Poucavati Prava I Slobode - Prirucnik Za Nastavnike Osnovne Skole

Vedrana Spaji-Vrka Ivanka Strievi Dubravka Male Milan Matijevi
POUAVATI PRAVA I SLOBODE

PRIRUNIK ZA UITELJE OSNOVNE KOLE
s vjebama za razrednu nastavu
Prirunik Pouavati prava i slobode tiskan je zahvaljujui potpori Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, a u suradnji s meunarodnom udrugom Human Rights Education Associates (HREA), te potpori Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Istraivako-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko graanstvo Urednica: prof. dr. sc. Vedrana Spaji-Vrka Recenzenti/recenzentice : Prof. dr. sc. Vladimir Juri, Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu Nevenka Lonari-Jelai, prof., Zavod za unaprjeenje kolstva, Zagreb Dr. sc. Elvi Pirl, Filozofski fakultet u Puli, Sveuilite u Rijeci Recenzentice vjebi za razrednu nastavu: Marina Dikovi, O Monte Zaro, Pula Brankica Hercigonja, O Vladimir Nazor, Remete, Zagreb Mirjana Koljan, O Ivan Bateli, Raa Antonija Marti, O Antun Mihanovi, Slavonski Brod Naslovnica: Filip Maloa Moj svijet, 13 godina, Centar za autizam, Zagreb (slika predstavljena na izlobi uz Svjetsku konferenciju o autizmu, GLASGOW GOMA: ARTISM 2000; likovna voditeljica: Ivana Jei, prof.)
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 371.3:342.7>(072.2) 373.3.014.53(072) PROUAVATI prava i slobode : prirunik za uitelje osnovne kole : s vjebama za razrednu nastavu / Vedrana Spaji-Vrka ... <et al.>. - Zagreb : Filozofski fakultet, 2004. Summary. ISBN 953-175-205-2 1. Spaji-Vrka, Vedrana I. Ljudska prava -- Pedagoki prirunik 440705013
Vedrana Spaji-Vrka Ivanka Strievi Dubravka Male Milan Matijevi
POU
AVATI PRAVA I SLOBODE
PRIRUNIK ZA UITELJE OSNOVNE KOLE
s vjebama za razrednu nastavu
Istraivako-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko graanstvo Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Zagreb 2004.
Sadraj
Predgovor ......................................................................................................................................................11
PRVI DIO: UVOD U LJUDSKA PRAVA I OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA (Vedrana Spaji-Vrka) ...........................................13
1. TO SU LJUDSKA PRAVA
1.1. Ljudska prava kao skup moralnih i pravnih naela ...........................................................15 1.2. Ljudska prava i druga prava pojedinca ..................................................................................19 Prirodna, temeljna i apsolutna prava .....................................................................................19 Ljudska prava i individualna prava ........................................................................................19 Opa ili univerzalna prava i partikularna prava ...................................................................20 Ljudska prava i ustavna prava .................................................................................................20 1.3. Prava, dunosti i odgovornosti ................................................................................................20
2. TEORIJSKI IZVORI LJUDSKIH PRAVA ..................................................................................................... 24
Religijske doktrine ............................................................................................................................25 Teorija prirodnih prava ..................................................................................................................25 Pozitivizam ......................................................................................................................................26 Marksizam ......................................................................................................................................27 Teorija sredinjih naela ljudskih prava .......................................................................................28 Utilitarizam ......................................................................................................................................28 Teorija ljudskog dostojanstva ........................................................................................................29 Teorije pravde ...................................................................................................................................29 Teorija jednakosti .............................................................................................................................30 Kulturni relativizam .........................................................................................................................31
3. MEUNARODNI SUSTAV LJUDSKIH PRAVA ...............................................................................34
3.1. Povijesni tekstovi .........................................................................................................................34 3.2. Globalni sustav ljudskih prava .................................................................................................36 3.2.1. Odreenje meunarodnog standarda ljudskih prava ....................................................37 3.2.2. Temeljni meunarodni instrumenti ljudskih prava .......................................................42 Povelja Ujedinjenih naroda ......................................................................................................42 Meunarodna povelja prava ....................................................................................................42 3.2.3. Razvoj meunarodnog prava ljudskih prava ...................................................................44 3.3. Regionalni sustavi ljudskih prava............................................................................................46 3.3.1. Europski sustav ljudskih prava ...........................................................................................46 3.3.1.1. Vijee Europe ...............................................................................................................49 Ljudska prava kao okosnica djelovanja Vijea Europe ..................................................49 Temeljni instrumenti i tijela nadlena za zatitu ljudskih prava.................................51 3.3.1.2. Europska unija .............................................................................................................56 Temeljni pravni akti i dokumenti ......................................................................................58 Tijela nadlena za zatitu ljudskih prava .........................................................................60 3.3.1.3. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju ....................................................61
3.3.2. Ostali regionalni i drugi sustavi ljudskih prava .............................................................62 3.3.2.1. Meuameriki sustav ljudskih prava .......................................................................62 3.3.2.2. Afriki sustav ljudskih prava .....................................................................................65 3.3.2.3. Ljudska prava u islamu ...............................................................................................67 3.4. Zatita ljudskih prava na nacionalnoj razini .....................................................................69 3.4.1. Ustavna prava i povelje prava .............................................................................................70 3.4.2. Zatita i promicanje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj ..........................................72 3.4.2.1. Pravne odredbe ...........................................................................................................72 3.4.2.2. imbenici ostvarivanja ljudskih prava ....................................................................76 3.4.2.3. Smisao suradnje u zatiti i promicanju ljudskih prava ........................................79 3.5. Uloga civilnog drutva i nevladinih organizacija u zatiti i promicanju ljudskih prava ......... ......................................................................................................................................80 3.5.1. Civilno drutvo .....................................................................................................................82 3.5.2. Nevladine organizacije .......................................................................................................84 3.5.2.1. Odreenje i podjela.....................................................................................................84 3.5.2.2. Temeljna naela, metode djelovanja i pitanje vjerodostojnosti ........................87
4. BITNA OBILJEJA I PODJELE LJUDSKIH PRAVA .......................................................................91
4.1. Obiljeja ljudskih prava .............................................................................................................91 4.2. Generacije ljudskih prava ..........................................................................................................92 Prva generacija ljudskih prava .................................................................................................95 Druga generacija ljudskih prava .............................................................................................95 Trea generacija ljudskih prava ...............................................................................................96 etvrta generacija ljudskih prava ............................................................................................96 4.3. Podjele ljudskih prava.................................................................................................................96 4.3.1. Podjela prava po podrujima.............................................................................................97 4.3.2. Kolektivna nasuprot individualnih prava ......................................................................99 4.3.3. Prava osjetljivih grupa ...................................................................................................... 100 Prava djece ................................................................................................................................ 101 Prava ena ................................................................................................................................. 102 Prava osoba s posebnim potrebama .................................................................................... 104 Prava manjina........................................................................................................................... 105 Prava starosjedilaca ................................................................................................................. 106
5. PRAVO NA OBRAZOVANJE I OSTVARIVANJE LJUDSKIH PRAVA ...................................... 107
5.1. Obrazovanje kao temeljno ljudsko pravo .......................................................................... 108 5.1.1. Utvrivanje prava na obrazovanje ................................................................................. 109 5.1.1.1. Globalni sustav.......................................................................................................... 109 5.1.1.2. Europski sustav ......................................................................................................... 112 5.1.1.3. Ustav Republike Hrvatske ...................................................................................... 114 5.1.2. Dimenzije prava na obrazovanje .................................................................................... 114 5.2. Obrazovanje kao temelj ostvarivanja svih ljudskih prava ............................................ 118
6. OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA .......................................................................................... 121 6.1. Razvoj meunarodnih smjernica i programa u obrazovanju za ljudska prava ...... 121
6.1.1. Globalna razina .................................................................................................................. 121 6.1.1.1. Poeci .......................................................................................................................... 121 6.1.1.2. Razrada pristupa....................................................................................................... 123 6.1.1.3. Praenje i izvjetavanje............................................................................................ 129 6.1.2. Europska razina .................................................................................................................. 130 6.1.2.1. Traenje rjeenja ....................................................................................................... 130 6.1.2.2. Obrazovanje za demokratsko graanstvo ........................................................... 133 6.1.2.3. Europska dimenzija .................................................................................................. 135 6.2. Pristupi obrazovanju za ljudska prava ............................................................................... 139 6.2.1. Obrazovanje za ljudska prava kao globalna panaceja? .............................................. 139 6.2.2. Razvoj obrazovanja za ljudska prava.............................................................................. 143 6.2.3. Odreenje i temeljna naela obrazovanja za ljudska prava ....................................... 146 6.2.4. Ciljevi i ciljne grupe ......................................................................................................... 148 6.2.5. Modeli obrazovanja za ljudska prava ............................................................................. 151 6.2.6. Strategije, metode i tehnike obrazovanja za ljudska prava ........................................ 155 6.2.7. Obrazovanje za ljudska prava i druga srodna podruja ............................................. 162 6.2.7.1. Ljudska prava i graansko obrazovanje ............................................................... 164 6.2.7.2.Ljudska prava i interkulturalno/multikulturalno obrazovanje ......................... 166 6.2.7.3. Ljudska prava i obrazovanje za snoljivost .......................................................... 170 6.2.7.4. Ljudska prava i obrazovanje za mir ...................................................................... 173 6.2.7.5. Ljudska prava i obrazovanje za razvoj .................................................................. 176 6.2.7.6. Ljudska prava i globalno obrazovanje .................................................................. 178 6.2.8. Vrednovanje i osiguranje kvalitete u obrazovanju za ljudska prava ........................ 182 6.2.8.1. Promjene pristupa vrednovanju ............................................................................ 182 6.2.8.2. Samovrednovanje kole kao sredstvo osiguranja kvalitete .............................. 184 6.2.8.3. Osiguranje kvalitete u obrazovanju za ljudska prava ........................................ 186 6.2.8.4. Metode i instrumenti prikupljanja podataka ...................................................... 191 6.2.8.5. Izvjetavanje o rezultatima ..................................................................................... 192 6.2.9. Uitelj i obrazovanje za ljudska prava ........................................................................... 193 6.2.9.1. Promjena prola uitelja ........................................................................................ 193 6.2.9.2. Meunarodne smjernice za uitelja .................................................................... 195 6.2.9.3. Uitelj ljudskih prava .............................................................................................. 198
7. OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA U HRVATSKOJ ............................................................. 201
7.1. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava ........................................ 201 7.1.1 Nastanak Programa ............................................................................................................ 201 7.1.2 Opa polazita ..................................................................................................................... 203 7.1.3 Ciljevi i zadaci...................................................................................................................... 206 7.1.4 Programske cjeline i teme ................................................................................................ 209 7.1.5 Strategije uenja i pouavanja .......................................................................................... 210 7.1.6 Praenje i vrednovanje ....................................................................................................... 213 7.1.7 Uloga uitelja ....................................................................................................................... 214 7.1.8 Pretpostavke sustavnog djelovanja .................................................................................. 215 7.1.9 Predstojee zadae .............................................................................................................. 216 7.2. Doprinos civilnog drutva i nevladinih organizacija obrazovanju za ljudska prava u Hrvatskoj ................... ............................................................................................................. 217
DRUGI DIO: PROGRAM OBRAZOVANJA ZA LJUDSKA PRAVA U RAZREDNOJ NASTAVI ................................................................. 221
Uvod ........................................................................................................................................................... 223
A. OTKRIVANJE SEBE: UENJE ZA SAMOSVIJEST I SAMOPOTOVANJE (Vedrana Spaji-Vrka) ...................................................................................................................... 227
A1. Moja osobna iskaznica ............................................................................................................. 230 A.1.1. Moje ime ............................................................................................................................. 232 A.1.2. Istraivanje tijela ............................................................................................................... 236 A.1.3. Stvari koje volim stvari koje ne volim ....................................................................... 240 A.1.4. Sve moje promjene .......................................................................................................... 244 A.1.5. Moji korijeni ...................................................................................................................... 246 A.2. Moje potrebe i elje ................................................................................................................. 250 A.3. Moje potrebe i prava ............................................................................................................... 255 A.4. Zatitnici mojih prava............................................................................................................. 260
B. UPOZNAVANJE DRUGIH: UENJE ZA RAZUMIJEVANJE I POTIVANJE RAZLIKA (Vedrana Spaji-Vrka) ....................................................................................................................... 265
B.1. Svijet kojemu pripadam .......................................................................................................... 267 B.2. Tko su drugi ljudi ..................................................................................................................... 269 B.3. Pogled kroz razbijene naoale .............................................................................................. 280 B.4. Razlike kao bogatstvo.............................................................................................................. 289
C. IVOT U DEMOKRATSKOJ ZAJEDNICI: UENJE ZA DEMOKRATSKO GRAANSTVO (Dubravka Male)................................................................................................................................. 295
C.1. Temelji demokratske zajednice............................................................................................ 297 C.1.1. Sloboda - klju zajednikog ivota ................................................................................ 298 C.1.2. Razliiti, a jednakopravni ................................................................................................ 301 C.1.3. Pravednost - pretpostavka dobrih meuljudskih odnosa ......................................... 303 C.1.4. Potreba za mirom i sigurnou ...................................................................................... 306 C.2. ivot u zajednici nas obogauje, ali nam namee i odgovornosti ............................. 313 C.2.1. Odgovorni smo za svoje postupke................................................................................. 314 C.2.2. Suradnjom do zajednitva ............................................................................................... 317 C.2.3. Jedni drugima moramo pomagati ................................................................................ 320 C.2.4. I u zajednici imamo pravo na privatnost...................................................................... 322 C.3. Tko i kako odluuje u zajednici ........................................................................................... 324 D. IZGRADNJA I UVRENJE MIRA: UENJE ZA MIRNO RJEAVANJE SUKOBA (Ivanka Strievi) ...... ........................................................................................................................... 329 D.1. Sukobi u nama i oko nas ......................................................................................................... 331 D.1.1. to je sukob ....................................................................................................................... 332 D.1.2. Sukobi se razlikuju ............................................................................................................ 335 D.1.3. Sukob sa sobom ili sviju protiv svih .............................................................................. 339 D.1.4. Kad je nasilje odgovor na sukob .................................................................................... 340 D.2. to izaziva sukob ..................................................................................................................... 341 D.3. Do rjeenja sukoba treba se potruditi ............................................................................... 349 D.4. Kako se nositi s burnim osjeajima .................................................................................... 352
D.4.1. Kako se osjeam, kako se osjea................................................................................... 352 D.4.2. Vidjeti potrebe i osjeaje drugih .................................................................................... 358 D.5. Da bismo se bolje razumjeli ................................................................................................. 361 D.5.1 Govor bez govorenja ......................................................................................................... 363 D.5.2. ujem te kad te sluam .................................................................................................... 365 D.6. Kako do cilja .............................................................................................................................. 368 D.7. Rijeimo problem zajedno ..................................................................................................... 371 D.8. Mir sa sobom, tobom i cijelim svijetom ............................................................................ 381
E. OUVANJE CJELINE SVIJETA: UENJE ZA GLOBALNU PERSPEKTIVU (Dubravka Male) .............................................................................................................................. 385
E.1. Svijet kao velika obitelj ........................................................................................................... 387 E.1.1. Sloena mrea ivota ........................................................................................................ 387 E.1.2. Od moje do svjetske obitelji ............................................................................................ 390 E.2. Danas za sutra ............................................................................................................................ 394 E.2.1. Sve se mijenja ..................................................................................................................... 394 E.2.2. Mi stvaramo budunost ................................................................................................... 397
F. PRIMJENA PROGRAMA I OSIGURANJE KVALITETE ............................................................ 403
F.1. Strategije i metode (Milan Matijevi) .................................................................................. 403 F.1.1. Razredno i kolsko ozraje .............................................................................................. 403 F.1.2. Strategije aktivnog uenja ................................................................................................ 407 Uenje istraivanjem .............................................................................................................. 408 Razredne novine ..................................................................................................................... 409 Ueniko dopisivanje i meurazredna suradnja ............................................................... 411 Razgovor u krugu .................................................................................................................... 411 Uenje kroz igru ...................................................................................................................... 412 Pedagoke radionice ............................................................................................................... 413 Integrirani dan i integrirani tjedan ...................................................................................... 413 F.1.3. Suradnja roditelja i kole .................................................................................................. 420 F.1.4. Posebne upute za izbor strategija i metoda rada na Programu (Vedrana Spaji-Vrka, Ivanka Strievi, Dubravka Male) ..................................... 421 F.2. Osiguranje kvalitete ................................................................................................................ 425 F.2.1. Praenje i vrednovanje (Milan Matijevi) ..................................................................... 425 F.2.2. Posebne upute za vrednovanje i samovrednovanje u radu na Programu (Vedrana Spaji-Vrka, Ivanka Strievi) ..................................................................... 426 F.2.3. Instrument za samovrednovanje i osiguranje kvalitete u obrazovanju za ljudska prava (SOK) (Vedrana Spaji-Vrka) ............................................................................. 430 PRILOZI (pripremila: Jasmina Boi i Vedrana Spaji-Vrka) ....................................................... 435 Izvori za samoobrazovanje uitelja: izbor ..................................................................................... 437 Opa deklaracija o ljudskim pravima (pojednostavnjeni tekst) ................................................ 442 Konvencija o pravima djeteta (pojednostavljeni tekst) ................................................................ 443 Ustav Republike Hrvatske (pojednostavnjeni tekst) ..................................................................... 446 Meunarodni kalendar ...................................................................................................................... 448 Teaching Rights and Freedoms: Elementary School Teachers Manual with activities for grades 1-4: Summary........................................................................................... 451
Predgovor
Prirunik Pouavati prava i slobode rezultat je rada na istraivakom projektu Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne kole, koji se od 1997. do 1999. godine ostvarivao u Hrvatskom povjerenstvu za UNESCO temeljem ugovora izmeu Vlade Republike Hrvatske, UNESCO-a i Vlade Kraljevine Nizozemske. U njemu su bili okupljeni profesori, mladi istraivai i studenti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Uiteljske akademije i drugih nastavno-istraivakih institucija te civilni aktivisti. Glavni cilj Projekta bio je izrada koncepcijskog okvira, programa te materijala za uenje i pouavanje odgoja i obrazovanju za ljudska prava u niim razredima osnovne kole u skladu s meunarodnim demokratskim standardima i razvojnim potrebama hrvatskog drutva. Odgoju i obrazovanju za ljudska prava pristupilo se kao cjeloivotnom procesu uenja i pouavanja za (samo)osnaivanje i odgovornost graana u kulturno pluralnom demokratskom drutvu koje je ureeno na naelima slobode, pravde, jednakosti, mira i solidarnosti. Istaknuto je da ono ini jedinstvo s odgojem i obrazovanjem za demokratsko graanstvo, interkulturalnim odgojem i obrazovanjem te odgojem i obrazovanjem za mir i nenasilno rjeavanje sukoba. Ostvaruje se s osloncem na aktivne i suradnike metode uenja, trai povezivanje formalnog i neformalnog odgoja i obrazovanja te istie meuovosnost lokalne, nacionalne i globalne perspektive u razumijevanju drutvenih izazova i promjena. Koncepcijski okvir i program koji su pripremljeni u Projektu postali su polazita za izradu Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava pri Nacionalnom odboru za obrazovanje o ljudskim pravima Vlade Republike Hrvatske, koji je objavljen 1999. godine. Nastavni i referentni materijali, kao to su Interdisciplinarni rjenik, Zbirka meunarodnih i domaih dokumenata, Bibliografija radova s biljekama i Meunarodni adresar, tiskani su naknadno tijekom 2000. i 2001. godine u izdanju Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i Projekta. Prilozi s meunarodnog simpozija Common Goals Varieties of Approaches: The Promotion of Human Rights through Education (Isti ciljevi razliiti pristupi: Promicanje ljudskih prava odgojem i obrazovanjem) objavljeni su na web-stranici Istraivako-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko graanstvo Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (http://www.ffzg.hr/hre-edc/DubrSymp-fin.pdf). Osim tih materijala u projektu su prireeni prirunik za uitelje i udbenici za uenike prvog i drugog te treeg i etvrtog razreda osnovne kole. Prirunik za uitelje Pouavati prava i slobode, koji se iz objektivnih razloga objavljuje sa zakanjenjem, znatno je izmijenjen i dopunjen u odnosu na izvorni tekst. Njegov sadraj podijeljen je u dva meusobno povezana dijela. U prvom dijelu se u sedam poglavlja obrauju kljuna pitanja iz podruja ljudskih prava i obrazovanja za ljudska prava (to su ljudska prava, Teorijski izvori ljudskih prava, Meunarodni sustav ljudskih prava, Bitna obiljeja i podjele ljudskih prava, Pravo
11
12
na obrazovanje i ostvarivanje ljudskih prava, Obrazovanje za ljudska prava i Obrazovanje za ljudska prava u Hrvatskoj). Teorijske analize slue kao podloga Programu odgoja i obrazovanja za ljudska prava koji ini drugi dio Prirunika. Program je podijeljen u pet odgojno-obrazovnih cjelina (Otkrivanje sebe, Upoznavanje drugih, ivot u demokratskoj zajednici, Izgradnja i uvrenje mira i Ouvanje cjeline svijeta), uz dodatak posebnog poglavlja o odgojno-obrazovnim metodama i strategijama vrednovanja (Primjena Programa i osiguranje kvalitete). Prirunik treba shvatiti kao pomono sredstvo za ukljuivanje ljudskih prava i njima srodnih pojmova u nastavu, izvannastavne aktivnosti i rad kole u cjelini. On sadri ideje o tome kako poticati cjeloviti razvoj svakog pojedinog uenika, kako kolu graditi kao demokratsku zajednicu uenja i pouavanja, kako ouvati dostojanstvo svih u odgojnoobrazovnom procesu i kako mlade pripremiti za aktivno sudjelovanje u izazovima privatnog i profesionalnog ivota s onu stranu jalovog zapamivanja neiskoristivih injenica. U Priruniku se koristi termin obrazovanje u najirem znaenju, dakle kao proces proirivanja znanja, razvoja vjetina i usvajanje vrijednosti, stavova i obrazaca ponaanja, za to se kod nas najee koristi sloenica odgoj i obrazovanje. Termin obrazovanje izabran je vie iz praktinih razloga, jer se pokazalo da je koritenje sloenice na mnogim mjestima umanjivalo razumijevanje teksta. Isti problem onemoguio je dosljedno potivanje naela rodne osjetljivosti teksta pa je ono provedeno samo u Programu. Naime, primjena tog naela znai da se rodna diferencijacija ne provodi samo u odnosu na subjekt (npr. uenik i uenica ili uitelj i uiteljica) nego i na druge dijelove reenice (npr. Uitelj/ uiteljica je zatraio/zatraila od uenika/uenica koji/koje su bili/bile na izletu da ), to znatno optereuje itanje. No s obzirom da je potivanje toga naela u obrazovanju bitno za osvjetavanja problema zapostavljanja ene, to je bitan dio uenja i pouavanja za ljudska prava, oekujemo da e meu strukama doi do dogovora kojim se istovremeno zadovoljava i potreba itljivosti i zahtjev za rodnom osjetljivou teksta, ime bi nestale i dileme koje smo mi imali piui ovaj Prirunik.
Zahvalu za objavljivanje Prirunika dugujemo potpori gospoe Felise Tibbitts iz udruge Human Rights Education Associates, Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, Nacionalnom odboru za obrazovanje o ljudskim pravima i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske. to se njegova sadraja tie, zahvalnost dugujemo svim recenzentima, osobito uiteljicama. Na najvei dug ostat e nepodmiren prema dr. Elvi Pirl, za njenu izuzetnu pomo u metodikom dotjerivanju Programa, kao i prema mr. Jasmini Boi, za njene savjete prilikom oblikovanja teorijskog dijela Prirunika.
Zagreb, sijeanj 2004. Autori
PRVI DIO
Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava
1.
to su ljudska prava
15
1.1. Ljudska prava kao skup moralnih i pravnih na

ela
Ljudska prava su moralna prava ope naravi. Ona pripadaju svima podjednako i neovisna su o spolu, dobi, sposobnostima, rasnoj, etnikoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti, kao i o drutvenom ili dravnom ustroju kojemu pojedinac pripada. Rije je o temeljnim i neotuivim pravima koje posjeduje svako ljudsko bie kao bitne pretpostavke svog istinski ljudskog postojanja u slobodi, neovisnosti i dostojanstvu. Shvaena tako, ljudska prava ini skup moralnih naela koja se propituju i potvruju u podruju filozofije morala. Ljudska prava su i pravna zatita ljudskog dostojanstva. Njima se pravno potvruje i titi ljudsko dostojanstvo svakog pojedinca. Rije je, dakle, o pravima koja pripadaju svakom pojedincu u odnosu na dravu i vlast. Pozivajui se na njih, pojedinac postavlja zahtjeve pred institucije i tijela vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini da oni djeluju na odreen nain ili da sprijee djelovanje kojim se dovodi u pitanje njegovo ljudsko dostojanstvo. Zahtijevajui svoja ljudska prava pred dravom, pojedinac se prvenstveno poziva na pravne norme utvrene meunarodnim instrumentima ljudskih prava. Njihov temelj predstavlja Meunarodna povelja prava Ujedinjenih naroda u sklopu koje se nalazi Opa deklaracija o ljudskim pravima. Norme su rezultat pregovora i dogovora meu dravama i, kao takve, formalnopravno obvezuju vlade da se prema pojedincu ponaaju na odreen nain. U dijelu demokratskih zemalja u tu su svrhu usvojene posebne povelje prava kao sastavni dio ustava. Shvaena tako, ljudska prava ini skup pravnih normi koje se ureuju i potvruju u okvirima teorije i prakse meunarodnog prava. Ljudska prava, dakle, nisu neke posebne drutvene privilegije koje pojedinac zaslui svojim roenjem ili djelovanjem. Ona mu uvijek i u svakom asu pripadaju, ak i onda kad ih on nije svjestan, kada ne priznaje ista prava drugima, ili kad drugi njemu ne priznaju ta prava. S obzirom na to da su bitan uvjet ljudskog postojanja, ona ne ovise o milosru onih koji su na vlasti. Drava pojedincu ne daruje njegova temeljna prava i slobode, on ih od nje ne zasluuje, primjerice svojim dobrim ponaanjem, jer su oni naprosto neotuiv dio njegove ljudske prirode. No ona mu ih moe priznati i jamiti zakonima, kao to mu ih moe osporiti i zabraniti zakonima. Razlika izmeu te dvije mogunosti jest razlika izmeu dobre i
Pouavati prava i slobode
loe vladavine, izmeu reima koji titi interese svih i reima koji titi samo interese pojedinih grupa. No i kad mu vlast osporava njegova temeljna prava i slobode, pojedinac ostaje njihov vlasnik zbog ega i ima neotuivo pravo neprekidno i uporno teiti vlastitoj srei. Taj cilj se ne postie odjedanput i za sva vremena. Povijest pokazuje da je proces priznanja i zatite ljudskih prava dugotrajan, sloen i osjetljiv jer pretpostavlja korjenito mijenjanje pristupa pojedincu, drutvu, vlasti i dravi. On podrazumijeva uspostavljanje i razvoj takvih drutvenih odnosa u kojima vlast sve manje propisuje, a sve vie potvruje i titi prava pojedinca kao temeljna i neotuiva prava i slobode svih. Iako ideju ljudskih prava nalazimo u nizu filozofskih i drugih tekstova tijekom itave ljudske povijesti, do njene primjene u politikoj praksi dolazi tek prije neto vie od dva stoljea kada despotska vlast koja upravlja podanicima ustupa mjesto demokratskoj vlasti koja upravlja u ime i po volji graana. Usprkos tome tek se od kraja prve polovice 20. stoljea moe sa sigurnou govoriti o institucionalizaciji ideje ljudskih prava, budui da se tek tada u sklopu Ujedinjenih naroda utvruju i normiraju temeljna i neotuiva prava koja jednako pripadaju svakom ljudskom biu. Pojavom regionalnih sustava ljudskih prava (europskog, amerikog i afrikog) potvren je i uvren meunarodni sustav ljudskih prava, ali je tek europski sustav uspio uspostaviti donekle uinkovitu pravnu zatitu ljudskih prava pojedinca. Uspostavom meunarodnog i regionalnog sustava ljudskih prava temeljem dogovora i sporazuma meu vladama suverenih i neovisnih drava, utvrene su obveze koje drava ima prema svakoj osobi, a za koje odgovara pred meunarodnom ili regionalnom zajednicom. Sredinje dimenzije tog obrasca meunarodnih obveza su formalnopravno priznanje i ureenje ljudskih prava ustavom i zakonima, osiguranje postupaka, mjera i instrumenata njihove zatite, ali i odtete te njihovo ukljuivanje u sustav drutvenih vrijednosti. Ljudska prava su odavno prestala biti iskljuivo predmet moralno-filozofskih rasprava, utopijskih politikih ideja ili drutvenih aspiracija povezanih s vizijom dobrog drutva. Ona se danas propituju u terminima ustavnih jamstava koje demokratska drava daje svojim graanima. Priznanje prava, naime, za sobom automatski povlai obvezu drave da zadovolji zahtjeve pojedinca koji proizlaze iz tog priznanja. To se postie osiguranjem odreenih resursa, institucija i postupaka kojima se pojedincu jami zatita od samovolje, neuinkovitosti ili korumpiranosti vlasti, ali i uvoenjem sustava odtete kad zakae sustav zatite. Kljune dimenzije tog procesa su:
jasnoa pravca drutvenog razvoja i s njom povezani politiki prioriteti; razvojni programi s mjerama i strategijama primjene; politika volja za ostvarenjem naznaenog pravca razvoja; sustav konkretnih odgovornosti to ukljuuje tzv. plaanje rauna za propust koji je
16
posljedica nekorektnog djelovanja. Preuzimanjem odgovornosti za promicanje i zatitu ljudskih prava, vlast se ujedno obvezuje na uspostavu i jaanje demokratskih drutvenih odnosa. Openito se prihvaa da se demokracijom najuinkovitije promiu i tite ljudska prava. Otuda i uvjerenje da se
vlast u nekoj zemlji legitimira kao demokratska prema razini zatite temeljnih i neotuivih prava i sloboda svih svojih graana. Stoga sredinje pitanje demokratskog drutva nije puko priznanje ljudskih prava, odnosno postojanje papira, nego znatno vie uinkovitost sustava njihove zatite i promicanja. No priznanjem se mijenja i sama ideja demokracije. to se vei broj prava zatiuje na vioj razini, dakle ustavom i meunarodnim instrumentima, to sve manje prostora ostaje za demokratsko odluivanje, ali i za politike manipulacije pojedinih interesnih grupa. Nadalje, u pitanje dolazi i demokratsko naelo veinskog odluivanja. Obino se kae da ljudska prava ne tite pojedinca samo od tiranije totalitarnog reima nego i od tiranije reima veine u demokraciji. Veinska vlast jest jamstvo zatite opih drutvenih interesa, ali moe ugroziti interese pojedinaca, osobito onih koji pripadaju manjinama.
17
imbenici koji utjeu na ostvarenje ljudskih prava

nekoherentnost sustava ljudskih prava sukob prava drutveni, politiki, kulturni i gospodarski kontekst primjene prava veinsko odluivanje odvojenost moralnih i pravnih normi neusklaenost meunarodnih i domaih pravnih normi razlike u tumaenju pravnih normi neinformiranost i nepripremljenost graana za traenje svojih ljudskih prava
No osjetljivost i sloenost procesa zatite ljudskih prava dijelom proizlazi iz same prirode ljudskih prava i odnosa meu njima. Zatitom jednoga prava, primjerice prava na slobodu izraavanja ili prava na vlasnitvo, moe se ugroziti uivanje drugih prava. Pravo na slobodu izraavanja se u demokratskim drutvima koristi kao argument za opravdanje govora mrnje, pornografije, nasilnog ponaanja, rasizma i fundamentalizma, ime su osobito ugroeni interesi djece. Zanimljivo je da na meunarodnoj ili regionalnoj razini ne postoji instrument kojim se sveobuhvatno i uinkovito tite prava djece glede zloporabe prava na slobodu izraavanja. Uzrok tome dijelom je u odreivanju meunarodnih i regionalnih prioriteta. Sloboda miljenja i izraavanja te dostupnost i pluralizam informacija desetljeima se promiu kao kljuna pretpostavka demokratskog razvoja, pri emu je gotovo zanemareno pitanje njihove zloporabe. Isti problem nalazimo i u primjeni prava na vlasnitvo ime se nerijetko ugroava niz temeljnih prava siromanih. Iako se na prvi pogled ne ini, ljudska prava nisu koherentan sustav. Ona su skup, kola naela koja su se postupno pojavljivala tijekom povijesti na razliitim mjestima i u razliitim drutvenim, kulturnim, politikim i gospodarskim kontekstima, kao odgovor na obespravljenost i tlaenje pojedinca, grupa i naroda. Iako se do nekih od njih dolo spo-
razumom, veina ih je izborena sukobom ili revolucijom pa su prvenstveno znak pobjede nad apsolutizmom, totalitarizmom i drugim oblicima vladavine koji su guili prava i slobode pojedinca. Nadalje, iako ljudska prava imaju svoje izvore u religijskim doktrinama, ona dovode u pitanje i neka moralna naela velikih svjetskih religija, ukljuujui kranstvo (primjerice, pravo na reproduktivni izbor), kao i mnogih tradicionalistikih drutava (primjerice, pravo na slobodu izbora branog partnera ili zabrana sakaenja).
18
Brojna pitanja koja prate ljudska prava upravo i izviru iz posebnosti drutvenog konteksta u kojemu se primjenjuju. Kulture koje kolektiv pretpostavljaju pojedincu mogu u individualistiko-liberalnom pojmu ljudskih prava vidjeti opasnost po svoje temeljne vrijednosti (mnoge afrike i azijske kulture, ali i komunitaristi). U kulturama koje naglaavaju ovisnost pojedinca o prirodi, antropocentrian pojam prirodnih prava, koji stoji u temeljima ljudskih prava, moe biti besmislen i moralno neprihvatljiv (primjerice, u dijelu azijskih i afrikih kultura). Isto vai i za kulture koje izvor ljudskog dostojanstva i slobode ne nalaze u samom ljudskom biu nego u istinskoj vjeri, to znai da im je sasvim strana sekularna ideja ljudskih prava (islamske kulture). Iz toga slijedi da ljudska prava ne moraju biti samorazumljiva, kako se ponekad tvrdi, nego da se ona moraju prije svega u praksi moralno opravdati. Utvrivanje izvora autoriteta ljudskih prava od presudne je vanosti za njihovo prihvaanje. Moralno opravdanje potrebno je ak i onda kad mislimo da su ljudska prava jasno pravno ureena. Razlog tome nije samo sukob izmeu apsolutistike i relativistike koncepcije prava, niti samo jaz izmeu meunarodnih i domaih pravnih normi. Ovdje je vie rije o nejedinstvenom tumaenju tih normi zbog ega se, primjerice, javlja jaz izmeu norme i sudske prakse, to nas dijelom vraa na pitanje drutvenog i kulturnog konteksta. To znai da je spor koji se danas esto vodi oko toga jesu li ljudska prava skup moralnih ili pravnih naela, zapravo, suvian. Ljudska prava su nuno i jedno i drugo. Moralna dimenzija, kako kae Wiktor Osiatynski, ljudskim pravima daje opravdanje, a pravna osigurava primjenu. No da bi dolo do tog pomirenja, prijeko je potrebno preispitati dosadanji elitistiki pristup ljudskim pravima koji se oslanja na uske specijalistike, diplomatske i predstavnike krugove. Globalno prihvaanje ljudskih prava ne ovisi samo o jasnoi i obuhvatnosti meunarodnih normi, niti samo o domaoj pravnoj zatiti, niti samo o ekspertnim znanjima nekih posebnih grupa strunjaka i vladinih tijela, nego ponajvie i presudno o tome poznaje li, koliko i kako, te norme svaki pojedini graanin, kao i o tome koliko je proces utvrivanja i primjene prava rezultat istinskog dijaloga izmeu vlasti i graana, ukljuujui strunjake i organizacije civilnog drutva.
Jer, ako je pojedinac jedini posjednik svojih ljudskih prava koja mu pripadaju po njegovoj ljudskoj prirodi, onda nema nita nepravednije nego osporiti mu znanja o toj prirodi zahvaljujui kojima u njoj jedino i moe uivati.
1.2. Ljudska prava i druga prava pojedinca

Odreivanjem pripadnosti dotakli smo samo dio pitanja o tome to su ljudska prava. S obzirom na to da emo se ostalim dijelovima tog pitanja detaljnije baviti u sljedeim poglavljima, ovdje emo u kratkim crtama ukazati na neke pojmove koji se esto, opravdano ili neopravdano, koriste kao istoznanice pojma ljudskih prava.
19
Prirodna, temeljna i apsolutna prava
Uz pojam ljudskih prava u pravilu se veu pojmovi prirodnih, temeljnih i apsolutnih prava. Ljudska prava jesu prirodna prava jer pripadaju pojedincu kao bitna obiljeja njegove ljudske prirode. Ona su i temeljna i apsolutna, iako ovdje valja praviti odreenu razliku. Ne postoji meunarodno prihvaen popis temeljnih (fundamentalnih) ljudskih prava, ali se openito dri da se ona odnose na prava utvrena Opom deklaracijom o ljudskim pravima kao to su pravo na ivot, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na slobodu udruivanja itd. Apsolutna prava su ljudska prava koja se ni u kojim okolnostima ne mogu ograniiti niti ih se pojedinac moe odrei. Prema obiajnom meunarodnom pravu ona ukljuuju: zabranu muenja, okrutnog ili poniavajueg postupka ili kazne, zabranu ropstva i naelo nema kazne bez zakona (nitko ne moe biti proglaen krivim i kanjen za djelo koje u asu kad je poinjeno nije, po nacionalnom ili meunarodnom pravu ili meunarodnom obiajnom pravu, utvreno kao kazneno djelo). Ljudska prava koja se u odreenim okolnostima i pod odreenim uvjetima mogu ograniiti nisu apsolutna. Rije je o pravima na koja se primjenjuje naelo tzv. doputenog ogranienja, tj. onima koja se ograniavaju u izvanrednim okolnostima ili kad je to u demokratskom drutvu nuno radi interesa dravne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, sprjeavanja nereda ili zloina, zatite zdravlja ili morala, kako, primjerice, stoji u Europskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ljudska prava i individualna prava

Pod pojmom ljudskih prava mislimo samo na ona prava koja ima svaki ovjek, dok pojam prava pojedinca moe oznaavati prava koja imaju samo pojedini ljudi. Pojam ljudskih prava koji se danas koristi, u smislu opih, neotuivih i nedjeljivih prava koja pripadaju svakom ovjeku kao ljudskom biu bez obzira na njegovo podrijetlo, ivotne uvjete, sposobnosti i sl., oblikovan je tek nakon Drugoga svjetskog rata dogovorom na meunarodnoj razini. Odatle je uveden u meunarodno javno pravo kao posebna disciplina meunarodno pravo ljudskih prava. Do tada su prava bila iskljuivo prava pojedinca i esto znaila privilegije ili imunitete steene sporazumom, podrijetlom, obiajima i sl. U 18. stoljeu, primjerice, pojam prava pojedinca nije ukljuivao ene, djecu i neeuropske narode. John Locke, kojega mnogi smatraju preteom ideje ljudskih prava, koristio je samo pojam individualnih prava,
a ne i ljudskih prava. Zbog uvjerenja da nositelj prava moe biti samo slobodan graanin (bijelac, mukarac i posjednik), podravao je ropstvo i osporavao ravnopravnost ena. Isto vai za Jeffersona, glavnog pisca amerike Deklaracije o neovisnosti, koji je i sam bio robovlasnik. Nadalje, s obzirom na to da su ljudska prava utvrena i zatiena meunarodnim instrumentima, pojedinac koji nalazi da su njegova prava povrijeena, moe traiti zatitu meunarodnih institucija, ali pod uvjetom da je njegova zemlja prihvatila i ratificirala odreeni instrument. U skladu s tim pojedinac postavlja zahtjev za zatitom svojih individualnih prava svojoj dravi, dok zahtjev za zatitom svoji ljudskih prava, osim dravi, postavlja i meunarodnoj zajednici.
20
Opa ili univerzalna prava i partikularna prava

Ljudska prava postoje i priznaju se samo i iskljuivo kao opa ili univerzalna prava koja vae za svakog podjednako, inae govorimo o partikularnim pravima.
Ljudska prava i ustavna prava

Ljudska prava su temeljna prirodna prava koja pripadaju svakom pojedincu u njegovim odnosima prema tijelima i institucijama vlasti, za razliku od ustavnih prava koja pripadaju samo graanima odreene drave. Ustav je temeljni zakon kojim se ureuje cjelokupan pravni, politiki, gospodarski i izborni sustav drave te graanska, politika, gospodarska, socijalna i kulturna prava i slobode graana, kao i njihove dunosti. S obzirom na to da se ustavi meusobno razlikuju ne samo po sadraju nego i po svojoj praktinoj primjeni (primjerice, normativni ustavi razvijenih demokratskih zemalja koji najvie odraavaju stvarne odnose, deklarativni ustavi nekih postkomunistikih zemalja koji utvruju poeljne odnose i semantiki ustavi komunistikih zemalja koji prikrivaju realne odnose), mogu postojati znatna odstupanja izmeu ustavnih i temeljnih prirodnih prava pojedinca. Krajnji oblik takvog razdvajanja su rasistiki zakoni kojima se titi nejednakost i diskriminacija graana. Oni imaju svoje uporite u pravu, ali se nikako ne mogu moralno opravdati. Potreba to uinkovitije zatite prava graana dovela je do toga da su ustavi nekih razvijenih zemalja (SAD, Kanada) dopunjeni tzv. poveljom prava.
1.3. Prava, dunosti i odgovornosti

Ve je reeno da ljudska prava uvijek pripadaju pojedincu, ak i onda kad on ista prava ne priznaje drugima, ili kad ih njemu drugi ne priznaju. Znai li to da se ljudska prava u praksi svode na bespotednu borbu za ostvarenje samo svojih interesa, na rat svih protiv sviju, kako nas je uvjeravao Thomas Hobbes, ili ona sadre ugraene mehanizme nadzora koji svaku sebinost ine nemoguom? S obzirom na to da ona pripadaju svima jednako, odgovor bi trebao biti razumljiv sam po sebi svatko ima upravo onoliko prava i sloboda koliko
imaju svi drugi ili, jo preciznije, prava i slobode jedne osobe zavravaju tamo gdje poinju prava i slobode druge osobe. Ako je uivanje ljudskih prava ogranieno, jesu li ta ogranienja posljedica prisile da odstupimo, dunosti kojoj se odazivamo ili odgovornosti koju dobrovoljno prihvaamo? Ako i pristanemo na to da je prisila nespojiva s uivanjem ljudskih prava, to je s dunostima i odgovornostima? Ima li pojedinac kakve dunosti i prema kome kao uivatelj ljudskih prava? Jesu li dunosti isto to i odgovornosti, ili je rije o dva razliita pristupa shvaanju uloge pojedinca u promicanju i zatiti ljudskih prava? Na to pitanje u literaturi nema jedinstvenog odgovora. Na jednoj strani su autori koji zastupaju stav da pojedinac nema nikakvih dunosti izvan onih koje se odnose na njegova vlastita prava i slobode te da se o dunostima jedino moe govoriti u svezi s obvezom drave da prizna i zatiti ta prava i slobode, kao i da osigura stabilnost i blagostanje drutvene zajednice. Ostvarenje prava stoga ne smije biti uvjetovano ispunjavanjem dunosti zbog ega se ni okorjelom zloincu ili masovnom ubojici ne smiju oduzeti njegova temeljna prava kojima se potvruje njegovo ljudsko dostojanstvo. Na drugoj strani se nalaze autori koji dre da ostvarenje prava u potpunosti treba biti uvjetovano ispunjavanjem dunosti prema drutvu i dravi. Argument da je osoba koja ne ispunjava svoje dunosti prema dravi beskorisna, a ona koja ih svjesno odbija ispuniti moralno bezvrijedna i politiki opasna esto koriste totalitarni reimi kad trebaju pred svojim graanima i meunarodnom javnou opravdati masovne zloine. Tu su retoriku koristili Staljin u Sovjetskom Savezu, Mao Zedong u Kini, Kim Il Sung u Sjevernoj Koreji i general Pinoche u ileu te mnogi drugi diktatori 20. stoljea za opravdavanje zatvaranja, muenja, prisilnih nestanaka i istki onih koji su zbog otpora reimu izgubili sva moralna prava. Treu grupu ine zastupnici ideje da svako pravo ukljuuje i dunost te da se stoga ta dva pojma ne mogu razmatrati odvojeno to su odavno naglaavali i predstavnici teorije drutvenog ugovora. Usklaenost prava i dunosti jedna je od temeljnih pretpostavki dobrog funkcioniranja demokratskog drutva u kojemu je interes graana i zajednice zakonima zatien od samovolje vlasti, monih grupa i drugih pojedinaca. Prava koja pripadaju pojedincu nameu odreene dunosti i dravi i drugim pojedincima. I jedni i drugi obvezni su ne mijeati se u njegova prava, ali drava ima jo i dodatnu obvezu da mu ta prava i osigura. U skladu s tim od pojedinca se oekuje da ispuni svoje graanske dunosti prema drutvu, to prvenstveno ukljuuje glasovanje i plaanje poreza te, u veini zemalja, i neki oblik sluenja vojnog roka i obrane zemlje (javna sfera dunosti), ali i da potuje prava drugih (privatna sfera dunosti). Opa deklaracija o ljudskim pravima takoer priznaje povezanost prava i dunosti. U lanku 29(1) stoji: Svatko ima obveze prema onoj zajednici u kojoj je jedino mogu neovisan i cjelovit razvoj njegove osobnosti. Neki autori dodaju da je ta odredba ula u Deklaraciju pod pritiskom azijskih, latinoamerikih i komunistikih zemalja, u kojima su se vie naglaavale dunosti nego prava pojedinca zbog presudnog utjecaja kulture, religije ili ideologije. Istina jest da su, nekoliko mjeseci prije, junoamerike i sjevernoamerike zemlje usvojile regio-
21
nalnu Ameriku deklaraciju o pravima i dunostima ovjeka u kojoj se navode dunosti graana prema drutvu kojemu pripada; uzajamne dunosti roditelja i djece; dunosti u odgoju i obrazovanju; obveza glasovanja i potivanja zakona; dunosti prema naciji, zatiti i dobrobiti zajednice, poreznim obvezama; sudjelovanje u demokratskom razvoju zajednice te potivanje rada i nemijeanje u politike odluke druge zemlje.
22
Dokumenti koji utvruju prava i odgovornosti/dunosti

Amerika deklaracija o pravima i dunostima ovjeka, 1948. Afrika povelja o ljudskim pravima i pravima naroda, 1981. Deklaraciju o odgovornostima sadanjih generacija prema buduim generacijama, UNESCO, 1997. Deklaracija o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i drutvenih tijela u promicanju i zatiti univerzalno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, UN, 1998. Deklaracija i Program obrazovanja za demokratsko graanstvo utemeljeno na pravima i odgovornostima graana, Vijee Europe, 1999.
Masovno krenje ljudskih prava graana totalitarnih zemalja koje se provodilo pod izlikom nepotivanja dunosti, navelo je zapadne autore na zakljuak da nastojanje na povezanosti prava i dunosti moe dovesti do obezvrjeivanja same ideje ljudskih prava. Tako se termin dunost postupno poinje iskljuivo vezivati uz obveze koje drava ima prema svojim graanima i meunarodnim, odnosno regionalnim sporazumima. Odnos pojedinca prema dravi odreuje se u terminima njegovih odgovornosti. Odgovornost se pak vie shvaa kao moralna odgovornost, tj. kao sloboda pojedinca da bira prema svojim uvjerenjima, uz obvezu da pri tome ne ugrozi prava i slobode drugih. Taj pristup je dosljedno primijenjen u Europskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. U njoj se spominju i dunosti i odgovornosti pojedinca, ali samo u kontekstu ostvarivanja svojih prava i sloboda, dok se drava obvezuje na djelovanje u skladu sa zahtjevima graana i odredbama Konvencije. Odgovornosti su ukljuene i u Afriku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981. Iz perspektive afrikih zemalja one ukljuuju odgovornost pojedinca prema obitelji, drutvu, dravi i meunarodnoj zajednici. No promjena naglaska i zamjena termina ni izdaleka nije rijeila temeljno pitanje zapadne individualistiko-liberalne misli izrasle na ideji prirodnog prava i drutvenog ugovora. Ima li pojedinac ikakvih odgovornosti osim potvrivanja svojih temeljnih prava i sloboda kao prava i sloboda svih? Da to pitanje nije zanemarivo potvruje injenica da se interes za odgovornost pojedinca obnavlja kao predmet meunarodnih i europskih dogovora tek u drugoj polovici devedesetih, i to kao posljedica znatno smanjenog interesa zapadnoeuropljana za demokratske procese i institucije, s jedne, te potrebe za ubrzanjem demokratskog razvoja tranzicijskih zemalja, s druge strane.
Odbor ministara Vijea Europe je 1999. godine objavio Deklaraciju i Program odgoja i obrazovanja za demokratsko graanstvo utemeljeno na pravima i odgovornostima graana u kojoj se trai osvjetavanje graana o njihovim pravima i odgovornostima radi razvijanja umijea primjene tih prava i potivanja prava drugih. Dokument spominje odgovornosti pojedinca i zajednike odgovornosti graana. Meu odgovornostima se spominju: ouvanje zdravog i visokovrijednog prirodnog kao i, od strane ovjeka, izgraenog okolia; aktivno sudjelovanje u javnom ivotu i odgovorno upravljanje svojom sudbinom i sudbinom svoga drutva; promicanje kulturne razliitosti; izgradnja kulture ljudskih prava koja e osigurati puno potivanje prava i razumijevanje odgovornosti koje iz njih proizlaze; suzbijanje drutvene iskljuenosti, marginalizacije, graanske apatije, nesnoljivosti i nasilja. Dvije godine ranije na Opoj konferenciji UNESCO-a prihvaena je Deklaraciju o odgovornostima sadanjih generacija prema buduim generacijama, u kojoj se pozivaju vlade, organizacije i tijela u sustavu UN-a, druge meuvladine organizacije, nevladine udruge, pojedinci i privatne ustanove da preuzmu svoj dio odgovornosti u zatiti prava i sloboda buduih generacija, osobito u svezi sa zatitom okolia, ljudskoga genoma, bioloke i kulturne raznolikosti, mira te zajednike batine ovjeanstva. Godinu dana nakon toga Opa skuptina UN-a je prihvatila Deklaraciju o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i drutvenih tijela u promicanju i zatiti univerzalno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U njoj se glavni naglasak stavlja na politiku odgovornost vlada drava lanica, ali se govori i o odgovornom stavu pojedinca.
23
2.
24
Teorijski izvori ljudskih prava
Ono to danas znamo o ljudskim pravima rezultat je dugotrajnog procesa oblikovanja same ideje i utvrivanja modusa njene uinkovite primjene. U taj proces su utkane razliite moralne tradicije, religijske doktrine, filozofske i znanstvene teorije, politike vizije, drutveni programi te inicijative pojedinaca. U ovom poglavlju prikazat emo neka od najznaajnijih teorijskih uenja koja ine povijesni temelj ljudskih prava, kao i ona koja su temelj njihova suvremenog propitivanja. Za razliku od ranijih, tzv. klasinih teorija ljudskih prava koje su redom sveobuhvatne, afirmativne i uglavnom voene jednim naelom moralnog djelovanja, novije teorije su eklektine, partikularne i voene imperativom opravdanja moralnih kriterija koji stoje u temeljima ljudskih prava. Ta je raznolikost jedan od najveih izazova suvremenoj politici ljudskih prava, njihovu pravnom normiranju i primjeni. No kako je tu raznolikost gotovo nemogue obuhvatiti na jednome mjestu, ovdje emo prikazati samo neke od najznaajnijih pristupa (v. Prikaz 1).1
religijske doktrine teorija prirodnih prava pozitivizam marksizam teorija sredinjih naela ljudskih prava
TEORIJSKI IZVORI LJUDSKIH PRAVA
utilitarizam teorija ljudskog dostojanstva teorije pravde teorija jednakosti kulturni relativizam
Prikaz 1: Teorijski izvori ljudskih prava
Prikaz teorija dijelom je preuzet iz Shestack, Jerome J. The philosophical foundations of human rights. U. Symonides, J. (ur.) Human Rights: Concepts and Standards. Ashgate i UNESCO Publishing, 2000., 31- 66.
Religijske doktrine
Iako velike svjetske religije ne poznaju pojam ljudskih prava, one su, shvaanjem da prava i dunosti ovjeka izviru iz Bojeg zakona, a ne od nekog svjetovnog autoriteta, posredno otvorile put ideji ljudskih prava. Tomu su osobito pridonijele dvije okolnosti: a) pridruivanje oznake svetosti, a time i dostojanstva, ljudskom biu temeljem vjerovanja da je ono stvoreno na Boju sliku i priliku i b) uspostavljanje zajednice vjernika koji prihvaaju jedinstven Boji zakon. Temeljna razlika u shvaanju prava i dunosti vjernika, s jedne, i ljudskih prava pojedinca, s druge strane, jest u tome to religije ne nalaze dostojanstvo pojedinca u njegovoj prirodi nego u Bojoj milosti, zbog ega naglasak stavljaju na dunosti, a ne na prava. S druge strane, iako se Boji zakon shvaa kao jedinstven i univerzalan, on vai samo za pripadnike odreene grupe. Time se dugo opravdavalo krenje prava pripadnika drugih religija, koji su u pravilu vieni kao bezvjerci ili krivovjerci, ali i nekih drugih grupa, kao to su ene, djeca i robovi. U kranstvu do promjena dolazi u doba Reformacije kad se pojavljuje vie Crkava koje se meusobno spore oko ispravnog tumaenja Bojeg zakona. Te razlike poinju nagrizati vjeru u boansko podrijetlo drutvenih normi i njihovu nepromjenjivost, ime se otvorio prostor za prihvaanje ideje prirodnog prava pojedinca i pozitivnog prava drave, to e utjecati na pojavu i razradu ideje ljudskih prava. U 19. stoljeu u Katolikoj crkvi jaa ideja pape Leona XIII o kranskoj demokraciji u znaenju katolikog djelovanja za dobrobit naroda (puka). Prvi programi su politiki neutralni i iskljuivo usmjereni na spasenje materijalnih i moralnih vrijednosti ovjeka prema programu Pija X o obnovi svih svari u Kristu. Kasnije se izvorno znaenje katolike demokracije mijenja i sve vie povezuje s posebnom teorijskom kolom, odnosno politikim programom.
25
Teorija prirodnih prava

Zaetke teorije prirodnih prava kojom se uvodi shvaanje da postoji vjean i nepromjenjiv prirodni zakon koji je nadreen svjetovnim zakonima nalazimo kod Aristotela i stoika. Sukob ta dva naela opisao je Sofokle u svom remek-djelu Antigona, u kojemu se Antigona suprotstavlja naredbi kralja Kreonta da se tijelo njena mrtvog brata, inae Kreontova protivnika, ostavi nepokopano. Pri tome se ona poziva na zakone iznad Kreontovih sljedeim rijeima: Jer nalog o kom zbori, ne proglasi Zeus, nit Pravda, ukuanka svijeta podzemnog, ve oni drugi zakon dae ljudstvu svem. Ja ne smatrah tvoj nalog tako svesilnim, da mogao bi smrtnik boji krit glas, to vjeit je iako nikad nepisan. Ne ivi boja rije od dana dananjeg
i nije tek od juer, vjean joj je vijek i nitko ne zna otkad za nju znade svijet.2 Teorija prirodnog zakona (natural law theory) se pod utjecajem humanizma i prosvjetiteljstva tijekom 17. i 18. stoljea razvila u teoriju prirodnih prava (natural rights theory). U poetku se prirodno pravo shvaa kao sloboda koju ovjek ima u ouvanju i obrani vlastitog ivota. Predstavnici teorije drutvenog ugovora, John Locke i Jean-Jacques Rousseau, tvrdili su da ivot u zajednici nuno ograniava slobodu pojedinca i da je stoga drutvene odnose potrebno urediti tako da se interesi svih ostvare u najveoj moguoj mjeri. Rjeenje su vidjeli u sklapanju drutvenog ugovora kojim se pojedinac dobrovoljno odrie dijela svoje slobode u korist drave ija bi temeljna obveza bila zatita prirodnih prava svih njenih graana. Teorija prirodnih prava postala je snaan instrument nove europske i amerike graanske klase u borbi protiv apsolutizma. Ona je ugraena u naela amerike Deklaracije o neovisnosti i francuske Deklaracije o pravima ovjeka i graanina. Preko tih dokumenata pojam prirodnih prava uveden je u suvremeni moralni, pravni i politiki rjenik, odakle je izvrio presudan utjecaj na meunarodno pravo kojim se ureuju odnosi meu suverenim dravama, kao i na meunarodno pravo ljudskih prava kojim se ureuje zatita temeljnih i neotuivih prava svih, u skladu s tekstom Ope deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. Usprkos ogromnom utjecaju koji su izvrili na politiku i pravnu teoriju i praksu, predstavnici teorije prirodnih prava nisu se mogli sloiti oko kljunog pitanja, a to je koja prava proizlaze iz prirodnog zakona i koja se, dakle, trebaju smatrati opim i neotuivim. U poetku je lista prirodnih prava obuhvaala samo pravo na ivot, slobodu i vlasnitvo. Kasnije su neki autori toj listi dodali ak i prava koja uivaju drutveni monici pa se uskoro poelo govoriti o otuivim i neotuivim, odnosno prenosivim i neprenosivim te o savrenim i manjkavim pravima, to je usporilo razvoj u tom podruju.
26
Pozitivizam
Mnogi filozofi kritizirali su teoriju prirodnog zakona i prirodnih prava, no njeni najvei protivnici bili su filozofi pozitivisti u 19. stoljeu koji su se u Antigoninoj borbi za priznanje vjenih prava stavili na stranu Kreonta. Oni su, naime, shvaanju da prirodna prava imaju svoj vjeni i nepromjenjivi moralni izvor, suprotstavili uenje da prava izviru jedino i iskljuivo iz autoriteta drave i njenih zakona. Razdvajanje ta dva sustava i nadreivanje pravne norme moralnoj, dovelo je do toga da najvanijim postane pitanje kako i koliko pojedinac potuje zakone svoje drave, a ne kako i koliko se tim zakonima tite njegova prava. Time je postalo mogue pravdati sasvim apsurdnu situaciju u kojoj se od graana trai da potuju zakone ak i onda kad su oni nepravedni. Najbolji primjer kako pozitivizam moe izokrenuti ideju prava i pravednosti
2
Sofokle Antigona (prijevod Bratoljuba Klaia). Sarajevo: Svjetlost, 1989. (III/445-446).
sa stravinim posljedicama jesu rasistiki zakoni u Njemakoj u doba nacizma, kojima je legaliziran Holokaust, i rasistiki zakoni u Junoafrikoj Republici za vrijeme apartheida, kojima je legalizirana segregacija izmeu bijelaca i crnaca. Razliiti oblici nejednakosti i diskriminacije graana koji i danas postoje u svijetu, ukljuujui najrazvijenije zemlje, redom imaju opravdanje u domaim pravnim sustavima. Otpori pozitivizmu, osobito oni koji se javljaju posljednjih desetljea, jasno pokazuju da djelovanje vlasti na svim razinama mora biti i legalno, tj. temeljeno na zakonu i legitimno, tj. temeljeno na opeprihvaenim moralnim naelima. Izlaz iz te krize neki suvremeni pozitivisti trae u izmjenama domaih pravnih sustava radi to bolje zatite temeljnih prava graana. No kako ostaju vjerni shvaanju da je drava jedini pravi izvor zakona i zatite prava pojedinca, oni nuno odbacuju ideju meunarodnih temelja ljudskih prava, kao i mogunost uspostave uinkovitog meunarodnog sustava njihove zatite.
Marksizam
Za razliku od pozitivista, Karl Marx je odbacivao teorije prirodnog zakona i prirodnih prava tvrdei da su one puke buroaske izmiljotine. U drutvu u kojemu sredstva za proizvodnju pripadaju samo nekolicini, nuno prevladava nejednakost, diskriminacija i eksploatacija. Teorijske spoznaje, kao dio ideoloke nadgradnje, ne mogu se osloboditi sluenja nejednakosti, pa se ni pojmovi prava, slobode, morala i pravde ne mogu promatrati odvojeno od njihova drutveno-povijesnog konteksta. Temeljno ljudsko pravo - pravo na samoostvarenje, mogue je ostvariti samo u besklasnom drutvu koje izrasta iz revolucije i gradi se uz pomo komunistikog dravnog aparata. S obzirom na to da drava aktivno skrbi o gospodarskim i socijalnim potrebama svih, od pojedinca se oekuje da sva svoja prava podredi viim dravnim interesima. S obzirom da su se Marxove ideje u 20. stoljeu ugradile u temelje svih komunistikih i socijalistikih zemalja, rasprava o pravima ovjeka prerasla je u doktrinarni sukob izmeu predstavnika liberalno-individualistike orijentacije Zapada i predstavnika marksistikokolektivistike orijentacije Istoka. Prvi su naglasak stavili na prava i slobode pojedinca pred dravom i isticali vanost osiguranja graanskih i politikih prava, osobito jednakost pred zakonom i ogranienje moi drave. Dugi su stali u zatitu drave-skrbnika pred pravima pojedinca, isticali vanost osiguranja gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava te naglaavali dunost prema dravi, a ne prava graana. Njihov sukob utjecao je na razvoj suvremene ideje ljudskih prava u dva pravca:
otvorio je iroki prostor za meunarodne rasprave o sadraju ljudskih prava i slobo-
27
da, tj. onih koje vlast mora tititi kao pretpostavke dostojanstva ovjeka, to se odrazilo na sadraj meunarodnih dokumenata ljudskih prava i
prisilio je meunarodnu zajednicu na odreene ustupke dravama lanicama.
Komunistike drave su, naime, prihvatile ideju meunarodnih standarda ljudskih prava, ali su traile da njihova primjena ostane u nadlenosti drave. Time su unaprijed dovele u pitanje meunarodno djelovanje u sluajevima masovnog krenja graanskih i politikih prava to
se upravo i zbivalo pod komunistikim reimima. S druge strane, mnoge demokratske zemlje su nastavile praviti razliku izmeu graanskih i politikih, s jedne, i gospodarskih i socijalnih prava, s druge strane, zapostavljajui ostvarenje zadnjih. Amerika administracija, primjerice, i danas dri da gospodarska i socijalna prava nisu prava u pravom smislu te rijei nego poeljni drutveni ciljevi i da, kao takva, ne bi trebala biti predmet meunarodnih sporazuma.
Teorija sredinjih na
ela ljudskih prava
Tijekom Drugoga svjetskog rata obnovio se interes za opa i nepromjenjiva prava pojedinca na tragu teorije prirodnih prava i shvaanja da postoje odreeni temeljni modusi odnosa prema ljudskim biima koje treba identificirati i ugraditi u drutvo. Zadatak je bio utvrditi tzv. sredinja naela ljudskih prava koja bi dobila status drutvenih normi u izgradnji odreenog tipa drutva i koja bi se, ako se u tome uspije, proglasila apsolutnim naelima.
28
Iako su se pojavila razliita rjeenja, veina autora drala je da sustav sredinjih naela mora ukljuivati priznanje slobode i autonomije koje pojedincu omoguuju da odabere svoje vlastite ivotne ciljeve potujui izbore drugih. U skladu s tim, autonomija je odreena kao najvia svrha ljudskog ivota, a osiguranje uvjeta za autonomno djelovanje pojedinca kao najvia svrha postojanja drave. Teorija sredinjih naela ljudskih prava izvrila je veliki utjecaj na pisce Ope deklaracije o ljudskim pravima s obzirom da su se oni prvenstveno rukovodili idejama prirodnog dostojanstva pojedinca i neotuivih prava svih. Izvoenje prava kojima se potvruje dostojanstvo pojedinca iz naela slobode i autonomije ljudskog bia postalo je model za utvrivanje i promicanje ljudskih prava na meunarodnoj razini.
Utilitarizam
Polazite utilitarnih teorija jest da se dobro ili loe, odnosno istina ili neistina, ne odreuje prema nekom apriornom naelu nego prema posljedicama koje oni imaju za pojedinca, grupu ili drutvo u cjelini. U 19. stoljeu utemeljitelj utilitarizma Jeremy Bentham nazivao je prirodna prava glupostima i tumaio da je pravo dijete zakona te da stvarni zakoni jame stvarna prava a ima, ginarni zakoni, kao to je zakon prirode, samo imaginarna prava Za razliku od hedonistikog . utilitarizma, koji smisao dobra vidi u uitku i izbjegavanju boli, Bentham je za temeljno naelo moralnog djelovanja proglasio najveu sreu najveeg broja ljudi. Djelovanje vlasti, kao i rasprava o pravima, imaju smisla samo ako vode osiguranju dobrobiti drutva kao cjeline. Drugi predstavnici utilitarizma zastupali su neto drugaije stavove. John Stuart Mill je tvrdio da ope dobro proizlazi iz slobodnog razvoja pojedinca, dok su suvremeni utilitaristi (pragmatisti) pitanje o dobru ili istini sveli na pitanje o koristi. Suvremeni utilitaristi dodatno su reducirali klasina polazita isticanjem da vlada ima zadatak ostvariti gospodarsku dobrobit drutva, a ne sreu ili zadovoljstvo pojedinca. Time je jo jednom potvren najvei nedostatak utilitarizma, a to je podreivanje interesa pojedinca opim interesima i sustavno zanemarivanje pitanja njegove slobode i autonomije.
Teorija ljudskog dostojanstva

Manji broj autora nastoji doi do sveobuhvatnog sustava ljudskih prava koji bi bio polazite za izradu vrijednosno orijentiranih politika. Ideja se pojavila meu filozofima religije koji su u dostojanstvu ljudskog bia vidjeli bitnu oznaku svetosti pojedinca pa su traili da se naelo dostojanstva ugradi u temelje pravnih sustava. Poetkom 1980-ih pojavile su se i svjetovne varijante te teorije. M. S. McDougal je sa suradnicima nastojao dokazati da je mogue urediti svjetsku zajednicu u kojoj su temeljne vrijednosti rasporeene demokratski, a ljudsko dostojanstvo zatieno kao najvaniji cilj politikog razvoja. Isticali su potrebu odreivanja i opeg prihvaanja svih vrijednosti o kojima ovisi ostvarivanje ljudskih prava, kao i vanost aktivnog sudjelovanja graana u drutvenim procesima. U tu su svrhu izradili opsean katalog vrijednosti kojima se promie ljudsko dostojanstvo, meu kojima su: potivanje, mo, prosvjeenost, dobrobit, zdravlje, vjetine, naklonost i estitost.
Teorije pravde
Prvi pokuaj izvoenja ljudskih prava iz pojma pravde u novije vrijeme nalazimo kod Edmunda Cahna. On je tvrdio da je pozitivan pristup pravdi i pravima mogu ako se poe od analize stvarnih ili izmiljenih sluajeva nepravde. Budui da je pravdu poistovjeivao s akcijom kojom se nadoknauje ili sprjeava nepravda, njegove su teze u drugoj polovici 20. st. prihvatili branitelji ljudskih prava. Novija i nadasve sloena teorija pravde Johna Rawlsa pojavila se poetkom 1970-ih godina. Rawlsa prvenstveno zanima mogunost institucionalnog ostvarenja slobode i jednakosti pojedinca kao temelja njegove autonomije i, u svezi s tim, pitanje oblika vladavine koji bi bio prihvatljiv svim graanima. Polazite njegova shvaanja je da svatko posjeduje neotuivost temeljenu na pravdi i da razumijevanje ljudskih prava bitno ovisi o nainu na koji se razumijeva pravda. On sam pravdu shvaa kao nepristranost drutvenih institucija, a ljudska prava kao cilj pravde. Rawls uvodi dva temeljna naela pravde koja postavlja u hijerarhijski odnos: Prvo naelo (naelo temeljnih sloboda) govori o osiguranju temeljnih sloboda: svaka osoba mora imati isto pravo na to vei dio cjelokupnog sustava jednakih temeljnih sloboda za sve, kao to su politika sloboda, sloboda govora i udruivanja, sloboda savjesti i miljenja, sloboda osobe, ukljuujui pravo na zadravanje osobne imovine i sloboda od samovoljnog uhienja i zatvaranja. Drugo naelo (naelo distributivne pravde) govori o tome da se socijalne i ekonomske nejednakosti moraju tako urediti da: a) najveu moguu korist od toga imaju najsiromaniji (naelo jednakosti temeljnih sloboda) i b) budu sastavni dio poloaja i slubi koje su dostupne svima po naelu jednakih mogunosti. Temeljne slobode moraju biti jednake za sve, a ono to u drutvu moe varirati jest vrijednost slobode. Sukob izmeu slobode pojedinca i drugih drutvenih interesa, kao to je javni red i sigurnost, Rawls rjeava uvoenjem naela pomirenja (reconcilliation) po kojemu su
29
ogranienja temeljnih sloboda doputena samo ako se time poboljava sustav temeljnih sloboda u cjelini. to se tie naela jednakih mogunosti, njime se prije svega treba smanjiti nesrazmjer u vrijednosti slobode osiguranjem jednakog sudjelovanja u donoenju odluka i jednakog pristupa drutvenim resursima (nediskriminacija). Rawlsova teorija promie ideje ustavne demokracije i ljudskih prava. Ona nudi moralno opravdanje za sustav vladanja koji polazi od prava i participativnog modela odluivanja. No naelo distributivne pravde otvara niz pitanja, osobito u svezi s priznanjem naela jednakih mogunosti. Samo priznanje tog naela nije dovoljno. Na nacionalnoj razini problem se javlja kad treba osigurati sredstva i instrumente kojima se kompenziraju nedostaci, osobito kad su oni posljedica dugog razdoblja diskriminacije (programi afirmativne akcije, kvote, subvencioniranje i sl.), jer se time otvara pitanje odnosa izmeu naela jednakosti i naela slobode pojedinca. Upitna je i primjena tog naela u ureenju odnosa na meunarodnoj razini. Ako se openito i prihvati da je siromatvo velikog broja zemalja posljedica njihove eksploatacije od strane razvijenih zemalja, nije jasno kako uinkovito suzbiti sadanje nedostatke tih zemalja. Rawls, izmeu ostaloga, predlae da razvijene zemlje distribuiraju sredstva nerazvijenim zemljama uvjetno, uz preuzimanje obveze razvoja zatite ljudskih prava i demokracije.
30
Teorija jednakosti
Iako mu se prigovara zbog zapadnocentrine neosjetljivosti na probleme siromatva, eksploatacije i zagaenja u svijetu, Ronald Dworkin je krajem 1970-ih oblikovao jednu od najutjecajnijih novijih teorija prava na sjecitu teorija prirodnih prava i utilitaristikih teorija. Naglasak je stavio na jednakost graana, ali i na povezivanje jednakosti, slobode i odgovornosti u sklopu konstitutivne demokracije. Tvrdio je da se jednakost, sloboda i odgovornost pojedinca ne mogu razdvajati ako se oslanjaju na humanistiko shvaanje ivota i politike, kao to se ne mogu razdvajati pravo, politika i moral, budui da su moral i politiki ideali nuno ugraeni u zakone. Odbacivao je ideju ope slobode i tvrdio da postoje samo posebne slobode koje se izvode iz temeljnog prava pojedinca na jednakost, pri emu je jednakost shvatio kao jednako priznanje i potivanje pojedinca od strane tijela i ustanova vlasti. Pravo na jednakost prirodno je pravo svih ljudskih bia koje proizlazi iz temeljnih ljudskih sposobnosti, kao to su miljenje, planiranje, odluivanje i preuzimanje odgovornosti, pa je njegovo priznanje bitna vrlina demokratskog vladanja. Demokratski izabrana vlast mora se odnositi prema svim svojim graanima na isti nain, s jednakim potivanjem i pozornou. To ne znai da demokratske ustanove moraju promicati apsolutnu jednakost nego da se interesima i zahtjevima svake osobe treba pridavati jednaka pozornost. Jednakost treba shvaati u terminima prava, a ne zahtjeva, pa je u demokratskom drutvu najvanije odrediti koja prava mogu imati status temeljnih prava. Ako se ona ne izdvoje, onda svaki na zahtjev (ako njime ne ugroavamo drugoga, kao npr. zahtjev za posjedovanjem nekog skupog odjevnog predmeta), dri Dworkin, moe postati pravo. Nadalje, neke slobode, kao to su sloboda govora, vjeroispovijesti i udruivanja, trebaju posebnu
zatitu, ne zato to one imaju neku inherentnu vrijednost, nego zato to su osobito osjetljive na ogranienja vlasti. Pravo na vlasnitvo ne bi trebalo ukljuiti meu temeljna prava, jer od njega imaju koristi samo bogati, a ne i siromani. Pravo na jednaku pozornost i uvaavanje graana od strane demokratskih institucija dira u sr veinskog modela demokracije. Ukoliko ne postoji razvijen i uinkovit sustav praenja, veina demokratskom odlukom moe lako povrijediti prava pojedinca, odnosno manjine. Primjenom naela vladavine prava osigurava se da pravni sustav titi temeljna prava pojedinca ak i od odluka demokratske veine. U takvim okolnostima pravo na jednakost djeluje kao neka vrsta veta, koje je mogue upotrijebiti ak i protiv zahtjeva za opim blagostanjem ako se time dovodi u pitanje naelo jednakosti. Sukladno tome Dworkin zagovara uvoenje konstitutivne (ustavne) demokracije u kojoj vai naelo jedna osoba-jedan glas. Dosljednom primjenom tog naela promie se ideja jednakog potivanja graana, to je najsigurniji put da se ono ugradi u politike institucije.
31
Kulturni relativizam
Za razliku od naprijed opisanih teorija koje redom potvruju ljudska prava kao opa, predstavnici kulturnog relativizma osporavaju mogunost postojanja ideje o ljudskim pravima i dunostima izvan odreene kulturne zajednice. Oni upozoravaju na razlike meu kulturama i istiu da se kulturama ne moe prii na isti nain. Sukob izmeu relativista i univerzalista potaknuo je rasprave o moralnim temeljima ljudskih prava to je ostavilo traga i na meunarodnoj politici ljudskih prava. Shvaanjem da se ljudska prava moraju promatrati u svjetlu posebnih kulturnih praksi, kulturni relativizam je podupro moralni relativizam ime je doveo u pitanje moralno opravdanje sustava opih ljudskih prava. Korijeni kulturnog relativizma pripisuju se Protagori, koji je tvrdio da je ovjek mjerilo svih stvari, i Johanu Gottfriedu von Herderu, koji je isticao vrijednost duha svakog naroda, ime je izvrio utjecaj na nacionalne pokrete u Europi tijekom 19. i 20. stoljea. Meu suvremenim zagovornicima relativizma su postmodernisti, multikulturalisti i komunitaristi. No najvei udarac ideji univerzalnosti ljudskih prava doao je od europskih i amerikih kulturnih antropologa. Oni su nakon Drugoga svjetskog rata prihvatili relativizam kako bi se obraunali sa svojim ranijim teorijama kojima se opravdavala kolonizacija i unitavanje kultura primitivnih naroda. Osim Claude Lvi-Straussa, jedan od najveih kritiara bio je Mellvile Herskovits. Uvjeren da preko ljudskih prava Zapad namee svoje vrijednosti drugim kulturama, Herskovits je kao predsjednik Amerikog udruenja antropologa napao Opu deklaraciju o ljudskim pravima kao etnocentrinu, jer nije sadravala odredbu o pravima ljudi da ive u skladu sa svojim tradicijama. Kulturni relativizam brzo su prihvatile poslijekolonijalne zemlje koje su u izgradnji posebnog nacionalnog identiteta vidjele jamstvo neovisnosti i homogenizacije stanovnitva. Stoga su one i na meunarodnom planu zagovarale afirmaciju kulturnih razlika. No ubrzo je izilo na vidjelo da afirmacija kulturnog relativizma ima i svoju tamnu stranu. Mnogi represivni reimi poeli su veliati pravo na razliitost i napadati zapadni kulturni imperijalizam koji unitava lokalne kulture, kako bi pred meunarodnom zajednicom opravdali
zabranu slobode govora, nasilje nad enom, obrezivanje enskih genitalija i druge okrutne kulturne prakse, kao i samovoljno djelovanje vlasti i nepotivanje meunarodnih ugovora koje su prihvatili. Pozivajui se na takve sluajeve, kritiari relativizma su napad antropologa na opa naela ljudskih prava nazvali darom kulturnih relativista tiranima. Upozoravali su na opasnost od precjenjivanja razlika meu kulturama i navodili antropoloka istraivanja koja potvruju slinosti meu kulturama u temeljnim ljudskim vrijednostima, kao to su: visoka vrijednost ljudskog ivota i osuda ubojstva, krae i prijevare; isticanje vanosti pravednog sudskog postupka; priznanje prava na zdravlje, prehranu i slobodu kretanja, kao i na slobodu od muenja, ropstva i arbitrarnog smaknua; zabrana incesta i silovanja te ograniavanje promiskuitetnog ponaanja; sva drutva takoer pokazuju interes za istinom i suradnjom te naglaavaju vrijednost prijateljstva i pravde u grupi; u veini drutava pojedinac je iznad zajednice, ali se istovremeno naglaava njegova odgovornost za ope dobro itd.
32
Uostalom, iskustvo pokazuje da je povreda ljudskih prava rjee posljedica kulturne tradicije, a ee samovolje vlasti ili monih drutvenih grupa koji su jo i neodgovorni prema prihvaenim meunarodnim obvezama. Naime, naela ljudskih prava postala su opa kroz proces meunarodnog dogovaranja i suradnje. Ona se ne mogu nametati bez slubenog pristanka vlasti pojedine drave. U pregovorima koji su voeni u sklopu Povjerenstva za ljudska prava Ujedinjenih naroda tijekom izrade Ope deklaracije o ljudskim pravima, od petnaest predstavnika zemalja lanica jedanaest je bilo iz afrikih, latinoamerikih, azijskih i istonoeuropskih zemalja. Na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima koja je 1993. godine odrana u Beu, predstavnici oko 170 zemalja svijeta Deklaracijom su potvrdili sljedee (st. 5.):
Sva ljudska prava su opa, nedjeljiva, meusobno ovisna i povezana. Meunarodna zajednica mora ljudska prava razmatrati globalno na pravedan i jednak nain, pod jednakim uvjetima i s jednakim naglascima. Iako se vanost nacionalnih i regionalnih posebnosti te povijesne, kulturne i vjerske razlike moraju uzeti u obzir, drave imaju dunost, bez obzira na njihove politike, gospodarske i kulturne sustave, promicati i tititi sva ljudska prava i temeljne slobode.
Dosadanji razvoj ljudskih prava potvruje da su gotovo sve zemlje svijeta, bez obzira na brojne razlike meu njima, prihvatile naela ljudskih prava kao ope vrednote ovjeanstva, ime su potvrdile da ljudska prava nisu u suprotnosti s njihovim filozofskim, etikim i religijskim tradicijama. No univerzalnost ljudskih prava ne znai da se ona moraju primjenjivati na isti nain. Svi meunarodni sporazumi uzimaju u obzir razlike meu dravama glede njihove kulture, drutvenog ustroja i gospodarskog razvoja te im, osim kod odreenog broja apsolutnih prava, jame odreeni stupanj slobode u donoenju i primjeni domaih mjera promicanja i zatite opeprihvaenih standarda. Uostalom, upravo su kulturne razlike potakle proirenje meunarodnog i regionalnih sustava ljudskih prava, primjerice, priznanjem prava migranata i starosjedilaca.
Na prethodnim stranicama dotakli smo se dijela moralno-filozofskih i teorijskih rasprava koje su utjecale na oblikovanje meunarodnog sustava ljudskih prava ime emo se detaljnije baviti u sljedeem poglavlju. Zbog naravi ovog prirunika, naa lista nije ni precizna ni sveobuhvatna. Potpuniji prikaz relevantnih teorija trebao bi obuhvatiti mnogo vie politiko-filozofskih, pravno-filozofskih i socioloko-antropolokih pristupa ili pak detaljnije ocrtati pravne i politike dimenzije nekih od ovdje opisanih teorija. Tako bi svakako valjalo obraditi Jacquesa Maritaina koji je dovodei prirodni zakon u vezu s mudrou Stvoritelja bitka i udorednim zakonom, pisao o mogunosti konsenzualnog utemeljenja ljudskih prava, tj. o tome da razliita teorijska polazita ne bi trebala ugroziti njihovu primjenu, jer je o njima mogue postii zajedniki dogovor. Nadalje, tu je i pristup koji se prije nekoliko desetljea pojavio u drutvenim znanostima s ciljem usklaivanja prava s injenicama ivota. Na tragu teze Williama Jamesa da je bit dobroga u zadovoljavanju potreba, sociolozi su pokrenuli raspravu o potrebama nezaposlenih, drutveno diskriminiranih i marginaliziranih i manjina, zbog ega je Roscoe Pound s pravom ustvrdio da je 19. stoljee obiljeeno priznanjem ljudskih prava, a 20. stoljee priznanjem ljudskih potreba, ljudskih zahtjeva i drutvenih interesa.
33
3.
Meunarodni sustav ljudskih prava
3.1. Povijesni tekstovi

