POTEKOE U PROLJEE

Alergije
Kakvog li zadovoljstva uivati u proljetnim arima prirode! Ta arolika paleta mirisa, boja i zvukova prava je gozba za naa osjetila. Ali ipak, ne dijele svi ovo oduevljenje. Po cijeli dan brisati suze, kihati i ekati se ba i nije neka zabava. Pogaate, rije je o alergijama! One, naravno, nisu rezervirane samo za proljee, ali su tada ipak neto ee nego u druga godinja doba.

otovo petina svjetskog stanovnitva boluje od nekog oblika alergije. Brojna epidemioloka istraivanja pokazala su da je obolijevanje od ove bolesti u porastu, i to ponajvie u djece. Alergije se mogu pojaviti u bilo kojoj ivotnoj dobi, ali se veinom, osobito atopijski dermatitis, peludna hunjavica i astma, javljaju ve u djetinjstvu. Sklonost alergijama se nasljeuje. Djeca ija su oba roditelja alergiari imaju 80% izgleda da i oni to postanu, a ako je samo jedan roditelj alergiar vjerojatnost da e to biti i dijete iznosi 25%.

to su alergije i kako nastaju?

Jednostavno reeno, alergije su pretjerana reakcija obrambenog sustava na inae nekodljive tvari. Kao posljedica ponovljenog kontakta organizma s odreenim tvarima iz okoline, u tijelu se pokreu specifine imunoloke reakcije. Pritom se oslobaaju tvari koje izazivaju simptome alergije. Tvari koje mogu potaknuti imunoloku reakciju nakon unoenja u organizam zovu se alergeni. Imunoloki sustav titi organizam od svih potencijalno tetnih stranih tvari koje nazivamo antigeni.

TopFoto

Guliver

Najei nutritivni alergeni su mlijeko, jaja, itarice, rajice, svinjetina, okolada, jagode, kikiriki, orasi, koljke i kampi. Ose, pele, strljeni, pa ak i neke vrste mrava ubodom mogu izazvati vrlo teke alergijske reakcije, a ponekad i smrt.

Te velike molekule, obino proteini, nalaze se na povrini mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica), a mogu biti i toksini, lijekovi te razne strane estice. Imunoloki sustav prepoznaje ih kao strane i uniti. Postoji vie mehanizama obrane. Jedan od njih je stvaranje specifinih antitijela. To su molekule imunoglobulina, kojih ima pet klasa (IgG, IgA, IgM, IgD, IgE ), a razlikuju se po strukturi i funkciji. Nakon ulaska antigena u organizam, odreene stanice (plazma stanice) sintetiziraju antitijela. Ona se veu za dotini antigen i pokreu mehanizme kojima on biva razoren i odstranjen iz organizma. Alergija ili imunoloka preosjetljivost nastaje kada se iz nekog razloga imunoloki sustav poremeti i reagira na tvari inae bezopasne za veinu drugih ljudi. Reakcija se moe pojaviti u rasponu od

ALERGIJE

TopFoto

Guliver

Naalost, iako relativno jednostavni za izvoenje, koni testovi nisu apsolutno pouzdani. nekoliko minuta do nekoliko sati nakon ponovnog unosa alergena ili tek nakon nekoliko dana. Najee alergije odvijaju se po tipu rane preosjetljivosti. Konkretno je to tip I ili anafilaktina reakcija. Pri prvom kontaktu organizma s alergenom plazma stanice (zavrni zreli stadij limfocita B) sintetizira antitijela IgE, koja se veu za membranu mastocita. To su stanice u tkivima koje sadre bioloki aktivne tvari. Kod ponovnog susreta organizam prepoznaje spomenuti antigen, koji se sada vee za antitijela na mastocitima te se iz njih oslobaaju tvari koje uzrokuju alergijsku upalu i nastale simptome.

breza, lijeska, bagrem, lipa, empresi i borovi. Najiritantnije trave su riobrada, maji rep, livadarka, zob i ra. Biljke koje stvaraju probleme alergiarima kroz dulje vremensko razdoblje su korovi (crkvina, limundik, crni pelin, zlatnica, trputac).

cije nekih inhalacijskih i nutritivnih alergena. Primjerice, osobe osjetljive na korov limundika mogu razviti unakrsnu reakciju ako jedu lubenicu ili bananu. Isto tako, orasi ili kikiriki mogu dovesti do unakrsne reakcije s peludom breze.

Kuni alergeni
Plijesni, kuna praina, prhut ivotinja, te materijali ili kemikalije nastali u industrijskim postupcima alergeni su koje je teko izbjei jer se nalaze posvuda u ovjekovoj okolini. Osim toga, njihova prisutnost u zraku nije vezana za godinja doba. Upravo se zato i simptomi koje izazivaju oituju vie-manje tijekom cijele godine. Plijesan nastaje u zemlji ili u raspadnutim organskim tvarima, pa je esto ima u vlanim podrumima i skladitima. U kunoj su praini najsnaniji alergen grinje (Dermatophagoides pteronyssinus) odnosno njihovi proteinski produkti. Smatra se da je koliina od 100 grinja u jednom gramu praine rizini faktor za senzibilizaciju na taj alergen, a 500 grinja u jednom gramu praine moe izazvati astmatini napadaj u senzibilizirane osobe.

Lijekovi
Parenteralni alergeni su tvari koje dospijevaju direktno u krv ubrizgavanjem putem injekcija. To su uglavnom serumi, vakcine, lijekovi, te dijagnostika sredstva. Najvei alergijski potencijal meu lijekovima imaju antibiotici (penicilini, cefalosporini, amfotericin B, nitrofurantoin), nesteroidni antireumatici, acetilsalicilna kiselina, neki lokalni anestetici (prokain, lidokain), vitamini (B1, folna kiselina). Alergeni otrova insekta i razni pripravci (kozmetika), metali i sintetiki materijali ine skupinu konih alergena. Neke osobe reagirat e po tipu

Vrste alergena
Budui da se terapija alergijskih bolesti temelji na izbjegavanju ili eliminaciji uzronog alergena, od velike je vanosti znati koje tvari u naoj okolini imaju alergijski potencijal. U prirodi ih je mnogo, a s napretkom industrije i kemijske tehnologije umjetnim su putem sintetizirani i neki novi. Razlikuju se po nainu ulaska u organizam, o emu ovise i simptomi koje izazivaju. Alergene koje u organizam unosimo udisanjem nazivamo inhalacijski alergeni. To su pelud biljaka, spore plijesni, prhut ivotinja, kuna praina, te raznorazne estice to kolaju zrakom. Nadrauju sluznicu oiju, nosa, drijela i bronha, pa uglavnom izazivaju simptome vezane uz dini sustav. Poznavanje sezone cvjetanja pojedinih biljaka i flore odreenog podneblja pridonijelo je lakem lijeenju nekih alergija na pelud. U tu su svrhu strunjaci izradili peludni kalendar stabala, trava i korova koji najee izazivaju alergijske reakcije. Najei krivci za nastanak alergija meu stablima su

Hrana
Nutritivni alergeni su oni koje u organizam unosimo hranom. Alergiju uzrokuju bjelanevine u hrani ili proizvodi njihove razgradnje. Tijekom probave bjelanevine iz hrane razgrauju se u nealergijske komponente. Meutim, one nerazgraene mogu prodrijeti kroz sluznicu probavnog trakta i izazvati imunoloki odgovor i na kraju alergiju. Osim bjelanevina, alergijski potencijal u hrani imaju jo ugljikohidrati, masti, te razni aditivi poput boja, konzervansa, aroma. Mogue su i unakrsne reakAlergije na dlaku i perje ivotinja zapravo su alergije na prhut (odljutene epitelne stanice povrinskog sloja koe ivotinja).
Guliver

DRVO ZNANJA 5
alergijske reakcije i na pojedine fizikalne podraaje izvana, npr. hladan zrak, Suneve zrake, napor, emocionalni stres i sl. su pregibne povrine u laktu, koljenu, preponama i na vratu. Koa je crvena, suha i jako svrbi. Bronhijalna astma nije uvijek alergijskog porijekla, ali alergijske su obino uzrokovane nekim od inhalacijskih (grinje, pelud, plijesni, ivotinjska dlaka, perje) ili, kod mlae djece, nutritivnih alergena (jaje, meso, ribe, mlijeko, orasi, jagode). Astma je epizodna bolest u kojoj se izmjenjuju periodi bez simptoma s periodima pogoranja. Manifestira se osjeajem nedostatka zraka, kaljem, a pri disanju se uju brojni zvukovi slini zvidukanju.

Vrste alergijskih bolesti

Neophodno je poznavati vrste alergena i njihov put ulaska u organizam, jer o tome ovisi manifestacija bolesti. Inhalacijski i koni alergeni obino izazivaju lokalnu reakciju, dok nutritivni, parenteralni i ponekad ubodi insekta dovedu do generalizirane manifestacije. Kod djece s alergijskom predispozicijom esto je prva alergijska bolest atopijski dermatitis. Ta kronina upala koe moe se manifestirati kao infantilni egzem i juvenilni dermatitis. Egzem obino nastaje izmeu 3. i 6. mjeseca ivota, a iezava poslije 2. ili 3. godine. esto se prvi simptomi javljaju nakon uvoenja neke nove hrane u jelovnik dojeneta. Koa je crvena, sa sitnim mjehuriima koji pucaju, a zbog jakog svrbea i eanja este su i dodatne infekcije. Najee se javlja na obrazima, a rjee na trupu i ekstremitetima. Juvenilni dermatitis ili neurodermitis nastaje obino tek nakon prve godine ivota ili kasnije u djetinjstvu, s tim da moe potrajati do puberteta. Uzrokuju ga inhalacijski ili kontaktni alergeni, a tipina lokalizacija

Hunjavice
Najraireniji oblik alergije je alergijski rinitis. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od njega boluje oko 400 000 ljudi. Klinikom slikom dominira vodeni iscjedak i draenje u nosu, uzastopno kihanje, zaepljen nos, svrbe i crvenilo oiju, suze, te svrbe u drijelu i uima. Bolesnik osjea umor, razdraljiv je i tee se koncentrira. Nastanak bolesti ovisi o prisutnosti uzronog alergena u zraku. Peludne hunjavice tipine su za sezone cvjetanja odreenih biljaka, zbog visoke koncentracije peludi u zraku. Takoer, vie im pogoduju suhi i vjetroviti dani, negoli hladni i vlani, kada kia ispere pelud sa zemlje. Meutim, osoba alergina na griGuliver

Peludni kalendari u Hrvatskoj

prema mr. sc. Davoru Plavecu, IMI

nje, spore plijesni, dlake i perje ivotinja moe imati epizode alergijskog rinitisa tijekom cijele godine odnosno uvijek kada je u kontaktu s nekim od tih alergena. Takvi cjelogodinji rinitisi zovu se perenijalni, a ei su u odrasloj dobi, i to u ena.

Kone reakcije
Urtikarija ili koprivnjaa alergijska je bolest koja zahvaa samo kou. Najee je izazvana nekom hranom (jagode, jaja, riba), lijekovima, inhalacijskim alergenima, kozmetikim sredstvima, te ubodom insekta. Oituje se pojavom tipinih promjena (urtike) svjetlocrvene boje s bljedilom u sredini. Otro su ograniene od okolne koe i izazivaju jak svrbe. U 2030% sluajeva uz urtikariju se moe pojaviti angioedem, koji se manifestira kao oteklina vjea, usnica, jezika, vanjskih genitalija. Ukoliko oteklina zahvati sluznice drijela i grkljana, dolazi do suenja ili potpune opstrukcije gornjih dinih putova, to u najteim sluajevima moe zavriti guenjem. Alergijske reakcije na ubod insekta znatno variraju po obliku i po teini. U blaim sluajevima na mjestu uboda nastaje samo oteklina i crvenilo. Oteklina moe biti velika svega nekoliko centimetara ili pak toliko da zahvaa cijeli ekstremitet ili glavu. U teim sluajevima nastaje generalizirana urtikarija, angioedem, astma ili ak anafilaktiki ok. Po ivot opasna alergijska reakcija koja nastaje unutar nekoliko minuta nakon kontakta s uzronim alergenom je anafilaksija. Tipian je brz nastanak simptoma koji, ako se ne reagira na vrijeme, vode u ok i na kraju u smrt. Moe poeti s jakim svrbeom, urtikama, osjeajem knedle u grlu. Bolesnik tee die, nemiran je, blijed. Mogui su bolovi u trbuhu, munina, povraanje. Uskoro nastupa ok, a bez brze lijenike intervencije bolesnik umire. Alergeni koji najee izazivaju ovakav tip

ALERGIJE

Guliver

Pri prvom kontaktu s alergenom organizam se senzibilizira, ali jo nema simptoma ili su vrlo blagi, dok se kod ponovnog susreta oslobaaju bioloki aktivne tvari (histamin, triptaza, adenozin, leukotrijeni, postaglandini, faktor aktiviranja trombocita, faktor privlaenja eozinofila) i javljaju se simptomi.

reakcije su lijekovi, i to uglavnom primijenjeni u obliku injekcije, zatim ubodi insekta, te rjee neke vrste hrane.

Dijagnostika alergijskih bolesti

Da je neka bolest alergijske prirode nije ba uvijek jednostavno dokazati, a pogotovo utvrditi o kojem se alergenu radi. Fizikalnim pregledom treba utvrditi izgled promjena i njihovu teinu te poduzeti laboratorijske i druge pretrage. Konim testovima izazivamo lokalnu alergijsku reakciju na koi, koja je inae neobino pogodna za ovakva ispitivanja jer je bogata antitijelima, a istovremeno je pristupana oku za promatranje. Koni testovi izvode se tako da se u kou, obino podlaktice, ubrizga odreena koliina otopine alergena. Nakon 1530 minuta promatra se reakcija. Ako se na mjestu injiciranja pojavi blijedi mjehuri promjera najmanje 0,5 cm, sa okolnim crvenilom, reakcija je pozitivna. Jaina reakcije proporcionalna je veliini mjehuria. Pokus ekspozicije izvodi se tako da se bolesnik namjerno izlae djelovanju tetnog alergena. Pojava simptoma pouzdan je dokaz da postoji alergija na ispitivani alergen. Meutim, izazvana reakcija ponekad moe biti tako teka i po ivot opasna da se ovaj pokus u praksi vrlo rijetko koristi. Za razliku od njega, pokus eliminacije potpuno je bezopasan i vrlo podnoljiv za bolesnika. Obino se koristi kod alergija na hranu, a sastoji se u izbjegavanju kontakta sa uzronim alergenom i praenjem nestajanja simptoma. Meutim, prilino je nepouzdan jer kod alergija nije rijetkost da se spontano povuku, pa nestajanje simptoma moe biti spontano, a ne posljedica prekida kontakta s alergenom.

Radioimunotestovi najspecifinije su metode dijagnostike alergija. To su radioimunosorbentni test (RIST) i radioalergosorbentni test (RAST). Prvim se odreuje ukupna koliina IgE antitijela u krvi, a drugim koliina IgE specifinih za odreeni alergen.

Kako lijeiti alergije?

U osnovi, najuspjenija terapija alergijskih bolesti jest uklanjanje ili izbjegavanje utvrenog uzronog alergena. To nije uvijek lako i ponekad zahtijeva korjenite promjene ivotnih navika. Sezone cvjetanja teak su period za osobe alergine na pelud, pa je u to vrijeme preporuljivo izbjegavati etnje po prirodi. esto se u sluaju ovih alergija i alergija na kunu prainu provodi hiposenzibilizacija. Tom specifinom preventivnom mjerom postie se smanjena reaktivnost organizma na dotini alergen. Naime, pod kou bolesnika daju se male doze alergena, koje se postepeno po-

veavaju, to izaziva porast razine antitijela (IgG) u krvi. Oni blokiraju reakciju izmeu alergena i IgE antitijela, pa ne dolazi do oslobaanja histamina i ostalih bioloki aktivnih tvari odgovornih za nastanak alergije. Hiposenzibilizaciju treba zapoeti najmanje 2 mjeseca prije poetka cvjetanja, provoditi je cijelu sezonu cvjetanja i istu proceduru ponoviti naredne dvije godine. Kod alergije na prainu i estice iz oneienog zraka, alergene je teko izbjei. Stoga je iz prostorija u kojima alergiar boravi poeljno ukloniti sve ono na emu se praina moe skupljati (tepisi, zavjese, prostirke, slike na zidu, knjige), a valja voditi rauna i o vlanosti zraka. Sve ove mjere uglavnom su preventivne, dakle spreavaju nastanak simptoma. Meutim, kada se alergija razvije, simptomi se mogu ublaiti odreenim lijekovima. Obino su to antihistaminici, kortikosteroidi i bronhospazmolitici.

TopFoto

I slina nekih ivotinja, pogotovo maaka, sadri protein koji ima alergensko djelovanje, pa je ponekad za nastanak alergijske reakcije dovoljno da ivotinja lizne ovjeka.

SVAKODNEVNA NEOBINA TEHNIKA

Tekui kristali
Ureaje s displejem od tekuih kristala (LCD, Liquid Crystal Display) koristimo svakodnevno. Imaju ih laptopi, digitalni satovi, mikrovalne penice, CD-plejeri i mnoge druge elektronske naprave.

aireni su zbog mnogobrojnih prednosti nad drugim displej-tehnologijama tanji su, svjetliji te trebaju manje energije nego, recimo, katodne cijevi. Sve to omoguavaju specifina svojstva tvari koja se zove tekui kristal.

to je tekui kristal?
Pojam tekui kristal zvui kontradiktorno, jer je kristal obino vrst i tvrd. Tekui kristal je tvar koja tee kao tekuina, ali pritom zadrava strukturu karakteristinu za kristale. Naime, kod tvari u krutom agregatnom stanju molekule uvijek stoje na istom mjestu i okrenute su u istom smjeru, dok se u tekuinama kreu u razliitim smjerovima. Tekui kristal je tvar ije se molekule nastoje usmjeriti u istom smjeru (nalik onima u krutoj tvari), ali se miu i mijenjaju pozicije poput molekula u tekuinama. Ove posebne tvari nastaju zagrijavanjem odreenih organskih tvari. Na odreenoj temperaturi, neto manjoj od temperature taljenja, te tvari mijenjaju oblik iz vrstog kristala u tekui kristal. Molekularne su sile koje stvaraju to stanje slabe, pa se na strukturu lako utjee mehanikim utjecajem: elektromagnetskim poljima, kemijskim tvarima ili pak temperaturom (to objanjava zato se

Iako se danas radi na konstruiranju velikih LCD monitora, najea primjena jo uvijek je na malim ureajima. laptopi ponekad za hladnog vremena ili za vrueg dana na plai udno ponaaju). Kao to postoji puno stupnjeva i varijacija krutog stanja i tekuine, tako postoji i nekoliko razliitih stanja tekuih kristala. U LCD-ima se koriste tekui kristali u tzv. nematinom stanju. To je stanje kod kojeg su kristali postavljeni paralelno svojim duljim osima, a ponaaju se tako da su uvijek okrenuti u istom smjeru (imaju uvijek istu orijentaciju), ali se mogu kretati u bilo kojem pravcu.

Karakteristike tekueg kristala

Vana je karakteristika tekuih kristala ta da ih se moe pobuditi elektrinom strujom, a odreena vrsta nematinih tekuih kristala je prirodno pobuena. Dodavanjem elektrine struje smanjuje im se pobuenost do razliitih stupnjeva, ovisno o dodanom naponu. LCD-i koriste upravo nematine tekue kristale zato to se oni ponaaju predvidljivo prema elektrinoj struji, i to tako da se moe kontrolirati prolaz svjetlosti kroz njih. Mali i jeftini LCD-i su reflektivni, to znai da se za prikazivanje znakova slue svjetlou iz vanjskih izvora. Na digitalnom satu brojke se pokazuju kad male elektrode nabiju tekue kristale i naprave

Reuters

TopFoto

TEKUI KRISTALI

Reuters

Primjena tekuih kristala uestala je u ureajima koje danas gotovo svakodnevno koristimo. polarizirani sloj neprobojan za svjetlost. Znakovi i brojke ocrtavaju se kao kontrast izmeu povrine displeja kroz koju prolazi svjetlost i one kroz koju ne prolazi.

Kad su otkriveni
Tekue kristale otkrio je 1889. austrijski botaniar Friedrich Reinitzer uoivi u odreenim istim organskim spojevima udne, mutne pojave nalik onima kod topljenja. Tu su pojavu on i njemaki fiziar Otto Lehmann pripisali prijelazu u etvrto, tekue-kristalno stanje materije. Ustanovili su da se neki organski spojevi na tono odreenim temperaturama djelomino tope i stvaraju stanje tekuih kristala. Tada trodimenzionalna reetkasta struktura nestaje, a tvar moe tei kao tekuina. Istodobno, molekule i dalje ostaju meusobno udaljene kao kod kristala, dajui tvari i neke osobine kristala. Prvi LCD napravljen je 1963. godine u laboratorijima Radio Corporation of America. Koristio se efektom poznatim kao DSM (Dynamic Scattering Mode) kod kojeg tekui kristal izloen odreenom naponu pone mutno i raspreno svjetlucati. Prvi LCD za rad je trebao malo elektrine struje, i nije stvarao vlastitu svjetlost ve se koristio svjetlou iz okoline. Takoer, voltaa koja je za njega bila potrebna odgovarala je tada tek stvorenim integriranim strujnim krugovima. Iako zbog slabe vidljivosti i kratkoga vijeka trajanja nije bio dugo u upotrebi, DSM-displej dokazao je potencijal LCD-a. Ve sljedea generacija LCD-a, koju je razvila tvrtka Hoffmann-La Roche 1971, i danas se koristi u satovima i kalkulatorima.

LCD s aktivnom reetkom baziran je na tankom sloju tranzistora urezanom na staklo. Naime, svaki LCD koji je u stanju prikazivati slike u boji mora imati tri podpiksela s crvenim, zelenim i plavima filtrima, kombinacijom kojih se moe stvoriti piksel bilo koje boje. Paljivom kontrolom i varijacijom napona intenzitet svakog piksela moe obuhvaati preko 256 sjena. Kombinacijom podpiksela dolazi se do mogue palete od 16,8 milijuna boja (256 sjena zelene x 256 sjena crvene x 256 sjena plave), to znai da je za displeje u boji potreban ogroman broj tranzistora. Primjerice, tipian laptop podrava rezoluciju do 1024x768. Ako pomnoimo 1024 kolumne sa 768 redova po 3 podpiksela, dobivamo 2 359 296 tranzistora urezanih na staklo. Veliina displeja ograniena je mogunou kontrole. Da bi se poveala veliina displeja, prizvoa mora dodati vie piksela, tj. vie tranzistora. Time se poveava broj loih tranzistora na ekranu. Proizvoai postojeih velikih LCD-a obino bacaju 40% ploa koje siu s proizvodne trake. Naravno, taj broj utjee na cijenu LCD-a jer prodanima treba naplatiti i trokove proizvodnje odbaenih. Zato na vee LCD-e pristupane cijene trebamo jo priekati.

Kvaliteta slike LCD-a ovisi o njegovoj veliini i u pravilu je bolja na manjim zaslonima. s integriranim krugovima koji kontroliraju u koji e stupac ili red naboj biti poslan. Tekui kristal nalazi se u sendviu izmeu dva staklena omotaa, a s vanjske strane svake od tih staklenih ploha nalazi se polarizirajui film. Da bi se ukljuio jedan piksel, integrirani krug alje napon niz odreeni stupac jedne staklene podloge i niz odreeni red druge, sve do odreenog piksela koji predstavlja njihovo krianje. Napon djeluje na tekue kristale u tom pikselu. Prednost pasivne reetke je jednostavnost, a nedostaci su joj sporost reagiranja i neprecizna kontrola elektrinog napona. Ta se sporost moe vidjeti kad se kursor miem brzo mie po ekranu. Primijetit ete serije duhova koji prate mi, a nastaju upravo zbog neprecizne kontrole napona elektrina struja koja je trebala pobuditi odreeni piksel djelomino pobudi i piksele oko njega, pa slika nema otar kontrast u odnosu na podlogu.

