P. 1
Kako Ljubav Ode

Kako Ljubav Ode

5.0

|Views: 720|Likes:
Published by api-3746348

More info:

Published by: api-3746348 on Oct 17, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/18/2014

pdf

text

original

harold robbins kako ljubav ode na�Elo zakona za maloljetne "svakome maloljetniku pod jurisdikcijom suda za maloljetne treba

osigurati pasku i usmjerenje, po mogu�nosti u njegovu vlastitom domu, koji �e odgovarati duhovnoj, emocionalnoj, mentalnoj i tjelesnoj dobrobiti maloljetnika i najboljoj koristi dr�ave; treba o�uvati i ja�ati obiteljske veze maloljetnika, kad god je to mogu�e, udaljuju�i ga iz skrbni�tva njegovih roditelja jedino kad njegova dobrobit ili sigurnost i za�tita javnosti ne mogu biti na primjereni na�in za�ti�eni bez udaljavanja; a kada se maloljetnika udalji iz njegove obitelji, treba mu osigurati skrb, pasku i disciplinu �to je mogu�e istovjetniju onoj koju bi mu trebali pru�iti njegovi roditelji." �lan 502, poglavlje 2, zakona o dobrobiti i javnoj skrbi dr�ave kalifornije 1 bio je to dan za one koji gube. ujutro dobih na poslu nogu. poslije podne maris posla dugu loptu, i dok su ga televizijske kamere slijedile oko baza, vjerojatno ste zapazili izraze na licima "cincinnati redsa" i nekako osjetili da je runda gotova, premda su se trebale odigrati jo� �etiri igre. onda je te no�i zazvonio telefon i izvukao me iz besana kreveta, na kome sam le�ao zagledan u sivocrni strop i nastojao' biti �to ti�i, oslu�kuju�i elizabeth koja se na susjednom krevetu pretvarala da spava. bezli�ni glas telefonistice s me�ugradske prigu�eno zapjeva: - gospodina lukea careyja, mool'm. me�ugradski pozrv. - na telefonu - rekoh. za to je vrijeme elizabeth ve� bila upalila svoju svjetiljku. sjedila je uspravljena na krevetu, a duga joj plava kosa padala preko nagih ramena. - tko je to? - zaustila je tiho. - ne znam - rekoh brzo. - me�ugradska. - mo�da je to zbog onoga tvog posla u davtoni - re�e puna nade. - onoga o kome si pisao. na telefonu se oglasi muiki glas. imao je slabi zapadnja�ki naglasak. - gospodin carey? - da. - gospodin luke carey? - tako je - rekoh. postajao sam malko uznemiren. ako se to nekome �inilo kao vic, meni zacijelo nije. 9 - ovdje narednik joe flynn iz policije san francisca. - naglasak sada bija�e zamjetljiviji. - vi imate k�er po imenu danielle? nenadam" strah zgr�i mi utrobu. - da, imam - rekoh brzo. - zar ne�to nije u redu? - rekao bih da nije - re�e polako. - upravo je po�inila ubojstvo! reakcije su �udne stvari. na trenutak sam se gotovo nasmijao. prividjelo mi se njeno slomljeno krvavo tijelo kako le�i rastrgano na nekom usamljenom putu. zagrizao sam u jezik kako bih zadr�ao rije�i: "je li to sve?" umjesto toga, naglas zapitah: - je li ona dobro? - dobro je - odvrati narednikov glas. - mogu li s njom razgovarati? - ne mo�ete do jutra - odgovorio je. - ona je na putu za sud za maloljetne.

- je li njena majka u blizini? - zapitah. - mogu li razgovarati s njom? - aa - re�e. - ona j'e gore u svojoj sobi, ima napad histerije. misum da joj lije�nik upravo daje inj'ekciju. - postoji li uop�e netko s kime bih sada mogao razgovarati? - gospodin gordon je s va�om k�eri na putu za sud za maloljetne. - je li to harris gordon? - upitah. - aha - odgovori on. - fi�kal osobno. on me i zamolio da vas nazovem. harris gordon. fi�kal. tako su ga ondje zvali. najbolji koji j'e postojao. i naj'skuplji. morao sam znati. on je zastupao noru u na�oj brakorazvodnoj parnici i na�inio od mog odvjetnika majmuna. po�eo sam se ne�to bolj'e osje�ati. ako ga je pozvala, zna�i da nora nije bila pretjerano histeri�na. u policaj�evu glasu osjeti se prizvuk radoznalosti. - zar ne �elite znati koga je ubila va�a k�i? onako kako je on to rekao, zvu�alo je "ub'la". - jo� uvij'ek ne mogu vjerovati - rekoh. - dani nikoga ne bi povrijedila. jo� joj nije ni petnaest. - ipak, ubila ga je - re�e bez okoli�anja. - koga? - upitah. 10 - tonvja riccija - re�e. u njegovu se glasu pojavi ne�to zlobno. - frajera va�e �ene. - ona nije moja �ena - rekao sam. - rastavlj'eni smo jedanaest godina. - ubola ga je u trbuh jednim od kiparskih dlij'eta �to ih va�a �ena dr�i u ateljeu. bilo je o�tro poput britve. rasparalo ga je kao bajuneta. posvuda je bilo krvi. sumnjam da je uop�e �uo �to sam rekao. - �ini se da j'e to jedan od onih slu�ajeva gdje se mu�karac spetlja s objema, pa je mala postala ljubomorna. osjetih kako mi se u grlu di�e muonina. sna�no progutah i potisnuh je nadolje. - ja poznajem svoju k�er, naredni�e - rekao sam. - ne znam za�to ga je ubila niti je li ga ubila, a ako jest, kladio bih se u svoj �ivot da to nije bio razlog. - pro�lo j'e ve� vi�e od �est god'na otkako ste je vid'li - ustrajao je. - klinci se za �est godina na odre�eni na�in promijene. odrastu. - ne da bi ubijali - rekoh. - ne danielle. - spustio sam slu�alicu prije nego je mogao izre�i jo� koju rije� i okrenuo se prema krevetu. elizabeth je zurila u mene; plave joj o�i bijahu �irom otvorene. - jesi �ula? kimnula je. hitro je ustala iz kreveta i kliznula u svoj ogrta�. - ali ne mogu vj'erovati. - ni ja - rekoh tupo. - ona je jo� dijete. istom joj je �etrnaest i pol. elizabeth me uze za ruku. - do�i u kuhinju. spremit �u ti kavu. sjedio sam u nekoj vrsti magle, sve dok mi u ruku nije stavila �alicu vru�e kave. bija�e to jedna od onih prilika kada �ovjek misli o svemu a ipak ni o �emu. u svakom slu�aj'u, ni o �emu �to se pamti. mo�da o malim stvarima. kao o maloj djevoj�ici koja je prvi put u zoolo�kom vrtu. ili se smije pjeni �to je vjetar donosi s mora u la jolli. i o tankom djecjem glasu: 11 - kako je zabavno �ivjrti na brodu, tata! za�to mama ne dodr ovamo i .ivi s tobom, umjesto u onoj velikoj itaroj ku�i na vrhu biijega u san franciscu? nasmije�ili m u scbi ijetlvii se kako je danielle izgovarala san francisco - san flancisko. to je nori uvijok smetalo. nora je uvijek govorila tako pravilno! nora je uvijek u svemu bila to�na. u svemu �to su ljudi mogli vidjeti. ona je izvana bila dama. nora marguerite cecelia havden. u njoj je tekla ponosita krv �panjolskih donova stare kalifornije, vrela irska krv koja je postavljala prugu zapadnih �eljeznica i ledena voda �to je kru�ila �ilama bankara nove engleske. pomije�ajte ih sve zajedno i dobili ste damu. s bogatstvom, mo�i i zemljom. i sa �udnom divljom

vrstom talenta �to ju je izdizao iznad svih drugih. jer, �to god nora dotakla: kamen, ili metal, ili drvo, poprimalo bi oblik, �ivot, svoj vlastiti. a �to god takla, a ve� je imalo vlastiti oblik, �ivot, ona bi uni�tila. znao sam to. jer sam znao �to je u�inila meni. - popij kavu dok je vru�a. podigoh pogled. elizabethine o�i postojano su me gledale. srknuh. osjetih kako mi toplina mili u studen jkoja bija�e moj �eludac. - hvala. sjela mi je nasuprot. - bio si negdje daleko. prisilih svoje misli da joj se vrate. - razmi�ljao sam. - 0 danielli? �utke sam kimnuo o�utjev�i kako u meni gmi�e krivnja. bija�e to jo� jedna odlika koju je posjedovala nora. na�in da vam se uvu�e u pamet i zaposjedne misli koje bi trebale biti upu�ene nekome drugom. - �to �e� u�initi? - upitala je elizabeth. - ne znam. ne znam �to da radim. glas joj bija�e topao i nje�an. - jadno dijete! �utio sam. - barem je njena majka uz nju. 12 gorko sam se nasmijao. nora nilkada nije bila ni sa kune. samo sa sobom. - nora je imala napad bisterije. lije�nik ju je smirio, za no�as. elizabeth je buljila u mene. - ho�e� re�i da je danielle sama? - njihov odvjetnik oti�ao je s njom na sud za maloljetne - rekoh. elizabeth me jo� trenutak gledala a potom ustala i oti�la do ormara. izvadila je jo� jednu �alicu, a sa stalka za su�enje iia slivniku uzela �licu. tresla joj se ruka. �lica bubne na linoleum. po�la je da je digne a onda se zaustavila. - k vragu! - prokune. - osje�am se tako nespretnom. podigoh �licu i sa stalka uzeh drugu. ona kavom napuni svoju �alicu i ponovno sjedne. - prokletog li vremena za trudno�u! nasmijao sam joj se. - ne mo�e se samo tebe kriviti. i ja sam u tome imao udjela. o�i joj se nisu micale s imojih. - osje�am se tako glupom i beskorisnom. kao kakva budala. pogotovu sad. - ne budi blesava. - nisam ja blesava - re�e. - nisi ti �elio ovo dijete. ja sam ga �eljela. - e, sad jesi blesava. - imao si k�er - re�e. - tebi je to bilo dovoljno. ja sam ti tako�er �eljela dati dijete. mislim da sam bila ljubomorna na nju. morala sam dokazati da sam barem u ne�emu dobra koliko i nora. obi�ao sam oko stola i sjeo pokraj nje. jo� me uvijek gledala. rukama je primih za lice. - ni�ta ti ne mora� dokazivati. ja te volim. o�i joj jo� nisu napu�tale moje. - vidjela sam izraz na tvom licu kad si govorio o danielli. nedostajala ti je. pomislila sam da ti ne bi toliko nedostajala kad bismo mi imali dijete. najednom joj se o�i ispuni�e suzama. posegnula je za mojom rukom i spustila je na svoj puni, �vrsti trbuh. 13 - ti �e� voljeti na�u bebu, zar ne, luke? upravo toliko koliko voli� daniellu? sagnuh se i prislonih glavu na �ivot u njoj. - zna� da ho�u - rekoh. - volim je ve� sada. - mo�da �e biti de�ko. - nije va�no - pro�aptah. - oboje vas volim. rukama mi podi�e glavu na svoja prsa. �vrsto me pri vi uza se. - mora� po�i onamo. - jesi li �a�ava? a tebi su dva tjedna do rodili�ta.

- mogu ja to i sama - rekla je mirno. - a �ime �emo platiti? jutros sam izgubio posao, sje�a� se? - u banci imamo skoro �etiri stotine - re�e. - a ti u svom d�epu jo� uvijek ima� platni �ek od pro�log tjedna. - stotinu i �ezdeset karti! to nam je potrebno za �ivot! mogu pro�i tjedni prije no �to dobijem novi posao. - od chicaga do san francisca samo su tri i pol sata - re�e. - povratna turisti�ka avionska karta stoji manje od stotinu i pedeset dolara. - ne�u to u�initi. ne rnogu. taj nam je novac potreban za bolnicu. - ja sam odlu�ila - re�e. - ti ide�. znam da bih to htjela da je danielle na�e dijete. posegnula je za telefonskom slu�alicom na zidu. - po�i gore i spremi se dok ja nazovem aerodrom. obuci sivo flanelasto odijelo. to je jedino pristojno odijelo koje ima�. 2 kad je elizabeth u�la u spava�u sobu, zurio sam u otvorenu putnu torbu ra�irenu na krevetu. - avion s aerodroma o'hare leti u dva i trideset - reikla je. - jednom sleti i dovozi te u san francisco u �etiri ujutro, po vremenu zapadne obale. 14 ja sam samo stajao i gledao u malu torbu od �atorskog platna. osje�ao sam se nekako tupo. jo� uvijek nisam shva�ao novost. - na brzinu se istu�iraj - re�e. - ja �u spremiti torbu. zahvalno je pogledah. elizabethi se nikad ni�ta nije moralo re�i. uvijek je nekako znala. oti�ao sam u kupaonicu. pogledah svoje lice u zrcalu. o�i su mi imale podo�njake i duboko tonule u svoja duplja. posegnuh za britvom. ruka mi se jo� uvijek tresla. "posvuda je bilo krvi", provali�e mi u misli narednikove rije�i. do vraga s brijanjem! mogu to u�initi ujutro. oti�oh pod tu� i pustih vodu do kraja. kad sam izi�ao, torba je ve� bila spremljena i zatvorena. pri�ao sam ormaru za odijela. - odijelo sam spremila - rekla je elizabeth. - u avionu nosi hla�e i sportsku jaknu. nema smisla da gu�va� odijelo. - u redu - reikoh. upravo sam zavr�io vezivanje kravate kad je zazvonio telefon. elizabeth podigne slu�alicu. - za tebe je - rekla je pru�iv�i mi slu�alicu. - halo? nije mi trebalo re�i tko je na drugoj strani. svugdje bih prepoznao taj mirni glas. moja biv�a punica. kao i obi�no, nije gubila vrijeme na uvod. - gospodin gordon, na� odvjetnik, misli da bi bilo dobro da do�e� ovamo. - kako je danielle? - dobro - re�e stara dama. - bila sam toliko slobodna pa sam rezervirala apartman za tebe i tvoju �enu u "mark hopkinsu". kad na aerodromu podignete karte, javite mi broj leta, pa �u pred vas poslati kola. - ne treba, hvala. - ovo nije prilika da se pravi� ponosan - rekla je razdra�ljivo. - poznajem va�e nov�ano stanje, ali �ini mi se da je dobrobit tvoje k�eri puno va�nija. - danina dobrobit je oduvijek va�nija. - za�to onda ne�e� do�i? - nisam rekao da ne�u. rekao sam samo "ne" va�oj ponudi. sam mogu sebi platiti put. 15 - jo� si uvijek isti, zar ne? - upitala je. - ho�e� li se ikad promijeniti? - a vi? - uzvratih. trenutak je vladala ti�ina, a onda se opet javi njen glas - ne�to hladniji, ne�to jasniji: - gospodin gordon �eli razgovarati s tobom.

glas mu bija�e sna�an i topao. prevarit �e vas ako ga otprije ne poznajete. iza tog je prijateljskog glasa um koji radi poput �eli�ne klopke. - kako ste, pukovni�e carey? pro�lo je mnogo vremena. - da - rekoh. koliko je jedanaestgodi�nja rastava. ali nisam ga na to morao podsje�ati. on vjerojatno zna vrijeme to�no u minutu. - kako je dani? - ona je izvrsno, pukovni�e carey - re�e umiruju�i me. - kad je sudac vidio u kakvom je �oku jadno dijete, stavio ju je pod moj nadzor. ona je gore, ovdje kod svoje bake, spava. lije�nik joj je dao sedativ. htione htio, bilo mi je drago �to je na na�oj strani. - moramo je sutra ujutro u deset vratiti na sud za maloljetne - rekao je. mislim da bi foilo dobro kad biste bili ovdje da je otpratite. - bit �u tamo. - izvrsno. ho�ete li nam se mo�i pridru�iti sutra oko sedam za doru�kom? postoji niz stvari o kojima bismo morali porazgovarati, a radije ih ne bih spominjao preko telefona. - u redu - rekoh. - u sedam za doru�kom. nasta mali prekid, a onda se opet oglasi gospo�a hayden. �inilo se da se napre�e kako bi govorila prijateljski. - ja uistinu jedva �ekam da upoznam tvoju �enu, luke. - ona ne�e do�i. razabrah iznena�enje u njenu glasu. - za�to ne? - jer �eka dijete - rekoh. - svaki dan. nakon toga vi�e nismo imali jedno drugom �to re�i, pa se pozdravismo. ali netom sam zaklopio telefon, ponovno zazvoni. bio je opet harris gordon. 16 - jo� samo jedna stvar, gospodine carey. molim vas da ne razgovarate ni s kakvim novinarima. va�no je da ne dajete izjave prije no �to razgovaramo. - razumijem, gospodine gordone - rekoh i spustih slu�alicu. elizabeth je gledala prema kupaonici. - obu�i �u se, pa �emo se odvesti na aerodrom. upitno je pogledah. - misli� li da bi treibala? mogu pozvati taksi. - ne budi smije�an - nasmijala se. - bez obzira na ono �to si rekao staroj gospo�i, preostala su jo� dva dobra tjedna. volim no�nu vo�nju. svijet prestaje na kraju svjetla va�ih farova. ne mo�ete vidjeti kamo idete pa ste sigurni, barem koliko daleko mo�ete vidjeti, �to je bolje od bilo �ega prosje�nog u �ivotu. promatrao sam kako se brzinomjer penje na osamdeset, a onda sam smanjio na �ezdeset pet. nije bilo potrebe za �urbom. jo� nije bila ni pono�. nije nam se sjedilo i �ekalo kod ku�e. tamo na aerodromu bit �e kretanja, ljudi. �init �e nam se da ne�to radimo, iako ondje nema nikakva posla. kraji�kom oka spazih kako je zatreperila �igica i kratko obasjala elizabethino lice. pru�ila je ruku i stavila mi cigaretu me�u usne. duboko sam potegnuo. - kako se osje�a�? - dobro - rekoh. - �eli� li o tome razgovarati? - o �emu se tu mo�e razgovarati? dani je u nevolji i idem onamo. - rekao si kao da si to i o�ekivao - rekla je. letimi�no je pogledah s nekom vrstom iznena�enja. ponekad je bila isuvi�e dobra. kopkala bi po mojoj mnutra�njosti i izlazila s mislima koje ni samome sebi ne bih priznao. - nisam to o�dkivao - rekao sam bez okoli�anja. - a �to si o�ekivao? - ne znam. ni to nije bila potpuna istina. znao sam �to sam o�ekivao. da �e me danielle jednog dana nazvati telefonom i re�i kako �eli biti sa mnom. a ne sa svojom 2 kamo ijubav ode 17

majkom. ali za jedanaest godina nekako je izblijedio taj san. - misli� li da ima ne�ega u onome �to je natuknuo onaj policajac? - ne bih rekao - odvratih. na trenutak sam se zamislio. zapravo, prili�no sam uvjeren da nema. da je bilo tako, ubila bi ga nora. nora ne dijeli ni�ta �to dr�i da je njeno. elizabeth je �utjela, pa nastavih razmi�ljati. takva je nora. jedino joj je va�no zadr�ati ono �to �eli. sjetih se posljednjeg dana, na sudu. do tada je ve� sve bilo uglavljeno. dobila je rastavu. bio sam bez novaca i propao, i jedva sam se mogao uzdr�avati, dok je ona posjedovala sve na svijetu �to bi po�eljela. jedini preostali problem bija�e danino skrbni�tvo. zbog toga smo oti�u do suca. trebala je to biti puka formalnost. ve� smo se bili dogovorili da �e dani dvanaest vikenda godi�nje i pola godine provoditi sa mnom na brodu u la jolli. dok je moj odvjetnik razja�njavao dogovor, sjedio sam na stouci nasuprot sucu. ovaj je kimnuo i okrenuo se harrisu gordonu: - to mi se �ini pravednim sporazumom, gospodine gordone. sjetih se kako se upravo u taj mah danielle, koja se podalje igrala loptom, najednom okrenula i povikala: - dr�i, tata! lopta se zakotrljala po podu i, kad sam kleknuo da je podignem, za�uh odgovor harrisa gordona: - to ba� i nije tako, va�a visosti. zabuljih se u njega u nevjerici, jo� uvijek dr�e�i u ruci loptu. zar se nismo ju�er o tome dogovorili? pogledao sam noru. njene ljubi�astoplave o�i kao da su gledale kroz mene. poslao sam loptu natrag dani. harris gordon nastavi: - moj klijent tvrdi kako pukovnik carey nema roditeljskih prava. 18 - kako to mislite? - dreknuh uspraviv�i se. - ja sam njen otac! gordonove tamne o�i bijahu zagonetne. - zar nikada niste pomislili kako je �udno �to se dijete rodilo samo sedam mjeseci po va�em povratku iz japana? borio sam se da suzdr�im bijes. - gospo�a Carey i njen lije�nik su me oboje uvjerili da je dani ro�ena preuranjeno. - piili�no ste naivni za odrasla �ovjeka, gospodine carey. gordon se ponovno okrene sucu. - gospo�a Carey �eli obavijestiti sud da je dijete danielle za�eto �est do sedam sedmica prije povratka pukovnika careya iz vojske. s obzirom na to, a ona je uvjerena kako je pukovnik carey sebi to ve� odavno priznao, gospo�a Carey tra�i isklju�ivo pravo na skrbni�tvo nad svojom k�eni. brzo se okrenuh svom odvjetniku. - zar �ete dopustiti da nas ovako izigraju? moj se odvjetnik nagne prema sucu: - neobi�no sam u�asnut ovom klevetom gospodina gordona - rekao je. - va�a visost mora biti svjesna da je ovo u suprotnosti sa sporazumom �to sam ga ju�er s njim postigao. po na�inu kako je sudac progovorio, mogao sam re�i da je i on zapanjen, iako su njegove rije�i bile promi�ljeno nepristrane. - �ao mi je, odvjetni�e, ali vi morate znati da sud ne mo�e osna�iti nijedan sporazum koji nije postignut u njegovoj prisutnosti. napokon je provalio moj gnjev. - onda do vraga sa sporazumom - povikah. - vratit �emo se i ponovno boriti za cijelu stvar! moj me odvjetnik uhvati za ruku i pogleda suca. - dopu�tate li mi da trenutak porazgovorim sa svojim klijentom, va�a visosti? sudac kimnu i po�osmo do prozora. stajali smo ondje le�ima okrenuti sobi i gledali

van. - znate li �to bi to zna�ilo? - pro�aptao je. - javno biste priznali da vam je �ena nabila rogove dok ste jo� bili preko mora! 2* 19 - pa �to onda? cijeli grad zna da se izjebala sa oijelim san franciscom, od chinatowna do presidia! - prestanite misliti na sebe, luke. mislite na svoju k�er. sto �e za nju zna�iti ako ovo procuri van? njena je ro�ena majka progla�ava faeukom. zurio sam u njega. - ne bi se usudila. - ve� jest. njegov odgovor bija�e nepobitan. �utio sam. tada s druge strane sobe dopre tanki glas: - dr�i, tata! gotovo mehani�ki ponovno se sagnuh da podignem loptu. dani pohrli prostorijom i baci mi se u naru�aj. podigoh je. smijala se a tamna joj kosa svjetlucala. najednom je po�eljeh �vrsto stisnuti na prsa. nora je lagala. mora biti tako. nekako sam u sebi znao da je danielle moja k�i. pogledah preko sobe. u suca, u njegova tajnika, u harrisa gordona, u noru. svi su nas promatrali. svi osim nore. ona je gledala u neku to�ku iznad moje glave. prou�avao sam maleno nasmijano lice nasuprot mome. osjetih kako se u meni podi�e neki mu�ni osje�aj poraza. nisam to mogao u�lniti. nisam htio riskirati da povrijedim vlastito dijete. - �to mo�emo ueiniti? - pro�aptah. u o�ima svog zastupnika pro�itah suosje�anje. - pustite me da porazgovaram sa sucem. ostao sam s danielle u naru�ju a on je oti�ao do stola. vratio se nakon nekoliko minuta. - mo�ete dobiti �etiri vikenda godi�nje. i dva sata svako nedjeljno poslij'epodne, ako do�ete u san francisco. jeste li sporazumni? - mogu li birati? - upitah gofko. gotovo je neprimjetno odmahnuo glavom. - u redu - rekoh. - bo�e, koliko me mrzi! s nepogre�ivim dje�jim nagonom danielle shvati o �emu govorim. - oh, ne, ne mrzi te, tata - re�e brzo. - mamica te voli. voli nas oboje. rekla mi je. 20 spustio sam pogled na nj'eno li�ce, toliko ozbilj'no, toliko �eljno da bude sigurno. za�mirkao sam o�ima kako bih odagnao hitre slane suze. - naravno, du�o - rekoh umiruju�i je. nora po�e prema nama. - do�i mamici, srce - pozva. - vrijeme je da po�emo ku�i. dani letimi�no pogleda nju, pa mene. klimnuh kad je nora pru�ila ruke. prvi put nora me pogleda iznad danielline glave. u o�ima joj bija�e �udan izra�aj pobjede. isti izra�aj pobj'ede koji bih opazio kad bi dogotovila sikulpturu na kojoj je naporno radila. ne�to �emu se naprezala da dade oblik. najednom shvatih �to njoj zna�i danielle. ona joj nije dijete ve� ne�to �to je na�inila. spustila je daniellu i njih dvije, dr�e�i se za ruke, krenu�e prema vratima. kad ih je nora otvorila, danielle pogleda natrag prema meni. - ti isto ide� ku�i, tata? - upitala je. odmahnuo sam glavom. na o�i mi navru suze, djelo mi�no me zaslijepiv�i, ali ipak uspjeh re�i: - ne, du�o. tata mora ostati ovdje i razgovarati s dragim ljudima. vidjet �emo se kasnije. - u redu. zdravo, tata. vrata se zatvori�e. ostao sam jo� samo koliko j'e bilo potrebno da potpi�em potrebne papire. potom sam usko�io u vlak za la jollu, ukrcao se na brod i napio se. pro�lo je tjedan dana prije no �to sam se dovoljno otrijeznio da se prihvatim svog

posla - prijevoza. 3 platio sam avionsku kartu i predao torbu, a potom smo oti�li u koktel bar. unato� okaslom vremenu, bilo je �ivahno. dobili smo mali stol i naru�ili dva manhattana.1 � koktel spravljen od viskija i vermuta, obi�no s nekoliko kapi bitera i vi�njom. 21 otpih gutljaj. pi�e je bilo dobro. hladno i ne suvi�e slatko. pogledah preko stola u elizabethu. po�ela se doimati umornom. - jesi li dobro? - upitao sam. - nisam smio dopustiti da do�e� �ak ovamo. podigla je svoju �a�u i malo otpila. - dobro sam - re�e, a u lice joj se vrati malo boje. - mo�da sam malo nervozna, ali to je sve. - nema nikakvog razloga da bude� nervozna. - nisam nervozna zbog aviona - rekla je. - samo zbog tebe. nasmijao sam se. - sa mnom �e sve biti u redu. ona se nije smijala. - opet �e� je morati vidjeti. znao sam na �to je mislila. nora je znala kako me mo�e razbiti, i uvijek bi potrajalo dok bi se krhotine ponovno sastavile. u takvom sam stanju bio kad smo se elizabeth i ja po prvi put sreli prije �est godina. a to se dogodilo pet godkia nakon �to sam se rastao. zbilo se to na samom kraju ljeta. danielle je navr�ila osam godina i ja sam se upravo vratio iz san francisca, nakon �to sam je poslije jednog od na�ih rijetkih zajedni�kih vikenda predao njenoj majci... dani je otr�ala u ku�u a ja sam vani pri�ekao batlera da do�e po njenu torbu. nakon rastave vi�e nisam ulazio unutra. vrata se otvori�e ali na njima se ne pojavi batler. bila je to nora. trenutak smo gledali jedno u drugo. njene hladne o�i bile su bez izra�aja. - �elim s tobom razgovarati. - o �emu? - upitah. nora nikad nije gubila vrijeme. - odlu�ila sam da te dani vi�e ne�e posje�ivati. osjetih kako se kostrije�im. - za�to? - ona vi�e nije dijete - re�e nora. - ona sve vidi. - kao na primjer? 22 - na primjer kako �ivi� na onom prljavom brodu. meksikanke koje na njega navra�aju, pijanke, sva�e ... ne �elim je izlo�iti toj strani �ivota. - ti si velika na rije�ima. pretpostavljam da je bolji na�in kako to ti �ini�? sa �istim plahtama i martinijima? - ti bi to morao znati. �inilo se da ti se prili�no svi�a. glavom mi projuri�e lude misli. �ari onoga za �to znate da je zlo. dobro me je poznavala. znala je o �emu govori. potisnuo sam sje�anja. - razgovarat �u o tome sa svojim odvjetniikom - rekoh. - samo naprijed... ako si u stanju na�i odvjetnika koji �e htjeti razgovarati s tobom. bez novaca si i prljav, a ode� li na sud ja imam izjavu privatnog detektiva o na�inu kako �ivi�. nikamo ne�e� dospjeti. okrenula se i pred nosom mi zatvorila vrata. trenutak sam zurio u njih, a onda poplo�enim stubama si�oh do svoje stare izubijane krntije. stigao sam ku�i istom kasno idu�eg dana, a onda se s pola sanduka viskija ukrcao na brod. dva dana kasnije za�uh kucanje na vratima kabine. te�ko se podigoh s le�aja i oteturah do njih. otvorio sam ih i na trenutak osjetio kako mi iz o�nih jabu�ica vidnim �ivcem u mozak putuje val boli. prodorno plavetnilo neba, vru�e sunce, bijela haljina i poput sunca �uta kosa djevojke �to je stajala preda mnom. trenutak sam �mrikao kako bih odagnao svjetlo. djevojka progovori; glas joj bija�e va�an i topao: - u trgovini mamcima su mi rekli da iznajmljujete brod.

nastavio sam �mirkati. poslije toliko viskija smetalo mi je svjetlo. - jeste li vi kapetan? - zapitala je. bol je sada popu�tala. za�kiljih u djevojku. bilo ju je ugodno gledati, jednako kao i slu�ati. plavokosa i preplanula, plemenitih �irokih usta, pravilnih vilica. - ja sam cijela posada. u�ite unutra i �togod popijte. ruka kojom je stisla moju kad je silazila uskim stu bama, bila je jaka i �vrsta. radoznalo se ogledala po 23 kabini. nije se ba� moglo �to vidjeti. prazne boce od viskija i raspremljeni le�aji. ni�ta nije rekla. - oprostite na neredu - rekoh. - pijem izme�u vo�nji. lagani osmijeh nabora joj o�i. - to je �inio i moj otac. pogledah je. - je li i on bio prijevoznik? odmahnula je glavom. - bio je kapetan teglenice na east riveru u new yorku. gadno je vukao iz boce izme�u prijevoza. - ja ne pijem dok radim - rekoh. - nije ni on. bio je najbolji kapetan teglenice u new yorku. odgurnuh ne�to nereda sa stola i izvadih dvije �a�e. zatim uzeh bocu burbona. - vode imam. leda nema. - ovo je dobar viski - rekla je. - nemojte ga razvodnjavati. nato�io sam �a�e dopola. ispila je viski kao da je voda. djevojka za moje srce. - a sada, na posao - rekla je spustiv�i svoju �a�u. - pedeset dolara na dan. van u pet ujutro, natrag u �etiri poslije podne. ne vi�e od �etiri putnika. - koliko tjedno? mi �elimo gore do los angelesa, ostati preko vikenda pa se vratiti. - mi? - upitah. - koliko? - samo dvoje. moj �ef i ja. pogledah je. - ovo je jedina kabina na brodu. naravno, ja mogu �oriti na palubi, budem li morao. nasmijala se. - ne�ete morati. - ne ku�im - rekoh. - s momlkom ne�to nije u redu? ponovno se nasmijala. - s njim je sve u redu. sedamdeset jedna mu je godina i smatra me svojom k�eri. - za�to onda brodom? - on je graditelj iz phoenbca. imao je nekog posla ovdje i gore oko los angelesa. kako dugo nije gledao 24 ni�ta drugo osim pijeska, pomislio je kako bi bilo dobro da udahne malo morskog zraka, mo�da malo peca. - ne�e ba� puno upecati. nije pravo doba godine. sve su ribe oti�le dolje prema meksiku. - ne�e zamjeriti. - jest �ete na brodu? - upitah. - osim preko vikenda. - ho�e li pet stotina biti previ�e? - �etiri stotine bi bilo bli�e. - vrijedi - rekoh. ustao sam. - kada �elite krenuti? - sutra ujutro. mo�e u osam sati? �elite li predujam? " nacerih joj se. - imate po�teno lice, gospo�ice... - andersen - re�e. - elizabeth andersen. ustala je. val broda �to je prolazio zaljulja pod. is pru�ila je ruku kako bi odr�ala ravnote�u, pa krenu prema stubama. pozvah je:

- onako usput, gospo�ice andersen, koji je danas dan? nasmijala se. topao prijateljski, prijazan smijeh. - upravo kao i moj otac. to je bilo prvo �to bi pitao nakon �to bi se nacugao. srijeda. - naravno - rekoh. promatrao sam kako odlazi pristani�tem do mjesta gdje su parkirana kola. okrenula se i mahnula mi, a potom u�la i odvezla se. vratih se u kabinu i stadoh pospremati. tako sam je upoznao. nismo se vjen�ah sve do skoro godinu dana poslije. - �emu se smje�ka�? - upita elizabeth. prenuv�i se vratih se u sada�njost, pru�ih ruku i po lo�ih je na njenu. - razmi�ljao sam kako si izgledala kad smo se upoznali - rekoh. - plavokosa bo�ica odjevena u zlato i slonova�u. nasmijala se i ponovno otpila od svog manhattana. - sada ba� ne izgledam kao plava bo�ica. mahnuh poslu�itelju da donese jo� dva pi�a. 25 - ja jo� uvijek vodim. lice joj najednom posta ozbiljno. - nije ti �ao �to si me o�enio, je li? odmahnuh glavom. - ne budi smije�na. za�to bi mi bilo? - ne krivi� mene za ono �to se dogodilo? dani, mislim. - ne krivim te - rekoh. - ni�ta nisam mogao u�initi da to sprije�im. sada to znam. - obi�no si druk�ije mislio. - bio sam budala - rekoh. - izgovarao sam se na dani. stigao je poslu�itelj i spustio pi�a. vrijeme se nekako razvu�e kad �ekate avion. mo�da zato �to osje�ate da bi se sve trebalo kretati poput aviona koji lete tisu�u kilometara na sat. ali noge su vam na tlu i �ini se da se ni�ta ne mi�e osim �elje u vama da krenete, da budete negdje drugdje. jutros se nisam tako osje�ao - bolje re�i ju�er ujutro. kad sam na gradili�tu izi�ao iz kola, s jezera je puhao topli vjetar. zadnja ku�a iz ove skupine danas bi trebala biti dovr�ena, i bio sam uvjeren da �emo dobiti zeleno svjetlo za nastavak radova na idu�oj skupini. s vremenom kakvo smo imali, bio sam uvjeren da �emo i nju dovr�iti prije nego nastupi pogor�anje. tako bismo sve unutra�nje radove mogli dovr�iti tijekom zime. oti�ao sam u prikolicu koja je slu�ila kao ured gradili�ta i pregledao na�rte. sve je i�lo po planu. poslovi �e potrajati do prosinca. do tada �e beba biti ve� dovoljno stara da krene na jug. davis je zapo�injao novi projekt negdje oko daytone i bilo je prili�no dobrih izgleda da ondje dobijem posao nadglednika gradili�ta. tako i tako nisam bio arhitekt, ma koliko nora neprestance mislila da bih to trebao biti. s uredom, tajnicama i strankama koje bi me dolazile gnjaviti s time da li da na svoje kuhinjske slivnike stave zlatne okove a u svoje zahode ru�i�aste telefone. umjesto toga nosio sam radnu ko�ulju i traperice, cijeli dan hodao po blatu i gradio ku�e za deset, dvanaest, petnaest tisu�a dolara. ne otmjene, ali za taj novac. ku�e da bi u njima �ivjeli ljudi. oni kojima su po 26 ferebne. a ne neuroti�ari �iji je jedini razlog da sagrade dom to, da se prave va�ni pred svojim prijateljima. osje�ao sam se vrlo dobro. i korisno. ne�to sam radio. ne�to �to sam �elio raditi. ne�to zbog �ega sam odlazio na koled�, u �kolu za arhitekte. ne�to o �emu sam snivao prije nego sam oti�ao u rat. upravo sam namjeravao krenuti na jutarnji obilazak, kadli u prikolicu u�e Sam brady, graditelj i �ef. nasmije�ih mu se.

- upravo na vrijeme da ih vidi� kako dovr�avaju zadnju ku�u u ovoj skupini. nije mi uzvratio osmijeh. - hej, �to je? zar nisi dobio novce za slijede�u skupinu? - dobil sam oh. - onda se razveseli. podi�i �emo ih prije prvog snijega. idu�eg �e� prolje�a hodati okolo a iz d�epova �e ti viriti nov�anice od tisu�u dolara. - nije stvar u tome, luke - rekao je. - 2al mi je, ali moram te otpustiti. - ti si lud - rekoh ne vjeruju�i mu. - tko �e ti sagraditi ku�e? - banka ima svoga �ovjeka. - pogledao me. - unesli su to kao dio ugovora. ne bude li taj �ovjek radil, nema kinte. - izvadio je iz d�epa cigaretu i nespretno je zapalio. - �al mi je, luke. - �ao? - rekoh pripaliv�i svoju cigaretu. - vic godine. �to misli�, kako se osje�am? - si �ul za onaj davisov posal? odmahnuh glavom. - ni govora! - hodat �e to. �utke povukoh dim. - gle, ak je to samo pitanje vremena, imogal bih te gumuti u jednu ekipu. - ne, hvala - rekoh. - zna� da to ne ide, sam. klimnuo je. znao je. vratim li se u ekipe radnika, u zemlji ne postoji graditelj koji bi mi ponovno pru�io priliku. vijesti se brzo �ire. naglo sam ispustio dim i zgnje�io opu�ak u pepeljari. - odradit �u dan i pokupiti kintu. - novi �ovjek dolazi popodne. 27 shvatio sam poruku. - tada �u se pokupiti do ru�ka. klimnuo je, zatim mi dao omotnicu s pla�om i izi�ao. trenutak sam buljio za njim a potom po�eo skupljati svoje stvari iz starog polomljenog stola. nisam oti�ao ravno ku�i. umjesto toga po�ao sam u kr�mu i gledao kako "redsi" gube rundu. klonio sam se viskija i primio se piva od po petnaest centi. upravo kad sam se vratio s pedesetog putovanja u zahod, maris po�alje dugu loptu. trener "cincinnatija" mrko je pogledao prema startu kad je maris fini�irao. barmen je preda mnom �istio �ank. - gube - rekao je motre�i preko ramena televizor. - takvi su oni. ro�eni da gube. sad se mogu pokupiti. spustio sam ne�to sitni�a na �ank i izi�ao. vi�e nije imalo smisla odga�ati. jednom sam joj morao re�i. zapravo je bilo lak�e no �to sam mislio. uvjeren sam da je nekako shvatila onog trenutka kad sam u�ao u ku�u. ni�ta nije rekla kad sam joj ispri�ao, samo se okrenula i u pe�nicu gurnula pripremljeno meso. stajao sam �ekaju�i da progovori. ne znam �to. bilo �to. mo�da da se naljuti. umjesto toga postupila je upravo kao �ena. - u�i unutra i operi se - rekla je. 4 upravo sam namjeravao naru�iti jo� jednu rundu, a onda uhvatim elizabeth kako me gleda. narud�bu prebacih na kavu. nasmije�ila se. - to je jo� jedna stvar zbog koje se ne mora� uzrujavati - rekoh. - nije vrijeme da se vrati� cuganju. namjerava� li pomo�i dani bit �e ti potrebne sve tvoje umne sposobnosti. - ne znam �to bih mogao u�initi. - ne�to mora postojati - re�e - ina�e te gordon aae bi �elio ondje. - vjerojatno - rekoh. 28 du�nost o�eva u na�em dru�tvu. starac mora za ne�to bdti dobar. makar da na televiziji glumi po�tenjaka. bio sam nemiran. kazaljke velikog zidnog sata pokazivale su na �etvrt do dva. osjetih potrebu za kretanjem. - da malo izi�emo na svje� zrak?

elizabeth klimne, pokupi ra�un i plati na izlazu. stigosmo na terasu upravo u trenutku kad se veliki mlaznjak tutnje�i spremao sletjeti. dok je rulao prema svom stajali�tu, na njegovom trupu ugledah veliko dvostruko-a. nad na�im glavama zabren�i zvu�nik: - american airlines, let 42, sti�e iz new yorka na izlaz 4. - to bi morao biti moj avion - rekoh. sav ugla�en i sjajan i velik. �etiri golema motora nesigurno su se njihala na blago savijenim krilima. dok smo tako promatrali, vrata se otvori�e i putnici po�e�e izlaziti. - po prvi put se po�injem osje�ati usamljenom - re�e najednom elizabeth. pogledah je i spazih kako joj se na plavobijelom fluorescentnom osvjetljenju piste lice doima blijedo. posegnuh za njenom rukom. bila je hladna. - ja ne moram i�i. - mora�, i ti to zna�. - o�i joj bijahu sjetne. - sude�i po nori, ne moram - rekoh. - pred jedanaest godma rekla mi je da tamo nemam nikakvih prava. - zar i ti tako smatra�? nisam odgovorio. umjesto toga izvadih cigaretu i zapalih je. ali me ona nije samo tako pustila. - onda? - bila je uporna; u glasu joj radoznala strogost. - ne - rekoh gledaju�i u pistu. iz aviona su izvla�ili prtljagu. - ne znam u �to da vjerujem. u sebi osje�am kako je ona ipak moja k�i. no ponekad po�elim vjerovati da je onako kako ka�e nora. tada bi sve bilo puno lak�e. - doista, luke? - zapita prijazno. - bi li to doista izibrisalo godine �to si ih proveo s dani, kada ti je pri 29 padala vi�e no ikome drugome, �ak vi�e nego svojoj majci? ponovno osjetih kako se gu�im. - prestani! - rekoh grubo. - �ak i da jesam njen otac, �to je ona imala od toga? nisam se za nju mogao brinuti. nisam je mogao uzdr�avati. �ak je nisam mogao za�tititi od njene matere! - mogao si je voljeti. i jesi. - aha, volio sam je - rekoh gorko. - bila je to velika pomo�. �ak sam joj i sada velika gomila dobrote. jo� sam uvijek �vorc, jo� uvijek jedva skucavam kraj s krajem. - osjetih kako mi se grlom podi�e gor�ina: - nikad nisam smio dopustiti da je uzme nora! - �to si mogao? - uzeti je i pobje�i - rekoh. - ne znam. bilo �to. - jednom si to poku�ao. - znam - rekoh. - bio sam bez prebijene pare i kukavica. mislio sam da je potreban novac kada je sve �to je dani uistinu trebalo, bila ijubav. okrenuh se i pogledah je. - nora je nikad nije voljela. mislim, stvarno. nora je imala svoj rad a dani je bila ne�to �to joj je povremeno trebalo biti pri ruci. me�utim, kad bi do�lo do nesklada, oti�la bi baki ili bih je ja odveo dolje na brod. a zna� li vrhunac svega toga? odmahnula je glavom. - dani je uvijek bila tako sretna �to vidi majku - rekoh. - stalno joj se umiljavala. a nora bi je samo odsutno pogladila po glavi i nastavila raditi �to god to bilo. promatrao bih malu kad bi mi se vra�ala s tu�nim izrazom na licu prekrivenim djetinjim smijehom, i to je bilo sve �to sam mogao u�initi da je odvratim od pla�a. iz elizabethkiih su o�iju izvirale suze. osjetih kako mi se primakla. - bio si joj otac - nje�no je pro�aptala. - nisi joj mogao biti i mati. bez obzira koliko si nastojao. nad glavama nam ponovno zabren�a zvu�nik: - american airlines, ulaz u astrojet, let 42, za denver i san francisco, izlaz 4. protrljah vrat. najednom sam bio umoran.

