L e kt ir e za o sn o vn u kol u

Srijeda, 10.10.2007.

R.Bach - Galeb Jonathan Livingstone

Ime pisca : Richard Bach Biljeka o piscu: Richard Bach je suvremeni ameriki pisac. Bio je vojni pilot, a pozornost itatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U njoj je dolo do izraaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost metaforikome i simbolikom prikazivanju ivota i spoznaja o njemu. Njegovo djelo "Galeb Jnathan Livingston" mnogi usporeuju s djelom "Mali princ". Mjesto radnje : nebo i zemlja Vrijeme radnje : suvremenska radnja Tema : Galeb Jonathan eli nauiti savreno letjeti Osnovna misao: esto se dogodi da zajednica ne eli ili ne moe razumjeti vie ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude iskljuen iz zajednice. Lica : Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang Sadraj prie: Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz. Bio je mrav, no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u zraku nisu ga pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396 km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine. Meutim, Starjeina ga je ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi vii cilj ivota. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je to njegova braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A onda, jedne noi Jonathanu se priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je naao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braa i da ga vode kui, pravoj kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lake izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio je da moe letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je doao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savrenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od starjeine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je savreno i moe biti bilo

kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii gdje god se eli. Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao na neki udni planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu. No, jedne veeri Gang je nestao, umro je. Jonathan he sve vie razmiljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale galebove koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu. A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu. Uskoro je dobio jo est uenika i sa njima i sa Fletcherom elio se pokazati svom starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisue galebova okupljalo se oko njega i eljelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila nesrea. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i nita mu nije bilo. Jonathan je tada vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam je otiao meu druga jata . Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica. 10.10.2007. u 21:27 44 Komentara Print #

.Sudeta - Mor

O piscu: uro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zakupljenosti i tunog raspoloelja. Bio je seosko dijete, a roen u selu kraj Bjelovara gdje je proveo djetinstvo, pa su motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku. Najee je pisao pjesme i prozu u fantastinom smjeru od kojih je Mor najpoznatije djelo. Objavio je vie zbirka pjesama kao npr. Osamljenim stazama, Kuice u dolu i Sutoni. Ve prema njihovim naslovima moemo zakljuiti kljune motive i raspoloenja. Umro je vrlo mlad zbog oboljenja od tuberkuloze 1927. u Koprivnici. Sudeta je nagovijestio snaan pjesniki talent koji je usprkos njegovog kratkog ivota ostavio trag u hrvatskoj knjievnosti. Zapaanja o djelu: Ova fantstina pripovijetka je jedino znaajno Sudetino djelo tj. uspjela se probiti i ostavila je trag u naoj knjievnosti. Ima elemenata stvrnosti, realistinih likova i preplitanja ljubavi i smrti ime je nestvarnost naglaenija. Pisac opisuje arolije ume, noi, oblaka, livada, mjeseca i ostalo. Opis je vrlo bogat i detaljan, a najvie se opisuje priroda i njezina bogatstva te likovi. Takoer se isprepliu razliiti osjeji, osjeaji sree, nesigurnosti, mrnje, ljubomore i osvete to moemo primjetiti tijekom cijele radnje u pripovijetci. Nesigurnost se posebno vidi kada Mor gubi osjeaj izmeu realnosti i fantastike. Na svijetu ima razliitih osoba i vrlo je teko nai dobru i potenu osobu kojoj moemo vjerovati i koja nam je spremna pomoi u svakoj situaciji. Nesmijemo se odmah opustiti jer ta osoba

smo vreba za novcem kao to je to Arno. Radnja se odvija na vlastelinskom imanju nedaleko Alpa (ume, livade) i u vlastelinovom dvoru. Naalost se nigdje ne navodi gdje se to imanje nalazi, no ja to zamiljam kao neki posjed u Njemakoj ili Austriji sa starim dvorcem, gdje ima mnogo ume, breuljaka i nigdje nema kua. Nema nikakvih stranih izraza ili nejasnih rijei pa je stoga ova pripovijetka razumljiva i namjenjena mlaem uzrastu. Priroda se opisuje vrlo detaljno, sva zapaanja se biljee, svaki krik ptice to itatelju daje poseban ugoaj, pogotovo u kine dane proljea kada se javlja elja za tako divnim krajolikom. Takoer se osim prirode opisuje pejza i izgled i ponaanje likova te karakteristike vezne za ivot tog doba. Kraj je jako tuan i zavrava smru Morovog oca i bijegom Mora. Najvie mi je ao Morovog oca jer je prvo izgubio svoju enu, onda se morao brinuti za Mora i na kraju je dobio otkaz s mjesta gdje je cijeli ivot radio. Vlastelin je ipak trebao nadzirti dvor je inae nebi dolo da izgubi kontrolu nad svojim dvrom pa je to ujedno i njegova greka. Stilske karakteristike djela: Ovo je fantastina pripovijetka koja govori o nainu ivota na vlastelinovom dvoru i njegovim zaposlenima. Napisan je u pripovijedakom obliku i to u treem licu jednine, a isto tako ima dijaloga izmeu likova kojeg ima skoro na svakoj strani. Taj dijalog najvie se vodi izmeu Mora i oca ili Mora i vlastelinova keri u. Citiranje: Kao citat iz ove pripovijetke izdvojio bih tekst od strane 94. do 100. gdje Mor iskazuje mrnju i elju za osvetom, a vlastelin izbacuje Arna i novog upravitelja. Vlastelinu je vrlo ao no sad je ve prekasno jer se Mor nije vie pojavljivao u selu od oeve smrti. Tu vlada tuga i jad, a inae je situacija vrlo teka. Od tuda moemo izvui pouku da prvo nego neto napravimo trebamo promisliti da li je to u redu ili nije jer je kasnije prekasno. Opis: Mor je bio vedar i mlad mukarac, koji je esto razgovarao sa sobom i biljkama oko njega. Imao je smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima na vlastelinovom posjedu. Takoer je radio za vlastelina kao i njegov otac koji je bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u vlastelinovu ker u, ali je ona imala drugogkoji se zvao Arno. Otac je bio dosta star, i znao je da vie nee dugo ivjeti, no on se usprkos tome brinuo za Mora najbolje to je mogao jer nije imao majku. Morova majka umrla je dok je jo bio dijete, a vlastelin je iznimno dozvolio da je pokopaju u njegovoj umi. Tako je on odrasao bez majke te mu nedostaje ta ljubav i panja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema vie snage da to pretrpi i prihvati i on se osveuje te preko noi ubija sve pse u selu. Vlastelinova ker zvala se u i bila kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oi te je bila vrlo zgodna i privlana. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da uzme Arna. Bila je srameljiva i razmaena i nitko joj nije bio ravan ljepoti i

znanju. esto je etala livadama i umama i razmiljala o svemu i svaemu to joj je plo na pamet. Vrlo se za sve interesirala, bila je vrlo znatieljna i otac je je vrlo volio. Sve je bilo prekrasno dok se jednog dana nije razbolila. Svi su mislili da e umrijeti no to se na sreu nije dogodilo. Kasnije je otputovala u lijepu romantinu zemlju, daleko, daleko i nitko nije znao kada e se vratiti. Arno je bio uin dragi, no on ju nije previe volio jer je htio novac kako bi odplatio dugove s kartanja. Bio je vrlo podmukao i izbjegavao je Mora koji je primjetio da neto nije u redu. Uspio je preuzeti kontrolu nad dvorom, ali na vrlo kratko vrijeme dok je u bila vrlo bolesna i otac je stalno bio uz nju. Pohlepa i prijevara se nikad ne isplate pa je njega i njegovog prijatelja na kraju stigla sudbina tj. ono to zasluuje, a to je da su protjerani i osramoeni. Kratki sadraj: Na jednom posjedu ivjeli vlastelin i njegova mlada ker. Bio je vrlo bogat i posjedovao je mnogo zemlje i uma. Upravitelj je bio otac Mora koji ivio zajedno s Morom u drvenoj kuici na kraju ume. Mor je imao smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima. Otac je bio dosta star, i znao je da vie nee dugo ivjeti. Vlastelinova ker zvala se u. Mor ju je jako volio, ali je ona naalost imala drugog koji se zvao Arno. Bio je samo u interesu novaca, i elio je prodati vlastelinovu umu i ostalo zemljite kako bi odplatio dugove koje je na kartanju napravio svom ocu i ostalim prijateljima. To vlastelin i njegova ker u nisu znali. Arno je bio ljubomoran na Mora pa ga nije ba volio. S vremenom ga vie nije mogao podnositi pa je dao otkaz njegovom ocu koji je od rane mladosti bio upravitelj na vlastelinovu imanju. Vlastelin nije ni znao to se dogaa, jer se njegova ker jako razbolila pa nije vodio brigu o poslu. Kad je Mor saznao novosti od oca nije mogao vjerovati. Nakon dva dana otac mu je umro od velike alosti i jada, a Mor ga je pokopao u umi kraj jegove ene. Novi upravitelj kojeg je Arno pozvao bio je njegov prijatelj koji je igrao s njim karte. Od tog momenta Mor se nije vie pojavljivao, a u selu su se poeli dogaivati udne stvari. Svi psi bili su preko noi rastrgani na vratu tako da su iskrvarili. Na prvi trenutak su pomiljali na je vukodlak ili neko drugo udovite. Svi su se uplaili, a kasnije je Arno pomislio da bi to mogao biti Mor. I tako je bilo, Mor je to uinio iz osvete prema Arnu i novom upravitelju. Kad je vlastelin saznao tko je zapravo novi upravitelj i ta ima s Arnom odmah ih je izbacio iz dvora , no sad je sve bilo gotovo. Mor se nije pojavljivao i nitko ga kasnije nije vidio. Ova knjiga ima vrlo tragian kraj, kojemu je kriv ovjek koji ima uvidu samo novac. Posebno mi se svia opis odnosa vlastelina i njegovih podanika, kojim se eli rei da ovijek koji ima novaca uvijek nae prijatelja samo kakvog ! Glavni likovi su Mor, njegov otac, u, vlastelin, Arno i upravitelj, to je dobro da ih nema previe kako nebi dolo do zabune. Vrlo mi se svia i zbog opisa prirode tog krajolika. Izgled korica mi se vrlo dopao jer nas uvodi na temu i potie nas na razmiljanje, no ja bih jo umetnuo nekoliko ilustracija kako bi to jo ljepe izgledalo.

10.10.2007. u 21:24 25 Komentara Print #

E.Hemingway - Starac i more

1.BILJEKA O PISCU Ernest Hemingway je poznati ameriki pripovjeda ovog stoljea. ivio je od 1898. do 1961. godine. Zavrio je srednju kolu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu. Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istakao romanom o I. svj. ratu Zbogom oruje, romanom o panjolskome graanskom ratu Za kim zvono zvoni i kratkim romanom Starac i more. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost. Njegova druga poznatija djela su romani I sunce se ponovo raa, Imati i nemati, Smrt popodne, Preko rijeke i u umu itd. 2.TEMA ove pripovjetke je ivot ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru. 3.IDEJA : Moemo rei da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o ovjekovoj mudrosti koja moe nadvladati i najjaeg neprijatelja. 4.KRATAK SADRAJ

UVOD I POETAK: U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a takoer i malog djeaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo nain starevog ivota, njegove probleme i u tom dijelu najvie saznajemo o sociolokim i psiholokim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose meu ljudima, tj. starca i ostalih mjetana.

ZAPLET: U zapletu se poinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. Starac i djeak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se neto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naie na ribu, mnogo veu nego to je i pomislio. Ve na poetku je svjestan da e imati puno muke i posla da je savlada.

VRHUNAC:

Starac, amac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santiago zadobije teke rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjea dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon to savlada ribu, vraa se polako plovei ka obali i razmiljajui kako borba nije zavrila i kako e ga sada poeti napadati more. I doista, tek tada poinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti ivot. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraa kui dotuen, a na neki nain i poraen. RASPLET: Suprotno njegovom osjeaju velikog gubitka, po povratku svi ga potuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjea poraenim. 5.PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA

Starca moemo opisati kao hrabrog i ustrajnog ovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, estoko se borei protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga potujui kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jainom i veliinom, uzbuen je i doivljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jaim. Starac je primjer ovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja. >>Bori se<<, ree on. >>Borit u se dok ne umrem.<< Ali, sada u noi bez traka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra uini mu se da je ve moda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali leu, mogao je da osjeti bol ivota kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni lea na dasku, siguran da nije mrtav. Lea su mu to potvrdila., citat, str. 89. Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uivao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako je voli, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda jo vei?, citat, str.82 Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu a to ga je zabrinjavalo.,citat, str.69 SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA

Santiago potjee iz siromane obitelji i sam je siromaan to vidimo iz njegovog izgleda i unutranjosti njegove kue. Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je

imao zagasite mrlje konog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa povrine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani oiljci od neprekidnog izvlaenja konopaca sa tekim ribama. Ali, nijedan od onih oiljaka ne bjee svje. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim oiju, izgledalo staro, a oi su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo., citat, str. 13 Koliba je bila sagraena od ilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane >>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjite na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lia ilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre., citat, str. 18 No, znao je kako opstati i to ga je odralo na ivotu. Starac je duhovno bogat, u snovima doivljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i potuje druge ljude, posebno mu je drag djeak Manolin, a moe se rei da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za djeaka Manolina, eli ga pouavati ribarenju i drugim ivotnim stvarima, eli mu uvijek biti prijatelj. Djeaku je bilo ao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraa svojim malim amcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese uad namotanu u klupad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijae zakrpljeno dakovima od brana, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza., citat, str. 13 Djeak vidje da starac die i onda ugleda stareve ruke i poe plakati. Otiao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazei., citat, str.94 6.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

U ovome romanu najzanimljiviji je sredinji dio koji opisuje borbu izmeu starca i ribe. Taj dio nosi simboliku itave pripovjetke, jer nam predoava teinu i bespotednost borbe ovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izraaja stareve osobine kao to su : 1.Hrabrost Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teke i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog ivota. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveu ribu koju je ikada vidio, veu od svih koju je ikada uo, a lijeva ruka mu je bila jo uvijek zgrena kao kande u orla., citat, str. 52 2.Potovanje prema protivniku

>>Ipak u je ubiti<<, ree on. >>U svoj njenoj veliini i slavi.<< Mada to nije poteno, mislio je, ali pokazau joj ta sve jedan ovjek moe uiniti i izdrati., citat, str. 54 3.Suosjeanje zbog ubijanja

>>Riba je takoe moj prijatelj<<, ree glasno. >>Takvu ribu nisam nikada vidio niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je to nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde., citat, str.60 Tada mu bi ao velike ribe koja nema ta da jede, no odlunost da je ubije, ni za asak ne popusti usprkos tome to ju je alio. Koliko e ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada ovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo., citat, str.61 Ubit e me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to Nikad nisam vidio vee, ljepe, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Doi i ubij me. Svejedno mi je ko e koga ubiti., citat, str. 73 4.Izdrljivost, ustrojnost

Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu a to ga je zabrinjavalo.,citat, str.69 5.Pobonost >>Nisam poboan<<, ree on. Ali, izgovorit u deset >>Oenaa<< i >>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otii u na poklonjenje Kobreanskoj djevici., citat, str.53 7.METAFORINOSTMetaforinost ove pripovjetke sadrana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrojnou i mudrou. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogunosti bez izgleda da pobijedi ribu koju jo nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvanost i vjera u sebe i Boga da to moe uspjeti. Njegova ustrajnost odrala ga je i na ivotu. Simbolinost je u prikazu borbe ovjeka i prirode. Riba je bila fiziki jaka, ali ovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom, ovjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki nain i dobiva i gubi. 8.MILJENJE (DOJAM O DJELU) Ova pripovjetka E. Hemingwaya je uzbudljivo djelo o tekom ivotu ribara, o

pobjedama i porazima s kojima se ovjek susree u ivotu. Takoer je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upeatljivosti prie. Okosnica je ovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priu treba svakako proitati i pamtiti. >>Ali ovjek nije stvoren za poraze<<, ree on. >>ovjek moe biti uniten, ali ne i pobijeen.<<, citat,str. 80 10.10.2007. u 21:21 12 Komentara Print #

S.Kolar - Breza

1.BILJEKA O PISCU Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Roen je 1891. u Garenici, a umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je slubovao u raznim krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u mirovinu. Najvanija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili nismo, Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa naglavi i druga. Kroz svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme oslikava s blagom dozom humora. Pisao je takoer drame i filmske scenarije 2.MJESTO VRIJEME 3.KRATAK Uvod i RADNJE RADNJE poetak : Zagorsko selo : Nepoznato SADRAJ :

U prvom dijelu prie upoznajemo Janicu i njenog mua te ostale stanovnike sela, saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo ne svojom enom. Takoer saznajemo podosta o svakodnevici njihovog ivota. Zaplet :

Kata i Mika Labudan, Janiini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno nakon poroda. Uz teke poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve vie pogorava dok na kraju nije vie mogla iz kreveta. Naalost, i dijete je umrlo. Marka se to nije odvie ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve patentne klopke. elio je zadiviti svog efa, gospodina nadumara.

Vrhunac

Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoi i pribojavali su se onog najgoreg. Iako su je saaljevali, njena tragedija je veini bila samo teret. Marko i dalje nije obraao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla. Rasplet :

Janicu su pokopali, a ve nakon 8 dana Marko je otiao na svadbu sina Tome ugeia. Tamo se posvaao i potukao sa suseljanima te je uvrijeen otiao svojoj kui. Tik pred svojim domom ugledao je Janiin lik. Zapravo, on je onako mamuran ugledao brezu koja ga je neodoljivo podsjeala na pokojnu enu. U prvi mah ju je htio posjei, ali mu savjest nije dopustila da na taj nain iskali svoj bijes. Njegova pokojna Janica tek je tada potakla Marka na razmiljanje o tome to je uinio i izgubio. 4.TEMA ove pripovjetke je ivot i obiaji jedne seoske sredine prikazan kroz ivot obitelji Labudan 5.IDEJA ILI PORUKA : Ova nam pria govori o ljudskim slabostima, o zaostalosti jedne seoske sredine, o praznovjerju. Pripovjetkom je pisac elio ukazati na nepravde prema ovjeku, na odnose meu ljudima koji vladaju u jednoj takvoj primitivnoj sredini. 6.SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA SELA :

Cijela se radnja odvija u jednom zagorskom selu. Od glavnih likova, tu je obitelj ugei koja ivi bogato i raskono, donekle izolirano od ostalog sela. Tu je i obitelj Labudan, koja bi se prema svojim sociolokim karakteristikama mogla poistovijetiti s ostatkom sela. Naime, oni su siromani i ive u oskudici. Rade i prehranjuju se onim to stvore dok za bogate ugeie uvijek radi netko drugi. Time nam pisac ukazuje na razlike meu seljanima koje su na neki nain i dovele do razliitih odnosa meu ljudima i razliitog shvaanja pravih vrijednosti u ivotu. Janica je potpuno drugaija od ostalih u obitelji. Ona je njena, fina i krhka poput breze, ona se ne uklapa u grubu sredinu u kojoj ivi. Spava i Jaga, ena drugog Mikinog sina koji je u vojsci. Nju stara Kata ne goni, jer ona toboe kuevne poslove obavlja, a u stvari njih dvije slono dre protiv Janice. I nju je svekrva prije gnjavila, ali otkako je dola Janica, sloile se njih dvije protiv Janice i postale prisne prijateljice., citat,str.161 Studeno je u sobi, mada su sino dobro naloili onu veliku pe na kojoj se sue bezbrojni, komplicirano musavi obojci i teki opanci.,citat,str.161 U sobi je tmurno i nekako kiselo. Moda od onog napoja uz pe ili od krompira i draa to se na pei kuha za svinje. Dva okanca, mutna i malena (toliko da glava neto jaeg kalibra ne moe kroz njih), proputaju malo svjetla.,citat,str.167 Po zemljanom neravnom podu koprca se dvoje musave djece Janiine jetrve Jage.,citat,str.167

7.PSIHOLOKA LABUDANA

SOCIOLOKA

KARAKTERIZACIJA

MARKA

Marko Labudan je ovjek za kojeg bi se moglo rei da je bezduan, ogranien i misli samo na sebe i vlastitu korist. Njegova se bezdunost pokazuje u povrnom i nezainteresiranom odnosu prema njegovoj eni koja ga je istinski voljela. On se njome oenio samo da bi podigao svoj ugled kod onih koji su Janicu doivljavali kao izuzetnu osobu. Neki umar, to jest sam gospodin nadumar, Markov ef i bog bogova, kad je vidio Janicu jo kao djevojku, sav se oduevio. - To je cura! Rekao je on. Vidi li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza! Upravo kao breza! Gotovo bih rekao; otmjena pojava!,citat,str.161 Bio je Marko ovjek sluben, pa tako je valjda dolo te je izabrao ba Janicu za enu. Da ugodi g.nadumaru i da se pogizda pred drugom gospodom!,citat,str.162 Njegova primitivnost i ogranienost u razmiljanju prikazana je kroz njegovo ulizivanje i nametanje bogatijima u selu i onima koji uivaju ugled u toj seoskoj sredini. Meutim, puno toga je uvjetovano njegovim odgojem, nainom ivota u kojem ivi i time to je zapravo nemoan i nesposoban da tu neto promijeni. Tek ga smrt njegove Janice na kraju podsjeti koje su to istinske vrijednosti koje ovjek ima u ivotu. Lijepo ti je biti bolestan dva tri dana, onako ko od ale, ali leati etiri pet tjedana na tvrdom krevetu, u neprestanoj i nepodnoljivoj ari, tako da se ovjeku pamet muti, kad utroba hoe od greva i boli da se iskida i izgori, e to je muka velika, jad golem! Pogotovu kad Marko kao da svega toga ne vidi.,citat,str.162 Njegov sin Marko stajao je u sui, duboko zamiljen, muei se sastavljanjem nove klopke za hvatanje tvoraca. Bio je to patent, kojim je mislio iznenaditi gospodina nadumara, a moda stei i mnogo para. Marko nije paao u domae poslove, pa se tako nije izjavio niti da dovezu daske za lijes niti protiv toga.Njemu je bilo svejedno.,citat,str.163 Breza ostaje kao vjena uspomena na njegovu Janicu koju nije dovoljno cijenio i koja e ga navesti da se pokaje. 8.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

Meni je najzanimljiviji dio pripovijetke prizor kad se Marko suoava s vizijom svoje Janice na povratku sa svadbe kod ugeievih. Najednom, kad je bio ve pri izlazu iz ume, pa da udari na svoje Labudan brdo, on zastade. Zaustavio se, ne od svoje volje, ve preneraen, zgranut razrogaio oi, zaustavio dah. Na pedeset koraka, prema samom kraju ume, stajala je sva u neko zlatno, prozirno, drhtavo tkanje odjevena njegova ena. Njegova pokojna Janica. Ona ista koju je pred osam dana sahranio.,citat,str.179

Na obronku stajala je breza. Visoka, tanka i prava. Na njoj jo nekoliko listia, utih,crvenkastih, uvelih, zlatilo se na onom jutarnjem jesenskom suncu. Oko nje i iza nje stajala je uma. Velike i snane bukbe, vornasti i grubi grabovi. Hlad i tiina.,citat,str.180 U ovom citatu breza ponajvie opisuje Janicu, s malo listova ljubavi i panje koja joj je pruana, visoka, vitka i krhka, okruena velikim i snanim bukvama, velikim i snanim enama iz sela. Zbog toga je Marka ova breza toliko podsjeala na Janicu. To je trenutak kada se Marko Labudan, ne samo suoava s uspomenom na Janicu, ve i sa svojim vlastitim osobinama. Suoen je sa injenicom da je do tada mislio da se moe ponaati kako mu se prohtije i da moe sve popraviti kad god eli. Sama injenica da je bio pobijeen duhom svoje Janice probudila je u njemu savjest i pokazala mu sve njegove slabosti. On se povlai posramljen i utuen. Zaustavio se Marko pred brezom i pljunuo u dlavove. Posjei e je da ga vie ne sjea sramote, da ga vie ne plai Omjeri je krvavim okom, a ona stoji visoka, vitka i prava. Bezazleno mu se uini to fino, njeno drvo s bijelom, tankom, skoro svilenom korom. Tako je bila mila ta breza, tako fina i lijepa. Kao neka svetica Nije li to ipak njegova pokojnica, Janica? Zadrhta mu ruka i nemono se spusti. Okrenu se naglo Marko, ispane iz ume, pa udari kui.,citat,str.181 Marko je upravo dovrio svoju patentnu klopku i digao glavu kad je ugledao gdje se s njegove kune strehe podigla bijela golubica. Podigla se i otprhnula naglo i nestala u mutnom jesenjskom nebu. Kako u itavu selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio to se dogodilo. Znao je on da je to bila duica njegove Janice.,citat,str.170 8.DOJAM Ovo je jedna tragina pria. Ona duboko uranja u ponore ljudskih slabosti, ona pokazuje svu tragediju kako ovjek moe poniziti sebe i druge. Ona istovremeno upozorava da je ovjek nemoan ispraviti svoje pogreke ako dozvoli da mu vrijeme izmakne iz njegove kontrole. U ovom naem svijetu jedinstven primjer za to bio je ivot i smrt princeze Diane. Pripovjetka Breza me pomalo podsjetila na tu suvremenu tragediju. Dok je ivjela, Diana je trpjela svakakva ponienja, nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je dola izolirala ju je zbog toga to je bila drugaija od njih, a to oni, optereeni vlastitim ogranienjima, nisu mogli prihvatiti. Tek je njena smrt podsjetila itav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu istinsku vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka Breza podsjea na vjene istine o ovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom vremenu i svakoj sredini. 10.10.2007. u 21:17 46 Komentara Print #

D.imunovi - Alkar

Biljeke o piscu: Dinko imunovi roen je u Kninu 1873. godine. Predavao je po selima Dalmatinske zagore. Pisao je pripovijesti, romane, feljtone. Tvorac je moderne, simbolistike seoske novele u hrvatskoj noveli. Najpoznatija djela su mu: Mrkodol, Alkar, Tuinac, Porodica Vini, Sa Krke i sa Cetine. Umro je u Zagrebu 1933. godine. Tema: Ljubav harambae Raice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i junatvu. Lokalizacija: Radnja se zbiva u Sinjskom polju, tono u selu Begluk, u vrijeme kada su Cetinjani istjerali Turke iz svog kraja. Likovi:glavni: Marta, Raica, Salko -sporedni: Stana, Juria, Gare, Vukelja, Ilija, Iva, mjetani sela Karakterizacija lika: Marta Marta je mlada i lijepa djevojka, najljepa u tom kraju. Iako siromana svidjela se mnogim mladiima. Osjeajna je i nije nikoga htjela povrijediti, no zbog svoje ljubavi i nesigurnosti bila je jako nesretna. Odjednom se u njoj bude osjeaji odlunosti i ona odabire svoj ivotni put. -fiziki opisi i socijalni status:' Bila je zor-cura ta Marta. Lijepa joj glava ovita crnom kosom a lice tamnorumenkasto s garavim obrvama i usnicama crvenim kao skrlet. Velike tamne oi. . . . ' Marta je imala 20 godina i uskoro se trebala udavati. Njezin odnos sa Salkom je bio iskren, no kasnije je shvatila da ona njega ljubi samo kao lijepa djeaka i druga iz djetinjstva. Znala je da on nju silno ljubi i nije ga htjela povrijediti. Ona je zavoljela Raicu, ovjeka punog asti i ponosa i kojeg treba da se boji. U Raici je vidjela pravog mukarca i junainu i oekivala je da e Raica i Salko to rjeiti. im bi pomislila da ju obojica ljube, smutila bi joj se dua i samo bi plakala. Njezinu tugu i bol razujela je njezina majka, koju je voljela svim srcem i nita nije skrivala od nje, iako su mnogi tvrdili da je Stana vjetica. Marta na rubi iznemoglosti i patnje donosi odluku da se nee udati za Salka nego za Raicu. Htjela je kraj toj tjeskobi to je mui i tugi to joj srce davi, pa je odluno postupila i nije poalila, jer je znala da bi udajom za Salka poinila jo vei grijeh, jer ona voli Raicu i nije spremna lagati i varati. U tim trenucima zaboravila je na Salkove osjeaje, ali i patnju koju ju i ona proivljavala. Prenaglo je reagirala otjeravi ga iz kue, no vjerojatno je shvatila da i ona ima pravo sretnoga ivota do kojeg je teko doi. Mnogi pate, a na kraju je patio i Salko, no ciljevi koje je htio ostvariti u ivotu potaknuli su ga na daljnju borbu. 10.10.2007. u 21:14 33 Komentara Print #

A.enoa - Prosjak Luka

BILJEKA O PISCU : August enoa roen je 1838. godine. On je utemeljitelj hrvatske umjetnike proze. Jedan od najblistavijih umova druge polovice 19. st. umjetnikim i drutvenim rodom obiljeio je svoje vrijeme i utemeljio modernu hrvatsku knjievnost. Ulazei s jednakom stvaralakom znatieljom u prosjaku kolibu, enoa u djelu Prosjak Luka svojim neobinim darom zapaanja i vjetim perom oslikava drutvene slojeve svog vremena. Umro je 1881. godine. DNEVNIK 16-50 ITANJA : str. i Zagrebu njihovi piju posao ivota prosi razgovaraju umire bogat znao enu Mikicom str

-selo Jelenje u -u gostionici prosjak Luka, Mikica prijatelji -dogovor za -opis bijednog Lukinog -Luka -Luka i Mato -Mato -Luka kao prosjak vrlo -nitko za to nije Luka eli Maru za Dogovor s 50-198.

-Mara i Andro se prvi put sastaju -razgovor -problemi sa ljivom -Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru za nevjestu -Andro razgovara s ocem -Andro i Mikica razgovaraju -Mikica i Ciganin -Martin treba novac -izabiranje nove vlasti -Martin se prisjea pokojne ene

-Andro -poar -Mato -Luka -Mikica -Luka -Luka

spaava kod moli prosi smilja odlazi se baca iz u za

oca Martina oprost Maru plan Jelenja Savu

LIKOVI I KARAKTERISTIKE LIKOVA KROZ POSTUPKE LUKA je bio siromaan ovjek . Rodio se kao zagrebako dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime Nepoznania. Od roenja pa do svoje smrti ivio je kao siroe. Jedino je imao jednu enu , koju je nazivao bakom. Ona je bila zla prema njemu. esto ga je tukla i rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve rijei koje razumije iz ljudskih usta su kletve na njega. Bio je iv ovjek. Rekao je Mikici da e mu dati 100 forinti ako mu nae zenu i to ne bilo koju nego Maru. Od trenutka kada ga je odbila, povukao se i pola godine ivio sam. Vrativi se u selo saznao je da Andro i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom izmeu Andra i Mare i ako ubije to dijete, njih e se dvoje rastati. Meutim, to nije uinio. Luka je, po miljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se udili kad je on otiao na sud, jer obino alje pisara. Uvijek se klonio varoke kue. Za njega su govorili da je bogat seljak. Svatko mu je bio duan. Starog Matu smatrao je ocem. Iako je imao neto novca ivio je kao prosjak jer nije zelio ivot s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponaali "nehumano". Njima je bilo vano je li ovjek bogat ili siromaan. Srea ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na kraju je poginuo bacivi se u Savu. MARA LONEARIA je bila bosonoga djevojka zasukanih rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije znala. Bila je veoma dobra, potena i vrijedna djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala je mlijeko i povre u gradu. Bila je olienje ljepote i dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, ekala je svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato pomirili. Tada se vjenala i rodila sina.

MATO je bio prosjak kojeg je Luka gledao kao oca kojeg nikad nije imao. Nije elio zivot s ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj umi, u rupi u koju se jedva ue. Tri godine Luka je glumio slijepca, a Mato njegovog jadnog oca. Ili su po Meimurju, Slavoniji, Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kaalj. Luka je ostao vani, a Mato je otiao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno umro. Dok je imao enu bio je poten seljak, posjedovao je samo malu kolibicu, komadi zemlje i kravicu. ena mu je bila lijepa. No, doao je neki gospodin i zaveo je. Kada je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao, no to nije moglo vratiti njegovu enu. On i Luka nali su se jedni u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca. MENI NAJRAI ODLOMAK nalazi se na 145. str , a opisuje radost i veselje u obitelji Pavlekovia i obitelji Lonearia. Svia mi se zato jer se u ovoj knjizi izmeu toliko tuge nala i radost. SUD O DJELU : Ovo djelo mi se svia i ne svia. Svia mi se zato jer pisac oslikava drutvene slojeve svoga vremena da vidimo kako je to nekad bilo, da zamislimo prolost i svia mi se jer jako zanimljivo. Ne svia mi se zato jer ima vie tuge nego radosti, zavrava tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova. 10.10.2007. u 21:10 26 Komentara Print #

I.Maurani - Smrt Smail-Age engia

IVOTOPIS: Ivan Maurani rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je zavrio njemaku puku kolu. 1873. godine Ivan Maurani postao je hrvatski ban, prvi ban puanin. Siavi s banske stolice ne bavi se vie politikom. Posljednje godine ivota proveo je u miru bavei se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu. Maurani ja autor malog broja djela, ali po umjetnikoj vrijednosti jedan je od najznaajnijih hrvatskih knjievnika. Maurani je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulieva epa Osman. Mauranievo ivotno djelo Smrt Smail-age engia objavljeno je 1846. u almanahu Iskra. KNJIEVNI VRSTA ROD: proza DJELA: ep

MJESTO VRIJEME

RADNJE: 16.

RADNJE: Hercegovina stoljee

ANALIZA JEZIKA I STILA: epiteti: lijepo, hladnoj, gladna, planinskog, ljui, gorski, sviloruna, malenoga personifikacija: ''zadrhtae ta vjeala tanka'' kontrast: ''zadrhtae ta vjeala tanka, al nepisnu Crnogorad mlada'' ''Sunce zae, a mjesec izae'' arhaizmi: delate, arslan onomatopeja: ''Krcnu kolac njekoliko puta Zviznu pala njekoliko puta'' '' Ni tko ape, ni tko zbori, Ni tko pjeva, niti se smije'' usporedba: ko' tajni glas duhova metafora: Studen kamen prima ivot'' ponavljanje: ije 'e ovo ... KARAKTERIZACIJA LIKOVA:glavni: Smail-aga - sporedni: Smail-agine sluge, Crnogorci, Durak, Novak... SMAIL-AGA: Smail-aga je silni turski ratnik, koji je veoma krvoloan i uiva ubijajui nevine i bespomone ljude. Svoje zarobljenike mui neuvenim mukama, da bi ih zatraio i iz njih izvukao to vei hara. Meutim, on je u dui kukavica koja svoje vlastite slabosti prikriva muenjem drugih ljudi. CRNOGORCI: Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima. Bogatstvo za njih ne predstavlja nita znaajno, njima je vanija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Umiru bez straha, ne isputajui ni jednog jauka, iako umiru u stranim mukama. Vjeruju u pravdu i Boga, i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati, mora biti skreno. 10.10.2007. u 21:05 3 Komentara Print #

W.Shakespeare - Romeo & Julia

O piscu: William Shakespeare rodio se 1564. u engleskom gradiu Stratfordu na rijeci Avon u imunoj obitelji. Otac mu je bio trgovac i ugledan graanin, pa je bio ak i biran za gradonaelnika. Meutim, oko 1577. obitelj je zappala u materijalne potekoe i osiromaila. Godine 1582. William se eni s osam godina starijom Ann Hathaway. Ubrzo im se raa ki Susan, a dvije godine kasnije blizanci Hamnet i Judit.

Shakespeareu se zamee svaki trag do 1592. kada saznajemo da je u Londonu i da se bavi glumom i pisanjem drama. Shakespeare je pisao vrlo mnogo, a njegove drame su esto izvoenje te stjee ugled najboljega engleskoga pisca komedija i tragedija. Finacijski neovisan, Shakespeare postaje suvlasnikom poznatog kazalita The Globe. Potkraj ivota vraa se u rodni Straford, gdje umire 1616. DJELA: Shakespeareove drame ( njih 37 ) dijele se na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantine igre. Najpoznatije su: Hamlet, Romeo i Giulietta, Otelo, Kralj Lear, Macbet ( tragedije); San Ivanjske noi, Mletaki trgovac, Ukroena goropadnica ( komedije ). Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznaajniji njegovi ljubavni Soneti.

Sadraj: U monim i uglednim obiteljima Capuleti i Montecchi zametnulo se estoko neprijateljstvo koje se prenosilo s generacije na generaciju. Jedne tople srpanjske nedjelje gradom eu Samson i Grgur Capuletijeve sluge u potrazi za kavgom. Idealna prilika ukae se kada sretnu sluge iz suparnike obitelji Montecchi. Dolazi do tunjave i borbe maevima, koja postaje sve masovnija i u koju se na kraju ukljuuju ak i sami glavari navedenih veronskih obitelji. Borbu uspijeva prekinuti tek dolazak kneza Scale, koji upozorava obje obitelji da e ih drastino kazniti budu li se neredi ponovili. Stari Montecchi i njegova supruga sretni su to u tunjavi nije sudjelovao njihov sin Romeo. No Romeovo ponaanje u posljednje vrijeme je udno: nou luta umom, bolno uzdie, izbjegava drutvo, a preko dana zatvara se u svoju zamraenu sobu. Zabrinuti roditelji pokuavaju saznati od Benvolija, Romeova roaka i najboljega prijatelja, to je tome uzrok. Benvolijo uskoro otkriva da je Romeo zaljubljen, ali nesretno, jer lijepa Rozalina ne mari za njega. Da bi ga oraspoloio, Benvolio predlae da naveer tajno pohode bal koji prireuju Cappuletijevi, uvjeravajui ga da e ondje meu veronskim ljepoticama pronai lijek svojoj bolesti. Iako ima udan predosjeaj da e se dogoditi zlo, Romeo prihvaa prijateljev prijedlog. Za to vrijeme u domu Cappuletijevih uzbuenje raste. Ne samo zbog bala koji se treba odrati ve i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji je doao isprositi Cappuletijevu ki Giuliettu. Stari Cappuleti izjavljuje da je Giulietta jo premlada za udaju, no ne skriva svoje zadovoljstvo Parisovom ponudom. Trinaestogodinja Giulietta prekrasna je djevojka puna ivota. Jo neiskusna u ljubavi, smjerno obeava ocu da e se nastojati svidjeti Parisu kada ga bude upoznala na plesu.

No te noi Giulietta susree Romjea i u hipu Paris i Rozalinda bivaju zaboravljeni. Bila je to ljubav na prvi pogled. Problemi nastaju kada Tebaldo, neak gospoe Cappuleti, prepozna maskiranog Romea i hoe se odmah s njim obraunati. Stari ga Cappuleti uspijeva nekako smiriti, ali ne i zatomiti njegovu elju za osvetom. Nakon bala, Romeo se nae u vrtu ispod Giuliettina prozora. Dvoje zaljubljenih zaklinju se na vjenu ljubav i odluuju se vjenati. Fra Lovro, franjevaki redovnik, zabrinut je zbog njihove nagle i strasne ljubavi. Ipak, pristaje ih tajno vjenati, nadajui se da bi njihovo vjenanje moglo prekinuti krvave sukobe izmeu njihovih obitelji. Ali sudbina stavlja novu prepreku. Romeo, koji se netom tajno vjenao s Giulietom, ztaie svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u svai sa Tebaldom, koji je doao osvetiti se. Tebaldo naziva Romea huljom i izaziva ga na dvoboj, no Romeo ne prihvaa borbu. Izjavljuje da Cappuletijeve voli jednako kao svoju obitelj. Svi su iznenaeni Romeovim ponaanjem. Vatreni Mercuzio prihvaa Tebaldov izazov. Prije negoli ih Romeo uspijeva rastaviti, Tebaldo probode Mercuzija. Ispunjen osjeajem krivnje i nabujale mrnje zbog stradalog prijatelja, Romeo nasre na Tebalda. U borbi na ivot i smrt, Romeo pobjeuje svoga suparnika. Zbog Tebaldovog ubojstva, Romeo mora u progonstvo. Giulietta s uzbuenjem iekuje svoju prvu branu no kad stie dadilja s loim vijestima: njezin roak Tebaldo je mrtav, a knez je potjerao Romea iz grada. Giulietti, skrhanom bolom, dadilja otkriva da se Romeo sakrio u eliji kod fra Lovre. Stari Cappuleti strano je pogoen Tebaldovom smrti, a jo vie patnjom svoje miljenice Giuliette. Stoga odluuje da je najbolje odmah sve pripremiti za Giuliettino vjenanje s grofom Parisom. No Giulietta se odbija udati za Parisa, to naljuti starog Cappuletija. Ne nalazei od nikoga razumijevanje i pomoi, Giulietta odlazi fra Lovri koji smilja opasan plan: Giulietta treba popiti tajanstveni napitak koji e na 42 sata zaustaviti njezino disanje pa e svi pomisliti da je mrtva. Kroz to vrijeme fratar e poslati glasnika po Romea, koji se sklonio u Mantovu. Potom e se Romeo i Lovro sakriti u grobnicu i priekati dok se Giulietta ne probudi. Romeo e je odvesti sa sobom, a kada fra Lovro objavi da su vjenani, moi e se oboje vratiti u Veronu. Giulietta ispija napitak. Idueg jutra, kada je dadilja dola u Giuliettinu sobu kako bi je pripremila za vjenanje, vidi njezino beivotno tijelo i u kui Cappuletijevih zavlada duboka tuga. Fra Lovro alje Romeu poruku, no pismonoa ne uspijeva stii do Mantove. Romeov sluga Baltazar prvi stie do njega i priopi mu da je Giulietta mrtva. Izvan sebe od boli, Romeo kupuje otrov i juri u Veronu. Pred grobnicom nalazi alosnog Parisa, koji ga ne eli

prpoustiti do tijela voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija Parisa. Posljednja Parisova elja bila je da bude pokopan uz Giuliettu, to mu Romeo i obea. Kada ugleda svoju voljenu Giuliettu, Romeo, mislei da je mrtva, ispija otrov i umire. Fra Lovro pourio je u grobnicu kako bi bio ondje kada se Giulietta probudi. Kada je stgao naao je Parisa i Romea mrtve. Uskoro napitak prestaje djelovati i Giulietta se budi. Kada otkrije da je Romeo mrtav, ne eli izai iz grobnice. Uzima Romeov bode i ubija se. Tragina smrt Romea i Giuliette ujedinila je njihove obitelji i prekinula dugogodinju mrnju.

Tema djela: Tema ove tragedije je velika ljubav Romea i Giuliette, ije su obitelji u svai.

Mjesto Mjesto

radnje

je

talijanski

grad

radnje: Verona.

Vrijeme radnje: Vrijeme radnje je poetak 16. st. Radnja se odvija tokom pet dana.

Likovi:Likovi ove tragedije su: Romeo Montecchi, Giulietta Cappuleti, Mercuzio, Benvolio, Tebaldo, gospodin i gospoa Cappuleti, gospodin i gospoa Montecchi, fra Lovro, Giuliettina dadilja i sluge. Romeo Montecchi: pametan je i simpatian mladi pun plemenitih vrlina. Na poetku Romeo je zaljubljn u lijepu Rozalinu koja ne mari za njega. No to i nije prava ljubav. Nju e otkriti tek kada upozna Giuliettu. Romeo je pomalo sanjar, osjeaji su mu najvaniji i ne obazire se na realan svijet koji ga okruuje. Kada upozna Giuliettu potpuno je zaluen njome, ta zaluenost i nedostatak zdravog razuma tjeraju ga da poini ubojstvo . 10.10.2007. u 21:04 31 Komentara Print #

VII.RAZRED
LEKTIRA

10.10.2007. u 20:59 1 Komentara Print #

A.de Saint Exupery - Mali Princ

Pisac: Antonie de Saint Exupry (1910 1944) francuski pisac, napisao je neveliko ali znaajno djelo Mali Princ. Napisao je i romane Pota za jug, Noni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrava. Osim to je bio pisac, Antonie de Saint Exupry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II svjetskom ratu u kojem je i poginuo. Sadraj: Mali Princ je ivio na svojem malom planetu pod imenom B-612. On je bio jako usamljen na planeti, sa crvenom ruom. Crvena rua je za njega bila sve. Ona mu je bila jedino drutvo. Vodio je brigu o njoj. Princ jednoga dana odlui otputovati. Prolazio je kraj mnogih, takoer malih, planeta na kojemu su ivjeli raznoliki ljudi. Svi oni su bili veoma udni, zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za to drugo. Na kraju je stigao na Zemlju, u Afriku. Hodao je pustinjom i naiao na osamljenog ovjeka - pisca. Pisac je imao kvar na motoru aviona. Mali Princ i pisac su se upoznavali. Mali Princ mu je priao o svojoj planeti i crvenoj rui. Priao je o tome kako je susreo veoma udne ljude. Mali Princ je spoznao da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih ovjek ne moe ivjeti. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu ruu i odluio se vratiti na svoju planetu. Pisac ga je traio da ne odlazi, no Mali Princ je vrsto odluio i vratio se na svoju planetu. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Ovdje prevladavaju osjeaji. Svi oni udni stanovnici malih planeta su osobe modernog ovjeka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost, besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraenost i samoivost, te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima to ih obavljaju. Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki doarava stvaran svijet i eli da ljudi budu to sliniji Malom Princu. LICA:Mali Princ je glavni lik u ovoj pripovjetci. On je osamljen. Ima osjeaja i ljubavi prema svakome. Bez svoje crvene rue ne bi mogao ivjeti. Zaljeva ju svaki dan i s njom razgovara. Njoj povjeruje svoje probleme. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za ivot sa etiri trna. Mjesto radnje: Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi, pustinji Sahari.

Dojam: Ova pripovijetka me potie na razmiljanje o ljudima i o samom sebi, o ponaanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige sline ovoj. 10.10.2007. u 20:54 8 Komentara Print #

E.Kumii - Zaueni svatovi

Biljeke o piscu:Eugen Kumii roen je 11. sijenja 1850. u Brseu, a umro je 13. svibnja 1904. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju u Beu. Godine 1883. povukao se iz slube i posvetio knjievnom i politikom radu. Vie puta je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegovi romani dijele su u tri skupine. Prvu skupinu sainjavaju istarsko-primorski romani (Jelkin bosiljak, Zaueni svatovi i drugi) u kojima na romantian nain opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce i seljake. Drugoj skupini pripadaju gradski romani u kojima je pokuao kritiki prikazati zagrebako graansko drutvo (Olga i Lina, Gospoa Sabina i drugi). Treoj skupini pripadaju povijesni romani (Urota Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa). Ostala djela su romani i pripovijetke: Neobini ljudi, Primorci, Sirota, Preko mora, Teodora, Pobijeljeni grobovi te drame Sestre, Obiteljska tajna i Petar Zrinski. Mjesto radnje: Luica, crkva, Sadrie, abarieva kua, naelnikova kua, stupovi, carska cesta, Stipina kua, Salettijev posjed, groblje, Martinova kua. Vrijeme Prolost, dok je Istra bila pod talijanskom radnje: vlau.

Tema: Sukobi izmeu bogatih stranaca koji moralno i materijalno upropauju selo i siromane istarske ribare koji se bore za svoje potenje i opstanak. Osnovna misao:Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlaenju hrvatskog puka u prolosti. Bogati stranci uzimali su sve siromanim seljacima i

ribarima, a na kraju oni kobno zavravaju shvaajui da nitko ne moe dugo drati hrvate u aci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Svakoj sili doe kraj. Problematika koja se obrauje u djelu: Odnos tuinaca koji su na vlasti i domaeg stanovnitva koje je potlaeno. Kompozicija djela: Uvod Brodolom kod Luice. Zaplet - Alfredo Saletti i Mato Bartoli se zaljubljuju u Mariju Vrhunac Antonio ubija Alfreda Rasplet Mato i Marija se vjenaju Zavretak - Antonio ubija Marina Salettija i sam umire Kratki sadraj: Luica je bio miran primorski gradi sve dok se nije desio brodolom u Sadriu. Tada je udarcem u glavu ozlijeen Mato. Odnijeli su ga u kuu ribara abaria. Njegova ki Marija njegovala je Matu. Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena zaprosio ju je, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogataev sin Alfredo Saletti takoer zaljubljen u Mariju i da je stalno salijee i napastuje. Nakon to je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju, Alfredo naruuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u samoobrani, a kasnije saznaje da su zapravo bili braa. Marijin brat Marko tajno se sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac Marino ne zna za tu vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom, dok je tako nosio pismo Elviri nalazi ga njezin otac, i Antonio ubija i njega u samoobrani. Nakon Marijinog i Matinog vjenanja Antonio se, elei pobjei od samoga sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajui da je ubio svoga brata i oca. Prepriana epizoda: Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka Antonio je uvao strau. Alfredo idui kui nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga ubija noem i bjei. U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog oca Martina te im

kae to se dogodilo. Od njih saznaje da mu je Alfredo Saletti brat po ocu. Analiza likova: Antonio Marola Mladi niska stasa. Imao je jake ruke i iroka prsa. Bio je siromani ribar: "Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi". Bio je veoma izdrljiv: "Ljuta je zima, no on kao da je ne osjea, jer mu jedna nogavica od hlaa tija do koljena zavrnuta." Vrlo je portovan. Povuen je i udan. Bilo bi dana da nita ne kae ili da ode i ne vrati se nekoliko dana. Na njega je pazila obitelj abari primivi ga kao lana obitelji. Najvie je volio Mariju i Marka, za njih bi skoio i u pakao. Marku je pomagao prenosei njegova pisma Elviri. Mariju je vie puta spasio od napasnika Alfreda Salettija. Alfredo ga je zbog toga mrzio. Antonio kasnije ubija Alfreda u samoobrani. Cijela Luica je za njega mislila da je nahod. Kasnije se saznaje da mu je otac Marino Saletti, a majka Marica Kozuli. Marino Saletti ga napada i Antonio ubija i njega. Skrivajui se na groblju umro je od hladnoe.

Marija abariMlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je snjene puti. Njezina glatko poeljana kosa podavae ednu i njenu draest smrknutom joj elu. Duboke i crne obrve krasile su joj lice. Imala je male, bjeloputne i oble noge. " bijae Marija najdivnija taka. Njezino rascvjetano, gipko i slikovito tijelo, bljesak sree na prekrasnom joj licu, snjena put i sjajna kosa, bujne joj grudi i sav onaj njeni sklad arobnih uda, sve to bijae tako milo, zdravo i puno ivota i tako draesno."

Dok je Mato leao ranjen, ona je pazila na njega. Kasnije se on zaljubio u nju. Alfredo je takoer bio zaljubljen u Mariju. Na putu do nje uvijek bi mu se isprijeio Antonio to je jednoga dana zavrilo Alfredovom pogibijom. Antonio bi za Mariju skoio u pakao. Kad su prole Marijine nevolje sa Alfredom, ona se udala za Matu Bartolia. 10.10.2007. u 20:47 4 Komentara Print #

A.enoa - Branka
Pisac:August enoa roen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od 1865. do 1881. godine naziva se enoinim dobom jer ga je enoa obiljeio znaajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August enoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u Zagrebu, Beu i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u Pozoru i Nae gore list. Objavio je feljtone pod nazivom Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela su Zlatarevo zlato, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i Prosjak Luka. Sadraj:Branka je jo kao dijete doivjela tragine dogaaje. Otac je pretukao majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je bila tvrdoglava, osjeajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju je odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako eli postati uiteljicom. Branka je odbila gospodina Maria, umiljenoga gospodina koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio. Mari se je zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronae posao. Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac uvi to odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja ima talenta te je ona dobila posao u Jalevu. U poetku joj je bilo teko, imala je puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima, te su je htjeli to prije svrgnuti. Ali ipak su ju podravali dobri ljudi, upnik, naelnika, naelnica i grof Belizar. Branka je probudila Jalevo iz zimskog sna. Izmeu grofa i Branke se stvarala ljubav. Tako je grof Belizar na njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona nije odgovorila. Sutradan ju je savjetovao upnik, dobar starac, da slijedi srce. Tako je Branka odluila udati se za grofa i postala groficom. Ovaj roman govori o tekom ivotu jedne zagrebake djevojke koja

eli neto uiniti za domovinu. Ona je htjela postati uiteljicom. Tako je dobila posao u Jalevu. Tamo joj je bilo teko jer su joj se neki ljudi protivili. Ona se ne obazire na njih i napreduje. Nauila je djecu osnove za ivot. U meuvremenu se i stvara ljubav izmeu nje i grofa Belizara. Na kraju ona ipak pristaje postati groficom. Mjesto radnje:Radnja se odvija u Zagrebu, sreditu hrvatske kulture, te u Jalevu, gorskom selu koje je kulturno siromano. Vrijeme radnje:Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog pokreta), kada se poinje buditi Hrvatska. Dojam: Ovaj roman budi u meni osjeaje prema domovini, govori kako smo svi mi duni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima nade i svojim znanjem doprinosi narodu. 10.10.2007. u 20:42 5 Komentara Print #

VI.RAZRED
LEKTIRE 10.10.2007. u 20:36 2 Komentara Print #

B.Prosenjak - Divlji konj

Biljeske o piscu: Bozidar Prosenjak roden je 1948. godine u Koprivnici. Sretno djetinjstvo proveo je u Podravskom seocetu Kuzmincu. Tamo je zapoceo svoje skolovanje, a nastavio ga zatim u Koprivnici ,Parizu I Zagrebu ,gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Radio je kao novinar u Narodnom sveucilitu u Velikoj Gorici ,te pokrenuo i uredivao biblioteku Albatros u velikogorickom Centru za kulturu .Od godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac. ?lan je DHK. Prozne, pjesnicke i dramske priloge objavljuju u dnevnom I periodicnom tisku, na radiju i televiziji. Sura?uje u ?asopisima za djecu. Radovi su mu uvrteni u zbornike, antologije i skolske udzbenike. Godine 1980. objavio je zbirku pjesama I kratkih proza za djecu pod nazivom A . Zapaen knjievni uspjeh zabiljeio je romanom Divlji konj za koji je 1989. godine primio nagrade Ivana Brli? Maurani? I Grigor vitez . Tema: Zivot Divljeg Konja i problemi s kojima se susrece u ivotu.

Ideja: Ne Mjesto Divljina, Vrijeme

treba

uvijek

biti

nepovjerljiv. radnje:

kod

gospodara,

Podzemlje,

Hipodrom. radnje:

Neodredeno. Analiza Divlji gl. likova: Konj:

a) vanjski opis: Blistava dlaka, zapjenjen, prasnjav, krvav, cvrsti misici. "Dlaka mi je blistala. ", "Sav zapjenjen, prasnjav, krvav. ", "Misici su mi postali kvrdi kao kamen. " b) psiholoska karakterizacija: cvrsta volja, ponosan, borac, razdragan, iskren, spontan. "Volja mi je postala cvrsta kao da je od kamena.", "Osjecao sam se ponosnim i bogatim. ", "Da, ja jesam borac. ", "Bio sam razdragan, iskren, spontan" c) socioloska karakterizacija: slobodan konj, zarobljen u rudniku, kasnije dresiran. d) eticka karakterizacija: tuzan, pokunjen, posramljen. "Silno sam se rasuzio zbog oca. ", "Pokunjio sam se od sramote. " Sporedni likovi: Zvijezda, Gospodar, Ceza, Sarac, Bijelac, Nera, Vihor, Vulkan. . . Fabularni tijek i dijelovi kompozicije:Uvod: Zdrijebe Divlji konj zivi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima. Zaplet: Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije zdrijebe sa Sarcem. Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.

Vrhunac: Divlji konj bjezi s imanja, konjokradice ga uhvate i on zavrsi u rudniku. Tamo srece Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeci. Rasplet: Na imanju ga do?eka Nera s njihovim zdrijebetom. On je mislio da je zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Poceli su vjezbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta. Zavrsetak: To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doivio duboku starost i, konacno, umro. Sadrzaj vrhunca i raspleta: Divlji Konji jo uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuce rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeci iz rudnika, a gospodar je doao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja cekala Zvijezda s njihovim zdrijebetom. On je mislio da je zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vjezbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj umire. 10.10.2007. u 20:32 28 Komentara Print #

S.Toma - Dobar dan,tata

Pisac: Stjepan Toma roen je 2. 01. 1947. godine u Novoj Bukovici kod Slatine. Gimnaziju je zavrio u Naicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. ivi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana i zbirki pripovjedaka za odrasle, te omladinski roman " Graani u prvom koljenu ". Njegov prvi roman za djecu " Moljac i noni uvar " napisan je 1982. godine, a napisan je na osnovu istoimene, nagraene radio igre za djecu. " Dobar dan tata " drugi je Tomaev roman namijenjen djeci. 1987. godine dobio je republjku nagradu " Grigor Vitez ". Vrijeme radnje: kolski ljetni praznici

Mjesto radnje: Izmiljeni gradi Medarevac u blizini Osijeka, a dio radnje odvija se u Stipanovcu i Osijeku. Likovi: Dragutin Vinceti glavni je lik romana. Rano saznaje istinu o

svom porijeklu. Pomno promilja sve svoje odluke, pa moemo rei da je prerano odrastao. Pati za roditeljima i nikako ne moe dokuiti zato su ga ostavili. Svojoj pomajci Elviri isprva taji posjete ocu no kasnije ih priznaje. U tim je trenucima bio prilino grub, a i sam je toga bio svjestan. Na kraju se ipak bude pravi osjeaji prema pomajci Elviri i on joj se vraa. Pomajka Elvira dugo pokuava kriti Dragutinu njegovo porijeklo i to sve zbog straha da ga ne izgubi. Kad Dragutin sazna istinu odnosi meu njima se mijenjaju, ali samo zbog promjene djeakovog odnosa prema pomajci. Iako duboko povrijeena, ona kao prava majka sve oprata i nastavlja graditi odnose meusobnog povjerenja i razumijevanja. Takav stav dovodi do za nju sretnog zavretka, to jest povratka Dragutina. Tema: Problem usvojenog djeteta koji se za rana suoava sa tom spoznajom injegovo nastojanje da sazna svoje porijeklo. Pouka: U nastojanju da ostvarimo ivotnu sreu i zadovoljstvo valja uvijek odabrati put ljubavi iskrenosti i potenja. Kratak sadraj: Ve sa desetak godina Dragutin saznaje istinu o njegovom porijeklu. Od tada njegov se odnos prema pomajci Elviri poinje mijenjati. Nekoliko godina kasnije kad ga je poeo posjeivati djed to jest majin otac Draguti je konano otkrio tajnu svog porijekla. Silno je elio upoznati roditelje. Zaotreni odnos sa pomajkom Elvirom sve se vie produbljuje. No ubrzo stie prvo veliko razarenje. Otac ne eli zbog njega dovesti u pitanje odnose u svojoj obitelji i razoarani djeak odlui prikloniti se majci. Jedini lijepi trenutci bili su susreti sa prijateljem Pajom i djevojicom Belindom u koju je Dragutin bio zaljubljen. Dopisuje se s majkom koja ivi u Njemakoj i ona ga poziva da provedu ljeto zajedno u Splitu. Nakon velike svae s pomajkom Elvirom djeak odlazi u Split i sastaje se spravom majkom. Ona ga upoznaje sa svojim prijateljem, no predstavlja ga kao sina svoje sestre. Razoarani djeak vraa se pomajci Elviri, a ona ga doekuje rairenih ruku, puna ljubavi i razumijevanja. Rastuilo me kad je Dragutin odgurnuo pomajku Elviru i otiao u Split. Razveselio sam se kad se je Dragutin vratio pomajci Elviri. 10.10.2007. u 20:26 2 Komentara Print #

A.Majeti - Omiki gusari

Pisac: Alojz Majeti roen je u Rijeci 30.08.1938. Srednju kolu zavrio je u Delnicama, a studirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao korektor, novinar i urednik. Priredio je Antologiju hrvatskog humora u est knjiga, a ureivao je asopise "Paradoks" i "Kerempuh". Objavio je vie zbirki pjesama, a poznatije su mu: "Dijete s brkovima pria", "Otimam", "Zapovijedni nain", "Kako uspjeti u ivotu". Pie i romane, a za povijesni roman "Omiki gusari" dobio je 1981. godine Nagradu "Grigor Vitez". Poznat je i kao autor radijskih i filmskih scenarija. Vrijeme Mjesto radnje: Razdoblje radnje: Split, te izmee 1180. i 1226. i godine. Omia.

okolica

Splita

Likovi: Malduh Kai glavni lik romana ujedno je i povijesna linost. 1221. godine postao je omiki knez. Ve kao djeak bio je sran, strastven i odluan. Zbog izvanrednog pamenja bio je iva pomorska karta i u tri je godine upoznao obje obale Jadrana. Ima veliku duhovnu i fiziku snagu, te se istie kao sran, neustraiv i mudar voa, posebno odan ideji borbe protiv Mleana. Marija Pulsnikova nije povijesna linost. U romanu pisac je opisuje kao Malduhovu enu. Krase je odanost, ljubav i razumijevanje. Za razliku od oca i brata Dominika ne podnosi ubijanje, podvale i surovost. Dobra je majka i odana ena. Tema: Borba plemena Kaia, protiv jaih neprijatelja, za ouvanje svoje djedovine i slobode. Pouka: Treba biti hrabar, pravedan, odluan i ustrajan u borbi za slobodu i ouvanje svog ognjita. Kratak sadraj: Pohlepan splitski nadbiskup Rajneri nastoji nizom spletki prisvojiti za splitsku crkvu zemlju u selu Srinjinama podno Mosora. Uz pomo carskog namjesnika Rugerija ishodio je pravo na navedenu zemlju, no ova je pripadala omikom plemenu Kaia. U borbi za ouvanje svoje zemlje razljueni Kaii predvoeni knezom Nikolam ubie gramzivog nadbiskupa. Bojei se odmazde monijeg neprijatelja Kaii sklonie u Split malog Malduha od kojeg je knez Nikola puno

oekivao. U gradu, Malduh se ubrzo zagledao i zaljubio u plemkinju Mariju Plusnik. Njeni otac Petar i brat Dominik bili su probizantinci i veliki neprijatelji Kaia. Kaznena bizantska ekspedicija bila je potuena do nogu i doivjela je veliku sramotu. Marijin otac Petar, brat Dominik i pohlepni nadbiskupov sluga Maica odlaze u Ravenu po opljakano blago koje je tamo skrio pokojni nadbiskup. U guvi u luci Malduh je izrazio Mariji elju da je jednog dana uzme za enu. Pokazao je pritom odlunost pravog mukarca. Marija je odmah pristala, no te je rijei ula Jurislava, oeva sestra koja je nakon majine smrti brinula o Mariji. Malduha su uhvatili i bacili u tamnicu. Knez Nikola odlui spasiti Malduha, te otme Dominika kako bi napravili zamjenu zarobljenika. U meuvremenu Marija sazna da je Jurislava oeva ljubavnica a ne sestra i ova joj pomogne doi do voljenog Malduha prije razmjene. Mladi se vraa kui, a otac i Jurislava odvedoe Mariju u samostan. Odrastao Malduh uzaludno trai Mariju i u toj potrazi dolazi blizu Venecije gdje biva uhvaen i baen na galiju kao vesla. Na galiji je i Dominik poznat kao posebno okrutan goni veslaa. U napadu Omiana na galiju osloboen je Malduh, a zarobljen Dominik. U zamjenu za slobodu Dominik otkrije mjesto gdj se nalazi Marija. Nakon est godina traganja Malduh je konano naao voljenu Mariju. Oenili su se i ona mu rodi sina Osora. Malduh je ponovo na moru i planira stvoriti savez gradova koji e se onda lake oduprijeti Veneciji. Ne uspijeva u svojoj nakani, pa gradi flotu i uspjeno se bori protiv Mleana. U jednoj od borbi ponovo biva zarobljen Dominik. Malduh mu poklanja ivot, no ovaj za uzvrat mora potopiti onoliko brodova koliko ih je potopio brod na kojem je sluio. Odrao je obeanje i izmeu Dominika i Malduha razvilo se ak i neko pritajeno prijateljstvo. Omika flota zadaje teke udarce neprijatelju sve dok 1226. godine nisu potpisali mir s papom, a Malduhu se gubi svaki trag. Rastuilo Uzbudilo me me kad kad su su kanjenicima Malduha odsijecali i ruke u ili noge.

zarobili

bacili

tamnicu.

Razveselilo me kad je Malduh naao Mariju. 10.10.2007. u 20:21 33 Komentara Print #

B.D.Matkovi - Zagrebaka pria

Biljeke o piscu:Blanka Dovjak Matkovi roena je 1920. u Zagrebu. Djeje knjige: Neobina ulica, Prie iz Dubrave, Neke male vanosti, Zagrebaka pria. Umrla je u Zagrebu 1993. godine. Mjesto Vrijeme Glavni likovi: Kakica, radnje: Kua, ulica, radnje: Ljeto, Milka, tatek, Zagorje, bolnica zima mamica

Sporedni likovi: Borek, Berti, uiteljica, pradjed, Pepica, Persida, itd. Kratki sadraj: Dolazak Milke Raenje prvoga sina Boreka - Nakon nekoliko mjeseci Borek umire, a za to okrivljuju Milku - Stigla je nova pomonica, a Kakica nije bila zadovljna sa njom Milka se vratila Svi ive sretno Majka se razboljela i odveli su je u bolnicu - Nekoliko dan bila je u bolnici, a onda je preminula To je jako pogodilo njezinu obitelj Tetek je poeo piti Kakica i Milka bile su jako tune Pali su u krizu i nisu imali to jesti - Tatek je poeo nakit i druge vrijedne stvari mijenjati za novac Tako su ivjeli neko vrijeme - Kada je bila gotova kolska godina Kakica i Milka otili su u Zagorje U Zagorju su bili dva mjeseca - Jednog dan dolo im je pismo da su tateka odvezli u bolnicu i da je Persida kupila njihovu kuu na drabi Oni su se vratili u Zagreb - Kada su htjeli ui u kuu vidjeli su da brave na vratima nisu iste Sve njihove stvari Persida je izbacila na ulicu - Oni su si nali novi dom u podrumu jedne kue Tatek je preminuo Dojam o djelu:Ovaj roman mi se jako svidio, malo je tuan jer stalno netko umire. Najvie mi se svidjelo kada je u Kakiin ivot dola Milka; koja joj je jako pomogla, a nije mi se svidjelo kada su Kakiini roditelji i brat umrli.

10.10.2007. u 20:14 66 Komentara Print #

V.Nazor - Veli Joe

Biljeke o piscu : Vladimir Nazor je jedan od naih najznaajnijih pisaca. Napisao je gotovo itavu biblioteku knjiga u kojoj su zastupljeni mnogi radovi knjievnosti :pjesme ,romani ,pripovijetke ,eseji ,lanci ,putopisi , dnevnici ,govori V. Nazor roen je 1876.god. u Pastirama na otoku Brau. Na svom rodnom otoku proveo je djetinjstvo ,a gimnaziju je zavrio u Splitu. Studirao je prirodne nauke u Grazu i Zagrebu. Kao profesor slubovao je u srednjim kolama u Splitu ,Zadru ,Pazinu ,Kastru i Suaku. Niz godina je bio i upravitelj omladinskih domova u Crikvenici i Zagrebu. Poslije umirovljenja neko je vrijeme ivio na svojem rodnom otoku Brau, a onda se je opet vratio u Zagreb i nastavio svoj raznovrsni knjievni rad. U njegovim knjievnim djelima najznaajnije mjesto zauzima poezija. Objavio je oko dvadeset zbirki poezija :Slavonske legende ,Hrvatski kraljevi ,Lirika ,Nove pjesme ,Istarski gradovi ,Deseterci ,Pjesme u ikari ,iz movare i nad usjevima ,Pjesme o bratu gavran i seki siromatini ,Knjigu pjesama ,Pjesme partizanske ,stare istarske balade ,Legende o drugu Titu. Od epskih spjevova najpoznatiji su : ivana ,Utva ,zlatokrila i Medvjed Brundo .Napisao je i vei niz pripovijedaka i pria :Krvava koulja ,Veli Joe , Mrtvo ostrvo ,Istarske prie ,Mrtvo more ,Gospa od snijega ,Nove prie ,Prie iz djetinjstva. Prie sa otoka i sa planine ,Istarski bolovi ,arko ,Dedek Kajbumar Nazor se je bavio i problemima knjievne teorije i drugim pitanjima ,te je objavio nekoliko knjiga sa toga podruja : Na vrhu jezika i pera ,Eseji i lanci ,Govori i lanci i itajui Kranjevia. Vladimir Nazor je umro u Zagrebu 1949.god.

SADRAJ: Bilo je to davno dok su providur Barbaianka ,jor Zvane i kapetan motovunske ume ili po Istri i oznaavali vapnom cerove koje e obraditi i prevesti u Mletke. Bio je vru ljetni dan. Providur je jahao na magarcu. Magarac je poskoio ,jer je ugledao stog sijena uz doaru ,gdje je rastao lijepi cer. Barbabianka je rekao da e ga ovaj cer grijati ove zime u Kopru. Kada je poeo oznaavati cer ,neije snane ruke pograbile su magarca i bacile ga u kronju cera. Pokraj mrtvog magarca stajao je kmet Joe i mrko gledao u providura. Providur se je uplaio ,ali jor Zvane je umirio diva. Div je ponio providura u grad gdje su ulice vrvjele naoruanim ljudima .Oni su

odluili da vie nee hraniti Jou. Providur je sa ostalim vijenicima rjeavao to e sa Joom. Providur je rekao da e Joe za Uskrs otii u Kopar ,a do tada e ga hraniti kao i do sada. Doao je Uskrs .Joe je bio zadovoljan svojim ivotom. Motovunjani su vjeali. Proto i jo neki traili su da Joe ostane u Motovunu jer im mnogo vrijedi, ali veina je bila za to da on ode. Iz Kopra je Joe otplovio s providurom u Mletke. Plovili su na jedra ,ali vjetar utihnu i iz trupa broda pojave se vesla. Joe se udio tko to mae motkama. Iz utrobe broda ulo se je zvidanje bieva ,psovke ,zveketi lanaca ,a potom i pjesma. Div podigne poklopac na palubi ,a iz otvora pojavi se velika glava. Taj ovjek zvao se je Ilija i bio je jedan od galiota. On je Joi ispriao sve o ivotu na galiji i rekao je Joi da e i on postati rob. Poela je velika oluja i valovi su nosili brod prema obali. U blizini obale Joa skoi u vodu ,a valovi odnesu brod na puinu. Joe je izaao na kopno toga jutra. Iao je Istrom i sakupljao divove kmetove, pa su svi zajedno krenuli u gore izmeu Pazina i Motovuna. Ljudi su ih se bojali i svata su govorili o njima. Nastanili su se na brdu gdje su nekada ivjeli psoglavci. Bez kmetova opustjee polja ,vinogradi i vrtovi. Plemii i glavari iz grada sastae se da vijeaju to uiniti sa kmetovima. Plemii su bili za to da ih se ubije ,a graani da ih se privoli i da im se obraivati zemlja. Sakupila se je velika vojska i dva viteza ,a uz njih graani ,te krenue prema Psoglavevu brdu. Vitezovi sa vojskom krenue na divove ,ali ih oni pometae cerovima. Odluili su razgovarati sa divovima. Dugo su razgovarali ,ali divovi se nisu pristali vratiti jer su eljeli biti sami svoji gospodari. Divove su nagradili zlatnim dukatima ,prstenjem i lancima. Kada su se vratili u gradove ,graani i plemii su traili dio zlata. Govorili su da je sve to zlato nekada pripadalo njihovim pradjedovima. Tako su nastale velike svae izmeu njih. Budui da nisu mogli osvojiti Psoglavevo brdo , graani su kopali nou po svim stranama brda ,ali nita nisu nali. Jedne noi Joe je uhvatio nekoliko graana kako trae zlato. On im je rekao da e ga dobiti ,ali da ga moraju zaraditi. Oni su pristali da rade sa Joom. etva je bila bogata. Radnici su morali sve nositi u grad divovima. Graani se vratie u svoje gradove ,a na triginoj glavi ostalo je samo kamerlengo Ciretta. On se je sprijateljio sa divovima. Kada su se divovi posvaali i htjeli ubiti Jou ,on je zapalio grad i pobjegao Ciretti. On ga je sakrio. Ciretta je krenuo na razgovor sa divovima. Oni su ga izabrali za svoga glavara i obeali su da e ga sluati. Civetta podijeli zemlju meu divovima ,a oni se zakunu na knjigu ugovora da e potivati tue. U poetku su bili zadovoljni to imaju svoj komadi zemlje .Kada su je poeli obraivati vidjeli su da je neija vea i bolja ,pa je onda nastala svaa meu njima. Civetta vie nije htio biti njihov glavar ,pa im je rekao da se sami brinu za sebe. Kmetovi : Marko i Liberat htjeli su

obraivati svoju zemlju u docu ,ali im Joa nije dao. Marka je istukao ,a Libreta ubio motikom. Pozvae Ciretta, a on ih jo vie prestrai rekavi im da moraju zakopati Liberta i krenuti nekamo drugdje ,jer tu e ih dostii velika kazna. Divovi su se odluili vratiti svojim prijanjim gospodarima ,a Ciretta povede Jou u Motovun ,ali on putem nestade. Likovi : Joe, Ilija ,providur Barbarijanka , kamerlango Ciretta , divovi ,graani ,jor Zvane ,kapetan motovunske ume Odlomak koji mi se najvie svidio: Noge su mi polomili, strli su mi duu mladu. Brian san ti na ten svete!-Galebi, oj beli tii. Poletite k jugu, ter pozdravte moju majku! More, more sinje! Opis likova : Veli Joe : star 300-tinjak godina , pokoran ,dobar ,marljiv ,dobriina ,nita nije traio za rad Divovi :podloni ,vjerni ,pokorni Moj dojam:Djelo je vrlo ugodno za itati, puno mate, u nekim djelovima tuno... Mjesto i vrijeme radnje:Radnja se odvija u Istri, najvie u Motovunu i njegovoj okolici. Prolost, doba mletake vladavine nad Istrom. Kompozicija: Uvod-upoznavanje Zaplet-sukob Joe i s Motovunjana, Velim susret galeote Joom Ilije

Vrhunac-rezultat pogubnog djelovanja lugovog Civette, nesloga i svaa meu divovima Rasplet-povratak Tema:Sloboda divova i u ropstvi, ali i Join bjieg slobode.

ouvanje

Pouka:Ako si slobodan ouvaj tu slobodu, nemoj je prodati!

Koje Gdje Kada to

godine je je je

je

roen V.Nazor? V.

V.Nazor? (U Grazu

(1876 i (1949 Joe?

god.) Zagrebu) god) (div)

studirao umro

Nazor? Veli

bio

Gdje je ivio Veli Joe? (u Istri) 10.10.2007. u 20:09 253 Komentara Print #

O.Wilde - sretni kraljevi

Biljeke o piscu:Oscar Wilde roen je 1854. godine u Dublinu, a kolovanje je zavrio u Oxfordu. Bio je glavni predstavnik engleskog larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti). Najpoznatija su mu djela: algorine bajke "Sretni kraljevi" i "Mladi kralj", roman "Slika Doriana Graya" i drame "Saloma" (na francuskom jeziku) i "Idealan suprug". U najranijem razdoblju ivota pisao je poeziju, kojoj se vraa pred kraj ivota. Po izlazu iz zatvora napisao je svoju najbolju pjesmu "Baladu o tamnici u Readingu", uz "Sliku Doriana Graya", njegovo najbolje djelo. Oscar Wilde iznenada je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu. Vrsta Bajka Vrijeme Jesen i prijelaz iz jeseni u djela: radnje: zimu.

Tema: Bajka o ljubavi, portvovnosti i osjeajnosti prema ljudskoj bijedi i siromatvu, kao i o bezobzirnosti ljudi prema drugima i njihovim patnjama. Pouka:Treba biti obziran prema drugima, primjeivati tuu nesreu i pomagati ljudima inei dobra djela. Analiza likova:

Sretni kraljeviKip koji stoji na visokom stupu. Svi mu se dive i uivaju u njegovoj ljepoti, no kraljevi je vrlo nesretan. Za ivota kraljevi je bio gotovo potpuno odvojen od svijeta izvan dvora, i cijeli je ivot proivio u srei i blagostanju. Nakon smrti njegov su kip postavili tako da kraljevi sada moe vidjeti svu bijedu i siromatvo grada. Kraljevi nije bez osjeaja za druge i eli vidjeti patnju i siromatvo graana. Njegova najsnanija osobina je portvovnost i ljubav prema prijateljima. LastaviMala ptica koja je upoznavi kraljevia odluila ostati uz njega i initi dobra djela. Krase ga portvovnost, ljubav i odanost prijatelju te izuzetna hrabrost i odlunost u pomaganju siromanima i uz najveu rtvu. Kratki sadraj: Na visokom stupu u gradu stajao je kip Sretnog kraljevia. Tijelo mu je bilo prekriveno listiima suhog zlata, oi su mu bila dva plava safira, a na drci njegova maa stajao je veliki crveni rubin. Svi su mu se divili. Mali lastavi doletje jedne noi do grada i odlui se odmoriti od naporna leta izmeu nogu kraljevia. Kraljevi ispria lastaviu svoju ivotnu priu, priu o srei i obilju, ali i svoju tugu otkako je kao kip spoznao svu bijedu i siromatvo graana. Kraljevi zamoli lastavia da mu pomogne u njegovoj nakani da pomogne siromane. Iako je bilo ve prilino hladno lastavi odlui ostati i pomoi. Najprije je skinuo rubin sa maa, a potom jedan pa drugi safir i kraljevi je oslijepio. Kraljevi za to nije mario. Bio je sretan to je pomogao onima kojima je pomo bila najpotrebnija. Vidjevi ga tako slijepa lastavi odlui ostati uz kraljevia. Letio je po cijelom gradu i priao kraljeviu o siromatvu graana. Tada ga kraljevi zamoli da skine sa njega listi po listi zlata i odnese ih sirotinji. Pao je prvi snijeg i lastavi osjeti da e umrijeti. Poljubi kraljevia i lastavi pade mrtav. Sutradan gradonaelnik naredi da se kip kraljevia skine sa stupa i

pretali u talionici u novi kip. Olovno srce kraljevia nije se rastalilo i bacie ga na smetlite. Palo je tik do mrtvog lastavia pa Bog ree anelu da e ptica zauvijek pjevati u njegovom Rajskom vrtu, a kraljevi e ga zauvijek slaviti. 10.10.2007. u 19:55 132 Komentara Print #

A.enoa - Povjestice
Biljeke o piscu: AUGUST ENOA, pjesnik, pripovjeda, feljtonist, urednik, sredinja linost hrvatske knjievnosti 19. stoljea, rodio se 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a u njemu je 13. prosinca 1881. godine, u 43. godini ivota, zavrio kratak, ali plodan ivot. Nazivali su ga pjesnikom Zagreba jer je u svojim djelima esto pisao o svom rodnom gradu. U njegovim djelima vidljiva je ljubav prema domovini i svom narodu. Rodoljublje i ovjenost dva su osnovna osjeaja kojima je proet njegov cjelokupni knjievniki rad. KAMENI SVATOVI narodna pria Fabula: ispod Susjedgrada je ivio mlinar sa enom i sinom. Roditelji su eljeli da se sin oeni i dovede snahu koja e im pomagati. Sin je rekao majci da je zaljubljen u lijepu, ali siromanu Janu. Majka je bila protiv vjenanja, ali joj mlinar nije dozvolio da ga sprijei. Na dan vjenenja ostala je kod kue spremajui ruak za goste. Izrekla je kletvu i pretvorila svatove u kamen, a oni su na istom mjestu ostali do danas. Kompozicija: Uvod: ispod Susjedgrada je ivio mlinar sa enom i sinom. On su prieljkivali da se sin oeni. Zaplet: sin je rekao majci da je zaljubljen u Janu. Majka je bila protiv vjenanja, ali ga nije mogla sprijeiti. Vrhunac: na dan vjenanja majka je izrekla kletvu kojom je svatove pretvorila u kamen. Rasplet: svi svatovi su se okamenili na mjestu. Zavretak: na tom mjestu stoje i danas. Mjesto radnje: ispod Susjedgrada citat: Pod vrletnim Susjedgradom ivio vam starac mlinar. Vrijeme citat: Projurilo radnje: prije mnogo ljeta preko mnogo lijepog Bojeg godina svijeta

Tema: vjenanje bogatog mladia i siromane djevojke protiv majine volje. Ideja: ovjek treba ivjeti ivot kako sam odlui. Drugi ne mogu donositi odluke o tuem ivotu. Motivi: ljubav, neslaganje, svatovi, kamen, kletva, vjenanje

Stih: poluvezan, ali gotovo vezan - rime nema samo u nekoliko stihova. Strofa: ima deset strofa, prvih nekoliko su kratke (osmerostih), a ostale puno due. Rima: ima svih vrsta rime parne, unakrsne i obgrljene.

Karakterizacija glavnog lika: MAJKA (MLINARICA) - mlinarica je stara ena, vrijedna, ali eli da se sin oeni. Kad se on zaljubi u siromanu djevojku, postaje jako gnjevna, ljuta, bijesna. Pod utjecajem toga, baca kletvu na svatove. Nakon toga ljudi govore da je luda. Sporedni likovi: sin, Jana, mlinar, svatovi

Jezik i stil: pjesma je napisana na hrvatskom knjievnom jeziku. Neke su rijei skraene radi dobivanja jednakog broja slogova u stihovima. Ima metafore, usporedbe, epiteta, eufenizama, ironije 10.10.2007. u 19:47 130 Komentara Print #

D. Defoe - Robinson Crusoe

Ime pisca: Daniel Defoe O piscu: Daniel Defoe, engleski pripovjeda,utemeljitelj modernoga romana. ivio je od 1660.g do 1731.g. Panju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama ivota. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu i jednostavnim svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je "ivot i udne neviene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka" zasnovan na stvarnom dogaaju. To je pria o brodolomcu, koji se, udaljen od civilizacije uspjeva odrati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i trei dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders". Istie se i njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine godine".

Tema: Robinsonov boravak na pustom otoku Osnovna misao: Treba biti snalaljiv da bi se preivjelo Vrijeme radnje: 1632-1637 g. Mjesto radnje: Pusti otok Likovi: Robinson Cruso,Petko,etvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudoderi. Sadraj: Djeak Robinson ivio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmiljao je odakle je ta roba dola. Jednog dana otac mu je rekao da eli da postane trgovac, i da nastavi posao koji je on zapoeo. Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona dola i kakav je i koliki put prela. Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da poe s njim. Robinson je pristao ali bojao se to rei svojim roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se jako uplaio pa je otiao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. etajui gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da e ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu toku. Ta toka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su ih ipak stigli. Preli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je naila jaka bura. Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije nita pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokuao nai skrovite. Na vrhu jednog breuljka bila je peina. Robinson je odluio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove peine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja 26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove peine. etvrtog dana elio je promjeniti jelo i poao je otokom u potrazi za hranom. Primjetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijele. Sutradan je od savitljivog prua napravio luk. Strijele je bilo tee napraviti jer ih je trebalo iljiti, a to je teko ilo kamenim noem.Od lia je napravio odjeu, sandale, kapu i vreu. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kui. Ogulio je kou i poeo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je odluio da meso stavi na vrui pjesak. Sunce je bilo tako jako da je meso bilo polupeeno. Pala je no i Robinson je odluio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoi zapoela je jaka kia. Jedan grom je udario blizu njegove peine i on se jako uplaio. Kada je izaao van vidio je da drvo pred njegovom peinom gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je bilo veliko otkrie, jer e sada moi jesti peeno meso i grijati se nou. Morao je paziti da se

vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mreu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadrao se dugo nemislei na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tuan otiao u krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kue majka bi mu kuhala aj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja poela tresti. Vulkan je proradio i izbacio uarenu lavu. Robinson se uplaio ali kada je vidio da lava pali drvee bio je sretan jer je na taj nain ponovno doao do vatre. Od cigli to ih je suio napravio je pe. Riba to ju je lovio vie mu nije bila fina peena jego ju je kuhao. Poeo je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su proputali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kue je zasadio drvee pa je imao i dvorite, pokuao je napraviti i stol i stolice. Kada je poeo buiti rupu u drvetu odjednom su poele letjeti iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkrie kako da vatru dobije kada on to eli. Bojao se da kada doe zima nee imati to jesti jer e biti previe hladno, pa je odluio napraviti podrum u kojem e spremati hranu. Lopatom koju je napravio od koljke iskopao je duboku rupu i u nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odluio je Robinson da napravi i amac. Zapalio je jedno drvo i obraivao ga dok nije izgledalo kao amac. Odluio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka. Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvue. U daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je poeo tonuti. Sutradan je otiao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini preivio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Dek. Jednog dana uo je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplaio se jer su na otok stigli ljudoderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudodera.Robinson je pomogao divljaku i spasio ga od ljudodera. Poto je bio petak Robinson je divljaka nazvao Petko. Petko je bio u poetku plaljiv Robinson ga je odveo u peinu i uio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o ljudoderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao pomo. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puke, pitolje, barut i top. Divljaci su opet doli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili naoruani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom amcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotra amcu i pone grliti starca jer je to bio njegov otac etvrtko. On je krenuo po pomo na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio otoku. Sutradan je doao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro. Petko se raalostio. Brod koji je dolazio bio je europski. Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson je otiao kui gdje je naao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je dola zima Petko je bio zauen ,

jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz pe. Robinson i Petko nastavili su zajedno ivjeti. 10.10.2007. u 19:43 48 Komentara Print #

V.RAZRED OSNOVNE KOLE

LEKTIRE 10.10.2007. u 19:41 2 Komentara Print #

H. Hitrec - Eko-Eko
O piscu: H. Hitrec, suvremeni hrvatski pisac roen je u Zagrebu krajem prve polovice dvadesetog stoljea. Diplomirao je komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Najvei uspjeh postigao je Hitrecov roman: Pustinjski pupak. Likovi: Eko Vrijeme Mjesto Opis Eko, radnje: jaruga, Vesna, planet blizanci radnje: ljeto Zmaz likova:

Eko Eko: On je neobian ovjeuljak s planeta Bon. Eko Eko je moda metar visok. Snjenobijelo svjetlucavo odijelo pripijalo mu se uz malo, vrsto tijelo. On je dobroudno bie. Doao je na Zemlju da pomogne ljudima da se rijee otpada. Pametan je i spretan. Vesna: Vesna je djevojica koja ivi s majkom i braom u jaruzi. Drui se s blizancima iz susjedstva. Vesna je zaigrana i vesela djevojica. Uvijek se ali na tui raun. Lukavo i radoznalo pomae Eku Eku. Sadraj: U jaruzi na Hrkovom brdu ivi djevojica Vesna i njezini susjedi. U mirnoj jaruzi jednog podneva, ivot remeti pojava neobinog ovjeuljka Eka Eka. Eko je doao s namjerom da oisti Zemlju od otpada. Kad mu je ponestalo energije Vesna mu je pomogla obnoviti je. Eko Vesna i blizanci su se izvrsno sprijateljili. U prii se spominje planet Zmaz. Na njemu je zarobljena Ekova sestra Eka Eka. Vesna, Eko i blizanci krenuli su na planet Zmaz. Tamo se susreu s kraljem smea i gomilom otpadaka. Kralja i vojsku trebalo je porazit da bi mogli oslobodit Ekovu sestru. Porazili su ih uz pomo dobroudnih

bia s planeta Zmaz. Oslobodili su Eku i vratili djecu na Zemlju. Zemlja je oiena, a Eko se sa sestrom vratio na planet Bon. 10.10.2007. u 19:38 12 Komentara Print #

I. Kuan - Koko u Parizu

Biljeka o piscu: Ivan Kuan, knjievnik i prevoditelj, roen je 1933.godine u Sarajevu.1939.godine se seli u Zagreb, gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Najpoznatija djela su mu:Koko u Parizu, Domaa zadaa, Lae, Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni djeak i Strani kauboj. Biljeke tijekom itanja:trinaestogodinji Ratko Mili, zvan Koko, Zlatko Brni, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson, Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac -Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviu, zvanom Pokle -Koko ui francuski jezik -Zlatko plai Koka da se u Parizu otimaju djeaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugraene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima -Koko sav prestraen od Zlatkovih pria, ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz -slikar Poklepovi, zvani Pokle odvodi ih u svoj udan stan i pokazuje sliku Mona Lize -Marie Clever, ki poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu to je nije poveo sa sobom k reiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krai Mona Lize -Nikolas Somais eli svom slijedeem brodu dati ime Mona Liza po uvenoj slici -Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever -Koko bjei za lopovima u crvenom automobilu -Jean i Michel otimaju Koka -Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka -Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku -za sliku Mona Lize Jean i Michel trae 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa -Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom -Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka -bogalj(pisac Kuan) razgovara sa slikarom Poklepoviem -slika Mona Lize nije orginal -Charles i Frederic trae sliku kod gospodina Somaisa

-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa -zajedniki susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov" -Koko odlazi stepenicama do prijatelja i tri, tri beskonano tri -Koko se probudi jer to je bio san i odlui sanjati to vie tako lijepih snova Doivljaj djela: Roman Koko u Parizu mi se svia zato to je u njemu opisan san djeaka Koka.Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom, da je Mona Liza ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da mu je to san.Knjiga je i vrlo smijena i pomalo napeta. Sadraj: Na poetku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u Pariz, gdje ivi Zlatkov ujak Poklepovi, slikar kojeg Francuzi zovu Pokle.Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je ve bio u Parizu, priao je Koku strane prie o Parizu, pa ga je zastraio.Prestraen Koko ipak s Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih doekuje Zlatkov ujak slikar Poklepovi. Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje uvenu sliku Mona Lize.Prvi izlazak u Parizu bio je u brijanicu, iako je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza.Koko je primjetio neke nepoznate osobe koje bjee preko terase u crvenom automobilu pa ih je pratio, ali se naalost izgubio.Djeaci Jean i Michel eljni avanture otmu Koka mislei za njega dobiti otkupninu.Koko im je rekao da je siromaan i spomenuo je sliku Mona Lize.Jean i Michel trae od Zlatka da im za otkup Koka donese sliku.Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli.Koko i Zlatko uspiju pobjei otmiarima nosei sa sobom sliku.Djevojica Marie Clevere, ki poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog brodovlasnika, prate Koka i Zlatka.Katsarida je smatrao da njegov otac eli na svome brodu imati sliku Mona Lize, a Marie je iz oevih lanaka saznala da je slika nestala.Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se htio baciti s Eifelovog tornja. U potrazi za slikom Mona Lize svaki od likova odlazi najprije u stan slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj razlog zbog ega je htio tu uvenu sliku.Zajedniki prijatelj, bivi bogalj, elio je razgovarati s Kokom, pa je on trao beskrajnim stepenicama i probudio se.To je u stvari bio san djeaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih pria bio jako uzbuen i prestraen, uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san"A Koko se pokrije

preko glave, pomislivi kako bi moda bilo zgodno da jo veeras otputuje na drugu stranu svijeta." Mjesto i vrijeme radnje: Mjesto radnje je Pariz, glavni grad Francuske "Ne zna ti to je Pariz.Ondje svaki dan ima 3000 otmica. Najvie otimaju deke naih godina, pogotovo strance."Radnja romana poinje i zavrava u Zagrebu. Vrijeme radnje je oko 1970.-1980. kad je kao glumica bila popularna Monica Vitti i glumac Peter O`Toole. Vrijeme radnje je ljeto. Tema djela: Tema djela su dogodovtine djeaka Koka i Zlatka u Parizu.Oni, kao i ostali likovi u romanu, pokuaju saznati gdje je nestala slika Mona LIze.Svi to ine na vrlo zanimljiv i zabavan nain. Ideja djela: Slika Mona Lize je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu nastojali poput pustolova i kriminalaca doi do te slike i na lak nain se obogatiti.

Analiza likova:Koko, Zlatko, ujak Pokle, Marie Clever, Katsarida Somais, Marcel Clever, Nikolas Somais, Alles Worson, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michel, pisac Kuan -Koko-trinaestogodinji djeak iz Zagreba, eljan pustolovina, dobar, pravi se vaan pred svojim prijateljima, plaljiv, ali to ne eli pokazati, voli da ga smatraju da je hrabar, voli punjenu papriku i stalno je gladan -Zlatko-kokov najbolji prijatelj, pametan, hrabar, puno ita, voli pretjerivati, bistar, snalazi se u svakoj situaciji -Marie Clever-hrabra, snalaljiva, voli pijunske romane i mata da e postati rijunka kao Mata Hari -Katsarida Somais-sin bogatog brodovlasnika, bojaljiv, neodluan, eli postati biciklistiki as i svirati elektrinu gitaru Knjievna vrsta:pustolovni roman 10.10.2007. u 19:34 93 Komentara Print #

D. imunovi - Duga

Biljeke o piscu: DINKO IMUNOVI (Knin, 1. 9. 1873. - Zagreb, 3. 8.

1933. ) zauzima posebno mjesto u novijoj hrvatskoj knjievnosti kao pisac koji je stvorio nau modernu seosku novelu. U pripovijetkama ("Mrkodol", "erdan", "Duga", "Alkar") je opisivao Dalmatinsku zagoru i Cetinsku krajinu, a u romanima ("Porodica Vini, "Tuinac") je zahvaao i druge teme. imunovi pie jezgrovito, saeto, krepko. Mato je s pravom primijetio da imunoviev realizam djeluje poezijom narodne pjesme. Vrsta knjievnog djela: pripovijetka Fabula: Srna je ivjela u doba kad djevojice nisu smjele mnogo toga da ostanu vitke, blijedopute. . . Jednog je dana ila s roditeljima u vinograd kupiti groe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je priala kako ju je zbog njezinog veza snala nesrea. Srna je od njih ula da se djevojica kad proe ispod duge promijeni u djeaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proi ispod nje. Tako je ila i dola do movare. Mislila je da ju moe prijei, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u naputenu tvravu i tugovali. Jedne noi su se bacili s visoke litice. Kompozicija:Uvod: Srna stalno mora biti u kui. Zaplet: u vinogradu uje da se djevojica pretvori u djeaka kad proe ispod duge. Vrhunac: nekon to se pojavi duga, Srna odlui proi ispod nje, ali se utopi u movari. Rasplet: Srnini roditelji sele u tvravu o tuguju. Zavretak: bace se s litice. Mjesto radnje: u i oko varoi ardake

citat: "Odozdo rijeka Gilbua, a odozgo klisure zarobile malu varo ardake na strmu obronku. " Vrijeme radnje: prolost

Tema: Srnina elja da bude djeak i pokuaj ostvarenja te elje. Ideja: zabranjivanjem eljenih stvari moe se postii samo loe. Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, elja, smrt, oluja kao znak smrti. . . Glavni likovi: Brunhilda Srna, Sava

Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali ljudi. . .

Jezik i stil: pripovijetka je napisana na hrvatskom knjievnom jeziku: tokavskom narjeju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najee osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbom, metaforom, onomatopejom. . . 10.10.2007. u 19:29 49 Komentara Print #

F.Molnar - Junaci Pavlove ulice

Biljeka o piscu: Ferenc Molnar je maarski knjievnik roen 1878. u Budimpeti. Pisao je komedije, romane i djeje pripovijetke. Najpoznatiji su mu romani: amac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je 1952. godine u New Yorku. Biljeke tijekom itanja: pisac opisuje radnu atmosferu u prirodopisnom kabinetu uenika 4. razreda - onako alje pismo Boki u vezi sastanka na grundu - vrlo lijepo je opisan grund koji je djeacima iz Pavlove ulice znaio beskrajnost i slobodu - Nemeek na grundu susree Feri aa koji krade njihovu zastavu - djeaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika - onako, Boka i Nemeek odlaze na otok u botanikom vrtu gdje ostavljaju papir s porukom "Tu su bili deki iz Pavlove ulice. " - hrabri Nemeek sam odlazi kod crvenokouljaa, oni ga uhvate i bacaju u vodu "a on iz vode gleda tako tunim pogledom kao kakva alosna abica" - djeaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda hrabri mali Nemeek se razbolio - Gereb alje pismo u kojem otkriva plan crvenih koulja, moli da mu oproste i opet prime u svoje drutvo - zapoinje borba za grund "dan bitke bio je divan proljetni dan, vrijeme koje se samo moglo poeljeti. " - borba je opisana kao estok susret dvije grupe djeaka "a mala truba je odjeknula u znak da tvrave otponu s bombardiranjem. Pjeane bombe poele su letjeti. " - Nemeek je jako bolestan "taj tako veseli pjeak, a sada tako alosni kapetan Pavlove ulice jako se promijenio. " - Boka saznaje da e se na grundu, kojeg je toliko volio i borio se za njega, graditi nova zgrada "itav svijet okretao se oko Boke, poeo je plakati, a velika bol pritiskivala je njegovo srce. " Doivljaj djela: Roman Junaci Pavlove ulice mi se svia jer je u njemu opisano veliko prijateljstvo meu djecom, njihova borba, portvovnost, hrabrost i

ljubav za komadi zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na slikovit nain je opisan grund kao i osjeaji koji su ta djeca osjeala prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala srca djeice tako da me taj roman na kraju rastuio. Sadraj: Grupa djeaka, uenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme provodili su na grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo mjesto koje su djeaci jako voljeli i ono im je znailo beskrajnu slobodu igre. Taj grund htjela im je oduzeti grupa djeaka zvanih crvenokouljai. Djeaci te grupe uinili su "einstand" a to znai objavu rata. Izazov su prihvatili djeaci iz Pavlove ulice i poeli se pripremati za borbu, borbu za svoj grund. Grupe djeaka su se hrabro borile, ali su na kraju pobijedili djeaci Pavlove ulice. Pomogao im je njihov prijatelj, mali i bolesni Nemeek. Grund je bio njihov, ali su naalost izgubili hrabrog Nemeeka koji je uskoro umro. Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je trebala graditi kua, izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko boli, s toliko junake hrabrosti. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja je smjetena u glavni grad Maarske, Budimpetu. Najvaniji dogaaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu "ono je petanskom djetetu ravnica, poljana, livada. ono za njega znai beskrajnost i slobodu." Vrijeme radnje je mjesec oujak ("mart") "prozori su bili irom otvoreni tog martovskog dana." Mislim da se radnja romana dogaa krajem prolog stoljea kada jo nije otkriven lijek protiv upale plua. tema djela:Tema djela je borba dvije skupine djeaka koji ele obraniti, odnosno osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima nema. Borba je bila organizirana kao da se brani svoj dom ili domovina. Naalost, djeaci su izgubili grund i dobrog prijatelja Nemeeka. Ideja djela: Djeaci Pavlove ulice i crvenokouljai trebali su zajedno dijeliti grund. Njihova djeja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i rtava, a izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu postii bolji rezultati, nego svaom i borbom. Analiza likova: Boka, Gereb, Nemeek, Baraba, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, ele, onako, engej, Pastori, Feri, A, profesor Rac, Slovak Janko, pas Hektor, Gerebov otac, Nemeekova majka, Nemeekov otac

- Nemeek - mali, mrav djeak krhke grae, dobroduan i sretan to ga prijatelji kao takvog ele u svojoj druini. Bio je "obian vojnik" pa su mu svi mogli nareivati, morao je izvravati tue naredbe i ii u zatvor. Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je, iako jako bolestan, bio zasluan za pobjedu. Zbog toga je imenovan kapetanom, ali teka bolest skrhala je tog malog junaka "u krevetu je leao kapetan, velikih oiju, duboko i teko diui otvorenih, malih, tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao. Moda je ve vidio stvari koje su skrivene ljudskom pogledu. " - Boka - hrabar, mudar, pravedan i poten djeak. Bio je voa djeaka iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, sluali i potovali "jednom rijeju, Boka je ostavljao dojam pametnog djeaka koji je krenuo u ivot kao ovjek koji e, ako se ne i popne visoko, poteno i muki opstati na svom mjestu." Znao je i plakati za svojim prijateljem Nemeekom, a kada je uo da e se na "njegovom" grundu graditi zgrada, velika je bol pritiskivala njegovo srce. - Feri a - krupan crnomanjast djeak, lijep, hrabar i simpatian. Bio je voa crvenokouljaa. Bio je pravedan, mrzio je izdaju, a bio je duboko potresen boleu i smru malog Nemeeka. Analiza stila:Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun dogaaja. Likovi su vjerno opisani, tako da sami moemo vizualno zakljuiti kako je izgledao pojedini lik. Borba izmeu djeaka opisana je kao da se vodi pravi rat. S puno osjeaja je opisana smrt malog Nemeeka. Knjievna djeji pustolovni roman vrsta: 10.10.2007. u 19:23 86 Komentara Print #

S. Lagerlof - Legenda o Kristu

Naslov djela : SVETA

NO

Na poetku prie spisateljica govori o svojoj baki. Govori kako je njoj i djeci priala puno pria. Najalosnije od svega je to to je njena baka umrla. Od tada vie nikad nije ula njezine prie. Poslije 40 godina sjeala se samo jedne prie o Isusovu roenju. Bio je Boi. Baka i djevojica su eljele ii na ponoku ali nisu mogle jer je jedna bila prestara a druga premlada. Te veeri je baka priala jednu priu. Bio je jednom jedan siromaan ovjek koji je molio ljude za pomo jer e mu se smrznuti djetece i ena. Tako je iao do vrata svake kue i

svatko ga je odbio. Najednom vidi vatru u daljini. Ode tamo i vidi stado ovaca i tri psa. Ovce se nisu preplaile, a psi nisu lajali. Tada se probudi pastir i baci svoj iljasti tap na ovjeka. Taj tap ne pogodi ovjeka nego pade u polje. Onda ovjek stane pred pastira i zamoli ga da mu pozajmi malo vatre. Pastir se sjeti da psi nisu lajali na ovjeka, da ovce nisu pobjegle i da ga tap nije pogodio. I on mu pozajmi vatru. ovjek golim rukama uze ar vatre i nita ga ne opri. Tada ga pastir zaustavi i pita zato je tako milosrdan. Siromaan ovjek mu kae da on to mora sam shvatiti. ovjek ode, a pastir ga poe pratiti. Kada su doli do spilje pastir vidje gdje ovjek ivi. Bilo mu je ao da se smrzne djetece, pa dade vune ovjeku da pokrije djetece. Aneli dou na brijeg, oko spilje, u spilju i pooe pjevati. Pastir onda shvati zato je sve veeras tako radosno. Baka stane s prianjem i kae:Ono to je pastir vidio moemo i mi. Baka poloi svoju ruku na djevojinu glavu i kae:Upamti ovo, jer je to istina kao to ja tebe vidim i kao to ti mene vidi. 10.10.2007. u 19:20 15 Komentara Print #

A.Daudet - Pisma iz mog mlina

Biljeka o piscu: Alphonse Daudet roen je u Nimesu u junojFrancuskoj, umro je 1897.g u Parizu.U dvadesetoj godini posto je tajnik bogatog plemia i monog ministra u vladi cara Napleona III. U svojoj 28. godini objavljuje roman Malian ili Povijest jednog djeteta.

Naziv Tajna

djeda

prie: Cornillea

Fabula: Djed Cornille bio je stari mlinar;punih 60 g. bavio se branom.S velikom je ljubavlju hranio mlin. Mlinove koje je para pokretala izluivali su ga.Stalno je govorio da ne idu tamo ida se ti razbojnici koriste parom da izrauju kruh.Svaki dan je u mlin donosio jako puno vrea brana u kolicima.Nitko nije znaokakva je to tajna djeda Cornillea,jedanput kada je ila njegova unuka s dekom do mlina da dobije blagoslov.Poslije kad je djed iziao njegova unuka je vidjela da ga nema.Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna prostorija,a nema ni zrna ita.Vratili su se u selo i rekli sve to su vidjeli.U 2 rijei su se dogovorili da skupe penicu i odnesu je.Vrata mlina su bila irom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tuno.Uli su punih vrea u mlin.Djed je ponosno radio i mljeo ito.

Vrsta Alegorina

djela: pria.

Tema djela: Djed Cornille vie voli kruh koji je raen od vlastite ruke nego od pare. Mjesto Mlin. Vrijeme Ljeto. radnje: radnje:

Opis lika: Djed Cornille je vrlo odluan ovjek koji vie voli obine mlinove od paro-mlinova.Ima 60 godina.

Naziv Koza

gospodina

prie: Seguina

Fabula: Gospodin Seguin nikada nije imao sree sa svojim kozama.Svakoga jutra bi prekinule konopac i odlazile u planine gdje bi ih vuk pojeo.Tako ih je sve gubio na isti nain.Zato je kupio mladu kozu jer je mislio da e se priviknuti i ostati.No bio je u krivu no onda joj ree da je imao kozu koja je bila jaka i opasna kao jarac.Borila se s vukom cijelu no i onda ujutro postala zajutrak vuku.Bika je ujutro otila u planinu i igrala se.Odjednom je izaao vuk i borio se s Bikom cijelu no.Ujutro se umorila i vuku je postala sladak zajutrak. Vrsta Alegorina Tema: Bika je uvijek htjela u planine pa makar riskirala prie: pria. ivot.

Mjesto Planina,livada Vrijeme Dan.

gospodina

radnje: Seguina. radnje:

10.10.2007. u 19:15 31 Komentara Print #

J.Verne - 20 000 milja pod morem

LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanaanin,Ned Land,kapetan Nemo MJESTO RADNJE:u dubinama mora VRIJEME RADNJE:19.stoljee TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom OSNOVNA MISAO:normalan ivot na zemlji je privlanij od svega blaga i zlata pod morem SADRAJ:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog uda.Koji god brodovi ili na istraivanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to udovite neprirodne snage, a drui su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u istraivanje namjerom da se ne vrati dok neto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vjeni pratilac Savjet i Kanaanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali udovite.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skoili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.Tu su bile razne koljke,ribice i razliite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se udili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se drali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god doe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja ivota.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:"profesore,doite!"profesor prie prozoru,pogleda i vidi amac.Na palubi je bilo nekolko leeva jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Uli su u amac i bili naoruani elektrinim pukama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom umom.Iz dana u dan su ili na ostrvo.Jednog dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,pone padati kamenje na njih.Uhvatie puke i pobjegoe u amac.Uto iz ume izaoe divljaci i ponu ih gaati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su ekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do junog pola.Dok su plovili nali su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedeeg dana su se probili.Podmornica je jurila

velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned ree profesoru :"noas bjeimo!"Dola je no.Profesor,Savjet i Ned ukrcae se u amac.U tom trenutku podmornica se nala u vrtologu.amac se otkvaio i naao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni to su ivili 10.10.2007. u 19:12 8 Komentara Print #

A.S.Pukin - Bajka o ribaru i ribici

Biljeka o piscu: Aleksandar Sergejevi Pukin rodio se u moskvi 1799.godine. Pohaao je elitnu kolu za plemiku djecu, gdje je ve pokazao pjesniki dar. Umro je u 38.godini ivota od posljedica zadobivenih na dvoboju. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova ki, Bajke, Boris Godunov i Belkinove pripovijesti. Biljeke tijekom itanja:-stari ribar i njegova ena -zlatna ribica koja ispunjava elje -pohlepna i zloesta starica koja od ribice trai korito, kuu, eli biti vlastelinka, svijetla carica i na kraju vladarica mora -ao mi je starog ribara, a ne svia mi se njegova pohlepna ena -smatram da je na kraju starica zasluila da bude opet siromana u staroj kolibi Doivljaj djela: Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava elje. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje elje. Kratak sadraj: Na obali mora ivjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova ena je prela preu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, ve je pusti natrag u more, a ona e njemu ispuniti njegove elje. Starac ju je pustio u more, ali nije nita traio od ribice. Kad je to ribar ispriao svojoj eni ona ga je grdila i nazvala prostainom i budalom i traila da od te ribe trai novo korito. Kad je to dobila, traila je novu kuu, eljela je biti mona vlastelinka, a zatim i svijetla carica. ivjela je u dvorcu, imala je sve to je poeljela dok je svoga mua poslala da radi u staji. Na kraju je eljela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica slui. Ribica se na to razljutila i nita nije na tu elju odgovorila, a kada je ribar doao kui, naao je opet svoju kolibu, enu i prepuklo korito.

Mjesto i vrijeme radnje: Obala i more. Ribar i njegova ena stanovali su u kolibi na obali mora, a zlatna ribica je ivjela u moru. Tema: zlatna Ideja djela:ovjek ne smije biti ribica pohlepan.

Analiza likova:Stari ribar dobar i poten starac Starica zla, pohlepna i nikad zadovoljna Zlatna ribica - dobra ribica koja odrava svoje obeanje Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato to je starac naao zlatnu ribicu, a nije mi se svidjelo to je baka bila tako okrutna i sebina Vrijeme Mjesto radnje radnje : More, : Ljeto dvori,

Glavni likovi : Starac bio je poten i dobar Baka okrutna i sebina Zlatna ribica ribica koja je ispunila sve elje satrcu koje ih je zadala baka, ali ne i zadnju Sporedni likovi : Sluge, lude

Sadraj : ivjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mreu u more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao trei put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju pusti i da e joj tada ispuniti elje. Starac ju je pustio. Vratio se kui i to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kui. On je pred kolibom naao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatrai kuu. On je otiao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da eli biti bogata vlastelinka. Starac je otiao na more i zamolio ribu. Ona mu je to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prolo nekoliko nedjelja. Tada je doao starac i baka mu je naredila da eli biti carica. Starac se je protivio ali je kasnije otiao. Zamolio je ribicu. Nakon nekog vremena se vratio, a pred sobom je vidio jo vei i raskoniji dvorac. Kada je doao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala

straare da ga odnesu. Baki je ve postalo dosadno i rekla je starcu neka zaeli od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava elje koje se njoj prohtije. Starac je otiao i zamoloi rabicu. Ona ga je sluala i zatim zaronila. Starac je dugo ekao odgovor. Zatim se je vrato. Vido da nema vie dvorca nego open ona stara koliba. Pounost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebini kao baka 10.10.2007. u 18:59 48 Komentara Print # Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom ImenovanjeDijeli pod istim uvjetima. listopad, 2007 P U S P S N 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 Listopad 2007 (30) Dnevnik.hr NovaTV.hr Gol.hr Zadovoljna.hr DomaTV.hr Komentari da/ne?

Opis bloga Linkovi

Sve lektire potrebne za OSNOVNU KOLU...Od 1. - 8. razreda

Dnevnik.hr Video news portal Nove TV Blog.hr Blog servis Forum.hr Monitor.hr

Malo o autoru ovog BLOGA.

Ime:Pero Prezime:M...s Razred:8. kola:Bol Datum roenja:29.04.1993.g Mjesto roenja:Split Horoskop:Bik Kratki opis:Plavo-smea kosa, kafene oi 178 visok,63kg ZAUZET-s najlipon enskon u Hrvatskoj Moj MSN Bol-Hool_St@hotmai.com Sluan:Tehno,Rap,Cajke

Sadraj:
8.RAZRED Bach-G.J.Livingstone Sudeta-Mor Hemingway-Star. i more Kolar-Breza imunovi-Alkar enoa-Prosjak Luka Maurani-Smrt S.A.. Shakespeare-R. i Julia 7.RAZRED Exupery-Mali princ Kumii-Za. svatovi enoa-Branka 6.RAZRED Prosenjak-D. konj Toma-Dobar dan Tata Majeti-Omiki gusari Matkovi-Zg. pria Nazor-Veli Joe Wilde-Sretni kraljevi enoa-Povjestice Defoe-R. Crusoe 5.RAZRED Hitrec-Eko-Eko

Kuan-Koko u Parizu imunovi-Duga Molnar-Junaci P. ul. Lagerlof-Leg. o Kristu Daudet-Pisma iz m.m. Verne-20 000 m.pod m. Pukin-Bajka o rib. i rib.
Blog.hrPrijavi seNakon prijave pratite svoje najdrae blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica

lektire

Prosjak Luka - August enoa

Biljeke o piscu: A. enoa je roen 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu kolu pohodio je u Zagrebu, daljnje kolovanje nastavio je u Peuhu, a pravne nauke zavrio je u Pragu. Godine 1868. izabran je za gradskog biljenika. U isto vrijeme radi u zagrebakom kazalitu kao umjetniki direktor, a od 1870. kao dramaturg. Kazalite je napustio 1873. kad je imenovan gradskim senatorom. Od 1874 pa sve do smrti, 1881. g., ureivao je Vijenac. enoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena. Znao je mnoge europske jezike pa je i mnogo prevodio. Poznate su njegove povjestice: Kugina kua i Propast Venecije, romani: Zlatarevo zlato, uvaj se senjske ruke, Seljaka buna te pripovijesti: Prosjak Luka, Branka, Barun Ivica, Mladi gospodin i Turopoljski top.

Tema: ivot prosjaka Luke i njegova upornost da postane obian seljaki ovjek.

Glavna misao: Vanije biti siromaan i sretan ovjek, nego neovjena varalica.

Mjesto radnje: Hrvatska

Vrijeme radnje: XIX. stoljee

Likovi: Luka, Mara, Mato, Martin, Mikica

Sadraj: Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili lijeni, nepoteni, voljeli se ii u krmu, osim rijetkih ljudi koji su poteno radili. Kroz to selo esto je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se nutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i potenu Maru. Poelo je biti poten. Mara je voljela

drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi oevi bili u svai. Luka je obeao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oeni Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesrea. Netko mu je ubio krave i spalio spremite za sijeno. Postali su veoma siromani. Vidjevi njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepoten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaruili. Luka je skupio mnogo novca i elio je dati Martinu u zamijenu za Maru. elio je ivjeti kao obian ovjek. Saznavi da je Mara zaruena veoma se razoarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega uinila ovjeka. Kad su se Mara i Andro vjenali i dobili dijete, Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savijest. Kod njega je prevladao razum i otiao se ispovijedati. U krmi je sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da eli samo novac, jer je takav i on bio. Luka je shvatio da je vanije biti siromaan i sretan ovjek, nego neovjena varalica. Luka je otiao do rijeke Save i skoio u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i sveeniku je ostavio poruku za njih. elio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:06:00 | 54 komentara

Proza - Antun Gustav Mato

1. Biljeka o piscu:

MATO, Antun Gustav (Tovarnik, 13.06. 1873 - Zagreb, 17. 03. 1914), knjievnik. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u estom razredu naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku kolu, koju nije svrio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894 godine dezertira iz vojske, koju je sluio u Petrovaradinu. 1898 godine odlazi u enevu, u kojoj ostaje godinu i pol dana, zatim seli u Pariz, gdje ostaje pet godina, vraa se kui. Kad je amnestiran seli se u Zagreb, gdje ivi do kraja ivota. Knievnik profesionalac, od nude novinar, Mato nije imao stalnog zaposljenja. ivii teko Mato se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu. U osnovi lirski raspoloen, on je cijeli ivot nosio masku cinka, borbenog paskvaliste uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove rijei. Mato se ogledao u vie knjievnih rodova: pie feljtone, pripovjetke, crtice, eseje, putopise, knjievne, muzine, likovne i kazaline kritike, pjesme, a okuao se i u dramskom radu Kompozicijski solidno postavljene, njegove su pripovjetke pune lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja. Punu mjeru svoga talenta dao je Mato u knjievnoj kritici i polemici. S razvijenim ukusom i velikom knjievnom spremom, piui redovito glatko i duhovito, on je, ocjenjujui pojedino djelo ili cjelokupni rad nekoga pisca, gotovo uvijek, majstorski uoio bitne karakteristike umjetnikog opusa. esto udljiv, cjenei katkada kalambur vie od misaono staloene ocjene, on je ipak u veini svojih sudova taan i njegova se miljenja esto javljaju u knjievnim udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. On je bio najuspjeniji i najsustavniji ambasador hrvatske kulturne suradnje. Mato stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan instrument da izrazi i najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato je na veliki knjievnik u punom znaenju rijei.

2. Matoevo prozno stvaralatvo:

Matoeve novele i crtice sabrane su u knjigama:

Iverje (Mo savjesti, Kip domovine leta 188*, Mi, Nezahvalnost, Pereci, friki pereci, estitka); Novo iverje (Nekad bilo - sad se spominjalo, U udnim gostima, Camao, Boina pria, Samotna no); Umorne prie (O tebi i o meni, Mo tampe, Ugasnulo svijetlo, Bura u tiini, Duevni ovjek, Lijepa Jelena, On, Potenje, Jesenska idila, Prijatelj, Ministarsko tijesto, Vrhovac, Osveta ogledala, Ubio, Cvijet sa raskra, Sjena). Matoeva proza moe se uglavnom podjeliti u dva osnovna kruga i to: Prvo, krug novela o domaem kajkavskom kraju, zagrebako zagorskoj sredini, i drugo, krug novela bizarnog sadraja, novele o udacima, neobinim tipovima i nevjerojatnim malograanskim zgodama; o graanskim inteligentima i traginim scenama i sudbinama. Prvi krug je nastao jo u ivoj matici prve faze naeg realizma, dvojen je pravakim i patriotskim stilom, emocionalnim ritmom i sentimentalnostima, odvija se prirodno, pun koloristine i puke sredine. Drugi krug ponajvie je nastao u polemikim borbama, na putu i lutanju - a takva je gotovo sva knjiga Umorne prie - otvara put psiholokoj prozi, otkriva tematiku psiholokih sloenosti. U noveli Osveta ogledala kako je Mato prikazao udnog bizarnog pojedinca koji je bio vudren na svoju stranu, koji je sve mrzio:

Taj demokrat, pripovjednik sveopeg bratimstva i usreitelj je dakle neobino mrzio. Od prokletih predmeta pak ga najvie puzrujivala la ogledala... Jer zrcalo je hladno i mlako kao skeptik. Jer previe laska srenicima. Jer nije dano utopijsko i idealno. Jer je sasvim nekorisno kao kristal dokonog soneta. Jer je sjajno i uglaeno kao la diplomatskog egoizma. Jer ima grasnost vode bez dna. Napokon jer je privlano kao magnet grijeha. Mami samotnu ljepoticu...

(OSVETA OGLEDALA)

Matoeve novele i proza, koje su vezane za domae tlo i u kojima se slika uglavnom kajkavski kraj (pejza domovine) i prizori iz provincije, istiu se svojom neposrednou i izvornou. Iako su esto

baene na papir u brzini i u prvom zamahu, iako su im likovi izrazitiji tek u nekim prizorima, znaajna su pojava u naoj knjievnosti, navjetaju jednu novu stilsku proznu mogunost. I dok s jedne strane pomalo dopunjuju krug tema prvih modernista, u isti mah su i tenja za novom tematikom i jednim drugim, intenzivnijim proznim izrazom. 3. Pejza u Matoevom proznom stvaralatvu:

U Matoevom proznom stvaralatvu pejza se esto javlja kao samostalna literarna tema, a on istovremeno asocira na neto drugo, neku drugu temu koja se razvija i dodiruje kroz itavo dijelo. Mato isto tako humanizira pejza, oivljuje ga i u njega smjeta ljude, povezuje krajeve s ljudima (pripovjetka Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi). Sinestezija, kojom su prozimana sva Matoeva djela, bitan je dio u slikanju pejzaa, ivota i svijeta, ljudi uope. Iskonana Matoeva osjetljivost za boju, zvuk i miris uinilo je njegove prozne pejzane slike izrazitijima, dubljima, svjetlijima. npr: San se hvata zelenih brda, i bujnih vinograda po kojima ruji rumeno groe kao plamen, bijelo gori kao ilibar, a modro se crni kao tisu stisnutih brganica ispod jesenjeg lia koje se napilo krvi sunane... Sunce zalazi, umovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci daleke muzike, a rijeni val utei kao svrha koke kneginje, rue oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice. Sa purpurne se vode stade puiti mlijena para, a u tihoj i zelenoj dubini stade ruati draguljno trunje, padajui sa neba vedroga, veernjega, zvjezdanoga. ...mrvi se crnim mrvicama u ljubiasti trag zalog sunca, iezava u ljubiastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, barunastu no! (SAMOTNA NO)

4. Zakljuak:

Pod utjecajem francuskih simbolista, Mato je nastojao u naem jeziku ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brino birao rijei i usklaivao sonornost vokala i konsonanta. Matoeva je sklonost sentimentalizmu dokazana nizom pijesama, ali njegovo tragino osjeanje ivota ne iscrpljuje se melankolijom nego prelazi i u karakteristini bunt. Mato je zaetnik moderne dijalektalne lirike i fraze, a neki njegovi stihovi postali su politiko geslo itavih generacija:

I dok je srca, bit e i Kroacije!

(PRI SVETOM KRAJU)

Ve je zorja, a nemrem spati Po hii me hinca mulih rni raj, Ko kotiek ve krii za vrati Haji Smiljek, hajek picej moj!

(HRASTOVAKI NOKTURNO)

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:05:00 | 3 komentara

Putovanje Childa Harolda - GEORGE GORDON BYRON

1. TEZA

BILJEKA O PISCU:

BYRON, George Gordon (22. 1. 1788. Missolonghi, Grcka, 19. 4. 1824.), engleski knjizevnik. Potomak Normana, sin mahnitog Jacka i ekscentricne majke, Byron je bio u prilicnoj mjeri nasljedno opterecen. Neko je vrijeme, koa lord, sudjelovao u radu Gornjeg doma istakao se govornickom vjestinom. Njegova primamljiva vanstina i zanimljiva licnost ucinila ga je ljubimcem zena. Nakon razvoda, indiniran klevetickom hajkom, napusta zauvijek Englesku. Putuje cijelom Europom i Bliskim istokom. Neukrotiv je buntovnik: uplece se u zavjeru talijanskih karbonara; protjeran iz Italije odlazi u Grcku, gdje moralno i materijalno pomaze njezin oslobodilacki pokret i umire u taboru ustanika.

Byron jedan je od najistaknutijih engleskih knjizevnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa Harolda, Don Juan, The Giaour, The two Foscari, Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i poema The prisoner of Chillon.

Byron je u poeziju uveo nekoliko glavnih motiva revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce, junaci su mu strastveni borci i razocarani individualisti koji mrze suvremeno drustvo. Byronovim djelima dominira slobodarska misao i protest protiv zla u zivotu. Svojim buntovnim stavom, titanizmom, satirckim duhom i melankonijom Byron je izvrsio snazan utjecaj na ostale romanticare te pored Shakespearea najvise utjecao na knjizevnost XIX. stoljeca.

2. TEZA

STIL PISCA:

U Byronovim djelima romanticki zivotni nazor predstavlja se u svom definitivnom obliku. Byronovi

junaci osjecaju potpun nesklad izmedu sebe i svojih moralnih nacela, drustvenim konvencijama i upravo to osjecanje nesklada i raskola uzrok je radanja osjecaja promasenosti, usamljenosti, suvisnosti...

Uzore za svoje junake Byron je trazio u svom vlastitom zivotu, tako da se njegov zivot doima kao zivot najizrazitijeg romanticnog junaka. Njegovi junaci su individualisti s burnim unutarnjim zivotom koji u sebi nosi crte demonskog.

3. TEZA

ANALIZA DIJELA:

Byron u svom velikom i znacajnom djelu Putovanje Childa Haralda opisuje covjeka koji nije nasao svoje mjesto pod suncem, covjeka koga je sredina odbacila i nije mu namjenila neku drustvenu ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i zbog toga primoran je otici iz domovine koju je toliko volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s olujama i valovima. Dok mornar zali za domovinom, zenom i djecom koji ostaju sada sami, on ne zali za nicim, samo zali sto je postao bezosjecan, bez zelja i

nekog odredenog cilja, ustvari on zali sto ne zali za nicim.

Odlomak iz Putovanja Childa Haralda

...Zasicen svime, izgubljivsi san o sreci On je prestao da se s drugima vida U ocima su mu katkad sjale suze Al ponosni Childe im nije davao slobodu

Oduzet tugom on je lutao usamlen I odlucio da svoj rodni kraj Napusti krecuci na dalek put

Pokoren samo svojim teznjama Nije se mogao umiriti sa vladajucim zlom Pun ponosa, Tudim mislenjima nije vjerovao.

I shvatio je, gledajuci prezirnu janilu, Da moze, napustivsi svijet, zivjeti u sebi samemu...

Upravo iz ovih stihova vidimo kakav je bio Child, covjek koji se nije mogao umiriti s vladajucim zlomom. Vidimo da je to covjek koji prezire drustvo, ovaj svijet, covjek koji je zasicen svime, koji je izgubio san o sreci.

4. TEZA

POZDRAV DOMOVINI:

...Zbogom! Zbogom! - Rodni zali Vec s otimljim oku mom vjetar huce, ricu vali, a galebi grakcu k tom. Ono sunce gdje zapada, Tamo je i nama poc! Teb I njemu zbogom sada, Domovino - laku noc!...

Ovaj dio govori nam kako Childe ostavlja svoju domovinu. Tu je kraj njegova zivota u domovini, a ujedno pocetak lutalackog zivota, pocetak potrage za novom, nezamagljenom i autenticnom istinom.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:04:00 | 7 komentara

Planine - Petar Zoranic

BILJEKA O PISCU ZORANIC,PETAR(1508.-?),hrvatski renesansni knjievnik. Zoranic je roden 1508.godine u Zadru, ali njegova obitelj Tetacic potjece in Nina, kamo se doselila iz Like .O njgovu se ivotu vrlo malo zna. Bio je pravnik,notar i sudski ispitivac javnih spisa.Ne zna se kada je i kako umro.Ime mu se posljednji put spominje 1543.(iako je po jednom novijem podatku neki Petar

Zoranic ivio u Bihacu 1547.godine.),a 1569.godine,kada je tiskan roman Planine, Zoranic je vec bio mrtav.

Do nas je doprlo njegovo glavno djelo Planine, koje su nastale g.1536.,godinu dana dakle prije propasti Klisa, u vrijeme, kad su Turci duboko zali u nae krajeve poslije Bitke na Mohacu i prve opsjede Beca. Sve je to djelovalo na pjesnika, da u svom djelu, koje je po vanjskom obliku pastirski roman u prozi i u stihovima, nastoji pobuditi kod svojih sunarodnjaka ljubav prema rodnom kraju, prema hrvatskoj domovini i prema hrvatskom narodu.Djelo posvecuje ninskom kanoniku Mati de Mateisu, pa u posveti kae: Hrvatom i vaoj milosti, ki znam, da dobar bacinac i Hrvat potovan jest. Rijecju bacina oznacuje domovinu, a bacinac mu je jednako rodoljub.Zoraniceve Planine, iako je na njima ocit trag nekolikih stranih pisaca, idu u red naih najboljih knjievnih djela iz starije dobi.Djelo je s kraja na kraj rodoljubivo, u njoj je hrvatska svjest vrlo jaka. Tuba vile Hrvatice podsjeca nas na pjesmu Kip domovine P. Stoosa nastale u 19. vjeku. Usprkos toga, to je Zoranic pod velikim uplivom tadanje pastirske knjievnosti te svoje pastire ugladio ucinivi od njih nekakve trubadurske pjevace, ipak je u djelu u mnogocemu data naa stvarnost. Djelo je napisano s izrazitom svrhom, da podigne duh u borbi protiv vukova (Turaka). Opisuje prilicno realisticki nesrece, koje su snale na narod turskom provalom, i utekoj borbi pjesnik odbacuje izliene ljubavne brbljarije te upozoravana vanost cudorednosti u narodnoj borbi. Tjei svoje sunarodnjake i govori o budocoj propasti Turaka. Dalje i s oblikovne strane, a narocito obzirom na razvoj naeg knjievnog jezika. Zoranic stvara prvi od svih naih pisaca nau pripovjedalacku prozu i prvi od svih ostalih pisaca opisuje nae kopno. On je poao korak dalje od Marulica: jer dok Marulic pjeva neto i u hrvatskom, a glavnu svoju knjievnu djelatnost razvija na latinskom jeziku. Zoranic kori svoje sunarodnjake, to piu na kome drugom jeziku, a ne na hrvatskom. Citavo je njegovo djelo protkano velikom ljubavlju prema hrvatskom narodu.

ANALIZA DJELA

Planine Petra Zoranica su pastirsko - alegorijski roman pisan u prozi i stihu. Pisan je narodnim hrvatskim jezikom, a sastoji se od novela epistularne knjievnosti (pismo posvete), petrarkisticke lirike (ljubavne pjesme), bukolicke lirike (pastirske pjesme) i politicke pjesme (prepjev

 Molitve suprotiva Turkom ). Nastao je izmedu dva razdoblja, pa i nacina pisanja srednjeg vijeka i renesanse. Djelo je napisano 1536. g., a tiskano u Veneciji 1569.g. Okosnicu fabule cini pjesnikovo fiktivno (izmiljeno) sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama, koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav. Medutim temeljna ideja djela je domoljubna: pjesnik eli opjevati i proslaviti svoju bacinu - (domovinu). U romanu se osjeca znatan utjecaj Zoranicevih knjievnih uzora: Jacoba Sannazara (autora pastirskog romana Arcadia), Dantea, Petrarce, Boccaccia, Ovidija, Vergilija, ali i domace knjievne tradicije (zacinjavci Marko Marulic). Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom ninskom kanoniku Mateju Matijevicu. U njoj govori kako je susreo vilu jednu, ka po obicaju hrvackom gizdavo dali pocteno nareena bie, koja ga je ukorila to tako beskorisno luta: Nisi li veckrat ctil i cti sfaki dan razlike pisce ki deelje sfoje razlikim i nareenim govorenjem ca vec mogu hvale? Ovime Zoranic eli reci da su kod stranih naroda (Grka) svaka gora i vrhunac, svaka rijeka i vrelo, svaki dio njihove zemlje opisani, iako oni o tome moraju i lagati dok su hrvatski krajolici i predjeli uglavnom neopisani i neopjevani. Planine nastaju za vrijeme Bitke na Mohacu pa ti dogadaji utjecu na Zoranica i on opisivanjem Hrvatske nastoji pobuditi ljubav prema rodnom kraju, domovini i hrvatskom narodu. Fabulu cini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama. To je njegov alegorijski put u samocu i pustinju da se oslobodi ljubavne boli koja ga dri vec 7 godina, te da se u zrenju Istine, na kraju puta i na zavretku djela, okrene drugacijoj, duhovnoj ljubavi. Protagonist je roman, a ujedno i pripovjedac, pastir Zoran(Zoranic).

FABULA

Putovanje zapoconje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijae zaljubljen mladic iljbil, pretvoren od bogova u cvijet ljiljan (ilj=ljiljan), a on je u grbu Zoranica. Ona mu predloi da pode u planine, kako bi pronaao biljku koja ce ga izlijeciti ljubavne boli. Nakon to je napustio Zoricu, vila Milost ga prenese preko mora i ostavi u Primorju. Zoran krece u planine no nakon nekog vremena put mu preprijeci sedmoglava neman. Zorana spaava vila Milost i vodi do Vrajih vrata (kanjon Velike Paklenice) i do otvora iz kojeg izlazi Burin bijes. Vila mu prica o Burinom ivotu i objanjava mu rodbinske veze u Paklu. Drugog, treceg i cetvrtog dana Zoran je u drutvu pastira, te s njima pjeva, razgovara, pomae im i zabavlja se. Petog dana Zoran krece na istok prema Dinari. Nailazi na pastire koji cuvaju svoje stado od vukova. No ondje vukovi predstavljaju Turke i Zoranic ovime poziva Hrvate na borbu protiv Turaka. Kasnije Zoranic susrece vilu Svist koja ga uputi vili Dinari.

Dinara pomae Zoranu u njegovoj ljubavnoj nevolji. Kasnije on zaspiva i sanja Perivoj od Slave . U zoru estog dana Zoran se oprata od vile Dinare i krece kuci. Uputivi se niz goru susrece vilu Krku, Dinarinu kcer. Ploveci njenom ladom razgleda Knin, Skradin i ibenik. Tada ga vila Krka naputa i vila Milost ga nosi na kraj Zatona i odlazi u Nin. Prolazi kraj groba plemenite Jelene (njegove majke) te groba Jurija Divnica biskupa ninskog, ciji grob kite pastiri. Poklonivi se nad njegovim grobom Zoran ima viziju: otvorilo se nebo i pred njim se pojavi Istina u drutvu sa sv. jeronimom i biskupom Divnicem. Zoran im obecaje da ce se ostaviti svjetovnih tatina i pjevanja o zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put Boje ljubavi. Uto vizije nestane, a pjesnik protrizniv se rici, naukom i vidinjem pokripljen sedmi dan u bacini pocinu .

PERIVOJ OD SLAVE

Perivoj od Slave je Zoraniceva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje siromatvo hrvatskog knjievnog stvaralatva. Usnuvi petog dana, Zoran hoda po irokom polju. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka i te nailazi na neobicno lijep perivoj da je zemaljski raj. No isprijecila mu se oveca rijeka i poto je nije mogao preskociti, skoro zapadne u ocaj, ali se odjenom stvorila vila Milost, koja ga stavi na drugu stranu. Ondje se naao u perivoju koji je sav bio okruen imirom, a unutar tog kruga bilo je sedam redova drveca, sva u punom cvatu ili sa zrelim plodovima. Takoder je cuo i mnoge ptice. Slavic (slavuj), pronja (lastavica) i petelin (pupavac) su Filomena, Prokna i Terej. Ispod drveca bilo je mnogo cvijeca i grmlja, u tolikom broju da ih nije mogao prebrojiti. Doavi do sredine perivoja naiao je na jedno krupno drvo, lica zeleno - zlatnog, a plodovi su rumene i mirisne jabuke. Jabuke predstavljaju knjievna djela, njihovu kvalitetu i ljepotu. Pod drvetom bijae fontana napravljena od utog i zelenog dragog kamenja koju je dralo 7 djevojaka od cistog zlata. Iz te fontane izljevala se voda koja je granajuci se zaljevala cijeli perivoj. Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijeca (aritmetiku, muziku, geografiju, astronomiju, gramatiku, retoriku i logiku) Ispod drveta sjedile su mnoge vile, svaka sa pregrtom jabuka u krilu. Zoran prvo ugleda ponosnu vilu Latinku koja je imala mnogo velikih i malih jabuka, a stalno su joj pristizale nove. Zatim primjeti vilu Grkinju, stariju, takoder s mnogo jabuka i Kaldejku(Kaldeja-juni dio Mezopotamije, Babilona), najstariju, s mnogo jabuka davno ubranih, ali ipak lijepih.Vile predstavljaju pojedini jezik, a kolicina jabuka broj knjievnih djela.Tada Zoran ugleda mladu vilu Hrvaticu s par jabucica.Na jednoj od njih pisalo je Petar Zoranic te Ljubveni lov i Vilenica-njegova dotadanja djela, a napola napisano i novo djelo - Planine. Vila se tui Zoranu na broj svojih jabuka, tj. kako hrvatski pisci, iako ih ima sposobnih, ne piu hrvatskim jezikom, ali mu se i zahvaljuje jer je zbog njega ne

smatraju potpuno neplodnom. Ovime Zoranic pokuava potaci hrvatske pisce na pisanje materinjim jezikom, a ne latinskim, kako je tada pisala vecina pisaca. Tada dolazi vila Slava i Zoran se budi.

KRITIKE

O Zoranicevom jeziku i recenici oprecne su kritike. Tako Josip Voncina u tekstu u susret Planinama, kae : Sam ponajprije pjesnik, Zoranic je, piuci prozu, nju gradio na svojim pjesnickim iskustvima. Zato je njegov stil u prvom redu slojevit i teak, a stoga su i u pretenim proznim partijama njegovog djela stilski postupci izrazito stihotvoracki, tj. u njegovoj prozi stihotvorac nadvladava prozaika. No susrece se i ocjena da mu je stih okretniji od proze. Nikica Kolumbic u clanku Najrodoljubivije djelo hrvatske renesanse navodi : U prozi se uz nerazumljive poetske opise, osjeca podredenost latinskoj i talijanskoj sintaksi, to uz brojne arhaizme cini, pogotovo danas, njegov jezik tekim.

