a onda me ostaviti. U jednoj od seoskih kuća. dok ih ne udariš po nosu! On misli da je samo on živio u svijetu. To bi bilo tako podlo. Pečorina treba naučiti pameti! Ti se petrogradski goluždravci uvijek napuhuju. U njenu odlučnom pogledu i glasu bilo je nešto strašno. . on je najveća kukavica. . U njenim je kretnjama bilo nešto grozničavo .da u meni nema ništa takvo što bi mi oduzimalo poštovanje? Vaš drski postupak. okrenuvši se naglo k meni. a moja mi načela ne dopuštaju da kompromitiram djevojku. ugrijan vinom. stražari na tvrđavnom bedemu i kozaci na okolnim stražarama dovikivahu otegnuto jedni drugima. vjerujte mi. Sve do kuće neprestano je govorila i smijala se. što mu je oteo kneginjicu . Sjašem s konja i prikradem se do prozora. . Rosna je večer mirisala opojnom svježinom. . U posljednjim riječima bilo je toliko ženske nestrpljivosti da sam se nehotice nasmiješio.. Ta me pomisao napunja neshvatljivom nasladom. tako kukavno.. Jahao sam kroz seoce. Na mahove se razlijegao neskladan govor i povici koji su odavali vojničku gozbu. Svi su opazili to neobično veselje. Odgovarajte..Da. jer to je bila njegova stvar.reče netko.nastavi ona.Gospodo! Zar 69 . jer sam ga dopustila. Kod slapa napojim konja.Pa kako se drsko smiješi! A onamo sam uvjeren da je kukavica . naime Pečorin.mene nije nijedanput pogledala.da. To se tako naglo dogodilo da sam je jedva dostigao.Ja sam šutio.Vi me ili prezirete ili vrlo ljubite . i to tek onda kad se već pridružila ostalom društvu.. Ljermontov: Junak našeg doba . Jednom sam mu toliko toga rekao da bi me drugi na mjestu sasjekao.a kći ima samo živčani napadaj. govorite. tražeći da ga slušaju. hoću čuti vaš glas!. Ja ga dakako nisam pozvao na dvoboj.... smutiti mi dušu. O ne! Zar ne . moram vam ga oprostiti. ali Pečorin je sve okrenuo na šaljivu stranu. Kapak je bio slabo pritvoren. Ja sam bio uzbuđen..upitam ja i slegnem ramenima. Ima trenutaka kad shvaćam vampira. opazim neobičnu svjetlost.

..Sjajno smišljeno!.Noćas nisam spavao. Ljermontov: Junak našeg doba ga ovdje nitko ne brani? Nitko? Tim bolje! Hoćemo li iskušati njegovo junaštvo? To će biti za vas zabavno. Ili vaš položaj. da se jedva čulo.Hoćemo . najradoznaliji spletkari od svih radoznalih. ali znajte da ja mogu sve žrtvovati za onoga koga ljubim..njemu prva uloga! Uhvatit će se za bilo kakvu glupost. okrenuh se i odoh.. gospodo? . Nisam ja vaša igračka! Cijelu noć nisam spavao. Ali on je neko vrijeme šutio.. uvjeti . ja vam mogu sve oprostiti. hladna je zloba sa mnom ovladala kad sam pomislio kako sam mogao biti na porugu tim glupanima da nije bilo sretnog slučaja. Kad sam ustao. Prvi je bio tuga. Grušnicki se najviše ljuti na njega . a dušu su mi obuzimala dva različita osjećaja. Ja vam jamčim da će Pečorin strepiti postavit ću ih na šest koraka. Ujutro sretoh kneginjicu kraj bunara. bio sam žut kao naranča.reče ona..ali kako? .... Zašto ne? . Vidite... Zašto me svi mrze.. Okrivila sam vas. mislio sam. 70 . ali su nas mogli vidjeti bolesnici koji su šetali. Kneginja je išla pred nama s Vjerinim mužem i nije ništa vidjela. ja sam mnogo razmišljala.Ja vas ne ljubim..Reći ću vam svu istinu . a onda ustao sa svog mjesta... Zar sam ja jedan od onih ljudi koji ti postaju mrski čim ih ugledaš? Osjećao sam kako mi je otrovna zloba malo pomalo napunila dušu. i ja brzo iz njene ruke izvučem svoju ruku...poziv. odgovorite brzo . .to je moja briga! Ja ću biti tvoj sekundant.. Zašto? Jesam li ja ikoga uvrijedio? Nisam. pružio ruku kapetanu i rekao vrlo svečano: "Dobro.. Dajte. samo brzo. Počekajte. ....Ni ja.. . Ja slegnem ramenima.. jadni moj prijatelju! Dobro! Ali evo u čemu je majstorija: u pištolje nećemo staviti zrna.reče tiho. pa će Pečorina pozvati na dvoboj.Sve. Skupo biste mogli platiti tu pohvalu svojih glupih drugova. samo govorite istinu.smilujte se..A ti. Pristajemo!.odgovorih kneginjici.bit će što svečanije i strašnije ..sa mnom nema šale.Mihail J.kad oni doznaju. Možda se bojite zapreka sa strane moga roda.zar ne? Ona me uhvati za ruku. . neću objašnjavati svoj postupak. trista mu! Pristajete li. (glas joj je zadrhtao) ja ću ih namoliti. u tom grmu leži zec. nastojeći da objasnim i opravdam vaše vladanje. Vratio sam se kući.Ali ispovjedite se. .Evo slušajte. šetajući amo tamo po sobi . pripreme. vi me ne prezirete . dobro! Sve to .. Čuvajte se. to nije ništa .. .orilo se sa svih strana.govorio sam. pristajem!" Teško je opisati kako je bilo zaneseno čitavo časno društvo.Zar sve? . Da Grušnicki nije pristao bio bih mu se bacio oko vrata...Zar ste bolesni? .Neću se opravdavati. Grušnicki? Ja sam tjeskobno čekao što će Grušnicki odgovoriti.Ostavite me .. možda bez razloga? . koju je ona strasno držala. .. Pozvat će ga na dvoboj. gospodine Grušnicki! . Njene usne malo problijediše. . . pogledavši me pozorno. .

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

25. lipnja Ponekad prezirem sam sebe... Ne prezirem li zato i druge?... Postao sam nesposoban za plemenite nagone; bojim se da ne budem sam sebi smiješan. Drugi bi na mom mjestu pružio kneginjici son coeur et sa fortune, 57 ali nada mnom ima riječ ženidba - neku čarobnu moć. Ljubio ja ženu ma kako strasno - ako mi ona samo natukne da je moram uzeti za ženu - ode ljubav! Srce mi se pretvara u kamen i više ga ništa neće nanovo zagrijati. Spreman sam na svaku žrtvu osim ove... stavit ću dvadeset puta na kocku svoj život, čak i svoju čast... ali slobode svoje neću prodati. Zašto mi je tako mila? Što je za mene u njoj? Kuda se ja spremam? Što očekujem od budućnosti?... Doista, baš ništa. To je kao neki prirođeni strah, neka neshvatljiva slutnja... Ima ljudi koji se strašno boje pauka, žohara, miševa... Da kažem pravo? Dok sam još bio dijete, gatala je o meni neka starica mojoj majci. Prorekla mi je smrt od zle žene. To me je onda duboko dirnulo, u duši mi se rodila neodoljiva odvratnost prema ženidbi... Ali nešto mi govori da će se njeno proroštvo ispuniti; no ja ću barem nastojati da se to dogodi što kasnije.

26. lipnja Jučer je došao ovamo čarobnjak Apfelbaum. Na vratima restauracije pojavio se dugačak plakat, koji je javljao vrlo poštovanom općinstvu da će gore spomenuti divni čarobnjak, akrobat, kemičar i optičar imati čast na današnji dan u osam sati navečer dati sjajnu predstavu u dvorani plemićkoga kazina (inače - u restauraciji); ulaznice po dva rublja i po. Svi se spremaju poći gledati-divnog čarobnjaka; čak je i kneginja Ligovska uzela ulaznicu, iako joj je kći bolesna. Poslije ručka prolazio sam pokraj Vjerinih prozora; ona je sjedila na balkonu sama. Pred noge mi padne pismo: "Večeras u devet sati dođi k meni velikim stepenicama; muž mi je otišao u Pjatigorsk i vratit će se tek sutra ujutro. Mojih slugu i sobarica neće biti kod kuće; svima sam dala ulaznice, pa i kneginjinim slugama. - Čekam te; dođi svakako." Aha! pomislim - napokon je ipak izašlo na moju. U osam sati pođoh gledati čarobnjaka. Publika se skupila oko devet sati i prikazivanje je počelo. U posljednjim redovima stolica vidio sam Vjerine i kneginjine lakaje i sobarice. Bili su tamo svi do jednoga. Grušnicki je sjedio u prvom redu s lornjonom. Čarobnjak se svaki put obraćao k njemu, kad god bi mu trebao džepni rubac, sat, prsten i drugo. Grušnicki me već neko vrijeme ne pozdravlja, a večeras me je dva put dosta drsko pogledao. Sve će mu se to računati, kad dođe dan obračuna. Bilo je blizu deset sati kad sam ustao i izišao.
57

Svoje srce i svoje imanje: ovdje u smislu: ruku i srce. - Bilj. prev.