Dri se da je proces normativnog potvrivanja dostojanstva ovjeka ograniavanjem prostora za arbitrarno djelovanje onih koji njime vladaju, i to tako da se jasno odrede prava i dunosti i jednih i drugih, star oko 4000 godina. U tom je razdoblju postupno dolo do promjene u omjeru izmeu dunosti i prava u korist prava, ali i do poveanja broja onih na koje su se priznata prava odnosila. U skladu s tim prve norme su se uglavnom odnosile na dunosti. Pojavile su se u sklopu sveobuhvatnih zbirki vjerskih, moralnih i pravnih propisa koji su vaili za osobe odreene vjeroispovijesti (kranstvo, judaizam, islam, budizam, hinduizam i dr.). S naglaskom na prava, norme se sve vie oslanjaju na odreenu filozofsku doktrinu (konfuijanizam, sekularni humanizam i dr.) ili na zakonodavnu tradiciju (rimsko i englesko graansko pravo). Krajem 18. stoljea pojavila su se dva dokumenta koja su izvrila znaajan utjecaj na suvremeno shvaanje ljudskih prava. Oba su pisana u liberalnoj tradiciji s osloncem na ideje prirodnog prava i drutvenog ugovora te na shvaanje da se sloboda i jednakost pojedinca mogu osigurati samo onda kad su odnosi izmeu graana i drave ureeni zakonom. Prvi dokument je amerika Deklaracija o neovisnosti. Usvojena je 1776. godine, kako bi se narod trinaest sjeveroamerikih kolonija oslobodio apsolutne tiranije britanske krune i kako bi mogao u slobodi i neovisnosti razvijati talente koje im je podario Stvoritelj. Tekst dokumenta poinje sljedeim rijeima:
34
Mi smatramo da su ove istine same po sebi jasne: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je stvoritelj obdario odreenim neotuivim pravima, meu kojima su ivot, sloboda i tenja srei; da se radi osiguranja tih prava meu ljudima uspostavljaju vlade koje svoju pravednu vlast izvode iz pristanka onih kojima vladaju; da, kad neki oblik vladavine teti tim ciljevima, narod ima pravo promijeniti ili svrgnuti vladu i postaviti novu koja e polaziti od onih naela i organizacije vlasti putem kojih je najizglednije da e on ostvariti svoju sigurnost i sreu.
Jedanaest godina kasnije ta su naela ugraena u Ustav Sjedinjenih Drava koji je, izmeu ostaloga, graanima trebao pribaviti blagoslov slobode. No s ratifikacijom je bilo problema jer su savezne drave smatrale da Ustav nije jasno odredio te slobode i da im nije pruio prava jamstva za zatitu od arbitrarnih postupaka vlasti. Taj se problem nastojao rijeiti 1789. godine usvajanjem 10 amandmana, koji su postali poznati pod nazivom Amerika povelja prava. Povelja je amerikim graanima jamila zatitu odreenih temeljnih prava i sloboda, ukljuujui slobodu govora (Prvi amandman), zabranu nezakonitog pretraivanja i uhienja (etvrti amandman) te prava na utnju (Peti amandman). Iako su dokument relativno brzo ratificirale sve savezne drave, ukljuivanje priznatih naela u njihove pravne sustave trajalo je od 1868. do 1960. godine. Zahvaljujui Povelji prava i praksi da se nova prava i slobode priznaju dodavanjem amandmana na Ustav, Sjedinjene Drave vie od dva stoljea ne mijenjaju svoj temeljni zakon.
Povijesni propisi kojima se ureuju prava i dunosti pojedinca

vjerski/moralni Tora (zbirka idovskih moralnih, pravnih i obrednih propisa) Biblija i Deset zapovijedi Bojih (Dekalog lista kranskih dunosti prema Bogu) Kur'an (zbirka islamskih vjerskih, moralnih i pravnih propisa) pravni Hamurabijev zakonik (Codex Hammurabi - ureuje prava vlasnitva, obitelji, pitanje kazni i sl.), 17.-18. st. pr.n.e. Velika Povelja sloboda (Magna Carta Libertatum ureuje odnose izmeu engleskog kralja i plemstva, osobito pitanja vojne obveze, poreza, kanjavanja i oduzimanja imovine), 1215. Habeas Corpus Act (zatita engleskih graana od arbitrarnog uhienja, pritvora i zatvaranja), 1679. Povelja prava (Bill of Rights uvoenje slobodnih izbora i priznanje parlamenta kao sredinje vlasti), 1689. (amerika) Deklaracija o neovisnosti, 1776. (francuska) Deklaracija o pravima ovjeka i graanina, 1789. hrvatski povijesni pravni propisi Statut Dubrovake Republike (ureuje naela nepotkupljivosti i nepristranosti sudaca), 1272. Vinodolski zakonik (ureuje prava i dunosti kmetova, plemia i klera u skladu sa starim obiajima), 1288. statuti slobodnih gradova (primjerice Poljiki, Korulanski, Varadinski)
35
Iste godine kad se pojavila amerika Povelja prava, Narodna skuptina Francuske proglasila je Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina u kojoj se polazi od shvaanja da se ovjek
raa i ostaje slobodan i jednak u svojim pravima, da drutvene razlike mogu proizii samo iz ope koristi i da je neznanje i nepotivanje prava ovjeka jedini uzrok bijede graana i korupcije vlasti. Dokument odreuje prirodna, neotuiva i sveta prava ovjeka, kao to su sloboda, vlasnitvo, sigurnost i otpor ugnjetavanju.
Povijesne promjene koje su pridonijele pojavi ideje ljudskih prava

pojava ideje prirodnih prava ovjeka nasuprot boanskih prava drave i vladara priznanje prava i sloboda pojedinca u ustavima najrazvijenijih zapadnih drava uvoenje proceduralnih pravila kao poetak potenog procesa ograniavanje vlasti kao posljedica sukoba izmeu vladara i Crkve prihvaanje ideje promjene i napretka u podruju zatite prava pojedinca pojava ideje sudjelovanja u vlasti prihvaanje ideje o obvezi drutva i drave prema pojedincu pojava interesnog udruivanja radi zatite svojih sloboda (profesionalne udruge, sveuilita, sindikati) jaanje sudstva, uvoenje policijskog nadzora i dravne administracije
36
Sloboda se shvaa kao mo pojedinca da radi sve ono to ne ugroava dobrobit drugoga, a obuhvaa slobodu govora, slobodu udruivanja, slobodu vjeroispovijesti i slobodu od arbitrarnog uhienja i zatvaranja. U racionalno ureenoj zajednici ravnotea izmeu uivanja i ograniavanja slobode ne preputa se sluaju nego ureuje zakonima. Zakon je izraz ope volje, to znai da svaki graanin ima pravo sudjelovati u njegovoj izradi. Sukladno tome odreuje se da zakon mora biti jednak za sve, i kad titi i kad kanjava. Jednakost se protee i na javna priznanja i slube koje su svima dostupne prema sposobnostima i bez ikakvih drugih razlika osim onih koje proizlaze iz njihovih vrlina i talenata. U istom duhu se utvruje da svako politiko udruivanje ima za cilj ouvanje prirodnih i nezastarivih prava ovjeka te da ni jedno dravno tijelo ili pojedinac ne mogu imati vlast ako ona ne izvire iz nacije koja je jedini izvor suvereniteta.
3.2. Globalni sustav ljudskih prava

Iako su naela amerike i francuske deklaracije bila prekretnica u zatiti prava i sloboda pojedinca, tek se krajem prve polovice 20. stoljea poelo razmiljati o tome da bi se ona trebala primijeniti na sve ljude i da bi, u tu svrhu, trebalo uspostaviti oblik zatite koji nadilazi nadlenost nacionalnih drava. Povod za to bila su stradanja tijekom Drugog svjetskog rata koja su dovela u pitanje sve dotadanje temeljne vrijednosti ovjeanstva, osobito vrijednost ljudske osobe kao takve. Kao odgovor na vie od 50 milijuna ubijenih, nezapamene
patnje civila, osobito ena, djece i pripadnika drugih rasa i kultura te mase izbjeglica i prognanika, pojavila se ideja o uspostavi institucionalne zatite prava i sloboda ovjeka u sklopu globalne meunarodne zajednice koja bi bila ureena na naelima potivanja dostojanstva ljudske osobe, suvereniteta drav i autoriteta meunarodnog dijaloga i dogovora. Ta je ideja 1945. ugraena u tekst Povelje Ujedinjenih naroda. Njenim potpisivanjem na konferenciji u San Franciscu osnovana je Organizacija Ujedinjenih Naroda u sklopu koje je zapoela izgradnja meunarodnog sustava promicanja i zatite ljudskih prava. Zbog potpunijeg razumijevanja promjena do kojih je dolo, treba ukazati na razliku pojma neotuivih prava ovjeka, koji koriste amerika i francuska deklaracija, od suvremenog pojma ljudskih prava koji se uspostavlja kao dio novog poslijeratnog meunarodnog poretka.
U ranijim tekstovima pojam neotuiva prava koristi se u znaenju prava slobodnog
ovjeka ili graanina (bijelac, mukarac, posjednik), a ne u znaenju svi ljudi (neovisno o spolu, rasnom ili nekom drugom podrijetlu, ili socio-ekonomskom statusu). Takav pristup je nuno doveo do toga da se ista prava uskrate enama, djeci i pripadnicima drugih rasa te da se opravda ropstvo.
Iako je nastala na tim temeljima, suvremena verzija se ne opravdava prirodnim pra-
vom ili drutvenim ugovorom nego meunarodnim dogovorom ili konsenzusom o globalno poeljnim ciljevima koji se odnose na dobrobit pojedinca (dostojanstvo), drutvenih grupa (odranje, identitet) i drutvene zajednice u cjelini (mir, jednakost, pravda, snoljivost).
Za razliku od ranijih prava i sloboda ovjeka (pojedinca), ljudska prava podrava
37
sustav meunarodnih pravnih normi ili standarda. Meunarodno je pravo dotada ureivalo samo odnose meu dravama (primjerice meunarodno ratno pravo), pri emu drava nije imala nikakve meunarodne obveze glede odnosa prema pojedincu. Nain na koji su vlasti neke zemlje postupale prema svojim graanima u ratu i miru shvaen je iskljuivo kao unutarnja stvar drave.
3.2.1. Odreenje meunarodnog standarda ljudskih prava

Ljudska se prava na meunarodnoj razini ureuju kao norme ili standardi koji se odreuju u procesu pregovaranja i dogovaranja meu dravama lanicama Ujedinjenih naroda. Dogovoreni standard time postaje meunarodni kriterij prema kojemu se prije svega vrednuje ponaanje pojedine drave prema pojedincu, prema drugim dravama i prema meunarodnoj zajednici. Budui da je rije o opim pravima, pojam pojedinca ukljuuje graane pojedine drave, graane drugih drava, osobe bez dravljanstva i azilante. Kao i kod svakog drugog standarda, tako i kod ralambe meunarodnog standarda ljudskih prava valja imati na umu tri kljuna imbenika, koji prema Johanu Galtungu ine trijadu ljudskih prava:3
3 Prema:
Galtung, J. Human Rights in Another Key. Cambridge, Polity Press, 1994.
poiljatelj standarda (norm-senders) meunarodna organizacija primatelj standarda (norm-receivers) drava lanica meunarodne organizacije objekti standarda (norm-objects) pojedinci, graani. Trijada zapoinje s jednim tijelom (Opa skuptina Ujedinjenih naroda), sputa se na oko 190 drava lanica, a zavrava s oko 6 milijardi osoba. Jednom kad je standard ljudskih prava dogovoren i prihvaen meu dravama lanicama u sastavu meunarodne organizacije, uinkovitost meunarodnog sustava ljudskih prava bitno ovisi o suradnji izmeu svih sastavnica trijade. U tome je kljuna uloga objekta standarda (pojedinca, graana). Graani se, naime, pozivaju na standard tako to od primatelja standarda (drave) trae da ispuni svoje obveze prema poiljatelju standarda (Ujedinjenim narodima). Drava to ini tako da apstraktni standard pretvori u konkretne politike i akcije za zatitu i promicanje ljudskih prava svojih graana. Prema dravi koja mu jami njegova prava, graanin ima odreene obveze i odgovornosti, na isti nain na koji drava ima obveze ili odgovornosti prema meunarodnoj organizaciji koje je lanica. Osiguravajui i titei ljudska prava svojih graana, vlast osigurava njihovu privrenost s jedne strane, a meunarodni legitimitet s druge (v. Prikaz 2).
38
Iz toga slijedi, kako kae Galtung, da je dobar graanin samo onaj koji je uporan u traenju svojih prava od svoje drave, budui da joj time osigurava legitimitet u sklopu meunarodne zajednice.
No odnosi unutar trijade jasno pokazuju da pitanje odgovornosti za promicanje i zatitu ljudskih prava ne pogaa samo drave. Uinkovitost meunarodnog sustava znai odgovornost niza imbenika koji su meusobno tijesno povezani. Tako se, osim obveza drave prema pojedincu i prema meunarodnoj zajednici moe govoriti i o obvezama meunarodne organizacije prema pojedinoj dravi, njenim graanima i svakom pojedinom ovjeku. Meunarodna organizacija koja je uspostavljena u cilju promicanja i zatite ljudskih prava opravdava svoje postojanje samo kvalitetom i uinkovitou svojih politika i programa, to znai da njen meunarodni legitimitet prvenstveno ovisi o povjerenju 6 milijardi pojedinaca, kao to o njima ovisi meunarodni legitimitet 190 vlada drava lanica. S druge strane, i uinkovitost meunarodnog sustava ljudskih prava ovisi o pojedincu, kao i o nizu drutvenih institucija i organizacija, osobito onih koje pripadaju civilnom sektoru. Velik broj meunarodnih nevladinih organizacija (primjerice Amnesty International, lanak 19, Greenpeace) ima vanu ulogu u izradi i primjeni standarda. To osobito vai za one organizacije koje, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, imaju savjetodavni status pri Gospodarskom i socijalnom vijeu.
1 meunarodna organizacija
legitimitet 190 drava lanica prava 6 milijardi pojedinaca obveze odgovornosti obveze odgovornosti
Prikaz 2: Razine i modusi djelovanja meunarodnog standarda ljudskih prava
Sukladno tome moe se rei da je meunarodni sustav ljudskih prava nuno promatrati i vrednovati zajedno s meunarodnim sustavom odgovornosti u sklopu kojega djeluju sljedei subjekti:
meunarodne i regionalne organizacije sredinje i lokalne vlasti u pojedinoj dravi drutvene institucije i organizacije meunarodne i lokalne nevladine udruge i druge organizacije civilnog drutva pojedinci.
39
Meu subjektima odgovornosti postoje razlike u vrsti i razini odgovornosti koju imaju prema meunarodnom standardu ljudskih prava. esto se uje da drave uglavnom snose pravnu i politiku, a pojedinci, drutvene i nevladine organizacije uglavnom moralnu odgovornost, to nije sasvim tono. Iako se obino pod meunarodnim standardom u podruju ljudskih prava misli samo na pravnu odredbu u sustavu meunarodnog prava ljudskih prava, posebnost djelovanja Ujedinjenih naroda upravo je u tome to se uinak svakoga, pa i pravnog standarda, uvijek promatra kroz tri nedjeljive dimenzije: pravnu, moralnu i politiku (v. Prikaz 3).
pravna
DIMENZIJE MEUNARODNOG STANDARDA LJUDSKIH PRAVA
moralna
politika Prikaz 3: Dimenzije meunarodnog standarda ljudskih prava
Vrsta i razina odgovornosti ovisi i o prirodi dokumenta kojeg proglaavaju, prihvaaju ili donose predstavnici pojedinih drava lanica meunarodne organizacije na najvioj razini, primjerice Opoj skuptini Ujedinjenih naroda ili Opoj konferenciji UNESCO-a. Ti dokumenti se prema svom pravnom statusu dijele na:
pravno obvezujue meunarodne ugovore koji se jo nazivaju i instrumentima lju-
dskih prava (konvencije, paktovi)

moralno obvezujue izjave ili dogovore koji nemaju status meunarodnih instrume-
nata (deklaracije, preporuke)

politiki obvezujue dokumente (manje naglaeno u sustavu Ujedinjenih naroda
zbog razlika u politikom ustroju zemalja lanica, ali bitno za, primjerice, djelovanje Organizacije za europsku sigurnost i suradnju). Prikaz 4 daje uvid u vrstu odgovornosti koju podrazumijeva odreena kategorija dokumenta. Iako pravni ugovori, kao to su paktovi i konvencije, formalno pretpostavljaju samo pravnu, oni se, ni u kojem sluaju, ne mogu odvojiti od moralne, a onda ni od politike odgovornosti, budui da je rije o dokumentima koji su rezultat dogovora izmeu svih drava lanica i koji polaze od zajednike vizije razvoja meunarodne zajednice. Uostalom neka drava ni ne mora potpisati i ratificirati pravno vaei dokument, ali ona kao lanica Ujedinjenih naroda ostaje moralno obvezna provoditi njegova temeljna naela budui da ta naela proizlaze iz naela Povelje Ujedinjenih naroda i Ope deklaracije o ljudskim pravima. Moglo bi se rei da je moralna odgovornost i najvanija ima li se na umu da primjena meunarodnih standarda nije praena uinkovitim instrumentima primjene. vrsta odgovornosti pravna
konvencije paktovi deklaracije preporuke
40
vrsta dokumenta
moralna

politika

Prikaz 4: Dokumenti prema vrsti odgovornosti
Da je moralna odgovornost klju, potvruju uinci meunarodnih dokumenata bez pravne snage, kao to su deklaracije i preporuke. Ovdje nije samo rije o Opoj deklaraciji o ljudskim pravima koja ima status meunarodnog obiajno-pravnog dokumenta nego manjevie o svim dokumentima te kategorije. Deklaracija je sveana izjava kojom predstavnici vlada, drutvenih institucija, civilnih organizacija ili istaknuti pojedinci potvruju svoj moralni izbor glede nekog problema i naina na koji se on treba rjeavati. Zato se esto sadraj deklaracije shvaa kao naelo djelovanja, a ne kao standard, pri emu se pod standardom razumijeva samo pravna odredba.
Naela izraena u deklaraciji slue i za ispitivanje stavova meunarodne javnosti o predloenom rjeenju, to se onda koristi kao podloga za izradu odgovarajueg pravnog standarda ljudskih prava. Primjer za to je Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda. Godine 1959. Opa skuptina je prihvatila Deklaraciju o pravima djeteta koja je sadravala 10 naela. Dvadesetak godina kasnije, osnovana je nova radna grupa sa zadatkom pripreme pravno obvezujueg dokumenta. Priprema tog teksta trajala je devet godina. Toliko je, naime, trebalo predstavnicima vlada i posebnih organizacija (UNICEF; UNESCO, Meunarodni odbor Crvenog kria i meunarodne nevladine udruge specijalizirane za djecu, kao to je Save the Children) da dou do konsenzusa oko izmjena i nadopuna Deklaracije. Konvencija je prihvaena na Opoj skuptini 1989. godine, a ve je sljedee godine stupila na snagu ime su njene odredbe postale meunarodni standardi, a sam dokument meunarodni instrument promicanja i zatite prava djece. Usprkos tome to su, kao to emo vidjeti, sva ljudska prava zatiena Meunarodnom poveljom prava, iju primjenu na nacionalnoj razini prate dva posebna tijela, mnoga od njih jo nisu posebno pravno potvrena. Tako do danas imamo deklaracijama potvrena prava osoba koje pripadaju nacionalnim, etnikim, vjerskim i jezinim manjinama; prava osoba s posebnim potrebama; pravo na razvoj i mir; zatitu djece i mladih od tetnog utjecaja medija; zabranu manipuliranja ljudskim genomom i zatitu okolia. Konvencija je najei oblik kojim se pravno posebno ureuje zatita ljudskih prava. No prije nego postane pravno obvezujui, tekst dokumenta mora proi dug proces usuglaavanja koji se sastoji od sljedeih faza:
radni tekst konvencije izrauje radna grupa, najee sastavljena od predstavnika
41
drava lanica Ujedinjenih naroda i meunarodnih nevladinih organizacija; radni tekst se usvaja na Opoj skuptini Ujedinjenih naroda, nakon ega ona dobiva status instrumenta ljudskih prava, a njene odredbe status pravnog standarda; usvojena konvencija postaje otvorena za potpisivanje ili pristupanje drava lanica; svojim potpisivanjem drava stranka konvencije stavlja na znanje meunarodnoj zajednici da se eli formalno obvezati na ostvarenje naela sadranih u instrumentu; formalno ispunjavanje te obveze podrazumijeva potvrivanje (ratifikaciju) konvencije od strane parlamenta zemlje potpisnice i polaganje isprava o ratifikaciji kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, pri emu se mogu izraziti rezerve prema nekim lancima; postupkom ratifikacije drava formalno potvruje da je spremna mijenjati svoje zakonodavstvo i dostavljati izvjea o napredovanju i potekoama u primjeni konvencije u skladu s njenim odredbama, osim onih prema kojima je izrazila rezervu; konvencija postaje pravno obvezna za sve zemlje potpisnice nakon to ju ratificira onoliko drava koliko je utvreno tekstom dokumenta; stupanjem na snagu konvencije uspostavlja se posebno tijelo (najee odbor) kojemu je svrha praenje primjene odredbi konvencije na temelju periodinih izvjea zemalja stranaka.
Meu pravima koja su posebno zatiena konvencijama na toj razini su zabrana muenja, zabrana rasne diskriminacije, zabrana diskriminacije ena i prava djeteta. Zajedno s Poveljom Ujedinjenih naroda i Meunarodnom poveljom prava koja objedinjuje Opu deklaraciju o ljudskim pravima, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, te konvencije ine temeljne instrumente ljudskih prava meunarodne zajednice.
3.2.2. Temeljni meunarodni instrumenti ljudskih prava

Povelja Ujedinjenih naroda
Prihvaanjem Povelje Ujedinjenih naroda zapoet je proces ureivanja svijeta kao zajednice drava s jednakim pravima i odgovornostima prema opem miru i sigurnosti, nazvan jo i svjetskim pokretom za ljudska prava. Kljuni dio tog procesa bilo je shvaanje da je zatita prava i sloboda pojedinca jedan od preduvjeta mira meu narodima. U Povelji izrijekom stoji da ju udrueni narodi svijeta usvajaju kako bi budua pokoljenja spasili od uasa rata, ponovno potvrdili vjeru u temeljna prava, dostojanstvo i vrijednost ovjeka, u ravnopravnost mukarca i ene kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda, te stvorili uvjete koji su potrebni za odranje pravde i potivanje obveza koje proizlaze iz ugovora i drugih izvora meunarodnog prava. U lanku 1.(3), naime, utvruje se da je jedna od etiri temeljne svrhe Ujedinjenih naroda uspostavljanje meunarodne suradnje u promicanju i jaanju ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve, bez razlike u pogledu rase, spola, jezika ili religije. Nadalje, Povelja lankom 55.(c) obvezuje Ujedinjene narode na promicanje opeg potivanja tih prava i sloboda, dok lankom 56. na to obvezuje i drave lanice. Time su drave preuzele meunarodnu obvezu da promiu i tite ljudska prava, to znai da su pristale dio svoje nadlenosti u tom podruju ustupiti meunarodnoj organizaciji. Meutim, zbog protivljenja tadanjih velesila, Povelja nije ni odredila prava niti uspostavila uinkovit sustav njihove zatite.4
42
Meunarodna povelja prava

Dokument kojim se odgovorilo na pitanje kodifikacije ljudskih prava bila je Opa deklaracija o ljudskim pravima, koju je 1948. godine proglasila Opa skuptina Ujedinjenih naroda i to kao zajedniku tekovinu svih naroda i drava. Polazite dokumenta je da se sva ljudska bia raaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima te da, budui su obdarena razumom i svijeu, trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva. Deklaracija u 30 lanaka sadri naela temeljnih prava i sloboda ovjeka shvaenih kao opa, nedjeljiva i neotuiva ljudska prava koja pripadaju svima bez ikakve razlike glede
4
Buergenthal, T. International Human Rights in a Historical Perspective. U: Symonides, J. (ur.) Human Rights: Concepts and Standards. Ashgate i UNESCO Publishing, 2000., 3-30.
rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, roenja ili neke druge okolnosti. Jedna od posebnosti Deklaracije jest da predstavlja sintezu razliitih filozofskih tradicija i kulturno specifinih pojmova ljudskih prava, ali s vrstim osloncem na ideju prirodnih prava. Usprkos tome to je Deklaracija prihvaena samo kao sveana izjava o zajednikom pravcu globalnog razvoja i nije pravno obvezivala drave lanice, ona je izazvala korjenite drutvene i politike promjene u svijetu. Danas vie nitko ne dvoji da su njena naela potakla proces dekolonizacije, pridonijela ruenju komunizma, dovela do ravnopravnosti ena, potaknula osvjeivanje odraslih o potrebama i pravima djece i pridonijela razvoju osjeaja samopotovanja meu pripadnicima marginaliziranih i diskriminiranih grupa i naroda; da je usmjerila pozornost javnosti na zatitu kulturne batine; da je zahvaljujui njoj zapoelo i ekoloko pospremanje planeta i da je, konano, uzdrmala svijest i savjest ovjeanstva da krene u konanu bitku za svoj vlastiti boljitak.
POVELJA UJEDINJENIH NARODA
Opa deklaracija o ljudskim pravima (1948.)
43
MEUNARODNA POVELJA PRAVA
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966.)
Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.)
Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida (1948.) Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (1979.) Konvencija protiv muenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili poniavajueg postupaka ili kazne (1984.) Konvencija o pravima djeteta (1989.)
deklaracije, preporuke, odluke i sl.
Prikaz 5: Meunarodni sustav ljudskih prava
Zbog ugleda koji je stekla u svijetu, Deklaracija je prihvaena kao dio meunarodnog obiajnog prava i kao autentina interpretacija odredbi Povelje Ujedinjenih naroda. Bitka za priznanje njenih naela u rangu meunarodnog prava trajala je skoro trideset godina. Godine 1976., puno desetljee nakon usvajanja, na snagu su stupila dva pravno obvezujua sporazuma: Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji s Opom deklaracijom o ljudskim pravima ine tzv. Meunarodnu povelju prava. Na Povelju Ujedinjenih naroda i Meunarodnu povelju prava oslanja se vie od 40 konvencija koje razrauju pojedina prava ili pojedine skupine prava. Te konvencije imaju status meunarodnih instrumenata ljudskih prava, tj. pravno su obvezujue, a zajedno s vie stotina deklaracija, preporuka, izjava i drugih dokumenata ine meunarodni sustav promicanja i zatite ljudskih prava (v. Prikaz 5). Praenje, razmatranje i komentiranje primjene svih prava koja su zatiena Meunarodnom poveljom prava u nadlenosti je dva posebna odbora:
Odbor za ljudska prava, koji je osnovan prema lanku 28. Meunarodnog pakta o
graanskim i politikim pravima

Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava, koji je naknadno osnovan
44
prema lanku 16. Meunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. Osim njih, u sustavu Ujedinjenih naroda djeluju i sljedei posebni odbori:
Odbor za ukidanje rasne diskriminacije prati primjenu Meunarodne
konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije

Odbor protiv muenja prati primjenu Konvencije protiv muenja i drugog
okrutnog, neovjenog ili poniavajueg postupka ili kazne

Odbor za ukidanje diskriminacije ena prati primjenu Konvencije o ukidanju
svih oblika diskriminacije ena

Odbor za prava djeteta prati primjenu Konvencije o pravima djeteta.
3.2.3. Razvoj meunarodnog prava ljudskih prava

Usvajanjem Povelje Ujedinjenih naroda i prvih instrumenata ljudskih prava osigurani su temelji za proces internacionalizacije ljudskih prava u punom smislu te rijei, ali i za humanizaciju meunarodnog prava ljudskih prava, budui da je u sklopu njega poeo razvoj meunarodnog prava ljudskih prava. Do tada pojedinac nije bio predmet meunarodnog prava, pa drave nisu ni imale meunarodnu obvezu tititi njegova prava, to je imalo teke posljedice po osobe bez dravljanstva i azilante. Vaan poticaj razvoju meunarodnog prava ljudskih prava bilo je suenje nacistikim zloincima u Nrnbergu 1945. godine, budui da se u optunice uvela i kategorija zloina
protiv ovjenosti (masovna pogubljenja, deportacije, muenja i sl. civilnog stanovnitva), a ne samo ratnih zloina, odnosno krenja ratnog prava. Osim tog neposrednog poticaja, na razvoj meunarodnog pravnog sustava ljudskih prava utjecali su neki raniji ugovori koji su na razliite naine ograniavali mo drave nad pojedincem, kao to su: 5
Meunarodno humanitarno pravo zbog doktrine o humanitarnoj intervenciji koja
je relativizirala naelo nemijeanja u unutarnje poslove drave. Doktrina je, naime, opravdavala koritenje sile od strane jedne ili vie drava nad drugom dravom ako se time zaustavlja masovno krenje prava graana te drave to vrijea savjest ovjeanstva. Usprkos tome to je esto bila zloupotrebljavana, ta doktrina je dijelom ograniila slobodu i samovolju dravnih vlasti nad svojim graanima;
Meudravni sporazumi o zatiti posebnih grupa osobito oni koji su se odnosili
na zabranu trgovine robljem i zatitu nekih religijskih manjina (primjerice Krana u Otomanskom Carstvu);
Ugovor o osnivanju Lige naroda osobito dvije odredbe. Prvom je uspostavljen
mandat Lige nad bivim kolonijama drava koje su izgubile Prvi svjetski rat. One su stavljene pod administrativnu upravu pobjednikih sila uz obvezu da se tite i promiu prava, dobrobit i razvoj starosjedilakog stanovnitva. Na tim je temeljima poeo razvoj meunarodne zatite manjina u sklopu novih europskih drava. Druga se odredba odnosila na osiguranje i odranje pravednih i humanih radnih uvjeta za mukarce, ene i djecu. Zadatak izrade meunarodnih standarda i nadzor nad ispunjavanjem obveza u tom podruju povjeren je, tada osnovanoj, Meunarodnoj organizaciji rada;
Obveze prema stranim dravljanima u sklopu tradicionalnog meunarodnog
45
prava po kojima je drava domain bila obvezna odnositi se prema stranom dravljaninu pravedno i u skladu s minimalnim civilizacijskim standardima. Meunarodno pravo ljudskih prava se u prolih pola stoljea razvijalo kroz tri etape: Normativna konsolidacija (1945. 1966.) poinje stupanjem na snagu Povelje Ujedinjenih naroda, a zavrava usvajanjem dvaju paktova - Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima i Meunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima; Institucionalni razvoj (od kraja ezdesetih do kraja osamdesetih) u dva pravca: a) jasnije odreenje pojma krenja obveza drava pod Poveljom Ujedinjenih naroda i b) uspostava i jaanje posebnih meunarodnih i regionalnih tijela za zatitu ljudskih prava pod prihvaenim ugovorima (primjerice, Odbor za ljudska prava pod Meunarodnim paktom o graanskim i politikim pravima). Istovremeno raste broj meunarodnih nevladinih organizacija za zatitu ljudskih prava sa savjetodavnim ili promatrakim statusom u meunarodnim organizacijama (UNESCO, UNICEF, ILO i sl.), to dovodi do toga da ljudska prava postaju jedan od najsnanijih pokretaa politikih promjena u tom razdoblju;
5
Buergenthal, T. International Human Rights in a Historical Perspective. U: Symonides, J. (ur.) Human Rights: Concepts and Standards. Ashgate i UNESCO Publishing, 2000., 3-30.
Unaprjeenje strategija i mjera primjene (od kraja osamdesetih do danas) kao posljedice raspada komunizma i pojave novih demokracija u Europi, ali i sloma apartheida u Junoafrikoj Republici.
3.3. Regionalni sustavi ljudskih prava

Pored meunarodnog sustava ljudskih prava, koji se od 1945. razvija pod Ujedinjenim narodima, postoje i regionalni sustavi kojima se dodatno osigurava zatita prava i sloboda pojedinca u pojedinim dijelovima svijeta. Iako se meunarodno priznati regionalni sustavi uspostavljaju i razvijaju s izravnim osloncem na regionalne instrumente, oni u potpunosti slijede vaee odredbe i duh Ope deklaracije o ljudskim pravima i drugih temeljnih dokumenata Ujedinjenih naroda (v. Prikaz 6).
MEUNARODNI (GLOBALNI) SUSTAV LJUDSKIH PRAVA
Povelja UN-a Meunarodna povelja prava MEUAMERIKI SUSTAV LJUDSKIH PRAVA EUROPSKI SUSTAV LJUDSKIH PRAVA AFRIKI SUSTAV LJUDSKIH PRAVA
46
temeljni instrument:
Amerika konvencija o ljudskim pravima (1969.) s Protokolom iz San Salvadora (1988.) Organizacije amerikih drava (OAS)
(Europska) Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s 14 protokola Vijea Europe (1950.) Slojevi:
Sustav Vijea Europe (CoE) Sustav Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) Sustav Europske unije (EU)
Afrika povelja o ljudskim pravima i pravima naroda (1981.) Organizacije afrikog jedinstva (OAU)
Prikaz 6: Regionalni sustavi ljudskih prava
3.3.1. Europski sustav ljudskih prava

Europski sustav ljudskih prava smatra se najrazvijenijim sustavom ljudskih prava i sloboda uope, prvenstveno zbog uinkovitih mehanizama zatite. Okosnicu tog sustava ine Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijea Europe i Europski sud za ljudska prava koji je uspostavljen prema l. 19. Konvencije. Njegovim uvoenjem
dolo je do znaajnih promjena u tradicionalnom shvaanju suvereniteta drave, jer se graanima europskih drava omoguilo pokretanje postupka za zatitu svojih prava pred europskim institucijama onda kada im tu zatitu ne osiguraju domai sudovi. Sustav se poeo razvijati krajem Drugoga svjetskog rata s vrstim osloncem na Opu deklaraciju o ljudskim pravima i dugu tradiciju ustavne zatite graanskih i politikih prava najrazvijenijih zemalja Zapadne Europe. Poslijeratna Europa stavila je naglasak na ostvarenje prava i sloboda graana u okviru demokratskog politikog poretka drei da je to najsigurniji put za odranje mira i stabilnosti svijeta. Stoga je razumljivo da su ta polazita utkana u europske integracijske procese na svim razinama, to potvruju tekst Statuta Vijea Europe iz 1949., Schumanova deklaracija iz 1950., Zavrni akt Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji iz 1975. i Ugovor o Europskoj uniji iz 1992. Iako se pod europskim sustavom ljudskih prava obino misli na instrumente i mehanizme koji su uspostavljeni pod Vijeem Europe, europski je sustav znatno sloeniji. ine ga tri sustava koji se meusobno razlikuju po opsegu i naravi zatite prava i sloboda pojedinca. Oni polaze od razliitih instrumenata, imaju uspostavljena razliita tijela za praenje primjene tih instrumenata i meusobno se nalaze u razliitim odnosima. To su sljedei sustavi:6
sustav Vijea Europe (45 zemalja lanica) sustav Europske unije (15, a od svibnja 2004. godine 25 zemalja lanica) sustav Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (55 zemalja lanica).
47
Temeljni europski instrumenti ljudskih prava

Vijee Europe (engl. Council of Europe) (http://conventions.coe.int) Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (engl. European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms), prihvaena 1950., na snazi od 1953.; 13 protokola Europska socijalna povelja (engl. European Social Charter), prihvaena 1961., na snazi od 1965.; nadopunjena 1991. i 1996., protokoli iz 1988. i 1995. Europska konvencija o kulturi (engl. European Convention on Culture), prihvaena 1954., na snazi od 1955. Europska konvencija za sprjeavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg postupka ili kazne (engl. European Convention for the Prevention of Torture and Inhuman or Degrading Treatment or Punishment) prihvaena 1987., na snazi od 1989. Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina (engl. European Framework Convention for the Protection of National Minorities), prihvaena 1994., na snazi od 1998. Europska povelja za regionalne jezike ili jezike manjina (engl. European Charter for Regional or Minority Languages), prihvaena 1992., na snazi od 1998.
Prema: Benedek, W. Globalni i europski okvir za zatitu i promicanje ljudskih prava. U: Vuini, N.B.; Vrka-Spaji, V. i Bjekovi, S. (ur.) Ljudska prava za nepravnike, 2003.
Europska unija (engl. European Union) Povelja temeljnih prava Europske unije (engl. Charter of Fundamental Rights of the European Union), prihvaena 2001. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju OESS (engl. Organisation for Security and Cooperation in Europe OSSE) Helsinki zavrni akt (engl. Helsinki Final Act), prihvaen 1975. Parika povelja za Novu Europu (engl. Charter of Paris for a New Europe), prihvaena 1990.
Europska tijela nadlena za zatitu ljudskih prava

Vijee Europe Europski sud za ljudska prava (engl. European Court of Human Rights), uspostavljen kao jedinstveni sud prema Protokolu br. 11 Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1998. Europski odbor za socijalna prava (engl. European Committee on Social Rights), uspostavljen prema izmjenama Europske socijalne povelje 1999.
48
Europski odbor za sprjeavanje muenja i drugog neovjenog ili poniavajueg postupka (engl. European Committee for the Prevention of Torture or Other Inhuman or Degrading Treatment - CPT), uspostavljen prema Europskoj konvenciji za sprjeavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg postupka ili kazne 1989. Savjetodavni odbor 'Okvirne konvencije o nacionalnim manjinama' (engl. Advisory Committee of the Framework Convention on National Minorities), uspostavljen prema Okvirnoj konvenciji za zatitu nacionalnih manjina 1998. Odbor strunjaka Europske povelje za regionalne jezike ili jezike manjina (engl. Committee of Experts for European Charter for Regional or Minority Languages), uspostavljen prema Povelji 1998. Europsko povjerenstvo za rasizam i nesnoljivost (engl. European Commission on Racism and Intolerance ECRI), uspostavljeno prema zakljuku Prvog sastanka na vrhu Vijea Europe 1993. Europski povjerenik za ljudska prava (engl. European Commissioner for Human Rights), uspostavljen prema Preporuci br. 1999. Odbor ministara Vijea Europe (engl. Committee of Ministers of the Council of Europe). Europska unija Europski sud pravde (engl. European Court of Justice), uspostavljen prema Parikom ugovoru 1952. Europski centar za praenje rasizma i ksenofobije (engl. European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia EUMC), uspostavljen 1998.
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju Ured za demokratske ustanove i ljudska prava (engl. Office for Democratic Institutions and Human Rights ODIHR), uspostavljen 1990. Visoki povjerenik za manjine (engl. High Commissioner for Minorities), uspostavljen 1992. Predstavnik za slobodu medija (engl. Representative for the Freedom of the Media), uspostavljen 1997.
3.3.1.1. Vijeke Europe

Ljudska prava kao okosnica djelovanja Vijea Europe Sredinja poruka Povelje Ujedinjenih naroda da se narodi trebaju odnositi jedni prema drugima u duhu bratstva, u Europi je potvrena 1949. osnivanjem prve sveeuropske politike organizacije - Vijea Europe, u ijem statutu stoji da je izgradnja mira na temeljima pravde i meunarodne suradnje vitalni imbenik ouvanja ljudskog drutva i civilizacije. Vijee treba djelovati na ujednaavanju europskoga gospodarskoga i drutvenog razvoja putem dijaloga i zajednikih akcija u svim vanijim drutvenim podrujima, s posebnim naglaskom na zatitu i jaanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Primanje neke drave u Vijee Europe ovisi o tome je li ona u stanju i je li spremna ispuniti obveze koje proizlaze iz statuta te organizacije, osobito one koje se odnose na razvoj istinske demokracije, tj. slobode, jednakosti i vladavine prava, zbog ega je sve do poetka 1990-ih godina izvan te organizacije ostao velik broj zemalja Srednje i Istone Europe.
49
Vijee Europe
Vijee Europe je regionalna meuvladina organizacija koja danas okuplja 45 europskih zemalja sa 880 milijuna stanovnika. Osnovano je 1949. od strane 10 zemalja (Belgije, Danske, Francuske, Islanda, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Norveke, vedske i Velike Britanije) sa svrhom razvoja demokracije, zatite prava i sloboda, jaanja vladavine prava i promicanja usklaenog gospodarskog i drutvenog razvoja u Europi. Djeluje u nizu podruja, osim obrane, ukljuujui ljudska prava, razvoj demokracija, zatitu manjina, migracije, obrazovanje, znanost, mlade, kulturu, sport, zatitu zdravlja, suradnju u podruju zakonodavstva, regionalno planiranje itd. Sjedite organizacije je u Strasbourgu. Razlikuje se od Europskog vijea (engl. European Council) koje je tijelo Europske unije. Sredinja tijela Vijea su: Odbor ministara koji donosi odluke, a ine ga ministri vanjskih poslova zemalja lanica; Parlamentarna skuptina koja nema pravo odluivanja, a sastavljena je od predstavnika nacionalnih skuptina koji pripadaju razliitim politikim strankama (nije isto to i Europski parlament koji se nalazi u sustavu Europske unije); Kongres lokalnih i regionalnih vlasti, savjetodavno tijelo s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti europ-
skih drava; Konferencija posebnih ministara, ministara pravosua, obrazovanja, zdravstva, zatite okolia i dr., koji raspravljaju o najvanijim problemima u svom podruju i daju prijedloge Odboru ministara; Sredinje tajnitvo s glavnim tajnikom. U radu Vijea Europe sudjeluje jo niz posebnih tijela, ustanova, odbora, radnih grupa i povjerenstava, meu kojima je najvaniji Europski sud za ljudska prava, kao i predstavnici oko 400 nevladinih organizacija sa savjetodavnim statusom. Zajednike odluke dostavljaju se zemljama lanicama u obliku preporuka, odluka, deklaracija ili konvencija. Adresa na Internetu je http://www.coe.int. Hrvatska je postala lanicom Vijea Europe 6. studenoga 1996. godine.
50
Shvaanje da je promicanje prava i sloboda, jednakosti i vladavine prava sastavni dio razvoja demokratske Europe nalo je svoje mjesto u odredbama Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o uvjetima pod kojima drave mogu ograniiti svoje obveze pod tim instrumentom (claw-back klauzula). Konvencija, naime, u lancima 8. - 11. odreuje da se neka temeljna graanska i politika prava i slobode, kao to su pravo na potivanje privatnoga i obiteljskog ivota; sloboda miljenja, savjesti i vjeroispovijesti; sloboda izraavanja te sloboda okupljanja i udruivanja, mogu podvrgnuti samo onim ogranienjima dravnih vlasti koja su u skladu sa zakonom i koja su nuna u demokratskom drutvu. Ta se veza osobito naglaava od poetka 1990-ih kad se lanstvo u Vijeu Europe za bive komunistike i socijalistike drave Srednje, Istone i Jugoistone Europe uvjetuje prihvaanjem i primjenom najvanijih europskih instrumenata ljudskih prava. Kako bi se obiljeio kraj podjele Europe i iskoristila povijesna mogunost za uvrenje mira i stabilnosti na kontinentu, godine 1993. u Beu se odrava Prvi sastanak na vrhu elnika drava i vlada zemalja lanica Vijea Europe sa zadatkom da odredi smjernice djelovanja te organizacije u budunosti. U Bekoj deklaraciji i planu djelovanja koja je prihvaena na sastanku, visoki predstavnici su izrazili svoju spremnost na izgradnju Europe kao irokog podruja demokratske sigurnosti te odredili tri strateka zadatka Vijea Europe: a) reforma nadzornih mehanizama Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; b) zatita nacionalnih manjina i c) borba protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i nesnoljivosti (v. Prikaz 7). Na Drugom sastanku na vrhu, koji je sazvan 1997. godine povodom znatnog proirenja Vijea Europe novim lanicama, europski elnici su potvrdili da e teiti postizanju veeg jedinstva meu dravama lanicama radi izgradnje slobodnijeg, snoljivijeg i pravednijeg europskog drutva temeljenog na zajednikim vrijednostima, kao to su sloboda izraavanja i informiranja, kulturna razliitost i jednako dostojanstvo svih ljudi. Zavrna deklaracija i Plan djelovanja usmjereni su na jaanje demokratske stabilnosti u Europi i sadre etiri prioritetna podruja djelovanja: a) demokracija i ljudska prava; b) drutvena kohezija; c) sigurnost graana i d) demokratske vrijednosti i kulturna razliitost (v. Prikaz 8).
EUROPA
iroko podruje demokratske sigurnosti posveena jaanju: pluralistike i parlamentarne demokracije nedjeljivosti i univerzalnosti ljudskih prava vladavini prava zajednikoj kulturnoj batini obogaenoj razliitou
reforma nadzornih mehanizama Europske konvencije o ljudskim pravima

(uspostava jedinstvenog Europskog suda za ljudska prava)
zatita nacionalnih manjina

(izrada meunarodnih pravnih instrumenata koji odreuju naela i osiguravaju zatitu nacionalnih manjina)
suzbijanje rasizma, ksenofobije, antisemitizma i nesnoljivosti

(pokretanje kampanje mladih za snoljivost i jednakost)
Prikaz 7: Tri strateka zadatka s Prvog sastanka na vrhu Vijea Europe (Be, 1993.)
Temeljni instrumenti i tijela nadlena za zatitu ljudskih prava Odbor ministara Vijea Europe do danas je donio vie od 170 pravno obvezujuih dokumenata i vie stotina preporuka kojima se europske drave pozivaju i obvezuju na zatitu ljudskih prava i sloboda svojih graana. Osim Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja titi graanska i politika prava, Europske socijalne povelje, koja ureuje gospodarska i socijalna prava, i Europske konvencije o kulturi, koja pokriva preostalo pravo
51
demokracija i ljudska prava

(promicanje participativne demokracije, suzbijanje rasizma, ksenofobije, antisemitizma i nesnoljivosti te zatita manjina)
drutvena kohezija
(promicanje socijalnih prava i uvoenje nove strategije razvoja europskih socijalnih standarda) ETIRI PODRUJA DJELOVANJA VIJEA EUROPE I ZEMALJA LANICA
sigurnost graana
(borba protiv terorizma, korupcije, organiziranog kriminala i zloporabe droga te zatita djece)
demokratske vrijednosti i kulturna razliitost

(promicanje obrazovanja za demokratsko graanstvo, europsku batinu i nove informacijske tehnologije)
Prikaz 8: etiri podruja djelovanja s Drugog sastanka na vrhu Vijea Europe (Strasbourg, 1997.)
iz kataloga Ope deklaracije o ljudskim pravima, druge konvencije Vijea Europe su ue po opsegu prava koje ureuju, a vei dio njih nema razraene mehanizme nadzora. Iako svaka konvencija na odreeni nain pridonosi cjelokupnom europskom sustavu promicanja i zatite ljudskih prava i sloboda, pod temeljnim europskim instrumentima ljudskih prava obino se misli na nekoliko konvencija iju primjenu nadziru posebna tijela (v. liste Temeljni europski instrumenti ljudskih prava i Europska tijela nadlena za zatitu ljudskih prava na prethodnim stranicama). Mi emo se osvrnuti samo na neke od njih koje bitno pridonose razumijevanju zadataka ovoga prirunika. Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda poznata i kao Europska konvencija o ljudskim pravima, predstavlja temeljni europski i najuinkovitiji instrument zatite ljudskih prava u svijetu uope. Usvojena je 1950. u Rimu, a na snazi je od 1953. godine. Po sadraju odgovara Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima jer uglavnom titi te kategorije prava.
Prava koja odreuje Europska konvencija o ljudskim pravima

pravo na ivot (l. 2) zabrana muenja i neovjenog ili poniavajueg postupka ili kazne (l. 3) zabrana ropstva i prisilnog rada (l. 4) pravo na slobodu i sigurnost (l. 5) pravo na poteno suenje (l. 6) zabrana odreivanja kazne bez zakonske odredbe (l. 7) pravo na potivanje privatnog i obiteljskog ivota (l. 8) sloboda miljenja, savjesti i vjeroispovijesti (l. 9) sloboda izraavanja (l. 10) sloboda okupljanja i udruivanja (l. 11) pravo na brak i osnivanje obitelji (l. 12) pravo na uinkoviti pravni lijek u sluaju povrede prava i sloboda (l. 13) zabrana diskriminacije (l. 14)
52
Izvorni tekst instrumenta je tijekom pola stoljea proiren s 13 protokola kojima su uvedena nova prava i novi postupci zatite kao to su pravo na obrazovanje; pravo na slobodu kretanja i izbora mjesta stanovanja; zabrana protjerivanja iz zemlje; ukidanje smrtne kazne; prava suprunika, stranaca i okrivljenih osoba itd. Protokolom br. 11 ustanovljen je jedinstveni Europski sud za ljudska prava koji je preuzeo dotadanje nadlenosti Europskog povjerenstva za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava. Svih 45 zemalja lanica Vijea Europe stranke su Konvencije ime su one preuzele obvezu njene primjene, to znai izmjenu domaeg zakonodavstva, ogranienje izuzea utvrenih prava na iznimne sluajeve i pod utvrenim uvjetima te priznanje nadlenosti Europskog suda za ljudska prava.
Europski sud za ljudska prava sredinja europska pravosudna institucija za sluajeve krenja prava i sloboda pojedinca. Sastavljena je od onoliko neovisnih sudaca koliko je drava lanica Vijea Europe, koje su istodobno i stranke Konvencije. Suci djeluju na tri razine: odbor (3 suca), komora (7 sudaca) i velika komora (17 sudaca). Prilikom razmatranja nekog predmeta u komori uvijek sjedi nacionalni sudac radi boljeg razumijevanja nacionalnog zakonodavstva. Osim u sasvim novim predmetima koji dolaze velikoj komori, tube razmatra i rjeava komora. Presuda komore je konana i obvezujua za dravu, a njeno provoenje nadzire Odbor ministara. No da bi Sud razmotrio podnesenu tubu, ona mora zadovoljiti etiri bitna kriterija:
ugroeno pravo titi Europska konvencija o ljudskim pravima ili njeni protokoli; tuitelj je rtva ugroavanja prava; prethodno su iscrpljeni svi domai pravni lijekovi; tuba je podnesena prije isteka roka od est mjeseci nakon ispunjenja uvjeta pod
tokom 3. Sve do kraja 1980-ih godina Europski sud za ljudska prava imao je vrlo mali broj predmeta, ponajvie zbog toga to do tada mnoge drave lanice Vijea Europe nisu priznavale njegovu nadlenost, ali i zbog toga to su mnogi strunjaci pristupali Europskoj konvenciji o ljudskim pravima kao instrumentu niega ranga od domaeg ustava. Nakon tog razdoblja broj podnesenih tubi strelovito raste zbog ega se sad ve govori o zaguenju Suda. Izlaz se vidi u izobrazbi domaih sudaca, odvjetnika i tuitelja o primjeni Europske konvencije za ljudska prava prema tumaenjima Europskog suda za ljudska prava. Europska socijalna povelja instrument kojim se utvruju jedinstveni europski standardi u zatiti gospodarskih i socijalnih prava pojedinca. Predstavlja drugu polovicu europskog sustava zatite ljudskih prava i dijelom odgovara Meunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, budui da preostali dio Pakta pokriva Europska konvencija o kulturi. Dokument je prihvaen 1961. godine, a na snagu je stupio 1965. Godine 1988. nadopunjen je prvim protokolom (na snazi od 1992.) kojim se omoguilo podnoenje kolektivne prijave ugroavanja prava iz Povelje, a 1991. i drugim protokolom (na snazi od 1998.) kojim se mijenjaju nadzorni mehanizmi primjene. Godine 1996. prihvaena je tzv. Izmijenjena povelja kojom se, izmeu ostaloga, nastojala osigurati bolja zatita naela jednakosti mukarca i ene, dostojanstvo na radnom mjestu, drutvena integracija osoba s posebnim potrebama te bolja zatita djece i mladih, ali i uinkovitije suzbijati siromatvo, drutvenu izoliranost i druge drutveno nepoeljne pojave. Iako se posljednjih godina velika pozornost pridaje jaanju sustava zatite, Europska socijalna povelja nema uinkovite mehanizme nadzora kao Europska konvencija o ljudskim pravima. Pristupanjem tom instrumentu, drava pristaje uskladiti svoje zakonodavstvo s preuzetim obvezama, no kako je ovdje rije o tzv. programatskim pravima, podrazumijeva se da e ona to uiniti postupno, u skladu sa svojim mogunostima. Nadalje, iako postoje tzv. zatiena prava, prihvaanje obveza je selektivno i moe se naknadno proiriti po volji i u bilo koje vrijeme. Time se osobito pomae tranzicijskim zemljama kako ne bi odjednom preuzele obveze koje u predvienom roku realno ne mogu ispuniti.
53
Prava koja odreuje Europska socijalna povelja

prava u podruju zapoljavanja (pravo na rad, pravedni te sigurni i zdravi radni uvjeti; pravedna naknada, udruivanje radi zatite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, kolektivno pregovaranje, sudjelovanje u poboljanju radnih uvjeta, dostojanstvo na radnom mjestu, strukovno informiranje i izobrazba); prava u podruju socijalne sigurnosti (pravo na zatitu zdravlja, socijalno osiguranje, socijalna i medicinska pomo, zatita od siromatva i drutvenog iskljuivanja); prava osjetljivih grupa na posebnu zatitu (djeca, mladi, trudnice i mlade majke, osobe s posebnim potrebama, obitelji, radnici migranti i njihove obitelji, stari i nemoni; nezaposleni).
Drave stranke jednom godinje dostavljaju svoje izvjetaje o primjeni Povelje Europskom odboru za socijalna prava (nekadanjem Odboru neovisnih strunjaka), ali i socijalnim partnerima. Odbor razmatra izvjetaje, kao i dopunska miljenja socijalnih partnera te svoje zakljuke dostavlja Odboru ministara Vijea Europe koji, u sluaju propusta, dravi stranci upuuje blago diplomatsko upozorenje ili preporuku o tome kako da to kvalitetnije ispuni svoje obveze.
54
Europska konvencija o kulturi trea karika u cjelovitom europskom sustavu zatite ljudskih prava priznatih Opom deklaracijom o ljudskim pravima. Prihvaena je 1954. a odreuje naela djelovanja zemalja lanica Vijea Europe u podruju kulture, odgoja i obrazovanja, razvoja mladih i sporta. Na snazi je od 1955. Polazite dokumenta je da su kulturne razlike europsko bogatstvo i temelj europskog zajednitva. U skladu s tim programi Vijea Europe u podruju kulture imaju dva kljuna cilja: a) jaanje viekulturnog europskog identiteta i b) traenje zajednikog odgovora na izazove s kojima se suoavaju kulture europskih drutava.
Europska okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina prvi europski, ali i meunarodni pravno obvezujui instrument kojim se na naelima vladavine prava, teritorijalne cjelovitosti i nacionalnog suvereniteta drava, osigurava zatita prava i sloboda osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama. Izrada dokumenta pokrenuta je na Prvom sastanku na vrhu Vijea Europe 1993. godine kao odgovor na porast nesnoljivosti prema pripadnicima manjina u Europi. Dokument je prihvaen 1994., a stupio je na snagu 1998. godine. Zatita prava manjina je obveza drave i ostvaruje se unutar nacionalnog sustava zatite prava i sloboda. Dokument ne jami nikakva kolektivna prava nacionalnim manjinama nego titi individualna prava osobe koja pripada manjini. Prava i slobode koji proizlaze iz instrumenta mogu se ostvariti pojedinano ili u zajednici s drugima, no ne kao kolektivna prava. Okvirna konvencija jami osobi koja pripada manjini slobodu u donoenju odluke eli li ili
ne eli koristiti zatitu koja proizlazi iz tih odredbi. Odluka ne moe biti proizvoljna, nego mora polaziti od objektivnih kriterija pripadnosti koji su bitni za osobni identitet. Svakoj osobi koja pripada manjini, Okvirna konvencija jami jednakost i slobodu od diskriminacije te ouvanje i razvoj svoga kulturnoga, etnikoga, jezinoga ili religijskog identiteta. Ta prava se mogu ograniiti samo ako ugroavaju prava drugih i ako naruavaju naela javnog reda. Posebni lanci ureuju slobodu vjeroispovijesti, izraavanja, primanja i slanja informacija, pristupa medijima, osnivanja i koritenja tiska i dr. Tako se, primjerice, odreuje da koritenje manjinskog jezika na javnom mjestu ne smije ugroavati status slubenog jezika drave, da otvaranje kola i odravanje nastave na manjinskom jeziku moraju zadovoljavati jedinstvene dravne standarde i dr. Drugim rijeima, Okvirna konvencija promie naelo drutvene kohezije na temeljima priznanja i potivanja razliitosti manjina, ali i suradnje meu svim pojedincima i grupama na teritoriju drave stranke. Pristupanjem Okvirnoj konvenciji drava se obvezuje da e naela tog instrumenta ugraditi u svoju politiku, zakonodavstvo i praksu te o tim promjenama izvjetavati Savjetodavni odbor Okvirne konvencije o nacionalnim manjinama. Nakon pregleda izvjetaja Savjetodavni odbor dostavlja svoje miljenje Odboru ministara Vijea Europe koji je zaduen za praenje primjene Okvirne konvencije.
Europsko povjerenstvo protiv rasizma i nesnoljivosti posebno tijelo Vijea Europe uspostavljeno prema Bekoj deklaraciji proglaenoj na Prvom samitu Vijea Europe 1993. godine. Zadatak mu je da u sklopu cjelovite europske zatite ljudskih prava prati pojave rasizma, ksenofobije, antisemitizma i nesnoljivosti te predlae mjere za njihovo suzbijanje odgovarajuim tijelima Vijea Europe i drava lanica. Provodi tri programa: a) praenje stanja u europskim zemljama; b) prikupljanje i irenje primjera dobre prakse putem Interneta, konferencija i sl. te c) poticanje razvoja civilnog drutva, ukljuujui suradnju s nevladinim udrugama i Europskim centrom za praenje rasizma i ksenofobije (EU). Adresa na Internetu je http://www.ecri.coe.int.
55
Europska povelja za regionalne jezike i jezike manjina pravno obvezujui dokument koji je Odbor ministara Vijea Europe prihvatio 1992. godine (na snazi od 1998.) radi osiguranja uinkovite zatite tzv. manjih europskih jezika. Povelja odreuje pojam regionalni i manjinski jezici, ciljeve i mehanizme njihove zatite te obveze drava stranaka. Pod regionalnim i manjinskim jezikom misli se na:
jezik kojim na podruju neke drave stranke tradicionalno govori dio njenih
graana, a koji su zajedno brojano slabiji od ostatka stanovnitva i

jezik koji se razlikuje od slubenog jezika drave stranke i koji se ne moe svrstati u
kategoriju dijalekta. Meu ciljevima zatite regionalnih i manjinskih jezika spominju se: a) prihvaanje tih jezika kao izraza kulturnog bogatstva; b) poduzimanje odlunih mjera za njihovu zatitu; c) olakavanje i/ili poticanje njihove uporabe u govoru i pismu, u javnom i privatnom ivotu;
d) promicanje veza izmeu tih i drugih drutvenih grupa; e) osiguranje uvjeta za istraivanje i prenoenje znanja o tim jezicima; f) osiguranje uvjeta da drugi graani koji ive na istom podruju naue jezike manjina; g) jaanje transnacionalnih veza meu grupama koje se slue istim jezikom. Nadalje, trai se da se naela Povelje promiu u odgoju i obrazovanju na svim razinama, sudovima, dravnoj upravi i javnim slubama, medijima, kulturnim aktivnostima, gospodarstvu i drutvenom ivotu te meugraninim razmjenama. Drave stranke Povelje obvezuju se da e na svom podruju osigurati uvjete potrebne za ouvanje i razvoj regionalnih i manjinskih jezika, da e o preuzetim obvezama obavijestiti dravne slube, organizacije i pojedince te da e svoje izvjetaje o primjeni Povelje dostavljati na razmatranje Odboru strunjaka, posebnom tijelu Vijea Europe uspostavljenom prema lanku 17. tog instrumenta.
3.3.1.2. Europska unija

Godinu dana nakon usvajanja Statuta Vijea Europe s ciljem politikog zbliavanja europskih demokratskih zemalja, objavljena je Schumanova deklaracija koja je potakla gospodarsko ujedinjenje Europe. Proces je trajao vie od etiri desetljea, koliko je trebalo proi izmeu osnivanja Europske zajednice za ugljen i elik 1951. i uspostavljanja gospodarski, politiki i monetarno jedinstvene Europske unije 1992. godine. Gospodarski odnosi meu lanicama Europske zajednice bili su ureeni na naelima suradnje, jednakosti i pravde, no Zajednica se u tom kontekstu nije bavila politikim pitanjima pa tako ni pitanjem zatite temeljnih prava i sloboda pojedinca. Do promjena dolazi tek 1987. godine kad se ljudska prava uvode u preambulu Jedinstvenog europskog akta kojim su stvoreni pravni uvjeti za pokretanje procesa politikog ujedinjenja 15 zemalja u Europsku uniju. Potpisivanjem Maastrichtskog ugovora, zatita ljudskih prava, jednakosti i vladavine prava postaju sredinje vrijednosti jedinstvenog pravnog poretka Europske unije, zajednike vanjske i sigurnosne politike, kao i programa suradnje za poticanje razvoja. Europska unija
Europska unija je politika, gospodarska i monetarna zajednica 15 gospodarski najrazvijenijih zemalja Zapadne Europe kojoj e se u 2004. pridruiti jo 10 novih zemalja. Poticaj za njeno uspostavljanje dala je Schumanova deklaracija iz 1950. Proces poinje 1951. kad se osniva Europska zajednica za ugljen i elik (engl. European Coal and Steel Community ECSC) potpisivanjem Parikog ugovora izmeu Francuske, Njemake, Belgije, Nizozemske, Luxemburga i Italije. Potpisivanjem Rimskog ugovora 1957. uspostavlja se Europska gospodarska zajednica (engl. European Economic Community - EEC) i Europska zajednica za atomsku energiju (engl. European Atomic Energy Community Euroatom). Godine 1965. tri zajednice se ujedinjuju u Europsku zajednicu koju ine drave stranke Parikog i Rimskog ugovora. Do sredine devedesetih Zajednica je prola etiri kruga proirenja:
56
1973. (Danska, Irska i Velika Britanija); 1981. (Grka); 1986. (panjolska i Portugal) i 1995. (Austrija, Finska i vedska). Osim Parikog i Rimskog ugovora, ustavne temelje Europske unije ine Jedinstveni europski akt iz 1986., Maastrichtski ugovor iz 1992. i Amsterdamski ugovor iz 1997. godine. Maastrichtskim ugovorom se uveo naziv Europska unija, dok su se Amsterdamskim ugovorom provele strukturalne i organizacijske promjene kako bi se rijeio problem demokratskog deficita, tj. otuenosti institucija i tijela Unije od europskih graana. Posljednjim promjenama provedena je puna integracija gospodarstva, drutvenih institucija, monetarnog sustava, politikog ustroja i vanjskopolitikih odnosa. Glavni ciljevi Unije danas su: a) promicanje drutvenog, gospodarskog i demokratskog razvoja zemalja lanica; b) uvrivanje zajednikog identiteta u meunarodnim razmjerima; c) uvoenje europskog graanstva kao dopune nacionalnom; d) izgradnja irokog podruja slobode, sigurnosti i pravde irenjem slobodnog trita i promicanjem slobode kretanja te e) jaanje pravnih temelja jedinstva Unije. Prikljuivanjem Uniji, drave lanice prenose dio svog suvereniteta na njena neovisna tijela koja istodobno zastupaju i zajednike interese Unije i interese drava lanica. Meu sredinjim tijelima Unije su: Europsko vijee, Europski parlament, Europsko povjerenstvo, Europski sud pravde, Odbor za gospodarska i drutvena pitanja, Odbor regija i Europski ombudsman. U podruju odgoja i obrazovanja, Unija svoje ciljeve ostvaruje preko posebnih programa, kao to su Socrates, Leonardo da Vinci, Erasmus, Youth for Europe, Comenius, Comett, Lingua itd. te Tempus za potporu tranzicijskim zemljama. Adresa na Internetu je: http://www.eu.int. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Europskih zajednica i njihovih drava lanica i Republike Hrvatske potpisan je 2001.; Hrvatska je slubeni zahtjev za pridruivanjem Europskoj uniji uputila 2003. i oekuje da e punopravnom lanicom Unije postati 2007. godine.
57
Te vrijednosti izbijaju u prvi plan u diskusijama o otvaranju Unije prema tranzicijskim zemljama Srednje i Istone Europe, osobito u svezi sa zahtjevima za reformom pravnih sustava zemalja kandidatkinja kako bi se oni uskladili s pravnim sustavima zemalja lanica Unije. Ugovor o Europskoj uniji izrijekom utvruje da je pridruivanje Uniji otvoreno samo za one zemlje koje tite naela ljudskih prava. U skladu s tim, Europsko vijee 1993. u Kopenhagenu utvruje listu politikih kriterija za pridruivanje, poznatih kao Kopenhaki kriteriji. U dokumentu se od drave trai da dostigne onu razinu stabilnosti svojih institucija koja je jamstvo demokracije, vladavine prava, zatite ljudskih prava te potivanja i zatite prava manjina. Europsko povjerenstvo je te kriterije koristilo 1997. za vrednovanje zahtjeva za lanstvom u Uniji koje je podnijelo deset zemalja Srednje i Istone Europe. Tekst toga i kasnijih izvjetaja Povjerenstva jasno pokazuje da je najvea pozornost posveena provjeri demokratskog sustava vlasti, vladavini prava, pravima manjina, graanskim i politikim pravima, te gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. No usprkos izriite opredijeljenosti Unije za zatitu ljudskih prava prema odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima (Vijea Europe), ona do danas nije pristupila toj
konvenciji pa stoga njome nije ni obvezana. Glavna odgovornost za zatitu ljudskih prava u Uniji i dalje ostaje na lanicama. Naime, svaka od zemalja lanica Europske unije ujedno je i lanica Vijea Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju i Ujedinjenih naroda, to znai da istovremeno podlijee i regionalnim i meunarodnim mehanizmima nadzora. to se europskoga regionalnog sustava zatite ljudskih prava tie, svaka od zemalja lanica Unije pojedinano je odgovorna pred Europskim sudom za ljudska prava, kao i pred Odborom neovisnih strunjaka Socijalne povelje i Europskim odborom za suzbijanje muenja koji djeluju pod Vijeem Europe. U prilog stavu da bi u Europskoj uniji uskoro moglo doi do promjena u pristupu zatiti ljudskih prava, govori nekoliko najnovijih procesa. Godine 1998. Unija je, u sklopu obiljeavanja pola stoljea postojanja Ope deklaracije o ljudskim pravima, usvojila Beku deklaraciju u kojoj se potvruje utemeljenost Unije na naelima ljudskih prava i sloboda, demokracije i vladavine prava. Nedugo nakon toga predstavljen je izvjetaj o ulozi Europske unije u promicanju ljudskih prava ne samo u treim zemljama, nego i na prostoru Unije. Godine 2000. proglaena je i Povelja temeljnih prava Europske unije, a tijekom cijelog tog razdoblja nedvojbeno jaa uloga Europskog suda pravde u zatiti prava i sloboda graana Unije. Nadalje, predstavnici tijela Europske unije imaju vanu ulogu u tzv. diplomaciji ljudskih prava i dijalogu o ljudskim pravima (primjerice s Kinom). I konano, pokretanjem Europske inicijative za demokraciju i ljudska prava, Unija financira projekte nevladinih organizacija u podruju razvoja demokracije i zatite ljudskih prava.
58
Temeljni pravni akti i dokumenti
Ugovor o Europskoj uniji prema dopunama iz Amsterdamskog ugovora (1992./1997.) potpisivanjem Ugovora o Europskoj uniji (Ugovora iz Maastrichta) ljudska su se prava, po prvi put u povijesti Unije, nala u odredbama pravnog akta, a ne samo u preambuli, kako je to rijeeno Jedinstvenim europskim aktom 1987. Taj trend je jo oitiji u Amsterdamskom ugovoru kojim se nadopunjuju ranije odredbe o ureenju Unije. Prema tekstu Ugovora, jedan od ciljeva Unije je jaanje i zatita prava i interesa graana drava lanica te ouvanje i razvoj Unije kao podruja slobode, sigurnosti i pravde. lanak 6. izrijekom odreuje da je Unija utemeljena na naelima slobode, demokracije, potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, tj. na onim naelima koja su zajednika dravama lanicama. U skladu s tim Unija mora, kao opa naela svog pravnog sustava, potivati temeljna prava u skladu s (...) Konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Vijea Europe) (...) i u skladu sa zajednikim ustavnim tradicijama drava lanica. Glede posebnih prava i sloboda, Ugovor opunomouje Uniju da poduzme odgovarajue akcije radi iskorjenjivanja diskriminacije po osnovi spola, rasnoga i etnikog podrijetla, vjeroispovijesti ili vjerovanja, smanjenih sposobnosti, dobi ili spolne orijentacije. Tekst sadri i odredbu o mjerama koje se tiu azila, izbjeglica i useljavanja. Pitanja zapoljavanja, uvjeta na radnom mjestu i socijalne zatite ureuju se u skladu s vaeim europskim poveljama. Posebna pozornost posveuje se pitanju jednakosti, osobito primjeni naela jednake naknade mukarcima i enama za isti rad i jednakih mogunosti. Ljudska prava i slobode se spo-
minju i kao bitan dio suradnje na razvoju i usuglaavanju demokracije i vladavine prava u dravama lanicama. Nadalje, istie se da se zemlji lanici koja ugroava ljudska prava ozbiljno i stalno mogu oduzeti neka od prava koje uiva kao stranka ugovora Europske unije. Povelja temeljnih prava Europske unije dokument koji je izraen na prijedlog Njemake kako bi se unaprijedila zatita temeljnih prava graana kao dio zajednikih vrijednosti Europske unije. Iako je sveano proglaena 2000. godine, njen pravni status nije rijeen pa je to pitanje postalo dio diskusija o budunosti Unije i izrade njenog ustava. Za
POVELJA TEMELJNIH PRAVA EUROPSKE UNIJE

dostojanstvo nepovredivost ljudskog dostojanstva (l. 1) pravo na ivot (l. 2) pravo na integritet vlastite osobe (l. 3) zabrana muenja i neljudskog ili poniavajueg postupka i kazne (l. 4) zabrana ropstva i prisilnog rada (l. 5) pravo na slobodu i sigurnost (l. 6) potivanje privatnosti i obiteljskog ivota (l. 7) zatita osobnih podataka (l. 8) pravo na brak i osnivanje obitelji (l. 9) sloboda miljenja, savjesti i vjeroispovijesti (l. 10) sloboda izraavanja i informiranja (l. 11) sloboda okupljanja i udruivanja (l. 12) sloboda umjetnosti i znanosti (l. 13) pravo na obrazovanje (l. 14) sloboda izbora zanimanja i pravo na rad (l. 15) sloboda poslovanja(l. 16) pravo na vlasnitvo (l. 17) pravo na azil (l. 18) zatita u sluaju premjetanja, protjerivanja ili izruivanja (l. 19) jednakost jednakost pred zakonom (l. 20) nediskriminacija (l. 21) kulturna, religijska i jezina razliitost (l. 22) jednakost izmeu mukarca i ene (l. 23) prava djeteta (l. 24) prava starijih (l. 25) integracija osoba s posebnim potrebama (l. 26) solidarnost prava radnika na informaciju i konsultaciju (l. 27) pravo na kolektivno pregovaranje i akciju (l. 28) pravo na pristup slobodnim mjestima na tritu (l. 29) zatita u sluaju neopravdanog otpusta (l. 30) nepristrani i pravedni uvjeti na radu (l. 31) zabrana djejeg rada i zatita mladih na radu (l. 32) obitelj i profesionalni ivot (l. 33) socijalna sigurnost i socijalna pomo (l. 34) zdravstvena zatita (l. 35) pristup slubama od opeg gospodarskog interesa (l. 36) zatita okolia (l. 37) zatita potroaa (l. 38) pravda pravo na uinkovitu naknadu i na nepristrano suenje (l. 47) pretpostavka nevinosti i pravo na obranu (l. 48) naela legalnosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni (l. 49) pravo da se ne bude suen ili kanjen dvaput u kaznenom postupku za isto kazneno djelo (l. 50)
59
prava graana pravo na glasovanje i kandidiranje na izborima za Europski parlament (l. 39) pravo na glasovanje i kandidiranje na lokalnim izborima (l. 40) pravo na dobru administraciju (l. 41) pravo na pristup dokumentima (l. 42) pravo na obraanje ombudsmanu (l. 43) pravo na peticiju (l. 44) sloboda kretanja i boravka (l. 45) pravo na diplomatsku i konzularnu zatitu (l. 46)
Prikaz 9: Povelja temeljnih prava Europske unije
sada ona ima status tzv. neobvezujueg mekog pravnog akta, to bi se uskoro moglo promijeniti postigne li se dogovor oko ustava, osobito nakon to je Europski sud pravde izjavio da Povelju prihvaa kao smjernicu u donoenju svojih presuda. U svakom sluaju, Povelja predstavlja najcjelovitiji dokument ljudskih prava u Europi. Budui da titi graanska, politika, gospodarska, socijalna i kulturna prava graana i svih osoba koje imaju boravite u Europskoj uniji, ime rjeava problem postojanja odvojenih sustava zatite, najvie se od svih regionalnih instrumenata pribliila ideji opih, nedjeljivih i neotuivih prava pojedinca utvrenih Opom deklaracijom o ljudskim pravima. U preambuli stoji da se svjesna svoje duhovne i moralne batine, Unija utemeljuje na nedjeljivim opim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti te da polazi od naela demokracije i vladavine prava. Nadalje se kae da ona stavlja pojedinca u sredite svojih aktivnosti uvoenjem graanstva Unije i stvarajui podruje slobode, sigurnosti i pravde. Utvrena prava proizlaze iz temeljnih prava i sloboda sadranih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Povelji Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika i drugim meunarodnim konvencijama kojih su stranke Europska unija i njene lanice stranke. Prava, slobode i naela koja titi Povelja podijeljena su u 6 cjelina (dostojanstvo, slobode, jednakost, solidarnost, prava graana i pravda), pri emu svaka cjelina obuhvaa po nekoliko temeljnih prava i sloboda (v. Prikaz 9).
60
Tijela nadlena za zatitu ljudskih prava