LCD monitori
Dva su glavna tipa LCD-a koji se koriste u raunalima oni s pasivnom i oni s aktivnom reetkom. Pasivna matrica se za dovoenje elektrinog naboja u odreeni piksel, tj. toku na displeju, koristi jednostavnom reetkom. Ona je napravljena od dvije staklene podloge. Na jednoj se nalaze stupci, a na drugoj redovi napravljeni od prozirnog provodljivog materijala. Stupci i redovi su povezani

Reuters

FENOMENI DANANJICE

Potter i djeja knjievnost

Prije nekoliko godina nitko nije mogao ni sanjati da na prijelazu u 21. stoljee najveim djejim svjetskim hitom nee postati film, pjesma, kompjutorska igra ili televizijska emisija, nego knjiga.

edij za koji se inilo da gubi (pogotovo meu mlaom publikom i djecom) bitku sa arenijim, brim, atraktivnijim i agresivnijim protivnicima, odjednom se naao u centru panje, i to zahvaljujui seriji romana britanske spisateljice J. K. Rowling o malom arobnjaku-ueniku Harryju Potteru. Kako to obino biva, knjiga koja je prodajom poruila sve rekorde (preko 120 milijuna prodanih primjeraka u 200 zemalja) nije mogla izbjei ni filmsku adaptaciju, koja je nastavila s ruenjem rekorda. Tako je mravi djearac neobinih talenata opet svrnuo pozornost na djeju knjievnost.

to je djeja knjievnost?
Djeja knjievnost uvijek je bila puno ozbiljnija nego se obino misli. O tome svjedoe romani poput Alice u zemlji udesa, Malog princa (koji su doivjele i mnogobrojne filozofske analize), arobnjaka iz Oza ili Petra Pana, koji su postali univerzalni klasici za sva vremena i uzraste, te su doivjeli mnogobrojne obrade u obliku slikovnica za najmlae ili igranih filmova za neto starije. Postanak knjievnosti za djecu see do usmene knjievnosti, koja je nastajala prenoenjem s koljena na koljeno. Romantiarska priroda tih pounih pria potaknula je brau Grimm na njihovo zapisivanje. Da te prve djeje prie nisu samo dokolica za djecu, prepoznali su i Pukin i Goethe, koji su pisali bajke, a Rudolf Steiner ih je ukljuio u svoje ideje o odgoju prilagoenom djetetu nazvanom waldorfska pedagogija. Razlog tome je taj to se u bajka-

Harry Potter u brojkama

Naklada prvog izdanja iznosila je 500 primjeraka. Dosad je prodano preko 120 milijuna primjeraka u 200 zemalja, na 47 jezika, ukljuujui albanski, zulu i svahili. Film je kotao 130 milijuna dolara. Na audiciji za Harryja Pottera i druge djeje likove bilo je 40 000 djece. Na dan svjetske premijere film je prikazivalo 8000 ekrana u SAD-u i 1000 u Velikoj Britaniji. Ve u prvih pet dana prikazivanja film je zaradio 100 milijuna dolara. U Hrvatskoj je prvog vikenda prikazivanja film vidjelo 60 000 gledatelja.

TopFoto

ma, kao i u veini drugih kasnijih djejih knjiga, svijet spoznaje kroz univerzalne simbole o borbi dobra i zla ili svjetla i tame.

Pria o malom arobnjaku Harryju Potteru i njegovim prijateljima iz arobnjake kole osvojila je cijeli svijet. nicima su autori poput vedske knjievnice Astrid Lindgren ili njemakog pisca Ericha Kstnera. Kad je osnovan Hrvatski centar za djeju knjigu pri Knjinicama grada Zagreba, koji je lanom IBBY-a postao 1. sijenja 1995, i Hrvatskoj je omogueno da predlae kandidate. Do sada su to bili pisci Ivan Kuan, Luko Paljetak i Sunana krinjari te ilustratori Ivica Antoli, Ivan Vitez i Cvijeta Job.

Nagrade
Najpoznatija svjetska nagrada koja se dodjeljuje za djeje knjige i ilustracije jest Andersenova nagrada, nazvana po slavnom djejem piscu. Dodjeljuje je Meunarodni odbor za djeju knjigu, u kojem je 65 nacionalnih sekcija zemalja lanica. IBBY (International Board on Books for Young People) osnovan je 1953. u Zrichu, a Andersenovu nagradu (koja se sastoji od diplome i medalje, a pokrovitelj joj je danska kraljica Margareta) dodjeljuje svake druge godine nekom suvremenom, ivuem piscu (od 1956.) i ilustratoru (od 1966.). Meu njenim dobit-

Posljednjih deset godina

U posljednjih deset godina osnovni prepoznatljivi trend u djejoj knjievnosti jest prodor tabu tema,

10

POTTER I DJEJA KNJIEVNOST

moe se nai i mnotvo drugih razloga za ovakav razvoj situacije Harry Potter je fantastina inaica u engleskoj djejoj knjievnosti popularnog anra o kolovanju u internatima, koji rado itaju i djeca i odrasli. Knjiga je napisana i za nezahtjevne itatelje, jer spaja jednostavan detektivski zaplet, smjesu poznatog okruja i mistino-maginog svijeta proetog humorom. Pullmanova trilogija takoer pripada fantastinoj djejoj knjievosti, ali je sloenije i zahtjevnije strukture. Prati zgode djevojice Lyre Belacquae, napola divljeg siroeta. Meutim, za razliku od knjiga o Potteru, u Pullmanovim se romanima istrauje dublje i mranije podruje morala, a u treem dijelu dolazi i do prilino dramatinih preokreta. Pullmanove se romane ne moe svesti tek na potragu za zloincem odnosno erlokholmsovsko rjeavanje zagonetke, a paralelni svjetovi u kojima se radnja odvija potpuno su nevjerojatni i nepoznati. Glavi lik, djevojica Lyra, atipina je i neobina glavna junakinja s kojom se itatelj (pogotovo dijete) ne moe identificirati tako lako kao s idealiziranim Harryem. Za knjigu Jantarni dalekozor, trei roman trilogije Njegove tamne tvari, Phillip Pullman

Dobro je znati i ovo

Kovanice s likom Harryja Pottera bit e legalno sredstvo plaanja na otoku Man. Imena etiri doma Hogwartsa J. K. Rowling smislila je za vrijeme leta avionom i zapisala ih na poleini vreice za povraanje. Brojni likovi iz knjige temelje se na stvarnim osobama iz Joannina djetinjstva. Harry je zapravo mali susjed Ian Potter, s kojim je odigrala prve uloge u kunom kazalitu, kojemu je pisala priice i u kojeg je bila potajno zaljubljena. U liku ravnatelja kole arobnjatva Joanne je prikazala ravnatelja svoje kole Alfiea Dunna, a njen stari profesor kemije posudio je svoj lik profesoru Snapeu. Primjerak prvog izdaja romana Harry Potter i kamen mudraca postigao je nedavno na drabi u Londonu cijenu od 9700 funti.

TopFoto

dobio je i uglednu knjievnu nagradu Whitbread, to je prvi put da je ona pripala nekoj djejoj knjizi. Strunjaci za knjievnost slau se da je Pullman bolji pisac od Rowlingove, a njegova mrana i filozofska djeja fantastika mnogima se sigurno moe uiniti privlanijom i izazovnijom. To moete i sami provjeriti, jer su prve dvije knjige (Polarno svjetlo i Tanki bode) objavljene i kod nas.

Harry Potter
I tako stiemo do knjiga koje su napravile svu ovu guvu: Harry Potter i kamen mudraca (1997.), Harry Potter i Phillip Pullman autor je serijala Njegove tamne tvari, za koji kritiari kau da je znatno kvalitetniji od serijala o Potteru. Ipak, zasad je popularnost Harryja znatno vea od popularnosti Lyre, glavne junakinje Pullmanove trilogije.

Joanne Rowling, autorica Harryja Pottera, prvi nastavak knjige napisala je u kafiu. tj. tema koje je djeja knjievnost prethodnih desetljea izbjegavala, kao to su droga, nasilje u obitelji, rastave braka, kao i obrada aktualnih problema poput anoreksije i slino. Te se teme obrauju na razliite naine i za razliite uzraste od knjiga za mlade do slikovnica za malu djecu. Tom trendu nije izbjegla niti hrvatska djeja knjievnost posljednjih deset godina. Devedesetih godina nastao je niz knjiga za djecu koje su tematizirale rat, na razliite naine i u razliitim anrovima, od proze do poezije. Djeje knjige s ratnom tematikom objavljuju se i danas. Isto tako, u Hrvatskoj se intenzivno prevode dosad kod nas neobjavljeni djeji klasici. U djejoj prozi devedesetih, naroito u romanima, teite je na pojedincu a ne vie na grupi (kao u Drubi Pere Kvrice). Za razliku od sedamdesetih godina, kad je djejom knjievnou dominirala poezija, u zadnjem desetljeu 20. stoljea njome suvereno vlada proza, osobito romani, meu kojima dominiraju detektivski i fantastini romani. Najzorniji primjer fantastike su upravo romani dvaju najuspjenijih suvremenih djejih pisaca: Joanne Rowling i Phillipa Pullmana.

Pullman vs. Rowling

Humor, pobjeda dobra nad zlom, te snana medijska promidba uinili su Harryja Pottera poznatijim i popularnijim od Pullmanove djevojice Lyre Zlatouste, glavne junakinje bestseler-trilogije Njegove tamne tvari koja je prevedena na 20 jezika i prodana u preko 1,5 milijuna primjeraka. Osim ovih,

TopFoto

DRVO ZNANJA 11
odaja tajni (1998.), Harry Potter i zatoenik Azkabana (1999.) i Harry Potter i plameni pehar (2000.). U pauzi izmeu etvtog i petog (jo nedovrenog) dijela objavljene su jo dvije haripoterovske knjige. Njih su napisali (rukom J. K. Rowling) ugledni autori arobnjatva i metloboja Kennilworthy Whisp (Metloboj kroz stoljea) i Newt Scamander (udesne zvijeri i gdje ih nai). Obje knjige dio su obvezne lektire kole arobnjatva Hogwarts, a svaka kota 14 srpova i 3 knuta (19 kuna). Knjige su dio humanitarne akcije, pa osam kuna od svake ide meunarodnoj organizaciji Comic relief. Harry Potter je mladi arobnjak iji su roditelji nastradali u borbi sa zlim arobnjakom Voldemortom. Odgojili su ga teta i tetak, gospodin i gospoa Dursley, koji su ga, jednako kao i njihov sin Dudley, smatrali nunim zlom. I tako je to bilo sve dok Harryju nije stigao poziv da se javi u kolu arobnjatva Hogwarts, u kojoj stjee nove prijatelje i neprijatelje i doivljava razne avanture. Kad bude zavren, serijal o Potteru init e sedam knjiga, od kojih e svaka pokrivati jednu Harryjevu kolsku godinu. Puno je papira i tinte potroeno na razmiljanje zato je, izmeu mnogih, ba pria o arobnjaku-ueniku postigla takav uspjeh. Dio odgovora sigurno se krije u injenici da bi svatko elio biti nalik Harryju Potteru, da moe mahnuti arobnim tapiem i unijeti malo uda u svakodnevnu guvu. Ame-

TopFoto

Prema knjievnom predloku 2001. godine snimljen je i igrani film Harry Potter i kamen mudraca, a nedugo nakon njega na tritu se pojavio i velik broj posebnih arobnjakih rekvizita i uputa, te niz pratee literature.

riko drutvo psihijatara u Harryju Potteru otkrilo je terapeutske mogunosti krenulo se od injenice da su mnogi pacijenti, izravno ili neizravno, poeli spominjati Harryja Pottera, koji im oito prua primjer kako nai originalan nain rjeavanja svojih problema. Uostalom, na slian je nain Harry Potter i nastao u vrijeme kad ga je smislila, Joanne Rowling nije bila najsretnija osoba na svijetu.

Roenje Harryja Pottera

Bilo je to 1990. godine. Nakon jednog nesretnog vikenda u kotskoj, Joanne Kathleen Rowling vlakom se vraala u London. Za vrijeme etverosatnog putovanja punog oaja Joanni je sinula ideja. Po vlastitoj izjavi, odjednom je zamislila kolu punu malih arobnjaka. Kad je stupila na londonski plonik, u glavi je ve imala razraen koncept knjige za djecu. Tri e godine proi prije nego se J. Rowling prihvati pisanja. U meuvremenu je dvije godine ivjela u Portugalu, gdje je poduavala engleski, te se udala za pisca Jorgea Arantea. Brak je propao, a Joanne se s danas desetogodinjom kerkom Jessicom

TopFoto

12

POTTER I DJEJA KNJIEVNOST

Potter plagijat?
Amerika knievnica Nancy Stouffer podnijela je saveznom sudu u Philadelphiji tubu protiv J.K Rowling tvrdei da su njezine knjige plagijat, te da su zaplet i likovi pokradeni iz njezine knjige The Legend of Rah and Mugglers objavljene 1984. Glavni lik te knjige zove se Larry Potter. enski lik se zove Lilly Potter, dok kod Rowlingove ima jedno L manje pa se ona zove Lily. Lik kojeg je Stoufer nazvala uvarom vrta kod Rowlingove se zove uvar kljua, a amerika je autorica ogorena to je preuzet naziv mugglers (kod nas bezjaci) kojim arobnjaci u njezinoj knjizi nazivaju obine smrtnike. Tubu je okruni sud u Pennsylvaniji odbacio jo u kolovozu pretprole godine.

1993. vratila u Edinburgh. U to je vrijeme u njoj ve sazrela odluka da svoju priu stavi na papir, to joj zbog neimatine nije bilo lako, jer je ivjela sa 70 funti tjedno, u bijednom stanu. Zato je prvu knjigu napisala u neuglednom kafiu, uspavljujui istodobno malu Jessicu u kolicima. Trebalo joj je tri godine da dovri rukopis. Uspjeh romana Harry Potter i kamen mudraca nije doao preko noi. ak devetero agenata i izdavaa ju je odbilo, dok se nije obratila maloj izdavakoj kui Christopher Little Literary Agency. Za prvu knjigu o djeaku-arobnjaku, koja je izala 1997, dobila je predujam od 2000 funti. Izdavaka kua imala je dobar njuh za bestseler, ali i za marketing. Recimo, naslovnicu knjige potpisali su samo inicijalima imena (J. K. Rowling) smatrajui da bi ensko ime moglo odbiti djeake. Mudro predviajui da bi ovu djeju knjigu rado itali i odrasli itatelji, naknadno su otisnuli izdanje s ovitkom namijenjenom odraslima. im se pojavila, knjiga je nestala s polica, ali nisu odmah tiskali nove primjerke, ve su nestrpljive itatelje drali u napetosti.

Preko 100 milijuna ljudi irom svijeta proitalo je prvu knjigu serijala o Potteru. Kraj prie je poznat vie od 120 milijuna prodanih primjeraka, objavljenih na 47 jezika. Jedina knjiga s vie prijevoda danas je Biblija, a J. Rowling je najitanije i najpoznatije ime britanske knjievnosti jo od Williama Shakespearea. Mogla bi postati i prvi pisac koji je zaradio vie od milijardu funti ukupna prava na koritenje imena Harryja Pottera iznose oko 100 milijuna funti. to se popularnosti malog arobjaka tie, ni Hrvatska nije iznimka Harry Potter i kamen mudraca najprodavaniji je naslov u Hrvatskoj (40 000 prodanih primjeraka), bar dok je s trona ne skine etvrti dio. J. K. Rowling vie ne stvara u kafiu nedavno je kupila pravi pravcati dvorac u kotskoj, nedaleko od Aberfeldyja, sagraen 1865. za princa Charlesa Edwarda Stewarta. Nedavno je postala poasna lanica Kraljevskog drutva u Edinburghu, koje okuplja najugledije kotske znanstvenike, umjetnike i poslovne ljude, ukljuujui i nobelovce.

Mali arobnjak postao je i turistiki proizvod. Tako ga je barem doivjela turistika zajednica Velike Britanije i predstavila prije dvije godine projekt Harry Potter i kamen mudraca otkrijte aroliju Britanije. Izdana je i karta Velike Britanije na kojoj su crvenom zvjezdom oznaena mjesta gdje se snimao film, a zelenim kruiem druga arobna mjesta poznata po magiji i aroliji. Harry Potter postao je fenomen o kojem su ve ispisane stotine stranica. O knjievnoj kvaliteti knjige vodile su se brojne rasprave, a natjecanje izmeu Rowlingove i Pullmana odnosno njihovih oboavatelja i dalje traje.

Protiv Harryja Pottera

Harry Potter u nekim kolama nije rado vien. Iz engleske kole St. Marys Island Church of England u Chathamu u Kentu prognan je jer se njegove arobne rijei protive uenju Biblije. Ravnateljica kole nema nita protiv Harryja osobno zabrana se odnosi na sve knjige, videokasete i televizijske programe koji prikazuju vjetice i arobnjake kao bezopasne i zabavne likove. itanje tih knjiga osporavali su roditelji i konzervativni vjerski voe u najmanje 17 amerikih drava, a knjige su zabranjene u kolama u Kansasu i Coloradu. To nije nita novo, kau oni koje su razumiju u te stvari na isti nain napadan je i arobnjak iz Oza.

Harry na latinskom
Harry Potter i kamen mudraca bit e preveden i na latinski i starogrki. Autorica i izdava se nadaju da e nove dvije verzije popularnog romana probuditi meu djecom interes za uenjem tih dvaju mrtvih jezika. Radi latinske inaice Harriusa Pottera izdava je pozvao umirovljenog profesora Petera Needhama iz privatne kole Eton. Prijevod bi trebao biti gotov do kolovoza ove godine, a njegova promocija oekuje se 2003. Knjiga je inae sama po sebi prepuna klasinih aluzija, to je vidljivo u imenima i nadimcima likova, a sve su arobne formule na latinskom jeziku. Naime, J. Rowling je studirala latinski i grki, prije nego to je diplomirala francuski. U stvaranju prvog filmskog natavka Harryja Pottera sudjelovala su brojna poznata glumaka imena.

TopFoto

TopFoto

DETEKTIVI NOVOG DOBA

13

Forenziari
Potaknuto brojnim televizijskim serijalima emitiranim proteklih par godina, poraslo je zanimanje javnosti za dio medicine i kriminalistike koju nazivamo forenzika. Umjesto akcijskih junaka i majstora borilakih vjetina, glavne uloge dobili su policajci u bijelom koji zapletene kriminalistike sluajeve rjeavaju u tiini moderno opremljenih laboratorija.
ada postoji dojava o poinjenom kriminalnom dogaaju, pa je potrebno otkriti i pronai poinitelja te utvrditi okolnosti pod kojima se dogaaj odigrao, slubenici kriminalistike policije izlaze na mjesto dogaaja i provodei oevid hitnu istranu radnju pronalaze i fiksiraju sve materijalne tragove koji mogu posluiti kao dokaz u kaznenom postupku. Meutim, da bi odreeni trag postao dokaz i imao pravnu snagu na sudu potrebno je pronai njegovu izravnu vezu sa kaznenim djelom, poiniteljem i rtvom, predmetima izvrenja, te mjestom dogaaja.

Tko su forenziari?
Osobe koje razliitim znanstvenim metodama i suvremenom laboratorijskom tehnikom prouavaju, usporeuju i interpretiraju pronaene tragove, te ih dovode u izravnu vezu s odreenim djelom, nazivaju se kriminalistiki vjetaci ili forenziari. Dakle, primjenom strunog znanja iz raznih podruja, meu ostalima kemije, biologije, medicine i fizike, pomau pri rjeavanju problema u kaznenopravnim sudskim procesima.

TopFoto

Forenzika je dio kriminalistike i medicine koja posebnim metodama povezuje osumnjiene sa zloinom. Forenziari pomau pri policijskoj istrazi ili su aktivno ukljueni u nju.

Aktivnosti forenziara nisu u svim zemljama iste. U nekim dravama forenziari obavljaju poslove kriminalistikog tehniara, izlaze na mjesto dogaaja, djeluju u slubi policije ili kao sudski vjetaci.

Zaeci i razvoj
Poeci forenzike znanosti i pojava prvih forenziara seu jo u 6. stoljee i povezuju se s razvojem kineske medicine, te upotrebom medicinskih dokaza na sudovima. Prvi dokument koji govori o forenzici bila je knjiga naslovljena Hsi Duan Yu, u kojoj je opisana primjena medicinskog znanja u rasvjetljavanju zloina. U 17. je stoljeu Marcello Malphigi, profesor anatomije na sveuilitu u

TopFoto

14

FORENZIARI
radnjama. Od forenziara se trai da osim formalne kvalifikacije ima ivotno i profesionalno iskustvo, te sasvim odreene osobine, od kojih su najvanije znatielja i sklonost eksperimentiranju. On mora stalno pratiti dostignua iz znanosti kojom se bavi te ih praktino primjenjivati u svom radu. Tehnika opremljenost podrazumijeva suvremene laboratorije s razliitim mjernim i optikim ureajima (komparativnim, stereo, polarizacijskim i elektronsko-skenirajuim mikroskopima). Trebaju sadravati naprave za otkrivanje krivotvorina, ureaje za preliminarna ispitivanja te prikazivanje otisaka, kao i ostalu opremu. U policijskom zahtjevu forenziaru navode se konkretna pitanja vezana za odreeni uzorak (trag), te dodatne informacije znaajne za tijek ispitivanja: opis mjesta dogaaja, uvjeti u kojima je pronaen trag, nain na koji se s njim rukovalo i popis svih okolnosti komparativnog materijala. Po provedenom vjetaenju forenziar daje svoje miljenje i nalaz koji u tom trenutku imaju pravnu snagu u obliku materijalnog dokaza na sudu. Tijekom istrage, tragove pronaene na mjestu dogaaja forenziari prouavaju razliitim fizikalnim

TopFoto

Jedna je od metoda forenzike je i kompjutorsko stvaranje slike lica na temelju naene lubanje. Bologni, otkrio papilarne linije (Malphigijev sloj), to je ujedno predstavljalo poetak razvoja daktiloskopske metode identifikacije. Kemiar Matiew Orfila 1813. objavljuje knjigu o toksikologiji, tada novoj forenzikoj disciplini. Istraujui smrt Francuza Lafarga i pregledavajui unutarnje organe ekshumiranog tijela, kemijskim testovima utvrdio je prisutnost arsena, otrovnog elementa koji nije potjecao iz njegova laboratorija niti iz zemlje na groblju na kojem je Francuz bio pokopan. Ovaj dokaz imao je za posljedicu optuivanje gospoe Lafarge za ubojstvo svoga mua. U 19. stoljeu su zapoeli veliki pokuaji identifikacije osoba koje su poinile kaznena djela, tako da je francuski znanstvenik Alphonse Bertillon 1882. godine, objavivi svoj rad Bertillonage, uveo metodu klasifikacije mjerenjem i opisivanjem fizikih karakteristika osoba (ruku, nogu...) nazvanu antropometrija.