71

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

U dvorištu je bilo tamno, nisi vidio ni prsta pred nosom. Teški, hladni oblaci ležali su na vrhuncima okolnih brda; samo kadikad zašumio bi slab vjetrić u vrhovima jablanova oko restauracije. Kod prozora se skupilo mnogo svijeta. Ja siđem nizbrdo i ubrzam korak. Najednom mi se učini kao da netko ide za mnom. Stanem i obazrem se. U tami se nije ništa moglo razabrati, no ipak iz opreznosti obiđem oko kuće kao da se šećem. Kad sam prolazio kraj kneginjinih prozora, začujem opet korake iza sebe; čovjek, ogrnut kabanicom, protrča pokraj mene. To me je uznemirilo, no ipak se došuljam do ulaza i potrčim uz tamne stepenice. Vrata se otvoriše, a maljušna me ručica uhvati za ruku... - Nije te nitko vidio? - prošapta Vjera, privivši se k meni. - Nitko. - Vjeruješ li sada da te ljubim? O! dugo sam oklijevala, dugo sam se mučila... ali ti radiš iz mene sve što hoćeš. Srce joj je snažno udaralo, ruke su joj bile hladne kao led. Započeše se ljubomorni prijekori i tužbe; zahtijevala je od mene da joj kažem svu istinu, i govorila da će pokorno podnijeti moju promjenu, jer joj je jedino do moje sreće. Nisam tome posve vjerovao, ali sam je umirio zakletvama, obećanjima i koječim drugim. - Ti se dakle nećeš ženiti s Mary? Ne ljubiš je?... A ona misli... znaš, ona je do ludila zaljubljena u tebe, jadnica... * Oko dva sata poslije ponoći otvorim prozor i svežem dva šala, pa se spustim s gornjeg balkona na donji, držeći se za stup. Kod kneginjice je još gorjela svijeća. Nešto me natjera k tome prozoru. Zastor nije bio sasvim povučen, pa sam mogao baciti radoznao pogled u sobu. Mary je sjedila na postelji, skrstivši ruke na koljenima; gusta joj je kosa bila skupljena pod noćnom kapicom koja je bila opšivena čipkama; velik crven rubac pokrivao joj je bijela ramena, a malena se nožica sakrivala u šarenim perzijskim papučicama. Sjedila je nepomično, spustivši glavu na grudi; pred njom je na stoliću bila otvorena knjiga, ali njene oči, nepomične i pune neshvatljive tuge, kao da su stoti put prelijetale istu stranicu, dok su joj misli bile daleko... U taj čas netko šušnu iza grma. Ja skočim s balkona na tratinu. Nevidljiva me ruka uhvati za rame. - Aha - reče grub glas - jesam li te uhvatio!... hoćeš noću ići kneginjicama!... - Drži ga jače! - vikne drugi, skočivši iza ugla. Bili su to Grušnicki i dragunski kapetan. Ja udarim kapetana šakom po glavi da je pao na zemlju, i skočim u grmlje. Bile su mi poznate sve staze u parku što se prostirao ispred naših stanova. - Tati!... straža!... - vikahu oni; puška planu - i čahura, koja se još dimila, padne mi gotovo pred noge. Za minutu već sam bio u svojoj sobi, svukao se i legao. Tek što je moj lakaj zaključao vrata, stadoše lupati Grušnicki i kapetan. - Pečorine! Zar spavate? Jeste li ovdje?... - vikne kapetan. - Spavam - odgovorim srdito. - Ustanite! - Tati... Čerkezi...

72

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba

- Imam kihavicu - odgovorim ja. - Bojim se prehlade. Oni odoše. Šteta što sam im se odazvao - bili bi me još jedan sat tražili po parku. Iz tvrđe doleti kozak. Sve se uzbunilo, stadoše tražiti Čerkeze u grmlju - i ne nađoše dakako ništa. Ali mnogi su zacijelo ostali čvrsto uvjereni da bi bilo pobijeno bar dvadesetak razbojnika da je garnizon pokazao više hrabrosti i brzine.

27. lipnja Jutros se kod bunara govorilo samo o noćnom čerkeskom napadaju. Popivši određeni broj čaša narzanske vode, prošetam desetak puta po dugačkoj lipovoj aleji i sretnem Vjerina muža, koji je upravo stigao iz Pjatigorska. On me uze pod ruku te pođosmo u restauraciju na doručak. Bio je strašno nemiran zbog žene. - "Kako li se noćas prepala!" govorio je - "i to se moralo dogoditi baš sada, kad mene nema kod kuće." Sjedosmo za doručak, kraj vrata što su vodila u sobu na uglu, gdje je bilo desetak mladića, a među njima i Grušnicki. Sudbina mi je opet pružila priliku da slušam razgovor koji je trebao odlučiti o njegovoj sudbini. On me nije vidio i zato nisam mogao sumnjati kakve su mu namjere, ali to je u mojim očima još povećalo njegovu krivcu. - A jesu li to doista bili Čerkezi? - upita netko. - Je li ih tkogod vidio? - Kazat ću vam svu istinu - odgovori Grušnicki - ali, molim vas, ne izdajte me. Evo kako je bilo. Jučer dođe k meni neki čovjek, čije vam ime neću kazati, pa mi pripovjedi da je oko deset sati navečer vidio kako se netko ušuljao u kuću k Ligovskima. Trebam vam spomenuti da je kneginja bila ovdje, a kneginjica kod kuće. Ja nato pođem s njim pod prozore, da vrebamo sretnika. Moram reći da sam se prepao, premda je moj drug bio sav zaokupljen doručkom. On bi bio mogao čuti koješta, što bi mu bilo vrlo neugodno, da je Grušnicki pogodio pravu istinu, ali kako je bio slijep od ljubomore, nije je ni slutio. - Tako se mi - nastavi Grušnicki - okrenemo i ponesemo sa sobom pušku, nabijenu slijepim nabojem, samo da ga uplašimo. Čekali smo ga do dva sata u parku. Napokon - Bog zna otkud se pojavio, samo s prozora nije, jer se prozor nije otvorio, pa je vjerojatno izišao na staklena vrata što su iza stupa - napokon, velim, vidimo mi gdje netko silazi s balkona... To ti je kneginjica! A? Eto takve su moskovske gospođice! Čemu još možeš poslije toga vjerovati? Htjeli smo ga zgrabiti, ali se izmakao i kao zec skočio u grmlje. Nato ja opalim za njim. Oko Grušnickoga se razlegao žamor nepovjerenja. - Vi ne vjerujete? - nastavi on. - Dajem vam poštenu plemićku riječ da je sve to živa istina, a da vam dokažem, kazat ću vam ime toga gospodina. - Reci, reci, tko je on! - začu se sa svih strana. - Pečorin - odgovori Grušnicki. U taj čas on podiže glavu - ja sam stajao na vratima prema njemu. On strašno pocrveni. Ja priđem k njemu i reknem mu polako i jasno: - Vrlo mi je žao što sam ušao u trenutku kad ste već dali poštenu riječ da potvrdite najgadniju klevetu. Da sam bio ovdje ne biste bili učinili tu suvišnu podlost. Grušnicki skoči sa svog mjesta i htjede planuti.

73

Bit će mi čast da vam danas pošaljem svog sekundanta . skrivena zloba pojavi mu se na licu. pa znam kako se to radi. kojemu ne pamtim prezimena. gurnu ga laktom.Molim vas . Ljermontov: Junak našeg doba ..nastavi on. i on se trže i brzo mi odgovori.." . Oni su strašno galamili i prepirali se. . da skinem galoše.Našao sam kod Grušnickoga dragunskog kapetana i još jednog gospodina.reče on sa suzama u očima..Ja sam sve čuo.nastavih istim tonom .. Molim te. Dragunski kapetan.svoje veze s Vjerom i kneginjicom i razgovor što sam ga bio čuo i iz kojega sam doznao za namjeru te gospode . jer se i mene tiče uvreda.Što želite? . . . . . koja je njemu nanesena. što nema kćeri.Poštovani gospodine. a onda je bilo sasvim drugačije... . Nato pođem kući. Ne bojim se vaših prijetnji i spreman sam na sve.upita kapetan.da naprave od mene budalu primoravši me da pucam slijepim nabojima. .A! Dakle sam vas tako nezgodno udario po glavi? On požuti pa pomodri.govorio je Grušnicki.ispravljajući svoj pognuti stav. Promislite dobro: ako ostanete pri onome što ste tvrdili. Grušnicki je stajao preda mnom oborenih očiju i bio je vrlo uzbuđen. samo me ne smetaj. Ne mislim da bi žena zasluživala tako strašnu osvetu zato što ne mari za vaše sjajne vrline. Bio sam sekundant u pet dvoboja.Plemeniti mladiću! .dometnu on .. Za jedan sat vrati se doktor sa svoje ekspedicije. praveći se kao da ne vidim njegov bijes.I ja sam bio mlad i služio sam u vojsci.. ne podižući oči: . Jadnik! Raduje se.Protiv vas doista postoji urota .. što se tiče uvjeta dvoboja.odgovorih mu hladno te uzeh pod ruku dragunskog kapetana i izađoh iz sobe. Budite uvjereni da ću šutjeti."Što te briga?" . oni se vjerojatno nisu nadali takvom raspletu. Zaustavio sam se na časak u predsoblju. onda to i mislim. Zbogom. Nije loše ako ga zastrašimo.odgovori kapetan.Ovo ste posljednje već dokazali . Pa da ih poslije toga primaš u čestitu kuću! Hvala Bogu što nemam kćeri! Ali vas će nagraditi ona za koju stavljate život na kocku. A čemu srljati u opasnost kad joj se 74 . koji je kraj njega sjedio. nađoh ga kod kuće i sve mu ispripovjedih .reče on. "Nizašto ne pristajem!" . . . izgubit ćete pravo na ime poštena čovjeka i stavit ćete život na kocku. . pa znam da se ne valja miješati u takve stvari. Vi znate vrlo dobro da je to izmišljotina. Ja pođoh ravno Werneru. kad ja nešto velim."Ja uzimam sve na sebe.odgovori on .Pogodili ste . Ali borba između savjesti i taštine nije dugo potrajala. Ja sam noćas bio s njim . On je imao nastojati oko toga da se stvar izvrši u što većoj tajnosti. On me uhvati za ruku s osjećajem koji je bio nalik na zanos."On me je javno uvrijedio.Mihail J. Za sve sam se ja pobrinuo.. dok ne dođe vrijeme .Vi ste prijatelj Grušnickoga i vjerojatno ćete mu biti sekundant? Kapetan se vrlo svečano nakloni. .molim vas da odmah poreknete svoje riječi. .ja mu čak i moram biti sekundant. ipak nemam volje da zauvijek pokvarim svoju budućnost na ovome svijetu. Gadnog li čovjeka! Nezahvalnik!. Doktor pristade da mi bude sekundant i ja mu dadoh nekoliko uputa. Čini se da me je čekao.dometnem ja i poklonim se vrlo uljudno. Na ulazu u restauraciju sretnem Vjerina muža. jer premda sam ja spreman kad god mu drago poginuti. Ali sad više nije bilo šale. pa sam spreman i ponoviti. .