Marin Franicevic u knjizi Pjesnici i stoljeca u eseju o poetici P.Zoranica iznosi jasni stav : U prvi red naih renesansnih pjesnika, Zoranic ide po svojoj prozi. Rekao sam pjesnika, a ne pisaca jer u proznom dijelu Planina ima vie poezije nego u stihovima. U proznom tekstu Zoraniceva recenica, i onda kada je naivna, zvoni cisto i autenticno, a mnogi lirski i drugi raznovrsni elementi sloeni su s osjecajem za muzikalnost i izraajnost pripovjedacke, ali i lirske proze. O vrednovanju Zoranicevog djela u odnosu na njegov uzor, kriticar Josip Torbarina u clanku Planine i ostale Arkadije daje slijedecu ocjenu : Zoraniceve su Planine jedna od najslobodnijih i najorginalnijih i najmanje ropskih imitacija Sannazzarova djela, ako se o imitaciji uopce moe govoriti. Jer moramo reci da se Zoranic nikad slijepo ne povodi za svojim uzorom koji, presaden u sredinu sasvim razlicitu od one gdje je nikao, biva proet novim duhom.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:03:00 | 4 komentara

Prokleta avlija - Ivo Andri

Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija, Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karaos, zatvorenik Haim - idov iz Smirne, zatvorenik amil-efendija - bogati, mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman

Citat: Sadraj:

Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je ila pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josi, mladi fra Rastislav Popisuje se imovina fra Petra. To je veinom raznovrstan alat. Jo prije tri dana on je leao na tom krevetu, a sada ga vie nema. Najvie nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je esto priao dogaaje iz svog ivota. Najvie je priao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni duan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojia i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveenika iz Albanije koje je bilo upueno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoa je pobjegao, a poto u Carigradu nije bilo drugih sveenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni sasluao. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od djeaka koji su sa tanda ukrali smokvu do viestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. prolaznici koji su upueni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kui ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorite, bez trave i s dva-tri krljava stabla. Po danu zatvorenici se etaju po dvoritu, a po noi odlaze u elije - petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svata dovikuju i svaaju se te esto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz elija i stvaraju male skupove gdje priaju o raznim stvarima. Najvie se ljudi okuplja oko malog ovjeuljka Zaima koji je uvijek priao o enama i svojim mnogobrojnim vjenanjima. Neki su ga sluali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili im bi on poeo priati. Sam poloaj Proklete avlije bio je udan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obino je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblailo, poeo je puhati juni vjetar donosei zadah trulei i smrad iz pristanita. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraeni i ljuti. uvari su pokuavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraeni, ali bilo je nemogue uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izali na dvorite zaboravljajui svae i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karaoz (groteskna linost turskog kazalita sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj koli. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, ak i fiziki. Napustio je kolu i poeo se druiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predloio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konano i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prolost jer je poznavao njihova okupljalita. Latifaga je imao kuu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doi od kue do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje e se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako e se

ponaati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje eli. este su bile i pritube na Karaoza, ali svi su znali da samo on moe upravljati Avlijom. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zatitio od tunjava fra Petar je izabrao jedan zabaen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graanina iz Bugrske koji su ga primili bez rijei. Fra Petar je zakljuio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili rtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedei dan probudio prvo to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridolog mladia bilo je bijelo, blijedo. Oko oiju je imao tamne kolute. Razgovor je poeo sam od sebe. Mladi se zvao amil. esto su razgovarali, a onda su po njega doli neki straari. Bez rijei su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mrav, tanak ovjek. Bio je idov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o amilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poeo priati. alim je bio ovjek mjeane krvi. Otac mu je bio Turin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojicu. Kada je djevojica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su roaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otila je u Atenu da bar tamo spasi naslijee. Kada se vraala nazad, umrla joj je kerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreu, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti jo jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojicom baen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana ena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo neto neoekivano. ena prvog oficira saznala je tajnu o djevojici i ispriala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispriala drugima. Tako je pria dola i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na ope iznenaenje udala za nekog Turina, Tahir-pau, i snjim imala sina i kerku. Sin je bio snaan, a kerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedee godine. Sin koji se zvao amil sve se vie predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podravao. Jedne je zime umro i Tahir-paa, a mladi je ostao sam s velikim imetkom i bez blie rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga amil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i itao knjige. Tada su poele glasine da su amilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se proulo i amila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili amila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli nita napraviti pa je amil odveden u zatvor. Karaoz nije volio politike zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Ve drugi dan ovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod vie vlasti da se amil izdvoji i da mu se da posebna soba to je i uinjeno. Iduih je dana fra Petar hodao dvoritem, ali nije vidio amila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio amil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povealo. Odjednom amil pone priati povijest Dem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio). To je bila priao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jai, a drugi ovjek zle sree i pogrenog prvog koraka. Ta su dva brata dola u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlai Dem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Dem je na svom dvoru

stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar pliva i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Dem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedite nekog katolikog reda i gdje je zatraio utoite. Primio je ga je Pierre dAubusson i doekao s carskim poastima te predloio da ode u Francusku. Dem je na to pristao, ali kada je doao nisu ga pustili na slobodu nego dran zatoen u tvrdim gradovima. Oko Dema stvorile su se razne spletke. Bajazit je dAubussonu dao novce da Dem ostane u zatoenitvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Dem je dan papi, a dAubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Dema. Papa je to uinio, ali Dem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poastima. Dok je amil to priao fra Petar ga esto nije mogao sluati i pratiti, ali amil to nije ni primjeivao. Jednog se dana amil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod amila doli neki inovnici, da je dolo do svae i obrauna. Ne zna se da li je amil mrtav ili samo premjeten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar esto razmiljao o amilu. Jednom dok je tako razmiljao netko mu je u ruku stavio poruku da e za dva dana biti osloboen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je ivio osam mjeseci, a onda je puten i otiao je u Bosnu.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:02:00 | 1 komentara

NOVELE - Ranko Marinkovi

1.TEZA O PISCU. R o |e n je na o to ku Visu 2 2 .1 1 .19 1 3 . go dine . O sno vnu {ko lu po laz io je u r o dno m mje stu. G imnaz iju je z avr {io u Splitu i Zagr e bu. Diplo mir ao je na filo z o fsko m fakulte t u u Zagr e bu. Z a vr ije me r ata inte r nir an je u lo go r Fe rr o mo nte u Italij i, zatim su ga pre bacili u B ar i i na kr aju u sinajski z bje g El Shatt . Po slije r ata radi u ministar stv u pr o svje te , a naknadno u zavo du Hr vatske te kao dir e kto r HN K u Z agre bu. O d 19 51 . g. radi kao pr o fe sor na Z agre ba~ ko j Akade miji z a kaz ali{nu umje tno st. R edo vito je ~ lan HAZ U. N je go va dje la su:

Pr oz e , Zagr e b, 19 48 .g.; N i br a}a ni ro |aci, no ve le , Z agre b 1 94 9 .g.; O ko bo ` je , no ve le , Zagr e b 1 94 9 .g.; G este i gr imase , e se ji, Z agre b 19 51 .g.; Po d balko nima, no ve le , B eo gr ad 1 96 5 .g.; Tr i dr ame , Z agre b 19 77 .g.; Z agre ba~ ka kupka, r o man,Z agr e b 1 98 0 .g.; Pustinja , dr ama, Z agre b 19 81 .g.; Sabr ana dje la 1 .-4 .,Z agr e b 19 82 .g.; Ne ve se le o ~ i klauna , e se ji, Zagr e b 19 86 .g.; Sabr ana dje la 1 .-7 ., Zagr e b, 1 98 8 .g.; N e ver mo r e , r o man, Zagr e b 1 99 3 .g. 2.TEZA Mrtve du{e.

Pisac je glavno lice. De{avaju se ~udni doga|aji pri ~udnim okolnostima. Neobi~na je simbolika u kojoj je vrijeme stalo, npr. ni kazaljki nema na satu. Pisac se nalazi negdje kraj vode. No`em si je odrezao glavu i pona{a se kao da je i dalje du{a u tijelu. Glava mu slu`i kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju nestaje. Kad se probudo pri svjetlu opazio je no` zaboden u knjigu. Zaklju~io je da je to ipak morao biti on. Taj no` je donio gazdari~in pokojni mu` pomorac iz Carigrada. Postavlja si pitanje da li ima ne{to ratni~kog u njemu. @eli ga se rije{iti pa razmi{lja da li da ga zaklju~a u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je to gazdari~ina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zaklju~uje da je slabo za{ti}en od samog sebe. U dubokom razmi{ljanju do~ekao je jutro na prozoru sobe. Gazdarica prolazi kraj sobe i jo{ sva snena budi ga. On ju zamoli da uzme veliki no` pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora ka`e: Mrtve, mrtve du{e... Sad legnimo mrtve du{e.

Licapisac i gazdarca Vrijemeno} Prostoru sobi Temaparalelom stvarnosti i ma{te, `ivota i literature, drasti~no poja~ava sliku apsurda ljudskog polo`aja. 3.TEZA Samotni `ivot tvoj.

Na otok je doplovio biskup. On izjavljuj da voli oblake a ne `ene. Dok je ispovjedao `ene do`ivljavao ih je kao bludnice. Misli su mu bludne. ^esto se ispovjedao nebu. U mjestu je velika crkvena sve~anost, skupilo se mnogo vjernika. U masi netko se potukao. U zraku se ~uje lupet bubnja. Biskup je odr`ao Molidbu za magare}i rod. Sve}enstvo je sjelo za banket. Djeca su ih ga|ali kamen~i}ima. Kad je fratri} do{ao prevaril su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio ustanovio je da je prevaren. U selu `ivi Toninka koja vu~e za nos sve}enstvo, a posebno biskupa na taj na~in {to ni`e haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu stra`njicu .Nema mjere tako da ju `andari trebaju odvest u `andarisku stanicu. Na kraju banketa na{li su se i prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgala se i pobjegla tako da je jo{ mogla nastaviti sa svojim {alama. Nave~er je usljedio bal. Pred zoru mnogi su se vratili ku}ama. Biskup i fratri} spavaju. Jedan od njh je pisac i dugo jo{ slu{a kako se psi na ulci kolju oko kostiju {to su ostale nakon ve~era{nje gozbe i kako zlosutno tule u no} i laju na mjesec.

Licabiskup, fratri}, Toninka, `andari i narod

Vrijemepredve~erje i no} Prostoroto~no mjesto TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule Mir s tobom!, koja personificira jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola I sa zrnom soli!. ^ovjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog `ivota, ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza, kao tragi~na farsa.

4.TEZA An|eo.

Klesarski majstor je na samrti. Njegov pomo}nik Lojze do{ao je po klju~ radione i ispri~ao mu je neobi~an san. U klesarskoj radioni bio je nedovr{en spomenik an|ela koji u ruci dr`i otvorenu knjigu. Klesar je objasnio nau~niku da je taj spomenik za njega. Smetalo ga je nau~nikovo neprestano nabijanje pa je zamolio suprugu da ode do nau~nika i da prestane s radom. ^udne su mu se misli vrzmale ({uljale) po glavi. Skupio je snagu i spustio se do radione iako je bio mrak. Na an|elovoj knjizi vidio je krasnim pisanim slovima Albert Knez, klesar majstor umjetnik ro|en odre|enog datuma - umro u zagradi bez datuma. Stari klesar je upisao datum njegovog posljedneg dana `ivota. Odbacio je oru|e i predao se svom an|elu.

Licaklesar Albert Knez, nau~nik Lojze i `ena Frida Vrijemezadnji dan `ivota klesara Prostorsoba i radiona TemaKlesar nastavlja `ivot kroz svog an|ela od mramora.

5. TEZA Prah

Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog geometra. Sada `ive u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega tra`i uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te

okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti `ivot tako {to se je objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su ~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da }u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?. LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin Vrijemeposlije drugog svjetskog rata ProstorDalmatinski otok i Split TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao, neka iluzija `iivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:02:00 | 0 komentara

Glorija - Ranko Marinkovi

Osnovni podaci o autoru: Ranko Marinkovi} je ro|en 1913. godine na Visu. Najistaknutiji je suvremeni hrvatski novelista, romanopisac, dramski autor i esejist. Teme i likovi njegovih djela pripadaju mediteransko-oto~kom ili gradskom, gra|anskom ili malogra|anskom svijetu. Djela su mu pro`eta crnim humorom, ironijom i tragi~nim shva}anjem svijeta. Najpoznatija njegova djela su: zbirka novela Ruke, roman Kiklop, drama Glorija... Najosnovnije crte fabule: 1.slika U maloj `upi u Dalmaciji sve}enici poku{avaju razbiti monotoniju malog mjesta i jedan od najmla|ih, don Jere smi{lja na~in na koji bi u~vrstio vjeru naroda. Zami{lja kako bi bilo dobro zamjeniti kip bogorodice s `ivom opaticom koja bi povremeno pomakla o~i i tako uvjerila ljude u postojanje Boga. Ostali sve}enici se ba{ i ne sla`u s tom idejom ali ipak pristaju. Don Jere zamoli predstojnicu obli`njeg samostaana da mu po{alje jednu opaticu, i jednog jutra sti`e Magdalena. Prije nje toga jutra u biskupiju dolazi i ~ovjek po imenu Rikardo Kozlovi} alias Floki Fleche. On pri~a sve}enicima o svom kipu Isusa na raspelu u koji je ugradio mehanizam koji pokre}e Isusovao tijelo, koje izgleda kao da je `ivo. @eli da ga sve}enici prika`u narodu, ali ga don Jere otjera iz biskupije, jer smatra takvo djelo oskrvnu}em prirodne ljepote, a ne svetom stvari. Nakon toga Magdalena sti`e u biskupiju i don Jere joj povjerava zadatak. Ona mu pri~a kako se zaredila i pri~a o svome ocu i njegovu cirkusu, te na kraju ispada da je Kozlovi} Magdalenin otac. 2.slika Radnja se nastavlja odvijati u crkvi gdje Magdalena sjedi glume}i Madonu. Njezin otac dolazi u crkvu i prepozna ju, ali ga don Zane odvla~i i tra`i od njega da {to prije predstavi kip Biskupu koji je za nj jako zainteresiran. Kozlovi} odlazi da uredi kip. 3.slika Scena predstavlja sakristiju. Magdalena se gleda u ogledalu i divi se samoj sebi. Don Jere koji ve} du`e vrijeme gaji ljubav prema njoj, a ne `eli to priznati, ulazi i kori ju jer je raspustila vi{e kose nego prije, a to bi ljudi mogli primjetiti. Ukorava ju i zbog njenog pona{anja, a sve zato {to joj ne mo`e otvoreno pristupiti. Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane ulazi. Don Jere i don Zane se sva|aju, a don Zane mu ka`e da se Magdalena zaljubila u

njega. Odlaze odslu`iti ve~ernjicu. 4.slika Radnja se odvija u Katedrali, kasno popodne poslije ve~ernjice. Svi ljudi su ve} iza{li iz crkve osim Kozlovi}a i `ene koja moli za svoga sina. Kozlovi} gleda u Gloriju, a ona svijesna svoga zadatka ignorira oca. @ena ju moli da joj spasi sina, a otac ju moli da ga prihvati. Toma za to vrijeme `eli zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovi}a van, ali Kozlovi} se neda. On tvrdi da je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to samo kip. Dolazi don Jere i uvjerava Kozlovi}a da to nije Glorija nego kip. Kozlovi} krene prema vratima, ali zastane i ka`e kako je to nekad bila njegova k}i, ali ju je sada izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere pri|e oltaru i u molitvi se ispri~a gospi: Gospo, sagrije{io sam te{ko, oprosti. To je bilo za tvoju ~ast i slavu. Oprosti. Uto u|e don Zane i ni{ta ne rekav{i prijekorno pogleda don Jerea. 5.slika Scena prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena pla~e. On ju kori zato {to je proplakala pred ocem, a ona se pravda: Ro|eni se otac previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip! Gledala sam kako mi se starac mu~i, kako vas na koljenima moli za jednu moju rije~, a ja sjedim tamo podlo, kao najgora ni{tarija, bez i jedne suze u oku! Ona ga pita za{to joj nije dopustio da vidi oca, a on joj priznaje da nije `elio da joj se vrati ljubav za onim `ivotom. Ona mu na to priznaje da ga voli, ali on ipak ne `eli potpuno priznati da i on nju voli. Tada ulazi Tomo nose}i novo raspelo. Don Jereu obja{njava da ga je biskup kupio od Kozlovi}a. Tad dolazi i `ena koja je molila za svoga sina. Toma obja{njava da joj je sin umro. Don Jere okrivljuje Magdalenu zato {to je `eni dala la`nu nadu, a ona sada `eli samo vidjeti svoga oca. Kozlovi} nato provaljuje u sakristiju i ona odlazi s njim. Don Jere jo{ dugo ostaje sam i u napadu bijesa razbije raspelo. 6.slika Radnja se zbiva u cirkusu. Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi pri~a sa Tonijem, jednim od klauna. Ka`e mu kako vi{e ne mo`e moliti, kako je sve izgubila i kako je ustvari jako zla. Pri~a mu kako je prije sedam godina skoro poginula, jer se trapez malo prije njene to~ke otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je ~ula glas: Pazi! Pazi! Toni ju razuvjerava, a ona kao da ne{to predosje}a tra`i od Tonija da prenese poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi Kozlovi}. On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo umiri. Ponavljaju jo{ jednom neke datalje o to~ki i on odlazi. Dolaze ~etri klauna i zabavljaju je. U zavr{nom dijelu to~ke netko pokuca na vrata. U sobu ulazi don Jere, a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je don Zane dobio Biskupiju, a na kraju joj priznaje da je obolio na `ivcima i da je ovdje na lje~enju, te je do{ao kada je vidio plakat. Zatim joj ka`e kako je uni{tio kip, i kako njoj, zbog njegovih grijeha, prijeti propast. Ka`e joj da }e tra`iti od njenog oca da ju ne pusti da izvede to~ku, ali uto u sobu ulazi Kozlovi}. On ne `eli poslu{ati don Jeru, {to zato {to mu ne vjeruje, {to zato {to je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u gledali{te i krene izvesti to~ku. Toni moli Kozlovi}a da zaustavi to~ku jer je Glorija rastresena, ali Kozlovi} ni njega ne poslu{a. Glorija pada i umire. Kozlovi} ni ne pla~e za njom, ve} joj samo gladi lice i popravlja joj kosu. Orkestar zasvira posmrtnu kora~nicu, a ~etri klauna iznose Gloriju. Don Jere ostaje sam i zapla~e, a zastor se spu{ta svr{avaju}i tragediju. Likovi: sestra Magdalena (Glorija Fleche)

Rikardo Kozlovi} (Floki Fleche) Biskup don Jere don Zane Toma majka Toni, Bimbo, Bepp i Kock- ~etri klauna Karakterizacija likova: Glorija je `ena sa dva `ivota, ali nije kako sama ka`e bludnica. Ona unato~ poznavanju vanjskog svijeta i odbojnosti samostana, prihva}a taj samostanski, strogo vjerski `ivot. Svoju `elju da ga napusti uspje{no potiskuje sve dok se svojim ~istim srcem ne zaljubi u don Jerea. Njezina ljubav je ~ista i iskrena, ali se don Jere ne usu|uje otvoreno priznati da je voli. On se boji priznati tako ne{to, jer nema onu unutra{nju snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj ka`e da je voli on je stalno kori, vje~ito pronalazi pogre{ke u njenom pona{anju, izgledu... Iako se na po~etku ~ini da Kozlovi} bezgrani~ni voli svoju k}i, iz zadnje slike proizlazi da je ta ljubav ljubomora, a njegova silna `elja za Glorijom postoji ve}inom zato {to bez nje cirkus propada. Don Zane je stariji ~ovjek, koji je zbog svog `ivotnog iskustva obi~no u pravu, ali ipak se on i don Jere vje~ito sva|aju oko ovog ili onog. On cijeloj radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje dobro promi{ljene i razra|ene. Mjesto i Vrijeme u djelu: Radnja se odvija negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata. Tema djela: Neostvariva ljubav izme|u sve}enika i redovnice. Ideja djela: Dokaz da ljudska dijela nisu uvjek dobra, iako su u~injena s plemenitim ciljem. Sukobi: Glavni sukob je ljubav izme|u don Jere i Magdalene i vjera koja takve veze zabranjuje. Drugi sukob je izme|u Magdalene i Jagode tj. Glorije odnosno sukob vjerskog `ivota i svijetovnog `ivota. Simboli~nost: Cirkus u ovoj drami ne postoji slu~ajno, ve} zato da bi se crkvena ~uda mogla prikazati kao cirkusarije.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:02:00 | 3 komentara

Gospodar prstenova - J. R. R. Tolkien

Gospodar prstenova dio prvi - Prstenova druina

BILJEKA O PISCU: Tolkien, John Ronald Reuel (1892-1973). Engleski pisac roen u Junoj Africi. Kao strunjak za rane forme engleskog od 1945-1959. bio je profesor engleskog jezika na oksfordskom sveuilitu. U razdoblju prije drugog svjetskog rata bio je blizak prijatelj poznatih pisaca fantastike (Owen Barfield, C. S. Lewis, Charles Williams) koji su zajedno, izmjenjujui meusobno miljenja, ideje i djela u radu, bili poznati kao grupa The Inklinkgs. Na njihovim redovnim sastancima Tolkienov zamiljeni svijet i njegova hinjena prolost (feigned history kako je naziva sam Tolkien) dobili su svoj prvotni oblik.

Prva knjiga o Meuzemlju, Hobit (Hobbit, 1937. g. ) nastala je kao bajka koju je Tolkien napisao za svoju djecu i imala je trenutaan uspjeh kod publike i kod kritike, ali je 1951. g. doivjela bitne izmjene kako bi se tekst uskladio sa skorim objavljivanjem prvog dijela trilogije Gospodar prstenova (Fellowship of the Ring, 1954, Two Towers, 1954, i Return of the King, 1955). Sve etiri knjige doivjele su jo jednu reviziju 1968. g. No kao i kod veine obimnih i razraenih opusa u knjievnosti, pria o Meuzemlju objavljena u ove etiri knjige bila je samo dio materijala koji je Tolkien napisao. Nakon njegove smrti objavljen je 1977. g. Simarillion, zbirka mitova i epova vilinskoga naroda, koju je Tolkien poeo pisati jo prije Prvog svjetskog rata s namjerom da stvori originalnu englesku mitologiju. Knjigu je iz Tolkienovih mnogobrojnih nedovrenih radova i zabiljeki uredio njegov sin Christopher Tolkien zajedno s Guyom Guvrielom Kayom. Christopher Tolkien nastavio je s radom na sreivanju oevih zapisa i do danas je objavio deset knjiga pod zajednikim naslovom Povijest Meuzemlja. Osim ovih pet knjiga Tolkien je objavio i nekoliko kratkih radova u obliku pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of Wooton Major (1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom Bombandil and Other Verses from the Red Book (1962). Tolkien je tokom svog ivota s dosta uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a najvei broj ilustracija napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam nacrtao i kolorirao za ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok je ostale kolorirao H. E. Riddett. Utjecaj koji je J. R. R. Tolkien ostavio ne samo na svoje mnogobrojne itatelje i na druge pisce u posljednjih pedeset godina, svrstava ga, nesumnjivo, meu velikane svjetske knjievnosti dvadesetog stoljea.

DNEVNIK ITANJA: Knjiga mi se jako svidjela jer je nastavak na Hobita, istog autora: Tolkiena. Knjiga ima puno zanimljivih i smijenih dogaaja. Najsmjeniji dogaaj mi je bio kada se Gimli posvaao sa Legolasem i drugim vilenjacima iz ume Lothlorien jer je on jedini morao nositi povez preko oiju. Strider(Aragorn) je odluio da svima stave povez na oi ukljuujui i Legolasa. Legolas se nije lako s time pomirio jer je ipak on bio vilenjak. Najuzbudljiviji dogaaj mi je bio kada su Frodo, Aragorn, Merry, Sam i Pippin nabasali na Crne Jahae, a najzanimljiviji dogaaj mi je bio kada su iz Rivendella krenuli Frodo, Aragorn, Boromir, Gimli, Legolas, Sam, Merry, Gandalf i Pippin krenuli unititi Prsten Vladar (kletva Isildurova). U knjizi ima vie pjesama i stranica

nego kod Hobit-a, ali i vie zanimljivijih dogaaja. Kod knjige mi se jedino ne svia to se vatra u kojoj bi se trebao unititi prsten pie velikim slovom i jo kod nekih imenica. Knjiga ima tri djela (Prstenova druina, Dvije kule i Povratak kralja), a izdana je u Zagrebu 1997 godine. U knjizi je nekoliko autorovih ilustracija.

TEMA: Unitenje Prstena vladara.

MJESTO RADNJE: Meuzemlje

VRIJEME RADNJE: Sva etiri godinja doba

FABULA: - KNJIGA PRVA Na Bilbov i Frodov zajedniki roendan dolo je 144 ljudi, tono koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina. Na tu su proslavu bili pozvani ak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je priredio nezaboravni vatromet. Bilbo je odjednom nestao. Stvorio se u svojoj sobi, gdje ga je ekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on posluio Prstenom. Taj Prsten je imao arobnu mo: tko god ga je nataknuo postao je nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje zadnje putovanje, ali je po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten Frodu. Bilbo se tomu odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je ipak ostavio. Frodo je uao u sobu im je Bilbo otiao. Gandalf je objasnio Frodu kakvu mo ima taj prsten i da ga se pothitno mora unititi. Bacio ga je u vatru na to se Frodo zgrozio, ali na njegovo uenje prstenu nita nije bilo. Gandalf mu je rekao da ga se moe unititi jedino u vatri u kojoj je sakovan. Frodo je rekao da e krenuti na to putovanje na svoj pedeseti roendan. Frodo je na svoj pedeseti roendan prodao Vreasti vijenac Sackville-Bagginsovima. Za suputnike je odabrao Sama i Pippina. No pred putovanje Frodo je uo kako ia Gamgee razgovara sa nekom osobom. Sutradan se moralo krenuti na put, a Gandalfa jo nije bilo. Trojica hobita su krenula usprkos tome na svoj put u Bucklebury. Na tom putu su im se dogodile nevolje. Frodo, Pippin i Sam naili su na

Crnog Jahaa. Brzo su se sakrili pokraj puta. Jaha je njukao oko sebe. Froda je iznenada obuzela elja da natakne Prsten na prst, iako mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u najveoj opasnosti. Jaha je odjahao Cestom, a druini je laknulo. Tog dana druina je razgovarala da li je to isti Jaha koji je bio u Vreastom vijencu. Odluili su da ne idu vie po Cesti jer je preopasno. U slijedeih nekoliko dana naili su na skupinu vilenjaka kojoj je voa bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi Crnih Jahaa, ali im je on rekao da im nita nee rei o njima, ako im Gandalf ve nije rekao. Ubrzo su doli i u Bucklebury, na posjed starog Maggota. Frodo se sjetio, dok je jo ivio u Brandy Hallu, da je kod njega krao gljive. Maggot im je ispriao da je kod njega bio udan svat, visoka osoba u crnom sa crnim konjem i da je traila njega, Froda Bagginsa. Rekao im je da su mu se psi, Pana, Dera i Vuina, na smrt preplaili. Na veer je farmer Maggot odvezao kolima Froda, Sama i Peregrina do skele, a usput im je ponio neto za prigristi. Na pola puta su zauli topot konja. Pomislili su da su to moda Jahai, ali je to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i ostavio Frodu koaru. Kada je Frodo pogledao koaru osmjehuo se jer je osjetio je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su slijedei dan krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridruio. Frodo nije htio ii Cestom jer bi se izloili velikoj opasnosti od Jahaa, nego je odluio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru umu. Na tom putu im svata dogodilo od dobrog do loeg. Jednom prilikom su zaspali ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario umom. Frodo se digao da bi se otiao umiti u potoku, ali je bunuo u vodu. Sam ga je izvukao iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gdje su spavali Merrya i Pipina vie nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale vani, dok mu je tijelo bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi mogli zapaliti drvee, to su i uinili. Odmah zatim Merry je poeo vikati da zgase vatru. Frodo je odjednom poeo vikati na sav glas: U pomo! . Ubrzo je zastao jer je netko poeo pjevati. Pjesma se inila besmislenom, ali kako im se taj glas pribliavao Frodo je uo pjesmu kako zapravo ide. Uto doe i Tom Bombadil, ovjek koji je pjevao tu pjesmu i spasi Merrya i Pippina od Vrbovog starca. Hobiti su zajedno sa Tomom otili u njegovu kuu i upoznali Goldberry, djevojku o kojoj je pjesma govorila. U Tomovoj kui ostali su svega par dana. Tom ih je as prije odlaska nauio pjesmu koju moraju pjevati ako zapadnu u bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali upotrijebiti samo jednom, i to kod Grobnog humlja. Ubrzo su doli u svratite Kod razigranog ponija. Tamo se Frodo predstavljao pod imenom Podgorski i upoznao Stridera koji je znao za njihov put. Te veeri su ih napali Jahai, ali nitko nije bio ozlijeen. Sutradan su krenuli rano ujutro na put sa Striderom, koji im se u meuvremenu pridruio. Usput su kupili izgladnjelog ponija od Billa Papratovine. Sam mu je nadjenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim

putem, prema Vjetrovrhu. Strider se ubrzo predomislio i krenuo Cestom. Nakon kraeg putovanja Cestom, skrenuli su sa puta i sili u zaklon. Treeg dana odlaska iz Breeja izai su iz ume Chetwood, pribliavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva im je dobro naprdovalo putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali to su vie odmicali kretanje im je postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih poele peckati. Frodo je na istonom nebu ugledao neko svjetlo i upitao Stridera to je to. Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam. Predaleko je da bi se moglo razabrati. Nalik je na munju koja skae s vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su ugledali Vjetrovrh. Na zapadnoj strani Vjetrovrha nali su uvalu. Na tom mjestu su ostavili Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli dalje. Kada su doli na vrh naili su na irok prsten od prastarog kamenog zida. Na vrhu su nali na kamen koji je bio ravniji od ostalih i inilo se da je izmakao vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je mislio da stoje umjesto G3 i da znae da je Gandalf bio na tom mjestu treeg listopada, prije tri dana. Strider je zakljuio da je na tom mjestu dolo do bitke i da je tu bilo ono svjetlo koje su vidjeli na istoku prije tri dana. Merry je neto ugledao i obavijestio Stridera o tome, a Strider se bacio na zemlju i povukao Froda za sobom, a ni Merry nije bio blesav, te se i sam bacio na pod. Svi su se bojali najgoreg, to je Strider i potvrdio. Druina je otila u umu i naloila vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko spodoba koje su krenule na njih. Froda je odjednom obuzela elja da natakne Prsten, to je i uinio. Frodo je mogao gledati Prstenove utvare kakve zapravo jesu, a one njega isto. Odjednom su krenule na njega, a Frodo isue ma i usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno zada neprijatelju jak udarac. No se prolomi od prodorna krika, a Frodo osjeti da ga je neka otrica, poput strijele ubola u lijevo rame. Ma se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i vrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvjestio, vidio je da je leao uz vatru koja je jo jae gorjela. Sam je Frodu ispriao to se dogodilo. Uto je doao i Strider. Kad je Strider uo to mu Frodo ima rei, udaljio se i pozvao Sama. Ispriao mu je sve to mu je imao rei i rekao da e uiniti sve to moe da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli na jug, a to je znailo da moraju ii Cestom. Frodo nije mogao hodati, pa su ga posjeli na ponija. Prije nego to je proao prvi dan mara, Frodovi bolovi su se pojaali. Na kraju petog dana tlo se poelo uzdizati. U daljini se nazirala jo jedna rijeka u kamenitoj dolini napol obavijenoj izmaglicom. Doli su do rijeke Mitheithel, a na njoj je bio Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je znailo da ponovo moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali neprijatelja, ali je Strider naao blijedozelen dragulj zvan beril, vilin-

kamen. To im je ulilo nadu. Preli su preko mosta. Pippin je ubrzo naao stazu kojom su nastavili put. Naili su na trolovsku jazbinu te oprezno krenuli dalje. Produili su stazom i naili na tri velika okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali patuljci i Bilbo, koji su se svaali kako e ih spremit za jelo. Popodne sunastavili putem kojim su vjerojatno ili Bilbo, Gandalf i patuljci. Ubrzo su naili na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kui. Ubrzo su naili na Jahae. Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne konju neto na vilinjeziku i konj pojuri bre od neprijateljevih. Konj zastane pred vodom, a Jahai ponu vikati Frodu. Prsten! Prsten! Iznenada rijeka podivlja, a neprijatelji i njihovi konji se utope.

- KNJIGA DRUGA Kad se Frodo probudio, vidio je da lei u krevetu, u Elrondovoj kui. Frodo upita strop na sav glas gdje je i koliko je sati. Neiji mu glas odgovori da je u Elrondovoj kui i da je deset sati prije podne. To je bio Gandalfov glas. Gandalf mu kae da je sva druina zdrava i itava. Sutradan se Frodo rano probudio. Morali su odabrati tko e sve ii na put. To su bili hobiti, Dunadan(Aragorn ili Strider), Boromir, Gandalf, Gimli(sin Gloinov) i Legolas. Druina je krenula u prosincu na put, ali je prije toga putovanja Bilbo darovao Frodu vilenjaki bode i koulju od mithrila, koju mu je darovao Thorin. Nisu ponijeli puno prtljage na put. Jednom zgodom nisu mogli proi vrh Caradhras te su morali ii rudnicima Morije. U njima su pronali knjigu u koju su Balin, Ori i Nori zapisivali dogaaje. U knjizi su naili na puno udnih zapisa. Odjednom su ih napali orci i trolovi. Froda je pogodilo koplje, ali mu nita nije bilo zato jer je nosio pancirnu koulju od mithrila. Samo se Gandalf nije iv izvukao iz rudnika Morije. Poginuo je u borbi protiv propasti Durinove - Balrogom. Kada je Dunadan pregledavao Froda, vidio je da ima pancirnu koulju od mithrila i da ga zato koplje nije proburazilo. Ubrzo su doli u umu Lothlorien. Vilenjaci su svima morali staviti povez na oi, ukljuujui i Legolasa, jer se Gimli protivio da jedini ima povez na oima. Doli su do gospodara i gospodarice Lothloriena koji su ih jako dobro ugostili. Galadriel, gospodarica Lothloriena, je pokazala Frodu i Samu svoje zrcalo u kojem su mogli vidjeti to e se sve dogaati. Samo je Frodu pokazala Prsten. Jedan od tri koja su bila sakrivena od Saurona. Druina je opet morala krenuti na put, ali su im gospodar Celeborn i gospodarica Galadriel dali amce i zalihe za put. Prvog dana putovanja amcima opazili su Goluma. Uspjeno su ga potjerali. Utaborili su se kod Kresokama. Tamo je Boromir pokuao oduzeti Prsten Frodu. Zbog toga je Frodo

zajedno sa Samom uzeo jedan amac, a da nikom nije rekao, jer nije htio rtvovati prijatelje.

DIJELOVI FABULE:

UVOD: Frodo, Sam i Pippin kreu na put.

ZAPLET: Tri hobita nalijeu na Crne Jahae. VRHUNAC: Gandalfova smrt u rudnicima Morije.

RASPLET: Frodo i Sam bjee od ostatka druine.

LIKOVI: Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas, Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahai

OPIS LIKOVA: LIK CITAT

SOCIOLO ETIKO KA PSIHO LOKA Hobit mali ljudi, otprilike upola niski, hobiti pouzdani, i nae visine, manji su i od kovrave povjerljivi bradatih patuljaka. Hobiti kose, nemaju brade. dlake na tabanima izrastu prirodni meu

FIZIKA

nonim prstima, dugi smei prsti Arag To vam je jedan od onih visok, kraljevskog odan orn lutalica mi ih zovemo tamne soja prijatelj graniari. on zabaci kose kukuljicu i otkrije razbaruenu proarane glavu tamne kose proarane sjedinama sjedinama, i dva otra siva oka , na blijedu i ozbiljnu licu. str. razbarue 189 ne glave, dva otra siva oka na blijedu i ozbiljnu licu Boro visok ovjek lijepa i visok, jak, kraljevskog odan, mir plemenita lica, crne kose i sivih lijepa i soja pohlepan oiju, ponosita i stroga plemenita pogleda. str. 286 lica, crne kose i sivih oiju, ponosita i stroga pogleda. Gand stari lutajui opsjenar visok, arobnjak portvovan alf Gandalf str. 35 sijede kose i brade, star Gimli jedan mlai patuljak: njegovnizak, patuljak ratoboran sin Gimli. mlad str. 286 Legol strani vilenjak odjeven u duge vilenjak odan as zeleno i smee, kose, prijatelj Legolas str. 286 visok 1 citati uzeti iz knjige Hobit

potplati i gusta topla smea dlaka kakva im raste i na glavi (kovrava) 1 str. 7-8

POUKA: imunoviev realizam djeluje poezijom narodne pjesme.

Vrsta knjievnog djela: pripovijetka Fabula: Srna je ivjela u doba kad djevojice nisu smjele mnogo toga da ostanu vitke, blijedopute. . . Jednog je dana ila s roditeljima u vinograd kupiti groe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je priala kako ju je zbog njezinog veza snala nesrea. Srna je od njih ula da se djevojica kad proe ispod duge promijeni u djeaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proi ispod nje. Tako je ila i dola do movare. Mislila je da ju moe prijei, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u naputenu tvravu i tugovali. Jedne noi su se bacili s visoke litice.

Kompozicija: Uvod: Srna stalno mora biti u kui. Zaplet: u vinogradu uje da se djevojica pretvori u djeaka kad proe ispod duge. Vrhunac: nekon to se pojavi duga, Srna odlui proi ispod nje, ali se utopi u movari. Rasplet: Srnini roditelji sele u tvravu o tuguju. Zavretak: bace se s litice.

Mjesto radnje: u i oko varoi ardake

citat: "Odozdo rijeka Gilbua, a odozgo klisure zarobile malu varo ardake na strmu obronku. "

Vrijeme radnje: prolost

Tema: Srnina elja da bude djeak i pokuaj ostvarenja te elje.

Ideja: zabranjivanjem eljenih stvari moe se postii samo loe.

Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, elja, smrt, oluja kao znak smrti. . .

Glavni likovi: Brunhilda - Srna, Sava

Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali ljudi. . .

Jezik i stil: pripovijetka je napisana na hrvatskom knjievnom jeziku: tokavskom narjeju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najee osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbom, metaforom, onomatopejom. . .
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:59:00 | 13 komentara

Galeb Jonathan Livingston - Richard Bach

Ime pisca : Richard Bach Biljeka o piscu: Richard Bach je suvremeni ameriki pisac. Bio je vojni pilot, a pozornost itatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U njoj je dolo do izraaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost metaforikome i simbolikom prikazivanju ivota i spoznaja o njemu. Njegovo djelo "Galeb Jnathan Livingston" mnogi usporeuju s djelom "Mali princ". Mjesto radnje : nebo i zemlja Vrijeme radnje : suvremenska radnja Tema : Galeb Jonathan eli nauiti savreno letjeti Osnovna misao: esto se dogodi da zajednica ne eli ili ne moe razumjeti vie ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude iskljuen iz zajednice. Lica : Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang

Sadraj prie:

Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz. Bio je mrav, no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u zraku nisu ga pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396 km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine. Meutim, Starjeina ga je

ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi vii cilj ivota. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je to njegova braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A onda, jedne noi Jonathanu se priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je naao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braa i da ga vode kui, pravoj kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lake izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio je da moe letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je doao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savrenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od starjeine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je savreno i moe biti bilo kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii gdje god se eli. Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao na neki udni planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu. No, jedne veeri Gang je nestao, umro je. Jonathan he sve vie razmiljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale galebove koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu. A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu. Uskoro je dobio jo est uenika i sa njima i sa Fletcherom elio se pokazati svom starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisue galebova okupljalo se oko njega i eljelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila nesrea. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i nita mu nije bilo. Jonathan je tada vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam je otiao meu druga jata . Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:59:00 | 2 komentara

Rego - Ivana Brli Maurani

Biljeke o piscu: Autorica ove sad ve potpuno priznate klasine knjige, Ivana Brli Maurani unuka je pjesnika "Smrt Smail-age engia" Ivan Maurani. Otac joj je takoer poznati pisac -Vladimir Maurani. Roena je u Ogulinu, gje je provela jedan dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kui. kole je uila privatno, posveujui osobito brigu izuavanja jezika, te

je ve u najmlaim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije jo njemaki, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za Vatroslava Brlia, odvjetnika i politiara u slavonskom brodu. Umrla je u Tagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedea djela: "Valjani i nevaljani" (1902), "kola i praznici"(1905), "Slike" (zbirka pjesama 1912), "Zgode eegrta Hlapia" (1913), "Prie iz davnine" (1916)... Lica: Kosjenka - vila Rego - div Liljo - najljepi djeak iz oba kotara Tema: Susret Kosjenke s Regoom te svaa izmeu dva sela Sadraj: Radnja zapoinje na livadi s konjima na kojima jau prekrasne vile. Najmlaa meu njima Kosjenka dobila je najbreg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko irokih ravnica, uma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoa, ogromnog diva koji je cijeli svoj ivot proveo brojei sruene zidine grada Legena. Poto tamo vjeno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Rego odlaze traiti dva sela koja su se Kosjenki uinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajui ispod zemlje (jer je Kosjenka eljela vidjeti to je ispod nje), Rego i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspjeno rjeavaju te tako dolaze do svog cilja. Izaavi na svjetlo dana kosjenka upoznnaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Rego Ljilju najpametnijeg i najljepeg djeaka u oba kotara, koji mu ispria nesretnu priu o oba sela. Naime, stanovnici i jednog idrugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starjeine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo. No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spaavaju tako to ih Rego prenosi na uzvisinu do koje jo nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda rui sve to se pred njom nae da se Kosjenka ne dosjeti i povie Regou da rupu kroz koju je prolazila voda zaepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokuaja Rego ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila pod vodom bez ive due. Tuni pastiri priopavaju Kosjenki koja ih je u meuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako ivjeti

jer nitko od odraslih nije preivio, ne znaju obraivati zemlju, a da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regou da probui rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokau krovovi sela, a na njihovo najvee iznenaenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri ive u srei i veselju, sagradivi samo jedno selo, a usred sela kula u kojoj je ivjela preljepa Kosjenka. A to je bilo s Regoom? On se naime uplaio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proivjeli strane muke, pa tako krene on nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaelio.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:59:00 | 2 komentara

Ribanje i ribarsko prigovaranje - Petar Hektorovi

Biljeke o piscu: Pripadao je hrvatskom uskom krugu hrvatskih pisaca XVI stoljea. Rodio se 1487. godine u starom gradu na Hvaru, u istaknutoj plemikoj obitelji. kolovao se u splitu, gdje je stekao prvo humanistiko obrazovanje, znanje latinskog jezika i filozofije. Nasljednjik bogata oeva imanja na Hvaru i Visu, Petar je proivio kugu na Hvaru, a 1539. godine i provalu turaka na otok, pred kojima je bjeao u indiju. Vrati se nakon godinu dana i naao sve u neredu. Hektorovi je doivio dugu starost i umro u Starom gradu 1572. godine. Lica: Nikola, Paskoje Tema: Trodnevni lov Sadraj: Prvi dan Nikola i Paskoje otkrivaju nam veliku radost opisivajui svoj Tvrdalj, naine ribanja, ribe i ribarski pribor, jela i vrijeme objeda, veere i poinka, razgovor i pjevanje za vrijeme veslanja i odmora i ostale djelove puta. Obiavi cijelo mjesto

i doekavviveeru i poinak s kojim zavrava prvi dan. Drugi dan Ve na poetku drugog dana plovidba je ispunjena bugaranjem, najprije Paskojevim pa Nikolinim, pa zajednikim u dva glasa. Drugi dan zavrava s pjevanjem i pripjevanjem pitanja i odgovora, ime se nesumljivo optereuje pjev. Trei dan Poetkom treeg dana u epizodi s galijom koju e sresti na svom putu, opet u sreditu panje bili Tvrdanj i to u punoj ljepoti, sa svojim zidovima, kamenim stupovima, lozom, emppresima, i drugim ljepotama to ga krase.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:58:00 | 0 komentara

Ki Lotraka - Marija Juri

Marija Juri Zagorka roena je 1873. u selu Negovcu pokraj Vrbovca , a umrla 1957. u Zagrebu. Bila je istaknuta hrvatska novinarka i spisateljica, preteno povijesnih, ali i socijalnih i pustolovnih romana kojima je stekla veliku naklonost iroke itateljsk e publike. Kao novinarka razobliavala je reim Khuena Hedervaryja, a borila se za ensku ravnopravnost. Meu njezinim brojnim romanima istiu se Grika vjetica, Ki Lotraka, Gordana, Kraljica Hrvata, Republikanci i drugo. Nadimak Zagorka uzela je iz ljubavi prema Hrvatskom zagorju, u kojem je provela djetinstvo.

Gri je imao dvije znamenitosti, a to je bila Mandua i krasopisac Iglica. Mandua je bila mlada djevojka, zlatne kose, plavih oiju te dobre due. Svaki put je zvonila no ta zvonjava imala je ritam pa su graani to posebno voljeli. ekala je svog zarunika ptiara Bolteka koji ju je trebao zaprositi. Iste te veeri ptiar Boltek zaprosio je Manduu na to je ona eljno ekala. Sljedeeg dana na Griu je izbio poar, pa su svi mukarci ili pomagati pri gaenju. Taj poar nije sam izbio ve su ga kanonik imun i njegov roak Tomica podmetnuli kako bi za vrijeme zvonjave kanonik mogao ljubiti Manduu. Kako je krasopisac Iglica sluajno naiao spasio je Manduu, no kad su se vratili sa svijetiljkom nije ga vie bilo. Nekoliko trena kasnije Griom je prohujao antikrst. Nije se znalo tko je zapravo on ali se sljedeeg dana o njemu prialo.

Manduu su nazvali ki Lotraka, jer ona u stvarnosti nije bila Plemenakova ker ve ju je netko kao dijete ostavio ispod Lotraka. Boltek je raskinuo zaruku s njom, jer se doznalo za dogaaj u tornju, te su Manduu ogovarali i dobacivali rijei. Poto je antikrst demolirao Plemenakovu gostionicu, htijeli su ga smaknuti. U zadnji as Mandua je dotrala i rekla da ga uzima za mua, na to su ljudi dobacivali da je antikrstica. Odmah su ih vijenali, a je time Mandua spasila ivot antikrstu. Antikrstovo ime bilo je Divljan. Bio je vrlo visok, mlad i zgodan ovjek. Imao je kosu boje noi, a oi smee kao drvo. Divljan se udio to ga je spasila nepoznata djevojka, te joj je zauzvrat ostavio njezinu nevinost. Mandua je dva puta pobijegla od Divljana, no njemu je ona zapela za srce pa ju je iao traiti. Kad su se nali, ugodno su se smjestili su se u Pogledievom dvorcu. Kako bi se Divljan oduio vratio je Poglediu ker koji je bio zarobio Brandenburg. Bradenburg je elio uzeti Turopoljcima njihove plemike povelje te je zbog toga dolo do bitke u kojoj su Turopoljci pobijedili. Mandua je pala u ruke Brandenburga na ijoj se strani nalazio i kanonik imun te je traio Divljanovu glavu zauzvrat. On je dobio Manduu te ju je odveo na crni otok . Mandua ga je odbila te ju je imun zatvorio u kulu i zazidao ulaz tj. vrata. Nedugo kasnije Divljan je saznao da je imun odveo Manduu. Znao je da je u veoj opasnosti nego kod Brandenburga. Manduini pravi roditelji bili su turopoljski plemii. Otac je bio vrlo bogat turopoljac, a majka Marta je kasnije proglaena ludom. Njezin otac obeao je imunu dvorac na Jablanovcu, no budui da je ena bila trudna bojao da e sve ostaviti dijetetu pa je izmislio da se dijete rodilo izoblieno. Marta je na to poludila, a za oca se nita nezna. imun je dijete podmetnuo pod zvono znajui da e ga Plemenak uzati. Divljan je na crnom otoku sreo Martu te je naiao na svjee zazidani zid. Brzo ga je razbio i unutra naao Manduu koja je izgledala kao kostur jer nije imala dva mjeseca ni mrvicu kruha. Zid su ponovo zazidali te su se kasnije vratili na Gri. Svi su se ispriali za dogaaje , a imuna su prokleli te ga izbacili iz Gria. U meuvremenu je imun ponovo podmetnuo poar , samo je ovaj puta Divljan brzo dotrao pa su se nali samo njih dvoje. Divljan ga je upitao dali se sijea kako je obesastio njegovu majku te mu rekao da e ga on kao njegov sin golim rukama zadaviti. To je i uinio. Ljudi su ga proglaavali junakom, a on i Mandua opet su se nali u toplom zagrljaju. U nama jo samo ive kao legenda.

U ovoj knjizi glavne likove ine Divljan, Mandua, imun, dok su ostali sporedni. Radnja se preteno vri na Griu i jednim dijelom u Turopolju. Prevladavaju osijeaji izmeu Divljana i Mandue te ima puno opisa okoline, grada i dvorca.

Knjiga mi se svia jer nema dosadnih dijelova i jer govori o prolim zbivanjima. To je legenda koja spada meu najpoznatije i najljepe legende u Hrvatskoj.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:57:00 | 0 komentara

Galeb Jonathan Livingston - Richard Bach

Ime pisca : Richard Bach Biljeka o piscu: Richard Bach je suvremeni ameriki pisac. Bio je vojni pilot, a pozornost itatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U njoj je dolo do izraaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost metaforikome i simbolikom prikazivanju ivota i spoznaja o njemu. Njegovo djelo "Galeb Jnathan Livingston" mnogi usporeuju s djelom "Mali princ". Mjesto radnje : nebo i zemlja Vrijeme radnje : suvremenska radnja Tema : Galeb Jonathan eli nauiti savreno letjeti Osnovna misao: esto se dogodi da zajednica ne eli ili ne moe razumjeti vie ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude iskljuen iz zajednice. Lica : Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang

Sadraj prie:

Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz. Bio je mrav, no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u zraku nisu ga pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396 km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine. Meutim, Starjeina ga je ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi vii cilj ivota. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je to njegova braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A onda, jedne noi Jonathanu se priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je naao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braa i da ga vode kui, pravoj kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lake izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio je da moe letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je doao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savrenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od starjeine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je

savreno i moe biti bilo kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii gdje god se eli. Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao na neki udni planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu. No, jedne veeri Gang je nestao, umro je. Jonathan he sve vie razmiljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale galebove koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu. A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu. Uskoro je dobio jo est uenika i sa njima i sa Fletcherom elio se pokazati svom starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisue galebova okupljalo se oko njega i eljelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila nesrea. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i nita mu nije bilo. Jonathan je tada vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam je otiao meu druga jata . Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:57:00 | 0 komentara

Galeb Jonathan Livingston - Richard Bach

Richard Bach, suvremeni ameriki pisac roen je u SAD. Po zanimanju je bio vojni pilot, a bavio se i akrobacijama portskim avionima. Pozornost itatelja privukao je modernom bajkom Galeb Jonathan Livingston, u kojoj je dola do izraza autorova ljubav prema plavim visinama . U njegovom ivotu i knjievnom djelu Richarda Bacha ima mnogo slinosti s francuskim pilotom i knjievnikom Antoineom SaintExuperyjem i njegovim djelom Mali princ. Tragovi toga djela prepoznaju se i u Galebu Jonathana Livingstona.

Bilo je to jednog mladog i sunanog jutra. More je bilo kao ulje i nije bilo ni daka vjetra. Milju od obale bili su ribarski amci koji su bacali loe mamce galebovima. Tako je kod galebova poeo radni dan. Na puini, daleko od obale, potpuno sam vjebao je galeb Jonathan Livingston.Bio je vrlo mlad i znatieljan, a imao je tako sjajno perije da se iz daljine inilo zlatno. Za njega je letenje bila umjetnost koju je elio temeljno

savladati.Uvijek je ekspepimentirao, isprobavao niske letove i sve mogue akrobacije, ali mu nije ilo. Kad je odrasao jato ga je odbacilo, jer su bili suprotnog miljenja. Jonathan je rairio krila i odletio u nepoznato. Nakon dugog leta doao je skupine galeba koji su se takoer posvetili letenju. Tamo je bio dobar uenik, i sve je davao od sebe da ostvari svoj san. Starjeina ga je dugo vremena poduavao i tako je nakon nekoliko godina napustio svoje prijatelje. Kad je doao do druge obale naiao je na mlade galebe koji su doli da naue letiti. Jonathan ih je poeo poduavati. Najvie mu se sviao galeb Fletcher Lynd. Bio je mlad,brz i jak, a jato nikad nije tako kaznilo kao njega. Imao je vruu elju da naui letjeti.Svo znanje koje je imao Jonathan prenio je Fletcheru. Sve je vie bilo mladih, znatieljnih i odbaenih galeba da su osnovali kolu. U njoj su preteno uitelji bili prvi galebovi koji su uili kod Jonathana. Uenici su smatrali Jonathana kao sina Velikog Galeba. Uvijek im je tumaio da nema ogranienja tj. da nema granica. Nakon dugog vremena Jonathan se uzdigne u zrak i napusti uenike kliui:Nema granica. Fletcher se nasmijei, mislei na Jonathanove rijei. Tako je poela njegova utrka za znanjem. Ova knjiga govori o ljepoti visina, mora tj. o njihovom kontrastu. Ima puno opisa, to mi se posebno svia. U knjizi ponekad prevladavaju dosadni i nepotrebni odlomci, pa bi se moglo neto izbaciti, ali je inae dobra. Glavni lik je galeb Jonathan Livingston,a govori se o galebu Fletcheru, Lowellu, Henry i ostali. Radnja se odvija na obalama, moru i na poetku u ribarskom selu. Knjiga nije ba od najboljih, ali se moe proitat. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:57:00 | 3 komentara

DUNDO MAROJE - Marin Dri

1. TEZA : BILJEKA O PISCU

Marin Dri (1508-1567) je u Dubrovniku sredinom 16. stoljea razvio ivu i plodnu kazalinu djelatnost. Snabdijevao je amaterske druine (Pomet-druina, Njarnjasi, Garzarija, Druina od Bizara) scenskim djelima i sudjelujui i sam u organiziranju predstava postao je sredinja linost dubrovakog kazalinoga ivota. U nepunih deset godina (1548-1557) napisao je dvanaest djela za pozornicu, od kojih su se neka izgubila (naprimjer komedija Pomet), a neka su sauvana samo djelomino. Preveo je i tragediju Hekuba, talijanskog pjesnika Lodovica Dolce. Svoje drame Dri je pisao za prikazivanje u odreenim prigodama. Razumljivo je stoga da su Drievi komadi osim u Vijenici i na prostoru ispred Kneeva dvora prikazivali i u salonima gospodskih kua u gradu i okolici.

Kad se spremao da pie scene za svoju publiku Dri nije morao izmiljati okvire svojih drama. Oni su u renesansnoj dramaturgiji bili zacrtani i prihvaeni. Za vrijeme boravka u Italiji (1539-1545) Dri je pored ostalog upoznao i dostignua pastirsko-mitoloke drame, te je posebno dobro osjetio kakve sve scenske mogunosti prua ona grana pastirske igre koja svoj zaplet i svoj smijeh zasniva prvenstveno na susretu izmeu rafiniranog pastira, a te su drame bile posebno razvijene u gradu Sieni gdje je on i boravio. Njegova djela: Komedija od Pometa, Dundo Maroje, Skup, Pjerin, Arkulin, Tripe od Utole...

Podatke naao: U knjizi Izabrana djela od Marina Dria, izdavako poduzee, Mladost, Zagreb, 1972.

2. TEZA : KRATAK SADRAJ

Dundo Maroje, dao je svom sinu Maru pet tisua dukata da ode iz Dubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu te mu je jo rekao ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je nain novano pohlepan otac, mislio da e mu se sin Maro obogatiti. Ali Maro nije posluao oca, te je iz Jakina otiao u Rim, a ne u Firencu. Ubrzo tamo Maro potroi sav novac. Kad je Maroje to doznao, odmah je sa svojom slugom

Bokilom otiao u Rim da ga nae. U potrazi su mu pomagali neki dubrovani. Dotle je sin Maro ivio kao bogata. Novce je potroio na djevojku Lauru. Kad se u Dugrovniku doznalo ta Maro radi u Rimu dola je i njegova vjerenica Pera, njena baba i njen brat Divo. Njihov prijatelj Divolin ih je o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca (ula je razgovor Bokila i Popive). Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje (zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva savjetovao da uzme Lauri tri tisue dukata, to je on ubrzo zatim i uinio (kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sin sreli, raspravili i razjasnili. Potom dolazi do svae izmeu Mare i Laure jer Maro nije htio priznati za Peru, te je krivio Pometa(slugu od Uge Tudeka, njemca) da lae. Na kraju su ipak Ugo Tudeko i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i (njegovog slugu) Pometa i (njezinu slugu) Petrunjelu. Potom se svi vraaju u Dubrovnik. Maro je najgore proao jer je izgubio Lauru i Peru (a i njegov sluga Popiva dugoeljenu Petrunjelu).

3. TEZA : USPOREDBA DUNDA MAROJA I MARKA

U ovom djelu u najveem su kontrastu sin i otac. Dundo Maroje je veoma krt i voli novac, a njegov sin Maro za kojega novac i nema neku veliku vrijednost. Po mom miljenju ovo je djelo prikazuje likove koji su u kontrastu jer nije dobro biti kao Dundo Maroje veliki krtac, a ni kao Maro veliki rasipnik. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac okarakterizirajui ova dva lika i njihove postupke da i sami shvatimo da treba voljeti i uvati novac do neke mjere.

4. TEZA : ANALIZA DJELA

Ova komedija ima dva prologa. U prvom pjesnik pozdravlja vlastelu, puk, ljude i ene, staro i mlado. Sjea ih, kako je pred tri godine uinio svojim dijelom udesa, a kako ga je i ove godine vjetar ovamo donio. Prikazat e im opet svoju vjetinu, samo neka se uvaju zlih jezika. U drugom prologu govori pjesnik:Ova e komedija biti nova i stara; nova, jer sljedi onu prvu komediju od Pometa, a stara, jer e u njoj biti ista lica. Dundo Maroje sastavljen je na nain Plautinsko-talijanskih komedija esnaestoga stoljea, u kojima se pjesnika mata napinje i natjee kako e intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti in, ne pazei da zgode budu udeene. Tu se u jedan dan kriaju zgode i nezgode nemoguim, brojem, da ovjeku treba mnogo razmiljanja, da se sabere i razabere. Usporedimo li ga sa komedijama koje su nastale u to doba, on daleko nadmauje ostale svojom zapletenou i svojom originalniu.

5. TEZA : KONTRASTI

U ovom djelu moemo nai neke kontraste kao to su :

1.Graansko - patricijskog sloja i sloja obespravljenih : Graansko - patricijski sloj je bjesan, intelektualno bezizraajan, a dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga; bistar, duhovit i snalaljiv. Mislim da Dri zauzima negativan stav prema prvom sloju tj prema graansko - patricijskom sloju.

2.Sukob starosti i mladosti (sukob generacija) : Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje a mlau Maro.

6. TEZA : ZAKLJUAK

Ovo djelo mi se veoma svialo, jer je napisano takvim jezikom da ga mogu svi razumjeti tj. nije pre teko za shvatiti, a radnja je zanimljiva. Mislim da nam je pisac ovom dramom elio prenijeti poruku da ne smijemo biti ni rasipni kao Maro pa ni krti kao Dundo Maroje, ve moramo biti negdje izmeu ova dva lika, te mislim da je tako Marin Dri elio stvoriti idealan lik. ljudi koji su veliki rasipnici te oni koji su veoma krti.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:56:00 | 0 komentara

ANEO - RANKO MARINKOVI

Pripovjetka Aneo opisuje posljednje dane bolesnog majstora kojega razdiru sumnja i strah, iji se svijet rui. U djelu prevladavaju monolozi i razmiljanja. Glavni lik (majstor) i njegovo duevno stanje opisani su u detalje. MJESTO RADNJE: Radnja dijela je smjetena u Zagreb, u kuu bolesnog majstora Alberta Kneza koji umire. S njim ive i njegov egrt Lojz, te njegova druga ena Frida. KRATAK SADRAJ: Majstor je prije nego to ga je shrvala bolest isklesao velikog anela za svoj grob i eli ga dovriti. Kako majstor sve vie oboljeva, u njegovoj se glavi raaju sve mranije misli. Boji se da Lojz ne dovri anela, poinje o njemu razmiljati kao o ovjeku koji mu prieljkuje smrt. Njegova nada sve vie tone u more mranih misli. Osjea se usamljenim, naputenim, poinje sumljati da mu ena voli Lojza. Jedne noi ustaje, skupivi zadnje snage i potvruje svoju sumnju. Nakon toga dovrava skulpturu svoga anela i umire. Aneo je simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva i eli ga dovriti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke. BILJEKA O PISCU: Ranko Marinkovi, jedan od najznaajnijih suvremenih hrvatskih knjievnika, roen je 1913. godine na otoku Visu. Filozofski fakultet zavrio je u Zagrebu. Svoj knjievni rad poinje vrlo rano, u godinama uoi drugoga svjetskog rata, objavljivanjem poezije u asopisima. Kao dramatiar predstavlja se 1939. g. praizvedbom drame Albatros na sceni Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. U godinama odmah iza drugog svjetskog rata uvrtava se u red naih istaknutih knjievnih stvaralaca piui pripovijetke,

novele, drame, romane, eseje i kritike. Njegova su djela do danas doivjela brojna izdanja u zemlji i inozemstvu, drame se i danas izvode na domaim i brojnim svjetskim pozornicama, a pripovijetke i romani doivjeli su mnoge kazaline, filmske, radio i televizijske adaptacije i izvoenja. Popis Marinkovievih djela prema godinama prvih izdanja: Albatros, drama, 1939.; Proze, pripovijetke, 1948.; Ni braa ni roaci, pripovijest, 1949.; Oko boje, pripovijest, 1949.; Pod balkonima, pripovijetke, 1953.; Ruke, pripovijetke, 1953.; Geste i grimase, kazaline kritike i eseji, 1951.; Glorija, drama, 1955.; Ponienje Sokrata, pripovijetke, 1959.; Karneval i druge pripovijetke, 1964.; Kiklop, roman, 1966.; Politeia ili inspektorove spletke, vodvilj, 1977.; Zajdenika kupka, roman, 1980.; Pustinja, drama, 1982.; Nevesele oi klauna, zbirka eseja, 1986.; Never more, roman, 1993.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:56:00 | 0 komentara

Divlji konj - Boidar Prosenjak

Biljeke o piscu : Boidar Prosenjak roen je 1948. godine u Koprivnici. Sretno djetinjstvo proveo je uPodravskom seocetu Kuzmincu .Tamo je zapoeo svoje kolovanje ,a nastavio ga zatim u Koprivnici ,Parizu I Zagrebu ,gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu.Radio je kao novinar u Narodnom sveuilitu u Velikoj Gorici ,te pokrenuoi ureivao biblioteku Albatros u velikogorikom Centru za kulturu .Od godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac .lan je DHK . Prozne , pjesnike I dramske priloge objavljuju u dnevnom I periodinom tisku, na radiju I televiziji .Surauje u asopisima za djecu .Radovi su mu uvrteni u zbornike ,antologije I kolske udbenike.Godine 1980. objavio je zbirku pjesama I kratkih proza za djecu pod nazivom A Zapaen knjievni uspjeh zabiljeio je romanom Divlji konj za koji je 1989. godine primio nagrade Ivana Brli Maurani I Grigor vitez Fabula: Uvod : ivot divljeg konja u divljini kad je bio drijebe Zaplet : Kod Gospodara I bijeg od njega(Divljeg konja) ivot u Podzemlju I njegovo maltretiranje Vrhunac : Utrka divljih konja kod Gospodara I na Hipodromu Rasplet : Divlji konj je uginuo prirodnom smru Mjesta radnje : U divljini ; kod gospodara ; u Podzemlju ; na Hipodromu Vrijeme radnje : nepoznato ??? LIKOVI: Divli konj : hrabar ,imao je puno prijatelja Neru , Sivku ,arca; imao je svoju kolibu Zvijezdu I svoju ker Cezu ; mrzi Podzemlje , titi prijatelje , kad je bio malen mrzio je I Zakon , ali poslije ga je shvatio ; bio je uporan kad je traio Zvijezdu; Nera : susrela je Divljeg konja kod Gospodara , vjerna prijateljica Divljeg konja; Ponovno je srela Divljeg konja u podzemlju ; malo je strah bilo kad je bila u Podzemlju ; poginula je kad je ula kroz vrata iz kojih konji vie ne izlaze ( ubijena je ) arac : Isto jedan od vjernih prijatelalja Divljeg konja ; hrabar kao Divlji konj , poslije

mu je Sivka rodila sina ,Vulkana ;On nije bio u Podzemlju I nije vidio uasu Podzemlju ; Sivka : Vjerna prijateljica Divljeg konja , rodila je sina ,ona isto nije bila u Podzemlju; Snana kobila , hrabra ; Zvijezda : Bila je vjerna kobila Divlje konja , kad se vratio Divlji konj Iz Podzemlja pobjegla ; rodila je kobilu Divljem konju Cezu , jako se brine o Cezi ; Garov : pas koji je uvao konje kod Gospodara , na kraju se ispostavilo da je enka koja je rodila nekoliko mladih ;
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:56:00 | 0 komentara

Glorija - Ranko Marinkovi

Osnovni podaci o autoru: Ranko Marinkovi} je ro|en 1913. godine na Visu. Najistaknutiji je suvremeni hrvatski novelista, romanopisac, dramski autor i esejist. Teme i likovi njegovih djela pripadaju mediteransko-oto~kom ili gradskom, gra|anskom ili malogra|anskom svijetu. Djela su mu pro`eta crnim humorom, ironijom i tragi~nim shva}anjem svijeta. Najpoznatija njegova djela su: zbirka novela Ruke, roman Kiklop, drama Glorija...

Najosnovnije crte fabule: 1.slika U maloj `upi u Dalmaciji sve}enici poku{avaju razbiti monotoniju malog mjesta i jedan od najmla|ih, don Jere smi{lja na~in na koji bi u~vrstio vjeru naroda. Zami{lja kako bi bilo dobro zamjeniti kip bogorodice s `ivom opaticom koja bi povremeno pomakla o~i i tako uvjerila ljude u postojanje Boga. Ostali sve}enici se ba{ i ne sla`u s tom idejom ali ipak pristaju. Don Jere zamoli predstojnicu obli`njeg samostaana da mu po{alje jednu opaticu, i jednog jutra sti`e Magdalena. Prije nje toga jutra u biskupiju dolazi i ~ovjek po imenu Rikardo Kozlovi} alias Floki Fleche. On pri~a sve}enicima o svom kipu Isusa na raspelu u koji je ugradio mehanizam koji pokre}e Isusovao tijelo, koje izgleda kao da je `ivo. @eli da ga sve}enici prika`u narodu, ali ga don Jere otjera iz biskupije, jer smatra takvo djelo oskrvnu}em prirodne ljepote, a ne svetom stvari. Nakon toga Magdalena sti`e u biskupiju i don Jere joj povjerava zadatak. Ona mu pri~a kako se zaredila i pri~a o svome ocu i njegovu cirkusu, te na kraju ispada da je Kozlovi} Magdalenin otac. 2.slika Radnja se nastavlja odvijati u crkvi gdje Magdalena sjedi glume}i Madonu. Njezin otac dolazi u crkvu i prepozna ju, ali ga don Zane odvla~i i tra`i od njega da {to prije predstavi kip Biskupu koji je za nj jako zainteresiran. Kozlovi} odlazi da uredi kip. 3.slika Scena predstavlja sakristiju. Magdalena se gleda u ogledalu i divi se samoj sebi. Don Jere koji ve} du`e vrijeme gaji ljubav prema njoj, a ne `eli to priznati,

ulazi i kori ju jer je raspustila vi{e kose nego prije, a to bi ljudi mogli primjetiti. Ukorava ju i zbog njenog pona{anja, a sve zato {to joj ne mo`e otvoreno pristupiti. Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane ulazi.Don Jere i don Zane se sva|aju, a don Zane mu ka`e da se Magdalena zaljubila u njega. Odlaze odslu`iti ve~ernjicu. 4.slika Radnja se odvija u Katedrali, kasno popodne poslije ve~ernjice. Svi ljudi su ve} iza{li iz crkve osim Kozlovi}a i `ene koja moli za svoga sina. Kozlovi} gleda u Gloriju, a ona svijesna svoga zadatka ignorira oca. @ena ju moli da joj spasi sina, a otac ju moli da ga prihvati. Toma za to vrijeme `eli zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovi}a van, ali Kozlovi} se neda. On tvrdi da je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to samo kip. Dolazi don Jere i uvjerava Kozlovi}a da to nije Glorija nego kip. Kozlovi} krene prema vratima, ali zastane i ka`e kako je to nekad bila njegova k}i, ali ju je sada izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere pri|e oltaru i u molitvi se ispri~a gospi: Gospo, sagrije{io sam te{ko, oprosti. To je bilo za tvoju ~ast i slavu. Oprosti. Uto u|e don Zane i ni{ta ne rekav{i prijekorno pogleda don Jerea. 5.slika Scena prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena pla~e. On ju kori zato {to je proplakala pred ocem, a ona se pravda: Ro|eni se otac previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip! Gledala sam kako mi se starac mu~i, kako vas na koljenima moli za jednu moju rije~, a ja sjedim tamo podlo, kao najgora ni{tarija, bez i jedne suze u oku! Ona ga pita za{to joj nije dopustio da vidi oca, a on joj priznaje da nije `elio da joj se vrati ljubav za onim `ivotom. Ona mu na to priznaje da ga voli, ali on ipak ne `eli potpuno priznati da i on nju voli. Tada ulazi Tomo nose}i novo raspelo. Don Jereu obja{njava da ga je biskup kupio od Kozlovi}a. Tad dolazi i `ena koja je molila za svoga sina. Toma obja{njava da joj je sin umro. Don Jere okrivljuje Magdalenu zato {to je `eni dala la`nu nadu, a ona sada `eli samo vidjeti svoga oca. Kozlovi} nato provaljuje u sakristiju i ona odlazi s njim. Don Jere jo{ dugo ostaje sam i u napadu bijesa razbije raspelo. 6.slika Radnja se zbiva u cirkusu. Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi pri~a sa Tonijem, jednim od klauna. Ka`e mu kako vi{e ne mo`e moliti, kako je sve izgubila i kako je ustvari jako zla. Pri~a mu kako je prije sedam godina skoro poginula, jer se trapez malo prije njene to~ke otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je ~ula glas: Pazi! Pazi! Toni ju razuvjerava, a ona kao da ne{to predosje}a tra`i od Tonija da prenese poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi Kozlovi}. On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo umiri. Ponavljaju jo{ jednom neke datalje o to~ki i on odlazi. Dolaze ~etri klauna i zabavljaju je. U zavr{nom dijelu to~ke netko pokuca na vrata. U sobu ulazi don Jere, a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je don Zane dobio Biskupiju, a na kraju joj priznaje da je obolio na `ivcima i da je ovdje na lje~enju, te je do{ao kada je vidio plakat. Zatim joj ka`e kako je uni{tio kip, i kako njoj, zbog njegovih grijeha, prijeti propast. Ka`e joj da }e tra`iti od njenog oca da ju ne pusti da izvede to~ku, ali uto u sobu ulazi Kozlovi}. On ne `eli poslu{ati don Jeru, {to zato {to mu ne vjeruje, {to zato {to je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u gledali{te i krene izvesti to~ku. Toni moli Kozlovi}a da zaustavi to~ku jer je Glorija

rastresena, ali Kozlovi} ni njega ne poslu{a. Glorija pada i umire. Kozlovi} ni ne pla~e za njom, ve} joj samo gladi lice i popravlja joj kosu. Orkestar zasvira posmrtnu kora~nicu, a ~etri klauna iznose Gloriju. Don Jere ostaje sam i zapla~e, a zastor se spu{ta svr{avaju}i tragediju.

Likovi: sestra Magdalena (Glorija Fleche) Rikardo Kozlovi} (Floki Fleche) Biskup don Jere don Zane Toma majka Toni, Bimbo, Bepp i Kock- ~etri klauna

Karakterizacija likova: Glorija je `ena sa dva `ivota, ali nije kako sama ka`e bludnica. Ona unato~ poznavanju vanjskog svijeta i odbojnosti samostana, prihva}a taj samostanski, strogo vjerski `ivot. Svoju `elju da ga napusti uspje{no potiskuje sve dok se svojim ~istim srcem ne zaljubi u don Jerea. Njezina ljubav je ~ista i iskrena, ali se don Jere ne usu|uje otvoreno priznati da je voli. On se boji priznati tako ne{to, jer nema onu unutra{nju snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj ka`e da je voli on je stalno kori, vje~ito pronalazi pogre{ke u njenom pona{anju, izgledu... Iako se na po~etku ~ini da Kozlovi} bezgrani~ni voli svoju k}i, iz zadnje slike proizlazi da je ta ljubav ljubomora, a njegova silna `elja za Glorijom postoji ve}inom zato {to bez nje cirkus propada. Don Zane je stariji ~ovjek, koji je zbog svog `ivotnog iskustva obi~no u pravu, ali ipak se on i don Jere vje~ito sva|aju oko ovog ili onog. On cijeloj radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje dobro promi{ljene i razra|ene.

Mjesto i Vrijeme u djelu: Radnja se odvija negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata.

Tema djela: Neostvariva ljubav izme|u sve}enika i redovnice.

Ideja djela: Dokaz da ljudska dijela nisu uvjek dobra, iako su u~injena s plemenitim ciljem.

Sukobi: Glavni sukob je ljubav izme|u don Jere i Magdalene i vjera koja takve veze zabranjuje. Drugi sukob je izme|u Magdalene i Jagode tj. Glorije odnosno sukob vjerskog `ivota i svijetovnog `ivota.

Simboli~nost: Cirkus u ovoj drami ne postoji slu~ajno, ve} zato da bi se crkvena ~uda mogla prikazati kao cirkusarije. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:55:00 | 0 komentara

Novele - RankoMarinkovi
1.TEZA O PISCU. R o |e n je na o to ku Visu 2 2 .1 1 .19 1 3 . go dine . O sno vnu {ko lu po laz io je u r o dno m mje stu. G imnaz iju je z avr {io u Splitu i Zagr e bu. Diplo mir ao je na filo z o fsko m fakulte t u u Zagr e bu. Z a vr ije me r ata inte r nir an je u lo go r Fe rr o mo nte u Italij i, zatim su ga pre bacili u B ar i i na kr aju u sinajski z bje g El Shatt . Po slije r ata radi u ministar stv u pr o svje te , a naknadno u zavo du Hr vatske te kao dir e kto r HN K u Z agre bu. O d 19 51 . g. radi kao pr o fe sor na Z agre ba~ ko j Akade miji z a kaz ali{nu umje tno st. R edo vito je ~ lan HAZ U. N je go va dje la su:

Pr oz e , Zagr e b, 19 48 .g.; N i br a}a ni ro |aci, no ve le , Z agre b 1 94 9 .g.; O ko bo ` je , no ve le , Zagr e b 1 94 9 .g.; G este i gr imase , e se ji, Z agre b 19 51 .g.; Po d balko nima, no ve le , B eo gr ad 1 96 5 .g.; Tr i dr ame , Z agre b 19 77 .g.; Z agre ba~ ka kupka, r o man,Z agr e b 1 98 0 .g.; Pustinja , dr ama, Z agre b 19 81 .g.; Sabr ana dje la 1 .-4 .,Z agr e b 19 82 .g.; Ne ve se le o ~ i klauna , e se ji, Zagr e b 19 86 .g.; Sabr ana dje la 1 .-7 ., Zagr e b, 1 98 8 .g.; N e ver mo r e , r o man, Zagr e b 1 99 3 .g. 2.TEZA Mrtve du{e.

Pisac je glavno lice. De{avaju se ~udni doga|aji pri ~udnim okolnostima. Neobi~na je simbolika u kojoj je vrijeme stalo, npr. ni kazaljki nema na satu. Pisac se nalazi negdje kraj vode. No`em si je odrezao glavu i pona{a se kao da je i dalje du{a u tijelu. Glava mu slu`i kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju nestaje. Kad se probudo pri svjetlu opazio je no` zaboden u knjigu. Zaklju~io je da je to ipak morao biti on. Taj no` je donio gazdari~in pokojni mu` pomorac iz Carigrada. Postavlja si pitanje da li ima ne{to ratni~kog u njemu. @eli ga se rije{iti pa razmi{lja da li da ga zaklju~a u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je to gazdari~ina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zaklju~uje da je slabo za{ti}en od samog sebe. U dubokom razmi{ljanju do~ekao je jutro na prozoru sobe. Gazdarica prolazi kraj sobe i jo{ sva snena budi ga. On ju zamoli da uzme veliki no` pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora ka`e: Mrtve, mrtve du{e... Sad legnimo mrtve du{e.

Licapisac i gazdarca Vrijemeno} Prostoru sobi Temaparalelom stvarnosti i ma{te, `ivota i literature, drasti~no poja~ava sliku apsurda ljudskog polo`aja. 3.TEZA Samotni `ivot tvoj.

Na otok je doplovio biskup. On izjavljuj da voli oblake a ne `ene. Dok je ispovjedao `ene do`ivljavao ih je kao bludnice. Misli su mu bludne. ^esto se ispovjedao nebu. U mjestu je velika crkvena sve~anost, skupilo se mnogo vjernika. U masi netko se potukao. U zraku se ~uje lupet bubnja. Biskup je odr`ao Molidbu za magare}i rod. Sve}enstvo je sjelo za banket. Djeca su ih ga|ali kamen~i}ima. Kad je fratri} do{ao prevaril su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio ustanovio je da je prevaren. U selu `ivi Toninka koja vu~e za nos sve}enstvo, a posebno biskupa na taj na~in {to ni`e haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu stra`njicu .Nema mjere tako da ju `andari trebaju odvest u `andarisku stanicu. Na kraju banketa na{li su se i prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgala se i pobjegla tako da je jo{ mogla nastaviti sa svojim {alama. Nave~er je usljedio bal. Pred zoru mnogi su se vratili ku}ama. Biskup i fratri} spavaju. Jedan od njh je pisac i dugo jo{ slu{a kako se psi na ulci kolju oko kostiju {to su ostale nakon ve~era{nje gozbe i kako zlosutno tule u no} i laju na mjesec.

Licabiskup, fratri}, Toninka, `andari i narod Vrijemepredve~erje i no} Prostoroto~no mjesto

TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule Mir s tobom!, koja personificira jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola I sa zrnom soli!. ^ovjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog `ivota, ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza, kao tragi~na farsa.

4.TEZA An|eo.

Klesarski majstor je na samrti. Njegov pomo}nik Lojze do{ao je po klju~ radione i ispri~ao mu je neobi~an san. U klesarskoj radioni bio je nedovr{en spomenik an|ela koji u ruci dr`i otvorenu knjigu. Klesar je objasnio nau~niku da je taj spomenik za njega. Smetalo ga je nau~nikovo neprestano nabijanje pa je zamolio suprugu da ode do nau~nika i da prestane s radom. ^udne su mu se misli vrzmale ({uljale) po glavi. Skupio je snagu i spustio se do radione iako je bio mrak. Na an|elovoj knjizi vidio je krasnim pisanim slovima Albert Knez, klesar majstor umjetnik ro|en odre|enog datuma - umro u zagradi bez datuma. Stari klesar je upisao datum njegovog posljedneg dana `ivota. Odbacio je oru|e i predao se svom an|elu.

Licaklesar Albert Knez, nau~nik Lojze i `ena Frida Vrijemezadnji dan `ivota klesara Prostorsoba i radiona TemaKlesar nastavlja `ivot kroz svog an|ela od mramora.

5. TEZA Prah

Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog geometra. Sada `ive u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega tra`i uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti `ivot tako {to se je objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana

njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su ~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da }u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?. LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin Vrijemeposlije drugog svjetskog rata ProstorDalmatinski otok i Split TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao, neka iluzija `iivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:55:00 | 0 komentara

ROBINSON CRUSOE - Daniel Defoe

Biljeka o piscu: Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da je tek s Robinsonom postao slavan i poznat u cijelome svijetu. Rodio se u Londonu 1659. Otac mu je bio mesar, a sin se bavio razliitim poslovima. Defoe je bio, zapravo, jedan od najmarljivijih knjievnika to su ikada ivjeli. Njegova su knjievna djela tako brojna da bi ih bilo teko skupiti u jednom izdanju. Zna se da je napisao preko dvjesta svezaka, uz bezbroj lanaka o svim moguim predmetima. Meutim, najvie se proslavio onom znaajnom serijom romana koja je 1719. poela s Robinsonom, a ukljuuje Kapetana Singletona (Captain Singleton), Moll Flanders, Povijest Kuge i Roxanu. Kao to je poznato, Defoe je naao materijal za Robinsona u udnim doivljajima nekog kotskog mornara, Alexandra Selkira, koji je 1704. poao s Wiliamom Dampierom, glasovitim moreplovcem, na put u Juno more. Zbog svae s kapetanom zatraio je da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, trista milja zapadno od Valparaisa. Ostao je tamo etiri godine i etiri mjeseca, dok ga nije konano izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest prvi objavio Roger u svom djelu Krstarenje oko svijeta, koje je izalo 1712. Oito je to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora. Tema: borba ovjeka s prirodom i opstanak. O djelu: Zapanjujua uvjerljivost veim dijelom izmiljenih zgoda Robinsona Crusoea, dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi ovjeka s prirodom. Taj je predmet odgovarao opim osjeajima i predstavljao moda najivlji dio ljudskog zanimanja to ga literatura uope moe pruiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjeaju, Defoe je napisao ne samo pounu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko stvorenje nego i simbolinu dramu o munim i strpljivim naporima s pomou kojih je ostvarena civilizacija. Vrijeme radnje: kroz godine. Mjesto radnje: nenaseljen otok.

Likovi: Robinson Crusoe Petko kapetan panjolac Petkov otac

Opis glavnog lika:

Snalaljivost: Ta bezizlaznost probudi moju snalaljivost. Imali smo na brodu nekoliko doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja jarbola.

Ne svia mi se njegov postupak s ivotinjama na otoku: ali sam vidio mnotvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vraajui se ubio sam nekakvu veliku pticu to sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike ume. Prvim hicem to sam ga opalio meu njih ubio sam kozu kraj koje je stajalo jare i sisalo je.

Muka, rad, strpljivost, marljivost neke su od stvari to ih je morao prihvatiti: Trebalo mi je puna etrdeset i dva dana da napravim dasku za dugaku policu to mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruem i pilama, od istog drveta u pola dana izrezali est.

Vanjski opis (opis njegova lica): to se tie moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se oekivalo kod ovjeka koji uope ne pazi na nj. Bradu sam jednom pustio da raste, pa mi je bila duga oko

etvrt metra. Meutim kako sam imao dovoljno kara i britava, dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske brkove.

Kolebljivost prema divljacima: Pitao sam se takoer koliko su se ti ljudi ogrijeili o mene, i kakvo pravo imam ja da se upliem u svau o onoj krvi to je oni prolijevaju meu sobom.

Opis Petka (vrlo slikovit): Bio je to pristao, lijep momak, savreno graen, ravnih, dugakih nogu. Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome miljenju oko dvadeset i est godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroudan, u njemu nije bilo nita divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo neto muevno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoa i blagost Europljanina, pogotovu kad bi se nasmijeio. Kosu je imao crnu i dugaku, i nije bila kovrasta kao vuna. elo mu je bilo visoko i iroko, a oi su mu sijevale ivahnou i otrinom. Boja njegove koe nije bila sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako runo uta i odbojno tamna kao kod Brazilijanca nego nekako jasna, sivkastosmea. Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca, lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.

Usporedba filma i knjige: Film je uvelike skraena verzija knjige. U njemu se sve dogaa iznimno brzo, dok je u knjizi vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u redu jer za temeljito opisivanje u filmu trebali bi sati i sati. Film ima i dosta neugodnih prizora to unitava ar cijele prie. Knjiga mi je bila mnogo zanimljivija i uivao sam u itanju; imam samo jednu zamjerku, a to je uzastopno ponavljanje npr. kao to sam ve rekao.

Najvie me se dojmila ova reenica: Katkad bih sam sebe pitao zato sudbina tako temeljito unitava svoja stvorenja i ini ih tako strano nesretnima, naputenima i bespomonima, tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takv ivot.

Potresla me je traginost te misli.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:53:00 | 7 komentara

PRIPOVIJETKE - Ivo Andri

Biljeka o piscu:

Istaknuti romanopisac, pripovjeda, pjesnik i esejist. Ivo Andri roen je 9. 10. 1892. godine u siromanoj obrtnikoj porodici u Travniku. Rano je ostao bez roditelja. Djetinstvo je proveo u Viegradu, gdje je zavrio i osnovnu kolu. Gimnaziju je pohaao u Sarajev, gdje je i maturirao. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrina; sa mnogo napora, i uz dosta tekoa i prepreka, Andri je stekao universitetsko obrazovanje. Studirao je filozofiju, osdijek slavenske knjievnosti i povijesti u Zagrebu, Beu, Krakovu i Gracu, gdje je 1923. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom ivotu Bosne pod Turcima. Kao srednjokolac i student Andri sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna- koja se bori za nacionalno osloboenje. Za vrijeme drugog svjetskog rata ivi povueno u okupiranom Beogradu, ne dovoljavajui nikakvo pretampavanje i objavljivanje svojih djela. Prve knjievne radove,stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u asopisu Bosanska vila, a neto kasnije i svoje prevode O. upania, M. Aleksandra, V. Levstika Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovjedaku knjigu Put Alije Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Izmeu dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na Drini uprija, Travnika kronika, Gospoica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove pripovjetka, Pria o vezirovom slonu, Lica Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Meu njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegou, Vuku, Koiu Godine 1956. Dobio je povelju za ivotno djelo, najviu knjievnu nagradu u zemlji, 26.10.1961. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za knjievnost.

Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavo, Zagreb, 1963.

Pria o kmetu Simanu

- vrijeme : krajem 19. stoljea - mjesto : kraj oko Sarajeva

Godine 1876. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradiu Nevesinju. Tu je poraena Turska vojska, a time slabi i itavo tursko carstvo. Usporedo s tim, Austrijska vojska jaa i postaje najvea politika i vojna sila u tom dijelu Evrope. Godine 1878. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Kmetovi su mislili da e austrijska vlast donijeti nove uvjete ivota meutim za kmeta nije bilo nokakove promjene, kmet je i dalje ostao kmet, a age su ostali age. Promijenilo se samo ime drave i vlasti, a sve ostalo, naroito drutveni poloaj kmeta nije se ni u emu poboljao. Nastala se teka vremena i nesigurna za bosanski narod. __________________________________________________ U dijelu Ive Andria prikazuje se vjekovna borba izmeu kmetova i turskih feudalaca. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku, kmetovi su povjerovali da je doao kraj iskoritavanja. ___________________________________________________

U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovia i age Ibraga Koloa. Kad su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije vie htio da mu daje treinu uroda. Mislio je da je s promjenom vlasti doneena i promjena o daama kmetova. Ali Siman se grdno prevario, vlast je jo uvijek bila na strani age. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim suenjima, mislei da je u pravu. . Simanu su umrla dijeca, ena otila kod rodbine, a on se odao pijanstvu. Tvrdoglavo se pridravao svoga stava i tako je upropastio svoj ivot. ___________________________________________________

Siman Vaskovi: kmet koji je ivio svojim mirnim, uobuajenim ivotom. Siman je traio svoje pravo, ali ondanje visoko drutvo nije dozvoljavalo da obian kmet trai pravdu jer je nikada nije ni imao. Siman se prerano digao u borbu za pravdu, jer da je jo malo priekao uz njega bi bilo jo mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije poela buditi savijest. Siman se nije imao na koga osloniti, a pratile su ga same tekoe. Smirenje je nalazio u alkoholu, a zapao je u najloije drutvo, meu pijance i propalice.

Ibraga Kolo: Turski feudalac. Razlikovao se od drugih aga. Nije bio lo ovjek, naprotiv, u mnogome je poputao Simanu. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po

urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati dae, aga ga je tuio sudu i dobio ono to je traio. Od Simana je stvorio propalicu.

Veletovci

- vrijeme: poetak 19. Stoljea - mjesto: na granici Bosne i Srbije

Turci su odluili da potpuno oiste planine i oslobode putove u tom kraju. Otpor su im davala dva hajduka koja su ve pet godina bili klica bune na tom podruju. Jedan od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. Turci su opkolili tu dvojicu, koja se nalazila u kuli, koja je pripadali porodici Crnojevia. Stojan je sa svojim drugom pruao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti hajduke. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana , poto su ubili Stojanovog prijatelja. Varka se sastojala u tome, to su trebali dovesti Stojanova strica, kojeg je ovaj jako volio. Tako su i uinili. Stojanov stria ia Miloje trebao je na nagovor Turaka pozvati Stojana na predaju. Ali ia Miloje, iako u smrtnoj opasnosti, nije to uinio ve je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima, a pogotovo ne iv. Turcoi ubie iu Miloja. Bila je oluja, koju je Stojan iskoristio i tu je no pobjegao. Turci su se morali vratiti u Uice i umjesto Stojanove glave poslali su ia Milojevu glavu i glavu Stojanova prijatelja u Beograd. Tako se iina glava, ni kriva ni duna nala na Beogradskom bedemu. Kao i mnogih drugih vojnika, hajduka. ___________________________________________________

Ideja: Ova kratka Andrieva pripovjetka prikazuje nam junatvo, veliku hrabrost i borbenost hajduka.

Analiza djela

Andri u svojima lektirama najee pie o dogaajima u naim krajima u vremenskom razmaku od dolaska Turaka pa do danas, pie o samovolji, tvrdoglavosti i o patnjama naroda. Na poseban nain opisuje likove u svojim odlukama, zakljucima, miljenjima, doivljajima. Andri to opisivanje prikazuje na poetku pripovjetke kako bi u daljnem pisanju jo vie obradio njihove postupke i to na takav nain da izazove itaoevo razmiljanje i zakljuke.

Zakljuak

U svojim pripovjetkama Ivo Andri slika ivot Bosne, njene ljude i pejzae kao i posebnu atmosferu njenih sela i gradova. Kroz njegove pripovjetke prodire osjeaj o praznini ljudskog ivota, o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu, te osjeaj o njegovom vjenom i neizbjenom padanju u siromatvo i smrt. U njegovim pripovjetkama dolazi do izraaja drutvena problematika koja je savreno iskazana u stilu i ljepoti njegovih reenica. Ssavreno jasan, s plastinim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andri je stvorio poseban stil kojem nema premca u naoj knjievnosti.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:53:00 | 0 komentara

ROMEO I JULIJA - William Shakespeare

1.

KRATAK SADRAJ

UVOD:

Ve u uvodu moemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svai. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svaa koja zavrava upozorenjem kneza Escala. Nasluujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.

POETAK:

Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da doe na zabavu.

ZAPLET :

Na zabavi Romeo susree Juliju. Izmeu njih se rodi ljubav, ista i iskrena, bez ogranienja koje namee mrnja izmeu njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaa pravi smisao ivota.Romeo i Julija se tajno vjenaju

VRHUNAC :

U jednoj svai, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. elei osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjei, jer uskoro dolazi knez. Preneraen prizorom, knez osuuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjeaji prema Juliji prijee ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.

RASPLET:

Otac i majka ele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemia. Zbog vjene ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, elei sprijeiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a alje poruku Romeu da je ona zapravo iva. Naalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme rei Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i mislei da mu ivot bez Julije vie nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevi da joj se mu ubio zbog tuge uzima bode i oduzima sebi ivot.

KRAJ:

Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali lanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaaju da je uzrok tome nerazumna mrnja koja je nametnula granice istinskoj i istoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreu.

2.

SOCIOLOKA I PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA

Romeo je mladi iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki nain rtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mrnju pobjeuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.

Zublja sama Nek od nje ui sjati. Djeva ta Na crnom platu mrkle noi sja Ko alem kam na uhu crne ene I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snjena, ista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svri, ja u je potrait I uz nju blagu divlju ud u razblait. Sad vidim da je to mi prva ljubav

Jer ne vidjeh jo cvijetak tako ubav., citat, str.74

Romeo shvaa da je sreo sudbinu te je spreman uiniti sve. Za Romea, osim to je smrtno zaljubljen u Juliju, ne moemo, a ne rei da je poduzetan i hrabar mladi. Pun je vedrine i mladenakog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije ivot mu je poput pustinje pa zbog toga nepromiljeno oduzme sebi ivot i izaziva veliku tragediju.

Dvije ponajljepe zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oi njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oi tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijea od sunca, A njezine bi oi na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale., citat, str. 83

Julija potjee iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznait e njen ivot. Shvaa kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odvie sveta da bi joj bilo to mogla biti zapreka.

Iz ljute mrnje nie ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dumanina!, citat, str. 78

Spremna je odrei se svega, pa ak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.

Romeo, o Romeo! Zato si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to il ako ne e, Prisegni da me ljubi, pa u ja Porei da se zovem Capuletti. ROMEO(za se). Da sluam jo il da odgovorim? JULIJA.Tek tvoje ime moj je dumanin Jer ti si ti i bez tog imena. Montecchi nije niti ruka niti nnga Niti lice niti trup ni drugo nita to pripada mukarcu. Drugo ime Na sebe uzmi ime nije nita! to nazivljemo ruom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Ba tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sauvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bia tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!, citat, str. 84

3.

TEMA

Sjajna, udesna, neiscrpna, duboka i velianstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.

4.

IDEJA

Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i poetak najvee tragedije koja moe zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nain bila nuna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje mrnju.

5.

METAFORINOST

Metaforinost u ovom romanu uoava se u monolozima glavnih likova, a izraena je u prvim razgovorima izmeu Romea i Julije.

1) ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. Sunace, Izai sada i udavi mjesec, to zavidan je, smuen ve i blijed Od bijesa to si ljepe ti od njega, A slui njemu. Zato nemoj njemu Da slui vie kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose Odbaci je , citat, str.82

2)A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu sreu naih dua to daje nam je ovaj susret mili., citat, str.108

6.

NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmeu Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznaava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mrnje, izuzetna, savrena i jedinstvena. Ona je vie od obine ljubavi, vie od smrti i od samog ivota, zato je ovaj dio znaajan. Borba izmeu Tibalda i Mercuzija takoer je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznaava poetak ove itave tragedije i sudbonosnih dogaaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mrnja izmeu dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snana, plamtea ljubav koja se, prema prii, dogodi u svega nekoliko dana. Moda bi u nekim drugaijim okolnostima tijek ovih dogaaja krenuo prema sretnijem kraju.

LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj u slavlju svome gine, Ba ko barut, kad se s vatrom zdrui, U isti tren se s njom i raspline. I najslai se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jedui unitavamo tek Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. , citat, str.107

LORENZO. Ne pasti moe tko bez glave juri., citat, str.95

8.DOJAM O KNJIZI

Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to pria o kojoj se ve sve zna. Zatim sam je poeo itati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim vie to u vremenu u kojem ivimo previe mrnje ima u svijetu oko nas. Ono to tu knjigu ini posebnom je da od poetka nasluujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjea i u najsretnijim trenucima u prii. U tome je sva ironija ovog djela. Ova e

pria uvijek ponovno oivljavati u svim generacijama koje osjeau ljubav. Ona e uvijek buditi mladost i uzbuenje u ovjekovom srcu. Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogaaj ili nije, nee se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom ivi jo i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantinom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija moda nisu ivjeli u Veroni, ivjet e vjeno u ovoj tragediji., citat, str.35

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:53:00 | 0 komentara

ROBINJA - Hanibal Luci

1. TEZA : BILJEKA O PISCU

Hanibal Luci (1495 - 1553) hrvatski pjesnik iz jedne od najpoznatijih i najbogatijih tadanjih vlastelinskih porodica. kolovao se u Italiji, te se nakon tog kolovanja vraa u Hrvatsku te ivi na Hvaru. U njegovom se knjievnom radu osjea utjecaj humanizma i Petrarke a pogotovo talijanskog pjesnika Pietra. On nije mnogo potovao puk tj. uvijek je u skladu sa svojim plemenskim rodom, pa tako kae da je puk mnotvo koje razuma nema. Stoga je ironino da se oenio puankom i sve svoje imanje ostavio vanbranom sinu Antunu. Njegov sin Antun Luci poslije Hanibalove smrti objavljuje njegova djela pod nazivom SKLADANJA IZVRSNIH PISAM RAZLICIH. Njegova najpoznatija djela su: 1. Trubadurska pjesma Jur nijedna na svit vila 2. Pjesma U pohvalu grada Dubrovnika 3. Drama Robinja; naa prva drama svjetovnog sadraja.

Podatke naao : U knjizi Hanibal Luci i Petar Hektorovi, izdavako poduzee Matica Hrvatska, Zagreb, 1968. 2. TEZA : KRATAK SADRAJ

PRVI PRIZOR

Derenin govori svojim slugama kako je sretan to je naao svoju dragu koju su Turci oteli te da ih je srea nanijela u Dubrovnik. Obeava slugama vei dio blaga koje je obeao ugarski kralj onome ko pronae robinju jer mu nije stalo do blaga. Zatim nalae momcima da uz svaku cijenu otkupe robinju, kad je Turci dovedu na trg da je prodaju jer bi htio s njom govoriti dok jo nije slobodna.

DRUGI PRIZOR

Gusari dovode robinju koja se tui na zlu sudbinu. Derenin prilazi kao kupac i pita je odakle je. Na to mu je ona ispriala svoju povijest. Nakon to mu je ona ispriala svoju povijest, on joj je rekao da e je otkupiti i vratiti kui ako je spremna udati se za Derenina. Ona mu je

odgovorila da se sa time slae jer da ga je ona oduvijek voljela ali mu to nije priznala jer joj on nije priao pravim putem. Sada joj Derenin ree ko je on ali da je samo preobuen te ju je oslobodio, dodijelio joj dvorkinje te ju poslao da se odmori.

TREI PRIZOR

Sluavka Pera se uri da pozove goste na vjenanje. U meuvremenu je priala drugim slugama kako ivi robinja u svratitu te kako je sretna sa Dereninom. Nakon toga se oni vjenaju.

3. TEZA : ANALIZA DJELA

Hanibal Luci je napisao Robinju prema jednoj narodnoj pjesmi. U njoj je provedeno jedinstvo mjesta, vremena i radnje. itavo djelo je dokaz autorove ljubavi prema Dubrovniku. Ono slavi dubrovako gostoprimstvo, slobodu, bogatstvo i mudru upravu Republike koja granii s Turcima, ali ivi u miru. . . . U Dubrovnik koji viru tuje nau I mirno pokoji s Turci na mejau. . . . Osjea se i potajni Luciev strah od Turaka. Njegovo tovanje plemstva i starih porodica dolazi takoer do izraaja. . . . Za to bud velika tebi, knee, hvala, I vam, Dubrovnika gospoda ostala. . . .

4. TEZA : ZAKLJUAK

Ovo djelo iskazuje veliko rodoljublje Hanibala Lucia prema Dubrovniku te je on ponosan da je Dubrovnik slobodan, ali meutim on se i boji monih Turaka, te se nada da e Dubrovnik ostati slobodan. On potuje starije ljude te njegovo stanovnitvo.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:52:00 | 0 komentara

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA - MIROSLAV KRLEA

1. BILJEKA O PISCU

Miroslav Krlea (1893.-1981.), sredinja je osobnost hrvatske knjievnosti 20. stoljea, s iznimno opsenim i raznovrsnim knjievnim opusom. Pjesnik je, dramatiar, romanopisac, novelist, kritiar, esejist, putopisac, memoarist, pokreta i urednik asopisa, te enciklopedist. Roen je u Zagrebu u obitelji gradskoga redarstvenoga nadstraara. Puku kolu zavrio je u Zagrebu (Kaptol). etiri razreda gimnazije zavrio je u Zagrebu, a nakon toga upisao se na kadetsku kolu u Peuhu. Dvije godine je zatim na vojnoj akademiji u Budimpeti (1911.-1913.). Naputa je i odlazi preko Francuske i Soluna u Skopje pokuavajui se prkljuiti srpskoj vojsci. Uhien je zbog sumnje da je austrijski pijun i protjeran je u Zemun gdje ga prihvaa austrijska pogranina policija. Kratko je u zatvoru, a onda se poinje baviti knjievnim radom. Bio je mobiliziran 1915., ali vojnu obvezu obavlja u Zagrebu. Nakon boravka u vojnoj bolnici bio je upuen na bojinicu u Galiciju, ali se brzo vraa u Budimprtu, pa u Zagreb, gdje je do konca I. svjetskog rata obavljao svoje vojne dunosti. Izvan Zagreba je proboravio godinu dana (od ljeta 1920. do ljeta 1921.) u Rijeci gdje mu je supruga bila uiteljica. Osim viemjesenih putovanja u Rusiju, Austriju, Njemaku, Poljsku i Francusku neprekidno je ivio u Zagrebu. Prvi svoj knjievni asopis PLamen tiskao je 1919.; Knjievnu republiku objavljivao je i ureivao od 1923. do 1927.; danas izdaje 1934.; Peat od 1939. do 1940. Jedan je od urednika asopisa Republika (1945.). U knjievnosti se javlja 1914.(drama Legenda). Njegov knjievni razvoj proao je vie mijena. Prva je romantino-simbolika (1914.-1918.), slijedi ekspresionistika (1918.-1926.), te realistika (1926.-1932.). Zanima ga psiholoka, a zatim ponajvie socialna tematika. Nije mogue razgraniiti precizno njegova stvaralaka razdoblja. Od 1950. ravnatelj je Leksikografskog zavoda u Zagrebu. STVARALATVO: Pjesnitvo: Pan, Tri simfonije, Pjesme I. II., Pjesme III., Lirika, Knjiga pjesama, Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice Kerempuha. 2. Proza:

Tri kavalira gospoice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele, Vraiji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u blitvi, Na rubu pameti, Zastave. 3. Drame: Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarotti, Vujak, Gospoda Glembajevi, U logoru, U agoniji, Golgota, Artej, Leda.

Podatke pronaao u knjizi: Knjienvost IV udbenik za IV. razred gimnazije Izdavako poduzee:Profil International d.o.o., Zagreb, 1996.

( Nemajui volju traiti druge biljeke o piscu Miroslavu Krlei, odluio sam na tu gomilu Pandievih gluposti dodati jo poneke podatke za koje smatram da su bitni za Krleino stvaralatvo(Nadam se da e te mi uvaiti, ako negdje pogreim). Nakon to je Krlea napustio Petu, on se nije pokuao prikljuiti srpskoj vojsci zbog ljubavi prema Srbiji kao to bi se dalo naslutiti iz Pandieva teksta, ve joj se pokuao pridruiti kao borac protiv Trojnog pakta u ijem je sastavu bila i njegova voljena Hrvatska. Nakon to je proglaen austrijskim pijunom ivot mu spaava crnogorski inovnik ije ime naalost ne znam. Tijekom II. svjetskog rata Ustae, meu njima prvenstveno ministar provjete Mile Budak, traili su od Krlee da pristupi ustakom pokretu na to on nije pristajao. U tom je razdoblju Krlea suraivao sa lijeviarskim knjievnikom Cesarcem koji je kasnije streljan. Taj ga je dogaaj prisilio na pasiviziranje. Njegov je ivot pod ustakim reimom bio stalno u opasnosti. Jednom ga je spasio ak i Paveliev lijenik koji ga je sakrijo u samostan. Krlea nije htio postati niti lanom KPJ to e mu izazvati goleme probleme nakon II. svjetskog rata. Po zavretku rata jugoslavenski ministar prosvjete pokuao ga je osuditi na smrt. ivot mu spaava predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito koji ga stavlja pod svoj protektorat. Krlea ipak orelazi u KPJ, no nakon potpisivanja Deklaracije o jeziku 1963. bio je izbaen iz CK-a.)

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Naslov romana POVRATAK FILIPA LATINOVICZA i prvih nekoliko reenica upuuje nas na osnovni problem ovog romana.

Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi: str.

Filip, predstavnik modernog beskunitva i odisejskog lutalice, se nakon dvadeset i tri godine vraa u prostore svoga djetinstva i rane mladosti, u svoj blatni panonski zakutak, da u potrazi za izguibljenim djetinstvim pokua nai pozitivnu podlogu, neko vrsto uporite na temelju kojega da uvrsti svoju ljudsku i umjetniku egzistenciju. Krlea

prustovski ispovjeda Filipovu prolost i tako od te retrospekcije nastaje ovo Krleino remek-djelo.

A sve je poelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne listopadske noi s engleskim kojima. Drama jedne provincijonalne trafikantkinje! Gavran koji govori francuski! Bankonote na stoljnjaku i ona antipatina stara baba s crnom perikom! Kakva je ono bila drama? Kakav je ono bio tajanstveni osjet u onoj mranoj palai? Gdje je ono sve danas i kamo se ono sve rasplinulo kao magla? Stojei uz taj prljavi prozor...

20.str.

Senzibilnost Filipova prvenstveno je izraena likovno, jer ovdje je rije o neoimpresionistikom slikaru, pa je njegova doivljajnost odreena karakterom njegovog vidnog kuta. Pisac esto razbija kronoloki tok dogaaja koji je i ovako ve subjektivan ime on pridobiva na dinaminosti teksta to zahtjeva i paljivije itanje. Kod Filipa zapravo se radi o paklenom simultanizmu dogaaja,odnosno nastojanju da se obuhvati prostorna i vremenska istovremenost dogaaja. Upravo je taj simultanitet temeljna slikareva opsesija: Slika se stvara i predstavlja odjednom, a ne postupno. Sve te filipove opsesije, unutarnji nemiri dostiu kulminaciju u trenutku kad on posumnja u svoje umjetnike vrednote. Sve se u njemu raspada na sastavne djelove, on se poinje gubiti u mutnim slikama svoje linosti.

ivot poeo se u Filipu topiti na sastasvne dijelove: u njemo je neprekidno rastvorno, analitiko raspadanje svega poelo da raste sve nemirnije, to je u njemu rastao proces koji se negdje otkinuo na svoje svrhe, i sada se ve dulje vremena sve samo od sebe kree u smjeru rastvaranja. To kontemplativno unitavanje svega to mu dolazi pod ruku ili pred

oko pretvara se polagano u ideju to je satala da ga progoni iz dana u dan sve intenzivnije: pred njegovom vlastitom predodbo o vlastitom subjektivnom ivotu poeo je da nestaje svaki, pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom koji nema nikakva razloga da postoji, i to ve prilino dugo traje, a postaje sve tee i sve zamornije.

36.str

Razmiljajui o sebi i osvome trajanju, o svojim poecima i meama svoje linosti, Filip se gubio u mutnim slikama te nikako nije mogao da se snae. Doista, izgledalo je tako kao da kroz nae ruke kulja tui ivot u toplim opipima, a sve te plohe starih igraaka, svi ti drci napuklog porcelana, te pukotine pod jezikom na rubovima starih aa, i pisama, i kleanja, i trzaji, sve e to biti nita drugo nego odgovaranje na stara i davno proitana pisma, sjeanje na stare krivnje i muenje nad tuim bezizlaznostima.

143.str.

Ime i prezime, stanje oko izvjesnog imena i prezimena, to su samo nekakve vanjske, najpovrnije oznake! Konvencionalne, plitke graanske mjere! Po emu bi on mogao uvjeriti sebe s nekim izvjesnom, izvan svake sumnje pouzdanom garancijom da on to doista mjeri sebe? Po licu? Pa to se lice potpuno izmjenilo! Po kretnjama? Te njegove kretnje danas to su kretnje sasvim drugog ovjeka! /.../ A tu, u prvome planu, odmah ispred sivog i mutnog stakla, gleda u kavanu jedan ovjek, blijed, neispavan, umoran, prosijed, s dubokim podonjacima i goruom cigaretom na usni, uzrujan, ispijan, ustreperen, koji pije mlako mlijeko i razmilja o identitetu vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u identitet svog vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u identitet svoje vlastite egzistencije /.../ /.../ udno! Sjedi takav jedan neodreeni netko u jednom ogledalu, naziva samoga sebe sobom, nosi to svoje mutno i sasvim nejasno ja u sebi godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je muno, kako ga stee srce,boli glava, /.../ i sve je tako

pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta!

40.,41. str.

Vi profesorice Benjak, tvrdite u vaoj diplomskoj radnji na stranici 7. da Filipove sumnje i zanose, pa ak i osvjedoenja da je slikati potrebno i mogue, naprosto isjeckao Grk Kyriales ime sa ja i slaem. No ne slaem se sa Vaom tvrdnjom da je on DIABOLIKI LIK jer on u toj kostanjevakoj drami po sve slabie i zbunjene dekadente odigrao presudnu ulogu i kako Vi kaete uzmorao je da razara sve Filipove zamisli, da mrvi njegove istine i zanose, i da sve Filipove tjelesne i duevne snage atomizira u prainu i potpuno bezvrijedan pepeo. Kyriales nije diaboliki lik kako ga Vi nazivate, ve je on svojim objektivizmom, racionalizmom i vrstom logikom sudova atomizirao i pretvorio u bezvrijedan pepeo Filipov idealizam i subjektivizam. Istina je da Kyriales ponekad govori demonski, divlje, ali se njega zato ne smije smatrati demonskom linou, pa prije svega on je obrazovana osoba, on je dermatolog i oringolog, odnosno lijenik, a za lijenika se znade da treba biti objektivan, razuman i racionalan. Kyriales ipak ponekad pretjeruje u svojim zakljucima i poredbama to mu moda i daje negativne atribute, ali u svim tim njegovim tvrdnjama postoji pomalo karikirana istina:

ovjek je ivotinja u svojoj pojedinanoj osamljenosti savreno tuna, u prirodi, moglo bi se rei, gotovo deplasirana! U stadu ivei ve prilino dugo, ovjek je ovjeku ovjek, okrutniji namie od svake druge zvijeri. Bestidna, laljiva, glupa, zlobna, majmunska zvijer! Najsmijenjija meu ivotinjskim vrstama, sigurno je majmunska vrsta, a koliko je majmun blii posrednom i loginom ivotu ovjeka? /.../ Ta zvijer je prodrljivija od hijene jer hijena prederana strvinom pokraj smrdljivog mesa moe da zaspi, dok ovjek koji se prederao da mu se od sitosti die utroba - jo uvijek dere i, promatrajui oko sebe druge, gladne, sebi sline ivotinje, oblizuje se zadovoljno.

str.

Pojavom Kyrialesa roman postaje i filozofski jer Grk spominje filozofe poput Kanta, Platona te objanjava njihova uenja, dalje Kyriales objanjava aperioritete, posterioritete, on pria o oblicima spoznaje. Objanjava Kantove Kategorije vremena i prostora te na kraju bavi se i logikom, tonije logikom sudova. TKO JE FILIP LATINOVICZ ?,-pitanje je koje se namee ve prilikom itanja prvih stranica romana, a na kraju ove povijesti jednog slikara, ugledamo njega koji je krvav, razderan, blatan, mokar kao utopljenik utrao u Bobokinu sobu gdje je sve bilo krvavo: i posteljina, i jastuci, i njena svilena bluza. Oi su joj bile otvorene, te inilo se kao da gleda. Pri samom odreivanju Filipa, odnosno pro dogovaranju na prethodno postavljeno pitanje potrebno je naznaiti odrednice Filipova stanja: 1. nerjeeno pitanje tko mu je otac:

-Evo, ja sam navrio etrdesetu godinu, a jo ni dan dananji ne znam, tko mi je zapravo otac! itavog sam se svog djetinstva grizao nad tim pitanjem, moja mladost ostala je razorena zbog te tajne. /.../ -Na, gledajte te svoje slike, ozvolite pogledajte te svoje divne slike, i onda moralizirajte! Tko su ta lica, odakle su dola ta lica? /.../ Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac ?

215.,216. str.

kobna izolacija od svake stvarnosti sve sami detalji oko njega

Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara vjetica to die prainu, rano jutro i umor u lancima prstiju, u tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu. Svi samo detalji i neki neizrecivo teak, neshvatljiv umor.

28.str.

nesnalaenje u zbivanjima biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta ( str. 5.) trajne ozlijede od prvih gnjiloa

itavo njegovo djetinstvo, i ne samo djetinstvo, nego i on sam, njegov karakter, sve to je bilo vano u njemu i u njegovom ivotu, sve je ostalo ozlijeeno od prvih gnjiloa u kojima je nestajao.

217.str.

morbidne ideje o enstvu ( str. ) slikati zvukove i mirise ( dodano 18. travnja 1997. nakon ispitivanja iz hrvatskog )

Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa!

46.str.

gradskoj gomili slikarstvo je potpuno suvino

Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino. emu bi ovim ljudima bile potrebne slike? /.../ on prislukuje razgovorima ulinim ve godinama i jo nijednom ni jednog prolaznika nije uo gdje bi govorio o slikarstvu.

str.

Povratak Filipa Latinovicza predstavlja uski nastavak, produbljenje glembajevsko-klanfarovskog ivota. realnost hrvatske provincije, njeno jadno stanje, bezlino trajanje, nitavilo, propadanje u blatu, osnovni je problem ovog romana. U toj panpskoj barutini postoje dva distantna svijeta, tragini svaki na svoj nain. Zdrava, seljaka narodna masa, sa kerempuhovskim mentalitetom, gaena i pljakana po svetom zakonu dragog Boga, od njihove gospode doktora, a gospoda u svojim trulim kurjama, kronino bolesna, degenerirana, jedva gmiu, spremna da izdahnu. Zaostalost, jednolikost ivota, propadanje jedne epohe, jednog doba na zalasku, moto je romana. Glembajevsku klan farovsku sredinu upoznajemo preko neoimpresionistikog slikara Filipa Latinovicza. U Filipu pokrenuto je nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti, to roman zapoinje retrospektivno, to pisac pronalazi poar psiholokih kompleksa, ve karakteristinosti momenta u kojemu je djelo nastalo. Krlea kao da nije bio zadovoljan onim to je rekao Leonom Glembajem. elio ga je produbiti, prikazati sve njegove momente postojanja. Leone je prikazan u zadnjem stadiju, u trenutku njegovog kobnog akta, kada progovara njegova otrovana krv, u kulminaciji uasa. Fili jo je traginiji lik. Pisac kao da mui svog junaka, postepeno, sve tee, ne doputa mu da uini svoj fatalni potez, kao spas. Ono to je Leone doivio u rasponu jedne noi, Filip doivljava korak po korak, u sve snanijem rastu. U gradaciji, od tihog monologa, snane orkestracije uspomena, do krvavog zavretka. ena u romanu zauzima posebno mjesto. Nain na koji joj Krlea prilazi veoma je rijdak i izuzetan. U literaturi ene ili majke predstavljaju svetinje. Pisac kao da rui njihov mit. udno je zato on slika toliko pokvarenih ena, karaktera. U njihovoj obradi

postoje razlike u stupnju pokvarenosti. To su lane dame, sa sumnjivom prolou, a ispod maske krije se ppokvarenost i grabeljivost. Jedino tjelo i tjelesno ini ih enama. Ovim damama pisac prilazi s najvie mrnje, s najvie gaenja. Drugi tip ene predstavljaju nesretne, prevarene djevojke, koje su mogle i neto postati, ali su ih ljudi izigrali, odbacili i one sada ivotare na ulici, u bijednoj krmi prodajui svoja tijela. Postoji u njima neto osjeajno, ali ih je ivot izopaio i kao takve propadaju Roman Posljednji Stipanii mi se posebno dopao, zbog puno likova i puno dogaaja. Najvie mi se dopala Valpurga jer je ona brinula i o Juri i o Luciji, a voljela je i Antea. Ona je vie brinula o Luciji kad je bila bolesna, nego o sebi. Manje mi se dopao Ante Stipani, jer je mario samo za Juru. Najmanje mi se dopao Jura, zato jer je iznevjerio oca. Ante je u njega ulagao sve napore, a on je promjenio ime i prezime i nije htio pomoi ni Valpurgi, ni Luciji ve ih je iskoritavao. On je znao da se Lucija zaljubila u Alfreda, znao je da e Lucija trpjeti i nije joj pomogao, kao da joj nije
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:51:00 | 0 komentara

Antigona - Sofoklo
Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je ro|en 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom `ivotu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. ^itavog je `ivota bio istaknuta li~nost i u ratu i u miru. Bio je vojskovo|a i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio Gr~ko kazali{te i dramu uop}e. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije k}eri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i o`enio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posva|ali oko vlasti. Eteoklo se udru`io s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udru`io s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je po~asno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato {to je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je do{la u Tebu i odlu~ila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Poku{ala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomo}i. Oko tijela su stajali stra`ari, ali su Bogovi odlu~ili pomo}i Antigoni, te su podigli oluju. Stra`ari nisu ni{ta vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek {to ga je pokopala oluja je prestala i stra`ari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije po~inila zlo~in nego

pobo`no djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobo`nost ka`njava ona se ne boji smrti ve} ~ezne za njom. Kreont se na te rije~i jo{ vi{e naljutio te je odlu~io osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepo~injeno djelo. Antigona ne `eli `rtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, `ele}i joj pomo}i, poziva i na Antigoninog zaru~nika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne sla`e s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Ka`e Hamonu da mu Antigona ne}e biti `ena, a ovaj mu odvra}a da ne}e ni umrijeti sama. Kreont odlu~uje da Antigona ne}e umrijeti, ali ne}e ni `ivjeti u svijetu `ivih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon {to odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i ka`e mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer }e ina~e prekr{iti Bo`je zakone, te }e to izazvati jo{ smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odlu~i pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi sve~an pogreb Poliniku, ali kada do|e osloboditi Antigonu na|e ju obje{enu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi poku{a ga ubiti, ali ne uspije, te po~ini samoubojstvo. Njegova majka Euridika po~ini samoubojstvo od `alosti za njim, a Kreont ostavljen sam po~ne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt.

Likovi: Antigona i Ismena -Edipove k}eri Kreont-njihov ujak Euridika-Kreontova `ena Heman-Kreontov sin Tiresija-Prorok Stra`ari, glasnici, zbor

Karakterizacija likova: Antigona je odlu~na i hrabra `ena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga {to je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napada~ na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i `eli umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlu~an, te dr`i svoju rije~. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time {to umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne slu{a mi{ljenje drugih ljudi, ve} ~ini samo ono {to on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on dr`i svoju rije~ i ~ini ono {to je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima

maoglo nazvati i vrlinom. U du{i je ipak samo ~ovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevaju}i tu`aljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje `ene i svoga sina.

Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva dr`ave i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogrije{io i o Bo`je zakone postoji i sukob izme|u Bogova i Kreonta, a budu}i da su Bogovi svemo}ni, tu gubitnik mora biti Kreont.

Ideja: Treba po{tovati one zakone koji ne ugro`avaju ljudski moral i koji podsti~u ljudsko dostojanstvo.

Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stolje}a prije Krista. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:50:00 | 0 komentara

PJESME - Dobria Cesari

O PISCU: Knjievnik Dobria Cesari rodio se 10.1.1902 u Slavonskoj Poegi, a umro 18.12.1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvjetljeni put, Goli asovi, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljee koje nije moje, Izabrane pjesme, Slap, Voka poslije kie i Pjesme. Dobria Cesari je jedan od najveih naih pjesnika.

SLAP

Tee i tee, tee jedan slap;

to u njem nai moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dre u hiljadu ara.

Taj san u slapda bi mogo sjati, I moja kaplja pomae ga tkati.

DOJAM O PJESMI: Lirika Dobrie Cesari je jednostavna, ista i jasna, snana, duboko misona i ljudski topla. Iz nje sja vjeita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu. Cesarieva je poezija duboko osjeajna i humana, govori ovjeku i o ovjeku, a Cesarievi doljivaji prirode su isti i snani. Pjesniki izraz je bogato izraajan i prirodan. Pjesnik ima osjeaja za socijalne teme, biejdu i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla ivota, vezom ovjeka i prirode. S malo rijei pjesnik oivljuje slike iz prirode i grada ili izraava najdublja osjeanja.

SADRAJNA ANALIZA: Pjesnik je uzeo motiv slapa da doara trajanje ivota, postavi pitanje to u njem znai pojedini ovjek i pokua na njega odgovoriti. Motiv slapa i kapi u pjesmi imaju preneseno znaenje - slap predstavlja ivot, ovjeanstvo, zajednicu, a kap pojedinca.

STILSKA I STRUKTURALNA ANALIZA: Pjesnik se slui akustikom slikom i ritmom rijei Tee i tee, tee jedan slap da izree misao kako ivot traje i traje (ponavljanje glagola tee). Vizualna slika Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dre u hiljadu ara kazuje nam da kao to kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i boja, tako i pojedinci doprinose svojim djelima boljem i ljepem ivotu.

Pjesnik postavlja pitanje to u njem znai moja mala kap? - to znai jedan ovjek? Epitet uz imenicu kap (moja mala kap) kazuje da jedan ovjek sam za sebe ne znai puno. I daje odgovor Taj san u slapu da bi mogo sjati I moja kaplja ga pomae tkati. Svaki pojedinac daje neki svoj doprinos zajednici. Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 1o slogova. Rima pjesme je parna. Pomou obinih, jednostavnih rijei pjesnik postie skald, ljepotu i misaonost pjesme.

TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN

Tiho, o tiho govori mi jesen: utanjem lia i apatom kie. Al zima srcu govori jo tie. I kada snjei, sputa se tama, U pahuljama tiina je sama.

DOJAM O PJESMI: Pjesma je njena i osjeajna, pomalo sjetna, ali ne i tuna, iako pjeva o jeseni i zimi. Bez puno pjesnikih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova, pjesnik postie pravi jesensko - zimski ugoaj.

SADRAJNA ANALIZA: Ovo je pjesma tiine, smirenja i jesenskog - zimskog ugoaja.

STILSKA I STRUKTURALNA ANALIZA:

Jesen ima svoje zvukove utanje lia i apat kie. Pjesnik oslukuje te zvukove i doarava nam ih koritenjem onomatopeje. zatim sve utihne, smiruje se i sputa se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i tiinu. Najjednostavnijim rijeima pjesnik postie vizualnu i akustinu sliku zime I kada snjei, a sputa se tama, U pahuljama tiina je sama. Prvi stih se ne rimuje s ostalima - najvljuje kako to jesen govori. Ostali stihovi imaju parnu rimu.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:50:00 | 2 komentara

Kralj Edip - Sofoklo Izdava: Grech, Hrvatska kazalina knjinica, Zagreb, 1993.

Prijevod: dr Bratoljub Klai

Biljeka o piscu:

Sofoklo ( 496 - 406 prije Krista ) starogrki je tragik. Rodio se na Kolonu, a kao potomak imune obitelji stekao je dobro gimniko ( tjelesne vjetine ) i glazbeno obrazovanje. Ve kao mladi vodio je zbor mladia na atenskim proslavama zbog pobjede kod Salomine godine 480. prije Krista. Poslije zavrena kolovanja stupio je u javni ivot i obavljao razliite visoke dravne dunosti. Dvaput je bio strateg, i to godine 441. zajedno s Periklom, i 428. 427. s Nikijom. Poslije katastrofalnoga sicilskoga poraza atenske mornarice bio je godine 413. jedan od desetorice odbornika koji su pripremali nacrt oligarhijskoga ustava, ali je kasnije osuivao samovoljne i nasilne akte oligarhijske vlasti koja je ubijala i zatvarala demokrate. Umro je u poznoj dobi od 90 godina.

Sofoklo se uz javne dunosti istodobno bavio i knjievnim radom. Napisao je stotinjak tragedija, od kojih je do danas sauvano samo sedam. Ponajbolje su one koje ine trilogiju - obradu drevnoga mita o traginoj linosti kralja Edipa - Kralj Edip, Edip na Kolonu i Antigona. Ostale su sauvane Sofoklove tragedije Ajant, koju smatraju najstarijom, te Filoktet, Trahinjanke i Elektra, a uz fragmente, sauvan je i velik dio njegove satirske igre Sljednici. Poznato je da je na dramskim natjecanjima osamnaest, a po nekim izvorima ak dvadeset i etiri puta odnio prvu nagradu. Ve za ivota stekao je veliku popularnost, a nakon smrti je proglaen herojem. Sofoklo je produio Eshilovu tradiciju, ali je bio i reformator tragedije. Napustio je svijet grke mitologije da bi tema njegovih tragedija postao ovjek - njegovo djelovanje i njegove strasti. Radnju vie ne pokree boanstvo, nego slobodna ljudska volja. Sofoklo je uveo treega glumca, broj osoba u zboru poveao s 12 na 15, ali je smanjio djelovanje zbora i njegov utjecaj na radnju. U njegovim tragedijama zbor nastupa kao posebno tijelo, koje iznosi lirsku i misaonu stranu samoga autora. Trea novina bilo je sastavljanje trilogija, u kojima je svaka tragedija inila zasebnu cjelinu, te nije morala biti sadrajem ni u kakvoj vezi s druge dvije tragedije. Sofoklo je majstor dramaturgije i izvrsno vodi radnju, a u svojim tragedijama s pozornou prikazuje karakter likova, ije osobine pojaava sukobljavanjem kontrastnih likova. Jezik mu je jednostavniji, jasan, itak i lijep, u stihovima koji vode traginom klimaksu. Svojim djelima, kao Eshil i Euripid, djelovao je na mnoge europske dramske pisce.

Obrada djela:

Kralj Edip je najpoznatija i najvie slavljena grka tragedija. Tema tragedije je iz mita o Edipu, ali se Sofoklo usredotouje na Edipovu sudbinu. MJESTO RADNJE je Teba, a FABULU ini Edipova tragedija otkrie grijeha koje je poinio u neznanju.

Edip je bio kralj Tebe, u kojoj se pojavila kuga. Proroanstvo trai od Tebanaca da iz grada prognaju ubojicu svojega bivega kralja Laja. Edip, koji je nakon Lajeve smrti, doao u Tebu, postao je kralj nakon to je rijeio zagonetku Sfinge, i tako Tebu spasio od opasnosti. Kao kralj, Edip, iako su od ubojstva protekle duge godine, pokuava otkriti tko je ubojica, jer proroanstvo je jasno ubojica je jo u Tebi. Na njegovu zapovijed Kreont, brat Edipove ene Jokaste, supruge pokojnoga kralja Laja, dovodi slijepoga vraa Tiresiju. Tiresija isprva ne eli odgovoriti, ali zatim Edipu otkriva da je ubojica upravo on. Uasnut takvom optubom, za koju dri da je nemogua, Edip tjera Tiresiju, i ruga mu se zbog sljepoe, a Tiresija mu navjeuje da e oslijepiti upravo on. Edip Kreonta optuuje za zavjeru, mislei da ga Kreont tako eli svrgnuti s vlasti. U razgovoru s Jokastom, Edip saznaje za proroanstvo da e Laj poginuti iz ruke svojega sina, ali, kae Jokasta, to se nije moglo ispuniti, jer je Laj dao pogubiti njihovoga jedinog sina, jo u novoroenakoj dobi. Edip se pak sjea Apolonovoga proroanstva da e ubiti svojega oca i oeniti majku. Sin - nasljednik kralja Poliba u Korintu, Edip odlazi, kako se to proroanstvo ne bi moglo ispuniti. uvi od Jokaste na kojem je raskriju ubijen Laj, Edip se sjea da ga je na tom istom mjestu, na putu od Korinta prema Tebi, napala pratnja jednoga putnika tjerajui ga da se skloni s ceste, a putnik ga je udario biem, pa ga je Edip ubio, kao i malenu pratnju, a ostaje iv tek jedan pastir. Sjeajui se toga dogaaja, Edip shvaa da bi to mogao biti kralj, ali je jedini preivjeli svjedok dogaaja pastir, koji je izvan Tebe tada je tvrdio da ih je napala razbojnika eta, a Edip je na putu bio sam. ekajui pastira, koji treba razrijeiti dvojbu je li ubijeni starac bio Laj, Edip razmilja o davnom proroanstvu. Dolazi glasnik iz Korinta i donosi vijest da je od starosti umro kralj Polib, i da Edip treba preuzeti prijestolje. Edip mu govori o razlozima svojega odlaska iz Korinta, i o Apolonovom proroanstvu, i kae da ne moe u Korint dok mu je majka iva. Glasnik mu tada otkriva da nije Polibov sin, ve da ga je on glasnik, donio u Polibov dom, i da ga je Polib, bez djece, posinio. Glasnik ne zna njegovo porijeklo, ali se sjea da mu ga je predao pastir. Na to dolazi pastir, koji isprva ne eli odgovarati na kraljeva pitanja, ali pod prijetnjom mukama, izrie istinu dijete koje je predao glasniku jest sin kralja Laja i Jokaste. U uasnom trenutku, Edip shvaa istinu proroanstvo se ispunilo. Jokasta, njegova ena i majka, u grozi zbog saznanja se vjea, a Edip iglom s plata iskopa vlastite oi. Oprata se od svoje djece, posebice dvije keri Antigone i Izmene, svjestan da zbog

sramote njegova ina nikada nee pronai mueve. Slomljen, optereen grijehom i sramotom, slijepi Edip odlazi u izgnanstvo.

Glavni i naslovni LIK jest EDIP, koji je na poetku tragedije na vrhuncu svoje moi slavljeni kralj Tebe, i njezin osloboditelj od opake Sfinge. Sveenik, koji mu govori o kugi koja vlada Tebom i trai njegovu pomo, podsjea na njegova ranija djela:

Ti u na doe grad i oslobodi nas od Sfinge, to nam danak nametnula krut. I poslije o tome vie nije bio zbor nit mi smo ita dalje tebi rekli jo, ve ti uz pomo boju, za to znade svak uredio si dobro naeg ia tok.

Edip podsjea sveenika da je ve djelovao i da se Kreont treba svaki trenutak vratiti iz Delfa s tumaenjem zato su Tebu zahvatile takve strahote. Edip se pred sveenikom i pred pukom kune:

A kada stigne, neka zadnji budem skot

ne uinim li sve, to naloi mi bog.

Saznavi od Kreonta da treba nai ubojicu pokojnoga kralja Laja, koji je, kae proroanstvo, jo uvijek u Tebi, Edip je odluan:

Ja ponovo pokrenut itav taj u spor, jer dostojno je Feba, a i tebi ast, to skreete nam skrb na kralja Laja smrt. I vidjet ete, ja u, kao to je red, pomoi gradu tom i bogu milosnom.

Edip izdaje nareenje da se jave svi koji neto znaju o smrti kralja Laja i proklinje ubojicu, koji je Tebi nanio toliko strahote. Zatim izrie zakletvu:

I k tome molim vinje: nae li se taj u domu mom, a ja zatajim li ga sam nek vlastite me moje kletve stigne pest.

Edip je vrlo odluan da pronae ubojicu, i trai njegovo ime od slijepoga proroka Tiresije. Na Tiresijino odbijanje, Edip je toliko bijesan da optuuje samoga proroka, kao zaetnika Lajeva ubojstva. Slijede otre Tiresijine rijei da je sam Edip zloinac:

Ti ne zna, da u grijehu krvi skvrni rod, i kala, kojim grezne, ne vidi ti svijest.

Za Tiresijine rijei Edip optuuje Kreonta, smatrajui da mu Kreont eli oteti vlast:

O vlasti, ponajvee od umijea svih u ovome ivotu, to je borbe pun, kolika li nenavist na te vreba svud! Zbog vlasti ove koju meni dade grad, ne na moj zahtjev, ve je dobih kao dar, sad eto Kreont vjerni, od davnine drug, ko razbojnik se ulja da mi spremi pad.

Edip se ruga Tiresiji zbog sljepoe, i tvrdi da su mu proroanstva nejasna, podsjeajui da je Sfingu nadmudrio bez ikakvih ptica. Doivljava jasne i optuujue Tiresijine rijei:

Ti ree da sam slijep, no ja ti kaem ti si, premda ima vid. Nit vidi s kime ivi, niti vidi grijeh, u kome si, nit znade kom si stvoru sin. I duman svom si rodu tu na zemlji toj i onima pod zemljom, to ih krije Had. I proklet e te majka, proklet otac tvoj, i iz tog e te grada dvostruk izgnat bi. Sad vidi jo, al skoro snai e te mrak. I nema luke te i nema brijega tog, gdje oriti se nee jauk tvoj i krik kad spozna, da si proav muan put i dug u neprijaznu luku u svoj stigo brak. I ne zna da imade jote zala tih: da bit e otac svoj, a djece svoje brat. Pa slobodno ti stoga: grdi me i psuj i Kreonta uz mene. Ali itav svijet jo ne vidje stvorenja, to ko ti e mrijet.

Edip tjera Tiresiju, a Kreonta optuuje za izdaju. ak se ne osvre na upozorenje zborovoe da nije dobro suditi naglo:

No ako neko naglo meni sprema slom, tad moram se posluit naglom obranom, a ako mirno gledam razorni mu rad, on svrit in e svoj, a ja doivjet pad.

Sukob izmeu Edipa i Kreonta smiruje Jokasta, i Edipu primjerom proroanstva da e Laja ubiti sin, a koje se nije ispunilo, obrazlae da ne

treba uvijek vjerovati proroanstvima. No, njezina pria unosi crv sumnje u Edipa Laj je poginuo na raskriju u gori, upravo na mjestu gdje je Edip ubio jednoga starca:

Kad ve sam bio onoj raskrsnici bliz, tu glasnik bjee neki, a i neki mu u karucama, to ih vuko konja spreg ba kako ti mi ree. Nato s puta mog koija sta me tjerat, a i starac s njim. Raspalih se i lupih koijaa tog u gnjevu svom, i htjedoh putem dalje po. No starac, kada bjeh kraj kola njegovih po glavi mene shvati biem dvostrukim. Uzvratih njemu jae, podigavi tap, a on se s kola svali, pade nauznak. I druge pobih sve. Pa ako starac taj imade neto s onim, to se zvao Laj, tad bijednog li mene! Je li itko jo nesretniji, da l ikog vie mrzi bog?

Edip se ipak nada da to nije istina, uzdajui se u rijei pastira da je Laja napala razbojnika eta:

Ti kaza da je pastir donio vam glas. od razbojnike ete da je pao Laj. Pa ako ree isti razbojnika broj ko ti, tad ja ne ubih, jer sam bio sam, a jedan nije isto to i vie njih.

Edip grozniavo eli saznati istinu, a njegovo stanje najbolje opisuje Jokasta u molitvi u hramu:

Jer Edipu sve vie smuuje se duh od briga premnogih. Rasudit ne zna ve i prema starom izvest izvod neki nov, no najveih grozota rado slua glas.

Traak nade u neispunjena proroanstva donosi glasnik iz Korinta. Edipov otac Polib umro je prirodnom smru proroanstvo da e Edip ubiti svojega oca, izgleda, nije se obistinilo. Edip i sam poinje sumnjati u tonost proroanstava:

O jao, jao! eno ima l smisla jo sa povjerenjem sluat to nam kae Feb, il ptica krik, u svjetli kad se krile vis. Ne potee li od njih onaj strani glas, da ja u ubit oca, a sad ujem vijest, da od starosti umrije, da ga pokrije Had. Bez mene to se zbilo. Ne potegnuh ma. Tek ako starac svenu od eznua svog za sinom u tuini, tad sam smrti kriv. I sada Polib kralj u grobu lei svom, a prorotva su zla takoer tamo s njim.

Edip se ipak boji vratiti u Korint i preuzeti prijestolje, jer mu je majka jo iva, i dio proroanstva da e se oeniti svojom majkom, jo je mogue ostvariti. Glasnik ga pokuava osloboditi straha, i otkriva mu da mu Polib nije uope bio rod. Glasniku ga je dao kao novoroene sputanih noica, pastir. Edip eli saznati tko je taj pastir, kako bi otkrio svoje porijeklo, iako ga Jokasta moli da to ne ini:

Pa to! A mene nije mog podrijetla sram, ve hou da mu prodrem do u samu sr. A za nju, to joj kae enski ponos njen, sramotu znai to sam moda rodom prost.

No ja sam edo Sree, to me prati svud, pa obrukat se neu niti ovaj put. Promjenjivi pak Mjesec bratac mi je drag, to jednako se mijenja ko i usud moj: od nahoeta bijednog ja se stvorih kralj. Uz majku svoju Sreu i uz brata tog predomislit se neu, svoj u saznat rod.

Kad se pojavi pastir kljuni svjedok i predaje djeteta, ali i Lajeva ubojstva, Edip inzistira da mu otkrije istinu, pa ak pastiru prijeti muenjem. Pastir priznaje Edip je Lajev i Jokastin sin, a proroanstvo se ispunilo u svoj svojoj strahoti:

O jao, sad je jasno. Posljednji mi put, o sunce sjajno, sada svjetli alje trak. Od krivog ja se rodih, greni sklopih brak i ubivi kog ne smjeh, zloin svrih crn.

Od glasnika saznajemo da se ispunilo i Tiresijino proroanstvo Edip je u oaju, naavi Jokastu mrtvu, sam sebi iskopao oi:

. Zatim Edip kralj - grozota bjee gledat krvav njegov in iz halje zlatnu sponku tre joj i njom u zjene svoje sta za bodom bosti bod. I govorae tako: na to meni vid, kad ne vidjeh svoj udes, ne vidjeh svoj grijeh.

Edipu, slijepom i shrvanom, suut izraava Kreont, a Edip ga moli da ga poalje u progonstvo:

Dopusti mi da odem na Kiteron svoj, gdje roditelji preran spremie mi grob. U gori elim ivjet, tamo elim mrijet od onih, to mi nekad pripravie smrt. Ja znam, da bolest mene nikad nee strt, ve tad se spasoh ja za neki gori cilj, No nek se vri kob, nek tee njezin tok.

Edip ne brine za sinove, koji su ve odrasli mladii, ve brine za keri, Antigonu i Izmenu. Pita se kakav li e biti njihov ivot, i hoe li se ikada nai mladi koji e ih, s takvom obitelji, prihvatiti za enu. Moli Kreonta da mu kerima bude skrbnik, i daje im posljednji savjet:

Poivite poteno, bilo to gdje god, a skloniji od mene nek vam bude bog.

Ostali su likovi sporedni i u funkciji Edipa, kao sredinjega lika radnje. Prvi je njegov sukob s TIRESIJOM, prorokom, koji Edipu u poetku ne eli odgovoriti na pitanje o Lajevom ubojici:

Ne elim tebi zla, a i svoj uvam mir, stog uzalud me pita. utim kao grob.

Na navaljivanje, vrijeanje i optube Tiresija napokon Edipu u lice kae da je sam zloinac, ali Edip u to ne vjeruje, i tjera Tiresiju. Tiresija izrie svoje proroanstvo:

Stog znaj: eljade koje trai dugo ve i proklinje, jer od njeg pade kralj nam Laj, izme vas ovdje ivi. Strancem taj je zvan,

a roen je Tebanac. No saznanju tom veselit on se nee. Taj e ovjek slijep, a nedavno jo zdravlja i bogatstva pun ko prosjak, oprt o tap, u tuinu po. I djeci on e svojoj sve u isti mah i otac bit i brat, a majci sin i mu, dok ocu bit e krvnik i u braku drug.

Edipovim oprubama zgranut je i KREONT, brat njegove ene Jokaste.

O, ako u svom srcu tako misli on, da rijeju ili inom ja mu nanijeh zlo u nevoljama ovim, to ga tite sad, tad nek mi doe smrt. Kreont se pokazuje kao mudar savjetnik, i na Edipove optube odgovara da uope ne udi za vlau, jer je i ovako zapravo ima:

U prvom redu, da li stvora takvog zna kom drae bit je kralj, no miran imat san ko ja to spim, a tvojom ista mi je mo. Pa stog bih bio glup, da elim postat kralj, kad s kraljevskom je tvojom moja ista vlast. I svatko tako misli tko je razuman.

Kreont se pojavljuje pred Edipom kad je on ve slijep i shrvan sudbinom. Kreont mu izraava suut:

O Edipe, ne dooh da se narugam, ni na zlo staro zlom da novim uzvraam. (Slugama)

A vas, to tu ste stali, ako nije stid od ljudi, nek vas sunca barem plai trak, to hrani sve na svijetu. Nije poso lijep da ostavljate tako nezakriven jad, od kog se gnua zemlja, dan i sveti dad. Odvedite ga odmah tu u njegov dvor, jer od davnine u nas obiaj je svet, da suut s nekim dijeli samo bliski rod.

Kreont prihvaa kao skrbnik Edipove keri, a tu je zaetak i druge tragedije Antigone, u kojoj se brini Kreont pretvara u tiranina.

JOKASTA se meu likovima pojavljuje kad pokuava razrijeiti sukob izmeu Edipa i Kreonta. Djeluje razumnim rijeima i upozorava ih:

O nesretnici bijedni, zar vas nije stid da raspravljate tu svoj vlastit, lini spor, a onamo nam strada narod i sav grad. Ti u dvor poi sad, a i ti u svoj dom, od sitnog jada velik ne pravite jad!

Jokasta, saznavi za Tiresijino proroanstvo, Edipu govori da ne treba u njih uvijek vjerovati. Kao primjer navodi davno proroanstvo Laju:

Prorekoe za Laja ne dodue Feb, ve neki mu pomonik da ga eka smrt od vlastitoga sina njegovog i mog. A ono, svatko zna: od razbojnika Laj na raskru u gori kraj doivje svoj, dok djetetu ve trei od roenja dan na noicama zglavke otac sape sam i dade da u gutik njega nosi rob,

pa tako ne izvri prorotva se rije: Nit ikad ocu bit e ubojicom sin, a niti Laj pade od ruke sina svog, iako Apolonov tako ree vra.

Polako se otkriva pria Edip je ubio starca na mjestu gdje je poginuo Laj, a glasnik iz Korinta Edipu otkriva da mu Polib nije otac. Jokasta preklinje Edipa da ne trai svoje pravo porijeklo:

O jao si ga tebi! Zadnja to je rije, to kaem ti, a zatim slijedi vjeni muk.