Europski sud pravde najvanije tijelo koje osigurava zatitu ljudskih prava i sloboda graana Unije pa se jo naziva i uvarom zakonodavstva Unije. Ima sjedite u Luksemburgu. Osim njega, zadatak zatite ostvaruju jo Europski parlament, Europski ombudsman, Europsko povjerenstvo i Vijee ministara. Kao to je ve reeno, Europski sud pravde treba razlikovati od Europskog suda za ljudska prava koji je tijelo Vijea Europe i sjedite ima u Strasbourgu. Sud djeluje prema zajednikim ustavnim tradicijama drava lanica, odnosno prema opim naelima europskog prava, kao i prema odredbama vaeih regionalnih i meunarodnih ugovora, osobito Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Djelujui u tim okvirima, uspio je znatno inovirati europsku sudsku praksu kako bi kompenzirao nedostatke u zatiti temeljnih prava graana pod pravnim aktima Zajednice, odnosno Unije. Niz originalnih sudskih sluajeva i presuda u podruju ljudskih prava nije samo vana podloga za izradu i uinkovitu primjenu zakona Unije, nego i za daljnji razvoj opih europskih pravnih naela u tom podruju. Centar Europske unije za praenje rasizma i ksenofobije centar koji je 1997. godine otvoren u Beu kako bi nadzirao pojave rasizma i ksenofobije u zemljama Europske unije te irio programe i akcije protiv takvih pojava. Djeluje i u skladu s odredbama Ugovora o Europskoj uniji koje se odnose na zabranu diskriminacije u javnom i privatnom sektoru u podruju zapoljavanja, obrazovanja i socijalne zatite po osnovi spola, rasnoga i etnikog podrijetla, vjeroispovijesti ili vjerovanja, smanjenih sposobnosti, dobi ili spolne orijentacije.
3.3.1.3. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) osnovana je prema Povelji Ujedinjenih naroda kao meunarodni instrument promicanja sigurnosti i suradnje u Europi. Do 1994. godine djeluje pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (engl. Conference for Seccurity and Cooperation in Europe - CSCE), odnosno kao multilateralni forum za diplomatski dijalog izmeu istonoeuropskih i zapadnoeuropskih zemalja, poznat jo i kao Helsinki proces, koji je imao znaajnu ulogu u pripremi temelja za proirenje Europe nakon raspada komunizma. Potpisivanjem Parike povelje za novu Europu 1990. godine dolazi do promjena u strukturi i nainu rada, a 1994. i do prihvaanja sadanjeg naziva Organizacije. Po nainu rada i ustroju OESS je posebna organizacija jer nema ni osnivaku povelju ni meunarodnu pravnu osobnost, a njezini dokumenti obvezuju 55 drava lanica samo politiki, a ne pravno. Unato tome dokumenti usvojeni na OESS-ovim konferencijama i strunim sastancima vrlo su utjecajni dijelom i zbog toga to se nadzor nad primjenom odluka provodi mekano, ali stalno (follow-up konferencije), i pod utjecajem je Vijea predstavnika drava lanica.
Glavna tijela Organizacije za europsku sigurnost i suradnju Sastanci elnika drava ili vlada, Ministarsko vijee, Seniorsko vijee, Stalno vijee te Forum za sigurnosnu suradnju, koji se bavi pitanjima kontrole naoruanja, sigurnosti i izgradnje povjerenja. Predsjedavajui Organizacije mijenja se svake godine, a obavlja poslove u suradnji sa svojim prethodnikom i nasljednikom (tzv. Troika). Osim tajnitva u Beu i Prakog ureda, OESS ima jo Ured za demokratske institucije i ljudska prava u Varavi, Ured Visokog povjerenika za nacionalne manjine u Haagu i Ured Predstavnika slobode medija u Beu. Parlamentarna skuptina OESS-a smjetena je u Kopenhagenu. Drave lanice imaju jednak status, a odluke se donose konsenzusom. Organizacija surauje sa svim vanijim meunarodnim, regionalnim i nevladinim organizacijama.
61
Djelovanje OESS-a izvorno proizlazi iz naela Helsinkog zavrnog akta, potpisanog 1975. godine, kojim su se drave sudionice Konferencije obvezale da e osigurati uvjete u kojima e njihovi narodi moi ivjeti u istinskom i trajnom miru, slobodni od bilo kakve prijetnje ili pokuaja ugroavanja njihove sigurnosti. U tom cilju sve drave su pristale rukovoditi se sljedeim naelima u svojim odnosima s drugim dravama: suverena jednakost i potivanje prava svojstvenih suverenosti; suzdravanje od prijetnje ili uporabe sile; nepovredivost dravnih granica; teritorijalni integritet; mirno rjeavanje sukoba; nemijeanje u unutarnje poslove drava; potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukljuujui slobodu misli, savjesti, vjere i uvjerenja;
ravnopravnost i samoodreenje naroda; suradnja meu dravama; ispunjavanje meunarodnih pravnih obveza u dobroj vjeri. Danas OESS ima kljunu ulogu u odranju europske sigurnosti primjenom naela suradnje. Strategija Organizacije ukljuuje tri razine djelovanja (prevencija, pregovaranje i nadgledanje) i polazi od naela cjelovitosti pristupa u rjeavanju problema. Meu opim pitanjima kojima se bavi su kontrola naoruanja, preventivna diplomacija, mjere povjerenja meu narodima i dravama, jaanje sustava zatite ljudskih prava, praenje izbora, gospodarska sigurnost i zatita okolia. Posljednjeg desetljea OESS ima vanu ulogu u rjeavanju sukoba i obnovi sukobljenih drutava. Strategija Organizacije u takvim sluajevima ukljuuje sljedee dimenzije: a) utvrivanje zajednikih drutvenih vrijednosti, ukljuujui izgradnju graanskog drutva; b) sprjeavanje lokalnih sukoba, smirivanje ratom zahvaenih podruja i obnova stabilnosti te c) suzbijanje stvarnih i potencijalnih prijetnji sigurnosti. Novi mehanizmi djelovanja koji se uvode prema Parikoj povelji su: a) ljudska dimenzija, koja ukljuuje nadzor, izvjetavanje i promicanje ljudskih prava, osobito prava manjina i izgradnju demokratskih institucija, kao to je ombudsman (tzv. Beki i moskovski mehanizmi); b) konzultacije i suradnja u podrujima u kojima dolazi do neuobiajenih vojnih aktivnosti; c) suradnja u podrujima u kojima je dolo do opasnog vojnog incidenta i d) konzultacije i suradnja u hitnim sluajevima (tzv. Berlinski mehanizam). Tijela Organizacije koja su zaduena za zatitu ljudskih prava su:
Ured za demokratske ustanove i ljudska prava sa sjeditem u Varavi (uglavnom
62
nadzire demokratske izbore u tranzicijskim zemljama);

Visoki povjerenik za manjine sa sjeditem u Haagu i Predstavnik za slobodu medija sa sjeditem u Beu.
3.3.2. Ostali regionalni i drugi sustavi ljudskih prava

Europski sustav ljudskih prava i, osobito, njegovi mehanizmi zatite (nekadanje Povjerenstvo i Sud) izvrili su velik utjecaj na odreenje sustava zatite graana dviju Amerika i zemalja Afrike.
3.3.2.1. Meuameri
ki sustav ljudskih prava
Izvorite meuamerikog sustava ljudskih prava je Amerika deklaracija o pravima i dunostima ovjeka (engl. American Declaration on the Rights and Duties of Man) i Opa deklaracija o ljudskim pravima. Dokument je proglaen na Devetoj meunarodnoj konferenciji amerikih drava u Bogoti, Kolumbija, 1948. godine i bio je polazite za osnivanje Organizacije amerikih drava (OAS).
U dokumentu se polazi od shvaanja da temeljna prava pojedinca ne proizlaze iz njegove pripadnosti dravi nego iz atributa njegove osobnosti, zbog ega mu ih drava ne stvara niti ustupa nego mu samo jami njihovu zatitu. U preambuli Deklaracije, kao i u Opoj deklaraciji o pravima ovjeka koja je prihvaena pola godine kasnije, kae se da su svi ljudi roeni slobodni i jednaki, u dostojanstvu i pravima i, s obzirom da po prirodi posjeduju razum i svijest, oni se jedni prema drugima moraju odnositi kao braa. U dokumentu takoer stoji da prava svih ovise o tome kako pojedinac izvrava svoje dunosti prema zakonima drave u kojoj ivi, stoji li u slubi duhovnog napretka, uva li i razvija kulturu svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju i ponaa li se u skladu s najviim moralnim naelima. Odredbe Deklaracije podijeljene su u dvije cjeline. Prva odreuje neotuiva prava i slobode graana, kao to su: sloboda izraavanja, sloboda vjeroispovijesti, osobne slobode, pravo na vlasnitvo, pravo na obrazovanje, pravo na zdravstvenu zatitu i socijalnu sigurnost, sloboda sudjelovanja u politikom odluivanju i sl. Drugi dio sadri dunosti, meu kojima se spominju: dunosti prema drutvu; uzajamne dunosti roditelja i djece; dunosti u obrazovanju; obveza glasovanja i potivanja zakona; dunosti prema naciji, zatiti i dobrobiti zajednice, porezne obveze; potivanje rada i nemijeanje u politike odluke druge zemlje. Prava i obveze su tijesno povezani. Tako se primjerice pravo na politiku participaciju iz prvog dijela, u drugom dijelu ureuje kao dunost graanina u svezi s glasovanjem na izborima, preuzimanjem javnih obveza u sluaju izbora, potivanjem rada, plaanjem poreza i poticanjem vlastitog razvoja. Godine 1969. ta su naela ugraena u Ameriku konvenciju o ljudskim pravima (engl. American Convention on Human Rights), regionalni instrument kojim se drave Sjeverne, Srednje i June Amerike okupljene u Organizaciji amerikih drava pravno obvezuju na potivanje i zatitu prava i sloboda svojih graana. Naziva se jo i Pakt iz San Josea, Kostarika po mjestu u kojemu je prihvaena. Konvencija je 1979. nadopunjena Protokolom iz San Salvadora, koji stupa na snagu kad ga potpie jedanaesta drava lanica. Glavna svrha Konvencije je jaanje demokratskih institucija za zatitu opih, neotuivih i nedjeljivih prava i sloboda ovjeka.
63
Prava koja titi Amerika konvencija o pravima ovjeka

Graanska i politika prava pravo na pravnu osobnost (l. 3) pravo na ivot (l. 4) pravo na ovjean postupak (l. 5) sloboda od ropstva (l. 6) pravo na osobnu slobodu (l. 7) pravo na pravedan sudski postupak (l. 8) sloboda od ex post facto (naknadno donesenih) zakona (l. 9)
pravo na naknadu (l. 10) pravo na privatnost (l. 11) sloboda savjesti i vjeroispovijesti (l. 12) sloboda miljenja i izraavanja (l. 13) pravo na ispravak (netone ili uvredljive izjave ili ideje) (l. 14) pravo na okupljanje (l. 15) sloboda udruivanja (l. 16) pravo na obitelj (l. 17) pravo na ime (l. 18) prava djeteta (l. 19) pravo na dravljanstvo (l. 20) pravo na vlasnitvo (l. 21) pravo na kretanje i boravak (l. 22) pravo na sudjelovanje u vladi (l. 23) pravo na jednaku zatitu (l.24) pravo na sudsku zatitu (l. 25) Gospodarska, socijalna i politika prava progresivni razvoj (l. 26)
64
U preambuli se ponavlja stav izreen u Amerikoj deklaraciji da neotuivost ljudskih prava proizlazi iz osobina ljudske linosti, a ne iz pripadnitva pojedinca nekoj posebnoj grupi ili dravi. Osim Amerike deklaracije o pravima i dunostima ovjeka, Konvencija se oslanja i na Opu deklaraciju o ljudskim pravima, Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelju Organizacije amerikih drava, ali i na latinoameriku katoliku tradiciju. Drave stranke Konvencije obvezuju se da e samostalno i u suradnji s drugim dravama poduzeti sve potrebne mjere kako bi se postupno dolo do punog ostvarenja standarda ljudskih prava i sloboda sadranih u Konvenciji i Povelji Organizacije amerikih drava. Tijela koja su nadlena za zatitu ljudskih prava su: Meuameriko povjerenstvo za ljudska prava (engl. Inter-American Commission on Human Rights) i Meuameriki sud za ljudska prava (engl. Inter-American Court of Human Rights) . Povjerenstvo ima stalno sjedite u Washingtonu, a njegov glavni zadatak je unaprjeenje, ostvarivanje i zatita ljudskih prava. U skladu s tim ono zaprima, analizira i istrauje individualne prijave o ugroavanju prava koje titi Amerika konvencija o ljudskim pravima, nadzire ope stanje ljudskih prava u zemljama lanicama Organizacije amerikih drava, promie vanost ljudskih prava u javnosti te prosljeuje predmete Meuamerikom sudu za ljudska prava sa sjeditem u San Joseu. Usprkos tome to je Konvenciju do danas ratificiralo 24 od 35 zemalja lanica Organizacije amerikih drava i to Meuameriko povjerenstvo za ljudska prava obrauje, odnosno prosljeuje Meuamerikom sudu za ljudska prava sve vie sluajeva, meuameriki sustav zatite znatno je slabiji od europskoga. Dijelom je to posljedica
dugogodinje opstrukcije sustava od strane latinoamerikih represivnih reima. No dio razloga svakako je i u ogranienom djelovanju Suda. S jedne strane, svaka drava stranka Konvencije, ima pravo odrediti u kojem opsegu Meuameriki sud moe primijeniti Konvenciju na njezine zakone i, s druge strane, Sud se pokree samo ako i inae dugotrajan proces pregovaranja i arbitriranja od strane Povjerenstva zavri neuspjehom.
3.3.2.2. Afri
ki sustav ljudskih prava
Afriki sustav je najmlai regionalni sustav ljudskih prava. Temeljni instrument tog sustava je Afrika povelja o ljudskim pravima i pravima naroda (engl. African Charter on Human and Peoples Rights), koju su kao pravno obvezujui dokument prihvatili predstavnici zemalja lanica Organizacije afrikog jedinstva u Banjulu, Gambija, 1981., pa se spominje i kao Povelja iz Banjula; stupila je na snagu 1986. godine. Dokument je pisan s osloncem na Povelju Ujedinjenih naroda, Opu deklaraciju o ljudskim pravima i, osobito, Povelju Organizacije afrikog jedinstva u kojoj se sloboda, jedinstvo, pravda i dostojanstvo uzimaju kao kljune odrednice afrike borbe protiv zaostalosti prouzroene kolonijalizmom, apartheidom i drugim oblicima diskriminacije. U skladu s tim, u preambuli dokumenta se zagovara promicanje prava na razvoj te istie da se prava ne mogu promatrati i tititi odvojeno, budui da je zadovoljavanje gospodarskih, socijalnih i ekonomskih prava jamstvo uivanja graanskih i civilnih prava. Nadalje, poziva se na dunost prema potpunom oslobaanju Afrike, osobito prema zemljama koje se jo bore za svoje dostojanstvo i istinsku neovisnost od kolonijalizma i neokolonijalizma, stranih vojnih baza i drugih oblika diskriminacije temeljenih na rasi, etnikoj pripadnosti, boji koe, spolu, jeziku, vjeroispovijesti ili politikom miljenju.
65
Prava i dunosti koje odreuje Afrika povelja o ljudskim pravima i pravima naroda
Prava pojedinca jednakost pred zakonom (l. 3) pravo na ivot i osobni integritet (l. 4) pravo na potivanje dostojanstva inherentnog ljudskom biu i na priznanje pravnog statusa (l. 5) pravo na slobodu i osobnu sigurnost (l. 6) pravo na neovisno suenje, nedunost i obranu (l. 7) sloboda savjesti i vjeroispovijesti (l. 8) pravo na informaciju i osobno miljenje (l. 9) pravo na slobodu udruivanja (l. 10) pravo na slobodu okupljanja (l. 11) pravo na slobodu kretanja i boravka (l. 12)
pravo na sudjelovanje u vlasti (l. 13) pravo na vlasnitvo (l. 14) pravo na rad, jednake uvjete na radu i jednaku naknadu za isti posao (l. 15) pravo na fiziko i mentalno zdravlje (l. 16) pravo na obrazovanje i sudjelovanje u kulturnom ivotu zajednice (l. 17) pravo obitelji na zatitu drave (l. 18) Prava naroda pravo naroda na jednakost, zabrana diskriminacije i iskoritavanja (l. 19) pravo naroda na odranje i samoodreenje prema vlastitom izboru (l. 20) pravo naroda na slobodno raspolaganje svojim bogatstvima i prirodnim resursima u skladu sa svojim potrebama i interesima (l. 21) pravo naroda na gospodarski, socijalni i kulturni razvoj u skladu sa svojom slobodom i identitetom (l. 22) pravo naroda na meunarodni mir i sigurnost (l. 23) pravo naroda na okoli koji mu omoguuje razvoj (l. 24) Dunosti pojedinca
66
dunosti prema obitelji i drutvu, dravi, drugim pravno vaeim zajednicama i meunarodnoj zajednici (l. 27) dunost uspostavljanja odnosa potivanja, snoljivosti i nediskriminacije s drugima (l. 28) dunosti potivanja i ouvanja sklada u obitelji, potivanja roditelja, sluenja svojoj nacionalnoj zajednici, ouvanja i jaanja socijalne i nacionalne solidarnosti, nacionalne sigurnosti i teritorijalnog integriteta, plaanja poreza, ouvanja i jaanja pozitivnih afrikih vrijednosti te postizanja afrikog jedinstva.
Tekst dokumenta podijeljen je u dva dijela. U prvom dijelu utvruju se prava i odgovornosti pojedinaca i naroda, a u drugome mehanizmi zatite. Osim zatite opih ljudskih prava i sloboda koji su uglavnom odreeni prema Opoj deklaraciji o ljudskim pravima, Afrika povelja posebnu pozornost posveuje zatiti obitelji, potivanju roditelja, ouvanju afrikog morala i tradicije, pravima naroda i promicanju afrikog jedinstva. Drave se zaduuju za promicanje i osiguranje potivanja svih navedenih prava i sloboda putem pouavanja, obrazovanja i informiranja, te za promicanje odgovornosti povezanih s tim pravima i odgovornostima. Uivanje prava i sloboda pojedinca stavlja se u odnos prema pravima drugih, kolektivnoj sigurnosti, moralu i zajednikim interesima. Tijelo nadleno za zatitu prava utvrenih Poveljom je Afriko povjerenstvo za ljudska prava i prava naroda. Njegova djelatnost obuhvaa prikupljanje dokumentacije i provoenje istraivanja o zatiti prava pojedinaca i drutvenih grupa, organiziranje razliitih skupova i seminara, irenje informacija, poticanje rada odgovarajuih nacionalnih
i lokalnih institucija, upuivanje preporuka vladama u svezi s rjeenjem nekog problema u podruju zatite ljudskih prava itd. Povjerenstvo razmatra pojedinane i meudravne sluajeve krenja odredbi Povelje, ako su prethodno iscrpljeni svi domai pravni lijekovi ili ako rjeavanje traje neopravdano dugo. Godine 1997. Povelja je proirena protokolom kojim se uspostavlja Afriki sud za ljudska prava i prava naroda. Nakon stupanja na snagu protokola, Sud e djelovati kao nadopuna radu Povjerenstva po uzoru na meuameriki sustav zatite. Drave imaju obvezu jamiti neovisnost Suda i uspostaviti te razvijati odgovarajue nacionalne institucije koje promiu i tite prava i slobode utvrene Poveljom. Afriki sustav u operativnom je smislu najslabiji regionalni sustav zatite ljudskih prava. Glavni razlozi tome su nagomilani politiki i gospodarski problemi afrikih zemalja, odreene nejasnoe u tekstu Povelje i mandat Povjerenstva u kojemu je naglaeno promicanje na raun provoenja nadzora nad zatitom ljudskih prava. No Afrika povelja je istovremeno i jedinstveni regionalni instrument zbog toga to:
objedinjuje politika, graanska, gospodarska, socijalna i kulturna prava (poput
Ope deklaracije o ljudskim pravima i Povelje temeljnih prava Europske unije);

izriito naglaava povezanost prava i odgovornosti; titi kolektivna prava (prava naroda) i izravno povezuje kolektivna prava s pravima
pojedinca;
titi veinu prava tzv. tree generacije, kao to su pravo na razvoj, mir, zdravi okoli i
solidarnost;
povezuje zatitu ljudskih prava s borbom protiv kolonijalizma i promicanjem izvorne
67
afrike civilizacije.
3.3.2.3. Ljudska prava u islamu

Osim europskoga, meuamerikoga i afrikog sustava postoji i islamski sustav zatite ljudskih prava koji ne izvire iz zapadnoeuropske tradicije prirodnog prava. On nije ni regionalni sustav u opeprihvaenom znaenju rijei regionalan, jer iskljuivo odreuje prava i slobode islamskih vjernika, zbog ega se rijetko spominje u literaturi iz ovog podruja. No s obzirom da se on esto spominje u raspravama o uzrocima ogranienog djelovanja opeg sustava ljudskih prava Ujedinjenih naroda, drimo da ga je potrebno ukratko prikazati. Sustav ljudskih prava u islamu temelji se na Kuranu, primjerima ivota Proroka Muhameda i erijatu, tj. tradicionalnom islamskom vjerskom, kaznenom i graanskom pravu. Ti spisi u potpunosti odreuju odnose meu ljudima te uspostavu i djelovanje drutvenih institucija. Neki autori navode jedino Kuran kao izvor autentinih prava za islamske zemlje, pa ga jo nazivaju Magnom cartom ljudskih prava. Godine 1980. pojavila su se dva dokumenta kojima se nastoje urediti prava i slobode islamskih vjernika. Opa islamska deklaracija o ljudskim pravima (engl. Universal Islamic Declaration of Human Rights) proglaena je kao drugi temeljni dokument Islamskog vijea, kojim se obiljeava poetak 19. stoljea islamske ere. O njoj se govori kao
o deklaraciji za ovjeanstvo, vodiu i uputi za one koji se boje Boga (Alaha), tj. za univerzalno islamsko bratstvo. Deklaracija odreuje 23 kategorije prava iji sadraj u mnogim dijelovima formalno ne odstupa znaajnije od sadraja Ope deklaracije o ljudskim pravima i drugih regionalnih instrumenata ljudskih prava. Tako se u njoj spominje pravo na ivot, slobodu, jednakost, pravdu, poteno suenje; zatita od muenja; prava manjina; sloboda udruivanja, miljenja i vjeroispovijesti itd., a spominju se i zatita asti i ugleda te prava udanih ena. Drugi dokument, Kairska deklaracija o ljudskim pravima u islamu (engl. Cairo Declaration on Human Rights in Islam) u l. 1. odreuje da sva ljudska bia ine jednu obitelj iji su lanovi povezani osjeajem pokornosti Bogu i podrijetlom od Adama. Kae se takoer da su svi ljudi jednaki u temeljnom dostojanstvu, dunostima i odgovornostima bez razlike po osnovi rase, boje koe, jezika, vjere, spola, religije, politike pripadnosti, socijalnog statusa ili drugih obiljeja. Istinska vjera glavni je preduvjet ljudskog dostojanstva. Pred Alahom svi su jednaki. Eventualne razlike meu ljudima samo su posljedica razlika u pobonosti i injenju dobrih djela. U dokumentu se istie se da je erijatsko pravo jedini referentni okvir za tumaenje sadraja Deklaracije. Tako se, primjerice, tvrdi da se sloboda izraavanja moe ograniiti samo onda kad ugroava naela erijata. Svatko ima pravo zastupati ono to je pravo i propagirati ono to je dobro te upozoriti na ono to je krivo ili zlo u skladu s normama erijata. Nadalje, za informacije koje su vane za zajednicu, kae se da se ne smiju iskoritavati ili krivotvoriti na nain kojim se naruava svetost i dostojanstvo Proroka, podcjenjuju moralne i etike vrednote ili dezintegrira, korumpira i teti drutvu, odnosno slabi vjera.
68
Prava koja odreuje Kairska deklaracija o ljudskim pravima u islamu

pravo na ivot (l. 2) zabrana ubijanja civila i unitavanja podruja na kojemu ive civili tijekom ratnih sukoba (l. 3) pravo na ljudsku svetost, dobro ime i ast tijekom ivota i nakon smrti (l. 4) pravo na brak i osnivanje obitelji (l. 5) jednakost mukarca i ene u dostojanstvu, pravima i dunostima (l. 6) prava djeteta (l. 7) pravo na dostupnost suda (l. 8) pravo na stjecanje znanja i obrazovanje, ukljuujui vjersku i svjetovnu pouku (l. 9) zabrana prisilne promjene vjere (l. 10) zabrana ropstva, ponienja, tlaenja i iskoritavanja, ukljuujui pravo naroda na osloboenje od kolonijalne vlasti i samoodreenje (l. 11) sloboda kretanja i boravka prema erijatu, ukljuujui pravo na azil (l. 12)
pravo na rad i pravednu naknadu bez razlike po osnovi spola (l. 13) pravo na zaradu za ivot bez ugroavanja sebe i drugih (l. 14) pravo na vlasnitvo steeno na poten nain (l. 15) pravo na uivanje svog znanstvenog, umjetnikog, knjievnog ili tehnikog rada (l. 16) pravo na ivot u zdravom i moralnom okruenju, pravo na medicinsku i socijalnu skrb te pravo na pristojan ivot (l. 17) pravo na osobnu sigurnost i privatnost (l. 18) pravo na jednakost pred zakonom (l. 19) zabrana samovoljnog uhienja ili ogranienja slobode (l. 20) zabrana uzimanja talaca (l. 21) pravo na slobodu izraavanja i informiranja, ukljuujui zabranu poticanja na rasnu i drugu mrnju (l. 22) pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom (l. 23).
Kljuna razlika izmeu Ope islamske deklaracije o ljudskim pravima i Kairske deklaracije o ljudskim pravima u islamu s jedne strane, i globalnih i regionalnih instrumenata ljudskih prava koje smo naprijed opisali s druge, jest u tome to prvi polaze od shvaanja da pojedinac svoja ljudska prava ima od Boga (Alaha), a drugi da su ona inherentna njegovoj ljudskoj prirodi. U skladu s tim, pravne norme ljudskih prava valjane su samo ako proizlaze iz opih i vjenih religijskih naela, a ne iz domaeg ili meunarodnog prava koji su sami po sebi promjenjivi i pod utjecajem razliitih partikularnih interesa. Posljedica toga je stav da islamski vjernici ili vlade islamskih zemalja ne smiju meunarodne sporazume ili ugovore pretpostaviti naelima Kurana, budui da time dovode u pitanje temelje islamske vjere, to kao vrst argument koriste tumai koji dolaze iz redova islamskog fundamentalizma kako bi obezvrijedili meunarodna nastojanja u tom podruju i izravno prijetili vladama islamskih zemalja koje pristaju na meunarodni dijalog.
69
3.4. Zatita ljudskih prava na nacionalnoj razini

Ve je reeno da do 1948. godine pojedinac nije bio predmetom meunarodnog prava pa se pitanje prava i dunosti graana iskljuivo ureivalo domaim zakonima. Meunarodno pravo reguliralo je samo odnose meu dravama, uz potivanje naela dravnog suvereniteta i nepovredivosti granica. S obzirom na to da je odnos prema pojedincu shvaen kao unutarnja stvar drave i njenih tijela, svaki pokuaj intervencije sa strane, ak i kad se time htjelo zaustaviti masovne zloine pod totalitarnim reimima, mogao je lako biti okarakteriziran kao povreda meunarodnog prava. Do promjena dolazi tek osnivanjem Ujedinjenih naroda i proglaenjem Ope deklaracije o ljudskim pravima, a osobito nakon stupanja na snagu dvaju paktova (Meunarodni pakt o graanskim i
politikim pravima i Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima) kojima se drave pravno obvezuju na zatitu opih prava i sloboda u skladu s meunarodnim standardima.
3.4.1. Ustavna prava i povelje prava

Zatita ljudskih prava na nacionalnoj razini moe se shvatiti u sklopu ugovora izmeu drave i njenih graana. On, s jedne strane, odreuje obveze drave prema pojedincu, a s druge, obveze pojedinca prema dravi, njenim tijelima, drutvu i drugim pojedincima. Kljuni instrument kojim se ureuju ti odnosi jest temeljni zakon drave ili ustav pa se pod nacionalnim sustavom zatite prava i slobode misli na sustav ustavnih i zakonskih odredbi kojima pojedina drava priznaje i titi prava i slobode graana. S obzirom na to da su danas gotovo sve drave svijeta lanice Ujedinjenih naroda, i da su gotovo sve europske drave lanice Vijea Europe, s pravom se oekuje da su barem svi europski nacionalni sustavi ljudskih prava usklaeni s meunarodnim i regionalnim sustavima zatite, osobito u onim zemljama koje su ratificirale najvanije meunarodne i regionalne instrumente ljudskih prava i sloboda. No i tada ustavna prava valja razlikovati od ljudskih prava. Ustavna prava jame se pojedincu kao pripadniku, odnosno graaninu pojedine drave, pa je njihovo ostvarenje i zatita ovisno o domaim institucijama i tijelima, osobito domaem pravosuu. Ljudska prava, pak, jame se pojedincu kao pripadniku ljudskog roda, a njihovo ostvarenje i zatita ovise o odreenosti meunarodnih i regionalnih standarda ljudskih prava te o uinkovitosti meunarodnih ili regionalnih mehanizama zatite koje pak neka drava svojim ustavom i zakonima moe priznati u potpunosti, djelomino ili uope ne priznati. Prije pojave meunarodnog sustava, zahtjev za to uinkovitijom zatitom temeljnih i neotuivih prava i sloboda graana doveo je do pojave tzv. povelje prava. Povelja prava predstavlja pravni dokument koji se najee usvaja kao dopuna ili proirenje ustava s ciljem to uinkovitije zatite graana od samovoljnog djelovanja vlasti. Ideja o tome da temeljna prava graana treba urediti posebnim pravnim aktom pojavila se u 18. stoljeu u sklopu teorije drutvenog ugovora i liberalnog shvaanja o nunosti ogranienja dravne moi. Povijesno znaajne povelje prava su Deklaracija o pravima ovjeka i graanina Francuske revolucionarne skuptine iz 1789. i prvih deset amandmana na Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava. Iako se i britanska Povelja prava iz 1689. ponekad stavlja u tu kategoriju, mnogi autori dre da ona nije imala istu svrhu kao francuski i ameriki dokumenti jer je prvenstveno trebala osigurati predaju britanske krune i neovisnost parlamenta, tj. priznanje slobode izbora i govora zastupnika. U prilog tome ide injenica da britanska povelja nije, kao to je to bio sluaj s amerikom i francuskom, promijenila pristup izradi i sam sadraj ustava. Deset amandmana na ameriki ustav bili su presudni za jaanje amerikog sustava zatite ljudskih prava, osobito slobode govora, zabrane nezakonitog pretraivanja i uhienja te prava na utnju u istranom i sudskom postupku.
70
Danas su prava graana na razliite naine ukljuena u ustave demokratskih drava. Kanadska povelja prava i sloboda je 1982. godine pridodana Ustavu posebnim ustavnim zakonom. Njemaka povelja prava sadrana je u lancima 1.-19. Temeljnog zakona Njemake. U Velikoj Britaniji ona ne proizlazi toliko iz teksta ustava koliko iz njegova tumaenja. U svakom sluaju, posljednjih godina sve vie je ustava kojima se ureuju i tite prava i slobode graana u skladu s naelima Meunarodne povelje prava i, u Europi, Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dobar primjer za to su tranzicijske zemlje u kojima je poetkom 1990-ih dolo do radikalnih izmjena ustavnih odredbi o pravima i slobodama graana u sklopu prijelaza iz totalitarnih ili autoritarnih reima u ustavnu demokraciju. Ovdje valja napomenuti da dio autora dri kako, zbog niza nedostataka normativne, politike i kulturne naravi, meunarodna zajednica nije u stanju osigurati punu zatitu ljudskih prava koje je proklamirala kao ope, temeljne i neotuive te da je primjerenije govoriti o ustavnim pravima i njihovoj zatiti, osobito u kontekstu razvijenih demokracija. Ta dilema se nalazi u sreditu diskusije o zatiti ljudskih prava graana Europske unije u svezi s terminologijom koritenom u Povelji temeljnih prava Europske Unije. Takvom pristupu osobito su skloni ameriki autori koji uglavnom koriste pojam ustavnih, a ne ljudskih prava kad misle na zatitu temeljnih prava ovjeka i graanina u svojoj zemlji. Neki razlog tome nalaze u injenici da je za Amerikance klju nacionalnog identiteta ustav, a ne zajednika povijest, tradicija, jezik ili religija, kao to je to sluaj s europskim zemljama. Isto bi moglo vaiti i za Europsku uniju koja, usprkos povijesnih ideja ujedinjenja, svoje jedinstvo bitno gradi na privrenosti graana europskih zemalja ugovornim odredbama iz Maastrichta i Amsterdama, a nakon prihvaanja ustava i ustavnim naelima same Unije. Druga nejasnoa koja se pojavljuje u raspravama o ustavnim i ljudskim pravima jest opseg prava koja se tite u jednom i drugom sluaju. Razvijene demokracije, osobito Sjedinjene Amerike Drave, ljudska prava uglavnom promatraju u terminima imuniteta graanina u odnosu na vlast. No iako je imunitet klju slobode pojedinca, ljudska prava se time ne iscrpljuju. Osim negativnih prava (zahtjeva za imunitetom), kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, postoje i pozitivna prava (zahtjevi za resursima), koja odreuju to drava treba osigurati pojedincu, primjerice, odgovarajui ivotni standard, slobodu od prisilnog rada ili slobodu izraavanja. Konano, moda je pitanje je li ustavna zatita temeljnih prava istovremeno i zatita ljudskih prava trivijalno, budui da je to kljuno pitanje stvarnih i uinkovitih mehanizama koji su predvieni za zatitu pojedinog prava. Godine 1993. Ujedinjeni su narodi na prijedlog Povjerenstva za ljudska prava prihvatili Naela koja se odnose na status nacionalnih institucija u podruju zatite ljudskih prava u kojima se od drava trai da prue potporu njihovu osnivanju i neovisnom djelovanju. Takve institucije trebale bi vladi, parlamentu i drugim dravnim tijelima davati miljenje, preporuke i prijedloge kako bi se unaprijedila zatita ljudskih prava u zemlji. U skladu s tim trebale bi imati i najiri mogui mandat koji bi ukljuivao sljedee zadatke:
predlaganje izrade novih zakona i administrativnih mjera ili izmjena i dopuna
71
postojeih u cilju jaanja i proirenja zatite ljudskih prava;
priprema nacionalnih izvjetaja o stanju ljudskih prava uope ili u odreenom
podruju;
upozoravanje vlade na sluajeve krenja ljudskih prava; promicanje potpisivanja, ratifikacije ili pristupanja meunarodnim instrumentima
ljudskih prava te pruanje pomoi tijekom usklaivanja domaih zakona s odredbama tih instrumenata i njihove primjene;
pruanje pomoi vladinim tijelima nadlenim za pisanje izvjetaja o primjeni
odreenih meunarodnih i regionalnih instrumenata potujui pri tome neovisnost tih tijela;
suradnja s meunarodnim, regionalnim i nacionalnim institucijama u podruju
promicanja i zatite ljudskih prava;

sudjelovanje u izradi i primjeni obrazovnih, istraivakih i informativnih programa u
podruju ljudskih prava. Kljuna pretpostavka rada nacionalnih institucija za promicanje i zatitu ljudskih prava jest mogunost neovisnog i nepristranog djelovanja, kako u fazi prikupljanja i analize podataka o nekom problemu, tako i u fazi interpretacije i izvjetavanja o rezultatima svog rada. Nadalje, svaka takva institucija mora moi odravati konzultacije s pravosudnim tijelima (vladina povjerenstva i sl.) te suraivati s nevladinim organizacijama koje promiu i tite ljudska prava, osnivati radne grupe te osnivati lokalne ili regionalne podrunice za pomo i rastereenje svojih funkcija. Pritom je vrlo vano osigurati uvjete za obraanje javnosti izravno ili putem medija, kako bi se javnost upoznala sa stavovima i preporukama nacionalne institucije.
72
3.4.2. Zatita i promicanje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj7

3.4.2.1. Pravne odredbe
Ustav Republike Hrvatske priznaje ljudska prava kao najvie vrednote hrvatskog dravnog ustroja. U l. 3 stoji da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, potivanje prava ovjeka, nepovredivost vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavina prava i demokratski viestranaki sustav najvie (su) vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumaenje Ustava. Hrvatska je do danas ratificirala vie od stotinjak meunarodnih i europskih ugovora i protokola (Ujedinjeni narodi, Meunarodna organizacija rada, UNESCO, Vijee Europe) za zatitu opih ljudskih prava i sloboda, ukljuujui meunarodno humanitarno pravo. Veini tih ugovora pristupila je tako to je preuzela obveze bive Jugoslavije, u skladu s tzv. notifikacijom o sukcesiji, koju je Vlada donijela 1993. godine. U odluci stoji da tek7
Ovo poglavlje napisano je prema radnom tekstu Nacionalnog programa zatite i promicanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj od 2004. do 2008. godine, Zagreb: Nacionalni odbor za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, 2003.
stovi mnogostranih meunarodnih ugovora koji su objavljeni u slubenim glasilima Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije vae i primjenjuju se kao slubeni tekstovi do objave slubenih tekstova tih meunarodnih ugovora na hrvatskom jeziku u Narodnim novinama. Preuzevi te obveze, kao i obveze slijedom ratifikacija novih ugovora od poetka 1990-ih, Hrvatska se, zapravo, obvezala na primjenu odredbi tih ugovora na svom teritoriju, to prvenstveno podrazumijeva mijenjanje i dopunjavanje postojeeg zakonodavstva, rada dravnih institucija i tijela i sl. Za pripremu izvjetaja o primjeni meunarodnih i regionalnih ugovora koji se u odreenim vremenskim razmacima dostavljaju tijelima zaduenim za njihov nadzor, Vlada je zaduila odreena ministarstva, dok je Ministarstvo vanjskih poslova preuzelo zadatak pruanja strune pomoi i koordinacije izrade svih izvjetaja o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Valja znati da se nakon ratifikacije, tj. potvrivanja ugovora od strane Sabora, domai zakoni podreuju meunarodnim i regionalnim ugovorima. Prema l. 140. Ustava Republike Hrvatske meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava.
Meunarodni ugovori u podruju ljudskih prava kojih je Hrvatska stranka

(do kraja 2003., izbor)
73
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i dva fakultativna protokola (ICCPR); Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR); Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD); Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida; Konvencija o neprimjeni zastare na ratne zloine i zloine protiv ovjenosti; Konvencija protiv muenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili poniavajueg postupka ili kazne (CAT); Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena i dodatni protokol (CEDAW); Konvencija o pravima djeteta; Fakultativni protokol glede ukljuivanja djece u oruane sukobe; Fakultativni protokol o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj pornografiji (CRC); Konvencija Meunarodne organizacije rada (br.111) o zabrani diskriminacije u zvanju i zapoljavanju; Konvencija Meunarodne organizacije rada (br.182) o zabrani i trenutnom djelovanju na ukidanju najgorih oblika djejeg rada; enevske konvencije i protokoli; UNESCO-va konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju.
Europski ugovori u podruju ljudskih prava kojih je Hrvatska stranka (do kraja 2003., izbor): Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokoli br. 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13; Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina; Europska konvencija za sprjeavanje muenja i neljudskog ili poniavajueg postupka ili kazne i dva protokola; Europska povelja za regionalne jezike ili jezike manjina. Ugovori koje je Hrvatska potpisala, ali ih nije ratificirala (do kraja 2003.): Europska socijalna povelja i 2 dodatna protokola; Europska konvencija o primjeni prava djece; Europska konvencija o ljudskim pravima i biomedicini i dodatni protokol.
Ustav Republike Hrvatske sadri 55 lanaka kojima se ureuje zatita graanskih, politikih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava pojedinca i graanina. Oni se nalaze u Glavi III. (Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda), a razvrstani su u tri cjeline:
74
Zajednike odredbe Osobne i politike slobode i prava Gospodarska, socijalna i kulturna prava.
Zajednike odredbe, izmeu ostaloga, jame sljedee: Jednakost svih pred zakonom: Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama (l. 14). Ravnopravnost i zatita posebnih prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama: Pripadnicima svih nacionalnih manjina jami se sloboda izraavanja nacionalne pripadnosti, slobodno sluenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija (l. 15). Ogranienje sloboda i prava mogue je samo zakonom da bi se zatitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje (l. 16); u izvanrednim okolnostima (rat, neposredna ugroenost drave, velike prirodne nepogode) opseg ogranienja mora biti primjeren naravi pogibelji, no ni u takvim okolnostima se ne smije ograniiti primjena odredbi Ustava o pravu na ivot, zabrani muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti (l. 17). Svatko tko prekri Ustavne odredbe o ljudskim pravima i temeljnim slobodama osobno je odgovoran i ne moe se opravdati viim nalogom (l. 20).
Prava i slobode koje titi Ustav Republike Hrvatske

osobne i politike slobode i prava
pravo na ivot i zabrana smrtne kazne (l. 21) nepovredivost slobode i osobnosti (l. 22) zabrana zlostavljanja, prisilnog rada (l. 23) zabrana uhienja ili pritvora bez pisanoga, sudbenoga i na zakonu utemeljenog naloga (l. 24) pravo uhienika i zatvorenika na dostojanstvo, ukljuujui pravo na odtetu i javnu ispriku u sluaju nezakonitog liavanja slobode (l. 25) jednakost graana Hrvatske i stranaca pred sudom i drugim tijelima s javnim ovlastima (l. 26) pravo na pravnu pomo odvjetnitva (l. 27) pravo na nedunost do pravomone sudske presude (l. 28) pravo na pravino i nepristrano suenje (l. 29) gubitak steenih prava prema zakonu za osobito teka kaznena djela (l. 30) zabrana kanjavanja za djelo koje nije ureeno zakonom (l. 31) sloboda kretanja i izbora boravita (l. 32) pravo na azil stranaca i osoba bez dravljanstva (l. 33) pravo na nepovredivost doma (l. 34) pravo na potivanje i pravnu zatitu osobnog i obiteljskog ivota, dostojanstva, ugleda i asti (l. 35) nepovredivost slobode i tajnosti dopisivanja i drugih oblika korespondencije (l. 36) pravo na sigurnost i tajnost osobnih podataka (l. 37) sloboda miljenja i izraavanja misli (l. 38) zabrana i kanjivost pozivanja ili poticanja na rat, uporabu nasilja, ili na nacionalnu i dr. mrnju (l. 39) sloboda savjesti i vjeroispovijesti (l. 40) jednakost vjerskih zajednica pred zakonom i odvojenost od drave (l. 41) pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed (l. 42) sloboda udruivanja (l. 43) pravo na obavljanje javnih poslova i rad u javnim slubama (l. 44) birako pravo s navrenih 18 godina (l. 45) pravo na predstavke, pritube i prijedloge javnim tijelima (l. 46) vojna obveza i pravo na prigovor savjesti (l. 47)
gospodarska, socijalna i kulturna prava

pravo vlasnitva (l. 48) sloboda poduzetnitva (l. 49) zabrana nezakonitog ogranienja ili oduzimanja vlasnitva (l. 50) obveza plaanja poreza (l. 51) dunost drave da titi prirodna i druga bogatstva (l. 52) zakonsko ureenje poloaja, prava i dunosti Hrvatske banke (l. 53) pravo na rad i slobodu rada (l. 54) pravo na zaradu kojom se osigurava pristojan ivot (l. 55) pravo zaposlenih i njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje (l. 56) prava slabih, nemonih, invalida i dr. na dravnu pomo (l. 57) pravo na zdravstvenu zatitu (l. 58) pravo na osnivanje i pristupanje sindikatima (l. 59) pravo na trajk (l. 60) pravo obitelji na osobitu zatitu drave (l. 61) prava majki, djece i mladih na zatitu drave (l. 62) dunost roditelja da odgajaju svoju djecu; dunost djece da brinu o roditeljima; prava maloljetnika bez roditelja na posebnu dravnu skrb (l. 63) dunost svih da tite djecu i nemone (l. 64) pravo na besplatno osnovno kolovanje i daljnje kolovanje prema sposobnostima (l. 65) osnivanje privatnih kola u skladu sa zakonom (l. 66) autonomija sveuilita (l. 67) sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnikog stvaralatva (l. 68) pravo na zdravi ivot (l. 69).
75
Ustavna jamstva u podruju prava i sloboda pojedinca dalje se razrauju nizom posebnih zakona kojima se detaljnije odreuje sadraj zatienih prava, odgovarajui pravni lijekovi, naknade za povrede prava i sl. Kao odgovor na nove drutvene potrebe, ukljuujui obveze koje proizlaze iz pristupa meunarodnim i regionalnim ugovorima, u Hrvatskoj od poetka 1990-ih nisu samo dopunjeni ili izmijenjeni svi zakoni, nego je donesen velik broj novih, od kojih se dio izravno odnosi na zatitu ljudskih prava i sloboda. Za rjeavanje povreda ljudskih prava i temeljnih sloboda hrvatskih graana od strane institucija i tijela vlasti nadlean je Ustavni sud. Kazneni zakon titi najvei dio ustavno priznatih prava i sloboda, od prava na ivot i sigurnost, prava na jednakost pred zakonom te pravinog i nepristranog suenja, preko slobode savjesti i vjeroispovijesti, slobode miljenja i izraavanja misli, slobode okupljanja i mirnog prosvjeda, do prava na tajnost osobnih podataka. Kazneni zakon sankcionira diskriminaciju po svim osnovama i osobito po osnovi spola u svim segmentima drutvenog ivota, kao i svako poticanje na nacionalnu i rasnu mrnju, na nasilje, rat ili muenje i druge oblike okrutnosti ili poniavanja osobe. Pravo na jednakost i zabrana diskriminacije po razliitim osnovama i u razliitim segmentima ugraeni su u nekoliko drugih zakona, kao to je Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanju osoba s invaliditetom, Obiteljski zakon, Zakon o istospolnim zajednicama, Zakon o civilnoj slubi, zakoni u podruju obrazovanja i znanstvene djelatnosti, Zakon o obvezama i pravima dravnih dunosnika, Zakon o policiji i Kodeks policijske etike. Posebna prava nacionalnih manjina ureena su 2002. godine Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te dvama posebnim zakonima donesenim 2000. godine: Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Zakon o radu s izmjenama i dopunama iz 2003. titi pravo na rad i slobodan izbor rada, pravo na osnivanje sindikata, pravo na jednaku naknadu mukarcima i enama za isti rad; izrijekom zabranjuje uznemiravanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, kao i diskriminaciju u zapoljavanju po svim osnovama, a teret dokazivanja u sporu zbog diskriminacije stavlja na poslodavca, kao to je to uobiajeno u razvijenim zemljama.
76
3.4.2.2.
imbenici ostvarivanja ljudskih prava
U Hrvatskoj djeluje vrlo velik broj institucija, organizacija i tijela u podruju zatite i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Vlada Republike Hrvatske je tijekom 1990-ih osnaila ili uspostavila niz tijela nadlenih za to podruje, pokrenula njihovo umreavanje te stvorila temelje za njihovu suradnju s javnim institucijama i civilnim organizacijama na domaoj i meunarodnoj razini. Sustav dravnih tijela za zatitu i promicanje ljudskih prava obuhvaa Hrvatski sabor i njegove posebne odbore i pododbore; Urede pravobranitelja; Ured predsjednika Republike Hrvatske; Vladu Republike Hrvatske i njene posebne odbore, povjerenstva, urede i vijea; tijela sudbene vlasti, Ustavni sud itd. Oni svoje zadae
obavljaju po naelu unutarnje i vanjske suradnje, pri emu vanjska suradnja obuhvaa jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave, posebna tijela meunarodnih i regionalnih organizacija, meunarodne i domae nevladine udruge i javne institucije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom na to da se na ovom mjestu ne moemo detaljno baviti svim segmentima tog sustava niti dublje zalaziti u nain na koji oni ostvaruju meusobnu suradnju te s obzirom da emo neke obraditi u sljedeim poglavljima, zaustavit emo se na prikazu samo jednog segmenta kojeg drimo vrlo vanim za ostvarenje ljudskih prava u Hrvatskoj. Rije je o instituciji pravobranitelja. Puki pravobranitelj je opunomoenik Hrvatskog sabora koji titi prava i slobode graana kad su oni ugroeni od strane dravne uprave, tijela s javnim ovlastima ili pojedinih njihovih djelatnika. Imenuje ga i razrjeava Hrvatski sabor. Djeluje neovisno prema ustavnim i zakonskim odredbama te prema meunarodnim ugovorima o ljudskim pravima kojih je Hrvatska stranka. Nadlean je za razmatranje pojedinanih i drugih pritubi i sluajeva povrede prava i sloboda zajamenih ustavom i zakonima do kojih dolazi zbog samovolje, propusta, neodgovornosti ili drugih nepravilnosti u radu vlasti. Svatko ima pravo podnoenja pritube pukom pravobranitelju, a sam puki pravobranitelj donosi odluku o tome hoe li pritubu uzeti u razmatranje i u kojem opsegu. On upozorava, obavjetava, daje preporuke i prijedloge te sainjava izvjetaje koje podnosi Hrvatskom saboru i nadlenim ministarstvima i prosljeuje medijima. U odreenim sluajevima moe samoinicijativno, na zahtjev graana, ali i na vijest u medijima o povredi ustavnih i zakonskih prava i sloboda graana pokrenuti ispitivanje, kazneni, prekrajni ili disciplinski postupak te izmjene ili dopune relevantnih zakona. Od 2003. godine u Hrvatskoj djeluju jo dva posebna pravobranitelja/pravobraniteljice: Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljica za djecu nadlena je za zatitu i promicanje prava djeteta, to obavlja samostalno i neovisno. Izmeu ostaloga, ona nadzire usklaenost domaih zakona i drugih propisa s naelima Konvencije o pravima djeteta i drugih meunarodnih i regionalnih dokumenata i instrumenata zatite prava djece; provjerava rad svih ustanova, tijela i sl. koji su nadleni za skrb o djeci; obavjetava javnost o ostvarivanju prava djece u zemlji itd. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, pak, nadzire primjenu Zakona o ravnopravnosti spolova i drugih propisa u tom podruju, razmatra sluajeve diskriminacije po spolu u tijelima dravne uprave, lokalne i podrune samouprave itd.
77
imbenici zatite i promicanja ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj

(do kraja 2003.)
Hrvatski sabor, osobito: - Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina s Pododborom za ljudska prava, Pododborom za prava nacionalnih manjina i Pododborom za hrvatsku nacionalnu manjinu i Hrvate izvan domovine - Odbor za ravnopravnost spolova Ured pukog pravobranitelja Ured predsjednika RH Vlada RH, osobito: - Koordinacija Vlade RH za drutvene djelatnosti i ljudska prava - Ured za ljudska prava Vlade RH - Ured zastupnika Vlade RH pred Europskim sudom za ljudska prava - Ured Vlade RH za zatoene i nestale - Ured za nacionalne manjine Vlade RH - Ured Vlade RH za udruge - Ured za suradnju s Meunarodnim sudom i Meunarodnim kaznenim sudovima - Ured za suradnju s meunarodnim institucijama - Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga - Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala - Ured za socijalno partnerstvo - Povjerenstvo za ljudska prava - Povjerenstvo Vlade RH za ravnopravnost spolova - Povjerenstvo za odnose s vjerskim zajednicama - Povjerenstvo za osobe s invaliditetom - Povjerenstvo za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei - Povjerenstvo za suzbijanje zlouporabe opojnih droga - Nacionalni odbor za meunarodno humanitarno pravo - Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima - Nacionalno bioetiko povjerenstvo za medicinu - Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima - Vijee za djecu - Nacionalno vijee za zatitu na radu - Savjet za razvoj civilnog drutva tijela sudbene vlasti - Dravno odvjetnitvo RH - Dravno pravobraniteljstvo RH - Dravno sudbeno vijee - Hrvatska odvjetnika komora Ustavni sud tijela lokalne i podrune (regionalne) samouprave organizacije civilnog drutva, osobito nevladine organizacije sveuilita i istraivake institucije mediji tijela za zatitu ljudskih prava jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave razliiti oblici suradnje s meunarodnim tijelima i udrugama za ljudska prava
78
3.4.2.3. Smisao suradnje u zatiti i promicanju ljudskih prava

Do sada je nekoliko puta naglaeno da je suradnja izmeu dravnog, odnosno javnog, i civilnog sektora na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i meunarodnoj razini klju za ostvarenje, zatitu i promicanje visokih standarda ljudskih prava i temeljnih sloboda to je suvremeni svijet prihvatio kao smisao i cilj svoga djelovanja. Stjecanjem samostalnosti, opredjeljenjem za demokraciju i ukljuivanjem u meunarodne i regionalne procese i asocijacije, Hrvatska je stekla pravo, ali i obvezu sudjelovanja, suradnje i suodluivanja o svim vitalnim pitanjima svoga razvoja u okvirima razvoja Europe i svijeta. To se osobito odnosi na zadatak jaanja sustava zatite ljudskih prava u sklopu kojega je za Hrvatsku otvoreno nekoliko razina suradnje:
globalna razina (Ujedinjeni narodi, UNESCO, Meunarodna organizacija rada,
Svjetska zdravstvena organizacija itd.);

regionalna razina (Vijee Europe; Organizacija za europsku sigurnost i suradnju); podregionalna razina (zemlje Srednje Europe, zemlje Jugoistone Europe, zemlje
Mediterana, zemlje Podunavlja, zemlje regije Alpe-Jadran);

bilateralna razina (susjedne i druge zemlje, sporazumi o izruenju, o povratku ile-
galnih migranata, zatiti manjina i dr.);

komunikacija s meunarodnim nevladinim organizacijama (Human Rights Watch,
International Helsinki Federation for Human Rights, Amnesty International i dr.). Suradnja Hrvatske, osobito vladinih institucija i tijela na globalnoj i regionalnoj razini, ima sredinju ulogu u nizu segmenata zatite ljudskih prava. Meu najvanijim je segmentima, svakako, promjena hrvatskog zakonodavstva u skladu s meunarodnim i regionalnim standardima ljudskih prava. U tom smislu presudnu ulogu imaju izvjea koje Hrvatska dostavlja meunarodnim i regionalnim tijelima zaduenim za praenje primjene meunarodnih i regionalnih ugovora o ljudskim pravima kojih je Hrvatska stranka. Zadatak je tih tijela da nakon pregleda nacionalnog izvjetaja iznesu svoje miljenje o stanju ljudskih prava u pojedinoj zemlji, upozore na eventualne propuste u primjeni meunarodnih odredbi i predloe potrebne promjene. Tako je, primjerice, Hrvatska nakon podnoenja etvrtog izvjetaja o primjeni Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije od Odbora Ujedinjenih naroda za primjenu te konvencije dobila odgovor u kojemu se iznose problematina podruja (primjerice, nejasno odreenje pojma etnikih i nacionalnih manjina u zakonodavstvu, rasna segregacija romske djece, nepostojanje zakonskih mjera kojima se zabranjuje poticanje na rasnu diskriminaciju i nasilje, propusti drave u organizaciji sigurnog povratka izbjeglica itd.), predlau uinkovite mjere i odreuje rok za predaju novoga izvjetaja. Suradnja s Vijeem Europe u segmentu izmjene domaeg zakonodavstva najbolje ilustrira narav i uinke procesa sudjelovanja i dogovaranja na regionalnoj razini, odnosno koritenja prava i ispunjavanja odgovornosti koje iz toga proizlaze. Kao lanica Vijea Europe od 1996. Hrvatska se obvezala ratificirati Europsku konvenciju o ljudskim pravima, to je i uinila 1997. godine. Tomu je prethodio proces utvrivanja razine sukladnosti domaeg zakonodavstva sa standardima Europske konvencije. Zadatak je obavljen u suradnji s Vijeem Europe,
79
a zavrni izvjetaj je postao podloga za brojne izmjene i dopune domaih zakona. Nadalje, ratifikacijom je Hrvatska potvrdila i da e bezuvjetno provoditi presude Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na hrvatske graane, koje mogu ukljuivati i izmjene zakona. S druge strane, pristupanjem Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS) 1992., Hrvatska se takoer obvezala na provoenje naela sadranih u Helsinkom zavrnom aktu i drugim temeljnim dokumentima Organizacije, kao i na potivanje i primjenu primjedbi, prijedloga i preporuka njenih posebnih tijela, kao to su Ured za demokratske ustanove i ljudska prava, Visoki povjerenik za manjine i Predstavnik za slobodu medija. Kako bi se to prije ukljuila u europske integracijske procese, Hrvatska je 1996., nakon reintegracije osloboenih podruja, pozvala Misiju OESS-a koja je imala zadatak promatrati procese reintegracije i povratka izbjeglica i prognanika, ukljuujui pitanje zatite ljudskih prava i zatite manjina. Zatita ljudskih prava jedan je od kljunih politikih uvjeta koji se postavljaju zemljama kandidatkinjama za prikljuenje Europskoj uniji. To se vidi i iz teksta Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Republike Hrvatske i Europske zajednice, potpisanim 2001. godine, kao i iz Plana primjene Sporazuma kojim se utvruju obveze Hrvatske u gospodarskom i politikom prestrukturiranju do 2006. godine. Podnoenjem zahtjeva za punopravnim lanstvom u Uniji 2003., Hrvatska se obvezala na promicanje i zatitu temeljnih europskih vrijednosti, ukljuujui ljudska prava i temeljne slobode.
80
3.5. Uloga civilnog drutva i nevladinih organizacija u zatiti i promicanju ljudskih prava8
Puno razumijevanje suvremenih pristupa odreivanju, zatiti, uivanju i jaanju ljudskih prava i sloboda u okvirima demokracije, priznanja pluralizma i globalizacije nezamislivo je bez poznavanja uloge koju civilno drutvo, osobito nevladine organizacije i sami graani, ima u tim procesima. Djelovanje civilnog drutva posljednjih je desetljea bilo presudno za unaprjeenje zatite ljudskih prava na meunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, kako na proirenje opsega ljudskih prava, tako i na unaprjeenje mjera i mehanizama zatite. Umjesto tradicionalnog naglaavanja uloge diplomacije i pravne struke, danas se zatita i promicanje ljudskih prava sve vie povezuje s radom aktivista i branitelja ljudskih prava, kao i s djelovanjem samih graana. Poetkom 1990-ih ta promjena je dovela do ukljuivanja obrazovanja za ljudska prava na sve razine i u sve oblike kolovanja, kao i do priznanja uloge neformalnih grupa u ostvarivanju zadataka kole u tom podruju. Polazite za svoje djelovanje, organizacije civilnog drutva nalaze u l. 28. Ope deklaracije o ljudskim pravima koji odreuje da svatko ima pravo na drutveni i meunarodni poredak
8U
pisanju ovog poglavlja oslanjali smo se na sljedee izvore: Bernard, A.; Helmich, H. i Lehning, P.B. (ur.) Civil Society and International Development. North-South Centre of the Council of Europe i OECD Development Centre, 1998.; Deserving Trust: Issues of Acountablity for Human Rights NGOs. eneva: International Council for Human Rights Policy, April, 2003. (radni materijal za raspravu).
u kojemu se prava i slobode utvrene Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti. U skladu s tim pojedinac ima moralno pravo zahtijevati pred meunarodnom organizacijom kao to su Ujedinjeni narodi takav meunarodni poredak u kojemu e se potivati i tititi minimalni opi, nedjeljivi i neotuivi standardi ljudskih prava i sloboda. Ta je odredba postala glavi argument kojim branitelji ljudskih prava opravdavaju svoje djelovanje irom svijeta. O vanosti organizacija civilnog drutva u irenju ideje i zatiti ljudskih prava po prvi put se cjelovito progovorilo 1993. godine na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beu. Beka deklaracija izriito priznaje zasluge nevladinih organizacija u borbi protiv gladi, bolesti, nepravde, diskriminacije i rasizma, kao i u promicanju i zatiti prava ena, djece, manjina, osoba s posebnim potrebama i drugih osjetljivih drutvenih grupa. Ukazujui na vanost suradnje, dokument poziva drave, meunarodne i nevladine organizacije te pojedince da pojaaju svoje napore i usklade svoje djelovanje kako bi se na svim razinama stvorili povoljni uvjeti za osiguranje punog i djelotvornog uivanja ljudskih prava.
Svjetska konferencija o ljudskim pravima priznaje vanu ulogu nevladinih organizacija u promicanju svih ljudskih prava i humanitarnom djelovanju na nacionalnoj, regionalnoj i meunarodnoj razini. Svjetska konferencija o ljudskim pravima priznaje njihov doprinos podizanju svijesti javnosti o ljudskim pravima, unaprjeivanju odgoja, obrazovanja, pouavanja i istraivanja u tom podruju te promicanju i zatiti svih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iako potvruje da drave imaju prvenstvenu odgovornost za uspostavljanje standarda ljudskih prava, Konferencija takoer naglaava doprinos nevladinih organizacija tom procesu. S tim u svezi Svjetska konferencija o ljudskim pravima istie potrebu stalnog dijaloga i suradnje izmeu vlada i nevladinih organizacija. Nevladine organizacije i njihovi lanovi koji bezinteresno djeluju u podruje ljudskih prava trebaju uivati prava i slobode utvrene Opom deklaracijom o ljudskim pravima, kao i zatitu domaeg pravnog sustava. Prava i slobode ne smiju se koristiti suprotno svrsi i ciljevima Ujedinjenih naroda. Nevladine organizacije trebaju uivati slobodu u provoenju svojih programa u podruju ljudskih prava bez vanjskih pritisaka, a u skladu s domaim zakonima i odredbama Ope deklaracije o ljudskim pravima. (paragraf 38. Beke deklaracije proglaene na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima 1993. godine).
81
Pedeseta obljetnica proglaenja Ope deklaracije o ljudskim pravima 1998. prola je u znaku priznanja uloge civilnog drutva u promicanju i zatiti ljudskih prava, ali i u otkrivanju rizika i opasnosti koji prate civilne akcije. Te je godine Opa skuptina Ujedinjenih naroda prihvatila Deklaraciju o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i dravnih tijela na promicanju i zatiti univerzalno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, poznatu i kao Deklaraciju o braniteljima ljudskih prava. U njoj se od drava trai da branitelje ljudskih prava zatite od progona i nezakonitog zatvaranja te da im osiguraju slobodu djelovanja. Kako bi potaknuo to iru primjenu Deklaracije, glavni tajnik Ujedinjenih naroda imenovao je Posebnog predstavnika za branitelje ljudskih prava.
3.5.1. Civilno drutvo

Suvremeni pojam civilnog drutva pojavio se u politikoj teoriji i praksi tijekom 1980-ih, nakon to je skoro dva stoljea bio sasvim zanemaren. U poetku se koristi kao oznaka za razliite oblike suradnje graana u pruanju otpora komunistikom reimu. Nakon toga poprima niz novih znaenja pa ga dio autora odbija koristiti tvrdei da se njime ne dobiva nita novo u odnosu na ve postojee pojmove liberalnog graanstva i demokracije. Usprkos tim nesuglasicama, s vremenom je postalo uobiajeno civilno drutvo povezivati sa spontanim i neprofitnim akcijama graana. Za veliki dio autora rije je o treem sektoru kojim se u demokratskom drutvu uspostavlja ravnotea izmeu drave, s jedne, i privatnog, odnosno gospodarskog ili komercijalnog sektora, s druge strane (v. Prikaz 10). Civilno drutvo izrasta na naelima spontanosti, samoorganiziranja, suodgovornosti i solidarnosti graana u ostvarenju nekih zajednikih ciljeva. Ono zatvara prostor u kojemu pojedinac djeluje kao autonoman subjekt izvan obveza koje inae ima prema obitelji, dravi (plaanje poreza, glasovanje na izborima) ili radnom mjestu. ine ga razliite udruge ili asocijacije, ukljuujui nevladine organizacije, grupe za samopomo, mjesne klubove, susjedske grupe, organizacije mladih i sl. S obzirom na to da je usmjereno na boljitak zajednice, civilno drutvo treba razlikovati od dijela drutva koji pripada politikim strankama ili organizacijama ili pak gospodarstvu. Prvima je cilj vlast, a drugima profit.
82
DRAVA (prvi sektor) smisao djelovanja: osiguranje i uvrenje vlasti PRIVATNO PODUZETNITVO (drugi sektor) smisao djelovanja: ostvarenje prota
CIVILNO DRUTVO (trei sektor) smisao djelovanja: opedrutveni napredak nevladine organizacije grupe za samopomo mjesni klubovi organizacije mladih susjedske grupe itd.
Prikaz 10: Tri kljuna sektora suvremenog drutva
Mnogi dre da je nagli razvoj civilnog drutva u posljednjem desetljeu 20. stoljea odgovor graana na krizu dominantnog modela demokratske vladavine i gospodarskog razvoja zapada. Dokaz tome nalazi se u injenici da je taj proces pokrenuo tri vana pitanja o kojima ovisi budunost demokratskog svijeta:
Treba li elitni, odnosno zastupniki model demokracije zamijeniti participativnim
modelom?
Je li liberalizam koji naglaava prava i slobode pojedinca vee jamstvo za dobrobit
drutva od komunitarizma koji interese zajednice pretpostavlja pravima i slobodama pojedinca?