Otisak prsta
Zahvaljujui Hrvatu Ivanu Vuetiu koji je 1892. godine u argentinskoj policiji razvio sustav klasifikacije otisaka prstiju, nakon uporabe otisaka za identifikaciju ubojice dvoje djece, Argentina postaje prva drava koja antropometrijsku identifikaciju zamjenjuje daktiloskopskom. Otvaranjem forenzikih laboratorija diljem svijeta i primjenom novih znanstvenih dostignua porasle su mogunosti identifikacije osoba i tragova. Danas se u forenzici koriste brojne metode: od kriminalistike fotografije, ispitivanja mikrotragova, tragova dlaka i papilarnih linija, preko balistikih procjena putanja zrna, identifikacije glasa i analize DNA, do upotrebe kompjutorske tehnologije i suvremenih ekspertnih sustava.

to radi forenziar?
TopFoto

Uspjeh forenzikog ispitivanja ovisi o samom forenziaru, tehnikoj opremljenosti te pripremnim

TopFoto

Forenziari pokuavaju povezati sve tragove zloina i ustanoviti kako se on zaista zbio. Pritom istrauju razliite tragove, poput odjee, oruja, vlasi kose, itd. U novije vrijeme u radu im pomau raunala, ali se forenzika analiza jo uvijek mahom zasniva na razliitim kemijskim i biolokim analizama tvari.

DRVO ZNANJA 15
loka obiljeja poinitelja, te organiziranost ili samostalnost djelovanja.

Nakon to je otkriveno da svaki ovijek ima jedinstvene otiske prstiju, te kako se mogu otkriti, forenziarima je posao bio prilino olakan. Policije brojnih zemalja u svojim kartotekama imaju otiske svih stanovnika starijih od osamnaest godina. Danas forenziarima u radu pomae i suvremena metoda analize DNK.

Razliita podruja
Kod teih i sloenijih kriminalistikih sluajeva na mjesto dogaaja moe izai cijela ekipa forenziara. Primjerice, kod ubojstva e izai forenziar za balistika ispitivanja, forenziar serolog i forenziar iz podruja daktiloskopije te specijalist za tekstil i vlakna. Njihovi su zadaci da pronalaze, fiksiraju i prikupljaju tragove te uoavaju okolnosti koje e kasnije prouavati u laboratorijima. Balistiar e prikupljati tragove vatrenog oruja, zrna i ahure, prouavati putanju zrna i smjer pucnja; serolog e prikupiti tragove krvi i izluevina, utvrditi radi li se uope o krvi, je li ljudskog porijekla i

TopFoto

i kemijskim metodama radi odreivanja njihovih svojstava i utvrivanja identifikacije. Ispitivanjem i mjerenjem pomou fizikalnih metoda svojstva tvari se ne mijenjaju te se ne unitava dostavljeni uzorak. Obino su to termoanaliza, metode refrakcije i refleksije svjetlosti, te rendgensko-difrakcijska analiza. Metodama analitike kemije dobiva se najvie informacija o pojedinom uzorku, ali se njihovom primjenom predmet prouavanja esto mijenja ili se ne moe vratiti u prvobitno stanje. Takve su metode najee kvantitativne i kvalitativne analize, tankoslojna i plinska kromatografija, razliite probe za dokazivanje eksploziva i narkotika, DNA analiza itd.

Na mjestu zloina
U sluajevima kada forenziar dolazi na mjesto dogaaja, forenzika analiza zapoinje prepoznavanjem moguih tragova kaznenog djela. Kad se tragovi pronau i prepoznaju potrebno ih je sauvati, dokumentirati i prikupiti. Nakon toga slijedi identifikacija predmeta, tvari i materijala, to podrazumijeva ispitivanje i usporedbu. Identifikacijom se istrauju grupna obiljeja da se utvrdi to je odreeni trag. Sljedeim se postupcima tragovima

utvruju pojedinana i jedinstvena obiljeja odnosno podrijetlo. Tako se moe pokazati da su dvije tvari istog podrijetla (ako se npr. jedan komad uklapa u drugi) ili je trag jedinstven meu ostalima u skupini (npr. trag papilarnih linija kod otisaka prstiju). U situacijama kada nije mogua individualizacija, a sporedni i nesporedni uzorci pokazuju neka zajednika obiljeja, moe se izvesti procjena slinosti koja se izraava u omjeru vjerojatnosti. Nakon postupaka prepoznavanja, identifikacije i individualizacije potrebno je sve slike s mjesta dogaaja i obdukcije, videosnimke i izmjere, te biljeke, zapisnike i tragove koji su na raspolaganju dostaviti u laboratorij. Analiza svih rezultata i izvoenje zakljuaka iz dobivenih injenica vaan su dio rekonstrukcije i konanog razjanjavanja dogaaja. Rekonstrukcija je spoj znanosti i umjetnosti. Ona predstavlja ugradnju svih podataka prikupljenih kriminalistikom obradom i svih rezultata ispitivanja dokaznog materijala u jedno razumno objanjenje kriminalnog dogaaja. Postoji rekonstrukcija odreenog dogaaja i rekonstrukcija odreenih materijalnih tragova. Uz njih je potrebno i utvrivanje posebnih podruja kao to su: vrsta kaznenog djela, nain djelovanja, motivi i psiho-

TopFoto

pripada li rtvi, poinitelju ili nekom treem; specijalist za daktiloskopiju pronai e i fiksirati tragove papilarnih linija i odrediti pripadaju li one osumnjieniku, rtvi ili drugim osobama; forenziar za tekstil i vlakna e na temelju pronaenih mikro i ostalih tragova utvrditi kome pripadaju i u kakvoj su vezi s tim djelom. Od svih forenziara, a i ostalih sudionika u rasvjetljavanju kriminalnog dogaaja, oekuje se da surauju na dokumentiranju svakog vanog aspekta mjesta dogaaja, provoenju analize materijalnih tragova i temeljite i nepristrane istrage sluaja s ciljem dobivanja potrebnih informacija za razjanjenje dogaaja.

Posebni zahtjevi
Osim ovih, postoje i forenziari iz drugih znanstvenih disciplina ija je struna pomo takoer neophodna pri rjeavanju nekih problema kriminalistikog sluaja. esto se trai miljenje forenziara patologa (kod nas je to specijalist za sudsku medicinu) koji obdukcijom, te toksikolokom analizom i drugim ispitivanjima utvruje uzrok smrti, kao i nain nastanka ozljeda u sluajevima nasilja i nesrea. Forenziari antropolozi su pak specijalizirani za prepoznavanje i prouavanje ostataka

16

FORENZIARI
koji pronaeni materijal moe postati materijalnim dokazom. Moe biti u plinovitom, krutom ili tekuem agregatnom stanju, a moe se pojaviti u obliku uzorka otisnutog u neku povrinu ili kao neki predmet. Trag se na mjestu dogaaja moe pronai kao prolazni trag, trag osobitog izgleda (karakteristian oblik, raspored, uzorak), kao uvjetni ili kondicioni trag i kao kontaktni trag. Najee se pronalaze kontaktni tragovi, koji se dalje klasificiraju prema vrsti kaznenog djela, materijalu, podrijetlu i agregatnom stanju te nainu nastanka. Oni forenziarima dolaze pod ruke kao tragovi vatrenog oruja (zrna i ahure, barutnih estica), tragovi dlaka i tekstila, tragovi izluevina (krvi, sperme, sline), tragovi glasa. tj. audio i video snimke,

ljudskih kostura. Utvruju da li se stvarno radi o ljudskim kosturima, postoje li kakva oteenja i koja, te priblinu starost i visinu osobe, spol, zdravstveno stanje i trudnou. Aktivnost odontologa ili forenzikog stomatologa sastoji se u usporeivanju snimki zubala nepoznatog mrtvog tijela sa za ivota nastalom dokumentacijom zubala osoba kojima se zna identitet, radi identifikacije ostataka koju je nemogue utvrditi standardnim metodama. Najee se njihova pomo trai u sluajevima poara, eksplozija i masovnih nepogoda. Forenziar toksikolog otkriva i prouava djelovanje opojnih droga, kemikalija i otrova na ljudski organizam, a entomolog prati ivotni ciklus kukaca koji su poloili jajaca na izloenu povrinu mrtvog tijela.

U sluajevima rekonstrukcije dogaaja u kojima je dolo do loma materijala, ruenja zgrada i graevinskih konstrukcija, te u avionskim i eljeznikim nesreama, sudbene i redarstvene vlasti trae miljenje forenziara inenjera, tj. specijalista tehnikih znanosti. Obino su to situacije graanskopravne naravi. Fotodokumentaciju mjesta dogaaja i materijalnih tragova obavljaju forenziari fotografi, esto puta lanovi ekipa za oevid ili djelatnici forenzikog foto-laboratorija.

Osim rada u laboratoriju, forenziari esto odlaze na teren, gdje na mjestu zloina pronalaze i analiziraju tragove. tragovi boje, papira i tinte, tragovi stakla, minerala i zemlje, tragovi papilarnih linija, prstiju i stopala, tragovi kemikalija, droge itd.

Sto posto siguran

Iako je to naizgled miran laboratorijski rad, posao forenziara je veoma dinamian i tu vlada napetost od poetka ispitivanja do potvrde nalaza. esto puta forenziar mora uzeti uzorak zagaen drugim tragovima iz prljavtine i nimalo laboratorijskih uvjeta, te pazei da ne upropasti ili uniti nalaz postii rezultate i, ako je potrebno, obraniti ih pred sudom. Takav zavretak ovakvog posla zna biti i neugodan jer sudionici u sudskom postupku imaju pravo postavljanja pitanja. Nerijetko to budu osobna propitkivanja o strunosti, te pokuaj naruavanja njegove sigurnosti kada se nema to prigovoriti vrstim dokazima iz nalaza i miljenja. Stoga forenziar mora uvijek biti siguran u obrazlaganju svog nalaza. Nekada je nedovoljno razvijena tehnika i pogrena procjena za nekoga mogla znaiti kaznu doivotnog zatvora i ogromnu nepravdu, tako da

Forenziari svijeta
Svi navedeni specijalisti za razliita znanstvena podruja, kao vjetaci, vre istu djelatnost i u Hrvatskoj, gdje su objedinjeni u zasad jedinoj takvoj ustanovi kod nas, koja se zove Centar za kriminalistika vjetaenja Dr. Ivan Vueti. Centar je podijeljen na pet odsjeka za pojedina vjetaenja, te je opremljen najsuvremenijom tehnikom i ureajima za ispitivanje materijalnih tragova. To ga svrstava rame uz rame svim ostalim forenzikim centrima u Europi i svijetu.

TopFoto

Tragovi
iroka je lepeza materijalnih tragova koji se pronalaze na mjestu dogaaja i predmet su forenzikog prouavanja u laboratorijima. Praktiki, bilo

je dio optuenika stradavao, a da nisu bili ni krivi ni duni. Redarstvene slube su posljednjih godina postale sve ovisnije o rezultatima rada forenzikih laboratorija radi utvrivanja injenica koje nije mogue utvrditi drugaijim putem. Danas forenzika slika dogaaja moe uvelike promijeniti tijek istrage, optuiti osumnjiene i osloboditi nevine.

TEKA KONJICA

17

Afriki nosorozi

Julie Meech/NHPA

Dvije vrste afrikih nosoroga bijeli i crni danas spadaju meu najugroenije ivotinjske vrste na svijetu. Nemilosrdno ih love, prvenstveno zbog njihovih rogova, koji se koriste za rezbarenje ukrasnih predmeta i spravljanje napitaka kojima razliite kulture, a ponekad i sami trgovci, pripisuju arobna svojstva.

Bijeli nosorog moe teiti ak 2,3 tone. Unato svojoj veliini i nezgrapnoj grai, moe trati brzinom od 50 km/h i s lakoom mijenjati smjer kretanja.

Procjenjuje se da ak 90% odraslih nosoroga pobiju krivolovci. Ubijaju ih zbog njihovih rogova, koje skupo prodaju.

a velikom dijelu njihovih nekadanjih stanita vie nema ni bijelih ni crnih nosoroga. Crni nosorozi nekada su obitavali na cijelom podruju Afrike juno od Sahare, ali su poetkom dvadesetog stoljea u zapadnoj Africi potpuno istrijebljeni, a broj im se znatno smanjio i u istonoj Africi. Do 60-ih godina prolog stoljea nestao je iz Etiopije i Somalije. Godine 1970. procijenjeno je da ih ima otprilike 65 000, a danas tek oko 3000. Bijeli nosorog drugi je najvei kopneni sisavac nakon slona. Prvotno je obitavao u dva stanita jednom u sjeveroistonoj Africi i drugom u junoj Africi, juno od rijeke Zambezi. Do kraja devetnaestog stoljea juna se populacija smatrala istrijebljenom, ali jedna je skupina kasnije pronaena na teritoriju plemena Zulu. Dvadesetih je godina

zakonom zatien. Zahvaljujui programu ponovnog naseljavanja na nekim podrujima, danas ih ima oko 4000. Nosoroge su ljudi ubijali desetljeima iz raznih razloga, ali uglavnom da se domognu njihovih rogova. I bijeli i crni nosorog imaju po dva roga, od kojih je prednji dui. Kod crnih nosoroga moe biti dug i do 135 cm, a kod bijelih moe biti i dui do 166 cm iako je u pravilu tanji.

Cijena roga
Mukarci iz sjevernog Jemena plaali su ogromne svote za ove rogove jer se od njih izrauju rezbarene drke za njihove tradicionalne bodee jambias. Osim toga, dalje na istoku, u Indiji i Kini, vjeruje se da ima ljekovita i afrodizijaka svojstva te je stoga traen i skup.

Obje vrste nosoroga imaju zapravo samo jednog neprijatelja ovjeka no i taj jedan je previe. Unato zatiti koja im se prua i programa poput Operacije nosorog odnosno hvatanja i preseljavanja bijelih nosoroga u njihova nekadanja stanita, krivolov se nastavlja. Lovouvari danas u mnogim podrujima pucaju u krivolovce im ih ugledaju, a oko stanita nosoroga podie se ograda pod visokim naponom koja spreava nosoroge da izau a krivolovce da uu. U nekim je podrujima jedini nain da se nosorozi zatite taj da ih se uspava, a onda im se otpile rogovi, pa vie nemaju vrijednosti za krivolovce. Dodue, rogovi im s vremenom ponovno izrastu. Dvije vrste afrikih nosoroga tek su u dalekom srodstvu s preostalim trima vrstama, od kojih jedna ivi u Indiji, a druge dvije u jugoistonoj Aziji. Afriki nosorozi razlikuju se od njih po boji i donekle po

Steve Robinson/NHPA

18

AFRIKI NOSOROZI

Nosorozi imaju otar sluh i njuh, koji nadoknauju njihov slab vid. Naime, oni ne mogu vidjeti objekt koji miruje na udaljenosti od 30 m. Kao i ostali sisavci bez krzna, nosorozi se rashlauju valjanjem u blatu, to im pomae i da se obrane od dosadnih nametnika i muha. veliini. Crni nosorog, iako zapravo nije crn, znatno je tamniji od bijelog, dok je bijeli u pravilu vei, jae grae i mnogo vee glave. Moda je najznaajnija razlika u obliku njihovih usta naroito gornje usne. Kod crnog nosoroga ona je trokutasta, a pri vrhu izgleda poput kratke surle. Kod bijelog nosoroga, gornja usna je uglata, pa kad ga se gleda sprijeda lice zavrava u irokoj etvrtastoj njuci. Otuda mu potjee i naziv: na jeziku domorodaca kae mu se wyd (iroki), to je na engleski pogreno prevedeno kao bijeli (wide irok; white bijel).

Kljune injenice
Bijeli nosorog (Ceratoterium simum) i crni nosorog (Diceros bicornis) pripadaju porodici Rinocerotida, redu Perisodactila. Bijeli nosorog: Duljina glave i tijela: do 420 cm Visina do ramena: do 185 cm Teina: do 2300 kg Rasprostranjenost: juni Sudan i Junoafrika Republika Crni nosorog: Duljina glave i tijela: do 375 cm Visina do ramena: do 140 cm Teina: do 1400 kg Rasprostranjenost: istona Afrika, Junoafrika Republika

Manfred Danegger/NHPA

Prehrambene navike
Razlike u prehrambenim navikama izmeu ove dvije vrste nosoroga uvelike uvjetuju na kakvim e se podrujima naseliti. Jedan i drugi su biljojedi, ali crni nosorog jede preteno mladice i lie, koristei svoju usnu za kidanje bilja. Omiljena hrana mu je akacija, a voli jesti ak i njezinu koru. Zato najee obitava na podrujima izmeu uma i travnjaka, gdje gusto rastu grmovi akacije i drugo slino bilje. Bijeli nosorog veinom pase travu, pa su njegova usta savreno prilagoena takvom nainu prehrane. Zato najee ivi na travnjacima i u umama u kojima ima mnogo travnatih istina. I bijeli i crni nosorozi piju i po nekoliko puta na dan, iako mogu izdrati i do etiri dana bez vode. Najee jedu rano ujutro i naveer, a spavaju i drijemaju o podne, kad sunce sja najjae, i nou. Poput ostalih sisavaca koji nemaju krzna vole se valjati u blatu ili praini, a ponekad tamo i spa Nigel Dennis/NHPA

vaju. Na taj se nain hlade i tite od muha. Bijeli nosorog manje je agresivan od crnog. Dodue, novija istraivanja pokazuju da ni crni nosorog nije ba takav usamljenik, uvijek neprijateljski raspoloen prema drugim pripadnicima vrste kao to se nekada mislilo.

Udvaranje i parenje
Odrasli mujaci obiju vrsta obino vode usamljeniki ivot i estoko brane svoj teritorij. Nastoje privui enke na svoj teritorij samo kad su spremZahvaljujui svojoj veliini, snazi i otrim rogovima, nosorozi bez straha mogu ivjeti u blizini opasnih grabeljivaca kao to su lavovi. Meutim, imaju izrazito malen mozak nosnice u nosorogovoj njuci zauzimaju vie prostora nego itav njegov mozak.

Jonathan Scott/Planet Earth Pictures

ni za parenje. enke i mladunci obino ive zajedno, u obiteljskim zajednicama koje mogu sadravati do petnaestak jedinki. to ih je manje, meusobno su vre povezani. enke bijelih nosoroga obino su spremne za parenje u dobi od oko sedam godina. Crni nosorozi spolno sazrijevaju ranije, ali najee se ni oni ne pare prije te dobi. Obje vrste mogu se pariti tijekom cijele godine, iako o podruju ovisi kada e biti najvie parenja. Odrasli mujaci pokuavaju privui enku na svoj teritorij i zadrati je tamo nekoliko dana, dok traje pomalo nezgrapno udvaranje. Par moda ostane zajedno jo nekoliko dana nakon parenja, ali enka e ubrzo otii. Nakon otprilike esnaest mjeseci donijet e na svijet mladune, najee samo jedno. Mladune crnog nosoroga tei obino oko 40, a bijeloga oko 65 kilograma. Mali nosorog prohodat e ubrzo nakon dolaska na svijet, ali je u prva tri dana ivota prilino nesiguran na nogama. enka se brzo vraa svakodnevnom ivotu, zajedno sa svojim mladuncem. Bijeli nosorog obino prestaje sisati kad navri godinu dana, dok mladunad crnog nosoroga sie do druge godine ivota. Mladunci ostaju uz majku sve do njenog sljedeeg parenja, to znai dvije do etiri godine.

NAJARENIJI KUKCI

19

Leptiri
Lepidoptera je zajedniki latinski naziv za sve vrste leptira. Prvi su se put leptiri pojavili u doba dinosaura, prije vie od 100 milijuna godina, i usprkos sloenom ivotnom ciklusu stekli brojne domiljate prilagodbe koje su im omoguile opstanak i u dananjem svijetu. Jedni su od najbrojnijih kukaca, i nastanjuju gotovo sve dijelove Zemlje, a neke su vrste ak razvile sposobnost boravka pod vodom.

eptire nalazimo u gotovo svim dijelovima svijeta, izuzev Sjevernog i Junog pola. Tijekom kratkog ljeta zalaze ak i do Arktika. ei su u tropskim krajevima nego u Sjevernoj Americi i Europi, ali ak i na britanskim otocima nalazimo 2500 razliitih vrsta. Nastanjuju najraznolikija stanita. Neki ive visoko u planinama, drugi na oceanskim otocima, a neki dio svog ivota provode u slatkim vodama. Kod tih vrsta ak i krilate odrasle jedinke mogu plivati pod vodom. Niti jedan leptir ne ivi u moru. Za to je sposobno tek nekoliko kukaca, najuspjenijih i najrairenijih stvorenja na svijetu.

Lastin rep, rairenih krila, pronaen u tropskim podrujima. Europski lastin rep pojavljuje se iz pupe. Krila su rairena i ojaala, spremna za let.

Dnevni ili noni leptiri?

Na prvi je pogled gotovo nemogue istaknuti razlike izmeu dnevnih i nonih leptira jer si jako nalikuju. Ipak, dnevni leptiri imaju zadebljala, kijaasta ticala na glavi, dok su ticala veine nonih leptira nitasta ili eljasta. Postoje i druge male razlike.

Gusjenica leptira lastin rep. Kada se uznemiri, iz predijela iza glave izbacuje malu koliinu jarkocrvene tvari neugodna mirisa koja odvraa napadae.

Ova tri crtea pokazuju jaje, gusjenicu (liinku) i kukuljicu ili pupu lastina repa.

S Bisserot

Heather Angel

20

LEPTIRI

Anthonz Bannister/NHPA

Erynnis tages se odmara. Njegov poloaj za odmaranje vie odgovara nonom leptiru. Ticala su mu njena i uiljena, a ne kijaasta kao kod veine dnevnih leptira.

Leptir spreman za hranjenje. Leptiri se hrane iz cvjetova jakog mirisa i jarkih boja. Cvjetovi su veinom crveni, naranasti ili ruiasti, jer su to boje koje dobro razaznaju. Leptiri se hrane nektarom slatkom tekuinom u cvijetu koju sru ispruenim sisalom. Cvjetovi stvaraju nektar samo zato da bi privukli kukce.

Loepa sikkima iz Indije na krilima ima vidljive pjege koje nalikuju oima vee ivotinje, pa pomau otjerati grabeljivca. Iako nisu vidljive dok se leptir odmara, pjege se pojavljuju kada se uznemiri, pa iznenade napadaa i omogue leptiru bijeg. Leptiri su bojom tijela esto prilagoeni okoliu.

Naprimjer, veina je nonih leptira aktivna nou, a veina dnevnih leptira danju. Ali da bi unijeli zabunu, postoje i noni leptiri aktivni danju, a i neki danji leptiri lete nou. Takoer, veina ljudi none leptire smatra tromim stvorenjima, smeim i dlakavim, koji lepraju oko svjetla. Manje je poznato da je mnogo nonih leptira ivopisnih boja, a da su mnogi dnevni leptiri jednolikih boja. Smatra se da na svijetu postoji oko 15 000 razliitih vrsta dnevnih leptira i vie od 150 000 vrsta nonih.

