ZBORNIK RADOVA ISLAMSKOG PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

Islamski pedagoki fakultet u Zenici Juraja Neidharta 15 72000 Zenica tel/fax.: 032 402-919 www.ipf.unze.ba info@ipf.unze.ba

UDK: 28 UDK: 37

ISSN 1840-4448

ZBORNIK RADOVA ISLAMSKOG PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI Godite 6, br. 6. decembar 2008. Zbornik izlazi godinje Izdava Islamski pedagoki fakultet u Zenici Za izdavaa Prof. dr. Zuhdija Adilovi Recenzenti Prof. dr. Fatima Laevi (islamska umjetnost i estetika) Prof. dr. Darko Petkovi (menadment znanja) Prof. dr. Sulejman Topoljak (vjerske znanosti) Prof. dr. Edina Vejo (pedagoke znanosti) Prof. dr. Mehmed Kico (arapska lingvistika) Prof. dr. Salih Jalimam (historija) Doc. dr. Zuhdija Hasanovi (vjerske znanosti)

Redakcija Sano Koutoub Moustapha, International University Malaysia; Mujo Slatina, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu; Mawil Yousif Izzi Dien, University of Wales United Kingdom; Refik ati, Pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici; Esam Al-Ghareb, Kuwait University Kuwait; efik Kurdi; ukrija Rami; Mejra Softi; Nusret Isanovi Lektor Dr. Alisa Rakovac Prijevod na arapski Doc. dr. Mejra Softi Prijevod na engleski Emina Mandra

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH UNIVERZITET U ZENICI ISLAMSKI PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
ISLAMSKOG PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

Zenica, decembar 2008.

PREDGOVOR Islamski pedagoki fakultet u Zenici obiljeava ove godine znaajan jubilej - 15 godina postojanja. Sad ve davne, ratne, 1993. godine, grupa svjesnih Bonjaka muslimana odluila je adekvatno odgovoriti novonastaloj situaciji u bosanskohercegovakom drutvu. Osnovana je Islamska pedagaka akademija, iji je cilj odgajanje i obrazovanje strunog kadra za predmet islamske vjeronauke u dravnim kolama. Poetak je bio teak i mukotrpan, ali zahvaljujui upornosti ljudi koji su imali jasnu viziju i jaku volju, projekat Fakulteta je uspjeno, i ubrzanim koracima, koraao naprijed. Na osnovu dosadanjih rezultata rada, Islamski pedagoki fakultet u Zenici pokazao je da se radi o uspjenom kolektivu i respektabilnoj instituciji koja zauzima znaajno mjesto u akademskoj javnosti, odnosno instituciji koja svojim studentima nudi kvalitetnu edukaciju, a time i profesionalni angaman na prostorima Bosne i Hercegovine i ire. Ove godine IPF obiljeava petnaest godina svog uspjenog rada. Taj je period dovoljan da se i ovim povodom osvrnemo na dosadanji rad. Ove godine promovisali smo 9. generaciju diplomiranih nastavnika i 3. generaciju diplomiranih profesora islamske vjeronauke odkolovanih na Islamskom pedagokom fakultetu u Zenici. Do sada je, zajedno sa ovom generacijom, na naem fakultetu diplomiralo 403 nastavnika i 131 profesor islamske vjeronauke. Ponosno istiem da smo ove godine promovirali drugu generaciju profesora islamske vjeronauke koja je studirala po bolonjskom principu visokog obrazovanja, te znaajno poveala prosjek prolaznosti i procenat studenata koji studij zavravaju u prvom junskom roku. Nadam se da e novi nain edukacije nastavnikog kadra doprinijeti kvalitetu nastave islamske vjeronauke, te uticati na poboljanje sistema obrazovanja u naoj dravi i poboljati odgojnu komponentu u obrazovanju, koja je gorui problem savremenog drutva.

Pored Odsjeka za islamsku vjeronauku, na naem fakultetu studira etvrta generacija buduih socijalnih pedagoga na Odsjeku za socijalnu pedagogiju, a ove godine upisana je i prva generacija na Odsjeku za predkolski odgoj. Islamski pedagoki fakultet posebno biljei zapaene rezultate na polju strunog unapreivanja i usavravanja kadra, jer svake godine neko od uposlenih magistrira ili doktorira. Svi ovi rezultati nas obavezuju na vei i usredsreeniji angaman u buduem razvoju Fakulteta. Pred nama je, ve sada, nekoliko vanih projekata koji akaju da se realiziraju: Zaokruivanje procesa studiranja po bolonjskim standardima i okonanje priprema za eksternu evaluaciju Fakulteta. Pokretanje tzv. master studija na Odsjeku za islamsku vjeronauku i na Odsjeku za socijalnu pedagogiju. Organiziranje tree meunarodne konferencije pod naslovom Sistem preveniranja socijalnog iskljuivanja mladih. Izrada elaborata za nove odsjeke i pojaan angaman na polju naunoistraivakog rada. Od samoga poetka rada Fakulteta dali smo akcnat na aplikativnom islamu, stoga je na moto spajanje univerzalnih vrijednosti vjere sa novim dostignuima savremene nauke, pozitivnih tokova tradicije sa zahtjevima vremena, a to jeste formula uspjeha. Radovi naih profesora i saradnika u ovom broju zbornika potvruju na moto, te ga sa zadovoljstvom preporuujem svima onima koji tragaju za korisnim znanjem.

Prof. dr. sc. Zuhdija Adilovi dekan Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici

Prof. dr. sc. Safvet Halilovi

OSNOVI KUR'ANSKE ANTROPOLOGIJE

Saetak Kur'an asni, kao glavni izvor islama, u brojnim ajetima govori o ovjeku (ar. insan). ovjek je, zapravo, sredinja tema Kur'ana jer sve to je objavljeno u Kur'anu objavljeno je ovjeku i, na izvjestan nain, tie se ovjeka. ovjek, bez obzira iz kojeg ugla i sa kakvih polazita ga posmatrali, predstavlja najsloeniju kategoriju postojanja u pojavnom svijetu. On je vie od onoga to sve nauke zajedno mogu o njemu rei. Zato je, i pored ekspanzije nauke i tehnologije u svim podrujima, ovjek ostao velika nepoznanica. Nauka koja je okrenula lea vjeri, koja izvire iz nepogrjeive Boije Rijei i Objave nije u stanju definisati ovjeka. Zato, da bi se shvatilo ko je ovjek i ta je uloga njegovog postojanja u svijetu, potrebno je uzeti u obzir ono to o njemu kazuje Objava. U ovom radu razmatraju se temelji kur'anskog uenja o ovjeku, u svjetlu analize kur'anskih tekstova u kojima se pominje pojam insan (ovjek). Kljune rijei: Kur'an, ovjek (insan), antroplogija, ruh.

Uvod Antropologija je disciplina koja prouava ljudski ivot i kulturu, te slinosti i razlike meu ljudima: kako oni ive, to rade, to misle i kako se odnose prema okolini. Pored toga, antropologija prouava kako se razvijala ljudska rasa, te kako su nastajala i nestajala ljudska drutva, ali je okrenuta i sadanjosti i budunosti ljudskog roda. Ukratko, predmet antropologije svodi se na jedno pitanje: to to znai biti ovjek?

Rije antropologija nastala je od grke rijei antropos (anthropos) to u prijevodu znai ovjek ili onaj koji gleda prema gore.1 U filozofiji, antropologija je nauka koja se bavi prouavanjem biti ovjeka, njegove uloge i poloaja u svijetu i smisla njegova postojanja.2 Kur'an asni koristi pojam INSAN kao naziv za ovjeka. Interesantna je etimologija tog pojma. Poznati arapski rjenici iznose dvije mogunosti kada je u pitanju porijeklo rijei insan: prvo, UNS - to znai: druevnost, drueljublje, drutvenost, prisnost, ljubaznost, prijaznost; drugo, NISJAN - sa znaenjem: zaborav, zaboravnost.3 Prema prvoj etimologiji, insan je drutveno bie, tj. bie koje je upueno na druge insane (ljude) i koje ne moe ivjeti samo. To znai da je ovjek podloan utjecaju okoline, dakle na njega utjeu ljudi, sredina, kao i ivotne okolnosti, a i on moe utjecati na druge. Prema drugoj etimologiji, ovjek (insan) je bie sklono zaboravu. U prilog tome ide i kur'anski ajet u vezi s prvim ovjekom: A Ademu smo odmah na poetku naredili; ali on je zaboravio (fe nesije), i nije odluan bio. (Ta Ha, 115) Iz navedenog proistie da je ovjek bie koje treba podsjeati i opominjati. Sam Kur'an nalae Poslaniku, a.s.: A ti opominji (doslovno: podsjeaj), tvoja opomena e uistinu koristiti vjernicima. (EzZarijat, 55) Na nekoliko mjesta u Kur'anu se istie da je Kur'an zikr, tj. opomena, podsjeanje. Rije insan (ovjek) spomenuta je u Kuranu 65 puta.4 To je jednako ukupnom broju spominjanja faza stvaranja ovjaka, a izgleda ovako: turab (zemlja) - 17 puta; nutfeh (sjeme, sperma) 12 puta; alak (embrio, zakvaak) 6 puta; mudgah (gruda mesa) 3 puta; izam (kost) 15 puta; lahm (meso) 12 puta. Matematiki, to se moe prikazati na sljedei nain: 17+12+6+3+15+12=65 Navedena injenica predstavlja
1 2

Vidjeti: www.hr.wikipedia.org. Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Zagreb, 1990., str. 82. 3 Vidjeti: El-Fejjumi, El-Misbahu-l-munir, Mektebetu Lubnan, Bejrut, 1987., str. 10. Autor naznaava da je prva etimologija opredjeljenje arapske jezikoslovne kole u Basri a druga izbor lingvistike kole iz Kufe. U vezi s etimologijom pojma insan vidjeti takoer: El-Fejruzabadi, El-Kamusu-l-muhit, Muessesetu-r-risale, Bejrut, etvrto izdanje, 1994., str. 683-684; Ragib el-Asfihani, El-Mufredat li elfazi-lKur'an, Darul-fikr, Bejrut, str. 24; Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, ElKalem, Sarajevo, 1997., str. 51. 4 Muhammed Fuad 'Abdulbaki, El-Mudemu-l-mufehres li elfazi-l-Kur'ani-l-kerim, Daru-l-hadis, Kairo, 1994., str. 119-120.

jedan od bitnih detalja statistiko-lingvistikog aspekta kuranske nadnaravnosti (mudize).5

Porijeklo i priroda ovjeka u islamu Porijeklo ovjeka je sutinsko pitanje svakog pogleda na svijet. Razmatranje o tome kako ovjek treba ivjeti uvijek nas vraa na pitanje njegova porijekla. U tom smislu, Kur'an je sasvim jasan i precizan: ovjek je Boije stvorenje i nije produkt sluaja ili, pak, djelovanja slijepih sila prirode. U vie kur'anskih tekstova istie se da je Allah Uzvieni stvorio ovjeka i podredio mu sve to je na nebesima i Zemlji. Dovoljno je navesti samo nekoliko primjera. I (On, Allah Uzvieni) daje vam da se koristite onim to je na nebesima i onim to je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmiljaju. (El-Dasije, 13) Milostivi, pouava Kuranu, stvara ovjeka, ui ga govoru. (ErRahman, 1-4) Kako moete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je On ivot dao; On e, zatim, uiniti i da pomrete i poslije e vas oivjeti, a onda ete se Njemu vratiti. On je za vas sve to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. (El-Bekare, 28-29) Kur'an, dakle, bez dvojbe iznosi injenicu da je ovjek stvorenje, poput svih ostalih koje je stvorio Allah Uzvieni. Razlika je u tome to je ovjek, u odnosu na druga stvorenja, odlikovan time to je Allah, d.., davi mu oblik, udahnuo u njega od Svoga ruha. O tome Kur'an asni govori na vie mjesta: I kad Gospodar tvoj ree melecima: "Ja u stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u njeg udahnem duu, vi mu se poklonite! (El-Hidr, 28-29) Allah je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savreno stvara, koji je prvog ovjeka stvorio od ilovae a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekuine, zatim mu
5

Harun Yahya, Kuranske mudize, Sarajevo, Bosanica-print, 2001., str., 74; Safvet Halilovi, Osnovi tefsira, IPA, Zenica, 2005., str., 120; Caner Taslaman, Kur'an nenadmani fenomen, Sarajevo, 2006., str. 320.

savreno udove uoblii i ivot mu udahne, - i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete! (Es-Sedde, 6-9) ovjek je, dakle, bie koje je konstituisano od tijela i due. Tijelo je sastavljeno od materijalnih elemenata i ono je predmet prouavanja mnogih znanosti. Zahvaljujui toj injenici ovjek posjeduje ogromno znanje o svome tijelu, njegovim organima i funkcijama. Meutim, tijelo je samo jedan aspekt ovjekovog bia. ovjek ima i duu, a dua je ono to ga ini posebnim u odnosu na druga stvorenja. Po slovu Kur'ana, dua (ar. ruh) udahnuta je u ovjeka od Allahovog ruha. Pitanje due spada u red kur'anskih uenja koja se odnose na ono to se struno naziva 'alemu-l-gajb (svijet gajba). To je podruje transcedentnog i nadosjetilnog i ono je nedostupno ljudskom razumu. Vjerovanje u gajb je jedno od temeljnih pitanja islamskog vjerovanja ('akida) i o tom se svijetu govori u brojnim kur'anskim i hadiskim tekstovima. Dua je elemenat koji ovjek zadobiva u jednom trenutku i to sto dvadeset dana od poetka nastajanja njegovog tijela. U relevantnoj hadiskoj literaturi navodi se putem autentinih seneda (nizova prenoenja) predaja od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: Vae stvaranje u utrobama vaih majki odvija se tako to etrdeset dana budete sperma (nutfah), zatim isto toliko vremena budete zakvaak ('aleqah) i isto toliko komadi mesa (mudgah). Potom Allah Uzvieni poalje meleka da udahne duu (thumme jursilullahu-l-meleke fejenfukhu fihi-r-ruha...)6 Udahnjivanje due (nefkhu-r-ruh) predstavlja in sjedinjavanja onog to je nebesko, vanmaterijalno s onim to je zemaljsko, materijalno, i to je, zapravo, poetak ljudskog ivota. Dua tijelu daje ivot, osjeaje i pokretljivost, i dok je ona prisutna, tijelo je ivo. Prema miljenju islamskih uenjaka, dua je (nematerijalni) elemenat koji se rasprostire po svim esticama tijela, kao ruini sok koji se rasprostire svim dijelovima rue.7
6

Hadis prenosi poznati hadiski autoritet Muslim en-Nejsaburi u svome Sahihu posredstvom 'Abdullaha ibn Mes'uda. Vidjeti: Sahih Muslim, Mektebe Daru-lfijha', Damask i Saad Suubbar, Rijad, bez godine izdanja, tom VI, str. 190-192, hadis br. 2.643. 7 Vidjeti: Mehmed Handi, Ilmu-l-kelam, El-Kalem, 2000., str. 18.

10

Dua spada u kategoriju Allahovog emra (emrullah), u kojoj vladaju posebne zakonitosti. To je kategorija koja se deava trenutano, tj. Allahovom d.. stvaralakom rijeju Kun Budi!, a ne procesualno, kao to je sluaj kod stvaranja openito, gdje su prostor i vrijeme bitni elementi, zapravo odlike tog stvaranja.8 Kategorija emrullaha moe se, izmeu ostalog, sagledati i u svjetlu sljedeih ajeta: A na emr je jedan bude poput treptaja oka. (El-Kamer, 50) Isa je kod Allaha poput Adema: stvorio ga je od zemlje a potom mu rekao: Budi!, i on je bio. (Ali 'Imran, 59) Njemu (Allahu) pripada stvaranje (khalq) i zapovijed (emr). (ElE'Araf, 54)

Ljudsko znanje o dui Dua spada u podruje gajba, u koje ne prodire ljudsko znanje. Budui da je to podruje ovjeku poznato samo onoliko koliko mu je Allah Uzvieni to otkrio posredstvom Svojih poslanika, sve to se o dui moe saznati svedeno je na ono to je o njoj kazala Boija Objava. Allah d.. je na pitanje o dui, koje su jevreji postavili Poslaniku s.a.v.s., objavio 85. ajet sure El-Isra': Pitaju te o dui. Reci: "ta je dua samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja." U osvrtu na ovaj ajet, savremeni mufessir Muhammed Husejn Tabatabai kae: to se tie kur'anskog iskaza: A vama je (o dui) dato samo malo znanja! - on znai: Znanje koje vi imate o dui, a koje vam je Allah dao, samo je neznatan dio, jer dua ima naroito mjesto u egzistenciji, ima fascinirajue, udesne imanencije i djejstva koja vama nisu dostupna!9 Komentariui navedeni ajet, Sejjid Kutb u svome Zilalu pojanjava: U ovom podruju ljudski razum nema ta da trai, ali ima u njemu usmjerenje razuma, a to je da radi u okviru svojih granica i u oblasti u kojoj moe spoznati. Otuda nema porebe uputati se niti troiti
8

Ibn Kajjim el-Devzijje, Knjiga o dui, s arapskog preveo Mustafa Prljaa, Sarajevo, 2003., predgovor prevodioca, str. 6. 9 Muhammed Husejn Tabatabai, El-Mizan fi tefsiri-l-Kur'an, Bejrut, 1972., tom XIII, str. 199.

11

snagu u ono to razum ne moe spoznati, jer ne raspolae takvim sredstvima koja bi mu posluila da to spozna. Dua je neto nevieno, nespoznajno, i njenu sutinu zna samo Allah. Ona je jedna od svetih tajni koje je Allah udahnuo u ovo ljudsko bie i u jo neka stvorenja iju bit mi ne znamo. Ljudsko saznanje je ogranieno u odnosu na apsolutno Allahovo saznanje. Tajne ovog bitka su daleko ire da bi ih ovaj ogranieni ljudski razum mogao obuhvatiti. ovjeku je poklonjeno onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao biti namjesnik na Zemlji i da bi mogao ostvariti ono to je Allah htio da ostvari i to u granicama svog neznatnog znanja. ovjek je na Zemlji kreirao ono to je kreirao, ali je zastao umoran pred tom njenom tajnom, duom, ne znajui ta je ona niti kako je dola, ne znajui kud odlazi niti gdje je bila, niti gdje e biti, osim onoliko koliko ga je Sveznajui i Svemogui obavijestio u Objavi.10 Interesantna su razmiljanja o dui koja je iznio veliki islamski mislilac 20. stoljea, 'Abbas el-'Akkad, u djelu El-Insan fi-l-Kur'an (Kur'ansko uenje o ovjeku). 'Akkad polazi od postavke da je ljudsko bie jedno veoma sloeno zdanje koje reguliu tri sile: nefs, 'aql i ruh. O tome su, istie on, govorili jo i mudraci antike Grke. Nakon iznoenja slinosti i razlika izmeu tih sila koje su razmatrali veliki umovi drevne Grke, 'Akkad u vezi s ruhom (duom) veli: Na osnovu onoga to je navedeno u Kur'anu asnom moe se razumijeti da je ruh ona komponenta koja je najblia Vjenom ivotu i koja je najskrivenija ljudskim ulima. To je ona komponenta o kojoj je Svevinji Bog znanje zadrao za Sebe, ne otkrivi ga ni Svojim vjerovjesnicima, budui da se radi o samoj biti vjenosti, koju ogranieni ljudski um nije kadar obuhvatiti i pojmiti, izuzev njemu primjerenom aluzijom i aproksimacijom. Pitaju te o dui. Reci: ta je dua - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja! (El-Isra', 85) to se pak tie uma ('aql) i nefsa, u kur'anskom diskursu nefs bi bio komponenta najblia ovom svijetu, ili drugaije reeno, to je ivotna sila koja obuhvaa volju kao to obuhvaa i nagon, koja djeluje i svjesno i nesvjesno. Ona se na mnogim mjestima u Kur'anu navodi kao sinonim za silu koju obuzima san, koju neutralizira ubistvo, koja osjea uitak i patnju, koja se moe nadahnuti razvratnou i bogobojaznou, koja e
10

Sejjid Kutb, U okrilju Kur'ana, Sarajevo, FIN, 2000., tom XV, str. 82.

12

biti pitana za dobro i loe djelo koje uradi. To je, dakle, sila koja djeluje i eli, koja postupa po nalogu uma ili koja se povodi za nagonima naravi i strasti i koja e na Sudnjem danu biti nagraena shodno onome to je inila. Prema tome, zakljuuje 'Akkad, ovjek se svojim umom ('aql) uzdie nad svojim nefsom, dok se nad svojim umom uzdie svojim ruhom. Na taj nain ovjek je nefsom povezan sa snagama ivotinjskih nagona i poticajima tjelesnog ivota, dok je ruhom povezan sa svijetom vjenosti i sutinom trajnog bitisanja o emu znanje posjeduje samo Allah Uzvieni. Pravo je razuma da shvati sve ono to moe shvatiti u svojoj ogranienosti. Meutim, razum ne moe shvatiti svu realnost u njezinoj apsolutnosti; to moe uiniti samo imanom i nadahnuem!11

Moe li znanost definisati ovjeka? Definisati ovjeka veoma je teak zadatak. ovjek je viedimenzionalno bie, a svaka njegova dimenzija je izuzetno sloena i predstavlja neku ovjekovu specifinost u odnosu na druga iva bia. To dodatno uslonjava zadau definisanja ovjeka. S obzirom da je ovjek bie koje traga za svojim korijenima, smislom i znaenjem, on je oduvijek traio odgovor na pitanja: Odakle je? Zato je ovdje? Gdje ide? I ko je on, zapravo? Naunici raznih profila nastojali su da daju odgovore na navedena pitanja. Pokuali su definisati ovjeka. Opisivali su ga kao bioloko, psiholoko, razumno, politiko, ekonomsko, moralno, religiozno, tehniko, povijesno, utopijsko, estetsko, nedovreno, otvoreno, tragino, nesigurno bie. ovjek je opisivan i kao bie koje razmilja, koje govori, koje se buni, koje stvara simbole, koje troi, koje se smije, sumnja, prilagoava se, igra se, bie koje uspostavlja odnose, koje obeava i zaboravlja. O ovjeku se moe govoriti i kao o biu koje ima savjest, ili pak biu koje postavlja pitanja i daje odgovore. I mogli bi se tako u nedogled nabrajati pojmovi koji su izreeni o ovjeku tijekom povijesti. Sve navedeno ukazuje da je ovjek veoma zagonetno bie. Svaki od spomenutih pojmova izraava poneku njegovu mogunost, ali sve to zajedno ne obuhvaa ovjeka u
11

'Abbas Mahmud el- 'Akkad, El-Insan fi-l-Kur'an, Nehdatu Misr, Kairo, etvrto izdanje, 2005., str. 28-31.

13

potpunosti. Ukratko, ovjek izmie znanstvenim formulacijama i ostaje velika nepoznanica. Interesantno je da su veliki svjetski umovi pisali knjige o ovjeku kao nepoznanici. Jedan od njih je i Alexis Carrel, istaknuti hirurg, biolog i eugeniar francuskog porijekla, koji je napisao knjigu ovjek nepoznanica.12 Carrel konstatuje da se o ovjeku malo zna, a da bi se on upoznao potrebno je prouavati ne samo ovjeije tijelo ve i njegov duhovni ivot. Izmeu ostalog, on poruuje: Odista nae neznanje see duboko. Najvei dio pitanja, koja su sebi postavili istraivai ovjekove biti, ostao je bez odgovora. itava podruja naeg unutranjeg ivota jo su uvijek nepoznata. Znamo da smo tvorevina iz tkiva, organa, sokova i svijesti. Odnos izmeu svijesti i modanog stanija meutim jo je uvijek za nas tajna13 ovjek je, dakle, nepoznanica ili tajna koju treba otkriti. Neki istraivai su, pokuavajui da odgonetnu tu tajnu, razmiljali o ovjeku polazei od nekih njegovih vidljivih obiljeja. Na temelju njegove tjelesne strukture nazivali su ga homo somaticus, a na temelju razuma homo sapiens. Budui da je obdaren slobodnom voljom homo volens, a na temelju njegova naina govora homo loquens. Zbog njegove drutvene dimenzije nazvae ga homo socialis, a na temelju kulture i velikog kulturnog nasljea homo culturalis. Temeljem rada i tehnike postade homo faber, a zbog potrebe za igrom i zabavom homo ludens. Na temelju njegove otvorenosti transcedenciji opisae ga kao homo religiosus. Njegova sposobnost razgovora, dogovora i pregovara pribavila mu naslov homo dialogans, tj. bie dijaloga ili bie u dijalogu.14

12

Alexis Carrel (1873-1944) je roen u Lyonu (Francuska), a ivio je u SAD-u gdje je predavao na Univerzitetu Chicago i Rockefeller Institutu. 1912. godine dobio Nobelovu nagradu za doprinos medicinskoj znanosti. Razvio je nove tehnike u ivanju krvnih ila i bio je pionir transplantacije i torakalne hirurgije. Njegova knjiga ovjek nepoznanica je, zapravo, velika kritika savremene zapadne civilizacije. Carrel pie o unutarnjem vremenu ljudskoga bia i o tome kako bi se zapadni ovjek, koji je poao putem propasti, mogao obnoviti i vratiti u pravi ivot, jer taj ovjek, prema njemu, jo nije istinski ovjek. 13 Alexis Carrel, ovjek nepoznanica, Zagreb, 1941., str. 28. 14 Vidjeti: elimir Pulji, ovjek bie u dijalogu, predavanje odrano na Sveuilitu u Dubrovniku, 18. sijenja 2006., posredstvom veb-sajta: www.dubrovnik.hbk.hr.

14

ovjek, dakle, bez obzira iz kojeg ugla i sa kakvih polazita ga posmatrali, predstavlja najsloeniju kategoriju postojanja u pojavnom svijetu. Zato neki autori s pravom istiu da je ovjek vie od onoga to sve nauke zajedno mogu o njemu rei.15 Vjerovatno je to bio razlog zbog kojeg su neki zapadni naunici pisali knjige o ovjeku kao velikoj nepoznaninci. Interesantno je da su te studije pisane u 20. vijeku, tj. u vremenu ekspanzije nauke i tehnologije u svim podrujima ljudske egzistencije. No, i pored toga, ovjek je i dalje ostao nepoznanica. Razloge treba svakako traiti u sloenosti ljudske prirode: ovjek je jednim svojim dijelom (tijelom) vezan za zemlju, tj. materijalni svijet, dok je drugim dijelom (duom) vezan za vii, duhovni svijet. Kuran asni tu istinu jasno iznosi kada kae da je Allah Uzvieni stvorio ovjeka od zemlje, a zatim u njega udahnuo dio Svoga ruha. Na taj nain se ukazuje na veoma udnu i sloenu ljudsku prirodu koja je rezultat dva sasvim suprotna elementa, materije i duha, tijela i due. Tu i lei najvea zagonetka i najsloenija tajna ovjeka.16 Ako se ima u vidu navedeno, postaje jasnije zato nauka ne moe definisati ovjeka. Naime, nauka izuava materijalni svijet, odnosno pojave i procese u tom svijetu. Nauka ne ide van granica pojavnog svijeta. Ona samo otkriva strukturalni vid neke pojave i opisuje njene vanjske manifestacije, ne ulazei, ili bolje rei, nemajui mogunosti dubljeg prodiranja u sutinu stvari. Posmatrajui kako se jedna pojava pod istim uvjetima uvijek ponavlja, putem nauke se dolazi do zakljuka o postojanju zakona koji upravljaju procesima. Prema tome, nauka nije u mogunosti da rijei integralni problem ovjeka; ona rjeava samo problem njegovog fizikog postojanja. Meutim, ovjek nije samo tijelo, nije samo materija; on ima i duu. U sluaju da bude sveden samo na tijelo i njegove materijalne potrebe, ovjek bi bio izjednaen sa ivotinjom. ovjek, dakle, nije samo tijelo; on je neto to je mnogo vee i uzvienije od puke materije. Ono to ga odvaja od ivotinje i to ga ini ovjekom jeste njegovo duhovno bie i duhovno postojanje. To duhovno
15 16

Alija Izetbegovi, Islam izmeu Istoka i Zapada, Nova, Beograd, 1988., str. 26. Husein ozo, Islam u vremenu, Novi Pazar, 1998., str. 169. Takoer, usporediti: Syed Muhammed Naquib al-Attas, Islam i sekularizam, s engleskog preveo Demaludin Lati, Sarajevo, 2003., str. 200-202.

15

postojanje omogueno je udahnjivanjem due, koja nije ograniena kategorijama vremena, prostora i materije. Zbog toga ona ne podlijee zakonima pojavnog svijeta koji su predmet izuavanja raznih naunih oblasti. Za definisinje ovjeka neminovno je potrebna Boija Objava. Tek tada se moe shvatiti ko je, zapravo, ovjek, odakle on dolazi, kuda ide i ta je cilj njegova postojanja. To su osnovna pitanja u vezi s ovjekom, i bez Objave, on e biti preputen beskrajnom lutanju i velikim zabludama. Kuran asni, kao posljednja Boija Objava, daje jasne odgovore na spomenuta pitanja. Prema islamskom uenju, ovjek je krunsko Boije stvorenje. On je halifetullah Boiji namjesnik na Zemlji i kao takav predstavlja najveu vrijednost. U pojavnom svijetu, ovjeku pripada dominantno mjesto: povjerava mu se uprava i koritenje svih dobara svijeta, sve mu je potinjeno i stavljeno na raspolaganje. Kuran asni naglaava: On (Allah Uzvieni) je za vas (ljude) stvorio sve to postoji na Zemlji (El-Bekare, 29) Konstrukcija za vas u ovom ajetu ima, prema rijeima istaknutog savremenog muslimanskog mislioca Sejjida Kutba, duboki smisao i nagovjetaj. Ona je kategorika naznaka da je Allah stvorio ovjeka radi neega velikog. Stvorio ga je da bude namjesnik na Zemlji, gospodar svega to je na njoj, da bude aktivan i djelotvoran faktor na Zemlji, najvanije bie u ovom prostranom gospodstvu Nikakva materijalna vrijednost ne smije biti iznad ljudske vrijednosti, niti se smije dopustiti da ga potini do te mjere da dominira njim. Svaki cilj koji ima za tendeciju umanjiti vrijednost ovjeka, bez obzira kakve materijalne vrijednosti on nudio, protivi se cilju ljudskog postojanja. Dostojanstvo ovjeka ima prioritet, dominacija ovjeka nad materijom, takoer. Tek onda dolazi materijalna vrijednost.17 Kuran istie da ovjek ima misiju i razlog svoga postojanja. Ljudi su stvoreni da bi spoznali Allaha, svoga Stvoritelja, i inili Mu ibadet, naglaava se u 56. ajetu sure Ez-Zarijat. Ibadet je sloen pojam i obuhvata cijeli ljudski ivot i aktivnosti. inei ibadet ovjek se pribliava svome Stvoritelju i postie Njegovo okrilje i zadovoljstvo. Prema Kuranu, ovjek je doao na ovaj svijet kako bi inio dobra djela i izgraivao svijet shodno Boijem d.. planu i nakani. Allah d..
17

Sejjid Kutb, U okrilju Kurana, I, str. 66-67.

16

u Kuranu za Sebe kae: Uzvien je Onaj u ijoj je ruci vlast On sve moe! Onaj koji je stvorio smrt i ivot da bi vas iskuao ko e od vas bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prata. (El-Mulk, 1-2) ovjek je, kako nauava Kuran, na ovom svijetu privremeno i njegova fizika smrt nije kraj puta; to je samo preseljenje iz kue prolaznosti (dunjaluk) u kuu vjenosti (ahiret). Smrt (kuranski mevt) je povratak Allahu radi polaganja rauna za ono to je ovjek uradio za vrijeme svog dunjalukog ivota. Dua je besmrtna i ona e ponovo biti spojena s tijelom, nakon njegovog proivljenja u svijetu vjenosti. Takvo razumijevanje ivota i smrti djeluje poticajno na ovjeka, i usmjerava ga ka tome da bude uistinu ovjek (insan) i svoj ivot provede u injenju onoga to je dobro, ovjeno i korisno. Zar ovjek misli da e sam sebi preputen biti, da nee odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim zakvaak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik uini, i od njega onda dvije vrste, mukarca i enu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oivi? (El-Kijameh, 36-40) Zar vi mislite da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti? I neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira velianstvenog! (El-Muminun, 115) Tako mi vremena, - ovjek je, doista, na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje. (El-Asr, 1-3) Potrebno je znati da kuransko nauavanje o ovjeku ne iskljuuje nauku. Naprotiv, traenje nauke je (prvi) kuranski imperativ jer je ovjek bie koje ui i spoznaje. Ispravno je rei da se u islamu nauka i vjera u Stvoritelja meusobno proimaju i da jedna drugu ne mogu nadomjestiti. Nauka se brine o potrebama fizikog, a vjera o potrebama duhovnog postojanja ovjeka. To znai da nauka njeguje materijalne, a vjera duhovne vrijednosti. I jedno i drugo je od izuzetne vanosti za ovjeka. Bitno je da nauka bude, kao to se naglaava u prvoj Objavi i prvom imperativu Kurana, u ime Gospodara koji stvara (Ikre bismi Rabbike), jer u suprotnom moe biti tetna, ak i pogubna, ne samo za ovjeka ve i cjelokupni ivot na Zemlji.

17

Misija namjesnitva na Zemlji Prema Kuranu, ovjek nije nastao sluajno, niti je produkt djelovanja slijepih sila. On je Allahov namjesnik, i emanet koji je ponio je, zapravo, misija namjesnitva na Zemlji. To je teak zadatak i velika misija. Ona se moe ostvariti jedino putem pokornosti Stvoritelju i injenja ibadeta u svim segmentima ljudske egzistencije. Jedino tako ovjek moe harmonino ivjeti sa prirodnim zakonima koji, po Allahovoj volji, vladaju ovim pojavnim svijetom. U suprotnom, ovjek dolazi u sukob sa tim zakonitostima i poinje initi nered (fesad) na Zemlji. Upravo na tu injenicu su ukazali plemeniti meleki, kada im je Svevinji Stvoritelj saopio da eli postaviti namjesnika (halifu) na Zemlji. A kada Gospodar tvoj ree melekima: "Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!" oni rekoe: "Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo." On ree: "Ja znam ono to vi ne znate." I poui On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima i ree: "Kaite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen neka si" rekoe oni "mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i Mudri." "O Ademe", - ree On "kai im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah ree: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete!" (ElBekare, 30-34) S obzirom na sloenost svoje prirode, ovjek se esto pojavljuje kao bie proturjenosti, u kojem se sukobljavaju destruktivne sile oliene u ivotinjskim porivima sa pozitivnim snagama duha. U ovjeku se vodi vjena bitka izmeu dobra i zla, jer ga materijalni aspekt njegovog bia vue ka zemlji, odnosno niem, ivotinjskom svijetu. Duhovni elemenat (dua) pokazuje, pak, tendenciju spajanja sa svojim izvorom i ovjeka usmjerava da tei ka viem, duhovnom svijetu. Neki autori ovjeka nazivaju i biem koje je zagledano u nebo, aludirajui time na fenomen unutranjeg ivljenja ili zagledanja u nebo, svejedno - bilo to sa divljenjem ili strahom, koji je svojstven samo ovjeku.18 Ta tenja ka viem svijetu izdvaja ovjeka iz kategorije obine ivotinje.
18

A. Izetbegovi, nav. djelo, str. 34.

18

Kuran asni priznaje realnost ovjeka i ne porie njegovo materijalno porijeklo i fiziki aspekt njegove egzistencije, jer je ovjek time vrsto vezan za pojavni svijet i njegove zakone. U islamskom svjetonazoru materijalna komponenta je veoma vana u ivotu ovjeka. Islamskim propisima i odredbama nije cilj da ovjeka dematerijaliziraju i od njega uine meleka (anela). Naprotiv, ovjek treba ostati u granicama svoje prirode. Ono to islam eli ostvariti je uspostavljanje i odravanje ravnotee izmeu ovjekove materijalne i duhovne komponente, s obzirom da ovjek postoji kao fiziko i duhovno bie, te da se njegov ivot ispoljava upravo u ta dva vida. I jedno i drugo postojanje ima svoje potrebe, osnove i vrijednosti. Samo u harmoninom odnosu tih potreba i uravnoteenosti materijalnog i duhovnog postojanja, ovjek moe postii sreu i potvrditi se kao ovjek (insan). Svaki poremeaj, bilo u korist ove ili one komponente, dovodi do potresa, kriza i deformacija u ljudskom ivotu.19 Posljednji Boiji poslanik Muhammed a.s. je po slovu Kurana uzor svim ljudima. On je, kako kae Kuran, usvetun haseneh divan uzor. Znaaj i vanost tog uzora mogue je sagledati u injenici da je upravo Muhammed a.s. uspostavio ravnoteu izmeu tjelesnih i duhovnih potreba ovjeka. Linost Muhammeda a.s. predstavlja savreno uravnoteenje materije i duha, puni sklad izmeu due i tijela. Vjerovatno je to razlog zbog kojeg su neki istraivai, iako nemuslimani, svrstali Muhammeda, a.s., na prvo mjesto u ljestvici velikana svijeta.20

ovjek nije nastao sluajno Kuran asni naglaava da ovjek nije produkt sluajnosti; naprotiv, ovjek je stvorenje Mudrog i Svemogueg Stvoritelja, koji mu je podario sve to mu je potrebno za ivot, i potom ga nadahnuo kako time da se koristi.
19 20

Husein ozo, nav. djelo, str. 170. U tom pogledu veoma je interesantna studija amerikog pisca Majkla Harta (Michael Hart) o sto najveih ljudi u povijesti ovjeanstva u kojoj je na prvo mjesto stavio Muhammeda, a.s. To je obrazloio injenicom da je Muhammed, a.s., uspio na dvije razine: ovosvjetskoj i onosvjetskoj, tj. uspio je i na materijalnoj i duhovnoj razini ovjekovog postojanja. Vidjeti: Michael H. Hart, The 100: A Ranking of The Most Influential Persons in History, New York, Hart Publishing Company, 1978, str. 33.

19

Svaki detalj ovjekovog organizma formiran je shodno savrenom programu i planu to apsolutno iskljuuje sluajnost. Allah Uzvieni u Kur'anu istie: Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kuran istina. (Fussilet, 52) A i u vama samima su dokazi (Boijeg stvaranja) zar ne vidite? (Ez-Zarijat, 21) Harun Yahya je autor izvrsne studije naslovljene Podvale teorije evolucije u kojoj je iznio neutemeljenosti Darvinove teorije o postanku ovjeka i drugih ivih bia. Izmeu ostalog, on iznosi detalje u vezi molekule DNA koji u potpunosti pobijaju tvrdnju da je ovjek nastao sluajno. U toj studiji se navodi: Molekula zvana DNA koja je naena u jezgru svake od 100 triliona elija u naem tijelu, sadri kompletan konstrukcijski plan ljudskog tijela. Informacije u vezi sa svim karakteristikama jedne osobe, od fizike pojave do strukture unutranjih organa, zapisane su u DNA pomou specijanog ifriranog sistema. Informacije u DNA su ifrirane pomou reda etiri specijalne baze koje ine ovu molekulu. Ove baze su oznaene kao A, T, G, C prema poetnim slovima njihovih imena. Sve srukturalne razlike meu ljudima ovise o varijacijama u redoslijedu ovih slova. Ovo je jedna vrsta banke podataka sastavljenih od etiri slova. Redoslijed ovih slova u DNA detaljno odreuje strukturu ljudskog bia. Uz osobine kao to su teina, oi, kosa i boja koe, DNA svake elije sadri takoer dizajn 206 kostiju, 600 miia, mreu 10.000 slunih miia, mreu od dva miliona optikih ivaca, 100 milijardi nervnih elija i 100 triliona elija u tijelu. Ukoliko bismo pokuali zapisati informacije ifrirane u DNA, tada bi to znailo da emo sastaviti biblioteku koja sadri 900 tomova enciklopedija, od kojih svaka ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika koliina informacija je ifrirana u dijelovima DNA koji se zovu geni.21 Zar je mogu kazati da je sve to nastalo sluajno? A radi se samo o jednom detalju u vezi sa stvaranjem ovjeka. ta je sa ostalim udima u vezi s njegovim organizmom i nainom funkcionisanja? ta rei za ostala uda koja su evidentna u biljnom i ivotinjskom svijetu? A ta tek za planete, nebeska tijela, galaksije, Sunce, Mjesec??? Zar to nisu jasni
21

Harun Yahya, Podvale teorije evolucije, s turskog preveli Enver Ibrahimkadi i Zlatan P., Sarajevo, Bosanica-print, 2001., str. 113-114.

20

dokazi za razumom obdarene ljude. Sluajnost stvara nered i konfuziju, dok je red proizvod inteligencije, programa i volje. Razmatrajui mogunost sluajnog formiranja proteina izgraenog od 500 aminokiselina, naunici su doli do fascinantnog otkria: vjerovatnoa da se takav protein formira sluajno je 1 prema broju koji se dobije stavljanjem 950 nula iza jedinice. To je broj koji ljudski um ne moe pojmiti, ali se moe napisati na papiru. Praktiki, u stvarnosti se takva vjerovatnoa svodi na nulu, jer poznato je da se u matematici vjerovatnoa manja od 1 prema 1, iza kojeg se nalazi pedeset nula (deset na pedesetu), statistiki smatra nultom vjerovatnou za realizaciju. Dakle, takvo neto je nemogue. A ta tek rei za vjerovatnou sluajnog nastanka proteina izgraenog od 500 aminokiseina? Vjerovatnoa od 1 prema 10 na 950 je daleko izvan granica ove definicije.22 Doista, kako onda prihvatiti tvrdnju materijalista o sluajnom postanku svijeta i ovjeka? Hvala Allahu Uzvienom koji je objavio Knjigu u kojoj je pojasnio ko je ovjek, odakle on dolazi i ta je svrha njegovog stvaranja. Harun Yahya u svojoj studiji, u kojoj je putem relevantnih naunih dokaza raskrinkao i pobio podvale i lai evolucionista, pie i ovo: Dok nemogunost formiranja proteina od 500 aminokiselina dostie takvu mjeru, mi moemo dalje nastaviti pomjerati granice uma, sa jo viim nivoima nemogunosti. U molekuli hemoglobina, koji predstavlja protein vrlo bitan za ivot, postoji 574 aminokiselina, to je vie nego u proteina spomenutog u prethodnom raunanju vjerovatnoe. Sada razmotrimo ovo: u samo jednoj od milijardi crvenih krvnih elija u naem tijelu, nalazi se 280.000.000 (280 miliona) hemoglobinskih molekula.23

Znanstveni kolaps materijalizma Materijalizam je jedan od dva osnovna pravca u filozofiji, suprotan idealizmu.24 Materijalizam polazi od toga da je svijet po svojoj prirodi materijalan, da materija (priroda) postoji izvan svijesti, da je materija
22 23

Harun Yahya, nav. djelo, str. 98-99. Ibid., str. 99. 24 Idealizam je filozofski pravac koji, nasuprot materijalizmu, smatra da je su ideja, svijest i duh primarni, a priroda, postojanje i materija sekundarni. Idealizam je tijesno povezan s religijom. Vidjeti: Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Zagreb, 1990., str. 565.

21

primarna i da je ona izvor osjeta, a spoznaja sekundarna, proizvedena. Materijalizam kao filozofski smjer pojavio se jo u staroj Grkoj (Heraklit, Demokrit, Epikur), a najvei razvoj postigao je u filozofiji 17. i 18. stoljea, te poetkom 19. stoljea (Bacon, Hobbes, Locke, Spinoza, Lomonosov, Diderot, Holbach, Helvetius, Radiev, Feuerbach i dr.)25 Materijalizam zagovara da ne postoji nita osim materije i da je materija sutina svega, i organskog i neorganskog. Polazei od takvih osnova, materijalizam iskljuuje i odbacuje postojanje Uzvienog Tvorca Boga, Koji je stvorio ovaj svijet i tako savreno ga uredio. Materijalizam kao pravac koji je afirmisao nauku elei tako objasniti nastanak ivota i ovjeka, i na taj nain u potpunosti eliminisati vjeru u Boga, doivio je krah upravo zahvaljujui nauci: umjesto da dokraje religiju, materijalisti su zapali u orsokak, jer je nauka dokazala da svemir ima svoj poetak i da nije nastao sam od sebe. Konstituirajui se kao filozofski podupira teorije evolucije, materijalizam 19. stoljea polazi od konstatacije da je univerzum postojao oduvijek, da nije stvoren i da organski svijet moe biti objanjen jezikom interakcija materije. Meutim, otkria znanosti 20. soljea potpuno ponitavaju ove hipoteze. Pretpostavka da je univerzum postojao oduvijek pobijena je otkriem da je univerzum nastao iz velike eksplozije (takozvani Big Bang), koja se odigrala prije skoro pet milijardi godina. Big Bang pokazuje da su sve fizike supstance u univerzumu postale ni iz ega: drugim rijeima, one su stvorene. Jedan od najistaknutijih zagovornika materijalizma, ateista filozof Anthony Flew, priznaje: Kako je poznato, priznanje je dobro za duu. Ja u, zbog toga, poeti priznajui da ateist mora biti zbunjen savremenim kosmolokim konzenzusom (Big Bang). Zbog toga to izgleda da kosmolozi imaju znanstveni dokaz... da je univerzum imao poetak.26 Veliki prasak, takoer, pokazuje da je univerzum na svakom stadiju bio oblikovan kontroliranim stvaranjem. Ovo je postalo jasno
25 26

Bratoljub Klai, nav. djelo, str. 856. Henry Margenau, Roy A. Vargesse: Cosmos, Bios, Theos, La salle IL: Open Court Publishing, 1992, str. 241. Navedeno prema: Harun Yahya, Podvale teorije evolucije, Sarajevo, 2001., str. 152-153. Citati koji slijede u ovom meunaslovu navedeni su takoer posredstvom istog djela.

22

pomou poretka koji se zbio nakon Velikog praska, koji je bio isuvie perfektan da bi bio formiran od strane nekontrolirane eksplozije. uveni fiziar Paul Davies objanjava ovu situaciju: Teko se oteti utisku da su sadanje strukture univerzuma, koje su oito toliko osjetljive na male alteracije u brojevima, bile paljivo smiljene... Po izgledu, udesno poklapanje brojanih vrijednosti koje je priroda dodijelila njenim fundamentalnim konstantama, zasigurno ostaje prisiljavajui dokaz za jedan svjesni element kosmikog dizajna.27 Ista injenica natjerala je amerikog profesora astronomije Georgea Greenstaina da kae: Nakon to smo pregledali sve dokaze, uporno navaljuje misao da je neko natprirodno posrednitvo ili, radije, Posrednitvo, moralo biti umijeano u nastanku kosmosa.28 Dakle, evidentno je da materijalistika hipoteza (da ivot moe u potpunosti biti objanjen jezikom interakcija izmeu materije) ne moe biti (od)branjena pred snagom argumenata koje nude otkria savremene znanosti. To naroito dolazi do izraaja kada je u pitanju porijeklo genetske informacije, koja odreuje sva iva bia, a koja se nikako ne moe objasniti bilo kakvim isto materijalnim posrednitvom. Jedan od vodeih branitelja teorije evolucije, George C. Wiliams, priznaje ovu injenicu u lanku kojeg je napisao 1995.: Evolucionisti-biolozi propustili su da shvate da oni rade sa dva, vie ili manje, nesamjerljiva domena: domen informacije i domen materije... gen je paket informacija, a ne stvar... Ova nestaica opisivaa ini materiju i informaciju dvoma odvojenim domenima postojanja koji se moraju diskutirati odvojeno, u njihovim vlastitim jezicima.29 Navedena situacija je samo jedan od brojnih dokaza koji ukazuju da postoji nadmaterijalna Mudrost, koja ini da genetska informacija postoji. Nemogue je za materiju da proizvede informaciju unutar same sebe. Direktor Njemakog saveznog instituta za fiziku i tehnologiju, profesor Werner Gitt, primjeuje: Sva iskustva pokazuju da je za
27

Paul Davies, God and the New Physics, New York, Simon and Schuster, 1983., str. 189. 28 Hugh Ross, The Creator and the Cosmos, Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993., str. 114-15. 29 George C. Wiliams, The Third Culture: Beyond the Scienfitic Revolution, New York, Simon and Schuster, 1995., str. 42-43.

23

pojavljivanje informacija potrebno postojanje slobodne volje, jednog razuma koji e koristiti svoj sud i kreativnost... Ne postoji zakon prirode, ne postoji fiziki proces i ne postoji materijalistiki proces koji moe uzrokovati da informacija sama od sebe nastane u materiji.30 Navedene znanstvene injenice jasno ukazuju da su univerzum i sva iva bia kreirana od strane Kreatora, koji ima vjenu snagu i znanje, tj. od strane Boga. to se tie materijalizma, Arthur Koestler, jedan od najuvenijih filozofa naeg stoljea, kae: Materijalizam ne moe vie za sebe tvrditi da je znanstvena filozofija.31 U svjetlu navedenih iskaza relevantnih naunika svjetskog ranga smatramo bitnim osvrnuti se ukratko na Darvinovu teoriju evolucije, koja se smatra naunom osnovom materijalizma. Neki ljudi kada uju za teoriju evolucije ili darvinizam misle da se to tie samo biologije i da nema nekog znaaja za njihov svakidanji ivot. Takvo shvatanje je veoma pogreno, jer teorija evolucije predstavlja vrstu osnovu jedne pogubne filozofije (materijalizma) koja ima veliki utjecaj na ljude. Materijalistika filozofija i svjetonazor uzrokovali su velika nasilja, krvoprolia i ratove, svjetskih razmjera. Zbog te pogubne filozofije stradale su stotine miliona ljudi.32 Otkria moderne nauke dokazala su da svijet nije vjean, ve da ima svoj poetak i da je stvoren. To u potpunosti rui glavnu postavku marerijalizma. Takoer, Darvinova teorija evolucije doivjela je nauni kolaps. Naroito su je porazile dvije naune oblasti: genetika i biohemija. Hiljade naunika diljem svijeta danas odbacuju tu teoriju kao nauno neutemeljenu. O tome su napisane mnoge knjige i studije. Meutim, evidentno je da se ta teorija, i pored neupitnih naunih dokaza o njezinoj nitavnosti, jo pokuava odrati. Ona se i dalje nudi osnovcima u udbenicima biologije. Postavlja se onda logiko pitanje: zato se

30

Werner Gitt, In the Beginning Was Information, CLV, Bielefeld, Germany, str. 107, 141. 31 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintange Books, 1978., str. 250. 32 Npr. nacizam, u ijoj pozadini su materijalizam i teorija evolucije, uzrokovao je Drugi svjetski rat koji je odnio preko ezdeset miliona ljudi. Takoer komunizam, ija je osnova dijalektiki materijalizam i Darvinova teorija evolucije, uzrokovao je nasilnu smrt vie od sto miliona ljudi.

24

materijalizam i njegova nauna osnova (evolucionizam) i dalje uporno brane? Ko to i zato eli odbraniti Darvina i materijaliste? Odgovor na to pitanje je jednostavan: postoje odreeni krugovi kojima je stalo do toga da Darvin i teorija evolucija trebaju biti odbranjeni, i to po svaku cijenu. Ti krugovi imaju svoje interese i ogromnu materijalnu korist od teorije evolucije i onoga to iz nje proistie. Ukoliko bi se prihvatila nitavnost te teorije, posljedice bi bile implikacije u podruju morala, kulture, umjetnosti, knjievnosti itd. S ruenjem teorije koja nauava da je ovjek nastao od ivotinje, izgubila bi se osnova za irenje nemorala, nastranosti i perverzije, jer ako je ovjek postao od ivotinje, onda ga ne treba niim ograniavati, ni vjerom ni moralom. Profit koji se ostvaruje promoviranjem razvrata, pornografije, nasilja, alkohola i drugih poroka i nastranosti dostie astronomske cifre. Zato, Darvina i njegovu teoriju treba po svaku cijenu zatiti. Dakle, materijalizam je postao jedna vrsta dogme i indoktrinacije. Zato se materijalistiki svjetonazor eli nametnuti masama putem kolskih udbenika, medija, filma, interneta... Ljudi koji stalno susreu indoktriniranje evolucije u medijima, akademskim izvorima i naunim platformama, ne uspijevaju vidjeti da je prihvatanje ove teorije u suprotnosti s najosnovnijim principima rezonovanja. Ljudski um je, bez dvojbe, izgraen tako da, gdje god vidi red, razumije da tu postoji volja koja organizira i stoji iza tog reda. Sluajnost stvara nered, haos i konfuziju.33 Meutim, materijalistika indoktrinacija djeluje i na jedan broj ljudi koji se bave naukom. Mladi znanstvenici koji ine prve korake u svojoj naunoj karijeri vremenom usvajaju materijalistiki pogled na svijet. Opinjeni tom magijom, mnogi znanstvenici-evolucionisti
33

U 51. ajetu sure El-Kehf, Allah, d.., kae: Nisam ih (ljude) za svjedoke uzeo kad sam nebesa i Zemlju stvarao, a niti prilikom stvaranja njih samih! Za pomagae nisam uzimao one koji e na krivi put odvoditi. Istaknuti savremeni komentator Kur'ana iz Egipta ejh a'ravi smatra da ovaj ajet sadri jednu mudizu (natprirodnost), jer ukazuje da e se tokom povijesti pojaviti oni koji e, kada je u pitanju stvaranje svijeta i ovjeka, ljude u zabludu i na krivi put odvoditi. Takvi su se, doista, i pojavili a jedan od njih je i Darvin sa svojom teorijom evolucije, koja nauava da je ovjek nastao sluajno, evolucijom iz ivotinje. Zato mnogi istravai za tu teoriju s pravom kau da je ona najvea podvala u povijesti ljudskog roda.

25

nastavljaju traganje za naunom potvrdom neracionalnih i zastarjelih tvrdnji evolucionista iz 19. stoljea, koje su ve davno pobijene naunim dokazima. Naravno, u prilog tome ide i jedna dodatna injenica: postoji mehanizam koji mlade naunike tjera da budu evolucionisti i materijalisti, a to je napredovanje u karijeri. Naime, u zapadnim zemljama, naunik treba pokazati odreene standarde kako bi bio promoviran, primao akademska priznanja ili, pak, objavljivao lanke u naunim asopisima. Otvoreno prihvatanje teorije evolucije smatra se glavnim kriterijem.34 Zbog svega navedenog, teorija evolucije se nastoji odrati svim sredstvima. Poraavajua je okolnost da se za njeno promoviranje i odravanje troe ogromne sume novca, dok se za promoviranje istine o postojanju Kreatora Koji je savreno stvorio ovaj svijet, i Koji nad njim bdije i odrava ga, vrlo malo ulae. U tom pogledu, odgovornost vladajuih sistema u muslimanskom svijetu koji troe bansloslovna sredstva za trivijalne stvari je, uistinu, velika. Ali, i kolektivna odgovornost muslimana, koji su dozvolili da njima upravljaju takvi sistemi i oligarhije, nije iskljuena.

Vjera je ovjekova iskonska potreba Po svojoj prirodi ovjek je religiozno bie. On se zapravo raa s potrebom da vjeruje u Boga, odnosno neku viu silu. Svoju vjeru ili religioznost ispoljava na razne naine. Historiari i antropolozi su, izuavajui ljudske zajednice, poevi i od onih najprimitivnijih, primijetili interesantan fenomen: ovjek je u svim vremenskim epohama, i na svakom mjestu gdje je ivio, iza sebe ostavljao tragove koji ukazuju na njegovu religioznost. ovjeka, jednostavno, nije mogue zamisliti bez vjere. Starogrki historiar Plutarh je davno pisao: Moemo nai grad bez bedema, vladara, civilizacije, knjievnosti i pozorita, ali nikada ovjek nije vidio grad bez bogomolje i sa stanovnicima koji se ne bave bogosluenjem. Dvadeset vijekova kasnije, H. Bergson iznosi gotovo istu konstataciju: Nalazile su se, i sada se nalaze ljudske skupine bez

34

Harun Yahya, nav. djelo, str. 13.

26

znanosti, umjetnosti i filozofije, ali se jo nikada nije nala ljudska skupina bez vjere.35 Bronislav Malinovski koji, inae, slovi za jednog od vodeih antropologa na Zapadu u prvoj polovici 20. vijeka, u svom uvenom djelu Magija, nauka i religija istie: Ne postoji narod, ma kako bio primitivan, bez religije i magije.36 Dakle, ovjek, ma gdje bio i ivio uvijek je, na odreeni nain, ispoljavao svoju religioznost. To znai da je on stvoren s potrebom da vjeruje. To je u suglasju s islamskim nauavanjem u vezi s Boijim poslanicima koji su ljudima dostavljali Boiju poruku: uloga Boijih vjerovjesnika nije bila dokazivanje da Bog postoji, ve saopenje da nema boga osima Allaha, tj. da je samo Allah bog. Takvo znaenje se jasno istie u 25. ajetu sure El-Enbija': Prije tebe (Muhammede) nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte! ovjekova potreba za religioznou je ono to ovjeka sutinski razlikuje od ivotinje. U tome je, zapravo, dokaz da ovjek nije nastao od ivotinje. U cijelom ivotinjskom svijetu ne postoji bilo kakav vid ispoljavanja religioznosti. ivot ivotinja izgleda razumljiv i zakonit u poreenju sa ivotom primitivnih ljudskih zajednica, koji je isprepleten udnim obzirima i opsjednut raznim vjerovanjima i postupcima. Voena instinktom i upravljena na jedan jasan cilj odranje, ivotinja je logina i razumljiva. Meutim, ta radi primitivni ovjek? Prije nego bi se polo na neki put, potrebno je da se lovci, a esto i njihove porodice, podvrgnu brojnim tabuima, ritualima, molitvama, da vre izvjesne plesove, da imaju odreena snovienja i obrate panju na izvjesne predznake. Kada je lov na dometu potrebno je izvriti neke druge ritualne radnje. I ene koje su ostale kod kue podvrgavane su raznim ritualima i zabranama. Ako bi ih prekrile one bi, prema vjerovanju tih zajednica, dovodile u pitanje uspjeh lova, pa ak i ivote svojih mueva.37 Dakle, razlika u ponaanju ivotinje i ovjeka vie je nego oita; kod ivotinje nema religije i religioznih osjeaja, dok je ovjek u svakom
35 36

Alija Izetbegovi, Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 33. Bronislav Malinovski, Magija, nauka i religija, s engleskog prevela Anelija Todorovi, Prosveta, Beograd, 1971. str. 33. 37 A. Izetbegovi, nav. djelo, str. 29.

27

vremenu i na svakom mjestu imao neku vrstu religije koju je ispoljavao na razne naine. To znai da je ovjek po svojoj prirodi sklon vjerovanju, odnosno predisponiran da vjeruje. Allah Uzvieni je ljudima tijekom povijesti slao Svoje poslanike koji su donosili Boiju Objavu i Uputu, kako bi ljudi mogli razlikovati Pravi put od stranputica. Cilj svih poslanikih misija bio je oslobaanje ljudi od pogrenih vjerovanja i njihovo usmjeravanje ka jedinoj istinskoj vjeri: dini-islamu.

Da li postoji nevjera i nevjernici? itajui stranice Kur'ana asnog odmah se primijeti da se o kufru (nevjerovanje, bezbonitvo, ateizam) i kafirima (nevjernici, ateisti) govori u brojnim ajetima. tavie, 109. sura Kur'ana nosi naziv ElKafirun (Nevjernici). Ako je vjera iskonska potreba ovjeka, zato se, onda, tako esto govori o kafirima i nevjerovanju? Po islamskom uenju, kufrom (nevjerovanjem) smatra se negiranje postojanja Stvoritelja (Allaha, d..), negiranje nekog Njegovog svojstva o kojem se govori u Kur'anu i Sunnetu, zatim nevjerovanje u Njegove meleke, knjige, poslanike, nevjerovanje u Sudnji dan i Allahovu odredbu (sudbinu), tj. negiranje bilo kojeg imanskog ili islamskog arta, zatim nepriznavanje Kur'ana kao autentine Boije Rijei i Objave kao i nepriznavanje poslanike misije Muhammeda, a.s. Dakle, onaj ko ne priznaje Allaha kao Stvoritelja, i ne vjeruje u Njegovo postojanje na nain kako je to opisano u samome Kur'anu i vjerodostojnim hadisima Muhammeda a.s., ili negira poslanstvo Muhammeda, a.s., ili bilo kojeg Boijeg vjerovjesnika, smatra se kafirom (nevjernikom). O njegovom statusu na ovom i buduem svijetu detaljno se govori u djelima iz podruja akaida i fikha, ali to nije predmet naeg razmatranja na ovom mjestu. Ono to elimo ovdje istai odnosi se na to da je vjera ovjekova iskonska potreba. Interesantno je da Kur'an asni i kufr (nevjerovanje) naziva dinom (vjerom). O tome se govori upravo u suri El-Kafirun: Reci: "O nevjernici! Ja ne oboavam ono ta vi oboavate, niti ste vi oboavatelji onog ta ja oboavam! I nisam ja oboavalac onog ta

28

oboavate, niti ste vi oboavaoci onog ta oboavam! Vama vjera vaa, a meni vjera moja! Evidentno je da ovaj kur'anski tekst na poetku oslovljava one koji poriu istinitost Kur'ana kao Boije objave sa: ejjuhe-l-kafirun! (O, vi koji ne vjerujete!), a na kraju kae: lekum dinukum ve lije din! (Vama vjera vaa, a meni vjera moja!) Dakle, i pored injenice da oni ne vjeruju da je Kur'an uistinu Boija objava i da je Muhammed, a.s. Boiji poslanik, Kur'an to njihovo nevjerovanje naziva dinom, tj. vjerom. To ukazuje ne veoma bitnu karakteristiku ovjeka: on je stvorenje koje mora u neto vjerovati. Ukoliko odbije vjerovati u Allaha i poslanstvo Muhammeda a.s., to ne znai da je on slobodan i da ne vjeruje u neko drugo, lano boanstvo. Vjerovanje u Allaha na nain kako je to dostavio vjerovjesnik Muhammed a.s., oslobaa ovjeka od vjerovanja u mnogo, ili bolje rei bezbroj, lanih boanstava. Upravo zbog toga se pripadnost islamu oituje kroz dva ehadeta (svjedoenja): da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., Allahov poslanik. Kada neko eli postati musliman, od njega se ne trai da posvjedoi, npr., da Bog postoji, ve da kae: la ilahe illellah (nema Boga osima Allaha). U obzorju kur'anske antropologije to je veoma bitna injenica. U prilog navedenome ide i jedna druga injenica. Naime, poznato je da Kur'an na vie mjesta istie da Allah nee oprostiti irk (tj. da Mu se neko drugi smatra ravnim), a oprostit e kome hoe ostale grijehe.38 irk je, dakle, po islamskom uenju, neoprostiv grijeh i o njemu se govori u brojnim kur'anskim tekstovima. U vezi s tim, postavlja se jedno drugo pitanje: da li e Allah oprostiti kufr (nevjerovanje, ateizam, bezbonitvo)? Ispravno je rei: kufr nee biti oproten jer njega, u sutini, i nema. Nevjerovanje postoji samo kao jedna deklarativna forma, tj. ljudi se mogu tako izjanjavati, ali onaj ko za sebe kae da je kafir, to ne znai da je on uistinu nevjernik, jer postoje brojna lana boanstva u koja e on, u to nema sumnje, vjerovati. Vjerovanje u Allaha oslobaa ljude od robovanja bilo kojem drugom lanom idolu ili boanstvu. Stoga je ispravno rei da je svaki kafir istovremeno i murik, i ako se prije smrti
38

Vidjeti kuransku suru En-Nisa, ajeti 48 i 116 , u kojima se doslovce ponavlja: Uistinu, Allah nee oprostiti da mu se ini irk (pripisuje ortak), a oprostit e, kome hoe, ono to je mimo toga.

29

ne pokaje, onda spada u kategoriju onih kojima nee biti oproteno. Vallahu te'ala e'alem!

Ljudski ivot nije apsurd Pitanje ovjeka, njegove biti i sutine njegova ivota oduvijek je okupiralo ljudsku panju i misao. Tijekom povijesti nueni su razni odgovori. Interesantno je kako su neki savremeni zapadni filozofi razmiljali o ovjeku i smislu njegova ivota. Kao primjer mogu posluiti dvojica istaknutih francuskih pisaca: Alber Kami39 i an-Pol Sartr,40 koji se smatraju najistaknutijim predstavnicima egzistencijalizma. Egzistencijalizam je, inae, filozofski i knjievni pravac koji se javio etrdesetih godina dvadesetog vijeka u Francuskoj. Temeljna teza egzistencijalizma je da ovjek svojim znanjem i osjetilima ne moe spoznati smisao ivota (esenciju, bit). Preostaje mu ili vjera ili apsurd, besmisao ivota. ovjek je baen u ivot protiv svoje volje i to je temelj apsurda. Prema nauavanju egzistencijalizma, jedino to je sigurno u ivotu je to da ovjek bioloki i tjelesno postoji (lat. egsistere - postojati) sada i ovdje, u prostoru i vremenu. Svaka je druga esencija (vjerska, nacionalna, ideoloka itd), bit izvan same egzistencije, izmiljotina. Posljedica takvoga razmiljanja jest da je ovjek u moralnom smislu apsolutno slobodan da bira sve mogue varijante, od roenja do smrti, i da je svaka jednako vrijedna jer ne postoji nikakva etika odrednica.41 Egzistencijalizam, dakle, gleda na sutinu ljudskog bia u njegovoj baenosti u naputenost, u zebnju, u brigu, u neprekidno sklizanje, bjeanje u prazninu i nitavilo, u smrt. Prema Kamiju, apsurd je sutina ovjekova poloaja u svijetu, i ako ovjek eli da ostane vjeran i
39

Alber Kami (Albert Camus, 1913-1960), francuski pisac i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. Porijeklom iz Alira. Jedan od najpriznatijih francuskih knjievnika. Pisao je eseje, romane i drame. Uestvovao u francuskom pokretu otpora nacizmu. Posebno poznat po romanima Stranac i Kuga. itav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog ovjeka naziva bludnim, cininim monstrumom, a kao suprotnost svijetu dananjice evocira antiku Grku, koja je "u svemu znala nai pravu mjeru". 40 an-Pol Sartr (fr. Jean-Paul Sartre, 1905-1980), francuski filozof, romansijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateistikog egzistencijalizma. Njegova najznaajnija filozofska dela su Bie i nitavilo, trotomni Putevi slobode; Zrelo doba, Odlaganje i Ubijene due i Kritika dijalektikog uma. 41 Vidjeti: www.tportal.hr

30

dosljedan samome sebi, mora u apsurdu i besmislu istrajati i ivjeti. Ja uzvikujem, veli Kami, da ne vjerujem ni u ta i da je sve apsurdno, ali ja ne mogu sumnjati u svoj krik... Prva i jedina oevidnost koja mi je tako bila dana u unutranjosti apsurdnog iskustva je revolt. Apsurd nie na tlu odnosa izmeu ovjeka i svijeta zato to svijet ne zadovoljava ovjekova oekivanja, ne odgovara njegovim tenjama: neljudski je, besmislen, konano neshvatljiv. Potrebno je istai da su egzistencijalisti, i pored njihovih udnih nauavanja, u jednom segmentu upravu: ivot ovjeka u pojavnom svijetu ukoliko se gleda samo kroz prizmu ovjekovog fizikog postojanja, doista izgleda apsurdan i besmislen. U emu je smisao ako se sve zavrava sa fizikom smru, kada ovjekovo tijelo postaje prah? Vienje ovjeka samo iz ugla njegova materijalnog postojanja rezultira upravo takvim shvatanjem: ljudski ivot je apsurd i nema smisla. Zato sve filozofije koje na ovjeka gledaju samo iz tog ugla, imaju identina nauavanja. Ukoliko bi se poloaj ovjeka u prirodi i njegov odnos zasnivao iskljuivo na materijalnoj bazi, on bi zaista bio vie nego apsurdan, tragian i besmislen. U Kuranu asnom, u prvom ajetu sure El-Asr (Vrijeme), kae se: Tako mi vremena, - doista je svaki ovjek na gubitku! Ali, odmah, nakon ove konstatacije, slijedi nastavak: Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje. Kuran, dakle, ukazuje na veoma vanu injenicu u vezi ovjeka i njegova ivota: ako bi se ovjek posmatrao samo kao tijelo, onda je on bez dvojbe na gubitku, jer tijelo se vremenom troi i na koncu nestaje. Ali ovjek nije samo tijelo, on pored materijalne dimenzije ima jo jednu duhovnu, pored tijela ima i duu, pored fizikog ima i duhovno bie, pored materijanih vrijednosti vjeruje i u moralne i etike vrijednosti. Nema sumnje da bi ovjek, ako bi se sveo samo na materijalnu komponentu, samo na svoje fiziko bie, bio na gubitku, jer ivot je pun brige, tuge, bola, patnje, sukoba, razoarenja, proturjeja itd. Materijalistiki filozofi poput Sartra i Kamija i dr. na ovjeka su gledali samo iz ugla tijela i materije, a negirali su da on ima duu i da nakon

31

ovog prolaznog ima drugi, vjeni ivot.42 Zato su njihova nauavanja o smislu ivota tako mrana i apsurdna. Meutim, vjera u Allaha d.. dala je ovjeku drugu dimenziju koja razrjeava proturjenost ljudske baenosti u besmisao, bol, tugu i sudare... Ta dimenzija daje smisao ovjekovm ivotu i daje mu snage da izdri sve potekoe. S tom duhovnom dimenzijom ovjek nije baen u svijet bola, tuge i besmisla. ovjek na ovaj svijet dolazi s jasnom misijom. On je, kako kae Kuran asni, Boiji zastupnik (halifa) na Zemlji. Sve mu je stavljeno na raspolaganje i on, s Boijim imenom, upravlja svim dobrima svijeta.43

Kur'anski tekstovi u kojima se spominje pojam insan Prije navoenja tekstova, u kojima se spominje pojam insan u Kuranu asnom, spomenut emo nekoliko uvodnih napomena u vezi s ajetima u kojima se spominje insan. Rije insan spomenuta je u 63 kuranska ajeta (u 11. ajetu sure ElIsra i 48. ajetu sure E-ura insan je spomenut po dva puta). Ajeti u kojima se spominje insan rasporeeni su u 43 kuranske sure. U nekim surama insan je spomenut vie puta (npr. u suri El-Isra spomenut je sedam, u suri El-Qijameh est, a u suri El-Aleq tri puta). Insan je, shodno ustrojstvu Mushafa (pisane forme Kurana asnog), spomenut u sljedeim surama: En-Nisa (ene): 28. ajet; Junus:
42

Kamijevi romani Stranac, Kuga i drugi nedvosmisleno iznose negiranje osnovnih postulata vjere: postojanje Boga i postojanje drugog, vjenog svijeta. Npr., glavni junak romana Stranac Mersault, dok u zatvoru eka ili pomilovanje ili izvrenje kazne, miri se s injenicama i postaje mu svejedno hoe li uope biti pomilovan ili kanjen. On vjeruje da postoji samo ovaj ivot, samo sada i ovdje, i da ne postoje drugi svjetovi pravde, ljubavi ili vjenog blaenstva. Sveeniku, koji dolazi navesti ga na pokajanje, kae da su vjera i Bog obine tlapnje iz mate, te ga tjera iz svoje elije. Mersault je, dakle, lik ovjeka koji ivi samo 'sada i ovdje', smatrajui da je to vrhunski sadraj ivota, ravnoduan je prema svakom viem smislu. Jedino to njime upravlja su njegovi unutarnji nagoni i bioloki impulsi. Roman sadri mnogo primjera gdje Kamijevi junaci rue esencije i tradicionalne vrijednosti, jednu za drugom. Kami i drugim djelima promovira nauavanja egzistencijalizma. Tako, npr., u romanu Kuga, izmeu ostalog, pie: Budui da je poredak u svijetu reguliran smru, bit e moda za Boga bolje da u njega ne vjerujemo i da se borimo svim silama protiv smrti, ne diui pogleda prema nebu gdje on uti. 43 Husein ozo, Islam u vremenu, str. 76-77.