Treba li i dalje slijediti ideju slobodnog trita koje djeluje po naelu nejednakosti,
rizika i nadmetanja ili prihvatiti humanistiki pristup koji naglaava jednakost, suradnju, solidarnost i sigurnost svih graana?
Usprkos teorijskim nejasnoama i nedostacima same prakse, dosadanje iskustvo graana u spontanom organiziranju i djelovanju za svoju dobrobit i dobrobit drugih potvruje sljedee funkcije civilnog drutva: posreduje izmeu graana i vlasti; predstavlja konicu svemoi i samovolji drave; osigurava participaciju graana u procesu odluivanja; promie drutvenu koheziju temeljenu na potivanju ljudskih prava i sloboda, razliitosti i nediskriminacije to je presudno za dobrobit kulturno pluralnih drutava; promie osjeaj povjerenja i zajednitva meu graanima; omoguuje uenje i socijalizaciju kroz iskustvo timskog rada na postavljanju ciljeva, planiranju akcija i provjeri njihove uinkovitosti; potie razliitost ideja, dijalog i konsenzus; unaprjeuje socijalni kapital zajednice.
Civilna akcija irok spektar djelovanja nevladinih organizacija, lokalnih klubova i drugih oblika spontanog organiziranja graana u prostoru izmeu dravnih i privatnih interesa. Akcije su najee potaknute potrebom ukazivanja na neki drutveni nedostatak ili problem koji je posljedica loih odluka ili nepostojanja odluka vlasti (primjerice, nepravedni sudski postupak, nedostatna drutvena skrb za djecu ili osobe s posebnim potrebama i sl.). Temeljna naela civilnog djelovanja su: participacija, jednakost, demokratsko voenje, slobodna volja, snoljivost, solidarnost, odgovornost, nenasilje, suradnja, povezivanje, irenje informacija i sl. Uobiajene metode djelovanja su: kampanja, zagovaranje, uvjeravanje, prosvjed, peticija, pritisak, provokacija, bojkot i sl.
83
U Europi se jaanje civilnog drutva postavlja kao jedan od stratekih ciljeva razvoja demokratskih odnosa temeljenih na potivanju ljudskih prava i sloboda, jednakosti, vladavini prava i kulturnoj raznolikosti. Osiguranje participacije graana u odluivanju na svim razinama uzima se kao normativni ideal europske politike kulture i kao nezaobilazan uvjet dobre vladavine. U skladu s tim sve vie se zagovara jaanje kapaciteta za dijalog izmeu civilnog i dravnog sektora u izradi smjernica drutvenog razvoja i provjeri njihove uinkovitosti. Tomu se svojim ustrojem prilagoava i Vijee Europe koje posljednjih godina sve vie postaje forum za uspostavljanje dijaloga izmeu predstavnika civilnog drutva i vlada zemalja lanica na unaprjeenju opih standarda ljudskih prava, praenju primjene tih standarda i pruanju pomoi zemljama u ispunjavanju njihovih meunarodnih i regionalnih obveza. Uloga civilnog drutva sve je izraenija i u ograniavanju procesa gospodarske i financijske globalizacije koji slue partikularnim interesima velikih kompanija na raun pojedinaca i drutvenih grupa, pa i cijelih naroda. Ustrajavajui na pravednoj trgovini i racionalnom koritenju svjetskih resursa, zatiti okolia i zatiti potroaa, organizacije civilnog drutva
trae uvoenje novih pristupa proirenju slobodnog trita, ukljuujui promjenu prioriteta same Svjetske trgovinske organizacije kako bi ona vie titila interese graana, a manje multinacionalnih kompanija. U uvjetima u kojima dvadesetak multinacionalnih kompanija raspolae bogatstvima i resursima koji nadmauju ukupna bogatstva velikog dijela razvijenih zemalja svijeta i u kojima vlade esto nisu dorasle svojoj temeljnoj zadai zatite graana, civilno drutvo postaje presudan imbenik ozdravljenja demokracije i njena povratka graanima. Civilno drutvo ima vanu ulogu i u tranzicijskim zemljama u kojima preivjele autoritarne drutvene, gospodarske i politike strukture ozbiljno ugroavaju razvoj, ionako krhkih, demokratskih tvorevina. U nedostatku jasnih i uinkovitih politikih i pravnih instrumenata zatite prava i sloboda pojedinca, spontane civilne inicijative imaju viestruku ulogu. One pojedincu pruaju osjeaj zajednitva i zatienosti koji mu nedostaje u susretu s novim institucijama. Nadalje, sudjelovanjem u civilnim akcijama pojedinac stjee znanja i vjetine preko kojih sebe osnauje kao odgovornog graanina. I konano, graanin s iskustvom na zatiti ljudskih prava u civilnom sektoru postaje vaan resurs za cjelokupni demokratski razvoj tranzicijskih drutava.
3.5.2. Nevladine organizacije
84
Nevladine organizacije danas su najei oblik djelovanja civilnog drutva. Osnivaju se na naelu slobodnog i neprofitnog udruivanja graana u zatiti svojih interesa, neovisno o dravi i privatnom sektoru. Ponekad se krivo poistovjeuju s dobrotvornim drutvima ili pak s cjelokupnim civilnim sektorom.
3.5.2.1. Odreenje i podjela

Budui da djeluju u vrlo irokom podruju (v. Prikaz 11) i da nerijetko mijenjaju svoje programe, nevladine organizacije se obino svrstavaju u tri meusobno isprepletene iroke kategorije:
nevladine organizacije koje pruaju usluge razliitim kategorijama graana
(humanitarna pomo, zastupanje, opismenjivanje, obrazovanje i struna izobrazba itd.);

nevladine organizacije koje promiu drutveni razvoj u uem smislu (zatita
okolia, ouvanje kulturne batine, poboljanje kvalitete ivota u gradu ili prigradskim naseljima itd.);
nevladine organizacije koje djeluju na promicanju i zatiti ljudskih prava i slobo-
da (utvrivanje standarda i mehanizama zatite, praenje i izvjetavanje, zastupanje). Prve nevladine organizacije za ljudska prava pojavljuju se tijekom hladnog rata kad svojim akcijama vre pritisak na vlade zbog krenja graanskih i politikih prava. Poetkom 1990-ih skreu pozornost javnosti na meunarodne obveze drave u zatiti gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava. Posljednjih godina, pak, sve vie se okreu problemima globalizacije, meunarodnog kriminala, korupcije i terorizma; promiu prava marginaliziranih
drutvenih grupa (starosjedioci, manjine, homoseksualci, beskunici, osobe s posebnim potrebama); surauju u izobrazbi dravne uprave, policije, sudaca i sl. te, openito, zagovaraju naelo pravde, a ne milosra u poticanju gospodarskog i drutvenog razvoja.
graanska i politika prava i slobode progoni, muenja, protjerivanja i nestanci pravosudna zatita i pravinost sudskog postupka ropstvo i prisilni rad, ukljuujui trgovinu, prisiljavanje na prostituciju i pornografiju djece i odraslih diskriminacija, osobito po rasnoj, etnikoj i nacionalnoj osnovi pravo glasovanja i korektnost izbora sloboda kretanja, okupljanja i udruivanja sloboda miljenja, izraavanja i vjeroispovijesti sloboda i odgovornost medija, ukljuujui govor mrnje itd.
gospodarska i socijalna prava zapoljavanje, uvjeti na radu, pravedna naknada, plaeni odmor obrazovanje i struna izobrazba socijalna sigurnost i drugi aspekti ivotnog standarda itd. prava posebno osjetljivih grupa ene djeca lezbijke i homoseksualci migranti, izbjeglice i prognanici azilanti i osobe bez dravljanstva osobe koje pripadaju manjinama starosjedioci osobe s posebnim potrebama, ukljuujui oboljele od AIDS-a zatvorenici, osobito politiki beskunici
PRAVA I SLOBODE KOJE PROMIU NEVLADINE ORGANIZACIJE ZA LJUDSKA PRAVA
85
kulturna prava kulturni identitet autorska prava akademska sloboda itd.
Prikaz 11: Podruja u kojima djeluju nevladine organizacije za ljudska prava
Usprkos nedvojbenim uspjesima, nevladine organizacije za ljudska prava nisu, poput nevladinih organizacija iz gospodarskoga i socijalnog sektora, imale poseban savjetodavni status u Ujedinjenim narodima sve do kraja 1990-ih. Glavni razlog tome bilo je odsustvo jasne definicije kojom bi se istakle njihove razlikovne oznake u odnosu na druge nevladine organizacije. Problem se poeo rjeavati Deklaracijom o braniteljima ljudskih prava, ali je tek u izvjetaju glavnog tajnika Ujedinjenih naroda podnesenom na 55. zasjedanju Ope skuptine 2002. objanjeno da se djelovanje branitelja ljudskih prava odnosi na sve kategorije ljudskih prava: graanska, kulturna, gospodarska, politika, socijalna. Inspirirani i voeni standardima ljudskih prava branitelji ljudskih prava djeluju na uklanjanju ozbiljnih problema koji utjeu na ivot ljudi u cijelom svijetu, kao to su glad i siromatvo, nesnoljivost i diskriminacija, zloporaba vlasti i korupcija, nesigurnost, sukobi i represija, nepravda i oduzimanje slobode. Oni pomau rtvama povrede ljudskih prava. U njihovu djelovanju najvaniju ulogu ima prevencija jer kompenzacija rtvama uvijek dolazi kasno.
Utjecaj nevladinih organizacija (NVO-a) na rad UN-a proizlazi iz teksta Povelje UN-a, u kojemu se Gospodarsko i socijalno vijee poziva na suradnju s NVO-ima, pod sljedeim uvjetima: a) da se organizacija bavi meunarodnim gospodarskim, socijalnim, kulturnim, obrazovnim, zdravstvenim, znanstvenim, tehnolokim i sl. pitanjima, ukljuujui zatitu opih ljudskih prava i sloboda, koja su u nadlenosti Vijea; b) da su njezini ciljevi sukladni naelima i ciljevima Povelje UN-a; c) da podupire djelovanje UN-a u skladu sa svojim ciljevima i prirodom svog djelovanja; d) da ima meunarodni ugled; e) da je po svojoj strukturi meunarodna i f ) da ni na koji nain ne ovisi o financijskoj pomoi drave. Organizacije koje zadovoljavaju te kriterije imaju savjetodavni status pri UN-ovu Gospodarskom i socijalnom vijeu u jednoj od sljedee tri kategorije: a) Kategorija I. - okuplja NVO-e kojih se temeljni interes poklapa s veinom aktivnosti Vijea; b) Kategorija II. - ukljuuje NVO-e koje raspolau znanjima i iskustvom u nekim od podruja djelovanja Vijea i c) Roster - obuhvaa one NVO-e koje samo povremeno sudjeluju u radu Vijea.
Nevladine organizacije u podruju promicanja i zatite ljudskih prava djeluju na nekoliko razina:
lokalne (promicanje i zatita prava openito ili neke grupe na razini grada, upanije i
sl.; utjecaj na lokalnu upravu i samoupravu);
86
nacionalne (poduzimanje akcija u granicama svoje drave, najee preko mree
svojih lanova i/ili ogranaka i suradnjom sa slinim stranim ili meunarodnim nevladinim organizacijama);
regionalne i meunarodne (promicanje i zatita prava u drugim zemljama). Dijele
se na: - transnacionalne nevladine organizacije ili federacije specijalizirane za praenje stanja ljudskih prava openito ili u nekom posebnom podruju, ili u odnosu na neku posebnu grupu (Amnesty International, Helsinka federacija za ljudska prava) - nevladine organizacije specijalizirane za promatranje stanja ljudskih prava u jednoj ili vie zemalja (Izrael, Tibet, Jugoistona Europa itd.).
Meunarodne nevladine organizacije (engl. international non-governmental organisations - INGOs) treba razlikovati od meuvladinih organizacija (engl. intergovernmental organisations - IGOs), kakve su UN, UNESCO, Vijee Europe i sl., koje okupljaju predstavnike vlada zemalja lanica, ali i od meunarodnih organizacija (engl. international organisations - IOs), kao to je npr. Meunarodni konzorcij za satelitski prijenos - INTELSAT, u kojima surauju predstavnici vlada i privatne osobe, kao i od transnacionalnih gospodarsko-financijskih organizacija (engl. transnational organisations - TOs), kao to je Ford, koje se osnivaju u jednoj dravi odakle se ire na druge drave i regije.
3.5.2.2. Temeljna na
ela, metode djelovanja i pitanje vjerodostojnosti
S obzirom na to da djelatnost branitelja ljudskih prava podrazumijeva praenje, kritiku analizu i informiranje javnosti o sluajevima ugroavanja prava i sloboda, esto se postavlja pitanje legitimnosti njihova rada. Kritiari im predbacuju da se njihovi lanovi ne biraju u demokratskom postupku, da djeluju netransparentno i bez objektivnih mjerila kvalitete, da im nedostaje strunosti i da su, suprotno temeljnim naelima civilnog djelovanja, esto ovisni o privatnim i dravnim financijskim resursima, a ponekad i politiki pristrani. Njihovi zagovornici, pak, naglaavaju porast ugleda nevladinih organizacija za ljudska prava u javnosti i utjecaj na meunarodne i regionalne procese, osobito preko Ujedinjenih naroda, UNESCO-a, UNICEF-a i Vijea Europe, to nazivaju supranacionalizacijom politike. Same nevladine organizacije opravdavaju svoje djelovanje u terminima moralne odgovornosti koja proizlazi iz naela Ope deklaracije o ljudskim pravima i osjeaja solidarnosti s potlaenima i obespravljenima. Budui da Opu deklaraciju prihvaaju kao dokument kojim se ureuju minimalni standardi u zatiti prava i sloboda pojedinca, branitelji ljudskih prava dre moralno opravdanim vriti pritisak i na meunarodnu zajednicu kako bi ona unaprijedila te standarde, i na nacionalne vlade kako bi ih one primijenile. No vjerodostojnost branitelja ljudskih prava ne proizlazi iz pukog samoiskaza o moralnoj odgovornosti nego iz jasnoe proklamiranih naela i njihove stvarne primjene, to podrazumijeva jasno odreivanje sljedeih dimenzija djelovanja:
misije, ciljevi ili vrijednosti koje zastupaju; programi, teme i metode djelovanja; sustav odgovornosti; standardi ili indikatori kvalitete kao dio postupka osiguranja kvalitete te kodeks
87
ponaanja; postupci praenja i vrednovanja; nain izvjetavanja. Glede naela kojima se rukovode u svom radu, nevladine udruge za ljudska prava najee istiu sljedee:
privrenost opim ljudskim pravima i temeljnim slobodama (uvjerenje u jed-
nakost i ravnopravnost svih ljudi, kao i u potrebu ope primjene minimalnih zajednikih standarda ljudskih prava i sloboda, uz potivanje naela najboljeg interesa za pojedinca);
nepristranost (suzdravanje od zastupanja ili podravanja partikularnih interesa,
programa ili ideja vlada, monih politikih ili gospodarskih grupa i sl.);
neovisnost (samostalnost u donoenju i provoenju odluka, to u nekim sluajevima
podrazumijeva obvezu traenja financijske potpore iz vie izvora uz izriito odbijanje sredstava iz dravnih izvora);
transparentnost (otvorenost i uredno ispunjavanje svih ugovornih obveza,
ukljuujui pitanja strunosti, provoenja programa i financija);

vjerodostojnost, objektivnost, koherentnost i provjerljivost izvjetavanja (obve-
za koju osobito moraju potivati one nevladine organizacije koje vre istraivanja i objavljuju izvjetaje o stanju ljudskih prava u drugim zemljama; ukljuuje zahtjeve za visokom razinom strunosti, prikupljanjem podataka iz vie izvora i njihovim viestrukim provjeravanjem te pisanjem izvjetaja bez suvinih interpretacija i uz ekstenzivnu potkrijepljenost injenicama);
osnaivanje kapaciteta pojedinca i lokalne zajednice (davanje prvenstva akcijama
na lokalnoj razini u cilju samoosvjetavanja i samoosnaivanja graana za obranu svojih prava i sloboda);
nenasilje, solidarnost i zakonito djelovanje (glavno naelo rada je dokaz, razmjena
miljenja i zajedniko iznalaenje rjeenja, a ne pritisak ili zastraivanje; koritenje nasilnih, pa i nezakonitih metoda doputeno je samo u iznimnim sluajevima kad se opravdano pretpostavlja da je to jedino jamstvo zaustavljanja patnje pojedinca i grupa zbog ugroavanja njihovih temeljnih prava i sloboda). Posebnost nevladinih organizacija za ljudska prava ne ogleda se samo u izboru sadraja (prava i slobode kojima se bave) ili naela od kojih polaze u zatiti ljudskih prava nego i u izboru metoda djelovanja. Bitno obiljeje tih metoda je promjena stanja neposrednom akcijom koja, ovisno o ciljevima organizacije, ide od pruanja pravnih savjeta i usluga druge vrste preko vrenja pritiska na vladu slanjem velikog broja pisama do tzv. poziva na hitnu akciju i mobilizacije srama (v. Prikaz 12). Pitanje odgovornosti u civilnom se sektoru poinje izravnije postavljati 1990-ih meu humanitarnim udrugama i udrugama koje djeluju u podruju drutvenog razvoja. Prve standarde za provoenje i praenje humanitarnih akcija, koji ukljuuju pitanje odgovornosti prema onima kojima se prua pomo i onima od kojih se pomo prima, ali i obvezu neovisnosti o vladama, postavili su Crveni kri i Crveni polumjesec 1994. godine, kada je pokrenuto i osnivanje ombudsmana za praenje primjene standarda humanitarne pomoi. Godine 2003. i Meunarodno vijee za politiku ljudskih prava iz eneve objavilo je radni izvjetaj Stjecanje povjerenja: Pitanja odgovornosti nevladinih organizacija koje djeluju u podruju ljudskih prava. U izvjetaju se propituju temeljna naela djelovanja nevladinih organizacija kako bi one bile spremne suprotstaviti se izazovima vremena u kojemu su vlade sve manje spremne ispunjavati svoje obveze prema meunarodnim institucijama i u kojemu na meunarodnoj razini dolazi do smanjenja transparentnosti, konzistentnosti i politike odgovornosti. Danas je prihvaeno da se odgovornost nevladinih organizacija provjerava na dvije razine. Unutarnja odgovornost podrazumijeva odnos prema lanovima i donatorima, dok vanjska odgovornost ukljuuje odnos prema onima u ije ime ili za ije dobro se akcija provodi, misiji organizacije, vaeim opim standardima ljudskih prava i drugim nevladinim organizacijama, odnosno civilnom drutvu u cjelini.
88
METODE DJELOVANJA BRANITELJA LJUDSKIH PRAVA
metode pomoi rtvama i osnaivanja javnosti pruanje pravnih savjeta zastupanje zagovaranje interesa rtava krenja prava pruanje humanitarne pomoi opismenjivanje obrazovanje i struna izobrazba u podruju ljudskih prava kritiko osvjetavanje sudjelovanje u akcijama
metode vrenja pritiska na vlasti kampanja javni protest, pisanje pisama, peticija pozivi na hitnu akciju prijave meunarodnim i regionalnim tijelima nadlenim za praenje primjene instrumenata ljudskih prava mobilizacija srama uz koritenje medija izrada izvjea o stanju ljudskih prava visoke kvalitete izrada 'izvjea u sjeni koji se dostavljaju meunarodnim tijelima za praenje primjene instrumenata paralelno s vladinim izvjetajima
metode osnaivanja ljudskih prava pritisak na meunarodne organizacije radi detaljnije razrade pravnih standarda ili jaanja mehanizama njihove primjene
89
Prikaz 12: Metode djelovanja branitelja ljudskih prava
Iako je vrednovanje uinkovitosti nevladine organizacije i njenih programa, odnosno akcija, jedan od najvanijih segmenata civilnog djelovanja, ono je u pravilu najslabije razvijeno. Najee koriteni kriteriji, kao to su pravovremeno ostvarivanje zadataka, racionalno troenje sredstava ili uestalost pojavljivanja u medijima, znatno su ispod potreba zbog kojih se evaluacija provodi. Iskorak prema internom vrednovanju, tj. prema, primjerice, utvrivanju stavova sudionika radionice u odnosu na postignute rezultate ili njihova zadovoljstva, takoer samo dijelom, daje odgovor na pitanje uinkovitosti programa. Stoga se predlae da se ti pokazatelji nadopune podacima o stupnju povjerenja, priznanja ili potpore javnosti, ukljuujui osiguranje financijskih sredstava; razini osvijetenosti javnosti o problemima kojima se organizacija bavi i sudjelovanja graana u njenim akcijama; slubenim priznanjima; izmjeni odreene politike kao posljedice civilne akcije; stupnju poboljanja rada javnih slubi nakon treninga organiziranog od strane nevladine organizacije i sl. Predlae se i vee koritenje metoda benchmarkiranja (usporeivanje svojih rezultata s rezultatima slinih nevladinih organizacija, nakon ega se izrauje plan za poboljanje) i peer-reviewa ili eksternog vrednovanja (pozivanje procjenjivaa iz civilnog sektora, najee druge nevladine organizacije koja djeluje u istom podruju).
Branitelji ljudskih prava posljednjih su desetljea dali izuzetan doprinos jaanju meunarodnog, regionalnih i nacionalnih sustava promicanja i zatite ljudskih prava i sloboda. Na meunarodnoj su razini preko Komisije za ljudska prava i Gospodarskog i socijalnog vijea Ujedinjenih naroda utjecali na uspostavu meunarodnih standarda ljudskih prava, potakli njihove izmjene i dopune te pridonijeli osnivanju tijela, kao i odreivanju i jaanju mehanizama praenja primjene meunarodnih instrumenata ljudskih prava na niim razinama. U pojedinim su zemljama, osobito onima koje se danas nalaze u procesu tranzicije kao i Hrvatska, svojim akcijama utjecali na poboljanje ustavne zatite nekih od najvanijih prava i sloboda graana, ukljuujui pravo na slobodu govora, jednakost, dostojanstvo i zabranu diskriminacije osoba koje pripadaju manjinama. Njihovo djelovanje u nizu zemalja, i ne samo totalitarnih, nailazi na neodobravanje i otru kritiku vlasti. Nerijetko im se zabranjuje djelovanje, esto su zatvarani i proganjani, a nisu rijetki ni sluajevi ugroavanja njihovih ivota, to najbolje govori o osjetljivosti i vanosti djelovanja na zatiti ljudskih prava i sloboda. Uvjeti u kojima provode svoje programe, pokazatelji su stanja zatite ljudskih prava u nekom drutvu, a poboljanje tog stanja pokazatelj je kvalitete njihovih programa i razine podrke koju uivaju kod graana.
90
4.
Bitna obiljeja i podjele ljudskih prava
4.1. Obiljeja ljudskih prava

Ljudska prava predstavljaju meunarodni konsenzus o minimumu uvjeta koji su ovjeku pojedincu potrebni za ivot u dostojanstvu i slobodi. Ona posjeduju odreena obiljeja po kojima ih razlikujemo od drugih vrsta prava: prirodnost ljudska prava su bitan dio ljudske prirode; ona pripadaju svakoj osobi u jednakoj mjeri, bez obzira na njenu rasnu, etniku, nacionalnu kulturnu ili politiku pripadnost, spol, socioekonomski status i druge razlikovne osobine; univerzalnost ljudska prava su opeprihvaena moralna i pravna naela kojima se potvruje i titi ljudsko dostojanstvo osobe; neotuivost ljudska prava se ne mogu ni oduzeti ni prenositi, no vlast ih u manjoj ili veoj mjeri moe priznati, kao to neka od njih u odreenim okolnostima i pod odreenim uvjetima moe ograniiti; nedjeljivost, meuovisnost i sveobuhvatnost - sva ljudska prava su meusobno povezana, ovisna i nedjeljiva, a kao cilj imaju potvrdu ljudskog dostojanstva. S obzirom na to da u suvremenim uvjetima pojedinac moe stvarno i u punoj mjeri uivati svoja ljudska prava i slobode ovisno o tome jesu li mu i kako oni priznati u drutvu koje mu pripada, meunarodna zajednica je odredila i tri temeljna naela kojima se ograniava samovolja dravnih vlasti u zatiti ljudskih prava: nediskriminacija vlast mora osigurati da svatko jednako uiva svoja ljudska prava bez diskriminacije na osnovi rase, religije, boje koe, spola, nacionalnosti ili nekog drugog obiljeja ili statusa; vladavina prava potivanje i puna zatita ljudskih prava mogua je samo ako su ona ugraena u domai pravni sustav; takvo drutvo se jo naziva drutvom zakona ili drutvom ureenim na naelu vladavine prava;
91
uinkovita odteta ljudska prava se uinkovito tite samo ako domai pravni sustav jami osobama kojima su ta prava povrijeena uinkovit pravni lijek ili odtetu. S druge strane, kako ljudska prava ine nedjeljiv sustav u kojemu ugroavanje jednog prava nuno vodi ugroavanju ostalih, neprihvatljiva je praksa mnogih drava da pod razliitim izlikama ograniavaju broj temeljnih prava koja tite ili pak uskrauju neka temeljna prava pojedinim kategorijama ljudi. Primjer za prvi sluaj je zapostavljanje zatite gospodarskih i socijalnih prava, uz opravdanje da je drava siromana ili ugroavanje graanskih i politikih prava, uz objanjenje da su graani siromani i da im drava prvenstveno treba osigurati kruh, a ne slobodne izbore ili da se tako uva javni red, mir i opa sigurnosti itd. Primjer za drugi sluaj je muenje ideolokih protivnika kao dravnih neprijatelja i uskraivanje posebnih prava osobama koje pripadaju manjinama, uz objanjenje da svi graani uivaju ista prava itd. Takvu zloporabu ljudskih prava u politike svrhe meunarodna zajednica nastoji suzbiti uvoenjem tzv. funkcionalnih naela depolitizacije ljudskih prava. Osim ve spomenutih naela nedjeljivosti i meuovisnosti, spominje se naelo proporcionalnosti vladinih mjera po kojemu svako ograniavanje ljudskih prava mora biti opravdano nepolitikim ciljevima, najavljeno i obrazloeno Ujedinjenim narodima te provedeno u skladu sa zakonom. Nedjeljivost ljudskih prava ne znai da se pojedina prava ne mogu razmatrati zasebno i da ona ne mogu biti ureena posebnim pravnim instrumentima. Uostalom, kao to smo vidjeli ranije, sveobuhvatna naela Ope deklaracije o ljudskim pravima pravno su potvrena dvama instrumentima (Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima) koji se, osim toga, meusobno znatno razlikuju po uspostavljenim mehanizmima nadzora nad primjenom njihovih odredbi. Postojanje dva meunarodna instrumenta ljudskih prava s nejednakim mehanizmima zatite ni u kojem sluaju ne dovodi u pitanje samo naelo nedjeljivosti ljudskih prava, nego dosljedno i uinkovito provoenje tog naela.
92
Da su ljudska prava sveobuhvatna i nedjeljiva, potvruje svakodnevno iskustvo. Ograniavanje prava na slobodu i sigurnost, primjerice, nuno ugroava pravo na osobno dostojanstvo, slobodu miljenja i izraavanja, pravo na pravedan sudski postupak, slobodu od muenja, pravo na uinkovitu naknadu itd., sve do prava na ivot. Isto tako, danas je gotovo nezamislivo da bi pojedinac bez ostvarenja prava na obrazovanje kojim stjee potrebna znanja i vjetine mogao u punoj mjeri uivati neko drugo pravo, ukljuujui pravo na ivot.
4.2. Generacije ljudskih prava

Na pitanje jesu li ljudska prava rezultat revolucije ili evolucije, odnosno jesu li se pojavila odjedanput ili su postupno izranjala tijekom povijesti, ne postoji jedinstven odgovor. Autori koji vie istiu potrebu pravnog osnaivanja naela Ope deklaracije o ljudskim pravima dre da je teza o razvoju pogrena i krivo usmjerena. Osobito im je strana ideja o tzv. generacijama ljudskih prava koju, pak, istiu autori zainteresirani za proirenje postojeih kategorija prava u skladu s potrebom zatite ovjeka pred novim prijetnjama i izazovima, kao to su kriza okolia, ratovi, neodgovornost vlasti i sl.
Da su ljudska prava rezultat viestoljetnih nastojanja za potvrivanjem ljudske osobe, bez obzira na njeno podrijetlo, status, sposobnosti i sl., pokazuju primjeri borbe ena, pripadnika starosjedilakih naroda i manjina za svoja ljudska prava. Tako su, primjerice, ene u veini europskih drava stekle pravo glasovanja tijekom prve polovice 20. stoljea. Prava starosjedilakih naroda pravno su zatiena na meunarodnoj razini tek krajem 1980-ih
Borba ena za svoja ljudska prava u Francuskoj

Deklaracija o pravima ovjeka i graanina temeljni dokument Francuske revolucije i jedan od dva povijesna izvora za pisce Ope deklaracije o ljudskim pravima obraala se samo mukarcima. Ogorene na takav postupak, obrazovane su sudionice Revolucije, na elu s Olympes de Gouges, napisale 1791. Deklaraciju o pravima ena i graanki u kojoj je naglaeno da je enama uivanje njihovih prirodnih prava neprekidno ograniavano mukom tiranijom i da se ta ogranienja moraju ukloniti u skladu sa zakonima prirode i razuma. Te je zahtjeve Narodna skuptina odbila uz obrazloenje da veina ena nema razuma i da bi stoga bilo pogreno dopustiti malom broju pametnih ena da uivaju iste privilegije kao mukarci. Autoricu teksta su nazvali histerinom, iracionalnom i enom slabog karaktera te su ju optuili da tei dravnikim poslovima, to je u to vrijeme bilo nedopustivo njenu spolu. Zbog toga je nekoliko godina kasnije zavrila na giljotini, a djelovanje enskih klubova je zabranjeno. Napoleonovim zakonom iz 1804. godine, ene dospijevaju u kategoriju pravno neuraunljivih zajedno s djecom i umobolnima, a sredinom 19. stoljea zabranjuje im se sudjelovanje na politikim sastancima i politiko djelovanje. Svoja politika prava Francuskinje su izborile tek sredinom 20. stoljea, otprilike kad i ene u veini drugih europskih drava. No prvi instrumenti zatite temeljnih prava ovjeka nisu diskriminirali samo na osnovi rodne pripadnosti. Osim ena, iskljuivali su pripadnike drugih rasa, odnosno boje koe i starosjedilakih naroda. Ukratko, prava koja su utvrena kao temeljna prava ovjeka bile su u to vrijeme povlastice koje su u Sjedinjenim Dravama pripadale samo mukarcima bijele rase, a u Francuskoj samo francuskim muevima. Glavni kriterij razdvajanja, barem u poetku, bila je sposobnost razumnog miljenja i djelovanja te mogunost usavravanja, o emu je, kako se dralo, ovisila odgovornost pojedinca, a s njom i osiguranje drutvene dobrobiti. Od neodgovornih osoba nerazvijenog mozga, kakve su bile ene, djeca i pripadnici niih rasa, nije se moglo oekivati preuzimanje drutvenih odgovornosti, to znai da im se nisu smjeli povjeriti ni javni poslovi koji su osiguravali red i moral zajednice.
93
u obliku konvencije Meunarodne organizacije rada. Zatita prava osoba koje pripadaju manjinama pravno je ureena jedino na razini Europe i to sredinom 1990-ih. Poetkom Drugog svjetskog rata jo nije postojao politiki konsenzus o ljudskim pravima ni o njihovu opsegu. U svom poznatom obraanju amerikom Kongresu 1941. godine, F. Roosevelt je, govorei o prijetnji od opeg rata, potrebi smanjenja naoruanja u svijetu i nunosti razvoja demokracije i graanskog drutva, izdvojio etiri bitne slobode (slobodu govora, slobodu vjeroispovijesti, slobodu od straha i slobodu od gladi i bijede) kao
pokretae slobodoljubivih naroda u borbi protiv faizma. Nekoliko godina kasnije izbio je spor oko sadraja liste prava izmeu latinoamerikih i sjevernoamerikih, a onda i izmeu istonoeuropskih i zapadnih politiara i pravnih strunjaka. Osim spora o prvenstvu pojedinih kategorija prava, upitno je bilo, primjerice, i meunarodno priznanje prava na vlasnitvo jer se pokazalo da zatita tog prava moe ugroziti zatitu prava na jednakost. Te dileme potvruju da su se ljudska prava koja ine sadraj Ope deklaracije o ljudskim pravima i drugih meunarodnih i regionalnih dokumenata, pojavila u razliito vrijeme i u razliitim drutveno-politikim i gospodarskim okolnostima. U tom smislu se i govori o razvoju ljudskih prava, pri emu se negdje spominju stupnjevi, a negdje generacije ljudskih prava. Autori koji pripadaju prvoj grupi razlikuju sljedea tri stupnja razvoja:
ljudska prava kao predmet filozofskih rasprava; ukljuivanje ljudskih prava kao temeljnih prava graana u ustave razvijenih drava; sveobuhvatni pristup ljudskim pravima kao temelj meunarodnog povezivanja.
Druga grupa razvoju ljudskih prava pristupa u terminima generacijskih promjena. Do nedavno su se spominjale tri generacije, a danas se govori i o etvrtoj generaciji ljudskih prava (v. Prikaz 13).
etvrta generacija PRAVA NA DOBRU VLADAVINU pravo na uinkovitu i odgovornu vladavinu trea generacija PRAVA NA SOLIDARNOST pravo na razvoj, mir, zdravi okoli, humanitarnu pomo druga generacija PRAVA NA JEDNAKOST gospodarska, socijalna i kulturna prava prva generacija PRAVA NA SLOBODU graanska i politika prava
94
Prikaz 13: Generacije ljudskih prava
Prva generacija ljudskih prava

Prva generacija ljudskih prava (prava na slobodu) obuhvaa niz graanskih i politikih prava utvrenih krajem 18. stoljea u sklopu Amerike i Francuske revolucije. Njima se ureuje odnos izmeu pojedinca i vlasti u irokom podruju sigurnosti pojedinca, od prava na ivot do prava na glasovanje i sudjelovanje u upravljanju zemljom. Temeljna svrha im je zatita graana protiv samovoljnih postupaka drave. S obzirom na to da su sva ta prava vie ili manje ureena ustavom i zakonima kojima se dravi zabranjuje odreeno djelovanje na tetu pojedinca, nazivamo ih jo i zakonskim i negativnim pravima. Opa deklaracija o ljudskim pravima posveuje im 20 od ukupno 30 svojih lanaka, od 2. do 21. lanka (v. listu tih prava u sljedeem poglavlju).
Druga generacija ljudskih prava

Druga generacija (prava na jednakost) obuhvaa skup gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava koja su utvrena poetkom 20. stoljea u ruskoj Oktobarskoj revoluciji, u sklopu ideje o dravi jednakosti koja ima obvezu skrbiti za svoje graane. Rije je o tzv. pragmatinim pravima kod kojih se oekuje progresivno priznanje i zatita od strane drave, ovisno o njenom gospodarskom, socijalnom i politikom razvoju. U Opoj deklaraciji o ljudskim pravima ta su prava obuhvaena lancima 22.-27.: pravo na socijalnu sigurnost; pravo na rad i druge slobode povezane s radom, ukljuujui udruivanje u sindikate; pravo na odmor i slobodno vrijeme; pravo na primjeren ivotni standard; pravo majke i djeteta na posebnu drutvenu zatitu i skrb; pravo na odgoj i obrazovanje koje pridonosi punom razvoju ljudske osobe, ukljuujui pravo roditelja na izbor obrazovanja svoje djece; pravo na sudjelovanje u kulturnom ivotu i koritenje kulturnih dobara; pravo na zatitu i korist od svojih autorskih djela.
95
Na razvoj ljudskih prava, osobito druge generacije prava, utjecaj su izvrile i poslanice rimskih papa, osobito poslanica Lava XIII. Immortale Dei iz 1885. godine, kojom se postavljaju temelji crkvenog potvrivanja ljudskih prava, i Rerum Novarum iz 1891., u kojoj se objavljuje stav Crkve o pravu na rad i pravednu naknadu, odmor, sigurnost na radu i sindikalno udruivanje te poslanica Pia XI. Quadragesimo Anno iz 1931., u kojoj se spominju pozitivna prava i istie odgovornost vlasti za osiguranje primjerenih uvjeta ivota.
Treka generacija ljudskih prava

Trea generacija (prava na solidarnost i suradnju) pojavila se nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na globalnu krizu koja je nastupila zbog, s jedne strane, utrke u naoruanju izmeu tadanjih velesila i ideolokih protivnika (Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez) i, s druge strane, krize okolia. Ta se prava stoga nazivaju i globalnim ili sveobuhvatnim pravima. Ona izviru iz svijesti o porastu globalne meuovisnosti te iz potrebe za promicanjem zajednitva i solidarnosti meu pojedincima, grupama, narodima, dravama i regijama u rjeavanju goruih svjetskih problema. U Opoj deklaraciji o ljudskim pravima postoje tek naznake tih prava u l. 28. i 29., u kojima se spominje pravo na drutveni i meunarodni poredak koji pridonosi ostvarenju dostojanstva i slobode pojedinca. Poinju se posebno ureivati tek u novije vrijeme, ali uglavnom samo na razini moralno, a ne pravno obvezujuih dokumenata. Stoga se za prava tree generacije i kae da su to vie dugoroni politiki ciljevi ili izjave o namjeri glede unaprjeenja meunarodne suradnje i preuzimanja odgovornosti za sudbinu planeta. Lista prava tree generacije nije u potpunosti usuglaena, no veina autora ovdje ubraja sljedea prava:
pravo na gospodarski i socijalni razvoj; pravo na politiku, gospodarsku, drutvenu i kulturnu samostalnost; pravo na zdravi okoli; pravo na mir; pravo na humanitarnu pomo; pravo na slobodan i jednak pristup kulturnoj batini ovjeanstva.
etvrta generacija ljudskih prava
96
Izraz etvrta generacija ljudskih prva (prava na dobru vladavinu) pojavio se zadnjih godina kod onih autora koji dre da je pitanje uinkovite i odgovorne vladavine potrebno posebno urediti na meunarodnoj razini kako bi se odgovorilo na opu krizu demokracije i izbjeglo zamkama globalizacije. Drugi autori ta prava, ukljuujui pravo na demokratsku vlast i pravo na slobodu informiranja, stavljaju u treu generaciju prava. ini se da su na to pitanje osobito osjetljivi predstavnici zemalja treeg svijeta, kao i predstavnici civilnog drutva. Prvi u meunarodnom priznanju i zatiti etvrte generacije ljudskih prava vide mogunost svog izlaska iz stanja potlaenosti i meunarodne marginalizacije, a drugi mogunost uspostavljanja pravednijih drutvenih odnosa osnaivanjem civilnog sektora i uspostavljanjem participativne umjesto predstavnike demokracije.
4.3. Podjele ljudskih prava

Iako je nesporno da su ljudska prava nedjeljiva i da se samo njihovom sveobuhvatnom zatitom u punoj mjeri potvruje ljudsko dostojanstvo pojedinca, valja rei da se bez doprinosa svakog pojedinog prava to ne bi moglo postii. Ovisno o svrsi klasifikacije, lju-
dska prava se mogu razvrstati u vie meusobno povezanih skupina. Osim ve spomenute podjele na generacije, prava se najee dijele po podrujima koja pokrivaju, no nisu rijetke ni podjele prema drugim kriterijima, kao to su: subjekti prava (individualna i kolektivna prava, prava osjetljivih grupa i sl.), obveze drave (pozitivna i negativna prava) i sl.
4.3.1. Podjela prava po podru

jima
Najea podjela koja se odraava i u sadraju najvanijih meunarodnih i regionalnih instrumenata zatite ljudskih prava i sloboda jest podjela po podrujima na: graanska, politika, gospodarska, socijalna, kulturna prava.
Graanska prava
Graanska prava zatvaraju prostor osobnih sloboda u kojemu se pojedinac nesmetano razvija, gradi svoju sliku svijeta i upravlja svojim ivotom, djeluje na vlastitu odgovornost i nedodirljiv je za dravu, to mu se jami ustavom i zakonima. Sva graanska prava mogu se svrstati u tri kategorije: pravo na ivot, pravo na slobodu i pravo na sigurnost.
Graanska prava
pravo na ivot; pravo na jednakost i nediskriminaciju; sloboda od muenja i drugog okrutnog, neovjenog ili poniavajueg postupka i kazne, ukljuujui zabranu nezakonitog uhienja, pritvaranja, zatvaranja, progona i protjerivanja; sloboda od ropstva i prisilnog rada; pravo na osobnu sigurnost; pravo na jednaku pravnu zatitu, nepristrano i javno sasluanje od strane neovisnog suda i uinkoviti pravni lijek; pravo na dostojanstvo vlastite osobe pred sudom i pravo na nevinost do pravomone presude; pravo na brak i obitelj; pravo na privatnost doma i dopisivanja, ukljuujui zatitu asti i ugleda; pravo na vlasnitvo i nasljedstvo; pravo na dravljanstvo i promjenu dravljanstva; pravo na traenje i dobivanje azila pred progonom u svojoj zemlji; pravo na slobodu kretanja u granicama svoje i drugih drava; sloboda miljenja, savjesti i vjeroispovijesti; sloboda izraavanja vlastitog miljenja i stava, ukljuujui slobodu govora; sloboda okupljanja i udruivanja u mirne skupine.
97
Politi
ka prava
Dok graanske slobode tite pojedinca od samovolje vlasti, politika mu prava osiguravaju poloaj politikog subjekta koji koristei demokratske postupke, izravno ili neizravno, sudjeluje u upravljanju svojom zemljom. Budui da se prvenstveno odnose na proces odluivanja, a ne na njegov ishod, politika prava se ponekad nazivaju i pravima participacije, a kako je za njihovo uivanje, kao i kod graanskih prava, bitno nemijeanje vlasti, i jedna i druga prava jo se nazivaju negativnim pravima.
Politika prava
jednako pravo glasa (pravo pojedinca da bira na izborima koji se provode na nain kojim se jami slobodno izraavanje volje biraa); pravo da se bude biran bez ikakve diskriminacije po osnovi rasne, spolne, nacionalne ili religijske pripadnosti i sl. (pravo pojedinca da ima jednak pristup javnim slubama i sudjeluje u upravljanju svojom zemljom).
Gospodarska i socijalna prava

Gospodarska i socijalna prava se, glede obveza drave prema pojedincu, nalaze na suprotnoj strani od graanskih i politikih prava. Njihovo uivanje u bitnoj mjeri ovisi upravo o mijeanju vlasti u ivot pojedinca pa se nazivaju jo i pozitivna prava. Ona predstavljaju minimalni standard gospodarske sigurnosti o kojoj ovisi uivanje graanskih i politikih prava, ukljuujui jednakost i nediskriminaciju. Mogu se svrstati u dvije iroke kategorije:
98
Gospodarska i socijalna prava

pravo na primjereni ivotni standard, ukljuujui primjereno stanovanje, prehranu, odjeu i obuu; pravo na socijalnu sigurnost, ukljuujui pravo na zdravstvenu zatitu, usluge socijalnih slubi i socijalnu pomo u sluaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovitva, starosti ili nekog drugog ivotnog nedostatka te pravo majki i djece na posebnu zatitu i pomo; pravo na rad, ukljuujui pravo na slobodan izbor zanimanja i pravo na slobodan pristup tritu rada; pravo na pravedne i povoljne radne uvjete, ukljuujui pravo na pravednu plau, odgovarajuu mirovinu, sigurnost i higijenske uvjete na radu; pravo na slobodno vrijeme i plaeni odmor; pravo na osnivanje i pristupanje sindikatima, ukljuujui pravo na kolektivno pregovaranje.
a) pravo na kvalitetan ivot, odnosno ivotni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti pojedinca i njegove obitelji i b) pravo na uvjete kojima pojedinac svojom vlastitom aktivnou moe ostvariti pravo na primjereni ivotni standard.
Kulturna prava
Na ukljuivanje kulturnih prava u meunarodni sustav ljudskih prava najvie su utjecali latinoameriki predstavnici koji su zagovarali socijalizacijski pristup ljudskim pravima. No usprkos tome to su zatiena istim instrumentom kojim se tite gospodarska i socijalna prava, kulturna prava su do danas neopravdano ostala najnerazvijenijom kategorijom ljudskih prava uope, pa ih se jo naziva i siromanom roakinjom ostalih ljudskih prava. Od poetka 1990-ih takvo se stanje donekle mijenja pod utjecajem shvaanja da kulturna tradicija i kulturni identiteti igraju znaajnu ulogu u izbijanju meunarodnih sukoba, ali i u njihovu smirivanju. Potivanje kulturnih prava, osobito prava na ouvanje identiteta i identifikaciju u raspravama o manjinama, starosjediocima i drugim osjetljivim grupama, sve vie se shvaa kao bitna pretpostavka potivanja ljudskog dostojanstva te osiguranja globalnog mira i razvoja. Usprkos tome sveobuhvatna lista kulturnih prava do danas nije utvrena.
Kulturna prava
pravo na kulturni identitet; pravo na sudjelovanje u kulturnom ivotu; pravo na odgoj, obrazovanje i strunu izobrazbu; pravo na kulturno stvaranje i zatitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, knjievnog ili umjetnikog djela kojega je pojedinac autor; pravo na informiranje; pravo na koritenje rezultata znanosti i njegove primjene u interesu razvoja demokracije, jaanja mira i suradnje meu narodima; pravo na kulturnu batinu; pravo na sudjelovanje u izradi kulturnih politika i meunarodnu kulturnu suradnju; pravo na slobodu istraivanja i pouavanja (akademske slobode).
99
4.3.2. Kolektivna nasuprot individualnih prava

Kolektivna prava nisu prava neke posebne grupe, nego prava pojedinca koji pripada toj grupi. Grupa moe imati zajedniki identitet, interese, tradiciju itd., ali ona kao takva nije nositelj prava niti moe od drave ili meunarodne zajednice zahtijevati neka svoja kolektivna prava osim na nain da koristi pojedinana prava svojih pripadnika. U skladu s tim izraz zatita manjina znai zatitu svakog pojedinca koji pripada manjini. Ideja kolektivnih prava u suprotnosti je s liberalno-individualistikom tradicijom ljudskih prava koja izvire iz teorije prirodnih prava i po kojoj je pojedinac jedini subjekt prava. No
kolektivna prava se na razini meunarodne zajednice spominju ve 1940-ih godina povezana s pojmom kolektivne patnje, u svezi sa zabranom genocida i priznanjem prava na samoodreenje kolonijama. Argumenti koji se pri tome koriste za priznanje kolektivnih prava su sljedei: svaka drutvena grupa pripada ljudskoj vrsti i izraz je ovjekove drutvene prirode (otvara pitanje jasnog odreivanja kriterija za izbor grupe kojoj pripadaju povlastice proizile iz ideje kolektivnih prava); liberalna teorija individualnih prava nije uspjela prepoznati i rijeiti strukturalne prepreke primjeni naela opeg i jednakog uivanja gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava u demokratskom drutvu; drutvena nejednakost, diferencijacija i iskljuivanje prate samo neke grupe, to znai da se i patnja pojedinca moe pojaviti kao posljedica njegove pripadnosti takvoj grupi; postoje neka opa prava ija zatita nadilazi dravne granice, pa ih je potrebno urediti na meunarodnoj razini.
4.3.3. Prava osjetljivih grupa

Prava osjetljivih grupa je termin koji se koristi za prava pojedinca koji pripada grupama izdvojenim po osjetljivosti svog drutvenog poloaja. Osjetljiv poloaj moe proizlaziti iz fizike i psihike ovisnosti o drugima, trajne diskriminacije i iskljuivanja i sl. Ideja o potrebi zatite prava takvih grupa pojavila se u sklopu kritike liberalnih teorija ljudskih prava koje nisu uspjele odgovoriti na pitanje zato se u demokraciji ne mogu rijeiti problemi drutvene nejednakosti, diskriminacije i iskljuivanja osoba koje pripadaju odreenim rasnim, etnikim, nacionalnim i sl. grupama.
100
Posebno osjetljive grupe
(prema Opoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim instrumentima ljudskih prava)
djeca i mladi, ene, lezbijke i homoseksualci, starije osobe, osobe s posebnim potrebama, bolesnici, ukljuujui osobe oboljele od AIDS-a, migranti i njihove obitelji, izbjeglice, azilanti i osobe bez dravljanstva, nacionalne, etnike, vjerske i jezine manjine, starosjedioci.
Prava djece
Izraz prava djece odnosi se na skup moralnih i pravnih naela kojima se utvruju i tite prava i slobode svakog pojedinog djeteta kao temeljne pretpostavke njegova fizikog opstanka i cjelokupnog razvoja, bez obzira na njegovo rasno, spolno, etniko, nacionalno, vjersko, jezino, socijalno i dr. podrijetlo. Prvi meunarodni dokument u tom podruju bila je enevska deklaracija o pravima djeteta koju je Liga naroda usvojila 1924. godine. Po osnivanju Ujedinjenih naroda, prava djece uvrtena su u Opu deklaraciju o ljudskim pravima, nakon ega se pristupilo izradi posebnog dokumenta kako bi se djeci, zbog njihove spoznajne, emocionalne i tjelesne nezrelosti, pruila posebna drutvena i pravna zatita na svim razinama. Godine 1959. usvojena je neobvezujua Deklaracija o pravima djeteta u kojoj se djeci pristupilo kao objektima drutvene zatite i skrbi. Tri desetljea kasnije ti su nedostaci rijeeni formalnopravno obvezujuom Konvencijom o pravima djeteta u kojoj je djetetu priznat status nositelja ili subjekta prava, a ne objekta zatite. Konvencija obvezuje drave na potivanje nekih temeljnih naela u primjeni tri iroke skupine prava kojima su obuhvaene kategorije graanskih, odgojnoobrazovnih, zdravstvenih, socijalnih, gospodarskih, kulturnih i pravosudnozatitnih prava (v. Prikaz 14).
KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
Temeljna naela priznanja i zatite prava djeteta:

osigurati prednost 'najboljeg interesa' za dijete; svakom djetetu omoguiti izraavanje miljenja o svim stvarima koje se odnose na njega; u skladu s djetetovom dobi i zrelou priznati vanost njegovu miljenju; potivati odgovornost, prava i dunosti roditelja, odnosno djetetove obitelji.
101
prava koja se odnose na ouvanje ivota

prehrana, zatita zdravlja, zdrava ivotna okolina, lijenika njega itd.
prava koja se odnose na razvoj

siguran okoli, odgoj i obrazovanje, igra, zabrana diskriminacije, sloboda miljenja i izraavanja, sloboda vjeroispovijesti itd.
prava koja se odnose na skrb i zatitu

zabrana zlostavljanja i iskoritavanja, zatita u ratnim okolnostima itd.
Prikaz 14: Naela zatite i kategorije prava koje titi Konvencija o pravima djeteta
Neki posebni aspekti zatite prava u ovom podruju koji se odnose na djecu pripadnike manjina, izbjeglice i beskunike, djecu bez roditelja, zlostavljanu djecu, rtve oruanih sukoba, maloljetnike koji su lieni slobode itd., razraeni su u posebnim meunarodnim i regionalnim ugovorima ili odlukama, ukljuujui Europsku konvenciju o primjeni prava djece iz 1996. Svjetska deklaracija o ouvanju ivota te zatiti i razvoju djece u devedesetima, koja je proglaena na Svjetskom samitu posveenom djeci 1990. godine u New Yorku, skrenula je pozornost na niz nerijeenih problema koji prijee nesmetan rast i razvoj djece. U Bekoj deklaraciji i Planu djelovanja sa Svjetske konferencije o ljudskim pravima iz 1993. godine izrijekom se trai donoenje uinkovitih mjera za suzbijanje smrtnosti djece, njihova zapoljavanja na opasnim poslovima, prodaje djece i njihovih organa, djeje prostitucije i pornografije. Izrada mjera za sprjeavanje prodaje djece, djeje prostitucije i pornografije te drugih oblika zlostavljanja, dio su opsenog programa kojega je 1992. godine pripremila UN-ova Komisija za ljudska prava kao podlogu za izradu nacrta meunarodne konvencije protiv zloporabe djece.
Prava djeteta u Ustavu Republike Hrvatske

U Ustavu Republike Hrvatske prava djeteta posebno se tite u sklopu prava na odgovarajui ivotni standard i obrazovanje te u svezi s pravima i dunostima roditelja, odnosno drave. U l. 62. stoji da drava titi materinstvo, djecu i mlade te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promie ostvarivanje prava na dostojan ivot. U l. 63. se utvruje da su roditelji duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu, odnosno da su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti, a da je drava duna osobitu skrb posvetiti maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji. l. 64. odreuje dunost svih da tite djecu te istie da ona ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odreene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji tetno utjee na njihovo zdravlje ili udoree, niti im se takav rad smije dopustiti. Ostvarivanje prava djece razraeno je u Nacionalnom programu djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj koji je Vlada usvojila 1998. godine. Godine 2002. Vlada je donijela i Nacionalni program djelovanja za mlade koji provodi Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei. Od 2003. u Hrvatskoj djeluje i Pravobraniteljica za djecu.
102
Prava ena
Pod pravima ena misli se na skup moralnih i pravnih naela kojima je svrha osiguranje jednakosti i ravnopravnosti ena i mukarca u svim podrujima ivota i rada. Graanska,
politika, gospodarska, socijalna i kulturna prava djevojica, djevojaka i ena ureena su u nizu opih i posebnih dokumenata Ujedinjenih naroda i Meunarodne organizacije. Najvaniji instrument zatite prava ena, koji se dri i najrazraenijim instrumentom zatite kolektivnih prava uope, jest Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. Ona utvruje meunarodne standarde i mehanizme zatite prava ena te obvezuje drave stranke na poduzimanje sljedeih cjelovitih i uinkovitih mjera promicanja jednakosti mukarca i ene:
izmjene zakonodavstva; provoenje naela pariteta u javnim slubama; promjenu gospodarskih i kulturnih obrazaca koji polaze od ideje o superiornosti
mukaraca; koritenje materinstva u politike svrhe; provoenje naela jednake odgovornosti oca i majke za odgoj, obrazovanje i razvoj njihove djece; suzbijanje prostitucije i drugih oblika iskoritavanja ena; ukidanje diskriminacije u primjeni prava na nasljeivanje i raspolaganje obiteljskom imovinom i dr.
Prava ena Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena

pravo na ravnopravno sudjelovanje u javnom i politikom ivotu, ukljuujui rad u nevladinim i drugim organizacijama; pravo na obnaanje funkcija u predstavnikim tijelima svoje zemlje i meunarodnim organizacijama; pravo na jednak postupak prilikom dobivanja, promjene ili zadravanja dravljanstva nakon sklapanja braka; pravo na jednakost u odgoju i obrazovanju, ukljuujui pristup odgojnoobrazovnim ustanovama i strunom usavravanju na svim razinama te jednake programe i nastavne materijale; pravo na jednake uvjete zapoljavanja, nagraivanja na radu, odmora i dr.; pravo na posebne uvjete rada i besplatnu zdravstvenu zatitu tijekom trudnoe, ukljuujui pravo na slobodu od sankcija zbog trudnoe, porodiljstva ili branog statusa; pravo na socijalnu i drugu pomo radi usklaivanja obiteljskih i profesionalnih obveza te pravo na ravnopravnost pred zakonom prilikom izbora suprunika, sklapanja braka, ispunjavanja roditeljskih obveza, osiguranja obiteljskog ivota i imovine.
103
Poetkom 1990-ih osobita pozornost posveuje se unaprjeenju meunarodne suradnje u suzbijanju nasilja nad enom. U Deklaraciji o ukidanju nasilja nad enama iz 1993. godine trai se prikupljanje podataka, istraivanje i irenje informacija o obiteljskom nasilju, ukljuujui spoznaje o dominantnim oblicima nasilja, uzrocima, naravi i posljedicama te mjerama sprjeavanja i kompenzacije ena rtava nasilja.
Prava osoba s posebnim potrebama

U Deklaraciji o pravima osoba s posebnim potrebama iz 1971. utvruje se da, bez obzira na podrijetlo te prirodu i veliinu nedostatka, osobe s posebnim potrebama imaju ista temeljna prava i slobode kao i svi drugi ljudi. Priznanjem posebnih prava, drava im samo pomae da dostignu razinu maksimalno mogue samostalnosti i minimalne ovisnosti. Stoga se i u sluaju smjetaja osobe s posebnim potrebama u posebnu instituciju mora voditi rauna da ona u njoj vodi ivot to sliniji ivotu svih drugih osoba njezine dobi.
Prava osoba s posebnim potrebama

pravo na lijeniki, psiholoki i funkcionalni tretman, ukljuujui pomagala; pravo na zdravstvenu i socijalnu rehabilitaciju, obrazovanje i strunu izobrazbu; pravo na savjetovanje, voenje i pomo pri zapoljavanju; pravo na ivot u svojoj obitelji; pravo na sudjelovanje u svim drutvenim, kreativnim i rekreativnim aktivnostima u svojoj zajednici; pravo na slobodu od iskoritavanja, neovjenog postupka i kazne, diskriminacije i povrede osobnog dostojanstva;
104
niz prava koja potiu razvoj sposobnosti i vjetina, kao i bre ukljuivanje u drutvo osoba s posebnim potrebama.
Svjetski program djelovanja za osobe s posebnim potrebama Ujedinjenih naroda i Konvencija o profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanju (osoba s posebnim potrebama) Meunarodne organizacije rada posebnu pozornost posveuju pitanjima preventivne pomoi, obrazovanja, strunog usmjeravanja i strune izobrazbe. Ustav Republike Hrvatske posveuje pravima osoba s posebnim potrebama l. 57. u kojemu stoji da drava posveuje posebnu skrb zatiti invalidnih osoba i njihovu ukljuivanju u drutveni ivot.
Prava manjina
Pod pravima manjina misli se na prava pojedinaca koji istovremeno pripadaju grupi brojano manjoj od preostalog dijela stanovnitva, od kojeg se razlikuju po jeziku, etnikom ili rasnom podrijetlu i/ili vjeroispovijesti. Usprkos tome to su se prava manjina poela ureivati izmeu dva svjetska rata i to je Konvencija o genocidu zabranila zatiranje nacionalnih, etnikih, religijskih i rasnih grupa, odredba o pravima manjina izostavljana je iz teksta Ope deklaracije o ljudskim pravima. Uzrok tome bilo je odsustvo dogovora meu zemljama lanicama zbog ega je meunarodna zatita prava manjina dugo ostala na razini uredbe o nediskriminaciji, ime je potvreno da je rije o jednom od najkontraverznijih podruja meunarodnog prava ljudskih prava.
Prava etnikih, vjerskih i jezinih manjina

pravo na javno i privatno pokazivanje, njegovanje i razvoj te zatitu nacionalnog, etnikog, kulturnog, religijskog ili jezinog identiteta; pravo na sudjelovanje u kulturnom, vjerskom, drutvenom, gospodarskom i javnom ivotu zajednice, kao i u donoenju odluka koje se odnose na manjine; pravo na osnivanje i odravanje udruga; pravo na slobodno uspostavljanje i odravanje miroljubivih odnosa s pripadnicima svoje i drugih manjina, ukljuujui prekogranine veze; pravo na ostvarivanje manjinskih povlastica pojedinano ili kolektivno; zabrana diskriminacije zbog isticanja svog manjinskog identiteta; pravo na uenje svog materinskog jezika, povijesti i kulture, uz obvezu stjecanja znanja o drutvu kao cjelini; pravo na sudjelovanje u gospodarskom razvoju svoje zemlje.
105
Proglaenjem Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, religijskim i jezinim manjinama 1994. godine, na meunarodnoj razini, te Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima 1992. i Europske okvirne konvencije za zatitu nacionalnih manjina1994., na europskoj razini, zapoinje intenzivan proces utvrivanja, primjene, informiranja i nadzora nad zatitom prava manjina. Drave se obvezuju na promicanje prava manjina, osim u sluajevima kad bi to bilo suprotno ustavu i meunarodnim pravnim standardima. Trai se poticanje razvoja manjinskih identiteta donoenjem odgovarajuih zakona, irenjem informacija i unaprjeenjem meunarodne suradnje, ali i poticanje razumijevanja i povjerenja izmeu veinskog i manjinskog naroda.
Prava starosjedilaca
Priznanje posebnih prava osobama koje pripadaju starosjedilakim ili plemenskim narodima predstavlja pobjedu nad asimilacionistikim politikama koje su desetljeima dominirale tim podrujem. Sukladno tome i Konvencija (br. 107.) Meunarodne organizacije rada iz 1957. godine trai da se pripadnicima starosjedilakih naroda osigura to bra asimilacija u dominantnu kulturu. Tridesetak godina kasnije u meunarodnoj zajednici poinje prevladavati miljenje da se starosjediocima mora priznati onaj status koji proizlazi iz njihova poimanja vlastitog identiteta, a ne iz onoga koji im nameu dominantne drutvene grupe. Tako se u Konvenciji (br. 169) o starosjedilakim ili plemenskim narodima u neovisnim dravama iz 1989. godine, koja se izrauje u suradnji s predstavnicima starosjedilakih nevladinih udruga, to je bio svojevrstan presedan, uvodi naelo ouvanja izvornog identiteta i uspostavlja obveza drave da potuje izvorne interese starosjedilakih naroda po pitanju razvoja, obrazovanja i zatite zdravlja njihovih pripadnika.
Prava starosjedilaca
pravo na samoidentifikaciju, tj. na pripadnost starosjedilakom ili plemenskom narodu prema vlastitom izboru i ovisno o miljenju grupe, uz zahtjev za potivanjem te posebnosti od strane drugih; pravo na njegovanje, obnovu, razvoj i zatitu svoga politikog, gospodarskog, socijalnog i kulturnog identiteta i tradicije te svog pravnog sustava u skladu s nacionalnim i meunarodnim standardima, kao i pravo na povrat svog intelektualnog, vjerskog i duhovnog vlasnitva koje je oduzeto protivno starosjedilakim zakonima; pravo na neovisnost u odreivanju svog odnosa prema dravi u skladu s naelom suivota, uzajamne koristi i meusobnog potivanja; pravo na slobodno raspolaganje zemljom koja im povijesno pripada; zabrana genocida, etnocida, kulturocida i etnikog ienja, nasilnog oduzimanja ili iskoritavanja starosjedilake zemlje i spomenika; pravo na preuzimanje odgovornosti za odgoj svoje djece, osnivanje posebnih kola, javnih glasila i drugih ustanova i tijela; pravo na sudjelovanje u donoenju odluka koje se na njih odnose kao i odluka od opeg drutvenog interesa.
106
5.
Pravo na obrazovanje i ostvarivanje ljudskih prava
Jedno od temeljnih pitanja koja se postavljaju u podruju ljudskih prava tie se naina na koji se najuinkovitije ostvaruju prava. Ovisi li to prvenstveno o sveobuhvatnosti i jasnoi standarda, znanjima kojima raspolau elitni diplomatski, pravniki ili znanstveni krugovi ili razini osvijetenosti svake osobe? U svezi s tim postoje razliita tumaenja i pristupi koji se, s jedne strane, oslanjaju na tradiciju, a s druge, na nove potrebe koje su posljednjih godina znatno promijenile ranije dominantne modele pristupa ljudskim pravima. Opisujui te razlike, Stanley Cohen9 izdvaja sedam tzv. diskursa ili vrsta govora o ljudskim pravima, pri
diplomatski legalistiki
(pravne struno-znanstvene rasprave, sudska praksa i izrada ustava i zakona) (izrada, primjena i nadzor nad primjenom meunarodnih instrumenata)
politiko-lozofski
(ukljuuje debate o temeljnim pitanjima ljudskih prava i njihove primjene)
intervencionistiki
(konkretno djelovanje organizacija civilnog drutva)
PRISTUPI PROMICANJU I ZATITI LJUDSKIH PRAVA
socioloki
(istraivanja i izrada teorija o nizu pitanja u podruju ljudskih prava)
promatraki
(prikupljanje, biljeenje i irenje informacija o krenju ljudskih prava)
diplomatski
(izrada, primjena i nadzor nad primjenom meunarodnih instrumenata)
107
Prikaz 15: Sedam pristupa ljudskim pravima prema S. Cohenu

9 Cohen,
S. Denial and Acknowledgment: The Impact of Information about Human Rights Violations. Jerusalem: Hebrew University of Jerusalem Centre for Human Rights, 1995, 3-18.
emu pojam diskursa ne obuhvaa samo nain na koji se konstruira i predstavlja odreeno pitanje nego i nain na koji se utvruju politike smjernice i intervenira u pojedini problem u tom podruju (v. Prikaz 15). Prije vie od pola stoljea Eleanor Roosevelt je na pitanje gdje poinju ljudska prava, odgovorila: Na malim mjestima, u blizini kue - tako blizu i na tako malom prostoru da se ono ne moe vidjeti ni na jednoj karti svijeta. Sve dotle dok ta prava nemaju tamo neki smisao, ona ga nee imati ni drugdje.10 Na alost, upravo je ta mala kua dugo ostala po strani priznatih pristupa ovom podruju. Naime, iako je meunarodna zajednica potvrdila ljudska prava kao opa, neotuiva i nedjeljiva prava koja pripadaju svakoj osobi bez obzira na njen spol, boju koe, nacionalno ili etniko podrijetlo i sl., do poetka 1990-ih na svim je razinama prevladavao elitistiki i protekcionistiki pristup ljudskim pravima. Od sedam diskursa koje spominje Cohen, upravo je obrazovanje javnosti, ukljuujui djecu i mlade, bilo zapostavljano punih pola stoljea. Drave lanice su zapostavljale primjenu zajednikih standarda, a meunarodne organizacije nadzor nad njihovim provoenjem. Poetkom 1990-ih stanje se postupno mijenja ponajvie zahvaljujui rastuem utjecaju organizacija civilnog drutva koje se, i same, u tom razdoblju bore za vee priznanje intervencionistikog pristupa u promicanju i zatiti ljudskih prava na meunarodnoj i nacionalnim razinama ime, s jedne strane, dovode u pitanje elitizam diplomatskog i legalistikog pristupa i, s druge strane, upozoravaju na potrebu upoznavanja svih s pravima i slobodama koje im neotuivo pripadaju.
5.1. Obrazovanje kao temeljno ljudsko pravo

Dva su bitna uvjeta o kojima ovisi doprinos obrazovanja u ostvarenju i zatiti ljudskih prava: je li obrazovanje shvaeno kao temeljna vrijednost svakog ovjeka i je li ono kao takvo svima dostupno; je li obrazovanje usmjereno na razumijevanje, ostvarivanje i jaanje ljudskih prava i sloboda.
108
Odgovor na prvo pitanje trai da se pozabavimo temom priznanja obrazovanja kao temeljnog ljudskog prava, a drugo - mjestom i ulogom obrazovanja u ostvarivanju ljudskih prava. Iako je obrazovanje nesporno priznato kao jedno od opih i neotuivih prava pojedinca, detaljnija analiza pokazuje da postoje razliita rjeenja njegove pravne kategorizacije, to ima utjecaja na izradu smjernica i strategija sustavnog pouavanja i uenja u podruju ljudskih prava. U meunarodnom sustavu ljudskih prava, naime, pravo na obrazovanje svrstano je u kategoriju kulturnih (ope obrazovanje) i socijalnih prava (strukovna izobrazba),
10 Navedeno
prema: Stimman Branson, B. Rights: An International Perspective. An Address to the First Plenary Session of Annual Leadership Conference of the Center for Civic Education. Marina del Rey, Kalifornija, 21. lipnja 1991.
to znai da je zatieno Meunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji ne prate uinkoviti mehanizmi nadzora. Posljedica toga je, kao to emo kasnije vidjeti, nezadovoljavajua primjena meunarodnih odredbi i smjernica za razvoj obrazovanja na niim razinama.
U UNICEF-ovom priopenju za medije od rujna 2003., upozorava se da e u toj kolskoj godini 130 milijuna djece u svijetu ostati bez kole, s tim da vjerojatno nikad nee vidjeti uionicu. Naglaeno je da je to razoaravajua stvarnost u svijetu u kojemu je obrazovanje pravo svakog djeteta, ali i glavna zapreka svakom nastojanju da se smanji siromatvo. to vie djece danas ostavimo izvan kole, to emo sutra imati vie odraslih na cesti . Tri etvrtine takve djece ivi u Africi juno od Sahare i Junoj Aziji, no oko 2 i pol milijuna te djece stanovnici su industrijaliziranih drava. No najstranije je da u ukupnom broju vie od polovice otpada na djevojice o kojima ovisi prekidanje zaaranog kruga siromatva. Naime, pokazalo se da u takvim sredinama, obrazovane djevojice bolje skrbe o zdravlju svoje vlastite djece i njihova obrazovanja, odnosno zapoljavanja.
U europskom sustavu se pravo na obrazovanje nalazi ureeno kao dio graanskih (ope obrazovanje) i socijalnih prava (strukovna izobrazba). Formalnopravno je zatieno l. 2. Prvog protokola Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda kojom se ureuju graanska i politika prava i Europskom socijalnom poveljom koja se bavi pitanjima prava na strukovnu izobrazbu.
5.1.1. Utvrivanje prava na obrazovanje

5.1.1.1. Globalni sustav
Pravo na obrazovanje jedno je od rijetkih opih ljudskih prava, ako ne i jedino, oko ijeg se meunarodnog priznanja predstavnici razliitih politikih nazora nisu meusobno sporili. Ostvarenje i zatita prava na obrazovanje openito je prihvaena kao bitna pretpostavka drutvene i individualne dobrobiti. No smisao tog prosvjetiteljskog ideala razliito se tumaio. U liberalnoj je tradiciji zapada, osiguranje prava na obrazovanje uglavnom shvaeno kao temeljna pretpostavka pripreme odgovornih graana za potrebe razvoja demokratskih drutava i osposobljene radne snage za potrebe razvoja slobodnog trita. Komunisti i socijalisti su, pak, na zatitu prava na obrazovanje gledali kao na jamstvo uspjenog sveobuhvatnog provoenja ideologije jednakosti i solidarnosti radnike klase. U sustavu Ujedinjenih naroda pravo na obrazovanje shvaeno je kao bitna pretpostavka osiguranja globalnog mira, sigurnosti i razvoja. Opa deklaracija o ljudskim pravima u l. 26. odreuje obrazovanje kao jedno od opih, nedjeljivih i neotuivih ljudskih prava te kao bitno sredstvo uivanja drugih prava i sloboda. Stavak 1. propisuje sljedee: Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i opeobrazovnom stupnju. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno; tehniko i strukovno obrazovanje mora
109
Pravo na obrazovanje
(Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, l. 13., st. 2 i 3 ) 2. U cilju punog ostvarenja toga prava, drave stranke ovoga Pakta priznaju: a) da osnovno obrazovanje mora biti obvezno i besplatno za sve; b) da srednje obrazovanje u svojim razliitim oblicima, ukljuujui tehniko i strukovno srednje obrazovanje, mora biti raspoloivo i dostupno svima koritenjem svih odgovarajuih sredstava, osobito postupnim uvoenjem besplatnog obrazovanja; c) da se vie i visoko obrazovanje mora uiniti jednako dostupnim svima prema sposobnostima koritenjem svih odgovarajuih sredstava, osobito postupnim uvoenjem besplatnog obrazovanja; d) da, koliko je god to mogue, treba poticati ili unaprjeivati osnovno obrazovanje za osobe koje nemaju ili nisu zavrile puno osnovno obrazovanje; e) da treba aktivno razvijati mreu kola na svim razinama, uvesti odgovarajui sustav stipendiranja i stalno poboljavati materijalni poloaj uitelja. 3. Drave stranke ovoga Pakta obvezuju se da e potivati slobodu roditelja i, po potrebi, zakonskih skrbnika da za svoju djecu odaberu druge kole mimo kola koje su osnovale dravne vlasti ako one udovoljavaju minimalnim standardima obrazovanja koje propisuje ili odobrava drava, i da im prue religijski i moralni odgoj u skladu sa svojim osobnim uvjerenjima.
biti dostupno svima; vie i visoko obrazovanje mora biti dostupno svima prema sposobnostima. U stavku 3. takoer se utvruje pravo prvenstva roditelja na izbor obrazovanja za svoju djecu. Ta su naela proirena i pravno ureena najprije Meunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, a kasnije i Konvencijom o pravima djeteta. Konvencija o pravima djeteta u l. 28. dodatno proiruje pravo na obrazovanje obvezujui drave na sljedee: poticanje redovitog pohaanja nastave i smanjenje stope ranog prekidanja kolovanja;
110
odranje kolske discipline na nain kojim se potvruje ljudsko dostojanstvo djeteta; promicanje i poticanje meunarodne suradnje u odgoju i obrazovanju radi suzbijanja neznanja i nepismenosti te boljeg koritenja znanstvenih i tehnolokih spoznaja. Nadalje, zemlje koje su ratificirale Konvenciju dune su podnositi redovita izvjea o mjerama koje su poduzele kako bi se djeca i mladi upoznali s naelima Konvencije, to ukljuuje i podatke o izmjeni nastavnih programa i programa izobrazbe uitelja te promjene kodeksa ponaanja policije, uitelja, socijalnih radnika, sudaca, lijenika, novinara i izdavakih kua, kao i podatke o suradnji s nevladinim organizacijama.
Kako bi naglasila univerzalnost prava na obrazovanje, meunarodna zajednica izrijekom zabranjuje svaki oblik diskriminacije u obrazovanju te proglaava obvezu postupnog osiguranja obrazovanja za sve. U svezi s prvim zadatkom, UNESCO-va Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju iz 1960. obvezuje drave da osiguraju iste standarde i uvjete za sve javne obrazovne ustanove istog stupnja i da poduzmu sljedee (l. 3.): ukinu svaku zakonsku odredbu i upravni naputak te zaustave svaki upravni postupak koji ukljuuje diskriminaciju u odgoju i obrazovanju; osiguraju da prilikom upisa u obrazovne ustanove nema diskriminacije; zabrane razlike u postupku javnih vlasti prema graanima, osim onih koje se temelje na sposobnostima ili potrebama, kad su u pitanju kolarine i kolske stipendije ili drugi oblici potpore uenicima, ukljuujui dozvole i olakice za studiranje u inozemstvu; sprijee da se kod davanja bilo kojeg oblika dravne potpore kolama na bilo koji nain ograniava ili daje prednost pojedinim uenicima iskljuivo temeljem pripadnosti odreenoj grupi; omogue da strani dravljani koji ive na njihovu teritoriju imaju jednak pristup obrazovanju kao i njihovi graani.
Najvaniji meunarodni instrumenti koji izrijekom zabranjuju diskriminaciju u obrazovanju

Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju (UNESCO, 1960.; na snazi od 1962.) Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (UN, 1965.; na snazi od 1969.) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (UN, 1979.; na snazi od 1981.) Konvencija o starosjedilakim i plemenskim narodima u neovisnim dravama (ILO, 1989.; na snazi od 1991.)
Posebnu pozornost dokument posveuje priznanju prava na obrazovanje osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama, to ukljuuje mogunost osnivanja posebnih kola i, ovisno o prosvjetnoj politici svake zemlje, koritenje svog jezika ili voenje nastave na svom jeziku, uz sljedee uvjete: da se to pravo ne ostvaruje na nain kojim se pripadnike manjina sprjeava da razumiju kulturu i jezik zajednice kao cjeline i da sudjeluju u njenim aktivnostima ili kojim se ugroava nacionalni suverenitet; da obrazovni standard tih kola nije ispod opeg standarda koji propisuju ili odobravaju nadlene vlasti; da je pohaanje takvih kola stvar slobodnog izbora pojedinca.
111
Diskriminacija u odgoju i obrazovanju

Openito znai izdvajanje ili osporavanje prava na obrazovanje pripadnicima pojedinih grupa, ili pak osnivanje posebnih kola za takve grupe. Prema UNESCO-voj Konvenciji protiv diskriminacije u obrazovanju, diskriminacija u obrazovanju obuhvaa: sprjeavanje pojedinca ili grupe da ravnopravno koristi postojee obrazovne resurse; prisiljavanje pojedinca ili grupe da ostane na niem stupnju obrazovanja; osnivanje ili odravanje posebnih kolskih sustava ili kola za odreene osobe ili grupe; dovoenje pojedinca ili grupe u poloaj koji vrijea ljudsko dostojanstvo. Prema istom tekstu, diskriminacija se, pod uvjetom da to odobri drava, ne provodi u sljedeim sluajevima: osnivanje i odravanje odvojenog obrazovnog sustava za muku i ensku djecu ako se pri tome potuje naelo jednakosti pristupa te jami kvalitetno nastavno osoblje i ujednaeni nastavni programi, sredstva i pomagala; osnivanje i odravanje odvojenog obrazovanog sustava iz vjerskih ili jezinih razloga ako je to uinjeno dobrovoljno i ako sustav zadovoljava nacionalne standarde koji vae za tu razinu obrazovanja; osnivanje i odravanje privatnih obrazovnih ustanova ako njihova svrha nije izdvajanje pojedine grupe nego pruanje dodatnih mogunosti uenja i ako one zadovoljavaju nacionalne standarde koji vae za tu razinu obrazovanja.
Nadalje, Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju trai da se na primjeren nain zatiti pravo na obrazovanje osoba bez ili s nezavrenom osnovnom kolom, kao i da se sprijei diskriminacija u izobrazbi i usavravanju uitelja.
5.1.1.2. Europski sustav