Što mislite.. ali ja nisam naslućivao toga određenja. dopuštena su lukavstva. pucat ćete na šest koraka .nestane opsjene.. Ali ako njemu sreća posluži? Ako mene napokon moja zvijezda iznevjeri?.Pazite da se ne prevarite. A jamačno je bila neka svrha i jamačno sam bio određen za nešto veliko.. a drugi .Mihail J. ne mogu spavati... Tko padne . Moja ljubav nije nikome donijela sreće. Premećem u pameti svu svoju prošlost i pitam sam sebe: Čemu sam živio? Za kakvu sam se svrhu rodio?. Jedni me drže gorim. a ostane udvostručeni glad i očaj! Možda ću sutra umrijeti!. A i jedno i drugo bit će lažno. Ali kočija je spremna. To je malko nalik na ubojstvo..Doktore. je li vrijedno živjeti? A ipak živiš .. a drugi boljim nego što doista jesam.. promijenit ćemo uloge.. Ljubio sam zbog sebe. Zašto ste sami odredili tih kobnih šest koraka? Vi mislite da ću ja mirno podmetnuti svoje čelo. a mi ćemo krenuti pola sata kasnije. za pustim i nezahvalnim strastima. oni će otići onamo sutra u četiri sata ujutro...i nikad se nisam mogao nasititi.. Na šest koraka! . ali sam zauvijek izgubio žar plemenitih težnja bolji cvijet života.... * Dva sata u noći. koga mori glad.To je moja tajna. Pa što? Ako mi je umrijeti... Zbogom. čekam vas sutra u četiri sata.. mene neće uhvatiti.. jer ja nisam ništa žrtvovao onima koje sam ljubio... i onda. Ali Grušnicki kao da je plemenitiji od svojih drugova. Dođe lakaj i pozove me kneginji . umrijet ću! Za svijet će to biti mala šteta.. Jedni će reći: bio je dobar dečko. A sada evo što ja slutim: oni.. a i meni je samomu već vrlo dosadno. Ljermontov: Junak našeg doba možeš ukloniti?".. . Zbogom!.. njihove nježnosti.. malo su promijenili svoju prijašnju osnovu. pa će nabiti samo pištolj Grušnickoga.. njihove radosti i boli . zbog vlastitog zadovoljstva. a samo zato ne ide spavati jer još nema njegove kočije. na šest koraka je teško promašiti. U taj čas ja uđoh.... onda. Uostalom. ali mi ćemo baciti kocku. Sad ću ja tražiti znakove tajnog straha na vašem licu. I od tog sam časa mnogo puta glumio ulogu sjekire u ruci sudbine! Kao oruđe kazne padao sam na glavu osuđenih žrtava..ta dugo je vjerno služila mojim željicama. Naši su pregovori potrajali dosta dugo. jer osjećam u sebi beskrajnu snagu. a trebao bih zaspati da mi ruka ne dršće.Što mislite učiniti? . iznemogao zaspe i vidi pred sobom raskošna jela i pjenušava vina. Napokon odlučismo evo ovako: oko pet vrsta odavde ima jedan pusti klanac. konji će biti spremni.. gospodine Grušnicki! Neće vam poći za rukom vaša mistifikacija.gadan čovjek. često bez zlobe... . Tako onaj. Iz njihove sam vatre izišao tvrd i hladan kao željezo. moramo li im reći da smo naslutili? . Do večeri ostadoh kod kuće. već sam letio za strastima koje su me mamile. ali u ratno doba.Nizašto na svijetu.ja mu naredim neka kaže da sam bolestan. doktore! Budite mirni. zanosno on proždire zračne darove svoje fantazije i nekako mu bude lakše .. naime sekundanti... Ne. A ne bi bilo ni čudo ..ubili su ga Čerkezi. Kad je tako.. požudno sam gutao njihove osjećaje. a osobito u azijskom ratu. zaključavši se u svojoj sobi.. Smiješno i dosadno! 75 . zadovoljavao sam samo neku čudnu potrebu svoga srca. Oni smjesta ušutješe.to je zahtijevao sam Grušnicki. ali uvijek bez sažaljenja. A na zemlji neće ostati nijedno stvorenje koje bi me bilo potpuno shvatilo.zbog radoznalosti: čekaš nešto nova. Ja sam kao čovjek koji zijeva na plesu.ali čim se probudi .

što su ga toliki čudni događaji bili prekinuli. pa sam sâm. pa kad se prva toplina njegovih zraka slila s noćnim hladom što je umirao. Pogledam se u ogledalo. po kojemu se vijugao put.. Smiješno! . Napokon je svanulo. Kad sam zaronio u hladno narzansko vrelo. a svaki ga je čas prekidao bučan potok preko kojega smo morali na gazovima prelaziti i to na veliko očajanje liječnikovo.. a onda sam na sve zaboravio. osjećao sam da mi se vratila tjelesna i duševna snaga. napola zarastao visokom travom. Bili su to "Škotski puritanci". a toga je časa bilo još dulje nego obično. Začas projahasmo pokraj tvrđe kroz selo i uđosmo u klanac. Ali oči.zapitam ga. ni jednu nijansu nije vrijeme izbrisalo! Sjećam se da čitavu noć prije dvoboja nisam spavao ni časka. Nije li očekivanje nasilne smrti već prava bolest? Liječnik se zadivio toj misli. obučem se i pohitam u kupalište. a mogu i umrijeti.vrsta polukaftana.Mihail J. Naredim da osedlaju konje. grmlje gustoga lišća. a onda sam sjeo i otvorio roman Waltera Scotta što mi je ležao na stolu. Ne sjećam se plavijeg i svježijeg jutra! Sunce se upravo pomolilo iza zelenih vrhova. Mutna bljedoća pokrivala mi je lice. možete na meni učiniti nekoliko važnih fizioloških promatranja. Kako mi se sva prošlost jasno i oštro utisnula u pamet! Ni jednu crtu. što je raslo u njihovim dubokim pukotinama posulo bi nas srebrnom kišom kad god bi vjetrić samo malo pirnuo. 58 arhaluk . prev. kao da se spremam na ples. koji se steže kopčama.u taj sam čas volio prirodu više no igda. Werner se objeručke prihvatio za uzde i mi krenusmo. jer bi mu konj svaki put u vodi zastajao. Počeo sam da nastavljam svoj dnevnik. pa se razvedrio.. Isprva sam na silu čitao.. blistale su ponosno i neumoljivo. Čitam posljednju stranicu. . Mogu ozdraviti. zanesen čarobnom maštom. Sjećam se . Hladno. padao je neki sladak bol na sve moje osjećaje. Ali bilo je nemoguće: ja još nisam iskapio čašu stradanja i sad osjećam da mi je još dugo živjeti. Nastojte me gledati kao bolesnika što ga je napala bolest koju još ne poznajete . Vrativši se kući. Moji se živci umiriše. premda su bile okružene tamnom sjenom. arhaluk 58 i čerkesku kapu.Mislio sam da ću umrijeti. Dosadno!.Što ste tako tužni. imam žučnu groznicu.i vaša će radoznalost porasti do: najvišeg stupnja. Izišao sam iz kupelji svjež i čio.. nađem liječnika.. vjetar huji i trese kapke na prozorima. Maksim Maksimič je otišao u lov.. Ljermontov: Junak našeg doba * Već je mjesec i po što sam u tvrđi N. sunce se kroz maglu čini kao žuta pjega. Zar niste stoput s najvećim mirom pratili ljude na onaj svijet? Zamislite. Dugo nisam mogao pisati: zahvatio me neki tajni nemir. Lice mu nije nimalo ratničko. Posjedosmo konje.. Neka mi sada netko kaže da duša nije vezana s tijelom!. Skoro sat hodao sam po sobi. Jedno i drugo je prirodno.Bilj. U klanac još nije prodirala radosna zraka mladoga dana. . Bio sam zadovoljan sam sobom. 76 . Bio je odjeven u sive jahaće hlače. ona je zlatila samo vrhove stijena što su s obje strane visjele nad nama.. na kome su se vidjeli tragovi teške besanice. sivi oblaci prekriše gore do podnožja. Sjedim kod prozora. doktore? . Prasnuo sam u smijeh kad sam ugledao tu maljušnu figuricu pod golemom rutavom kapom..

Napokon je prekine liječnik.. ali u oku mu je bio neki nemir. I mi privežemo tamo svoje konje.i sve. Ispitujem i raščinjavam svoje strasti i postupke s najvećom radoznalošću. . koji će me sutra zaboraviti ili.Jeste li napisali oporuku? . mislim samo na sebe.da vam otkrijem svoju dušu?.Što sam mogao zahtijevati. koje će grliti drugoga. drugi ne čine ni to.pošto ste obojica pokazali da ste spremni pobiti se.Nasljednici će se sami javiti. Pogledajte.Poštovani gospodine. Mahnuo sam glavom. u grmlju. nego to?. Na podnožju litice.Evo mojih uvjeta: vi ćete sada javno poreći svoju klevetu i zamolit ćete me za oproštenje. Prvi će se možda za jedan sat zauvijek oprostiti s vama i sa svijetom.rekoh..reče dragunski kapetan s ironičnim smiješkom.Hoćete li doktore ..ali nijednog osjećaja. bila su privezana tri konja..A ako poginete?. a meni se podsmijevati. budite uvjereni.Zar nemate prijatelja kojima biste htjeli poslati posljednji pozdrav?.šta će oni meni! Iz oluje života iznio sam samo nekoliko misli .. .. i pošto ste tako učinili. koji je odavao unutrašnju borbu.Zar nema na svijetu žene kojoj biste htjeli nešto ostaviti za uspomenu? . prvi put me sada pogledao. Jahali smo šutke.upita najednom Werner. Ja izvadim sat i pokažem mu ga. ..Čini mi se .Nisam. stijene sve modrije i strašnije. Već odavno ne živim srcem. On se ispriča . Nekolika je minuta potrajala mučna šutnja.. . gdje se crne tri figure? To kao da su naši protivnici?. 77 .Prijatelji. Ljermontov: Junak našeg doba Kako li sam radoznalo promatrao svaku kapljicu rose što je treperila na širokom listu vinove loze i odbijala milijune zraka u duginim bojama! Kako li se željno trudio moj pogled prodrijeti u maglovitu daljinu! Tamo je put bivao sve uži. .odgovorih mu .. a napokon kao da su se sastajale u neprobojni bedem. drugi?.. Kad pomislim na skoru i moguću smrt. vidite li na litici desno. okrenuvši se Grušnickomu..Već vas odavno čekamo . Prezime mu nisam nikad čuo. .Mihail J. . Požurili smo se.. žene.. Eto vidite.reče . . ja sam već prešao one godine kada se na samrti šapće ime svoje drage i ostavlja prijatelju pramen namazane ili nenamazane kose.. gdje nas je čekao Grušnicki s dragunskim kapetanom i sa svojim drugim sekundantom.. a drugi misli i sudi o njemu. Kapetan namignu Grušnickomu. da u njemu ne uzbude ljubomoru na pokojnika . izravnati i mirno svršiti ovu stvar.. doktore. a on. što zahtijeva čast.reče mi da njegov sat ide naprijed. bljedoća. misleći da se ja bojim. . pa se popnemo uskom stazom na zaravanak. Otkad smo došli. Bog zna što o meni izmišljati.. ali bez sažaljenja.. . . premda mu je do tog časa pokrivala lice mutna. mogli biste se. nego glavom. što mogu za vas učiniti. U meni su dva čovjeka: jedan živi u potpunom smislu riječi.. . oholo se naduo.reče on .Ja sam spreman . gospodo. a drugi. . koji se zvao Ivan Ignjatijević. .Kažite svoje uvjete . čudim se kako smijete nešto takvo zahtijevati?. što je još gore..