- to smo mi - rekoh. 30 - bit �e da je tako, tata. u �udu je pogledah. prvi put me tako nazvala. nasmije�ila se. - ponovno �e� se morati na to priviknuti. - ne�e biti te�ko. po�osmo unutra. - obavijestit �e� me kad stigne�? - sam �u sebe nazvati iz san francisca. ako mi ne bude� imala �to re�i, ka�i da me nema. na taj �emo na�in u�tedjeti novac za razgovor. - a �to bih ti ja to mogla re�i? polo�ih ruku na njen trbuh. nasmijala se. - ne brini, ne�u roditi dok se ti ne vrati�. - obe�ava�? - obe�avam. na izlazu broj 4 nije bilo puno ijudi. ve�ina se putnika ve� bila ukrcala. poljubih elizabeth za rastanak i predah kartu zemaljskoj stjuardesi. pogledala "ju je, ozna�ila, otrgla joj vrh i vratila mi je. - nastavite ravno, gospodine carey. u denveru nisam izi�ao iz aviona da malo protegnem noge, kako mi je to predlo�ila stjuardesa. umjesto toga sam sjeo u salon d kavu popio u avionu. bila je vru�a i crna, i o�utio sam kako mi njena toplina mili niz utrobu i opu�ta mi�i�e. �est godina. vrlo dugo. mno�tvo stvari se moglo dogoditi za �est godina. dijete je moglo odrasti. sada bi ve� mogla biti mlada dama. visoke pete i lepr�ave suknje. blijed, gotovo bezbojan ru� za usne, zeleno iu plavo sjenilo za o�i, i onaj smije�ni kup spletene kose na vrhu glave, poput arito�ka, kako bi je u�inio vi�om. doimala bi se zrelom sve dok ne biste ugledali njeno lice, i istom tada shvatili koliko je zapravo mlada. dugo je to �est godina daleko od ku�e. dijete koje ste ostavili moglo je odrasti i postati puno toga �to ne biste �eljeli da postane. na primjer, kao njena majka. �est godina i dijete vam mo�e odrasti u - ubojicu? za�uh kako se zatvaraju vrata, a onda zablje�te svjetla. zagasih cigaretu u pepeljari i pri�vrstih sigurnosni pojas. stjuardesa se vrati i klimnu mi u znak odobra 31 vanja, a potom se primi svog posla: pregleda ostalih putnika. pogledah na svoj sat. bilo je �etiri i trideset po �ika�kom vremenu. pomaknuh ga dva sata unatrag. sada je bilo dva i trideset po vremenu pacifi�ke obale. nasmije�ih se samome sebi. kako je to lako. samo pomakne� kazaljke na satu i mo�e� ponovno pro�ivjeti dva sata. zapitah se, ako je to tako lako, za�to netko ne prona�e stroj koji bi to u�inio i s godinama. mogao bih ga potjerati �est godina unatrag i danielle ne bi bila tamo gdje je no�as. ne, potjerao bih ga gotovo petnaest godina unatrag, natrag u no� u kojoj se rodila. sjetih se onih sati u bolnici. bilo je nekako upravo ovo doba no�i i noru su upravo prebacili iz ra�aonice. - nemojte ostati predugo - re�e mje�nik kad sam po�ao u sobu. - vrlo je iscrpljena. - kada mogu vidjeti dijete? - za deset minuta. samo lagano zakucajte na prozor sobe za novoro�en�ad. sestra �e vam pokazati va�e dijete. vratih se u hodnik i zatvorih za sobom vrata. - najprije �u pogledati dijete. nora �e htjeti znati kakvo je. bit �e ijuta ako joj to ne budem mogao re�i. lije�nik me upitno pogleda i slegne ramenima. istom sam puno kasnije saznao da nora nije htjela niti pogledati dijete u ra�aonici. kad je sestra povukla rebrenice i podigla moju k�er, skoro sam po�a�avio. pred njenim maju�nim crvenim nabranim licem, sjajnom crnom kosom i sitnim prstima zgr�enim u male ljutite �ake... ja sam po�a�avio. u meni je ne�to po�elo boljeti i mogao sam osjetiti svu bol ra�anja, sav �ok koji je to malo tijelo upoznalo u nekoliko zadnjih sati. pogledah je, i jo� prije nego

je otvorila o�i a potom i usta, ja sam znao �to �e u�initi. bili smo u�timani, na istoj valnoj du�ini, bili smo kao spojeni, ona je bila moja a ja njezin. pristajali smo i pripadali jedno drugome. u o�i mi navru suze jer ona nije mogla plakati. 32 tada sestra spusti rebrenice i ja najednom ostadoh sam. sam kao da stojim na rubu mora i plavi me val tamne oo�i. zatreptah trenutak o�ima i ponovno se ina�oh u bolniokome hodniku. lagano zakucah na vrata norine sobe. otvori ih sestra. - mogu li je sada vidjeti? - pro�aptah. - ja sam njen suprug. uz onaj posebni strpljivi pogled �to ga, �ini se, sestre �uvaju za o�eve, ona klimnu i korafcnu u stranu. - nemojte predugo. pri�ao sam krevetu. nora se doimala kao da spava; crna joj se kosa rasula po bijelom jastuku. bila je blijeda i �inila se umornom, nekako krhikijom i bespomo�nijom nego �to sam ikada pomislio da bi mogla biti. nagnuh se nad nju i poljubih joj �elo. nije otvarala o�i ah' joj se pdkrenu�e usne. - naprijed! dobrovoljna franouslka mornarica nikad se ne�e predati. pogledah preko kreveta sestru i nasmije�ih se. polo�ih ruku na norinu, �to je le�ala na plahti, i lagano je pritisnuh. - dobrovoljna francuska mornarica nikad se ne�e predati. sada se smje�kala sestra. - pentothal, gospodine carey - rekla je. - ponekad od njega pri�aju luckaste stvari. klimnuh i ponovno pritisnuh norinu ruku. preko norina lica proleti �udan izraz straha. - nemoj me povrijediti, johne! - pro�apta promuklo. - u�init �u �to god �eli�! obecajem. samo me nemoj povrijediti! - nora! - rekoh brzo. - nora! to sam ja. luke. najednom joj se otvori�e o�i. - luke! - slabe sjene straha je nestalo. - stra�no sam sanjala. zagrlio sam je. nora je uvijek imaia stra�ne snove. - u redu je, nora - pro�aptah. - sad je sve u redu. - sanjala sam da mi netko lomi ruke! nisam to mogla podnijeti. ti zna� da nisam! ne moje rukej. bez njih ne bih bila nitko i ni�ta! - bio je to samo san - rekoh. - samo san. 3 kamo ljubav ode 33 podigla je svoje ruke i pogledala ih. bijahu duge, tanke i skladne. - zar nisam �a�ava? naravno da su dobro. - zatvorila je o�i i nastavila spavati. - nora - pro�aptah. �- zar ne �eli� �uti o djetetu? mala djevoj�ica: divna, prekrasna mala djevoj�ica. sli�na tebi. ali nora se nije micala. spavala je. pogledao sam sestru. nije ispalo onako kako je trebalo. u knjigama nikada nije bilo tako. mislim da je sestra spazila zbunjen izraz moga lica, j'er se suosje�ajno nasmije�ila. - to je zbog droge. - naravno - rekoh. i izi�oh na hodnik. pogledao sam kroz prozor aviona. u�ini mi se da daleko ispred aviona, kao u magli, vidim svjetla grada. san francisco. vratiti sat unatrag petnaest godina ne bi bilo dovoljno. to ne bi ni�ta sprije�ilo. vi�e bi odgovaralo dvadeset godina. godina 1942. ljeto. pohabani p38, na kome sam letio, urlao je u vjetar poniru�i prema dimnjacima sivocrnoga japanskog bojnog broda. najednom me obuze �udan poriv: da ispustim bombe, ali da poslije ne povu�em upravlja�, ve� ih slijedim u dimnjake ratnog broda i s njime umrem u hladnom moru. tada ne bi bilo zrakoplovnog odlikovanja, srebrne zvijezde, purpurnog srca. mo�da

bi se sve svelo na kongresnu medalju za hrabrost �to su je dali i colinu kellyju, koji j'e istu stvar u�indo ne�to prije. ne bi bilo bolnice, ne bi bilo herojske turneje, ne bi bilo pla�enog anga�mana, ne bi bilo reklame. tada ne bi bilo mene i ja sada ne bih dolazio u san francisco, kao �to sam u san francisco do�ao onda. bio bih mrtav i nikada ne bih sreo noru, a danielle nikada ne bi bila ro�ena. gotovo dvadeset godina. a �ak ni toliko mo�da ne bi bilo dovoljno. onda sam bio tako mlad. osjetih umor. na trenutak zatvorih o�i. boie, molim te, vrati mi vrijeme. 34 1 otrcano ali istinito. vrijeme otvara mogu�nosti. kad vas namame �uvstva, niste u stanju istinsm vidjeti jer vas, poput lista no�ena jesenskim vjetrovima, tjeraju demoni koji vas opsjedaju. vrijeme slabi i ponekad ubija demone ljubavi i mr�nje, ostavljaju�i samo najtanja vlakna svoje uspomene, tako da kroz klju�anicu mo�ete pogledati u pro�lost i vidjeti puno toga �to prije niste mogli. pogledao sam kroz prozor u trenutku kad je avion �iroko zakretao iznad grada kako bi u�ao u svoju putanju za spu�tanje. ugledah gradska svjetla i niz bisera, njegovih mostova, i najednom spoznah kalko bol i strah, nastali pri pomisli na povratak, vi�e ne postoje. le�e mrtvi u pro�losti, zajedno s ostalim demonima koji su me neko� opsjedali. u tom sam trenutku shvatio za�to je elizabeth tako uporno zahtijevala da po�em, i bio sam joj zahvalan. ovaj je na�in izabrala da istjera moje vragove, kako bih ponovno postao svoj cbvjek, oslobo�en krivnji i patnja. novinari su ve� bili tu sa svojim kamerama, ali u to rano jutro bijahu umomi poput meine. pustili su me da odem nakon nekoliko minuta. obe�ao sam im punu izjavu kasnije tog dna. oti�ao sam do "hertza" i unajmio najjeftinija kola �to su ih imali, a potom se odvezao u grad, u novi motel kojeg su izgradili u ulici van ness, upravo preiko puta lokala "kod tommvja". soba bija�e mala ali udobna, ve� u onom svom sterikiom stilu kakvome su moteli skloni. 37 podigao sam telefonsku slu�alicu i nazvao elizabeth. kad sam za�uo njen glas, topao od na�eg kreveta, ikako telefonistici ka�e da me nema doma, za�eljeh j*oj zahvaliti, ali veza se prekinu prije no �to sam mogao dzustiti ijednu rije�. u prozorima se naziralo jutro, j'a im pri�oh i pogledah van. na sjeveru prema bre�uljcima, u sivoj magli, ugledah toranj' hotela "mark hopkins" kako se podi�e k nebu. napregnuh pogled ne bih li iza nekoliko blokova na zapadu ugledao poznato bijelo pro�elje i krov od talijanskoga plavog kamena. ku�a u kojoj sam neko� �ivio. nora vjerojatno spava. spava u tome svom posebnom, snovima ispunj'enom svijetu. odnekle izdaleika, kroz maglu duboka sna, zvonio je telefon. nora ga jest i nije �ula. nije ga htjela �uti. guraula je svoje lice dublje u jastuk, koji onda rukama ja�e pritisnu o u�i. ali telefon je i dalje zvonio. - rick! javi se! - i ta je misao probudi. jer rick je bio mrtav. okrenula se i prijete�i pogledala u aparat. zvonjava je sada dolazila iz daljine a u spava�oj sobi je odjekivalo lagano bruj'anje telefonskog produ�etka. opet se i ne pomakne da odgovori. nakon nekoliko trenutaka brujanje presta i ku�a ponovno utone u mir. nora se uspravi i posegnu za cigaretom. sedativ �to joj ga je pro�le nooi dao lije�nik, jo� uvijek je tupo odzvanj'ao u njenoj glavi. zapali cigaretui duboko iz nj'e povu�e. uz �klj'ocaj uklju�i se ku�ni interfon i odjekne batlerov glas: - jeste li budni, gospo�ice hayden? - jesam - odgovorila je ne makav�i se iz kreveta. - va�a majka j'e na telefonu. - recite joj da �u je nazvati za nekoliko minuta, charles. i donesite mi nekoliko aspirina i kavu.

- da, milostiva. interfon se isklju�i, a onda ponovno uklju�i trenutak kasnije. - gospo�ice havden? - da? 38 - va�a maj'ka ka�e kako je vrlo va�no da odmah razgovara s vama. - oh, u redu - re�e ona surovo i posegnu za telefonskom slu�alicom. - i, charles, po�urite s aspirinom i kavom. imam jezivu glavobolju. - a onda u telefon: - da, majko. - nora, jesi li budna? - glas njene majke bija�e jasan i prodoran. - sada jesam - odgovori nora srdito. nije znala kako to njenoj' majci uspijeva. ve� je poodavno pre�la sedamdesetu, a glas joj zvu�i kao da je budna satima. - nora, pola sedam je, a mi te o�ekujemo u sedam. gospodin gordon j'e ve� ovdje. - je li luke ve� tamo? - ne. ali �e biti. - ti si tako u to uvj'erena - re�e nora. - kako zna�? zar se javio? - ne. - mo�da nije do�ao. - bit �e ovdje - re�e njena maj'ka zaklju�no. - rekao je da ho�e. - uvijek si mu vj'erovala vi�e no meni, nisi li? - glas joj bija�e prepun srd�be. - zar je to va�no? ti si mi k�i. - i to je sve �to je va�no - doda nora gorko. - tako je - re�e nj'ena maj'ka s odrje�itom kona�no��u. - i ako to do sada nisi nau�ila, nikada i ne�e�. za�u se prigu�eno kucanje, onda se otvori�e vrata i u sobu u�e Charles. nosio je mali srebrni pladanj. - gospodin gordon �eli da odjene� j'ednostavni kostim i sukneni kaput, nora. i bez �minke, samo blijedi ru�. - gospodin gordon na sve misli. charles spusti pladanj' na mali stol�i� pdkraj kreveta. napuni �alicu kavom i pru�i j'oj' je zajedno s tri aspirina na malom tanj'uri�u. - mo�e� zahvaliti bogu �to ga imamo - re�e njena majka. - zar moram do�i? u�asno se jutros osje�am. imam stra�nu glavobolj'u ... - nora! - glas nj'ene maj'ke bija�e zgranut. 39 - �to ja u svemu tome mogu u�initi? osim toga ne bih jutros mogla ponovno podnijeti sva ona pitanja. i novinari �e do�i... glas njene majke bio je hladan i tvrd: - ti danas ujutro mora� s daniellom na sud za maloljetne. to ja ne mogu u�initi umjesto tebe. tamo �e biti njen otac, pa �e� tamo biti i ti, svidjek ti se to ili ne. osjetila je kako jaj se u sljepoo�nicania poja�ao pritisak boli. - u redu, do�i �u. zaklopila je telefon i uzela aspirine. polo�ila je sva tri na jezik i isprala ih gutljajem kave. - a kako je gospo�ica danielle? - upita charles prijazno. na njegovu okruglom licu sjajio se radoznao pogled. nora s iznena�anjem pogleda batlera. nije o tome pitala majku. au za to i nije bilo stvarnog razloga. da s danielle ne�to nije u redu, majka bi joj to rekla i sama. - izvrsno - odgovorila je mehani�ki. charles je �ekao da ona nastavi. - majka mi je rekla da jo� spava - dodala je la�u�i. onda se naljuti na samu sebe. ne duguje mu ndkakvo obja�njenje. charles je samo sluga. bez obzira koliko je dugo kod nje. - recite violeti da mi pripremi kupelj - re�e o�tro. - odmah �u je poslati gore, milostiva. vrata se za njim zatvori�e i ona ispije svoju �alicu kave. usta iz kreveta i nali jo� jednu. kad se okrenula, uhvati svoj odraz u velikom zrcalu iznad komode.

dr�e�i i dalje u ruci �alicu, krenu prema njemu. pa�ljivo se promotrila. doista se ne bi reklo da ima trideset osam godina. jo� je uvijek vitka, jo� uvijek uspravna. na njenim bokovima nema sala, a grudi, premda nikada krupne, jo� su uvijek oble i �vrste. srknula je kave i dalje se gledaju�i. svidjelo joj se kako joj tijelo sja kroz bijelu svilu i �ipke spava�ice. nagnula se bli�e zrcalu radoznalo se zagledav�i u svoje lice. pod o�ima joj po�ivahu blijede uleknine, ali osim njih nije bilo drugih znakova svega onoga kroz �to je 40 pro�la. o�i joj bijahu bistre, ne krvave, a meso na jagodicama nategnuto i bez traga podtouhlosti. po�ela se bolje osje�ati. od ijudi koji �e je danas vidjeti ne�e biti nikogakome ne�e biti te�ko povjerovati da je danielle njena k�i. iza pokrajnih vratiju za�u se �um vode koja te�e u kadu. na brzinu ispije kavu, ostavi �alicu na komodi i po�e u kupaonicu. crna slu�kinja svrnu pogled s velike udubijene mramorne kade. bro jutro, gospojice havden. nora se nasmijesi. - dobro jutro, violet. - 'ste se dobro odmorila, gospojice havden? - nakon �to mi je dr bonner dao sedativ, vi�e se ni�ega ne sje5am. - ni ja nisam dobro spavala. policajci su me pola no�i dr�ali na nogama s onim svojim pitanjdma. nora je znati�eljno pogleda. - a �to sam im mogla re�i? - odvrati violet ustaju�i. - pa isto �to s' vid'la kad sam u�la u atelje. - posegnula je za bocom soli za kupanje s pohce iznad kade i stala miris sipati u vodu. - u�em ja u sobu, a vi ondi na podu, nagla se nad gospona riccia. a gospo�ica dani se stisla uza zid. - ne �elim o tome razgovarati! - re�e nora hladno. - da, milostiva. nit' ja. ja o tom �ak ne �elim ni pomislit'. - zatvorila je bocu i stavila je natrag na policu. mo�usni miris parfema po�e se s parom poddzati iz kade. - pro�' �e dosta vrimena prije neg' kada bude puna. da vas malo protrljam? to �e vas opustiti. nora �utke klimne i preko glave svu�e spava�icu. violet se brzo pokrene: dok se nora protezala na uskom stolu za masa�u, ona pokupi spava�icu i prebaci je preko stolca. nora polo�i bradu na prekri�ene ruke. �to se je ugodno protegnuti. uistinu se protezati sve dok ne osjeti� da ti se nategnuo svaki md�i� u tijelu. duboko uzdahnu i zatvori o�i... kad se okupala, nora pritisne dugme na interfonu. - charles? - da, milostiva. 41 - ho�ete li, molim vas, izvesti kola iz gara�e? ne�ete zamjeriti ako danas vi vozite? sumnjam da bih to ja bila u stanju. - naravno, milostiva. otpustila je dugme i uspravila se. prije no �to je napustila sobu promotrila se u dugom ogledalu. harris gordon je znao �to radi. pravi dojam bio je u ovakvim prilikama od tolike va�nosti. crni kostim na njoj bio je savr�en. �inio ju je mr�avom i mladom. jednostavni sukneni kaput �to ga je prebacila preko ramena, dodavao je zadnju crtu, koju bi njeni prijatelji u reklamnom poslu nazvali iskrenim izgledom. doimala se mladom, privla�nom i pouzdanom. uzev�i svoje rukavice napustila je sobu. dok je silazila u predvorje, njene su tanke �iljate visoke potpetice muklo odzvanjale kru�nim mramornim stubi�tem. letimi�no je pogledala kroz jedan od prozora me�u kojima bijahu vrata. kola i charlesa nije bilo. povode�i se za nagonom koji ba� nije potpuno razumjela, krenula je uskim hodnikom do ateljea. u �udu se zaustavila pred vratima. tu je sjedio mladi policajac.

- dobro jutro, gospo�o. - dobro jutro. ja sam gospo�ica havden. - znam, gospo�ice. bio sam no�as ovdje. podigla je obrvu u hinjenu iznena�enju. - cijelu no�? - upitala je. - bez imalo odmora? - da, gospo�ice. - jeste li doru�kovali? vjerojatno ste gladni. - dobro sam, gospo�ice - pocrvenje policajac u nepriiici. - bili su dovoljno pa�ljivi da mi donesu �alicu kave. - smijem li u�i? on je bespomo�no stajao i nije odgovarao. - uvjeravam vas da je to savr�eno u redu - rekla je onim nenadano pokroviteljskim glasom �to bi ga prikupila kad god bi se uzrujala. - na kraju krajeva, to je moj atelje. - znam, gospo�ice. ali narednik je rekao kako ne �eli da se i�ta dira. 42 - ne�u ni�ta dirati - rekla je hladno. - mo�ete gledati ako �elite. trenutak je okljevao. - mislim da �e u tom slu�aju sve biti u redu. ona je stajala i �ekala. policajac se zablene u nju, a onda pocrvenje kad shvati. otvori joj vrata. - hvala - rekla je kada je koraknuo u stranu da je propusti. zastala je na vratima i pogledala okolo. na podu gdje je le�aio riokovo tijelo sada su se nazirali njegov obris iscrtan kredom i nekoliko mrlja poput krvi. nora osjeti na sebi prodorne policaj�eve o�i, pa podigne glavu i pa�ljivo obi�av�i znakove krene prema prozoru. elektri�ni zavariva� jo� je uvijek bio na klupi, gdje ga je ostavila kad je u atelje u�ao rick. na podu do malog postolja, na kojemu je njeno zadnje djelo po�elo poprimati oblik, bila je kutija sa �eli�nim �icama. armatura jo� uvijeflc bija�e u fazi kostura, ali je nekoliko slaba�ndh �eli�iiih �ica, vrlo napetih i zavarenih na svoja mjesta, nagovje�tavalo mogu�i oblik. na trenutak je zatvorila o�i. o�utjela je �udno unutra�nje zadovoljstvo. �ak ni pro�la no� nije pokvarila viziju njenog talenta. snaga i znanje o onome �to jest, o onome �to u sebi nosi, toplo prostruji�e njenom krvi. nije bila poput ostalih. bila je druik�ija. nitko nije u stanju vidjeti ono �to ona mo�e. otvorila je o�i i pogledala policajca; na usnama joj �udan osmijeh zadovoljstva. - prekrasno je - re�e. potom se naglo okrene i izi�e iz ateljea. �aputao sam dani besmislice, onakve kakve o�evi ponekad vole, a dani je to prihva�ala. zabavljalo ju je �to je nekoliko trenutaka opet mala djevoj�ica, a onda nam neki nagon sikrene o�i prema vratima. dani ustane prije no �to se itko od nas mogao i pomaknuti, i u trenutku kad je stigla do nore vi�e nije bila mala djevoj�ica. prijelaz je bio hitar i zapanjuju�e potpun. postala je mladom �enom. 43 pogledah j'esu li to zamijetili i ostali za stolom. nisam mogao ustanoviti. na licu harrisa gordona po�ivao je lagani smije�ak, kao da razmi�lja kako �e sve to dobro izgledati na sudu. moja biv�a punica gledala je u mene; u njenim plavim o�ima zami�ljen pogled. tada se i ona okrene prema vratima. nora zagrli dani. - srce - govorila je nje�no, okrenuv�i obraz kako bi je dani mogla poljubiti. moje jadno srce! - kako si, majko? - upitala je dani zabrinuto. - ja sam izvrsno, du�o. a ti? ... - dobro, majko. samo sam ... mislim da sam malo upla�ena. no�as su me mu�ile more. nora je pogladi po kosi. - hajde, hajde, nemoj se bojati. majka ne�e dopustiti da ti se i�ta dogodi. za

nekoliko dana sve �e biti gotovo. bit �e� doma kao da se ni�ta nije dogodilo. - znam, majko. a zna� li za�to? nora odmahnu glavom. dani mi pri�e i uze me za ruku. - jer je tata do�ao da mi pomogne - re�e uz ponosan osmijeh. - do�ao je �ak iz chicaga! nora je piljila u nas. vidjev�i izraz u daninim o�ima pomislih da nikad i nismo bili �est godina rastavljeni. povjerljiva toplina ruke moj'e k�eri govorila mi je da je me�u nama kao �to j'e bilo i prije. bili smo toliko nalik jedno drugome da se nora, kad god bismo bili zajedno, uvijek osje�ala zapu�tenom. - omr�avio si, luke. pri�av�i pru�ila mi je ruku, i ja osjetih njenu srd�bu. - hvala ti �to si do�ao. - nikakvi me lanci ne bi mogli zaustaviti - rekoh mirno. prihvatih njenu ruku, pobrinuv�i se da to bude kratko i bezli�no. ne onako kao prije. brzo je povukia svoju ruku i takla �elo kretnjom koje sam se tako dobro sje�ao. upozorenje na glavobolju, kako sam ja to uobi�avao nazivati. to je potvrdila i osebujna sjena �to joj se spustila na obrve. - odjednom se osje�am stara - rekla je. - izgleda� tako mlad dok stoji� pokraj dani. - ti nikad ne�e� ostarjeti - rekoh uljudno. 44 ali me ona pogledala i znala bolje. i znala je da i ja znam bolje. odrje�ito se okrenula svojoj majci. - ima� ii koji aspirin, majko? mislim da imam ono �to nazivaju mamurlukom od sedativa. njena majka poka�e rukom. - na ormari�u, nora. promatrao sam je kako prilazi ormari�u i iz male bo�ice istresa tri tablete. jeduu je vratila natrag i ja sam shvatio da je ve� uzela tri prije no �to je stigla. neposredno prije nego je progutala aspirine letimi�no me pogledala i me�u nama se pojavio onaj neobi�ni izraz razumijevanja. najednom sam je �alio. ne pitajte me za�to; to je jednostavno bilo tako. ponekad je stra�no toliko mnogo znati o drugom �ovjeku. znao sam da je ispunjena novim i neobja�njivim strahom i da se o�utjela vrlo osamljenom. nastupilo je sutra. prazno sutra njenih tajnih mora. ono sutra za koje je sebi neprestano ponavljala da ne�e do�i. a ja sam u tom sutra bio isti kao i uvijek. prije nego mi je izjela o�i. 2 u rujnu 1943. rat u italiji bio je skoro zavr�en. macartbur je zapo�eo svoj dugi pohod natrag na filipine, a ja sam u san franciscu zavr�avao obilazak obrambenih pogona i tvornica. �efovi su odlu�ili da je to idealan na�in kako da obnovim snagu prije nego se vratim na du�nost. nora j'e imala prvu izlo�bu radova �to ih je na�inila u razdoblju od dvadeset i jednog mjeseca otkako smo bili u ratu. mali atelje, nekada staklenik pozadi ku�e njene majke, bio je pretrpan ljudima. ispitiva�ki se ogledala. bila je zadovoljna s posjetiteljima. �ak su i novine poslale svoje umjetni�ke kriti�are, i oni su se pona�ali impresionirano. nije mogla potisnuti �ar unutra�njeg ponosa. on joj je pomogao da na 45 doknadi sve duge iscrpljuju�e no�i provedene u ateljeu, nakon �to bi cijeli dan radila u tvornici. rat. u�inila je glupost. ali bila je namamljena poput svih ostalih. uhva�ena u histeriju domoljublja. novine su od toga na�inile veliku stvar - nora havden. istaknuta po�etnica, k�i jedne od vode�dh obitelji san francisca i jedna od najve�ih nada mladih ameri�kih umjetnika, na neko vrijeme odla�e karijeru. kad je to pro�itala, osjetila se poput kakve glupa�e. no u ranoj 1942oj nije ni pomi�ijala da bi se rat mogao toliko razvu�i. ali sada joj je ve� bilo dosta.

dosadilo joj je �est dana tjedno ustajati u �est ujutro, dvadeset i pet kilometara voziti se na posao i dan za danom raditi jednu te istu glupu stvar. zaustaviti remenicu teku�e vrpce. zalemiti �icu broj jedan na �icu broj dva. pokrenuti remenicu tako da djevojka na idu�oj stolici mo�e zavariti broj dva na broj tri. zaustaviti remenicu kako bi cijelu stvar po�ela iz po�etka. dosta je izigravala zoricu zakovicu. sve je to za nju bilo isuvi�e mehanizirano, isuvi�e planirano. �ak je i vrijeme za ru�ak bilo organizirano. nije bilo dovoljno lo�e �to je morala pojesti kakav u�ljivi sendvi�, nego je za vrijeme svakoga podnevnog prekida zajedno sa sendvi�em i nezasla�enom mutnom kavom morala progutati i poticanja da poveca proizvodnju. tog je podneva bio uprili�en skup upotpumjen prisutno��u jednoga ratnog heroja. nije ni izi�la van pred tvornicu. umjesto toga stubama se popela do sobe za odmor i sjela na klupu pokraj prozora. zapalila je cigaretu i protegnula se. zatvorila je o�i. privremeno zati�je u tvornici donijelo joj je bla�eno olak�anje. mogla se odmoriti. legla je istom u �etiri ujutro jer se brinula da sve bude spremno za izlo�bu toga poslijepodneva. izvana dopre vika okupljene svjetine. uspravila se i pogledala kroz prozor. jedan smb vojni�ki chevrolet zaustavio se pokraj pozornice, to�no pod velikom plavobijelom trokrakom zastavom. svjetina ponovno povi�e kad sa stra�njeg sjedi�ta izi�e mu�karac i uspentra se na podij. mu�karac sam, naravno, bio ja. 46 ni�ta nisam u�inio ali se pljesak razvukao u smetnju. bespomo�no pogledah u stranu. jo� sam uvijek bio dovoljno nov u tom poslu da se osjetim poput idiota. okrenuh se i podigoh pogled. na prozoru, to�no iznad ulaza u zgradu, bila je djevojka. isprva moj pogled pro�e pokraj nje, a tada, pokrenute nekim refleksom, predzanjem, sudbinom, kako god ho�ete, moje joj se o�i vrate. u tom neznatnom trenu na�e se o�i sretnu. nora se ljutito okrenu od prozora. to je ve� previ�e. ona ne pripada ovamo, zapravo uop�e nije smjela do�i ovamo raditi. trenutak je oklijevala a potom stubama si�e u personalni ured. namjeravala je jednog dana dati otkaz, pa za�to da to ne u�ini danas, na dan svoje prve izlo�be? i sad se sve dogodilo druk�ije. jo� jednom je bila �iva i svuda oko nje odvijao se svijet. uhvatila je nit razgovora. sam corwin, "examinerov" umjetni�ki kriti�ar, razgovarao je s covjekom kojeg nije poznavala. - konstruktivizam je umjetnost buduonosti - govorio je. - svakoga dana nastavka ovog rata otkrivamo sve vi�e i vi�e da je istinska umjetnost samo ona spontana. rat uni�tava �ovjekove zavjete i ciljeve, i jedino �to �e preostati kad sve ovo svrii, bit �e rezultat spontanosti. tako �e konstruktivizam postati jedini oblik umjetnosti koji odra�ava nastojanja prirode da se uobli�i u ne�to �to ima smisao. nora se strmoglavce ubacila u razgovor. bila je uvijek spremna na�i se na suprotnoj strani neke rasprave sa samom. prisjetila se kako je i ona neko� bila pod dojmom njegove naobrazbe. jo� nije bila navrsila sedamnaestu kad je, zaneseni student umjetnosti, one no�i oti�la po nekoliko rije�i mudrosti u njegov stan. to je zavr�ilo time �to su suprotnosti u svojim mi�ljenjima odnijeli u krevet kako bi ih tamo otklonili. jo� se uvijek prisje�ala upla�ena izraza na njegovu licu kad mu je poslije rekla kako jo� nije zakonski punoljetna. sada se okrene i pogleda samu u lice. - ne sla�em se, same. umjetnost koja nema svrhu nije ni�ta. ona jedino izra�ava umjetnikovu prazninu. 47 posebno u kiparstvu. zavr�eni rad mora ne�to govoriii, makar to mogao �uti jedino njegov tvorac. nasmije�ila se �ovjeflcu koga nije poznavala i ispri�av�i se pru�ila mu ruku. - ja sam nora hayden i sam me ponekad dotjera do ludila. niski mu�karac srednjih godina i ugodina osmijeha prihvati njenu ruku. - dr�im da to sam ponekad �ini kako bi natjerao ljude da se razbjesne. odu�evljen sam �to sam vas upoznao, gospo�ice hayden. ja sam warren bell.

iznena�eno je podigla o�i. warren bell bija�e jedan od najboljih profesora umjetnosti u zemlji. - profesore bell, velika mi je �ast. - optu�uju�i se okrenula samu. - trebao si nas obavijestiti da dolazi profesor bell, same. - nemojte ga koriti, gospo�ice hayden. zapravo, od mene se nije ni o�ekivalo da budem ovdje. imao sam sa samom zakazan ru�ak i on je predlo�io da po�em s njim. po�to sam toliko puno �uo o vama, nisam mogao odoljeti. - profesor bell namjerava prirediti izlo�bu suvremene ameri�ke skulpture na ju�nokalifornijskom sveu�ili�tu - re�e sam. - rekao sam mu da nijedna izlo�ba ne bi bila potpuna bez ne�eg tvoga. dakle, vidi� da nisam protiv tebe onoliko koliko misli�. podigla je ruku u znak tobo�nje predaje. - same, potpuno si u pravu. konstruktivizam je umjetnost budu�nosti! svi su se nasmijali. - re�i �u arleni gately da vas provede okolo - rekla je bellu. arlene gately, koja jevodila malu galeriju u sredi�tu grada, radila je kao njen sponzor i agent. - nije potrebno. uistinu bih radije sam malo pro�eprkao. - molim, samo izvolite -� nasmijala se. - ako za�elite �togod saznati, molim vas da me pitate. profesor se lagano nakloni i izgubi. nora se okrene samu. - ti, smrdljiv�e! - pro�apta. - mogao si me oba vijestiti. 48 * - htio sam. ali kad god bih te potra�io bfla si zauzeta. - iz kaputa izvadi lulu i stavi je u usta. - usput budi re�eno, je li istina da bi idu�eg mjeseca mogla imati izlo�bu u "clay clubu" u new yorku? radoznak ga je pogledala. - kako si za to saznao? - arlene. tko drugi? - arlene ponekad previ�e govori - rekla je. - to jo� nije definitivno. pogledala je za profesorom bellom. - stvarno misli� da �e ne�to uzeti? - tko ena? stisnut �emo pal�eve. vrijeme je da se san francisco pojavi s jo� jednim pravim kiparom uz bufanoa. - misli� li da sam prava, same? - re�e, a u o�ima joj bljesne nenadana ozbiljnost. - ti si najpravija koja postoji - rekao je on jednako ozbiljno. - imam predosje�aj da �e se bell sa mnom slo�iti. duboko je uzdahnula. - tada �u stisnuti prste ruku i nogu. okrenuo joj se i nasmije�io. - ako to upah mo�da za promjenu ne�u morati slu�ati uvijek istog kipara koji tvrdi da se istinsko nadahnu�e mo�e na�i jedino u marksizmu. nasmijala se. - jadni same, ti si uistinu prepun briga, zar ne? - odakle ti to zna�? - upitao je ironi�no. - nisam te ba� previ�e vi�ao u zadnje doba. polo�ila je ruku na njegovo rame. - nije stvar u tome �to bih te manje voljela, same. obavljala sam svoje du�nosti. razapeta izme�u tvornice aviona i ateljea nisam mogla puno izlaziti. - nekako si napeta. ono �to ti treba jest jedna od mojih poznatih terapija za opu�tanje. zami�ljeno ga je pogledala. nijedno od njih nije bilo budala. a usluge su usluge. to ne zna�i ni�ta i zna�i sve. takav je vec svijet u kome �ive. - proteklo je puno vremena, same, zar ne? - isuvi�e - odgovorio je. - misli� li da bi doktor mogao nocas prona�i vremena za mene? 4 kamo ijubav ode 49 - mislim da bi mu moglo po�i za ruikom. oko osam, kod mene?

- do�i �u. promatrala ga je dok je prilazio profesoru bellu. nastojala je �uti �to govore, ali je odvrati ruka na njenu ramenu. - kako ide, draga moj'a? - izvrsno, majko. - drago mi je - nasmije�i se cecelia hayden. nije se �esto smije�ila, ali j'e osmijeh o�ivio njene bistre plave o�i ispod pa�ljivo po�e�lj'ane bijele kose. pitala sam se, ima� li mi vremena u�iniiti jednu malu uslugu. - �to to, majko? - radi se o jednom mladi�u, sinu prijatelja tvog oca. zaboravila sam na tvoju izlo�bu pa sam ga pozvala danas poslijepodne na koktel. vjerojatno �e ostati na ve�eri. - oh, majko! - re�e nora o�ajni�kim glasom. - ovo jednostavno nije pogodno vrijeme. isuvi�e stvari mi je na pameti. - molim te, draga. nora pogleda svoju majku. te tri rije�i nisu ostavljale mj'esta prepiranju. tfnato� svojoj krhkoj poj'avi cecelia hayden bija�e �vrsta poput stij'ene. - to je tako pristao mladi� - nastavila je. - ratni heroj. ostala su mu jo� samo tri dana do povratka na du�nost. uvj'erena sam da �e ti se svidjeti. rekla sam charlesu da ga, kad stigne, dovede ovamo. nora klimne i okrene se upravo u trenutku kada joj pri�e Sam, s uzbu�enim izrazom na ucu. - on �eli umiru�eg �ovjeka. - ne valj'da! - glas j'oj' se isrpuni stravom. - svi�a mu se. - odgovori ga od toga - molila je. - cak ga nisam htjela izlo�iti. ne bih ga stavila da mi nij'e trebao neki ve�i komad kako bih ispunila taj kut. vi�e i ne radim na taj na�in. - nij'e va�no. on �eli nj'ega. okrenula se i kroz svjetinu pogledala veliku skulpturu od �eljeza. �ovjek dopola utonuo u tlo, �to se oslanja laktom i s jednom rukomnasrcu; izraz agonije krivi 50 mu crte lica. sjetila se svoga ushi�enja dok je radila na skulpturi, ali joj se sada �inila nekako ru�nom. - molim te, same, nagovori ga na ne�to drugol - a ne, ne nakon �to mi je rekao da po prvi put vidi kako je jedan skulptor uhvatio pravi trenutak smrti. zurila je u njega. - stvarno je to rekao? klimnuo j'e. ponovno je pogledala prema kipu, nastoje�i na nj'emu vidjeti �to i profesor. - u redu - re�e naposljetku. - dobro, re�i 5u mu da ga mo�e uzeti. barem je to veliki komad, pomisli tje�e�i se. a na skupnoj izlo�bi bolje je imati takav nego nekakav mali. posjetitelji ga ne mogu mimoi�i. jo� j'e stajala sa zami�lj'enim izrazom na licu kad me dovede njena majka. gospo�a Hayden joj takne rame i nora nam se okrene. podigla je lice i ja spazih da je to djevojka koju sam tog podneva ugledao na tvorni�kom prozoru. o�i su joj rasle od radoznalosti i iznena�enja i ja shvatih da je i ona mene prepoznala. - nora, ovo je major luke carey. majore carey, moja k�i nora. 3 ratovi su brusila koja �ovjek upotrebljava da nao�tri svoje pohlepe. pogledah j'e i shvatih da sam propao. neke su djevojke kurve, neke dame, a svaki mu�karac kadtad dobije jednu koja je oboje. to sam spoznao �im sam taknuo njenu ruku. tamnoplave o�i bij'ahu j'oj skoro ljubi�aste, sakrivene dugim trepavicama, a gusta crna kosa zadizala se i podizala s �ela. nj'ena mlje�na prozima put, zategnuta preko visokih jagodica, i vitka, gotovo dje�a�ka pojava, malih prsiju, pridonosile

su op�oj aritmeti�koj po 4* 51 reme�enosti njfena tijela. all meni je bilo bas dobro. ovo je bilo dokraja. �ivot i smrt. skroznaskroz. njena majka je nekamo nestala a ja sam je jo� uvijek dr�ao za ruku. glas joj bija�e dubok i posjedova�e onu pa�ljivo njegovanu izvjesta�enost �to je svojstvena djevojkama koje poha�aju isto�ne �koie. - u �to gledate, majore carey? brzo pustih njenu ruku. bija�e to kao da gubi� dodir s nekom posebnom vrstom stvarnosti, kao da lupa� glavom o zid jer se tako dobro osjeca� kad prestane bol. - �ao mi je - rekoh. - nije bilo namjerno. - kako ste saznali gdje �ete me prona�i? - nikako. bila je to samo sretna dkolnost. - jeste li vi uvijek sretmi? odmahnuh glavom. - nisam uvijek. spazih kako joj o�i prelaze preko traka odlikovanja iia mojoj vojni�koj bluzi. �arenih je odh�ja bilo toliko da bi se moglo okititi malo bo�i�no drvce. - barem ste �ivi. klimnuh. - rekao bih da nemam prigovora. uspio sam dogurati dovde. - ne vjerujete da �ete dogurati i do kraja? bila je to vi�e tvrdnja nego pitanje. nasmijah se. ta djevojka nije gubila vrijeme. provalila je odmah u sr�. - dvaput sam imao sre�u - rekoh. - sretan se ne mo�e biti tri puta. - bojite li se smrti? - cijelo vrijeme. ponovno je pogledala trake odlikovamja. - vjerujem da vas ne bi poslali natrag kad biste im xo rekli. - zacijelo ne - rekoh. - ali ne bih. - za�to ne? - mislim da se vi�e bojim da ne ispadnem kukavica nego da umrem. - to ne mo�e biti jedini razlog. po�eo sam se nelagodno osje�ati. nikako nije prestajaia. 52 - mo�da i nije - priznah. - mo�da je to zato jer je smrt poput �ene koju ve� dugo progomte. po�ehte otkriti je li to jednako toliko lo�e, odnosno dobro, koliko ste i mislili da ce biti. - je li to sve o �emu razmi�tjate? - upitala je. - smrt? - vec skoro dvije godine nemam vremena razmi�ljati o bilo �emu drugom. - pogledah prema kipu kojeg sam ugledao kad sam ulazio, umiru�em �ovjeku. osjetih da njene o�i slijede moje. - ja sam poput �ovjeka u onom kipu. u svakom trenutku u kojem �ivim. zamijetih kako na trenutak prou�ava kip, a zatim me ponovno uze za ruku. osjetih kako drhti. - nisam �elio da to zazvu�i tako odvratno. - nemojte se ispri�avati - re�e brzo. o�i joj sada bijahu tamne, gotovo purpumocrvene, poput krupnih boba gro��a u vinogradima pokraj sacramenta. - ja to�no znam �to ste �eljeli. - vjerujem da znate. - nasmijesio sam se i pogledao u stranu. morao sam. - znate - rekoh - kad sam prvi put �uo za ovaj tulum, pomislio sam da �e biti prili�no dosadno. jo� se jedna bur�ujka igra umjetnosti. - osjetih da je postalo dovoljno bezopasno da joj se okrenem. - ali sam imao predosje�aj da ste prili�no dobra. - ona je bolja od toga, luke - odjekne poznati glas iza mene. - ona je vrlo dobra. okrenuo sam se. pro�lo j'e vi�e od tri godine otkako sam zadnji put �uo taj glas. - profesore belll bio je uzbu�en i sretan dok mi je stisiao ruku:

- jo� pred par godina luke je bio jedan od mojih dje�aka - rekao je nori. specijalizirao je arhitekturu. - gra�evinarstvo - zare�ao sam obnoviv�i me�u nama staru raspru. - arhitektura postoji kako bi golubi imali na �emu sjediti, a gra�evina je za ljude. - isti stari luke. - pogledao me u lice i ja mu u o�ima ugledah zaprepa�tenje. taj sam pogled vidio ve� u o�ima starih prij'atelja. sitni iskri�ani o�iljci od �rap 53 nela na mojoj opaljenoj i �ilavoj ko�i nekalko msu pnstajali dje�aku ru�i�astih obraza koji je oti�ao u rat. - ne ba� isti, profesore - rekoh, mastoje�i mu olak�ati brigu. - dug je rat. i cijelo vrijeme dok smo ondje stajali i razgovarali, osj'e�ao sam kako njena ruka u cmojoj postaje sve topiija i toplija. ve�era je bila postavljena u vehoj blagovaonici �to je preko brijega gledala na zaljev. svi drugi ve� bijahu oti�li. za stolom bijasmo samo nas troje - nora, njena majka i ja. pogledah prema �elu stola, gdje je sjedila stara gospo�a. doimala se tako savr�enom. i sve je drugo bilo kako treba: zidovi bogato oblo�eni hrastovinom, vehki okrugli stol, svije�e �to gore na blistavom srebrnom svije�njaku. sjedila j'e uspravna i visoka, i na njoj je bilo ne�ega �to me podsjecalo na kaikvu sjajnu �eli�nu o�tricu. bila je sna�na i siguma u svoju snagu, na svoj mirni, hladni na�in. bili ste svjesni mudrosti �to u njoj po�iva, premda nikad nije potojala potreba da je doka�e. po onome �to mi je pri�ao otac, mno�tvo bi se ljudi iznenadilo kad bi trebalo poslovati s tom mirnom mladom udovicom, koja j'e naslijedila dva ogromna bogatstva. - moj' pokojni suprug mi je uvijek pri�ao o va�em ocu - nasmijala md se preko stola. - bili su toliko dobri prijatelji. �udno je �to se nikad prije nismo sreli. �utke sam klimnuo. meni to nije bilo tako �udno. sve dok se tata pro�le godine nije povukao, bio je upravitelj po�te u malome ju�nokalifornijskom gradi�u u kome sam ro�en. svijetu generala havdena nije pripadao ni�ta vi�e nego ovaj njegovom. sve �to su njih dvojica dijelili bija�e sje�anje da su za prvoga svjetskog rata pripadah istom vodu. - va� je otac za prvog rata spasio �ivot mome suprugu, znate. - �uo sam tu pri�u. ali kad mi ju je pri�ao otac, bilo je obrnuto. podigla je malo zvonce sa stola pred sobom. lagano je zazvonilo. - ho�emo li kavu popiti u solariju? 54 ja pogledah noru a ona svoj' sat. - ti i major samo izvolite, majko - re�e. - ja u osam sati imam u gradu sastanak. preko lica spo�e Havden prije�e tra�ak namrgo�enosti, a pot?m ga nestane. - zar ba� mora�, draga? nora ne pogleda majku. - obe�ala sam samu convinu da �u pogledati njegove planove za izlo�bu moderne skulpture. gospo�a Hayden letimi�no pogleda mene, zatim noru. njen glas je u sebi sadr�avao najbla�i mogu�i prosvjed, ali sam osje�ao da vrlo bri�ljivo bira svoje rije�i. da li zato �to sam ja ondje ili ne, nisam znao. - mislila sam da je to pro�lost - rekla je. - toliko je vremena pro�lo otkad si zadnj'i put vidjela sama corvvina. - moram, inajko. na kraju krajeva, sam je doveo profesora belia na moju izlo�bu. okrenuh se staroj' gospo�i. - molim vas, ne uzrujavajte se radi mene, gospo�o Hayden - rekoh brzo. - i sam se do osam i trideset moram vratiti u presidio. ako �elite, mogu prebaciti va�u k�er. - ne bih �eljela da ikome budem na smetnji - re�e nora. - ne�ete biti. vozim vojni automobil, pa ne moram brinuti o potro�nji benzina. - u redu - rekla je. - dajte mi samo koju minutu da se presvu�em. gledali smo je kako odlazi, a kad je vi�e nije bilo okrenuh se njenoj majci. - imate vrlo talentiranu k�er, gospo�o Hayden. trebali biste biti vrlo ponosni. - i jesam - odgovorila j'e. a onda joj se u jasnim plavim o�ima pojavi izraz

radoznalosti. - no moram priznati, ja je uvijek potpuno ne razumij'em. katkad se osje�am posve zbunjenom. ona je toliko druk�ija od mladih djevojaka mog vremena. pa ipak, nora je jedinica i imala sam je kasno. - rat je. svi smo puno druga�ij'i. - besmislica. slu�am to cijelo vrijeme - re�e o�tro. - to je besmislica. va�a generacija nije jedina 55 koja se borila u ratu. i mofa; je to �inila. isto tako i mladi ljudi generacije mojih roditedja. mogao bih se o tome prepirati, alirnisam �eho. - vasa k�i je vrlo talentjrana tt ponovihi -iprpfesor bell mi je govorio kako talenat nije uvijek najlak�a stvar na svijetu, ni da se razumije, jo� manje da se s njom �ivi. i njene o�i zasja�e u odu�evljenju. - vi ste drag mladi�. nadam se da �ete nas ponovno do�i vidjeti. osjecam da �ete nam biti vrlo korisni. - nadam se. au, ja se vra�am onamo preko mora. mo�da to u�inimo kad se rat zavr�i, pogledala me ravno u o�i. - mo�da �e tada biti prekasno. mislim da mi se na licu vidjelo zaprepa�tenje, jer je njeno odu�evljenje poraslo. posegnuh za cigaret�m. - �ula sam da ste prije mo �to ste po�li u vojsku, bili mladi arhitekt koji je mnogo obe�avao, majore carey. - vama o�ito ne promakne mnogo, gospo�o Hayden. - nastojim da ne, majore carey. bespomo�noj udovici vrlo je va�no dr�ati otvorene o�i. zaustih da prosvjedujem. bespomo�na udovica, ma nemojte! tada ugledah ,kako se opet smije�i i shvatih da me zafrkava. ' i - �to ste jo� saznali o meni, gospo�o Hayden? - prije rata ste zatra�ili mjesto kod "hayden i'carruthersa". bili su prili�no impresiofiirani vama. - vojska je bila jo� vd�e. r - znam, majore carey - rekla je. - znam takmer i va�u ratnu biografiju ... podigoh ruku. - po�tedite me toga, gospp�o Hayden. na �to ciljate? izravno me pogledala. � i - svi�ate mi se, majore carey rekla je. - u povoljmim okolnostima mogli biste :kod "hayden i carruthersa" bdti potpredsjednik. zapanjeno sam gledao u nju. to bi bio pocetak na vrhu. prilicno dobro za momka koji nakon diplome jo� nije imao posao. "hayden i carruthers" bija�e jedan od vodecih arhitektonskih koncerna na zfeipadnoj obali. 56 - kako vi to znate, gospo�o? - znam.:- irfc�e mirno. - prete�no ja vladam poduze�ein. !1 :*:k. j' \\1' - a �to smatrate pod "povoljnim okolnostima"? pbgledala je prema vratima 'aipotom ponovno u me ne.'o�i joj bijahu jasne i mirne. - mislim da ve� znate odgovor. uipravo tada nora se vrati u �obu. - nadam se da me niste predugo �ekali. - nikako - rekoh. - major i ja smo vrio zanimljivo �askali, nora. spazih brzi radoznali pogled �to ga je nora dobaci la svojoj majci. spustsih pogled na staru gospo�u. - puno vam hvala na ve�eri, gospo�o Hayden - rekoh doli�no. - nema na �emu, uiajore. vi samo razmislite o onome �to sam vam rekla. - i ho�u, gospo�o. hvala vam jo� jednom.