Jokasta je saznala da se proroanstvo ispunilo, i da je Edip zapravo njezin sin, za kojega je mislila da je mrtav. Glasnik iz dvora prenosi njezin oaj:

Kad razjarena otud u svoj doe trijem, poletje tamo, gdje joj brani stoji log, sve upajui putem kose pram po pram. Kad k logu stie, lupi vrata za sobom i vikat stade Laju ime pokojnom i proklinjati onaj davni porod svoj, s kog pade kralj, da ona novi sklopi brak i vlastitome sinu bijedan raa rod. Tad stade ridat tu, naricat u sav glas nad krevetom, u kojme dvostruk rodi jad: od mua mua svog i od svog ploda plod. Glasnik nadalje pria kako je Edip, traei s maem svoju enu, odnosno majku, naiao na njezin tragian kraj:

On riknu, i poveden valjda slutnjom zlom,

potee, grunu vrata krila dvostrukog. Ulekoe se tek, a on im srui stup i provali i vidje i mi skupa s njim: da uetom se gospa skona pletenim.

Vanu ulogu u Kralju Edipu ima zbor, koji komentira radnju i iznosi stajalita autora. Tako zbor podsjea na nebeske zakone, koje Sofoklo i u Antigoni stavlja iznad ljudskih pravila:

O da mi sudba dosudi, da rijeima i djelima uvarom vjernim budem istoi svetoj. No postoje zakoni boanski, nebeski. U eteru se rodie i otac im je Olimp sam, a ne porodi smrtnik njih, i stog su vjeno budni. U njima velik ivi bog, i stog su vjeno mladi.

U rijeima zbora sabrana je sva tragedija Edipa od njegova uspona do pada, koji je odreen sudbinom:

O jao ljudski rode moj, koliko li si nitavan sve dokle god je ovjek iv. Koliko dug je sree vijek? Toliko da se ponada, ve doeka te jadan pad. Jer dokle god, o Edipe, razmatrat mogu primjer tvoj, ni jednog ne u ovjeka na zemlji smatrat blaenim.

Sofoklov Kralj Edip jednostavan je i jasan u STILU i JEZIKU. Kao i kod drugih grkih autora, pojavljuju se stalni pridjevi - lakokrile ptice, neustavljive strijele, asni starac. Sofoklo vjeto rijeima slika prizore, pa je ivopisan opis tragedije koju je kuga donijela Tebi:

A kako i sam vidi, cijeli nam je grad ve uzrman i zalud itav mu je trud da ispliva i svlada krvav ovaj val. Oranice nam puste, jalov nose plod i stoka se ne koti, a na ljudski soj ne rodivi se mre u krilu majinom. Boanstvo smrti sije kugu meu nas a od nje Kadmov dom je bezljudan i pust a lelekom i cvilom crn se puni Had.

Dijalozi su puni ritma, posebice u replikama s jednim, ili ak pola stiha. Opisi grke mitologije, slini Homeru, pojavljuju se u nastupima zbora. Iako je o jeziku originala teko suditi na osnovi prijevoda, jezik je arhaian, a zbog ritma stiha este su inverzije reenice.

Doivljaj djela u cjelini:

U tragediji Kralj Edip, Sofoklo je stvorio klasian primjer tragedije pojedinca, ijom sudbinom ravnaju boanske odluke. Edip nije mogao izbjei svoju sudbinu bjeao je iz Korinta da ne postane oceubojica, pa je to ipak postao nadomak Tebe. Smisao tragedije je u kontrastu slavljeni kralj Edip u kratkom vremenu postaje najbijedniji ovjek na svijetu. Zato je uvijek primjenjiva poruka, koju Sofoklo izrie na kraju tragedije, kroz usta zbora:

 Zato nijednog smrtnika blaenim ne smatram, dokle ne doeka zemskoga ivota posljednji dan, dokle bez nedaa ne zavri vijek. Tragediju se takoer moe doivjeti kao svojevrsni dva tisuljea stari krimi. Sofoklo s ogranienim brojem likova stvara uzbudljivu priu razrjeenja godinama staroga ubojstva. Na poetku itatelj ne zna tko je ubojica, Edip ga trai, a zatim se polako otkrivaju tragovi starih proroanstava. Glasnik donosi obavijest o Edipovom pravom porijeklu, a u pravom trenutku pojavljuje se i jedini svjedok pastir. Zato je Sofoklova drama i danas zanimljiva i teta je to se na hrvatskim kazalinim pozornicama pojavljuje rijetko

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:50:00 | 40 komentara

koljka - Ivan Aralica

Pria koljka vrlo je osjeajna i materijalna to znai da pisac pie o siromatvu i osjeajima koji tada eznjivo dolaze do izraaja. U tim trenucima vrlo je teko suoiti se sa ivotom kao to se dogaa u prii, jer vlada jad, tuga i strah. Opis okoline je vrlo prazan, jer u prostoru nema mnogo stvari, no u sobi ima stol oko kojeg su poslagani stolci. Atmosfera je vrlo napeta jer Vanin otac mora krasti te neeli da ga uhvate. Vojnici kradu sve to mogu, te nema veselja nego sve ima ambijent groblja, sve je tiho, u svima vlada strah. Fabula ima uvod ( opis stanja siromane obitelji), poetak radnje( otac dolazi kui iz sela i donosi ukradene predmete), vrhunac (strah i opisivanje dogaaja u selu, ubijanja nedunih ljudi ) i rasplet ( dolazak vojnika i ubijanje Vaninog oca) . Posebno su mi se svidjele reenice: Majka je prisvjetljavala, otac se prao, crni zavealj leao na stolu. O

njemu je Vana u polusnu natucala:suharici maslinovih grana ubrani u zabranjenim maslinicima, ukradeni krumpiri, preko prekupaca nabavljeno brano (str.33). U toj reenici osjea se napetost i brzina koju otac eli to bre odstraniti jer zna da radi krivina djela i time se pravi lopovom, kao i u ovoj reenici: Otac je bio u smrtnome strahu. im bi zauo cokule da udaraju o kamenje ispod vrata, sjedao bi na bilo to ondje gdje je zateen (str.39). Na odlasku teta pokloni Vani kiobran, nov, velik kao balahin. Nije bilo mnogo potrebe da se majka i kerka dogovaraju : Od kiobrana se dade nainiti lijepa i obilata suknja - odvojit emo platno od ica, razrezati svedeni dio u irinu struka, obrubiti krajeve i suknja je za noenje . U ovoj reenici vidimo da se Vana i majka dobro slau te da iz svake dobivene stvari mogu napraviti neto korisno za njihov ivot. Plava, crvena i uta boja ovojaju poprijeko nareze lukova koji se lepezasto izvijaju iz unutra poudvraenog koljenaca koliko god se poloaja izmjeni, uvijek e se neto drugo otkriti. Pisac opisuje koljku uz mnogo ukrasnih pridjeva, opisuje ljepotu koljke. Sakupljala sam vunu po proplancima, ostae na grmlju Naveer sam majci donijela aku grube i zaprljane vune (str.39) Ovdje Vana svojom eljom da dobije kaput dokazuje da joj nita nije teko te se mui da nae i najmanji komadi vune i tome se jako veseli. Nae se u dvoritu onoga asa kad su vojnici nahrupili na vrata, opkolili je strgali joj koljku sa empera i meu sobom je ponijeli prema ranjeniku koji se dovlaio. Otac je sjedio na panju i brisao znoj sa ela, nije se usudio pomaknuti kads je vidio vojnika sa povezanom glavom . U toj reenici otac se suouje sa svojom sudbinom i zna to ga eka. Kraj

je vrlo senzibilan te zavrava s reenicom : Zapazivi da ovjek hramlje, ranjenik ree neto svojim drugovima Zaudo ni pod tim paklenastim osvjetljenjem vie nije mogla u mraku pronai svoju koljku . Vojnici su ubili Vanu i njenog oca , a uzrok tomu je bila preljepa koljka. Knjiga koljka od Ivana Aralice vrlo mi se svidjela jer je vrlo jednostavno napisana. Nema mnogo opisa, a reenice su lako razumljive, ne mora se mnogo razmiljati kao kod nekih drugih pisaca. Govori i podsijea nas kako je nekim ljudima u ivotu pogotovo u ratu. Glavni lik ini Vana, a sporedni njen otac i majka. koljka ima glavnu ulogu jer mami Vanu svojom ljepotom. Radnja se odvija u malom selu kraj granice, a dogaa se za vrijeme rata. Vrlo je zgodno napisana i isto bih ju tako napisao, te mi se zato svia.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:49:00 | 2 komentara

Sadako hoe ivjeti - Karl Bruckner

Biljeka o piscu: Karl Bruckner roen je 1. 9. 1906. godine u Beu kao sin radnika, tiskara. Rastao je u radnikoj etvrti Otakringer. Otkriva slikarski talent i izrauje kopije starih majstora. Tada pie prvu pjesmu. Objavljuje svoju prvu knjigu za omladinu Dijamant Tobije Amberqera o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Prvi je uspijeh postigao knjigom o nogometu Die Spanzenelf, a prvu afirmaciju stekao je romanom Pablo, Indijanac. Najpoznatije dijelo mu je Sadako hoe ivjeti, izdano prvi put 1961. godine. S 93 prijevoda svojih djela na 22 jezika, postao je jednim od najpoznatijih omladinskih pisaca njemakog knjievnog izraza, ija su djela objavljena u najudaljenijim krajevima svijeta.

Vrsta djela: Roman

Mjesto i vrijeme radnje: Hiroima za vrijeme II. svjetskog rata, kada je baena atomska bomba

Tema: elja za normalnim ivotom (bezbrinim ivotom), preivljavanje u tekoj ratnoj situaciji, glad, umor, neimatina, tuga.

Sadako: etverogodinja djevojica, znatieljna, puna strahopotovanja, nestrpljiva: igeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u djejem nemiru tapkala nogama na mjestu. Okruena tolikim nepoznatim ljudima, osjeala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge i kad bi pogledala prema gore glave velikih ljudi. Postalo je nepodnosivo vrue, glad ju je morila, pa i ea, ali od straha pred starijim ljudima nije se usudila potuiti na to Jedna od tisue nevinih rtava oboljela od gama zraenja, bila je i Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je ranjiva: Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno. Jecala je. Ali ivjela. eljela je ivjeti kao to i plua ele disati: Sadako Sasaki htjela je dovriti devet stotina devedestog drala od papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu elju. Jo jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema starha pred njim. Tu duu mora uzeti k sebi sasvim njeno, da bi je vratila stvoritelju.

igeo: Dobar, pametan i osjeajan djeak koji je toliko volio svoju sestricu Sadako, da se nije elio suoiti s injenicom da je ona zaraena: Zato nije mene ubilo?

 Postavlja glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku sreu. Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute grane. Leala si meu samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te odbacio. I oprilo me. Ne, bila si samo izgrebena. O ne, osjetila sam neto vrue, igeo. Puhnulo je u meni. To nije mogue. Nisi mogla nita osjetiti jer si spavala pod jednim drvetom. Sjeam se tono ja sam bio u vodi, s ti si leala na obali. Bio je to desetogodinji djeak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom Sadako. U najteim situacijama, znao joj je odvui misli od neega to bi traila, a to joj on nije bio u mogunosti ispuniti.

Hiroima za pada bombe: I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva vruine grad Hiroima. U toj sekundi izgorjelo je 86100 ljudi. U toj sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teke ozljede. U toj sekundi je 6820 kua bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se dijelii praine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi sruilo se osim toga 3750 zgrada, a ruevine su poele gorjeti. U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama zrake eksplozivno mjesto u krugu od jednog i po kilometra. U toj jednoj sekundi je slika i prilika Boja izvrila prvi pokuaj da uz pomo nauke uniti samu sebe. Pokuaj je uspio.

Dojmovi i kritike: Pisac nam ovom priom eli poruiti kako je teko ivjeti u vrijeme rata, gladovati i boriti se da bi preivjeli; poruuje nam kako su ozbiljne i tragine posljedice i koliko je japanski narod propatio zbog bolesti i godinama nakon dogaaja koji je trajao samo nekoliko sekundi. Nadam se da su ljudi spoznali to su u stanju uiniti i da se takvo to nikad vie nee dogoditi. Iz ovog moemo nauiti lekciju i nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad vie ne ponovi, jer bi moglo biti kobno za ovjeanstvo.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:48:00 | 0 komentara

udnovate zgode egrta Hlapia - Ivana Brli Maurani

Vrijeme radnje: prije mnogo godina Mjesto radnje: selo, okolica i jedan veliki grad Glavni lik: egrt Hlapi Ostali (sporedni) likovi: Gita, majstor Mrkonja, majstorica, pas Bunda, Marko, kamenari, crni ovjek, Ravi Grga, teaci, Miko, pastiri, prosjakinja Janja, prodava koara,

Najvaniji dogaaji s putovanja:

1. dan putovanja: - egrt Hlap pomogao je starom mjekaru raznositi mlijeko Dostigao ga je pas Bunda pomogao je malom Marku pronai guske

2. dan putovanja: susret sa kamenarima (Hlapi ima jake izme, vrste ake i pametnu glavu) susret sa crnim ovjekom i spavanje ispod mosta

3. dan putovanja: Hlapi je ostao bez svojih izmica susret sa Gitom Hlapi je pomogao seljenima u sjenokoi, a Gita je izvela predstavu za umorne sjenokoe

4. dan putovanja: poar u selu u kui Ravog Grge Hlapi je pronaao svoje izme i sve ukradene stvari Grgina majka daje Hlapiu rubac sa srebrnim novcem za svojega Grgu Gita je pokazala Hlapiu brazgotinu na prstu nalik na kri

5. dan putovanja: susret sa pastirom Mikom, peenje kukuruza i krumpira na vatri crni ovjek i Grga padaju sa kolima blizu Hlapia Hlapi Grgi daje rubac sa srebrnim novcem od majke Hlapi i Gita spavaju kod Mika

6. dan putovanja: Hlapi popravlja opanke Mikovoj brai i prosjakinji Janji dolazak u veliki grad na sajam Gita prodaje siromahove koare pomau vlasniku vrtuljka ostali su spavati na sajmu pod vedrim nebom

7. no Hlapieva putovanja: no najveih uda za Hlapia Gita prepoznaje svog konja Sokola saznaju za stranu namjeru crnog ovjeka i odlue pomoi putuju po noi do Markove kue, pomae im siromah sa sajma sreu se sa majstorom Mrkonjom i vesele se susretu odlaze do Markove kue da ispriaju namjere crnog ovjeka doznaju da je crni ovjek nastradao

8. Zavretak: Hlapi, majstor Mrkonja, Gita i Bunda vratili se sretno kui saznajemo da je Gita Marica (ker od majstora i majstorice) Hlapi je naslijedio magarca i kola

Odnos majstora prema Hlapiu:

Majstor je u poetku bio vrlo strog prema Hlapiu, tjerao ga je da punu radi, bio je vrlo nepoten prema njemu i okrivljavao ga za stvari koje Hlapi nije uradio. Kasnije se mastor promijenio i zavolio Hlapia kao svojeg sina.

Odnos majstorice prema Hlapiu:

Majstorica je uvijek pomagala Hlapiu i veoma ga je voljela.

Koji su likovi u knjizi postali dobri:

Majstor Mrkonja kad su ga zlikovci zarobili u dubokoj umi dva dana i dvije noi razmiljao je o svom ivotu i shvatio da je krivo postupao sa Hlapiem. Ravi Grga kad mu je Hlapi dao rubac sa srebrnim novcem Grga je shvatio da mora otii od crnog ovjeka i promijeniti se.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:48:00 | 0 komentara

Seljaka buna i Prijan Lovro - August enoa

Izdava: Mladost, Zagreb, 1974

Poneto o piscu: Auguse enoa je roen 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova odrastanja, na politikom planu se zbivaju mnoge promjene, koje utjeu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski slastiar, eh, a majka, maarica. Gimnaziju je pohaao u Pragu i

Zagrebu. U 22. godini pie svoje prvo djelo dopis U zlatnom Pragu. S obzirom na to da je ve tada bio poznat kao panslavist, nije se mogao dalje kolovati. Njegova najvea djela su; Kameni svatovi, Zlatarovo zlato, Prijan Lovro, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Diogenes, Prosjek Luka, Mladi gospodin Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan to je ostavio mnogo nezapoetih i nezavrenih djela. Doba od 1871. do 1881. godine naziva se enoinim dobom.

Likovi: Ursula

- vlasnica polovice stubiko - susedgradskog imanja -vrsta i ponosna ena -pomalo naivna -vjeruje kako ju Andrija Batur nee zakinuti Andrija Bator - madarski kraljevski sudac - prepreden do kraja - ne pree ni pred im Palffy - Batorov poslanik -preprepredeniji od gazde

Ovo je povjesni roman iz razloga to opisuje Seljaku bunu - povjesni dogaaj. Premda se radi o romanu u kojem su posebno izraene masovne scene, enoa je uspio izdvojiti Gupca kao individuu. No je simbol potlaene hrvatske i njenog naroda. Patnje naroda enoa naglaava estim biblijskim motivima. Kontrasti u djelu se zasnivaju na razlikama izmeu plemstva i seljatva, a u trenutku predaje, Gubac postaje simbol velikog ovjeka, koji se odrekao sebe za druge. Masovne scene su toliko realne da se itaoc moe uklopiti u djelo. Primjerice borbe su opisane s toliko detalja da se moemo poistovjetiti s nekim od boraca. Tome pridonose mnogi akustini efekti, te su te scene sve u svenu dinamine izanimljive. Unutar velike i neumoljive povjesti enoa nalazi mjesta i za ljubavnu priu. Opisuje ljubav Jane i ure Magdia. To je idealni model ljubavi, jer draga eka svog junaka da se vrati iz rata. Naravno kako bi se potkrijepio opi ton knjige, Jana je silovana,a uro se, kad ju vidi takvu, vraa u boj. To samo pokazuje kako je osobna patnja, pretoena u patnju naroda.

Roman ipak zavrava u oportunistikom tonu, koji predvia svjetliju budunost. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se zbiva u hrvatskom Zagorju oko 1573. godine.

Prijan Lovro

Prijan Lovro je kraa pripovjest, u formi neto due novele. Likovi su stvarni i proizlaze iz enoina ivota. Naime pouzdano se zna da je Lovro postojao i bio enoin prijatelj u Pragu. Uloga pieva lika u pripovjesti je vrlo znaajna jer je, na taj nain, autror mogao sudjelovati u grai te pripovjetke. U ono doba vladalo je uvjerenje da je ivot u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema dogaaja koji bi pobudili razvoj hrvatske knjievnosti. e4noa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist njemakog, francuskog i talijanskog. Lovro je mladi ije neprilike potiu iz ivotnih injenica. On nema sredstava za kolovanje, mora primati kojekakve slube jer je siromah; plemenitaka djevojka ne prihvaa njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se eli oeniti bogatom djevojkom, te ga zbog toga optuuju za pohlepnika, a on se ubije. enoa je fabulu gradio na psiho-socialnim kontrastima. Glavni kontrast je elja - mogunost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno, mo, bogatstvo - siromatvo. Tema ovog djela je tenja ovjeka da se iz primitivne, seoske sredine uzdigne do ravnopravnog graana.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:47:00 | 0 komentara

Poezija - Silvije Strahimir Kranjevi

1. Biljeka o piscu: Silvije Strahimir Kranj~evi} najsna`niji je hrvatski pjesnik do prvoga svjetskoga rata. Napustio je studij teologije i sve}eni~ko zvanje te je radio kao nastavnik i ravnatelj srednje trgova~ke {kole u Bosni. Sura|ivao je s glavnim knji`evnim ~asopisima, ure|ivao je u Sarajevu ~asopis Nada(1895-1903),a pored pjesama pi{e manje informativne i kriti~ke ~lanke. Kranj~evi} je jedan od rijetkih na{ih pjesnika koji je duboko osjetio osnovne probleme svoga naroda i suvremena dru{tvena kretanja te je o njima pjevao neposredno i spontano u svojim pjesmama kao o svojim osobnim pitanjima. On ne izdaje program, on ne tima~i teoretski svoj umjetni~ki credo, nego u pjesmama iznosi potresno ono {to ti{ti i mu~i njegovo vrijeme. Djela: Bugarkinje (1885) Izabrane pjesme(1898) Trzaji (1902) Pjesme (1908) Pjesni~ka proza (1912) Sabrana djela: Djela, I-IV (1993-1934) Podatke prona{ao u : Knji`evni leksikon, Zagreb 1972. Autor:Tvrtko ^ubeli} 2. Poezija

Silvije Strahimir Kranj~evi} svoj umjetni~i svijet otvara nacionalnim temama iz pro{losti i iz neposrednog zbivanja, pro{iruje ga dubljom dru{tvenom i op}e~ovje~anskom tematikom, zaokru`uje ga filozofijskim i kozmi~kim problemima svoga doba, ali uvijek na svoj osobni, potpuno nov i impresivan poetski na~in, bogatijim jezikom i svestranijim pjesni~kim izrazom. On je najizrazitiji hrvatski nacionalni pjesnik, ali bez romanti~kog patosa i programatskog pozerstva, pjesnik {irih, revolucionarnih perspektiva i tuma~ nekih osnovnih ~ovjekovih preokupacija. Tematika Kranj~evi}eve poezije veoma je op{irna, pisao je o svemu. U svojim pjesmama pjesnik je naj~e{}e iznosio osje}aje patnje uz koju se gotovo uvijek javljala magi~na `elja ljubavi. Kranj~evi} je kao osoba vrlo po{tivao pravdu i rad i stoga nije ~udno {to je mnogo pisao o radni{tvu i pravdi. U radniku je Kranj~evi} pronalazio jamstvo bolje budu}nosti ~ovje~anstva. Osim {to je pisao o radni{tvu,pravdi,ljubavi i patnji u njegovim pjesmama nailazimo na slike iz biblije kao {to je pjesma. Kranj}evi} je preuzeo mitive I likove iz Biblije Mojsije u kojoj pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromi{ljenosti. Mojsije je bio biblijski prorok, vo|a i zakonodavac starih @idova. Izveo je narod iz Egipatskog ropstva i doveo ga u obe}anu zemlju Hanaan. Me|utim u tu zemlju nije u{ao.

Kranj~evi} kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem su govorili mnogi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmi{ljanja koja su ~esto bila sumorna, tmurna, crna , nigdje to~ke svijetla, nade.

Ni mislit mi se ne}e, Sve pepeo gledam svud, On zasno je cvije}e I zapunio grud... A preko njega strujne Kadikad ~udan {um; To katkad cvili srce, A ruga mu se um.

Kranj~evi}ev pesimizam najvi{e se isti}e u njegovim posljednjim dvijema zbirkama Trzaji i Pjesme. Pesimizam je za Kranj~evi}a vrlo bitan jer je ba{ zahvaljuju}i svom pesimizmu ostvario najbolja djela i u svezi toga jednom je rekao : Ja odvajam pesimizam ~ovjeka koji osje}aju}i se uvre|enim, neuspjelim tra`enjima harmonije u svijetu i samome sebi, strasno prokljinje i sebe i svijet; taj oblik pesimizma odvajam od beznadne pot~injenosti mu~enjima duha i tijela, koja su toliko obilna u na{em svijetu i koja treba uni{titi. Kranj~evi} sigurno nije spadao u one pasivne ljude, a to dokazuje i reakcije crkvenih kriti~ara na neka njegova djela. Razvitak Kranj~evi}eve poezije mo`e se razviti u nekoliko stupnjeva i razdoblja. Prvo se javlja Kranj~evi} rodoljubni pjesnik, zatim Kranj~evi} buntovnik, te Kranj~evi} pjesnik kozmi~kog polo`aja ~ovjeka. I bez obzira na razvoj i napredovanje jedno je u Kranj~evi}u ostalo isto, a to je stav prema bijednima:

Te on je ustao sa trula le`i{ta, On - prezren, rop~e uzaludno, I sad sa Kremlja ba{ u rusku gleda no}, O, nekud ~udno...~udno..~udno...

(Vizija,1906.)

Jedna od najboljih Kranj~evi}evih pjesama zasigurno je pjesma Misao svijeta koju je pjesnik napisao 1896. U pjesmi Misao svijeta pjesnik iznosi motiv ~oje~anstva,

~ovje~anstva u usporedbi sa svemirom, beskrjnim prostranstvom. U po~etku pjesme Kranj~evi} spominje zvijezdu koja negdje trepti i koju samo srce sluti.

Ima vje~na zvijezda zlatna - za oblacima negdje trepti, Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom klepti. Srece samo zvijezdu sluti - ideja je vje~na, sama, Adamovo te`i pleme k njoj krvlju i suzama. Zvijezda predstavlja savr{enstvo, besmrtnost, predstavlja ostvarenja svih `elja, ona je ustvari misao svijeta. U nastavku pjesme pjesnik poziva se na povijesne epohe koriste}i se simbolima koji odre|uju svaku epohu. Kre}e od Krista, uzimaju}u kao simbol Getsematsku ba{tu gdje je po~ela Kristova muka i potok Kedeon gdje je po bibliji Krist provodio posljednje trenutke prije uhi~enja.

Sveta ba{to Getsemantska, sveta vodo od Kedeona, Recite mi gdje je ona tajna zvijezda variona?

Pjesnik nastavlja pjesmu pozivaju}i se na Staru Gr~ku i Rim, a ako simbole uzima Akropolu i Kapitol da bi zavr{io sa franciskom revolucijom ~ije je simbol giljotina. Na kraju prvog djela pjesme Kranj~evi} izri~e misao kojom iskazuje zasljepljenost ~ovje~anstva:

Il su la`ni ideali, ili la`e ovo doba,

U drugom djelu pjesme Kranj~evi} spominje radni~ku klasu, siroma{an sloj dru{tva.

Smrdilo im ~elo uljem, smolom, lojom, jalovinom, Starim gvo`|em i jo{ nekim izmetninom...

Upravo u tom drugom djelu dolazi do izra`aja pjesnikov odnos prema radni{tvu i radu, a i njegova nada da }e proletarijat pobijediti:

Nasmija se ~udni junak i sva zemlja porumenje Takva rumen tele se vidi kad se smje{i zora rana, Pa nvijesta milim stidom osvit novog, ljep{eg dana. Di`e desnu junak dobar, preko neba noktom manu, Obla~ine s neba zgna ko hartiju tan - tanaem! A oblaci to su bili osni, te{ki, ledni, gusti. Sa zemljice vjkovi ih isparili mu~ni, pusti! Pa su krili onu zvijezdu {to je ljudsko srce sluti.

Misao svijeta (1896)

Krajn~evi} radnike po{tuje i vjeruje da }e oni promjeniti svijet i upravo ovom pjesmom sam daje doprinos za bolje sutra. Najzna~ajnija Kranj~evi}eva rodoljubna pjesma je zasigurno pjesma Moj Dom koja se ujedno smatra jedna od najboljih Kranj~evi}evih pjesama uop}e. Ve} je prije pjesnik u nekom svojim pjesmama, poput Utjehe i Pla}e pravde, najvio motive koje je kasnije vje{to unio u pjesmu Moj Dom. Pjesnik ovom pjesmomIskazuje svoju ljubav prema domovini, ljubav koja ga boli i koju sakriva u srcu:

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol; Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I...gutam svoju bol!

On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju:

O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, To moj je, moj je dom!

Prije Kranj~evi}a pisane su tako|er rodoljubne pjesme, naro~ito u kni`evnosti ilirizma. Najpoznatija pjesma tog razdoblja je Hrvatska domovina Antuna Mihanovi}a. Mihanovi} pro{lost svoje domovine slavi stihovima: Oj juna~ka zemljo mila Stare slave djedovino.

Za razliku od Mihanovi}a Kranj~evi} hrvatsku povijest prikazuje ovako:

I kralje iznijeh njene i velike joj bane, Svih pradjedova prah, Nepoga`ene gore i {aren - |ulistane I morske vile dah

Daljnim uspore|ivanjem Mihanovi}eve Hrvatske domovine i Kranj~evi}eva Doma pronalazimo razlike u opisivanju krajolika. Dok Mihanovi} slavi hrvatske ravnice, planine i nebo :

Mila, kuda si nam ravna Mila, kuda si planina Vedro nebo, vedro ~elo

Kranj~evi} opisuje jedro koje nad {umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more koje mu posve}uje grud.

I jedro gdje joj bojno nad {umnu strmi pjenu U pola mora {ir! Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more Posve}uje mi grud; Svi ovi stihovi dokazuju Kranj~evi}evu ljubav prema domovini i snagu stihova i snagu stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:45:00 | 0 komentara

krtac - Moliere
Moliere, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, roen je u Parizu, u imunoj trgovakoj obitelji.Zavrio je gimnaziju kod isusovaca u Clermontu,a pravo je studirao u Orleansu.U Pariz se vraa , kad je imao 36 g. 1643 g utemeljuje s obitelji Bejart Illustre Theatre.To kazalite djeluje uglavnom u Lyonu, Avignonu, Grenobleu, Rouenu.Njegova kazalina druina 1658 g. ima deset lanova i dolazi u Pariz.Pod zatitom kraljevske obitelji brzo je stjecala veliku slavu.U kraljevskoj palai druina ostaje sve do Molierove smrti.Razbolio se za vrijeme izvedbe svoje komedijeUmiljeni bolesnik.Nakon njegove smrti pravnicima je trebalo tjedan dana , da popiu njegovo bogastvo.Naslijedio je od oca dobar dio tog bogastva, ali je svojim radom uveao bogastvo. Djela su mu:Lakomislenik, Ljubavna srdba, Kaiperke, kola za ene, Don Juan, Mizantrop, krtac, Graanin-plemi, Uene ene, Umiljeni bolesnik.

Podatke izvadio iz Knjievnost 2-Kekez, Pandi

Klasicizam i Moliere

Klasicizam je razdoblje od sredine 17 do kraja 18 st.Glavna karakteristika tog razdoblja je ovjekova tenja za upotrebom razuma i susprezanja osjeaja.Tadanje drutvo vladalo se po odreenim pravilima.Ta pravila odreivala su sve,od odnosa u drutvu do odnosa u obitelji.Ta pravila vladaju i u Molierevu krtcu te su uz razum , jedan od naina postizanja zapleta u duhu onoga vremena, kao npr.da se ne smijemo ni skim vezati bez prestanka onih koji

su nam dali ivot i mnogo bolje vide to je za nas dobro , jer nisu zaneseni nikakvom ludom strau. Tadanje doba je u svom duhu njegovalo tragediju, kao uzvienom dramskom formom, nasljeenom jo iz Antike (u kojoj su imali svoj uzor).Ali Moliere njeguje komediju, te svojom komikom dovodi svoje likove u smjene situacije u kojima kritzira drutvo, ljudske mane te pojedine profesije(npr.Zar se se lijenici u to razumiju?Ne bojte se, pokraj njih moete izabratti koju vam drago bolest, oni e joj pronai razlog i kazati vam zato se oboljeli). Glumci su u Molierevo doba bili nepotivana grupa ljudi , iskljuivana od strane crkve jer kvari malde, pa zbog toga se Moliere okomio u svoji djelima na ljenike jer su oni u ono vrijeme vrlo cijenjen stale. U svojim djelima Moliere potuje pravilo o triju jedinstva koje je zadao Aristotel prije 2500 g.Pravila se odnose na jedinstvo vremena, mjesta i radnje.to susreemo u Molierovim komedijama.

Moral ili razum?

Tko po vaem miljenju ini vee zlo: onaj tko treba novac i zato uzima zajam ili onaj koji krade novac a ne zna to da s njim zapone?

Cjelo to razdoblje je proeto filozofijom.Filozofija postaje jedna od najpopularnijih znanosti.Potpomognuta racionalnou ona razmilja o svjetu, o njegovoj biti.Mnoga takva shvaanja dovest e do ruenja tadanjeg naina ivota

i pojave novog, mnogo liberalnijeg.Ljudi e poeti razmiljati o uzaludnosti nekih egistencija, egzistencija ije postojanje stoji na dugogodinjoj tradiciji, te e ih proglasiti nemoralnim i unititi njihov tadanji svjet.Ta moralna odluka, bolje bi bilo rei racionalna odluka , budui da je upitanju njihov bolji ivot , dovest e do promjena u tadanjem drutvu i umjetnosti. ast i moral postaju jedna nedjeljiva cjelina , ali to je ast ? - samo tenja da se razumom dokui smisao ivota, samo drugi naziv za strogost crkve i hladnu proraunatost ljudskog mozga. Ta filozovska razmatranja, taj moral, ta ast i taj razum , su samo sredstva da se dokui smisao naeg ivota, njegova bit i esencija.

Komika

Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek komina) gledaocu ivo doarava moralne osobine likova i pievu misao. Moliere se u svojim djelima esto koristi metodom quiproquo, tj. kad se dva lika svaaju zbog razliite stvari a oboje misle da govore o jednoj stvari.Jedna od poznatijih scena u kojoj se upotrebljava ta tehnika , je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a Harpagon ga optuuje da mu je ukrao zlato (novac=Elise).Mnoge mu komine situacije slue da bi naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika, kao u ovom sluaju Harpagonovu krtost, to je pokazato nizom primjera (Harpagon pregledava sve na izlazu iz kue, kori djecu da se previe raskono oblae(a jedva da nau neku pristojnu odjeu), Harpagonovo lihvarenje itd.

Harpagon ili ti krtac

Gdje?U Parizu.Zato?Sam bog zna.Kako bilo da bilo , Harpagon je tu i kani ostati gdje je.Namjerava do kraja vjenosti gomilati novac u svojoj krinjici i terorizirati sve oko sebe svojom krtou.Njegova je krtost epska i protee se kroz stoljea od Plauta preko Dria i Moliera pa sve do dananjih dana.Ta je krtost centralna tema Moliereve drame, ona pokree sve likove u njihovim kretanjima i razmiljanjima koja dovode gledatelja do smjeha a istovremeno ga potiu da razmilja i da si postavi pitanje, jesam li ja takav? Za njega je novac , njegova ljubav i jedina religija koju priznaje.Iskritavanje tueg jada , da bi to vie zaradio , za njega je nain ivota a krtost njegovo bie u cjelosti. Svako je za njega sumnjiv, sam da je nasvjetu njegov je najslai san.

Gospodin je Harpagon ovjek koji je od svih ljudi najmanje ovjek, smrtnik, koji je od svih smrtnika najtvri i najnedareljiviji.Nema te usluge koja bi dirnula njegovu zahvalnost tako da razvee kesu.Pohvala, potovanja, dobronamjernosti i prijateljstva na jeziku koliko ti srce eli, ali novaca ni pomirisati. Nita nije tako suho i jalovo ko njegovo zahvaljivanje i njegova ljubaznost.A rije dati tako mu je mrska da nikad ne kae:
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:45:00 | 3 komentara

Breza - Slavko Kolar

Ime pisca: Slavko Kolar Biljeka o piscu: U linosti Slavka Kolara nova i suvremena hrvatska knjievnost dobila je prvog autentinog i izvornog humorista. Slavko Kolar rodio se 1891.. u Paleniku, pokraj Garenice, a djetinjstvom je vezan za taj kraj kao i zaviaj svoje majke (Moslavina). Najpoznatija knjievna djela su mu dvije antologijske knjigepripovjedaka Ili jesmo - Ili nismo (1933) i Mi smo za pravicu (1936). Vrijedi spomenuti da su u tim knjigama i antologijske Kolarove pripovjetke i to: Svoga tijela gospodar, Breza, Kriza, Mi smo za pravicu i dr. Slavko Kolar je umro 1963.g. u Zagrebu. Mjesto radnje: Zaostalo selo u Hrvatskom zagorju Vrijeme radnje: Prva polovica XX stoljea Tema: Teak ivot i smrt mlade ene Janice Osnovna misao: Ako je netko koga volimo neizljeivo bolestan, treba mu posvetiti malo vie panje kako poslije ne bi osijeali krivicu ako nam voljena osoba umre. Lica: Janica, Marko, Mika, Kata, Jaga Sadraj prie:

Nekoliko dana poslije poroda Janicu, enu Marka Labudana, svekar Mika i svekrva Kata, potjerali su na pau. Padala je tuna jesen i rominjala kia, a Janica se u cik zore morala ustajati. Postajala je sve blijea i svakim danom sve bolesnija dok jednog jutra dva mjeseca nakon poroda, nije pala u nesvijest. L U meuvremenu joj je umrlo dijete, a sve je to poelo kad se udala za Marka. U kui su je svi tjerali na posao, poevi od Mike i Kate, Marka, do ogorice Jage. Teko je ona to podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale snae, ve se za nju moglo rei da je gospodarska ki. Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za ljenikom. Na pola puta predomislio se i vratio kui. Poeo je razmiljati o organizaciji Janiinog pokopa jer je znao da joj nema spasa. Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bilapuna ljudi Koji su oblilazili Janicu. A ona je samo eljela vidjeti Marka, okji s njom nije ni rijei progovorio otkad se razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e dodvoravale lanom ljubaznou. kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. L. U kui je nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman pokop. Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u susjedno selo. K Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova. C. U elji za osvetom krenuo je kui po puku. Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio. Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu koja ga je kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:44:00 | 0 komentara

krtac - Moliere (Jean Baptiste Poquelin)

Biljeke o piscu: J.B.Poquelin roen je 1622.g. kao sin dvorskog tapetara. Prvo studira u Orleonsu, a slubuje i kao odvjetnik 1642.g. Umire 1673.g. Djela: "Kaiperke", "kola za ene", "Umiljeni bolesnik", "krtac",... Lica: Harpagon - Cleanteov i Elersin otac Ariselne - Volereov i Marianin otac La Fleshe - Cleantova sluga Mjesto radnje: Pariz Sadraj: Harpagon, krti ovjek, kojemu je bilo samo do novca odlui se oeniti za Marianu koju voli njegov sin Cleante, a njega odlui oeniti za neku bogatu udovicu. Cleante se usprotivi ocu i neda mu Marianu, ali stari krtac nee popustiti. Tada Cleante uz pomo svojega sluge La Fleche krade oevu krinjicu sa novcima i tada ga ucijeni. Ili e mu Harpagon dati Marijanu ili e ostati bez krinjice. Harpagon pristade samo zbog novca i prepusti mu Marianu.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara

Breza - Slavko Kolar

Ime pisca: Slavko Kolar Biljeka o piscu: U linosti Slavka Kolara nova i suvremena hrvatska knjievnost dobila je prvog autentinog i izvornog humorista.

Slavko Kolar rodio se 1891.. u Paleniku, pokraj Garenice, a djetinjstvom je vezan za taj kraj kao i zaviaj svoje majke (Moslavina). Najpoznatija knjievna djela su mu dvije antologijske knjigepripovjedaka Ili jesmo - Ili nismo (1933) i Mi smo za pravicu (1936). Vrijedi spomenuti da su u tim knjigama i antologijske Kolarove pripovjetke i to: Svoga tijela gospodar, Breza, Kriza, Mi smo za pravicu i dr. Slavko Kolar je umro 1963.g. u Zagrebu. Mjesto radnje: Zaostalo selo u Hrvatskom zagorju Vrijeme radnje: Prva polovica XX stoljea Tema: Teak ivot i smrt mlade ene Janice Osnovna misao: Ako je netko koga volimo neizljeivo bolestan, treba mu posvetiti malo vie panje kako poslije ne bi osijeali krivicu ako nam voljena osoba umre. Lica: Janica, Marko, Mika, Kata, Jaga Sadraj prie:

Nekoliko dana poslije poroda Janicu, enu Marka Labudana, svekar Mika i svekrva Kata, potjerali su na pau. Padala je tuna jesen i rominjala kia, a Janica se u cik zore morala ustajati. Postajala je sve blijea i svakim danom sve bolesnija dok jednog jutra dva mjeseca nakon poroda, nije pala u nesvijest. U meuvremenu joj je umrlo dijete, a sve je to poelo kad se udala za Marka. U kui su je svi tjerali na posao, poevi od Mike i Kate, Marka, do ogorice Jage. Teko je ona to podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale snae, ve se za nju moglo rei da je gospodarska ki. Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za ljenikom. Na pola puta predomislio se i vratio kui. Poeo je razmiljati o organizaciji Janiinog pokopa jer je znao da joj nema spasa. Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bilapuna ljudi Koji su oblilazili Janicu. A ona je samo eljela vidjeti Marka, okji s njom nije ni rijei progovorio otkad se razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e dodvoravale lanom ljubaznou. kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. . U kui je nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman pokop. Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u susjedno selo. Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova. U elji za osvetom krenuo je kui . po puku. Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio. Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu koja ga je kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara

Seljaka buna - August enoa

Poneto o piscu: Auguse enoa je roen 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova odrastanja, na politikom planu se zbivaju mnoge promjene, koje utjeu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski slastiar, eh, a majka, maarica. Gimnaziju je pohaao u Pragu i Zagrebu. U 22. godini pie svoje prvo djelo dopis U zlatnom Pragu. S obzirom na to da je ve tada bio poznat kao panslavist, nije se mogao dalje kolovati. Njegova najvea djela su; Kameni svatovi, Zlatarovo zlato, Prijan Lovro, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Diogenes, Prosjek Luka, Mladi gospodin Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan to je ostavio mnogo nezapoetih i nezavrenih djela. Doba od 1871. do 1881. godine naziva se enoinim dobom.

Likovi: Ursula

- vlasnica polovice stubiko - susedgradskog imanja -vrsta i ponosna ena -pomalo naivna -vjeruje kako ju Andrija Batur nee zakinuti Andrija Bator - madarski kraljevski sudac - prepreden do kraja - ne pree ni pred im Palffy - Batorov poslanik -preprepredeniji od gazde

Ovo je povjesni roman iz razloga to opisuje Seljaku bunu - povjesni dogaaj. Premda se radi o romanu u kojem su posebno izraene masovne scene, enoa je uspio izdvojiti Gupca kao individuu. No je simbol potlaene hrvatske i njenog naroda. Patnje naroda enoa naglaava estim biblijskim motivima.

Kontrasti u djelu se zasnivaju na razlikama izmeu plemstva i seljatva, a u trenutku predaje, Gubac postaje simbol velikog ovjeka, koji se odrekao sebe za druge. Masovne scene su toliko realne da se itaoc moe uklopiti u djelo. Primjerice borbe su opisane s toliko detalja da se moemo poistovjetiti s nekim od boraca. Tome pridonose mnogi akustini efekti, te su te scene sve u svenu dinamine izanimljive. Unutar velike i neumoljive povjesti enoa nalazi mjesta i za ljubavnu priu. Opisuje ljubav Jane i ure Magdia. To je idealni model ljubavi, jer draga eka svog junaka da se vrati iz rata. Naravno kako bi se potkrijepio opi ton knjige, Jana je silovana,a uro se, kad ju vidi takvu, vraa u boj. To samo pokazuje kako je osobna patnja, pretoena u patnju naroda. Roman ipak zavrava u oportunistikom tonu, koji predvia svjetliju budunost. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se zbiva u hrvatskom Zagorju oko 1573. godine.

Prijan Lovro
Prijan Lovro je kraa pripovjest, u formi neto due novele. Likovi su stvarni i proizlaze iz enoina ivota. Naime pouzdano se zna da je Lovro postojao i bio enoin prijatelj u Pragu. Uloga pieva lika u pripovjesti je vrlo znaajna jer je, na taj nain, autror mogao sudjelovati u grai te pripovjetke. U ono doba vladalo je uvjerenje da je ivot u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema dogaaja koji bi pobudili razvoj hrvatske knjievnosti. e4noa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist njemakog, francuskog i talijanskog. Lovro je mladi ije neprilike potiu iz ivotnih injenica. On nema sredstava za kolovanje, mora primati kojekakve slube jer je siromah; plemenitaka djevojka ne prihvaa njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se eli oeniti bogatom djevojkom, te ga zbog toga optuuju za pohlepnika, a on se ubije. enoa je fabulu gradio na psiho-socialnim kontrastima. Glavni kontrast je elja - mogunost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno, mo, bogatstvo - siromatvo. Tema ovog djela je tenja ovjeka da se iz primitivne, seoske sredine uzdigne do ravnopravnog graana.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara

BREZA - Slavko Kolar

Kolar Pripovijetke Satire Humoreske Drama,Znanje, Zagreb 1966

1.BILJEKA O PISCU Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Roen je 1891. u Garenici, a umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je slubovao u raznim krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u mirovinu. Najvanija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili nismo, Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa naglavi i druga. Kroz svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme oslikava s blagom dozom humora. Pisao je takoer drame i filmske scenarije 2.MJESTO RADNJE : Zagorsko selo VRIJEME RADNJE : Nepoznato 3.KRATAK SADRAJ Uvod i poetak : U prvom dijelu prie upoznajemo Janicu i njenog mua te ostale stanovnike sela, saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo ne svojom enom. Takoer saznajemo podosta o svakodnevici njihovog ivota. Zaplet : Kata i Mika Labudan, Janiini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno nakon poroda. Uz teke poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve vie pogorava dok na kraju nije vie mogla iz kreveta. Naalost, i dijete je umrlo. Marka se to nije odvie ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve patentne klopke. elio je zadiviti svog efa, gospodina nadumara. Vrhunac : Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoi i pribojavali su se onog najgoreg. Iako su je saaljevali, njena tragedija je veini bila samo teret. Marko i dalje nije obraao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla.

Rasplet :

Janicu su pokopali, a ve nakon 8 dana Marko je otiao na svadbu sina Tome ugeia. Tamo se posvaao i potukao sa suseljanima te je uvrijeen otiao svojoj kui. Tik pred svojim domom ugledao je Janiin lik. Zapravo, on je onako mamuran ugledao brezu koja ga je neodoljivo podsjeala na pokojnu enu. U prvi mah ju je htio posjei, ali mu savjest nije dopustila da na taj nain iskali svoj bijes. Njegova

pokojna Janica tek je tada potakla Marka na razmiljanje o tome to je uinio i izgubio. 4.TEMA ove pripovjetke je ivot i obiaji jedne seoske sredine prikazan kroz ivot obitelji Labudan 5.IDEJA ILI PORUKA : Ova nam pria govori o ljudskim slabostima, o zaostalosti jedne seoske sredine, o praznovjerju. Pripovjetkom je pisac elio ukazati na nepravde prema ovjeku, na odnose meu ljudima koji vladaju u jednoj takvoj primitivnoj sredini. 6.SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA SELA : Cijela se radnja odvija u jednom zagorskom selu. Od glavnih likova, tu je obitelj ugei koja ivi bogato i raskono, donekle izolirano od ostalog sela. Tu je i obitelj Labudan, koja bi se prema svojim sociolokim karakteristikama mogla poistovijetiti s ostatkom sela. Naime, oni su siromani i ive u oskudici. Rade i prehranjuju se onim to stvore dok za bogate ugeie uvijek radi netko drugi. Time nam pisac ukazuje na razlike meu seljanima koje su na neki nain i dovele do razliitih odnosa meu ljudima i razliitog shvaanja pravih vrijednosti u ivotu. Janica je potpuno drugaija od ostalih u obitelji. Ona je njena, fina i krhka poput breze, ona se ne uklapa u grubu sredinu u kojoj ivi. Spava i Jaga, ena drugog Mikinog sina koji je u vojsci. Nju stara Kata ne goni, jer ona toboe kuevne poslove obavlja, a u stvari njih dvije slono dre protiv Janice. I nju je svekrva prije gnjavila, ali otkako je dola Janica, sloile se njih dvije protiv Janice i postale prisne prijateljice., citat,str.161 Studeno je u sobi, mada su sino dobro naloili onu veliku pe na kojoj se sue bezbrojni, komplicirano musavi obojci i teki opanci.,citat,str.161 U sobi je tmurno i nekako kiselo. Moda od onog napoja uz pe ili od krompira i draa to se na pei kuha za svinje. Dva okanca, mutna i malena (toliko da glava neto jaeg kalibra ne moe kroz njih), proputaju malo svjetla.,citat,str.167 Po zemljanom neravnom podu koprca se dvoje musave djece Janiine jetrve Jage.,citat,str.167 7.PSIHOLOKA I SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA MARKA LABUDANA Marko Labudan je ovjek za kojeg bi se moglo rei da je bezduan, ogranien i misli samo na sebe i vlastitu korist. Njegova se bezdunost pokazuje u povrnom i nezainteresiranom odnosu prema njegovoj eni koja ga je istinski voljela. On se njome oenio samo da bi podigao svoj ugled kod onih koji su Janicu doivljavali kao izuzetnu osobu. Neki umar, to jest sam gospodin nadumar, Markov ef i bog bogova, kad je vidio Janicu jo kao djevojku, sav se oduevio. - To je cura! Rekao je on. Vidi li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza! Upravo kao breza! Gotovo bih rekao; otmjena pojava!,citat,str.161 Bio je Marko ovjek sluben, pa tako je valjda dolo te je izabrao ba Janicu za enu. Da ugodi g.nadumaru i da se pogizda pred drugom gospodom!,citat,str.162 Njegova primitivnost i ogranienost u razmiljanju prikazana je kroz njegovo ulizivanje i nametanje bogatijima u selu i onima koji uivaju ugled u toj seoskoj sredini. Meutim, puno toga je uvjetovano njegovim odgojem, nainom ivota u kojem ivi i time to je zapravo nemoan i nesposoban da tu neto promijeni. Tek ga

smrt njegove Janice na kraju podsjeti koje su to istinske vrijednosti koje ovjek ima u ivotu. Lijepo ti je biti bolestan dva tri dana, onako ko od ale, ali leati etiri pet tjedana na tvrdom krevetu, u neprestanoj i nepodnoljivoj ari, tako da se ovjeku pamet muti, kad utroba hoe od greva i boli da se iskida i izgori, e to je muka velika, jad golem! Pogotovu kad Marko kao da svega toga ne vidi.,citat,str.162 Njegov sin Marko stajao je u sui, duboko zamiljen, muei se sastavljanjem nove klopke za hvatanje tvoraca. Bio je to patent, kojim je mislio iznenaditi gospodina nadumara, a moda stei i mnogo para. Marko nije paao u domae poslove, pa se tako nije izjavio niti da dovezu daske za lijes niti protiv toga.Njemu je bilo svejedno.,citat,str.163 Breza ostaje kao vjena uspomena na njegovu Janicu koju nije dovoljno cijenio i koja e ga navesti da se pokaje. 8.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU Meni je najzanimljiviji dio pripovijetke prizor kad se Marko suoava s vizijom svoje Janice na povratku sa svadbe kod ugeievih. Najednom, kad je bio ve pri izlazu iz ume, pa da udari na svoje Labudan brdo, on zastade. Zaustavio se, ne od svoje volje, ve preneraen, zgranut razrogaio oi, zaustavio dah. Na pedeset koraka, prema samom kraju ume, stajala je sva u neko zlatno, prozirno, drhtavo tkanje odjevena njegova ena. Njegova pokojna Janica. Ona ista koju je pred osam dana sahranio.,citat,str.179 Na obronku stajala je breza. Visoka, tanka i prava. Na njoj jo nekoliko listia, utih,crvenkastih, uvelih, zlatilo se na onom jutarnjem jesenskom suncu. Oko nje i iza nje stajala je uma. Velike i snane bukbe, vornasti i grubi grabovi. Hlad i tiina.,citat,str.180 U ovom citatu breza ponajvie opisuje Janicu, s malo listova ljubavi i panje koja joj je pruana, visoka, vitka i krhka, okruena velikim i snanim bukvama, velikim i snanim enama iz sela. Zbog toga je Marka ova breza toliko podsjeala na Janicu. To je trenutak kada se Marko Labudan, ne samo suoava s uspomenom na Janicu, ve i sa svojim vlastitim osobinama. Suoen je sa injenicom da je do tada mislio da se moe ponaati kako mu se prohtije i da moe sve popraviti kad god eli. Sama injenica da je bio pobijeen duhom svoje Janice probudila je u njemu savjest i pokazala mu sve njegove slabosti. On se povlai posramljen i utuen. Zaustavio se Marko pred brezom i pljunuo u dlavove. Posjei e je da ga vie ne sjea sramote, da ga vie ne plai Omjeri je krvavim okom, a ona stoji visoka, vitka i prava. Bezazleno mu se uini to fino, njeno drvo s bijelom, tankom, skoro svilenom korom. Tako je bila mila ta breza, tako fina i lijepa. Kao neka svetica Nije li to ipak njegova pokojnica, Janica? Zadrhta mu ruka i nemono se spusti. Okrenu se naglo Marko, ispane iz ume, pa udari kui.,citat,str.181 Marko je upravo dovrio svoju patentnu klopku i digao glavu kad je ugledao gdje se s njegove kune strehe podigla bijela golubica. Podigla se i otprhnula naglo i nestala u mutnom jesenjskom nebu.

Kako u itavu selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio to se dogodilo. Znao je on da je to bila duica njegove Janice.,citat,str.170 8.DOJAM Ovo je jedna tragina pria. Ona duboko uranja u ponore ljudskih slabosti, ona pokazuje svu tragediju kako ovjek moe poniziti sebe i druge. Ona istovremeno upozorava da je ovjek nemoan ispraviti svoje pogreke ako dozvoli da mu vrijeme izmakne iz njegove kontrole. U ovom naem svijetu jedinstven primjer za to bio je ivot i smrt princeze Diane. Pripovjetka Breza me pomalo podsjetila na tu suvremenu tragediju. Dok je ivjela, Diana je trpjela svakakva ponienja, nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je dola izolirala ju je zbog toga to je bila drugaija od njih, a to oni, optereeni vlastitim ogranienjima, nisu mogli prihvatiti. Tek je njena smrt podsjetila itav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu istinsku vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka Breza podsjea na vjene istine o ovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom vremenu i svakoj sredini. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:42:00 | 1 komentara

Seljaka buna - August enoa 1.Biljeka o piscu.

August enoa je roen 14. studenoga 1838. godine u Zagrbu. U roditeljsom domu u ponjemenoj obitelji ekoga podrijekla stekao je ljubav prema umjetnosti: Otac mu je rado polazio koncerte i kazalite, a mati je voljela knjievost. Poslje smrti majke 1848. god., svrivi u Zagrebu osmi razred odlazi u Peuh k ro|acima, gdje zavrava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraa se u Zagreb i maturira 1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, pa upisuje Pravoslovnu akademiju. Od poetka listopada 1859. god. nastavlja pravni studj u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine. Ne poloivi na vrijeme odre|ene ispite, bio je prisiljen baviti se urnalistikom, te se vraa u Zagreb i radi u redakciji "Pozor". 1868. godine postaje gradski biljenik. Iste godine vjena se sa Slavom pl. Itvani. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazalita 1870. god. Njegov prvi roman Zlatarovo zlato izlazi 1871.god. 1873. godine postao je gradski senator i naputa kazalite. Od 1874. godine do smrti ure|uje

hrvatski knjievni asopis "Vijenac". Umro je 13. prosinca 1881. godine. Leei bolestan diktirao je "Kletvu" i rekao je "Nedajte mi umrjeti imam jo toliko toga napisati". Najpoznatija djela su mu: "Seljaka buna", "Zlatarovo zlato", "Prosjak Luka", "Mladi gospodin", "Prijan Lovro", "Dijogenes", "Kanarineva ljubovca", "Vjeni @id"i "Zagrebulje".
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:42:00 | 0 komentara

BREZA - Slavko Kolar

Biljeka o piscu: U linosti Slavka Kolara nova i suvremena hrvatska knjievnost dobila je prvog autentinog i izvornog humorista. Slavko Kolar rodio se 1891.. u Paleniku, pokraj Garenice, a djetinjstvom je vezan za taj kraj kao i zaviaj svoje majke (Moslavina). Najpoznatija knjievna djela su mu dvije antologijske knjigepripovjedaka Ili jesmo - Ili nismo (1933) i Mi smo za pravicu (1936). Vrijedi spomenuti da su u tim knjigama i antologijske Kolarove pripovjetke i to: Svoga tijela gospodar, Breza, Kriza, Mi smo za pravicu i dr. Slavko Kolar je umro 1963.g. u Zagrebu. Mjesto radnje: Zaostalo selo u Hrvatskom zagorju Vrijeme radnje: Prva polovica XX stoljea Tema: Teak ivot i smrt mlade ene Janice Osnovna misao: Ako je netko koga volimo neizljeivo bolestan, treba mu posvetiti malo vie panje kako poslije ne bi osijeali krivicu ako nam voljena osoba umre. Lica: Janica, Marko, Mika, Kata, Jaga Sadraj prie: Pokraj jedne ume na Labanbrdu pokraj sela binkovca ivio je stari Mika Labudin, ef kue broj 27. Mika Labudin imao je zlu enu Katu. Oni su imali dva sina. Prvi je u vojsci, a njegova ena Jaga nita ne porie za njim. Drugi sin Marko samo je ljenario,a njegova ena Janica bila je jako bolesna. Jedne hladne noi Janici je pozlilo. Stari Mika govorio je da joj nema spasa pa se Kata sa njim sloila. Jaga je govorila to ti je ena,no Marka to uope nije diralo. Janica je te noi rodila siunu djevojicu kao pile, no ta djevojica bila je glasna kao jare. Odleala je Janica par dana u krevetu,desetak dana hodala po kui, a onda je Kata potjera na pau. Janici nije bilo ba najslae, ali tko da vijeno ratuje s tom babom. Dok je Janica pasla krave poela je padati kia, ne ona blaga proljetna kia, ve ona jesenska hladna. Janica se vraala kui. Kad je dola u kuu bila je sva mokra i blijeda, izgledala je prehlaena. Dolazile stare babe iz sela pa slono rekoe prehladila joj se krv.Dolazila je i baba Roa Jeovitka iz Grijanke, pa i slavni Rok uk. Oni su govorili i prigovarali kako god su najbolje mogli,ali Janici nije bilo sueno da ozdravi. Umrlo joj i u to vrijeme dijete. Janici je bilo onda sve gore i gore. Oslabila je toliko da ni glave nije mogla podii pa ni lice u ruci drati. Poela je buncati i fantazirati o nekakvim anelima,cvijeu,muzici,o tamburaima, pa opet o svom muu. Spremio se stari Mika Na put na Bikovski vrh. Izlazei iz sobe, on je kritiki prikiljio na bolesnicu Janicu, a

onda skeptiki i obilno pljucnuo, pa vano i zamiljeno zakimao glavom. Jednog dana Marko je krenuo na put u Ameriku. Janica ga je htjela vidjeti, ali onda Kata ree:Otiao je on u Ameriku, nee tebe uvati i gledati kako umire!... To je Janicu jako povrijedilo makar je ona buncala i fantazirala. Poslije 2 mjeseca doao Marko kui. Bilo je ve kasno u no, no Janica je jo bila budna. Marko je zavirio u sobu gdje je Janica spavala. Janica ga pogledala i kae: Ti si sad otmjeni gospodin, a ja, to sam ja ? Marko je vidio da ga ena vie ne eli i poao sputenom glavom u drugu sobu. Cijelu je no razmiljao. Vidio je da joj mora pomoi makar ga ona ne eli. Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bila puna ljudi koji su oblilazili Janicu. A ona je samo eljela vidjeti Marka, on s njom nije ni rijei progovorio otkad se razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici su dodvoravale lanom ljubaznou. Kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. U kui je nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman pokop.Osam dana nakon sprovoda, Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u susjedno selo.Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova. U elji za osvetom krenuo je kui po puku. Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio. Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu koja ga je kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom. Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:41:00 | 1 komentara

Smrt Smail-age engijia - Ivan Maurani

Biljeka o piscu : Ivan Maurani se rodio 1814 god. u Novom Vinodolskom. Bio je istaknuti hrvatski politiar, a 1873.g izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban puanin i upravljao je hrvatskom 7 godina. Umro je 1890.g. Ivan Maurani je napisao spjev "Nenadovi Rado", ljubavnu pjesmu "Javor i tamnjanika" i programsku pjesmu "Vjekovi Ilirije". Takoer je dopunio "Osmana" Ivana Gundulia XIV. i XV pjevanjem. Najznaajnije Mauranievo djelo je "Smrt Smailage engia". Ono predstavlja najvii domet Mauranievog pjesnikog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela nae knjievnosti.

Vrsta pjesme: Umjetniki ep

Vrsta stiha: Slobodni

Mjesto radnje: Hercegovina

Vrijeme radnje: XVI. stoljee

Tema: Krvniki ivot Smail-age engia

Lica: Smail-aga engi, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jaar, Bank, Saruk

Ritam : umjereno polagani

Sadraj pjesme : AGOVANJE Silni turski ratnik, Smail-aga engi. imao je puno robova, Crnogoraca. Budui dfa je bio krvoloan ubijanje nevinih i bespomonih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odluio da ubije skupinu mladia. Starac Durak molio ga je da ih potedi, to je aga odbio. Nakon to je ubio mladie starcu je odredio smrt vjeanjem. To bi uinjeno naoigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajui tjela ubijenih Smail-aga se divio svojoj moi, ali istodobno ga je muilo to to su mladii pred njim poginuli bez straha.

Stil: epiteti (lijepo,hladnoj,gladna,planinskog) personifikacija (zadrhtae ta vjeala tanka) kontrast ( zadrhtae ta vjeala tanka, al nepisnu Crnogorad mlada) arhaizmi (delate, arslan) onomatopeja ( Krcnu kolac njekoliko puta Zviznu pala njekoliko puta )

NONIK

Vidjevi kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevi pravu aginu narav, Novica se odluio pridruiti svojim dotadanjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age voen eljom da osveti oca

Stil: epiteti (ljui, gorski, sviloruna, malenoga) kontrast ( Sunce zae, a mjesec izae )

ETA

U Cetinju se skupila mala eta onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela. Odluili su da se sukobe s agom . Na putu ih je stari sveenik blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudi i svoj narod.

Stil: epiteti (mala, nona, tamna, brze ) kontrast (Malena je, ali hrabra ) usporedba (Ve ko' tajni glas duhova ) metafora ( Studen kamen prima ivot ) onomatopeja ( Ni tko ape, ni tko zbori, Ni tko pjeva, niti se smije ) HARA

U meuvremenu zli aga odluio je kupiti od naroda hara tj. porez. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi ih kao zarobljenike. Jednog dana, aga je doao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je vojniku sluajno izbio oko, to je izazvalo podsmjehivanja meu narodom. Budui da je zbog toga aga bio ljut odluio se opustiti uz veeru. Iznenada hrabra eta je napala Turke. Zateeni turci nisu pruili jak otpor. Hajduk je Mirko pukom ubio zlog Smail-agu engia.

tako je Novica doekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turina Hasana.

Stil: epiteti (lijepo, ljuta, debela, uti, nevesela) gradacija ( Hljeba, hljeba, gospodaru ! Ne vidjesmo davno hljeba !) usporedba ( Riknu aga ko' bik ljuti ) metafora ( Ljuta glada i nevolje ljute )

KOB

Zli Smail-aga engi doekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo dolo njemu. Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je plahi Turin koji je nije vrijedan i oprema vie ne blista na njemu kao to je blistala na velikom ratniku, ali zlom ovjeku, Smailagi engiu.

Stil: epiteti (zlatno, alosno, tuno) personifikacija ( ija 'e ovo ponosita alna ? ) arhaizmi ( izba, gataj ) ponavljanje ( ije 'e ovo ... )

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:41:00 | 5 komentara

Antigona - Sofoklo
Bljeke o piscu: itavog svog ivota Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta linost javnog ivota, bio je vojskovoa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sauvano je samo

sedam njegovih tragedija. Veinu tih tragedija i danas izvode pozorita irom svijeta.

Lica: Antigona - ker Edipova Izmena - ker Edipova Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski Hemon - njegov sin

Tema: Sukob zakona i individualnog svaanja ivota

Mjesto radnje: Teba

Sadraj: I in Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijae zbog napada na grad i svog brata osuen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna srbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu eli ostvariti svoj cilj. II in Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da e mu biti vjeran te da ga nee nikada iznevjeriti, ali u to stie straar koji jako uznemiren priopava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje straara da je primio mito i zapovjeda da nae pravog krivca ili e inae umrijeti stranom smru. III in Dolazi straar vodei Antigonu kao krivca. Ispriavi Kreontu kako je otkrio Antigonu straar odlazi, a Kreon vidno uzbuen zapita Antigonu zato je to uinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoinje priu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajui svog brata. U to dolazi

Izmena koja eli zajedno s Antigonom biti osuena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zarunicu svog sina. No on to odbija.

IV in Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopavajui ocu da se bjegov narod ne slae s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeen okrivljuje svog sina da je rob jedne ene te obeava da e Antigonu ubiti pred njegovim oima, no Hemon iznenaen oevim ponaanjem odlazi pun srbe u nadi da e nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona e biti iva zazidana u kulu svog doma. V in Antigona odlazi u smrt poput boice, osuujui ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog ina govori o svijim roditeljima i brai kojima e se uskoro pridruiti. VI in Do Kreonta dolazi Tiresija, vra koji priopava da bogovi nisu primili njegovu rtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da e zbbog toga nna njegovu obitelj doi strana nesrea. Kreont govori starcu da lae i nee ponititi nalog i zbog toga ovaj na njega alje kletvu. Sav uplaen Kreont ipak poputa te u dogovoru sa svojim zborovoom obeava da e osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveoj tajnosti. VII in Glasnik izgovara tunu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te uvi vijest odlazi ne izgovaravi niti jednu rije. Tada glasnik ispria kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, poao je osloboditi Antigonu. Doavi do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. elei Hemena odgovoriti on nemilog ina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivi svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam elei svoju smrt proklinje svoj ivot i svoju sudbinu.

Karakterizacija likova: Antigona ena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljee. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog ina uinila se poput nedodirljive boice. Zraila je i unutranjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:40:00 | 3 komentara

SPORTSKI IVOT LETEEG MARTINA - Dubravko Jelai - Buimski

IZDAVA: Znanje, 1990. godine

BILJEKA O PISCU: Dubravko Jelai - Buimski je roen 1948. godine u Zagrebu. Poznati je na pripovjeda i dramski pisac (Gospodar sjena, Potar zvoni samo jedanput). Pie romane za mlade koji izlaze u biblioteci HIT-JUNIOR.

DOJAM O PROITANOME DJELU: ao mi je to je sve Martin morao proivjeti samo zato to je sportski nadaren. Drago mi je da je na kraju uspio. Pokazao je i ljudsku veliinu jer je oprostio svojim neprijateljima.

KOMPOZICIJA: Uvod: Dabo otkriva Martinov talent. Zaplet: DCFK eli da Martin nastupi na Svjetskom atletskom kupu. Vrhunac: Martin pristaje nastupiti na Svjetskom atletskom kupu. Rasplet: Martin iz treeg pokuaja uspijeva preskoiti letvicu i odletiti visoko iznad stadiona. Zavretak: Martin je tako lebdei iznad stadiona oprostio Dabi, Lobi i Gobi.

SAETO PREPRIAVANJE: Martin ivi s djedom u jednoj kuici. esto odlazi u umu gdje, opijen prirodom, dobiva golemu snagu i skae uvis i udalj, obarajui svjetske rekorde. Dabo iz Dravnog centra za fiziku kulturu nagovara Martina da nastupi na Svjetskom atletskom kupu. Martin nije siguran da moe nastupiti pred tolikom publikom i odbija. Dabo ini sve da ga prisili na nastup. Nagovara direktora Martinove kole da utjee na profesore kako bi Martin dobio jedinice iz njihovih predmeta. U urotu protiv Martina ukljuuju se Lobo i Gobo. Martinovoj djevoci Veronici, koja svira violinu, prua se prilika da dobije stipendiju u Beu. Lobo upozorava Veronikinu majku da pripazi s kim joj se kerka drui jer bi mogla ostati bez stipendije. Veronika se vie ne moe viati s Martinom i odlazi s majkom u Be. Martin se s tugom oprata od djevojke. Gobo, generalni direktor DCFK-a, skrivljuje smrt Martinovog papagaja Falstaffa. Djed mu se osveuje, ali zato zavrava na policiji. Tako Martin ostaje bez najdraih zbog ljudi iz DCFK-a. Jedino mu preostaje da prizna poraz i nastupi na Svjetskom atletskom kupu. Gobo mu daje obeanje da djed nee u zatvor ako nastup bude uspjean. Prva dva skoka su neuspjena. Ostaje jo samo jedan pokuaj. Martin se snano vinuo i letvica je ostala duboko ispod njegovih nogu. Nije padao. Ispod njega leao je stadion. Tisue glava su gledale za njim. Mahnuo im je, pun sree.

PREPRIANA EPIZODA: Martinu je ostao jo jedan pokuaj da preskoi letvicu. Dok je trao prema letvici, ugleda svoga djeda. Skoio je snano kao da je izbaen snanim oprugama. Priini mu se da je ugledao Falstaffa. Tako, sav sretan poeo se dizati u visinu. Djedovo lice mu je dalo ta snagu i lakou u tijelu. Tako lebdei visoko iznad stadiona mahnuo je gledateljima, pun sree jer je Dabi, Lobi i Gobi oprostio i sad ih ve i zaboravio.

OPIS GLAVNOG LIKA: Martin je visok, "Kosa mu je bila dugaka, pokrivala vrat i jedan smei pramen, kao sjena, padao mu je preko ela.", dugonog i dugoruk. Martin eli saznati kako mravi vide svijet. Ima papagaja

Falstaffa. Martin skae dva i pol metra uvis i devet metara udalj. Roditelji su mu poginuli u prometnoj nesrei. Otada je brigu za njega preuzeo djed. Martin ima petnaest godina. "gotovo povuen djeak". Zaljubio se u Veroniku. "Osjeao je kako enja za njom sasvim ispunjava njegovo tijelo", sretan je jer mu Veronika uzvaraa ljubav. "Osjeao je silno povjerenje prema njoj", "Nije se libio da joj prizna kako odlazi u umu gdje, opijen prirodom, dobiva najednom snagu kakvu inae ne posjeduje." Martin skae samo za vlastito zadovoljstvo. On je umski rekorder. Najmilije mu je tivo Kiplingova Knjiga o dungli. Martin je dobar ak i mnogi ga profesori vole. Ne eli javno nastupati. Prema Dabi osjea netrpeljivost. Ljudi iz Dravnog centra za fiziku kulturu odluili su ga pritisnuti loim ocjenama, kako bi nastupio na Svjetskom atletskom kupu. Martin dobiva jedinicu iz matematike, kemije, dokumentacije i zemljopisa. Ljudi iz DCFK-a ele nauditi Martinu, ak mu ubijaju papagaja. Dabo je obeao dvojici mladia novac ako pretuku Martina. Lobo savjetuje Veronikinoj majci da pripazi s kim se njena kerka drui, jer joj o tome ovisi stipendija. "Za tako kratko vrijeme, udnim spletom okolnosti, Martin je ostao bez najdraih. Sve to zahvaljujui monoj ustanovi s kojom najprije nije mogao, a kasnije nije htio suraivati. On je bio poraen." Prezire Dabu, Lobu i Gobu. Ipak je odluio nastupiti na Svjetskom atletskom kupu. kolska godina mu zavisi od uspjeha u Kupu. Obeali su mu da njegov djed nee u zatvor ako nastup bude uspjean. Naime, Martinov djed je prebio Gobu i zavrio na policiji. Prva dva skoka su bila neuspjena. Ostao mu je jo jedan pokuaj. "Tono iznad letvice sjalo je djedovo lice poput blistave zvijezde. On se vine u zrak u elji da ga to prije dohvati. Poletio je kao izbaen snanim oprugama. Letvica je ostala nisko ispod njegovih noguOn nije padao. Letvica je sad bila duboko ispod njega, a on se i dalje lagano dizao u visinuDuboko dolje ispod njega leao je stadion" Martin je oprostio ljudima iz Dravnog centra za fiziku kulturu.

OPIS SPOREDNOG LIKA: Martinov djed je "Srednjeg rasta, ali vrst, s rukama koje su bile poarane ispupenim plavim ilama i svijetlih oiju koje su odudarale od izborana i potamnjela lica." ivot ga nije tedio, proao je kroz sito i reeto. Sasvim se posvetio Martinu. Bio je kuhar trideset i pet godina, od toga dvadeset na trgovakom brodu. "Onda se oprostio od mora i sve do mirovine kuhao u kuhinji najveeg i najskupljeg hotela", brian i snaan. Voli fukati melodiju Oh, when the saints go marchin'in. Najmilija mu je knjiga Cyrano de Bergerac. Na voli ljude iz DCFK-a . Osveuje se Dabi i Lobi zato to ne ostavljaju njegovog

unuka na miru. Prebio je Gobu i zavrio na policiji. "Djed je propisno naplatio smrt Falstaffa"

MJESTO RADNJE: uma, Dravni centar za fiziku kulturu, Martinova kua, knjiara, tramvajska stanica, Veronikina kua, stadion, kola, robna kua, slastiarnica, park kraj kole, hotel Palaa, Lobin stan, djeji park, eljeznika stanica, restoran, policijska stanica, sportski hotel i dr.

VRIJEME RADNJE: suvremeno doba

TEMA: Sport i zbivanja oko njega (nepotenje, prljava igra). OSNOVNA MISAO: Sport nije samo ono lijepo to vidimo kad nastupaju vrhunski sportai. Iza njega se esto krije prljava igra, nepotenje, koristoljublje i ucjena lovaca na sportske talente. Oni maltretiraju talentiranu djecu kako bi iz njihovog uspjeha izvukli korist za sebe.

PROBLEMATIKA: Ljudi iz DCFK-a su zbog vlastitih interesa tjerali Martina da nastupi na Svjetskom atletskom kupu i zbog toga mu skoro unitili ivot.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:40:00 | 1 komentara

Ruke - Ranko Marinkovi

Biljeka o piscu:

MARINKOVI, Ranko (Vis, 1913. - ), knjievnik. Svrio Filozofski fakultet u Zagrebu. Za okupacije onterniran u Italiji, suradnik NOP. Poslije osloboenja direktor narodnog kazalita i profesor na Akademiji za kazalinu umjetnost u Zagrebu. Javio se u Krleinu Peatu dotjeranom prozom (Balonijeri pod balkonom: Sunana je Dalmacija). Osim proze pie drame, knjievne i kazaline kritike. Drame:Albatros, Glorija. Proza: Proze, Ruke, Ponienje Sokrata; Kiklop (roman). Eseji i kritike: Geste i grimase.

Podaci iz: Hrvatski leksikografski zavod, Jugoslavenski lekskografski zavod, Zagreb, 1966.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:39:00 | 1 komentara

Srebrne svirale - Dragutin Tadijanovi

Biljeka o piscu: Dragutin Tadijanovi roen je u Rastuju, kod Slavonskog Broda, 4. studenoga 1905. u siromanoj i brojnoj obitelji. Osnovnu je kolu polazio u Podvinju, susjednom selu, pjeaei svakoga dana po nekoliko kilometara. Te je rane ake dane poremetio Prvi svjetski rat koji je odmah odvukao oca na bojinicu. U tim godinama, kao desetogodinji djeak, doivio je Tadijanovi prvi susret s gradom. Gimnaziju je polazio u Slavonskom Brodu. Prve je etiri godine pjeaio od Rastuja do Slavonskog Broda, svaki dan oko petnaest kilometara. Zatim je godinu dana stanovao u brodskom samostanu, a jednu godinu kod nekog graevinskog poduzetnika kao poduavatelj njegovih sinova i keri. Sveuilini je studij zapoeo 1925. na Gospodarsko umarskom fakultetu u Zagrebu, a 1928. preao je na Filozofski fakultet, na kojemu je kasnije i diplomirao. U proljee 1953. izabran je za redovitog lana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Tadijanovi je poeo pisati pjesme vrlo rano: u treem razredu gimnazije, u trinaestoj

godini svog ivota, a sauvao je samo one koje je napisao potkraj 1920. i dalje. O njegovoj poeziji: Poezija Dragutina Tadijanovia, ivog klasika i prvaka hrvatskog pjesnitva, javlja se iz dubokoga punoga doivljaja, i kada se pjesnik vraa u rano djetinjstvo i dane mladosti zarobljen bojama zaviajnih krajolika i melodijom svoje Slavonije, i kada u stihovima na svoj nain poetski ispisuje kronologiju svog ivota na putovima izvan zaviaja. Njegove su pjesme osebujna ugoaja, slobodna stiha, dojmljive u svojoj saetosti.

Uspomene

lirska pjesma koja nam govori o ljubavi metaforikog je znaenja tema pjesme pjesnikovo sjeanje na svoju ljubav metafore Jesenas sam ostavio Sedam zrelih jabuka Da uvenu na granama, Neuzbrane. personifikacija ... a kad bi veer rairila crna krila bogata epitetima zrelih, neuzbrane, bijelih stih je slobodan, deveterac, tuna je ugoaja ritam spor, polagan

Pusto

lirska pjesma

misaona (kontemplativna) pjesma tema usamljenost pomalo turobna ugoaja preneseno znaenje pjesnikove osamljenosti i tuge Nigdje nikog nema: Ni ovjeka, ni ptice. ... pusto mi je srce i alosno lice. kratka, u svojoj saetosti duboke poruke vrlo dojmljiva u svojoj kratkoi, tek s jednim, dva, snana u svojoj jednostavnosti metafora prolazim kroz tiinu pjesma je sastavljena od tri kitice: dva dvostiha i kitice od jednog stiha slobodna stiha bez rime

Vraanje u no

sretna ugoaja tema - sjeanje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u predveerje kratka, ali snana pjesma bogata epitetima sivim, otre, tamnim metafore - nosei miris...; otre im kose zaspale preko ramena nostalgina je ugoaja, stih je slobodan, etverostih ili katrena, nema rime

Kada prolazi iznenada

lirska pjesma tema ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke) sastavljena je od tri pjesnike slike: - u prvoj pjesnikoj slici pjesnik nam govori svoje osjeaje prema jednoj djevojci - u drugoj pjesnikoj slici pjesnik susree anela koji koraa i smijei mu se (preneseno znaenje) - u treoj pjesnikoj slici pjesnik opisuje anela pjesmu sam doivio kao neostvarljivu ljubav bogata epitetima iznenada, brzo, nestano, veselo, sitno pjesma ima dva dvostiha i jednu katrenu

Vlastiti dojmovi Mislim da se Tadijanovi potrudio pribliiti elementarnom i izvornom lirskom izrazu, napustivi sve obveze u stihu: teite je stavio iskljuivo na pjesniki ritam u poetskom rasporedu rijei i grai reenice. Po tome je najvie svoj, a istodobno i moderan pjesnik koji pronalazi nove, neotkrivene izraajne mogunosti.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:39:00 | 1 komentara

Sretni Kraljevi - Oscar Wilde

Biljeka o piscu: OSCAR WILDE Oscar Wilde roen je 16. 9. 1854. godine u Dublinu. Uspjeno se kolovao i stekao vrlo iroku naobrazbu, najprije u Dublinu od 1871. do 1874. godine, a zatim i na jednom od najboljih koleda, u Oxfordu od 1874. do 1878. godine. Njegova su najpoznatija djela: alegorine bajke Sretni kraljevi, Mali kralj i druge pripovijesti, roman Slika Doriana Graya. Od dramskih djela najistaknutija su: Saloma, Idealan mu. U najranijem i najkasnijem razdoblju ivota pisao je poeziju. Najpoznatija pjesma: Balada o tamnici u Readingu. Oscar Wilde iznenadno je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.

Tema: dobrota, pomaganje siromanima, radost davanja Vrsta djela: alegorina pria O djelu: Pisano je vrlo neobino, a govori nam o prijateljstvu sretnoga kraljevia i lastavia. Upoznaju se kada se lastavi, sklanjajui se od kie, sakrije kod kraljevia. Tada poinje njihovo prijateljstvo i dobra djela koja su uinili za ljude kojima je to bilo potrebno. Pozitivnom djelovanju kraljevia i lastavia suprotstavlja se okrutan i tuan kraj (lastavi ugiba, a sretni kraljevi odvezen je u talionicu). Jedan je od

najdojmljivijih trenutaka onaj kada u pei izgori sve osim kraljevieva srca. Likovi: lastavi sretni kraljevi

Opisi glavnih likova

SRETNI KRALJEVI Sav je bio pozlaen tankim listiima suhoga zlata, oi su mu bile dva sjajna safira, a velik crveni rubin sjao je na drku njegova maa. Svi su mu se divili i mnogi su govorili da je lijep; on je i u dui bio lijep, ali i vrlo ravnoduan. Kada je kraljevi upoznao malog lastavia stekao je pravog prijatelja i poeo izvravati svoja velika dobra djela. Na kraju prie sretni kraljevi ostao je posve gol jer je sve svoje dragulje i sve svoje zlatne ploice darovao najsiromanijima.

LASTAVI Na poetku prie zaljubio se u prelijepu trsku. Upoznao ju je u rano proljee, kada je letio nad rijekom lovei jednog utog leptira, i bio sav oaran njezinim vitkim stasom i prevelikom ljepotom. Ali nije sve bilo tako divno, ve pomalo i alosno jer trska nije mogla putovati s lastaviem. Morao ju je ostaviti i zaelio joj svu sreu s nekim drugim. Na svome putu prema Egiptu sklanja se od kie ispod kipa sretnog kraljevia, s kojim se odmah sprijateljuje. Zajedno poinju initi dobra djela. Naime, lastavi je sve ono zlato i dragulje nosio na svojim malim krilima onima kojima je to bilo najpotrebnije. Na kraju prie lastavi ugiba od hladnoe, a sretni kraljevi gubi sve ono to je imao. No svoj ivot nastavljaju u Bojem vrtu; lastavi pjevae, a sretni kraljevi u zlatnome gradu zauvijek e se slaviti.

Vlastiti dojmovi: Pria mi se svidjela zato to je pouna i to nas upuuje da inimo to vie dobrih djela. Glavni su mi likovi osobito dragi ponajprije zato to su poteni, plemeniti i to su napravili mnogo

dobrih djela onima kojima je to najvie bilo potrebno. Proitavi priu bio sam vrlo tuan. Mislim da je Wilde posebnu pozornost posvetio kraljevievu neunitivom i plemenitom srcu, simbolu koji ni vatra nije mogla unititi. Dirljiva pripovijest koja nas ui da je ljepota i dobrota u davanju.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:38:00 | 7 komentara

Ulica Predaka - Sunana krinjari

Sadraj: Tajana je djevojica koja ivi u gradu s mamom i drugim ocem.Nakon nekog vremena pridruuje im se tetica za koju govore da je luda. Tajana je jako povuena , u koli nema prijatelja. Roditelji joj se svaaju i ne brinu za nju. Ona saznaje mnogo stvari iz svijeta odraslih, ali samo povrno.Rat ne shvaa kao strahotu.Brata je dobila kada je zavrio rat. Nakon zavretka rata upoznala je i svog pravog oca.Tada je razrezala svog pravog medvjedia koji je uz nju bio cijeli ivot i za kojeg je mislila da ponoi potajno oivljava.

Jezik i stil: Ovaj roman ima autobiografske elemente.Pisan je u treem licu. Roman ima oznake suvremene proze ; nema kompromirane fabule ; Tajana je centralna svijest romana.Tajanina svijestprikazana je unutranjim monologom.Iskazi likova i Tajanina razmiljanja vezana uz purgerski Zagreb 30-ih godina. Jezik blizak govornom, uz unoenje dijalektizma , tuica , zg. langa.Pripovjeda "ulazi" u svijet lika.

Tema: Djetinjstvo djevojice Tajane u Zagrebu prije i za vrijeme drugog sv. rata

V. radnja: prije i za vrijeme svj.rata

M. radnje: Zagreb , Split

O. misao: Odrastanje je bolan proces koji je nekima lijep ,a nekima ne.

G. lik: Tajana

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:37:00 | 10 komentara

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE - Petar Hektorovi

1. TEZA : BILJEKA O PISCU

Petar Hektorovi (1487 - 1572), roen je u Starigradu. Otac mu se zvao Marin te je bio na elu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka. Kada su Turci udarili na Hvar, najvie je stradao Starigrad, a Petar se jedva spasio preplovivi u Italiju na ribarskom amcu. Da sauva sebe i graane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palae pomou ega su se spasili on i svi oni koji su se u nju sakrili. Umro je 1572 godine kada su Turci ponovo udarili. Njegovo najpoznatije djelo je Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Podatke naao : U knjizi Hanibal Luci i Petar Hektorovi, izdavako poduzee Matica Hrvatska, Zagreb, 1968.

2. TEZA : KRATAK SADR@AJ

PRVI DAN

Hektorovi pie prijatelju Brtueviu da je odluio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor. Na poetku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ruak. Poto im je u lea puhao vjetar, nisu morali veslati te su na putu priali narodne pitalice. Na obali su skuhali ruak te su pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevali Hektoroviu jednu narodnu poasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovia kako nastaju rijeke te im je on to objasnio.

DRUGI DAN

Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu Kraljevi Marko i brat mu Andrija, a za njim Nikola pjesmu Kada mi se Radoslave ..., koje je Hektorovi zapisao. Nakon dalnjeg ribarenja i veslanja, nakon ruka zapjevali su kmetovi u dva glasa I klie divojka. Predveer su otili do Neujma gdje je neko vrijeme `ivio Maruli. Hektorovi je hvalio starog pjesnika i grad Split. Naveer su se jo zabavljali narodnim pitalicama.

TREI DAN

Poslije etnje Neujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su ribolov. Hektorovi je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovievog znanca s drutvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovievu kulu Tvrdalj. Nakon to su se rastali, ribari nastave veslati te priaju stare prie koje Hektorovi zapisuje. Predveer su uli u jednu uvalu u kojoj su nakon veere nastavili pjevati i priati prie. Hektorovi je sjedei uz obalu razmiljao kako postoji mnogo siromanih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kui te za`eli da jo do`ivi takve dane.

3. TEZA : ANALIZA DJELA

Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovia, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. Ribanje i ribarsko prigovaranje je epski spjev kojeg je Petar Hektorovi posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtueviu. Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realistikim postupkom.

. . . Koga istezae, zubaca veloga. Nikad jih brojae: drugi, treti, peti, ...

Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje do`ivljaj ljepote. U djelu je prisutna humanistika nota tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u stale`ima ve ui od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor meu njima je iskren, te cijeni potenje i bistrou ribara (naziva ih braom). U djelu su zapisane i dvije bugaice: 1. O kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau to je ujedno i prva zapisana narodna pjesma.

Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala, Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala, Lipo plinke dilila i lipo se razdilila, I razdiliv se opet se sazivala. Ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje dva siromaha, Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila. ...

2. O Radovanu Siverincu

Kada mi se Radoslave vojevoda odiljae Od svojega grada divnoga Siverina, ^esto mi se Radoslav na Siverin obzirae Tere to mi ovako belu gradu besijae: Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine, moj divni grade. ...

U Ribanje i ribarsko prigovaranje zapisane su i lirske pjesme i balade I kloe djevojka, Majka mu je lipo ime dala, te itav niz narodnih mudrosti, pitalica, poslovica... Ugledavi grad Split pjesnik se sjeti velikog M. Marulia te mu je spjevao stihove u njegovu slavu.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:37:00 | 0 komentara

Poezija - Silvije Strahimir Kranjevi

1. Biljeka o piscu:

Silvije Strahimir Kranjevi najsnaniji je hrvatski pjesnik do prvoga svjetskoga rata. Napustio je studij teologije i sveeniko zvanje te je radio kao nastavnik i ravnatelj srednje trgovake kole u Bosni. Suraivao je s glavnim knjievnim asopisima, ureivao je u Sarajevu asopis Nada(1895-1903),a pored pjesama pie manje informativne i kritike lanke. Kranjevi je jedan od rijetkih naih pjesnika koji je duboko osjetio osnovne probleme svoga naroda i suvremena drutvena kretanja te je o njima pjevao neposredno i spontano u svojim pjesmama kao o svojim osobnim pitanjima. On ne izdaje program, on ne timai teoretski svoj umjetniki credo, nego u pjesmama iznosi potresno ono to titi i mui njegovo vrijeme. Djela: Bugarkinje (1885) Izabrane pjesme(1898) Trzaji (1902) Pjesme (1908) Pjesnika proza (1912) Sabrana djela: Djela, I-IV (1993-1934)

Podatke pronaao u : Knjievni leksikon, Zagreb 1972. Autor:Tvrtko ubeli

2. Poezija

Silvije Strahimir Kranjevi svoj umjetnii svijet otvara nacionalnim temama iz prolosti i iz neposrednog zbivanja, proiruje ga dubljom drutvenom i opeovjeanskom tematikom, zaokruuje ga filozofijskim i kozmikim problemima svoga doba, ali uvijek na svoj osobni, potpuno nov i impresivan poetski nain, bogatijim jezikom i svestranijim pjesnikim izrazom. On je najizrazitiji hrvatski nacionalni pjesnik, ali bez romantikog patosa i programatskog pozerstva, pjesnik irih, revolucionarnih perspektiva i tuma nekih osnovnih ovjekovih preokupacija. Tematika Kranjevieve poezije veoma je opirna, pisao je o svemu. U svojim pjesmama pjesnik je najee iznosio osjeaje patnje uz koju se gotovo uvijek

javljala magina elja ljubavi. Kranjevi je kao osoba vrlo potivao pravdu i rad i stoga nije udno to je mnogo pisao o radnitvu i pravdi. U radniku je Kranjevi pronalazio jamstvo bolje budunosti ovjeanstva. Osim to je pisao o radnitvu,pravdi,ljubavi i patnji u njegovim pjesmama nailazimo na slike iz biblije kao to je pjesma. Kranjevi je preuzeo mitive I likove iz Biblije Mojsije u kojoj pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromiljenosti. Mojsije je bio biblijski prorok, voa i zakonodavac starih idova. Izveo je narod iz Egipatskog ropstva i doveo ga u obeanu zemlju Hanaan. Meutim u tu zemlju nije uao. Kranjevi kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem su govorili mnogi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmiljanja koja su esto bila sumorna, tmurna, crna , nigdje toke svijetla, nade.

Ni mislit mi se nee, Sve pepeo gledam svud, On zasno je cvijee I zapunio grud... A preko njega strujne Kadikad udan um; To katkad cvili srce, A ruga mu se um.

Kranjeviev pesimizam najvie se istie u njegovim posljednjim dvijema zbirkama Trzaji i Pjesme. Pesimizam je za Kranjevia vrlo bitan jer je ba zahvaljujui svom pesimizmu ostvario najbolja djela i u svezi toga jednom je rekao : Ja odvajam pesimizam ovjeka koji osjeajui se uvreenim, neuspjelim traenjima harmonije u svijetu i samome sebi, strasno prokljinje i sebe i svijet; taj oblik pesimizma odvajam od beznadne potinjenosti muenjima duha i tijela, koja su toliko obilna u naem svijetu i koja treba unititi. Kranjevi sigurno nije spadao u one pasivne ljude, a to dokazuje i reakcije crkvenih kritiara na neka njegova djela. Razvitak Kranjevieve poezije moe se razviti u nekoliko stupnjeva i razdoblja. Prvo se javlja Kranjevi rodoljubni pjesnik, zatim Kranjevi buntovnik, te Kranjevi pjesnik kozmikog poloaja ovjeka. I bez obzira na razvoj i napredovanje jedno je u Kranjeviu ostalo isto, a to je stav prema bijednima:

Te on je ustao sa trula leita, On - prezren, rope uzaludno, I sad sa Kremlja ba u rusku gleda no, O, nekud udno...udno..udno...

(Vizija,1906.)

Jedna od najboljih Kranjevievih pjesama zasigurno je pjesma Misao svijeta koju je pjesnik napisao 1896. U pjesmi Misao svijeta pjesnik iznosi motiv ojeanstva, ovjeanstva u usporedbi sa svemirom, beskrjnim prostranstvom. U poetku pjesme Kranjevi spominje zvijezdu koja negdje trepti i koju samo srce sluti.

Ima vjena zvijezda zlatna - za oblacima negdje trepti, Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom klepti. Srece samo zvijezdu sluti - ideja je vjena, sama, Adamovo tei pleme k njoj krvlju i suzama.

Zvijezda predstavlja savrenstvo, besmrtnost, predstavlja ostvarenja svih elja, ona je ustvari misao svijeta. U nastavku pjesme pjesnik poziva se na povijesne epohe koristei se simbolima koji odreuju svaku epohu. Kree od Krista, uzimajuu kao simbol Getsematsku batu gdje je poela Kristova muka i potok Kedeon gdje je po bibliji Krist provodio posljednje trenutke prije uhienja.

Sveta bato Getsemantska, sveta vodo od Kedeona, Recite mi gdje je ona tajna zvijezda variona?

Pjesnik nastavlja pjesmu pozivajui se na Staru Grku i Rim, a ako simbole uzima Akropolu i Kapitol da bi zavrio sa franciskom revolucijom ije je simbol giljotina. Na kraju prvog djela pjesme Kranjevi izrie misao kojom iskazuje zasljepljenost ovjeanstva:

Il su lani ideali, ili lae ovo doba, U drugom djelu pjesme Kranjevi spominje radniku klasu, siromaan sloj drutva.

Smrdilo im elo uljem, smolom, lojom, jalovinom, Starim gvoem i jo nekim izmetninom... Upravo u tom drugom djelu dolazi do izraaja pjesnikov odnos prema radnitvu i radu, a i njegova nada da e proletarijat pobijediti:

Nasmija se udni junak i sva zemlja porumenje Takva rumen tele se vidi kad se smjei zora rana, Pa nvijesta milim stidom osvit novog, ljepeg dana. Die desnu junak dobar, preko neba noktom manu, Oblaine s neba zgna ko hartiju tan - tanaem! A oblaci to su bili osni, teki, ledni, gusti. Sa zemljice vjkovi ih isparili muni, pusti! Pa su krili onu zvijezdu to je ljudsko srce sluti.

Misao svijeta (1896)

Krajnevi radnike potuje i vjeruje da e oni promjeniti svijet i upravo ovom pjesmom sam daje doprinos za bolje sutra. Najznaajnija Kranjevieva rodoljubna pjesma je zasigurno pjesma Moj Dom koja se ujedno smatra jedna od najboljih Kranjevievih pjesama uope. Ve je prije pjesnik u nekom svojim pjesmama, poput Utjehe i Plae pravde, najvio motive koje je kasnije vjeto unio u pjesmu Moj Dom. Pjesnik ovom pjesmomIskazuje svoju ljubav prema domovini, ljubav koja ga boli i koju sakriva u srcu:

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol; Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I...gutam svoju bol!

On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju:

O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, To moj je, moj je dom!

Prije Kranjevia pisane su takoer rodoljubne pjesme, naroito u knievnosti ilirizma. Najpoznatija pjesma tog razdoblja je Hrvatska domovina Antuna Mihanovia. Mihanovi prolost svoje domovine slavi stihovima: Oj junaka zemljo mila Stare slave djedovino.

Za razliku od Mihanovia Kranjevi hrvatsku povijest prikazuje ovako:

I kralje iznijeh njene i velike joj bane, Svih pradjedova prah, Nepogaene gore i aren - ulistane I morske vile dah

Daljnim usporeivanjem Mihanovieve Hrvatske domovine i Kranjevieva Doma pronalazimo razlike u opisivanju krajolika. Dok Mihanovi slavi hrvatske ravnice, planine i nebo :

Mila, kuda si nam ravna Mila, kuda si planina Vedro nebo, vedro elo

Kranjevi opisuje jedro koje nad umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more koje mu posveuje grud.

I jedro gdje joj bojno nad umnu strmi pjenu U pola mora ir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more Posveuje mi grud;

Svi ovi stihovi dokazuju Kranjevievu ljubav prema domovini i snagu stihova i snagu stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:36:00 | 0 komentara

Dobar dan, tata - Stjepan Toma

Ime pisca: Stjepan Toma Tema: otkrivanje pravih roditelja Osnovna misao: majka je ona koja djetetu prua dom, ljubav, toplinu i brine se o njemu Likovi: Dragutin, Elvira, djed, baka,mama, tata Sadraj:

Dragutina su rano ostavili roditelji pa ga je usvojila Elvira. Dragutin je dugo smatrao da mu je Elvira paraca majka. No kada se jednom vratio kui iz kole Elvira mu je priznala da mu ona nije prava mama, nego da ga je ona usvojila. Sljedei dan u nogometnom klubu priao mu je neki stranac. Predstavio se kao njegov djed. Djed mu je rekao da ivi u Stipanovcu i da mu tata ivi u Osijeku, a mama u Njemakoj. Dragutin se sjetio da je Stipanovac blizu pa je odluio posjetiti djeda. Kada je odao , djeda nije bilo, a baka se iznenadila i stala plakati. Dragutin je obrzo vidio sliku svoje majke. Priao je s tatinim prijateljima i doznao da je njegov tata vlasnik bifea Papagaj. Jednoga dana Dragutin je otputovao u Osijek. Uao je u oev bife i tamo proveo punih deset minuta, a onda je uo da je otac otiao u Zagreb. Dragutin tada krene na autobus. Pokraj njega zaustavi se automobil u kojem je bio njegov djed. On ga je pozvao na pie. Dragutin je primjetio da ga vozi u Stipanovac. Kada su stigli Dragutin se jako iznenadio, jer je ugledao novi bicikl. Pruila mu se prilika da posjeti tatu jer je Elvira otila u Maarsku. Doao je u tatin bife. Traio je gazdu. Prvi put je vidio oca. Sve su saznali dok su razgovarali. Baka mu je dala pismo koje je pisala njegova majka. Pisalo je da ga mama eli vidjeti u Splitu u motelu Marijan. Puno su priali. Dragutin se vratio Elviri i sretno je ivio.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:35:00 | 4 komentara

TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA - SUE TOWNSEND

1. BILJEKA O PISCU

Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica iji su romani za omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali predlokom za radio i scenska djela. Nakon to je 1982 . godine objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujui izvanrednom prijemu kod itatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".

2. KRATAK SADRAJ

U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodinjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmiljanja saznajemo o svim problemima koji ga mue, kao i osobama s kojima se preplie njegov

ivot. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se niu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od sijenja jedne godine do travnja idue. Sadraj knjige nije vezana radnja, to je niz sliica iz njegovog ivota, niz njegovih "jada", njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora. 3. ANALIZA LIKOVA

Adrian je djeak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo da ga mue bubuljice i pritevi, moda je pomalo "bucmast", kako kae njegov lijenik. Vie znamo o njegovim ivotnim prilikama i neprilikama. Roditelji su mu u stalnoj svai, ak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se baka pojavljuje u kui, s njima ivi pas, a kasnije ak i oeva ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unato svim tim problemima, Adrian polako odrasta, iskljuuje se iz svijeta odraslih kad je to potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam rijeiti. On zapravo voli svoje roditelje, pokuava ih vidjeti sa svim vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu narav (brine o starcu Bertu Baxteru), kolskim drugovima oprata neke njihove propuste, paljiv je i osjeajan (bira poklone za svoje drage, pie pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na neobino duhovit nain pliva u "olujnom pubertetskom moru". ak je i ambiciozan, trudi se biti to bolji u koli, mata o svojoj budunosti. Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomae u svakodnevnim "nevoljama", uz nju uspijeva odravati ravnoteu u svom ivotu : " Nazvao sam Pandoru. Posjetit e me nakon sata iz viole. Ljubav mi je jo jedini spas da totalno ne poludim..."(citat, str 217) -2-

Pandora je Adrianova vrnjakinja, zgodna djevojica, "kose boje sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na djeake, ali zapravo dobra kao osoba. Ona puno pomae Adrianu, daje mu podrku, voli ga i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne ivi u oskudici. Prilino samosvjesna i odluna. Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne previe poduzetnog, sklonog alkoholu i samosaaljavanju.

Tu je i Adrianova mama, oito nezadovoljna s onim to joj prua brak i mu, moda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kue kroz neko vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji odrati obitelj. Susreemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole, Adrianove kolege, Barrya i Nigela, kolske profesore i ravnatelja, neke susjede i druge. 4. DOJAM O KNJIZI

Ugledavi ovu knjgu, pomislio sam si : "Jo mi je samo ovo trebalo!". I tako je bilo sve dok nisam poeo itati. Polako ulazei u svijet Sue Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma zanimljivo i interesantno. Ono to tu knjigu ini jo zanimljivijom jest da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga govori o mom vrnjaku koji proivljava doba sazrijevanja i u tom razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je pouno i pomalo iznenaujue da to uspijeva nadvladati svojim priroenim smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je oito jedna od najvanijih stvari u ivotu. Kad sam proitao knjigu, mogao sam samo rei : "Bravo, Adriane!"

Na kraju bih izdvojio neke humoristine odlomke : "Naao sam u rijeniku rije koja potpuno odgovara mome starom simulant. Jo je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je zatvoren u drvarnicu. Bogojavljenje je neto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"

"Otiao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao plastinu vreici punu svakakvih jezivih stvarica. Bio je tu komad ugljena, pa malo boino drvce s torte, pa figurice gusara s modela broda. Jedan je od gusara drao u zamahnutoj ruci bode, taj je sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva dana moi e se vratiti kui, naalost!"

-3-

"Stara trai posao! Jo u zavriti na ulici kao besprizorni ili tako neto. Bojim se da u morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se ne smrznem . I to u jesti cijeli dan? Morat u jesti pomfrit i slatkie sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."

"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu etku. im sam se vratio kui iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju neprestano se probija lakrdija Noddy... Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!... Trei premaz. Malo je bolje, ali jo proviruje Noddyjeva kapa dvorske budale... Ostatkom crne boje i finom etkicom premazao sam Noddyjevu kapu, ali se on prokleti zvonii i dalje vide!... Premazao sam veeras crnim flomasterom 69 zvonia na kapi. Ostalo ih je jo 124... U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoni. Sad znam kako se Rembrandt osjeao nakon to je oslikao Sikstinsku kapelu u Veneciji. 2 sata u noi. Boja se osuila, ali mora da je loe kvalitete jer posvuda ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlae i njegov crveni nos. Zvonii se, hvala Bogu, vie ne vide! Stari je maloprije doao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjea na jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistiki komar, ali ja mislim da to iz njega govori jer zato to su u njegovoj sobi na zidovima same ruice."

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:35:00 | 2 komentara

Rego Ivana Brli Maurani

Biljeke o piscu: Autorica ove sad ve potpuno priznate klasine knjige, Ivana Brli Maurani unuka je pjesnika "Smrt Smail-age engia" Ivan Maurani. Otac joj je takoer poznati pisac -Vladimir Maurani. Roena je u

Ogulinu, gje je provela jedan dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kui. kole je uila privatno, posveujui osobito brigu izuavanja jezika, te je ve u najmlaim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije jo njemaki, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za Vatroslava Brlia, odvjetnika i politiara u slavonskom brodu. Umrla je u Tagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedea djela: "Valjani i nevaljani" (1902), "kola i praznici"(1905), "Slike" (zbirka pjesama 1912), "Zgode eegrta Hlapia" (1913), "Prie iz davnine" (1916)... Lica: Kosjenka - vila Rego - div Liljo - najljepi djeak iz oba kotara Tema: Susret Kosjenke s Regoom te svaa izmeu dva sela Sadraj: Radnja zapoinje na livadi s konjima na kojima jau prekrasne vile. Najmlaa meu njima Kosjenka dobila je najbreg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko irokih ravnica, uma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoa, ogromnog diva koji je cijeli svoj ivot proveo brojei sruene zidine grada Legena. Poto tamo vjeno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Rego odlaze traiti dva sela koja su se Kosjenki uinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajui ispod zemlje (jer je Kosjenka eljela vidjeti to je ispod nje), Rego i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspjeno rjeavaju te tako dolaze do svog cilja. Izaavi na svjetlo dana kosjenka upoznnaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Rego Ljilju najpametnijeg i najljepeg djeaka u oba kotara, koji mu ispria nesretnu priu o oba sela. Naime, stanovnici i jednog idrugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starjeine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo. No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spaavaju tako to ih Rego prenosi na uzvisinu do koje jo nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda rui sve to se pred njom nae da se Kosjenka ne dosjeti i povie Regou da rupu kroz koju je prolazila voda zaepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokuaja Rego ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila pod vodom bez ive due. Tuni pastiri priopavaju Kosjenki koja ih je u meuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako ivjeti jer nitko od odraslih nije preivio, ne znaju obraivati zemlju, a da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regou da probui rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokau krovovi sela, a na njihovo najvee iznenaenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri ive u srei i veselju, sagradivi samo jedno selo, a usred sela kula u kojoj je ivjela preljepa Kosjenka.

A to je bilo s Regoom? On se naime uplaio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proivjeli strane muke, pa tako krene on nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaelio.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:34:00 | 19 komentara

Proza - Antun Gustav Mato

1. Biljeka o piscu:
MATO, Antun Gustav (Tovarnik, 13.06. 1873 - Zagreb, 17. 03. 1914), knjievnik. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u estom razredu naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku kolu, koju nije svrio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894 godine dezertira iz vojske, koju je sluio u Petrovaradinu. 1898 godine odlazi u enevu, u kojoj ostaje godinu i pol dana, zatim seli u Pariz, gdje ostaje pet godina, vraa se kui. Kad je amnestiran seli se u Zagreb, gdje ivi do kraja ivota. Knievnik profesionalac, od nude novinar, Mato nije imao stalnog zaposljenja. ivii teko Mato se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu. U osnovi lirski raspoloen, on je cijeli ivot nosio masku cinka, borbenog paskvaliste uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove rijei. Mato se ogledao u vie knjievnih rodova: pie feljtone, pripovjetke, crtice, eseje, putopise, knjievne, muzine, likovne i kazaline kritike, pjesme, a okuao se i u dramskom radu Kompozicijski solidno postavljene, njegove su pripovjetke pune lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja. Punu mjeru svoga talenta dao je Mato u knjievnoj kritici i polemici. S razvijenim ukusom i velikom knjievnom spremom, piui redovito glatko i duhovito, on je, ocjenjujui pojedino djelo ili cjelokupni rad nekoga pisca, gotovo uvijek, majstorski uoio bitne karakteristike umjetnikog opusa. esto udljiv, cjenei katkada kalambur vie od misaono staloene ocjene, on je ipak u veini svojih sudova taan i njegova se miljenja esto javljaju u knjievnim udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. On je bio najuspjeniji i najsustavniji ambasador hrvatske kulturne suradnje. Mato stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan instrument da izrazi i najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato je na veliki knjievnik u punom znaenju rijei.

2. Matoevo prozno stvaralatvo:

Matoeve novele i crtice sabrane su u knjigama: Iverje (Mo savjesti, Kip domovine leta 188*, Mi, Nezahvalnost, Pereci, friki pereci, estitka); Novo iverje (Nekad bilo - sad se spominjalo, U udnim gostima, Camao, Boina pria, Samotna no); Umorne prie (O tebi i o meni, Mo tampe, Ugasnulo svijetlo, Bura u tiini, Duevni ovjek, Lijepa Jelena, On, Potenje, Jesenska idila, Prijatelj, Ministarsko tijesto, Vrhovac, Osveta ogledala, Ubio, Cvijet sa raskra, Sjena). Matoeva proza moe se uglavnom podjeliti u dva osnovna kruga i to: Prvo, krug novela o domaem kajkavskom kraju, zagrebako - zagorskoj sredini, i drugo, krug novela bizarnog sadraja, novele o udacima, neobinim tipovima i nevjerojatnim malograanskim zgodama; o graanskim inteligentima i traginim scenama i sudbinama. Prvi krug je nastao jo u ivoj matici prve faze naeg realizma, dvojen je pravakim i patriotskim stilom, emocionalnim ritmom i sentimentalnostima, odvija se prirodno, pun koloristine i puke sredine. Drugi krug ponajvie je nastao u polemikim borbama, na putu i lutanju - a takva je gotovo sva knjiga Umorne prie - otvara put psiholokoj prozi, otkriva tematiku psiholokih sloenosti. U noveliOsveta ogledala kako je Mato prikazao udnog bizarnog pojedinca koji je bio vudren na svoju stranu, koji je sve mrzio:

Taj demokrat, pripovjednik sveopeg bratimstva i usreitelj je dakle neobino mrzio. Od prokletih predmeta pak ga najvie puzrujivala la ogledala... Jer zrcalo je hladno i mlako kao skeptik. Jer previe laska srenicima. Jer nije dano utopijsko i idealno. Jer je sasvim nekorisno kao

kristal dokonog soneta. Jer je sjajno i uglaeno kao la diplomatskog egoizma. Jer ima grasnost vode bez dna. Napokon jer je privlano kao magnet grijeha. Mami samotnu ljepoticu...

(OSVETA OGLEDALA)

Matoeve novele i proza, koje su vezane za domae tlo i u kojima se slika uglavnom kajkavski kraj (pejza domovine) i prizori iz provincije, istiu se svojom neposrednou i izvornou. Iako su esto baene na papir u brzini i u prvom zamahu, iako su im likovi izrazitiji tek u nekim prizorima, znaajna su pojava u naoj knjievnosti, navjetaju jednu novu stilsku proznu mogunost. I dok s jedne strane pomalo dopunjuju krug tema prvih modernista, u isti mah su i tenja za novom tematikom i jednim drugim, intenzivnijim proznim izrazom.

3.

Pejza u Matoevom proznom stvaralatvu:

U Matoevom proznom stvaralatvu pejza se esto javlja kao samostalna literarna tema, a on istovremeno asocira na neto drugo, neku drugu temu koja se razvija i dodiruje kroz itavo dijelo. Mato isto tako humanizira pejza, oivljuje ga i u njega smjeta ljude, povezuje krajeve s ljudima (pripovjetka Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi). Sinestezija, kojom su prozimana sva Matoeva djela, bitan je dio u slikanju pejzaa, ivota i svijeta, ljudi uope. Iskonana Matoeva osjetljivost za boju, zvuk i miris uinilo je njegove prozne pejzane slike izrazitijima, dubljima, svjetlijima. npr: San se hvata zelenih brda, i bujnih vinograda po kojima ruji

rumeno groe kao plamen, bijelo gori kao ilibar, a modro se crni kao tisu stisnutih brganica ispod jesenjeg lia koje se napilo krvi sunane... Sunce zalazi, umovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci daleke muzike, a rijeni val utei kao svrha koke kneginje, rue oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice. Sa purpurne se vode stade puiti mlijena para, a u tihoj i zelenoj dubini stade ruati draguljno trunje, padajui sa neba vedroga, veernjega, zvjezdanoga. ...mrvi se crnim mrvicama u ljubiasti trag zalog sunca, iezava u ljubiastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, barunastu no! (SAMOTNA NO)

4. Zakljuak:
Pod utjecajem francuskih simbolista, Mato je nastojao u naem jeziku ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brino birao rijei i usklaivao sonornost vokala i konsonanta. Matoeva je sklonost sentimentalizmu dokazana nizom pijesama, ali njegovo tragino osjeanje ivota ne iscrpljuje se melankolijom nego prelazi i u karakteristini bunt. Mato je zaetnik moderne dijalektalne lirike i fraze, a neki njegovi stihovi postali su politiko geslo itavih generacija:

I dok je srca, bit e i Kroacije!

(PRI SVETOM KRAJU)

Ve je zorja, a nemrem spati Po hii me hinca mulih rni raj, Ko kotiek ve krii za vrati Haji Smiljek, hajek picej moj!

(HRASTOVAKI NOKTURNO)

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:34:00 | 0 komentara

ULABIJE - STANKO VRAZ

1. TEZA

BILJEKA O PISCU:

VRAZ, Stanko (Jakob Frass; Cerovec, 30.6.1810.Zagreb, 20.5.1851.), knjievnik. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, kritiar, putopisac, prevodilac) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni knjievnik. 1842. s Vukotinoviem i Rakovcem izdaje kritiki asopis " Kolo ". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv diletantizma, a za knjievno je stvaranje traio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske knjievnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik ulabija i niza soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatku liriku svje, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, to je prevladavalo u pjesmama veine iliraca. U satirama i epigramima ismijava nedostatke drutvenog i knjievnog ivota, posebno utilitarizam i diletantizam patetinih tamburaa i budniara. Njegova lirika inspirirana je romantinom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posveenom imaginariom ljubavnim idealima.

2. TEZA

ANALIZA DIJELA:

ulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz poeo objavljivati u Danici 1837. godine, da ih zatim izda u zasebnoj knjizi 1840. godine. U tom izdanju izala su prva dva dijela tog ciklusa, a kasnije, poslije smrti Ljubice Cantilli, kojoj su posveene. Vraz je napisao jos trei i etvrti dio tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II. pjevanju posveene domovini.

I. pjevanje

35. Ljubice nemila, ti moj nepokoju! Kupi me u sre i duicu svoju

Jer smrtna j grehota gdje brat bolan eka. A sestrica nee

da prinose lijeka.

38.

Ljubi me, Ljubice, Ljubi, djevo mila! Dok su nam jos vita od mladosti krila.

Srea bez pokoja mijenja brzu nogu... to e donijet sutra znano j samo Bogu

ar je ulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama Vraz je neki obini doivljaj znao tako umjetniki zaokruiti da se svaka od njih doima kao potpuna umjetnost. ulabijesadravaju doivljene djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romantika. U pjesmi, Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada vedro i optimistiko raspoloenje. Nakon njene udaje nostalgija i potitenost, a poslije smrti bol i suut, jos jednom izraava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjeaji koji se odnose na ljubav prema eni i domovini su vedri, kasnije nostalgini i potiteni, povezani su sa pejzaom.

ulabije su tipian izraz romantiarskog miljenja i nazora sto se naroito oituje u povezivanju tih dvaju elemenata, a to u konanoj varjanti donosi do osjeanja sveljudskog.

III. pjevanje

69. Krasan si moj kraju sva su mjesta ista; Al od cvijeta sree nij ve nijednog lista Samcat po nijh seem s tugom bez broja ko po groblju djece Slava mati moja

ulabije su u hrvatskoj knjievnosti i njenoj povijesti proglaene ljubavnim romanom u stihovima. To je oita zabluda. Srodnosti izmedu ulabija i razliitih romana iz vremena romantike, dodue ima. No one su u itavom njihovom ugoaju, a ne u kompoziciji. Poevsi pisati pjesme Ljubici, Vraz nije ni mogao znati, kako e ih zavriti. ulabije su u cjelosti zbirka ljubavnih pjesma, povezanih, no nikakav roman. Po svom sadraju i po pjesnikovu osjeanju ulabije su isto toliko slovenske koliko i hrvatske. U njima je uporebljen krakovjek, to ga je Vraz iskoristio ve u slovenskim stihovima.

3. TEZA

STIL PISCA:

U tenji da nae to adekvatniji izraz za svoje pjesnike vizije Vraz je pronalazio razliite forme: od klasinih soneta do romance i balade, te gazele; pa je i na taj nain obogatio nau knjievnost onoga vremena. Bilo je u tom traenju i lutanja, i slabih stihova, bilo je naroito mnogo borbe s

jezikom, to nije nikakvo udo kad je Vraz slovenac. No usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera.

Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:34:00 | 0 komentara

Eshil: Okovani Prometej

1. TEZA: Bilje{ka o piscu

Kao za ve}inu anti~kih pisaca nemamo mnogo biografskih podataka. Rodio se 525. god. prije n.e. u Eleusini. Potjecao je iz zemljoposjedni~kog roda. Bio je svjedok svrgnu}a tiramide u Ateni, uspostavljanja demokratskog ure|enja i uspje{ne borbe protiv intervencije aristokratskih dr`ava. Bio je, kako ga neki nazivaju "otac tragedije". Iz njegovih pjesama vidi se da je bio prista{a demokratske dr`ave, iako je pripadao konzervativnoj grupaciji u samoj demokraciji. Ta je grupica imala znatnu ulogu u Ateni u prvim desetlje}ima. Eshil je sudjelovao u borbi protiv perzjanaca i to na bitki na Maratonu, kod Salamine i Plateje. Eshilove politi~ke simpatije o~ituju se u njegovim djelima. Engels ga je opisao kao jasno izra`enog tendencioznog pjesnika. Nastali su golemi nesporazumi i sva|e izme|u Eshila i naroda. Uzroci tih nesporazuma nisu poznati. Zbog tih nesporazuma morao je provesti posljedne godine `ivota na siciliji izvan domovine. Znao je i prije odlaziti tamo i prikzivati svoje drame. U Sicilskom gradu Geli Eshil je umro 456. god. prije n.e. 2. TEZA: Sadr`aj

"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" tim rije~ima Eshil zapo~inje svoje djelo. Zemlja je vrvila `ivotinjama ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej sin Japetov uzme ilova~u, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik po vanjskom izgledu jednak bogovima ali bez du{e. Da bi stvorio du{u uzme iz `ivotinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi ~ovjeka. Bo`ica Atena mu je pomogla u tome {to je tom liku udahnula duh ( bo`anski dah ). Tako su

nastali ljudi koji su mogli gledati, slu{ati ali nisu mogli vidjeti niti ~uti. Sve {to su radili bilo je bez smi{ljene osnove. @ivjeli su pod zemljom u mra~nim pe}inama. Tada ih je Prometej po~eo podu~avati kako }e vidjeti, ~uti, uptrebljavati `ivotinje, ploviti morem, hraniti se, lje~iti se,... Ukratko uputio ih je u sve `ivotne potrebe. Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane ( stari bogovski rod ). Prometej je bio tog Titanskog roda. Bogovi su po~eli od ljudi tra`iti da ih ~aste uz uzvrat njihove za{tite. U Mekoni organizirali su susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i du`nosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi nebi previ{e iskori{tavali. On sa svojom lukavlju{}u `eli prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati {to `ele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bija{e svo meso, mi{i}i, mozak, utroba,... ukratko sve korisno, a u drugom ve}em kupu bijahu kosti i salo. Zeus je reko da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predlo`io da izabere koji od dva kupa `eli. Zeus se odlu~i za ve}i kup i odgrne ga. Stra{no se razljuti na Prometeja kad je pred sobom na{ao samo salo i kosti. Za uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savr{en `ivot tj. vatru. No Japetov sin je i za to na{ao rje{enje. Pomo}u u`arene tinjaju}e tre{}ice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Za uzvrat Zeus je stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu bogu vatre i umjetnosti da napravi varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bjelom svjetlucavom haljinom a glavu joj ovjen~a svje`im cvje}em i zlatnom vrpcom. Hermo joj podjeli dar govora a Afrodita svaku dra`esnost i milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora. Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se ~uva bilo kakvog bo`jeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji `ivjeli mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u ku}u ga otvori. Tako je na Zemlju do{lo zlo. U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da iza|e iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Pisac groznice i razne druge bes~ujne ali vrlo mu~ne nevolje opisuje kao ~ete bez dara govora. ^ak i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj ~in Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stjenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvr{io. Jadan Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego smo mukotrpno bezograni~eno stajati. Nezasitan Zeus mu po{alje jo{ i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena jetra bi svaki dan na novo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj `ivot smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon nekoliko tisu}a stolje}a nai{ao je tamo Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. ^im je to ugledao napnuo je luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobo|enog Prometeje sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako nebi optu`ivali da je Zeus oslabio Prometj je morao nositi `eljezni prsten s ukovanim komadi}em kavka{ke stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je jo{ Prometej prikovan na Kavkaz.

3. TEZA: Mi{ljenje o djelu

Slavonska uma" Kozarac je dao prekrasne slike umskog ivota, biljnog i ivotinjskog. Osim pripovjetki meu kojima se istiu "Tena", "Biser Kata", "Proletarci" i "Meu svjetlom i tminom". Pisao je romane meu kojima je najpoznatiji "Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u drutvenom ivotu, loe gospodarenje zemljom i pogrean odgoj i obrazovanje intelektualaca. U posljednjem periodu ivota i rada pisao je pripovjetke u kojim je pokuavao rjeavati neke psiholoke probleme suvremenog ovjeka kao to su "Mira Kodolieva", "Oprava". Josip Kozarac je umro 1906.g. u Koprivnici.

Tema: Pieva ljubav prema, umi, Slavoniji i njenim ljudima i obiajima Osnovna misao: Treba uvati umu Vrijeme radnje: Davno Mjesto radnje: Slavonska uma

Likovi: Josip Kozarac, Bartol, lugar

Sadraj: Slavonska uma je uma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju hrastovu umu. On je u njoj kao u svojoj kui. On pozna svaku pticu, svako drvo i svaki glas. uma je oduvijek bila njegovo nepresuivo blago. Pokraj ume, sagradio je kue, staje i tagljeve, posadio vonjake i ljivike. Kada mu zbranie i zatvorie umu, on postade siromah, jer ona mu je paom odgajala volove, svojim irom hranila svinje, svojim drvetom dizala kue i ograde. Vuk, lisica i kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se diu veliki hrastovi sa sivkastom korom i brazdama koje teku du cijeloga dvadeset metara visokog debla sa snanom irokom kronjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada vjetri zapuhne, tvrdo glatko lie zaape, zatim zauti i zaumi. Sa godinjim dobima uma se mijenja, a i ivot u njoj. U proljee kad se sve oivljuje u umi je najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po ikarama i i livadama oko sela. U umi su samo kos i drozd. Kada doe ljeto, u umi sve postajeivlje i raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da e mlade orlove popovaditi ili ubiti zato to im je orao ubijao domae ivotinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato to je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti. Ljudima nije nita drugo preostalo nego da srue brijest. Dok su jedni ruili drugi su pukama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraa u gnijezdoi pandama nosi plijen. Jedan je ovijek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj je plijen ispustio i sruio se u umu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zaudili su se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro sruen na njega su doletjela dva vorka koja su ula u orlovo gnijezdo. od jakoga udarca kada je brijest pao, vorci su uginuli. O Ilinju love se divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajui patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja tuka i aran. kada doe ljeto, radi se procijena uma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar Bartol prenoili su u kolibi koja je ostala iza umskih radnika koji su preko zime ovdije radili. Procijena je teak posao, a uma puna komaraca. Kud god ovijek ide tamo i oni. Vraajui se sa tekoga posla oekivali su da e im Bartol pripremiti dobar ruak. Kada su su doli u kolibu vidjeli su da im je Bartol pripremio paprika. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog ega je paprika crn , ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veeru. Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprika crn zbog toga to je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spaeno Bartolovo kuharsko umijee, a drutvo ohrabreno da i dalje jede bartolova jela. Sredinom rujna nastaje vano razdoblje za slavonsku umu. umski trgovci obilaze dijelove ume koje su preko ljeta procijenili i obiljeavaju stabla koja e preko zime doi na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze

umom i procijenjuju urod ira koji je zbog sjee ume i njegove upotrebljivanosti na sve veoj cijeni. U listopadu poinje lov na srne, a u studenome je uma mirna. U to doba sije se ir. Koliko se je stare ume posjeklo, toliko nove treba zasaditi. Na to sijanje izae itavo selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvee na drugom kraju alosno otpada uto lie, a tamo jo dalje udara sjekira i rui se to je dvije stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom mjestu smrt, a na drugom ivot. Tko bi nabrojio to je sve uma u tih dvjesto godina dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj dogaalo i to e se dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:29:00 | 4 komentara

Gdje prie rastu - Grigor Vitez

Poneto o piscu: Grigor Vitez roen je 1911.g. u Kosovcu, u Slavoniji. Objavio je zbirke pjesama ; San boraca u zoru (1955), Pjesme (1950), Naoruane rue (1955), Povjerenje ivotu(1985), i poezije Kao lie i trava(1960). Za djecu je je objavio zbirke pjesama: Vesele zamke(1955), Prepelica(1956), Sto vukova(1957), Kad bi drvee hodalo(1959), Hvatajte lopova(1964), Gdje prie rastu(1965), Igra se nastavlja(1967), i slikovnice;Medvjed kao pudar, Dva pijetla, Tko e s nama u umicu, ivotinje spavaju, Maksimir, Doivljaj svjetskog putnika i udna kola. Neke od pjesama Grigora Viteza prevedene su i objavljene na petnaestak jezika izvan nae zemlje. Osim pjesama Grigor Vitez je pisao prie i lanke za novine i asopise. Grigor Vitez je umro 23. studenog 1966. godine u Zagrebu, a sahranjen je u svom rodnom selu.

Tulipani diu ae

Tema: Radost tulipana Osnovna misao: Treba uvati cvijee, odnosno prirodu koja nam uzvraa svojom ljepotom Vrsta stiha: Vezani Vrsta pjesme: Lirska - pejzana Stil: personifikacija (Sunce toi)

Lastavica

Tema: Povratak lastavica s juga Osnovna misao: Kada dou lastavice poinje proljee Vrsta stiha: Slobodan Vrsta pjesme: Lirska - pejzana Stil: personifikacija (a to si nam donjela? proljee na repu)

Zmaj Tema: Putovanje avionom Osnovna misao: Ne treba se bojati leta avionom Vrsta stiha: Slobodan Vrsta pjesme: Lirska - misaona Stil: poredba (zmaj je avion)

Olovko,olovko

Tema: elja uenika da ne moras sam pisati zadau i uiti Osnovna misao: Ne teba biti lijen Vrsta stiha: Slobodan Vrsta pjesme: Lirska - misaona Stil: personifikacija (Knjiice, knjiice, Naui se !)

Lovaka pria

Tema: Pria lovca o lovu na jelena Osnovna misao: Treba biti mudar i snalaljiv Vrsta stiha: Slobodni Lirska - misaona
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:28:00 | 0 komentara

TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA - SUE TOWNSEND

1. BILJEKA O PISCU

Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica iji su romani za omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali predlokom za radio i scenska djela. Nakon to je 1982 . godine objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujui izvanrednom prijemu kod itatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".

2. KRATAK SADRAJ

U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodinjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmiljanja saznajemo o svim problemima koji ga mue, kao i osobama s kojima se preplie njegov ivot. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se niu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od sijenja jedne godine do travnja idue. Sadraj knjige nije vezana radnja, to je niz sliica iz njegovog ivota, niz njegovih "jada", njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora. 3. ANALIZA LIKOVA

Adrian je djeak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo da ga mue bubuljice i pritevi, moda je pomalo "bucmast", kako kae njegov lijenik.

Vie znamo o njegovim ivotnim prilikama i neprilikama. Roditelji su mu u stalnoj svai, ak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se baka pojavljuje u kui, s njima ivi pas, a kasnije ak i oeva ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unato svim tim problemima, Adrian polako odrasta, iskljuuje se iz svijeta odraslih kad je to potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam rijeiti. On zapravo voli svoje roditelje, pokuava ih vidjeti sa svim vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu narav (brine o starcu Bertu Baxteru), kolskim drugovima oprata neke njihove propuste, paljiv je i osjeajan (bira poklone za svoje drage, pie pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na neobino duhovit nain pliva u "olujnom pubertetskom moru". ak je i ambiciozan, trudi se biti to bolji u koli, mata o svojoj budunosti. Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomae u svakodnevnim "nevoljama", uz nju uspijeva odravati ravnoteu u svom ivotu : " Nazvao sam Pandoru. Posjetit e me nakon sata iz viole. Ljubav mi je jo jedini spas da totalno ne poludim..."(citat, str 217) -2-

Pandora je Adrianova vrnjakinja, zgodna djevojica, "kose boje sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na djeake, ali zapravo dobra kao osoba. Ona puno pomae Adrianu, daje mu podrku, voli ga i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne ivi u oskudici. Prilino samosvjesna i odluna. Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne previe poduzetnog, sklonog alkoholu i samosaaljavanju. Tu je i Adrianova mama, oito nezadovoljna s onim to joj prua brak i mu, moda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kue kroz neko vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji odrati obitelj. Susreemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole, Adrianove kolege, Barrya i Nigela, kolske profesore i ravnatelja, neke susjede i druge. 4. DOJAM O KNJIZI

Ugledavi ovu knjgu, pomislio sam si : "Jo mi je samo ovo trebalo!". I tako je bilo sve dok nisam poeo itati. Polako ulazei u svijet Sue Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma zanimljivo i interesantno. Ono to tu knjigu ini jo zanimljivijom jest da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga

govori o mom vrnjaku koji proivljava doba sazrijevanja i u tom razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je pouno i pomalo iznenaujue da to uspijeva nadvladati svojim priroenim smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je oito jedna od najvanijih stvari u ivotu. Kad sam proitao knjigu, mogao sam samo rei : "Bravo, Adriane!"

Na kraju bih izdvojio neke humoristine odlomke : "Naao sam u rijeniku rije koja potpuno odgovara mome starom simulant. Jo je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je zatvoren u drvarnicu. Bogojavljenje je neto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"

"Otiao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao plastinu vreici punu svakakvih jezivih stvarica. Bio je tu komad ugljena, pa malo boino drvce s torte, pa figurice gusara s modela broda. Jedan je od gusara drao u zamahnutoj ruci bode, taj je sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva dana moi e se vratiti kui, naalost!"

-3-

"Stara trai posao! Jo u zavriti na ulici kao besprizorni ili tako neto. Bojim se da u morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se ne smrznem . I to u jesti cijeli dan? Morat u jesti pomfrit i slatkie sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."

"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu etku. im sam se vratio kui iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju neprestano se probija lakrdija Noddy... Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!...

Trei premaz. Malo je bolje, ali jo proviruje Noddyjeva kapa dvorske budale... Ostatkom crne boje i finom etkicom premazao sam Noddyjevu kapu, ali se on prokleti zvonii i dalje vide!... Premazao sam veeras crnim flomasterom 69 zvonia na kapi. Ostalo ih je jo 124... U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoni. Sad znam kako se Rembrandt osjeao nakon to je oslikao Sikstinsku kapelu u Veneciji. 2 sata u noi. Boja se osuila, ali mora da je loe kvalitete jer posvuda ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlae i njegov crveni nos. Zvonii se, hvala Bogu, vie ne vide! Stari je maloprije doao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjea na jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistiki komar, ali ja mislim da to iz njega govori jer zato to su u njegovoj sobi na zidovima same ruice."

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:28:00 | 0 komentara

Tena - Josip Kozarac

O piscu: Hrvatski pripovjeda, romanopisac. Roen je 1858 u Vinkovcima. Puku kolu i gimnaziju zavrio je u vinkovcima, u Beu je diplomirao poljodjeljstvo i umarstvo. Sva su mu djela tematski vezana za Slavoniju. Najpoznatija djela su mu : "Prie djeda Nike", " Biser-Kata", "Slavonska uma", "Tena", i druge. Umro je 1906 godine. Tema: ivot slavonske ene Vrijeme radnje: 19. stoljee Mjesto radnje: Slavonija Vrsta: Pripovjetka Likovi: Tena (Terezija) , Jerko Pavletia , Beranek , Leon Jungman , ore , Maruka , Joza Matijevi , Ivka

Sadraj: Tena je mlada Slavonska djevojka i polako postaje jedna od najljepih cura u selu. U 16 godini ivota umire joj majka i ona ostaje sama s ocem Jerkom. U to doba kraj njezinog sela bila je eka vojska, a u njoj je bio mladi vodnik Beranek. Tena se zaljubila u njega i prvi put u ivotu osjetila ljubav, no dola je zapovjed i Beranek je mora krenuti u Bosnu. Nakon Boranekovog odlaska Tena je nosila crninu i povukala se u sebe. Nedugo zatim u selo je doao bogata iz jedne Parike tvrtke, zvao se Leon Jungman. Kada je opazio Tenu odmah mu se svidjela, ali Tena je i dalje bila povuena. Leon je organizirao primanja u svojoj velikoj i prostranoj kui, s nakanom da e Tena doi. Dole su sve seoske cure, ali Tena nije. Tada je Leom priao sa Teninim ocem Jerkom da poalje Tenu na primanje. Jerko je uspio nagovoriti Tenu da ode na primanje i sam ju je otpratio do Leonove kue. Na primanju sve su se cure nabacivale Leonu, ali on je samo gledao Tenu. Priavi Teni obasuo ju je prostranim sobama i oni svjeim mirisima. Tenu se je dojmio sav taj rasko i bila je oarana s njime. Tena nije voljela Leona, ali bila je kod njega zato da osjeti ari luksuznog ivota. Leon je i dalje organizirao primanja, a na njima je svirao cigan ore. Iako je bio cigan on se Teni sviao. Nakon izvjesnog vremena Tena je prela Leona sa orom. Cijelo selo je ogovaralo Tenu i doao je glas do Leona. Leon je znao da ga Tena ne voli. Leon je dobio premjetaj, a Tena je ostala bez luksuznog ivota. Poto je Tena bila s Leonom, on je uzdravao i njezina oca, a nakon Leonovog odlaska on je zapio sav novac, a kuu i zemljite je dano na drabu zbog neplaenog poreza. Tenu to nije zanimalo jer joj je ostalo puno haljina i novaca od Leona. Nakon to je potroila taj novac morala je smislit nain kako ae ivjeti. Nala je Jozu Matijevia . Osvojila ga je na jednom plesu. A usto je bila i s orom. Tako je ivjela s dvojicom ljubavnika. Jozo je imao enu Ivanku, ali na nju nije previe mario za to to je imao Tenu. Tena se doselila kod Joze i preuzela vlast u kui. Jozo bi znao esto vikati na Ivanku, pa se ona alila Teni i molila ju za zatitu. S vremenom Ivanka je postala prijateljica s Tenom. Kod ora je bila jo tea situacija, on je redovito tukao svoju enu Maruku i maltretirao je. Sav novac koji je ore zaradio odlazio je Teni. U meu vremenu Ivanka je ostala trudna, a jedna ciganka je donjela Maruki veo koji je zaraen vodenim kozicama. Maruka je dala veo Teni i Tena se razboljela. Usto su ciganka i Maruka napravile prijevaru i uvjerili ora da je Maruka trudna. Tena je od bolesti dobila plihove po licu i vie nije liila na staru Tenu. Ivanka je rodila i nakon poroda se

proljepala , a kada je Jozo vidio Tenu onakvu nije mu vie stalo do nje. Tada se pojavio orev navodni sin i on vie nije htjeo uzdravati Tenu. Nakon to se oporavila Tena vie nije bila ona stara , postala je starija. Nakon zavretka rata eki vojnici su se vratiili u selo da bi otkupili zemlju i tu se nastanili. Kada je Beranek vidio da je na prodaju Tenina kua i zemljite za vrlo malo novac odmah je dao polog. On se radovao ponovnom susretu sa Tenom iako je strepio dali e ga tena primiti poto je u ratu ostao bez desne ruke. Njihov susret nije bio sretno sjedinjenje nakon drugog vremena. Beranek je ostao na imanju sa Tenom da iznova podigne zaputena polja i prui mlaem pokoljenju ljepi ivot. Karakterizacija likova: Tena U mladosti Tena je bila cura koja nije potpuno bila svjesna svoje ljepote. S vremenom, odnosno nakon svoje prve ljubavi poela je shvaati koliko je ljepota bitna za ugodan ivot jedne seoske cure. Uvjek je gledala na svoje dobro bez obzira kako to utjee na druge. Nije imala nimalo srama to ju selo ogovara, zapravo moglo bi se rei da je prkosila selu i stvarala zavist meu drugim seoskim curama. Na kraju je imala sree to joj se vratila prva ljubav kod koje je pronala svoju sreu. Beranek Mladi vodnik u ekoj vojsci koji se istinski zaljubljuje u Tenu i na kraju rata se vraa Teni i s njom provodi ostatak svog ivota. Leon Bogati ovjek koji dolazi u Slavoniju da bi zaradio novaca a usput da ne bude sam spetlja se sa Tenom. Bio je mlad ljepukast, sitnih vatrenih oiju, crnomanjastobjelkaste puti, guste, tamne kose , a plavih brkova. ore Cigan koji svira gusle. Tena ga koristi kao izvor novanih prihoda. Grub prema eni, tue ju, maltretira, poniava. Jozo elio se oeniti sa Tenom jo dok je bila cura, ali ga onda nije htjela, sada ga koristi samo kao sredstvo pomou kojeg se uzdrava. Grub je prema eni

Ivanka Pokorna ena. Bila je sitna, ali nakon poroda se proljepala. Morala je podnositi drugu enu u kui i biti podlona njoj. Vrlo plemenita ena, jedina je pomagala Teni dok je imala vodene kozice. Maruka ena kojoj je bilo dosta to je druga ena. Pomou varke pridobija mua.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:27:00 | 8 komentara

Tri sestre - Anton Pavlovi ehov

Biljeka o piscu: A. P. ehov (1860-1904) ruski je pripovjeda i dramatiar,a po zanimanju lijenik. Roen je u trgovakoj obitelji. Nakon gimnazije u rodnom gradu se upisuje na medicinu u Moskvi, te se kao student poinje baviti pisanjem. Najbolja njegova djela su novele i pripovjesti. Bio je, simptomatino za pisce tog doba, bolestan, siromaan. Suraivao je s velikom opernim redateljima, putovao je na Sahalin, izbjegavao je politiku, ali je istupio iz Akademije zbog nepriznavanja Maksima Gorkog. ehov je meu ostalim i tvorac antiteatralnog kazalita i psiholoke drame, te je uvelike djelovao na kasnije generacije pisaca, kako u Rusiji tako i van Rusije. Poznatija djela su mu: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, ovjek u futroli

Likovi:

Olga je najstarija sestra, nije oenjena, nezadovoljna ivotom koji vodi a ne vidi izlaz. Potajno se nada koko bi u Moskvi mogla nai mua i onda bi, barem tako misli, bila sretnija. Ako bi se udala, cijeli dan bi sjedila u kui, bilo bi to bolje. Voljela bih mua.

Maa je vjeno nezadovoljni melankolik, koji stalno tei nemoguem. Rano se udala, a da nije promislila, mrzi svoj ivot, i masli o svemu na lo nain.

Irina je najmlaa od sestara, eka princa na bjelom konju, i prtpostavlja da bi ga sigurno nala u moskvi. Trai ivotnu sreu, i smatra kako joj rad djelomino zamjenjuje ljubav. Svoje nezadovoljstvo nee nikad rijeiti jer su joj ciljevi nerealno visoki, a uza sve to tu je jo i unutarnji sukob.

Natalija je poprilino teak lik, lik malograanke koju nitko ne prihvaa, no ona je uz to i lik koji se najvie mjenja, te se kasnije ipak koliko asimilira u drutvo.

Andrej je sin, velikih ambicija, s malim ansama za ostvarenje. Kako ima dominantnu enu, on se povlai, postaje papuar i puta svoje ambicije da padnu u blato.

Forma i stil: Ovo djelo je drama ods etrri ina, mirna i glatk bez veih preokreta. Zasniva se uglavnom na samim likovima i njihovoj traginosti koja samo kazuje kako promjene nema unato vjeitom optimistu i njegovoj prii o svjetloj budunosti.

Vrijeme i mjesto radnje: Radnja se odvija u malom Ruskom gradiu u provinciji, negdje u 19. st.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:26:00 | 0 komentara

PRIjAN LOVRO - AUGUST ENOA

Biljeka o piscu:

August enoa roen je u Zagrebu 14. IX. 1838. Osnovnu je kolu polazio u Zagrebu, gimnaziju u Peuhu i Zagrebu , a pravne je nauke zavrio u Pragu i Zagrebu. Iz Praga je preao u Be gdije je ureivao asopis Glasonoa. 1866. g. vratio se u Zagreb i uo u redakciju Pozora(kasnije Obzora), zatim je bio gradski biljenik Zagreba i umjetniki ravnatelj zagrebakog kazalita 1870 bio je dramaturg kazalita a 1873. postao je gradski senator. Umro je 13. XII. 1881 u etrdesettreoj godini ivota. Godine1871 tampao je svoj prvi veliki historijski roman iz prolosti Zagreba, Zlatarevo zlato zatim je napisao vei broj pripovjesti Prijan Lovro, Mladi Gospodin Ilijina oporuka Vladimir, Branka i dr. zatim tri historijska romana: uvaj se senjske ruke, Seljaka bunai Diogenes roman iz suvremenog ivota Prosjak Lukadok povijesni roman Kletvakoji je izlazio u Narodnim novinama 1880/1881 nije zavren, jer ga je zatekla prerana smrt. Grau za svoja mnogobrojna knjievna djela crpio je enoa iz hrvatske prolosti i sadanjosti , a pisao je mnogo i neumorno u elji da svojiim knjievnim radom poradi na politikom , kulturnom i prosvjetnom podizanju naroda. U svojim lanicama Nae knjievnosti rekao je enoa na jednom mjestu ovo :Zato piemo? Da si ovaj ili onaj italac ne znajui ta da pametno radi prikrati vrijeme ? u tom sluaju ne bi novele vie vrijedile od one brojanice, koje Turin od duga asa broji. Mi hoemo da dignemo narod da ga osvijestimo, da mane prolosti popravimo, da budemo u njem smisao za sve to je lijepo, dobro i plemenito.