Dopustite! . Stavio sam ga u mučan položaj.Evo što sam zato smislio. a onda ja i liječnik. Ja ne znam kako se nabija pištolj.. Vidite li na vrhu one strme stijene.vi ste zacijelo zaboravili što su se oni dogovorili?.. imali ste jučer vremena da se narazgovarate. Ljermontov: Junak našeg doba .ponovi Ivan Ignjatijević piskutljivim glasom. ali sada.A ja sam tako uvjeren o protivnom. nadesno. Liječnik priđe k meni. doktore..."Ti si budala!" . . stadosmo se penjati. Valjda ne želite da vas ubiju kao pticu. Vidio sam kako su mu usne pomodrile i drhtale. samo vam oči jače sjaju nego obično. Tane će doktor izvaditi i onda će biti vrlo lako objasniti tu naprasnu smrt nesretnim skokom.. a dolje je oštro kamenje.Ja vam se divim reče liječnik .. . Kad sam došao. i pričekajte. ali sve me to počelo ljutiti.. pa se izvrći jednakoj opasnosti kao i ja.pa se neće usuditi. samo imajte na umu. pogledavši značajno Grušnickoga. ako ne i više. da će jedan od nas svakako poginuti. Hvatajući se za grmlje.. Najposlije vam velim da inače ne pristajem. Svaki će od nas stati na sam kraj zaravanka. . imao sam dosta volje mirno urediti tu stvar. .Da vam opipam bilo!. ali kapetan se od njega okrenuo s prezirnim smiješkom. mijenjalo boju.. . Neka samo šapuću. Najednom nam se sa šumom dokotrlja pred noge sitno kamenje. pobijmo se. grančica za koju se bio uhvatio otkinula se.Mihail J. Oho! Grozničavo!. Sve ću ja tako urediti da njihov položaj ne bude ni u čemu povoljniji. On se zbunio.. U taj čas ne bih htio biti na njegovu mjestu.. Ali sad je morao pucati u zrak ili postati ubojica ili se napokon okaniti svoje podle namisli. uzak zaravanak? Odande do dolje bit će oko trideset hvati. Da su bili obični uvjeti dvoboja. Lice mu je neprestano. Hajdemo. .Mi ćemo se pobiti. Ja slegnem ramenima. Što je to? Grušnicki se spotakao. . 78 . pocrvenio.Slažemo se potpuno.reče kapetan."Ništa ne shvaćaš!. lako me raniti i tako zadovoljiti svoju osvetu i ne opteretiti odviše svoju savjest. Kapetan ga uze pod ruku i odvede na stranu.Ako se trebamo pobiti.. i da ga nisu njegovi sekundanti zadržali. On odvede kapetana na stranu i stade mu nešto vrlo živo govoriti. a onda pod silu udario u smijeh.. .. Doktore. koji je kimnuo glavom da se slaže. . ..Kako vam drago.. za njim njegovi sekundanti. mogao bi mi nišaniti u nogu.reče on očito uznemiren . Bacit ćemo ždrijeb.. jer ste odredili šest koraka...reče on Grušnickomu dosta glasno. ..Kako vas volja! .Molim vas. Ali na licu se ništa ne vidi.Slušajte . Onaj koji bude ranjen neminovno će se strmoglaviti i sav će se razmrskati. izvolite odmjeriti šest koraka. a to se svakako slaže s vašim željama. Vi ste čudan čovjek! Recite im da znate za njihovu namisao . gospodo!..stisnuvši mi snažno ruku. nemajte brige. .Gospodo! To postaje dosadno! .Još jedan uvjet! Kako ćemo se pobiti na smrt. . Grušnicki je išao naprijed.. bio bi pao nauznak i skotrljao se. .Postavite se..Mi smo spremni .rekoh im glasno.odgovori kapetan. Tako će čak i laka rana biti smrtonosna.Postavite se! . .. . gospodo!" Između grmlja vodila je uska staza na strminu..rekoh ja. Slažete li se? . trebamo učiniti sve što možemo da to ostane tajna i da naši sekundanti ne moraju odgovarati. gdje su dugo šaputali.. tko će prvi pucati. odlomljena kamenje bilo je poput labavih stepenica na tim prirodnim stubama.

Bio sam uvjeren da će pucati u zrak! Od toga ga je moglo odvratiti samo jedno: pomisao da ću ja zahtijevati nov dvoboj..Pismo! . Ako ne bude ubijen. šapnuvši mu nešto sa smiješkom.. prev.vikne Grušnicki naglo. . On pocrveni.. Unaokolo. a na jugu se dizao Elbrus kao bijela grdosija.Bilj. Ja odlučih da dam Grušnickom u svemu povoljniji položaj. padne i zazveči. Od istaknutoga kuta odmjerismo šest koraka i odlučismo da će onaj. gubeći se u zlatnoj jutarnjoj magli. Nišanio mi je u čelo.Ne padajte prije reda. Ljermontov: Junak našeg doba . samo se ne žalite na mene na onom svijetu. doktore! .dajem vam poštenu riječ.Čuvajte se! . . da ne padnem nauznak ako budem lako ranjen. Htio sam da dadem sebi potpuno pravo ne poštediti ga. zaravanak je bio pokriven sitnim pijeskom. 59 79 . ja neću promašiti . završujući niz ledenih vrhunaca. činilo mi se da je tamo dolje tamno i hladno kao u grobu. Ostalo mu je samo jedno sredstvo .. mozak mi se malne zavrtio. spotaknuo se i pao. Ja sam ga pozorno motrio.vi ćete prvi pucati! Ali pamtite ako me ne ubijete.. promijenit će protivnici mjesta. to je druga stvar!. baš kao za dvoboj. leđima prema ponoru.da puca u zrak. već nabija.. ako vi ništa ne reknete. u njegovoj se duši mogla probuditi iskra velikodušnosti . To se smatralo lošim znakom.reče kapetan.i onda bi se sve na dobro okrenulo. doktore! . Kapetan je međutim nabio svoje pištolje i jedan pružio Grušnickomu. Liječnik izvadi iz džepa srebrn novac i digne ga uvis. stati u sam kut. Što vas briga? Možda ja hoću da budem ubijen.viknuh mu. . čas mi se činilo da će mi pasti pred noge i zamoliti me za oproštenje. dali ste mi riječ da se nećete miješati.. vukući me za rukav. Koljena su mu drhtala.rekoh Grušnickom . On me začuđeno pogleda.Nizašto na svijetu. mahovinom obraslo zupčasto kamenje što ga je zbacila oluja i nevrijeme čekalo je svoj plijen. vraćajući se jednom iz rata. . to je loš znak. . među kojima su već lutali vlaknasti oblaci što su doletjeli s istoka...Sve ćete pokvariti..šapnu mi liječnik.. sve je propalo. Sjetite se Julija Cezara! 59 Stigosmo navrh istaknute stijene..O. uprem se lijevom nogom snažno u kamen i nagnem se malo naprijed. . Novac poleti. a drugi meni.Vrijeme je! . .Orao! . Ja stanem na ugao zaravanka. ali taština i slabost karaktera morala je slaviti slavlje!.Ako vi sad ne kažete da mi znamo za njihovu namjeru.Sretni ste . Zaravanak na kome smo se imali pobiti bio je gotovo pravilan trokut. kao čovjek koji se odjednom trgnuo od drugarskog udarca. ako mi sudbina bude milostiva.rekoh ja.. . svi pohitaše k njemu. problijedi kao krpa i okrene se svome sekundantu: Julije Cezar. . ja ću sam. Tko se nije ovako pogađao sa svojom savješću? .. Neshvatljiv bijes mi zakipi u grudima.. ali kako da prizna tako podlu namisao?. Pogledajte. koji će prvi dočekati vatru protivnika. stisnuše se vrhovi brda kao nebrojeno stado.Mihail J. Ja pođem na kraj zaravanka i pogledam u dubinu.Bacite ždrijeb.. Grušnicki stade prema meni i na dani znak počne dizati pištolj. . bilo ga je stid ubiti čovjeka bez oružja.odgovorih ja i uhvatim ga za ruku. Odjednom on spusti grlo pištolja. htio sam ga iskušati.

Hitac planu. nećemo se više vidjeti! Oni se zagrliše. ova su gospoda. a nato ovaj ostade sam prema meni. a žizn-kapjejka!" .Savjetujem vam da se pred smrt pomolite Bogu .. koju je izrekao ljubazno i svečano. glasno i razgovjetno.vikne dragunski kapetan . Bio je to gnjev uvrijeđene taštine. kao što se izriče smrtna osuda: . . Tane mi okrznu koljeno.rekoh ja kapetanu . . Nehotice učinim nekoliko koraka da se što prije odmaknem od kraja. nastojeći da opazim bilo kakav trag kajanja..ako je tako.reče muklim glasom.odgovori kapetan. Međutim je liječnik nabio pištolj.Ne boj se . .to ne može biti! Ja sam nabio oba pištolja.. a život kopjejka!" 60 Poslije te tragične fraze.pa nas opaziti. Grušnicki je stajao. nikakva prava. još bi mogao tkogod proći klancem .sve je na svijetu glupost.Ne brinite se više za moju dušu nego za svoju.Bilj. što se rodila pri pomisli da me je taj čovjek. spustivši glavu na grudi. Ljermontov: Junak našeg doba .vi niste ovdje da ispovijedate. još prije dvije minute htio ubiti kao pseto. dođite amo. . 60 U izvorniku ovo mjesto glasi: "Natura-dura. A kad tamo učini mi se da jedva suzdržava smiješak. .. .jer da me je samo malo jače ranio u nogu.I vi nećete poreći svoju klevetu? Nećete moliti za oproštenje?.i to dobro! . i zloba.To ne može biti! . On ne reče ništa. Ove riječi izrekoh navlaš na prekide. zbunjen i mrk.Kukavico! . Svršimo brzo.Ta i sam znaš da imaju pravo...reče on napokon kapetanu. A vi nemate prava nanovo nabijati.Doktore. bio bih se svakako strovalio sa stijene. koji me sad gleda s takvim pouzdanjem i s tako mirnom drskošću. . osim ako iz vašega nije zrno ispalo. valjda u brzini.Mihail J. molim vas da ga nabijete ...vikao je kapetan . pobit ću se s vama uz iste uvjete. prev.. Jadni doktor! Bio je bljeđi nego Grušnicki prije deset minuta.dometnu on.. a da njemu samome nije prijetila nikakva opasnost ..Gospodine Pečorine! . 80 . Ivan Ignjatijević također je sa suzama zagrlio Grušnickoga. sudba-andjejka.reče kapetan.. koji je htio istrgnuti liječniku iz ruku moj pištolj.. . pogledavši lukavo Grušnickoga . Doktore.Sad je na tebi red.Dobro. Nekoliko minuta gledao sam ga pozorno u lice. Doktor dođe. pa mi ga pružio..Grušnicki ga nije htio ni pogledati. Uzalud mu je kapetan kojekako namigivao . To je sasvim protiv pravila. šteta što si promašio . i prezir. "Priroda je luda. Promislite dobro: zar vam savjest ništa ne govori? . . kapetan se jedva mogao suzdržati od smijeha. ja nisam tome kriv!. . postavi se! Zagrli me prije. pljunu i lupi nogom. Jedno vas molim: pucajte brzo. pošao je na svoje mjesto. Kad kapetan to vidje. sudbina pura.Ostavi ih! .rekoh mu nato. ja toga ne dopuštam. Još se i sad trudim sebi objasniti kakav je onda osjećaj vrio u mojim grudima. .Dobro! .Ne mogu .. brate Grušnicki. zaboravila nabiti moj pištolj..Ej. dopustite da vam to reknem.