U sustavu Vijea Europe pravo na obrazovanje ureeno je 1952. godine prvim protokolom kojim se nadopunjuje Europska konvencija o ljudskim pravima (na snazi je od 1954.). lanak 2 protokola zabranjuje uskraivanje prava na obrazovanje bilo kojoj osobi i odreuje da drava mora potivati pravo roditelja na takvo obrazovanje i pouavanje koje je u skladu s njihovim vlastitim religijskim i filozofskim uvjerenjima. Europska socijalna povelja, pak, sadri odredbe o pravu na strukovnu izobrazbu. Temeljni pravni akti Europske unije posebno ne odreuju pravo na obrazovanje. Kao to smo ve vidjeli, Ugovor o osnivanju Europske unije potvruje da se Unija osniva na naelima slobode, demokracije, potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava u skladu s ustavnim odredbama zemalja lanica i praksom Europskog suda pravde. Sud je zaduen za rjeavanje sluajeva povrede tih naela, osobito u podruju diskriminacije po osnovi nacionalnosti, spola, rasnog i etnikog podrijetla, vjeroispovijesti i uvjerenja, nesposobnosti, dobi ili spolne orijentacije. U podruju obrazovanja Unija djeluje vie kao forum za razmjenu ideja i iskustava na kojima se izrauju smjernice za zajedniko djelovanje. U skladu s tim, ona se
112
obvezuje na potivanje naela supsidijarnosti, po kojemu svaka drava lanica zadrava punu odgovornost za sadraj nastave i organizaciju svog obrazovnog sustava na opeobrazovnoj i strukovnoj razini. Njen glavni zadatak je pridonositi razvoju kvalitete obrazovanja potiui suradnju izmeu zemalja lanica i, po potrebi, podupirui ili nadopunjujui njihove akcije, ali i suraujui s treim zemljama, za to su pokrenuti programi SOCRATES (Comenius, Erasmus, Gruntvig, Lingua, Minerva) i TEMPUS. Svrha tih programa jest: razvoj europske dimenzije u obrazovanju, osobito putem nastave i uenjem jezika zemalja lanica; promicanje suradnje meu obrazovnim sustavima; poboljanje razmjene informacija i iskustava o temama koje su zajednike obrazovnim sustavima zemalja lanica; unaprjeenje razmjene mladih i strunih slubi u obrazovanju;
Pravo na strukovnu izobrazbu

Europska socijalna povelja, l. 10. Radi uinkovitog ostvarenja prava na strukovnu izobrazbu drave stranke pristaju: 1. prema potrebi osigurati ili promicati strunu i profesionalnu izobrazbu svih osoba, ukljuujui osobe s posebnim potrebama, uz savjetovanje s organizacijama poslodavaca i zaposlenika, te omoguiti pogodnosti za pristup viem strunom i sveuilinom obrazovanju, potujui individualne sposobnosti kao jedini kriterij; 2. osigurati ili promicati sustav naukovanja i druge sustave izobrazbe djeaka i djevojica za razna zanimanja; 3. prema potrebi osigurati i promicati: a. odgovarajue i lako dostupne pogodnosti izobrazbe odraslih zaposlenika; b. posebne mjere radi dodatne profesionalne izobrazbe odraslih zaposlenika, koje iziskuje tehniki napredak ili novi trendovi u zapoljavanju; 4. prema potrebi osigurati ili promicati posebne mjere dokolovanja i reintegracije onih koji su ostali nezaposleni kroz due vrijeme; 5. podravati puno koritenje predvienih pogodnosti putem odgovarajuih mjera, kao to su: a. smanjenje ili ukidanje svih pristojbi ili trokova; b. osiguranje financijske pomoi u odreenim sluajevima; c. ukljuivanje u redovite radne sate onog vremena to ga zaposlenik provede na teajevima dodatne izobrazbe na zahtjev poslodavca; d. jamenje uinkovitog sustava naukovanja i svakog drugog sustava izobrazbe mladih zaposlenika i, openito, odgovarajue zatite mladih zaposlenika, putem odgovarajueg nadzora i uz dogovor s organizacijama poslodavaca i zaposlenika.
113
promicanja razvoja obrazovanja na daljinu. No 'Povelja temeljnih prava Europske unije posebno obrauje pravo na obrazovanje u l. 14. U njemu se odreuje da svatko ima pravo na obrazovanje, kao i na pristup strukovnom i kontinuiranom obrazovanju, to ukljuuje mogunost uspostavljanja besplatnog obveznog obrazovanja. Nadalje, Povelja potvruje slobodu osnivanja obrazovnih ustanova uz obvezu potivanja demokratskih naela i prava roditelja da osiguraju obrazovanje i pouavanje svoje djece u skladu sa svojim religijskim, filozofskim i pedagokim uvjerenjima, u skladu s domaim zakonima koji odreuju ostvarenje tih sloboda i prava.
5.1.1.3. Ustav Republike Hrvatske

Ustav Republike Hrvatske ureuje pravo na obrazovanje kao dio osobnih i politikih sloboda i prava. No obveze drave u promicanju i zatiti tog prava nisu sasvim jasno utvrene. U l. 62. drava se openito obvezuje na zatitu materinstva, djece i mladih te na stvaranje socijalnih, kulturnih, odgojnih, materijalnih i drugih uvjeta kojima se promie ostvarivanje prava na dostojan ivot, no u sljedeem lanku se ta obveza zapravo prebacuje na roditelje koji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti, odnosno koji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odluuju o odgoju djece. Sline nejasnoe prate i ostale odredbe kojima se ureuje pravo na obrazovanje. Pravo na obrazovanje
Ustav Republike Hrvatske lanak 65. Osnovno je kolovanje obvezatno i besplatno. Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjokolsko i visokokolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima. lanak 66. Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne kole i uilita. lanak 67. Jami se autonomija sveuilita. Sveuilite samostalno odluuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.
114
5.1.2. Dimenzije prava na obrazovanje
U skladu s odredbama meunarodnih instrumenata ljudskih prava, uobiajeno je pravu na obrazovanje pristupiti u terminima obveznog i besplatnog osnovnog obrazovanja, raspoloivog i dostupnog srednjeg obrazovanja te dostupnog vieg obrazovanja. Posljednjih godina ta se temeljna podjela u vie navrata nadopunila i proirila u sklopu rasprava o pravima djeteta, pravu na doivotno uenje, odnosno stjecanje sveobuhvatne funkcionalne
pismenosti te pravima djece koja pripadaju nacionalnim manjinama i drugim osjetljivim grupama (v. Prikaz 17).
Dimenzije prava na uenje

Deklaracija 4. UNESCO-ve Meunarodne konferencije o obrazovanju odraslih (Pariz, 1985.) pravo na itanje i pisanje; pravo na postavljanje pitanja i analizu; pravo na imaginaciju i kreaciju; pravo na upoznavanje svijeta i sudjelovanje u stvaranju povijesti; pravo na pristup obrazovnim resursima; pravo na razvoj individualnih i kolektivnih umijea.
U izvjetaju Katarine Tomaevski, posebne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda za prava djeteta iz 2001. godine, pravo na obrazovanje odreuju tri aspekta:
pravo na obrazovanje prava u obrazovanju prava putem obrazovanja
Ta tri aspekta zajedno obuhvaaju tzv. 4A shemu koja sadri sljedee bitne dimenzije prava na obrazovanje (v. Prikaz 16 i 17):
raspoloivost (availability) odnosi se na obvezu vlade da: a) osigura potrebne
uvjete kako bi privatne i pravne osobe mogle samostalno osnivati obrazovne ustanoprava putem obrazovanja
ukidanje djejeg rada zaustavljanje trgovine djecom zaustavljanje djeje prostitucije i pornografije sprjeavanje vojaenja djece zaustavljanje (spolnog) zlostavljanja djece zatita djece koja ive s rizikom zatita djece beskunika, izbjeglica, prognanika i dr.
pravo na obrazovanje
raspoloivost dostupnost
115
prava u obrazovanju
prihvatljivost prilagodljivost
Prikaz 16: Aspekti prava na obrazovanje prema Katarini Tomaevskoj, posebnoj UN-ovoj izvjestiteljici za prava djeteta
ve, pod uvjetom da njihov rad udovoljava minimalne nacionalne standarde u obrazovanju i b) da sama osniva i financira takve ustanove kako bi osigurala obrazovanje za sve;
dostupnost (accessibility) odnosi se na obvezu vlade da osigura besplatno osnov-
no obrazovanje za sve, srednje obrazovanje koje je dostupno svima jednako i visoko obrazovanje koje je svima dostupno ovisno o sposobnostima, to podrazumijeva utvrivanje i ukidanje svih pravnih, administrativnih i financijskih prepreka koje vode diskriminaciji i iskljuivanju pojedinca po osnovi spola, nacionalnosti, etniciteta, jezika, rase i drugih obiljeja; prihvatljivost (acceptability) odnosi se na obvezu vlade da osigura obrazovanje prema odreenim standardima, ukljuujui slobodan izbor roditelja, kvalitetne programe, slobodu od cenzure i priznanje uenika kao subjekta prava; prilagodljivost (adaptability) obvezu vlade da obrazovanje prilagodi razliitim grupama djece i mladih (pripadnicima manjina, starosjedilakog stanovnitva, radnikoj djeci, djeci s posebnim potrebama, djeci migranata i djeci izbjeglicama). Prve dvije dimenzije izravno su povezane s pravom na obrazovanje, dok se trea i etvrta odnose na ostvarenje prava u obrazovanju. Trea kategorija prava putem obrazovanja podrazumijeva obvezu drava u ostvarenju sljedeih ciljeva: usklaivanje prava djeteta s njegovom dobi; ukidanje djejeg rada; zaustavljanje spolnog i svakog drugog zlostavljanja djece; zaustavljanje trgovine djecom te djeje pornografije i prostitucije; ukidanje preranog sklapanja brakova; sprjeavanje vojaenja djece; zatita djece bez dravljanstva, djece izbjeglica i djece beskunika; zatita djece stradale u ratu; zatita djece koja ive u rizinim okolnostima (oboljele od HIV-a / AIDS-a); zatita maloljetnika lienih slobode itd. Promicanje ostvarivanja prava putem obrazovanja najbolji je put za rjeavanje navedenih problema na duge staze. Time se, kako istie Tomaevski, moe uinkovito suprotstaviti globalizaciji koja i samo obrazovanje pretvara u trinu robu. U svezi s tim ona trai da se meunarodno pravo ljudskih prava uini instrumentom zatite obrazovanja kao javnog dobra i kolovanja kao javne slube.
116
PRAVO NA OBRAZOVANJE
pravo na obvezno i besplatno osnovno obrazovanje
pravo na raspoloivo i dostupno srednje obrazovanje
pravo na dostupno vie i visoko obrazovanje prema sposobnostima
pravo na raspoloivo i dostupno informiranje i savjetovanje u odgoju, obrazovanju i strunoj izobrazbi pravo roditelja na izbor kole te vjerskog i moralnog odgoja za svoju djecu prema svojim uvjerenjima pravo na jednak pristup i postupak u odgoju i obrazovanju pravo na nediskriminativan pristup i postupak u odgoju i obrazovanju
POSEBNE KATEGORIJE DJECE djeca koja pripadaju zlostavljana djeca s nacionalnim, djeca, djeca posebnim djeca etnikim, prisiljena na potrebama, beskunici, vjerskim prostituciju i ukljuujui djeca rtve i jezinim pornografiju te djecu invalide i rata, djeca bez manjinama; teke poslove i djecu oboljelu dravljanstva, djeca migranti ropstvo, djeca od HIV-a / izbjeglice i i djeca koja kojima se AIDS-a prognanici pripadaju trguje starosjedilakim narodima
uhiene i zatvorene maloljetne osobe
djeca i mladi koji su prerano napustili kolu
Odnosna prava
pravo na dostojanstvo pravo na razvoj pravo na sigurnost pravo na primjeren ivotni standard sloboda miljenja i izraavanja pravo na informaciju
117
pravo na slobodu od muenja
pravo na stvaranje i koritenje dobara
pravo na slobodu kretanja
sloboda vjere ili uvjerenja
pravo na privatnost
pravo na vlasnitvo
pravo na zdravi okoli
Prikaz: 17: Cjeloviti prikaz prava na obrazovanje
UNICEF-ova prioritetna podruja djelovanja za dobrobit djece

preivljavanje djeteta (skoro 11 milijuna djece umre prije svoga etvrtog roendana, a deseci milijuna preive s fizikim i/ili mentalnim potekoama ili potekoama u uenju zbog neprimjerenih uvjeta zatite zdravlja (ospice, malarija i dijareja) i razvoja, koje je danas mogue sprijeiti); djeca oboljela od HIV-a / AIDS-a (vie od polovice novih infekcija dogaa se ljudima ispod 25. godine ivota, pri emu su djevojke ee rtve nego mukarci. Oko 14 milijuna djece su ostala siroad zbog AIDS-a, a 2010. se oekuje da e samo u Africi juno od Sahare, AIDS oduzeti roditelje oko 20 milijuna djece); djeca stradala u ratu (samo u zadnjem desetljeu vie od 2 milijuna djece poginulo je u ratnim sukobima, a vie od 6 milijuna ostalo je s trajnim posljedicama zbog ranjavanja ili straha. Istovremeno je oko 20 milijuna djece bilo prisiljeno napustiti svoje domove, a vie od milijun ih je ostalo siroadi ili razdvojena od roditelja); iskoritavanje djece (oko 246 milijuna djece radi, od toga je njih 171 zaposleno na poslovima koji su tetni za njihovo zdravlje. Oko 1,2 milijuna djece se godinje proda, a oko 2 milijuna njih, najvie djevojica, iskoritava se u sklopu komercijalne trgovine seksualnim uslugama; vie od 300.000 djece vojnika, od kojih neki imaju tek osam godina, regrutira se u oko 30 zemalja za oruane potrebe); ulaganje u djecu (mali broj zemalja, kako u razvijenom, tako i u nerazvijenom svijetu, ignorira injenicu da investiranje u potrebe djece znai investiranje u budunost njihovih zemalja. Tijekom 1990-ih ukupna pomo zemljama u razvoju je smanjena, a djeca nisu najvei prioritet u tim programima.
5.2. Obrazovanje kao temelj ostvarivanja svih ljudskih prava

Priznanje obrazovanja kao jednog od opih i neotuivih ljudskih prava i prihvaanje tvrdnje da je ono kljuno za ostvarenje svih drugih prava, nuno nas vodi do pitanja kakvo obrazovanje treba biti da bi ono moglo ispuniti tu svoju sloenu zadau. Opa deklaracija o ljudskim pravima daje nam odgovor na to pitanje. Ona, naime, nije samo uvrstila obrazovanje meu temeljna ljudska prava i slobode nego je i odredila da obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i jaati potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, snoljivost i prijateljstvo meu svim narodima i rasnim ili vjerskim grupama te podupirati nastojanja Ujedinjenih naroda na odranju mira. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima u cijelosti potvruje odredbe Ope deklaracije o ljudskim pravima o misiji obrazovanja i izrijekom pravno obvezuje drave ne samo da priznaju obrazovanje kao ope ljudsko pravo nego i da ga usmjere na puni razvoj ljudske osobe i jaanje svijesti o ljudskom dostojanstvu, kao i na
118
osposobljavanje svih ljudi za korisno sudjelovanje u slobodnom drutvu, promicanje razumijevanja, snoljivosti i prijateljstva meu svim narodima, rasnim, etnikim ili vjerskim grupama. Komentirajui taj dio Pakta, Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda je 1981. godine naglasio da je vrlo vano da pojedinci znaju koja su njihova prava utvrena Paktom, ali i da zaposlenici u upravnim i pravosudnim tijelima trebaju poznavati obveze koje drave stranke preuzimaju potpisivanjem tog instrumenta. Poveemo li odredbu Meunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima sa zahtjevom Odbora, slijedi da:
svatko ima pravo znati svoja prava, to znai da obrazovanje koje vodi ostvarenju
ljudskih prava ne smije biti rezervirano samo za elitne diplomatske i strune krugove nego da mora biti dostupno svima, na svim razinama i u svim oblicima obrazovanja;
drava treba promicati obrazovanje koje vodi ostvarenju ljudskih prava na svim
razinama i u svim oblicima kao svoju meunarodnu obvezu;

usklaivanjem obrazovanja sa zahtjevom za promicanjem ljudskih prava ne promie
se samo ljudsko dostojanstvo pojedinca nego i meunarodni ciljevi mira i sigurnosti budui da su ta dva aspekta meusobno povezana i ovisna. Shvaanje da se obrazovanje mora staviti u slubu promicanja opih prava i sloboda kao pretpostavke globalnog mira i sigurnosti, moe se nai u svim najvanijim instrumentima ljudskih prava Ujedinjenih naroda. Tako Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije u l. 7. propisuje poduzimanje hitnih i uinkovitih mjera u podruju obrazovanja, kulture i informiranja radi uklanjanja predrasuda i rasne diskriminacije te, openito, radi promicanja temeljnih vrednota meunarodne zajednice. Konvencija protiv muenja i drugog okrutnog, neovjenog i poniavajueg postupka ili kazne u l. 10. takoer obvezuje drave stranke da svoje policijske snage, medicinsko osoblje i zaposlenike u javnim slubama obrazuju i informiraju o zabrani muenja. U Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije ena, u l. 10., drave stranke preuzimaju na sebe odgovornost osiguranja jednakih prava enama i mukarcima te se u tom cilju obvezuju revidirati nastavne programe, nastavne metode i udbenike, kako bi se iz njih uklonili sadraji koji vrijeaju dostojanstvo ene. Na uklanjanje etnikih stereotipa iz udbenika povijesti i drugog nastavnog materijala, drave su se obvezale i Konvencijom (br. 169) o starosjedilakim i plemenskim narodima u neovisnim dravama Meunarodne organizacije rada. Nadalje, u Temeljnim naelima koritenja sile i vatrenog oruja od strane policije takoer se pred drave postavlja zahtjev da s odredbama dokumenta upozna policiju, suce, tuitelje, odvjetnike, lanove izvrne i sudske vlasti, kao i javnost. U Konvenciji o pravima djeteta takoer je utvreno da je jedno od temeljnih prava djeteta da zna svoja prava. U l. 29. u tom se smislu obvezuju drave stranke na promicanje obrazovanja koje ne samo da razvija osobnost, talente te duevne i tjelesne sposobnosti djeteta nego: unaprjeuje potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te naela sadranih u Povelji Ujedinjenih naroda;
119
podupire potivanje djetetovih roditelja, njegova materinskog jezika, vrijednosti njegova kulturnog i nacionalnog identiteta, ali i vrijednosti drugih kultura; priprema dijete za odgovoran ivot u slobodnom drutvu u duhu mira, snoljivosti, jednakosti meu spolovima i prijateljstva meu svim narodima, etnikim, nacionalnim i vjerskim grupama te osobama starosjedilakog podrijetla; unaprjeuje potivanje prirodnog okolia. Temeljni europski instrumenti ljudskih prava izrijekom ne odreuju kakvo obrazovanje treba biti. Zahtjev da obrazovanje mora voditi potivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda nalazimo u odlukama, preporukama i drugim dokumentima Odbora ministara i Parlamentarne skuptine Vijea Europe, dokumentima Organizacije za europsku sigurnost i suradnju i odlukama Europskog parlamenta.
120
6.
Obrazovanje za ljudska prava
6.1. Razvoj meunarodnih smjernica i programa u obrazovanju za ljudska prava

6.1.1. Globalna razina
6.1.1.1. Po
eci
Zadatak irenja globalnih meunarodnih ciljeva koji proizlaze iz naela Povelje Ujedinjenih naroda i Ope deklaracije o ljudskim pravima putem obrazovanja, strune izobrazbe i informiranja na sebe je od 1946. preuzeo UNESCO posebna organizacija Ujedinjenih naroda za unaprjeenje obrazovanja, znanosti i kulture, koja je taj zadatak poela ostvarivati na dvije razine:
odreivanje i jaanje meunarodnih naela i standarda u obrazovanju donoenjem
ili potvrivanjem konvencija, deklaracija, povelji, preporuka, odluka i sl. (primjerice Konvencije protiv diskriminacije u obrazovanju ili Deklaracije o naelima snoljivosti);
izrada i razvoj smjernica i programa kojima se promiu meunarodni obrazovni
standardi (primjerice Program Udruenih kola ili Program kulture mira). Godine 1951. pojavio se prvi vodi za uitelje o pouavanju Ope deklaracije o ljudskim pravima i promicanju meunarodnih ciljeva sa sljedeim smjernicama: obrazovanje treba pridonijeti izgradnji 'svjetskog drutva u duhu Povelje Ujedinjenih naroda; civilizacija je rezultat doprinosa razliitih naroda zajednikom nasljeu ovjeanstva; razliiti stilovi ivota posljedica su pronalaenja razliitih rjeenja za ivotne potrebe;
11
UNESCO and Human Rights: Standard Setting Instruments, Major Meetings, Publications. (prir. J. Symonides i V. Volodin) Pariz, UNESCO, 1999.; v. jo Spaji-Vrka (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Zbirka meunarodnih i domaih dokumenata. Zagreb, Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO i Projekt Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne kole, 2001.
121
ljudi sve vie ovise jedni o drugima usprkos politikim i drugim razlikama; uinak meunarodnih organizacija bitno ovisi o aktivnoj podrci zemalja lanica; mir i dobrobit svakog drutva ovise o odgovornosti za dobrobit pojedinca; razvoj pozitivnih drutvenih stavova kod djece i mladih pretpostavka je meunarodnog razumijevanja.
Statut UNESCO-a Polazita:

veliki i straan rat izbio je kao posljedica zapostavljanja demokratskih naela dostojanstva ovjeka, jednakosti i meusobnog potivanja, ali i propagiranja doktrine o nejednakosti ljudi; mir koji iskljuivo ovisi o politikim i ekonomskim dogovorima izmeu vlada nije mir koji osigurava trajnu i iskrenu potporu naroda svijeta; s obranom mira mora se zapoeti u glavama ljudi, u kojima zapoinje i rat; mir se mora traiti u intelektualnoj i moralnoj solidarnosti ovjeanstva; irenje kulture i obrazovanje ovjeanstva za pravdu, slobodu i mir uvjet je ljudskog dostojanstva i sveta dunost koju svi narodi moraju ispuniti u duhu uzajamne skrbi i pomoi; mir pretpostavlja neogranieno traenje objektivne istine, slobodnu razmjenu ideja i znanja te komunikaciju meu narodima, kao i vjeru u jednake mogunosti obrazovanja svih.
Prijelaz s naelnih stavova na konkretne obrazovne akcije nije bio ni jednostavan ni brz. Smetnje su se pojavile na tri razine:
nedostatak jasnih smjernica i programa kojima se u podruju obrazovanja promiu
meunarodni ciljevi;
prevlast kognitivistikog pristupa stjecanju znanja i pasivnih metoda uenja, to je
bilo nespojivo s novim meunarodnim potrebama u podruju obrazovanja;

odsustvo uinkovitih mehanizama nadzora nad primjenom meunarodno
prihvaenih standarda, smjernica i programa u obrazovanju to je, uz raznolikost politikog ustroja zemalja lanica i prihvaanje obrazovanja kao podruja koje se nalazi pod iskljuivom nadlenou drava, u stvarnosti moglo znaiti da e meunarodna nastojanja ostati samo na deklarativnom izjanjavanju. Traenje uinkovitih metoda kojima bi se uklonili ti nedostaci traje i danas, osobito glede primjene meunarodnih standarda, smjernica i programa na niim razinama. Posljednjih desetljea UNESCO je uloio ogromne napore kako bi svoju obrazovnu politiku uinio jasnijom i primjenjivom na nacionalnoj i lokalnoj razini, od pojanjenja temeljnih pojmova do utvrivanja i irenja primjera dobre prakse. Sredinje teme obrazovnih programa kojima
122
se promiu meunarodni ciljevi postale su mir, zatita ljudskih prava, poznavanje drugih kultura, zatita okolia i djelovanje Ujedinjenih naroda na ouvanju mira (v. Prikaz 18). S vremenom je ta temeljna struktura proirena novim pojmovima, kao to su demokracija, snoljivost, razvoj i sl. Dio tih promjena, osobito glede uvoenja novih metoda pouavanja i uenja, rezultat su Projekta udruenih kola (Associated School Project - ASP) kojega je UNESCO pokrenuo 1953. godine.
mir
zatita ljudskih prava
ISHODINE TEME UNESCO-vih OBRAZOVNIH PROGRAMA
poznavanje drugih kultura
zatita okolia
djelovanje UN-a
Prikaz 18: Ishodine teme UNESCO-vih obrazovnih programa
6.1.1.2. Razrada pristupa

Od poetka 1970-ih posebna pozornost posveuje se izradi preporuka za rad na tako sloenim obrazovnim zadacima. U tom se razdoblju traga i za zadovoljavajuim nazivom samog podruja. Dotadanji nazivi kao to su obrazovanje za mir i sigurnost, obrazovanja za meunarodno razumijevanje i obrazovanja za meunarodno razumijevanje i suradnju ocijenjeni su kao preuski. Novi program trebao je vie istaknuti temeljne vrijednosti ovjeanstva, osobito dostojanstvo pojedinca i otvorenost prema drugim kulturama (v. Prikaz 19). Godine 1974. prihvaena je Preporuka o obrazovanju za meunarodno razumijevanje, suradnju i mir te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda kao prva sveobuhvatna strategija razvoja obrazovanja kojim se promiu meunarodni ciljevi, zbog ega mnogi u istom znaenju radije koriste krai naziv meunarodno obrazovanje. U dokumentu se polazi od shvaanja da porast globalne meuovisnosti trai od pojedinca nova znanja, vjetine i vrijednosne orijentacije koji se stjeu obrazovanjem, informiranjem i djelovanjem. Vlade se pozivaju
123
Projekt udruenih kola UNESCO

(UNESCO Associated Schools Project ASP) Udruene ili ASP- kole ine svjetsku mrea obrazovnih ustanova, od predkola, osnovnih i srednjih kola, do ustanova za obrazovanje uitelja i knjinica koje djeluju u sklopu nacionalnih obrazovnih sustava, ali s dodatnim programima. Mrea je osnovana 1953. godine kako bi se obrazovanjem promicali najvaniji ciljevi meunarodne zajednice. Do kraja 2003. u 170 zemalja svijeta bilo je oko 7000 takvih kola. Njihovu posebnost ine aktivne metode uenja/pouavanja, neformalni sadraji uenja i naglasak na izvannastavnim/izvankolskim aktivnostima. Glavne teme kojima se danas bave su: svjetski problemi i uloga UN-a u njihovu rjeavanju, ljudska prava, demokracija i snoljivost, interkulturalno uenje i zatita okolia. One se najee obrauju kao manji istraivaki projekti oslonjeni na osobno iskustvo, eksperiment i interdisciplinarnost, uz naglaavanje participacije i suradnje te izvannastavnih oblika i izvora uenja. Zbog naglaenosti inovativnog pristupa, udruene kole su postale rasadita novih ideja, sadraja, metoda i tehnika u odgoju i obrazovanju ime su otvorile put za ukljuivanje meunarodne dimenzije u redovite kolske programe. Sastavni dio rada tih kola su razmjene uenika i uitelja, obiljeavanje meunarodnih dana i sl. Djelovanje udruenih kola pomau nacionalna povjerenstva za suradnju s UNESCO-m, koja povremeno organiziraju seminare za uenike i uitelje, potiu njihovu meunarodnu razmjenu te izvjeuju UNESCO o njihovim rezultatima. Najznaajniji projekti udruenih kola u Europi su: Projekt o Baltikom moru (Baltic Sea Project - BSP), Projekt o plavom Dunavu (Blue Danube River Project - BDR), Projekt o Sjevernom moru (North Sea Project - NSP), Projekt o Mediteranu (Mediterranean Project - MP) i Projekt o Jugoistonom Mediteranu (SouthEast Mediterranean Project - SEMEP). Hrvatska ima desetak kola, uglavnom srednjih, koje su lanice ASP-mree. One, naalost, djeluju bez posebne potpore.
na izradu obrazovnih politika sukladnih meunarodnim interesima, a odreuju se i posebni zadaci za sve segmente obrazovnog sustava, od prosvjetne politike i nastavnih programa, sredstava i pomagala, preko obrazovanja uitelja, do istraivanja i meunarodne suradnje. Posljednjih desetak godina pojavilo se nekoliko vanih dokumenata koji su izvrili znaajan utjecaj na odreivanje polazita, sadraja i metoda meunarodnog obrazovanja:
Svjetski plan djelovanja u obrazovanju za ljudska prava i demokraciju
(Meunarodni kongres o obrazovanju za ljudska prava i demokraciju, Montreal 1993.), u kojemu stoji da je: obrazovanje za demokraciju nadopuna dosadanjeg pristupa; obrazovanje za ljudska prava i demokraciju samo po sebi ljudsko pravo; temeljni cilj obrazovanja za ljudska prava izgradnja kulture ljudskih prava, razvoj demokracije i prihvaanje nenasilnih metoda rjeavanja sukoba;
124
aktivna potpora drave obrazovanju za ljudska prava pokazatelj politike volje za izgradnjom odrivog demokratskog drutva.
1945.
obrazovanje za mir i sigurnost obrazovanja za meunarodno razumijevanje obrazovanja za meunarodno razumijevanje i suradnju obrazovanje za meunarodno razumijevanje, suradnju i mir te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda obrazovanje za razoruanje
1974.
1995. 2000.
kultura mira obrazovanje za snoljivost obrazovanje za mir, ljudska prava i demokraciju obrazovanje za ljudska prava/kultura ljudskih prava
Prikaz 19: Promjene naziva UNESCO-vih obrazovnih programa
Beka deklaracija i program djelovanja (Meunarodna konferencija o ljudskim
pravima, Be, 1993.), koja poziva na: ope poznavanje i prihvaanje meunarodnih standarda ljudskih prava; promicanje ljudskih prava obrazovanjem, izobrazbom i informiranjem javnosti kao pretpostavkom uspostavljanja stabilnih odnosa u svijetu; uvoenje sadraja ljudskih prava, humanitarnog prava, mira, razvoja, demokracije, drutvene pravde i vladavine prava u sve programe formalnog i neformalnog obrazovanja, uz suradnju javnog i civilnog sektora; izradu posebnih programa i strategija na nacionalnoj razini kako bi se osigurao najiri mogui pristup obrazovanju i informiranju za ljudska prava.
Program kulture mira (UNESCO, 1994.), koji tei:
zamjeni kulture rata (u kojoj se velia fiziko i simboliko nasilje), kulturom mira (u kojoj se tei jednakosti, dijalogu i potivanju drugoga) s osloncem na Seviljsku izjavu o nasilju u kojoj se odbacuju bioloki korijeni ljudske agresije i polazi od uvjerenja da je vrsta koja je izmislila rat u stanju izmisliti i mir; promicati vrijednosti ivota (slobodu, pravdu, solidarnost, snoljivost, ljudska prava i jednakost izmeu mukarca i ene), aktivan otpor prema nasilju i odgovornost graanskog drutva za mir i razvoj demokracije u svijetu.
Deklaracija 44. Meunarodne konferencije o obrazovanju i Cjeloviti okvir
djelovanja u obrazovanju za mir, ljudska prava i demokraciju (UNESCO, 1995.) strateki tekst u rangu Preporuke iz 1974. godine, u kojemu se trai:
125
Preporuka o obrazovanju za meunarodno razumijevanje, suradnju i mir te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
Temeljne zadae obrazovanja: uvoenje meunarodne dimenzije i globalne perspektive u cjelokupno obrazovanje; unaprjeenje razumijevanja i potivanja svih naroda, njihovih kultura, civilizacija, vrednota i naina ivota, uz razvoj vjetina komuniciranja s drugima; razvijanje svijesti o sve veoj ovisnosti meu narodima i dravama te o potrebi izgradnje trajnog mira; razvijanje otvorenosti, kritike svijesti i drutvene odgovornosti; razvijanje svijesti o pravima i uzajamnim odgovornostima pojedinaca, drutvenih grupa i naroda; razvijanje spremnosti za uklanjanje predrasuda, nejednakosti i nepravde; promicanje meunarodne solidarnosti i suradnje; pripremanje pojedinca da sudjeluje u rjeavanju problema svoje zajednice, drave i svijeta u cjelini, uz koritenje demokratskih postupaka i institucija.
aktivno sudjelovanje svih imbenika u razvoju kulture mira promicanjem opih prava, temeljnih sloboda i demokracije te odrivog i pravednog gospodarskog i drutvenog razvoja; stjecanje znanja o naravi novih izazova i strategijama njihova rjeavanja; razvoj vjetina nenasilnog rjeavanja sukoba, komunikacije i suradnje s drugima te jaanje osjeaja solidarnosti, neovisnosti i graanske odgovornosti; njegovanje sposobnosti znalakog izbora temeljenog na svijesti o poeljnoj budunosti, ali o potrebi usklaivanja pojedinanih i kolektivnih, odnosno trenutnih i dugoronih interesa; prihvaanje razlika kao drutvene vrijednosti.
126
Graani pluralnog drutva i multikulturalnog svijeta trebali bi biti spremni prihvatiti injenicu da je njihovo tumaenje nekog dogaaja i problema ukorijenjeno u njihovim osobnim ivotima, u povijesti njihova drutva i njihovim kulturnim tradicijama te da stoga niti jedna osoba ili grupa ne posjeduje jedan jedini odgovor na probleme; da za svaki problem moe postojati vie od jednog rjeenja. U skladu s tim, ljudi bi trebali razumjeti i potivati jedni druge te ravnopravno pregovarati kako bi zajedniki doli do rjeenja. Obrazovanje, dakle, mora jaati osobni identitet i ohrabrivati meusobno pribliavanje ideja i rjeenja to uvruju mir, prijateljstvo i solidarnost meu pojedincima i narodima (Cjeloviti okvir djelovanja u obrazovanju za mir, ljudska prava i demokraciju (UNESCO, 1995.).
S obzirom na to da ostvarenje tih ciljeva trai izradu novih strategija pouavanja i uenja, u Cjelovitom se okviru istie da one moraju: biti cjelovite i sveobuhvatne; biti primjenjive u svim vrstama, razinama i oblicima obrazovanja na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini; ukljuivati sve imbenike obrazovanja i socijalizacije, ukljuujui nevladine organizacije; promicati takve oblike voenja i upravljanja, koordinacije i praenja koji obrazovnim ustanovama osiguravaju veu autonomiju; biti prilagoene pojedincu i razvijati vjetine uenja; biti primijenjene kontinuirano i dosljedno; predvidjeti odgovarajue uvjete za ostvarenje postavljenih ciljeva, osobito onih koji se odnose na neprivilegirane grupe.
Deklaracija o naelima snoljivosti (UNESCO, 1995.) u kojoj se poziva na:
potivanje prava na razliitost i jednakost na svim razinama, od dravne uprave do kola, sukladno multikulturalnoj naravi ljudske obitelji; donoenje pravednih i nepristranih zakona te sprjeavanje drutvenog iskljuivanja pojedinaca i grupa; uvoenje obrazovanja za snoljivost u sklopu kojega se ue svoja prava i slobode, promie spremnost na zatitu prava drugih te razotkrivaju kulturni, drutveni, gospodarski, politiki i religijski izvori nesnoljivosti.
Smjernice za izradu nacionalnih planova djelovanja u obrazovanju za ljudska prava

u sklopu provedbe Plana djelovanja Desetljea obrazovanja za ljudska prava (Ured visoke povjerenice za ljudska prava, eneva, 1997.)
osnivanje i unaprjeenje rada nacionalnih i lokalnih ustanova i organizacija za ljudska prava; izrada nacionalnih programa za promicanje i zatitu ljudskih prava; sprjeavanje krenja ljudskih prava; identifikacija graana ija su prava ugroena i poduzimanje uinkovitih mjera za rjeenje njihove situacije; osiguranje sveobuhvatnih odgovora na brze drutvene i gospodarske promjene; promicanje raznolikih izvora, pristupa, metoda i ustanova za zatitu ljudskih prava; irenje suradnje u obrazovanju za ljudska prava izmeu vladinih tijela i nevladinih organizacija, profesionalnih grupa i drugih ustanova civilnog drutva; naglaavanje uloge ljudskih prava u nacionalnom razvoju; osiguranje meunarodne pomoi vladama u ispunjavanju njihovih obveza glede razvoja obrazovanja za ljudska prava u skladu s meunarodnim instrumentima i programima.
127
Proglaenje razdoblja od 1995. do 2004. Desetljeem obrazovanja za ljudska prava
Ujedinjenih naroda u sklopu ega se pozivaju vlade, meunarodne, nevladine i profesionalne organizacije te svi dijelovi civilnog drutva da zajedniki i na svim razinama promiu univerzalnu kulturu ljudskih prava. Plan djelovanja obuhvaa sljedee zadae: analizu potreba i donoenje uinkovitih strategija za unaprjeenje obrazovanja za ljudska prava; izradu, unaprjeenje i primjenu programa obrazovanja za ljudska prava; izradu odgovarajuih obrazovnih materijala; jaanje uloge masovnih medija u promicanju obrazovanja za ljudska prava; globalno irenje Ope deklaracije o ljudskim pravima. Odgovarajui na zadae Desetljea, UNESCO je u svojoj srednjoronoj strategiji za razdoblje od 2001. do 2007. postavio obrazovanje za ljudska prava meu svoje prioritetne djelatnosti, povezao ga s ostvarenjem Razvojnih ciljeva tisuljea i zapoeo izradu Cjelovite strategije za ljudska prava. Pri tome je naglasak stavljen na sljedee: unaprijediti primjenu meunarodnih standarda i smjernica u nacionalnim obrazovnim sustavima; promicati ideju razvoja utemeljenu na naelima ljudskih prava (rights-based approach to development); zagovarati holistiki ili sveobuhvatni pristup uenju ljudskih prava; vre povezivati uenja s praksom ljudskih prava; promicati kulturne razlike na temeljima ljudskih prava; jaati meunarodnu suradnju u obrazovanju za ljudska prava, ukljuujui bolje koritenje potencijala postojeih meunarodnih obrazovnih mrea (ASPnet-a, UNESCO-vih katedri i dr.).
Deklaracija o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i drutvenih tijela
u promicanju i zatiti univerzalno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda (UN, 1998.) u kojoj se istie da pojedinci, nevladine organizacije i odgovarajue javne ustanove imaju vanu ulogu u osvjetavanju javnosti o ljudskim pravima putem obrazovanja, strune izobrazbe, informiranja i istraivanja. Drave se pozivaju na stvaranje odgovarajuih uvjeta za uivanje ljudskih prava, pri emu se osobito misli na donoenje zakona, primjenu meunarodnih instrumenata ljudskih prava, pruanje potpore osnivanju neovisnih nacionalnih institucija za zatitu i promicanje ljudskih prava te na uvoenje obrazovanja za ljudska prava u opeobrazovni sustav i u programe izobrazbe pravnika, policije, vojske i javnih slubenika. Deklaracija proglaava individualno i kolektivno promicanje i djelovanje na zatiti ljudskih prava opim ljudskim pravom koje, izmeu ostaloga, ukljuuje:
128
pravo na traenje, primanje, irenje i uvanje informacija o ljudskim pravima, ukljuujui informacije o zatiti ljudskih prava u domaem pravnom, administrativnom i pravosudnom sustavu; pravo na prosvjed protiv krenja ljudskih prava; pravo na komunikaciju s nevladinim i meuvladinim organizacijama.
Deklaracija iz Durbana i Program djelovanja (Svjetska konferencija protiv rasiz-
ma, rasne diskriminacije, ksenofobije i nesnoljivosti, Durban, 2001.), u kojoj se istie da je obrazovanje za ljudska prava bitan imbenik promicanja i zatite demokratskih vrednota pravde i jednakosti meu ljudima. Osim spomenutih tekstova, snaan poticaj jaanju obrazovanja za ljudska prava dao je izvjetaj UNESCO-va Meunarodnog povjerenstva za razvoj obrazovanja za 21. stoljee na elu s Jacquesom Delorsom u kojemu se spominju etiri potpornja obrazovanja za budunost (v. Prikaz 20).
uiti znati
ETIRI POTPORNJA OBRAZOVANJA ZA BUDUNOST (Meunarodno povjerenstvo za razvoj obrazovanja za 21. st. pri UNESCO-u, 1996.)
uiti initi
uiti ivjeti zajedno
uiti biti
Prikaz 20: Naglasci u obrazovanju za budunost
6.1.1.3. Prakenje i izvjetavanje

Jedan od najveih nedostataka meunarodnih obrazovnih programa jest nerazvijenost sustava prikupljanja, analize i praenja primjene meunarodnih obrazovnih standarda i smjernica na nacionalnoj i lokalnoj razini. Tzv. Permanentni sustav izvjetavanja dugo se primjenjivao samo na Preporuku o obrazovanju za meunarodno razumijevanje, suradnju i mir te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1974. On obuhvaa sljedee korake: zemlje lanice dostavljaju svoje izvjetaje o primjeni Preporuke UNESCO-u u razmaku od est godina;
129
nacionalne izvjetaje pregledava Savjetodavni odbor eksperata koji svoj saeti prikaz stanja i preporuke dostavlja Izvrnom odboru UNESCO-a; nakon pregleda, Izvrni odbor materijal dostavlja na razmatranje Opoj konferenciji UNESCO-a; UNESCO svakih est godina objavljuje svjetski izvjetaj o napretku i nedostacima primjene Preporuke. S obzirom da mnoge zemlje nisu ispunjavale svoje obveze i da je veina izvjetaja o provoenju meunarodnih smjernica u obrazovanju za meunarodno razumijevanje, mir, ljudska prava i demokraciju pisana povrno, UNESCO 1995. donosi odluku o proirenju Permanentnog sustava izvjetavanja na jo etiri dokumenta: Beku deklaraciju i program djelovanja za ljudska prava iz 1993., Svjetski plan djelovanja u obrazovanju za ljudska prava i demokraciju iz 1993., Deklaraciju i Cjeloviti okvir djelovanja u obrazovanju za mir, ljudska prava i demokraciju iz 1995. te Plan djelovanja UN-ova Desetljea obrazovanja za ljudska prava 1995.-2004.
6.1.2. Europska razina

6.1.2.1. Traenje rjeenja
Iako je danas u Europi openito prihvaeno da meunarodni standardi i mehanizmi zatite prava pojedinca mogu biti uinkoviti samo ako ih razumije i prihvaa svaki pojedini graanin, zbog prevlasti pozitivizma o ljudskim pravima se do poetka 1980-ih uilo samo na izabranim studijama prava i meunarodnih odnosa. Tako je i Vijee Europe dugo dralo da se problemi europskih drutava mogu uspjeno rjeavati samo dobrim zakonima i pravednim sankcijama. Promjene do kojih dolazi 1980-ih posljedica su traenja odgovora na porast nerazumijevanja, nesnoljivosti i nasilja prema pripadnicima drugih kultura, osobito drugoj generaciji migranata. Ona se u to vrijeme ukljuuje u obrazovne sustave zapadnoeuropskih zemalja kojima nedostaju integracijski mehanizmi za prihvat kulturno drugaijih uenika, zbog ega i kole postaju imbenici njihove drutvene izolacije. Da se odnos prema pripadnicima drugih kultura vidi kao jedan od goruih problema zapadnih demokracija, potvruju odluke Vijea Europe iz tog vremena u kojima se vlade zemalja lanica pozivaju na suzbijanje ksenofobije i rasizma kao i na potivanje kulturnih i obrazovnih potreba djece migranata, kako se kod njih ne bi razvio osjeaj iskorijenjenosti, otuenja i malodunosti. Od kola se trai da mlade bolje pripreme za promicanje demokracije stvaranjem ozraja u kojemu se ue i potuju ljudska prava i vrijednosti drugih kultura. Time je otvoren put za uvoenje interkulturalnih sadraja u obrazovanje uitelja, a potom i u kurikulume osnovnih i srednjih kola.
130
Prvi dokument Odbora ministara Vijea Europe koji je u cijelosti posveen obrazovanju za ljudska prava jest Preporuka br. R(85)7 o pouavanju i uenju o ljudskim pravima u
kolama iz 1985. godine. U njemu se istie da je razumijevanje i uivanje ljudskih prava vaan dio pripreme mladih ljudi za ivot u demokratskom i pluralistikom drutvu te da je takva priprema sastavni dio drutvenog i politikog obrazovanja obogaenog dimenzijom interkulturalnog i meunarodnog razumijevanja. Od zemalja lanica trai se da u skladu sa svojim obrazovnim sustavima i zakonima cjelovito promiu vrijednosti ljudskih prava. Dokument je pisan kao strateki tekst, pa se u njemu odreuju naela, ciljevi, okvirni sadraji i metode te naini ukljuivanja obrazovanja za ljudska prava u kole, uz upute o stvaranju primjerenog kolskog okruenja i izobrazbi uitelja.
Deklaracija o nesnoljivosti prijetnji demokraciji

Dokument koji je Odbor ministara Vijea Europe prihvatio 1981. godine kao zajedniki odgovor na porast nesnoljivosti prema strancima. U njemu se istie potreba daljnjeg jaanja demokratskih institucija i povjerenja graana u njihov rad, osuuje svaka ideologija koja nijee prirodnu jednakost ljudi i potie na nesnoljivost te snano zagovaraju naela pluralistike demokracije i potivanja ljudskih prava. Vlade drava lanica se obvezuju na: a) sprjeavanje irenja totalitarnih i rasistikih ideologija te svakog oblika nesnoljivosti; b) usklaivanje domaeg zakonodavstva s tim ciljevima i c) uvoenje programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava u kole i promicanje kolskog ozraja u kojemu se potuju vrijednosti drugih kultura.
U dokumentu se zagovara ukljuivanje ljudskih prava od predkolske dobi, uz potivanje naela primjerenosti. Predlae se da se u toj dobi teite stavi na nenasilno rjeavanje sukoba i potivanje drugih kultura, a u srednjoj koli na razumijevanje filozofskih, politikih i pravnih pojmova ljudskih prava za to je najprimjerenija nastava povijesti, zemljopisa, sociologije, moralnog i vjerskog odgoja, jezika i knjievnosti te politike i gospodarstva. Uiteljima se savjetuje da izbjegavaju nametanje svojih uvjerenja uenicima i da u nastavu ne unose sukobe ideoloke naravi. No to ne znai da treba izbjegavati sve politike teme. S obzirom da ljudska prava neizbjeno ukljuuju politiku, predlae se da se u raspravama o tim pitanjima polazi od odredbi meunarodnih ugovora. U izboru sadraja naglasak treba staviti na pozitivne primjere kojima se potvruje napredak u zatiti ljudskih prava kako se kod uenika ne bi pojavio osjeaj nemoi i obeshrabrenja. Neposredno doivljavanje ostvarenja svojih prava u uionici i koli najbolji je nain uenja o ljudskim pravima. Stoga je vano stvarati demokratsko ozraje u kojemu se potuje naelo sudjelovanja i slobode izraavanja svih, otvorena rasprava, potenje i pravednost, ali i otvorenost kole prema lokalnoj zajednici i vee ukljuivanje roditelja i nevladinih udruga u nastavu i izvannastavne aktivnosti. Kako o pripremi uitelja bitno ovisi ostvarenje zadataka u tom podruju, predlae se da se ljudska prava uvrste u dodiplomske programe uiteljskih kola i fakulteta, kao i u programe njihova strunog usavravanja. Donoenje Preporuke o pouavanju i uenju o ljudskim pravima bila je prekretnica u radu Vijea Europe zbog toga to je, po prvi put, jasno reeno kakvo obrazovanje za ljudska pra-
131
va treba demokratskom razvoju kulturno raznolike Europe. Priprema za ivot u promjenjivom i kulturno pluralnom drutvu na naelima ljudskih prava istovremeno je postavljena kao cilj obrazovanja djece i mladih, pripreme irokog kruga strunjaka i informiranja javnosti. Svrha tih promjena je poticanje aktivnog sudjelovanja svih graana u procesima demokratskog odluivanja, zatita opih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uklanjanje stereotipa i predrasuda prema kulturno drugaijima te promicanje europske dimenzije. Novi poticaj irenju tih ideja dala su dva samita Vijea Europe odrana 1993. i 1997. godine, o kojima je ve bilo rijei u poglavlju o europskim standardima ljudskih prava. Na prvom
Preporuka br. R(85)7 o pouavanju i uenju o ljudskim pravima u kolama

Teme: kategorije ljudskih prava, obveze i odgovornosti; razliiti oblici nepravde, nejednakosti i diskriminacije, ukljuujui seksizam i rasizam; vani datumi iz povijesti borbe za ljudska prava (uspjeni i neuspjeni); najvaniji meunarodni i europski instrumenti ljudskih prava. Vjetine: intelektualne vjetine usmenog i pismenog izraavanja, ukljuujui vjetine sluanja, voenja rasprave i obrane vlastitih stavova; vjetine prosuivanja, ukljuujui prikupljanje i analizu informacija iz razliitih izvora u cilju izvoenja objektivnih zakljuaka i razotkrivanja pristranosti, predrasuda, stereotipa i diskriminacije; socijalne: prepoznavanje i prihvaanje razliitosti; uspostavljanje pozitivnih i ravnopravnih odnosa s drugima; nenasilno rjeavanje sukoba; prihvaanje odgovornosti; sudjelovanje u donoenju odluka; razumijevanje mehanizama zatite ljudskih prava na lokalnoj, nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini. Obrazovanje uitelja (zadaci): poznavanje najvanijih meunarodnih instrumenata ljudskih prava i programa meunarodnih organizacija; interes za nacionalne i svjetske probleme; stjecanje iskustva studiranja ili rada u stranoj zemlji ili drugaijem okruenju; vjetine prepoznavanja i prevladavanja svojih i tuih predrasuda, kao i spremnost na suprotstavljanje diskriminaciji u koli i drutvu.
132
samitu prihvaena je ideja Europe kao irokog podruja demokratske sigurnosti, u kojemu se potuju naela pluralistike i parlamentarne demokracije, nedjeljivosti i univerzalnosti ljudskih prava, vladavine prava i zajednike kulturne batine obogaene raznolikou. U Deklaraciji i planu djelovanja u borbi protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i nesnoljivosti koja je prihvaena u sklopu zavrnog dokumenta izmeu ostaloga se trai: istraivanje uzroka rasne i druge nesnoljivosti i pronalaenje uinkovitih mjera za suzbijanje takvih pojava; promicanje obrazovanja za ljudska prava i potivanje kulturnih razlika; uvoenje programa kojima se suzbijaju predrasude u nastavu povijesti, uz koritenje pozitivnih meukulturnih i meureligijskih odnosa i utjecaja. Parlamentarna skuptina Vijea Europe je tijekom devedesetih u nekoliko navrata naglasila da je za promicanje pozitivnih stavova prema kulturnim razlikama u Europi bitno unaprijediti obrazovanje za ljudska prava, promicati uenje jezika i revidirati nastavu povijesti. U svojoj Preporuci br. 1346(1997)1 o obrazovanju za ljudska prava Skuptina istie da je situacija s ljudskim pravima diljem Europe daleko od zadovoljavajue, pa predlae Odboru ministara da uputi poziv zemljama lanicama sa sljedeim zadacima: pregled nastavnih programa od osnovne kole do sveuilita kako bi se, izmeu ostaloga, uklonili sadraji koji doprinose pojavi stereotipa; uvoenje obrazovanja za ljudska prava u sve obrazovne programe, ukljuujui programe izobrazbe i usavravanja nastavnika, pravnika i novinara; uvoenje obrazovanja za ljudska prava i snoljivost u programe izobrazbe javnih djelatnika, ukljuujui policiju, zatvorske uvare i osobe koje skrbe o prognanicima i izbjeglicama; poticanje politiara i medija da se javno obveu na zatitu ljudskih prava.
6.1.2.2. Obrazovanje za demokratsko graanstvo

Na Drugom samitu potvrena je vanost obrazovanja, kulture i informiranja u promicanju participativne demokracije i meukulturnog razumijevanja u kulturno raznolikoj Europi, pa je Vijee Europe dobilo zadatak izrade odgovarajueg modela obrazovanja za demokratsko graanstvo koje bi polazilo od prava i odgovornosti graana. Godine 1997. Vijee Europe pokree projekt Obrazovanje za demokratsko graanstvo sa sljedeim ciljevima: odrediti znanja, vrednote i vjetine koje su pojedincu potrebne za aktivno sudjelovanje u demokratskim procesima; utvrditi naine na koje se ta znanja, vrednote i vjetine mogu nauiti u razliitim okruenjima; odrediti naine na koje se ta znanja, vrednote i vjetine mogu pouavati u razliitim okruenjima.
133
U namjeri da se utvrde i teorijske i praktine dimenzije obrazovanja za demokratsko graanstvo, rad na projektu podijeljen je u tri grupe:
Grupa A pojmovi/definicije (znanja, vjetine, kompetencije); Grupa B pilot-projekti i sjedita graanstva (provoenje i praenje eksperimen-
talnih modela pripreme graana za sudjelovanje u procesu odluivanja u kojima se koriste mogunosti formalnog i neformalnog uenja i civilne akcije na lokalnoj razini. U Hrvatskoj je u projektu sudjelovalo nekoliko srednjih kola, meu kojima su se rezultatima osobito istakli Gimnazija Varadin, Srednja kola Mate Blaina iz Labina i etvrta gimnazija Zagreb);
Grupa C obrazovanje i sustavi podrke (identifikacija razliitih metoda i sredsta-
va uenja, pouavanja i izobrazbe, ukljuujui razmjenu informacija, povezivanje sjedita graanstva, i osnivanje mree multiplikatora. Usmjerenje projekta potvreno je 1999. godine u Budimpeti donoenjem Deklaracije i programa obrazovanja za demokratsko graanstvo temeljeno na pravima i odgovornostima graana u kojoj stoji da je krajnji cilj uenja za demokratsko graanstvo razvoj kulture ljudskih prava i odgovornosti u kojoj je mogue ostvariti ideje kulturnog pluralizma i drutvena kohezije. Demokratsko graanstvo se odreuje kao iskustvo participacije koje se stjee u razliitim okruenjima: obitelji, obrazovnim ustanovama, na radnom mjestu, u profesionalnim, politikim i nevladinim organizacijama, lokalnim zajednicama, u slobodnom vremenu i kulturnim aktivnostima, masovnim medijima i akcijama na zatiti i poboljanju prirodnog i izgraenog okolia. Godinu dana kasnije tzv. Krakowska rezolucija potvrdit e i rezultate projekta.12 Izmeu ostaloga, u dokumentu se prihvaa cjeloivotni pristup obrazovanju za demokratsko graanstvo, a sam pojam demokratskog graanstva odreuje se u sklopu est povezanih dimenzija (v. Prikaz 21). Nakon Krakowa Vijee Europe potie razvoj obrazovanja za demokratsko graanstvo u nekoliko pravaca (povezivanje sjedita graanstva, istraivanje pristupa obrazovanju za demokratsko graanstvo u europskim zemljama, izobrazba nastavnika, planiranje Godine europskog graanstva i sl.). Konanica tih nastojanja je Preporuka br. (2000)12 o obrazovanju za demokratsko graanstvo u kojoj Odbor ministara potvruje:
da je obrazovanje za demokratsko graanstvo kljuno za nastojanja Vijea Europe na
promicanju slobodnog, snoljivog i pravednog europskog drutva;

da obrazovanje za demokratsko graanstvo pridonosi obrani vrijednosti i naela slo-
bode, pluralizma, ljudskih prava i vladavine prava, to su temelji demokracije;

12 Rezultati
134
projekta objavljeni su u nekoliko zasebnih publikacija: Audigier, F. Basic Concepts and Core Competencies for Education for Democratic Citizenship. Strasbourg, Council of Europe, 2000, doc. DGIV/EDU/CIT (2000) 23; Birzea, C. Education for Democratic Citizenship: A Lifelong Learning Perspective. Strasbourg, Council of Europe, 2000, doc. DGIV/EDU/CIT (2000) 21; Carey, L. i Forrester, K. Sites of Citizenship: Empowerment, Participation and Partnership. Strasbourg, Council of Europe, 2000, doc. DECS/EDU/CIT (99) 62 def.2; Duerr, K.; Spaji-Vrka, V. i Ferreira Martins, I. Strategies for Learning Democratic Citizenship. Strasbourg, Council of Europe, 2000, doc. DECS/EDU/CIT (2000) 16 (objavljeno i na hrvatskom jeziku pod naslovom Obrazovanje za demokratsko graanstvo u Europi, Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Centar za istraivanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko graanstvo, 2002.); Forrester, K. Education for Democratic Citizenship: Report of the Final Conference, Strasbourg, Council of Europe, 2000, doc. DGIV/EDU/CIT (2000) 41.
da takvo obrazovanje unaprjeuje organizaciju i upravljanje obrazovnog sustava, ku-
rikulume i nastavne metode. Sukladno tome preporuuje se vladama zemalja lanica da:
upoznaju najiru javnost s europskim smjernicama u tom podruju; postave obrazovanje za demokratsko graanstvo u sredite reformi i politika
obrazovanja; osiguraju uvjete za istraivanje, praenje i vrednovanje rezultata primjene takvih programa; time pridonesu razvoju obrazovanja za demokratsko graanstvo na europskoj razini.
politika
(sudjelovanje u donoenju odluka i ostvarenju politike moi)
pravna
(poznavanje i ostvarivanje svojih prava i odgovornosti)
kulturna
(potivanje razlika i zajednikih vrijednosti, privrenost miru i pluralizmu) DIMENZIJE DEMOKRATSKOG GRAANSTVA
socijalna i gospodarska
(suzbijanje siromatva i iskljuivanja novim gospodarskim odnosima)
europska
(svijest o europskom jedinstvu i razliitosti te prilagoenost takvom ivotu)
globalna
(priznanje i promicanje globalne meuovisnosti i solidarnosti)
Prikaz 21: est dimenzija demokratskog graanstva
6.1.2.3. Europska dimenzija

Europska dimenzija obrazovanja je izraz koji se postupno uvodi od 1960-ih godina kao dio europskih integracijskih procesa. U svezi je sa shvaanjem da je za ostvarivanje konanih europskih ciljeva, osim promicanja gospodarskog ujedinjenja, prijeko potrebno obrazovanjem promicati i tzv. psiholoko ujedinjenje. No kako su se mnoge zemlje lanice Europske zajednice tome usprotivile uz objanjenje da se uvoenjem europske dimenzije dovodi u pitanje nacionalno polazite kurikuluma, ostvarenje te ideje ponovno je izravnije pokrenuto 1985. godine u Bijeloj knjizi o obrazovanju Europske komisije. U njoj je promicanje europskog identiteta i europskog graanstva na svim razinama obrazovanja dobilo isti prioritet kao i promicanje gospodarske integracije u strukovnom i visokom obrazovanju.
135
Obrazovanje za demokratsko graanstvo:

prema Preporuci Odbora ministara Vijea Europe br. R(2000)12 Bitna obiljeja: multidisciplinarni i kroskurikularni pristup (nadilaenje klasinih disciplinarnih i nastavno-predmetnih podjela; moe ukljuivati graansko i politiko obrazovanje, kao i obrazovanje za ljudska prava, ali se s njima ne treba poistovjeivati); objedinjavanje formalnog, neformalnog i informalnog uenja i pouavanja u cjeloivotnoj perspektivi; razmjenjivanje iskustva uitelja i uenika na lokalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini uz suradnju s civilnim sektorom; koritenje medija i novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (uvoenje medijskog obrazovanja i eksperimentiranje s uporabom novih tehnologija); koritenje iskustvenih, participativnih i istraivakih metoda uenja; objedinjavanje znanja, stavova i vjetina u jedinstven sklop sljedeih kompetencija: nenasilno rjeavanje sukoba; koritenje dokaza u obrani vlastitog stava; sluanje, razumijevanje i tumaenje tuih dokaza; priznavanje i prihvaanje razlika; vrenje izbora, razmatranje alternativa i podvrgavanje tih alternativa etikoj analizi; preuzimanje zajednikih odgovornosti; uspostavljanje konstruktivnih i miroljubivih odnosa s drugima; razvijanje kritikog pristupa informacijama te filozofskim, religijskim, drutvenim, politikim i kulturnim konceptima. Promjene u obrazovanju i usavravanju uitelja: razumijevanje politike, pravne, drutvene i kulturne dimenzije graanstva; poznavanje interdisciplinarnoga i timskog rada; ovladavanje istraivakim metodama; ovladavanje vjetinama povezivanja s drugim strunjacima, organizacijama i ustanovama u zemlji i inozemstvu.
Nakon to je europska dimenzija nala svoje mjesto u Jedinstvenom europskom aktu, Vijee ministara obrazovanja Europske zajednice u svojoj Odluci o europskoj dimenziji iz 1988. predlae da se ona uvede u nastavu jezika, knjievnosti, povijesti, zemljopisa, drutvenih predmeta, gospodarstva i umjetnosti, to e godinu dana kasnije potvrditi i Parlamentarna skuptina Vijea Europe u svojoj Preporuci 1111(1989) o europskoj dimenziji obrazovanja. Svrha tih promjena je dvostruka:
136
poticanje identifikacije graana europskih zemalja s ciljevima i politikama Europske
zajednice;
rjeavanje problema politike apatije (nezainteresiranost graana za politika pitanja)
i demokratskog deficita (otuenost zajednikih europskih institucija od graana). No kritiari i dalje prigovaraju da je pojam europske dimenzije prazan, da nije jasno kako on pridonosi promicanju aktivnog graanstva i da njegovo uvoenje u nacionalne kurikulume nije pravno sreeno. Posljednji nedostatak rjeava se Ugovorom iz Maastrichta. Njime se ne samo uvodi pojam graanstva Europske unije kao nadopune nacionalnome i odreuje etiri temeljene kategorije graanskih prava (pravo na slobodu kretanja i stanovanja na teritoriju drava lanica; pravo na glasovanje i na kandidaturu na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament; pravo na diplomatsku i konzularnu zatitu bilo koje zemlje lanice i pravo na albu Europskom parlamentu te pravo na prijavu ombudsmanu), nego se i europska dimenzija uvrtava meu obrazovne ciljeve i povezuje s promicanjem kvalitete europskog obrazovanja.
Europska dimenzija
Europska dimenzija shvaena je kao glavni instrument promicanja europskog identiteta i europskog graanstva. Iako sadraj pojma ni nakon skoro etiri desetljea nije usuglaen, on najee objedinjuje sljedee aspekte: usvajanje znanja o europskim integracijskim procesima i povijesti Zajednice/Unije, njenoj strukturi, institucijama i mehanizmima; razvoj znanja, vjetina i kompetencija koje su bitne za aktivno sudjelovanje graana u integracijskim procesima (aktivno graanstvo); mobilnost i razmjena studenata i uitelja; priznavanje diploma i razdoblja studija; uenje jezika Unije; suradnja izmeu prosvjetnih vlasti i obrazovnih ustanova, razmjena informacija i iskustava.
Stupanjem na snagu Ugovora iz Maastrichta, stvorene su pravne pretpostavke za izravno promicanje europske dimenzije u obrazovanju, to se vidi iz sljedeih stratekih dokumenata Europske komisije:
Zelena knjiga o europskoj dimenziji u obrazovanju (1993.) odreuje da se europska
dimenzija ukljui u sve obrazovne programe Zajednice (Erasmus, Comenius, Eurydice, Leonardo da Vinci, Socrates);
Bijela knjiga o pouavanju i uenju: Prema drutvu koje ui (1995.) odreuje
europski identitet i europsko graanstvo kao kamene temeljce drutva znanja;

Prema Europi znanja (1997.) govori o postupnoj izgradnji otvorenog i dinaminog
europskog obrazovnog prostora kojega ine sljedee dimenzije: cjeloivotno uenje;
137
promicanje europskog graanstva usvajanjem zajednikih vrijednosti i jaanjem osjeaja pripadnitva Europskoj uniji kao zajednikom drutvenom i kulturnom entitetu;
Obrazovanje za aktivno graanstvo u Europskoj uniji (1998.) uvodi pojam
aktivnog graanstva kao odgovor na marginalizaciju mladih u odluivanju, kojemu daje prednost u izradi obrazovnih politika i politika za mlade;
Bijela knjiga: Novi poticaj za europsku mlade (2001.) predlae nove oblike
europske vladavine s osloncem na autonomiju mladih i aktivno graanstvo. U knjizi se odreuju naela dobre vladavine i naglaava vanost cjeloivotnog uenja za odgovorno i aktivno graanstvo meu mladima. Naela dobre vladavine su: otvorenost, participacija, odgovornost/plaanje rauna, uinkovitost, koherentnost.
Sredinje vrijednosti europskog obrazovanja Poetkom 1990-ih Europska komisija je organizirala sastanak strunjaka iz podruja obrazovanja koji su trebali odrediti sredinje europske vrijednosti i zacrtati novu obrazovnu strategiju za promicanje europskog identiteta. Strunjaci su odredili europsko obrazovanje kao aktivan, integrativan i kooperativan proces u ijem sreditu se nalaze sljedee vrijednosti: ljudska prava i temeljne slobode, demokratski legitimitet, nenasilje, potivanje drugih i solidarnost, ouvanje ekolokih sustava i ujednaen razvoj, jednake mogunosti, etika dokaza, osobna odgovornost.
138
6.2. Pristupi obrazovanju za ljudska prava

6.2.1. Obrazovanje za ljudska prava kao globalna panaceja?
Do poetka devedesetih godina programi obrazovanja za ljudska prava u uem smislu, dakle, oni kojima se djeca, mladi, strunjaci izvan pravnih i meunarodnih znanosti te javnost upoznaju s temeljnim naelima Ope deklaracije o ljudskim pravima, njihovom primjenom i krenjem, bili su iznimno rijetki. Promjene se zbivaju nakon 1993. kad se pod utjecajem zakljuaka Svjetskog kongresa o ljudskim pravima i Meunarodnog kongresa o obrazovanju za ljudska prava pokree globalna kampanja za osvjetavanje vanosti takvog obrazovanja i njegovo ukljuivanje na sve razine i u sve oblike formalnog i neformalnog obrazovnog sustava. Tome je prvenstveno pridonijelo prihvaanje naela da svatko ima pravo znati svoja prava koje se izvodi iz l. 26., stavka 2. Ope deklaracije o ljudskim pravima u kojemu stoji da se obrazovanje mora usmjeriti punom razvoju ljudske osobe i jaati potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Proglaenjem Desetljea obrazovanja za ljudska prava Ujedinjenih naroda (1995.-2004.) i izradom smjernica za djelovanje u tom razdoblju od strane Ureda Visoke povjerenice za ljudska prava Ujedinjenih naroda iz eneve, naglo raste broj programa i akcija koji s razliitih pozicija pridonose promicanju ideje o univerzalnosti, neotuivosti i nedjeljivosti ljudskih prava i sloboda. Izraz obrazovanje za ljudska prava postaje tada, vie ili manje opravdano, opa oznaka za iroku lepezu formalnih i neformalnih obrazovnih programa koji opa naela ljudskih prava i sloboda dovode u vezu s idejom drutvene odgovornosti, aktivnog graanstva, civilne akcije, politike pismenosti, izgradnje i ouvanja mira, pregovaranja i posredovanja, nenasilne komunikacije, snoljivosti, oslobaanja od stereotipa i predrasuda, meukulturnog razumijevanja, demokratskog voenja, ouvanja okolia, odrivog razvoja, globalne povezanosti itd.13 Razliitost pristupa posljedica je niza isprepletenih imbenika. Jedan od njih svakako su razlike u zahtjevima koje zadnjih desetljea prosvjetne vlasti, strunjaci, aktivisti i javnost, s jedne, te meunarodna zajednica, s druge strane, stavljaju pred obrazovanje. Poetak 1990-ih obiljeile su velike drutvene, politike i gospodarske promjene, osobito u Europi, to je utjecalo i na promjene nacionalnih, regionalnih i meunarodnih prioriteta u obrazovanju. Pojava politike nezainteresiranosti i razoaranja u demokratske institucije meu mladima, dileme vezane uz globalizaciju gospodarstva i financija, etnika revitalizacija, ruenje komunizma, problemi tranzicije, nasilje, oruani sukobi i ratovi u mnogim dijelovima svijeta, terorizam i sl., postali su podloga na kojoj se preispituju raniji ciljevi i sadraji obrazovanja te trae nova rjeenja.
13
Korisni pregledi inicijativa u podruju obrazovanja zaljudska prava mogu se nai u: Andropoulos, G. J. i Claude, R. (ur.) Human Rights Education for the Twenty-First Century. Philadelphia, University of Pennsylvania Press, 1997.; Duerr, K.; Spaji-Vrka, V. i Ferreira Martins, I. Strategies for Learning Democratic Citizenship. Strasbourg, Council of Europe, 2000., doc. DECS/EDU/CIT (2000) 16; Ray D. et al. Education for Human Rights. Pariz, UNESCO/IBE, 1994.; Torney-Purta, J.; Schwille, J. i Amadeo, J.- A. Civic Education Across Countries: Twenty-four National Case Studies from the IEA Civic Education Project. Amsterdam, International Association for Evaluation of Educational Achievement, 1999.
139
U razvijenim zapadnim demokracijama, osobito u zemljama Europske unije, od obrazovanja se trai ne samo da pridonese daljnjem demokratskom razvoju, gospodarskom rastu i konkurentnosti na svjetskom tritu nego i da osigura drutvenu koheziju u uvjetima u kojima se kulturnu razliitost vie ne shvaa kao drutveni problem, nego kao drutveno bogatstvo, ali i da povrati ozbiljno poljuljano povjerenje graana, osobito mladih, u drutvene institucije. Izlaz se nalazi u pripremi aktivnog i odgovornog graanstva, potivanju kulturne razliitosti, osiguranju jednakosti i nediskriminaciji te u jaanju socijalnih veza i solidarnosti. U tranzicijskim zemljama, koje ne optereuju samo problemi koji su tipini za poetke demokratskog razvoja nego i ostaci iz prolosti, kljunim postaje pitanje osiguranja ljudskih prava i sloboda, jednakosti i pravde, socijalne sigurnosti, zatite manjina, odgovornosti te zaustavljanja kriminala i korupcije. Drutva destabilizirana ratom i sukobima meu etnikim, nacionalnim, rasnim ili vjerskim grupama vie se okreu programima izgradnje mira, snoljivosti i nenasilja. U nerazvijenim zemljama, koje mue ozbiljni problemi postkolonijalne ovisnosti, siromatva, nepismenosti, rodne nejednakosti i politike nestabilnosti, naglasak je na poboljanju ivotnog standarda, poticanju razvoja, ouvanju domaih resursa i revitalizaciji tradicije, emancipaciji ena, oslobaanju od ostataka kolonijalizma i sl.
Povjerenje u drutvene institucije