Podatke pronala u A:enoa Seljaka buna (str. 5-6 )

Biljeka o djelu :

Djelo je posve realistino . enoa u ovoj pripovijetci kritizira ondanje drutvo , ondanje pisce . To prikazuje kroz razgovor njega i crne udovice koja je iskazala svoje misli o Hrvatskoj knjievnosti i koja govori kako jednoj enskoj osobi ija ud je strasna, fantazija bujna , misao iva nije dovoljno dvoje mladih koje se zavoli onda malo prepreka koje jednostavno prijeu , k tome malo sunca, mjeseca, suza i pripovijest je zavrena. enska ud je strasna, fantazija bujna , misao iva i brza kao ptica. A kakvu hranu davaju nai novelisti toj nestanoj ptici koja lepra od mjesta do mjesta, koja, vjene promjene eljna, nikad ne miruje? Vazd jedno te isto. Dvoje mladih se zavoli , al im se nameu kojekakve kojekakve vrlo obine prepone kojih vrlo obinim nainom uklone , pa budu , hvala budi bogu , svoji. K tomu malo sunca, mjeseca cvijea , suza i pripovijestje svrena Ona kae da rijetko kojem piscu ue u galavu da se ta junakinja li junak otrovaju probodu maem i umru : Samo katkad ue kojem piscuu glavu , te

junak ili junakinja moraju se otrovati , probosti, pae umrijeti od suhe bolesti ! Vjena idila , vjena monotonija. Nato se ona pita jesu li pisci kadri u malen okvir naslikati velike divske slike , mogu li nai pisci stvoriti velikog junaka: Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velika divske slike , moe li u naih okolnosti postati kakav zanimljiv junak romanu ? Nato joj enoa odgovara da junaka ne treba stvarati ,nego da je dovojlno okrenuti se oko sebe da bi se nalo junaka tj. moe se ga nai u svakodnevnom ivotu. Rekao joj je i to da upravo zato to smo mali narod koji je imao tolike borbe upravo mi moemo napisati najljepe romane :Upravo okvir nae malenosti koja sapinje esto smjelu duu i arko srce, rodi tolike borbe, tolike sukoba da e duu silno potresti , i povijest ljudskog srca u nas toli razlika, toli ivada naim piscima ne treba nego prepisati je pa su napisali najljepi roman.

Opis likova :
Opis prijan Lovre:

Po naglasku sudei bijae pohrvaeni Slovenac.

Bio ovjek srednjeg stasa, koast , irokih pleiju. Glava neobino velika naliila posve kuglji; elo mu bilo iroko, visoko, re bi uglasto, lice osuho, blijedo , u srijedi iroko, zdola posve iljasto , nos fin , usne tanke, stisnute , brii slabi , kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena ,a oi male , tamne , mirkave, al i vrlo acave.(str. 12) Govorio je sprvine polagano, sveano, kratko poput epigrama , al i apodiktiki , prepliui govor franceskim dosjetkami. Bio je pod silu miran ,al neobini sjaj

njegova oka odavao je da je ovjek strastven. Kad bi zapodjela ivahna prepirka o kakvoj neznatnoj stvarci a tog a je bilo zaonda dosta utio Lovro marmorkom te bi samo potkraj govora ironikom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na alu. Po prvom razgovoru razabrah da je Lovro vanredno darovit ovjek , da mnogo, veoma mnogo znade. Kraj svih tih vrlina ne bijae mi Lovrin prvipojav prijazan. Neto me odbijalo od njega (str. 13)

Opis Malvine:
U vlastelina bila ljepuna jedinica , crnooka i zlatokosa , bujna i vesela, a pametna, vanreda pametna. Umjela ona vie jezika, umjela crtati , udarati u glasovir i vie toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i dobro poznavala. I Lovro bijee tom jeziku vrlo vjet. Nije dakle ni udo da se mladi svetac i crnooka, plavka mnogo me sobom avrljali o cvijeu , o suncu , o glazbi , o Berangeru i o kojeemu. Mladica bijee iva, vrlo iva. Dosjetljivost i otroumlje mililo se Malvini tako bijae joj imenad sve ino. (str. 18)

Opis Minke kakvu je vidio Lovro :

Na prvi mah smetoh se poneto . Nisam znao da l je mlada , da l prizrela djevojka. Bijae visoka, tanka, gipka , blijeana lica, krasna profila , tamne kose u uvojke spletene i tamnih arkih oiju. Iza irokih rukava tamne svilene haljine virile bijele drobne ruke a nad elom treptila zvijezda od bruene ocjeli. Uprla bje glavuo ruku, da joj je mjeseina padala na sjajnu kosu i iskrami se preljevala u tamnih oih. Ljepa je, miljah u prvi mah. (str. 47)

Istiniti opis Malvine:

Mjeseina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatui obrazi mladosti. Od nosnica prema kraju usnica pruile se dvije crte, svjedoice zrelijih ljeta, usnice bijahu vehle, pod oima si vidio nagrepanu koicu ; cijelo lice bijae osuho, uvehlo. Ne , to nije rascvala ruica to je usidjelica koja doziva u pomo mjeseinu da joj pozati uvehlo lice. Minka prepa se mog pogleda i okom joj sinu iskrica demonske ljutine, al ubrzo zapita me smijeei se : ta ste zamukli ? Al Minkin posmjeh ne bijae smijeak anela od esnaest godina.

Moje miljenje o djelu :

Meni se djelo svidjelo pogotovo zato jer takeve stvari jo su i danas aktualne . Ako je osoba iz slabo stojee obitelji onda je jako mala vjerojatnost da e do na poloaj o kojem mata tj. biti ugledan u drutvu i imati mo. Isto tako svia mi se to kako je pisac dokazao da nai pisci nisu bezvrijedni , i da mi ne moramo izmiljati junake i uvrtavati ih u nepostojee vrijeme i mjesto , nego je dovoljno da prelistamo nau povijest i dobili smo junake koje ne treba da opisujemo onakvi kakvi nisu nego istinit izgled istinite osobine. Tim djelom enoa daje kritiku svog vremena koje je i danas prisutno. On potie Hrvate da ponu itati vlastito bogatstvo i da se ne trebaju sramiti onog to jesu i glumiti ono to nisu itajui izriito strane literature.

Sadraj:

U pripovijesti prijan Lovro opisao je enoa tragian udes mladog uitelja, njegovog prijaltelja Lovre. Lovro je sin iz slabo imune Slovenske obitelji.

Roditelji su eljeli da im se bar jedno djete digne na imuan poloaj, a poto je Lovro bio od malih nogu jako inteligentan i eljan znanja roditelj su odluili da on bude sveenik. Lovro je poeo uiti za sveenika , ali on se zaljubio i shvatio da kao sveenik ne moi nikad imati voljenu osobu pokraj sebe i on je odustao od sveenikih studija. Taj je dogaaj jako povrijedio njegovu obitelj, jer je njegova majka samo eljela da ga vidi u odori sveenika. Kad je odluio odustati od sveenikog reda pozvao ga je predsjednik k sebi da ui njegova sina i Lovro pristane. Neko je vrijeme on tako uio njegova sina ,ali njemu je bilo neugodno da je on na teret tuoj obitelji i on je odluio da okua sreu tako da se upie u orijentalnu akademiju. Grof mu je pomagao da dospije u orijentalnu akademiju putem veza, ali nije bilo uspjeha jer je bilo jako puno kandidata i Lovro nije uspio. Nakon toga Lovro odlui pisati molbu u ministarstvo da postane uitelj , ali i tu je bio razoaran nisu ga primili. Kada je njegov otac proitao to pismo on je odluio da e Lovri pomoi i da e mu dati sav novac samo da ostvari svoje elje i da otie u Be. Neko vrijeme otac mu je slao novac ali je nakon toga zapao u velike dugove i nije mogao potpomagati Lovri, i jedan od aka mu je savjetovao da ide u Hrvatsku raditi kao uitelj i Lovro to prihvat. Nako zavrenog treeg teaja sveuilita Lovro odlui otii u Zlatni Prag. Lovro je u Pragu upoznao djevojku po imenu Minka , kroz razgovor je doznao da je ona bogata a to je upravo njemu trebalo, bogata djevojka koja e izbaviti njegove roditelje iz dugova. I on je imao na umu da se oeni tom djevojkom sve dok mu enoa nije otvorio oi i rekao da je to stara usidjelica koja nee donjeti miraz udajom jer njen otac ima jo estero djecena koje treba podjeliti svoje bogatstvo. Nakon ntog saznanja Lovro je odustao od nje. Nakon zavrenih svih ispita Lovro je ekao samo da mu dodjele mjesto na jednoj od hrvatskih gimnazija. I dok su jednog dana Lovro i enoa bili u jednoj kavani prie im jedan debeli ovjek kojega su trebali poduiti , on je savjetovao Lovri nakon to je uo njegovu priu da trai bogatu djevojku da se oeni, i on mu savjetova neka ide u Split jer da on pozna jednu mladu djevojku koja ivi sa stricem a bogata je. I tako Lovro otie u Split i tamo upzna tu djevojku po imenu Anelika u koju se on i zaljubio, a nije bio samo interes, novac. Anelika se zaljubila u njega i odluili su tu vezu okruniti brakom. U meuvremenu njen je

stric doznao da je Lovro potekao iz siromane obitelji i zabranio Aneliki vjenanje s Lovrom. Kad je Lovro to doznao on se ubio u stanu u kojem je ivio tako da si je britvom prerezao grkljan. I tako zavrava ivotna pria mladog, inteligentnog, uenog ovjeka koji je imao znanja za velike uspjehe ali nije imao ono najvanije novac. I sad nakon tog proitanog djela postavljam si pitanje jeli bolje biti glup i bogat ili pametan i siromaan!?

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:26:00 | 1 komentara

Druina Sinjega galeba - Tone Selikar

Biljeke o piscu: Slovenski pisac Tone Selikar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro 1970.g. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje, Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Druina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi, Mazge, Rudi, Nasukani brod, Trcanska cesta. Vie Selikarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik, a Druina Sinjega galeba objavljena je u vie izdanja. Tema: djecja druina koja se bavi poslom za odrasle Glavni likovi: Ivo i druina Sporedni likovi: Ivini roditelji, Mileva, stari Nikola, mjetani, Ante, Lorenza... Mjesto radnje: Galebov otok i more Vrijeme radnje: Ljeto (u prolosti) Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe, nemoj dopustiti da se jo vie uniti od starosti, nego je cuvaj od propasti.

Kratak sadraj: Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.ivio je sam u jednoj staroj naputenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino to je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridruuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo jo treba ofarbati krmu. Poto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom. Tamao su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve jace prilo tako da je raditi bilo zaista teko. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla sruiti. Poslovoda je iz depa izvadio stotisucicu i rekao: "Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!" Svi su utili dok se nije javio Ive. Otiao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prola. Kada su zaradili za farbu, otili su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba" na alu. Mjetani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali dio onoga to im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i druina uzeli jedrenjak i s njime otili na more. Doivljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego je sakupio druinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav". Karakterizacija likova:

a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one njene rijeci to ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brinih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio. b) djecaci: dobri i pomau Ivi u obnovi jedrenjaka. c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza, sa svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha. d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomae mu u najteim trenutcima.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:25:00 | 1 komentara

GALEB JONATHAN LIVINGSTONE - RICHARD BACH

1.KAKO SI DOIVIO LIK JONATHANA U OVOJ BAJCI ?

Doivio sam ga kao simbol slobode duha, tijela i uma koju bi svatko trebao imati. On ne priznaje granice, otkriva smisao ivota i ne zadovoljava se s obinim. Jonathan uvijek dijeli s drugima, uvijek eli poduiti druge i svima eli dobro, pa i onima koji mu nanose zlo. Spreman je oprostiti i pomoi drugima. Galebovi su bili zatoeni na malom prostoru i nisu se dali razuvjeriti da im treba sloboda. Meutim, Jonathanov slobodni duh je bio poput znaka ostalim galebovima da bi trebali poi za njim. Otvorio im je oi i oni su tek tada shvatili to je i sam Jonathan predstavljao: slobodu, pravdu i ono za im bi svaki galeb trebao teiti. Tek tada su shvatili to su imali u sebi, a nisu iskoristili.

2.U EMU JONATHAN NALAZI SMISAO IVOTA ?

"Koliko je ivot sada bogatiji! To je smisao ivota, a ne ono sumorno vucaranje do ribarskih brodica i natrag! Moemo se uzdii iz neznanja,

moemo postati umjena, pametna i savrena bia. Moemo biti slobodni!Moemo nauiti letjeti!",citat,str.37 Jonathan je elio svakom galebu objasniti smisao ivota, nauiti ih novome i da otkrivaju nova prostranstva , do savrenstva i dalje. Kad to naue , to trebaju prenositi "s koljena na koljeno" narednim generacijama. elio je dokazati da galebovi nisu samo stvoreni za traenje hrane, jer im u tom sluaju ne bi trebala krila. Oni trebaju iskoristiti taj prirodni dar za dostizanje novih ciljeva.

3.JEDNA PRIPROSTA SREDINA TEKO MOE RAZUMJETI VIE IDEJE I CILJEVE. PRONAI PRIMJER ZA TO U KNJIZI I PROKOMENTIRAJ, TJ. IZNESI SVOJE MILJENJE O TOMU

"- Neodgovornost? Brao!- uzvikne.- Tko je odgovorniji od galeba koji pronae i slijedi vii cilj ivota? Tisuu godina muimo se da doemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da ivimo- da uimo, da otkrivamo i da postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite mi da vam pokaem to sam nauio... Jato je stajalo nepomino, kao ukopano.",citat,str.39 Primjer za to je odluka jata da ga izope, a oni ga zapravo nisu shvatili, pa ga stoga nisu ni prihvatili. Kasnije , kada se Jonathan vratio, ostali su galebovi spoznali koliko su bili ogranieni i bezumni te da je ono to su radili, zapravo beskorisno ponavljanje istog dok im je vrijeme izmicalo. Tada su konano prihvatili i svi su iz jata poli za njim. Ja mislim da su to postupci nekoga koji ne poznaje sebe, koji ne vidi svoju duu i ono za to je stvoren, za im bi trebao teiti neprekidno.

4.TO MISLI O ZAKONIMA JATA?

Mislim da su zakoni jata prepreke, tj. stvoreni su da sve galebove spreavaju u njihovom razvoju.Nitko se nije smio pobuniti makar su sami eljeli postii neto vie. Uvijek kad su to pokuali , kad su htjeli i druge potaknuti, Starjeina, pravi zarobljenik svog ogranienog uma , podsjeao ih je na zakone, mislei da e ih sve zadrati. No , kad su i sami shvatili to je Jonathan uspio, uvidjeli su sve besmislice i odbacili zakone. "Tek nakon sat vremena odjeknue rijei Starjeine. -"Ne osvrite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam e biti prognan.Galeb koji se divi prognaniku kri zakon jata.",citat,str.87 "Jedini je pravi zakon onaj to vodi do slobode -odgovori mu Jonathan",citat,str.94

5.OBJASNI PRENESENO ZNAENJE I ULOGU JONATHANA I JATA

Ova knjiga je zapravo pisana u prenesenom znaenju, puna je simbolike koja bi se trebala odnositi na sve nas. Mi predstavljamo Jonathana, mi trebamo prijei sve prepreke i zakone da postanemo slobodni i savreniji. Trebamo i drugima pomagati, onima kojima je potrebna pomo i ne treba svakome pronalaziti zamjerke. Uloga Jonathana je da shvatimo nau stvarnu prirodu i iskoristimo je potpuno.

6.KOJE JONATHANOVE OSOBINE OPAA (PRIVLAE LI TE I ZATO)?

Jonathan prije svega ima snaan duh i smisao za istraivanjem, nagon za avanturama, nepresunu elju za znanjem, plemenitost, hrabrost i ustrajnost. Sve me te osobine privlae jer se one ne mogu lako stei ili nauiti. Te osobine imaju samo rijetki pojedinci.Takav pojedinac ne zna za zemaljske granice, jer sve to je na Zemlji, na neki nain je ogranieno. Ono to bi trebala takva osoba jest ohrabrivati i poticati ostale u svojoj okolini na put kojim treba ii, jer je to tenja k savrenstvu. Snaga misli i duha, kad neem stvarno tei moe nadvladati mnoge prepreke. "Po jangovim rijeima, stvar je u tome da se oslobodi osjeaja da si sputan ogranienim tijelom kojem je raspon krila metar i pet

centimetara i da su ti mogunosti tono odreene. Stvar je u tom da zna da je tvoja prava pririoda, savrena kao i neispisan broj, istovremeno svagdje u vremenu i prostoru.",citat, str.64 "Pa, to je istina! Ja jesam savreni galeb, bez ogranienja. - Osjeti svu silinu sree.", citat, str.65 "Time to su te protjerali naudili su sami sebi i jednoga e dana i sami vidjeti ono to ti sada vidi. Oprosti im i pomozi da im se otvore oi.",citat, str.73

7.OSNOVNA MISAO VEZANA JE UZ SMISAO IVOTA, UZ OVJEKOVU SREU. OBJASNI!

"- Svak je od nas, u sutini, simbol Velikoga Galeba, neogranien simbol slobode- govorio im je Jonathan kad bi se pred veer spustili na obalu. - Pravilno letenje korak je blie mogunosti da izrazimo svoju pravu prirodu. Moramo odbaciti sve to nas ograniava.",citat,str.79 Osnovna misao je to da ovjek, bez obzira kakav se rodi, moe se stalno razvijati i moe puno postii, samo treba na vrijeme spoznati smisao ivota. Taj smisao govori kako ne treba odustati od pokuaja iako postoje neke zapreke do cilja. Bit ivota je da ouvamo ono lijepo i da to razvijamo. Primjer za to je priroda. Prirodu treba prouavati, treba je oplemenjivati, sve do savrenstva. Unitavanjem ili spreavanjem prirodnog, u bilo kojem smislu, ovjek ostaje usamljen unitavajui time i samog sebe. Galebovima i Jonathanu ta bit ivota je letjenje.

8.O KOJOJ TEMI KNJIGA GOVORI?(ITANKA,TOKA 8, STR.96)

Tema ove knjige je galeb Jonathan Livingston i njegov ivot. Od njegovog izopenja iz jata galebova, preko znanja koje dobiva od janga i Sullivana, do Fletchera Lynda i njegovog daljnjeg prenoenja

Jonathanove ideje. Knjiga govori o njegovim pothvatima, otkrivanju nebeskih prostranstava, putu prema savrenstvu, pomaganju ostalim prognanicima, putovanjima drugim svjetovima i na kraju prenoenju znanja na slijedeu generaciju galebova.

9.NAVEDI BAREM JEDAN KNJIEVNI TEKST KOJI IZRAAVA ELJU SLINU JONATHANOVOJ! (ITANKA,STR.96,IZRAAVANJE I STVARANJE, TOKA 1

Ova knjiga i lik Jonathana prenose sline ciljeve i misli kao i bajka "Waitapu". U njoj Iteo i starac Pirana nastoje otkriti novi svijet Waitapu i njegova udesa. No, pri tome nailazi na suprotstavljanje Vraa i itavog plemena koje itav ivot ivi po zakonima. No, hrabri djeak ipak kree u najveu pustolovinu svoga ivota prema otocima Wa i Tapu. To je slino kao i s Jonathanom, jer je i on bio znatieljan i udio za znanjem i novim svjetovima. Obojici je smisao ivota ne stati na granicama koje su odredili drugi ili njihove tradicije, nego ii dalje u potrazi za novim, neotkrivenim. Ne ele ivjeti u okolini koju su nametnuli oni koji ele imati svu vlast u svojim rukama.

10.IZDVOJI NAJLJEPE REENICE!

Ova knjiga ima jako puno lijepih reenica jer zapravo itava knjiga govori o slobodi ovjekovog duha i misli. Ipak, evo nekih : "Sve to je neko elio jatu, sad je inio sam za se; nauio je letjeti i nije mu bilo ao cijene koju je platio. Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi ive kratko, a budui da se svega toga oslobodio, poivio je zaista dugo i lijepo.",citat,str.41. "Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas : biramo svoj idui svijet prema onom to smo nauili u ovom. Ne naui li nita, idui ti je ivot jednak sadanjem, ista ogranienja i iste potekoe koje treba nadvladati.",citat, str.54 "Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savrenstvo.",citat,str.56 "Dodirnut e nebo, Jonathane, kad dosegne savrenu brzinu. To ne znai letjeti tisui kilometara na sat ni milijun, ni letjeti brzinom

svjetlosti. Jer, svaki je broj ogranien, a savrenstvo nema granica. Savrena brzina, dijete moje, znai biti ondje.",citat,str.57 "Moramo poeti od vremena, ako eli - obrati mu se jang - i vjebati let u prolost i budunost. Tek nakon toga bit e spreman da naui ono najtee, najmonije, ali i najzgodnije.Tada e moi uzletjeti i spoznati smisao dobrote i ljubavi.", citat, str.67 "Tim rijeima se Jonathan oprosti i prenese u mislima meu veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena, i shavti s uvjebanom lakoom da nije samo kost i perje, ve niim neogranien, savren simbol slobode i leta.", citat, str.72 "Treba uiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoi im da i sami to vide u sebi.To je ljubav o kojoj sam ti govorio.",citat,str.100

11.IZRAZI SVOJE MILJENJE O KNJIZI

Ova bajka govori o cilju i smislu ivota, o galebu Jonathanu koji se istie meu drugim galebovima. Knjiga je jako pouna i zapravo je pisana u prenesenom znaenju. Jonathan Livingston bi trebao biti svatko od nas. Pisac je uspio prenijeti poruke kroz ivot jednog galeba, svaka stranica ove knjige je uzbudljiva i nova. Ona nam kazuje da bi svi mu trebali probuditi tog galeba slobode u nama. Mislim da bi tako trebalo shvatiti i doivjeti ovu knjigu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:25:00 | 0 komentara

U glib - Vjenceslav Novak

Moje osobno(subjektivno) misljenje o djelu U glib: Djelo moze emotivno djelovati na svakoga,a kamoli ne na nekog osjecajnog poput mene.Pisac je odlicno u svom djeluU glib prikazao razliku izmedu siromasnih I bogatih na primjeru bogatijeg I manje talentiranog te siromasnijeg I puno vise talentiranog ucenika .Bogatiji uzima stipendiju siromasnijem.Ja osobno ne volim takvu vrstu nepravde I to je razlog zasto je ovo djelo emotivno djelovalo na mene.Takve stvari se dogadaju I dan-danas,kako se onda ne bi dogadale I prije 100 godina.To je sve nepravda koju treba ispraviti.Ocev odgovor na sinovo pismo pobudio je u meni upravo ono suprotno od onoga sto sam napisao gore(procitati odgovor na pismo str.61 pogotovo zadnju recenicu) ,cuvaj prvo sam sebe ,pa se tek onda brini za druge!

Izvadak iz predgovora:

U noveli U glib kriticar je Hrvat,siromasni student PavlicevicI sablje I cilindre(str 14)

Tema djela :odnos siromasnih I bogatih Vrsta djela: socijalna pripovijetka Vrijeme kada je dijelo napravljeno: krajem 19 st. Mjesto:Zagreb

Fabula: Uvod: upoznajem lik Artura bogatasa koji dobija stipendiju I potporu ,te siromaha Jakova koji se bori za zivot I dobijanje stipendije mu je sve Zaplet: Jakovov dolazak I upoznavanje sa svojim mozda buducim cimerom(sve je ovisilo o stipendiji) odlazak u dekanat da Stranica 1 vidi je li dobio stipendiju Vrhunac:saznanje da nije, odlazak u neki oliznji kafic,odlasak kuci I dolazak Artura kod njega,Pavliceviceva jezikova juha Rasplet :Artura grize savjest te obecava da ce pokusati nesto napraviti,pise pismo ocu da nece prihvatiti stipendiju,odgovor oca na pismo jedan od zakljucaka na djelo

Karakteristike likova: Artur(stranice 31, 1 odjeljak I zadnji)(njegovi osjecaji52 str.) Vanjski izgled,piscev komentar,razgovor Jakov(stranice 33.1,,45.2,) nje),vanj. Izgled naracija(pripovjeda

Jerko Pavlicevic(stranice 37.4) Opis vanj.izgleda,

Opis stana u kojem je stanovao Jerko(38-39str.)

Ideja djela: Kako smije bogat covjek uzeti ono sto je namijenjeno siromahu Pazi Zivot je prava skola,a tu skolu nijesi ucio

Jezik I stil: djelo obituje dijalozima ,personifikacijama,eptitima malo manje od prije navedenih kontrastima (navedeno je dnevniku citanja) Zivotopis pisca:

Vjencelav Novak(1859-1905) Pisao realizam,bio najmladi ali I najplodniji pisac.Sa 23 godine napravio svoje prvo djelo pripovijest Maca,a njegov posljednji roman je bio Tito Dorcic.Roden u Senju.Sirinom podrucja koje je u svojim spisima obuhvatio nadvisuje sve hrv. Pripovjedace svoga doba, u svojim opisima nije samo opisivao zavicaj vec I raznolikost hrv. Zivota.U svojim je romanima I pripovjestima zahvatio 4 posrucja: grad Senj u svojoj proslosti I u svome vremenu,Podgorje,hrv. Gradanstvo I malogradanstvo,hrv. Proletarij.Prvi hrv. Prpiovjedac koji je u knjiz. Djelima sutavno iznosio pojave socijalizma u Hrvatskoj I pokusao ukazati na goruca drust. Pitanja.No on je otisao I mnogo dalje. U svojim je djelima ulazio u svijet radn. sirotinje,ucenika,prosjaka,izganika I beskucnika Cjeloukupni Novakov knjizevni rad-bez obzira na podrucja Iz kojih je uzeta grada pojedinih pripovijesti-ima izrazito socijalno znacenje.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:24:00 | 0 komentara

PROCES - FRANZ KAFKA

Bilje{ka o piscu:

Franz Kafka (Prag, 3.8.1883.-3.6.1924.), austrijski knji`evnik. Podrijetlom iz imu}ne obitelji pra{kog Jevreja. Radio je kao ~inovnik osiguravaju}eg dru{tva. Radi lije~enja putovao je u Njema~ku, Italiju, Francusku i [vicarsku. Umro od tuberkuloze grla. Djela: Betrachtung, Die Verwandlung, In der Strafkolonie, Ein Landarzt, Ein Hungerkuenstler, Der Prozess, Das Schloss, Amerika, Beim Bau der Chinesischen Mauer, Gesammelte Schriften, Gesammelte Werke, Tagebuecher, Briefe an Milena.

Podatke prona{ao u djelu:Enciklopedia leksikografskog zavoda, Leksikografski zavod, Zagreb, 1968.

PROCES I PREOBRA@AJ

Franz Kafka bio je samokriti~an pisac i strog prema samome sebi, {to se mo`e zaklju~iti iz ~injenice da je za `ivota objavljivao samo manji broj djela s kojima je on bio koliko-toliko zadovoljan, te da je nakon njegove smrti prona|eno pismo naslovljeno Maxu Brodu koje je glasilo:

Dragi Maxe, moja posljednja `elja: sve {to ostavljam za sobom ( dakle, u prmaru za knjige, u komodi, u pisa}em stolu, kod ku}e i u uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti na| e{ ), dnevnike, rukopise, pisma, tu|a i moja, bilje{ke i tako dalje, neka se sve odreda spali nepro~itano, a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se na|u kod tebe ili kod drugih, od koji ih zatra`i u moje ime. Pisma koja ti ne budu htjeli date neka ih bar po{teno spale.

Tvoj Franz Kafka.

Na sre}u Max Brod nije ispunio posljednju Kafkinu `elju i njegovom zaslugom sa~uvala su se sva Kafkina djela koja se smatraju remek djelima moderne knji`evnosti.

Kafka u svojim djelima razvija Kafkijansku atmosferu, {to se najbolje o~ituje u Procesu. K. je optu`en, ne osje}a se kriv i nema pojima zbog ~ega je optu`en, a isto }e se tako osje}ati milijoni ljudi zatvoreni u koncentracionim logorima. Upravo atmosfera koja vlada u takvim prilikama naziva se kafkijanska. To je sablasna atmosfera pani~nog straha, ljudi se svode na poslu{ne automate samo kako bi sa~uvali `ivu glavu.

Priznajte prvom prilikom sve. Tek }ete se tada mo}i izvu}i, tek tada. Pa ~ak ni tada bez tu|e pomo}i, ali {to se pomo}i ti~e, ne bojte se ni{ta, ja }u vam osobno pomo}i.

Sam K. po~inje tako razmi{ljati, ali se jo{ uvijek poku{ava braniti:

Proces mu vi{e nije izlazio iz glave. Vi{e puta je ve} pomislio da ne bi bilo lo{e dasam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izlo`iti svoj kratki `ivotopis i uz svaki malo va`niji doga|aj navesti razloge zbog kojih je tako postupio., treba li ovaj ili onaj njegov postupak, po njegovom shva}anju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge mo`e navesti za taj doga|aj. Nesumljivo bi bilo olje da sam sastavi takav spis nego da obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.

I bez obzira na te povremene poku{aje da se izvu}e i nade u spas na kojima se ipak pomiri sa svime, jo{ jedan gr~, ali sve je gotovo.

Pogled mu pade na najvi{i kat ku}e pokraj kamenoloma. Kao kad svijetlo sijevne, tako se naglo rastvori{e ondje krila jednog prozora, a jedan ~ovjek slaba{an i kanokan na toj daljini i visini, sagne se odjednom daleko napolje, a jo{ dolje ispru`i ruke. Tko je to? Prijatelj? Neki dobar ~ovjek? Netko tko ga `ali? Netko tko mu ho}e pomo}i? Ima li jo{ utoka na koje su zaboravili? Dakako da ima (...) Dignu ruku i ra{iri prste. Ali K-ov grkljan pado{e ruke jednog od one gospodi, a drugi im zari no` duboko u srce i dvaput ga okrenu. O~ima {to sve su gorile K. jo{ vidje kako gospoda, priljubljanih obraza, pred samim njegovim licem, kona~nu odluku.

Na`alost, sve {to je moglo djelovati na Kafkine suvremenike, proizvod bolne ma{te oslikao se kasnije u drugom svjetskom ratu. ^itaju}i Kafku, naru~ito proces ~esto ~itaoca iznena|uju neobi~ni doga|aji pa se ~esti ima dojamkao da se sanja. Doga|aji se ni`u kao u snu i ~esto se ~ne nevjerovatnim, ali su istovremeno uvjerljivi i vjerodostojni.

Stanite!- re~e onaj pokraj prozora, baci knjigu na stoli} i ustade.-Ne smijete oti}i jer ste uhap{eni.-Tako se nekako i meni ~ini- Re~e K.-Ali za{to?-pripita-Mi nismo mjerodavni da vam to saop}imo. Vratite se u svoju sobu i ~ekajte! Postupak je ve} u toku i sve }ete doznati na vrijeme. Ja prekora~ujem svoja ovla{tenja kad vam ovako prijatelju govorim.

Ta ~udnovata smjesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta. To je poseban svijet u kojem djluju posebni zakoni, sve je izvrnuto naopako, ali ne mo`e se re}i da je misti~no i proizvoljno. To je svijet u kojemu vlaa logika, ~vrsta i neumoljiva, poput logike zdravog razuma. Otu|enje ili alijenacija, fenmen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji. Upravo se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otu|enja u svim svojim djelima, problema izgubljenosti ~ovjeka u suvremenoj civilizaciji, nemo}i ~ovjeka da komunicira sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim potrebama i `ivotnim uvjetima koje je sam stvorio, on opisuje ~ovjeka koji nilazi samo na nerazumjevanje okoline. U Preobra`aju je Gregor Samza na neki na~in otu|en jer pretvoriv{i se u kukca on za svoje bli`e prestaje biti `ivo bi}e,a nako {to umire svi se pona{aju ravnodu{no kao da nikada nije ni postojao. Pa i u procesu Josef K. je otu|en, osu|en zbog ne~ega ~ega ni sam nije svjestan, u nemogu}nosti da se brani ~ak i bez da zna tko ga je optu`io pro`ivio je godinu muka i gre{aka da bi na kraju osudu do`ivio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom. Kafka je pisac koji sam sebi nije pridjeljivao neki osobi zna~aj,a naru~ito nije vjerovao u svoj kji`evni geniji. Njego pesimizam stalno ga je pratio u `ivotu i u djelima. Kafka je na neki na~i vizionar, prorok koji je u svojim djelima predvi|ao {to }e nekoliko godina ksnije potresti ~ovje~anstvo. Zanimljivost Kafkinih djela je u tome {to se ona mogu interpretirati na bezbroj na~ina, budu}i da raspleta u njegovim djelima obi~no nema, a nisu dana ni obja{njenja pa se djela ponekad ~itaju i dva puta kako bi se shvatila, ali uzalud. Milna, `ena koju je on ljubio, a nadvi{e i cjenio i kojoj je uputio mno{tvo pisma koja se danas ubrajaju u jedna od najljep{ih ljubavnih pisama, za Kafku je rekla: On stoji me|u ljudima i u ~udu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo uto~i{te. Zato je izlo`en svemu od ~ega smo mi za{ti}eni. On je gol me|u obu~enima. Kafka, geniji koji nikada nije sam skrivao svoju veli~inu..
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:24:00 | 0 komentara

Ujak Vanja - Antun Pavlovi ehov

Biljeka o piscu ehov, Anton Pavlovi ( 1860.-1904. ), ruski novelist i dramatiar, po zanimanju lijenik. Zapoeo je knjieni rad kritikama humoreskama, nastavlja novelama u kojima obrauje izgubljene i otuene likove. ehov ne donosi u svojim novelma dogaaje, zbivanja, a niti velike izrazite linosti koje nastupaju u drutvu glasno i buno. Fabule su vrlo jednostavne, ili uope nije teite na njima, jer ehov nastoji izazvati dojam, ugoaje, atmosferu; on stvara raspoloenje oko likova, u kojima se oni potpuno oituju. Zbog toga je uvijek saet, na svoj nain lakonian,a obilno se slii pejzaima i lirskim digresijama. I u drame ehov ne unosi vee dramske zaplete, nego je sav u stvaranju scenskih raspoloenja i onoga neuhvatljivog ugoaja u kojima se likovi oituju kao ivi i neposredni ljudi. U tome je ehov velik majstor i s potpunim opravdanjem nazvan je osnivaem ruske impresionitike drame; njegove se drame uzimaju kao iprimjer tzv. lirske drame.

Ujak Vanja

Na kazalinome oglasu naslov drame i posebno dodatak Scene iz ivota na selu..., upuuje nas na neku idilinu ili realistiku priu iz ivota sela. Pisac nas je zavarao. Radnja se odvija u zabiti ruskih prostranstava u selu na imanju Serebrjakova. Ista drama mogla se odigrati u provinciji bilo kojeg drugog gradia, bilo koje zemlje ili kontinenta. Rusko selo samo je okvir zbivanja, istina jako utjee na protagoniste, ali pisac samo marginalno prikazuje rusko selo. ehov nam je satkao lirsko-psiholoku dramu koja se temelji na oslikavanju morbidne atmosfere jedne porodice. Na unutranjoj dramatinosti anti junaka otkrivamo zamorni i promaeni ivot glavnih likova. Porodini odnosi na plakatu daju naslutiti zamrenost koja moe dovesti do dramatinosti. Jer tada su zajedno na imanju profesor u penziji Serebrjakov i njegova mlada ena Jelena od 27 godina, te profesorova kerka Sonja iz prvoga braka,pa Marija Sonjina baka i onda Vojnicki Sonjin ujak, pa jo Telegin kao propali spahija te lijenik i osebnjak Astrov, ta zabitist karaktera u uskom prostoru razliitih interesa moe dovesti samo do sukoba. U toj nepovoljnoj rodbinskoj i krvnoj strukturi likova u zabiti imanja sudaraju se antijunaci koji oplakuju svaki na svoj nain svoj propali i izgubljeni ivot. Nai su junaci svijesni da su prokockali smisao svoga ivota i da nemaju izlaza da sa poprave, a kamo li izmjene. Nai su slabii samo drhtaji, osueni ne umrijeti nego na umiranje, ne ivjeti nego vegetirati. Ne mogu pobjei od sebe ni iz sebe, ne mogu se pomaknuti iz buke gdje su se nasukali i sada trunu kao olupine dok se ne raspadnu. Serebrjakov, Jelena, Vojnicki, Sonja, Astrov, Telegin pripadaju ruskoj inteligenciji koja ivi na zabaenom imanju okruena provincijalizmom, primitivizmom i zaostaloi ruskoga sela i sredine. Sredina ih je skrhala kao individue i preobrazila u prosjenost u kojoj

se kreu. Bjeei od malograantine na kraju se utapaju u njoj. U podmaklim godinama, oko pedesetak i vie, kada prave invebturu svoga ivota shvaaju da su ga prokockali u zabiti, da ga nisu iivjeli, da su ga utroili uzalud, a najtraginija je spoznaja da e i ostatak ivota provesti besmisleno, besciljno, dosadno, ubitano dosadno ekajui smrt kao jedinu moguu promjenu. Kada se tih est nesretnika nau zajedno svjesni svojih promaenih ivota i kada pokuaju pronai krivca za svoje stanje, ehov nam razotkriva njihove psihloke drhtaje, ugoaj trule atmosfere, a sve to ukomponirano u lirskom ruhu. Nema retorike, nema fabuliranja, nema dramskih zapleta i efekata umjesto zbivanja u drami imamo raspoloenje. Pisac ne ocjenjuje postupke likova, pa iz dijaloga ne upoznajemo sve njihove osobine. ehov ne opravdava niti otkrivljenje razvoj ili razmiljanje svojih junaka. Ulazi u njihovu psihu i neutralno je razotkriva. Upoznajemo nemire i osjeaje junaka a vanjsko kretanje i zbivanje sporadina su. Skuenost i ogranienost vanjskih zbivanja dramski je opravdano zbivanjem u jednom danu i nou na verandi i u sobi imanja Serebrjakova. Dramsko knjievno djelo Ujak Vanja slojevito je, umjetniki virtuozno i spada u antologijske klasike. Redatelj mora biti samo oprezan da u kazalinoj izvedbi neim ne pokvari vrijednost knjievnog djela. Drama nosi naslov Ujak Vanja, pa bi glavni lik trebao biti Vojniciki, Ivan Petrovi. Vojnicki je dekadent koji u 47. godini spoznaje uzaludnost svoga ivota. Dvadesetipet godina radio je na imanju profesora Serebrjakova da bi se ovaj mogao u gradu baviti naunim radom. Vojnicki spoznaje da profesor nije bio nikakav veliki literarni strunjak kojemu se trebalo diviti kao boanstvu i da je on Vojnicki utukao svoj ivot za jednu obinu niticu. ------------------------------------------------Vojnicki: Ti si za nas bio vie bie, a tvoje smo lanke znali napamet...Ali sad mi je puklo pred oima! Ja sve vidim! Ti pie o umjetnosti, a nita ne razumije u umjetnost! Svi tvoji radovi koje sam ja volio ne vrijede ni prebijene pare! Ti si nas obmanjivao! (str. 45.)

Vojnicki: ... Ti si upropastio moj ivot.

( str. 45.)

Sad je on u penziji i sada se vidi cijela bilanca njegova ivota: poslije njega nee ostati nijedne stranice iz njegovih djela, on je potpuno nepoznat,on je - nula ! Mjehur od sapunice! ( str. 25.) ------------------------------------------------Vojnicki je nesretan on se ne moe pomirita sam sa sobom, svojim stanjem. ------------------------------------------------Vojnicki: Prvo, pomirite me sa samim sobom! (str.23.) ------------------------------------------------Iako nemoan i izgubljen u svojim mislima Vojnicki jednom progovara muki, odluno. Kada profesor eli prodati imanje a njega i Sonju izbaciti na ulicu kao stari kufer, Vojnicki reagira elementarno ljudski i pokuava u efektu pitoljem ubiti profesora. Njegov je in zavrio oajno i sramotno, promaio je profesora. Vojnicki je zaljubljen u prelijepu mladu Jelenu ali mu ona ne odvraa ljubav. Tragedija je Vojnickog kao i Sonje kada shvate da e jo ivjeti a da ne znaju zato i za koga i da im je budunost besmislena.

------------------------------------------------Vojnicki: ... Meni je etardesetisedam godina; ako budem ivio, recimo do ezdesete, ostaje mi jo trinaest godina. Mnogo! Kako u proivjeti tih trinaest godina? to u da radim, ime u ih ispuniti? (str.51.) ------------------------------------------------Vojnicki bi elio nemogue, novi ivot. ------------------------------------------------Vojnicki:...Poeti nov ivot...Reci mi, kako da ponem...od ega da ponem? (str. 52.) ------------------------------------------------Astrov odgovor izgorio je Vojnickove elje u hip, bez okolianja. ------------------------------------------------Astrov: Kakav nov ivot! Na je poloaj, i moj i tvoj, bezizlazan. (str.52.) ------------------------------------------------Sonja je nesretna ena, zaljubljena u lijenika Astrova koji je ne voli. Sonja sa svojim ujakom Vojnickim vodi imanje. Ona puno radi. Sonja je realni lik. Predstavlja tip ene koja je bez prava na pobune, primorana da prihvati svoju nesretnu sudbinu. Sonja je neiivljena i nikada nee ni ivjeti. Nikada nee biti voljena. Ona je rtvovana i

svoju rtvu prima mirno. Sonja je smirenje, nema krika ni pobune kod nje. ------------------------------------------------Sonja: ...Nismo mi jeli kruh zabadava! Ja ne govorim to treba rei, ne govorim ono to treba, ali ti nas mora razumjeti tata. Treba biti milostiv! (str. 47.) ------------------------------------------------Kada spoznaje da joj je sudbina okrutno zapraena oekujemo njen jauk. Naprotiv, Sonja pronalazi bizarno kransko otkupljenje i spas. Tko je patio na ovome svijetu, a do tog kraja mora se strpljivo raditi. Sonjinim dijalogom tono zavrava drama: ------------------------------------------------Sonja: ..., a kad nam doe na sudnji as, pokorno emo umrijeti i tamo, na onom svijetu, rei emo da smo patili, da smo plakali, da nam je bilo teko i bog e se saaliti na nas; onda emo, ujko, mili ujko, vidjeti drugi ivot- svijetli, divan, lijep, radovati emo se i na sve sadanje nae patnje pogledati emo ganuto, s osmjehom- i odmoriti emo se. (str.59.) ------------------------------------------------Astrov je lijenik u zabiti i primitivnosti ruskih sela. Naporno radi. Odreenu simpatiju ehov poklanja Astrovu iako stidljivo. Moda je uzrok tome to je i ehov bio lijenik. Astrov je osebnjak, bez porodice. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnoduno i bez borbe pomirio se sa besmislom svoga ivota. Astrov vie ne vjeruje ni u svoje sposobnosti pa za sebe kae: ------------------------------------------------Astrov: ... Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji ovjek s velikim brkovima i malim sposobnostima...To sam ja. ( str. 14. ) ------------------------------------------------Tragedija je Astrova to je on gotovo prestao postojati kao ovjek, jer ne vjeruje vie u ljude i nema vie osjeaje, ne moe voljeti. ------------------------------------------------Astrov:... Ja za sebe vie nita ne oekujem, ne volim ljude... Odavno ve nikog ne volim. (str. 28.) ------------------------------------------------Jelena Andrijevna, mlada ena staroga profesora u abokreinu ljudskih dua unijela je nemir. Probudila je mrtvilo u Astrovu , a naroito u Vojnickom. Jelena postaje ena fatum. Jelena je nesretna ena koju svoju najveu nesreu prima sa manje emocija donekle racionalno. ------------------------------------------------Jelena Andrejevna: I mrzi me da ivim i dosadno mi je! Svi napadaju mog mua, svi me gledaju sa eljenjem: nesrena ena, ona ima

staroga mua! To je sauee pram meni - o, kako ga dobro razumijem (str.17.) ------------------------------------------------Jelena mrzi mua, ali zna da mora ivjeti sa njime. ------------------------------------------------Jelena Andrejevna: uti! Ti si me ubio! (str. 20.) ------------------------------------------------Jeleninoj vjernosti filozofski i lirski razmilja Vojnicki. ------------------------------------------------Vojnicki: Zato to je ta vjernost neprirodna i izvjetaena od poetka do kraja. U njoj je mnogo retorike, ali nema logike. Iznevjereti starog mua kojega ne moe podnijeti- to je nemoralno. (str.11.) -------------------------------------------------

Stari profesor uzrok je unitenja mnogih ivota. Optuuje ga i mrze njegova ena i Vojnicki. Sonja svoga oca voli i rtvovanje za njega prihvaa kao neto prirodno. Profesor je star i bolestan i ljubomoran je na mladost. U biti je umiljena veliina koja u zimi svoga ivota oekuje od svih jo malo panje. Profesor ne govori o svome radu, ali ga Vojnicki bolno secira.

Vojnicki: ovjek punih dvadesetipet godina predaje i pie o umjetnosti, a nimalo ne razumije umjetnost. (str.10.) ------------------------------------------------Ono to ubija profesora i ini ga nesretnim je starost. itav je ivot bio sebian, a sada ivot ostavlja drugima, mlaima. ------------------------------------------------Serebrjakov: ... Prokleta, odvratna starost. avo da je nosi! Otkako sam ostario, gadim se samom sebi. A i svima vama, vjerovatno, gadno je da me gledate. (str.20.) ------------------------------------------------Likovi drame su slabii i malenkonini tragiari. Nihilizam se bolesno uvukao u njih i spremni su na tiho propadanje. Vojnicki koji je na tren reagirao ljudski i pobunio se pretvara se ponovo u bezlinu sjenu spreman da sa Sonjom propati ostatak ivota.

Pristati svjesno na predaju, na vegetiranje, pomiriti se sa injenicom da si iv zakopan u zaostalosti riskog sela i da e tu lagano umirati, ini likove drame drastino traginim. Oni nemaju mo ni umrijeti brzo. U takvoj atmosferi ivota ehov ponire due svojih junaka i prikazuje ih kroz dramski dijalog. On ih slika, prikazuje, ali ih ne objanjava ili optuuje. Kroz dijaloge je oslikana atmosfera i nema poruke ili poruke pisca. Prikazano je stanje dua u odreenom prostoru i vremenu iz kojega nisu mogli pobjei.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:24:00 | 0 komentara

Evgenije Onjegin - Aleksandar Sergejevi Pukin

Ukratko o piscu: Aleksandar Sergejevi Pukin je roen 1799. Godine u bogatoj obitelji. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu, te je prognan u junu rusiju, te tamo pie svog Zarobljenika Kavkaza. Pomilovan je 1826. Godine, te se vraa u Moskvu i St. Petersburg. Umro je u dvoboju 1837. godine. Pukin se smatra osnivaem moderne ruske knjievnoisti. Njegova vea djela su: Evgenij Onjegin, Kapetanova ki, Oda slobodi, Zarobljenik Kazkaza, Bronani konjanik, Ruslan i Ludmila

Poneto o likovima: Evgenije Onjegin je tipini lik suvinog ovjeka, a tome pripomae i njegova sveopa nezainteresiranost, moda ak ljenost. Lenski je romantiar, poeta, zanesenjak, suta suprotnost Evgeniju, kada voli voli strasno, i ne suspree svoje osjeaje. Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i Rousseauu, posjeduje neposrednost, nesumljivo steen u provinciji, meu pukom, sa dadiljom.

Kratak sadraj: Radnja zapoenje priati o mladom plemiu Evgeniju Onjeginu, suvinom ovjeku, koji je dovoljno bogat da se ne angaira ni na

kojem planu. Takav ivot mu ubrzo dosadi. Uto nasljeuje neko imanje, te mora otiiu u unutranjost zemlje na neko vrijeme. Tamo se upozna sa Lenskim, romantiarom, koji je zaljubljen u Olgu. Olga pak ima sestru Tatjanu, mirnu povuenu, koja samo ita knjige. Ona se zaljubljuje u Evgenija, te mu pie pismo u kojem izjavkljuje ljubav, no Onjegin ju odbija. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana, Onjegin iz prkosa koketira s olgom. Lenskog to uvrijedi, te trai satisfakciju. Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na duggo putovanje od vie godina. Jednog dana na nekoj zabavi u Petersburgu sree Tatjanu, te joj pie strastveno pismo. Ona pak kao ena generala, ogluuje se na njegove izjave, te on odlazi na daljnja putovanja.

Vrijeme radnje: Radnja se odvija oko 19.stoljea.

Mjesto radnnje: Radnja se odvija u Rusiji.

Napomena:

Pukon je na onjeginu radio osam godina. Isprva zamiljen kao oponaanje Byronova kominog epa Don Juan, an epic satire, pa prema tome kao romantina knnjievna vrsta. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realistike romane, gdje je est lik suvinog ovjeka.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:23:00 | 0 komentara

UKROENA GOROPADNICA - WILLIAM SHAKESPEARE

1. Biljeka o piscu

Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, roen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najv ei dramski stvaratelj svih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazalini pisac. Napisao je 36 drama koje djelimo na: 1. tragedije Hamlet, Julije Ceza, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Leart, Machetb; 2. komedije Ukroena goropadnica, San Ivanjske n oi, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnog o vike ni za to; 3. romance Romeo i Julija, Zimska pria i Oluja; 4. povijesne drame Kralj John, Richard II., Henrik IV., Henrik V., Henrik VI., Richard II. i Henrik VIII . A 1609. izili su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme. Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz u smene knjievnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz s voje suvremenosti, ali i iz svakidanjeg pripovijedanja. Sve to sa mo znai da svi podaci potjeu iz ljudskoga ponaanja, neovisno o tome gdje i kada ovjek ivi. Najee upotrebljava teme smrti, zla, ubojstva, ljubavi i od nose meu ljudima (mu - ena, otc - sin, sestra - brat, suprug supruga).

2. Biljeka o djelu

Radnja Ukroene goropadnice je uzeta iz neke starije komed ije koja je u ono doba bila vrlo popularna. U njoj vidimo pravog Shakespearea, velikog i neusporedivog poznavaoca ljudske due. Njegovi su likovi puni jake psihologije i pokazuju veliko poznavanj e enske udi. U komediji postoje dvije radnje: - kroenje goropadne Katarine - prosidba Bjanke. A povezane su time to se Bjanka ne moe da uda prije svoje sestre, koja je goropadna i koja se ne eli udati samo kako bi omoguila slobodno proenje Bijanke. Radnje se zbivaju u Pisi u Shakespeareovo doba. To je sasvim realistina komedija bez fantastike u kojoj ne glume nikakvi vitezovi ni velikai, nego ljudi iz svakodnevnog iv ota.

3. Uloga prologa

Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induction), koji slui kao uvod, ali ne utjee i na samu radnju. Zapravo tu nala zimo pozornicu na pozornicu, jer se u odreenom trenutku u prol ogu pojavljuju glumci koji e glumiti komediju Ukroena goropadic a. U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se iz lova, naiao na kotlokrpu, gdje na zemlji spava. eljan ale naredi slu gama da ga donesu u dvor i obuu u sjajne haljine. Kad se ov aj probudi, sluge ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godina bio bole stan. Tada u dvor dolaze glumci, koji prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju " Ukroena goropadica. Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. O na ima korjen u jednoj prii iz " Tisuu i jedne noi ", no ona u ovoj komediji nije do kraja izraena. Mi ne znamo to se desi lo kotlokrpi nakon to su glumci odglumili komediju. Neki ekspiro logi misle da je Shakespir napisao i zavretak prologa, ali se on o u prepisivanju izgubilo.

4. Petruccio

Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka tenja za pustolovinama, te elja da se nagleda svijeta i bogato oeni. On prihvaa Katarinino kroenje samo iz pasije i za zabavu, a ne (b arem iz poetka) iz ljubavi. Ipak nam je on simpatian. Valjda zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja, da e u krotiti "enskoga zmaja", kao i duhovitost, i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti. Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veseljak i doba r ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glumi, kako bi joj pokazao da s njime nema ale i kako sve treba da bude po njegovoj volji. No prema samoj Katarini nije nikad estok, neg o postupa prema njoj sa nekom vedrom galanterijom i hinjenom bezazlenou te ne e da shvati nijednu njezinu otru i pogrdu r ije, nego u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu.

5. Katarina

Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag", i "pakleni avol". Vidi se i razlog tom miljenju, jer se ona u poetku pon aa kao razmaena, tvrdoglava i prkosna mlada djevojka. A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jaka i samo stalna, sa loim odgojem i tvrdoglavou zbog ranog gubitka maj ke. Ona je znala da ena mora biti prema muu odana i vjerna, ali joj se to inilo smjenim, jer su svi mukarci oko nje bili sl abii (Baptista, Hortenzijo), a drugih nije poznavala. Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio one iskre d obrote i plemenitosti, koje su ve otprije tinjale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga, tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti. Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uzajamnoj lju bavi, ali se osjea, da za vrijeme borbe u njima raa i uvruj e. To to je oni ne e da priznaju, to je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos.

6. Ostali likovi

BIANCA je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenos ti krije elju za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem prizoru. LUCENZIJO je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatre n i simpatian. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u najljepoj slici. HORTENSIO nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali slabi. Kad vidi, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "ud ovice", poto je nauio u Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije polo za rukom. GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom TRANIO je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obra zovan i duhovit. GREMIO i BIONDELLO sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji. VINCENZIO miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale nalj ute.

"UDOVICA" tvrdoglava i neposluna ena, na Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.

7. Zakljuak

Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, nastalo oko 1595 godine. To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim la tinskim i talijanskim rijeima i po karakterizaciji lica koja je sna na i konsekventna, ali nije tako otra i duboka kao u kasnijim djelima. U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjerojatno bio u tadanjoj Italiji. On zna kakva je bila tadanja Pisa (na glasu s vrlih graana), da je njihov obiaj da mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te precizno nabrajanje dragocijenih predme ta u Petrucciovoj kui (koji su bili tipini u Taljana u to doba. U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake grupe ovisio je iskljuivo o kvaliteti djela i njegovoj lakoj izvedivosti na pozor nici. A ovo je jedno od onih djela koje se najvie prikazivalo, prikazuje se i prikazivat e se na pozornici, jer je prikladno za nju.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:23:00 | 0 komentara

Preobraaj - Silvije Strahimir Kranevi

Biljeka o piscu:
KAFKA, Franz (Prag, 3. 7. 1883 - Be 3. 6. 1924), austrijski knjievnik. Podrijetlom iz imune obitelji prakog Jevreja. Radi lijeenja putovao u Njemaku, Italiju, Francusku, vicarsku. Umro od tuberkuloze grla. Kafka je odredio da se njegova knjievna ostavtina nakon smrti spali, ali ju je njegov prijatelj M. Brod ipak objavio. Neprestano pod pritiskom i u tjeskobi, posluan sin autorativnog oca, bolesnik i osamljenik, Kafka ve u svojim prvijencima otkriva motive i ideje koje e ga muiti cijeloga ivota. Neki se poetnki fragmenti ili prvobitne pripovijesti javljaju kasnije kao dijelovi romana ili kao nove, preraene cjeline pokazujui tematski i misaoni kontinuitet. Kafka obogauje ekspresionizam svojevrsnom zagonetnom simbolikom i aforistikim izrazom. Kafkin svijet nije vie onaj klasinog realistikog romana; likovi su podvrgnuti metodi redukcije sve dok od njih ne ostane golo bezumlje. Njegov ovjek je usamljen i uplaen, dio mehanizma iji mu je sastav nepoznat, a sustav nedohvatljiv. Kafkin pesimizam, koji prelazi u potpunu nemo pred viim silama i u nihilizam, esto prati crni humor, s elementima makabra i dvostruke perspektive. Osnova njegovog stila je jasan, aforistian izraz, dotjerane realistike pojedinosti i elementi vizija i fantastika. U krajnoj crti njegova metaforika proza ostavlja dojam sloene alegorije, za koju nema odreenog racionalnog kljua, i svijet koji ona sadrava gubi se u beskonanoj perspektivi aloginosti, pa se autorove parabole otkrivaju kao zagonetka bez konane odgonetke.

Podaci

iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1967

Odnosi meu likovima:

OTAC: Odnos oca prma svom sinu Gregoru je grub, on njega mrzi i ne smatra ga sinom . Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu. Otac Gregora tue i ne puta ga da uope izae iz kue, ne puta ga ak ni iz sobe. Tako je bio grub da ga je gaao jabukama i jednom ga je pogodio u lea, a poslije umire zbog toga.

MAJKA: Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne eli vidjeti. Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi ila k njemu. Tako je i on bio sretan, jer njemu je bilo dovoljno da uje njihov glas da bi se razveselio.

GRETA: Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli Grogora, ona se brine za njega, hrani ga i pomae mu kad god moe. Grogor je isto volio nju i stoga mu je bilo ao to joj nije rekao o namjerama da ju upie u konzervatoriji, budui da je tako lijepo svirala. No i ona ga poinje zanemarivati, die ruke s njega.

Tematika:
Kafka u ovom djelu prikazuje otuenost Gregora. On je ovjek, ali je sasvim drukiji, razliit i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoe ga se rijeiti tako da bi ih to manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Unato svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, cijeli njegov svijet je mala soba iz koje nesmije izai. Jako se bojao oca koji ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u lea. Mama ga je takoer voljela, ali upravo zbog toga ga njie eljela vidjeti jer nije podnijela sve to.

Zaljuak:
Kafkin je svijet apstraktan i anormalan. Za njega sve to je normalno je anormalno. Okolni likovi u Kafkinim romanima smatraju junake funkcionare u obliku ahovskih figura. Meutim te figure ive u svojim nepojmljivim zakonitostima i umjesto da im koriste pripremaju im neodgodivi mat. Svijet u kome je Kafka voen i u kome je on ivio jest onaj Staroga zavjeta. On je taj svijet napustio, ali ga se nije rijeio, transponirao ga je u svoje vrijeme, zapravo ga je uinio bezvremenskim. Posebna znaajka svijeta Starog zavjeta jest apsolutni suverenitet boiji. On je slobodan na straan besprigovoran nain.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:22:00 | 0 komentara

ULICA PREDAKA - Sunana krinjari

1.BILJEKA O PISCU

Sunana krinjari je jedna od najznaajnijih hrvatskih knjievnica roena 1931. g. u Zagrebu. U brojnim njenim djelima (Ljeto u modrom kaputu, Kaktus-bajke, Svatara, Ulica predaka, Pisac i princeza, Slikar u umi), namijenjenima djeci i odraslima, do izraaja dolazi njena mata, njeni osjeaji prema vremenu djetinjstva i ljubav prema prirodi. Njene prie, uvijek zanimljive i matovite, esto su sluile kao scenaristike podloge za filmove i televizijske serije.

2.MJESTO I VRIJEME RADNJE

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: Predratno i ratno doba 2. svjetskog rata

3.KRATAK SADRAJ

UVOD I POETAK :

U prvom dijelu knjige upoznajemo Tajanu i svijet u kojem ivi. Upoznajemo njezinu majku, novoga tatu, teticu i ostale likova iz njenog ivota, vidimo njezine probleme, ljubavi, svakodnevicu u koli i kod kue. Otkrivaju se i druge pojedinosti, pa tako upoznajemo njene uitelje i vrnjake, odnose drugih ljudi prema njoj i obratno.

Polako saznajemo njene tajne, strahove, elje i sve po emu se razlikuje od ostalih.

ZAPLET :

U zapletu uoavamo njenu otroumnost, radoznalost i otuenost od drugih. Knjiga poinje govoriti o Tajaninim mislima i matanjim, njenim lutanjima u svijetu odraslih, putovanjima po zaviaju i lutanjima po prirodi. Poinje II. svjetski rat, a Tajana sve vie duevno sazrijeva i zanima se za ivot drugih. Odlazi na more, gdje upoznaje mnoge nove ljude, sree novu ljubav i doivljava bombardiranje Splita.

VRHUNAC :

U najuzbudljivijem i najboljem dijelu knjige se Tajana vraa kui, njezin pooim odlazi u vojsku, stanje u njenom domu i kui se pogorava. Dogaaju se este uzbune, Tajana se upisuje u gimnaziju, a ljude poinju ocjenjivati po pripadnosti, prema idovima se odnose na poseban i drugaiji nain, pa tako nestaju i neki njezini uitelji i roaci. Stjee prijatelje i upoznaje nove ljude, sve se naglo mijenja u tim tekim ratnim okolnostima. Tajana, naime, nije previe time optereena, veinu vremena provodi sa svojom teticom ,koju su na neki nain odbacili, Tajanini roditelji se neprestano svaaju.

RASPLET :

Kroz rasplet knjige pratimo prestanak rata, Tajana dobiva malog brata, roditelji su se pomirili. Na samome kraju knjige, pravi otac joj se vraa nakon 12 godina i cijela obitelj sve poinje ispoetka.

4.PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA TAJANE

Tajana je na neki nain posebna djevojica i mislim da je to razlog njenog ponaanja kao da je u svom svijetu. Ostali ljudi i dogaaji izvan toga svijeta je nisu uope zanimali. U njezinom svijetu razumije je samo njezin medvjedi i nitko je ne poznaje kao on. Taj medvjedi joj je bio jedini oslonac, jedina srea u tom bezdunom djetinjstvu i zbog toga joj je prirastao srcu.On je dlakav, mio, njuka mu je okrugla, ui malene, meke. Mala ga povlai za ui, moli ga da oivi u velikoj kui u kojoj je sve mrtvo. Izvan toga svijeta nitko je ne shvaa, osjea se odbaenom, no niti ona ne shvaa druge, pogotovo kako se odnose prema onima koji su njoj zanimljivi i zabavni. Nije bila zaokupljena razmiljanjima obinih ljudi i na kraju, ona je mogla zapaziti i uoiti vie od ostalih. Tome je djelomino koristila njena matovitost i otroumnost.

SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA TAJANE

Tajana potjee iz jedne bogate obitelji gdje ima sva materijalna dobra i gdje joj nita ne bi trebalo nedostajati. Ipak, Tajana je voljela neke ljude, ne ljude koji su bili bogati ve one koji su imali bogatstvo u srcu. Zato je ona voljela teticu iako su svi govorili da joj je ona loe drutvo, voljela je i medvjeda, jer i on je bio vie od oslonca, i on je bio simbol topline u tom ledenom vremenu. Tajana nije eljela ivjeti u bogatstvu, jer je u siromatvu njena dua slobodnija. Zato je ona voljela biti na selu, jer su tamonja djeca bila sretnija, ispunjenija. Tajana se u bogatstvu osjeala zarobljenom i njeno unutarnje bogatstvo nije postojalo. (...oh, dosta tog nabrajanja, od svega bogatstva postojao je samo medvjed...)

5.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU. METAFORINOST.

Zanimljiv je cijeli roman, jer govori o djetinjstvu koje je malo tko proivio. To nije djetinjstvo koje bi netko oekivao da bude lijepo i bezbrino, ve grubo i okrutno. Svi bi pomislili da je u bogatoj obitelji djetinjstvo najljepe, a ono je zapravo bez ljubavi, podrke, bez bliskosti. Zanimljiva je i metaforinost romana, jer svaki predmet u ovome romanu ima svoje preneseno znaenje, kao npr. njezin otac. (Zvuk kamena baenog s ulice u sobu . Zveket stakla i majin glas, promukao i odbojan : To je bio tvoj otac., citat, str.9). Njezin otac je predstavljao na neki nain taj kamen, kao simbol bezdunosti, krtosti, oholosti i neeg mrtvog, neeg to je razruilo cijelu obitelj i njen sklad. Razbijanje tog sklada dovelo je do problema u Tajaninom djetinjstvu. Ona nikada u tih 12 godina nije vidjela svog oca, nije bila potpune sree jer joj je nedostajala obitelj. Ona je traila utjehu u medvjedu kao simbolu topline i neega to je sasvim njeno. Cijeli je Tajanin ivot simbolian, predstavlja prolost koja ne moe biti obnovljena, predstavlja tugu u hladnom djetinjstvu, okrnjeno srce koje nitko ne vidi niti pokuava vidjeti, ne razumije dobrotu i ne prihvaa iskrenost.

6.TEMA

Tema : Ratno doba, II. svjetski rat i djetinjstvo djevojice Tajane

7.IDEJA ILI PORUKA

Ideja ili poruka knjige jest da sauvamo iskrenost djetinjstva, da se oslobodimo od duhovne ogranienosti i da nikome ne poelimo tako neto kroz to je prola Tajana

8.IZDVOJI PROBLEME KOJI SU TE NAJVIE ZAOKUPLJALI DOK SI ITAO ROMAN

Misli koje su mi se vrtile po glavi cijelo vrijeme dok sam itao knjigu, jest kako sve to opisuje jedno djetinjstvo puno sukoba, nezadovoljstava, bez sigurnosti, bez ljubavi. To je djetinjstvo koje si ne mogu uope zamisliti. Pitao sam se : Da li e se Tajana vratiti ivotu i odraslima nakon onoga to je ivot njoj dao? Da li e Tajana ipak uspijeti nadvladati to zatoenitvo svog duha? Hoe li uspijeti izvui najbolje u budunosti i tako pokazati drugima to je ona eljela? No, to moemo samo nagaati i ekati da nam autorica dade naslutiti odgovore na takva pitanja.

9.IZDVOJI NAJZANIMLJIVIJE KOMENTARE KOJI SE ODNOSE NA :

a) Politiku

inae drutvo joj je bilo strano dosadno, sami odrasli ljudi koji su priali viceve i govorili o politici. Politika je bila jo jedna nerazumljiva rije, kao platonska ljubav, kao maekovac i frankovac,citat, str.33

samo su hitlerovci imali veze s Hitlerom, bilo je oigledno da taj ovjek postaje vaniji i da to ima veze s ratom, citat, str.33

Ali rat je bio svuda oko njih, Hitler se motao vrlo blizu, odrasli su stalno govorili o politici,citat, str.57

taj Hitler nee mirovati, to je novi Napoleon , teko onome tko je idov, trai se svjedodba o arijevskom porijeklu, vano je i tko ti je bila baka i djed, pa ak i ukundjed, citat, str. 75

b) Kulturu

Tajana je lutala gradom i upoznavala razne ljude, razgovarala je s prosjacima i djecom koju je njena mama smatrala ciganskom, djeca su bila bosa, ali bezbrina i unjihovim kuercima bilo je veselo, izbijale su svae, ali nekako svjetlije i manje bolne, vikali su i praskali, pa su se opet i smirili, oevi su drali djecu na koljenima, majke su esto puta u prolazu, kao uzgred, milovale i ljubile svoje djeake i djevojice. Tajani se inilo da je nikada u ivotu nitko nije poljubio, osim za Boi i za Uskrs, a to je bilo nekako slubeno, nije bilo iznenadnog maenja, kie poljubaca, sigurnosti da dolazi u dom gdje te ekaju., citat, str.36

Tajanina predstava bila je uvijek kratka, mama je rekla da se ne zna ponaati, a to je bilo i tono, ona je uvijek mrzovoljno utjela, odgovarala sa da ili ne , ne bi se dovoljno zahvaljivala na darovima, nije htjela biti kao tetica, zapravo nitko nije morao nita donijeti, zahvalnost je ljigava stvar, kao hladna i mrtva riba., citat,str.47

c) Odnose meu ljudima

uvijek je govorila ono to misli i zato su je smatrali zaostalom.,citat, str.14

Dobrota se prezirala, uvijek su zli ljudi dobro prolazili osim u njenim, pounim priama, a novi tata bi za stolom govorio, to si bolji to ti manje vjeruju, nastupaju strana vremena, bit e rata, a onda nam je svima odzvonilo.,citat,str.14

Tajana je lutala gradom i upoznavala razne ljude, razgovarala je s prosjacima i djecom koju je njena mama smatrala ciganskom, djeca su bila bosa, ali bezbrina i unjihovim kuercima bilo je veselo, izbijale su svae, ali nekako svjetlije i manje bolne, vikali su i praskali, pa su se opet i smirili, oevi su drali djecu na koljenima, majke su esto puta u prolazu, kao uzgred, milovale i ljubile svoje djeake i djevojice. Tajani se inilo da je nikada u ivotu nitko nije poljubio, osim za Boi i za Uskrs, a to je bilo nekako slubeno, nije bilo iznenadnog maenja, kie poljubaca, sigurnosti da dolazi u dom gdje te ekaju., citat, str.36

d) Odnose prema idovima

Edita Goldberger dolazila je samo u sumrak, morala je nositi sprijeda i straga veliku utu zvijezdu, to je znailo da je ona idov,citat,str.74

Edita Goldberger ulazi u njihovu kuu, ona je idovka, nju treba izbjegavati, mora se uvati istoa rase, zar ne shvaa, na svijetu moraju ivjeti samo visoki, lijepi i plavi ljudi, svijet mora biti divno ureen, a mi emo u njemu uivati, neki robovi e ga obraivati kao u starom vijeku, a poslije ni to nee biti potrebno, jednostavno bacit emo suvine ljude u smee.,citat,str.76

samo se sirota Edita Goldberger bojala i nije htjela doi, kakve su to ludosti, ona je mamina prijateljica i nikakav Hitler se ne moe u to mijeati.,citat,str.78

o tome kako je nestala Edita Goldberger. Ona je dolazila mami u posjete, nosila je utu traku i idovsku zvijezdu, dolazila je uvijek u sumrak, nikada po danu, a Tajana je jednom vidjela kako ljudi za njom pljuju i kunu.,citat,str.88

10.JEZIK ? ZATO GERMANIZAM ?

Jezik koji se koristi je svakodnevni, uglavnom u argonu. Iako se radnja odvija u Zagrebu, ljudi u svakodnevnom govoru koriste i neke izraze iz njemakog jezika. Tvojoj mamici je uvijek ilo kak po norici, a meni nije ni timalo i samo su me nacukavali sim i tam. I pokojni tata je bil uft, samo je grosmama bila dobra, a i ona je bila preve krta, no to ti je tak, drago moje dete, mora se majhlati (citat str. 103). Na ovom tlu, gdje se radnja prie odvija, uvijek je bio prisutan utjecaj Austrije i Njemake pa se to odrazilo i na jezik stanovnika ovog dijela Hrvatske.

11.MILJENJE O KNJIZI

Ovo je vrlo osjeajno ispriana pria o jednom djetinjstvu i tekoj svakodnevici u predratnom i ratnom razdoblju. Autorica je uspjeno prenijela radnju i djetinjstvo jedne djevojice koja raste i sazrijeva u jednom pretekom vremenu. Takoer su vjerno preneseni Tajanini pogledi na ivot i njeni stavovi prema problemima s kojima se susree. Time nam je pria postala blia srcu i sigurno nee biti zaboravljena.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:21:00 | 0 komentara

U registraturi - Ante Kovai

Biljeka o piscu: Ante Kovai je roen 1854.g. u Celinama kraj Sutle, nedaleko od Marije Gorice. Iako darovit uenik, siromatvo ga je primoralo da ostane na selu, dok ga zagrebaki kaninik nije stipendirao do studija prava. Svoje dane provodi u knjievnosti i borbi za egzistenciju. Putovao je po hrvatskoj, oenio se, ivio u oskudici, s brojnom obitelji, te nakraju zavrio u Vrapu.Pisao je jo od ranih dana i to liriku i epiku, lanke, pipovjetke, romane Smatra se najistaknutijim predstavnikom hrvatskog realizma. O djelu: U registraturi je svojevrsna biografija pisca, smatra se njegovim najveim djelom, i realistikim mozaikom. Fabula: U registraturi, meu hrpama slinih spisa, nalzi se i spis Ivice Kimanovia. Bio je bistar seoski djeak i to ga je dovelo u Zagreb u kuu Mecene, gdje mu roak (kumordinator or) slubuje. Ivica tu upoznaje ivot kada dolazi Laura, Ivica se zaljubljuje i jednom ga Mecna zatekne u Laurinoj sobi. Zbog toga mora napustiti grad i Lauru. U gradu se Mecena razboli i Laura mu mjest lijek daje otrov, a orovom nepanjom izbija poar, te je njen integritet sauvan. Spase samo koveg, koji, meu ostalim, sadri i tajnu Laurine prolosti. Laura odlazi na selo i die kuu kraj Iviine, u kojoj eli s njim ivjeti. On se eli odkolovati do kraja, a zaljubljujew se u Anicu. Odlazi u grad, a od oca saznaje da ga Laura vara s Mihom. Oni raskidaju, a Laura i Miho nestaju iz sela i natanjuju se u dvorcu u koji Miha dovodi Ferkonju - ovjeka iz Laurinog djetinjstva. Laura osniva hajduku skupinu, poziva Ivicu, kojine pristaje, ubija Ferkonju i bjei. Na svadbi otima Anicu i ubija ju u umi. Na kraju je uhvaena, Ivica se opija, potpali registraturu i izgori. Likovi: Ivica je u poetku naivni mladi, koji s vremenom odrasta patnika. U djetinjstvu je bio sretan, a kasnije ga je ivot uio na sve gore i gore stvar. Prisiljen je na skromnost, rad, siromatvo i seoski mentalitet. Ipak on voli selo i svog oca i majku. Odlazak u grad ga mjenja. Prisilno odrasta u rezigniranog ovjeka, rastegnutog na vie strana koji ne pronalazi svoj unutranji mir. Njegov lik kao i ostali prolazi kroz promjene. U poetku je zbunjeni djearac koji ne shvaa sve to se dogaa oko njega. Nakon toga dolazi faza mladog tienika, koji shvaa okolinu, ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar, nakon toga je mladi

uhvaen u kotac s dvije ene, da bi na kraju zavrio kao neretni alkoholiar, bez vidljivog cilja na obzoru. Laura je kljuni faktor Iviina ivota, njegova prva ljubava i famme fatal.Njena privlanost ga u isto vrijeme i privlai i odbija isto tako kao to i on nju privlai i odbija. Laura je lik pun suprotnosti i unutranjeg nesklada. Ona je jako emocionalno ili jako mrzi ili jako mrzi. Takvi sukobi su od nje uinili nladhno neemocionalno bie, koje na kraju zavri hajduei uokolo. Meu ostalim ona je i glumica i to takva koja glumi iz osobne koristi. Njezin ivotni put pun je razoaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna - isto kao i Ivica. Kumordinator or je lani lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. On je olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje ovjekovu elju da se pretvara da je ono to nije. Njegova stvarna uloga je da se ulaguje Meceni. Mecena je lani dobroinitelj. Njegov dobar glas poiva na neobjanjivoj injenici da ljudi imaju visoko miljenje o njemu (bar oni koji ga ne poznaju). Ipak to nije ba toliko udno ako se uzme u obzir da je i on jedan glumac. Ne toliko velik kao Laura, ali sasvim dostatan da zavara okolinu. U stvari je priglup i dvolian ovjek, a to se vidi u svakodnevnim prilikama; npr Uenje govora. Iza njegove povrinske kreposti, skrivena je razbludnost i hedonizam. Malo o djelu: O ovom djelu naturalizam je izraen u svoj svojoj grubosti i jednostavnosti, a cijelo djelo je naizgled lano i dvolino. Likovi lau, pretvaraju se, nade su lane, fabula je izraena pomou hrpe lai, te stoga mislim kako ovo djelo lai govori jednu veliku istinu; La je prisutna svuda.To po meni daje jaku uvjerljivost i snagu djelu. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19.st.

s
Your Ad Here Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:20:00 | 0 komentara

MIROSLAV KRLEA - POVRATAK FILIPA LATINOVICZAGLEMBAJEVI

1. BILJEKA O PISCU

Miroslav Krlea (1893.-1981.), sredinja je osobnost hrvatske knjievnosti 20. stoljea, s iznimno opsenim i raznovrsnim knjievnim opusom. Pjesnik je, dramatiar, romanopisac, novelist, kritiar, esejist, putopisac, memoarist, pokreta i urednik asopisa, te enciklopedist. Roen je u Zagrebu u obitelji gradskoga redarstvenoga nadstraara. Puku kolu zavrio je u Zagrebu (Kaptol). etiri razreda gimnazije zavrio je u Zagrebu, a nakon toga upisao se na kadetsku kolu u Peuhu. Dvije godine je zatim na vojnoj akademiji u Budimpeti (1911.-1913.). Naputa je i odlazi preko Francuske i Soluna u Skopje pokuavajui se prkljuiti srpskoj vojsci. Uhien je zbog sumnje da je austrijski pijun i protjeran je u Zemun gdje ga prihvaa austrijska pogranina policija. Kratko je u zatvoru, a onda se poinje baviti knjievnim radom. Bio je mobiliziran 1915., ali vojnu obvezu obavlja u Zagrebu. Nakon boravka u vojnoj bolnici bio je upuen na bojinicu u Galiciju, ali se brzo vraa u Budimprtu, pa u Zagreb, gdje je do konca I. svjetskog rata obavljao svoje vojne dunosti. Izvan Zagreba je proboravio godinu dana (od ljeta 1920. do ljeta 1921.) u Rijeci gdje mu je supruga bila uiteljica. Osim viemjesenih putovanja u Rusiju, Austriju, Njemaku, Poljsku i Francusku neprekidno je ivio u Zagrebu. Prvi svoj knjievni asopis PLamen tiskao je 1919.; Knjievnu republiku objavljivao je i ureivao od 1923. do 1927.; danas izdaje 1934.; Peat od 1939. do 1940. Jedan je od urednika asopisa Republika (1945.). U knjievnosti se javlja 1914.(drama Legenda). Njegov knjievni razvoj proao je vie mijena. Prva je romantino-simbolika (1914.-1918.), slijedi ekspresionistika (1918.1926.), te realistika (1926.-1932.). Zanima ga psiholoka, a zatim

ponajvie socialna tematika. Nije mogue razgraniiti precizno njegova stvaralaka razdoblja. Od 1950. ravnatelj je Leksikografskog zavoda u Zagrebu. STVARALATVO: 1. Pjesnitvo: Pan, Tri simfonije, Pjesme I. II., Pjesme III., Lirika, Knjiga pjesama, Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice Kerempuha. 2. Proza: Tri kavalira gospoice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele, Vraiji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u blitvi, Na rubu pameti, Zastave. 3. Drame: Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarotti, Vujak, Gospoda Glembajevi, U logoru, U agoniji, Golgota, Artej, Leda.

Podatke pronaao u knjizi: Knjienvost IV udbenik za IV. razred gimnazije Izdavako poduzee:Profil International d.o.o., Zagreb, 1996.

( Nemajui volju traiti druge biljeke o piscu Miroslavu Krlei, odluio sam na tu gomilu Pandievih gluposti dodati jo poneke podatke za koje smatram da su bitni za Krleino stvaralatvo(Nadam se da e te mi uvaiti, ako negdje pogreim). Nakon to je Krlea napustio Petu, on se nije pokuao prikljuiti srpskoj vojsci zbog ljubavi prema Srbiji kao to bi se dalo naslutiti iz Pandieva teksta, ve joj se pokuao pridruiti kao borac protiv Trojnog pakta u ijem je sastavu bila i njegova voljena Hrvatska. Nakon to je proglaen austrijskim pijunom ivot mu spaava crnogorski inovnik ije ime naalost ne znam. Tijekom II. svjetskog rata Ustae, meu njima prvenstveno ministar provjete Mile Budak, traili su od Krlee da pristupi ustakom pokretu na to on nije pristajao. U tom je razdoblju Krlea suraivao sa lijeviarskim knjievnikom Cesarcem koji je kasnije streljan. Taj ga je dogaaj prisilio na pasiviziranje. Njegov je ivot pod ustakim reimom bio stalno u opasnosti. Jednom ga je spasio ak i Paveliev lijenik koji ga je sakrijo u samostan.

Krlea nije htio postati niti lanom KPJ to e mu izazvati goleme probleme nakon II. svjetskog rata. Po zavretku rata jugoslavenski ministar prosvjete pokuao ga je osuditi na smrt. ivot mu spaava predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito koji ga stavlja pod svoj protektorat. Krlea ipak orelazi u KPJ, no nakon potpisivanja Deklaracije o jeziku 1963. bio je izbaen iz CK-a.)

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Naslov romana POVRATAK FILIPA LATINOVICZA i prvih nekoliko reenica upuuje nas na osnovni problem ovog romana.

 Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi: 9. str.

Filip, predstavnik modernog beskunitva i odisejskog lutalice, se nakon dvadeset i tri godine vraa u prostore svoga djetinstva i rane mladosti, u svoj blatni panonski zakutak, da u potrazi za izguibljenim djetinstvim pokua nai pozitivnu podlogu, neko vrsto uporite na temelju kojega da uvrsti svoju ljudsku i umjetniku egzistenciju. Krlea prustovski ispovjeda Filipovu prolost i tako od te retrospekcije nastaje ovo Krleino remek-djelo.

A sve je poelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne listopadske noi s engleskim kojima. Drama jedne provincijonalne trafikantkinje! Gavran koji govori francuski! Bankonote na stoljnjaku i ona antipatina stara baba s crnom perikom! Kakva je ono bila drama? Kakav je ono bio tajanstveni osjet u onoj mranoj palai? Gdje je ono sve danas i kamo se ono sve rasplinulo kao magla? Stojei uz taj prljavi prozor...

20.str.

Senzibilnost Filipova prvenstveno je izraena likovno, jer ovdje je rije o neoimpresionistikom slikaru, pa je njegova doivljajnost odreena karakterom njegovog vidnog kuta. Pisac esto razbija kronoloki tok dogaaja koji je i ovako ve subjektivan ime on pridobiva na dinaminosti teksta to zahtjeva i paljivije itanje. Kod Filipa zapravo se radi o paklenom simultanizmu dogaaja,odnosno nastojanju da se obuhvati prostorna i vremenska istovremenost dogaaja. Upravo je taj simultanitet temeljna slikareva opsesija: Slika se stvara i predstavlja odjednom, a ne postupno. Sve te filipove opsesije, unutarnji nemiri dostiu kulminaciju u trenutku kad on posumnja u svoje umjetnike vrednote. Sve se u njemu raspada na sastavne djelove, on se poinje gubiti u mutnim slikama svoje linosti.

ivot poeo se u Filipu topiti na sastasvne dijelove: u njemo je neprekidno rastvorno, analitiko raspadanje svega poelo da raste sve nemirnije, to je u njemu rastao proces koji se negdje otkinuo na svoje svrhe, i sada se ve dulje vremena sve samo od sebe kree u smjeru rastvaranja. To kontemplativno unitavanje svega to mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju to je satala da ga progoni iz dana u dan sve intenzivnije: pred njegovom vlastitom predodbo o vlastitom subjektivnom ivotu poeo je da nestaje svaki, pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom koji nema nikakva razloga da postoji, i to ve prilino dugo traje, a postaje sve tee i sve zamornije.

36.str

Razmiljajui o sebi i osvome trajanju, o svojim poecima i meama svoje linosti, Filip se gubio u mutnim slikama te nikako nije mogao da se snae. Doista, izgledalo je tako kao da kroz nae ruke kulja tui ivot u toplim opipima, a sve te plohe starih igraaka, svi ti drci napuklog

porcelana, te pukotine pod jezikom na rubovima starih aa, i pisama, i kleanja, i trzaji, sve e to biti nita drugo nego odgovaranje na stara i davno proitana pisma, sjeanje na stare krivnje i muenje nad tuim bezizlaznostima.

143.str.

Ime i prezime, stanje oko izvjesnog imena i prezimena, to su samo nekakve vanjske, najpovrnije oznake! Konvencionalne, plitke graanske mjere! Po emu bi on mogao uvjeriti sebe s nekim izvjesnom, izvan svake sumnje pouzdanom garancijom da on to doista mjeri sebe? Po licu? Pa to se lice potpuno izmjenilo! Po kretnjama? Te njegove kretnje danas to su kretnje sasvim drugog ovjeka! /.../ A tu, u prvome planu, odmah ispred sivog i mutnog stakla, gleda u kavanu jedan ovjek, blijed, neispavan, umoran, prosijed, s dubokim podonjacima i goruom cigaretom na usni, uzrujan, ispijan, ustreperen, koji pije mlako mlijeko i razmilja o identitetu vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u identitet svog vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u identitet svoje vlastite egzistencije /.../ /.../ udno! Sjedi takav jedan neodreeni netko u jednom ogledalu, naziva samoga sebe sobom, nosi to svoje mutno i sasvim nejasno ja u sebi godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je muno, kako ga stee srce,boli glava, /.../ i sve je tako pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta!

40.,41. str.

Vi profesorice Benjak, tvrdite u vaoj diplomskoj radnji na stranici 7. da Filipove sumnje i zanose, pa ak i osvjedoenja da je slikati potrebno i mogue, naprosto isjeckao Grk Kyriales ime sa ja i slaem. No ne slaem se sa Vaom tvrdnjom da je on DIABOLIKI LIK jer on u toj kostanjevakoj drami po sve slabie i zbunjene dekadente odigrao presudnu ulogu i kako Vi kaete uzmorao je da razara sve Filipove zamisli, da mrvi njegove istine i zanose, i da sve Filipove tjelesne i duevne snage atomizira u prainu i potpuno bezvrijedan pepeo. Kyriales nije diaboliki lik kako ga Vi nazivate, ve je on svojim objektivizmom, racionalizmom i vrstom logikom sudova atomizirao i pretvorio u bezvrijedan pepeo Filipov idealizam i subjektivizam. Istina je da Kyriales ponekad govori demonski, divlje, ali se njega zato ne smije smatrati demonskom linou, pa prije svega on je obrazovana osoba, on je dermatolog i oringolog, odnosno lijenik, a za lijenika se znade da treba biti objektivan, razuman i racionalan. Kyriales ipak ponekad pretjeruje u svojim zakljucima i poredbama to mu moda i daje negativne atribute, ali u svim tim njegovim tvrdnjama postoji pomalo karikirana istina:

ovjek je ivotinja u svojoj pojedinanoj osamljenosti savreno tuna, u prirodi, moglo bi se rei, gotovo deplasirana! U stadu ivei ve prilino dugo, ovjek je ovjeku ovjek, okrutniji namie od svake druge zvijeri. Bestidna, laljiva, glupa, zlobna, majmunska zvijer! Najsmijenjija meu ivotinjskim vrstama, sigurno je majmunska vrsta, a koliko je majmun blii posrednom i loginom ivotu ovjeka? /.../ Ta zvijer je prodrljivija od hijene jer hijena prederana strvinom pokraj smrdljivog mesa moe da zaspi, dok ovjek koji se prederao da mu se od sitosti die utroba - jo uvijek dere i, promatrajui oko sebe druge, gladne, sebi sline ivotinje, oblizuje se zadovoljno.

160. str.

Pojavom Kyrialesa roman postaje i filozofski jer Grk spominje filozofe poput Kanta, Platona te objanjava njihova uenja, dalje Kyriales objanjava aperioritete, posterioritete, on pria o oblicima spoznaje. Objanjava Kantove Kategorije vremena i prostora te na kraju bavi se i logikom, tonije logikom sudova. TKO JE FILIP LATINOVICZ ?,-pitanje je koje se namee ve prilikom itanja prvih stranica romana, a na kraju ove povijesti jednog slikara, ugledamo njega koji je krvav, razderan, blatan, mokar kao utopljenik utrao u Bobokinu sobu gdje je sve bilo krvavo: i posteljina, i jastuci, i njena svilena bluza. Oi su joj bile otvorene, te inilo se kao da gleda. Pri samom odreivanju Filipa, odnosno pro dogovaranju na prethodno postavljeno pitanje potrebno je naznaiti odrednice Filipova stanja: 1. nerjeeno pitanje tko mu je otac:

-Evo, ja sam navrio etrdesetu godinu, a jo ni dan dananji ne znam, tko mi je zapravo otac! itavog sam se svog djetinstva grizao nad tim pitanjem, moja mladost ostala je razorena zbog te tajne. /.../ -Na, gledajte te svoje slike, ozvolite pogledajte te svoje divne slike, i onda moralizirajte! Tko su ta lica, odakle su dola ta lica? /.../ Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac ?

215.,216. str.

2. kobna izolacija od svake stvarnosti 3. sve sami detalji oko njega

Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara vjetica to die prainu, rano jutro i umor u lancima prstiju, u

tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu. Svi samo detalji i neki neizrecivo teak, neshvatljiv umor.

28.str.

4. nesnalaenje u zbivanjima 5. biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta ( str. 5.) 6. trajne ozlijede od prvih gnjiloa

itavo njegovo djetinstvo, i ne samo djetinstvo, nego i on sam, njegov karakter, sve to je bilo vano u njemu i u njegovom ivotu, sve je ostalo ozlijeeno od prvih gnjiloa u kojima je nestajao.

217.str.

7. morbidne ideje o enstvu ( str. ) 8. slikati zvukove i mirise ( dodano 18. travnja 1997. nakon ispitivanja iz hrvatskog )

Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa!

46.str.

9. gradskoj gomili slikarstvo je potpuno suvino

Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino. emu bi ovim ljudima bile potrebne slike? /.../ on prislukuje razgovorima ulinim ve godinama i jo nijednom ni jednog prolaznika nije uo gdje bi govorio o slikarstvu.

33. str.

Povratak Filipa Latinovicza predstavlja uski nastavak, produbljenje glembajevsko-klanfarovskog ivota. realnost hrvatske provincije, njeno jadno stanje, bezlino trajanje, nitavilo, propadanje u blatu, osnovni je problem ovog romana. U toj panpskoj barutini postoje dva distantna svijeta, tragini svaki na svoj nain. Zdrava, seljaka narodna masa, sa kerempuhovskim mentalitetom, gaena i pljakana po svetom zakonu dragog Boga, od njihove gospode doktora, a gospoda u svojim trulim kurjama, kronino bolesna, degenerirana, jedva gmiu, spremna da izdahnu. Zaostalost, jednolikost ivota, propadanje jedne epohe, jednog doba na zalasku, moto je romana. Glembajevsku klan farovsku sredinu upoznajemo preko neoimpresionistikog slikara Filipa Latinovicza. U Filipu pokrenuto je nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti, to roman zapoinje retrospektivno, to pisac pronalazi poar psiholokih kompleksa, ve karakteristinosti momenta u kojemu je djelo nastalo. Krlea kao da nije bio zadovoljan onim to je rekao Leonom Glembajem. elio ga je produbiti, prikazati sve njegove momente postojanja. Leone je prikazan u zadnjem stadiju, u trenutku njegovog kobnog akta, kada progovara njegova otrovana krv, u kulminaciji uasa. Fili jo je traginiji lik. Pisac kao da mui svog junaka,

postepeno, sve tee, ne doputa mu da uini svoj fatalni potez, kao spas. Ono to je Leone doivio u rasponu jedne noi, Filip doivljava korak po korak, u sve snanijem rastu. U gradaciji, od tihog monologa, snane orkestracije uspomena, do krvavog zavretka. ena u romanu zauzima posebno mjesto. Nain na koji joj Krlea prilazi veoma je rijdak i izuzetan. U literaturi ene ili majke predstavljaju svetinje. Pisac kao da rui njihov mit. udno je zato on slika toliko pokvarenih ena, karaktera. U njihovoj obradi postoje razlike u stupnju pokvarenosti. To su lane dame, sa sumnjivom prolou, a ispod maske krije se ppokvarenost i grabeljivost. Jedino tjelo i tjelesno ini ih enama. Ovim damama pisac prilazi s najvie mrnje, s najvie gaenja. Drugi tip ene predstavljaju nesretne, prevarene djevojke, koje su mogle i neto postati, ali su ih ljudi izigrali, odbacili i one sada ivotare na ulici, u bijednoj krmi prodajui svoja tijela. Postoji u njima neto osjeajno, ali ih je ivot izopaio i kao takve propadaju Svaki karakter predstavlja temu za sebe, pa i one iz salonskog ivota mogle bi biti lik za novi roman. Filip se kretao u moralno pokvarenom drutvu, sluao je prazne salonske razgovore.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:20:00 | 0 komentara

Candide - VOLTAIRE

BILJEKE O PISCU:
Volteiere je roen 1694.g., u porodici siromanog plemia u Parizu. Knjievnou se poinje baviti jako rano, a pokazuje i neosporan knjievni talent. Ali taj svoj talent slobodoumlje, pa ve u prvom koraku dolazi u sukob s reimom i u 23.g. ivota morao je biti u tamnici 11 mjeseci u Bastilji zbog jednog epigrama, koji je izvrgao ruglu samog regenta. Svoja prva knjievna djela Volteire je ustvari poeo pisati u Bastilji te po izlasku iz zatvora ubrzo dolazi u novi sukob s vlastima, te se je morao skloniti u Englesku. To sklanjanje u Englesku, imalo je presudan znaaj za njegov daljnji ivot i misaoni razvoj. U Londonu, osjeao se kao ovjek koji se naao na slobodi nakon tamnice: u politikom ivotu , knjievnosti i u filozofiji, naao je mnogo onoga za ime je uzaludno teio u Francuskoj. Naao se u krugovima najistaknutijih knjievnika, filozofa i naunika, te se posvetio ozbiljnom studiranju filozofije i nauke. ta je to za njega znailo, pokazala su Filozofska pisma, koja je objavio najprije na engleskom, a zatim na francuskom 1734.g., a djelo je napisao usporeujui francusku sa engleskom knjievnou. On je u ovom djelu dao takvu sliku francuskog apsolutnog feudalizma, da je izdava francuskog izdanja odmah uhapen i strpan u Bastilju, a knjiga javno spaljena pred parikim parlamentom kao drvo koje stoji u suprotnosti s religijom, dobrim naravima i uvaenjem vlasti. Sam Volter izbjegao je hapenje napustivi Pariz.

Utoite i zatitu dala mu je njegova prijateljica madam di atle. Na njenom imanju on je proveo punih 10.g. bogatog knjievnikog stvaranja. Ali ona ubrzo umire. Ne samo da ga je duboko potresla njena smrt, ve ga je ponovno bacila u nezavisnost. Poslije kratkotrajne blagonaklonosti dvora, to mu je i pribavilo prijem u Francusku akademiju (poto je dvaput 1734.g. i 1743.g. bio odbijen), morao je da napusti Francusku, jer ga je zbog nekih ala omrzila kraljeva milosnica (madam Pompadur). Pruski kralj filozof, Fridrih II. koji je ve ranije inio sve da pridobije Voltiera da ivi na njegovom dvoru, kao da je samo eko ovaj trenutak. Ponudio je Voltieru da doe u Potsdam i kad se ovaj odazvao pozivu, nagradio ga je raznim nagradama i poastima. Ali to prijateljstvo nije moglo dugo trajati. im se Voltiere usudio da kritikuje kraljeve postupke, kralj je pokazao svoje pravo prosveeno vladarsko lice. Volteire se ponovno naao u bespuu. Lutao je po vicarskoj i raznim gradovima i dvorcima unutranje Francuske, zato to nije smio ii u Pariz. Unato tim silnim progonima i kaznama, Volteir neprekida niti na trenutak svoj knjievni rad. I upravo u to doba bio je napisao Candida. Nakon objave Candida, skrasio se u dvorcu Fernej, na granici izmeu vicarske i Francuske. Taj dvorac je kupio za stare dane, i u njemu je bio proveo cio ostatak svoga ivota, uinivi svoj dom knjievnom prijestolnicom Europe. U Fernej se poelo hodoastiti, a Volteir nije imao nikakvih prigovora da igra ulogu nekrunisanog monarhaknjievnosti nove filozofske religije, koju je htio osnovati. Tek kad je umro Luj XV. i kad je neto popustio apsolutizam u Francuskoj, ponovno se vratio u svoj rodni Pariz. To je bio pravi trijumf, jer ga je itav Pariz doekao na nogama. Ali to je bio i kraj, jer nekoliko mjeseci kasnije umro je na obali Sene, prekoputa kraljevskog dvorca na Tiljerijama, koji mu je nanio mnogo zla. *Za sobom je ostavio ogromno knjievno djelo, Kandid. *Njegov protuslovan ivotni put u odrednicama: prosvjetliti ljude, razjasniti stvari, osloboditi put nepotrebnih stega i braniti pravo ovjeka na vlastito miljenje

O CANDIDU:
Candid je napisan prije otprilike 2 stoljea. Na naslovnoj strani prvog izdanja, koje se pojavilo u enevi u sijenju 1759.g., bio je predstavljen francuskim itaocima kao prijevod s njemakog od g. doktora Ralfa, sa dodacima koji su naeni u doktorovom depu kad je umro u Minhenu ljeta gospodnjeg 1579.g., dakle kao francuski prijevod jednog njemakog djela, a ne kao djelo francuskog pisca. Ali u to itatelji nisu vjerolvali, ali ni cenzori Luja XV. I svojim sadrajem i svojim stilom Kandid je otkrivao svoje francusko, prosvjetiteljsko podrijetlo, a znalo se zato je pisac morao kriti svoje ime. Oduevljenim itateljima, kao i uzbuenim cenzorima, ostalo je samo da nagaaju pravog pisca i to prvima da ga jo vie cijene, da jo vie budu privreni njegovom kritikom i

revolucionarnom duhu, koji je suvremeno izrugivao ruglu "sve svetinje na koje se oslanjao stari reim, a drugima da mu se osvete za sva ponienja koja im je naneo bez ikakve milosti i za slobodu koju je sebi izvoljevao da govori istine koje su prijanjale samo za srce ogromne veine naroda. Pravi pisac, meutim, bio je dovoljno razborit i dovoljno oprezan da se ne otkriva, ni prvima ni drugima. Reim Luja XV. nije obeavao nita dobro slobodnim misliocima. Kancelar Luja XV., Sergije, bio je pokrenuo pravu hajku protiv protiv svega to je slobodno i kritiki mislilo, govorei kao tuilac pred parlamentom: Pojavila se neastiva i osiona sekta koja svoje lano uenje uljepava imenom filozofije... Sloboda misli, to je njihov borbeni pokli koji se razlee s jedne strane svijeta na drugu... Broj njihovih pristaa raste. Drave se ljuljaje na svojim vjekovnim temeljima. Takvi pozivi na uzbunu nisu mogli ostati bez posljedica. Filozofi su stekli, svojim isticanjem pred narodom, veliki ugled svepravinosti i neustraivih boraca za trijumf znanja, pravednosti, potenja, jednakosti i slobode za neznanjem, nepravednou, nepotivanjem. Zbog toga ih je dotrajali stari reim nemilosrdno progonio, spaljujui javno ljihove knjige, bacajui ih u tamnice, progonei ih na sve strane i na sve mogue naine, to su razlozi zato su se u to vrijeme sva djela francuskih pisaca pojavljivala sa lanim imenima. Tako je i sam Volter izmislio tijekom svog ivota gotovo 200 razliitih imena, gdje je za svoga Kandida upotrijebio naziv g. Ralf, te tvrdi da Kandid upoe nije njegovo djelo. Prvo se sumnjalo u Voltera, zato to je djelo bilo puno raznih elemenata, lagan i dugovit stil. Kasnije su se te sumnje obnovile. Poto se nije znalo tko je pisac romana Bezazleni. Tek tada su ga prepoznali i poeli vikati: znam taj stil, to je on!. Kandid je jedan od najljepih plodova njegovog stvaralakog duha, po kome se esto i cijela epoha knjievnosti u Francuskoj nazivala i epohom volterijanstva. O utisku koji je Kandid izazvao kod svojih prvih itatelja, govore razna svjedoanstva, a svakako vie i karakteristinije od svega i pisma dvojice najviih funkcionera tadanjeg reima., kojima je bilo povjereno da budno paze na svako novo knjievno filozofsko djelo. Ali na alost koji su izrazili tjeralicu za autorom Kandida (im je izaao), nita se nije moglo uiniti, osim spaliti ih. *Kalvinistika, republikanska cenzura vicarske uspjela preduhitriti katoliku kraljevsku cenzuru Luja XV, te je tako Volterov Kandid doivio ast da najprije bude spaljen u vicarskoj, to je samo doprinijelo popularitetu i izvan Francuske.

JEZIK I STIL:
O jeziku i knjievnim rodovima Didro je stalno govorio da je Volteir uvijekdrugi po redu, onda svakako treba nainiti izuzetak kada je rije o Volteirovoj satiri. Zato to je vrlo malo pisaca imalo talent za satiru, kakav je imao on. Taj talenat je obogatio svestranim knjievnim i filozofskim obrazovanjem, kao i bogatom stvaralakom djelatnou, koja se esto iscrpljivala u malim i efektivnim romanima. Jako je karakteristino njegovo shvaanje da svaki metafiziki sistem stvari ustvari jedan metafiziki roman. U tome se koristio metafizikim sistemima Dekarta, Malbrana, Spinonce i Galilea. Ustvari Volteir je odluno bio protiv filozofskih sistema, a inilo mu se da je najprirodnije da se filozofija izlae u knjievnim elementima. Taj tip filozofije odrao se u Francuskoj i do dananjih dana. Svoje druge utjecaje Volter je naao i kod Rabilea, Fenelona, a i panjolske knjievnosti (Cervantes i Grasiana). A tu su i Engleski utjecaji, poevi od Ben onsona i ekspira do Svifta. On se predano trudio da pozna i sve ono to je najznaajnije u nauci. U osnovi svoga stvaralatva Volteir je sjedinio i galsku duhovitost, ljubav za sve to je ovozemaljsko, za realistiki smisao, za upoznavanje stvarnosti i djelatnosti. Volteir je osobito jak u satiri. Taj knjievni rod Volteir je pretvorio u satiru naravi, a glavna karakteristika tog stila je to da linosti koriste samo personifikaciju izvjesna obiljeja i pojmove da bi se vidjelo koliko one u sebi nose istinitosti i razuma. Volteirovi pripovijedni tekstovi u prozi okupljeni su pod nazivom Romani i Pripovijesti. U njima prevladava autorov postupak da kroz priu provjerava, zagovara ili ismijava odreene filozofske zamisli. Stoga se Volteirovi tekstovi poblie odreuju kao filozofski romani ili filozofske pripovijesti. U njima je rije o nekoliko filozofskih ideja koje su pojednostavljeno prikazane u obliku svakidanjih ivotnih uputa.

to lako im je kupiti igrake!" "A to je ivot - ko i pustara, A to su ljudi - ko i praina." Molba "Izvedi narod moj, o gospode, Izvedi ga iz ropstva zlopatna

I ne daj da ti stvar na oblik tvoj U prahu lei, elom pruei!" Nezahvalnost "To je dokle zemlja Hanaan?! I zato si nas vukao pustarom, Da jo nam za nju valja strmoglav Niz ovo gadno brdo smrti, Da padnemo na hladna ognjita! I tko je tebi pravo podao, Slobodi da nas vodi silovno Po svojoj volji - ko na uzici Od lanaca iz zemlje misirske?!"
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:16:00 | 0 komentara

G O S T - Vjekoslav Kaleb
Vjekoslav Kaleb (Tijesno na Murteru, 1905 - ). Ve privm knjigama novela (Na kamenju, Izvan stvari) uvrstio se u red naih najboljih prozaika. U izvrsno komponiranim novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela ibenske Zagore, osebujnim stilom i jezikom, to je rezultat njegovog boravka kao uitelja u kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije zavretka NOB-e u kojoj je i sam uestvovao, pie romane i krae proze iz borbe i okupacije, u kojima slika naeg ovjeka u njegovim najteim i najsvjetlijim trenutcima (Divota praine). Osim toga napisao je novele Brigada i Nagao vjetar; romane Poniene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi zvuci. Vrsta djela: psiholoka novela Mjesto radnje: seoska kua u dalmatinkoj Zagori Vrijeme radnje: rana jesenska veer Fabularni tijek: Jedne veeri u kuu seljake obitelji dolazi pas. Jednostavno se pojavio na vratima kue i uao. Domaini su se jako zaudili. Dok su veerali, pas je priao ocu Franji i stavio mu apu na koljeno. Frane mu je bacio na pod hrane, ali pas nije htio jesti dok mu Mara nije dala hranu na tanjuru. Uskoro su se pojvaili susjedi i poeli znatieljno i s potovanjem promatrati psa, ispitivati njegove domaine i svrhu dolaska psa. Dok su oni priali i nagaali odakle je pas i zato je tu, on je otspavao i otiao. Kompozicija djela: Uvod: U dosadno blagdansko vee obitelj (otac Frane, majka Mara i

slaboumna ki, ije se ime ak i ne spominje) se sprema na poinak, ali tiinu i ispranjenost prekida nenajavljeni gost - pas. Zaplet: Njegovo prisustvo kod ukuana izaziva strah i potovanje kao odraz njihovog neznanja i neukosti. U kratkom vremenu koje je kod njih proveo nita se bitnog nije desilo, tek se u muu probudila lagana nada kako jedan neznatan i udan dogaaj moe u ivot unjeti eljenu promjenu. Epilog: Odlaskom psa, pred kojim su se svi povukli i napravili put, mimo njih je prola ivotna prilika o kojoj su u sivilu svoje svakodnevnice snivali. Analiza likova Pas: Jedini zanimljivi i karakteran lik ove novele je pas. Ne samo izgledom nego i ponaanjem ve je na samom poetku jasno da nije rije o lutalici nego o gospodskom psu pedigriranog porijekla. Ima pametne oi koji su fascinirale seljane. On je tih i svojim dranjem i suzdranim ponaanjem ostavlja dojam nekog gospodina. "S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije svijee na oltaru... Ovelik lovarski pas prepeliar, duge sive dlake, tankih smeih uiju objeenih i priljubljenih uz obraze kao barunaste krpe. Nekako je tih, svean i bojom se slae s mrakom, a oi mu su odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i oekuje znak dobre volje." Mara: seljaka ena u kojoj je pas probudio veliko potovanje, te se ona prema njemu odnosi kao prema uvaenom gostu. Ki: ona je raupane kose, slaboumna. Seljani: sviju je strah psa, osjeaju da je on kulturniji, civiliziraniji i nekako u svemu bolji. Zbog tog osjeaja ga jako potuju, ali ga ni ne ele u svome selu. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:16:00 | 3 komentara

POEZIJA - Petar Preradovi

1 TEZA : BILJE[KA O PISCU

Petar Preradovi}, bio je potomak siroma{ne kraji{ni~ke obitelji, te je zbog toga po{ao u vojni~ke {kole, jer su one bile jedine {kole koje je mogao zavr{iti na tro{ak dr`ave, te se tako njegova majka (udovica) nije morala brinuti za njegovo uzdr`avanje. No on nije bio zadovoljan svojom vojni~kom slu`bom, iako je kao oficir bio sposoban.

@ivot mu nije bio uop}e lagan. Tokom svoga `ivota imao je gospodarske i tjelesne brige. Po{to je bio Slaven, morao je slu`iti stalno izvan domovine, i to u sredini koju nije poznao. Samo je kratko kao kapetan `ivio u Zagrebu od 1849. godine pa do 1852. godine. Njegova prva `ena bila je talijanka, a druga njemica. On je bio jako obrazovana osoba za ono vrijeme u kojemu je `ivio. Osim njema~kog jezika, vrlo je dobro poznavao francuski i talijanski jezik, a osim toga znao je i sve slavenske jezike. Po{to se bavio europskom knji`evno{~u, ponekad je i preva|ao evropska djela, te sa ~e{kog na njema~ki, te sa hrvatskog na njema~ki (Osmana te neka njegova djela). Umro je nakon duge bolesti u 54. godini `ivota. Pojavio se u knji`evnosti s mladom grupom iliraca, koji su u vrijeme prvih pothvata i uspjeha ilirizma jo{ bili u {kolama. Me|utim on je u knji`evnost u{ao kao zreli ~ovjek, te su se njegova djela cjenila kao umjetnine prvoga reda. On je bio prvi hrvatski pjesnik, za ~ijega je `ivota prvi put napisan cjeloviti prikaz (u Glasono{i 1865. godine). Prvi je put Petar {tampao svoje stihove u 26. godini `ivota, te je on zbog toga bio veoma suzdr`ljiv, naprema naprimjer Ma`urani~a i Vraza koji su nastojali {to prije prodrijeti u javnost. Njegove su pjesme u doba Austro-Ugarske, sa~injavale najzna~ajniji dio hrvatskih ~itanka za srednje {kole, jer su one bile najprikladnija gra|a, sa kojom je vlast `eljela posti}i najva`nije odgojne svrhe. On je svojim pjesmama zasjenio ostale pisce pa tako Ma`urani~a i Vraza.

Podatke na{ao: U knjizi "Djela hrvatskih pisaca", od Vraza i Preradovi~a", izdava~ko poduze}e, "Zora", Zagreb, 1954. godine

2 TEZA : PRERADOVI^EVA DJELA ZA [KOLSTVO

Preradovi~evi su stihovi bili jako va`ni u vrijeme dok je on bio `iv te neko vrijeme i nakon njegove smrti. To je zbog toga {to su njegove pjesme za vrijeme Austro-Ugarske sa~injavale najzna~ajniji dio hrvatskih ~itanka za srednje {kole, te su one za u~enike bili stihovi na vrhuncu pjesni{tva. Osim toga na njegovim su stihovima nastavnici knji`evnosti obja{njavali razne pojmove iz `ivota i umjetnosti: domoljublje, religjoznost, zna~enje jezika, smisao umjetnosti te slobodu umjetni~kog stvaranja. On je neke od svojih stihova namjerno stvarao za potrebe u~enja kao naprimjer: O slobodi stvaranja: "Ne razumije pjesma zapovjedi, Slobodna je, svomu glasu sljedi !" O ljubavi prema domovini: "Zdravo da si, domovina mila, Zdravo majko, zdravo, zdravo bila, Pozdravlja te vjeran sinak tvoj!" O karakteristici ~ovjeka: "Ljudskom srcu uvjek ne{to treba, Zadovolnjo nikad posve nije, ^im `elnja cilja se dovreba Opet iz njeg sto mu `elja klije !" O prolaznosti i promjenjivosti svega na zemlji: "Stalna na tom svijetu samo mijena jest !"

Preradovi~eve je pjesme, {kolski sustav vje{to iskori{tavao. U njima se govorilo o svim vrlinama ~ovje~anstva te o te`njama za napretkom. Me|utim njegovo stvaranje za {kolovanje nije dolazilo iz njegovog srca, ve} ono je nastajalo sa zadanim i to~no ucrtanim temama, a osim toga ljudi mu nisu vjerovali jer nisu vjerovali u njegovu iskrenost, jer je u vojisci suprotne dr`ave stekao najve~i ~in.

3 TEZA : PRERADOVI^EVO KNJI@EVNO STVARALA[TVO

Preradovi~ je svoju vojnu slu`bu do`ivljavao kao poslom za kruh, a u njoj je on bio smatran kao sposoban i vrijedan oficir, ali je on ipak bio nezadovoljan {to nije mogao napustiti vojnu slu`bu. Me|utim moramo spomenuti da se Preradovi} knji`evno{~u bavio samo usput, i to onda kada je bio slobodan.. Njegovu sposobnost za pisanje, isti~e se ve} u vojni~koj {koli, kada se on u stilu pisanja isti~e pred svojim drugovima. Posebno se isticao sa svojim njema~kim stihovima, pisanih u duhu romantike i naro~ito pod utjecajem Byrona. U svojim je stihovima na po~etku prikazivao izuzetne li~nosti, optere}ene tajnom ili zlo~inom. Tek kada je u Milanu upoznao Ivana Kukuljevi}a, zapo~eo je pratiti knji`evno stvaranje iliraca i vra}ati se svom narodu. Kada je u Zadru zapo~eo izlaziti list Zora dalmatinska(1844), Preradovi} je postao njegov stalni suradnik. 1846. godine izdao je u Zagrebu svoju prvu knjigu pjesama "Prvenci", a nakon toga 1851. godine drugu pod imenom "Nove pjesme". Osim toga sura|ivao je i sa drugim ~asopisima kao {to su Vjenac te Na{e gore list. Po{to je Preradovi} dobro napredovao u knji`evnosti, te je svojim radom ubrzo zasjenio sve pjesnike ilirizma, pa tako Ma`urani~a i Vraza. On je osje}ao snagu i ljepotu hrvatskog jezika, i slutio je {to bi se sve moglo re}i. U pjesmama "Rodu o jeziku" i "Jezik roda moga" nisu samo domoljubne pjesme, ve} su u njima izra`ene i goleme mogu}nosti na{ih rje}i i na{eg jezika:

"Kao vje~no more sinje U kretu si gipkom lakom, Podaje se dahu svakom, I mre{ka se i propinje."

Preradovi} je bio vrlo kriti~an prema sebi. On se nije smatrao velikanom, ni kao ~ovjek, ni kao pjesnik. U svojoj pjesmi pod imenom "Pustinjak" najotvorenije je iznio svoje mi{ljenje o vlastitom polo`aju i zna~enje u hrvatskoj knji`evnosti:

"@ivi, rode, i sjaji kroz vijeke Svijetlom umu tvojijeh sinova, koji zlatne u tvom plovu strijeke Neka ~ine sa tvojijeh plova. A spazi{ li u struji te rijeke I iskricu, {to ti je darovak, Spomeni se, da iz srca sinu Tvomu pravom, ro|enom sinu."

4. TEZA : ZAKLJU^AK

Ako Preradovi~ i ne spada u pjesni~ke velikane 19. stolje}a, kao {to su tvrdili njegovi obo`avatelji, Preradovi} je ipak jedan od na{ih prvih pjesnika. On je postao vo|a onima, koji su osjetili na{u narodnu te`nju, na{e vrline i nedostatke, na{e pro{losti. Iako on nije bio kao Njego{, Pre{eren ili Ma`urani}, on se po svojoj veli~ini, po plemenitosti, ipak me|u onima koji su izgra|ivali hrvatsku knji`evnost i hrvatski narod.

Literatura : 1. Knjiga "Djela hrvatskih pisaca" od Vraza i Preradovi}a, izdava~ko poduze}e "Zora", Zagreb, 1954. godine 2. Knjiga "Knji`evnost 2", izdava~ko poduze}e "[kolska knjiga", Zagreb, 1994. godine
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:16:00 | 0 komentara

IA GORIOT - HONOR de BALZAC

Biljeka o djelu:

estit ovjek graanski pansion 600 franaka rente liio se svega u korist svojih keri, od kojih svaka ima po 500 000 fr. rente, umire kao pas. Balzac je razvio paralelno dvije fabule, jedna je bjedan pansion ge Vauquer a druga je u bogatim i elegantnim salonima parikih etvrti. Balzac najprije daje detaljan opis same sredine u kojima se njegovi likovi kreu, opis okolia, kue, opis vanjskog izgleda zgrade, opis unutarnjih prostorija i onda postepeno razvija atmosferu u kojoj se pojavljuju i sami likovi. I u opisu likova Balzac najprije polazi od vanjskog opisa koje vee s psiholokim osobinama, onda karakter pojedinog lika, njegovo matrijalno stanje, njegovo porjeklo U ii Goriotu nailazimo na tri fabule. Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu biveg tvorniara rezanaca , koji se odrekao svega samo da bi bogato udao svoje dvije keri. Meutim one nakon to su postigle uspjeh poinju se stidjeti vlastitog oca i poto su mu izvukle i poslijednji novi putaju ga da umre u bjedi i samoi kao naputen pas. Druga fabula je pria o mladom provincijskom plemiu Eugne de Rastignacu, koji je doao u Pariz pun ideala i oaran parikom gospodom odluuje da napusti svoje ideale i da se suoi sa ivotom kakvim ga on eli. I trea fabula se vrti oko biveg robijaa Vaturina koji uvjerivi se u pokvarenost ljudskog drutva odluuje uzeti pravdu u svoje ruke ne posustajui ni pred ubojstvom ako je potrebno za postizanje ciljeva. U tako komplicirano razraenom romanu teko je raspoznati koji je od njih glavni lik. Svako neka odlui sam na ijoj je strani i za koga bi se borio

Opis likova :

Eugne Rastignac: Eugne de Rastignac, tako se zvao ,bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue kretanje drutva,kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti.

(st r. 34)

Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina plemenite obitelji gdije su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrplljene izme. (str. 38)

Opis ie Goriota:

ia Goriot, starac otprilike godina------------------------------------------ r. 41)

od

ezdeset

devet (st

Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos, nagovjetali nake duevne osobine od kojih je udovica, ini se, bilo stalo, a koje je potvrivalo njegovo mjeseasto i bezazleno, nevjto dobroduno lice. Mora da je bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar Politehnike kole svako jutro dolazio napraiti, na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je djelovao malice neotesano , bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna makube. (str. 43)

Opis Vaturina:

-----------------------------, u drugom ovjek od svojih etrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji zaliske, izdavao se za biveg trgovca, a zvao se gospodin Vaturin. (str. 34)

Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko nije mogao proniknuti ni u njegove mislini u njegove poslove. Premda je svoju prividnu dobroudnost, stalnu ljubaznost i veselost postavio kao nekakvu prepreku izmeu sebe i svih ostalih, esto bi doputao da iz njega izbije strahovita dubina njegova znaenja. esto je kakva doskoica, dostojna Juvenala, kojom kao da je uivao izrugivati se zakonima, ibati visoko drutvo, optuivati ga da je samo sebi nedosljedno, morala izazvati pretpostavku da je taj ovjek kivan na drutveni poredak i da je u dubini njegova ivota briljivo zakopana neka tajna. (st r.40)

Sadraj:

Djelo poinje opisom penziona ge. Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion okoli prostorije u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vaturin. Na poetku svi

su se divili ii Goriotu na njegovoj odjei ,na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju po imenu Beausant i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u bogatom drutvu. On ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie.Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je bio kod nje iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je upitao ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge. de Restaud. Kad je Rastignac to ispripovjeda svojoj roakinji kako se ga. de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga upznati sa drugom Goriotovom kerkom groficao Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se tu i Vaturin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti da svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vturin je pronaao i rtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gice. Victorine. Meutim Rastignac nije htio niti uti za to. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio rei ii Goriotu ta je rekla za njega , a on je bio presretan, iako su ga obje kerke odbacile on je ivio samo za njihovu sreu. Vturin se nije slagao s Rasignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti da e on tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu, one su mu poslale i zaelile mu sreu. Nakon tog daznalo se u penzionu da je Vaturin odbjegli trobija i prijavili su ga, tako da je Vaturin zauvijek nestao iz penziona. Iako je Rastignac bio dobar s Delfine on nikad nije dolazila vidjeti oca, sve dok nije bio pred smrt ond ga je dola vidjeti. Gorio je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao nita protiv njih iako su ga pokrale. Kad je umro ia Goriot na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama unutra jer one nisu mogle, jer su dole rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad

protiv nikog rekao nita loe, i vidio da je Vaturin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red!

Moje miljenje o djelu:

Djelo je po meni fantastino jer se u njmu isprepleu ljubav koja nije uzvraena i elja za uspjehom koja je tako blizu a tako daleko. U emu je Goriot pogrijeio da je za uzvrat umjesto ljubavi kerka dobio to da se one njega srame. Dali su se one osjeale kao psi na uzicama od prevelike ljubavi ili je tu pitanje odgoja, previe poputanja i udovoljavanja njihovim hirovima? Na to je pitanje teko dati odgovor. S druge strane dolazi teka borba mladog studenta koji nema neko bogatstvo da uspije u drutvu gdije je glavna srea novac. Da je on iz jedne obitelji koja ima novaca za njemu priutiti toliko da se on zabavlja i troi koliko eli sigurno se nebi spominjala borba za uspijeh, nego bi bilo puno lake imao bi onu otskonu dasku koja omguava uspjeh. Teko je razdvojiti ono to je bitno u djelu. Ali ono ta je sigurno tono to je ono da je i danas takvo stanje u svjetu. Ako ti previe poklanjaju ljubavi i panje da e se osjeati kao u kavezu i da e pobjei, isto tako ako ima mo i novac dobar i

ugodan ivot ti je zajamen , a ako ne onda se mora boriti za posti makar pola od onog o emu sanja.

Biljeka o piscu:
Honor de Balzac jedan od najveih predstavnioka realistikog romana u svjetskoj knjievnosti, rodio se 20. V. 1799. u Toursu a umro 18. VII. 1850. u Parizu. Trebao je postati biljenik ili odvjetnik, ali se za rana dao na knjievni rad. Napisao je stotinjak romanai pripovijedaka, ocrtao sva drutvene slojevesvog doba i stvorio preko dvije tisue lica, od kojih su neka postala tipovima. S Ljudskom komedijom kojoj se prvi dio pojavio u francuskoj knjievnosti, no zanimljivo je da su ne samo prvi romani iz tog ciklusa, nego i njegova prva remek djela, izali iz tampe u vrijeme kad je romantizam bio u punom jeku. Njegova djela: Les choauans, Etudes des moeurs, Le scensdela vie prive, Le cur de Tours, L illustre gaudissart

Podatke pronala u : Hnor de Balzac ia Goriot

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:15:00 | 0 komentara

Iz velegradskog podzemlja - Vjenceslav Novak

Sadraj U jednom mranom podrumu ivjela je siromana obitelj. Otac, glava obitelji, zvao se Mika i bio je drvosjea. Uvijek kada je neto zaradio, to je potroio na alkohol u krmi. Kui se vraao pijan i uvijek se svaao sa enom. esto je znao pretui jedno od svojih djeteta. Djeca su bila gladna, nisu imala to za jesti jer je otac potroio novac na pie. ena je uvijek to gledala velikom boli u srcu. Tako je Mika jedne veeri stigavi kui legao na krevet i svaao se sa enom. Htio je tui djeake, ali su oni utekli. Jedino Evica nije uspjela utei pa je nju pretukao. Ujutro kada se probudio vidio je alosnu enu. Plakala je i rekla mu da je prebio Evicu na mrtvo ime. Evica je krvarila i bila je pri kraju ivota. Otiao je do njezinog kreveta i kajao se nad njom. On nije bio svjestan da ju je pretukao. Mika je otiao na posao da neto zaradi za Evicu. Nakon to je obavio posao uputio se kui, ali je ipak sjeo na klupu nedaleko od kue. Razmiljao je o svome ivotu i svome loem inu to ga je uinio. ena ga je opazila i dola do njega, te mu priopila da je Evica preminula. Mika se jako rastuio i kajao u sebi. ena ga je tjeila i govorila mu da je to Boja volja.

Ova mala pripovijetka govori o siromanoj obitelji koja je jedva vezala kraj s krajem. Otac je bio pijanac i mnogo novaca je potroio na pie. ena se ljutila na njega. Tako je jednom otac u pijanom stanju pretukao svoju ker koja je sutradan preminula. On je vidio kakav on zbilja je te se kajao za svoj grijeh.

Lica Mika je otac i glava obitelji. On je po zanimanju drvosjea. esto se je znao napiti. Ali, on je ipak imao i dobrih strana, bio je osjeajan samo to je uvijek skrivao svoje osjeaje. Na kraju tek shvaa kako mu je pie kodilo te to je sve loe uinio svojoj eni i djeci.

Mjesto radnje Radnja se odvija u mranom podrumu i na hladnim ulicama grada.

Dojam Pripovijetka u meni ostavlja tuan dojam. Sve izgleda nekako mrano u toj zimi i mranom podrumu. Otac uvijek pije, a ena i djeca ostaju sama i gladna. Kui se vraa pijan i jedva da je ostavio koji novi za obitelj. Na kraju otac pretue Evicu i ona premine.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:15:00 | 0 komentara

IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA - VJENCESLAV NOVAK

oiju sve vie u daljinu odakle bi jo katkad jeknuo njegov slabi glas... dok nije i on posve iezao u zaglunoj buci ivota." Kompozicija djela: U uvodnom djelu upoznajemo dva glavna lika koji dolaze iz istog kraja u Zagreb na studij, ali su oprenih ekonomskih mogunosti. Artur je jedinac imunog trgovca i gradonaalnika, dok je Jakov seljaki sin siromah. Poetak radnje je oglas kojim Jerko Pavlievi, trai "cimera" kako bi djelili trokove stanovanja. On je gnjevan kritiar drutva, ali i simbol siromanog studenta koji se kroz ivot probijao sam doivaljavajui pri tom uvrede i ponienja. Arturovim dolaskom Jakovu zapoinje zaplet koji postepeno vodi do vrhunca kroz Pavlievievu optubu lanog morala malograanstva, koje propagira humanost i ljubav prema blinjemu, a u stvari je sebino i proraunato "Ja diem svoj glas protiv nepravici ovdje u vlanoj sobi, gdje boravi glad, gdje sve plae i suzama potitenih prosvjeduje u ime nauke Isusove protiv nasilja; jer ja sam sauvao vjeru u njega, a oni je nemaju: rjeima hvale, a djelima hule nauku njegovu ..." U Arturovoj odluci da napie ocu pismo kojim ga moli da se odrekne stipendije, a koje je rezultat Pavlievieva govora poinje rasplet. "Oe! Ja ivim vrlo udobno na raun nekoga, tko bi trebao potporu za svagdanji hljeb. To nije moralno, tome se protivi glas moje savijesti ... Moja dua hrli za idealima, otereti me, da se slobodno dignem opet k njima..." Oevo negativno pismo ini epilog ove novele. Analiza glavnih likova: Arturov otac: on je dobrostojei naelnik, bezosjeajan je i bezobziran, za njega ne postoje granice i pravila, on je pohlepan i krt, te tako odgaja svog sina, odnosno, tjera da tako postupa. Izmolio je za Artura stipendiju koja je namjenjena sirotinji.

"Ovaj va drug gladuje... a gladuje zato jer je va otac oteo kruh to ga je narod, zemlja, dobrotvor neki, sad bilo tko namjenio bio za kolovanje sirotinji, dakle, njemu. To je, gospodine, grijeh koji vapije k nebu za osvetom". Kad je Artur ocu u pismu napisao strani grijeh to ga je poinio prema Jakovu, otac mu je napisao: "U budue, da me vie ne uznemiruju ovako! To su tlapnje, u ivot treba gledati drugaijim oima... Jednom zasvagda: s takvim psinama da mi ne dolazi! Meutim, (za tvoje umirenje) znaj da ima sinova iz veih kua nego to je naa, pa uivaju potpore za svoje nauke... to iz onih koji su te smeli govori zavist... Ti si mlad. ivot je prava kola, a tu jo nijesi uio." Artur Kranji: za razliku od oca on nije negativan lik. On je mlad, silno zanesen, lijepo odgojen, ne zna nita o boli i nepravdama, neiskusan je te takav dolazi u Zagreb na kolovanje. Po prvi put je preputen sam sebi, te uvia nepravdu koju je njegov otac nanio Jakovu izmolivi stipendiju. Ne mogavi to podnjeti, pisao je svom ocu: " Pisat u ocu rekao je sebi da se odriem stipendije... stipendija me gui Jo nikad nije stupio svojom voljom pred oca u ovako zamrenoj stvari: to e na to on? Stala ga je savladati slaboa... a njegov mladi duh opirao joj se gonjen ibama tekih rjei kojima ga je bievao polunagi ovjek mrava lica i suha tjela na kom su bila izboena rebra... Napokon je napisao ocu pirmo." Jakov Kosovi: On je siromani seljaki sin iz najravijeg kraja u Lici. Izuzetno je tolerantan, te ima silnu elju za viom naobrazbom, stoga alje molbu za stipendiju koja bi mu omoguila kolovanje u Zagrebu. Meutim, molba mu je bila vraena, jer je potpora ve udjeljena Arturu Kranjiu. Nadajui se da je dolo do neke pogreke pri dodjeli potpore, Jakov dolazi u Zagreb, gdje nalazi smjetaj u maloj, jeftinoj sobici koju djeli s Jerkom Pavlieviem. On je dobar i poten, i nikako ne shvaa i miri se s nepravdom koja mu je uinjena. "Kroz gimnaziju se provlaio uvijek lijepim uspijehom, ali vie gladan nego sit... Kako smije bogat ovjek uzeti ono to je namjenjeno siromahu?"

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:11:00 | 0 komentara

Divlji konj - Boidar Prosenjak

Biljeke o piscu : Boidar Prosenjak roen je 1948. godine u Koprivnici. Sretno djetinjstvo proveo je u

Podravskom seocetu Kuzmincu .Tamo je zapoeo svoje kolovanje ,a nastavio ga

zatim u Koprivnici ,Parizu I Zagrebu ,gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom

fakultetu.

Radio je kao novinar u Narodnom sveuilitu u Velikoj Gorici ,te pokrenuo

i ureivao biblioteku Albatros u velikogorikom Centru za kulturu . Od godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac .lan je DHK . Prozne , pjesnike I dramske priloge objavljuju u dnevnom I periodinom tisku, na radiju I televiziji .Surauje u asopisima za djecu .Radovi su mu uvrteni u zbornike ,antologije I kolske udbenike. Godine 1980. objavio je zbirku pjesama I kratkih proza za djecu pod nazivom A Zapaen knjievni uspjeh zabiljeio je romanom Divlji konj za koji je 1989. godine primio nagrade Ivana Brli Maurani I Grigor vitez . Fabula: Uvod : ivot divljeg konja u divljini kad je bio drijebe Zaplet : Kod Gospodara I bijeg od njega(Divljeg konja) ivot u Podzemlju I njegovo maltretiranje Vrhunac : Utrka divljih konja kod Gospodara I na Hipodromu

Rasplet : Divlji konj je uginuo prirodnom smru Mjesta radnje : U divljini ; kod gospodara ; u Podzemlju ; na Hipodromu Vrijeme radnje : nepoznato ??? LIKOVI: Divli konj : hrabar ,imao je puno prijatelja Neru , Sivku ,arca; imao je svoju kolibu Zvijezdu I svoju ker Cezu ; mrzi Podzemlje , titi prijatelje , kad je bio malen mrzio je I Zakon , ali poslije ga je shvatio ; bio je uporan kad je traio Zvijezdu; Nera : susrela je Divljeg konja kod Gospodara , vjerna prijateljica Divljeg konja; Ponovno je srela Divljeg konja u podzemlju ; malo je strah bilo kad je bila u Podzemlju ; poginula je kad je ula kroz vrata iz kojih konji vie ne izlaze ( ubijena je ) arac : Isto jedan od vjernih prijatelalja Divljeg konja ; hrabar kao Divlji konj , poslije mu je Sivka rodila sina ,Vulkana ;On nije bio u Podzemlju I nije vidio uasu Podzemlju ; Sivka : Vjerna prijateljica Divljeg konja , rodila je sina ,ona isto nije bila u Podzemlju; Snana kobila , hrabra ; Zvijezda : Bila je vjerna kobila Divlje konja , kad se vratio Divlji konj Iz Podzemlja pobjegla ; rodila je kobilu Divljem konju Cezu , jako se brine o Cezi ; Garov : pas koji je uvao konje kod Gospodara , na kraju se ispostavilo da je
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:09:00 | 0 komentara

Nana Emile Zola

Izdava~ko poduze}e : Mladost Zagreb, 1974.

1. Bilje{ka o piscu

Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, zan~ajni teoreti~ar naturalizma i dru{tveni borac. Do knij`evnog uspjeha pro`ivio je te`ak `ivot, rade}e izme|u ostalog i kao novinar. Eksperimentalnu metodu iz prirodnih nauka i medicine Zola prenosi prenosi u stvarala~ki knji`evni postupak. ^ovjeka treba prou~avati s biolo{ko-fiziolo{koga i socialnoga stanovi{ta opa`anjem i eksperimentom. @ivot je pojedinca uvjetovan naslje|em i sredinom, i u njima teba otkriti mehanizam op}ih zakona. Zato }e Zola otkriti svijet proroka, pogubnih i tiranskih strasti, nasilni~kih nagona, bioli{kih i animalnih strana u ~ovjekovu bi}u - potpunije i grublje nego itko prije njego u svjetskoj knji`evnosti. Prvi ve}i uspjeh posti`e romanom Theresea Raquin, s temom o mr`nji i dubokim nesporazumima izme|u mu{karca i `ene. Godine 1868. zavr{en je plan ciklusa romana pod naslovom Prirodna i dru{tvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom, po ugledu na La comedie humanie H. de Balzaca. U nizu romana, Zola prikazuje razli~ite sredine u kojima se kre}u ~lanovi obitelji Rougon-Macquart, ali pod te{kim i sumornim pritiskom naslje|a, bolesti i dru{tvene depresije. U triologiji Zola se bavi vi{e dru{tveno-politi~kim problemima, obra}aju}i se poraznom kritikom na crkvenu organizaciju. U tetralogiji Zola otvara ne{to svijetlije perspektive u pogledima na ljudko dru{tvo i njegovu budu}nost. U skladu s teorijskim postavkama naturalizma Zola donosi u svojim djelima obilnu gra| u i obilje podataka iz vanjskog svijeta s nagla{enom te`njom da bude {to objektivnije i prirodonau~nije. Ali u osnovi svega le`i Zolna strasna , li~na priroda, i on je dao vi{e svoju li~nu sliku zami{ljenog svijeta, nego objektivnu, prirodnim zakonima strukturiranu stvarnost.

Podatke prona{ao u knjizi:Tvrtko ^ubeli} : Teorija knji`evnosti, Zagreb 1972.

2. Pone{to o djelu Nana.

Nana odli~an je naturlisti~ki roman, koji uz Germinal zasigurno ~ini najbolje djelo Zolina knji`evna rada. Temeljnu ideju roman pisac daje u samom romanu uspore|uju}i Nanu sa muhom.

... muhom boje sunca, koja dolazi sa smeti{ta, muhom koja uzima smrt sa stvarima du` ceste, pa zuje}i, ple{u}i i prelijevaju}i se kao drago kamenje, samo {to stane, truje ljude po pala~ama, u koje ulazi kroz prozor.

Zola Nanu prikazuje kao predivnu prenosnicu klice smrti. Tokom cijelog romana pisac se najvi{e bavi Naninim likom, isti}i}i njenu ljepotu i njenu snagu koju suprotstavlja njenoj otrovnosti.

Nana, vrlo visoka, vrlo razvijena za svojih osamnaest godina, u bijeloj tunici boginje, sa dugom plavom kosom rasutom po ple}ima... ---------------------------------------------------------------------------------

On je vidio njene poluzatvorene o~i, poluotvorena usta, njeno lice o`areno zaljubljenim osmjehom, i pozadi opu{tena kosa pokrivala je le|a kao u lavice. Savijena i zategnutih udova, ona je pokazivala svoje jake kukovw, svoje tvrde dojeke kao u kakve amazonke, jake mi{i}e pod svilenom ko`om. Fina linija, jedva ustalasanih ramena i kukova klizila joj od koleta do stopala

Roman izgleda kao niz slika iz `ivota kurtizane Nane i tek pomalo se nazire optu`ba nemoralom tada{njeg dru{tva. Zola Nanu ne opisuje kao neku

pokvarenu djevojku, ve} je u cijelom romanu ~ini privla~nom opravdavaju}i njene postupke. Ona se preko svojih ljubavnika izdigla visoko, ali je istovremeno propadala dok se nije utopila u nemoralnoj prljav{tini. Zola je u promatranju destruktivnog pona{anja svoje glavne junakinje, njoj pot~inio svaki detalj svog pripovijedanja. Pomo}u Naninih razli~itih ljubavnih pokreta pisac ju je prikazao kao fotografski snimak stvarnosti {to je i temelj naturalizma. Nana je svoje ljubavnike , Steinera i Muffata, podnosila samo zato {to joj je trebao njihov novac. Ona je grabila zlato ne razmi{ljaju}i o posljedicama, povode}i se samo svojim instinktima. pojavom Fontana javlja se u njoj neki novi osje}aj koji je do tada zanemarivala, Nana se zaljubljuje i upravo ta njena ljubav prema Fontanu dovodi je do propasti. Sanjaju}i o sre}i ona trpi sve Fontanove udarce i tu je Zola prikazuje kao slabu i podlo`nu `enu koja je prepi{taju}i se u potpunosti svojim instinktima i osje}ajima morala do`ivjeti pad. Odav{i se ponovo prostituciji da zaradi za `ivot dala se izbaciti iz vlastita stana. U svim svojim ljubavnim, odnosno mo`da ipak poslovnim pothvatima ona je tra`ila korist. Bez obzira na njenu destruktivnu stranu li~nosti ona je bila jaka osoba, uspjela je od svojih ljubavnika dobiti ono {to je `eljela. Nana bila je kurtizana koja je uz svu nemoralnost ipak imala neki svoj ponos.

To je smije{no, bogati ljudi zami{ljaju da mogu sve dobiti za svoj novac... E pa lijepo! A ako ja ne}u?... Nije meni stalo ddo tvojih problema. Kad bih mi ponudio cio Pariz, opet bi rekla da ne}u, i uvijek ne}u...

Iza Naninog ponosa ipak se krije lukavstvo, unaprijed je prora~unavala metode koko bi ne{to izvukla iz svojih ljubavnika i mo`da je jedan koji je najlo{ije pro{ao bio ba{ grof Muffat kojemu je Nana oduzela razum.

Ti uzima{ - prihvati ona odlu~no - ti }e{ udesiti da mi je do uloge. On je ostao iznena|en. Zatim re}e uz o~ajan pokret: - Ali to je nemogu}e! Ti si sama rekla da to ne zavisi od mene.

Ona ga prekide skvr{iv{i ramenima: Ti }e{ sada i}i dolje i re}i Boreknoveu da tra`im tu ulogu... Ta nemoj da bude{ toliko naivan. Bordenaveu je potreban novac. Pa lijepo ti } e{ mu ga pozajmiti jer ga ima{ toliko da ga mo`e{ kroz prozore bacati.

Nana nikada nije skrivala svoj prezir i mr`nju prema bogatim osobama i takozvanim po{tenim `enama koje su bile po{tene samo izvana, ali su se kako Nana ka`e skrive~ki provodile, daleko od o~iju javnosti. Nana je bila ustvari jedna priglupa djevojka koja je raspoklanjala ~itavo bogatstvo , a nije imala {to jesti. Sa svim svojim slabostima i gre{kama predstavljala je vid jedne francuske povijesne epohe. umrla je u jednoj hotelskoj sobi od boginja dok je svugdje odjekivalo: U Berlin! U Berlin! U rat! Spremao se rat koji je upleten u igru ljudske strasti. Zola Nanu u odnosu s ostalim mu{karcima. On je neprestano prati, slijedi portretiraju}i svaki njen dio, svaki pokret. Zola je pristupio pokretima s takvom vjerodostojno{~u, opisuju{i svaki najmanji detalj, kao fotografija. ^ak prilikom Nanine smrti Zola je upotrebio svu svoju opisiva~ku umje{nost i opisao joj lice puno gnoja, ali uvijek isti~u}i Naninu ljepotu.