od Vjere. Za nas obojicu nema mjesta na zemlji. Ja opalim. ugledam između pukotina stijena okrvavljeni leš Grušnickoga. Ako me ne ubijete. ali nije ništa rekao. kao vrelo radosti. On ne odgovori i okrene se užasnut.. Bacivši uzde. 61 Komedija je svršena! . Ali ti si bio nesretan i ja sam žrtvovala sebe. Vratim konja natrag i stanem tražiti put.zar ne? Ovo će pismo biti ujedno i oproštaj i ispovijest. što su se među sobom izmjenjivale i bez kojih je život dosadan i jednoličan. dok se napokon ne nađoh na mjestu koje mi je bilo sasvim nepoznato." Dugo se nisam mogao odlučiti.. Svi kriknuše u jedan glas.Mihail J.. Raspečatim prvo. Zbogom. samo komandant. mislila sam isto. muka i boli. ti me zbog toga nećeš prezirati . Svi su uvjereni. brajko ..Budala si ti. onda me slušaj u svemu..rekoh ja liječniku. kao što bi postupao svaki drugi muškarac. Na srcu mi je bio kamen. pa možete mirno spavati. koji je vjerojatno znao da ste posvađani.. ljubio si me kao svoju imovinu.Grušnicki . . nego sam okrenuo nadesno po klancu..Bilj.prava budala!. .. ako možete. Ljermontov: Junak našeg doba . pa mi pruži dva pisma. Sunce mi se činilo mutno. Evo toga pisma. nadajući se da ćeš jednom ocijeniti moju žrtvu.. da je njegovu smrt skrivila nezgoda. mahnuo je glavom. tane je izvađeno iz grudi.odgovori. poreci svoju klevetu i ja ću ti sve oprostiti. jedno od njega.. a vas mrzim.ti si sa mnom postupao. Nije ti pošlo za rukom da napraviš od mene budalu i moja je taština zadovoljena. . Ja slegnem ramenima i oprostim se sa sekundantom Grušnickoga. ..rekoh ja . da otvorim drugo pismo. spustio sam glavu i jahao dugo. Što mi je mogla pisati? Teška mi je slutnja uznemiravala dušu. Teško mi je bilo vidjeti čovjeka. njegove me zrake nisu grijale. Ja nisam podnijela toga iskušenja. Moram ti reći sve što se nakupilo u mom srcu otkada te ljubim. On se okrene i odilazeći promrmlja: "A ipak je to sasvim protiv pravila.reče on . htio sam biti sam..Finita la commedia! 61 . Grušnickoga nije bilo na zaravanku.Ja sebe prezirem. Silazeći stazom... Odvezao sam konja i krenuo korakom kući. Tijelo je dovezeno iznakaženo.. koje je glasilo ovako: "Sve je napravljeno kako se najbolje moglo. Samo na kraju ponora vio se još lak stup praha. Sjeti se da smo nekad bili prijatelji. Nehotice sam sklopio oči. a oči sijevnuše. Kad si mi se povjerio..još nije kasno. da ćeš jednom shvatiti moju duboku odanost... prev. 81 . Nisam ušao u selo. a drugo.Pucajte . Lakaj mi reče da je dolazio Werner. Neću te kriviti . ja ću vas zaklati noću iza ugla. Njemu lice planu. Već je sunce sjedalo kad sam stigao u Kislovodsk izmučen na izmučenu konju." .. ali Bog me htio još jedan put iskušati. čija mi se svaka riječ neizbrisivo urezala u pamet: "Pišem ti u tvrdom uvjerenju da se nećemo nikad više vidjeti.. Isprva sam to shvaćala. Kad sam se prije nekoliko godina s tobom rastajala.Pravo ti budi! Pogini kao muha.. moje se slabo srce iznova pokorito poznatom glasu. Dokaza protiv vas nema nikakvih. Kad se dim razišao..

. Molio sam. dvaput se već spotaknuo na ravnu mjestu.. u tvom glasu. moraš mi prinijeti tu žrtvu. Bilo je još pet vrsta do Jesentuka .. Zbogom.uzalud. kad mogu razmisliti. Razlog će ti se činiti neznatan.nešto što samo ti imaš. uvjerena sam da ćeš ostati živ. što je padao s kamena na kamen... ne može pogledati druge muškarce bez nekog prezira.Mihail J... kakve bijesne misli rojile po glavi. Umalo nisam pala u nesvijest. jer se nitko toliko ne trudi sam sebe uvjeriti u protivno... sve suze i sve nade. Mi se rastajemo zauvijek. ali se nije ugasila. i uvjerila se da je to bila isprazna nada.. za nekoliko minuta je izdahnuo i ja ostadoh u stepi sam. Ja sam jurio gušeći se od nestrpljivosti. skočim na svog čerkeza što su ga vodali po dvorištu. Sjećam se samo da me je na koncu našeg razgovora strašnom riječi uvrijedio i onda izišao..ali što zato? Kad bih mogla biti uvjerena da ćeš me se uvijek sjećati . da joj stisnem ruku.." Ja izletim kao lud na vrata. smijao se. kad sam pomislila da se sada moraš tući i da sam ja tome kriva. ne sjećam se što sam mu ja odgovarala. ne. Ali ti si živ. o ne! Ali u tvojoj prirodi je nešto posebno . ima neka nesavladiva moć. Čula sam kako je naredio da upregnu kočiju.. i pojurim uzagrepce cestom prema Pjatigorsku.. samo sjećati. .. no ipak mi možeš vjerovati da neću nikad ljubiti drugoga. milija od života.. goneći konja nemilice. postala mi je milija od svega na svijetu. kleo sam. plakao. dolaze.. zašto tako naglo odlazim.. Jutros je došao k meni moj muž i pripovijedao mi o tvojoj svađi s Grušnickim.. nitko se ne umije bolje koristiti svojim vrlinama i nitko ne može biti tako istinski nesretan kao ti..ne govorim više ljubiti . jamačno sam mu rekla da te ljubim. ne zato što bi ti bio bolji od njih. gdje sam mogao promijeniti konja. šumio je muklo i jednolično. Ja spretno skočim. moram sakriti pismo"... ne znam što mi je govorio. Zacijelo sam se jako promijenila u licu.. Jedva čujno stenjanje probilo mu kroz stisnute zube. izgubivši poslje- 82 . jer me je dugo i oštro gledao u oči. .. dižući se iz male uvale na izlasku iz brda. zbogom. Sunce se već sakrivalo iza crnog oblaka što se odmarao na bilu zapadnih gora. nemoguće je da ti umreš bez mene. Otad je prošlo mnogo vremena. vučem za uzde . Sada ti moram razložiti. koja je jednom tebe ljubila. svog očaja!. Jednu minutu još jednu minutu da je vidim.No uto stanem opažati da mi konj sve teže diše. ničim ne mogu iskazati svoga nemira. da se oprostim s njom.. ničiji pogled ne obećava toliko blaženstva. Podkumok. pa govorio što mu drago..Čuj. hoću ga podići. Već su tri sata otkako sjedim kod prozora i čekam tvoj povratak.kozačke stanice. potamnjela je. A međutim sam neprestano jurio. Kad sam vidio da bih mogao Vjeru zauvijek izgubiti. Nemilice sam tjerao izmučenog konja. ja sam za tebe izgubila sve na svijetu. Ali sada. koji me je dahćući i pjeneći se nosio po kamenitom drumu. na oštrom zavoju. nemoguće! Moj je muž dugo hodao po sobi.. časti i sreće! Bog zna kakve su mi se čudne. da ne ljubiš Mary? Nećeš je uzeti za ženu? . nitko ne umije tako stalno htjeti da bude ljubljen. Sve bi bilo spašeno da je moj konj imao snage još za deset minuta! Ali najednom. nešto ponosno i tajanstveno. Gorko mi je bilo! Ali moja se ljubav srasla s mojom dušom. Zbogom. Ona.. padne on na zemlju. Ja sam propala ... Misao da je neću naći u Pjatigorsku udarala me kao čekićem po srcu.. jer se samo mene tiče. Moja je duša na tebe potrošila sve svoje blago. "Zar ne.ne. ni u koga nije zlo tako zamamljivo.... Kočija samo što nije spremna. ti ne možeš umrijeti!. pa sam prodrla u sve tajne tvoje duše.. u klancu je postalo tamno i vlažno. Ljermontov: Junak našeg doba koja nije pitala ni za kakve uvjete.. činilo mi se da ću s uma sići.