- do vi�enja, majore. - 'no�, majko - re�e nora. glas njene majke uhvati nas na vratima. - nemoj predugo ostati vahi, draga. k^id se smje�tala na sjedi�tu, uhvatih miris norina parfema. to me uznemiri. nije to' bila vrst parfema koja se nosi na poslovni sastanak.!", - kamo? - zapitah. - ulica lower lombard. ja vas ne skre�em s puta, zar ne? - ni najmanje. primakla se bli�e i ja na svoni ramenu osjetih njenu ruku. - je li majka govorila o meni? - ne. - zapravo nisam lagao. - za�to? - tako - re�e neodre�eno. �utke smo se vozili du� nekoliko blokova. - vi se zapravd ne morate vratiti u presidio do osam i trideset, zar ne? �- ne.- rekoh. - a �to je s vama? mo�ete li se izvu�i iz tog svog spoja? odmahnula je glavom. - ne ivi�e. prekasno je. - okhjevala je. - to ne bi bilo fer.' shvacate, zar ne? 57 - ku�im vas savr�eno jasno. pogledala me. - nije ni�ta takvoga - re�e brzo. - nisam ni�ta rekao. zaustavih kola pred semaforom. njegov crveni sjaj pretvori njenu put u plamen. - �to �ete sada? - upitala je. - ne znam. oti�i �u do kineske �etvrri... mo�da se maliti... - to j'e �isti bijeg. svjetlo se promijenilo i j'a ponovno pokrenuh kola. - naj�i��i - slo�ih se. - ali je to i dalje najbolji na�in da zaboravim stvari koji poznajem. osjetih kako joj se ruka sti��e oko moje mi�ice. - je li to stra�no? - ponekad. kroz svoju jaknu osjetih njene nokte. - htj'ela bih da sam mu�ko! - drago mi je �to niste. okrenula se prema meni. - da se vidimo kasnije? na svom rukavu osjetih �vrsto�u njenih malih grudi. znao sam da sam bio u pravu. bila je sve �to sam mislio da jest, sve je to bilo spremno da se uzme, ali me ipak ne�to spre�avalo. . - sumnjam - rekoh. - za�to? - tako. - sam sebi sam i�ao na �ivce. - nije va�no. - meni jest. recite mi. osjetih kako mi j'e u glas uspuzla ij'utita oporost. - znam u ovom gradu barem deset mjesta gdje bih se na brzinu mogao provesti, da je to ono �to tra�im. pustila mi j'e ruku i odmaknula se. ugledah kako joj se u o�ima nenadano pojavi�e suze. - oprostite - rekoh. - toliko sam dugo bio odsutan, pa sam se zaboravio pona�ati. - ne morate se ispri�avati. zaslu�ila sam to. - pogledala je kroz prozor. - ovdje skrenite. to je na sredini idu�eg bloka. skrenuh kola uz rub ceste. - imate jo� tri dana dopusta? 58 - taiko je - rekoh. - ho�ete li me nazvati? - sumnjam. idem malo pecati dolje u la jollu. - mogla bih do�i dolje.

- sumnjam da bi to bilo mudro. - oh! vi ondje imate djevojku? nasmijah se. - bez djevojke. - za�to onda ... - zato �to se vra�am natrag u rat - rekoh grubo. - zato �to ne �elim nikakvih veza. ne �elim razmi�ljati o ni�emu drugom osim kako dogurati do idu�eg dana. znam previ�e momaka koji su izgubili sva svoja sutra osvr�u�i se za sobom. - vi se bojite. - vra�ki ste u pravu. to sam vam ve� rekao. njene su suze sada bile prave. polako su joj se kotr ijale niz obraze. polo�ih ruku na njeno rame. - gledajte, smije�no je - rekoh nje�no. - trenutno je sve tako zajebano. mo�da jednog dana, kad zavr�i rat. dogurao ... prekinula me. - ali i sami ste rekli da nitko nij'e tri puta sretan. - tako to nekako jest - priznah. - tada vi zapravo i ne vjerujete da �ete me nazvati. ikada - u njenu glasu bija�e �udna tuga. - cini se da vam se neprekidno ispri�avam. oprostite. trenutak je gledala u mene, onda izi�e iz auta. - ne volim rastanke. nisam imao prilike odgovoriti jer je ne okrenuv�i se potr�ala stubama. zapalio sam cigaretu i promatrao j'e kako priti��e ku�no zvonce. poslije trenutkadva sti�e neki mu�karac i uvede je unutra... kad sam se oko tri ujutro vratio u hotel, pod vratima bija�e poruka: molim vas da me ujutro nazovete kakp bismo nastavili razgovor. potpisala se cecelia havden. ljutito zgu�vah poruku i bacih je u ko� za sme�e. ujutro sam oti�ao dolje u la jollu ne zamaraju�i se nazivanjem. 59 d tjedan dana kasnijevra�ao samse u australiju i rat. da sam ikada ponuslio kako stara gospo�a �epi �ekaju�i da je nazovem, samo foih se zavaravao. bilo je nekdh stvari koje nisu mogle �ekati. idu�eg dana nazvala je sama corwina. 4 - gospo�o Hayden - re�e sam corvvin u�av�i u sobu gdje ga je cekala stari�a. nadam se da me niste predugo �ekali. - nipo�to, gospodine corwin - odgovorila je kratko. - molim vas, sjednite, utonuo je u stolicu i radoznalo je pogledao. sve otkako ga je tog jutra nazvala, pitao se za�to ga �eli vidjeti. odmah je presla na stvar. - noru su predlo�ili za nagradu za kiparstvo eliofheimove zaklade. , :�; sam je pogleda s novirn i nenadanim �tovanjem. bilo je o tome glasina, 'al^ su se imena predlo�enih strogo �uvala, pogotovu jev' se nagradal sada prvi put dijelila nakon po�etka rata. ' - odakle to znate? - zapitao je zavidno. �ak ni on nije mogao do�i ni do kakve vijesti. - nije va�no - rekla je �ustro.- bitno je da znam. - dobro. neobi�no mi je drago zbog nore. nadam se da �e je dobiti. ona to zaislu�uje. - zbog toga sam vas i htjela vidjeti. �elim biti sigurna da �e je stvarno dobiti. sam je gledao u nju i �utio. - novac ponekad mo�e biti stra�an hendikep - nastavila je gospo�a Hayden. pogotovu u umjetnosti. �eljela bih se pobrinuti da bogatsvo moje k�eri ne utje�e nepovoljno na njene izglede. - uvjeren sam da nece, gospo�o Hayden. suci su iznad takvih stvari. - nitko nije iznad ovakvih ih onakvih predrasuda - rekla je zaklju�no. - u ovom mi se trenutku �ini

60 da je cijeli liberalni umjetni�ki svijet orijentiran mjevo. gotovo sve �to je postigao netko izvan njih, automatski se odbacuje kao bur�ujsko i nepotrebno... - da vi to prih�no ne pojednostavljujete? - stvarno? - usprotivila se gledaju�i ravno u njega. - ka�ite vi meni. skoro svaku vehku umjefcni�ku nagradu u toku nekoliko proteklih godina osvojio je umjetnik koji je bio barem usko povezan s njima. sam najprije ine odgovori. bila je gotovo u pravu. - recimo da se sla�em s vama... no ja jo� uvijek ne vidim �to bi se moglo uciniti. emofheim se ne mo�e kupiti. - ja to znam. ah oboje shva�amo da nitko nije imun na utjecaje, na sugestije. sucd su samo ijudi. - odakle da po�nem? morao bih nekoliko va�nih ljudi natjerati da me slu�aju. - neki dan sam u san simeonu razgovarala s billom hearstom - re�e ona. - duboko je osje�ao da nora zaslu�uje nagradu. �utio je da bi to bila pobjeda za amerdkaniizam. sada je to po�elo dobivati smisao. odmah je trebao znati odakle je stigla njena obavijest. - hearst bi mogao biti koristan. tko jo�? - va� prijatelj profesor bell, na primjer - rekla je. - a hearst je u chicagu ve� razgovarao s bertieom mccormickom. i ovaj je vrlo zainteresiran. ako malo napregnete misli uvjerena sam da �e se na�i i mno�tvo drugih. - to bi iziskivalo puno posla. sada je velja�a, dakle imamo manje od tri mjeseca do progla�enja nagrade u svibnju. sve do tada ne mo�emo biti sigumi. 2ena podignu sa stola hst papira. - va�a pla�a u novinama je oko �etiri i pol tisu�e. uz to za �lanke u casopisima i �to�ta drugo prosjecno zacadite otprilike jo� dvije tisu�e dolara. - pogledala ga je. - to ba� i nije puno novaca, zar ne, gospodine corvvine? sam odmahnu glavom. - nije previ�e, gospo�o Hayden. - imate sikupe ukuse, gospodine corwine - nastavila je. - posjedujete zgodan stan. dobro �ivite, premda ne potpuno u granicama svojih mogu�nosti. za pro� 61 lih nekoliko godina zadu�ili ste se prosje�no ne�to vi�e od tri tisu�e dolara godi�nje. nasmije�io se. - ne brinem previ�e zbog svojih dugova. - ja to shva�am, gospodine corwine. ja razumijem da se dobar dio tog novca nikad ne vrati gotovinom ve� uslugama. idem li isuvi�e daleko ako pretpostavim da va�a cjelokuipna zarada iznosi blizu deset tisu�a godi�nje? odmahnuo je glavom. - niste oti�li suvd�e daleko. stavila je list papira natrag na stol. - spremna sam vam platiti deset tisu�a dolara za va�u pomo� u osiguravanju nagrade eliofheim za moju k�er. ako je ona dobije zaklju�it �emo desetgodi�nji ugovor koji �e vam jam�iti dvadeset tisu�a godi�nje i deset posto od njenih bruto zarada. sam je brzo ra�unao. kako nora danas brzo stvara mo�i �e, ako osvoji nagradu, zara�ivati izme�u pet i deset tisu�a godi�nje. - neka bude pedeset posto. - dvadeset pet - rekla je brzo. - naposljetku, moja k�i mora platiti jo� i izlo�bene pristojbe. - samo trenutak, gospo�o Hayden. ovo je malo prebrzo za mene. pogledajmo da li ja dobro shva�am ono �to govorite. vi me unajmljujete kao agenta za tisak, koji �e nori pomo�i da dobije nagradu eliofheim? - tako je, gospodine corwine. - i ako ona dobije nagradu, mi �emo zaklju�iti sporazum po kojemu �u ja postati njen osobni zastupnik, agent, menad�er ili �togod drugo u razdoblju od deset godina? za to �u biti pla�en dvadeset tisu�a godi�nje i dvadeset pet posto od bruto zarada njena rada?

gospo�a Havden ponovno khmnu. - �to ako ne dobije nagradu? - tada ba� ne bi imalo puno smisla sklapati sporazum, zar ne, gospodine corwine? - ne, naravno da ne bi - rekao je. pronicavo ju je pogledao. - ako sklopimo sporazum tko �e pla�ati jamstvo? - moja k�i, naravno. 62 - moglo bi se dogoditi da ne zaradi dovoljno da joj se to isplati. - sumnjam da bi je to brinulo - nasmije�i se stara gospo�a. - nora je i sama bogata �ena. njen prihod od obiteljskog trusta iznosi vi�e od stotinu tisu�a godi�nje. sam se zablenu u nju. znao je da nora ima novaca, ali nikada nije pretpostavljao da bi to bilo i blizu toj svoti. - zanima me jedno, gospo�o Hayden. jeste li vi o ovome razgovarali s norom? klimnula je. - naravno, gospodine corwine. ne bih ja s vama o tome razgovarala da nemam norin puni pristanak. sam duboko uzdahne. trebao je to znati. ipak se nije mogao suzdr�ati a da ne izrekne jo� jedno pitanje: - za�to nije ona osobno sa mnom razgovarala? - nora je dr�ala da bi bilo bolje kad bismo najprije vi i ja raspravili o tome odgovori stara gospo�a. - da se vi niste slo�ili, u tom slu�aju ne bi bio poljuljan va� odnos. sam klimnu. - shva�am. - nespretno je posegnuo za lulom u svom d�epu, a onda je zami�ljeno stavio u usta. - vi, naravno, obje shva�ate da �e, ako ja preuzmem ovaj posao, moja odluka o svim poslovima biti kona�na. - nora visoko cijeni i va�e po�tenje i va�u o�troumnost, gospodine convine. - upravo ste zaklju�ili posao, gospo�o Hayden. - nora �e biti vrlo sretna. - gdje je ona? postoji mno�tvo stvari o kojima �emo morati porazgovarati. - re�i �u charlesu da je pozove - re�e gospo�a Hayden. - vjerujem da je u ateljeu. pritisla je dugme i na vratima se pojavio batler. zamolila ga je da pozove noru i ponovno se okrenula samu. glas joj bija�e varljivo prijazan. - i ja sam vrlo sretna, gospodine corwine. bit �e mi vrlo velika olak�ica �to znam kako uz mene jo� netko brine o norinoj dobrobiti. - mo�ete biti uvjereni da �u u�initi najbolje �to mogu, gospo�o Hayden. 63 - sigurna sam da ho�ete - rekla je. - ne �elim se pretvarati da uvijek razumijem svoju k�er. ona posjeduje sna�nu volju. ja ne odobravam uvijek njeno pona �anje. sam nije odgovorio. samo je sjedio pu�kaju�i svoju lulu i gledao je. pitao se koliko ona zapravo zna o nori. njena slijede�a izjava razjasni kako postoji vrlo mak stvari koje ona ne zna. - mislim da bi me se zbog puno stvari moglo proglasiti staromodnom - reikla je napola se ispii�avaju�i. - ah ponekad moja k�i djeluje.... da tako ka�em... prili�no smu�eno. sam ju je trenutak pa�ljivo proucavao. - smijem li govoriti otvoreno, gospo�o Hayden? klimnula je. - nadam se da �ete me razumjeti: ja noru niti ne branim niti je osu�ujem. pri tome je najva�nije da vi i ja shvatimo o �emu govorimo. promatrala ga je jednako pozorno kao i on nju ma loprije. - molim vas, nastavite, gospodine corwine. - nora nije obi�na osoba - rekao je. - ona je vrlo nadarena, mo�da je genije. ne znam. �iv�ano je napeta, bolesno senzibilna i izuzetno osjetljiva. potreban joj je

seks kao nekim ljudima alkohol. - nastojite li vi to meni na uljudan na�in re�i da je moja k�i nimfomaeaka, gospodine corwine? - ne nastojim, gospo�o Hayden - rekao je pa�ljivo biraju�i rije�i. - nora je umjetnik. ona u seksu pronalazi i odre�eni stimulans i bijeg. jednom mi je rekla kako joj to poma�e da se pribli�i ljudima, da sazna vi�e o njima, da ih bolje razumije. jo� ga je uvijek promatrala. - jeste li vi i nora...? - ostavila je da pitanje visi u zraku. bez okoli�anja je susreo njene o�i. klimnuo je bez rije�i. ona lagano uzdahnu i spusti pogled na svoj stol. - hvala vam na va�oj iskrenosti, gospodine corwine. nisam namjeravala zabadati nos u va�e osobne odnose. 64 - s tim je ve� du�e vremena svr�eno - rekao je. - shvatio sam kad je zadnji put do�la do mene. - je li se to dogodilo pred oko �est mjeseci? ba� negdje oko njene prve izlo�be? klimnuo je. - bila je prili�no uznemirena. prije toga je plakala. �ini mi se da je mladi major, koji ju je dovezao, bio s njom prili�no grub. - major carey - rekla je. - povjerovala sam da je vrlo ugodan mladi�. , - rekao je ne�to �to ju je uzrujalo. u svakom slu�aju, pola sata nakon �to je stigla poslao sam je taksijem ku�i. - �udila sam se �to je te no�i do�la ku�i tako rano ... htjela bih vas zamoliti za jednu uslugu, gospodine corwine. - stojim vam na usluzi, gospo�o. - nora visoko cijeni va�e mi�ljenje. pomozite mi... pomozite mi da je sa�uvam od neprilika. - nastojat �u, gospo�o Hayden. za dobro sviju nas. - hvala vam - rekla je. najednom se doimala vrlo umornom. zavalila se u stolici i zatvorila o�i. - katkad pomislim da bi za nju bilo najbolje da se uda. mo�da bi se tada promijenila. - mo�e biti. - u sebi je sam znao bolje. djevojke poput nore nikad se ne mijenjaju, udavale se ili ne. sjedili su bez rije�i sve dok u sobu nije u�la nora. - gospodin convin se slo�io s na�im prijedlogom - re�e njena majka. nora se nasmije�i i ispru�i svoju ruku. - hvala ti, same. - nemoj mi zahvaljivati - rekao je. - mogla bi po�aliti prije nego cijela stvar bude gotova. - oku�at �u svoju sre�u. - u redu - rekao je. glas mu bija�e �ustar i slu�ben. - dakle, na �emu trenutno radi�? - spremam se za izlo�bu �to je u travnju prire�uje arlene gately. - prekri�i je. - za�to zaboga? 5 kamo ijubav ode 65 - ne mo�emo to sebi priu�titi. - ali ja sam obe�ala ... - tada �e� morati prekr�iti obe�anje - re�e sam grubo. okrenu se njenoj majci. na�inite �ek na deset tisu�a dolara. nora i ja idemo u new york. - u new york? - upita nora. - za�to? njena majka ispitiva�ki pogleda sama. - new york - ponovi on. - �elim da joj aaron scaasi u travnju priredd izlo�bu. - ja ... ja to ne bih mogla u�initi. - za�to ne? - upita je strogo.

- zato �to je arlene oduvijek bila moj agent. ona je postavila svaku izlo�bu koju sam ikada imala. ne mogu je samo tako iznevjeriti, nakon cijelog tog vremena. - mo�e� i ho�e�. arlene gately mo�e biti vrlo draga, ali je samo tre�erazredni provincijski trgovac, a ti si je prerasla. aaron scaasi je poznat kao jedan od vode�ih trgovaca u svijetu. izlo�ba u njegovoj galeriji trenutno �e vi�e od i�ega drugog pridonijeti da dobije� tu nagradu. - ali odakle zna� da �e on to u�initi? - ho�e - sam se nasmije�i. - tvoj �ek na deset tisu�a dolara ka�e da ho�e. sve se to, naravno, odigralo dok sam ja jo� bio na pacifiku. bio sam va�an �ovjek iz pri�a somerseta maughama. znojna, zaparena d�ungla koja bijelca uspavljuje u mlitavost, pa ga tada uz pomo� dra�esne tamnopute djevice zavodi u sretan na�in �ivota, o kojem se u dragom starom zavi�aju nikad nije niti sanjalo. mislim da sam bio u krivoj d�ungli. na privremenom uzleti�tu sjeverno od port moresbyja uvijek je bilo hladno i vla�no, i bez obzira koliko slojeva odje�e nosili studen vam se progrizla do kostiju. zubi su vam uvijek cvokotali, nos curio, i lak�e vam je bilo uhvatiti prehladu nego malariju. ve�inu svoga slo 66 bodnog vremena provodili smo ��u�uriv�i se oko trbu�aste pe�i u pilotskoj sobi za pripreme, raspravljaju�i o ozbiljnim takti�kim aspektima rata - npr., hoce li daisy mae ikada uspjeti osloboditi maloga abnera i kako �e zavr�iti ostali popularni stripovi. izme�u ovih rasprava na visokoj razini istr�avali bismo, kad bi zavri�tala sirena, van do svojih aviona, odletjeli i opet se spustili, a onda malim kmicama, koje su nam prale rublje, slali svoje ga�e kako bismo bili spremni za idu�i let. ima ne�ega vrlo neestetskog prigodom umiranja u prljavom donjem rublju. gotovo neameri�ko, mogh biste re�i. te�ko sam napredovao do pukovnika. moj zapovjednik leta bija�e preda mnom zbrisan s neba pa sam promaknut na njegovo mjesto. sjecam se �to sam pomislio kad su mi bron�ane hrastove listove zamijenili srebrnim. kao �to svi umiru, sada je red na mene. ali imao sam sre�e. jo� se uvijek sje�am iznena�enja koje me sna�lo kad sam osjetio kako mi le�ima prolazi poput igle o�tra bol. pred o�ima mi nesta kontrolne plo�e, nad mojom se glavom okrenu japanski zero pa se strmoglavi u vodu, dok sam ja nastojao pobje�i onome poda mnom. ne znam kako mi je po�lo za rukom da se vratim do uzleti�ta. �inilo mi se da plovim u moru hladetine, a onda je avion tresnuo o tlo i prevrnuo se. negdje u daljini za�uh kako netko vi�e i osjetih kako me vuku ruke. bijahu to tople ruke, ugodne ruke, premda su me nastojale odvu�i iz divne vru�ine �to me okru�ivala. zatvorio sam o�i i posve im se prepustio. ve� je bilo vrijeme da do�em u tu d�unglu o kojoj sam toliko �itao. nasmijah se sam sebi. ovo je ve� bilo bli�e. le�ao sam na obali u bali baliju i svuda naokolo �etalo je tisu�e ijepotica golih grudi, sve nalik dorothy lamour, i jedini problem �to me mu�io bija�e koju od njih da odaberem za tu ve�er. jedini san kojeg se nikada ne bih odrekao. macarthur �e jednostavno morati nau�iti napredovati bez mene. poslali su me doma �im mi je bilo dovoljno dobro da mogu putovati. 5* 67 istom sam druge sedmice srpnja saznao da je nora osvojila nagradu eliofheim, a i onda samo tako �to sam na koricama lifea slu�ajno vidio njenu sliku. od velja�e, kad sam pogo�en, pet sam tjedana ot�amio u bolnici u novoj gvineji, pa jo� sedam u "veteranskoj" u san diegu, nakon �ega sam otpu�ten kao nov. imao sam tridesetodnevni dopust prije nego se vratim zbog prekomande, pa sam oti�ao u la jollu, iznajmio mali brodi� na kome sam mogao jesti, spavati i po�eti upijati malo sunca. drijemao sam na le�aljci kad me prenuo �u�anj sve�nja novina ba�enih na palubu. otvorio sam o�i i ugledao dje�aka kako stoji na rubu palube i kesi mi se. strogo

sam zabranio samome sebi da �itam dnevne novine. bilo mi je dosta rata. no zato sam zamolio prodava�a iz kioska da mi svaki tjedan dopremi nekoliko revija. zavukao sam ruku u d�ep i u zrak zavrtio pola dolara. mali ga je uhvatio sa svom otmjeno��u joea di maggia kad skida visoku loptu. nagnuh se i pokupih sve�anj, a onda skinuh konop �to ga je dr�ao na kupu. revije skliznu�e na pod i ja pogledah prvu koju su mi takle ruke. zagledah se u sliku neobi�ne djevojke crne kose na koricama. i danas se sje�am da sam tada pomislio kako je lijepo �to su zaboravili na rat. onda shvatih za�to mi se djevojka �ini tako poznatom. malim bijelim slovima je pisalo: nora hayden - dobitnica nagrade za kiparstvo eliofheimove zaklade. ponovno sam pogledao sliku i vratila mi se stara �e�nja. sjajne tamne o�i, neobi�no putena usta nad ponosnom, gotovo oholom bradom. kao da je to bilo ju�er, iako je pro�la sjtoro godina dana otkako sam je zadnji put vidio. otvorih reviju. unutra bija�e vi�e njenih slika. nora kako radi u malom ateljeu iza ku�e svoje majke. nora kako pu�i dok skicira zamisao. nora kako sjedi kod , 68 prozora, a lice joj se ocrtava na svjetlu iza nje. ili izvaljena na podu kako slu�a gramofon. stao sam �itati: vitka gospo�ica hayden, koja djeluje vi�e kao model nego kao umjetnica, ne ostavlja sumnju o svojim stajali�tima �to se ti�e njena rada. "skulptura je jedina istinska iivotna forma u umjetnosti", tvrdi ona. "ona je trodimenzionalna. moiete oko nje hodati, gledati je iz svakog kuta, dota�i je, osjetiti kao �to bi mogli bilo koju iivu stvar. ona ima obujam, oblik, stvarna je i zaista iivi. moiete je vidjeti u svakom kamenu, iili svakog komada drveta, u napetosti i izdriijivosti svake metalne iice. umjetniku preostaje samo da tu skrivenu viziju iznese na vidjelo, izlije u kalup i udahne joj iivot..." za�uh kako mi u uhu odzvanja njen glas. ponovno okrenuh korice i prou�ih njenu sliku. to je bilo dovoljno. spustih reviju na palubu i ustadoh. i tako promijenih mi�ljenje. �to mijenja na stvari ako je pro�la godina dana? stajao sam u uskoj, tijesnoj telefonskoj govornici na kraju pristani�ta, slu�aju�i kako na drugom kraju linije u san franciscu zvoni telefon. javila se njena majka. - ovdje luke carey - rekoh. - sje�ate li me se? glas stare gospo�e bija�e jasan i �vrst. - naravno da se sje�am, pukovni�e. kako ste? - izvrsno, gospo�o Havden. a vi? - nikada u �ivotu nisam bila bolesna ni jedan jedini dan - odgovorila je. - �itam o vama u novinama. ono �to ste vi u�inili bilo je doista vrlo hrabro. - novine su to napuhale. u stvari uop�e nisam imao izbora. nije postojalo ni�ta drugo �to bih mogao u�initi. - sigurna sam da nije bilo samo tako. ali o tome �emo raspravljati drugi put. glas joj se razbla�i. - 2ao mi je �to nora nije ovdje. znam da �e joj biti krivo. - oh - rekoh. - a ja sam joj toliko �elio �estitati na nagradi eliofheim. 69 - zbog toga je i oti�la. jadno dijete, nije imala ni trenutka odmora otkako je to progla�eno. zahtijevala sam da ode dolje u la jollu kako bi od svega pobjegla. - rekli ste la jolla? - da - u njenu se glasu pojavi nenadani oprez. - odakle vi zovete? - iz la jolle. provodim ovdje svoj dopust. - zar to nije sretna podudarnost, pukovni�e? naravno, sada se sje�am kako sam u novinama vidjela ne�to o va�em boravku tamo. nora je u klubu "pla�a". - nazvat �u je - rekao sam. - ako je ne dobijete, pukovni�e, potra�ite sama qxrwina. on �e znati gdj'e je mo�ete prona�i. - sam corwin?

- da - rekla je. - vi ga se sje�ate. novinar i prijatelj profesora bella. preuzeo je vo�enje poslova moje k�eri. jadno dijete nema nos za posao. glas stare gospo�e ponovno se promijeni. - uistinu se nadam kako ne�emo morati �ekati jo� godinu dana da vas vidimo, pukovni�e. ja jo� uvijdk dr�im da nas dvoje moramo o ne�emu razgovarati. �ini mi se da bi "hayden i carruthers" bilo za vas izvrsno mjesto da nastavite karijeru. - hvala vam �to mislite o meni, gospo�o Hayden. vrlo skoro �emo o tome razgovarati. - na usluzi, mladi�u. do vi�enja. telefon �kljocnu i trenutak sam oklijevao prije nego sam u nj stavio jo� jedan nov�i�. ovaj put javio se corwin. - je li tamo gospo�ica hayden? - upitah. - tko zove? - luke carey. u�ini mi se da mu je glas postao prijateljsikiji. - pukovnik carey? - da. - samo trenutak, molim vas. pogledat �u mogu li je na�i. trenutak sam �ekao na telefonu, a tada za�uo nj'en glas: - pukovni�e carey. kojeg li iznena�enja. kako ste saznah' gdj'e �ete me na�i? nasmijah se. 70 - rekla mi je va�a majka. mislio sam da bismo negdj'e mogli oti�i na pi�e. - zar ste vi u la jolli? - oko pet kilometara od vas - rekoh. - �to ka�ete? - voljela bih. ali aaron scaasi, moj agent, treba svaki trenutak sti�i iz new yorka. prire�ujemo kobtel za tisak u pet sati. pri�ekao sam da ona predlo�i koje drugo vrijeme, ali nij'e. sve j'e jasno, pomislih, za to nema ni razloga. kad smo se pro�li put vidj'eu nisam bio ba� naj'pristojniji. - poku�at �u ponovno - rekoh. - molim vas, dajte - rekla j'e uljudno i prekinula. dok sam odlazio s pristani�ta za�kiljih u nebo. bij'a �e to dobro nebo. piavo, kao na razglednicama, s nekoliko visokih oblaka. sunce bija�e ugodno i toplo; kasnije �e postati vru�e i te�ko, ali tada me ne�e biti briga - bit �u u vodi. to je dakle kraj', pomislih. ali tada nisam znao �to j'oj je sam rekao nakon �to sam spustio slu�alicu. - nisi bila ba� nasrda�nija - re�e sam nakon �to je zaklopila telefon. - prokletstvo. cijela godina dana. �to misli, tko j'e on? sam pri�e nj'enom crta�em bloku i pogleda u nj'ega. crte� j'e prikazivao mladi�a koji se upravo sprema sko�iti u vodu. bio je gol. sam prepozna lice. bio j'e to gimmazijalac �to je u klubu radio kao spasavalac. - on ti nij'e jedan od ovih frajera - rekao je suho. - ovo ima sva obilje�ja zanovijetanja. ima� li kakvih primjedbi? - ne osobno - odgovorio je. - ba� me briga s kime spava�, ah kad to postane j'avna glasina, �teti na�em poslu. glas j'oj posta madan. - �to si o tome �uo? - dolj'e na pla�i "muscle" nastala j'e oko toga velika pri�a. preveliki si zalogaj za tog frajera da bi taj'nu zadr�ao za sebe. pri�ao je prijateljima, u tan�ine. frajer nij'e ni�ta izostavio. nora lj'utito strga s bloka papir i zgu�va ga. 71 - malo kopile! - rekao sam ti da bude� oprezna - re�e on strpljivo. - a �to bih trebala raditi? - upitala je baciv�i zgu�vani papir na pod. - postati opatica?

on mehani�ki podi�e s poda grudu papira i baci je u ko�aru za sme�e. iz svog d�epa i��eprka lulu. - htjela bih da se otarasi� te prokiete lule! ne mogu podnijeti njen smrad. on bez rije�i spremi lulu natrag u d�ep i krenu prema vratima. nora ga zaustavi. - same. - ljutnja ju je odjednom napustila i sad se doimala mladom i bespomo�nom. - same, �to mi savjetuje� da u�inim? - ne znam - rekao je zami�ljeno. - ali ja bih za po�etak te frajere ostavio na miru. - ho�u, same - rekla je brzo. - i jo� ne�to - dodao je. - ne bi bilo zgorega da bude� vi�ena s nekim poput onoga tvog vojaka �to je upravo nazvao. to bi moglo pomo�i da se prekine s glasinama. kad sam se vratio, stari �uvar s klupe pred pristani�nim uredom mahnu mi umornom rukom. - hej, pukovnik. hej. - �uje se da su tam' kraj coronada vid'li nekakvog sabljara. morti vam se splati ak' odete pogledati. - mogao bih - rekoh daju�i mu njegovu dnevnu kintu. nov�i� od pola dolara spokojno je gurnuo u d�ep. - fala, pukovnik. - za�kiljio je na mene svojim vodenim o�ima. - onak', uz put, u va�em je brodu neka cura. rekal sam joj da se ba� trebate vrnuti s objeda. po�oh prema svom brodi�u. nora je vjerojatno �ula moje korake jer je, kad sam se pojavio, stajala na palubi. nosila je kratke hla�ice s to�kicama i grudnjak, te se sa svojom crnom kosom, straga stegnutom u konjski rep, doimala poput minke. - hej - rekla je. - hej. 72 stisnula je o�i zbog sunca. - sada je na meni red da se ispri�am, pukovni�e. trenutak sam je prou�avao a potom sko�io na palu bu, dolje, do nje. - niste radi toga trebali dolaziti �ak ovamo, nora. polo�ila mi je ruku na rame. bila je topla. - ali ja sam to �eljela, pukovni�e. htjela sam da znate kako mi je �ao. bila mi je tako blizu da sam osjetio puni miris parfema u njenoj kosi. bio je dobar, �ist i svje� - poput borova u planinama, a sva �minka �to ju je nosila bija�e blijedo sjenilo ru�a. pogledah u njene o�i. �inilo se da to me�u nama traje oduvijek. zatim je poljubih. usta joj bijahu topla i slatka, a zubi iza njenih mekanih usana �vrsti i o�tri. osjetih njenu ruku oko svog vrata i kako svojim tijelom priti�te moje. spustih ruku do njena pasa i ona joj na svom putu izbroja skoro svako rebro. me�u nam je bilo onako kako sam znao da �e biti. netom sam je i drugi put poljubio, pustih je i posegnuh za cigaretom. pritisnuh kota�i� upalja�a, ali nikako da ta prokleta stvar proradi. - gle, drhtim. - i ja - rekla je prijazno. povukoh dim iz cigarete, kad sam je napokon uspio pripaliti, a onda je dodah njoj. potegnula je jedan dim, a potom se okrenula. - jo� sam onaj prvi put �eljela da me poljubi�. - htio sam - rekoh. - onda za�to nisi? - o�i joj bijahu poput sjene na vodi izme�u broda i pristani�ta. - znao si da sam spremna. okrenuh se u stranu. - mislio sam da si... ve� ne�ija. - zar je to ve� onda bilo toliko va�no? - meni jest - rekoh. - isuvi�e dugo si se prenemagala. �elio sam da me�u nama sve bude kako treba. - ni ti ba� nisi bio rana ptica.

- nisam. - je li to sada va�no? ponovno je uzeh u naru�aj. - sada vi�e ni�ta nije va�no. 73 u njenim o�ima pojavi�e se suze i ovla�i�e moje obraze. - oh, luke, luke! znam �to je re�eno o �enskim suzama, ali ja ne padam na te �tosove. to je najveoe mito za mu�karce �to je ikad prona�eno. dok sam poljupcima otirao njene suze osje�ao sam se visokim pet metara. nikada nisam isplovio da vidim je li uistinu to poslijepodne kraj coronada bio kakav sabljar. umjesto toga navukoh svoju odoru i otkasah za norom na njenu konferenciju za tisak. bilo mi je drago kad je napokon zavr�ila. u�as jedan. �im su nas ugledali zajedno, reporteri bijahu svuda oko nas. nasmijavali su nas za slike. postavljali nam pitanja. jesmo li zaru�eni? kada se namjeravamo �eniti? kako smo se upoznali? ide li ona zajedno sa mnom u washington na javnu pohvalu? jesam li do�ao ovamo da budem s njom ili je bilo obrnuto? nakon nekog vremena umorili smo se od pitanja na koja nismo imali odgovore, pa je dru�tvo prionulo na posao zbog kojeg se okupilo. to je pak zna�ilo slu�ati aarona scaasija kako izla�e zbog �ega misli da je nora najve�i doga�aj �to se u ameri�kom kiparstvu dogodio od kreiranja totemskog stupa. moram re�i da je bio uvjerljiv. �ak je i mene prevario. bio je to �elavi, zdepasti mu�karac, a doimao se vi�e poput biv�eg boksa�a nego kao jedan od najistaknutijih trgovaca umjetninama u zemlji. neprestano je plavobijelim rup�i�em brisao svoju �elu. nora se, sjede�i na po�ivaljci pokraj njega, doimala poput maloga djeteta. odnekle doluta sam corwin i sjedne. - on zna �to govori - re�e kiimaju�i prema scaasiju. - ona je zaista vrlo dobra. pogledah sama. bio je to mr�avi, zamalo krhki mu�karac, �ija vas je pojava lako mogla zavarati ako niste zapazili njegova �vrsta usta i odlu�nu bradu. iznutra, taj momak bija�e �vrst poput kamena. - ja mu vjerujem - rekoh, pitaju�i se kdliko se zapravo corwin zanima za noru. 74 kao da je znao na �to mislim. - poznajem noru dok je jo� i�la u �kolu. uvijek sam u nju imao povjerenja i bio sam vrlo sretan kad su mi ona i njena majka predlo�ile da preuzmem vo�enje njenih poslova. prou�avao me svojim tamnim o�ima. - �u�an sam da vam se zahvalim... - da? - rekoh. kmmnuo je. - ... sto ste do�li ovamo. nora je bila vrlo uznemirena nakon �to je s vama razgovarala, i bila je spremna opozvati konferenciju ukoliko vas ne na�e kako bi vam se ispri�ala. ona je u takvim stvarima vrlo osje�ajna, skoro poput djeteta. dru�tvo se po�elo razflaziti i corwin je oti�ao kako bi izmijenio nekoliko zavr�nih rije�i s novinarima. mo�da je burbon otupljivao moja �uvstva, ali sam osjecao da je vi�e toga �to mi �eli re�i. tada pri�o�e scaasi i nora i ja uhvatih sebe da se ljutim zbog na�ina kako je prisno polo�io ruku na njeno rame. - mo�da �ete nam se pridru�iti za ve�erom? trenutak sam okhjevao gledaju�i noru, a onda odlu �ih. - ne, hvala. vi morate razgovarati o poslu i ja ne �elim smetati. - ne�e� smetati - re�e nora brzo. u njenim o�hna spazih razo�aranje. trenutak sam se skoro predomislio. onda sam bolje razmisuo. nasmijah se, pa se ipri�ah. - obe�ao sam sebi pru�iti priliku da uiovim kakvog sabljara. mislim da �u no�as izvesti brod i pri�ekati kod coronada. tako �u, kad se pojavi sunce, biti spreman. - kad �e� se sutra vratiti? - upitala je. - kasno.