To je bila jedna masa, gomila gnoja i krvi, hrpe smrdljivog mesa, ba~ena tu na jastuke. Gnojane bubuljice ra{irile su se po cijelom licu, jedna do druge, skvrgnute sa sivim izgledom blata, one su ve} li~ile na neku plijesan zemlje,na ovoj bezli~oj ko`i gdje se crte vi{e nisu poznavale. Lijevo oko se potpuno izgubilo u klju~anju gnojiva , drugo udubilo se kao crna pokvarena rupa. Iz nosa je jo{ curio gnoj. Velika crvenkasta krasta pru`ala se od jednog obraza i prelazila preko usta iskvariv{i ih u grozan sijeh. I na ovu u`as i gtotesnu masku ni{tavila kosa lijepa kosa, sadr`av{i svoj plemeni sjaj sunca klizala je, prelijevaju}i se kao zlato. Venera se raspadala.

Od onako lijepe `ene ostala je samo hrpa smrdljivog gnoja, a re~enicom : Venera se raspala ., re~eno je sve. Sva njena ljepota stopila se u tu bolest i Nana je nestala ostaviv{i samo mali trag - kosu.

Zola kao pisac naturalizma smatra da u svom radu treba primjeniti postupke znanstvenika. Stvarala~ki rad odre|en je s tri momenta: sredinom, rasom, trenutkom. On je to primjenio u Nani. Nana je bila destruktivna li~nist koja je ~esto gre{ila, a sredina u kojoj je `ivjela i vrijemo koje je bilo te{ko natjeralo ju je da bude to {to je bila. Zolin cilj bio je uzdi}i roman u sfere nauke. On je na `ivim tijelima vr{io analiti~ki rad koji kirurzi vr{e na le{evima. Smatra da likovi moraju biti fotografski snimak stvarnosti. ristupanje djelu s nau~ne strane i isticanje krajnje objektivnosti oduzimalo je piscu subjektivan odnos prema svijetu o kojem govori. Zola je bio pisac masa, opisivao je sve dru{tvene slojeve tako da je ~esto bio napadan. Roman Nana jedan je od onih romana u kojima je prikazan `ivotni put glavnog junaka, njegovi padovi, usponi i razo~aranja te podlost jednog dru{tva i vremena. Prolaznost, smrt od kojih se svi pla{e prikazana je ovdje an najgori mogu}i na~in, {to i jeste osnova naturalizma. Nana ,nekada{nja ljepotica, pretvorila se u rugobu. U njenom posljednjem opisu prikazana je stravi~no, gadljivo, a uostalom to i jest cilj svega, nestanak. Najve}i dio radnje romana odvija se u potpunoj tmini i mraku, u zagu{ljivim i prljavim prostorima sa odvratnim i gadljivim ljudima.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:08:00 | 0 komentara

Veli Joe - Vladimir Nazor

Ime pisca: Vladimir Nazor Tema: doivljaji diva Velog Joe Osnovna misao: pohlepa nam moe biti samo na tetu, a ne na korist Likovi: Veli Joe, Ilija, Libert, Juri, ovar Ivan, Civetta itd. Sadraj: U gradu Montovnu ivo je jedan kmet koji je bio velik kao div. Bio je veoma snaan, ali je sluio i pokoravao se gospodi, a pomogao je i radnicima. Orao je po polju, vukao najvee terete, tj. radio je najtee poslove. Taj div zvao se Joe. Joe je zanosno obavljao svoje dunosti dok nije doao providur i odveo ga brodom u Mletke. Na moru ih je uvatila bura i laa se potopila, ali Joe se spasio. U toj lai bio je zatvoren Galeat Ilia. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Takoer je bio i rob. Prije smrti rekao je Joi da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude slobodan ovjek. Poto je Joi bilo jako ao Ilije, odluio je posluati savijet. Nakon nekoliko dana Joe i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su jako lijepo ivjeli. Jednom prilikom dok su kopali iskopali su gomilu zlata. Njihovi su im gospodari doli pomagat za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za svoje bive sluge, a kui su se vraali bogati. Dolo je vrijeme dijeljenja posjeda. Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvaali. Joe je bio najalosniji, jer nije dobio sve

ono to je zasluio. Osvetio se ostalim divovima tako to je spalio kolibu ita. Divovi su bili ljuti pa su progonili Jou. Joa je naao svoj zaklon kod Civette. Civetta je postao voa kmetova pa je on razdijelio posjede. Joi je dao najbolju zemlju. Joa je ubio dva diva. Divovi su bili alosni i nisu znali ta da rade. Pitali su Civettu za savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio to su bili nepravedni prema Joi. I Joe se vraao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih rijei pa je odluio da vie ne bude kmet nego slobodan ovjek. Napustio je Civettu i Mautovena i vie se nikad nije vratio.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:08:00 | 123 komentara

Voda - Vladimir Nazor

Ime pisca: Vladimir Nazor Poneto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Brau, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se meu najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesnikim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i ovjeku radujui se ljepotama i vedrinama ivota, te vjerujui u mo i snagu slavenskog ovjeka. Cijelog ivota je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to ivotno uvjerenje potvruje djelima koja su nastala u antifaistikom ratu. To su Pjesme partizanke i dnevnik S partizanima. Poznata su mu djela Medvjed Brundo(epski spjev), Pastir Loda (roman), Veli Joe(pripovjetke), te zbirke lirike ; Slovenske legende i Hrvatski Kraljevci. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, prie, igrokaze. Meu priama se istiu posebno Bijeli jelen, Dupin, Min-anLin, a igrokazi su mu Crvenkapa, Pepeljuga i Pionir Grujo. Tema: Preivljavanje sue Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer e nam se to vratiti Likovi: Vlado, Koe, kapetan, Vladin otac, Vladina majka Mjesto radnje: Velo selo Vrijeme radnje: nekad davno Sadraj: Vie od tri mjeseca nije padala kia. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi doekivali lau koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog kolovanja. U selu su zbog ei umrle dvije mazge. Tog istog dana su dole vijesti s kopna da laa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iekivali vodu , i ene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se zau zviduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje ivotinje. Od kapetana su traili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz laeprema bunarima. U lai je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi ekajui da voda potee cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oivjele. Kada je Koe vidio vodu

noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga ene tukle i ogovarale. Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i uini isto to i on. ene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u grad na kolovanje nego da e ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na kolovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim ivotom kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:07:00 | 0 komentara

Mizantrop - Jean-Baptiste poyelin

Biljeke o piscu: Jean-Baptiste poyelin - umjetniki: Moliere. Roen je 1622 godine, kao sin dvorskog tapetara. Kao sin situirane graanske obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu. Nakon kratkog odvjetnikog posla osniva sa suradnicima kazalinu druinu pod nazivom "Znamenito kazalite" nakon koje pie i izvodi velika djela. A od djela najpoznatija su: Smuenjak (izveden 1655), Kaiperka (1659), kda za ene, Tartuff, Umiljeni bolesnik, Mizantrop, krtac, Don Juan i mnoga druga. Lica: Alcelse - tovatelj Celimenin Philinte - prijatelj Alcesteov Oronte - tovatelj Celimenin Celimena - Alsesteova ljubav Elijanta - kuzina Celimenina Arsunoja - prijateljica Celimenina Acaste i Clitandre - markizi Basque - Celimenin sluga Du Bios - Alcesteov sluga Mjesto radnje: Pariz, Celimenina kua Vrijeme radnje: XVII stoljee

Sadraj: Prvi in U prvom inu dolazi do svae izmeu Alcestea i Philintea zbog prijateljstva, jer jedan smatra da se prijateljstvo sklapa sa svim dobrim ljudima dok Alceste smatra da se prijateljstvo mora sklapati korak po korak i da njegovi prijatelji mogu biti samo odabranni ljudi. U to dolazi Oronte koji tuje Alcestea i koji mu nudi prijateljstvo, a ujedno eli da Alceste uje njgove pjesme i da o njima da svoj sud, na to Alceste pristaje. Nakon proitanih pjesmi mrzovoljni Alceste govori da te pjesme nisu za nita i da se Oronte ostavi pjesnitva. Na to Oronte odlazi uvrijeen. Drugi in Drugi in zapoinje Alcestoim prigovaranjem Celimeni zbog toga to ona ima mnogo udvaraa. Nakon toga ona mu odgovara da za za to ona nije kriva i nakon toga izbija svaa pa tako Alcelse govori da se Celimena mora odluiti izmeu njega i markiza (njezinih udvaraa). U to dolaze Acaste i Uitandre te je ispituju o ponaanju lanova visokog drutva. Na to Alceste prigovara jer smatra da nije lijepo izrugavati tue osobine. Po Alcesa dolazi straar no on ne zna zbog ega. Trei in Dogovor dva markiza da e se jedan drugome maknuti sa puta ako kome od njih Celimena uzvrati ljubav. Dolazi Arsinoja, Celimenina prijateljica koja joj predbacuje to ima toliko udvaraa i govori joj to ljudi misle o njoj, ali zapravo je ljubomorna na Celimenu zbog njezine ljepote i mladosti. Na to joj Celimena vraa malim "savjetom" da ne stavlja nos gdje mu nije mjesto. etvrti in Alceste sav ogoren dolazi kod Celimene gdje susree Philintea i Elijantu koji su govorili o ljubavi i otkrili da se oni zapravo vole. Dok Alceste nosi pismo kao dokaz Celimenine nnevjernosti, Celimena mu otvoreno priznaje da ga voli i govori mu da gi mu zapravo priznala svoju ljubav da je to pismo istina. U to dolazi Alcesteov sluga koji mu govori da moraju bjeati jer e inae Alceste zavriti u zatvoru, zbbog vrijeanja pjesnika. Peti in Alcaste priopavaPhilinteu da kani otii iz njihova drutva, no prije toga eli iskuati Celimeninu ljubav. U Celemeninu domu susreu Alceste i Oronte te trae od Celimene da se odlui izmeu njih dvojice.Uto stiu dva markiza i donose Celimenino pismo u kojem izruguje svakog od svojih udvaraa. To donekle odbija Alcastea no on jo uvjek voli Celemenu i eli da mu ona postane ena. No ona kae na se boji braka i da e u braku s Alcasteom biti osamljena. Duboko uvrijeen Alcaste odlazi i govori da vie nikada ne eli uti za Celimenu. Djelo poput ovog procijenjuje iskrenost ljudskih osjeaja. U dananjem svijetu gdje se sve zasniva na lai, korupciji i zaraivanju moe se vjerovatisamo onima iz ilih usta govori iskrenost. Moda nam nekad nije lijepo za nae male nepodoptine ili mane no na istini ovjek izgrauje svoj ivot. Ono, emu se

smijemo u ovom djelu, nije Alcesov znaaj i njegova vrlina, nego moda jedino njegova pogreka, to nije uvidio, da drutveni ivot zahtjeva od svakog ovjeka izvjesnu dozu kompromisa, vrlina moda pa i treba bezuvjetno da se tuje, ali zahtjevati je kod svih ljudi i to kod svih ljudi u najveem moguem stupnju, stvar je nemogunosti. To dovodi do rata sa itavim ljudskim rodom, ili do povlaenja iz drutva i do usamljenosti, za koju se odluio i Alceste.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:07:00 | 0 komentara

Pjesme - Vladimir Vidri

Bilje{ka o piscu Vidri}, Vladimir ( 1875.-1909. ), po zanimanju advokatski pravnik. Malo je pisao ( jedina zbirka Pjesme, 1907. ), ali je vrlo zna~ajan i izrazit pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je najvi{e o pro{losti: ni`u se slike iz anti~kog `ivota Egip}ana, @idova, Grka, Rimljana, i iz {panjolske pro{losti, prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su slike pejza`a. Ali tu se kriju obilje`ja Vidri}eva stava: na taj na~in sna`nije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izra`ajnim sredstvima i nagla{enim slikarskim elementima izrazio je svoja napredna uvjerenja, te{ki problem hrvateke emigracije, klasne napetosti u dru{tvu. Najsna`nije se dojmlju u njegovoj poeziji slike prirode i pekza`a, ugo|aji `ivotne radosti, dionizijski zanosi za ljeotu, vino, u`itak. Vidri}eva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je odmah dobila svoje priznanje. Pjesme Vladimir Vidri} se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja kao pjesnik s izuzetnim osje}ajem za boju. Neka pritajna bol i ~e`nja za idealnim do`ivljajem ljepote osnovna je karakteristika ovog na{eg vrhunskog pjesnika U Vidri}evim pjesmama dolazi do izra`aja nov , moderan senzibilitet, a element subjektivnog name}e se na prvo mjesto, zamjeniv}i tako dotada{nje lirsko stvarala{tvo koje je bilo programatske prirode, obilno zasi}eno folklornim elementima i uglavnom svedeno na dvije, tri teme od kojih je najzna~ajnija bila rodoljubljle. Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet slu`e Vidri}u kao okvir za izra`avanje subjektivnih stanja i osj}enja Vidri} je u svojim pjesmama obsjednut pesimizmom, nostalgijom, ~unnos}u i svim formama ljubavi, otkriva muzikalnu vrijednost rije~i, usavr{ava stih, osvje`ava metaforiku. Tematiku Vidri}eve poezije ~ine aktualni prblemi njegova vremena, a zanimljivo je da bilo koji problem iznio, uvijek njime izra`ava svoju li~nost. ^esta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi li{eni slobode i ljudskog ponosa. Ogromna, crna. Na svijetloj provi Vrzu se sapeti ljude i `ene I lamaju ruke i nijemo pla~u

A kose im lete raspletene. Sti{tu prsti i gr~e ruke, Okovane pru`aju k nebosklonu, Sa tala se di`u i ka`u i ka`u, Gdje sunce tone na stranu onu. ( Roblje ) Vidri} je tako|er pjevao o ljudskim odnosima. Da, svetac je halje skupio, I poao je uza stube, I nije se ni osvrnuo Na jecaj zemaljske ljube. Al se an|el ganuo i rekao: -Pre~asni, stani, I koji su mnogo ljubili, I oni su Bogu zvani ( Gonzaga ) U pjesmi Mrtvac javlja se Vidri} pesimist, svjestan nemo}i nemo}i ~ovjeka prema zakonima prirode. Ubila ga ruka silna, Vje~no jaka, vje~no `iva, [to `ivote rasipava I `ivote utrunjava. ( Mrtvac ) Zbog spoznaje eda je ~ovjek nemo}an, u njegovim pjesmama stalno je prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol koja se ipak osje}a. Vidri}eva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji pati za svojom domovinom dok hladi bezbri`nu gospodaricu, A kad bi se na{la dobra du{a, Da i roba pita i saslu{a, Taj bi rekao: Od tuge pogibam, Moje srce leti k libijskim kolibam ( Pomona ) ili da je to bola koja no~as zbli`avapatricija i roba u pjesmi Ex Pannonia. A kad se on sagnu k robu I nemo}no po~e da gleda Idimo! {anu mi ona, I trznu i - posta blijeda. A mene, da pravo ka`em, Kosnu se suza njina: Idimo, rekoh, a njemu Podajte kr~ag niva. ( Ex Pannonia ) Vidri}evo glavno izra`ajno sredstvo je slika. Imao je istan~an osje}aj za boje. Vidri} je u svojim pjesmama oslikavao predivan pejza`. A svita{e jutro. rosa je pala,

Pa se u krupnih kapljah blista. Sja jutarnja zvijezda. Dr{}e i trepeti Jasika {irokog lista ( Jutro ) Zvijezde se roje visoko I dasi }e sad da krenu, U zrku se kupa mjesec I sipa svijetli i sjenu. A krasna se `ena budi I grud joj otajno di{e I svilne vje|e obara I no} je i - biva ti{e. ( Notturno ) Najzna~ajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu Pejza` I i Pejza` II, u kojima je on prikazao stvaran `ivot. U Pejza`u I sve vrvi od `ivota. U travi se `ute cvjetovi I zuje zla}ane p~ele Za sjenatim onim stablima Krupni se oblaci bijele. ( Pejza` I ) Dok pjesnik U Pejza`u I upotrebljava glagole kako bi {to vjernije opisao krajolik u Pejsa`u II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju. Nebeski putnik mjesec Lako je odskakivao Nad svijetlim obla~nim rubom I opet u nebu plivao.

I kad sam otvorio prozor... ( Pejza` II ) Vidri}ev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to vrijeme novi. Budu}i da je svoje pjesme deklamirao morao ih je {to vi{e skratiti, svesti jezi~ni izra`aj na najmanju mogu}u mjeru. Vizualnost bila je jedna od najve}ih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni ~udno da mu je slika bila glavno izra`ajno sredstvo. U nekim svojim pjesmama Vidri} daje samo impresionisti~ke sli~ice. Plahe su sjene do{le iz tame I plesat stale u zelenoj travi. Bile su dvije plavojke Nymphe S bijelimi vjenci na glavi... ( Jutro ) I vjen~av se li{}em vinjage bujne Buku podi`u divlju. Kucaju srca. S ljpkog se gaja

Bijele nimpfe ozivlju. ( Pompejanska sli~ica ) U drugim pak pjesmama Vidri} pravi do`ivljaj potis}e u pozadinu i u prvi plan dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj doga|aj. U omrkom parku jablani Bunar okru`uju bijeli, Gdje smo ja i gospoja Kao saneni sjeli, Dok tavni - {ume i tuguju Gordi i neveseli. ( Kipovi ) Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid I oblak tavan, vihrom raskidan, A s hridi zublja. Krvav joj je `ar I pada u no} i u ocean. ( Grijeh ) Posljednji na~in pjesnikova slikovna izra`avanja, koji je vjerovatno i njabolji je taj u kojemu sama misao obuhva}a sliku, slikovna i misaona komponenta zdru`eni su u jedno. S kamena po crnoj zemlji Val se dima povijava. Ukraj `rtve utrnute Oboreni starac spava ( Mrtvac ) Vidri} se pred kraj svoga `ivota razbolio i zavr{io je u ludnici {to je ostavilo mnoge tragove u njegovu daljnjem stvarala{tvu. U njegovim pjesmama po~inju se javljati demoni i sablasti, a doga|aji bivahu zahva}eni povr{no bez neka opipljiva sadr`aja. Pjesnik je za vrijeme svoje bolesti naslu}ivao smrt i prikazivao u svojim posljednjim pjesmama. Adieu

O moja je le|a lagano Krcnula mandolina I moj se kaput raskrio. Purpurna pomr~ina moje je vje|e prekrila Os sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula Koja pjesmice sklada, Svijetlu je suza utrla

[to mi sa zjena pada. -Tako silazim, gospojo, Stubama tvojega grada. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:06:00 | 4 komentara

Deko, dama,kralj, pijun - John le Carre

Biljeka o piscu: John le Carre roen je 1931.g. Njegov trei roman "pijun koji je doao sa hladnoe" lansirao ga je meu najbolje pisce pijunskih romana. I buduim romanima potvrdio je tu zasluenu titulu. Roman "Kroja Paname" postigao mu je svjetsku slavu i preveden je na ezdesteak jezika! Napisao je sveukupno 11 djela: "Naa igra", "Noni menader", "Tajni hodoasnik", "Ruska kua", "Savreni pijun", "Mala bubnjarka", "Smiley-evi ljudi", "Poasni ak", "Ratni dalekozor", "pijun koji je doao sa hladnoe" i "Deko, dama, kralj, pijun". Nemam podatka o njegovoj smrti. U jednom intervjuu izjavio je da mu laska to njegova djela shvaaju tako ozbiljno, ali svi su likovi i operacije izmiljene.

anr: pijunski roman

Tema: Umirovljeni djelatnik engleske pijunske slube pokuava razotkriti "krticu" duboko ukopanu u sam vrh te vane organizacije.

Mjesto radnje: London, Engleska: "Mrzio je City. velik, tmuran, zagluan grad sa previe golubova.", "...hitao je sitnim koracima uz pocrnjele arkade Victoria Station", "Pourio je do Martindaleovog kluba na polovici King's Roada.", "...jedan od onih poniznih stanovnika Londona...".

Vrijeme radnje: Doba hladnog rata: To moemo to zakljuiti po mnogobrojnim pijunskim operacijama: "..i sve ostale neugodne fraze koje su u najboljim danima hladnoratovske kulture gotovo pretvorile kolu u...", "Uputajui se u itanje Smiley je iznova proivljavao glavne bitke tog dugog i okrutnog rata.", "Morali smo zbog sigurnosti nae mornarice izviditi te ruske podmornice!".

Motivi: -privrenost prema Kontroli: "Sam sam ispratio Kontrolu u nekakvom uasnom krematoriju u East Endu, prolog Badnjaka, i osim mene nije bilo nikoga. Sveenik je imao govornu manu.", "Smiley se sjeao kako je Kontrola mravio, kako su mu se obrazi rumenjeli i kako su mu oni koji ga nisu dobro poznavali estitali na dobrom izgledu. Samo je Smiley primijetio kapljice znoja to su mu tih kobnih dana pratile granicu rasta kose.", "Shvatio je samo: vrati se u Cirkus i dovri posao."

-znatielja: "Tko je taj misteriozni pukovnik Viktorov, ta krtica koja se tako duboko i neprimjetno uvukla u sam vrh Circusa i tko je to stajao iza Connieina otpusta. Tko titi krticu i da li je Poljakov krtiin kurir?" Opis likova:

Smiley- a) vanjski opis: "tavie on je lako mogao biti konani oblik kojeg je Bill Roach bio prototip. Nizak,debeljukast, i u najboljem sluaju srednjh godina, bio je po izgledu jedan od onih poniznih stanovnika Londona koji nikad nee batiniti Zemlju. Noge su mu bile kratke, hod sve prije nego ustar, a odjea skupa, loe skrojena i skroz-naskroz mokra. Njegov kaput koji je pomalo podsjeao na udovitvo, bio je izraen od onog crnog, rijetko tkanog materijala koji kao da je posebno izraen kao da je posebno namijenjen upijanju vlage. Rukavi su bili predugi ili ruke prekratke jer bi mu rukavi- kao Roachu kad bi obukao kabanicusakrivali prste. Iz tatine nije nosio eir, ispravno vjerujui da ga ini smijenim. "Kao podstavljuno zvono to se stavlja na kuhano jaje da se ne ohladi.", primijetila je njegova prekrasna ena prije no to ga je

posljednji put ostavila. Stoga se kia nakupljala u krupnim, neobrisivim kapima na debelim staklima njegovih naoala. Korak mu je bio pomalo nesiguran dok je mokar koraao..." "Sjedio je, naslonivi se,savijenih kratkih nogu, glave pognute naprijed, sklopivi debeljukaste ruke na trbuhu kojim ga je mojka priroda obilno nagradila. Iza debelih lea nazirale su se oi oputenih kapaka. Tu i tamo protrljao bi stakla svilenom podstavom kravate, i to bi bio jedini znak njegove uznemirenosti,a kad bi to uinio pogled bi mu opet postao kiseo i bespomoan, neugodan svakome tko bi ga u tom trenutku pogledao." "-Pretpostvljam da uviate kako uasno izgledate!...zrcalo mu je pokazalo zakrvavljene oi i jasne tragove zamora na bucmastim oima." "U svakom sluaju prestar sam za ovakve automobile..." "...podigavi ovratnik do povelikih podbradaka."

- b) unutarnji opis: -marljiv: "Radio je juer do kasno naveer, sve dok nije zavrio neki izvjetaj o odnaanju smee. kad je uvidio da mu je nestalo kave i da zato vie ne moe nastaviti, otiao je u duan i stao u red...", "Smiley se ponovno baci na itanje suhoparnih podataka u pranjavim mapama. Navikao je puno raditi i svoje obaveze marljivo i savjesno izvriti. To se nauio jo u Oxfordu,a posebno koristio za vrijeme svog dugog rada u Cirkusu." -nesiguran: " Nije nosio eir, ispravno vjerujui da ga ini smijenim, primijetila je njegova prekrasna ena prije no to ga je posljednji put ostavila.. stoga se kia nakupljala u krupnim, neobrisivim kapima na debelim staklima njegovih naoala. Korak mu je bio pomalo nesiguran dok je mokar koraao..." "Nesigurno se mekoljio u prevelikom kaputu dok je Peter jurio seoskim cestama po Smileyu prevelikom brzinom." "Otkako ga je Ann napustila, otila je i istaica: samo je dakle Ann imala klju. Hrastova vrata imala su dvije brave,"banham" sa zasunom i "chubb pipiekey" te dvije treice. Poeo ih je ponovno stavljati, moda zato da ga ona ne iznenadi!" -ponizan i slab: "Bio je po izgledu jedan od onih poniznih stanovnika Londona koji nikad nee batiniti Zemlju." "Pravo pravcato pomanjkanje snage volje. Zovu to uglaenou, iako to nije nita drugo doli slabost. Slabost- nesposobnost ivljenja bez tue pomoi, neovisno institucijama i emocionalnim vezama koje su

nadivljele svoju svrhu. To jest moja ena, to jest Cirkus, to jest ivljenje u Londonu. Taksi su mu bezobrazno otele dvije djevojke cerei se zajedno ispod jednog kiobrana." -pun starih navika: "Ve iz dugogodinje navike Smiley je vrio smotru automobila...inio je to i kao dio vjebe memorije, ali i zbog straha koji zauvijek prati jednog profesionalca.", " Navikao je puno raditi i svoje obaveze marljivo i savjesno izvriti. To se nauio jo u Oxfordu,a posebno koristio za vrijeme svog dugog rada u Cirkusu."

Opis jezika: Djelo je pisano knjievnim jezikom bez ikakvih stilskih sredstava ili neobinosti

Miljenje o djelu: Proitala sam knjigu prije roka lektire jer me zaintrigirao naslov i sam anr teksta. Napokon neto to se lako i teno ita! Meutim ve u prvim poglavljima izgubila sam se u gomili imena, nepovezanih radnji, umetaka i naizgled nepovezanih likova. Nisam mogla shvatiti hijerarhijsku ljestvicu Cirkusa tko je glavni, a tko kome odgovoran. Ipak, uporno sam se pokuavala koncentrirati na reenice i pohvatati konce. Tek nakon polovice odlistanih stranica poela sam nazirati tok radnje i povezivati dogaaje sa prethodnih stranica. itala sam knjiga od kraja prema poetku. Zamislila sam se nad time i otkrila uzronika. Likovi jako malo "razmiljaju naglas". Tako ne pojanjavaju pojmove ni ljude. A djelomian uzrok tome je i pisanje u treem licu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:06:00 | 0 komentara

Iz velegradskog podzemlja - Vjenceslav Novak

Poneto o piscu: Vjenceslav Novak roen je 1859.god. u Senju. Gimnaziju je pohaao u Senju i Gospiu. U uiteljsku kolu je iao u Uagrebu. Kasnije je nastavio muzike studije u Pragu. Slubovao je kao profesof muzike na uiteljskoj koli u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj knjievnosti koji je u svojim djelima poeo slikati probleme drutvenih nepravdi i nevolja koje su pogale mali svijet seljake sirotinje , siromanih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosjeanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka. Romani su mu : Pod Nehajemm Poslijednji Stipani, Dva svijeta, Zapreke, Pavao segata i Tito Dori. Vanije pripovjetke su mu: Podgorske pripovjetke, U Glib, Majstor Adam, Iz velegradskog podzemlja i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905.g. u Zagrebu. Tema: Teina ivota u siromanoj obitelji Osnovna misao: Neke loe navike mogu nam promjeniti ivot Likovi: Mika, Janki, Lucija, Evica Sadraj: Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je ovjek sjedio nepomino na klupi na Ilikom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par puta pao potrbuke i nije se mogao dii pa je trebao pomo straara da bi otiao kui. Zamiljeno gledajui, Mika se sjetio onog to je doivio zbog pijanstva. Mika i Janki su ispilili i nacijepali jednom ovjeku drva i dobili za to 5 kruna. Odmah su otili u gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri, etiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli

poi kui , ali Janki je jo elio piti. No kada su ispili jo pola litre, ali ni to nije bilo dovoljno pa su pili i pili U razgovoru uz pie Mika je hvalio svoju djevojicu Evicu. Na poziv straara krma se ispraznila, a Mika i Janki su poli kui. Mika je putem razmiljao to e li mu ena rei. Dali e ga psovati ?! Skupio je hrabrosti i uao u kuu. Kako je zamislio tako je i bilo. ena ga je psovala, a on onako pijan uhvatio Evicu i pretue je. ena istrgne Evicu iz ruku pijanog mua, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, ena mu je rekla da je pretukao Evicu. Mika bez eninog saznanja ode u Eviinu sobu. Evici je iz usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje i poeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkiima. Sutradan je Mika otiao na posao i nije se elio vratiti kui i uti to je Evici rekao lijenik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici vrlo loe. Kada se smrailo, ena je krenula traiti Miku. Vidjela ga je kako ee te je otila do njega i tuno mu izjavila : Preminula je. Mika je stajao nepomino. ena ga je pozivala u kuu uvjeravajui ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativi se kui nije vie bilo isto. Nije bilo djevojice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:05:00 | 4 komentara

Knjiga pjesama - Federico Garcia Lorca

Biljeka o piscu
F.G.Lorca, panjolski pjesnik i dramatiar, rodio se 15.6.1899 u Fuenteroquenosu, Andaluzija, umro 19.8.1936. u Granadi. Studirao knjievnost i pravo, ujedno pokazuje interes za muziku, slikarstvo i kazalinu umjetnost. Godine 1921. izveden je u Madridu njegov dramski prvjenac Leptirove arolije. Iste godine objavljuje Libro de poemas. Renome stjee zbirkom Cauciones 1927, godine i patriotskim komadomMariana Pineda. Godine 1928. izlazi njegova najbolja knjiga stihovaRomancero gitano (Ciganski romancero). U toj je zbirci dao sintezu panjolskih lirskih inspiracija (duh puke poezije, kojim se nekada napajao Lope da Vega, i blistavu rasko kojim se Gomgoneava jezika). Godine 1930. odrava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine pie knjiguPjesnik u New Yorku, u kojoj se nalazi uvena oda Waltu Whitmanu. Od 1931. direktor je kazaline grupe Barroco koja obilazi sve panjolske pokrajine igrajui djela klasinog teatra (Lope de Vega, Calderon, Cerevantes). U tom periodu sav se posveuje pisanju za kazalite: Don Cristobaldovo malo kazalite (1928); udesna obuarka (1930); Ljubav don Perimplina i Belise u ujakovu vrtu... U spomen svog prijatelja pie tualjku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias(1935). U augustu 1936. uhapsili su ga i streljali pripadnici Francove civilne garde. G.L. jedan je od najveih panjolskih lirika uope. U panjolskoj poeziji svoga vremena

on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevoen i igran. Znatan je njegov utjecaj na nae mlado pjesniko pokoljenje.

Podaci iz

Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1967

Analiza dijela

Konjikova pjesma

Cordoba. Daleka i sama. Kobila crna, velika luna, masline u bisagama. Ako i znam pute, nikad neu stii u Cordobu.

I u ravni i na vjetru, kobila crna, crvena luna. Smrt na me vreba onamo s krunita kule Cordobe.

Jao, duga li cesta! Jao, vrli moj konjiu! Jao, smrt me eka prije

nego stignem u Cordobu!

Cordoba. Daleka i sama.

Konjikova pjesma razvija temu nedostinosti, smrti. Razvija je tako da ponavlja i izmjenjuje neke slike. Temeljni je motiv konjikova slutnja smrti, samoe. Ta se slutnja smrti kasnije preobraava u strah.

Smrt na me vreba onamo s krunita kule Cordobe -SLUTNJA SMRTI

Jao, smrt me eka prije nego stignem u Cordobu!-STRAH

Lorca stvara saete i jednostavne pjesnike slike koje ponavlja, izmjenjuje i gradira.

Cordoba. Daleka i sama.- PONAVLJA

Kobila crna, velika luna... ...kobila crna, crvena luna- IZMJENJENE SLIKE

Smrt na me vreba onamo s krunita kula Cordobe... ... Jao, smrt me eka prije nego stignem u Cordobu.- GRADIRANO

Svijet pjesme otvara ovom pjesnikom slikom: Cordoba. Daleka i sama. Ponavlja je na kraju pjesme kako bi dokazao kako je Cordoba za konjanika bila nedostina, poto je kao i s poetka pjesme ostala Daleka i sama. Pjesnik pojedine slike izmjenjuje. Takvim postupcima u komponiranju pjesme nam bolje prikazuje konjanikove osjeaje, emocije. Gradirajui pojedine slike prikazuje nam da se konjanik sve vie boji. Najprije se kod konjanika pojavljuje slutnja smrti koja se postepeno pretvara u strah. Pjesnikove emocije najjae progovaraju u etvrtoj strofi, a emocionalni naboj ostvaruje jadikovanjem.

Benasta pjesma

Mama, hou biti od srebra.

Sine, bit e ti hladno.

Mama, hou biti od vode.

Sine, bit e ti jako hladno. Mama, na jastuku me svom izvezi.

To da! Ovog asa, sine!

Iako se po naslovu ne bi reklo, ova pjesma ima svoje znaenje i nije tako benasta. Srebro i voda su dragocijene stvari za ivot ljudi, bogatstvo, meutim kada bi se sin pretvorio u srebro ili vodu nikad ga ljubav ne bi tako grijala kao majinska. Ne treba zahtjevati da budemo netko ili neto drugo nego prihvatiti onakve kakvi jesmo jer uvijek postoji netko tko nas prihvaa ba takve. Normalno, trebamo se truditi da postanemo to bolji (bre, vie, snanije), ali svojim trudom i na taj nain doi do pozitivnih promjena.

Portret Silvija Franconettija

Njegov krik bijae strahotan. starci kau da se kosa jeila i da se iva rastvarala u zrcalima. Prelazio iz tona u ton a da ih ne razbija. I bijee stvaralac i vrtlar bje. Stvaralac sjenica tiina. Sada njegova melodija Sniva s odjecima. Konana i ista. S posljednjim odjecima.

Conte jondo ima neobino bogatstvo forma, ali u svim varijantama sauvao je bitnu karakteristiku: izraz neizmjerne tuge i patnje, vezanost za zemlje, za kraj naranaa i pustih neplodnih brda, prijateljstvo, strasno prijateljstvo sa smru. Lorca je u pjesmi Portret Silvija Franconettija, iz svoje zbirke pjesama Conte jondo ocrtao pjevaa andaluziskog i dao poetsku karakteristiku ciganskog conte jonda.

Lorca o teatru...
U sjajnom i dubokom Razgovoru o teatru, odranom u Madridu 1935., Lorca je izloio svoje gledanje na teatar i njegovu drutvenu funkciju; on na tatar postavlja maksimalne zahtjeve, smatra ga najjaim i najkorisnijim orujem u podizanju zemlje i barometrom to pokazuje njezinu veliinu i pad. Narod, kae Lorca, koji ne pomae rast svoga tatra, ako nije mrtav, blizu je smrti, kao to teatar, koji ne osjea socijalnog bila, politikog bila, drame svoga naroda te ne vidi istinske boje njegova krajolika i njegova duha, s njegovim smijelom i suzama, nema prava da se zove teatar, ve igralitem ili mjestom gdje se vri ona ritualna stvar to se zove ubijanje vremena.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:04:00 | 0 komentara

Posljedni Stipanii - Vjenceslav Novak

Tema: propast jedne hravatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta; problem patrijahalnog odgoja; intimna tragedija Lucije; povjesno politiki trenutak Senja.

Fabula: Sve poinje krtenjem malog Jurja, sina Valpurge i Ante Stipania. Dalje se nastavlja opisivanjem ivota Stipinovia te velike oinske ljubavi prema Jurju. Ti privatni dogaaji popraeni su politikom pozadinom o poetku buenja nacionalne svjesti u Hrvata i o poecima ilirskog pokreta, te o trgovini i gospodarstvu Senja. Sve to zavrava Lucijinom nesreon i bolesti, te nakraju njenom smru.

Kompozicija: Kopozicija: pisac poinje sa sadanjou; bolest i nesrea Lucije te briga Valpugre Zaplet: vraanje u prolost od krtenja Jurja sve do ulaska Lucijine nesree i bolesti (sie)

Zavretak: pisac nastavlja tamo gdje je stao; smrt posljednjih stipania: Lucije i Valpurge.

Ideja: Socijalni poloaj ljudi u odreenom povjesnom razdoblju; Odupiranje Maarima; Oinska ljubav.

Mjesto radnje: Senj, koji je u biti zatvoren i izoliran od svjeta.

Vrijeme radnje: XIX. st., doba ilirskog preporoda i buenja nacionalne svjesti Hrvata

Karakterizacija likova: Ante Stipani: Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u pismu koje je pisao svom prijatelju: ,,moj tatica nije bio, ini mi se, od najistijih karaktera. Htio je poto-poto plivati na povrini, a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kue ono to je bio u kui: prvi autoritet u svemu i svaemu, ali nije ilo. A nije ilo zato to je u isti as troio uporite na raznim stranama - jer vlastitog nije imao. Nije bio ni politiar. Da je poivio, ja kriv ako ga ne bi lako naao i meu naim ilirima. Bio je Austrijanac, Francuz, Taljan i Maar u isti as. Otac i mati bili su mu zapravo krmar i krmarica, za svoj stale i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio uzgojem svoju tatinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku ivota. Morao je naravno zaboraviti to su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da potrai plemiki list svojih pradjedova, esa nije mogao nai. Ali drao se svejedno plemiem. Kako je uio, rekao sam ti: znao je od svaesa neto, a od svega nita. Zato je ipak drao sebe ovjekom uenim. Kod kue je bio strah ukuana, a mali su ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije nikada pozdravom odvraao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim poloajima nezadovoljan. Osim toga, brinuo se previe za sina, a svoju kerku i enu je zanemarivao. Ustvari je elio da Jurja napravi ono to on nije uspio, tj. Da se Stipaniev san ostvari preko Jurja to naravno nije uspjelo. Na krau svog jadnog ivota koji je svrio na ruevinama zbog nepravde koju je nanio svojoj eni i keri, a samo zato jer je smatrao da ga je Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je ivio. Okruen svojom enom i keri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule. Lucija Stipani: Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno drutvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepotenje vanjskog svijeta jer je izmeu ostalog stalno boravila u kui. Usprkos svemu tome ipak ja imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju

bio potpuni stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponaati. Upravo zbog te ,,izoliranosti od svijeta je u nevinost i istinitost Albertovih namjera te ga je voljela samo onako kako se moe voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osjeajna i krhka, a to je ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti Alberta i alila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno duevno stanje puno je pridonjelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom nije mogla ivjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji sluaj posrnule djevojke. Valpurga Stipani: Tipian prikaz tadanje ene. U ranoj se dobi udala za Stipania i poto je on bio iz vie porodice smatrala ga je savrenim. Uvijek mu je bila posluna i radila je sve to se od nje trailo iako se to kadkad i kosilo njenom miljenju ili elji. Kada je pronala spise koji su u biti prikazivali u potpunosti njegov karakter i osobine (negativne) nije odustala od svog uvjerenja da je Stipani ipak najbolji avjek Nakon roenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majinsku ljubav prema svojoj djeci koju je iskreno voljela iako joj Stipani nije dao skoro ni pristup k njenom sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao ensko. Sve bi uinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipania ispunjavala je elje Lucii jer je bila takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipanieve smrti mnogo je patila, ali se zbog siromatva morala povui u malenu kuicu zajedno s Lucijom.Jedva je doekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promjenio. Pa ak i kad je prijetio svojim samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i nita mu nije zamjerila te ga je istom ljubavlju voljela iako je kasnije saznala da je ak i svoje hrvatsko ime promjenio u maarsko. Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otila je do Martina da se dogovori da joj on napie pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju), ali da se potpie sa Albert. Sve je eljela dati, pa ak i svoj ivot za sreu svoje keri, iako je znala da joj moda Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za njezinu tajnu. Nadivjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najvie ju je boljelo to je izgubila sina kojeg ubiti nije nikada niti imala. Svoj tuni ivot zavrila je smrznuta u hladnoj noi traei milostinju. Tada je zavrila patnja njenog srca. Juraj Stipani: Bio je prvo dijete, a jo k tome i sin pa je upravo k njemu Ante Stipani njemu posvetio cijeli svoj ivot. Kada je bio jo malen dovodio bi mu uitelje kako bi skupio to vie znanja za tvz. misiju koja ga je ekala. Majinu i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zbog toga kasnije nije osjeao nita prema njima i uope za njih nije mario. Kada je pisao pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je elio imati i majku i sestru, ali je tada ve bilo kasno. Mislim da je za njegovo ponaanje nakon odlaska iz kue bio kriv upravo njegov otac. Kada je Juraj otiao, znao je da e mu otac slati novac, pa se prepustio lagodnom ivotu. Nakon dugo godina i zbivanja te nakon oeve smrti vie ga nije nita vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke promjenio je ime u maarsko i vie se nije javljao. Ja Jurju ne okrivljujem jer smatram da je njegovoj dui jako puno utjecaja dao i odgoj njegova oca.

Opi dojam: ovo je jedna od najdosadnijih ako ne i najdosadnija knjiga koju sam ja ikada proitao. Radnja je uasno dosadna, zapleti ofucano orginalni i rasplet onakav kakav sam i oekivao. Ovu knjigu bih preporuio svim neprijateljima.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:04:00 | 0 komentara

kakO dolo, tako prolo - AUGUST ENOA

1. Biljeka o piscu
August enoa je roen 1838. godine u Zagrebu. S ocem,
njemakim kraljevskim slastiarom, nije se slagao, a majka, slovaka Maarica, mu je umrla kad je imao osam godina. Puku je kolu zavrio u Zagrebu, jedan razred gimnazije u Peuhu, a ostalih sedam u Zagrebu. Studirao je u Zagrebu, Beu i Pragu. Iako je uvijek bio meu najboljim uenicima nije zavrio studije. August enoa je prvi u obitelji poeo pisati hrvatski svoje prezime Schnoa. Pisao je lirske i epske pjesme, pripovijetke, povjestice, novele, romane, kritike i feljtone (Zagrebuljke). Teme svojih djela uzimao je najee iz hrvatske prolosti, ali i iz suvremenih drutvenih zbivanja. Vie djela posvetio je Zagrebu, u kojemu je roen i gdje je ivio do smrti. enoa je prvi hrvatski pisac koji je knjievnu pozornost usmjerio na drutvene slojeve - feudalce, graane, seljake. Zahvaljujui zanimljivosti tema, privlanosti sadraja i likova te ivom pripovjedakom jeziku, doslovce je stvorio i odgojio hrvatsku itateljsku publiku. Oenio se Slavom Itvani i imao sina Milana. Kako bi se rijeio siromatva i osigurao dobar ivot svojoj obitelji, radio je razne poslove. Bio je umjetniki ravnatelj kazalita, dramaturg, veliki gradski biljenik, gradski senator, dravni inovnik i radio kao ureiva asopisa Vijenca.

Kad je nakon potresa u Zagrebu 1881. godine, pomagao ljudima na ulici dobio je upalu plua od ega je i umro. Neka enoina djela: a) Romani: Zlatarovo zlato (1871.g.), uvaj se senjske ruke (1876.g.), Seljaka buna (1878.g.), Diogenes (1878.g.) i Kletva (1882.g.) b) Pripovijesti: Prijan Lovro (1873.g.), Prosjak Luka (1879.g.), Barun Ivica, Branka, Karanfil s pjesnikova groba, Mladi gospodin, Turopoljski top, Kako dolo, tako prolo (1876.g.) c) Povjestice: Smrt Petra Svaia, Propast Venecije, Fratarska oporuka, Kugina kua, Kameni svatovi, Grobovi Hrvata d) Kritika i esejistika: Naa knjievnost i Zato piemo

2. Protorealizam - enoino doba

Razdoblje hrvatske knjievnosti od 1849.g., kada zavrava ilirizam, do enoine smrti 1881.g., naziva se protorealizam ilienoino doba. Od kraja ilirizma poela je ponovna germanizacija, te se ponovno postavlja pitanje nacionalne opstojnosti. Uveden jeBachov apsolutizam (1850.g.) kojim hrvatska gubi sva ustavna prava koja je do tada imala. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi ime plemii ostaju bez posjeda, a osloboeni sljaci su potpuno osiromaeni. 1860.g. objavljena je Listopadska diploma koja vraa u Hrvatsku parlamentarni ivot i nacionalno-politiku aktivnost.

U Hrvatskoj poinju djelovati politike stranke. Narodnu stranku osnivaju nekadanji ilirci Strossmayer, Maurani, Kukuljevi, Raki i dr. Stranku prava trai teritorjalnu cjelovitost i potpuni suverenitet hrvatske drave. Njen je voa Ante Starevi, koji zastupa radikalno hrvatstvo, suprostavlja se ilirstvu, jugoslavenstvu i srpstvu. Godina 1868. sklopljena je Ugarsko-hrvatska nagodba, prema kojoj kraljevine Ugarska, Erdelj, Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, ine istu dravu. Nagodba iz 1868. priznaje narod Hrvatske i Slavonije kao poseban politiki narod, a Dalmacija i Istra pripale su austrijskom dijelu monarhije. U Dalmaciji se vodi borba protiv talijanskih autonomaa i hrvatskih domoljuba, a u Istri zapoinje nacionalni preporod to ga predvodi biskup Juraj Dobrila, koji okuplja hrvatske sveenike koji ire hrvatsku nacionalnu svijest. U kulturnom ivotu posebnu je ulogu imao akoveki biskup Josip Juraj Strossmayer. Na njegov poticaj osniva se Hrvatska Akademija Znanosti i Umjetnosti, Leksikografski savez, Sveuilite i Kazalite. to se tie knjievnog ivota, Hrvatska je ostala bez knjievnog asopisa. Tek 1852. Mirko Bogovi, pripovjeda, pjesnik i dramatiar, pokree asopis Neven. U tom razdoblju Ilirci se povlae iz knjievnog ivota, a novi knjievni narataj objavljuje u Nevenu. Osim Augusta enoe istiu se i: Mirko Bogovi, Janko Jurkovi, Luka Boti, Adolf Veber Tkalevi, Josip Eugen Tomi, Ante Starevi i Franjo Markovi. A za razvoj dramske knjievnosti i hrvatskog kazalita zasluni su Dimitrij Demetrev i Josip Freudenreich.

3. Sadraj

enoa zapoinje priu o Martinovom mlinu usporeujui ga kakav je nekada bio s onim to je od njega danas ostalo. Mlin se nalazio sat hodanja udaljen od Zagreba, pokraj nekog potoka izmeu stabala trenja i ljiva. Bio je ist i bijel, a njegova su se dva kotaa vrtila danonono. A danas stoji naputeni mlin ispucanih zidova, razlupanih vratiju, izgorjela krova i bez kotaa kojih su odnjeli pastiri da se ugriju. Oko mlina voke su posjeene, a vrt izrastao travom i koprivama. Prije trideset godina na tom je podruju doao mravi siromah, zvan Martin, sa svojom mravom kobilom i kolima na kojima je bilo pokrivaa, lonaca, bavica i slame. Gospoda iz sela dodjelila mu komad zemlje da se prehrani kako bolje zna. Martin je podigao daaru, iistio potok i napravio nekakav mlin. Iupao je korjenje i posadio krumpira. ivio je jedei kruh, luk, sir i jaja to su mu davali seljaci kojima bi samljeo ito i prodavanjem krumpira, povra i drvenih lica. Jedne veeri ispred Martinova mlina pojavio se ovjek traei da ga primi unutra kako bi se sklonio od jake bure. Bio je to seljak Kranjc. Vraao se sa sajma u Zagrebu gdje je prodao etrdeset svinja. Martin mu dopusti da ue, popi malo rakije i prenoi. No im je ovaj utonuo u dubok san, Martin ga konopcem ugui i uzme sav novac. Zakopao ga je u svojoj kui i o njemu se vie nije znalo nita. Dvije godine Martin nije troio novac i ivio siromano kao i prije. Nakon tog vremena poeo je polagano popravljati svoju daaru, kupio nove kotae, uvrstio tlo pod potokom, ogradio male vrt, kupio kravu i svinju, prestao prodavati lice i mree, te se oblaio isto. Ljudi su mu se divili mislei da je sve to zaradio mukotrpnim radom. I dalje je Martin kupio neto zemlje i sagradio staju. Kako bi mogao poeti graditi novi, zidani mlin, Martin je iskopao Kranjeve kosti i bacio ih u Savu. Sagradio Martin pokraj mlina i malen duan i krmu. Martinu je trebala biljenikova pomo protiv seljaka, a tu je dunost obavljao biljenik Ugrinovi: Ugrinovi zalazio esto u Martinovu kuu da pije i jede i da se dogovori o poslovih. Martin je toga ovjeka gledao kao psa svoga pred mlinom, al ga je trpio, davao mu badava jelai pila i uzajmljivao mu novaca na zadunice. Martinu je esto trebalo biljenikove pomoi, pravedne i nepravedne, proti seljakom, a Ugrinovi, ovjek rutave

due i maloga potenja, robovao mlinaru u dobru i zlu, al ponajvie u zlu. (str.440) Na savjet biljenika Ugrinovia, Martin se oeni bogatom udovicom koju su zvali Grgurinkom. Nakon nekoliko godina rodila mu ona sina Janka: Da, bogati Martin imao je sinka Janka, lijepa mladia. Dok je malen bio, hranili ga samo gospodski, i ne daj boe da je tko dirnuo u Janka ili ga muio knjigom ili molitvom. Djeak bijae svojeglav, dosta tup, razmaen. Ljudi po selu nijesu bili od njega sigurni. Svaki as letio od Jankove ruke kamen u iju glavu i iji prozor, svaki as podavio Janko iju koko ili ustrijelio iz male puke ijega psa. A kad je tek Janko lupio od prokije batinom majku po glavi ili oca po leih, ej, kako se roditelji smijali viu: - Gle, gle! To e biti junak! (str.443) Kad su doli Njemci na vlast seljaci su postali vlasnici zemlje na kojoj su ivjeli. To je dobro dolo Martinu. Davao je u zajam ljudima ita, vina, rakije i novaca, ako potpiu kod biljenika Ugrinovia. Sprijateljio se sa Njemcima i prijavljivao seljake koji su uzgajali duhan ili palili ljivovicu, te od njih dobivao novaca i posao na cesti. Seljaci su morali besplatno raditi na cesti za Martina kako bi mu vratili dugove, a kad nebi uspjevali vratiti dug Martin bi im oduzeo posjede. Prolazile su godine, a Martin je bivao sve bogatiji. No kako su prolazile godine tako je raso i Janko i troio Martinovo bogatstvo. Imao je vlastitog uitelja koj ga nije muio uenjem, jer ga je i onako Martin dobro plaao. Nakon to su Janka protjerali iz kole, dali su mu da radi u trgovini. No Janko se rae kartao i sladio lulom duhana. Putovao je od grada do grada sa mladom djevojkom koju je upoznao: Ona se toli slatko smijala, ah, toli slatko, a Janko je troio silno, ah, toli silno, a Martin je plaao toli debelo, ah toli debelo, da mu je znoj iao na elo. (str. 444) Martin je polagano potroio sav novac te se morao zaduiti kako bi platio Jankove dugove. Zbog silnih je dugova sud prijetio da e prodati Martinov mlin. Kad je i taj dan doao, Martin se smijao. No vidjevi da je to ozbiljno, Martin je zapalio krov mlina, viknuo da je za to kriv Kranjec i bacio se kroz prozor. Mlin je izgorio, a zemljite je prodano sinovima onih seljaka od kojih je Martin krao. Slijedeeg jutra ispred mlina nali su seljaci odrpana i bosa, mrtva ovjeka. Bio je to Janko, ubila ga rakija:

Tako stajae mlin pust, prazan. Zato ljudi govorili o ovjeku nesretnu: - E, ba kao Martinov mlin! - Kako dolo tako prolo! (str. 445)

4. Lica
MARTIN Plavokosi ovjek, sivih oiju i iljastih zubiju. Znao je plesti mree, izraditi drvene lice i samljeti kukuruz, ali i graditi si bogatstvo na raun drugih. Bio je zle due i tvrda srca. Martin bijae mrk, udan svat; vazda gledao pred sebe u zemlju, nikad se nije smijao, govorio kratko, malo, a za robu nije bilo njim nikad pogaanja; to je traio, to je valjalo platiti, drukije pokupio robu pa otiao, ni da je komu rekao zbogom. (str. 436) Mudro je iskoristio ukradeni novac, ali ga je njegova prevelika popustljivost prema sinu unitila.

KRANJAC Seljak koji je na sajmu u Zagrebu vrlo dobro prodao svojih etrdeset svinja. Bio se uputio iz Zagreba u oblinje mjesto, na sud radi batine, kad ga je sprijeila jaka bura. Martin ga je primio u svoju daaru i ubio ga dok je spavao: Cestom nije bilo vidjeti ive due do jednog jedincatog ovjeka seljaka Kranjca pod malim klobukom, u visokih izmah, koji je jurio i jurio borei se s burom. (str. 436) UGRINOVI

Martinov biljenik: Najvie je seljakom Martina hvalio biljenik Ugrinovi, ovjek crne kutrave kose, crvena nosa, odjeven zelenim omazanim kaputom. (str. 440) Obavljao je i prljave poslove za pie i hranu: Martinu je esto trebalo biljenikove pomoi, pravedne i nepravedne, proti seljakom, a Ugrinovi, ovjek rutave due i maloga potenja, robovao mlinaru u dobru i zlu, al ponajvie u zlu. (str.440)

JANKO Martinov sin. Od malena su ga navikli na lak i bogat ivot. Dok je malen bio, hranili ga samo gospodski, i ne daj boe da je tko dirnuo u Janka ili ga muio knjigom ili molitvom. Djeak bijae svojeglav, dosta tup, razmaen. (str. 443) Nije mario uiti i raditi, jer mu je otac davao novac: Al Janko upalj kao i prije. Janko se vukao od kole do kole, al kad je dolo na latinsku i grku, ostadoe Jankova kola u blatu, i oev zlatni kolomaz ne bijae od pomoi. Istjerae ga iz kole, jer Latini i Grci ne znaju za alu. Dadoe ga u trgovinu. I to je dobro, to jest, kad si dobar. Janku omilila fina ljivovica, ampanjsko vino. Pa ta? Martin je platio. Janko nosio se fino kao gospodi, astio prijatelje. Martin je platio. Janko se kartao. Zato ne bi? Jadno dijete! Kad se mui, neka mu je i malo zabave. Martin je platio. (str. 444) Putovao je po gradovima sa djevojkom i troio na Martinov raun. Njegova je prevelika rastronost dovela Martina do smrti.

5. Zakljuak

Pripovijetka stvorena kao jednostavna pria o siromahu koji je stvorio svoje bogatstvo na raun drugih ljudi, ali obogaenom opisima tadanjih vremena i navika ljudi: Iza nekoliko godina doe njemaka vlada u nau zemlju, i sve da bude po njemaku. Bila su to zla vremena, jer ta e nijemtina ovjeku koga je bog stvorio Hrvatom? Zato ovjeku kratiti materinje mlijeko, svoj jezik, svoje obiaje? Ali su bila vremena ponekle dobra. Nestalo robote, seljaci postali svoji na svojem. (str. 441) Nu mene dua boli kad gledam to vabe od nas rade. Sve hoe oni prekrojiti na svoju. Preziru nas, grde nas, gledaju nas kao sluge, a ova zemlja kao da nije naa. Boe moji! Kad pomislim kako smo godine 1848. lijepo sanjali, a sada? (str. 442) enoa je privukao itateljsku panju stavljanjem otrih ironija u tekstu: Ona se toli slatko smijala, ah, toli slatko, a Janko je troio silno, ah, toli silno, a Martin je plaao toli debelo, ah toli debelo, da mu je znoj iao na elo. (str. 444) A kad je tek Janko lupio od prokije batinom majku po glavi ili oca po leih, ej, kako se roditelji smijali viu: - Gle, gle! To e biti junak! (str.443) i dok opisuje kako su seljaci hvalili Martina to im je posuivao novac, zbog kojeg su morali zaduiti svoje posjede.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:03:00 | 0 komentara

Tito Dorcic - Vjenceslav Novak

Citati LJUBAV I RADOST PREMA MORU: "Ni gronja ni obecanja nisu mogla da odvrate malog Tita od mora i ribarije. ivio je s ribarima, kao da je clan njihove drube; kad nije lovio udicom ili vrom, pomogao im je izvlaciti mreu, motati u kolut izvuceno ue i privesti od jednog kraja k drugomu ribarsku barku." "Ali kola je ostala vazda crna strana njegova ivota. I sama rodna kuca bila je za nj sporedna stvar - tek more i morska obala njegovo rodeno tlo, njegova misao, njegovo cuvstvo. Tada je vec - u devetoj svojoj godini - tukao ostima uz oca ribu pod malom svijecom tako vjeto, te ribari veslaci nijesu nikada ni pomislili, da prosvjeduju protiv toga, to je kod diobe ubijene ribe zapadao i jednak dio i Tita." "A more je i ivot u njemu privlacilo Tita kao carobnom snagom k sebi. Usprkos ocevih i majcinih molba i neminovnih iba izostajao je poradi ribarije iz kole. Jedna ribica, kojoj bi bacio udicu, odnijela bi svojom pojavom strah od ljutih iba. Takva

jedna ribica kao da je mogla ucarati njegovu pamet, povukla bi sa sobom svu njegovu misao, fantaziju i cuvstvo k morskom dnu, gdje je pred njegovim ocima vrvjelo jo toliko ivota, to su cekali svoj stalni konac od njegove ruke." KAKO TITO LOVI RIBU: "- Naprijed... natrag... ne pljuskaj veslom ... - odreito je, ali s primjesom strasti zapovjedao Tito. Ozbiljnost i uzbudenje due, kojim se naao na tom mjestu, davao je njegovom djetinjem licu cisto muevni izraaj, ako prem mu se je nenadano ispunila smjela elja, da se nade jednom onako samostalan bez icijega nadzora na mjestu svjecara. Kako se slatko i zanosno zamiljao u tu elju, koja je znacila vrhunac svega ... Kako bi se pred njegovom fantazijom bujno redale slike pod plamtecom luci ... Kako bi mudua rasla kao nabreknuta od osjecaja vlasti, da je tu Ijudima i ribi zapovjednik i gospodar! Zato se sav kao nadahnut naao na mjestu oboljelog ribara; sva dua ronila mu je s pogledoma uz ribu pod morem ... a onda je morao zakipjeti gorkim prosvjedom proti veslacu, koji se jo jednom usudio izustiti sumnju: Moe li on ovako nejak da bude svjecarom? ... A on se cutio velik, jak i samostalan na tom mjestu, ravan ocu i izabranim ribarima, koji su umjeli voditi ribu pod svijecom." IDEJA ROMANA: ".. Pod svakim onim kameckom utisnut je barem koji hip moga ivota... moga razuma, razmiljanja, moje fantazije, cuvstva i volje... ukratko: moga ivota... Kolik raskoni pocut, to bi se rodio u meni, kad bih vidio, da je ispod kamena pomolila ribica glavu! Dobacio bih joj sav zanesen udicu, a pri tome nijesam uivao, to joj uzimama ivot, nego sam cutio, kao da je ona dola tu iz Ijubavi prama meni, samo da ja mogu proivjeti onaj neiskazani pocut, kad je osjetim u svojoj vlasti... Ah, ono cuvstvo jakosti, slobode i moci, kada sam na mahnitim krilima bure upravljao sam jedarcem i kormilom i poput poluboga jurio svojom barkom preko bijesnih valova; drugi su se zgraali gledajuci me s obale, a ja sam cutio buru i valove u njihovoj pokornoj slubi, kojom su htjeli da podignu radost moga ivota! Onda sam bio sretan... Ono je bilo moje pravo tlo, u koje bijae pustio duboko svoje korjenje moj ivot, da upije iz njega u sebe snagu i radost... Pa zato su me icupali i prenijeli s rodnog tla na tude? Da mi bude bolje! Stare lude! Bez poznavanja i bez razumijevanja ivota oni su se drznuli da sude, gdje ce meni biti bolje! Kojim su pravom odlucivale onake neznalice mojim ivotom? Kojim su mi pravom oteli radosti ivota i... kako su smjeli da me unesrece? Ja sam bio dijete, nijesam smio ni mogao prosvjedovati proti njihovu naumu, i ako sam cutio, da sam tudu kolama, u koje su oni mene silom turali. A vidjeli su to i oni, ali nijesu odustajali, da ne budu krvnici svoga djeteta. Lude, lude, lude!... Njihovo roditeljsko pravo... Sloboda volje... A moje pravo? A moja sloboda volje? Pravo jednoga, nepravda drugoga; slobodno izvrivanje volje jednoga, ropstvo volje drugoga. Osveta nije izostala: evo me kukavnoga ostatka ivota... a iz one bistrine mora, gdje sam proivljavao dneve srece, upija se sada u moju misao elja, da taj ostatak satrtog ivota darujem moru, koje je meni darivalo radost i slast ivota. A one dvije stare lude gledaju me kano dvije okamine... samo im teku suze iz ociju, a mrcvare me me glupim pitanjima... ili bulje u me i nikako da shvate jo ni danas, koliki su pocinili grieh. . ."

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:03:00 | 0 komentara

U G L I B - Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak je roen 1859 godine u Senju, a umro u etrdeset i estoj godini (1905 godine) od tuberkuloze. kolovao se u rodnom gradu, Gospiu i Zagrebu. U knjievnost je uao rano. Tijekom dvadeset i pet godina djelovanja postao je jednim od najplodnijih hrvatskih knjievnika. Poznat je kao predstavnik hrvatske knjievnosti u doba realizma. U svojim djelima, pripovjetkama i romanima, opisao je ivot u malim primorskim gradiima, siromanoj Podgori i u velikim gradovima - Zagrebu i Pragu. Opisao je propadanje senjskih patricija (roman Podljednji Stipanii), moralnu stranu seoskoga ivota (Podgorske pripovijesti), a obraivao je i temu sukoba umjetnika s malograanskom sredinom. Privukli su ga i socijalni motivi - ivot i bijeda radnika i beskunika, ije je plastine likove dao u pripovjetkama Iz velegradskog podzemlja i U glib... Vrsta djela: socijalna pripovjetka Mjesto radnje: Zagreb Vrijeme radnje: poetak jeseni Saetak: Artur Kranji, sin imuna oca, doao je u Zagreb jer je dobio stipendiju za fakultet. Ubrzo je osjetio enju za domom, pa je otiao do svog prijatelja iz gimnazije Jakova Kosovia, za kojeg je mislio da je doao tu na studij. Jakov je bio vrlo talentiran i siromaan seljaki sin. Podnio je molbu za stipendiju, ali je ona dodjeljena Arturu. On je ipak otiao u Zagreb gdje je ivio u sobici sa Jerkom Pavlieviem, siromanim pravnikom IV godine. im je Artur doao u njihovu sobicu i predstavio se, temperamentni Jerko koji je u meuvremenu saznao sve o sluaju te nesretne stipendije, odmah se grubim i otrim rijeima okomio na Artura koji je, ne izdravi pritisak, zaplakao. Artur je uoio nanjetu nepravdu, te pisao ocu da se odrie stipendije. No u oevom odgovoru stajalo je neto posve neoekivano: otac je napisao da su to gluposti i da mu s takvim pismom vie ne dolazi. "I Artur je poao u ivot... a polunagi ovjek gubio se ispred njegovih oiju sve vie u daljinu odakle bi jo katkad jeknuo njegov slabi glas... dok nije i on posve iezao u zaglunoj buci ivota." Kompozicija djela:

U uvodnom djelu upoznajemo dva glavna lika koji dolaze iz istog kraja u Zagreb na studij, ali su oprenih ekonomskih mogunosti. Artur je jedinac imunog trgovca i gradonaalnika, dok je Jakov seljaki sin siromah. Poetak radnje je oglas kojim Jerko Pavlievi, trai "cimera" kako bi djelili trokove stanovanja. On je gnjevan kritiar drutva, ali i simbol siromanog studenta koji se kroz ivot probijao sam doivaljavajui pri tom uvrede i ponienja. Arturovim dolaskom Jakovu zapoinje zaplet koji postepeno vodi do vrhunca kroz Pavlievievu optubu lanog morala malograanstva, koje propagira humanost i ljubav prema blinjemu, a u stvari je sebino i proraunato "Ja diem svoj glas protiv nepravici ovdje u vlanoj sobi, gdje boravi glad, gdje sve plae i suzama potitenih prosvjeduje u ime nauke Isusove protiv nasilja; jer ja sam sauvao vjeru u njega, a oni je nemaju: rjeima hvale, a djelima hule nauku njegovu ..." U Arturovoj odluci da napie ocu pismo kojim ga moli da se odrekne stipendije, a koje je rezultat Pavlievieva govora poinje rasplet. "Oe! Ja ivim vrlo udobno na raun nekoga, tko bi trebao potporu za svagdanji hljeb. To nije moralno, tome se protivi glas moje savijesti ... Moja dua hrli za idealima, otereti me, da se slobodno dignem opet k njima..." Oevo negativno pismo ini epilog ove novele. Analiza glavnih likova: Arturov otac: on je dobrostojei naelnik, bezosjeajan je i bezobziran, za njega ne postoje granice i pravila, on je pohlepan i krt, te tako odgaja svog sina, odnosno, tjera da tako postupa. Izmolio je za Artura stipendiju koja je namjenjena sirotinji.

"Ovaj va drug gladuje... a gladuje zato jer je va otac oteo kruh to ga je narod, zemlja, dobrotvor neki, sad bilo tko namjenio bio za kolovanje sirotinji, dakle, njemu. To je, gospodine, grijeh koji vapije k nebu za osvetom". Kad je Artur ocu u pismu napisao strani grijeh to ga je poinio prema Jakovu, otac mu je napisao: "U budue, da me vie ne uznemiruju ovako! To su tlapnje, u ivot treba gledati drugaijim oima... Jednom zasvagda: s takvim psinama da

mi ne dolazi! Meutim, (za tvoje umirenje) znaj da ima sinova iz veih kua nego to je naa, pa uivaju potpore za svoje nauke... to iz onih koji su te smeli govori zavist... Ti si mlad. ivot je prava kola, a tu jo nijesi uio." Artur Kranji: za razliku od oca on nije negativan lik. On je mlad, silno zanesen, lijepo odgojen, ne zna nita o boli i nepravdama, neiskusan je te takav dolazi u Zagreb na kolovanje. Po prvi put je preputen sam sebi, te uvia nepravdu koju je njegov otac nanio Jakovu izmolivi stipendiju. Ne mogavi to podnjeti, pisao je svom ocu: " Pisat u ocu rekao je sebi da se odriem stipendije... stipendija me gui Jo nikad nije stupio svojom voljom pred oca u ovako zamrenoj stvari: to e na to on? Stala ga je savladati slaboa... a njegov mladi duh opirao joj se gonjen ibama tekih rjei kojima ga je bievao polunagi ovjek mrava lica i suha tjela na kom su bila izboena rebra... Napokon je napisao ocu pirmo." Jakov Kosovi: On je siromani seljaki sin iz najravijeg kraja u Lici. Izuzetno je tolerantan, te ima silnu elju za viom naobrazbom, stoga alje molbu za stipendiju koja bi mu omoguila kolovanje u Zagrebu. Meutim, molba mu je bila vraena, jer je potpora ve udjeljena Arturu Kranjiu. Nadajui se da je dolo do neke pogreke pri dodjeli potpore, Jakov dolazi u Zagreb, gdje nalazi smjetaj u maloj, jeftinoj sobici koju djeli s Jerkom Pavlieviem. On je dobar i poten, i nikako ne shvaa i miri se s nepravdom koja mu je uinjena. "Kroz gimnaziju se provlaio uvijek lijepim uspijehom, ali vie gladan nego sit... Kako smije bogat ovjek uzeti ono to je namjenjeno siromahu?"

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:02:00 | 0 komentara

Kabanica

Nikolaj Vasiljevi~ Gogolj

Ruski knji`evnik ukrajinskog podrijetla (Soro~incy, Poltava). U Petrogradu radi kao ~inovnik, predava~ povijesti na Sveu~ili{tu, odgajatelj. S Pu{kinom sura|uje u revijiSovremenik 1836. Te godine izvodi se njegova

dramaRevizor. Putuje po Italiji, Njema~koj i Francuskoj, obilazi Jeruzalem. Posljednje godine `ivota provodi u Moskvi rade}i na drugom dijelu Mrtve du{e. Objavio zbirku pripovjesti iz ukrajinskog `ivota na Ve~eri na imanju kraj Dikanjke (Soro~inski sajam, Svibanjska no}, Stra{na osveta, Za~arano mjesto...), Mirgorod, pripovjetke Starovremenske spahije, Pri~a o tome kako su se posva|ali Ivan Ivanovi~ i Ivan Nikiforovi~, Kabanica, Nos, Vij, Petrogradske pri~e, roman novelu Portret, Dnevnik jednog lu|aka, Nevski prospekt, povijesni roman Taras Buljba, romaMrtve du{e, komediju @enidba, dramu Revizor. O njegovu kontroverznom stavu prema politi~kim i kulturnim zbivanjima svjedo~e tekstovi Odabrana mjesta iz prepiske s prijateljima i Autorska ispovijed.

2.O Kabanici

Dostojevski je izjavio da svi pisci potje~u iz kabanice. Kabanica predstavlja novi tip proze. Stil pisanja je fantasti~no groteskan. Gogolj svojim djelom najavljuje modernu knji`evnost. Specifi~nost te knji`evne forme je iskazvanje obi~nih gotovo jadnih ljudi za razliku heroja iz romantizma. Gogolj ovim djelom opisuje jednog jadnog, monotonog ~inovnika i njegovih naizgled banalnih problema. On pirkazuje zapravo veliku va`nost tih nama banalnih probelema. Svog junaka dovodi do smrti zbog kra|e kabanice. Cijelu pri~u pripovjeda gotovo pu~ki. Sam fizi~ki izgled junaka daje opis karaktera. Opisuje ga kao malog ~ovjeka. Akaki Akakijevi} je ~inovnik. To~nije prepisiva~ dokumenata. Bjedan je jer radi za 400 rubalja godi{nje. Jedna skromnija kabanica ko{ta 180 rubalja.

3. Fabula

Pripovjetku mo`emo podjeliti na pet djelova:

Uvodni dio gdje pisac opisuje kr{}enje i imenovanje Akakija Akakijevi}a.

Zaplet gdje pisac opisuje ponizni i monoton `ivot jednog bjednog ~inovnika.

Vrhunac radnje traje jedan dan. Ujutro ~inovnik dobija svoju novu kabancu, a nave~er mu biva ukradena.

Rasplet se sastoji od dugih slu`benih postupaka, koje Akakijevi} mudro izbjegava. No nisu mu vratili ono {to je tra`io. Prije ga je sna{la smrt.

Kraj se sastoji od osvete. I nepisane poruke da pravda donekle i pobje|uje.

4. Kratak sadr`aj

Pisac nas ve} na uvodnom djelu upoznaje sa nesre}om koja prati Akakija Akakijevi}a. Pri kr{}enju nije bilo drugih imena nego onog od svog oca. Akaki je radio kao ~inovnik. On je imao zadatak da prepisuje slu`bene tekstove. Toliko se trudio u svom poslu da nije primjetio okolinu koja ga je zadirkivala. On se brinuo naizgled o bezna~ajnim problemima kao uspravnost i linearnost slova. Ipak je jedan od njegovih vi{ih ~inova to donekle i cjenio. Akaki je imao toliko nesre}e da hodaju}i ulicom bi mu ~esto neko sme}e palo na glavu s balkona. Tako da je na njegovom {e{iru bilo i otpadaka od banane i sl. @ivot mu je bio monoton, ali njemu je odgovarao. Suprostavio se i ponudi pove}anja ~ina. Jednog dana je primjetio da mu je kabanica dosta uni{tena i da bi tako mogao oboljeti. I{ao je do kroja~a Petrovi~a i zamolio da mu zakrpa kabanicu. Nakon svakakvih nadmudrivanja Petrovi~ mu je odlu~io sa{iti kabanicu za samo osamnaest rubalja. Akaki nakon mnogo {krtarenja i malo sre}e je sakupio novac potreban za kabanicu (platio ju je mnogo manje nego {to joj je bila prava po~etna cjena). Na poslu je bio slavljen. Odr`ana je i ~ajanka u njegovu ~ast. To je bio zacjelo preokret u njegovom `ivotu. Na povratku ku}i do~ekala ga je najte`a kazna, ukradena mu je najva`nija stvar koju je posjedovao kabanic. Pisac prikazuje razne podhvate koje je Akaki poku{ao da se prona|e njegova kabanica. Posebno isti~e drskost jedne visoke li~nosti. Akaki je umro od bolesti u pedesetoj godini `ivota. Ali se osve}ivao vlasti kra|om kabanica. Pred kraj pri~e biva ukradena i kabanica te visoke li~nosti ba{ pri jednoj od njegovih vedrijih raspolo`enja. Na kraju se pisac osve}uje i posljednjoj osobi za svoju krivicu, jednom stra`aru.

5. O Akakiju

Akaki Akakijevi} je prikazan kao najbezna~ajnija li~nost na svijetu. Njegova osbna vrijednost na po~etku pri~e jednaka je jednom dana{njem fotokopirnom stroju. Jedini pravi preokret u `ivotu prikazan je pomo}u jedne kabanice. Pomo}u te kabanice pisac dokazuje da i Akaki mo`e pokazati zube i snala`ljivost kad je to potrebno. Prikazuje ga kao inteligentnu i hrabru osobu koja nije `eljela izkazati i iskoristiti svoje vrline. Akaki je toliko du{evno jak da se vra}a na zemlju i osve}uje za nepravdu koju je pro`ivio.

6. Moje mi{ljenje o djelu

Gogolj je jedno na prvi pogled dosadno djelo napravio zaista zanimljivim. Pgotovo mi se dopao Akaki sa svim preokretima u njgovom `ivotu. Drago mi je {to sam pro~itao ovu knjigu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:01:00 | 1 komentara

Voda - Vladimir Nazor

Ime pisca: Vladimir Nazor Poneto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Brau, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se meu najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesnikim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i ovjeku radujui se ljepotama i vedrinama ivota, te vjerujui u mo i snagu slavenskog ovjeka. Cijelog ivota je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to ivotno uvjerenje potvruje djelima koja su nastala u antifaistikom ratu. To su Pjesme partizanke i dnevnik S partizanima. Poznata su mu djela Medvjed Brundo(epski spjev), Pastir Loda (roman), Veli Joe(pripovjetke), te zbirke lirike ; Slovenske legende i Hrvatski Kraljevci. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, prie, igrokaze. Meu priama se istiu posebno Bijeli jelen, Dupin, Min-anLin, a igrokazi su mu Crvenkapa, Pepeljuga i Pionir Grujo. Tema: Preivljavanje sue Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer e nam se to vratiti Likovi: Vlado, Koe, kapetan, Vladin otac, Vladina majka Mjesto radnje: Velo selo Vrijeme radnje: nekad davno Sadraj: Vie od tri mjeseca nije padala kia. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi doekivali lau koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog kolovanja. U selu su zbog ei umrle dvije mazge. Tog istog dana su dole vijesti s kopna da laa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iekivali vodu , i ene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se zau zviduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje ivotinje. Od kapetana su traili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz laeprema bunarima. U lai je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi ekajui da voda potee cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oivjele. Kada je Koe vidio vodu noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga ene tukle i ogovarale. Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i uini isto to i on. ene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u grad na kolovanje nego da e ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na kolovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim ivotom kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:01:00 | 5 komentara

Cvijet sa raskra - A. G. Mato

Biljeke o piscu: G. Mato roen je 13. 6. 1873. u Tovarniku, a umro je 17. 3. 1914. u Zagrebu. Pisao je pripovijetke, crtice, feljtone, eseje, putopise, knjievne, muzike, likovne i kazaline prikaze, pjesme, a okuao se i u dramskom radu. Kompozicijski solidno postavljene, njegove pripovijetke su pune ilirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja. Nov u pjesnikoj frazi, Mato je unio u hrvatsku poeziju dah zapadnoeuropskog simbolizma s kraja 19. st. Tema djela: ljubav izmeu Solusa i Izabele Vrsta djela: Novela Citat za glavni lik: Kosa se raskoljala u rumenozlatnim pramovima niz njeni, snjeni, goludravi vrat, tresui se u dugakim, tekim zavojcima na pupoljastim, mladim i slabakim grudima.

Citat opisuje Izabelu kako je vidi Solus dok se polagano budio.

Citat za eksterijer: !Jezero umi srebrnu himnu, iz tamnih uma bruje crni koralji. Nebo uti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skau razigrane djevojke, ibajui uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao nabujala bujica struje u bunoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu, a u njoj graja. Bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim, kroz satirsko, vinsko jecanje od poude, kroz jaree drhtavo, poudno blejanje.

Citat opisuje neki krajolik kako ga u snu vidi Solus.

Citat za glavni dogaaj: I debeli gospodin otrgne sa mene i brutalno povede bijedno djevoje.

- Pardon, gospodine! Zahvalite gospoici ako ne razumjeh smisao vaih kleveta!- reknem muklo, gotov na sve. Gospoica je nabasala sluajno, poto spavah, i ja je nagovarah da se vrati u kuu. No gospodin uini kao da me ne u, i poe, vukui te se morah braniti toljagom.

Citat opisuje trenutak kada Izabelin otac vodi Izabelu podalje Solusa.

Karakterizacija likova: Solus- samotnjak, brian, hrabar, slobodan Izabela- slijepa, njena, znatieljna

Kratak sadraj: Novela govori o ovjeku koji sebe naziva Solus i koji sam putuje svijetom jer ne voli gradove. Uz to on ne voli biti slobodan. Jednog dan zaustavio se u jednom francuskom gradiu gdje nakon to se okrijepio, zaspi na jednom lovakom puteljku nedaleko od novog ljetnikovca. Dok se budio osjeti da nije sam. Ugledao je pored sebe prekrasnu djevojku, ali ubrzo shvati da je ona slijepa. A ona je toga dana prvi puta otila sama s svojim psa od kue dok nitko nije pazio na nju. Djevojci se Sulus odmah svidio i nagovarala ga je da zajedno pou u njezin dvor. Kad on to otkloni, ona poeli sa Solusom lutati svijetom. I ba dok ju je uvjeravao da ni to nije dobro za nju, pojavi se djevojin otac i grubo prekine njihov razgovor, odvevi djevojku kui.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:01:00 | 0 komentara

Veli Joe - Vladimir Nazor

Ime pisca: Vladimir Nazor Tema: doivljaji diva Velog Joe Osnovna misao: pohlepa nam moe biti samo na tetu, a ne na korist Likovi: Veli Joe, Ilija, Libert, Juri, ovar Ivan, Civetta itd. Sadraj: U gradu Montovnu ivo je jedan kmet koji je bio velik kao div. Bio je veoma snaan, ali je sluio i pokoravao se gospodi, a pomogao je i radnicima. Orao je po polju, vukao najvee terete, tj. radio je najtee poslove. Taj div zvao se Joe. Joe je zanosno obavljao svoje dunosti dok nije doao providur i odveo ga brodom u

Mletke. Na moru ih je uvatila bura i laa se potopila, ali Joe se spasio. U toj lai bio je zatvoren Galeat Ilia. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Takoer je bio i rob. Prije smrti rekao je Joi da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude slobodan ovjek. Poto je Joi bilo jako ao Ilije, odluio je posluati savijet. Nakon nekoliko dana Joe i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su jako lijepo ivjeli. Jednom prilikom dok su kopali iskopali su gomilu zlata. Njihovi su im gospodari doli pomagat za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za svoje bive sluge, a kui su se vraali bogati. Dolo je vrijeme dijeljenja posjeda. Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvaali. Joe je bio najalosniji, jer nije dobio sve ono to je zasluio. Osvetio se ostalim divovima tako to je spalio kolibu ita. Divovi su bili ljuti pa su progonili Jou. Joa je naao svoj zaklon kod Civette. Civetta je postao voa kmetova pa je on razdijelio posjede. Joi je dao najbolju zemlju. Joa je ubio dva diva. Divovi su bili alosni i nisu znali ta da rade. Pitali su Civettu za savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio to su bili nepravedni prema Joi. I Joe se vraao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih rijei pa je odluio da vie ne bude kmet nego slobodan ovjek. Napustio je Civettu i Mautovena i vie se nikad nije vratio.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:01:00 | 4 komentara

Ilijada - Homer
Likovi: Ahil, Agamnemon, sveenik Hris, Briseida, Hektor, Apolon, Hera, Kalhant, Nestor, Zeus, Patrokolo, Tetida Sadraj: I pjevanje Nakon devet godina ratovanja izmeu Ahejaca (Grka) i Trojanaca odluka o pobjedniku nikako ne pada. Razorivi jedan grad u borbi protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kerku Apolonova sveenika Hrisa, Briseidu. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je otkupninu ne bi li mu Agamnemon vratio ker. Nakon pogrdnog odbijanja sveenik Hris zamoli njegovog zatitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon uslia Hrisovu molitvu, te poalje svoje nevidljive strijele. Tko god je bio pogoen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona biva sazvana Narodna skuptina na kojoj Agamnemon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u zamjenu za sveenikovu ker on trai Ahilovu robinju Briseidu, im je vrlo rasrdio Ahila koji vie ne eli pomagati ahejskoj vojsci. Nakon to mu

biva oduzeta Briseida Ahil tuno zaziva majku Tetidu i moli je za pomo. Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp te se tui Zeusu zbog svog sina Ahila. Zeus odlui kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku boica Hera, Zeusova ena strano se uzbuni, no Zeus ne posustaje od svoje odluke. XVI pjevanje Nakon to izgubie sve junake Ahejci su se nali u veoma tekoj situaciji i bili su pred porazom, te Patrokolo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga pusti da vojska predvoena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti davi mu svoje oruje u pridruivi mu Mirmidonce, no preporui mu da se odmah odagnavi Trojance od laa vrati da se ne bi bogovi naljutili. Vidjevi Patrokola u Ahilejevom oruju s Mirmidoncima Trojanci su pobjeali mislei da je to Ahilej. Patrokolo je junaki s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokua osvojiti i Troju. Doavi pred zidine grada pokuao je da se popne na gradske zidine i tri puta biva odbijen od Apolona. etvrti puta Apolon ga otro upozori te se Patrokolo povue od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da krene u napad. U borbi izmeu Patrokola i Hektora Apolon udari Patrokola u lea te ga onesvijesti. Patrokola je prvi ranio Euforo kopljem u lea. Patrokolo teko ranjen jedva se dovue do svoje ete, te pade na pod i Hektor ga ubi. Karakterizacija likova: Ahil Sin kralja Peleja i morske boice Tetide, ahejski junak, hrabar, neustraiv, uvijek spreman na borbu. Agamnemon Vrhovni komandant ahejske vojske pod Trojom, lakom, nesmotren, voli nareivati. Patrokolo Hrabar, borben vjeran, prijatelj i suborac. Hektor Hrabar, najvei trojanski junak, glavna trojanska snaga.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:00:00 | 1 komentara

Voka poslije kie - Dorbia Cesari

Osnovni podaci o autoru: Dobria Cesari roen je 10.1.1902 u Slavonskoj Poegi. U treoj godini se obitelji seli u Osijek, gdje se i kolovao. Poslije male mature se ponovo sa obitelji seli u Zagreb, gdje zavrava realnu gimnaziju, i Filozofski fakultet. Najvie je pisao lirsku poeziju i balade, a poznatija djela su mu: Lirika, Spasena svijetla, Osvijetljen put, Slap, Voka poslije kie. Dobria Cesari je umro u Zagrebu 1980. godine.

Voka poslije kie Gle malu voku poslije kie: Puna je kapi pa ih njie. I blijeti suncem obasjana, udesna rasko njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te arolije. Ona je opet kao prvo, Obino, jadno, malo drvo.

Ovo je kratka lirska pejzana pjesma. Rima je parna. Od SIS se pojavljuje simbol to je u stvari samo jedna vrsta metafore, a ustvari se odnosi na druga dva stiha prve strofe. Tema pjesme je ponovno raanje, bilo voke bilo nekog drugog ivog bia. Motiv je ustvari ba voka koju je pjesnik ugledao poslije kie.

Slap Tee i tee, tee jedan slap; to u njem znai moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara, O sja i dre u hiljadu ara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomae ga tkati.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. Od SIS se pojavljuje preneseno znaenje (Tee i tee, tee jedan slap--pjesnik usporeuje slap sa cjelim narodom, civilizacijom;

to u njem znai moja mala kap--pjesnik usporeuje jednu kap slapa sa svojom prividnom nitaviu u drutvu; Gle, jedna duga u vodi se stvara--Duga simbolizira sva lijepa i dobra postignua u ivotu).Ma koliko se ovjeku inilo da je nevaan u drutvu ,koje nikad ne miruje, bez njega se puno toga dobroga ipak ne bi moglo dogoditi. Motiv pjesme je slap koji stalno i nezaustavljivo tee.

U spomen Sergeju Jesenjinu Izmeu ljudi to pjevaju ivot I grabe uitke iz noi i vina, Ima ih koji padaju rastu, Padaju rastu kao lavina.

Njihova dua gasne i gasne, Da sto puta jae u pjesmama sine, A njihov put je ist i bijel Kao snjeni put lavine.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. Od SIS se pojavljuje poredba (Padajui rastu kao lavina; A njihov put je ist i bijel Kao snijeni put lavine). Tema pjesme je ivot pjesnika Sergeja Jesenjina koji je u potpunosti rtvovao svoj ivot i svoje zdravlje, zato to je to bio njegov nain dolaenja do inspiracije. Motiv je S. Jesenjin.

Shelley Kadikad, u kasni sat, Tajanstven dar mi bude dat, I sluam umne razgovore Sa vjetrom to ih vodi more.

Na vruem elu u taj mah Osjetim cijelog svijeta dah. Trepere zvijezde u visini,

I njihov sjas me sretnim ini.

Prolazi no. Ja lutam sam. O, kom da ovaj zanos dam? Ja ivim njime, u njem bdim. Da plaem? Piem? to u s njim?

Ovo je kratka lirska pjesma. rima je parna. od SIS se pojavljuje metafora (Tajanstven dar mi bude dat--pjesnik dobiva inspiraciju; I sluam umne razgovore Sa vjetrom to ih vodi more.---Pjesnik uje neke udne umove koji ga podsjeaju na razgovor likova u nekoj njegovoj pjesmi; O, kome da ovaj zanos dam?--pjesnik nezna u koju bi pjesmu pretoio inspiraciju). Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu dola u kasne none sate. Motiv pjesme je inspiracija.

Predjesenji dan Ve nema sunce starog ara, Al dan je nasmjeen i vedar. Bez Posla i ne viu vie Posljednji proe sladoledar.

Tumara bijeli ovjek ljeta Po gradu, nevesela lica. Kadikad padne uti list Pred kota njegovih kolica.

To javlja jesen, da je tu, I zemlja eka prvu kiu, A kestenjari-ti uglariPrainu ljeta s pei briu.

Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. od SIS se pojavljuje personifikacija (Al dan je nasmijeen i vedar; To javlja jesen, da je tu). Tema pjesme je preobrazbe iz ljeta u jesen i zimu. Motiv su ljudi koji se spremaju za zimu npr. Sladoledar prestaje raditi, a kestenjar poinje.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:00:00 | 1 komentara

Voda - Vladimir Nazor

Poneto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Brau, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se meu najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesnikim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i ovjeku radujui se ljepotama i vedrinama ivota, te vjerujui u mo i snagu slavenskog ovjeka. Cijelog ivota je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to ivotno uvjerenje potvruje djelima koja su nastala u antifaistikom ratu. To su Pjesme partizanke i dnevnik S partizanima. Poznata su mu djela Medvjed Brundo(epski spjev), Pastir Loda (roman), Veli Joe (pripovjetke), te zbirke lirike ; Slovenske legende i Hrvatski Kraljevci. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, prie, igrokaze. Meu priama se istiu posebno Bijeli jelen, Dupin, Min-an-Lin, a igrokazi su mu Crvenkapa, Pepeljuga i Pionir Grujo. Tema: Preivljavanje sue Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer e nam se to vratiti Likovi: Vlado, Koe, kapetan, Vladin otac, Vladina majka Mjesto radnje: Velo selo Vrijeme radnje: nekad davno Sadraj: Vie od tri mjeseca nije padala kia. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi doekivali lau koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog kolovanja. U selu su zbog ei umrle

dvije mazge. Tog istog dana su dole vijesti s kopna da laa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iekivali vodu , i ene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se zau zviduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje ivotinje. Od kapetana su traili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz laeprema bunarima. U lai je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi ekajui da voda potee cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oivjele. Kada je Koe vidio vodu noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga ene tukle i ogovarale. Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i uini isto to i on. ene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u grad na kolovanje nego da e ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na kolovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim ivotom kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:59:00 | 192 komentara

Crni maak - Edgar Allan Poe

Poneto o piscu: Edgar Allan Poe je roen 1809. godine u Bostonu. Posvajaju ga g. i gosp. Allan iz Richmonda. Pohaao jeUniversiy of Virginia, i, West Point, ali ih nije dovrio. Nakon to je izmeu 1827. i 1831. godine objavio tri sveska pjesama, Poe se bavio kritikom, urednitvom, i pisanjem kratkih pria za magazine. Jedna od njih je bila iMaska crvene smrti. Zbog svojih Ubojica u Rue Morgue, smatra se ocem modernog detektivske prie. Njegova druga velika djela su: Zvona, Annabel Lee, Arhur

Gordon Pim, Prie groteske i arabeske, te Gavran i druge pjesme. Poe je bio inteligentan i duhovit kritiar, koji je esto teorizirao knjievnost, na primjer, u Poetskom principu. Poe je umro 1849. godine od posljedica alkoholizma. Ukratko o likovima ili moda o liku koji nije imenovan. On je ovjek pomajo nestalne psihe, vjerojatno utjecaj alkoholizma, ovjek koji je naglo postao siromaan i razdraljiv. On se malo po malo utapa u svojem vlastitom sve nebuloznijem shvaanju i razmiljanju. Ne mogu rei da ga krivim, niti da ga opravdavam. Kratak sadraj: Pria se o ovjeku, koji je od rane mladosti privren ivotinjama, te ih je uvijek drao u kui, mazio Kasnije se oenio slinim takvom osobom. Drli su mnogo ljubimaca, meu kojim i crnog maka Plutona. ovjek se jedne noi vrati pijan i iskopa maku oko. Jednog dana, ne mogavi vie gledati ivotinju, objesi je na drvo. Te noi bukne mu vatra u kui i jedva se sa enom spasi, a na zidu iznad njegovog kreveta,m na zgaritu pojavi se slika velikog maka. Presele se u trunu staru zgradu, radi besparice, a, ovjek dovodi kui crnog maka iz neke krme. Tako ive neko vrijeme, a onda ovjek zapazi mrlju na makovim prsima, koja ima oblik vjeala. Tako redom, ovjek digne sjekiru na maka, ena ga zaustavi, on digne sjekiru na enu, ubije ju i zazida ju u podrumu. Nakon toga maak nestaje, i on konano mirno spava. Dolazi policija i ne otkriva nikakvog traga, ali ovjek lupi o zid, koji je nedavno sagradio, a iznutra se javi cviljenje. Poolicajci srue zid, te nau enu i maka.

Mjesto radnje: Radnja se odvija negdje u Americi.

Vrijeme radnje: Radnja se odvija u 19. stoljeu.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:59:00 | 1 komentara

Candide - VOLTAIRE
Francuski knjievnik, povjesniar i filozof; najznaajniji knjievnik iz razdoblja prosvjetiteljstva. Voltaire, prvim imenom Francois-Marie-Arouet, roen je 21. Studenog 1694. U Parizu, u obitelji siromanog plemia. Pohaao je isusovaku gimnaziju, potom studirao pravo, ali je studij ubrzo napustio i posvetio se knjievnoj karijeri. Uavi u parike mondene krugove, iskazuje se kao talentirani pisac epigrama i duhovit satiriar. Zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, zatvoren je 1717 u tvravu Bastilju, gdje ostaje zatoen godinu dana. U zatvoru je napisao tragediju Edip, koja e mu donijeti veliku popularnost, i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18 stoljea. U razdoblju od 1717 do 1726 slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no nakon svae s vitezom Rohanom, koje je svojim slugama naredio da ga javno izbatinaju, Voltaire opet dospijeva u Bastilju. Godine 1726 odlazi u Englesku, gdje e ostati tri godine. Reeno je "da je Voltaire napustio Francusku kao pjesnik, a vratio se kao filozof". Boravak u Londonu predstavlja prekretnicu u njegovu ivotu: nauio je novi jezik, upoznao novu literaturu, mogao je slobodno govoriti, bez opasnosti da budeuhien. Uz to Voltaire sklapa prijateljstva sa najznamenitijim engleskim knjievnicima, meu kojima su Swift i Pope. Ne manje znaajno bilo je njegovo upoznavanje politikogsustava parlamentarne monarhije te filozofskih djela Newtona, Lockea i shaftesburyja. Rezultat toga neposrednog dodira s Engleskom predstavljaju njegova Filozofska pisma ili engleska pisma. Kada se djelo pojavilo u Francuskoj (1734), pariki parlament ga je proglasio "skandaloznim" i javno spalio. Voltaire, da bi izbjegao uhienje, odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i obrazovane markize de Chatelet. Deset godina provedenih u Cireyu predstavlja najsretnije i najplodnije razdoblje njegova ivota. Godine 1744 vraa se Voltaire u Pariz, gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historikom Luja XV, ali zbog ale na raun kraljeve ljubavnice markize de Pompadour, mora ponovno napustiti Pariz. Nakon kraeg lutanja odlazi u Berlin, odnosno Potsdam na poziv pruskog kralja Friedricha II. S vremenom su se Voltaireovi odnosi s carem pogorali, pa ga nakon trogodinjeg boravka naputa. Voltaire se konano smirio na imanju Ferney, to ga je radi osobne sigurnosti kupio na vicarsko-francuskoj granici. Tu provodi ostatak ivota u vrlo ivoj aktivnosti. Godine 1778 vraa se trijumfalno u Pariz, gdje ubrzo umire. "U Voltaireovu liku susreemo pravoga vou i organizatora prosvjetiteljskog pokreta. Rijetko je koji prosvjetitelj s tolikom izrazitou i uspjehom u sebi sjedinio sve osnovne tendencije 18 stoljea, i stoga ono s punim pravom nosi njegovo ime, te ako je jednom rijeju pokua izraziti, to je prosvjetiteljstvo, nije pretjerano rei: to

je Voltaire sam. Ogroman utjecaj, to ga je vrio na suvremenike, ostavio je tragove, koji se jo i danas osjeaju u kulturnoj svijesti europskoga ovjeka i neprimjetno su prisutni na svim podrujima duhovnoga stvaralatva to Voltaire nesumnjivo zahvaljuje svojoj besprimjernoj univerzalnosti. On je pjesnik i romansijer, epigramatik i dramski pisac, satirik i esejist, prirodoslovac i historiar, teolog i filozof, a prvenstveno kritiar. U povijesti europske kulture teko je nai pojavu toliko osebujnu i proturjenu, utjecajnu i borbenu i nadasve humanu. "Ferneyski patrijarh" doista u svoje doba predstavlja "savjest ovjeanstva" i njegova mukotrpna, teka,no svagda uporna i beskompromisna borba protiv svih moguih predrasuda i praznovjerja, svakojakih sumnjienja, protiv socijalne nepravde i ugnjetavanja, a najvie protiv stranog fanatizma, nesnoljivosti i terora, ostat e zauvijek svijetao primjer borbe europskoga ovjeka protiv svih reakcionarnih snaga, a za kulturni i moralni progres, za svoju politiku i duhovnu slobodu."

"Kad mu je bilo 18 godina, Voltaire je vjerovao, da e ui u povijest kao veliki pisac tragedija; kad mu je bilo trideset kao veliki povjesniar, a u etrdesetoj je godini vjerovao da e ui u povijest kao epski pjesnik. Sigurno nije ni zamiljao da e ljudi sa zadovoljstvom itati njegove male pripovjetke, dok e mu sva druga djela spavati vjenim snom na policama biblioteka."

"Oni koji se nisu usuivali napasti Voltairea zbog njegove teologije, optuivali su ga za plagijat. To je uvijek bio najlaki nain, da se omalovai jedan veeliki pisac; sve je to reeno, reeno je ak i to , da je sve reeno, i nita nije lake nego pribliiti odlomak jedne knjige odlomku druge."

"Ono to Voltaireovim pripovjetkama daje jedinstveni sjajan karakter, nije izmiljanje subjekta, nego splet raznih vrlina, prividno proturjenih, koje je autor prikazao."

to ima zajedniko tako raznovrsnim Voltaireovim djelima? Prije svega ton, koji je kod Voltairea uvijek podrugljiv, brz i, barem po izgledu, povran. U tim djelima vi neete nai ni jedne jedine osobe koju autor smatra sasvim ozbiljnom. Sve su one ili utjelovljenje jedne ideje, jedne doktrine, ili heroji mate, izvueni iz nekog paravana od laka, ili iza nekog kineskog zastora. Moete ih muiti, spaljivati, a da ni autor, ni italac ne osjete pravog uzbuenja. Njegova pripovjedanja su samee katastrofe, ali ih duh uvijek natkriljuje; njihov tempo je tako brz da nitko nema

vremena da se raalosti. Prestissimo na bi bio na svom mjestu ni u posmrtnom maru, ni u misi Requiem, ali ba prestissimo ili allegretto najmiliji su Voltaireovi oblici. Voltaire uiva da prikae sveenike, koje naziva magima, suce, koje zove muftijama, novara, inkvizitore, idove, naivine i filozofe. On ima nekoliko izabranih neprijatelja, koji se pojavljuju u svakom romanu nanovo prerueni. to se ena tie, on ih malo cijeni, prema njegovu miljenju, one misle samo na to kako e obljubiti nekog mladog, lijepog i dobro graenog mukarca, ali, kako su podmitljive i bojaljive, one e se podati i nekom starom inkvizitoru ili nekom vojniku, ako se tako mogu obogatiti ili spasiti svoj ivot; one su prevrtljive i odrezale bi nos svome muu, koga gorko oplakuju, samo da izlijee nekog novog ljubavnika. Ono to zapravo ini jedinstvo ovih pripovjedaka je Voltaireova filozofija. Za nju su rekli, da je "kaos jasnih ideja", i da je , prema tome, neskladna. Faguet prigovara Voltaireu, da je sve pregledao, sve ispitao, a nita produbio: "je li optimist? Je li pesimist? Vjeruje li u slobodnu volju ili u sudbinu? Vjeruje u besmrtnost due? Vjeruje li u boga? Nijee li svaku metafiziku i je li donekle agnostik, ili, nije lli to samo do izvjesne mjere, to jest, je li ipak metafizik? Tko e mi odluno odgovoriti sa da ili ne na ma koje od ovih pitanja"

VOLTAIREOVI AFORIZMI:

Sve nevolje dolaze na krilima, a odlaze vukui noge.

Tko ograniava svoje elje, uvijek je veoma bogat.

Ljude hvalimo kad ih smatramo oholima, a molimo kad ih smatramo slabima.

Najbolja vladavina je ona u kojoj se ovjek mora pokoravati samo zakonima.

ANEGDOTA O VOLTAIREU: Kada su 1734 godine tiskana Voltaireova Filozofska pisma, u kojima hvali vjersku i politiku toleranciju i engleski nain ivota, francuska ih je javnost oduevljeno

primila, ali slubeno je miljenje djelo smatralo heretikim, knjiga je spaljena, a Voltaire je morao napustiti Pariz. Gledajui kako mu spaljuju knjige na lomai, Voltaire je prokomentirao: "Moje su knjige kao kesteni. to ih vie peku, vie se prodaju.

FILOZOFSKI ROMAN:

Filozofski roman je teka knjievna vrsta, zato to je hibridan. On je esej ili pamflet, jer u njemu pisac hoe da izloi ili napadne izvjesne ideje. On je i roman, jer opisuje izmiljene dogaaje. Ali ne moe biti ni tako ozbiljan kao esej, ni teko vjerojatan kao roman. Uostalom on ne tei toj vjerojatnosti i rado naglauje karakter intelektualne igre koji mu je svojstven. Pisci stvarajui takva djela, ne misle ni jednog trenutka, da e italac uzeti te fikcije za stvanost. Naprotov ini im se poeljnim da se filozofski roman pokae kao neko fantastiko pripovjedanje. Pa onda, zato je autor pribjego toj udnovatoj i uvjetnoj filozofiji? Zato, da bi s vie slobode izrazio ideje, koje bi se u jednom eseju pokazale kao prevratnike i vrijeale ili ozlojedile itaoce. to se italac vie osjeti prenesen u neki svijet, u kojem vlada ista ludost, to e biti umireniji i lake e prihvatiti istine koje iznenauju. Zato e filozofski roman i filozofska pria cvjetati u vrijeme, kada se ideje razvijaju bre od ustanova i obiaja. Tada knjievnici, gonjeni potrebom da kau to misle, ali smetani strogou policija, cenzura ili inkvizicija, pokuavaju da pobjegnu u apsurdnost i da se uine nepovredivim inei se nevjerojatnim.

CANDIDE ILI OPTIMIZAM

filozofski roman francuskog knjievnika Voltaira. Voltaire je svoj roman objavio 1759 godine u enevi. Mjesec dana kasnije gradsko vijee ga zabranjuje, no ubrzo se primjerci romana pojavljuju u Parizu i drugim europskim gradovima. Knjiga postaje vrlo popularna (40 izdanja za Voltaireova ivota), ali i napadana. Na optube Voltaire jednostavno odgovara da on tu djetinjariju nije napisao.

"Candide" je nastao u isto vrijeme iz Voltaireova iskustva i iz ogorenja, koje su u njemu pobudili izvjesni filozofi, kao Rousseau, koji je pisao: "Ako vjeno bie nije nita bolje stvorilo, to je zato, to nita bolje nije moglo stvorit", ili kao Leibnitz, koji

je tvrdio, da je sve najbolje u najboljem od moguih svjetova. Voltaire e staviti tu misao u usta Panglossa, filozofa optimista, i provesti svijetom jednog Panglossova naivnog uenika, mladog Candida, koji e upoznati armije, inkviziciju, ubojstva, krae, silovanje, paragvajske jezuite, Francusku, Englesku, Tursku, i svuda ustanoviti da je ovjek veoma zla ivotinja. Meutim e posljednja rije knjige biti: "Treba obraivati svoj vrt", to e rei, svijet je lud i okrutan, zemlja se trese, a neebo grmi, kraljevi se tuku, a crkve razdiru; ograniimo svoju djelatnost i pokuajmo izvriti svoj zadatak to najbolje moemo. Zakljuak nauen graanski, koji je Voltaireova posljednja rije, kao to e kasnije biti Goetheova. Sve je loe, ali se sve moe popraviti. Time je Voltaire najavio moderna ovjeka i mudrost ininjera, mudrost nepotpunu, ali korisnu." (A. Maurois)

Promotrimo li strukturu Candida, uoavamo da Voltaire nije previe pozornosti posvetio ni vroj povezanosti fabule ni produbljenijoj karakterizaciji likova. To nije nikakav nedostatak i ne treba uditi, jer kad bismo Voltaireove likove prihvatili kao "realne" ljude, tada bi nam njihove nesretne sudbine bile uasne, a ne smijene, a pogotovo bi bio neumjesan aljivi ton koji se provlai kroz cijelu knjigu. aljivost ugoaja Voltaire postie razliitim sredstvima: povezivanjem nespojivih ideja i pojava, uporabom filozofskih pojmova u neadekvatnom kontekst (jedan od likova seksualni odnos naziva vjebom iz eksperimentalne fizike), neobinim paradoksima te povrh svega ironinim ponavljanjem kako, unato svim nevoljama u kojima se nalazi, Candide ivi "u najboljem od svih moguih svjetova". Voltaireov roman je jetka satira na raun ideje njemakog filozofa Leibinza, po kojoj je svijet u kojem ivimo ba onakav kakav je morao i mogao biti, to jest da je on najbolji od svih moguih svjetova. U romanu se Leibnizova teorija ne osporava direktno, ve Voltaire svom junaku "podaruje" toliko patnje i bola da fraza kako je ovo "najbolji od svih moguih svjetova" zvui jednostavno groteskno. Osim metafizikog optimizma, na udaru Voltaireove kritike nali su se i rat, vjerska netolerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Bilo bi pogreno zakljuiti da je Voltaire propovijedao pesimizam. On dri da se ovjek, ako ve ne ivi u najboljem od svih moguih svjetova, treba osloboditi teorija i posvetiti koncentriranom radu kako bi taj svijet unaprijedio. To bi mogao biti smisao Candidovih rijei upuenih Panglossu kako svaatko treba uzgajati svoj vrt. Voltaire je svoje remek-djelo Candida, napisao 1759., u svojoj ezdeset petoj godini. Paul Morand je iz toga zakljuio, da u Francuskoj pisci nisu nikad mlai, nikad toliko slobodni od svakog pritiska kao poslije ezdeset godine. Oni su osloboeni od mlaadenakih tjeskoba, od jurnjave za poloajima, koja im, u jednoj zemlji u kojoj literaturaa ima socijalnu ulogu, u zrelim godinama oduzima prevelik dio njihovih snaga.

"Jednog dana sve e biti dobro, to je naa nada; Sve je dobro danas, to je iluzija." Ve se u ovoj pjesmi vidi nacrt doktrine progresa i filozofije, koju e Voltaire razraditi u Candidu. Pisci naeg vremena otkrili su, da je svijet besmislen; ali je Voltaire u Candidu napisao sve, to se o tome moe rei; rekao je on to duhovito, to je bbolje nego se ljutiti, i to ostavlja neto hrabrosti za budui rad.

BILJEKE UZ ITANJE:

POGLAVLJE PRVO:

CANDIDE, od latinski candidus to znai ist. U francuskom dolazi u znaenjau naivan, nevin. U zamku gospodina baruna Thunder - ten - tronckha, u Vestfaliji, ivio je jedan mali djeak, kome je priroda bila dala najblaa navike. Dua mu se na licu ogledala. Rasuivao je prilino zdravo i vrlo jednostavno; zato su ga, mislim, i zvali Candide. Stare su kune sluge nasluivale, da je sin sestre gospodina baruna i nekog dobrog i potenog vlastelina iz susjedstva, za koga se ta djevojka nije nikada htjela udati, jer je mogao nabrojiti samo sedamdeset i jedno koljeno; ostatak njegova genealokog stabla unitio je zub vremena.

BARUN, BARUNICA & OBITELJ: Gospodin barun bio je jedan od najmonijih plemia Vestfalije, jer je njegov zamak imao prozore i vrata. ak je i njegova velika dvorana bila ukraena jednim velikim sagom. Od svih pasa iz svojih dvorita po potrebi je sastavljao svoj lovaki opor; konjuari su bili vodii pasa, a seoski kapelan vrhovni ispovjednik. Svi su ga zvali monseigneur i smijali se, kad je neto propovijedao. Gospoa barunica, koja je teila oko tri stotine i pedeset funta, bila je zbog toga vrlo potovana. Doekivala je goste s dostojanstvom, koje ju je inilo jo uglednijom. Njezina ki Cunegonda, koja je imala sedamnaest godina, bjee rumena, svjea, debela, poeljna. Barunov sin u svenu je izgledao dostojan svoga oca.

PANGLOSS: Odgajatelj Pangloss bio je kuni prorok, i mali je Candide sluao njegova predavanja sa dobrobunou svoje dobi i svoga karaktera. Pangloss je pouavao

metafiziko - teologo - kosmolonigologiju. Divno je dokazivao, da nema poslijedice bez uzroka i da je u ovom, najboljem od svih moguih svijetova, zamak gospodina baruna najljepi od svih zamaka, a gospoa barunuca najbolja od svih moguih barunica. -Dokazano je- govorae on - da stvari ne mogu biti drugaije, jer poto je sve stvoreno za neku svrhu, sve je nuno za najbolju svrhu. Upozoravam, da su nosevi stvoreni, da nose naoari, i mi imami naoari. Noge su oito stvorene, da budu obuvene, i mi imamo obuu. Kamenje je stvoreno, da se klee i da se od njega prave zamci, zato gospodin ima vrlo lijep zamak; najvei barun pokrajine mora najbolje stanovati; a kako su svinje stvorene, da budu pojedene, mi jedemo svinjetinu itave godine. Prema tome, oni, koji tvrde da je sve dobro, govore gluposti; treba rei, da je sve najbolje.

LUBAV CANDIDA I CUNEGONDE: Ona ga bezazleno uhvati za ruku, mladi bezazleno poljubi djevojci ruku s mnogo ara, osjeaja i naroitog milja; njihova se usta sretoe, oi zaarie, koljena zadrhtae, ruke zabludie. Gospodin barun Thunder - ten - tkonckh proe pored paravana, i, videi taj uzrok i tu posljedicu, najuri Candida iz zamka snanim udarcem noge u stranjicu.

POGLAVLJE DRUGO:

AFORIZAM: Ljudi su stvoreni samo zato, da pomau jedni drugima.

BUGARI SU GA OTELI, I VJEBALI GA ZA RAT: Tjerali su ga, da se okree nadesno, nalijevo, da izvadi iz puke ipku, da je opet uvue, da niani, da gaa, da stupa ubrzanim korakom, i udarili su mu trideset batina puanom ipkom. Sutradan vjebao je malo bolje, tako da je dobio samo dvadeset udaraca; prekosutradan dobio je samo deset, a drugovi su ga gledali kao neko udo.

POGLAVLJE ESTO:

NAROD IVI U STRAHU OD INKVIZICIJE: Poslije zemljotresa, koji je poruio tri etvrtine Lisabona, mudraci tezemlje nisu bili nali uspjenijeg sredstva, da sprijee potpuno unitenje, ve da pripreme narodu jedan lijep autodafe.

CANDIDE SUMNJA DA JE OVO NAJBOLJI SVIJET: Ako je ovo najbolji od moguih svijetova, kakvi su tek ostali? Hajde, jo nekaka da su me samo iibali, to mi se dogodilo kod Bugara. Ali, vi, dragi Panglosse, najvei meu filozofima, zar sam morao vidjeti, kako su vas objesili, a da ne znam zato! O, dragi moj anabaptiste, najbolji meu ljudima, zar ste se morali utopiti u toj luci? O, gospoice Cunegondo, biseru meu djevojkama, zar je trebalo da vam raspore trbuh? Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:58:00 | 0 komentara

Hamlet - William Shakespare

Biljeke o piscu: ivio je u jednom od najvitalnijih djelova engleske povjesti. Bilo je to doba engleske kraljice Elizabete I, vrijeme ope prihvaene sredinje vlasti nakon burnih godina graanskih ratova u 15. stoljeu. Bio je glumac, redatelj, pisac, a od stihova najpoznatiji su: Soneti i romantina igra Oluja. Najpoznatije tragedije: Otello, Romeo i Julija, Kralj Lear. Najpoznatije povjesne drame: Richard III, Henrik IV,V. Najpoznatije komedije: Mletaki trgovac, Ukroena gospodarica.. Lica: Hamlet - sin pokojnog i sinovac sadanjeg kralja Klaudije - Dannski kralj Polonije - kraljev komornik i glavni dravni tajnik Horacije - Hamletov prijatelj Getrurda - Danska kraljica, Hamletova majka Ofelija - Polonijeva ki Vrijeme radnje: XV stoljee Mjesto radnje: Danska Sadraj: Danski kralj nenadano umire, a nasljeuje ga njegov brat Klaudije koji se ukoro

eni s udovicom pokojnog kralja. Sin pokojnog kralja Hamlet, javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smru. Hamlet eli potvrdu za te rijei duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj nain saznao istinu. Kraljevski savjetnik polonije uvjren je da je Hamlet poludio zato to njegova ki Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriliuje predstavu koja sadrajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne moe izdrati oitu aluziju na njegov zloin i pekida predstavu. Hamletu to slui kao dokaz da su rijei duha bile istinite.Nakon prekinute predstave Hamlet posjeuje majku i mislei da kralj prislukuje iza zavjese ubija polonijakoji se tamo sakrio. Lukavi kralj osjea da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga alje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine.Njezin brat Leart hitno se vraa izPariza i doznavi da je Hamlet ubio njegovog oca, eli mu se osvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraa u dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako e na prijevaru ubiti Hamleta. Za vrujeme dvoboja Hamlet i Leart u meteu mjenjaju maeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom otricom. I kraljica koja je popila otrovno vino, koje je Kralj namjenio Hamletu, umire, a umirui Leart otkriva spletku nakon ega ovaj, jo prije nego je poeo djelovati smrtonosni otrov, ubija Kralja. U ovom djelu Hamlet se iskazao kao ovjek u kojem je okupljena borba za pravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikodunost, mudrost, ali i ludost. U ovom djelu moe se puno nauiti o ivotu, ljudskim osjeajima i tragediji.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:58:00 | 0 komentara

Combray - MARCEL PROUST

1. Biljeka o piscu:

PROUST, Marcel (Pariz,10. 7. 1871. - 18. 9. 1922.), francuski knjievnik. Potejee iz graanske sredine i ve u mladosti pokazuje interes za mondeni ivot tzv. visokoga drutva. Suradnik je Figaroa, pokreta asopisa Le Banquet (1892); A. France pie mu predgovor za knjiguLes Plaisir et Les Jours (1896). Slabo zdravlje primorava ga da se povue, pa ivi mnogo godina u izolaciji. U tiini radi na svojemu opusu. 1913 objavljuje Du chote de chez Swann. Njegov autobiografski roman Jean Santeuil(1952) objavljen posmrtno. Ta, i sva njegova ostala dijela pokazuju zajedniku atmosferu, povezuje ih bogata imaginacija njihova autora, a imaju i jednog zajednikog junaka: Vrijeme. Vrijeme koje

obara, rui, mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas podvrgava svome toku; vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Nastojanje da se vrijeme zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se izbrie granica izmeu onoga to jest i onoga to je bilo inspiriraju Prousta, tragatelja za izgubljenim vremenom; tako je nastao njegov opseni ciklus A la recherche du temps perdu.

Proust fautovski tuguje za trenutkom to prolazi, fiksira sunane predjele jednoga djetinstva, mnoga lica u prolazu, parike salone, sjedeljke, susrete, igre, rastanke i snove. On je kreator mitolokog djetinstva, Proustovvjeiti mladi, analitiar, artist, lirik graanskoga komfora, tvorac izvanrednih metafora u ijem se traenju osjea tipino francuska vibracija. Snagom imaginacije, Proust je obogatio svoju spiritualnu realnost, pokazao primjerom da umjetnik ne izmilja nego otkriva: L artite n invente pas, il decuvre. Svojim djelom Proust je ostavio dubok trag ne samo u francuskoj ve i u dananjoj europskoj knjievnosti. Proustov osjeaj za stil, za vrijeme, za minucioznost, za analizu najtananijih osjeanja obogatio je suvremenu francusku literaturu, a neki njegovi opisi pejzaa postaju duhovni zaviaj mnogih miljuna italaca.

Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1969.

2. Drutvo:

Rije drutvo nekako udno zvui kad se govori o svijetu koji nam je Proust naslikao. To je drutvo sastavljeno od samih grupa pojedinaca, koji se kreu u uskom krugu svojih osobnih interesa, a s drugim dolaze u dodir samo onda kada su im ti drugi osobno potrebni. Najsavrenije osvijetljenje drutva, visokog drutva daje nam Proust na posljednjih dvadesetak stranicaVojvotkinje de Guermantes. Razgovor vode tri protagonista U traganju za izgubljenim vremenom: Swann, najprofinjeniji predstavnik kulture svoga doba, alter ego samog pisca, vojvoda de Guermantes, najsebiniji, najglupiji i naistiji predstavnik europskog plemstva i vojvotkinja Oriane, jedinstven primjerak stila, finese, arma, povrnosti i nehumanosti istoga drutva. A za stvaranje njezina lika Proust se posluio princezama, vojvotkinjama i groficama iz njegove najblie okoline, jer Proust je svoja lica transponirao prema licima drutva u kojem je ivio.

Drutvo romana U traganju za izgubljenim vremenomkree se u zatvorenom krugu, koji ne obuhvaa nita drugo osim svoje bogate etvrti u Parizu, jednog normadijskog dvorca i jednog luksuznog ljetovalita na normandijskoj obali. lanovi tog drutva lieni su svake aktivne volje i zato nesposobni da vre bilo koju radnju koja bi ih vodila do nekog cilja izvan njih samih. Ta lica nita nee i zato nita ne rade, njihova budunost ne ovisi o njihovu htijenju ve o stjecaju okolnosti. Ni jedno od njih ne pokazuje neki napredak ili neki razvoj, ni jedno od njih ne vri nikakve vanjske radnje tako da na kraju osjeamo potpunu dekadenciju Proustova drutva.

Proustovo djelo isto tako nije ni tendeciozno ni moralno. Ono ne prouava vanjsku radnju ve unutarnje injenice, njegova se karakteristika nalazi u samoj mehanici ljudskog zbivanja. To je drutvo koje se raspada bez obzira na bilo koji ljudski moral. No, ako kod Prousta nema vanjske radnje, ne smijemo zakljuiti da kod njega nema dinamike, to bi ujedno znailo da nema ivota, jer njegovo djelo daje dojam veoma bogatog vrenja, u unutranjosti mehanizma sakrivenog ispod povrine bia i stvari.

3. Slikar prostora i vremena:

U jednom pismu Proust kae: to se tie stila, nastojao sam odbaciti sve ono to diktira isti razum, svu retoriku, uljepavanje i gotovo sve homotine i traene slike, da bih izrazio svoje duboke i autentine impresije i potovao prirodni tok moje misli.

Proust se slui bojama kao impresionistiki slikar, stvarajui najprije ambijent koji obavija osjetila odreenim svjetlom i tonom, te na taj nain prua uvjete za postanak istih impresija.

Proust, osim to je slikar prostora, on je i slikar vremena. On nije poznavao sata, njegov se ivot odvijao izvan praktikog vremena koje su ljudi ustanovili da organiziraju rad koji od njih zahtijeva socijalni ivot. On je u potpunosti raspolagao svojim vremenom i sluio se njime samo za vlastita istraivanja. Proust nastoji posjedovati vrijeme u istom stanju, osjeati se suvremenikom stoljea i tako izbjei smrt

koja nije drugo nego fenomen memorije. Umrijeti znai ne imati vie uspomena, znai pustiti vrijeme da pobjegne. Posjedovati vrijeme znai posjedovati prolost, sadanjost i budunost. Posjedovati sve to, znai ivjeti u istio vrijeme u jednom, drugom i treem, i prema tome, ne ivjeti ni u jednom potpuno. To je isto kao izbjei sva tri i nai se izvan njih, tj izvan vremena. Taj susret prolosti i sadanjosti jedna je od karakteristika njegova slikanja izvan svijeta, jedan od bitno proustovskih postupka. Ali Proust nije prvi uveo te skokove u prolost da bi dao slici vie reljefa. No tada su te usporedbe bile veinom paralele bez osjetnih dodirnih toaka. Prolost je sluila kao muzej uzoraka koji su piscu stajali na raspolaganju. Kod Prousta, naprotiv, prolost je isto tako iva kao i sadanjost, s tom razlikom da je u isto vrijeme poetinija i slikovitija, jer nam otkriva proces postajanja sadanjosti. Prola se stoljea pomiu i pribliavaju nama stvarajui sadanjost.

4. Dinamine slike

Unutranjo neprekidno gibanje oivljuje dekor i prirodu: predmeti, sobe, gradovi, cvijee, drvee i pejzai ive, kao to iva lica; autorov stvaralaki duh ulijeva ivot u neivi svijet u kojem stvari postaju individualne i ponaaju se ka iva bia.

Proustove dinamine slike i njegovo opisivanje predmeta vidimo na 158. i 159. stranici ovog romana. Te stranice poznate su zbog karakternih crta koje pojedinim licima daju njihovi monokli. Tako se npr. staklo monokla generala de Fraubervilla pretvara u jednu monstruoznu ranu, a monokl mondenog romansijera izraava njegov jedini organ psiholokog prodiranja i nemilosrdne unutarnje analize, dok markizu de Forstelleu monokl daje melankolinu osjeajnost u kojoj ene otkrivaju velike mogunosti ljubavnih patnji.

Taj odejevni individualizam izraava naa razliita duevna stanja, crte naeg karaktera kao i karakter epohe u kojoj ivimo. Tako odjea prestaje biti samo tkanina i suvini ukras i postaje sasvim sastavni dio nas samih, na vlastiti izraz.

U slikama prirode Marcel Proust najvie panje posveuje cvijeu, drveu i moru. More, ta nepregledna snaga, to vjeno gibanje, ta vjena promjena, nalo je u Proustu svog velikog pjesnika. Beskrajana i nemirna povrina, koju su ljudi ukrasili brodovima, predstavljala je za njega princip mladosti: (Mladost) je stanje prije potpunog ukruenja i zato u drutvu mladih djevojaka osjeamo ono isto koje osjeamo pred oblicima, koji se pred nama bez prestanka mijenjaju, koji se poigravaju s nestalnim oprenostima i to nas podjea na neprekidno ponovno stvaranje primarnih elemenata prorode, koje vidimo kad smo na moru.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:58:00 | 1 komentara

VUCI - Milutin Cihlar Nehajev

Biljeka o piscu: Milutin Cihlar Nehajev rodio se 1880. godine u Senju, a umro 1931.g. u Zagrebu. Bio je veliki poznavatelj europske knjievnosti. Svoje prve uspjehe postigao je piui drame: Prijelom i Svjeica. Kao jedna od najvanijih i najizrazitijih linosti hrvatske moderne napisao je novelu Veliki grad . U svojim posljednjim goinama ivota napisao je vrlo zapaen roman Vuci. To je prvi hrvatski roman koji govori o bujnoj hrvatskoj prolosti. Mjesto radnje: Hrvatska, Ugarska, Venecija, Njemaka Vrijeme radnje: XVI. stoljee Tema: ivot i smrt velikog hrvatskog domoljuba i vojskovoe,kneza Krste Frankopana. Glavna misao: Ljubav prema rodu, i domu nema granica, za domovinu vriejdi i umrijeti ikovi: Knez Krsto Frankopan, knez Bernardin Frankopan, kardinal Matej Lang, grofica Apolonija, knez Ivan Karlovi, nadvojvoda Ferdinand, biskup Joefi , Zuan Antonio Donaldo, ban Ivan Zapolja, grofica Katarina, Marino Lamudo, Evanjelist, ban Petar Bersilavi, kralj Ljudevit II., kraljica Marija, kancelar Salkaj, knez Burgio, Jakob Rainer, Bernardo Rian i dr.

Sadraj prie: esnaesto stoljee bilo je vrijeme burnih povijesnih zbivanja na tlu Europe. Njemaka je ratovala s Venecijom, zbog Jadrana i pograninog dijela izmeu te dvije drave. Ugarska i Hrvatska bile su na strani Njemake i Karla V., njemakog cara. Austrijski nadvojvoda, Franjo Ferdinand I. elio je Hrvatsko-ugarsku dravu pripojiti Austriji i Hasburgovcima. Francuska i njen kralj Franjo I. otvoreno su poktirali s Turcima, koji su bili velika prijetnja kranstvu. Na elu turske vojske bio je sultan Selim I. Zbog svih tih dogaaja, u Ljubljanu ej 1514.g. trebao doi cesar Maksimilijan, da obie svoje ete koje su se borile protiv Mleana. Tri dana prije u Ljubljanu je doao cesarov doglavnik, kardinal Matej Lang. Za veerom je saznao da je jedan od cesarovih vojskovoa hrvatski knez Krsto Frankopan, zarobljen i odvezen u Veneciju. To mu je poslije potanko opisala njegova sestra i Frankopanova ena, grofica Apolonija. Kad je doao cesar, grofica je od njega zatraila pomo. Za to je vrijeme knez Frankopan doao u Veneciju. Zatvoren je u Venecijanskom zatvoru Torreselli, a za uvara mu je dodjeljen njegov roak, Zuan Antonijo Dandalo. Torresella zapravo i nije bio zatvor. Frankopan je zatvoren s jo dva sunija, Jakobom Rainerom i Bernardom Rianom. Otac Krste Frankopana , Bernandin, na sve ga je naine pokuao izbaviti iz zatvora , ali bezuspjeno. Krsti su zatvorenike dane nastojali olakati i hercegovaki ban Ivan Koaa, kojega su Turci otjerali s ognjita, Bernardinov pomonik Evanjelist i sam Dandolo . Polako je dola i godina 1516. Krsto je jo bio zarobljen , a Rainer i Rian su, uz jemevinu, bili puteni na uvjetnu slobodu. Bez pravog vojskovoe, cesar nije imao vojnih uspjeha,ali nije se ni potrudio izbaviti Krstu iz zatvora. Stari i lukavi Bernardin ak je i razmiljao o savezu s Venecijom da bi oslobodio sina. Venecija je eljela savez s Frankopanima zbog opasnosti od Turaka , a Frankopani su oekivali od Venecije da im pomogne vratiti grad Senj, koji je bio u posjedu Frankopana, kao i drugi djelovi neosvojene Hrvatske od strane Turaka. Za to vrijeme grofica Apolonija nije znala to da uini za mua . Zato se 1517.g. plemenita grofica uputilau Veneciju. Tamo se poklonila dudu, a zatim se pridruila Krsti u tamnici. Odbijala je izai ako ne puste Krstu. Saznavi za te dogaaje, Franjo I, zatraio je oslobaanje Krste . Mletako vijee desetorice na elu sa starim Marinom Saudom je to odbilom ali je pristalo premjestiti Krstu u francuski zatvor u Milanu. Apolonija zbog bolesti nije mogla poi s njim. im je doao u Milano, Krsto je dobio obavjest da je cesar Maksimilijan umro. Jo dok je bio u Veneciji sklopljeno je primirje , a Maksimilijan ga nije htio izvui. Tri mjeseca po dolasku u Milano, Krsto je pobjegao . U Oriveniku se sastao s fratrom Joefiem i svojim ljudima. Nekoliko dana poslije za Krstom je stigao lijes s Apolonijinim posmrtnim

ostacima. U meuvremenu fratar Joefi je postao senjski biskup, ali u Senju su vladali protivnici Frankopoana, te je Joefi postao biskup bez biskupije. Jednog dana na Trsatu su se sastali ban Petar Berislavi, koji je doao iz Budima, knez Ivan Karlovi, Ivan Kouli, knez Bernardin i knez Ivan Mrsinjski. Njihov sastanak prekinula je vijest da je grupica Turaka, proavi strae kod Modrua, Senja i Otoca, zapalila grad Bribir. Mjesec dana kasnije, ban Petar Berislavi poginuo je u turskoj zasjedi. U tekom poloaju i opasnosti od Turaka, 1524.g. Krsto je boravio u Rimu, kod pape Hadrijana VI. Ondije je podnio izvjetaj o obrani od Turaka, problemima koje ima Hrvatska i o stanju kranstva u Hrvatskoj. Papa je obeao da e slati vojnike i novce u Hrvatsku, jer je i njemu, kao i razumnom dijelu Europe postajalo jasno da e, ako padne Hrvatska, pasti i Europa. Zadovoljan Krsto je poao u Hrvatsku. Godine 1524. u Krievcima je odran sabor slavonskih i hrvatskih plemia, koje je sazvao ban Ivan Karlovi. Na saboru su bili svi plemii osim Ivana Tahija. Sastanku je prisustvovao i papin izaslanik barun Burgio. Papa vie nije bio Hadrijan VI., koji je umro, ve Klement. Burgijeva zadaa bila je pomiriti hrvatske knezove i ujediniti ih u borbi protiv Turaka, koji su sada imali novog sultana, Sulejmana II. Velianstvenog. Za pomirbu se zalagao i ban Ivan Karlovi, knez Krbavski. Ban je bio u tekoj situaciji. Izgubio je svoj poslijednji grad Otrovicu. Zbog toga je Ivan Tahi traio od ugarskog kralja Ljudevita II. da ga imenuje hrvatskim banom. Na kraju sabora odlueno je da Ivan Karlovi ostane hrvatski ban dok to eli. Krsto Frankopan poslao je Joefia da izvidi stanje u Budimu. U Budimu se ivjelo jako rastrono, a kralj Ludevit II. bio je krajnje nesposoban. Pod pritiskom knezova Stjepana Vrbecija i Ivana Zapolje, imenovao je Krstu Frankopana hrvatskim banom, a Ivan Karlovi je na to pristao. Krsto nije zbog toga otiao u Budim, ve je otiao u Senj. Tamo je susreo Stjepana Brodaria, i na njegov zahtjev je otiao s njim u Budim , nakon to je saznao da je Jajce pod opsadom. Nekoliko dana poslije, Dandolo je u Veneciji presretan govorio Ivanu Kosai o blistavoj bitci kod Jajca. Knez Frankopan je sa est tisua vojnika oslobodio Jajce . Svima je postalo jasno da je ban Krsto Frankopan najvei vojskovoa svoga vremena. Ugarska je Krsti obeala Senj ako oslobodi Jajce. No, kad je doao u Budim, Kancelar Salkaj, postolarski sin odbio mu je dati zasluenu nagradu . Ljut Krsto je fiziki napao ugarskog kancelara i zbog toga je bio zatvoren. To je bila velika sramota za Ugarsku. Nakon to je osloboen prestao je traiti pomo ugarske u borbi protiv Turaka i okrenuo se Veneciji, pa i Njemcima.

Stoga je otiao u Augsburg , na sastanak s austrijskim nadvojvodom Ferdinandom, bratom ugarske kraljice Marije. Na sastanku se raspravljalo o vojnoj pomoi njemake Hrvatskoj, jer se znalo da je Sulejman II. okupljao vojsku od sto tisua ljudi kod Beograda. Nakon toga Krsto je otiao u Zagreb i tamo poeo okupljati vojsku. Kad ju je skupio, poveo je vojsku prema Sisku. Na putu je saznao da je Hrvatsko-ugarska vojska katastrofalno unitena na Mohakom polju. Kralj Ludevit utopio se u rijeci, a kraljica marija pobjegla je nadvojvodi Ferdinandu. Sada je Hrvatsko-ugarska drava bila bez vlasti, a Krsto je bio na elu svoje, hrvatske i frankopanske vojske. Nakon Ljudovitove smrti u Hrvatskoj sus e stvorile dvije stranke. Jedna je bila njemaka u kojoj su bili Ivan Karlovi, Petar Zrinski i mnogi drugi, koji su htijeli nadvojvodu Ferdinanda za kralja ugarske. I s druge strane, Krsto Frankopan, Ivan Bani, Ivan tahi i drugi knezovi i gospoda, eljeli su ekog kralja Ivana za Hrvatsko-ugarskog kralja. Postalo je jasno da e izmeu te dvije stranke doi do sukoba. U meuvremenu, Krsto se u Velikoj oenio za Katarinu, u koju je bio zaljubljen. Kratko su bili zajedno. Krsto je morao poi u bitku. Ferdinanove ete ekale su ga kod Varadina. Bitka je zapoela jednog jutra. Krsto je imao vojsku sastavljenu od seljaka i kmetova. Junaki se borio, ali nije preivio. Topovska kugla pogodila ga je u trbuh i jedan od najveih vojskovoa koje je Hrvatska imala, knez Krsto Frankopan, poginuo je, onako kao je to elio, u boju. Knez Krsto pokopan je, ostavljen od svih, osim od Katarine u blizini Koprivnice. nakon te bitke, potuen je i Ivan Zapolja, Krstin prijatelj. Prole su dvije godine. Ferdinand se okrenuo Budimu i Hrvatska je pala pod vlast Hasburgovaca. Knezu Bernardinu se pomutio um. Morao je s Katarinom pobjei iz Modrua i otii u Grobnik. Na taj nain, svedena na ostatke ostataka, Hrvatska je nekad mona kraljevina, pala pod vlast Habsburke Monarhije i izgubila svog velikog junaka, stranog kneza Krstu Frankopana.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:57:00 | 0 komentara

BUKA I BIJES - William Faulkner

O PISCU:

Wiljem Fokner (1897. -1962. ), ameriki pripovjeda I romansijer, dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1950. g. U knjievnosti se javio s pjesmama pod nazivom Mramorni faun (1924. g. ). Najbolji romani su: Krik I bijes, Vojnikova plaa, Komarci, Sartoris, Utoite, Dok leah umirui, Svijetlost u augustu, Absalome, Absalome, Idi, Mojsije, Uljez u prainu, Rekvijem za redovnicu, Gospodske kue, kao I trilogija Seoce, Grad I Palaa. Pored romana, Fokner je napisao I nekoliko novela I pripovjesti: Svi piloti mrtvi, te Smrtna trka.

KARAKTERISTIKE NOVOG ROMANA:

Karakteristike novih romana ili moderne knjievnosti izlaze iz klasinih okvira knjievnosti 18-og stoljea. U modernoj knjievnosti radnja kao I da ne postoji, to je za mnoge itaoce bilo nerazumnoi teko za shvatiti. Mnogo vie panje se posveuje psihikom stanju ovjeka, razmiljanju I osjeanjima, to se u sutini mnogo razlikuje od klasine knjievnosti, ali to nikako ne umanjuje knjievnu vrijednost modernog romana. U romanu moderne knjievnosti, mnogo vie panje posveuje se svijesti ili podsvijesti, da bi se najbolje otkrilo psihiko stanje jednog ili vie karaktera.

OSOBINE FOKNEROVOG STVARALATVA:

Svi Foknerovi romani sadre, do kraja, nepovezane konce I nerazrijeene ljudske odnose. Fokner je u svakoj knjizi stvarao jedan poseban imaginarni svijet, koji je neto drukiji od prethodnih I budueh. On nastoji da knjievno izrazi tamu ljudske podsvijesti, to predstavlja pokuaj izraavanja psihikih procesa I pojava, te titranje uspomena, slika, neostvarenih tenji, misli I osjeanja izvan racionalnog plana ljudske svijesti. Prihvatajui za knjievnu orijentaciju praenje toka svijesti ili ljudska stanja podsvijesti, fokner paljivo posmatra ovjeka I nastoji da otkrije najbitnije u njemu u trenutku radnje, kao I u njegovoj prolosti. Gradi Jefferson, mjesto gdje se odigrava veina njegovih romana, odraava sve raspetosti Juga, prouzrokovane odvojenou ljudi aparthejdom, koja upranjavaju njeni

stanovnici I bijeli I crni. Tu podjeljenost, ne treba shvatiti kruto ili doslovno. Kod foknera postoji itav niz maglovitosti I dvosmislenosti, jer I jedna I druga rasa sadre u sebi nizove slojeva ili potklasa, koje imaju posebne meusobne odnose. Drutveni poloaj linosti u Foknerovim romanima je krajnje iznijansiran, kakav je historijski I bio na Jugu, vrlo daleko od onog uobiajenog shematiziranog vienja svih bijelaca kao bogatih plantaera, a crnaca kao najamnih radnika.

Roman Krik I bijes, nije posebno potimistian, bez obzira na dvosmislenost zavrnog dijela, u kome iracionalnos pobjeuje logiku. Roman je slika intelektualno, moralno, emocionano I fiziko rasulo svijeta na prekretnici, osloboenog ne samo veine bivih vrstih taaka, nego I sposobnosti za ljubav. Roman je ustvari metaforina slika cijelog svijeta na kraju tree decenije 20. Stoljea. Roman Krik I bijes, prikazuje priu sa etiri razliite prspektive raspadanja jedne junjake porodice. Ameriki Jug I gradi Jefferson, za Foknera nisu neke realistike slike, nego simboliko sredstvo u izraavanju sopstvenog vienja svijeta, sloenog mozainog portreta modernog ovjeka, njegovih otuenja, padova, ali I istrajanog trpljenja, savladavanja naizgled nesavladivih prepreka. Krik I bijes jeste modernistiki roman, jer nije tehniki proziran, I zato to upotrebljava stilske postupke koji slijede svoje komplicirane zakone, kojima se treba prilagoditi. Krik I bijes ine dvije stvari: -poigravanje sa svijeu Benjija, Quentina I Jasona, te -prianje I prepriavanje jedne odreene prie sa redoslijedom dogaaja koji vodi kroz 30. g. povijesti Compsonovih.

TOK DOGAAJA:

Roman krik I bijes, isprian je u etiri dijela: Bakitina smrt Caddyna veza sa Daltonom Amesom Njezina udaja za Herberta Heada Roenje vanbranog djeteta Ponitenje braka Quentinovo samoubistvo Smrt oca Bijeg Quentin sa Jasonovim novcem

Jasonov uzaludni pokuaj da je pronae

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

Svi likovi u ovom romanu ive u jednom vrlo tekom vremenu. Svi oni su odrasli bez ljubavi, panje I razumijevanja, koje je praeno jednim unutranjim rasulom. Poevi od majke, nesposobne da prui svojoj djeci ljubav, zbogsvojih kompleksa koji proizilaze iz vremena u kojem je I ona odrasla, I koja eli biti dama, ali dri samo do forme. Zatim, neurotian I romantian, Quentin, koji odlazi na Hardvard da bi udovoljio elji svoje majke. On ima kodeks asti, ali ga svodi na pitanje sestrinog djevianstva. Topla I divna Caddy, nezdrave senzualnosti, jo kao tinejer ostaje trudna, zbog ega se ubrzo udaje za za mukarca, koji je nakon saznanja da dijete nije njegovo izbacuje iz kue. Dalje se susreemo sa srednjim bratom Jasonom, koji je u ovoj knjizi foknerova najrunija linost. Opisan je kao ovjek koji voli samo sebe; ovjeka koji je predstavljen kao enomrzac, koji takoe, itavo vrijeme pati zbog ponaanja svoje sestre, I eli bar malo neke ljubavi od nje. Ali, ustvari on eli da se domogne poloaja u banci. Meutim, neuspjevi da ostvari svoju ambiciju, on se sveti I sestri I njezinoj kerki. Quentin je druga izgubljena ena u romanu, koja takoe ponavlja greke svoje majke, I koja je ve samim svojim roenjem bila osuena na propast. Najmlai sin, Benji, gluhonijemi idiot, star je 33. g. , ali sa duhovnim uzrastom trogodinjeg djeteta. On nije svjestan vremena kao toka, nego ga doivljava kao cjelinu, u kojoj se razliiti vremenski planovi mijeaju I poklapaju. Tu je takoe jo I Dilsey, junakinja romana I jedini vezni element obitelji Compson; predstavljena kao jedini pozitivni Foknerov lik. S obzirom na nesposobnost majke da se brine za svoju djecu, tu ulogu preuzima Dilsey. Uprkos sve njene brige, ljudske topline, vrednoe I vjetine, Dilsey je svjesna da je raspad obitelji neizbjean. Ona je takoe I jedina Foknerova linost u ovom romanu koja nema problema sa vremenom. Ni jedna od ovih linosti u romanu nema izgraen kompletan I samostalan karakter, I svaka od njih ima svoje nedostatke.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:57:00 | 0 komentara

Pjesme - Vladimir Vidri

Biljeka o piscu

Vidri, Vladimir ( 1875.-1909. ), po zanimanju advokatski pravnik. Malo je pisao ( jedina zbirka Pjesme, 1907. ), ali je vrlo znaajan i izrazit pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je najvie o prolosti: niu se slike iz antikog ivota Egipana, idova, Grka, Rimljana, i iz panjolske prolosti, prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su slike pejzaa. Ali tu se kriju obiljeja Vidrieva stava: na taj nain snanije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izraajnim sredstvima i naglaenim slikarskim elementima izrazio je svoja napredna uvjerenja, teki problem hrvateke emigracije, klasne napetosti u drutvu. Najsnanije se dojmlju u njegovoj poeziji slike prirode i pekzaa, ugoaji ivotne radosti, dionizijski zanosi za ljeotu, vino, uitak. Vidrieva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je odmah dobila svoje priznanje.