32

12; Hud: 9; Jusuf: 5; Ibrahim: 34; El-Hidr (Hidr): 26; En-Nahl (Pele): 4; El-Isra (Nono putovanje): sedam puta, u 11. ajetu dva puta, te u ajetima: 13, 53, 67, 83, 100; El-Kehf (Peina): 54; Merjem (Merjema): dva puta, 66. i 67. ajet; El-Enbija (Vjerovjesnici): 37; El-Hadd (Had): 66; El-Muminun (Vjernici): 12; El-Furkan (Rastavljanje Istine od neistine): 29; El-Ankebut (Pauk): 8; Luqman (Lukman): 14; Es-Sedde (Padanje niice): 7; El-Ahzab (Saveznici): 72; Ja-Sin, 77; Ez-Zumer (Skupovi): dva puta, 8. i 49. ajet; Fussilet (Objanjenje): dva puta, 49. i 51. ajet; E-ura (Dogovaranje): dva puta u istom, 48. ajetu; Ez-Zuhruf (Ukras): 15; El-Ahqaf (Ahkaf): 15; Qaf (Kaf), 16; En-Nedm (Zvijezda): dva puta, 24. i 39. ajet; Er-Rahman (Milostivi): dva puta, 3. i 14. ajet; ElHar (Progonstvo): 16; El-Mearid (Stepeni): 19;44 El-Qijameh (Smak svijeta): est puta, ajeti 3, 5, 10, 13, 14, 36; Ed-Dehr (Vrijeme) ili ElInsan (ovjek), s obzirom da je ova sura poznata s oba naziva: dva puta, 1. i 2. ajet; En-Naziat (Oni koji upaju), 35; Abese (Namrtio se): dva puta, 17. i 24. ajet; El-Infitar (Rascjepljenje): 6; El-Iniqaq (Cijepanje): 6; Et-Tarik (Danica): 5; El-Fedr (Zora): dva puta, 15. i 23. ajet; El-Beled (Grad): 4; Et-Tin (Smokva): 4; El-Aleq (Zakvaak): tri puta, ajeti 2, 5, 6; EzZilzal (Zemljotres): 3; El-Adijat (Oni koji jure): 6; El-Asr (Vrijeme): 2. Interesantno je da u svim kuranskim iskazima gdje se spominje insan, ta rije dolazi s odreenim lanom, tj. s onim (el-) koje se u arapskom naziva lamut-tarif. Prema nauavanju arapske jezikoslovne nauke, odreeni lan u arapskom jeziku ima dvije osnovne funkcije: 1. ahd, tj. ukazivanje na to da je pojam ili ime na kojem se nalazi (el-) poznat, odnosno odreen, 2) istigrak, tj. sveobuhvatnost, dakle da taj pojam obuhvata sve lanove vrste koja se njime imenuje. Evidentno je da su obje funkcije odreenog lana koji se nalazi na imenici insan dole do izraaja: prva funkcija ukazuje da je rije o poznatom insanu, dakle onome kojeg je stvorio Uzvieni Allah i koji je dobro poznat. Druga funkcija, pak, ukazuje da se karakterne osobine insana o kojima se govori u navedenim kuranskim tekstovima odnose na svakog insana bez izuzetka, jer u tim tekstovima Uzvieni Stvoritelj govori o prirodi stvorenja koje se zove insan (ovjek).
44

Iako se pojam insan u ovoj suri spominje samo na jednom mjestu, u 19. ajetu, i ostalih petnaest ajeta (sve do 35. ajeta) odnosi se na ovjeka s obzirom da se u njima objanjava priroda ovjeka i njegove sklonosti.

33

Ajeti u kojima se spominje insan (ovjek) iznose brojne karakteristike tog sloenog i udesnog bia. Te karakteristike se mogu klasificirati na sljedei nain: ovjek je slabano bie. Prvo mjesto u Kur'anu asnom gdje se spominje pojam insan nalazi u suri En-Nisa', 28. ajet: Allah eli da vam olaka a ovjek je stvoren kao nejako (slabano) bie. Interesantno je da se u prvom spominjanju insana u tekstu Kur'ana iznosi upravo ova ovjekova karakteristika: da je on slabano i nejako bie (ve khulika-l-insanu da'ifa). Odreeni lan na pojmu (el-)insan ukazuje da se to odnosi na svakog ovjeka; dakle, nije slab i nejak samo onaj ko je bolestan ili star, ve je to osobina svakog ovjeka. Zato je to tako? Da bi se dobio ispravan odgovor uputno je, ukratko, sagledati sloenu konstituciju ljudskog tijela. Sa medicinskog stanovita, ovjeije tijelo se sastoji od jedanaest, odnosno dvanaest razliitih sistema, ako ubrojimo i imuni sistem. To su nervni, skeletni, miini, kardiovaskularni, pokrovni sistem (koa), limfni,45 endokrini (endokrinologija nauka o lijezdama s unutranjim izluivanjem), urinarni, digestivni (probavni), reproduktivni i respiratorni sistem. Da bi ovjeije tijelo funkcionisalo, potreban je svaki od ovih sistema, osim reproduktivnog. Reproduktivni sisitem je neophodan za odravanje vrste, ali ne i za opstanak individue. Meutim, ljudsko tijelo ne moe opstati bez ostalih sistema.46 Dakle, bilo kakav poremeaj u nekom od tih veoma sloenih sistema uzrokuje bolest u ljudskom organizmu, a potpuni zastoj nekog od tih sistema neminovno vodi ka prestanku ljudskog ivota na ovom svijetu. Allah Svevinji Koji je stvorio ovjeka najbolje poznaje njegovu bit i prirodu. Kur'an asni je uputa ovjeku koju je objavio Stvoritelj. Kur'an asni naglaava: Allah eli da vam olaka. Dakle, cilj Boije Objave je olakavanje ovjeku bremenitog dunjalukog puta.

45

Limfa (lat. lympha), tekuina koja se nalazi u limfnim ilama, nastaje iz krvne plazme koja izlazi iz krvnih ila i vri posredniku ulogu izmeu krvi i elija tijela. Vidjeti: Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, str. 806. 46 Linn Wilcox, Sufizam i psihologija, str. 51.

34

U jednom svom djelu, istaknuti islamski uenjak Ibn Kajjim elDevzijje, spominje predaju u kojoj se navodi da je Allah d.., tijekom povijesti ljudima poslao stotinu i etiri Nebeske Knjige. Potom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave), a to su: Tevrat, Zebur i Indil. Potom su one rezimirane u jednu, a to je Kur'an. U predaji se dalje navodi da je Kur'an, odnosno njegova znaenja, saet u jednoj suri koja se zove Fatiha, a Fatiha je potom saeta u jednom ajetu. Taj ajet su rijei Uzvienog Allaha: Ijjake na'budu ve ijjake neste'in (Samo Tebe, Allahu, oboavamo i samo od Tebe pomo traimo). Dakle, sutinska poruka svih Nebeskih obznanjivanja je sadrana u ovom ajetu koji, u to nema dvojbe, sugerira da je ovjek slabano bie, tj. stvorenje kojem treba pomo. Iako se pod traenjem pomoi, o kojem govori ovaj ajet, prema miljenju velikih komentatora Kur'ana, poput Ibn Kesira i dr., misli prvenstveno na traenje pomoi u robovanju samo Allahu, ajet podrazumijeva da je ovjek bie kojem treba pomo i u svakom drugom pogledu. Svevinji Stvoritelj je objavio Kur'an i za njega garantuje da nee pretrpjeti bilo kakvu izmjenu ili preinaku. Kur'anski propisi i odredbe imaju za cilj da osnae ovjeka i uzdignu ga iznad toga da on bude rob materije, strasti, idola ili neeg drugog, ili, pak, da njegov ivot bude puko prebivanje, lieno duhovne dimenzije i znaenja. Interesantno je da je na prvom mjestu u Kur'anu gdje se spominje ovjek iznesena upravo ova njegova karakteristika, da je on slabo i nejako stvorenje. To se moe povezati s posljednjim spominjem ovjeka u Kur'anu, u suri El-'Asr (Vrijeme koje unitava), gdje se istie: Tako mi vremena koje unitava, doista je svaki ovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima preporuuju Istinu i strpljenje. Dakle, ovjek, to slabano i nejako stvorenje, nee biti na gubitku jedino ukoliko prihvati Put Kur'ana, koji podrazumijeva vrsto vjerovanje, injenje dobra i strpljivost, koja je neophodna da bi se ustrajalo na tom Putu. U ajetima u kojima se spominje ovjek, iznose se i druge karakteristike tog udesnog stvorenja, koje moemo sagledati u sljedeem:

35

ovjek u nevolji zaziva Boiju pomo a u dobru je zaboravan. To se spominje u vie kuranskih tekstova: Kada ovjeka snae nevolja, on Nam se moli: ili leei, ili sjedei, ili stojei. A im mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ini lijepim ono to rade. (Junus, 12) Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9) Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa, a onda, poto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: Uivaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bie, sigurno, stanovnik u vatri! (Ez-Zumer, 8) ovjek je nezahvalan, u kunji oajava. O tome govore sljedei ajeti: Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inae klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okreete glave; ovjek je uvijek nezahvalan! (El-Isra', 67) Kad ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okree i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda oajava. (El-Isra', 83) Kada ovjeku milost Nau darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli. (Fussilet, 51) ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa mu poast ukae i blagodatima ga obaspe, rekne: Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! A kad mu, da bi ga iskuao, opskrbu njegovu oskudnom uini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!" (El-Fedr, 15-16) ovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (El-'Adijat, 6) ovjek je nagao, krt, voli puno polemisati, nepravedan je ak i prema sebi. Ova osobina ovjeka se spominje u narednim ajetima: I daje vam svega onoga to od Njega itete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibrahim, 34) ovjek i proklinje i blagosilje; ovjek je doista nagao. (El-Isra', 11)

36

Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste krtarili iz straha da ne potroite; ovjek je uistinu tvrdica. (El-Isra', 100) U ovom Kuranu Mi na razne naine objanjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je ovjek, vie nego iko, spreman da raspravlja. (El-Kehf, 54) ovjek je stvoren od urbe. Pokazau Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne pourujte! (El-Enbija', 37) Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen. (El-Ahzab, 72) ovjek postane obijestan im se neovisnim osjeti. Interesantno je da se ova osobina ovjeka iznosi u suri El-Alek, odmah nakon prvih pet ajeta, za koje postoji koncenzus islamskih uenjaka da su upravo ti ajeti prvo to je objavljeno Poslaniku a.s. Opisujui ljudsku narav, Svevinji kae: Uistinu, svaki ovjek se uzobijesti, im se neovisnim osjeti. (El'Alek, 6-7) Smatramo da ovakav prijevod (ovjek se uzobijesti) nije u dovoljnoj mjeri iskazao osobinu ovjeka o kojoj se govori u ovom ajetu. Kur'anski termin taga-jatga-tugjan (inne-l-insane lejatga), koji je upotrijebljen da bi se iznijela ova karakteristika ovjeka, ima vie znaenja: prei granicu, biti nasilan, nepravedan, okrutan, nepokoran, uobraen itd. Od tog istog korijena je nastala rije tagija, koja oznaava nasilnika, tiranina, tlaitelja, drznika, uobraenjaka i sl.47 Dakle, ovjek prelazi granicu dobra i dozvoljenog, tj. ulazi u sferu onoga to je zlo i zabranjeno, onog momenta kada se osjeti neovisnim i sebi dostatnim. Imajui u vidu ovaj kur'anski iskaz, jasno je da je nered na Zemlji nastao upravo onda kada je ovjek zaboravio na svoga Stvoritelja, i pomislio da je neovisan o Njemu. Na osnovu navedenog, moemo razumjeti da su ivotne nedae, poput bolesti, siromatva i drugih iskuenja, u osnovi neto to ima za cilj da ovjeka uini ovisnim o Allahu, jer ovjek u takvim situacijama zaziva Boiju pomo. Ako bi ovjeku u njegovom ivotu ilo sve lahko i jednostavno, i kada ne bi bilo nedaa i iskuenja, onda doista postoji

47

Vidjeti: Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo, 1997., str. 880.

37

bojazan da se on neovisnim osjeti i postane obijestan, krei granice koje je postavio njegov Stvoritelj i Gospodar. ovjek bi da dobije sve ta poeli a pripada mu samo ono za ta se sam potrudi. Ne moe ovjek da ostvari sve to poeli. (En-Nedm, 24) ovjekovo je samo ono to sam uradi. (En-Nem, 39) ovjek je stvoren u najljepem skladu. Mi ovjeka stvaramo u skladu najljepem. (Et-Tin, 4) O ovjee, zato da te obmanjuje to to je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio pa uinio da si skladan i da si uspravan i kakav je htio lik ti dao? A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete, a nad vama bdiju uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono to radite. (El-Infitar, 6-12) ovjek je stvoren s nemirnom naravi. Uistinu, ovjek je stvoren nemirnim, kad god ga nesrea snae on je ispunjen samosaaljenjem, a kad god mu se posrei (zadesi ga neto dobro i prijatno), on to sebino zadrava od drugih. (El-Me'arid, 19-21) U ovim ajetima se govori o veoma bitnoj osobini ovjeka. Kur'anski iskaz helu'an (inne-l-insane khulika helu'an) ukazuje da je ovjek obdaren unutarnjim nemirom koji ga moe jednako lahko poticati na plodna dostignua, kao i na hronino nezadovoljstvo i razoarenje. Drugim rijeima, upravo nain na koji ovjek koristi ovaj Boiji dar, odreuje da li e on imati pozitivan ili negativan karakter. Naredna dva ajeta u ovoj suri (20. i 21.) aludiraju na ovo posljednje, dok ajeti 22-25. pokazuju da samo istinski duhovna i moralna svijest moe oblikovati taj ovjekov uroeni nemir u pozitivnu silu i tako dovesti do unutarnje stabilnosti i trajnog zadovoljstva.48 ovjek je u dilemi u vezi s Proivljenjem nakon smrti. Ovu ovjekovu zapitanost Kur'an biljei na sljedei nain: ovjek govori: Zar u, kad umrem, zbilja biti oivljen? (Merjem, 66), ali istovremeno na vie mjesta u Kur'anu se daje i odgovor: On (Allah) vam daje ivot i zatim e vam ga oduzeti i poslije vas opet oivjeti; a ovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadd, 66) Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko e oivjeti kosti, kad budu
48

Ovo su rijei Muhammeda Asada, vjerovatno najznaajnijeg zapadnjakog konvertita u islam u 20. vijeku, koji je napisao veoma koristan prijevod i komentar Kur'ana na engleskom jeziku. Vidjeti: M. Asad, Poruka Kur'ana, Sarajevo, El-Kalem, 2004., str. 910.

38

truhle?" Reci: "Oivjee ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve to je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i vi njome potpaljujete." Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima sline? Jeste, On sve stvara i On je sveznajui; i zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne: "Budi!" i ono bude. Pa neka je hvaljen Onaj u ijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ete se vratiti! (JaSin, 77-83) Zar ovjek misli da kosti njegove neemo sakupiti? Hoemo, Mi moemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, ovjek hoe dok je iv da grijei pa pita: "Kada e Smak svijeta biti?" (El-Kijame, 3-6) U ajetima koji govore o insanu spominju se i neke odrednice u vezi s ovjekovim bitisanjem na Buduem svijetu. U vie ajeta se, takoer, naglaava da je ejtan ovjeku otvoreni neprijatelj, kao i to da je ovjeku nareeno da bude posebno paljiv prema svojim roditeljima. Dakle, u ajetima u kojima se spominje insan sadrana su brojna znaenja koja razotkrivaju ljudsku prirodu. Kur'an asni opisuje ovjeka kao gramzivu, opasnu i nezahvalnu osobu koja je sklona injenju nereda (fesad) i nasilja (zulm). Izuzetak su oni koji istinski vjeruju u Allaha i dobra djela ine. U posljednjoj suri u kojoj se spominje insan, Allah Uzvieni se zaklinje i naglaava da je svaki ovjek na gubitku izuzev onih koji vjeruju, dobra djela ine, i koji jedni drugima preporuuju Istinu i strpljenje. Dakle, jedino oni nee biti na gubitku. To na poseban nain govori o izuzetnoj vanosti vjere u ivotu ovjeka.

Zavrna razmatranja ovjek, radi ije upute je Svevinji Stvoritelj i objavio Kur'an, je stvorenje kojem su ukazane brojne poasti. On je bie koje je zadueno (kain mukellef) i njegov ivot nije puko prebivanje, ve zadaa i misija koju treba ispuniti. Shodno tome koliko je to implementirao u svom ovosvjetskom ivotu, svaki ovjek e dobiti svoje mjesto i stepen u Svijetu vjenosti. Paljivim itanjem kur'anskog teksta mogue je raspoznati osnove kur'anske antropologije. To se moe sagledati u sljedeih nekoliko taaka: 1. ovjek je stvoren, odnosno stvorenje (el-insanu mahluk). To znai da ovjek nije nastao sluajno, evolucijom ili djelovanjem slijepih

39

sila prirode kao to nauavaju evolucionisti i materijalisti, ve da je rezultat stvaranja Mudrog i Sveznajueg Stvoritelja, Koji mu je namijenio plemenitu ulogu u ivotu. 2. ovjek je stvorenje ili bie koje je poaeno (el-insanu mahluk mukerrem). Poasti koje su ukazane ovjeku su brojne: udahnjivanje due (ruha) koja je boanskog porijekla, nareivanje melekima da mu uine seddu, blagodat razuma i druge blagodati (nimeti) koji se pobrojati ne mogu, namjesnitvo (istihlaf) na Zemlji iz kojeg proistie pravo na upravljanje svim dobrima svijeta, slanje Objave i Boijih poslanika koji su ukazali na Pravi put, objava Kur'ana koji je kruna i peat svih ranijih objava i koji ima garanciju autentinosti, slanje Posljednjeg poslanika (Muhammeda, a.s.) koji je milost svjetovima itd... 3. ovjek je bie koje je zadueno (el-insanu mahluk ev kain mukellef). To znai da ovjek nije uzalud stvoren i da njegov ivot nije apsurd. ivot ovjeka je zadaa, odnosno emanet koji treba ispuniti. Kuran naglaava da ovjek ima misiju i razlog svoga postojanja. Ljudi su stvoreni da bi spoznali Allaha, svoga Stvoritelja, i inili Mu ibadet u svim segmentima svoje zemaljske egzistencije. To se moe postii jedino putem pokornosti Njemu, Allahu Uzvienom, Koji je stvorio ovjeka i odredio mu svrhu postojanja. Ukoliko ovjek odbije da bude pokoran Stvoritelju, na Zemlji nastaje nered (fesad) ije su posljedice katastrofalne, ne samo u odnosu na ovjeka nego i sva ostala stvorenja. Dakle, ovjekov ivot je zadatak a ne svakodnevno bivanje; to je zadatak ovjeka da se ostvari u onome to ga odreuje ovjekom, stiui svijest o sebi, o svrsi i istini ivota. 4. ovjek je bie koje e odgovarati za svoja djela i postupke (elinsanu mahluk mes'ul). Prema nauavanju Kurana asnog, ovjek je na ovom svijetu privremeno i njegova fizika smrt nije kraj puta; to je zapravo preseljenje iz kue prolaznosti (dunja ili dunjaluk) u kuu vjenosti (el-ahire ili ahiret). Smrt (ar. mevt) je povratak Allahu radi polaganja rauna za ono to je ovjek uradio za vrijeme svog dunjalukog ivota. Dua je besmrtna i ona e ponovo biti spojena s tijelom, nakon njegovog proivljenja u Svijetu vjenosti. U nekim iskazima Allahovog Poslanika s.a.v.s. navodi se da e ovjek na Sudnjem danu prvo polagati raun za namaz, da li ga je klanjao na vrijeme i propisno, i ukoliko mu namaz bude uredu i ostala djela e

40

biti ispravna, a ukoliko mu namaz ne bude valjan nee mu valjati ni druga djela. To govori o izuzetnoj vanosti namaza u ivotu ovjeka koji je, gledano sa stanovita kuranske antropologije, nazvan insanom, tj. biem koje je podlono raznim utjecajima, i koje esto posrne i zaluta u zamrenim ovosvjetskim putevima. Glavni cilj obavljanja namaza je izgradnja svijesti o Allahu d.., jedinome istinskom Bogu, Vjenom i Neprolaznom, pred Kojim e ovjek polagati raun i zadobiti svoj konani status u Vjenome svijetu (Ahiretu). I ostali temeljni islamski propisi imaju isti taj cilj: izgradnju linosti koja je svjesna da je ovjekov ivot misija i zadaa koju treba ispuniti. Razumijevanje islama i islamskih propisa na takav nain djeluje na ovjeka poticajno, i usmjerava ga ka tome da bude uistinu ovjek (insan), i svoj ovosvjetski ivot provede u injenju onoga to je dobro, ovjeno i korisno, te da se kloni onoga to je runo, tetno i neovjeno.

LITERATURA El-Fejjumi, El-Misbahu-l-munir, Mektebetu Lubnan, Bejrut, 1987. El-Fejruzabadi, El-Kamusu-l-muhit, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1994. Ragib el-Asfihani, El-Mufredat li elfazi-l-Kur'an, Darul-fikr, Bejrut. Muhammed Asad, Poruka Kur'ana, s engleskog preveo Hilmo erimovi, Sarajevo, El-Kalem, 2004. Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Zagreb, 1990. Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, El-Kalem, Sarajevo, 1997. Muhammed Fuad 'Abdulbaki, El-Mudemu-l-mufehres li elfazil-Kur'ani-l-kerim, Daru-l-hadis, Kairo, 1994. Harun Yahya, Kuranske mudize, Sarajevo, Bosanica-print, 2001. Safvet Halilovi, Osnovi tefsira, IPA, Zenica, 2005. Henry Margenau, Roy A. Vargesse: Cosmos, Bios, Theos, La salle IL: Open Court Publishing, 1992. Harun Yahya, Podvale teorije evolucije, Bosanica-print, s turskog preveli Enver Ibrahimkadi i Zlatan P., Sarajevo, 2000. Paul Davies, God and the New Physics, New York, Simon and Schuster, 1983.

41

Hugh Ross, The Creator and the Cosmos, Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993. George C. Wiliams, The Third Culture: Beyond the Scienfitic Revolution, New York, Simon and Schuster, 1995. Werner Gitt, In the Beginning Was Information, CLV, Bielefeld, Germany. Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintange Books, 1978. Caner Taslaman, Kur'an nenadmani fenomen, Sarajevo, 2006. Muslim en-Nejsaburi, Sahih Muslim, Mektebe Daru-l-fijha', Damask i Saad Suubbar, Rijad, bez godine izdanja. Mehmed Handi, Ilmu-l-kelam, El-Kalem, 2000. Ibn Kajjim el-Devzijje, Knjiga o dui, s arapskog preveo Mustafa Prljaa, Sarajevo, 2003. Muhammed Husejn Tabatabai, El-Mizan fi tefsiri-l-Kur'an, Bejrut, 1972. Michael H. Hart, The 100: A Ranking of The Most Influential Persons in History, New York, Hart Publishing Company, 1978. Sejjid Kutb, U okrilju Kur'ana, FIN, Sarajevo, 2000. 'Abbas Mahmud el- 'Akkad, El-Insan fi-l-Kur'an, Nehdatu Misr, Kairo, etvrto izdanje, 2005. Alexis Carrel, ovjek nepoznanica, Zagreb, 1941. elimir Pulji, ovjek bie u dijalogu, predavanje odrano na Sveuilitu u Dubrovniku, 18. sijenja 2006., posredstvom vebsajta: www.dubrovnik.hbk.hr. Alija Izetbegovi, Islam izmeu Istoka i Zapada, Nova, Beograd, 1988. Bronislav Malinovski, Magija, nauka i religija, s engleskog prevela Anelija Todorovi, Prosveta, Beograd, 1971. Syed Muhammed Naquib al-Attas, Islam i sekularizam, s engleskog preveo Demaludin Lati, Sarajevo, 2003. Henri Tort Nouguse, Masonska ideja, esej o filozofiji slobodnog zidarstva, s francuskog prevela Dolores Kaloera-Petrovi, Beograd, Evro, 2003. Gunar Stolset, ta je onda ovjek, s norvekog preveo Rasim Muratovi, Sejtarija, Sarajevo, 2003. ivan Filippi, Sedam antropolokih struktura u suvremenoj knjevnosti, Zagreb, 1985. 'Aia 'Abdurrahman Bint ati', El-Kur'an ve kadaya el-insan (Kur'an i pitanja u vezi s ovjekom), Daru-l-ma'rife, Kairo, 1999. Muhammed e-ejh 'Ajid Tabiat, El-Insan fi-l-Kur'an, bez mjesta izdanja, 1995.

42

Nebil 'Abdullatif, El-Insan kema fetarehullah, El-Hej'etu-lmisrijjetu-l-'amme li-l-kitab, Kairo, 2000. Abu Bilal Mustafa al-Kanadi, Razjanjenje misterije due, s engleskog prevela Alma ehaji, Libris, Sarajevo, 2002. Muhammed Jasin, Priroda ovjeka u islamu, s engleskog preveli Munib i Amra Hodi, Libris, Sarajevo, 2003. Linn Wilcox, Sufizam i psihologija, s engleskog prevela Amra Deli, Tuzla, 2007. Muhammed Seid el-Buti, Shvatanje korijena ivota, s arapskog preveo Hajrudin Hodi, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2007. 'Abdullah Selum es-Samuraji, Allah ve-l-insan (Allah i ovjek), Bagdad, 1983. Muhammed 'Aburrahim 'Ades, Me'allah ve-l-insan, Amman, 1990.

43

:
. . . . . . .

Summary: The Noble Quran, as the primary source of Islam, speaks about a man (Arab, insan) in its numerous ayats. In fact, a man is the focal point of the Quran for everything thats revealed in the Quran is revealed to a man and is about a man. A man, no matter what way we observe him, is the most complex category of existence in this phenomenal world. He is much superior to everything that all science could agree upon. That being a reason for a mans remaining a big mystery despite the expansion of science and technology in all areas. Science that turned its back to religion that rises from the Gods Word and Revelation is incapable of defining a man. Consequently, to learn to know a man and the purpose of his existence in the world, it is necessary to know the things the Book of Revelation speaks about a man. In this paper, in the light of the analysis of Quranic texts dealing with the notion insan (a man) we consider the primary sources of the Quranic teaching about a man.

44

Prof. dr. sc. efik Kurdi

DOPRINOS ETVERICE VELIKIH IMAMA HADISKOJ ZNANOSTI

Saetak Ebu Hanife, Malik, afija i Ahmed su velikani islamske misli. Njihova promiljanja u domenu erijatskopravne misli uinili su ih nezaobilaznim izvorima za sve generacije muslimana kroz povijest. Najilustrativniji dokaz za to su etiri velike pravne kole koje su ostale i opstale sve do danas, a koje su ova etverica velikih imama definirala i utemeljila. Manje se zna da su ova etiri velika intelektualna muslimanska kolosa izuzetan doprinos dala hadisu i hadiskoj znanosti. Sva etverica su bili hafizi hadisa, to odgovara najveoj tituli u toj oblasti islamske znanosti. Njihovo vanredno poznavanje prenosilaca hadisa, kritiki osvrt spram svakog od njih, poznavanje teksta hadisa i skrivenih mahana u njemu, uinili su ih nezaobilaznim faktorom u utemeljenju ove islamske discipline. Moe se s pravom konstatirati da ova etiri islamska velikana nisu bili nita manji eksperti u oblasti hadisa i hadiskih znanosti u odnosu, recimo, na fikh erijatsko pravo po emu su, i kod nas i u svijetu, vie poznati! U ovom radu osvijetlit emo samo neke aspekte doprinosa etverice velikih imama hadisu i hadiskoj znanosti.

Kljune rijei: Ebu Hanife, Malik, afija, Ahmed b. Hanbel, hadis i hadiske znanosti.

45

UVOD Pojava apokrifnosti hadisa bila je temeljnim razlogom to je islamski ummet iznjedrio, do tada, nepoznati metod uvanja istine kroz sened/niz prenosilaca. I upravo taj sened/niz prenosilaca hadisa je specifikum koji distancira ummet Muhammeda s.a.v.s od drugih naroda. Samo u islamu se, ovom metodologijom, moe od naih dana, autentinim putem, stii do samoga Poslanika s.a.v.s njegove rijei i djela. Ovu mogunost nemaju drugi narodi. Tako, npr., ni krani ni idovi ne mogu navesti autentian lanac prenosilaca koji bi ih doveo do Musaa ili Isaa a.s. Zbog toga i nema, niti moe biti autentine rijei bilo koje religije danas u svijetu. To je privilegija samo ummeta Muhammeda s.a.v.s! Naravno, isti sluaj bi se desio i sa ovim ummetom, da Allah Uzvieni nije nadahnuo prvu generaciju muslimana, da od prvih dana povedu vanrednu brigu o ovom nezaobilaznom izvoru njihove vjere. Tako Muhammed b. Sirin, poznati uenjak iz generacije tabi'ina, jasno potcrtava: Hadis je vjera, pa dobro provjerite od koga vau vjeru uzimate.1 Abdullah b. el-Mubarek je lanac prenosilaca definirao ovako: Sened je dio vjere. Da nije seneda onda bi rekao ko bi htio, to bi htio!2 Ibn el-Mubarek je, takoer, rekao: Primjer onoga koji izuava vjeru bez seneda je kao primjer onoga koji se penje na krov bez ljestvi/stepenica!3 Zanimljiva je konstatacija o ovome imama afije. On kae: Primjer onoga koji trai hadis bez seneda je kao primjer osobe koja nou sakuplja drva ne znajui da se u tom naramku nalazi zmija!4 I upravo na temeljima takve svijesti, izgradie se kriteriji koji nee dopustiti infiltriranje bilo kakve nesigurnosti, sumnje ili falsifikata u hadis i hadisku znanost.

1 2

Ovu predaju biljei Muslim u Sahihu: El-Mukaddima, 5. Ovu predaju biljei Muslim u Sahihu: El-Mukaddima, 5. 3 El-Hatib, El-Kifaje fi ilmi-r-rivaje, str. 393. 4 Ez-Zerkani, erhu-l-mevahi-l-ledunijje, 5/393.

46

Ako analiziramo odnos prvih generacija muslimana, ustanovit emo da su svojom eljom za saznavanjem hadisa, ili njihovim provjeravanjem, jasno dali do znanja da su do kraja bili svjesni vrijednosti ovog izvora. Srea, pa je islamski Ummet imao u svakoj generaciji sjajne velikane koji su nastavili graditi svjetle staze, koje su trasirale prve generacije muslimana. S pravom ih Jezid b. Zurej' naziva vitezovima i junacima. On kae: Svaka vjera ima svoje vitezove/junake, a vitezovi/junaci ove vjere su prenosioci hadisa!5 Ebu Hanife, Malik, afija, Ahmed b. Hanbel, Buhari, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Nesai i drugi, samo su predstavnici velikog broja islamskih velikana, koji su svojom predanou ovoj znanosti, uspostavili tako precizne kriterije, koji e onemoguiti svaki pokuaj ubacivanja falsifikata u ovu znanost, a da isti ne budu otkriveni. Svaki od njih je od svoje rane mladosti putovao od mjesta do mjesta, sluajui brojne uitelje i apsorbirajui znanje, koje e kasnije prenijeti na generacije koje dolaze (izuzev imami Malika). Tako se, npr. navodi fascinantan podatak, da je imam Ebu Hanife, putujui u potrazi za hadisom i dr. islamskim disciplinama, sluao oko 4.000 uitelja!!!6 U narednim recima bit e aktualizirano nekoliko detalja prve etverice imama, vezanih za hadis i hadisku znanost.

EBU HANIFE NU'MAN B. SABIT (80/699.-150./767.)

Superiorna inteligencija, suptilna pobonost i poslovina strpljivost svrstavaju ga u najvee umove koje je iznjedrila islamska povijest. Ljubav prema znanju, napose rjeavanju erijatskopravnih enigmi, uinie ga nezaobilaznim izvorom u islamskim naunim krugovima. Meutim, Ebu Hanifin doprinos hadiskoj znanosti, u odnosu na erijatsko pravo, nita manje nije znaajan.

5 6

Uporedi: dr. Asim b. Abdullah el-Karjuti, El-Isnad mine-d-din, str. 22. Vidi ovaj zanimljiv podatak: dr. Muhammed e-eka, El-Imam el-Azam Ebu Hanife en-Numan, str. 41; Shibli Numani, Abu Hanifa ivot i djelo, str. 44 i efik Kurdi, Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu, str. 27.

47

Ebu Hanifino zanimanje za hadis i hadiske znanosti Jo u mladosti Ebu Hanife se poeo interesovati za hadis i hadiske znanosti. Veliki muhaddisi i hadiski kritiari spominju njegovo zanimanje za hadis i putovanje u potrazi za hadisima koji su mu bili nepoznati.7 Imam Abdu-l-Vehhab e-a'rani navodi da je Ebu Hanife saznavao hadise preko svog uitelja Ata'a, a da je Ata'a bio uenik Ibn Abbasa, r.a.8 Koliko se Ebu Hanife angairao na prikupljanju i prouavanju hadisa, najbolje svjedoi primjer Mis'ar b. Kidama, pouzdanog hafiza hadisa iz Iraka, koji, prisjeajui se, kae: Izuavali smo hadis zajedno sa Ebu Hanifom pa nas je nadmaio! Natjecali smo se u zuhdu, pa nas je prevaziao! Rjeavali smo erijatskopravna pitanja, pa je on dostigao ono to ve znate!9 Kolika je bila njegova elja za saznavanjem hadisa Allahovog Poslanika s.a.v.s najbolje svjedoi predaja, koju sa lancem prenosilaca biljei Ibn Abdu-l-Berr, a u kojoj Ebu Hanife kae: Kada sam 93. god. po Hidri sa ocem otiao na had imao sam 16 godina. Tom prilikom sam vidio jednog starca oko kojeg su se ljudi okupili. Upitao sam oca: Ko je onaj starac? Odgovorio je: To je Abdullah b. El-Haris b. Dez', jedan od Poslanikovih, s.a.v.s, ashaba! Upitao sam ga ponovo: ta bi se od njega moglo iskoristiti? Rekao mi je: Hadisi koje je uo od Vjerovjesnika, s.a.v.s.! Zamolio sam ga da mu se pribliimo kako bih neto uo. Kada sam mu se pribliio, uo sam kako navodi da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao: Ko razumije vjeru, Allah e zadovoljiti njegove potrebe i opskrbie ga odakle se ni ne nada!10

Ebu Hanifin odnos prema sunnetu Ebu Hanife je, nakon Kur'ana, svoje fikhske stavove temeljio na drugom izvoru erijatskog prava sunnetu! Otkuda, onda, u nekim
7 8

Vidi: Ez-Zehebi, Sijeru alami-n-nubela, 6/392. Vidi o tome: E-arani, El-Mizanu-l-kubra, str. 83 (Izdanje, Hajderabad, Indija, 1394. god. po H.) 9 Ez-Zehebi, Menakibu Ebi Hanife, str. 27. (egipatsko izdanje). 10 Ibn Abdu-l-Berr, Damiu bejani-l-ilmi ve fadlih, 1/45. (Izdanje: Daru-l-kitabiilmijji, Bejrut, bez godine izdanja).

48

islamskim izvorima zakljuci da je Ebu Hanife preferirao analogiju u odnosu na sunnet?! Takva optuba bila je prisutna jo za njegova ivota. Sam Ebu Hanife o tome kae: Lau, tako mi Allaha! Potvaraju nas svi oni koji kau da preferiramo analogiju nad sunnetom! Zar je potrebno pribjegavati analogiji nakon jasnog teksta hadisa?!11 On je pribjegavao analogiji samo kada nije imao teksta hadisa, i to kada je bio u krajnjoj nudi, kako i sam tvrdi: Mi smo se sluili analogijom samo u krajnjoj nudi i to ako nismo mogli nai nikakav dokaz u Kur'anu, sunnetu i praksi ashaba!12 Poznata je i njegova izjava u kojoj naglaava, da sve to je dolo autentinom predajom od Vjerovjesnika s.a.v.s drage volje je uvaavao, i u tome uope nije bilo razilaenja. Ono to je dolo od ashaba, izabirali su, a ono to je dolo nakon te generacije, uvaavali su ili odbacivali, jer su i oni ljudi, skloni i pogoditi i pogrijeiti!13 Oito je da su napadi na Ebu Hanifu nastali zbog toga to je on uvjetovao stroije kriterije u primanju i prenoenju hadisa, posebno u adaletu/pravednosti i dabtu/preciznosti, i to daleko vie nego to su uvjetovali ostali muhaddisi i islamski pravnici. Ebu Hanifini kriteriji pri primanju i prenoenju hadisa bili su, doista, rigorozni. Ovom prilikom spomenut emo samo neke: a) Da ne oponiraju Kur'anu. Ako su predaje oponirale jasnom tekstu Kur'ana, on je takve predaje ostavljao i nije ih uope koristio; b) Da ne oponiraju opepoznatom sunnetu; c) Da ne oponiraju slinom hadisu; d) Da ravija ne postupa suprotno hadisu koji prenosi; e) Da niko od prethodnih strunjaka u hadisu nije kritikovao taj hadis; f) Da hifz/memorija prenosioca hadisa bude konstantna od momenta kada je hadis uo do momenta predaje hadisa drugome;
11 12

Ebu Zehre, Ebu Hanife hajatuhu ve asaruhu ve arauhu vi fikhuhu, str. 273. Isto. 13 Cit. djelo, str. 274.

49

g) Da se predaja u odnosu na druge ne karakterizira po bilo kakvim dodacima, bilo u lancu prenosilaca ili tekstu hadisa!14 Obzirom da se drugi muhaddisi ili fakihi nisu sloili sa svim ovim strogim kriterijima, i da su bili blai u prihvatanju i prenoenju predaja, oni su prenijeli i zabiljeili vei broj hadisa, to uope ne znai da Ebu Hanife nije poznavao te predaje! Zanimljivo je analizirati neka erijatskopravna rjeenja do kojih je doao Ebu Hanife. Za znatan broj tih rjeenja mnogi, neupueni u iroku lepezu Ebu Hanifinog poznavanja hadiskih znanosti, smatraju da ih je donosio iz svoje glave, a ne na temelju sunneta Allahovog poslanika. S druge, pak, strane, Ebu Hanife je smatrao da je jai hadis koji prenosi ravija, koji je muhaddis ali i fakih u isto vrijeme, nego onaj hadis koji prenosi samo muhaddis, jer je fakih osoba koja dobro poznaje vjeru i erijatskopravne propise, pa je, otuda, smatrao da su muhaddisi kao apotekari a fakihi kao ljekari!15 Inae, poznata je praksa velikih imama da svoje fikhske zakljuke nisu temeljili na nesigurnim predajama. Tako se biljei da imam Malik oponira na 70 mjesta sunnetu koji nije autentian, a svoje stavove temelji na analogiji, pa, i pored toga, nije optuen da preferira svoje miljenje nad sunnetom!16

Strunost u kritici prenosilaca i metodologiji izuavanja hadisa Ebu Hanifina strunost u kritici i ocjeni prenosilaca hadisa, daje dovoljno argumenata hadiskim strunjacima da ga svrstaju u izuzetne poznavaoce hadisa i hadiskih disciplina. Oito je da su najvei muhadddisi respektirali miljenje Ebu Hanife u pogledu ocjene odreenih prenosilaca hadisa. Tako Tirmizi u Kitabu-lilelu prenosi od Mahmuda b. Gajlana, a on od Ebu Jahjaa el-Himmanija

14

Vidi ire o ovim kriterijima: dr. M. es-Sibai, Es-Sunnetu ve mekanetuha fi-tterii-l-islami,,str. 422-424 i . Kurdi, Velikani hadiskih znanosti, str. 48. 15 Vidi: Ibn Abdu-l-Berr, cit. djelo, 2/131; dr. M. es-Sibai, cit. djelo, str. 421 i Ebu Zehre, spomenuto djelo, str. 283. 16 Pogledaj zanimljive zakljuke: Ebu Zehv, El-Hadisu ve-l-muhaddisune, str. 286.

50

da je rekao: uo sam Ebu Hanifu da kae: Nisam vidio veeg laca od Dabira el-Dufija, niti boljeg od Ataa b. ebi Rebaha!17 Ebu Hanifino izuzetno poznavanje hadiske discipline El-Derhu vet-ta'dil /o pozitivnoj i negativnoj kritici prenosilaca hadisa, jasno raspoznaje i uveni hafiz u hadisu imam el-Bejheki, koji, uvaavajui njegovu ocjenu o nepovredivosti i pouzdanosti Ata b. ebi Rebaha i povredivosti i slabosti Dabira el-Du'fija, priznaje Ebu Hanifi posebnost u ovoj hadiskoj oblasti!18 Hafiz El-Bejheki prenosi, sa potpunim lancem prenosilaca, od Abdulhamida el-Hammanija, da je uo ebu Sada es-Sananija, kako konsultira ebu Hanifu o autentinosti Sufjana es-Sevrija, na to mu je on rekao: Slobodno pii od njega hadise, jer je on pouzdan! Jedino nemoj pisati ona predanja koja on biljei od Ebu Ishaka a on od El-Harisa i ona predanja koja biljei od Dabira el-Dufija!19 Imam Ez-Zehebi, kada spominje Dabira b. Jezida el-Du'fija elKufija, jednog od i'ijskih muhaddisa, uz ostale, takoe uvaava Ebu Hanifinu kritiku tog muhaddisa, za koga je Ebu Hanifa ustvrdio da od njega nije vidio veeg laca.20 Hafiz Ibn Hader el-Askalani, jedan od najveih muhaddisa svih vremena, uvaava njegovu kritiku ocjenu Zejda b. Ajjaa, da je medhul / nepoznat! i naglaava da se sa njegovom ocjenom slae, i istu koristi poznati kapacitet u hadiskoj znanosti El-Hattabi.21 Njegovu izuzetnu nadarenost kao kritiara hadisa u poznatoj hadiskoj disciplini povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa/Ilmu-l-derhi ve-t-ta'dil, istiu, pored navedenih hafiza hadisa, i hafiz Abdulkadir el-Kurei, Es-Sehavi, Ibn Hibban, Ibn Adijj, Ibn Abdulberr,

17 18

Tirmizi, Kitabu-l-ilel, tampan zajedno sa njegovim Sunenom, 5/696. Vidi: El-Bejheki, Delailu-n-nubuvve, 1/43-46. (Bejrutsko izdanje, 1405. god. po H.). 19 Provjeri: Et-Tahanevi, cit. djelo, str.332. 20 Provjeri: Ez-Zehebi, Mizan al-itidal, 1/380. 21 Ibn Hader, Tehzibu-t-tehzib, 1/670. (Izdanje: Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996). Uporedi, takoe: Et-Tahanevi, str. 332.

51

Ibn Hazm, Hakim en-Nejsaburi, Ez-Zehebi, Ebu Hajjan el-Endelusi, Ibn Kesir i brojni drugi.22 Ebu Hanife nije bio mudtehid samo u oblasti erijatskog prava, nego je bio istinski mudtehid i u oblasti hadisa i brojnih hadiskih disciplina. Brojni islamski izvori navode, pored ostalog, i njegov doprinos definiranju metoda izuavanja hadisa. Tako hafiz El-Bejheki i hafiz Es-Sujuti navode jasne stavove Ibn Durejda, Osmana b. elEsveda, Hanzale b. ebi es-Sufjana, Malika, Sufjana es-Sevrija, Hiama i Ebu Hanife, da je metoda itanja i citiranja hadisa uenika uitelju bolja od citiranja uitelja ueniku!23 Njegovo doputanje da se kod metode itanja hadisa pred uiteljem moe upotrebljavati konstrukcija haddasana / prenio nam je, kazivao nam je i ahbarana / obavijestio nas je, ime je oponirao Abdullahu b. elMubareku, Ahmedu i Nesaiju, najbolje potvruje njegov idtihad u ovoj oblasti. Inae, sa njim se u ovome slau brojni hadiski strunjaci, a posebno oni iz Hidaza i Kufe, poput Sufjana es-Sevrija.24 Njegovo oponiranje Ez-Zuhriju, E-abiju, Alkami, Maliku i dr. uenjacima koji su tvrdili da je al-munawala,25 kao metod izuavanja hadisa, u istoj ravni i iste jaine kao i as-sama,26 takoe, ga svrstava u red uenjaka koji su, pored ostalih hadiskih disciplina, samostalno promiljali i u ovoj hadiskoj disciplini. Kasnije emo vidjeti da e se s njegovim stavom sloiti gotovo sva hadiska elita, poput Abdullaha b. elMubareka, A-afija, Ahmeda b. Hanbela, an-Nevevija i dr.27

22

Pogledaj: Muhammed en-Numani, Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife fi-l-hadisi, str. 66-67. 23 Vidi: Es-Sujuti, Tedribu-r-ravi, 2/10 i Et-Tahanevi, cit. djelo, str. 332. 24 Vidi o ovome opirnije: Es-Sujuti, cit. djelo, 2/10. 25 To je metoda uruivanja. Pod ovim se podrazumijeva da uitelj dadne svome ueniku neku zbirku ili napisani hadis da on dalje prenosi od njega. (Vidi: Mehmed Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 108 i dr. Omer Nakievi, Uvod u hadiske znanosti, str. 79.) 26 To je metoda sluanja hadisa direktno iz usta svog uitelja, svejedno da li to on to govorio napamet ili itao iz knjige. (Vidi: Mehmed Handi, nav. djelo, str. 107. i dr. Omer Nakievi, cit. djelo, str. 75.) 27 O ovom njegovm stavu vidi: Tedribu-r-ravi, 1/27.

52

Musned Ebu Hanife Ebu Hanife nije napisao posebnu hadisku zbirku, kao to su Malik i Ahmed. On, kao ni imam afija, nisu posebno pisali hadiske zbirke, nego su to sainili njihovi uenici, sluajui od njih. Sluajui Ebu Hanifu i prenosei hadise od njega nastale su izuzetno vrijedne hadiske zbirke: Kitabu-l-asar, Ebu Jusufa, Kitabu-l-asaru-l-merfu'a, Muhammeda b. Hasana e-ejbanija, Kitabu-l-asaru-l-merfu'a ve-l-mevkufe, istog sakupljaa, Musned, Hasana b. Zijada el-Lu'lu'ija, Musned, Hammada, Ebu Hanifinog sina.

Ostali poznati autori koji su biljeili njegove musnade bili su: ElVehbi, El-Harisi, El-Buhari, Ibn el-Muzaffer, Muhammed b. Da'fer al'Adl, Ebu Nu'ajm el-Asbehani, Ebu Bekr Muhammed b. 'Abdulbaki elEnsari, Ibn ebi el-'Avvaam Es-Sa'di, Ibn Husrew el-Belhi, Ebu el-Muejjid Muhammed b. Mahmud el-Haaarizmi i Ibn 'Ukde. Uz spomenutih 17 navedenih Ebu Hanifinih musneda, spominju se jo tri, Darekutnijev, te Ibn ahinov i Hatib el-Bagdadijev, to ini ukupno 20 Ebu Hanifinih musneda. 28 Ebu-l-Muejjid el-Haarizmi (umro 665. god. po Hidri) u svojoj obimnoj knjizi, koja se zove Dami' u-l-mesanid, a koju je klasificirao shodno fikhskim pitanjima, izostavivi iz nje senede koji se ponavljaju, kae: uo sam u amu neke neznalice kako umanjuju i devalviraju vrijednost Ebu Hanife, pripisujui mu vrlo slabo poznavanje hadisa, smatrajui da nema svoj musned kao to ima imam afija, ili muwetta', kakav je sainio imam Malik. To me je iniciralo da prikupim 15 Ebu Hanifinih musneda koje su sakupili istaknuti hadiski strunjaci.29 Znaajno je napomenuti da Ebu Hanifin musned, koji je sakupio Ibn Ukde, kako navodi Bedr el-Ajni u djelu Et-Tarihu-l-kebir obuhvata vie
28 29

Vidi ire o ovoj problematici: dr. M. Es-Sibai, cit. djelo, str. 413-415. Cit. izvor, str. 414.

53

od 1.000 hadisa, u kojima se Ebu Hanife pojavljuje kao prenosilac hadisa! Imam Sujuti tvrdi da je Ibn Ukde bio pouzdani i veliki hafiz hadisa, i da ga samo fanatici i suvie pristrasne osobe smatraju slabim.30 Treba spomenuti i to da Ebu Hanifin uenik Zufer, u svom djelu ElAsar, spominje veliki broj hadisa koje izravno biljei od Ebu Hanife.31 Mislim da navedeni podaci sasvim dovoljno kazuju o tome koliko je ovaj velikan uistinu poznavao hadis i hadiske predaje. Dvadeset Ebu Hanifinih musneda najbolja su potvrda za to!32 Brojni autori su u ove i sline greke pali, zahvaljujui pretpostavci da se u Kufi veoma slabo poznavao hadis, budui da to nije bio centar hadisa i muhaddisa. Meutim, oito je da se zaboravlja da je Kufa, upravo u Ebu Hanifino vrijeme, bila veliki islamski nauni centar, kao i to da je Ebu Hanife puno putovao i u druge naune centre toga vremena i da je, na taj nain, saznao za znatan broj hadiskih predaja. S druge strane, utemeljenjem Kufe, 17. god. po Hidri, ovaj grad postat e stjecite poznatih ashaba. Zna se da je Omer r.a poslao u Kufu Abdullaha b. Mes'uda r.a, koji je bio poznati poznavalac velikog broja predaja, a koje su navedene u brojnim hadiskim zbirkama. Inae, on od Vjerovjesnika s.a.v.s prenosi 848 hadisa.33 Uz to, zna se da je Ibn Mes'ud r.a ubrajan meu najuenije ashabe Allahovog Poslanika s.a.v.s.34 Kada se jo spomene da je ovaj veliki ashab umro u Kufi, 32. god. po Hidri,35
30 31

Spomenuto djelo, str. 415. Isto djelo i strana. 32 Najbolja hedija bonjakom narodu u povodu obiljeavanja 1 240 godina od smrti ovog velikana, nije mogla biti bolja od pojavljivanja njegovog Musnada na bosanskom jeziku. Time je na narod bogatiji za jo jednu zbirku hadisa i to od svog imama, ija erijatskopravna rjeenja nai muslimani respektiraju ve stoljeima. Ovo vrijedno djelo preveo je prof. dr. Fuad Sedi i klasificirao ga prema tematskim cjelinama, ime ga je uinio korisnijim i pristupanijim itateljstvu, budui da je ovo djelo u originalu klasificirano prema imenima rawiya prenosilaca hadisa. Djelo je tampano u izdanju Islamskog pedagokog fakulteta u Bihau, 2007.godine i ima ukupno 115 strana, sa 550 hadisa u kojima se Abu Hanifa pojavljuje kao prenosilac hadisa. Hadisi su navedeni samo na bosanskom jeziku. 33 El-hadisu ve-l-muhaddisun, str. 146. 34 Vidi: M. Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 111. 35 El-Hadisu ve-l-muhaddisun, str.147.

54

onda to uveliko upotpunjuje sliku o mogunosti njegovog djelovanja u tom mjestu, i ostavljanja jaeg utjecaja i velikog traga na uenjake koji su tu kasnije ivjeli. Ali b. ebi Talib r.a bio je fasciniran uspjehom Abdullaha b. Mes'uda r.a rekavi za Kufu: Ovo mjesto je napunjeno znanjem/hadisom i fiqhom!36 Tako e u Kufi od njega i njegovih uenika stasati 4.000 strunjaka raznih profila koji e biti svjetiljke tog mjesta! Dolaskom Alije r.a u Kufu, jo vie se rasplamsao ar za izuavanjem raznih islamskih disciplina. Kada se u obzir uzme i injenica da se u Kufi nastanilo 1.500 ashaba, onda vie nema mjesta skepsi u vezi s tim, da li je taj grad bio centar hadisa i drugih islamskih disciplina.37 Njegova pozicija u hadiskoj znanosti Veina uenjaka u svojim djelima potvruje imamet ovog genija u hadisu i hadiskoj znanosti. Tako Ebu Davud es-Sidistani, poznati autor Sunena, jedne od est najpoznatijih hadiskih zbirki, tvrdi: Allah se smilovao Maliku, afiji i Ebu Hanifi koji su bili imami u hadisu!38 Hafiz Ez-Zehebi u svom Mizanu-l-i'tidalu, u kojem je kritikovao brojne muhaddise zbog nekih nedostataka: nepreciznosti, slabosti, lai i sl., u uvodu ovog djela, napominje da u njemu nije kritikovao, niti je spomenuo imena uvenih imama, koji se stoljeima slijede zbog njihove iskrenosti, utemeljenosti i uenosti, kao to su Ebu Hanife, afija i Buhari, a ako ih i spomene, kako napominje, onda je to u pozitivnom kontekstu! Hakim en-Nejsaburi u poznatom djelu Ma'rifetu ulumi-l-hadis, u poglavlju koje tretira poznate i pouzdane imame u hadisu, iz generacije tabi'ina i etba'i-t-tabi'ina, izmeu ostalih, navodi i Ebu Hanifu, to eksplicitno govori o njegovoj izuzetnoj poziciji kao imamu u hadisu, meu najveim autoritetima hadiske znanosti.39

36 37

Es-Sunnetu ve mekanatuha fi-t-teri i-l-islami, str. 416. O ovome opirnije vidi: . Kurdi, Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti, str. 75-79. 38 Ibn Abdu-l-Berr, cit. djelo, 2/163. 39 Vidi: Marifetu ulumi-l-hadisi, str. 240-249.

55

Ibn Tejmijje sa velikim respektom govori o Ebu Hanifi.40 Naziva ga jednim od najpoznatijih imama, napominjui da je znaniji i vei fakih od Tahavija i slinih!41 Na drugom mjestu Ibn Tejmijje spominje da su etverica velikih imama bili imami i u hadisu, i u tefsiru, i u tesavvufu i u fikhu!42 Ibnu-l-Kajjim el-Devzijje, takoe, sa izuzetnim respektom, uporeuje Ebu Hanifu sa afijom, Ahmedom, Malikom, Ebu Jusufom, Buharijom i dr.43 Dakle, svi navedeni velikani hadiske i, uope, islamske znanosti, kao to su Ebu Davud, Tirmizi, Hakim, Bejheki, Ibn Abdu-l-Berr, Ibn Tejmijje, Ibnu-l-Kajjim i brojni drugi, sloili su se da je Ebu Hanife bio jedan od poznatih imama i u hadisu, ije su miljenje i ocjena bili izvor kasnijim generacijama za oblast povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa, u sluaju skrivenih mahana u hadisu, u ocjeni teksta hadisa i drugim segmentima ove znanosti! Veliki broj hadiskih strunjaka, i u prolosti i u novije vrijeme, priznaju mu preciznost, memoriju i utemeljenost prilikom prenoenja hadisa. Tako Abdullah b. Davud el-Hurejbi zakljuuje: Muslimani u svojim namazima treba da ue dove za Ebu Hanifu, zbog njegove brige, uvanja i doprinosa sunnetu i fikhu!44 ejhu-l-islam Ibn Tejmijje zakljuuje: Uenjaci kao to su Se'id b. Musejjeb, Urve b. Zubejr, Hasan el-Basri, Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Muhammed b. Hasan, Malik, afi', Ahmed, Ibn Derir et-Taberi i dr. danonono su traili znanje i nita drugo ih nije zaokupljalo. Oni su nekada preferirali stav jednog, a nekada drugog ashaba, onako kako su smatrali na temeljima erijata!45 Ibn Tejmijje, spominjui islamske uenjake koji su bili predvodnici u brojnim islamskim disciplinama, svaki put navodi i Ebu Hanifu, kao

40 41

Ibn Tejmijje, Minhadu-s-sunneti-n-nebevijje, 4/194-195. Ebu Dafer et-Tahavi bio je hafiz hadisa i jedan od najveih pravnika hanefijske pravne kole. Umro je 321. god. po Hidri. 42 Minhadu-s-sunneti-n-nebevijje, 1/172-173. 43 Provjeri: Ibn Kajjim, Ilamu-l-muvekkiin, 1/35. 44 En-Numani, Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife fi-l-hadisi, str. 32. 45 Ibn Tejmijje, spomenuto djelo, 3/142. Uporedi: En-Numani, prethodni izvor, str. 47-48.

56

jednog od nezaobilaznih islamskih autoriteta koji je bio i ostao izvor i inspiracija generacijama muslimana poslije njega!46 Njegovo izuzetno poznavanje hadisa jasno potcrtava imam EsSerhasi, kada kae: Ebu Hanife bio je najvei poznavalac hadisa u svoje vrijeme! Meutim, zbog njegovog rigoroznog kriterija u pogledu preciznosti ravija i prevelike opreznosti da se slabe predaje ne pomijeaju sa autentinim, malo je prenosio hadis!47 Otuda, kako tvrdi imam Alauddin el-Kasani, hadisu koji je Ebu Hanife, na temelju svojih kriterija, proglasio autentinim, niko nakon njega nije uspio nai mahanu i nedostatak!48 Imam emsuddin es-Salihi e-afi'i tvrdi da Ebu Hanife spada u najvee hafize hadisa! I zakljuuje da je on prvi izvlaio erijatskopravna rjeenja iz hadisa, i sa uenjem se pita: Kako bi mogao izvui toliko zakljuaka i rijeiti toliko erijatsko-pravnih pitanja da nije dunu panju posvetio hadisu!?49 Imam El-Adluni tvrdi da je Ebu Hanife bio najvei znalac Kur'ana i sunneta, jer se, naprosto, o erijatskopravnim rjeenjima ne moe ni raspravljati bez decidnog poznavanja ova dva fundamentalna izvora islama! On je u svoje djelo Ikdu-l-devheri-s-semin, koje sadri 40 hadisa iz najpoznatijih hadiskih zbirki, uvrstio, izmeu ostalih, i hadis iz Ebu Hanifinog Musneda, priznavi tako da ga smatra strunjakom i u oblasti hadiskih znanosti!50 Njegovu izuzetnu nadarenost kao kritiara hadisa u poznatoj hadiskoj disciplini povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa/Ilmul-derhi ve-t-ta'dili, istiu imam Tirmizi, Ibn Hibban, hafiz Bejheki, Ibn Adijj, Hakim en-Nejasuburi, Ibn Abdu-l-Berr, Ibn Hazm, Ez-Zehebi, Ibn

46 47

Uporedi: Minhadu-s-sunne, 1/167-168; 1/172-173 i 1/215-216. Es-Serhasi, Usulu-l-fikh, 1/350. (Izdanje: Daru-l-kitabi-l-arebi, 1372. god. po H.). Uporedi, takoe: En-Numani, cit. djelo, str. 57 48 El-Kasani, Bedai-sanai fi tertibi--erai, 2/97. (Egipatsko izdanje, 1327. god. po H.). Uporedi: Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife, str. 58. 49 Vidi: En-Numani, cit. djelo, str. 66. 50 Vidi: Ikdu-l-devheri-s-semin, fi erbeine hadisen, min ehadisi sejjidi-l-murselin, str. 4-6. (egipatsko izdanje, 1322. god. po Hidri).

57

Kesir, Es-Sehavi, hafiz Abdul-Kadir el-Kurei, Ebu Hajjan el-Endelusi i brojni drugi.51 Brojni muhaddisi su vremenom pokuali skinuti etiketu sa Ebu Hanife, kao nedovoljno upuenog u hadisku znanost, to mu je od strane neznalica, zavidnika i mezhebskih fanatika nalijepljena. Tako su hafizi hadisa: El-Mizzi, Ez-Zehebi, Et-Turkmani, Ebu-l-Mehasin el-Husejni etTarabulsi, Ibn Kesir, En-Nevevi, Es-Sem'ani i dr. potroili puno vremena da dokau da ovaj genije nije nita manji strunjak u hadisu, nego to je npr. bio u fikhu!52 Svi oni slau se da je bio izuzetno strog u prenoenju hadisa, oslanjajui se na konstataciju Jahja b. Me'ina, koji je rekao: Ebu Hanife bio je pouzdan u hadisu! On je prenosio samo onaj hadis koji je precizno zapamtio a nije prenosio one u koje nije siguran!53

MALIK B. ENES (93./711.-179./795.)

Imam Malik jedan je od najveih imama u hadisu i fikhu. Bio je meu najpouzdanijim prenosiocima rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Sened u kome se on nalazi naziva se zlatnim lancem prenosilaca! Njegov Muvetta' jedno je od najautentinijih djela iz oblasti hadiske znanosti!

Odnos prema hadisu Ljubav prema hadisu Allahovog Poslanika s.a.v.s bila je prepoznatljiva crta ovog islamskog velikana. Upravo zbog te ljubavi, izuzetne angairanosti i posebnog doprinosa ovoj islamskoj disciplini, postao je imam u ovoj oblasti, a sened u kojem se on nalazi, proglaen je, kod najveih hadiskih strunjaka, najutentinijim senedom! Uz to, ocijenjen je do maksimuma povjerljivim, pouzdanim i preciznim, kada je u pitanju prenoenje hadisa i hadiskog teksta! Njegova preciznost u hadisu bila je paradigmatina, pa, otuda i izjave hadiskih strunjaka o njegovoj temeljnosti u ovoj oblasti.

51 52

Pogledaj: Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife, str. 66-67. Vidi o tome opirniju studiju: Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife, str. 87-116. 53 Vidi: cit. djelo, str. 88.

58

Tako Sufjan kae: Kritika imama Malika u vezi sa prenosiocima hadisa bila je do kraja rigorozna!54 Ali b. el-Medini veli: Nije mi poznato da je Malik bilo iji hadis izostavio izuzev onaj u kojem je neki nedostatak primijetio!55 Imam afi'i konstatira: Ako bi bilo ta sumnjivo primijetio u hadisu, Malik bi ga izostavljao!56 Naravno, ovaj stepen u hadiskoj znanosti ne moe se tek tako stei. Zato je trebalo uloiti maksimalan napor, trud i odricanje. To sam Malik doarava kada kae: Svojom rukom sam napisao 100.000 hadisa! Inae, brojni autori smatraju da je tih 100.000 hadisa imam Malik znao napamet!57 Na drugom mjestu kae: Ovo znanje (tj. hadis) je vjera, pa pazite od koga ga preuzimate! Ja sam zapamtio 70 onih koji su govorili: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kod ovih stubova - aludirajui na stubove Vjerovjesnikove, s.a.v.s, damije - meutim, ja nita od njih nisam preuzeo! Ima nekih kojima bih povjerio kuu punu zlata i oni to ne bi pronevjerili, meutim, oni nisu strunjaci u hadisu!58 Imam Malik se, s krajnjim respektom odnosio spram hadisa Allahovog Poslanika. Tako, kada bi ga ljudi pitali za neki erijatskopravni propis, on bi im, bez prethodnih priprema, odgovorio ili fetvu izdao, meutim, kada su ga pitali za neki hadis, on ne bi iziao iz kue dok ne bi uzeo abdest, namirisao se, poeljao bradu i obukao najljepe odijelo koje je imao, a onda bi tako skrueno iziao, iz respekta prema hadisu i onome ko je hadis izgovorio!59 Biljei se da ga je, dok je citirao jedan hadis, korpion ujeo 16 puta, a on je trpio bol i nije prekinuo citiranje rijei Vjerovjesnika. Kada su ga, nakon toga, upitali zato na vrijeme nije prekinuo citiranje tog hadisa,

54 55

Isto. Isto. 56 Isto. 57 Isto. 58 El-Gazali, Ihjau ulumi-d-din, 1/46. Uporedi: E-irbasi, cit. djelo, str. 74. 59 Es-Sujuti, Tenviru-l-havalik, 3/166.

59

odgovorio je: Trpio sam iz respekta prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.!60 Kada bi citirao hadis, nikada to ne bi inio povienim tonom. Takoe, nikada nije oponirao hadisu. Katkada bi pokazivao na kabur Allahovog Poslanika s.a.v.s izjavljujui: Od svakog se moe uzeti i odbaciti, izuzev od stanovnika ovog kabura!, mislei na Vjerovjesnika s.a.v.s!61 Upravo zbog te neizmjerne ljubavi prema Poslaniku islama s.a.v.s, nije htio ni njegov grad nikada naputati, izuzev za vrijeme obavljanja hada! Tako su mu neke halife nudile da preseli u Bagdad, tadanju islamsku prijestolnicu, da tamo iri svoje ogromno znanje, to je Malik odbio, arko elei ostati u Medini, u susjedstvu Vjerovjesnikovog s.a.v.s kabura!62 Zna se da nikada nije prohajao Medinom, upravo iz potovanja prema tijelu Poslanika s.a.v.s. koje je tu pokopano! Malik kae: Stidim se da jaem ivotinju koja bi svojim kopitama gazila zemlju koja u svojoj utrobi dri tijelo Allahovog Poslanika, s.a.v.s!!!63

Muvetta' Najpoznatije njegovo djelo je Muvetta'. Na njemu je Imam Malik radio aktivno oko 11 godina, kako navodi ejh Muhammed Ebu Zehre, i to od 148. do 159. god. po Hidri.64 Inae, u sreivanje i dotjerivanje tog djela utroio je punih 40 godina!65 Razlog nastajanja tog djela je, kako se navodi, bio prijedlog halife Ebu Da'fera el-Mensura, koji je prilikom obavljanja hada, sreo imama Malika i predloio mu da napie djelo koje e biti izmeu Ibn Omerove r.a strogosti i Ibn Abbasove r.a popustljivosti. On je napisao ovo djelo i nazvao ga Muvetta'om.66 Meutim, sam Malik navodi drugi razlog, zbog ega je ovom djelu dao ime: Muvetta'. On kae: Ovo sam djelo dao na
60 61

E-irbasi, cit. djelo, str. 75. Isto, str. 76. 62 Isto. 63 Vidi: dr. Muhammed Udad el-Hatib, Usulu-l-hadis, str. 345. 64 E-irbasi, cit. djelo, str. 93. 65 Dr. Mustafa es-Siba'i, Es-Sunnetu ve mekjanetuha fi-t-teri'i-l-islami, str. 431. 66 Isti izvor i strana.

60

uvid sedamdeseterici medinskih pravnika, koji su ga decidno pregledali, ocijenili i primjedbe dostavili, pa sam ga zato i nazvao ElMuvetta'/Utrveni put!67 Kada je za to uo halifa El-Mehdi iz Malikovih usta, naredio je da se njemu i njegovim uenicima dodijeli 5.000 zlatnika. Harun er-Reid, poznati islamski vladar, prilikom obavljanja hadskih obreda, sluao je iz usta Malikovih, sa svojim sinovima, njegov Muvetta' i predloio tom prilikom Maliku da objesi Muvetta' na Kjabu i obavee muslimane da se striktno pridravaju ove knjige. Meutim, Malik je odbio taj prijedlog, rekavi da su se ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s razilazili u nekim pitanjima, pa su zato otili u razliite predjele, pa bi obavezivanje ljudi na slijeenje samo jedne knjige dovelo, nesporno je, do velikih nesporazuma i nesuglasica!68 To je najbolja lekcija svim fanatinim pripadnicima razliitih mezheba i pravaca, kako se treba tolerantno ponaati i uvaavati druga miljenja i razliite pristupe!!! U Muvetta'u se nalazi ukupno 1.720 hadisa, zajedno sa citatima ashaba i tabi'ina. Od tog broja 600 su musned-predaje, 228 murselpredaje, 613 mevkuf-predaje/izreka ashaba i 285 izreke tabi'ina.69 Inae, Malik od 100.000 hadisa koje je pamtio, uvrstio je, u poetku, u svoj Muvetta' 10.000 hadisa. Meutim, vremenom je dosta izostavljao, pa je, po njegovom preciznom kriteriju moglo, na kraju, proi svega 1.720 predaja, od ega je bilo svega 600 Poslanikovih s.a.v.s hadisa!70 Znaajno je napomenuti, kako navodi i na Mehmed ef. Handi, da se muttesilpredaje koje se nalaze u ovom djelu ubrajaju meu najvjerodostojnije hadise uope!71 Ovo djelo, uz hadise, tretira i brojna fikhska pitanja, pa se, s pravom moe rei, da je i fikhsko koliko i hadisko.72 El-Kettani tvrdi da Malik u Muvetta'u tretira oko 3.000 erijatskopravnih pitanja!73

67 68

Isti izvor i strana. El-Huli, Tarihu fununi-l-hadisi-n-nebevi, str. 46. Vidi takoe: dr. S. es-Salih, cit. djelo, str. 387 i dr. Muhammed Abdullah Veled Kerim, Uvod u knjizi: Kitabu-l-kabes, fi erhi Muvetta' Malik b. Enes, 1/58. 69 Muhammed Fuad Abdulbaki, Uvod u Muvetta', str. 4. 70 M. Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 81. 71 Vidi o ovoj problematici: E-irbasi, cit. djelo, str. 93-94. O tome pie i M. Handi u djelu Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 81. 72 El-Kettani, Er-Risale el-mustatrefe, str. 13.

61

Vrijednost djela najbolje e oslikati rijei imama afije, koji kae: Nakon Allahove knjige, Kur'ana, na Zemlji se nije pojavila autentinija knjiga od Muvetta'a! U drugoj verziji stoji: Nije se pojavila na Zemlji knjiga blia Kur'anu od Muvetta'a! U treoj verziji se biljei: Najkorisnija knjiga, nakon Kur'ana, je Muvetta'!74 Imam En-Nevevi, komentirajui ove rijei imama afije, a oslanjajui se na poznate islamske autoritete, kae: Ovo je afija izjavio prije nastajanja Sahiha Buharije i Muslima. Ova dva djela su, prema konsenzusu islamske uleme, vjerodostojniji od Muvetta'a!75 Ibn Abdu-l-Berr istie: Muvetta'u nema premca! Nema, izuzev Allahove Knjige, knjige iznad ove!76 Ed-Dehlevi zakljuuje: Malikov Muvetta' je najvjerodostojnije, najpoznatije, najstarije i najobuhvatnije erijatskopravno djelo!77 Islamski uenjaci su se, uglavnom, razili u pogledu autentinosti predaja u ovom djelu. Tako ga neki preferiraju u odnosu na Buharijin i Muslimov Sahih, drugi ga izjednaavaju i stavljaju u istu ravan sa ova dva najpoznatija hadiska djela, a trei smatraju da su merfu' i muttesilpredaje u ovom djelu ravne predajama navedena dva Sahiha, dok predaje koje nisu takve, nisu na tom nivou. Meutim, veina islamskih uenjaka, obzirom na postojanje velikog broja citata ashaba, tabi'ina i Malikovih promiljanja, svrstavaju ga odmah nakon Sahiha Buharije i Muslima, to je, po njima, i najispravnije.78 Budui da navode iz ovog djela prenosi veliki broj uenjaka, ono se vrlo brzo proirilo van granica Medine, i stiglo do najudaljenijih podruja islamske drave!

73

Vidi: Muhammed Fuad Abdulbaki, cit. djelo, str. 3-4. Uporedi: Ibnu-s-Salah, Ulumu-l-hadisi, str. 18. 74 E-irbasi, cit. djelo, str. 95. 75 Ibnu.-s-Salah, Ulumu-l-hadisi, str. 18. 76 Isto. 77 Vidi o tome: dr. M. A. el-Hatib, Usulu-l-hadis, str. 347. 78 Vidi o tome: Uvod u djelo: Ibnu-l-Arebi, Kitabu-l-kabes, 1/61; El-Huli, cit. djelo, str. 50-53; Muhammed Lutfi es-Sabag, El-Hadisu-n-nebevi, str. 328329 i dr. M. es-Siba'i, cit. djelo, str. 434-435.