- zna�i da te ne�u vidjeti. moram se idu�eg jutra vratiti u san francisco. - �ao mi je - rekoh. sam pozove scaasija i oni nas ostavi�e same. - ho�e� h me nazvati? - upitala me. - naravno. 75 - ne, ne�e� - rekla je tren kasnije. - znam da ne�e�. bit �e isto kao i pro�li put. ti �e� se vratiti i ja vi�e nikada ne�u �uti o tebi. uostalom, sve �to znam o tebi pro�itala sam u novinama. - ne budi smijeina. rekao sam da �u te nazvati. - kada? - prvi put kad budem u san franciscu. - to mo�e biti nikada - rekla je poti�teno. uzeh je za ruku. bila je topla, nje�na i bespomo�na. - nazvat �u te. obe�ajem. �udno me pogledala. - �to ako ti se ne�to dogodi? kako �u znati? - ni�ta mi se ne�e dogoditi? sada sam uvjeren. zna� li onu staru: biti ro�en da te objese. i zadnji je reporter odmaglio. bilo je vrijeme da se po�e. sa svima se izrukovah. - otpratit �u te do vrata - re�e nora. izi�li smo u vrt. ve� se bilo smra�ilo i tisu�e je malenih zvijezda rasvjetljavalo no�. zatvorih vrata za nama. - mislio sam da ne voli� rastanke - rekoh. znao sam da je mogu poljubiti, ali sam izabrao da to ne u�inim. da jesam, nikada ne bih bio oti�ao. mislim da je i ona to znala. - ovo nije rastanak - pro�aptala je i njena je ruka kratko dotakla moju. vrata se za njom zatvori�e i ja si�oh do taksija. scaasi je oti�ao u svoju sobu kako bi se oprao, pa stoga sam bija�e sam kad se nora vratila unutra. ispitiva�ki je pogleda. - pribavi mi pi�e - rekla je. �utke je ustao sa stolice i donio joj viski sa sodom. ona ga odlo�i. - udat �u se za njega - rekla je skoro izazovno. corvvin jo� uvijek ne re�e ni�ta. - pa, zar ni�ta ne�e� re�i? to je ono �to �elite ti i majka, zar ne? bio je iznena�en. - kako zna�? - nisam ba� takva glupa�a - re�e ponovno i uze svoje pi�e. - shvatila sam to kad je rekao da mu je 76 imajka dala broj. a kad si ti rekao kako ne bi bilo lo�e da budem vi�ena s njim u dru�tvu, postala sam sigurna. sada, kad je to rekla, nije bio uvjeren da je zbog toga sretna. - brak je ozbiljna stvar. ispila je svoje pi�e i spustila �a�u. - znam - rekla je. - on je ... zgodan momak. - ono �to zapravo �eli� re�i jest to, da ja nisaml - nisam to rekao. - znam da nisi. ali to je ono �to misli�, zar ne? zato �to sam takva kakva jesam, ja mu ne�u biti dobra �ena? �utio je. - za�to ne bi mogla? - zahtijevala je. - imam dovoljno godina. mogu se, dakle, udati. imam i sav novac koji �e nam ikada biti potreban, a nakon rata mogu urediti da radi �to god �eli. zar je to lo�e? - pita� li me ili mi ka�e�? - ka�em ti! - rekla je ijutito. izvadio je svoju uvijek prisutnu lulu. - u tom slu�aju samo jedno pitanje: voli� li ga? zagledala se u njega. bija�e to posljednja stvar koju

bi od njega o�ekivala da ka�e. - naravno. - onda dobro. - nasmije�io se. - kada se udaje�? ugledala je njegov osmjeh i iz nje nesta ljutnje i prkosa. uzvrati osmijehom. - cim ga natjeram da me zaprosi - odgovori. 6 kad sam se vratio na brod, svukoh sa sebe odoru i navukoh traperice. rezervoari za benzin bili su puni - za to sam se pobrinuo ranije tog dana - ali mi se nije svi�ao na�in kako su palile neke svje�ice, pa sam se dao na njihovo �i��enje. no to je vodilo �i��enju prstenova, pa ventila, i prije nego sam shvatio bilo je ve� skoro deset sati. najednom postadoh svjestan gladi. 77 provjerih svoje zalihe ali ondje nije bilo ni�ega �to bi me odu�evilo. uz to sam, namjeravam li idu�i dan ostati vani, morao nabaviti i ne�to hrane. prona�ao sam malu trgovinu namirnicama koja je jo� uvijek bila otvorena, kupio �to trebam i oti�ao u "pr�varnicu" na vrlo lo� odrezak i neizbje�nu bo�icu �ilija. nije bilo drugog na�ina da ga prisilim da mi spuzne u �eludac. najednom �ak ni �ili nije mogao ubiti u�ljivi okus jela. zlovoljan, pogledah u svoj tanjur. da nisam budala, mogao sam u�ivati u pristoj'noj ve�eri. ali ne. morao sam ostati nezavisan. nikakvih veza za malog starog lukea. on wagda ide sam. uzeh jo� jedan zalogaj odreska i razmi�ljaju�i ga sa�vakah. �to to samnom nije u redu? nevolja je u tome �to od svega �elim na�initi vi�e nego uistinu jest. nisam u stanj'u uzeti stvari onakvima kakve jesu. sve shva�am isuvi�e ozbiljno. �to je posrijedi? njen novac? �injenica da mi je stara gospo�a sve to prakti�ki objasnila? ne bi moglo biti to. sje�am se kako su obi�avali govoriti u �koli: jednako je lako zaljubiti se u bogatu kao i u siroma�nu djevojku. i puno bolje. onda shvatih o �emu se radi: nisam se �udio spetlj'ati, jer sam se boj'ao. bojao sam se da �u, ako se zacopam u nju, zaista propasti. ona posjeduje sve �to sam oduvijek �elio: stale�, stil i �arm, sjajnu i blje�tavu �minku koju se samo s godinama mo�e posti�i. sve to i usto umjetni�ki dar i neobuzdano kurvanje koje sam osjetio da te�e u njoj. zivot s takvom �enom ne mo�e biti lagan. osim toga, kako sam mogao znati da i ona osje�a isto? �to sam joj mogao ponuditi? zagrizoh jo� jedan komad odreska, ali je sada ve� bio hladan pa odgurnuh tanjur u stranu. odoh do pulta i pokupih svoj'e dvije vre�ice namirnica. nisam imao sanduk s ledom pa sam namirnice polo�io na pod pilotske kabine, a onda pogledao u nebo. bija�e vedro a mjesec toliko sjajan da se �inilo kao da je dan. pogledah na svoj sat. sedam i trideset. negdje par minuta iza jedan mogao bih baciti sidro kraj coronada. ispru�ih ruku i pritisnuh startno dugme, pa izi�oh na palubu da odve�em brod. 78 putovanj'e nije trajalo du�e nego sam mislio. kad sam isklju�io motor i bacio sidrof podigla se pjena i oplahnula mi lice. bilo mi je vrlo ugodno. pobacah sa sebe odje�u na palubu i sko�ih s broda za sidrom. ima ne�eg u plivanju u dubokoj vodi �to podsje�a na zibanje u kolijevoi. ocean vas prihvati i vi ga osjecate kao tijelo. di�ete se i padate s njim kao �to to �inite i sa �enom; gibanje vas smiruje i odmara, razmrsuje sve uzlove. ne�to kasnije sam se popeo na brod i bosih nogu otapkao palubom do kabine. otvorio sam vrata i u�ao. posegnuh za ru�nikom, ali mi ruka dotaknu prazni stalak. upravo se okrenuh kako bih upalio svjetlo kad iz mraka dopre glas: - tra�i� ru�nik, lutke? dobro zavitlan bijeli komad pojuri iz mraka, pogodi me i padne na pod. sagnuh se da ga podignem. nisam j'e mogao vidjeti. bila je u sjeni le�aja, au sam je mogao �uti kako se smij'e. - moj bo�e, kako si mr�av. promatrala sam te kroz odu�ku. mogla sam ti izbrojiti svaku kost.

brzo oko sebe omotah ru�nik. za�uh je kako se pomi�e, a onda joj' glava zakrije mjese�inu �to je prodirala kroz odu�ku. osjetih dodir njenih ruku na ramenu, a kad se okrenula, mjese�ina j'oj obasja lice. ispru�ih ruke da je privinem. i prije nego sam je dotakao, znao sam da j'e naga poput mene. ne znam koliko smo dugo stajali posred tijesne kabine; na�e su se usne dodirivale a tijela stapala tako da nisam znao koji j'e dio moj a koj'i nj'ezin. - volim te, nora - rekoh. osjetih kako mi se lagano pomi�e u naru�ju. - volim te, luke. - prislonila je obraz na moja prsa. - rekla sam ti da ono nije bio rastanak. podigoh je i odnesoh do le�aja. - ti i ja se vi�e nikada ne�emo rastati - pro�aptah. njene se ruke podigo�e i povedo�e me u zemlju �u da koju nikad prije nisam upoznao. kako li je slatka putena ljubav. kad sam se u no�i probudio, spavala j'e postrance le�ima okrenuta stijeni, sa skupljenim koljenima koliko je to dopu�tao prostor. o�i joj bijahu zatvorene i ja 79 sam �ak i na mjese�ini vidio koliko su joj duge i tamne trepavice i koliko je, dok spava, nalik maloj djevoj�ici. o�i joj se polako otvori�e. trenutak ih j'e ponovno zatvorila, onda ih opet polako otvori. preko lica joj prije�e vragolast osmijeh. privi mi glavu na svoje grudi. - do�i, ljubavi! grudi joj bijahu poput maloga sirovog vo�a, slatke, �vrste i tople, kao �ute breskve na stablima u srpnju. poljubio sam ih i za�uo njen tihi razbludni uzdah u�itka. kasnije, puno kasnije, le�ala je lica zatisnutog u moje rame. - luke - pro�aptala je. - nikad mi prije nije bilo ovako. nikad. nje�no sam j'oj milovao glavu. nisam odgovorio. podigla je glavu kako bi me pogledala u o�i. - ti mi vjeruje�, zar ne? klimnuh ne govore�i. - ti mi mora� vjerovati. mora�! - rekla je divlj'e. - bez obzira �to rekli ljudi. - zaista ti vj'erujern. na moje iznena�enje ona po�e drhtati i naj'ednom j'e bila vrlo blizu suza. - neki ljudi me mrze! zavi�aju mi na svemu �to imam i svemu �to �inim. uvijek o meni izmi�ljaju pri�e. govore la�i. sje�am se kako se vrlo, vrlo mudrim, toliko starijim od nje o�utjeh toga trena. - zaboravi na njih. takvi ijudi uvijek postoje. ali ja te poznajem. a tko god te poznaje, zna mnogo vi�e nego da slu�a njih. ponovno joj pritisnuh glavu na svoje rame, i nakon nekoliko trenutaka njeno drhtanje presta. - luke, o �emu razmi�lja�? - pogledala me u lice. - luke, moram ti priznati ne�to stra�no. u meni niknu nenadani strah. ako je sve ono prije lagala, nisam to �elio znati. nisam �elio da se me�u nama bilo �to promij'eni. stoga joj ne odgovorih. mislim da je naslutila �to mi prolazi mislima, jer se zadirkuju�i po�ela smijati. - ne znam kuhati. 80 olak�anje �to je projurilo kroz mene bija�e gotovo komi�no. po�eo sam se smijati. potom spuznuh s kreveta da skuham kavu. kad sam se vratio, opazih da je nora tu negdje prona�la komad �ice. dok sam ja pio kavu ona je mirno sjedila igraju�i se s njime. bio sam o�aran kad je o�ivio i poprimio oblik mu�karca koji se upravo sprema sko�iti u vodu. ona to primijeti i odlo�i �icu. - nemoj prestati - rekoh. - �elio bih da mogu �initi takve stvari. nasmije�ila se. - ponekad po�elim da j'a ne mogu. htj'ela bih prestati, ali ne mogu. neprestano u

stvarima vidim stvari, i kao da moraju izi�i na vidjelo. zna� li �to �elim re�i? - mislim da znam. ti pripada� sretnicima. puno ijudi vidi stvari ali ne mogu posti�i da izi�u na vidjelo. trenutak j'e gledala �i�anu figuru a onda je ravnodu�no odlo�i u stranu. - da, ja pripadam sretnicima - rekla je gotovo gorko. - a ti? kome ti pripada�? slegnuh ramenima. - ne znam. nikad o tome nisam razmi�lj'ao. ja sam, �ini mi se, samo momak koji �eka da zavr�i rat. - a �to �e� tada raditi? - na�i posao. mo�da, budem li sretan, dobijem priliku da sagradim nekoliko ku�a prije nego isuvi�e ostarim da bih u tome u�ivao. ne znam jesam li u tome dobar. nikad nisam imao prilike da se doka�em. iz koled�a sam oti�ao ravno u zra�ne snage. - profesor bell ka�e da si vrlo dobar. - on ima predrasuda - rekoh. - bio sam njegov miljenik. - mo�da ti j'a mogu pomo�i. imam ro�aka koj'i je prili�no poznati arhitekt. - znam - rekoh. - george havden. "havden i carruthers" ... - kako zna�? - rekla mi je tvoja majka. zami�ljeno me pogledala, a zatim posegnu za cigaretom. pridr�ih joj upalja�. duboko je povukla. - majka ne gubi vrijeme. nisam odgovorio. 6 kamo ljubav ode 81 naslomla se. - tako je mirno ovdje vani. tako veliko i prazno, i tako udaljeno od stvari. nema buke koja bi ti razdirala u�i, nema ljudi da ti dosa�uju. samo veliko duboko hladno. kao da si sam na drugom svijetu. nisam govorio. - luke. - nije me pogledala. - �eli� li se mnome o�eniti? - �elim. tek sada me pogledala; o�i joj najednom bijahu sjajne i tamne. - za�to me onda ne zaprosi�? - �to ja mogu ponuditi djevojoi poput tebe? - upitah. - ja nemam ni�ta. nemam novaca, nemam posao, nemam budu�nosti. �ak ne znam ho�u li biti u stanju uzdr�avati �enu. - zar je to tako va�no? ja imam dovoljno... - meni jest - rekoh prekinuv�i je. - ja sam staroniodan u takvim stvarima. kleknula je do mene i uzela me za ruike. - nije to va�no, luke. vjeruj mi, nije. zaprosi me. �utke sam je prou�avao. njene o�i pobjego�e pred mojima. - to zna�i... ako uistinu �eli� ... ali ne samo zbog onoga �to se me�u nam dogodilo. �elim da to zna�. pru�ih ruke i okrenuh njeno lice prema svojem. - volim te - rekoh. - ho�e� ii se udati za mene? nije odgovorila, samo me pogledala i klimnula; u o�i ma joj bljesnu�e suze. primakoh joj se i nje�no poljubih usne. - morat �u obavijestiti sama. - sama? - upitah. - moram. to je dio njegova posla. trebat �e izdati bilten za novine. bolje i to nego da se svega toga prvi do�epa netko iz tra�erslke rubrike i od na�e pri�e na�ini �togod sramotno. nisam odgovorio. polo�ila je svoju ruku na moje rame. - sam je dobar prijatelj. - sam je bio onaj s kime si imala spoj one ve�eri kad smo se upoznali - rekoh. 82 - oh, zna�i u tome je stvar. ti si ljubomoran na njega.

nisam odgovorio. - ne treba� biti. sam mi je dugo godina dobar prijatelj. jo� iz vremema �kole. - znam. potanko mi je o tome pri�ao. trenutak je gledala u mene. - i to je sve �to mi je bio. dobar prijatelj. me�u nama nikada nije bilo ni�ega drugog. bez obzira �to ijudi pri�ali. - je li to jedna od onih stvari na koje si me nastojala upozoriti? - upitah. - jest. ali to je samo jo� jedna od njihovih prijavih la�i! upravo tada uoinio sam prvu gre�ku na�eg braka. to �to je rekla bila je la�, ali njena vlastita la�. ne znam ikaiko sam to znao, ali znao sam. mo�da to bija�e po�ten, iskren pogled u njenim o�ima ili otvoren ton njena glasa. ne�to se u njima nije poklapalo. takvo �to u nje nikada nisam opazio; jednostavno, nije se poklapalo. ali pogre�ka bija�e moja vlastita i vi�e nema vra�anja i po�injanja iz po�etka. jedna la� vodi drugoj, ne samo za la�ca, ve� i za onoga koji se pretvara da vjeruje, i tako sve dok istina ne postane isuvi�e stra�na za oboje da se s njome suo�e. ali tada to nisam znao. umjesto toga mislio sam da je, �to god bija�e to u �to nije htjela da vjerujem, ve� odavno svr�eno. to se dogodilo prije nego sam je upoznao i sada nije bilo va�no. volio sam je i ona je voljela mene, i sve drugo bija�e ju�er. primaknuh se i lagano je poljubih u obraz. - vjerujem ti - rekoh. 7 letimi�no pogledah dani, �to je sjedila do mene, a potom preko stola noru, koja je sjedila izme�u Harrisa gordona i svoje majke. nakon na�ih pristojnih pozdravnih rije�i nenapadno jeali ipomno izbjegavala moj 6* 83 pogled. pitao sam se, jesu li se demoni sje�anja ikad vra�ali da je mu�e, kao �to su mu�ili mene. harris gordon pogleda na svoj sat. - mislim da bi bilo dobro da se spremimo - rekao je. pogledao je niz stol u dani i nasmije�io se. - potr�i gore i uzmi kaput, dijete. dani ga je trenutak gledala a potom �utke napusti sobu. obuze nas neugodna ti�ina, kao da je sa sobom odnijela mogu�nost da mi ostali razgovaramo. gordon pro�isti grlo. - dani se mo�e odvesti s majkom i bakom. - zatim se okrenu meni. - bio bih vam zahvalan kad biste po�li sa mnom, pukovni�e. to �e nam pru�iti priliku da porazgovaramo. klimnuh. bija�e to ono �to sam i sam �elio. jo� uvijek nisam znao ni�ta vi�e od onoga �to sam saznao nakon njegova telefonskog poziva pro�le no�i. za cijelo vrijeme doru�ka pa�ljivo smo izbjegavali razgovor o stvari koja nas je okupila. - mo�emo po�i u moja kola, majko - re�e nora. - charles �e nas voziti. kad je stara gospo�a ustala, pobje�e joj lagani uzdah. pogleda me uz lagani �alosni osmijeh. - starenje je bolan proces. nikad nije toliko otmjeno koliko bismo �eljeli da bude. klimnuv�i uzvratih joj osmijeh. znao sam to�no na �to misli. kad je gordon po�ao van sa starom gospo�om, nora i ja ostadosmo sami. podigla je lon�i� s kavom. - jo� kave? klimnuh. - �laga i �e�era? pogledah je. ona pocrvenje. - kako glupo od mene! zaboravila sam. crna. bez �laga. jedna kocka �e�era. trenutak smo �utjeli. - ne misli� li da je dani vrlo lijepa? - da, zaista je vrlo lijepa - rekoh sr�u�i svoju kavu. - �to misli� o njoj? 84 - ne znam �to da mislim. pro�lo je toliko vremena, a vidio sam je samo nekoliko

minuta. u glasu joj se pojavi tra�ak sarkazma. - nisam znala da �e ti biti potrebno vrijeme da bi se odlu�io. obi�no si govorio kako ste vas dvoje savr�eno uskla�eni. - obi�no bismo bili r rekoh. - ali to je bilo davno. sada je odrasla i toliko toga nam se oboma dogodilo. ne znam, mo�da �e se to s vremenom vratiti. - bio si nekad sigurniji u svoju k�er. letimi�no je pogledah. - u mnogim stvarima sam tada bio sigurniji... no i sad sam, na primjer, siguran da ti namjerno pravi� veliku stvar od rije�i k�i. ako mi nastoji� ne�to re�i, ovo je jednako dobro vrijeme kao i bilo koje drugo. o�i joj prekrije sjena. - potpuno si isti kao i kad smo se prvi put sreli. bolno surov. - isuvi�e je kasno za uljudne la�i, nora. poku�ali smo to davno ali nije hodalo. istina je jednostavnija. nitko se ne spoti�e na takve stvari. sputila je pogled na stolnjak. - za�to si do�ao? - upita gorko. - rekla sam gordonu da te ne trebamo. dobro smo se snalazili. ustdoh. - nisam �elio, ali sam uvjeren da bi bilo suvi�no kad biste se doista tako dobro snalazili. okrenuh se i izi�oh u predvorje. utroba mi se nekako �udno stegnula. nora se ni trunke nije promijenila. dani je upravo silazila stubama. pogledah u nju i u meni se sve zaustavi. stubama nije silazila mala djevoj�ica. bija�e to mlada �ena. netko, koga sam vrlo dobro poznavao. njena majka. nosila je kostim. a kaput joj bija�e nehajno preba�en preko ramena. kosu je uzdignula i svoje mlade usne prevukla ru�em. dijete koje je za doru�kom sjedilo kraj mene ponovno je nestalo. - tata! u meni se rastopi led. glas joj jo� uvijek bija�e dje�ji. - da? si�la je dolje i okrenula se preda mnom. 85 - kako izgledam? - kao �iva lutfca. - nasmije�ih se pru�iv�i prema njoj ruke. - nemoj, tata - re�e brzo. - pcfcvarit �e� omi frizuru. osmijeh napusti moje hce. jo� je uvijek dijete ako je to sve �to je zabrinjava. ali mo�da to uop�e nije to. nora se tako pona�ala kad je �eljela sa�uvati ono �to je zvala svojom predod�bom. pitao sam se nije li i moja k�i po�ela razmi�ljati poput nje. dani je, izgleda, naslutila moju tjeskobu. - ne brini, tata - rekla je onim istim neobi�nim umiruju�im glasom fcojim se poslu�ila i fcad je nora u�la u sobu. - sve �e biti u redu. pogledah u nju. - uvjeren sam da ho�e. - znam da ho�e, tata - refcla je s neobicnim naglaskom. - neke se stvari jednostavno moraju dogoditi prije nego ljudi odrastu. zurio sam u nju. u predvorje u�e stara gospo�a, a za njom gordon i nora. - recite charlesu nefca slijedi moj auto - re�e gordon kad im je otvorio izlazna vrata. - kada moramo biti na sudu? - zapita nora dok su prolazile. odvjetnik je upitno pogleda. - mi danas ne idemo na sud. mi samo vra�amo dijete pod nadzor maloljetni�kog nadle�tva. - drago mi je. sumnjam da bih bila sposobna pojaviti se na sudu. gordon ne odgovori ve� samo klimne. - poslije vas, pukovni�e - re�e mi uljudno.

kad sam pri�ao autu, charles je upravo pridr�avao vrata norina jaguara. na licu mu se pojavi iskrivljen osmijeh. - pukovni�e carey... - charles. - nasmije�ih se i ispru�ih ruku. - kako je? - izvrsno, pukovni�e. - glas mu popnmi tophnu. - unato� okolnostima, drago mi je �to vas ponovno vidim, gospodine. 86 "hhhhhm - zatvorite vrata, charles - re�e nora dz automobila. charles fclimnu i zatvori vrata. dok je �urio oko auta i sjedao za volan, dobaci mi pogled. - jeste li s kolima, pukovni�e? - zapita gordon. pokazah na mali unajmljeni corvair, pigmejca izme �u dva diva: njegova crnog cadillaca i noiina sivog jaguara. - re�i �u svom voza�u da nas slijedi - rekao je. - mo�da �ete po�eljeti svoja kola kad budemo gotovi. on rukom dade znafc i mi krenusmo dugim prilaznim putem, a ostali automobili za nama. vrtlar otvori vanjska vrata i mi pro�osmo fcroz njih. vani je stajala skupina reportera, ali se raspr�i�e prema svojim automobilima kad shvati�e da ne namjeravamo stati. gordon ponovno mahnu rukom i mi okrenusmo na zapad ulioom kalifornija, pokraj katedrale milosti. obojica u isti mah posegnusmo za upalja�em na plo�i s instrumentima. on se nasmije i povu�e ruku. ja zapalih svoju oigaretu a potom i njemu pridr�ih upalja�. - hvala. - nije me pogledao. - nadam se da se ne ljutite na mene zbog onoga na�eg ranijeg susreta. samo ga pogledah. sjetih se slike genea tunneyja i jacka dempseyja na nekoj sportskoj ve�eri - tunney se smije�io a na dempsevjevu licu bija�e mra�an pogled. znam kako se osje�ao. bez obzira kafco se �to davno odigralo, nitko se ne �eli sje�ati poraza. nisam iznimka. nije mi se svi�alo, ali sam poput svih drugih morao nau�iti s tkne �ivjeti. - samo se vi pobrinite da na�inite jednafco dobar posao i za moju k�er. ne�u se �aliti. nije mu izbjeglo moje okoli�anje, ali je odlu�io da ga zanemari. - dobro. mo�ete biti sigurni da ho�u. pri�ekao sam da sfcrene u ulicu gough, a onda rekoh: - sve �to znam ono je �to ste mi rekli prefco telefona, odnosno ono �to sam pro�itao u novinama. mo�da bi me mogli dokraja obavijestiti. 87 - naravno. - radoznalo me pogledao. - vjerujem da vam ne moram u tan�ine pri�ati o norinu odnosu s riccijem? odmahnuh glavom. poznavao sam noru. - cijeli dan su se sva�ali - rekao je. - koliko sam mogao shvatiti, nora je hjela prekinuti, i poslovno i osobno. zatra�ila je od njega da smjesta napusti ku�u. bio se dobro uhodao i nije se namjeravao toga odre�i. - nora je prona�la drugog? - upitah. ponovno letimi�an pogled. slegnuo je ramenima. - ne znam i nisam pitao. kad sam stigao, policija je ve� bila tamo. nisam smatrao da bi se bilo pametno mije�ati. - shva�am - rekoh. ponovno okrenusmo na zapad, u ulicu market. - o�igledno je riccio, jo� se uvijek prepiru�i, slijedio noru iz njene sobe u atelje. dani je bila u svojoj sobi i poku�avala u�iti, kad je za�ula maj�in vrisak. potr�ala je dolje i ugledala riccija kako prijete�i navaljuje na njenu majku. uzev�i sa stola kiparsko dlijeto pojurila je me�u njih, i ubola riccia u �eludac. kad je riccio krvare�i pao na tlo, dijete je obuzela histerija i ono je stalo vri�tati. u sobu je tr�e�i u�ao charles, a za njim i norina slu�avka. nora

je rekla charlesu da s ku�nog telefona nazove lije�nika, a onda je s telefona u ateljeu pozvala mene. zamolio sam je da obavijesti policiju i da s njom sura�uje, ali da ne daje nikakve izjave dok ne stignem. dospio sam za dvadesetak minuta. policija je stigla barem deset minuta prije mene. zgnje�io sam cigaretu u pepeljari. - a sada ono glavno. - mislite, je li ga ubila nora? to vam je bilo na umu? klimnuh. odgovorio je vrlo polako: - ne bih rekao. govorio sam s obje prije nego su sastavljene izjave. njihove se zasebne pri�e isuvi�e me�usobno poklapaju a da bi se mogle pobijati. - imale su se vremena slo�iti u svojim pri�ama. ponovno je odmahnuo glavom. - imam isuvi�e iskustva s ovakvim stvarima a da bi me se moglo prevariti. osim toga, nijedna od njih nije 88 bila u stanju izmi�ljati la�i. obje bijahu na rubu histerije. - nije bilo drugih svjedoka? - ni jednog. - �to se zatim dogodilo? - dr bonner, koji je stigao prije mene, odveo je noru gore i dao joj injekciju. potom sam rekao naredniku flvnnu da vas nazove, a sam sam s dani oti�ao na policijsku postaju, gdje je ona dala izjavu. pro�itao sam joj je, i uprkos mom savjetu dani je zahtijevala da je potpi�e. iz policijske sam postaje oti�ao u maloljetni�ki prihvatni dom, gdje je dani predana pod nadzor maloljetni�kog nadle�tva. sre�om, po�lo mi je za rukom nagovoriti nadzornicu maloljetnih prijestupnika da nazove suca suda za maloljetne koji je, saslu�av�i savjet dra bonnera, poslao dani preko no�i ku�i. odveo sam je njenoj baki i odande vas nazvao ... sada smo bili na portola driveu i penjali se na bre�uljke. osvrnuh se. norin jaguar vozio je to�no za nama. okrenuv�i se nalijevo ugledah cijeli grad. nadesno ugledah poznate mi zgrade. pribli�avali smo se velikoj oglasnoj plo�i: ulazite u diamond heights bilo je to mjesto kamo sam u prvo vrijeme norinoga i mog braka dolazio za bo�i� kupovati bor. sje�am se kako sam pomi�ljao da to bude gradili�te za moj prvi projekt, ali je postojao problem potpornja zbog bre�uljaka, a grad nije �elio sura�ivati. zemlje je sada bilo manje, ali je bila vrednija. vjerojatno je vlastima sinulo. pogledao sam zgrade kriti�kim okom. dobro su obavljali posao. okrenuh se gordonu. - �to vas je zapravo natjeralo da me nazovete? slegnuo je ramenima. - ne znam. mo�da kakav predosje�aj? osje�aj da ste �ovjek koga je dobro imati pri ruci u ovakvim prilikama... 89 - i sve to usprkos onome �to je rekla nora kad smo pro�li put bili na sudu? nije u ta mah odgovorio. kad smo stigli na vrh brijega o�tro smo zavinuli udesno, na aveniju woodside. na na�oj desnoj strani iskrsnu niz tamnozelenih baraka. zatim smo nastavili prilaznim putem pa se njime odvezli iza zgrada. tu opazih mali natpis: odjel za prihvat djece. gordon zaustavi auto i ugasi motor, zatim se okrenu i pogleda me. glas mu bija�e jednolik, a o�i mu izravno sretnu moje. - nije va�no �to ja mislim. va�no je �to vi mislite. odgovornost je na vama. ili jeste njen otac ili niste. otvorio je vrata i izi�ao. za�uh kako za nama prilaze ostali automobili. pogledah u retrovizor i ugledah norin jaguar. polako posegnuh za ru�kom na vratima. 8 i prije nego se zaustavio norin automobil, svuda oko nas bijahu reporteri i

fotografi. gordon mi pokaza vrata iza sebe. - odvedite je unutra �to br�e mo�ete. klimnuh mu i progurah se do vrata automobila. najprije izi�e Nora. uzeh je za ruku kako bih je podupro. ona se okrenu, a onda zajedno pomogosmo dani da izi�e. ruke joj bijahu hladne poput leda; osjetih kako drhte u mojima. - ne gledaj u njih, du�o. samo po�i za mnom. dani �utke klimnu i mi krenusmo prema vratima. reporteri nahrapi�e na nas, sile�i nas da stanemo. - �ek'te za jednu sliku, molim! - pozove jedan od njih. naslutih daninu skoro nagonsku poslu�nost glasu od autoriteta. nastavih je gurati. - nastavi i�i, du�o. gordonu je po�lo za rukom da nam se pridru�i i mi, dok smo se gurali prema vratima, oko dani na�inismo uski krug. 90 - odbijte, momci - molio je gordon. - dajte detetu prilikul - upravo to i �elimo, fi�kalu! - povi�e hrapavo glas k pozadine. - sliku najmla�e optu�ene uboiice koju ste ikad branili, za naslovnu stranicu! danino lice pobijeli a koljena joj zakleca�e. jednu ru'ku �vrsto savih oko njena pasa a drugom ljutio zama�em. - ostavite e na miru ili �u vam slomiti va�e prlave vratove! - povikah. najednom postado�e tihi. ne znam je li posrijedi bila moja ljutnja ili njihova vlastita nelagodnost zbog one glupe primjedbe, tek oni najbli�i poslu�no ustuknu�e. napola sam odvukao dani kroz ulaz, a nora i gordon do�o�e za nama. gordon se okrenu i zatvori vrata. dani se objesi o mene, o�i jo bijahu zatvorene. na bljedilu njena lica ono se malo �minke i prejako isticalo. privinuh joj glavu na svoja prsa i �vrsto je stisnuh. - smiri se, srce. osjetih kako drhti. poku�ala je progovoriti aii riie�i nisu izlazile. divlie se tresla. - tamo ie klupa, gospodine carey - re�e zdravstvena radnica u biieloj odori. nisam ie opazio kad se poiavila. povedoh dani do klupe pa siedosmo; lice joj jo� uviiek biia�e na moiim prsima. bolni�arka se prigne s bo�icom miri�ave soii u ruci. - daite joi da malo udahne ovoga, gospodine carey - re�e suosie�aino. uzeh bo�icu i pritisnuh e pod danine nosnice. do mene se podi�e slabi jedak miris. dani omiri�e, a potom zaka�lie. zdravstvena radnica uze bo�icu i dade mi �a�u vode. prinesoh je daninim usnama. u lice joi se vrati ne�to boie. - bit �e... bit �e mi dobro, tata - promuklo pro�apta. - sigurno? klimnula je. o�i ioi biiahu tamnoliubi�aste kao u niene majke, iako bla�e i nekako nie�nlje. ali sada naiednom postado�e stare, umorne i bolne. 91 - priviknut �u se na to, tata. samo, to �e malo potrajati. - ni na �to se ti ne mora� privikavati! - rekoh ljutito. nasmije�ila se. - ne brini, tata. bit �e dobro. uhvatih norin pogled. poznavao sam ga. zapazio sam ga puno puta kad bi nora gledala dani i mene. kao da smo dvoje ljudi s razh�itih planeta. preko njena lica prije�e blijesak stare gor�ine. - osje�a� li se dovoljno dobro da pri�e� stolu, dijete? - upita zdravstvena radnica. dani klimnu. kad je ustala, uzeh j'e za ruku. ona je odgurnu, i ja sam znao da je vidjela pogled svoje majke. - mogu j'a, tata. slijedio sam j'e do malog stola za upis. na golom obojenom zidu bija�e natpis: prihvat djevojaka. sve je bilo kao u kakvu jeftinom hotelu. ispod natpisa bija�e jo� jedan manji.

djevojke ne mogu ponijeti nikakvu �minku osim jednoga blijedog ru�a. sve ostalo moraju prije prijelaska u barake predati na ovom stolu. za stolom je sjedila sj'edokosa �ena blaga izgleda. - va�a k�i ne mora ponovno potpisati pristupnicu, gospodine carey. upisana je jo� ju�er nave�er. sada mora samo jo� predati dragocjenosti. dani polo�i na stol svoju malu torbicu. - smijem li zadr�ati ru� i �e�alj? �ena klimnu. dani otvori torbicu i izvadi ru� i �e�alj. tada skine svoj ru�ni sat i stavi ga u torbicu. podigne ruke i otkopa�a jednostruku bisernu ogrlicu, pa i nju stavi unutra. poku�a skinuti prsten, ali nije silazio. upitno pogleda �enu. - zao mi je, dani - re�e �ena nje�no. dani je trenutak sisala prst. napokon prsten si�e, ostaviv�i za sobom bijeli krug. sekundu ga je oklijevaju�i dr�ala nad torbicom, potom se okrenu i dade ga meni. 92 - ho�e� li mi ga pri�uvati, tata? u njenu glasu bija�e ne�ega �to me natjera da pogledam prsten. oko srca osjetih tjeskobu ... bilo je vru�e poslijepodne u la jolli a ona je navr�avala �estu godinu, i ja svojih zadnjih petnaest "karti" spiskah na �etrnaestkaratni zlatni prsten. dao sam u njega ugravirati inicijale: d. n. c. - daniehe nora carey. zamijetio sam mjesto gdje je bio ra�irivan da bude ve�i. trenutak nisam mogao govoriti. samo sam klimnuo i pa�ljivo stavio prsten u d�ep. u taj mah se ponovno otvori�e vrata i unutra u�e Danina baka. - ti nesretni reporteri! rekla sam im svoje! dok nam je prilazila pogledala je dani. - jesi li dobro, dijete? - dobro sam, bako. - vrijeme je da se po�e, dani - re�e sjedokosa �ena mirno. - gospo�ica geraghty �e te odvesti do baraka. najednom je dani postala silno osamlj'ena. na licu joj se pojavi izraz strepnje. o�i joj se zasjeni�e i potamnj'e�e od straha. gospo�ica geraghty umiruj'u�e prozbori: - ne boj se, dijete. dobro �emo paziti na tebe. dani duboko uzdahnu. krenu svojoj majci i podignu usne da je poljubi u obraz. bija�e to trenutak kad se nora odlu�ila prepustiti dramatiziranju. - srce moje! - zatuli. - ne�u im dopustiti da mi te oduzmu! djetetu je samo to trebalo. za dj'eli� sekunde ve� je histeri�no naricala u naru�ju svoj'e majke. u trenu svi bijahu oko njih, suosje�ajno kvocaju�i. bio je to jo� jedan talenat �to je nora posjedovala. �ak je i zdravstvena radnica, zacij'elo navikla na ovakve prizore, u o�ima imala suze. i upravo ih ta �ena brzo i stru�no razdvoji i povede dani, jo� uvij'ek uplakanu, kroz druga vrata. nad njima bija�e natpis: prema barakama za djevojke. ."* nora se okrenu gordonu, jo� uvijek nari�u�i. on joj dade svoj rup�i� i ona brzo prekrije o�i. ali ja u njima opazih tra�ak pobjede. promatrao sam ih kako izlaze kroz vrata, a potom se okrenuh staroj gospo�i Hayden. lice joj' bij'a�e mra�no i tu�no. - ho�e� li �oei s nama na ru�ak, luke? toliko toga moramo razgovarati. - ne, hvala - rekoh. - mislim da �u se vratiti u motel i malo odmoriti. pro�lu no� uop�e nisam spavao. - a sutra na nedjeljnu ve�eru? nitko drugi ne�e biti ondje. samo oaas dvoje. pitao sam se �to ima na umu. stara gospo�a nikad ni�ta ne �ini bez razloga. - vidjet �u - rekoh. - nazvat �u vas. trenutak je �utke gledala u mene, a zatim duboko uzdahnu. - ne mora� me se bojati, luke. ja volim to dij'ete. zaista. u o�ima joj bija�e nekakvo preklinj'anje koje me uvjeri da govori istinu. bija�e

to prvi put da je vidim kako moli da joj se vjeruje. - znam da je volite, majko hayden - rekoh nje�no. zahvalno me pogledala. - molim te da me u svakom slu�aj'u nazove�. - ho�u. okrenula se i ja sam je promatrao kako izlazi kroz vrata. ona se zatvori�e a j'a se okrenuh sjedokosoj �uvarici �to se u me�uvremenu vratila za pisa�i stroj. - kad mogu posjetii svoju k�er? - upitah. j, - redovni posj'eti su nedj'elj'om od dva i trideset do tri. ljudima izvana ponekad se dopu�taju izuzeci. - mogu u odre�eno vrijeme. - zaustavite se kraj stola kad do�ete, gospodine carey. pobrinut �u se da vas �eka propusnica. - hvala vam. oti�oh van do prilaznog puteljka. norin automobil ve� je bio oti�ao, i ve�ina novinara se pobrala, ali je gordon stajao kraj svog cadillaca i razgovarao s dvojicom zaostalih reportera. on mahnu rukom i ja pri�oh. 94 - john morgan iz chroniclea - re�e gordon pokazuju�i vi�ega od dvojice - i dan prentiss, ap.1 - �elio bih se ispri�ati zbog one glupe primjedbe, gospodine carey - re�e morgan. - ne bih htio da mislite da ismo takvi. - to se ti�e i mene, ipukovni�e - brzo dometne �ovjelk iz apa. - duboko suosje�am s vama, gospodine, i ako postoji i�ta �to bih mogao u�initi da pomognem, nemojte oklijevati da me nazovete. - hvala vam, gospodo. rulkovali smo se i oni odo�e. okrenuh se gordonu. - �to �emo sada? spustio je pogled na svoj sat, a potom pogledao mene. - moram se vratiti u svoj ured. cijelo �u poslijepodne biti u gu�vi. gdje vas mogu potra�iti oko �est? - bit �u u motelu. - dobro. nazvat �u vas tamo pa �emo odrediti vrijeme da zavr�imo razgovor. nenadano se nasmije�i. - bio sam u pravu, znate. vi ste �ovjek kojeg je dobro imati u gu�vi. vrlo ste dobro postupili tamo. - ni�ta nisam uradio. - o da, jeste. posupili se upravo onako kako treba. doibili ste svakog pristojnog novinara na svoju stranu. - pristoj'nog? a kakav je to novinar izrekao onu svinj'araju? nacerio se. - to nije bio novinar, nego moj voza�. trenutak sam se pobojao da ne�e ovamo stioi na vrijeme. zate�eno sam gledao u njega, a usta mi se �irom otvorila. trebao sam zaaati. nisu ga samo tako zvali fi�kalom. otvorio je vrata svog automobila. - to me podsjetilo. evo va�ih klju�eva. automobil vam je parkiran dolje na cesti. pokupit �u svog �ovjeka nekoliko blokova odavde. nisam �elio riskirati da ga netko prepozna. uzeh klju�eve iz njegove ispru�ene ruke i po�eh ga promatrati kako ulazi u svoja kola. tako sam stajao sve dok mu automobil nij'e nestao iza zgrade, a onda poiako krenuh prema svom autu. 1 associated press. 95 prolazio sam du� �i�ane ograde iza koje bija�e niz dugih zelenih baraka-konzervi. pru�ih ruke, taknuh �icu i trenutak postajah. negdje unutra je i moja k�i. sve sam se praznije i praznije osje�ao. zacijelo je tako sama ... pitao sam se, osje�a li nora sve to isto prema dani kao i ja? tada, na onaj podmukli na�in na koji je svagda krala moje misli, nora prevla�a i ja po�eh razmi�ljati o pro�losti.

9 tri preostala tjedna mog dopusta bijahu na� medeni mjesec. i na neki na�in, �ini mi se, bijahu i na� brak. jer, pro�le su skoro dvije godine prije no �to sam se vratio. tada je rat bio zavr�en ve� preko godinu dana, i mi vi�e nikada nismo bili u stanju nastaviti tamo gdje smo stali. nora me nije do�la ispratiti na aerodrom jer nije voljela rastanke. nije bila na aerodromu ni kad sam se vratio. ali njena majka jest. stara gospo�a je stajala uz pistu kad sam si�ao niz pomi�no stubi�te. za nju nije postojalo �ekanje na izlazu. pru�ila mi je ruku. - luke, dobro do�ao ku�i. zbilja je dobro �to si opet ovdje. poljubih je u obraz. - dobro je vratiti se - rekoh. - gdje je nora? - �ao mi je, luke. tvoj brzojav je stigao istom ju�er. ona je u new yorku. - new yorku? - ve�eras je otvorenje njene prve poslijeratne izlo�be. nije nam bilo ni nakraj pameti da bi se sada mogao vratiti. - pro�itala je razo�aranje na mom licu. - bila je vrlo smetena kad sam joj preko telefona rekla za tvoj telegram. �eli da je nazove� �im stignemo ku�i. iskrivljeno se nacerih. to sam i o�ekivao. poput svega drugog te zadnje godine. svaki put kad bih odlu�io 96 skinuti odoru, morao sam ostati. bilo bi bolje da nikad nisam postao pukovnik i pre�ao u general�tab. svi drugi ljudi s kojima sam letio bijahu vani ve� �est mjeseci. - je li ona dobro? - upitah. nora ba� nije bila najsavjesniji korespondent na svijetu. bio bih sretan kad bih u prosjeku dobivao od nje jedno pismo mjese�no. da nije bilo njene majke bio bih potpuno izvan doga�aja. stara gospo�a mi je pisala redovito, bar jednom tjedno. - izvrsno je. vrlo je naporno radila kako bi se spremila za ovu izlo�bu. ali zma� ti noru. - podrugljivo me pogledala. - ona i ne �eli druga�ije. uvijek mora biti zaposlena. - aha. uzela me za ruku. - hajdemo u kola. charles �e donij'eti tvoj"u prtljagu. puno smo �avrljali na putu do ku�e. imao sam do jam da je stara gospo�a nespokojnija no �to pokazuje na povr�ini. na neki je na�in bilo normalno. bija�e to uistinu prva prilika da provjerimo na� novi odnos. i ja sam se osje�ao nekako napet. - scaasijev broj je na stolu u knji�nici, pokraj telefona - rekla j'e kad smo u�h u ku�u. krenula je za batlerom po stubama, a ja sam oti�ao u knji�nicu. komadi� papira bija�e to�no tamo gdje je i rekla da jest. podigoh slu�alicu i dadoh telefonistici broj. nije bilo potrebno dugo da dobijem vezu. - scaasijeva galerija - re�e glas. u pozadini za�uh �amor mno�tva; ljudi koji srda�no razgovaraju. - gospo�icu hayden, molim. - tko zove, molim? - ovdje njen mu�, zovem iz san francisca - rekoh. - samo trenutak, mohm, poku�at �u je prona�i. �ekao sam, kako mi se �inilo, beskrajno dugo. nakon nekog vremena glas se vrati na liniju. - �ao mi je, gospodine hayden. �ini mi se da je ne mogu prona�i. gospodine hayden. po prvi put sam to �uo. dodu�e, ne i posljednji. nakon nekog vremena mi se smu�ilo, ali u tom trenutku bija�e zabavno. 7 kamo ljubav ode 97 - prezime mi je carey - rekoh. - je li sam corwin u blizini? - pogledat �u. samo trenutak. tren kasnije sam bija�e na telefonu.