Pjesme

Vladimir Vidri se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja kao pjesnik s izuzetnim osjeajem za boju. Neka pritajna bol i enja za idealnim doivljajem ljepote osnovna je karakteristika ovog naeg vrhunskog pjesnika U Vidrievim pjesmama dolazi do izraaja nov , moderan senzibilitet, a element subjektivnog namee se na prvo mjesto, zamjenivi tako dotadanje lirsko stvaralatvo koje je bilo programatske prirode, obilno zasieno folklornim elementima i uglavnom svedeno na dvije, tri teme od kojih je najznaajnija bila rodoljubljle. Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet slue Vidriu kao okvir za izraavanje subjektivnih stanja i osjenja Vidri je u svojim pjesmama obsjednut pesimizmom, nostalgijom, unnosu i svim formama ljubavi, otkriva muzikalnu vrijednost rijei, usavrava stih, osvjeava metaforiku. Tematiku Vidrieve poezije ine aktualni prblemi njegova vremena, a zanimljivo je da bilo koji problem iznio, uvijek njime izraava svoju linost.

esta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi lieni slobode i ljudskog ponosa. ------------------------------------------------------------------------------------

Ogromna, crna. Na svijetloj provi Vrzu se sapeti ljude i ene I lamaju ruke i nijemo plau A kose im lete raspletene.

Stitu prsti i gre ruke, Okovane pruaju k nebosklonu, Sa tala se diu i kau i kau, Gdje sunce tone na stranu onu. ( Roblje ) ------------------------------------------------Vidri je takoer pjevao o ljudskim odnosima. ------------------------------------------------Da, svetac je halje skupio, I poao je uza stube, I nije se ni osvrnuo Na jecaj zemaljske ljube. Al se anel ganuo i rekao: -Preasni, stani, I koji su mnogo ljubili, I oni su Bogu zvani ( Gonzaga ) ------------------------------------------------U pjesmi Mrtvac javlja se Vidri pesimist, svjestan nemoi nemoi ovjeka prema zakonima prirode. ------------------------------------------------ Ubila ga ruka silna, Vjeno jaka, vjeno iva, to ivote rasipava I ivote utrunjava. ( Mrtvac ) ------------------------------------------------Zbog spoznaje eda je ovjek nemoan, u njegovim pjesmama stalno je prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol koja se ipak osjea.

Vidrieva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji pati za svojom domovinom dok hladi bezbrinu gospodaricu, ------------------------------------------------A kad bi se nala dobra dua, Da i roba pita i saslua, Taj bi rekao: Od tuge pogibam, Moje srce leti k libijskim kolibam ( Pomona ) ------------------------------------------------ili da je to bola koja noas zbliavapatricija i roba u pjesmi Ex Pannonia. ------------------------------------------------A kad se on sagnu k robu I nemono poe da gleda Idimo! anu mi ona, I trznu i - posta blijeda. A mene, da pravo kaem, Kosnu se suza njina: Idimo, rekoh, a njemu Podajte krag niva. ( Ex Pannonia ) ------------------------------------------------Vidrievo glavno izraajno sredstvo je slika. Imao je istanan osjeaj za boje. Vidri je u svojim pjesmama oslikavao predivan pejza. ------------------------------------------------A svitae jutro. rosa je pala, Pa se u krupnih kapljah blista. Sja jutarnja zvijezda. Dre i trepeti Jasika irokog lista ( Jutro ) -------------------------------------------------Zvijezde se roje visoko I dasi e sad da krenu, U zrku se kupa mjesec I sipa svijetli i sjenu. A krasna se ena budi I grud joj otajno die I svilne vjee obara I no je i - biva tie. ( Notturno ) ------------------------------------------------Najznaajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu Pejza I i Pejza II, u kojima je on prikazao stvaran ivot.

U Pejzau I sve vrvi od ivota. ------------------------------------------------ U travi se ute cvjetovi I zuje zlaane pele Za sjenatim onim stablima Krupni se oblaci bijele. ( Pejza I ) ------------------------------------------------Dok pjesnik U Pejzau I upotrebljava glagole kako bi to vjernije opisao krajolik u Pejsau II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju. -------------------------------------------------

Nebeski putnik mjesec Lako je odskakivao Nad svijetlim oblanim rubom I opet u nebu plivao.

I kad sam otvorio prozor... ( Pejza II ) ------------------------------------------------Vidriev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to vrijeme novi. Budui da je svoje pjesme deklamirao morao ih je to vie skratiti, svesti jezini izraaj na najmanju moguu mjeru. Vizualnost bila je jedna od najveih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni udno da mu je slika bila glavno izraajno sredstvo. U nekim svojim pjesmama Vidri daje samo impresionistike sliice. ------------------------------------------------ Plahe su sjene dole iz tame I plesat stale u zelenoj travi. Bile su dvije plavojke Nymphe S bijelimi vjenci na glavi... ( Jutro ) ------------------------------------------------ I vjenav se liem vinjage bujne Buku podiu divlju. Kucaju srca. S ljpkog se gaja Bijele nimpfe ozivlju. ( Pompejanska sliica ) -------------------------------------------------

U drugim pak pjesmama Vidri pravi doivljaj potise u pozadinu i u prvi plan dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj dogaaj. ------------------------------------------------ U omrkom parku jablani Bunar okruuju bijeli, Gdje smo ja i gospoja Kao saneni sjeli, Dok tavni - ume i tuguju Gordi i neveseli. ( Kipovi ) ------------------------------------------------Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid I oblak tavan, vihrom raskidan, A s hridi zublja. Krvav joj je ar I pada u no i u ocean. ( Grijeh ) ------------------------------------------------Posljednji nain pjesnikova slikovna izraavanja, koji je vjerovatno i njabolji je taj u kojemu sama misao obuhvaa sliku, slikovna i misaona komponenta zdrueni su u jedno. ------------------------------------------------ S kamena po crnoj zemlji Val se dima povijava. Ukraj rtve utrnute Oboreni starac spava ( Mrtvac ) ------------------------------------------------Vidri se pred kraj svoga ivota razbolio i zavrio je u ludnici to je ostavilo mnoge tragove u njegovu daljnjem stvaralatvu. U njegovim pjesmama poinju se javljati demoni i sablasti, a dogaaji bivahu zahvaeni povrno bez neka opipljiva sadraja. Pjesnik je za vrijeme svoje bolesti nasluivao smrt i prikazivao u svojim posljednjim pjesmama. ------------------------------------------------Adieu

O moja je lea lagano Krcnula mandolina I moj se kaput raskrio. Purpurna pomrina moje je vjee prekrila Os sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula Koja pjesmice sklada, Svijetlu je suza utrla to mi sa zjena pada. -Tako silazim, gospojo, Stubama tvojega grada. ( Adieu )
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:57:00 | 0 komentara

UKROENA GOROPADNICA - WILLIAM SHAKESPEARE

1. Biljeka o piscu Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, r oen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najvei dramski stvaratelj svih vrem ena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glu mac, redatelj i kazalini pisac. Napisao je 36 drama koje djelimo na: 1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Leart, Machetb; 2. komedije - Ukroena goropadnica, San Ivanjske noi, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za to; 3. romance - Romeo i Julija, Zimska pria i Oluja; 4. povijesne drame - Kralj John, Richard II., Henrik IV., Henrik V., Henrik VI., Richard II. i Henrik VIII.

A 1609. izili su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme. Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio poda cima iz usmene knjievnosti, iz starije pisane knjievno sti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakida njeg pripovijedanja. Sve to samo znai da svi podaci p otjeu iz ljudskoga ponaanja, neovisno o tome gdje i k ada ovjek ivi. Najee upotrebljava teme smrti, zla, ubojstva, lju bavi i odnose meu ljudima (mu ena, otc sin, sestra - brat, suprug - supruga). 2. Biljeka o djelu Radnja Ukroene goropadnice je uzeta iz neke star ije komedije koja je u ono doba bila vrlo popularna. U njoj vidimo pravog Shakespearea, velikog i neusporedi vog poznavaoca ljudske due. Njegovi su likovi puni ja ke psihologije i pokazuju veliko poznavanje enske ud i. U komediji postoje dvije radnje: - kroenje goropadne Katarine - prosidba Bjanke. A povezane su time to se Bjanka ne moe da uda pri je svoje sestre, koja je goropadna i koja se ne eli uda ti samo kako bi omoguila slobodno proenje Bijanke. Radnje se zbivaju u Pisi u Shakespeareovo doba. To je sasvim realistina komedija bez fantastike u kojoj ne glume nikakvi vitezovi ni velikai, nego ljudi iz svakodnevnog ivota.

3. Uloga prologa Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induct ion), koji slui kao uvod, ali ne utjee i na samu radnj u. Zapravo tu nalazimo pozornicu na pozornicu, jer se u odreenom trenutku u prologu pojavljuju glumci koji e glumiti komediju Ukroena goropadica. U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se iz lova, naiao na kotlokrpu, gdje na zemlji spava. elj an ale naredi slugama da ga donesu u dvor i obuu u sjajne haljine. Kad se ovaj probudi, sluge ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godi na bio bolestan. Tada u dvor dolaze glumci, koji prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju " Ukroena goropadica. Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakesp ereova. Ona ima korjen u jednoj prii iz " Tisuu i je dne noi ", no ona u ovoj komediji nije do kraja izra ena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su glumci odglumili komediju. Neki ekspirologi misle da j e Shakespir napisao i zavretak prologa, ali se ono u p repisivanju izgubilo. 4. Petruccio

Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka tenja za pustolovinama, te elja da se nagleda svijeta i bogato oeni. On prihvaa Katarinino kroenje samo i z pasije i za zabavu, a ne (barem iz poetka) iz ljubav i. Ipak nam je on simpatian. Valjda zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja , da e ukrotiti "enskoga zmaja", kao i duhovitost, i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti. Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veselj ak i dobar ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glu mi, kako bi joj pokazao da s njime nema ale i kako sve treba da bude po njegovoj volji. No prema samoj Katarini nije nikad estok, nego postupa prema njoj sa nekom vedrom galanterijom i hinjenom bezazlenou te ne e da shvati nijednu njezinu otru i pogrdu rije, ne go u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu. 5. Katarina Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag", i "pakleni avol". Vidi se i razlog tom miljenju, jer s e ona u poetku ponaa kao razmaena, tvrdoglava i pr kosna mlada djevojka. A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jak a i samostalna, sa loim odgojem i tvrdoglavou zbog ranog gubitka majke. Ona je znala da ena mora biti p rema muu odana i vjerna, ali joj se to inilo smjeni

m, jer su svi mukarci oko nje bili slabii (Baptista, H ortenzijo), a drugih nije poznavala. Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio o ne iskre dobrote i plemenitosti, koje su ve otprije tinj ale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga, tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti. Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uza jamnoj ljubavi, ali se osjea, da za vrijeme borbe u nji ma raa i uvruje. To to je oni ne e da priznaju, t o je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos. 6. Ostali likovi BIANCA je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenosti krije elju za gospodovanjem, to vidimo j asno u posljednjem prizoru. LUCENZIJO je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crt a, ali vatren i simpatian. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u najljepoj slici. HORTENSIO nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je ka valir, ali slabi. Kad vidi, da ne moe dobiti Bjanku, p rihvati se svoje "udovice", poto je nauio u Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije po lo za rukom. GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom

TRANIO je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, d osta obrazovan i duhovit. GREMIO i BIONDELLO sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji. VINCENZIO miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellov e ale naljute. "UDOVICA" - tvrdoglava i neposluna ena, na Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio. 7. Zakljuak Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, na stalo oko 1595 godine. To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim latinskim i talijanskim rijeima i po karakterizaciji lica koja je snana i konsekventna, ali ni je tako otra i duboka kao u kasnijim djelima. U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjeroja tno bio u tadanjoj Italiji. On zna kakva je bila tadanj a Pisa (na glasu s vrlih graana), da je njihov obiaj d a mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te prec izno nabrajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj k ui (koji su bili tipini u Taljana u to doba. U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake gr upe ovisio je iskljuivo o kvaliteti djela i njegovoj lak oj izvedivosti na pozornici. A ovo je jedno od onih djela koje se najvie

prikazivalo, prikazuje se i prikazivat e se na pozornici, jer je prikladno za nju.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:56:00 | 0 komentara

HAMLET - WILLIAM SHAKESPEARE

1. Biljeka o piscu

Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, roen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najvei dramski stvaratelj s vih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazalini pisac. Napisao je 36 drama koje djelimo na: 1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo, Antonije i Kl eopatra, Koriolan, Kralj Leart, Machetb; 2. komedije - Ukroena goropadnica, San Ivanjske noi, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za to; 3. romance - Romeo i Julija, Zimska pria i Oluja; 4. povijesne drame - Kralj John, Richard II., Henrik IV., Henrik V., Henrik VI., Richard II. i Henrik VIII. A 1609. izili su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme. Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene knji evnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidanjeg pripovijedanja. Ni fabule Shakespeareovih djelova nisu njegove. On ih preuzima od drugih pisca i preoblikuje ih. ini od njih vrhunska djela, krasei ih pukim pjesmama, izrekama tadanjeg vremena, a bio je i majstor stvaranja mnogoznanosti pjesnikog jezika. Tako Shakspeareove rijei, osim t o sadre osnovno znaenje, kriju u sebi niz suznaenja.

2. Biljeka o djelu

Mnogi tvrde da je Shakespeareova tragedija Hamlet (1600.-1601.) najbol ja tragedija u povijesti svjetske knjievnosti. No to nije samo djelo povijesti. Suvremenost tragedije svijedoe moderna djela s temom o Hamletu pren esenom u dananje doba (u nas je najpoznatije takvo djelo drama Ive Brean

a "Hamlet u selu Mrdua Donja", te adaptacija od Slobodanke Aleksi "Hamlet u podrumu"). Shakespeare je stvorio djelo za sve ukuse i sva vremena. U njegovo su doba svakakvi ljudi gledali pretstave i pridonosili njenom uspjehu. Zato je mo rao stvoriti djelo prikladno i kolovanom plemstvu i obinom puku. To je i ui nio. Izabrani su stihov zadovoljili kolovane plemie, maevanje ukus ire publi ke, a Hamletovo ludilo i dosjetke zabavljale su obian puk. Fabula ove tragedije, kao i veine Shakespearovih djela, je poznata jer ju je Shakespeare uzimao iz drugih djela iz svojih suvremenika ili ranijih pisc a.

3. Fabula

Danski kralj iznenada umira, a nasljeuje ga njegov brat Klaudije, koji s e eni udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh n jegova oca i otkriva mu da ga je Klaudije otrovao, ime trai osvetu. ele p otvrdu, za tu stranu optubu, Hamlet se pretvara lud. Njegvu ludost, kralj i kraljica, tumae Ofelijinim odbijanjem Hamletova udvaranja. Hamlet organizira p redstavu, koja radnjom slii na umorstvo njegova oca. Kad Klaudije vidi aluzij u na njegov zloin, prekida predstavu i time daje Hamletu dokaz na Duhove rijei. Nakon prekinute predstave, Hamlet posjeuje majku i mislei da ga Klaudije prislukuje, ubija Polonija koji se sakrivao iza zavjes a. Bojei se, Klaudije alje Hamleta na brod u Englesku s namjerom da ga t amo ube. Saznavi za oevu smrt, Ofelija se ubija, a Laert trai osvetu za o ca i sestru. Hamlet, saznavi za urotu, vraa se u Dansku i prihvaa dvoboj s Laertom. Kralj i Laert odlue, na prijevaru s otrovanim maem, ubiti Hamlet a. U dvoboju, Hamlet i Laert mjenjaju maeve i obojca bivaju ranjeni otrovo m. Kraljica ispije au s otrovom, namjenjenu Hamletu, te umire. Laert otkriva Hamletu spletku s kraljem, nakon ega ovaj ubija kralja. No Hamlet nije toliko cijenjen, po fabuli, koliko po karakterizaciji samih l ica. Pogotovo se to odnosi na Hamleta.

4. Hamlet

U Hamletovom ponaanju postoje najraznovrsnija tumaenja, nastala u ra zliitim vremenima i shvaanjima ljudi. Jedno od tumaenja odnosi se na edip

ski kompleks, tj. ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema m ajci. Hamleta vie boli to to se majka udala za stric, nego to mu je oca u bio taj stric. No najrasprostranije tumaenje, o Hamletovom ponaanju, odnosi se na njegovu neodlunost. Hamlet je paraliziran od prevelikog razmiljanja. Zb og svoje neodlunosti i bojeljivosti da ne povrijedi majku, odlae i usporava samo izvrenje, koje dovodi do gore situacije. Za Hamleta ne postoji osjeaj djelovanja u pravo vrijeme. On razmilja kada treba da djeluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a djeluje kada to nije potrebno (kad ubija Polonija). Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema dr ugim likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo potenje nasuprot Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametni h ljudi kraljeve okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu preciznou, Hamletovo pretjerano razmiljanje i odlaganje nasuprot Laertovu b rzom djelovanju. Hamlet je zapravo lik none more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj pris ustvuje sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebinost, prevare i izdaj e. Hamlet iz more izlazi sav rastrgan i nemoan dase opire.

5. "Biti ili ne bit"

U Hamletu se ne javlja toliko sukob sa svijetom, koliko sa samim sobo m. Hamlet postavlja pitanje biti ili ne biti?, ivjeti ili umrijeti?, ubiti ili oprosti ti?. On si postavlja taj problem i nijedan vanjski dogaaj nemoe mu vie k oditi koliko on sam sebi moe. Njegov je problem to postoji na ovome svijet u. Hamlet zapravo strada od borbe sa samim sobom.

6. Zakljuak

Hamlet je jedna od ranijih komedija, nastala u drugoj fazi, nakon kome dija i povijesnih drama iz prve faze i prije ostalih slavnih tragedija iz tree fa ze. Razlika izmeu dviju faza, su tragini junaci. Samim time to Hamlet nij e nikakav div ili heroj, nego obian ovjek, ini ga bliem i modernijim. U Hamletu otkrivamo Shakespeareovu borb protiv svijeta. On nam uz po mo Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost u svijetu (ratovi i pokvarenost u kraljevskim obiteljima). U Hamletu Izgleda kao da se i sam Shakespeare e

li suprostaviti svijetu, dok u etvrtoj fazi izgleda da se on pomirijo sa svijeto m. To je jedna od rijetkih drama u kojima, tijekom itavih pet ina, glavni junak dominira nad okoliem i zaokuplja sav interes. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:55:00 | 0 komentara

Gostioniarka Mirandolina - Carlo Goldoni

Biljeke o piscu: Carlo Goldini rodio se u Mlecima 1707.g. u imunnoj obitelji ljenika Giulija rodom iz Modene i Mleanke Margarite Sadoni. 1731.g. diplomirao je pravo na sveuilitu u Padovi. Umro je u oskudici poetkom veljae 1793.g. Napisao je preko dvjesto komedija. Likovi: Vitez od Ripafratte, markiz od Forlipopolia, grof od Allaflorite, Mirandolina, Ortencija Mjesto radnje: Firenca (Mirandolinina gostionica) Sadraj: U Firenci u gostionici Mirandoline koja osvaja srca mnogih koji u njenu gostionicu svrate odsjela su tri stranca. Matkiz od Forlipopolia, grof od Allaflorite koji su u nju zaljubljeni te trei vitez od Ripafratte koji nije naklonjen enama. Mirandolina ga eli poniziti i pokoriti te mu otkrije slabost. Ona se slui pretvaranjem te mu udovoljava na sve naine i kad stekne njegovo povjerenje, on se u nju zaljubi i smatra je izvanrednom enom. Na kraju kad ga izmui i ponizi udaje se za drugoga. Miljenje o djelu: Djelo je zanimljivo jer prevladava humor. Mirandolina je snalaljiva ena i uz pomo svojih sposobnosti uspjeva pokoriti mukarca koji nikad nije volio ene, te na kraju on postaje strastveni zaljubljenik u njih.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:55:00 | 0 komentara

Budi Svoj - Vinko Brei

Prireiva Vinko Brei je roen 1952. godine, profesor je hrvatske knjievnosti na zagrebakome filozofskom fakultetu, autor knjievnopovijesnih studija i eseja, lanaka, recenzija i kritika te nekoliko knjiga (Dobria Cesari, 1984;asopisi Milana Marjanovia, 1990; Dragi na enoa,

1992; Autobiographies by Croatian Writers, 1993; Novija hrvatska knjievnost, 1994.). Uz vie izdanja djela hrvatskih pisaca sastavio je takoer antologiju hrvatskoga putopisa (Hrvatski putopisi, 1996.) i suvremenoga pjesnitva o Zagrebu (Zabreg, 1996.). Sadraj Ova zbirka pjesama govori o hrvatskom narodnom preporodu. Prireiva Vinko Brei je od mnogobrojnih pjesnika XIX. stoljea izabrao one tekstove koji najvie nadahnjuju i bude nadu. Ti pisci, pjesnici su bili nositelji hrvatskog narodnog preporoda. Njihovi tekstovi nadahnjuju hrvatski narod da se bore za svoju nacionalnost, domovinu i jezik.

Devetnaesto je stoljee jedno od bremenitijih u hrvatskoj povijesti. Ispunjavaju ga mnogi znaajni dogaaji koji su bili presudni za nacionalni opstanak i mnogi znaajni ljudi koji su u njima sudjelovali. Sredinje mjesto pripada razdoblju tridesetih i etrdesetih godina poznatome pod imenomilirski pokret; ilirski je pokret bio samo sredinji, aktivni dio jednoga znatno irega i dugotrajnijeg procesa nazvanoga hrvatskim narodnim preporodom.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:55:00 | 0 komentara

Hamlet - William Shakespeare

Biljeke: William Shakespeare ivio je u jednom od najvitalnijih razdoblja engleske povijesti. Shakespeare roen uz gradiu Stratfordu, kao dvadeset jednogodinji mladi kree u London gdje je surivao s dramatiarima te je ubrzo poeo sam suraivati. Napisao je mnogo vrhunskih djela koja su se proslavila cijelim svijetom a to su Romeo i Julija, Hamlet, Macbeth, Otelo, Kralj Lear i Kleopatra. Ta djela pisana su u nekoliko faza, a kraj tj. zadnja faza saszoji se od smirenih djela gdje se pisac pomiruje sa svijetom. U to vrijeme engleski jezik postie zrelost i bogatstvo koje daje odline uvijete za stvaranje knjievnih djela. Zapaanja o djelu: Ova drama spada u jedno od Shakespearovih remek djela koja su se proslavila oko cijelog svijeta. Smatra se da je Hamlet ve postojao prije te je Shakespeare samo poboljao, nadopunio Hamlet.Ta drama je moda doivila najraznovrsnija tumaenja ostlih kritiara. Da se radi o drami to vidimo po nainu pisanja te po zavretku koji u drami uvijek zavrava tragino, odnosno smru glavnih likova. Pisac opisuje staru Dansku uglednu, kraljevsku obitelj u kojoj vlada tjeskobna atmosfera. Vrlo jako dolazi do izraaja nezadovoljstvo i mrnja te su svi osjeaji u negativnom pravcu. Radnja se odvija u Danskoj u kraljevskom dvorcu.Osim to se radi o spletkama u kraljevskom dvoru, dravi prijeti i vanjska opasnost od neprijatelja.

itajui knjigu moemo primjetiti da je uniten ivot te obitelji jer se meusobno sukobljavaju. Opis je vrlo detaljan to znai da je i najmanja sitnica zapaena. Na mene je ova drama ostavila trag u savijesti, jer sve na ovom svijetu kao novac nemoe nas usreiti ako nas stalno grize savijest. Sigurno je bolje biti poten s istom savijesti nego da sve imamo te da nas savijest mui cijeli ivot. Inae odnosi su vrlo primitivni, a postupci se svi svode na staru uzreku Oko za oko, zub za zub, to se posebno vidi na Hamletu. Stilske karakteristike djela: Ovo je povijesna drama koja nam govori o traginom ivotu danske obitelji. Svodi se na osjeajnost, oajnost i nadu koja se posebno vidi kod Hamleta. Drama je prevedena s engleskog jezika, pisana je u dijalogu i sastoji se od pet glavnih ina. Ima posuenih rijei iz latinskog, a nejasni izrazi su objanjeni ili prevedeni pa su na krajevima stranica otisnuti mali rijenici. Takoer kod svakog novog prizora je kratko opisano mjesto radnje i ponaanje osoba, koje nas kratko uvodi u dogaajnu situaciju. Citiranje: Kao citat bih izdvojio tekst od strane 37. od 40. (etvrti in ), gdje se Hamletu javlja duh mrtvog oca te mu ispovijeda istinu. Ja bih tog duha definirao kao neku energiju, savijest koja je muila Hamleta, te se njegov otac pojavio u obliku duha tj.energije da mu odgonetnuo tajnu koju je poveo u grob. Isto tako vrlo mi se dopao peti in i to od 141. od 150. stranice gdje se vidi sva ta mrnja, pokvarenost i zlo u obitelji. U borbi Hamlet i Laert iskazuju svu mrnju i dolazi do borbe za ivot ili smrt, no poto su otrice otrovane oni umiru, a zajedno i kraljica s kraljem kojeg je probo Hamlet. Tada prestaje postojanje kraljevske obitelji, ona propada. Tema: Tema ove drame je propast kraljevske obitelji zbog meusobne mrnje, izdaje, oajnosti i ljubomore koja dovela od kraja postojanja, a time i nesigurnosti u dravi. Glavni krivac tomu je Klaudije koji je to uzrokovao zbog politikog i drutvenog okvira. Ideja: Ideja ove drame bi bio temeljit i ne uvijek lak ivotni prikaz jedne ugledne kraljevske danske obitelji. Shakespeare nam je htio objasniti da nije tako zavrila samo jedna obitelj ve ih je u tom vremenu, doba renesanse mnogo izgubilo kontrolu nad dvorom. Opis: Hamlet je bio dobro odgajan i ugledan mukarac koji je trebao naslijediti svog oca, no oevom smrti on gubi nadu, postaje nesiguran i zna da otac nije mogao odjednom umrijeti. Vrlo se teko, gotovo nikako nije mogao pomiriti s tim dogaajem i pojavom oevog duha on se zaklinje da e se osvetiti. Ostale osobe u dvoru to shvaaju kao da je Hamlet poludio te da ne eli prihvatiti stvarnost. Vrlo je nesretan i postavlja si pitanje biti ili ne biti , pitanje ivota ili smrti u svom ivotu. Jako je osjeajan i sentimentalan to se posebno vidi u njegovom ponaanju. Kraljica Gertruda, Hamletova majka vrlo se lako pomirila sa smru svog mua to nam govori da ta ljubav nije mogla biti velika, ljubav ivota. Ipak prema Hamletu je vrlo vezana, osjeamo ljubav koja nema granica te bi sve uinila za njega.

Moemo pretpostaviti da je bila prisiljena da se uda Klaudija, no to joj je bila najvea greka u ivotu koju je morala platiti smru. Da ju je Klaudije uistinu volio prijeio bi ju da popije otrovani vr no njemu to nije bilo bitno. Horacije je Hamletov najbolji prijatelj, koji su zajedno odrasli. Uvijek je bio uz Hamleta i spreman sasluati ga te ga nikada nije ostavio u tihu te se pokazao kao njegov brat. Njih dvoje mogli su meusobno diskutirati probleme, ma kakvi oni bili. Kao ovijek je uvijek brinuo o drugome brigu te nije imao svoje miljenje i mogao se lako nagovvoriti. Klaudije, danki kralj vrlo je hladana, bezosjeajana i tvrdoglava osoba koja si je zabila cilj u glavu i uporno ga eli dostii, pa moemo rei da za njega vrijedi uzreka proao bi kroz vatru da dostigne cilj.Ne obazire se na nita te on nema nikakvih osjeaja, i nema nikakvu odgovornost prema drugima. Moda on eli biti kralj, ali po svojim sposobnostima on to nikako nemoe postii ili biti. Ubojica je i to je platio svojom smru te je od Hamleta pronaen i uklonjen kao izdajnik kraljevskog dvora. Kratki sadraj: Jedne veeri na strai dogodilo se neto neobino, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao duh biveg danskog kralja. Vrlo su bili zaueni i odluili da samo Hamletu priope taj dogaaj. Sljedeeg puta Hamlet je takoer bio na strai, duh oca otkrio mu je da ga je Klaudije otrovao. Hamlet nije mogao vjerovati te se zakleo da e se osvetiti. U to vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak, ali Hamlet nije mogao podnijeti bol i oaj pa se nije pojavio. Kad su doli glumci koji su trebali zabaviti goste neoekivano se pojavio Hamlet. Glumci su prikazivali dramu u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan, a to je Hamlet iskoristio i rijeima napao kralja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemoe podnijeti smrt oca. Hamlet je bio zaljubljen u Ofeliju, Polonijevu ker i svi su se nadali svadbi. Jednim sluajem majka je pozvala Hamleta na razgovor, a iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je Hamlet zabunom ubio. Zbog sigurnosti kralj ga alje u Englesku, ali se on nenadano vraa, no u meuvremenu se Ofelija utopila. Zbog nje dolazi do sukoba izmeu Laerta i Hamleta, a kralj predlae danaest borbi. Oni zaponu maevanje, ali su otrice bile namazane otrovom to oni nisu znali. Kada je kralj predloio da nazdrave oni nisu pristali, pa je kraljica popila vr i umrla, a Hamlet je nato probo Klaudija koji im je priznao da su otrie otrovane. Oprataju se od ivota i zaajedno umiru, a Horacije i Osric gledaju mrtve. Tada se zauje buka koja je bila posveena Fortinbrasu jer se vratio kao pobijednik iz Poljske. Na kraju svi odlaze i iznose mrtva tijela te se uje pucanje topova u ast mrtvih. Miljenje: Ova drama vrlo mi se svidjela, jer na itatelje ostavlja osjeaj tragedije, neega tunog. Iza pisanih rijei nalazi se vie znaenja kod kojih se treba malo zadrati jer se inae gubi stvarna smisao te Shakespearove drame. Ima mnogo radnje i nema opisnih odlomaka te mi se zato svia i svakako bih ju dalje preporuio za itanje, ne samo za lektiru ve i za ope obrzovanje. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:54:00 | 9 komentara

FATALIST - M. J. LJERMONTOV

Biljeka o piscu :
Mihail Jurevi Ljermontov rodio see 2. listopada 1814. u Moskvi . Otac mu je bio iz stare ali osiromaene plemike obitelji, koju je u 17. st osnovao doljak iz kotske , koji je bio stupio u rusku slubu . Kad mu je bilo tri godine, umrla mu je majka. Njegova baka nije se od samog poetka slagala sa zetom, a nakon kerine smrti nastao je izmeu njih dvoje otvoren sukob. Oboje su svojatali malog Mihaela , ali je pobjedu izvojevala baka i zadrala djeaka kod sebe . Jurij Petrovi vraio se na svoje imanje i samo je od vremana do vremena posjeivao sina . Malian je volio i oca i baku , a njihov razdor utjecao je na njega tako da se za rana povukao u sebe . Ta je injenica pridonijela da je djeak prerano sazrio. Budui da je bio slabaan i bojeljiv baka ga je tri puta vodila u toplice na Kavkaz. Ti su se boravci, a pogotovo trei kad mu je bilo jedanaest godina , snano dojmili taknoutog djeaka. Divlja ljepota kavkaskog gorja ostavila je neizbrisiv trag u njegovoj psihi i nadahnula ga na mnoga kasnja knijevna djela. Tek kad je, potresen vijeu o Pukinovoj pogiblji, napisao je pjesmu Pjesnikova smrt ,privukao je na se pozornost ireg itateljstva, pa i dvora. Pukinova smrt nije bila prekretnica samo u Ljermontovu ivotu nego i u njegovu stvaranju. U preostale etiri godine, od 1837. do 1841, on je napisao svoje najbolje djelo i jedini roman Junak naeg doba. Teko je shvatiti koliko je taj mladi koji je za sve to vrijeme vrlo burno ivio i mnogo putovao , stvorio u te etiri godine mnotvo potpuno zrelih umjetnikih djela , od kojih su neka ugraena u temelje ruske knjievnosti 19. st. Na dan 15. Srpnja 1841.odran je dvoboj u podnoju planine Mauk. Uvijeti su bili vrlo strogi mala udaljenost i pitolj velikog kalibra . Ljermontov je stajao nasmijeen, s pitoljem podignutim uvis, kad ga je protivnik pogodio ravno u srce. Pjesnikova smrt izazvala je duboku alost u naprednom djelu ruske javnosti ali komentar na na najviem mjestu glasio je :Tako mu i treba !

Podatke pronala u M. J. Ljermontov Junak naeg doba (str. 161.-167.)

Biljeka o djelu :

U svim djelima koje sam da sada itala ima neka pitanja na koja ni mi nikad neemo moi odgovoriti, tj. pitanja koja emo odnijeti u grob ne rijeena. Ovo djelo govori o tome dali netko vjeruje da mu je sudbina ve odreena, ili je to sve puka sluajnost ono to nam se dogodi. Pisac je u ovom djelu upotrijebio jednu vrlo posebnu metodu kako dokazati dali je ovjeku odreena sudbilna ili samo sluajnost , to je prikazao kao okladu izmeu Peorina i porunika Vulia. Pisac je u jednom djelu djela otvorio pitanje da li ovjek moe predvidjeti sudbinu nekog drugu, da li je to oito na njegovom licu. Moe li se sudbina mjenjati , moe li netko izbjei on to mu je sueno!? U ovom djelu mi moemo samo proitati opis porunika Vulia, jer pisac pie u prvome licu i pie samo o svojim unutarnjim osobinama , ta je volio u mladosti

Pitanje koje je Ljermontov postavio u djelu Fatalist neemo moi nikad odgovoriti: . I, ako je zbilja sve preodreeno, zato nam je onda dana volja, razum ? Zato moramo odgovarati za svoje postupke ? (str. 151)

Jeli naa sudbina ve odreena ili je to samo sluajnost? Vi traite dokaze predlaem vam da na sebi iskuamo moe li ovjek po svojoj voli raspolagati svojim ivotom , ili je svakome od nas naprijed odreen kobni trenutak Tko hoe da proba ?

-------------------------------------------------------------------------------------------------------Hajde da se kladimo rekoh u ali . -Kako? -Tvrdim da sudbine nema rekoh istresui na stol dvadeset zlatnika , sve to sam imao u depu. (str. 153.)

Moe li netko predvidjeti neiju smrt? zagledah mu se u oi, ali on odeka moj ispitljivi pogled mirno i netrmice i osmjehne se blijedim usnama ; ali ,unato njegovoj hladnokrvnosti , uinilo mi se da vidim peat smrti na njegovu blijedom licu. -------------------------------------------------------------------------------------------------------Imao je pravo ! Ja sam jedini shvatio zagonetno znaenje tih rijei jer su se mene ticale , i nehotice sam bio prorekao nevoljniku njegovu sudbinu ; instinkt me nije prevario dobro sam zapazio na njegovu izmjenjenu licu peat skore smrti. (str. 158)

Moe li ovjek izbjei sudbinu ? - Da, teta je tog ovjeka . Koji ga je vrag tjerao da nou razgovara s pijancem ! Uostalom ,valjda mu je tako sueno! (str. 160)

Opis prunika Vulia: Vanjtina porunika Vulia potpuno je odgovarala njegovu znaenju. Visok rast i tamna put , crna kosa, crne prodorne oi, prevelik ali pravilan nos njegova nacionalna znaajka, tuan i hladan osmijeh to mu je vjeito lebdio na usnama, sve to kao da mu se uskladilo samo da mu moe dati peat posebna stvora, koji ne moe imati iste misli i strasti kao oni koji mu je usudosudio za drugove. Bio je hrabar , govorio je malo ali otro ; nikom nije povjeravao svoje osobne i obiteljske tajne ; gotovo nikad nije pio vina, nikad se nije udvarao mladim kokinjama. (str. 152.)

Sadraj: Djelo poinje kako pjesnik govori o tome kako mu se samo jednom dogodilo da dva tjedna provede u kozakom naselju. Naveer su uvijek igrali karte , jednu veer kad im je to dosadilo poeli su razgovarati o tome dali netko vjeruje u sudbinu ili ne. Neki su govorili da postoji popis u kojem pie as nae smrti , ali ga nitko nije vidio. Uto jedan

srpski porunik ustane od stola i predloio da dokae kako je sudbina u pitanju a ne samo sluajnost. Kakd je pitao tko eli to isprobati na vlastitoj koi ,nitko nije imao hrabrosti , a Peorin je predloio okladu. Peorin je tvrdio da na porunikovu licu vidi peat skore smrti , i to iznijeo ,a porunik je tvrdio da nee uskoro umrijeti. Tada je oficir ustao od stola i krenu u drugu sobu gdije je stajao objeen jedan pitolj,i uzeo ga. Kad su svi vidjeli namjere porunika pale su jo neke oklade. Porunik je uzeo pitolj i uperio ga sebi u glavu i opalio, ali u tom trenutku u pitolju nije bilo metaka. Radi dokaza da u pitolju ima metaka opalio je jedan hitac u zrak ali tada je pitolj opalio. Nakon zavrene oklade svi su se vratili svojim kuam , Peorin je ivio u jednom malom staniu. Zaspao je pred zoru ,ali ga je u etiri sata ujutro probudilo neko lupanje na prozoru. Javili su mu da je Vuli , porunik ubijen. Ubio ga je jedan pijani kozak sa sabljom. Nakon tog dogaaja kozak se zatvorio u jednu kuu na kraju sela.Peorin je rekao kozakom kapetanu neka zabavi kozaka , a da e on ui u kuu. Peorin je uo kroz prozor u kuu i uspio uhvatiti kozaka.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:54:00 | 0 komentara

ROMEO I JULIJA - William Shakespeare

1. BILJEKA O PISCU

2.

KRATAK SADRAJ

UVOD:

Ve u uvodu moemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svai. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svaa koja zavrava upozorenjem kneza Escala. Nasluujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.

POETAK:

Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da doe na zabavu.

ZAPLET :

Na zabavi Romeo susree Juliju. Izmeu njih se rodi ljubav, ista i iskrena, bez ogranienja koje namee mrnja izmeu njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaa pravi smisao ivota.Romeo i Julija se tajno vjenaju

VRHUNAC :

U jednoj svai, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. elei osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjei, jer uskoro dolazi knez. Preneraen prizorom, knez osuuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjeaji prema Juliji prijee ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.

RASPLET:

Otac i majka ele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemia. Zbog vjene ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, elei sprijeiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a alje poruku Romeu da je ona zapravo iva. Naalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme rei Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i mislei da mu ivot bez Julije vie nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevi da joj se mu ubio zbog tuge uzima bode i oduzima sebi ivot.

KRAJ:

Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali lanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaaju da je uzrok tome nerazumna mrnja koja je nametnula granice istinskoj i istoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreu.

3.

SOCIOLOKA I PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA

Romeo je mladi iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki nain rtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mrnju pobjeuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.

Zublja sama Nek od nje ui sjati. Djeva ta Na crnom platu mrkle noi sja Ko alem kam na uhu crne ene I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snjena, ista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svri, ja u je potrait I uz nju blagu divlju ud u razblait. Sad vidim da je to mi prva ljubav Jer ne vidjeh jo cvijetak tako ubav., citat, str.74

Romeo shvaa da je sreo sudbinu te je spreman uiniti sve. Za Romea, osim to je smrtno zaljubljen u Juliju, ne moemo, a ne rei da je poduzetan i hrabar mladi. Pun je vedrine i mladenakog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije ivot mu je poput pustinje pa zbog toga nepromiljeno oduzme sebi ivot i izaziva veliku tragediju.

Dvije ponajljepe zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oi njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oi tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijea od sunca, A njezine bi oi na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale., citat, str. 83

Julija potjee iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznait e njen ivot. Shvaa kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odvie sveta da bi joj bilo to mogla biti zapreka.

Iz ljute mrnje nie ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dumanina!, citat, str. 78

Spremna je odrei se svega, pa ak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.

Romeo, o Romeo! Zato si Romeo? O zataji oca svog,

Odbaci ime to il ako ne e, Prisegni da me ljubi, pa u ja Porei da se zovem Capuletti. ROMEO(za se). Da sluam jo il da odgovorim? JULIJA.Tek tvoje ime moj je dumanin Jer ti si ti i bez tog imena. Montecchi nije niti ruka niti nnga Niti lice niti trup ni drugo nita to pripada mukarcu. Drugo ime Na sebe uzmi ime nije nita! to nazivljemo ruom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Ba tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sauvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bia tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!, citat, str. 84

4.

TEMA

Sjajna, udesna, neiscrpna, duboka i velianstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.

5.

IDEJA

Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i poetak najvee tragedije koja moe zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nain bila nuna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje mrnju.

6.

METAFORINOST

Metaforinost u ovom romanu uoava se u monolozima glavnih likova, a izraena je u prvim razgovorima izmeu Romea i Julije.

1) ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. Sunace, Izai sada i udavi mjesec, to zavidan je, smuen ve i blijed Od bijesa to si ljepe ti od njega, A slui njemu. Zato nemoj njemu Da slui vie kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose Odbaci je , citat, str.82

2)A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu sreu naih dua to daje nam je ovaj susret mili., citat, str.108

1.

NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmeu Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznaava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mrnje, izuzetna, savrena i jedinstvena. Ona je vie od obine ljubavi, vie od smrti i od samog ivota, zato je ovaj dio znaajan. Borba izmeu Tibalda i Mercuzija takoer je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznaava poetak ove itave tragedije i sudbonosnih dogaaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mrnja izmeu dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snana, plamtea ljubav koja se, prema prii, dogodi u svega nekoliko dana. Moda bi u nekim drugaijim okolnostima tijek ovih dogaaja krenuo prema sretnijem kraju.

LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj u slavlju svome gine, Ba ko barut, kad se s vatrom zdrui, U isti tren se s njom i raspline. I najslai se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jedui unitavamo tek Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. , citat, str.107

LORENZO. Ne pasti moe tko bez glave juri., citat, str.95

8.DOJAM O KNJIZI

Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to pria o kojoj se ve sve zna. Zatim sam je poeo itati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim vie to u vremenu u kojem ivimo previe mrnje ima u svijetu oko nas. Ono to tu knjigu ini posebnom je da od poetka nasluujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjea i u najsretnijim trenucima u prii. U tome je sva ironija ovog djela. Ova e pria uvijek ponovno oivljavati u svim generacijama koje osjeau ljubav. Ona e uvijek buditi mladost i uzbuenje u ovjekovom srcu.

Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogaaj ili nije, nee se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom ivi jo i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantinom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija moda nisu ivjeli u Veroni, ivjet e vjeno u ovoj tragediji., citat, str.35
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:54:00 | 0 komentara

KOKO U PARIZU - Ivan Kuan Naziv djela: " KOKO U PARIZU "

Pisac: Ivan Kuan, akademski slikar, knjievnik i prevodioc. Roen je 1933. godine u Sarajevu, a od 1939. godine ivi u Zagrebu, gdje se i kolovao. Pie romane i novele za djecu i odrasle, te drame, kritike, filmske i TV - scenarije. Poznat je i po prevoenju sa engleskog, francuskog i ruskog jezika. Najpoznatija djela za djecu i omladinu su mu: "Koko u Parizu", "Ljubav ili smrt", "Zagonetni djeak", "Domaa zadaa", "Uzbuna na Zelenom Vrhu", "Koko i duhovi", a od djela za odrasle znaajnije su mu knjige: "Razapet izmeu", "Zidom zazidani", "Toranj" i "Trenutak unaprijed". Napisao je niz TV - scenarija prema vlastitim djelima i dobitnik je gotovo svih knjievnih nagrada za djeju i omladinsku knjievnost. Bio je i nosioc hrvatske kandidature za Andersenovu nagradu, najveu svjetsku nagradu za djeju knjievnost. Mnoge svoje knjige sam je ilustrirao.

Vrijeme radnje: Sedamdesetih godina prolog stoljea.

Mjesto radnje: Poetak i zavretak radnje odvija se u Zagrebu, dok se radnja odvija u Parizu.

Likovi: Koko, trinaestogodinjak iz Zagreba, pravog imena Ratko Mili. U njegovj glavi rodio se san iz kojeg proizlazi itava radnja. Koko ne voli uiti, a ni kupati se. esto se eka lijevom rukom iznad desnog uha, a od jela jako voli punjenu papriku. Iako nije osobito hrabar, ne bjei ni od najgorih sitiuacija. eli da mu se prijatelji dive kao hrabrom i domiljatom djeaku, a ne da ga dre kukavicom i slabiem. Zlatlo je Kokov prijatelj. Naitan je i pun znanja. Dobro pozna Pariz, a u njegovom opisivanju jako pretjeruje. Koko mu slijepo vjeruje, jer je zadivljen njegovim svekolikim znanjem. Zlatko je bistar i domiljat djeak i nadasve veliki prijatelj.

Koko i Zlatko glavni su likovi prie. Osim njih tu su jo Merie i Katsarida, ki uglednog novinara i sin bogatog brodovlasnika. Negativci Jean i Michel koji se ele proslaviti nekim "velikim" djelom i njihovo oevi, nespretni brijai, zapravo agenti osiguravajueg drutva Frederic i Charles. Zlatkov ujak, slikar Poklepovi zvani Pokle. Otac od Merie , Marcecel , pomalo umiljeni novinar, reditelj Worson i brodovlasnik Somais predstavnici su imunijeg sloja Pariza. Bogalj sa drvenom nogom tajanstvena je linost u romanu,pojavljuje se kad je najpotrebnije i na kraju se ispostavlja da je to sam Kuan.

Tema: Kriminalistiko-pustolovna, zamrena pria o nestanku najpoznatije slike na svijetu i njen pronalazak uz niz smijenih i opasnih dogodovtina.

Pouka: Prijateljstvo i odanost prijatelju u najteim situacijama, pa ak i po cijenu vlastitog ivota. Potenje i otpor prema svakoj vrsti kriminala.

Kratak sadraj: Koko se veseli putu u Pariz iako ga je Zlatko pomalo prestraio svojim priama o tom gradu. Na aerodromu ih doekuje slikar Poklepovi, Zlatkov ujak. Vodi ih u svoj skroman stan i pokazuje im sliku Mona Lisu, koju je naslikao slavni talijanski slikar Leonardo da Vinci. Koko i Zlatko zbunjeno gledaju u sliku, a slikar Poklepovi ispria im priu o filmskom redatelju Allesu Worsonu i njegovom filmu koji se snima u Parizu i svojoj ulozi u itavom poslu. No o svom filmu Worson je dao intervju uvenom parikom reporteru Marcel Cleveru i na taj nain mnogi su se zainteresirali za uvenu sliku, pa ak i agenti osiguravajueg drutva koji su se preruili u brijae. Oko otmice slavne slike ispreplelo se mnotvo uzbudljivih dogaaja i Koko na kraju biva otet. Oteli su ga sinovi lanih brijaa Michel i Jean. Zlatko spaava Koka i ispostavlja se da slika uope nije ukradena, a Koko se budi iz sna.

Nasmijalo me kad je u poetku prie Zlatko priao Koku o Parizu.

Ukroena goropadica.
n u raja mili oga, Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. Ona ima korje jednoj prii iz " Tisuu i jedne noi ", no ona u ovoj komediji nije do k izraena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su glumci odglu komediju. Neki ekspirologi misle da je Shakespir napisao i zavretak prol ali se ono u prepisivanju izgubilo.

4. Petruccio

Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka tenja za pustolovinam a, te elja da se nagleda svijeta i bogato oeni. On prihvaa Katarinino kroe nje samo iz pasije i za zabavu, a ne (barem iz poetka) iz ljubavi. Ipak nam je on simpatian. Valjda zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja, da e ukrotiti "ensk oga zmaja", kao i duhovitost, i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti. Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veseljak i dobar ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glumi, kako bi joj pokaza o da s njime nema ale i kako sve treba da bude po njegovoj volji. No pre ma samoj Katarini nije nikad estok, nego postupa prema njoj sa nekom vedr om galanterijom i hinjenom bezazlenou te ne e da shvati nijednu njezinu o tru i pogrdu rije, nego u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu.

5. Katarina

Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag", i "pakleni avol". Vidi se i razlog tom miljenju, jer se ona u poetku ponaa kao razmaena, tvrd oglava i prkosna mlada djevojka. A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jaka i samostalna, sa lo im odgojem i tvrdoglavou zbog ranog gubitka majke. Ona je znala da ena mora biti prema muu odana i vjerna, ali joj se to inilo smjenim, jer su s vi mukarci oko nje bili slabii (Baptista, Hortenzijo), a drugih nije poznavala. Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio one iskre dobrote i ple menitosti, koje su ve otprije tinjale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga, tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti.

Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uzajamnoj ljubavi, ali se osjea, da za vrijeme borbe u njima raa i uvruje. To to je oni ne e d a priznaju, to je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos.

6. Ostali likovi

BIANCA je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenosti krije elju za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem prizoru. LUCENZIJO je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatren i simpatia n. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u najljepoj slici. HORTENSIO nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali slabi. Kad vi di, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "udovice", poto je nauio u Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije polo za rukom. GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom TRANIO je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obrazovan i duho vit. GREMIO i BIONDELLO sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji. VINCENZIO miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale naljute. "UDOVICA" tvrdoglava i neposluna ena, na Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.

7. Zakljuak

Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, nastalo oko 1595 godine . To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim latinskim i talijanskim rije ima i po karakterizaciji lica koja je snana i konsekventna, ali nije tako otr a i duboka kao u kasnijim djelima. U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjerojatno bio u tadanjoj I taliji. On zna kakva je bila tadanja Pisa (na glasu s vrlih graana), da je nj ihov obiaj da mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te precizno nabr

ajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj kui (koji su bili tipini u Taljana u to doba. U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake grupe ovisio je iskljuiv o o kvaliteti djela i njegovoj lakoj izvedivosti na pozornici. A ovo je jedno od onih djela koje se najvie prikazivalo, prikazuje se i prikazivat e se na pozornici, jer je prikladno za nju. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:52:00 | 0 komentara

Hamlet - William Shakespeare

Ovo je jedna tragina pria. Ona duboko uranja u ponore ljudskih slabosti, ona pokazuje svu tragediju kako ovjek moe poniziti sebe i druge. Ona istovremeno upozorava da je ovjek nemoan ispraviti svoje pogreke ako dozvoli da mu vrijeme izmakne iz njegove kontrole. U ovom naem svijetu jedinstven primjer za to bio je ivot i smrt princeze Diane. Pripovjetka Breza me pomalo podsjetila na tu suvremenu tragediju. Dok je ivjela, Diana je trpjela svakakva ponienja, nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je dola izolirala ju je zbog toga to je bila drugaija od njih, a to oni, optereeni vlastitim ogranienjima, nisu mogli prihvatiti. Tek je njena smrt podsjetila itav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu istinsku vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka Breza podsjea na vjene istine o ovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom vremenu i svakoj sredini.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:50:00 | 33 komentara

TROJICA U TRNJU - Pavao Pavlii Naziv djela: "TROJICA U TRNJU"

Pisac: Pavao Pavlii roen je u Vukovaru 1946. godine. Pie romane, eseje i scenarije. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas radi kao sveuilini profesor. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalistikih romana, a istaknuti je pisac romana za djecu i mlade. Znaajna su mu djela: "Plava rua", "Umjetni orao", "Dunav", "Vukovarske razglednice", "Trojica u Trnju", "Zeleni tigar", "Koraljna vrata" i "Pokora".

Vrijeme radnje: Ljetni praznici u vrijeme izgradnje naselja Dugave.

Mjesto radnje: Zagrebako naselje Trnje . Naselje Dugave u izgradnji.

Likovi: Hrvoje ivi u novoizgraenoj kui u Dugavama, a rado odlazi u Trnje gdje je prije ivio i gdje ima puno prijatelja. Najvir voli djevojicu Bibu i gospodina Solaria. Hrvoje je plemenit, hrabar, snalaljiv i uporan. Zahvaljujui njegovoj otroumnosti i upornosti zapoelo je traganje za pljakaem banke. Braco ivi u istoj zgradi u kojoj i Hrvoje. Oca nerado spominje, jer se rastavio od mame. Dobar je prijatelj i inteligentan. Po svojim osobinama pravi je voa. Tut je najmanj od trojice djeaka. Dobar je prijatelj i slijedi Bracu u svim akcijama iako se boji. Prilino je brbljiv, pa esto dovodi sebe i prijatelje u neugodne i smijene situacije. goljav je i slabaan i stalno radi sklekove kako bi ojaao.

Tema: Pustolovno-kriminalistika pria sa naglaenom humanosti i potenjem.

Pouka: Prijateljstvo i odanost prijateljima. Potenje, humanost i zajedniki rad uvijek dovode do pozitivnih rezultata. Zloin se za ispunjenje ciljeva ne isplati.

Kratak sadraj: Hrvoje,Braco i Tut ive u nezanimljivom zagrebakom naselju Dugavama. Po cijele se dane igraju pucajui iz pitolja na naputenom gradilitu. Hrvoje je morao otii u Trnje, naselje u kojem je nekad stanovao, nahraniti bakinog psa i maka, jer je baka otila u toplice. No vie se nije vratio. Svi su ga uzaludno traili, a u isto vrijeme opljakana je i banka u Trnju. Braco i Tut dali su se u potragu za Hrvojem. Svi su im u tome pomagali i uspjeli su mu ui u trag. Konano su na bakinoj kui u Trnju ugledali znak koji je Hrvoje uvijek crtao. Djeaci su odmah znali da im Hrvoje eli neto poruiti. Nali su klju bakine kue i uli unutra. Ugledali su poruku i postalo im je jasno zato se Hrvoje krije. Djeaci su primijetili ovjeka kojeg je opisao Hrvoje i poinje potjera. Neznanac im je uspio umaknuti i oni se vratie kui. Sutradan su se uputili u naputenu baraku, a iz nje je izaao neznanac koji im je juer umaknuo. Djeaci su se uputili na policiju i sve su ispriali policijskom inspektoru. Vratili su se natrag u baraku i pronali torbu punu novanica. U tom trenutku pojavio se Hrvoje. Dok je priao svoju priu na vratima barake pojavio se susjed Cvik i tetovirani. Pljakai su ih vezali i zakucali vrata barake izvana, na nisu daleko stigli. Vani je ve bila ploicija u zasjedi. Dovela ju je Biba po Hrvojevoj uputi. Slavlju nije bilo kraja.

Nasmijalo me: Kad je Tut trkarao i radio unjeve.

Uzbudilo me: Kad su lopovi upali u baraku u kojoj su bila djeca.

Rastuilo me: Kad je striek Solari morao u bolnicu.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:50:00 | 69 komentara

UKROENA GOROPADNICA - WILLIAM SHAKESPEARE

1. Biljeka o piscu

Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, roen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najvei dramski stvaratelj s vih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazalini pisac. Napisao je 36 drama koje djelimo na: 1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lea rt, Machetb; 2. komedije - Ukroena goropadnica, San Ivanjske noi, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za to; 3. romance - Romeo i Julija, Zimska pria i Oluja; 4. povijesne drame - Kralj John, Richard II., Henrik IV., Henrik V., Henrik VI., Richard I I. i Henrik VIII. A 1609. izili su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme. Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene knji evnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidanjeg pripovijedanja. Sve to samo znai da svi podaci potjeu iz lju dskoga ponaanja, neovisno o tome gdje i kada ovjek ivi. Najee upotrebljava teme smrti, zla, ubojstva, ljubavi i odnose meu lj udima (mu - ena, otc - sin, sestra - brat, suprug - supruga).

2. Biljeka o djelu

Radnja Ukroene goropadnice je uzeta iz neke starije komedije koja je u ono doba bila vrlo popularna. U njoj vidimo pravog Shakespearea, velikog i neusporedivog poznavaoca ljudske due. Njegovi su likovi puni jake psihologije i pokazuju veliko poznavanje enske udi. U komediji postoje dvije radnje: - kroenje goropadne Katarine - prosidba Bjanke. A povezane su time to se Bjanka ne moe da uda prije svoje sestre, koja j e goropadna i koja se ne eli udati samo kako bi omoguila slobodno proen je Bijanke. Radnje se zbivaju u Pisi u Shakespeareovo doba. To je sasvim realistina komedija bez fantastike u kojoj ne glume nikak vi vitezovi ni velikai, nego ljudi iz svakodnevnog ivota.

3. Uloga prologa

Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induction), koji slui kao uv od, ali ne utjee i na samu radnju. Zapravo tu nalazimo pozornicu na pozorni cu, jer se u odreenom trenutku u prologu pojavljuju glumci koji e glumiti k omediju Ukroena goropadica. U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se iz lova, naiao na ko tlokrpu, gdje na zemlji spava. eljan ale naredi slugama da ga donesu u dv or i obuu u sjajne haljine. Kad se ovaj probudi, sluge ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godina bio bolestan. Tada u dvor dolaze glumci, koji prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju " Ukroena goropadica. Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. Ona ima korje n u jednoj prii iz " Tisuu i jedne noi ", no ona u ovoj komediji nije do k raja izraena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su glumci odglu mili komediju. Neki ekspirologi misle da je Shakespir napisao i zavretak prol oga, ali se ono u prepisivanju izgubilo.

4. Petruccio

Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka tenja za pustolovinam a, te elja da se nagleda svijeta i bogato oeni. On prihvaa Katarinino kroe nje samo iz pasije i za zabavu, a ne (barem iz poetka) iz ljubavi. Ipak nam je on simpatian. Valjda zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja, da e ukrotiti "ensk oga zmaja", kao i duhovitost, i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti. Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veseljak i dobar ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glumi, kako bi joj pokaza o da s njime nema ale i kako sve treba da bude po njegovoj volji. No pre ma samoj Katarini nije nikad estok, nego postupa prema njoj sa nekom vedr om galanterijom i hinjenom bezazlenou te ne e da shvati nijednu njezinu o tru i pogrdu rije, nego u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu.

5. Katarina

Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag", i "pakleni avol". Vidi se i razlog tom miljenju, jer se ona u poetku ponaa kao razmaena, tvrd oglava i prkosna mlada djevojka. A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jaka i samostalna, sa lo im odgojem i tvrdoglavou zbog ranog gubitka majke. Ona je znala da ena mora biti prema muu odana i vjerna, ali joj se to inilo smjenim, jer su s vi mukarci oko nje bili slabii (Baptista, Hortenzijo), a drugih nije poznavala. Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio one iskre dobrote i ple menitosti, koje su ve otprije tinjale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga, tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti. Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uzajamnoj ljubavi, ali se osjea, da za vrijeme borbe u njima raa i uvruje. To to je oni ne e d a priznaju, to je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos.

6. Ostali likovi

BIANCA je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenosti krije elju za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem prizoru. LUCENZIJO je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatren i simpatia n. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u najljepoj slici. HORTENSIO nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali slabi. Kad vi di, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "udovice", poto je nauio u Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije polo za rukom. GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom TRANIO je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obrazovan i duho vit. GREMIO i BIONDELLO sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji. VINCENZIO miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale naljute. "UDOVICA" tvrdoglava i neposluna ena, na Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.

7. Zakljuak

Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, nastalo oko 1595 godine . To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim latinskim i talijanskim rije ima i po karakterizaciji lica koja je snana i konsekventna, ali nije tako otr a i duboka kao u kasnijim djelima. U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjerojatno bio u tadanjoj I taliji. On zna kakva je bila tadanja Pisa (na glasu s vrlih graana), da je nj ihov obiaj da mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te precizno nabr ajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj kui (koji su bili tipini u Taljana u to doba. U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake grupe ovisio je iskljuiv o o kvaliteti djela i njegovoj lakoj izvedivosti na pozornici. A ovo je jedno od onih djela koje se najvie prikazivalo, prikazuje se i prikazivat e se na pozornici, jer je prikladno za nju. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:50:00 | 1 komentara

ZAUENI SVATOVI - EUGEN KUMII

BILJEKE O PISCU: Eugen Kumii roen je 11. sijenja 1850. u Brseu, a umro je 13. svibnja 1904. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju u Beu. Godine 1883. povukao se iz slube i posvetio knjievnom i politikom radu. Vie puta je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegovi romani dijele su u tri skupine. Prvu skupinu sainjavaju istarsko-primorski romani (Jelkin bosiljak, Zaueni svatovi i drugi) u kojima na romantian nain opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce i seljake. Drugoj skupini pripadaju gradski romani u kojima je pokuao kritiki prikazati zagrebako graansko drutvo (Olga i Lina, Gospoa Sabina i drugi). Treoj skupini pripadaju povijesni romani (Urota Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa). Ostala djela su romani i pripovijetke: Neobini ljudi, Primorci, Sirota, Preko mora, Teodora, Pobijeljeni grobovi te drame Sestre, Obiteljska tajna i Petar Zrinski.

DOJAM O DJELU: Djelo je zanimljivo. Iz njega se moe mnogo toga nauiti o potenju i borbi za ivot dostojan ovjeka..

KOMPOZICIJA: Uvod: Brodolom kod Luice Zaplet: Alfredo Saletti i Mato Bartoli se zaljubljuju u Mariju Vrhunac: Antonio ubija Alfreda Rasplet: Mato i Marija se vjenaju Zavretak: Antonio ubija Marina Salettija i sam umire

SAETO PREPRIAVANJE: Luica je bio miran primorski gradi sve dok se nije desio brodolom u Sadriu. Tad je udarcem u glavu ozlijeen Mato. Odnijeli su ga u kuu ribara abaria. Njegova ki Marija njegovala je Matu. Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena zaprosio je Mariju, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogataev sin Alfredo Salleti takoer zaljubljen u Mariju i da je stalno salijee i napastuje. Nakon to je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju, Alfredo naruuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u samoobrani, a kasnije saznaje da su zapravo bili braa. Marijin brat Marko tajno se sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac Marino ne zna za tu vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom, dok je tako nosio pismo Elviri, nalazi ga njezin otac i Antonio ubija i njega u samoobrani. Nakon Marijinog i Matinog vjenanja Antonio se, elei pobjei od samoga sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajui da je ubio svoga brata i oca.

PREPRIANA EPIZODA: Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka, Antonio je uvao strau. Alfredo idui kui nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga ubija noem i bjei. U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog oca Martina i povjeri im to se dogodilo. Od njih saznaje da nije nahod ve da mu je Alfredo Saletti brat po ocu.

OPIS GLAVNOG LIKA:

Antonio Marola je mladi oniska stasa. Imao je jake ruke i iroka prsa. Bio je siromani ribar "Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi." Bio je veoma izdrljiv "Ljuta je zima, no on kao da je ne osjea, jer mu jedna nogavica od hlaa tija do koljena zavrnuta." Vrlo je portovan. Povuen je i udan. Bilo bi dana da nita ne kae ili da ode i ne vrati se nekoliko dana. Na njega je pazila obitelj abari primivi ga kao lana obitelji. Najvie je volio Mariju i Marka, za njih bi skoio i u pakao. Marku je pomagao prenosei njegova pisma Elviri. Mariju je vie puta spasio od napasnika Alfreda Salletija. Alfredo ga je zbog toga mrzio. Antonio kasnije ubija Alfreda u samoobrani. Cijela Luica je za njega mislila da je nahod. Kasnije se saznaje da mu je otac Marino Salleti, a majka Marica Kozuli. Marino Salleti ga napada i Antonio ubija i njega. Skrivajui se na groblju umro je od hladnoe.

OPIS SPOREDNOG LIKA: Marija abari je mlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je snjene puti. Njezina vrana i glatko poeljana kosa podavae ednu i njenu draest smrknutom joj elu. Duboke i crne obrve krasile su joj lice. Imala je male, bjeloputne i oble noge. " bijae Marija najdivnija taka. Njezino rascvjetano, gipko i slikovito tijelo, blijesak sree na prekrasnom joj licu, snjena put i sjajna kosa, bujne joj grudi i sav onaj njeni sklad arobnih uda, sve to bijae tako milo, tako zdravo i tako puno ivota i tako draesno." Dok je Mato leao ranjen, ona je pazila na nj. Kasnije se on zaljubio u Mariju. Alfredo je takoer bio zaljubljen u Mariju. Na putu do nje uvijek bi mu se isprijeio Antonio to je jednoga dana zavrilo Alfredovom pogibijom Antonio bi za Mariju skoio u pakao. Kad su prole Marijine nevolje a Alfredom, ona se udala za Matu Bartolia.

MJESTO RADNJE: Luica - crkva, Sadrie, abarieva kua, naelnikova kua, Stupovi, carska cesta, Stipina kua, Salletijev posjed, groblje, Martinova kua

VRIJEME RADNJE: Prolost dok je Istra bila pod talijanskom vlau.

TEMA: Sukobi izmeu bogatih stranaca koji moralno i materijalno upropauju selo i siromane istarske ribare koji se bore za svoje potenje i opstanak.

OSNOVNA MISAO: Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlaenju hrvatskog puka u prolosti. Bogati stranci uzimali su sve siromanim seljacima i ribarima. Na kraju oni kobno zavravaju shvaajui da nitko ne moe dugo drati Hrvate u aci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Svakoj sili doe kraj.

PROBLEMATIKA: Odnos tuinaca koji su na vlasti i domaeg stanovnitva koje je potlaeno i njihovi stalni sukobi.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:48:00 | 0 komentara

Branka - August enoa

Pisac August enoa roen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od 1865. do 1881. godine naziva se enoinim dobom jer ga je enoa obiljeio znaajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August enoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u Zagrebu, Beu i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u Pozoru i Nae gore list. Objavio je feljtone pod nazivom Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela su Zlatarevo zlato, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i Prosjak Luka.

Sadraj Branka je jo kao dijete doivjela tragine dogaaje. Otac je pretukao majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je bila tvrdoglava, osjeajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju je odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori

svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako eli postati uiteljicom. Branka je odbila gospodina Maria, umiljenoga gospodina koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio. Mari se je zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronae posao. Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac uvi to odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja ima talenta te je ona dobila posao u Jalevu. U poetku joj je bilo teko, imala je puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima, te su je htjeli to prije svrgnuti. Ali ipak su ju podravali dobri ljudi, upnik, naelnika, naelnica i grof Belizar. Branka je probudila Jalevo iz zimskog sna. Izmeu grofa i Branke se stvarala ljubav. Tako je grof Belizar na njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona nije odgovorila. Sutradan ju je savjetovao upnik, dobar starac, da slijedi srce. Tako je Branka odluila udati se za grofa i postala groficom.

Ovaj roman govori o tekom ivotu jedne zagrebake djevojke koja eli neto uiniti za domovinu. Ona je htjela postati uiteljicom. Tako je dobila posao u Jalevu. Tamo joj je bilo teko jer su joj se neki ljudi protivili. Ona se ne obazire na njih i napreduje. Nauila je djecu osnove za ivot. U meuvremenu se i stvara ljubav izmeu nje i grofa Belizara. Na kraju ona ipak pristaje postati groficom.

Mjesto radnje Radnja se odvija u Zagrebu, sreditu hrvatske kulture, te u Jalevu, gorskom selu koje je kulturno siromano.

Vrijeme radnje Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog pokreta), kada se poinje buditi Hrvatska.

Dojam Ovaj roman budi u meni osjeaje prema domovini, govori kako smo svi mi duni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima nade i svojim znanjem doprinosi narodu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:48:00 | 0 komentara

Boanstvena komedija - Dante Alighieri

Poneto o piscu: Dante Aliaghieri roen je 1265. u Firenzi, a umro je izmeu 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni. Ve kao mlad pjesnik istakao se u novom slatkom stilu (dolce stil nouvo), ali vrhunac svog stvaralatva je za sigurno postigao Boanstvenom Komedijom. Od drugih njegovih djela istiu se Novi ivot i De vulgari eloquentia. Najosnovnije crte fabule: Dante se na polovici ivota nae u umi. Dugo luta umom i izae iz nje, te doe do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zaprijee gepard, lav i vuica. On krene natrag, ali doe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i istilite u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se due grijenika, a rasporeeni su po teini grijeha to su grijesi tei to su krugovi nii i ui.

Prvi Krug U prvom krugu - Limbu nalaze se due nekrtenih. Njihove due se ne mue i jedina muka im je neispunjiva elja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antike linosti koje su se rodile prije stvaranja kranstva; Homer, Ovidije, Vergilije...

Drugi krug U drugom krugu nalaze se due ljubavnika, kojima vitla paklena oluja. uva ga Minos, a on ujedno i razvrstava tee grijenike. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.

Trei krug U treem krugu mue se due prodrljivaca. Njihove muke su da ih, polijegale po blatu, iba kia i snijeg dok ih Kerber, mitski uvar Hada, rasetvoruje.

etvrti krug

U etvrtom krugu su due raspinika i krtaca. Oni prsima guraju teke terete, a uva ih Pluton.

Peti krug Peti krug je krug dua srditih i estokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a ljeni se dave pri dnu. uva ih Flegija.

esti krug To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje Dante pria s Farinatom i Cavalcantiem.

Sedmi krug Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na blinjega, a uvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u Flagetont, rijeku od vrue krvi, gaaju strelicama. U drugom pojasu nalaze se samoubojice, koji su pretvorene u otrovno granje, te rasipnike, koji gonjeni Harpijama tre kroz ume samoubojica. U treem krugu se na uarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga, lee nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trati i protiv rada, moraju sjediti. Ovdje Dante sree Brunetta Latinija, protivnika prirode, njegovog uitelja i uglednog knjievnika, te mu on prorie da e biti prognan iz Firence.

Osmi krug Metabolge ili zle jaruge, kako se jo zove osmi krug pakla, sadravaju deset rovova. U prvom rovu su zavodnici ena (njih biuju avoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku neist. U treem rovi su simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene asti, naglavce zabodeni u uplju stijenu. Tamo Dante sree Papu Nikolu III. U etvrtom krugu se nalaze vraevi i lani proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopaku. U petom krugu su podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a uvaju ih vrazi. U estom krugu su licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaenim kabanicama. U sedmom rovu su lupei koji tre progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni savjetnici, a meu njima Dante sree Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom rovu su sijai nesloge, koje vrag ranjava

maem, a u desetom rovu su krivotvoritelji, kanjeni stranim bolestima.

Deveti krug U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je podjeljen na etri zone; Kain - zona izdajica roaka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobroinitelja. U sreditu Kocita, ujedno i sreditu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije.

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do junog pola i stie do junog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi istilite u obliku brda.

Tema djela: Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni ivot, tj. kroz pakao, istilite i raj.

Simbolike: Dante - simbol grenog ovjeka Vergilije - simbol mudrosti i razuma Beatrice - simbol boanske milosti i objave mrana uma - simbol grenog ivota

Struktura: Boanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a Pakao ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja. Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od kojih se prvi rimuje s treim, a drugi s prvim iz sljedee strofe.

Karakterizacija likova: Francesca je grijenica iz poravednih razloga, a njena dua je bez ikakve sumnje ia od mnogih koje stiu u raj. Njezina elja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu. Farinata je u neku ruku proglaen krivovjercem iz zlobe. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata je plemenit, i iako je protiv Dantea po politikom uvjerenju, on ga moli da razgovara s njim. Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je jo jedan od ljudi koji nisu zasluili pakao. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja, ve krivnja njegove okoline. U sutini je on dobar ovjek, koji se naao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Papa Nikola III je, za razliku od prola tri grijenika, osoba koja je u potpunosti zasluila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati niim osim pohlepom. Odisej je jo jedan grijenik, ija djela ovise o kutu gledanja. Openito je on lukavtinom unitio Troju, ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junako djelo. Alberigo del Manfredi je okrutan ovjek, koji je bio u stanju ubiti roaka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zasluio da ode u pakao.

Miljenje o djelu: Djelo je tajanstveno i mistino. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondanjeg vremena. Vrlo je naporno za itanje, jer

zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo ope kulture. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. Sama ideja prolaska kroz ovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak uinio svoje i uinio ovo djelo nedostupno veini itatelja.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:47:00 | 3 komentara

ZAPISI IZ MRTVOG DOMA - F. M. Dostojevski

Zapisi iz podzemlja samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom Zapisi iz mrtvog doma - zbirke poznatog ruskog realistaF.M.Dostojevskog. Novela Zapisi iz podzemlja u sebi sadri mnoge ideje o ovjeku, njegovom ivotu te o individui i njezinom ponaanju i uklapanju u drutvu. Individua tj. glavni lik ove novele bolje nam predoava samog sebe a ujedno preko sebe izrie pravu istinu o ovjeku. Prema njegovim rijeima, ovjek je negrijeeno bie, pakosno bie, nezahvalno bie, stvaralaka ivotinja, lakosmisleno bie,nedolino bie te bie koje u svemu ima cilj i tei ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna se osobina posebno istie a to je samostalnost, iju veliku uestalost moemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slae se dobro s drutvom i prezire ljude u njemu, no ipak eli ui u drutvo i osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj elji, biva odbaen i postaje eljan osvete za neuspjehom. Sve mu u ivotu propada a nesrea mu je uvijek za petama. Prema svemu ovome moemo zakljuiti i da zapravo podzemlje za glavnog lika moda i predstavlja ovaj bijedan i nesretan ivot, a ponajvie izolaciju od drutva, od cijelog svijeta. Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati filozofskom raspravom o ovjeku, a drugi dio dokaz za sve ono to je reeno u prvom dijelu.Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijelu ove novele,mogli bismo rei da radnja tee kronoloki, a jedna od zanimljivosti vezana upravo za radnju je da je radnja izmiljena kao i sami zapisi. U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga -Apolon, Liza, Ferfikin, Simonov i Zverkov. Ipak, posebnu panju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer on sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadanjeg vremena. O njegovoj karakterizaciji moemo ponajvie saznati u prvom dijelu ove novele, gdje odmah na samom poetku moemo uoiti pakosnost, koja se uoavala i u njegovom poslu. No, pored toga to je pakostan, on je dosta i radoznao a moemo rei i da voli sanjariti, fantazirati a ponajvie filozofirati. U njegovoj filozofiji moemo kao glavnu linost

uoiti ovjeka i njegove probleme u drutvu. Sve te probleme moemo pronai i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od drutva i velika je individua. Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime to imaju, on je zadovoljan svojim nainom ivota.Na samom kraju novele moemo uoiti da nikoga ne voli, nikoga ne potuje, no ono to je najgore, ne voli ni samog sebe.Sve je to uzrok njegovog bijednog ivota, kojeg je on silno elio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je do toga da je uvijek bio odbaen. Glavnu je rije u njegovom ivotu vodila povuenost od drutva, a sudei po svemu ovome, moemo zakljuiti da on u biti i nije shvatio svijet, ivot, ve je sve to promatrao sa svog stajalita, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti. Tokom cijele novele inio se nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodlunim a pomalo i straljivim. Neke od ovih osobina mogu se uoiti i u dananjem svijetu, u dananjem ovjeku,no ima neto to odskae od svega, a to je nezadovoljstvo ovjeka s onim to ima, jer ovjeku uvijek treba neto vie. Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima se na glavni lik i nije ba previe slagao. Jedan od tih likova je i lik Ferfikina.Prema rijeima glavnog lika, bio je to ovjek kojeg je glavni lik ponajvie mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica. Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost, budio je sve negativne osobine u oima glavnog junaka. Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika,koji ga nije prihvaao i niti to nije ni pokuavao. Kao i svima, najvaniji mu je bio novac te iz pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zao ovjek koji je s zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih. Gotovo sve moemo rei i za preostala dva neprijatelja glavnog lika-Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u ivotu bio novac, esto su omaloavali glavnog lika,koji je sve to trpio i ak im se u jednom trenutku htio i ispriati. Svi oni isticali su se jednom velikom negativnom osobinom-iskoritavanjem, kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi uine ivot boljim, ne mislei na posljedice. No, u cijelom drutvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjeaje.To je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u dui i srcu. U poetku je upoznajemo kao povuenu, utljivu i zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija popriati i izmjeniti miljenja o ivotu, budunosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uoiti ve je imala sve dobre osobine. Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav nain ivota.

Ve nam je poznato da su stil i jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor esto koristi jednostavnim i jasnim reenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke reenice moemo navesti jedan od brojnih dijaloga iz novele:

Ti si odavde? Nisam. Odakle si? Iz Rige. Njemica? Ruskinja. Jesi li ve dugo ovdje? Gdje? U kui.

esto se u reenicama pa i meu reenicama javlja kontrast, koji je u funkciji humoristinosti i originalnosti reenica ,kao npr.Tada sam pobijedio,ali se Zverkov,koji je dodue bio glup ali veseo i drzak, na sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio smijeh je ostao na njegovoj strani. ili pak Ta ovjek je glup, fenomenalno glup.Naime, uope i nije glup, ali je tako nezahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega.Specifinost ove novele je i poetak, gdje se takoer uoavaju jednostavne i humoristine reenice: Bolestan sam ovjek...Pakostan sam ovjek. Neprivlaan sam ovjek. Mislim da me boli jetra. Uostalom,nemam pojma o svojoj bolesti i ne znam pouzdano to me boli.,a i cijela je novela napisana tako da autor direktno razgovara s itateljem i daje mu poneke savjete, a sve se to izraava reenicama poput ovih:...Stanite! Dopustite da predahnem...,Pa zato ste onda sve ovo pisali?- pitate me. Znate ta, strpao bih ja vas na etrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon etrdeset godina doao k vama da se raspitam do ega ste doli..Osim ovih reenica , Dostojevski se obraao itatelju putem zagrada (Slaba dosjetka, ali neu je prekriiti. Napisao sam je,mislei da e ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se elio samo napraviti odurno vaan- namjerno je neu prekriiti!).Sam jednostavan stil govori nam kako reenice nisu toliko bogate stilskim sredstvima, no u noveli

moemo pronai i poneku metaforu: Bilo je tiho, pahuljao je snijeg padajui gotovo okomito i prostirajui jastuk po ploniku i pustoj ulici. Realistinost stila takoer ne moemo izostaviti, a ta je realistinost i specifina za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo. Realistinost je izraena ve putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi oituju na posebnim realistikim likovima likovima iz svakodnevnog ivota koji se kreu na svakodnevnim, obinim mjestima (gostionica, malena sobica).U noveli moemo uoiti i opis interijera: U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi, pretrpanoj golemim ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim odijevnim starudijama - bilo je posve tamno.ija je funkcija opisivanje i predoavanje socijalnog statusa likova,dok u jednom dijelu novele moemo uoiti i pozitivizam:Pa i uope ,duni smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda nipoto u tim i tim okolnostima nee nita pitati; da je treba prihvatiti takvom kakva jest, a ne onako kao to fantaziramo, pa ako stvarno teimo za tablicom i kalendarom,no,i...no,pa makar i za retortom,to se moe, treba prihvatiti i retortu! Jezik u ovoj noveli je razumljiv no ima i pokojih francuskih izrazaa lhomme de la nature et de la verite.

I kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja: 1. 2. 3. 4. ovjek nije nikada sretan onime to ima. Svaki je ovjek kukavica. ovjek nije savreno bie. Drutvo ini ovjeka ovjekom.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:47:00 | 0 komentara

Omiki gusari - Alojz Majeti Naziv djela: "Omiki gusari"

Pisac: Alojz Majeti roen je u Rijeci 30.08.1938. Srednju kolu zavrio je u Delnicama, a studirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao

korektor, novinar i urednik. Priredio je Antologiju hrvatskog humora u est knjiga, a ureivao je asopise "Paradoks" i "Kerempuh". Objavio je vie zbirki pjesama, a poznatije su mu: "Dijete s brkovima pria", "Otimam", "Zapovijedni nain", "Kako uspjeti u ivotu". Pie i romane, a za povijesni roman "Omiki gusari" dobio je 1981. godine Nagradu "Grigor Vitez". Poznat je i kao autor radijskih i filmskih scenarija.

Vrijeme radnje: Razdoblje izmee 1180. i 1226. godine.

Mjesto radnje: Split, te okolica Splita i Omia.

Likovi: Malduh Kai glavni lik romana ujedno je i povijesna linost. 1221. godine postao je omiki knez. Ve kao djeak bio je sran, strastven i odluan. Zbog izvanrednog pamenja bio je iva pomorska karta i u tri je godine upoznao obje obale Jadrana. Ima veliku duhovnu i fiziku snagu, te se istie kao sran, neustraiv i mudar voa, posebno odan ideji borbe protiv Mleana. Marija Pulsnikova nije povijesna linost. U romanu pisac je opisuje kao Malduhovu enu. Krase je odanost, ljubav i razumijevanje. Za razliku od oca i brata Dominika ne podnosi ubijanje, podvale i surovost. Dobra je majka i odana ena.

Tema: Borba plemena Kaia, protiv jaih neprijatelja, za ouvanje svoje djedovine i slobode.

Pouka: Treba biti hrabar, pravedan, odluan i ustrajan u borbi za slobodu i ouvanje svog ognjita.

Kratak sadraj: Pohlepan splitski nadbiskup Rajneri nastoji nizom spletki prisvojiti za splitsku crkvu zemlju u selu Srinjinama podno Mosora. Uz pomo carskog namjesnika Rugerija ishodio je pravo na navedenu zemlju, no ova je pripadala omikom plemenu Kaia. U borbi za ouvanje svoje zemlje razljueni Kaii predvoeni knezom Nikolam ubie gramzivog nadbiskupa. Bojei se odmazde monijeg neprijatelja Kaii sklonie u Split malog Malduha od kojeg je knez Nikola puno oekivao. U gradu, Malduh se ubrzo zagledao i zaljubio u plemkinju Mariju Plusnik. Njeni otac Petar i brat Dominik bili su probizantinci i veliki neprijatelji Kaia. Kaznena bizantska ekspedicija bila je potuena do nogu i doivjela je veliku sramotu. Marijin otac Petar, brat Dominik i pohlepni nadbiskupov sluga Maica odlaze u Ravenu po opljakano blago koje je tamo skrio pokojni nadbiskup. U guvi u luci Malduh je izrazio Mariji elju da je jednog dana uzme za enu. Pokazao je pritom odlunost pravog mukarca. Marija je odmah pristala, no te je rijei ula Jurislava, oeva sestra koja je nakon majine smrti brinula o Mariji. Malduha su uhvatili i bacili u tamnicu. Knez Nikola odlui spasiti Malduha, te otme Dominika kako bi napravili zamjenu zarobljenika. U meuvremenu Marija sazna da je Jurislava oeva ljubavnica a ne sestra i ova joj pomogne doi do voljenog Malduha prije razmjene. Mladi se vraa kui, a otac i Jurislava odvedoe Mariju u samostan. Odrastao Malduh uzaludno trai Mariju i u toj potrazi dolazi blizu Venecije gdje biva uhvaen i baen na galiju kao vesla. Na galiji je i Dominik poznat kao posebno okrutan goni veslaa. U napadu Omiana na galiju osloboen je Malduh, a zarobljen Dominik. U zamjenu za slobodu Dominik otkrije mjesto gdj se nalazi Marija. Nakon est godina traganja Malduh je konano naao voljenu Mariju. Oenili su se i ona mu rodi sina Osora. Malduh je ponovo na moru i planira stvoriti savez gradova koji e se onda lake oduprijeti Veneciji. Ne uspijeva u svojoj nakani, pa gradi flotu i uspjeno se bori protiv Mleana. U jednoj od borbi ponovo biva zarobljen Dominik. Malduh mu poklanja ivot, no ovaj za uzvrat mora potopiti onoliko brodova koliko ih je potopio brod na kojem je sluio. Odrao je obeanje i izmeu Dominika i Malduha razvilo se ak i neko pritajeno prijateljstvo.

Omika flota zadaje teke udarce neprijatelju sve dok 1226. godine nisu potpisali mir s papom, a Malduhu se gubi svaki trag.

Rastuilo me kad su kanjenicima odsijecali ruke ili noge.

Uzbudilo me kad su Malduha zarobili i bacili u tamnicu.

Razveselilo me kad je Malduh naao Mariju.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:47:00 | 41 komentara

Bitka kod Bistrice Lesne - Miroslav Krlea

Izdavac: Vijesnik, Zagreb 1990 Biljeka o piscu: Miroslav Krlea rodio se 1893. u Zagrebu, gdje je zavrio puku kolu i niu gimnaziju. Polazio je kadetsku kolu u Peuhu, a zatim poznatu vojnu akademiju Ludoviceum u Budimpeti, koju je bijegom napustio. Izmeu prvog i drugog svjetskog rata pokretao je i ureivao razne asopise ( Plamen, Danas, Knjievna republika). Krlea je kao novelist bio vezan za prvi svjetski rat i malograanski rat. Zbirka pripovijedaka Hrvatski bog mars snana je slika ratnog bezumlja i traginih sudbina ljudi. Osim ratne novelistike znaajan je i ciklus Krleinih drama s ratnom tematikom Vuijak, U logoru. Umro je krajem 1981. godine. Ostala najvea djela su mu Na rubu pameti, Povratak Filipa Latinovicza , Zastave, Leda, U agoniji, Gospoda Glembajevi, Deset krvavih godina i drugo.

Biljeke tijekom citanja: -na pocetku novele primjecujem teak nacin pisanja, dugacke i sloene recenice koje mi je teko razumijeti

-opis nacina zivota rastuzuje me -osjecam suosjecanje s junacima -u pismima pred kraj novele vidim neku ironiju, vrlo su komicna -osjecam veliko nezadovoljstvo i razocarenje jer nitko nije preivio

Doivljaj djela: Djelo mi se nije narocito svidjelo. Teko je razumjeti ga, kratko je, a radnja otuna i skromna. Pisac opisuje jad i bijedu koju mi je teko razumijeti, opis je rijecit i bogat, ali pre realan i zahtjeva citatelja boljeg eluca.

Najlijepi ulomak: Str. 29. str. 30. Divizijski mrtvozornik Palcic pozdrav od Ljubice Jankic.

Tema djela: Knjiga Bitka kod Bistrice Lesne opisuje hrabrost i jad slavnih junaka koji su poginuli u toj bitci.

Ideja djela: Bez obzira na poraz ili pobjedu, rat je iz perspektive vojnika uvijek tragican. Hrabrost se kadkada i ne isplati.

Kratak sadraj: Pisac djelo zapocinja posvetom. Posvecuje ga estorici palih domobrana i njihovom deseniku. Nastavlja opisom tekog ivota u to doba te opisom sudbina estorice domobrana. Vid Trdak, jedan od domobrana, ostao je bez ene te sam sa svoje dvoje djece. Pred odlazak u rat trai pomoc od vlade u vezi s djecom koju nema kome ostaviti, no, kao i mngi seljaci tog doba nalazi nerazumijevanje i odlazi potiten.

Loborec tef bijae ponien od kraljevske vlasti koja ga nije eljela ni sasluati. Takav odnos u seljaku budi gnijev, mrnju, ali i veliku nemoc opiranju vladi. Jo jedan od poginulih domobrana doivljava nepravdu. Nakon teka ranjavanja ponovo ga alju na bojite oduzimajuci mu est tjedana odmora. U trenucima borbe domobrani neprestalno misle o ucinjenoj nepravdi. Matija Kri je tragokomican lik o kojemu se sve saznaje iz dva pisma koja su njegova jedina ostavtina, a u njima se ocrtava sav jad i siromatvo zagorskih seljanki. Novela zavrava opisom bitke kod Bistrice Lesne. To je najtragicniji dio u kojem se mjeaju blato, suze i krv. Svi domobrani pogibaju u tekim mukama doivljavajuci grozote koje ni jedan covijek nebi trebao doivjeti.

Mjesto radnje: Selo u Zagorju i Bistrica Lesna.

Vrijeme radnje: Bilo je to davne 914. za vrijeme vladavine Franje Josipa Prvog kada je bijednim hrvats kim selima i naseljima vladalo feudalno drutvo.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:46:00 | 0 komentara

Zagonetno pismo - Zlatko Krili

BILJEKE O PISCU : Zlatko Krili rodio se u Osjeku 1955 godine, djetinjstvo proveo u epinu, a danas ivi u Zagrebu. Do sada je za djecu i omladinu objavio pet knjiga: " Prvi sudar ", " udnovata istina ", " Poetak plovidbe ", " Veliki zavodnik ", Zabranjena vrata ", i " ivi pjesak ". Napisao je i nekoliko kazalinih igrokaza : " Uskoka kapa ", " Jaje ", " Gozba u pono ", " Bajka o divu ", " Kazalite lutaka " i druge. Pie za radio i televiziju, kao i scenarije za crtane filmove.

VRSTA : Djeiji roman

MJESTO RADNJE : Zagreb - kua, igralite, kola i policijska stanica

VRIJEME RADNJE : Sadnjanjost - proljee

TEMA : ivot djece zaposlenih roditelja

OSNOVNA MISAO : Nepoznatima se ne otvaraju vrata

LIKOVI : Kitra, Marina, Lili, bradati, brkati, Zraka, Silos, Anelak i profesor iz matematike, itd...

OPIS LIKOVA : Kitra - djeakkoji poslije provale postaje poznati. Kad su lopovi napali Marinu, on je pozvao policiju i pokazao se prijateljem. Marina - djevojica zaljubljena u Kitru. Ima dugu kosu i svako se jutro mui s jednim voriem kojeg ne moe raseljati. Dobra je, iskrena i hrabra.

KRATAK SADRAJ : Jednog jutra su Kitri na vrata pozvonila dva ovjeka koji su se predstavili kao policajci iz specjalne policije. Nisu to bili nikakvi policajci ve lopovi. Prokopali su cijeli stan i odnjeli sve vrijedne stvari. Kitra je od susjede pozvao mamu i sve joj ispriao. Ubrzo je dola i prava policija. Ispitivali su Kitru i pomou foto - robota pokuali ui u trag lopovima. Kitra je bio zaljubljen u Marinu, djevojica iz kole koja je bila zaljubljena u njega. Nakon provale Kitra je postao jako popularan. Djeaci su se divili njegovoj hrabrosti, a djevojice su mu slale ljubavne poruke. Kitra je Marini ispriao sve o provali i o zagonetnom pismu koje je dobio prije provale. Lili, djevojica za koju su svi rekli da je najzgodnija cura u koli, zaintresirala se za Kitru. Marina je bila ljubomorna i posvaala se sa Kitrom. Na isti

nain kao kod Kitre lopovi su pokuali opljakati Marinin stan. Potar Luna, koji je radio s lopovima, uruio je Marini preporueno pismo. Marina je odmah shvatila da se radi o provali. Telefonom je odmah pozvala Kitru. On je jo bio ljut na Marinu i nije joj povjerovao. Kad je spustio slualicu shvatio je da Marina nije lagala i odmah pozvao policiju. U trenutku kad su lopovi odnosili iz Marinina stana, Kitra je s policajcima ve bio pred kuom. Uhvatili su lopove, a Kitra i Marina otili su zajedno.

NAJLJEPI DIO : " Polako, vrlo polako mu se primicivala. Glave su im bile sve blie i blie. Marina ga je gledala u oi a onda obori pogled na njegove usne. Poljubila ga je. " ( 121 str. )

Ova pria mi se sviala zato jer pria kako djeca hvataju lopove. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:46:00 | 0 komentara

Sadako hoe ivjeti - Karl Bruckner Naziv djela: " Sadako hoe ivjeti "

Pisac: Karl Bruckner roen je 09.01.1906. godine u Beu kao sin tiskara. Pripremao se za trgovaki zanat, a radio je i kao tehniar, prodava novina i uvar garaa. Otkriva slikarsku nadarenost i pie svoju prvu pjesmu. Odlazi u Brazil, a u domovinu se vraa 1938. godine i odmah biva unovaen u njemaku vojsku. Nakon rata pie crtice za novine, a poslije tri romana za odrasle pie svoju prvu knjigu za mlade " Dijamant Tobije Ambergera ". U njemu opisuje sudbinu austrijskih iseljenika u Braszilu. Pozornost itatelja zaokupio je romanom o nogometu, a najpoznatije mu je djelo " Sadako hoe ivjeti ". Roman je prvi put objavljen 1961. godine i s njim postie svjetsku slavu. Vie je puta nagraivan kao najbolji pisac za mlade, a moe mu se odati priznanje za 93 prijevoda njegovih djela na 22 jezika.

Vrijeme radnje: Razdoblje od kolovoza 1945. godine pa do proljea 1955. godine.

Mjesto radnje: Hiroima i amerika vojna baza na Tinianu u zapadnom Tihom oceanu.

Likovi: Sadako je mala etverogodinja djevojica koja je doivjela strahotu i uas nuklearnog udara na Hiroimu 06.08.1945. godine. Nekim je udom preivjela i u poratnim godinama velikog siromatva stoiki podnosi, skupa sa svojom obitelji, veliku glad, neimatinu i beznae. Uporna je, potena, hrabra i odana obitelji. Iako malena sa starijim bratom satima skuplja metalne predmete iz gradskih ruevina. Desetak godina od pada atomske bombe Sadako poinje osjeati posljedice radijacije. Zapoinje svoju posljednju bitku, bitku za ivot. Veliko htijenje i upornost budili su njoj nadu u ozdravljenje, u ivot koji je toliko voljela. Opaka je bolest ipak na kraju pobjedila, ali Sadako e vjeno ivjeti u nama koji smo proitali ovu knjigu, ivjet e kao opomena ovjeanstvu da nikad vie ne ponovi istu greku. igeo je stariji brat svoje male sestrice Sadako. Dobar je, pametan, osjeajan i odan djeak. Poten je i odgojen u skladu sa starim japanskim tradicijama. Puno vremena posveuje uvanju svoje sestrice. Odan je obitelji i ne moe se pomiriti sa injenicom da Sadako mora umrijeti. Pomae joj u izradi zlatnih dralova bodrei nju a i sebe u njenim najteim trenucima.

Tema: Nuklearni udar na Hiroimu i posljedice koje je on izazvao.

Pouka: Meu ljudima razliitih nacija treba graditi prijateljstvo, suradnju i dobre odnose, kako bi svi zajedno mogli ivjeti u slozi i ljubavi, uvajui ovu nau prelijepu Zemlju za generacije koje dolaze.

Kratak sadraj: Sredina je srpnja 1945. godine. Hiroima je pust grad. Mukarci su na frontu, nesposobni za vojsku i ene rade u tvornicama za potrebe vojske, a nemoni starci i djeca lutaju ulicama traei komadie hrane. etverogodinja Sadako luta ulicama zajedno s bratom igeom, dok im majka radi u Brodogradilitu Micubii. Otac, prijeratni brija, ve je dugo u vojsci i niko ne zna gdje se nalazi. Japan je pred porazom i sva su dopisivanja sa vojnicima zabranjena. Za razliku od drugih japanskih gradova koji se svakodnevno bombardiraju Hiroimu samo nadlijeu izviaki avioni i na njih se vie niko ne osvre. U isto vrijeme u amerikoj bazi na Tinianu odvijaju se pripreme za ubrzani zavretak rata bez invazije na Japan. U najveoj tajnosti vre se pripreme za prvu uporabu atomske bombe. Cilj je Hiroima. Tog kobnog jutra igeo je stao u red za hranu. S njim je bila i njegova sestrica Sadako. Red je bio dugaak i djeak je znao da mala sestrica ne moe dugo stajati u redu, pa odlui poi kui. Vratiti e se kasnije sam i donijti e kui toliko potrebne namirnice. U tom trenutku nije ni slutio kakav ga pakao eka samo dvadesetak minuta kasnije. I dok je hodao ulicama prema kui, "Enola Gay" se sa smrtonosnim teretom pribliavala Hiroimi. Sadako je bila umorna od hodanja i igeo odlui zastati u parku kako bi se djevojica odmorila. Sadako je legla pod vrbu i odmah zaspi, a igeo skoi u oblinje jezerce. I tada se dogodi uas kakav ljudski rod jo nije vidio. U nekoliko sekundi zbrisan je itav jedan grad, poginulo je preko 80 000 ljudi. Rat je zavren. Cilj je ostvaren, uasne su posljedice ostale kao vjena opomena ljudskom rodu. Nekim udom obitelj Sasaki itava je na okupu. Na mjestu gdje je bila njihova kua, otac kojeg su otpustili iz vojske sklepao je mali kuerak. Bez puno materijala skromna kuica pruala je tek minimalnu zatitu od kie i hladnoe. Djeca po cijele dane skupljaju metalne predmete po ulicama, a otac nastoji neto zaraditi da moe kupiti daske za novu kuu. Zahvaljujui bronanom zmaju kojeg je pronala Sadako otac namjerava kupiti brijaki alat i zapoeti svoj stari zanat. Iako biva pokraden nije pokleknuo. Upoznaje predratnog proizvoaa zmajeva i oni zajedno zapoinju posao. Krenulo je dobro i otac uspijeva sagraditi pristojnu kuu. Deset je godina prolo od zavretka rata. Sadako pada u nesvijest poslije biciklistike utrke u kojoj je uestvovala. Obolila je od posljedica radijacije i zapoinje svoju posljednju bitku, bitku za ivot. Izrauje papirnate dralove i vjeruje u ozdravljenje izradi li ih tisuu. Iznemogla i iscrpljena boleu sklopila je svoje umorne oi posljednji put. Iznad njenog kreveta ostalo je visjeti 990 zlatnih dralova. U spomen na nju u Vrtu mira u Hiroimi stoji spomenik s njenim likom izliven iz bronce, a njene ruke uzdignute prema nebu dre zlatnog drala.

Miljenje o djelu: Tuna pripovjetka koja nam govori o strahotama rata, o stradanjima malih ljudi koje niko nita nije pitao kad se udaralo u bubnjeve rata. Stradanja milijuna ljudi prouzroili su bezoni politiari, ratni hukai, koji su svu tu strahotu kasnije promatrali iz sigurnosti svojih domova, a nerijetko su se pritom i enormno obogatili.

Nita me nije nasmijalo

Rastuilo me kad je Sadako umrla.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:45:00 | 0 komentara

Zlatarevo zlato - August enoa

Tema Zlatareva zlata je povijesni sukob medvedgradskog velmoe Stjepka Gregorijanca i grada Zagreba. U sreditu tog sukoba nalazi se ljubav Gregorijaneva sina Pavla i Dore, keri grikog zlatara PetraKrupia. Jedan od najvanijih i meni najdraih likova je Jerko. Najprije je nijemi mladi koji guta svoju bol i gradsko "spadalo", a poslije Pavlov brat i pomaga. Takoer je i Pavao razdvojen u dvije situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljueg neprijatelja Zagrebana, iv i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantian i njean mladi, zaljubljen "do uiju". Od dobrih likova tu su jo : Petar Krupi , zlatar i Dorin otac, brian i zatitan otac, sama Dora, skromna, posluna i vrlo inteligentna, Magda, pobona, malo brbljava, ali potena starica koja je zlataru Krupiu pomogla odgojiti Doru. Radnja romana se zbiva u Zagrebuu drugoj polovici XVI. stoljea.

U gradu Zagrebu ivio je zlatar Krupi koji je nakon smrti svoje voljene supruge, odgajao svoju ker, jedinicu Doru, uz pomo starice tj. njegove kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijee na Trgu sv Marka, po emu su je i nazvali paprenjarka. Najvei zagrebaki neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanac, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana razbjenjeli narod palio kuu Franje

Filipovia koji je izdao svoje hrvatstvo i otiao u Turke , jedna iskrica velikog plamena pala je meu konje koji su se zatim razbjeali. Pred podivljalim konjima se sluajno zatekla Dora koju je Pavao , sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viao ju je vie puta, a opet joj je spasio ivot. Saznavi da mu se sin via s graankom Stjepko je skovao urotu. Sve politike spletke i sva graanska ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i krupia, a takoer smrti Dore. Pavao ju ovaj put nij usopio spasiti. Udovica Klara je htijela Pavla za sebe. Uz pomo Grge okolina, gradskog brijaa, tj. brbljavog, oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru. Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U poetku svih tih nesrea Pavao je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan to mu je zbog urote sin Pavao otiao, Stjepan Gregorijanac je sklopio mir s Zagrebom. Umro je u okruenju, ipak sa sva tri svoja sina Pavla, Nika i Jerka. Rekavi da e jednog dana nestati ime Gregorijanevo imao je pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv Turaka, a Jerko je otiao u samostan i zaredio se.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:44:00 | 0 komentara

Zagonetno pismo - Zlatko Krili

BILJEKE O PISCU : Zlatko Krili rodio se u Osjeku 1955 godine, djetinjstvo proveo u epinu, a danas ivi u Zagrebu. Do sada je za djecu i omladinu objavio pet knjiga: " Prvi sudar ", " udnovata istina ", " Poetak plovidbe ", " Veliki zavodnik ", Zabranjena vrata ", i " ivi pjesak ". Napisao je i nekoliko kazalinih igrokaza : " Uskoka kapa ", " Jaje ", " Gozba u pono ", " Bajka o divu ", " Kazalite lutaka " i druge. Pie za radio i televiziju, kao i scenarije za crtane filmove.

VRSTA : Djeiji roman

MJESTO RADNJE : Zagreb - kua, igralite, kola i policijska stanica

VRIJEME RADNJE :

Sadnjanjost - proljee

TEMA : ivot djece zaposlenih roditelja

OSNOVNA MISAO : Nepoznatima se ne otvaraju vrata

LIKOVI : Kitra, Marina, Lili, bradati, brkati, Zraka, Silos, Anelak i profesor iz matematike, itd...

OPIS LIKOVA : Kitra - djeakkoji poslije provale postaje poznati. Kad su lopovi napali Marinu, on je pozvao policiju i pokazao se prijateljem. Marina - djevojica zaljubljena u Kitru. Ima dugu kosu i svako se jutro mui s jednim voriem kojeg ne moe raseljati. Dobra je, iskrena i hrabra.

KRATAK SADRAJ : Jednog jutra su Kitri na vrata pozvonila dva ovjeka koji su se predstavili kao policajci iz specjalne policije. Nisu to bili nikakvi policajci ve lopovi. Prokopali su cijeli stan i odnjeli sve vrijedne stvari. Kitra je od susjede pozvao mamu i sve joj ispriao. Ubrzo je dola i prava policija. Ispitivali su Kitru i pomou foto - robota pokuali ui u trag lopovima. Kitra je bio zaljubljen u Marinu, djevojica iz kole koja je bila zaljubljena u njega. Nakon provale Kitra je postao jako popularan. Djeaci su se divili njegovoj hrabrosti, a djevojice su mu slale ljubavne poruke. Kitra je Marini ispriao sve o provali i o zagonetnom pismu koje je dobio prije provale. Lili, djevojica za koju su svi rekli da je najzgodnija cura u koli, zaintresirala se za Kitru. Marina je bila ljubomorna i posvaala se sa Kitrom. Na isti nain kao kod Kitre lopovi su pokuali opljakati Marinin stan. Potar Luna, koji je radio s lopovima, uruio je Marini preporueno pismo. Marina je odmah shvatila da se radi o provali. Telefonom je odmah pozvala Kitru. On je jo bio ljut na Marinu i nije joj povjerovao. Kad je spustio slualicu shvatio je da Marina nije lagala i odmah pozvao policiju. U trenutku kad su lopovi odnosili iz Marinina stana, Kitra je s

policajcima ve bio pred kuom. Uhvatili su lopove, a Kitra i Marina otili su zajedno.

NAJLJEPI DIO : " Polako, vrlo polako mu se primicivala. Glave su im bile sve blie i blie. Marina ga je gledala u oi a onda obori pogled na njegove usne. Poljubila ga je. " ( 121 str. )

Ova pria mi se sviala zato jer pria kako djeca hvataju lopove. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:43:00 | 0 komentara

Bijesni Orlando - Ludovico ariosto

BIBLIOGRAFIJA PISCA: Ludovico (Lodovico) Ariosto rodio se 1474. godine. Bio je najveci pjesnik talijanske renesanse, usporedivan po plastici svojih slika i zivotnoj djelotvornosti, dakako u stihu, sa slikarima kao to su Giorgione i Tizian, rodio se u Reggio Emiliji. Sljedeci oca, koji je bio u sluzbi vojvoda d, ,Este, cijela se obitelj seli u Ferraru, gdje je Ariosto, uzivajuci zatitu vladarske kuce, stekao klasicnu naobrazbu zajedno s vladarskim sinovima, zanimajuci se prije svega za pjesnitvo, a zanemarujuci studij prava koji je upisao na nagovor oca. Otac mu je umro 1500. godine i tada zavrava lagano razdoblje Ariostova zivota jer je otada primoran skrbiti za majku i brojnu bracu. Godine 1503. Postaje osobnim tajnikom kardinala Ippolita d,Este u cijoj je sluzbi ostao do 1517. godine. Te je godine stupio u sluzbu Alfonsa d,Este, vojvode od Ferrare. U razdoblju od 1522. do 1525. godine bio je guverner Garfagnane, provincije u Apeninima. Dvije godine kasnije potajno se, da ne povrijedi osjecaje vanbracnog sina Virginija, vjencao svojom dugogodinjom ljubavi Alessandrom Benucci. Ludovico Ariosto umro je u Ferrari 1533.godine od tuberkuloze. Pored svog najveceg djela Bijesni Orlando, Ariosto je pisao i pjesme, u mladosti na latinskom jeziku po uzoru na rimske pjesnike, a kasnije uglavnom petrarkisticki intoniranu poeziju na talijanskom jeziku. Napiso je i pet komedija, cija se umjetnicka vrijednost ne moze mjeriti s njegovim najvecim djelom. Romanticni ep Bijesni Orlando ( Orlando Furioso ) Ariosto je pisao od 1504. do 1514.godine. Djelo je objavljeno 1516. godine, a konacni oblik dobilo

je u trecem izdanju 1532. godine. Spjev ima 46 pjesama u strofama od 8 stihova. LOKALIZACIJA TEKSTA:Radnja se odvija u vrijeme imaginarne opsade Pariza. Nije navedeno vrijeme borbi, ali zbog spominjanja Karla Velikog kao povijesno poznate osobe moze se zakljuciti da se radnja odvija u VIII. stoljecu. Radnja nije locirana na samo jednom podrucju vec se premjeta iz okolice Pariza i bojnog polja, preko Gibraltara u Afriku, a kasnije i na sam Mjesec. ODREDENJE TEME: Sama fabula Ariostova epa nadovezuje se na viteki spjev Zaljubljeni Orlando (Orlando Innamorato ) darovitog Ariostova prethodnika Mattea Marie Boiarda. Ariosto je ziveci u dodiru s vladarskom obitelji d,Este doao u doticaj s Boiardovim djelom (koji je svoj ep spjevao po nalogu vladarske obitelji), pa je i tema i konstrukcija fabule Bijesnog Orlanda zamiljena kao nastavak Zaljubljenog Orlanda. Temu je vrlo teko odrediti, a ona se nastavlja od mjesta gdje je Boiardo stao- Angelica u bijegu od zaljubljenog Rinalda. Kroz djelo se ispreplice mnotvo dogadaja i situacija, stvarnih (Karlo Veliki) i izmiljenih (Medoro) likova. Jedna tema koja sve te situacije i likove medusobno povezuje je u prvom planu zaljubljenost Orlanda i Rinalda u Angelicu te Orlandovo ludilo u nastupu bijesa i ljubomore.U drugom planu nalazi se ljubav Rinaldove sestre, franacke ratnice Bradamante prema saracenskom vitezu i junaku Ruggieru, te borbe za Pariz i cijeli niz sporednih tema. FABULA:Podloga za razvitak fabule je imaginarna opsada Pariza oko koje Ariosto velicanstveno zapleo klupko dogadaja i zbivanja. Saraceni pod vodstvom africkog kralja Agramantea i spanjolskog kralja Marsilia u nastojanjima da osvoje Francusku opsjedaju Pariz. Na celu krcanske vojske koja brani Pariz je franacki kralj Karlo Veliki. Njegova dva najsjajnija paladina (viteza) su Orlando i njegov rodak Rinaldo. Oni su obojica, kao i mnogi drugi vitezovi, zaljubljeni u kcerku velikog kitajskog kana Angelicu, koju je Orlando doveo s Istoka. Iako rodaci, Orlando i Rinaldo su veliki suparnici u borbi za Angelicu. Angelica je prije voljela Rinalda, ali nesreca je bila u tome to su oboje pili vodu iz magicnog izvora. Ona je pila vodu ljubavi, a on vodu omraze. Angelica je, povrijedena, kasnije pila vodu omraze, a Rinaldo vodu ljubavi. Tada zaljubljeni Rinaldo pocinje traziti Angelicu, koja mu, puna mrznje, stalno uzmice, kao i takoder zaljubljenom Orlandu. Videci kako njegovi najbolji vitezovi, a i mnotvo drugih, obozavaju Angelicu, Karlo Veliki pokuava iskoristiti situaciju. Naime, odlucio je zadrzati Angelicu kao nagradu onom ratniku koji ubije vie poganski Saracena, smatrajuci da ce Angelica kao nagrada dodatno stimulirati njegove vojnike. Medutim, Angelica, odbijajuci sve najslavnije vitezove na celu s Orlandom, uspijeva

pobjeci i od tog trenutka pocinju brojne pustolovine za Orlanda i Rinalda, koji krecu u potragu za njom. Rinaldo, u bjesomucnoj potrazi potican velikom ljubavlju, dozivljava mnoge cudesne i fantasticne pustolovine. Videci da Angelica nije u Parizu zeli ju nastaviti traziti, ali Karlo Veliki mu nalozi da ode u Englesku i potrazi pomoc. U svom traganju ponovno dolazi do magicnog izvora i popivi vodu izlijeci se od ljubavi. Tako se rjeavaju Rinaldove ljubavne brige i on je opet spreman pridruziti se ostalim vitezovima u velikim bitkama. Paralelno s tom radnjom pratimo ljubavnu pricu o Bradamanti, ratnici i Rinaldovoj sestri, te saracenskom vitezu Ruggieru. Bradamante je silno zaljubljena u Ruggiera, a ni on nije hladnokrvan. Bradamanti je bilo prorokovano da ce ona i Ruggiero postati rodonacelnici i utemeljitelji obitelji d,Este. Spletom okolnosti Ruggiero dozivljava brodolom, ali ga je na nekom otoku spasio krcanski isposnik, koji ga je ujedno i preobratio na krcanstvo. Nakon brojnih peripetija, zapleta i raspleta, Bradamante i Ruggiero svojom zenidbom ispunjavaju prorocanstvo. Za to vrijeme borbe za Pariz su sve zece. Saracenski kralj Agramante podmece pozar u Parizu. Kada situacija izgleda bezizlazna i kada bi logicki bilo da Saraceni nadjacaju vojsku Karla Velikog, Ariosto pokazuje da su svi dogadaji plod njegove iluzije i poigravanja likovima i situacijama.Javlja se motiv cudesne kie, koja uspijeva ugasiti pozar. U tom trenutku, ponovno se vraca Rinaldo i pomaze Karlu Velikom da nadjaca pogane i sprijeci osvajanje grada. U pozadini tih dogadaja, Angelica, u svom bijegu pred zaljubljenim vitezovima, nailazi na ranjenog mladica, saracenskog pastira Medora. Angelica se zaljubi u Medora, cije je rane njegovala. Kasnije, simbolicnim urezivanjem svojih imena u koru drveta, njih dvoje se vjencaju. Vratimo se sada na Orlanda. U svojim lutanjima on naide na drvo u kojemu su bila urezana imena Angelice i Medora. Videci to Orlando pomahnita, izbezumljen od ljubomore. U svom ludovanju dozivio je mnoge pustolovine. Prvo juri za Angelicom u panjolsku, prepliva Gibraltar i dospije u Afriku. Obdaren je neranjivocu i tu Ariosto uvodi motiv Ahileja, drevnog grckog junaka, koji je poput Orlanda poludio, ali od boli za izgubljenim prijateljem. Obojica su pocinili zlodjela iz osobne osvete. Orlando je ipak, osim velikih zlodjela i ubijanja neduznih seljaka u cijim je licima vidi Medora, ucinio mnoga junatva. Orlando je na rubu propasti izjedan ljubomorom. Nakon tri mjeseca ludovanja, pojavljuje se plemeniti engleski vitez Astolfo, cijom pojavom Ariosto dovodi do vrhunca svoju matu i fantastiku. Astolfo na krilatom konju odleti na Mjesec i tamo pronade Orlandov razum zatvoren u boci. Zbog svoje fanaticne ljubavi, Orlando je izgubio razum, koji je odlutao na Mjesec. Time Ariosto zeli pokazati snagu i

velicinu Orlandova ludila, u kojem je Mjesec motiv velike udaljenosti kao to je Orlando daleko od razumnog covjeka. Sada se Orlando, osloboden ljubavnih okova, moze vratiti u borbu. Astolfo prenosi borbu u Afriku, a Orlando ga prati i pridruzuje mu se u borbi. Natjeraju u bijeg Agramantea, koji kasnije pogiba. Ep se zavrava velikom bitkom za Pariz. Ona zavrava pobjedom krcanske vojske Karla Velikog. Orlando i Rinaldo vie ne luduju za Angelicom jer je ona s Medorom pobjegla na Istok. Tako bismo sazeto mogli prikazati zbivanja u ovom konstrukcijski vrlo slozenom, ali umjetnicki neprocjenjivom Arostovu djelu. ANALIZA GLAVNOG LIKA: Ariosto se koristi cijelom galerijom likova. Sve ih je prikazao vrlo plasticno i slikovito, no glavni lik Orlando potpuno je psiholoki raclanjen. Orlando je veliki i slavni vitez. Prikazan je kao covjek ogromne snage i energije. Orlando sebi prilagodava dogadaje, ponosan je, hrabar, a nadasve mudar, te potpuno gospodari svojim zivotom. No tada se pojavljuje Angelica. Orlando se zaljubi u nju, ali ona ga konstantno odbija, to smanjuje Orlandovo samopouzdanje. Prvi put u zivotu zeli neto to ne moze dobiti. Ali kada ugleda urezana imena Angelice i Medora to slomi njega i cijelu njegovu psihu. Naime, Orlandov ponos je povrijeden. On, veliki, sjajni i ponosit vitez, Angelici je manje vrijedan od priprostog pastira. Angelica mu se, iz njegove perspektive, narugala, a on je ocekivao uzvracenu ljubav. Taj dogadaj je sruio cijelu njegovu osobu, koja je izgradena na casti i uspjehu. Tu se javlja Astolfo i ukazuje mu na njegove pogreke (ubijanje neduznih ljudi). Orlando shvaca da nije bio u pravu i da ne moze kontrolirati tude osjecaje. Polako mu se vraca razum i prestaje tako tragicno prihvacati dogadaje koji su prethodili njegovu ludilu. JEZIK I STIL: Ariostov ep napisan je u strofama od osam stihova (oktave). Stih je pretezno dvanaesterac. U tom golemom djelu koje sadrzi preko pedeset tisuca stihova nailazimo na obilje stilskih figura i slikovitih motiva. Neka od stilskih izrazajnih sredstava su: Aliteracija: "Agrican za to kralj je Tartarije" Poredba: "Zeljezne gdje da koulje i ploce Izdrze udar ko po nakovnjima ? " Personifikacija: "Tamo gdje ljem mu u val se uvali, Niz vlazne prude silaziti stane." Epiteti: ognjevito, kruta, radosno, straan, suncani, zuti, zeleni, crveni, golo, lagan, gustoj, tamnoj

Anafora: "Rad tebe smrt je svakoj bojnoj slavi, Rad tebe cast za vojnika nesta, Rad tebe hrabrost i krepost ostavi" Polisindeton: "Glave, i plecke, i ruke i noge, I stazu probi, kada pobi mnoge" Metafora: "O, Ipolite, loze plemenite Erkola grano, uzore svjetlilo" U strofama ima mnogo opkoracenja i prebacivanja: "Pitajuc cesto za nju, Orland krenu Niz ravna polja il kroz ume luta;" "Viteke igre moj otac zakaza U Baion, bit ce pred godinu dana: Nae se zemlje dobri glas pokaza," Kontrast: "One ih svojim platima odjenu, S pleca ih skinu, ganute dobrotom," Pjesnicke slike: olfaktivne: "Miris iz kose lijepe, njegovane, Iz brade momka il iz ruha djevice," taktilne: "S krme ih, s pramca il s boka udara Nestalna vjetra sila promjenljiva." vizualne: "Zauvijek netko potone u more, Izbaci vrtlog nad valove mnoge; Plivaju neki, tu se glave bore, Provire ruke ili gole noge."

auditivne: "Tu mnogi place, tu mnogi jauce, Zaziva pomoc carstva nebeskoga" Glavni motivi: - motiv urezanih imena Angelice i Medora koji se time zele narugati Orlandu - brodolom kao motiv zivotne prekretnice za Ruggiera, koji se nakon toga preobratio na krcanstvo - motiv Mjeseca kao metafora opsega Orlandova ludila - Angelica simbolizira Orlandovu neostvarenu zelju te postaje uzrok njegovog bijesa i patnji ZAKLJUCAK: Ne mogu reci da sam uzivao citajuciBijesnog Orlanda. Zbog mnogih opkoracenja, prebacivanja i specificne konstrukcije recenica, u nekim mi je trenucima postajao potpuno dosadan i nerazumljiv. Djelo je vrlo teko za citanje pa sam na trenutke pomiljao da je Ariosto mogao umjesto epa napisati viteki roman. No, tada Ariostovo djelo ne bi imalo ovako veliku umjetnicku

vrijednost. U stihovima najbolje dolazi do izrazaja Ariostovo umijece prikazivanja dogadaja, kombinacije razlicitih situacija i povezivanja likova. Na vrhunski nacin Ariosto i najvece fantazije (Astolfov odlazak na Mjesec), uspijeva prikazati kao normalnu pojavu. Posebno me se dojmilo cetrdeset i prvo pjevanje u kojem je opisan Ruggierov brodolom. Pjevanje je krcato pjesnickim slikama, a prikaz utapljanja i nemoci ljudi u odnosu na prirodu jednom je rjecju genijalan. Tada mi je postalo jasno zato se Bijesni Orlando smatra vrhunskim knjizevnim ostvarenjem.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:42:00 | 0 komentara

Zloin i kazna - Fjodor Mihajlovi Dostojevski

BILJEKE O PISCU: Fjodor Mihajlovi Dostojevski (18211881), sin vojnog lijenika, po zavretku jedne privatne kole u Moskvi 1837. stupa u Vojnu ininjerijsku kolu, gdje ga mnogo vie zanima knjievnost nego uenje. Istie se u itanju zabranjenih djela i estokim revolucionarnim uvjerenjem. Kad se 1846. pojavilo njegovo prvo djelo -- roman Bijedni ljudi Bjelinski ga pozdravlja kao novog Gogolja. U to vrijeme Dostojevski postaje lan kluba Petraevskoga, u kom se potajno kupljaju mladi revolucionari. Meu onima koji su 1848. uhapeni i osueni na smrt nalazi se i on. Nekoliko minuta prije vjeanja stie carevo pomilovanje kojim se kazna smru mijenja u pet godina prisilnog rada i daljnje etiri godine izgona u Sibir. To su bili presudni dogaaji. Iz progonstva se u Petrograd vratio drugi Dostojevski. Djela koja slijede Zapisi iz mrtvog doma, Zloin i kazna, Idiot, Bjesovi, Mladi, Braa Karamazovi itd. stvara politiki konzervativac. Pored velikog broja romana i pripovijedaka, Dostojevski pie osvrte, lanke, polemike, razvija golemu knjievnu aktivnost ureuui i izdajui sa svojim bratom Mihajlom najprije asopis Vrijeme, a onda Epoha. U meuvremenu putuje na Zapad i vraa se razoaran, uvjeren da je veliina Evrope prolost, da budunost pripada Rusiji i pravoslavlju. Do kraja ivota on radi tjeran materijalnim nedaama, ali prije svega, svojim izuzetnim genijem koji je nadvladao sve slabosti njegovih uvjerenja i ostavio ovjeanstvu djela jedinstvena po snazi, po problemima, po otkriima ovjeku naeg vremena. Jer moe se sa sigurnou rei da je Dostojevski prvi veliki pisac suvremenog svijeta. Posebno mjesto u tom stvaranju pripada romanu Braa Karamazovi, njegovu posljednju djelu, u kome je u najzrelijem obliku postavio sve svoje najznaajnije probleme.

F.M.Dostojevski: Zloin i kazna

SADRAJ

Glavni junak romana je siromaan student prava Rodion Raskoljnikov . Raskoljnikova progoni ideja o izvrenju vie pravde koju e ostvariti ubojstvom Aljone Ivanove, gramzive i podle stare lihvarice, ijim bi se novcem moglo usreiti barem sto ljudi i ijim bi nestankom bili zadovoljni mnogi, ukljuujui i njenu sestru Lizavetu koju Aljuna mui i iskoritava. Raskoljnikova zatiemo u poetku romana u rascjepu izmeu jednostavnosti rjeenja koje je smislio i gnuanja nad mogunou da se ta ideja uope rodila u njegovoj glavi. Raskoljnikov pomno razrauje i provjerava plan iako jedan dio njega ne vjeruje u izvrenje plana. Sklop ivotnih okolnosti naprosto gura Raskoljnikova u zloin: dobiva majino pismo, razgovara u krmi s Marmeladovim, susreu Sonju, doznaje da e lihvarica biti sama oko sedam sati. Majino pismo puno je nemone pomirenosti sa ivotom: sestra Dunja da bi se spasila sramne i poniavajue guvernantske slube kod razvratnika obeala je ruku bogatom Luinu, koji trai siromanu djevojku da bi mu bila pokorna i zahvalna. Mati se nada da e tako pomoi sinu materijalno, jer je sestra vezana obvezom vraanja za Rodionovo kolovanje posuenog novca, strpljivo podnosila teror Svidrigajlova. Raskoljnikov ne moe prihvatiti sestrinu rtvu. Teko optereen time u krmi susree Marmeladova, propalog alkoholiara koji utapa tugu piem kupljenim novcem koji zarauje starija ki Sonja prostituirajui se. Raskoljnikov upoznaje obitelj Marmeladovih, ija sudbina pokazuje pogubnost djelovanja bijede na ljudski rod. Najvei je stradalnik Sonja, ali ona im prua najvee nade. Ostat e moralno ista uz sva zla koja je zadese u ivotu. Raskoljnikov gotovo podsvjesno donosi odluku, pada u san ispunjen komarima. Kao da je upravljan neim izvan svijesti, pomno i hladno ostvaruje svoj plan. Nepredvienu okolnost, prisustvo Lizavete, rjeava brutalno, ubija je zajedno sa sestrom. Opljakan novac skriva pod kamen ne brojei ga. Vraa se u stan i pada u groznicu. Poinje muna psiholoka drama: borba sa savjeu koju vodi Raskoljnikov i borba s istraiteljem Poefirijem Petroviem koji oko Raskoljnikova stee psiholoki obru. Pronaeno je vie rjeenja i pitanja:najekstremnije nude Sonja i

Svidrigajlov. On predlae bijeg i amoralnost: Sonja priznanje, kajanje i oprost zasluen patnjom i rtvom. U trenutku kada ga Petrovi gotovo natjera da prizna, upada Nikolaj i priznaje da je ubojsvo poinio u trenutku pomraene svijesti. Raskoljnikov se dvoumi i odlazi na mjesto zloina razmilja o rjeenju, nagovjetava i priznaje ubojstvo. Osjea neumitnost pobjede dobra nad zlom. Pod Sonjinim utjecajem potresen samoubojstvom Svidrigajlova koji sav svoj novac ostavlja kao dobroinstvo djeci Marmeladova, okajavi tako svoj razvratni ivot Rodion prijavivi se policiji doivljava proienje. Zavretak romana nas izvjetava o sudbinama likova. Sonja prati Raskoljnikova u Sibir. Dunja se iz ljubavi udaje za bratova prilatelja Razumihina. Umire im majka. Raskoljnikov se razboli. Nakon dugog bolovanja vraa se u ivot proien i vedar, pun nade. Sedam preostalih godina u Sibiru ine se kratke kao tren uz utjehu naenu u evanelju i Sonjinoj ljubavi.

TEMA Raskoljnjikov i njegov zloin,njegove psihike dileme te na kraju njegova zasluena kazna. IDEJA DJELA Dobro uvijek pobjeuje zlo,tj.za svaki poinjeni zloin mora se snositi primjerena kazna.

MJESTO RADNJE Rusija

VRIJEME RADNJE 19.st.(radnja se dogaa u svega 9 dana)

KARAKTERIZACIJA LIKOVA

Rodion Raskoljnjikov

On je mlad,inteligentan i obrazovan ovjek koji suosjea sa siromasima i spreman im je pomoi.Povuen je u sebe.Ima razvijenu intelektualnu svijest.Gnjevan je i prezire sadanji poredak u Rusiji te se tu pretvara u pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve,pa i na zloin kao to je ubojstvo.Svoju unutranju borbu potkuruje milju kako bi jedan ivot mogao od bijede spasiti tisue ivota.Raskoljnjikov je,dakle,pobunjenik protiv drutva,ali on je ujedno i usamljenik to se mui etikim i moralnim pitanjima. Njegovi inovi nisu motivirani samo njegovim shvaanjem etike,ve i bijedom to ga okruuje,socijalnim zlom koje navodi ovjeka na zloin, Nakon ubojstva hvataju ga strah i jeza,izgubljen je i uplaen. Iako se zanosi idejom da postoje tvz.neobini,odabrani ljudi kojima je doputeno da zbog opeg dobra ine zloine njega na kraju satire savjest,on poputa u sukobu sa psiholokim obruem oko sebe i priznaje ubojstvo.On je cijelo vrijeme razapet izmeu pobune i smirenja,ljubavi i mrnje,on terorizira,razmilja i ispovijeda se.U njemu se stalno bore dva karaktera,pa se njegovi unutranji monolozi pretvaraju u unutranje dijaloge koji itaoca stalno tjeraju na razmiljanje.Ve u samom njegovom imenu,Raskoljnikov,vidimo da je on ovjek u raskolu izmeu svoje humane biti i surovosti traenja koju pred njega postavlja ivotna stvarnost. Citat koji potvruje Raskoljnjikovu unutranju borbu: Za Raskoljnjikova nastadoe neobini dani:kao da je odjednom pala pred njim magla i zatoila ga u bezizlaznu,teku samou.Sjeajui se toga vremena kasnije,nakon dugog razmaka,nagaao je da mu se gdjekada mraila svijest i da je tako potrajalo,uz neke prekide,sve do konane katastrofe.......Mijeao je na primjer jedan dogaaj s drugim,a drugi opet smatrao posljedicim kakvog dogaaja koji je postojao samo u njegovoj mati.Gdjekada ga je zaokupljalo bolesno i muno uzbuenje,pa se dapae prevraalo i u panini strah.Ali se se sjeao takoer da je bivalo asova,sati,pa moda i dana punih apatije,koja ga je zaokupljala kao protivnost preanjem strahu,apatije,naline na ono bolesno,ravnoduno stanje u gdjekojih ljudi na samrti.Uope za tih posljednjih dana kao da je i sam nastojao da izbjegne jasnom i potpunom poimanju svoga stanja; neke vazdanje injenice,koje iziskuju da budu odmah objanjene,titale su ga osobito; jo kako bi se volio osloboditi i umai nekim brigama,koje kad bi zaboravio u svom poloaju,zaprijetila bi mu potpuna,neminovna propast. Citat u kojem je vidljiv Raskoljnjikov unutarnji monolog:

Tog braka nee biti dok ja ivim,i neka gospodin Luin ide do avola! -Jer je oevidna stvar-mrmljao je u sebi, smjekajui se i slavei unaprijed svoje odluke-Ne mama,ne,Dunja,neete vi mene prevariti...I jo se ispriavaju to nisu pitale za savjet,nego su bez mene rijeile stvar!Kojeta!Misle one da sada vie ne mogu raskinuti;da vidimo,moe li se ili ne moe!Divna li mi izgovora:Takav je,veli,poslen ovjek PetarPetrovi,takav poslen ovjek da se ni eniti ne moe drugaije nego na diliansi ili ak u vlakuNe,Dunjeka,sve to ja vidim i znam o emu ti namjerava mnogo govoriti sa mnom... No zato je Raskoljnjikov ubio staru lihvarku?Oigledno da bi svoju porodicu spasio bijede,potedio svoju sestru koja je da bi mu pomogla u kolovanju bila spremna da se uda za jednog bogatog,surovog ovjeka.Ali on je izvrio ubojstvo i da bi sebi dokazao da nije obian ovjek koji potuje moralne zakone koje su drugi stvorili,ve sposoban da sam stvori vlastiti zakon ida snosi ogroman teret odgovornosti,da svojem ivotu opovrgna grinju savjesti i da podmuklim sredstvima(ubojstvom)postigne dobar cilj bez imalo predrasuda prema svojoj unutranjoj ravnotei i svom vrlom ivotu.Poinio je on ovo ubojstvo i stoga to je jedna od omiljenih ideja Dostojevskog bila da irenje materijalistikih ideja moe unititi moralne vrijednosti mladih i napraviti ubojicu ak i od sasvim dobrog mladia koga bi nesretni stjecaj okolnosti lako mogao gurnuti u zloin. Progonstvo u Sibir za Raskoljnjikova znai novi ivot,a utjehu i mir nalazi u Sonji i u evanelju. Pod uzglavljem mu je lealo evanelje.Uzme ga makinalno.Njena je to knjiga,ona ista iz koje mu je itala o uskrsnuu Lazarevu.Na poetku robije mislio je da e ga Sonja muiti religijom,da e mu sve govoriti o evanelju i narivavati mu knjige.Ali na preveliko udo njegovo nije ni jedanput progovorila o tom,nije mu ni jedanput ponudila evanelje.On ga je sam zaiskao od nje kratko vrijeme prije svoje bolesti i ona mu je utei donijela knjigu.Dosad je nije ni rasklapao.Nije je rasklopio ni sada,ali jedna mu misao sine glavom:Zar mogu njena uvjerenja sad ne biti i mojim uvjerenjima?Njena uvstva,njene tenje bar...I Sonja je cio taj dan bila uzrujana,a na no opet oboljela.Ali tako je sretna bila,tako neoekivano sretna da se gotovo uplaila svoje sree.Sedam godina,samo sedam godina!Na poetku svoje sree tih se sedam godina ini njima pogdjekada kao da je to sedam dana.I ne zna on da mu se novi ivot ne poklanja,nego da ga mora skupo platiti,mora ga platiti velikim buduom podvigom...

Sonja Marmeladova

Ona je prostitutka ista srca.Vri zloin na sebi da bi prehranila maehinu djecu i pijanog oca.Mirna je,pati u sebi,ita Bibliju(evanelje) i vjeruje u Boga.Voli Raskoljnjikova i ona je ta u kojoj on vidi spasenje. Sjede jedno do drugoga,tuni i utueni,kao da su nakon bure izbaeni sami samcati na pustu obalu.Raskoljnjikov gleda Sonju i osjea kolika je njena ljubav prema njemu,i zaudo mu odjednom bude teko i bolno to ima nekoga da ga ovako ljubi.Jest,udno je i uasno bilo to uvstvo!Idui k Sonji osjeao je da mu je u njoj sva njegova nada i sve spasenje;mislio je da e stresti sa sebe bar jedan dio svojih muka,a sada,gdje se cijelo srce njeno obratilo k njemu,osjetio je i spoznao da je kudikamo nesretniji nego to je bio prije. Nasuprot razumnom i buntovnom Raskoljnjikovu Sonja je smirena i osjeajna.Njen je karakter apologija ljubavi i patnje u ime drugih ljudi.Njena je ljubav spram Raskoljnjikova toliko velika da mu eli pomoi u njegovoj patnji,eli da on podijeli teret i patnju s njom;zato ga i slijedi u Sibir. ....Ta zajedno emo patiti,zajedno emo i kri nositi! -Daj!-ree Raskoljnjikov. Nije htio da je ogori.Ali odmah trgne opet ruku koju je bio pruio za kriem. -Neu sada Sonja.Bolje e biti kasnije-dometne da je umiri. -Jest,jest,bolje,bolje-prihvati Sonja zanosno. -Kad pone tvoja patnja,onda e ga objesiti.Doi e k meni,ja u ti ga objesiti,pomolit emo se i krenut emo. Iz svojeg prvotnog nesretnog i jadnog ivota na kraju doivljava sreu s Raskoljnjikovim.

JEZIK I STIL

Roman o zloinu Rodiona Raskoljnjikova,studenta koji je izgradio cijelu teoriju da bi ubio staru lihvaricu,a zatim je bio natjeran imperativom svojih psihikih doivljaja i vjetim djelovanjem sudskog istraitelja da to ubistvo prizna i podnese teku kaznu,bez sumnje je najcjelovitiji

roman Fjodora Mihajlovia Dostojevskog,roman s najskladnijom strukturom i ravnoteom pojedinih njegovih elemenata,najveom dinamikom i najpotpunijom sadrajnou.To je njegov prvi problematsko-filozofski roman izgraen na osnovi kriminalne fabule,koji ujedno razvija psiholoko oblikovanje karaktera sve do prodiranja u psihopatoloke pojave,a ujedno sadrava u sebi i znaajne elemente socijalno-analitikog postupka koji je toliko znaajan za europski,a posebno za ruski realizam.U ovom djelu kao da se ukrtava,a ujedno i rava problematika ne samo ruskog,nego i europskog romana XIX.st.,a nagovjetaju se i mnogi postupci suvremenog romana.Detektivska tj. kriminalna fabula posluila je Dostojevskom da s pomou stvorene napetosti privue i zadri itaoca,ali ne samo na golom zbivanju,ve i na problematici kojom je pisac htio da ga zarazi.Kriminalna fabula ne slui tu,dakle,kao u suvremenom kriminalnom romanu,da odvue itaoca od temeljne problematike drutva i ovjeka u njemu,ve naprotiv da mu naturi mnoge probleme ukljuujui ovamo i filozofske,pa ak da mu naturi i njihova rjeenja u smislu pievih religioznih ideala.Meutim fabula nije funkcionalna samo u tom najuem smislu.Upravo ona daje romanu i ono unutranje jedinstvo zbivanja i karaktera,upravo ona koncentrira itaoevu panju na odreeni in.(Raskoljnjikov zloin)i vrlo kratko trajanje romana(samo devet dana),a ujedno daje unutranju dinamiku i snagu koja privlai itaoca prema vrlo irokoj problematici.itaoc je ovom koncetracijom fabule prisiljen da ulazi najprije u unutranju Raskoljnjikovljevu borbu pred ubojstvo u njezinim raznolikim psiholokim,moralno-etikim i intelektualnim aspektima,zatim u Raskoljnjikovljevu borbu sa svojom savjeu poslije ubojstva i dvoboj s istraiteljem Petroviem,a na kraju i u Raskoljnjikovljev unutranji svijet kad on pod Sonjinim izravnim utjecajem prima konano svoju kaznu,a ujedno doivljava preporod u smislu pievih ideolokih ideja.Uprvo ta fabula omoguila je Dostojevskom da uz Raskoljnjikova nanie i cijeli niz socijalno i ideoloki znaajnih karaktera,koji uza svoj strogo funkcionalni smjetaj,znae,svaki za sebe,posebni drutveni i ideoloki problem.Porodica Marmeladovih i njihova bijeda su,na primjer, jedan od najjaih argumenata za izvrenje zloina no na takvim se karakteristikama Dostojevski nigdje dulje ne zadrava,njihovi su portreti samo skice koje nekada ostaju u trajnom sjeanju itaoevu zahvaljujui elementima groteske koju pisac esto upotrebljuje,ali svaki od njih u romanu ipak ivi sa svojim problemima-i sa svojim ideolokim stavom. U Zloinu i kazni Dostojevski je podreujui opisnost dinaminosti fabule,stvorio u prvom redu atmosferu krmi, petrogradskih potkrovlja,ulinih prizora i policijskih kancelarija,sluei se vrlo esto

gotovo rembrantovskim postupkom kontrastiranja svjetla i mraka,opisivanja tamnih uliica kojih tama dolazi jo vie do izraaja kad je djelomino osvjetlimo difuznim svjetlom plinskih svjetiljki.( opis Raskoljnjikove sobe:To je zapravo bila krletka pet-est koraka u duinu. Sa svojim poutjelim, pranjavim i odlijepljenim tapetama vrlo je bijedno izgledala i bila je tako niska da je u njoj svaki malo vii ovjek osjeao zebnju i sve mu se inilo da e glavom udariti u tavanicu. I namjeta je bio u skladu sa stanom: tri ne ba ispravne stare stolice, u uglu obojen sto, na kome se nalazilo nekoliko teka i knjiga; ve samo po tome koliko je na njima bilo praine, moglo se vidjeti da ih ve odavno nije dotakla niija ruka; i, najzad, glomazna sofa, nekad presvuena cicom, a sad sva u krpama, koja slui Raskoljnjikovu kao postelja. esto je on na njoj spavao onako kako bi doao, ne svlaei se, bez deke i pokrivajui se starim, iznoenim studentskim kaputom, sa jastukom pod glavom, pod koje je podmetao sve rublje to je imao i prljavo i isto da bi mu uzglavlje bilo vie. Ispred sofe je stajao mali stol.) Upravo je po svom naglaenom urbanizmu,koji se takoer ispoljio i u dinamici,uzastopnom i kontrastnom redanju prizora,ovog romana,Dostojevski vjesnik novih putova velikog dijela ruske i europske proze. Stalnoj unutranjoj borbi i sukobu sapsiholokim obruemoko njegaRaskoljnjikova-odgovara i stilski postupak unutranjeg monologa(citat:prije naveden),kao i esti dijalozi kojima obiluje ovaj roman.Zamiljen iskljuivo kao monolog ubojice u prvom licu(IchForm)ovaj je roman izrastao u djelo u kojem pripovjeda pripovjeda o Raskoljnjikovljevoj sudbini,gotovo ga ne isputajui iz vida i vrlo esto preputajui ga da bude bilo to u unutranjim monolozima nasamo s itaocem,bilo da izrie svoja miljenja i polemizira sa svojim protivnicima ili suglaava sa srodnicima.Uz sve navedeno roman obiluje mudrim mislima i porukama koje su preteno Raskoljnjikove,te izreene u njegovim razmiljanjima.(npr.to god je korisno ovjeanstvu,to je i plemenito.Ja razumijem samo jednu rije:korisno! Vlast zadobiva samo onaj koji se usudi da se sagne i da ju uzme.Radi se samo o jednom:treba se samo usuditi! Ne radi se o vremenu nego o vama samom.Budite sunce i svi e vas ugledati.Sunce treba prije svaga da bude sunce. Samo ako si plemenit,sve drugo moe stei talentom,znanjem razboritou genijalnou.-eir-to npr.znai eir?eir je triarija,ja u ga kupiti kod Zimmermanna;ali to se pod eirom uva i eirom pokriva,to ja ne mogu kupiti!)Takoer se u djelu mogu nai umjetnike pjesnike slike(npr.Ljuta guja povrijeenog samoljublja svu no mu je pila srce.-koja je ujedno i metafora

I cio taj rajski dan mojeg ivota i cijelo to vee ja sam i sam proveo u poletnim sanjarijama...) I za kraj:Romani Dostojevskog i pored sve svoje filozofinosti nisu filozofija;oni su knjievnost koja to iskustvo moe prenijeti itaocima jedino i iskljuivo na onaj nain kakav pripada samo umjetnikoj knjievnosti.On je zaetnik jednog razvoja u umjetnikoj prozi koji misaono previranje i borbu miljenja ini svojom sredinjom temom.Zbog toga se struktura suvremene knjievnosti naprosto ne moe razumjeti bez Dostojevskog;tko nije proitao njegove romane,teko da moe shvatiti onoo emu se radiu suvremenoj prozi i o emu to zapravo njen velik dio govori.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:42:00 | 1 komentara

KRALJEVI I PROSJAK - Mark Twain Pisac: Mark Twain rodio se u mjestu Floridi, u saveznoj dravi Missouri, a djetinjstvo je proveo u gradiu Hannibal u dolini rijeke Missouri. kolu je napustio ve u dvanaestoj godini i od tad se bavio raznoraznim poslovima. Bio je radnik u tiskari, kormilar na brodu, novinar, izdava i poduzetnik, pa ak i kopa zlata. Na kraju se poeo baviti pisanjem. U poetku je pisao novinske lanke sa jasno izraenom humoristinom i satirikom notom. Najpoznatija su mu djela: "Doivljaji Toma Sawyera", "Kraljevi i prosjak", "Pustolovine Huckleberry Finna", "ivot na Mississippiju" . U svojim djelima promie pravdu, jednakost, humanost, slobodu i istinu. Iako nije imao knjievno obrazovanje smatra ga se ocem amerike knjievnosti.