Voice of the People (Glas Naroda), istraivanje koje je 2000. godine proveo Gallup International u suradnji s Environics International metodom telefonskog intervjua pokazuje stavove 36.000 graana iz 47 zemalja na 6 kontinenata (statistiki znaajno za oko 1,4 milijardu ljudi) o tome koje od 17 razliitih ustanova djeluju u najboljem drutvenom interesu. Ustanove koje su procjenjivane su: parlamenti, pravni sustav, obrazovni sustav, zdravstveni sustav, religijske ustanove, mediji, radniki sindikati, oruane snage, policija, Ujedinjeni narodi, nevladine organizacije, velike domae kompanije, globalne kompanije, Svjetska banka, Svjetski monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija. Rezultati pokazuju dramatian pad povjerenja u demokratske institucije: Od ukupno 17 navedenih institucija, ispitanici iz cijelog svijeta najvee povjerenje imaju, redom, u oruane snage (69% onih kojih imaju povjerenje nasuprot 29% onih koji nemaju), nevladine organizacije (59% nasuprot 32%), obrazovne sustave (62% nasuprot 36%), Ujedinjene narode (55% nasuprot 34%), religijske institucije (57% nasuprot 38%) te policiju i zdravstveni sustav (57% nasuprot 40%). Povjerenje u nevladine udruge, ukljuujui grupe koje promiu zdravi okoli i drutveni razvoj, imaju osobito graani Europske unije i SAD-a. Osrednje povjerenje iskazano je prema vladama, sudskim vlastima, radnikim sindikatima i medijima, kao i prema Svjetskoj banci, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i Meunarodnom monetarnom fondu. Sudskim vlastima najvie se vjeruje u Sjevernoj Americi, skandinavskim zemljama i vicarskoj.
140
Najmanje povjerenja ljudi u svijetu imaju u najvanije demokratske institucije u svojim zemljama, kao to su parlamenti i kongresi (38 % onih koji imaju povjerenje
nasuprot 51 % onih koji nemaju), velike domae kompanije (42% nasuprot 52%) i globalne kompanije (39% nasuprot 48%). Najmanje povjerenja prema parlamentu izraavaju graani Srednjeg Istoka, Latinske Amerike i Istone i Srednje Europe.
Oruane snage Nevladine udruge Obrazovni sustav Ujedinjeni narodi Religijske institucije Policija Sustav zdravsrvene zatite Svjetska trgovin. organizacija Vlada Mediji Sindikati Svjetska banka Pravni sustav Meunarodni monetarni fond Globalne kompanije Velike nacionalne kompanije Parlament/kongres
26 32 36 34 38 40 40 39 47 47 45 41 49 41 48 52 51 44 50 49 47 43 47 39 39 42 38 59
69
+ 43 + 27 + 26 + 21 + 19 + 17 + 17 +5 +3 +2 +2 +2 -2 -2 -9 - 10 - 13
62 55 57 57 57
Tri etvrtine svih ispitanika (66%) ne misli da se njihove zemlje vode u skladu s voljom naroda. Nakon objavljivanja rezultata Gallupovog istraivanja, Svjetski gospodarski forum proveo je istraivanje u 15 zemalja o povjerenju prema voama razliitih institucija. Rezultati pokazuju da ispitanici, osim u nekoliko iznimaka, imaju jo manje vjere da e voe spomenutih institucija uspjeti odgovoriti na budue izazove u najboljem interesu njih i njihovih obitelji. Od 8 ispitanih kategorija, voe nevladinih organizacija jedini su koji uivaju povjerenje veine ispitanika da e djelovati u interesu obinih graana. Voama Ujedinjenih naroda i religijskim voama vjeruje oko 40% graana; samo treina vjeruje voama Zapadne Europe, pojedincima koji upravljaju globalnim gospodarskim procesima, onima koji upravljaju domaim gospodarstvom i izvrnim direktorima multinacionalnih kompanija, a najmanje povjerenja imaju u voe SAD-a. Veina graana dri da svijet nije voen u pravom smjeru.
141
Od 5 karakteristika vodstva koje su bitne za povjerenje graana u vou, ispitanici najvie cijene potenje i posjedovanje vizije, zatim iskustvo i intelektualni potencijal. Na zadnjem mjestu nalazi se samilost. Oko 40% ispitanika ne vjeruje voama jer ne rade ono to govore. Oko treine im ne vjeruje jer gledaju samo svoje interese, ili zbog tajnovitosti njihova rada i arogancije.
No openito gledajui, osim onih koji su usmjereni na pripremu uenika za aktivno sudjelovanje u demokraciji, veina novih obrazovnih programa sve do nedavno se javlja iskljuivo u neformalnom sektoru, najee kao dio programa nevladinih organizacija. Ljudska prava i njima srodni pojmovi, kao to su potivanje razliitosti, jednakost i nediskriminacija, u kole najprije ulaze kao okviri, kriteriji ili standardi za izradu kurikuluma, upravljanje kolom i ureenje odnosa izmeu uitelja i uenika. U nekim zapadnim zemljama pojedini sadraji ili teme iz podruja ljudskih prava uvode se kao obvezatni dijelovi postojeih nastavnih programa, osobito u viim razredima osnovne kole i u srednjoj koli. Teme ljudskih prava mogu se nai u nastavi zemljopisa, povijesti i drugih drutvenih predmeta. U decentraliziranim kolskim sustavima posebni programi se ee spominju kao izborni predmeti ili izvannastavne projektne aktivnosti kojima kola nastoji odgovoriti na posebne potrebe odreenih grupa uenika ili lokalne zajednice. Uvoenje ljudskih prava u kole nije toliko utjecalo na promjenu samog kurikuluma koliko na nain pouavanja i uenja, odnose u koli te kolsko i razredno ozraje. Ono je prije svega potaklo razvoj osjeaja pojedinane i zajednike odgovornosti za rezultate uenja svakog uenika i rad svakog uitelja, odnosno zaposlenika kole. Umjesto da nastava slui predstavljanju grae pojedinog predmeta uz pomo predavake metode u sklopu koje je uitelj aktivni prenositelj, a uenik pasivni primatelj poruke, pod utjecajem obrazovanja za ljudska prava nastava se sve vie okree potrebama uenika i njihove kolske zajednice, inei i uitelja i uenika suodgovornim za planiranje, provoenje i postignua nastavnog procesa. No uvoenjem iskustvenih, aktivnih i participativnih metoda pouavanja i uenja koje smjeraju razvoju vjetina primjene i promjene na dobrobit uenika i kolske zajednice, postupno dolazi i do izmjena u sadraju pojedinih nastavnih predmeta, a onda i cjelokupnog kurikuluma. Na alost, te promjene do danas nisu znanstveno dovoljno praene niti se o njima vode ozbiljnije teorijske i metodike rasprave, pa su i danas ostala otvorena neka od kljunih pitanja u ovom podruju, kao to su:
Treba li obrazovanje za ljudska prava razlikovati od drugih obrazovnih pristupa koji-
ma se promiu druge demokratske vrijednosti? Ako da, u emu se sastoji ta razlika?
142
to znai uspjeno pouavati i uiti ljudska prava? Je li razumijevanje ljudskih
prava siguran put do potivanja i zatite prava svake osobe? Koji pristupi i metode pouavanja i uenja najuinkovitije ostvaruju taj cilj?
Treba li obrazovanje za ljudska prava uvesti u sve oblike i na sve razine obrazovanja
kao standard, odnosno kriterij za izradu svakog pojedinog nastavnog predmeta, kao obvezni dio svih ili pojedinih nastavnih predmeta, kao poseban obvezni predmet, kao izborni predmet, kao izvankolsku aktivnost, ili bi cjelokupni sustav odgoja i obrazovanja trebalo utemeljiti na naelima ljudskih prava, ili bi, pak, sve takve odluke trebalo prepustiti obrazovnoj ustanovi, odnosno roditeljima, uenicima i uiteljima?
Treba li i kakve pojaane programe obrazovanja za ljudska prava uvesti u dodi-
plomsku, poslijediplomsku i cjeloivotnu izobrazbu svih strunjaka iji rad utjee na dobrobit djece i odraslih (npr. uitelja, pedagoga, psihologa, socijalnih radnika, lijenika, medicinskih sestara, pravnika, sudaca, odvjetnika, policije, zatvorskog osoblja, vojske itd.), ali i u struno usavravanje sindikalnih djelatnika, dravne uprave i samouprave te drugih javnih slubi? O odgovorima na ta pitanja ovisi hoe li uvoenje obrazovanja za ljudska prava u kole zaista zadovoljiti potrebu bolje zatite ljudskih prava svih, to je i razlog da se ono u posljednje vrijeme snano zagovara kao jedno od podruja bavljenja ljudskim pravima. injenica da se na pitanje to je obrazovanje za ljudska prava moe odgovoriti na vie naina, ima svojih prednosti, ali i nedostataka. S jedne strane, mnotvo konceptualnih rjeenja potvruje uspjeh globalne kampanje za priznanje obrazovanja za ljudska prava kao sastavnog dijela suvremenog uenja i pouavanja. No, s druge strane, nepostojanje barem minimuma konsenzusa o tome to je posebnost obrazovanja za ljudska prava, moe znaiti da se praktiki svaka nastavna inovacija moe podvesti pod taj pojam, to je siguran put za njegovu neuinkovitost. Na sljedeim stranicama bavit emo se nekim od spomenutih pitanja. Ukazat emo na posebnosti obrazovanja za ljudska prava, ali i na slinosti s drugim podrujima i programima koji se danas uvode u kole, kako bismo odgovorili na pitanje zato se obrazovanje za ljudska prava treba postaviti u sredite obrazovnih promjena na lokalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini.
6.2.2. Razvoj obrazovanja za ljudska prava

Iako je obrazovanje za ljudska prava dospjelo u sredite interesa prosvjetne politike i struke tek poetkom 1990-ih, korijeni tih nastojanja znatno su stariji. Oni se u irem smislu mogu povezati s promjenama kroz koje prolazi obrazovanje od kraja 19. i poetka 20. stoljea u Europi i SAD. Rije je o tzv. Pokretu nove kole u Europi, osobito naturalistikoj pedagogiji, koja trai priznanje posebnosti razvoja svakog djeteta, i o progresivnom pokretu u SAD koji istie potrebu razvoja ivotno korisnih znanja i vjetina. Meu novijim promjenama koje su pripremile prostor za pojavu i razvoj obrazovanja za ljudska prava svakako valja spomenuti sljedee:
deformalizacija kurikuluma (razvoj onih znanja i vjetina koji su bitni za kvalitetan
143
ivot pojedinca i drutva);
metodike inovacije (uvoenje novih pristupa uenju i pouavanju, kao to su
iskustveno, aktivno, istraivalako, timsko, participativno i anticipativno uenje);

inkluzivno obrazovanje (ukljuivanje uenika s posebnim potrebama u redoviti
obrazovni sustav);
drutvena rekonstrukcija (shvaanje obrazovanja kao instrumenta osnaivanja
uenika i uitelja za drutvene promjene);

pluralizacija obrazovanja (uvoenje interkulturalne perspektive u obrazovanje); kontekstualizacija obrazovanja (povezivanje kole s lokalnom zajednicom i
promatranje sustava obrazovanja u kontekstu drutva kao cjeline);

internacionalizacija obrazovanja (unoenje promjena u sustave obrazovanja pod
utjecajem meuvladinih dogovora na globalnoj i regionalnoj razini). Prvi programi obrazovanja za ljudska prava pojavljuju se u civilnom sektoru to e ostati njihovo glavno obiljeje do danas. U formalnom obrazovnom sustavu pojavljuju se u sklopu pravnih i meunarodnih sveuilinih studija. Na niim razinama tim se temama od 1953. godine bave UNESCO-ve udruene kole. S vremenom dolazi i do promjene pristupa pa danas moemo govoriti o tri faze razvoja obrazovanja za ljudska prava:
do kraja 1960-ih naglasak je na kognitivnim zadacima; djeca, mladi i odrasli
pouavaju se o ljudskim pravima;

od poetka1970-ih teite se stavlja na osvjetavanje povreda ljudskih prava i
razvoj suosjeanja sa rtvama; istie se da uenje ljudskih prava vodi drutvenoj promjeni zbog ega se trai da se s ljudskim pravima upoznaju svi dijelovi drutva;
od poetka 1990-ih naglasak je na razvoju osobne odgovornosti i poduzimanju
akcija u zatiti ljudskih prava; ljudska prava postaju bitan imbenik globalnog povezivanja graana u traenju svojih prava. Nove informacijsko-komunikacijske tehnologije znatno su pridonijele internacionalizaciji ljudskih prava koja je zapoela 1948. godine prihvaanjem Ope deklaracije o ljudskim pravima. Zahvaljujui njima uenje ljudskih prava postalo je privilegij svih, a ne samo pojedinih elitnih grupa strunjaka. Velika zasluga u tom procesu pripada nevladinim organizacijama koje su nove komunikacijske mogunosti iskoristile za povezivanje i umreavanje graana irom svijeta u uenju i djelovanju na zatiti svojih ljudskih prava. Nadalje, uvoenjem novih neformalnih metoda pouavanja i uenja ljudskih prava temeljenih na naelu sudjelovanja, timskog rada i akcije, kao to su radionice, debate, projekti i sl., kao i uvoenjem novih sadraja, kao to su prava ena, migranata, prognanika i izbjeglica, starosjedilaca, siromanih, lezbijki i homoseksualaca, pomaci koje su ostvarile nevladine organizacije postupno su poele djelovati i na kole. No zbog shvaanja da odgovornosti pojedinca proizlaze iz njegovih prava, a ne obratno, pristup nevladinih organizacija predstavlja pravi izazov za formalno obrazovanje u kojemu se tradicionalno prava izvode iz dunosti i najee zanemaruju, pa ih njihovi nositelji (uenici i uitelji, prvenstveno) rijetko i poznaju. Postavljanje prava u sredite obrazovnog
144
procesa vodi zamjeni pojma dunosti pojmom odgovornosti koji se treba shvatiti u terminima osobno prihvaene obveze za uspjeh svakog pojedinog uenika i kole u cjelini. Time se otvara put za bolje usklaivanje odnosa izmeu prava i odgovornosti svih koji izravno ili neizravno sudjeluju u obrazovnom procesu. Rezultat toga je da kola postaje osjetljivija ne samo na prava uenika i uitelja, nego i roditelja, osobito onih koji pripadaju drugim kulturama ili imaju nii socio-ekonomski i obrazovni status. U konanici, uspostavlja se takva kola u kojoj uenje ljudskih prava ne proizlazi samo iz knjiga i nastave nego iz cjelokupnog ivota u njoj. (v. Prikaz 22).
inicijative nevladinih organizacija u obrazovanju prava uenika
kola dunosti uenika i uitelja
povezivanje kole i civilnog drutva

(na razini donoenja prosvjetne politike, izrade nastavnih programa i odreivanja pristupa vrednovanju)
prava i odgovornosti uenika, uitelja, roditelja i drugih imbenika obrazovnog procesa
Prikaz 22: Usklaivanje prava i odgovornosti u koli pod utjecajem organizacija civilnog drutva
Zadnjih desetak godina u svijetu su uinjeni znaajni pomaci u tom pravcu. U mnogim se zemljama zatita i promicanje prava i dostojanstva uenika spominje kao temeljno naelo rada kole na kojemu se ureuju odnosi izmeu uenika i uitelja, uenika i kolske uprave itd. Dolo je i do znaajnih izmjena u nastavnim programima iz kojih se uklanjaju sadraji kojima se promie etnocentrizam i asimilacionizam, nijee vrijednost drugih kultura i opravdava diskriminacija pojedinca po osnovi spola, rase, etniciteta, vjere i sl.; velia nasilje i rat kao bitne odrednice ljudske naravi te promie nesnoljivost i govor mrnje. U nekim se zemljama od kola trai da, oslanjajui se na meunarodne standarde ljudskih prava, pripreme uenike za drutvenu odgovornost, demokratsko sudjelovanje, potivanje razliitosti, globalnu perspektivu, nenasilno rjeavanje sukoba i sl. Prema UNHCHR-ovim izvjetajima o provoenju Desetljea obrazovanja za ljudska prava Ujedinjenih naroda od 1995. do 2004. godine ustavi mnogih zemalja odreuju obrazovanje kao sredstvo informiranja graana o njihovim temeljnim pravima i odgovornostima, no samo neki uvode obvezu ukljuivanja ljudskih prava u sve nastavne predmete na svim razinama obrazovanja. U nekim se zemljama ljudska prava uvode u osnovne i srednje kole kao kroskurikularna tema ili se spominju u uputama za izradu nastavnih programa. U veini zapadnoeuropskih zemalja posebne teme ljudskih prava uvedene su u programe graanskog obrazovanja, graanske kulture, poznavanja ustava i sl.
145
uvena nevladina organizacija Amnesty International USA je 1985. godine pokrenula svoj HREducators Network (Mreu edukatora ljudskih prava), a 1989. poela izdavati HRE: the 4th R - prvi ameriki asopis u tom podruju. Godine 1991. Network je odredio sljedea obiljeja obrazovanja za ljudska prava: poziva na privrenost onim ljudskim pravima koja su utvrena Opom deklaracijom o ljudskim pravima, meunarodnim paktovima i Poveljom prava SAD-a; promie odgovornost za potivanje, zatitu i promicanje prava svih; potvruje demokratska naela jednakosti i pravde; propituje temelje ljudskih prava iz razliitih perspektiva i s osloncem na razliite obrazovne prakse; podupire razvoj komunikacijskih vjetina i znalakog kritikog miljenja; osigurava multikulturalnu i povijesnu perspektivu u borbi za pravdu i dostojanstvo osobe; angaira srce i um; potie na nenasilno djelovanje; afirmira meuovisnost ljudske obitelji; olakava razumijevanje korijena obespravljenosti i naina na koji se krenje prava moe suzbiti ili izbjei.
Moe se pretpostaviti da e u skoroj budunosti obrazovanje za ljudska prava biti jo prisutnije u kolama, kako zbog pritisaka civilnog drutva, tako i zbog obveza koje vlade pojedinih zemalja preuzimaju kao lanice meunarodnih ili regionalnih organizacija. Osobit utjecaj u tom smislu imaju zakljuci Svjetskog kongresa o ljudskim pravima iz 1993., kao i Desetljee obrazovanja za ljudska prava Ujedinjenih Naroda, a to se europskih zemalja tie, jo i zakljuci dvaju samita Vijea Europe odranih 1993. i 1997. godine.
6.2.3. Odreenje i temeljna na

ela obrazovanja za ljudska prava
Usprkos relativne sporosti kojom obrazovanje za ljudska prava u punom smislu ulazi u kole, na svim se razinama neupitno prihvaa da je ono bitna pretpostavka punog uivanja prava i sloboda pojedinca. Puno uivanje se shvaa kao niz meusobno povezanih dimenzija predstavljenih u Prikazu 23. U UNHCHR-ovim Smjernicama za nacionalne planove djelovanja u Desetljeu obrazovanja za ljudska prava Ujedinjenih naroda, kae se da je cilj takvog obrazovanja razvoj svijesti pojedinca o univerzalnosti, neotuivosti, nedjeljivosti i mnogostrukosti ljudskih prava i sloboda, ali i njegovo osposobljavanje za aktivnu ulogu u promicanju i zatiti prava i sloboda, to bi u konanici trebalo omoguiti uspostavu kulture ljudskih prava. Stoga se navodi da djelovanje u tom podruju mora proizlaziti iz poznavanja meunarodnih instrumenata ljudskih prava i da mora, osim obrazovanja u uem smisli, obuhvatiti irenje znanja i informiranje.
146
imati prava
poznavati prava
DIMENZIJE PRAVA I SLOBODA KOJE OVISE O OBRAZOVANJU ZA LJUDSKA PRAVA
koristiti prava na demokratski nain
tititi prava kao prava svih
jaati prava za dobrobit svih
Prikaz 23: Dimenzije prava i sloboda ije ostvarenje ovisi o obrazovanju za ljudska prava
Iz tih se postavki izvode naela provoenja obrazovanja za ljudska prava. Obino se istie da pouavanje ljudskih prava znai istovremeno uvoenje i novih sadraja i novih metoda obrazovanja te da uenje u tom podruju ne znai samo to i koliko znamo nego kako djelujemo, budui da je uenje ljudskih prava neraskidivo povezano s uenjem odgovornosti. Pedagoka naela obino naglaavaju povezanost kognitivnih, afektivnih i psihomotorikih dimenzija uenja, primjerenost dobi uenika, postupnost, kontinuitet, cjelovitost i provjerljivost. Detaljnija lista ukljuuje sljedee zahtjeve:
Openito se prihvaa da uspjeno uenje i pouavanje u podruju ljudskih prava mora ukljuivati sljedee tri dimenzije: usvajanje znanja o ljudskim pravima; razvoj vjetina i stavova bitnih za promicanje, zatitu i jaanje ljudskih prava; stvaranje okoline u kojoj se ui i pouava tako to se ivi u ljudskim pravima. S osloncem na te tri dimenzije obrazovanje za ljudska prava odreuje se kao obrazovanje o, za i u: ljudskom dostojanstvu; univerzalnosti, nedjeljivosti, meuovisnosti, neotuivosti i viestrukosti prava i sloboda svakog pojedinca; jednakosti, razliitosti i nediskriminaciji; pravdi i vladavini prava; odgovornosti i samoodgovornosti temeljenoj na pravima. OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA: = obrazovanje za jednakost ljudskog dostojanstva svih = sredstvo razvoja kulture ljudskih prava
147
jaanje osobnosti i dostojanstva pojedinca (uenje mora pridonijeti razvoju samo-
svijesti, samopotovanja i samoosnaenja);

osiguranje cjelovitog i aktivnog iskustva (uenje mora biti usklaeno s potrebama
i interesima pojedinca i grupe i provoditi se kao individualne i grupne aktivnosti i akcije);

slobodno izraavanje osobnih stavova i osjeaja (uenjem se moraju poticati i
potivati miljenja, stavovi, vjerovanja i osjeaji svih na isti nain);

promicanje horizontalne komunikacije, razmjene iskustva, dogovaranja i kon-
senzusa (uenje se odvija u dijalogu tijekom kojega osobe slobodno razmjenjuju svoje misli, stavove i osjeaje u atmosferi uzajamnog potivanja);
promicanje demokratske participacije (uenje treba pripremiti pojedinca na sudje-
lovanje u planiranju, donoenju odluka, vrednovanju uinka i promjeni akcije);

poticanje kritikog pristupa temeljenog na dokazu (uenje mora voditi razvoju
kritikog i dokaznog miljenja kao pretpostavke autonomnosti pojedinca);

provjeravanje nauenog u stvarnoj situaciji (uenje se mora provoditi tako da se
rezultati mogu neposredno provjeriti);

djelovanje na ozraje zajednice (uenje mora pridonijeti poboljanju odnosa meu
pojedincima, kao i cjelokupnom ozraju kole, odnosno drutvene zajednice). Kad se eli naglasiti sveobuhvatnost obrazovanja za ljudska prava, obino se izdvajaju sljedea naela:
cjeloivotnost (kontinuirano doivotno uenje); meugeneracijsko povezivanje (sudjelovanje svih dobnih skupina u uenju); intrasektorsko povezivanje (povezivanje formalnog, neformalnog i informalnog
uenja i pouavanja);
intersektorsko i transsektorsko povezivanje (povezivanje obrazovanja s drugim
drutvenim sektorima: kulturom, gospodarstvom, politikom i tehnologijom);

interdisciplinarnost (objedinjavanje spoznaja drutvenih, humanistikih, prirodnih i
tehnikih znanosti);
vremenski kontinuitet (obuhvatiti prolost, sadanjost i budunost).
6.2.4. Ciljevi i ciljne grupe

Obrazovanje za ljudska prava znai razumijevanje, prihvaanje i djelovanje u skladu s naelom dostojanstva i jednakosti svih ljudi. Pravi test uspjenosti takvog uenja nije samo to i kako znamo o ljudskim pravima nego jesmo li ljudska prava prihvatili kao svoje vrijednosti i djelujemo li u skladu s njima. Neki autori te tri dimenzije objedinjuju pod pojmom ljudskopravne pismenosti i trae da se on svrsta u kategoriju temeljnih pismenosti, zajedno s itanjem, pisanjem i raunanjem.
148
Iako odreivanje ciljeva obrazovanja za ljudska prava ovisi o nizu imbenika, kao to su svrha uenja, dob, predznanje, raspoloivi resursi i sl., veina autora se slae da postoje tri temeljna cilja koja se moraju potivati pri izradi programa u tom podruju (v. Prikaz 24). Ostvarivanjem tih ciljeva postie se krajnja svrha obrazovanja za ljudska prava, a ta je osnaivanje pojedinca za upravljanje vlastitim ivotom uz koritenje demokratskih postupaka kojima se ne ugroavaju prava i slobode drugoga.
OPI CILJEVI OBRAZOVANJA ZA LJUDSKA PRAVA
znanja i vjetine
razumijevanje temeljnih pojmova i odnosa meu njima u skladu s meunarodnim standardima; razvoj intelektualnih i socijalnih vjetina
vrijednosti i stavovi
prihvaanje novih znanja kao svojih osobnih vrijednosti i oblikovanje stavova u skladu s njima
ponaanje
djelovanje u skladu s prihvaenim vrijednostima i iskazanim stavovima
Prikaz 24: Opi ciljevi obrazovanja za ljudska prava
Neki teoretiari prigovaraju da se time pretjerano politizira kola, drugi u tome vide opasnost po ostvarenje nacionalnih interesa, trei naglaavaju vanost solidnog znanja i odbacuju ideju uvoenja civilnih akcija u kolu, etvrti dre da deelitizacija obrazovanja za ljudska prava vodi njegovu uprosjeivanju i neuinkovitosti zatite i sl. Iako su te kritike najee upuene iz konzervativnih krugova, ponekad ih nalazimo i meu liberalnim autorima koji nisu spremni dati bezrezervnu potporu otvaranju kole civilnim inicijativama, sve dok se u tom podruju ne uspostave standardi kvalitete i jasni postupci provjere, koji vae za sve, kako bi se znalo tko, to i kako vodi do eljenog cilja. No i sama kola moe biti konica uvoenju i unaprjeenju obrazovanja za ljudska prava. Prenaglaavanje kognitivnih ciljeva, formalizirani odnosi izmeu uenika i uitelja, segmentiranost nastave po predmetima, pretjerano koritenje predavake metode i prevlast ocjenjivanja prema rezultatima testova, model je kojim se moe nadzirati samo ostvarivanje kognitivnih ciljeva, ali ne i promjena stavova, vrijednosnih orijentacija i ponaanja, to je sve bitno za uspjeh u obrazovanju za ljudska prava. Treba rei da u praksi rijetko nailazimo na sveobuhvatne programe u kojima su te tri skupine ciljeva obrazovanja za ljudska prava ravnomjerno zastupljene. I dok kole i dalje naglasak stavljaju na uenje o ljudskim pravima, osobito na usvajanje injenica i razumijevanje pojmova, zanemarujui razvoj vjetina, nevladine organizacije se vie brinu upravo za razvoj vjetina, osobito vjetina sudjelovanja, nenasilnog rjeavanja sporova ili
149
zastupanja, esto zanemarujui teorijske dimenzije problema. Obje strane, pak, uglavnom ostavljaju po strani pitanje trajne promjene ponaanja i djelovanje pojedinca na stvaranje ozraja ljudskih prava u sredini iz koje dolaze. Zahtjev za promjenom ponaanja rjeava se posredno. S jedne strane se naglaava da se ciljevi obrazovanja za ljudska prava moraju ostvarivati u cjeloivotnoj perspektivi, a s druge se u takve programe ukljuuje sve vie ciljnih grupa, osobito onih koje su odgovorne za dobrobit i sigurnost graana, odnosno onih ije odluke utjeu na njihove ivote. Poznata nevladina organizacija Human Rights USA (HRUSA) u svom priruniku za ljudska prava spominje osam ciljnih grupa u obrazovanju za ljudska prava:
djeca/uenici i njihovi roditelji (sprega izmeu djece i roditelja u podravanju
ljudskih prava bitna je jer se temeljni stavovi o sebi, drugima, ljudskom dostojanstvu i jednakosti formiraju u prvih desetak godina ivota);
posebno osjetljive grupe (osobe s posebnim potrebama, siromani, manjine,
migranti, starosjedioci, prognanici, izbjeglice i dr. koji su najee rtve krenja ljudskih prava);
djelatnici u sustavu obrazovanja (uitelji, ravnatelji kola, zaposlenici u strunim
slubama, kolska administracija, dakle svi oni koji su odgovorni za rezultate pouavanja i uenja i koji, stoga, moraju poznavati barem minimum standarda prava djeteta, osobito pravo djeteta na stjecanje znanja, informiranje i izraavanje vlastitog miljenja, kao i pravo da se suprotstavi kolskoj disciplini kojom se nijee njegovo dostojanstvo);
profesije koje su izravno odgovorne za dobrobit graana (lijenici, medicinske
sestre, odvjetnici, suci, socijalni radnici, novinari, policija, vojska i dr. kojima je drutvo povjerilo zadatak skrbi za zdravlje, sigurnost, informiranost i, openito, dobrobit graana);
predstavnici civilnog drutva (civilni aktivisti i lanovi nevladinih organizacija,
osobito oni koji djeluju u podruju socijalne i humanitarne skrbi, a koji svoje akcije, najee zbog neznanja, ne dovode u vezu s promicanjem ljudskih prava);
dravni dunosnici i zaposlenici u dravnim slubama (svi oni koji donose i
provode odluke od interesa za graane i koji bi, stoga, trebali pokazati visoku razinu poznavanja i upornost u zatiti ljudskih prava);
predstavnici poslovnog svijeta i bankarstva (osobe o kojima ovisi drutveni razvoj
te gospodarska i socijalna sigurnost graana, a koje esto obezvrjeuju vanost ljudskih prava);
vjerske voe i sveenstvo na niim razinama (svi oni koji imaju utjecaja na
duhovni ivot graana i koji su, stoga, odgovorni za promicanje ideje dostojanstva i jednakosti svih vjernika, bez obzira kojoj konfesiji pripadali).
150
6.2.5. Modeli obrazovanja za ljudska prava

Nedostatak opeprihvaene teorijske podloge i bogatstvo praktinih rjeenja uzrokom su razliitih klasifikacijskih shema unutar kojih se svrstavaju postojei modeli obrazovanja za ljudska prava. esto se podjela vri prema namjeni ili ciljevima programa, samostalno ili u kombinaciji sa sadrajima iako postoje i drugaiji pristupi. Kad se podjela vri prema namjeni programa, i ovdje se, kao i u drugim srodnim podrujima kao to su interkulturalno ili mirovno obrazovanje, obino navode tri skupine modela (v. Prikaz 25).
PRISTUPI OBRAZOVANJU ZA LJUDSKA PRAVA PREMA NAMJENI PROGRAMA
pristupi usredotoeni na sadraj programa

razumijevanje pojmova ljudskih prava i sloboda, jednakosti, pravde, pluralizma, demokracije, civilnog drutva, solidarnosti, mira i sl.; usvajanje injenica o povijesti ljudskih prava, institucijama i mehanizmima njihove zatite na meunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini i sl; osvjetavanje problema krenja ljudskih prava i prepreka njihovu rjeavanju; upoznavanje postupaka i strategija zatite ljudskih prava, osobito na razini civilnog drutva.
pristupi usredotoeni na individualni razvoj uenika

osnaivanje uenika za zatitu svojih ljudskih prava u koli i izvan nje, samostalno i u zajednici s drugima, to ukljuuje usvajanje odgovarajuih znanja i vjetina, osobito samozastupanja, nenasilnog rjeavanja sukoba i timskog rada; osnaivanje uenika (i njihovih roditelja) koji su rtve siromatva, nasilja, progona, diskriminacije, spolnog uznemiravanja i zlostavljanja i sl. da se konstruktivno suoe sa svojim problemima, razumijevanjem svojih prava i aktivnim zauzimanjem za njihovo ostvarenje.
pristupi usredotoeni na drutvene promjene i dobrobit zajednice

osnaivanje uenika za kritiki pristup i mijenjanje odnosa u koli u skladu s naelima prava i sloboda, jednakosti, nepristranosti, nediskriminacije, pravde i pluralizma, kao pretpostavke irih drutvenih promjena, to ukljuuje usvajanje odgovarajuih znanja i vjetina, kao to su participacija, pregovaranje, posredovanje, zagovaranje, kampanja i sl.
Prikaz 25: Podjela pristupa obrazovanju za ljudska prava prema namjeni programa
Programi koji su orijentirani na sadraj ili kombinaciju ciljeva i sadraja, mogu se dalje podijeliti na:
one koji u sredite stavljaju uenje odreenih pojmova, vrijednosti, naela ili standar-
151
da, ili pak upoznavanje sluajeva krenja prava (v. Prikaz 26);
one koji su usmjereni na proces i koji prvenstveno potiu razvoj vjetina.
U programima koji su vie usmjereni na proces, naglaava se razvoj jedne ili vie vjetina meu kojima se spominju sljedee:

vjetine kritikog miljenja i dokazivanja, komunikacijske vjetine, vjetine rjeavanja problema, vjetine primjene znanja, vjetine praenja i vrednovanja, vjetine sudjelovanja i timskog rada, vjetine zagovaranja, zastupanja i samozastupanja, vjetine nenasilnog upravljanja (ili rjeavanja) sukobom, vjetine demokratskog voenja.
opa prava i temeljne slobode graanska, politika gospodarska, socijalna kulturna
meunarodni instrumenti naela i standardi, mehanizmi zatite, institucije i postupci globalni, regionalni
prava posebnih grupa prava djeteta, prava ena prava manjina i starosjedilaca, prava migranata, prava izbjeglica i prognanika, prava oboljelih od AIDS-a
PROGRAMI PREMA TEMATSKIM CJELINAMA
globalni problemi diskriminacija nasilje i oruani sukobi nepismenost, siromatvo iskoritavanje djece trgovanje ljudima
opeljudske vrednote prava i slobode demokracija i civilno drutvo pluralizam, pravda, vladavina prava, mir i sigurnost, odrivi razvoj, meuovisnost
Prikaz 26: Uobiajene teme oko kojih se organiziraju programi obrazovanja za ljudska prava
Kombinirajui kriterije podjela jedan od najveih autoriteta u podruju obrazovanja za ljudska prava sa Sveuilita Columbia, Betty Reardon14, razvrstala je modele obrazovanja za ljudska prava u etiri skupine:
152
14
Reardon, B. A. Education for Human Dignity: Learning about Human Rights and Responsibilities: A K12 Teaching Resource. Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1995.
povijesni pristup nekada dominantan model, usmjeren je na pouavanje o lju-
dskim pravima kroz povijest, uz naglaavanje uloge ljudskih prava u stvaranju harmoninog drutva;
upoznavanje meunarodnih standarda ljudskih prava i mehanizama njiho-
ve zatite - jedan od najrairenijih pristupa danas; uenika se nastoji upoznati s meunarodnim standardima ljudskih prava i osposobiti ga za koritenje tog znanja u suzbijanju drutvene nejednakosti i diskriminacije;
rekonstruktivni pristup najee ga zagovaraju kritiki teoretiari drutva, a tei
osnaivanju djece i odraslih za pokretanje drutvenih promjena, to znai da se naglasak stavlja na razvoj vjetina i stavova koji zavravaju konkretnim akcijama;
vrijednosni pristup pristup u sklopu kojega se ljudska prava vide kao integriran
sustav etikih naela koja odreuju ljudsko ponaanje. U sreditu tog modela nalazi se naelo ljudskog dostojanstva i integriteta koje se povezuje s pet vrednota: osobna sloboda, demokratska participacija, jednake mogunosti, ravnopravnost u gospodarstvu i odrivi okoli (v. Prikaz 27).
sloboda pojedinca
demokratska participacija
LJUDSKO DOSTOJANSTVO I INTEGRACIJA
jednake mogunosti
ravnopravnost u gospodarstvu
odrivi okoli
Prikaz 26: Obrazovanje za ljudska prava temeljeno na vrijednostima (Betty Reardon)
Druga poznata autorica, Felisa Tibbitts15, direktorica udruge Human Rights Education Associates, istie da se prilikom podjele programa obrazovanja za ljudska prava mora poi od uloge koju ti programi imaju u drutvenoj promjeni i izgradnji kulture ljudskih prava. Ona upozorava da obrazovanje za ljudska prava nema istu ulogu, primjerice, u zemljama u razvoju gdje najee slui poticanju gospodarskog razvoja na lokalnoj razini i borbi za prava ena, u odnosu na razvijene demokracije u kojima je ono vie povezano s reformom nekog posebnog podruja, kao to je sustav zatvorskih kazni, zatita gospodarskih prava
153
15
Tibbitts, F. Emerging models for human rights education. International Review of Education, 48, 2002, 3-4, 159-171.
radnika migranata, zbrinjavanje izbjeglica i sl. Sukladno tome ona predlae podjelu prema potencijalu koji razliiti modeli imaju za drutvenu promjenu, pri emu trai da se u obzir uzmu tri kljune dimenzije tog potencijala: razvoj liderstva, uspostava koalicija i veza te osnaivanje pojedinca. Oslanjajui se na taj kriterij, ona je ponudila tzv. piramidalnu ili hijerarhijsku podjelu modela obrazovanja za ljudska prava koji se prvenstveno, iako ne i iskljuivo, ostvaruju u neformalnom, civilnom sektoru, a koja obuhvaa: Model 1: Vrijednosti i svijest fokus je na prijenosu temeljnih spoznaja o meunarodnim standardima ljudskih prava kako bi se ona uspjeno integrirala u sustav drutvenih vrijednosti. Najei oblici djelovanja su kampanje za osvjetavanje i nastavni predmeti u kojima se obrauju teme kao to su: povijest ljudskih prava, instrumenti zatite i sl. Cilj je privui interes i to vie angairati uenika ili sudionika obrazovnog procesa. Iako ovaj model podrava kritiko miljenje (uenici kao kritiki konzumenti ljudskih prava), nije jasno razvija li i kritiku svijest. Njegov najvei nedostatak je nedovoljno naglaavanje vjetina komunikacije, nenasilnog rjeavanja sukoba i civilnog aktivizma. Model 2: Odgovornost obino se provodi kao dio dodiplomske izobrazbe i poslijediplomskog usavravanja nekih profila strunjaka koji su ukljueni u sustav nadzora, zagovaranja ili zatite prava pojedinaca ili grupa: odvjetnika, tuitelja, sudaca i policije te zdravstvenih djelatnika, socijalnih radnika, novinara i slinih struka. Zadaci i sadraj programa mogu varirati, ovisno o profilu sudionika, no obino ukljuuju teme iz meunarodnog i domaeg prava, etike kodekse, mehanizme nadzora i zatite te posljedice krenja prava. Osim stjecanja specijalistikih znanja, usmjereni su na razvoj vjetina, kao to su lobiranje i zagovaranje. Model 3: Transformacija usmjeren je na osposobljavanje pojedinca, grupa i lokalnih zajednica za prepoznavanje sluajeva krenja ljudskih prava i obvezivanje na poduzimanje preventivnih akcija, pa osim osvjetavanja ljudskih prava, ukljuuje jaanje liderstva, razvoj vjetina nenasilnog rjeavanja sukoba, organiziranje radi zatite socijalnih prava i dr. Model se oslanja na osobno iskustvo rtve, pa ukljuuje tehnike samorefleksije i transformacije iskustva. Iako se moe nai i u kolama, najee se primjenjuje u izbjeglikim kampovima i postkonfliktnim zajednicama, u radu sa rtvama obiteljskog nasilja ili u pripremi strunjaka za pruanje pomoi siromanima. Vano je napomenuti da se posljednjih godina razliiti pristupi obrazovanju za ljudska prava u praksi sve vie kombiniraju i da se izrada programa sve vie oslanja na nekoliko temeljnih naela ili standarda ljudskih prava, kao to su: dostojanstvo osobe, prava, slobode i odgovornosti, jednakost, nediskriminacija, nepristranost, pravinost, vladavina prava i sl.
154
6.2.6. Strategije, metode i tehnike obrazovanja za ljudska prava

Izboru strategija, metoda i tehnika u obrazovanju za ljudska prava potrebno je pridati jednaku pozornost kao i izboru sadraja, budui da je u tom podruju nain na koji se obrauje neki sadraj najee odluujui za uspjeh pouavanja i uenja. Strategijom se naziva cjeloviti plan djelovanja kojim se, u idealnom obliku, utvruje stanje te pravac, ciljevi, sadraji i metode promjene; izvritelji, rokovi, resursi, postupci i instrumenti evaluacije te mogue potekoe i naini njihova rjeavanja. Metode su smiljeni i sustavni postupci kojima se nastoje ostvariti strateki ciljevi koritenjem jedne ili vie tehnika, odnosno instrumenata. Iako se ti pojmovi razlikuju po znaenju, u praksi i strunoj literaturi esto ih nalazimo kao sinonime, to ponekad oteava analizu i usporedbu razliitih postupaka. S obzirom na to da je jedna od temeljnih zadaa obrazovanja za ljudska prava priprema mladih za aktivno sudjelovanje u zatiti svojih prava i prava drugih u interesu zajednice kao cjeline, a ne samo pasivno razumijevanje i pamenje pojmova, dogaaja i injenica, vrlo je vano da uitelji ljudskih prava upoznaju strategije, metode i tehnike kojima je mogue ostvariti taj cilj, kao i da znaju odabrati one koji su najprimjereniji ostvarenju pojedinanih zadataka. Prilikom izrade strategije i/ili izbora posebnog postupka valja uzeti u obzir sljedee: obiljeja uenika (dob; sposobnosti i stil uenja; postojea znanja i vjetine; motiviranost; iskustva steena u obitelji, meu vrnjacima i sl.); obiljeja uitelja (steena struna znanja i vjetine u tom podruju; stil pouavanja i upravljanja razredom; osjeaj osobne sigurnosti i odgovornosti; stavovi o ljudskim pravima, studentima, ulozi kole i uenja u razvoju pojedinca i drutva i sl.); obiljeja nastavnog procesa (ciljevi kurikuluma; sadraj pojedinih predmeta; metodika tradicija; ukljuenost kontroverznih tema i nain njihove obrade; praksa praenja i vrednovanja rezultata uenja i pouavanja i sl.); obiljeja obrazovnog konteksta (obrazovni prioriteti na nacionalnoj i lokalnoj razini; zakonske odredbe; postojanje materijalne potpore obrazovnim inovacijama; narav voenja i upravljanja obrazovnim institucijama; dostupnost izvora i pomagala za uenje i pouavanje; sustav priznanja i nagraivanja, odnosno utvrivanja odgovornosti za uspjeh u obrazovanju i sl.). Svaki od tih imbenika na poseban nain olakava ili oteava primjenu neke strategije ili koritenje pojedine metode ili tehnike u obrazovanju za ljudska prava. Uitelj koji, primjerice, dri da kola treba uenicima osigurati solidno znanje o naelima ili instrumentima ljudskih prava, vrlo vjerojatno e izbjegavati aktivne metode koje se oslanjaju na razmjenu iskustva uenika. I obratno, uitelj koji dri da uenje ljudskih prava treba uenika pripremiti za ivot i rjeavanje svakodnevnih problema, vrlo vjerojatno e nastojati to manje koristiti predavake metode. Nadalje, ak e i krajnje motiviran uitelj u krajnje motiviranom razredu, vjerojatno odustati od takvih tema ako one nisu slubeno utvrene kao prioritetne, ako mu nije pruena odgovarajua potpora i ako se njegov uspjeh u tom podruju ne priznaje.
155
Postupci koji se koriste u obrazovanju za ljudska prava vrlo su raznoliki i esto neprispodobivi uobiajenim nastavnim postupcima, dijelom zbog toga to se vei dio njih izvorno pojavio u neformalnom obrazovanju odakle su preneseni u kole, a dijelom i zbog toga to su pojedine metode zapravo sastavljene od vie sloenih metoda, tehnika i instrumenata. No u pravilu provoenje obrazovanja za ljudska prava znai izradu i primjenu onih strategija koje polaze od dobrobiti uenika kao pripadnika odreene drutvene zajednice. To upuuje na primjenu onih metoda i tehnika kojima se prvenstveno potie iskustveno, problemsko, participativno, suradniko i sl. uenje i pouavanje, iako se, po potrebi, mogu uvesti i pasivni i receptivni oblici rada.
Aktivno uenje
Uenje za ljudska prava je prvenstveno uenje kroz akciju. Naelo aktivnog uenja trai da se uenik stavi u situaciju u kojoj e stjecati nova znanja i vjetine istraivanjem, radom u zajednici i simulacijom odreenih dogaaja ili procesa. U programima obrazovanja za ljudska prava koji smjeraju stjecanju pravne pismenosti, osobito u viim razredima osnovne i srednjoj koli, preporuuje se kombinacija metode simulacije suenja i akcijskih projekata (ukljuivanje u politiku kampanju, rad sa zakonodavcima, analize zanimljivih i primjerenih sudskih procesa, istraivanje javnog mnijenja u lokalnoj zajednici i sl.). Programi koji su usmjereni na razvoj drutvene odgovornosti i solidarnosti naglaavaju vanost provoenja projekata u lokalnoj zajednici i volonterski rad uenika u centrima za naputenu djecu, ene i djecu rtve nasilja, starakim domovima bolnicama i telefonima za mlade). Uiteljima se savjetuje da godinje uvedu barem jednu novu tehniku kojom uenici aktivno stjeu i provjeravaju svoja znanja u praksi te jaaju participaciju i nenasilne odnose s drugima.
U skladu s tim strategija obrazovanja za ljudska prava koja polazi od dobrobiti uenika, odnosno sudionika obrazovnog procesa, moe ukljuiti velik broj aktivnih metoda i tehnika rada. Njihova podjela vri se prema razliitim kriterijima, no rijetko kad se uspijeva na zadovoljavajui nain obuhvatiti sva sloenost i raznolikost metodikih rjeenja. U dva najea pristupa polazi se od naina na koji uenik stjee odreena znanja i vjetine te od veliine obrazovne grupe. Jedna od moguih podjela metoda i njima odgovarajuih tehnika u obrazovanju za ljudska prava prema prvom kriteriju nalazi se u Prikazu 28. Prema veliini obrazovne grupe metode se mogu razvrstati u sljedee skupine:
metode primjerenije radu s velikim grupa (oluja ideja, predavanje, izvjetavanje,
156
diskusija, debata, pisanje eseja, likovno izraavanje, izrada kolskih novina, on-line umreavanje i sl.); metode primjerenije radu u malim grupama ili timova (akcijsko istraivanje, analiza sluaja, projekt, rad na terenu, on-line diskusija i sl.); metode primjerenije uenju u paru (dijalog, rjeavanje problema i sl.); metode primjerenije radu s jednim uenikom (pitanja i odgovori, prepriavanje osobne povijesti, dijalog, individualni projekti, on-line pretraivanje i sl.).
metode zagrijavanja i oputanja razbijanje leda, igra rijei, zujanje
iskustvene metode igranje uloga, simulacija suenja, prepriavanje osobne povijesti
participativne i interaktivne metode razgovor, diskusija, debata, aktivno sluanje
metode rjeavanja problema ili sporova posredovanje, pregovaranje, arbitriranje
metode predstavljanja izlaganje, predavanje, izvjetavanje metode kreativnog izraavanja pisanje eseja, likovno izraavanje, modeliranje, kolske novine metode prikupljanja podataka oluja ideja, upitnik, intervju, promatranje, anketa
METODE I TEHNIKE U OBRAZOVANJU ZA LJUDSKA PRAVA
metode analize i interpret. sadraja analiza tekstova, slikovnog i dr. materijala i sl. akcijske metode zastupanje, kampanja, pisma potpore, prosvjed, volonterski rad u zajednici metode zavravanja aktivnosti zajednika rekapitulacija, izvjetaj, instalacija, izloba
istraivake metode projekt, akcijsko istraivanje, terensko istraivanje, analiza sluaja
metode podrane novim tehnologijama on-line pretraivanje, debata, umreavanje
Prikaz 28: Metode i tehnike u obrazovanju za ljudska prava
Iako se uz svaku metodu veu posebna pravila primjene i vrednovanja uinkovitosti, neka su pravila opevaea za rad u koli, kao to su: temu ili problem, kao i odgovarajui postupak, predlae i izabire uitelj ili voditelj zajedno s uenicima (olujom ideja, diskusijom ili postavljanjem odreenog pitanja, primjerice: Kako moemo poboljati odnose u razredu?); u sluajevima kad ima vie prijedloga, izbor metode vri se nakon to predlagai ukratko opiu prednosti i nedostatke metoda koje predlau; uenici samostalno rade na odreenom zadatku, uitelj ima ulogu savjetnika, facilitatora i koordinatora; u odgovarajuim sluajevima uenici izmeu sebe mogu izabrati promatrae s jasnim uputama o tome to trebaju initi i, kad se radi u manjim grupama, izvjestitelje; po zavretku aktivnosti potrebno je povesti diskusiju o prednostima i nedostacima odabranog postupka i, u sluajevima kad se odabrani postupak pokae neuinkovitim, predloiti novi za budue sline aktivnosti.
157
U daljnjem emo tekstu opisati samo neke od najee koritenih tehnika iz Prikaza 28. Dodatne informacije o metodama i tehnikama u obrazovanju za ljudska prava mogu se nai na kraju ovoga prirunika, ali i u nekim drugim radovima.16
Razbijanje leda
Razbijanje leda je kratkotrajna uvodna aktivnost koja se provodi radi oputanja ili zagrijavanja sudionika obrazovne grupe koji se susreu prvi put (primjerice u izvankolskim aktivnostima u kojima se okupljaju uenici razliitih razreda ili kola i sl.), a njihova komunikacija je bitna za uspjeh aktivnosti. Iako se najee koristi u programima nenasilne komunikacije, jednako se uspjeno moe primijeniti i u drugim programima u koli i izvan nje. Sastoji se od zadataka koji od sudionika trae brzi verbalni ili neki drugi odgovor, npr. pronalaenje para, grupiranje ili lanano povezivanje prema odreenoj uputi ili kriteriju (boja kose, odjea, datum roenja, omiljena hrana, posjedovanje domae ivotinje, pospremanje svoje sobe i sl.), nastavljanje lanca rijei, pamenje to veeg broja izloenih predmeta, pronalaenje skrivenog predmeta, zajedniko crtanje nekog motiva zatvorenih oiju, pogaanje to druga osoba gleda ili misli i sl.
Igranje uloga
Igranje uloga je iskustvena metoda uenja u kojoj uenici, proizvoljno ili prema odreenim pravilima, imitiraju neki dogaaj ili situaciju. Svrha joj je bolje razumijevanje razmiljanja i osjeanja sudionika nekog dogaaja (npr. uenika koji je rtva nasilja i njegova napadaa). Potie razvoj socijalnih vjetina, suosjeanja, solidarnosti, samokontrole, odgovornosti i prosocijalnog ponaanja. Cjelovita aktivnost ukljuuje sljedee faze: a) izbor teme ili problema; b) podjela grupe na igrae i promatrae uz utvrivanje zadataka za svaku ulogu; c) igranje uloga, ponekad i uz prekide kako bi se provjerilo razumijevanje igre od strane promatraa; d) provoenje diskusije o tijeku i rezultatima igre. Budui da se igra uloga obino odnosi na kontroverzne ivotne situacije, naknadno se u raspravi mogu pojaviti pitanja na koja nema jednoznanog odgovora. Tada je potrebno uenicima pomoi da problem razmotre s razliitih motrita i da do njegova rjeenja dou demokratskim postupkom, primjerice glasovanjem ili konsenzusom.
Simulacija suenja
Simulacija suenja je iskustvena i interaktivna metoda koja se esto koristi u programima pravnog opismenjivanja starijih uenika. Tijekom aktivnosti uenici preuzimaju uloge osumnjienika, branitelja, tuitelja, suca, svjedoka, porote, medija i publike te simuliraju dogaanje na sudu. Aktivnost produbljuje razumijevanje osjeaja rtve krenja ljudskih prava, naina rada branitelja i tuitelja te ustroja i djelovanja pravnog sustava u cjelini. U niim razredima osnovne kole mogue je organizirati zamiljen
158
16
Vidi npr.: Prvi koraci: Prirunik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava. Zagreb: Amnesty International Hrvatske, 2000.; Male, D. i Strievi, I. (ur.) Mi poznajemo i ivimo svoja prava. Zagreb: kolska knjiga 2000.; Compass: A Manual on Human Rights Education with Young People. Strasbourg: Council of Europe, 2002.
sudski proces (primjerice zbog nepostojanja biciklistikih staza u mjestu ili pristupa koli za uenike u invalidskim kolicima) u kojima se kombinira igra uloga, dramatizacija i druge sline metode. U viim je razredima mogue provesti stvarno suenje prema informaciji iz novina ili sudskom izvjetaju. U svim tim sluajevima uenicima moraju biti jasne pojedine uloge i postupovna pravila. Posebna pozornost tijekom pripreme suenja mora se posvetiti zatiti dostojanstva osumnjienika, privatnosti svjedoka i ozbiljnosti sasluanja. Po zavretku suenja moe se povesti razgovor o ulozi sudova u zatiti ljudskih prava, potrebi potivanja zakona te to povezati s potrebom potivanja pravila ponaanja u odjeljenju i koli.
Debata
Debata se u uenju ljudskih prava obino koristi kako bi se, uz potivanje odreenih postupovnih pravila, pojasnili stavovi o nekoj kontroverznoj temi (primjerice o praksi da se testovi znanja u koli daju nenajavljeno; zabrani nonih izlazaka mladih i sl.). Njom se osobito razvijaju vjetine logikog miljenja, aktivnog sluanja i argumentiranog iznoenja svojih stavova. Obino se vodi izmeu dvije ili vie manjih grupa koje zauzimaju i brane odreen stav po nekom pitanju (primjerice: protivnici, zagovornici, neopredijeljeni). Svaka grupa ima zadatak zajedniki smisliti i iznijeti dokaze kojima potkrepljuje ispravnost svog stajalita. Dokazi su stvar dogovora i lanovi ih grupe moraju zastupati bez obzira na njihovo osobno miljenje. Debata obino zavrava diskusijom nakon koje se glasuje o predloenim rjeenjima, idejama i sl. Sa starijim se uenicima mogu organizirati formalne debate u kojima se naglasak stavlja na potivanje pravila debatiranja (pretpostavka, priprema stajalita, izjava, saimanje i glasovanje).
Aktivno sluanje
Aktivno sluanje interaktivna je metoda koja se koristi za uenje u paru. Svrha joj je pomoi uenicima da oblikuju stavove o odreenom pitanju na temelju razumijevanja i suprotstavljanja stavovima druge strane. Pogoduje razvoju analitikog, logikog i argumentiranog miljenja. Aktivnost se provodi tako da jedan uenik u paru izjavi da podrava neko rjeenje i iznese razloge svoje podrke, nakon ega drugi uenik saima ili preformulira njegov razlog i iznosi razlog koji mu je suprotan. Nakon toga, prvi uenik po istom postupku iznosi novi razlog suprotan razlogu drugog uenika, kojeg ovaj opet pobija. Sueljavanje se ponavlja sve dotle dok se razlozi ne iscrpe, kad se pristupa glasovanju.
Pregovaranje
Pregovaranje je interaktivna metoda uenja kojom uenici stjeu znanja i vjetine kako na miran nain, dobrovoljno i uz potivanje odreenih pravila pomiriti suprotstavljena stajalita i doi do zajednikog rjeenja. Obino se provodi s dvije suprotstavljene grupe i s promatraima koji prate ponaanje grupa tijekom procesa pregovaranja. Izbor problema kojega treba rijeiti pregovaranjem razlikuje se ovisno o dobi uenika.
159
U niim razredima moe se pregovarati o rjeavanju problema povezanih sa kolom, odnosima s vrnjacima ili ispunjavanjem obveza u obitelji (primjerice oko toga tko e ii po kruh i mlijeko, usisati stan; gdje e se ii na izlet i sl.), dok se u starijim razredima mogu organizirati simulacije meunarodnih pregovora (primjerice izmeu dvije zemlje koje se spore oko granica). Pregovaranje se razlikuje od debate po tome to rezultat nije pobjeda jedne strane, nego usklaivanje interesa obiju strana, odnosno nalaenje obostrano prihvatljivog rjeenja. Valja ga razlikovati i od posredovanja, budui da ovdje usklaivanje interesa nije potpomognuto treom, neutralnom stranom.
Posredovanje
Posredovanje ili medijacija je participativno-interaktivna metoda kojom dva sukobljena uenika ili grupe uenika nastoje doi do rjeenja uz pomo posrednika. Proces se temelji na dobrovoljnosti i motiviranosti sukobljenih strana da nau mirno rjeenje spora koristei se mogunostima nenasilne komunikacije, analize, dijaloga i pregovaranja uz pomo tree, neutralne, osobe. Kad je posrednik uenik, govorimo o posredovanju meu vrnjacima ili peer-medijaciji. Uspjenost metode ovisi o pripremi svih sudionika aktivnosti, osobito o posredniku koji mora ostati nepristran i uzdravati se od prisiljavanja strana na neku radnju ili miljenje. Smisao posredovanja je pruanje pomoi sukobljenim stranama koje ele, ali ne znaju kako doi do rjeenja. Ono omoguuje sukobljenim stranama da se bolje upoznaju i oslobode uzajamnih predrasuda. Tijekom procesa obje strane aktivno sudjeluju u nalaenju rjeenja pa se kae da je posredovanje, kao i pregovaranje, metoda dvostruke pobjede. Posrednik jami povjerljivost podataka, a sukobljene strane se obvezuju potivati odreena pravila ponaanja, kao to su: uzdravanje od pogrdnih izraza i prekidanja druge strane, iskrenost, predanost u traenju zajednikog rjeenja i uvanje povjerljivih podataka iznesenih tijekom posredovanja. Posredovanje zavrava usmenim ili pismenim sporazumom koji obvezuje obje strane na odreeno ponaanje.
Oluja ideja
Oluja ideja (brainstorming) posebna je tehnika rada u grupi koja ima viestruku namjenu: omoguuje uenicima da se opuste prije poetka aktivnosti; pobuuje interes za odabranu temu; osigurava pojavu velikog broja ideja ili rjeenja i pokazuje razinu razumijevanja te stavove uenika o nekom problemu. Moe se koristiti samostalno ili kao polazite za druge metode, kao to su diskusija, izrada nacrta istraivanja i sl. Odvija se po odreenim pravilima pa trai pripremu i uitelja i uenika. Kvalitetno provoenje oluje ideja trai da se zajedniki odredi tema, problem ili pitanje kojim e se uenici baviti, objasne pravila ponaanja i biljei svaki odgovor na plou. Kad su svi odgovori iscrpljeni, analizira se njihov sadraj, rangira po vanosti i odabire najprimjereniji koji onda slui kao podloga za diskusiju ili rjeavanje problema. Neka od najvanijih pravila provoenja oluje ideja su: tema ili problem odreuje se prije oluje, svrha oluje je prikupiti to vie ideja, ideje se ne komentiraju tijekom oluje, aktivnost zavrava analizom i rangiranjem ideja.
160
Analiza i interpretacija tekstualnog i slikovnog materijala

Udbeniki tekstovi, novinski lanci, fotografije, filmovi, televizijske emisije, plakati, karikature i sl., esto se koriste u obrazovanju za ljudska prava. Iako se preporuuju u radu sa starijim uenicima ili odraslima, uz dobru pripremu, mogu se koristiti i s uenicima niih razreda osnovne kole, osobito kad je rije o razotkrivanju stereotipa i predrasuda u udbenicima i odgovarajuim knjievnim djelima. U svakom sluaju vano je pripremiti pitanja kojima se uenici vode do onoga to je bitno u tekstu ili slici (uoavanje problema i naina na koji je on predstavljen), kako bi samostalno izveli zakljuak o tome je li odreeni dogaaj (osoba i sl.) tumaen ili prikazan stereotipno, odnosno s predrasudom.
Analiza slu
aja
Analiza sluaja istraivaka je metoda koja je primjerena radu s manjim grupama starijih uenika. Razvija analitike vjetine, logiko i kritiko miljenje, vjetine planiranja i timskog rada. U uenju se moe koristiti samostalno ili kao podloga za istraivaki projekt ili terenski rad (ako se eli saznati u kojoj mjeri su podaci dobiveni na jednom sluaju raireni u odjeljenju, koli, lokalnoj zajednici i sl.), debatu ili diskusiju (sueljavanje uenika po nekom pitanju ili razmatranje vie moguih rjeenja problema). Analizirati se mogu stvarni ili izmiljeni sluajevi ili problemi koji, u pravilu, moraju biti bliski iskustvu uenika (primjerice odnos prema novom ueniku u razredu, prema uenicima koji ive s rizikom, uenicima s posebnim potrebama i sl.). Cjelovit postupak analize obuhvaa nekoliko razina, od odabira problema i liste pitanja po kojima e se provesti analiza, preko pisanja izvjetaja, javnog predstavljanja rjeenja u razredu ili koli, do zavrne diskusije. Izvjetaji obino sadre niz podataka o rezultatima promatranja uenika, analize dokumenata i intervjua s drugim uenicima o odreenom problemu i sl. U zavrnim razredima osnovne kole, u izvjetaj se mogu ukljuiti i statistiki podaci iz znanstvenih istraivanja, slike, novinski lanci i sl.
Volonterski rad u zajednici

Programi uenja za ljudska prava putem volonterskog rada u lokalnoj zajednici posljednjih se godina u razvijenijim zemljama svijeta sve vie uvode u kole, osobito u vie osnovnokolsko i srednjokolsko obrazovanje. Svrha im je dvostruka: s jedne strane tee potaknuti uenike na osvjetavanje problema drutvene nejednakosti, diskriminacije i iskljuivanja pojedinca i grupa, a s druge razviti osjeaj solidarnosti i drutvene odgovornosti za promjenu. U pravilu se ostvaruju konkretnom akcijom kojoj prethodi paljiva priprema (upoznavanje problema lokalne zajednice prikupljanjem podataka iz lokalnih novina, intervjuiranjem graana ili predstavnika javnih slubi i sl.). Akcije ukljuuju pruanje pomoi djeci, mladima i odraslima koji se nalaze u ustanovama za zbrinjavanje beskunika, osoba s posebnim potrebama, rtava nasilja; u starakim domovima, bolnikim odjelima i sl. Mogu se provoditi i osnivanjem ili sudjelovanjem u radu telefona ili informativnog pulta za djecu i mlade,
161
prikupljanjem humanitarne pomoi za posebno ugroene uenike ili obitelji, sudjelovanjem u radu grupa za samopomo i sl. Uenici vode biljeke o svojim akcijama, a rezultate mogu predstaviti na kraju kolske godine izlobom u kombinaciji s okruglim stolom, diskusijom i sl.
On-line pretraivanje
Pretraivanje putem Interneta postupak je koji se posljednjih godina sve ee koristi u obrazovanju za ljudska prava. Nakon izbora teme ili problema uenici samostalno ili u manjim grupama pretrauju (surfaju) po Internetu vodei biljeke o tome koje su podatke i gdje pronali. Pretraivanje se moe provoditi uz koritenje razliitih alata za traenje informacija, odnosno baza podataka prema kljunim rijeima, autorima, zemljama i sl. S obzirom na to da ono trai odreenu razinu kompjuterske pismenosti i sposobnost selekcije, vano je da uenici ve znaju raditi s kompjuterom i da prije pretraivanja imaju izraen plan ili smjernice za pretraivanje kako bi se mogli usmjeriti na ono to je bitno. Pretraivanje se moe provoditi u nekoliko faza, tako da se nakon svake faze dobiveni podaci usporede s planom i utvrde dijelovi koji trae daljnje pretraivanje. Izvjetaj o rezultatima pretraivanja predstavi se cijeloj grupi, nakon ega je dobro povesti razgovor o prednostima i nedostacima takvog naina uenja.
Zajedni
ka rekapitulacija
Zajednika rekapitulacija je postupak kojim se zavrava neka aktivnost. Svrha joj je provjera onoga to su uenici ili sudionici obrazovne grupe zapamtili, ali i saimanje bitnih detalja kojima se olakava pamenje. Poinje postavljanjem pitanja: to e od onoga to si danas uo/ula zapamtiti (i primijeniti)? Ponekad se za to koristi loptica koju uenici dobacuju jedan drugome, pri emu onaj koji uhvati lopticu na postavljeno pitanje odgovara jednom rijeju ili kraom reenicom.
6.2.7. Obrazovanje za ljudska prava i druga srodna podru

ja
Ve je reeno da se zadnjih desetljea pojavio velik broj obrazovnih programa kao odgovora na nove drutvene potrebe izazvane ruenjem totalitarnih drutava, opadanjem povjerenja graana u demokratske institucije i nezainteresiranou mladih za politike procese, masovnim migracijama i porastom kulturno pluralnih drutava, globalizacijom, krizom okolia, meunacionalnim i meuetnikim netrpeljivostima, porastom nasilja, terorizmom, prijetnjom globalnom miru itd. Ovisno o naravi izazova, ali i o obrazovnoj tradiciji, ponegdje se uvodi obrazovanje za ljudska prava i slobode; drugdje se prioritet daje graanskom obrazovanju ili pravnoj pismenosti; negdje temama iz obrazovanja za mir i nenasilje; u nekim sluajevima trai se da se obrazovanje prvenstveno okrene potrebama kulturno pluralne zajednice i uenike pripremi za snoljivost i potivanje razliitosti; negdje se trae programi kojima se potie razumijevanje globalnih procesa i globalne meuovisnosti ili, pak, ouvanja okolia i odrivog razvoja.
162
Iako svaki od tih programa ima svoje posebne ciljeve, njima se u veoj ili manjoj mjeri promie i ideja ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i sloboda, jednakosti i odgovornosti. Usporedimo li te programe s kategorijama ljudskih prava, moemo lako uoiti veze izmeu, primjerice, graanskog ili politikog obrazovanja i graanskih i politikih prava, izmeu interkulturalnog ili antirasistikog obrazovanja i kulturnih i socijalnih prava te izmeu obrazovanja za nenasilno rjeavanje sporova i prava na mir i razvoj itd. Usporedimo li te programe s tzv. generacijama ljudskih prava, dobivamo odnose koji su dani u Prikazu 29. Uspostavljene veze ne znae da su se pojedini programi pojavili kad i pojedine kategorije prava, nego da se njima promiu odreene vrijednosti koje istovremeno pridonose ostvarenju odreenih kategorija svrstanih pod pojmom generacije.
prva generacija PRAVA NA SLOBODU graanska i politika prava
graanski odgoj politiko obrazovanje dravljanski odgoj obrazovanje za pravnu pismenost
trea generacija PRAVA NA SOLIDARNOST pravo na razvoj, mir, zdravi okoli, humanitarnu pomo
obrazovanje za mir (upravljanje mirom, nenasilje) obrazovanje za pomirenje obrazovanje za (odrivi) razvoj obrazovanje za okoli
etvrta generacija PRAVA NA DOBRU VLADAVINU pravo na uinkovitu i odgovornu vlast, civilno drutvo
obrazovanje za civilnu akciju obrazovanje za samoosnaenje obrazovanje za drutvenu odgovornost globalno obrazovanje
Prikaz 29: Generacije ljudskih prava i obrazovni programi
promicanje ljudskog dostojanstva i jednakosti svih
LJUDSKA PRAVA
druga generacija PRAVA NA JEDNAKOST gospodarska, socijalna i kulturna prava
interkulturalno/multikulturalno obrazovanje antirasistiko obrazovanje obrazovanje za snoljivost obrazovanje za kulturnu batinu etniki studiji
163
Za razliku od tih programa, obrazovanje za ljudska prava u pravilu promie podjednako sve kategorije prava. Ono se pojavilo kao sveobuhvatan, cjelovit i inkluzivan pristup uenju i pouavanju za ljudsko dostojanstvo, jednakost i osnaivanje pojedinca za autonomno, aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskim procesima, uz potivanje naela opih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih, vladavine prava, nediskriminacije i solidarnosti. U skladu s tim, moe se rei da obrazovanje za ljudska prava predstavlja sjecite niza drugih programa kojima se, vie ili manje izravno, promiu pojedine kategorije prava i sloboda. No s obzirom da se njima promiu i drugi ciljevi izvan podruja ljudskih prava, oni zadravaju svoju posebnost i ne mogu se u potpunosti poistovjetiti s obrazovanjem za ljudska prava. U daljnjem tekstu ukratko emo opisati neke od posebnosti tih programa.
6.2.7.1. Ljudska prava i graansko obrazovanje

Graansko obrazovanje posebno je podruje obrazovanja koje se od poetka 1990-ih najee spominje u svezi s izmjenama i dopunama kurikuluma u razvijenim i tranzicijskim zemljama Europe i Sjedinjenim dravama. Spominje se jo i pod nazivom politiko obrazovanje, obrazovanje za demokraciju, dravljanski odgoj i obrazovanje za graanstvo. Uglavnom se uvodi u vie razrede osnovne ili u srednju kolu kao kroskurikularno naelo, posebni obvezni ili izborni predmet, kao obvezna ili izborna dopuna postojeem drutvenom predmetu ili predmetima, kao poseban program kolskih ili izvankolskih aktivnosti, ili kao jednokratni projekt. Takoer se sve ee spominje i u svezi s reformom programa dodiplomskog obrazovanja i strune izobrazbe uitelja osnovne i srednje kole. Glavni je cilj graanskog obrazovanja priprema informiranog, aktivnog i odgovornog graanina koji, sudjelovanjem u procesu odluivanja, pridonosi razvoju demokracije i graanskog drutva. Osim razumijevanja temeljnih pojmova i naela ustroja demokratske vlasti, odnosa graanina i institucija vlasti, nunosti zatite graanskih i politikih prava i sloboda, vladavine prava itd., graansko obrazovanje istie potrebu razvoja participativnih vjetina, voenja, timskog rada, dijaloga i sl., privrenost temeljnim vrednotama demokracije te jaanju individualne i kolektivne odgovornosti za stabilnost graanskog drutva. Prema meunarodnoj udruzi CIVITAS, uspjeh graanskog obrazovanja ogleda se u razumijevanju demokracije kao instrumenta zatite prava i sloboda pojedinca i pravde u skladu s meunarodnim standardima. Na razini kole, graansko obrazovanje potie uvoenje programa usmjerenih na uenika i zajednicu te na razvoj demokratske kulture prava i odgovornosti, nepristranosti i nenasilnog ponaanja. Usprkos tim odrednicama, graansko obrazovanje se u mnogim zemljama i dalje ostvaruje kao dravljanski odgoj. Budui da ne postoji opi model demokracije i da su mnogi demokratski reimi i danas slijepi na pojavu nejednakosti i nepravde, drutvenog iskljuivanja, rasne i etnike diskriminacije i asimilacionizma, potrebno je praviti razliku izmeu graanskog obrazovanja koje uenike priprema za politiki manipulirane graane poslunike i onoga koje ih priprema za graane koji autonomno i odgovorno sudjeluju
164
u drutvenim promjenama s osloncem na naela opih ljudskih prava, pravde, jednakosti i pluralizma. Ta je razlika sadrana i u UNESCO-vu pojmu graansko obrazovanje s meunarodnom dimenzijom, kao i u pojmu obrazovanje za demokratsko graanstvo Vijea Europe, o emu je bilo ranije rijei.
IEA istraivanje o poznavanju graanstva i civilnom angamanu meu etrnaestogodinjacima

(Torney-Purta, J. et al. Citizenship and Education in Twenty-eight Countries: Civic Knowledge and Engagement at Age Fourteen. Amsterdam: International Association for the Evaluation of Educational Achievement, 2001.) Istraivanje je provedeno u 28 zemalja kako bi se utvrdilo to etrnaestogodinji uenici znaju o demokratskim institucijama i procesima, koje graanske vjetine posjeduju, koje vjetine posjeduju za razumijevanje i interpretaciju politike komunikacije, shvaaju li pojmove graanstva i demokracije na isti nain kao i odrasli u njihovu drutvu, koju ulogu imaju kole i civilne organizacije u graanskom razvoju adolescenata itd. Rezultati potvruju da meu demokratskim dravama postoji podudaranje oko kljunih tema graanskog obrazovanja. U veini ispitanih zemalja uenici razumiju temeljna demokratska naela i vrijednosti (npr. vanost politikog pluralizma, podjele vlasti i slobode govora), ali je njihovo poznavanje esto knjike naravi i uglavnom se svodi na prepoznavanje termina. Osim toga, ne postoji vea razlika izmeu uenika koji pripadaju tzv. starim od onih koji pripadaju novim demokracijama (tranzicijske zemlje). Meu deset zemalja sa srednjim vrijednostima znatno iznad meunarodnog prosjeka bile su Poljska, Cipar, Slovaka i eka Republika. Poljski uenici imali su bolje rezultate npr. od finskih, amerikih i norvekih uenika. Meu zemljama sa srednjim vrijednostima znatno ispod meunarodnog prosjeka bili su Portugal i francuski dio Belgije, kao i Estonija i Rumunjska. Istraivanje je potvrdilo sloen odnos izmeu graanskih znanja, civilnog angamana i stavova. Bolji rezultat na zadacima znanja ne znai automatski i vei angaman ili drutveno primjerenije stavove. Neke su zemlje postigle slab rezultat u znanju, a visok u civilnom angamanu. Vrlo je mali broj uenika koji su postigli visok rezultat u znanju bilo civilno aktivno. U nekim su zemljama, uenici koji su imali visok rezultat na zadacima znanja pokazali malo razumijevanja za prava imigranata ili ena. U veini tranzicijskih zemalja, broj osvojenih bodova za podrku pravima ena bio je ispod meunarodnog prosjeka. Glede sudjelovanja uenika u procesu odluivanja, istraivanje potvruje da mladi vie nisu zainteresirani za konvencionalne oblike politike participacije (lanstvo u stranci, pisanje pisama novinama o drutvenim i politikim temama, kandidiranje za lokalnu ili gradsku upravu). Uenici pokazuju vei interes za rad sa svojim vrnjacima na poslovima u kojima su rezultati odmah vidljivi (npr. sudjelovanje u radu kolskih vijea ili parlamenata mladih). Istraivanje je takoer pokazalo da meu uenicima raste nepovjerenje prema institucijama vlasti, politikim strankama i politiarima. Mladi misle da su institucije vlasti otuene od graana i da djeluju iza zatvorenih vrata, da politiari manipuliraju glasakim tijelom i rade samo za svoje osobne interese.
165
Ljudska prava zauzimaju sredinje mjesto u promicanju aktivnog graanstva u demokratskom i kulturno pluralnom drutvu. Sudjelovanje u demokratskim procesima prvenstveno znai razumijevanje, svjesnu privrenost i djelovanje u skladu s naelom ljudskog dostojanstva, jednakosti, nepristranosti i aktivnog otpora diskriminaciji, rasizmu, seksizmu i drugim oblicima iskljuivanja i nepravde. Odgovorno i aktivno graanstvo nezamislivo je bez osjeaja odgovornosti za dobrobit drugoga i drutva u cjelini. Sukladno tome i graansko obrazovanje je nezamislivo bez stjecanja znanja i razvoja vjetina kojima se ljudska prava i slobode promiu i tite na lokalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini.
6.2.7.2. Ljudska prava i interkulturalno/multikulturalno obrazovanje

Interkulturalno obrazovanje je posebno podruje teorije i prakse odgoja i obrazovanja koje se pojavljuje kao odgovor, s jedne strane, na kulturno usloavanje razvijenih demokratskih drutava pod utjecajem imigracije i, s druge strane, na tzv. obnovu etnikih identiteta nedominantnih drutvenih grupa kao izraza otpora protiv povijesnog ugnjetavanja, ali i globalizacije. Termin interkulturalno obrazovanje prevladava meu europskim autorima, dok autori iz Sjedinjenih drava, Velike Britanije, Kanade, Australije i Novog Zelanda u istom ili slinom znaenju koriste termin multikulturalno ili, pak, multietniko i meurasno obrazovanje. Prvi programi imaju kompenzacijsku i tranzicijsku ulogu, a uvode se poetkom 1960-ih. Iskljuivo su namijenjeni tzv. kulturno ili jezino drugaijim uenicima koji trebaju posebnu pomo prije i tijekom ukljuivanja u redovitu nastavu pa ih se naizmjence pouava na jeziku zemlje domaina i zemlje podrijetla, uz dodatne sadraje iz povijesti, zemljopisa i kulture zemlje podrijetla. U Europi se takvi programi izrauju za djecu tzv. sezonskih radnika, migranata i manjina, a u Sjedinjenim dravama i Kanadi jo i za djecu starosjedilakih naroda. Usprkos njihove ograniene primjene, ti su programi oznaili novo razdoblje u pristupu obrazovanju kulturno drugaijih uenika na koje se do tada primjenjivala teorija smanjenih mentalnih sposobnosti, zbog ega su u nesrazmjerno velikom broju bili upuivani u posebne kole (v. Prikaz 30). Pod utjecajem ideje kulturnog pluralizama i uvoenja multikulturalne perspektive, u sklopu koje se kulturna posebnost poinje promatrati kao drutvena stvarnost, i zahtjeva za punim ostvarivanjem prava na jednakost u obrazovanju, postupno se pojavljuje pojam multikulturalnog, a kasnije i interkulturalnog obrazovanja koji je namijenjen svim uenicima, a ne samo onima koji su kulturno drugaiji. Sam pojam koristi se u tri znaenja: a) nova filozofija obrazovanja; b) temeljno nastavno ili kroskurikularno naelo i c) obvezan ili izborni nastavni predmet ili sadraj jednog ili vie postojeih predmeta u osnovnoj i srednjoj koli te u obrazovanju uitelja. Na normativnoj se razini u veini zemalja kao glavni cilj multikulturalnog ili interkulturalnog obrazovanja postavlja razumijevanje i potivanje naela viekulturalnosti, to se u praksi ostvaruje na razliite naine. Osim usvajanja temeljnih pojmova u podruju kulture, u nekim sluajevima to podrazumijeva upoznavanje svoje i drugih kultura, jaanje etnikog identiteta
166
Uenje za osvjetavanje i oslobaanje od stereotipa i predrasuda (antipredrasudno uenje)