- luke, staro mom�e. dobro do�ao ku�i. - hvala ti, same. gdje je nora? - ne znam - re�e. - bila je tu negdje pred koju minutu. �ekala te da je nazove�. zna� ve� kakvo je otvorenje. mo�da je izi�la da �togod pojede. cijeli dan nije jela. prilike su ovdje zaista iscrpljuju�e. - mogu zamisliti. kako ide? - ludo. scaasi je i prije nego je izlo�ba otvorena prodao ve�inu va�nijih djela. radi na nekim vrlo zna�ajnim narud�bama za noru. vi�e se nije imalo puno �to za re�i. - neka me nazove �to prije mo�e. - pogledah na svoj sat. ovdje bija�e �est sati, �to bi zna�ilo da je devet u new yorku. - bit �u ovdje cijelu ve�er. - jasna stvar, luke. ti si u noiine majke? - to�no. - re�i �u joj da nazove �im je prona�em. - hvala, same - rekoh. - zdravo. spustih slu�alicu i izi�oh iz knji�nice. gospo�a Hayden je �ekala u predvorju. - jesi li razgovarao s norom? - nisam. izi�la je na ve�eru. moja se punica nije doimala iznena�enom. - rekla sam joj da �e� nazvati oko �est. uhvatih se kako branim noru. - imala je gadan dan, ka�e sam. znate kakva su ta njujor�ka otvorenja. doimala se kao da ne�to namjerava re�i, a potom kao da se predomislila. - zacijelo si iscrpljen nakon svog leta. za�to ne po�e� gore i malo se osvje�i�? uskoro �e ve�era. oti�oh u svoju sobu na katu, a ona po�e u knji�nicu i za sobom zatvori vrata. tada jo� nisam znao da je smjesta nazvala sama. umorno je podigao slu�alicu, znaju�i tko �e biti. - da, gospo�o Hayden? glas stare gospo�e bija�e o�tar i ljutit. - gdje je moja k�i? 98 - ne znam, gospo�o Hayden. - mislim da sam vam rekla da se pobrinete da bude tamo kako bi se javila na njegov poziv. - predao sam nori va�u poruku, gospo�o Hayden. rekla je da ho�e. onda sam je potra�io, ali je u me�uvremenu nestala. - gdje je? - ponovila je stara gospo�a. - rekoh vam. ne znam. - tada je potra�ite. smjesta. i recite joj kako zahtijevam da se istog trena javi! - da, gospo�o Hayden! - osim toga zahtijevam da prvim avionom do�e ovamo. vi se pobrinite da tako bude. razumijete li, gospodine corvvine? - glas joj je posjedovao odlike hladnog �elika. - da, gospo�o Hayden. - telefon u njegovoj ruci �kljocnu. on polagano spusti slu�alicu. umorno protrlja svoje sljepoo�ice. posjedovao je sva bitna svojstva dobre glavobolje. nora je mogla biti na svakom od stotinu razli�itih mjesta. progurao se kroz svjetinu u no�. pedeset sedma ulica bila je gotovo prazna. pogledao je gore i dolje niz ulicu baciv�i u mislima nov�i�. trenutak kasnije odlu�i. prije�e ulicu i krenu avenijom park prema sredi�tu grada. ako je odnekle morao po�eti, moglo je to biti s vrha pa se onda spu�tati dolje, od lokala do lokala. hotel "el morocco" bija�e jednako dobar kao i svako drugo mjesto. dok je aveniju lexington prelazio pedeset �etvrtom ulicom, pozva�e ga jarka svjetla drugstorea. postupiv�i prema nagonu nazvao je, a onda i posjetio poznanika - privatnog detekiva. bilo je iza dva ujutro kad su joj napokon u�li u trag. u trokatnici bez dizala, dolje u osmoj ulici na willageu. - moglo bi biti ovo - re�e detektiv. omirisao je zrak. - mo�e� se u�lagirati1 samo stoje�i ovdje!

sam zakuca na vrata. ona je morala biti ovdje. u baru na osmoj aveniji, gdje se potucaju nezaposleni glumci, sastala se s nekakvim mladi�em. sam je bio iznena�en kad je saznao da se skoro neprekidno vi�a s njime 1 na� "pu�ki" izraz za - drogirati se. 7* 99 otkako su stigh u new york. on je mislio da zna o svakom njenom slobodnom trenutku. tren kasnije javi se glas s druge strane vrata: - odlazi. imam posla. sam ponovno zakuca. ovaj put glas bija�e ijutit. - rekoh da se goni�! imam posla. detektiv okom odmjeri vrata, a potom bez okoli�anja prisloni nogu o bravu. �inilo se da nije jako gurnuo, ali se vrata uz �estoki praskavi tresak �irom otvori�e. iz mraka se pojavi mladi� i navali na njih. �inilo se da detektiv ponovno nije brzo djelovao, ali se odjednom na�ao izme�u Sama i mladi�a, i mladi� bija�e na podu. bijesno je piljio u njih, miluju�i rukama bradu. - je h' ovdje nora havden? - upita sam. - ovdje nema nikoga s takvim imenom - re�e miadi� brzo. sam ga je trenutak gledao bez rije�i, zatim je koraknuo preko njega i po�ao prema drugim vratima. prije nego je do njih stigao ona se otvori�e. na njima je stajala nora, potpuno naga, me�u usnama joj cigareta. - same, du�o - nasmijala se. - do�ao si se pridru�iti zabavi? vjerojatno postaje pomalo dosadno u tvom dijelu grada. - okrenula je le�a i po�la natrag u sobu. u�i - pozvala je preko ramena. - ovdje ima trave za cijelu meksi�ku vojsku. sam brzo po�e za njom i okrene je. izvadi joj iz usta cigaretu i baci je na pod. o�tar miris marihuane zagolica ga u nosnicama. - odjeni se. - za�to? - upitala je divlje. - ide� ku�i. po�ela se smijati. - dome, slatki dome! ma kako bio skroman, nema mjesta kao �to je dom. samova ruka sijevnu preko njena obraza. glasna zau�nica okrenu je unatrag. - rekao sam ti da se odjene�! - cekaj malo! - mladi� je bio na nogama. dok je prilazio samu uvukao se u svoje uske crne hla�e. 100 - ne mo�e� tako! �to, ti si joj mu�, ne? nora se ponovno po�e smijati. - ovo je dobro! moj mu�? on je samo pas �uvar �to ga je unajmila moja majka. moj mu� je deset tisu�a kilometara dalekol - tvoj mu� je kod ku�e. stigao je ve�eras. poku�avao te nazvati. - odsutan je ve� dvije godine. par dana vi�e ili manje ne bi trebalo mijenjati ni�ta na stvari. - mo�da nisi �ula �to sam rekao - re�e sam tiho. - luke je doma. nora se zaiblene u njega. - sjajno. kad prire�ujemo paradu? najednom joj lice po�e blijedjeti i ona jurnu u kupaonicu. sam je za�uje kako se podriguje i povra�a, potom za�umi kotli� i u slivnik po�e te�i voda. izi�la je nakon nekoliko minuta, jo� uvijek na mcu dr�e�i mokar ru�nik. - zlo mi je, same, zlo mi je. - znam. - ne, ne zna� - rekla je. - nitko ne zna. zna� li ti kako je to no� na no� lijegati sama u krevet, �ele�i ono a ne mo�e� dobiti? - nije to tako va�no. - tebi mo�da nijel - rekla je ljutito. - ali kad zavr�im s radom sva sam napeta. ne mogu spavati. moram u�initi ne�to da se odvrtiml - jesi li ikada poku�ala s hladnim tu�em? - vrlo smije�no! - re�e. - zar ti misli� da sve �to �iiiim izlazi odavde? dotakla je svoje �elo. - e, pa nije tako! izlazi odavde! - takla je svoje golo tijelo. - odavde to izlazi, i svaki se put osje�am malo praznijom. ja moram dobiti

ne�to natrag �to �e me ponovno ispuniti! razumijete li vi to, gospodine umjetni�ki kriti�aru? sam poka�e njenu odje�u na razbacanu krevetu. - odjeni se. tvoja majka �eli da smjesta nazove� lukea. �udno ga je pogledala. - zar majka zna? 101 on je �vrsto pogleda. - tvoja majka oduvijek zna. rekla mi je to onog dana kad sam te pristao preuzeti. sru�ila se na krevet. - nikad mi ni�ta nije rekla. - kakve bi koristi imalo da jest? iz norinih o�iju po�e�e izvirati suze. - ne mogu to u�initi - re�e. - ne mogu se vratiti! - jest, mo�e�. tvoja mi je majka rekla da te posjednem u prvi avion nakon �to nazove� lukea. pogledala je u njega. - to je rekla? - da. - �to je s lukeom? da li i on zna? - koliko ja znam, ne. �ini mi se da tvoja majka �eli da tako i ostane. nora je trenutak �utke sjedila, potom duboko uzdahnu. - misli� li da bih se mogla izvu�i? sada, kad je luke kod ku�e, vi�e ne�u no�i provoditi sama. posegla je za odje�om i po�ela se odijevati. - misli� li da me mo�e� ubaciti u kakav avion? - dahtala je poput zadihana, uzbu�ena djeteta. - ubacit �u te u prvi avion koji polije�e. sada je bila sretna i smije�ila se. - bit �u mu dobra �ena, vidjet �e�! - navukla je grudnjak i okrenula mu le�a. zakop�aj me, same. pri�ao je i pri�vrstio joj prsluk. kliznula je u svoju haljinu i vratila se u kupaonicu. kad je nekoliko minuta kasnije izi�la, bila je svje�a i �ista kao da je upravo obavila svoje jutarnje tu�iranje. pri�la mu je, naglo pru�ila ruke i poljubila ga u obraz. - hvala, same, �to si me prona�ao. bilo me strah vratiti se. strah suooiti se s njim. ali znam da �e sada biti dobro. �eljela sam da me prona�e�, i jesi. trenutak je gledao u njeno lice, a zatim slegnuo ramenima. - ako si �eljela da te prona�em, za�to nisi ostavila poruku? 102 - moralo je biti ovako - rekla je. - ili ne bi bilo va�no. morao je znati jo� netko osim mene. on otvori vrata. - hajdemo. u�la je u drugu sobu i pro�la kroz vanjska vrata, i ne pogledav�i mladi�a �to je sjedio na stolici. 10 charles stavi pred mene na stol sok od naran�e. bilo je to par mjeseci kasnije. podigoh �a�u i po�eh piti, kad u sobu u�e moja punica. nasmije�ila mi se. - dobro jutro, luke. - sjela je i razvila svoj ubrus. - kako joj je jutros? - �ini se dobro - rekoh. - imala je dobru no�. mislim da su jutarnje mu�nine pri kraju. klimnula je. - nora je jaka, zdrava djevojka. ne bi smjela imati nikakvih neprilika. klimnuh u znak suglasnosti. nisam bio doma niti �est tjedana, kad nora otkri da je nose�a. jedne sam se ve�eri vratio iz ureda i zatekao je u divljem napadu histerije. bila je izvaljena preko kreveta u na�oj sobi i divlje grcala. - �to se dogodilo? - ve� sam bio nau�en na neke od izljeva njenog temperamenta, kao na primjer kad bi modeli, za koje je smatrala da bi trebali tako lako

o�ivjeti, odbijali poprimiti oblik. - ne �elim ga imati! ne vjerujem u to! - uspravila se i zavriskala. zurio sam u nju. - smiri se. �to ne �eli� imati? - taj prokleti lije�nik! ka�e da sam nose�a! po�eh se kesiti preko svoje volje. - poznato je da se doga�aju takve stvari. - �to je tako smije�no? svi ste vi mu�karci isti. to vas �ini da se osje�ate velikima, ponosnima i mu�evnima, zar ne? 103 - pa ne osje�am se zbog toga ba� tako lo�e - priznah. suze nestado�e, i sva se njena ljutnja usmjeri na mene. - trudno�a ne�e smetati tvome poslu. trudno�a ne�e tebe izobli�iti, ne�e tebe na�initi velikim i debelim i gadnim, tako da te vi�e nitko ne�e htjeti pogledati. bijesno me gledala. - ne�u ga roditi! - ponovno je zavri�tala. - otarasit �u ga se! poznajem lije�nika ... pri�oh joj. - ne�e� ni�ta takvo u�initi. - ne mo�e� me zaustaviti! - povikala je si�av�i s kreveta i zaputila se prema vratima. uhvatih je za ramena i okrenuh prema sebi. - mogu i ho�u - rekoh mirno. o�i joj se zamuti�e od ijutine. - nimalo ti nije stalo do mene! ba� te briga ako umrem pri porodu. sve do �ega ti je stalo jest dijete! - to nije to�no. zaista mi je stalo do tebe. zbog toga i �elim da rodi�. poba�aji su opasni. ljutina u njenim o�ima polako izblijedi. - tebi je zaista stalo do mene, zar ne? - zna� da jest. - i kad do�e dijete... jo� �e� uvijek vi�e mariti za mene nego ... nego za njega? - ti si jedino �to imam, nora. dijete je ne�to posve drugo. trenutak je �utjela. - imat �emo sina. - kako zna�? - upitah. - djeca se ne stvaraju u ateljeu poput kipova. podigla je pogled prema mom licu. - znam. svaki mu�karac �eli sina i ti �eS ga dobiti. pobrinut �u se za to. - ne brini o tome. nemam ni�ta protiv male djevoj�ice. kliznula je iz mojih ruku i pri�la zrcalu. spustila je svoj negli�e na pod i, okrenuv�i se postrance, pogledaia svoj nagi odraz u staklu. - mislim da dobivam mali fcrbuh. 104 nacerih se. bila je ravna poput daske za pranje rublja. - malo je za to prerano. - oh, ne, nije! lije�nik ka�e da se to u neikih �ena opa�a ranije. osim toga, osje�am se te�om. - ne djeluje� tako. - ne? - upitala je. tada se okrenula i spazila moje cerenje. - pokazat �u ja tebi! nasmijala se i preko kreveta bacila na mene. zajedno smo se sru�ili; ona na meni. poljubila me, pustiv�i da sva njena te�ina po�iva na meni. - tako. kako ti se ovo svi�a? - jako. - a je li, ha? - poznavao sam taj nenadani po�udan prizvuk u njenu glasu. ponovno me poljubila, a tijelo joj se po�elo micati. - �ekaj malo - rekoh oprezno. - jesi li sigurna da je to u redu? - ne budi smije�an! lije�nik mi je rekao da bi sve trebalo ostati kao i dosad. samo da se na mene ne smije polo�iti isuvi�e te�ine. preporu�io je da �ena bude u gornjem polo�aju.

- u kojem polo�aju? - upitah, hine�i neznanje. - mislio sam da su mu�karci uvijek na vi�im polo�ajima. - ma zna�. to zna�i da je �ena gore. pona�ao sam se kao da u�im ne�to novo, a onda se vi�e nisam mogao obuzdati. pomamno zabacih ruike i noge u zrak. - uzmi me, tvoj sam! prasnuli smo u divlji smijeh. ali nekoliko je idu�ih jutara bilo gadno. odonda joj je skoro svaki dan bilo zlo. - kako je u uredu? - upita moja punica. - dobro, vjerujem. jo� se uvijek privikavaju na mene, a ja nastojim otkriti �to se tamo doga�a. zapravo, zasad imam vrlo malo posla. - takve stvari potraju neko vrijeme. - znam. - pogledah je. - mislio sam da bih mo�da trebao natrag u �kolu i usavr�iti se. dok sam bio u vojsci razvilo se toliko mnogo pojmova. postoji cijelo 105 novo podru�je uporabe aluminija kao sastavnog dijela konstrukcije. ja o tome ni�ta ne znam. - nema smisla �uriti. znao sam �to zna�i kada tako govori: zna ne�to �to ja ne znam. nije imalo nikakve svrhe pitati j'e o tome. re�i �e kad bude spremna. ili mi uop�e ne�e re�i. tada moram sam saznati. bila je to �ena i pol, ta moj'a punica. imala je svoj vlastiti na�in obavljanja poslova. kao onoga prvog jutra kad sam oti�ao u ured. pozvala me u knji�nicu, iz stola izvadila omotnicu te mi je dala. radoznalo je otvorih. iz nje ispade nekoliko pomno tiskanih akcija. podigoh ih s poda i pogledah: dvadeset posto akcij'a "havden i carruthersa". na pole�ini je svaka bila prenijeta na mene. vratih ih na stol. - nisam ih zaslu�io. nasmije�ila se. - ho�e�. - mo�da ho�u - rekoh - ali ih trenutno ne mogu uzeti. osje�ao bih se poput kakve proklete budale. u tom uredu ima ijudi koji ondje rade godinama. zamjerit �e. - zar nisi vidio jutarnje novine? - ne. - tada bi mo�da bilo bolj'e da pogleda� u njih - rekla je dodav�i mi chronicle. list je ve� bio preklopljen na stranici nov�arstva. pro�itah mali naslov: hayden i carruthers postavljaju novog potpredsjednika. uz �lanak bij'a�e moja slika. brzo ga pro�itah. - to j'e uistinu po�etak na vrhu - rekoh vra�aju�i joj' novine. - jedan hayden nigdje drugdje ne mo�e po�eti. nije joj imalo smisla govoriti da nisam havden. bila je vrlo jasna u svom izlaganj'u. ona nije izgubila k�er; dobila je sina. - nadam se da moj pad ne�e biti tako brz. - ima� �udan smisao za humor, luke. - kako do�lo tako pro�lo - rekoh. 106 - ne govori tako! - onda se nasmij'e�i. - dobro �e ti i�i. znam da ho�e. - nadam se. - okrenuh se i po�oh prema vratima. zaustavi me njen glas. - �ekaj - rekla je. - zaboravio si akcije. - zadr�ite ih. kad budem mislio da sam ih zaslu�io, mogao bih ih zbilja zatra�iti. u o�i joj' se uvu�e ne�to poput uvrede. to uop�e nije bilo ono �to sam namjeravao. vratih se do stola. - molim vas da me razumijete - rekoh. - nije da ne cijenim to �to nastojite u�initi. stvar je u tome da bih se bolje osje�ao kad bih to sam mogao posti�i. trenutak se zagledala u me, a potom stavila akcije natrag u stol. - razumijem. i svim srcem odobravam. ja i o�ekujem da jedan hayden postupi na takav na�in. na to nisam imao odgovora.

- sretno. uzvratih joj osmijeh. - hvala vam. sve odonda bio sam zbog toga nemiran. kad je nora si�la, upravo smo ispijali kavu. bila je odjevena za izlazak. podigoh obrvu. svaki put je �udno kad nora silazi prije podneva. lice joj bija�e uzbu�eno. - mora� li rano u ured? - vj'erojatno ne - rekoh. da se nisam pokazao ni godinu dana, sumnjam da bih ikome nedostajao. - dobro! moram ti ne�to pokazati. - sto to? - to je iznena�enje. - reci mi - rekoh. - bilo je dovoljno iznena�enja u ovo kratko vrij'eme otkako sam se vratio ku�i. nisam siguran da mogu podnijeti jo� jedno. nasmijala se. - ovo �e ti se svidj'eti. - pogledala je svoju majku i njih dvije se nasmije�i�e. - moja prijateljica �eli da joj preuredi� ku�u. - pa, sad - rekoh. to mi se vi�e svi�alo. napokon posao. - gdje je ta ku�a? 107 - nedaleko odavde. oti�i �emo tamo i pogledati, a ja �u ri re�i �to joj je na pameti. bija�e to ku�a iz snova. tri krila i sedamnaest soba na vrhu nob hilla, i sve to gleda na zaljev. iz prostranog se ulaza predvorja ikru�no uzdi�e mramorno stubi�te. sobe ogromne, ni nalik ni�emu �to danas grade. vani, iza ku�e, gara�a za tri automobila, a nad njom prostorije za poslugu. sama ku�a bija�e od sivog kamena prekrasno patiniranog staro��u, dok se krov od plavog crijepa doimao kao da boju upija iz neba. - prekrasna je. nadam se da je ne �ele isuvi�e mijenjati. samo bi je pokvarili. - mislim da uglavnom �ele modernizirati kupaonicu i postrojenja za grijanje, mo�da preurediti nekoliko soba. - to ima smisla - rekoh jo� uvijek prou�avju�i ku5u. - trebat �e im dje�ja soba. i veliki atelje za �enu u sjevernom krilu, s dosta svjetla. mo�da kabinet i ured za mu�a, kad za�eli raditi doma. nisam bio posve glup. - za koga je to�no ova ku�a? - zar nisi pogodio? - bojim se to u�initi. - kupila ju je majka. za nas - re�e nora. - sjajno! - prasnuh. - zna� li ti koliko bi stajalo izdr�avanje ovakve ku�e? vi�e mjese�no nego ja godi�nje zaradim! - �to to mijenja na stvari? ne moramo brinuti za novac. prihod od moje glavnice i sam je vi�e nego dovoljan da nas uzdr�ava. - misli� li da ja to ne znam? - rekoh. - ali jesi li ti ikada pomislila da bih ja mo�da mogao po�eljeti da sam uzdr�avam svoju obitelj? jedino na �to ti i tvoja majka mislite jest novac. po�injem se osje�ati poput �igola. - pona�a� se kao prokleta budala! sve �to me zanima jest to da imam pristojno mjesto za �ivot, doli�an dom za odgoj djeteta. - djetetu nije potrebna ku�a sa sedamnaest soba na nob hillu pa da bude odgojeno kako treba. ako �eli� 108 svoje mjesto, postoji mno�tvo ku�a koje bismo mogli kupiti. ku�a, koje mogu sebi priu�titi. - svakako - rekla je sarkasti�no. - ali ja sebi ne mogu priu�titi ni da me mrtvu na�u u ma kojoj od njih. moram u obzir uzeti i svoj polo�aj. - tvoj polo�aj? a �to je s mojim polo�ajem? - ti si svoj polo�aj savr�eno razjasnio kad si me o�enio - rekla je hladno. - i kad si oti�ao raditi za "havden i carruthers". �to se ti�e san francisca, ti pripada� havdenima. svi�alo ti se to ili ne, ti si jedan od nas.

u�asnuto sam gledao u nju. nova me spoznaja preplavi poput stresa od ledeno hladne vode. ono �to je rekla bila je istina. rat bija�e zavr�en, i �to se drugih ti�e pukovnik luke carey mogao bi biti i mrtav. sve �to mi je preostalo bija�e u vezi s njima. - ja �elim ovu ku�u - re�e nora mirno. - i ako je ti ne �eli� preurediti, na�i �u arhitekta koji ho�e. nisam je trebao pogledati a da znam kako i misli ono �to ka�e. tako�er sam shvatio �to bi to zna�ilo za mene. da sam dopustio da to netko drugi obavi, mogao bih smjesta potra�iti posao voza�a kamiona. - u redu - rekoh protiv volje. - u�init �u to. - ne�e ti biti �ao, dragi. - bacila mi se u zagrljaj. - kad svi vide divne stvari �to �e� ih na�initi s ovom ku�om, postat �e� najve�i arhitekt u san franciscu. ali nije bila dovoljno brza da u svojim o�ima prikrije odsjev pobjede. te no�i, po prvi put otkako sam se vratio, nije potra�ila moj zagrljaj. 11 i na kraju nisam ja bio taj koji je preuredio ku�u. dobio sam cjelokupno povjerenje, ali ipak samo stru�no. ono bitno bilo je norino. sve �to sam uradio bija�e da njene zamisli prenesem u prikladne arhitektonske pojmove. u jednome je svakako bila u pravu. ku�a je postala atrakcijom. jedva da smo se uselili, kadli house beau 109 tiful objavi o njoj reporta�u; mjesec dana nakon �to se revija pojavila, postao sam najpopularniji arhitekt u gradu. svatko tko je na obali ne�to predstavlj'ao, �elio je da mu ja preuredim ku�u. mogao sam imati vi�e ponuda od najpodmitljivijeg politi�ara u washingtonu. munjeviti uspjeh. dr�im da sam time trebao biti zadovoljan, ali mi je sve to i�lo na �ivce. to se vjerojatno vidjelo, jer kad sam prvi put odbio mu�teriju, u moj ured je u�ao george havden. podigoh pogled u iznena�enju. george bija�e visok. krupan crvena lica, vrlo solidan i pouzdan. bija�e to prvi put da me do�ao vidjeti umjesto da me pozove. - kako ide, luke? - dobro, george - rekoh. isklju�ih svjetlo iznad svoje crta�e plo�e. - �to mogu u�initi za tebe? - pomislih da bismo mogli malo porazgovarati. - izvrsno. - mahnuh prema stolici. sjeo je. - upravo sam pregledavao mjese�ni izvje�taj. imam osje�aj da si pretrpan. - ne protivim se - rekoh bezbri�no. - to je ugodna promjena nakon one besposlice! klimnuo je. - razmi�lj'ao sam o mogu�nosti da ti damo zasebni odjel; zna�, nekolicinu momaka da obave sav sitni posao, kako bi ti imao priliku paziti na one velike. razumio sam taj' jezik. vojska je tako govorila. izigravao sam neznalicu. - kakve velike, george? sve �to ja radim je sitno. - na tvom podru�j'u su dobre zarade - rekao je. - mnogo ve�e nego kod velikih poslova. zbog toga mrzim kad moram ne�to propustiti samo zato jer si ti prezaposlen. ako je netko utuvio sebi u glavu da �eli graditi a jedan arhitekt to ne mo�e obaviti, ovaj �e prona�i drugog. - misli�, poput gospo�e Robinson, koja je upravo oti�la. - ne mislim samo na gospo�u Robinson. bit �e i drugih. oni dolaze tebi po tvoj'e ideje. njih ne zanima tko zapravo crta. 110 - prestanimo se zezati, george. oni ne dolaze meni zbog mojih zamisli. ve�ina tih idiota ne bi prepoznala arhitektonsku ideju ni da ih pogodi u lice. dolaze meni jer sam najednom postao moda. - pa �to, luke? - re�e, lukavo me gledaju�i. - glavna je stvar zadr�ati ih da i dalje dolaze. - i �to misli� koliko �e to dugo trajati? samo dok ne shvate da njihove ku�e ne�e dospjeti u reviju poput moje. onda �e ipak potra�iti nekoga drugog. - to ne mora biti tako. mo�emo cijelu stvar odr�avati na �ivotu. zato i imamo

predstavnika za tisak. - oh, prcstani, george - rekoh s gnu�anjem. - obojica znamo da je do svega toga do�lo zbog norine ku�e. trenutak je �utke pogledao svoje ruke. bijahu nje�ne, bij'ele i dobro njegovane. zatim me ne trep�u�i pogleda. - ti i ja obojica znamo da nisam ni upola arhitekt kakav je bio frank carruthers, ali mi je ipak uspjelo odr�ati ovaj posao uspje�nim i zadr�ati na�u reputaciju. - ku�a robinsonovih jednostavno nije moja vrst posla. pregledao sam sve nacrte. zemlji�te. sve. to nije ni�ta posebno. bez obzira �to u�inio to je samo jo� jedna ku�a. - nije to samo jo� jedna ku�a. voljni su na nju potro�iti nekoliko stotina tisu�a. to zna�i barem deset tisu�a u honorarima i narud�bama za rad od nekoliko tjedana. - to nije vrst ku�e koju bih ja �elio graditi - rekoh tvrdoglavo. - zbog toga i �elim da ima� odjel. bit �e� se u stanju usredoto�iti na ono �to �eli� raditi, a mu�terija �e biti zadovoljna samim znanjem da si ti u blizini. posegnuh za cigaretom. njegova je zamisao imala dobrih strana. mo�da bi to moglo upaliti. postojalo je ne�to �to sam �elio poku�ati. ne�to �to mi vi�e le�i. - �to �eli� da u�inim? - najprije nazovi gospo�u Robinson i upoznaj je kako si u svoj'em prenatrpanom rasporedu prona�ao vremena za rad na njenoj ku�i. ustao je; postigao j'e ono zbog �ega je do�ao. 111 - tada provjeri kod moje tajnice, pa �emo odrediti datum za ru�ak, kad �emo raspraviti o tvojim planovima. gledao sam kako se za njim zatvaraju vrata. znao sam da �u, budem li �ekao da s njim ru�am, biti sretan ako ne izgladnim do smrti. pri�oh svojoj daski za crtanje. radio sam na nacrtu za ogromnu kupaonicu i garderobu pokraj vlasnikove spava�e sobe. ku�a predsjednika lokalne banke. skicirao sam kupaonicu finskog stila, s udubljenom kadom, dva metera �irokom i dva i pol duga�kom. bila je dovoljno velika da se u njoj odjednom kupa cijela obitelj, i ja sam se pitao je li to ono �to vlasnica ku�e ima na pameti. od svega po dva komada: njegov i njen odjeljak za tu�iranje, slivnici i zahodi, sve dopunjeno sa zlatnim dkovima. manjkao je jedino bide od punovrijednog srebra, i to samo zato �to na njega nitko nije pomislio. dosad. dosad. klju�na rije�. najdnom se preda mnom odmota cijeli moj �ivot. godine i godine kupaonica poput ove. moje pravo na uspjeh. carey gradi krasne kupaonice. to je ve� bilo previ�e. strgnuh papir sa crta�e daske i zgu�vah ga, pa se zaputih hodnikom do georgeova ureda. nije imalo smisla �ekati ru�ak kojega ionako nikada ne�e biti, kako bi se rije�ilo ono �to se nikada ne�e obistiniti. kad sam u�ao u vanjski ured, njegova tajnica podi�e ruku u znak upozorenja. - gospodin hayden telefonira. - nemam ni�ta protiv - rekoh pro�av�i pokraj nje u njegov unutarnji ured. george je upravo odlagao slu�alicu. u �udu me pogleda. - sto je, luke? - upita razdra�ljivo. nije volio da mu itko ulazi nenajavljen. - jesi li doista mislio onako, kako si rekao? - naravno, luke. - za�to onda o tome ne porazgovorimo sada? nasmije�io mi se. - nije vrijeme. 112 - kako zna�? - upitah. - ti �ak i ne sluti� �to mi je na pameti. nepokolebljivo me pogledao. na ovo nije imao odgovor. nakon nekog trenutka mahnu mi prema stolici. - �to ti to�no ima� na pameti? spustih se u stolicu nasuprot njemu i izvadih cigaretu. - jeftine ku�e. masovna proizvodnja na osnovnom dizajnu koji bi se mogao upotrijebiti na tri na�ina, kako bi se razbila monotonija �ireg plana izgradnje.

ku�e bi se prodavale u rasponu od deset do jedanaest tisu�a dolara. polako je klimnuo. - da ti se takva stvar isplati potrebna je velika povr�ina. mislio sam na to. - uz dr�avnu cestu 101, blizu daly cityja, postoji trideset hektara. bilo bi ba� prikladno. - zvu�i kao dobra zamisao - rekao je. - ima� li graditelja? pogledah ga. - mislio sam da bi to bilo ne�to �o bismo mi mogli na�initi. trenutak je �utio, a prsti mu se pred njim na stolu poigravali olovkom. - zaboravlja� na jednu stvar, zar ne? - sto to? - mi smo arhitekti, a ne graditelji. - mo�da je vrijeme da se pro�irimo? to rade i ostali. - briga me �to rade ostali - re�e george. - sumnjam da bismo mi trebali. kao arhitekti oslobo�eni smo nov�anih rizika. pokupimo kintu i gotovo. sve ostale glavobolje ima graditelj. - graditelj tako�er zaradi velik novac. - neka mu - re�e george. - nisam pohlepan. - zna�i, koliko ku�im, ti nisi zainteresiran? - nisam to rekao. samo sam rekao da pod sada�njim okolnostima mi to ne bismo smjeli �initi. naravno, kad bi se ti pojavio s graditeljem koji bi bio voljan g kamo ljubav ode 113 poduprijeti takav projekt, bili bismo vi�e nego sretni da mu izi�emo u susret. ustadoh. znao sam u �emu je �tos. i on tako�er. u zemlji nije bilo arhitekta koji bi odbio takav posao. samo bi se na honorarima zaradilo stotinu pedeset tisu�a. - hvala - rekoh. - nekako sam i sam mislio da �e to biti tvoj odgovor. zagledao se u mene. glas mu bija�e varljivo prijazan. - upravo sam se ne�eg sjetio, luke. mislim da bi trebao odlu�iti �to to�no �eli� biti - arhitekt ili graditelj. bija�e to kao da st\ se u mra�noj sobi najednom upalila svjetla. george je bio potpuno u pravu. sjetih se razloga za�to sam uop�e �elio studirati arhitekturu. �elio sam graditi'. poslije sam se toliko zapleo u praksu da sam zaboravio nakanu. graditi. to e ono. graditi domove u kojima bi ljudi mogli dostojno iivjeti. george nije razumio moj nenadani srda�ni osmiieh. moida je �ak pomislio da sam sarkasti�an, ali ako jest, gadno je grije�io. nikad u svom iivotu nisam bio iskre niji. - hvala ti, george - rekoh toplo. - hvala �to si sve u�inio tako jednostavnim. novosti su stigle ku�i prije mene. moja punica i nora su me �ekale. - vidim da george nije gubio vrijeme - rekoh. norino lice bija�e hladno. - mogao si barem s nama porazgovarati prije nego da� otkaz. oti�oh do ormari�a i nato�ih burbon. - 0 �emu bi se tu moglo razgovarati? bilo mi je dosta. do ovdje. - kako ti to sve skupa zami�lja�? - upita nora. - ne znam. - slegnuh ramenima srknuv�i iz �a�e. - kako to ti zami�lja�? - mislit �e da je to izravna uvreda majci i meni - re�e nora ljutito. - svi znaju �to smo za tebe nastojale u�initi. - mo�da zato i nije i�lo. - pogledah norinu majku. - nisam to zamislio kao uvredu. radi se o mojoj gre� 114 ki. dopustio sam da me se na to natjcra �im sam izi�ao iz vojske. trebao sam malo pri�ekati, ogledati se, odlu�iti �to zapravo ielim raditi. mirno me pogledala. - jesi li zato odbio akcije? - mo�da. premda to tada jo� nisam znao. - �to namjerava� sada u�initi? - upitala je nora.

- okrenuti se oko sebe. prona�i posao i graditelja i ne�to nau�iti. - kakvu vrst posla o�ekuje�? - upitala je sarkasti�no. - sedamdeset dolara tjedno voze�i buldoier? - negdje moram po�eti. - nasmije�ih 303 se. - usput, �to to mijenja na stvari? novac nam nije potreban. - dakle, ieli� biti obi�an radnik? nakon svih nevolja kroz koje sam pro�la da ovu ku�u dovedem u red kako bi ti mogao ste�i reputaciju. - prestanimo se zavaravati, nora. nisi ti mislila na moju reputaciju nego svoju vlastitu. trenutak je zurila u mene, a potom bespomo�no podigla ruke. - odustajem. - nezgrapno se okrenula i �epure�i izi�la iz sobe. promatrao sam je kako odlazi. usprkos svojoj trudno�i nije se previ�e pro�irila. briino je pazila na dijetu; nije htjela da 303 trudno�a pokvari stas. okrenuh se ormari�u i obnovih pi�e. kad sam se okrenuo moja je punica jo� uvijek bila ondje. - ne smije� obra�ati isuvi�e pozornosti onome �to nora govori. trudnice su sklonije uzbu�enjima nego obi�no. klimnuh. bilo je to dobro opravdanje poput svakog drugog, ali ja sam ve� dobro upoznao svoju ienu. trudna ili ne, �eljela je da bude po njezinom. - george je spomenuo da ima� nekakvu zamisao o planu izgradnje - rekla je. - reci mi �togod o tome. spustih se na stolac. - �to to mijenja na stvari? on se ne �eli time baviti. to je protiv politike poduze�a. sjela je nasuprot meni. 8* 115 - to jo� ne zna�i da to ti ne�e� izvesti. zagledah su u nju. - ne zavaravam se. nemam ja takav novac. - koliko ima�? na to bija�e dosta lako odgovoriti. nakon �to sam isplatio sedam tisu�a za brod koji sam kupio u la jolli, ostalo mi je to�no devetnaest tisu�a. petnaest tisu�a stiglo je od osiguranja moga oca, a ostatak sam u�tedio od vojni�ke pla�e. - bi li ti u takav projekt ulo�io sav svoj novac? - svakako. ali to bi bila samo kap u moru. samo bi zemlji�te stajalo pet tisu�a po hektaru. to je ve� stotinu pedeset tisu�a dolara. - novac nije va�an - rekla je mirno. - mogla bih se za njega pobrinuti. - aa. - podigoh ruku. - ja ne �elim va� novac. samo bih zavr�io u istom polo�aju. - sada si ti taj koji je blesav, luke. ti bi uzeo novac kad bi ga davao potpuni stranae, zar ne? - to je drugo. bio bi to �isti posao. u to se nikad ne bi mije�ali osobni odnosi. - na� odnos s time nema ni�ta - re�e brzo. - ti vjeruje� u ono �to �eli� raditi, je li? oeekuje� znatan dobitak. klimnuh. - ako ispadne onako kako zami�ljam, moglo bi biti gotovo pola milijuna dobitka. - ja nemam ni�ta protiv zara�ivanja. - nasmije�ila se. - za�to bi ti? njena logika bija�e nepogre�iva. osim toga, kako sam se mogao prepirati protiv svojih vlastitih �elja? idu�i dan kupio sam zemlji�te. dva dana kasnije rodila se danielle. imao sam nekoliko te�kih trenutaka jer je stigla skoro dva mjeseca prije vremena. lije�nik mi je me�utim rekao kako nemam razloga za zabrinutost; dijete je apsolutno savr�eno. nisam prije vidio puno male djece, ali sam se morao s njim sio�iti. dani bija�e najljep�e novoro�en�e na svijetu. 116 12 zvuci no�i sada bijahu druk�iji. stalno je trajao blagi �apat �to je, �ini se, dolazio iz djetetove sobe, odmah do na�e. ponekad bi u sitne sate zaplakala, i mi bismo za�uli te�ak hod dadilje koja je djevoj�ici davala njenu bo�icu, a potom i

blago pjevu�enje njena glasa dok bi dr�ala dani, �ekaju�i da je ponovno uspava bo�ica. nesvjesno me svladala navika i ja sam u svom snu po�eo oslu�kivati zvukove, pronalaze�i u njihovoj pravilnosti umirenje spoznaje da je sve normalno. s norom je bilo druk�ije. ona je iz bolni�ke napetosti stigla doma vrlo uzbu�ena i nervozna. u no�i bi je probudio i najslabiji �um. znao sam da �e se ne�to dogoditi, ali nisam znao �to. mogao sam to naslutiti po njenu raspolo�enju. ne�to je po�ivalo neposredno ispod njene povr�ine i �ekalo na povod, a ja sam bio oprezan, odlu�iv�i da joj ga ne pru�im. oprezno sam promicao kroz dane, nadaju�i se da �e norino neraspolo�enje s vremenom pro�i. samo sam se zavaravao, a to sam shvatio onog trenutka kad je jednog jutra, u dva sata, bljesnula svjetiljka na no�nom ormari�u. cijeli dan sam bio na terenu s gra�evinskim inspektorima. zrak i uzbu�enje uljuljali me u san, ali najednom iza svojih spu�tenih vje�a bijah posve budan. uspravih se, jo� uvijek se pretvaraju�i da spavam. - �to se dogodilo? nora je sjedila uspravljena u krevetu, le�ima naslonjena na jastuk, i gledala u mene. - mala pla�e. trenutak sam je gledao, a potom, jo� uvijek joj ne dopu�taju�i da vidi kako sam potpuno budan, spustih noge s kreveta. - idem pogledati je li sve u redu. utaknuh noge u papu�e, navukoh ogrta� i pro�oh kroz vrata u daninu sobu. ondje je ve� bila dadilja; dr�ala je dani na rukama i davala joj bo�icu. pogledala me; o�i joj bijahu izena�ene na no�nom svjetlu dje�je sobe. 117 - gospodine carey? - je li sve u redu, gospo�o Holman? - naravno. jadno malo stvorenj*e samo je bilo gladno. pri�oh i pogledah dani. o�i joj ve� bijahu zatvorene i ona je zadovolj'no sisala bo�icu. - gospo�a Carey j'e �ula njen pla� - rekoh. - recite gospo�i Carey da ne brine. dani je izvrsno. nasmije�ih joj' se i kimnuh. - dani j'e samo bila gladna - rekoh dok sam se vra�ao u postelju, a onda ugasih svjetlo. okrenuo sam se na svoju stranu i tako le�ao nekoliko minuta, �dkaju�i je da progovori. ona j'e �utjela, a meni se na o�i spu�tao san. tada se ponovno upali svjetlo. opet se popeh nepouzdanim ijestvama budnosti. - �to je sada? nora je stajala uz suprotnu stranu kreveta i u rukama stiskala jastuk i pokriva�. - hr�e�. ne odgovoriv�i zagledah se u nju. o�utj'eh se poput sna�na borca koji je, ba� u trenutku kad je sebi �estitao �to je uspio izbje�i udarac protivnika, najednom zadobio sna�an aperkat. nije bilo na�ina da se sada izbjegne borba. odjednom se naljutih. - u redu, nora - rekoh. - odre�i �u se spavanj'a. �to jo� �eli�? - ne mora� odmah postati neugodan. - nisam ja neugodan. ti ve� dosta dugo tra�i� sva�u. za �to se sada �eli� zakva�iti? njen glas se podi�e. - nisam tra�ila sva�u! pogledah prema daninoj sobi. - probudit �e� malu. - to�no to sam i mislila! - pobjedonosno j'e uzviknula. - uvijek pomisli� prije na nju nego na mene. svaki put kad zapla�e ti si tamo i brine� se za nju. nikada se ne brine� o meni! ja nisam va�na, ja sam samo njena mater. ja sam poslu�ila svojoj svrsi! s takvom se vrstom gluposti nije moglo raspravljati, a ja na�inih pogre�ku kazav�i joj to.

- ne budi glupa! ugasi svjetlo i spavaj! 118 - ti ne razgovara� s djetetom! podigoh se na lakat. - ako ne - rekoh - prestani se tako pona�ati! - to bi ti htio, je li? ni�ta vi�e ne bi �elio nego da vas oboje neumorno ovdje dvorim kad god vi to za�elite! nasmijao sam se. cij'ela ideja bija�e potpuno besmislena. - znam da ne umij'e� kuhati - rekoh. - pa kako bi nas onda ti dvorila? nikad nisam vidio da si maloj barem ugrijala bo�icu, a jo� manje je nahranila. - ti si jalan! - jalan na �to? - ti si jalan jer sam ja umjetnica i individuum. sve �to �eli� jest da me podjarmi�, pa da igram zadnju rupu na svirali poput obi�ne doma�ice. umorno se natrag legnuh. - ponekad mi se, moram priznati, ta zamisao �ini privla�nom. - vidi�? - pobjedni�ki je kukurijeknula. - bila sam u pravu! bio sam iscrpljen. - prestani s tim i vrati se u krevet. moram rano ustati i oti�i na gradili�te. - idem ja u krevet - rekla je. - ali ne u ovaj! dosta sam podnosila tvoj'e hrkanje i njen pla�. jo� uvij'ek sti��u�i jastuk i pokriva� krenula je u kupaonicu. prij'e no �to sam se mogao i pomaknuti za�uh kako su se uz tresak zatvorila vrata gostinjske sobe. dok sam stigao ve� je bila okrenula klju� u bravi. polako se vratih u svoj krevet. pomislih, mo�da je tako najbolje. neka se rije�i svega �to je ti�ti. mo�da �e sutra nave�er opet sve biti normalno. ali nisam bio u pravu. kad sam idu�e ve�eri do�ao ku�i, radnici su ure�ivali novu spava�u sobu, a nora je ve� bila odnij'ela svu svoju odje�u iz na�ih ormara. si�ao sam dolje i charles me obavijesti da je nora s gospodinom convinom i nekoliko likovnih kriti�ara s istoka oti�la u grad. sam sam ve�erao i do j'edanaest i trideset radio u kabinetu razmatraju�i plan prilaznog puta. zatim po�oh gore i navratih do djeteta, �to bih obi�no �inio prije odlaska na po�inak. 119 dani je spavala na strani, male joj o�i bijahu cvrsto stisnute a maju�ni palac krivio ugao ustiju. iza mene se za�u �um. okrenuh se. bila je dadilja s bo�icom. ustuknuh i pustih dadilju da podigne malu. dani prona�e dudu i ne otvoriv�i o�i. - dajte da je ja hranim - rekoh najednom. gospo�a Holman se nasmije�i. pokaza mi kako treba dr�ati dijete i ja uzeh dani u naru�aj. trenutak je otvorila o�i i pogledala tne. tada, o�ito odlu�iv�i da sam dostojan povjerenj'a, ponovno zatvori o�i i vrati se bo�ici. legoh u krevet ne�to iza dvanaest. nora se jo� nije bila vratila. utonuh u nemiran san. nikad nisam saznao kad se te no�i vratila. nisam je vidio sve dok se idu�eg dana nisam s posla vratio ku�i. do tada se norino raspolo�enje potpuno promij'enilo. pozdravila me nai vratima smije�e�i se. - spremila sam koktel u knji�nici. poljubih je u obraz. nosila je lij*epo sa�iven crni ku�ni ogrta�. - djeluje� drulc�ije - rekoh slij'ede�i je u knji�nicu. - netko dolazi na ve�eru? - ne, ludo. samo sam na�inila novu frizuru. nisam vidio promjenu. uzeh iz njene ruke �a�u. - jesi li imala dobar dan? srknula j'e od svog pi�a, a o�i su joj iskrile. - prekrasan! upravo mi je to bilo potrebno. izi�i van i ponovno postati aktivnom. klimnuh smije�e�i se. barem je oluja pro�la. - pro�le no�i sam ve�erala s corvvinom i chadwihkesom huntom, kriti�arom. oni dr�e da bi bilo dobro da se �to prije vratim na posao. scaasi je rekao samu kako mi �eli prirediti jo� jednu izlo�bu, ne kasnije od ove jeseni. - misli� li da �e� imati dovoljno vremena da se spremi�? - vi�e nego dovoljno. cijeu dan sam skicirala. imam tisu�u ideja.