62

Miljenja drugih o imamu Maliku Malik je vrlo mlad postao poznat i popularan uenjak. ak je nadmaio i brojne uitelje jo za njihova ivota. Sam je izjavio: Nisam poeo izdavati fetve dok mi sposobnost za to nije priznalo 70 uenih ljudi. Malo je ljudi kod kojih sam ja uio, a da mi se za svoga ivota nisu obraali, pitajui me o pojedinim naunim stvarima!79 Rijetki su islamski velikani o kojima je izreeno tako pohvala kao u sluaju imama Malika. Imam afija kae: Imam Malik je moj uitelj. Od njega sam uzimao znanje!80 Na drugom mjestu kae: Ako doe neka predaja, onda je Malik kao zvijezda!81 Ebu Jusuf, poznati fakih i uenik Ebu Hanife, veli: Nisam vidio uenije osobe od Ebu Hanife, Malika i Ibn Ebi Lejle!82 En-Nesai kae: Allahovi povjerenici nad znanjem Allahovog Poslanika, s.a.v.s, su trojica: u'be, Malik i Jahja el-Kattan!83 Ahmed b. Hanbel konstatira: On je imam i u hadisu i u fikhu!84 Opreznost i preciznost u hadisu bile su njegove prepoznatljive crte. Tako Ma'n b. Isa kae: Malik b. Enes se bojao da ne zamijeni harf ba i harf ta i tome slino!85 Abdurrahman istie: Nikoga ne stavljam ispred Malika kada je u pitanju vjerodostojnost hadisa!86 Jahja el-Kattan veli: Ne postoji vjerodostojnija osoba u hadisu od Malika! On je bio imam u hadisu!87 Na drugom mjestu napominje: Nikoga iz njegovog vremena ne stavljam ispred Malika!88
79 80

Sijeru a'lami-n-nubela', 8/74. Ebu Nu'ajm, Hil'jetu-l-evlija, 6/318. 81 Sijeru a'lami-n-nubela', 8/75. 82 Tehzibu-t-tehzib, 4/8. 83 Sijeru a'lami-n-nubela', 8/94. 84 Hatib el-Bagdadi, El-Kifaje fi ilmi-r-rivaje, str. 179; Hil'jetu-l-evlija, 6/318 i Sijeru a'lami-n-nubela', 8/107. 85 Sijeru a'lami-n-nubela', 8/74. 86 Isti izvor, 8/75. 87 Hiljetu-l-evlija, 6/321.

63

En-Nesai veli: Malik je, nakon tabi'ina, za mene najvei! Nema boljeg, pouzdanijeg i preciznijeg u hadisu od njega, niti osobe sa manje predaja od slabih prenosilaca! Ne znamo da je uope prenosio, ako izuzmemo Abdulkerima, od onih iji se hadisi ne uvaavaju i odbacuju!89 Ibn Huzejme, autor Sahiha, priznaje: Mi smo analizirali Malikove predaje. Ako on prenosi od nekog ejha i mi bismo prenosili, a ako on to nije inio, i mi smo odbijali primiti takvu predaju!90 Otuda, s pravom, Sufjan b. Ujejne istie da je Malik bio najrigorozniji u kritici prenosilaca hadisa!91 Nakon izloenog, nikoga ne treba iznenaditi to veina islamskih uenjaka smatra da se upravo na Malika odnosi hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s koji prenosi Ebu Hurejre r.a: Uskoro bi moglo doi vrijeme da svijet putuje radi znanja, pa da ne nae nikog uenijeg od uenjaka Medine!92

MUHAMMED B. IDRIS E-AFII (150./767.-204./819.)

Teko je odgonetnuti da li je doprinos Imama afije vei u hadisu ili u fikhu? Zna se da je udario temelje i jednoj i drugoj znanosti! Ubraja se u obnovitelje islama u II hidretskom stoljeu! Allahov Poslanik, s.a.v.s, i imam afija imali su zajednikog pretka! Ahmed b. Hanbel nije izostajao iz kruoka koga je vodio imam afija. Tako Ez-Za'ferani primjeuje: Nikada nisam otiao u afijin nauni kruok a da nisam u njemu naao Ahmeda b. Hanbela!93 Jednom prilikom je Ahmed b. Hanbel doao Ishaku b. Rahevejhu, inae uitelju imama Buharija, i pozvao ga: Ustani, Ebu Ja'kube, da vidi

88 89

Tehzibu-t-tehzib, 4/8. Isti izvor i strana. 90 El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/188. 91 Sijeru a'lami-n-nubela', 8/77. Uporedi: El-Gazali, Ihjau ulumi-d-din, 1/46. 92 Ova predaja se nigdje ne biljei kao merfu'-predaja. Ovo je mevkuf-predaja koja se vee za Ibn Abbasa, r.a. Biljei Ibn ebi ejbe u El-Musannefu. 93 Dr. Ahmed e-irbasi, El-Eimmetu-l-erbea, str. 129.

64

ovjeka kakvog tvoje oi do sada nisu vidjele! I doveo ga je do mjesta gdje je afija drao predavanje.94 U sezoni hada, i u drugim prilikama, afija je drao predavanja u Haremi-erifu u Mekki. Tada je veliki broj zainteresiranih i eljnih znanja sluao od njega i prenosio dalje.

Njegov Musned i Sunen Imam afija nije napisao zasebno hadisko djelo, kao to to nije uinio ni Ebu Hanife, ve su to, kasnije, sakupili njihovi uenici. Tako je njegov Musned sakupio Ebu-l-Abbas Muhammed b. Ja'kub el-Esamm elEmevi en-Nejsaburi (umro 346. god.). U njega je uvrstio hadise koje je preuzeo od afijina uenika, Er-Rebi' b. Sulejmana el-Muradija (umro 270. god.), a koji su navedeni u afijinim djelima El-Umm i El-Mebsut.95 Postoji takoe i njegov Sunen, a to je hadisko djelo u kome su sabrani hadisi koje prenosi Ebu Da'fer et-Tahavi od afijinog uenika el-Muzenija.96 Oba ova njegova djela su tampana.

Njegov odnos prema hadisu Njegov doprinos fikhu i usuli-fikhu je nemjerljiv. To bi se moglo rei i kada su u pitanju hadis i hadiska znanost. Kako god je udario temelje usuli-fikhu, tako je udario temelje i hadisu, posebno ako se uzme u obzir uspostavljanje pravila u domenu rivajeta/prenoenju hadisa i briljantne odbrane sunneta! On je bio izvor u pitanjima sunneta, kako primjeuje Ibnu-u-Salah, svima nakon njega!97 On se, u pogledu prihvatanja hadisa, razlikovao od Ebu Hanife i Malika. Tako je smatrao obligatnim postupati po hadisu iji je lanac
94 95

Ibnu-l-Imad ed-Dimiki, ezeratu-z-zeheb, 3/20. El-Kettani, Er-Risale el-mustatrefe, str.17. Uporedi, takoe: M.Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 81 i dr. Subhi es-Salih, Ulumu-l-hadisi ve mustalehuhu, str. 389. 96 M.Handi, cit. djelo, str. 81. uporedi, takoe: dr. M. es-Sibai, Es-Sunnetu ve mekanetuha fi-t-terii-l-islami, str. 440. 97 Muhammed Muhammed Ebu Zehv, El-Hadisu ve-l-muhaddisun, str. 301.

65

prenosilaca/sened autentian a, uz to, spojen do Allahovog Poslanika, makar i izlazio iz okvira prakse stanovnika Medine, to je uslovljavao Malik, ili brojne druge stroge uvjete koje je zagovarao Ebu Hanife! S pravom se moe rei da njegovo djelo Er-Risale, kao i studije u djelu El-Umm, predstavljaju najdragocjenije tivo to su do sada uenjaci napisali u odbranu sunneta, i njegovog mjesta u erijatskom pravu! Nije, otuda, imam afija bez razloga nazvan Nasiru-l-hadis/Pomaga hadisa ili Nasiru-s-Sunnet/Pomaga sunneta!98 Otuda Muhammed b. Hasan, afijin uitelj, a Ebu Hanifin uenik, konstatira: Ako danas muhaddisi neto kau, onda je to izraeno afijinim jezikom!99 Ez-Za'ferani ide jo dalje kada istie: Muhaddisi su spavali, pa ih je probudio imam afija!100 Imam afija je, uz Kur'an, smatrao fundamentalnim izvorom hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s. On je odbacivao svoje (prethodno) miljenje ako je oponiralo hadisu. Otuda jasno napominje: Ako je hadis vjerodostojan to je moj mezheb!101 U drugoj verziji se navode njegove rijei: Ako naete vjerodostojan hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, - postupajte po njemu, a moj govor ostavite!102 Sa koliko zanosa je imam afija bio privren hadisu, najbolje e nam oslikati rijei velikog Ahmeda b. Hanbela: Nisam vidio nikoga da vie slijedi hadis od afije!103

98

Vidi o tome: Ebu Nuajm, Hiljetu-l-evlija, 9/107; Hatib el-Bagdadi, Tarihu Bagdad, 2/68; Sijeru alami-n-nubela, 10/5 I 47; Dr. M. es-Sibai, cit. djelo, str. 440; M.M.Ebu Zehv, cit. djelo, str. 300 i dr. A. e-irbasi, cit. djelo, str. 133. 99 Hiljetu-l-evlija, 9/91; dr. M. es-Sibai, cit. djelo, str. 440 i M.M. Ebu Zehv, cit. djelo, str. 300. 100 Dr. M. es-Sibai, spomenuti izvor, str. 440; M.M. Ebu Zehv, nav. djelo, str. 300 i dr. A. e-irbasi, cit. djelo, str. 133. 101 El-Kasimi, El-Fadlu-l-mubin, str. 264. Uporedi, takoe: dr. A. e-irbasi, cit. djelo, str. 132. 102 Hiljetu-l-evlija, 9/106-107; Sijeru alami-n-nubela, 10/33; Ibn Hader, Tevali-t-tesis li meali Muhammed b. Idris, str. 63; El-Fadlu-l-mubin, str. 264; El-Hadisu ve-l-muhaddisun, str. 301 i El-Eimmetu-l-erbea, str. 132. 103 Hiljetu-l-evlija, 9/102 i Sijeru alami-n-nubela, 10/87.

66

Imam Fahruddin er-Razi smatra da je imam afija bio veliki znalac u hadisu i hadiskoj znanosti, da je svojim zanimanjem obuhvatio itavu lepezu hadiskih disciplina, i da je bio najbolji pomaga sunneta!104 Takoe, hafiz Ez-Zehebi potvruje njegovu preciznu utemeljenost u hadisu, nazivajui ga hafizom hadisa, osobom koja je duboko prodrla u skrivene mahane hadisa, i osobom koja je primala samo autentine predaje! Na kraju, Ez-Zehebi zakljuuje da bi imam afija jo vie doprinio na planu hadisa, da je due ivio, kao to je bio sluaj sa drugim imamima!105 Imam afija je prvi, kako tvrdi El-Esnevi, koji je neto napisao o nasih i mensuh/derogiranim i derogirajuim hadisima.106 Otuda imam Ahmed primjeuje: Mi nismo znali koji je derogirajui a koji derogirani hadis dok nismo sreli imama afiju!107 Ako citiramo poznatog hadiskog kritiara Ebu Zur'a er-Razija, ustvrdit emo kakav je respekt afija uivao kod hadiskih strunjaka u njihovoj oblasti. On kae: Kod afije se ne moe nai hadis u kome je on pogrijeio!!!108 Slino tome zakljuuje i Ebu Davud.109 Njegova opsesija hadisom, uz Kur'an i fikh, bila je prepoznatljiva i kroz stihove, koje je iza sebe ostavio u velikom broju. Tako na jednom mjestu kae: Svako znanje izuzev Kur'ana, hadisa i fikha u vjeri, Najobinije je gubljenje snage i vremena, Ako se znanje sa haddesena ne preuzima i ne mjeri, Onda je takvo znanje obino doaptavanje ejtana!110

104 105

Dr. A. e-irbasi, cit. izvor, str. 133. Vidi: dr. Subhi es-Salih, cit. djelo, str. 390. 106 Sijeru alami-n-nubela, 10/48. Vidi, takoe: ezeratu-z-zeheb, 3/22. 107 Dr. M. es-Sibai, cit. djelo, str. 440 i M.M. Ebu Zehv, cit. djelo, str. 300. 108 Sijeru alami-n-nubela, 10/47 i Tehzibu-t-tehzib, 3/500. 109 Vidi: Tehzibu-t-tehzib, 3/500 i ezeratu-z-zeheb, 3/20. 110 El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/276 i M.M. Ebu Zehv, cit. djelo, str. 300.

67

Njegovo mjesto u hadiskoj znanosti Njegova pozicija postala je posebno znaajna, u oima islamskih uenjaka, nakon tvrdnje velikog broja uleme da se na njega odnose rijei Allahovog Poslanika s.a.v.s o obnoviteljima vjere. Naime, radi se o hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a: Allah Uzvieni e slati ovome ummetu na kraju svakih stotinu godina onoga ko e im obnoviti njihovu vjeru!111 Ahmed b. Hanbel, komentirajui ovaj hadis, kae: Allah e slati ljudima na kraju svakih stotinu godina ko e ih pouiti sunnetu, a otkloniti la od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Analizirali smo i nali da je u prvih stotinu godina to bio Omer b. Abdulaziz, a u drugih stotinu godina imam afija!112 To tvrde Ibn Adijj, Hakim, ez-Zehebi, Ibn Hader i drugi.113 U drugom hadisu, koji prenose Ibn Mes'ud, Ali b. ebi Talib, Ibn Abbas i Ebu Hurejre r.a sa slinim verzijama, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Dajte prednost Kurejijama, jer e znanje jednog njihovog uenjaka prekriti zemlju!114 Islamski uenjaci slau se da se ove rijei odnose na imama afiju!115 El-Adluni istie da niko nije elio vie oponaati afiju od imama Ahmeda.116 Ahmed o njemu kae: Nisam vidio ovjeka da bolje razumijeva Allahovu Knjigu od afije!117 Na drugom mjestu kae: Da nije bilo afije ne bismo razumijevali hadis!118

111

Hadis biljee Ebu Davud, Hakim i el-Bejheki u El-Marifetu. Hadis se ocjenjuje kao autentian. 112 Tarihu Bagdad, 2/62; Sijeru alami-n-nubela, 10/46; Tehzibu-t-tehzib, 3/498; Tevali-t-tesis, str. 48 i ezeratu-z-zeheb, 3/21. 113 Vidi o tome: El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/275. Uporedi, takoe: efik Kurdi, Putokazi islama, str.147-148. 114 Hadis biljee Hakim u El-Mustedreku, Ebu Davud et-Tajalisi u Musnedu i elBezzar u Musnedu. 115 Vidi: Tevali-t-tesis, str. 42-45. 116 Tevali-t-tesis, str. 85. 117 Isto, str. 84. 118 Isti izvor, str. 85.

68

Nije, onda, udo to su brojni uenjaci, poput Ahmeda b. Hanbela, Ishaka b. Rahevejha, Se'ida el-Kattana i drugih, uili dove za ovog velikana i molili Allaha da mu oprosti!119 Tako Ahmed b. Hanbel priznaje: U ranu zoru Allaha molim za est osoba. Jedan od njih je afija!120 Na drugom mjestu Ahmed veli: Ve trideset godina nisam zaspao a da prije toga nisam Allaha molio za imama afiju!121 Abdullah, Ahmedov sin, zaudio se sa koliko zanosa i iskrenosti je njegov otac molio Allaha za afiju, pa ga je jednog dana upitao: Kakav je taj ovjek afija, kada toliko Allahu upuuje dove za njega? Ahmed mu je odgovorio: Sine moj, afija je bio za dunjaluk kao Sunce, a za ljude kao zdravlje! Pa zar ovo dvoje imaju alternativu i zamjenu?!122 Spomenuti primjer najbolji je pokazatelj otvorenosti i irokogrudnosti pravih i istinskih uenjaka! Ovo je jo jedan dokaz da meu iskrenim imamima nije bilo zavisti, zlobe i mrnje, kao to e se pojaviti kod neukih ili nedovoljno uenih i nedovoljno iskrenih!

AHMED B. HANBEL E-EJBANI (164./780.-241./855.)

Ahmed b. Hanbel bio je velikan hadiske i erijatskopravne znanosti. Njegov Musned, sa blizu 40.000 hadisa, jedno je od najznaajnijih i najkorisnijih hadiskih djela. vrstina njegove vjere, snaga argumenata koje je koristio i intelektualna profinjenost, uinili su ga neprobojnim zidom za novotarije koje su u to vrijeme nadirale, dok su ga iskuenja, koja su kulminirala zatvaranjem u tamnicu, uinile paradigmatinim za generacije koje dolaze!

119

Vidi o tome ire: Sijeru alami-n-nubela, 10/44-45; El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/275; Tezibu-t-tehzib, 3/498 i Tevali-t-tesis, str. 84. 120 Sijeru alami-n-nubela, 10/45. 121 Tehzibu-t-tehzib, 3/498. 122 Sijeru alami-n-nubela, 10/45.

69

Njegovo zanimanje za hadis Ahmed b. Hanbel od petnaeste, a prema nekim izvorima, od esnaeste godine obilazi hadiske strunjake i od njih ui hadis i hadiske znanosti.123 Puno je vremena proveo obilazei uitelje i crpei zavidno znanje kojim su oni raspolagali. Otuda se oenio veoma kasno, kako i sam priznaje: Oenio sam se nakon etrdesete godine!124 Ibnu-l-Devzi tvrdi: Dva puta je obiao dunjaluk dok nije sakupio Musned!125 Kolika je bila Ahmedova elja da to vie iskoristi svoje uitelje, najbolje pokazuje njegova praksa nakon jacija-namaza. Otpratio bi svoga poznatog uitelja Veki' b. el-Derraha do njegove kue, pitajui ga za hadise i citirajui ih, kako bi ih on presluao, a onda bi se zadrao pred njegovom kuom, koristei njegovo znanje, do kasno u no!126 Hadis je istraivao i nakon to je proglaen imamom, i nakon to je postao jedan od najveih autoriteta u hadisu. Primjeen je i u svojim poznim godinama kako sa sobom nosi tintarnicu, biljeei hadise i drugo, a na njihovu zauenost, odgovarao bi: Me'a-l-mahbere ile-lmakbere!/Sa tintarnicom do kabura!127 Time je htio kazati da e saznavati i kontinuirano se usavravati sve do smrti! Imam Ahmed, iako je rano postao autoritet u hadisu, nije htio pokretati samostalna predavanja prije 40. godine ivota! Neki autori smatraju da to nije htio initi iz respekta prema uiteljima koji su jo bili ivi, a drugi da to nije htio initi iz respekta prema Poslaniku, s.a.v.s, koji je Objavu primio upravo u 40. godini i tek nakon toga je poeo sa pozivanjem u vjeru!128 Kada je napunio 40 godina, poeo je drati javna predavanja u glavnoj bagdadskoj damiji, a posebna predavanja je drao u svojoj kui.

123

ire o njegovim ejhovima pogledati: Ibnu-l-Devzi, Menakibu-l-imam Ahmed b. Hanbel, str. 33-54; Sijeru alami-n-nubela, 11/180-181; Tehzibu-ttehzib, 1/43 i ezeratu-z-zeheb, 3/186. 124 Ibnu-l-Devzi, cit. djelo, str. 58 i Ez-Zehebi, Tarihu-l-islam, 1/70. 125 Abdulfettah Ebu Gudde, Safhatun min sabri-l-ulemai ala edaidi-l-ilmi vet-tahsil, str. 54. 126 Vidi o tome: Tarihu-l-islam, 1/71 i Ebu Gudde, cit. djelo, str. 116-117. 127 Ebu Gudde, cit. djelo, str. 120 i E-erbasi, cit. djelo, str. 164. 128 Pogledaj o tome: E-irbasi, cit. djelo, str. 165.

70

Hasan b. Isma'il biljei od svog oca, da je rekao: Ahmedovim predavanjima u damiji prisustvovalo je oko 5.000 osoba. Od tog broja 500 ih je biljeilo hadise, a ostali su uili od njega ponaanje, sluali savjete i imali druge koristi.129

Musned Najvee i najznaajnije Ahmedovo djelo je, svakako, Musned, koji je poeo sakupljati jo od 180. godine i utroio na njega veinu ivotnog vijeka. Inae, ovo je jedno od najznaajnijih i najkorisnijih hadiskih djela uope! Ahmedov Musned, zavisno od izvora koji se koristi, sadri izmeu 30.000 i 40.000 hadisa.130 Prof. Ahmed Muhammed akir smatra da u njemu nema manje od 35.000, ali da ne prelazi cifru od 40.000 hadisa!131 Veina islamskih izvora navodi da njegov Musned, bez ponovljenih hadisa, dostie brojku od 30.000, a sa ponovljenim 40.000!132 Ibnu-lDezeri citira Ebu Bekra b. Malika koji je ustvrdio da u njegovom Musnedu nedostaje samo 30-40 hadisa od ravnih 40.000!133 Ovaj broj hadisa Ahmed je izabrao iz mnotva od 750.000 hadisa kako i sam kae: Ovo djelo sam sakupio i sastavio od 750.000 hadisa! Ko se od muslimana bude razilazio u vezi sa Poslanikovim, s.a.v.s, hadisima, neka se vrati na ovo djelo, pa ko ga ne nae u ovom djelu, onda mu taj hadis ne moe posluiti kao argument!134 Svom sinu Abdullahu je oporuio: Pridravaj se mog Musneda! On e biti putokaz ljudima!135

129 130

Dr. Zuhejr b. Nasiru-n-Nasir, cit. djelo, 1/39. Vidi: Mehmed Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 81. 131 A.M.akir, El-Baisu-l-hasis, str. 211. 132 O ovome vidi: El-Kettani, Er-Risale el-mustatrefe, str. 18; dr. es-Sibai, EsSunnetu ve mekanetuha fi-t-terii-l-islam, str. 443; dr. Subhi es-Salih, Ulumu-l-hadisi ve mustalehuh, str. 395; dr. Ekrem Dija el-Umeri, Buhus fi tarihi-s-sunneti-l-muerrefe, str. 242; El-Huli, Tarih fununi-l-hadisi-nnebevi, str. 67/68 i dr. Zuhejr b. Nasiru-n-Nasir, cit. djelo, str. 1/63. 133 Ibnu-l-Dezeri, El-Masadu-l-Ahmed, 1/37 (djelo tampano na poetku Ahmedovog Musneda, sa komentarom A. M. akira). 134 Ibnu-l-Dezeri, cit. djelo, 1/35. 135 Dr. Muhammed Udad el-Hatib, Usulu-l-hadis, str. 351.

71

Klasifikacija hadisa u Musnedu i stepen njihove auteninosti Ovo djelo je klasificirano na temelju musneda ashaba. On je poredao musnede ashaba prema prioritetima. Tako je spomenuo musnede prve etverice halifa, a onda musnede preostale esterice ashaba kojima je zagarantiran Dennet, a iza toga je nastavio redati musnede ashaba shodno njihovoj vrijednosti, onih koji su Hidru prvi uinili, podruju u kojem su ivjeli ili se doselili, plemenima odakle potiu i sl.136 Treba spomenuti da je imam Ahmed u musnedu jednog ashaba citirao sve hadise koje on prenosi od Allahovog Poslanika s.a.v.s, ne osvrui se na tematiku koju hadis tretira, tako da onaj koji trai odreeni hadis mora proitati sve hadise koje taj ashab prenosi, ako eli pronai taj hadis. ejh Ahmed b. Abdurrahman el-Benna es-Sa'ati je pokuao olakati istraivaima pronalaenje hadisa iz ove Zbirke, tako to je kompletan Musned klasificirao prema tematici, i podijelio ih na poglavlja i nazvao ga El-Fethu-r-rebbani fi tertibi Musned el-Imam Ahmed eejbani. Hadiski uenjaci su se razili u pogledu stepena autentinosti hadisa u Musnedu. Jedni, meu kojima je i Ebu Musa el-Medini, tvrde da su svi hadisi u ovoj zbirci autentini i da su, prema tome, dokaz u vjeri!137; drugi tvrde da Musned sadri i autentine i slabe, ali i apokrifne hadise138, dok trea grupacija islamskih uenjaka, meu kojima su Ez-Zehebi, Ibn Hader, Ibn Tejmijje i Es-Sujuti, zauzimaju sredinji stav u ovom pogledu. Oni smatraju da u Musnedu ima i vjerodostojnih i slabih predaja. Meutim, ove slabe predaje su bliske hasen/dobrim predajama. Imam Es-Sujuti tvrdi: Sve to se nalazi u Ahmedovom Musnedu moe se prihvatiti! ak i njegove da'if-predaje su bliske hasen-predajama!139 Ibn Hader el-Askalani je na optube Ibnu-l-Devzija i el-Irakija napisao djelo El-Kavlu-l-musedded, fi-z-zebbi an Musned Ahmed, u kojem je argumentirano iznio stav o neutemeljenosti optubi na ovog
136

O klasifikaciji hadisa u njegovom Musnedu vidi ire: Dr. Mahmud et-Tahan, Usulu-t-tahridi ve diraseti-l-esanid, str. 43-44. 137 Ebu Musa el-Medini, Hasaisu-l-Musned, 1/24-25 (Ovo djelo je tampano na poetku Ahmedovog Musneda, s komentarom A.M.akira). Uporedi, takoe: dr. Es-Sibai, cit. djelo, str. 443. 138 Vidi o tome: dr. es-Sibai, cit. djelo, str. 443; El-Huli, cit. djelo, str. 68 i dr. Zuhejr Nasiru-n-Nasir, 1/69-71. 139 Dr. Zuhejr Nasiru-n-Nasir, 1/68.

72

genija, priznajui da su, doista, neki hadisi izuzetno slabi, ali oni ne tretiraju temelje islama, ve se odnose na poticaje na dobro i odvraanje od loeg, to inae hadiski strunjaci toleriraju!140 Ibn Hader tvrdi da se u itavom Musnedu nalazi samo tri do etiri isuvie slabe predaje!141 Ibn Tejmijje je energino zastupao miljenje da Ahmed uope nije prenosio hadise od ravija koji su poznati po lai, ve je samo nekada uvaavao neke predaje od onih koji su ocijenjeni slabim zbog loe memorije! On tvrdi da su hadisi Ahmedovog Musneda jai od hadisa Ebu Davudovog Sunena!142

Njegovo mjesto u hadiskoj znanosti Imam Ahmed je bio genije o kojem se u islamskoj literaturi mogu pronai samo rijei pohvale i posebnog respekta. Gotovo da nema autora koji mu ne priznaje vanrednu uenost, nadprosjenu memoriju i, nadasve, visoke etike kvalitete, kao rijetko kojem islamskom uenjaku! Ibn ebi Hatim prenosi da je njegov otac bio upitan o Ahmedu, i da je odgovorio da je on imam i hudde/autoritet!, a imam Nesai istie da je bio povjerljiv u hadisu, pouzdan i da je bio jedan od velikih imama!143 Ebu Davud, autor poznatog Sunena, priznaje: Sreo sam dvije stotine uenjaka, ali nisam vidio slinoga Ahmed b. Hanbelu!144 Iako je imam afija bio njegov uitelj, ipak je priznavao Ahmedu vostvo kada je u pitanju hadis. Jednom prilikom mu se obratio rijeima: Ebu Abdullah, ti si vei ekspert u vjerodostojnijim predajama od nas, pa kada nae autentinu predaju obavijesti me, kako bi se oslonio na nju!145

140

Vidi o ovome: dr. Zuhejr Nasiru-n-Nasir, cit. djelo, 1/71 i dr. Hasan Makbuli, Mustalehu-l-hadisi ve ridaluhu, str. 71. 141 Pogledaj: Ibn Hader, El-Kavlu-l-Musedded fi-z-zebbi ani-l-Musned li-l-Imam Ahmed, Mektebetu Ibni Tejmije, Kairo, 1981. i dr. Es-Sibai, cit. djelo, str. 443, 142 Ibn Tejmijje, Minhadu-s-Sunne, 7/96-97. Takoe: dr. Zuhejr Nasiru-n-Nasir, 1/69-70. 143 Tehzibu-t-tehzib, 1/44, 144 Hiljetu-l-evlija, 9/164 i Menakibu-l-imam Ahmed b. Hanbel, str. 139. 145 Hiljetu-l-evlija, 9/170 i Sijeru alami-n-nubela, 11/213.

73

Otuda Ebu Ubejd tvrdi: Nisam vidio nijednu osobu da bolje poznaje sunnet od njega!146 Njegovo pamenje hadisa bilo je poslovino. Ebu Zur'a er-Razi, uveni hadiski kritiar, tvrdi da je Ahmed poznavao nevjerovatnih milion hadisa!147 Koliko je bilo povjerenje u njegovu strunost u oblasti hadisa najbolje potvruje izjava Amra b. en-Nakida koji kae: Ako se samo Ahmed suglasi sa mojim hadisom, onda me uope ne interesira to e mi drugi oponirati!148 Imam Ahmed je bio odluan borac za odbacivanje novotarija koje su se tih godina kalemile na vjeru. Otuda Kutejbe istie: Da nije bilo Ahmeda, mnogo toga bi se pridodalo vjeri! On je imam itavog dunjaluka!149 Nije se, onda uditi, to je ovom hadiskom i erijatskopravnom ekspertu denazu-namaz klanjalo izmeu 800.000 i 1.300.000 mukaraca i 60.000 ena!!!150

ZAKLJUAK Analizirajui ivot, rad i nauni opus ove etverice islamskih velikana, ostajemo do kraja fascinirani njihovim izuzetnom pronicljivou, intelektulanom snagom i suptilnom pobonou. Njihova angairanost i poslovina upornost u rjeavanju erijatskopravnih zapitanosti, dilema i problema svrstavaju ih u red najveih islamskih uenjaka sve do danas, iji nauni opus i spektar razliitih islamskih disciplina kojima su se bavili, jo nije prevazien. Njihov doprinos hadisu i hadiskoj znanosti je neprocjenjiv. Svaki od njih dao je poseban peat ovoj naunoj disiciplini. Oni su, ustvari,
146 147

Tarihu-l-islam, 1/74 i Sijeru alami-n-nubela, 11/196. Tarih Bagdad, 4/419-420; Sijeru alami-n-nubela, 11/187; Tehzibu-t-tehzib, 1/44; ezeratu-z-zeheb, 3/188 i . Kurdi, Velikani hadiskih znanosti, str. 114. 148 Tarihu-l-islam, 1/77 i Sijeru alami-n-nubela, 11/198. 149 Tarihu-l-islam, 1/73 i Sijer alami-n-nubela, 11/195. 150 Vidi o tome: Tarih Bagdad, 4/422; Menakibu-l-imam Ahmed b. Hanbel, str. 415-416; Tarihu-l-islam, 1/140; Sijer alami-n-nubela, 11/340 i El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/368.

74

pripremili teren i olakali konano definiranje i kulminiranje ove znanosti, u treem hidretskom stoljeu, koje je s pravom nazvano zlatno doba hadiske znanosti a koje su, prije svih, predstavljali hadiski eksperti Buhari, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Nesai i Ibn Made. Pratei njihov doprinos hadiskim disciplinama, primjeujemo kako se ova nauna oblast razvijala i prirodno sazrijevala. Otuda je nemogue preferirati bilo koga od ove etverice islamskih velikana, jer je svaki od njih dao svoj neprocjenjiv doprinos hadisu i hadiskoj znanosti upravo u vrijeme razvijanja ove znanosti.

LITERATURA 1.- Ibn Abdulberr, Ebu Omer el-Kurtubi, Dami'u bejani li-l-'ilmi ve fadlihi, Daru-l-kitabi-l-ilmijji, Bejrut, bez god. izdanja. 2.- Ibnu-l-'Arebi, Ebu Bekr el-Mu'afiri, Kitabu-l-kabes, fi erhi Muvetta' Malik b. Enes, Daru-l-garbi-l-islami, Bejrut, 1992. 3.- El-Bejheki, Muhammed b. Husejn, Delailu-n-nubuvve, bejrutsko izdanje, 1985. 4.- Ebu Davud, Sulejman b. el-E'as es-Sidistani, Es-Sunen, Daru Ihjaisunneti-n-nebevijje, bez mjesta i godine zdanja. 5.- Ibnu-l-Devzi, Ebu-l-Fered Abdurrahman b. 'Ali b. Muhammed, Menakibu-l-imam Ahmed b. Hanbel, Daru-l-afagi-l-dedide, Bejrut, 1982. 6.- El-Gazali, Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed, Ihjau 'ulumi-d-din, Daru-l-kitabi-l-'arebi, Bejrut. 7.- Ebu Gudde, Abdulfettah, Safhatun min sabri-l-'ulemai, Mektebetu-lmatbu'ati-l-islamijje, Halep, Sirija. 8.- Ibn Hader, Ahmed b. 'Ali el-Askalani, El-Kavlu-l-musedded fi-zzebbi 'ani-l-Musned li-l-Imam Ahmed, Mektebetu Ibn Tejmijje, Kairo, 1981. 9.- Tehzibu-t-tehzib, Matbe'atu daireti-l-me'arifi-l-osmanijjje, Hajderabad, 1325-1327.H. 10.- Tevali-t-te'sis li me'ali Muhammed b. Idris, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut, 1986. 11.- El-Hakim, Ebu Abdullah en-Nejsaburi, El-Mustedreku 'ale-ssahihajn, Daru-l-fikr, Bejrut, 1978. 12.- Handi, Mehmed, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Sarajevo, 1978.

75

13.- El-Hatib el-Bagdadi, Ebu Bekr Ahmed b. 'Ali, El-Kifaje fi 'ilmi-rrivaje, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut. 14.- Tarihu Bagdad, Matbe'atu-s-se'ade, Egipat, 1931. 15.- El-Hatib, dr. Muhammed 'Udad, Usulu-l-hadisi 'ulumuhu ve mustalehuhu, Daru-l-menare, Dedda-Mekka, 1994. 16.- El-Huli, ejh Muhammed Abdulaziz, Tarihu fununi-l-hadisi-nnebevi, Daru Ibn Kesir, Damask-Bejrut, 1988. 17.- Ibnu-l-'Imad, ihabuddin Ebu-l-Felah ed-Dimiki, ezeratu-z-zeheb fi ahbari men zeheb, Daru Ibn Kesir, Damask-Bejrut, 1988. 18.- Ibnu-l-Kajjim el-Devzijje, emsuddin Muhammed b. ebi Bekr, I'lamu-l-muvekki'in 'an Rabbi-l-'alemin, Daru-l-dil, Bejrut, 19.- El-Karjuti, dr. 'Asim b. Abdullah, El-Isnadu mine-d-dini, Mektebetul-me'alla, 1986. 20.- El-Kasani, Alauddin Ebu Bekr b. Mes'ud el-Hanefi, Bedai'u-s-sanai'i fi tertibi--erai'i, Daru-l-fikr, Bejrut, 1996. 21.- El-Kasimi, Muhammed Demaluddin, El-Fadlu-l-mubin 'ala akdi-ldevheri-s-semin, Daru-n-nefais, Bejrut, 1988. 22.- El-Kettani, Muhammed b. Da'fer, Er-Risaletu-l-mustatrife li bejani mehuri kutubi-s-sunneti-l-muerrefe, Daru Kahriman, Istanbul, 1986. 23.- Ibn Kesir, hafiz Imaduddin Ebu-l-Fida', El-Bidaje ve-n-nihaje, Darul-hadis, Kairo, 1993. 24.- Kurdi, dr. efik, Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu, IPA, Zenica, 2001., 25.- Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti, El-Kelimeh, N. Pazar, 2007. 26. - Putokazi islama, Ilmijja BiH, Sarajevo, 1996. 27. - Velikani hadiskih znanosti, IPA, Zenica, 2003. 28.- Muslim, ibn Haddad el-Kuejri en-Nejsaburi, Es-Sahih, Daru Ibn Hazm, Bejrut, 1995. 29.- Nakievi, dr. Omer, Uvod u hadiske znanosti, FIN, Sarajevo, 1986. 30.- Ebu Nu'ajm, Ahmed b. Abdullah el-Asbehani, Hil'jetu-l-evlija' ve tabekatu-l-asfija', Daru-l-kutubi-l-'arebi, Bejrut, 1967. 31.- En-Nu'mani, ejh Muhammed Abdurreid, Mekanetu-l-Imam Ebi Hanifete fi-l-hadisi, Daru-l-beairi-l-islamijje, Bejrut, 1995. 32.- Nu'mani, ibli, Abu Hanifa ivot i djelo, s engleskog: Lamija Kulenovi, Tugra, Zagreb, 1996. 33.- Es-Sabag, Muhammed Lutfi, El-Hadisu-n-nebevi, El-Mektebu-lislami, Bejrut-Damask, 1986. 34.- Es-Salih, dr Subhi, 'Ulumu-l-hadisi ve mustalehuhu, Daru-l-'ilmi li-lmelajin, Bejrut, 1988.

76

35.- Es-Serhasi, Usulu-l-fikh, Daru-l-kitabi-l-'arebi, Bejrut, 1372.H. 36.- Es-Siba'i, dr. Mustafa, Es-Sunnetu ve mekanetuha fi-t-teri'i-l-islami, El-Mektebu-l-islami, Bejrut, 1985. 37.- Es-Sujuti, Delaluddin Abdurrahman b. ebi Bekr, Tedribu-r-ravi fi erhi takribi-n-nevavi, Daru-l-kutubi-l-'lmijje, Bejrut, 1996. 38.- akir, Ahmed Muhammed, El-Ba'isu-l-hasis erh ihtisari 'ulumi-lhadis, Mektebetu dari-l-fiha'i, Damask i Mektebetu dari-s-selami, Rijad, 1994. 39.- E-a'rani, ejh Abdulvehhab, El-Mizanu-l-kubra, Daru-l-me'arifi-nnizamijje, Hajderabad, 1394.H. 40.- E-ek'a, dr. Mustafa, El-Imamu-e'azam Ebu Hanife en-Nu'man, Daru-l-kitabi-l-lubnani, Bejrut, 1983. 41.- E-irbasi, dr. Ahmed, El-E'immetu-l-erbe'a, Daru-l-dil, Bejrut. 42.- Et-Tahan, dr Mahmud, Usulu-t-tahridi ve diraseti-l-esanidi, Mektebetu-s-servan, 1982. 43.- Et-Tehanevi, Zafer Ahmed el-Osmani, I'lau-s-sunen,Idaretu-lKur'ani ve l-'ulumi-l-islamijje, Karai, Pakistan, 1985. 44.- Ibn Tejmijje, Tekijjuddin Ahmed b. Abdulhalim el-Harrani, Minhadu-s-sunneti-n-nebevijje, Mektebetu-r-Rijadi-l-hadiseti, Rijad. 45.- Et-Tirmizi, Ebu 'Isa Muhammed b. 'Isa, Kitabu-l-'ilel, Daru-l-kutubil-'ilmijje, Bejrut. (tampano zajedno sa njegovim Sunenom). 46.- El-'Umeri, dr. Ekrem Dija', Buhusun fi tarihi-s-sunneti-l-muerrefeti, Bagdad, 1984. 47.- Ez-Zehebi, Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed, Menakibu Ebi Hanife, egipatsko izdanje. 48.- Mizanu-l-i'tidal fi nakdi-r-ridal, Daru-l-fikr. 49.- Sijeru e'alami-n-nubela', Mu'essesetu-r-risale, Bejrut, 1985. 50.- Tarihu-l-islam, Matbe'atu-s-se'ade, Egipat, 1367-1369.H. 51.- Ebu Zehre, ejh Muhammed, Ebu Hanife hajatuhu ve asaruhu ve arauhu fe fikhuhu, Daru-l-fikri-l-'arebi, 1960. 52.- Ebu Zehv, Muhammed Muhammed, El-Hadisu ve-l-muhaddisune ev 'inajetu-l-ummeti-islamijje bi-s-sunneti-n-nebevijje, Daru-l-kitabi-l'arebi, Bejrut, 1984. 53.- Ez-Zerkani, Muhammed b. Abdulbaki, erhu-l-mevahi-l-ledunijje, Daru-l-ma'rife, Bejrut, 1973.

77

:
. . . . . . .
Summary: Ebu Hanife, Malik, Shafiya and Ahmad are the leading spirits of Islamic thought. Their reasoning in the domain of Shariah made them the unavoidable sources for all generations of Muslims throughout history. The most obvious proof for that is the four great law schools that have endured the time and that had been founded and defined by these four great imams. It is less known that these four great intellectual figures made great contributions to the Hadith. All four of them were hufaz of the Hadith and that is the greatest merit in the field of Islamic science. Their outstanding knowledge of the conveyors of hediths, critical interpretation of each of them, their knowledge of the Hadith text and its underlying deficiencies made them an unavoidable part in founding this Islamic science. These four leading spirits of Islamic thought are equally great experts in the field of Fikh Shariah law and they are better known for this in the world.

In this paper we discuss only some of the aspect of the great imams contributions to the Hadith science. 78

Doc. dr. hfz. Halil Mehti

ZASTUPLJENOST JEZIKA I JEZIKOSLOVNIH DISCIPLINA U KOMENTARISANJU KURANA MEHMEDA HANDIA

Saetak Mehmed ef. Handi, (1906. 1944.) je jedinstven bosanski alim koji je iza sebe ostavio toliko pisanih djela iz razliitih znanosti. On je osoben i po tome to je jedini, u novijoj povjesti bosanskih muslimana, komentarisao Kur'an asni na arapskom jeziku, i to je iskljuivo tretirao ajete sa eriatsko-pravnom pozadinom (ajatul-ahkam). Iz oblasti tefsira, njegovi najznaajniji komentari su: komentari sura El-Bekare i En-Nisa'. Pri tumaenju ovih sura, on se sluio komentarima eminentnih mufessira poput: Taberija, Dessasa, Ibnul-'Arebija, Kurtubija, Alusija, Zamaherija, Razija, Bejdavija, Ibn Kesira, Delalejna, Nesefija, i dr. Meu navedenim mufessirima nalaze se predstavnici tradicionalne, racionalne i lingvistike metode tumaenja Kur'ana, to ukazuje na injenicu da je Handi, u svome tumaenju Kur'ana, pravio vjetu sintezu ovih triju tefsirskih metoda. Uz navedene tefsire, Handi se nerijetko sluio i drugim izvorima kao to su hadiska, fikhska i lingvistika djela. Sluei se djelima iz oblasti jezikoslovnih znanosti, on se izdano koristio djelima Ez-Zedada, Er-Ragiba, Sibevejha, Ferra'a Halevejha i drugih znamenitih jezikoslovaca. Analizom njegova komentara sure El-Bekare i En-Nisa', uoava se, da on jezike probleme i pitanja gramatike tretira prilino esto s namjerom dodatnog pojaanja svome razumjevanju i tumaenju odreenih rijei i izraza. Od pitanja iz oblasti jezika kojima je Handi posveivao panju izdvajaju se: etimologija (el-itikak), polisemija (el-itirak), gramatika i fleksija (ennahv vel-i'rab), stilistika (el-belaga), kao i potkrjepljenost arapskom poezijom (el-istihad bi-i'r).

79

***** Jedan od osnovnih preduvjeta za valjano komentarisanje Kur'ana asnog, jeste temeljito poznavanje arapskog jezika. Budui da je Kur'an objavljen na arapskom jeziku kako to kae Uzvieni: Objavili smo je kao Kur'an na arapskom jeziku (Jusuf, 2.) i Donosi ga povjerljivi ruh (Dibril), na srce tvoje, da opminje, na jasnom arapskom jeziku (Eu'ara', 193-195.), nemogue je otkrivati znaenja poruka ove velianstvene Knjige, niti shvatiti njezinu namjenu bez ovladavanja najvanijim sredstvom kojim se do toga stie, a to je, nesumnjivo, poznavanje arapskog jezika, i znanje iz razliitih jezikoslovnih disciplina. Stoga neki islamski uenjaci sam tefsir definiu kao nauku, ije relevantno bavljenje, pored ostalog, neminovno ukljuuje i jezikoslovne nauke: gramatiku, sintaksu, stilistiku i dr.1 Ebu Hajjan El-Endelusi u predgovoru svome tefsiru kae: Bavljenje tefsirom Knjige Allaha Uzvienog ima nekoliko pristupa. Prvi pristup je s aspekta jezikoslovne nauke i podjele rijei na imena, glagole i estice. Poto su estice najmanje zastupljene, o njihovim znaenjima su govorili gramatiari, pa se saznanja o njima uzimaju iz njihovih djela. to se tie imena i glagola, saznanja o njima treba preuzimati iz djela ope jezikoslovne nauke. Drugi pristup je sa aspekta poznavanja pravila u arapskom jeziku, i funkciji rijei kada su samostalne i kad su sklopljene u sekvence, a to se preuzima iz gramatike.2 Prema tome, svako ko se odvai baviti komentarisanjem Kur'ana mora imati na umu ove specifinosti arapskog jezika, to odgovara njegovim pravilima, i to je u suglasju s Kur'anom kao mu'dizom. Uz sve navedeno, mora imati na umu da arapske rijei obuhvataju i ono to dolazi putem metafore (medaz), u ta se ubraja i ono to je zajedniko, to oznaava rijei sa vie znaenja. Na ovom mjestu jako je bitno spomenuti poznavanje arapskog jezika koji je bio aktuelan u vrijeme objavljivanja Kur'ana, budui da je taj jezik vremenom doivio odreene transformacije, zahvaljujui evoluciji i dodirima sa jezicima i kulturama drugih naroda. Stoga se
1

Opirnije vidjeti: Ez-Zerkei, El-Burhan fi ulumil-Kuran, 1/13., Safvet Halilovi, El-Dessas ve menheduhu fit-tefsir, str. 306. 2 Ebul-Hajjan, el-Bahrul-muhit Darul-fikr, Bejrut, 1398/1977. 1/3

80

komantatori Kur'ana u objanjenju nekih kur'anskih pojmova esto pozivaju na knjievnost i pjesnitvo predislamskoga i ranog islamskoga doba. Sam Poslanik s.a.v.s. je izrekao hadis kojim se na neki nain odreuju standardi bavljenja tefsirom rekavi: " " Unesite padene oblike u Kur'an i dobro prouite neobine rijei u njemu.3 Postupak vraanja jezikim korjenima i znaenjima koje su rijei imale kod predislamskih Arapa i u vrijeme objavljivanja Kurana, veoma je vaan postupak prilikom komentarisanja Kurana. To je bitno, utoliko vie to rije krene s razvojem jednog znaenja, da bi, nakon nekog vremena, preuzela neko novo znaenje koje joj uvjetuju nove prilike i vrijeme. Ne uzimati ove injenice u obzir prilikom tumaenja Allahovog d.. govora, zasigurno izvodi iz okvira pravilnog razumijevanja. Nakon ovih uvodnih napomena o vanosti poznavanja arapskog jezika prilikom tumaenja Kur'ana, osvrnut emo se na nekoliko primjera, koji e nam pokazati koliko su jezik i jezikoslovne discipline bile zastupljene u Handievom komentarisanja Kur'ani kerima. Analizirajui njegovo komentarisanje sure El-Bekare i En-Nisa', uoava se da on jezike probleme i pitanja gramatike tretira, prilino esto, s namjerom dodatnog pojaanja svome razumjevanju i tumaenju odreenih rijei i izraza. Od pitanja iz oblasti jezika kojima je Handi posveivao panju izdvajaju se: 1) 2) 3) 4) 5) etimologija (el-itikak) polisemija (el-itirak) gramatika i fleksija (en-nahv vel-i'rab) stilistika (el-belaga) i potkrjepljenost arapskom poezijom (el-istihad bi-i'r).

Nakon ovog sumarnog pobrojavanja u nastavku emo, ina Allah, detaljnije neto kazati o svakom od ovih jezikih pitanja, i nevest emo neke primjere iz njegovog tefsira. Zbog ogranienosti prostora, neemo
3

El-Hejsemi, Medmeuz-zevaid, Mekteba el-Kuds, Kairo, 135/1934, 7/163. EsSujuti ga u svome tefsiru Ed-Durrul-mensur 2/150., navodi sa glagolom prouit (ittebea umjesto iltemese).

81

se osvrtati na taku pet, (potkjepljenost arapskom poezijom), o emu e biti rijei u nekom od naih narednih radova.

1) Etimologija (El-Itikak) Prilikom komentarisanja Kur'ana, Handieva zainteresiranost se protee i na etimologiju, porijeklo pojedinih kur'anskih rijei i izraza. On nerijetko pojanjava znaenje pojedinih kur'anskih rijei od kojih emo izdvojiti samo neke. Kada komentarie rijei uzvienog: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: Oni donose veliku tetu (El-Bekare, 219.), objanjavajui rije hamr kae: U arapskom jeziku hamr znai zastrijeti, pokriti, i odatle se kae enskom velu himarul-mer'eti, (enin veo ili vala). Kau da je hamr nazvan tim imenom stoga to zastire pamet, i smeta joj pa ne moe razborito djelovati. A u objanjenju rijei el-mejsir Handi navodi: ElMejsir dolazi od glagola jesere: Mejsirom se kod Arapa naziva naroita vrsta hazarda, koji se igra s odreenim brojem strijelica. Svaki hazard kimar dobiva ovo ime, a mejsir oznaava svaku igru na dobit, pa ak i djeiju igru oraha.4 Komentariui rijei Uzvienog: O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas (El-Bekare, 183.) u objanjenju rijei es-savm sijam, on kae: Savm, u arapskom jeziku znai, neto napustiti, od neega se sustegnuti, Tako je sustezanje od razgovora s ljudima u Kur'anu nazvano savmom. Ja sam se zavjetovala Milostivom da u utjeti, i danas ni s kim neu govoriti. (Merjem, 26.) U arapskom jeziku se takoe kae: kada vjetar miruje i ne pue. Prema tome, savm znai svojevoljno ustezanje od nekih uitaka. Kada objanjava rijei Uzvienog: I povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazali. A Sulejman nije bio nevjernik, ejtani su nevjernici uei ljude vradbini (El-Bekare, 102.), objanjavajui rije sihr Handi kae: ta je sihr? Sama rije u arapskom jeziku oznaava tajanstvenost. Odatle i rije sehar (zora,
4

Handiev rukopis br. 6967, list br. 13/A.

82

sumrak, vrijeme kad se ne mogu raspoznavati predmeti).5 Tim imenom, uglavnom, nazivaju se tri sljedee vrste sihra: 1. Razne obmane brzinom i vjetinom, kao to rade madioniari. Tu bi spadale i vjete varke koje ine smutljivci. Na ovu vrstu sihra odnose se ajeti: oi ljudima zaarae (El-E'araf, 116) i i odjednom mu se priini, zbog vradbine njihove (Taha, 66.); 2. To mogu biti razne molitve zlim duhovima. Od njih se trai pomo i mogunost pribliavanja putem nekih djela; 3. to neki smatraju da postoji nain pomou koga se postie neka arobna mo, kojom se vre neka nadnaravna djela kao letenje po zraku, pretvaranje ovjeka u ivotinju (magarca) i td. U sihru nema nikakve stvarnosti nego je to samo obmana.6

2) Polisemija (el-itirak) Meu pitanjima koja su privlaila panju Handia, pri komentarisanju Kur'ana, bila je i polisemija (el-itirak), jezika disciplina koja se bavi znaenjem i razvojem rijei. Uenjaci u jeziku imaju podijeljena miljena oko opravdanosti jezikog pridruivanja polisemije. Meu onima koji je nisu podravali isticao se Ibn Durustavejh.7 Ipak, mnogo je vie onih koji su je podravali i primjenjivali, kao to su poznati jezikoslovci: El-Esme'i,8 El-Halil,9 ElMuberrid,10 Sibevejh,11 Ibn Faris12 i dr.
5

Ovaj pasus Handi ne navodi u rukopisu, ali ga spominje u prijevodu svoga rukopisa. (Vidjeti Izabrana djela Mehmeda Handia, 4/49.) 6 Vidjeti: Handiev rukopis br. 6967, list br. 1/B. 7 Abdullah bin Dafer bin Muhammed bin Durustavejh Ebu Muhammed, (umro 347/958.) istaknuti perzijski jezikoslovac, autor brojnih djela od kojih su najpoznatija: Teshihul-fesih, poznato kao komentar erhu fesihi saleb Meani-ir , Ahbarun-nahvijjin idr. Umro u Bagdadu. (Zirikli, El-Ealam, 4/76.) 8 Abdul-Melik bin Kurejb bin Ali bin Esmea, Ebu Seid el-Esmei (122-216/739-831.) istaknuti jezikoslovac. Roen i umro u Basri. Hodao po pustinji i sakupljao usmenu predaju. Za njega je El-Efe rekao: - Nisam vidio nekog da bolje od njega zna pjesnitvo.- a Ebu Tajjib el-Lugavi je za njega kazao: - Bio je najbolji poznavalac jezika i poezije.- Najpoznatija djela su mu: Halkul-insan El-Ibil, El-Ferk, ElMuteradif, erhu divan zir-Rummeh i dr. (Zirikli, El-Ealam 4/162) 9 El-Halil bin Ahmed bin Amr el-Farahidi (100-170/718-786) vodei jezikoslovac, osniva jezike discipline metrike. Sibevejhov uitelj. Roen i umro u Basri. ivio je asketski. Napisao je nekoliko kapitalnih djela iz lingvistike. Od kojih je najpoznatije

83

Tumaei rijei Uzvienog: I nek vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom ivotu, na putu estitosti i u nastojanju da pomirite ljude... (El-Bekare, 224.) Handi kae: Korjen rijei 'urd u arapskom jeziku ima nekoliko znaenja, ali sva se mogu svesti na zabraniti, sprijeiti. Prema tome rije 'urdaten ovdje znai: zaprekom, smetnjom, odnosno, 'Nemojte da vam Boije ime u zakletvi bude zapreka, tj. nemojte da ne izvrite djela, ako su ona dobra, kao to je dobroinstvo rodbini i uvanje rodbinskih veza, iako ste se zakleli Boijim imenom, kao to se u drugom ajetu veli: Neka se estiti i imuni meu vama ne zaklinju da vie nee pomagati roake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?A Allah prata i samilostan je. (En-Nur, 22.) Ovaj ajet moe imati i jo jedno znaenje. U arapskom jeziku se kae za ono to ovjek mnogo spominje, ili ga se mnogo tie urda npr. on je izvrgnut bolestima (esto je bolestan kao to kae arapski pjesnik): ( Nemoj me uiniti predmetom onima koji kore). Prema ovakvom znaenju, ovaj bi ajet sadravao samo zabranu da se esto zaklinje Bogom, jer mnogo se zaklinjati, to je runo, kao to stoji u Kur'anu: I ne sluaj ni jednog krivokletnika,
djelo El-Ajn koje ima 2.500 stranica. Napisao je jo: Meanil-huruf En-Nukat ve-ekl Tefsiru hurufil-luga i druga djela koja su uglavnom sauvana u rukopisima. (Zirikli, El-Elam,2/314.) 10 Muhammed bin Jezid bin Abdul-Ekber et-Tamali el-Ezdi, Ebul-Abbas, poznat kao el-Muberrid (210-286/825899), istaknuti jezikoslovac u Bagdadu u svom vremenu. Najpoznatija djela su mu El-Kamil, El-Muzekker vel-muennes, El-Muktedab, Irabul-Kuran, Tabekatun-nuhatil-Basrijjin i dr. (ElEalam 7/144.) 11 Amr bin Usman bin Kanber el-Harisi, zvani Sibevejh (148-180/765-796.) najistaknutiji gramatiar, utemeljitelj teorijskih osnova gramatike. Roen u irazu a ivio u Basri. Uio je pred El-Halil bin Ahmedom. Poznato mu je djelo Kitabus-Sibevejh, za koje su uenjaci kazali da slino nije napisano ni prije ni kasnije. (El-Ealam; 7/81.) 12 Ahmed bin Faris bin Zekerijja el-Kazvini er-Razi Ebul-Husejn (329-395/9401004.) poznati uenjak u jeziku i jezikoslovnim disciplinama. Pred njim je uio El-Hemezani. Najpoznatija su mu djela: El-Fesih, Mekajisul-luga, ElMudmil, djelo iz tefsira Damiut-tevil Mutehajjerul-elfaz i dr. Jedno vrijeme boravio u Hemezanu, poslije se preselio u er-Rejj, gdje je i umro. (ElEalam, 1/193.)

84

prezrena. (El-Kalem, 10.) Isto tako se kae: o zakletvama svojim se brinite (El-Maide, 89.), u smislu nemojte se mnogo kleti. Arapski pjesnik Kusejjir13 veli:
14

Tumaei rijei Uzvienog: I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima, (El-Bekare, 125.), Handi se posebno osvre na znaenje rijei mesabeten i emnen. Rije el-bejt oznaava ovdje Ka'bu, a Ka'ba je mesabeten, utoite i sabiralite kojem se dolazi sa svih strana. Korijen rijei mesabe je od rijei essevb to znai povratak, utoite. Rekao je Er-Ragib da neki zastupaju miljenje da je: 'znaenje rijei mesabeten mjesto koje ljudi obilaze (tavvafe), gdje se ljudima biljee sevabi.' Rije emnen, iako po vanjskoj formi predikat (haber), razumijeva se kao odredba, koja ima znaenje: treba te je smatrati bezbjednim mjestom na kojem ne smije niko biti napadnut. Iako je ovdje Ka'ba oznaena kao el-bejt, kao mjesto sigurnog boravka, ovdje se ipak misli na njenu bliu okolinu kao to se na drugom mjestu u Kur'anu kae hedjen baligal-ka'beti, to znai harem. Izraz emnen znai jo i mjesto sigurnosti na Ahiretu, ukoliko se na njega bude dolazilo s velikim stepenom potovanja i poasti, kao to kae Uzvieni: A onaj ko ue u nj treba da bude bezbjedan (Ali Imran, 97.), ili rijei Uzvienog: Zar ne vidite da smo Harem svetim i bezbjednim uinili, dok se svuda okolo njih otima i pljaka. (El-'Ankebut, 67.). Sve se ovo tumai s intencijom sigurnosti, to je i Ibrahim a.s. molio u svojoj dovi: Gospodaru moj,uini ovaj grad bezbjednim. (Ibrahim, 35.)

13

Kussejjir bin Abdurrahman bin el-Esved bin Amir el-Huzai Ebu Sahr (u. 105/723), poznati pjesnik iz Medine, a glavninu svog vijeka proveo u Egiptu, u vrijeme halife Abdulmelika bin Mervana. Za njega je El-Merzebani rekao: Bio je najistaknutiji islamski pjesnik Hidaza I nije ga niko nadmaio. Umro je u Medini i ostavio je iza sebe zbirku pjesama (divan). (Ez-Zirikli, El-Ealam, 5/219,i Ibnu-Imad el-Hanbeli, ezeratuz-zeheb, 2/36.) 14 Vidjeti rukopis Handia br. 6967, list br. 15/A

85

3) Gramatika i fleksija (en-nahv vel-'irab) Paljivijim itanjem Handievih tefsirskih djela, italac e se uvjeriti u injenicu da on, tretira i pitanja gramatike i fleksije. Navoenje raznih gramatikih pravila arapaskog jezika, sluilo mu je za dodatna pojanjenja odreenih kur'anskih izraza, odnosno konanog smisla pojedinih ajeta. On tako tretira pitanja subjekta i predikata, prilokih odredbi, prijedloga, zamjenica, odreenog lana, veznika, aktiva i pasiva, objakta, glagolskih vrsta i dr. Komparacijom njegovih rukopisa koja tretiraju tumaenja sure El-Bekare i En-Nisa', sa njegovim prijevodom ovih sura, moe se konstatovati da postoje odreene razliitosti. Naime u prijevodu ovih dviju sura, on je znatno vie panje poklanjao gramatici i fleksiji nego u autografima, to se ogleda u eem i opirnijem navoenju gramatikih pravila. Na narednim stanicama iznijet emo nekoliko primjera koji se tiu ove jezike oblasti. U tumaenje 125. ajeta sure El-Bekare u dijelu ajeta: I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima., u posebnom osvrtu na izraz emnen Handi, kae: Emnen iako izgleda na prvi pogled da je predikat (haber), ovaj izraz se u kontekstu ovog ajeta treba shvatiti kao naredba odnosno propis. U tom sluaju znaenje ajeta bi bilo; vi ju (Ka'bu) morate smatrati bezbjednim mjestom i kod nje ne smije niko biti napadnut.15 Tumaei rijei Uzvienog i to odreen broj dana u 184. ajetu sure El-Bekare, Handi u Izabranim djelima, u odnosu na autograf, drukijim redosljedom, ovu sintagmu pojanjava: Amil ovog akuzativa, koji je inae mef'uli fih, je masdar sijam, pa kao da je reeno . Iz ove mnoine razumije se da tih dana nema mnogo, i da su odreeni . Neki kau da to nije ramazan, nego su na poetku svakog mjeseca bila odreena po tri dana za post, dok drugi kau da su ti odreeni dani Ramazan.16 U objanjenju rijei jutikunehu u istom, 184. ajetu sure ElBekare, Handi svoje tumaenje podupire znaenjima odnosne zamjenice ellezine, i spojene line zamjenice mukog roda hu. Nudei
15 16

Vidjeti: rukopis br. 6967, list br. 2/A, i Mehmed Handi Izabrana djela, 4/55. Vidjeti: Izabrana djela, 4/75., i rukopis br. 6967, list br. 5/A

86

opirnije objanjenje u Izabranim djelima, on kae: Nemo,

za

razliku od zani neto moi izvriti s velikom mukom i iscrpivi svu svoju snagu. Onda bi ajet znaio: Za one koji su iscrpili svu svoju snagu izgubivi nadu da e moi postiti, za takve je otkupnina. Do istog znaenja doi emo ako usvojimo tumaenje onih koji kau, da se odnosna zamjenica ellezine odnosi samo na starce i starice koji su do kraja iznemogli. Zamjenica hu u rijei ,odnosi se u svim sluajevima na post. Meutim, neki kau da se ova zamjenica odnosi na ,i u tom sluaju onda imamo 71. U tumaenju 185. ajeta sure El-Bekare, Handi koristi nekoliko gramatikih pravila. On tumaenja ovoga ajeta zapoinje sljedeim rijeima: Subjekat je rije ehr, a predikat ellezi, pa onda ima sljedei smisao: Mjesec ramazan je onaj mjesec u kom je poslat Kur'an. Ako ovako analiziramo ovaj ajet, onda je ovo kao neki uvod, i obrazloenje zato je ramazan odabran i odreen kao mjesec posta. Moe se uzeti da je subjekat ukinut, a haber (predikat) je itava reenica koja objaanjava dane u kojima je post dunost. Osim toga ovo moe biti i bedel rijei sijam u . Uzrok odreivanja posta uz ramazan je objava Kur'ana, to se razumije iz konstrukcije (odnosne reenice). (...) Linnas je akuzativ stanja (hal), isto kao to je i huden, pa onda ovo znai: (Poslan vam je) kao uputa i spada u ope upute koje su poslane ljudima, i koji razdvaja dobro od zla. Meutim, neki vele, da dio ajeta treba shavtiti na sljedei nain: Mjesec ramazan je onaj mjesec u kojem je objavljen Kur'an, tj. u pogledu kojeg je reeno u Kur'anu: i . Veina mufesira se opredjelila da rije ehide znai biti kod kue . je mef'ulu fih (u ovom mjesecu). Neki su rije ehide uzeli u znaenju vidjeti, znati osvjedoiti se, pa bi onda ajet imao znaenje: Ko se osobno uvjeri, tako to vidi, ili se posredno uvjeri,

17

Vidjeti: Izabrana djela, 4/77, i rukopis br. 6967 list br. 5/A.

87

jer su ga drugi tako obavijestili, i sazna da je mlaak vien, i da je nastupio mjesec ramazan, neka ga u postu provede (dunost mu je). 18 U tumaenju 186. ajeta sure El-Bekare, Handi se, uz ostalo, koristi i glagolskim vrstama. Tako on kae: upotrebljava se dvojako. Moe imati znaenja isto kao i kao to je upotrebljeno u ajetu Zovite me Ja u vam se odazivati19 pa bi tada ovaj ajet imao znaenje: Neka se i oni meni odazovu na moje traenje, kao to se Ja odazivam njima na njihove molbe. Moe se uzeti da ima znaenje traenja (taleba), budui da je deseta vrsta glagola, pa bi, u tom sluaju, rije imala znaenje kao da je reeno ( neka trae Moje odazivanje). ini se da je ovdje bolje uzeti glagol istedabe u njegovom prvotnom znaenju, od dva prethodno spomenuta.20 Komentariui rijei Uzvienog Majka ne smije da trpi tetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. (El-Bekare, 233.), Handi kae: sa fethom je nehj, a sa dammom je haber-nefj. I haber po obliku ima znaenje takoer nehj. Obliki, oboje mogu biti i aktiv i pasiv. Ako uzmemo da je aktiv, onda e znaenja biti: Neka majka ne teti svome djetetu na taj nain da zanemari odgoj djeteta, da mu uskrati u hrani itd., a ni otac nek mu ne teti na isto tako slian nain. U ovom sluaju je dolo kao objekat. Ako uzmemo da nije dolo na objekat, nego da ono pokazuje samo sredstvo, onda e ajet znaiti: Neka majka ne teti (ocu) pomou djeteta na taj nain da od djeijeg oca trai nafaku i izdravanje vie nego to ima pravo, ili da dijete zanemaruje, i time ocu zadaje brigu, a neka ni otac ne teti (majci) pomou djeteta, primjerice na taj nain, to bi bespravno oduzeo dijete od nje, ili to bi joj uskratio neto na to ona ima pravo. Ako uzmemo da je pasiv, onda znai: Neka se majci ne pravi teta pomou djeteta, a ni ocu neka se teta ne nanosi pomou njezinog djeteta. Od svih ovih

18 19

Vidjeti: Izabrana djela, 4/77, 78., i Rukopis br. 6967, list br. 5/B-6/A. Gafir, 60. 20 Vidjeti: Izabrana djela, 4/80, i Rukopis br. 6967, list br.

88

mogunosti najjaa je da ovaj oblik bude aktiv, a oznaava sredstvo (a ne da je dolo na objekat) i ovo najbolje odgovara arapskom jeziku.21 Kada tumai zabranu enidbe sa enama murika u 221. ajetu sure El-Bekare, Handi se osvre na miljenje islamskih uenjaka, koji u istu ravan stavljaju mnogobokinje i sljedbenice Knjige (kranke i jevrejke). Iznosei suprotan stav njihovom, on ga potkrepljuje s dva ajeta: Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogoboci22 i Nisu se nevjernici izmeu sljedbenika Knjige i mnogoboci odvojili.23 i s tumaenjem znaenja veznika (harfi 'atf), pa veli: Iz ova dva ajeta vidi se da se pojam murika vee ('atf) za pojam ehlul-kitab, a vezanje dvaju pojmova zahtjeva njihovu razliitost ( . ) U ovom ajetu zabranjeno je eniti se s murikama, a ajet iz sure Maide24 samo je objasnio da se moe eniti sa kitabijama i meu ova dva ajeta nema uope nikakva tahsisa, niti derogacije. Tumaei rijei Allaha, subhanehu ve te'ala: I draga srca enama vjenane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga to poklone, to s prijatnou i ugodnou uivajte. (En-Nisa', 4.), on se posebno osvre na znaenje izraza nihle. . = , , Rije nihle ovdje moe imati svako od ova tri znaenja: 1. 2. 3. Ako se uzme u znaenju atijje, bie hal (akuzativ stanja), a fa'il (akter) hala (stanja) moe biti Bog, a moe biti i mu. Ako se uzme u znaenju ferida (obavezno), opet e biti hal (akuzativ stanja) i Ako se uzme u znaenju dijanet, onda e biti mef'ulun leh (akuzativ uzroka), pa e znaiti: iz osjeaja vjerske dunosti. Rije je temjizi muhavvel, pa kao da je reeno: .
21 22

Vidjeti: Izabrana djela, 4/143, 144. i Rukopis br. 6967, list br. 21/B El-Bekare, 105. 23 El-Bejjine, 1. 24 Peti ajet iz sure El-Maide glasi: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaa jela su njima dozvoljena; i estite vjernice su vam dozvoljene, i estite keri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenane darove njihove dadete s namjerom da se njima oenite, a ne da s njima blud inite i da ih za prilenice uzimate.

89

 je lil-dinsi, stoga ne znai da ena ne moe pokloniti muu cijeli mehr.25 I u komentaru dijela 12. ajeta sure En-Nisa' A ako mukarac ili ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, pojanjavajui izraze juresu i kelaleten, Handi se slui glagolskim vrstama i drugim gramatikim pravilima s kojima objanjava ove termine: Rije ( koji se nasljeuje), upotrijebljena je u ovom ajetu u pasivu od glagola . Po drugom kiraetu ona se ita u aktivnom obliku, ( koji ostavlja u nasljedstvo), od etvrte vrste glagola. Po treem kiraetu ona se ita sa tedidom na slovu (ra) nasljedstvo), i ima (koji ostavlja u aktivni oblik druge vrste toga glagola. A oblik

moe biti i pasivni oblik od etvrte vrste istog glagola, i u tom sluaju on oznaava onoga koji nasljeuje. Ispravan je prvi oblik, ina Allah. Rije u ovom ajetu je u akuzativu, zato to se vee za (biti) ili zato to se radi o akuzativu stanja. Postoje i druga gramatika rjeenja koja neemo ovdje navoditi, a u pogledu znaenja rijei kelaleten postoje dva miljenja. Prema prvom miljenju, ova rije oznaava osobu koja umre, a iza nje ne budu ivi ni potomci ni roditelji, dok drugo miljenje oznaava ostale nasljednike mimo potomaka i roditelja. S aspekta gramatike, taj termin moe se odnositi na bilo koji od navedena dva sluaja, pa shvati to i razmisli. Meutim, upotrijebiti taj izraz u prvotnom znaenju ima prioritet.26

4) Zastupljenost stilistike (El-Belaga) Stilistika je iznoenje znaenja i postizanje cilja jednostavnim i lijepim rijeima koje u sebi nemaju nejasnoa, koje obimom ne podbacuju niti prekorauju poeljnu mjeru, koje se ne tiu niega mimo zadatog cilja. Ako se s ovim zahtjevom podudari jo i tanahan smisao, neobina mudrost ili utiv gest, to uljepava govor. Ako se pak, to ne
25 26

Vidjeti Izabrana djela, 4/152, i Rukopis br. 996, list br. 4. Vidjeti rukopis br. 996, list br. 17. i Izabrana djela, 4/182, 183.