Dr Paul Whalley

Iz jajeta izlaze gusjenice cjevasta stvorenja zatiena hitinskim kolutiima. Iako je gusjenica vie-manje samo cijev predviena za hranjenje, otra joj osjetila omoguavaju da preivi napad grabeljivaca i ne zavri kao njihova hrana.

ivopisne gusjenice
Gusjenice se odlikuju izrazitim mnotvom oblika, veliina i boja. Mnoge su dobro maskirane i gotovo nevidljive na biljkama kojima se hrane, dok su druge ivih boja. Gusjenice tokastog medonjice hrane se otrovnom biljkom kostri (Senecio jacobae), pa su i same postale otrovne, a tu injenicu naglaavaju jarkim bojama. Iako se veina gusjenica hrani biljkama, postoje i neke koje jedu druge kukce: uenjke i neke vrste jednakokrilaca, koji su uobiajeni biljni tetnici. Nekoliko specijaliziranih gusjenica pravi su lovci na muhe. Oni stoje na stranjim nogama i izgledaju poput malih granica, ali kada ih muha dotakne naglo se zgre i zgrabe je. Gusjenice imaju krupne, dobro razvijene eljusti kojima se probijaju kroz prilino tvrd materijal. Gusjenice suknenog moljca, rairene napasti u mnogim dravama, mogu se u potrazi za hranom probiti kroz tepihe od umjetnih vlakana. Iako ih ne mo-

ivotni ciklus
ivotni ciklus leptira ima etiri stupnja: jaje, gusjenica (liinka), kukuljica (pupa) i odrasla krilata jedinka. Ova posljednja, letea, faza ne samo da im omoguava iroko rasprostranjenje i naseljavanje novih podruja ve je to i reproduktivna faza u kojoj se deava oplodnja. Nakon parenja enka odlae jaja pojedinano ili u skupinama, uglavnom na neku odreenu vrstu biljke ili izvor hrane: takav na kojem e se gusjenica moi prehraniti. Ukoliko enka odloi jaja na krivom mjestu, njene gusjenice nakon izlaska iz jajeta nee moi pronai hranu i uginut e. Gusjenice nekih vrsta leptira hrane se vrlo raznolikom biljnom hranom pa odrasle jedinke jaja mogu rasipati tijekom leta. 8. Grbicu (Clossiana euphrosyne) nalazimo u Europi i sjevernoj Aziji. U zapadnoj Europi ih je sve manje.

Stephen Dalton/NHPA

Izgled gusjenice kupusova bijelca. Sa svake strane tijela nalazi se est jednostavnih oiju (ocela), a na glavi snane eljusti za vakanje.
glava est ocela

panoga

otvor uzdunice
Heather Angel

DRVO ZNANJA 21
Europski obini plavac odmara prednja i stranja krila. Njegova kijaasta ticala tipina su za veinu dnevnih leptira.

Dr Paul Whalley

gu probaviti, prouzroe tetu, pa su u veini drava moljci pravi problem. U Meksiku su poznate male skakutave sjemenke mljeike Sebastiana pavoniana. U njima ivi gusjenica koja se naglo savija i okree, pa sjemenka svaki put naglo poskoi. Kada gusjenica uspije progristi izlaz i sjemenka e se umiriti. Neke gusjenice nanose ozbiljnu tetu nasadima pamuka, itarica ili kupusnjaa. Ostale gusjenice napadaju ito pohranjeno u silosima. Neke su gusjenice korisne i ovjeku. U dijelovima Australije, gusjenice nonih leptira vane su za stvaranje humusa, pa ih u velikom broju nalazimo u mrtvom biljnom materijalu. Isti taj posao u drugim dijelovima svijeta obavljaju gujavice.

Kukuljica
Trei stadij u ivotu leptira je kukuljica (pupa). To je stadij preobrazbe (metamorfoze) iz puzajue gusjenice u leteeg odraslog leptira. Pred sam prelazak u kukuljicu gusjenica prestaje jesti i pronalazi sigurno mjesto na kojem e se zakukuljiti. Kukuljica titi kukca tijekom cjelokupne reorganizacije tijela.

Iako se stadij kukuljice esto opisuje kao stadij odmaranja, jer postoji malo vanjskih znakova ivota, unutra se odvija nevjerojatna aktivnost. Tijelo gusjenice prolazi kroz niz promjena, da bi se oblikovalo stvorenje koje nam je poznato kao leptir. Sa zavretkom promjene izai e zguvani kukac u kojem, na prvi pogled, ne moemo prepoznati prekrasnog leptira. Ipak, tjelesne tekuine nadiru i krila se postupno ire, pa e i mladi leptir napokon biti spreman za let.

Odrasla jedinka
Tijelo odraslog leptira uvruje niz vrstih hitinskih kolutia. Osim te vanjske zatite, od najvee su vanosti razvijena osjetila, koja kukcu pruaju pravu sliku okolia. Razvijene sastavljene oi dobro razabiru pokrete. Pokuate li se pribliiti leptiru bit ete zapanjeni Da bi se zatitile suvremene vrste leptira treba poraditi na ouvanju okolia jer je upravo ljudskom djelatnou promijenjeni okoli glavni uzrok njihova izumiranja.

koliko e brzo uoiti va dolazak. Svi leptiri imaju otar vid, a mnogi noni leptiri razabiru ultrazvune valove koje isputaju netopiri (grabeljivci koji se njima hrane). Da bi se obranili, neki noni leptiri isputaju poseban zvuk koji radaru netopira prua lanu sliku o njihovu poloaju. Duga ticala navrh glave korisna su i za odreivanje mirisa (kemijska osjetila), a razabiru i kretanja zraka. Osjetljiva su na najmanje tragove mirisa enke ili izvora hrane na vrlo velikim udaljenostima, pa leptiri mogu slijediti sve jae i jae mirisne tragove i nepogreivo pronai njihov izvor. Pomou udova kuaju biljku na koju slete: esto na takvom poslu vidimo enku kako nastoji otkriti dobar poloaj za odlaganje jaja. Smotano dugo sisalo, smjeteno s donje strane glave, leptiri mogu ispruiti. Koriste ga pri hranjenju. Hrane se biljnim sokovima, koje siu. Najvei dio

TopFoto

Glava leptira. Usni su organi prilagoeni sisanju nektara. Dugaku cjevicu za sisanje tvore vanjski renjevi donjih eljusti. Meusobno su spojeni kukicama i bodljama i oblikuju cjevicu koju nazivamo sisalo.

Dr Paul Whalley

Plavac (Lysandra bellargus) prilikom parenja. Ovakav poloaj, koji zauzimaju svi leptiri, potakao je prie o dvoglavim leptirima.

22

LEPTIRI

Bodljasti rep gusjenice kalinina ljiljka tipian je za ljiljkove gusjenice. esto se prijetei njie, iako je potpuno bezopasan. Kalinin ljiljak uglavnom odlae pojedinana jaja na listu ili stabljici kaline (Ligustrum vulgare).
Heather Angel

njihove hrane ini nektar, uglavnom sakriven duboko u cvijetu. Stoga prilikom hranjenja sisalo moraju ispruiti i gurnuti ga duboko u cvijet. Usprkos tome, svi leptiri nemaju u potpunosti razvijeno sisalo, a mnogi se odrasli leptiri uope ne hrane ve preivljavaju na uskladitenoj energiji iz faze liinke. Strukture koje koriste pri parenju nalaze se na stranjoj strani tijela. Kada se mujak i enka priljube, glave su im okrenute u suprotnim pravcima, pa ostavljaju dojam dvoglavog leptira.

Veliina i oblik
Raspon krila najveeg leptira iznosi vie od 30 cm. Njegov je raspon krila 100 puta vei od nekih najmanjih leptira porodice Phyllocnistidae, ija krila od vrha do vrha mjere samo 3 mm. Krila mnogih leptira neobinog su oblika. Naziv Alucita hexadactyla dobio je mali leptir ija su prednja i stranja krila podijeljena u est odijeljenih segmenata. Neki afriki leptiri porodice Zygaenidae imaju izduena krila koja nalikuju vrpcama. enke mnogih vrsta nonih leptira su beskrile ili vrlo malih krila. Svi mujaci imaju potpuno razvijena krila i mogu letjeti. Krila leptira koji ive na otocima esto su vrlo mala, pa radije skakuu. To je mjera predostronosti jer na vjetrometini otoka sitni letei kukci vrlo lako mogu biti otpuhani u more i tamo uginuti. Kod tih su vrsta krila u potpunosti oblikovana im odrasla jedinka izae iz ahure i vie se ne poveavaju.

Boje i are
Znanstveni naziv za leptire je Lepidoptera, to znai ljuskavokrili. Naziv se odnosi na fine ljuice koje vam, ukoliko ih dotaknete, ostaju na prstima poput fine praine. Ljuice nastaju od spljotenih i rairenih dlaica koje se ispune zrakom, pa mogu otpasti na najmanji dodir. Svaka siuna ljuica moe biti fino izbrazdana, a sve zajedno daju takozvanu strukturnu obojanost. Poredane su po krilima i tijelu u preklapajuim redovima, poput crijepova na krovu. Po raznolikosti boja i ara leptire jo moemo usporediti samo s cvijeem. are na tijelu i krilima imaju raznolike uloge. Jedna od njih je pomo pri pronalaenju partnera. are ih takoer mogu prikriti i

pomoi im u sakrivanju pred grabeljivcima. Ponekad je prikrivanje toliko uspjeno da leptir u mirovanju izgleda poput lista (fitomimeza). Pogledamo li paljivije uoit emo i imitacije oteenja na listu kakve prouzroe kukci. Zbog crno-bijelih oznaka na krilu neki leptiri u mirovanju nalikuju ptijem izmetu. Leptiri ne mogu ubosti ili ugristi, pa su morali usvojiti druge naine zatite. Jarko obojenje upozorava grabeljivca da nisu pogodni za jelo. Tijelo mnogih leptira sadri otrov prikupljen iz biljaka kojima se hrane. Za njih je potpuno bezopasan, ali je razoran za ptice i druge grabeljivce. im ptica otkrije da joj jarkocrveni leptir kodi, izbjegavat e ak i slino obojene ostale kukce. Upravo radi toga neki neotrovni leptiri oponaaju izgled otrovnih. Ova se pojava naziva mimikrija. Druge vrste na slian nain oponaaju kukce koji bodu. Na krilima mnogih leptira nalaze se veliki obojani krugovi slini oima. Njima iznenade manje ivotinje koje ih vrebaju. Dok se kukac odmara, pjege su skrivene, ali kada se uznemiri, naglo rairi krila pa preplaeni grabeljivac ustukne. Tako leptir dobije dovoljno vremena za bijeg. Godinama su se ljudi divili prekrasnim bojama i arama leptira. Osobito su dnevni leptiri esti na slikarijama egipatskih grobnica i srednjovjekovnim kineskim prikazima na svili, kao i na slikarskim platnima suvremenih umjetnika. Vani su i zbog drugih razloga. Oprauju biljke, to je proces neophodan za stvaranje sjemenke. Koriste se i u biolokoj kontroli tetnika. Primjerice, mali noni leptir Cactoblastis unesen je u Australiju da bi zaustavio irenje kaktusa Opuntia koji je preplavljivao panjake zbog ega su golema prostranstva postala neupotrebljiva za ispau stoke. Gusjenica ovog leptira hrani se kaktusom i uzrokuje truljenje biljke. Tako je Opuntia unitena, a panjaci obnovljeni.

Odrasli kalinini ljiljci. Ovu vrstu nalazimo irom Europe i sjeverne Azije sve do Japana. re moe biti duga i 600 m. Iako smo u doba umjetnih materijala manje ovisni o svili, jo je uvijek vrlo cijenjena za izradu skupe odjee. Iako nam esto koriste, gusjenice mnogih leptira hrane se biljkama koje i mi jedemo. One napada-

Leptiri i ovjek
Leptirima se hrane mnoge ivotinje. Nekima od tih ivotinja, kokoima i guskama, hrane se ljudi. Prema tome, leptiri su dio prehrambenog lanca o kojem i mi ovisimo. Leptiri su izrazito osjetljivi na promjene okolia, pa su stoga odlian pokazatelj njegova stanja. Zdrav okoli podravat e velik broj vrsta i veliki broj jedinki unutar svake vrste. Vano je i spomenuti naoko nevjerojatnu injenicu o korisnosti leptira: sva naa svila dolazi od niti ahure dudova svilca (Bombyx mori). Nit jedne ahuHeather Angel

Gusjenica (Cerura vinula) u obrambenom poloaju. Rep se prijetei njie, a kada je napadnuta, gusjenica moe pricnuti mlaz mravlje kiseline iz posebne lijezde na prsima.

Marshall Cavendish

DRVO ZNANJA 23

Ovaj topolin ljiljak odmara se postrance rairenih krila. Ticala su mu zailjena, a ne kijaasta kao u dnevnih leptira.

W Harstrick/Bavaria

Oleandrova ljiljka nepravilne are i odgovarajua boja krila maskiraju u liu.

ju itarice, voke, a ponekad unite cijele nizove zasaenih etinjaa.

Zajednika okupljalita
Tek je nedavno prihvaena zamisao da leptiri mogu prevaljivati velike udaljenosti. Na odreenim dijelovima svijeta leptiri poduzimaju velika putovanja u potrazi za boljim vremenskim uvjetima. Na Mediteranu, medonjice (Euplagia quadripunctaria) lete u velikim skupinama da bi se smjestile na malom vodopadu na otoku Rodosu. Ovaj je noni leptir toliko ivopisno obojen da ga ljudi brkaju s dnevnim. Mjesto na kojem se okupljaju, nazvano Dolina leptira, postalo je velika turistika atrakcija. U Australiji, velik broj slabije obojenih Agrotis infusa putuje prema australskim Alpama, gdje miruju tijekom sunih vruih ljeta. U nizine se sputaju ujesen, kada zbog brojnosti znaju uzrokovati probleme. Australski domoroci, Aboridini, prikupljaju ih i koriste za hranu.

Maleni jukin moljac iz junog dijela Sjeverne Amerike oprauje juke, a zauzvrat biljka stvara dovoljnu koliinu sjemenki da prehrani njegove gusjenice i ujedno osigura svoj opstanak.

Seoba monarha (Danaus plexippus) meu najbolje je praenima, uglavnom zato to je rije o krupnom i glasovitom leptiru koji leti preko gusto naseljenih podruja SAD-a. Ovaj leptir prezimljuje na zajednikim okupljalitima na Floridi, u Californiji i Meksiku. Tamo se na ogranienim podrujima okuplja na milijune jedinki. I ta su mjesta postala prava turistika atrakcija. U proljee se leptiri sele prema sjeveru, a enke na putu odlau jaja. Mladi, koji se uspjeno izvale iz jaja, letjet e ak i sjevernije, sve do Kanade. Ovi e leptiri krenuti i u povratnu migraciju prema jugu i mjestima na kojima e prezimiti. Jedinke koje se pojavljuju u Europi vjerojatno su preletjele Atlantik. Ipak, oko ove teorije postoje i neke nesuglasice jer te iste leptire nalazimo i na Kanarskom otoju, pa se smatra da i ta populacija moe biti izvor europskih primjeraka. Poetkom proljea mnogi europski leptiri poinju seliti, pa se ljeti pojavljuju u sjevernijim krajevima.

Dr Paul Whalley

24

LEPTIRI
Agrius convolvuli hrani se i istovremeno mae krilima.
upozoravajue obojenje

mimikrija

prikrivanje

Leptir roda Syssphinx sa Trinidada (sasvim gore) u poloaju za odmaranje i poloaju kada se osjea ugroenim. Pjege u obliku oiju pojavljuju se iznenada uz maksimalan uinak. U sredini, bumbarasti ljiljak i staklokrilac (Sesia bembeciformis) zujanjem oponaaju ose, pa ih veina grabeljivaca izbjegava. Dolje, svjetliji oblik brezove grbice uobiajen je u podrujima u kojima se prikriva na drveu obraslom liajem. Tamniji je oblik bolje prilagoen industrijskim podrujima.

Ta su kretanja manje spektakularna od seobe monarha pa zamjeujemo samo iznenadnu pojavu ljepokrilog admirala, strikovca ili obinu golupku u naim vrtovima. Oni ne mogu preivjeti otre sjeverne zime, pa hladne mjesece provode u junoj Europi ili sjevernoj Africi. Kad u sjevernijim krajevima pone proljee i oni poinju seliti, da bi do Skandinavije stigli krajem proljea. Sjeseni mnogi ugibaju, ali se vjeruje, iako bez pravih dokaza, da se odreeni broj vraa prema jugu. Ukoliko globalno zatopljenje prouzroi toplije zime i ovi e putnici vjerojatno zimovati u sjevernijim krajevima.

Zatita
Zatita leptira zapravo se odnosi na zatitu njihovih stanita. teti im bilo kakva promjena u biljnom svijetu, bilo da se radi o zasnivanju farmi ili poumljavanju, izgradnji ili isuivanju. Promjene nastaju iz dva razloga: izazovu ih ljudi ili nastaju prirodnim putem. Naprimjer, livadu e kroz due vremensko razdoblje zaguiti grmlje te napokon prerasti uma. Tako e nestati leptiri koji su ivjeli na travnjaku. Ovakva promjena moe se desiti u bilo kojem stanitu. Oko nas svakodnevno lete brojni dnevni i noni leptiri. Naalost, ljudi su uglavnom upueni samo u promjenu broja vrsta aktivnih danju. Stoga je zatita nonih leptira znatno tea i manje uspjena.

Cricula andrei koji ivi na podruju Himalaja u Indiji uspjeno izgledom oponaa list. Ima ak i tamnu prugu od vrha jednog krila do drugog, koja glumi lisnu ilu.

W Harstrick/ZEFA

Karta prikazuje pravce seljenja u Europi leptira Pontia daplidice i kukuruzne sovice (Autographa gamma).

Glava lipova prelca. Dok se odmara krila savije unatrag, pa izgleda poput svjee prelomljene granice prekrivene liajem. Ovakvo ga maskiranje titi pred grabeljivcem. svoje stanite odabiru hladnija, sjevernija podruja. Da bi se pravovremeno uoile promjene u zastupljenosti leptira, u mnogim se dijelovima svijeta njihova rasprostranjenost prati na kartama. Karte su dobra osnova za praenje promjena u njihovu broju i rasprostranjenosti tijekom godina. Na takav se nain moe provjeriti i na vrijeme usporiti svaka ozbiljna promjena.

Klimatske promjene
Leptiri su osjetljivi na klimatske promjene, pa su one glavni uzrok promjene njihova broja. U Britaniji je velik broj vrsta doveden do ruba opstanka. Leptiri su uglavnom ei na jugu kontinenta, a sve rjei prema sjeveru. Neki pretpostavljaju da bi im globalno zatopljenje moglo odgovarati i proiriti granice rasprostranjenja prema sjeveru. Ipak, takva bi promjena natetila leptirima koji i danas za

Stephen Dalton/NHPA

Anthony Bannister/NHPA

PROIIVAI KRVI

25

Bubrezi
Osnovna je uloga bubrega filtriranje, proiavanje i odravanje potrebne koliine krvi i ostalih tjelesnih tekuina u organizmu. Oni nas oslobaaju otrovnih otpadnih tvari i spreavaju da se nae tijelo napuhne poput balona ispunjenog vodom.
Bubrezi su privreni uz zid abdomena slojem vlaknastog tkiva. Nalaze se po jedan sa svake strane kraljenice, iza eluca i jetre. Krvlju ih puni krupna bubrena arterija. Bubrezi iz krvi izvlae vodu i otpadne spojeve i oblikuju urin. Urin se mokraovodima provodi do mokranog mjehura. U mjehuru se pohranjuje sve dok se ne izbaci iz organizma kroz izlaz iz mokranog mjehura i mokranu cijev.

edovit unos vode u organizam neophodan je za odravanje osnovnih ivotnih funkcija. Ovom zahtjevu moramo svakodnevno udovoljavati te vodu unositi kroz pie i hranu. Jednako je vano izbacivanje vika vode iz organizma. Bubrezi to obavljaju stvaranjem urina, to jest mjeavine vode i otpadnih tvari.

bubrena arterija bubrezi mokraovod bubrena vena

Urin i mokrani mjehur

Dva su osnovna naina na koja se organizam rjeava otpadnih i otrovnih tvari: urinom preko mokranog sustava i izmetom kroz probavni trakt. Ova su dva sustava u potpunosti odvojena. Izmet uglavnom ine samo ostaci probavljenih tvari probavljena hrana te neke druge estice i komadii. Oni se nakupljaju na samom zavretku probavnog trakta odnosno u debelom crijevu, u kojem se pohranjuju kroz neko vrijeme. Na kraju, naputaju organizam u obliku polukrute smee mase. Urin se stvara filtriranjem krvi. Krv stalno krui po tijelu i pritom sakuplja viak vode i otpadnih spojeva. Zdrav ovjek ima dva bubrega. Oni iz krvi uklanjaju suvinu vodu i otpadne spojeve te stvaraju urin. U prosjeku ljudsko tijelo stvara 11,5 litara urina dnevno. Urin se stvara gotovo neprekidno, iako mnogo sporije nou nego tijekom dana. Iz bubrega prelazi u mokraovode, tanke miiave cjevice duge oko 25 cm. Iz svakog bubrega vodi po jedan mokraovod i dovodi urin u rastezljivu vreicu u koju se pohranjuje. To je mokrani mjehur i smjeten je u donjem dijelu abdomena. Mokrani mjehur moe zadrati 700 ml ili vie urina. No napuni li se do polovine, osjetila koja razabiru rastezanje stijenke upozore nas da ga je potrebno isprazniti mokrenjem! Da bi to omoguili, opuste se miii smjeteni oko njegova izlaznog dijela. Ostali miii u njegovoj stijenci stegnu se i mjehur se smanji. Tako se urin istisne i naputa organizam kroz mokranu cijev.

mokrani mjehur mokrana cijev

Bubrezi ovjeka tretirani smolom prikazuju protok krvi. Svaki bubreg sadri oko milijun nefrona.

Ravnotea tjelesnih tekuina

John Watney

Bubrezi su vani i zato to pomau kontroli koliine i ravnotee tjelesnih tekuina, soli i minerala. Gotovo dvije treine ovjekove tjelesne teine

26

BUBREZI
bubrena nakapnica (u nju se prazne najvee sabirne cijevi) bubrezi

Presjek bubrega pokazuje unutarnju modinu s gusto poslaganim nefronima radnim jedinicama bubrega koje krvlju opskrbuljuju glomeruli (vidljivi kao tamne toke). u njihovim stijenkama. One ulaze u vreicu u obliku alice, koja se omotala oko petlje kapilara. To je ahura glomerula, tzv. Bowmanova ahura, nazvana po engleskom kirurgu iz 19. stoljea koji ju je prvi otkrio, Sir Williamu Bowmanu. Svaka petlja kapilara (glomerul) i njihova ahura smjeteni su u vanjskom dijelu bubrega (poznatom kao kora). Iz ahure izlazi tanka duga cjevica koja se sputa prema unutarnjem dijelu bubrega (modina), savija se u obliku slova U (Henleova petlja) i vraa se u koru.

Biophoto Associates

mokraovodi

otpada na vodu. Pola te tekuine nalazi se u stanicama, a ostatak je izmijean s prirodnim tjelesnim solima i oplakuje sve stanice. Ukoliko su stanice okruene prevelikom koncentracijom soli, naborat e se i suziti. Ako u okolnoj tekuini ima premalo soli, stanice e nabubriti i rasprsnuti se. Stoga je od ivotne vanosti da se u okolnoj tekuini odrava tono odreena koncentracija soli. Organizam osigurava energiju razgradnjom proteina, a jedan od otpadnih spojeva koji pritom nastaju je amonijak. On unitava stanice. Manje od jedne tisuinke grama amonijaka u krvi moe ubiti ovjeka. U jetri amonijak prelazi u manje otrovnu tvar ureu. Meutim, ukoliko se dozvoli njezino nakupljanje i urea moe postati smrtonosna. Iz krvi je uklanjaju bubrezi. Istovremeno, bubrezi nadziru kiselost tjelesnih tekuina, to omoguava optimalan rad svih stanica, te reguliraju ukupnu koliinu tjelesnih tekuina.