podigoh svoju �a�u. - za tvoje ideje. 120 - hvala ti. - nasmije�ila mi se i poljubila me u. obraz. - ne ljuti� se zbog pro�le no�i? - ne - rekoh atnirno. - oboje smo bili malo navinuti. ponovno me poljubila. - drago mi je. mislila sam da ti se mo�da ne�e svidjeti to �to sam se preselila u drugu sobu. ne znam za�to to nisam prije u�inila. mama i tata su uvijek imali odvojene sobe. to je civiliziranije. - je li? - naravno. bez obzira �to su u braku, ljudi ipak imaju pravo na odre�enu koli�inu privatnosti. - gorljivo me pogledala. - osim toga, ja mislim da to podr�ava ono malo tajanstvenosti, toliko va�ne u svakom braku. to je za mene bila novost. nikad nisam �uo svoje roditelje da se �ale zbog nedostatka privatnosti. - �to da radim kad mi se pri�evi? - e, ba� si prost - vragolasto se nasmije�ila. - sve �to treba� na�initi jest da zafu�ka�. - ovako? - upitah podi�u�i prste prema ustima. - stani. charles �e pomisliti da si poludio! ispih svoj koktel. - sko�it �u gore oprati ruke i navratiti do dani. - mo�e� se oprati i ovdje dolje. gospo�a Holman j'e dani ve� spremila za no�. pogledah je. - kakva je bila danas? - gospo�a Holman je rekla da je bila an�eo. a sad, po�uri i operi se. rekla sam cookie da na�ini roladu od govedine, onako kako to ti voli�, i ne bih htjela da dugo stoji. mislila sam da bi nakon ve�ere mogao do�i gore i pogledati kako ti se svi�a moja soba. nalo�ila sam charlesu da gore ostavi �ampanjac u ledu. po�eo sam se smijati. dakle tako je to. mo�da se i nij'e toliko udaljila kao �to sam pomislio. morao sam priznati da je to cijeloj stvari zaista dodalo ugodan mali dodir nedopu�tenoga. negdje usred no�i rekoh: - ne�e li posluga dr�ati nekako �udnim �to usprkos dvije spava�e sobe upotrebljavamo samo jednu? - ti, ludo. koga briga �to misli posluga? 121 - mene zapravo nije - rekoh privukav�i je ponovno bli�e sebi. - no ja inzistiram da sutra�nju no� ti bude� moj gost! pa ipak, ljubav smo vodili uvijek u njenoj sobi, nikada u mojoj. uvijek bih nakon svega morao protr�ati hladnim podom kupaonice izme�u na�ih soba. nau�io sam kvaku na vratima okretati polako, kako me ne bi �ula, jer su ponekad vrata bila zaklju�ana. no doga�alo se tako�er da bih izmoren od posla pao preko svoga kreveta, ne znaju�i jesu li njena vrata otklju�ana ili ne. po�eo sam se osje�ati poput �ovjeka kojeg prisiljavaju da skrene u jednosmjernu ulicu, za koju on zna da mo�e biti jedino slijepa. istodobno, po�eh se bojati da me ta zatvorena vrata ne odbiju. nekoliko dobrih gutljaja burbona prije nego bih se skinuo, �inilo se da otpu�ta napetost, i ja vi�e ne bih �elio ni da poku�am otvoriti vrata. postao mi je obi�aj davati dani njenu pono�nu bo�icu, i �inilo se da i to poma�e. njena je blagost nekako ispunila u meni prazninu koje zapravo nikada nisam bio svjestan. poljubio bih je i polo�io natrag u njenu kolijevku, zatim oti�ao u svoju sobu i zaspao. na povr�ini je sve bilo normalno. nora i ja smo djelovali poput bilo kojega drugog bra�nog para. nekoliko puta tjedno smo izlazili, bivali pozivani na zabave i pozivali prij'atelje k nama. nora se u svemu �inila onakvom kakva bi mlada nevjesta trebala biti. puna ljubavi i obzira. ali kad bi do�ao red na postelju, j'a bih izjavio da se moram prihvatiti nekog

neodgodivog posla. oti�ao bih u kabinet i trgnuo vi�e brzih, kako bih joj dao vremena da po�e gore i zaspe, i uop�e ne sazna jesam li poku�ao otvoriti vrata ili ne. ako je nori u tome i bilo ne�to �udno, nikad nije rekla ni rije�i. vrijeme je promicalo a ona se doimala zadovoljnom time kako stvari stoje. bila je zauzeta svojim poslom i nekoliko ve�eri tje�tno odlazila na umjetni�ke susrete i ve�ere. druge bi pak ve�eri radila u svom ateljeu, tako da nikada nisam znao je li gore u svojoj spavaonici ili spava u maloj spava�oj sobi �to ju je uredila ondje dolje. 122 uvje�banost je grozna stvar. nakon nekog vremena �inilo mi se da je oduvijek tako bilo te da �e uvijek i biti. jednostavno, ni�ta. ono �to nisam znao bilo j'e to, da se nora u svom osebujnom, snovima ispunjenom svijetu jednako bojala mene kao i ja nje. sje�ala se boli. stra�ne razdiru�e boli koja kao da se spu�ta iz njena trbuha prema dolje dok dijete prodire svojim putem van. boli i sjajnih svjetala �to sa svijetlozelena stropa ra�aonice pilje u nju dolje. svaka boja jasna i izrazita. krv na lije�nikovim bijelim gumenim rukavicama. crna ru�ka na sivoj metalnoj boci do anesteti�ara. uvijek je tako bilo u njenim snovima. ni u tome nije bila poput drugih ljudi. sanjala je u tehnikoloru. lije�nikov glas joj smiruju�e pro�apta u uho: - napregnite se, gospo�o Carey. napregnite se i za nekoliko minuta sve �e biti u redu. - ne mogu! - poku�ala je vrisnuti, ali joj se s usana ne otrgne nikakav zvuk. ne mogu, isuvi�e boli. - osjetila je da joj iz kutova o�iju izviruju suze. znala je kako vjerojatno izgledaju dok joj se kotrlj'aju niz obraze. poput sitnih iskri�avih dijamanata. - morate, gospo�o Carey - ponovno pro�apta lije�nik. kad se nagnuo nad njom, postrance na njegovu nosu ugleda purpurno crvene �ile. - ne mogu! - ponovno je zavri�tala. - ne mogu podnijeti tu bol. zaboga, u�inite ne�to ili �u izludjeti! izre�ite je i izvadite u malim komadima! u�inite da me prestane ranjavati! na ruci osjeti ubod igle. u nenadanu strahu pogleda u lije�nika. upravo se sjetila da je on katolik, a katolici pu�taju majku da umre a spasavaju dijete. - �to to radite? - zaurlala je na njega. - ne ubijajte mene, nego dijete! molim vas, ja ne �elim umrijeti. - ne brinite - re�e lije�nik mirno. - nitko ne�e umrij'eti. - ne vjerujem vam! - napregnula se u nastojanju da ustane, ali su joj ruke bile stisnute uz ramena i sputavale je. - umrijet �u. ja to znam. umrijet �u! - brojite do deset unatrag, gospo�o Carey - re�e lije�nik smireno. - deset, devet... 123 - osam, sedam, �est... - zagledala se u itjegovo lice. obrisi mu postado�e ndkaiko nejasni. kao u filmovima kad je slika izvan fokusa. - osam, sedam, ei, pet, �etiri, sedam, pet, tri. nastupio je mrak. mrak koji se lagano spu�ta. 13 noru probudi �um �to je dolazio iz ateljea pokraj male spava�e sobe u kojoj je spavala. naglo se uspravi. - jesti li to vi, charles? vratima se pribli�e koraci. ona se otvori�e, a na njima se pojavi sam corwin. - �to radi� ovdje? - upita je. - radila sam do kasno no�as. - pogledala je na svoj sat. skoro deset. a bilo je ve� pet kad se, isuvi�e umorna da skine radno odijelo, izvalila na krevet. - �to radi� tako rano? sam zapali cigaretu. - imam za tebe sjajnu novost. umorno je ustala. provu�e prstima kroz kosu. doimala se kao da je puna pijeska i

prljava. - kakvu novost? - odobrena je tvoja skica za ujedinjene narode. tvoj �e kip stajati na trgu ujedinjenih naroda u new yorku, jedini �to ga je stvorila �ena. nesta umora, a zamijeni ga naglo odu�evljenje. - kada si to saznao? - pred jedan sat. scaasi me nazvao iz new yorka. smjesta sam do�ao ovamo. osjetila je val pobjede. bila je u pravu. cak �e to i luke sad morati priznati. pogledala je sama. - jesi li ve� rekao nekome? odmahnuo je glavom. - ne. ali jo� jutros �emo morati izdati bilten. oti�la je u atelje. - �elim o tome obavijestiti lukea prije nego to �uje negdje drugdje. 124 - pa - rekao je - bit �e na njujor�kom radiju ve� u rano poslijepodne. - recimo mu stoga odmah. sam ju je hodnikom slijedio u predvorje. charles je upravo silazio stubama. - zar je gospodin carey ve� oti�ao, charles? - da, milostiva. oti�ao je odmah iza osam sati; s k�erkom i gospo�om holman. - one su oti�le s njim? - uskliknula je u iznena�enju. - za�to, zaboga? - rekao je ne�to o tome 'kako je ovo njegov veliki dan, milostiva. danas �e biti dovr�ena prva grupa ku�a pa �e prirediti sve�anost. predla�e vam da i vi do�ete... ako imate vremena. - hvala vam, charles. on je zaista ne�to o tome govorio. zaboravila sam. batler klimnu, stade u stranu i pusti ih da pro�u. sam ju je slijedio na kat, u njenu sobu. zatim zatvori vrata. - ti za to nisi znala, zar ne? nije odgovorila. ogledao se po sobi. po prvi put je shvatio da to nije soba koju bi ona dijelila s lukeom. - i kakva je to najednom ideja o odvojenim sobama? zar izme�u tebe i lukea ne�to nije u redu? - sve je u redu. - cekaj malo - rekao je blago. - to sam ja, tvoj stari prijatelj sam, sje�a� li se? sa mnom mo�e� razgovarati. najednom je plakala na njegovim prsima. - oh, same, same - jaukala je. - ti ne zna� kako je sve to u�asno. rat je u njemu ne�to promijenio. on nije normalan. - ne razumijem. rije�i provale s njenih usana kao da ih vi�e nije mogla zadr�ati za sebe. - ti si, naravno, znao za njegovu ranu? dakle, on zbog nje �ini svakakve ludosti. - na primjer? - pa, zna�. perverzne stvari. tjera me da ih �inim. jedino se tako mo�e uzbuditi. bez njih on je skoro impotentan! ne znam �to da radim. ponekad mislim da �u izludjeti. 125 - nisam znao da je ranjen ondje. jesi li mu predlo�ila da ode lije�niku? - molila sam ga. ali nije �elio ni �uti. ka�e mi da se brinem za svoje stvari. samo �eli da ra�am kako bi dokazao da je mu�karac! nora se odmaknu i iz kutije na stolu izvadi cigaretu. sam joj pridr�i �ibicu. - neprestano �ini sve kako bi me razbjesnio - rekla je. - zna da nam je pedijatar rekao kako ne smijemo dani izvoditi iz ku�e. prehla�ena je. zato ju je i odveo u ono blato, prljav�tinu i hladno�u, samo kako bi me razdra�io. - i �to �e� sada u�initi? zagledala se u njega. - oti�i �u onamo i dovesti je natrag. ona je moje dijete i nikome, �ak ni njemu, ne�u dopustiti da joj �ini zlo. - nekako je naslutila samovo lagno nepovjerenje. vjeruje� mi, zar ne? - vjerujem ti. - mo�da �e� mi povjerovati kada ti ne�to poka�em. okrenula se i povela ga kroz kupaonicu u lukeovu

sobu. dramati�no je otvorila vrata�ca no�nog ormari�a do kreveta. - pogledaj! njegove o�i su slijedile njen uperen prst. na polici su stajale dvije pune boce burbona i jedna dopola puna. u �udu je pogledao. - to tako ide svake no�i. pije, zatim dolazi k meni. onda opet pije sve dok omamljen ne zaspe! zalupila je vrata�cima i sam za njom krenu natrag u njenu sobu. trenutak ju je �utke prou�avao. - ti ovako ne mo�e� dalje. - �to mi drugo preostaje? - mo�e� se razvesti od njega. - ne. u njemu se ponovno pojavi slaba sumnja. odjednom se sve doimalo isuvi�e pripremljeno, isuvi�e je sve pristajalo. - za�to ne? - zna� jednako dobro kao i ja. majka ne vjeruje u rastavu, i bila bi stra�no potresena kad bi joj se ime obitelji povla�ilo po sudovima. 126 - i? nepokolebljivo je susrela njegov dugi pogled. - moje dijete. vidjela sam isuvi�e djece koju je upropastio uni�teni dom. ne �elim da se i�ta takvo dogodi i dani. nije znao da li da joj vjeruje ili ne. - idem s tobom na gradili�te - re�e odjednom. nora ga u �udu pogleda. toliko se udubila u izmi�lja nje svoje drame da je potpuno zaboravila na odlazak po dani. - da tebe i dani dovedem natrag - rekao je. nenadano mu se nasmije�ila. povjerovao joj je. znala je da joj je povjerovao. a za�to i ne bi? istina je bila dovoljno o�ita. polo�ila je ruku na njegovo rame. - hvala ti, same. po�i dolje i popij �alicu kave dok se ja odjenem. bit �u dolje za nekoliko minuta. 14 dani se ludo zabavljala. njene tamne o�i su iskrile, a kad sam je pustio niz tobogan i ona se niz njega odsklizala u spremne ruke gospo�e Holman, vrisnula je od odu�evljenja. kad sam je uhvatio, po�ela mi se vrpoljiti u naru�ju, pru�aju�i svoje ruke natrag prema toboganu. nasmijah se i ponovno je stavih na njega. - pridr�ite je ovdje trenutak, pukovni�e! - pozove jedan od fotografa pridi�u�i svoju kameru. - bit �e to krasna slika. dani se ukipi poziraju�i za sliku, kao da svih osam mjeseci svoga �ivota ni�ta drugo nije ni radila. dadilja se ponosno nasmije�i. zaslon �kljocnu i ja je ponovno pustih dolje. zatim je odnesoh do njihaljki. u�vrstio sam je za malo sjedalo i odgurnuo. gugutala je od veselja. sjajno joj sunce donese u lice crvenilo ru�a, i ona se u svojoj toploj plavoj zimskoj odje�i doimala poput lutke. bili smo na igrali�tu �to sam ga sagradio iza ku�euzorka, kako bih pokazao koliko je ovdje mjesta za �ivot pod vedrim nebom. 127 sa zadovoljstvom pogledah niz novu ulicu. posvuda parkirani automobili. trgovci su imali pune ruke posla pokazuju�i raznovrsne ku�e. a one zapravo i nisu bile toliko razli�ite. najva�nije bija�e da se to samo tako �inilo. u principu, sve su bile iste; uobi�ajeni toblik s prosranim potkrovljem za kasniju preinaku, �to omogu�uje da se, ako to kupac za�eli, podijele razine. ograni�iv�i me�utim gradnju na �etiri ku�e po jutru, osam u bloku, mogli smo svaku ku�u okrenuti druga�ije. to je �inilo ono �to gra�evinari zovu izvanserijski izgled. i cijena je bila povoljna - 13.990 dolara. ne pitajte me za�to ne to�no �etranest; to je jo� jedna navada na�e struke. vjerujem da se zbog tih deset dolara cijena �ini poput bagatele. a to je i bila.

prodajna cijena je sadr�avala i tro�kove klimaure�aja i nadstre�nice za auto. uspje�no se takmi�ila s oijenama ku�a bli�ih gradu, koje su stajale tri do pet tisu�a vi�e. premda smo, zbog urbanisti�kih zahtjeva, deset hektara prostora utro�ili na ceste i prilaze, jo� �emo uvijek pro�i s �istim dobitkom od tisu�u petsto po svakoj ku�i. dani se glasno nasmijala kad sam njihaljku gurnuo jo� vi�e. to�no sam znao kako se osje�ala. bio je to njen svijet. pogledah iza njihaljke. buldo�eii su ve� radili na idu�em bloku, izravnavaju�i i �iste�i zemlji�te. sutra �e do�i bageri i iskopati temelje, za njima betonske mije�alice. nakon toga �e po�eti rasti skele, tamo gdje prije nije bilo ni�ega osim puste zemlje. to bija�e i moj svijet. osjetih ruku na svom ramenu. iza mene dopre norin glas: - zar od prevelikog posla ne mo�e� pozdraviti svoju �enu? okrenuh se u iznena�enju. iaiko sam charlesu izrekao poruku za nju, zapravo je nisam o�ekivao. dosad nije pokazivala zanimanje za moj projekt. - ugodna li iznena�enja, nora. kao nekom �arolijom, novinari i fotografi, koji su se ve� bili po�eli udaljavati prema baru u prikolici �to nam je slu�ila kao ured, najednom se ponovno pojavi 128 �e. nisam se zavaravao. nora je bila glavna atrakcija. ona je donosila novost. pogotovu u svom rodnom gradu. - �to te dovodi ovamo? - upitah. o�i joj sretnu moje. - sam je bio tako dobar pa me je dovezao ovamo kako bih dani odvela ku�i. - ku�i? zbog �ega? zabavlja se kao nikad dosad. - zna� li da je jo� uvijek prehla�ena? zaustavila je njihaljku i po�ela maloj odvezivati si gurnosni pojas. pribli�avo nam se sam, promatraju�i nas sa zanti�eijnim izrazom na licu. - kakva prehlada? - okrenuh se gospo�i Holman. - niste mi rekli da je prehla�ena? dadilja pogleda mene pa noru, a potom u zemlju. mrmljala je ne�to nejasno. nisam mogao �uti �to je rekla. dani nije �eljela oti�i. vrtjela se i izvijala u norinu naru�ju. jedan od fotografa nasmije�i se nori. - djeca su dobra - re�e prijateljskim glasom - sve dok ih ne poku�ate sprije�iti da rade ono �to �ele. norino lice pocrvenje, a zatim pobijeli. nije joj se svidjela zamisao da je gledaju s rasplakanim djetetom na rukama. to ni najmanje nije bilo nalik onome kako je ona zami�ljala prizor. majke sa slatkom dra�esnom dje�icom �to lijepo poziraju u njihovim naru�jima. �vr��e je stisnula dani i po�ela odmicati od njihaljki. dani zakri�i jo� ja�e. nora se okrenu i gurnu je dadilji u ruke. - odvedite je u automobil gospodina corwina. okrenula se meni. - sad vidi� �to si u�inio - rekla je ljutito. - nisi sretan dok me ne uzruja�. kraji�kom oka spazih kako se primi�u novinari. nisam znao jesu li je �uli ili nisu, ali im nisam �elio pru�iti jo� vi�e materijaia. - �ao mi je - rekoh mirna glas. - nisam znao da je dani prehla�ena. - pustiti je da se igra na studenoj zemlji u svom ovom blatu i prljav�tini. vodim je ravno lije�niku. 9 kamo ljubav ode 129 osjetih kako mi raste gnjev, ali odr�ah vlast nad svojim glasom. - nemoj pretjerivati, nora. nitko ti ne�e povjerovati. bio sam potpuno nespreman na izraz �iste mr�nje �to je planuo iz njenih o�iju. nije odgovorila, ali mi je i taj jedan pogled govorio kako je ono �to me�u nama ne valja, oti�lo isuvi�e daleko a da bi se moglo popraviti. ipak, bili smo tamo gdje su nas svi gledali, i ja sam se morao potruditi da to izgleda dobro - u njenu, kao i u moju korist. na silu se nasmije�ih. - pa kad si ve� ovdje, mogla bi malo i razgledati. �to misli� o ku�ama?

- nemam vremena - rekla je prijezimo. - moram dani odvesti ku�i, a potom se pripremiti za odlazak u new york. ovaj put me uhvatila nespremnog. - u new york? - da. odobrena je moja skica za ujedinjene narode. �ele da do�em tamo i s njima o tome razgovaram. to je bila novost. znali su to dobro i ovi novinari �to su izvje�tavali o izgradnji. nagrnuli su s pitanjima. tren kasnije nora je bila u sredi�tu velike konferencije za tisak. kad sam odlazio kako bih razmotrio problem izravnavanja terena s kojim su se suo�ili buldo�eri, ona se opustila i po�ela smije�iti, sretna �to je jo� jednom u srcu zbivanja. i ja osjetih olak�anje. barem smo bili spa�eni nekih neugodnosti. ali tako sam mislio samo do idu�eg jutra, kad sam pro�itao novine. bio sam vani na terenu, a onda je stigao telefonski poziv. jedan od radnika do�ao je po mene. telefonirao je stan barrows, agent za nekretnine, koji je upravljao na�om prodajorn. �aptao je u telefon kao da ne �eli da ga �uje netko drugi. - smjesta do�i u banku vallev national, luke. iskrsle su neprilike. - kakve neprilike? - upitah. valley national je kreditirala gradili�te. - nemaju se zbog �ega �aliti. zavrsavamo ispod bud�eta. - ne mogu govoriti. smjesta dolazi ovamo! 130 veza se prekinu. odlu�ih ga nazvati, ali odlo�ih slu�aliou. da mi je �elio re�i vi�e, on bi to i u�inio. izi�oh prema svom automobilu... kad sam u�ao u ured predsjednika banike, svi su ve� bili tamo. bio sam iznena�eniji �to vidim njih nego oni �to vide mene, ali to nisu znali. pogledah po sobi. moja punica, george havden, stan, predsjednik banke, potpredsjednik, koji bija�e na �elu kreditnog odjela. - nisam znao da �e biti sastanak - rekoh. - netko me zaboravio obavijestiti. pona�ali su se kao da im je neugodno, ali nitko nije �elio progovoriti prvi. trenutak kasnije potpredsjednik u�ini prvi korak. - jesi li vidio jutarnje novine, luke? - ne - rekoh. - ja kre�em na posao dok je jo� mrak. ne sti�u tako rano na brijeg. - onda radije pro�itaj ovo. - on mi pru�i preklopljeni primjerak chroniclea. letimi�no pogledah dolje u �lanak uokviren crvenom olovkom. do njega bija�e norina slika. nora hayden radi kip za un podigoh pogled. - to je vrlo lijepo - rekoh. - ali ne vidim kakve to veze ima s nama. - nastavi �itati. nastavio sam. u prva dva odlomka ni�ega. govorili su o nagradi. ali zato idu�a tri bijahu ubojita. intervjuirana na sve�anom otvorenju projekta carey, planu izgradnje o kome se puno govorilo a �iji je pokrovitelj njen mu�, pukovnik luke carey, ratni heroj, nora hayden je sa svojom uobi�ajenom otvoreno��u iznijela svoje mi�ljenje o modernim ameri�kim ku�ama, njihovim vlasnicima i onima koji ih grade. "ameri�ki graditelj se s potpunim prijezirom odnosi prema vlasniku ameri�ke ku�e i doma�ici. posve ne 9* 131 ma�tovit i bez osje�aja za umjetnost, on zbog �isto sebi�nih ekonomskih razloga, koji mu omogu�uju da osigura ve�e zarade, ameri�ku ku�u pretvara u neskladnu i neukusnu kutiju. svaka ku�a je potpuno ista kao i ona slijede�a, li�ena osobnog zna�aja, i svaka �ena koja sebi dopusti da je natjeraju zivjeti u jednoj od tih kutija za kekse, mo�e za to kriviti isklju�ivo sebe." na pitanje odnosi li se njeno mi�ljenje na projekt carey kao i na ostale, odgovorila je slijede�e: "mo�ete zaklju�iti �to god �elite. �to se mene ti�e, ne bih ieljela �ak ni da me mrtvu prona�u u tako neukusnom i nestilskom zdanju, a jo� manje bih �eljela u

jednome od njih iivjeti." gospo�ica hayden namjerava kasnije u tijeku dana otputovati u new york, kako bi s umjetni�kim odborom ujedinjenih naroda raspravila o planovima za izradbu njenoga predlo�enog rada. kad sam pro�itao �lanak, osjetih kako mi se gr�i �eludac. bacih novine natrag na stol. - vjerojatno postoji nekakva zabuna. natjerat �u noru da to povu�e. - od toga ne bi bilo nikakve koristi - re�e george havden. - steta je ve� u�injena. - kakva �teta? - upitah ljutito. - vlasnik prosje�nog doma i ne �ita ovakav �und. - nema� pravo, luke - re�e stan barrows mirno. - na� je imenik mu�terija pro�le no�i najavljivao �etrdeset sedam isporuka i devetnaest mogu�ih. danas do deset ujutro u knjigama je ostalo samo jedanaest isporuka i tri mogu�e. osobno sam nazvao ve�inu onih �to su odustali i, premda nisu �eljeli priznati razlog, svi su rekli da su pro�itali �lanak. - tu�it �u te proklete novine zbog ovoga! - na temelju �ega? - upita george havden prijezirno. - one samo citiraju tvoju �enu. nisam odgovorio. imao je pravo. utonuh u stolicu i posegnuh za cigaretom. - mo�da bi pomoglo ako promijenimo ime projekta ili s njega skinemo moje ime. - sumnjam, luke. cijela je stvar ve� dobila poljubac smrti. 132 ne odgovoriv�i zapalih cigaretu. moj san je s dimom odlazio u zrak. - mora� razumjeti na� polo�aj, luke - re�e predsjednik banke. - u tom nam je projektu gotovo milijun dolara i moramo ga za�tititi. morat �emo zatra�iti zajam. - dat �ete mi priliku da ga ponudim negdje dmgdje? - naravno, ali sumnjam da �e ga itko prihvatiti. mi smo tra�ili pokri�e u desetak drugih banaka, ali su nam sve odbile. mi smo jedini bili spremni ulo�iti makar stotinu tisu�a. okrenuh se svojoj punici, koja je cijelo to vrijeme �utjela. - �to vi mislite? vi znate �to to zna�i. propadamo, i vi�e od tri stotine tisu�a odlaze u kanalizaciju. nepokolebljivo me pogledala. - katkad je bolje podnijeti poraz i rano se izvu�i. nastoje�i spasiti beznadni polo�aj, mogli bismo izgubiti deset puta vi�e. okrenuh se i pogledah ih. - ne mogu vjerovati da �e cijela stvar oti�i u zrak zbog nekoliko usputhih primjedbi. moja punica ponovno progovori: - mo�da to i ne bi bilo toliko va�no da ih nije na�inila tvoja �ena. njen zaklju�ak bija�e dovoljno jasan. - ne sje�am se da ste ikad bili u stanju sprije�iti je da u�ini ono �to �eli rekoh. - bilo kako mu drago, luke, reikla je to kao tvoja �ena a ne kao moja k�i. radi se o tvojoj odgovornosti. - ona nije dijete! - rekoh ijutito. - znala je �to govori! - ipak se radi o tvojoj odgovornosti - ustrajala je stara gospo�a tvrdoglavo. - kako sam je mogao zaustaviti? - upitah. - zaklju�av�i je u njenu sobu bez ve�ere? - isuvi�e je kasno prepirati se zbog ne�ega �to je ve� u�injeno. - ro�ak george se okrene meni. - bojao sam se ne�eg ovakvog. zato sam i �elio da pri�eka� dok ne bude� spremniji. 133 - za�to �ekati? - upitah. - zamisao je bila dobra. i to je jo� uvijek. ali �ini mi se da to sada ni�ta ne mijenj'a na stvari. svi ste ve� odlu�ili. ustao sam i po�ao prema vratima. - luke! - zaustavi me glas moj'e puni'ce. - da?

- nemoj to previ�e uzimati k srcu. pobrinut �u se da izvu�e� svoj novac. zagledah se u nju. - odbio sam uzeti bilo ikoji ideakii dio ku�e koju ste nam dali. odbio sam akcij'e koje ste mi ponudili u "hayden i carruthersu". �to vas tj'era na pomisao da �u prihvatiti ovakvu milostinju? o�i joj postado�e hladne i te�ke, ali moram priznati staroj da joj se glas nimalo nije promijenio. - ne budi blesav. uvij'ek postoji drugi put. gortko se nasmije�ih. - vi zapravo �elite re�i da se j'a uvij'ek mogu vratiti u "hayden i carruthers", ako po�elim postai dobar de�ko i raditi kako mi se ka�e? nije odgovorila, ali joj se usne stisnu�e u tanku, �vrstu crtu. - hvala, ali ne, hvala - rekoh gorko. - ne�e ovo biti prvi put da se ru�im u plamenu, ali j'e prvi put da me pogodila moja vlastita strana. ogledah se po sobi. svi su �utjeli i zurili u mene. - pre�ivjet �u. ostavio sam za sobom mnoge druge stvari, ostavit �u i ovo. - luke! - glas moje punice sada je bio opor i ljutit. - ako izi�e� kroz ta vrata, vi�e nikada ne�e� imati drugu priliku! mogu ti to obe�ati! najednom postadoh umoran. - vrijeme je da prestanemo zavaravati j'edno drugo, majko hayden - rekoh izmu�eno. - oboje znamo da jedina prilika koju sam ikada imao bij'a�e da uradim onako kako ste �elj'ele vi i nora. svj'estan sam da sam bio budala kad sam uop�e i pomislio da bih se mogao privi�i na taj na�in! zatvorih za sobom vrata, po�oh u kr�mu i ispih nekoliko pi�a. zatim odoh ku�i da ka�em nori kako se 134 to�no osje�am. ali za to nisam imao prilike. kad sam stigao, ona je ve� bila odletjela za new york. popeh se gore u daninu sobu. sjedila je na svom dje�jem kreveti�u i gledala me. pri�oh joj', podigoh je i �vrsto stisnuh. odjednom osjetih kako mi niz obraze teku suze. nje�no polo�ih usne na njen glatki mali vrat. - dakle, dani curo - pro�aptah - �ini se da ti je otac stvarno zabrljao! pao sam pod ste�aj na nj'en prvi ro�endan. 15 �ivot se, uz �kripu, zaustavio. provla�ite se kroz dane ali jednako tako mo�ete biti i duh. ljudi vas ne vide. vi ne dirate njih, oni ne diraju vas. to je skoro kao da nikada niste postojali, i mo�da bi bilo divno da ne postoj'i jedna stvar: vidite vra�ki puno. vidite, primjerice, �iroku �utu traku koja vam se izvij'a kroz crijeva poput zmije, za koj'u niste znali da je ondje. strah nije uvijek tjelesna stvar. on posjeduj'e mnoga lica. jedno od njih se otkriva kad povjerujete u ne�ije la�i. tada vas najednom sputa �uta nit vlastita pristanka. norina je majka doista odr�ala obe�anje. moje ime bilo je osramo�eno i sva su mi vrata bila zatvorena, pa sam nakon nekog vremena jednostavno prestao poku�avati. uvijek j'e tu danju bila dani. promatrao sam je u parku kako u�i hodati. slu�ao sam njen smijeh u zoolo�kom vrtu i u izleti�tu na hridi iznad mora, vrebaju�i morske lavove kojih nikada nije bilo. od svega najvi�e voljela je stavljati sitni� u automate s lutkama u sutrovoj'1 kristalnoj pala�i. jednoga j'e posebno voljela. radilo se o farmi; farmer j'e muzao kravu, nj'egova �ena hranila pili�e a vjetrenja�a se okretala. na danin drugi ro�endan samo smo to �est puta ponavljali. 1 adolph heinrich joseph sutro 1830-1898 - rudarski in�injer pruskog podrijetla, gradona�elnik san francisca od 1894. do 1896. godine. 135 no�u je tu bio burbon da rni ukloni kiseo okus razo�aranja. preko vikenda, kad bi nora obi�no bila doma, odlazio bih dolje u la jollu i na brodu prodavao zjake. brod je bio jedina stvar koju bankrotom nisam izgubio, a vikendi na njemu jedino vrijeme kad sam se osje�ao napola koristan. uvijek se ne�to moglo raditi - bojati,

zabijati �avle, popravljati. ponekad bi protekla cijela dva dana a da ne bih popio ni kapi. ali u ponedjeljak nave�er, kod ku�e, vratio bih se boci. �ovjeka koji je izmislio burbon trebalo bi odlikovati. sko� ima okus po lijeku, d�in isuvi�e miri�e kao parfem a ra�eni viski vam stisne �eludac. ali burbon je iznad svih ostalih. blag je i lagan, cijeloga vas smiri. nikada se ne napijete ispijaju�i burbon. on samo ispuni sve �upljine i pomogne da se ponovno osje�ate velikim i jakim. i san zatim uvijek lak�e dolazi. ali mi ni burbon nije mogao zatvoriti o�i. i dalj'e sam vra�ki previ�e vidio. kao i one no�i kad nisam mogao spavati, pa sam u tri ujutro si�ao tra�e�i jo� jednu bocu. upravo !kad sam stigao do podno�ja stuba, nora se poj'avila na ulaznim vratima. zatvorila ih je za sobom, i nas smo dvoje samo onako stajali gledaju�i jedno u drugo, odmjeravaj'u�i se, skoro poput dvoje neznanaca koji se nastoj'e sj'etiti mutnih uspomena. znao sam kako izgledam sa svojom neurednom lcosom, izgu�vanom pid�amom i nemarno stegnutim ku�nim haljetkom. ne ba� lijepo. pogotovu dols mi vire bose noge. �to se ti�e nore, bilo je to skoro kao da je vidim prvi put. oko nj'e j'e lebdio mo�usni miris seksa. lice joj je bilo blij'edo, pod njenim ijubi�astim o�ima blijedoplavi providni kolobari, koji su u nje nakon seksa uvijek ondj'e, sve dok ih ne ispere san. nije j'oj trebalo re�i da znam. nisam mogao podnij'eti to znanje u njenim o�ima, pa se okrenuh u stranu. nisam govorio. u glasu joj bija�e lagani smije�ak. - ako tra�i� viski, rekla sam charlesu da u kabinet stavi sanduk burbona. nisam govorio. - ti pije� burbon, zar ne? 136 podigoh pogled. - da. - tako sam i mislila. - pro�la je pokraj mene prema stubi�tu. kad je bila na pola puta, okrenula se i pogledala dolje u mene. - ne zaboravi ugasiti svjetla prije no �to po�e� gore. odoh u kabinet, uzeh bocu burbona i pomislih na tisu�u stvari koje sam joj trebao re�i a nisam. osjetih kako mi ono �uto pu�e utrobom, pa ga malo zalih burbonom. moja me k�i treba, rekoh sam sebi. treba nekoga tko �e je odvesti u sutrovu kristalnu pala�u i stavljati nov�i�e u automate, tko �e s njom dijeliti sunce i vodu i sve druge stvari na koje njena majka nikad nije ni pomislila. ponesoh bocu gore sa sobom i ispru�ih se na krevetu. upravo sam ispio tre�u �a�u, kadli za�uh kako se u vratima okrenula brava. pogledah prema kupaonici. vrata bijahu otvorena. zamalo nisam ustao, ali se zaustavih. umjesto toga ponovno posegnuh za viskijem. brzo ispih �a�u i ugasih svjetlo. pru�ih se u krevetu ali ne usnuh. uhvatih se kako oslu�kujem ne bih li �uo kakav �um iz njene sobe. nisam dugo morao �ekati. u kupaonici se upali svjetlo i razli u moj'u sobu; dolazila je. stajala je u vratima znaju�i da mogu vidjeti kako nema ni�ega pod tankim negli�eom. blago j'e progovorila: - jesi li budan, luke? ne odgovoriv�i uspravih se u krevetu. - otklju�ala sam vrata. i dalje nisam govorio. pri�la je podno�ju kreveta i zastala gledaj'u�i me. naglo je trgnula ramenima i negli�e padne na pod. - sje�am se da jednom nisi �elio brzi provod. - u nj'enu glasu bija�e slabi odjek prijezira. - jo� uvijek tako osj'e�a�? posegnuh za cigaretom i zapalih je. ruke su mi drhtale. prij'ezir u nj'enu glasu oja�a. - neko� sam mislila da si mu�karac. ali sada vidim da nisam imala pravo. sada sam ve�i mu�karac od tebe. izgubio si svoja jaja kad si skinuo odoru. 137

povu'koh iz cigarete, uvla�e�i �arki dim sve do plu�a. osjetih kako mi se u stisnute �ake probija znoj. �- radije se vrati u svoju sobu, nora - rekoh promuklo. sjela j*e na rub kreveta i iz ruke mi uzela cigaretu. stavila ju je me�u usne i brzo povukla, a potom mi je vratila. okusih slabi trag njena ru�a. - mo�da ti pomogne ako ti ka�em �to sam no�as u�inila. - ne guraj mi to pod nos, nora - rekoh grubo. nij'e se obazirala na ono �to govorim. umjesto toga nagnula se prema meni. lice joj je bilo vrlo blizu moga, kroz pid�amu osjetih na sebi njene male tople grudi. - bilo j'e samo jednom - pro�aptala je izazivaj'u�i. - ali silno. no zna� ti mene. samo jednom je poput kineske hrane. sat kasnij'e opet sam gladna! ispuni me bijes. vi�e nisam mogao izdr�ati. zgrabih je za ramena i divlje potresoh. u njenim se o�ima poj'avi �udan uzbu�eni pogled, i ja na sebi osjetih njenu ruku; toplu i �udnu. - voli me! - nora! - viknuh i otkotrljah se na nj'u. svr�ilo j'e zamalo prije nego je po�elo. le�ao sam podnose�i mu�ninu, osj'e�aju�i se beskorisnim i nesposobnim, gledaj'u�i u nju kako s poda podi�e svoj negli�e. pogledala me, a u o�ima joj izraz be��utne pobjede. - ponekad se pitam kako sam uop�e mogla i pomisliti da si mu�karac koji me mo�e zadovoljiti - rekla je prijezirno. - �ak bi i dje�ak obavio taj posao bolje od tebe. vrata se tresnuv�i zatvore za njom i j'a ponovno posegnuh za bocom. ali ovaj put �ak ni burbon nije mogao ukloniti mu�ninu iz mog �eluca. bio sam na brodu u la jolli kad je preko radija objavljena vijest da su crveni pre�li granicu koreje. odjurio sam pristani�tem do telefonske govornice i nazvao jimmvj'a petersona u washingtonu. zajedno smo letj'eli na pacifiku. nakon rata on je ostao u vojsci i sada j'e bio zapovjednik brigade u zra�nim snagama. 138 - upravo sam �uo novost - rekoh kada se oglasio s druge strane �ice. - treba� li na granici dobrog �ovjeka? - svakako, aii mi sada letimo na mlaznjacima. morat �e� pro�i kroz dodatnu obuku i nisam siguran da ti mogu vratiti �in. - do vraga i s �inom, pete. kada polazim? nasmijao se. - provj'eri sutra ujutro u billa killiana u presidiju. do tada �u ve� ne�to prona�i za tebe. - gorim od �elje, pete. hvala. - mo�da mi ne�e� zahvaljivati kad se ponovno zatekne� kao kapetan. - generale - rekoh iskreno - zahvalio bih ti kad bi me natrag uzeo i kao obi�nog soldata! vratih se na brod, gdje j'e na svom sklopivom prenosivom le�aju spavala dani. bile su j'oj s^koro ve� tri godine. kad sam je podigao zajedno s krevetom, ona otvori o�i. - kam' idemo, tata? - upitala je pospano. - moramo ku�i, srce. tata mora ne�to obaviti. - doblo - pro�aputa i ponovno zatvori ooi. u automobilu sam kreveti� pri�vrstio za sj'edi�te do sebe, a na�e torbe bacio straga. pogledah na svoj sat. skoro osam. ne bude li promet gust, mogao bih u san francisco sti�i do �etiri ujutro. za sve vrijeme puta dani nij'e otvorila o�i. uop�e nije bilo prometa. kad sam u tri i trideset odnio dani gore i polo�io j'e u kreveti�, u norinu ateljeu jo� j'e bilo upaljeno svjetlo. po�oh u svoju sobu, a onda se sjetih svjetla. ne moram joj re�i prij'e jutra, pomislih. a mogao bih to isto tako uoiniti i sada, po�to je jo� uvijek budna. si�ao sam stubama i oti�ao u njen atelje. svjetla bijahu upaljena, ali je atelje bio prazan. - nora - zovnuh.

iz male sobe pokraj atelj'ea za�uh buku. pri�ao sam i otvorio vrata. zaustih kako bih ponovno izrekao njeno ime, a onda me napusti glas. 139 jo� su uvijek bili u krevetu, groteskno uko�eni u zagrljaju. nora se prva pribrala. - mar� van! - zavri�tala je. glava mi se �inila kao da je petnaest kilometara iznad oblaka. bija�e to klasi�an rasplet, i ja sam se dvoumio izme�u ljutnje �to se tako naglo moram suo�iti s istinom, i divlje �elje da se nasmijem apsurdnosti situacije. ljutnja je odnijela pobjedu. pri�oh krevetu i skinuh s nje mu�karca zgrabiv�i ga za �iju. okrenuh ga i odalamih postrance po vilici. pao je nauznak kroz otvorena vrata, tresnuv�i u jedan kip. uz lomljavu, jcoja bi probudila i mrtvog, obojica se sru�i�e na pod. ponovno krenuh na njega, ali mi ne�to zadr�a ruku. u njemu se udru�i�e strah i osje�aj krivice, na�iniv�i ga bespomo�nim. bio je jo� dje�ak. pustih da mi ruke padnu uz tijelo. u atelje u�e Charles, jo� uvijek pripasuju�i oko sebe ogrta�. ugledah kako iza njega u vrata bulje kuharica i slu�kinja iz prizemlja. vratih se u malu sobu, pokupih dje�akove stvari i bacih ih u atelje. - charles - rekoh - bacite to odvratno malo kopiie van iz ku�e. zatvorih za sobom vrata i okrenuh se nori. lice joj bija�e blijedo od ljutnje i rnr�nje. - radije stavi ne�to na sebe. ogrnuta samo tom ponjavom izgleda� kao kakva jeftina kurva. - zar si morao probuditi poslugu? kafco �u im ikada mo�i pogledati u lice? zagledah se u nju. nije ju zabrinjavala einjenica da sam je uhvatio u krevetu s drugim. jedino �to ju je uznemiravalo bija�e kako bi to mogla shvatiti posluga. odmahnuh glavom. pomislih da nikada ne�u prestati u�iti. odjednom mi se u�ini da znam sve odgovore. - mislim da se ne bi trebala zabrinjavati, nora - rekoh skoro nje�no. - ti zapravo nisi varala nikoga... osim mene. - nikada mi nisi vjerovao! �uo si pri�e o meni i ja sam znala da si im vjerovao! 140 - e, tu nema� pravo, nora - rekoh. - nikakve ja pri�e nisam �uo ni prije, a ni sada. zar ne zna� da je u pravilu posljednji koji sazna - mu�? - �to si od mene o�ekivao? otkad je ro�ena dani, nijednom mi nisi niti pri�ao! odmahnuh glavom. - to ne pali, nora, vi�e ne. po�ela je plakati. - iznad toga sam, nora. ni suze vi�e ne pale. zaustavile su se jednako brzo kao �to su i po�ele. - molim te, luke - rekla je ustav�i s kreveta i pri�av�i mi. - to se vi�e ne�e dogoditi. nasmijah se. - u pravu si �to se toga ti�e. meni vi�e ne�e. odlazim! - ne, luke, ne! - bacila mi se 6ko vrata prilijepiv�i se za mene. - sve �u ja to popraviti. obe�ajem! - ne bi mogla dovoljno dugo �ivjeti! odgurnuh je od sebe. o�i joj bijahu �irom otvorene i upla�ene. - �to �e� u�initi? najednom u meni istodobno niknu bol i patnja. - ne�to �to sam ve� davno trebao. moja nadlanica sijevnu po njenu licu, ona poletje sredinom sobe te odletje preko kreveta na pod. izi�ao sam prije no �to se mogla podi�i. pro�ao sam kroz atelje i nastavio predvorjem. spazih kako u mene zure o�i posluge. kad sam stigao do stubi�ta, charles se upravo vra�ao s ulaznih vrata. jadni me starac nije mogao pogledati u lice. otvori�e se vrata ateljea i u predvorje u�e Nora, potpuno naga.

- ti kurvin sine! - zavri�tala je. - cijelom �u svijetu re�i �to si. ti �ak nisi ni mu�karac. ti si homoseksualac, perverznjak, peder! pogledah charlesa. - radije se pobrinite za nju. pozovite lije�nika, osjetite li da bi ga mogla trebati. �utke je klimnuo. kad sam stigao do vrha stuba, jo� je uvijek vri�tala. 141 biiasenasvo3imvratima,oci303^ gospo�aHolmanb^en jvjm otvorene. , __ upitah. ^ je li �am ^0. g da lica. kao klimnula je.3^u sobu. io ? ^fjgu hvala ^is sss * **�** 3 csnunevinib. koreii bila . 0^^ na^^* goja sre�a u kor^ laznjake 1 leuo na ^^ te dobio sam *f^^lga p"3ejego su � b s�atato. ^nfl0dsliko dug^lhdj1eiral ^ba, ^^^od^^esuds,^ dini koji me doceka ^ pukovnik carey? ^ papi da. . _ re�e gurnuvs! rm u i^ te riis ^rcefc^l^k l.�,. razlom buhu �5 _slt **" sl^uos� -*" papir u sv03 dzep. povratka tai". 142 lu tre�I dl� keova p^�A vikeftd 1 tcad 1 �arueio razgovor. il ^ "l's^ts^" ^ druge bu^^^e^os..^^ __lukeuglasu30j d�bro?. miiedvauspielerzi�^S1 � riie�i su mt euv* __ dobro sam. upitala je mtrno. ^je "sos^uviie,^ w.mrue? __ nisi ni nusno da zapauhcxnoetne.samo... __ vieroatno nc. samo sto? vi�e "o ^f^s *elio b* tssa ^o pu io um po niti. dati dant do *n*n_ ^ __ tamo st, zar "c 145 kmo ljubav - da, ali... - tada se prestani brinuti zbog toga - re�e mirno. - dani zna. najva�nija stvar je da se ona ne osje�a sama. to me malo podsjeti. - a �to je s tobom? zar se ne osje�a� sama? nasmijala se. - nisam sama. na� mali prijatelj mi pravi dru�tvo. - �elio bih da si ovdje. - mo�da drugi put - rekla je. - uspjet �e� ti i bez mene. - volim te - rekoh. - i ja tebe volim, luke. idu�i put nazovi na moj ra�un. ne�emo ga dobiti do prvog u mjesecu. - u redu, du�o. - zdravo, luke. spustio sam slu�alicu. osje�ao sam se nekako bolje. ne�to je napetosti nestalo.

tako je ve� Elizabeth utjecala na mene. ona je �inila da sve izgleda bolje. zatvorih o�i i sjetih se kako je to bilo onda davno na brodu. kad sam nju i njenog �efa poveo na krstarenje. privezali smo se nedaleko santa monice i stari se taksijem odvezao u los angeles. elizabeth je ostala na brodu. stari joj je rekao da mo�e imati slobodan vikend. tada smo se ve� oslovljavali poimence, i nakon �to je stari oti�ao taksijem, okrenuh se elizabethi. - imam ovdje prijatelja u kojeg bih mogao prespavati, ako bi tebi bilo udobnije. - da li bi i tebi tada bilo udobnije, lulke? - u glasu joj bija�e glumljene koketerije. - samo sam obavljao svoju d�entlmensku du�nost. - sigurna sam. - pogledala me svojim bistrim plavim o�ima. - da sam u tebe imalo posumnjala, luke, ne bih pristala ostati na brodu. - ovakva te primjedba odvodi na ve�eru - rekoh. - vrijedi, ako dopusti� da je platim. - aa. inzistiram. ti si preko vikenda moj gost. - ali to nije po�teno. srezala sam ti honorar za krstarenje za stotinu komada. 146 - to je moja glavobolja - rekoh tvrdoglavo. zapazila je izraz na mom licu i polo�ila ini ruku na rame. - ako ti to toliko mnogo zna�i. za�to? - imao sam �enu koja se brinula da pla�a sve ra�une. nikad vi�e. brzo je povukla svoju ruku. - shva�am - re�e. - pa, nadam se da si pun mnte. mi �ve�ani imamo velik apetit. oti�li smo u riblji restoran na coast highwayu izme�u Mambua i santa monice, i ona se doslovno dr�ala onoga �to je nagovijestila. �ak sam i ja morao uzmaknuti pred veli�inama obroka, ali je ona po�istila svoj tanjur. sjedili smo uz kavu gledaju�i kroz staklo kako se pod prozorima povr�ina mora razbija o obalu, i razgovarali. bilo je vrlo ugodno i ve�er je pro�la, i kad smo se vratili na brod bilo je iza jedanaest. - gotova sam - uzdahnula je dok smo hodali niz pristani�te. - vjerujem da nisam nau�ena na sav taj morski zrak. - on te na svoj odre�eni na�in zna dotu�i. - pogledah je na �mirkavom �utom svjetlu �arulje �to je s visoka sjala na rubu pristani�ta. - ti se izvali. ja �u malo po�i obalom, ako nema� ni�ta protiv. moram vidjeti jednog prijatelja. trenutak me neobi�no gledala, a potom kiimnu. - samo izvoli. i hvala na ve�eri. nacerih joj se. - bila je to samo predigra. ono pravo slijedi istom sutra nave�er. prigu�ena svjetla, bijeli stolnjaci, glazba. - hvala na upozorenju. cijeli dan �u gladovati. si�la je na brod i nestala u kabini. trenutak sam �ekao, a potom se okrenuo i oti�ao pristani�tem. u�ao sam na vrata prvog bara do kojeg sam stigao i poimence zatra�io svog prijatelja. jacka danielsa. naroljao sam se i vjerojatno je bilo iza tri kad sam se s pristani�ta srondao na brod. toliko sam se trudio da budem tih, da sam se spotaknuo o u�e za privezivanje, smotano na palubi, i izvalio uz tresak. tada sam 10* 147 ve� bio isuvi�e umoran a da bih se mogao dovu�i do kabine, pa zaspah gdj'e sam pao. ujutro me probudi�e mirisi kave i pe�ene slanine. uspravih se prij'e nego sam shvatio da sam na svom le�aju, bez i�ega na sebi osim ga�a. protrljah se rukom po glavi. nisam se sj'e�ao kako sam onamo dospio. elizabeth me vjerojatno �ula kako se pomi�em, jer j'e ostavila malu pe� u brodskoj kuhinji i donijela mi punu �a�u soka od raj�ica. - evo, popij to. sumnji�avo se u nju zagledah.

- popij to. raznijet �e ti maglu. mehani�ki sam progutao. bila je u pravu. uistinu mi je raznijelo maglu, ali i zube, grlo, potbu�nicu, sve. - uuh! dahnuh. �to je to bilo? dinamit? nasmij'ala se. - to je jedan stari �vedski lijek protiv mamurluka. sok od raj'�ice, papar, worcestershire, tabasco i aquavit1. to te ili ubij'e ili izlije�i, govorio je moj' otac. - tvoj je otac bio u pravu. to je nagla smrt. gdj'e si nabavila aquavit? - na istom mjestu gdje si ti sreo svog prijatelj'a. vj'erujem da je najbli�e, zar ne? klimnuh. - tvoj' prij'atelj dijeli dobre pljuske. - nisam u formi - rekoh brane�i se. - �etiri dana prakti�ki nisam imao pri ruci pi�a. kako si me dovukla do le�aja? - nije to bilo ni�ta. moj je otac bio visok metar devedeset tri i te�io stotinu petnaest kilograma, a ja sam ga uvijek spremala u krevet. bilo je upravo kao u stara dobra vremena. - uzela mi je iz ruke praznu �a�u. - gladan? trenutak prije bih povratio na sam spomen hrane, ali sada odjednom postadoh pro�drljiv. klimnuo sam. - tada sjedni za stol - rekla je vra�aju�i se u brodsku kuhinju. - pod uslu�bom se ne podrazumijeva doru�ak u krevetu. kako voli� jaj'a? - na oko. - si�ao sam s kreveta i navukao hla�e. - �ekaj malo - prosvjedovao sam. - ne mora� kuhati. 1 skandinavsko alkoholno pi�e od krumpira, za�injeno kuminom. 148 ali jaja ve� bijahu u tavi. bilo je toplog peciva i maslaca, d�ema i marmelade, �etiri jaja i �etvrt kile slanine, lonac zakuhale kave. jeo sam poput lu�aka, kad ona na stol donese svoju �alicu, napuni je i sjedne. zapali cigaretu. smazao sam zadnje jaje sa zadnjim komadom peciva i s uzdahom se zavalio. - ovo je bilo dobro. - volim gledati kad mu�karac jede. - upravo si promatrala profesionalca. - ponovno napunih �alicu. - to je prava kava. - hvala ti. zapalih cigaretu i srknuh kave. osje�ao sam se dobro kako ve� dugo nisam. - ti ima� k�er? klimnuh. - koliko je stara? - osam. - zove li se nora? odmahnuh glavom. - ne. dani. kratko od danielle. nora je bila moja �ena. - oh. pogledah je. - za�to pita�? - neprestano si govorio o njima dok sam te stavlj'ala u krevet. obj'e ti vrlo nedostaju, zar ne? - nedostaje mi moja k�i - rekoh oporo. ustadoh. - za�to ne izi�e� malo van na svje� zrak? ja �u oprati su�e. - ti odnesi svoju �alicu s kavom na palubu. su�e je moj' posao za ovaj vikend. izi�ao sam van i sjeo na jednu od stolica za pecanj'e. jutarnja magla se kotrljala van na pu�inu. bit �e to vru� dan. upravo sam ispio kavu, kad se pojavila iza mene. okrenuh se kako bih je pogledao. - da odemo danas na pla�u? - za�to odlaziti na pretrpanu pla�u, kad mo�e� isploviti svojim brodom i u�ivati u privatnom oceanu? 149 - ti si kapetan - rekoh ustaju�i. - po�i �u na obalu i nabaviti nekoliko stvari za ru�ak. nasmije�ila se.