90

podudari, govor po sebi opstoji, bez potrebe za bilo im drugim. Poznavanje sitilistike ubraja se u nuna sredstva za svakoga ko se odlui komentarisati Allahovu d.. Objavu. Putem nje otkriva se ljepota i rasko kur'anskog izraza, tajne poruke Allahovog govora i stila. Stilistika pomae itaocu da pravilno shvati osnovnu intenciju Boije Rijei. Stoga literatura iz kur'anskih znanosti nairoko tretira ovo pitanje nudei sijaset formulacija koje ukazuju na nunost poznavanja ove jezike discipline, svakom ko se bavi komentarisanjem Kur'ana. Imam Ez-Zerkei u svom djelu El-Burhan fi 'ulumil-Kur'an u poglavlju o stilistici kae: To je nauka koja je jedan od najvanijih uslova za svakog ko se eli baviti tumaenjem Kur'ana. Uz to mora se paziti na nadnaravnost Kur'ana (i'daz) i ono to proistie iz njega, poznavati pravi smisao i prenesena znaenja, te imati osjeaj za kompoziciju kur'anskog izraza. Sve navedeno nuno je poznavati da bi se dokuio potpuni smisao Allahovog Govora. (...) Znaj da je poznavanje ove discipline, sa svim njenim osobenostima, temelj ispravnog tumaenja koje nudi uvide u nadnaravnost Allahovog d.. govora. Stilistika je pravilo rjeitosti i konac za itav niz stilskih figura. (...) Stoga, bez sumnje ovo umjee podstie mogunost razumijevanja onog to ovjek eli i ta se od njega oekuje, s im biva u stanju potvrditi njegovu istinitost i povinovati mu se. 27 O vanosti poznavanja arapskog jezika i disciplina koje iz njega proizilaze, Mehmed Handi u svom Uvodu u tefsirsku i hadisku nauku kae: Mufessir mora savreno poznavati arapski jezik, gramatiku, sintaksu i etimologiju arapskog jezika, stilistiku sa sve tri njene grane (me'ani, bejan i bedi'. 28 Navedene injenice nisu promakle Handiu prilikom pisanja njegovih komentara Kur'ana. Analizom njegovih tefsirskih djela uoljivo je da je on, na prilino koncizan nain, obuhvatio samo neke aspekte stilistike, kojima se sluio prilikom izvlaenja eriatskopravnih propisa iz odreenih kur'anskih ajeta. Aspekti stilistike s kojima se sluio Handi, ogledaju se u sljedeim stilskim figurama: a) pravi smisao i metafora (el27

Opirnije o stilistici vidjeti: Abdul-Kadir Husejn, Fennul-belaga, Alemulkutub, drugo izdanje, 1405/1984., str. 61., i Safvet Halilovi, El-Imam Ebu Bekr Er-Razi El-Dessas ve duhuduhu fit-tefsir, str. 354. 28 Mehmed Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 45.

91

hakika vel-medaz), b) metafora (el-medaz) i c) aluzija (el-kinaje). Evo nekoliko primjera iz kojih se vidi zastupljenost navedenih stilskih figura.

a) Pravi smisao i metafora (el-hakikatu vel-medazu) Pravi smisao (el-hakika) je stilska figura kada se rije upotrijebi na pravom mjestu i u svom pravom znaenju, dok je metafora stilska figura kada rije skree s pravog mjesta na neko drugo, odnosno kada rije ima preneseno, a ne stvarno znaenje. U komentaru rijei Allaha, subhanehu ve te'ala: I ne enite se enama kojima su se enili oevi vai.. En-Nisa', 22.) Handi, u neto drugaijoj formi u odnosu na rukopis, kae: Hanefije smatraju da se ovim ajetom zabranjuje sklapanje braka s onim enama s kojima je otac dotinog sklopio brak, kao i s onim, s kojima je imao spolni odnos pa makar i nezakonit. Prema njihovom stajalitu pravo znaenje rijei nekeha je imati spolni odnos, pa je prema tome, ovaj izraz ovdje upotrijebljen i u svom pravom i prenesenom znaenju Zejle'i smatra da se ovdje ova rije moe uzeti zajedno i u svom prenesenom i pravom znaenju, jer je ovo negativna reenica, a Hanefije dozvoljavaju u negativnoj reenici spajanje pravog i prenesenog znaenja kao to dozvoljavaju i 92. I u komentaru 43. ajeta sure En-Nisa', O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, Handi u objanjenju rijei es-salah veli: Rije salat ovdje se moe uzeti u dva znaenja: moe oznaavati sami namaz, a moe i mjesto gdje se namaz obavlja. Neki mufessiri vele da se ovdje oba znaenja mogu uporedo upotrijebiti. Takva upotreba bila bi upotreba u pravom i prenesenom znaenju istodobno, to je dobro poznata studija.30

b) Metafora (el-medaz) Ovu stilsku figuru Handi spominje u Izabranim djelima u potpuno drukijoj formi, prilikom komentarisanja ajeta: A kad pustite ene i one ispune njima propisano vrijeme za ekanje, ne smetajte im da
29 30

Vidjeti: Mehmed Handi, Izabrana djela, 4/203., i Rukopis br. 996, list br. 25. Vidjeti: Izabrana djela, 4/239., i Rukopis br. 966., list br. 45.

92

se ponovo udaju za svoje mueve, kada se sloe da lijepo ive. (ElBekare, 232.) rekavi: U ovom ajetu govor se upuuje ili muevima ili velijama. Ako je govor upuen muevima teko je zamisliti, kako bi mogao njezin bivi mu, sprijeiti je od nove udaje, kad on nema vie nikakva prava prema njoj. Ali bi muevi iz ponosa ili neke zagrijanosti koja nije islamska, mogli da prijetnjom, ili na slian nain sprijeavaju je od udaje. To se naroito deavalo kod velikaa i vladara, koji bi silom i protuzakonito sprjeavali da se njihove rasputenice preudaju. Rije ezvadehunne je upotrijebljena u prenesenom smislu, i to: ako uzmemo da je govor upuen bivim muevima a ako uzmemo da je govor upuen velijama, onda je to metafora medaz 13 . I u komentaru drugog ajeta sure En-Nisa', Siroadima imanja njihova uruite, Handi u objanjenju rijei atu, spominje ovu stilsku figuru rekavi: Ako se rijeju atu (uruite, dajte) misli na opskrbu jetima, u periodu skrbnitva nad njime, onda jetim ima ovdje svoje stvarno znaenje. Meutim, ako se time misli na predavanje imovine jetimu u dobi njegovog punoljtstva, u tom sluaju, izraz jetim se upotrebljava u prenesenom znaenju medazen: znai onom koji je bio jetim.32

c) Aluzija (el-kinaje) Aluzija u arapskom jeziku ima znaenje skrivanja setr. Neki uenjaci su aluziju definisali kao: izraavanje pogrdnog znaenja finim rijeima, neeg prljavog istim, jer Arapi izmeu sebe, obino, ne kriju nita osim onog ije spominjanje izaziva nelagodu. Drugi je definiu kao izraz kojim se posredno, preko neeg drugog, upozorava na neto to se izriito ne spominje. Aluzijom se ustvari prikriva odnosno aludira na pravo znaenje nekog izraza.33

31 32

Vidjeti: Izabrana djela, 4/139, i Rukopis br. 6967, list br. 21/A. Viddjeti: Rukopis br. 996. list br.2, i Izabrana djela, 4/148. 33 Opirnije o ovim definicijama vidjeti: 'Abdulkadir Husejn, El-Kur'anu vessuverul-bejanijje, Darul-menar, 1412/1991., str. 259.

93

Prilikom itanja Handievih komentara pojedinih ajeta, naii emo na dijelove gdje se on poziva na kinaju i gdje ju koristi. U ovom odjeljku navest emo par primjera. U komentaru 187. ajeta sure El-Bekare, u dva navrata, Handi, rahmetullahi alejhi, spominje ovu stilsku figuru, a u objanjenju rijei Uzvienog: one su odjea vaa, a i vi ste njihova odjea, on, u znatno opirnijoj formi u prijevodu svoga rukopisa kae: Ova reenica je upotrebljena kao kinaja, jer libas znai odijelo (haljine), a u tom smislu, ta rije ovdje nije upotrijebljena. Nego, kako god ovjek ima uvijek doticaj i vezu sa svojim haljinama, i kako god izmeu njega i njegovih haljina postoji blizina, tako isto postoji blizina izmeu njega i njegove ene, pa kao da se hoe rei: One su uvijek s vama u blizom dodiru i potrebe su vam povezane, a i vi ste u takvom odnosu prema njima, pa kad je to tako onda se vama za vrijeme ramazanskih noi posta dozvoljava sastanak s njima. Ovu kinaju je teko shvatiti ak i u arapskom jeziku, jer je zastarjela, a razumijevanje kinaje zavisi o upotrebi. 34 I u tumaenju 223. ajeta sure El-Bekare: Vae ene su njive vae i vi njivama vaim prilazite kako hoete, Handi kae: Hars znai usjev, a u ovom sluaju mjesto ploda, mjesto za rasploavanje. Drugim rijeima kazano: Vae enu su vae njive (mjesto rasploavanja, sijanja), pa pristupajte vaem mjestu rasploavanja kako god hoete.35 Prilikom objanjenja rijei Uzvienog ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, (En-Nisa', 43.), Handi navodi: El-gait, znai mirno mjesto na zemlji, malu uvalu ili nizinu, a u stvari, ovim se aludira na obavljanje male nude (el-hadesul-esgar).36 ZAKLJUAK Na osnovu iznesenih primjera, nedvojbeno se da zakljuiti, da komentariui sure El-Bekare i En-Nisa', Handi jezike probleme i pitanja gramatike tretira prilino esto, s namjerom dodatnog pojaanja svome razumjevanju i tumaenju odreenih rijei i izraza. Metod s kojim se Handi sluio pri komentarisanju ajeta ovih dviju kuranskih sura,
34 35

Vidjeti: Izabrana djela, 4/81, i Rukopis, br. 6967, list br. 6/A, 6/B. Vidjeti: Izabrana djela, 4/120, i Rukopis br. 6967, list br. 14/B. 36 Vidjeti Izabrana djela, 4/240, i Rukopis br. 996, list br. 46.

94

istovjetan je metodu kojim su se sluili raniji tradicionalni mufessiri, koji su, u nastojanju pravilnog razumijevanja boanske poruke, izdano koristili jezik i jezikoslovne discipline. Objanjavajui vanost jezika pri tumaenju Kurana, on u svom djelu Uvod u tefsirku i hadisku nauku kae: Mufessir mora savreno poznavati arapski jezik, gramatiku, sintaksu i etimologiju arapskog jezika, stilistiku sa sve tri njene grane (meani, bejan i bedi) Analogno izreenoj tvrdnji, od pitanja iz oblasti jezika kojima je Handi posveivao panju, izdvajaju se: etimologija (el-itikak), polisemija (el-itirak), gramatika i fleksija (en-nahv vel-i'rab), stilistika (el-belaga) i potkrjepljenost arapskom poezijom (el-istihad bi-i'r). injenica, da je Mehmed ef. Handi pisao svoje komentare Kurana na arapskom jeziku, kao i to da je u tim komentarima koristio jezike discipline, ukazuje na raskonost njegove uenosti, a posebno uenosti u ovladavanju arapskog jezika i njegovih disciplina.

LITERATURA 1. Abdulkadir Husejn, Fennul-belaga, Alemul-kutub, (bez mjesta izdavanja),1405.h./1984. drugo izdanje. 2. Ebul-Hajjan, El-Bahrul-muhit Darul-fikr, Bejrut, 1398/1977. 3. El-Hejsemi, Medmeuz-zevaid, Mektebetul-Kuds, Kairo, 1355.h./1934.) 4. Ez-Zerkei, El-Burhanu fi ulumil-Kurani El-mektebetul-asrijje, Bejrut, (bez god. izdanja). 5. Hajruddin Ez-Zirikli, El-Ealam Darul-ilmi lil-melajin, (deveto izdanje), Bejrut, 1992. 6. Ibnul-Imad, ezeratuz-zeheb fi ahbar men zeheb Daru bin Kesir, Damask-Bejrut, 1410/1989. 7. Handi Mehmed, autograph Zadul-Muslim fima ittefeka aleji Buhari ve Muslim, broj 265o koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

95

8. Mehmed Handi, autograph Tefsiru ajatil-ahkami min suretinnisa', broj 996 koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 9. Mehmed Handi, autograph Unwan-al-hikmah wa al-mawizah alhasanah, broj 6966 koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 10. Mehmed Handi, autograph Mukaddimetul-hadisi vet-tefsiri, broj 6967 koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 11. - Mehmed Handi, Uvod u hadisku I tefsirsku nauku, Vrhovno islamsko starjeinstvo, Sarajevo, 1972. 12. Mehmed Handi, Izabrana djela, knjiga IV, Ogledalo, Sarajevo, 1999. 13. Halilovi Safvet Mustafa, El-Imam ebu Bekr er-Razi El-Dessas ve duhuduhu fit-tefsir Darus-selam, Kairo, 1422.h/2001. 14. Safvet Mustafa Halilovi, Metodologija tumaenja Kurana u hanefijskom mezhebu studija na primjeru Al-Gassasovog tefsira Ahkam al-Quran, prijevod na bosanski, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1425.h./2004. 15. Subhi Salih, Mebahis fi ulumil-Kuran, Darul-ilm lil-melajin, osamnaesto izdanje, Bejrut, 1990.

96

 :
) ( . . . : . . . . . .

:Summary )Mehmed ef. Handi (1906-1944) is a unique Bosnian alim (scholar who wrote great many diverse works. His uniqueness lies partly in his being the only one, in the modern history of Bosnian Muslims, who annotated the Noble Quran in Arabic and who treated only the ayats with Shariah (legal) themes (ajatul-ahkam). In the field of Taffssir his most important annotations are: surahs Al-Bakare and An-Nisa. While annotating these surahs he relied on annotations of eminent mufessirs ,such as: Taberya, Jessas, Ibnul-Arebya, Kurtuby, Alusy, Zamahshery Razya; Baydavya, Ibn Kesir, etc. Among the above mufessirs there are representatives of traditional, rational and linguistic method of interpreting the Quran. This proves the fact that Handi made a good synthesis of those three taffssir methods in his interpretation of the Quran. Beside the mentioned taffssirs, Handi often used other sources like hadith, fikh linguistic works. In terms of linguistics he heavily relied on the works of Az-Zejaj, Ar-Ragib, Sibevayh, Ferra Halavayh and other

79

well-known linguists. Analyzing is interpretations of the Al-Bakare and An-Nisa surahs, it is obvious that he very often treats some linguistic grammar issues in order to improve his understanding of certain words and expressions. In the field of language Handi paid special attention to: etymology, polysemy, grammar and inflections, stylistics as well as Arab poetry.

98

Doc. dr. Nusret Isanovi

KA'BA PROTOTIPSKO DJELO ISLAMSKE ARHITEKTURE

Saetak Prototipska djela islamske arhitekture jesu Ka'ba u Meki i Poslanikova (a.s.) kua u Medini. Ona se nalaze u, za muslimane, dva najsvetija mjesta (al-haramayn). Ka'ba oznaava poetak a Poslanikova damija kraj oblikovanja fundamentalne kulturne matrice, odnosno makroparadigme, Naroda Knjige? kao osnove ozbiljenja svih najznaajnijih formi duha nastalih na naelu Tawhida, na svijesti o Boijoj Jednosti, Transcendentnosti i neprestavljivosti. Iako ni po emu u svom primordijalnom obliku, ove prototipske graevine islama, kojima oito nije imanentan umjetniki telos, ne pripadaju svijetu umjetnosti - svojom simbolikom i moima, to ih skriva njihov univerzalni duhovni i vjerski smisao, postat e temeljnim ishoditem islamske umjetnosti. Simbolika koja je nerazdvojiva od ovih graevina, od njihovih oblika i bogotovnog smisla, sadri zametak svega onoga to e sakralna umjetnost islama kasnije ozbiljivati. U ovom se radu nastoji pokazati da Ka'ba u Mekki, kao protoumjetniko djela? islama i aksijalna take njegove religiozne i sakralne arhitekture, ima fundamentalno znaenje u oblikovanju duha i osobenog povijesnoga bia islamske umjetnosti. U radu se posebno naglaava uloga Ka'be u oblikovanju osobene naravi arhitektonskoga izraza islama. Ka'ba je, zajedno sa Poslanikovom a. s. damijom u Medini, odredila ne samo posebnosti duhovno-estetske naravi islamske arhitekture i njezin povijesno-umjetniki izraz, nego je postala ishoditem novog iskustva arhitektonskoga prostora te, u horizontu islamske civilizacije, naznaila perspektive njezenog bitno drukjega razumijevanja. Kljune rijei: Ka'ba, prototipsko djelo, islamska arhitektura, umjetnost.

99

Oblikovanje novog iskustva prostora Ka'ba nije umjetniko djelo u pravom smislu rijei; ona je jednostavna zidana kocka. Pa ipak ona pripada onome to bi se moglo nazvati proto-umjetnou, ija duhovna dimenzija odgovara mitu ili objavi, u zavisnosti od gledita.1 To znai da inherentni simbolizam Ka'be, sadran u njezinom obliku, posveivanju prostora i obredima koji su za nju vezani, skriva u zaetku sve to je izraeno u sakralnoj umjetnosti islama, iji je temeljni cilj da posredstvom posveivanja prostora kojeg oblikuje dovede ovjeka i smjesti ga u prisustvo Boga Uzvienog.2 Stoga razvianje korijena islamske umjetnosti mora poeti upravo od nje. Ka'ba ima najvee vjersko i duhovno znaenje za muslimane i nalazi se u samim osnovama njihovog razumijevanja, ne samo svetoga i arhitektonskoga prostora, ve i prostora uope. Budui da je kao primordijalni simbol presjeka vertikalne ose duha i horizontalne ravni pojavnog postojanja3 doimlje se kao axis mundi ukupnog kosmosa islama. Mihrab svake damije, koja inae oznaava urbanu jezgru islamskoga grada, i svaki musliman, izraavajui svoju udnju i predanost Gospodaru svjetova, Bogu Uzvienom, okree se prema Ka'bi, ime se u osnovi cijeli svijet islama tka kao krug odreen zrakama to iz nje potiu i k njoj se, uvjek iznova, vraaju. Ose cjelokupnog svijeta islama konvergiraju i usredsreuju se k jednoj jedinoj taki, to osobito postaje jasno tek u blizini Ka'be, kada se sve tako oito i neposredno savija prema jednom i istom sreditu. Ka'ba, koja jedina nema vidljiva sredita i take usmjerenja, svemu to jeste u njoj, postaje aksijalnom konvergencijskom takom svih kretnji i izvijesnim usmjeravajuim sreditem. Ka'ba je simbol stabilnosti i Potpunosti, Sredita i Izvora; ona je znak prisustva Boanske Istine (Haqikah) kao vrela Zakona (Shariah) i duhovnog puta (Tariqah). U njoj obitavaju oni nadmoni kosmiki i duhovni ritmovi, koji i samu materiju, i njezina mnogovrsna oblija ine
1 2

Titus Burckhardt, Art of Islam, World of Islam Festival Trust, London, 1976, str. 3. Seyyed Hossein Nasr, Islamic Art and Spirituality, The Islamsic Texts Society, Cembridge, 1987, str. 44. 3 Jemes Dickie (Yaqub Zaki), Allah and Eternity: Mosques, Madrasas and Tombs, u: Architecture of the Islamic World, Thames and Hudson, London, 2000, str. 16.

100

virtuelno svetim, i omoguavaju da se u islamskoj arhitekturi i umjetnosti zavodljiva mnogolikost svijeta reintegrira u Jedinstvo, njegova partikularnost u Cjelinu. Kao to je duhovno upotpunjeni ovjek (alinsan al-kmil) obrazac egzistencije i duhovnog ivota, a njegovo srce sredite Kosmosa, tako je i Ka'ba arhetipski model hrama i simbol sredita svetosti u pojavnom svijetu. Ona je najsvetije mjesto islama, i taka svih muslimanskih duhovnih i vjerskih usredsreenja. Bez svijesti o tome homo islamicus postaje egzistencijalni besputnik, usljed ega se njegovo postojanje izmee u ivot bez smisla. Muslimani se otuda, pri obavljanju namaza, okreu Ka'bi kao svom vanjskom sreditu. A namaz, islamska molitva, openito gledano, stavlja ovjeka u osovinsku i vertikalnu dimenziju koja ukazuje na Sredite. Posebno gledano, islamski obredi omoguavaju noenje ovog Sredita ma gdje da se krene. injenica da se obavljanje obreda usmjerava prema Mekki, vrhovnom sreditu islama, jasno pokazuje refleksiju onog iskonskog Sredita ma gdje i ma otkuda se moglo desiti obavljanje obreda. Zahvaljujui snazi ovih obreda ovjek je stalno povezan sa Centrom koji mu daje koordinate i ujednaava njegovu aktivnost i ivot.4 Ka'ba se takoe postavlja i kao omniprezentna taka svetosti i mono usredsreujui smjerokaz. Ona odreuje i polarizira pravac, i stvara nevidljivi skup silnica koji prema Sreditu privlai sve take sa periferije.5 Svojim univerzalnim vjerskim i duhovnim znaenjem ona ne odreuje samo pravac qible, ili pak poloaj damije i, iz njezine arhitektonske matrice izvedenog grada, ve cjelokupno muslimansko iskustvo svijeta, odnosno prostora i orijentacije u njemu.

Seyyed Hossein Nassr, Tradicionalni islam u modernom svijetu, El-Kalem, Sarajevo, 1994, str. 300. 5 Seyyed Hossein Nasr, Islamic Art and Spirituality, str. 45.

101

Poliedrina znaenja Ka'ba Rije ka'ba oznaava graevinu kockastog oblika.6 U religijskom nazivlju islama istoznana je sa qur'anskim sintagmama Bayt al-Haram (Hram sveti), Bayt al-Atik (Hram drevni), Bayt al-Mamur (Hram Vjeni) itd. koje se uvijek odnose na Ka'bu u Mekki. Neki autori, poput al-Hawiya (u djelu al-Jizya), smatraju da je svako mjesto u kojem se slavi Boije ime Masjid al-Haram (mjesto svetou zatieno, mjesto duhovne probuenosti). Najpoznatiji theosof islama Ibn Arebi naznaava da je Ka'bi, koja je oite kockaste oblinosti, odredilo ime znaenje rijei ka'b, kocka,7 a historiar Yakut al-Hamawi pie da je svaka kubina graevina ka'ba, emu svoje ime duguje i asna Ka'ba u Mekki.8 Moe se, zapravo, rei: njezino ime je njezin oblik.9 Inae, kockasta forma - to je providencijalno u arhitektonsku matricu islamske umjetnosti uvodi sveti Hram u Mekki - povezana je sa idejom sredita; naime, ona je poput kristalne sinteze cjeline prostora, pri emu svaka strana kocke odgovara nekom od glavnih pravca: zenitu, nadiru ili stranama svijeta.10 No, kada je rije o svetom Hramu u Mekki, potrebno je imati na umu da njezin raspored ne odgovara u potpunosti ovom nacrtu. Naime, njena etiri ugla, a ne bone strane, okrenuta su prema stranama svijeta, to nedvojbeno upuuje na arapsko razumijevanje, prema kojem, strane svijeta pretstavljaju etiri 'ugaona

Kockasti oblik Kabe svjedoi o njenoj drevnosti. Iako je vie puta razarana i obnavljana njen oblik se nije promijenio. Ipak, blago je nepravilna. Njen tlocrt je priblino 10 x 12 metara i visine 15 metara. Tradicionalno je prekrivera kiswom, crnim prekrivaem sa ispisima iz Qurana izvezenim u zlatnim slovima, to istovremeno upuuje na apstraktnu i misterijsku dimenziju graevine. Obui neku graevinu znai smatrati je u nekom pogledu ivom, ili neim to sadri izniman duhovni utjecaj. Kao pokriva Ka'be moe se rei da crna kiswa simbolizira i nadontoloki Princip, koji ak, kako se obino razumijeva, transcendira i sam Bitak. To upuuje na Vrhovni Princip, prema kojem je Kaba nuno povezana u smislu principa sa cijelokupnom sakralnom arhitekturom islama. (Usp. npr. Titus Burckhardt, Art of Islam, str. 4.; Annemarie Schimmel, Odgonetanje Boijih znakova, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 111.; Seyyed Hossein Nasr, Islamic Art and Spirituality str. 54). 7 Usp. npr. E-ejhu-l-Ekber - Muhjiddin ibn Arebi, Izbor tekstova iz djela Mekanska otkrovenja i drugi tekstovi, Ibn Arebi, Sarajevo, 2004, str. 242. 8 Usp. al-Shayh Tarawli, Al-masjid f al-Islam, Bayrut, 1988, str. 61. 9 Oliver Leaman, Islamska estetika: uvod, Kult/B, Sarajevo, 2005, str. 34. 10 Titus Burckhardt, Art of Islam, str. 4.

102

stuba' (arkn) univerzuma.11 Ovim svojim ruknovima, smatra primjerice Ibn Arebi, Ka'ba takoe simbolizira fundamentalne moi to sveudilj vladaju svijetom postojanja. Naime, mada u svojoj vazda skrivajuoj biti (haqiqatu), Ka'ba, smatra on, ima tri ugla12 - koji u analogiji sa ljudskim srcem odgovaraju Boanskim, aneoskim i duevnim moima ili hawatirima - Uzvieni Bog je, kao Svoju tajnu, uinio da njezina pojavnost ima etiri ugla (rukna). etvrti ugao simbolizira ejtanski hawatir, to na Ka'bi odgovara irakom uglu (al-rukn al-iraqiyy). Za razliku od srca vjerovjesnik koja su trougaonog oblika, i kao takva liena ejtanskog hawatira, stoga bezgrjena (ma'sum), srca vjernika su etverougaonog oblika.13 Ona su izloena djelovanju ejtanskih moi te otuda jesu mogue mjesto za nastanjivanje idola. Ako je Ka'ba ovjekovo srce i Hram znaka Jednoga idoli koji je nastanjuju predstavljaju strasti koje obuzimaju srce i spreavaju ga da se sjea Allaha. Otuda je ruenje idola - i openito odbacivanje svake slike koja u sebi skriva idolatrijske prijetnje - za islam najoitija prispodoba 'onog nuno potrebnog', odnosno proiavanje srca u formi Tawhda, svjedoanstva da 'nema boanstva osim Boga'.14 Na ovom konceptu dobiva se temeljna pretpostavka za nastajanje i potpuno povijesno i duhovno-estetsko ozbiljenje anikonine naravi umjetnosti islama. Znanost ne raspolae dovoljno pouzdanim podacima o vremenu nastanka Ka'be. Islamski i semitski izvori, koji su ponajprije sadraji vjerovanja a ne znanstvenih propitivanja, nisu takvog karaktera i stupnja provjerljivosti da bi mogli biti pouzdana osnova za oblikovanje znanstvenog suda o porijeklu i vremenu nastajanja Ka'be. Podatke koje u njima zatiemo, ma koliko bili iroko prihvaeni, i sa stanovita duhovno-vjerskih kriterija relevantni, zasnivaju se, uglavnom, na neprovjerljivoj predaji koja, stoga, najee nema dostatnu znanstvenu
11 12

Isto, str. 4. Kada se Kaba posmatra sa strane vidljiva su joj samo tri ugla ili ugaona stuba (rukna). U ezoterijskoj simbolici, kojoj znaenja ponajprije raskriva Ibn Arebijeva misao, ugao pored kojeg je Crni kamen je Boiji ugao, jemenski ugao je melekski, a sirijski je nefsanski ili duevni. Budui da u ovoj topografiji Kabe nema mjesta za ugao to pripada sotoni, Ibn Arebi smatra da su, za razliku od srca ostalih ljudi, srca vjerovjesnika ovakvog, trorougaonog, oblika. (Eejhu-l-Ekber - Muhjiddin ibn Arebi, Izbor tekstova iz djela Mekanska otkrovenja i drugi tekstovi, str. 242). 13 Usp. Isto, str. 424-425. 14 Titus Burckhardt, Art of Islam, str. 5.

103

vrijednost. Pa ipak, na osnovu povijesno dostupnih svjedoanstava, pouzdano se moe ustvrditi da je Ka'ba sagraena mnogo prije pojave islama, i da je bila hram mnogih naroda ime ve navjeuje neke dimenzije svog univerzalnog smisla. Tako, primjerice, antiki znanstvenik Claudije Ptolomej u svom djelu Geographia, koje je nastalo u drugom stoljeu nove ere, spominje Macorabu umjesto Meku,15 to razumijeva kao junoarapski mikrab - hram/Kaba. Za razumijevanje Ka'be u kontekstu ciljeva naeg rada, osobito se ine interesantnim miljenja nekih klasinih muslimanskih autora, vezanih za njezino nastajanje, te informacije to nam u tom pogledu dospijevaju iz quranske Objave i Vjerovjesnikove a. s tradicije. Potreba za ovom vrstom uvida pojaana je injenicom da su znanstveno provjerljivi podaci posve nedovoljni, i da po svojoj naravi nisu podesni da bi se mogao ustanoviti znaaj Ka'be u kontekstu islamske umjetnosti i, napose, arhitekture. Po vrlo rairenoj islamskoj Predaji, prvo graditeljsko djelo na Zemlji bila je Ka'ba. Vjeruje se da je njen primordijalni oblik djelo prvog ovjeka i poslanika Adema a. s.. Sagradio ju je po arhetipskom obrascu koji mu je poslan s Neba posredstvom meleka - donositelja Objave

15

Ime Mekka, najvjerovatnije dolazi od sabejske rijei makuraba, to znai svetite. Semantika samog imena govori da je njegovo nastajanje vezano za neki vaan vjerski dogaaj i sugerira osobito duhovno-religijsko znaenje onoga to imenuje. Quran spominje Mekku pod imenom Beka: Odista je prvi hram sagraen za ljude onaj u Bekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (3:96). Sam grad Mekka nastao je oko Hrama Svetoga i vrela Zemzem u istoimenoj dolini - Bekka. Neki komentatori Qurana smatraju da je Bekka naziv za usku dolinu koju okruuju stjenovita brda i u kojoj je smjeten grad Mekka. Iz Mekke vode tri puta: prema sjeveru, jugu i Crvenom moru, a njeni prvi stanovnici bili su Hajera, Ismail i Ibrahim (a.s.) Zahvaljujui putu to je vodio od Jemena u Palestinu i putu to je spajao Crveno more, odnosno Etiopiju sa Perzijskim zaljevom, te zahvaljujui svetitu nekoliko paganskih idola (al-Uzza, Manat i al-Lat) Mekka je bila jedno od najznaajnijih sredita predislamske Arabije. Pojavom islama nastat e golemi svijet koji e se u odnosu na Ka'bu nadavati kao nepregledno mnotvo koncentrinih krugova. U sreditu tog svijeta takoe se nalazi Mekka, jezgra njegove duhovne i prostorne, kulturne i civilizacijske projekcije. (Usp. npr. Danijel Buan, Vrijeme islama, kolske novine, Zagreb, 1991, str. 9.; Isma'l Rg al Frq, Historical Atlas of the Religions of the World, Macmillan Publishing Co., New York, 1974, str. 240.; Filip Hiti, Istorija Arapa, Veselin Maslea, Sarajevo, 1988, str. 108.; Jemes Dickie (Yaqub Zaki), Allah and Eternity: Mosques, Madrasas and Tombs, u: Architecture of the Islamic World, str. 169).

104

(Jibrila), da bude znak njegovoj vjeri u jednog Boga.16 Kako se vjeruje, ona je smjetena tano nasuprot nebeskoj Kabi sa sedmog neba.17 Za vrijeme Velikog potopa Uzvieni Bog ju je podigao na nebo, gdje ju je Nuhova laa obila sedam puta. Nebesku Kabu neposredno obilaze meleki, ega se prisjeaju hodoasnici dok obavljaju tawf (tavaf), ophodnju oko zemaljske Kabe.18 Kao takva, mekkanska Ka'ba simbolizira poetak vremenog ozbiljenja svijeta, prelaz iz bezvremenosti/besprostornosti u vremenost/prostornost, iz Vjenosti u prolaznost, iz bespokretnosti u pokretnost. Zato je ona odabrana da bude primordijalna ovosvjetska taka, koju je Stvoritelj i Uzdravatelj svih univerzuma odredio kao znak za ljudsko nastanjivanje Zemlje i prihvatanje Upute, za oznaiteljicu poetaka dogaanja, ovjekom obiljeenog svijeta na Zemlji, za uspostavljanje njegove kulture i povijesti, kao temeljnog temporalnog toposa u kojim se ozbiljuje Boija Rije. Predstava o Ka'bi kao prvom graditeljskom djelu korespondira sa miljenjem veine tradicionalnih islamskih autora poput Jarir at-Tabarija, Fahrudin al-Razija, Zarkashija i al-Qurtubija. Oni svoje miljenje o Ka'bi zasnivaju ponajprije na quranskim kazivanjima i hadisima posljednjeg Vjerovjesnika a. s., te na batinjenim predajama drugih, uglavnom semitskih, naroda drevnog Istoka. Neki od njih smatraju da je Ka'ba prvo ovjekovo graditeljsko djelo na Zemlji, podignuto da bude mjesto Bogotovlja.19 Tako, primjerice, poznati islamski historiar at-Tabari u svom tefsiru - tumaei quranski stavak: I kada su Ibrahim i Ismail podizali temelje hrama, molili su: Gospodaru na, primi ovo od nas. Ti uistinu sve uje i sve zna!20 - navodi vie predaja po kojima je Adem a. s., nakon to je iz Raja dospio na Zemlju, nastanio se u Mekku, i tu nakon vremena izvjesnog, po nalogu Boijem, utemeljio Ka'bu.21 Takoe
16

Imam Zarkashi u knjizi Dokazi poslanstva navodi hadis po kojem je Allah posredstvom meleka Jibrila nadahnuo Adema a .s. i naredio mu da gradi Ka'bu. Usp. npr. Al-Shayh Tarawli, Al-masjid f al-Islam, str. 62. 17 Annemarie Schimmel, Odgonetanje Boijih znakova, str. 110. 18 Isto, str. 110-111. 19 Usp. Al-Shayh Tarawli, Al-masjid f al-Islam, str. 62. 20 Qur'an, 2:127. 21 At-Tabari navodi tri miljenja vezana za gradnju Ka'be: a) da ju je sagradio Adem a. s.; b) da ju je Allah d. . spustio s Neba, a u vrijeme Velikog potopa ponovo digao u Nebo i c) da Ka'ba uope nije postojala prije nego ju je sagradio Ibrahim a. s. sa svojim sinom Ismailom. Ni jedan od ovih stavova, unato njihovoj

105

i Zarkashi smatra da su Ka'bu, po Boijem nalogu, sagradili Adem i Hawa, prva ljudska bia na Zemlji.22 Svoje miljenje ne temelji izravno ni na jednom quranskom stavku, budui da ni jedan od njih o tome izrijekom ne govori, nego na hadisu Muhammeda a. s., na osnovu kojeg on zakljuuje da Quran asnim ajetom: Prvi hram sagraen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima,23 daje dovoljnu snagu tvrdnji da je prvi graditelj Ka'be bio Adem a. s. U jo nekim Vjerovjesnikovim a. s. predajama takoer se navodi da je Allah, posredstvom meleka Jibrila, donositelja Objave, naredio Ademu i Hawi da Mu sagrade znamenje na Zemlji.24 Islamski ezoterici koriste isti, iako ne i jedini, bacground za izvoenje stava o temporalnom primordijalitetu, univerzalnoj kosmikoj dimenziji i osnom znaenju Ka'be, te oblikuju predstavu o njezinoj transcendentnoj, haqiqtskoj i nebeskoj zbiljnosti. Ona je po njima smjetena u donjem dijelu ose koja sveudilj presijeca sva nebesa; svaki nivo nebeskoga svijeta ima svoje svetite koje, pohoeno melecima, oznaava drugu os, budui je krunski pralik svih tih svetita Boansko Prijestolje kojeg stalno tawaf ine nebeska duhovna bia.25 Isti primarni izvori: Quran i Hadis sasvim nedvosmisleno govore o tome da je graditelj, odnosno obnovitelj Ka'be, zajedniki praotac Jevreja i Arapa - onaj koji je ponovo, sred pustinje bezboja, porekao idole i oivio vjeru u Jednog Boga26 - Ibrahim27 i njegov sin Ismail28 (neka je
valjanoj zasnovanosti na izvorima raspoloive religijske tradicije, ni samog atTabarija potpuno ne liavaju stanovitih dvojbi. Kao obnovitelje ili tek samo kao pohoditelje Ka'be pored pomenutih vjerovjesnika at-Tabari spominje jo neke kao to su Shit i Nuh a. s. (Usp. Abu Jafar Muhammad ibn Jerir at-Tabari, Jamiul Bayan an tawil al-Quran I, Dar al-Fikr, Bayrut, 1988. str. 546-549). 22 Mnogi poznati klasini komentatori Qurana, poput Fahruddin al-Razija i alQurtubija, takoe smatraju da su prvi graditelji Ka'be bili Adem a. s. i njegova ena Hawa. (Usp. Fahruddin al-Razi, Mafatih al-Gayb VIII, Dar ihya at-Turas al-Arabi, Bayrut, (bez godine izdanja), str. 143 i 144.; Muhammad ibn Ahmad al-Ansar Al-Qurtubi, Al-Gami li Ahkam al-Quran II, Dar al-Hadith, Cairo, 1996, str. 126-127). 23 Quran, 3:96. 24 Usp. al-Shayh Tarawli, Al-masjid f al-Islam, str. 62. 25 Titus Burckhardt, Art of Islam, str. 4. 26 Ja okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju. (Quran, 6:79). 27 Dva velika naroda u Ibrahimu a. s. imaju svog zajednikog praoca. Od jednog njegovog sina (Ismaila) nastadoe Arapi, a od drugoga (Ishaka) Jevreji. To su narodi kojima je ukazan pravi put i posredstvom kojih se ispunjavala Volja

106

Boija milost i spas na njih). Quran kazuje da im je Bog pokazao mjesto, blizu vrela Zemzem, na kojem su trebali podii Hram, otkrio im njegov arhetipski izgled i odredio mu namjenu.29 Njegovo ime, Kaba (Kubus), jest po obliku njegovom koji je priblino kubian; etiri ugla njegova su prema etiri strane svijeta.30 Od vremena Ibrahimovog i Ismailovog a. s. obred injenja sajde (padanja niice) pred Bogom u smjeru hrama svetoga obavlja se u Ka'bi, a cijelo sveto podruje oko nje zvano je mesdidom, mjestom sedde.31

ienje Ka'be od idola i znakova jahiliye Od vremena Ibrahimovog i Ismailovog a. s. pa do vremena Muhammedovog a. s. Ka'ba - simbol vjere u Jednog Boga - stalno je bila napadana i obeaivana znakovljem krivovjerja, razliitih oblika idolopoklonike svijesti. Moi svijeta slike, simbolizirane idolima, teile su je porei i pretvoriti u obitavalite vlastitih oblika koji jesu znakovi skrivanja Boga i poricanja Njegove Jednosti. Kao to ljudsko srce - koje se, usljed zaborava svog duhovnog zaviaja, odvojilo od svojih Boanskih korijena i izgubilo vezu sa transcendentnim zbiljnostima postaje stanite bezvjerja i dom idolopoklonstva, tako i Ka'ba u vremenima zaborava Istine i vladavine duhovne noi svijeta, postaje svetite razliitim oblicima izobliene religioznosti i hram obeaen idolopoklonstvom. Tijekom stoljea, vjera u jednog Boga je potisnuta u zaborav,32 a Ka'ba je postala hram lanih boanstava i najoitije
Boija. Ibrahim a. s. - kako, u suglasju sa svojom perenijalnom orjentacijom primjeuje Martin Lings - tako postade vrelo dvaju duhovnih struja, koje ne smjedoe tei zajedno, nego svaka svojim tokom. Od njega potekoe dva duhovna toka, dvije vjerske sljedbe, dva svijeta prisegnuta Bogu; nastadoe dva kruga i dva sredita. Martin Lings (Ebu Bekr Siraduddin), Muhammed: ivot vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, Ljiljan, Sarajevo, 1996. str. 6. 28 Quran, 2: 125 i 127. 29 Quran, 22:26. 30 Martin Lings, Muhammed: ivot vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, str. 11. 31 Isto, str. 50. 32 Unato gotovo potpune vladavine izoblienih formi religioznosti u arapskom predislamlju, Arapi su, u stanovitom smislu, uvali ideju o Jednom Bogu, Allahu. Neki autori, poput Muhammeda Hamidullaha, smatraju da se to posebno odnosilo na stanovnike Mekke. Ostala boanstva najee su imala ulogu posrednika

107

svjedoanstvo ljudske posrnulosti i preputenosti duhovnim bespuima. U tako izokrenutoj i jahiliyyom pomraenoj duhovnoj situaciji vremena ona je, prema islamskom historiaru Masudiju, najprije postala svetite posveeno suncu, mjesecu i tada poznatim planetama,33 a drevni Arapi e je tovati i kao kuu boanstva Zuhala,34 koje je u njihovoj simbologiji oznaavalo vjenost i neprolaznost.35 Tijekom vremena, preputenog moima jahiliyye, Ka'ba je postala arapski panteonom idolopoklonstva. U irokom krugu oko Hrama bilo je postavljeno 360 kipova, to odgovara danima mjeseeve godine i upuuje na stari astralni kult povezan sa svetitem.36 U njima su predstavljena boanstva svih arapskih plemena. U unutranjosti Hrama, pored likova boanstava paganske religioznosti nalazile su se freske koje su, izmeu ostalog, predstavljale i likove nekih odabranih poslanika kao to su Ibrahim (Abraham), Ismail (Ismael), Musa (Moysiye) i Isa (Isus) koji je bio naslikan kao dijete u naruju asne Merjeme. Da li su ove slike, koje su djelo nepoznatog bizantskog slikara, i kipovi oko Ka'be imali ikakvu umjetniku vrijednost nije mogue, s obzirom na oskudnost podataka, valjano suditi. Ukoliko i jesu, ovi oblici umjetnosti, kao uostalom i predislamska poezija, kao jedina nesumnjiva umjetnost predislamskih Arapa, bile su samo sredstvo izraavanja duha jahiliyye i medij u kojem su se sabirali zorni simboli izokrenute religioznosti i poricanja vjere u Jednog Boga. Na dan osloboenja Mekke, Poslanik islama je priao svetom prostoru, izvrio ophodnju oko Ka'be i izgovarajui qur'anski ayet: Dola je Istina, a la iezla; la, zbilja iezava!37 svojim tapom udarao po idolima i ruio ih jednog po jednog. Oistio je Ka'bu i njen
izmau vrhovnog boanstva i ovjeka. (Usp. Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s. I, El-Kalem, Sarajevo, 1990, str. 52). 33 Ova astralna simbolika Ka'be svoje porijeklo najvjerovatnije ima u Mezopotamiji, domovini njenog graditelja Ibrahima a. s., gdje su hramovi takoe bili posveivani suncu, mjesecu i planetama, kojih je tada bilo poznato samo pet. Ista simbolika e, mnogo kasnije (u IX stoljeu), biti primjenjena pri gradnji spiralne munare damije u Samari, koja upravo nastaje pod utjecajem tradicije hramske arhitekture drevne Mezopotamije. (Usp. npr. Husref Redi, Studije o islamskoj arhitektonskoj batini, Veselin Maslea, Sarajevo, 1983, str. 56. i 57. 34 Zuhal je rije koja u arapskom jeziku oznaava planetu Saturn. 35 Usp. al-Shayh Tarawli, Al-masjid f al-Islam, str. 28. 36 Annemarie Schimmel, Odgonetanje Boijih znakova, str. 111. 37 Quran, 17: 81.

108

okoli od svih znakova duhovnog bespua, od simbola lane i izokrenute svijesti, koji su najzorniji likovni izraz imali u slikama i kipovima boanstava predislamske arapske religioznosti. Poslanik islama se, ovim inom, vraa onim semitsko-monoteistikim tradicijama, koje govore o prastaroj povezanosti izmeu Abrahama, Jimaela i Ka'be38 i, oznaavajui konano ienje Ka'be od idola, dokonava djelo koje je gotovo dva i po mlenija prije otpoeo Ibrahim a. s. Sredinje znaenje Ka'be za svijet islama odreuje, za nas ovdje, primarnu orijentaciju - umjetniku. Ona postaje aksijalna taka ibrahimovsko-monoteistike makro/paradigme, kao osnove zasnivanja islamske kulture i njenih mnogoliko oitujuih formi. Ka'ba jeste nedvojbena potvrda njihove odreenosti fundamentalnom semitskom perspektivom, perspektivom Dekaloga - koju je Qur'an u cjelosti obnovio, naznaio joj osnove i odredio pravce njenog potpunog ozbiljenja. U ovom kontekstu, Ka'ba se, zajedno sa obredima koji su za nju vezani, pojavljuje kao sidro baeno na dno bezvremenosti.39 Postupak oienja, kojeg su prvo Ibrahim i njegov sin Ismail, a potom plemeniti Poslanik islama (neka je Boiji mir na njih) poduzeli u Ka'bi i njenom okoliu, ima simboliku univerzalnog znaenja sa stanovita islamskog razumijevanja ostvarenja zahtjeva Objave u vremenom svijetu. To je nalog same biti Boanske Istine i trajni zahtjev poslanike misije svih poslanika. On je uvjet nastajanja svete istine u kojoj je tek mogue dokonanje upotpunjenja Istine,40 i zbiljsko dogaanje svijeta suglasno njenim naelima. Ovim krunskim djelom poslanike misije oznaeno je stupanje svakoga bia u zbilju Boanskog Zakona, i njihovo dospijevanje u realnu mogunost smirenja u beskrajnim obzorjima supremnog Jedinstva. U simbolikom smislu, ovaj in ima presudno znaenje i za islamsku umjetnost. Njime je dosegnut dvostruki cilj: prvo, odstranjivanje "prisustva", koje skriva prijetnje suprotstavljanja nevidljivom prisustvu Boga, te da, usljed nesavrenosti svakog simbola, bude izvor greaka,41 i drugo, da odsustvom slike
38 39

Karl-Josef Kuschel, Spor oko Abrahama, Svjetlo rijei, Sarajevo, 2000, str. 191. Titus Burckhardt, Art of Islam,, str. 5. 40 Na oprosnom hadu Vjerovjesnik a s. je obznanio: Danas sam vam vau vjeru upotpunio i blagodat Svoju prema vama ispunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera. (Quran, 5:3). 41 Titus Burckhardt, Vom Wesen Heiliger Kunst in den Weltreligionen, str. 143.

109

afirmira transcendenciju Boga koja je apsolutna, budui da ne moe biti predmet poreenja."42 I jedan i drugi cilj - koji u cjelosti odreuje tokove, izraajne forme i sakralni karakter islamske umjetnosti - sadran je u osnovnom credu islama: la ilahe illallah (nema boga do Allaha), a njegov najoitiji vanjski znak jeste upravo Ka'ba u Mekki. Otuda se ienje Ka'be, kao simbolikog osiguravanje istine za pojavu istine islamske umjetnosti, od idola i idoloidnih slika 43 - a koje nikako nije moglo biti samo fiziko i vanjsko, nego i unutarnje i duhovno - nipoto ne moe razumijevati kao protuumjetniki in. Krivo ga je razumijevati i kao muslimanski ikonoklazam. U tradicijama islamske duhovnosti, ienje Ka'be od idola simbolizira ponajprije ienje ovjekovog srca, kao uvjeta svakog drugog ienja sa zbiljskim duhovnim uincima, te ienje svijeta njegovog opstanka od sila to puteve u bespue pretvaraju i Istinu neistinom imenuju, to oteavaju hod Putem to vodi k Jednom Bogu. U ovom inu su nagovijetene gotovo sve one fundamentalne moi koje e oznaiti utemeljujue poetke zasnivanja anikonike umjetnosti islama, kao umjetnosti ostvarene u potpunom suglasju sa duhom qur'anske Objave, Poslanikove tradicije i naelom Tawhida.

42 43

Isto, str. 144. Titus Burckhardt, ne navodei izvore na osnovu kojih bi se ustanovila vjerodostojnost navoda, iznosi tvrdnju po kojoj je Poslanik islama a. s., kada je uao u Ka'bu s namjerom da u njoj uniti tragove idolopoklonstva, svojim rukama prekrio sliku Merjeme sa djetetom, to je trebalo znaiti da se ona sauva, a sve ostalo izbrie. Na ovim i slinim primjerima iz Tradicije, on izvodi miljenje po kojem zabrana slike u islamu, naravno pod uvjetom da ne baca sjenku", nije apsolutna. Meu evropskim autorima i Martin Lings, takoe dobar poznavalac islamske kulture, navodi ovaj prizor. Meutim, on upozorava da izuzev izvora na koje se on poziva (Muhammad ibn Umar al-Waqidi, Kitab al-Maghazi), svi ostali izvori prenose da je Poslanik rekao da se sve slike u unutranjosti Ka'be izbriu bez spominjanja ova dva izuzetka. (Usp. npr. Titus Burkhart, Vom Wesen Heiliger Kunst in den Weltreligionen, Aurum Verlag, Freiburg im Breisgau, 1990. str. 143.; Titus Burckhardt, Art of Islam, str. 5.; Martin Lings, Muhammed, ivot vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima str. 366.; Oliver Leaman, Islamska estetika: uvod, str. 32).

110

ZAKLJUAK Zabrana figurativnog predstavljanja, koja je imanentna monoteistikom duhu cjelokupnog islamskog nauka,44 a simboliki nagovijetena ve u Ka'bi, ima istovremeno znaenje afirmacije Tawhida, Boije Jednosti i suprotstavljanja idolopoklonstvu i svakoj vrsti lanih boanstva. Ova naelna zabrana nikako ne osloboa sile koje bi trebale suspendirati razvoj umjetnosti, niti je njome, kao u sluaju Platonove filozofije, naelno poreknut njen rang.45 Ona, naprotiv, ispostavlja zahtjev za novom ontologijom umjetnosti ije transcendentne osnove jesu u nadvremenim obitavalitima sutina, te postaje naputkom za ozbiljenje onih formi umjetnikog izraza ijim osnovama vlada naelo Boije Jednosti, Njegove Transcedentnosti i neprestavljivosti. Islamska umjetnost je stoga postala privilegirani topos za vjerodostojno pojavljivanje ljepote Istinitog, kojom sveudilj asti svijet i obnavlja ga sjeanjem da je zbiljska samo ona Ljepota kojoj je izvor u Njemu, te da je sve od Njega i da Mu se sve vraa. U njoj su se otuda razvile upravo one umjetnike forme koje su u funkciji prevladavanja svakog skruujueg oblika, koje potiu oblikovanje osjeaja o prolaznom karakteru svih dimenzija ovosvjetovnosti, te koje snae potrebu dosezanja Apsolutne Realnosti, suglasno quranskom stavku: Sve to je na Zemlji - prolazno je, a Lice Gospodara tvoga, Velianstvenoga i Plemenitoga, ostaje!46 Reeno osobito posvjedouju, u islamu do krajnjih konzekvenci razvijene, umjetnosti pisanja, apstrakne dekoracije, arabeske i - ponajprije iz graditeljske matrice Kabe i Poslanikove a. s. kue proistekla - sakralne i vjerske arhitekture. Umjetnosti ozbiljene u vjernosti ovim formama duha islama, uvode nas u beskraj transtemporalnih prostora, u misterij Vjenosti, i ine nam bliskim ne samo kozmike nego i metafizike dimenzije egzistencije, a prolaznost, ije mnogolike forme zamamljuju nau svijest i posvuda obvladavaju njome, u ovoj vrsti islamske umjetnosti, bivaju prevladavane i transformirane u udnju za Jednim, Nunopostojeim
44

Sva ortodoksna ulema jedinstvena je u stavu da je figurativno pretstavljanje zabranjeno u islamu. Teorija figurativnog pretstavljanja, ije je nastajanje potaknuto stavovima islamske ortodoksije, nalazi svoj background i implicitna uporita u Quranu (primjerice u stavku: 6: 48), a sasvim jasne premise u Vjerovjesnikovoj Tradiciji. (Usp. Buhari, 78,75; 77,89; 91,92,95; 97, 56; Nasai, 48,11; Muslim, 37,96-9; Ibn Hanbal, II, 4. itd.). 45 Hans-Georg Gadamer, Filozofija i poezija, Slubeni list SRJ, Beograd, 2002, str. 7. 46 Quran, 55:26 i 27.

111

Bogom, koji jeste jamac vjenog ivota - neprolaznog zaviaja Njegove ljepote. Osim to je, u biti, trajno odredila duhovno-estetsku narav islamske arhitekture i razlikovnu specifinost njenog povijesno-umjetnikog izraza, Ka'ba je postala ishodite novog iskustva arhitektonskoga prostora i, u horizontu islamske civilizacije, naznaila nove mogunosti njezinog drukjeg itanja i razumijevanja.

LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Al Frq, Ismal Rg: Historical Atlas of the Religions of the World, Macmillan, New York, 1974. Al-Qurtubi, Muhammad ibn Ahmad al-Ansar: Al-Gami li Ahkam al-Quran II, Dar al-Hadith, Cairo, 1996. Al-Razi, Fahruddin: Mafatih al-Gayb VIII, Dar ihya at-Turas alArabi, Bayrut, (bez godine izdanja). At-Tabari, Abu Jafar Muhammad ibn Jerir: Jamiul Bayan an tawil al-Quran I, Dar al-Fikr, Bayrut, 1988. Buan, Danijel: Vrijeme islama, kolske novine, Zagreb, 1991. Burckhardt, Titus: Art of Islam, World of Islam Festival Trust, London, 1976. Burckhardt,Titus: Vom Wesen Heiliger Kunst in Weltreligionen, Aurum Verlag, Freiburg im Breisgau, 1990. den

Dickie, Jemes (Yaqub Zaki): Allah and Eternity: Mosques, Madrasas and Tombs, u: Arhitecture of the Islamic World, Edited by George Michell, Thames, London, 2000. E-ejhu-l-Ekber - Muhjiddin ibn Arebi: Izbor tekstova iz djela Mekanska otkrovenja i drugi tekstovi, Ibn Arebi, Sarajevo, 2004. Gadamer, Hans-Georg: Filozofija i poezija, Slubeni list SRJ, Beograd, 2002.

9. 10.

112

11. 12. 13. 14. 15. 16.

Hamidullah, Muhammed: Muhammed a.s. I, El-Kalem, Sarajevo, 1990. Hiti, Filip: Istorija Arapa, Veselin Maslea, Sarajevo, 1988. Redi, Husref: Studije o islamskoj arhitektonskoj batini, Veselin Maslea, Sarajevo, 1983. Kuschel, Karl-Josef: Spor oko Abrahama, Svjetlo rijei, Sarajevo, 2000. Leaman, Oliver: Islamska estetika: uvod, Kult/B, Sarajevo, 2005. Lings, Martin (Ebu Bekr Siraduddin): Muhammed: ivot vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, Ljiljan, Sarajevo, 1996. Nasr, Seyyed Hossein: Islamic Art and Spiritualyti, The Islamsic Texts Society, Cembridge, 1987. Nasr, Seyyed Hossein: Tradicionalni Islam u modernom svijetu, ElKalem, Sarajevo, 1994. Qur'an. Schimmel, Annemarie: Odgonetanje Boijih znakova, El-Kalem, Sarajevo, 2001. Tarawli, Al-Shayh: Al-masjid f al-islam, Bayrut, 1988.

17. 18. 19. 20. 21.

113

 :
)( . . )( , . . " ". . . )( .

411

Summary: The Kaba in Mekah and the Prophets house in Maddinah are the archetypes of Islamic architecture. They are situated in, for Muslims, most sacred places (al-haramayn). The Kaba represents the beginning and the Prophets mosque the end of forming a fundamental cultural matrix, or in other words macroparadigm, of the People of the Book as a basis for amalgamating all the crucial forms of spirit generating on the principles of Tawhid, on the consciousness about Gods uniqueness, transcedency and unexplicable. Although they have nothing in their premodial form to place them in the world of art, these archetype Islamic buildings, obviously not characterized by an immanent artistic form will become the fundamental starting point of Islamic art through their symbolism and powers concealed in their universal spiritual and religious meaning. Symbolism which is inseparable part of these buildings, their form and theolatrous sense, holds the seed of all that a sacral Islamic art would present. In this paper we try to show that Kaba in Mekah, like an archetype of Islam and axial point of its religious and sacral architecture, has fundamental importance in creating a spirit and unique historic being of Islamic art. The paper stresses the importance of Kaba in developing a unique nature of architectural expression of Islam. Kaba, together with the Prophets mosque in Maddinah, not only determined the uniqueness of spiritually-aesthetic nature of Islamic architecture and its historicallyartistic expression, but it also became a starting point of new experience of architectural space, as well as marked new perspectives of its clearly different understanding in the horizon of Islamic civilization.

115

Prof. dr. sc. ukrija Rami

TEMELJNI PRINCIPI IDTIHDA U ISLAMSKOM PRAVU (FIKHU) I ZNAAJ NJIHOVE PRIMJENE U SAVREMENOM DOBU1

Saetak

Ovaj rad elaborira dio najznaajnijih principa koje su derivirali islamski pravnici kroz dugu historiju islamskog prava, a na kojima, i u ovo nae savremeno doba, treba da poiva idtihd u islamskom pravu (fikhu): 1. princip aktivnog idtihda, 2. princip uzimanja u obzir cjelokupnog fikhskog naslijea i oslobaanje od slijepe privrenosti bilo kojem mezhebu, 3. princip razumijevanja sutine stanja i okolnosti u kojima ljudi ive, 4. princip razumijevanja ljudskih potreba u odreenom vremenu i prostoru, 5. princip poklanjanja vee panje rjeavanju pitanja koja se tiu zajednice (opeg dobra) u odnosu na pojedinca, 6. princip primjene zakona postepenosti, 7. princip dosljedne primjene pravila da se fetva mijenja promjenom vremena i uslova (L tunkeru tegajjurulahkm bi tegajjuriz-zemn), 8. princip slijeenja intencija (mekida) erijata, 9. princip dosljednog slijeenja prakse Poslanikove, s.a.v.s. u pogledu olakavanja a ne oteavanja, 10. princip kolektivnog idtihda, 11. princip primjene pravnih pravila u procesu idtihda, i 12. princip uzimanja u obzir krajnjih rezultata (the end results). Ovim se radom posebno akcentira znaaj primjene tih principa u procesu usmjeravanja i odravanja idtihda na ispravnom kursu; na
1

Osnova za ovaj rad je moje izlaganje na temu: The Foundations of Fikh in Our Time and Space na International Worshop and Public Forumu pod naslovom The Changeable in Islamic Thought and Practice, odranom u organizaciji Fakulteta Islamkih nauka i The Oslo Coalition on Freedom of Religion or Belief, u Sarajevu, 7-9. maja 2005. god.

117

kursu koji e mu dati vitalnost i omoguavati da uvijek prua ljudima kvalitetna rjeenja, da im uspjeno rjeava savremene probleme, oslanjajui se pri tome prevashodno na ope upute osnovnih izvora erijata, Kuran i sunnet.

Index pojmova: Fikh, fekh, idtihd, mudtehid, mezheb, fetva.

Uvod Fikh je polisemna rije koja u arapskom jeziku nosi vie znaenja. Fejruzabadi ju je definirao kao spoznaju neega, razumijevanje neega i pronicljivost, da bi na kraju konstatirao, kako je znaenje te rijei preovladalo za nauku o vjeri, a zbog asti koju ona ima.2 Ibnul-Kajjim smatra da fikh ima specifinije i ogranienije znaenje od fehma (razumijevanja), jer fikh je razumijevanje namjere govornika koju on eli postii svojim govorom. To je dodatni dio u odnosu na samo razumijevanje znaenja rijei u jeziku. Ljudi se razlikuju u razumijevanju (fehmu) shodno njihovim stepenu u fikhu i ilmu.3 Terminoloki, fikh je nauka o praktinim erijatskim propisima deriviranim iz njegovih parcijalnih i detaljnih dokaza.4 Prema terminolokoj definiciji, fekh je osoba koja je ovladala tom naukom. To je uenjak (lim) , kako kae Kaladi,koji poznaje praktine erijatske propise halala i harama, ispravnosti i neispranosti.5 Proces derivacije je idtihd, u kom fekh ulae maksimalan napor da iz parcijalnih dokaza, koristei metodologiju islamskog prava, dokui namjeru Zakonodavca, Allaha Uzvienog. To je najriskantniji posao, jer fekh govori u ime Uzvienog Stvoritelja. Zbog toga govor fekha o halalu i haramu mora biti izgraen na principima koji se crpe iz opih poruka Kurana i sunneta, a koji omoguavaju kvalitetan i koristan idtihd.
2 3 4 5

El-Kamus el-muhit, str. 1126. Ilamu-muvekiin an rabbil-alemin, 2/264. Kitabut-tarifat, str. 216. Mudemu lugatil-fukaha, str. 349.

118

Ti principi omoguavaju ostvarenje cilja svakog fekha, a to je uspjeno deriviranje praktinih erijatskih propisa iz pojedinanih, parcijalnih dokaza.

Temeljni principi na kojima poiva idtihd Svaka graevina poiva na odreenim temeljima, pa tako i proces deriviranja normi u erijatskom pravu idtihd. On, takoer, ima svoje temelje principe. Na njima fekh treba graditi svoj idtihd, u svakom vremenu i prostoru. Paljivim prouavanjem tekstova Kurana i sunneta, i ciljeva asnog erijata, mnogi principi se mogu razumjeti u tekstu koji slijedi. Prezentirat u samo one najznaajnije.

1. Princip aktivnog idtihda Pod aktivnim idtihdom podrazumijevam idtihd koji uenjaci ine u svome vremenu i prostoru, nastojei ponuditi rjeenja koja e biti u skladu s intencijama erijata, to znai, da e onima koji ih primjene u ivotu, omoguiti postizanje dobra na dunjaluku i uspjeh na ahiretu. Pitanja podlona idtihdu, pitanja ija se rjeenja mijenjaju shodno promjeni uvjeta i okolnosti, moraju konstantno biti tretirana od uenjaka vremena u kojem oni ive, jer svako vrijeme ima svoj idtihd, jer ima nove ljude, nove okolnosti, nove teme i nove dileme. Idtihd u svakom vremenu treba biti savremen, aktivan, jer je njegov zadatak rjeavanje pitanja svoga vremena. Historijski gledano, idtihd je, uglavnom, imao to svojstvo. Dodue, u periodima dekadence zajednice muslimana, ili dijela te zajednice, uenjaci tog dekadentnog vremena i prostora nudili su iskljuivo rjeenja svojih prethodnika, prijanjih generacija6. Oni su vrata idtihda, direktno ili indirektno, pokuavali zatvarati. Meutim, ona nikada nisu mogla potpuno biti zatvorena, jer priroda Allahove d.. vjere to nije dozvoljavala. Ona uzima u obzir stanja ovjeka i okolnosti u kojima se on nalazi, a ta stanja
6

Takva rjeenja, koja, iz razloga to su data za neko drugo vrijeme, prostor ili u drugaijim okolnostima, vrlo esto, u praksi, proizvode negativne rezultate, a erijat sa svojim rjeenjima ne smije proizvoditi negativne rezultate i nanositi tetu ovjeku. Kadgod neko rjeenje, u primjeni, proizvodi tetu, treba ga mijenjati.

119

i okolnosti se stalno mijenjaju. Isto tako, ona tretira svaku ovjekovu aktivnost, a ljudska aktivnost nikada nije prestajala, i uvijek je bila inventivna, s veim ili manjim intenzitetom. Naravno, na svaku promjenu valjalo je odgovoriti i na svako pitanje valjalo je dati rjeenje, tako da je idtihda uvijek moralo biti. Nae vrijeme, takoer, zahtijeva savremeni idtihd koji e rjeavati novonastala pitanja i preispitivati ona koja su podlona promjenama, jer islamska rjeenja moraju nuditi ovjeku ono najbolje to se moe postii na dunjaluku, to e, kao takvo, biti siguran zalog za ahiret. Takav idtihd mora dolaziti od strunih ljudi, specijaliziranih u oblasti o kojoj govore, jer samo oni mogu ponuditi kvalitetna i odgovarajua rjeenja. U svom idtihdu savremeni uenjaci mogu se koristiti iskustvom, rjeenjima i dokazima njihovih prethodnika. Meutim, oni ne mogu birati nasumice izmeu njihovih miljenja. Ukoliko biraju, taj izbor mora biti na osnovu argumenata, utemeljenosti i naela opeg dobra koje odreeno rjeenje treba da donose savremenom ovjeku, jer postizanje dobra na dunjaluku, kao i na ahiretu, duh je erijata i njegova uzviena intencija. Naprimjer, kada Ibnul-Kajjim7 navodi devet miljenja u pogledu statusa ene koja se vratila islamu, a njen mu nemusliman je u tome nije slijedio, savremeni fekh ima zadatak da izabere ono miljenje koje ima validne dokaze, i koje e sutinski rijeiti problem ene koja se nala u takvoj situaciji, tako da joj to rjeenje omogui da ona postigne i dunjaluk i ahiret, a ne da joj d rjeenje koje e joj zagorati ivot, unititi porodicu i navesti je da se vrati ivotu koji je prije povratka islamu ivjela. to se, pak, novih pitanja tie, pitanja koja su postala aktuelna u naem vremenu, s obzirom da savremeni ivot obiluje inventivnou, za njih je nemogue uvijek nai odgovor u starim fikhskim knjigama. Takva pitanja rjeavaju se na osnovu opih dokaza, vodei rauna o duhu erijata i njegovim intencijama, kako bi odgovor sutinski rjeavao problem i donosio ovjeku dobro.

Zdul-med, 5/133-140.

120

Savremenim idtihdom se obnavlja vjera, kako u svojoj snazi tako i u srcima ljudi koji ju prihvataju s radou, jer im takav idtihd rjeava ivotna pitanja na nain koji im olakava ovodunjaluki ivot, i daje nadu za ahiret. Poslanik s.a.v.s. je rekao da e Allah d.., poetkom svakog stoljea, poslati ovom ummetu nekog ko e mu obnoviti vjeru.8 Naravno, to obnavljanje se ogleda, prije svega, u realizaciji principa savremenog idtihda.

2. Princip uzimanja u obzir cjelokupnog fikhskog naslijea i oslobaanje od slijepe privrenosti bilo kojem mezhebu Slijepo slijeenje nekog mezheba ili uenjaka od strane fekha moe, u svakom vremenu, biti veliki problem, posebno ako se fekh dri miljenja koja ljudima oteavaju ivot. Treba znati da su tumaenja prijanjih uenjaka bila za njihovo vrijeme i prostor, za njihove okolnosti, koje se, moda, dijametralno razlikuju od okolnosti s kojim se trenutno ljudi suoavaju, a za koja fekh daje odgovore. Savremeni fekh se ne smije drati skuenosti mezheba, kada mu je Allah d.. omoguio ulazak u prostranu batu islamskg prava, u kojoj e nai najbolje dokaze i neprocjenjiva iskustva prijanjih generacija, poevi od izvanrednih ashaba do naih savremenika, to e mu omoguiti najbolji i najkorisniji nain rjeavanja savremenih pitanja. Tome treba dodati da savremeni fekh ima mogunost da pred sobom, uz pravnu tradiciju, ima cjelokupnu struno valoriziranu tradiciju Poslanika s.a.v.s., to prijanjim generacijama nije bilo pristupano. Da slijepo slijeenje nekog mezheba, pa ak i ograniavanje na poznate sauvane mezhebe u pravnoj tradiciji islama, moe dovesti u orsokak i velike potekoe, moemo vidjeti na pitanju nasljeivanja nemuslimana od strane muslimana. Svi poznati mezhebi, koji su se oslanjali na poznate vjerodostojne hadise, kau da to nije dozvoljeno. Musliman ne nasljeuje kafira9, niti kafir muslimana.10 Ne nasljeuju se razliite vjere.11

8 9

Ebu Dawud, Sunen, "Kitbul-melhim, br. 3740. Kafir jeziki, u osnovi, oznaava osobu koja neto pokriva u namjeri da to sakrije. (Mudem arebi-busnevijj, str. 1297-8). Kaladi je kafira definirao kao osobu koja ne vjeruje u Allaha niti u Muhammeda, Allahovog Poslanika, ili porie neto

121

Meutim, kada se uzme tumaenje koje kae da se spomenuti hadisi odnose na ratno stanje, dakle na nemuslimana koji je u neprijateljskoj vojsci, dolazimo do rjeenja koje destinama hiljada povratnika u islam,12 rjeava danas ivotnu dilemu. Treba naglasiti da je to stav Omera, r.a, Muaza ibn Debela, r.a, Muavije, r.a, Seid ibn Musejjeba, Ishaka ibn Rahavejha i mnogih drugih13.

3. Princip razumjevanja sutine stanja i okolnosti u kojima ljudi ive Neophodno je, uz validne argumente, poznavati stanje u kome se ljudi nalaze, jer su argumenti vezani za stanja i ne mogu jedni bez drugih. Kada fekh idtihdi, on je kao ljekar koji ne moe ponuditi validnu dijagnozu, niti odgovarajui lijek, sve dok ne upozna sve potrebne podatke o bolesti pacijenta. Ibnul-Kajjim kae da se uenjakom smatra osoba koja sutinskom spoznajom stvarnog stanja i njegovim razumijevanjem dolazi do spoznaje Allahove i Poslanikove norme o njemu, onako kako je Jusufov svjedok, na osnovu injenice da je odjea poderana straga, doao do zakljuka da je on nevin.14 Da bismo danas mogli sutinski spoznatni stvarno stanje, nuno je konsultirati strune osobe koje rade u odreenom sektoru ili slubi: pravnike, ekonomiste, ljekare, sociologe itd. Kada sociolozi i ekonomisti ukau fekhu na ogromne tetne posljedice koje ima muslimanska zajednica ivei u getoiziranim kvartovima zapadnih zemalja, on e lake moi procijeniti da li je lanovima te zajednice nuda ili potreba, da daju opravdanje, da s kamatnim kreditom sebi obezbijede krov nad glavom. Bez procjene
za to se nuno zna da je sastavni dio islama, ili vrijee Uzvienog Allaha ili Objavu. (Mudemu lugatil-fukaha, str. 375. 10 Sahihul-Buhari, Kitabul-feraid, br. 6267. 11 Ebu Davud, Sunen, Kitabul-feraid, br. 2523, Tirmizi, Sunen, Kitabul-feraid , br. 2034. 12 Kaem povratnika, jer svako dijete, bez obzira ko su mu roditelji raa se u islamu, kako doslovno stoji u hadisu. (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari, Kitabuldenaiz , br. 1270.) 13 Ibn Kudama el-Makdisi, El-Mugni, 6/294, Zuhajli, El-Fikhul-islamijju ve edilletuhu, 8/263. 14 Ibnul-Kajjim, Ilamu-muvekiin an rabbil-alemin, 1/88.

122

strunih ljudi, iz svih ivotnih oblasti koje aktivno utiu na stanje ovjeka, fekh ne moe spoznati pravu dijagnozu niti, shodno tome, dati adekvatan lijek (fetvu).

4. Princip razumjevanja ljudskih potreba u odreenom vremenu i prostoru S obzirom da zajednice muslimana ne ive u istim uvjetima i okolnostima, potrebno je te razlike imati na umu kod rjeavanja odreenih pitanja zajednice. Ogromna je razlika u politikim, ekonomskim i socijalnim uslovima, u kojima ive muslimani evropskih zemalja. Iako je Evropska unija praktino jedna drava iji se graani unutar nje slobodno kreu, injenica je da su ogromne razlike u uvjetima i potrebama muslimana u paniji, u odnosu na muslimane u Engleskoj, ili muslimana u Francuskoj, u odnosu na muslimane u Njemakoj itd. Shodno razliitim uslovima, postoje i razliite potrebe koje ponekad doseu stepen nude, a Uzvieni Allah dozvoljava, u granicama nude, ono to je inae zabranjeno, pa kae: A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad utoli, njemu nije grijeh. Allah zaista prata i milostiv je.15 Ljudska potreba je priznata u islamu. To pokazuje injenica da je Poslanik s.a.v.s. dozvolio Abdurrahmanu ibn Avfu i Zubejru ibn Avvamu da obuku svilenu odjeu, nakon to su dobili svrab16, da se priznaje vlast loijeg vladara kako bi se sauvalo jedinstvo ummeta17, ili vladara koji je silom doao na vlast kako bi se sprijeilo krvoprolie18. Poslanik s.a.v.s. je ostavio Kabu u onom obliku u kom su je murici izgradili bojei se da muslimani, koji su svjei u islamu, ne kau kako Muhammed s.a.v.s. mijenja Kabu19.

15 16 17 18 19

El-Bekare, 173. Vidi: Sahihu Muslim, Kitabullibasi vez-zine , br. 3870. Vidi: El-Fikhul-islamijju ve edilletuhu, 6/682. Vidi: El-Fikhul-islamijju ve edilletuhu, 6/682. Vidi: Sahihul-Buhari, Kitabul-had , br. 1480.