Apsorpcija i reapsorpcija
Svakim zavijenim kanaliem koji naputa glomerul polako protjee filtrirana tekuina. U meuvremenu se kapilare iz glomerula ire i oblikuju labavu mreu oko svojeg kanalia. Kapilare su omotane oko kanalia i dotiu ga na brojnim mjestima. Dok se kanali sputa prema modini, krv u kapilarama reapsorbira vrijedne tvari iz tekuine u njemu. Prvi dio kanalia je proiren i zavijen te poznat kao proksimalni zavijeni kanali. Reapsorbirana tvar ukljuuje vodu i spojeve koje organizam ne eli izgubiti (glukozu, soli vitamine...). Neki od tih spojeva prolaze kroz stijenku kanalia vlastitim snagama, jer su koncentriranije unutar kanalia nego izvan njega. Pojava je poznata kao pasivna difuzija. Ostale trebaju biti ispumpane posebnim dijelovima stijenke kanalia. Molekule prenosioci privlae eljene molekule, spajaju se, prenose ih kroz stijenku kanalia na drugu stranu i ponovo ih isputaju u tjelesnu tekuinu. Ovaj je postupak poznat kao aktivni transport i potrebna je energija da bi se izvrio.

mokrani mjehur

otvori mokraovoda

vanjski zatvara/sfinkter

mokrana cijev

unutarnji zatvara/sfinkter

Sastojci urina neprekidno se stvaraju u bubrezima i sputaju niz mokraovode i mokrani mjehur.

Zatieni rebrima
Ljudi imaju po dva bubrega, smjetena sa stranje strane abdomena, iza eluca i jetre, po jedan sa svake strane kraljenice, iza najnieg rebra. (Lijevi je bubreg obino postavljen malo vie od desnog.) Svaki je bubreg dug oko 10 cm, irok 6 cm i teak oko 150 g. Ukljuen je u glavni krvotok krupnom bubrenom arterijom koja u njega donosi krv i bubrenom venom koja odnosi filtriranu i proienu krv. Vanost bubrega pokazuje injenica da oni primaju jednu petinu sve krvi koju izbacuje srce 1200 ml u minuti.

Odvodni kanalii
Tekuina zatim protjee du dugog zavoja u obliku slova U na dnu kanalia. Naziva se Henleova petlja, po njemakom anatomu iz 19. stoljea Friedrichu Jacobu Henleu koji ju je prvi identificirao. Tada tekuina kree na povratni put prema zakrivljenom dijelu kanalia nazvanom distalni zavijeni kanali. U njemu se velik dio vrijednih spojeva natrija i klora apsorbira natrag u krv. Napokon na kraju kanalia preostaje samo oko jedna stotina volumena tekuine koja je u poetku filtrirana kroz Bowmanovu ahuru.

Jedinica za filtriranje
U bubregu se bubrena arterija dijeli mnogo puta u sve manje i manje grane. Napokon se grane podijele u razdvojene setove mikroskopski sitnih kapilara. Upravo tu zapoinje filtracija, a zasniva se na prolaenju tekuine kroz siune cijevi. Vei broj samostalnih kapilarnih petlji ini glomerul (od latinskog, u prijevodu mala lopta). U glomerulu su stijenke kapilara iarane siunim porama, toliko malenima da djeluju poput minijaturnog filtra. One zadravaju krupniju tvar, poput crvenih i bijelih krvnih stanica, ali doputaju prolaz manjim esticama. Voda, tjelesne soli i ostali spojevi, ukljuujui vitamine, glukozu (eer u krvi) i ureu, polagano se resorbiraju iz krvi unutar kapilara, kroz sitne pore

Ken Moreman

Rutinski proces u dijagnostici je ekstrahiranje vode iz urina i analiza sedimenta. Ovdje su vidljivi kristali urine kiseline kroz polarizirano svjetlo.

Biophoto Associates

Mokrani sustav snimljen rendgenskim zrakama. Prethodno je intravenozno utrcana injekcija spojeva bogatih jodom. Jedan mokraovod zaepljen kamenom nije u stanju provoditi otpadne tvari iz bubrega u mokrani mjehur.

DRVO ZNANJA 27
glomerul dovodna arteriola kora sekretni kanali filtrat prolazi iz krvoilnog sustava u sekretni kanali glomerul

piramida

odvodna arteriola arterija arcuata

Bubrena arterija donosi krv u bubreg. Ona se razdvaja u sve manje i manje grane, a zatim i u set kapilara. Svaki set zavrava glomerulom (v. umetak). Krv se filtrira kroz stijenku glomerule. Filtrirana krv naputa bubreg bubrenom venom. Otpadne tvari izluuju se urinom.

dovodna arteriola bubrena aica Bowmanova ahura

odvodna arteriola ahura odvodna arteriola

arterija arcuata

bubrena arterija

Bowmanova ahura

bubrena vena bubrena nakapnica bubrena aica

dovodna arteriola

piramida korisni sastojci filtrirane tekuine vraaju se u krvotok

modina mokraovod kora

urin

sabirna cjevica

Odvodne kanalie dijelimo na sabirne cjevice i sabirne cijevi. Oni provode proienu tekuinu natrag prema modini. Na tom se putu ak jo vie vode reapsorbira iz tekuine u tijelo. Sabirne cjevice se pridruuju i postaju sve krupnije i krupnije. One provode urin u glavni prostor u centru bubrega, poznatom kao bubrena nakapnica. Do tada tekuina sadri ve samo neeljenu vodu, ureu i ostale otpadne spojeve drugim rijeima, to je urin. Od bubrene se nakapnice urin sputa kroz mokraovod do mokranog mjehura. Bubrege ine jedinice za filtriranje, svaka od kojih se sastoji od glomerule, Bowmanove ahure i

sekretnog kanalia i naziva se nefron. Zadivljujua injenica o bubrezima je da oni ne sadre samo nekoliko nefrona, nego oko milijun! Svi njihovi kanalii izravnati i spojeni na krajevima bili bi dugi 30 km! Kroz bubrege svake minute proe 125 ml filtrirane tekuine, ili 180 litara dnevno. To je kao da se 15 puta dnevno filtrira sveukupna tjelesna tekuina.

Otpadni spojevi u organizmu otopljeni su u vodi. Odreena koliina vode nuna je da bi ih odrala otopljenima i u urinu. I voda treba biti izbaena zajedno s otpadnim tvarima. To je jedan od razloga zbog kojeg ne moemo opstati due vrijeme bez unoenja vode u organizam.

Vie znoja, manje urina

Bubrezi ne filtriraju istu koliinu otpadnih tvari i vode svaki dan. Oni se prilagoavaju razliitim tjelesnim potrebama. Na primjer, kada je vrijeme toplo,

Frank Kennard

28

BUBREZI
Ukoliko koliina natrija u krvi postane preniska, nadbubrena lijezda otputa vie aldosterona u krv. On putuje u bubrege i, poput ADH, djeluje na stijenke distalnog zavijenog dijela sekretnog kanalia. To potie natrijeve pumpe u stijenci kanalia da kroz krv i ostale tjelesne tekuine vraaju vie natrija. Posljedica svega je ouvanje natrija. Slino tome, ukoliko se u krvi pojavi previe natrija, nadbubrene lijezde isputaju malo ili nita aldosterona. Natrijeve pumpe su manje aktivne i vie natrija ostaje u tekuini unutar kanalia. Ovaj viak natrija isputa se u urin. Djelovanje aldosterona je tako precizno da u zdravom organizmu koliina natrija nikada ne varira vie od dva posto iznad ili ispod normale. I sami bubrezi stvaraju hormone. Jedan je renin, koji je ukljuen u kontrolu krvnog pritiska. Drugi je eritropoetin, koji potie stvaranje crvenih krvnih stanica u kotanoj sri.
heparin manometar hvataljka mjehuria

tijelo znojenjem izgubi vie vode. To moe dovesti do nedostatka tekuine u organizmu. Da bi je nadoknadili, bubrezi vraaju vie vode iz tekuine u kanaliima. Posljedica je manja koliina urina, ali koncentriranijeg i tamnijeg. Kako se takva kontrola uope postie? To je sloena ravnotea izmeu ivaca i hormona koji neprestano odgovaraju na promjene stanja u organizmu.

Pitanje ravnotee
Zamislite da trite po vruem vremenu. Poinjete se znojiti, to znai da gubite tekuinu iz tijela. Koliina vode u tijelu, a i u krvi, poinje se smanjivati. Dok krv prolazi kroz mozak, aktiviraju se posebni senzori koje nazivamo osmoreceptori i smjeteni su u hipotalamusu. Osmoreceptori alju ivane poruke u hipofizu, organ veliine graka, smjeten ba ispod mozga. Oni potiu hipofizu (jedan njezin dio neurohipofizu) da otpusti hormon ADH (antidiuretiki hormon) koji krvlju stie do bubrega. Unutar bubrega ADH utjee na stijenke distalnog zavijenog dijela sekretnog kanalia i odvodne kanalie. To ih ini propusnijima, pa voda kroz njih olakano prolazi.

umjetni bubreg ili dijalizator pumpa i grija

iz te ar rij e

Problemi s bubrezima
Precizan i sloen rad bubrega mogu poremetiti lijekovi i oboljenja. Kofein u aju i kavi smanjuje isputanje ADH iz neurohipofize. To znai da u urinu ostaje dodatna voda. Poveani protok urina poznat je kao diureza, a tvari koje ju uzrokuju nazivaju se diuretici (kofein, alkohol). Prouavanje urina daje vaan uvid u rad bubrega i ostalih tjelesnih organa. Ukoliko se odreene tvari pojavljuju u urinu, a ne bi se trebale u njemu nalaziti, analiza urina e ukazati na odreeni problem. Pojave li se problemi u radu bubrega, otrovne otpadne tvari ugrauju se u krv i tjelesne tekuine. Zakazivanje bubrega moe dovesti do toksinog oka i smrti. Jedan od naina uklanjanja otrova iz krvi i tjelesnih tekuina je proces dijalize pomou naprave koja djeluje poput umjetnog bubrega. Bolesnik mora ostati vezan uz napravu nekoliko sati, i to nekoliko puta tjedno, a ostatak vremena moe voditi normalan ivot. Ove naprave, dijalizatori, rade na principu filtracije krvi i njenog djelominog obogaivanja nekim tvarima. U nekim je sluajevima presaivanje bubrega neophodno. To je izrazito sloen i esto vrlo rizian operativni zahvat, za koji se u nekim zemljama trai pristanak bolesnika i njegove obitelji. Sreom, uspjeni zahvati sve su brojniji.

u ve

nu

Aziz Khan

Uloga ADH
Pod utjecajem ADH vie vode prolazi iz tekuine unutar kanalia i cjevica i vraa se u krv. To znai da urin postaje koncentriraniji, dok krv, s dodatnom tekuinom, postaje razrjeenija. Krajnji je rezultat manje urina i ouvane tjelesne tekuine. Suprotno se dogaa ukoliko za kratko vrijeme popijete veliku koliinu tekuine. Koncentracija vode u krvi trenutno raste. Tako osmoreceptori u mozgu vie nisu podraeni pa i ne alju signal u neurohipofizu da otputa ADH. Koliina ADH koji krvotokom putuje u bubrege smanjuje se. Stijenke kanalia i cjevica doputaju prolaz manjoj koliini vode. Tako urin ostaje obilniji i razrjeeniji, a tijelo reapsorbira manje vode. Na svakom bubregu, poput kape sjedi nadbubrena lijezda. Ona stvara nekoliko hormona, a jedan od njih djeluje i na bubrege. To je aldosteron. Aldosteron pomae u kontroli koliine soli koje su za organizam od ivotne vanosti (natrij-klorida).

spremnik za upotrijebljenu tekuinu za dijalizu

Naprava koja djeluje poput umjetnog bubrega odrava kemijsku ravnoteu tjelesnih tekuina pomou dijalize. To je proces kojim se kemijske tvari odvajaju s pomou polupropusnih membrana.
listovi celofana DIJALIZA bijela krvna stanica otopina za dijalizu

crvena krvna stanica

urea i otpadne tvari

trombociti soli i eeri

pore

proteini

Kameni u bubregu snimljeni rendgenskim zrakama. Nastaju kao posljedica prekoncentriranog urina, kristalizira njem otopljenih spojeva. Manji komadi mogu izai prirodnim putem, ali krupniji se moraju otopiti kemijskim putem ili razbiti ultrazvunim valovima.

Dr P Slatter/ZEFA

HOE LI PREIVJETI SAMO NA SLIKAMA?

29

Zatita kopnenih sisavaca

Ironino, ali opstanak krupnih kopnenih sisavaca danas je u potpunosti u rukama ljudi koji su ih i dotjerali do ruba izumiranja. Uzgoj u zatoenitvu, nadziranje i ograniavanje trgovine i posebne akcije usmjerene na pojedine skupine sisavaca samo su neki od naina njihove zatite.
atita kopnenih sisavaca usredotoena je uglavnom na krupne sisavce jer upravo njih ljudsko djelovanje najvie ugroava. Intenzivan lov na velike sisavce poetkom prolog stoljea nije znaajnije utjecao na veliinu njihovih populacija. Do promjena dolazi tek kasnije, zbog istovremenog utjecaja suvremenog krivolova i gubitka stanita. Tuno je da su veliki sisavci este mete zbog mesa, koe i rogovlja. Mnogi kopneni sisavci slonovi, velike make ili majmuni postali su vodee vrste i objekt stalnih zatitarskih napora.

Koliko ih je u opasnosti?
U zatiti nekih vrsta postignut je odreen uspjeh, ali druge jedva preivljavaju, na razmeu ugroenih i izumrlih vrsta. Opstanak mnogih ivotinja prepuBerberskog lava vie nema u prirodi. Uzgaja se u zatoenitvu, ali vjerojatno vie nikada nee biti puten u prirodu, jer nisu ouvana velika podruja njegova prirodnog stanita.

Indijska je vlada 1991. pokrenula projekt zatite slonova radi unapreenja njihovih stanita i izvora hrane. Ovaj najkrupniji od svih kopnenih sisavaca navodi se kao ugroena vrsta. ten je onome tko ih je i doveo u takav poloaj. Njihov status i potrebu za zatitom odreuje IUCN (Meunarodna organizacija za ouvanje prirode), u ijem se lanstvu nalazi preko 650 organizacija iz vie od 103 drave. U Crvenoj knjizi navode status i propisuju mjere zatite za oko 700 vrsta sisavaca (ukljuujui i morske sisavce). Vrste su rasporeene u osam kategorija; izumrla vrsta, izumrla u prirodi, ozbiljno

ugroena vrsta, ugroena vrsta, osjetljiva vrsta, nedovoljno podataka, neodreen status. Ugroena je vrsta samo na jedan korak do izumrle, pa e svako smanjenje broja jedinki najvjerojatnije dovesti do njezina izumiranja. Ostale kategorije oznaavaju izvjesno poboljanje u stabilnosti vrste.

Kontrola trgovine
Glavna snaga u zatiti sisavaca je Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divljih ivotinja i biljaka (CITES), koju je do danas potpisalo vie od 100 drava. Hrvatska je potpisnik od 12. lipnja 2000. godine, to znai da uvoz i izvoz svake ugroene ivotinjske vrste moe odobriti iskljuivo Ministarstvo za zatitu okolia i prostornog ureenja. CITES zabranjuje trgovinu i uvoz ugroenih vrsta iz prirode (osim pod posebnim uvjetima) pa tako, izmeu ostalog, onemoguuje trgovinu makama iz porodice Felidae i vidrama roda Lutrinae. CITES je pomogao da se smanji lov na divlje ivotinje i njihova potranja. Osnovni problem koji dovodi do smanjenja broja najkrupnijih kopnenih sisavaca jest gubitak stanita.

Wildlife Maters

Da bi se u Floridi zatitila ugroena puma, u njenim podrujima nalae se smanjenje brzine, a grade se i podvonjaci.

Wildlife Maters

Wildlife Maters

30

ZATITA KOPNENIH SISAVACA

pokualo pomoi tigrovima jugoistone Azije. Ipak, mjere su poduzete prekasno za kaspijskog, javanskog i balijskog tigra: danas ih vie nema. Jedna od pet preostalih vrsta, koje jo borave u prirodi, je kineski tigar, od kojeg je naalost preostalo jo samo 50 jedinki, sibirskog tigra ima 400500, indokineskog oko 1500, sumatranskog oko 500 jedinki. Najmanje ugroena vrsta je bengalski ili indijski tigar, s vie od 3000 jedinki koje jo uvijek ive u prirodi. Prije nego to je ovjek kroio u njihova umska i praumska stanita, indijski je potkontinent nastavalo 40 000 tigrova. Danas postoji gotovo jednak broj bengalskih tigrova u zatoenitvu i u prirodi. Razmnoavanje u zatoenitvu strogo se znanstveno nadzire, pa je veina od oko 2000 tigrova u zatoenitvu tretirana hormonalnim kontraceptivnim implantima, koji se usauju pod kou. Na takav se nain strogo kontrolira razmnoavanje, koje je dozvoljeno samo u korist programa zatite. Nastavljaju

Wildlife Maters

Make u krizi
Na gotovo svim kontinentima nalazimo ugroene vrste velikih maaka: u Junoj Americi je to jaguar, u Sjevernoj Americi puma (naziva se i planinski lav), u Africi gepard, leopard i berberski lav, a u Indiji tigar. Sve velike make ugroavaju iste pojave: gubitak stanita i krivolov. Puma, koja je nekada bila rasprostranjena irom Sjeverne Amerike, nestala je u mnogim njenim dijelovima. Berberski je lav najrjei od svih lavova, a u prirodi je posljednji primjerak odstrijeljen jo 1920.

godine. Mujaka karakterizira osebujna tamna griva. Iako postoji program njegova uzgoja u zatoenitvu, nije vjerojatno da e ikada vie ijedna jedinka biti putena u prirodu jer njegovo prirodno stanite vie gotovo i ne postoji.

Jaguar
Nekadanje podruje rasprostranjenja jaguara protezalo se od Arizone do Argentine. Dugo je izlovljavan radi privlanog krzna, pa je danas izumro u mnogim podrujima. Iskljuivo radi njegove zatite osnovan je rezervat u Belizeu (Cockscomb Forest Jaguar Reserve). Tako je ispunjen prvi uvjet za ponovno poveanje njihovog broja. Naalost, kod velikih je maaka uvijek prisutan problem prostora, a kako jedan jaguar treba 100 km2 za sebe i rezervati moraju biti prostrani. Jedna od mnogih manjih junoamerikih maaka, ocelot, takoer stradava radi atraktivnog krzna i nalazi se na popisu ugroenih vrsta. Zatita tigra zaokupila je panju javnosti jo 1972, kada se Iako je uvoz i izvoz orangutana zabranjen, a provodi se i program razmnoavanja, vrsta je ozbiljno ugroena jer je njeno stanite u jugoistonoj Aziji uniteno.

se i pokuaji oplodnje enki in vitro spermom prikupljenom od mujaka elektrostimulacijom. Danas je jajace enke tigra mogue oploditi u laboratoriju i usaditi ga u maternicu, gdje e se uspjeno razvijati. Sva ova znanstvena dostignua pokazuju da su mogui krupni koraci u daljnjoj zatiti. U meuvremenu, na tigrove se jo uvijek gleda kao na pravu poast u movarama mangrova Sunderbans, oko delte Gangesa, gdje ovjek ubrzano osvaja njihovo prirodno stanite.

Medvjedi u opasnosti
Opstanak medvjeda ozbiljno ugroava ovjek. Odolijeva mu jo samo sjeverni medvjed, koji je jo uvijek iroko rasprostranjen oko arktikog kruga. Grizli je ugroen i zatien u Sjevernoj Americi, a nekadanja iroka rasprostranjenost smeeg medvjeda u Europi zamijenjena je veim brojem manjih osamljenih populacija u planinskim predjelima. Broj malajskih medvjeda u prirodi smanjuje se tolikom brzinom da e on uskoro biti osuen na preivljavanje i razmnoavanje u zatoenitvu. Majmuni su najugroeniji red sisavaca: sainjavaju 46% ugroenih vrsta. etiri vrste velikih ovjekolikih majmuna gorila, impanza, mali impanza

Wildlife Maters

Wildlife Maters

Broj afrikih slonova naglo se smanjuje jo od sedamdesetih godina, kada ih je prebrojano 1,3 milijuna, a 1994. manje od 600 000. Ubijanje slonova pokuava se zaustaviti zabranom trgovine slonovom kosti. Velika koliina slonove kosti, vrijedna 2 milijuna funti, zaplijenjena je na crnom tritu i spaljena u Nairobiju. Iako su radi zatite slonova osnovani nacionalni parkovi, oni ak ni tamo nisu sigurni od krivolovaca pa im se, s tek nekoliko iznimaka, broj i dalje smanjuje i u zatienim i u nezatienim podrujima. Procjenjuje se da ih u nacionalnim parkovima ivi oko 175 000. Azijski slon takoer stradava zbog gubitka svog praumskog doma. U Aziji ih je preostalo jo samo 50 000, od ega polovica ivi u Indiji. Mnogi su azijski slonovi pripitomljeni, a siloviti se napori poduzimaju u zatiti stanita.

Svih pet preivjelih vrsta tigrova navode se kao ugroene. Uzgojni program u zatoenitvu za sibirskog tigra pokazao se uspjenim: danas ih ima dvaput vie u zatoenitvu nego u prirodi.

Usprkos tome to je malajski medvjed zatiena vrsta, jo uvijek ih love i prodaju kao kune ljubimce. Njihov dom u tropskim umama unitio je ovjek, pa je populacija u stalnom opadanju.

DRVO ZNANJA 31
i orangutan pate zbog gubitka stanita i razliitih oblika ljudske djelatnosti. Budui da ovjekoliki majmuni raaju samo jedno mlado svakih est godina, lov moe u hipu unititi cijelu vrstu. Iako je u prirodi preostalo manje od 20 000 impanzi, razmjetenih u 25 afrikih drava, provode se razliiti uspjeni procesi rehabilitacije i povratka u prirodu.

Planinski gorile
Od tri podvrste gorila u najveoj je opasnosti planinski gorila: u prirodi je preostalo manje od 450 jedinki. Zatitari su osnovali nacionalne parkove u netaknutim dijelovima tropske kine ume. Ujedno razvijaju nacionalni program zatite, provode posebne projekte zatite gorila i lokalnom stanovnitvu ukazuju na prednosti obrazovnog turizma. Orangutan je jedini veliki ovjekoliki majmun koji ne ivi u Africi. Krenje kinih uma uzrokovalo je smanjenje broja orangutana u njihovu azijskom Crni nosorog je gotovo istrijebljen zbog potranje za njegovim rogom. Jedinke preostale u prirodi tite naoruani uvari. nosoroga, ali se uzgaja u zoolokim vrtovima irom svijeta. Indijski, bijeli i crni nosorog ive u sunijim i otvorenijim stanitima koje naalost esto iskoritava i ovjek. Populacija indijskog nosoroga pala je u prirodi na 2000 jedinki, a crni nosorog je doslovce desetkovan: populacija mu je smanjena s 65 000 jedinki 1970. na manje od 2500 danas. Smanjenje broja gotovo je u potpunosti posljedica krivolova. Rog crnog nosoroga na Srednjem istoku koriste za izradu obrednih bodea, a u jugoistonoj Aziji u svrhe narodne i alternativne medicine. Zatitne mjere koje bi mu trebale pomoi ukljuuju naoruane uvare koji hvataju krivolovce, preraspodjele nosoroga s ciljem uspjenijeg razmnoavanja i ukidanje dozvola lovcima na krupnu divlja da odstrjeljuju stare mujake. U Junoafrikoj Republici bijeli su nosorozi otrgnuti sa samog ruba propasti. ezdesetih godina zapoet je uspjean program njihova razmnoavanja. Danas cjelokupna populacija obuhvaa vie od 7500

Uzgoj zlatnog lavljeg tamarina u zatoenitvu pokazao se vrlo uspjenim, pa je ve 300 ivotinja puteno u rezervate. Divlja svinja, babirusa, takoer je pod zatitom uzgojnog programa u zatoenitvu. domu (Borneo i Sumatra). Putanje u prirodu jedinki uzgojenih u zatoenitvu provodi se s ogranienim uspjehom. Populacija ivopisnog zlatnog lavljeg tamarina u jugoistonom Brazilu spala je 1969. godina na oko 100 jedinki. Zahvaljujui uzgoju u zatoenitvu, danas se oporavlja. U zoolokim ih vrtovima boravi 500, a ve ih je 300 puteno u prirodu. Meu mnotvom afrikih majmuna, grivasti pavijan, mandril, dril, nekoliko vrsta ivopisnih kolobus majmuna, mangabija i gvenona esti su stanovnici zoolokih vrtova. Sve su ove vrste navedene u Crvenoj knjizi primata.