62 Plakati je zdravo. bio bi mi pao oko vrata. Vratim se u Kislovodsk i zaspim kao Napoleon poslije Waterlooa. doktore? . Uto uđe liječnik. vas će poslati bilo kuda. Uostalom. ne trudeći se da zaustavim suze i jecanje. Da je vidim?. sva moja i tvrdoća. kako se ono zove? Bio je svjedok kad ste se u restauraciji zavadili s Grušnickim. Kneginja mi je ovaj čas govorila da zna da ste se tukli za njezinu kćer. Znaju unaprijed sve ružne strane postupka. prev. bio bi se s prezirom okrenuo od mene. učinilo je u meni sretnu diverziju. raskopčam arhaluk . Eto što su ljudi! Svi su oni takvi. Sve joj je pripovijedao onaj starčić. izmučen uzbuđenjima toga dana i nespavanjem padoh na mokru travu i zaplakah kao malo dijete. što sam proveo noć u nespavanju. Pokušam ići pješke .i gorski mi vjetar rashladi grudi..Zbogom. duša je malaksala. Ja sjedoh šutke. Sutradan. Očito nije znala kako da počne.htio mi je pružiti ruku.. a poslije njega bit će nam još teže rastati se. . 83 . koje su bile tako izmorene da ih ni teški san iscrpljenosti nije umirio.. Na pragu je stajao . Ljermontov: Junak našeg doba dnju nadu. mucajući: 62 diverzija . Sjednem kraj otvorenog prozora. nego evo o čemu. Možda se više nećemo vidjeti.. protiv svoga običaja nije mi pružio ruku.noge su mi klecale.. Mislio sam. savjetuju... . razabrao sam da je beskorisno i nerazumno loviti izgubljenu sreću.. da govorim vojničkim stilom. da pođem u tvrđavu N. koji je bio toliko hrabar da je na sebe uzeo teret odgovornosti. jer ne vide da bi bilo moguće drugo sredstvo . vjerojatno mi ne bi ni ovu noć san sklopio oči. Ona se začudila kad sam na njeno pitanje imam li joj štogod osobito reći odgovorio da joj želim sreću i slično. . pa i najbolji i najumniji. da nisam toliko jahao i da nisam morao na povratku hodati petnaest vrsta.Mihail J. kći joj je bolesna . pa onda. Došao sam vas na to upozoriti. da budete oprezniji. ali ja sam ostao hladan kao kamen .Ipak mi je ugodno što mogu plakati. ujutro dobijem nalog od više komande..i on izađe. Svi su oni takvi. To novo stradanje. a napokon počne ovako. vani je bilo tamno. što sam dvije minute stajao prema grlu pištolja i što mi je želudac prazan. srce će mi pući. debeli joj prsti lupahu po stolu. čelo mu je bilo namršteno. Vlast naslućuje i premda se ništa ne može pouzdano dokazati. Čemu? Nije li među nama sve svršeno? Jedan gorki oprosni poljubac neće obogatiti moje uspomene.. štoviše i odobravaju. Ali o tome se ne radi. lice joj je pocrvenjelo.Od kneginje Ligovske. svjetlucala su se svjetla na zgradama u tvrđi i u selu. možda je to zato.Bilj. a u kneginjinu stanu bilo je tamno. kroz vrhove gustih lipa. Kad su mi noćna rosa i gorski vjetar ohladili vruću glavu.Odakle vi.u ovom slučaju odvraćanje pažnje. Što mi još treba?. . Kad sam se probudio. Dugo sam nepomično ležao i plakao.A ja trebam s vama govoriti vrlo ozbiljno. . i da sam ja imalo pokazao da to želim.. Kod nas je u dvorištu sve bilo tiho. što su je osjenjivale.neurastenija. pomažu. razum je ušutio i da me je u taj čas tkogod vidio. te mi se misli vratiše u obični red. što su mi živci rastrojeni. Sve se okreće na dobro. ipak vam savjetujem.a onda peru ruke i s negodovanjem se odvraćaju od onoga. U daljini iza rijeke. pa odoh kneginji da se oprostim. sva moja hladnokrvnost nestala je poput dima.

njene su se blijede usne uzalud htjele nasmiješiti.izusti ona da se jedva čulo. ona je tako obrazovana da može usrećiti muža. Imali vi o meni ma kako ružno mišljenje.. zatetura. Moj razgovor s vašom majkom nagnao me. sav mi je trud bio uzalud. ona mi je jedinica. Ljermontov: Junak našeg doba . pa mi ih sada morate povjeriti.. da to nije obična bolest! Ubija je neka tajna tuga. monsieur Pečorin.sjetite se. To je postalo nesnosno .. ja znam da vi toga ne priznajete..Kako želite . Na obrazima joj se pojavilo boležljivo rumenilo. Ona se okrenula.I tako vidite i sami ..vi znate da sam vam se narugao?. naslonila se laktima na stol. pokrila oči rukom i meni se učinilo da su u njima zablistale suze... jer je tome bila razlog moja kći...Kneginjice .još časak i ja bih joj bio pao pred noge. ja mislim.a nadam se. vi imate imetka. Ali ona je bolesna i ja sam uvjerena.. stavili ste dakle život na kocku. . Bog će mu oprostiti . Vi vidite da ja u vašim očima glumim najjadniju i najružniju ulogu i da to čak i priznajem . ali misli su bile mirne..vjerujte mi.odgovorim i spremim se da odem.. ja vam sve to ne bih smjela govoriti.. Ona zaplače. Govorite.. . što vas smeta?. Mora da me prezirete. i vama!.. Mene se to ne tiče. Štoviše. brzo biste se pokajali. tukli ste se za nju. koliko sam mogao tvrdim glasom i nasmiješivši se na silu vidite i sami da mi ne možete biti ženom... a ona vam je svoju priznala (tu je kneginja teško uzdahnula). Ne odgovarajte. jer je Grušnicki ubijen (ona se prekrižila).. Stajao sam pred njom.ja vam ne mogu odgovoriti. moje je srce jako udaralo. ali se može popraviti. sve.. ja sam o tome uvjerena . Ja nastavih: . iako bez svoje krivice... Dugo smo šutjeli... Prošlo je pet minuta.to je eto sve što mogu za vas učiniti. . da vam govorim tako otvoreno i tako grubo. Bože! Kako li se promijenila otkad je nisam vidio .Bože moj! . vi možda mislite da ja zahtijevam velik čin. činilo se da njene velike oči. Uto se otvore vrata i ona uđe. Vi ste joj izjavili ljubav.premda je vaše vladanje nekako sumnjivo.Čujte.rekoh . .Kneginjo . ja mu se pokoravam.rekoh . dakle me ne možete ljubiti.Mihail J. u mojim očima traže nešto kao nadu. ja imam samo jednu kćer. kad biste vi to sada htjeli. skrštene na koljenima. Vidite. ja hoću samo sreću svoje kćeri. da ste vi plemenit čovjek. Ja se naklonim. 84 . ali ja sam uvjerena da je to zbog vas. jedinicu. slušajte.. . pa izađe. pružim joj ruku i dovedem je do naslonjača. pune neshvatljive tuge. Vi ste moju kćer obranili od klevete.nastavi ona . dopustite mi da se porazgovorim s vašom kćerkom nasamo.rekoh. moja vas kći ljubi. ali vi možda imate razloga kojih ja ne znam. a nježne joj ruke. bile su tako mršave i prozirne da sam se sažalio na nju.Nikad! . koliko sam god u svojim grudima tražio bar iskru ljubavi prema miloj Mary.Štoviše. a glava hladna.. Ona se zamisli... . vi ćete je lako o tome uvjeriti. mahne mi rukom da pričekam. ali se oslanjam na vaše srce.. Nadam se da se ona vara. nije tako.. golemo bogatstvo .. . ona ne želi kazati. mislim. ja skočim.. Ja sam bogata. ne smijem vas osuđivati.. na vašu čast ..usklikne ona i ustane sva uzbuđena.. Ona mi je sve rekla. Vaš sadašnji položaj nije sjajan..a je li to davno? Došavši nasred sobe..

63 Njegova se duša srasla s olujama i s bitkama. Za jedan sat vozila su me kurirska kola iz Kislovodska.Ja vas mrzim.. samo su joj oči čudno blistale.. Ona se okrenula k meni. pojaviti žuđeno jedro.vjerojatno je to učinio neki kozak. Čitav dan hoda on sam samcat po pijesku na obali. koji je prolazio . ali se malo pomalo odjeljuje od pjene valova i jednakim se letom primiče pustom pristaništu. 63 omanja lađa s dva jarbola.. 85 . prev. .a mjesto sedla sjedila su mu na leđima dva gavrana. na blijedoj crti što dijeli modru pučinu od sivih oblaka. gdje su me čekale tihe radosti i duševni mir?. ovdje.. Zar ne.. mamio ga koliko mu drago sjenoviti gaj. često premećem u mislima prošlost. i gleda u maglovitu daljinu... naklonim se s poštovanjem pa izađem. od ovog me časa prezirete?. sedlo je bilo skinuto . . njemu je dosadno i mučno..Bilj. Uzdahnem i okrenem se.reče ona. Ljermontov: Junak našeg doba Vidite li kako sam nizak pred vama?. u toj dosadnoj tvrđi. ne bih se bio privikao na tu sudbinu! Ja sam kao mornar koji se rodio i odrastao na palubi gusarskoga briga. pa ako bude bačen na obalu. koje je isprva nalik na galebovo krilo. što mi ga je sudbina pokazala. Ja joj zahvalim. Ne. prisluškuje kako jednolično šume valovi što dolijeću. blijeda kao mramor.. sjalo mu koliko mu drago mirno sunce. . ako ste me i ljubili.. neće li se tamo.. pa se pitam: zašto nisam htio poći tim putem. I sada.. Nekoliko vrsta od Jesentuka ugledah pokraj puta leš moga brzoga konja.Mihail J.