123

5. Princip poklanjanja vee panje rjeavanju pitanja koja se tiu zajednice (opeg interesa) u odnosu na pojedinca Jasno je iz erijatskih dokaza da zajednica ima prednost u odnosu na pojedinca. Kada Uzvieni Allah u Kuranu odreuje granice dozvoljenog i zabranjenog, On svoje upute upuuje zajednici: O vi koji vjerujete...20, Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke...21. U tom su duhu i hadisi Poslanika s.a.v.s. Zbog toga je potrebno prvo rjeavati pitanja s kojima se suoava zajednica, bilo da se radi o politikim, drutvenim, socijalnim, ekonomskim, moralnim ili nekim drugim, pa tek onda rjeavati pitanja koja se tiu pojedanaca, ma ko oni bili. U islamu je priznat princip prioriteta. Ukoliko se ne slijedi taj princip, ovjek e se baviti manje znaajnim poslovima, a zapostavit e ono to je vanije i korisnije. Tim postupkom e uiniti tetu sebi i zajednici.

6. Princip primjene zakona postepenosti To je prirodni Allahov d.. zakon, a koji se jasno oituje u stvaranju ovjeka: O ljudi, kako moete sumnjati u oivljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zakvake, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo Nau! A u materice smjetamo ta hoemo, do roka odreenog, zatim inimo da se kao dojenad raate i da poslije do muevnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, pa zaas zaboravljaju ono to saznaju. I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.22 Postepenost je evidentna i u erijatu. On nije ljudima objavljen odjedanput. On je ljudima objavljivan postepeno, a i njegova primjena je slijedila isti princip. Ljudska praksa nas ui da postepenost daje najbolje rezultate, a ishitrenost, uglavnom, djelimine ili suprotne. Allah d.. dva puta je govorio kako je alkohol lo za ovjeka, a tek trei put ga zabranio. Iz toga je dunost uzeti i primijeniti jasnu poruku.
20 21

Et-Tevbe, 23, 28, 34, 38, 119, 123. El-Maide, 38. 22 El-Had, 5.

124

Iz naredbe Poslanikove s.a.v.s. Muazu r.a., kada ga je slao u Jemen, eksplicitno razumijemo princip postepenosti, a implicitno razumijemo da je zabranjeno initi sljedei korak, prije nego prethodni bude kompletiran i upotpunjen.

7. Princip dosljedne primjene pravila da se fetva mijenja promjenom vremena i uslova (L tunkeru tegajjurul-ahkm bi tegajjuriz-zemn) Nije isto stanje zdravog i bolesnog, muslimana koji ivi u muslimanskoj, i onog koji je u nemuslimanskoj sredini, nije bilo isto stanje u vrijeme ashaba i u vremenu tabiina; nije isto stanje tamo gdje vlada zakon i gdje je anarhija; nije isto stanje gdje se potuju ljudske slobode i gdje vlada diktatura. Svako vrijeme ima svoje dileme i probleme i svoja rjeenja. Kada je jednom malikijskom uenjaku, kojem se sruio dio zida na kui, i koji je, bojei se za svoju sigurnost, nabavio psa uvara, stavljena primjedba da je to Malik prezirao, odgovorio je: Da je Malik doivio nae vrijeme on bi nabavio krvolonog lava.23 Kao primjer za potrebu promjene norme zbog promjene stanja i okolnosti, moe nam posluiti i fetva rahmetli Huseina ef. oze iz sedamdesetih godina prolog stoljea,24 u kojoj on odreuje da se zekat, zekatul-fitr i prihodi od kurbanskih koica usmjeravaju iskljuivo obrazovnim institucijama Islamske vjerske zajednice. Tu fetvu, u to vrijeme, mnogi su osporili. Meu onima koji su je osporili bio je i rahmetli Dervi ef. Spahi iz Pojska, koji je tvrdio da je davanje zekata, sadekatul-fitra i kurbanskih koica za potrebe Islamske zajednice bil (neispravno).25 Rahmetli ozo je tada imao jake argumente za svoj stav, imajui u vidu da je izdravanje vjerskih institucija visilo o koncu, s obzirom da su vakufi bili oduzeti, lanstvo IVZ-e se osulo, neto iz straha, neto iz prestanka osjeaja pripadnosti IVZ-i. U to doba postojala je realna opasnost da medrese i mnoge damije budu zatvorene zbog

23 24

erhur-Risale, 2/414. Vidi: Husein ozo, Fetve, 1/130-132, 316-318, 419-420. 25 Husein ozo, Fetve, 1/130.

125

nemogunosti njihova izdravanja i da, realno gledajui, opstojnost, muslimana kao organizirane zajednice, doe u pitanje. Vrijeme i okolnosti u kojima danas radi i egzistira Islamska zajednica uveliko su se promijenili. Islamska zajednica moe slobodno osnivati vakufe, traiti donacije kod nas i u svijetu, moe se baviti biznisom, imati svoje tvornice, lance robnih kua itd. Tu nema nikakvih ogranienja. Prostor izvora financiranja Islamske zajednice danas je neogranien, za razliku od rahmetli ozinog vremena, kada je taj prostor bio potpuno ogranien. Prema tome, ako bismo u ona vremena dali prednost ozinoj argumentaciji, jer Jugoslavija je bila socijalna drava, sirotinja je bila solidno zatiena, a Islamska zajednica potpuno nezatiena, u ovom naem vremenu, kada je sirotinja slabo zatiena, kada je broj siromanih daleko vei, a Islamska zajednica solidno zatiena26 prednost treba dati miljenju Dervi ef. Spahia, imajui u vidu da su se vrijeme i okolnosti promijenili, a pravilo kae, da se ne negira promjena normi i propisa promjenom vremena i uslova.27 Primjer promjene fetve, kada se pokvari vrijeme imamo u fetvi hanefija i drugih, da dunik, iji su dugovi dospjeli za naplatu, moe raspolagati samo s onim dijelom svoje imovine koji dug ne obuhvata. Naime, kada su se ljudi pokvarili, kada su se poeli koristiti malverzacijama, prebacujui svoju imovinu na roake i poznanike, kako bi izbjegli izmirenje duga, pravnici su morali reagirati i promijeniti fetvu po kojoj su dunici mogli normalno raspolagali svom svojom imovinom, bez obzira koliko su bili zadueni, i da li su dugovi bili dospjeli ili ne. Isto tako, dolo je do promjene fetve o uslovima koje mora ispunjavati svjedok u pogledu pravednosti i potenja. Danas se
26

Sve obrazovne institucije su na dravnim budetima, ostale institucije imaju odreenu dravnu materijalnu potporu itd. Naravno, ta pitanja jo uvijek nisu rijeena na nain kojim e se postii pravda za one koji porez plaaju, ali postoji mogunost da sve doe na svoje mjesto. 27 Smatram da je Islamska zajednica danas, u neku ruku, talac ove ozine fetve. Umjesto da se Islamska zajednica okrene ka formiranju i razvijanju vakufa, privrednih subjekata, firmi itd., gdje postoje neograniene mogunosti, umjesto da nam svaki demat ima svoju firmu, Islamska zajednica i njeni demati svoje izvore financiranja i dalje baziraju na zekatu, zekatul-fitru, kurbanskim koicama, denazama i dobrovoljnim prilozima, a vremena su se promijenila!? Dodue, ne za svakoga!

126

zadovoljava onakvim svjedocima kakvi su na raspolaganju. Kada bismo danas traili uvjete za svjedoke koji su nekada traeni, teko bismo nali ijednog svjedoka koji bi te uvjete ispunjavao. Tu moemo ubrojati i fetvu o zatvaranju damija izmeu namaza zbog zatite od krae i zloupotrebe. Normalno je da damija uvijek bude otvorena, kako bi ljudi u njoj mogli izvravati pet dnevnih namaza i vriti druge aktivnosti. Meutim, kada se ukazala potreba da se integritet damije zatiti, fetva je promijenjena i dozvoljeno je da se damije izmeu namaza zatvaraju. Napredak vremena i promjena obiaja doveli su do promjene mnogobrojnih fetvi. Naprimjer, Poslanik s.a.v.s je bio zabranio da se hadis biljei, da bi to kasnije dozvolio, a peti halifa Omer ibn Abdul-Aziz je naredio da se sunnet sakupi i zabiljei. Tu se ubraja i sakupljanje Kurana u mushaf, razvoj administrativnih, obrazovnih, socijalnih i zdravstvenih institucija, organizacija politikog, ekonomskog i kulturnog ivota itd. Uglavnom, fetve ustanovljene na promjenjivim kategorijama normalno su se mijenjale promjenom vremena i uslova. To pravilo i danas vai. Ono odrava islamsko pravo vitalnim i sposobnim da odgovori na svaki izazov vremena i prostora na nain koji e donijeti boljitak, kako pojedincu, tako i zajednici.28 Da bi idtihd zadrao svoju vitalnost i pravi kurs, ovaj princip o promjeni fetve promjenom vremena - stanja i okolnosti, treba dosljedno slijediti, u suprotnom, idtihd e ii pogrenim pravcem, a data rjeenja e proizvoditi negativne posljedice, jer nisu adekvatna za vrijeme i okolnosti u kojima se primjenjuju.

8. Princip slijeenja intencija (mekida) erijata Intencije erijata (mekid) daju odgovore na sva izazovna pitanja u smislu zato, na razliitim nivoima, kao to je pitanje zato je davanje zekata jedan od temeljnih stubova islama, zato je konzumiranje alkhola zabranjeno itd.
28

Vidi opirnu raspravu na ovu temu u radu Obiaj moe da presuuje, ukrija Rami, Zbornik radova br. 5, Islamski pedagoki fakultet, 2007.

127

Dakle, intencije erijata (mekid) objanjavaju mudrost koja stoji iza propisa, koja nam objanjava razlog zbog kojeg je Zakonodavac dao taj propis. Tako kaemo da je zekat propisan radi jaanja drutvene kohezije, ienja imetka od tueg hakka, oslobaanje due od krtosti itd.. Mekid su, takoer, pozitivni ciljevi koje zakoni ele ostvariti putem blokiranja ili dozvole odreenih sredstava. Tako, naprimjer, mekid zatite razuma i ivota ljudi objanjavaju potpunu i striktnu zabranu alkohola i ostalih opojnih pia, a mekid zatite privatnog vlasnitva i ovjekove asti objanjava kuransko spominjanje smrtne kazne kao (mogue) kazne za silovanje i ubistvo.29 Dakle, Uzvieni Zakonodavac propisao je propise da bi se realizirali odreeni ciljevi, jer je njihovo postizanje intencija Zakonodavca. Prema tome, intencije Zakonodavca moraju se uzimati u obzir pri idtihdu. Shodno tome, ukoliko bi primjena odreenog propisa u datom trenutku i pod odreenim okolnostima davala suprotan (negativan) rezultat, ili ne bi davala rezultat koji je bio intencija i cilj Zaknodavaca, zbog kojeg je propisao odreeni propis, primjena takvog propisa morala bi biti skrutinizirana od strane muftije ili institucije koja je specijalizirana za davanje fetvi, kako bi dobili odgovor da li je taj propis jo uvijek na snazi u takvim okolnostima i da li ga u takvoj situaciji ovjek moe ili mora primjenjivati. Primjer za to imamo u pitanju koje je postavljeno Omeru r.a: Zato mi jo uvijek uurbano hodamo oko Kabe s otkrivenim desnim ramenom, ak i nakon to je islam ovladao Mekom? Naime, prilikom oslobaanja Meke, Mekellije su tvrdile da su Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi oslabili za vrijeme svoga boravka u Medini. uvi to Poslanik s.a.v.s. je naredio ashabima da uurbano hodaju oko Kabe s otkrivenim desnim ramenom, kako bi pokazali svoju snagu. I danas moemo postaviti pitanje, kao to je u vrijeme Omerova r.a. hilafeta bilo postavljeno njemu, da li ta obaveza jo uvijek stoji ili ne, da li se namjera, cilj i intencija Poslanikova s.a.v.s. i danas, u ovakvim okolnostima, realizira ili ne i ima li potrebe za primjenom tog propisa?
29

Vidi tumaenja sto sedamdeset osmog ajeta sure el-Bekare, i trideset trei ajet sure el-Maide.

128

Primjetno je da Omer r.a. nije imao intencijsku orjentaciju prema ovom pitanju. On je odgovorio: Mi nita neemo prestati raditi to smo radili u vrijeme Poslanika s.a.v.s.30. Islamski pravnici su generalno slijedili Omera r.a. u ovom tumaenju, tako da i danas hadije u prvim krugovima tavafa bre hodaju i otkrivaju desno rame. Meutim, da postavimo i danas isto pitanje, za to nema smetnje, pa ak i da, moda, imamo drugaiji stav od Omerovog r.a.

9. Princip dosljednog slijeenja prakse Poslanika s.a.v.s. u pogledu olakavanja a ne oteavanja Olakaj a nemoj oteavati, obveseli a nemoj odgoniti, rekao je Poslanik s.a.v.s. Muazu i Ebu Musau, kada ih je slao u misiju u Jemen.31 Tog postulata Poslanik s.a.v.s. se istinski drao, a tu metodologiju su slijedili i ashabi. Kasnija vremena su donijela drugaiji pristup izgraen na ideji predostronosti (ihtiju), koja je, ustvari, vrlo esto vodila udaljavanju od sunneta. Predostronosti su postale veliko optereenje koje mnogi muslimani nisu mogli izdrati. Taj put, iako ga ovjek moe sebi lino odabrati, ne smije se drugima stavljati u obavezu. Islam nije doao da ovjeku otea ivot: Allah ne eli da vam priini potekoe, ve eli da vas uini istim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.32 Allah d.. je Svoga zadnjeg poslanika poslao da ljude oslobodi stega, okova i tereta koje su ljudi sami sebi propisali: ...koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi.33 Pretjerivanje u vjeri zabranjeno je po slovu Poslanikovog sunneta34: uvajte se pretjerivanja u vjeri. Pretjerivanje u vjeri upropastilo je one koji su bili prije vas.35 Za mene nema sumnje da neprestana primjena teih rjeenja moe prerasti u pretjerivanje u vjeri.
30 31

Sahihul-Buhari, Kitabul-had, Babur-reml. Sahihu Muslim, Kitabul-eribe, br. 3730. 32 El-Maida, 6. 33 El-Araf, 157. 34 Primjer zabrane pretjerivanja kada su se neki ashabi zarekli da e stalno postiti, da e stalno klanjati i da se nee eniti, pa im je to zabranio, kada je ukorio Muaza to je duljio s namazom, kada je ranjena osoba dobila fetvu da se mora od denabeta okupati vodom pa je umrla. 35 Ibn Made, Sunen, Kitabul-menasik, br. 3020.

129

10. Princip kolektivnog idtihada Uzimajui u obzir injenicu da je Allahova d.. pomo i podrka uz demat,36 sigurno je da je dematski idtihd kvalitetniji, berietniji i da, shodno tome, daje bolje rezultate. Savremena mogunost komunikacija olakava dematski idtihd. Tom idtihdu treba dati podrku i prednost u odnosu na idtihd pojedinca, mada e i idtihd pojedinaca uvijek imati svoje mjesto i svoj znaaj.

11. Princip primjene pravnih pravila u procesu idtihda Da bi idtihd bio u duhu erijata, da bi obezbjedio optimalna rjeenja koja sljedbenika islama usreuju na dunjaluku i ahiretu, uveliko mogu pomoi pravna pravila koja su islamski pravnici (fukah) derivirali iz tekstova objave, Kurana i sunneta. Tu je prije svega pet velikih pravila: 1) O djelima subjekta se prosuuje na osnovu njegove namjere. (El-Umuru bi-meksidiha); 2) Ono to je sigurno ne moe biti negirano sumnjom. (El-Jeknu l jezlu bi--ekk.); 3) Nema nanoenja i uzvraanja tetom. (L darere ve l dirr.); 4) Potekoa povlai olakicu. (El-Meekkatu tedlibu et-tejsr.) i 5) Obiaj moe da presuuje. (El-de muhakkeme.) Pored ovih velikih pravila, sporedna pravila, ija primjena je u manjem obimu, mogu itekako pomoi u savremenom idtihdu, kao to su pravila: 1)teta se otklanja koliko je mogue (Ed-Dareru judfeu bi kadril-imkn.); 2) Podnosi se manja teta da bi se otklonila vea. (Jutehammelu ed-darer el-ekhaff li defi ed-darer el-ekber.); 3) teta se ne otklanja istom ili veom tetom. (Ed-Dareru l juzlu bi darerin mithlihi ev ekberin minhu.); 4) Otklanjanje tete ima prednost u odnosu na postizanje dobra. (Derul-mefsedeti evl min delbil-maleha) i 5) Muslimani se dre datog obeanja. (El-Muslimne inde urihim.). Sporednih pravnih pravila ima puno i, uistinu, ona su za mudtehida, takoer, od neprocjenjive vrijednosti. Zbog toga je mudtehid duan da ih koristi kako bi njegov idtihd bio ispravan, koristan i plodotvoran.
36

Poslanik, s.a.v.s, veli: Allahova podrka je uz demat. (Nesai, Sunen, Tahrimud-dem, br. 3954)

130

12. Princip uzimanja u obzir krajnjih rezultata (netidul-amel) Kako se ovjekova konanica mjeri zavrnim rezultatom, na to jasno upuuju Poslanikove s.a.v.s. rijei: Djela se vrednuju po njihovoj konanici37, tako ih treba mjeriti i status im davati i u dunjalukom ivotu. Upravo zbog toga mudtehid je duan pri idtihdu pratiti i uzimati u obzir krajnje rezultate neke aktivnosti i shodno tim krajnjim rezultatima odreivati status ljudskim djelima i postupcima u njihovom startu. Tako, naprimjer, dok je ovjek u ranom dobu svoga ivota uzimanje vee koliine odreenih masnoa pri ishrani moe biti poeljno i pohvalno, jer te masnoe pozitivno utiu na rast i razvoj u tom ivotnom dobu i daju pozitivne krajnje rezultate. Iste masnoe i u istim koliinama, ali u kasnijoj ivotnoj dobi, mogu ovjeku proizvoditi negativne rezultate. Shodno krajnjem rezultatu pravnik e, kada bude upitan, a na osnovu nalaza ljekara, odreivati status uzimanja masnoa. Svakako, status nee biti isti u mladosti i starosti, jer i krajnji rezultati nisu isti. Ovaj princip usko je vezan i naslanja se na princip promjene fetve promjenom okolnosti i princip uzimanja u obzir stanja ljudi u kojim se nalaze. On je vezan i sa jednim od sporednih izvora erijata sadd azzari (spreavanja zla u korijenu) te pravnim principima o otklanjanju tete itd. Cilj ovog principa jeste postizanje dobra za ovjeka u svakom pogledu. Iz ovog principa razumijemo da ukoliko bi neka aktivnost, u osnovi dozvoljena, na kraju vodila nanoenju tete pojedincu ili drutvu, tada bi takva aktivnost morala biti posebno skrutinizirana u cilju postizanja pravnog miljenja i odreivanju njenog statusa. Ona ne bi, na osnovu injenice da je u osnovi halal, automatski bila dozvoljena da je svako i u svim situacijama radi. Prema tome, ukoliko halal aktivnost daje negativan krajnji rezultat, za izvrenje takve aktivnosti potrebna je posebna dozvola od meritornog uenjaka (muftije) ili institucije odgovorne za fetve.

37

Vidi: Sahihul-Buhari, Kitabul-kader , br. 6117.

131

ZAKLJUAK Razumijevanje elaborirane teme i primjena navedenih principa neophodni su u procesu idtihda. Njihovo zapostavljanje moe znaiti zapostavljanje intencija (mekida) islamskog prava, koje u cjelini znae ostvarivanje dobra za ovjeka na dunjaluku i ahiretu. Problemi s kojim se suoava savremeni islamski svijet uveliko bi bili umanjeni, kada bi se tumaenjem islamskih propisa bavili iskljuivo struni i neovisni kadrovi, koji bi u procesu idtihda uzimali u obzir prethodno elaborirane principe. Iz tog razloga, vrlo je znaajno promovirati ovakav pristup u nadi da e se jednog dana postii eljeni cilj. U isto vrijeme, potrebno je ukazivati na kobne posljedice po pojedinca i zajednicu, kada se norme erijata formiraju ili tumae daleko od ovih principa. ivi primjeri nam svjedoe o razliitim problemima sa kojima se mnogi muslimani danas suoavaju zbog zapostavljanja elaboriranih principa. Treba naglasiti da primjena ili zapostavljanje navedenih principa u procesu idtihda, procesu deriviranja normi iz partikularnih dokaza, mogu, itekako, znaajno utjecati na drutvena, politika i ekonomska kretanja u islamskom svijetu, u pozitivnom ili negativnom pogledu, to e neminovno utjecati na ostatak svijeta, pozitivno ili negativno. Uz molbu Allahu d.. da ovaj rad primi kao dobro djelo, molim Ga da njime oivi i ojaa islamsko pravo koje moe, i u to sam duboko ubijeen, pruiti najbolja rjeenja za savremenog ovjeka, kako muslimana tako i nemuslimana. Takva rjeenja su nam svima prijeko potrebna.

132

BIBLIOGRAFIJA 1. El-Bukhr, Muhammed ibn Isml: ahh el-Bukhr, Elektronsko izdanje, Harf produkcija. 2. Eb Dvd, Sulejmn ibn El-Eas Es-Sidistn, Sunen, Elektronsko izdanje, Harf produkcija. 3. El-Durdni, Ali ibn Muhammed ibn Ali, Kitabut-tarift, Drulkitb el-arebi, II izdanje 1996. 4. ozo, Husejn, Fetve, Bemust, Sarajevo, 1999. 5. El-Fejrz Abd, Medduddn Muhammed ibn Jakb, El-Km elmuh, Drul-fikr, 1995, Bejrut. 6. Islamski pedagoki fakultet, Zbornik radova, 5/2007, Izdava IPF, Zenica, 2007. 7. Ibnul-Kajjim, Zdul-med, Muessesetur-risle i Mektebetul-menr el-islmijje, Petnaesto izdanje, 1987. 8. Kalad, Muhammed Revvs: Mudemu lugati el-fukah, Dr enNefis, Bejrut, Prvo izdanje, 1985. 9. Ibn Kudame, Eb Abdullah el-Makdisi, El-Mugni, Muessesetu ettarih el-arebi, Bejrut, bez godine izdanja. 10. Ibn Mdde, Muhammed ibn Jezd El-Kazwn, Sunen, Elektronsko izdanje, Harf produkcija. 11. Mufti, Tevfik, Mudem arabi-busnevi, El-Kalem, Tree izdanje, Sarajevo, 2004. 12. Zuhejli, Vehbe, El-Fikhu el-islamijju ve edilletuhu, Drul-fikr, 1996. 13. Ez-Zerrk, Ahmed, erhurrisle, Drul-fikr, bez godine izdanja.

133

 ()
: 1( 2( 3( 4( 5( ) ( 6( 7( 8( 9( 01( 11( . 21( .

Summary: This paper elaborates ten crucial principles that should be the basis for ijjtihad in Islamic law (Fikh): 1. the principle of active ijjtihad, 2. the principle of considering the entire fikh heritage and braking loose with a blind devotion to any of the mezhebs, 3. the principle of understanding the essence of life conditions and circumstances, 4. the principle of understanding human needs in certain space and time, 5. the principle of focusing to solving the issues that concern a communitys attitude towards an individual, 6. the principle of applying a gradualness law, 7. the principle of consistent application of a rule that fetva is apt to change due to times and conditions, 8. the principle of consistent application of the Prophets practice in terms of alleviation instead of aggravating, 9. the principle of collective ijjtihad, 10. the principle of applying legal rules in the process of ijjtihad.

134

This paper gradually puts in focus the importance of applying these principles during the process of orienting and maintaining ijjtihad in a right direction; the direction that would give it vitality and enable it to constantly offer good solutions to people, to successfully solve contemporary issues relying heavily on the general guidelines of the primary Shariah, Quran and Sunna sources.

135

Mensur Valjevac, ass.

METODOLOGIJA TUMAENJA SNOVA (TE'VILU-LEHADIS) U SVJETLU ISLAMSKE TRADICIJE

Rezime

Kako je tumaenje snova kur'ansko-hadiska kategorija, ono je samim time i segment islamskog vjerovanja i prakse. Snovi se ne veu za linosti, ve za svoja znaenja, i kao takvi, ne smiju biti razlogom odbojnosti prema nekome. Openito sve snove treba tumaiti pozitivno. Izmiljati i uveliavati snove teki je grijeh. Strani snovi se ne priaju i na njih se uope ne obraa panja. Lijepi snovi su dar, koji treba da bude uzrokom zahvalnosti i skromnosti, nikako oholosti i omalovaavanju drugih. Jedino siguran san je vienje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme.

Kljune rijei: znaenja snova, pozitivno tumaenje, izmiljanje snova, strani snovi, lijepi snovi, vienje Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Uvod Hvalimo Allaha Uzvienog i zahvaljujemo Mu se na najveoj blagodati kojom je ukazan ast ljudskom rodu. To je slanje krune Boanske Obznane Muhammeda sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. On je poslan svim ljudima i cijelo ovjeanstvo je njegov ummet.

137

"Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali veina ljudi ne zna."1 "Tako mi Onoga u ijoj Ruci je dua Muhammedova, nee za mene niko iz ovoga ummeta - bio kranin ili idov - uti i ne povjerovati u ono sa ime sam poslan, a da nee ui u vatru."2 Muhammed alejhis-selam je bio ivi Kur'an, u ijem ivotu su do svoje punine dola znaenja savrenih Allahovih Imena i kur'anskih sadraja. Njega je odgojio njegov Gospodar i njegov ponaanje je jednostavno savreno. Puninu svoga postojanja i progresa ovjeanstvo je dostiglo u ivotu Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, a ljudski potencijali dovedeni su do savrenstva. Kulminacija ljudskog roda i sveukupnog postignua ove vrste jeste njegov ivotni put. Ako neko kae, da je ovjeanstvo dananjice naprednije u civilizacijskom, tehnikom i inom smislu, mi primjeujemo da ljudski rod samo silom tehnike 'vlada prirodom, a onome koji je bio savreno moralan, bojazan i grijeha se uvao Gospodar njegov podinio je prirodu na oigled drugih ljudi; od oblaka koji mu je pravio hlad, stabala i ivotinja koje se mu padali niice, vode koja je potekla iz njegovih mubarek ruku, raspuknua mjeseca, pa do uzdignua (Mi'rad) kroz sav stvoreni Univerzum. Za ljudski rod i civilizaciju znaajniji je nain na koji je on, na primjer sjedio, jeo, istio svoje tijelo ili tumaio snove... od sputanja Apola na Mjesec. Kako je samo bilo njegovo postupanje prema porodici, komijama, ashabima i openito svim ljudima, a tek njegove rijei i usmjeravanja, a on nikada nije neto govorio ili zahtijevao to i sam nije inio. Do danas u Bosni, hvala Allahu Uzvienom, objavljena su tri tumaa snova. Prvi od Ibn Sirina, VELIKI TUMA SNOVA, kojeg je preveo na uvaeni ejh Salih ef. Ibrievi, drugi, SNOVI I NJIHOVA ZNAENJA, koji je priredio profesor dr. efik Kurdi i trei Nablusijev TA'TRUL-ENM F TA'BRIL-MENM,3 u prijevodu Nurke efendije Karamana. Kako je tumaenje snova kur'ansko-hadiska kategorija, a samim time i segment naeg ukupnog vjerovanja, ta tri tumaa snova velika su blagodat za vjernike i sve ljude koji trae uputu.
1 2

Sura Sebe', 28. Sahihu Muslim, 1/134., hadis br. 153. 3 Abdulgani en-Nablusi, Nablusijev tuma snova, Libris, 2004.

138

"Trebalo bi o ovoj temi daleko opirnije pisati i ponuditi islamski pogled na nju. Stoga bismo preporuili svima onima koji mogu doprinijeti na ovom polju da se pozabave ovom oblau. Smatramo grijehom pustiti mumine da na pitanja o snu trae odgovore u neispravnim tumaenjima."4

Snovi su dio vjerovjesnitva Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, govorio je: "Poslanstvo (risalet) i vjerovjesnitvo (nubuvvet) je prekinuto i nema poslanika poslije mene, ni vjerovjesnika." To je ljudima teko palo, pa je on rekao: "Ali, imaju mubeirati (donosioci radosnih vijesti)." Upitali su: "Allahov Poslanie, a ta su mubeirati?" Odgovorio je: "San muslimana; on je jedan od dijelova vjerovjesnitva (nubuvvet)."5 "Dobar san je sedamdeseti dio vjerovjesnitva." 6 Tirmizija biljei dvije predaje: "San vjernika (mumina) je etrdeset i esti dio vjerovjesnitva (nubuvveta)."7 U drugoj predaji se kae: "...i san muslimana."8 Buharijina predaja glasi: "Dobar san od dobrog ovjeka je etrdeset i esti dio vjerovjesnitva."9 U najveem broju predaja spominje se " etrdeset i esti dio". Druge predaje koje spominju: "dvadeset i esti dio", "etrdeseti dio" "etrdeset i etvrti dio", etrdeset i peti dio", "etrdeset i deveti dio" "pedeseti dio" i "sedamdeseti dio" govore o stajnu (hal) snivaa, ako je grjenik, njegov san je sedamdeseti dio, a ako je dobri, njegov san je etrdeseti i vei dio.10

Ibn Sirin, Veliki tuma snova (preveo Salih ef. Ibrievi), iz predgovora ejha Salih efendije Ibrievia, drugo izdanje, Tuzla, 1416/1998., str. 8. 5 Sunenut-Tirmizi, 4/533., hadis br. 2272. 6 Sahihu Muslim, 4/1775., hadis br. 2265. 7 Sunenut-Tirmizi, 4/532., hadis br. 2271. 8 Op. cit., hadis br. 2270. 9 Sahihul-Buhari, 6/2562., hadis br. 6582. 10 Vidjeti: erhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 15/21. i: Mensur Ali Nasif, Et-Taduldami'u lil-usuli fi ahadisirResuli, 4/304.

139

"Vjerovjesnika poruka Muhammeda a.s. je kompletirana za dvadest i tri godine, od kojih je est mjeseci Objava dolazila u snu. Ovaj podatak, koji prenosi h. Aia r.a., ne znai da su istiniti snovi Allahovog d.. Poslanika a.s. prestali nakon est mjeseci. Njime se kazuje da je prvih est mjeseci Objava dolazila u snu, a to je etrdeset esti dio perioda od dvadeset i tri godine."11 U hadisima su spomenute i druge osobine koje su, po procentualnoj zastupljenosti u vjerovjesnitvu, na daleko veem stupnju vrijednosti od snova: "Dobro postupanje, lijepo ponaanje i umjerenost su dvadeset i peti dio vjerovjesnitva."12 "Lijepo ponaanje, razboritost i umjerenost su dvadeset i etvrti dio vjerovjesnitva."13 Hadise, koji govore o dijelovima vjerovjesnitva, prema islamskim uenjacima, treba razumjeti u smislu (u)osvajanja i priskrbljivanja nekih vjerovjesnikih osobina, jer vjerovjesnitvo (cjelovito) je neto to se dobija, a nikako stie i zarauje, i ono je poast koja je darovana vjerovjesnicima i poslanicima, a zapeaeno je sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.14

Vrste snova Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, je rekao: "Kada se vrijeme priblii - kada je vrijeme priblino (izakterebezzemn) teko da je san muslimana laan. Najistinitijih snova meu vama su oni koji su najistinitiji u govoru. San muslimana je etrdeset i peti dio vjerovjesnitva. Snovi su trovrsni: 11 12

vienje dobrog kao radosti od Allaha, vienje koje je rastuivanje i zastraivanje od ejtana, vienje onog ime je ovjek optereen.

Midhat elebi, Put Islama kroz prostor i vrijeme, Ilmijja, Sarajevo, 1995., str. 58. Sunenu Ebi Davud, 4/247., hadis br. 4776. 13 Sunenut-Tirmizi, 4/366, hadis br. 2010. 14 Avnul-mabud - erhu suneni Ebi Davud, 13/134-135.

140

Kada neko od vas usnije neto neprijatno neka ustane, klanja (nafilu) i neka to ne pria svijetu."15 Po jednom tumaenju sintagma "izakterebezzemn" odnosi se na ahiriz-zeman, tj. blizinu Posljednjeg dana, a po drugom na periode godine (sredina jeseni i proljea) kada su priblini duina dana i noi. Na to bi mogao da ukazuje i sljedei hadis: "Najistinitiji snovi su u posljednjim asovima noi (bil-eshar).", tj. pred zoru.16 Prva vrsta snova se tumai, na drugu se uope ne obraa panja, a trea vrsta je neto uobiajeno za svakoga, tj. da sanja ono o emu mnogo razmilja, zbog ega je zabrinut, pogotovu snovi bolesnika i sl. Ni ovoj vrsti snova ne daje se poseban znaaj.

Propisi kazivanja i tumaenja snova San je po islamskom uenju jedna vrsta smrti17 i za njega treba izvriti odreene pripreme kao i za smrt. Prema Ibn Haderu Askalaniji, postoje odreeni propisi (adabi) kojih se treba pridravati pri odlasku na spavanje, tj. oni koji sanjaju i oni koji tumae snove. Oni koji sanjaju trebaju se pridravati est stvari: - istinu govoriti - spavati sa abdestom na desnoj strani - prije spavanja prouiti: sljedee sure: E-ems, El-Lejl, Et-Tin, El-Ihlas i dvije Mu'avvize (El-Felek i En-Nas) - i dovu:

15 16

Sahihu Muslim, 4/1773., hadis br. 2263. Sunenut-Tirmizi, 4/534, hadis br. 2274. 17 Allah Uzvieni kae: "Allah uzima due u asu njihove smrti, a i one koje spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odreenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmiljaju." (ez-Zumer, 42) Kada su pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Hoe li stanovnici denneta spavati?" odgovorio je: "San je brat smrti. Stanovnici Denneta ne spavaju." (El-Mu'demul-Evsetu, 1/282., hadis br. 919.)

141

ALLHUMME INN EZU BIKE MIN SEJJI-IL-AHLMI VE ESTEDRU BIKE MIN TEL'UBI-EJTNI FIL-JAKZATI VEL-MENMI. ALLHUMME INN ESE-ELUKE RU'J SLIHATEN SDIKATEN NFI'ATEN HFIZATEN GAJRE MENSIJJETIN ALLHUMME ERIN F MENM M UHIBBU. Allahu Dragi, titim se sa Tobom od runih snova. Traim zatitu s Tobom od poigravanja ejtanova na javi i u snu. Allahu Dragi, molim Te za san ispravan, istinit, koristan, upamen, nezaboravljen. Allahu, pokai mi u snu ono to mi je drago. - Da san ne pria eni, neprijatelju i neznalici. enama ne pria jer su one sklonije pesimistinom tumaenju, to su mnogo ljubomornije i to su daleko linije od mukaraca, pa snove vezuju za dotine osobe, a ne za njihova znaenja. Oni koji tumae snove ne trebaju to initi: - pri izlasku sunca - pri zalasku sunca - pred podne (zeval) - i po noi.18 Aia, radijallahu anha, kae: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, svake veeri, kada bi odlazio u postelju sastavio bi dlanove, zatim bi puhnuo u njih i prouio: Kul Huvallahu Ehad, Kul euzu biRabbil-felek i Kul euzu biRabbinnas, zatim bi njima potirao ono to je mogao od svoga tijela, poinjui od glave i lica i prednjeg dijela svoga tijela. To je radio tri puta."19 To je jedan prelijep sunnet naeg dragog Pejgambera, sallallahu alejhi ve selleme. Onaj ko ga bude praktikovao, s iskrenom namjerom njegova oivljavanja, imat e veliku nagradu. Ashab Bilal ibnul-Haris, radijallahu anhu, kazuje da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, rekao: "Uzmi znanju!" Pitao sam: "ta da znam, Allahov Poslanie?" Ponovo je rekao: "Uzmi znanju, Bilale!" Pitao sam: "ta da znam, Allahov Poslanie?"
18 19

Fethul-Bari, 12/433. Sahihul-Buhari, 4/1916., hadis br. 4729.

142

Rekao je: "Da onaj ko oivi jedan moj sunnet koji je zamro poslije mene ima nagradu kao i onaj koji ga bude praktikovao neumanjujui nita od njihove nagrade, a da onaj koji uvede neku zabluujuu novotariju kojom nije zadovoljan Allah i Njegov Poslanik ima jednako grijeha kao i oni koji je budu inili ne umanjujui njihove terete nimalo."20 Enes ibn Malik, radijallahu anhu kazuje da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, savjetovao: "Sinak moj, ako moe da kad osvane i omrkne, a da u tvom srcu nema nepotenja (gi) prema bilo kome, postupi tako." Zatim mi je rekao: "Sinak moj, to je od mog sunneta. Ko oivi moj sunnet on me voli, a ko voli mene bie sa mnom u dennetu."21

Tumaenje snova i meuljudski odnosi Mnogi snovi, prema spomenutim tumaima, imaju vie znaenja. Sva ta znaenja su uglavnom lijepa. Mnogo puta pozitivna znaenja budu popraena sa jednim negativnim. Ljudi koji su genetski kodirani pesimisti zakae se ba za to jedno znaenje, i esto padaju u depresiju. Vrlo je teko da ovjek koji nije upoznat sa islamskom metodologijom tumaenja snova, samo na osnovu objavljenih tumaa snova, tumai svoje ili tue snove. Preporuuje se onome kome se pria san, da prije njegova sluanja kae: "Dobro nama, a zlo naim neprijateljima!" HAJRUN LEN VE ERRUN LIE'ADIN. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, prije tumaenja sna je govorio: "( ) Hajr koji e imati i err kojeg e se sauvati. Hajr nama, a err naim neprijateljima! Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Priaj svoj san!".22 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, kae "San vjernika (mumina) je etrdeseti dio vijesnitva i on je na nozi ptice sve dok se ne ispria, a kada se ispria on se dogodi (doslovno:
20 21

Sunenut-Tirmizi, 5/45., hadis br. 2677. Sunenut-Tirmizi, 5/46., hadis br. 2678. 22 Fethul-Bari, 12/432.

143

s/padne). Onaj koji ga je usnio, smije ga ispriati samo uenjakustrunjaku ili nekoj dragoj osobi."23, tj. osobi koja nije sklona runom tumaenju i koja nam nee pozavidjeti. Noga ptice /lebenje/ i padanje su metafore za neizvjesnost sna, njegovu nepostojanost i mogunost ostvarivanja, tj. san je kao neto okaeno u zraku, to nema svoju stabilnost i postojanost sve dok se ne protumai, a kada se protumai on se ostvaruje. U Ibn Madinoj predaji se dodaje: "Tumaite ih prema imenima i nadimcima. San je prema prvom tumaenju."24, tj. imena osoba koje se usniju. Npr. Ako usnijemo osobe sa imenom Nasir, Nusret i sl., onda to tumaimo kao pomo i pobjedu, jer je znaenje njihovih imena vezano za to. Sanjanje Alijje znai veliinu, ugled, i sl. Snovi se ne veu za osobu koja se je usnula, ve za znaenje njezinog imena ili onoga to ona simbolizira.25 Na veliku alost, mnogi ljudi zbog snova u kojima vide druge osobe u runom svjetlu prekidaju rodbinske veze, izbjegavaju jedni druge, imaju odbojan stav i runo miljenje o ljudima. Zato ne bismo, ako nekoga vidimo u runom svjetlu, pokuali kroz znaenje njegova imena, ili onoga to on simbolizira, otkriti neki svoj nedostatak i slabost koju trebamo lijeiti i popravljati?! Takoer, u stvarnom ivotu, mi esto zbog naeg vienja, ili samo to ujemo da je neko imao neku nezgodnu situaciju, ili pao u neki grijeh, zauzmemo i zacementiramo svoj stav o njemu, a ne znamo da se on moda hiljadu puta zbog toga pokajao, i da je taj njegov pad, zbog kojeg on nema mjesta u naem srcu, bio uzrokom da je on daleko blie Allahu Uzvienom od nas. Prosto je nevjerojatno koliko smo mi nespremni pratati ljudima, i one stvari u kojima se nisu ogrijeili prema nama. A kada smo mi u pitanju, 'ne smije' se nikako desiti da mi nekome, ko nam je rekao runu rije, ogovarao nas, ili na bilo koji nain nas povrijedio, oprostimo, a tek
23 24

Sunenut-Tirmizi, 4/536., hadis br. 2278. Sunenu Ibn Made, 2/1288., hadis br. 3915. 25 "Njihovo tumaenje se, nekada, izvodi iz samog imena, nekada iz njegovog znaenja, nekada iz njegove suprotnosti, nekada iz Kur'ana i Sunneta, a nekada iz uobiajenih poslovica ili opepoznatog stiha." efik Kurdi, Snovi i njihova znaenja, Islamska pedagoka akademija, Zenica, 2004., str. 14.

144

'ne daj Boe' da im zaboravimo!!?? Ili zakljuimo da smo jedan puta oprostili, e ne moe vie. A svim hoemo, volimo i drago nam je da nam svaki pad oprosti Allah Uzvieni Koji kae: "Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prata i samilostan je."26 Na toliko mjesta Allah Uzvieni u Kur'anu poziva na opratanje. Gdje su srca koja vjeruju u taj Kur'an, gdje nam je snaga da prihvatimo naredbe Allahove?? Tvrdimo da smo muslimani, pozivamo se na Kur'an, vjerujemo, klanjamo, postimo, jo i u Mushafu svaki dan uimo, ali ne opratamo, niti za koga drugog oprosta traimo!? Gospodar svjetova poruuje: "Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi doekali da vas, poto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga preite, dok Allah Svoju odluku ne donese. Allah, zaista sve moe."27 "I nastojte da zasluite oprost Gospodara svoga, i dennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdbu savlauju i ljudima prataju a Allah voli one koji dobra djela ine:"28 "Samo Allahovom milou, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli da im bude oproteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega."29 "Ti sa svakim lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni!"30 "as oivljenja e zacijelo doi, zato ti velikoduno oprosti."31 "Sve to vam je dato samo je uivanje u ivotu na ovom svijetu, a ono to je u Allaha bolje je i trajnije, za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata
26 27

Sura en-Nur, 22. Sura el-Bekare, 109. 28 Sura Ali Imran, 133-134. 29 Sura Ali Imran, 159. 30 Sura el-E'araf, 199. 31 Sura el-Hidr, 85.

145

i koji, kad ih ko rasrdi, oprataju; za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga ime smo ih opskrbili udjeljuju, i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. Nepravda se moe uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah e nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ine. Nee odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovarat e oni koji ljude tlae i, bez ikakva osnova, red na Zemlji remete; njih eka bolna patnja. Strpljivo podnositi i pratati tako treba svaki pametan postupiti."32 "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii samo vrlo sreni."33 "O vjernici, i meu suprunicima vaim (min ezvadikum)34 i djecom vaom, doista, imate neprijatelja, pa ih se priuvajte! A ako preko toga preete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prata i samilostan je."35 Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, bio je izuzetno tolerantan, mnogo je pratao i prelazio preko tuih pogreaka! Navest emo nekoliko predaja koje govore o toleranciji, i obavezi da jedni drugima uvamo dostojanstvo. "Nemojte biti glupi govorei: 'Ako nam ljudi ine dobro i mi emo njima, a ako uine nepravdu (zulm) i mi emo.' Nego, navikavajte sebe da, ako ljudi ine dobro inite ga i vi, a ako ine zlo, vi ne budite nepravedni."36 "Najbolja dobrota je da odrava vezu sa onim ko je prekida sa tobom, da daje onome ko ti uskrauje i da oprosti onome ko te vrijea."37

32 33

Sura e-ura, 36-42. Sura Fussilet, 34-35. 34 Dio ajeta preveden prema: Salih Ibrievi, Pravi put i stranputice, Sarajevo, 1990., str. 176. 35 Sura et-Tegabun, 14. 36 Sunenut-Tirmizi, 4/364., hadis br. 2007. 37 Musnedu Ahmed, 3/438., hadis br. 15656.

146

"Musliman koji se drui sa ljudima i saburi na njihovom uznemiravanju, bolji je od muslimana koji se ne drui sa ljudima, i nije strpljiv na njihovom uznemiravanju."38 Duhajn, pisar ashaba Ukbe ibn Amira, kazuje kako su oni imali komije koji su pili alkohol (hamr). Duhajn ih je pokuao sprijeiti u tome, ali se oni nisu proli toga. On se poalio svome poslodavcu Ukbi: "Ove nae komije konzumiraju alkohol. Ja sam ih sprjeavao, ali se oni nisu okanili. Ja u im pozvati policiju?!" Ukbe mu je odgovorio: "Proi ih se." Kada mu se i drugi puta poalio, Ukbe ga je ukorio: "Jadan li si ti! Ja sam uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: 'Ko vidi neku sramotu pa je pokrije kao da je spasio ivo zakopano dijete iz groba.'."39 "Onome ko zatiti jednog vjernika (mumin), od nekog prikrivenog koristoljubnika (munafik)40 koji mu nalazi mahane, Allah
38 39

Sunenut-Tirmizi, 4/662., hadis br. 2507. Sunenu Ebi Davud, 4/273., hadis br. 4892. 40 Rije munafik u naem jeziku se prevodi kao licemjer, dvolinjak, farizej... Mi smo se opredijelili za prijevod ove rijei sa "prikriveni koristoljubnik" shodno njenoj etimologiji i morfologiji. (Vidjeti: Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 1520.) "Licemjerje (nifak) u osnovi znai 'pokazivanje dobra i prikrivanje zla'. Ima ga dvije vrste: - vjersko (i'tikadi), koje vodi u vjenu vatru i praktino ('ameli), koje spada u najvee grijehe." (Tefsir Ibn Kesir, skraeno izdanje, Sarajevo, 2002., str. 40.) Vjersko licemjerje je skriveno poricanje i nevjerovanje (kufr), a primjer za praktino su slijedei ajeti i hadisi: "Licemjeri misle da e Allah prevariti, i On e ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se diu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu." (En-Nisa, 142.) "Kad ih pogleda, njihov izgled te ushiuje; a kad progovore, ti slua rijei njihove, - meutim, oni su kao uplji naslonjeni balvani (huubun), i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se priuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeu?!" (ElMunafikun, 4.) "Uistinu, munafici imaju svoja obiljeja po kojima se prepoznaju. Njihovo pozdravljanje je proklinjanje, njihova hrana je otimaina, njihov ratni plijen je utaja, oni prilaze damijama izbjegavajui ih, na namaze stiu na zavretku pokazujui oholost, niti su s nekim prisni niti je neko s njima prisan, sloene klade (huubun) po noi, a galamdije po dani." (Musnedu Ahmed, 2/293., hadis br. 7913.) "Pribliio vam se je ovaj va mjesec (ramazan). Zakletvom Allahovog Poslanika, ne doe nikad bolji mjesec muslimanima od njega, a niti ikad gori doe munaficima. Zakletvom Allahovog Poslanika, Allah upisuje nagradu za njega i darove, kao i grijeh i nesreu prije nego i uini da on nastupi. A to stoga to se vjernik (mu'min) priprema (i obezbjeuje) za njega trokove kako bi se mogao posvetiti ibadetu, a munafik se priprema za njega traenjem previda vjernika i njihovih mahana. On je plijen za vjernika kojeg mu zaradi munafik." (Musnedu Ahmed, 2/524., hadis br. 10793.) Praksa mnogih naih dobrih ljudi je da uzme godinji za mjesec ramazan to je svakako u skladu sa

147

Uzvieni e poslati jednog meleka koji e mu uvati meso na Danu

znaenjem ovog hadisa. "Kod koga budu etiri svojstva pravi je munafik. A kod koga bude jedna od tih osobina on ima osobinu nifaka sve dok je ne napusti: kada govori lae, kada se obavee prevari, kada obea ne ispuni i kada se raspravlja pretjeruje." (Sahihu Muslim, 1/78., hadis br. 58.) "Dva svojstva se ne mogu zajedno nai kod licemjera: lijepo ponaanje i istinsko znanje o vjeri." (SunenutTirmizi, 5/49., hadis br. 2684.) Od prvih generacija zabiljeene su brojne predaje u kojima oni izraavaju svoj strah od munafikluka. Hazreti Omer je pitao Huzejfu, ashaba kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, otkrio imena svih munafika, da li je on meu njima. Kada su imami Ahmeda pitali ta misli o onome ko se ne boji munafikluka za sebe on je odgovorio sa uenjem: "A ko je to siguran za sebe od munafikluka?" Hasan Basri je rekao: "Od njega (munafikluk) strahuje samo pravi vjernik, a od njega je samo siguran pravi munafik." Vidjeti: Dami'ul-'ulumi vel-hikemi, str. 491-3. Sljedee predaje moda najupeatljivije govore o prirodi munafikluka. Muslim biljei da je Hanzala elUsejjidi, pisar Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kazivao kako ga je sreo Ebu Bekr i upitao: "Kako si, Hanzala?" On mu je odgovorio: "Hanzala je munafik!" Ebu Bekr se zaudio: "Subhanallah! ta to govori?" On je objasnio: "Mi budemo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. On nas podsjea na Dehennem, na Dennet, kao da vidimo svojim oima. Ali, kada odem od Alahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, mi se zaokupimo sa enama, djecom, poslovima i obavezama i mnogo toga zaboravimo." Ebu Bekr ree: "Bogami, i mi se sa istim susreemo!" Zatim su njih dvojica otili do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, gdje mu je Hanzala isto to ponovio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, im je objasnio: "Tako mi Onoga u ijoj Ruci je moj ivot, ako biste vi ostali onakvi kakvi budete kod mene i u zikru meleki bi se s vama rukovali na vaim prostirkama i na vaim putevima. Meutim, Hanzala, sahat po sahat (saaten ve saaten)." Ponovio je tri puta. (Sahihu Muslim, 4/2106., hadis br. 2750) U drugoj Muslimovoj predaji se kae: "Hanzala, sahat po sahat (saaten ve saaten). Kada bi vaa srca bila kakva budu u zikru s vama bi se meleki rukovali nazivajui vam selam na putevima." (Sahihu Muslim, 4/2107., hadis br. 2750) U Tirmizijinoj predaji se kae: "Kada biste vi ostali u stanju u kojem odlazite od mene s vama bi se meleki rukovali na vaim sijelima, na vaim putevima i na vaim prostirkama. Meutim, Hanzala, sahat po sahat, sahat po sahat." (Sunenut-Tirmizi, 4/666., hadis br. 2514.) Muhaddisi su ovako objasnili znaenje ovog hadisa: "Bavljenje porodicom i poslom ne smeta, jer ne sprjeava ovjeka u izvravanju strogih dunosti (feraid) prema Allahu, delle anuhu. Jedan vremenski period (saah) treba odvojiti za Gospodara, jedan za tijelo, jedan za privreivanje, jedan za enu, jedna za djecu, itd.. To sve neophodno je za dunjaluki ivot i ovjek, ukoliko, u zanimanju time bude raunao na nagradu od Allaha, ona e sigurno biti velika." Vidjeti: Mensur Ali Nasif, Op. cit., 5/89. U drugim predajama se kazuje da su se ashabi poalili: "Allahov Poslanie, kada smo s tobom u jednom smo posebnom stanju, a kada se odvojimo od tebe onda nismo takvi!?" Upitao je: "A ta vi osjeate prema vaem Gospodaru (kejfe entum ve Rabbukum)?" Odgovorili su: "Allah je na Gospodar i u tajnosti i na javi." Pitao je: "A ta vi osjeate prema vaem Vjerovjesniku (kejfe entum ve Nebijjukum)?" Odgovorili su: "Ti si na Vjerovjesnik i u tajnosti i na javi." On je na to rekao: "E, to onda nije munafikluk." (Musnedu Ebi Ja'ala, 6/105., hadis br. 3369.; Musnedu Abd ibn Hamid, 1/405., hadis br. 1377. i u'abul-iman, 2/23-4., hadis br. 1060.)??? 40 dana

148

stajanja (jevemel-kijameti) od dehennemske vatre. Ko napadne vjernika elei time da ga osramoti, Allah e ga zadrati na sirat upriji (disru dehenneme) sve dok se za to ne iskupi."41 "Svakom ko izostavi da pomogne i podri ovjeka muslimana, na mjestu gdje se napada njegova ast i skrnavi dostojanstvo, Allah e izostaviti da ga pomogne na mjestu gdje bi volio Njegovu pomo. A svakom, ko pomogne jednog muslimana na mjestu gdje se kalja njegova ast i skrnavi dostojanstvo, Allah e pomoi na mjestu gdje bi volio Njegovu pomo."42 "Ko odbrani ast i dostojanstvo svoga brata, Allah e odbraniti njegovo lice od Vatra na Sudnjem danu."43 "Vjernik je vjerniku ogledalo i vjernik je vjerniku brat. On mu uva njegov posao i titi ga i pokriva s lea."44 "Jedan od vas ogledalo je svome bratu. Ako vidi kod njega neku smetnju, neka mu je otkloni."45 "Primjer vjernika kad se susretnu, slian je primjeru dviju ruku koje jedna drugu operu."46 "Neka ovjek pomogne svome bratu, bilo da ini nepravdu (zalim) ili da mu se ini nepravda (mazlum). Ako ini nepravdu, neka ga sprijei, to mu je pomo. I ako mu se ini nepravda, neka ga pomogne."47 Interesantna je i slijedea predaja. Ebu Hurejre prenosi da je neki ovjek vrijeao Ebu Bekra. Tu je sjedio i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, osmjehnut i ispunjen nekom zadivljenou. Kada je taj ovjek poveao uvrede, Ebu Bekr mu je uzvratio na neke rijei (U jednoj predaji se kae da mu je uzvratio tek nakon tree uvrede). Tada je Vjerovjesnik,
41

Bilo da d od svojih dobrih djela onome koga je povrijedio ili da preuzme na sebe njegova loa djela. Vidjeti: Mensur Ali Nasif, Op. cit., 5/53. (Sunenu Ebi Davud, 4/270., hadis br. 4883. i Musnedu Ahmed, 3/441., hadis br. 15687.) 42 Sunenu Ebi Davud, 4/271., hadis br. 4884. i Musnedu Ahmed, 3/441., hadis br. 16415. 43 Sunenut-Tirmizi, 4/327., hadis br. 1931. i Musnedu Ahmed, 6/450., hadis br. 27583. 44 Sunenu Ebi Davud, 4/280., hadis br. 4918. 45 Sunenut-Tirmizi, 4/325., hadis br. 1929. i Musannefu Ibn Ebi ejbe, 5/229., hadis br. 25534. 46 El-Fridevsu bime'suril-hitab, 4/132., hadis br. 6411. 47 Sahihu Muslim, 4/1998., hadis br. 2584.

149

sallallahu alejhi ve selleme, ustao i naljutio se. Ebu Bekr ga je sustigao i upitao: "Allahov Poslanie, on me je vrijeao a ti si sjedio. Kada sam mu ja uzvratio na neke rijei, ti si se naljutio i ustao. Je si li na mene ljut?" Odgovorio mu je: "S tobom je bio melek koji je uzvraao za tebe, a kada si mu ti uzvratio pristupio je ejtan. Ja ne mogu sjediti sa ejtanom." Zatim je nastavio: "Ebu Bekre, Tri stvari, sve, su istina: onog kome se uini neka nepravda pa on pree preko nje, radi Allaha Uzvienog, Allah e sa njom/zbog nje osnaiti podrku njemu ( ;) onome ko otvori vrata darivanja iskljuivo elei odravanje rodbinskih veza, Allah e samo poveati bogatstvo; onome ko otvori vrata iskanja iskljuivo elei bogatstvo, Allah e poveati samo siromatvo."48 Muhammed, alejhis-selam, bio je toliko tolerantan da je i nemuslimanima, prve uinjene greke, pratao. Tako je oprostio eni jevrejki koja ga je pokuala otrovati. Oprostio je ak i ovjeku jevrejinu koji mu je napravio sihire. U tome je takva divna pouka za nas. Mi, esto puta ako usnijemo nekoga da nam neto pravi, ili ako imamo i najmanje indicije, odmah posumnjamo, i ne samo da se okrenemo od njega, ve on postaje na smrtni neprijatelj, pa i druge upozoravamo na njega. Kazna za blud je bievanje ili kamenovanje, i to nakon to to potvrde etiri svjedoka koji su vidjeli najoitiju vulgarnost. Pravljenje sihra je daleko tei grijeh i za njega slijedi smrtna kazna. Pa kako se onda neko moe usuditi da, na osnovu sna ili svoje pretpostavke, o nekome misli da je sihirbaz ,ili jo gore, da to javno govori?! Meutim, "Bitno je napomenuti", kako to istie profesor Adilovi, govorei o ahlaku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, "da odreena osobina ovjeka moe biti pozitivna samo ukoliko je pravilno upotrijebi i ukoliko je u skladu sa drugim pozitivnim osobinama. Tako, na primjer, pratanje je pozitivna osobina samo ukoliko vodi ka poboljanju onoga kome se prata. Meutim, ukoliko pratanje jo vie ohrabruje zloinca u njegovom zloinu, onda to nije pozitivna osobina. Ahlak Poslanika, sallallahu aleji ve selleme, se

48

Sunenu Ebi Davud, 4/274., hadis br. 4896. i Musnedu Ahmed, 2/436., hadis br. 9622.

150

odlikuje upravo ovom uravnoteenou i skladu izmeu njegovih vrlina koje su ga krasile."49 Ovdje, takoer, treba napraviti distinkciju u pogledu opratanja vjernicima i zloincima. Vjernicima treba maksimalno opratati i biti im tolerantan, a kada su u pitanju prijestupnici, ne smijemo dozvoliti da budemo naivni. Muhammed, alejhis-selam, je rekao: "Vjernik se ne ujede iz jedne rupe dva puta."50 Openito, kada su u pitanju nemuslimani, Kur'an govori o dvije skupine: "Allah e sigurno uspostaviti ljubav izmeu vas i onih s kojima ste u zavadi; Allah je svemoan; Allah mnogo prata i On je samilostan. Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone Allah, zaista, voli one koji su pravini ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi ine nepravdu."51 Na ovu drugu skupinu mogli bi se odnositi slijedei ajeti i hadisi: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku."52 "Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nago je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom iskuao, Allah zaista sve uje i sve zna."53 Kada je Ebu Dudane, nakon to je dobio sablju od Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i stavio crveni turban na glavu, kooperno proetao izmeu dva tabora na Uhudu, Allahov poslanik,

49 50

Dr. Zuhdija Adilovi, Ahlak Poslanika, s.a.v.s. (Internet) Sahihul-Buhari, 5/2271., hadis br. 5782 i Sahihu Muslim, 4/2295., hadis br. 2998. 51 Sura el-Mumtehine, 6-8. 52 Sura el-Feth, 29. 53 Sura el-Enfal, 11.

151

sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: "To je hodanje koje Allah i Njegov poslanik ne prezire samo u ovoj situaciji."54

Pozitivno tumaenje Snove je potrebno to vie tumaiti u pozitivnom svjetlu, jer oni se najee ostvaruju prema onome kako se tumae. Hakim biljei od Ataa, poznatog tabiina, da je rekao: "San je prema onome kako se tumai."55 O tome najbolje govori sadraj sljedeeg hadisa, kojeg biljei Darimi u svome Sunenu od hazreti Aie, radijallahu anha, koja kae, kako je neka ena iz Medine imala mua koji je odlazio u trgovinu i zadravao se. U njegovom odsustvu ona je esto sanjala i rijetko kada da nije bila nosea. Jedne prilike, dola je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, i ispriala: "Moj mu je odsutan, a ja sam nosea. Usnula sam da se jedan stup moje kue sruio i da sam rodila jednooko dijete." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, ree: "Hajr! Mu e ti se vratiti, ako Bog da, hajirili i rodit e poslunog djeaka." Ona je taj san imala dva ili tri puta kada joj je mu odlazio na ta putovanja. Svaki put je dolazila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, i priala. On je, tako, tumaio i svaki put joj se mu vraao i ona raala djeaka. Jednog dana kada je dola, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, je bio odsutan, a ona je imala takav san, pa ju je hazreti Aia pitala zbog ega je dola. Ona je odgovorila: "Ima jedan san koji mi se ponavlja, pa ja doem kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i ispriam mu, a on kae: 'Hajr dobro i uvijek bude dobro kako je on rekao'." Hazreti Aia, je traila da ga njoj ispria, ali je ona odbila rekavi: "Kada doe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, njemu u ispriati, kako sam i dosada inila." Meutim, hazreti Aia je insistirala, i ona ga je na kraju njoj ispriala. Aia joj je kazala: "Bogami, ako je istina to to si usnila, mu e ti umrijeti i rodit e pokvarenog djeaka." ena je briznula u pla i rekla: "ta mi bi da tebi ispriam san?" U meuvremenu, stigao je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. Pitao je ta je sa enom, a hazreti
54 55

Vidjeti: Ibn Hiam, Poslanikov ivotopis, Bemust, Sarajevo, 1988., str. 139. Fethul-Bari, 12/432.

152

Aia mu je ispriala ta je bilo i kako je ona protumaila san. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme ree: "ta uradi, Aia? Kada tumaite snove muslimanu, tumaite ih dobrom, jer se snovi ostvaruju prema tome kako ih tumai i razumije njihov sahibija." "Mu joj je umro", - kae hazreti Aia, "i rodila je pokvarenog djeaka."56 Snovi mogu biti lijepi po svojoj vanjtini ili po svom tumaenju. Na primjer, sanjanje enidbe ili udaje za mahrema (osobu sa kojom ne moe stupiti u brak) ukazuje na odravanje rodbinskih veza. Smrt neke osobe ukazuje na njeno vezivanje i okretanje Allahu Uzvienom, itd..57

Izmiljanje i uveliavanje snova Izmiljati ili uveliavati snove je teka duevna bolest, drutveno zlo i teak grijeh. Na to upuuju sljedei hadisi: "Ko izmisli san koji nije usnio bie zaduen da svee dva jemena zrna, a to nee moi uiniti. Ko slua neiji razgovor, a njima to nije drago, nasue mu se u uho rastopljeni bakar na Sudnjem danu. Ko da oblik nekom liku, bie kanjen i zaduen da mu udahne duu, a to nee moi."58 "Neke od najveih lai su da neko sebe pripisuje ovjeku koji mu nije otac, ili da svom oku predoi ono to on nije vidio (u snu), ili da kae na Allahovog Poslanika ono to on nije rekao."59 "Najvea la je prikazati svojim oima ono to one nisu vidjele u snu."
60

Muhaddisi kau da se ovi hadisi odnose openito na to da neko slae ili izmisli san, ali isto tako da neko usnije neto lijepo, pa to onda uvelia i doda ono to nije u snu vidio. Vezivanje dva jemena zrna aluzija je na teinu kazne.61

56 57

Sunenud-Darimi, 2/174-5., hadis br. 2163. Mensur Ali Nasif, Op. cit., 4/305. 58 Sahihul-Buhari, 6/2581., hadis br. 6635. 59 Sahihul-Buhari, 3/1292., hadis br. 3318. i Musnedu Ahmed, 2/118., hadis br. 5998. U Ahmedovoj predaji kao trea stvar se spominje pomjeranje mea na zemljitu. 60 Sahihul-Buhari, 6/2582., hadis br. 6638. i Musnedu Ahmed, 2/96., hadis br. 5711. 61 Vidjeti: Mensur Ali Nasif, Op. cit., 4/308.

153

Uznemirujui snovi Kada su u pitanju snovi koji nam donose nemir, najbolji odgovor nam daju slijedee predaje. Dabir kazuje kako je neki beduin doao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme, i rekao: "Allahov Poslanie, vidio sam u snu kako mi je glava odrubljena, a zatim da se kotrlja a ja za njom hitim?!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ree mu: "Ne priaj ljudima o ejtanovom poigravanju sa tobom u snu." Dabir kae: "Poslije sam uo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da u jednom obraanju kae: "Neka niko od vas ne pria o ejtanovom poigravanju sa njim u snu."62 Ebu Seleme je govorio kako je imao teke i rune snove od kojih je obolio. U Muslimovoj predaji se dodaje da ga je od njih hvatala groznica i drhtavica i da ih nije mogao sakrivati, ve ih je priao.63 Zatim je uo Ebu Katadu kako govori da je imao iste probleme dok nije uo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da kae: "Dobar san je od Allaha. Kada neko od vas vidi neto lijepo, neka to ispria samo onome ko mu je drag. Kada vidi neto runo, neka trai zatitu sa Allahom od zla sna64 i od zla ejtana,65 neka pljucne tri puta, i nikome neka ga ne pria, pa mu nee nakoditi."66 U drugim predajama Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, nam preporuuje: "Kada neko od vas usnije neto neprijatno, neka pljucne na lijevu stranu tri puta, i neka tri puta zatrai zatitu s Allahom od ejtana,67 a zatim neka se okrene na drugu stranu."68 "Kada neko od vas usnije neto neprijatno neka ustane, klanja (nafilu), i neka to ne pria svijetu."69

62 63

Sahihu Muslim, 4/1776., hadis br. 2268. Sahihu Muslim, 4/1771., hadis br. 2261. 64 Tj. rijeima: "E'ZU BILLHI MIN ERRI M RE-EJTU titim se Allahom od zla onoga to sam u snu vidio." 65 Tj. rijeima "E'ZU BILLHI MINEEJTNIRRADM" 66 Sahihul-Buhari, 6/2582., hadis br. 6637. 67 Tj. rijeima "E'ZU BILLHI MINEEJTNIRRADM" 68 Sahihu Muslim, 4/1772., hadis br. 2262. 69 Sahihu Muslim, 4/1773., hadis br. 2263.

154

"Kada se neko od vas prepadne u snu neka kae: ' - E'ZU BIKELIMTILLHITTMMTI MIN GADABIH VE IKBIH VE ERRI IBDIH VE MIN HEMEZTIEJTNI VE EN JAHDURN - titim se Allahovim potpunim rijeima od Njegove srdbe, od Njegove kazne, od zla Njegovih robova, od ejtanskih uznemiravanja i od toga da oni budu u mom prisustvu., pa mu to nee nakoditi."70 U drugim predajama ovog hadisa, kae se da je Muhammed, alejhis-selam, poduavao ashabe ovoj dovi zbog straha prilikom spavanja. U jednoj predaji se istie kao se je ashab El-Velid ibnul-Velid poalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, na strah koji osjea prilikom odlaska u postelju, pa mu je on rekao: "Kada legne u postelju proui (navedenu dovu) pa ti nee natetiti, tj. pribliiti se." Abdullah ibn Omer je tome poduavao svoju djecu, koja su mogla pravilno izgovoriti te rijei da ih ue prije spavanja, a onima koji nisu mogla da ih pravilno zapamte, pisao je to na papir i okaio oko vrata.71
70

Sunenut-Tirmizi, 5/541., hadis br. 3528. U drugim predajama se kae: "Kada se neko od vas prepadne u snu neka kae: '( )S Imenom Allahovim titim se Allahovim potpunim rijeima od'." (Musnedu Ahmed, 2/181., hadis br. 6696. i Musannefu Ibn Ebi ejbe, 5/51., hadis br. 23604.) 71 erijatski pravnici na osnovu ove i drugih predaja smatraju da "Dozvoljena rukja moe biti na slijedee naine: Uenjem Kur'ana bolesniku ili odreenih dova koje se upuuju Allahu, d.. Dozvoljeno je puhanje uaa u pravcu bolesnika. Dozvoljeno je i da ua proui rukju na vodu koju bolesnik popije, ili se njome okupa... Bolesnik moe i nositi uzase papir (tj. zapis, M.V.) na kojem je rukja ispisana... Dozvoljeno je osobi u stanju dunupluka, i hajza ili nifasa, da nosi taj papir, ali ga nee doticati bez omota. Takoer, je dozvoljeno da se uzme naknada za lijeenje." Mr. Hamid Indi, Pitanja i odgovori, Novi horizonti asopis za naunu, kulturnu i duhovnu afirmaciju, oktobar, 2007., br. 98., str. 60. Smatramo da je najbolje da to napiu osobe ija je ispravnost (salah) potvrena zbog bereketa koji Allah na njih sputa. S time da treba znati da je obaveza svakom normalnom muslimanu i muslimanki da naue pravilno uiti Kur'an i poslanike dove. Postoji opasnost da se ovjek samo osloni na to to nosi napisano to onda slabi i kvari njegov tevekkul oslonac na Allaha, delle anuhu, a samim time i njegovo vjerovanje (iman). Muhammed, alejhis-selam, kae: "Ko okai neto o sebe bude mu i preputen." (Sunenut-Tirmizi, 4/403., hadis br. 2072.) S druge strane, iako je dozvoljeno da se uzme naknada za lijeenje, to se najee pretvori u biznis. Ljudi koji ne poznaju svoje vlastite dinne lijee druge ljude od njihovih dinna. Kur'an i Sunnet govore o ljudskim dvojnicima (karn-kurenu) koji su najee negativni (En-Nisa, 38.; Ez-Zuhruf, 36-8.; Kaf, 16-29.) Aia, supruga

155

Onaj ko se prikazuje drugima kakav stvarno nije, neka se ne udi to sanja prikaze i nakaze. Isto i onaj ko pretjerano spava za oekivat je da svata i sanja. Naroito je pogubno spavanje poslije ikindije namaza, i treba ga izbjegavati osim u nudi. Muhammed, alejhis-selam, je rekao: "Ko spava poslije ikindije namaza pa ostane bez uma neka samog sebe krivi."72 Preporuuje se osobama koje imaju tegobne snove i inae psihosomatske probleme, pored spomenute terapije, da to vie rade fizike poslove ili da mnogo poste. Ti poslovi i ravnomjerno gladovanje
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, prenosi da je jedne veeri Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, izaao od nje i kae: "Osjetila sam ljubomoru. On je doao i primijetio ta me je snalo: 'ta ti je, Aia? Zar si ljubomorna?' Odgovorila sam: 'Kako da neko poput mene ne bude ljubomoran na nekog poput tebe?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, je rekao: 'Zar ti je doao tvoj ejtan?' Pitala sam: 'Allahov Poslanie, zar ja imam ejtana?' Odgovorio je: 'Da.' Pitala sam: 'I svaki ovjek?' Odgovorio je: 'Da.' Pitala sam: 'I ti, Allahov Poslanie?' Odgovorio je: 'Da, ali me je moj Gospodar pomogao protiv njega pa je postao muslimanom.'." ( ( )Muslim, Sahih, 4/2168, hadis 2815.) "Za svakog od vas zaduen je njegov pratilac/dvojnik (karn) od dinna i pratilac/dvojnik (karn) od meleka. 'I za tebe, Allahov Poslanie?', pitali su. 'I za mene, s tim da me je Allah pomogao protiv njega, pa je on primio islam i nareuje mi samo dobro.'." ( ( ".)Sahihu Muslim, 4/2168, hadis 2814.) Abdullah ibn Mes'ud je rekao: "Susreli se ejtan vjernika i ejtan nevjernika. ejtan nevjernika primijeti da je ejtan prvoga iznuren, zaputen i mrav, pa ga priupita: 'ta je s tobom? Teko li se tebi, ti si skroz propao?!' ejtan vjernika odgovori: 'Ne, ve, Bogami, ja ne mogu nita stii sa njim. Ako jede spomene Allaha, ako pije spomene Allaha, ako ue u kuu spomene Allaha, ako legne spomene Allaha.' Drugi ejtan kae: 'Meutim, ja jedem njegovu hranu, pijem njegovo pie i spavam u njegovoj postelji.' Jedan je debeo, a jedan je mrav." (El-Mu'demul-Kebir, 9/156., hadis br. 8782. i Musannefu 'Abdir-Rezzak, 10/419., hadis br. 19560.) " ko od vas eli sredinji dio Denneta neka se dri demata, jer je ejtan sa jednim, a od dvojice je udaljeniji. Neke se nikako neko od vas ne osamljiva sa nekom enom, jer je ejtan trei sa njima. Koga raduje njegovo dobro djelo, a alosti njegovo loe djelo vjernik (mumin) je. (Sahihu Ibn Hibban, 16/239., hadis br. 7254.) Jedne prilike kada smo posjetili ejha olia u Visokom, u drutvu sa Ibrahimefendijom Babiem, spomenuo je kako mu je bio u posjeti poznati strunjak za okultne znanosti i kako mu je kazivao o raznim vrstama dinna, njihovu djelovanju i sl. ejhov komentar je bio (parafrazirano): "Ja mu nita ne vjerujem. On nema pojma o sebi osobno niti o svome vlastitom ejtanu, a da govori o drugim stvarima izvan sebe!?" Vallahu e'alemu bis-savab! 72 Musnedu Ebi Ja'la, 8/316., hadis br. 4918.