Vrijeme radnje: Druga etvrtina esnaestog stoljea

Mjesto radnje: London, siromane etvrti i kraljevska palaa

Likovi: Kraljevi je bistar i nadaren djeak. Sa lakoom ui jezike i uglaenog je ponaanja. Ne podnosi nepravdu, a svojom upornou postie cilj. Hrabar je i pun elje za pustolovinom. Prosjak je siromaan djeak iz sirotinjske etvrti Londona. Snalaljiv je i spretan, a kad je nepravedan stidi se sam sebe, a duu i srce izjeda mu grinja savjesti. Teko glumi ono to nije iako ga to zabavlja. Srce mu je dobro i plemenito.

Tema: Doivljaji kraljevia i prosjaka u zamijenjenim ulogama.

Pouka: Dobrota, plemenitost i pravednost pobjeuju bogatstvo, rasko, netrpeljivost i nepravdu.

Kratak sadraj: Siromaan djeak Tom upoznaje kraljevia Edvarda. Kraljevi je bio eljan pustolovina i djeake igre, a Tom je eznuo za ivotom u obilju. Kako su bili jako slini, djeaci odlue nakratko zamijeniti uloge. Promijenili su odijela i Tom ostade na dvoru, a kraljevi se uputi ulicama i predgraima Londona. Dvorski ivot bio je teak za Toma, a borba za opstanak i preivljavanje jo tei za kraljevia. Uz veliku i nesebinu pomo prijatelja Hendona kraljevi se vraa na dvor , a Tom ostaje ivjeti s njim kao njegov tienik.

Nasmijalo me kad je kraljevi s Hugom trebao opljakati prolaznika.

Rastuilo me kad je straar ispred dvora grubo odgurnuo Toma.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:41:00 | 2 komentara

Bijeg - Milutin Cihlar Nehajev

Stvaralaki portret pisca i ivotopis:

Milutin Cihlar Nehajev roen je 1880. godine u Senju, u doseljenikoj ekoj obitelji. Njegov otac kao uitelj, doao je u Kraljevicu i oenio se Ludmilom Poli iz ugledne kraljevike obitelji. Gimnaziju je pohaao u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije zavrio u Beu, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i knjievnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika Drutva hrva tskih knjievnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine. On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatiar, knjievnik i kazalini kritiar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan intelektualac (poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti). U trideset godina knjievnog rada stvorio je pozamaan broj djela (novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj lanaka). Zanimao se i za hrvatsku politiku prolost. Nehajev pripada elnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejistiko-kritikim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj knjievnosti u kojemu dolazi do znaajne defabularizacije, pri emu se pisac posluio modernom tehnikom pisanja, pokuajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme ovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija.

Tema: Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti.

Problematika koja se obrauje: Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim zbivanjima. Retrospekcija dogaaja glavnog lika iz dana kolovanja. Opis unutranjeg ivota glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez silnih dogaaja sa mladenakim dobom jakih kriza koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet. Raanje sumnje da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Opis Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva).

Opis nastupa inferiornosti prema ivotu koja se dade izvrsno sloiti u apsolutno istinite ideje. Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz rune sadanjosti. Smijena istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duevnih funkcija. Sjeanje na posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize. Napola rezignirani ovjek prisjea se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. Prevladava moderna pripovjedaka tehnika (autoanaliza). Psiholoka razmatranja i prieljkivanje kraja ivota i smrti.

Struktura djela: Roman kao pripovjedako sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i slui se pismom i dnevnikom u oblikovanju romana. Roman naeg vijeka, psiholoki, realistiki, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove knjievne forme defabulativni roman.

Knjievna vrsta: Roman.

Inspiracija iz slinog djela: U svojim djelima se osjea utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utuenih ljudi u malograanskom ivotu, sa vjeno istim brigama i nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budunosti. Netko za sve ivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je istina da se ivot ne da strpati u formule. Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova djela. Veoma su mu se dojmila djela Tolstoja iju je formu pisanja i on koristio.

Mjesto i vrijeme radnje: U Trstu krajem sijenja 1909. godine.

Likovi: uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da postane doktor. Njegov lik odraava raspoloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim prilikama, ve je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast talentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On u svojoj dui nosi klicu sloma svojom jako razvijenom prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjenu linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni biolokih uvjeta, da aktivnou ispuni ivot.

Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici.

Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavolio je uru kao svoje dijete i pomagao mu u kolovanju koliko je mogao.

Teta Klara je ukazivala da e od ure postati veliina i da se od majine strane sva obitelj sastojala od duevno silno razvijenih ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Rekla je da e od djeaka biti ili neto ili nita.

Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u D. Stasita i kotunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila

spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito.

Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri, darovita, zavrila gimnaziju, nauila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drutvu znala besprijekorno voditi konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim oima.

Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u tekoama.

Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, otar brk inili su crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom. Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krmi, to je bila prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego to se na prvi pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ivot. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vie nego siromano. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo.

Kratka biljeka o djelu: Roman o mladom darovitom intelektualcu uri Andrijaeviu, koji pie pismo prijatelju Toi i u tom oprotajnom pismu saima temeljne odrednice njegova ivota i koji se u sudaru sa ivotnom zbiljom slama, predaje se piu i zavrava samoubojstvom.

Sadraj: Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja putovao kui, pa se tako prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog

putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih obiaja kada se kretao izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beu i kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na to i ne odgovarajui na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svriti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beu se govorilo da je svaki ak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je ekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici Veri upravo nepristojno hladan, to mu je ona u pismu prigovorila. uro je odgovorio i muio se da joj objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao da nae pravih rijei. Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad ivota koji nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom svijetu nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda jo iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo viao, koji je na kratko dolazio kui i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala sluba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene formalnosti. im je sin dorastao do puke kole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospoa Nina Hrabarova nije jo dugo vremena mogla da razumije Andrijaevievo ponaanje. Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno raunali da e kao doktor doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da e oni pomisliti da on bjei od njih, a osobito stara e imati pravo. Bojao se da jo nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduenu kuu, a svi su mislili da e iza njega ostati imetak. Andrijeevi je sve svoje misli izraavao rijeima, tako je i sada misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom. U dnu due je znao da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da o tome ovisi njena srea. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inae pred ljudima sve mora ostati tajno. Predoio si je kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu plau i da li bi im ona bila

dovoljna za ivot, jer profesorske plae su male. Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievni pokuaji i pokazivao se kao sigurna budua veliina. UVijencu je izaao njegov prvi vei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je imao taj poetnik. Opinila ga je elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi dali su njegovom miljenju novi pravac. Praznike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji je preko ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao gospoicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka. Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta uro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni kretao se izmeu dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, portvovna i brina. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito. uro je iz poetka osjeao neku antipatiju prema njoj i nije mu se svialo to ona tako mukaraki govori i radi. Instinktivno je osjeao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili. uro je Zori itao pjesme i druga knjievna djela i nakon raspredanja sve se svrilo u ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav ar naglo roene ljubavi. Nakon par dana su otili Zora i njen brat i uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o tome kako je postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj je pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei. U velegradu se Andrijaevi preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog zavretka ove druge ljubavi doe pokajanje. ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi to je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razoaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir, da ga ona dri

kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je doao as ozbiljnih obaveza. Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine da sam sebe ponizi jo gore, mislei da vie nije vrijedan ivota. Osjeao se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u dui i tijelu, kretao se u najgorim akim drutvima i doao na glas pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se da su i do njih doprli glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su materijalne brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noi u no, da svoj nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao. Ipak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti u to je protratio dvije godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste. Otiao je kod prijatelja Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih loih navika. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju to ga je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je posluao savjet i treu godinu studija upisao u Zagrebu. Poeo je objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se u glazbenu kolu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove ene. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga je odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie stezala i urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak je uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana si je ponavljao isu frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao zloinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici muti spokojnost due? Napisao je i objavio pjesmu u ijim stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se pri pomisli da e Vera razumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju. Stiglo je pismo na brzinu napisano: Ako vjerujete u me da mogu biti tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna. Tako je uro otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja. Sluajno je u novinama proitao o imenovanjima i

premjetajima da je Zora Marak, uiteljica vie puke kole premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teko je pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to mui. Runo je misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon dogaaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga otac eli nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer bi se onda dva susjedna imanja sloila u jednu cjelinu. No on se zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa stalnom plaom i ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta srea, ako se ima hrabrosti. Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa Hrabar zna da uro treba poloiti profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e biti u dvadeset osmoj i nema vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je uro upravo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan ve etiri semestra i poao na filozofiju samo da bre zavri. No razmiljali su ako i zavri studije treba se zaposliti. No imala je Vera i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u drutvu duhoviti, muzikalni. Svi su mukarci ivjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi. Andrijaevi nije bio ovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaao svoje rijei. Kod Vere rije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ena i genijalnih mueva, njeno poznanstvo s urom, umnikom i knjievnikom, dobivalo je za nju posebnu aureolu. urine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale su se kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka pomalo dobiva navike gospoice koja vie nije mlada. Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu mladu gospou, udatu za mua koji joj moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve je vie vidjela kako se udaljava od te budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popusti i svoju ker oslobodi od upliva Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku iz kole, klonila drutva, a on nema nikakvih obaveza. Nije zavrio studij, pripovijedao je o imetku od kojega nema nita. Moe rei da ga nije briga i onda e draga kerka ostati neopskrbljena i biti velika alost roditeljima pod stare dane.

Andrijaevi je stigao u kuu Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila da je njena ker za udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne zavri ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kui suvian, te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budunosti. Pomislio je da to prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve. Njemu ne odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji, pretvara te u drugog ovjeka, trgne iz rune sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija. Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio u dim od cigarete, gledajui sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe, srdba, oaj, lakovjernost, sulude snove. Stigao mu je odgovor na molbenicu, da je namjeten za suplanta u Senj. Nije javiti Veri, nego da ona vijest proita iz novina. , te se uputi u svoje novo boravite. U koli je mnogo ljepe nego je oekivao, ima mnogo dosadnih i suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim dunostima (filozof sa ibom!). Bio je previe fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana je rjeavao statistike i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake navike i sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali ono je bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi se osjeaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograanski ivot. Preporuili su mu da ne predaje u razredima previe pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. Teko je vjerovati u vrijednosti onoga to sam stvara, a radi za druge. Od plae koju dobije nije se moglo ivjeti, pa je posudio od matere jo novaca. I kako sada da se oeni, tj. da bjei iz zla u jo gorje. Mladi ljudi zaljube se i oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad. enja za Verom morila ga je jae nego ikada. Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je preuzeo na sebe obeavi da joj se nee pribliiti dotle dok ne poloi ispite. Uviao je da e do tada proi vie vremena nego je mislio. Svako dan donosio mu je nova razoaranja, jer je u koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom i drati se suhe ablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige su ga titale svaki dan sve jae. Pomisao da e Vera biti njegova svakim danom se sve vie udaljavala od njega. Gledao je oenjene drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviao da ne moe sada, a nee ni kasnije moi drati se na povrini sa plaom koju dobiva. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo bie, lagodan ivot u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si

priute luksuza, te je uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve tee shvaala njegove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje noge. Odlazila je sve vie u crkvu i udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo mu je pismo od matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio nauke i da mu vie ne treba slati novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer ima svoje zaposlenje i prima plau. Zato je odluila Tominu kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je opatice hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas njene due. Poeo je prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo obilazio mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i zato je traila utjehu u crkvi. Ako je kua poklonjena, ne moe traiti gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to. Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo oaj, zahvati mu itavu duu. Andrijaevi se u svojim osjeajima pribliavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s Verom. Napola rezignirani ovjek prisjeao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. uro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve uzrujanosti, da mu se inilo da to nee moi izdrati i da e poludjeti. Traio je kod svojih kolega novaca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji sa ve zaloenim mjenicama. Pokuao je kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova za predujam, te ga nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon uzaludnog tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba, da se nije mogao niim rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je svoj ivot, ali je pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko ferija mora uiti za ispit, te je pisao rijei ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale ispod pera i napokon ju molio da se strpi. List je poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobije natrag. Napisao je pismo prijatelju Toi da ode u Zagreb i da preda pismo Veri, jer je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga vratila natrag. Molio ga je da ide odmah, jer je bolestan od nemira i oekivanja. Dobio je pismo od Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego kod oca koji se pomirio sa Ankom jer je rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak. Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je etao sa dvjema uiteljicama Darinkom i Minkom. uro se na nagovor prihvatio posla da bude redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake zabave. aci su u

njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je zadovoljavalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja ga je uvjeravala o vlastitoj vrijednosti i popunjavala prazninu u dui. U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u zadrugu radi popularizacije kulture i sa imenima prireivaa. Iz toga nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji hoe ruiti temelje nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu tome izruga. Napisao je komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su se redale same od sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo izmeu aba i mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a u treem inu mu je pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu sliku malograanskog ivota i bez zavretka. Tako je komedija ostala u ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog odjeka sve do biskupa. Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u drenju koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera, ali kada je proitao nepovoljne kritike , jako se razoarao i upravo radi Vere bilo mu je strano. Misao da neto radi, da se trgne iz mrtvila, dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui. Stiglo je pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio obaveze za njegovu ker i da mu vraa njegova pisma natrag i da to isto on uini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. uro je zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati se. Vino je bolje od ene, kua ga i ako ti se ne svia, izbaci, a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili vjerovnici. Gazdarici je bio duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije davao, hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru je rijetko mislio, to je ona morala pretrpjeti radi njega, prije nego je pola za drugoga. alio je za izgubljenim ivotom i opijanje mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da nije udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube namjesnog uitelja. Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krmi iz milosti daju piti. Postao je propalica. Vera se udala, a on od ivota ne moe pobjei. Too je doao u Novi da pokopa prijatelja, ali lea mu nigdje nisu nali, valjda ju je bura odnijela u dubine mora.

Podaci izvaeni iz: Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Matica Hrvatska Zora Zagreb, 1964. godina Grafika oprema Majstorska radionica Krste Hegeduia, Zagreb 1964. godina. Knjievnost 3, Dragutin Rosandi, Profil International d. o. o. , Zagreb, 1998. g.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:41:00 | 0 komentara

Zviduk s Bukovca - Zvonimir Milcec

Pisac Zvonimir Milcec roden je 1938. godine u Zagrebu. Po zanimanju je novinar. Dosad je objavio knjige: Piti ili ne piti, Zadnja pota Zagreb, Pozdravi doma, U Zagrebu prije podne, Posljednji zviduk, Prica o novinama i Zagreb je Zagreb. Sadraj Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom zagrebackom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su djecaci s Bukovca. Svi oni pohadaju peti razred. Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zvidanju, Dugi je visok i mrav djecak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mrav djecak kao i Kanta, samo to Rolo stalno muca. Djecaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljaric, debeo covjek koji je imao trgovinu, i objanjavao djecacima kako se puca lopta. Rekao je kako ce im pokazati kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je kamencicem pogodio loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta djecaka za kradu novca u trgovini kada je on povecao racun za svoj dep. Djecaci su imali jo mnoge okraje s trgovcem. Gizovu obitelj cine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i majka su se cesto svadali, ali je jednom svadu prekinuo trgovac koji se doao aliti da je Giza ukrao bombone iz njegovog ducana. Otac je ispravno zakljucio i rekao mu neka ide drugdje traiti krivca jer Giza ne krade. Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Decaka, koji ih je u svemu mudro poucavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je i on sam jednoga dana odvratio umjetnickim zvidukom zviduku koji se zacuo iz kolskog dvorita. Radnja Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog svjetskog rata u zagrebackoj cetvrti Bukovcu. Dojam Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djecaka. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:40:00 | 0 komentara

Zviduk s Bukovca - Zvonimir Milec

Pisac Zvonimir Milec roen je 1938. godine u Zagrebu. Po zanimanju je novinar. Dosad je objavio knjige: Piti ili ne piti, Zadnja pota Zagreb, Pozdravi doma, U Zagrebu prije podne, Posljednji zviduk, Pria o novinama i Zagreb je Zagreb.

Sadraj Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom zagrebakom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su djeaci s Bukovca. Svi oni pohaaju peti razred. Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zvidanju, Dugi je visok i mrav djeak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mrav djeak kao i Kanta, samo to Rolo stalno muca. Djeaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljari, debeo ovjek koji je imao trgovinu, i objanjavao djeacima kako se puca lopta. Rekao je kako e im pokazati kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je kameniem pogodio loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta djeaka za krau novca u trgovini kada je on poveao raun za svoj dep. Djeaci su imali jo mnoge okraje s trgovcem. Gizovu obitelj ine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i majka su se esto svaali, ali je jednom svau prekinuo trgovac koji se doao aliti da je Giza ukrao bombone iz njegovog duana. Otac je ispravno zakljuio i rekao mu neka ide drugdje traiti krivca jer Giza ne krade. Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deaka, koji ih je u svemu mudro pouavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je i on sam jednoga dana odvratio umjetnikim zvidukom zviduku koji se zauo iz kolskog dvorita. Radnja Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog svjetskog rata u zagrebakoj etvrti Bukovcu. Dojam Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djeaka.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:38:00 | 0 komentara

Zviduk s Bukovca - Zvonimir Milec

Pisac Zvonimir Milec roen je 1938. godine u Zagrebu. Po zanimanju je novinar. Dosad je objavio knjige: Piti ili ne piti, Zadnja pota Zagreb, Pozdravi doma, U Zagrebu prije podne, Posljednji zviduk, Pria o novinama i Zagreb je Zagreb.

Sadraj Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom zagrebakom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su djeaci s Bukovca. Svi oni pohaaju peti razred. Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zvidanju, Dugi je visok i mrav djeak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mrav djeak kao i Kanta, samo to Rolo stalno muca. Djeaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljari, debeo ovjek koji je imao trgovinu, i objanjavao djeacima kako se puca lopta. Rekao je kako e im pokazati kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je kameniem pogodio loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta djeaka za krau novca u trgovini kada je on poveao raun za svoj dep. Djeaci su imali jo mnoge okraje s trgovcem. Gizovu obitelj ine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i majka su se esto svaali, ali je jednom svau prekinuo trgovac koji se doao aliti da je Giza ukrao bombone iz njegovog duana. Otac je ispravno zakljuio i rekao mu neka ide drugdje traiti krivca jer Giza ne krade. Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deaka, koji ih je u svemu mudro pouavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je i on sam jednoga dana odvratio umjetnikim zvidukom zviduku koji se zauo iz kolskog dvorita. Radnja Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog svjetskog rata u zagrebakoj etvrti Bukovcu. Dojam Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djeaka.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:35:00 | 0 komentara

Dundo Maroje - Marin Dri

Biljeke o piscu: Marin Dri, nadimkom vidra, rodio se godine 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca puanina. Obitelj Dri, koja je u prethodnoj generaciji dala poznatoga petrarkistikog pjesnika Doru Dria, nije imala sree u trgovakim poslovima pa je gospodarski propala, to je imalo bitnog odraza na Marinov ivotni put. Godina 1538. vana je u Marinovu ivotu. Te godine je izabran za orguljaa u dubrovakoj katedrali i, to je jo vanije, dobio je potporu od 30 dukata kako bi otiao na nauke u toskanski grad Sienu. U to vrijeme Siena je bila ivo renesansno sredite, grad duge sveuiline tradicije u koji su dolazili studenti iz cijele Europe. Dri je u Sieni proveo nekoliko godina, ne svrivi studij prava. Najzanimljiviji podatak o Drievom boravku u Sieni odnosi se na njegovo bavljenje kazalitem. Dri od 1548. do 1562. godine ivi u Dubrovniku. To je razdoblje njegovog plodnog knjievnog stvaralatva. U tim godinama nastala su sva njegova poznata djela. Godine 1548. prikazana je, danas izgubljena, komedija "Pomet" u izvedbi Pomet-druine. Iste godine napisao je pastoralu "Tirena", koja je prikazana idue godine pred Kneevim dvorom. Drievi knjievni protivnici optuili su ga da je plagirao svog suvremenika Mavra Vetranovia. Dri e estoko branio od optubi zavidnika, pri emu mu je pomogao sam Vetranovi pjesmom "Pjesanca Marinu Driu ipomo", u kojoj odbacuje sve objede protiv Marina. Godine 1550. tiskana je u Mlecima jedina za Drieva ivota objavljena knjiga "Pjesni Marina Dria ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi", u kojoj je uz ljubavnu liriku uvrtena i farsa "Novela od Stanca", pastorala "Tirena" te "Venera i Adon". Iste godine bila je premijera najpoznatije Drieve komedije "Dundo Maroje". Dri umire 1567. godine u Veneciji. Likovi: Dundo Maroje, Maro Marojev, Pomet Trpeza, Popiva, Bokilo, Pera, Divo, Perina baka, Laura, Petrunjela, Ugo Tudeki Pomet Trpeza (sluga koji eli pametno iskoristiti fortunu kako bi namjestio Lauru Ugu Tudekom, to mu na kraju i uspijeva, on je kriv za sve zavrzlame u djelu) Sadraj: I in Dundo Maroje trai svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izui zanat za trgovca. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otiao u Rim i tu se prepustio lagodnom ivotu. Kada je njegov otac otiao da ga potrai sa

sobom je poveo svoga slugu Bokila koji nije mislio na nita drugo nego na jelo i pie. Nakon to su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripetu koji ih je poveo u neku gostionu a zaudili su se kada su uli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji ivi veoma raskono. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. Kada su doli u jednu etvrt, Tripeta ree da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. Doli su pred jednu gostionu, ali mu se inilo veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodaju tu ja siromah ne alodavam tu sinjor Marin alodava.". Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici obeavao sve samo da mu pokloni malo panje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba oekivala je Marina. Kada je Marin doao obavijesti svog slugu kako e ostati na ruku sa Laurom. Osim Marinova oca traila ga je i njegova zarunica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i zajedno s jo jednim momkom traila ga ve tri dana. II in Petrunjela, Laurina sluavka razgovarala sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu doao otac i kako e ga ubrzo odvesti sa sobom u iz Rima natrag u Dubrovnik. Takoer joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudekom, njemakim plemiem. Petrunjela mu obea da e utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su dola tri prijatelja koji takoer trae Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao na balkonu, a poto je Laura poela zvati Petrunjelu da ue u kuu, on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao no da ulovi sina. Uto doe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon to su Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Poto su se poznavali jo iz Dubrovnika, Bokilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokila da pokuca na Laurina vrata i da kae da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te trai da se pomire. Kada je to Popiva uo odmah ga je uveo gospoi Lauri da ga dobro nahrani. III in Kada se Marin vratio, pred kuom ga doeka gospodin Sadi koji je traio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio duan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. Poto nije imao ba mnogo novaca, Marin je najprije odugovlaio, a onda je vidio da ne moe izbjei plaanje, te plati dug. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokilom otiao po Dunda Maroja, te da e ga dovesti onamo, Marin se razbjesni. Kada je naao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod Laure, te moli Petrunjelu da kae Lauri da e joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude njegova ena. Kada ga Tripe sve to uje on se posvadi s Ugom. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u tekom stanju i kako nema novaca, a Laura mu odgovara neka Marin doe k njoj i ona e mu pomoi. Marinova zarunica Pera, susrela je Petrunjelu i kae da su Marin i ona zarueni ve 3 godine. Prvom prilikom e to Petrunjela prenijeti gospodarici.

IV in Dundo Maroje saznaje da je Bokilo dosta novca potroio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma krt. Poto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te poe ocu u susret. Kad su se susreli Maro kae ocu da ga je napao netko njemu slian, pretvarajui se uzornim graanom i potenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavi da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki ovjek i trai djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac te djevojke da ju pronae jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu dola zarunica, da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donosei poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina. V in U petom inu se oituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On odjeven poput plemia, s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudekog. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu nali Dundo Maroje, Bokilo, Baba, Pera i Divo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina, te ga se odrie. Pera je razoarana, no jo i dalje voli Mara. No ipak, na kraju, sve je sretnije zavrilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura vratila u Kotor.

Novac ne treba troiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima, no kad ga ponestane ivot se gotovo pretvara u nonu moru iz koje se teko izlazi, djelo jo govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevi ocu novce ivi lagodan ivot zabavljajui se poput svojih vrnjaka.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:51:00 | 7 komentara

Bez treega - Milan Begovi

Stvaralaki portret pisca i ivotopis:

Milan Begovi roen je 1876. godine u Vrlici. Srednju kolu je zavrio u Splitu, studij slavistike i romanistike u Beu i Zagrebu. Slubovao je kao profesor u Splitu, a kasnije je radio kao dramaturg i reiser u Hamburgu i Beu. Poslije je bio na mjestu ravnatelja Drame u

Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu. Radio je kao profesor knjievnosti u Glumakoj koli. Umro je 1948. godine u Zagrebu. On je dramski pisac, novelist i romanopisac. Zbirkom pjesama predstavio se kao pjesnik erotskih motiva i hedonistikog shvaanja ivota. Begovi je dramski pisac i bavi se ljubavnim i branim temama. Dobar je poznavalac teorije drame i svoja je dramska djela oblikovao izgraenom dramskom tehnikom. Begovi je romanopisac i ostavio je nekoliko romana, od kojih je najpoznatiji Giga Barieva i njezinih sedam prosaca, koji je dramatiziran pod naslovom Bez treega. Pisao je i novele, od kojih je najpoznatija Dva bijela hljeba.

Tema: Psiholoka razmatranja na ljubomoru.

Problematika koja se obrauje: Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim i politikim zbivanjima. Oslikava se galerija likova iz dana prije prvog svjetskog rata, za vrijeme rata, te poratnog razdoblja Obrauje se stanje Markove bolesne ljubomore koji se bavi milju da ga je ena iznevjerila dok je on izbivao od kue Pokuaj realizacije jedne tipine drutvene drame ljubomora na mogunost nevjere Scenski oivljava poistovjeivanje lika Gige sa likom Laure ( Bez treega u agoniji) Sadri mnoga objanjenja, kao objanjenje pojma ljubavi Intimne uspomene Dramaturka funkcija sjeanja Dramaturka funkcija utnje Psiholoka razmatranja

Struktura djela: Dramsko djelo sa psiholokim razmatranjima na ljubomoru, koja nije posljedica jednog fakta nego jedne dispozicije. Za ljubomoru izmeu dvoje ljudi ne treba da postoji onaj trei, nego mogunost a to postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli da bi mogao stupiti u akciju bilo tko, tko bi mogao biti onaj trei. Ljubomora je kao i ljubav, tu ne treba treega, dvoje je dosta.

Drama unato minucioznoj obradi pojedinih prizora i senzibilnoj razradi lika Gige, djeluje kao konstrukcija u kojoj nije ostvarena idealna harmonija izmeu pojedinih rjeenja i dramaturke cjeline. Mogunost nevjere je kao teza prikazana kroz uzrok ljubomore s time to je akcentiran prethodnim upoznavanjem Gige i njenog ivota, koji u drami predstavlja samo pretpostavljanu ali ne i stvarno poznatu ekspoziciju. Begoviev smisao za humor koji nije prav i glasan ve dobroduan, istanan i raznolik, katkada u uslovnoj povezanosti o pievom imaginacijom. Njegova naklonost prema humoru je izraena u komediografskim tekstovima. Dok je u Krleinoj Agoniji postignuta maksimalna povezanost i uslovnost lica i prilika u kojima oni ive, pa je ta povezanost izraena u dramaturkim finesama u samoj zamisli i razradi drame, dok je u Begovievoj drami ak i dramski intenzitet postignut artistikim putem kao to je psiholoko nijansiranje dosta nategnuto i djelomino podlono isto erotskim elementima. Tu se primjeuje da progovara pravi umjetnik koji osjea i estetski vrednuje rije. Pisani jezik lagano tee i ima svoj osebujni ritam i ponekad se dobiva utisak da u tom jeziku postoji neto iracionalno i neuhvatljivo. Knjievna vrsta: Drama.

Inspiracija iz slinog djela: U svojim djelima lutao je bez prave orijentacije i kontinuiteta kao i mnogi drugi hrvatski dramatiari njegovog doba, ali je ipak uspio iskazati jedan svoj lini odnos prema dramskom. On se moe predoiti pomou paralele s Krleom i njegovim shvaanjem dramskog. Dok je Krlea sav u jednom povienom, ekstatikom stanju, zaokupljen unutranjim lomovima pojedinca koji se dramaturki transformiraju u direktne sukobe s okolinom i drutvom. Kod Begovia nema pravih i direktnih konflikata, ve se niu dogaaji koji pospjeuju dramatsku radnju. U djelu Gospoa Walewska se osjea utjecaj Ive Vojnovia, koji je vidljiv i u nekim drugim dramama koje su izrasle na kozmopolitskim ili ak pseudokozmopolitskom shvaanju. Giga po svojim reakcijama podsjea na Lauru i daje zavisnost o Krleinoj Agoniji.

Vrijeme radnje: krajem veljae 1926. godina.

Mjesto radnje: Radnja se dogaa u Zagrebu, u jednoj jedinoj noi, u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice sa visokim parterom i mansardom, u Kuevievoj ulici u Gornjem gradu.

Likovi: Marko Bari bio je nekoliko godina u zarobljenitvu u Sovjetskoj Rusiji i nakon lutanja vraa se kui. U sutini one je zapravo ljubomoran pri pomisli da ga je za to vrijeme izbivanja Giga iznevjerila. On ivi i kida se od ljubomore zasnovane na indicijama koje pohranjuje svojom bolesnom fantazijom. Giga Barieva njegova ena, koja po pojedinim svojim reakcijama podsjea na Lauru. U njenom liku se afirmira specifinost kompozicije koja nije realizirana naroito sretno i uvjerljivo.

Kratka biljeka o djelu: Gigin suprug Marko uvojaen je i zarobljen. Bio je nekoliko godina u zarobljenitvu u Sovjetskoj Rusiji. Njegova ga supruga vjerno eka, ali Markov povratak izaziva veliki sukob koji proizlazi iz ljubomorne sumnje. Begovieva panja je koncentrirana na dosta namjetenih detalja i zapleta, na Markovu ljubomoru, koja nema direktnog povoda. Marko je u sutini ljubomoran na mogunost da ga je njegova ena iznevjerila dok je on izbivao od kue. On ivi i kida se u toj zasnovanoj ljubomori na indicijama koje pothranjuje svojom bolesnom fantazijom. Ponaanje Gige po svojim reakcijama podsjea na Lauru.

Sadraj: I in Na vratima kue Gige Barieve stajao je krupan, visok, mukarac u kabanici i eirom na glavi, a u svakoj ruci drao je koveg. Bio je to Marko Bari. Uao je u salon, ogledao se, kao da ne vjeruje sam sebi da je tu, gdje sada stoji. Sjedne u fotelju i ree: Harao! Pod svjetlom lustera jasno se vidi njegovo naborano lice s velikom brazgotinom na elu. Obrastao bradom, dugih kosa u svojoj ruskoj bluzi daje dojam ruskog ovjeka.

Dolazo Giga, iznenaena i radosna. Kada ga je ugledala ostane zapanjena, kao da ga ne prepoznaje: Jesi li to ti Marko? prepoznavi ga poleti k njemu rairenih ruku. A on ree hladno: Jest, ja sam Marko! A vi gospoo, tko ste vi, ako smijem pitati? Kakove su to ale? - pita Giga. Marko e: Ja se ne alim, i nije mi do ale, ali sada nisi vie ona. Jest potpuno si druga. I tako zapone svaa. Spoitnuo joj je to je odrezala kosu, te zbog telefonskog poziva dra. Mike. Lukava si. Vrlo lukava. Ali ne treba bogzna kakove pameti da se odgonetne taj tvoj neduni razgovor. I dala si razumjeti, da sam ja tu i da sluam kako se razgovarate. Divno! , divno! Giga: I ti dakle misli da je konte moj ljubavnik? Marko: Pa vidim, ujem, znam, njuim do vraga! Sva mi ula to potvruju, sva u jedan glas! Nije ga mogla razuvjeriti, govorila mu je koliko je patila. Imala je i svjedoke i dokaza kako je sve to drugaije, nego to on sada misli. Povede ga do vrata, otkljua ih i ree: Pogledaj. To je moja i tvoja brana soba. Osam godina svake veeri otkrivaju se obje postelje, osam godina svako jutro se pokrivaju. Spremne ako se ti vrati, a ja spavam na divanu. Htjela ga je poljubiti, ali se on nije dao: Misli da sam idiot! Misli da ne opaam to se sve dogaa od naeg posljednjeg poljupca i ovog dananjeg? A kakva su to usta danas? Tako ljube sve kokote od Amura do Volge i od Volge do Save. I ja sam proao svoju kolu. I svaa se nastavlja! Goga je bila zapanjena njegovom brutalnosti. Da bi ublaila tu napetost upita: Pa kai mi gdje si bio, to si sve podnio? U paklu! - odgovori on lijepo je tebi bilo ovdje! ak luksuz da spava na irokom divanu, a dvije iste postelje ekaju tamo kad doe netko da moe lei uza nj. Ti kada doe! - odgovori Giga i ona dobije odgovor: Ja ili tko drugi svejedno! U jednom sam paklu bio, u drugi doao! Ni sa kim ja nisam nita imala. U meni si uvijek bio iv i sve sam ih odbila.

II in Marko je nakon veere i pia izgledao zadovoljan. No, ne zadugo, opet ga je poela muiti ljubomora: Sve ostale patnje mogu se izdrati i sve bih mogao jo jednom doivjeti i pregurati, ali samo da mi je bilo: z n a t i Iz ruskog logora ga je samo vukla elja da dozna: to radi, kako ivi i koliko je ona jo njegova.

Isto kao i ja! - ree mu ona. To je Marko htio da uje i kod veere je on njoj obeao da se nee vie vraati na ono to je nekada bilo, da e pokuati zaboraviti. Giga je ve bila premorena i iznervirana, a on ju je ipak jo muio pitanjima. Iz ormaria je izvadila snop pisama: itaj ih, itaj ta vatrena pisma! Nije ih htio itati jer on nije policijski inovnik i ne njuka po tuim papirima. Razoarana, dala mu je do znanja da bi lake odgovarala pred zakonom za bilo kakav zloin, nego njemu da prizna neto to je on sam sebi iskonstruirao: Zna li to govori? Gdje su ti dokazi? Svagdje gdje god pogleda! - i on pone prevrtati po pismima. Iznenada opazi veliku kovertu i veliki sloeni komad papira. Ispravi se i podigne zapeaenu kovertu, iznenaen to je adresirana na njega. Bilo je to pismo od njezinog oca. Tada je poeo rastvarati onaj veliki papir, iako se ona protivila i tako sazna Marko da je to Uvjerenje kojim je on Marko Bari proglaen mrtvim, nakon sveope dugogodinje potrage. Bio je zaprepaten: Taj akt ne smijem izgubiti. To je moja putovnica za ovaj svijet. Da se jedan mrtvac proeta po asfaltu, koji je samo za ive rezerviran. Vanredan je to osjeaj! Priznala je da ga je dala proglasiti mrtvim, ali ga nije zakopala. Za nju je uvijek bio iv: Marko niija nisam, nisam ni sada, ni ikada prije, nego samo tvoja! No on se samo protegne i ree: Sad e jedan sat. Vrijeme kada se mrtvi to se skitaju po svijetu vraaju na svoj konak. Laku no! - i izae i polako zatvori vrata za sobom, kao da zatvara jednu grobnicu. III in

Giga ne lei, nego skupljena sjedi na divanu koji je pretvoren u krevet. Odjednom zauje kako je Marko zove glasom punim srdanosti. Brzo ugasi lampu i isprui se kao da spava. Bilo je ve dva sata iza ponoi. Ona primijeti da se u vrijeme dok je bio u drugoj sobi u njemu neto promijenilo, nekakav preokret, nije bilo vie ni traga onoj njegovoj sumnjiavosti. Bila je tuna, nije ga gotovo ni sluala dok je govorio, bojala se da ponovo ne zapone sa svojim uvredama. No, Marko je bio sretan: Sve je prolo. Zna, moi rei i biti uvjeren da govori neto to je uistinu tako, ni san, ni nada, nego stvarnost, iroka stvarnost, onda mi doe da poludim od veselja! I on pone da je miluje i nastavlja: Imati te pod svojim rukama i osjeati da si tu, pored mene, onakva, kakovu sam te nekad izgubio, uistinu doe ovjeku da rastvori prozore i da se razvie od sree! - zgrabi harmoniku, zasvira i zapjeva rusku

pjesmu, te zaplee na ruski nain. Gledala ga je zabezeknuta od te njegove razdraganosti i najzad ree: Harao! A on i dalje plee, pjeva i poskakujui. Iznenada skoi k njoj kliui: Imam te! Moja si! Mislit e da sam lud. Ali nisam. Sretan sam! Samo budi sretan, dragi - odgovori Giga hou da me ima dulje nego jedan dan. Kao da si itala ono pismo to mi ga je pisao tvoj otac. I on veli isto - ree Marko On mi pie neto to mi je potpuno otvorilo oi, to me je izlijeilo. Sad vidim sve! I znam sve! I nisam vie ljubomoran! Kako njoj nije bilo jasno, to je njen otac mogao njemu napisati, to mu ona nije mogla rei, to joj Marko s frivolnim akcentom proapne nekoliko rijei. Ona se naglo digne s njegovih koljena, bez rijei, uvrijeena i poe prema divanu tiho plaui. Marko je bio iznenaen, jer je to bilo u pismu njezinoga oca njemu. Da, ali on nije znao da u ja tebi vrijediti tek kada bude imao u ruci nekakav dokaz, da sam ja onakva kakovu si me ostavio. Njegovo frivolno i obijesno dranje otkada je izaao iz sobe bilo je odraz njegovih misli. Trebao joj je vjerovati, a ne traiti dokaze: Zato traite od nas da budemo ono to vi niste? Tvoj otac je tako precizno istaknuo sve momente tvojega ivota i tako jasno prikazao tvoj karakter, da se ne moe sumnjati u ono to je napisao - govorio joj je Marko. I on ju pozove da poe s njim. No ona nije htjela, on joj zakri put podigne ju u naruje i ponese u spavau sobu. Ona se otimala: Ja se ne dam! Izleti iz sobe sva usplahirena i bez daha: Jo se ne dam! iva se ne dam! Marko stane pred nju i onako bijesan ree: Sad te ne putam! Ja sam ti mu, ja imam pravo ne te! Pravo? Tko ima pravo na me? Nitko nema pravo na me, dok mu ja ne dam - ree Giga. Marko: Kako to govori? Kao da je ve netko imao to pravo? Giga: Oh da, bilo ih je vie! Zacijelo si pogodio da je i onaj advokat Mika moj ljubavnik. A lijenik? Jo kao djevojica bila sam luda za njim i kakove me je perverzitete nauio. Lae! Lae! - vikao je Marko uistinu si kolosalna glumica! To je tvoja taktika! Zato bi se onda ba meni otimala? Jer mi se gadi! - bila je Giga iskreno brutalna. Kako se on njoj pribliavao, ona je odmicala i hitro dohvati revolver te ga uperi u njega: Ne pribliuj mi se! Ah to, ne bojim se ja toga. Ja te hou i imati u te! meutim plane revolver i on se srui udarivi se u fotelju. Giga je nekoliko trenutaka stajala, a onda doe do telefona i nazove : Dr. Mika. Ubila sam svoga mua!

Podaci izvaeni iz: Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Matica Hrvatska Zora Zagreb, 1964. godina Grafika oprema Majstorska radionica Krste Hegeduia, Zagreb 1964. godina. Knjievnost 3, Dragutin Rosandi, Profil International d. o. o. , Zagreb, 1998. g.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:51:00 | 4 komentara

Basne -Ezop
Ezop (Aisopos, 6. st. prije Krista), grki basnopisac, rodom iz Frigije u Maloj Aziji, vjerovatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom dolo je do nas oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerovatno dodali kasniji prireivai. Koristei se vjeto starim temama i spajajui ih s otrim promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao knjievnu vrstu, davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajee traginim zavretkom i s pounom poentom, koja je esto dodana na koncu i u obliku posebne poruke. Veina njegovih basni donosi slike iz ivotinjskog svijeta - u emu je na najvei broj nasljedovatelja - ali mnogima su protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa ak i bogovi. ivot je prikazan realistiki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima to u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono doba napredne drutvene kritike; njihove poruke sadre realnu filozofiju ovjeka bogata ivotnim iskustvom, koji cijeni i istie moralne vrline, ali je ujedno svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaeg i pametnijeg. Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom, a posebnu im dra daje fini humor kojim su protkane. CVRAK I MRAVI U zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo. Doe gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe: "Zato ljeti nisi skupljao hranu?" On im ree: "Nisam imao vremena

jer sam krasno pijevao. " Nasmijavi se, oni mu rekoe: "Ako si u ljetno doba svirao, onda zimi plei. " Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, a govori o posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad tijekom lijeta, bili nagreeni obilatom zimnicom, a jadni cvrak nije dobio ni zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao ivot, bio je na svoj nain kreativan i nije se brinuo za budunost, smatrao je i nadao se da e ostali radoholiari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da oni koji su radili i previe cijene svoj dobitak zaraen mukotrpnim radom, jer tako na neki nain nadoknauju divne dane provedene u beskrajnim kolonama koje se prostiru gdje god se nae neto jestivo. Na odreeni nain shvaam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i negativnih likova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrak mogao za sretan kraj dobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima neto iz svog bogatog ljetnog repertuara. Povlaei paralelu izmeu prirode, mrava i cvrka, i nae ivotne svakodnevnice, u ovoj basni moemo prepoznati i jedan karakteristian ljudski nain ivota. Ako uzmemo da mravi predstaljaju one radine i marljive ljude, koje se brinu za svoju budunost, za budunost svoje obitelji i drutva u cjelini, onda je cvrak tipian predstavnik boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljuivo svojim umjetnikim radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra, bez kojih nema gospodraskog prosperiteta i budunosti niti za pojedinca niti za drutvo u cijelini. Kao njihova protutea stoje umjetnika nadahnua bez kojeg takoer nema ivota, ali sada onog duhovnog to svako od nas nosi negdje duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet i potreba za takvim duhovnim doivljajima kod svakog razliit. Idelno bi bilo kada bi ove dvije potrebe imali meusobnu ravnoteu, jer tada pri nadlosaku zime, odnosno neizvjesne budunosti kada za odreene stvari moe biti i preksano, drutvo bi savreno funkcioniralo. Poruka basne: Radi danas da ima sutra TRSKA I MASLINA

Trska se i maslina prepirahu o istrajnosti, mirnom dranju i snazi. Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetar previja ona ne pisne ni rijei. Kad nakon kratka vremena nastane estok vjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a maslina, jer im se opirala, bude iskorijenjena i skrena od sile vjetra. Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom. Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg posla nego ocjenjivati tuu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je deko koji ih eli prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i ljepotu. Trska je ovaj put imala vie sree, fleksibilna i podatna plesala je s vjetrom i prilagodila se njegovim vratolomnim hujanjima, dok maslina, vrsta u korijenu kao i u stavovima, ostala je malo zateena. Maslina je lijepa, s time se moramo sloiti, ali iako krasna ne smije biti uobraena i toliko samosvjesna. Trska je pokorno koristila mogunost savitljivosti, to joj je dar prirode, uspijela je iako tanka i slabana, oduprijeti se naletima vjetra. Ali trska nije nimalo samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti za sebe - maslina pak biva iskorijenjena samo jer je korijen zakopala preduboko u zemlju, samo jer je bila isuvie tvrdoglava i ponosna, pa ni njena "smrt" nije ba pravedena. Isto je kao i kod ljudi - pokorni, posluni ljudi, bez previe mogunosti vlastitog izbora savijaju se usporedno s nadreenim i nastoje biti to blii onome koji je vei, jai, koji je na vlasti, a tvrdoglavi i samosvjesni filozofi vrstog karaktera s razvikanim injenicama koje bi im mogle donijeti velike nedae, samo za inat vrsto stoje pri svojim zamislima i tako stradaju. . . ZID I AVAO Zid, koji je avao silom kidao, pone vikati: "to me trga, iako nita zlo nisam uinio. " avao mu tada kae: "Nisam ja za to kriv, nego onaj koji me otraga estoko udara. " Ba kao i u stvarnom ivotu, sloboda ovjekova razmiljanja i postupaka je ograniena. Zid nije nita skrivio avlu, no ovaj ga opet kida, avao

ni kriv ni duan biva udaran, no ovjek ga ipak pribija - moda i on to radi predvoen nekim? esto moramo povrijediti nekoga ili okriviti ga samo da bi spasili vlastitu kou i osvjetlili obraz, ponekad smo ak i u pravo. Sve se to odvija po nekom planu - nitko nije slobodan i sretan, nitko nije podreen sam sebi - uvijek je tu netko drugi da ga hladnim postupkom, bez ikakva razloga, spusti na zemlju. No to postaje naa surova svakodnevnica, a mi se titimo izvjesnom dozom imunosti prema stradavanjima bez razloga i znaaja. STARAC I SMRT Starac jednom nasijee u planini drva i podigne ih na plea. Kad je ve natovaren prevalio dug put, umoran skine drva i stane dozivati smrt. Budui da je smrt odmah pristupila i pitala ga razlog zato je zove, starac ree: "Da to breme podigne i naprti mi ga. " Ovaj kolebljiv starac vjerno opisuje linost pravog neodgovornog prevrtljivca. Da sam ja Smrt, odmah bi mu rekla da se s takvim stvarima nije za aliti, jer ivot vrijedi vie od pretekog bremena na pleima. On se toga sjetio malo prekasno, ali lukav odgovor sve je spasio. Drai mu je ivot, bez obzira na stotinu drvea na njegovim leima, bez obzira na blisko suoavanje sa smrti. Jer bolje je osjeati, pa makar i bol, i nadatiti se da e ta bol i prestati, nego prazno leati u blatnoj raci u zatvorenom crnom lijesu i traiti duu koja izgubljeno luta nebeskim prostranstvima traei mir, spokoj, i jedan osjeaj koji se stvara samo kad ovjek umre sretan, sa saznanjem da je ivot poivio u potpunosti. AVKA I SOVA Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se podvrgnu izboru, a Hermes je tumaio njegovu odluku. Prije toga skupljali su se sve one na rijekama i jezerima i odbacivale loe perje, a bolje istile. Budui da avka nije imala od prirode nikakve ljepote, skupi kao svoj ukras ono to je drugima poispadalo. Jedna sova to prozre i oduzme avci svoje, a stane nagovarati i ostale da tako uine. Liena perja sviju, doe avka gola na Zeusovu presudu.

Sirota avka! Mnogi ljudi bi uinili isto to i ona, samo bi malo pazili s ijim se perjem kite. Grozno je kititi se tuim perjem, ali ljudi katkad nemaju drugog izbora! Jer zato se rune djevojke mau bezbrojnim kremama, odlaze na plastine operacije, mrave uz pomo ajeva . . . Zato da bi bile lijepe! One bi i duu prodale za ljepotu i uope im nije stalo do naina koje koriste da bi preko noi postale princeze iz bajke. One zapostavljaju sve drugo, mislei kako je ljepota neto najvanije na svijetu, zanemarujui mogue posljedice i duhovne vrijednosti. . . A osim svega, avka se nije kitila tuim perjem u najuem smislu rijei, jer bili su to takoer nedostaci koje se druge ptice odbacile. Mudra sova koje je ponekad i previe duboko razmiljala malo je postala ljubomorna na snalaljivost rune prijateljice koja je bar pred svjetlim Zeusom eljela dokazati da i ona moe biti lijepa, pa je sova nagovorila druge ptice da joj iupaju perje. tovie, ako je pred Zeusa dola gola znai da su joj ptice poupale i njeno vlastito perje. Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, pranjavu siroticu u prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, mievi su joj uspijeli donijeti odbaene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko komada suvine svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su, svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala prekrasno. No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari njihovo "smee" krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je opet u razderanoj ruiastoj svili i . . . No avka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom. Ima samo Ezopa koji je njezin postupak protumaio sa posve drugog stajalita. . .
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:50:00 | 2 komentara

Basne - Jean de la Fontaine

La Fontaine (1621-1695) francuski pjesnik i basnopisac. Okuao se u raznim pjesnikim vrstama, no kao roeni pripovjeda daje najbolja

ostvarenja u etiri knjige stihovanih Pria i dvanaest knjiga Basna, kojima je stekao trajnu slavu. Napisao je ukupno 240 basna, u kojima obrauje motive preuzete veim dijelom od Ezopa, Fedra, Pilpaja i drugih basnopisaca, ali se ne zadovoljava didaktikim okvirima i utilitarnim karakterom dotadanje basne, ve razvija fabulu, proiruje opise i produbljuje karakterizaciju likova te, prema vlastitim rijeima, u svojim basnama daje "komediju u sto raznih inova" i iroku sliku ljudskog ivota i francuskog drutva. Moral njegovih basna, pisnih s puno topline za mladog ovjeka i s otrom osudom vladajue klase esto i nije dan u vidu posebne poruke, ve izvire iz samog teksta, u kojem prikazuje svoje bogato ivotno iskustvo i zastupa naelo zdravog razuma i praktine ivotne filozofije. Basne su pisane u metriki vrlo razlnolikim, ponekad i gotovo slobodnim stihovima, komparirane su esto kao male komedije sa svim elementima dramskog zapleta, a posebnu im vrijednost daje izvanredno uspijela karaterizacija likova ljudi i ivotinja, kao i lirski opisi prirode. SMRT I DRVOSJEA Pripovjeda nam govori o nesretnom drvosjei, njegovom tekom i turobnom ivotu. Starcu je dosta svega, on zaziva smrt i ona dolazi. Meutim suoen s njom, starac se ipak predomilja i odabire da je teak ivot bolji od nikakvog. Smrt e boli sve odnijeti; Al gdje jesi, tu i budi! Bolje trpjet no umrjeti: tako mudri zbore ljudi. ivot je teak. Iako vele da je Boji dar, i da se ivotu treba veseliti, jadan starac suoen s njegovom surovou, poeli da doe kraj njegovim tekim mukama, vjeitoj besparici i bijednom ivotu. On zaziva Smrt mislei da e ga ona rijeiti svih njegovih problema, ali u trenutku kada se nae licem u lice s njom, on shvati da je ivot previe dragocijen, da sve one njegove teke godine jo uvijek nije spreman predati Smrti, da bi rae gledao i radovao se svojoj obitelji nego zauvijek otii od njih. IVOTINJE OBOLJELE OD KUGE Had je prazan i nebo alje kugu onim ivotinjama koje su grijeile da se on ispuni. Kuga je dola i sve su ivotinje oboljele, ali nisu sve umrle. Nesalo je i sree i ljubavi, ak i oni najjai su podlegli kugi i postali slabani. Lav saziva vijee i moli najveeg zloinca da da svoj ivot da bi ostali mogli preivjeti, a ako on umre nebo bi se moda

smirilo. Lav moli da se prema tom zloincu bude blag, jer su i ostali mnogo grijeili. Javlja se jedan zloinac, predsjednik skupa - lav, i govori da je on veliki prodrljivac i da je pojeo ak jednog pastira, te e on ako je potrebno sebe rtvovati, ali neka svatko preispita svoju savjest, jer ako najvei zloinac ne strada Bog se nee umiriti. Na to se javlja lisica i govori da nije zloin pojesti ivotinju ako si gladan, a to se tie pastira, oni i tako ivotinjama nose veliko zlo i misle da nad njima imaju nekakvu vlast. Kralju, ree lija, svi smo mi to ve znali Da tvoj obzir znak je srca ti finoe; A kad ti se ovce, ta stoka, jesti hoe To da grijeh je? Ne, ne, Gospodaru, to je Za njih milosti znak tvoje. . . Javili su se i druge ivotinje, ali i njihovi zloini bili su mali i ne toliko znaajni. Na kraju se javlja magarac, koji kae da je popasao malo fine trave koju nije smio, i svi su ga optuili da ne smije jesti tuu travu "i osta magarac bez koe". Na pozornici ivota stoje lav sinonim mudrosti, lisica sinonim lukavosti, tigar sinonim moi a nasuprot njih magarac koji je sinonim gluposti. Svatko od njih, zahvaljujui jednoj od svojih sposobnosti a bez obzira na veliinu zloina uspijeva se odbraniti i zazvati pravednost u svoju korist nalazei pritom dovoljno opravdanja i suvislih argumenata za svoje zloine. Naalost magarac, koji je po prirodi glup i nesnalaljiv biva rtveni jarac za sve zloine uinjene u njihovoj zajednici, bez obzira na to to je njegov "grijeh" bezazlen.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:49:00 | 0 komentara

Ivan Gunduli - Dubravka

Biljeka o piscu

Roen je u Dubrovniku u plemikoj obitelji. U rodnom gradu se kolovao i poslije obavljao vie dravnih dunosti.Odgojen je u duhu katolike obnove , te je u tom smislu ivio i pisao u svojim djelima.Umro je u 49 godini ivota.Pokopan je u franjevakoj crkvi u Dubrovniku.

Knjievno je stvaranje zapoeo u mladosti , piui ljubavne pjesme i preraujui talijanske mitoloke drame.Sauvano ih je etiri. Djela su mu: Arijadna, Prozepina ugrabljena, Dijana, Armida, Pjesni pokorne kralja Davida, Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman.

Podaci izvaeni iz:Knjievnost 2, Profil International Zagreb, Kaptol 25

O djelu

Dubravka je pastirska igra, zapravo melodrama , jer su uvedeni glazbeni elementi.Sastoji se od tri ina.Djelo je hvalospjev dubrovakoj slobodi i otra kritika dubrovakog graanstva.Radnja je prilino jednostavna: Na dan nezavisnosti izaberu se naljepi pastir i najljepa pastirica , te se oni meusobno oene.Ove godine je izabrana Dubravka , koja se trebala udati za Miljenka (plemstvo) ali runi i bogati Gran je odluio , da e imati Dubravku , te je odluio potplatiti suce , to otro kritizira Gunduli:

Razlog,pravda i mjera svemu je zlato u nas, prodava na nj vjera, ivot se, dua i as; dua i as ovuda ne ide za platom, ni mjere u suda priteu pod zlatom.

Djelo zavrava s deux ex machina.Bog Ler dolazi na zemlju i sreuje situaciju.

Dubrovnik u Gundulievo doba

17 st. Dubrovnik slabi , zbog gubitka monopola nad trgovinom izmeu Istoka i Zapada, jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi, idovi, Mleani koji sve vie i vie istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara , a zbog estih ratova sa Turcima opasnom je postala i trgovina kopnom. Svjetski se trgovaki putovi pomiu sa Sredozemlja na Atlanski ocean, javljaju se nove pomorske sile. Graanstvo , relativno mladi sloj drutva, koje nije imalo nikakvih ogranienja , te se bavilo trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima , sve se je vie bogatilo i teilo prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemii , graanstvo je teilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za graane , ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv graanstva , koje je svojim novcem kupovalo plemike titule , otro je istupio Gunduliu blatei ih i iznosei svoja miljenja uDubravci i Osmanu.

Metafore

U duhu baroka djelo obiluje kienim metaforama kao to je ova:

Livade su uzeli odjeu zelenu, da obuku dan bijeli i zoru rumenu.

Ovom metaforom Gunduli opisuje svitanje novoga dana.Ali pomou drugih metafora Gunduli opisuje stanje stvari:

Primorja naa sva u nita sila zbi

te:

Po njih svijeh srdita zvijer tri i ri, i grabi i hita i u noktijeh sve dri

tim dvjema metaforama , Gunduli govori o naem okupiranom i porobljenom primorju i Mleanima , koji kao zvijer samo hrle, pljakaju i osvajaju.Kao to znamo , oni su jedan od uzroka opadanja dubrovake moi.

Dubrovnik

Kao to znamo , ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku , ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:

O Dubravo, slavna svima u uresu slobodnomu, lijepa ti si mojijem oima, draga ti si srcu momu. U veseloj ovoj sjeni od estitih tvojih grana provesti je milo meni dio najdrai mojijeh dana. Tim raspinam mree moje, i u zavjet vjeam vre na zeleno dubje tvoje, po kom blazi vjetri pre.

Osim toga Gunduli govori o neprilinom odnosu izmeu plemkinje i graana:

Ni mu i ena ugaa, kad su oba razlika plemena, imanja i doba

Zakljuak

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vinji nam bog je do, uzroe istini od nae sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti ne mogu biti plata tvojoj istoj ljepoti!
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:48:00 | 0 komentara

BARAKA PET BE 5b - Miroslav Krlea

Sadraj:

Opisiva se ivot u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika. Na mjesto broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidovi za kojeg je prognoza smrt u rkou od jednog dana. Padaju oklade meu ostalim stanovnicima barake hoe li ili nee doivjeti jutro.

Ipak doivljava jutro i inspekciju grofa Axelrode-a koji obilazi ranjenike. Te noi, Vidovi je i dalje iv, Nijemci i Maari provode grupno pijanevanje u baraci, iako je to strogo zabranjeno.

Front je probijen (radi se o II. svjetskom ratu, logor - baraka je smjeten negdje gore, oko granice s Rusijom ), svi napeto iekivaju prekid pukaranja, tj. da se pukaranje od njih udalji.. Kad je ipak

fronta odbaena dalje odbarake grof prireiva mimohod u ast pobjede. Svi, ba svi, moraju obii oko barake jedan krug: ranjeni; napola mrtvi; bez udova; medicinsko osoblje.

Broj devet, koji je boravio do Vidovia, umire, a tada se Vidovi die iz postelje i zove doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre.

Kljuevi:

Krlea eli pokazati besmislenost rata, kako u njemu plaaju samo mali ljudi svoj danak u krvi, dok se oni glavni, koji su ga i prouzrokovali esto ostaju u foteljama.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:48:00 | 4 komentara

Hans Christian Andersen - Bajke i prie

H. C. Andersen (1805-1875) je danski knjievnik, sin siromanog postolara koji je proveo djetinstvo u bijedi, preputen sam sebi i svojoj mati. Izbjegavao je kolu, pa je s redovitom obukom poeo kasno, kad je sa 14 godina doao u Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine 1827. objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis "Pjeice od Kanala Holmen do istone toke Amagu", pa niz lirskih pjesama, melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz naao je tek u bajkama kojima je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog svijeta, puke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i stvarima svakidanjice, zapravo su slike ivota s njegovim dobrim i loim stranama. Odlikuju se humanou, prostodunou i mudrou, a proete su profinjenim osjeajem pjesnika za neiscrpive ljepote svijeta. Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i skice", "Vinjete", "Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak", "Improvizator", "O. T. ", "Samo gusla", "Mulat", "Slikovnica bez slika", "Maurka", "Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i prie",

"Ahasver", "Dvije baronese", "U vedskoj", "Bajka mog ivota", "Biti ili ne biti", "U panjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i pria". CAREVO NOVO RUHO Vrsta dijela: bajka Vrijeme radnje: kao u svim bajkama, prije mnogo godina Mjesto radnje: u velikom gradu Fabularni tijek: U jednom je gradu ivio car poznat po tome to je najvie volio lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac troio samo na to da se lijepo obue, dok je sve ostale carske dunosti u velikoj mjeri zanemarivao. Saznavi za tu neobinu carevu strast u grad su pristigli varalice koji su tvrdili da mogu istkati najljepe ruho na svijetu, ali tako neobino ruho da ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve sposobni i pametni. Polakomivi se za novim ruhom car je naruio da mu se istka to neodoljivo lijepo ruho, platio je varalicama velike novce i ivio u iekivanju novog ruha. Podanici kao podanici, videvi da od tog ruha nema nita, a bojei se za svoj poloaj i carsku milost nisu se usuivali glasno izrei svoja saznanja da ruho ustvari ne postoji. Tako je i car, bojei se da ne ispadne glup i nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho, obukao ga, i ponosan na njegovu ljepotu izaao pred svoje podanike i graane. "Nitko nije htio priznati da nita ne vidi, jer bi time pokazao kako nije za svoju slubu ili kako je veoma glup. " Jedino je djeak sa svojom iskrenou i nevinou viknu kako car nema nita na sebi od ega je car protrnuo ali ipak odlui da ostane u povorci do kraja, "a komornici i dalje noahu skute kojih nije bilo". Analiza likova: ". . . ivio vam car poznat po tome to je nadasve volio lijepo, novo ruho: sav je novac tratio samo na to da se to bolje odjene i nakiti.

Nije mario ni za vojnike, ni za kazalite, ni da se izveze u tenju po umi - jedino mu bijae do toga da pokae svoje novo ruho. Imao je posebno ruho za svaki sat u danu, pa kako se inae kae o kralju da se nalazi u vjenici, tako su o tome caru uvijek govorili: "Car je u runici!" Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do voenja svoje zemlje, ve su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje svojih strasti za lijepom odjeom. Pri tom je bio isuvie ponosan na dunost koju je obnaao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar. Svoju nesposobnost nadoknauje gomilanjem odjee, jer se jedino na tom polju osjea dovoljno sposoban. Okruen je licemjernim podanicima, koji bojei se za svoj poloaj i status, podravaju tezu o "lijepom" ruhu, s ime zadravaju svoj poloaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju svoju pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i astohlepnih likova stoji dijete sa svojom djejom iskrenou i nevinou, koje jedino ima hrabrost na glas rei istinu o carevom ruhu. Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposbni glumci i pntomimiari, koji su znali i uspijeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist. Svjesni da je ovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti, oni igraju na tu kartu, dokazujui pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja. Analiza stila pisanja i jezika djela: Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga pisana jednostavnim stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti. Odlikuje se svim epskim elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i moemo je svrstati u sveobuhvatnu podjelu knjievnih rodova.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:47:00 | 0 komentara

Miguel de Cervantes Saavedra - Quijote od Manche

Biljeka o piscu

Miguel de Cervantes Saavedra(1547-1616) je najistaknutiji panjolski pripovjeda i jedan on najveih romanopisca svjetske knjievnosti.Rodio se u gradiu Alcala de Henares.U vrijeme njegova roenja obitelj mu je ve bila osiromaena.kolovao se u Madridu i Servilli. U vojsku je stupio kao vrlo mlad ovjek,a u njoj je proivio vrlo burne godine.U bitki kod Lepanta izgubio je ruku.Pet godina proveo je u Aliru kao zarobljenik maurskih gusara.Nakon povratka u domovinu , radio je kao slubenik,pa je ponovno bio vojnik, a knjievni ga rad nije mogao izvui iz siromatva.Umro je u Madridu.Cervantes je pisao drame i komedije, novele i romane. Djela:La Galatea, Bistri vitez don Quijote od Manche.

Podaci izvaeni: Knjievnost 2, Pandi, Zagreb

Kekez

Profil international, 1996,

Cervantesovo karakteriziranje don Quijotea i Sancho Panze

Don Quijotea Cervantes karakterizira kao: suhoparnom, mrzovoljnom, hirovitom sinu, natrpanom svakakvim mislima, koje nikomu drugom na pamet ne padaju .Cervantes nas ve u proslovu upoznaje sa karakterom svog lika.Djelo se veinom zasniva na sukobu dva svijeta.Tako je don Quijote ista suprotnost od Sancha.Tako je na vitez pedesetih i bio snana rasta, suhonjav, mrav u licu, velik ranoranilac i ljubitelj lova dok je na Sancho imao golemu trbuinu a nizak rast i tanke noge.Iako je Sancho realan ovjek nije osobito inteligentan, bez mnogo soli u glavi, te se dade nagoviriti on strane naeg viteza da poe s njim, obeavi mu pritom namjesnitvo nad kakvim otokom ili kraljevstvo koje bude pridobio.Dok don Quijote na tim putovanjima bude ivio u svojim fantazijama, Sancho e naprotiv misliti najprije na sebe, svoj trbuh i svoj dep,Cijele te noi nije don Quijote spavao, nego je premiljao o svojoj vladarici Dulcineji, da udesi po onomu to je itao u svojim knjigama, kako su vitezovi bez sna provodili mnoge noi po umama i pustinjama zabavljeni mislima na odabranice svoga srca.Ali nije tako proveo no Sancho Panza, jer on je ljudski napunio eludac, no nije ga napunio vodom od cikorije, pa je cijelu no prespavao.

Dijalog izmeu don Quijotea i Sancha Panze

Djelo se zasniva na sukobu dva svjeta, a to se vidi u dijalozima izmeu don Quijotea i Sancho Panze.Na bistri vitez zamilja pustolovine na svakom koraku, te glavom bez obzira srlja u njih ne marei na Sanchova upozorenja( ne marei to mu Sancho Panza dovikuje i kazuje da su ono na to on navaljuje uistinu vjetrenjae a nisu gorostasi).Dok Don Quijote poduava Sancha vitekom kodeksu, Snacho upozorava da e se on toga pridravati sve dok se sam ne nae u opasnosti, ako uzmoram braniti sebe, neu ja mnogo pazti na te zakone, u tim rjeima vidimo da Sancho prestavlja tipinog renesansnog ovjeka koji nee pustiti da ga netko premlati zbog vitekih zakona.Taj nain gledanja na svijet Cervantes sukobljava sa fiktivnim pogledom na svijet od strane don Quijota.Taj sukob svijetova Cervantes majstorski prikazuje kroz razliite dogodovtine iji su sudionici don Quijote i Sancho Panza.

Don Quijote poraen ili pobijeen?

Pitanje u naslovu postavljaju si svi itatelji ovog romana.Don Quijote na kraju svake svoje pustolovine biva poraen, pretuen i ponien.Ali on upornu nastavlja dalje da osveuje krivice, da priskakuje udovicama u pomo, da

zakriljuje djevice.On u svojoj ludosti ide protiv onog to su postali ideali renesansnog ovjeka.U stvari don Quijote donosi ono malo mate to nedostaje svjetu koji pomalo opada zarobljen u svojoj realnosti.Time don Quijote zadobija simpatije ljudi koje sree na svojim putovanjima i koji mu pomau u njegovim svetim ciljevima da bi se malo zabavili.Don Quijote je dodue pobijeen od tue ruke, ali je pobjednik nad samim sobom, a to je, kako mi je on govorio, najvea pobijeda to se moe poeljeti.

Donkihotizam

U estoj je porabi pojam donkihotizam(donkihotstvo, donkihoterija) koji potjee, gledaj uda, od imena don Quijotea, glavnog lika Cervantesovog romana.Znai smijean, nesuvremen, besmislen pohvat.

Zakljuak to je ljepo u njemu

Don Quijote prestavlja dio svakog od nas , i to onaj dio koji vjeruje u njegove prie, ideale i matanja.Kad on

nestane nestae dio svih nas.Kad ne bi bio grijeh protiv ljubavi prema blinjem, poelio bih da nikada i ne ozdravi don Quijote, jer ako on ozdravi, nestade nam njegovih dosetaka, pa i dosjetaka perjanika njegova Sancha Panze, a svaka od tih dosjetaka da prevrati i samu melankoniju u radost.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:47:00 | 0 komentara

Decameron 2

Biljeka o piscu

Giovanni Boccaccio 1313-1375.Talijanski predrenesansni knjievnik,smatra se utemeljiteljem novele.Roen je u Parizu kao rezultat ljubavi francuske plemkinje i firentinskog trgovca.Nakon povratka iz Pariza ,otac ga je poslao u Napulj da postane trgovac.On to nije elio.Nije prihvatio oevu elju da studira pravo.Od rane mladosti usmjerio se na knjievnost.U Napulju je napisao nekoliko djela koja su istinska novost u talijanskoj knjievnosti. Vraa se u Firenzu ,nakon petnaest godina provedenih u Napulju.U slubi Republike vie puta je bio njezin poklisar. Njegovo je najznaajnije djelo Dekameron (1348-1353). Djela koja je napisao: Rime,Epistole,Filostrato,Teseida,Elegija gospe po njoj enama zaljubljenim ispriana,Danteov ivot i Dekameron.

Podaci izvaeni iz Knjievnost 2-ubenik za II.razred gimnazije,KekezPandi,Profil international,Zagreb, Kaptol 25

I.teza
Dekameron

Naslov djela Dekameron(Il Decamerone) znaiknjiga deset dana, koja ima 100 zaokruenih novela, podijeljeno na 10 dana.Boccaccio zapoinje pripovijedanjem o kugi koja je zavladala u Firenzi 1348 g. ...od spasonosnog utjelovljenja sina bojeg bijae proteklo tisuu tri stotine etrdeset i osam godina,kad je u divni grad Firenzu,...,naila smrtonosna kuga,pjesnikova reakcija na taj dogaaj je pohvala vitalnoj mladosti. Boccaccio zamilja da su se u crkvi Santa Maria Novella nala trojica mladia i sedmoro djevojaka:Panfilo,Dioneo i Filostrato(sva trojica kao da simboliziraju razliite aspekte pieve osobnosti),Pampinea,Filomena, Elissa,Neifile,Emilia,Lauretta i Fiammetta.Dogovorie se da otiu zajedno na jedno udaljeno imanje gdje e provoditi dane

u smijehu,pjesmi,zabavi i gozbi.Da bi im bre prolo vrijeme, dogovorili su se, da svakodnevno, svaki od njih ispria jednu novelu.Svakog dana su izabrali kralja ili kraljicu koja e odrediti temu tog dana.Tako u 10 dana je ispriano 100 novela i time,po srednjovjekovnoj poetici, dostignut je savreni broj sto.

II.teza Boccacciova shvaanja

U svjetu kojega je stvorio Boccaccio ,ne nedostaje ljubavi i portvovanja ,ali prevladava tjelesna ljubav koja je prikazna s odreenom dozom humora u najrazliitijim aspektima.Pisac kritizira lanu moralnost klera i to jasno navodi ...da dokaem kakvo je i koliko licemjerje redovnika...,a velia inteligenciju ljudi koji se po njemu ne razlikuju po staleu i imovini ve po sposobnostima A mi koji se rodismo i raamo jednaki samo se po vrlinama razlikujemo....

III.teza Erotika u Boccacciovim priama

Ideal slobodne ljubavi koju Boccaccio velia i opisuje u najrazliitijim situacijama je odraz pieva ivota i shvaanja

tog vremena.Boccaccio to jasno navodi u svojim djelima ...su sve miline ovoga svijeta nitavne prema milini koja enu obuzme u mukarevu zagrljaju.... Ta strast zahvaa pripadnike razliitih stalea plemstva,graanstva,seljatva i klera.Boccaccio pogotovo kritizira lanu moralnost klera koji se okoriuje vjerom da bi zadovoljilo svoje putene potrebe i olako zaboravlja na datu zakletvu Neka bog nae drugu ili druge to e ovaj zavjet odravati. i rade ono zbog ega su kritizirali druge ljude ...te se nauiva onih milina zbog kojih je prije obino proklinjala sve druge ene..Ljubav je po Boccacciu raj premda on moda ne postoji Ti si Puccia potaknuo na pokajanje pomou koga smo nas dvoje uli u raj.

IV.teza Osma pria petog dana

Nastagio degli Onesti neuspjeli ljubavnik u blizni mjesta Chiassi udaljenog 3 milje od Ravene je ugledao konjanika obuenog u crno kako goni golu djevojku sa dvoje pasa. Vitez mu objanjava ,da je to kazna ,koju su mu odredili u paklu.On je nekada bio plemi i bio se zaljubio u tu djevojku.Ona mu nije uzvratila ljubav i uivala je u njegovim mukama te se on ubio, nedugo poslje i ona umire.Te ju on mora goniti toliko godina, koliko je ona bila mjeseci okrutna prema njemu.

Grau za tu novelu Boccaccio uzima iz vrlo rairene srednjovjekovne legende ,prema kojoj ena i njezin ljubavnik su kanjeni zbog putenog grijeha , stranim muenjem u prizoru paklenog lova.Meutim pisac je izokrenuo njezinu pouku ,kaznivi enu zato, to je bila odbojna prema ovjeku, koji ju je volio.Time joj je dao oblik pria koje e straiti ljude u 19 i poetkom 20 st.

V.teza Italija na kraju srednjeg vijeka

Italija je na kraju srednjeg vijeka bila podjeljena na niz gradova - drava .Vladari tih gradova bijahu sposobni ljudi (prvenstveno condotireri )koji su se uzdigli zahvaljujui svojim sposobnostima.Okolicu tih ljudi su sainjavali isto tako sposobni ljudi.Tadanji ovjek nalazi izvor i vjeru u samome sebi ,te se vse vie okree od crkve i njezinog uenja i ustaljenih moralnih pravila.Tadanji ovjek prouava sve aspekte ivota i ljudskog tijela i velia sve ljudsko.U takvom okruju ,u kojemu feudalni sustav preputa mjesto graanstvu ,su ivjeli veliki pisci, u koje spada i Boccaccio, koji su irili ideje svoga doba.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:46:00 | 4 komentara

DEKAMERON - Giovanni Boccaccio

1. TEZA : BILJE[KA O PISCU

Giovanni Boccaccio (1313-1375),bio je talijanski pripovijeda~ i romanopisac, prou~avatelj Dantea (napisao @ivot Danteov i komentar Bo`anstvene komedije). U romanu u prozi Filocolo (1338) obradio je ljubavno-pustolovnu temu o ustrajnoj ljubavi, vrlo poznatu u srednjem vijeku. Uromanima u stihovima (u oktavama) Filostrato (1338) i Teseida (1339/40) obra| uje teme iz gr~kih bajki. Autobiografsku gra|u obradio je u proznom romanu Elegija gospe Fiammette (1343). Legendarnu gra|u o postanku Fiesola i Firence obradio u oktavama u spjevu Ninfale fiesolando (1344-1346). Najzna~ajnije je djelo Dekameron (1348-1353), {to zna~i knjiga deset dana. U zbirci od sto novela, dok kuga vlada u Firenci, sedam djevojaka i tri mladi}a provode vrijeme u prirodi pri~aju}i naizmjenice deset novela u deset dana. Svojim djelom Boccaccio je otvorio nova tematska podru~ja iz li~nog i intimnog `ivota, potvrdio nove renesansne poglede na ljudski `ivot, a noveli postavio njene klasi~ne izra`ajne okvire tako da }e stil njegove novele stolje}ima biti i ostati uzor talijanske umjetni~ke proze. Na sli~an na~in kao Petrarchin Canzionijere u lirici.

Podatke na{ao:

U knjizi Decameron Giovannia Boccaccia, izdava~ko poduze}e Re~ i Misao, Beograd, 1962.god.

2. TEZA : ANALIZA DJELA

TRE]I DAN, NOVELA PRVA

LIKOVI: Nuto (vrtlar) Masetto Nadstojnik Glavna ~asna sestra Opatice

MJESTO DOGA\ANJA: U ovom na{em kraju bio je, a i sada je jedan...

FABULA: U nekom je kraju postojao samostan. U njemu je radio vrtlar po imenu Nuto. Odr`avao je vrt, ali kako su ga zadirkivale opatice i po{to nije bio zadovoljan pla}om, izravnao je ra~une i vratio se u svoj rodni kraj Lamporecchio. Tamo ga je do~ekao mudri Masetto, i ~uv{i ~ime se i kako Nuto, uzeo je sjekiru i uputio se prema samostanu. Malo je razmislio i do{ao do zaklju~ka, po{to je mlad, da se pravi da je nijem, jer ga ina~e mo`da ne bi htjeli uzeti da radi za njih. Kad je do{ao tamo, obavio je nekoliko poslova. Nadstojnik se uvjerio da on vrlo dobro obavlja svoj posao, dogovorio se sa glavnom ~asnom sestrom da ga zadr`e. Dok se jednog dana pravio na livadi da drijema, pored njega su pri~ale dvije opatice kako su ~ule, da je ono {to mu{karac mo`e pru`iti `eni mnogo ljep{e od najljep{ih zadovoljstava na svijetu, te odlu~e to isprobati s njim. Nakon {to su to radile vi{e dana, opaze ih tako druge opatice, pa im se i one pridru`e. Tako je Masetto morao zadovoljavati svih deset opatica. [etaju}i se vrtom jednog dana glavna ~asna sestra primijeti Masetta napola gola, pa i ona odlu~i to isprobati. Odnese ga u dvor i zadr`i ga tamo par dana. Nakon vi{e dana, Masetto nije mogao vi{e izdr`ati sve to,pa je progovorio glavnoj ~asnoj sestri. Ispri~ao joj je da ta bolest nije njemu uro|ena, i da sada nije naglo progovorio. Priznao joj je istinu o opaticama i molio je da ona to sredi. Ona se dogovorila sa drugim opaticam o tome kada }e ga koja imati. Kada je umro nadstojnik, njega su stavili na njegovo mjesto. Kada je Masetto ostario, vratio se u rodni kraj Lamporecchio veoma bogat.

TRE]I DAN, NOVELA ^ETVRTA

LIKOVI: Puccio di Rinieri Isabetta (Pucciova `ena) Don Felice

MJESTO DOGA\ANJA: Blizini San-Brankacija `ivio je jedan...

FABULA: Nedaleko crkve San-Brankacija `ivio je Puccio di Rinieri. Bio je vrlo pobo`an. Imao je mladu i vrlo lijepu `enu pod imenom Isabetta. Jednog je dana u taj kraj do{ao redovnik imenom Don Felice. Odmah je otkrio `elje Puccia, i ono {to mu~i njega i njegovu `enu. Puccio je bio vrlo pobo`an, i nije mogao pono u`ivati s `enom. On i njegova `ena su se zavoljeli, ali toj njihovoj ljubavi je bio prepreka Puccio, koji nije ~esto izlazio iz svoje ku}e. Don Felice je rije{io problem tako {to je Pucciu izmislio na~in kako da postane svetac. Rekao mu je da mora svaki dan postiti i svake no}i moliti na terasi o~ena{e i zdravomarije. Puccio di Rinieri je to povjerovao i dok je molio na terasi, Don Felice je u`ivao sa njegovom `enom u njegovoj sobi.

^ETVRTI DAN, NOVELA PRVA

LIKOVI: Salernski knez Tancredi Vojskovo|a Capove Ghismonda (K}i kneza Tancreda) Guiscardo

MJESTO DOGA\ANJA: Tancredo, knez od Salerna, bio je...

FABULA: Salerinski knez Tancredi, imao je k}erku jedinicu imenom Ghismonda. Volio ju je vi{e nego {to su drugi roditelji volili svoju djecu, i zato ju nije htio udati. Kada je ona ve} bila u godinama kada se druge djevojke udaju, on ipak odlu~i da je uda, za vojskovo|u Capova. Me|utim ona nije voljela Capova, ve} se zaljubila za Guiscarda koji je bio iz ni`eg stale`a. Takav

brak njen otac nebi nikad dopustio. Dala je naslutiti Guiscardu da ga voli. Po~eli su se tajno vi|ati. Jednog je dana Tancredi tra`io k}erku. Obi~avao ju je posje}ivati u sobi. Jedan dan do{ao je u njenu sobu i zaspao. Zaspao je na sakrivenom mjestu. Ona ga nije vidjela i po~ela se zabavljati sa Guiscardom. Kada je to vidio Tancredi, nije ni{ta rekao. [utio je i ~ekao, pa kada su oboje oti{li, neprimjetno se i{uljao iz sobe. Drugo jutro naredio je svojim slugama da zarobe Guiscarda, i odtad su ga u najve}oj tajini dr`ali zarobljenog u jednoj prostoriji dvora. Kad je saop}io k}erki da je zarobio Guiscarda, ona je rekla da treba oboje kazniti. Drugo je jutro knez Tancredi zagu{io Guiscarda. Izvadio mu srce i na tanjuru ga je poslao svojoj k}erki. Kada je ona vidjela to srce, dugo je vrijeme plakala nad njim, a kasnije je ulila u tu krv otrov i sve skupa popila. ^im je to ~uo knez Tancredi, dotr~ao je u njenu sobu, u kojoj je ona le`ala sa srcem Guiscarda naslonjenim na njeno srce. Zadnje rje~i koje je Ghismonda izgovorila bile su, da `eli da ih pokopaju zajedno da bude stalno s njim. To je njen otac kasnije i u~inio.

^ETVRTI DAN, NOVELA [ESTA

LIKOVI: Plemi} Negro da Ponte Cararo Andreuola (k}i plemi}a Negra) Gabriotto Slu{kinja

MJESTO DOGA\ANJA: U nekada jedan...

gradu

Breschi

`ivio

je

FABULA: Plemi} Negro da Ponte Cararo imao je vi{e djece me|u kojima i k}erku Andreuolu. Andreuola se zaljubila u susjeda pod imenom Gabriotto, koji je pripadao ni`em stale`u od njenog. Slu{kinja joj je pomogla pri tome da Gabriotto dozna o tome kako ga ona voli, te da se oni vi|aju i u`ivaju skupa. Andreuola je sanjala da u`iva s njim, i da iz njega iza|e ne{to crno, i da ga ona gubi. Kada mu je ona to ispri~ala, nije htio vjerovati, pa ju je poku{ao smiriti. Malo kasnije umro je u njenim rukama. Slu{kinja joj je pomagala odnijeti tijelo do njegove ku}e. Putem su ih uhitili ~uvari i odnijeli pred sud. Nakon {to je ispri~ala istinu, otac se uvjerio da je nevina, pa ju je poveo ku}i. Gabriotta su zakopali sa svim po~astima a kasnije su Andreuola i slu{kinja oti{le su u samostan i `ivjele jo{ dugo o~i{~ene od grijeha.

PETI DAN, NOVELA ^ETVRTA

LIKOVI: Lucio da Valbona (mesar) \akomina (`ena mesara Lucia) Catarina (k}i mesara Lucia) Ricardo Manardi

MJESTO DOGA\ANJA: Nedavno je u Romaniji `ivio jedan...

FABULA: Mesar Lucio da Valbona imao je k}erku Catarinu. Bila je najljep{a djevojka u tom kraju. Nakon {to ih je vi{e puta posijetio Ricardo Manardi, priznao joj je svoju ljubav. Po{to je njen otac pazio na nju, bio je problem kako da se sastanu. Ricardo je rekao neka no} prespava na terasi, pa da }e on na}i na~in da do|e kod nje. Ona je rekla roditeljima da joj je u sobi vru}e spavati, pa da uz njihovo dopu{tenje namjerava spavati na terasi. Ricardo je do{ao te no}i na terasu. Cijelu no} bili su zajedno, a pred jutro su zaspali. Kad se njen otac pred jutro probudio, vidio ih je na terasi kako skupa le`e. Pozvao je `enu da se i ona uvjeri u njihovu ljubav. Kad su se probudili, Catarina je po~ela plakati, jer se

bojala oca i njegove osvete. Iznenadila se je kad je dobila dopu{tenje za njihovo vjen~anje.

PETI DAN, NOVELA OSMA

LIKOVI: Nesta|o degli Onesti Paola Traversi

MJESTO DOGA\ANJA: U Raveni, prastarom gradu Romanjie, bilo...

FABULA: Nesta|o degli Onesti, bogat i otmjen plemi} zaljubio se u djevojku plemi}ke obitelji Traversi. Htio ju

je osvojiti rasipaju}i svoje bogatstvo nad njom, me|utim ona ga nije htjela. Jednog je dana on poslan na molbu roditelja u Kjeso, gdje je ugledao scenu kako vitez tjera mladu djevojku. Pomislio je kad bi Poala vidjela takvu scenu, da bi ga od straha mo`da zavoljela. Vratio se u Ravenu, pozvao je nju i svoju rodbinu na ru~ak. Vidjev{i takvu scenu, Paola je pomislila da je njoj namjenjena, i strahuju}i za sebe zavoli Nesta|a. Uskoro su se nakon toga vjen~ali.

[ESTI DAN, NOVELA SEDMA

LIKOVI: Madona Filipa Rinaldo de Puljezi Lazarina de Gvacaljotrija

MJESTO DOGA\ANJA: U gradu Pratu postojao je nekad...

FABULA: U ono vrijeme, u Pratu je postojao zakon koji je govorio da ako je mu` na|e u preljubu, `enu mo`e dati na sud i da ona mo`e biti obje{ena. Rinaldo de Puljezi je tako prona{ao u preljubu svoju `enu sa Lazarinom. Priveo ju je pred sud da joj oni sude. Kad su

je upitali da li priznaje preljub, ona je potvrdno odgovorila, ali da `eli upitati mu`a, da li mu je ona uvijek udovoljavala `elje kada je on to htio. On je na to pitanje odgovorio potvrdno. @ena je rekla sudu da ne vidi razloga zbog }ega bi doma stajala neiskori{tena, za vrijeme dok nije potrebna svome mu`u. Sud je rekao da ona ima pravo, pa su izmjenili zakon tako, da bilo koja `ena koja zadovolji svog mu`a, mo`e zadovoljavati i druge mu{karce.

SEDMI DAN, NOVELA DRUGA

LIKOVI: Peronela Mu` Peronele \anelo Striniario

MJESTO DOGA\ANJA: Prije kratkog vremena se u Napulju...

FABULA: Peronela se o`enila siromahom. Po{to nisu imali novaca, on je svako jutro i{ao rano raditi ili tra`iti posao. Kasno se vra~ao doma. Za to vrijeme, dok je on radio, Peronela se zabavljala s \anelom Striniarom, koji bi dolazio kod nje ~im bi joj mu` oti{ao na posao. Tako

je bilo vi{e dana, sve dok se jednog jutra ne vrati ku}i. Kada Peronela primjeti da se mu` ve} vratio sa posla, re~e \anelu da se brzo sakrije u jedno veliko bure koje su imali u ku}i. Peronela ka`e mu`u da ne}e imati {ta jesti ako se misli tako rano vra}ati s posla. On je doveo kupca za veliko bure koji }e mu dat pet srebrnih forinta. Rekla mu je da je iona isto na{la kupca koji }e joj isto dati sedam srebrnih forinta te da je taj kupac u{ao u bure da pregleda da li je cijelo. Kada je to ~uo njen mu`, potjera svog kupca, jer mu je on davao dvije forinte manje nego onaj drugi, te oti|e kod bureta da zavr{i posao. \anelo je rekao da je bure cijelo i da }e ga kupiti ako mu ga o~isti, {to je Peronelin mu` i u~inio. Dok je on ~istio to bure, Peronela i \anelo su se zabavljali. Kad je on zavr{io posao, \anelo je platio bure i odnio ga ku}i.

DEVETI DAN, NOVELA DRUGA

LIKOVI: Izabeta Mladi} Glavna ~asna sestra Opatice Sve~enik

MJESTO DOGA\ANJA: U Lombardiji se nalazio jedan po...

FABULA: Izabeta je bila opatica u samostanu. Zaljubila u mladi}a koji je dolazio u taj samostan. Priznala mu je svoju ljubav, pa su oni ~esto zabavljali. Kada su to druge opatice vidjele, otr~ale su do sobe glavne ~asne sestre. Strahuju}i da je ne na|u da spava sa sve}enikom, brzo se obukla i u `urbi umjesto marame na glavu je stavila sve}enikove ga}e. U `urbi to nije primjetila niti jedna opatica. Kad su do{li pred Izabetinu sobu, provalili su, i zatekli Izabetu i mladi}a kako se zabavljaju. Izabetu su otjerale iz sobe da joj sude. Kada je kasnije Izabeta primjetila {to je na glavi glavne ~asne sestre, kazala je neka si prvo sve`e maramu pa neka onda razgovara s njom. Tada su i opatice primjetile {to se nalazi na glavi glavne ~asne sestre, te je ona bila prisiljena da dopusti svim opaticama da vode ljubav kad god `ele. Tada se Izabeta vratila svom ljubavniku i nastavili su i dalje nesmetano se vi|ati.

DESETI DAN, NOVELA ^ETVRTA

LIKOVI: Meser Gentile de Karizendi Nikola Ka~animik

Katalina

MJESTO DOGA\ANJA: U lombardijskom gradu...

Bologni,

divnom

FABULA: U Bologni je `ivio mladi ~ovjek imenom \entile de Karizendi. Zaljubio se u jednu plemkinju Katalinu. Ona njemu nije uzvra}ala ljubav i nije ga voljela. Ona oti|e na svoj posjed gdje se razbolila. Doktori nisu mogli na}i znakove `ivota, pa su je zakopali. Kada je \entile doznao da je ona umrla, uputio se u najve}oj tajnosti sa slugom do njenog groba. Do{av{i tamo u|e u grobnicu i poljubi je vi{e puta, a kasnije odlu~i da joj mo`e dotaknuti grudi. Primjetio je da u njenim grudima ima jo{ malo `ivota, pa je odnese u svoju ku}u gdje mu je njegova majka pomogla da je ozdrave. Kad je ona ozdravila zamolila je \entila da joj dopusti da se vrati svojoj rodbini. On je rekao da po{to svi misle da je ona mrtva da }e pozvati neke plemi}e na gozbu kod sebe te tako i njenog mu`a i da }e je pred svima njemu uru~iti kao poklon. Ona je na to pristala. Morala je po~ekati da se on vrati s puta, da bi vidjela svoju rodbinu. U me| uvremenu je rodila sin~i}a. Kada se \entile vratio s puta i vidje kako je ozdravila, napravi gozbu i pozove plemi}e na ru~ak. Zapitao je da li bi bilo pravedno kada bi neki ~ovjek bacio svog bolesnog slugu na ulicu, a drugi bi ga izlje~io da ga taj drugi zadr`i za sebe. Na to su se svi dogovorili a Nikola je izrekao u ime svih da je to pravedno. Tada Gentile naredi slugama da uvedu Katalinu {to i u~ine. Kad je do{la on se udalji, a drugi su gosti ispitivali Katalinu o tome ko je, to ona nije odgovarala. Kasnije je \entile predao Nikoli svoju `enu i dijete. Kasnije su ga za to svi hvalili.

3. TEZA : O DEKAMERONU

Dekameron nije proizvod jednog bludnog i ustreptalog `ivota kakav je bio Boccacciov, ve} plod profinjene umjetni~ke analize i tihog izra`avanja genijalnosti koja `ivi u prostoru i vremenu, te osije}a pravi trenutak. (komentar iz dijela). Dekameron je produkt pona{anja gra|ana tog vremena. @ene su bile varljive. Napravile su }ak i zakon koji im dopu{ta da se dru`e s drugim mu{karcima. Neki mu{karci su bili naivni i glupi, a drugi mladi}i hrabri i nepromi{ljeni. Izgleda da je u to vrijeme bilo dosta vanbra~ne dijece, ~ak mo`da vi{e nego danas. Dekameron je ve} u 14. stolje}u bio preveden na francuski, a onda i na engleski jezik. Nastav{i u najgorem vremenu tj. za vrijeme kuge, te pored svih grozota, zra~i sna`nom `ivotnom voljom i optimizmom.
i kukaviluk () i svemu tome unato tvrdim da Pariz nikada nije bio pravedan prema meni da mi nikada nisu uzvratili tovanjem, kao ni platili novcem, ono to mi se duguje. I ponajbolji dokaz da mi nad glavom visi svoje vrstan baksuz je taj to se ak i moja majka () okree protiv mene." Baudelaire je svakako teio idealnom, a poto mu idealno dobro nije uvijek bilo pristupano, posluilo je i zlo, pa su mnoge pjesme bile cenzurirane zbog raznoraznih nemoralnosti, prevelike slobode pisanja i mnogih nepoudnih stihova. On tu svoju neobinost tijekom vremena i sam poinje shvaati, pa pie: (XII.). Njegova najpoznatija zbirka pjesama "Cvjetovi zla", ve u naslovu sadrava cijelu bit Baudelairove poetike: izvuci ljepotu iz rugobe ivota i nesree ljudskog postojanja, otkriti vjeno u prolaznoj, otrcanoj svakodnevici. "tiocu"

estoka borba dobra i zla izraena je u veini njegovih pjesama i on sam, razapet izmedu poroka i duhovnog uzdizanja, esto poputa pred slabostima grijeha i to ga snano frustrira, te on svoju alost pretae na papir. "Unitenje" On krcansku vjeru tumai na svoj nain i kako priznaje nerijetko prema njoj osjea otpor, esto ju, kroz razne pjesme, izruguje u trenutcima svoje duhovne slabosti i nastoji pobjeci od njenih stereotipa i granica. Uz svjetski poznate pjesme "Albatros" i "Suglasja" najvie pozornosti plijeni pjesma "Neizljeivo". Ona poinje s pjesnikovim videnjem stvaranja ovjeka i svijeta. Medutim Boja zamisao ovdje skree sasvim (ne)oekivanim tokom i "Jedna Ideja, Oblik, Bie krenu iz modrine i pade u olovnosiv i blatan Stiks gdje nikad s Neba ne progleda oko" . Protagonist u iduim stihovima je pali andeo, koji zapravo simbolizira modernog kranina koji se nepanjom ili pak zaveden udnjom za nakaznim zatekao u golemom komaru zemaljske stvarnosti. On pada sve dublje, u sve mranije ponore no pri tom se ne predaje i oajniki trai traak svjetla i izlaz iz tih krugova agonije. Medutim sva njegova nastojanja da se spasi su sasjeena u samom korijenu i sav njegov trud samo je prazno tapkanje u mjestu. Uzaludnost njegovih pokuaja posljedica su ljudske pokvarenosti u modernom svijetu i njegovo mrano potonue zaustavlja se u kristalnoj klopki leda koja je zapravo ekvivalent Danteovom zadnjem ledenom krugu pakla (itaj, 29. str.). Baudelaire je danas vjerojatno shvaeniji nego ikad prije i njegove nekad cenzurirane pjesme, danas su nezaobilazne u kolskim lektirama jer modernom Baudelairovom svijetu 19. stoljea danas se suprodstavlja moderni svijet 20. Stoljea koji je opakiji i pokvareniji i zato ljudi dananjice Baudelairovu "svjetsku bol grijeha" shvaaju puno iskrenije i danas u njemu nalaze inspiraciju snaniju nego ikad prije.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:44:00 | 0 komentara

CRNI MAAK - EDGAR ALLAN POE

1. TEZA

BILJEKA O PISCU:

POE, Edgar Allan (Boston, 19. 1. 1809 - Baltimore 7. 10. 1849), americki knjizevnik. Roditelje, siromasne putujuce glumce, izgubio je u djetinstvu. Odrastao je na Jugu, u kuci trgovca Johna Allana. Osnovno obrazovanje stekao u koledzu u Londonu. Po povratku u domovinu laca se knjizevno - publicistickog posla: pise recenzije, eseje, kritike, pjesme i pripovjetke, drzi predavanja, itd. 1827. godine objavljuje prvu zbirku Tamerlane and Other Pcems. Uvijek vise gladan nego sit, povremeno zapada u teska depresivna stanja te trazi spasa u alkoholu i narkoticima. U takvim se prilikama Poeu rodila misao da je poezijaritmocko stvaranje ljepote, koje je samo sebi svrhom, sto je realizirao u lirskim ostvarenjima i pripovijestima, koje su cesto gradene na efektima groze, napetosti. U Poeovim djelima, pored razigranosti maste ima i hladne cerebralne proracunatosti.
Poe je po izuzetnom intenzitetu svojih patnja bio kadar da od izbalaniziranih kantelina romanticke skole satka jedan novi carobni svijet snova i da mu poda stravicnu realnost tragedije. U Poevo vrijeme, medutim, nije se u SAD-u jos formirao ukus koji bi znao ocijeniti njegove vrednoste. U Europi, originalnost i elementarna snaga Poevova stvaralackog duha priznate su ubrzo nakog njegove smrti.

2. TEZA

FABULA:

Postajuci sve vise rob alkohola, junak ove pripovjesti propada i fizicki i psihicki. U stanjima pijanstva, on zlostavlja i svoju zenu i svog mezimca, crnog macka, kojeg jednog dana, razdrazen grizodusjem hladnokrvno i okrutno objesi.

Od tada se njegove nevolje gomilaju. Izgorila mu je kuca, a uza sve to jos ga podjaruje prisutnost nekoga jednookog crnog macka posve slicnoga njegovom ljubimcu koji ga neprestano prati kao ziva uspomena na pocinjeno zlodjelo.

Djelo Crni macak sastavljeno je od niza kratkih prica za koje je sam Poe rekao da njegove price prikazuju smjesno dovedeno do grotesnog, stravu natopljenu u uzas; duhovitost pretjeranu do burleske i posebnost preobrazenu neobicnost i mistiku .

3. TEZA

STIL PISCA:

Mnoge teme i gotovo sav dekor Poeovih prica proizlaze iz konvencija koje su postajale u romanticnoj knjizevnosti njegova vremena, narocito u njenoj gotickoj struji. Goticka se knjizevnost koristila interesom romanticara za srednji vijek, folklorom i egzotickim ugodajima: otuda motivi rusevina, starih kula i dvoraca, podzemnih hodnika i tamnica, kostura, sablasti i grobova, demona i vampira. Strah i jeza, uzas i smrt i ludilo prevladavaju u svim kratkim pricama.

Poeve su teme uglavnom potekle iz njegova osobna iskustva, iz njegovog nebicno nesretnog zivota i njegove bolecive prirode. Zato je Poe jednom prilikom rekao: Ako se moja djela i temelje na strave, tvrdim da strava potjece iz moje duse, da sam tu stravu crpio iz njenih zakonitih izvora i uvijek je vodio samo do njena zakonita ishoda .
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:44:00 | 0 komentara

Combray MARCEL PROUST

1. Biljeka o piscu:

PROUST, Marcel (Pariz,10. 7. 1871. - 18. 9. 1922.), francuski knjievnik. Potejee iz graanske sredine i ve u mladosti pokazuje interes za mondeni ivot tzv. visokoga drutva. Suradnik jeFigaroa, pokreta asopisa Le Banquet (1892); A. France pie mu predgovor za knjigu Les Plaisir et Les Jours (1896). Slabo zdravlje primorava ga da se povue, pa ivi mnogo godina u izolaciji. U tiini radi na svojemu opusu. 1913 objavljuje Du chote de chez Swann. Njegov autobiografski roman Jean Santeuil (1952) objavljen posmrtno. Ta, i sva njegova ostala dijela pokazuju zajedniku atmosferu, povezuje ih bogata imaginacija njihova autora, a imaju i jednog zajednikog junaka: Vrijeme. Vrijeme koje obara, rui, mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas podvrgava svome toku; vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Nastojanje da se vrijeme zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se izbrie granica izmeu onoga to jest i onoga to je bilo inspiriraju Prousta, tragatelja za izgubljenim vremenom; tako je nastao njegov opseni ciklus A la recherche du temps perdu.

Proust fautovski tuguje za trenutkom to prolazi, fiksira sunane predjele jednoga djetinstva, mnoga lica u prolazu, parike salone, sjedeljke, susrete, igre, rastanke i snove. On je kreator mitolokog djetinstva, Proustov vjeiti mladi, analitiar, artist, lirik graanskoga komfora, tvorac izvanrednih metafora u ijem se traenju osjea tipino francuska vibracija. Snagom imaginacije, Proust je obogatio svoju spiritualnu realnost, pokazao primjerom da umjetnik ne izmilja nego otkriva: L artite n invente pas, il decuvre. Svojim djelom Proust je ostavio dubok trag ne samo u francuskoj ve i u dananjoj europskoj knjievnosti. Proustov osjeaj za stil, za vrijeme, za minucioznost, za analizu najtananijih osjeanja obogatio je suvremenu francusku literaturu, a neki njegovi opisi pejzaa postaju duhovni zaviaj mnogih miljuna italaca.

Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1969.

2. Drutvo:

Rije drutvo nekako udno zvui kad se govori o svijetu koji nam je Proust naslikao. To je drutvo sastavljeno od samih grupa pojedinaca, koji se kreu u uskom krugu svojih osobnih interesa, a s drugim dolaze u dodir samo onda kada su im ti drugi osobno potrebni. Najsavrenije osvijetljenje drutva, visokog drutva daje nam Proust na posljednjih dvadesetak stranica Vojvotkinje de Guermantes. Razgovor vode tri protagonista U traganju za izgubljenim vremenom: Swann, najprofinjeniji predstavnik kulture svoga doba, alter ego samog pisca, vojvoda de Guermantes, najsebiniji, najglupiji i naistiji predstavnik europskog plemstva i

vojvotkinja Oriane, jedinstven primjerak stila, finese, arma, povrnosti i nehumanosti istoga drutva. A za stvaranje njezina lika Proust se posluio princezama, vojvotkinjama i groficama iz njegove najblie okoline, jer Proust je svoja lica transponirao prema licima drutva u kojem je ivio.

Drutvo romana U traganju za izgubljenim vremenom kree se u zatvorenom krugu, koji ne obuhvaa nita drugo osim svoje bogate etvrti u Parizu, jednog normadijskog dvorca i jednog luksuznog ljetovalita na normandijskoj obali. lanovi tog drutva lieni su svake aktivne volje i zato nesposobni da vre bilo koju radnju koja bi ih vodila do nekog cilja izvan njih samih. Ta lica nita nee i zato nita ne rade, njihova budunost ne ovisi o njihovu htijenju ve o stjecaju okolnosti. Ni jedno od njih ne pokazuje neki napredak ili neki razvoj, ni jedno od njih ne vri nikakve vanjske radnje tako da na kraju osjeamo potpunu dekadenciju Proustova drutva.

Proustovo djelo isto tako nije ni tendeciozno ni moralno. Ono ne prouava vanjsku radnju ve unutarnje injenice, njegova se karakteristika nalazi u samoj mehanici ljudskog zbivanja. To je drutvo koje se raspada bez obzira na bilo koji ljudski moral. No, ako kod Prousta nema vanjske radnje, ne smijemo zakljuiti da kod njega nema dinamike, to bi ujedno znailo da nema ivota, jer njegovo djelo daje dojam veoma bogatog vrenja, u unutranjosti mehanizma sakrivenog ispod povrine bia i stvari.

3. Slikar prostora i vremena:

U jednom pismu Proust kae: to se tie stila, nastojao sam odbaciti sve ono to diktira isti razum, svu retoriku, uljepavanje i gotovo

sve homotine i traene slike, da bih izrazio svoje duboke i autentine impresije i potovao prirodni tok moje misli.

Proust se slui bojama kao impresionistiki slikar, stvarajui najprije ambijent koji obavija osjetila odreenim svjetlom i tonom, te na taj nain prua uvjete za postanak istih impresija.

Proust, osim to je slikar prostora, on je i slikar vremena. On nije poznavao sata, njegov se ivot odvijao izvan praktikog vremena koje su ljudi ustanovili da organiziraju rad koji od njih zahtijeva socijalni ivot. On je u potpunosti raspolagao svojim vremenom i sluio se njime samo za vlastita istraivanja. Proust nastoji posjedovati vrijeme u istom stanju, osjeati se suvremenikom stoljea i tako izbjei smrt koja nije drugo nego fenomen memorije. Umrijeti znai ne imati vie uspomena, znai pustiti vrijeme da pobjegne. Posjedovati vrijeme znai posjedovati prolost, sadanjost i budunost. Posjedovati sve to, znai ivjeti u istio vrijeme u jednom, drugom i treem, i prema tome, ne ivjeti ni u jednom potpuno. To je isto kao izbjei sva tri i nai se izvan njih, tj izvan vremena. Taj susret prolosti i sadanjosti jedna je od karakteristika njegova slikanja izvan svijeta, jedan od bitno proustovskih postupka. Ali Proust nije prvi uveo te skokove u prolost da bi dao slici vie reljefa. No tada su te usporedbe bile veinom paralele bez osjetnih dodirnih toaka. Prolost je sluila kao muzej uzoraka koji su piscu stajali na raspolaganju. Kod Prousta, naprotiv, prolost je isto tako iva kao i sadanjost, s tom razlikom da je u isto vrijeme poetinija i slikovitija, jer nam otkriva proces postajanja sadanjosti. Prola se stoljea pomiu i pribliavaju nama stvarajui sadanjost.

4. Dinamine slike

Unutranjo neprekidno gibanje oivljuje dekor i prirodu: predmeti, sobe, gradovi, cvijee, drvee i pejzai ive, kao to iva lica; autorov stvaralaki duh ulijeva ivot u neivi svijet u kojem stvari postaju individualne i ponaaju se ka iva bia.

Proustove dinamine slike i njegovo opisivanje predmeta vidimo na 158. i 159. stranici ovog romana. Te stranice poznate su zbog karakternih crta koje pojedinim licima daju njihovi monokli. Tako se npr. staklo monokla generala de Fraubervilla pretvara u jednu monstruoznu ranu, a monokl mondenog romansijera izraava njegov jedini organ psiholokog prodiranja i nemilosrdne unutarnje analize, dok markizu de Forstelleu monokl daje melankolinu osjeajnost u kojoj ene otkrivaju velike mogunosti ljubavnih patnji.

Taj odejevni individualizam izraava naa razliita duevna stanja, crte naeg karaktera kao i karakter epohe u kojoj ivimo. Tako odjea prestaje biti samo tkanina i suvini ukras i postaje sasvim sastavni dio nas samih, na vlastiti izraz.

U slikama prirode Marcel Proust najvie panje posveuje cvijeu, drveu i moru. More, ta nepregledna snaga, to vjeno gibanje, ta vjena promjena, nalo je u Proustu svog velikog pjesnika. Beskrajana i nemirna povrina, koju su ljudi ukrasili brodovima, predstavljala je za njega princip mladosti: (Mladost) je stanje prije potpunog ukruenja i zato u drutvu

mladih djevojaka osjeamo ono isto koje osjeamo pred oblicima, koji se pred nama bez prestanka mijenjaju, koji se poigravaju s nestalnim oprenostima i to nas podjea na neprekidno ponovno stvaranje primarnih elemenata prorode, koje vidimo kad smo na moru.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara

Cid - Pierre Corneille

Sadrzaj: Himena,kci grofa Gormaza,ludo je zaljubljena u don Rodriga,sina don Diega. U njega je zaljubljena i dona Uraka,kastiljska infantkinja.Don Diego i grof se posvadjaju, te grof don Diega udari.Posto je star don Diego se ne moze odbraniti te poziva u pomoc svoga sina Rodriga.Rodrigo je zaljubljen u Himenu, ali mu je cast vaznija i od ljubavi i zbog casti i uvrede nanesene ocu ubija grofa Gormaza.Nakon toga Himena kod kastilskog kralja Fernanda trazi kaznu za Rodriga iako je zaljubljena u njega.Don Diego salje Rodriga u boj protiv Maura da bi ga bar na kratko udaljio s dvora.Rodrigo je postavljen za vodju u tom boju.On sa svojom vojskom unistava Maure i slavno se vraca na dvor.Kralj ga hvali te ga stavlja pod svoje okrilje.Himena i dalje uporna u svojoj zelji da osveti oca iziskuje od kralja da pusti Rodriga u dvoboj,a ona ce pobjedniku biti zena. Kralj je primoran prihvatiti te daje Himeni pravo da izabere covjeka koji ce braniti njenu cast.Himeni se odmah ponudi don Sancho kao covjek koji ce stati pred Rodriga da obrani njenu cast i Himena prihvaca don Sanchovu ponudu,koji je zaljubljen u Himenu.Mladici se susreucu u dvoristu dvora i Rodrigo pobijedi don Sancha.Himeni kazu da je Rodrigo mrtav te ona padne u nesvijest i time dokaze da je zaljubljena u Rodriga.Kralj na kraju kaze da je sramota s Himenina imena sprana te da se ona Rodrigo mogu vjencati.

Kraj
Likovi u drami su:DON FERNANDO,prvi kastilski kralj DONA URAKA,kastilska infantkinja DON DIEGO,don Rodrigov otac DON GOMEZ,grof Gormaz,Himenin otac DON RODRIGO,Himenin dragi DON SANCHO,zaljubljen u Himenu DON ARIJA,kastilski plemic DON ALONSO,kastilski plemic HIMENA,don Gomezova kci LEONORA,infantkinjina odgojiteljica ELVIRA,Himenina odgojiteljica PAZ,infantkinjin Radnja drame Cid odvija se u Sevilji.Drama ima 5 cinova.Naslov originala je Le Cid.Rijec Cid na Maurskom

,prema Corneilleu znaci gospodar.

O piscu:
Pierre Corneille rodjen je u Rouenu 1606.godine gdje ce I umrijeti docekavsi starost, zaboravljen i jadan.Francuski dramski pisac.Odgojen kod isusovaca;kao odvjetnicki sin ucio pravo i zivio od odvjetnicke sluzbe u Rouenu.Nakon prvih kazalisnih uspjeha,kardinal Richelieu izdvojio je njega i jos cetvoricu dramaticara s nakanom da ih materijalno i moralno podupre u stvaralackim nastojanjima. Time njegov stavralacki kazalisni rad biva jos djelotvornijim.Djela su mu:Melita;Udovica;Cid;Cinna;Polijekt;Pompejeva smrt.Od djela najvaznije mu je Cid (1636),u kojem slavi domoljublje i primjenjuje Decartesovu filozofiju: duznost,volja i razum odredjuju postupak likova.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara

PUTOVANJE CHILDA HARALDA - GEORGE GORDON BYRON

1. TEZA

BILJEKA O PISCU:

BYRON, George Gordon (22. 1. 1788. - Missolonghi, Grcka, 19. 4. 1824.), engleski knjizevnik. Potomak Normana, sin mahnitog Jacka i ekscentricne majke, Byron je bio u prilicnoj mjeri nasljedno opterecen. Neko je vrijeme, koa lord, sudjelovao u radu Gornjeg doma istakao se govornickom vjestinom. Njegova primamljiva vanstina i zanimljiva licnost ucinila ga je ljubimcem zena. Nakon razvoda, indiniran klevetickom hajkom, napusta zauvijek Englesku. Putuje cijelom Europom i Bliskim istokom. Neukrotiv je buntovnik: uplece se u zavjeru talijanskih karbonara; protjeran iz Italije odlazi u Grcku, gdje moralno i materijalno pomaze njezin oslobodilacki pokret i umire u taboru ustanika.

Byron jedan je od najistaknutijih engleskih knjizevnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa Harolda, Don Juan, The Giaour, The two

Foscari, Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i poemaThe prisoner of Chillon.

Byron je u poeziju uveo nekoliko glavnih motiva revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce, junaci su mu strastveni borci i razocarani individualisti koji mrze suvremeno drustvo. Byronovim djelima dominira slobodarska misao i protest protiv zla u zivotu. Svojim buntovnim stavom, titanizmom, satirckim duhom i melankonijom Byron je izvrsio snazan utjecaj na ostale romanticare te pored Shakespearea najvise utjecao na knjizevnost XIX. stoljeca.

2. TEZA

STIL PISCA:

U Byronovim djelima romanticki zivotni nazor predstavlja se u svom definitivnom obliku. Byronovi junaci osjecaju potpun nesklad izmedu sebe i svojih moralnih nacela, drustvenim konvencijama i upravo to osjecanje nesklada i raskola uzrok je radanja osjecaja promasenosti, usamljenosti, suvisnosti...

Uzore za svoje junake Byron je trazio u svom vlastitom zivotu, tako da se njegov zivot doima kao zivot najizrazitijeg romanticnog junaka. Njegovi junaci su individualisti s burnim unutarnjim zivotom koji u sebi nosi crte demonskog.

3. TEZA

ANALIZA DIJELA:

Byron u svom velikom i znacajnom djelu Putovanje Childa Haralda opisuje covjeka koji nije nasao svoje mjesto pod suncem, covjeka koga je sredina odbacila i nije mu namjenila neku drustvenu ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i zbog toga primoran je otici iz domovine koju je toliko volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s olujama i valovima. Dok mornar zali za domovinom, zenom i djecom koji ostaju sada sami, on ne zali za nicim, samo zali sto je postao bezosjecan, bez zelja i nekog odredenog cilja, ustvari on zali sto ne zali za nicim.

Odlomak iz Putovanja Childa Haralda

...Zasicen svime, izgubljivsi san o sreci On je prestao da se s drugima vida U ocima su mu katkad sjale suze Al ponosni Childe im nije davao slobodu

Oduzet tugom on je lutao usamlen I odlucio da svoj rodni kraj Napusti krecuci na dalek put

Pokoren samo svojim teznjama Nije se mogao umiriti sa vladajucim zlom Pun ponosa, Tudim mislenjima nije vjerovao.

I shvatio je, gledajuci prezirnu janilu, Da moze, napustivsi svijet, zivjeti u sebi samemu...

Upravo iz ovih stihova vidimo kakav je bio Child, covjek koji se nije mogao umiriti s vladajucim zlomom. Vidimo da je to covjek koji prezire drustvo, ovaj svijet, covjek koji je zasicen svime, koji je izgubio san o sreci.

4. TEZA

POZDRAV DOMOVINI:

...Zbogom! Zbogom! - Rodni zali Vec s otimljim oku mom vjetar huce, ricu vali, a galebi grakcu k tom. Ono sunce gdje zapada, Tamo je i nama poc! Teb I njemu zbogom sada, Domovino - laku noc!...

Ovaj dio govori nam kako Childe ostavlja svoju domovinu. Tu je kraj njegova zivota u domovini, a ujedno pocetak lutalackog zivota, pocetak potrage za novom, nezamagljenom i autenticnom istinom. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:42:00 | 0 komentara

Mirisi, zlato i tamjan - Slobodan Novak

Biljeke o piscu: Suvremeni je hrvatski pripovjeda, dramatiar i pjesnik. Roen je u Splitu. Puku kolu zavrava u Rabu. U klasinu gimnaziju iao je u Splitu, a zavrio u Suaku. Nakon demobilizacije iz partizana 1945. odlazi studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Meu pokretaima je Krugova. Dvije-tri godine ivjet e u Splitu (1955. -1958. ), a nakon toga je uglavnom u Zagrebu. Urednik je u izdavakim poduzeima. Godine 1950. tiskao je svoju prvu knjigu pjesama Glasnice u oluji. Nastavlja kao prozni pisac, i to oduljom pripovijetkom (ili kraim romanom) Izgubljeni zavuaj, 1955. U ono vrijeme bila je to esta tema u hrvatskoj knjievnosti. Kratki roman (ili odulja pripovijest) Tvrdi grad (1961. ) naslovom i sadrajno asocira na onodobnu egzistencijalnu knjievnost u Hrvata. Knjievni ugled ponajvie je stekao romanom Mirisi, zlato i tamjan (1968. ). ovjeka u izokrenutoj stvarnosti ironizira roman Izvanbrodski dnevnik (1977. ).

O romanu Mirisi, zlato i tamjan Roman Mirisi, zlato i tamjan jedno je od najboljih proznih djela suvremene hrvatske knjievnosti. Sloena simbolika romana, na koju upuuje i referenca u naslovu, gradi se na stalnom mijeanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. U sreditu je radnje intelektualac, rezignirani humanist, koji ispata grijehe i zablude prolosti i na simbolian, gotovo ritualan nain isti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbonitva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokuala sruiti tradiciju i povijest i zatim doivjela bolno otrenjenje i deziluziju. No pravi "junak" djela je zapravo Ideologija, koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i odreuje njegovu egzistenciju. Novakov moralistiki roman pisan je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjeaj u znaku je sartreovske metafore munine i gaenja prema svijetu.

Slobodan Novak (o romanu): ovjek se zatekao kraj osobe koja je pala u krevet, nepokretna, bespomona, sama i nezbrinuta. On joj je priskoio u pomo. Ugroena osoba umire nadugako, umjesto da se

brzo isti, kako je isprva izgledalo. ovjek straari kraj nje jer mu nita drugo ne preostaje. Je li normalnije otii i napustiti je ili ostati i rtvovati se?

Fabula: - pripovjeda- sjedi u sobi, a iz druge sobe krei Madona - Draga (pripovjeda- eva ena) njeguje Madonu - do njih je doao Doktor koji dolazi svakih 18 dana i udi se kako Madona ima puno godina, a dobro vidi i uje - Draga e putovati na kopno, a pripovjeda- mora ostati sa Madonom - Draga ga alje po vode jer se eli okupati - pripovjeda- odlazi po vode kod susjede Erminije - Erminija je krenula s njim natrag jer ju je Draga zvala da je vidi - Erminija mu putem pria da zna da - e Madona umrijeti dok on bude sam - on joj nije vjerovao i ona je rekla da o tome nita ne- e pri- ati Dragoj da ne ostane kod kue - kad je dola u kuu Erminija se ponovo upoznavala s Madonom koja je zaboravljiva - Madona je rekla da ima sto godina, a Erminija se nije sloila s tim i Madona se po- ela derati i vikati kako su joj sve uzeli pa sad ho- e i godine - Erminija je ostala na veeri sa Dragom i pripovjeda- em - poslije je Erminija otila, Draga je dala Madoni ve- eru i otila se kupati, a pripovjeda- je izaao van - uputio se uskim ulicama do svoga starog prijatelja s kojim je obiavao kartati - prijatelj je imao posla, crtao je parcele za katastarske izvode - njegova ena se raspitivala za Madonu, a on je rekao da je sve u redu - jo je rekao da mu ena putuje na 18 dana i da e biti sam s Madonom, a zatim je otiao ku- i - u ponoje brod otplovio i otplovila je Draga - pripovjeda- se sjetio kako su prolog ljeta veanke dolazile u njegovu sobu - njegovo tijelo je trailo svoje jer je ena bila stalno umorna i bila je Madonin rob - sada, 18 dana, e on morati brinuti o Madoni - razmiljao je kako za idue dane treba napraviti opsean plan - razmiljao je i o tome kako - e njegova Draga morati objanjavati sve svojoj majci, Keri i Sinu o tome kako se i zato brinu za Madonu - tada je zavikala Madona i prekinula ga u njegovom snu - otiao je do nje i donio joj - aj koji je skuhao - Madona je pitala za Dragu i rekla da se treba sakriti kad se vrati i iznenaditi i prevariti - pripovjeda- je ustao i izaao na terasu prema moru, a Madona je zahrkala kljocajui kao plinomjer - drugo jutro dola je Erminija

rekla je pripovjeda- u da - e skuhati aj i da Madona spava , ali otvorenih oiju dao joj je novac da kupi hranu u gradu tada se javila Madona i traila Dragu pripovjeda- je rekao Erminiji da ode do Madone, a Madoni je rekao da je umro Dragin otac i da je zato Draga otila samo da Madona vie ne bi pitala za Dragu rekao joj je to, ali je rekao i da je ona spavala dok je Draga odlazila u tome je pogrijeio jer ona ne priznaje da ikad spava - za nju je to zlo, grijeh, lijenost znao je da - e mu biti teko s njom zato to je to rekao pripovjeda- se ali kako mu je teko i kako bi volio da ima slobodnog vremena da moe itati i etati po parku Erminija ga ne moe zamijeniti jer je uprskala stvar i prestraila Madonu jedini odmor za pripovjeda- a je kad Madona sama sa sobom razgovara (38. -40. str. ) pripovjeda- (Dragi) je invalid otiao je do Madone iako ga ona nije pozvala i dao joj da popije - au hladne kamilice Madona se poslije toga po- ela derati i guiti se samo da bi dobila limunade rekao joj je da e za veeru imati blitvu i ona je tiho pjevuila "od strae jutarnje sve do no- i" do ve- ere tri dana se Madona na njega ljutila na badnjak je doao stari Tunina u posjet Madona ga se nije sjeala, ali su ipak zajedno pri- ali donio je Tunina pijetla, ali je bio mrav i zato su svi krivili komunizam pripovjeda- se prisjetio nekadanjeg Badnjaka vidio je da Tunina jo uvijek nosi istu odje- u kao i prijanjih Badnjaka ostavili su Madonu i pripovjedaje jo neko vrijeme priao s Tuninom u kuhinji dola je jedna djevojica i donijela - isto rublje iz samostana; pripovjeda- ju je nazvao malom djevicom pripovjeda- i Tunina su se napili zvala ga je Madona i Tununa ga je na to upozorio, pa je pripovjeda- otiao tamo i priao joj o Hanibalu Luci- u ona nije znala zato ga je zvala, ali mu je kad je izlazio iz sobe rekla da pozdravi Lucia Erminija je vrljala u vrtu i ila za pijetlom kojeg je donio Tunina pripovjeda- (Dragi) je pazio na Madonu otkrio je da su se poboljali odnosi izmeu njega i Madone i razmiljao je o tome (63. -65. ) zajedno su se sve troje: Erminija, pripovjeda- i Madona nali u Madoninoj sobi i pjevali su jednu staru brojalicu pripovjeda- je poslije toga izaao van u etnju ispovijedio se moru (70. -71. ) kad se vratio rekao je Madoni da je bio u opini

doli su im u posjetu gospodin i gospoa, njegovi prijatelji da im - estitaju Boibrzo su otili i Madoni je postalo loije jer joj je Erminija rekla da je papa Pio 11. umro Madona nije umirala veje plakala tada je Erminija otila jer ju je pripovjeda- poslao ku- i Madona je opet traila da joj pripovjedaispri- a kako je iao na op-inu rodila se zla misao u glavi pripovjedaa: o tome kako e jednog dana rei Madoni da opet ima sve posjede i da je opet bogata i veselje e je ubiti smislio je kako e to uiniti - napit - e se i sve joj rei (81. -83. ) to popodne donijela je opet mala djevica vo- a i slatkia iz samostana Madona i pripovjedasu tako sjedili i gostili se retrospektivno se vraa u prolost pripovjeda- kad je uo- i Sveta tri kralja Stri- eva sestra Icita dola Stricu Madona pri- a kako se sjea pripovjeda- a kao djeaka, anela koji je iao na priest to je Icita dola priopiti Stricu Stric je rekao da e pripovjeda- do- i sutradan spreman Icita je otila, a Stric je po- eo - itati jedan roman i nesvjesno rekao da e ga ubiti, nekog u romanu Teta i tramacera su rekle da dijete, aneo, moda nee preivjeti i toga su se bojale, a i Stric se toga bojao samo to nije pokazivao (povezanost Madone i pripovjeda- a se saznaje u povratku u prolost) drugo jutro odveo ga je Stric u crkvu proao je cijelu ceremoniju i ostao je iv, a pravi aneli su umirali povratak u sadanjost - pripovjeda- se pitao kako je nakon svih tih blagdana opet tu gdje je drugi dan pripovjeda- radi i dolazi potar i donosi - estitku donio je pismo od Drage iz Zagreba i penziju potar je brzo otiao jer je Madona zvala i pripovjedaje morao oti- i k njoj jer joj se za- epio nos otvorio je prozor u njenoj sobi i od- epio joj nosi (118. -119. - zanimljiv opis) razmiljanje o bolesnim i zdravim ljudima (119. -120. ) podjela ljudi, tko vie vrijedi (120. ) vidio je da se Madona raspada i po Erminiji je pozvao Doktora Doktor mu je rekao da treba svaki da prati Madonu Doktor je elio vidjeti tavan i zanimalo ga je staro bakreno posue Doktor nije elio brzo otii jer je naao zanimljivih stvari, ali na kraju je otiao poto se godina blii kraju, pripovjedaje izvrio dunosti i obveze prema susjedima i prijateljima sredio je da samostanke opatice opet alju malu djevicu k njima; on je elio da ona doe

dola je Erminija i pripovjedaju je htio zaklati noem zbog izdaje - zbog toga to ga je pred Doktorom prikazala kao ubojicu Erminija je rekla da je ne ubije je - e Madoni svaki dan prati lea i masirati je zatim je pripovjeda- pri- ao s Madonom mala djevica je kona- no dola pri- ao je s njom i mislio je da je derite, kako mu se inilo dok je bio pod utjecajem rakije, ali je uvidio da je ve- ena prije nego to je otila rekao joj je da bi prvo trebala biti malo ena, a onda neka se zaredi Doktor je doao po bakreno posue i srebrno sveto posue Madona je - ula da netko lupa na tavanu, a pripovjeda- joj je rekao da je to samo takor kad je propao strop pod Doktorom, Doktor i pripovjeda- su odglumili pred Madonom da se strop sruio od starosti Doktor je htio kupiti starine na tavanu i pokuavao se dogovoriti s pripovjedaem, ali je pripovejda- rekao da - e razmisliti Draga se vra- a za 6 dana taman kad je pomislio da bi mogao otii na kartanje kod prijatelja, dola je Erminija i htjela ga zamijeniti da on moe oti- i malo van on se nije dao tako lako jer je trebalo Madoni lea oprati; mislio je da e to Erminija uiniti, ali ona nije htjela nakon to je to pripovjeda- uinio, otiao je izvan kue otiao je kod prijatelja na kartanje (prijatelja Line i njegove ene Olge) pripovjeda- ih je zvao "Olga i Lina" - po Zolinom romanu kad se vratio kui, bila je ve- Nova godina drugi dan je rekao Madoni da su joj oni iz opine sve vratili; rekao je to samo da bi mu proao dan Madona je taj dan bila mirna i zamiljena, u nekom stanju nirvane tek kad joj je rekao da e bakreno i srebrno staro posue prodati, ona je ivnula pripovjeda- misli da je Madona zapravo svjesna svega i da prikriva svoju amneziju (169-170) Madona se tada izderala da je sve to je rekao la i da ne eli da joj odnose bakreno posue i tjera ga van pripovjeda- je tada otiao do Taribe, koji je imao krmu tamo je susreo pijanca Franju Daska zvanog Decilitar i dao mu novaca da si kupi pi- e vratio se ku- i i ugledao malu djevicu u njegovom vrtu pitao ju je zato je dola, ali ona nije htjela rei otkrio je da se zove Lucija i poeo ju je dirati, ljubiti i htio je spavati s njom, ali nije mogao otiao je po vode na Erminijin zdenac i Erminija se nala tamo znala je to je on radio i nazvala ga sramotnikom poslije je doao Doktor i pitao ga zato je sve o - emu su se dogovarali ispri- ao Erminiji

pripovjeda- se branio govorei da on nema to skrivati i rekao je da je najbolje da sve zaborave, da on opet zatvori vrata i sam se brine za Madonu Doktor misli da e ga pripovjedaucjenjivati, ali nee za tri dana dolazi Draga odlu- io je Madoni priznati da je sve to je rekao bila ala, a ona mu je odbrusila da ne trpi uvredu od njegovih ala i da mu svaki put ne vjeruje sljedea dva dana o- ekivao je Dragu i odlazio k moru u vrijeme dolaska broda tre- i dan je dola Draga i pitala ga kako je Madona rekao joj je da je ostala sama kod kue i da zna da je izaao Draga je na te rije- i pourila ku- i Madona ju nije prepoznala te ju je ponovno upoznala i dobro prihvatila mislei da je prpovjedaeva tre- a ena Draga je, poto se naspavala, priala pripovjedau o svom boravku u Zagrebu i kako se sve promijenilo tada je dola i Erminija i divila se Draginom donjem rublju Draga i Dragi morali su oti- i po cijev za kanalizaciju Draga je putem zaplakala i pripovjedaje znao da mu nije sve rekla to je radila u Zagrebu pripovjeda- je rekao Dragoj da dok Madona ivi i njihov ivot ima smisla, a kad ona umre njihov ivot - e postati besmislen (220. ) uzeli su cijev od 100 metara i ponijeli je ku- i jer nisu imali novaca za dovoz proveo je no- sa svojom enom (treom enom, kako bi Madona rekla) Madona je imala vru- icu i neto je buncala ujutro su se probudili, Draga je vidjela rupu na stropu u Madoninoj sobi, a pripovjedaje rekao da je iao istiti prainu na stropu i da je to tako palo don Vikica, sveenik, doao ime je blagoslivljati ku- u sve- enik je uzeo tamjan i posuo po eravici u kadionici na pragu vrata napisao je "19G + M + B66" kad je sve- enik otiao, svi su se okupili u Madoninoj sobi i ona je rekla da izgledaju kao dva anela (234. )

Vrijeme radnje: 1965. -1966.

Mjesto radnje: na otoku u sjevernom Jadranu

Mirisi, zlato i tamjan - pokloni koje donose tri kralja: Gapar, Melkior i Baltazar

Likovi: Madona Markantunova, Dragi (pripovjeda), Draga, Erminija - susjeda, Lino i Olga prijatelji, Tunina - stari prijatelj, Doktor, potar, Tariba - krmar i drugi Karakterizacija glavnog lika Pripovjeda (Dragi) je profesor, ima 45 godina kao i Draga. On je "intelektualac, rezignirani humanist, koji ispata grijehe i zablude prolosti i na simbolian, gotovo ritualan nain isti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbonitva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokuala sruiti tradiciju i povijest i zatim doivjela bolno otrenjenje i deziluziju". Glavni junak razmilja o mnogim stvarima. U jednom trenutku misli da je Madona svjesna svega i da prikriva amneziju.

Citat: "I je li to mogue da je Madona toliko pri svijesti? Zar ono jednostanino bie tamo oduvijek tako rasuuje, a ja se samo zavaravam ponesen svojom prividnom superiornou, pokretnou, snagom, pa ne uvaavam njen razum, nego je ismijavam kao nerazumno dijete, kao tromu ivotinjicu. Hoe li ona tako ubudue ostati prisutna, kritina, svjesna svega, sebe, onoga to hou s njom, svjesna svega to se u meni odigrava. Moda mi zato tako nita ne uspijeva! Moda sam zato tako smijean. Jer se ona bori zamaskirana amnezijom, neurainljivou i odsutnou. Prouava me i opire se. Opire se potiho i kao sluajno, i to joj je vjetija mimikrija, to se ona ini nedunijom i potrebnijom moje pomoi i utjehe. " (169. -170. )

ivot za pripovjedaa ima smisla dok Madona ivi, a kad umre nestat e i taj smisao. (to govori svojoj Dragoj kada idu po cijev za kanalizaciju)

Citat: "Mi smo bili svoji veliki preci; sad smo svoje degenerirano potomstvo! Otkako si i ti uvidjela da nisi moj trabant, meni e biti lake podnositi ovo progonstvo, i poet u moda Madonu kao voljeti. Jer ona je neto to pred svojom prolou smijem prezirati,

to smijem osuivati i odbaciti, to smijem mrziti. Zato je moram voljeti. Dok ona ivi, dotle u osjeati neposredno da smo neto uinili, da smo u neto uloili svoju mladost, da smo neto sruili to je padom prijetilo. Kad ona nestane, osjeat u samo bezbroj stvari kojima se protivim i kojima se odupire sva moja dua. Onda to?! Ona neka ivi madona, zar ne? Neka traje, da se njome bavim! Neka vegetira ta prolost kad je tako bezopasna i bijedna nspram zala to smo ih sami stvorili. Ona je zaista nakaza; iako je pomalo i nae djelo, ona je prava nakaza i bez nas, ona je vrlo dobar objekt da se u njemu utjelovi mnogo toga to je ovjeka trovalo, to je trebalo zbrisati, podesna je za prezir, pogodna je da bi se oprvadali podvizi nae junake mladosti, nai pothvati u vjeri i u rtvi i u radu, ak i naa nepromiljenost i bahatost i ak nehotimina zlodjela!" (220. )

Pripovjeda je taj o kome ovisi Madona i njen ivot. On je ujedno i taj kojeg Madona iskoritava to je pisac vrlo slikovito prikazao. Citat: "Da nije sasvim tako, ja donekle znam. I moda sam, naprotiv, upravo ja dokaz njezina postojanja. Jer, zar ona inae postoji, ako ne kroz mene? Ja svakodnevno priznajem njeno postojanje: pokreem je, hranim je, ujem je, vidim. Kroz moje postupke potvruju se njezine elje, ostvaruju njene rijei. Uspravljam njene izvrnute misli i tako oivljujem i osmiljavam. Ja sam domodar jednome nametniku, ali e taj infuzorij, krpelj i mjeinac usuti s vremenom u moju duu svoje ljigave liinke, taj fitoparazit saplest e moje ilje i krv moju svojim neraskidivim izdancima, i ja u od te trakavice presuiti u svojim najboljim sokovima, od ove u se gljive rastoen rasuti. I bit e istina. Bit u ubre, postojat u samo dok me bude htjela piti. " (86. )

Glavni lik je ujedno "snimatelj" Da se sluio filmskim jezikom, Novak nam ne bi ni jedanput pokazao lice glavnog junaka; jer junak je ujedno i "snimatelj". . . On neprestano krui oko "okrivljenoga" i njegova ina; on ve sve zna, a ipak postavlja pitanja; jer u odgovaranju je prava bit ove udesne, razorne, ubojite ironije. (. . . ) Novakov bi se roman, povrnu oku, mogao ukazati kao artificijelan, "pravljen", montiran; a kad se pozornije ita, postaje sve oitije da je to zapravo bolna ispovijed jedne velike krize i grcaj jedne duboke tuge. (Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1987. )

Roman izriaja Roman Mirisi, zlato i tamjan (1968. ), taj nesumnjivo kapitalni rad u opusu Slobodana Novaka, moemo odrediti kao roman izriaja, utoliko to u njemu autor inzistira na pojmovnoj (izriajnoj, esejistikoj) obradi stanovitog broja aktualnih, idejnih, drutvenih i moralnih problema. Podreena Novakovoj snanoj potrebi izriitog formuliranja stavova, predodbeno-ilna struktura fabule slui kao okvir iliti kostur itavom nizu upeatljivih filozofijsko-spoznajnih eskapada. To je pria o osobi koja razmilja nad

vlastitom sudbinom, zaustavljena u vremenu i prostoru, u jednoj seansi intenzivnog produbljivanja smisla ivota. Pripovjeda, zatoenik vlastite svijesti, ovdje polae raune samome sebi, o svome ivotnom putu, ali i o drutvu i vremenu kojemu je svjedokom. Uzdiui svoju gorinu i ironinost do znaenja koja pripadaju itavoj jednoj generaciji, dakle poopavajui svoju spoznaju u razmjerima koji nadilaze puku privatnu osujeenost, Novak je ovdje nadmonom zreliu dao idejni zbir jedne epohe. (Igor Mandi, Pogovor, Slobodan Novak, Pet stoljea hrvatske kjievnosti, Zagreb, 1981. )
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:41:00 | 0 komentara

Biblija 2
POSLANICE APOSTOLA PAVLA

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

Poslanica Rimljanima Prva poslanica Korin}anima Druga poslanica Korin}anima Poslanica Gala~anima Poslanica Efa`anima Poslanica Filipljanima Poslanica Kolo{anima Prva poslanica Solunjanima Druga poslanica Solunjanima Prva poslanica Timoteju Druga poslanica Timoteju Poslanica Titu Poslanicu Filemonu Poslanica Hebrejima

Poslanice su najstariji popisi kanonskih spisa ili knjiga koje je Crkva od po~etka smatrala nadahnutim i mjerodavnim za svoju vjeru. Redosljed poslanica koji je utemeljen od davnine ne temelji se na vremenu postanka. Smatra se da je prva poslanica napisana od godine 51. "zvala se prva poslanica Solunjanima". Poslanice su sastavni dio Pavlova misionarenja. Iz njih doznajemo temeljne to~ke Pavlove propovjedi kojoj je u sredi{tu Krist raspeti i proslavljeni.

POSLANICA RIMLJANIMA

Poslanica Rimljanima je najopse`niji i teolo{ko najbogatiji Pavlov spis. Sastoji se od: uvod, spasenje po vjeri, op}a potreba spasenja, spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krista, svetost Kr{}ana, bo`ja vjernist i Izraelova nevjernost i du`nosti Kristovih vjernika.

Apostol Pavao naumio je {iriti svoje misionarenje na zapad sve do [panjolske. O~ekuje da }e ga u tome potpomo}i rimska crkvena zajednica. Smatra da Rimljane treba upoznati s Evan|eljem te im upu}uje neku vrst pisma gdje iznosi svoje glavne stavove propovjedanja. Temeljnu tematiku navje{ta u "Spasenju po vjeri": Uistinu, ja se ne stidim Evan|elja, jer je ovo slika Bo`ja za spasenje svakomu vjerniku, jer se u njemu o~ituje pravednost Bo`ja, iz vjere u vjeru, kao {to stoji pisano: Pravednik }e `ivjeti od vjere.

Od svog obra}enja, kroz 20-ak godina svoga misionarskog rada, Pavoao je sve vi{e produljivao svoju klju~nu spoznaju o jedinstvenoj ulozi Isusa Krista Sina Bo`jega za spasenje ~ovje~anstva. To osvjedo~enje bilo je pokreta~ misionarskog rada. U tom svijetu on je razumio Bibliju, povjest, smisao i nesmisao `idovskog Zakona, smisao ~ovjeka, ~ovje~anstva i svemira. To svoje dugotrajno iskustvo Pavao izla`e u poslanici Rimljanima. U njoj su posebno zna~ajne teme: smisao apostolstva, definicija Evan|elja, naravna spoznaja Boga, ~ovje~anstvo bez Krista, spasenje po Kristu, Abraham kao prototip vjere, Krist i Adam, misterij kr{tenja kao pokristovljenja, ropstvo Zakona i sloboda ljubavi, bit spasenja, poziv Izraela, moral koji proistje~e iz povezanosti s Kristom. Sve se te teme slijevaju u jednu: opravdanje po vjeri.

Uvod

Pozdrav

Pavao, sluga isusa Krista Pozvan za apostola, Odre|en za Evan|elje Bo`je, Koje je Bog unaprijed obe}ao Po svojim prorocima U svetim pismima O svome sinu, koji je, po tijelu ro|en od potomstva Davidova, A koji se uskrsnu}em od mrtvih -po duhu svetompokazao kao sim Bo`ji, sa svom vla{}u: Isus Krist, na{ Gospodin, Po kome smo i mi primili Milost i apostolstvo da na slavu njegova imena propovjedamo poslu{nost-vjeru me|u svim narodima me|u kojima ste i vi pozvani da budete pripadnici Isusa Kristasvim ljubimcima Bo`jim u Rimu, pozvanima da budu sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca na{ega i Gospodina Isusa Krista!