Wildlife Maters

Spas za nosoroga
Svih pet vrsta nosoroga ugrozio je gubitak stanita i krivolov. Od 1970. nestalo je 90% nosoroga na svijetu. Najrjei je javanski nosorog s jo samo 50 jedinki. Nekada je znaajno unitavao nasade, pa je spremnost vlasti da novano nagrauju njegovo ubijanje dovela do desetkovanja vrste. Suvremeni program razmnoavanja u zatoenitvu pomae u izgradnji raspoloive populacije nosoroga pogodne za kasnije putanje u prirodu. U prirodi nalazimo jo samo 550 jedinki sumatranskog

Wildlife Maters

Wildlife Maters

32

ZATITA KOPNENIH SISAVACA

jaju kou iznad njuke. Kao ugroena vrsta takoer je ukljuena u program razmnoavanja u zatoenitvu. Ruenje planinskih uma ugrozilo je opstanak crvenog pande u Kini. Njegovog velikog roaka, velikog pandu, osim gubitka stanita ugroava i odumiranje bambusa nakon cvatnje. Veliki se panda uzgaja u zoolokim vrtovima i aktivno titi u rezervatu Sechuan visoko u kineskim planinama. U prirodi ih je preostalo jo manje od 500.

Bizoni, konji, antilope

Jedna od najpoznatijih pria o krupnim biljojedima koji su dovedeni do ruba propasti je sluaj amerikog i europskog bizona. Veliki ameriki biljojed preplavljivao je sjevernoamerike prerije 4060 milijuna godina, da bi doseljenjem Europljana i intenzivnog lova gotovo nestao. Europski bizon stradao je zbog krenja uma. Zatita amerikog i europskog bizona provedena je vrlo paljivo. U rezervatima je broj amerikih bizona povean na 50 000. Europski bizon opstaje u rezervatima u Poljskoj, Bjelorusiji te nekim drugim dravama nastalim nakon raspada SSSR-a. Postoji jo itav niz biljojeda koji su nekada pasli na velikim prostranstvima ali su od ovjeka pretrpjeli gotovo nenadoknadive gubitke, pa se danas jedva odravaju u zatvorenim i strogo uvanim prostorima. Smatra se da je konj Przewalskoga, koji je nekada nastanjivao gorje Altaj u sredinjoj Aziji, do danas u potpunosti nestao. Oko 300 jedinki preostalih u zoolokim vrtovima uva se kao matino stado za razmnoavanje. Ova je ivotinja vana kao jedan od predaka domaeg konja. Programi uzgoja zatienih vrsta u zatoenitvu postigli su velik uspjeh u zatiti polupustinjskih vrsta jer je njihovo stanite ipak najveim dijelom ouvano. Uzgoj arapskog oriksa u zatoenitvu zapoeo je 1962. Oriks je 1972. potpuno nestao iz prirode. Raspoloive jedinke prebaene su iz Omana u zooloki vrt u Phoenixu u amerikoj dravi Arizoni (koji ima slini klimu kao i njihov pustinjski dom), a razmnoavale su se toliko dobro da su prve jedinke 1982. poslane nazad u Oman. Danas ih nadziru posebno plaeni uvari, koji istovremeno prate njihovo zdravstveno stanje.

Wildlife Maters

Ameriki je bizon nekada slobodno lutao jednom treinom povrine Sjeverne Amerike. Danas u prirodi ivi jo samo 50 000 jedinki. Amerikog bizona titi Drutvo za zatitu amerikog bizona (American Bison Society). Unitenje kinih i bambusovih uma dovelo je u pitanje opstanak bonga. Odnedavno se uzgaja u zatoenitvu. Uzgoj u zatoenitvu spasio je prekrasnog arapskog oriksa od izumiranja. jedinki. Poduzeti su i pokuaji odstranjivanja rogova pojedinim ivotinjama, kako bi postale manje privlane krivolovcima. Ali krivolov se ipak nastavlja. U nastojanju da se spase posljednji nosorozi iz Zimbabvea meunarodna organizacija za spas nosoroga otpremila je 20 nosoroga u Teksas, Floridu i australski Novi Juni Vels. Tamo e ustaliti populaciju van dosega krivolovaca i vratiti je u Afriku. Na terenu su osnovani rezervati i osigurani helikopteri za hvatanje krivolovaca te novac za patrole koje bi ih slijedile.
Wildlife Maters

Ostali ugroeni sisavci

Krenje uma ugroava ne samo krupne ve i sitne sisavce. Anoa je najmanji bivol najvea visina dosegne mu 107 cm. Ubijaju ga zbog mesa, rogova i debele koe. Izrazito naglo gubi svoj umski dom na indonezijskom otoku Sulawesi smjetenom na ekvatoru. Babirusa je osebujna svinja koja nastanjuje Indoneziju. Gornji onjaci mujaka zakrivljeni su i probi-

Wildlife Maters

TVORAC ANE KARENJINE

33

Tolstoj
Grof Lav Nikolajevi Tolstoj (18281910) u svojim srednjim godinama, kad je napisao Rat i mir i Anu Karenjinu.
Novosti

Kao mislilac, moralist i pisac, Lav Nikolajevi Tolstoj imao je izrazito jak utjecaj na Rusiju svojeg doba. Jo za ivota stekao je brojne sljedbenike, a njegove su ideje usvojili i itatelji diljem svijeta. Njegova su djela neizmjerno obogatila rusku i svjetsku knjievnost.

anas se grof Lav Nikolajevi Tolstoj (1828 1910) smatra jednim od najveih romanopisaca u povijesti svjetske knjievnosti. Njegove su ideje bile toliko ekstremne i toliko je njegov pogled na svijet bio otvoren, da se u vrijeme njegove smrti oko njega stvorio krug sljedbenika koji su stvarali kolonije i prakticirali njegov nain ivota.

Aristokratsko porijeklo
Roen kao ruski plemi za vrijeme vladavine cara Nikolaja I, Tolstoj je zapoeo ivot na imanju svog oca u Jasnoj Poljani, dvjestotinjak kilometara juno od Moskve. Bio je etvrti sin od petero djece. Majka mu je umrla kad je imao samo dvije godine, a otac kad je imao devet. Djecu su odgajale brojne roakinje, i na kraju su zavrila kod tetke u provincijskom gradiu Kazanu. Tamo je Tolstoj krenuo na studij i bio je, zaudo, vrlo neuspjean student. Zapravo, zanemarivao je svoje kolovanje i odluio se vratiti na oevo imanje i voditi ga. Ali ni ivot na selu nije ga mogao zadovoljiti u potpunosti, pa je izabrao drutveni ivot u Moskvi i Peterburgu.

Scena iz filma Rat i mir iz 1956. Tolstojevo remek-djelo izrazito je podesno za prenoenje na veliko platno. Ubrzo mu je dosadio i isprazni bogataki ivot u gradu, i odluio se pridruiti starijem bratu, koji se kao vojnik borio protiv plemena na Kavkazu. Jo dok je sluio u vojsci Tolstoj je zavrio i izdao svoje prvo, autobiografsko djelo Djetinjstvo (1852.). Najprije nije bio siguran moe li biti oboje: i zemljoposjednik, sa svim odgovornostima koje uz to idu, i pisac. No trenutani uspjeh njegova prvog djela inspirirao ga je da nastavi pisati. Ipak se tek 1856, Tolstojevo prvo djelo Djetinjstvo objavljeno je u asopisu Suvremenik. Temeljeno je na njegovu vlastitom djetinjstvu i napisano za vrijeme sluenja vojnog roka. kad je izdan trei dio Pria iz Krimskog rata, usudio svoje djelo potpisati vlastitim imenom. Nakon nekog vremena slube, Tolstoj je bio prebaen na bojinicu uz rijeku Dunav, gdje je otkrio da rat ba i nije tako plemenit i astan kakvim ga je zamiljao. To najbolje prikazuju njegovi zapisi iz vremena opsade Sevastopolja tijekom Krimskog rata, u kojima ilustrira kontrast izmeu prave hrabrosti obinog vojnika i lanih velikih djela njihovih voa, samozvanih heroja.

Vrijeme promjena
Period izmeu 1855. i 1881. znaio je veliku promjenu u povijesti Rusije: bilo je to vrijeme vladavine cara Aleksandra II, koji je u ivot Rusije unio brojne promjene. Krimski rat otkrio je Rusiju kao vrlo siromano drutvo s malo industrije u vrijeme dok je ostatak Europe cvjetao zbog modernizacije i industrijalizacije. Aleksandar je bio svjestan injenice da mora poduzeti neke mjere kako bi se stanje promijenilo. Da se ne bi suoio s pobunom seljaka, car je odluio promijeniti vladu i drutvo. Promjene su ukljuivale i omekavanje cenzure, to je je donijelo procvat novih ideja. Objavljuje se sve vie knjiga, a raste i broj novina. Intelektualci se okupljaju u drutva s razliitim idejama i sve su ei otvoreni razgovori i rasprave o miljenjima. Dok jedni podupiru reformu i socijalni napredak kakav se dogaa u Europi, drugi zastupaju tradicionalne ruske vrijednosti. Tolstoj se zalagao za ouvanje starih vrijednosti. Vjerovao je da e materijalni napredak modernog

Society for Cooperations of Russian and Soviet Studies

34

TOLSTOJ

Ova slika religijske procesije u Rusiji 19. stoljea ilustrira podjelu izmeu bogatih i siromanih. Socijalna nepravda bila je stalna tema ruskih pisaca razdoblja realizma. obitelji koji su u ratu, i razliku izmeu njih i onih koji su ostali kod kue. Dinaminost romana ostvarena je stalnim prebacivanjem radnje sa sela u grad, te sa zbivanja u plemikim na dogaanja u seljakim obiteljima. Suprotstavljene ideje u romanu odraz su sukoba u Tolstojevu ivotu na primjer, napetosti i razlike izmeu sela i grada, ili Tolstojeve zabrinutosti zbog iskvarenosti meu seljacima i njegovog poloaja kao zemljoposjednika. Tolstoj je svoje unutarnje sukobe i stavove iznio kroz dva glavna lika romana, Petra, koji vjeruje u sluenje drugima, i Andreja, koji vjeruje u sluenje samome sebi.

svijeta unititi stare vrijednosti ruralnog naina ivota i iskvariti umove seljaka. Novu je inteligenciju ljude koji su podupirali reforme smatrao izvjetaenima i nepovezanima s realnim svijetom, ljudima koji ne znaju nita o ratu i vojnicima, obradi zemlje i seljatvu.

Ukidanje kmetstva
Tolstoj je bio protiv ukidanja kmetstva, koje se u carskoj Rusiji dogodilo 1861. godine. Nestanak kmetstva znaio je da kmetovi vie nisu bili vezani uz svoje gospodare-zemljoposljednike. Vlada je platila zemljoposjednicima naknadu za svakog kmeta i djeli zemljita koje e osloboeni kmet obraivati i otplaivati dravi kroz odreeno vrijeme. To je bio udarac plemstvu, ali za Tolstoja je to znailo i raspad obiteljske zajednice kako je doivljavao sebe i svoje kmetove i povjerenja koje je s vremenom izgraeno izmeu kmeta i gospodara. Za njega je to bio jo jedan znak da inteligencija ne razumije odnose u realnom ivotu. Godine 1855. Tolstoj je odluio napustiti vojsku i vratiti se u Peterburg, gdje su se razliite knjievne struje sukobljavale i prepucavale oko njegovih djela. Odbijen njihovom dvolinou, vratio se kui. Sljedee je godine putovao Europom i nadahnut tim putovanjem napisao je mnogo kratkih pria, ukljuujui i Kozake (1863.). U njima se bavi moralnim pitanjima i usredotouje se na zlo koje proizlazi iz novog materijalistikog drutva i mijenja prirodu obinog neiskvarenog ovjeka. Po povratku s putovanja, godine 1859. odluio je korisnije upotrijebiti vrijeme i vratio se na svoje imanje, gdje je poeo obrazovati seljaku djecu. U to je vrijeme sve zaokupljeniji edukacijom, i ponovno kree na put Europom, skupljajui ideje za svoje udbenike i asopise. Na putu ga je zatekla i vijest o smrti brata Nikolaja, koji je umro od tuberkuloze 1860. godine. Ova je obiteljska tragedija duboko pogodila Tolstoja, i Nikolajevu je smrt kasnije opisao u romanu Ana Karenjina, u liku Levinovog brata Nikolaja. Godine 1862. oenio je Sonju Andrejevnu Behr, napustio kolovanje i posvetio se obiteljskom ivotu. U petnaest godina braka imali su trinaestero djece, od kojih je troje umrlo u ranom djetinjstvu.

Tolstoj se vratio pisanju. Tijekom ovog perioda napisao je svoje epsko djelo Rat i mir (186569), koji se pokazao kljunim trenutkom ne samo u razvoju Tolstoja kao pisca, ve i u razvoju ruske i europske knjievnosti uope. Temeljen na zbivanjima tijekom napoleonskih ratova, od 1805. do 1814, Rat i mir daje cjelokupnu sliku svega u emu su ljudi uivali, ime su se bavili, gdje su nalazili svoju sreu i vrijednost, svoju tugu i ponienje, kako su pisale prve kritike. Roman prati sudbinu pet aristokratskih obitelji tijekom tih ratnih godina. Vidimo lanove

Edi Media

Povratak stvarnosti
Kad je Rat i mir objavljen, publika ga nije doivjela kao veliko djelo. Tolstoj je optuen za idealiziranje plemstva i ignoriranje inteligencije. Takoer su ga kritizirali zbog hvaljenja zemljoposjednika i podravanja kmetstva (iako je bilo ve ukinuto). Tolstoja su ove kritike duboko dirnule i uznemirile i upravo je u to vrijeme pao u duboku depresiju. Postao je optereen smru i nemogunou bijega od nje. To ga je potaknulo da preispita smi-

Filmska diva Greta Garbo igrala je glavnu ulogu u filmskoj verziji Tolstojeva traginog romana Ana Karenjina (1936.). Pria o preljubu u visokom drutvu temeljena je na stvarnom dogaaju. Ljubavnica jednog Tolstojevog susjeda bacila se pod vlak kad je on okonao vezu.

The Kobal Collection

DRVO ZNANJA 35
Portret ruske seljakinje iz 19. stoljea. Tolstoj je vodio mnoge polemike oko ukidanja kmetstva 1861. On je vidio siromane kao moralno nadmone bogatima, jer su uspjeli ouvati svoje prirodne vrijednosti i ostali neiskvareni umjetnim standardima koje namee drutvo. prikazati tu enu kao osobu vrijednu aljenja, a ne osude. Kao suprotnost grenoj vanbranoj vezi Ane i njezinog ljubavnika grofa Vronskog, Tolstoj daje sliku idealnog braka Kitty i Levina. Levin je pomalo sam Tolstoj; on preispituje postojanje, kao to je i Tolstoj inio, trai smisao ivota, razmilja o samoubojstvu i vidi seljake iz perspektive zemljoposjednika. Levin poinje shvaati ivot na drugaiji, religiozniji nain i ne boji se vie smrti. Unato oiglednom pesimizmu, oba ta romana upotpunjuju Tolstojevu vjeru da je prvi uvjet popularnosti pisca ljubav kojom stvara sve svoje junake.

Okretanje religiji
Nakon pisanja Ane Karenjine, ini se da je Tolstoj doivio jo jednu veliku krizu, pa je ak pokuao i samoubojstvo. Ipak, pronaao je smirenje u vjeri. I tu poinje religiozni period njegova ivota, tijekom kojeg redovito odlazi u crkvu i samome sebi daje u zadatak da pomogne utemeljenju Kraljevstva Bojeg na Zemlji. No Tolstojevo tumaenje vjere nije bilo opeprihvaeno stajalite Pravoslavne crkve. Zapisao je svoja razmiljanja u nekoliko djela, jedno od kojih su i Ispovijedi, koja su objanjavala stanje njegova duha i uma, te opisala razmiljanja koja su do takva stanja doveli. To je djelo bilo odmah zabranjeno i dugo je ostalo neizdano. Mnogi su bili razoarani Tolstojevim okretanjem vjeri, ukljuujui i njegovog suvremenika Turgenjeva, koji je napisao kako se Tolstoj okruio Biblijama i raspelima... i ispisao hrpetinu papira. Ali mnogi

M Pucciarelli

sao ivota. Nije vidio smisao u ivljenju, ako smru sve nestaje.

Od careva do seljaka
Kako nije uspio pronai mir u stvarima kojima se bavio, Tolstoj je odluio vratiti se poduavanju. Zapisao je svoje ideje o obrazovanju djece od careva do seljaka u Novom udbeniku i Ruskim itateljima. U tim se djelima bavio prvenstveno poduavanjem djece moralnim pravilima, koristei ruske narodne prie za ilustriranje smisla svojih ideja. Iako nisu bile popularne meu inteligencijom, knjige su bile iroko prihvaene i koritene u kolama diljem Rusije. Godine 1873. Tolstoj se jo jednom vratio knjievnosti piui sljedee remek-djelo, Anu Karenjinu. I dok je ton Rata i mira optimistian, u Ani Karenjinoj prevladava osjeaj traginosti. To je roman o preljubu u visokom drutvu. Okosnicu romana ini stvarni dogaaj: jedan od Tolstojevih susjeda odbacio je svoju ljubavnicu zbog druge ene; ljubavnica je poinila samoubojstvo bacivi se pod vlak upravo kao i Ana u Tolstojevu romanu. Tolstoj je bio istovremeno okiran i fasciniran tim dogaajem. Kasnije je rekao da je tom priom elio

Mary Evans

Emancipacija kmetova nakon odluke iz 1861. Tolstoj je bio protiv ukidanja kmetstva. Doivljavao je to kao raspad obiteljskog jedinstva, zajednice kakvu je on izgradio sa svojim kmetovima.

36

TOLSTOJ

Librarie Hachette

su ga poeli doivljavati kao religijskog vou i proroka. Njegova se slava proirila, i njegova je osobnost privlaila sljedbenike sa svih strana. Iako ih je Tolstoj odbio prihvatiti kao sljedbenike, ljudi su osnivali kolonije da bi ivjeli prema njegovim uvjerenjima. Ta su uvjerenja esto bila ekstremna i postajala su sve tee podnoljiva njegovoj eni. Primjerice, iako oenjen, odluio se za strogi asketizam. Takoer je vjerovao u samodovoljnost, umjesto oslanjanja na druge. To je za Tolstoja znailo odlazak u polje i rad na zemlji, kako bi pokazao da se u odravanju i voenju imanja ne mora pouzdati u rad drugih ljudi.

Ova slika ilustrira nain ivota prikazan u Tolstojevu romanu Rat i mir. Stavljena u vrijeme Napoleonovog osvajanja Rusije, radnja Tolstojeva romana oslikava sve naine ivota u to vrijeme, od zbivanja na selu do zbivanja u aristokratskim obiteljima. Dodvoravanje koje je Tolstoj doivljavao u svojoj zemlji i izvan nje bilo je golemo, ali taj komplicirani ovjek nikako nije mogao nai mira. Odrekao se ruske drave i njezine politike, a razmiljao je i da se odrekne svojih djela. Na kraju je izjavio da je i njegov brak nesretan i da mu nije uspio pruiti mir kakav je traio. U osamdeset drugoj godini ivota napustio je svoj dom usred noi, zajedno s najmlaom keri. Supruzi je ostavio poruku u kojoj kae da ostavlja svoj zemaljski ivot u elji da svoje zadnje dane proivi u miru i samoi.

Moralist
Djela iz toga vremena imaju moralizatorski i vjerski karakter. Pisao je eseje o gladovanju kao putu proienja duha, i o brojnim stvarima koje nije odobravao: o vojnoj obvezi, ratu i smrtnoj kazni. Veina njegovih djela u tom kasnom razdoblju pisana je za seljake, koje je Tolstoj i dalje doivljavao kao obine ljude i zbog toga najvanije za ouvanje prirodnog stanja. Da bi ivio u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima Tolstoj se odrekao bogatstva i svih materijalnih dobara, odijevao se kao seljak i izraivao vlastitu obuu. U jednom je trenutku pokuao darovati obiteljsko imanje i svoja knjievna djela, ali njegova ga je ena ipak uspjela sprijeiti. Ona je bila opravdano ljutita i nije prihvaala njegovo ponaanje i uvjerenja. Tolstoj ju je ak tjerao da za njega prepisuje tisue stranica njegovih romana.

Tolstojeva smrt
Nekoliko dana kasnije Tolstoj je umro na provincijskoj eljeznikoj stanici. Njegova je posljednja elja potovana i pokopan je na imanju u Jasnoj Poljani, na mjestu gdje je navodno skriven zeleni tap koji nosi u sebi tajnu sree, i o kojem mu je priao stariji brat dok su jo bili djeca. Za ivota je Tolstoj bio nemiran ovjek, u stalnoj potrazi za odgovorima na svoja pitanja. Bio je uitelj, filozof, drutveni kritiar, zemljoposjednik, otac, vojnik i prorok, ali se iznad svega pamti ono to je o njemu napisao Turgenjev, naime da je veliki pisac ruske zemlje.

Novosti

Sedamdesetsedmogodinji Tolstoj odjeven kao seljak (1905.). U svojim kasnim godinama Tolstoj je postao uitelj i prorok, propovijedajui kranski moral.

RAZNOLIKOSTI OVJEANSTVA

37

Prirodne religije
ak su i znanstvenici koji se bave prouavanjem religija esto u nedoumici kad je potrebno odrediti to je religija. Latinska rije religio ima mnogo znaenja (pobonost, sveto, grijeh, praznovjerje i dr.), pa je teko dati jedinstveno tumaenje tog pojma.

penito se moe rei da je religija skup vjerovanja i kultnih djela (to ukljuuje rtvu, obred, molitvu, meditaciju i dr.) kojima ovjek izraava svoj odnos prema svetome i boanskome. Religije su usko vezane uz pojavu kultura i neodvojiv su dio ovjekova kulturnog i duhovnog nasljea. Najstariji oblici religioznosti zabiljeeni su ve kod neandertalaca, koji su u grobove svojih pokojnika stavljali sitne darove, to ukazuje na vjeru u zagrobni ivot.

Podjele
Bogatstvo i raznolikost svjetskih religija dugo su oteavali njihovu jednostavnu podjelu i grupiranje. Osim toga, sve do 19. stoljea ustvari i nije bilo temeljitijeg prouavanja i znanstvenog upoznavanja religija. Tijekom itave povijesti predstavnici razliitih vjera promatrali su jedni druge uglavnom s odbojnou ili strahom, uvijek tumaei da su oni drugi u krivu. Razvoj drutvenih znanosti kao to su povijest, antropologija i lingvistika omoguio je prouavanje razliitih religija s obzirom na njihovo podrijetlo, irenje, temeljne vrijednosti i drugo. Danas se znanost koja se bavi prouavaMeu prirodne religije ubrajaju se vjerovanja sjevernoamerikih Indijanaca, te istonjake religije poput taoizma.