Programi osvjetavanja i oslobaanja od stereotipa i predrasuda poseban su dio interkulturalnog ili multikulturalnog obrazovanja. Temeljni cilj takvih programa je razvoj sposobnosti i vjetina kritikog opaanja, analize i prosuivanja svojih i tuih postupaka prema osobama koje pripadaju drugoj kulturi, rasi, jezinoj ili etnikoj grupi i sl. Od posebnih ciljeva valja spomenuti sljedee: razumijevanje temeljnih pojmova i odnosa meu njima (stereotip, predrasuda, diskriminacija, etnocentrizam, ovinizam i sl.); razumijevanje razlika izmeu injenice, vrijednosti i stava; razumijevanje nastanka, odravanja i mijenjanja stereotipa i predrasuda; vjetine analize i vrednovanja svojih i tuih stavova prema drugim osobama; poznavanje metoda poticanja promjene stavova i njihova primjena u svakodnevnom ivotu. Stereotip je pretjerana, rigidna i prebrza generalizacija koju dijeli neka grupa ljudi o sebi ili drugoj grupi. Stereotipizirati znai pridruivati pozitivne ili negativne osobine (npr. pametni, lijeni, marljivi, krti, glupi i sl.) pojedinoj rasi, spolu, religijskoj ili etnikoj grupi i sl., a time i svim osobama koje se opaaju kao pripadnici takve grupe. Stereotip treba razlikovati od predrasude zbog dva kljuna razloga: a) stereotip je pozitivan ili negativan stav koji proizlazi iz ideje, a predrasuda negativan i krajnje uvredljiv stav koji proizlazi iz vjerovanja, i b) stereotip nije nuno povezan s diskriminacijom, dok predrasuda najee vodi diskriminaciji. Diskriminacija je akcija kojom se ograniavaju, kre ili osporavaju prava i dostojanstvo druge sobe uz koju se vee predrasuda. Teorije predrasudnog ponaanja: teorija predrasudne osobe (Adorno) po kojoj su predrasude proizlaze iz osobina linosti, kao to su: - rigidno pridravanje konvencionalnih vrednota; - podreivanje idealiziranom autoritetu; - spremnost na okrivljavanje i kanjavanje ljudi koji se opiru konvencionalnim normama ponaanja; - otpor prema subjektivnosti, osjetljivosti i mati; - praznovjerje; - osjeaj strahopotovanja prema moi; - destruktivnost i cinizam; - optereenost seksualnou; teorija socijalnog uenja i konformizma (Allport, Bandura) po kojoj predrasude nastaju kao rezultat uenja i socijalizacije (izloenost modelu, nagrade i kazne te prihvaanje grupnih vrijednosti i normi ponaanja).
167
PERSPEKTIVA
SHVAANJE KULTURNIH RAZLIKA
MODELI PROGRAMA
CILJEVI
CILJNE GRUPE
Monokulturalna perspektiva
kulturne razlike kao prijelazno drutveno obiljeje
multikulturalno obrazovanje usmjereno na uenika obrazovanje za kulturno drugaijeg uenika kompenzacijski ili tranzicijski programi
redukcija kulturnog oka kod kulturno drugaijih uenika kombiniranjem nastave na materinskom jeziku i jeziku dominantne grupe unaprjeenje obrazovnih ansi za kulturno drugaije uenike osvjetavanje stereotipa, predrasuda i etnocentrizma iz nastave prihvaanje kulturne raznolikosti kao drutvene stvarnosti poticanje otvorenosti prema drugim kulturama jaanje manjinskih identiteta korjenite promjene kurikuluma te politikog i kulturnog konteksta kole kritiko osvjetavanje diskriminacije i opresije, osposobljavanje za sudjelovanje, timsko odluivanje i drutvenu akciju promjene drutvenih odnosa na naelima zatite ljudskih prava, jednakosti, demokracije i sl.
uenici koji pripadaju jezinim ili kulturnim manjina nastavnici takvih uenika
Multikulturalna perspektiva
kulturne razlike kao drutvena stvarnost
multikulturalno obrazovanje usmjereno na sadraj programa obrazovanje o kulturnim razlikama obrazovanje za meukulturno razumijevanje etniki studiji studiji jedne grupe
svi uenici
Interkulturalna perspektiva
kulturne razlike kao drutvena vrijednost ili snaga
interkulturalno/ multikulturalno obrazovanje usmjereno na zajednicu obrazovni programi za drutvenu rekonstrukciju pedagogija (samo)osnaenja kritika pedagogija pedagogija otpora
cjelokupan kolski sustav, od tijela vlasti, preko kola, do uitelja i uenika
168
Prikaz 30: Promjene polazita i ciljeva interkulturalnog ili multikulturalnog obrazovanja
te razvoj interkulturalne osjetljivosti i viejezinih kompetencija. U Sjedinjenim Dravama, primjerice, tako koncipirani programi imaju trostruku funkciju: potiu razvoj samosvijesti, smanjuju negativan utjecaj kulturnog diskontinuiteta na kolski uspjeh uenika koji pripadaju manjinskim kulturama te olakavaju njihovu akulturaciju, odnosno prihvaanje vrijednosti dominantne kulture zajedno s vrijednostima svoje kulture. U drugim se sluajevima naglasak ne stavlja toliko na upoznavanje svoje i drugih kultura koliko na razumijevanje temeljnih naela i naina funkcioniranja kulturno pluralne zajednice, to moe ukljuiti razumijevanje naina na koji kultura oblikuje nae stavove o sebi i drugima, kritiko osvjetavanje etnikih, rasnih, rodnih i drugih imbenika drutvene nejednakosti, diskriminacije i opresije ili, pak, jaanje graanske odgovornosti, solidarnosti i spremnosti na drutvenu akciju. Ti se ciljevi obino ostvaruju povezivanjem interkulturalnog ili multikulturalnog obrazovanja s obrazovanjem za ljudska prava, graanskim obrazovanjem i obrazovanjem za mir i nenasilno rjeavanje sukoba. Dio tih promjena su i revizije nastavnih programa i udbenika, osobito povijesti i zemljopisa. Nastoje se ukloniti oni sadraji kojima se opravdava drutvena nejednakost, velia dominantna kultura, a umanjuju ili preuuju doprinosi manjinskih kultura razvoju drutva kao cjeline, potie etnocentrizam i ovinizam, pretjerano veliaju ratovi i osnauje teza o pravu jaega. Usprkos tome to je promicanje kulturnog pluralizma izrijekom utvreno kao cilj interkulturalnog ili multikulturalnog obrazovanja, u veini sluajeva, ti su programi i dalje namijenjeni uenicima koji pripadaju manjinama. tovie, njima se rijetko prenosi kljuna ideja kulturnog pluralizma o dijalogu i uzajamnom utjecaju veinske i manjinske kulture. Manjinske kulture esto su predstavljene stereotipno, tradicionalistiki i bez vee veze s cjelinom drutva kojemu pripadaju. One su uvijek te koje se mijenjaju pod utjecajem dominantne kulture, dok se obratan utjecaj rijetko spominje. U vezi s tim neki autori upozoravaju na opasnost od kulturnog centrizma u interkulturalnom obrazovanju. Oni istiu da prenaglaavanje jedne kulture na raun drugih moe dovesti do zaotravanja netrpeljivosti meu kulturama pa predlau da se interkulturalno obrazovanje utemelji na iroj, globalnoj perspektivi. Ljudska prava nezaobilazni su temelj interkulturalnog obrazovanja. Opa ljudska prava na dostojanstvo, jednakost i razvoj, kao i meunarodno priznata prava osoba koje pripadaju manjinama, kao to je ouvanje identiteta, kulture, jezika i pisma te zabrana diskriminacije, govora mrnje i prisilne asimilacije, ine normativni okvir za izradu programa interkulturalnog obrazovanja kojima se promie ideja kulturne raznolikosti kao drutvenog bogatstva. No zadaa takvog obrazovanja u dananje vrijeme nije samo uenje o svojoj i drugim kulturama u cilju razvoja interkulturalne osjetljivosti, snoljivosti, kroskulturnog iskustva i otklanjanja etnocentrizma, rasizma, predrasuda i stereotipa kod uenika niti samo stvaranje zajednike kolske kulture kojom se promie naelo jednakosti, otvorenosti na razlike i potivanje drugaijih svjetonazora i stilova ivota, uz zabranu svakog oblika nepravde i diskriminacije. Potivanje naela jedinstvenosti i vrijednosti svake kulture za razvoj ovjeanstva trai od interkulturalnog obrazovanja da osposobi djecu i mlade za kritiki pristup globalnoj kulturi konzumerizma, koja zatire izvornost i raznolikost kultura, ali i manipulaciji etnikog, vjerskog i nacionalnog sentimenta, kojom se osporava vrijednost drugih kultura.
169
Model ASK
(prema J. Wittmeru)
Dimenzije ASK-a: A se odnosi na svijest o sebi i drugima (awareness) - kulturno samosvjestan pojedinac ne dri da je njegova kultura bolja od drugih, zbog ega ni nema potrebu patronizirati kulturno drugaije osobe; S se odnosi na interkulturalnu osjetljivost i vjetine (sensitivity i skills) osjetljivost i spremnost na razumijevanje svjetonazora i stajalita pripadnika drugih kultura jest klju uspjene komunikacije u drutvu; K se odnosi na stjecanje znanja o drugim kulturama (knowledge) kognitivna empatija ili znanje o drugim kulturama i njihovom utjecaju na dominantnu kulturu pretpostavka je kvalitetnih meukulturnih odnosa. Pitanja za samoprocjenu: Gledam li na druge kulture na isti nain na koji gledam svoju kulturu ili mislim da je moja kultura superiornija? Potujem li kulturne razlike? Jesam li svjestan/svjesna svojih predrasuda i naina na koji one utjeu na moje stavove o osobama koji pripadaju drugim kulturama? Izbjegavam li svjesno etiketiranje i stereotipiziranje drugih ljudi? Jesam li spreman prihvatiti osobu koja pripada drugoj rasi kao prijatelja, u svoju organizaciju, susjedstvo, obitelj?
6.2.7.3. Ljudska prava i obrazovanje za snoljivost

Obrazovanje za snoljivost osobito se spominje od poetka 1980-ih kad dolazi do porasta netrpeljivosti prema strancima u zapadnoeuropskim zemljama. Poticaj za to bila je Deklaracija o nesnoljivosti prijetnji demokraciji, koju je Odbor ministara Vijea Europe prihvatio 1981. godine. koli se stavlja u zadatak priprema djece i mladih za razumijevanje,
170
tsovijlons az ejnavozarbo i avarp aksdujL .4.7.2.6
Pedagogija usmjerena na akciju

Neki autori, kao to su J. Banks u SAD i G. Auernheimer u Njemakoj, povezuju interkulturalno ili multikulturalno obrazovanje s konceptom pedagogije usmjerene na akciju koja ukljuuje pet dimenzija djelovanja: integraciju pojmova, konstrukciju znanja, redukciju predrasuda, obrazovanje za jednakost i osnaivanje kulture kole. U sklopu tog pristupa, trai se da interkulturalno obrazovanje promie drutvene vjetine kao to su empatija, snoljivost, solidarnost i nenasilno rjeavanje sukoba, ali i vjetinu sagledavanja problema s vie strana, da konstruktivno pridonese izgradnji identiteta uenika koji pripadaju manjinama, kao i da ih osposobi za razotkrivanje i suprotstavljanje rasizmu.
Takav pristup pretpostavlja sveobuhvatan proces promjena koje se zbivaju u nekoliko faza: 1) osiguranje informacija o razliitim kulturama (obiaji, povijesne osobe, znaajni datumi i sl.); 2) dodavanje tih informacija nastavnim programima na nain da se ne mijenja struktura programa; 3) izmjene nastavnih programa na nain da oni odraavaju razliita kulturna stajalita; 4) otvaranje diskusije o vanim drutvenim, kulturnim i politikim problemima, uz osnaivanje uenika za donoenje odluka i poduzimanje konkretnih akcija.
prihvaanje i potivanje pripadnika drugih kultura pa se obrazovanje za snoljivost od poetka vezuje uz programe interkulturalnog ili mirovnog obrazovanja, a kasnije i obrazovanja za ljudska prava. Na odreivanje ciljeva i sadraja obrazovanja za snoljivost osobito je utjecala UNESCO-va Deklaraciju o naelima snoljivosti iz 1995. godine. U dokumentu se istie da snoljivost nije in milosra, nego odgovornosti. Njome se drugoj osobi priznaje pravo na slobodu miljenja i izraavanja, ak i onda kada ono nije sukladno naem miljenju ili
to je snoljivost
(Vogt, P.W. Tolerance and Education: Learning to Live With Diversity and Difference. Sage, 1997.)
Snoljivost znai prihvaanje drugih, kao posljedice pomirenja s onim to kod njih ne volimo. Snoljivost se obino poistovjeuje s kompromisom iako ju je bolje odrediti kao sloen sklop osjeaja, stavova i djelovanja koji obuhvaa: odgovornost, otvorenost, poznavanje, priznavanje, potivanje, povjerenje. Snoljivost pretpostavlja postojanje razlika i postojanje svijesti o njima. Da bi se za neku osobu moglo rei da je snoljiva prema drugoj osobi, ideji i sl., ona prije svega mora biti svjesna razlika izmeu sebe i druge osobe, odnosno izmeu svojih i tuih ideja, i drati da su one vane. Ravnodunost prema razlikama ili uivanje u njima ne moemo nazvati snoljivou. Nadalje, snoljivost nema nikakve veze s uvjeravanjem ili prisiljavanjem drugoga, ili pak sa samoopravdavanjem svog ponaanja.
171
razliitost + jednakost + suradnja i nenasilje = snoljivost Pojedinac moe biti snoljiv na ideje, ljude koji zastupaju odreene ideje, praksu drugih ljudi, stilove ivota i sl. Snoljivo ponaanje moe obiljeavati odnose meu pojedincima, grupama i narodima. Zajedno te tri razine ine kulturu snoljivog ponaanja. Na dravnoj razini snoljivost znai postojanje pravednih zakona kojima se jami zatita naela jednakosti i dostojanstva svake osobe, nepristranost administrativnog postupka i sudovanja. U gospodarstvu ona pretpostavlja da su postojei resursi dostupni svima na isti nain i uz iste uvjete.
miljenju veine. Prihvaanje snoljivosti kao modela ponaanja znai prihvaanje moralne, politike i pravne odgovornosti za promicanje i zatitu ljudskih prava, jednakosti i pluralizma. U skladu s tim, snoljivost nije samo vana sastavnica moralnog razvoja pojedinca nego i drutvenog i politikog razvoja kulturno pluralne zajednice. Kao takva, ona podlijee ogranienjima pa govorimo o paradoksu snoljivosti. U totalitarnim drutvima ta ogranienja vae za protivnike reima, a u liberalnim demokracijama za one koji zagovaraju, pozivaju ili provode nasilje. Iako nikako nije jedini, obrazovanje je jedan od najvanijih imbenika razvoja snoljivog i sprjeavanja nesnoljivog ponaanja. Istraivanja pokazuju da uenje snoljivosti pozitivno utjee na ponaanje meu uenicima. Prvi korak u tome je razumijevanje opih, nedjeljivih i
Obrazovanje za politiku snoljivost

(prilagoeno prema: P. Avery i dr. Tolerance for Diversity of Beliefs: A Secondary Curriculum Unit. Boulder, CO: Social Science Education Consortium, 1993.)
Vaan zadatak kole, osobito u doba puberteta i mladenatva, jest razvoj politike snoljivosti. Ona znai spremnost pojedinca da prava i slobode koje uiva u svom drutvu prizna i onima koji imaju drugaija politika uvjerenja i stavove. Politika snoljivost stup je liberalne demokracije. Potivanje prava na slobodu izraavanja drugaijeg miljenja i stava jamstvo je protiv tzv. tiranije veine. Politika se snoljivost ui u otvorenom, sigurnom i poticajnom kolskom ozraju koje u velikoj mjeri ovisi o ponaanju uitelja. Uitelj koji se ne boji kontroverznih tema, koji potie slobodu izraavanja, koji priznaje i potuje drugaija, pa i suprotna miljenja svojih uenika i koji takva miljenja uzima kao vrijedno polazite za zajedniku diskusiju, sigurno e pozitivno utjecati na ponaanje svojih uenika. Neke od smjernica za stvaranje ozraja otvorenosti koje pogoduje razvoju politike snoljivosti su sljedee: analizirajte slogane demokracije (npr. to je sloboda govora? Zato je ona vana u demokratskom drutvu? Postoje li ogranienja slobodi govora? Tko postavlja ta ogranienja?);
172
provjeravajte apstraktna naela prava i sloboda pojedinca u konkretnim situacijama (istraivanje povijesnih, psiholokih i sociolokih dimenzija nesnoljivosti uz koritenje metode analize sluaja: Zato neke grupe drugima osporavaju njihova prava? Zato se pojedinci pridruuju takvim grupama? Koje kratkorone i dugorone posljedice nesnoljivost ostavlja na rtvu, nasilnika i drutvo u cjelini?); analizirajte ustavne odredbe koje se odnose na prava i slobode pojedinca radi povezivanja naela vladavine veine s naelom potivanja prava manjine (Zato je potrebno zatititi prava pojedinca u sklopu vladavine veine? Koja prava moraju biti obvezatno zatiena?); istiite razlike izmeu priznanja prava na izraavanje miljenja i prihvaanja miljenja (Postoje li pojedinci, drutvene ili politike grupe iji su stavovi drutveno neprihvatljivi? U kojim sluajevima se njihovi stavovi ne mogu tolerirati? Kad takvi sluajevi podlijeu zabrani slobode izraavanja?); koristite strategije uenja koje uenicima olakavaju razumijevanje razliitih stajalita o nekom pitanju, kao to su igranje uloga, simulacija i diskusije o kontroverznim temama.
neotuivih prava i sloboda svih, osobito prava na dostojanstvo svake osobe, jednakost i zabranu diskriminacije na osnovi rase, spola, vjeroispovijesti, etnikog ili nekog drugog podrijetla, miljenja i sl. Osim znanja, obrazovanje za snoljivost mora kod uenika razvijati vjetine kritikog miljenja, neovisnog i argumentiranog prosuivanja, prosocijalnog djelovanja i nenasilnog rjeavanja sporova. No snoljivost je prije svega povezana sa osjeajem osobne sigurnosti u zajednici kojoj pripadamo. Stoga se ona u koli njeguje jaanjem samosvijesti uenika u ozraju suradnje i solidarnosti na rjeavanju svakodnevnih kolskih problema.
6.2.7.4. Ljudska prava i obrazovanje za mir

Obrazovanje za mir posebno je podruje teorije i prakse obrazovanja koje proizlazi iz shvaanja mira kao opeg i neotuivog prava svakog ovjeka ije je ostvarenje bitno za razvoj i dobrobit i pojedinca, i naroda, i ovjeanstva u cjelini. Iako se i danas najee ostvaruje u sklopu neformalnog obrazovanja mladih i strunog usavravanja uitelja, neke dimenzije obrazovanja za mir sve se vie uvode i u formalne sustave obrazovanja, ukljuujui dodiplomsko obrazovanje uitelja. U kolama se naela i sadraji obrazovanja za mir obino provode u formi kriterija ili standarda za izradu pojedinih nastavnih predmeta, kao dio sadraja postojeih predmeta ili kao posebna izvannastavna aktivnost uenika (najee povezana s projektnom nastavom), a rjee kao poseban predmet. Obrazovanje za mir obuhvaa velik broj programa ili aktivnosti koji se pojavljuju i pod drugim nazivima, kao to su: obrazovanje za nenasilje, obrazovanje za nenasilno rjeavanje sukoba, obrazovanje za konstruktivno upravljanje sukobima, obrazovanje za pomirenje, obrazovanje za mir i razoruanje, obrazovanje za snoljivost, mirovna pedagogija, mirovni studiji, studije mira i sukoba itd.
173
Suvremeni pristupi obrazovanju za mir rezultat su viestoljetnog procesa traenja onih sadraja i metoda pouavanja i uenja koji pridonose stabilnosti i sigurnosti pojedine zajednice. Nakon Drugoga svjetskog rata pojam zajednice se bitno proiruje, to utjee i na promjene pristupa obrazovanju za mir kako slijedi:
Obrazovanje za meunarodno razumijevanje i suradnju prvi programi koji
se uvode nakon 1945. u cilju smanjenja poslijeratne netrpeljivosti i napetosti meu dravama kao dio obrazovanja za meunarodno razumijevanje. Usmjereni su na pouavanje o kulturnim razlikama i naelima meunarodne suradnje, u sklopu ega se govori o miru i sigurnosti. Ukljuuju programe meunarodnog povezivanja kola i razmjene uenika i uitelja.
Mirovna istraivanja i razvoj krajem 1960-ih dolazi do promjene pristupa obra-
zovanju za mir zahvaljujui Meunarodnoj udruzi za istraivanje mira koja zagovara objedinjavanje obrazovanja, istraivanja i akcija za mir. Prvi mirovni istraivai bili su pod utjecajem uenja J. Galtunga o strukturalnom nasilju i P. Freirea o oslobaanju od opresije kulturnom akcijom. Pod tim utjecajem okrenuli su se pitanjima nejednakosti, siromatva, ovisnosti i opresije, povezuju se s pokretima za osloboenje i sudjeluju u akcijama za drutvenu promjenu. Vjerujui da mir nije mogu bez osiguranja pravde, promiu pojam pozitivnog mira temeljen na zatiti ljudskih prava i sloboda.
Nuklearna prijetnja i razoruanje strah od nuklearne kataklizme navodi mirovne
aktiviste krajem 1970-ih godina na izradu obrazovnih programa i materijala koji se bave pitanjima utrke u naoruanju, militarizma, blokovske podjele svijeta i nuklearne
Obrazovanje za razoruanje
Naziv za poseban pristup mirovnom obrazovanju koji se razrauje pod utjecajem zakljuaka Svjetskog kongresa o obrazovanju za razoruanje (1980.) i Meunarodne konferencije o odnosu izmeu razoruanja i razvoja (1987.) u kojima je usvojen stav da je razoruanje uvjet globalnog mira i sigurnosti. Pod razoruanjem se misli na svako djelovanje kojim se: ograniava, nadzire ili smanjuje naoruanje; prenamjenjuju vojni resursi u civilne; preureuje postojei sustav naoruanih drava u novi svjetski poredak pravednog mira i solidarnosti. Cilj obrazovanja za razoruanje jest razvoj svijesti o povezanosti razoruanja, mira, sigurnosti i razvoja. Njime se, s jedne strane, promie kritiki pristup utrci u naoruanju, doktrini o ravnotei sile i straha te militantnim stilovima ivota i, s druge strane, potivanje ljudskih prava i demokracije te jaanje osjeaja odgovornosti za razvoj pravednijeg svijeta. Pozornost se posveuje civilnim akcijama, osobito organizaciji kampanja, mirovnim prosvjedima i pritiscima na vlast pisanjem pisama.
174
prijetnje. S obzirom na to da obrazovanje shvaaju kao proces i akciju, cilj im je osposobiti mlade za kritiki pristup miru temeljenom na doktrini o ravnotei straha, kao i za provoenje civilnih akcija, uz prihvaanje antimilitaristikog svjetonazora. U tom cilju oni uvode nove sadraje (statistiki podaci o naoruanju i krizi okolia) i nove metode iskustvenog, aktivnog i anticipativnog uenja (istraivaki projekti, izrada scenarija okonanja rata i izgradnje mira, simulacija i diskusija).
Nenasilno rjeavanje sukoba poetkom 1990-ih godina obrazovanje za mir okree
se ideji pozitivnog mira i miru kao opeljudskoj vrijednosti. U sredite obrazovnih nastojanja dolazi uenik i njegova neposredna zajednica. Sukobi se shvaaju kao izvor uenja i razvoja. Pozornost se posveuje uenju metoda i tehnika nenasilnog rjeavanja sukoba to obuhvaa razvoj vjetina komunikacije, dijaloga i argumentiranog debatiranja, posredovanja i pregovaranja, aktivnog sluanja, snoljivosti, suradnikog uenja te osvjetavanja stereotipa i predrasuda. Umjesto nadmetanja, ui se sudjelovati i suraivati u odluivanju. Mirovne kole i mirovni razredi postaju mjesta na kojima se njeguje kultura mira i nenasilja uz primjenu tehnika posredovanja i pregovaranja meu uenicima.
Kultura mira od sredine 1990-ih obrazovanje za mir tjenje se povezuje s interkultu-
ralnim obrazovanjem i obrazovanjem za ljudska prava kao temeljima izgradnje kulture mira. Istie se da suzbijanje nasilja pretpostavlja potivanje ljudskih prava, jednakosti i vladavine prava. U skladu s tim, trai se da se mirovno obrazovanje usmjeri na razvoj svijesti pojedinca o potrebi potivanja dostojanstva osobe i na preuzimanje osobne odgovornosti za mir na lokalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini. Osim nenasilnog rjeavanja i upravljanja sukobima, uenike se pouava asertivnom ponaanju, tj. iskazivanju i argumentiranoj obrani vlastitih stavova. Tijekom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu brojne nevladine udruge uvode mirovno obrazovanje u izbjeglike i prognanike kampove, kole i ratom stradale lokalne zajednice uz potporu meunarodne zajednice i uz koritenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Bez obzira na razlike u pristupu, sredinje polazite obrazovanja za mir jest da svako nasilje (fiziko, politiko i kulturno) predstavlja povredu dostojanstva ljudske osobe i da, stoga, u
Agresivno, asertivno i suradniko ponaanje

Agresivno, asertivno i suradniko ponaanje tri su oblika ponaanja koja se susreu u koli, pri emu se asertivnost esto neopravdano izjednaava s agresivnou. Asertivno ponaanje u funkciji je samozastupanja, dakle, iznoenja i obrane vlastitog stava ili miljenja. Iako se ponekad susree pod nazivom konstruktivna agresija asertiv, nost uenika nema nikakve veze s nasiljem u koli. Asertivno ponaanje je pokazatelj uenikove neovisnosti, znanja i vjetina. Ono potvruje da je uenik svjestan svojih prava i sloboda, da je uvjeren u ispravnost svog miljenja, da se osjea sigurnim javno iznijeti to miljenje te da je motiviran i uporan da u nj uvjeri i druge. Asertivnost je i dobra obrana od nasilja. Ona esto pomae ueniku da izbjegne poloaj rtve.
175
S obzirom da osjeaj slobode povoljno utjee na suradniko ponaanje, kola treba ueniku omoguiti da stekne povjerenje u vlastite snage, otvoreno komunicira s uiteljem i drugim uenicima i sudjeluje u donoenju odluka. Uenici koji koriste suradnike strategije u rjeavanju problema uspjeniji su u usklaivanju svojih prava s potrebama drugih, kao i u uspostavljanju poticajnih i prijateljskih odnosa u koli i izvan nje.
obrazovanju treba posvetiti pozornost pripremi pojedinca za puno razumijevanje naravi, uzroka i posljedica sukoba, nasilja i rata, kao i za aktivno sudjelovanje u obrani, izgradnji i ouvanju mira na lokalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini.
6.2.7.5. Ljudska prava i obrazovanje za razvoj

Obrazovanje za razvoj dospijeva u sredite interesa poetkom 1970-ih godina u sklopu proglaenja Desetljea razvoja Ujedinjenih naroda, nakon to se pokazalo da gospodarska i tehnika pomo, bez primjerenog obrazovanja, nije dovoljna za poticanje napretka nerazvijenih zemalja. Kako se time dovela u pitanje uinkovitost meunarodnih standarda ljudskih prava, jednakosti i pravde, velika pozornost poela se posveivati izradi obrazovnih programa za poticanje razvoja s namjerom da se oni uvedu u kole i izobrazbu uitelja.
Perverzni razvoj
Iako se s pravom dri da je siromatvo jedan od glavnih uzroka ugroavanja ljudskih prava i da razvoj moe prekinuti zaarani krug siromatva, u mnogim afrikim, latinoamerikim i azijskim zemljama razvoj se opaa kao izvor nasilja nad ljudskim pravima. U mnogim razvojnim politikama tamonjih zemalja razvoj se poistovjeuje sa sljedeim negativnim pojavama: iscrpljivanje neobnovljivih prirodnih resursa; prisvajanje dobara siromanih naroda; pretjerano koritenje kemijskih sredstava u poljoprivredi to dovodi do zagaenja tla i vode, a u nekim sluajevima i do prekidanja hranidbenih lanaca; ubrzanu industrijalizaciju kojom se uvoze prljave tehnologije i otpad; razvoj turizma s osloncem na izgradnju velikih hotelskih kompleksa kojima se oduzima prostor i resursi lokalnom stanovnitvu, osobito voda i vodi prostituciji, ukljuujui djecu; raseljavanje stanovnitva, osobito starosjedilakih plemena; mega-razvojni projekti koji zemlje dovode u duniki odnos; poveanje nepravde i korupcije.
176
No prvi programi u praksi nisu dali oekivane rezultate zbog dva kljuna razloga. Prvi se odnosi na linearno odreenje razvoja po kojemu se napredak mjeri iskljuivo ekonomskim pokazateljima, kao to su bruto nacionalni proizvod, stupanj industrijalizacije i urbanizacije te razina tehnolokog razvoja. Takav pristup ne samo da je automatski diskvalificirao nerazvijene zemlje nego je ponudio racionalno objanjenje za njihovo iskoritavanje od strane bogatih zemalja. Drugi razlog odnosi se na svoenje obrazovanja za razvoj iskljuivo na probleme nerazvijenih zemalja, kao to su siromatvo, bolesti, nepismenost i nezaposlenost. S obzirom na to da su mnogi u takvim programima vidjeli ostatak nekadanjih kolonijalnih studija razvoja, postavljen je zahtjev da se oni urede s osloncem na humanistiku dimenziju razvoja u sklopu koje se blagostanje povezuje s drutvenom pravdom. Ti su pomaci osobito potaknuti jaanjem meunarodnih standarda ljudskih prava kao polazita razvojnih politika, kao i proglaenjem razvoja opim i neotuivim ljudskim pravom. Uvoenje meunarodnih standarda ljudskih prava u pojam razvoja dovelo je do toga da se i sam razvoj poeo vrednovati prema napretku u zatiti ljudskih prava, a ne samo prema pukim ekonomskim pokazateljima. U Deklaraciji o pravu na razvoj Ujedinjenih naroda iz 1986. utvreno je da pravo na razvoj obuhvaa: prava pojedinca na gospodarsko, drutveno, kulturno i politiko usavravanje do punog ostvarenja svih svojih temeljnih prava i sloboda; prava naroda na samoodreenje i suverenitet nad svim svojim prirodnim resursima i bogatstvima. Nadalje, u dokumentu se istie da je pojedinac sredinji subjekt razvoja i da je za nj pojedinano i kolektivno odgovoran, ali da najvea odgovornost za promjene lei na vladama. One su na nacionalnoj razini dune izraditi uinkovite i pravedne razvojne politike, a na meunarodnoj razini suraivati s drugim zemljama na izgradnji novog meunarodnog gospodarskog poretka u skladu s naelom zajednikog interesa te suverene jednakosti i neovisnosti drava. I dok e se u razvijenim zemljama jo dugo zadrati programi obrazovanja za razvoj u kojima se govori o siromatvu i drugim problemima zemalja treega svijeta kako bi se kod uenika razvilo suosjeanje i solidarnost, u nerazvijenim zemljama Afrike i Latinske Amerike povezivanje razvoja sa zatitom ljudskih prava iskoristit e se za izradu programa u kojima se govori o nepravdi, eksploataciji, ouvanju izvorne tradicije i oslanjanju na vlastite snage. Uenje za razvoj na temeljima ljudskih prava tako e obuhvatit pitanja sudjelovanja pojedinca u donoenju odluka o razvoju, nadzora nad razvojem i odgovornosti za uspjeh razvojne politike, kao i pitanje osiguranja pravde, naknade i rehabilitacija za rtve tzv. perverznog razvoja. Poetkom devedesetih godina dodatno se uvruje veza izmeu razvoja i ljudskih prava kao odgovor na potrebu osiguranja odrivog razvoja.
177
Obrazovanje za odrivi razvoj

Obrazovanje za odrivi razvoj je novo podruje teorije i prakse obrazovanja kojim se na nov nain objedinjuje obrazovanje za razvoj i obrazovanje za zatitu okolia. Uvodi se nakon postizanja meunarodnog konsenzusa o okoliu kao opem dobru i priznanju opeg ljudskog prava na zdravi okoli. Polazite tih promjena bio je izvjetaj Svjetskog povjerenstva za okoli i razvoj iz 1987. (Brundtlandov izvjetaj) koji uvodi pojam odrivog razvoja u znaenju ivotnog standarda koji zadovoljava potrebe sadanjih i ne ugroava prava buduih generacija. Time je gospodarski rast prestao biti jedina mjera drutvenog razvoja. Umjesto toga, kao pokazatelj razvoja uzima se kombinacija gospodarskog rasta, s jedne, i jednakosti, drutvene pravde i opeg blagostanja, s druge strane. U obrazovanju se te promjene oituju u izmjeni ciljeva, sadraja i metoda programa obrazovanja za zatitu okolia koji promiu tehnicistiki oporavak prirode, kao i programa obrazovanja za razvoj koji polaze od gospodarskih pokazatelja napretka. Novim programima se objedinjuju sadraji graanskog obrazovanja, obrazovanja za ljudska prava, globalnog obrazovanja te kulture mira i zdravog okolia. Meu najvanijim ciljevima obrazovanja za ljudska prava spominju se: razumijevanje odnosa izmeu razvoja, ouvanja ljudskog ivota i drutvene pravde; razvoj svijesti o globalnoj povezanosti i odgovornosti; razvoj kritikog odnosa prema informacijama i modelima proizvodnje i potronje kojima se iscrpljuje temeljna supstancija ivota na zemlji; razumijevanje i potivanje kulturnih razlika te prihvaanje etike odgovornosti i skromnosti.
6.2.7.6. Ljudska prava i globalno obrazovanje

Priprema djece i mladih za uinkovito sudjelovanje u svijetu razlika, dinaminih promjena, rastue meuovisnosti i ozbiljnih kriza dodatni je zahtjev koji je postavljen pred obrazovanje krajem drugoga tisuljea. Stjecanje svijesti o globalnom povezivanju i razvijanje vjetina za uspjeno suoavanje s izazovima takvog procesa postali su sredinji ciljevi novog pristupa nazvanog globalno obrazovanje. Njime su objedinjeni neki raniji obrazovni programi kao to su: studije podruja, studije svijeta, povijest svijeta, znanost o zemlji, kulturni studiji, zatita okolia i sl. Iako su im mnogi ciljevi isti, globalno obrazovanje valja razlikovati od meunarodnog obrazovanja, ali i od obrazovanja za globalnu perspektivu. Od prvoga se razlikuje po tome to pojedine dijelove svijeta promatra kao elemente interaktivnih globalnih cjelina, a od drugoga to ne trai proirenje postojeih nastavnih sadraja nego, prvenstveno, njihovu reinterpretaciju. Ono se razlikuje i od ranijih pristupa uenju svoje i drugih kultura prvenstveno po tome to koristi kroskulturnu perspektivu koja mu omoguuje da razliite kulture ne samo usporeuje nego i povee u dinaminu, interaktivnu i meuovisnu cjelinu. Isto tako, globalno obrazovanje nije mogue svesti ni na obrazovanje za ljudska prava, ili na interkulturalno,
178
graansko i mirovno obrazovanje. Rije je o komplementarnim pristupima koji, svaki na svoj nain, pripremaju pojedinca za sudjelovanje u mijenjanju svijeta uz potivanje naela opih ljudskih prava, demokracije i pluralizma. Globalno obrazovanje se na razliite naine uvodi u kole. U viim razredima osnovne i u srednjoj koli susreemo ga kao naelo ili kriterij za izradu kurikuluma ili kao dio postojeih (redovitih ili izbornih) programa, dok se na viim razinama i u obrazovanju uitelja ostvaruju i kao poseban predmet. Tri su temeljna zadatka koja se spominju u takvim programima:
razumijevanje pojmova i naela globalnog povezivanja u svijetu obiljeenom
gospodarskim, politikim i kulturnim razlikama; razvoj vjetina potrebnih za rjeavanje problema koji su posljedica globalnih procesa (krenje ljudskih prava, siromatvo, nepismenost i dr.); prihvaanje onih vrijednosti i stilova ponaanja koji meuovisnost svijeta potvruju kroz jednakosti, pravdu i pluralizam.
Porast korporacijske moi i ljudska prava

(Issues in Global Education, br. 171, 2001.-2002.)
Istraivanja potvruju da gospodarska globalizacija ne smanjuje, nego zaotrava problem nejednakosti. U svijetu danas djeluje 40.000 korporacija ije aktivnosti nadilaze nacionalne granice. Od tog broja, 200 je giganata koji danas kontroliraju vie od etvrtine svjetskog gospodarstva. Posljednjih desetljea poveava se koncentracija korporacijske moi, kako po pojedinim sektorima, tako i po pojedinim korporacijama. Od 100 najveih gospodarstava svijeta, 49 se odnosi na drave, a 51 na korporacije. Wal Mart korporacija, koja se nalazi na dvanaestom mjestu najveih, gospodarski je monija od 161 drave zajedno , ukljuujui Izrael, Poljsku i Grku, Mitsubishi je moniji od etvrte najmnogoljudnije zemlje svijeta Indonezije, General Motors od Danske; Ford od June Afrike, a Toyota od Norveke. Svjetsko bogatstvo i dalje je koncentrirano u rukama najbogatijih. Prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 85 posto svjetskog BND-a pod nadzorom je jedne petine ovjeanstva, dok etiri petine ovjeanstva raspolae samo s 15 posto ukupnog svjetskog bogatstva. Gospodarska aktivnost 4,5 milijarde stanovnika svijeta iznosi samo 3,9 trilijuna dolara, za razliku od 7,1 trilijuna kojima raspolae 200 najbogatijih. ini se da najveih 200 korporacija stvara globalni gospodarski apartheid, a ne globalno selo, kako je to izgledalo u poetku. Osam najuspjenijih telekomunikacijskih firmi, primjerice, vrtoglavo iri svoja trita i ostvaruje enormne zarade, no i dalje vie od devet desetina stanovnika svijeta (90,1 posto) nema telefona. Nadalje, racionalizacija korporacijske proizvodnje stalno je praena smanjenjem broja radnih mjesta u korist firmi. Najveih 200 korporacija globalno zapoljava oko 18,8 milijuna radnika, to je manje od 0,33 posto ukupnog svjetskog stanovnitva.
179
S obzirom na to da takva koncentracija bogatstva ugroava promicanje temeljnih naela meunarodne zajednice, postavlja se pitanje korporacijske odgovornosti u zatiti opih ljudskih prava i sloboda, osobito prava radnika, pojedinca i naroda na zdravi okoli, razvoj i suvereno raspolaganje svojim nacionalnim bogatstvima i resursima. Velike nevladine organizacije (Greenpeace, Amnesty International i Corporate Watch) stalno upozoravaju na krenje meunarodno prihvaenih standarda ljudskih prava od strane velikih firmi. U svezi s tim problemom javljaju se dva suprotstavljena stajalita. Na jednoj strani su zagovornici ili branitelji ljudskih prava koji istiu da gospodarstveni sektor ima i drugu odgovornost osim proizvodnje dobara i ostvarenja profita, budui da vri utjecaj koji znatno nadilazi samo trite. Na drugoj strani su zagovornici otvorenog trita koji dre da firme ne mogu imati socijalnu odgovornost izvan one koja se odnosi na potivanje zakona.
Na niim razinama kolovanja ti se zadaci ostvaruju osvjetavanjem slinosti i razlika meu kulturama, uz poticanje razvoja kroskulturne osjetljivosti i snoljivosti, dok se na viim razinama vea pozornost posveuje razumijevanju integrativnih procesa na globalnoj razini. Sredinje teme veine programa globalnog obrazovanja, osobito na viim razinama kolovanja, su sljedee:17
kroskulturno razumijevanje (slinosti, razlike, odnosi i utjecaji meu kulturama;
razumijevanje mjesta i uloge svoje kulture u globalnim promjenama; utjecaj vrijednosti i vjerovanja na drutvene i kulturne norme i odnose prema drugim kulturama);
razumijevanje globalne dinamike i uspostavljanja globalnih sustava (svijet kao
izranjajui sustav u tehnolokom, gospodarskom, politikom, drutvenom, kulturnom i ekolokom smislu; odnosi izmeu razliitih dimenzija globalizacije: gospodarske, kulturne, politike i sl.; meuovisnost lokalne, nacionalne, regionalne i globalne razine promjena; utjecaj lokalnih odluka na globalnu dinamiku i obratno);
razumijevanje globalne povijesti (evolucija i promjene globalnog sustava; promjene
dimenzija globalizacije i odnosa meu njima; meunarodni sukobi i globalizacija);

razvoj svijesti o stanju planeta (prednosti i slabosti globalnih procesa kao to su: jaz
izmeu bogatih i siromanih zemalja, neravnopravno iskoritavanje svjetskih prirodnih resursa, neracionalno koritenje neobnovljivih resursa, neujednaen tehnoloki razvoj, masovne migracije, kriza okolia, prenapuenost, nesigurnost uzrokovana nasiljem, terorizmom i meunacionalnim sukobima i dr.);
prihvaanje kroskulturne perspektive (supostojanje razliitih svjetonazora koji
mogu biti relevantni za rjeavanje globalnih problema). Budui da se globalnim obrazovanjem promie razumijevanje svijeta kao sustava kojega ne ine samo slinosti i razlike nego i suprotnosti, vrlo je vano povezati razvoj kroskulturne
180
17
Vidi o tome vie u: Merryfield, M.M.; Jarchow, E. i Pickert, S. (ur.) Preparing Teachers for Global Perspectives: A Handbook for Teacher Educators. Thousand Oaks, 1997.
Odgoj (obrazovanje) za vrijednosti

Tijekom 1990-ih obnavlja se potreba pouavanja uenika o temeljnim ljudskim vrijednostima nakon to se ta ideja etvrt stoljea ranije nala pod estokom kritikom zagovornika pluralizma u obrazovanju. Oni su, naime, tvrdili da se vrijednosti koje se pouavaju u koli nalaze pod nadzorom dominantne drutvene grupe i da stoga nuno diskriminiraju djecu koja dolaze iz drugih kultura. U skladu s tim, traili su da se vrijednosni sustav kole pluralizira kako bi ukljuio i vrijednosti drugih, drutveno marginaliziranih kultura. Tome su se osobito usprotivili konzervativni autori koji su u pluralizaciji vidjeli opasnost za drutvenu stabilnost pa su takve pokuaje oznaavali izrazima kao to su smrt klasinog obrazovanja, rastakanje drutva i pobjeda primitivnih. No kako je s vremenom postalo oito da se u sustavu formalnog obrazovanja ne samo zanemaruje pitanje vrijednosti drugih kultura nego i vrijednosti uope, ponovno se javlja ideja da se odgoj za vrijednosti postavi u sredite formalnog obrazovnog sustava. Istie se da odgoj za vrijednosti treba na novim temeljima pripremiti uenike za donoenje sudova o poeljnom ili nepoeljnom ponaanju oslanjajui se na naelo zajednikog drutvenog interesa. Meu najvanijim zadacima odgoja za vrijednosti spominje se: razvoj drutveno poeljnih stavova, moralno rezoniranje, promiljeno donoenje odluka i moralna samospoznaja. Uenje vrijednosti se tako jo jednom dovodi u vezu s odgojem karaktera, odnosno s poticanjem razvoja moralnih osobina kod uenika koje nadilaze vremenske i prostorne razlike. Meu najvanijim poeljnim osobinama ubrajaju se: potenje, hrabrost, ustrajnost, samoodricanje, suosjeanje, snoljivost, nepristranost, potivanje vrijednosti i dostojanstva pojedinca i odgovornost za dobrobit zajednice. Pristupi pouavanju i uenju vrijednosti razlikuju se od autora do autora. U nekim programima za nie razrede osnovne kole savjetuje se, primjerice, koritenje pria o uzorima ili herojima iz povijesti, knjievnosti, filma i svakodnevnog ivota koji nude opeprihvatljiv model ponaanja za uenike. Kriterij izbora je dobrovoljno djelovanje na dobrobit drugih, a ne status pomodne zvijezde. Vano je da se pria odnosi na stvarnu osobu i da su u njoj odmjereno predstavljene njene pozitivne i negativne osobine. Upoznavanje kvaliteta i slabosti altruistine osobe-heroja potie uenika da svijet oko sebe promatra objektivnije, osobito ako se od njega trai da ponaanje heroja procjenjuje u kontekstu njemu pripadajue kulture, vremena i prostora. Nadalje, vano je da se kao model predstave osobe koje pripadaju razliitim kulturama i da se usporedbom njihova ponaanja doe to tzv. opih moralnih osobina pojedinca koje se nalaze u temeljima jedinstva ljudskog roda.
perspektive s razvojem kritikog i anticipativnog miljenja oslonjenog na naela ljudskih prava, jednakosti, pravde i pluralizma. Takvo miljenje pojedincu omoguuje, ne samo da globalne dogaaje, procese i probleme razmatra sa stajalita razliitih svjetonazora i kultura, nego i da ih procijeni prema uincima koje bi oni mogli imati na budunost tih svjetonazora i kultura, kao i svijeta u cjelini.
181
6.2.8. Vrednovanje i osiguranje kvalitete u obrazovanju za ljudska prava

6.2.8.1. Promjene pristupa vrednovanju
Vrednovanje ili evaluacija u obrazovanju, ukljuujui i vrednovanje obrazovanja, odnosi se na niz pristupa, strategija, metoda i instrumenata kojima se mjere rezultati pouavanja i uenja. Dobivene se vrijednosti potom usporeuju s unaprijed utvrenim ciljevima, standardima ili kriterijima kako bi se utvrdila kvaliteta obrazovanja u pojedinom razredu, koli ili sustavu u cjelini. Budui da se ti rezultati koriste kao polazite za izradu razvojnih planova, u sklopu kojih se odreuju razine i nositelji odgovornosti te raspodjela sredstava, njihova tonost i pouzdanost postaje klju uinkovitosti obrazovnog sustava. Vrednovanje je vano i zbog toga to osigurava informaciju o prednostima i nedostacima pouavanja i uenja pa se esto odreuje i kao proces prikupljanja informacija o tome to treba initi da se unaprijedi rad kole. Taj aspekt vrednovanja osobito je vaan u ostvarivanju ciljeva koji se odnose na kolu kao zajednicu uenja i pouavanja u kojoj uenik stjee znanja i vjetine za ivot u demokratskom drutvu, to nadilazi okvire pojedinog nastavnog predmeta. S obzirom na to da vrednovanje u obrazovanju ima presudan utjecaj na ivot pojedinca, vrlo je vano da su podaci koji se tako dobiju objektivni i pouzdani. Donedavno se vjerovalo da je to mogue postii samo testovima, standardiziranim instrumentima mjerenja. No praksa je pokazala da testovi imaju brojne nedostatke kao to su: pretjerana kvantifikacija i usmjerenost na injenice te neosjetljivost na razlike u stilovima uenja i kontekste uenja i pouavanja. Isticano je, takoer, da su takve objektivne mjere nespojive s izvornom funkcijom obrazovanja - jaanjem spremnosti pojedinca na ivotne izazove. Najozbiljniji prigovor doao je kao posljedica priznanja prava na razliitost i jednakost u obrazovanju. Objektivnost testova dovedena je u pitanje kad se pokazalo da se njima diskriminiraju uenici koji ne pripadaju dominantnoj kulturi. Istraivanja su, naime, potvrdila da se rezultati testova koriste kao sredstvo opravdanja tzv. samoispunjajueg proroanstva - fenomena da uenik koji poetkom kolovanja pokae slabe rezultate, a pripada odreenoj drutvenoj grupi (po etnikom podrijetlu, jeziku, rasi, spolu ili socioekonomskom statusu) ostane lo uenik i kasnije i, obino, ranije napusti kolu. Uzrok tome najee je pomanjkanje poticaja koji mu dolazi od uitelja. Zbog toga to mu kola uskrauje upravo ono to mu je najpotrebnije, uenik gubi samopouzdanje u mogunost svog napretka pa na kraju sasvim odustaje od uenja. Nezadovoljstvo testovima potaklo je diskusiju o prvenstvu kvantitativnog nad kvalitativnim modelom vrednovanja. Kvalitativno vrednovanje usmjereno je na proces i znaenja; njime se nastoji obuhvatiti cjelovitiji kontekst nekog problema na nain na koji ga vidi pojedinac. Suprotno tome, kvantitativni pristup ne zanima ni kontekst ni doivljaj pojedinca; on je usmjeren na utvrivanje koliine, intenziteta ili frekvencije pojavljivanja nekog elementa koji se zbog objektivnosti mjerenja mora izdvojiti iz cjeline.
182
U skladu s tim, dobro vrednovanje znai detaljno opisivanje dogaaja prema iskazu pojedinca, njegovoj ivotnoj povijesti i sl. Podaci se prikupljaju slijedom kojim se pojavljuju i ne pokuavaju se podvesti pod unaprijed odreene i standardizirane kategorije, to se, primjerice, radi kod testa. Kvalitativno vrednovanje u obrazovanju, dakle, nastoji osigurati dubinski i cjelovit uvid u iskustvo uitelja i uenika na nain da se potuju njihove vlastite interpretacije dogaaja. Suprotno tome, kvantitativno usmjeren evaluator oslanja se na standardizirane instrumente mjerenja u sklopu kojih je individualno iskustvo uenika i uitelja pojednostavnjeno i poopeno kako bi odgovaralo predeterminiranim kategorijama uz koje se veu numerike vrijednosti. Te su vrijednosti bez sumnje korisne za generalizaciju i komparaciju, ali im nedostaje sveobuhvatnost individualnog iskustva to je, pak, presudno za procjenu uinkovitosti uenja za ivot. Svoenje uspjeha uenika na koliinu zapamenih injenica iz nekog predmeta, bitno osiromauje zadatke koje i graani i demokratsko drutvo postavljaju pred kolu. Imajui na umu sloenost tih ciljeva, osobito u svezi s pripremom uenika za znalako, aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskim promjenama na naelima ljudskih prava, jednakosti i pluralizma, kao i injenicu da se u obrazovanju donose odluke koje mogu imati dalekosene posljedice, vano je ne samo uskladiti kvantitativni i kvalitativni pristup vrednovanju nego i osigurati da se ono provodi u skladu s odreenim etikim naelima, meu kojima su najvanija sljedea:
potivanje dostojanstva i uspostava povjerenja izmeu onoga koji vrednuje i
onoga kojega se vrednuje;

nepristranost, odsustvo manipulacije i potivanje prava na privatnost, osobito
kad vrednovanje zadire u podruje osobnih stavova;

shvaanje vrednovanja u terminima moralnog prosuivanja koje moe imati
znaajne posljedice po onoga kojeg se vrednuje.
TEMELJNE FUNKCIJE VREDNOVANJA U OBRAZOVANJU
dijagnostika
afirmacija
informacija
potpora
Prikaz 31: Temeljne funkcije vrednovanja u obrazovanju
Danas se openito prihvaa da vrednovanje u obrazovanju mora biti sredstvo poticanja i promjene, a ne kanjavanja i odranja postojeeg stanja (v. Prikaz 31)
183
Donedavno se u veini europskih zemalja, kao i u Hrvatskoj, vrednovanje u obrazovanju gotovo iskljuivo svodilo na ocjenjivanje uenika od strane uitelja u sklopu pojedinog nastavnog predmeta. Rijetki sluajevi vrednovanja kole, kao cjeline, u pravilu su povjeravani vanjskim strunjacima (inspektorima, istraivaima obrazovanja, povjerenstvima i sl.). Zadnjih godina intenzivno se radi na tome da vrednovanje, a ne samo ocjenjivanje, postane sastavni dio redovitih kolskih zadataka. U svezi s tim pojavila su se dva modela:
model meukolskog vrednovanja (peer-evaluation) u sklopu kojega se sline kole
vrednuju meusobno;
model kolskog samovrednovanja u sklopu kojega kola sama planira, nadzire i
mjeri vlastiti napredak oslanjajui se na ope (nacionalne) standarde ili kriterije, ili na tzv. standarde koji polaze od kole (school-based standards).
6.2.8.2. Samovrednovanje kole kao sredstvo osiguranja kvalitete

Snaan zaokret prema samovrednovanju kole koji se posljednjih godina primjeuje u mnogim europskim zemljama u svezi je s potrebom osiguranja kvalitetnog obrazovanja. S obzirom na to da je kola danas vie nego ikada ranije obvezna odgovoriti na potrebe uenika, roditelja i lokalne zajednice, od nje se oekuje da postane institucija pouavanja i uenja koja, potujui nacionalne prioritete i standarde, samostalno dogovara, izrauje, provodi i vrednuje svoje razvojne planove. Samovrednovanje u funkciji osiguranja kvalitetnog obrazovanja znai da kole:
odreuju same svoje obrazovne ciljeve i zadatke istovremeno potujui nacionalne
(ope) prioritete, standarde, indikatore i/ili kriterije kvalitete koji vae za podruje obrazovanja; neovisno izrauju sveobuhvatne planove svog razvoja kako bi postigle dogovorene ciljeve; provode i prate provoenje plana uz pomo odgovornog menadmenta kole; snose odgovornost za uspjeh pred prosvjetnim vlastima, roditeljima, uenicima i drugima koji su zainteresirani za obrazovanje (stockholders).
Pretpostavke uinkovitog samovrednovanja kole

postojanje jasnih obrazovnih ciljeva na nacionalnoj i kolskoj razini; postojanje nacionalnih indikatora kvalitete, standarda i/ili kriterija za podruje obrazovanja; otvorena i stalna komunikacija izmeu sredinjih i lokalnih prosvjetnih vlasti i kola, kao i meu kolama; osiguranje primjerenih resursa, ukljuujui odgovarajuu pripremu uitelja za vrednovanje pojedinih podruja i kole u cjelini;
184
poznavanje i primjena odgovarajuih postupaka evaluacije (metoda, tehnika i instrumenata); benchmarkiranje; ozraje zajednitva, solidarnosti i odgovornosti; detaljno i objektivno izvjetavanje o rezultatima vrednovanja svih zainteresiranih; postojanje sustava nepristranog priznanja i nagraivanja; postojanje sustava savjetovanja i potpore; postojanje sustava irenja dobre prakse uz koritenje novih komunikacijskih tehnologija (web-stranice, email).
U izvjetaju Stalne meunarodne konferencije inspektora obrazovanja (SICI) o provoenju projekta Uinkovito samovrednovanje kole,18 zabiljeeno je da se veina promatranih europskih zemalja okree unaprjeenju kvalitete obrazovanja preko izrade razvojnih planova koji polaze od samovrednovanja kole (v. Prikaz 32).
nacionalni standardi, indikatori ili kriteriji kvalitete
benchmarkiranje, odreivanje kvalitete obrazovanja
analiza stanja, benchmarkiranje
izrada razvojnog plana kole

(odreivanje novih ciljeva i naina njihova ostvarivanja, ukljuujui ljudske i materijalne resurse, sustav odgovornosti, prednosti i prepreke te alternative)
samovrednovanje
(postojee stanje)
samovrednovanje
(ostvaren napredak)
potrebe uenika, roditelja i lokalne zajednice
Prikaz 32: Proces osiguranja kvalitete obrazovanja u koli
kole se zakonom potiu ili obvezuju na izradu razvojnih planova temeljenih na rezultatima samovrednovanja, u ijem se sklopu rezultati kole usporeuju s njenim ciljevima, a njeni ciljevi s nacionalnim standardima ili kriterijima, to zajedno ini put do osiguranja kvalitetnog obrazovanja. Sastavni dio tog procesa je tzv. benchmarkiranje. Benchmark je referentna toka koja koli omoguuje da svoje rezultate usporedi s onima koje postiu druge sline kole
18
Effective School Self-Evaluation (ESSE) Project School Self-Evaluation in Thirteen European Countries/Regions. SICI, 2001.
185
i da, u skladu s tim, postavi odgovarajue ciljeve za unaprjeenje svoga rada. U svom izvjetaju, SICI spominje nekoliko kategorija benchmarkiranja koje se koristi u Europi, meu kojima je nacionalni benchmark (tablino predstavljanje rezultata po pojedinoj koli na nacionalnim ispitima i sl.) i nacionalni indikatori koji imaju dodatnu vrijednost (pokazatelji napretka uenika s posebnim potrebama ili onih koji pripadaju manjinama). U veini sluajeva kole provode samovrednovanje oslanjajui se na nacionalne indikatore kvalitete u sljedea tri podruja:
proces pouavanja i uenja (ukljuuje kurikulum, sustav potpore i savjetovanja,
ozraje ili etos i sl.);

proces upravljanja i voenja (ukljuuje menadment, osiguranje kvalitete,
vodstvo, veza s roditeljima i zajednicom, planiranje u koli, unutarnji odnosi, resursi, upravljanje ljudskim resursima, administracija i administrativni procesi);
rezultat (ukljuuje ocjene uenika, kao i njihove stavove, vrijednosti i individualni
razvoj).
6.2.8.3. Osiguranje kvalitete u obrazovanju za ljudska prava

Rasprava o osiguranju kvalitete u obrazovanju preko samovrednovanja i razvojnog planiranja kole jo nije znaajnije zahvatila podruje obrazovanja za ljudska prava. Vrednovanje se u tom podruju i dalje uglavnom provodi u sklopu pojedine radionice, seminara ili projekta. Pri tome se od sudionika trai da odgovore na neka opa pitanja (primjerice: to ste nauili u radionici, to ete moi primijeniti u svom radu, to su nedostaci ovakvog naina rada, koji su vai prijedlozi za unaprjeenje i sl.) to se koristi za poboljanje kvalitete te iste radionice ili seminara. Vrlo rijetko rezultati vrednovanja imaju iru primjenu. Jedan od najpoznatijih neformalnih modela koji polazi od samovrednovanja i povezuje ga s planiranjem i unaprjeenjem kvalitete, jest tzv. Mjerenje temperature ljudskih prava D. Schimana. Svrha tog modela utvrivanje je stavova uitelja, uenika i drugih djelatnika, pa i roditelja, o stanju zatite ljudskih prava u koli, to se onda uzima kao polazite za planiranje promjena.
MJERENJE TEMPERATURE LJUDSKIH PRAVA U KOLI

(Shiman, D. Teaching Human Rights. Denver: Center for Teaching International Relations University of Denver, 1999.)
Procijenite stanje ljudskih prava u Vaoj koli. Kritiki ralanite imbenike koji utjeu na ozraje ljudskih prava. Izradite plan djelovanja kako bi se poboljala zatita i unaprijedilo ozraje ljudskih prava u koli.
186
1. U l. 26. Ope deklaracije o ljudskim pravima stoji da 1. Svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje. Odgoj i obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i
opeobrazovnom stupnju. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno. Tehniko i strukovno obrazovanje mora biti dostupno svima; vie i visoko obrazovanje mora biti dostupno svima u skladu sa sposobnostima. 2. Odgoj i obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i jaati potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. On mora promicati razumijevanje, snoljivost i prijateljstvo medu svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda na odranju mira. A) Utvrivanje obrasca 1. U kojim podrujima se osobito promiu ljudska prava u Vaoj koli? 2. U kojim podrujima postoje problemi? 3. Koja od tih podruja su Vama osobito vana? B) Traenje objanjenja 4. Kako objanjavate nastanak tih problema? a. Jesu li oni povezani s rasnim, etnikim, klasnim, dobnim ili spolnim razlikama ili pak s razlikama u sposobnostima? b. Jesu li oni povezani s procesom odluivanja? Na koji nain? c. Tko ima koristi, a tko gubi zbog postojanja tih problema? d. Postoji li jo koje objanjenje za te probleme? C) Promatranje sebe 5. Jeste li Vi ili Va kolega/kolegica na bilo koji nain pridonijeli stvaranju takvog ozraja (svojim djelovanjem ili nedjelovanjem, odnosno zapostavljanjem problema)? 6. Jeste li Vi tipian predstavnik Vae kole? D) Promatranje drugih 7. Drite li da bi na gornje pitanje Vae kolege/kolegice odgovorili drugaije? E) Pogled unaprijed 8. to bi trebalo uiniti da se pobolja ozraje ljudskih prava u Vaoj koli? 9. to biste Vi osobno mogli uiniti da odnosi u koli budu kvalitetniji? 10. Koje konkretne akcije biste Vi mogli poduzeti kako bi Vaa kola vie promicala ljudska prava i ljudsko dostojanstvo uenika i uitelja? Prodiskutirajte svoje odgovore s kolegama i kolegicama. Napravite plan djelovanja odredite ciljeve, strategije i nositelje odgovornosti.
187
Upitnik o temperaturi ljudskih prava u koli

Uputa: Paljivo proitajte svaku tvrdnju i procijenite koliko ona odgovara stanju u Vaoj koli. Uzmite u obzir uenike, uitelje, strune slube, ravnatelja i tajnitvo. Nakon to odgovorite na sva pitanja, zbrojite Vae odgovore. Zbroj predstavlja Vau procjenu stanja ljudskih prava u Vaoj koli. Brojevi u kolonama znae sljedee: 1 = nikada 2 = ponekad 3 = esto 4 = uvijek 5 = ne znam
r. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Stanje u koli i odgovarajui lanci iz Ope deklaracije o ljudskim pravima Moja kola je mjesto na kojemu su uenici sigurni i zatieni (l. 3 i 4). Svi uenici dobivaju iste informacije i poticaj za uenje i izbor zanimanja ( l. 2). lanovi kolske zajednice nisu diskriminirani zbog svog stila ivota, druenja s odreenim osobama ili svojih izvankolskih aktivnosti (l. 2 i 16). Moja kola osigurava svakome jednak pristup, resurse, aktivnosti i raspored prostorija (l. 2 i 7). lanovi moje kolske zajednice oduprijet e se akcijama, materijalima ili izjavama koji diskriminiraju ili omalovaavaju druge (l. 2, 3, 7, 28 i 29). Kada netko kri prava drugoga, prekritelju se pomae da naui kako da promijeni svoje ponaanje (l. 26). lanovi moje kolske zajednice brinu se za moj cjelokupan razvoj, kao i za moj kolski napredak i pruaju mi pomo kad god mi je ona potrebna (l. 3, 22, 26, 29). Kada doe do sukoba, nastojimo ih rijeiti na miran i suradniki nain (l. 3 i 28). Institucionalne smjernice i postupci primjenjuju se svaki put kad se prijavi zlostavljanje ili diskriminacija (l. 3 i 7). U stvarima koje se odnose na disciplinu, ukljuujui suspendiranje i iskljuivanje, svim osobama se jami pravian i nepristran postupak tijekom kojega se utvruje krivnja i odreuje kazna (l. 6, 7, 8, 9 i 10). Nitko u mojoj koli nije rtva poniavajueg postupka ili kazne (l. 5). Onaj tko je osumnjien za nedjelo, smatra se nevinim sve dok mu se ne dokae krivica (l. 11). Moj osobni prostor i stvari se potuju (l. 12 i 17). U mojoj koli su dobrodoli uenici, uitelji i drugi djelatnici koji dolaze iz druge kulture ili iz druge zemlje (l. 2, 6, 13, 14 i 15). Osjeam se slobodnim izraziti svoja uvjerenja i ideje (politike, vjerske, kulturne i druge) bez straha da u zbog toga biti diskriminiran (l. 19). lanovi moje kole mogu izraivati i iriti publikacije bez straha da e biti cenzurirani ili kanjeni (l. 19). U nastavi, udbenicima, udruenjima i itaonici predstavljeni su razliiti stavovi i stajalita (rodna, rasna, etnika i ideoloka) (l. 2, 19 i 27). 1 2 3 4 5
188
17
18 19 20 21
22
23
24
Imam mogunosti predstaviti svoju kulturu kroz glazbu, umjetnost i knjievnost (l. 19, 27 i 28). lanovi moje kole imaju mogunost sudjelovati (pojedinano ili kao lanovi udruenja) u demokratskom procesu odluivanja kako bi pomogli unaprjeenju pravila i politike kole (l. 20, 21 i 23). lanovi moje kole imaju pravo udruivati se unutar kole kako bi zagovarali svoja prava ili prava drugih (l. 19, 20 i 23). lanovi moje kole potiu jedni druge na uenje o drutvenim i globalnim problemima koji se odnose na pitanja pravde, zatite okolia, siromatvo i mir (Preambula, l. 26 i 29). lanovi moje kolske zajednice mogu uzeti odgovarajui odmor tijekom kolskog dana i raditi razuman broj sati pod nepristranim uvjetima (l. 23 i 24). Zaposlenici moje kole plaeni su tako da mogu imati standard ivota primjeren zdravlju i dobrobiti njih i njihovih obitelji (ukljuujui stanovanje, prehranu, socijalnu zatitu i sigurnost u nezaposlenosti, bolesti ili starosti) (l. 22 i 25). Prihvaam odgovornost u mojoj koli za druge da ne provode diskriminaciju i da se ponaaju na nain kojim se promie sigurnost i dobrobit moje kolske zajednice (l. 1 i 29).
Maksimalna temperatura = 100 stupnjeva ljudskih prva. Temperatura Vae kole je __________________________________________________ .
Valja imati na umu da uspjeh u ostvarivanju ciljeva i zadataka obrazovanja za ljudska prava ovisi o nizu meusobno isprepletenih imbenika od kojih je samo dio pod nadzorom uitelja i kole:
eksplicitni i implicitni ciljevi obrazovanja, ukljuujui skriveni kurikulum; oekivanja uenika i roditelja; oekivanja uitelja i drugih djelatnika kole; obiljeja uenika (osobito stil uenja); obiljeja uitelja (osobito stil pouavanja); obiljeja nastavne grae; obiljeja kole (voenje i upravljanje, resursi, ozraje, lokacija, otvorenost prema
roditeljima, lokalnoj zajednici i sl.); kontekst obrazovanja (prosvjetna politika, legislativa, znaenje obrazovanja u drutvu, meunarodni standardi). Mnogi se aspekti bitni za vrednovanje i osiguranje kvalitete u obrazovanju za ljudska prava mogu nai meu opim indikatorima kvalitete obrazovanja u pojedinim zemljama, kao i meu indikatorima kvalitete koji su izraeni u srodnim podrujima, osobito u graanskom obrazovanju. Planer za samovrednovanje u predmetu graanstvo (graanskom odgoju), koji se primjenjuje u Engleskoj, vrijedan je primjer takvog jednog modela. U njemu se spominje pet kategorija ili podruja na koja se usmjeruje pozornost prilikom vrednovanja. Svaka od tih kategorija dalje je podijeljena na po nekoliko potkategorija koje imaju ulogu
189
indikatora. Svaki indikator procjenjuje se na skali od 0 do 100 posto (0 oznaava poetak rada u graanskom obrazovanju, a 100 naprednu razinu). Nakon to se svi indikatori procijene, kola moe izraditi kumulativnu skalu koja pokazuje njen profil u graanskom odgoju. Ako se to radi kontinuirano kroz nekoliko godina, mogue je izraditi kumulativnu skalu koja pokazuje napredak ili, pak, nazadovanje u tom predmetu. Kumulativni podaci mogu se koristiti i za benchmarkiranje, na temelju ega kola utvruje kvalitetu obrazovanju u tom predmetu.
Planer za samovrednovanje u graanskom obrazovanju (Citizenship) u Engleskoj

Kategorija 1: Odnos vizije politike i prakse (vrednovanje u kojoj mjeri kola uspijeva viziju i politiku primijeniti u praksi): 1a. kolska vizija povezana s graanskim obrazovanjem 1b. Ravnateljevo upravljanje i voenje 1c. Razvojno planiranje u graanskom obrazovanju 1d. Prosvjetne smjernice za graansko obrazovanje 1e. Koordinacija u graanskom obrazovanju 1f. Donoenje kljunih odluka Kategorija 2: Resursi i njihov menadment (ocjena dostupnosti resursa i upravljanje njima u graanskom obrazovanju): 2a. Resursi odreeni za graansko obrazovanje 2b. Razvrstavanje i jednakost pristupa 2c. Koritenje resursa u graanskom obrazovanju 2d. Odabir resursa Kategorija 3: Pouavanje i uenje (procjena pouavanja i uenja u graanskom obrazovanju): 3a. Program rada 3b. Priprema nastavne jedinice 3c. Pouavanje i uenje 3d. Ocjenjivanje 3e. Kontroverzne teme 3f. Nove informacijsko-komunikacijske tehnologije Kategorija 4: Usavravanje zaposlenih (vrednovanje usavravanja zaposlenih u podruju graanskog obrazovanja) 4a. Revizija vjetina i strunosti zaposlenih 4b. Poznavanje predmeta 4c. CPD 4d. ASTs
190
Kategorija 5: Praenje i vrednovanje (procjena kvalitete praenja i vrednovanja): 5a. Praenje i vrednovanje u graanskom obrazovanju 5b. Rezultati 5c. Kolektivni pregled Kategorija 6: Ukljuenost roditelja i lokalne zajednice (procjena utjecaja roditelja i lokalne zajednice na graansko obrazovanje): 6a. Ukljuenost roditelja u graansko obrazovanje 6b. Nevladine udruge i druge organizacije 6.c. Web-stranica 6.d. Obavjetavanje roditelja
kole u kotskoj koriste za potrebe samovrednovanja graanskog odgoja smjernice iz publikacije Obrazovanje za graanstvo: materijali za vrednovanje. Materijal sadri detaljne upute o tome na to treba usmjeriti pozornost u tom procesu:
Kategorije rezultata uenja
znanje i razumijevanje vjetine i kompetencije vrijednosti i stavovi kreativnost i uradak
Kontekst razvoja
sudjelovanje uenika u odluivanju programi s posebnim temama i kurikularnim podrujima kroskurikularni predmeti i aktivnosti rad u zajednici
U meunarodnom projektu 'Obrazovanje za demokratsko graanstvo: Od politike do uinkovite prakse preko osiguranja kvalitete' koji se ostvaruje pod pokroviteljstvom UNESCO-a i uz koordinaciju Centra za istraivanje obrazovnih politika Pedagokog fakulteta Sveuilita u Ljubljani razrauje se poseban model za samovrednovanje kola i osiguranje kvalitete u podruju obrazovanja za demokratsko graanstvo (ODG), koji ukljuuje tri podruja vrednovanja:
kurikulum, pouavanje i uenje, kolsko ozraje i etos, menadment i razvoj.
6.2.8.4. Metode i instrumenti prikupljanja podataka

kole koriste indikatore kao referentne toke za planiranje i provoenje samovrednovanja, ukljuujui odabir, izradu i primjenu instrumenata za prikupljanje podataka. Metode i instrumenti prikupljanja podataka su orua koja kole primjenjuju kako bi procijenile svoj cjelokupni napredak ili napredak u nekim posebnim podrujima. Neke od najee
191
koritenih metoda i instrumenata za prikupljanje podataka koji slue samovrednovanju kola openito, a mogu se primijeniti i u podruju obrazovanja za ljudska prava i drugim srodnim podrujima nalaze se u Prikazu 33).
METODE I INSTRUMENTI ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA ZA POTREBE SAMOVREDNOVANJA KOLE
upitnici
(za uenike, roditelje, nastavnike, uenika vijea)
analiza statistikih podataka
promatranje procesa nastave i uenja
intervjui i diskusije
(izmeu uenika, roditelja, uitelja, ravnatelja, savjetnika obrazovanja i sl.)
SWOT analiza
(analiza snage, slabosti, mogunosti i smetnji)
Prikaz 33: Metode i instrumenti prikupljanja podataka za potrebe samovrednovanja kole
6.2.8.5. Izvjetavanje o rezultatima

Izvjetavanje je bitan dio osiguranja kvalitete u obrazovanju za ljudska prava, kao i u obrazovanju openito. Ono u podruju obrazovanja za ljudska prava ima dvostruku svrhu:
prua informacije uenicima, roditeljima, iroj javnosti i prosvjetnim vlastima o
stanju potivanja i zatite ljudskih prava u koli, kao i o kvaliteti i napretku kole u obrazovanju za ljudska prava;
ukazuje na prednosti i nedostatke u procesu ostvarivanju obrazovnih ciljeva, to je
podloga za uinkovitije planiranje i djelovanje, odnosno za podizanje obrazovnog standarda kole u obrazovanju za ljudska prava.
192
6.2.9. U
itelj i obrazovanje za ljudska prava
6.2.9.1. Promjena profila u
itelja
Osiguranje kvalitetnog obrazovanja koje bi uinkovito odgovorilo na nove potrebe i interese pojedinca i drutva posljednjih godina neizostavno obuhvaa i pitanje obrazovanja i strunog usavravanja uitelja. Priprema uitelja za pouavanje shvaa se kao sastavni dio cjelokupnog sustava obrazovanja, pa se i reforme u tom podruju izrauju i provode u tim okvirima. Od uitelja se danas oekuje:
interdisciplinarno poznavanje svoje struke; poznavanje strategija, metoda i tehnika pouavanja i uenja temeljenih na aktivnom i
suradnikom uenju; razumijevanje razvojnih obiljeja, stilova uenja i kulture uenika, ukljuujui vjetine savjetovanja i mirnog rjeavanja sukoba u uionici i koli; kritiko razumijevanje drutvenog, gospodarskog, politikog i kulturnog, kao i meunarodnog konteksta kole; posjedovanje znanja i vjetina planiranja, upravljanja, voenja i vrednovanja obrazovnog procesa, ukljuujui kompetencije za rad u timu i akcijsko istraivanje te za suradnju s roditeljima i lokalnom zajednicom;
Obiljeja uspjenog uitelja