Spasenje po vjeri

Evan|elje-sila Bo`ja uistinu, ja se ne bojim Evan|elja jer ono je sila Bo`ja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu @idovu tako Grku. Jer u njemu se o~ituje pravednost Bo`ja, iz vjere u vjeru, kao {to stoji pisano: "Pravednik }e `ivjeti od vjere"

1.Op}a potreba spasenja Sastoji se od vi{e poglavlja:

*Slabost i krivnja pogana *Krivnja @idova *Kr{enje Zakona *Samo obrezanje ne opravdava *Bo`ja vjernost i `idovska nevjernost

Zaklju~ak: Grijeh i krivnja su op}eniti. Sve {to Zakon veli veli onima koji su pod Zakonom, a cijeli svijet bude podvrgnut kazni Bo`joj. Zakon slu`i samo to~noj spoznaji grijeha.

2.Spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krisa

*O~itovanje Bo`je pravednosti *Nema mjesta ljudskom ponosu *Abraham opravdan vjerom *Vjera osigurava kona~no spasenje *Adam i Krist-grijeh i opravdanje

3.Svetost Kr{}ana

*Kr{tnje sjedinjuje s Kristom *Od ropstva k milosti *Kr{}anin slobodan od Mojsijeva zakona *U~enici Zakona *Unutra{nja borba *Duh sveti donosi slobodu snagu i slavu *Ljubav Bo`ja prema nama

4.Bo`ja vjernost i Izraelova nevjernost

*Prednost Izraela *Bog nije nevjeran *Bog nije nepravedan *Uzrok @idovskog pada *Opravdanje po vjeri *@idovi su odbacili radosnu vijest (Evenj|elje) *Nije odba~en sav Izrael *Izraelov pad donio spasenje poganima *Opomena kr{}eanima poganskog porijekla

5.Du`nosti Kristovih vjernika

*Predanje Bogu *Uslu`nost iljubav u zajednici *Ljubav prema neprijateljima *Poslu{nost dr`avne vlasti *Ljubav, sr` svih zapovjedi *Dan spasenja uskoro dolazi *Obzir prema slabima u vjeri *Sloboda i ljubav *Kristov primjer

Zaklju~ne napomene: ovim rije~ima se obra}a Rimljanima: Ja sam osobno, bra}o moja, za vas ovjeren da ste i sami puni ~estitosti, prepuni svakog znanja i da ste kadri opomenuti jedan drugoga. Ali sam vam pisao-djelomi~no i slobodnije-da vas, tako re}i podsjetim na poznato, oslanjaju}i se na milost koju mi je Bog dao dabudem slu`benik Krista Isusa kod pogana, da kao sve}enik poslu`im Evan|elje Bo`je, kako bi pogani postali ugodna `rtva, posve}ena Duhom Svetim...

PRVA POSLANICA KORIN]ANIMA

Korint je u Pavlovo vrijeme bio bogat slobodarski gr~ki grad sa dvije luke. Pavao je do{ao u Korint u svom drugom misionarskom putovanju. Ostao je tamo 18 mjeseci, gdje nas potanko izvje{}uje o po~etcima korintske Crkve. Crkvenu zajednicu sa~injavali su ve}inom kr{}ani i nekolicina obra}enih @idova iz ni`ih dru{tvenih slojeva osibito robova. Prvu poslanicu Korin}anima pi{e is Efeza, zbog razdora i nesuglasica u korintskoj Crkvi. Tom poslanicom `eli uspostaviti jedinstvo duha i da odgovori na vi{e prakti~nih pitanja, koja su nastala u `ivotu made Crkve. Teme poslanice Korin}anima *Raspravlja o jedinstvu Crkve i Kr{}anske propovjedi *Izla`e spolni i `enidbeni moral *Daje temeljne smjernice o kr{}anskoj slobodnoj savjesti *Utemeljuje du`nosti propovjednika Evan|elja *Raspravlja o izvanrednim darovima i slu`bama u crkvi *Uskrsnu}e Kristovo koje je jamstvo na{ega uskrsnu}a

Prva poslanica Korin}anima sastoji se od: 1.Osuda razdora i javnih sablasti

*Razdor me|u vjernicima

*Mudrost svijetska i mudrost Bo`ja *Prava uloga propovjednika *Dostojanstvo Kr{}anima *Apostolska slu`ba *Opomene *Rodoskrvnitelj *Poziv na poganske sudova *Bludnost

2.Odgovori na razli~ita pitanja:

*@enidba, ne`enstvo i djevi~anstvo *Blagovanje mesa `rtvovaog idolima *Duhovni darovi-Himna ljubavi *Uskrsnu}e

himna ljubavi

Himna ljubavi je najva`niji dio Prve poslanice Korin}anima, gdje Pavao raspravlja o duhovnim darovima, o~itovanje i djelovanje Duha Svetoga u izabranim vjernicima. Pavao ovdje u~i da svi darovi dolaze od jednog te istog Duha, koji im daje u korist zajednice i zato obdareni treba da se njima slu`e u korist zajednice, a najve}a je od svega ljubav koja mora vladati u svima. Bez ljubavi ni{ta nema svoj pravi smisao i svrhu postojanja.

Kad bih ljudske i an|eoske jezike govorio,

a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed {to je~i, ili cimbal {to zve~i. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne, i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premje{tao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ni{ta.

Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sa`e`e, a ljubavi ne bih imao, ni{ta mi koristilo ne bi. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne tra`i svoje, ne razdra`uje se, zaboravlja i pra[ta zlo; ne raduje se nepravdi raduje se istini. Sve ispri~ava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje. Proro{tva? Ona }e is~eznuti! Jezici? Oni }e umuknuti! Znanje? Ono }e nestati. Jer, nesavr{eno je na{e znanje, i ne savr{eno na{e proricanje. Kada do|e {to je savr{eno, i{~eznut }e {to je nesavr{eno. Kad sam bio djete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete.

Kad sam postao zreo ~ovjek, odbacio sam {to je djetinje. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda }emo licem u lice. Sad nesavr{eno poznajem, a onda }u savr[eno spoznati kao [to sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali je najve}a me|u njima ljubav.

PSALAM 136

Litanija zahvalnica:

Aleluja! Hvalite Jahvu, jer je dobar: vje~na je ljubav njegova! Hvalite Boga nad bogovima: vje~na je ljubav njegova! Hvalite Gospodara nad gospodarima: vje~na je ljubav njegova! Tu se govori o velikim ~udima koje je u~inijo Bog; stvaranje zemlje, vode, svijetla i tame, spa{avanje izraelskog naroda, izgon @idova i vo|enje @idova u obe~anu zemlju.

Judita

Judita je jedna od povjesnih knji`ica, pisana Hebrejskim jezikom. Vrlo je slobodna u izno{enju povjesnih i geografskih podataka, ali glavni joj je cilj ne povijest nego pouka {to iz povjesti proizlazi. Judita je jedan od najdramatskijih, biblijskih opisa. Knjiga veli~a `idovsku religiju i rodoljublje. Religija je toliko nacionalna, zakonska i prakti~na, da se izjedna~uje sa samim `ivotom naroda i domoljubljem. Obrana `idovske domovine je obrana `ivota i vjere. Judita je simbol `idovskog naroda koji bijedan i osiroma{en poput udovice Judite dolazi u sukob s svojim neprijateljem u liku Holoferma, koji je bio navodni Nabukodonosorov vojskovo|a. Prizor se doga|a u Esdrelonu blizu Armagedona. Knjiga je pisana u Palestini u vrijeme Gr~ke vladavine u drugom ili po~etkom prvog stolje}a prije Krista. Judita se sastoji od pet dijelova:

Holofernov vojni pohod Opsijedanje Betulije Judita Judita i Holofern Pobjeda

Holofernov vojni pohod

Nabukodonosor kralj Asiraca, vladao je u velikom gradu Ninivi. U to vrijeme ratovao je protiv kralja Arfaksada. Kralj Nabukodonosor uputi poruku svim stanovnicima Perzije, Cilicije, Damaska, Libanona, Gornje Galileje i Samarije, sve do granica Etiopije, da se udru`e sa njim u borbi protiv kralja Arfaksada. Stanovnici svih gradova i pokrajina nasmija{e se Nabukodonosoru i ne okupe se oko njega da bi za njega vojevali. Kralj se tada u`asno razbijesni i odlu~i da sve narode u sva prijestolja uni{ti. Sam sa svojom vojskom pobjedi kralja Arfaksada i zagospodari njegovim gradovima, te se vrati u Ninivu. Tu sazove sve svoje pomo}nike i veli im svoju tajnu o uni{tenju svih onih koji se nisu pokorili njegovoj molbi. Nakon toga pozove svog najboljeg vojskovo|u Holoferna i naredi mu da uzme 120 tisu}a vojnika, 20 tisu}a konjanika i da krene na zapad u vojno osvajanje svih gradova i pokrajina.

Neka tvoje oko nezna milosti prema odmetnicima, nego kamo god do|e{, podvrgni ih smrti i plja~ki, u svoj zemlji koja ti je povjerena.

Holofernova vojska je krenula u osvajanje. Pokorili su sve narode, ru{ili palili plja~kali i ubijali. Vojska je stigla do velike judejske ravnice i tu se utaborila na du`e vrijeme da sakupe hranu za vojsku. kad su izraelci, koji su `ivjeliu Judeji, ~uli {to je Holoferno u~inio drugim narodima, kako je razorio njihove hramove, obuze ih stra{an strah od toga ~ovjeka. Sav narod Izraelski na poziv sve}enika Joakina udru`i svoje snage u obrani svoje zemlje i Svetog hrama. Molili su se Bogu, pridonosili su nu `rtve paljenice i zavjetnice, podizali su iz sve snage glas ka Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.

Tada narod pade ni~ice, Iskaza {tovanje bogu svome i zavapi: Gospode, Bo`e nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda na{ega i obaziri se danas na lica sebi posve}enih!

Holofern je ~uo da se narod Izraelov sprema u obranu, pa se je potajice pitao

kakav je to narod koji se ne `eli mirno njemu pokoriti. Pozove Ahijora da mu ispri~a o Izraelcima, a ovaj ga savjetuje neka ne napada taj narod ako nema grijeha pred bogom, jer }e Izraelce {tititi njihov Bog, a njegova vojska }e izgubiti. Holofernu se nije svidjelo to {to je ~uo, pa protjera ratnika Ahiora, ka Izraelcina.

Opsijedanje Betulije

Naredi Holofern svojoj vojsci da krene na Betuliju. I da zaposjednu sve puteve {to vode u brda gdje su bili sinovi Izraelovi. Kad su Izraelci ugledali tu silnu vojsku hrabro ostado{e na svojim mjestima da brane svaki kamen i svako brdo. Savjetnici Holofernovi savjetova{e mu da bude mudar u ratovanju sa sinovima Izraela. Ako `eli do}i do pobjede onda neka zauzme sve izvore vode na obroncima. Iz kojih stanovnici Betulije uzimaju vodu. I da ih umori `e|u a ne oru`jem. nakon 34 dana sinovi Izraelovi nisu izdr`ali ve} odo{e do starje{ine Ozije tra`e}i neka ih preda Holofernu, neo da umru od `e|i i gladi.

Budite hrabri, bra}o, ustrajmo jo{ pet dana, za kojih }e Gospod Bog na{ izliti na nas milost svoju: Zacijelo nas ne}e napustiti zauvijek. Pro|e li tih pet dana bez ikakve pomo}i, izvr{it }u {to tra`ite.

Judita

Sve {to se de{avalo u Betuliji doznala je Judita k}i Merarije sina Izraelova. @ivjela je sama kao udovica ve} tre}u godinu. Mu` Mona{e umro je kod `etve je~ma od sun~anice. Od tada Judita `ivi vrlo skromno, nosila je udovi~ke haljine, postila je sve dane osim subota i svetkovina. Bila je po{tena i ponizna bogu. Judita sazove sve gradske starije{ine i ukori ih {to su narodu u ime Boga obe}ali predaju za pet dana, ako im Bog ne pomogne:

A tko ste vi da danas isku{avate Boga I postavljate se iznad Boga me|u ljudima?

Odlu~ila je pomo}i svome narodu, ali nikom nije htjela re}i kako. Glasno je zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na bokovima "Juditina molitva".

Judita i Holofern

Judita je odlu~ila oti}i do vojskovo|e Holoferna. Za tu priliku obukla se sve~ano, stavila sav svoj nakit, te kad je izi{la van sav narod se divio njezinoj ljepoti. Vojskovo|a Holofern tako|er je bio ustuknuo pred njenom ljepotom i primio ju u svoj {ator da ~uje {to `eli od njega. Izdala je svoj plan kako da osvoji narod Izraelski. Holofern se odu{evio njezinom modru{}u i sve {to je tra`ila od njega bilo joj je ispunjeno. ^etvrti dan, Holofern je pripremio gozbu i pozvao Juditu. O~aran njezinom ljepotom u njemu proradi ~e`nja za njom. Gozba je trajala dugo u no}, Holofern je popio dosta vina, te zaspao. Iza pono}i posluga se povukla, te je ostala samo Judita. Uzela je Holofernov ma~ i odsjekla mu glavu, stavila u torbu i zajedno sa svojom slu{kinjom od{uljala se iz njegovog {atora, Krpz sve njegove stra`e i do{la pred vrata svog grada Betulije. Odmah su je pustili, a ona je izvadila glavu i stavila je pred gradske starje{ine Ozija, Habrisa i Harmisa, govore}i:

Bog ga je pogodio rukom jedne `ene! Neka `ivi Gospodin koji me za{titio na putu kojim sam hodila!

Puk sav izvan sebe pade ni~ice da se pokloni bogu, a Ozajia re~e:

Blagoslovljena bila, k}eri, od Boga Svevi{njega Vi{e od svih drugih `ena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje, Koji te vodio da odsje~e{ glavu vo|i neprijatelja na{ih!

Pobjeda

Drugi dan kad je vojska ugledala Holofernovo tijelo bez glave i kad su shvatili da ga je ubila obi~na robinja, po~eli su oplakivati gospodara i osje}ati silni stah pred narodom Izraelskim. Vojska se po~ela povla~iti, a narod Izraelski sav se ujedinio u jedno tijelo i jednu du{u u `elji da otjera neprijatelja. Veliki sve}enik Joakin i starije{ine iz Jeruzalema do|o{e da vide i da se dive dobro~instvu {to ga Gospod u~ini Izraelu, te da vide Juditu i da ju pozdrave rije~ima:

Ti si slava Jeruzalema! Ti si najvi{i ponos Izraela! Ti si uzvi{ena dika roda na{ega!...

Zatim nasta veselje i gozba u ~ast Judite. Usred sveg Izraela Judita zapjeva zahvalnicu, a narod prihvatio taj hvalospijev. Nakon slavlja koje je trajalo mjesec dana svatko se povukao u svoju zemlju pa tako i Judita. Za cijelog svog ~ivota pa i poslije ostala je slavna. Umrla je u svojoj ku}i u starosti od 105 godina.

Evan|elje po Ivanu

Evanj|elje je izvorna gr~ka rije~ a zna~i Blagovijest ili Radosna vijest. Evan|elje je usredoto~eno na osobu Isusa Krista, koji kao Sin Bo`ji i sin ~ovje~ji propovjeda i uspostavlja intimnu zajednicu izme|u Boga i ~ovjeka. Pisac ~etvrto Evan|elja je Ivan apostol. Razne su rasprave kome treba pripisati ~etvrto Evan|elje: Ivanu apostolu ili Ivanu Prezbiteru iz druge Kr{}anske generacije. Valjani argumenti govore u prilog Ivana apostola. Pisac se krije iza formule "U~enik koga je Isus ljubio". Prema najstarijim svjedo~anstvima to je Evan|elje napisano posljednje potkraj potkraj prvog i po~etkom drugog stolje}a. Prva tri Ean|elja (Evan|elje po Mateju, Evan|elje po Marku, Evan|elje pd Luki) vrlo su srodna sadr`ajem, slijedom doga|aja i samim izrazimai rije~ima, te se takva izdanja zovu sinopsa (istovremeno ~itanje). Ivanovo Evan|elje znatvo se razlikuje po izboru gra|e povjesno-zemljopisnim okvirom i na~inom izlaganja {to ~ini zatvorenu cjelinu. Glavni sadr`aj Ivanova Evan|elja sa~injavaju Isusovi govori koji obra|uju {iroko zasnovanu temu. Tri su od tih govora pravi dijalozi: S Nikodemom o novom ro|enju, Sa Samarijankom o novom bogo{tvlju i s Markom o navom uskrsnu}u. U Ivanovom Evan|elju Isus govori apstraktno, jednoli~no, u~iteljski i uzvi{eno, naro~ito opro{tajni govor i velikosve}eni~ku molitvu. Po Ivanovom Evan|elju Isus je u tri Pashe bio u posjeti Jeruzalemu, a tre}i put uhva{en i razapet. Cijelo Isusovo propovijedanje po Ivanu je usredoto~eno na "@ivot vje~ni". Ivanov "@ivot vje~ni" nije samo neko budu}e dobro, nego stvarnost koja po~inje ve} sada prihva}anjem Krista i opredjeljenjem za njeg a

sastoji se od u najprisnijoj zajednici pojedinca i svih vjernika s Kristom i preko njega-u Duhu Svetom-s Ocem. Ivan apostol ne iznosi samo gole ~injenice nego upozorava na njihovu dubinsku uvjetovanost i otkriva njihovo simboli~ko zna~enje. On nam daje promi{ljeni `ivot Isusov. U njemu nalazimo dubinsko promatranje sredi{njih doga|aja, povjesti spasenja i Krista u Crkvi prisutnoga. Ivan je ne samo Evan|elist-teolog nego i kako sam voli re}isvjedok. Svaki doga|aj Isusova `ivota pod perom intuitivnog mistika Ivana postaje znakom budu}ih stvarnosti u `ivotu zajednice Kristovih vjernika. Ivan voli simboliku u izra`avanju, tako je Isus: zaru~nik, hram, kruh, pastir, put, janje i vrata. Rije~nik kojim je pisao vrlo je siroma{an i ~esto se ponalja.

Biblijski znanstvenici su pisali da je cvijet Biblije Evan|elje, a cvijet Evan|elja je Evan|elje Ivanovo. Evan|elje po Ivanu sastoji se od osam cjelina:

*Proslov *Prva pasha *Putovanje kroz Samariju i Galileju *Drugi blagdan u Jeruzalemu *Pasha sumno`enjem kruha-govor o kruhu `ivota *Blagdan Sjenica-Isus, svjetlo i `ivot *Blagdan posve}enja hrama *Posljednja pasha-proslava sina ~ovje~jega *Uskrsni dan

Proslov

U po~etku bija{e rije~

I rije~ bija{e kod Boga

Ovaj sve~ani proslov napisan je kao uvod u ~etvrto Evan|lje. U Proslovu se navje{}uju osnovni motivi Ivanova Evan|elja, a to je: rije~ je postojala prije stvaranja svijeta. Rije~ ili logos su ime Isusa Krista, rije~ je Bog, svijetlo je `ivot, sprema se Evan|eoska drama u sukobu Krista-svjetla sa svijetom tj. tamom.

U po~etku bija{e Rije~ i Rije~ bija{e kod Bogai Rije~ bija{e Bog Ona u po~etku bija{e kod Boga Sve je po njoj postalo i ni{ta {to je postalo nije bez nje postalo. U njoj bija{e `ivot i @ivot bija{e svijetlo ljudima I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga obuze. Pojavi se ~ovjek poslan od Boga Kojemu bija{e ime Ivan On do|e kao svjedok da svjedo~i za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.

Prva Pasha

Svjedo~anstvo Ivana Krstitelja

Pitali su Ivana tko je, ako nije Mesija, niti prorok. Ivan je odgovorio:Ja krstim vodom, me|u vama stoji netko koga vi ne poznajete. Sutradan je Ivan vidio Isusa gdje dolazi govore}i ove rije~i: Evo Jaganjca Bo`jeg koji uzima grijeh svijeta. Ivan Krstitelj se okrenuo @idovima koji su propitkivali tko je on, govore}i im rije~ima: Ovo je onaj za

koga vam rekoh. Poslije mene dolazi ~ovijek koji je predamnom, jer bija{e prije mene. Ja ga nisam poznavao. Ali sam zato do{ao krstiti vodom da ga objavim Izraelu. Od tada su Isusa pratili prvi njegovi u~enici dva brata Andrija i Petar. Drugi dan priklju~io im se i Filip.

Putovanje kroz Samariju i Galileju

Isus se objavljuje Samarijancima na putu u Galileju, gdje je Isus svratio u Samariju. Tamo do|e u samarijski grad Sikar. Isus umoran od putasjedne kraj zdenca Jakovljeva. U to do|e neka `ena Samarijanka da zahvati pode, a Isus joj re~e: Daj mi da se napijem. @ena odgovori: kako ti, @idov, mo`e{ iskati od mene Samarijanke da se napije{? @idovi se ne dru`e sa Samarijancima. Nato je Isus rekao da }e njoj dati `ive vode od koje ne}e nikada tko se napije vi{e o`ednjeti. Tada `ena zavapi sa molbom da njoj da te `ive vode, kako ne mora svaki dan uzimati vodu u taj duboki zdenac. Isus je otpusti rje~ima: Idi `enu! @ena je oti{la i svima pri~ala o Isusovom ~udu. Mnogi Samarijanci iz onoga grada po~e{e vjerovati u njega, ne zbog `eninih rije~i, ve} {to su se sami uvjerili da je on uistinu Spasitelhj svijeta.

Drugi blagdan u Jeruzalemu

Ozdravljenje dugogodi{njeg bolesnika

Isus drugi put posjeti Jeruzalem u vrijeme proslave `idovskog blagdana Pashe. O Jeruzalemu je postojao ribnjak koji bi izlje~io bolesnog ~ovjeka ako prvi u|e u vodu kada vodu pokrene an|eo gospodnji. Tu je bio neki ~ovjek koji je 38 godina bolovao i nije mogao si}i u ribnjak. Isus prolaze}i kraj njega re~e: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj! ^ovjek ozdravi, a cijeli Jeruzalem je ~uo {to se dogodilo. @idovi su ga osudili {to je to u~inio u subotu, a Isus im odgovori: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. @idovi su ga zbog toga jo{ vi{e osudli jer je sebe izjedna~io s Bogom.

Pasha su mno`enjem kruha - govor o kruhu `ivota

Isus ~udesno nahrani pet tisu}a ljudi

Nakon toga Isus ode na drugu stranu Galilejskog mora. Veliko je mno{tvo naroda i{lo za njim jer su gledali ~udesa koja je ~inio na bolesnicima. Isus se uspne na vrh gore i baci pogled na silnu masu naroda podno gore. Upita Isus Filipa svoga u~enika: Kako da nabavim kruha i nahranim toliki narod. Filip nije znao, ali Andrija brat [imuna Petra re~e: Ima ondje jedan dje~ak sa pet je~menih kruhova i dvije ribe. Re~e isus narodu da sjedne na travu. Tada uzme kruh, zahvali Bogu i po~ne dijeliti ljudima. Od riba im isto tako dade koliko su htijeli. Narod se najeo do sitosti, da je jo{ kruha i ribe ostalo. Ljudi, kad vidje{e ~udo koje u~ini Isus, reko{e: Ovo je uistinu prorok koji ima do}i na svijet! Gospodine - reko{e mu na to - daj nam uvijek taj kruh! Odgovori im Isus: Ja sam kruh `ivota koji je si{ao s neba, tko dolazi k meni, sigurno ne}e ogladnjeti. Tko vijeruje u me, sigurno ne}e o`ednijeti. @idvi su na te rije~i po~eli opet biti nepovjerljivi, a Isus im odvrati: Ako ne jedete tjela Sina ^ovije~ega i ne pijete krvi njegove, ne}ete imati `ivota u sebi. Tko jede tjelo moje i pije krv moju ima `ivot vije~ni. I ja ~u ga uskrisiti u posljedni dan. Isus je osjetio da me|u dvanaestoricom njegovih u~enika postoji koji je nevjeran i koji }e ga izdati. U~enici ga vi{e nisu dalje htijeli pratiti. A Isus ih upita: Zar }e te i vi oti}i? Ja sam izabrao vas dvanaestoricu. Jedan je od vas |avao. Gvorio je o Judi jer ga je on imao izdati.

Blagdan Sjenica - Isus svijetlo i `ivot

Posjije toga Isus je hodao po Galileji, nije htio i}i u Judeju, jer su ga namjeravali tamo ubiti. Pribli`avao se je `idovski Blagdan Sjenica. U~enici su mu savjetovali da ode u Judeju i da se javno objavi narodu i potvrdi svoja ~uda. Kad je bila polovica Blagdana, Isus je do[ao u Judeju, u{ao u hram i po~eo nau~avati. @idovi su se ~udili i nisu mu vjerovali. Isus je znao da ga `ele ubiti, ali nitko od ljudi nije stavijo ruku na njega, jer jo{ nije do{ao njegov ~as. Zatim je Isus oti{ao na Maslinovu goru, a ujutro je opet do{ao u hram. Sav je narod do{ao k njemu. Tada neki farizeji dovedo{e `enu preljubnicu i vele Isusu: U~itelju, ova `ena je uhva~ena u preljubu. Zakon ka`e da takve `ene kamenujemo. A ti {to veli{? Isus im odgovori: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju! Nakon tih rije~i ljudi su polako po~eli odlaziti, ne kazniv{i `enu. Isus im ponovo progovori: Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno ne}e i}i po tami, nego }e

imati svijetlo koje vodi u `ivot.

Blagdan Posve}enja Hrama

Bila je zima. Isus je do{ao u Jeruzalem u vrijeme svetkovine Posve}enja Hrama. @idovi su ga opet po~eli optu`ivati, kako mo`e za sebe govoriti da je sin Bo`ji i da je Mesija, kad je obi~ni ~ovjek. Isus im odgovara: Vjerujte djelima da shvatite i sve vi{e spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu! Tada su ga htjeli uhvatiti, ali im Isus uspije izma}i.

Isus uskrsuje Lazara

U selu Betanija `ivo bolesnik Lazar, brat Marije i njezine sestre Marte.Kad je Isus doznao za bolesnog Lazara, odlu~i se vratiti u Judeju iako je to za njega bilo opasno. On je jako vilio Lazara i Mariju, te veli svojim u~enicima: Na{ prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim. Isus je ve} znao da je Lazar mrtav. Kad je stigao u Betaniju blizu Jeruzalema, Lazar je ve} ~etiri dana le`ao u grobu. Marija je istr~ala u susret Isusu rije~ima: Gospodine, da si bio ovdje ne bi umro moj brat. Uskrsnut }e tvoj brat, odgovori joj Isus. Ja sam uskrsnu~e i `ivot. Tko vjeruje u mene ako i umre, `ivjet }e. Tko god `ivi i vjeruje u me, sigurno ne}e nikada umrijeti. Isus ode na Lazarov grob, a za njim Marija i svi @idovi koji su je taj dan do{li tije{iti. Nad Lazarovim grobom Isus proplaka, jer ga u du{i potrese i uzbudi. Naredi ljudima da dignu kamen sa groba. Tada Isus viknu jakim glasom: Lazare, iza|i! Pokojnik izi|e sav zamotan povojima, a Isus im naredi: Razve`ite ga i pustite ga da ide! Tada se Isus zahvali rije~ima: O~e, zahvaljujem {to si me usli{io. Kad su `idovski farizeji vidjeli to ~udo prepali su se kako }e ~itav `idovski narod po~eti u njega vjerovati, a to }e izazvati bijes Rimljana koji }e im uni{}titi Hram i narod. Odlu}ili su da ubiju Isusa, jer bolje da umre jedan ~ovjek, nego `itav narod. Zato se Isus nije vi{e javno kretao, ve} se sa svojim u}enicima povukao u grad Efraim blizu pustinje.

Posljednja Pasha - proslava Sina ~ovje~ega

Posljednji doga|aji

Pribli`avala se `idovska Pasha, te su ljudi iz svih zemalja krenuli u Jeruzalem, da se o~iste prije Pashe ( pranje nogu ). Glavni sve}enici i farizeji izdali su naredbu da im se javi ako doznaju gdje je Isus, kako bi ga uhvatili. [est dana prije Pashe je Isus do{ao u Betaniju kod Lazara, kojeg je Isus uskrsnuo od mrtvih. Pripremili su mu ve~eru i Marija mu je pomazala noge raznim pomastima. Sutradan veliko mno{tvo naroda do{lo je na blagdan kad su ~uli da Isus dolazi u Jeruzalem. Do~ekali su ga palminim granama klik~u}i. Hosana! (spasi). Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov! Isus je u{ao u Jeruzalem ja{u}i na magarcu. Iako je ~inio velika djela, ipak mu nisu svi vjerovali iz straha da ne budu izopa~eni. Isus se obratio narodu ovim rije~ima: Tko vjeruje u me, ne vjeruje toliko u me, nego radije u onoga koji mene posla. Tko mene vidi, vidi onoga koji mene posla. Ja, svijetli, do{ao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostane u tami. Ako tko ~uje moje rije~, a ne vr{i ih, ne}u da ja osuditi, jer ne do|oh da sudim svijetu, nego da spasim svijet. Nave~er uo}i blagdana Pashe za ve~erom, Isus svijestan da mu je Otac sve predao u ruke, ustane od ve~ere, skine ogrta~, uzme ubrus, ulije vode u posudu za pranje, te po~ne u~enicima prati noge i otirati ubrusom kojim bje{e opasan. Kad je to u~inio sjeo je ponovno za stol zajedno sa svojim apostolima, te dubuko potresen u du{u, sve}ano izjavi: Jedan }e me od vas izdati! Apostoli su se u ~udu me|usobno gledali, a jedan u~enik kojeg je Isus posebno ljubio (Ivan) tiho ga upita: Gospodine, tko je taj? To je onaj komu }u ja kruha umo}enog dati - odgovori Isus. I umo~i zalogaj kruha u vino te ga da Judi, govore}i: [to misli{ }initi, }ini brzo! Nitko nije svatio Isusove rije~i, ve} samo Juda koji uzme zalogaj i izgubi se u no}i.

Na rastanku s u}enicima Isus se obra}a apostolima i daje im novu zapovjed: Ljubite jedan drugoga, kao {to sam ja ljubio vas. Po tome }e svi znati da ste moji u}enici. Sinovi, jo{ sam malo s vama. Kamo ja idem vi ne mo`ete do}i. Neka se ne uznemiruje va{e srce! Tamo kamo ja idem ve} znate put. U}enik Toma ga upita: Kako bi smo poznavali put? Ja sam put, istina i `ivot - re~e mu Isus. Vratit ~u se ja k vama. U taj dan spoznat }e te da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama. Isus vi{e nije s njima htio govoriti, ve} je ustao i krenuo i pozvao u}enike da ga slijede. Putem im je jo{ rekao: Ovo vam rekoh da u meni imate mir! U svijetu }e te imati patnju. Ali, ohrabrite se, ja sam pobjedio svijet.

Isusova smrt

Kad to re~e, Isus sa svojim u}enicima ode na drugu stranu rijeke Kedron. Tu je bio vrt u kojem je Isus ~esto boravio sa svojim u}enicima. To je znao Juda, koji ga do~eka sa ~etom stra`ara. Isus je znao za{to su do{li, pa je istupio napred, te ih upita: Koga tra`ite? Isusa Nazare}anina - odgovori{e mu. Ja sam - re~e Isus. Nato ga `idovski stra`ari uhvate, sve`u i odvedu u dvor kod Poncije Pilata. U razgovoru s Pilatom, Isus priznaje da je kralj `idovski i da je do{ao na ovaj svijet da svijedo~i o istini. Iako Pilat nije nalazio kod Isusa nikakve krivnje, obrstio se `idovskom narodu da sam odlu}i da li `ele da kazne Isusa ili Barabu razbojnika. Narod je odlu~io da se kazni Isus, a oslobodi Baraba. (povodom Blagdana Pashe). Tada Pilat naredi da se Isus bi~uje. Vojnici mu stave na glavu krunu od trnja i ogrnu{e ga skrletnom kabanico. Narod je uporno tra`io od Pilata da Isusa razapnu na kri`. Tada im ga preda da ga razapnu. Pilat je na kri` napisao hebrejskim jezikom: Isus Nazare}anin, kralj `idovski. Isus nose}i kri` na le|ima popne se na mjesto Golgota (kri`ni put). Tu su ga razapali sa jo{ dvojicom osu|enika. Kod Isusova kri`a stajali su njegova majka Marija i apostol Ivan. Kad Isus opazi majku re~e joj: @eno, evo ti sina! Isus je bio svijestan da je ve} sve svr{eno te re~e: @edan sam. Tada mu natope spu`vu sa otcom i primaknu{e ustima. Kad Isus uze ocat re~e! Svr{eno je! Te nakloni glavu i predade duh. Kako se bli`io dan Pashe, Josip u~enik Isusov, zamoli Pilata da mu dozvoli da skine Isusa sa kri`a. Pilat mu dozvoli, te Josip uze Isusovo tijelo sa kri`a zajedno sa Nikodemom, sahrani{e Isusa po `idovskom obi}aju, na istom mjestu gdje je razapet.

Uskrsni dan

Tre}i dan od Isusove smrti na grob do|e Marija iz Magdale i opazi da je kamen sa groba pomaknut. Marija otr~a po apostole da im javi. Svi se uvjeri{e da je grob prazan, osim povoja u kojem je Isus bio zamotan. Svi se vrate natrag u ku}e, jer nisu jo{ shvatili "Pismo" o kojem je Isus govorio. Jedono nad grobom ostane Marija iz Magdale. Dok je plakala u grobu opazi dva an|ela u bjelom. U to se uka`e Isus rije~ima: Idi bra}i mojoj i reci im: Ulazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu! Marija iz Magdale ode i javi u}enicima da je vidjela Gospodina. Nave~er, istoga dana u ku}u, gdje su bili sakriveni u}enici od osvete @idova, do|e Isus, stane pred njih te im re~e: Mir vama! Kao {to je mene posla poslao Otac tako i ja {aljem vas. Poslije tih rije~i dahne u njih i re~e im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opro{teni su im, kojim zadr`ite, zadr`ani su im.

Kajin i Abel

Jahve stvori ~ovijeka od zemal;jskog praha, udahne mu `ivot i dade mu ime Adam. Adamu stvori `enu od njegovog rebra. Po{to su prekr{ili Bo`ju zapovijed, Bog protjera Adama i Evu iz Edena - rajskog vrta. Spojeni u prvu zajednicu Eva rodi sina Kajina. Poslije rodi drugog sina Abela. Abel postane sto~ar, a Kajin zemljoradnik. Jedniga dana oba brata su prinosila Bogu svoje `rtve. Kajin od zemaljskih plodova, a Abel najbolju stoku. Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu `rtvu, a na Kajina i njegovu niti ne pogleda. Stoga se Kajin jako razljuti na Boga. Bog upita Kajina: Za{to si ljut? Ako radi{pravo vedrinom odsijava{, a ako ne radi{ pravo onda ti je grijeh na pragu, kojem se jo{ mo`e{ oduprijeti. Kajin ne poslu{a Boga ve} pozove Abela na polje, sko~i na njega i ubije ga. Potom Bog upita Kajina: Gdje ti je brat Abel? Ne znam - odgovori Kajin. Jahve nastavi {to si u}inio? Krv brata tvoga iz zemlje k meni vi~e. Stoga budi proklet na zemlji. Obra|ivat }e{ zemlju ali ti ne}e roditi. Vije~ni }e{ skitnica na zemlji biti! Kajinu je bila te{ka kazna te se po`ali Bogu, za{to ga kazni tako da ga mo`e ubiti svatko ko ga na|e. Bog mu odgovori: Ne, nego tko ubije Kajina sedmerostruka osveta na njemu }e se izvr{iti. I zato Bog stavi znak na Kajina da nitko ruku na njega ne digne. Kajin ode u zemlju Nod isto~no od Edena i tamo se nastani. O`enio se i sagradio veliki grad, kojem je dao ime po svome sinu, Henok.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:40:00 | 0 komentara

Druina Sinjega galeba - Tone Selikar

Biljeke o piscu: Slovenski pisac Tone Selikar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro

1970.g. Objavio je knjige pjesama:Trobovlje, Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Druina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi, Mazge, Rudi, Nasukani brod, Trcanska cesta. Vie Selikarovih knjiga prevedeno je na hrvatski jezik, a Druina Sinjega galeba objavljena je u vie izdanja. Tema: djecja druina koja se bavi poslom za odrasle Glavni likovi: Ivo i druina Sporedni likovi: Ivini roditelji, Mileva, stari Nikola, mjetani, Ante, Lorenza... Mjesto radnje: Galebov otok i more Vrijeme radnje: Ljeto (u prolosti) Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe, nemoj dopustiti da se jo vie uniti od starosti, nego je cuvaj od propasti. Kratak sadraj: Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.ivio je sam u jednoj staroj naputenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino to je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridruuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo jo treba ofarbati krmu. Poto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom. Tamao su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve jace prilo tako da je raditi bilo zaista teko. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki cas mogla sruiti. Poslovoda je iz depa izvadio stotisucicu i rekao: "Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!" Svi su utili dok se nije javio Ive. Otiao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prola. Kada su zaradili za farbu, otili su kupiti je i potpuno uredili "Galeba". Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba" na alu. Mjetani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali dio onoga to im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i druina uzeli jedrenjak i s njime otili na more. Doivljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od

oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego je sakupio druinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena od oca ne "potone u zaborav". Karakterizacija likova: a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one njene rijeci to ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja ni ocevih brinih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako se na sve priucio. b) djecaci: dobri i pomau Ivi u obnovi jedrenjaka. c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza, sa svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha. d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomae mu u najteim trenutcima.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:39:00 | 22 komentara

Biblija
Knjiga Postanka U poetku Bog stvori Zemlju. Prvi ovjek bio je Adam kojeg je Bog stavio u vrt Eden. On je tamo ivio i jeo sa svih stabala osim sa sredinjeg. Tada Bog vidi da je Adamu dosadno te stvori enu Evu. Ona je na nagovor zmije ubrala plod sa sredinjeg stabla te je dala i Adamu. Tako ih Bog istjera iz Edena. Svijet je bio pokvaren pa Bog alje potop. Taj potop je jedini preivio Noa. Njegov potomak je bio Abraham koji je imao enu Saru i dva sina Ezava i Jakova. Na oevoj smrti Jakov prevarom dobiva oev blagoslov, te ga Ezav zbog toga kani ubiti. Zato Jakov bjei kod ujaka Labana. Zatim Jakov slui 7 godina Labanu za Rahelu. Tada Jakov bjei, a Laban kree za njim. Na kraju Ezav oprata Jakovu. Josip, sin Jakovljev, bjee prodan trgovcima. Kasnije dospijeva u zatvor, ali nakon to protumai faraonu sam biva puten i nagraen. On je dijelio ito i hranu 7 sunih godina. Tako su i njegova braa dola kod njega po hranu. Kad im se Josip predstavio svi su poeli plakati jer su ga prodali, ali im je on oprostio. Knjiga Izlaska Faraon nareuje da se pobiju sva hebrejska muka djeca. Tada Bog poziva Mojsija da izvede izraelski narod iz Egipta. Faraon ne puta Izraelce, tek nakon to umru svi prvoroeni, ali odmah kasnije kree u potjeru za njima. Mojsije otvara more te izraelski narod prolazi, a faraon i njegova vojska se utapaju. Jahve

se prikazuje Izraelcima te odreuje sveenike. Aron, sveenik, od prikupljenog zlata radi tele, kao Boga, pa to razljuuje Jahvu koji alje smrt, ali se ipak smiluje. Daje Mojsiju Deset zapovijedi. Poinje se graditi svetite, te se na kraju svetite i posveuje. Evanelje po Ivanu Ivan svjedoi da je Isus Sin Boji. Isus pretvara vodu u vino. Tako jednom ozdravi bolesnika u subotu te mu Izraelci pokuavaju suditi zbog toga. Zatim Isus hrani 5000 ljudi s nekoliko riba i kruhova. Izraelci dovode Isusu preljubnicu, pokuavajui ga osuditi, a on im govori da baci kamen prvi onaj koji je bez grijeha. Kasnije Isus ozdravljuje slijepca blatom i pljuvakom. Tada Isus uskrsuje Lazara koji je ve bio umro i bio pokopan. Zbog svega toga Izraelci doivljavaju Isusa kao prijetnju te organiziraju veliko vijee sa Kajfom na elu. Isus pere noge uenicima elei ih zbliiti, da jedan drugome budu kao braa. Nagovjeuje im da e brzo otii, te da e brzo doi. Izraelci tada predaju Isusa Ponciju Pilatu koji nareuje da ga se biuje. Zatim ga razapinju na kri, te ga zakapaju na idovski nain. Kasnije je Marija dola na grob i vidjela da je kamen odvaljen, a grob prazan. Isus je uskrsnuo. On se kasnije ukazuje svojim uenicima meu kojima nije bilo Tome koji u to kasnije nije vjerovao. Isus se kasnije prikazuje i njemu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:38:00 | 1 komentara

Druba Pere Kvrice - Mato Lovrak

Ime pisca: Mato Lovrak Biljeka o piscu: Mato Lovrak roen je 8 oujka 1899.g. u Velikom Graevcu kod Bjelovara. Knjievnikim radom se bavio 50.godina. Najvie knjievnikih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani Vlak u snijegu i Druba Pere Kvrice. Dramatizirani su, a prema njihovom sadraju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri , u koli, u obitelji, u rtazliitim akcijama i pustolovinama, Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974.g. u Zagrebu. Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu neslonim seljanima. Osnovna misao: Zajednikim radom i trudom se moe sve ostvariti. Vrijeme radnje: Lipanj Mjesto radnje: Selo Likovi: Pero, ilo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, uitelj Sadraj:

Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je temperaturu. Sjeao se rijei koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio zajedniko imanje cijelog sela. Nakon to se potrgao most tako da se kolima ne moe prijei u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S

vremenom seljaci su preli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmiljao i odluio da skupi svoju drubu i obnovi stari mlin. Vratio se kui i veselo krenuo u kolu. Pridruili su mu se prijatelji: Medo, ilo, Budala, Divljak i Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u koli otili su na treenju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otili do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da e mlin biti njihov, a o detaljima e se kasnije dogovoriti. U kolu su zakasnili, ali im je uitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvrica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zaputen i pun granja. Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo oistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u ureivanju mlina. Jednog dana u blizini mlina su pronali bunar. Htjeli su ga oistiti da bih imali pitku vodu. Prvi je u bunar iao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Sreom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga sputali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ii u mlin. Do perinog ozdravljenja za vou je izabran Divljak. Mislei na Peru nastojali su napraviti to vie posla. Napravili su mosti, oistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao. S njim je otiao i Budala. Djeaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu, ali je on ipak sve ispriao djevojicama, Mariji i Danici. One su dole u mlin i kada su ve sve znale djeaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojice su znale istiti, crtati i ureivati vrt. Ve je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. uli su da se u selu odrasli opet pokuavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo. Druba je odluila predati mlin seljacima na zadnj dan kole. Kada su jednog dana doli do mlina vidjeli su izgaeni vrt i poarane zidove mlina. Znali su da je to uinio Divljak. Druba nije odustala, svu su tetu popravili i oistili su mlin. Kasno su se vratili kui i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Pribliavao se kraj kolske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepavalo ono to je ve uinjeno. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije zavretka kole dijeaci su sve ispriali uitelju i pokazali mu ureeni mlin. Dogovorili su se da se zavrna kolska sveanost odri u mlinu. Na zadnji dan kole roditelji su kao i uvijek doli u kolu, a meu njima je bio i naelnik opine. Bili su tu i tamburai. Uitelj je pozvao da svi pou do mlina. uo se amor jer nitko nije mogao razumjeti uiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih doekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:38:00 | 0 komentara

Branka - August enoa

Biljeka o piscu August enoa roen je 1838. god. Bio je glavni stvaralaki pokretaki duh svim i kulturnim zbivanjima znao je dati svoj peat. Potjecao je iz zagrebake graanske obitelji. Roditelji njegovi bili su stranci, u

kui se govorilo njemaki pa i sam enoa sve negdje do etrnaeste godine jedva da je znao pokoju hrvatsku rije. Bio je duh svoga vremena, bio je uitelj, novator i reformator. Bio je preporoditelj kazalita, dramaturg i kazalini kritiar. enoa je bio glavni urednik lista Vijenac i gotovo sve to se stvaralo polazilo je od njegove ruke. Napisao je Zlatarovo zlato, koji je u biti prvi hvatski roman. Povrh toga on je udario temelje modernoj hrvatskoj prozi. August enoa je najvie truda uloio u pisanje povijesnih romana i tu je dao svoja najopsenija djela: Zlatarovo zlato, Seljaka buna, Diogenes, Kletva. Branka je posljednje enoino djelo. Pisao ga je ve teko bolestan i zavrio ge tri mjeseca prije smrti. Umro je 13. prosinca 1881.

Fabula

Uvod

Upoznajemo se s djevojkom Brankom i njenim ivotom. Upoznajemo se i s njezinom prijateljicom Herminom kojoj e Branka u daljnjem tijeku knjige slati pisma. Saznajemo da je Hermina poloila ispit za uiteljicu. Branka je vrlo pametna i spretna, zna svirati klavir, lijepo crta, izvrsno veze, zna govoriti francuski.

Zaplet

Branka eli postati uiteljicom i to na selu ili u nekom nevelikom mjestu. Hermina joj govori da je to robovanje, ali Branka je vrsta u svojoj odluci. Ona eli raditi za ope dobro naroda. Brankin otac je poginuo u graanskom ratu u Americi. . Branka se sprema za odlazak na svoje radno mjesto u Jalevo i jednog dana odlazi vlakom. Ona dolazi u selo tamo se upoznaje sa osobama u koli. kola je stara i u ruevnom je stanju. Branka je odlina uiteljica i svi mjetani su toga svjesni, no neki zli ljudi piu lanke po novinama kako ona nije dobra uiteljica.

Vrhunac

Branka dobro ui svoju djecu i to pokazuje pred svima na ispitu. Dobiva ponudu da se vrati u Zagreb i da tamo bude uiteljica, ali ona je zavoljela ovo mjesto, njegove itelje i na kraju svu tu djecu stoga ne eli otii. Ona pie mnogobrojna pisma Hermini. Pria o svom ivou u tom mjestacu.

Rasplet

upnik objanjava Branki zato se mora udati za grofa belizara. Ona isprva ne priznaje to njegovo miljenje, ali ipak shvaa da upnik ima pravo. Branka se udaje za grofa Belizara.

Biljeke u tijeku itanja

-Branka je vrlo lijepa, marljiva, vrlo pametna djevojka i to mi se svia -stalno je pisala pisma Hermini i obavjetavala ju o napretku njenog ivota -lijepo je to to su itelji dobro primili Branku -svia mi se to se Branka udala za grofa Belizara -ne svia mi se to to u knjizi ima puno starih rijei pa se treba potruditi da bi se razumjela knjiga

Mjesto radnje

Na poetku knjige se spominje Oki. Radnja se prvo odvija u gradu, a onda postepeno prelazi na selo, tj. Jakevo. Branka je ivjela u Vlakoj ulici, kod crkve sv. Petra, sjedila je kod prozora i marljivo vezla.

Branka je morala traiti posao izvan Zagreba, jer u njemu vie mjesta nije bilo. Brankina majka je umrla i bila je pokopana na Petrovom groblju; na humku se dizao drveni krii, na kojem je visio uveli vijenac, pokriven snijegom. Do Jakeva se morala voziti i koijom jer je vlak bio predaleko od mjesta. Vozili su se kroz visoke planine. Put kojim su ili bio je uzak i opasan. Jalevake ulice bile su poploane kamenjem. Trg je bio mali, sred kojeg stajae zdenac meu dva jablana. kola je bila u ruevnom stanju. Stupii trijema stranom su nagnjili, stranom od crvi rastoeni, pa ti se mogu svaki as sruiti na glavu. Brankina soba u kui uope zapravo nije liila na sobu; pusta, prazna komora. Vapno po stijenama bilo poutjelo, naokolo po tavanicama visila pauina, pod blatan, a pe na vie mjesta probuena. Soba je imala samo jedan-za sada razbijen-prozor. Grof Belizar je imao kuu u Beu. Branka je esto svoje uenike vodila na osamljeno mjesto u umi i tamo ih poduavala. Tamo su se djeca mogli napiti izvorske vode.

Vrijeme radnje

Bila je jesen. Branka je Hermini uzastopno slala pisma. Baka cijelu no nije spavala zbog brige nad unukom. Kad je Branka odlazila u svijet ve je bila zima i bilo je studeno. Branka je nekoliko puta razgovarala sa upnikom i on joj je savjetovao to da radi i kako da se ponaa. Opet je dola jesen, najljepe doba godine u Hrvatskoj. Radnja knjige se odvijala u 19. st. u doba Bachovog apsolutizma. To moemo zakljuiti po tome to je enoa ivio u to doba.

Likovi

Branka Imala je oko sedamnaest godina. Bila je tipino gradsko dijete, glatke crne kose, i osobito sjajnih vrlo pametnih oiju. eljela je postati uiteljica. majka joj je umrla. esto je sjedila pred prozorom i marljivo vezla. Nije mogla dobiti mjesto uiteljice u Zagrebu pa je pola u Jalevo. Uzastopce je pisala pisma Hermini. Njena je soba u koli igledala na svinjac, a ne na sobu uiteljice. Svoje uenike je vodila na osamljeno mjesto u umi i tamo ih je poduavala raznim stvarima. Voljela je svoju djecu. Puno je razgovarala sa upnikom. Na kraju svega se udala za grofa Belizara.

Hermina Ona je bila Brankina prijateljica. Poloila je ispit za uiteljicu, ali to nije bilo iz ljubavi prema zvanju nego zbog prisile za razliku od Branke koja je to radila iz ljubavi. esto je od Branke dobivala pisma u kojima je Branka opisivala svoju okolicu svoj nain ivota. Ohrabljivala je Branku sa svojim pismima.

Tema

Brankin ivot i odlazak u Jalevo. Tamo je bila uiteljica i tom je zvanju posvetila ivot.

Stil

Ovo je roman. Poto je davno pisan ima puno arhaizama i starih, nepoznatih rijei.

Osnovna misao pisca

Ovo je roman. Govori o ivotu jedne mlade zagrepanke koja eli postati uiteljica. Ona je vrlo inteligentna i to joj uspjeva. Problem je u tome to u Zagrebu vie nema mjesta. Ona mora ii u Jalevo,

jedno malo selo. Oprata se od svoje umrle majke i odlazi. Tamo doivljava razne neugodne stvari. Djeca su ju zavolila, a i ona je njih. Branka takoer ima prijateljicu Hreminu kojoj stalno pie pisma i objanjava joj to se s njom dogaa. Vrlo je spretna i jako dobro ui djecu. To je i dokazala na ispitu pokazavi to sve djeca znaju. Ona je djecu odvodila na osamljena mjesta u umi i tamo ih je poduavala. Problem je u tome to se neki s tim ne slau i piu po novinama razne za Branku ponizne stvari. Branka se ipak ishrvala sa svim potekoama i pridobila povjerenje mjetana. Puno se savjetovala kod upnika. upnik joj je rekao da se uda za grofa Belizara no ona u poetku to njegovo miljenje nije potivala, no ipak na kraju je popustila i udala se za grofa Belizara.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:38:00 | 0 komentara

Ezop, Basne Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grki basnopisac, rodom iz Frigije u Maloj Aziji, vjerovatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom dolo je do nas oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerovatno dodali kasniji prireivai. Koristei se vjeto starim temama i spajajui ih s otrim promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao knjievnu vrstu, davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajee traginim zavretkom i s pounom poentom, koja je esto dodana na koncu i u obliku posebne poruke. Veina njegovih basni donosi slike iz ivotinjskog svijeta - u emu je na najvei broj nasljedovatelja - ali mnogima su protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa ak i bogovi. ivot je prikazan realistiki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima to u njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono doba napredne drutvene kritike; njihove poruke sadre realnu filozofiju ovjeka bogata ivotnim iskustvom, koji cijeni i istie moralne vrline, ali je ujedno svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaeg i pametnijeg.

Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom, a posebnu im dra daje fini humor kojim su protkane. CVRAK I MRAVI U zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo. Doe gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe: "Zato ljeti nisi skupljao hranu?" On im ree: "Nisam imao vremena jer sam krasno pijevao." Nasmijavi se, oni mu rekoe: "Ako si u ljetno doba svirao, onda zimi plei." Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, a govori o

posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad tijekom lijeta, bili nagreeni obilatom zimnicom, a jadni cvrak nije dobio ni zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao ivot, bio je na svoj nain kreativan i nije se brinuo za budunost, smatrao je i nadao se da e ostali radoholiari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da oni koji su radili i previe cijene svoj dobitak zaraen mukotrpnim radom, jer tako na neki nain nadoknauju divne dane provedene u beskrajnim kolonama koje se prostiru gdje god se nae neto jestivo. Na odreeni nain shvaam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i negativnih likova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrak mogao za sretan kraj dobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima neto iz svog bogatog ljetnog repertuara. Povlaei paralelu izmeu prirode, mrava i cvrka, i nae ivotne svakodnevnice, u ovoj basni moemo prepoznati i jedan karakteristian ljudski nain ivota. Ako uzmemo da mravi predstaljaju one radine i marljive ljude, koje se brinu za svoju budunost, za budunost svoje obitelji i drutva u cjelini, onda je cvrak tipian predstavnik boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljuivo svojim umjetnikim radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra, bez kojih nema gospodraskog prosperiteta i budunosti niti za pojedinca niti za drutvo u cijelini. Kao njihova protutea stoje umjetnika nadahnua bez kojeg takoer nema ivota, ali sada onog duhovnog to svako od nas nosi negdje duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet i potreba za takvim duhovnim doivljajima kod svakog razliit. Idelno bi bilo kada bi ove dvije potrebe imali meusobnu ravnoteu, jer tada pri nadlosaku zime, odnosno neizvjesne budunosti kada za odreene stvari moe biti i preksano, drutvo bi savreno funkcioniralo. Poruka basne: Radi danas da ima sutra TRSKA I MASLINA Trska se i maslina prepirahu o istrajnosti, mirnom dranju i snazi. Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetar previja ona ne pisne ni rijei. Kad nakon kratka vremena nastane estok vjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a maslina, jer im se opirala, bude iskorijenjena i skrena od sile vjetra. Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom. Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg

posla nego ocjenjivati tuu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je deko koji ih eli prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i ljepotu. Trska je ovaj put imala vie sree, fleksibilna i podatna plesala je s vjetrom i prilagodila se njegovim vratolomnim hujanjima, dok maslina, vrsta u korijenu kao i u stavovima, ostala je malo zateena. Maslina je lijepa, s time se moramo sloiti, ali iako krasna ne smije biti uobraena i toliko samosvjesna. Trska je pokorno koristila mogunost savitljivosti, to joj je dar prirode, uspijela je iako tanka i slabana, oduprijeti se naletima vjetra. Ali trska nije nimalo samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti za sebe - maslina pak biva iskorijenjena samo jer je korijen zakopala preduboko u zemlju, samo jer je bila isuvie tvrdoglava i ponosna, pa ni njena "smrt" nije ba pravedena. Isto je kao i kod ljudi - pokorni, posluni ljudi, bez previe mogunosti vlastitog izbora savijaju se usporedno s nadreenim i nastoje biti to blii onome koji je vei, jai, koji je na vlasti, a tvrdoglavi i samosvjesni filozofi vrstog karaktera s razvikanim injenicama koje bi im mogle donijeti velike nedae, samo za inat vrsto stoje pri svojim zamislima i tako stradaju... ZID I AVAO Zid, koji je avao silom kidao, pone vikati: "to me trga, iako nita zlo nisam uinio." avao mu tada kae: "Nisam ja za to kriv, nego onaj koji me otraga estoko udara." Ba kao i u stvarnom ivotu, sloboda ovjekova razmiljanja i postupaka je ograniena. Zid nije nita skrivio avlu, no ovaj ga opet kida, avao ni kriv ni duan biva udaran, no ovjek ga ipak pribija - moda i on to radi predvoen nekim? esto moramo povrijediti nekoga ili okriviti ga samo da bi spasili vlastitu kou i osvjetlili obraz, ponekad smo ak i u pravo. Sve se to odvija po nekom planu - nitko nije slobodan i sretan, nitko nije podreen sam sebi - uvijek je tu netko drugi da ga hladnim postupkom, bez ikakva razloga, spusti na zemlju. No to postaje naa surova svakodnevnica, a mi se titimo izvjesnom dozom imunosti prema stradavanjima bez razloga i znaaja. STARAC I SMRT Starac jednom nasijee u planini drva i podigne ih na plea. Kad je ve natovaren prevalio dug put, umoran skine drva i stane dozivati smrt.

Budui da je smrt odmah pristupila i pitala ga razlog zato je zove, starac ree: "Da to breme podigne i naprti mi ga." Ovaj kolebljiv starac vjerno opisuje linost pravog neodgovornog prevrtljivca. Da sam ja Smrt, odmah bi mu rekla da se s takvim stvarima nije za aliti, jer ivot vrijedi vie od pretekog bremena na pleima. On se toga sjetio malo prekasno, ali lukav odgovor sve je spasio. Drai mu je ivot, bez obzira na stotinu drvea na njegovim leima, bez obzira na blisko suoavanje sa smrti. Jer bolje je osjeati, pa makar i bol, i nadatiti se da e ta bol i prestati, nego prazno leati u blatnoj raci u zatvorenom crnom lijesu i traiti duu koja izgubljeno luta nebeskim prostranstvima traei mir, spokoj, i jedan osjeaj koji se stvara samo kad ovjek umre sretan, sa saznanjem da je ivot poivio u potpunosti. AVKA I SOVA Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se podvrgnu izboru, a Hermes je tumaio njegovu odluku. Prije toga skupljali su se sve one na rijekama i jezerima i odbacivale loe perje, a bolje istile. Budui da avka nije imala od prirode nikakve ljepote, skupi kao svoj ukras ono to je drugima poispadalo. Jedna sova to prozre i oduzme avci svoje, a stane nagovarati i ostale da tako uine. Liena perja sviju, doe avka gola na Zeusovu presudu. Sirota avka! Mnogi ljudi bi uinili isto to i ona, samo bi malo pazili s ijim se perjem kite. Grozno je kititi se tuim perjem, ali ljudi katkad nemaju drugog izbora! Jer zato se rune djevojke mau bezbrojnim kremama, odlaze na plastine operacije, mrave uz pomo ajeva ... Zato da bi bile lijepe! One bi i duu prodale za ljepotu i uope im nije stalo do naina koje koriste da bi preko noi postale princeze iz bajke. One zapostavljaju sve drugo, mislei kako je ljepota neto najvanije na svijetu, zanemarujui mogue posljedice i duhovne vrijednosti... A osim svega, avka se nije kitila tuim perjem u najuem smislu rijei, jer bili su to takoer nedostaci koje se druge ptice odbacile. Mudra sova koje je ponekad i previe duboko razmiljala malo je postala ljubomorna na snalaljivost rune prijateljice koja je bar pred svjetlim Zeusom eljela dokazati da i ona moe biti lijepa, pa je sova nagovorila druge ptice da joj iupaju perje. tovie, ako je pred Zeusa dola gola znai da su joj ptice poupale i njeno vlastito perje.

Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, pranjavu siroticu u prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, mievi su joj uspijeli donijeti odbaene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko komada suvine svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su, svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala prekrasno. No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari njihovo "smee" krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je opet u razderanoj ruiastoj svili i ... No avka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom. Ima samo Ezopa koji je njezin postupak protumaio sa posve drugog stajalita...
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:37:00 | 0 komentara

ANA KARENJINA - LAV NIKOLAJEVI TOLSTOJ

U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog ivota. U knjizi je paralelno obraeno i pitanje iz ekonomskih i drutvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmiljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega moemo uoiti velikih slinosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaaje oko roenja svojga djeteta kao i unutranji ivot i polemike, muke svoje savjesti, razmiljanja o smislu ivota i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraenu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izraen kroz Anin lik- preljub. U djelu se isprepliu tri braka- Stjepan Arkadji Oblonski (Stiva) sa svojom enom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandroviem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviu Vronskome. Najvie osuivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina jo vie njena nevjera dolazi do izraaja. ini se kao da idilini osjeaji izmeu Kiti i Levina slue samo da bi se pojaala osuda Anine pogubne strasti. Sam Anin lik u poetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti ena bludnica koja cinino uiva u boli koju zadaje drugima. Meutim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu enu ija je jedina elja u ivotu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivi je, odlui skonati ivot. Po Tolstojevu shvaanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj mukarca i ene i ugroavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znai i ugroavanje najljudskijih i najplemenitijih tenji. Zbog takvog miljenja za Tolstoja se kae da nikada nije bio dublji psihoanalitiar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo pievo izjanjenje- da li on optuuje njen

postupak ili ga brani. To pitanje svatko moe postaviti za sebe, ali vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izraaja u sredini u kojij se kreu visoke peterzburke linosti koje obalatno osuuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomino opravdan jer je svoja nedjela uinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog ovjeka.

Oni kau: religiozan, karakteran, poten, pametan ovjek, ali oni ne vide ono to sam ja vidjela. Oni ne znaju kako je on osam godina guio moj ivot, guio u meni sve to je bilo ivo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja iva ena kojoj je potrebna ljubav.

Ana je opisana kao uzvieno tragian lik od krvi i mesa u ijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij ive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih gui i osuuje, osobito nju kao pripadnicu ljepeg spola kojoj je mjesto doma, uz mua i djecu. Njoj se ne moe oprostiti i opravdati je, tim vie to- iako nije prva ena koja je pronala svoju ljubav u drugome mukarcu a ne u muu - ona, prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne moe ivjeti u laima u kojima cijelo drutvo ivi. Javno naputa mua i vlastito dijete ( to i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreom koja joj je pruena.

Ja sam loa ena, ja sam propala ena, razmiljala je ali ja ne volim la, ne trpim la, a njegova (mueva) hrana jeste la. On sve zna, sve vidi, ta li on osjea ako moe da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba la i pristojnost.

Ona tako razmilja u sebi jer osuuje tipino ponaanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad neto izmakne granicama, ponaa se kao da se nita nije desilo. Nju strae licemjerje i dvolinost jer ona je u potrazi za istom sreom iako je svijesna da je nee nai i da e svugdje biti osuivana i dalje se ne odrie ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim oima

inilo joj se da e njen poloaj sada nesumnjivo zauvijek rijeiti. Taj novi poloaj moe biti i lo ali e biti odreen, u njemu nee biti nejasnoa i lai.

Ana je u pogledima ostalih ena izazvala i ljubomoru i samo su ekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeivana gdje god se pojavljivala.

Veina mladih ena to su Ani zavidjele i kojima je ve davno dodijalo to to je zovu pravednicom, radovale su se tome to su pretpostavljale i samo su ekale potvrdu suprotnog drutvenog miljenja pa da se na nju okome svom teinom svoga prezira.

Ana je, za razliku od slobodoumnih ena koje svjesno bacaju izazov drutvu i moralnim shvaanjima svoje klase, Ana je samo eljela malo ljubavi, eli voljeti i biti sretna zato to je to najprirodnija elja svakog pojedinca u upravo je tu elju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana. Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog ina, ve zato ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi ivotni cilj. ak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake elje za osobnom sreom. Serjoa?- sjeti se ona - Ja sam takoer mislila da ga volim i topila se nad svojom njenou. A ivjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se alila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.

Dobar dio razloga za ono to se konano zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) lei i u samoj njenoj linosti. Sama e u jednom trenutku rei da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o zlom duhu nastanjenom u njenom srcu. U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviu: Evo ta sam htjela da kaem. Nemoj mi se uditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,. ali to e se brzo svriti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi Ne, ti ne moe oprostiti! Ja znam da se to ne moe oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuvie dobarjednom rukom drala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.

U toj njenoj slabosti uviamo da je njoj ipak ao takvog slijeda dogaaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao mua, ne kao ovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muevom zagrljaju. Trai od mua oprost ali je svjesna da je unitila njegov ivot i da previe trai.

Ta druga Ana razara njezinu linost i raa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, drutvenih, a koje su uvjetovale Anin preobraaj velike ljubavi prema Vronskome u jo veu mrnju prema njemu.

- ta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao to mislite- ree Ana shvativi ono to on nije dorekao. - Ali ja to neu, to je sporedno. Ja hou ljubav, a nje nema. Znai- sve je svreno!

Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomilja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga. Zato nisam umrla?- sjeti se svojih tadanjih rijei i svog tadanjeg osjeaja. I ona odjednom shvati ono to joj je bilo na dui. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rjeavala. Da, umrijeti! I stid i bruka Alekseja Aleksandrovia, i Serjoa i moj strani stid- sve se spaava smru. Umrijeti- i on e se pokajati , bie me ao, voljee, patie zbog mene. .. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim e obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh to se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.

Za Anu je ljubav sinonim ivota, i to ljubav prema mukarcu. Kada je ta ljubav prestala, ona istovremeno gubi i razloge za ivot i odluuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureu lokomotivu.

Moja ljubav postaje sve stranija i samoljubivija, a njegova se sve vie gasi i eto zbog ega se razilazimo , nastavljala jje da razmilja. I tu pomoi nema. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve vie i vie predaje. A on sve vie i vie hoe da ode od mene. Upravo, mi smo ili u susret jedno drugome sve do nae veze, a onda se nezadrivo razilazimo na razne strane. To me ne moe promijeniti. On mi kae da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuenja izazvanog milju koja joj se odjednom javila Kad bih ja mogla da budem bilo to drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove njenosti, ali ja ne mogu i neu da budem nita drugo. I ja tom eljom izazivam u njemu odvratnost, a on u meni zlobu, i to ne moe biti drugaije. Kao da ja ne znam da me on nee poeti obmanjivati, da on ne rauna sa Sorokinom , da nije zaljubljen u Kiti, da me nee prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije nita lake. Ako on, ne volei me, po dunosti bude dobar, njean prema meni a ne bude onog ta ja hou- to je onda ak

hiljadu puta gore od mrnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me ve dugo ne voli. A gdje zavrava ljubav, tamo poinje mrnja. Tako Anu vie ni ne doivljavamo kao grenicu ve kao pojam nesretne ene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog, lanog morala koji gui prave ljudske nagone i elje, ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaanja jer i sama pripada toj zajednici. Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen povrni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski. Sama Doli me sluajno uoava u jednom trenutku slinosti izmeu Ane i njenog brata Stjepana ijim nevjerstvom i poinje knjiga ali u sasvim drugaijem okruenju. Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevano ali je optuivano od uzornih mueva poput Levina i Alekseja Aleksandrovia. Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poetku bori izmeu osjeaja prema Vronskome i Levinu ali budui da ju je Vronski iznevjerio ,tj. zaljubio se u Anu, u poetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeaje prema Levinu kojem pokuava postati uzorna ena, a ubrzo i majka. Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima drutvenih odnosa tada u Rusiji. Lik Levina je prikazan kao osjeajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe moemo vidjeti da se osjea kriv to pripada viem staleu i da se mui pitanjima zato je ba on odreen.

to sam ja? I gdje sam to ja? I zato sam ja ovdje? Zato se ovo radi? Zato ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zato se svi oni trude i nastoje da predamnom pokau svoju marljivost.

Istodobno se osjea kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedeoj spoznaji:

Ja nita nisam otkrio. Samo sam spoznao ono to ja znam. Shvatio sam onu silu to mi je ne u prolosti dala ivot nego mi i sad daje ivot. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.

Pronalazi odgovore svoje dobrote i grinje savjesti u ljubavi: Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlai sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih elja. To je zakljuak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato to je to nerazumno.

Iz Tolstojeve biografije moemo doznati i da sam Tolstoj bjei na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etike probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljakom ivotu. I sam lik Levin duevni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto ivota, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjeuje sa svojim seljacima i eli im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu ivota, zajednici. ak i sam razmilja kako da promijeni svoj nain ivota.

Sve to je pomislio i osjeao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog naina ivota, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje priinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog ivota kojim je on sada elio da ivi. Jednostavnost, istotu, zakonitost toga ivota on je osjeao jasno i bio je ubjeen da e u njemu nai to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, ije je odsustvo tako bolno osjeao. Ali trei lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi ivot. I tu mu nita nije bilo jasno. Imati enu? Imati posao i osjeati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Ukljuiti se u drutvo? Oeniti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu no spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- ree on u sebi. - Kasnije u razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova no rijeila moju sudbinu. Sva moja prijanja matanja o porodinom ivotu su glupost, neto drugo- ree u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lake Kako je lijepo! pomisli gledajui udnu sedefastu koljku od bijelih jaganjacaoblaia to se bijae zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. Kako je sve prekrasno ove prekrasne noi! I kad je uspjela da se stvori ova koljka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu nieg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na ivot!

On krene sa livade i poe irokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetri i postalo je sivo i mrano. Naiao je trenutak veeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

Drhtei od hladnoe, Levin je brzo koraao gledajui u zemlju. ta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podie glavu. Na etrdesetak koraka od njega, njemu u susret, irokim krivudavim putem kojim je on iao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla etiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajui kolovoz, ali vjeti koija, koji je po boice sjedio na sjeditu, upravljao rudu po kolovozu takoda su tokovi jurili po ravnom dijelu puta.

U uglu koije drijemala je starica, a uz prozor, oigledno tek probudivi se, sjedila je malda ddjevojka drei obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamiljena, sva ispunjena tananim i sloenim unutranjim ivotom, tuim Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi. I u trenutku kad je to privienje ve iezavalo, iskrene oi ga pogledae. Ona ga je prepoznala i radosno uenje ozari joj lice. Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oi postojale su na svijetu. Samo jedno takvo bie na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoi svu svjetlost i smisao ivota. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa eljeznike stanice u Jerguavo. I sve ono to je uznemiravalo Levina ove besane noi, sva ona rjeenja kojih se prihvatao, sve je to odjednom iezlo. Onse sa odvratnou sjeti svoje elje da se oeni seljankom. Samo tamo, u toj koiji to se bila udaljavala proavi na drugu stranu puta, samo tamo je bila mogunost rjeenja zagonetke njegovog ivota, to ga je u posljednje vrijeme tako muno optereivala. . Ne- ree on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbeniki ivot, ja mu se vie ne mogu svetiti. Ja volim nju.

Odjednom Levin shvati gdje pripada i ta uistinu eli i sve ostalo postaje nebitno. Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici erbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je to eli. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je oekivala pronju.

Opis Vronskog: . Vronski nikad nije znao za porodini ivot. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska ena i dok je jo bila s muem, a naroito poslije njega, imala je veliki broj romana poznatih itavom drutvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paevskom korpusu. Izlazei kao blistav i mlad oficir iz kole, odmah je uletio u drutvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko drutvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kui. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obino u drutvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju oiti smisao. Bez obzira to joj nije govorio nita to ne bi mogao rei pred svima, osjeao je da ona postaje sve vie zavisna od njega i to je to vie osjeao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjeanja prema njoj bivale su sve njenija. On nije znao da nain njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavoenje djevojke bez namjere da je eni i da je to zavoenje jedan od nunih postupaka uobiajenih meu sjajnim mladiima kao to je on. inilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uivao je u svom otkriu. Njemu se enidba nikad nije inila kao mogunost. Ne samo da nije volio porodini ivot ve mu se u porodici stanovita

samakog svijeta u kom je ivio, inilo da ima u ulozi mua, neto njemu strano i neprijatno i vie od svega smijeno.

Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je eni i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Meutim, dolazak Ane je sve pobrkao. Izmeu Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlanost koju su svi osjetili, a naroito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razoarana. Shvativi njegovu neozbiljnost i zaluenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest. Kiti usporeuje odnose prema Vronskome i Levinu:

Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjeati se Levina. U sjeanjima na Vronskog, naprotiv, mijealo se neto nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan ovjek. Kao da je to bilo neto fal- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- ve u njoj samoj, dok se s Levinom osjeala savreno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmiljala o budunosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i srena perspektiva. Budunost s Levinom inila joj se maglovitom.

Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samou, ali niju ju prihvaao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da jo uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savrenim za obiteljski ivot. Smije se tuim branim problemima i osuuje njihovo povrno shvaanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao to je brak. Uvjeren je da bi njegov porodini ivot bio drugaiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se elja ostvari, shvaa da je lako skrenuti i da neshvaanje branog druga nije nita neobino, naprotiv, da su razilaenja miljenja i razliiti pogledi na iste stvari uobiajenost.

Dogaalo se da se kao neoenjen, gledajui tui brani ivot, sitne brige, svae, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u dui. U njegovom buduem branom ivotu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude nita slino ve mu se inilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savreno razlikuju od ivota drugih. I odjednom ne samo da njegov ivot sa enom nije potekao na poseban nain ve je bio sainjen od onih najnitavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobian i neporeciv znaaj. I Levin je vidio da sreivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije inilo.

Naposlijetku, tok dogaaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaruili i Kiti odluuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenanje, odlazak na selo i Kitina trudnoa.

Ljubav prema eni on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, ve je prvo zamiljao porodicu, pa tek onda enu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaanja enidbe zato i nisu liila na shvaanja veine njegovih poznanika za koje je enidba bila jedno od mnogih ivotnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u ivotu od kog je ovisila sva njegova srea.

Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilino ivjeti na selu.

U toku romana uplie se jo jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri razliita braka i tri razliita shvaanja branih obveza i rjeavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na poetku, tj. itajui, pratimo njihove zaruke, vjenanje i poetak branog ivota. Upoznajui likove, moemo naslutiti da e njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije e se zadrati na tom nivou potovanja i ljubavi. Brak Ane i njenog mua Alekseja Aleksandrovia pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savreno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaa. Ta ljubav zavrava tragino, ali od samog poetka moemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim vie, i zbog okruenja u kojem je nastala. Trei brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam moe posluiti kao putokaz kroz drutvo i neka tipino nezrela (muka) shvaanja braka i obveza te leerno pronalaenje rjeenja tj. izlaz iz naizgled nemogue situacije. Stiva je prikazan kao prilino povran, potpuno nezreo lik koji sve prihvaa dosta jednostavno, bez veih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne mislei na posljedice. Vlastitu enu shvaa iskljuivo kao majku njegove djece dok ljepotu, drai i ostalo pronalazi u drugim enama. Odvaja ta dva ivota i dva pogleda, shvaanja ene, i uope se ne krivi zbog toga.

Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za ono za to se

kajao nekada, prije est godina, kad je prvi put prevario enu. On se nije mogao kajati za to to on, 34-godinjak, lijep i zaljubljiv ovjek, nije bio zaljubljen u enu, majku petero ive i dvoje umrle djece, samo godinu mlau od njega. On se kajao jedino zato to nije znao bolje sakriti od ene. Ali, on je osjeao svu teinu poloaja i alio je enu, djecu i sebe samoga. Moda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od ene da je mogao oekivati da e ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmiljao, ali, nekako maglovito, njemu se priinjavalo da ena odavno nasluuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se ak inilo da je ona, izmorena, ostarjela, ve nelijepa i ni po emu zanimljiva ena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjeanju pravednosti duna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.

Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova ena, ali moemo primijetiti da su oni i uli u brak djelomino kao stranci. Doli je razoarana kada uvia tu drugu muevu stranu za koju prije nije niti znala, ali odluuje spasiti brak i oprata mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokuava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge.

Dijalog Ane i Doli: - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez alosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponien. Osnovno, to je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno to je moglo ganuti Doli) - njega mue dvije stvari: to to ga je stid pred djecom, i to to je volei te da, da, volei te vie od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. Ne, ne ona nee oprostiti, stalno govori on. Da, ja shvaam da je njegov poloaj uasan; krivcu je gore nego nevinom- ree ona- ako on osjea da od njegove krivice dolazi sva nesrea. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova ena poslije nje? Moj ivot s njim bit e muenje ba zato to sam ga voljela, kako samo voljela, to i sad volim svoju nekadanju ljubav prema njemu Jedno u ti rei - poe Ana - ja sam njegova sestra i znam njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaa kako je mogao uiniti to to je uinio. .Samo, Doli, duice, ja u potpunosti shvaam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam ne znam, ukoliko u tvojoj dui jo ima ljubavi za njega. To ti zna- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti! . Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao to je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kae da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi ine nevjerstva, ali domae ognjite i ena- to je za njih svetinja. Te su ene nekako u njihovim oima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju izmeu toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaa ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku oprata. Za taj brak je tipino to da je ljubavi u poetku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino potovanje i djeca kao rezultat tog braka. Razmiljajui, Doli je shvatila da je najbolje rjeenje oprost, iako nikad vie nee biti isto; ali s vremenom se povjerenje moe potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rjeenje uz kojee je mogue sauvati tu svetu zajednicu i potedjeti djecu.

Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreu. Da nije bilo tog okruenja i takvih shvaanja, moda bi Anina sudbina i drugaije zavrila, ali Ana je odabrala nemogue i zato platila svoju ljubav ivotom.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:37:00 | 0 komentara

Antigona - Sofoklo
Biljeke o piscu: itavog svog ivota Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta linost javnog ivota, bio je vojskovoa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sauvano je samo sedam njegovih tragedija. Veinu tih tragedija i danas izvode pozorita irom svijeta. Lica: Antigona - ker Edipova Izmena - ker Edipova Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski Hemon - njegov sin Tema: Sukob zakona i individualnog svaanja ivota Mjesto radnje: Teba Sadraj: I in Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijae zbog napada na grad i svog brata osuen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna srbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen

prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu eli ostvariti svoj cilj. II in Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da e mu biti vjeran te da ga nee nikada iznevjeriti, ali u to stie straar koji jako uznemiren priopava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje straara da je primio mito i zapovjeda da nae pravog krivca ili e inae umrijeti stranom smru. III in Dolazi straar vodei Antigonu kao krivca. Ispriavi Kreontu kako je otkrio Antigonu straar odlazi, a Kreon vidno uzbuen zapita Antigonu zato je to uinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoinje priu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajui svog brata. U to dolazi Izmena koja eli zajedno s Antigonom biti osuena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zarunicu svog sina. No on to odbija. IV in Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopavajui ocu da se bjegov narod ne slae s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeen okrivljuje svog sina da je rob jedne ene te obeava da e Antigonu ubiti pred njegovim oima, no Hemon iznenaen oevim ponaanjem odlazi pun srbe u nadi da e nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona e biti iva zazidana u kulu svog doma. V in Antigona odlazi u smrt poput boice, osuujui ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog ina govori o svijim roditeljima i brai kojima e se uskoro pridruiti. VI in Do Kreonta dolazi Tiresija, vra koji priopava da bogovi nisu primili njegovu rtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da e zbbog toga nna njegovu obitelj doi strana nesrea. Kreont govori starcu da lae i nee ponititi nalog i zbog toga ovaj na njega alje kletvu. Sav uplaen Kreont ipak poputa te u dogovoru sa svojim zborovoom obeava da e osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveoj tajnosti. VII in Glasnik izgovara tunu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te uvi vijest odlazi ne izgovaravi niti jednu rije. Tada glasnik ispria kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, poao je osloboditi Antigonu. Doavi do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. elei Hemena odgovoriti on nemilog ina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivi svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam elei svoju smrt proklinje svoj ivot i svoju sudbinu. Karakterizacija likova:

Antigona ena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljee. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog ina uinila se poput nedodirljive boice. Zraila je i unutranjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:36:00 | 0 komentara

PUT U SREDITE ZEMLJE - Jules Verne

Ime pisca:Jules Verne Tema: Putovanje profesora Otta Lidenbrocka i djeaka Axela u sredite Zemlje Osnovna misao: Treba biti uporan da se neto ostvari Likovi: Stric Otto Lidenbrock, djeak Axel, vodi Hans i Marta Vrijeme radnje: 1863. godina. Mjesto radnje: Njemaka (Hamburg) Sadraj:

U nedjelju 24.svibnja 1863 god. gospodin Otto Lidenbrock, koji je bio profesor mineralogije, a babio se i geologijom, i prouavanjem starih knjiga, vratio se kui ranije nego inae. Odmah je urno krenuo u svoju radnu sobu i pozvao svog neaka Axela da mu se pridrui. Stric je uzbueno pokazivao staru knjigu koju je toga dana kupio. Bila je pisana na islandskom jeziku i govorila je o ivotu norvekih prineva u XII stoljeu. Iz knjige je iznenada ispalo pismo koje je kasnije navelo profesors i njegovog neaka na udno putovanje. Kada se deifrirali pismo u kojem se govori da je neki Arne Saknussemm preko kratera Sneffelsova Yocula bio u sreditu Zemlje i poziva da to uini i onaj koji uspije deifrirati pismo. Kada su prouili kartu s naznaenim mjestima krenuli su iz Hamburga na Island odakle je trebao poeti njihov put u sredite zemlje. U jednom selu unajmili su vodia Hansa koji je poao s njima. Poeli su se penjati na ugaeni vulkan kroz koji su trebali stii do sredita Zemlje. Put je bio dug i naporan. Dok su lutali podzemnim hodnicima djeak se odvojio od strica i vodia i potom se izgubio. Dugo vremena ih je djeak traio. Kasnije, kada se naao izmeu zidina poeo je vikati i dozivati i ba na tom mjestu uo je strica i vodia kako ga dozivaju. Bili su jako daleko ali su se ipak uli. Stric je rekao djeaku da kae jednu rije i pogleda na sat, pa e izraunati koliko su udaljeni. Djeak je krenuo dalje i sluajno se oskliznuo i pao. Kad se probudio nalazio se u spilji gdje su ga donjeli stric i vodi. Njemu se uinilo da uje pjusak valova. Stric mu je rekao da se odmara. Kada se oporavio opet je uo valove. Uskoro su naili na more pod zemljom
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:36:00 | 0 komentara

ANTUN GUSTAV MATO - pjesme

ANTUN GUSTAV MATO roen je 13.6.1873. godine u Tovarniku, a umro je 17.3.1914. u Zagrebu. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u estom razredu naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku kolu, koju nije zavrio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894. dezertira iz vojske, koju je sluio u Petrovaradinu, i bjei u Beograd, gdje ivi kao elist, novinar i knjievnik. Godine 1898. odlazi u enevu, u kojoj ostaje godinu i pol dana, zatim pet godina ivi u Parizu, vraa se u Beograd, gdje boravi do 1908, kad je, amnestiran, preselio u Zagreb, gdje ivi do kraja ivota. Knjievnik profesionalac, od nude novinar, Mato nije imao stalnog zaposlenja. 1910. poloio je ispit za nastavnika njemakog, hrvatskog i francuskog jezika, ali nije stupio u nastavniku slubu. ivei teko Mato se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu u proturijejima. U osnovi lirski raspoloen, on je cijeli ivot nosio masku cinika, borbenog paskviliste uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove rijei, koje su i onda kad su bile obojene gorinom, iskriavo govorile o duhu koji voli ljepotu prijateljstva i toplinu ljudske rijei. Mato se ogledao u vie knjievnih rodova: pie pripovijetke, crtice, feljtone, eseje, putopise, knjievne, glazbene, likovne i kazaline kritike, pjesme, a okuao se i u dramskom radu. Kompozicijski dobro postavljene, njegove su pripovijetke pune lirizma i duhovnih obrata, a boluju od nedosatatka realnih doivljaja. S razvijenim osjeajem za muzikalnost rijei, Mato je u pjesmama cizeler koji komponira od rijei i reenica slike i tonove, katkad cerebralno konstruirane, ali uvijek dobro zavrene poantama koje su same za se malo umjetniko djelo. Nov u pjesnikoj frazi, Mato je unio u hrvatsku poeziju dah zapadnoeuropskug simbolizma s kraja 19. stoljea. Punu mjeru svog talent dao je Mato u knjievnoj kritici i polemici. S razvijenim ukusom i velikom knjievnom spremom, piui redovito glatko i duhovito, on je, ocjenjujui pojedino djelo ili cjelokupni rad nekog pisca, gotovo uvijek, majstorski uoio bitne znaajke umjetnike pojave. esto udljiv, cijenei katkada dosjetku vie od misaono staloene ocjene, on je ipak u veini svojih sudova toan i njegova se miljenja esto javljaju u knjievnim historijama i udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. Sve do svog dolaska u Zagreb, Mato je razbarueni, talentirani bohem, esto teak sebi i drugima. U Zagrebu se brzo probija u prvi red intelektualnih stvaralaca. Gotovo cijelo knjievno stvaranje 1908 - 1914. u Hrvatskoj stoji na znaku Matoa. Mato je uitelj mlade, bohemske generacije, koji je dao novi polet i snagu hrvatskoj knjievnoj rijei. Mato stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan instrument da izrazi i najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato je na veliki knjievnik u punom znaenju rijei. Djela: Iverje; Novo iverje; Ogledi; Vidici i putovi; Umorne prie; Nai ljudi i krajevi; Moralist i druge satire; Pealba; Feljtoni i eseji (1917). Cjelokupna Matoeva djela bez politikih lanaka, objavljena su u sedamnaest svezaka 1935 - 1940, a cjelokupna, kritiki odabrana djela A.G. Matoa u dvadeset svezaka izdala je JAZU 1973. godine.

SRODNOST

uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin, Dre, strepi i zebe kao da je zima. Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.

Pramaljea blagog ovaj rosni sin Najdrai si nama meu cvjetovima: Boju i svjei miris snijega i mlijeka ima, Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin.

Viega ivota otkud slutnja ta, to je kao glazba budi miris cvijea? Gdje je tajna due koju uric zna?

Iz urica die naa tiha srea: Miris tvoga bia, moja ljubavi, Slavi drobni uric, cvjeti ubavi.

U pjesmi Sodnost, uric je motiv odnosno pojedinost prirode koji je predmet pjesnikova subjektivnog doivljaja. Motiv urica je u pjesniku prvenstveno pobudio osjeaj ljubavi. U pjesmi se proimlju dva osnovna motiva: a) izgled (ljepota) urica - proljetnog cvijeta b) pjesnikova intimna ljubav Izgled odnosno ljepotu urica potkrepljuju sljedei stihovi:

uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin...

Boju i svjei miris snijega i mlijeka ima, Nevin, Bijel i ist ko edo, suza i krin.

Motiv pjesnikove intimne ljubavi potkrepljuju sljedei stihovi:

Iz urica die naa tiha srea: Miris tvoga bia, moja ljubavi...

Svoj doivljaj urica A.G. Mato izraava pjesnikim slikama, i to: a) vizualnima (koje primamo osjetom vida), b) akustikima (koje primamo osjetom sluha), c) olfaktivnima (koje primamo osjetom njuha).

Primjer vizualne pjesnike slike prikazuje sljedei stih:

Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin.

Primjer akustike pjesnike slike prikazuje sljedei stih:

Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima...

Primjer olfaktivne pjesnike slike prikazuje sljedei stih:

Boju i snjeni miris snijega i mlijeka ima...

Ako glasno interpretativno proitamo prva dva stiha, osjetit emo muzikalnost odnosno akustinost i zvunost Matoeva stiha. Akustinost odnosno zvunost u pjesmi pjesnik postie prvenstveno interpunkcijama. Ritmotvorni element je i rima.

Primjeri rime:

fin - mlin zima - zvoniima sin - krin cvjetovima - ima

obgrljena rima

Osim slikovitosti i ritminosti odlika Matoeva jezika jest i emocionalnost. Nju Mato postie izrazima poput: sitan cvjeti; snjeni zvonii; rosni sin; nevin, bijeli ist ko edo, suza i krin; drobni uric: cvjeti ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi epitetima - ukrasnim pridjevima. Mato u pjesmi ljepotu urica (njegov opi izgled, boju, miris) usporeuje s duhovnom ljepotom, s najdubljim ovjekovim osjeajem - ljubavlju. Pjesma Srodnost sastoji se od etiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje svaka od po etiri stiha. Iz ovoga zakljuujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska pjesma sa dvije strofe od po etiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.

GRIKI DIJALOG

uju, gospon, zakaj neeju Nai ludi bit za bana zdigani, Zakaj nai novci drugom teeju?

- komi, Bara, nismo dost prefrigani! Dragi gospon, naj mi reeju, Zakaj nai ludi jesu cigani, Zakaj v Petu nau zemlu vleeju?

- komi, Bara, komi, mi smo frigani! A po nebu udnim slovima Oblacima jesen govori. Tee vee tihim snovima.

Prestae ve stari dobri govori Gdje ve spava Barica i japica. U susjednoj kui, samo viri kapica.

U ovim Matoevom sonetu Griki dijalog, ije su dvije katrene pisane kajkavski, a dvije tercine tokavski, kajkavtina je upotrebljena koa sredstvo dijalokog portretiranja, ali ve i povrna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesniki jezik svojom se ivou suprostavlja tokavskom dijelu. Ipak, pjesma je nedjeljiva cjelina bez obzira na umjetniku snagu i jezik njezinih dijelova, i to cjelina koja prvenstveno pokazuje Matoevo stvaralako i spontano sintetizitanje kajkavtine i tokavtine emu je dokaz i injenica to su ti Matoevi kajkavski stihovi ugraeni u jedan tokavski tekst. Sonet Griki dijalog objavljen je najprije kao sastavni dio feljtona Jesenje etnje u asopisu Hrvatska sloboda 1909. godine. Upravo zbog toga to je pisan kajkavskim i tokavskim narjejem, ovaj sonet je privukao na sebe osobitu pozornost zbog jezika i oblika kojim je napisan. Ritminost i aklustinost pjesme ostvarena je uglavnom rimom. Primjeri rime:

neeju - teeju prefrigani - cigani reeju - vleeju slovima - snovima japica - kapica

unakrsna rima

1909.

Na vjealima. Suha kako prut. Na uznikome zidu. Zidu srama, Pod njome crna zloinaka jama,

Ubistva mjesto. tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A sline oi neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skoih, I krvavim si njenim znojem smoih Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesie, Ko lopova, dok njeno ime brie, Za volju ne znam kome, bir u suzama!

Mato je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mrani pejzani okvir koji mu slui da bi izrazio sjetu i alost to daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoevu duu je uvelike utjecao ovakav tamni, mrani pejza. Prva strofa pjesme opisije pejza. U drugoj i treoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje drutveno stanje uvjetovano pejzaom i prilikama, a u etvrtoj strofi pjesnik izraava svoj oaj shvaajui da mu je oduzeta njegova domovina. Ritminost u pjesmi ostvarena je rimom. Primjeri rime:

srama - jama skut - put mama - dama

obgrljena rima

Pjesma 1909. nastala je povodom stote godinjice roenja Ljudevita Gaja. Pjesnik kae da je usnuo ruan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Povratak u domovinu dovodi Matoa do direktnog susreta sa stvarnou, to e i modificirati njegove patriotske teme: one vie nee, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost

naega povijesnog i drutvenog ivota, nego e se usmjeriti vie na trenutane i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne dogaaju unutar naih hrvatskih relacija. Slikovitost u pjesmi ostvarena je poredbama. Primjeri poredba:

...suha kao prut... ...ubistva mjesto, tamno kao blud... ...moj drski obraz kao suzama... ...ko lopova, dok njeno ime brie... Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:35:00 | 1 komentara

Slavonska uma - Josip Kozarac

Ime pisca: Josip Kozarac Poneto o piscu: Jospi Kozarac je roen 1858.g. u Vinkovcima. Teme svojih djela crpio je iz rodne Slavonije iju je ljepotu doivio ve u djetinjstvu. Boje i zvukovi slavonskih livada i uma, potoka i rijeka stalni su predmet njegova interesa. Sklonost prema prirodi utjecala je na njegovu profesionalnu orjentaciju tako da je studirao umarstvo u Beu i kao umar radio u razliitim slavonskim veim i manjim mjestima. O tim dionicama Josip Kozarc govori u svojoj "Autobiografiji" . U pripovjetki "Slavonska uma" Kozarac je dao prekrasne slike umskog ivota, biljnog i ivotinjskog. Osim pripovjetki meu kojima se istiu "Tena", "Biser Kata", "Proletarci" i "Meu svjetlom i tminom". Pisao je romane meu kojima je najpoznatiji "Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u drutvenom ivotu, loe gospodarenje zemljom i pogrean odgoj i obrazovanje intelektualaca. U posljednjem periodu ivota i rada pisao je pripovjetke u kojim je pokuavao rjeavati neke psiholoke probleme suvremenog ovjeka kao to su "Mira Kodolieva", "Oprava". Josip Kozarac je umro 1906.g. u Koprivnici.

Tema: Pieva ljubav prema, umi, Slavoniji i njenim ljudima i obiajima Osnovna misao: Treba uvati umu Vrijeme radnje: Davno Mjesto radnje: Slavonska uma Likovi: Josip Kozarac, Bartol, lugar

Sadraj:

Slavonska uma je uma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju hrastovu umu. On je u njoj kao u svojoj kui. On pozna svaku pticu, svako drvo i svaki glas. uma je oduvijek bila njegovo nepresuivo blago. Pokraj ume, sagradio je kue, staje i tagljeve, posadio vonjake i ljivike. Kada mu zbranie i zatvorie umu, on postade siromah, jer ona mu je paom odgajala volove, svojim irom hranila svinje, svojim drvetom dizala kue i ograde. Vuk, lisica i kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se diu veliki hrastovi sa sivkastom korom i brazdama koje teku du cijeloga dvadeset metara visokog debla sa snanom irokom kronjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada vjetri zapuhne, tvrdo glatko lie zaape, zatim zauti i zaumi. Sa godinjim dobima uma se mijenja, a i ivot u njoj. U proljee kad se sve oivljuje u umi je najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po ikarama i i livadama oko sela. U umi su samo kos i drozd. Kada doe ljeto, u umi sve postajeivlje i raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da e mlade orlove popovaditi ili ubiti zato to im je orao ubijao domae ivotinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato to je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti. Ljudima nije nita drugo preostalo nego da srue brijest. Dok su jedni ruili drugi su pukama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraa u gnijezdoi pandama nosi plijen. Jedan je ovijek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj je plijen ispustio i sruio se u umu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zaudili su se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro sruen na njega su doletjela dva vorka koja su ula u orlovo gnijezdo. od jakoga udarca kada je brijest pao, vorci su uginuli. O Ilinju love se divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajui patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja tuka i aran. kada doe ljeto, radi se procijena uma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar Bartol prenoili su u kolibi koja je ostala iza umskih radnika koji su preko zime ovdije radili. Procijena je teak posao, a uma puna komaraca. Kud god ovijek ide tamo i oni. Vraajui se sa tekoga posla oekivali su da e im Bartol pripremiti dobar ruak. Kada su su doli u kolibu vidjeli su da im je Bartol pripremio paprika. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog ega je paprika crn , ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veeru. Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprika crn zbog toga to je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spaeno Bartolovo kuharsko umijee, a drutvo ohrabreno da i dalje jede bartolova jela. Sredinom rujna nastaje vano razdoblje za slavonsku umu. umski trgovci obilaze dijelove ume koje su preko ljeta procijenili i obiljeavaju stabla koja e preko zime doi na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze umom i procijenjuju urod ira koji je zbog sjee ume i njegove upotrebljivanosti na sve veoj cijeni. U listopadu poinje lov na srne, a u studenome je uma mirna. U to doba sije se ir. Koliko se je stare ume posjeklo, toliko nove treba zasaditi. Na to sijanje izae itavo selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvee na drugom kraju alosno otpada uto lie, a tamo jo dalje udara sjekira i rui se to je dvije stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom

mjestu smrt, a na drugom ivot. Tko bi nabrojio to je sve uma u tih dvjesto godina dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj dogaalo i to e se dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:35:00 | 0 komentara

OTAC GORIOT- HONOR de BALZAC

BILJEKA O PISCU:

HONOR de BALZAC francuski knjievnik roen 20.5.1799. godine u Tousu, umro 18.8.1850. u Parizu. Knjievna karijera tog duhovnog zaetnika europskog realizma zapoinje 1829. s romanom Posljednji chouman, prvim to ga je objavio pod svojim pravim imenom. Za sljedeih 19 godina napisao je ak 91 roman, prikazavi na preko 20000 strana karakterere i sudbine oko 2000 linosti iz svih slojeva francuskog drutva, kao i ekonomske, socijalne, politike i kulturne prilike svoga doba. Sva ta djela ine jednu cjelinu obuhvaenu zajednikim naslovom Ljudska komedija. U tom ogromnom, iako nedovrenom ciklusu romana (predviena su bila jo 52 djela) ogleda se lice i nalije odreene povijesne epohe. Stoga je F. Engels s pravom kazao da se od Balzaca moe vie nauiti o periodu restauracije nego od bilo koje socijoloke studije. No, Balzacovi romani sainjavaju isto takvu cjelovitu vizualizaciju jednog unutranjeg svijeta nagona, osjeaja, i snova, to je Boudelairea potaklo da Balzaca proglasi "vidovnjakom". itava Ljudska komedija, koja svojim naslovom odajeda je zamiljena kao "ovozemaljski" pandan Boanskoj komediji, podijeljena je, poput Danteova spjeva, na tri dijela. Prva skupina, Analitike studije, bavi se osnovnim naelima koja upravljaju ljudskom egzistencijom (od planiranih 5 dovrena je tek Fiziologija braka). Druga skupina, Filozofske studije, istrauje okolnosti koje odreuju ovjekovo ponaanje (od 22 dovrene istiu se Chagrinska koa i Traenje apsolutnog). Trea studija, Studije drutvenog ivota, opisuje uinak tih okolnosti, a ralanjena je u est nizova "prizora iz ivota": privatnog (Pukovnik Chabert; ia Goriot i jo 26 drugih), pariskog (Cesar Birotteau; Sjaj i bijeda iluzije i 7 drugih), politikog (4 romana), vojnikog (2 romana od kojih je Chouani prvi po redu nastanka) i seoskog (Seljaci; Seoski upnik; Seoski lijenik). Posebno mjesto u Balzacovu opusu zauzimaju Golicave prie, boccacciovske po strukturi, rebelaisovske po jeziku, ali po duhu klasini primjer one tipino francuske erotske tragikomike zvane "galski humor". Balzac je prvi pisac koji se mogao uzdravati svojim knjievnim radom,ali, neumjeren i nesreen, on se stalno nalazio na rubu sloma, progonjen vjerovnicima i razdiran dilemom (na kojoj je sazdana itava Ljudska komedija): treba li rtvovati osjeaje da bi se bolje ivjelo, ili pak rtvovati ivot da bi se sauvali osjeaji.

KRATKI SADRAJ:

U ulici Neuve-Sainte-Genevieve izmeu Latinske etvrti i predgraa Saint-Marceau bio je privatni pansion kojeg je vodila gospoa Vauquer roena Conflans. Taj pansion podjednako je primao mukarce i ene, mlade ljude i starce a da nikad zli jezici nisu napali moral te potovanja dostojne ustanove. Ovaj pansion iako je bio na prvi pogled veoma otrcan i zraio je nekom udnom odbojnou, imao je svoje stanare. Prizemlje ovog pansiona sainjavala je blagavaonica i kuhinja, na prvom katu bila su dva stana. U skromnijem stanovala je sama vlasnica pansiona, gospoa Vauquer, a u drugom je stanovala gospoa Couture i vrlo mlada djevojka Victorine Taillefer. Drugi kat su inila takoer dva stana. U jednom je bio starac Poiret, a u drugom robija Vautrin. Trei kat sainjavale su etiri sobe. U prvoj je stanovao Eugene de Rasignac, u drugoj gospodin Goriot, u treoj gica Michonneau, etvrta soba je bila prazna. U poetku kad se gospotin goriot doselio u pansion, posjedovao je mnogo novca i stanovao je u zasebnom stanu. ak je i sama vlasnica od njegovog plaanja dala obnoviti vei dio apartmana i planirala da bi njegov boravak mogao godinje dati oko osam do devet tisua. Gospoa Vauquer se toliko zainteresirala za Goriota da je ve isplanirala kako e s njim ivjeti ali je njena odluka splasnula kad je od svoje prijateljice ula da je taj gospodin Goriot vrlo utljiv, tvrd i da se iz njega teko da neto izvui. Uz sve to gospodin Goriot je tokom vremena zatrazio kako bi se iz stana prebacio na trei kat u jednu od soba. Naravno i njegova davanja su se time smanjila a ostali stanovnici ga vie nisu zvali gospodin Goriot ve podrugljivo ia Goriot. On se na zadirkivanje ostalih stanovnika nije previe obazirao. Student po imenu Eugene de Rasignac toliko se uvukao u ari parikog ivota da je pokuavao ui u visoko drutvo kako di iskusio slasti takvog ivota. Tako se jednog dana odluio poi gospoi grofici de Restaud. Doavi u njenu otmjenu kuu pjeice, a ne koijom to je ve odavalo kako nema ba previe novaca. Neiskusan u takvoj prilici napravio je kobnu greku to je spomenuo iu Goriota kojeg je sluajno zapazio kako odlazi od gospoe de Restaud. Naime Goriot je bio otac gospoe de Restaud ali ga ona nije smjela viati po nareenju njenog mua grofa de Restaud. Tako se Eugene Rasignac morao pokupiti iz kue Restaudovih. Oajan hodajui po kii zapazio je kako nailazi koija i on pomisli kako e se povesti koijom da barem na trenutak ivi na visokoj nozi. Tako je koijom otiao svojoj roakinji gi Beauseant kako bi od nje zatraio neke korisne savjete. Ga Beauseant mu je predloila da se lii grofice de Restaud i neka poe njenoj sestri Delphine koja je mnogo ljepa. Tako je jednom u kazalitu Eugene de Rasignac upoznao Delphine i ona mu se veoma svidjela. Najvanije je bilo to to se on njoj takoer sviao i redo je s njim provodila vrijeme. Od trenutka kada je Eugene ovo ispriao za stolom u blagavaonici pansiona i rekao kako Goriot ima prekrasnu ker, ostali stanovnici pansiona su Gorita poeli vie cijeniti. Eugene je smiljao kako bi namaknuo novac kojim bi barem na tren uao u visoko drutvo. ak je posegnuo tome ga je pisao majci i sestrama da mu poalju novac. S vremenom ve je stasala njegova veza s Delphineom i tako vraajui se jedne veeri iz kazalita

on je zatraio da mu ona pria o svom prekrasnom ivotu. Ona je na to pristala pod uvjetom da joj napravi jednu uslugu. Naravno Eugene je na to pristao. Delphine mu je dala sto franaka i rekla nek ide u prvi Casino i neka zaigra rulet. Eugene nije bio igra ak nije znao ni pravila ali ju je posluao i dva puta dobio. Cijela svota je iznosila 7200 franaka i tada mu je ovjek koji vodi rulet predloio da prekine s igrom jer je crveno ve dobivalo osam puta i da e ako nastavi s igrom sigurno izgubiti. Eugene poslua i vrati se Delphini. Tada mu je ispriala kako je ona zapravo vrlo nesretna i da uz sav novac svog mua ima ogranienu svotu za koju ak ne moe kupiti niti haljinu. Eugene joj ree kako je na ruletu dobio 7200 franaka i dade joj novac osim 1000 franaka koje je uzeo za rezervu. Tako je gospodin Goriot saznao kako njegova ker ivi vrlo nesretno, a u Eugenu je vidio pravog grofa koji bi bio idealan suparnik za njegovu ker. Eugene i Goriot su se toliko zbliili da je Eugene svaki put poslije susreta s Delphinom doao Goriotu priati o vrlinama njegove keri. No robija Vautrin je uporno probao Eugenu nametnuti ideju o gospoici Victorine Taillefer, kako bi se Eugene oenio njome, a Vautrin bi sredio da Victorinin brat pogine u borbi maem i da ona postane nasljednikom oevog imutka. Naravno za to je Vautrin traio da mu Eugene od Victorininog imutka da dvjesto tisua franaka. Eugenu nije ni padalo na pamet da se spetlja s Victorine jer je volio Delphine i njezina ljubav mu je znaila vie nego sav novac Victorine. Jednog je dana Eugene doao kod Delphine ali ga je ona veoma oto odbila rekavi kako sad nema vremena i kako joj ba u tom trenutku smeta. Eugene je mislio da ga Delphine vie ne voli. Sve njegove nade su propale, njegovo respoloenje je bilo uasno sve dok od Goriota nije saznao kako Delphine u stvari taj dan nije imala vremena zato jer je ba tada imala susret s ocem kako bi izabrati sat - poklon za Eugena. uvi tu vijest Eugene se ponovo razvedrio a njegovo raspoloenje zablistalo je punim sjajem. Jednog dana traio se jedan ovjek pod nadimkom Bjeismrt i trebalo je provjeriti lukavog robijaa Vautrina. Na to je pristala gica Michonneau koja je za dokaz trebala dobiti 2000 franaka ako uspije u zadatku ili 500 ako ne uspije. Tako je gica Michonneau jedne veeri Vautrina prevarila otrovanim vinom od kojeg on nije bio pri svjesti. Odveli su ga u sobu na katu i dok su mu stavljali obloge kako bi ga vratili k svijesti gica Michonneau ga je snano udarila po ramenu i prikazave se dva slova. Time je njezim dio posla bio obavljen. Potvrda da je robija Vautrin zaista ovjek s nadimkom Bjeismrt obistinila se jedne veeri kad se i sam izlanuo. Tako ga odvedoe u policiju i zatvorie. Stanovnici pansiona bili su ogoreni postupkom gice Michonneau i zahtjevali su se iseli iz pansiona ili e u protivnom sve ostali otii. Gica Michonneau je doslovno otjerana a s njom je otiao i starac Poiret koji je i dao ponudu gici Michonneau za provjeru Vautrina. Ubrzo je pansion poeo gubiti svoje stanovnike, a Goriot i Eugene su takoer planirali odlazak jer je Goriot naao zgodnu kuu u kojoj bi stanovali Eugene i Delphine, a s njima i Goriot koji je bio eljan boravka sa svojom keri. Napokon ju je nakon mnogo godina mogao dodirnuti, a ona je bila njegova mala djevojica. U vrijeme kad su se trebali preseliti Goriot se razbolio. Njegovo zdravstveno stanje pogorao je odnos izmeu njegove dvije keri. Naime njegova druga Anestasie ki takoer je imala problema sa svojim muem te je zatraila pomo oca. Zatekavi svoju sestru koja je takoer bila kod oca s njom se posvaala jer one ve dugo nisu bile u najboljim odnosima. Goriot njihovu netrpeljivost nije

mogao podnjeti i nije mogao ni zamisliti da se tako mogu odnositi dvije sestre. Takav odnos izmeu keri odraavao se na Goriotovo zdravlje. Zdravlje mu se sve vie i vie pogoravalo te su na njega pazili student medicine Christophe i Eugene kojeg je Goriot smatrao i zavolio kao vlastitog sina, kao osobu uz koju e Delphine biti sretna. U to vrijeme ba se kod Eugeneove roakinje trebao odrati jedan ples. Delphine i Anestasie su htjele to bolje izgledati na tom plesu, a budui da je Delphine imala prekrasnu haljinu bilo je nepojmljivo da njena starija sestra nema. Tako se zaduila kod krojaa kako bi mogla nabaviti haljinu za ples. Svi ti problemi keri Goriota odraavali su se na njegovo zdravstveno stanje. Starac je na dan plesa ve bio na samrti ali kad je Eugene doao svojoj miljenici Delphini da joj objelodani tunu vijest ona ga je jako izgrdila i rekla da nee s njim razgovarati sve dok se ne odjene za plesnu veer. Tako je Eugene tek u koiji na putu na ples Delphine rekao o zdravstvenom stanju njenog oca. Delphine se zaklela kako e odmah poslije plesa obii oca. Naravno cijeli taj dan otac je elio da ga doe posjetiti jedna od keri ali su ba taj dan obje imale probleme sa svojim muevima tako da nisu mogle doi. Tako je stari Goriot umirajui oajniki ekao svoje keri. ak je i sam Eugene probao otii do Delphine ali je vratar rekao kako je nareeno da nitko ne smije do Delphine. Delphine je saznala da joj je otac na samrti i obeala da e doi im bude mogla. Ali kad je Delphinina koija stigla pred pansion u njoj je bila samo Delphinina sobarica. Tako je tunom smru u nadi da e ga keri posjetiti umro starac Goriot. Kako bi mogao osigurati njegov pokop Eugene je zaloio svoj sat - poklon od Delphine. ak je poslao obavjesti obiteljima Restaud i Nucingen da daju novane priloge jer ne moe student financirati pokop starog Goriota. Budui da nisu dobili odaziv morali su Eugene i Christpohe sami financirati pokop. Koiji koja je vozila lijes i preminulog Goriota pridruile su se dvije koije s grbovima, ali prazne, koija grofa de Restauda i koija baruna Nucingena. Nakon pokopa starca Goriota Eugene Rasignac je osjeao neopisivu tugu. Dan se primicao kraju, vlaan suton draio je ivce. Mladi je svrgnuo pogled na grob i sahranio u njemu svoju posljednju mladenaku suzu, tu suzu to je istrgoe svete emocije ista srca, jednu od onih to sa zemlje na koju padnu odskoe do neba. Eugene je prekriio ruke i zagledao se u oblake. Vidjevi ga u tom stanju, Christophe se udalji. Kad je ostao sam, Eugene Rasignac poe nekoliko koraka prema uzvisini groblja i vidje Pariz koji se vijugavo sterao du obala Seine i u kojem su se jedino za drugima palila svjetla. Oi mu gotovo udno prionu za prostor meu trgom Vendome i kupolom Invalida, tamo gdje je ivio onaj otmjeni svijet u koji se elio probiti. Na tu umnu konicu spustio je pogled koji kao da je ve crpao njezin med i rekao ove izvanredne rijei:

I kao prvi in svojega izazova drutvu, Eugene Rastignac poe na veeru kod ge de Nucingen.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

VICTORINE TAILLEFER - bila je boleljivo blijeda kao one djevojke koje pate od slabokrvnosti, i premda je svojom uobiajenom turobnou, zbunjenim dranjem i jadnim slabanim izgledom bila sastavni dio ope patnje koje je sainjavala pozadinu ove slike, bar joj lice nije bilo staro, glas i kretnje bili su joj ivahni. Ta je mlada nesretnica bila slina biljci s poutjelim liem, tek zasaenoj u nepovoljno zemljite. Nezine crvenkaste crte lica, rieuta kosa i neobino tanak struk izazivali su onu draest koju su suvremeni pjesnici nalazili u kipiima srednjeg vijeka. Njezine grahoraste oi pokazivale su kransku blagost i predanost. Njezine jednostavne, jeftine haljine odavale su mlade oblike. Sve u svemu bila je lijepa.

OTAC GORIOT - starac od oko ezdeset i devet godina, bivi tvorniar tjestenine na iju bi glavu svaki slikar, kao i pripovjeda, bacio svu svjetlost slike. Bio je vrlo hladnokrvan budui da se nije obazirao na zadirkivanje ostalih stanovnika, bio je vrlo skroman, ispoetka je imao mnogo novaca kojim je osigurao miraz kerima, a sebi siruran smjetaj u stanu pansiona. Kasnije su se njegove zalihe nivca tanjile jer je zatraio premjetaj u manju sobicu na etvrtom katu. Vrlo je privren i pun ljubavi prema svojim kerima i jako ih voli makar one njega ba i ne trpe previe.

EUGEN de RASIGNAC - imao je sasvim junjako lice, bijelu put, crnu kosu i modre oi. Njegov nastup, dranje i nain izraavanja odavali su sina plemenite obitelji u kojoj je prvi odgoj bio sastavljen od tradicije dobrog ukusa. Ako je i tedio za odjeu, ako je u obine dane i nosio odijela skrojena prole godine, ipak je koji put mogao izai odjeven i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari redingot, iznoen prsluk, neizglednu crnu, izbjedljelu i studentsku nemarno svezanu kravatu, hlae iste kakvoe i zakrpljene izme. VAUTRIN - ovjek s obojenim zaliscima, bio je kao prijelaz. Spadao je u red onih ljudi o kojima narod veli: to je ljudina! Imao je iroka ramena, razvijena prsa, nabrekle miie i, na zaglavcima vrlo obrasle upercima guste i arko smee dlake, teke i zdepaste ruke. Njegovo preranim borama izbrazdano lice pokazivalo je znakove grubostikoja je bila u opreci s njegovim uslunim i prijaznim manirima. Njegov duboki glas, u skladu s njegovom bunom veselou nije bio neugodan. Bio je to ovjek susretljiv i smjeljiv. Sudei po nainu kako je trcao pljuvaku, bio je ovjek nepokolebljive hladnokrvnosti koja mu ne bi dopustila da ustukne pred zloinom ako bi bilo potrebno da se izvue iz neugodnosti. Kao strog sudac, njegovo je oko prodiralo u sr svakog pitanja, svake savjesti i svakog osjeaja.

DOJAM O DJELU: Djelo mi se poprilino svidjelo upravo radi svog interesantnog sadraja. Balzac je znao svojim rijeima zaista dirnuti itaoca u srce i potaknuti ga na razmiljanje. Jedina zamjerka ovom djelu su opseni, neiscrpni opisi kojima je Balzac barem po mom miljenju malo pretjerao. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:34:00 | 48 komentara

Dubravka - Ivan Gundulic

VRSTA: Pastoralnoj dramskoj vrsti, neobino rairenoju doba renesanse i baroka, pripada Gundulieva Dubravka, koja se - kako nam kau arhivski podatci prikazivala u Dubrovniku 1628 godine, pa moemo pretpostaviti da je nastala srediom treeg desetljea 17 stoljea. FABULA: Radnja drame odvija se u pastoralnoj Dubravi, u neko mitsko, pogansko vrijeme sree i blagostanja, u vrijeme koje je po svojim obiljeljima podsjea na zlatni vijek ovjeanstva. Od starine je obiaj u Dubravi da se svake godine svetkuje sloboda, i tada se vjenaju djevojka i momak za koje sudci izreknu da su najljepi i najplemenitiji par. Dramski zaplet u Dubravci poinje kada u trenutku kada vjenanje i oekivani sretan rasplet radnje spreava bogati a runi grdan tako da podmiti suce te oni odrede da se Dubravka kao najljepa ima vjenati s toboe anjljepim Grdanom. I kada je ve sve spremno za to neprilino vjenanje u hramu boga Lera, boga ljubavi, sam bog Lero sprijeava vjenanje udesnim znamenjem, pa se Dubravka ipak vjena s Miljenkom, koji je najbolji i najestitiji momak, a Dubravka i on vole se ve odavna. Narod slavi njihovo vjenanje, a ujedno i svetkovinu slobode, te svi boici slobode na oltar pridonose darove i pjevaju himnu slobodi. ALEGORIJSKO ZNACENJE: Mitoloko - pastoralni sadraj Gundulieva drame ina alegorijsko znaenje. Mjesto radnje, Dubrava, prema povjesniarima knjievnosti, oznaava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovake slobode i vlasti, a njome se eni Miljenko, alegorijsko oblije dubrovakog plemstva. Grdan simbolizira obogaeni sloj dubrovakih graana koji se ele domoi dubrovake vlasti enidbom s plemkinjama. U glavnu dramsku radnju upleteni su i mnogi drugi sporedni motivi i sporedne fabularne linije, koji potpomau osnovnu alegorijsku namisao djela, na primjer motiv o ribaru koji dolazi iz Dalmacije i hvali slobodu Dubrave, Dubrovnika,, ili pak neke komine u smijene fabule to imaju moralno etiku funkciju u djelu. LIKOVI: U Gundulievoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalamacije, sveenika, pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tui na mnoge nove obiaje, kao to su neradnost i nemar za ope dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju su upleteni i nmogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju odreene poroke i mane: sklonost prema raskoi, neneravno lienje, skupocijeno oblaenje i raskalaenost. Drutvenemane Gunduli prikazuje s komine i smijene

strane, prepleui dosjetljive ale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, pouavajui na oputen i veseo nain. STIH I KOMPOZICIJA: Dubravka je napisana u razliitim stihovima i u razliitim strofama. Najvei dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterav, kojim zapoinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva estaraka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske oezije 16 st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta mletako starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego esto i semantiki. SOCIJALNI PROBLEMI U TADANJEM DUBROVNIKU, FUNKCIJA DJELA; KARAKTERIZACIJA: Pria o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s runim grdanom i sretan rasplet vjenanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulievo doba ne ba rijetkim socijalnim problemima Dubrovake Republike. Povjesniari knjievnosti slau se u miljenju da je priom u Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gunduli aludirao na nejednake enidbe, protivei se i kritizirajui enidbe meu razliitim drutvenim klasama. U Dubrovakoj Republici od starine je bio zakon da se plemii mpgu eniti samo meu sobom. Pojava Grdana u drami oito aludira na neke pokuaje krenja tog starog zakona, problematizira enidbu meu razliitim drutvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neptirodnu i protivnu Boijim zakonima od starine. Drutveni problem Gunduli nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno - etiku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ruan, a Miljenko je dobar, iskren i poten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogobi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih enidbi: u tenji Grdana za Dubravkom moe se oditati i elja dubrovakog puka za sudjelovanjem u vlasti, to Gunduli smatra suprotno Bojim zakonima. Prekidajui priu o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gunduli slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomaene u Italiji i neobino obljubljene u koje je odjekivalo zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundulli je proirio fabulom iji smisao i alegorijsko zmaenje jasno istie misao o veliini i dostojanstvu Dubrovake slobode, slobode u kojoj po pravednim boanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokuaju obogaenih, podmitljivih i runih da osvoje slobodu i vlastsuprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o moguoj srei u pripostu pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni anr - Gundulieva Dubravka nudi i koncept za sreu u civiliziranoj, slobodnoj dravi - gradu, misao o srei u takvoj politikoj tvorevini u kojoj, kao i u antikom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i dobrota i u kojem je sve ve ureeno po zakonima boanske pravednosti. Gundulieva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj politikoj hijerarhiji i etikim vrijednostima podvrgnuta dravno -

politika tvorba. Gundulieva Dubravka mjesto je na kojem vlada antiki ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjeujui zlo, runo i la, to je sretna Dubrava koja se osniva na platonikim koncepcijama idealne drave i utopistikim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor anre za uobliavanje takvih misli - pastoralnog anra - bio je idealan, a opeprihvatljiv u stoljeu koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim knjievnim djelima to ihe je onodobna publika itala isto onako rado kako se danas itaju "ljubii". No postupkom alegorizavije mitoloko pastirskog svijeta drame Dubravka proiruje smisao fabule i na suvremeni politiki svijet Dubrovnika te iri konvencijom odreene granice pastirskog anra. Istodobno, po svojim idealno zamiljenim politikim vizijama sretnog grada - drave, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom drutvenom ureenju, hvalospjev najboljoj od svih moguih drava u kojoj vjadaju boanska naela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote. Oblaei pastoralnu fabulu, smjetenu u bzvremenski, mitski svijet vjenne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gunduli je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno - etiko i politiko znanje. Strukturu Dubravke obiljeava isprepletanje svih triju knjievnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na inove i skazanja - Dubravka ima tri ina, a svaki je in podjeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, sceninosti, koru i dijalokoj formi s upotrebom razliitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke oituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu ee prepriava nego to se prikazuje, pa se kljuna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uope ne pokazuje na sceni, nego je prepriava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska pria iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, sree i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izraazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himnikim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako se odmah na poetku otkriva naglaeno lirska intonacija cijelog djela: Objavi, Danice, jasni zrak objavi, uj tihe vjetrice u ovoj Dubravi; Prat su poeli po listju zelenu Zovui dan bijeli i zoru rumenu. O zvijezdo, najdrai od neba uresu, Ukai se, ukai! Raskoe tve gdje su? uena Danice, objavi se, objavi! I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi; Sve te oi gledaju i srca tva hlipe Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe, Da nam prije svane dan, blagi dan sveani, I uen i ekan u ovoj svoj strani.

Isto tako u Dubravci se prepleu razliiti tonovi: ee oni uzvieni, himniki, ali mnogo je prizora, osobito onih s satirima i satiricama, u kojima se komino mjea sa smjenim, lakrdijsko sa aljivim, duhovito s parodikim. Takva je, na primjer, scena - monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:

Osim prepletanja svih triju knjievnih rodova i razliitih tonova, od onih kominih i niskih do uzvienih i sublimnih, antitetinost je temeljno naelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena runoi, boanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski obiaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije. Razrjeenjem dramskog sukoba, pobjedom boanskih zakona i sretnim vjenanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrjeuju, i pastoralu zatvara sretan, harmonian kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipian primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gunduli proirio konvencije pastoralnog anra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizijedrutveno - politikog i moralno - etikog ustrojstva Dubrovake Republike. No za razliku od Dria, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnou seljkog svijeta, Gunduliev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegorinosti, s druge strane, harmonian: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka kao Knjievno djelo i filozofija morala i idealna vizija drutva, a njen tvorac uitelj vrlinei drutvene pravednosti. Tako je Gunduli u Dubravci poeo razmiljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - poeo je razmiljati o ovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.

Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:34:00 | 25 komentara

ALKAR - Dinko imunovi

IME PISCA: Dinko imunovi BILJEKE O PISCU:

Dinko imunovi roen je 1873. g. u Kninu. Djetinstvo je proveo nedaleko Vrlike. Zavrio je uiteljsku kolu i radio u Dalmatinskom zagorju. 1909. u knjizi Mrkodol izlaze sabrate pripovijetke: Muljika, Duga, Rudica, Alkar. Premjeten je u Split i tu radi do 1921. godine, a nakon umirovljenja seli u Zagreb gdje i umire1933. g. erdan, Sa Krke i Cetine te Posmrtne novele su zbirke njegovih pria. Mladi Lani i Mladost su autobiografijske, a napisao je i dva romana Tuinac i Porodica. TEMA: Ljubav harambae Raice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i junatvu GLAVNA MISAO: Snaga, junatvo i tradicija pobijeuju MJESTO RADNJE: Cetinjska krajina VRIJEME RADNJE: XIX. st. LIKOVI: Raica, Salko i Marta OSOBINE LIKOVA: Raica: snaan, junak, sukobljavlja se sa sinom i pati zbog toga Salko: lik koji gubi i postaje patnik, izgubljen u suoavanju sa tradicijom koja pobijeuje Marta: osjeajna, odluna SADRAJ: Alkar je pria o ljubavi oca Raice i sina Salka prema siromanoj djevojci Marti. Uz priu o ljubavi pria se o vitekoj igri alci, koja se svake godine odrava u kolovozu u sijeanje na bitku s Turcima u kojoj je Gospa pomogla junacima Cetinjske krajine. Salko i Marta su se sretali i kao djeca se rado druili te se zavoljeli. Raica je kao mlad momak volio Martinu majku Stanu, koja je bila siromana, ali lijepa. Obolila je i lice joj je bilo unakaeno pa Raici nisu dopustili da se oeni njome. Oenio se sa bogatom Lucom kaja mu je rodlia sina Salka. On je vrijeme provodio u brdima kao hajduk. Luca je umrla i Raica je ostao sam sa sinom. Kad je vidio Martu, pred oima mu je bila Stana i on je tada zavolio tu djevojku. Primjetio je da sa ona i Salko rado gledaju, ali nije mislio da bi je htio bilo tko za enu, jer je sirota, ima ve dvadeset godina, a majku joj svi smatraju za vjeticu. Marta je poela izbjegavati Salka, jer je zavoljela Raicu. Kad je Salko rekao ocu da bi se oenio, on se razljutio i kandijom ga istjerao iz kue. Marta je ula to se dogodilo. Bilo joj je ao Salka, ali i Raice. Ona je voljela obojicu. Salka kao prijatelja iz djetinjstva, a Raicu kao mukarca kojem bi mogla biti ena. Raica je dopustio Salku da se oeni s Martom, a ona nije mogla rei da nee kad je vidjela koliko je sretan. Dolo je vrijeme za koje ivi cijela Cetinjska krajina, Sinjska Alka. Meu alkarima najvie su gledali Raicu, jer je jahao najljepeg konja i imao najljepu odoru. Raica je bio alkar, a sin jnegov momak. Salko je primjetio kako je Marta sretno zbog pobijede njegovog oca u alci. Nakon alke rekla je Raici da se nikada nee udati za Salka, a sutradan je otila iz sela. Raica se borio izmeu ljubavi prema sinu i prema Marti. Kad se Marta vratila u selo, rekla je Salko da se nikada nee udati za njega, nago voli junaka alkara. Salko je nestao, lutao je umama i brdima, puludio je. Pojavio se sljedee godine na alci, na mravom crnom konju, bos, u prnjama koje je navjeao to je naao na smetlitu, a u ruci je imao tap. Jurio je i pogodio u

sredite alke, trudio se da je odbaci i open pogodi ali nije uspio. Ljutito je udario konja i jurnio trkalitem, a tada su ga prepoznali. Prepriavali su priu o ljubavi, junatvu i ludilu. Salko je nastavio ludovati i priati kako e oeniti maehu kad mu umre otac, a on dobije alku.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:32:00 | 168 komentara

Osman - Ivan Gunduli

O OSMANU: Osman je barokni ep. Oni su karakteristini to su po svojoj strukturi labavi. Ideja djela kao cjeline vidi se po cjelovitou opisanog dogaaja, koji je ispripovijedan do svog logikog kraja. Dva izgubljena pjevanja dobro ilustriraju ovaj barokni ep. Njihova odsutnost osjea se samo zato to je u njima sadran jedan dio radnje, a ona je shvatljiva i bez prisustva drugog dijela. Osman opjevava dogaaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu s poljskom vojskom kod Hoima 1621.g i njegovo svrgnue sljedee godine. Gunduli je pred sobom imao realni svijet svoga vremena. Koji je doarao u nekim likovima kojima je dao uvjerljive crte psiholokih oznaka stanovitih karaktera. Te tako je svoj ep pribliio trajnim vrijednostima ovjekovih postupaka. Gunduliev smisao za psiholoki vjerno slikanje likova, vidi se u liku mladog cara Osmana, kojeg je prikazao kao nevjetog, neiskusnog, ali s etikim normama odanog ovjeka. Protutea ovom liku je veliki vezir Dilaver. On je beskrupolozan iskusni politiar, istovremeno odan caru kao visoki slubenik. Osman ima sva tri fundamentalna anra, jer je svoj ep, Gunduli, proeo naglaenim dramskim i lirsko-refleksivnim slojevima. Svaku priliku koristi za narativno kazivanje koje je popraeno ili nekim lirskim ekskursom ili refleksijom, koja dolazi iz pjesnikova idejnog svjetonazora. Tu je i pjesnikova misao o skoroj propasti Turskog carstva. Njegova omiljena teza o trajnoj mijeni i prolaznosti svih ovozemaljskih stvari. Gunduli je bio virtuozni umjetnik rijei. On je stvorio svoj pjesniki izraz zasnovan na individualnom zanosu, pjesniki izraajan i skladan, a povezan uz njegovo iskustvo i tradiciju koja je stvarala taj knjievni jezik. Oivio je velike teme, ideje hrvatske kulturne i knjievne tradicije. Na stilskoj razini pokazuje sklonost baroknoj figuraciji. Gunduli je razvio zreo knjievni jezik, koji je ponio najteu i najsloeniju problematiku i tematiku trenutka, sve razine i kategorije baroknog pjesnikog govora i sloenih modaliteta pjesnikog stilskog bogatstva savladao je s lakoom i sve je iskazivao na tako moderan nain da se pjesnika dostignua prihvaaju kao sasvim prirodna i jasna stvar. Djelo je pisano dubrovako-tokavskim pjesnikim jezikom.

KOMPOZICIJA:

Malo neujednaena. Poetna i zakljuna pjevanja u kojima se prati sudbina sultana Osmana II. preteno su kronikalne naravi. U srednjim (dijelovima) pjevanjima nasumice se mijeaju povijesni i izmiljeni dogaaji sa slobodnom fabulacijom, koja se oslanja na Tassov Osloboeni Jeruzalem. Epu nedostaju dva pjevanja, a razlog se moe vidjeti u nesrodnosti ova dva pravca u pjevanju epa. Gunduli je proirio epsku narativnu kvalitetu, ostvaruje nekoliko paralelnih tokova kazivanja, slui se raznovrsnim tipovima podrijetla linosti i zbivanja u bogatoj i razvedenoj naraciji, prikazuje sloen svijet ljudskog postojanja, te slika ovjeka na povijesnoj razini, s pojedinanim ljudskim sudbinama, njegovim djelovanjima i sklonostima. OSMERIKI KATRENI: Strofa je sastavljena od po etiri stiha, s rimama u rasporedu ABAB ili ABBA. Stih je sastavljen od osam slogova i cezura nakon etvrtog sloga, pri emu slog na kraju stiha i slog prije cezure nikada nisu naglaeni.

LIKOVI: Likove je svrstao u dva sustava, u dvije kategorije. Na jednoj strani su stvarni ljudi i djela sa realnim psiholokim konceptima, a na drugoj su linosti iz mate, romantine linosti koje trebaju priu obogatiti zanimljivim dogaajima. U prvu kategoriju spadaju likovi kralja Osmana, vezira Dauta, pae i vezira Dilavera. U drugu kategoriju spadaju likovi Sokolice i Kunoslave, enske junakinje, koje je poznavala i epska literarna poezija i prije Gundulia.

SADRAJ: Osman opjevava dogaaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu s poljskom vojskom kod Hoima 1621.g i njegovo svrgnue sljedee godine.

1 pjevanje

Prvo pjevanje zapoinje stihovima: "Ah, ijem si se zahvalila"

koji ine uvodnu intonaciju itavom epu. Uglavnom govori o povijesnim dogaajima koji su se zbili za vrijeme Osmana II, koji je doao na prijestolje svrgnuvi svoga strica Mustafa. elei nnaglasiti glavnu temu epa, prolaznast, Gunduli ne zapoinje uobiajenim zazivanjem boginje epskog pjesnitva. Govori o promjenjivosti sree i time eli naznaiti da je sve prolazno. Ve se tu pojavljuju prvi duboki stihovi: "Sve to vie stere krila sve e paka nie pasti"

pouka je u tome da se ovjek ne treba zanositi idejom ostvarenja neeg to nije u skladu s njegovim mogunostima, a mi to objanjavamo poslovicom: "Tko visoko leti nisko pada"

U stihovima pisac zapravo aludira na cara Osmana koji se nalazi na vrhu moi i na kojeg e udariti grom u prenesenom znaenju (janjiari) "a u visocijeh gora vrhe najprije ognjen trijes udari"

Simboliki prikaz kola od sree se ve odavna primjenjuje u knjievnosti i prikazuje u likovnim umjetnostinma kao slika prolaznosti jer se ono neprestano okree, dok se antitezom izmjenjuju parovi: gori - doli, doli - gori.

Kolo od sree vokoli vrtei se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli,

a tko doli, gori ostaje.

I dalje pjesnik pjeva na temu prolaznosi i pri tome se koristi raznim stilskim sredstvima, posebice konetoznim, to je karakteristika baroka. Gunduli pjeva i o bitci kod Hoima u kojoj je slavna turska vojska izgubila od Poljaka. Car Osman smatrada su za to krivi neposluni janjiari

Ali paa pria bogdanskom vojvodi o hoimskoj bitci. Opisuje glavne toke bojita i poloaje istaknutih komandanata i grupacija turske vojske. Pohvalivi vie puta Vladislava, naglaava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomou koje je pobjedio. Meu junacima na turskoj strani istie lijepu i hrabru ratnicu Sokolicu, zaljubljenu u cara Osmana. I car je zaljubljen u Sokolicu, a u njezinom opisu vide se petrarkistike odlike:

"Tim kraljevska prigizdava dikla sred njih rekbi da je lijepa boica od dubrava ka u lovu danke traje

Kaciga joj resi teka Mjete vjenca zlatne kosi, tit zrcalo, a viteka Oklagija su cvit ki nosi"

Amazonka Sokolica je zaljubljena u osmana, a nakon hoimske bitke ona ostaje harati po Poljskoj, zajedno sa svojon skupinom od 12 djevojaka. Ona je olienje borbenosti, odvanosti i pokretljivosti. No ipak se ispod te hrabre i odvane vanjtine koja je odluno prihvatila odgovornosti i pomogla caru krije se ena, osjeajna, eljna ljubavi i njenosti. I jedno i drugo boje se priznati osjeaje, te teko postaju robovi ljubavi, uvajui svoje udnje u srcu:

"Nu robuju u ljubavi, car se otkriti ne usudi ljepoj ka mu duu stravi to u srcu svomu udi"

"Gori, ali plame krije, gorke trpe vik boljezni; ljubi, ali jo ne smije Objaviti sve ljuvezni"

Dalje pisac opisuje njezine slavne ratne pothvate, te de se iti glas da je jedina ona ostala neporaena u hoimskoj bitci.

I da i sad jo optjee sjemo tamo po krajim, robi, plijeni, bije, sijee i od krstjana rasap ini."

Kazlar - aga se kree obalama Male Azije i Grke, zemljama gdje je nekada cvijetala visoka kultura, a u opisima su obilno zastupljene slike prolaznosti. Kazlar aga zaziva grku. U tom njegovom zazivu koristi se Gunduli antitezom u kojoj je Grka prikazana kao nekada jeka i slavna zemlja, a sada samo skupina ruevina. Antitezama nam pjesnik pokazuje prolaznost. uvi o ljepoti Sunanice, aga se zapuuje u njeno rodno mjesto Smederevo, aljui svoje ljude u potragu za plemenitim djevojicama. Opis Sunanicine ljepote:

Svijetla je ova djevojica od koljena despotskog: vid ueni i zenica, slijepa starca, aka svoga.

Ali je zaman da itko sada nje lipotu dvori mnogu, zato djevstvo ona mlada zavjetova vinjem Bogu.

Uvod u osmo pjevanje je tema o ljepoti kao o Boijem daru:

"Ljepota je od naravi dar estiti, slavno blago, gdi se sabra, skupi i stavi sve to je ugodno, milo i drago"

Dalje se u tekstu, nakon Gundulieve definicije ljepote, upoznajemo s likom Ljubdraga koji je izmiljena osoba. Kako je elio unuke,naprevio je zabavu, u nadi da se nekom od mladia sviditi Sunanica dolazi Kazlar - aga i prisilno odvodi Sunanicu, pred ocem, koji je slijep

Slavi se godijica pobjede nad Turcima u Varavi, vitezovi su u lovu, a gospoe igraju na livadi izvan grada.

Plemenita druba ova s dobitnikom turskijeh sila na odluna mjesta od lova ovako se uputila.

Sokolica nalazi gospoe u umi i otima ih sa svojim ratnicima.

Vapije: evo plemenite sree, evo lijepa plijena! Sve u glase sjedinjene tue, cie, plau, cvile.

Turske ratnice, duboko u umi odlue se okupati i odmoriti. Tako ih zatie Vladislav, te se razvije estoka bitka. Sokolicu od smrti spaava Vladislav, te njoj i prijateljicama daje slobodu.

Zato, zasve da turaki strah je rasap naa sila,

kraljevi je svud poljaki tit i obrana lijepih vila.

Vele da ime svud njegovo u srcu e nosit svomu ...

Dirnuta Sokolica izjavljuje da se vie nee boriti protiv krana.

pro krstjanim ona nee nigdje s drugam vojevati.

Odlazi u Tursku, a na putu je zatekne Osmanova poruku da mu se pridrui.

Opisuje se vijenica u varavskom dvoru. Na painu molbu Zborovski tumai detalje tapiserije s prikazom hoimskog boja. Ali - paa predaje kralju sultanovo pismo. Paa je lukav i jako snalaljiv, te zna izabrati prave rjeikako bi postigao svoj cilj. Govori kralju kako bi mu bilo mudro iskoristiti tursku ponudu dok je jo pravi trenutak. U daljnjem govoru potie kralja da, ako mu je stalo do borbe, ratuje za vedsku krunu koja mu je nepravedno uzeta. To se moe vidjeti i iz ovog citata :

" nu ako te boja elja tere mrzi poivati, ima tuih neprijatelja na nje oruja tva dorati! Oinstvo ti je zveska kruna S dvijema druzijem sadruena Ka ti od dunda, zlobe puna Bi nepravo ugrabljena"

Ali - paa je rekao to je trebao i cilj je postigao. Mir je sklopljen i on se vraa u Carigrad s mnotvom darova koje je dobio od kralja kao da je proslavio neku pobjedu, a ne molio za mir.

"Ali je i paa opet bio hvaljen, astjen i darovan: estopenac je on primio vas u suhu zlatu okovan."

Ali u ovom pjevanju jo neto saznajeno o Ali - pai, no tu ba i ne bi bio hvaljen jer je u bitci kod Hoima pokazao nevjeru i bojaljivost pred poljskom vojskom te je zajedno s ostalim neposlunim vojnicima pobjegao.

"naprijed slike koje stahu, srem gledati pai ne da, er meu onim ki bjeahu i priliku svoju ugleda"

U poslijednjem pjevanju Mustefa slavi pobjedu nad Osmanom kojeg, pod njegovom naredbom, odvode u tamnicu u Jedi - kuli. Osman je ostao ponien pred vojskom koja mu se izruguje. Osman zazivlje sva ona svoja bogatstva, sve asti i hvale, sve bojne konje s kojima se borio protiv Poljske, ali ni oni mu ne mogu pomoi. Kao to je u prvom pjevanju spomenuo kolo od sree koje se neprestano vrti, tako ga je i sada spomenuo:

"Ah, ovako srea vrti uokolo kolo svoje" Vojska vrijea Osmana jer je po njima on nepravedno oteo carstvo. On im pokuava dokazati da je on pravi car, ali Mustefa donosi odluku da ga se zadavi. To je uinio sluga Mehmet:

" Jaoh, ali se ma djedina meni otimlje sad po silu i sloboda njom jedina, za kom ekam smrt nemilu"

Ovo su rjei koje je Osman izgovorio pred smrt. U njima posebno dolazi do izraaja njegov strah i poslijednja molba upuena vojsci da shvati istinu. Ali tada ga nitko ne slua, samo mu se izrugivaju i poniavaju ga. U tom trenutku mi ga je bilo ao, smatram da su prema njemu okrutno i neppravedno postupili, jer je on pravi vladar to je i dokazao. Djelo po meni zavrava tuno i nepravedno. Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:32:00 | 32 komentara

20 000 MILJA POD MOREM - JULES VERNE

LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanaanin,Ned Land,kapetan Nemo MJESTO RADNJE:u dubinama mora VRIJEME RADNJE:19.stoljee TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom OSNOVNA MISAO:normalan ivot na zemlji je privlanij od svega blaga i zlata pod morem SADRAJ:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog uda.Koji god brodovi ili na istraivanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to udovite neprirodne snage, a drui su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u istraivanje namjerom da se ne vrati dok neto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vjeni pratilac Savjet i Kanaanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali udovite.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skoili u more.Ugledali

su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.Tu su bile razne koljke,ribice i razliite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se udili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se drali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god doe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja ivota.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:"profesore,doite!"profesor prie prozoru,pogleda i vidi amac.Na palubi je bilo nekolko leeva jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Uli su u amac i bili naoruani elektrinim pukama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom umom.Iz dana u dan su ili na ostrvo.Jednog dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,pone padati kamenje na njih.Uhvatie puke i pobjegoe u amac.Uto iz ume izaoe divljaci i ponu ih gaati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su ekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do junog pola.Dok su plovili nali su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedeeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned ree

profesoru :"noas bjeimo!"Dola je no.Profesor,Savjet i Ned ukrcae se u amac.U tom trenutku podmornica se nala u vrtologu.amac se otkvaio i naao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni to su ivili