156

ovjeka vraaju u realnost iz svijeta njegove imaginacije, raznih snovienja, matarija i halucinacija. A to je, ujedno, prilika za vjerenika da zaradi oprost grijeha. Muhammed, alejhis-selam, kae: "Ko omrkne iscrpljen od posla, omrknuo je s oprotajem."73, a za post slijedi jedna posebna nagrade. Osobe koje imaju ovakav ili slian problem, pa odlue da postupa na nain kako je to spomenuto u ovim predajama, sa nijjetom poslunosti preporuke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, da se tako postupi nadat se je, inaAllah, da e ih Uzvieni Allah pomoi i olakati im. A oni koji to uzmu kao sredstvo borbe protiv jednog svijeta, bit e i preputeni tom sredstvu, pa koliko mognu uzmoi. Ko se na neto osloni, makar to bio i neki ibadet, Allah ga tome i prepusti i to mu breme natovari. Tako je i sa drugim vidovima zatite koji su nam preporueni od Bojeg Poslanika. Trebamo se dobro zapitati da li smo ih uzeli samo sredstvom osobne zatite, ili nainom slijeenja i oivljavanja sunneta Muhammeda, alejhis-selam, da li se zbog njih osjeamo sigurnim, snanim i uz to naravno malo i oholim, ili se osjeamo poniznim i zahvalnim to smo upueni da posluamo Muhammeda, alejhis-selam, i to imamo mogunost da neto iz njegove prakse pretoimo u svoj ivot. Ako s iskrenim nijjetom oivimo bilo koji sunnet imat emo nagradu, ako se uz to oslobodimo neke potekoe ili postignemo neki uspjeh u ivotu Allahu se zahvaljujemo i Njega hvalimo (e-ukru lillhi vel-hamdu lillhi). Ponovit emo hadis: "Ko oivi moj sunnet on me voli, a ko voli mene bie sa mnom u dennetu."74 Velika je razlika izmeu onoga koji Allaha spominje, donosi salavate, namaz klanja, daje sadaku, ui dove pribliavajui se i umiljavajui se Allahu Uzvienom,75 ili jo bolje, izvravajui naredbu Allaha Uzvienog i oivljavajui sunnet Muhammeda, alejhis-selam, i onoga koji to radi zbog neke potrebe, nude ili nekog murada (elje).

73 74

El-Mu'demul-Evsetu, 7/289., hadis br. 7520. Sunenut-Tirmizi, 5/46., hadis br. 2678. 75 O vjernici, Allah se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu Njegovu se borite kako biste postigli to elite. (El-Maide, 35)

157

Mada, potreba, nuda i murad76 esto mogu da budu samo polazna i prelazna faza u duhovnoj nadgradnji. Vano je jo napomenuti da je nedostatak i nepotpunost imana, i ak vid irka, vjerovati da neko ili neto uporedo sa Allahom donosi korist ili tetu. Allah Uzvieni daje zatitu, i svjetovima koje je On stvorio ne treba davati boanske prerogative,77 s time da treba traiti od Allaha Uzvienog da nas zatiti od zla Njegovih stvorenja, kako smo kazali izvravajui naredbu Allaha Uzvienog i oivljavajui sunnet Muhammeda, alejhis-selam,78 jer esto naa obaveza da vjerujemo u sihirbaze i dinne bude zastor od vienja Gospodarovog djelovanja i upravljanja svjetovima. Prvi "nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi"79, a drugi su se uvjerili i kazali: "da ne moemo Allahu na Zemlji umai i da od njega ne moemo pobjei"80
76

"Treba naglasiti da osnovu uspjeha uenjem murada ini iskrena podinjenost (iskrenost u ureenju ivota islamskim propisima), isto vjerovanje (jak iman) i prema islamskim propisima regulisani moral (ihsan). S 'muradima' ne moe biti igre i zabave. S njima se postie odreeni rezultat ako je sadraj uenja ogovarajueg - tano odreenog kvaliteta." Midhat elebi, iz Predgovora knjizi Suada Jusia, Muradijja, Visoko, 2002., str. 5. 77 "Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli dobro, pa - niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe od robova svojih; On prata i milostiv je." (Sura Junus, 107.) "Reci: 'Ko e vas od Allaha zatiti ako On hoe da vas zlo snae, ili, ko vam moe nauditi ako On eli da vam milost ukae?' Osim Allaha, oni nee nai sebi ni zatitnika ni pomagaa." (Sura el-Ahzab, 17.) "Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei: 'Allah!' a ti reci: 'Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je uini, ili, da bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On hoe da im je podari?' Reci: 'Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju.'." (Ez-Zumer, 38.) 78 Najbolji nain traenja zatite po Sunnetu je uenje posljednje dvije (elMu'avvizetn Dvije zatitnice), ili posljednje tri kur'anske sure (el-Mu'avvizt Zatitnice): "Niim boljim od njih dvije ljudi se ne mogu zatiti." (SunenunNesai, 8/250., hadis br. 5429.); "Nee zamoliti neko sa slinim njima dvjema, niti e zatraiti neko zatitu sa slinim njima dvjema." (Sunenun-Nesai, 8/253., hadis br. 5438.); "O, Ukbe ibn Amir, nee prouiti neku suru koja je milija Allahu i znaajnija (eblegu) od Kul euzu biRabbil-felek. Ako moe da ti ne proe ni u jednom namazu, tako uini." (Sahihu Ibn Hibban, 5/150., hadis br. 1842.); "Uite el-Muavvizat iza svakog namaza." (Sahihu Ibn Hibban, 5/344., hadis br. 2004.); Spomenuti ashab, Ukbe ibn Amir, kazuje da mu je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao jedne jako mrane i kine noi da ui ove tri sure: "Ui: Kul Huvallahu Ehad i dvije Muavvize, i to u no kada ulazi i ujutro kada ustaje, tri puta, bie ti dovoljno za svaku stvar." (Sunenu Ebi Davud4/321., hadis br. 5082.) 79 Sura el-Bekare, 102. 80 Sura el-Dinn, 12.

158

Allah Uzvieni govori: "Upitaj: 'ija je Zemlja i sve ono to je na njoj, znate li?' 'Allahova!' odgovorie, a ti reci: 'Pa zato onda ne doete sebi?' Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira velianstvenog?' 'Allah!' odgovorie, a ti reci: 'Pa zato se onda ne bojite?' Upitaj: 'U ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zatitu, i od koga niko ne moe zatien biti, znate li?' 'Od Allaha!' odgovorie, a ti reci: 'Pa zato onda doputate da budete zavedeni?'."81 Posljednji ajet, u ovom citatu, zavrava se rijeima: "feenn tusharn - 'Pa zato onda doputate da budete zavedeni?" (doslovno: pa kako da onda budete opsihrani) tj. Opinjeni, i da ne vidite Allahovo djelovanje. Ne vidjeti da je Allah Uzvieni Taj Koji daje zatitu, i da je On Taj od Koga niko ne moe biti zatien sihr je nad sihrima.

Lijepi snovi Kada su u pitanju lijepi snovi, koje je dozvoljeno priati, treba voditi rauna da to ne bude razlogom oholosti, a samim tim i udaljavanja, jer esto i dobar san moe biti zamka (mekr) i iskuenje. Mnogi ljudi zbog lijepih snova koje im daruje Allah, koje oni i ne moraju priati drugima, umisle sebi da su bolji od drugih, pa ih omalovaavaju, podcjenjuju i smatraju manje vrijednim, a upravo to moe da bude zamka (mekr) i iskuenje od Allaha Uzvienog. U poznatom hadisu se kae: "Dovoljno je ovjeku zla da omalovai i podcijeni svog brata muslimana."82 O tome govore i slijedee tri predaje slinog sadraja: "U dennet nee ui onaj ko u srcu ima i trunku oholosti." Neko od prisutnih je uzvratio: "ovjek voli da mu odjea i obua lijepo izgledaju." Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je odgovorio: "Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je neprihvaanje istine i omalovaavanje ljudi."83 "U Dennet nee ui onaj ko u srcu ima i trunku oholosti, niti e u Vatru ui onaj u ijem srcu bude i trunka vjerovanja." Neko je rekao: "Meni se dopada kad su mi odjea i obua isti", Poslanik, sallallahu
81 82

Sura el-Mu'minun, 84-89. Sahihu Muslim, 4/1986., hadis br. 2564. 83 Sahihu Muslim, 1/93., hadis br. 91.

159

alejhi ve selleme, je odgovorio: "Allah voli ljepotu. Oholost je neprihvaanje istine i podcjenjivanje ljudi."84 Neki ovjek, koji je lijepo izgledao, doao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, i rekao mu: "Allahov Poslanie, ja sam ovjek kojem je ljepota omiljena, a ljepote mi je dato onoliko koliko vidi. Ja ak ne dozvoljavam da neko ima ljepi kai na sandalama. Ima li u tome oholosti?" Odgovorio: "Nema. Oholost je neprihvaanje istine i omalovaavanje ljudi."85 Omalovaavanje i podcjenjivanje ljudi je omalovaavanje i podcjenjivanje njihovog Stvoritelja i Gospodara. Allah Uzvieni nam kroz primjer Sulejman, alejhis-selam, govori kao trebamo postupiti nakon darovane blagodati, kada on kae: "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskuava da li u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. "86 O Allahovim blagodatima treba da se pria, ali hvalei Allaha, a ne sebe. Lijepi snovi trebaju da nam poveaju zahvalnost i poniznost pred Uzvienim Allahom, a samim time i prema Njegovim robovima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, nikada nije hvalio samog sebe, niti je isticao svoju vrijednost u odnosu na druge, iako je bio najodabraniji rob koji e ikada hoditi ovom Zemljom. Kada bi ponekad spominjao neke blagodati kojima ga je odlikovao Allah Uzvieni iznad drugih ljudi, uobiavao je rei: "La fahre - ja se ne ponosim time i ne hvalim.", tj. iznosim to samo kao injenicu. Lijepi snovi samo mogu da budu ohrabrenje, a nikako razlogom nerada i ljenosti. Od snova se ne ivi. Naa upuenost, uspjenost i umjenost u ivotu direktno su vezani za na rad, napor, zalaganje, rtvovanje i borbenost. Allah Uzvieni kae: "One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela ine!"87
84 85

Sunenut-Tirmizi, 4/361, hadis br. 1999. Sunenu Ebi Davud, 4/95., hadis br. 4092. 86 Sura En-Neml, 40. 87 Sura el-Ankebut, 69.

160

Vienje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme Jedina garancija potpune ispravnosti sna jeste vienje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme: "Dajite moje ime, a nemojte moj nadimak. Onaj koji vidi mene u snu, uistinu me je i vidio. ejtan se ne moe pojaviti preko mog lika. Onaj koji svjesno na mene slae neka sebi pripremi mjesto u Vatri."88 "Onaj koji vidi mene u snu vidjet e me i na javi. ejtan se ne moe pojaviti u mom liku."89 Nezaobilazno sredstvo na put dolaska do tih snova jeste ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, svakodnevno uenje salavata na njega i duhovna istota. Naravno, i ti snovi imaju svoja znaenja koja se mogu potraiti kod uenih ljudi ili u spomenutim Tumaima snova. Svaki nedostatak i manjkavost, koja se u snu vee za Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, odnosi se na snivaa. Profesor efik Kurdi u spomenutoj knjizi Sovi i njihova znaenja (str. 161.) kae: "Ako se sanja Allahov Poslanik, s.a.v.s., onakav kakav on prirodno i jeste, onda onaj koji sanja; ako je dunik rijeit e se duga; ako je bolesnik ozdravit e; ako je ratnik pobijedit e; ako nije obavio had obavit e ga; ako je u neplodnom podruju to podruje e postati plodno; a ako ivi u nesigurnom podruju to podruje e postati sigurno. Meutim, ako ga neko sanja blijedog, mravog ili sa nedostatkom nekog njegovog dijela tijela onda to upuuje na slabost vjere ili pojavu novotarija. Ako ga, pak, neko sanja bolesnog, a nakon toga zdravog to upuuje da e se stanovnici toga kraja popraviti, nakon to su bili smutljivici i pokvarenjaci. Ako Vjerovjesnik, s.a.v.s., ui ezan to mjesto e se izgraditi; klanjanje denaze Vjerovjesniku, s.a.v.s., u nekom mjestu nesrea koja e zadesiti naznaeno mjesto; posjeta njegovog kabura dobitak velikog imetka; san da je neko od njegovih potomaka, a on to ne bude na javi taj san ukazuje da je iman te osobe kristalno ist; Poslanikovo, s.a.v.s., eljanje kose i brade odagnavanje brige i tuge; hodanje za Vjerovjesnikom, s.a.v.s. slijeenje njegovog Sunneta, a sanjati ga bez obue ostavljanje namaza u dematu. Ko sanja da se on pretvorio u lik
88 89

Sahihul-Buhari, 5/229., hadis br. 5844. Sahihul-Buhari, 6/2567., hadis br. 6592.

161

Poslanika, s.a.v.s., a bude traio vlast dobie je; ako bude ponien postae respektiran; ako bude traio znanje zadobie ga; ako bude siromaan obagatie se, a ako bude neoenjen oenie se." Ibn Sirin i drugi uenjaci smatraju da su najveeg stupnja istinitosti i vjerodostojnosti snovi i vienja u kojima se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, vidi prema njegovom prirodnom izgledu, i opisu zabiljeenom u autentinim hadiskim predajama. ejtan se ne moe pojaviti samo u tom originalnom obliku. Na bosanskom jeziku objavljeno je vie biografija Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, u kojima se mogu pronai detaljni opisi njegova mubarek izgleda, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. Posebno u djelu VRLINE ALLAHOVA POSLANIKA, od Ebu Isaa Et-Tirmizija. "Ukoliko neko vidi Poslanika, s.a.v.s., u snu kako mu neto nareuje ili zabranjuje, ili izraava svoju ljubav i naklonost prema nekom ovjeku ili nekoj grupi, ili prema njima izraava svoje negodovanje ili odobravanje odreenog djela, sve to ne moe posluiti kao dokaz da se na osnovu toga sna neko mrzi ili voli, ili da se te naredbe ili zabrane moraju ispotovati. Sve to treba iznijeti na vagu erijatskih dokaza iz Kur'ana i sunneta koji su nepogreivi. Snovi koji budu u skladu s tim bit e i prihvaeni, a oni koji budu opreni tome bit e odbaeni."90 Npr. jedna ena je sanjala, kako ona kae, da Muhammed, alejhis-selam, osuuje zajedniko obavljanje zikra. Taj san ne moe biti prihvaen zbog mnotva erijatskih dokaza koji potvruju vrijednost zajednikog obavljanja zikra. Jedno od nekoliko moguih znaenja hadisa u kojem se kae: "Onaj koji vidi mene u snu vidjet e me i na javi", kako navodi Ibn Hader El-Askalani (iako ga on dri problematinim), je da Allah Uzvieni nekom Svom dobrom robu na ovome svijetu omogui vienje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, u stvarnosti, kao i da razgovara sa njim, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. On kae kako je zabiljeeno da su mnogi dobri ljudi sanjali Vjerovjesnika, sallallahu
90

Dr. Zuhdija Adilovi, Vienje Poslanika, s.a.v.s, u snu ne moe biti dokaz za erijatski propis, iz predgovora djela Snovi i njihova znaenja dr. efika Kurdia, Zenica, 2004., str. 9.

162

alejhi ve selleme, a zatim su ga viali i na javi, pitajui ga o stvarima za koje su strahovali. On ih je on uputio kako da postupe i stvari su se tako i desile.91 Koliko je originalnost i autentinost poslanikog izgleda bitna za san bitna je za vienje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, u stvarnosti.92 Dr. Se'id Ramadan el-Buti, govorei o ovome pitanju, iako ne negira mogunost vienja Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u budnom stanju, dri problematinim da ljudi kojima je to dato priaju o tome ikome, jer to moe biti znak neautentinosti vienja. Naime, kako on kae, nije zabiljeeno da je iko od prvih generacija tvrdio da ima takva vienja.93 Da li zbog toga to se to nije dogaalo, ili se je dogaalo, ali ljudi nisu o tome govorili niti na skupovima niti u najuim krugovima, kako to neki danas ine. Onaj kome je to dato najbolji je od najboljih, ali to njegovo stanje dobrote, odabranosti, morala i blizine Allahove nuno e ga navesti da uti, i da naglas ne pria o tome ljudima. ta vie, to njegovo stanje nee mu dozvoliti da o tome otvara usta ikome, i jo vie e mu poveati bojazan, skromnost, poniznost i strah od Allaha Uzvienog.94

91 92

Fethul-Bari, 12/385. Vidjeti ire: Dr. Mahmud es-Sejjid Subejh, Hatta la tuhremu min ru'jetin-Nebijji fil-menami, Kairo, bez godine. 93 Uz neogranieno uvaavanje doktora Butija, samo istine radi, sebi smo dozvolili da kaemo da smo u nama dostupnim izvorima nali tri predaje koje govore o vienjima Pejgambera, sallallahu alejhi ve selleme, u vremenu prvih generacija. Dvije su vezane za asove preseljena (u vrijeme hazreti Osmana i na Kerbelau) pa ih ne navodimo. A trea je nedvojbena. Naime, Taberani biljei da ja ashab Dumra ibn Sa'lebe traio od Vjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da mu uio dovu da bude ehid. Meutim, prouio mu je slijedeu dovu: "Allahu, ja inim zabranjenom krv Ibn Sa'lebe idolopoklonicima i nevjernicima." On kazuje: "Napadao sam gdje je najtvre, a Vjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, mi se pojavljivao iza njih." Ljudi su se udili: "Ibn Sa'leba ti ulijee i napada?!" On je odgovorio; "Meni se je Vjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, pokazao iza njih, pa sam ja navalio dok nisam stao kod njega. Zatim mi se pojavio kod mojih drugova, pa sam ja navalio dok nisam bio sa njima." (El-Mu'demul-Kebir, 8/308., hadis br. 8156.) 94 Dr. Se'id Ramadan el-Buti, El-Hikemul-'Ataijjetu erh ve tahlil, Darul-fikr, Damask, 2000., 1/296-7. (Komentar dvadesete mudrosti: Kad god slikova tenja poeli da se on zadri kod onoga to joj se otkriva, tajni glasovi zbilje mu dovikuju: "Jo nisi stigao do noga to trai!" A kad god mu vanjtine stvorenj pokau svoje ari, njihova zbilja ga doziva: "Mi smo samo iskuenje, a ti ne budi

163

ejtan se ne moe projicirati u pejgamberskom liku, ali takva mogunost nije iskljuena za dinne muslimane, kao i meleke. Prvi, kao i ljudi, vole da se hvale i dokazuju, dok drugi mogu da budu iskuenje95, a i ljudi ih znaju zamijeniti jedne sa drugima.96 Stoga, treba upotrijebiti sve mehanizme provjere i biti jako, jako oprezan kako ne bi ostalo ni malo sumnje u autentinost vienja.

ZAKLJUAK Snovi su dio vjerovjesnitava, s tim da su u hadisima spomenute i druge osobine (lijepo ponaanje, razboritost i umjerenost), koje su po procentualnoj zastupljenosti u vjerovjesnitvu na daleko viem stupnju vrijednosti od snova. Najistinitiji snovi su onih ljudi koji su najistinitiji u govoru. San je kao neto okaeno u zraku to nema svoju stabilnost i postojanost, sve dok se o njemu ne govori, i dok se ne tumai, a kada se protumai on se ostvaruje. Za snove se veu odreeni propisi (db) kojih se treba pridravati oni koji sanjaju, i oni koji tumae snove. esto ljudi zbog snova u kojima vide druge osobe u runom svjetlu prekidaju rodbinske veze, izbjegavaju jedni druge, imaju odbojan stav i runo miljenje o ljudima. Meutim, snovi se ne veu za osobu koja se je usnula, ve za znaenje njezinog imena ili onoga to ona simbolizira. Pravljenje sihra je teak grijeh i za njega slijedi smrtna kazna. Na osnovu sna ili svoje pretpostavke o nekome, ne smije se donijeti sud da je neko sihirbaz, ili jo gore, da se to javno govori. Vjernici trebaju uvati dostojanstvo jedni drugima, a ne na osnovu snova i pretpostavki izbjegavati ljude. Snove je potrebno to vie tumaiti u pozitivnom svjetlu, jer oni se najee ostvaruju prema onome kako se tumae. Izmiljati ili uveliavati snove teka je duevna bolest, drutveno zlo i teak grijeh. Rune snove ne treba priati, niti obraati posebnu panju na njih. Takvim bolesnicima preporuuje se oivljavanje sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kao najbolja terapija. Pored toga, poeljno je da to vie rade fizike poslove. Ti poslovi ovjeka vraaju u
nevjernik!" - ejh Ahmed ibn Ataullah el-Iskenderi, Mudrosti (El-Hikem), s arapskog preveo Ismail Ahmetagi, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 90.) 95 Isto, 102. 96 Sura Sebe', 40-1.

164

realnost iz svijeta njegove imaginacije, raznih snovienja, matarija i halucinacija Mnogi ljudi zbog lijepih snova koje im daruje Allah, koje oni i ne moraju priati drugima, umisle sebi da su bolji od drugih, pa ih omalovaavaju, podcjenjuju i smatraju manje vrijednim, a upravo to moe da bude zamka (mekr) i iskuenje od Allaha Uzvienog. Isto je i sa naim ibadetima, bilo da ih inimo javno ili tajno, s namjerom da se pokaemo, prikaemo, promoviemo ili pohvalimo sebe kako smo mi poboni. Sve to je jedan vid irka u ibadetu, tj. robovanju i klanjanju Gospodaru. Allah nas je stvorio s razliitim naravima i udima. Neki vjernik je dareljiv, a neki je krt. Neki je hrabar, a neki je plaljiv. Meutim svaki vjernik ima priliku. Neki udjeljivanjem, neki radom i borbom, neki nonim ibadetom, a neki zikrom. Jedina garancija potpune ispravnosti sna jeste vienje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. Nezaobilazno sredstvo na put dolaska do tih snova jeste ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, svakodnevno uenje salavata na njega i duhovna istota. Ti snovi imaju svoja znaenja koja se mogu potraiti kod uenih ljudi ili u tumaima snova. Svaki nedostatak i manjkavost koja se u snu vee za Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, odnosi se na snivaa

LITERATURA 1. izvorni navedeni po imenima autora 1. Adilovi, dr. Zuhdija, Vienje Poslanika, s.a.v.s, u snu ne moe biti dokaz za erijatski propis, iz predgovora djela Snovi i njihova znaenja dr. efika Kurdia, Zenica, 2004. 2. En-Nablusi, Abdulgani, Nablusijev tuma snova, Libris, 2004. 3. Halida, Amr, Govor srca, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2007. 4. Ibn Sirin, Veliki tuma snova (preveo Salih ef. Ibrievi), drugo izdanje, Tuzla, 1416/1998.

165

5. Indi, mr. Hamid, Pitanja i odgovori, Novi horizonti asopis za naunu, kulturnu i duhovnu afirmaciju, oktobar, 2007., br. 98. 6. Kurdi, efik, Snovi i njihova znaenja, Zenica, 2004. 7. Nasif, Mensur Ali, Et-Tadul-dami'u ahadisirResuli, Mektebeti Pamuk, Istanbul, 1962. lil-usuli fi

8. Subejh, dr. Mahmud es-Sejjid, Hatta la tuhremu min ru'jetinNebijji fil-menami, Kairo, bez godine.

2. izvori navedeni po nazivima djela 1. Avnul-mabud, Abadi, ilmijje, Bejrut, 1995. emsul-Hakkil-Azim, Darul-kutubilIbn Redeb,

2. Dami'ul-'ulumi vel-hikemi, El-Hanbeli, Muessesetur-risale, Bejrut, 1995.

3. El-Fridevsu bime'suril-hitab, Ed-Dejlemi, Ebu uda'a erevejh, Darul-kutubil-ilmije, Bejrut, 1986. 4. El-Mu'demul-Evsetu, Et-Taberani, Ebul-Kasim Sulejman ibn Ahmed, Darul-haremejn, Kairo, 1415. 5. El-Mu'demul-Kebir, Et-Taberani, Ebul-Kasim Sulejman ibn Ahmed, Darul-ulumi vel-hikemi, Mosul, 1983. 6. El-Mustedrek ales-sahihajn, El-Hakim, Muhammed ibn Abdullah En-Nejsaburi, Darul-kutubil-ilmije, Bejrut, 1990. 7. El-Mustedreku ales-sahihajni, En-Nejsaburi, Muhammed ibn Abdullah Ebu Abdullah el-Hakim, Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut, 1990. 8. El-Vere'u libni Ebid-Dunja, El-Bagdadi, Abdullah ibn Muhammed ibn Ubejd ibn Ebid-Dunja, Darus-selefijje, Kuvajt, 1988. 9. Ez-Zuhdu libnil-Mubarek, Abdullah ibnul-Mubarek ibnul-Vadih el-Merzevi Ebu Abdillah, Darul-kutubil-ilmije, Bejrut, bez godine. 10. Fethul-Bari bi erhi Sahihil-Buhari, El-Askalani, Ibn Hader, Darur-rejjan lit-turas, Kairo, 1987.

166

11. Haijetut-Tahavi ala Merakil-felah, Et-Tahavi, Ahmed ibn Muhammed El-Hanefi, El-Matebatul-kubra, Misr, 1318. 12. Hiljetu-evlija, El-Asbahani, Ebu Nu'ajm Ahmed ibn Abdullah, Darul-kitabil-arebijj, Bejrut, 1405. 13. Keful-hafa ve muzilul-ilbas 'ammetehere minel-ehadisi ala elsinetin-nas,, Ismail ibn Muhammed El-Adluni, Darul-kutubil'ilmijje, Bejrut, 1988. 14. Medmeu-z-zevaid, El-Hejsemi, Ali ibn Ebi Bekr, Darur-rejjan lit-turas i Darul-kitabil-arebijj, Kairo-Bejrut, 1407. 15. Mu'demu ujuhi Ebi Bekr el-Isma'ili, El-Isma'ili, Ahmed ibn Ibrahim ibn Isma'il Ebu Bekr, Mektebetul-ulumi vel-hikemi, ElMedinetul-munevveretu, 1410 . 16. Musannefu 'Abdir-Rezzak, Es-San'ani, Ebu Bekr Abdur-Rezzak ibn Hemmam, El-Mektebul-islamijju, Bejrut, 1403. 17. Musannefu Ibn Ebi ejbe, El-Kufi, Abdullah ibn Muhammed ibn Ebi ejbe, Mektebetur-rud, Rijad, 1409. 18. Musnedu Abd ibn Humejd, El-Kessi, Abd ibn Humejd ibn Nasr Ebu Muhammed, Mektebetus-Sunneti, Kairo, 1988. 19. Musnedu Ahmed, E-ejbani, Ahmed ibn Hanbel, Muessesetu Kurtuba, Misr, bez godine. 20. Musnedu Ebi Ja'la, Et-Temimi, Ahmed ibn Alijj ibnul-Musenna Ebu Ja'la, Darul-Me'muni litturas, Damask, 1984. 21. Musnedul-Bezzar, El-Bezzar, Ahmed ibn Amr, Muessesetu ulumil-Kur'an i Mektebtul-ulumi vel-hikemi, Bejrut-Medina, 1409. 22. Musnedut-Tajalisi, Et-Tajalisi, Sulejman ibn Davud Ebu Davud el-Farisi el-Basri, Darul-ma'rifeti, Bejrut, bez godine. 23. Nevadirul-usuli fi ehadisir-Resuli, El-Hakim et-Tirmizi, Muhammed ibn Ali ibnul-Husejn, Darul-debel, Bejrut, 1992. 24. Sahihu Ibn Hibban, Et-Temimi, El-Bisti Muhammed ibn Hibban, Muessesetur-risale, Bejrut, 1993

167

25. Sahihu Muslim, En-Nejsaburi, Muslim ibnul-Haddad, Daru ihjait-turasil-islamijj, Bejrut, bez godine. 26. Sahihul-Buhari, El-Buhari, Muhammed ibn Ismail, Daru Ibn Kesir, Bejrut, 1987. 27. Sunenu Ebi Davud, Es-Sidistani, Sulejman ibnul-Eas Ebu Davud, Darul-fikr, bez mjesta i godine. 28. Sunenu Ibn Made, El-Kazvini, Muhammed ibn Jezid, Darul-fikr, Bejrut, bez godine. 29. Sunenud-Darimi, Ed-Darimi, Abdullah ibn Abdur-Rahman, Darul-kitabil-arebijj, Bejrut, 1407. 30. Sunenul-Bejhekil- kubra, El-Bejheki, Ebu Bekr Ahmed ibnulHusejn ibn Alijj ibn Musa, Mektebetu Daril-Bazz, Mekketulmukerremetu, 1994. 31. Sunenun-Nesai (el-Mudteba), En-Nesai, Ahmed ibn u'ajb Ebu Abdir-Rahman, Mektebu-matbu'atil-isalmijje, Halep, 1986. 32. Sunenut-Tirmizi, Et-Tirmizi, Ebu Isa, Daru ihjat-turasil-arebijj, Bejrut, bez godine. 33. erhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, En-Nevevi, Ebu Zekerijja Jahja ibn eref, Daru ihjait-turasil-'arebijj, Bejrut, 1392. 34. u'abul-iman, El-Bejheki, Ebu Bekr Ahmed ibnul-Husejn, Darulkutubil-ilmijje, Bejrut, 1410. 35. Tefsirul-Kur'anil-'Azim, Ibn Kesir, imam Ismail, Kuvajt, 1994. 36. Tefsirul-Kurtubi, El-Kurtubi, Muhammed ibn Ahmed, Daru-'ab, Kairo, 1372.

3. Internet 1. Adilovi, dr. Zuhdija, Ahlak Poslanika, s.a.v.s.

168

:
. . . . . . .

Summary: Being a Quranic-Hadith category the interpretations of dreams is also a part of Islamic belief and practice. Dreams are not connected to people but to their meaning and as such they must not be a reason for repulsing people. Generally speaking, all dreams should be positively interpreted. Making up and magnifying dreams is a great sin. Bad dreams should not be narrated nor paid any attention to. Nice dreams are a gift that should be a cause for our gratitude and modesty instead of being arrogant and slightingly to other people. The only certain dream is a dream about the Prophet. Key words: dream meaning, positive interpretation, making up dreams, bad dreams, nice dreams, dream about the Prophet.

169

Doc. dr. Mejra Softi

SINTAKSIKE OSOBENOSTI PREDIKATA IMENSKE REENICE U KNJIEVNOM ARAPSKOM JEZIKU

Saetak Kao osnovnom elementu gramatike kategorije predikativnosti, predikatu se imenske reenice u knjievnom arapskome jeziku pripisuju znaajne osobenosti u strukturno-morfolokom i sintaksikom pogledu. One proistiu iz tradicionalnih naela arapske sintakse prema kojima arapski lingvisti, kao osnovni kriterij za najopiju podjelu reenica na imensku i glagosku, ne uzimaju leksiko znaenje predikata koje diktira i obavijesni karakter reenice. U ovom pogledu, temeljna odrednica pripada formalno-sintaksikim parametrima prema na osnovu kojih se prati vrsta rijei kojom poinje reenica, i koja cijelu reenicu definira kao imensku ili glagolsku. Ovakvi parametri diferenciranja reenica, predikatu imenske reenice obezbjeuju strukturno-morfoloku raznolikost, te se on pojavljuje u formi pojedinanog imena, neizvedenog ili deverbalno izvedenog, imenske ili glagolske reenice te u formi prijedlone ili priloke sintagme. Svaki od ovih modela ispoljavanja predikata ima svoje osobenosti bitne za korektno interpretiranje i razumijevanje imenske reenice. Sintaksika pozicioniranost predikata imenske reenice uvjetovana je odreenim sintaksiko-formalnim ogranienjima subjekta ili samog predikata te on, u odnosu na subjekt, biljei obavezno normalnu i obavezno inverznu poziciju. Elidiranje predikata imenske reenice moe biti doputeno i obavezno, a diktirano je kontekstualno-formalnim okruenjem. Shodno stavovima arapskih lingvista, upotreba veznika izmeu dva ili vie

171

predikata nije proizvoljna nego ovisi o vrsti semantikih odnosa koji vladaju izmeu njih, i u zavisnosti od toga, vezivanje predikata moe biti doputeno, zabranjeno ili obavezno. Pod posebnim kontekstualnim okolnostima, ispred predikata imenske reenice dozvoljena je upotreba veznika fa kao formalnog pokazatelja predikata, ili kao koroborativa subjekatsko-predikatskog odnosa.

Kljune rijei: predikativnost, sintaksa, predikat, imenska reenica, formalno-sintaksiki parametri, strukturno-morfoloko diferenciranje, ime, sintaksiko pozicioniranje, elidiranje, semantiki odnosi.

1. Uvodna rije: U svojim razmatranjima reenice kao obavijesne ili komunikacijske jedinice s jedne strane i njezinog gramatikog ustrojstva s druge, arapski lingvisti u fokus svog interesovanja stavljaju dva temeljna reenina konstituenta (umdatani) subjekt (al-musnad ilayh) i predikat (al.-musnad), naroito poentirajui znaaj gramatike kategorije predikativnosti (al-isnd). Osim u funkcionalnom, oni ovu kategoriju i u terminolokom smislu smatraju jednim od najvanijih sintaksikih termina.1 Ovakav znaaj proistie iz opelingvistike injenice da predikativnost kao najbitnije gramatiko svojstvo reenice "(...) gramatiki konstituira reenicu, (...) odreuje reenini sadraj s obzirom na gramatike oznake lica, vremena i naina." 2 Ona se poima i "(...) kao svojstvo bez kojega reenice nema, (...) opim svojstvom reenice kao cjeline (...)."3 Iako se predikat smatra glavnim nosiocem svojstva predikativnosti, a u domenu funkcionalne gramatike posmatra se i kao

Abda Aliyy Ibrhm ar-Rih, at-Tat bq an-nahw, Maktaba al-marif li annar wa at-tawz, ar-Riyd, 1999., str. 85. 2 D. Jahi, S. Halilovi, I. Pali, Gramatika bosanskog jezika, Dom tampe, Zenica, 2000., str. 356. 3 Ivo Pranjkovi, Hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina zaklada, Zagreb, 1993., str. 60-61. U ovom smislu, autor smatra da je na predikativitost potrebno gledati kao na osobitost koja omoguuje reenici da prenese obavijest te da bude zavrena u strukturnom i smisaonom pogledu.

172

njezin osnovni element,4 u opelingvistikim odreenjima ove kategorije istie se da ona, s obzirom na postojanje reenica bez predikata kao eksplicitnog lana reeninog ustrojstva, ne mora biti nuno povezana s predikatom jer one kao takve nisu liene svoje predikativnosti.5 U odnosu na druge konstituente, predikatu arapske reenice se pripisuje centralna pozicija. Ova vanost nije uvjetovana njegovom sintaksikom funkcijom prema kojoj on, uobiajeno, ini njezino gramatiko i obavijesno jezgro, nego je uvjetovana nekim drugim gramatikim i strukturnim osobenostima koje ga znatno diferenciraju od modela iskazivanja istih obiljeja svojstvenih predikatu u junoslavenkim jezicima, a posebno u naem maternjem jeziku. Pravei komparaciju u odnosu na bosanski jezik, ove osobenosti predikata arapske reenice su brojne i naroito su karakteristine za predikat imenskih reenica, poevi od problematiziranja njegove samostalnosti, leksikog znaenja, njegove strukture, podjela, sluajeva obavezne inicijalne pozicije, modela njegovog elidiranja, vezivanja vie predikata te uvjeta njegovog uvoenja veznikom ili esticom. U ovom radu nastojat emo sistemski ukazati na spomenute osobenosti ove vrste predikata, imajui u vidu injenicu da samo cjelovito sagledavanje i razumijevanje istih podrazumijeva i sposobnost pravilnog razumijevanja i interpretiranja imenske reenice u knjievnom arapskom jeziku.

2. Razumijevanje imenske reenice u okvirima arapske gramatike

tradicionalne

Uobiajeni kriterij podjele reenica na imensku i glagolsku, u domenu ope lingvistike, utemeljen je na leksikom znaenju predikata koje diktira i obavijesni karakter cijele reenice. Naime, ukoliko je
4 5

Dejvid Kristal, Enciklopedijski renik moredne lingvistike, Nolit, Beograd, 1985., str. 197. I. Pranjkovi, opt.cit., str. 61. Takve reenice i u obavijesnom i u strukturnom pogledu predstavljaju jednu cjelinu, a sama predikativnost se podrazumujeva. Najee se pojavljuju u formi jednolanih izrinih reenica, npr.: Grmi., Kia.; imperativa, npr.: Naprijed!; vokativa, npr.: Kelner!; aforizama, npr. Bolje ikad nego nikad; fragmenata, dopunskih ili uzvinih, npr. Kuda ide?Kui ; Nije nego! Oho! Vidjeti: Ranko Bugarski, Uvod u optu lingvistiku, igoja, Beograd, 1996., str. 179.

173

leksiko znaenje predikata obiljeeno neglagolskom leksemom, uobiajeno je da se takav predikat naziva imenskim, a reenica sa takvim predikatom imenskom reenicom. U zavisnosti od njezine funkcije, obavijesni karakter ovakve reenice jeste konstatacija, tvrdnja, pitanje da (li) se odreeno svojstvo, stav ili stanje pripisuju nekome ili neemu pri emu temporalnu vrijednost takve reenice odreuje sam kontekst, ili se ona postie upotrebom nekog priloga za vrijeme. S druge strane, obiljeavanje leksikog znaenja predikata glagolskom leksemom podrazumijeva glagolski predikat i nominovanje takve reenice glagolskom, poto njezin obavijesni karakter implicira glagolsku radnju "(...) lokaliziranu u odreeno vrijeme, promatranu u izvjesnom trajanju, propisanu odreenom subjektu i eventualno usmjerenu prema nekom objektu, ili poblie oznaenu raznim reeninim dopunama." 6 U interpretacijama reenice, njezine definicije i moguih podjela, savremeni arapski lingvisti svoje stavove temelje na odreenjima tradicionalne arapske gramatike. Na reenicu gledaju kao na iskaz koji se sastoji od dvije ili vie rijei koji ima potpuno i nezavisno znaenje,7 to, iako izreeno u vrlo saetoj formi, u sutini, ne odstupa od njezinih definicija uobiajenih za domen ope lingvistike. Njihova osnovna podjela reenica jeste na imensku (umla ismiyya) i glagolsku (umla filiyya), pri emu se kao polazni kriterij za njezino raspoznavanje tradicionalno ne uzimaju leksiko znaenje predikata niti obavijesni karakter reenice. Naime, osnovni pokazatelj na temelju kojeg se reenica interpretira kao imenska ili glagolska jeste vrsta rijei koja stoji na njezinom poetku. Reenica se smatra glagolskom samo pod uvjetom da glagol zauzima inicijalnu poziciju u reenici,8 a ako ova pozicija
6 7

Teufik Mufti, Gramatika arapskog jezika, Ljiljan, Sarajevo, 1998., str. 605. Asad. an-Ndir, Nahw al-lua al-arabiyya, al-Maktaba a1-misr, Bejrut, 1997., 957. 8 Analizirajui stavove arapskih gramatiara primjetno je njihovo neslaganje u inetpretiranju vrste reenice koja je uvedena nekim od glagola postojanja (kna wa akawtuh ). Neki od njih smatraju da je takve reenice potrebno interpretirati kao imenske, imajui u vidu injenicu da ovakvi glagoli ne ukazuju na neku odreenu radnju nego reenicu samo vremenski lokaliziraju i slue kao kopula, dok drugi, pak, slijede tradicionalno ukorijenjen formalni kriterij i interpretiraju ih kao glagolske reenice poto njihovu inicijalnu poziciju zauzima glagol, ne obazirui se pri tome na njihovu nepotpunost u "glagolskom" znaenju. U ovom pogledu uporediti : Sbawayh Ab Bir Amr ibn Ulmn ibn Qanbar, al-Kitb,

174

pripada nekom ispoljenom imenu (ism sarh) - koje moe biti uvedeno sa nekom od estica koje slie glagolima (inna wa akawatuhu), npr. ( Tolerancija je zaista vrlina.); esticom l za negiranje vrste (l an-nfiyya li al-ins), npr. ( Nema nikakvog zanemarivanja prava nacije.); ili sa nekom od estica koje slie glagolu laysa npr. ( Ovo nije vrijeme zabave.) - ili ova pozicija pripada infinitivnoj reenici (umla masdariyya) ije znaenje biva nadoknaeno upotrebom samog infinitiva (masdar muawwal), npr. ( Korisnije ti je da se potrudi.), odnosno 9, tada se ona interpretira kao imenska, bez obzira na injenicu to leksiko znaenje predikata u velikom broju sluajeva moe biti obiljeeno glagolskom leksemom. U svom vienju reenice, A.Ibrhm ar-Rih kae: "Ako reenica izvorno zapoinje imenom, ona je imenska, a ako zapoinje potpunim glagolom, tada je glagolska reenica (...)", 10 dok e Ibn Him takoer kazati: " Imenska reenica je ona koja zapoinje imenom, npr. ,)....( a glagolska je ako zapoinje glagolom, npr. ".(...) 11, )...( pri emu upotrijebljeni primjeri ukazuju na oitu suprotnost u poimanju prirode reenica uvedenih nepotpunim glagolima (afl nqisa) u odnosu na prethodni navod. Identine suprotnosti su evidentne i kod nominovanja reenica koje su uvedene rijeima glagolskog znaenja, tzv. asm al-afl, kao to je primjer iz posljednjeg navoda "( " Daleko je rijeka.), ili uzvik ( uti!) Za razliku od klasinih, njih savremeni izvori svrstavaju u red
Tahqq wa arh: Abd-as-Salm Muhammad Hrn, Dr ar-raf, Rijad, 1982., I, str. 23. i A.Ibrhm ar-Rih, at-Tatbq an-nahw, str. 85. prema A. an-Ndir, Nahw al-lua al-arabiyya, str. 958. i aml ad-Dn ibn Him al-Ansr, Mun al-labb, Dr al-fikr, Bejrut,1992., str. 492. 9 A. an-Ndir, Nahw al-lua al-arabiyya, str. 511-512. 10 A.Ibrhm ar-Rih, opt.cit., str. 85. Arapski gramatiari naglaavaju da ukoliko neko ime iz stilskih razloga, dakle privremeno (trian), a ne izvorno (asliyyan), zauzima inicijalnu poziciju u reenici, kao to je npr. sluaj inverzne pozicije direktnog objekta u odnosu na njegov predikat, npr. ,tada se takva reenica tretira kao glagolska, a ne kao imenska. 11 Ibn Him, opt. cit., str. 492.

175

glagolskih reenica to je i prirodnije imajui u vidu glagolsku prirodu ovakvih rijei koja implicira i postojanje glagolskog subjekta internog ili eksternog.12 Iako, u ovom pogledu, znaajno suprostavljeni opelingvistikim naelima, a u nekim elementima i meusobno, ovakvi stavovi arapskih lingvista svoje duboko utemeljenje imaju u sveprisutnim tradicionalnim naelima gramatike koja ih u promiljanjma reenice ostavljaju u domenu formalno-sintaksikih parametara, po emu su oni i prepoznatljivi. S druge strane, ovakvo gledanje na imensku reenicu otvorilo je mogunosti specifiniih ispoljavanja i drugaijih sagledavanja njezinog predikata kako u gramatikom tako i u strukturnom pogledu.

3. Strukturno diferenciranje predikata imenske reenice i njegova gramatika obiljeja Semantika termina osnovnih konstituenata arapske imenske reenice u najtjenjoj je vezi sa njihovim sintaksikim funkcijama, to se posebno odnosi na njezin predikat. Subjekt imenske reenice je obiljeen terminom al-mubtada i definira se kao "(...) ime koje stoji na poetku reenice kako bi o njemu iznijeli odreeni stav "13 ili kao "(...) ime kojim zapoinje imenska reenica (...)" 14. Shodno svojoj morfolokoj strukturi, ovaj ternim predstavlja formu participa pasivnog deriviranu iz finitnog glagola ibtadaa u znaenju zapoeti. Terminoloka oznaka za predikat imenske reenice jeste al-kabar u doslijednom znaenju obavijest. Ovakvo "obavijesno" znaenje implicirano je i u samoj prirodi definicije predikata prema kojoj se on uglavnom poima kao prosudba ili odreeni stav prema subjektu koji, zajedno sa subjektom, znaenje reenice ini potpunim.15 Obavijesna
12

Uporedi: A. an-Ndir, opt.cit. 958.; A.Ibrhm ar-Rih, opt.cit., str.178. naspram Ibn Him, opt. cit., str. 492. 13 A.Ibrhm ar-Rih, opt.cit., str. 86. ; Sad Husayn Umar Maqbl, Abd alMad Muhammad Zikr, Qawid al-luga al-arab, Dr an-nar, Tripoli, 2005., str. 95. 14 M. Zikr, opt. cit., str. 94. 15 Ibn Him al-Ansr, Awdah al-maslik li Alfiyya Ibn Mlik, Dr al-kitb alarab, Bejrut, 1996., I, str. 87. Prema miljenju arapskih gramatiara, uee predikata u znaenjskom upotpunjenju reenice zajedno sa njezinim subjektom evidentno je samo pod uvjetom da subjekt nije dat u formi atributa (wasf)

176

priroda predikata moe biti nominalne, verbalne ili adverbijalne vrijednosti to je jedan od sporednih kriterija na temelju kojih arapski gramatiari vre njegovo klasificiranje. Naime, tradicionalni model utvrivanja i raspoznavanja predikata imenske reenice kree se u domenu formalno-sintaksikih parametara i utemeljen je na njegovim stukturno-morfolokim obiljejima pa je, kako u izvornoj arapskoj tako i u orijentalistikoj literaturi, uobiajeno da se govori o slijedee tri vrste predikata ovih reenica:

1. al-kabar al-mufrad jednostavni ili prosti predikat. Prema ocjenama arapskih lingvista rije je o predikatu koji je dat u formi pojedinane (jedne) rijei ili u formi sloenice - predikativne, mjeovite ili brojne koja stoji umjesto jedne rijei i obavlja njezinu sintaksiku funkciju.16 Prosti predikat je ime koje, shodno svojoj morfolokoj strukturi, moe biti: a) neizvedeno ili stacionirano ime (ism mid), odnosno ime koje ne predstavlja deriviranu infinitivnu ili glagolsku formu niti se takve forme mogu derivirati iz ovakvih imena npr. ( Eufrat je rijeka.), ( Ovo je Zejd.),( Zejd je tvoj brat.), ( Ja sam taj.), (Ko je to?), i sl., gdje leksiko jezgro predikata ini imenica, ili pokazna, ili lina zamjenica. Pravilo ovakvog predikata jeste da on ne sadri nikakvu prikrivenu niti ispoljenu zamjenicu koja bi bila njegova spona sa subjektom, osim u iskazima koja imaju preneseno znaenje i mogu se
deverbalne vrijednosti, kao to je particip aktivni, pasivni ili pridjev slian participu aktivnom, a koji je, u ovakvom sluaju, obino uveden upitnom ili odrinom esticom te stoji u singularu kao to je u primjerima tipa

i sl. gdje se lekseme , , i tretiraju kao subjekti imenske reenice (al-mubtada) koji zbog svoje deverbalne prirode nemaju klasini predikat nego na njegovom mjestu zahtijevaju prisustvo imena u nominativu koje stoji na mjestu ovog predikata (naziva se al-fil sadda masadda al-kabar) i tako upotpunjuje znaenje reenice. ire o ovome vidjeti i uporediti izvore: Ibn Aql,, arh ibn Aql ala Alfiyya ibn Mlik, Maktaba dr at-turl , Kairo, 1980., I, str. 189. ; W. Wright, A grammar of Arabic language translated from the German of Caspary, Librairie du Liban, Bejrut, 1974., II, 257., i Abbas Hasan, an-Nahw al-wf, Dr al-marif, Egipat, 1966., I, str. 410. 16 Abbas Hasan, an-Nahw al-wf, I, str. 419.

177

parafrazirati, npr. ( , ) ili ( , ) ( , ) i sl.17 Neizvedeno ime kao predikat imenske reenice kongruira sa svojim subjektom u osnovnim gramatikim kategorijama, rodu i broju, a kada je rije o padeu, njegovo obiljeje je nominativ kojeg regira sam subjekt pod uvjetom da mu ne prethodi neki od glagola koji oznaavaju postojanje (kna wa akawtuh ). Kada je dat u ovakvoj formi prostog imena, predikat arapske imenske reenice moe biti nominovan kao imenski po emu se pribliava npr. predikatu u bosanskome jeziku. Meutim, gramatiko obiljeje koje ga znaajno distancira u odnosu na predikat bosanskoga jezika, i istovremeno ga izdvaja kao zaseban specifikum na nivou proste imenske reenice u arapskome jeziku, kree se u dva smjera. Prvo, svi imenski predikati u bosanskome jeziku su sloeni, a ta sloenost proistie iz spoja glagolske lekseme s neglagolskom. Drugo, glagolska leksema, odnosno kopulativni glagol je nosilac gramatikog, a neglagolska leksikog znaenja predikata.18 U domenu arapske imenske reenice i njezinog imenskog predikata ne moe se govoriti o stukturnoj sloenosti ovog predikata zbog nemogunosti iskazivanja glagolske lekseme, odnosno kopulativnog glagola kao jednog njegovog dijela. Zato je arapski imenski predikat prost, sainjen samo od neglagolske lekseme kao leksikog jezgra ovog predikata, tako da ona, pored leksikog, preuzima i sva gramatika znaenja predikata. b) izvedeno (ism mutaqq) ime - ime koje je derivirano iz infinitivne, odnosno glagolske forme te su stoga nominovana kao devarbalna imena (al-asm al-filiyya al-mutaqqa). Na sintaksikom nivou, ova imena se u funkcionalnom, ali i u semantikom smislu manifestiraju dvojako. Naime, prvu grupu deverbalnih imena ine infinitivi, participi aktivni i pasivni, pridjevi derivirani iz neprijelaznih glagola i elativ. Semantiki su vrlo usko vezani za sam pojam glagola i,
17

18

Prema navodima Ibn Aqla, ovakvo miljenje u vezi sa zamjenicom zastupaju protagonisti basrijske kole, dok prema miljenju protagonista kufijske kole, ova zamjenica je openito implicirana u svakom neizvedenom imenu. Vidjeti: Ibn Aql, opt. cit., I, 205., i Ibn Him al-Ansr, Awdah al-maslik li Alfiyya Ibn Mlik, I, str. 87. D. Jahi, S. Halilovi, I. Pali, Gramatika bosanskog jezika, str. 363.

178

pod odreenim uvjetima, poprimaju sintaksike funkcije svojstvene glagolima iz kojih su derivirane.19 Ukoliko je predikat imenske reenice ovakvo deverbalno ime koje ima funkciju glagola (al-ism al-mutaqq al-r mar al-fil), tada ono moe: - obavezno regirati prikrivenu linu zamjenicu (damr mustatir) u nominativu koja se tretira kao semantika spona izmeu predikata i subjekta, npr. ( - Starine su dragocijene.); ( Zejd odlazi; nastavnik je odsutan). Kada je rije o ovakvom predikatu koji je u najneposrednijoj vezi sa svojim subjektom, tada ova prikrivena zamjenica moe biti i u eksplicitnoj formi, npr. , a nju, prema navodima Ibn Aqla, Sbawayh tretira dvojako: kao koroborativ line zamjenice sadrane u deverbalnom imenu, ili kao subjekt (al-fil) deverbalnog imena sa glagolskom funkcijom.20 - regirati linu zamjenicu u eksplicitnoj formi (damr briz), npr. ( Ne elite nepravdu?), ili da regira neko ispoljeno ime (ism zhir) u nominativu uz koje obavezno stoji i lina zamjenica kao spona prema izoliranom subjektu, npr. ( Ruine boje su zanosne, a sorte arobne.), ( Zejdova dva mladia stoje), ( Omerova sestra je zahvalna.), ( Sinovi naih susjetki su vrijedni.).21 Ovakve konstrukcije predstavljaju sluaj izolacije prirodnog subjekta ( , , , ,)tzv. anakolut (al-iktiss).22 Ovakva se reenica u cjelini naziva al-umla al-kubr (ira imenska reenica), dok se manja reenica koju uvodi neko stacionirano ili
19

O sintaksikim uvjetima pod kojima ove vrste deverbalnih imena poprimaju glagolske vrijednosti, ire vidjeti: M. Softi, Glagolske vrijednosti arapskih deverbalnih imena Zbornik radova nastavnika Islamske pedagoke akademije u Zenici, Islamska pedagoka akademija u Zenici, II/2004., Zenica, str. 179-186. 20 Vidjeti: Ibn Aql, opt. cit., I, str. 206-207. 21 A. Hasan, opt.cit., I, str. 420.; T. Mufti, opt.cit., str. 419. 22 Prema D. Kristalu, termin anakolut se:"(....) odnosi na sintaksiki prekid u oekivanom gramatikom sledu u okviru reenice, kao kad reenica poinje jednom konstrukcijom i ostaje nedoreena (...)." Vidjeti: Dejvid Kristal, Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Nolit, Beograd, 1985., str. 24.

179

deverbalno ime, ili u drugom sluaju glagol, naziva al-umla as-sur (ua imenska ili glagolska reenica). Spojena lina zamjenica koja uu reenicu vee za njezin izolirani subjekt naziva se rbit (onaj koji povezuje) ili id (onaj koji se odnosi na prethodno).23 Za ovakve predikate karakteristini su i sluajevi kada se oni u stilskim formama izraavanja, a shodno svojoj formalnoj pozicioniranosti, interpretirju kao predikat formalno-imenskom subjektu, iako se njegovo znaenje u sutini direktno ne odnosi na taj subjekt jer on, ustvari, ima sintaksiku funkciju objekta i samo iz formalno-stilskih razloga stoji na mjestu drugog subjekta, npr. ( Narod pobjeuje kolonijalizam.), ( Zejd tue Amra.), ( ekik pomae majci.). Prema miljenjima protagonista basrijske kole, u ovakvim konstrukcijama obavezna je eksplicitna forma line zamjenice, bez obzira na to da li postoji mogunost dvosmislenih poimanja ovakvih iskaza ili ne, kao to je u prethodnim primjerima. S druge strane, protagonisti kufijske kole smatraju da je eksplicitna forma line zamjenice obavezna samo ako postoji mogunost dvosmislenog tumaenja iskaza poput primjera koji se moe interpretirati kao: Zejd tue Amra, ili Amr tue Zejda, za razliku od iskaza u kojem lina zamjenica specifizira prvu imenicu kao stvarnog vrioca radnje.24 U odnosu na bosanski jezik, specifikum ovakvog predikata imenske reenice ogleda se u mogunosti iskazivanja imenskom leksemom koja nosi glagolsko znaenje i preuzima glagolsku funkciju s formalnog aspekta. Rije je o dva potpuno nespojiva elementa u domenu sintakse bosanskoga jezika. Drugu grupu deverbalnih imena ine imena koja su, vie u formalnom, a manje u semantikom pogledu, vezana za pojam glagola, ali ona, za razliku od prethodne grupe, ne mogu preuzeti funkciju glagola iz ijih oblika su derivirana (al-ism al-mutaqq allar l yar mar al23

O ovakvoj podjeli reenica ire vidjeti: aml ad-Dn ibn Him al-Ansr, Mun al-labib, str. 498-500. 24 A. an-Ndir, opt.cit, str. 522.; Ibn Aql, opt. cit., I, str. 207-208; A. Hasan, opt.cit., I, str. 421.;

180

fil). To su imena orua (ism la) : ... , mjesta i vremena (ism makn wa zamn): .... koja, kada se nau u funkciji predikata, ne podrazumijevaju postojanje prikrivene ili ispoljene line zamjenice i u tom pogledu se pribliavaju funkcionalnosintaksikoj prirodi stacioniranih imena.

2. al-kabar al-umla - predikat u formi reenice. Naime, tradicionalni stav arapske gramatike jeste da na mjestu predikata imenske reenice moe stojati i cijela reenica koja je a) imenska (al-umla alismiyya ), npr. ( Zejd je plemenite naravi.), (Vrijeme je u proljee umjereno.) pa i ako je uvedena esticama koje slie glagolu laysa, npr. ( Seidova kua nije velika.), ili uslovnim imenom, npr. ( Onaj ko zaradi, dobije nagradu.),25 ili b) glagolska (al-umla al-filiyya), npr. ( Hladnoa je zimi surova.), ( Kia pljuti.) koja moe biti uvedena i uslovnom esticom ili imenom, npr. ( Ako putuje Seid, putujem i ja s njim.), ( Koju boju odabere Seid, odabrau i ja.), ili imenom koje stoji u funkciji objekta, ali u inverznoj poziciji, npr. ( Seid je posjetio Velida.).26 Dakle, i u jednom i u drugom sluaju uglavnom dolazi do izolacije subjekta ire imenske reenice (anakoluta), pojave line zamjenice (rbit) koja uu imensku ili glagolsku reenicu vee za izolirani subjekt. Imajui u vidu ovakvu specifinu strukturnu mogunost, te u formalno-semantikom pogledu, moguu dvojnu prirodu imenske reenice istovremeno i nominalnu i verbalnu, u arapskoj gramatici ovakva reenica je poznata pod terminom umla rtu wahayn reenica sa dva poetka (lica).27
25 26

A. Ibrhm ar-Rih, at-Tatbq an-nahw , str. 99. A. an-Ndir, opt.cit. str. 523 27 W. Wright, opt.cit., str. 256. Interesantno je, u ovom smislu, ukazati i na miljenje aml ad-Dna ibn Hima al-Ansrya koji smatra da je reenica sa dva poetka samo ona ija ua reenica u formalnom pogledu poinje glagolom, npr. , dok reenicu iji je predikat iskazan u formi imenske reenice pa

181

U strukturi reenice koja stoji na mjestu i u funkciji predikata imenske reenice, u sutini moraju biti zadovoljena tri uvjeta. Prvo, ona ne moe biti u formi reenice dozivanja zato to takva reenica implicira glagol ili koji sam sadri subjekt, to bi bilo u potpunoj semantikoj koliziji u odnosu na ve postojei subjekt kojim zapoinje imenska reenica. Drugo, ovakva reenica ne moe biti uvedena rastavnim veznicima zato to svaki od njih slijedi poslije semantiki zaokruenog iskaza. Tree, iz datih primjera je primijetno da ovakva reenica mora sadravati linu zamjenicu (rbit) koja je vee sa subjektom, osim ako ima istu semantiku kao i sam subjekt.28 Lina zamjenica se tretira kao najvanija i najsnanija spona ue reenice sa izoliranim subjektom, bez obzira na to da li stoji u ispoljenoj formi ili je implicirana u samom glagolskom obliku, (Zasluga ratara je velika.), ( Zemlja se kree.). Kada ima ovakvu namjenu, ona moe biti i elidirana ako se razumije iz konteksta, npr. (( ) Metar svile kota deset hiljada lira.), ( Dvije mene masla za dirhem.).29 Ona se takoer elidira i u sluajevima kada predikat ima ire ili openitije znaenje u odnosu na subjekt, npr. ( Kako je dobar ovjek Zejd!), ili, kao to je prethodno spomenuto, kada je znaenje subjekta i predikata identino, npr. ( Kaem, Allah mi je dovoljan.), ( Kaem, nema drugog boga osim Allaha.).30
makar ona implicirala i deverbalno ime sa istom glagolskom semantikom, npr. on nominuje kao umla rtu wah (reenica sa "jednim" poetkom) to ukazuje na injenicu da se on u svojim odreenjima rukovodi iskljuivo formalnim kriterijem. Vidjeti: . ibn Him al-Ansr, opt.cit., str. 499-500. 28 A. an-Ndir, opt.cit. str. 523. 29 Ibn Aql, opt. cit., I, str. 204. 30 W. Wright, opt.cit., str. 256. Osim line zamjenice, postoje i drugaiji modeli vezivanja ue reenice sa izoliranom subjektom kao to je pokazna zamjenica koja slui i kao koroborativ prethodnog subjekta, npr. (Reforma, to je cilj onih koji su iskreni.), formalno ili semantiko ponavljanje izreenog subjekta, npr. ( Rat, ta je rat?; Sablja, ta je (Izalo je sunce pa je isezla mjeseeva svjetlost.), ili (Ako je otac prisutan, djeca se ostave vike.). Detaljnije o ovim, ali i ostalim sablja?), ili posebni tipovi reenica sa dva poetka tipa

182

3. al-kabar ibh al-umla predikat u formi koja slii reenici. Ova vrsta predikata podrazumijeva dvije vrste sintagmi, prijedlonu i priloku, a reenica sa takvim predikatom se naziva al-umla az-zarfiyya - priloka reenica, npr. ( Velid je u koli.), ( Izlet je u etvrtak.), ( Vrt je ispred kue.). Slinost ovih sintagmi sa reenicom arapski gramatiari temelje na miljenju da svaka od njih svojom semantikom ukazuje na reenicu i njezino znaenje. Naime, tradicionalni stav arapske gramatike jeste da ove sintagme ustvari nisu i ne mogu biti predikat, one stoje kao njegova zamjena i dopuna, te da su tako u najtjenjoj vezi sa stvarnim predikatom koji je elidiran jer se potpuno razumije iz konteksta. Osnovni uvjet poimanja prijedlonih ili prilokih sintagmi kao predikata jeste da je njihovo znaenje potpuno, tj. da se iz njih razumije njihova veza sa elidiranim glagolom ija je semantika openito nalaenje (kawn mm), postojanje ili prebivanje.31 Kao predikati u imenskoj reenici, prilozi mogu oznaavati mjesto (ism makn) i vrijeme (ism zamn), a njihova upotreba diktirana je vrstom imena koja stoji u funkciji subjekta. Naime, pravilo imenske reenice, diktirano samim smislom, jeste da prilozi mjesta kao predikati stoje uz konkretne imenice (ism al-ayn), ali i uz apstraktne (ism alman), npr. ( Knjiga je ispred tebe.); ( Srea je u tvojim rukama.), dok prilozi vremena stoje uz apstraktne imenice, npr. ( Putovanje je ujutru.), ( Ispit je sutra, a rezultat kroz sedam dana.). Njihova upotreba uz konkretne imenice je rijetka i uvjetovana je obezbjeenjem potpunog znaenja datom iskazu, npr. ( Veeras je mlad mjesec.), ( Pamuk je ljeti, a narande zimi.).32

modelima vezivanja vidjeti: A.Ibrhm ar-Rih, opt.cit., str. 98-100.; Ibn Him al-Ansr, Awdah al-maslik li Alfiyya Ibn Mlik, I, str. 87-88.; A. Hasan, opt.cit., I, str. 424-427. 31 ire vidjeti:A. Hasan, opt.cit., I, str. 431-435. 32 Ibn Aql, opt. cit., I, str. 213-214.

183

3. Sintaksike uslovljenosti pozicioniranja predikata imenske reenice Uobiajena pozicioniranost predikata arapske imenske reenice diktirana je njegovom obavijesnom prirodom. Imajui u vidu njegovo razumijevanje kao odreenog stava ili prosudbe u odnosu na subjekt, prirodno je da jedno ili drugo slijedi tek nakon izreenog subjekta te predikat najee i stoji poslije njega. Takav poredak glavnih dijelova imenske reenice je normalan, a u sluajevima kada ne postoji mogunost pogrenog ili dvosmislenog poimanja iskaza, doputeno je da predikat stoji i u inverznoj poziciji, odnosno prije svog subjekta, npr. - ( Nedim putuje.), - ( Kako je Halid dobar voa!), ( Oblak je zgusnuta para.).33 Meutim, usljed odreenih sintaksiko-formalnih ogranienja subjekta ili predikata, karakteristika sintaksike pozicioniranosti predikata arapske imenske reenice u odnosu na subjekt jeste da on biljei sluajeve obavezno normanle i obavezno inverzne pozicije. Najznaajniji sluajevi kada predikat imenske reenice obavezno stoji poslije svog subjekta su: - ako je subjekt u formi imena kojem obavezno pripada inicijalna pozicija u reenici, kao to su upitna ili uslovna imena ( ,) estice za izraavanje uenja i njima slina imena ili estice, npr. ( - Ko je uradio ovo?- Ko se trudi, uspije.); (Koliko kasida mi se svidjelo!); ! ( Kako ti je narav dobra!); - ako je subjekt uveden esticom la za otpoinjanje (lm al-ibtid), npr. ( Znanje praeno mukom je bolje od neznanja praenog udobnosti.); - ako su subjekt i predikat izjednaeni u kategoriji odreenosti ili neodreenosti, naroito ako ne postoji formalni ili semantiki kontekst na temelju kojeg bi se razlikovala ova dva konstituenta, npr. ( Moj

33

A.Ibrhm ar-Rih, opt.cit., str. 108.

184

um je moja vodilja.), ( Moj uitelj je moj vodi kroz nauku.), ( Bolji od tebe je bolji i od mene.); 34 - ako je znaenje subjekta, uz upotrebu estica ,iskljuivo svedeno (mahsr) na predikat, npr. ( Mutenebbi je zaista uenjak.), ( Nil, to je ivot Egipta.); - ako je predikat uveden esticom fa, disjunktivnom zamjenicom (damr al-fasl), npr. ( Onaj ko se trudi uspije.), (Allah je milostiv.), ili prijedlogom bi, npr. ( Onaj ko je astan, ne lae.); ako ima vie predikata koji su upotrijebljeni u istom znaemju, npr. ( Brat ti je osrednjeg rasta.); ako je subjekt u formi odnosne zamjenice, npr. ( Onaj koji je priao je moj prijatelj.), itd.35 Najei sluajevi kada predikat imenske reenice stoji u inverznoj poziciji u odnosu na svoj subjekt su slijedei: - ako je subjekt isto nedeterminirano ime (nakira mahda), a predikat u formi prijedlone ili priloke sintagme, npr. ( Neki ovjek je kod tebe.); ( Neka ena je u kui.). Ako je ovo ime specifizirano, doputena je i normalna i inverzna pozicija predikata, tj. (Kod tebe je neki inteligentan ovjek.), ili ; - ako subjekt sadri vezanu linu zamjenicu koja se odnosi na dio spomenutog predikata, npr. ( U vrtu je njegov vlasnik.). U ovakvom semantikom kontekstu nije dozvoljena inicijalna pozicija

34 35

Ibn Him al-Ansr , opt.cit. I, str. 91. Ovo su u savremenoj literaturi najee spomenuti sluajevi kada je predikat obavezno pozicioniran poslije subjekta. O njima, ali i odrugim sluajevima ovakve njegove pozicije (npr. ako je predikat reenica koja je po svom znaenju izjednaena sa subjektom, npr. , ako je predikat reenica iji subjekt je damr a-an, npr. , ako je subjekt uveden esticom , i td.) za koje smatramo da su uobiajeni za knjievni arapski jezik, detaljnije vidjeti: A.Ibrhm ar-Rih, opt.cit., str. 108-111.; :A. Hasan, opt.cit., I, str. 448-455.

185

subjekta jer se vezana zamjenica ne moe odnositi na ono to formalno slijedi poslije nje; - ako je predikat u formi upitnih imena kojima inae pripada inicijalna pozicija u reenici, npr. ( Gdje je tvoja kua?), (Kada je putovanje?), ili ako je u formi aneksije sa upitnim imenom, npr. ( U ijem je posjedu auto?); - ako je znaenje predikata, uz upotrebu estica , iskljuivo svedeno na subjekt, npr. ( Zaista je u kui Zejd.), (U kui nema nikog osim Zejda.);36 - ako je predikat pokazni prilog za mjesto : (Ovdje je Bejrut, a tamo more.); ako se ciljano znaenje predikata, kao to su istovremeno uenje i hvala, npr. u izrazu ! ( Tako mi Allaha, ti si sjajan!) u potrebnoj mjeri razumije samo iz njegove inverzne pozicije, jer bi, prema tumaenju arapskih lingvista, u normalnoj poziciji predikata, intenzitet ovog znaenje bio znatno reduciran, ili ako je rije o izrazima preuzetim iz redovne jezike upotrebe kod Arapa, npr. ( U svakoj dolini, pripadnici plemena benu Sad.) u kojima, kao takvim, nisu doputena bilo kakva pomijeranja i izmjene.37

4. Modeli elidiranja predikata imenske reenice U zavisnosti od kontekstualno-formalnih okruenja, predikat imenske reenice podlijee elidiranju koje moe biti doputeno (awzan) i obavezno (wuban). Elidiranje predikata je doputeno kada se njegovo znaenje moe razaznati iz samog konteksta to se najee deava u dijalozima, ili pripovijedanju poslije estice ir al-faiyya, npr. ( - Ko je iskren?- Alija.), ( Izaao sam, kad ono moj prijatelj.).38
36

Ovo su etiri primarna sluaja inverzne pozicije predikata imenske reenice koja Ibn Aql navodi u svom djelu i na koja se najee pozivaju savremeni arapski izvori. Vidjeti : Ibn Aql, opt. cit., I, str. 240-243. 37 A. Hasan, opt.cit., I, str. 458. 38 A.Ibrhm ar-Rih, opt.cit., str. 107.

186

Predikat imenske reenice se obavezno elidira u slijedeim sluajevima: - ako je semantika predikata openito postojanje ili egzistencija, a subjekt uveden sa uslovnom esticom , npr. ( Da nema vladareve pravednosti, ljudi bi se meusobno poubijali.). Meutim, ukoliko predikat, u ovakvom okruenju, oznaava neko svojstvo ili osobinu (kawn kss), njegovo elidiranje nije doputeno zbog nepostojanja jasnog konteksta koji bi ukazao na pravu semantiku iskaza, npr. ( Da brod nije prostran ne bi prevezao stotine putnika.); - ako je subjekt u formi zakletve, npr. ( Tako mi Allaha, zista u uraditi!), to implicira (... ;) - ako predikat slijedi poslije imenice uvedene veznikom wa koji ima znaenje zdruenosti ili pratnje, npr. ( Svaki ovjek sa svojim dobrom.), ( Student sa svojom knjigom.), uz napomenu da se semantika ovog veznika ne poistovjeuje sa akuzativom pratnje na to ukazuju i navedeni primjeri; - ako je subjekt u formi infinitiva poslije kojeg slijedi akuzativ stanja koji stoji umjesto predikata, npr. (Kafu pijem kada je hladna.) uz pretpostavku da je elidirani predikat ... , ili ( Studenta pohvalim kada je vrijedan.), uz napomenu da i u ovakvom okruenju, ovaj akuzativ moe biti iskazan u formi imenske ili glagolske reenice - / .39

5. Uvjeti upotrebe veznika uz predikate Pored navedenih sintaksikih okolnosti koje uslovljavaju vrstu elidiranja predikata, uobiajena sintaksika pojava jeste i ta da subjekt imenske reenice moe imati vie od jednog predikata. U orijentalistikoj literaturi se u ovakvim sluajevima napominje da se oni najee veu
39

Detaljnije o ovim sluajevima obaveznog elidiranja predikata vidjeti:A. an-Ndir, opt.cit, str. 531-534.; Ibn Him al-Ansr, opt.cit., I, str. 95-99.