- ve� sam se za to pobrinula. uklju�iv�i i tuce limenki piva za slu�aj da sunce postane prevru�e. po�ao sam odvezati brod. jutro je odr�alo svoje obe�anje. sunce se polako penjalo i prodiralo u kosti, tako da je �ak i olak�anje koje biste na�li u hladnoj zelenoj vodi djelovalo samo trenutno. pa ipak, �inilo se da to njoj ne smeta. le�ala je ispru�ena na palubi i upijala sunce. pro�ao je skoro cio sat otkako se nije pomakla. ja sam le�ao na klupi iza kormila, pod nadstre�nicom. nisam bio raspolo�en da se �iv skuham. odgurnuh s hca kapu kako bih mogao vidjeti. - u kabini ima ne�to losiona za sun�anje, ako ga �eli�. - ne, hvala. ja se ne spr�im. samo pocrnim. mogla bih, dodu�e, popiti jo� jedno pivo. potpuno sam se isu�ila. posegnuo sam u sanduk za hla�enje i izvadio dvije limenke. otvorio sam ih i izi�ao na sunce. bilo je kao stati na u�arenu pe�. elizabeth se okrenula i sjela, a onda posegnu za smrznutom limenkom. primakla ju je ustima i �edno ispila. ne�to piva pobje�e joj niz rubove usana i pote�e do njenih �utosme�ih ramena. nisam se mogao suzdr�ati a da se ne zagledam. bikiniji i limenke piva. bila je to visoka djevojka, barem metar sedamdeset tri, sa svime u skladu s tom mjerom. ako ste imali takvu �ensku, znali ste da automatski imate sve, da na ovoj zemlji ne postoji �ena tako uskla�enih mjera. nadlakticom je obrisala lice. zatim me uhvatila kako u nju buljim. nacerila se. - moja je majka uvijek govorila da ne znam piti jer prolijevam dok pijem. poput magarca. uzvratih joj cerenje. - rekla si da si �edna. stavila je ruke poljo�timice na palubu i oslonila se o njih, okrenuv�i lice prema suncu. 150 - bo�e, ala ovo pa�e. sunce i ocean. nikad ne bih pomislila da �e mi sunce ovoliko nedostajati. morao sam se prisiliti da pogledam u stranu. po prvi put u �ivotu �opio sam ovakvu pravu plavu�u. do sada su one uvijek bile ne�to s velikog ekrana ili iz go^go girl showa u las vegasu. ali vidjev�i jednu izbliza, shvatio sam sve razloge. - ako ti toliko nedostaje ocean - upitah - kako to da si zavr�ila u takvom mjestu? zbog sunca je dr�ala zatvorene o�i. - u phoenix sam do�la sa svojim mu�em. on je bio pilot u zra�nim snagama. zaletio se s mlaznjakom u planinu pri brzini od tisu�u kilometara na sat. kad je sve bilo gotovo, preuzela sam njegov posao tamo sam sve od onda. - �ao mi je - rekoh. pogledao sam po moru. neki momci nisu uvijek sretni. - kada se to dogodilo? - prije �etiri godine. ti si bio leta�, zar ne, luke? - jesam... neko�. kad sam bio vrlo mlad. - nisi ti tako star. - tu negdje izme�u 36 i 70. - tako se osje�a� zbog cuganja. i moj se otac uvijek tako osje�ao... - zastala je kad je opazila kako je motrim. spustila je pogled. - oprosti, izmaklo mi je. - koliko ti je godina? - dvadeset �etiri. - sve je lako s dvadeset �etiri. - je li? - upita, a o�i joj jo� jednom sretnu moje. - jednako lako kao i biti udovica s dvadeset? - sada je moj red da se ispri�am. - zaboravi. posegnuh rukom i srknuh od svog piva. - odakle zna� da sam letio? - ve� dugo znam za tebe. zato sam te i do�la ovamo potra�iti.

- mene? - ti si bio johnnyjev junak. ljuti pilot u lovcu. pukovnik s dvadeset pet godina. johnnv je �eho biti upravo poput tebe. morala sam do�i i vidjeti kakav bi on to bio... da je po�ivio. - i sada? 151 - vi�e ne moram razmi�ljati. vjerujem da nikada i ne�u znati. johnnv ti uop�e nije bio nalik. - sto te tjera da to ka�e�? - pro�le no�i, kad sam te stavila u krevet, zaplakao si. ne mogu zamisliti johnnvja da zbog i�ega pla�e nakon �to je navr�io �estu godinu. bio je brz i naprasit, ponekad grub i nestrpljiv. ti si potpuno suprotno. blag i nje�an u du�i. - ja zapravo nikad nisam bio heroj - rekoh. - rat te natjera da bude� ne�to �to nisi, ukoliko �eli� pre�ivjeti. ja sam bio stru�njak za pre�ivjeti. - iskrivljeno se iskesih. - iako ne mogu shvatiti za�to sam, do vraga, nastojao pre�ivjeti. o�i joj se zagleda�e u moje. - vjerujem da pre�ivljavanje mo�e izgubiti svako zna�enje, ako �ivot provodi� skrivaju�i se u ba�vi viskija. trenutak sam joj gledao duboko u o�i. bile su bistre i ponosne i izravno su srele moje. - �ini se da sam to i tra�io. - pogledah na svoj sat. - ima� upravo toliko vremena da jo� jednom sko�i� prije no �to �emo morati izvu�i sidro. podigoh svoju limenku piva i si�oh u kabinu. tu bija�e malo hladnije. srknuh iz limenke i stavih je pred sebe na stol. kad je sko�ila, kroz otvorena vrata kabine za�uh pljusak vode. telefon pokraj mog kreveta potjera me u sada�njost. te�ko sam se probijao toplinom sje�anja. - da - progun�ah. - pukovnik carey? - da. - ovdje harris gordon. sad sam bio budan. - da, gospodine gordon. - oprostite �to zovem ovako kasno. bio sam sprije�en. pogledah na svoj sat. pro�lo je sedam. spavao sam cijelo poslijepodne. - u redu je. 152 - ne�ete zamjeriti ako na� sastanak odlo�imo za sutra ujutro? subotnja je ve�er i ja sam saznao da je �ena pozvala neke ljude. - savr�eno dobro razumijem. - sutra ujutro u devet? - izvrsno - rekoh. - srest �emo se u predvorju. spustih slu�alicu, okrenuh se i pogledah kroz pro zor. spu�tao se mrak i palila neonska svjetla. san francisco u subotnju ve�er, a ja u svom starom gradu nemam �to raditi. stoga zapalih cigaretu, naslonih se na jastuk i nastavih razmi�ljati o elizabethi i sebi. 2 te je ve�eri elizabeth nosila jednostavnu bijelu haljinu. kosa joj je padala niz ramena, doimaju�i se na njenoj od sunca potamnjeloj puti, �to je podsje�ala na �okoladnu kremu, poput zlatnih niti. zbog nje su svi vikenda�ki �minkeri u mjestu i��a�ili svoje vratove. u ju�noj kaliforniji su navikli na lijepe �ene, pogotovu gore oko malibua kamo filmske kolonije odlaze snimati, ali na njoj bija�e ne�eg �to je privla�ilo svako oko. maitre d'hotel nije bio budala. odmah je nanju�io senzaciju. dao nam je prozor u kutu, okrenut oceanu, gdje nas je svatko mogao vidjeti. zatim je poslao bocu �ampanjca i violine. elizabeth mi se nasmije�i. - cini se da si ti ovdje velika fora. - ne �ini to radi mene. - podigoh svoju �a�u. - nego radi tebe. stovi�e, jedini

put kad sam bio ovdje, izbacili su me zbog pijanstva. nasmijala se. - kad me jednom vidi kako jedem, promijenit �e mi�ljenje. nakon nekog vremena udalji�e se violine a pojavi plesna grupa. pogledah je, i kad je klimnula, izi�osmo na plesni podij. savih oko nje ruku, i na mjestu gdje mi je ruka dotakla put njenih golih le�a osjetih snagu �to je ondje le�ala skrivena pod ko�om. 153 posrnuh nastoje�i pogoditi takt. - nisam odavno. - ni ja. - zatim prisloni obraz uz moje lice, a poslije je i�lo lako. iznenadih se kad je orkestar prestao svirati, pa pogledah na sat i spazih da su tri. odavno mi ve�er nije pro�la tako brzo. platih ra�un, i za maitrea d'hotel ostavih visoku napojnicu; bio je tako ljubazan prema nama. kad smo izi�li u zvijezdama obasjanu kalifornij'sku no�, s polja dopre miris cvije�a. pomije�an sa slanim zrakom bio je uistinu opojan. - ho�emo li malo uz vodu? ona klimnu i primi me pod ruku. po�li smo stazom �to je zavij'ala iza restorana, i prolazila pokraj malog motela koji je gledao na obalu. no� bija�e vrlo mirna. s ceste visoko iznad nas nisu dopirali nikakvi �umovi. - da pogledamo kako plivaju ribice? - rekoh. - ja sam luda za ribicama. smje�kao sam se dok smo tako neko vrijeme �etam uz obalu, a potom stigosmo do neke stijene. nismo govorili. nismo morali. no� j'e bila osobito mirna. odbacih svoj' opu�ak promatraju�i ga kako na svom putu do vode ostavlja za sobom iskri�av trag. sjedosmo ondj'e vrlo blizu jedno drugom, promatraj'u�i kako se na pijesku rasipa pj'ena, ne doti�u�i se, ali ipak blizu jedno drugom. okrenula mi se. - luke. polj'ubih je. bez ruku, bez pomamna zagrlj'aja, saamo na�e usne �to se diraj'u i ku�aju i govore jedne drugima kako nam j'e bilo prij'e. komko smo bim usamljeni i kako bismo �eljeli da bude. trenutak kasnije odmakla je usta i polo�ila mi na rame glavu, i vrlo dugo smo tako sjedili. ona zatim kratko uzdahnu i podi�e glavu., - postaj'e kasno, luke. umorna sam. hajdemo natrag do broda. dok smo se vozili taksijem natrag u santa monicu, �utjeli smo. govorim su samo na�i prsti �to su iprepleteni mirno po�ivam. 154 sputili smo se s pristani�ta na brod i zastam pred kabmom. glas j'oj bij'a�e tih i miran. - ja nisam tip za pustolovinu prdko vikenda. kad ja zagrizem, zagrizem nadugo. nisam usamljena udovica �to nastoji ispuniti prazninu u svom �ivotu. ne �emm da me se upotrijebi kao aparat za ga�enje po�ara kako bi se ugasila baklja. pogledah je u o�i. - razumijem. trenutak je �utjela dok je u meni tra�ila istinu. - nadam se - nje�no je pro�aptala. - i �elim da razumije�. - ustala j'e i prislonila usne na moje. - daj mi nekomko minuta prije nego n�e�. ona nesta u kabini a ja zapalih cigaretu. najednom su mi drhtale ruke i bio sam upla�en. nisam znao od �ega, au sam bio. pogledom potra�ih neko pi�e, am je tu bilo samo nekoliko mmenki piva. vi�e nije bilo hladno, am kad sam ga popio, osjetih se bolje. bacih cigaretu u vodu i u�oh u kabinu. le�ala j'e na mom krevetu, plahta joj navu�ena do vrata a zlatne niti nj'ene kose rasute po mom jastuku. - ugasi svjetlo, luke. malo sam stidljiva. podigoh ruku i ugasih. kroz odu�ku je s pristani�ta dopiralo svj'etlo, uobm�uju�i j'oj' lice. na briznu se iskobeljah iz svoje odje�e i kleknuh pokraj' le�aja, pa je poljubih. njena se ruka podi�e i savije oko mog

vrata. - luke, luke. podigoh glavu i polako odgrnuh ponjavu. o�i joj sada bijahu otvorene; promatrala me. nakon trenutka �utnje ona progovori: - jesam m ti dovoljno mjepa, luke? grudi j'oj bijahu pune i ponosne. tanak struk posve se odvajao od ko��atoga prsnog ko�a, trbuh ravan, samo s tra�kom puno�e tamo gdje je sezao do bujnih obmna njenih bokova. bedra joj bijahu j'aka, noge duge i ravne. glas joj' ponovno ispuni ti�inu. - �emm za tebe biti mjepa. - moja zlatna bo�ice - pro�aptah ij'ube�i nj'en vrat. ruke joj se stisnu�e oko mene. - grli me, luke. voli me. 155 osj'etih kako me plavi strast. ljubio sam joj' grudi. tiho je uzdisala i ja o�utjeh kako se preda mnom otvara njena strast. onda vi�e ne bija�e ni�ega osim udaranja moga srca i buke u mom mozgu. najednom se sav viski i sve kurvanje u koje sam se upu�tao vrati�e nasrnuv�i na mene i probi�e branu. - oh, ne! - zavapih, osjetiv�i kako se oko mene u iznena�enju i zaprepa�tenju uko�i�e njene ruke. - molim te, nemoj! ali bilo je svr�eno. trenutak sam le�ao vrlo mirno, a potom se uspravio i posegnuo za cigaretom. - oprosti mi, elizabetho, �ao mi j'e. trebao sam znati. cini se da vi�e ni za �to nisam dobar. nisam �ak ni pristojan ljubavnik. sjeo sam na rub kreveta zagledan u pod, ne usu�uju�i se pogledati u nju. trenutak je �utjela, a potom pru�i ruku i uze mi iz usta cigaretu. spusti je i drugom rukom okrenu moje lice prema svojemu. glas joj bija�e nje�an i prijazan. - zar ti je to u�inila, luke? zar te tako uni�tila? - sam sam se uni�tio - rekoh gorko. - kao �to rekoh, �ini se da sam bijedan ljubavnik. privukla mi je glavu na toplinu svojih grudi i lagano j'e pomilovala. - nisi, luke - pro�apta. - neprilika je s tobom �to isuvi�e voli�. kad sam se uj'utro probudio, nje vi�e nij'e bilo. na nj'enu mjestu bijahu poruka i �etiri nov�anice od stotinu dolara. otvorih omotnicu drhtavim prstima. dragi luke, molim te da mi oprosti� �to sam ovako oti�la. znam da to moie izgledati nepo�teno, ali mi u ovom trenutku ni�ta ne pada na pamet. svatko nosi svoj krii i mora izboriti svoj posebni rat. ja sam svoj izborila kad je johnny poginuo. ti se u svome jo� uvijek bori�. ako jednom pobijedi� u svom ratu toliko da moie� izi�i iz svog skloni�ta i biti �ovjek kakav uistinu jesi, moida bismo mogli po�i na taj dugi put zajedno. jer 156 to je ono �to ja zaista ielim, naravno, ako to ielis i ti. znam da ne izgledam ba� previ�e razumno, ali ne izgledam ba� razumno ni kad pla�em. voli te elizabeth tri mjeseca nastoj'ao sam zaboraviti �to je napisala, a onda se jednog jutra probudih u zatvoru za pijance i svega nesta. broda, povjerenja u mene, ono malo preostala samopo�tovanja - svega je nestalo. kad nisam mogao platiti globu, osudili su me na trideset dana prisilna rada. na kraju tih trideset dana, nakon �to su mi vratili odje�u, otkrio sam da mi je nj'ena poruka jo� uvijek u d�epu. izvadih je i ponovno pro�itah, a potom se pogledah u zrcalo. o�i su mi po prvi puta nakon dugog vremena bile bistre. zaista bistre. mogao sam vidjeti sama sebe. pomislih na elizabethu i kako bi je dobro bilo vidjeti. ali ne ovakav. nisam se �elio pokazati dok sam poput skitnice. prona�oh posao radnika na nekom stambenom projektu, i sedam mjeseci kasnije, kad je gradnja zavr�ena, uznapredovah do

pomo�nika predradnika. imao sam �est stotina karti u svojim trapericama i staru krntiju koj'u sam mogao nazvati svojom. usko�io sam u auto i bez prestanka tjerao do phoenixa. ondje sam saznao da je elizabeth oti�la u tucson, gdje je njen �ef upravo zapo�injao ostvarivati novi plan izgradnje. stigao sam u tucson kasno tog popodneva. ured bija�e na prilazu autocesti, i prva stvar koju sam ugledao kad sam se uvukao na parkirali�te, bija�e natpis: tra�i se gra�Evinski pomo�Nik otvorih vrata i u�oh. za stolom u tajni�tvu sj'edila je tamnokosa djevojka koja me pogleda. - da? - onaj natpis vani ka�e da tra�ite gra�evinskog pomo�nika. 157 klimnula j'e. - tako je. imate li kakva isfkustva? - da. - sjednite, molim vas. gospo�ica andersen �e vas odmah primiti. podigla j*e telefonsku slu�alicu i u nj'u ne�to pro�aptala. zatim mi dade formular. - ispunite ovo dok �ekate. upravo sam zavr�io, kad zazuj'i telefon i djevojka mi pokaza prema vratima u susjednu prostoriju. u prvi mah elizabeth ne podi�e glavu. zagledala se dolje u plan. - imali ste iskustva? - upita, j'o� uvijek ne podi�u�i pogled. - da, igospo�o. o�i joj i dalje bijahu uprte u stol. - kakvog iskustva? - svakakvog, gospo�o. - svakakvog? - upitala j'e nestrplj'ivo. - to ba� nije odre�en... - podignula je glavu i rij'e�i joj nestado�e u grlu. bila j'e nekako mr�avij'a, njene su se jagodice vi�e isticale. - ali to nije razlog za�to sam do�ao ovamo, gospo�o - rkoh promatraju�i njene o�i. - pravi je razlog... do�ao sam ovamo tra�e�i nekoga tko je rekao da bi bio voljan po�i sa mnom na dugi put. gledala me cijelu vje�nost, a potom poletjela sa stolice i oko stola, pa u moj' zagrljaj'. ljubio sam j'e a ona plakala i uvijek nanovo izgovarala moj'e ime: - luke... luke ... luke. na drugoj' strani ureda otvore se vrata i unutra u�e stari, njen �ef. kad nas j'e ugledao, okrenu se da izi�e, a zatim nas po drugi put pogleda. pro�isti grlo. posegnu u svoj' d�ep i izvadi nao�ale. ponovno se zagleda u mene i opet pro�isti grlo. - dakle, to ste vi - re�e. - ve� j'e bilo krajnje vrijeme da do�ete ovamo. mo�da �e sad prestati kunjati, tako da mo�emo obaviti ne�to posla. otapkao je iz ureda zatvoriv�i za sobom vrata, a mi smo se okrenuli j'edno drugome i prasnuh u smijeh. 158 nekako sam, slu�aj'u�i zvuk elizabethina smijeha, ku�io da �u se uvijek osje�ati bolje znaju�i da je ona u blizini. uvij'ek, ba� kao i sada, kad sam ja u san franciscu a ona me u chicagu �eka u samotnoj subotnjoj no�i. 3 kad sam drugog j'utra u devet si�ao, u predvorju bij'a�e harris gordon. po�osmo u kafeterij'u, gdje nije bilo ni�ega osim praznih stolova. nedjeljno jutro. konobarica spusti kavu, a j'a naru�ih hrpu pala�inki veli�ine kovana dolara i kobasice. gordon odmahnu glavom. - ve� sam doru�kovao. kad je konobarica oti�la, ja upitah: - kamo �emo odavde? on posegnu za cigaretom. - sretni smo u jednom pogledu. ne �eka nas su�enje zbog ubojstva.

- ne? - ne - odgovorio je. - po kalifornijskom zakonu, maloljetnik koji je po�inio krivi�no djelo ne tretira se j'ednako kao i odrasli zlo�inac. posebno j'e tako u slu�aj'evima s malolj'etnicima mla�im od �esnaest godina. - kako onda odre�uju stupanj krivice i kaznu za dijete? - i u tome zakon djeluje u na�u korist. ne postoji ne�to kao ka�njavanje dj'eteta. kalifornija tvrdi da se dijete ne mo�e smatrati odgovornim za svoje postupke, �ak i kad je krivica utvr�ena. umjesto toga, malolj'etnik se podvrgava slcrbni�kom saslu�anju na sudu za maloljetne, kako bi se odredila naj'bolj'a mogu�a rje�enj'a rehabilitacij'e i eventualnog povratka u dru�tvo. - nasmije�io se. - govorim li isuvi�e pravni�lki? odmahnuh glavom. - jo� uvij'ek vas pratim. nastavite. konobarica se vrati s moj'im doru�kom. gordon pri�eka da ode, a onda nastavi: 159 - sud mora utvrditi �ije �e skrbni�tvo zadovoljiti najbolje interese i dobrobit djeteta. jedan ili oba roditelja, ve� prema tome, posvojitelji, popravili�te poput los guilicosa, �ak i bolnica ili klinika za umobolne, ako je potrebno. ali samo nakon �to se obavi potpuna istraga. u slu�aju da je sud za�eli zadr�ati pod svojim nadzorom, dani bi mogli poslati u kalifornijsko omladinsko nadzorno prihvatili�te u perkinsu, kako bi je podvrgli temeljitom psiholo�kom i psihijatarskom promatranju. - �to to zna�i? - ono �to nesumnjivo zna�i, jest - brzo je odgovorio - da smjesta mo�ete zaboraviti sve pomisli da biste vi mogli dobiti pravo na skrbni�tvo nad dani. sud nikada ne bi dopustio da dijete odvedu izvan granica dr�ave. napeto smo promatrali jedan drugoga. barem sam znao na �emu sam. bez obzira na sve, nisam smio postati danin skrbnik. zadr�ah ravnodu�an glas. - dakle, ja ne dobivam dani - rekoh. - tko je onda dobiva? - iskreno sumnjam da �e je sud ikada vratiti nori. to ostavlja tri mogu�nosti: njena baka, posvojitelji koje odredi sud ili los guilicos. mislim da mo�emo eliminirati posvojitelje. danina baka mo�e pru�iti ve�e pogodnosti. - zna�i, ili stara gospo�a ili ustanova? klimnuo je. pojedoh zadnju od svojih pala�inki i mahnuh rukom da mi donesu jo� kave. - �to mislite, koje �e od toga biti? - �elite li moje iskreno mi�ljenje? klimnuh. - �anse su vjerojano deset naprama jedan za los guilicos. trenutak sam sjedio bez rije�i. pomisao na dani kako provodi mjesece, mo�da i godine iza ograde, bija�e vi�e nego sam mogao podnijeti. - kako ih mo�emo privoljeti da nam pru�e onu jednu �ansu? gordon me povjerljivo pogleda. - morali bismo dokazati da dani mo�emo pru�iti sve �to mo�e i jedna ustanova, a to zna�i stroga paska, 160 �kolovanje, vjerska nadbrazba, psihoterapija, stru�na dijagnoza, bude li potrebna. i stalni kontakt s dodijeljenom nadzornicom za maloljetne prijestupnike. - za�to je to potrebno ako je dani u svoje bake? - jer bi tada imala jedino skrbnika. ona �e, naime, i dalje ostati �ti�enicom suda, sve dok se on posve ne uvjeri da ona vi�e ne mo�e prouzro�iti dru�tvene probleme. - koliko �e to potrajati? - sude�i po svom iskustvu, mislim da �e ostati �ti�enicom suda barem dok ne navr�i osamnaestu. - previ�e dugo da netko �ivi pod mikroskopom. �ak i dijete. cudno me pogledao. - ona je ubila �ovjeka - re�e. - to ostaje zauvijek. dovoljno surovo, �a!k i za mene. - �to bih mogao u�initi da pomognem?

- va�no je, dr�im, da ostanete u san franciscu sve ddk ne zavr�e danina saslu�anja na sudu. - isklju�eno - rekoh. - su�enja se beskrajno razvla�e. - ovo nije su�enje u uobi�ajenom smislu, pukovni�e. nema porote koja bi odre�ivala ili utvr�ivala krivnju. to je samo skrbni�ko saslu�anvanje pred sucem, koje podrazumijeva i sve osobe koje imaju udjela u odre�enom slu�aju. naprotiv, ne podrazumijevaju se �ak ni polioija niti okru�ni tu�itelj, ukoliko ih se ne zamoli da do�u odgovarati na specifi�na pitanja �to se odnose na dobrobit i pona�anje djeteta. cijela stvar se mora brzo rije�iti. zakon za�ti�uje dijete od nepotrebna pritvora. ako se dijete zadr�i u pritvoru du�e od petnaest dana bez saslu�anja, mora ga se osloboditi. - kratko i jasno - upitah - fkoliko dugo? - saslu�anje u pritvoru odr�at �e se u utorak. saslu�anje na sudu bit �e tjedan dana kasnije. sedmica od slijede�eg utorka - otprilike deset dana. - deset dana! - prasnuh. - moja �ena svaki dan treba roditi! za�to na saslu�anje moramo �ekati do utorka? - tako to ide, pukovni�e - objasni gordon strpljivo. - saslu�anje u pritvoru zakazano je za utorak, jer 11 kamo ljubav ode 161 je to dan kada se sudac bavi slu�ajevima koj'i se ti�u maloljetnica. zavr�no saslu�anje je predvi�eno za sedmicu kasnije, jer nadzornica mora imati vremena kako bi izstra�ila sve okolnosti slu�aja. a ta istraga jednako je va�na nama kao i sudu. sudac se obi�no odlu�uje na temelju nadzornikova izvje�taja, ukoliko on nije neuvjerljv, i u tom slu�aju odre�uje daljnje promatranje djeteta u perkinsu. na� je posao da nadzornicu i sud uvjerimo kako �e interesi i dani i dr�ave najbolje biti zadovoljeni, bude li mala predana u skrbni�tvo baki. - sto �u vam ja ovdje? ne mogu u�initi ni�ta �to bi ikoga uvj'erilo da stara gospo�a mora dobiti dani. - ne sla�em se, pukovni�e. vi mo�ete u�initi puno, iznesete li da dr�ite kako �e to biti najbolje za va�e dijete. - aha - rekoh sarkasti�no. - moja rij'e� stra�no vrijedi. ne mo�ete njome kupiti ni pivo, nemate la dvadeset pet centi. pogledao me. - vi sebe potcj'enjujete, pukovni�e. va�a rije� puno zna�i. ljudima nije lako zaboraviti va�u slu�bu domovini. - mislite li izvu�i tu pri�u o ratnom heroju? - najvi�e �to se mo�e. to ve� i radi za nas. - kako to mislite? gordon mahnu konobarici i zamoli j'e da mu donese jutarnje novine. kad ih je rastvorio na stolu, pokaza mi sliku na naslovnoj stranici i glavni naslov. na slici sam u rukom oko dani ulazio u istra�ni zatvor. naslov bija�e jednostavan: ratni heroj brani k�Er - pristojno, j'e li? novine su vec na va�oj strani. nema ni spomena o tome kako ste s novinarima izgubili strpljenje. obi�no bi svakoga, zbog na�ina kako ste se ponijeli, nabili na kri�. ali ne i vas. upitno ga pogledah. - ljudi koji suodlu�uju o sudbini va�e k�eri, lj'udska su bi�a. i sudac �ita dnevne novine i, priznao to ili ne, ovo na njega utje�e. - gordon se zavali u svoju stoli 162 ou. - alko va� ostanak ovdje ovisi o novcu, gospo�a Hayden me uvjerava da vam je voljna pomooi. - moji nov�ani problemi s time nemaju nd�ta. rekao sam vam da mi je �ena pred porodom. - javno mnijenje se preko no�i zna promijeniti - doda gordon. - u ovom trenutku uvelike suosje�a s vama i va�om k�eri. odete li prije nego se uglavi skrbni�tvo, ljudi bi mogli izvu�i zaklju�ak da vam je k�i nepopravljiva, u va�im vlastitim

o�ima nevrijedna spa�avanja. bijesno ga pogledah. bio je uistinu bistar. stavio me pred gotov �in. kako god okrenem, gotov sam. - upamtite slijede�e, pukovni�e. o va�oj odluci uvelike mo�e ovisiti ho�e li dani idu�e �etiri godne svoga �ivota provesti u dr�avnoj popravnoj ustanovi ili doma sa svojom bakom. - odjednom sam ja odgovoran - rekoh ljutito. - za�to to sud nije uzeo u obzir kad je nori dodjeljivao skrb nad dani? imao je dovoljno dokaza da ustanovi kakva je nora. gdje je tada bila pravda? a gdje je bila stara gospo�a dok je onaj momak �ivio u norinoj ku�i? ona je trebala znati �to se doga�a. nije valjda odjednom oslijepila? za�to se nije potrudila da dani izbavi prije no �to se sve to dogodilo? ja �ak nisam ni bio ovdje. nije mi bilo dopu�teno da budem. oh, ne, ja nisam bio dovoljno dobar ni da do�em na pet metara od svoje k�eri. cak me se nije smatralo ni njenim ocem. a vi sada ka�ete da sam ja odgovoran. gordon me trenutak �utke gledao. rekao bih da mu je u o�ima bilo nekakvo razumijevanje. blago je progovorio: - dopustiv�i da je ovo �to ste rekli istina, pukovni�e, jo� se uvijek ni�ta ne mijenja u sada�njim odnosima. ono sa �ime smo sada suo�eni, gorka je �injenica; ne gorka pro�lost. - pozvao je da plati ra�un. - ne odlu�ujte na brzinu. pri�ekajte barem do utorka i saslu�anje u pritvoru. ustao je. - mo�da biste lak�e odlu�ili ako sutra prisustvujete istrazi suca istra�itelja? - istraga suca istra�itelja? ho�e li dani biti tamo? 11* 163 gordon odmahnu glavom. - ne. ali �e u sudnici pro�itati njenu izjavu. a nora �e biti tamo da iznese svoju pri�u. - �to �e to dokazati? slegnuo je ramenima. - vjerojatno ni�ta �to ve� ne znamo. no mo�da bi vas to moglo uvjeriti kako je va�no da ostanete. dok je izlazio iz restorana, ja naru�ih jo� jednu kavu. sada vi�e nije imalo smisla i�i staroj gospo�i. nije za to vi�e bilo vremena prije odlaska dani. 4 kad sam stigao, na parkirali�tu suda za maloljetne ve� je bio norin jaguar. izi�ao sam iz kola i krenuo prema ulazu, kadli me zaustavi charlesov glas: - pukovni�e. okrenuh se. - hej, charles. - ho�ete li mi u�initi uslugu, gospodine? imam ovdje neke pakete. gospo�ica hayden me zamolila da ih predam gospo�ici dani. - gdje je gospo�ica hayden? charles nije potpuno susreo moje o�i. - ona se... danas se ba� ne osje�a dobro. doktor bonner joj je savjetovao da ostane u krevetu i odmori se. vrlo je uzrujana. - mogu zamisliti - rekoh suho. - u redu, ponijet �u ih unutra. - hvala vam, pukovni�e. - okrenuo se i otvorio vrata automobila. izvadio je malu putnu torbu i dva zamotuljka, od kojih jedan bija�e poput kutije slatki�a. - zar se to smije unositi unutra? - upitah. - oh, smije, gospodine. no rekli su mi da vi dolazite, pa sam pomislio kako bi bilo ijep�e ako vi ovo predate gospo�ici dani. kad sam krenuo prema zgradi, charles me slijedio u stopu. 164 - dopu�tate li mi da pri�ekam dok ne izi�ete, gospodine? stra�no bihvolio�uti kako se gospo�ica dani snalazi. - naravno, charles. potra�it �u vas kad izi�em. - hvala vam, gospodine. �ekat �u u automobilu, gospodine. okrenuo se i oti�ao prema parkirali�tu. ja u�oh u zgradu. za stolom bija�e ona ista sjedokosa �ena. kad me ugledala, nasmije�i se. - ve� sam pripremila va�u propusniou, pukovni�e.

- hvala vam - rekoh. spazila je torbu i zamotuljke. - smijem li pogledati, pukovni�e? to je ovdje pravilo. isprva nisam znao na �to misli. onda sam shvatio. mo�da se ovo i ne zove zatvor, ali se primjenjuju neka ista pravila. najprije je otvorila torbu. na vrhu bija�e nekoliko bluza i suknji. izvadila ih je i stavila na stol. ispod toga bijahu dvije veste, nekoliko dokoljenica, donje rublje, dva para cipela i uredno slo�ena hrpa maramica. zavukla je ruku unutra, a potom njome pomno povukla uz stijenke. nasmije�ila mi se dok je sve vra�ala u torbu i zatvarala je. idu�a na redu bijahu dva zamotuljka. dobro sam pogodio. u jednome kutija slatki�a. drugi je sadr�avao nekoliko knjiga, od onih kakve �itaju mlade djevojke. slu�benica me pogleda ispri�avaju�i se. - �ini mi se da je sve u redu. ne mo�ete zamisliti �to sve neki ijudi nastoje pro�vercati unutra. - shva�am - rekoh. dala mi je papir i pokazala prema jednim vratima. - onamo do kraja hodnika. zatim se popnite stubi�tem, pa slijedite putokaze na zidu. sti�i �ete do velikih zaklju�anih vrata. poka�ite svoju propusnicu de�urnoj �uvarici i ona �e vas odvesti do va�e k�eri. - hvala vam. hodnici bijahu bolni�ki �isti a zidovi oli�eni blijedozeleno, tako�er kao u bolnicama. popeh se stubi�tem i obreh u hodniku potpuno nalik onome �to sam ga upravo napustio. putokaz na zidu preko puta pokazivao je: prema barakama za djevojke. i�ao sam tim 165 smj'erom sve ddk nisam stigao do �i�ana zida. �ica bija�e debela, a sezala je od poda do stropa. u sredini bijahu �elikom uoktirena vrata, od iste debele �i�ane re�etke. poku�ah ih otvoriti, ali bijahu zaklj"u�ana. protresoh ih i njihov tresak odjeknu praznim hodnikom. vrata se otvori�e i �urno izi�e krupna crkinja, ibubnj'aju�i prstima po prednjoj strani bijele odore. - upravo sam stigla - ispri�a se. podigoh svoj'u propusnicu. brzo ju j'e pro�itala i klimnula. izvadi iz bij'ele odore klju� pa otklju�a vrata. zakora�ih unutra, a ona ih za mnom zatvori. hodali smo hodnikom sve dok se nije pro�irio u prostranu prihvatnu prostoriju. uz jednu stranu bijahu ra�trkane stolice, a uz prozore, potpuno zakljonjeni od hodnika, stol i jo� par stolica. oko stola se okupilo vi�e djevojaka i slu�alo mali radio. dvije djevojke, j'edna bijela a druga cma, su plesale; glazba bija�e rock and roll. kad sam u�ao, djevojke podigo�e pogled. u izrazima njihovih lica po�ivala j'e neka �udna, nezainteresirana radoznalost, koja je brzo izblij'edjela kad su shvatiie da nisam njima do�ao u posjet. - u koj'oj' sobi je dani carey? - upita �uvarica. zbunjeno je pogledase. - nova djevoj'ika. - oh, ona nova djevojfca - odgovori obojena. - u dvanaestici j'e. - za�to nije ovdje s ostalima? zar je niste pozvale? - �ist jasno da j'esmo. ali nije �tela, gospojice matson. �tela je ostati u svojoj sobi. mislim da se j'o� srami. cuvarica klimnu, mi napustismo prostoriju i zaputismo se jo� jednim hodnikom. svakih par metara nova vrata. �uvarica se pred jednima zaustavi i zakuca. - ima� posjetitelja, dani. - dobro - viknu dani iznutra. - obavijestit �u vas kad istakne vrijeme posjeta - re�e �uvarica. - hvala vam - rekoh, a ona ode natrag niz hodnik. - tata! - uskliknu dani i baci mi se u naru�aj. - hej', srce. - dobacih j'oj zamotuljke i poljubih je. 166

vrata su bila �irom otvorena, pa sam mogao vidjeti u daninu sobu. bila je mala i tijesna, s dva le�aja uz dva suprotna zida. visoko gore na zidu me�u njima bija�e mali prozor. na jednom od dva le�aja sjedila je mlada �ena. kad sam u�ao, ona usta. - ovo je gospo�ica spicer, tata - re�e dani. - gospo�ice spicer, ovo je moj otac. mlada �ena ispu�i ruku. - drago mi je �to sam vas upoznala, pu'kovni�e carey. - stisak joj bija�e �vrst i prijateljski. - ja sam marian spicer, nadzornica dodijeljena dani. zagledah se u nju. nekako j'e pojam "nadzornik maloljetnih prijestupnika" navodio na mu�karca stroga lica. preda mnom, me�utim, bija�e mlada �ena, ne starija od dvadeset osam godina, srednje visine, sme�ih uvoj'aka �to su j'oj uokvirivali lice, te �ivih sme�ih o�iju. vjerojatno je ne�to od mog iznena�enja bilo vidljivo, jer joj se smije�ak pro�iri. - drago mi je, gospo�ice spicer. rekao bih da se navikla na takvu creakciju, jer je odmah pre�la preko nje i pogledala u zamotuljke. - vidim da ti je tvoj' otac ne�to donio, dani. zar to nije lijepo? dani me upitno pogleda. znao sam da je prepoznala torbu. - to ti j'e poslala tvoja majka - rekoh. na danine o�i spusti se nekakva koprena. - zar maj'ka ne dolazi? - ne. ne osje�a se dobro... sjena na njenkn o�ima posta tamnij'a. uop�e nisam mogao doprij'eti kroz nj'ih. - zapravo je i nisam o�ekivala, tata. - dr bonner joj je rekao da ositane u krevetu. znam da je �eljela ... dani me prekine. - kako zna�, tata? jesi li je vidio? nisam odgovorio. - vjerojatno je poslala charlesa i on ti je dao pakete. zar nije bilo tafco, tata? - njene o�i sprije�i�e me da zanije�em. klimnuh. gotovo ljutito se okrenula u stranu. 167 - ostavit �u te da razgovara� sa svojim ocem - re�e gospo�ica spicer mirno. vratit �u se kasnije, poslijepodne. dani pri�e daljoj strani le�aja i sj'edne. lice joj bija�e okrenuto u stranu. ponovno se ogledah po sobi. imala je naj'vi�e dva i pol puta tri metra, a jedino poku�stvo, osim dva le�aja, bija�e j'edna stolica i male komode do podno�j'a le�aj'eva. zidovi su nekada bili zeleni, ali su ih kasnij'e oli�ili bijelom bojom, ne isuvi�e uspje�no. obilno bijahu i�arani. pogledah pa�ljivije i ustanovih da su �are ve�im dij'elom imena dj'e�aka ili datumi. tu i tamo bij'a�e ne�to �to su mogli biti telefonski brojevi. moglo se tu na�i i nepristoj'nih prij'edloga, kakve obi�no nalazimo urezane u zidove javnih toaletnih prostorija. pogledah dani. odrasle mlade dame koja je ju�er ujutro si�la stubi�tem, potpuno j'e nestalo. umjesto nj'e na le�aju j'e sjedila mala djevoj�ica. jedina joj �minka bija�e blij'edi ru� za usne, a kovr�avu kosu zamijenio je konjski rep pri�vr��en gumicom. u bluzi i suknji dani se doimala i mla�om od svojih �etrnaest godina. posegnuh za cigaretom. - daj mi jednu, tata. zagledah se u nju. - nisam znao da pu�i�. - postoji mno�tvo stvari koje ti ne zna�, tata - rekla je nestrpljivo. pru�ih joj cigaretu i pridr�ih �ibicu. znala je pu�iti. vidio sam to po na�nu kako je povukla, pa onda jo� jednom uvukla dim kroz nosnice nakon �to ga je ispustila. - zna li ti majka da pu�i�? - upitah. kimnula je, uputiv�i mi ponovno onaj izazovni pogled. - mislim da to ba� nije previ�e mudro. jo� uvijek si mlada ... brzo me je presjekla. - ne po�inji sada biti takav otac. malo je prekasno. na neki je na�in bila u pravu. isuvi�e me dugo nije

bilo. poku�ah promijeniti temu. - zar ne�e� pogledati �to ti je poslala maj'ka? - znam �to mi je majka poslala - odbrusi. - slatki�e, knjige, odje�u. isto �to mi uvijek �alje kad neka 168 mo odem, otkako me prvi put poslala preko ljeta na logorovanje. odjednom joj se o�i ispuni�e suzama. - ona vjerojatno misli kako je ovo samo jo� jedno logorovanje. 0 da, uvijek bi mi ne�to slala, ali me nikada ne bi do�la posj'etiti, �ak niti na dan roditelja. htio sam pru�iti ruke, zagrliti je i umiriti, ali me ne�to u na�inu kako je odlu�no sjedila, prisiu da obuzdam ruke. nakon nekoliko minuta dani presta plakati. - za�to me nikada nisi do�ao vidjeti, tata? - upitala je slabim glasom. - zar vi�e nisi mario za mene? 5 kad sam idu�eg jutra u�ao u maiu prepunu sudnicu, istra�na porota ve� j'e zasjedala. jedina slobodna mjesta bijahu dolj'e sprijeda, i ona rezervirana za svj'edoke. harris gordon me zamijeti kako stojim u stra�njem dijelu prostorije, pa ustane i mahne. si�oh dolje, a on mi pokaza mjesto do nore. bilo j'e sj'edi�ta na koja bih puno radije sjeo, ali osj'etih budne o�i novinara. smjestih se. - charles mi j'e rekao da te ju�er vidio - pro�apta nora. - kako je dani? lice joj bija�e blijedo. nosila je vrlo malo �minke i bila vrlo jednostavno odjevena. - ja^ko se razo�arala �to ti nisi mogla do�i - rekoh. - i ja isto. htjela sam, ali mi lije�nik nije dopustio da izlazim iz ku�e. - �uo sam to. osje�a� li se sada bolje? kmmnula j'e. - malo. pogledah u stranu, sa slabim gorkim okusom sje�anja u ustima. zapravo ni�ta nij'e moglo promijenti noru, zapravo ni�ta nije dopiralo do nj'e, �ak ni sada. bez obzira �to se doga�alo, uvijek �e biti prijazna �avrljanja, malih la�i, bri�ljiva izbjegavanja istine. ju�er joj nije bilo ni�ta lo�ije nego meni. 169 s male uzdignute klupe za kojom je sjedio sudac, odjeknu udarac bata. prostorijom zavlada tajac i bude pozvan prvi svjedok - medicinski istra�itelj. kako je bio iskusan svjedok, isvijestio je brzo i sposobno. na tijelu anthonvja riccija, pokojnika, izvr�io je obdukciju, i otkrio da je smrt prouzro�ilo nasilno naprsnu�e velike aorte, izazvano o�trim predmetom. nadalje je procijenio da smrt nije mogla nastupiti kasnije od petnaest minuta nakon zadavanja rane, a po svoj prilici se to dogodilo i ranije. idu�i svjedok bija�e jo� jedan lije�nik, policijski kirurg. tako�er kao svjedokstru�njak, on izjavi kako je na mjesto doga�aja stigao pozvan iz polioijske postaje i tu zatekao pokojnika ve� mrtvog. osim �to je na�inio povr�ni pregled kako bi se mogla izdati smrtovnica, nije u�inio ni�ta drugo, ve� samo nalo�io da se tijelo odveze u mrtva�nicu. on odsupi a sudsiki pomo�nik pozove slijede�eg svjedoka: - dr alois boner. pogledah kako lije�nik ustaje s udaljenog kraja klupe za svjedoke. odavna ga nisam vidio. s godinama se nije puno promijenio. jo� uvijek bija�e privla�no sijed, s va�no��u i odlieno��u koje su mu donijele najunosniju praksu u san franciscu. prisegne i sjedne na stolicu za svjedoke. - va�im vlastitim rije�ima, doktore bonneru - re�e istra�itelj - ka�ite poroti �to se to�no dogodilo pro�li petak nave�er. dr alois bonner se okrenu poroti i njegov sladunjavi uspavljuju�i glas krasno se razlije�e mra�nom sudnicom. - upravo sam ne�to iza osam napu�tao svoju ordinaciju, kadli zazvoni telefon. bija�e to batler gospo�ice hayden, charles, koji me obavijesti da se u njih dogodila nesre�a i zamoli da po�urim. kako je moja ordinacija samo blok daleko od ku�e gospo�ice hayden, stigao sam za ne vi�e od pet minuta po batlerovu pozivu.