TopFoto

njem religija obino naziva komparativni religijski studij (comparative religion) i bavi se gotovo svime to s religijama ima veze, od povijesti do psihologije. Velike ili svjetske religije obino se dijele na prirodne i objavljene religije. Prirodne religije su one koje su se formirale tijekom dugog vremena i ukljuuju elemente mita, animizma, politeizma i magije, a u njih se danas obino ubrajaju razne etnike religije, hinduizam, budizam i iz njih nas-

tale religije. Objavljenim religijama smatraju se tri velike monoteistike religije nastale na Srednjem istoku: judaizam, kranstvo i islam.

Plemenske religije
Meu najstarije preivjele oblike religioznosti danas svakako spadaju etnike ili plemenske religije. Pod ovim nazivom obino se misli na religije starosjedilakog stanovnitva obiju Amerika, Afrike, Azije i

38

PRIRODNE RELIGIJE
tava dananje Indije. O hinduizmu se ne moe govoriti kao o jedinstvenoj religiji, ve radije kao o skupu razliitih religija i sekti, nastalih na temelju zajednike tradicije svetih vedskih tekstova. Gotovo je nemogue nainiti pregled svih pravaca, boanstava i vjerovanja, pa oni svojom kompleksnou i bogatstvom zadivljuju i zbunjuju, ba kao i remek-djela njihove umjetnosti. Najstariji temelj hinduizma jest skup vjerovanja i obrednih propisa skupljen u Vedama (stind. veda, znanje), svetim tekstovima indoeuropskih Arijaca koji su poetkom 2. tisuljea pr. Kr. prodrli u Indiju s podruja dananjeg Afganistana. Najstarije razdoblje obino se naziva Vedizam (2. tis. pol. 1. tis. pr. Kr.) Razdoblje koje slijedi predstavlja zlatno doba irenja i obino se naziva brahmanizam (stind. brhman, sveta rije, sveenik). Osnovne osobine ovog razdoblja su naglaavanje vanosti prinoenja rtve i ispravnog vrenja obreda. Tijekom ovog razdoblja razvija se i sustav kasta, kao odraz vjerovanja da su skupine ljudi nastale iz razliitih dijelova tijela boga Brahme. Brahmani (sveenici) potjeu iz njegovih usta, katrije (ratnici) iz ruku, vajije (seljaci) iz bedara i udre (neobrazovani radnici) iz nogu. Kao reakcija na zloupotrebu ugleda brahmana u ovom su razdoblju nastali budizam i inizam. Brahmanizam poznaje velik broj bogova i boanstava, pa se obino smatra politeistikom religijom, iako bi se iz najstarijih vedskih tekstova moglo zakljuiti da su brojna boanstva ustvari manifestacije jednog boga. Najvaniji bogovi vedskog razdoblja su: Agni bog vatre i rtvovanja, Indra bog neba, grmljavine i rata i Varuna zatitnik kozmikog reda. Na ove bogove tijekom vremena nadovezalo se tovanje triju svetih parova: Brahme-Stvoritelja i njegove ene Sarasavati (znanje i mudrost), Vinua-Odravatelja i njegove ene Lakmi (srea i ljepota) i konano ive-Razoritelja i Kali (smrt). Dogodilo se to da su se pojedine sljedbe tujui razliita boanstva poele toliko razlikovati da ih je danas teko svrstati pod zajedniko ime. Tako sljedbenici Kali jo uvijek prinose krvne rtve, dok je za druge to nezamislivo ve dugi niz stoljea. Skup religija nastalih iz prvotne vedske jezgre

Tibetanski budizam naziva se i lamaizam jer se u Tibetu proirio mijeajui se sa starijim oblicima religioznosti kao to su tantrizam i religija Bon. Vrhovni vjerski i svjetovni poglavar lamaizma naziva se dalaj-lama. Oceanije. Kod tih religija ponekad je teko razlikovati religiju od magije, tako da se esto smatraju primitivnima i praznovjernima, no one ipak sadre temeljna obiljeja karakteristina za sve religije. Animizam (lat. anima, dua) je vjerovanje u postojanje mnotva duhova koji utjeu na ivot, a nalaze se posvuda u prirodi. Obino postoje zli i dobri duhovi, a mogue ih je udobrovoljiti molitvama i rtvama. Uz animizam esto ide i snaan kult pokojnika, za koje se vjeruje da nakon smrti ive u svijetu u nekom drugom obliku. Ne smatra ih se boanstvima, no ipak im se ukazuju poasti. Jo jedna vrlo esta osobina ovih religija jest vjerovanje u postojanje nad-osobne nevidljive sile koja sadri mo, a moe biti utjelovljena u nekom mjestu, predmetu ili osobi (npr. u poglavici ili vrau). Takva se sila obino naziva mana. Ona moe biti povezana s tabuom (polinez. tabu, zabrana), tj. zabranom posjeivanja odreenog mjesta, dodirivanja nekog predmeta ili izgovaranja neke rijei. Tabu oznauje posveenost ili nepovredivost takvog mjesta ili osobe, a krenje tabua povlai za sobom prokletstvo i kaznu. Vrlo est element ovakvih religija je i totemizam (kod nekih sjevernoamerikih Indijanaca totem znai klan, rodbina), tj. vjerovanje da je neka pojava, biljka ili ivotinja kao zatitnik na poseban nain povezana s odreenom plemenskom skupinom. Vrlo vanu ulogu imaju i snovi, to je primjerice karakteristino za australske Aboridine.

Istone religije
Meu prirodnim religijama najistaknutije mjesto (po kulturnom znaenju, ali i po broju sljedbenika) zauzimaju hinduizam i budizam, obje izvorno indijske religije. Hinduizam (od stperz. hindu, zemlja na istoku, Indija) je naziv koji se ustvari pogreno upotrebljava, a oznaava mjeavinu razliitih religioznih sus-

TopFoto

TopFoto

TopFoto

DRVO ZNANJA 39

Najvei Buda na svijetu nalazi se u Ulan Batoru u Mongoliji. razgranao se u mnotvo ogranaka, stvarajui brojne novije svete spise poput epa Mahabharate. Velika snaga indijskih religija (jer hinduizam jest karakteristian iskljuivo za Indiju) oduvijek je bila u tome da su prihvaale strane utjecaje utapajui ih u svojem bogatstvu. Tako su na dodirima s drugim religijama nastajale nove, kao na primjer sikhizam, religija sjeverozapadne Indije nastala tijekom 15. stoljea u dodiru s islamom. Sikha danas ima oko 25 milijuna i predstavljaju znaajan udio u indijskoj vojsci i politici. Interes Europljana za indijsku duhovnost javlja se tijekom engleske okupacije Indije, a intenzivnije od 19. stoljea. Danas se bogatstvo vedske tradicije predstavlja Zapadu kroz brojne pokrete, duhovne tehnike i gurue, od kojih su mnogi esto sumnjive autentinosti. Neki od njih su Drutvo za svjesnost Krine, Sai Baba, razni teajevi meditacije i dr.

Budizam
Utemeljiteljem budizma smatra se Siddharta Gautama zvani Buda (sanskrt, buddha, prosvijetljeni). On je, prema predaji, bio plemi, koji je ostavivi svoje bogatstvo tragao za smislom ivota. Izmeu lagodnog ivota i otrog isposnitva otkrio je srednji put i doivio prosvjetljenje, te je poeo propovijedati svoj nauk. Budizam se iz Indije silno proirio, najprije u jugoistonu Aziju, a kasnije u Kinu i u Japan. Nastao je kao reformacija hinduizma, pa s njime i dijeli brojne temeljne vrijednos-

TopFoto

ti, poput vegetarijanstva, uenja o reinkarnaciji i dr. Meutim u budizmu meditacija i osobna sabranost zauzimaju jo vanije mjesto. Temeljnom kanonskom knjigom smatra se Tipitaka (tri koare) koja sadri Budine propovijedi i osnove filozofije i discipline budizma. Prosvjetljenje se u budizmu postie osloboenjem od zakona karme koji Budizam je nastao kao reakcija na formalizam vjerskog ivota tijekom 6. st. pr. Kr.

zarobljava sva stvorenja podvrgavajui ih patnji. Sredite Budina nauka izloeno je u etiri plemenite istine koje pomau u oslobaanju od strasti i vezanosti za svijet iluzija i trpljenja. Cilj ivota je nirvana, najvii stupanj spasenja, sree i mira, a postie se Plemenitim osmerostrukim putom koji podrazumijeva mudrost, etiko ponaanje i duhovnu disciplinu. Budizam je svojim naukom snano utjecao na razvoj razliitih oblika redovnitva. Tijekom povijesti iz veeg ga je dijela Indije

TopFoto

40

PRIRODNE RELIGIJE
je razvijenih vjerovanja. Tao je vrhovno naelo koje je postojalo prije svijeta i nije ga mogue izraziti rijeima. U svom popularnom obliku taoizam je povezan s brojnim starijim narodnim vjerovanjima, a sam Lao Ce tuje se kao boanstvo. Kako kineske religije nisu poznavale nauk o besmrtnosti due (koji je donesen s budizmom), razvijale su svoje vlastite predodbe. Taoizam je velikim dijelom povezan s budizmom, toliko da je budizam u poetku bio smatran barbarskom verzijom taoizma.

Japan
Japanske religije zamrena su mjeavina brojnih religija s tradicijom starom oko dvije tisue godina. Japanci u odanosti svojoj zemlji vrlo esto kombiniraju dijelove razliitih religija. Budizam i konfucijanizam, glavne uvezene religije, doli su iz Kine, a u Japanu su poprimili neka specifina obiljeja. Izvorna japanska religija naziva se intoizam i potjee iz pretpovijesnog Japana. U osnovi je to bila animistika religija s vjerovanjem da nadnaravna iva sila obitava u prirodnim predmetima, planinama, drveu i ivotinjama. intoizam je tovanjem kulta carske obitelji dospio do ranga dravne religije sredinom 19. stoljea. Nakon poraza Japana, 1945, car je javno odbacio svoj boanski poloaj, no carska obitelj i glavna intoistika svetita jo uvijek u narodu uivaju velik ugled. Za Japan je karakteristino da se gotovo treina stanovnitva smatra sljedbenicima novijih religijskih sekti, esto nadahnutih starijim budistikim ili intoistikim tradicijama, no razvijaju i svoju posebnost.

potisnuo brahmanizam, ali i islam (to je bilo vidljivo i nedavno prilikom talibanskog miniranja Budinih kipova u Afganistanu). Danas se u budizmu razlikuju dvije osnovne kole: Hinayana (mala kola), koja predstavlja stari i stroi oblik, a proiren je u Mjanmaru (Burmi), Laosu, Kambodi i ri Lanki, te na Tajlandu; i Mahayana (velika kola), rasprostranjena u Mongoliji, Kini, Vijetnamu i Japanu. Budizam je u Japan u 13. stoljeu prenesen iz Kine, i tu se stopio sa starijim japanskim religijama. Jedan od karakteristinih oblika japanskog budizma jest zen koji ui da je prosvjetljenje spontani unutarnji dogaaj, potpuno neovisan od bilo kakvih pojmova, tehnika ili obreda. Svojim traenjem sklada i spontanosti zen je nadahnuo razvoj raznih vjetina poput haiku poezije, slikanja, pripreme aja, gaanja lukom i dr.

kakvog kukca. inizam se nikada nije proirio izvan Indije i danas ima svega oko 4 milijuna sljedbenika, koji su vrlo ugledni u indijskom drutvu, uglavnom kao bankari i bogati trgovci.

Konfucijanizam i taoizam
Tri su religije karakteristine za Kinu. To su: konfucijanizam, taoizam i budizam. Prve su dvije autohtone kineske religije, a danas su najveim dijelom sauvane na Tajvanu, u Hong Kongu, Singapuru i u kineskim zajednicama irom Azije i SAD-a. Najstarije kineske religije bile su vrlo usko vezane uz tovanje predaka, tako da je jaki obiteljski kult oznaio i kasniji religijski razvoj. U Kini je oduvijek postojalo vie religija koje se meusobno nisu iskljuivale. Kinezi su svoje tri glavne religije doivljavali kao tri puta do istog cilja. Konfucije je ivio u 6. st. pr. Kr. i bio je filozof koji je teio za skladnim ivotom i pravednim dravnim ureenjem. Nalazio je nadahnue za moralno usmjerenje u ivotu u starim obredima i glazbi. Kranski misionari koji su u 17. stoljeu doli u Kinu zaudili su se naiavi na religiju bez sveenika, svetih knjiga i obreda. Taoizam ili nauk o putu (kin. tao, put) predstavlja smjesu filozofije legendarnog Lao Cea, koji je, prema predaji, takoer ivio u 6. st. pr. Kr, i kasni-

inizam
inizam (sanskrt, ina, pobjednik) nastao je u isto vrijeme kad i budizam, a ime nosi prema nadimku svog utemeljitelja Mahavire, koji je poput Bude napustio ugledan poloaj i postao lutajui isposnik. Po mnogoemu slian budizmu, inizam radikalno slijedi opeindijsko naelo ahimse, neozljeivanja drugih stvorenja. Neki od redovnika zbog ovoga ak metu put pred sobom da ne bi zgazili

TopFoto

Osim u duhove, demone i nia boanstva, neki narodi, poput Indijanaca ili Maora sa Novog Zelanda, vjeruju u postojanje vrhovnog boanstva. Smatrajui da je Vrhovni Bog tako daleko da ga se ne moe nikako dosegnuti, oni mu se rijetko obraaju.

TopFoto

UH, TAJ...

41

Pubertet

Pubertet je razdoblje znaajnih hormonalnih promjena koje dovode do spolnog, fizikog i psihikog sazrijevanja. Jednostavnije reeno, to je dio odrastanja kada se tijelo djeteta pretvara u tijelo odrasle osobe, sposobne za reprodukciju.
romjena je zaista mnogo, i ponekad se ini da je tijelo potpuno izvan kontrole. Uestale su promjene raspoloenja. Bude se romantini osjeaji, sve je vee zanimanje za suprotni spol, a tu je naravno i elja za osamljivanjem. Stavovi o sebi, svojoj obitelji, prijateljima, cijelom svijetu, ine se nekako drugaiji. No, sve je to normalno i potpuno prirodno. Toan poetak ovih promjena u svakoga moe biti drugaiji, ali sigurno je da djevojice ulaze u pubertet ranije nego djeaci. To je otprilike u dobi od osam do trinaest godina. Kod djeaka promjene nastupaju priblino godinu dana kasnije.

Poetak puberteta
Ove vrlo iroke fizioloke varijacije koje se odnose na poetak puberteta posljedica su razliitih utjecaja. Ustanovljeno je da kod djece roene blie ekvatoru i one koja ive u urbanim podrujima pubertet poinje ranije nego kod djece koja ive u sjevernim i ruralnim podrujima. Pubertet poinje neto ranije i kod djece umjereno poveane tjelesne teine. Takoer je dokazano da postoji kritian postotak masnog tkiva (23,5%) koji je potreban da bi dolo do prve menstruacije, pa izrazito mrave djevojice i one koje se bave intenzivnom tjelesnom aktivnou dobiju prvu menstruaciju kasnije od gojaznijih. No, postoje varijacije i meu djevojicama koje ive u priblino jednakim uvjetima. Te se razlike pripisuju nasljednim imbenicima. Glasnici koji najavljuju tijelu da pubertet poinje i koji su izravno odgovorni za sve promjene tijekom puberteta jesu hormoni. Njih izluuju lijezde na tri razine, a njihova su djelovanja u meusobnoj vezi. To su hipotalamus, hipofiza i spolne Na naem je podruju srednja dob poetka puberteta u djevojica oko deset, a u djeaka dvanaest godina.

42

PUBERTET

lijezde (jajnici u djevojica i testisi u djeaka). Hipotalamus je dio mozga koji izluuje tzv. oslobaajue hormone, znanstvenog naziva LHRH (hormoni koji oslobaaju gonadotropine). Oni prenose poruku pituitarnoj lijezdi (hipofizi) da lui hormone gonadotropine. To su FSH (folikulostimulirajui hormon) i LH (luteinizirajui hormon), pod ijim utjecajem jajnici i testisi izluuju spolne hormone: jajnici estrogen i progesteron, a testisi testosteron. Upravo spolni hormoni, veui se za odreene receptore u tkivima, diktiraju sve tjelesne promjene kroz koje organizam prolazi tijekom puberteta. Dakle, u odreenom trenutku hormoni poinju organizmu slati poruke da je dolo vrijeme puberteta, i tijelo ulazi u proces promjena. Dugo se nije znalo to je ustvari poticaj za poetak puberteta. Isprva se mislilo da u to doba spolne lijezde jednostavno dozriju, a nakon to su otkriveni gonadotropini smatralo se da se zapravo radi o dozrijevanju hipofize.

izazovu stvaranje mukih karakteristika na enskom tijelu. Oni uzrokuju i pojaan rad lijezda lojnica i znojnica. Estrogen uzrokuje i znatno odlaganje masti u podruju stranjice i butina, pa se bokovi zaoble i tijelo dobiva enstvenije konture. Koa postaje mekana i glatka, a prokrvljenost je pojaana, to je razlog da ozlijeena povrina koe u ene snanije krvari nego u mukarca. Pojava neugodnih mirisa i nastanak akni posljedica su pojaanog rada lijezda znojnica i lojnica. Mirisne lijezde, na primjer, poinju izluivati tek u vrijeme puberteta. Njihov sekret primarno je bez mirisa, a miris karakteristian za svaku osobu nastaje kao posljedica razgradnje sekreta pod utjecajem bakterija koje ive na koi. U ena su bolje razvijeTri lijezde odreuju poetak puberteta. To su hipotalamus, hipofiza i spolne lijezde. Mehanizmi odgovorni za poetak puberteta nisu jo precizno definirani.
jajnik jajovod

sekundarne spolne znaajke

Promjene kod djevojaka

Prvi znak ulaska u pubertet kod djevojaka je poveanje grudi (oko desete godine). Rast dojki (odlaganjem masti) i sazrijevanje prsnih bradavica potie estrogen, dok je progesteron vie odgovoran za funkciju dojke kao organa koji izluuje mlijeko. Djevojke mogu ispod svake bradavice napipati po jedan mali vori, koji se meusobno znaju razlikovati u veliini i ponekad su osjetljivi na dodir. Potom dolazi do pojave pubine dlakavosti i rasta dlaka pod pazuhom. Pubina i pazuna dlakavost moe se javiti i prije poveanja grudi ili istodobno s njim, a rezultat su luenja mukih spolnih hormona iz nadbubrene lijezde. Naime, kora nadbubrene lijezde i djelomino jajnici izluuju male koliine mukih spolnih hormona, dovoljne za razvoj tipine raspodjele dlakavosti, a da ipak ne

Graa vulve

velike usne male usne

maternica rodnica

Graa unutarnjih enskih spolnih organa

DRVO ZNANJA 43
U pubertetu razum teko kontrolira nagone, to rezultira emocionalnom nestabilnou i unutranjim nemirom. ga jo nekoliko centimetara. Za razliku od njih, djeaci ponu rasti kasnije, a najbre rastu oko etrnaeste godine. U narednih par godina mogu izrasti jo i do trideset centimetara. injenica je da i estrogen i testosteron na slian nain pojaavaju izgradnju kostiju odlaganjem kalcija i fosfora u njih, a isto tako i rast u visinu. Razlika je u tome to pod utjecajem estrogena rast zavrava ranije, jer ranije dolazi do sratanja zavrnih dijelova kosti, to onemoguava dalji rast u visinu. Takoer u kontroli rasta u pubertetu sudjeluje i hormon rasta koji izluuje hipofiza. Estrogen i testosteron pojaavaju sintezu bjelanevina, to je neophodno za rast i razvoj pojedinih organa i cijelog organizma. Meutim, estrogen djeluje vie ciljano na odreene organe, kao to su maternica, dojke, kosti, masno tkivo, dok testosteron ima openitiji uinak posvuda u tijelu. Kod mladia je razvijenija miina masa, a kod djevojaka se vie u potkonom tkivu odlau masti. Rezultat toga je mnogo nia specifina teina enskog tijela nego mukog, koje sadri vie bjelanevina, a manje masti. Poveanje intenziteta metabolizma, koje je pod kontrolom estrogena, takoer je manje i iznosi svega jednu treinu onoga koji kontrolira testosteron.

ne nego u mukaraca, a u poetku menstrualnog ciklusa funkcija im je pojaana. Najvie ih ima pod pazusima, areoli dojke, na vjeama, u nosu, uhu, te na spolovilu. Kako bi se sprijeilo eventualno irenje neugodnih mirisa, izrazito je vano provoenje osobne higijene. Unutranji spolni organi maternica, rodnica i jajovodi poveavaju se, a njihova sluznica se mijenja. Maternica je organ krukolikog oblika (s vrhom prema dolje). Funkcija joj je da hrani i titi plod nakon to doe do zaea. Na gornjem je kraju preko jajovoda spojena s jajnicima, a prema dolje se nastavlja u rodnicu, koja je poput cijevi i zavrava otvorom na vanjskom spolovilu, uokvirenom malim i velikim usnama. U predvorju rodnice moe se nalaziti djevianski zalistak ili himen. Pri prvom seksualnom odnosu himen puca (defloracija) i vie ne zaraste. Defloracija moe biti bolna u manjoj ili veoj mjeri i pri tome djevojka esto blago krvari.

vati prvi dan menstruacije da bi se imao uvid u redovitost ciklusa. Menstruacijskim se ciklusom maternica svaki mjesec priprema za trudnou, a sve se odvija pod kontrolom estrogena i progesterona. Nakon to krvarenje proe, estrogeni potiu zadebljanje sluznice maternice kako bi bila spremna za prihvat oploenog jajaca. Svaki mjesec jedna jajna stanica biva izbaena iz jajnika, te jajovodom dospijeva u maternicu. Ovaj se proces naziva ovulacija. Traje jedan do tri dana, a uvijek se zbiva oko etrnaest dana prije sljedee menstruacije, dakle negdje posred ciklusa. Jedino tada jajna stanica moe biti oploena, tj. spojiti se s mukom spolnom stanicom (spermijem). Ako do toga doe, oploeno jajace ugnijezdi se u sluznicu maternice, gdje se hrani i razvija do poroda. Ako do oplodnje ne doe, ciklus se dalje nastavlja s periodikim krvarenjem.

Mladii
Pubertet u mladia poinje oko dvanaeste godine i prvi mu je znak poveanje testisa. Testisi su muke spolne lijezde koje stvaraju spermije (muke spolne stanice) i izluuju testosteron. Smjeteni su u skrotumu (monjama) i obino je lijevi testis malo vei i smjeten je nie od desnog. Tek u pubertetu testisi poinju stvarati spermije i to se nastavlja cijeli ivot. Osim testisa, poveava se i penis ija sposobnost erekcije postaje sve slinija onoj u odraslog mukarca. Mogue su u poetku none polucije, tzv. mokri snovi. Naime, u toku noi, u snu se odreena koliina sperme izlije iz penisa, to nije nita zabrinjavajue niti nenormalno.

Menstruacija
Prva menstruacija ili mjesenica razmjerno je kasan dogaaj u pubertetu i uglavnom nastupa kad je ve proao najvei zamah rasta u visinu. Srednja dob nastupa prve menstruacije je oko trinaest godina. Prvoj menstruaciji obino prethodi bjelkast ili ukast iscjedak iz rodnice koji predstavlja ienje organizma od odumrlih stanica. Djevojke se osjeaju napeto i razdraljivo, a u poetku krvarenja mogu osjetiti nelagodu ili bol u trbuhu. Menstruacija je periodino krvarenje kojim se svaki mjesec odljuti i izbaci povrinski sloj sluznice maternice. Menstruacijski je ciklus razmak od jedne do druge menstruacije odnosno broji se od prvog dana menstruacije do zadnjeg dana prije sljedee menstruacije. U poetku ne mora biti redovit ali kad se ustali cikliki se ponavlja u ritmu od otprilike dvadeset osam dana. Meutim, i tu postoje varijacije, pa se tolerira trajanje od dvadeset jednog dana do ak trideset pet. Krvarenje traje tri do sedam dana. Vano je voditi kalendar i zapisiUlaskom u pubertet mladi ljudi poinju stupati u prve intimnije odnose.