187

asidentski, odnosno da stoje bez veznika. Meutim, arapski lingvisti su mnogo decidniji i prilino strogi u svojim odreenjima kada je rije o tome da li je upotreba veznika izmeu ovih predikata potrebna ili ne, te je iz njihovih stavova sasvim jasno da u tom smislu u knjievnom arapskome jeziku nisu mogue nikakve proizvoljnosti. Analizirajui njihova miljenja, d se zakljuiti da je upotreba veznika prvenstveno diktirana semantikim odnosima koji vladaju izmeu dva ili vie predikata i u zavisnosti od njih, vezivanje predikata moe biti doputeno, zabranjeno, ili obavezno. Naime, ako ima vie predikata i svaki od njih nosi zasebnu semantiku koja ga diferencira u odnosu na drugi predikat, tada se doputaju obadvije mogunosti, tj. da predikati stoje asidentski pri emu se svaki od njih smatra zasebnim predikatom, npr. ( Na asopis je nauni, knjievni, politiki.), ili da se drugi i svaki naredni predikat za prvi vee veznikom pri emu se on, samo u formalnom smislu, smatra jedinim predikatom dok ostali imaju status lekseme vezane (matf) za prvi predikat, npr. ( Zrak je ugodan, prohladan i svje.); Ako su predikati u formalnom pogledu zasebne lekseme ija semantika kombinacija daje jedno znaenje, tada je upotreba veznika izmeu ovih predikata, kako se svaki od njih u ovom sluaju i nominuje, zabranjena, npr. ( ovjek je osrednjeg rasta.), (ipak je kiselkastog okusa.); Ako je, pak, rije o subjektu koji u formalnom pogledu predstavlja jednu leksemu koja moe implicirati razliita znaenja (npr. ako je dat u formi dvojine ili mnoine), tada se drugi i svaki naredni predikat obavezno uvode veznikom, npr. ( Pobjednici su mladi i djevojka.), ( ovjeka ine srce i um.), (Ulaze ovjek, ena i dijete.).40 Arapski lingvisti takoer nastoje da ukau na sintaksike okolnosti pod kojima predikat imenske reenice esto biva uveden veznikoma "fa" ( .) Naprijed je ve istaknuto da je njegova upotreba uz predikat
40

O ovim modelima vezivanja predikata ire vidjeti: A. Hasan, opt.cit., I, str. 480-483.

188

obavezna ako je subjekt uveden disjunktivnim veznikom , npr. ( to se tie Alije, on je plemenit, a to se tie njegovog brata, on je hrabar.). Upotreba ovog veznika ispred predikata je dozvoljena i veoma esta u imenskim reenicama koje su, shodno svojim formalno-semantikim obiljejima, sline uslovnoj reenici to se deava pod slijedeim okolnostima: a) ako je subjekt opeg karaktera, odnosno ako je iskazan odnosnom zamjenicom ili nedeterminiranim imenom po emu se pribliava subjektu zavisne reenice (protaze); b) ako temporalna vrijednost iskaza koji slijedi poslije subjekta implicira budue vrijeme; c) ako predikat u odnosu na prethodni iskaz ima normalnu poziciju po emu se pribliava glavnoj reenici (apodozi), npr. ( Onaj koji prijateljski postupa prema meni, bie potovan.), (Onaj ko ini dobro bie nagraen dobrim.), (Kada se neki narod bori protiv kolonijalizma, on je vrijedan potovanja.), ( Kada je poslije podne, san je ugodan.).41 to se tie sintaksike namjene ovog veznika, ona moe imati dvostruki karakter. S jedne strane, on se moe protumaiti kao formalni pokazatelj predikata, dok, s druge strane, njegovo uvoenje moe biti u svrhu pojaanja veze subjekta i predikata, dakle da poslui kao formalni koroborativ subjekatsko-predikatskog odnosa.

ZAKLJUAK: Brojne strukturno-morfoloke i sintaksike osobenosti predikata imenske reenice, kao osnovnog elementa gramatike kategorije predikativnosti, proistiu iz duboko ukorijenjenih tradicionalnih naela arapske sintakse prema kojima, u opelingvistikoj podjeli reenice na imensku i glagolsku, temeljnu odrednicu imaju formalno-sintaksiki parametri, a ne smo leksiko znaenje predikata.

41

Ibid., str. 487-489., a posebno str. 490-493. gdje se navode brojne druge sintaksike okolnosti uvoenja predikata ovim veznikom uz napomenu da ti modeli nisu iroko prihvaeni u savremenom knjievnom jeziku. Takoer vidjeti: A.Ibrhm ar-Rih, op.cit., str. 104-106.

189

Zbog toga se predikat imenske reenice pojavljuje u razliitim formama kao to je forma neizvedenog ili deverbalno izvedenog imena, forma imenske ili glagolske reenice te forma prijedlone ili priloke sintagme. Odreena sintaksiko-formalna ogranienja subjekta ili predikata, uvjetuju sintaksiku pozicioniranost predikata te on, shodno tome, biljei obavezno normalnu i obavezno inverznu poziciju. Kontekstualnoformalno okruenje diktira elidiranje predikata imenske reenice, a upotreba estice fa ispred predikata razumijeva se kao njegov formalni pokazatelj ili kao koroborativ subjekatsko-predikatskog odnosa.

LITERATURA

1. Asad an-Ndiri, Muhammad: Nahw al-lua al-arabiyya, at-taba al-lniya, al-Maktaba al-asriyya, Beyrt, 1997. 2. Bugarski, Ranko: Uvod u optu lingvistiku, igoja, Beograd, 1996. 3. Hasan, Abbs: an-Nahw al-wf, I-IV, at-taba al-llila, Dr almarif, al-Qhira, 1966. 4. Ibn Him al-Ansr, aml ad-Dn: Awdah al-maslik il Alfiyya Ibn Mlik, I-III, Tahqq: Hd Hasan Hammud, at-taba al-llila, Dr al-maktab al-arab, Beyrt, 1996. 5. Ibn Him al-Ansr, aml ad-Dn: Mun al-labb an kutub alarb, Tahqq: Muhammad Al Hamd-Allh, at-taba al-l, Dr al-fikr, Beyrt, 1992. 6. Ibn Aql, Abd-Allh: arh Ibn Aql al Alfiyya Ab Abd-Allh Muhammad aml ad-Dn Ibn Mlik, I-IV, at-taba al-irn, Dr at-turl, al-Qhira, 1980. 7. Jahi, Devad-Halilovi Senahid-Pali ismail: Gramatika bosanskoga jezika, prvo izdanje, Dom tampe, Zenica, 2000. 8. Kristal, Dejvid: Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Nolit, Beograd, 1985.

190

9. Mufti, Teufik: Gramatika arapskoga jezika, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta - Ljiljan, Sarajevo, 1998. 10. Maqbl, Sad Husayn Umar- Zikr, Abd al-Mad Muhammad: Qawid al-luga al-arab, at-taba al-lniya, Dr an-nar, Tripoli, 2005. 11. Pranjkovi, Ivo: Hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993. 12. ar-Rih, Abda Aliyy Ibrhm: at-Tatbq an-nahw, at-taba al-l, Maktaba al-marif li an-nar wa at-tawz, ar-Riyd, 1999., str. 85. 13. Sbawayh, Ab Bir Amr ibn Ulmn ibn Qanbar: al-Kitb, I, arh wa tahqq: Abd as-Salm Muhammad Hrn, at-taba al-llila, Maktaba al-kni, al-Qhira, 1988. 14. Wright, William: A grammar of the Arabic language translated from the German of Caspari, and edited with numerous additions and corrections by W. Wright, Third editions, Librairie du Liban, Beirut, 1974.

191

 :
. . . . . . . )( . . : .

SYNTACTIC FEATURES OF NOMINAL SENTENCE PREDICATE IN LITERARY ARABIC LANGUAGE :Summary As a basic element of grammatical predicate category, the nominal sentence predicate in literary arabic language is specified by important structural, morphological and syntactict features. These ,faetures result from traditional rules deep rooted in arabic syntax according to them the arabic grammarians in their general sentence classification into nominal and verbal one, do not consider lexical meaning of predicate that defines the declarative caracter of sentence. In this view, the formal-syntactic parameters are the basic modifiers and

291

according to them, the sort of word that stands in the beginning of sentence is followed and analyzed and, depending of its lexical nature, the sentence is named as a nominal or verbal. The parameters of sentence classification like these provide structural and morpfological differencies to the predicate of nominal sentence, so it appears in the form on an individual underived or verbal derived nouns, nominal or verbal sentence and in the form of proposal or adverbial syntagm. Each of these predicate appearing models has it own features that are important for correct interpretation and understanding of nominal sentence. The syntactic position of nominal sentence predicate is conditioned by some defined syntactic-formal limitation of subject or predicate and in relation to its subject, the position of predicate can be obliged normal or obliged inverse. The elision of nominal sentence predicate can be allowed and obliged, and it is caused by contextual-formal surrounding. According to attitudes of arabic grammarians, the use of conjuction between two or more predicates is not arbitrary but depends on sort of their semantic relations and can be allowed, prohibited or obliged. By some special contextual surruondings, the use of conjuction "fa" in front of predicate of nominal sentence is allowed and it is understood as a formal indicator of predicate position or as a kind of corroboration of subjectiv predicate relation. Key words: predicate category, syntax, predicate, nominal sentence, formal-syntactic parameters, structural-morphological differentiation, nominal word, syntactic position, elision, semantic relations.

193

Esmir Halilovi

MITO I KORUPCIJA KROZ PRIZMU KUR'ANA I SUNNETA

Saetak Mito i korupcija dugo vremena optereuju drutvene odnose u cijelom svijetu, a veoma rano javljaju se i kod muslimana. U njihovom postojanju neki su istraivai vide kljuni razlog propasti Osmanskoga carstva. Ovaj rad se ne bavi historijom mita i korupcije kod muslimana, kao n i njihovih oblika vlasti, nego obrauje pitanje mita i korupcije kroz prizmu dva temljna izvora islama: Kur'ana i Sunneta. U njemu su predstavljeni kur'anski tekstovi k i dio tekstova iz hadisa koji se tiu ove teme. U svim navedenim tekstovima, korupcija se osuuje kao veliko drutveno zlo i sami tim kao veliki grijeh i porok. Ovo je pionirski rad na bosanskom jeziku koji tretira ovu temu, a ona je zauujue rijetka i u islamskom svijetu.

Kljune rijei: islam, Kur'an, sunnet, mito i korupcija.

Uvod Pitanje mita i korupcije je jedno od goruih pitanja svuda u svijetu, a posebno u bivim jugoslavenskim republikama: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Kako je borba protiv korupcije jedan od velikih uslova za prikljuenje spomenutih zemalja u euro-atlanske integracijske procese, smatramo za shodno, da se pitanje mita i korupcije trebaju istraiti multidisplinarno, kako bi borba protiv ovog drutvenog zla bila to efikasnija i bra. Ovim radom elimo osvijetliti kur'ansko-hadiske tekstove, zabiljeene prije 14 stoljea, a koji nedvosmisleno i kategoriki zabranjuju svaki vid mita i korupcije. Ovo je

195

veoma bitno pitanje iz vie razloga. Jedan od njih je da, do sada na bosanskome jeziku, ovo vano pitanje nije bilo razmatrano. Takoer bi se ovoj temi trebalo posvetiti vie panje zbog rairenosti korupcije u savremenim muslimanskim drutvima u svijetu. O ovoj problematici, na alost, ne postoje adekvatene statistike i istraivanja.

Metodoloki koncept rada U ovom radu u koristiti dvije metode istraivanja koje su ujedno i najee koritetne za vjerske znanosti, i to osnovna: analitiko-sintetika metoda i metoda analize sadraja. Prvom metodom emo predstaviti uzrono-posljedine veze kur'ansko-sunnetskih tekstova o mitu, te primijeniti i funkcionalnu i komparativnu metodu analize. Metodom analize sadraja emo odgovoriti na kvalitativana pitanja kao: ta kur'ansko-hadiski tekstovi kau o ovome problemu, i kako ga tretiraju. Na alost, kvantitativna analiza sadraja ovdje nee biti obraena radi brojnosti sunnetskih tekstova o predmetnoj temi u raznim hadiskim djelima.

ta su to mito i korupcija? Korupcija spada u one pojmove kojima je teko odrediti sadraj, budui da se njezino znaenje mijenja u razliitom vremenskom, drutvenom i politikom kontekstu.1 Ipak, svi mi znamo ta je mito odnosno korupcija. Openito, pod korupcijom se podrazumijeva zloupotreba javne slube ili poloaja radi osobne koristi, a mitom se smatra ono to je dato u tu svrhu.2 Naravno, postoje brojne i razliite definicije toga ta je mito odnosno korupcija, da li se radi o sinonimima i sl., a sve u zavisnosti iz pozicije koje nauke, ili pak drutva se tematska problematika tretira.

Vidi: Krivino pravo II krivino pravo posebni dio, str.: 93. - Borislav Petrovi i Dragan Jovaevi, Sarajevo, 2005 god. 2 Ibid.

196

Klasino shvaanje korupcije u politikoj znanosti polazi od ideje da je korupcija izraz kvarenja moralnih vrijednosti drutva.3 Sa stanovita sociologije, korupcija je patoloka pojava u kojoj vladajua politika klasa i odreeni pojedinci ili organizovane grupe osobni interes stavljaju iznad interesa zajednice. Naravno da se i u takvom pristupu, kao i u prethodnom, korupcija osuuje kao nemoralna i tetna po konstituciju drutva.4 Moemo kazati da je korupcija u najirem smislu svaki oblik zloupotrebe bilo koje (o)vlasti radi osobne ili skupne koristi bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Korupcija se pojavljuje u gotovo svim podrujima ivota i djelovanja, od javnih i privatnih institucija, organizacija, zajednica i sl. pa preko politike do ekonomije, i poslovanja s inostranstvom.5 Korumpiranom osobom se smatra svaka slubena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi, ili koristi skupine kojoj pripada, zanemari opi interes koji je duna tititi, s obzirom na poloaj i ovlasti koje su joj povjerene. Korumpcijom se smatra i kada bilo koji graanin nudi ili pristaje na davanje zatraenog mita, u bilo kojoj prilici ili oblasti drutvenog ivota. Korumpirana osoba je uglavnom neprincipijelna, slaba i povodljiva linost, i osoba spremna na najrazliitije grijehe i ponienja, a sve u radi ostvarivanja bilo kakve materijalne koristi. Takva osoba je spremna prodati i izdati svoju tradiciju, svoje miljenje i stav, svoju ast i ovjenost, a po potrebi i sve ostale svetinje. Ako pogledamo u korumpirane osobe, neemo vidjeti ovjenosti, niti povjerenja, niti pak vjere.

Definicija korupcije kod islamskih uenjaka Najpotpunija definicija klasinih i savremenih islamskih uenjaka, o tome ta je korupcija glasi:
3 4

Aristotel, Machiavelli i Montesquieu. Vidi vie: Nermina Sai, Korupcija, sudstvo i mediji, objavljeno u asopisu Kriminalistike teme br.3-4, Sarajevo, 2003. god. 5 Vidi: Borislav Petrovi i Gorazd Meko, Kriminologija, Sarajevo, 2004. god., str. 184.

197

: . : .
To je ono to se daje kako bi se ponitila pravda i istina ili da bi se postiglo neto na to se nema pravo. Takoer se kae da je to troenje imetka za ono na to odreena osoba nema pravo po bilo kojem osnovu.6 Ova definicija je veoma interesantna iz vie razloga. U njoj se skree panja da se mitom i korupcijom ostvaruje ono na to ovjek nema pravo, ili neko drugi polae vee pravo na to, ili se njome izbjegava obaveza, dunost i propis kojim je odreena osoba zaduena, ili se pak na nju odnosi. Treba spomenuti da je ova definicija najblia i kur'anskosunnetskoj osudi mita i korupcije a o emu e biti rijei kasnije u ovom radu. Neki muslimanski autori mito i korupciju definiu i kao davanje vladaru, osobi na poloaju ili nekome drugome kako bi se ostvarila neka (bespravna) korist.7

Kur'anski ajeti o mitu i korupciji Kur'an je prvi izvor islama. Njegovo tumaenje se naziva tefsirom. Uenjaci tefsira kau da se mito i korupcija u Kur'anu spominju na tri mjesta izravno. U nastavku navodimo ove ajete i njihovo tumaenje. Prvi ajet je objavljen povodom idova Medine, munafika (licemjera) Medine i njihovih sljedbenika, a u njemu Uzvieni Allah kae:

Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu8
6

Vidi vie: Er-Rive, ejh Atije Muhammed Salim, str.:4. Medina, bez godine izdanja. Ovo je i definicija uvenog islamskog pravnika Durdanija. 7 Vidi: Mevsuatul-fikhijje, 22 tom, poglavlje harfa ra, O mitu. Definicija je od Fejjumijja. 8 El-Maide, 42.

198

Dvojica tabi'ina: Hasan el-Basri i Seid b. Dubejr kau da je kur'anske rijei ono to je zabranjeno jedu predstavljaju mito. U nastavku ovog ajeta Uzveni Allah kae:

...pa ako ti dou, ti im presudi ili se okreni od njih; ako se okrene od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne.9 Ovaj kuranski ajet je objavljen u kontekstu kuranske odredbe da se kradljivcu i kradljivici odsijee ruka kojom su ukrali.10 Nakon ovoga Allah govori o onima koji se pokaju,11 te o dvolinjacima i idovima Medine.12 Odmah potom Uzvieni Allah govori o njihovim svojstvima, pa kae:

Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu Veoma je interesantno da je Allah d.. spomenuo uporno sluanje lai, dodvoravanja i laskanja zajedno sa jedenjem zabranjenog imetka i sticanjem imetka na nedozvoljen nain. Ako malo bolje razmislimo o ovome, vidjet emo da oni koji su na poloajima i mjestima gdje se daje i uzima mito ,najee jedni druge

El-Maide, 42. Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono to su uinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar. El-Maide, 38. 11 A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se Allah e sigurno oprostiti. Allah doista prata i samilostan je. El-Maide, 39. 12 O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: Vjerujemo! a srcem ne vjeruju, i Jevreji koji izmiljotine mnogo sluaju i koji tue rijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati! A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. To su oni ija srca Allah ne eli da oisti; njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja golema. El-Maide, 41.
10

199

hvale, ulizuju se onima iznad njih, ili onima pored njih, a sve je to la, i u isto vrijeme daju i uzimaju razne hedije i sl. Takoer se da primijetiti da su Boije rijei oni mnogo sluaju lai i oni koji mnogo jedu es-suht imovinu steenu na zabranjen nain spomenute u tzv. sifatul-mubalega tj. u izrazima kojim se, u arapskom jeziku, eli istai veliina, teina, opetovanost i ustrajnost u tim grijesima. I zaista, ljudi koji uu u ralje lai i mita, najee u njima i ostaju cijeli svoj ivote, i veoma teko iz njih mogu izai. Iz ovoga kur'anskog pasusa i ovih ajeta moemo razumjeti sljedee teoloke-tefsirske poruke: 1. 2. 3. 4. Osoba koja prima mito je vrsta kradljivca; Bojati se je da je takva osoba nevjernik, jer ima svojstva licemjera i idova Medine u njihovom nevjerstvu; Korumpirana osoba je veoma slina dvolinjacima; Ono ime se korumpirani najee koriste je laan govor i sluanje lanog govora;

5. Uzvieni Allah ljude koji su korumpirani kua raznim vidovima kunji; 6. 7. 8. Srca korumpiranih osoba su bolesna od korupcije i jedenja nedozvoljenog; Niko korumpirane osobe nee moi odbraniti od Allahove kazne na ovom i buduem svijetu; Oni su ponieni i na ovome svijetu jer su cijene njihovih asti poznate. Oni su ponieni ak i spram onog ko im mito daje; Allah im nagovjetava kaznu na Sudnjem danu.

9.

200

Drugi ajet, koji takoer govori o korupciji, Allah d.. kae:

Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred sudijama da biste na grean nain i svjesno dio tue imovine pojeli!13 Jedenje imovine na nepoten nain obuhvata i mito i korupciju. Takoer je u ovome ajetu i iaret da se najee mito javlja kod vladara, sudija i drugih ljudi na poloaju i funkciji. U analizi ovog kur'anskog ajeta, kada pogledamo njegovo mjesto, vidjet emo da je on doao nakon kur'anske naredbe o postu mjeseca ramazana, nakon pojanjenja da je Allah blizu onima koji Ga mole i trae, i nakon propisa dozvoljavanja onoga to je bilo teko ljudima.14 Tada dolazi ova Allahova zabrana, a nakon toga ajeta dolazi ajet: Pitaju te o mlaacima. Reci: Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadiluk. Ne iskazuje se estitost u tome da sa stranje strane u kue ulazite, nego je estitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono to elite.15
13 14

El-Bekare, 188. O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vie, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kurana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate -, da odreeni broj dana ispunite, i da Allaha veliate zato to vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim enama; one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea. Allah zna da vam je bilo tako, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u elji da dobijete ono to vam je Allah ve odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noi. Sa enama ne smijete imati snoaja dok ste u itikafu u damijama. To su Allahove granice, i ne pribliujte im se! Eto tako Allah objanjava ljudima propise Svoje da bi se onoga to im je zabranjeno klonili. El-Bekare, 183-187. 15 El-Bekare, 189.

201

Ovdje se postavlja pitanje: zato je Uzvieni Allah spomenuo zabranu jedenja mita, korupcije i drugih harama nakon ajeta koji govore o postu i pribliavanju Allahu, a prije ajeta o mjesecima. Ono to je oito da se poetak i kraj mjeseca ramazana vee za mlaak i njegovo kretanje. Kao da nam Uzvieni Allah eli povezati propis posta sa zabranom uzimanja i sticanja imetka na nedozvoljen nain. Zato? Zbog toga to se ovjek, musliman, koji se odaziva propisu posta mjesec dana suzdrava, i sebi uskrauje stvari koje su u osnovi dozvoljeni (jelo, pie...), te on nikako ne bi smio nakon zavretka ovih mubarek dana raditi ono to je uvijek zabranjeno, odnosno, nikako ne bi smio posezati za imetkom drugih ljudi na bilo koji nedozvoljeni nain. Nema sumnje da ovjek koji je postio mjesec ramazana zna za zabranu uzimanja, davanja, i podsticanja na mito i korupciju. Upravo osoba, koja za sebe tvrdi da je oistila svoju duu i svoje tijelo u odnosu prema Uzvienom Allahu, treba da se najvie pridrava lijepih i primjernih meuljudskih odnosa. Jedenje mita i korupcije je u potpunoj suprotnosti sa vjerom i bogobojaznou. ta vie, vidimo da se posta u zadnjoj treini ramazana odaziva Allahu i udjeljuje i od svoga imetka sadekatulfitr. Kao da kae: O Allahu! Ja Ti postim, ali u ja biti i od onih koji pomau one koji su potrebni, bespomoni, siromani i sl., a nikako neu dirati u tui imetak i tui hakk! Nema nikakve sumnje da bi bilo izigravanje sa Allahom kada bi ovjek koji jednom rukom dijeli sadaku, drugom rukom uzimao mito, kamatu i druge zabranjene transakcije. Takoer, da se primijetiti iz ovog kur'anskog ajeta da je mito zabranjeno bilo pojedincu, bilo nekoj grupi ili zajednici, kao to je zabranjeno bespravno uzimanje imetka od bilo koga i u bilo koje vrijeme. Dakle, Allah je ovim izjednaio svetost ljudskih imetaka, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, rasnu ili neku drugu pripadnost. Osim toga, moemo primijetiti da post i sve ono to ramazan donosi od iftara, teravija, mukabela i drugih ibadeta, povezuje i zbliava ljude, a mito i korupcija ih udaljuju jedne od drugih! Sve stvari koje su zabranjene erijatom udaljavaju ljude jedne od drugih, donosei nesreu, nepravdu, svau i sl., a posebno stvari poput onih koje su povezane sa imecima ljudi.

202

Trei ajet: Uzvieni Allah govorei o idovima Medine u suri El-Maide, kae:

..
Reci; O sljedbenici Knjige, zar da nas osuujete zato to vjerujemo u Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u ono to je objavljeno prije, - a veina ste grenici? U nastavku govora Uzvieni Allah kae:

Vidi mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono to je zabranjeno jedu; runo li je to kako postupaju!

Trebalo bi da ih estiti i ueni ljudi od lana govora i zabranjena jela odvraaju; runo li je to kako postupaju!16 Ovi kur'anski ajeti su objavljeni nakon prethodnih ajeta u kojima se zabranjuje mito, korupcija i svaka nedosvoljena finansijska aktivnost. Ovim ajetima se pravi razlika u iskrenom ispovjedanju vjere od strane pravih vjernika i onih koji to nisu, tj. onih koji u svome vjerovanju jezicima tvrde da su vjernici, ali se u praktinom ivotu udaljavaju od propisa koje je Uzvieni Bog propisao. I iz ovih kur'anskih rijei moemo izvui sljedee zakljuke: 1. 2. 3. Osobe koje se hrane haramom su osuene od strane Allaha d..; Oni su zasluili Allahovo prokletstvo i Njegovu srdbu zbog svoga poslovanja zasnovanog na mitu i korupciji ; Uzvieni Allah za njih spominje da su se u svome rasuivanju pokoravali ejtanu i svojim prohtjevima a da su bili daleko od Allahova puta; Allah im obeava najgore kazne u Dehennemu;

4.
16

El-Maide, 59-63.

203

5. 6.

Takoer nas obavjetava da su oni daleko skrenili sa pravog puta; Zanimljivo je da ljudi skloni mitu, korupciji i drugim haram zaradama esto kau da vjeruju, i pokuavaju da se takvim pokau pred ljudima, meutim, Allah za njih kae da su nevjernici ili njihovi sljedbenici; Takve osobe se lahko uputaju i u druge grijehe poput bluda, alkohola i sl. Uzvieni Allah nas obavjetava da je dunost vjerskih uenjaka, ali i uenjaka, potenih i strunih ljudi iz svih oblasti ivota, da javno ustaju protiv ovog ogromnog grijeha kao i svih drugih drutvenih nepravdi. Dakle, nee se smatrati onima koji su odgovorni i koji ispunjavaju svoje obaveze ako tako ne budu inili. ta vie, ako budu utali na zla koja se deavaju u njihovim drutvima u kojima oni ive i djeluju, kod Allaha e biti tretirani kao sauesnici u svim zlim djelima, i onda e i sami biti kanjeni, kako stoji u jednom poznatom hadisu.17

7. 8.

Kur'ansko spominjanje korupcije u vrijeme Sulejmana a.s. U Kur'anu imamo i primjer korupcije u narodima prija nas. Naime, nakon to je Sulejman a.s. poslao kraljici od Sabe pismo i zatraio njihovo pokoravanje, ona se konsultuje sa svojim ministrima i na kraju zakljuuje: Poslau im jedan dar i vidjeu sa ime e se izaslanici vratiti tj. poslat e im mito da ih podmiti. Meutim, I kad on pred Sulejmana izie, ovaj mu ree; Zar da blagom mene pridobijete? ono to je Allah meni dao bolje je od onoga to je dao vama. Vi se onome to vam se daruje radujete!18 U ovom kur'anskom kazivanju imamo brojne teoloke poruke. Spomenut emo samo neke od njih:

17

Prenosi se da je Allah jedne prilike poslao meleke da kazne jedno naselje pa su se oni vratili i rekli: O Allahu, meu njima ima i taj i taj Tvoj rob?! Od njega ponite sa kaznom! 18 En-Neml, 35,36.

204

- Korupcija je prisutna u ljudskom rodu veoma dugo, a bila je prisutna i u vrijeme ranijih Allahovih poslanika tj. u vrijeme ranijih civilizacija; - Korupcija je bila zabranjena i u vremena svih poslanika i u svim vjerozakonicima koje je Allah slao ljudima! Na osnovu Boijih objava i ljudskog zdravog razuma, sva zakonodavstva svijeta su mito i korupciju proglasili zlom i zabranjem stvari! - I u ta, davna vremena, ljudi su mito nazivali darom to je svakako pogreno; - Kur'an nam opisuje da se oni koji primaju mito raduju tome mitu, tj. oni ve imaju naviku da ga uzimaju, i unaprijed ga planiraju i oekuju, kao to se ovjek raduje dolasku nekoga koga je poelio vidjeti, ili kao to se ovjek raduje svojoj zaraenoj plai i sl.

Hadiski tekstovi o mitu i korupciji U brojnim rivajetima se prenose razliiti hadisi u kojima se najstroije osuuje bilo kakva vrsta mita, korupcije, i sl. Ovdje emo navesti samo neke od njih. U hadisu koga biljee peterica autora Sunnena se prenosi da je Abdullah b. Amr r.a. rekao: ( : ) Allahov Poslanik a.s. je prokleo onoga ko daje i onoga ko prima mito!
19

Isti hadis se prenosi i od Aie r.a.20 U slinom rivajetu od Sevbana r.a. stoji, da je Allahov Poslanik a.s. dodao i onog koji posreduje u mitu i korupciji21

19

Biljei ga Tirmizi br. 1337 i kae da je hasen-sahih, Ebu Davud u Sunenu, br.:3580 i Ahmed u Musnedu br.: 6496. 20 Biljee ga Ebu Ja'la i Bezzar. 21 Imam Ahmed.

205

Allahov Poslanik a.s. je rekao: : Onaj ko daje i onaj ko prima mito e u vatru!22 U predanju od Ebu Hurejre r.a. stoji da je Poslanik a.s. prokleo onoga koji ima bilo kakvu vlast pa je zloupotrijebi.23 Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: Doi e vrijeme (pred Sudnji dan, p.p.) kada e ljudi ohalaljivati pet stvari sa drugih pet: dozvoljavat e alkohol nazivajui ga raznim imenima, dozvoljavat e korupciju nazivajui je hedijom, dozvoljavat e ubistvo pravdajui ga strahom (errehbet), dozvoljavat e blud nazivajui ga brakom i dozvoljavat e kamatu nazivajui je trgovinom24 Allahov Poslanik a.s. je rekao: : : Svako tijelo koje se hranilo mitom i korupcijom e biti najpree da ue u vatru! Ashabi upitae: O Allahov Poslanie a ta je to essuht? On im ree: Korumpiranost u odlukama!25 Ebu Umame el-Bahili r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: Ko se zauzme za nekog ovjeka a on mu zbog toga da neku hediju, uli su na velika vrata od brojnih vrata kamate!26 Razne predaje o zabranjenosti uzimanja imetka na nedozvoljen nain Hadiski strunjaci pitanja korupcije tretiraju u poglavljima o sticanju imetka na nedozvoljen nain. U njima navode i openite predaje o ovome. Navodima neke od nih: U Muslimovom Sahihu se navodi hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji spominje ovjeka iji je put postao dug, kosa razbaruena, i
22 23

Ibn Hader el-Askalani u El-Metalib el-alije, Rijad, 1419 h. god. broj hadisa: 2236. Ahmed i Ebu Davud. 24 Ibn Kajjim, cit. djelo, str.:295 25 Biljei ga IBn Derir kao mursel predaju. Citirano prema Mevsuatul-fikhijje 24 tom. Poglavlje o Es-Suhtu. 26 Ebu Davud u svome Sunenu.

206

tijelo upraeno koji die ruke ka nebesima i kae: O Gospodaru, o Gospodaru!, a njegova hrana je haram, njegovo pie je haram, njegova odjea je haram i koji se zaputio sa haramom, pa kako da mu se odgovori na njegovu dovu!? - rekao je Allahov Poslanik a.s. Takoer se od Enesa r.a. prenosi da je upitao Allahova Poslanika a.s.: O Allahov Poslanie! Molim Allaha da mi uini da se moje dove primaju!? Poslanik a.s. mu ree: O Enese, oisti svoj imetak (od harama) i dova e ti biti usliana, jer ako ovjek podigne samo jedan zalogaj harama ka svojim ustima, 40 dana mu se dova nee primiti! Od Ibn Omera r.a. prenosi se da je Allahov Poslanik a.s. rekao: Ko ne bude mario na koji nain stie imetak Allah nee mariti na koja vrata dehennema e ga uvesti u njeg! Prenosi se da je Jusuf b. Esbat rekao: Kada neki mladi robuje Allahu, ejtan kae svojim drugovima: Pogledajte odakle mu je hrana! pa ako mu hrana bude od harama, onda im kae: Ostavite ga neka se umara i trudi, jer on vam je olakao. Njegov trud sa haram jedenjem harama, mu nita nee koristiti!27 U jednom rivajetu se prenosi da svakog dana i svake noi iznad Kudusa jedan melek povie: Ko bude jeo ono to je haram, Allah od njega nee primiti ni nafilu i farz!28 Abdullah b. Mubarek je rekao: Da se sauvam od jednog dirhema koji je sumljivog porijekla, drae mi je nego da podijelim 100.000 dirhema! Allahov Poslanik a.s. je rekao: Ko obavi had od haram imetka, pa kada bude govorio Lebejke - Odazivam ti se Boe! melek e mu rei: Ti niti se odaziva niti si od sretnika, tvoj had je odbijen!29 Imam Ahmed u svome Musnedu prenosi hadis u kome je Allahov Poslanik a.s. rekao: Ko kupi neku odjeu za deset srebrenjaka a od tih deset samo jedan bude od harama, Allah mu nee primiti namaza dok je u toj odjei!

27 28

Ez-Zehebi, Muhammed b. Usman, El-Kebair, str.: 32. ibid. 29 Ibid.

207

Ibn Abbas r.a. je rekao: Allah nee primiti namaz ovjeka u ijoj utrobi je haram, sve dok se za to ne pokaje Allahu d..! Omer r.a. je rekao: Ostavljali smo devet dijelova halala radi straha od upadanja u jedan haram! Ka'b b. Adur r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: U Dennet nee ui ono tijelo koji se je hranilo haramom! Zejd b. Erkam pripovjeda da je Ebu Bekr r.a. imao slugu koji je vodio brigu o njegovom imetku. Svaki puta kada bi mu donio neki imetak ili hranu, pitao ga je odakle je to i to. Pa ako bi bio zadovoljan odgovorom jeo bi, a ako ne, ostavljao bi to. Tako mu je doao jedan dan sa hranom (u vrijeme iftara) a Ebu Bekr r.a. je postio, te se iftario tom hranom, a da nije pitao odakle je. Ovaj mu je odgovorio da je u dahilijetu nekim ljudima gatao, a to je tada dobro radio, te ih je tako prevario, a iz tog imetka je kupio tu hranu. Ebu Bekr r.a. mu je rekao: Teko se tebi! Skoro si me upropastio! Potom je stavio ruku duboko u grlo kako bi to povratio. Meutim nije uspio, pa su mu rekli da to nee izai osim ako se napije i vode. Naredio je da mu donesu vode, te je pio vodu i svaki put povraao sve dok nije ispovraao sve iz stomaka. Neko mu je rekao: Neka ti se Allah smiluje! Zar sve ovo radi radi jednog zalogaja hrane?! On je na to rekao: Kada ta hrana ne bi izala osim sa mojom duom i tada bi ustrajao na tome! Ja sam zaista uo kako Allahov Poslanik a.s. kae: Savako tijelo koje se hrani zabranjenim imetkom, dehennemska vatra mu je prea! pa sam se pobojao da se to ne zadri u mome tijelu. Allahov Poslanik a.s. je rekao: Na Sudnji dan e biti dovedeni ljudi koji e imati dobrih djela koliko je brdo Tehame, pa e im Allah sva ta djela unititi, te e ih baciti u Dehennem. Ashabi upitae: O Allahov Poslanie, a zato??! On im ree: Oni su klanjali, postili, davali zekat i obavljali had, ali kada bi im se ukai prilika da uzmu bilo ta od harama oni bi ga uzimali, pa im je Allah ponitio njihova dobra djela! Ishak b. Rahvejh biljei u svome Tefsiru sljedeu sahih predaju od a'bija: Jedne prilike su se jedan idov i jedan ovjek o munafika neto sporili, pa je idov zatraio od ovoga da odu ka Poslaniku a.s. jer je znao da on ne prima mito, a ovaj munafik je traio da im se sudi pred

208

idovskim sucima jer je znao da oni uzimaju mito, pa je Allah objavio ovaj ajet: I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.30 Dakle, svi su znali da Allahov Poslanik ne uzima mito, a da ostali suci nemuslimani uzimaju. Kasnije je i ovaj idov primio islam.31

Hedija ili mito Danas se u Bosni i Hercegovini veoma mnogo dijele hedije. Makar se one tako nazivaju. Ipak, ako bolje razmotrimo veinu tih hedija vidjet emo da se radi o mitu koji je Allah d.. prokleo preko svoga Poslanika Muhammeda a.s. Buharija i Muslim biljee od Ebu Humejda es-Sa'idi r.a. predaju da je Allahov Poslanik a.s. negirao primanje hedije od strane svoga slubenika Ibn Lutbijje iz plemena el-Ezd, koji je prikupljao zekat, te mu je naredio da te hedije vrati onim koji su mu ih dali. Poslanik a.s. je rekao: Da li bi to dobio da si sjedio u kui svoje majke?! Nakon toga Allahov Poslanik a.s. je rekao da e onaj ko uzme neto kao mito, imati to objeeno za vrat na Sudnjem danu, pa makar to bila deva, krava, ovca i sl. Potom se okrenuo prema kibli digavi ruke ka nebu i inei dovu Allahu d.. u kojoj je izmeu ostalog rekao: Da li sam im dostavio (o Allahu)? ponovivi to ti puta. Dakle, u ovom sluaju bi bila ista hedija da mu je data bez njegove angairanosti na prikupljanju zekata i drugih obaveza, a hedija slubeniku se ne smatra istom hedijom nego se treba oduzeti i staviti u dravni imetak kako kae Ibn Bettal.32 Ovaj sluaj sa ashabom Ibn Lutbijjom je jedan dobar praktini primjer sluaja kada ljudi dajui hediju nekom uposleniku oekuju da im se izae u susret, da im se olaka i sl.

30 31

En-Nisa, 65. Vidi vie Fethul-Bari od Ibn Hadera, VIII tom, 82 str. 32 Ibid.

209

Na osnovu ovog i drugih slinih sluajeva, imam Buharija je jedno poglavlje svoga Sahiha naslovio poglavlje o 'darovima' slubenicima navodei dokaze kako je takav postupak zabranjen. Allahov Poslanik a.s. rekao je: Davanje hedije slubenicima je korupcija!33 Takoer, je vano napomeniti da je Allahov Poslanik a.s. naredio i ovlastio spomenutog ashaba da sakuplja prihode, a potom je Allahov Poslanik s.a.v.s. naredio da se oformi komisija koja je prekontrolisala, tj. preispitala svaki dinar i dirhem koji je donio. U ovoj komisiji je bio i Allahov Poslanik a.s. Ovo nam govori da je od najranijih vremena Allahov Poslanik a.s. preporuio nadzor i kontrolu finansija, i svih onih koji rade sa dravnim ili drutvenim sredstvima na bilo koji nain! Nema nikakve sumnje da je ovo primjer jasnog puta kako se traba boriti protiv zala mita i korupcije. Naime, kada se ovjek nikada ne kontrolie, niti ima svijest o kontroli Uzvienog Allaha i Njegovih meleka, nema sumnje da e veoma lahko posegnuti za mitom, kraom, utajom i sl. Zbog svega ovoga je Allahov Poslanik a.s. upitao Ibn Lutbijju: A odakle ti ovo? a u drugim rivajetima se spominje da je oformio komisiju koja je kontrolisala njegov rad. Ova vrsta kontrole rada svih slubenika i izabranih linosti u jednom drutvu, dakle ima ima svoje utemeljenje i svoje osnove. Ovu praksu Allahova Poslanika a.s. nastavio je hazreti Ebu Bekr r.a. a potom i hazreti Omer r.a. Tako se biljei da je h. Omer r.a. poslao Ebu Hurejru r.a. u misiju stanovnicima dananjeg Bahrejna. Nakon to mu se vratio Omer r.a. ga je ispitao za svaki novi. Kada je Ebu Hurejre r.a. vidio kolike su odgovornosti i kolika je kontrola nad slubenicima islamske drave u vrijeme Omera r.a., odbio je namjesnitvo u toj pokrajini, rijeima: Bojim se tri stvari: da govorim ljudima bez znanja, da sudim bez argumenata i onako kako Bog nije naredio te bi mi lea mogla biti bievana, ast ukaljana i imetak oduzet! Dakle, Omer r.a. je sve finansijske pronevjere kanjavao pa i na ove naine: bievanjem, oduzimanjem imetka, asti i sl. Historiji su poznati ovakvi stavovi Omera r.a. spram slubenika islamske drave.
33

Biljei ga Bejheki u Es-Sunenu od Ebu Humejda es-Saidija.

210

Ovo nije pojava koja je odnedavno meu nama, naprotiv, to je veoma star obiaj da se mito i korupcija nazivaju hedijom.34 Imam Buharija u svome Sahihu navodi rijei petog pravednog halife, Omera b. Abdul-Aziza r.a. da je rekao: U vrijeme Poslanika s.a.v.s. je hedija bila prava hedija, danas je hedija postala korupcija!35 Ovo je Omer b. Abdul-Aziz rekao nakon to su mu ponudili hediju dok je bio na vlasti. Upravo ovako je objasnio svoje odbijanje hedije: Hoe da nam se umile svojom hedijom samo radi poloaja koji obnaamo! Od ovog plemenitog tabiina se prenosi da je jedne prilike poelio jabuke meutim, kada je pogledao, vidio je da nema novaca kojim bi kupio jabuka da udovolji svojoj elji. Tako je on neto razgovarao sa svojim savjetnicima kada mu neko donese nekoliko kilograma jabuka. On uze jednu od njih, te je malo pomiruhni i potom ih vrati onome ko mu ih je donio. Na to mu rekoe: Zato ne primi to? Pa i Allahov Poslanik a.s. je primao hedije! A tako su radili i Ebu Bekr i Omer r.a.! Omer b. Abdul-Aziz r.a. ree: Tako je! Njima je to i bila hedija ali je sadanjim slubenicima (kakav sam i ja) to vrsta mita! uveni islamski uenjak Ibn Tejmijje r.a. kae: Zbog ovoga uenjaci kau: Ko god da hediju osobi na poloaju da bi sa njim postigao ono to mu nije dozvoljeno, takva hedija je haram i onome ko je daje i onome ko je prima, jer je ona u sutini mito i korupcija.36 Kada je mito dozvoljeno? Veina islamskih uenjaka je saglasna da je dozvoljeno dati mito da bi se time sprijeila nepravda ili ostvarilo svoje pravo.37 Dakle, ukoliko ne postoji bilo koja dozvoljena (halal) mogunost da se sprijei nepravda, ili da se ostvari neije neprikosnoveno pravo, onaj ko daje mito nee biti grijean u takvim okolnostima. Grijean e, u tom sluaju, biti samo onaj ko mito uzima.38

34

Vidi vie o tome: Ibn Kajjim el- Devzijje, 'Ilamul-muvekkiin an rabbil-alemin, (u. 751 h. god.), III tom, poglavlje o Pravdanju korupcije imenom hedije 35 Poglavlje o Ne prihvatanju hedije zbog mahana, broj hadisa 2455-b. 36 Ibn Tejmijje, Fetava, 31/286. 37 Vidi: evkani, Nejlul-evtar, 8/308 38 Mevsuatul-fikhijje, isto.

211

ZAKLJUAK Kur'ansko-su sunnetski tekstovi su veoma jasani spram mita i korupcije: davanje mita i korupcije srdi Gospodara, donosi prokletstvo na onoga ko ga daje i ko ga prima i na dunjaluku i na ahiretu, kao to kvari cijelo drutvo i ponitva ljudske dobrobiti i interese kao i ljudsku ast i prava. Mitom i korupcijom su posebno pogoeni siromasi korumpiranog drutva. Mito i korupcija unitavaju siromane i negiraju njihova prava, inei ih jo siromanijim. Nema sumnje da svaka vrsta hedije koja se urui da se njome postigne neto na to se nema pravo, ili da se osponi neko pravo, podpada pod miro i korupciju, maker je ljudi drugaije zvali. Od karakteristika islama je i to da pojedinac preuzima odgovornost za popravljanje drutva, tako to je svaki pojedinac pozvan da radi na popravljanju stanja zajednice i otklanjanju nereda od nje, koliko god moe. U ispunjavanju ove odgovornosti, pojedinac je zaduen da se potpomae sa drugima. Uzvieni Allah d.. kae: Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava.39 Nema sumnje da je najuzvienije pomaganje ono na radu za dobrobit drutva. Pa kako je svaka osoba pozvana da doprinosi u jaanju i prosperitetu drutva i zajednice, tako je jo vie odgovorna i pozvana da u toj zajednici ne ini nered! Uzvieni Allah d.. kae: Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete. I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijetei i od Allahova puta odvraajui one koji u Njega vjeruju, elei krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnoio, a pogledajte kako su skonali oni koji su nered pravili.40 Jedno od pravila fikha kae da sve ono to je zabranjeno uzimati zabranjeno je i davati, jer je davanje harama injenje nereda i kvarenja drutva. Ukoliko bi musliman bio onemoguen od popravljanja stanja drutva, na njemu je makar to da se suzdri od irenja nereda. Na osnovu svega ovoga, zakljuujemo: prema islamskim izvorima, nije dozvoljeno davanje mita kao to nije dozvoljeno ni uzimanje mita....
39 40

El-Maida, 2. El-Araf, 85,86.

212

LITERATURA 1. 2. Petrovi Borislav i Jovaevi Dragan, Krivino pravo II krivino pravo posebni dio, Sarajevo, 2005 god. Borislav Petrovi i Gorazd Meko, Kriminologija, Sarajevo, 2004. god. Grupa autora: Mevsuatul-fikhijje (Fikhska enciklopedija), 22 tom, poglavlje harfa ra, O mitu, Kuvajt, bez godine izdanja. Ibn Hader el-Askalani, El-Metalib el-alije, Rijad, 1419 h. god. Ibn Hader el-Askalani, Fethul-bari bi erhi sahihil-Buhari, Darul-Fikr, 1993, Bejrut. Nermina Sai, Korupcija, sudstvo i mediji, objavljeno u asopisu Kriminalistike teme br.3-4, Sarajevo, 2003. god. ejh Atije Muhammed Salim, Er-Rive, Medina, S. Arabija, bez godine izdanja. Ebu Isa et-Tirmizija, Dami'us-sahih, Daru ihjait-turasil-arebi, Bejrut, bez godine izdanja. Ebu Davud Es-Sidistani, Es-Sunen, Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut, 1388 god. Imam Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihul-Buhari, Daru ihjait-turasil-arebi, Bejrut, bez godine izdanja. Imam Muslim b. Haddad, Sahih Muslim Daru ihjail-kutubilarebijje, 1374 god. Ahmed b. Muhammed b. Hambel, Musned Imama Ahmeda b. Hanbela, Daru Sadir, Bejrut, bez godine izdanja. Ministarstvo vakufa Kuvata, Mevsuatul-fikhijje 24 tom, (elektronski izvor) bez godine izdanja. Mektebetul-elfijja CD, (elektronski izvor), Es-Sakhr, 1999 god.

3.

4. 5.

6. 7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

213

:
. . . . .

Summary: For a long time bribe and corruption have complicated social relations throughout the world, and very early the have become a part of Muslim social life. For some scientists the existence of these phenomena was the key reason for the decline of the Ottoman Empire. This paper does not discuss neither the history of bribe and corruption in the Muslim world nor their forms of government, but rather it discusses the issues of bribe and corruption through the prism of the two primary sources of Islam: Quran and Sunna. This paper also presents the Quranic and some of the Hadith texts concerning this topic. In all the texts corruption is condemned to be a great social evil and consequently a great sin and vice. This paper is a pioneer work in Bosnian language treating this subject which is astonishingly rare in Islamic world.

214

Doc. dr. sci. Elvir izmi, Ekonomski fakultet u Sarajevu-Katedra za menadment i organizaciju Mr. sci. Izet Pehli, Islamski pedagoki fakultet u Zenici-Katedra za socijalnu pedagogiju

PRIMJENE PRINCIPA UPRAVLJANJA ZNANJEM I BALANCED SCORECARD KONCEPTA KAO KATALIZATOR USPJENOSTI ORGANIZACIJE

Saetak

Jedan novi strateki sistem menadmenta, ako je adekvatno implementiran, moe promijeniti cijelu organizaciju tako da ona postane znatno efektivnija i efikasnija, a veina autora i praktiara stratekog menadmenta smatra da je implementacija organizacijske strategije znatno tea nego njena formulacija. U dananjem dinaminom i visoko konkuretnom okruenju organizacije moraju usmjeriti znaajno vrijeme, ali i ljudske i finansijske resurse, u mjerenje njihovih performansi da bi uspjeno ostvarile zacrtane strateke ciljeve. To znai, da organizacije trebaju implementirati odgovarajui strateki upravljaki mjerni system, koji je pogodan za sagledavanje svih aspekata vrijednosti, kako onih opipiljivih tako i neopipljivih, generiranih na osnovu zadovoljstva zaposlenih, inovativnog potencijala organizacije i izgraenih veza sa kupcima i dobavljaima. injenice pokazuju da je znaaj poslovne strategije jedne organizacije mnogo vei u dananjim uvjetima, nego to je to bio ikada ranije. Balanced scorecard koncept pojavljuje se kao dokazan i efektivan alat, koji moe ispuniti zahtjeve organizacija za uspjeno obuhvatanje, opisivanje i prevoenje neopipljivih resursa u stvarnu vrijednost, ali i osiguranja uspjenog implementiranja razliitih vrsta strategija, koje e im pomoi da bolje funkcioniraju u savremenom

215

globalnom ekonomskom svijetu. Vano je istaknuti, da je balanced scorecard koncept, uz odreene specifine i odgovarajue korekcije, postao iroko primjenjiv u organizacijama javnog sektora i organizacijama neprofitnog karaktera unutar razvijenih ekonomija. Prema tome, poslovna i organizacijska praksa, koja je iroko rasprostranjena unutar organizacija razvijenih ekonomija, treba biti prmijenjena i unutar domaih organizacija, jer e to osigurati bre ispunjavanje preduvjeta i standarda za pristupanje Evropskoj Uniji. Kljune rijei: balanced scorecard koncept, strateka mapa, upravljanje znanjem, principi uea organizacije, mjerljiva vrijednost za organizaciju

UVOD

Historijski kontekst razvoja balanced scorecard koncepta Balanced scorecard koncept razvili su Robert Kaplan i David Norton krajem 20. stoljea, a on predstavlja novi sistematski pristup stratekom menadmentu. Zapravo, razvili su novi strateki menaderski sistem i nazvali ga balanced scorecard koncept. Budui da su prepoznate neke od slabosti i nejasnoa ranijih menaderskih pristupa, kao i sve kompleksniji zahtjevi koje namee savremeno poslovno okruenje, balanced scorecard koncept prua jasne smjernice o tome ta organizacije trebaju mjeriti i pratiti da bi pravilno izrazile svoje strateke ciljeve, i razjasnile perspektivu uspjenosti poslovanja. Ovaj strateki menaderski koncept razvijen je, dakle, kao rezultat praktine potrebe menadera u kontekstu novonastalih upravljakih zahtjeva, koji su generirani razvojem postindustrijskog drutva i informacionih tehnologija. Zatim, kao rezultat navedenoga, pojavila se intenzivna kritika tradicionalne, finansijske, upravljake kontrole, usmjerena na injenice njezine preusko usmjerene panje na finansijske indikatore i mjere u organizacijama, uz zanemarivanje ostalih kvalitativnih indikatora, koji generiraju najvei dio vrijednosti svake organizacije u savremenim uvjetima. Izvori i osnove najvanijih kritika nalazili su se u konstataciji, da novonastali uvjeti u okruenju nisu jednaki uvjetima u kojima je nastala tradicionalna upravljaka kontrola i na njenim principima izgraeni menaderski

216

upravljaki alati. Jedan dui period dvadesetog stoljea, kada je postojalo poslovanje orijentirano na proizvodnju ili eventualno na proizvod, tradicionalni upravljaki i kontrolni sistemi postojali su u okruenju zrelih proizvoda i stabilnih tehnologija. Vrijedi tvrdnja da se tradicionalna raunovodstvena upravljaka kontrola prestala razvijati jo od 1925. godine.1 U to vrijeme, u upotrebi su bile skoro sve raunovodstvene procedure koje postoje i danas. Uloga upravljakog raunovodstvenog sistema temeljila se na osiguravanju efikasnosti kompanije, iji je rezultat predominantno fokusiranje menadmenta na kontrolu trokova, tako da su organizacije poklanjale znaajno manje panje elementima koji generiraju vrijednost za klijente. Model je kreiran i koriten za izvravanje i kontrolu poslovanja koje se temelji na proizvodnji. Misija kompanije dogovarana je na nivou upravnog odbora, zatim je prevedena u strateki plan tijekom procesa stratekog planiranja i, nakon toga, konano je distribuirana prema organizacijskoj hijerarhijskoj vertikali, ka operativnim menaderima, kao to se moe vidjeti na slici br. 1.2 Operativni su menaderi na osnovu tih smjernica pripremali vlastite budete, na temelju kojih su pratili i kontrolirali rad ostalih izvrilaca u svojim odjelima. Jednom kada se plan i budet prihvatio, bilo je jednostavno potrebno brinuti o realizaciji zacrtanog plana. Da bi se sprijeila mogua iznenaenja, konstantno su se pripremali i prosljeivali finansijski izvjetaji nadreenom nivou menadmenta. Ukoliko bi izvjetaj pokazao da realizacija odstupa od planirane, nadreeni menader je, u vidu uputstava i preporuka prema definiranoj organizacijskoj hijerarhiji, prosljeivao nove korektivne smjernice.

ire: Niven, R., Paul, Balanced Scorecard-Step by Step (Maximizing Performance and Maintaining Results), John Wiley & Sons, Inc., New York, 2002. str. 3. 2 SAP White Paper, Beyond Budgeting, SAP, 2001. str. 5.

217

Izjava o misiji Strateki plan Godinji budet Kretati se pravim putem Kontrola u odnosu na budet Nagrada u odnosu na budet

Slika br. 1.: Klasini sistem mjerenja performansi i kontrole poslovanja organizacije

U navedenom vremenskom periodu, u veini sluajeva, inicijative za promjene su pokretane od strane raunovodstvenog odjela kompanije ili finansijske funkcije, bez obzira to je postojao tradicionalni problem navedenih funkcija vezan za snane barijere prema drugim funkcijama u organizaciji, i interni fokus njihovog djelovanja. Ciljevi novih upravljakih alata i instrumenata dolazili su u sukob sa tradicionalnim alatima za upravljanje, odnosno njihov meusobni odnos nije bio jasan, jer su poticali konstantan napredak poslovanja kroz realizaciju ideja i prijedloga koji su dolazili iz same organizacije. Implementacija strategije kompanije bazirana je na kontroli procesa od strane zaposlenih preko kojih se ispunjavaju potrebe klijenata. Ova logika nije bila u skladu sa kratkoronim razmiljanjem, koje rezultira usmjeravanjem panje iskljuivo na finansijske indikatore. Novo strateko usmjerenje uvodi potrebu za informacijama neophodnim za uspjeno planiranje, donoenje poslovnih odluka, nadziranje unapreenja i kontrolu u kontekstu specifinih zahtjeva klijenata. Iz navedenog razloga, upravljaki sistem svake organizacije, u savremenim uvjetima poslovanja, mora uzeti u obzir i vanjske faktore, te mora biti unaprijeen na nain, da ukljui strateke informacije na bazi kojih e se moi predvidjeti, da li e ili nee kompanija i njeno poslovanje biti efektivni i efikasni u vremenu koje dolazi.

218

Poslovno okruenje, u kojem dananje kompanije obavljaju svoje poslovanje, postavlja nove i razliite zahtjeve prema stratekim upravljakim i kontrolnim sistemima, koji se koriste u voenju organizacija. Tokom proteklih desetak godina, tradicionalna upravljaka kontrola bila je izloena jakim i stalnim kritikama kako slijedi.3 Nedovoljna panja se poklanjala promjenama u poslovnom okruenju. Tradicionalni sistemi, zasnovani na finansijskoj kontroli, ne uzimaju u obzir perspektivu klijenata i konkurenata, to su glavni aspekti top-menaderskog opserviranja, te stoga nisu u stanju dati pravovremene, upozoravajue signale o promjenama u industriji, ili tritu na kojem kompanija posluje. Neadekvatno razmatranje potreba dananjih organizacija i implementacije njihovih strategija. Oslanjanje iskljuivo na monetarne, odnosno finansijske indikatore, vodi kompaniju ka zanemarivanju manje direktnih, nefinansijskih indikatora poput kvaliteta proizvoda, zadovoljstva klijenata, vremena dostave, prilagodljivosti proizvodnje, vremena razvoja novog proizvoda i performansi, i potencijala zaposlenih, a iji efekti se pojavljuju sa odreenim vremenskim zaostatkom. Podreena pozicija upravljakog sistema u odnosu na finansijsko raunovodstvo koje dominira organizacijom. Interesne skupine kompanije ele stalno izvjetavanje o poslovanju kompanije, kako bi povrat na vlastita uloena sredstva mogli usporediti sa ostalim, alternativnim, mogunostima za investiranje njihovog kapitala. Finansijski indikatori, samostalno, ne osiguravaju objektivan i kvalitetan pogled na integralnu dugoronu uspjenost poslovanja kompanije. Kratkorono razmiljanje i suboptimizacija poslovanja. Finansijska kontrola obeshrabruje dugorono promiljanje o poslovanju. Takva situacija, naprimjer, moe dovesti do smanjenja ulaganja u razvoj novih proizvoda, redukciju sredstava namijenjenih osposobljavanju zaposlenih, razvodnjavanju inicijativa za nagraivanje i motivaciju, ili otkazivanja investicijskih planova.

Olve, N., Roy, J., Wetter, M., Performance Drivers, A Practical Guide to Using the Balanced Scorecard, Wiley, New York, The Swedish approach to the BSC, English edition, 1999. str. 14.

219

Nedovoljno informacija za donoenje poslovnih odluka. Informacije o trokovima, prihodima i profitabilnosti poslovanja ine osnovu za donoenje odluka unutar kompanije. Tradicionalni finansijski indikatori prikazuju rezultate proteklih aktivnosti. Informacije ovakve vrste mogu dovesti do akcija koje dugorono nisu u skladu sa stratekim opredjeljenjem i stvarnim potrebama kompanije. Neadekvatne informacije za alociranje trokova i kontrolu investicija. Tradicionalno, kontrola trokova ne analizira zato je neki troak nastao, nego samo ukazuje na iznos i mjesto nastanka troka. Trokove je potrebno dodijeliti na nain koji je razliit od tradicionalnog sistema, sluei se ABC4 metodom obrauna trokova na bazi aktivnosti. Nedostatak preglednih i jasnih informacija zaposlenima. Tradicionalni indikatori ne daju dovoljno smislenu i argumentiranu informaciju za veliki dio zaposlenih u kompaniji. Znaajan dio zaposlenih nema povratnu informaciju o svom konkretnom uinku, odnosno, o tome kako njihove individualne aktivnosti utiu na uspjeh organizacije kao cjeline. Prikazivanje pogrenih informacija. Kratkoroni pogled na poslovanje potie manipulaciju finansijskim mjerama, tako da finansijski indikatori mogu biti pogreni i neadekvatni za analizu, i nisu u stanju posluiti, kao kvalitetna podloga, u donoenju poslovnih odluka. Rjeenje za navedena ogranienja ranijih koncepata, koji su bili bazirani iskljuivo na finansijskim indikatorima, uvodi se balanced scorecard koncept prve generacije. Od njegova uvoenja 90-tih godina prolog stoljea, u poetnoj nedovoljno razvijenoj formi pa sve do danas, koncept je teorijski i praktino verificiran sa razliitih aspekata posmatranja. Kada je balanced scorecard koncept poetno razvijen, njegovi autori su ga pozicionirali samo kao alat za mjerenje poslovnih performansi5. Nazvan je balanced scorecard koncept i vien je, kao
4

Activity Based Costing (ABC) je koncept razvijen za procjenu i kalkuliranje trokova. U okviru ovog koncepta se svaki posao, zadatak ili projekt dijeli na diskretne, kvantitativno definirane aktivnosti unutar poslovne organizacije, odnosno organizacijske jedinice., ire: Bradley, Garry, Mozjerin, Con, An Introduction to Activity Based Costing and Activity Based Budgeting, Operation Focused Management, University Melbourne, 2002. str. 2. 5 Morisawa, Toru, Building Performance Measurement Systems with the Balanced Scorecard Approach, NRI Papers, 2002. str. 4-5.

220

metoda za prepoznavanje i korektno mjerenje poslovnih performansi organizacije, ali se u veoma kratkom vremenskom periodu razvio u multiperspektivan i sveobuhvatan koncept stratekog menadmenta, primjeren savremenim uvjetima poslovanja koje je nametnulo postindustrijsko drutvo.

Definiranje balanced scorecard koncepta Vremenom, kroz razvoj menaderskih koncepata za upravljanje kompanijama i drugim organizacijskim oblicima, pojavili su se razliiti pristupi sagledavanja uspjenosti organizacijskog poslovanja. Svaki od koncepata, koje su razvijali razliiti autori, zasnivali su se na odreenim aspektima opservacije upravljanja organizacijama i praenja njihovog poslovanja, koji su esto bili partikularnog karaktera. Iz navedenih razloga, koji su ukazivali na nepostojanje sveobuhvatnog pristupa za sagledavanje uspjenosti poslovanja organizacija, i zbog velikih promjena u svim segmentima poslovanja kompanija, koje se mogu sagledati kroz trendove globalizacije, internacionalizacije, informatizacije i jaanja konkurencije, javila se potreba za kreiranjem jednog cjelovitog sistemskog pristupa za strateko upravljanje razliitim vrstama organizacije. Takav novi strateki prilaz upravljanju osigurava upravo balanced scorecard koncept sa njegovim perspektivama koje, sistemskim pristupom, fleksibilno objedinjuju sagledavanje poslovanja kompanije prema svim vanijim kriterijima, uz prepoznavanje smjerova za unapreenje funkcioniranja svake organizacije u stratekom smislu. Veina uspjenih organizacija su, i prije pojave balanced scorecard koncepta, iznalazile naine za formuliranje ciljeva i mjerila performansi prema razliitim osnovama, ali sa osnovnom svrhom tehnike kontrole kratkoronih operacija i operativnog poslovnog odluivanja. Meutim, ovakvi sistemi mjerila performansi nisu bili uravnoteeni onako kako je to potrebno definirati danas. Generiki model balanced scorecard koncept, koji je predstavljen na slici br. 2.6, osigurava uravnoteenu platformu za provoenje strategije kroz operativne aktivnosti unutar organizacije, kroz etiri generike perspektive, iji se broj i sadraj,
6

Kaplan, S., Robert, Norton, P., David, The Balanced Scorecard: Translating Strategy Into Action, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts, 1998. str. 9.

221

prema specifinim potrebama i zahtjevima pojedinih organizacija, mogu redefinirati i fleksibilno prilagoditi. Ovaj koncept danas predstavlja jedan novi cjelovit koncept stratekog menadmenta, a ne samo sistem mjerenja. On osigurava organizacijama razjanjenje svoje vizije i strategije, kao i prijevod u konkretne akcije.7 Zatim, prua povratne informacije za dva kljuna aspekta poslovanja organizacije vezana, kako za interne poslovne procese, tako i za proizvode navedenih procesa, sa ciljem da se kontinuirano unapreuju strateke performanse i rezultati poslovanja. Dalje, on predstavlja pristup stratekom menadmentu zasnovanom na analizi vizije i redefiniranju poslovne strategije organizacije, kroz ustrojavanje sistema uzrono-posljedinih mjerila vezanih za strategiju i usmjerenih na dosezanje definirane vizije.8 Prema definiciji Instituta za balanced scorecard (The Balanced Scorecard Institute), balanced scorecard koncept predstavlja sistem stratekog menadmenta, koji se moe primijeniti u svakoj vrsti organizacije bilo koje veliine. On slui za sinhroniziranje vizije i misije organizacije sa zahtjevima klijenata, i za usmjeravanje svakodnevnih aktivnosti organizacije na implementiranje i redefiniranje strategije putem kontrole i razvoja operativne efikasnosti, i izgradnje kapaciteta organizacije za efektivnu komunikaciju sa svim zaposlenicima.9

Kaplan, S., Robert, Norton, P., David, The Strategy Focused Organization: How Balanced Scorecard Companies Thrive In The New Business Environment, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts, 2001. str. 72. 8 ire: Strauss, Judy, El-Ansary, Adel, Frost, Raymond, E-MARKETING, 4-th Edition, Pearson Education, Inc., 2006. str. XV i 37. 9 Rohm, Howard, Halbach, Larry, White Paper, Developing and Using Balanced Scorecard Performance Systems, Balanced Scorecard Institute, august. 2005. str. 2.

222

Finansijake perspektive: (Iznalaenje naina da se zadovolje interesi dioniara kompanije.) ciljevi mjerila zadaci inicijative

Perspektiva klijenata: (Iznalaenje naina da se dosegne vizija kompanije uz ispunjavanje zahtjeva klijenata.) ciljevi mjerila zadaci inicijative

VIZIJA, MISIJA I STRATEGIJA

Perspektive internih procesa: (Iznalaenje naina da se zadovolje interesi dioniara i klijenata kroz unapreenje internih procesa.) ciljevi mjerila zadaci inicijative

Perspektive uenja i razvoja: (Iznalaenje naina da se dosegne vizija uz odravanje sposobnosti za kontinuirana unapreenja.) ciljevi mjerila zadaci inicijative

Slika br. 2.: Glavne perspektive balanced scorecard koncepta Ako se balanced scorecard koncept posmatra na bazi uzronoposljedinih odnosa, svaka organizacija treba poeti od definiranja misije organizacije i formuliranja njene strategije, uz definiranje uzronoposljedinih veza i kaskadnih, odnosno hijerarhijskih odnosa izmeu perspektiva, ciljeva, inicijativa i mjera balanced scorecard koncepta. Na samom poetku potrebno je naglasiti, da se ova hijerarhija uspostavlja prema vremenskom principu pojavljivanja finansijskih efekata aktivnosti u organizaciji koje pripadaju pojedinim perspektivama. Kaskadna hijerarhijska formacija nema nikakve veze sa pitanjem vanosti pojedine perspektive u balanced scorecard konceptu, u stratekom smislu opserviranja navedenih perspektiva, to esto moe ukazivati na sasvim suprotno rangiranje perspektiva prema vanosti, vezano za navedeni kaskadni hijerarhijski ustroj. Pored navedene vremenske dimenzije ustroja kaskadnog prikaza balanced scorecard koncepta, treba uzeti u obzir i pretpostavku ortogonalnosti, prema kojoj aktivnosti iz nie

223

perspektive mogu direktno djelovati samo na prvu viu perspektivu u hijerarhiji, dok na ostale perspektive djeluju posredno, o emu e biti vie rijei naknadno kod definiranja istraivakog modela. Navedeni kaskadni pristup predstavljen je na slici br. 3.10 Ovdje se kroz jednostavan prikaz vidi sistemski nain funkcioniranja balanced scorecard koncepta sa dvostrukom povratnom spregom.
VIZIJA, MISIJA I STRATEGIJA Finansijake perspektive: (Iznalaenje naina da se zadovolje interesi dioniara kompanije.) ciljevi mjerila zadaci inicijative Perspektiva klijenata: (Iznalaenje naina da se dosegne vizija kompanije uz ispunjavanje zahtjeva klijenata.) ciljevi mjerila zadaci Perspektive internih procesa:(Iznalaenje naina da se zadovolje interesi dioniara i klijenata kroz perfekciju internih procesa.) ciljevi mjerila Perspektive uenja i razvoja:(Iznalaenje naina da se dosegne vizija uz odravanje sposobnosti za kontinuirana unapreenja.) ciljevi mjerila

Slika br. 3.: Kaskadni odnos izmeu glavnih perspektiva balanced scorecard koncepta i strategije

Iz slike se jasno vidi da strateki balanced scorecard koncept podrazumijeva uzrono-posljedini odnos izmeu pojedinih perspektiva,
10

Kaplan, S., Robert, Norton, P., David, The Strategy Focused Organization: How Balanced Scorecard Companies Thrive In The New Business Environment, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts, 2001. str. 77.

224

odnosno njihovih elemenata, na nain da se finansijska perspektiva nalazi na vrhu ovog kaskadnog prikaza kao posljedini indikator. Sistem funkcionira tako, da potreban uvjet za dobro funkcioniranje organizacije predstavlja dosezanje pravilno definirane misije organizacije kroz uspjenu implementaciju strategije. Iz tog razloga postoji direktna povratna sprega izmeu pozicije koja oznaava viziju, misiju i poslovnu strategiju, na nain da se eventualno pogreno definiranje poslovne misije u organizaciji redefinira unutar perspektive uenja, rasta i razvoja organizacije. Ako je misija pravilno definirana, tada je ispunjen potreban uvjet uspjenog funkcioniranja organizacije, odnosno poslovanja kompanije, ali se za dosezanje definirane misije treba uspjeno implementirati formulirana strategija, kao dovoljan uvjet za uspjeno funkcioniranje organizacije. Iz navedenog razloga se na slici br. 3. pojavljuje i druga povratna sprega koja predstavlja direktan odnos izmeu finansijske perspektive i perspektive internih procesa, kroz iju se pravilnu realizaciju uspjeno implementira formulirana strategija, tako da navedeni kaskadni model balanced scorecard koncepta, u poslovnom smislu, generira identian rezultat i predstavlja, takoer, opi model balanced scorecard koncepta prikazan na neto drugaiji nain. Konano, potrebno je razumjeti da je, bez obzira na dva ranije spomenuta razliita naina prezentiranja balanced scorecard koncepta, funkcioniranje ovog koncepta definirano na identian nain, u smislu uspostavljanja uzrono-posljedinih veza i ravnotee izmeu pojedinih aktivnosti, ciljeva i performansi koncepta. Uzrono-posljedine veze, koje se javljaju u okviru koncepta, predstavljaju njegovu sutinu i one su kljuni predmet konkretnog istraivanja, dok se ravnotea aktivnosti i mjerila openito treba uspostaviti prema slijedeim glavnim osnovama:11

1. ravnotea izmeu eksterno usmjerenih mjerila koja se odnose na dioniare i klijente, i interno usmjerenih mjerila koja se odnose na interne poslovne procese i uenje i razvoj,

11

Niven, R., Paul, Balanced Scorecard-Step by Step, (Maximizing Performance and Maintaining Results), John Wiley & Sons, Inc., New York, 2002. str. 22.

225

2. ravnotea izmeu mjerila uspjeha, kao rezultata prolih akcija i mjerila buduih performansi, kao rezultate sadanjih i buduih aktivnosti i odluka,

3. ravnotea izmeu objektivnih mjerila uspjeha, lakih za kvantificiranje i subjektivnih i kvalitativnih mjerila performansi koje je veoma teko kvantificirati i mjeriti,

4. ravnotea izmeu finansijskih i nefinansijskih mjerila, kao i ravnotea izmeu mjerenja performansi i potencijala opipljivih i neopipljivih resursa u organizaciji.