(Good, T. i Brophy, J. Contemporary Educational Psychology. New York: Harper Collins, 1995.)
Istraivanja pokazuju da uiteljevo povjerenje u svoju struku, znanja i vjetine kojima raspolae, uenikove potencijale za uenje i promjenu, kao i u vanost obrazovanja za osobni i drutveni razvoj i napredak, znaajno utjeu na kvalitetu pouavanja i uenja u koli. Neke od najvanijih osobina uspjenih uitelja su sljedee: drutvena privlanost (oputenost, veselost, emocionalna zrelost, otvorenost, iskrenost); ego-snaga (usmjerenost na rjeavanje problema; samopouzdanje i trezvenost u kriznim situacijama; aktivno sluanje uenika bez obranakog stava; izbjegavanje strategija rjeavanja sukoba u kojima jedna strana dobiva a druga gubi); realistina percepcija sebe i uenika (odmjerena oekivanja od sebe i drugih); jasnoa vlastite uloge (osobito u odnosu prema uenicima tijekom i izvan nastave); strpljivost i odlunost (osobito u odnosu na uenike koji iskuavaju uiteljevo strpljenje); prihvaanje uenika kao osobe u razvoju (uz jasno iskazane granice dopustivog ponaanja).
193
znalako koritenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija; cjeloivotno i kontinuirano uenje.
U skladu s tim neki autori zagovaraju korijenite izmjene u pristupu obrazovanju i izobrazbi suvremenih uitelja, i to:
Od pristupa koji se temelje na deficitu do pristupa koji polaze od kompetencija
uitelja (svrha promjene je unaprjeenje profesionalnih kompetencija uitelja kako bi oni u svom radu manje ovisili o vanjskim autoritetima; predlae se koritenje metode analize sluaja koja uiteljima omoguuje da ue i razmjenjuju svoja iskustva s drugim uiteljima);
Od pristupa koji se temelje na replikaciji do pristupa koji polaze od refleksije
(umjesto svladavanja vjetina prenoenja znanja na uenika, trai se ovladavanje analitikim i refleksivnim miljenjem koje uiteljima pomae da bolje razumiju svoje osobne i profesionalne snage i slabosti, kao i da se upute u akcijska istraivanja kako bi samostalno stekli nova znanja i vjetine pouavanja);
Od pristupa koji se temelje na izoliranom uenju do pristupa koji promiu
suradniko uenje (ideja o zajednikom uenju i zajednikim odgovornostima uitelja za rezultate uenja uenika pojavila se i kao odgovor na problem uiteljeve izoliranosti, odnosno njegove nemogunosti da istovremeno ui i pouava u koli; od kole se trai da postane mjesto uenikova i uiteljeva uenja, pa se u tu svrhu otvaraju tzv. kole-klinike i sl. modeli);
Od centraliziranih do decentraliziranih pristupa (umjesto da odreuju i organi-
ziraju struno usavravanje uitelja, sredinje vlasti osiguravaju sredstva za one programe koje sami uitelji dre vanim i nunim za svoj profesionalni razvoj i koji se sve ee provode u samoj koli). Modeli koji odgovaraju tim novim pristupima su:
kole za profesionalni razvoj, partner-kole ili kole-klinike (kole u kojima uitelji
praktiari, uitelji poetnici, budui uitelji i sveuilini nastavnici zajedniki ue razmjenjujui svoja znanja i iskustva);
Programi praenja u kojima uiteljima poetnicima pomau uitelji-mentori); Sveobuhvatni ili interdisciplinarni programi izobrazbe za uitelje (programi obrazo-
vanja i strunog usavravanja uitelja koji okupljaju strunjake s vie fakulteta i viih kola, kao to su nastavniki, medicina, pravo, socijalni rad i sl.). U najnovijem izvjetaju o promjenama nekih aspekata uiteljske profesije u europskim zemljama koji je Eurydice objavio 2003. godine19, utvreni su sljedei trendovi:
podizanje razine uiteljskih kvalifikacija i produljivanje razdoblja studiranja
(izjednaavanje s fakultetskom diplomom);
194
19The
Teaching Profession in Europe: Profile, Trends and Concerns. Report III: Working Conditions and Pay. Brussels: Eurydice, 2003.
puna usklaenost ope, strune i praktine dimenzije obrazovanja od poetka studija; centralizacija odluivanja o upisu na nastavniki studij radi poboljanja kvalitete
upisa i pridobivanja najboljih kandidata; postupna izmjena studijskih programa u skladu s minimumom vjetina koje uitelj, osim svoje ue struke, mora stei tijekom studija, osobito: koritenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija; menadment i administrativni poslovi; primjerena pomo djeci s posebnim potrebama; primjerena pomo djeci iz migrantskih obitelji; komunikacija s uenicima i upravljanje njihovim ponaanjem (osobito glede nasilja u koli). uvoenje otvorenijih modela zapoljavanja; izrada strategija za privlaenje najsposobnijih studenata na nastavnike studije; traenje odgovarajuih modela potpore, priznanja i nagraivanja uitelja, osobito mladih koji se nalaze u tzv. fazi kvalifikacije. U Europi se sve vie prihvaa stav da se, zbog sve sloenijih izazova koji stoje pred obrazovanjem i kolom, sustav obrazovanja i izobrazbe uitelja mora urediti kao kontinuiran proces koji objedinjuje razdoblje studija i razdoblje strunog usavravanja. No postoji i ideja o iskoritavanju iskustva umirovljenih uitelja i njihova ukljuivanja u tzv. poslijemirovinsko struno usavravanje.
6.2.9.2. Meunarodne smjernice za u

itelja
Mnoge od tih ideja utvrene su davne 1966. godine u Preporuci o statusu uitelja - prvom i do danas najvanijem meunarodnom dokumentu u podruju obrazovanja i strunog usavravanja uitelja. Dokument je prihvaen na Posebnoj sjednici Meuvladine konferencije o statusu uitelja u organizaciji UNESCO-a i Meunarodne organizacije rada (ILO) kao meunarodni referentni okvir za izradu nacionalnih zakona, politika i praksi te etikih kodeksa u tom podruju. U njemu se u 146 lanaka podijeljenih u 13 cjelina utvruju opa naela obrazovanja, izobrazbe i usavravanja, zapoljavanja, rada i ivota te prava i odgovornosti uitelja javnih i privatnih kola (od predkolske do srednjokolske razine). Neka od najvanijih pitanja dokument ureuju na sljedei nain:20
Odreenje uiteljskog poziva (l. III.6. Pouavanje . je javna djelatnost koja od
uitelja trai struno znanje i specijalizirane vjetine koje se stjeu i odravaju strogim i kontinuiranim uenjem. Ona od njih takoer trai osobnu i kolektivnu odgovornost za odgoj, obrazovanje i dobrobit povjerenih im uenika.);
20
Cjelovit prijevod Preporuke o statusu uitelja nalazi se u: Spaji-Vrka, V. (ur.) Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Zbirka meunarodnih i domaih dokumenata. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO i Projekt Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne kole, 2001., str. 163-183.
195
Suradnja u donoenju odluka (l. IV.10k. radi odreivanja prosvjetne politike i
njenih jasnih ciljeva potrebno je uspostaviti tijesnu suradnju izmeu nadlenih tijela, uiteljskih organizacija, poslodavaca, zaposlenika, roditelja, kulturnih organizacija te obrazovnih i istraivakih ustanova.);
Kvaliteta izobrazbe uitelja (l. V.28. Osoblje u ustanovama za izobrazbu uitelja
treba biti osposobljeno za nastavu u svom podruju na razini koja odgovara viem i visokom obrazovanju. Osoblje koje provodi nastavu iz pedagokih predmeta treba imati iskustvo pouavanja u koli i to iskustvo, u skladu s mogunostima, povremeno obnavljati ponovnim preuzimanjem nastavnih obveza u koli. l. V.25. Ustanove za izobrazbu uitelja trebaju biti sredite razvoja obrazovanja, dostavljati kolama informacije o rezultatima istraivanja i metodikim inovacijama te u svom radu odraavati iskustvo kola i uitelja.);
Profesionalna sloboda (l. VIII.61 Uiteljska struka treba uivati akademske slo-
bode u ispunjavanju svojih profesionalnih dunosti. l. VIII. 62. Uitelji i njihove organizacije trebaju sudjelovati u izradi novih programa, udbenika i nastavnih sredstava. l. VIII.63. Svaki sustav inspekcije ili nadzora treba biti tako ureen da potie i pomae uitelje u ispunjavanju njihovih profesionalnih zadataka ne umanjujui pri tome njihovu slobodu, inicijativu i odgovornost.);
Odgovornosti (l. VIII.71. Profesionalne standarde koji vae za uitelje treba
odreivati i odravati u suradnji s uiteljskim organizacijama. l. VIII.73. Uiteljske organizacije trebaju izraditi etike kodekse ili kodekse ponaanja jer oni znaajno pridonose ugledu struke i potiu na ispunjavanje dunosti u skladu s dogovorenim naelima.);
Prava (l. VIII.82. Plae i radni uvjeti uitelja trebaju se utvrivati pregovori-
ma izmeu uiteljskih organizacija i poslodavaca. l. X.115. (Plae trebaju) a) odraavati znaaj koji drutvo pridaje pouavanju, a time i uiteljima, kao i sve odgovornosti koje oni preuzimaju ulaskom u slubu c) omoguiti uiteljima i njihovim obiteljima pristojan ivot te struno usavravanje ili praenje kulturnih dogaanja, to unaprjeuje njihovu strunu spremu.). Iako Preporuka nije obvezujua u formalnopravnom smislu, sve zemlje lanice ILO-a i UNESCO-a potiu se na upoznavanje i primjenu njenih naela. Primjenu nadgleda 12 neovisnih meunarodnih strunjaka koji ine Zajedniki odbor ILO-vih i UNESCO-vih strunjaka za Preporuku o statusu uitelja (Joint ILO/UNESCO Committe of Experts on the Reccommendation concerning the Status of Teachers CEART). Na temelju izvjetaja koje dobiva od vlada, uiteljskih udruga i meunarodnih organizacija, kao i na temelju albi koje mu podnose uiteljske udruge, Odbor podnosi redovite izvjetaje ILO-u i UNESCO-u o statusu uitelja u svijetu i daje preporuke za izradu konkretnih mjera u tom podruju.
196
On-line informacije za uitelje

CEPES CERI European Centre for Higher Education (Europski centar za visoko obrazovanje) http://www.cepes.ro/ Centre for Educational Research and Innovation (Centar za istraivanje i inovacije u obrazovanju) http://www.oecd.org/els/edu/ceri/ Consortium of Institutions for Development & Research Education in Europe (Konzorcij institucija za razvoj i istraivanje obrazovanja u Europi) http://www.cidree.org European Centre for the Development of Vocational Training (Europski centara za razvoj strukovnog obrazovanja ) http://www.cedefop.gr European Educational Research Association (Europska udruga za istraivanje u obrazovanju) http://www.eera.ac.uk
CIDREE
CEDEFOP
ECER/EERA
Education on-line Conference Papers in Education (Saopenja s konferencija u podruju obrazovanja) http://www.leeds.ac.uk/educol ERIC Europa ETF Eurydice IBE ILO OECD Educational Resources Information Centre (Informacijski centar za obrazovne resurse) http://www.accesseric.org/ European Union Information Server (Informacijski server Europske unije) http://europa.eu.int/ European Training Foundation (Europska fondacija za nastavu) http://www.etf.eu.int The Information Network on Europe (Informacijska mrea o Europi) http://www.euydice.org International Bureau of Education (Meunarodni biro za obrazovanje) http://www.ibe.unesco.org International Labour Organisation (Meunarodna organizacija rada) http://www.ilo.org Organisation for Economic Cooperation and Development (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj) http://www.oecd.org Thematic Network on Teacher Training Education in Europe (Tematska mrea za obrazovanje i izobrazbu uitelja u Europi) http://tntee.umu.se http://www.unesco.org/education The technical and vocational site of UNESCO (UNESCO-ov tehniki i strukovni portal) http://www.unevoc.org The bibliographic database of UNESCO (UNESCO-ova bibliografska baza podataka) http://unesdoc.unesco.org/ulis/unesbib.html
TNTEE
UNESCO UNEVOC UNESBIB
197
6.2.9.3. U
itelj ljudskih prava
Zahtjev za promicanjem temeljnih naela ljudskih prava i sloboda putem obrazovanja, dodatni je izazov pred kojim se nalazi suvremeni uitelj. S obzirom da je uinkovito pouavanje ljudskih prava nespojivo s tradicionalnim pristupom nastavi u kojemu uitelj zadrava monopol nad znanjem, procesom uenja i vrednovanjem nauenog, od uitelja ljudskih prava trai se niz novih osobnih i strunih kvaliteta, od kojih se mnoge i danas stjeu izvan formalnog sustava strune izobrazbe. Analize, naime, pokazuju da postoji neslaganje izmeu zahtjeva za promicanjem ljudskih prava obrazovanjem i pripreme uitelja za uinkovito ostvarivanje tog zadatka. U mnogim zemljama priprema uitelja za rad u tom podruju, kao i u mnogim srodnim podrujima (graansko obrazovanje, obrazovanje za mir, interkulturalno obrazovanje itd.), gotovo iskljuivo ovisi o spremnosti civilnog sektora. Dodiplomski, poslijediplomski i programi strunog usavravanja uitelja su rijetki, no njihov broj posljednjih godina polako ali stalno raste. Jedan od uzroka takvog stanja svakako je sadrajna i metodika sloenost samog podruja. Uspjeno pouavanje ljudskih prava, naime, pretpostavlja:
interdisciplinarnost, kritiki pristup, potenje, nepristranost, samorefleksiju i anticipaciju, potivanje razlika, osjetljivost na probleme drugih, suradnju i solidarnost, usmjerenost na dobrobit uenika i zajednice, provjeru znanja u akciji, odgovornost za promjene.
U studiji 'Uenje za demokratsko graanstvo u Europi21 navode se neke kompetencije uitelja o kojima ovisi uinkovita priprema uenika za informirano, aktivno i odgovorno graanstvo, a koje su vane i u obrazovanju za ljudska prava:
uvjerenje uitelja da su njegovi uenici u stanju uiti, da im on u tome moe pomoi
i da je obrazovanje klju dobrobiti pojedinca i drutva;

spremnost uitelja na sagledavanje problema iz perspektive uenika uz potivanje
njihova podrijetla, dobi i iskustva;

potivanje prava uenika i osjetljivost na njihove potrebe i interese; spremnost uitelja na nepristrano bavljenje kontroverznim temama u nastavi; otvorenost na probleme i vjetina upravljanja sukobima u uionici i koli uz
potivanje naela nenasilja, zajednikog interesa, dogovaranja i provjere rjeenja; sposobnost uitelja da sebe i uenike vidi kao nositelje promjena na lokalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini;
198
21
Duerr, K.; Spaji-Vrka, V. i Ferreira Martins, I. Uenje za demokratsko graanstvo u Europi. Zagreb: Centar za istraivanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko graanstvo Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2002.
vjera da stvari mogu biti bolje i da svatko moe biti bolji; spremnost uitelja na podreivanje svojih oekivanja i prioriteta prioritetima uenika
koji su utvreni u procesu dogovaranja; spremnost uitelja da prizna svoje greke pred uenicima i da na njima ui;
spremnost na otvaranje i voenje rasprava o problemima koji proizlaze iz skrivenog
kurikuluma. No uspjean uitelj ljudskih prava prepoznaje se i po nekim posebnim obiljejima koja su predstavljena u Prikazu 34.
BITNE KOMPETENCIJE I OSOBINE LINOSTI UITELJA LJUDSKIH PRAVA znanja

poznavanje meunarodnih i domaih standarda opih ljudskih prava i temeljnih sloboda (osobito prava djece i mladih), kao i mehanizama njihove zatite poznavanje uinkovitih strategija, metoda i tehnika uenja i pouavanja za ljudska prava, ukljuujui istraivanje poznavanje poticajnih postupaka vrednovanja i osiguranja kvalitete u obrazovanju za ljudska prava poznavanje uinkovitih strategija razvoja kulture ljudskih prava
vjetine
vjetine analitikog, kritikog, refleksivnog, dokaznog i anticipativnog miljenja vjetine konstruktivnog i nenasilnog rjeavanja problema u razredu i koli, ukljuujui komunikaciju, sluanje, posredovanje i sl. vjetine poticanja i facilitiranja aktivnog i suradnikog uenja kod uenika vjetine planiranja, organiziranja, sudjelovanja u donoenju odluka, timskog rada, voenja, istraivanja i savjetovanja vjetine zagovaranja i vjetine koritenja IKT-a
vrijednosne orijentacije i osobine linosti

potivanje jednakog dostojanstva svakog uenika privrenost opim ljudskim pravima i temeljnim slobodama uvjerenje u mogunost izgradnje pravednijeg drutva na naelima opih ljudskih prava i temeljnih sloboda uvjerenje u vanost obrazovanja za dobrobit pojedinca i drutva osjetljivost i potivanje razlika te otvorenost za rizike i promjene povjerenje u vlastite snage, iskrenost, dosljednost, pravednost i nepristranost
Prikaz 34: Kompetencije i osobine linosti uitelja ljudskih prava
U obrazovanju za ljudska prava uenici aktivno sudjeluju u odreivanju ciljeva, sadraja i metoda uenja, kao i u vrednovanju svoga i uiteljeva rada. Temeljna svrha tih promjena je osnaivanje uenika za sudjelovanje u odluivanju i preuzimanje odgovornosti za izvravanje dogovorenih zadataka uz potivanje naela dostojanstva osobe, jednakosti, razliitosti i pravednosti.
199
Uitelj kao facilitator

S obzirom da temeljna svrha pouavanja vie nije puko prenoenje znanja sa starije generacije na mlau nego upoznavanje, propitivanje, razmjenjivanje i vrednovanje ideja, znanja, vrijednosti i stavova, od uitelja se trai da ovlada vjetinama facilitacije ili ukljuivanja pojedinca u proces uenja koji se zbiva u grupi. Izraz se obino koristi za oznaavanje modela voenja koji jaa kolektivne kapacitete (npr. kole) za prilagodbu, suradnju, rjeavanje problema i osnaivanje (facilitativno liderstvo ili vodstvo). Neki ga koriste u znaenju menadmenta napetosti. Uitelj facilitator djeluje na sljedei nain: priprema, organizira i koordinira uenje u grupi i putem grupe; stvara i odrava ozraje povjerenja, solidarnosti i otvorenosti uz potivanje drugaijih miljenja kao polazite za pronalaenje zajednikog rjeenja; osigurava ukljuivanje i ravnopravno sudjelovanje svih; probleme u grupi rjeava koritenjem nenasilnih metoda; osigurava povratnu informaciju o procesu i rezultatima uenja itd. Uitelj facilitator nije odgovorna osoba u tradicionalnom smislu te rijei, jer sama grupa preuzima odgovornost za rezultate uenja; on nije ni klasini predava, jer istovremeno pouava iz svojega i ui iz tueg iskustva, a nije ni onaj tko procjenjuje tonost ili netonost odgovora drugih, jer se sud o tome donosi u zajednikoj diskusiji. Ukratko, uitelj facilitator indirektno upravlja uenjem; njegova najvanija zadaa je da stvara odgovarajue uvjete ili okruenje za uenje.
No da bi uitelj mogao pridonijeti osnaenju uenika kao subjekta promjena, on sam mora biti osnaen. U svezi s tim govori se o potrebi osposobljavanja uitelja za voenje i upravljanje promjenama u sklopu dodiplomskog i poslijediplomskog obrazovanja. Uiteljevo voenje valja razlikovati od administrativnog voenja. Administrativno se temelji na hijerarhijskom modelu koritenja i distribucije moi, dok je voenje uitelja vie facilitativne i horizontalne naravi. Ono podrazumijeva timski rad, suradnju u donoenju odluka i postojanje zajednice uenja. Da bi razvio te kompetencije, uitelju se mora omoguiti da: neprekidno obnavlja svoja znanja i vjetine, surauje s visokokolskim institucijama za obrazovanje uitelja i institutima za istraivanje obrazovanja, djeluje u uiteljskim udrugama, razmjenjuje svoja iskustva na strunim skupovima u zemlji i inozemstvu, surauje s roditeljima, lokalnom zajednicom i nevladinim organizacijama, sudjeluje u izradi razvojnih planova svoje kole i, konano aktivno sudjeluje u izradi, provoenju i vrednovanju lokalne i nacionalne prosvjetne politike.
200
7.
Obrazovanje za ljudska prava u Hrvatskoj
201
7.1. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava

7.1.1. Nastanak Programa
Pod hrvatskim Nacionalnim programom odgoja i obrazovanja za ljudska prava misli se na program koji se izrauje od 1996. godine pod pokroviteljstvom Nacionalnog odbora za obrazovanje o ljudskim pravima, a kao prilog ostvarivanju zadataka Desetljea obrazovanja za ljudska prava Ujedinjenih naroda (1995. 2004.). Odbor je osnovan 1996. godine kao posebno tijelo Vlade sa svrhom promicanja i usklaivanja aktivnosti u podruju obrazovanja za ljudska prava na nacionalnoj razini, od izrade i primjene programa, praenja i vrednovanja njegovih rezultata do njegove eventualne izmjene. Godine 1999. objavljena su etiri potprograma koja su izradile posebne radne grupe (za predkolu, nie i vie razrede osnovne kole te za srednju kolu).22 Program za osnovnu kolu je pod nazivom Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratski graanski odgoj ukljuen u Nastavni plan i program za osnovnu kolu za 1999./2000. godinu. U tekstu stoji da se zadaci iz tog podruja mogu ostvarivati interdisciplinarno (kroz sve predmete koje su bliske temama ljudskih prava), kao izborni predmet i kroz izvannastavne aktivnosti u vidu projekata. Zagovara se suradnja izmeu nastavnika razliitih predmeta, kao to su npr. povijest, zemljopis, drutveni predmeti, moralni i vjerski odgoj, jezik i knjievnost, gospodarstvo i sl. Istovremeno je pokrenuta radna grupa za izradu programa obrazovanja odraslih za ljudska prava i obrazovanja putem medija. Prvi je zavren 2001., a drugi 2003. godine. Zadatak izrade visokokolskog programa preuzeo je od poetka 2004. godine Istraivako-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko graanstvo Filozofskog
22
Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava: Prvi dio: predkolski odgoj, osnovna kola - razredna i predmetna nastava, srednja kola. Zagreb: Vlada Republike Hrvatske, Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima, 1999.
Izvorita Nacionalnog programa

Iako je tekst hrvatskoga Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava rezultat rada velikog broja uitelja, aktivista i istraivaa, kao i domaih i meunarodnih projekata, on se koncepcijski najvie oslanja na rezultate dvaju projekta:
202
Projekt Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne kole voen je od 1997. do 1999. godine prema ugovoru izmeu UNESCO-a, Vlade Kraljevine Nizozemske, Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO. Okupio je tridesetak istraivaa s Filozofskog fakulteta i Uiteljske akademije iz Zagreba, domae i strane aktiviste te studente vie dodiplomskih i poslijediplomskih studija. Sredinji cilj projekta bio je izrada koncepcijskog okvira za programiranje obrazovanja za ljudska prava u razrednoj nastavi, u skladu s meunarodnim standardima i potrebama hrvatskog drutva. U projektu je obrazovanje za ljudska prava odreeno kao cjelovit, dinamian i cjeloivotan proces uenja i pouavanja za (samo)osnaenje i promicanje odgovornosti graana demokratskog drutva u skladu s naelima ljudskih prava i sloboda, jednakosti, pluralizma, mira i solidarnosti. Cjelovitost je ostvarena spajanjem obrazovanja za ljudska prava s obrazovanjem za demokratsko graanstvo, meukulturno razumijevanje, mir i nenasilje, uz naglaavanje aktivnih i suradnikih metoda uenja, kao i uz stalno prepletanje lokalne, nacionalne i meunarodne perspektive u razumijevanju drutvenih promjena. Na toj je podlozi izraen prijedlog programa obrazovanja za ljudska prava za razrednu nastavu i niz materijala za uenje i pouavanje pod naslovom Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju (Interdisciplinarni rjenik, Zbirka meunarodnih i domaih dokumenata, Bibliografija radova s biljekama i Meunarodni adresar te radne verzije prirunika za uitelje i udbenika za uenike). Dio objavljenih materijala moe se nai na web-stranici Istraivako-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko graanstvo Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu http://www.ffzg.hr/hre-edc). Projekt Graanin i ustav temelji demokracije ostvaruje se u Hrvatskoj od 1997. godine suradnjom Centra za graansko obrazovanje iz Calabasasa, SAD i Zavoda za unaprjeivanje kolstva. Eksperimentalno se provodi u oko stotinjak osnovnih i srednjih kola. Svrha projekta je pouavanje djece i mladih o temeljnim naelima demokratske vladavine, to ukljuuje pitanja organizacije i funkcioniranja vlasti, uloge graanina, odnosa graanina i vlasti i sl.
fakulteta Sveuilita u Zagrebu u sklopu opsenog dvogodinjeg projekta kojega podrava Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske i Ministarstvo vanjskih poslova Republike Austrije. Neposredno nakon objave radne verzije Programa, Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima je u suradnji sa Zavodom za unapreenje kolstva i nevladinom organizacijom Human Rights Education Associates iz SAD-a pokrenuo seminare za izobrazbu uitelja u primjeni Programa, koje nakon godinu dana nastavlja financirati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta. Do ove godine seminar je prolo vie od 3000 odgajatelja te osnovnokolskih i srednjokolskih uitelja. U meuvremenu je uvedeno nekoliko znaajnih promjena:
imenovan je 21 upanijski koordinator za obrazovanje za ljudska prava sa zadatkom
promicanja primjene Programa; seminari se poinju organizirati po upanijama; osnovana su koordinacijska tijela za provoenje i unaprjeenje pojedinih dijelova Programa (predkolski, razredna i predmetna nastava, srednja kola, sveuilino obrazovanje, obrazovanje odraslih i obrazovanje putem medija), kao i posebno tijelo za usklaivanje obrazovanja za ljudska prava i obrazovanja za demokratsko graanstvo; dolo je do suradnje s pojedinim nevladinim udrugama u provoenje seminara za izobrazbu uitelja u primjeni Programa (primjerice Mali korak, Forum za slobodu odgoja, Hrvatski Crveni kri i dr.).
203
7.1.2. Opka polazita

U Programu se istie da je obrazovanje za ljudska prava bitan dio suvremenih promjena u nacionalnim sustavima obrazovanja i da predstavlja izraz novog shvaanja naravi i uloge uenja i pouavanja u rjeavanju ozbiljnih i dubokih kriza suvremenog svijeta, to prvenstveno ovisi o povratku ovjeku, njegovim pravima i slobodama. Odreivanje pravca i naravi tih promjena rezultat je dijaloga meu neovisnim i suverenim dravama tijekom
UN VIJEE EUROPE kultura ljudskih prava i odgovornosti graanska odgovornost i aktivno sudjelovanje u osnaivanju pojedinca i razvoju demokracije
odrivi razvoj
gospodarski napredak u skladu s drutvenim potrebama i pravima buduih generacija PROMJENE NACIONALNIH OBRAZOVNIH SUSTAVA (ciljevi, sadraji, metode i organizacija uenja i pouavanja) UNESCO
kultura mira potivanje ivota, ljudskih prava i sloboda, jednakosti, pravde, snoljivosti i solidarnosti
OESS ljudska dimenzija jaanje demokratskih institucija, vladavina prava i zatita manjina
Prikaz 35: Meunarodni okvir obrazovnih promjena
kojega se utvruju meunarodne i regionalne politike, kao i mehanizmi njihove primjene, a time i odgovornosti pojedinih drava. Sredinji pojmovi tih politika koje redom polaze od priznanja vanosti ljudska prava i sloboda predstavljeni su u Prikazu 35.
U tim je okvirima posebna pozornost u Programu posveena vezi izmeu ideje pozitivnog mira i obrazovanja za ljudska prava. Pozitivan mir se odreuje kao suprotnost pojmu oruanog mira kojim se nijee bezuvjetnost ljudskog dostojanstva, zagovara rat kao prirodno stanje ovjeka i opravdava mo nad drugim uspostavljena silom. Suprotno tome,
204
Ideja pozitivnog mira i obrazovanje za ljudska prava

Promicanje obrazovanja za ljudska prava u Programu se povezuje s promicanjem ideje pozitivnog mira. Ideja se pojavljuje tijekom 1990-ih kao suprotnost doktrini o oruanom miru ili ravnotei straha koja je obiljeila razdoblje blokovske podjele svijeta. Rije je o suprotstavljenim nazorima od kojih jedan potvruje, a drugi osporava mironosnu ulogu pojedinca i naroda u ljudskoj povijesti. Doktrina o oruanom miru izrasta na nepovjerenju u sposobnost ovjeka da slobodno i odgovorno upravlja svojom sudbinom, zbog ega mu se namee potreba za samoouvanjem uz pomo sile i oruja. Ideja pozitivnog mira, pak, polazi od shvaanja da je mir mogu ako se gradi na potivanju prava i sloboda pojedinca, priznanju vrijednosti drugoga i drugaijega, potivanju naela jednakosti, demokracije i pravde u upravljanju viekulturalnom zajednicom te nesebinom zalaganju za dobrobit svih. U skladu s tim, u Programu se istie da je puno uivanja prava uvjetovano preuzimanjem odgovornosti za zatitu prava drugih i da pojedinac mjeru svoje slobode odreuje slobodom drugih, a mjeru slobode drugih svojom osobnom slobodom. No ostvarenje mira temeljenog na pravima pojedinca i pravdi meu razliitima mogue je postii samo ako ta naela proimaju sve segmente drutvene zajednice, ukljuujui obrazovanje. Da bi pojedinac mogao odgovoriti izazovima mira, on prije svega mora odgovoriti izazovima ljudskog dostojanstva i slobode. To znai da svoja prava mora moi ostvariti u drutvu kojemu pripada, da ih mora opaati kao prava svih, da mora poznavati postupke zatite svojih prava u kontekstu zajednice jednakih graana i, konano, da mora htjeti ostvariti svoja prava aktivnim sudjelovanjem u odluivanju. Iako je dobar dio tih pretpostavki povezan s kakvoom znanja, njihovo puno ostvarivanje u najveoj mjeri ovisi o kakvoi vjetina koje omoguuju primjenu nauenoga. (Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, str. 13-14).
pozitivan mir proizlazi iz shvaanja da su mir, stabilnost i razvoj mogui ako polaze od naela zatite ljudskog dostojanstva, jednakosti i pravde, zbog ega se umjesto izraza sudjelovanje u ratu ovdje koriste izrazi sudjelovanje u miru i suodgovornost za mir. Potvrujui te standarde, Nacionalni program openito zagovara obrazovanje koje je:
usredotoeno na potivanje ljudskog dostojanstva i promicanje demokratskih
odnosa;
jednako dostupno svima, bez obzira na rasne, nacionalne, etnike, religijske, jezine
ili druge razlike meu djecom i odraslima;

raznoliko u zadacima, pristupima, sadrajima, metodama i organizaciji, kako bi se
mogle zadovoljiti potrebe svakog uenika i interesi zajednice kojoj uenik pripada;
Naela Nacionalnog programa

Pravo na obrazovanje, ukljuujui pravo na obrazovanje za ljudska prava, jest temelj potivanja i ostvarivanja svih drugih prava i sloboda koje su priznate kao ope, nedjeljive i neotuive vrednote ovjeanstva. Uivanje slobode i razvoj demokracije ovise o razumijevanju, prihvaanju i zalaganju pojedinca za ostvarenje temeljnih ljudskih vrednota, kao i o jaanju drutvenih institucija i procesa koji jame njihovu zatitu. Temeljne ljudske vrednote obuhvaaju ljudska prava i slobode, jednakost i vladavinu prava, graansku odgovornost, pluralizam, razumijevanje i potivanje kulturne razliitosti, suradnju i partnerstvo, mir i nenasilno rjeavanje sukoba, drutvenu stabilnost i sigurnost. Hoe li, i u kojoj mjeri, pojedinac koristiti svoja prava za svoju dobrobit, dobrobit drutva i buduih generacija, uvelike ovisi o ciljevima, sadrajima i metodama uenja, pouavanja i izobrazbe u koli, ali i izvankolskom okruenju, zbog ega je nuno ne samo uvesti odgovarajue sadraje u kole nego i uspostaviti suradnju izmeu kola, organizacija civilnog drutva, medija i istraivakih institucija.
205
imbenik razvoja humanistikog pogleda na ovjeka, drutvo i prirodu osloboenog
slabosti antropocentrizma i etnocentrizma; otvoreno novim komunikacijskim i informacijskim tehnologijama iskljuivo za dobro pojedinca i ljudske zajednice. Vano je napomenuti da takvo obrazovanje nije ogranieno disciplinarnim, dobnim ili institucionalnim podjelama. On se ostvaruje kao integriran, interdisciplinaran i cjeloivotni proces uenja i pouavanja ljudskih prava putem kojih pojedinac u okvirima demokracije stjee znanja i vjetine za promicanje i zatitu svojih prava kao temeljnih ljudskih vrednota. Drugim rijeima, Program promie obrazovanje kojemu svrha nije savladavanje gradiva posebnog nastavnog predmeta, nego prije svega:
dobrobit uenika i razvoj kole kao demokratske zajednice (Odgoj i obrazovanje
mora omoguiti uenicima nesmetano uivanje njihovih prava, kao to ih mora osposobiti za razotkrivanje i uklanjanje svih oblika krenja ljudskih prava i diskriminacije u koli. NP, str. 28.); osvjetavanje i rjeavanje stvarnih problema ovjeka (Ciljevi odgoja i obrazovanja za ljudska prava nespojivi su s nametanjem stavova i uvjerenja uenicima (). Uitelji mogu iznositi svoja miljenja i stavove samo () kad su sigurni da iznoenjem svojih stavova nee odrediti smjer rasprave i nametnuti odreeno rjeenje problema kojim se smanjuje uloga neovisne participacije uenika. NP, str. 27.); razvoj stavova (Odgoj i obrazovanje o ljudskim pravima vie je pitanje stajalita i naina rada nego sadraja, to znai da se programski ciljevi ne mogu ostvariti ako se sadraj svede na zapamivanje injenica i ako se on provodi u nedemokratskom, autoritarnom ozraju kole. NP str. 27.);
aktivno djelovanje i odgovornost (U odgoju i obrazovanju za ljudska prava treba
izbjegavati retoriku i moraliziranje () Suprotno tomu, teite uvijek treba biti na poticanju uenikova djelovanja i odgovornosti u skladu s njegovim psihofizikim osobinama NP, str. 27.);
suradnja na svim razinama (Puno ostvarenje ciljeva i zadataka odgoja i
206
obrazovanja za ljudska prava mogue je samo kad se ono planira i provodi kao cjeloivotni proces pouavanja i uenja u kojemu surauju svi odgojno-obrazovni imbenici, od roditelja, nacionalnih i lokalnih prosvjetnih vlasti, vjerskih ustanova, uiteljskih aktiva i udruga, predstavnika nacionalnih manjina i njihovih drutava, nevladinih udruga i medija, do djejih, akih i studentskih organizacija. NP, str. 27.). Ta su polazita, vie ili manje, utkana u sva etiri posebna programa (program za predkolu, razrednu i predmetnu nastavu u osnovnoj koli i srednju kolu). Svaki program strukturiran je na isti nain. Osim meunarodnih i domaih (ustav zakoni) normativnih polazita i najvanijih psiholoko-pedagokih smjernica, svaki program sadri sljedea poglavlja:
Ciljevi Programske cjeline i teme Strategije provoenja Praenje i vrednovanje Uloga uitelja Pretpostavke sustavnog djelovanja.
7.1.3. Ciljevi i zadaci

Temeljni cilj cjelovitog Nacionalnog programa jest upoznavanje djece, mladei i odraslih s kljunim vrednotama graanskog drutva, kao i razvoj onih intelektualnih i socijalnih vjetina koje su prijeko potrebne za njihovo uinkovito sudjelovanje u demokratskom razvitku hrvatskog drutva. Pojedini programi tome dodaju posebne ciljeve i zadatke. U programu za razrednu nastavu istie se da je pouavanje i uenje u toj dobi dio cjelovitog i cjeloivotnog procesa kojim se, na primjeren nain i uz uvaavanje razvojnih osobina, potie uenika da se razvija u neovisnu i odgovornu osobu koja e svoje stavove i ponaanje prema drugima graditi na naelima dostojanstva i nepovredivosti ljudske osobe, naroda i ovjeanstva u cjelini. Sukladno tome ciljevima i zadacima se nastoji osigurati:
kontinuitet polazita, sadraja, pristupa i metoda odgoja i obrazovanja u tom
podruju;
razvoj uenika kao cjelovite osobe i aktivnog graanina; unaprjeenje demokratskih odnosa u odjeljenju i koli kao pretpostavke razvoja
demokracije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Iz opeg cilja izvode se pojedinani zadaci koji se za razrednu nastavu nalaze u Prikazu 36.
Program odgoja i obrazovanja za ljudska prava u razrednoj nastavi

Program je izraen kao cjelovit i sustavan pristup poetnom uenju i pouavanju u temeljnim vrednotama ljudske zajednice. U njemu se polazi od naela prirodnog dostojanstva ljudske osobe kao pretpostavke demokracije, te se uenicima niih razreda osnovne kole nastoji pomoi da razumiju i usvoje najvanije pojmove i razviju temeljne vjetine u tom podruju. Odgoj i obrazovanje za ljudska prava trebao bi uenike potaknuti na osvjetavanje prava koja im pripadaju kao ljudskom biu, ali i na odgovornosti koje iz toga proizlaze. Uenje za ljudska prava nezamislivo je bez uenja odgovornosti. U demokratskim uvjetima pravo pojedinca nije privilegij nego obveza, budui da ista prava pripadaju svima jednako, bez obzira na razlike glede spola, pripadnosti ili podrijetla. Stoga se odgoj i obrazovanje za ljudska prava treba shvatiti kao odgoj i obrazovanje za drutvenu odgovornost. Uenje drutvene odgovornosti u kolskim uvjetima potie se sudjelovanjem uenika u svim fazama procesa uenja i pouavanja, od donoenja odluke, njezine provedbe, do provjere njezine djelotvornosti. Pretpostavka prihvaanja odgovornosti jest jaanje svijesti o sebi kao dijelu zajednice ravnopravnih graana. Razumijevanje sebe i svojih potreba, potivanje sebe kao osobe te jaanje povjerenja u svoje snage, prvi je i temeljni zadatak uenja za ljudska prava u niim razredima osnovne kole. Sigurnost u sebe put je za otvorenost prema svijetu, prihvaanje razlika meu ljudima i potivanje opih naela demokratske zajednice. Da bi se programom odgoja i obrazovanja za ljudska prava to postiglo, u koli je prijeko potrebno osigurati sljedee: poticati svakog uenika na slobodno izraavanje svojih stavova i uvjerenja; tititi dostojanstvo svakog uenika i njegovo pravo na privatnost; svakom ueniku omoguiti pristup informacijama iz vie izvora; zadovoljiti posebne potrebe uenika koji pripadaju nacionalnim manjinama ili etnikim zajednicama; osigurati primjerene uvjete za uenike s potekoama u razvoju; poticati ozraje snoljivosti, solidarnosti, suradnje i suodgovornosti meu svim uenicima bez obzira na njihovo podrijetlo i njihove sposobnosti; zatititi svakog uenika od tjelesnog i duevnog nasilja, ukljuujui vrijeanje, izrugivanje, zanemarivanje i zlostavljanje. Krajnji cilj odgoja i obrazovanja za ljudska prava jest osposobiti uenika da bude u stanju postaviti svoje ciljeve i boriti se za njihovo ostvarenje, potujui prava drugih i institucionalne mogunosti koje mu unutar demokratske zajednice stoje na raspolaganju. Odgoj i obrazovanje za ljudska prava je cjeloivotan proces. Temelji koji se postave u razrednoj nastavi u velikoj e mjeri odrediti nain na koji e uenik pristupiti zadacima u tom podruju na viim razinama kolovanja. Stoga je pri izradi izvedbenih programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava u razrednoj nastavi potrebno voditi rauna o primjeni sljedeih naela:
207
208
cjelovitost u ostvarenju postavljenih zadataka; interdisciplinarnost, kritinost i afirmativnost u izboru sadraja te u pristupu uenju i pouavanju; razumijevanje sadraja ljudskih prava i sloboda te na razvoj vjetina kojima se osigurava njihovo promicanje i zatita; propitivanje i promjena iskustva uenika i kolskog ozraja. Uspjeh programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava u razrednoj nastavi ne ovisi samo o jasnoi i primjerenosti postavljenih ciljeva, zadataka i sadraja nastave nego, prije svega, o nainu na koji se oni ostvaruju. Puno ostvarivanje tih ciljeva dugotrajan je proces tijekom kojega dolazi do promjena u cjelokupnom radu kole. Uenje i pouavanje za ljudska prava pretpostavlja veu samostalnost kole u organizaciji i upravljanju odgojno-obrazovnim procesom, promjenu odnosa izmeu uenika, uitelja i uprave, te ukljuivanje ireg kruga graana. Stoga je za ostvarenje njegovih ciljeva i zadataka prijeko potrebno osigurati sudjelovanje svih izravnih i neizravnih imbenika odgoja i obrazovanja, od uenika, uitelja, ravnatelja i drugih djelatnika kole, do prosvjetnih vlasti, roditelja i ire javnosti. (Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, str. 56-57.)
ZADACI ODGOJA I OBRAZOVANJA ZA LJUDSKA PRAVA U RAZREDNOJ NASTAVI
znanja (razumijevanje pojmova i odnosa meu njima)

ljudska prava i slobode identitet drutvena odgovornost razliitost kultura samostalnost i meuovisnost jednakost pravo i pravda mir, sigurnost i stabilnost demokracija zatita manjina razvoj
vjetine i sposobnosti (primjena pojmova)

kritiko miljenje razgovijetno iskazivanje osobnih stavova samostalno donoenje odluka i izvoenje zakljuaka komunikacija suosjeanje istraivanje timski rad mirno rjeavanje sukoba rukovoenje sudjelovanje djelovanje predvianje posljedica djelovanja
stavovi i vrijednosti
potivanje naela jedinstvenosti i dostojanstva pojedinca privrenost demokratskim naelima i postupcima privrenost miroljubivom, participativnom i konstruktivnom rjeavanju problema spremnost na zastupanje i zatitu svojih i tuih prava spremnost na preuzimanje odgovornosti za svoje postupke zainteresiranost za svijet oko sebe i otvorenost prema razlikama spremnost na suosjeanje s drugima i na pomo onima koji su u nevolji spremnost na suprotstavljanje predrasudama, diskriminaciji i nepravdi
ponaanje
proaktivno, prosocijalno i odgovorno ponaanje
Prikaz 36: Zadaci odgoja i obrazovanja za ljudska prava u razrednoj nastavi
7.1.4. Programske cjeline i teme

Sadraj pojedinih programa odreen prema tri kategorije zahtjeva:
potivanje tematske sloenosti podruja obrazovanja za ljudska prava; promicanje svijesti o meuovisnosti individualne, kolektivne i globalne razine u
ostvarenja ljudskih prava i sloboda;

povezivanje razliitih pristupa pouavanju i uenju ljudskih prava kako bi se ostvarili
209
to cjelovitiji rezultati. Pod tematskom sloenou podruja misli se na najvanije dijelove sadraja obrazovanja za ljudska prava (v. Prikaz 37), dok se pod meuovisnou razina misli na odnose izmeu etiri sljedee razine:
razina JA -: razvoj samosvijesti, samostalnosti, samopotovanja i samokritinosti
(podrazumijeva sadraje putem kojih uenik otkriva svoje osobine i ui ih afirmirati u zajednici s drugima);
razina JA I DRUGI razumijevanje razlika, razvoj otvorenosti, potivanja drugih,
snoljivosti, suradnje, suosjeanja i solidarnosti (podrazumijeva sadraje putem kojih uenik osvjetava svoj odnos prema drugima i razvija prosocijalne vjetine i oblike ponaanja);
kul tu i m rni p l e raz uku uraliz um ltu am ijev rno anj e
est svij mo ntitet sa e id
ljudska prava i temeljne slobode
ZAJEDNIKA PROGRAMSKA PODRUJA
mir i mirno rjeavanje sukoba
gra demo an kra sko cija dr u i tv o
ost visn g i uo o a me rirodn svijet j p kog azvo s r ljuddrivi io
Prikaz 37: Zajednika programska podruja
razina MI razumijevanje ustroja drutvene zajednice ureene na naelima ljudskih
prava i sloboda, jednakosti, pravde i pluralizma (podrazumijeva sadraje putem kojih uenik upoznaje pravila funkcioniranja demokratske zajednice i razvija vjetine graanske participacije);
razina SVIJET KAO CJELINA - razvoj svijesti o cjelovitosti ivota i odgovornosti
210
pojedinca za globalne promjene (podrazumijeva sadraje putem kojih se uenik upuuje na promatranje sebe i drugih u sklopu spoznaje o povezanosti i ovisnosti ivog i neivog svijeta, prirode i kulture). Razliiti pristupi obuhvaaju:
pouavanje i uenje o ljudskim pravima (kognitivna dimenzija sadraja, usvajanje
znanja);
pouavanje i uenje za ljudska prava (funkcionalna dimenzija sadraja, razvoj
vjetina i sposobnosti);
pouavanje i uenje u ljudskim pravima (kontekstualna dimenzija, stvaranje povoljnog
ozraja).
7.1.5. Strategije u
enja i pou
avanja
U dijelu o strategijama odreuju se naela i metode ijom primjenom se u odabranim sadrajima ostvaruju naznaeni ciljevi i zadaci. S obzirom da je svrha uenja u podruju ljudskih prava promjena ponaanja, objanjava se da je to mogue postii samo ako znanja postanu osobne vrijednosti, za to je potrebna takva sredina u kojoj se svakodnevno ive prava i slobode pojedinca. U skladu s tim trai se sljedee:
stvoriti kolsko i razredno ozraje u kojemu su ljudska prava sadraj uenja i
pouavanja, vrijednosti kojima se tei, koje se promiu i tite te stvarnost u kojoj se ivi i razvija;
osigurati da svaki uenik razumije najvanije pojmove u podruju ljudskih prava i
sloboda te da ih prihvati kao vrednote prema kojima e usmjeriti svoje ponaanje;

osigurati potivanje svjetonazora i kulturnog podrijetla svakog uenika; dati prvenstvo socijalnom i moralnom razvoju njegujui povjerenje, suradnju i
solidarnost meu uenicima;

osigurati postojanost u potivanju kolskih pravila ponaanja te vjerodostojnost
autoriteta uitelja;
koristiti razliite formalne i neformalne izvore uenja i pouavanja.
Kako bi se ostvarili programski zadaci predvia se koritenje razliitih metoda, tehnika i socijalnih oblika rada. U programu za razrednu nastavu razliiti pristupi su objedinjeni pod nazivom PIRA, to je kratica za etiri metodska naela kojima se treba rukovoditi pri izboru postupaka uenja i pouavanja:
participacija (sudjelovanje) interakcija (suradnja i zajedniko djelovanje) refleksija (usredotoeno i cjelovito osvjetavanje) anticipacija (predvianje).
Vanost kolskog ozraja u uenju ljudskih prava

Pod kolskim ozrajem misli se na cjelokupne odnose u koli. Oni obuhvaaju odnose meu uenicima, izmeu uenika i uitelja, izmeu uitelja i roditelja, meu samim uiteljima, izmeu uitelja i uprave kole te izmeu kole i lokalne zajednice. O naravi tih odnosa ovisi kako e uenik shvatiti i hoe li prihvatiti standarde ljudskih prava i drutvene odgovornosti. Nesklad izmeu onoga to se pouava i onoga to se ini u razredu i koli, navodi uenike da smisao ljudskih prava i odgovornosti tumae prema svojim osobnim potrebama i interesima. Nepotivanje demokratskih naela u svakodnevnom ivotu kole ugroava uenikov socijalni i moralni razvoj te zanemaruje mogunosti rjeavanja napetosti i sukoba u koli koje proizlaze iz rasprave, dijaloga i zajednikog dogovora. U takvim uvjetima, uenici se postupno navikavaju na ovisnost i neravnopravnost pa neodgovornost, nepravdu i sukobe prihvaaju kao dio kolske svakodnevnice. Da bi kolsko ozraje pridonijelo ostvarenju ciljeva i zadataka Programa, potrebno je: u svakoj situaciji, a osobito u odnosima prema uenicima, rukovoditi se naelima pravde i jednakosti; voditi rauna o svakom ueniku, osobito onima kojima je, bez obzira na razlog, potrebna pomo; osigurati da svakom ueniku budu jasna pravila ponaanja u koli i na nastavi; odluno suzbijati sve oblike drutveno neprihvatljivog ponaanja, od izazivanja, vrijeanja i izrugivanja, do kraa i nasilja; razotkrivati stereotipe i predrasude te se odluno boriti protiv diskriminacije, osobito kad je ona potaknuta nacionalnom, etnikom, vjerskom ili spolnom pripadnou uenika; otkloniti mogunost zanemarivanja, zlostavljanja ili manipulacije uenika od strane uitelja ili kolske uprave; poticati otvorenost, radoznalost i kritinost kod uenika otvaranjem kole zajednici u svoj njezinoj raznolikosti. Za poticajno kolsko ozraje vrlo je vano da svakodnevni kolski ivot odraava ivot zajednice, osobito ako nju ine pripadnici razliitih etnikih, vjerskih i kulturnih grupa. Ukljuivanje roditelja i istaknutih predstavnika manjina u nastavu i izvannastavne aktivnosti, obiljeavanje praznika manjinskih grupa zajedno s nacionalnim praznicima, kod uenika jaa osjeaj samopotovanja, snoljivosti i zajednitva u koli. Suradnja s nevladinim udrugama, osobito onima koje djeluju u podruju zatite ljudskih prava, takoer bi trebala postati stalna. Njihovo iskustvo u zatiti ljudskih prava prijeko je potrebno kako bi uenici u potpunosti razumjeli smisao onoga to ue u nastavi. (Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, str. 69-70.)
211
212
Primjena PIRA pristupa podrazumijeva kombiniranje tih naela s nizom metoda i socijalnih oblika uenja i pouavanja (v. Prikaz 38). to e se od toga odabrati, ovisi o nizu imbenika, kao to su problemi u odjeljenju ili koli koje se nastoji zajedniki rijeiti; dob, predznanje, interes i optereenost uenika; spremnost i raspoloivo vrijeme uitelja; odnos kolske uprave prema novim oblicima nastavnog rada; resursi i otvorenost kole prema roditeljima i lokalnoj zajednici, ukljuujui nevladine organizacije. Ovdje valja naglasiti da je u obrazovanju za ljudska prava vanije kako se ui nego to se ui, budui da se samo izborom primjerenih metoda i tehnika promie iskustveno, aktivno i kritiko uenje koje je bit obrazovanja za ljudska prava.
PIRA
participacija
MULTIMETODSKI PRISTUP
anticipacija
interakcija
refleksija
analiza & istraivanje (akcijsko istraivanje, studije sluaja, oluja ideja, intervju, anketa, upitnik, itd.) igra (igrokaz, simulacija, itd.) dijalog, diskusija, debata posredovanje, pregovaranje stvaralatvo (kolski list; izloba) akcija (humanitarna pomo, protestna pisma, kampanja itd.)
individualni rad rad u manjim grupama
rad grupe/razreda
rad u parovima
Prikaz 38: PIRA multimetodski pristup pouavanju i uenju za ljudska prava
7.1.6. Prakenje i vrednovanje

U Programu se istie da je pravi smisao praenja i vrednovanja u pouavanju i uenju ljudskih prava utvrivanje razvoja i napretka u provoenju programa, a ne stanja uenika. Te aktivnosti treba shvatiti kao proces kojim se u odreenom vremenu i kontekstu utvruju prednosti i nedostaci pouavanja kako bi se, po potrebi, odredili novi programski sadraji i metode ili uvrstili postojei. Program predvia da se praenje i vrednovanje provodi na tri razine:
ponaanje svakog pojedinog uenika, odnosi u uionici, cjelokupno ozraje kole.
213
Program za razrednu nastavu spominje sljedee aspekte praenja i vrednovanja uenikova ponaanja:
razgovijetno i drutveno prihvatljivo iznoenje svojih ideja i stavova; neovisnost, sigurnost u sebe i zadovoljstvo sobom; motiviranost za rjeavanje zajednikih problema i sudjelovanje u timskom radu; potivanje pravila demokratskog postupka u koli i uionici; solidarnost i prijateljski odnos prema drugima, osobito slabijima i kulturno
drugaijim uenicima; spremnost na preuzimanje i ispunjavanje odgovornosti; potivanje svoje, tue i zajednike imovine.
Praenje i vrednovanje
Ovim Programom trai se da kriterij praenja i vrednovanja ne bude znanje nego, prije svega, ponaanje uenika prema sebi i drugima, kao i prema svojoj, tuoj i zajednikoj imovini. Stoga ono moe biti dio nastave, pismenog i usmenog ispitivanja, timskog rada, zajednikog druenja u koli i izvan nje, izleta i razgovora s uenikom. Takvo praenje i vrednovanje vie se oslanja na cjelovito i trajno promatranje uenika, a manje na klasino kolsko ocjenjivanje. Njegov nerazdvojan dio je samovrednovanje i meusobno vrednovanje uenika. U 'Pravilniku o nainu praenja i ocjenjivanja uenika u osnovnoj i srednjoj koli' stoji da se pri tomu mora voditi rauna o zatiti dostojanstva uenika, da praenje i vrednovanje treba omoguiti razvoj uenikova samopouzdanja i osjeaja napredovanja te da ga treba potaknuti na samoprocjenjivanje i procjenjivanje znanja drugih uenika. Meutim, za osjeaj samopouzdanja i poticanje pravednog odnosa prema drugima, vanije je da se uenicima dopusti samovrednovanje i meusobno vrednovanje ponaanja u razredu te da njihovi stavovi budu uvaeni od strane uitelja. Svijest o tomu da mogu i trebaju iznositi svoje stavove o sebi i drugima, da njima mogu utjecati na uiteljeve odluke i procjene, a time i na svoj uspjeh u koli, najdjelotvorniji je put za razvoj osjeaja samopouzdanja, neovisnosti i pravednosti kod uenika. (Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, str. 72-73.)
Meutim, time se nee dobiti potpuna slika postignua u obrazovanju za ljudska prava. Ranije smo vidjeli da sveobuhvatan pristup praenju i vrednovanju u tom podruju obuhvaa jo neke aspekte, kao to su:
legislativa u podruju obrazovanja; prioriteti, smjernice i mjere primjene u podruju prosvjetne politike; ciljevi, zadaci i sadraj nastavnog plana i programa; etos kole, ukljuujui poloaj uenika i uitelja te stav kolske uprave; postojei resursi, ukljuujui udbenike, nove informacijsko-komunikacijske
214
tehnologije i povezanost kole s civilnim drutvom; mogunosti strunog usavravanja uitelja, njihove razmjene i suradnje na projektima itd.
7.1.7. Uloga u
itelja
U ostvarivanju ciljeva i zadataka obrazovanja za ljudska prava, osobito u razrednoj nastavi, presudnu ulogu ima uitelj. U Programu se stoga upozorava da je osim strune, pedagoke, psiholoke i metodike pripreme, prijeko potrebno uiteljima osigurati kontinuiranu strunu izobrazbu u podruju ljudskih prava, kako bi oni stekli potrebna znanja i vjetine za uinkovito pouavanje i voenje u tom podruju.
Profil uitelja razredne nastave u obrazovanju za ljudska prava

Osobni primjer ipak je najvanije sredstvo odgoja i obrazovanja u ovom podruju. Osim strunosti, uiteljeva strpljivost, usklaenost njegovih stavova i ponaanja, njegova briga za napredak svakog pojedinog uenika, otvorenost i spremnost na suradnju, snoljivost na razlike u razredu, jednak pristup svim uenicima, potivanje dostojanstva i kulturnog podrijetla uenika kao i svojih kolega i uprave kole, najvaniji su poticaji i izvori uenja u koli. Vrlo je vano kako uitelj vidi sebe, svoj posao i uenike iji su mu razvoj drutvo i roditelji povjerili. Raskorak izmeu uiteljeve slike o sebi, naela koja pouava i njegova vienja situacije u kojoj se nalazi nepovoljno utjee na socijalni i moralni razvoj uenika i na kolsko i razredno ozraje. Drutvo je stoga duno osigurati institucionalne pretpostavke za uiteljevo struno i osobno napredovanje. Struno usavravanje potrebno mu je kako bi ovladao novim znanjima i vjetinama pouavanja o ljudskim pravima u promjenjivim drutvenim uvjetima, i osobno, kako bi se oslobodio stereotipa i predrasuda koje iskrivljuju znanja i vjetine pouavanja u tom podruju. Uitelj koji se ponaa u skladu s temeljnim naelima ljudskih prava naglaava interaktivne zadatke u uenju putem kojih uenici postaju (su)odgovorni za svoj uspjeh u koli. On potie slobodu miljenja i izraavanja uenika i titi sva ostala njihova prava i akademske slobode. Nadalje, on je nepristran u svojim postupcima prema uenicima, jer dri da istinska sloboda ovisi o potivanju pravila koja jednako vae za sve lanove zajednice. (Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, str. 73.)
7.1.8. Pretpostavke sustavnog djelovanja

Da bi obrazovanje za ljudska prava postalo imbenik osnaivanja pojedinca, jaanja demokracije i razvoja civilnog drutva, vrlo je vano da se, osim kvalitete, osigura njegova trajna prisutnost u formalnom i neformalnom sustavu obrazovanja, to govori u prilog potrebi za uspostavom uinkovitog sustava potpore. U programu za razrednu nastavu o tome se govori u poglavlju pod pretpostavkama sustavnog djelovanja koje obuhvaaju sljedea podruja (v. Prikaz 39):
postojanje jasnih pravnih odredbi za uvoenje obrazovanja za ljudska prava u
215
kole (unoenje izmjena i dopuna u postojee zakone kojima se ureuje podruje obrazovanja, ukljuujui obrazovanje manjina te struna sprema djelatnika u odgoju; unoenje izmjena i dopuna u ope akte obrazovnih ustanova);
izrada eksplicitne obrazovne politike, mjera i strategija primjene te osiguranja
kvalitete (osobito kao dio strategije preobrazbe hrvatskoga obrazovnog sustava);

obrazovanje i struno usavravanje uitelja i drugih djelatnika u obrazovanju
(uvoenje posebnih programa u dodiplomsko i poslijediplomsko obrazovanje te struno usavravanje uitelja i struno-pedagokih slubi, ukljuujui stipendije, razmjene, sudjelovanje na seminarima, konferencijama, istraivakim projektima te provoenje akcijskih istraivanja, pokretanje sustava izobrazbe putem medija itd.);
osiguranje potpore kolske uprave (osobito ravnatelja kole); vee ukljuivanje roditelja, nevladinih udruga i drugih resursa lokalne zajednice; kvalitetan didaktiki i referentni materijal (prirunici, udbenici, studije, rjenici,
metodiki ogledi i sl.)
odgovarajue obrazovanje i struna izobrazba uitelja jasan pravni okvir, eksplicitna obrazovna politika, mjere provedbe i osiguranja kvalitete
SUSTAV POTPORE PROGRAMU
podrka kolske uprave, strunih slubi i administracije
suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom

(nevladine i druge organizacije civilnog drutva, ukljuujui crkvu, mediji)
umreavanje i razmjena strunjaka, uenika, informacija i dobre prakse

(na svim razinama)
Prikaz 39: Sustav potpore kojim se osigurava kvaliteta i trajnost programa
7.1.9. Predstojeke zadake

Usprkos znatnom napretku, svi dijelovi Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava jo nisu zavreni, a nisu stvoreni ni svi potrebni uvjeti za njegovu uinkovitu primjenu. (v. Prikaz 40). Osim izrade programa za vie kole i fakultete, prijeko je
216

NACIONALNI PROGRAM OBRAZOVANJA ZA LJUDSKA PRAVA

REZULTATI Predkolski program odgoja i obrazovanja za ljudska prava Programi odgoja i obrazovanja za ljudska prava za osnovnu kolu (razredna i predmetna nastava) Program odgoja i obrazovanja za ljudska prava za srednju kolu Program obrazovanja odraslih za ljudska prava Program obrazovanja za ljudska prava putem medija - uvoenje u nastavni plan i program za osnovnu kolu
- imenovanje nacionalnog i upanijskih koordinatora - organizacija seminara za izobrazbu uitelja - ukljuivanje nevladinih organizacija u provoenje seminara - izrada prirunika za uitelje i referentnog materijala
- podizanje svijesti javnosti
PREDSTOJEE ZADAE izrada i primjena programa obrazovanja za ljudska prava za vie kole i fakultete; odreenje i izrada cjeloivotnog pristupa (ili programa) uenju za ljudska prava koji e polaziti od naela suradnje formalnih i neformalnih imbenika; donoenje jasnih smjernica i osiguranje potrebnih resursa za uvoenje obrazovanja za ljudska prava na sve razine kolovanja, ukljuujui obrazovanje i struno usavravanje uitelja; izrada indikatora kvalitete u obrazovanju za ljudska prava te odreenje metoda i instrumenata praenja, vrednovanja i izvjetavanja za razliite razine obrazovnog sustava; izrada prirunika iz obrazovanja za ljudska prava za uitelje i trenere te udbenika za uenike na svim razinama kolovanja; imenovanje nacionalnog i regionalnih savjetnika za obrazovanje za ljudska prava s jasnim ovlastima; uspostava sustava irenja dobre prakse uz koritenje novih informacijskokomunikacijskih tehnologija; provoenje sustavnih i fokusiranih znanstvenih istraivanja u tom podruju.
Prikaz 40: Rezultati i predstojee zadae Nacionalnog programa obrazovanja za ljudska prava
potrebno to prije dogovoriti model cjeloivotnog uenja za ljudska prava, donijeti jasne smjernice i odrediti odgovarajue resurse za primjenu Programa, izraditi indikatore kvalitete i odrediti instrumente praenja, vrednovanja i izvjetavanja o postignuima i problemima u primjeni Programa. Osim toga, bilo bi potrebno potaknuti objavljivanje izvornih i prijevodnih materijala za pouavanje i uenje te pokrenuti znanstvena istraivanja o znanjima i stavovima sudionika obrazovnog procesa, kao i o ozraju ljudskih prava u obrazovnim ustanovama. No najvanije od svega bilo bi ukljuiti obrazovanje za ljudska prava u strateke dokumente promjena u hrvatskom sustavu obrazovanja, to do sada nije bio sluaj.
217
7.2. Doprinos civilnog drutva i nevladinih organizacija obrazovanju za ljudska prava u Hrvatskoj
U promicanju obrazovanja za ljudska prava u Hrvatskoj, vrlo vanu ulogu imaju organizacije civilnog drutva. Prve takve organizacije osnivaju se poetkom 1990-ih godina u kontekstu rata i tranzicije pa je njihovo djelovanje uglavnom usmjereno u dva pravca:
pruanje humanitarne i druge pomoi prognanicima i izbjeglicama te rtvama
logora;
promicanje i zatita ljudskih prava, to ukljuuje praenje i izvjetavanje te
osvjeivanje javnosti o krenjima ljudskih prava u zemlji, organiziranje pritisaka na vlast putem medija i zastupanje pojedinih grupa graana. U poetku njihovi programi vrlo rijetko sadre i akcije u podruju obrazovanja za ljudska prava. Dijelom je tome razlog ambivalentan stav javnosti prema djelovanju nevladinih organizacija to je uglavnom posljedica njihove stigmatizacije u dijelu medija bliskih vlasti. Tako se nevladinim organizacijama prigovara to svojim djelovanjem na zatiti ljudskih prava podrivaju nacionalne interese u vrijeme rata, to selektivno pristupaju rtvama krenja ljudskih prava, to su ovisni o financijskoj potpori Zapada koji odbija razlikovati rtvu od napadaa i dr. S druge strane, mnogi civilni aktivisti dre da nisu dovoljno pripremljeni za ulazak u podruje obrazovanja koje se u to vrijeme jo iskljuivo promatra u terminima formalnog obrazovanja ili kolovanja. No na nove izazove u to vrijeme ne odgovaraju ni ustanove formalnog obrazovanja. Vie kole i fakulteti koji pripremaju budue nastavnike, naime, dugo ostaju neosjetljive na nove drutvene potrebe i nepovjerljive prema neformalnim, odnosno neprofesionalnim obrazovnim inicijativama. Prve neformalne obrazovne programe za izobrazbu uitelja u podruju mirnog rjeavanja sukoba i razvoja snoljivosti uglavnom pokreu nevladine organizacije okupljene u Antiratnoj kampanji (primjerice Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka i Mali korak iz Zagreba). No tijekom druge polovine 1990-ih broj nevladinih organizacija u podruju obrazovanja naglo raste. Civilni aktivisti poinju raditi s djecom, mladima,
uiteljima i drugim strunjacima, administracijom te graanima pri emu u obrazovanje uvode sljedee novine:
nove teme (nenasilje, pregovaranje, posredovanje meu vrnjacima, snoljivost,
ljudska prava, graanska odgovornost, aktivno graanstvo, pravna pismenost, interkulturalna osjetljivost itd.)
218
nove metode i socijalne oblike uenja i pouavanja (timski rad, igranje uloga,
diskusija, debata, oluja ideja, razbijanje leda, simulacija, akcijsko istraivanje, aktivno sluanje, facilitacija, samopomo, suradnja, povezivanje, umreavanje, zagovaranje itd.);
novu organizaciju uenja i pouavanja (radionice, neautoritarno i responsivno
okruenje, fleksibilna organizacija uenja itd.). U poetku se esto primjenjuju programi meunarodnih nevladinih organizacija ili oni koji su nastali uz njihovu potporu (primjerice Centar za graansko obrazovanje iz Calabasasa, Street Law i Step by Step iz SAD-a, Kulturkontakt iz Austrije, PRONI institut iz vedske itd.). Takoer se pojavljuje i sve vie meunarodnih donatora koje pruaju financijsku potporu nevladinom sektoru u podruju obrazovanja (UNICEF, UNESCO, UNHCHR, Vijee Europe, OESS, Pakt o stabilnosti, Meunarodni crveni kri, Caritas, Catholic Relief, USAID, Otvoreno drutvo itd.). S vremenom se pojavljuju i izvorni hrvatski programi (primjerice programi nenasilnog rjeavanja sukoba udruge Mali korak iz Zagreba). Postupno se mijenja i slubeni stav prema nevladinom sektoru pa sve vie organizacija poinje djelovati i u sustavu formalnog obrazovanja, kao i u primjeni Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Do promjene slubenog stava prema nevladinim udrugama u podruju obrazovanja dolo je i djelovanjem Ureda Vlade Republike Hrvatske za suradnju s nevladinim organizacijama (danas Ured Vlade RH za udruge). Ured je osnovan 1998. godine na temelju odluke Vlade o uspostavi povjerenja i promicanju suradnje izmeu vlade i nevladinih organizacija to je tada ocijenjeno kao kljuna pretpostavka za razvoj hrvatskog graanskog drutva. Dananji Zakon o udrugama rezultat je izravne suradnje s nevladinim organizacijama i pokretanja nacionalnog dijaloga. Poetkom 2001. godine izraen je Program suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog - neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj u kojemu je taj sektor odreen kao sastavni dio drutvenog i politikog ivota Hrvatske, a nevladine organizacije kao partneri Vlade u odreivanju interesa graana. U dokumentu su utvrena prava i dunosti obiju strana, kao i podruja suradnje, kao to su izrada nacrta zakona, izrada nacionalnih programa, vrednovanje nacionalnih politika, decentralizacija, financijska potpora nevladinom sektoru itd. Neka od kljunih naela suradnje su sljedea:
partnerstvo; transparentnost rada vlade i sektora nevladinih organizacija; jaanje neovisnosti civilnog sektora; odgovorno koritenje drutvenih resursa; promicanje jednakih ansi za sve;
potivanje naela supsidijarnosti kao temelja partnerstva; aktivno promicanje nenasilja i priznavanja prava na razliitost.
Godine 1998. Ured je izradio i Model podrke Vlade programima nevladinih organizacija u podruju socijalne skrbi, ljudskih prava, odgoja i obrazovanja, aktivnog sudjelovanja mladih itd., temeljem kojega su osigurane dodatne pretpostavke za vee sudjelovanje nevladinih organizacija u ostvarivanju ciljeva obrazovanja za ljudska prava. Usprkos tome to su nevladine organizacije u posljednjem desetljeu pokrenule velik broj programa u obrazovanju za ljudska prava i srodnim podrujima, maloto je sustavno praeno i vrednovano. Zbog kroninog nedostatka interesa za istraivanje djelovanja civilnog drutva u podruju obrazovanja meu znanstvenicima, ni danas se ne moe pouzdano odgovoriti na pitanje o utjecaju nevladinih udruga na promjene u sustavu obrazovanja od lokalne do nacionalne razine, osobito glede odnosa prema ueniku, nastavnom radu uitelja i voenju kole. Meu organizacijama za koje se sa sigurnou moe rei da su svojim kvalitetnim dugogodinjim djelovanjem izravno ili neizravno pridonijele uvoenju i unaprjeenju obrazovanja za ljudska prava ili slinih programa u kole, svakako su sljedee:
(Zagreb) Mali korak, Forum za slobodu odgoja, Korak po korak, Europski dom i
219
Europski klub mladih iz Zagreba, Centar za mirovne studije, Amnesty International Hrvatska, Hrvatski Crveni kri, Hrvatski helsinki odbor, Centar za direktnu zatitu ljudskih prava, Centar za enske studije, B.a.b.e., Hrvatsko debatno drutvo, Hrvatski pravni centar, Centar za psiholoku pomo i Suncokret;
(ostali gradovi) Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, Proni centar
iz Vukovara Europski dom mladih iz Slavonskog Broda, Lokalna agencija za demokraciju iz Siska, Odbor za ljudska prava iz Karlovca i kola mira iz Mrkoplja.
Nevladine i sline organizacije koje promiu obrazovanje za ljudska prava u Hrvatskoj

Amnesty International Hrvatska, Martieva 24, 10000 Zagreb (http://www.amnesty.hr/) Grupa za enska ljudska prava, Vlaka 79/III, 10000 Zagreb (http://www.babe.hr) Centar za direktnu zatitu ljudskih prava, Krianieva 1/III, 10000 Zagreb (http://www.zamir.net/~dphr/) Centar za ljudska prava, Kralja Drislava 6, 10000 Zagreb (http://www.human-rights.hr) Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, upanijska 7, Osijek (http://www.centar-za-mir.hr) Centar za mirovne studije, Medulieva 17/II, 10000 Zagreb (http://www.zamir.net/~cms) Centar za enske studije, Berislavieva 12, 10000 Zagreb (http://www.zenstud.hr/) Drutvo za psiholoku pomo (DPP) (http://www.dpp.hr/)
Europski dom Slavonski Brod, Antuna Barca 30, 35 000 Slavonski Brod (http://eksb.cjb.com) Europski dom Zagreb i Europski pokret Hrvatska, Juriieva 1, 10000 Zagreb (http://www.europe-house-zagreb.hr) Europski klub mladih, Juriieva 1, 10000 Zagreb (http://www.eyc.hr) Forum za slobodu odgoja, Kralja Drislava 12, 10000 Zagreb (http://www.fso.hr)
220
Hrvatski Crveni kri, Ulica Crvenog kria 14/1, 10000 Zagreb (http://www.hck.hr) Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava, Ilica 15/III, 10000 Zagreb (http://www.hho.hr) Hrvatski pravni centar, Svaiev trg 12, 10000 Zagreb (http://www.hpc.hr) Hrvatsko debatno drutvo, Kralja Drislava 12, 10000 Zagreb (http://www.hdd.hr) Istraivako-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko graanstvo Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb (http://www.ffzg.hr/hre-edc) Korak po Korak udruga roditelja, Fausta Vrania bb, 10000 Zagreb (http://www.korakpokorak.hr) Mali korak - Centar za kulturu mira i nenasilja, Kraljevec 77a, 10000 Zagreb (http://human-rights.net/MALI-KORAK) Puko otvoreno uilite, Ulica Grada Vukovara 68, 10000 Zagreb

Poucavati Prava I Slobode - Prirucnik Za Nastavnike Osnovne Skole

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Poucavati Prava I Slobode - Prirucnik Za Nastavnike Osnovne Skole

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Vedrana Spaji-Vrka Ivanka Strievi Dubravka Male Milan Matijevi

POUAVATI PRAVA I SLOBODE

s vjebama za razrednu nastavu

Vedrana Spaji-Vrka Ivanka Strievi Dubravka Male Milan Matijevi

Zagreb, sijeanj 2004. Autori

Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava

1.1. Ljudska prava kao skup moralnih i pravnih na

Pouavati prava i slobode

Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava

imbenici koji utjeu na ostvarenje ljudskih prava

Pouavati prava i slobode

Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava

1.2. Ljudska prava i druga prava pojedinca

Ljudska prava i individualna prava

Pouavati prava i slobode

Opa ili univerzalna prava i partikularna prava

Ljudska prava i ustavna prava

1.3. Prava, dunosti i odgovornosti

Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava

Pouavati prava i slobode

Dokumenti koji utvruju prava i odgovornosti/dunosti

Uvod u ljudska prava i obrazovanje za ljudska prava

Teorijski izvori ljudskih prava

Prikaz 1: Teorijski izvori ljudskih prava

Teorijski izvori ljudskih prava

Teorija prirodnih prava

Pouavati prava i slobode

Sofokle Antigona (prijevod Bratoljuba Klaia). Sarajevo: Svjetlost, 1989. (III/445-446).

Teorijski izvori ljudskih prava

Pouavati prava i slobode

Teorijski izvori ljudskih prava

Teorija ljudskog dostojanstva

Pouavati prava i slobode

Teorijski izvori ljudskih prava

Pouavati prava i slobode

Teorijski izvori ljudskih prava

Meunarodni sustav ljudskih prava

3.1. Povijesni tekstovi

Meunarodni sustav ljudskih prava

Povijesni propisi kojima se ureuju prava i dunosti pojedinca

Pouavati prava i slobode

Povijesne promjene koje su pridonijele pojavi ideje ljudskih prava

3.2. Globalni sustav ljudskih prava

Meunarodni sustav ljudskih prava

3.2.1. Odreenje meunarodnog standarda ljudskih prava

Galtung, J. Human Rights in Another Key. Cambridge, Polity Press, 1994.

Pouavati prava i slobode

Meunarodni sustav ljudskih prava

Prikaz 2: Razine i modusi djelovanja meunarodnog standarda ljudskih prava

politika Prikaz 3: Dimenzije meunarodnog standarda ljudskih prava

Pouavati prava i slobode

dskih prava (konvencije, paktovi)

nata (deklaracije, preporuke)

Prikaz 4: Dokumenti prema vrsti odgovornosti

Meunarodni sustav ljudskih prava

Pouavati prava i slobode

3.2.2. Temeljni meunarodni instrumenti ljudskih prava

Meunarodna povelja prava

Meunarodni sustav ljudskih prava

Opa deklaracija o ljudskim pravima (1948.)

Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966.)

Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.)

Prikaz 5: Meunarodni sustav ljudskih prava