Poveanje visine
Zanimljivo je da djevojice najvei dio konane visine dostignu ve do prve menstruacije, dakle negdje do trinaeste godine. Nakon toga narastu sve-

44

PUBERTET

Pubertet je razdoblje planiranja naobrazbe i karijere, te izgradnje vlastite osobnosti i stava prema drutvu. Rast spolovila prati pojava pubine dlakavosti, dlaka pod pazusima, na grudima i nogama, te rjee po drugim dijelovima tijela, npr. po leima. Na licu isprva raste manja koliina dlaka, i to samo iznad gornje usne i na bradi. Postepeno brada i brkovi poprimaju izgled kao u odraslog mukarca. Koa cijelog tijela postaje deblja i potkono tkivo ovruje. Pojaan je rad lijezda lojnica i znojnica, pa treba voditi veu brigu o osobnoj higijeni. Kao i kod djevojaka, mogu je nastanak akni. Grkljan se poveava, to se na vratu uoava poput kvrice nazvane Adamova jabuica. Glasnice zadebljaju, zbog ega dolazi do produbljivanja glasa. Kod nekih mladia mutiranje se dogodi gotovo preko noi, dok kod drugih postoji period prilagoavanja kada glas moe odreeno vrijeme biti pomalo ratiman, pa ak i neto vii dok se ne uravnotei. Miina masa cijelog tijela se poveava, a ponekad i udvostrui. Ramena postaju ira, stopala se izduuju.

na borba s vlastitim strahovima moe izroditi i prve komplekse. Uestale su nagle promjene raspoloenja, ponaanje varira od jo uvijek djetinjastog do ponaanja odrasle osobe. Seksualna zrelost poticaj je mladoj osobi da se oslobodi veza s roditeljima kakve su one bile u djetinjstvu, te da oformi nove i zrelije odnose. elja za samostalnou i temperamentnije ponaanje esto su uzrok konfliktnim situacijama. Ovo je i vrijeme protesta protiv roditelja, nastavnika, gotovo svakoga tko predstavlja neki autoritet.

Zavretak puberteta
Teko je tono odrediti godinu u kojoj pubertet zavrava, jer ne samo da su velike varijacije izmeu spolova nego i meu pojedincima. Naravno, postoje neke granice trajanja, koje dodue imaju poprilino irok raspon. Rauna se da pubertet kod djevojaka prosjeno traje etiri godine (s ras-

ponom od 1,5 do 8 godina), a kod mladia tri (s rasponom od 2 do 5 godina). Iako poetak i trajanje puberteta prilino variraju, redoslijed kojim se promjene pri spolnom razvoju odvijaju uvijek je isti. Tako postoje mjerila spolne zrelosti (Marshallova i Tannerova) koja koreliraju sa starosnom dobi. Radi se o tablicama koje u pet stadija prate razvoj izgleda i veliine dojki i pubine dlakavosti kod djevojaka, te razvoj izgleda i veliine genitalija i pubine dlakavosti kod mladia. Svaki stadij odgovara odreenoj fazi puberteta. U petom stadiju, kada se razvije pubina dlakavost, te kad dojke poprime izgled i veliinu kao u odrasle ene, odnosno genitalije kao u odraslog mukarca, pubertet je zavren. Svatko proivi pubertet na svoj nain. Netko je pretjerano samouvjeren, netko zbunjen i nesiguran, a gotovo svi ele odrasti to prije, ele to vie slobode i mogunosti samostalnog odluivanja.

Pubertet i emocije
Promjena razine hormona utjee i na psihiki razvoj. Nije sluajnost da se luenje oslobaajuih hormona odvija ba u hipotalamusu, jer upravo je to dio mozga koji nadzire ovjekovo emocionalno ponaanje i nagone. Emotivno, pubertet je vrlo buran period ivota za oba spola. Prema nekim autorima, to je vrijeme kada treba uspostaviti kontrolu svjesnog nad nagonskim, onoga to se smije nad onim to se eli (Kosti). Mlada osoba preplavljena novim, nepoznatim osjeajima gubi sigurnost, a konstantSvako dijete na drugaiji nain i svojom brzinom prolazi pubertetske razvojne faze.

ASTRONOMIJA NEBO U SVIBNJU

45

Nae nebo
U nedjelju 26. svibnja dogodit e se prva od tri djelomine pomrine Mjeseca Zemljinom polusjenom u ovoj kalendarskoj godini.
oetak pomrine Mjeseca polusjenom je u 11 sati i 18 minuta, sredinja faza je u 13 sati i 6 minuta, a zavretak pomrine u 14 sati i 51 minutu. Najvea faza je 0,686. Ovakve pomrine nisu atraktivne za iru javnost, jer se prolazak Mjeseca kroz Zemljinu polusjenu golim okom ne moe zamijetiti.

Poloaji planeta u svibnju

Merkur je u istonoj elongaciji, najveem prividnom otklonu od Sunca i vidljiv naveer nad zapadnim obzorom, 4. svibnja na 210. Traganje za Merkurom golim okom mogue je i nekoliko dana prije i poslije toga datuma. U poloaju donje konjunkcije nalazi 27. svibnja. U konjunkciju s Mjesecom dolazi 13. svibnja. Radi motrenja Merkur
Unutarnji planeti

Mars

Venera
NASA

Sunce Merkur

Teleskop Hubble iz dana u dan otkriva sve vie tajni svemira. U oujku ove godine snimljena je okolica vrlo mlade zvijezde LL Ori. treba traiti kratko vrijeme nakon zalaska Sunca nad zapadnim obzorom od 16. travnja do 17. svibnja. Za veernja motrenja ovo je najbolje razdoblje tijekom cijele ove kalendarske godine. Venera je u konjunkciji s Mjesecom 14. svibnja, s Marsom 10. svibnja, a sa Saturnom 7. svibnja. S najsjajnijom zvijezdom u Biku, Aldebaranom, u konjunkciji je 4. svibnja. Venera se vidi kao vrlo sjajno nebesko tijelo na zapadu nakon zalaska Sunca. Dobro se vidi ve i malim amaterskim astronomskim teleskopom, pokazujui svoje mijene (faze). Mars ove kalendarske godine nije u povoljnom poloaju za motrenja. Kree se na veernjem nebu sve do konjunkcije sa Suncem u kolovozu. Gubi se u bljetavilu zalazeeg Sunca ve gotovo dva mjeseca ranije. U konjunkciji s Mjesecom nalazi se 14. svibnja. U petak 10. svibnja u konjunkciji je s Venerom, kojom e prigodom Mars biti 0,30 S (juno) od Venere. Mars je u konjunkciji sa Saturnom u subotu 4. svibnja. Sredinom svibnja Mars zalazi neto vie od dva sata nakon Sunca.

Mitoloka pria
Zmijonosac je sin boga Apolona, Ofiuhus, koji je bio toliko dobar lijenik da je mogao oivjeti mrtve. Zeus ga je ubio da ne bi svojim umijeem poremetio red na svijetu. Zbog svojih vrlina smjeten je na nebo. Uz njega je zmija, koja je simbol pomlaene ivotne snage. Zmijonosac je i Eskulap, uenik najmudrijeg kentaura Hirona, sina boga Kronosa, grki bog medicine, koji u rukama dri presjeenu zmiju. U lijevoj ruci dri glavu, a u desnoj tijelo. Zmija je dio Eskulapova tapa, simbola medicine i ljekarnitva.

Zemlja

Poloaj planeta Suneva sustava sredinom svibnja

Saturn Jupiter unutarnji planeti

Uran

Neptun Pluton

Jupiter se kree zvijeem Blizanaca. U konjunkciji s Mjesecom Jupiter se nalazi 16. svibnja. Nakon toga kree se iza Sunca i nije u povoljnom poloaju za motrenja. U konjunkciji s Venerom nalazi se u ponedjeljak 3. lipnja. Sredinom svibnja zalazi oko ponoi po ljetnom vremenu. Saturn je u konjunkciji s Mjesecom 14. svibnja. Po izlasku iz razdoblja konjukcije giba se iza Sunca.

46

NAE NEBO
Caph

Algol

N
M39

PERZEJ
Mirfak

Nae nebo sredinom svibnja u 22 sata

KASIOPEJA
IC1396 IC59

U svibnju se izgled neba ve znatno izmijenio u odnosu na Kapela izgled u travnju. Prolomjeseni i ovomjeseni izgled u odnoCEFEJ KAMELEOPARDILIS KOIJA su na poloaje zvijezda i zvijea, razlikuju se za puna dva Alderamin Strelica oznaava smjer rotacije LABUD sata. Zato je i lik Velikih Kola sada dosegao poloaj Deneb nebeskog svoda. gornje kulminacije i nalazi se gotovo u zenitu. Glavne Menkalina i sjajne zvijezde u Volaru i Lavu (Arktur i Regul) kao Sjevernjaa da svojim sjajem pokuavaju odrati ravnoteu MALI MEDVJED istonog i zapadnog dijela vidljive june polovice LIRA RIS ZMAJ BLIZANCI Kastor nebeske polutke. Dok se sjajna Spika (Klas) u Kochab Eltanin Djevici primie meridijanu, nad jugoistonim Vega VELIKI MEDVJED Rastaban Altair obzorom izranja crveni superdiv Antares. Od Dubhe Poluks Mizar Merak Velikog zimskog esterokuta jo vidimo tri istona vrha. To su zvijezde: Kapela u Koijau, HERKUL Procion Benetnasch Poluks (i Kastor) u Blizancima i Procion u ORION RAK MALI LAV Malom Psu. Jo nisko na sjeveroistoku jasno se SJEVERNA KRUNA MALI PAS VOLAR LOVAKI PSI prepoznaju zvijea Labuda i Lire s Denebom i Algieba Kelb al Rai blistavom Vegom. Sjajni trag sada je vrlo nisko Zosma Regul neb M3 uz obzor. ini se kao da je zagrlio itav nebeski esk ie kva M25 svod od jugoistoka preko sjevera sve do jugozaLAV tor Arktur ZMIJA GLAVA Denebola Zenia pada. Na jugoistoku vidimo zvijee Vage, te ZMIJONOSAC Unukalhai Glavu i Tijelo Zmije sa Zmijonoscem izmeu njih. SEKSTANT ZMIJA REP Uz gotovo cijeli juni obzor razvukla se nebeska Hidra Yed Prior HIDRA ili Vodena Zmija, kojoj su glava i prednji dio tijela Zubeneshamali smjeteni na zapadnoj polovici junog obzora. Glavnu Sabik Spica zvijezdu u Hidri, Alfard, nalazimo juno od Regula u Lavu, Graffias KRATER Algorab VAGA DJEVICA nad jugozapadnim obzorom. Zubenelgenubi

U konjunkciji s Venerom nalazi se 7. svibnja, a s Marsom 4. svibnja. Sredinom svibnja zalazi sat i pol nakon Sunca, a dva tjedna poslije odvie je blizu Suncu i vie nije dostupan motrenju. Uran je na granici vidljivosti za golo ljudsko oko. Za motrenja je stoga potrebno sluiti se teleskopom i treba koristiti detaljniju nebesku kartu Mjeseeve mijene (podaci u srednjoeuropskom vremenu)

Dschubba

GAVRAN

ANTLIA

ili atlas. U konjunkciji s Mjesecom nalazi se 5. svibnja, a

4. 05. u 09:16 zadnja etvrt

12. 05. u 12:45 mlaak

19. 05. u 21:42 prva etvrt

26. 05. u 13:51 utap

sredinom svibnja izlazi oko jedan sat nakon ponoi. Kree se na nebeskoj granici zvijea Jarca i Vodenjaka. Neptun se kree zvijeem Jarca. Retrogradno ili natrake kree se od 13. svibnja. U konjunkciji s Mjesecom nalazi se 4. i 31. svibnja, a sredinom tog mjeseca izlazi pola sata nakon ponoi. Pluton se nalazi u zvijeu Zmijonosca i kree se retrogradno. Sredinom svibnja izlazi oko 20 sati i 10 minuta. Vidi se samo velikim teleskopom. Ovoga su mjeseca za motrenje golim okom u najboljem poloaju Merkur, Venera, Uran i Neptun.

ove zvijezde je 9,54. To znai da nije vidljiva golim okom, ve za njeno motrenje Zvijee Zmijonosca smjestilo se juno od Herkula, a glavne zvijezde ovog zvije- treba koristiti teleskop. Od vremena poetka ovjekove kozmike ere (lansirana su prividno vrlo blizu jedna drugoj. To su: Ras Algeti i Ras Alhague (Zmijonosca). je prvog Zemljinog umjetnog satelita), zna se da je Barnardova zvijezda jedna Alfa () ili Ras Alhague, hrvatska Guja Otrovnica je 2,04m, udaljena 60 s.g. Beta od nama najbliih i najveeg je vlastotog nebeskog kretanja. Dananje precizne podatke omoguila nam je automatska letjelica, () ili Kelb Alrai je 2,94m i udaljena 102 s.g. od nas. Zemljin umjetni satelit Hiparh (Hipparcos). Ime ove zvijezde u prijevodu s arapskog jezika bilo bi Ras Algeti Barnardova zvijezda u nepuna dva stoljea na Zijonosac Pastirov pas. Zvijezde delta () i epsilon () su na nebu prevali kut od pola stupnja odnosno kut nebu prividno vrlo bliske zvijezde, a nazivaju se Yed (Ophiuchus) koji odgovara kutu promjera punog Mjeseca na Prior i Yed Posterior. Prva je 105, a druga 99 s.g. naem nebu. Budui da se kree u pravcu Sunca, udaljena od Sunca. Zeta () je udaljena 540 s.g. od Kelb al Rai u dalekoj budunosti zamijenit e nam sada nas. Zvijezda eta () ili Sabik, na arapskom Prethodnajbliu zvijezdu (osim Sunca), Proximu ili najbli nik, udaljena je 73 s.g. od Sunca. To je dvostruki Yed u u zvijeu Centaura. zvjezdani sustav (3,2 i 3,5m), iji ophod oko zajedZvijee Zmijonosca, obiluje kuglastim zvjezdanim nikog teita traje 80 godina. Rho () je dvostruki i skupovima, a nama prividno najsjajniji meu njiponovo dvostruki, dakle etverostruki zvjezdani sustav, ma je M10 s 6,4m, udaljen oko 16 000 s.g. Zraki m prividnog sjaja 5,3; 6,0; 6,7 i 7,2 . Lambda () je svjetlosti potrebno je 80 godina kako bi prevalila dvostruka zvijezda (4,2 i 5,3m), udaljena 190 s.g. Oko Sabik udaljenost od jednog do drugog kraja ovog zvjezzajednikog sredita masa zvijezde jednom obiu za danog skupa. Kuglasti skup M107 dobro je vid130 godina. Hi () je promjenljiva zvijezda, iji se ljiv dalekozorom srednje jaine. Prividnog je sjaja 9m. Na samoj granici zvijea m prividni sjaj mijenja u rasponu od 4,2 do 5,0 . Velox Barnardi je poznata Barnarm dova zvijezda, crveni patuljak, od Sunca udaljen svega 5,94 s.g., a prividni sjaj Zmijonosca i korpiona nalazi se kuglasti skup M62, prividnog sjaja 6,2 .

Zmijonosac (Ophiuchus), Oph

ATLAS
proizvod po stanovniku jedan je od najniih na svijetu. Vie od polovice stanovnitva je nezaposleno. Poljodjelstvom se bavi 85% radnog stanovnitva, no Angola ipak mora uvoziti hranu. Tako je tek 2% zemljita obradivo, dok trajnih usjeva gotovo i nema. Za ispau se koristi 23% zemljita. Tropske kine ume prekrivaju 43% Angole i njihova sjea donosi znaajna materijalna sredstva. Takav pristup doveo je do ozbiljnih ekolokih problema; pretjerana ispaa i sjea uma rezultirala je erozijom tla, a prisutan je i visok stupanj dezertifikacije pretvaranja plodnog tla u pustinju. Od prehrambenih poljoprivrednih proizvoda najzastupljeniji su kasava, kukuruz, slatki krumpir i grah, dok se posljednjih godina poelo i s uzgojem komercijalnih kultura: eerne trske, uljevite palme, agave i banane uz obalu, te pamuka i duhana u viim podrujima. U industriji je zaposleno 15% radnog stanovnitva. Nepreraena nafta i dijamanti ine vie od 90% izvoza, te gotovo polovicu bruto drutvenog proizvoda. Naalost, velik dio sredstava svake se godine utroi na uvoz hrane, te vojne i medicinske opreme. Glavna industrijska sredita su gradovi Luanda, Lobito i Benguela, a pored ve spomenute nafte i dijamanata, postoje znaajna nalazita boksita, urana, zlata i fosfata. Vie od 60% elektrine energije proizvode hidroelektrane smjetene na rijekama Cuanzi, Catumbeli i Cuneni. Angola posjeduje i znaajnu eljezniku mreu u duini od 2771 km, ali je zbog rata uglavnom van upotrebe.

ANGOLA
Povrina 1 246 700 km2 Stanovnitvo 10 366 000 Gustoa stanovnitva 8,3/km2 Glavni i najvei grad Luanda Jezici Portugalski (slubeni), bantu Najvaniji uvozni proizvodi Mehanika i elektrina oprema, vozila i rezervni dijelovi, hrana, odjea, vojna i medicinska oprema Najvaniji izvozni proizvodi Sirova nafta, dijamanti, plin, kava, drvna graa, pamuk Slubena valuta Kwanza (1 kwanza = 100 lwei) Bruto drutveni proizvod 10,1 milijardi USD Dravno ureenje Republika

RELJEF I KLIMA
Uz 1600 km dugu obalu Atlantskog oceana nalazi se uski pojas priobalnih ravnica. Najvei dio zemlje ini ravnjak Planalto znaajno hidrografsko vorite rijeka Cunene, Cuanza i Zambezi koji se na sjeveru, istoku i jugoistoku postepeno sputa u doline navedenih tokova. Na tom se ravnjaku smjestio i najvii vrh Angole, Morro de Moco (2620 metara). Enklava Cabinda odvojena je od ostatka zemlje Demokratskom Republikom Kongo. Kino razdoblje na jugu Angole traje od studenog do travnja, dok je sjever osjetno sui. Prosjena godinja koliina padalina u unutranjosti iznosi 10001500 mm, a u Luandi, na sjeveru zemlje 300 mm. Na ravnjaku su prosjene mjesene temperature nie zbog vee nadmorske visine i kreu se od 20 C u sijenju do 16 C u srpnju, dok se prosjene temperature u obalnom pojasu kreu od 25 C u sijenju do 21 C u srpnju. Vano je napomenuti da uz obale Angole tee hladna Benguelska morska struja, koja uzrokuje pustinjske klimatske uvjete juno od glavnog grada Luande.

NAMIBIJA
Povrina 825 418 km2 Stanovnitvo 1 798 000 Gustoa stanovnitva 2,2 /km2 Glavni i najvei grad Windhoek Jezici Engleski (slubeni), afrikano, njemaki Najvaniji uvozni proizvodi Hrana, nafta i naftne preraevine, strojevi Najvaniji izvozni proizvodi Uran, dijamanti, bakar, zlato, cink, olovo, stoka Slubena valuta Namibijski dolar (1 dolar = 100 centi) Bruto drutveni proizvod 7,6 milijardi USD Dravno ureenje Republika

STANOVNITVO
Od stjecanja nezavisnosti 1975. godine, Angola je gotovo cijelo vrijeme u graanskom ratu. Posljedice se vide kako na gospodarstvu tako i na stanovnitvu, pa ne udi vrlo niska prosjena ivotna dob svega 38,6 godina. Unato velikom broju novoroene djece (ena prosjeno tijekom ivota rodi estero-sedmero djece), populacija u Angoli ve dui niz godina stagnira. Tri velika plemena Ovimbundu, Kimbundu i Bakongo ine 75% stanovnitva, koje je uglavnom (preko 85%) zaposleno u poljoprivredi.

RELJEF I KLIMA
Kroz Namibiju se prostiru dvije velike pustinje: Namib uz Atlantski ocean, prosjene irine 100 km, i Kalahari na istoku zemlje. U tim podrujima klima je suha i godinje padne manje od 150 mm kie. Nad Atlantskim oceanom,

GOSPODARSTVO
Unato obilju prirodnih bogatstava, gospodarstvo Angole prilino je nerazvijeno, a bruto drutveni

du obale, esto se stvara magla i donosi neto vlage. Obala je nerazvedena, kamenita ili pjeskovita, a sjeverni dio pustinje Namib posebno je negostoljubiv i poznat pod imenom Obala kostura. Postoji tek nekoliko zaljeva s lakim pristupom prema unutranjosti i u jednom od njih, Zaljevu kitova (Walvis bay), smjestila se i najvea luka jugozapadne Afrike, Walvis Bay. Prosjene mjesene temperature na obali kreu se od 19 C u sijenju do 14 C u srpnju. Na takve klimatske uvjete velikim dijelom utjee Benguelska morska struja. Unutranjost zemlje zauzima ravnjak prosjene nadmorske visine 1100 m. Budui da prosjena godinja koliina padalina u veem dijelu zemlje iznosi 200 mm, Namibija nema stalnih rijenih tokova. Ipak, povremena movarna udubljenja i jezera ine sredinji ravnjak najpogodnijim za ivot. Prosjene mjesene temperature na ravnjaku iznose 23 C u sijenju, te 13 C u srpnju.

STANOVNITVO
Namibija je svoju nezavisnost izborila devedesetih godina XX. stoljea. Do Prvog svjetskog rata bila je njemaka kolonija, a potom je upravljanje zemljom preuzela Junoafrika Republika. ezdesetih godina gerilske skupine pokrenule su rat za nezavisnost, koji je 1990. rezultirao oslobaanjem i meunarodnim priznanjem zemlje. To je znaajno utjecalo na dananju situaciju; veina stanovnitva slui se afrikanom (60%) i njemakim jezikom (32%), dok engleski jezik govori samo 7% stanovnitva. Zanimljivo je istaknuti da je Namibija prva zemlja na svijetu koja je u svoj ustav ugradila odredbe o zatiti okolia. Vie od polovice stanovnitva pripadnici su plemena Ovambo, a od drugih plemena zastupljeni su Kavangos (9%), Herero (7%), Damara (7%), Nama (5%). Usprkos bogatim prirodnim mineralnim nalazitima, stanovnitvo Namibije prilino je siromano, a velik dio radno sposobnog stanovnitva je nezaposlen.

GOSPODARSTVO
Gospodarstvo Namibije jako je vezano za vaenje i izvoz ruda, koje ine 20% bruto drutvenog proizvoda. Namibija je peti svjetski izvoznik urana i etvrti afriki izvoznik nenaftnih ruda. Bogata nalazita kvalitetnih dijamanata takoer su znaajan dio namibijske industrije. Pored ve spomenutih dijamanata i urana, u Namibiji postoje nalazita ugljena, olova, cinka, kositra i srebra. Zbog nedostatka padalina, pod stalnim usjevima nalazi se tek 1% zemlje. No 46% zemljita koristi se za ispau, i to uglavnom na sredinjem ravnjaku koji je prekriven travnatim i grmolikim savanama. Iako 47% zaposlenog stanovnitva radi u poljoprivredi, Namibija zbog suhe klime i dalje mora uvoziti hranu. S druge strane, bogata ispaa je omoguila izvoz goveda i ovaca. Od prehrambenih kultura uzgajaju se penica, kukuruz, sijerak i suncokreti.