Osnovni sadraj elementarnih perspektiva balanced scorecard koncepta Teorijski okvir balanced scorecard koncepta prezentiran je kroz etiri generalne perspektive, dok peta perspektiva moe biti posebno definirana kao zavisna varijabla, i iskoritena za izvoenje zakljuaka i davanje preporuka, tako da se ista nee posebno objanjavati. Osnovne perspektive, kao teorijska osnova balanced scorecard menaderskog koncepta, mogu se predstaviti na nain kako slijedi:12 1. Perspektiva uenja i rasta organizacije; 2. Perspektiva poslovnih procesa organizacije; 3. Perspektiva klijenata organizacije; 4. Finansijska perspektiva organizacije i 5. Perspektiva implementacije strategije. Svaka od navedenih kategorija e se, radi lakeg razumijevanja, dalje razloiti na odreen broj lake mjerljivih elementa koji tvore svaku od navedenih perspektiva, kako slijedi.
12

ire: Kaplan, R., S., Norton, D., P., Strategy Maps: Converting Intangible Assets into Tangible Outcomes, Harvard Business School Press, Boston, MA., 400 pages of private sector strategy maps, 28 pages of government and not-for-profit strategy maps, 2004. str. 8. i Leopoldi, Rick, White Paper, Developing and Using Balanced Scorecard-A Practical Approach, RL Consulting, august. 2004. str. 3.

226

Perspektiva uenja i rasta organizacije: Perspektiva uenja i rasta organizacije ukljuuje treninge zaposlenih i edukaciju ljudskih resursa, u smislu razvoja njihovih performansi i potencijala i razumijevanja organizacijske kulture. Navedene aktivnosti su u direktnoj vezi, kako sa individualnim, tako i organizacijskim sistemom vrijednosti i konceptom poslovnog razvoja. U organizacijama baziranim na inovativnim idejama, pa i u cijelim nacionalnim ekonomijama, kreativni ljudski resursi predstavljaju kljuni resurs organizacije. U dananjem ambijentu turbulentnih tehnolokih promjena veoma je vano, da ljudski resursi budu unutar kontinuiranog procesa uenja i razvoja po principu long life education. Vodei indikatori koji se u okviru perspektive uenja i rasta trebaju mjeriti vezani su za pitanja motivacije ljudskih resursa, uee ljudskih resursa u procesu poslovnog odluivanja, kao i odliv ili priliv humanog kapitala u organizaciji, uz periodino mjerenje potencijala i performansi svakog ovjeka kroz koncept 360 stepeni13. Tradicionalni makroekonomski modeli uzimali su u obzir tri faktora rasta i razvoja, a to su zemlja, rad i kapital, ukljuujui u ovu posljednju i tehnologiju, kao tokom vremena akumulirano znanje. Moderni modeli direktno ukljuuju ljudske potencijale kao kljuni faktor ekonomskog rasta i razvoja. Navedeni modeli ukljuuju indikatore, koji faktiki predstavljaju kvote ekstra vrijednosti organizacije, odnosno njen intelektualni kapital. Perspektiva internih poslovnih procesa organizacije: Perspektiva internih poslovnih procesa organizacije, kao jedna od perspektiva balanced scorecard koncepta, obuhvata sve operativne poslovne aktivnosti i interne poslovne procese, koji slue za konverziju ulaznih elemenata organizacijskog sistema u proizvode i usluge, a koji se isporuuju klijentima odreene organizacije. Pravilno ustrojen sistem mjerenja i kontrole operativnih aktivnosti i funkcioniranja internih procesa, koje obuhvata perspektiva poslovnih procesa organizacije,
13

Moderne organizacije koriste koncept 360 stepeni za mjerenje performansi zaposlenih. Prema ovom konceptu evaluaciju performansi svakog zaposlenog vri vei broj osoba (nadreeni, podreeni, suradnici, klijenti, dobavljai). Ovaj koncept esto ukljuuje i samoevaluaciju zaposlenih tako da se na ovaj nain moe dobiti objektivnija slika vezana za performanse svakog zaposlenog u organizaciji. ire: Greenberg, Jerald, Baron, A., Robert, Behavior in Organizations, Pearson Education, Inc., Upper Saddle River, New Jersey, 2003. str. 66.

227

omoguava rukovodiocima da znaju koliko dobro operativno vode svoj posao, i jesu li njihovi proizvodi i/ili usluge u skladu sa unaprijed definiranim internim specifikacijama kvaliteta i zahtjevima klijenata, odnosno misijom organizacije. Prema tome, moe se vidjeti da indikatori performansi, koje ukljuuje perspektiva poslovnih procesa organizacije, moraju biti paljivo dizajnirani od strane osoba koje u potpunosti poznaju konkretne operativne aktivnosti i poslovne procese, i koji su kompatibilni sa jedinstvenom misijom organizacije. To znai da ova perspektiva nije neto to moe biti razvijeno od strane eksternih konsultanata, jer je ona autentina za svaku pojedinu organizaciju, njene poslovne procese i aktivnosti.14 Perspektiva klijenata organizacije: Savremena menaderska filozofija je pokazala da postoji rastui trend vanosti fokusiranja organizacija na klijente, i zadovoljstvo klijenata u bilo kojoj vrsti organizacije. Mjerenje zadovoljstva klijenata trebalo bi se kontinuirano razvijati putem iterativnog analiziranja svih dodatnih zahtjeva ciljnih klijenata. U skladu s tim, potrebno je kontinuirano pratiti kvalitet svih poslovnih procesa organizacije putem kojih se generiraju novi proizvodi ili usluge. Proizvodi ili usluge trebaju biti kreirani prema preferencijama ciljnih segmenata klijenata. Da bi organizacije dosegle svoju viziju, one trebaju iznai naine kako da se pojavljuju pred svojim klijentima kroz smjerove, kriterije, mjere, ciljeve i inicijative, bazirane na upravljanju odnosima sa klijentima (CRM Customer Relationship Management), koji ini glavne sadrajne elemente perspektive klijenata organizacije, kao veoma vane perspektive balanced scorecard koncepta. U kontekstu primjene CRM koncepta, promjene se moraju deavati na svim nivoima organizacije, ukljuujui kompanijsku politiku, treninge zaposlenih, marketing sisteme, informacijski menadment i tako dalje.15 Dakle, svi se aspekti poslovanja moraju uobliiti u skladu sa principima CRM koncepta kao odreene vrste poslovne filozofije.

14

ire: Arveson, Paul, The Main Fact about The Balanced Scorecard, Balanced Scorecard Institute, White Paper, 2007. str. 3., http://www.strategy2act.com/solutions/balanced-scorecard-software.htm 15 ire: Osarenkhoe, Aihie, Bennani, Az-Eddine, An Exploratory Study of Implementation of Customer Relationship Management Strategy, Business Proces Management Journal, 2007. str. 145.

228

Finansijska perspektiva organizacije: Kao posljednja perspektiva balanced scorecard koncepta, pojavljuje se finansijska perspektiva organizacije u kontekstu spoznaje da svaka aktivnost koja se provodi u organizaciji, u okviru ranije navedene i obrazloene tri perspektive, treba biti usmjerena na uspjeniju implementaciju strategije, i za posljedicu imati finansijsku (ekonomsku) opravdanost u kratkom i dugom roku. U stvarnosti, meutim, postoji vie procesiranja i manipuliranja finansijskim podacima nego to je to potrebno. Informacijski tehnolozi, posebno poslovni informacijski menaderi (CIO Chief Information Officers), postali su svjesni da raunovodstveni podaci nisu podaci koje trebaju njihovi korporacijski menaderi, to u velikoj mjeri objanjava zato se deavaju izmjene na navedenom polju. Ali oni nisu doli do pravog zakljuka koji ukazuje da ono to je potrebno menaderima nije vie podataka, vie tehnologije, ili vea brzina obrade, nego se stvarna strateka potreba menadera ogleda u definiranju informacija i informacijskih zahtjeva menadera.16 U mnogo organizacija menaderi su, u posljednjih pet godina, poeli postavljati jedno te isto logino pitanje: kakav informacijski koncept, odnosno kakav informacijski zahtjev trebamo postaviti da bismo obavljali nae zadatke? Danas menaderi poinju oblikovati nove informacijske zahtjeve od strane tradicionalnih dostavljaa podataka, finansija i raunovodstva, finansijera i raunovoa, a sve u cilju poboljanja poslovnih odluka. To dovodi do potrebe za uvoenjem dodatnih podataka vezanih za finansijske perspektive, kao to su pretpostavke postojanja rizika poslovanja i cost benefit analize, vezane za navedene kategorije parametara, uz koritenje VBM17 i EVA koncepta, ako to zahtijevaju uspostavljene uzrono-posljedine veze. Iznalaenje naina za postizanje balansa, u nainu prikazivanja informacija i prezentiranju izvjetaja njihovim dioniarima i drugim interesnim skupinama kroz primjenu balanced scorecard koncepta, predstavlja osnovne zahtjeve, koji se postavljaju pred finansijsku
16

ire: Drucker, F., Peter, The Next Information Revolution, The Financial TimesThe Information Management, april. 1999. str. 3-10. 17 VBM koncept openito obuhvata etiri skupine finansijskih performansih mjera poevi od gotovinskog toka, povrata na uloena sredstva dioniara, obraun profita i povrat na uloeni kaital prije kamata i poreza. ire: Weaver, C., Samuel, Weston, J., F., A Unifying Theory of Value Based Management, Anderson Graduate School of Management, november. 2002. str. 3.

229

perspektivu, u smislu praenja pojedinih indikatora poslovanja organizacije.

Strateka mapa: grafiko predstavljanje balanced scorecard koncepta Strateka mapa predstavlja dijagram koji je definiran sa dvije dimenzije, a to su operacije, odnosno aktivnosti organizacije, s jedne strane i vizija, misija i strategija organizacije, predstavljena kroz perspektive balanced scorecard koncepta. Strateka mapa pokazuje finansijske ciljeve kao konane, i strateke ciljeve, kao kljune pozicije koje se ele dosegnuti, gdje su etiri perspektive povezane jedna s drugom putem strelica koje indiciraju njihovu uzrono-posljedinu povezanost, kao sastavni dio naina promiljanja koji promovira balanced scorecard koncept. Postoji stara kineska poslovica koja kae, da jedna slika vrijedi kao hiljadu rijei, pa se tako i kod balanced scorecard koncepta moe primijeniti navedena logika, kroz koritenje grafikog izraza za prezentiranje stratekih pravaca organizacije putem ovog koncepta.18 Za njegovo grafiko predstavljanje razvijen je grafiki alat koji se naziva strateka mapa. Ona predstavlja generiku strateku arhitekturu i posjeduje niz potrebnih karakteristika koje potpomau implementaciju strategije svake organizacije, koja koristi ovaj alat.19 Kod procesa stratekog planiranja, jednom kada je definirano i uspostavljeno strateko opredjeljenje organizacije, naredni korak je uspostavljanje slaganja i kauzalnosti za istu grupu njegovih sastavnih elemenata, vezanih za najvanije strateke aktivnosti i rezultate, odnosno strateke ciljeve, koji su neophodni za realizaciju stratekog opredjeljenja organizacije. Vizija predstavlja osnovu za formuliranje poslovne strategije koja se najefikasnije implementira kroz koritenje balanced scorecard koncepta. Jasni ciljevi i njihova mjerila osnova su za identificiranje stratekih inicijativa, koje se koncizno obuhvataju u biznis planovima svake organizacije. Strateke inicijative realiziraju se putem akcija
18

ire: Niven, R., Paul, Balanced Scorecard Diagnostics-Maintaining Maximum Performance, John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, 2005. str. 64. 19 Kaplan, S., Robert, Norton, P., David, The Strategy Focused Organization: How Balanced Scorecard Companies Thrive In The New Business Environment, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts, 2001. str. 69.

230

zaposlenih, koji i svoje personalne ciljeve formuliraju na osnovu stratekih inicijativa, definiranih stratekom mapom kroz akciono i performansno planiranje. Na ovaj nain osigurava se prevoenje misije u konkretne eljene ishode, odnosno u zadovoljne vlasnike, oduevljene potroae, efektivne procese, motiviranu i obuenu radnu snagu, to u krajnjoj liniji rezultira dobrim poslovnim rezultatom. Formulirana strategija predstavlja samo jedan korak u kontinuitetu funkcioniranja kompanije, to znai da strategija nije izolirani menaderski proces, i da je podlona promjenama tijekom vremena, a zbog promjena koje se deavaju u okruenju. Strateka mapa predstavlja loginu i sveobuhvatnu arhitekturu za opis strategije bilo koje vrste organizacije, dok je u potpunosti iskoristiva i za definiranje ciljeva svakog pojedinca. Ona opisuje kritine elemente strategije i njihove meusobne veze. Primjer generike strateke mape se moe vidjeti na slici br. 4.20

Rast vrijednosti za sve interesne skupine Rast produktivnosti Poveati vrijednost za klijente Bolja struktura trokova Poveanje iskoritenosti imovine Diferencijacija proizvoda

Rast prihoda Izgraditi bonitet 4

Jedinstvena realizacija

Lini pristup klijentu

Inovativnost 2

Integracija dobavljaa

Bolja logistika

Ekoloki aspekti

Sposobnost zaposlenih 1

Tehnologija

Organizacijska kultura

Slika br. 4.: Uopteni nain predstavljanja strateke mape

20

Morisawa, Toru, Kurosaki, Hiroshi, Using the Balanced Scorecard in Reforming Corporate Management Systems, NRI Papers, 2003. str. 16.

231

Strateka mapa predstavlja grafiki prikaz kritinih ciljeva kroz jednostavne i razumljive elemente i aktivnosti. Strateka mapa predstavlja dragocjen i koristan komunikacioni alat unutar organizacije, koji daje signale svim interesnim grupama vezanim za odreenu organizaciju. U balanced scorecard koncept je dobro ukljuiti i dobavljae i klijente organizacije, tako da se obuhvati cijeli lanac dodane vrijednosti, i isti koordinira tako da vrijednost svih aspekata vrijednosnog lanaca kontinuirano raste. Putem ovog alata, organizacija na jednostavan, razumljiv i koherentan nain, predstavlja ono to eli ostvariti u buduem periodu. Razvoj strateke mape odvija se timskim radom, i ne odvaja se od operativnih svakodnevnih zahtjeva posla na licu mjesta. Njezin razvoj obuhvata sagledavanje stvarnog posla svakog pojedinca, i naina odvijanja svakog procesa, a ne treba se odvijati kroz konferencijske urede i teorijska izlaganja. Koritenjem strateke mape mogu se izdvojiti njezine osnovne funkcije i karakteristike kako slijedi:21

strateka mapa predstavlja vizuelni izraz strategije kreirane kroz organizacijski balanced scorecard, strateka mapa ima funkciju komunikacije strategije na sve interesne skupine na veoma jednostavan nain, strateka mapa ima funkciju dinamikog prikaza aktivnosti za ostvarenje stratekih ciljeva kroz uspostavljene uzrono-posljedine veze, strateka mapa organizacije jasno pokazuje ulogu i znaaj svakog organizacijskog dijela i svakog zaposlenog u realizaciji poslovne strategije, strateka mapa organizacije ima funkciju putokaza za definiranje stratekih mapa niih organizacijskih jedinica i svakog zaposlenog.

Strateka mapa ukljuuje dva bitna elementa, odnosno karakteristike koje su kompatibilne sa formatom grafikog prikazivanja
21

Ridelberg, Sabina, Svensson, Sandra, Balanced Scorecard as a Communications Tool, Gteborg University, School of Economics and Commercial Law, 2006. str. 12.

232

strategije prema principima balanced scorecard koncepta.22 Prvo, strateka mapa obuhvata veze i tokove u serijama stratekih ciljeva usmjerenih prema ultimativnom cilju, u kontekstu ostvarenja finansijskih performansi koje su jasno iskazane. Znai, finansijski ciljevi predstavljaju vodee, ili naknadne indikatore uspjenosti organizacije u kontekstu strateke mape. Drugo, strateku mapu ine grupe inicijativa koje su veoma iroko postavljene i zajedniki povezane, tako da formiraju jasan strateki tok, koji je, zbog velike obimnosti, dijelom iskljuen iz strateke mape usljed procesa sortiranja i konsolidacije. Ranije navedeni odnosi mogu se vidjeti na primjerima osnovnih perspektiva balanced scorecard koncepta, kao i aktivnosti, ciljeva i mjera vezanih za navedene perspektive kod profitnih, neprofitnih i javnih organizacija, na slici br. 5.23
FINANSIJE Profitabilnost Dobit Povrat na investicije Zadovoljstvo Odnosi Trite KLIJENTI Zadovoljstvo Odnosi Trite GRAANI Sigurnost Samopouzdanje Konstruktivnost

KLIJENTI

KVALITET USLUGE

Sadraj SOCIJALNI Adekvatnost UTICAJ Pravovremenost

Norme ponaanja Sistem vrijednosti Stil ivota

INTERNI PROCESI

Kvalitet Efikasnost Inovacije

DRUTVENI PROCESI

Kultura Solidarnost Ekoloka svijest Atraktivnost Programi Akcije

POLITIKI PROCESI

Demokratizacija Sloboda miljenja Pravni sistem

UENJE I RAST

KompetentnostORGANIZACIJSKI Tehnologija KAPACITET Organizacijska klima

DRUTVENI RAZVOJ

Institucije Liberalizacija Efikasna administracija

Slika br. 5.: Uzrono-posljedine veze izmeu perspektiva balanced scorecard koncepta u profitnim, neprofitnim i javnim organizacijama
22

Kaplan, R., S., Norton, D., P., Strategy Maps, Converting Intangible Assets into Tangible Outcomes. Harvard Business School Press, Boston, MA. 400 pages of private sector strategy maps, 28 pages of government and not-for-profit strategy maps, 2004. str. 45. 23 Prilagoeno: Robert, S., Kaplan, David, P., Norton, Strategy Maps-Converting Intagible Assets into Tangible Outcomes, Boston, Massachusetts, Harvard Business School Publishing Corporation, 2004. str. 398-437.

233

Balanced scorecard koncept i principi upravljanja znanjem Upravljanje znanjem gradi se na idejama upravljanja ljudskim resursima, i daje jasan pregled ljudskog kapitala organizacije svojim klijentima, dok uporedo razvija alate i tehnike za koritenje znanja i koristi principe organizacijskog uenja.24 Sutina koncepta organizacijskog uenja polazi od toga, da organizacija koja ui iznad svega vrednuje kontinuirano individualno i kolektivno uenje, gdje je upravo spremnost i sposobnost za uenje temeljni izvor organizacijske konkurentske prednosti.25 Na odgovarajui nain koncipirana, takva organizacija predstavlja mjesto gdje ljudi kontinuirano unapreuju svoju kapacitativnost, a da bi ostvarili rezultate koje istinski ele, gdje se novi i zahtjevniji naini promiljanja podstiu, i gdje se kolektivne aspiracije slobodno ostvaruju, odnosno gdje ljudi zajedno kontinuirano ue kako da ue. Drugim rijeima, posredstvom koncepta organizacijskog uenja, svi zaposleni se podstiu i uvode u proces stratekog promiljanja, ime se stvaraju i najbolje pretpostavke za kontinuiranu organizacijsku adaptivnost. To se jasno vidi na na slici 6.26

24

ire: Minbaeva, Dana, Role of HRM Practices in the Process of Organizational Knowledge Transfer, Copenhagen F, Denmark, 2000. str. 5-7. 25 Tvorac koncepta uee organizacije je ameriki teoretiar Peter M. Senge (Senge M. Peter., 1990). 26 Prilagoeno: Robert, S., Kaplan, David, P., Norton, Strategy Maps-Converting Intagible Assets into Tangible Outcomes, Boston. Massachusetts. Harvard Business School Publishing Corporation, 2004. str. 226.

234

Strategijski ciljevi

Indikatori

Indikatori (3 )

(1) Razvoj individualnih znanja i vjetina, u smislu stalnog unapreenja svakog pojedinanog lana organizacije

Interni poslov ni procesi Uenje i rast

Menaders ka vizija koju razumije topmenader organizacije

Kljuni indikatori performansi koji se koriste za odreivanje organizacijs kih performansi

Operacion e mjere kojie su razumljive svim lanovima organizacije

(5) (2) Razvoj i prihvatanje kompleksnih i izazovnih mentalnih modela sofisticiranih naina promiljanja koji podstiu zaposlene da iznalaze nove i bolje naine obavljanja vlastitih zadataka. Sistemsko promiljanje i razumijevan je velike

Topmenader

lanovi organizacije

(4) Organizacijsko BALANCED SCORECARD uenje kroz kontinuiranu izgradnju zajednike vizije

Slika br. 6.: Principi uee organizacije i balanced scorecard koncept

Da bi organizacija stvorila potrebne preduvjete za pravovremeno reagiranje na promjene unutar irokog seta nezavisnih poslovno stratekih varijabli, i da stalno unapreuje vlastiti nain stratekog promiljanja, neophodno je da organizacijski top-menadment, unutar organizacije, stvori i podstie koncept organizacije koja podstie uenje (learning organization), odnosno koncept organizacijskog uenja. Praktina operacionalizacija takve organizacije moe se provesti kroz etiri faze. I to: 1. kreiranje znanja kroz prikupljanje i interpretaciju informacija, 2. diseminacija (irenje) znanja,

235

Kvantificiranje svih mjera i timsko uenje

Finansijsk i Klijenti

3. pohranjivanje znanja, pri emu organizacijsku memoriju ine pisani dokumenti i ustaljeni oblici, i norme ponaanja, simboli, organizacijska kultura, poslovna politika i strategija, 4. koritenje znanja za modifikaciju individualnog ponaanja i rutina u organizaciji.27 U srcu organizacijskog uenja je kreativnost, individualna i grupna. Kreativnost koja je u funkciji unapreenja sposobnosti zaposlenih da razumiju korporacijski kontekst i da, stalno promiljajui kreativno, zajedno sa organizacijskim top-menadmentom, preispituju i unapreuju projektiranu poslovnu strategiju, a navedeni procesi su kompatibilni sa principima balanced scorecard koncepta. Balanced scorecard koncept, kroz aplikaciju principa upravljanja znanjem, postaje sve vaniji razvojni faktor svake kompanije, a elementi njegove perspective, razvoja i rasta, imaju pozitivan utjecaj koji se ogleda kroz slijedee injenice potvrene u praksi:28 stvaranje velike koliine znanja dostupnog svim lanovima organizacije, prepoznavanje trinih ansi i razvoj novih proizvoda i usluga, skraivanje vremenskog perioda za razvoj novih proizvoda, upravljanje informacijama i podsticanje aktivnosti za razvoj inovacija u organizaciji, podrka razvoju ekspertnih sistema u organizaciji za olakavanje rada, koritenje efekata koji proizlaze iz sistema umreavanja, u smislu kvaliteta dostupnog znanja, bre usvajanje novih znanja i nove poslovne prakse, razvoj organizacijskog uenja, efektivnije upravljanje intelektualnim kapitalom poveava fleksibilnost organizacije i njezinu spremnost na organizacijske promjene. I konano, upravljanje znanjem, kao i svaki drugi sistem, ima svoju vrijednost. Kombinacija postojeeg znanja sa novim idejama i ljudima koji ga koriste, daje mogunost novog pogleda na stvari kroz generiranje novih ideja.

27 28

DiBella, Nevis, The Learning Organization, Gould, 1995. str. 479. Prilagoeno: Kaplan, R., S., Norton, D., P., Strategy Maps: Converting Intangible Assets into Tangible Outcomes. Harvard Business School Press, Boston, MA. 400 pages of private sector strategy maps, 28 pages of government and not-for-profit strategy maps, 2004. str. 308-309.

236

Povezanost kljunih indikatora uspjeha, mjerljive vrijednosti za organizaciju i balanced scorecard koncepta Kljuni indikatori uspjeha (KIU), odnosno Key Success Indicators (KSI), predstavljaju one faktore za koje se podrazumijeva da su precizno definirani za ocjenjivanje efekata poslovanja organizacije. U svrhu olakavanja i kontrole dostizanja kritinih indikatora uspjeha, neophodno je utvrditi koji i kakvi su informacijski sistemi potrebni za praenje i evaluaciju istih. Razlika izmeu prosjene kompanije, i kompanije koja ima za cilj postizanje izvrsnosti, putem koritenja balanced scorecard koncepta je nain implementacije faza razvoja koncepta, nain uspostavljanja mjernog sistema i spremnosti same organizacije na strateke promjene. Ovo su faze u kojima unapreenje poslovne prakse balanced scorecard koncepta ima najvei utjecaj na kreiranje vieg nivoa izvrsnosti u organizaciji. Slijedea slika (Slika br. 7.29) pokazuje est podruja u kojima uspjene kompanije jesu izvrsne u svom poslovanju, to ih svakako razlikuje od drugih, i samim tim ini njihovu konkurentsku prednost odrivom.

MISIJA Izvrsnost u razvoju potencijala i performansi zaposlenih Izvrsnost u internim procesima Implementacija strategije Izvrsnost u finansijskim indikatorima

Izvrsnost u razvoju odnosa sa klijentima

Slika br. 7.: est komponenti izvrsnosti u okviru balanced scorecard koncepta

29

Harold, Kerzner, Advanced Project Management, Best Practices on Implementation, Second edition, Published by John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, 2004. str. 16.

237

Izvrsnost koritenjem balanced scorecard koncepta postie se kroz pravilno upravljanje sa est navedenih kategorija u kontekstu efektivnosti i efikasnosti organizacije. Ako se postavi pitanje, ta je uspjena organizacija, odgovor se moe definirati kroz specificiranje odreenih opih kriterija, koje opet definiraju poslovnu uspjenost organizacije, njezinog operativnog i stratekog aspekta. Uspjena organizacija treba ispunjavati slijedee uvjete:30

Posao je izvren na vrijeme. Posao je izvren u okviru predvienog budeta. Organizacija je obezbijedila mjerljivu i svrsishodnu vrijednost za organizaciju, kao cjelinu Measurable Organizational Value (MOV). Organizacija je obezbijedila istovremeno postojanje internog i eksternog marketinkog osnova.

Prva dva zahtjeva predstavljaju potreban uvjet za uspjenost organizacije, a vezani su prije svega za operativno performansni aspekt poslovanja i za efikasnost realizacije posla. Druga dva zahtjeva predstavljaju dovoljan uvjet za uspjenost organizacije, a vezani su za strateke aspekte poslovanja, i za pravilno primijenjen menadment ljudskim resursima, u projektnoj i u organizaciji u kojoj se projekt realizira, i marketinku opravdanost konkretnog projekta za organizaciju kao cjelinu. Iz navedenog se jednostavno moe zakljuiti, da uspjena organizacija, sa menadersko poslovnog aspekta, mora u isto vrijeme biti i efikasna (voditi rauna o operativno performansnim aspektima) i efektivna (gdje se vodi rauna o misiji i strategiji organizacije kao cjeline), sa stavljanjem akcenta na ovaj posljednji institut menadmenta, kao ope znanosti. Drugaije reeno, moe se zakljuiti da uspjena organizacija mora ispunjavati uvjete efikasnosti u kontekstu izvravanja posla na vrijeme, i u okviru predvienih trokova, ali isto tako, organizacija mora ispunjavati i uvjet efektivnosti, kao najvaniji uvjet, u smislu definiranja mjerljive vrijednosti za organizaciju, ali i za klijente
30

Harold, Kerzner, In Search of Excellence in Project Management, New York: John Wiley & Sons Inc., 1998. str. 14.

238

koje data organizacija opsluuje, jer uvoenje balanced scorecard koncepta nije samo sebi svrha. Ono mora imati za cilj pomjeranje organizacije u kojoj i za koju se provodi, u jednu viu trino poslovnu dimenziju, ili nivo efektivnosti i efikasnosti, to je osnovni uvjet za njegovu vlastitu svrsishodnost. Odnos izmeu balanced scorecard koncepta (BSC) i koncepta mjerljive vrijednosti (MOV) za organizaciju, moe se vidjeti iz slike br. 8.31
Balanced scorecard organizacije: Finansijska perspektiva-KIU Perspektiva klijenata-KIU Perspektiva internih procesa-KIU Perspektiva uenja i inovacija-KIU.

1. 2. 3. 4.

Odjel 1.

Odjel 2.

Odjel 3.

MOV

MOV

MOV

Slika br. 8.: Balanced scorecard koncept i koncept mjerljive vrijednosti za organizaciju

Ovdje je vano spomenuti jo jedan koncept vezan za uspjenost organizacije prema balanced scorecard konceptu, a koji se prezentira putem akronima CSI (Critical Success Indicators-CSI), odnosno kritine indikatore uspjenosti organizacije. Top-menader i tim balanced scorecard koncepta moraju biti sposobni da prepoznaju kritine indikatore uspjeha za svaku organizaciju. CSI, ustvari, predstavljaju najvanije subciljeve kompanije, poslovne jedinice, ili pojedinca predstavljene putem strateke mape. Konano, svi bosanskohercegovaki menaderi trebaju razumjeti navedene koncepte i definirati mjerljivu vrijednost organizacije koju vode, definirati kljune faktore i indikatore uspjeha, i inkorporirati ih u balanced scorecard koncept putem instituta
31

Marchewka, T., Jack, Information Technology Project Management (Providing Measurable Organization Value), Copyright by John Wiley & Sons, Inc., 2003. str. 52.

239

strateke mape. Koristei navedene koncepte, domae organizacije mogu na jednostavan nain primijeniti principe strateki fokusirane organizacije, to e zasigurno dovesti do unapreenja njihovog poslovanja, kako je i dokazano u istraivanju koje je prezentirano u ovom radu.

ZAKLJUAK Ako se sagleda stvarno stanje u privredi BiH, teko se moe previdjeti injenica da postoje mnoga ogranienja vezana za primjenu principa upravljanja znanjem i balanced scorecard koncepta u domaim organizacijama. No, bez obzira na to, treba gledati u budunost i razumjeti, da primjena balanced scorecard koncepta bilo kom tipu organizacije postaje conditio sine qua non, odnosno uvjet bez koga se ne moe ostvariti poslovni uspjeh. Mogunost primjene ovog koncepta u bosanskohercegovakim organizacijama veoma je iroka, ali treba znati da uvoenje jednog ovako sofisticiranog okvira stratekog menadmenta zahtijeva velike investicije. Znai, problem mogunosti primjene nije u pitanju kvaliteta balanced scorecard koncepta i prednosti koje donosi ovaj koncept u organizaciju, nego sposobnosti domaih organizacija da ga primijene u vlastitom poslovanju. Ako se radi o velikim organizacijama koje su finansijski stabilne, najee postoji ogranienje u strukturi zaposlenih i njihovoj spremnosti da prihvate ovaj concept, koji nikome, u bilo kojoj organizaciji, ne dozvoljava spavanje, nego se mjeri uspjenost, kako cijele organizacije, tako i svakog pojedinca unutar nje. S druge strane, organizacije koje nemaju ni finansijski, niti kvalitetan humani capital, nemaju ni mogunost uvoenja balanced scorecard koncepta, jer njegovo uvoenje zahtijeva posebne preduvjete i posveenost menadmenta. Na osnovu detaljno sagledane sitacije u Bosni i Hercegovini, moe se zakljuiti da domae organizacije trebaju uloiti dodatne napore i sredstva u razvoj ljudskih resursa, i primjenu principa upravljanja znanjem i upravljanja ljudskim resursima u svim vrstama organizacija. Navedene aktivnosti mogu dovesti do razvoja bosanskohercegovakih kompanija, u smislu jaanja njihovih kljunih kompetencija i njihove konkurentnosti u regionalnim okvirima. Bosanskohercegovaki menaderi trebaju redizajnirati sisteme mjerenja performansi organizacija

240

koje vode, definirati dodatne indikatore poslovanja koji su nefinansijskog karaktera. To podrazumijeva i uvoenje mjera nefinansijskog karaktera vezanih za broj novih ideja u organizaciji, intenzitet sticanja i irenja novih znanja zaposlenih, i praktinu primjenu novosteenih znanja u organizaciji, kao i povezati sistem kompenziranja zaposlenih sa navedenim aktivnostima i inicijativama zaposlenih. Dalje, bosanskohercegovaki menaderi trebaju dodatno poticati participaciju zaposlenih u procesu poslovnog odluivanja, kao i aktivnosti vezane za preuzimanje dobre poslovne prakse iz drugih organizacija. Ovladati konceptima za kontrolu internih poslovnih procesa i u potpunosti ih primijeniti u sistemima upravljanja domaim organizacijama u cilju efikasnijeg poslovanja, uz to vii nivo isporuene vrijednosti za ciljne klijente. Primjena navedenih koncepata moe osigurati bolju poslovnu poziciju domaih organizacija na njihovom ciljnom tritu. Bosanskohercegovaki menaderi trebaju voditi rauna o trokovnim aspektima poslovanja, kroz kontrolu zaliha i optimiziranje poslovnih kapaciteta, to daje razumne polazne pretpostavke za dalje usavravanje internih poslovnih procesa domaih organizacija. Konano, najvea ansa za uvoenje principa balanced scorecard koncepta i koncepta upravljanja znanjem, nalazi se u srednjim i malim kompanijama koje imaju kvalitetne gotovinske tokove, i relativno mlade i fleksibilne zaposlene spremne da ue. Kroz istraivaki proces, koji je proveden u bosanskohercegovakim organizacijama razliitih tipova i veliine, i analizu dobivenih podataka, jednostavno se moe prepoznati da su organizacije, koje imaju navedene karakteristike, najblie standardima koje promoviraju navedeni koncepti u svom praktinom poslovanju, iako ga sistematino ne provode. To znai da ovakve kompanije predstavljaju osnovno podruje u kome bi se balanced scorecard koncept i upravljanje znanjem mogli jednostavno uvesti. Pored ovih organizacija, balanced scorecard koncept i principi upravljanja znanjem mogli bi nai svoju realnu primjenu i u okviru nekih vladinih agencija i privatiziranih kompanija, koje su trino usmjerene u svom poslovanju. Sve navedene kategorije kompanija mogu poluiti koristi iz spoznaja do kojih se dolo kroz razliite vrste istraivanja, u smislu praktinog vodia za uvoenje balanced scorecard koncepta i principa upravljanja znanjem, i u smislu razumijevanja logike njegovog funkcioniranja.

241

LITERATURA 1. Andersen, Henrik, Balanced scorecard implementation in SMEs, reflection in literature and practice, Copenhagen, Danmark, may, 2003. 2. Antony, Jiju, Six Sigma for Service Processes, Business Process Management Journal, Emerald Group Publishing Limited, 2006. 3. Arveson, Paul, The Main Fact about The Balanced Scorecard, Balanced Scorecard Institute, White Paper, 2007. 4. Arveson, P. (2003): A Balanced Scorecard for City & Country Services, Balanced Scorecard Institute, http://www.balancedscorecard.org/Portals/0/PDF/BSC_for_CityCounty03.pdf [Accessed 12. 11. 2007] 5. Aung, May, and Heeler, Roger, Core Competencies of Service Firms, A Framework for Strategic Decisions in International Markets, Journal of Marketing Management, 2001. 6. Bryant, L., Jones, D.A., Widener, S.K. (2004), "Managing value creation within the firm: an examination of multiple performance measures", Journal of Management Accounting Research, Vol. 16 pp. 107-31 7. Carmona, S. and Grnlund, A. (2003): Measures vs. Actions: The Balanced Scorecard in Swedish Law Enforcement, International Journals of Operations & Production Management, Vol. 23, No 12, pp. 1475-1496 8. Holmes, J.S., Gutirrez de Pineres, Kiel L. D. (2006): Reforming Government Agencies Internationally: Is There a Role for the Balanced Scorecard?, Intl Journal of Public Administration, No 29, pp. 1125-1145 9. Johnsen . (2001): Balanced Scorecard: Theoretical Perspectives and Public Management Implications, Managerial Auditing Journal, No 16/6, pp. 319-330 10. Kaplan, S. R. and Norton, P. D. (2001): The Strategy Focused Organization, How Balanced Scorecard Companies Thrive In The

242

New Business Environment, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts 11. Modell, S. (2004): Performance Measurement Myths in the Public Sector: A Research Note, Financial Accountability & Management, 20 (1), pp. 39-55 12. Niven, P. (2007): Balanced scorecard: korak ko korak, Second Edition, Zagreb: MASMEDIA 13. Niven, P. (2003): 'Balanced Scorecard Step-by-Step for Government and Nonprofit Agencies', John Wiley & Sons, Inc. 14. Phillips, J. K. (2004): An Application of the Balanced Scorecard to Public Transit System Performance Assessment, Transportation Journal 2004, pp. 26-55 15. Rautiainen, A. (2005): Balanced Scorecard Usage in Finish Municipalities, School of Business and Economics, University of Jyvskyl, Ph.D. Thesis Research Proposal, November 2005 16. Toru Morisawa (2002): Building Performance Measurement System with the Balanced Scorecard Approach, NRI Papers, No. 45 17. Behara, S., Ravi, Fontenot, F., Gwen, Gresham Alicia, Customer Satisfaction Measurement and Analyzing Using Six Sigma, 2006. 18. Bill, Lovell, Dr Zoe Radnor, A Pragmatic Assessment of the Balanced Scorecard, An Evaluation for use in a NHS Multi-Agency Setting in the UK, 2002.

243

. . . . " " Balanced scorecard . . . .

KNOWLEDGE MANAGEMENT AND BALANCED SCORECARD CONCEPT PRINCIPLES APPLICATION AS AN ACCELERANT OF ORGANIZATIONAL EFFICACY

Summary

A new strategic management system, if its adequately implemented, can change an entire organization in a way to became more effective and efficient, and the most of strategic management authors and practicers agree that implementation of an organizational strategy is more difficult than its formulation. In todays dynamic, highly competitive environment, organizations have to devote significant time, as well as human and financial resources to measuring their performance in order to

442

achieve their strategic goals. Therefore, organizations must implement an appropriate strategic management and performance measurement system, which is suitable for capturing the value of tangible and intangible assets such as employee satisfaction, organization innovation potential, and customer and supplier relationships. The facts show that the significance of strategy is more important today then it has ever been. The balanced scorecard has emerged as a proven and effective tool in organizations request to capture, describe, and translate intangible assets into real value and allow organization to implement differentiating strategies successfully, which will help them for better functioning in contemporary global economic world. It is very important fact that balanced scorecard concept, making some specific and appropriate correction, became widely applicable in public sector organizations and in non-profit organizations within developed economies. Thus, the business and organizational practice, which is widely used in developed economies organizations, should be implementing in domestic organizations, because it will admit to faster eligibility conditions and standards of access to European Union by the domestic business organizations and guvernment institutions.

Key words: Balanced Scorecard Concept, Strategic map, Knowledge Management, Learning organization principles, Measurable Organizational Value

245

Prof. dr. Refik ati Ana Pavlovi, prof.

SLOBODNO VRIJEME DJECE NIIH RAZREDA OSNOVNE KOLE

Saetak Cilj ovog istraivanja je ispitivanje mjere i naina koritenja slobodnog vremena meu uenicima niih razreda osnovne kole, te ustanoviti stavove nastavnika i roditelja o slobodnom vremenu uenika. Istraivanje je provedeno u po dva odjeljenja etvrtog razreda u Osnovnoj koli KC Sveti Pavao Zenica i Osnovnoj koli Mea Selimovi u Zenici. Istraivaki uzorak ini cca 101 uenik, 91 roditelj i 4 nastavnika. Istraivanjem se dolo do rezultata koji mogu biti instruktivni za kreiranje programa odgojnog rada sa uenicima i roditeljima, a sve radi kvalitetnijeg osmiljavanja i provoenja slobodnog vremena uenika. Kljune rijei: slobodno vrijeme, odmor, rekreacija, metode, kolsko postignue

UVOD Slobodno vrijeme je skup aktivnosti kojima se pojedinac svojevoljno moe potpuno predati, bilo da se odmara ili zabavlja, bilo da poveava nivo svoje obavijetenosti, nivo svoga obrazovanja, bilo da se dobrovoljno drutveno angaira ili da ostvaruje svoju slobodu, stvaralaku sposobnost, poto se oslobodi svojih profesionalnih, porodinih i drutvenih obaveza.

247

Iz ove definicije mogue je izvui tri osnovne funkcije slobodnog vremena, a to su: aktivno odmaranje; razonoda; razvoj linosti u kognitivnom, afektivnom i psihomotorikom podruju. ivimo u doba u kojemu se sve ozbiljnije ukazuje na znaaj fenomena slobodno vrijeme i kada se savremena nauna istraivanja sve vie fokusiraju i na probleme vezane za slobodno vrijeme. Drugim rijeima, ovaj problem postaje jednakovrijedan problemu radnog vremena. U vezi s tim, sve se vie namee potreba i za boljim planiranjem i racionalnijim koritenjem slobodnog vremena. Nijednom drutvu nije svejedno kako e djeca ili odrasli provoditi svoje slobodno vrijeme. Hoe li biti preputeni neorganizovanoj i stihijskoj zabavi i razonodi, ili e putem sporta i sportsko-rekreativnih, kulturnih, tehnikih i drugih drutvenih aktivnosti korisno provoditi svoje slobodno vrijeme.1 Slobodno vrijeme se moe posmatrati kao sredstvo aktivnog odmora, zabave i vedre razonode, to snano doprinosi harmonijskom razvijanju linosti. Zatim, pozitivno utjee na fiziki i mentalni razvitak, na razvoj kreativnih sposobnosti i oblikovanje pozitivnih crta karaktera. Ono doprinosi brem razvoju fizikih, intelektualnih, estetskih, radnih, tehnikih, moralnih i socijalnih kvaliteta savremeno formirane linosti. Slobodno vrijeme ima i pedagoke dimenzije, a one se ogledaju u sljedeem: to je oblik organizacije uenikih aktivnosti s jasno postavljenim ciljem, podrazumijeva aktivnosti, razliite forme organiziranja, odnosno

polazi od mogunosti prirodne i drutvene sredine (okoline),

www.sportskisavezsbkksb.ba

248

 moe se organizovati prema pojedinanim, grupnim i kolektivnim interesima uenika, svi sadraji, oblici, sredstva i metode trebaju doprinijeti formiranju harmonijske linosti i nadomjestiti nedostatke ostalih sadraja aktivnosti u koli i obitelji. Vremenski, slobodno vrijeme podrazumijeva vrijeme izvan nastavno/satne (i razredne) aktivnosti, sati samostalnog rada (uenja) i drugih kolskih obaveza. Taj vremenski interval uenici slobodno i dobrovoljno koriste za odmaranje, razonodu i razliite drutvene aktivnosti koje doprinose razvoju opih, kreativnih i stvaralakih sposobnosti mlade linosti. Uenici se bave aktivnostima koje su u skladu sa njihovim interesima, eljama i dispozicijama. Za razvoj linosti uenika potrebno je planirati sadraje za razvoj svih aspekata njegove linosti: fizike, intelektualne, drutveno-moralne, estetske, radno-tehnike i stvaralake. Slobodno vrijeme ima i svoje komponente, i to: fiziku/tjelesnu, intelektualnu, drutveno-moralnu, estetsku, radno-tehniku i stvaralaku.

Fizika/tjelesna komponenta podrazumijeva mogunost organiziranja sljedeih sadraja: sportski ivot uenika, rekreativno-zabavne igre u prostorijama i na otvorenom prostoru, zatita i ouvanje zdravlja. Intelektualni razvoj uenika podrazumijeva: itanje knjiga, organiziranje raznih izlobi, natjecanja u znanjima iz razliitih nastavnih oblasti, posjeivanje izlobi i koncerata, praenje radijskih i televizijskih emisija,

249

 nastupi na prigodnim sveanostima, knjievnim veerima i slino. Drutveno-moralna komponenta razvoja linosti podrazumijeva: ukljuivanje u drutvena zbivanja okoline (razne akcije, na primjer), organiziranje rasprava o svim znaajnim pitanjima nae stvarnosti, upoznavanje uenika sa moralnim karakteristikama istaknutih linosti iz sredine u kojoj se nalaze (radnici, borci, znanstvenici, knjievnici i drugi), gledanje i sluanje emisija putem elektronskih medija s drutvenom tematikom, razgovor za okruglim stolom, razna kviz - takmienja. Estetska komponenta razvoja linosti obuhvata sljedee aktivnosti: susreti s umjetnicima iz razliitih podruja stvaralatva, samostalna i grupna umjetnika stvaranja i javni nastupi, aktivnosti literarno - umjetnikih i drugih sekcija, organiziranje izlobi, sluanje muzike, javni muziki nastupi, muzike veeri, praenje odgovarajuih emisija na radiju i televiziji, ureenje interijera i eksterijera objekata u kojima se boravi, organiziranje rasprava o lijepom ponaanju i skladnom odijevanju. Radno tehnika komponenta podrazumijeva: osposobljavanje uenika za rukovanje raznim tehnikim ureajima u objektima, sakupljanje raznih predmeta i zbirki za potrebne aktivnosti, izrada raznih predmeta i sredstava za potrebe nastave,

250

 posjete radnim i proizvodnim organizacijama u mjestu. Stvaralake aktivnosti provodit e se ovisno o interesima uenika: pisanje literarnih sastava, javni nastupi pojedinaca i grupa, vjebe u umjetnikom kazivanju poetskih tekstova, ureivanje zidnih novina i oglasnih panoa, rad i nastupi literarnih sekcija, crtanje, slikanje, modeliranje, razne muzike aktivnosti (sluanje i pjevanje pjesama iz nove sredine, skladanje, sviranje na narodnim instrumentima i izrada instrumenata, zapisivanje (notno) pjesama), dramatizacija tekstova i javno predstavljanje. Programiranjem slobodnog vremena osigurava se njegovo racionalno koritenje. Uenicima se otvara mogunost bavljenja razliitim aktivnostima. U izradi programa uestvuju i sami uenici. Stavljaju im se na raspolaganje svi raspoloivi objekti u mjestu i okolini: prostorije za drutvene aktivnosti, knjinica, itaonica, klupske prostorije, sportski poligoni, igralita, dvorita, prostori za rekreaciju i etnje i drugo. Uenici se javljaju, ne samo kao potroai kulturnih dobara, nego i kreativci. Svaki uenik ima mogunost samopotvrivanja u nekom podruju, jer se slobodno vrijeme zasniva na slobodi i dobrovoljnosti.

Metode organiziranja slobodnog vremena Za pravilno organiziranje i realiziranje slobodnog vremena primjenjuje se vie metoda. U organizaciji takvog vremena moemo primjenjivati permisivne metode kojima se osigurava vee direktno ukljuivanje uenika. U ovu grupu metoda ubrajamo: metoda individualnih i grupnih razgovora,

251

 metoda motiviranja i poticanja, metoda objanjavanja ili interpretacije. Metoda individualnih i grupnih razgovora pomae u identifikaciji uenikih interesa, dispozicija i sklonosti, to ima odluujui znaaj za koncipiranje izvedbenih programa, i ukljuivanje svakog uenika u sadraje za koje se dobrovoljno opredijeli prema svojim naklonostima i eljama. Metoda motiviranja i poticanja omoguava da se, polazei od psihofizikih mogunosti i interesa svakog uenika, potie njegova svestrana aktivnost, da se udovoljava zahtjevima mlade linosti u fizikom, intelektualnom, radnom, moralnom, estetskom i stvaralakom odgajanju i obrazovanju. Metoda objanjavanja ili interpretacije ima poseban znaaj. Slobodno vrijeme ima zadatak omoguavanja odmora uenika, relaksacije, zabave, ode, kulturnog uzdizanja, te da sticanja odreenih znanja i umijea. Objanjavanje predmeta, situacija, dogaaja, pojava i procesa treba biti struno, sveobuhvatno, znanstveno zasnovano i prilagoeno mentalnim i fizikim sposobnostima uenika, kako u pogledu stila i jezika, tako i s obzirom na opseg i kvalitetu injenica koje se objanjavaju ili interpretiraju. Sve ove metode treba posmatrati u jedinstvu i uzajamnoj povezanosti. Kombinovanje metoda daje ukupno vee rezultate nego kad se pravi zbir pojedinanih. Uenici mlaih razreda (I IV) samostalno se opredjeljuju za odreene aktivnosti, ali pod rukovodstvom organizatora ili voditelja slobodnog vremena (roditelja i/ili nastavnika). Cjelokupna aktivnost u slobodnom vremenu ima formu kolektivnog, grupnog oblika rada, ali moe biti i partnerski i zajedniki rad. O interesima djece za pojedine aktivnosti podaci se mogu sakupiti razgovorom (kolektivnim intervjuom) i upitnikom (anketiranjem).

252

U praksi se najee provode sljedee aktivnosti u slobodnom vremenu: sportske igre, drutvene igre, itanje djeje tampe, sluanje muzike, filmske predstave, radio i TV emisije, pisanje slobodnih sastava, vjebe rekreacije, drutveno-koristan rad, ekskurzije, izleti, etnje, dodatno uenje, posjete muzejima, kulturnim i historijskim spomenicima, izlobama, kulturno - umjetnikim i sportskim priredbama, radnim organizacijama, sekcijama i drutvima, rad u sekcijama, uestvovanje u kulturnoj i javnoj djelatnosti kole i okoline. Treba voditi rauna o tome da uenik ne bude prekomjerno optereen velikim brojem sekcija, to bi imalo negativne posljedice po redovito uenje i izvravanje kolskih i obiteljskih obaveza. Vremensko radno optereenje djece kolektivnim aktivnostima, u slobodno vrijeme, mora biti rezultat studioznog prouavanja svakog djeteta pojedinano, i njegovih posebnih i opih mogunosti za rad. Bez toga je nemogue sprijeiti tetne pojave u oblasti vremensko - radnog angaovanja djece. Nastavnici, roditelji i drugi vaspitai u tome imaju posebno mjesto. Stoga, oni trebaju iznalaziti sve mogunosti koje e doprinijeti optimalnom aktiviranju djece u slobodnom vremenu.2
2

Ajanovi Devdeta, Stevanovi Marko: Metodika vannastavnih aktivnosti, Pedagoka akademija u Zenici, 2004., str. 29-37.

253

METOD Cilj istraivanja jeste utvrditi koliko, i na koji nain, uenici niih razreda osnovne kole koriste svoje slobodno vrijeme, kako bismo dobili uvid koliko su oni svjesni injenice da nekvalitetnim koritenjem takvog vremena postaju samo sluatelji, gledatelji rtve jeftine zabave, odnosno, pasivni konzumenti umjesto aktivni stvaratelji, kreativni sudionici subjekti. Zadaci ovog istraivanja su: istraiti kolika je zastupljenost slobodnog vremena kod uenika niih razreda osnovne kole; otkriti ko im pomae da ga organiziraju; otkriti faktore koji utiu na organizaciju slobodnog vremena; istraiti i otkriti gdje uenici provode veinu svog slobodnog vremena; otkriti kako ga provode; otkriti i s kim najee provode; istraiti da li veinu svoga slobodnoga vremena provode kao lanovi raznih sekcija; istraiti da li su odreenoj sekciji pristupili svojevoljno, ili su bili upueni od strane drugih; istraiti da li njihov nain troenja slobodnog vremena utie na kolska postignua. Osnovne metode koritene u ovom istraivanju su metoda teorijske analize za prikupljanje saznanja drugih autora koji su se bavili ovom temom, i empirijsko neeksperimentalna metoda. Glavni instrument u ovom istraivanju su upitnici koji su posebno konstruisani za ovo istraivanje. Prvi upitnik sastavljen je od osam pitanja otvorenog, zatvorenog i kombinovanog tipa i namijenjen je uenicima dva etvrta razreda iz dvije osnovne kole u Zenici.

254

Sutina pitanja se odnosi na konkretne stavove uenika o njihovom koritenju slobodnog vremena (gdje ga provode, s kim ga provode, kako ga provode). Drugi upitnik sastavljen je od devet pitanja, takoer, otvorenog, zatvorenog i kombinovanog tipa i namijenjen je roditeljima ispitanih uenika. Sutina pitanja koji su namijenjeni roditeljima odnosi se na njihove stavove o nainu provoenja slobodnog vremena njihove djece, kao i o njihovom ueu u tome. Trei upitnik sastavljen je od osam pitanja otvorenog, zatvorenog i kombinovanog tipa i namijenjen je nastavnicima (uiteljima). Sutina tih osam pitanja odnosi se stavove nastavnika (uitelja) o nainu koritenja slobodnog vremena njihovih uenika, kao i o njihovom ueu u tome. Istraivanje izvreno u dvjema osnovnim kolama (Osnovna kola KC Sveti Pavao Zenica i Osnovna kola Mea Selimovi u Zenici), a ukljuuje uenike etvrtih razreda (po dva odjeljenja etvrtih razreda iz obje kole). Istraivaki uzorak ini cca 101 uenik, 91 roditelj i 4 nastavnika.

REZULTATI ISTRAIVANJA I NJIHOVA INTERPRETACIJA

Rezultati ispitivanja nastavnika Poto smo ovim istraivanjem eljeli utvrditi koliko je uenika lan odreene sekcije, prvo smo trebali istraiti koliki je prosjean broj uenika u razredima u kojima smo obavljali istraivanje. Ustanovljeno je da u dva razreda ima izmeu 20 i 25 uenika, a u druga dva od 25 do 30. uenika. Slino stanje je kada je u pitanju angairanost uenika u sekcijama: u dva razreda je pola uenika ukljueno u rad razliitih sekcija, a u dva manje od pola uenika. Poto smo pretpostavili da je u organizaciji slobodnog vremena uenicima potrebna pomo odraslih, roditelja ili nastavnika; nastavnicima

255

smo postavili pitanje da li su njihovi uenici postali lanovi odreenih sekcija na njihov nagovor ili prijedlog, ili su se uenici u sekciju svojevoljno ulanili. Rezultati su pokazali da jedna polovina ispitanih nastavnika smatra da su uenici postali lanovi odreenih sekcija na njihov nagovor (prijedlog), dok druga polovina smatra da su uenici odreenoj sekciji pristupili svojevoljno. Interesiralo nas je dalje, da li nastavnici raspolau informacijom o tome kako uenici provode svoje slobodno vrijeme kod kue. Rezultati su pokazali da nastavnici smatraju da su u potpunosti upoznati s nainom strukturiranja slobodnog vremena uenika izvan kole. Takoer nas je interesiralo da li nastavnici pomau uenicima u organizaciji njihovog slobodnog vremena u koli, u sklopu vannastavnih aktivnosti, a i kod kue. Tri nastavnika su izjavili da pomau, a jedan da ne pomae uenicima u organizaciji njihovog slobodnog vremena u koli, u sklopu vannastavnih aktivnosti, kao ni kod kue. Da bismo otkrili na koji nain nastavnici pomau uenicima u organizaciji njihovog slobodnog vremena, postavili smo nastavnicima pitanje, kako uenicima pomau u organizaciji njihovog slobodnog vremena. Rezultati su pokazali da jedan nastavnik pravi zajedniki program za sve uenike, 3 nastavnika predlae uenicima ta bi mogli raditi u svoje slobodno vrijeme, a nijedan od nastavnika ne pravi poseban program slobodnog vremena za svakog uenika.
80,00% 70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% Pravite posebne programe Pravite zajedniki program Predlaete im ta bi mogli raditi

Grafikon 1: Grafiki prikaz o ueu nastavnika u programiranju slobodnog vremena uenika

256

Kao to je vidljivo, 75% nastavnika predlae uenicima ta bi mogli raditi u svoje slobodno vrijeme, jedan nastavnik (25%) uenicima pomae u organizaciji slobodnog vremena tako to pravi jedan zajedniki program za sve uenike, dok nijedan nastavnik ne pravi posebne programe za svakog uenika pojedinano. Nastavnicima smo postavili pitanje, ta urade ako znaju da uenik nekvalitetno provodi svoje slobodno vrijeme. Svi nastavnici su izjavili da razgovaraju s roditeljima uenika, kako bi i njih angairali da kod uenika probude svijest kako je nekvalitetno provoenje slobodnog vremena tetno za njegov psihosocijalni razvoj.

120,00% 100,00% 80,00% 60,00% 40,00% 20,00% 0,00% 1 Razgovarate s roditeljima Vi organizujete njegovo slobodno vrijeme Ne inite nita

Grafikon 2: Grafiki prikaz o reakciji nastavnika na uenikovo nekvalitetno koritenje slobodnog vremena

Kao to je vidljivo, svi nastavnici smatraju da se uenikovo nekvalitetno provoenje slobodnog vremena moe promijeniti/poboljati samo uz konstantan razgovor nastavnika i roditelja, kako bi kod uenika razvili svijest o tome kako je nekvalitetno provoenje slobodnog vremena tetno za njegov psihosocijalni razvoj. Nijedan od nastavnika nije izjavio da lino organizira slobodno vrijeme uenika, niti da na tom planu ini ita. Nastojali smo otkriti stavove i miljenja nastavnika o uticaju provoenja slobodnog vremena uenika na njihova kolska postignua.

257

120,00% 100,00% 80,00% 60,00% 40,00% 20,00% 0,00% 1 DA NE

Grafikon 3: Grafiki prikaz o stavova nastavnika o utjecaju kvalitetnog provoenja slobodnog vremena na kolsko postignue

Kao to smo pretpostavili, svi nastavnici smatraju da uenikov nain provoenja slobodnog vremena (kvalitetna/nekvalitetan) utie na njegova kolska postignua (pozitivno/negativno).

Rezultati ispitivanja roditelja Interesirali smo se da li su roditelji zaposleni, a svrha ovoga pitanja jeste da otkrijemo koliko roditelji provode vremena sa svojom djecom, i koliko njihova zaposlenost/nezaposlenost utie na djetetov nain provoenja slobodnog vremena.
80,00% 70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1

DA NE

Grafikon 4: Grafiki prikaz o stavova roditelja o uticaju njihove zaposlenosti/nezaposlenosti na kvalitet provoenja slobodnog vremena djece

Rezultati su pokazali da od 91 ispitanog roditelja, njih 70,33% su zaposleni, dok njih 29,67% nije u radnom odnosu.

258

Pitali smo roditelje da li dovoljno vremena provode sa svojom djecom u sklopu njihovog slobodnog vremena.
100,00% 80,00% 60,00% 40,00% 20,00% 0,00% 1 DA NE

Grafikon 5: Grafiki prikaz o stavova roditelja o tome da li dovoljno provode slobodnog vremena sa djecom

Veina roditelja, njih 85,71%, smatra da dovoljno vremena provodi sa svojom djecom u sklopu njihovog slobodnog vremena, dok 14, 29% roditelja smatra da ne provodi dovoljno vremena sa svojim djetetom. Pitali smo roditelje i to s koliko slobodnog vremena njihova djeca raspolau dnevno.

70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1 5 sati 6 sati 7 sati i vie

Grafikon 6: Grafiki prikaz o stavova roditelja o koliini slobodnog vremena njihove djece

Kao to je prikazano, najvie roditelja, njih 60,23%, smatra da njihova djeca raspolau s 5 sati slobodnog vremena dnevno, to nam

259

govori da su djeca ili preoptereena kolskim obavezama ili roditelji nisu dovoljno informirani o tome s koliko slobodnog vremena dnevno njihova djece raspolau. Dalje nas je interesiralo koliko vremena dnevno roditelji provode sa svojom djecom (u sklopu njihovog slobodnog vremena).
50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1 1 sat 2 sata 3 sata 4 sata i vie

Grafikon 7: Grafiki prikaz o stavova roditelja o vremenu koje provode s djecom

Na osnovu prikazanih rezultata zakljuujemo da najvei broj roditelja, njih 45,05%, s djecom dnevno provodi 4 sata i vie. Na prethodno pitanje, veina roditelja je odgovorila da djeca raspolau s oko 5 sati slobodnog vremena dnevno, te moemo zakljuiti da veina roditelja stalno provodi vrijeme s djecom u sklopu njihovog slobodnog vremena. Na pitanje gdje najee provode svoje slobodno vrijeme, roditelji su odgovorili da oni i njihova djeca svoje zajedniko slobodno vrijeme najvie provode u kui.
80,00% 70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1 Vani ( etajui po gradu, na izletitima ) Na sportsko rekreativnim igralitima U kui

Grafikon 8: Grafiki prikaz stavova roditelja o mjestu provoenja slobodnog vremena

260

Interesiralo nas je kako oni i djeca provode zajedno slobodno vrijeme.

50,00% 45,00% 40,00% 35,00% 30,00% 25,00% 20,00% 15,00% 10,00% 5,00% 0,00% 1 Igrajui drutvenih igrica ( domine, monopol... ) Igrajui vodeo - igrica Pomaui im u rjeavanju kolskih obaveza Bavei se sportsko rekreativnim aktivnostima itajui knjigu

Grafikon 9: Grafiki prikaz o stavova roditelja o nainu zajednikog provoenja slobodnog vremena

Rezultati su sljedei: 46,97% roditelja provodi pomaui im u rjeavanju kolskih obaveza, 24,24% roditelja provodi igrajui se drutvenih igara (domine, monopol...), 14,39% roditelja provodi bavei se sportsko rekreativnim aktivnostima, 9,09% itajui knjigu, a 5,30% igrajui video-igrice. Kako bismo istraili da li uenici kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme, roditelje smo prvo pitali ta podrazumijevaju pod kvalitetnim provoenjem slobodnog vremena.

261

30,00% 25,00% 20,00% 15,00% 10,00% 5,00% 0,00% 1

Gledanje televizije ( filmova, serija ) " Surfanje " po Internetu itanje knjige Provoditi vrijeme kao lan odreene sekcije Sportsko - rekreativne aktivnosti Ispunjavanje kolskih obaveza Spavanje

Grafikon 10: Grafiki prikaz o stavova roditelja o kvalitetnom provoenju slobodnog vremena

Rezultati su sljedei: 24,32% roditelja smatra da je to ispunjavanje kolskih obaveza, 23,17% itanje knjiga, 23,17% sportskorekreativne aktivnosti, 12,74% provoditi vrijeme kao lan odreene sekcije, 8,49% gledanje televizije (filmova, serija), 5,79% spavanje i 2,32% surfanje po Internetu. Na osnovu prethodnog pitanja, roditelje smo pitali smatraju li da li njihova djeca kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme.
80,00% 70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1

DA NE

Grafikon 11: Grafiki prikaz stavova roditelja o tome da li njihova djeca kvalitetno provode slobodno vrijeme

262

Veina roditelja, njih 74,44%, smatra da njihovo dijete kvalitetno provodi svoje slobodno vrijeme, na osnovu ega zakljuujemo da veina roditelja smatra da njihova djeca svoje slobodno vrijeme provode, izmeu ostalog, itajui knjigu, bavei se sportsko-rekreativnim aktivnostima i izvravajui kolske obaveze. Pitali smo roditelje za njihovo miljenje o odnosu provoenja slobodnog vremena njihove djece i njihovih kolskih postignua.
80,00% 70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00%

DA NE

Grafikon 12: Grafiki prikaz stavova roditelja o tome da li nain provoenja slobodnog vremena utie na kolsko postignue

Veina roditelja, njih 74,44%, smatra da nain provoenja slobodnog vremena njihove djece utie na njihova kolska postignua.

Rezultati ispitivanja uenika Uenike smo pitali smatraju li da imaju dovoljno slobodnog vremena u okviru kojeg radite sve to ele.
80,00% 60,00% 40,00% 20,00% 0,00% 1 DA NE

Grafikon 13: Grafiki prikaz stavova uenika o tome da li imaju slobodnog vremena

263

Iz grafikona uoavamo da uenici, njih 74%, smatraju da imaju dovoljno slobodnog vremena, ime smo potvrdili nau pretpostavku da moemo predvidjeti pozitivne rezultate zastupljenosti slobodnog vremena kod uenika ovog uzrasta. Pitali smo uenike ko im pomae u organizaciji slobodnog vremena
70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1 Niko, sami organizirate svoje slobodno vrijeme Nastavnici Roditelji

Grafikon 14: Grafiki prikaz stavova uenika o tome ko im pomae u organizaciji slobodnog vremena

Kao to je vidljivo, 66,02% uenika smatra da im niko ne pomae u organizaciji slobodnog vremena, da ga oni sami sebi organiziraju; 33,01% uenika je izjavilo da im pomau roditelji, a samo jedan uenika da mu pomae nastavnik u organizaciji slobodnog vremena. Pitali smo uenike gdje najee provode svoje slobodno vrijeme.
60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1 U koli (na odreenoj sekciji) Na sportskorekreativnim igralitima Vani, igrajui se s vrnjacima U kui

Grafikon 15: Grafiki prikaz stavova uenika o tome gdje provode slobodno vrijeme

264

Rezultati su pokazali da 53,15% uenika veinu svoga slobodnog vremena provodi u kui, 20,72% vani u igri sa vrnjacima, 18,02% na sportsko rekreativnim igralitima i 8,11% u koli (na odreenoj sekciji). Pitali smo uenike kako najee provode/koriste svoje slobodno vrijeme.
35,00% 30,00% 25,00% 20,00% 15,00% 10,00% 5,00% 0,00% 1 Igrajui se s vrnjacima Gledajui televiziju Igrajui video- igrica Za kompjuterom itajui knjigu

Grafikon 16: Grafiki prikaz stavova uenika o tome kako provode slobodno vrijeme

U odgovoru na pitanje kako najee provode/koriste svoje slobodno vrijeme uenici su odgovorili: 29,50% itajui knjige, 25,29% za kompjuterom, 19,42% igrajui se s vrnjacima, 15,38% gledajui televiziju i 9,35% igrajui video-igrica Interesiralo nas je i s kim uenici najee provode svoje slobodno vrijeme.
70,00% 60,00% 50,00% 40,00% 30,00% 20,00% 10,00% 0,00% 1

S roditeljima S vrnjacima Sami

Grafikon 17: Grafiki prikaz stavova uenika o tome s kim provode slobodno vrijeme

265

Rezultati istraivanja su pokazali da 58,33% uenika veinu svoga slobodnog vremena provodi zajedno s roditeljima, njih 22,22% s vrnjacima, a 19,44% sami. Rezultati istraivanja su pokazali da svoje slobodno vrijeme 64,36% uenika provodi u odreenim sekcijama u koli, a 35,64% ne provodi na taj nain.. U sekciju je svojevoljno pristupilo 93,85% uenika, a njih 6,15% na nagovor (prijedlog) roditelja ili nastavnika. Na pitanje, da li smatraju da njihov nain provoenja slobodnog vremena utie na njihova kolska postignua, 59,18% uenika je odgovorilo potvrdno, a 40,82% negativno.

ZAKLJUAK Slobodno vrijeme kao organizirani oblik razliitih vrsta edukacije je proces koji je neizostavan u ivotu svakoga ovjeka. Koliko god da je ovjek zauzet i preoptereen obavezama , uvijek e za sebe odvojiti vrijeme u kojem e raditi sve ono to ga oputa, zabavlja, ali ujedno i educira. Slobodno vrijeme je neraskidivi dio svakodnevnice svakog ovjeka (djeteta) koji se moe posmatrati kao sredstvo aktivnog odmora, zabave i vedre razonode, to bi trebalo da doprinese harmonijskom razvoju linosti. Kod uenika bi trebalo da razvija samostalnost, interesovanje i slobodu izraavanja, ali samo pod uslovom njegovog organiziranog i kulturnog provoenja. . Ovaj isjeak iz drugog dijela rada je ve rekao veliki dio ishoda istraivanja. Koritenje slobodnog vremena pomae uenicima da samo stalno izraavaju svoju volju, htijenja i potrebe.

266

Nain provoenja slobodnog vremena uistinu dopunjuje ivotne mogunosti svakog djeteta, ali, takoer, dokazano utie i na njihova kolska postignua. Kako e uenici provoditi svoje slobodno vrijeme ovisi od njih samih, ali kako smo ve i rekli, za pravilan psihosocijalni razvoj potrebna im je pomo drugih (odraslih) u osmiljavanju slobodnog vremena, kako bi se i u sklopu tog vremena educirali. Na alost, ovu tezu naim istraivanjem nismo dokazali, jer je veina uenika napisala da sama organizira svoje slobodno vrijeme. Ali, upravo zbog toga, treba poraditi na tome da se kod djece probudi svijest o tome kako organizovano provoenje slobodnog vremena znai kvalitetno provoenje slobodnog vremena. Na kraju, kao savjet onima koji educiraju i odgajaju djecu, postoje tri rjeenja za kvalitetno provoenje slobodnog vremena, a to su: bitna podrka porodice, kole i vlastito znanje za kvalitetno osmiljavanje slobodnog vremena, potrebno je osmisliti slobodno vrijeme kako ono ne bi bilo neorganizovano i obrazovanje za kvalitetno provoenje slobodnog vremena je nain prevencije. Ono je usmjereno na aktivnostima - prema oblicima ponaanja - izraavanja.3

LITERATURA 1. 2. 3. Ajanovi, D. i Stevanovi, M. (2004). Metodika vannastavnih aktivnosti, Zenica: Pedagoki fakultet u Zenici. Gossen, D. i Anderson, J. (1996). Stvaranje uvjeta za kvalitetne kole, Zagreb: Alinea. Jankovi, V. (1967). Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagokoj teoriji i praksi, Zagreb: Pedagoko-knjievni zbor.

centar.zzjzvpz.hr/izbor/img_izbor

267

4.

Jerbi, V. (1970). Struktura slobodnog vremena djece i omladine faktorska analiza, u Slobodno vrijeme mladih struni i naunoistraivaki radovi na Prvom kolokviju u Bakom Polju 1969, str. 7379, Zagreb Jei, D. (2000). Porodica i slobodno vreme mladih, Beograd: Uiteljski fakultet. Kreso, A. (1979). Problemi osnovnog vaspitanja i obrazovanja i porodica, Sarajevo. Kvrgi, S. (2001). Kvalitata ivota kolske djece i omladine, Beograd: Zadubina Andrejevi. Male, D. i Strievi, I. (1996). Druenje djece i odraslih, Zagreb: kolska knjiga. Pehar-Zvako, L. (2003). Slobodno vrijeme mladih ili..., Sarajevo: Svjetlost.

5. 6. 7. 8. 9.

10. Sullo, A.R. (1995). Uite ih da budu sretni, Zagreb: Alinea.

268

. " " " " . . .

Summary: The goal of this research paper is examining the extent end way of spending free time of lower classes primary students, as well as to define the attitudes of teacher and parents towards students free time. This research had been done in Osnovna kola KC Sveti Pavao Zenica and Osnovna kola Mea Selimovi Zenica in two fourth-grade classes each. A 101 student, 91 parent and 4 teachers are used as a research sample. The results of this research may be useful for creating a program of educational work with students and parents for the purpose of better planning and spending students free time. Key words: free time, relaxation, recreation, methods, school accomplishment.

269

SADRAJ Prof. dr. sc. Safvet Halilovi OSNOVI KUR'ANSKE ANTROPOLOGIJE Prof. dr. sc. efik Kurdi DOPRINOS ETVERICE VELIKIH IMAMA HADISKOJ ZNANOSTI Doc. dr. hfz. Halil Mehti ZASTUPLJENOST JEZIKA I JEZIKOSLOVNIH DISCIPLINA U KOMENTARISANJU KURANA MEHMEDA HANDIA Doc. dr. Nusret Isanovi KA'BA PROTOTIPSKO DJELO ISLAMSKE ARHITEKTURE Prof. dr. sc. ukrija Rami TEMELJNI PRINCIPI IDTIHDA U ISLAMSKOM PRAVU (FIKHU) I ZNAAJ NJIHOVE PRIMJENE U SAVREMENOM DOBU Mensur Valjevac, ass. METODOLOGIJA TUMAENJA SNOVA (TE'VILU-L-EHADIS) U SVJETLU ISLAMSKE TRADICIJE Doc. dr. Mejra Softi SINTAKSIKE OSOBENOSTI PREDIKATA IMENSKE REENICE U KNJIEVNOM ARAPSKOM JEZIKU Esmir Halilovi MITO I KORUPCIJA KROZ PRIZMU KUR'ANA I SUNNETA 7 45

79 99

117

137

171 195

Doc. dr. sci. Elvir izmi Mr. sci. Izet Pehli PRIMJENE PRINCIPA UPRAVLJANJA ZNANJEM I BALANCED SCORECARD KONCEPTA KAO KATALIZATOR USPJENOSTI ORGANIZACIJE 215 Prof. dr. Refik ati Ana Pavlovi, prof. SLOBODNO VRIJEME DJECE NIIH RAZREDA OSNOVNE KOLE

247