Izvršivši tu neugodnu duž- 86 ..kojima je teško upoznati čare dok ih ne vidiš . ali pravilan nos . izvadi novčanicu i lisnicu pa je pruži sretniku. ali to. Kad se pojavio u četi. kad ga je napokon ugledao u redu strijelaca. . Vulić nije mario za tanad ni za čečenske sablje .Ta nitko od vas nije bio svjedokom tih čudnih slučajeva. Vanjština poručnika Vulića slagala se posve s njegovim karakterom. Za zelenim je stolom sve zaboravljao i obično je gubio. Ljermontov: Junak našeg doba III. Sreća mu je strašno služila. što mu je neprestano lebdio na usnama .on je tražio svoga sretnog kartaša. što mu je i ime kazivalo. gospodo. nikome nije povjeravao svojih duševnih i obiteljskih tajna. Ne osvrćući se na opću vrevu. samo je dražilo njegovu tvrdoglavost.reče netko. diže Vulić karte . bolan i hladan smiješak."Neka bude sedmica" .Mihail J. .viknu. . jednomu od najvatrenijih kartaša. Jednom. Bio je junačan. a oficiri su se naizmjence jedan kod drugoga okupljali i večerom se kartali. Imao je samo jednu strast. crne oštre oči. ali oštro.nije nikad išao.Sve to. noću na jastuku držao banku. ne dižući se. Ipak se govorilo da pukovnikova žena nije hladna prema njegovim živim očima. velik. crna kosa. Raspravljali smo o tome kako muslimansko vjerovanje da je ljudska sudbina zapisana na nebesima ima među nama mnogo privrženika. tamo se već žestoko puškaralo.. Visok uzrast i tamna boja lica. FATALIST Nekako me zadesilo da proživim dvije nedjelje u kozačkoj stanici na lijevom krilu. vina gotovo i nije pio. koji su stali potiskivati neprijatelja iz šume.. malo. na kojemu je napisan čas naše smrti?.Dabome. "Postavi va banque!" . zabubnjaše na uzbunu i svi skočiše te pograbiše oružje.rekoše mnogi .. što nije nikad imao sreće u kartanju. čemu nam je dana volja. ali on se ozbiljno ljutio. ako nam je doista suđeno. nitko . Bio je rodom Srbin. s kojima ga je sudbina združila. ne mareći što je on prigovarao da to nije mjesto za plaćanje. Pripovijedali su da je jednom. razum? Zašto da odgovaramo za svoja djela? U taj čas ustade neki oficir što je sjedio u uglu sobe.bila je sedmica.reče stari major. raspravljao je.sve se to nekako slagalo da mu poda izgled osobita čovjeka koji nije kadar da dijeli misli i strasti onih ljudi. kojima vi potvrđujete svoje mišljenje.svojstvo njegova naroda. kad bi to tkogod natuknuo.Sedmica je bila! . Svaki je pripovijedao razne neobične zgode pro ili contra.strast za kartanjem. I. Tamo je bio pješadijski bataljun.vikao je Vulić.. ništa ne dokazuje . . bacimo karte pod stol i zasjednemo zadugo kod majora S. Najednom planuše puške. za vrijeme ekspedicije.Gdje su ti pouzdani ljudi koji su vidjeli popis.ali smo slušali od pouzdanih ljudi. .. kad nam je dosadio boston. priđe polagano k stolu i pogleda sve mirnim i svečanim pogledom. koju nije krio .Sve je to glupost! . i došavši bliže. Razgovor je protiv običaja bio zanimljiv. .odgovori ovaj i otrča. . a za mladim kozačkim djevojkama .

a svi za njim.ili pucajte ili objesite pištolj.Mihail J. 87 . očekujući od njega neku originalnost. Tako se učini još jedna oklada. Ja sam mu pozorno gledao u oči. Vuliću . a možda i neću. On se naglo okrene prema meni. ali on je mirno i nepomično dočekao moj oštri pogled i blijede mu se usne nasmiješiše. Ljermontov: Junak našeg doba nost..vikne netko .O što? . Meni je dodijala ta dugačka ceremonija.rekoh i prosuh po stolu dvadesetak dukata. pa da pođemo spavati.Gospodine Pečorine .rekoh mu.reče on (glas mu je bio miran. .vikne treći..Dobro . .rekoh ja u šali. . a mi pođemo za njim. . .Primam . te skide nasumce s čavla jedan između pištolja raznoga kalibra. Vulić ode šutke u drugu sobu.povikaše mu. ostalih mi pet vi dugujete pa ćete mi učiniti ljubav ako ih ovamo dodate. no premda je bio tako hladnokrvan.reče on polagano i mirno. On nam namignu da sjednemo oko njega.Gospodo! .pođimo spavati.Ja neću. sve što sam imao u džepu. .rekoh .dometnu on . ali kad je zapeo pištolj i nasuo baruta na prašnik.Što radiš? Čuj. učinilo mi se da mu čitam pečat smrti na blijedome licu. gdje je prije visio.. srnuo je naprijed.Tako je .. Zatim se okrene majoru i upita ga je li pištolj nabijen. .Gospodo.Dakako. ali odgovori polagano i mirno: . Major se u zabuni nije mogao pravo sjetiti. ne mičite se s mjesta! . Tko hoće? . Kad je poručnik Vulić došao k stolu. te će se vješto oko teško prevariti. ja neću! .Vi ćete sada umrijeti! .odgovori Vulić muklim glasom. Viđao sam .samo ne razumijem pravo o čemu se radi i kako ćete riješiti spor. . povukao za sobom vojnike i do konca se s najvećom hladnokrvnošću borio s Čečencima. molim vas. svi su umuknuli.i mnogi su mi stari ratnici to potvrđivali .. .Majore. mnogi su nehotice kriknuli i uhvatili ga za ruku.To je čudak! Što li mu je palo na pamet!. može li čovjek po svojoj volji raspolagati svojim životom ili je svakome od nas unaprijed određen kobni čas.uskliknuše mnogi. Slušajte .reče Vulić i primače grlo pištolja k čelu. otimajući ruku . Još ga nismo shvaćali. neki čudan biljeg neuklonive sudbine. .gospodo.zaorilo se sa sviju strana.Da se okladimo . . čemu puste prepirke? Vi želite dokaze? Predlažem vani da sami na sebi pokušate. On priđe k zidu na kojemu je visjelo oružje.Možda hoću.uzmite kartu i bacite je uvis. Vulić izađe u drugu sobu i sjedne za stol.u taj je čas zadobio nad nama neku tajanstvenu moć.da je često na licu čovjeka. . ..reče major .evo petnaest dukata. kojemu je za nekoliko sati umrijeti.Ja tvrdim da nema predodređenja .zacijelo je nabijen! .. to je ludost! . . iako za ton niži nego obično) .Gospodo! . vi ćete biti sudac . Mi ga šutke slušamo .tko hoće za mene platiti dvadeset dukata? Svi ušutješe i uzmakoše. Svi kao da se skameniše.

. puni straha i neke neodređene radoznalosti.Hvala Bogu . počeo se pomaljati iza zupčastog horizonta kuća.. ali stalnim!...reče ustajući . što se skitamo po zemlji bez uvjerenja i bez ponosa.rekoh ja Vuliću. Svima stade dah. a njihove su se strasti i nade zajedno s njima odavno ugasile. On zapne opet pištolj.Prvi put od rođenja . neumjesna.ne uzalud. skinuše kapu. .. pa nemarno prelazimo od sumnje k sumnji.. da vidimo . To mi se učini čudno i . što je nalazi duša u svakoj borbi s ljudima ili sa sudbinom. mjesec. A mi. mi nismo više sposobni za velike žrtve ni za blago čovječanstva. pa čak ni za vlastitu sreću. njihovi jadni potomci.Vi ste sretni u igri! . kao vatrica.viknuše mnogi .. ni nade ni one neodređene. kao što su oni imali. pun i crven.Dosta je .nije nabijen. Pa eto! Te svjetiljke. Pa i čemu to vodi?. Vraćao sam se kući pustim uličicama kozačke stanice. nanišani na kapu što je visjela iznad prozora. Bila je probita nasred srijede i tane je prodrlo duboko u zid. gore i sada onim istim sjajem. jer ja čitavo vrijeme nisam skidao očiju s pištolja. što su po njihovu mišljenju bile samo zato zapaljene da bi osvjetljivale njihove bitke i trijumfe. hitac planu .crvenoga asa i bacih ga uvis. bez naslade i bez straha.naša je oklada svršena i vaša je primjedba. svi pogledi.koliku je snagu volje njima davalo uvjerenje da čitavo nebo i njegovi nebrojeni stanovnici gledaju na njih s učešćem. koji su mislili da se nebeska svjetlila miješaju u naše ništave sporove zbog krpice zemlje ili zbog nekakvih izmišljenih prava.Ipak.. ali goleme naslade. što je na kraju šume zapali bezbrižan putnik! Ali zato . ali ja sam tvrdio da je ova posljednja pretpostavka neopravdana.. Jedno tri minute nije nitko mogao progovoriti ni riječi. koji je u zraku treptio i polagano se spuštao.Mihail J. samo nikako ne razumijem zašto mi se učinilo.ovo je bolje od banke i štosa. a drugi su šaputali da je barut prije bio vlažan i da je Vulić poslije nanovo nasuo baruta. Ljermontov: Junak našeg doba Ja uzeh sa stola . Vulić je sasvim mirno presipao moje dukate u svoju kesu. . U isti čas kad se dotakao stola. Jedni su tvrdili da je vjerojatno prašnik bio začepljen. istina nijemim. .reče Vulić. odape Vulić pištolj... zatajio je! . I mnogo mi se drugih takvih misli rojilo po glavi. kao što su naši djedovi padali iz zablude u zabludu . koji je malo prije tako mirno nišanio sebi u čelo. samo s onom nehotičnom bojazni što nam steže srce kad pomislimo na neizbježivi konac. jer znamo da je ona nemoguća..... kao da on bez mene nije mogao naći zgodnu priliku!.a nemamo. . rekao bih. Uskoro se svi raziđoše svojim kućama. On uze kapu i ode. ali ih nisam zadržavao.odgovori on smiješeći se zadovoljno . jer se ne volim zaustavljati kod bilo kakve nerealne pomisli. govoreći kojekako o Vulićevim mušicama i zacijelo su me svi složno nazivali egoistom što sam se kladio s čovjekom koji se htio ubiti.sjećam se kao da je to bilo danas . poletješe od pištolja prema kobnom asu. kao da vi sada svakako morate umrijeti.dim napuni sobu.. Isti čovjek.Vjerujem. zvijezde su mirno sjale na tamnomodrom svodu i meni se učini smiješnim kad sam pomislio da je nekad bilo mudrih ljudi. sad je najednom planuo i zbunio se.Ali zato malo opasnije. a kad se razišao. kao rumenilo požara. Poveo se razgovor o tome zašto pištolj nije prvi put opalio. U ranoj svojoj mladosti 88 .. .Što? Zar ste počeli vjerovati u predskazanje? .

Pođosmo. brajko?" .T e b e ! . koji je posjekao svinju. što sam ih ja susreo i što su progonili uboji- 89 . kao obično. Ona htjede nešto reći. Ljermontov: Junak našeg doba bio sam neki sanjar. . Ona me. U toj sam beskorisnoj borbi potratio žar svoje duše i stalnost volje koja je prijeko nužna za pravi život.Vulić je ubijen. Oni se udaljiše.Što? . zapalim svijeću i bacim se na postelju. ogrnuta krznom. što ih je stvarala moja nemirna i pohlepna fantazija. . ubijen! . . . U četiri sata ujutro udariše dvije šake o moj prozor. Stupio sam u život. ali bi možda bio i prošao pokraj njega da nije Vulić najednom stao i pitao ga: "Koga ti tražiš. Nastja!" . a osobito zbog njegove ljepušne kćerke Nastje. udari ga sabljom i rasiječe ga od ramena pa gotovo do srca. Ja zatvorim za sobom vrata svoje sobe. Već je na istoku štalo blijedjeti kad sam zaspao. puna sažaljenja.reče drugi kozak...Pođimo brzo. Brzo se obučem i izađem. ali meni nije bilo do nje: "Zbogom. Ja im rekoh. a pri tom su koješta govorili o čudnom predodređenju koje ga je izbavilo od neuklonive smrti pola sata prije nego što je zapravo umro. Ja se skamenim. .Gle ti razbojnika! . spotaknuvši se o nešto debelo i mekano. Sagnem se . nehotice sam pošao njihovim tragom. i tužna uspomena.. Pođimo za njim. Stanovao sam kod nekog starog narednika kojega sam volio zbog njegove dobre ćudi. Jeremjejiću. ali naoko neživo. nasmiješila se. odmah razbija sve na što se namjeri.. . koja su pomodrila od noćne hladnoće.i što vidim! Preda mnom je ležala svinja. Ona dva kozaka.A kuda? . i pokazah im nesretnu žrtvu njegova bijesnog junaštva. Takav je oprez bio baš potreban. ali samo uzdahnu. pustio sam metafiziku i stao gledati preda se.odgovori kozak. bili su blijedi kao smrt. kad začujem korake. Ne znam pouzdano vjerujem li sada u predodređenje. a ja nastavim svoj put s većom opreznošću i napokon sretno stignem do svoga stana.. obuci se" vikalo mi je nekoliko glasova. no očito je na nebesima bilo zapisano da se te noći neću naspavati.. pa kako se držim pravila da ništa odlučno ne odbacujem i da ničemu slijepo ne vjerujem. Kad me je ugledala. Iz neke pokrajne ulice trčala su dva kozaka. njegovao sam naizmjence sad mračne. Događaj koji se zbio te večeri obuzeo me dosta snažno i razdražio mi živce. ali sam se za vremena zaustavio na tom opasnom putu. No ovaj put morao sam dulje nego obično čekati da mi dođe san. sad opet sjajne slike. Vulić je išao sam tamnom ulicom . ali one sam večeri tvrdo u nj vjerovao. rasječena sabljom popola..Doznat ćeš putem. A što mi je od toga ostalo?.Mihail J. budući da sam ga već u mislima preživio.pa ga je napao pijani kozak. čekala na vratašcima. Tek što je razgledah. treba ga svezati pa onda.. kao poslije noćne borbe s priviđenjem. pa mi je postalo dosadno i gadno. da nisam sreo kozaka. "Ustaj. Samo umor.Kad se napije šire. Oni mi ispripovjediše sve što se zbilo. Ja skočim: što je?. "Znaš li što se dogodilo?" zapitaše me u jedan glas tri oficira. kao kad čitaš lošu imitaciju davno poznate knjige..Da.rekoh i prođoh pokraj nje. Mjesec joj je obasjavao mila ustašca. Jedan priđe k meni i zapita me nisam li vidio nekog pijanog kozaka koji je tjerao svinju. Dokaz je bio porazan i premda sam se rugao našim djedovima i njihovoj uslužnoj astrologiji.nastaviše oni..mjesec je već svijetlio upravo na cestu . što su bili došli po mene. jer umalo da nisam pao.

brate Jefimiću . A evo i gospoda čekaju već dva sata. Njene su se usnice na mahove micale. Najednom strgnem kapak i bacim se kroz prozor s glavom prema dolje. laktima se naslonila na koljena. Mnoštvo žena trčalo je plačući prema onoj strani.Ej.Ne predajem se! . predaj se! . Ja nisam vidio mnogo odlučnosti na tom nemirnom licu. kadikad bi zadrhtao i uhvatio se za glavu. strino . moj me instinkt nije prevario ..svojoj sudbini nećeš umaći. kao da se nejasno sjeća što se sinoć dogodilo. pa rekoh majoru da ne bi bilo loše kad bi naredio da se razbiju vrata i da kozaci provale. . držeći u desnoj ruci pištolj. kad se sasvim razabere. a on mu se odazove. . nego pošten kršćanin. ali on je već izdisao. Bio je blijed i ležao je na podu. a 90 .ja ga znam. .a ja obiđem oko kolibe i približim se kobnom prozoru. Namislim da iskušam sudbinu kao Vulić. Ja sam nehotice jadniku prorekao sudbinu.On stade iz sve snage udarati po vratima. E.rekoh majoru .Mihail J. jer je bolje ako se to učini sada. nego poslije.vikne kozak strašno i čulo se kako je škljocnuo zapeti kokot.ja sam jedini shvaćao tamno značenje tih riječi. U taj mi čas sinu čudna misao. Napokon stignemo i pogledamo. Srce mi je jako udaralo. . Oko kolibe. a ja primaknem oči k pukotini i stanem pratiti kretnje kozakove.. Ali nitko se nije usudio navaliti prvi.govori ti sa sinom. a glavu poduprla rukama. na kome se ogledavao bezuman očaj.Vasilije Petroviću . tane mi probi epoletu. Ja ga uhvatim za ruku.reče kapetan prišavši k majoru .vikao je kapetan . a ako razbiju vrata.. Mi pođemo onamo. Bila je to ubojičina majka. Oficiri i vojnici živo se razgovaraju. kozaci provališe i ne prođe ni tri minute.Nema ti druge. pa je izrekao samo tri riječi: "On ima pravo!" . Hitac mi planu upravo iznad uha. . Ta samo ljuti Boga..reče kapetan starici . možda će tebe poslušati.O ti đavole . koji se nije s te strane nadao napadaju. Ne bi li bilo najbolje da zapovjedite neka ga ustrijele? Na kapku je široka pukotina.. Starica ga pozorno pogleda i mahne glavom. Među njima udari mi u oči značajno lice neke starice..ja sam jasno pročitao na njegovu promijenjenom licu pečat bliske smrti.rugaš li nam se. a okrvavljena je sablja ležala kraj njega. .Sagriješio si. posmicat će mnogo naših. Ja priđem k prozoru i pogledam kroz pukotinu na kapku. Vatrene su mu oči strašno strijeljale unaokolo. Uto priđe stari kozački kapetan k vratima i zovne ga po imenu.reče kapetan. što li? Zar misliš. Jesu li šaptale molitvu ili kletvu? Međutim se trebalo na bilo što odlučiti i uhvatiti zločinca. kad te grijeh već zamamio. stoji gomila. Zbrka je bila strašna. .Ne predajem se! . pa nas u trku prestigao.on se neće predati . podigoše ranjenika. spremna da ih razbiju i da mi priskoče u pomoć kad im dadem znak . da te nećemo svladati? . . kadikad bi po koji kozak što je zakasnio izletio na ulicu i u žurbi pripasivao kindžal. Ljermontov: Junak našeg doba cu.Boj se Boga! Ta nisi prokleti Čečenac. i postavim kraj vrata tri kozaka.Počekajte .odgovori kozak. Sjedila je na nekoj debeloj gredi. kojoj su vrata i kapci bili iznutra zatvoreni.ja ću ga živa uhvatiti. Ubojica se zatvorio u pustu kolibu na kraju mjesta. nema ti druge . Naredim kapetanu da povede s njim razgovor. žene tule i nariču. One su se ticale mene. ali dim što je napunio sobu nije dao mom protivniku da nađe sablju što je kraj njega ležala.

malen im je kundak . Isprva nije shvaćao tu riječ. Poslije svega toga kako ne biti fatalist? Ali tko zna zasigurno je li o nečemu uvjeren ili nije?. to mu je očito bilo napisano već onda.. Uostalom. ti azijski kokoti često zataje ako su loše namazani ili ako dosta jako prstom ne povučeš..one su nekako nezgodne za naše ljude. kad ne znam što me čeka. on uopće ne voli metafizičke prepirke. Ljermontov: Junak našeg doba zločinac je već bio svezan i odveden pod pratnjom.Mihail J. mahnuvši značajno glavom: .. I kako često držimo uvjerenjem obmanu osjećaja ili pogrešku! Ja volim o svemu sumnjati.. ja idem uvijek smionije naprijed..svaka čast! Nato se malo zamisli.Pa jest.. kad se rodio!.. Svijet se razišao. naprotiv. ali ja mu je protumačim kako sam mogao..jedva trepneš okom i opalio si nos. oficiri su mi čestitali . ispripovjedim Maksimu Maksimiču sve što mi se dogodilo i što sam na svoje oči vidio.Uostalom. dabome! To je prilično čudna stvar! .a smrti nećeš umaći.Da. Vrativši se u tvrđu.a imali su bogme i zašto. Ali zato imaju dobre sabije . Moram reći da ne volim ni čerkeskih pušaka .. 91 . Đavo ga je tjerao da se noću razgovara s pijanim čovjekom!. Nisam više ništa mogao od njega izmamiti.. što se mene tiče. šteta bijednika. Ta gore od smrti neće se ništa dogoditi . Zaželio sam čuti što on misli o predodređenju. a on mi onda reče. a onda reče: . ali to ne smeta odlučnosti karaktera.

kavkaski narodni ples.) .talijanski pjesnik. nesuglasje dragunski . sestrična lakej (franc.skuhati šči (rus.) . Torquato (1544-1595) .) . zao duh.lik iz židovske mitologije.vist.konjički džanečka (tur.pretplata svariti . također i vrsta konja diskanto (lat. oteklina vratnih žlijezda sumporača .nećakinja.najviši dječji glas.) .) .šibica sa sumporom supskripcija (lat.nasuprot whist (engl.ruski seljak. kmet skrofule .Armenci kaprisa (franc.) .kopča georgijevski križ . kršćanina Eol .) . pren. nježni zvuci fermoir (franc. pratilac Fausta (također i iz Goetheovog "Fausta") mužik (rus.) .naočale s drškom Mefistofel.naziv od milja izveden od vrste svile đaur (tur.) . kartaška igra 92 . Eolska harfa vrsta žičanog instrumenta koji zuji na vjetru.) .) . narodu koji živi u Dagestanu i Azerbejdžanu lornjet (franc. nesklad.starogrčki bog vjetra.vrsta kartaške igre nazvane po američkom gradu Bostonu čador (perz.najveća jedinica lokalne uprave u Rusiji Jermeni .Mihail J.sluga u uniformi lezginka .) .starorimski svećenik boston .visoko odlikovanje u carskoj Rusiji gubernija (lat.-tal.glasnik.ruska juha od kupusa Tasso. odgovara ženskom sopranu.vrsta bolesti.kavkaski narod. prema Legzincima.) . Ljermontov: Junak našeg doba RJEČNIK augur (lat.) . teklič vis-à-vis (franc.ženski odjevni predmet u muslimanskim zemljama koji prekriva cijelo tijelo Čerkezi . Mefistofeles .) . autor epa Oslobođeni Jeruzalem ulak (tur.) .hir kindžal (tur. kama kuzina (franc.) .dugački kavkaski nož.muslimanski naziv za nevjernika.) .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->