odmah su me odveli u atelje gospo�ice hayden, gdje sam opazio kako na podu le�i gospodin riccio, a glava mu po�iva u krilu gospo�ice hayden. sa strane je na njegovu tijelu pridr�avala krvlju natopljeni ru�nik. kad sam je upitao �to se dogodilo, rekla mi je da je 170 gospodin riccio proboden. kleknuh na pod do njega i podigoh ru�nik. pod njim bija�e velika, gadna rana, koja je jako krvarila. stavih ru�nik natrag i opipah gospodinu ricciju bilo. bilo je vrlo slabo i nepravilno. zapazih da je u veliku bolu i da ga brzo nestaje. otvorih svoju torbu da mu dam injekoiju morfija, kako bih mu olak�ao boh, ali prije no �to sam to mogao obaviti, on izdahnu. obrnu se i pogleda istra�itelja. ovaj se trenutak zami�ljeno zagleda u njega, a onda se okrenu �ovjeku �to je sjedio do sudskog stenografa. - imate li kakvih pitanja, gospodine carteru? - carter je iz ureda okru�nog tu�itelja - pro�apta gordon kad je �ovjek klimnuo i ustao. - doktore bonneru, je li u bilo kojem trenutku, za va�eg pregleda a prije nastupa srarti, ranjeni i�ta rekao, �togod napomeniuo? - da, jest. - sto je rekao? - dvaput je ponovio istu re�enicu: "probola me". - kad je to gospodin riccio izrekao, doktore bonneru, jeste li imali ideju na koga bi se to moglo odnositi? - u to vrijeme nisam - odgovori lije�nik odlu�no. kutom o�iju spazih odsjaj zadovoljstva u gordono vim o�ima i shvatih da je on ve� razgovarao s dobrim lije�mkom. - je li u prostoriji, kad ste vi u�li, bilo drugih osoba osim gospo�ice hayden i ranjenika? - tamo je bila i k�i gospo�ice hayden - odgovori uje�nik. - je li ona tamo bila sve vrijeme dok ste ranjenome pru�ali pomo�? - jest. - hvala vam, doktore bonneru. - pomo�nik okru�nog tu�itelja vrati se svojoj stolici i sjedne. - mo�ete odstupiti, doktore bonneru - re�e istra�itelj. - hvala vam. - inspektor geram myrer - pozove sudski pomo�nik. 171 s kraja na�eg reda stolica ustane dobro gra�eni, jedonostavno odjeveni i kratko pod�i�ani mu�karac. stupi naprijed, prisegne i sjedne. - molim vas, navedite svoje ime i zanimanje, kako bismo uputili porotu. - inspektor gerald myrer, policija san francisca, odjel za ubojstva. - sada nam, molim vas, opi�ite svoje djelovanje �to se odnosi na slu�aj pred sudom, uve�er kad je nastupila smrt gospodina riccija. inspektor izvadi iz d�epa malu bilje�nicu, te je otvori. - od radiopatrole, koja je prva odgovorila na poziv, primili smo na odjelu nalog oko 8 i 25 uve�er. u dom gospo�ice hayden stigosmo u 8 i 37. ondje ve� bijahu dvije radiopatrole i policajac na vratima mi re�e da je u ateljeu ubijen �ovjek. po�ao sam izravno onamo. pokojnik je le�ao na podu. u prostoriji bijahu gospo�ica hayden, njena k�i dani carey, dr alois bonner i batler charles fletcher. gospodin harris gordon, odvjetnik, koji je po kazivanju ljudi iz patrole stigao nekoliko trenutaka prije mene, tako�er bija�e ondje. smjesta po�eh istra�ivati. pro�isti grlo i ogleda se po sudnici. - moja je istraga otkrila da su gospo�ica hayden i njena k�i bile jedine dvije osobe u prostoriji u trenutku kad je zadan udarac koji je prouzro�io smrt pokojnog. ispitivanje gospo�ice hayden i njene k�eri dovelo me do zaklju�ka da je k�i kiparskim dlijetom probola pokojnog za vrijeme prepirke izme�u gospo�ice hayden i njega. kiparsko dlijeto je prona�eno na podu do pokojnikova tijela. nalo�io sam da ga se po�alje u policijski laboratorij na ispitivanje. - oprostite �to vas prekidam, inspektore mvreru - re�e istra�itelj. - mo�ete li

nas, molim vas, sada izvijestiti o rezultatima tog ispitivanja? policajac klimnu. - da, mogu. policijski me laboratorij izvijestio da je krv na dlijetu gupe o, �to odgovara krvnoj grupi pokojnika. tako�er su me izvijestili da su na dr�ku dlijeta prona�ene tri vrste otisaka prstiju: oni gospo�ice hayden, njene keeri i pokojnika. neki su otisci 172 razmazani ili prekriveni drugima, ali je prona�eno dovoljno zasebnih otisaka kako bi se moglo nepobitno utvrditi da je svaka od tri osobe dr�ala dlijeto. - hvala vam, inspektore. molim, nastavite. - kad sam zavr�io svoju istragu, odveo sam k�er, dani carey, u postaju. pratio nas je odvjetnik, gospodin gordon, za kog sam prije spomenuo da je bio na mjestu doga�aja. u postaji je gospo�ica carey policijskom stenografu izgovorila izjavu koja joj je pro�itana u prisutnosti gospodina gordona, i koju je ona potpisala. tada sam je, po zakonu, odveo na sud za maloljetne na aveniji woodside, pod nadzor de�urne nadzornice za maloljetne prijestupnike. gospodin gordon nas je i onamo pratio. - imate li uza se kopiju te izjave? - da, gospodine. istra�itelj se okrenu poroti. - po zakonu dr�ave kalifornija maloljetnik se ne smije pojaviti ni na kojem sudu, ukoliko je izvrgnut opasnosti da od njega bude optu�en za krivi�no djelo. jedini sud na kome se maloljetnik smije pojaviti, jest sud za maloljetne. ipak, nama je dopu�teno da poroti pro�itamo izjavu upletene maloljetnice, jer je na�a jedina briga ustanoviti fizi�ki uzrok smrti pokojnoga. okrenu se natrag policajcu. - ho�ete li, moum vas, pripremiti izjavu, inspektore myreru? j iz svoga unutra�njegi d�epa inspektor izvadi savijeni list papira. razvije gali po�e glasno �itati jednoli�nim, bezizra�ajnim glasom: izjava gospo�ice panielle nore carey, maloljetnice: zovem se danigtle nora carey i �ivim sa svojom majkom, norom myden, u san franciscu. bila sam na prvom katurii svojoj sobi i u�ila za polugodi�nje ispite, kadti za�uh glasove iz ateljea mo'je majke, u prizemlju. znala sam da su se majka i rick cij'eli dan zbog ne�ega prepirali. kad bi se njih dvoje prepiralo, obi�no bih ostajala u svoj'oj sobi, j'er me to uznemiravalo. no ova je sva�a tijekom dana postajala sve gorom, i ja sam se ve� po�ela boj'ati za svoj'u maj'ku. kad su se jednom pri 173 je svadali, rick ju je udario i ona tri dana nije mogla van jer je imala masnicu pod okom, a moja majka se nikad ne bi pojavila u javnosti s masnicom. njihovi su glasovi postajali sve glasniji i glasniji. onda mi se u�inilo da �ujem maj�in vrisak i rickov povik: "ubit �u te". potr�ala sam iz svoje sobe stubama dolje u atelje. jako sam se bojala za svoju majku, a kad sam otvorila vrata ateljea, ugledah ricka kako je dr�i za. ruku, zavr�e njome unatrag i gura majku natra�ke na stol. zgrabila sam sa stola pokraj vrata dlijeto i potr�ala prema njima. doviknula sam mu da ostavi moju majku na miru. pustio joj je ruku i okrenuo se. zakora�io je prema meni i rekao mi da nestanem. zaboravila sam da u ruci imam dlijeto i udarila ga �akom u ieludac. sekundu je stajao, a potom polozio ruke na ieludac i rekao: "isuse kriste, dani, �to ti je trebalo da u�ini� takvu glupost?" tada spazih kako mu izme�u ruku str�i dlijeto i kako oko njega curi krv. potr�ala sam pokraj njega svojoj majci vri�te�i: "nisam to htjela u�initi". moja me majka odgurnu s puta i pri�e Ricku. on joj se okrenu, izvadi dlijeto i spusti ga u njenu ruku. �inilo se da krv iz njega curkom curi i moja majka ispusti dlijeto na pod. rick zakora�i prema njoj a onda i on padne na pod. nisam to vi�e mogla promatrati pa rukama prekrih lice i po�eh vri�tati. tada su u�li charles i violet; violet me pljusne po licu pa prestadoh vri�tati. onda je do�ao doktor bonner i rekao da je rick mrtav. vjerujem da je to sve, osim

da ja to nisam htjela u�initi. pro�itala sam ovu izjavu, koju sam dala po svome slobodnom zahtjevu i volji, te izjavljujem da je to istinit i to�an izvje�taj doga�aja opisanih u njoj. policajac pogleda porotu. i dalj'e je govorio jednoli�nim bezizra�ajnim glasom. - ovo je, naravno, potpisala danielle nora carey. istra�itelj se okrenu pomo�niku okru�nog tu�itelja. - �elite li ne�to pitati, gospodine carteru? carter odmahnu glavom. - hvala vam, inspektore. mo�ete odstupiti. 174 kad je policajac pro�ao pokraj njega, sudski pomo�nik prozove: - nbra havden. ustao sam kad se nora podigla. ona promaknu u prolaz izme�u klupa. lice joj bija�e blijedo i napeto, usne �vrsto stisnute. po prvi put u njoj' ugledah ne�to od njene majke. dr�ala se uspravno, a brada joj bija�e visoko uzdignuta. plovila je punim jedrima. prisegla je i krenula stolici za svjedoke. harris gordon sjedne do pomo�nika okru�nog tu�itelja. istra�iteljev glas bija�e suosje�ajan i prijazan. ime havden u ovome je gradu jo� uvijek ne�to zna�ilo. - molim vas, gospo�ice havden, recite poroti �to znate o ve� opisanim doga�ajima. glas joj' bija�e tih ali se pronosio. barem do porote i nekoliko prvih redova u sudnici. no ja osjetih kako se promatraoi iza mene napre�u kako bi je �uli �to govori. - gospodin riecio i j'a smo se prepirali. nekoliko j'e godina bio moj poslovni mened�er, ali sam postala nezadovoljna njegovim uslugama i otpustila ga. on nije bio zadovoljan otpremninom koju sam mu bila voljna ponuditi, pa je cijeli dan nastavljao s prepirkom. naposljetku je te ve�eri, dok sam ja radila, do�ao u atelje i postao vrlo uvredljiv. rekla sam mu da me pusti na miru, da ne mogu raditi, da se ne mogu usredoto�iti, da o�te�uje kip na 'kome radim. u tom me trenutku uhvatio za ramena i po�eo divlje tresti, govore�i kako ne �eli da ga se odbije ovakvim obja�njenjima. poku�ala sam ga odgurnuti, ali me on zgrabio za ruku i po�eo je okretati unatrag. od velike boli zateturala sam na stol. tada se otvori�e vrata, unutra tr�e�i u�e Dani i povi�e na njega. on se okrenu prema nj'oj i re�e joj da nestane. zatim sam vidjela kako ga je udarila. sje�am se koliko sam se iznenadila. nikad prij'e nisam vidjela da je dani nekoga udarila. uvijek je bila vrlo mirna i dobra djevoj�ica, tiha i suzdr�ana. niste znali je li doma ako j'e ne biste vidj'eli. tada se gospodin riccio okrenuo i ja spazih krv. dani protr�i pokraj njega prema meni, vri�te�i da to nije htjela u�initi. rekoh joj da stane u stranu dok j'a poku�am pomo�i gospodinu ricciju. nisam shva�ala �to se dogodilo dok u njego 175 voj ruci ne opazih dlijeto. on... on mi ga dade... bilo je vla�no od krvi. ispustih ga. on se po�e ru�iti. poku�ah ga uhvatiti ali ve� je bio na podu. na o�i joj navru suze. zagrcnu se, poku�a ponovno progovoriti, ali nije mogla do�i do rije�i. onda po�e plakati. ali kao dama. rup�i� u njenoj ruci profinjeno se podi�e do njenih o�iju. kad je istra�itelj progovorio svojim suosje�ajnim glasom, u sudnici je vladala potpuna ti�ina. - molim vas, donesite gospo�ici hayden �a�u vode. sudski pomo�nik napuni �a�u iz vakuumskoga vr�a na svom stolu pa je odnese. otmjeno je i otpila. - biste li �eljeli kratki odmor, gospo�ice hayden? - upita istra�itelj. nora ga zahvalno pogleda. - ja ... bit �e mi sada dobro. hvala vam. - ne �urite, gospo�ice hayden. nora jo� jednom otpije malo vode pa ponovno po�e govoriti. glas joj bija�e napet i slab, ah se i dalje mogao �uti. - dani je vri�tala i u sobu je u�ao batler. rekla sam mu da pozove lije�nika dok ja obavje�tavam policiju. tada sam oti�la do gospodina riccija i poku�ala ga

smjestiti �to udobnije. - ponovno joj se o�i napuni�e suzama. - ali ni�ta nisam mogla u�initi. znam da ga dani nije htjela pozlijediti. bio je ito nesretan slu�aj. dani ne bi naudila ni muhi. trenutak je �utjela i vidjeli ste kako se bori za vlast nad sobom; tada podi�e glavu i pogleda ravno u porotu. - vjerujem da je to bila moja pogre�ka - re�e hrabro. - trebala sam biti bolja majka. ali, mislim da to sebi ka�e svaka mati. to je zaista bila kruna svemu. pet �ena u poroti plakalo je zajedno s njom. nora se okrenu i pogleda istra�itelja. - ja... bojim se da je to sve �to znam. on pro�isti grlo. - imate li kakvih pitanja, gospodine carteru? gospodin carter ustane. - gospo�ice hayden, rekli ste nam da ste nalo�ili batleru da pozove lije�nika dok vi obavje�tavate poli 176 ciju, a zatira ste po�li pomo�i gospodinu ricciju, je li tako? nora klimnu. - da. - ipak, kada je stigao inspektor myrer, gospodin gordon, va� odvjetnik, ve� je bio ondje. kada ste ga nazvali? - nakon �to sam obavijestila policiju, vjerujem. precizno ne mogu re�i. bila sam toliko smetena da se ne sje�am to�no. zapitah se, shva�a li taj carter da nora la�e. koliko sam poznavao noru, bio sam uvjeren da ona toga nije svjesna. o�evidno je carter odlu�io ostaviti to po strani. - kakav je bio va� odnos s gospodinom riccijem? - on je bio moj poslovni mened�er - odgovori nora. - au on je �ivio u va�oj ku�i, zar ne? - da. - je li to uobi�ajeno u va�oj profesiji? - ne znam - odgovori nora. - u mom slu�aju radilo se o potrebi. bilo je posrijedi ne�to vi�e od stalnoga radnog odnosa. - podrazumijevate li pod time da je izme�u vas i gospodina riccija vladao i puno osobniji odnos nego �to je poslovni, gospo�ice hayden? gordon bija�e na nogama. - prigovor! pitanje je sporedno i nebitno za svrhu ove istrage. - prihva�a se. - jeste li vi i gospodin riccio ikada namjeravali sklopiti brak? - upita pomo�nik okru�nog tu�itelja. - prigovor! lijepo molim sud da pomo�niku okru�nog tu�itelja ka�e neka se ograni�i na pitanja koja su u svezi sa svrhom ove istrage. - prihva�a se - re�e istra�itelj. kad je progovorio carteru, glas mu bija�e uznemiren. - molim da ograni�ite svoja pitanja. carter pogleda noru. - jeste li vidjeli va�u k�er kako podi�e dlijeto s kojim je navodno probola gospodina riccija? - nisam. - jeste li ga vidjeli u njenoj ruci kad ga je probola? 12 kamo ijubav ode 177 - nisam. - jeste li znali da je takvo dlijeto na stolu pokraj vrata? - vjerojatno. - da li vi to dlijeto redovito ostavljate ondje? zacijelo ste znali da tako o�tar alat mo�e biti potencijalno opasan? - ostavljam dlijeto ondje, gdje s njime radim. ovom je prigodom bilo na onom stolu jer sam tamo radila na malom kipu od palisandrovine. - sada je govorila odlu�nim glasom. - to je moj atelje. uz dlijeto u njemu su i mnogi drugi alati mog zanimanja, me�u njima i elektri�ni zavariva�. ja sam kiparica i zanima me samo ono

�to stvaram, pa i ne mislim gdje stavljam svoj alat. nikad nisam smatrala bilo koji od svojih alata potencijalno opasnim. oni su temelj moje umjetnosti. - nemam drugih pitanja - re�e carter i sjedne. nora odstupi s mjesta za svjedoke, jo� uvijek uzig nute glave. njena umjetnost bija�e njen �tit i ona ga je podigla pred sobom, tako da je ni�ta na svijetu nije moglo dirnuti. iza njega je bila za�ti�ena i sigurna. ostao je jo� samo jedan svjedok - charles. njegovo svjedo�enje samo potvrdi sve �to je prije bilo re�eno, pa sam pretpostavio da je to razlog za�to nije pozvana i violet. istra�itelj tada slu�aj preda poroti. nije ih bilo manje od pet minuta. presjednik porote izre�e odluku: - pravorijek je ove porote da je pokojnik anthonv riccio preminuo od posljedica udarca zadanog o�trim predmetom iz ruku danielle nore carey, maloljetnice, u opravdanoj obrani svoje majke. u sudnici je nastao �amor i ja se okrenuh i ugledah kako novinari glavom bez obzira jure van nakon �to je istra�itelj otkucao svojim batom. zakora�ih u stranu i propustih noru i gordona da ispred mene krenu prolazom. izi�li su kroz vrata i ja spazih bljeskove kamera. odlu�ih pri�ekati da fotografi odu, pa ponovno sjedoh. sudnica sada bija�e gotovo prazna. pogledah preko prolaza. ondje je sjedila neka mlada �ena i bilje�ila u svoju malu teku. onda je zaklopi, pogleda u mene pa 178 klimne. i ja mehani�ki klimnuh, i prije nego je prepoznah. nadzornica. ustadoh. - drago mi je, gospo�ice spicer. - pukovni�e carey - odgovori ona mirno. jeste li jutros vidjeli dani? ona klimne. - kako je? - jo� se uvijek osje�a pomalo izgubljenom. no bit �e u redu kad se privikne. ustane. - sad bih morala poei. - naravno - rekoh. koraknuh u stranu promatraju�i je kako �uri prolazom. dani �e se navi�i, rekla je. kao da bi to moglo biti ne�to dobro. navi�i se na zatvor! dok sam kro�io prema izlazu, hodnici bijahu prazni. u o�i mi je blje�talo jarko sunce, pa nisam zamijetio harrisa gordona sve dok nije zastao preda mnom. - pa, pukovni�e carey, �to mislite? za�kiljih u njega. - bio to proces ili ne, ipak su lijepo uspjeli objesiti dani. - opravdano ubojstvo je vrlo daleko od umorstva - re�e prate�i me u stopu. - aha - odgovorih suho. - mo�emo im zahvaliti za sitne ustupke. - postoji i ne�to �to ovdje nije re�eno, ali mishm da biste to trebali znati. pogledah ga. - sto to? - ono �to je dani rekla nakon �to je u policijskoj postaji potpisala izjavu. - za�to ste joj dopustili da daje izjavu? - nisam imao izbora; ona je to zahtijevala. nisam �elio ni da je potpi�e, ali je i na tome ustrajala. trenutak sam �utio. - �to je rekla? pogleda me. - "ho�e li me sada odvesti u plinsku komoru?" zatim je po�ela plakati. rekoh joj da ne�e, ali mi nije vjerovala. �to sam je vi�e uvjeravao to je postajala 12* 179 sve histeri�nijom. pozvao sam odande dra aloisa bonnera, on je do�ao i dao joj injekciju. oti�ao je s nama na sud za maloljetne, ali ni to nije pomoglo. dani bija�e histeri�nija no ikad. to je ujedno i glavni razlog za�to su mi preko no�i povjerili nadzor nad njom. bila je histeri�na sve dok joj se baka nije sjetua da ka�e ne�to �to ju je napokon smirilo. - �to to? - da vi dolazite - re�e. - da ne�ete dopustiti da joj se i�ta dogodi. 180

�Etvrti dio i dio knjige o dani 1 kad je dani bila vrlo mala i nij'e �eljela biti u mraku, pogledala bi me sa svog kreveta i rekla tankim slabim glasom: - tata, ugasi no�. ja bih upalio malu svjetiljku u njenoj sobi a ona zatvorila o�i i zaspala, sigurna i bezbri�na u poznatom svijetu. po�eljeh da i sada bude tako lako. no palenjem svjetla vi�e se nije mogla ugasiti no�. za to se pobrinula istra�na porota. promatrao sam gordona kako ulazi u svoj'a kola i odlazi. okrenuh se i trenutak zagledah u sud, a potom po�oh prema parkirali�tu na aveniji golden gate, gdj'e sam ostavio svoj' auto. glavom mi se neprestano vrtj'ela stara dj'e�ja pjesmica: humptj dumpty na zid se popne, humpty dumpty na glavu skokne. po prvi put sam shvatio kako su se vjerojatno osje�ali kraljevi lj'udi kad nisu mogli ponovno sastaviti humptv dumptyja. kao budale. nisu ga uop�e smjeli pustiti da padne. ni ja nisam smio pustiti da padne dani. mo�da j'e to bila moja pogre�ka. sj'etih se kako sam ju�er poslij'epodne sjedio u nj'enoj' maloj sobi na sudu za maloljetne i nastoj'ao joj objasniti za�to nisam mogao dolaziti da je pogledam. tako�er se sjetih kako j'e lo zazvu�alo. ma koliko sve to bila istina, a ja znam da jest, te�ko je bilo u nju povjerovati. 183 a dani jos uvijeik bija�e dijete, unato� cigareti koju je tako znala�ki pu�ila. u �to je ona vjerovala? nisam znao. no znao sam da mi �eli vjerovati, �eli u mene imati povjerenja. ipak, nije bila posve uvjerena da bi to bilo dobro. jednom sam oti�ao i mogao bih to u�initi ponovno. nije to bilo tako re�eno. ne s toliko puno rije�i. pa ipak je bilo ondje - le�alo je pod povr�inom njenih misli, njenih postupaka. bila je prestara da to ka�e i premlada da to od mene sakrije. toliko je mnogo stvari bilo koje smo trebali re�i jedno drugome, toliko mnogo stvari nau�iti jedno o drugome, a jednostavno nije bilo dovoljno vremena. kad je do�lo vrijeme rastanka, neizgovorene se rije�i poput nevidljiva oblaka nadvi�e nad nama. - sutra �u te opet do�i vidjeti. - ne �- re�e. - u tjednu ne pu�taju posjetitelje. ah' vidjet �u te u utorak. gospo�ica spicer mi je rekla da �e tada biti saslu�anje. - znam. - majka �e biti tamo? klimnuh. - i tvoja baka. - sagnuh se i poljubih je. - budi dobra djevoj�ica i ni�ta ne brini, lutko. najednom joj se ruke savi�e oko mog vrata. �vrsto pritisne lice uz moj obraz. - sada se vi�e ni�ega ne bojim, tata - pro�apta gorljivo. - sada kad si opet doma. istom kad sam izi�ao van na danje svjetlo, shvatih �to je time mislila. no nisam do�ao ku�i da ostanem. ovo je samo posjet. kad sam se vratio u motel, bila su �etiri sata. crveno svjetlo za poruke palilo se i gasilo. podigoh slu�alicu. crveno bi svjetlo nastavilo �mirkati sve dok ne pozovem telefonisticu. dadoh joj svoje ime i broj sobe. - nazvala je gospo�a Hayden. vrlo je va�no da je nazovete netom se vratite. - hvala vam. - na trenutak spustih slu�alicu, a potom okrenuh broj �to mi ga je dala telefonistica. javi se slu�kinja i stara gospo�a smjesta do�e na telefon. 184 - jesi li sam? - upita oprezna glasa. - da. - moram te smjesta vidjeti. vrlo je va�no. - o �emu se radi?

- ne �elim o tome razgovarati preko telefona - re�e. - ali, vjeruj mi, luke, vrlo je va�no, ina�e te ne bih zvala. - u glasu joj se pojavi prizvuk napetosti. mo�e� li do�i na ve�eru? pobrinut �u se da budemo sami. - u koje doba? - sedam sati? - izvrsno. bit �u tamo. - hvala ti, luke. spustih slu�alicu i po�eh se svla�iti. vru�i tu� �e otkloniti ne�to napetosti iz mojih mi�i�a. lijeno se zapitah, �to to stara gospo�a �eli? ako se brine ho�u li je podr�ati sutra na sudu, �ini to bez razloga. u ovom trenutku nemam drugog izbora. unato� �injenici da je ve�er bila samo blago prohladna, kad me slu�kinja uvela u knji�nicu velike ku�e, u kaminu je plamsala vatra. stara gospo�a je sjedila u jednom od naslonja�a ucem okrenuta prema vatri. - poslu�i se pi�em, luke. - hvala vam. - pri�oh ormari�u, na nekoliko kocki leda nato�ih mali burbon pa dodah vode. okrenuh se svojoj biv�oj punioi. - u zdravlje. - hvala ti. viski bija�e jaka okusa a lagano je silazio niz grlo. pro�lo je puno vremena otkako sebi ne mogu priu�titi ovakav burbon. polako sam ga srkao. nije ga imalo smisla najednom ispiti. - dakle? - upitah. stara gospo�a podi�e u mene pogled. - je li slu�kiuja oti�la? klimnuh. - uvjeri se jesu li vrata zaklju�ana. po�oh sobom i provjerih vrata. u susjednoj prosto riji ne bija�e nikoga. vratih se do nje. - �emu ta tajnovitost? 185 bez rije�i je podigla svoju torbicu i otvorila je. izvadi omotnicu i doda mi je. bila je adresirana na nju. upitno je pogledah. - pro�itaj to. odlo�ih �a�u i otvorih pismo. bilo je na glatkom bijelom papiru i ispisano strojopisom. draga gospo�O hayden, vi me ne poznajete, ali ja sam dugo bio tonyjev prijatelj. pred nekoliko tjedana dao mi je sve�anj pisama i rekao da su vrlo vaina, te da mu ih pri�uvam. tako�er mi je rekao da ima dosta neprilika s va�om k�eri, i kad do�e vrijeme da se stvari ra��iste, ova pisma �e se pobrinuti da dobije sve �to mu pripada. otvorio sam sveianj i pregledao pisma. napisale su ih va�a k�i i va�a unuka, a zadnje od njih staro je dva mjeseca. bila bi vrlo zanimljiva policiji, novinarima jo� i vi�e, jer su obje bile zaljubljene u tonyja. ali tony je sada mrtav i ja sam posljednji zainteresiran da nekima stvaram vi�e neprilika nego ih ve� imaju. stoga, ako vas ta pisma zanimaju, stavite u osobne poruke exsaminera, ne kasnije od �etvrtka, ovu poruku: do�I ku�I, sve je oprosteno. teta cecelia. tada �u s vama stupiti u vezu, prije nego s njima odem nekamo dalje. ali zapamtite: bez advokata, bez pajkana, ili nema posla. pismo nije bilo potpisno. pogledah u nju. - pa, �to misli�? - upita. - mogao bi biti kakav �udak. �uo sam u novostima o lu�acima koji ljudimalpi�u pisma. - ne bih rekla, luke. nazvala sam noru i pitala je da li je ricciju pisaia kakva pisma, a ona mi je rekla da jest. upitah je �to je u njima bilo, a ona mi re�e da me se to ne ti�e. potom sam je pitala da li zna da mu je i dani pisala pisma. jako se naljutila i prekinula vezu. - to je svojstveno nori. kad god iskrsne ne�to sa �ime se ne �eli suo�iti, ona to izbjegava. mislite li da pismo ima nekog smisla? - mo�da nema - re�e. - ali ja ne bih .�eljela ni�ta .stavljati na kocku.

186 - to je samo neka plitka ucjena. �ak ako tom neznancu i platite, ne�ete znati nije li zadr�ao nekoliko pisama za jo� jednu ucjenu. ja bih to predao policiji. - zar nas ve� nema dovoljno u novinama? �eli� li jo�? zagledah se u nju. - niste li ve� dovoljno u�inili da za�titite vrijedno prezime havden? - uzvratih sarkasti�no. - mislite li da jo� bilo �to mo�e nori oduzeti dobar glas koji je ve� izgubila? mislite li da su ljudi toliko glupi da ne znaju �to se doga�alo u njenoj ku�i? - ne. ljudi nisu glupi, ah ti jesi! - stara gospo�a ljutito zatisne omotnicu natrag u torbicu. - vi�e me se ne ti�e �to ka�u ili pi�u o nori. ni�ta ne mogu u�initi da to sprije�im; iskreno, ja to �ak i ne namjeravam poku�ati. ali ti vjerojatno nisi pro�itao pismo. - pro�itao sam ga. - jesi li pro�itao dio gdje se ka�e da je neka pisma pisala dani, te da je i ona bila zaljubljena u riccija? - upita ona razdra�ljivo. - pro�itao sam, ali se nisam osvrtao. naposljetku, dani je jo� klinka. - tada si ti gluplji no �to sam mislila. dani po godinama mo�e biti dijete, ali jesi li je dobro pogledao? ona je tjelesno zrela, a sazrela je uskoro nakon jedanaest go�ina. ona je po svemu kao svoja majka. nora je svoje prvo seksualno iskustvo imala s jedva trinaest godina, a prvi poba�aj kad joj je bilo ne�to preko petnaest. bila su jo� barem dva, �to ja znam, prije nego se za tebe udala! zurio sam u nju. - i vi ste sve to znali? spustila je pogled. - znala sam - prizna tiha glasa - ali sam se nadala da �e to ostati stvar pro�losti, ako se uda za tebe. da �e odrasti i uvidjeti kakva je bila budala. - ali ste se i dalje zauzimali za nju. i dalje ste je branili. - ja sam joj majka - re�e stara gospo�a jednostavno. oko nje je lebdjelo nekakvo ponosno dostojanstvo. - nikad se zapravo nisam brinula za prezime havden, 187 nego za svoju k�er. jednako, kao �to se ni sada ne brinem za prezime, nego za dani. ne �elim da bude prokleta prije nego joj se pru�i prilika. ne �elim da bude poput svoje majke. �elim joj pomo�i. - nora je �ak rekla da ja nisam �anin otac - rekoh. - znam �to je nora rekla. mislim da sam dovoljno stara da sada prihvatim istinu. pitam se, jesi li to ti? odlo�ih svoju �a�u. - stavite me na ku�nju pa odlu�ite. njene su se o�i ustrajno dr�ale mojih. - sumnjam da �ak i nora zna jesi li ti danin otac ui nisi. nisam govorio. - dakle, vidi� - nastavi nje�no - sve se vra�a tebi. onome �to osje�a� za dani. podigoh svoju �a�u i jo� jednom otpih. kooke leda su se u me�uvremenu rastopile i fini okus viskija izgubio se u vodi. da, �inilo se da se sve uvijek vra�a meni. harris gordon je istu stvar rekao u subotu, mo�da malo druk�ije, ali u biti isto. ili jesam njen otac ili nisam. okrenuh se ormari�u i dodah ne�to viskija u svoju �a�u. pomislih na novoro�en�e koje sam volio prije nego sam mogao znati �to �e jednog dana re�i nora. pa pomislih na djevoj�icu s kojom sam se igrao dolje u la jolli, na brodu, nakon �to je nora rekla da nisam danin otac. znao sam da sam tu djevoj�icu volio jednako kao i novoro�en�e. a sada je volim jednako kao i onda. ponovno se okrenuh svojoj biv�oj punici. - da bi �ovjek postao otac vjerujem da nije dovoijan samo �in prirode - rekoh. potrebna je i ijubav. njene se bistre o�i zaiskri�e. - jedino �to je potrebno, luke, jest ijubav. ona druga stvar zapravo uop�e nije va�na. ispih malo viskija i sjedoh.

- dakle, �to �emo u�initi s pismom? - ja sam ve� dala oglas. izi�i �e u �etvrtak. danas je ponedjeljak. imamo tri dana da otkrijemo gdje su pisma i tko ih ima. 188 - dva dana. sutra�nji i srijeda. dana�nji dan smo ve� ispucali, a dobar dio sutra�njeg provest �emo na sudu. osim toga ne znam odakle da po�nem. savr�eno ni�ta ne znam o ricciju. cak ni tko su mu bili prijatelji. - znat �e sam corwin. - sam? - upitah �ude�i se. nisam ni pomislio na sama. ba� je �udno �to sam na njega zaboravio. on i nora su se uzeli oko godinu dana nakon na�e rastave. nekoliko puta sam ga vidio u ku�i kad bih vra�ao dani nakon njenih dolazaka k meni. uvijek je bio pristojan i prijateljski raspolo�en. - da, sam. jadni sam. znao je kakva je nora kad ju je o�enio, ali je mislio da �e je mo�i promijeniti. nakon �to je srela riccija, vjerujem da je �ak i sam odustao. rastao se od nje zbog riccija i bio kadar provesti potpunu pravnu podjelu vlasni�tva. - zna�i da je sam vjerojatno imao ne�to protiv nje. - imao je ne�to protiv njih oboje. iza nje se otvori�e vrata i u sobu u�e sluskinja. - ve�era je postavljena, milostiva. ustadosmo, a stara mi se gospo�a nasmije�i. - smijem li te primiti pod ruku, luke? uzvratih joj smije�ak. - bit 6e mi �ast. 2 po prvi put pri�oh prednjem ulazu u zgradu. parkirali�te bija�e ispunjeno pa sam kola morao ostaviti nekoliko blokova dalje. hodao sam krivudavom stazom �to je s ulice vodila do ulaza. vrtlar u radnom odijelu podrezivao je urednu �ivicu �to je rubila stazu. dok sam prolazio, podigao je pogled. na njegovu �elu ugledah krupne kapi znoja od jutarnjeg sunca. pogledah u staklena vrata. zlatnom folijom na njima bija�e ispisan natpis: 189 dr�ava kalifornija oblast san francisca sud za maloljetne odjel za nadzor kalifornijski omladinski nadzorni odbor u�oh i obreh se u velikom predvorju ispunj'enom novinarima i snimateljima. bljesnu nekoliko fle�eva i na mene nagrnu nekolicina novinara. bili su puno manje nasilni nego prije nekoliko dana. - mo�ete li nam ne�to re�i kako �e te�i obrana va�e k�eri, pukovni�e carey? odmahnuh glavom. - ne, ne mogu. koliko znam, po zakonu ove dr�ave maloljetniku se ne sudi. ovo je samo prvo u nizu skrbni�kih saslu�anja. - ho�ete li nastoj'ati dobiti skrbni�tvo nad svojom k�eri? - na sudu je da odlu�i. uvjeren sam da �e se u prvom redu voditi ra�una o probicima moje k�eri. - jeste h vidj'eli svoj'u k�er? - posjetio sam je u nedjelju poslijepodne. - je h s vama bila njena majka? - ne, njena maj'ka bija�e bolesna. - da li ju je njena majka uop�e posjetila? - ne znam. ali znam da je bilo njenih paketa. - znate li �to je bilo u njima? - odje�a, jcnjige, slatki�i. - 0 �emu ste vi i va�a k�i razgovarali? - ni�ta osobito. razgovor oca i k�eri, rekao bih. - je li vam rakla ne�to vi�e o onome �to se dogodilo u petak nave�er? pogledah novinara koji me j'e to pitao. - uop�e o tome nismo razgovarali.

- jeste li saznali i�ta �to bi moglo baciti vi�e svjetla na ono �to se dogodilo? - ne - rekoh. - ne znam ni�ta vi�e od onoga �to sam ju�er �uo na istrazi suca istra�itelja. vjerujem da je ve�ina vas bila tamo. a sada, budite tohko ljubazni pa me pustite ... 190 otvori�e mi prolaz. sud za maloljetne bio je lijevo od ulaznog predvorja. slijedio sam strelicu dugim hodnikom, pa nastavio iza ugla. druga je strelica pokazivala na stubi�te �to je vodilo dolje. si�ao sam i na�ao se pred staklom ogra�enom �ekaonicom. pro�oh njome i otvorih vrata suda za maloljetne. na udaljenom kraju male sudnice bio je podij. pred su�evom klupom duga�ki stol s nekoliko stolica. zidovi bijahu oli�eni dr�avnim bojama, a na dugom zidu �etiri velika prozora. ostatak prostora zauzimalo je nekoliko dodatnih stolica i klupa. dok sam stajao, iz jednih od vrata iza su�eva stola u�e neki �ovjek. kad me ugledao, zastane. - ho�e li se ovdje odr�ati saslu�anje dani carey? - upitah. - da, ali iste poranili. sud se ne saziva prije devet sati. mo�ete pri�ekati vani u �ekaonici. bit �ete pozvani. - hvala vam. u �ekaonici je bilo nekoliko klupa. pogledah na svoj; sat. osam i trideset pet. zapalih cigaretu. nekoliko iminuta kasnije u�e neki mu�karac. pogleda me, zapali cigaretu i sjedne. - sudac jo� ni nutra? odmahnuh glavom. - kvragu - re�e. - kladim se da bum opet zgubil pol nadnice. dobro me ko�ta svaki put kad dojdem sim. nikak da se private mog slu�aja. - imate ovdje dijete? - aha - re�e prido�lica trgnuv�i glavom. s cigarete mu na prljavu ko�ulju padne pepeo. on se i ne osvrnu. - tu dr�e moju klinku. prava mala kurva, takva vam je ona. rekal sam im da je zadr�e kad je idu�i put pokupe, ali ne, ipak su me dovlekli sim. zagleda se u me. - cek, zgledate mi poznati - re�e. - sam vas ve� prije vidil tu? - ne, ovo mi je prvi put. - brate, i vi ste se zakopali. stalno vas buju zvali da dolazite sim, sve dok ne pristanete da klinku odvedete doma. klinki je istom petnaest let, vele oni. mora 191 te joj pru�iti priliku, ika�u. to i napravim, i kaj se doga�a? dva dana ka�nje po�ela je delati u hotelu za pet karti po mu�teriji. za�kilji gore kroz dim svoje cigarete. - ste sigumi da vas nis' tu prije vidil? odmahnuh glavom. trenutak se zagleda u mene, a potom pucne prstima. - znam vas! vidil sam u novinama va�u sliku. vi ste momak �ija je klinka koknula maminog frajera! ne rekoh ni�ta. - kaj to ni pizdarija? u kakva sve govna ti klinci danas ne upadneju. recite mi, frajer je i nju �evil? op�e me ne bi �udilo da je. novine vam ne daju ni pol pri�e. osjetih kako mi se sti��u ruke. prisilih se da opustim prste. nije se imalo smisla naljutiti. morao sam se priviknuti na takve tvari. osjetih probadanje u sreu. dani �e se tako�er morati na to naviknuti. to je jo� mnogo gore. u�o�e dvije �ene. doimale su se poput mekslkanki 1 uzbu�eno brbljale na �panjolskom. kad su nas ugledale odjednom za�ute, zatim pri�u klupi i sjednu. mlada je mogla biti trudna. trenutak kasnije u�e Crnkinja, zatim mu�karac i �ena. �enino lice bija�e ote�eno i natu�eno, a imala je i masnicu pod okom. mu�karac je poku�a uzeti za ruku i povesti da sjedne, ali ona ljutito odgurne njegovu ruku i sjedne uza suprotan zid. nije ga ni pogledala.

crkinja progovori jednoj od meksikanki: - kaj misli�, buju ti vrnuli curicu, du�o? trudna �ena na�ini iklasi�ni pokret neznanja. - ne znam - re�e sa slaba�nim �panjolskim naglaskom. - za njih je to �tednja skaj ih ovdi dr�e, du�o. ziher je tak. ak ostane tu, to ko�ta sam' �etrdeset dolara za uzdr�avanje. puste da je odvede� doma i moraju ti dati sedamdeset. to je lova, du�o. trudna djevojka slegnu ramenima. re�e ne�to na spanjolskom drugoj �eni a ova klimne u �estoki znak suglasnosti. na klupi uza zid �ena s masnicom po�e tiho plakati. 192 jo� nekolicina ljudi si�e stubama i uskoro sve klupe bijahu zauzete. oni za koje vi�e nije bilo mjesta po�e�e se okupljati izvan �ekaonice. u pet do devet pojavi se harris gordon, a za njim nora i njena majka. ustadoh i izi�oh da ih do�ekam. harris gordon pogleda kroz staklo. - �ini se, prili�no puno. - cekaonica je puna - rekoh. - cini se da nismo jedini koji imaju neprilike. onda mi uputi �udan pogled. - ljudi u nevolji rijetko su sami. pri�ekajte ovdje. provjerit �u u sudskog pomo�nika �to sudac o�elkuje, kad bismo mogh sti�i na red. zatim je nestao u hodniku. okrenuh se nori. - kako si? - upitah prijazno. klimnula je, a o�i joj na mom licu po�e�e tra�iti kakav znak podrugljivosti. - dobro �am. kad sam ju�er bila gotova sa sudom, po�la sam ku�i i ostala u krevetu. bila sam potpuno iscrpljena. - razumijem to. ono �to si u�inila nije bilo lako. - jesam li bila dobra? nisam �eljela re�i ni�ta vi�e od onoga �to sam morala. jedva sam se prisilila da svjedo�im, ali nisam imala izbora, zar ne? - tako je. nisi imala izbora. gordon se vrati. - ne�emo dugo �ekati - re�e. - mi smo tre�i slu�aj po redu. prva dva ne bi im smjela oduzeti vi�e od petnaest minuta, rekao mi je pomo�nik. zapalih cigaretu i naslonih se na zid. otvori�e se vrata sudnice i ja za�uh kako netko izvikuje ne�ije ime. okrenuh se i ugledah dvije meksikanke na nogama. vrata se zatvori�e za njima. to�no devet sati. unutra nisu mogle biti du�e od deset minuta. dok su prolazile, trudna �ena je plakala. sudski pomo�nik prozove drugo prezime. bija�e to mu�karac koji je stigao odmah iza mene. izi�ao je za manje od deset minuta; na mcu mu izraz samozadovoljstva. na putu do stuba zaustavi se preda mnom. - ovaj �e je put zauvijek zadr�ati. rekal sam im da mogu bacit klju�, kaj se mene ti�e! 13 kamo ijubav ode 193 ne reikoh ni�ta. on se okrenu i otaipka stubama. iza sebe za�uh glas sudskog pomo�nika: - carey. pro�osmo kroz �ekaonicu u sudnicu. sudski pomo�nik nam pokaza prema stolicama za stolom ispred su�eve klupe i promotri nas s izrazom dosade na licu. - .leste li prvi put ovdje? klimnusmo. - sudac je na trenutalk izi�ao. odmah �e se vratiti. rije�i samo �to su rnu izi�le iiz usta, a iza njega se otvori�e vrata. - ustanite, ulazi sud - pozove nas sudski pomo�nik. - objavljujem da sud za maloljetne dr�ave kalifornije, oblasti san francisca, pod predsjedni�tvom velepo�tovanog suca samuela a. murphvja, po�inje zasijedati. sudac je bio visoki mu�karac u ranim �ezdesetim godinama. kosa mu bija�e bijela i rijetka, a iza njegovih o�ala ro�natih okvira bijahu plave prodorne o�i. nosio je izgu�vano sme�e odijelo, bijelu ko�ulju i tamaiu kestenjastu kravatu. sjeo je i sa

stola pred sobom podigao papir. klimne pomo�niku. sudski pomo�nik ustane i pri�e vratima na desnoj strani. otvori ih. - danielle carey. dani u�e unutra i oklijevaju�i se ogleda. onda nas opazi i potr�i prema nama. nora se napola podi�e sa svoje stolice i njih dvije ve� bijahu u zagrljaju. - majko. majko, jesi li dobro? nisam razumio �to nora mrmlja. trenutak pogledah u stranu. nisam povjerovao ni pola od onoga �to je nora izigravala. na vratima se pojavi jo� jedna prilika. bija�e to gospo�ica spicer, nadzornica. stajala je i promatrala dani i noru. pogledah u suca. on je tako�er promatrao. steikao sam dojam da je to nekako va�no, i da je sudac sve to promi�ljeno uprili�io. na istoj strani sobe otvori�e se jo� jedna vrata i unutra u�e policajac u odori. bio je sme�okos i srednje visine. plavozlatni znak pri�iven na njegovu ramenu imao je obilje�ja �erifova ureda oblasti san francisca. zatvori vrata i naslond se na njih. 194 dani ostavi noru i po�e poljubiti baku, a zatim pri�e do mene. o�i su joj sjale. poljubi me u obraz. - majka je ipak do�la, tata. majka je ipak do�la! nasmije^ih joj se. - rekoh ti da ho�e. gospo�ica spicer u�e u sudnicu i pri�e rubu stola. - sjedni ovdje do mene, dani. dani me ostavi i sjedne. pogleda harrisa gordona. - hej, gospodine gordon. - hej, dani. sudac se naka�lja. - ovo je vrlo neslu�beno saslu�anje. jedino kako bih znao ;tko ste vi, ho�ete li se, molim vas, predstaviti? - smijem li ja, va�a visosti? sudac klimnu. - samo izvolite, gospodine gordon. - meni slijeva je nora hayden, majka dijeteta. s moje desne strane je gospo�a Hayden, baka djeteta po majci. do nje je pukovnik luke carey, otac djeteta. - a vi radite kao odvjetnik djeteta? - da, va�a visosti - re�e gordon. - a tako�er i kao pravni savjetnik obitelji. - shva�am. pretpostavljam da ste se svi upoznali s gospo�icom marian spicer, nadzomicom dodijeljenom ovom slu�aju? - jesmo, va�a visosti. - tada mislim da mo�emo po�eti. - podigao je list papira sa svog stola. - pro�log petka uve�er, postupaju�i po 502. �lanu kalifomijskog zakona za maloljetne, policijski je odjel povjerio nadzornici maloljetnih prijestupnika nadzor nad maloljetnicom danielleom norom carey, s pritvorom. razlozi su tome �to je spomenuta maloljetnica izvr�ila �in ubojstva, krivi�no djelo u dr�avi kaliforniji. od tada je maloljetnica po zakonu zadr�ana pod nadzorom u maloljetni�kom pritvoru, s izuzetkom prve no�i, kad je pu�tena pod nadzor gospodina harrisa gordona, odvjetnika, na savjet lije�nika, kako bi se za�titili njeno zdravlje i dobrobit. jutros smo ovdje kako bismo saslu�ali zahtjev �to ga je podnio odjel za nadzor, da se ova maloljetnica dalje dr�i pod nadzorom, sve dok odjel za nadzor ne uzmogne 13* 195 potpuno istra�iti sve eimbenike u vezi s razlogom zbog kojeg je maloljetnica dovedena pred ovaj sud. sudac spusti papir i pogleda dani. glas mu bija�e prijazan i blag. - unato� zakonskom prizvuku svega ovoga, dani, ovo nije su�enje, niti si ti suo�ena s ikakvim kriminalisti�kim sudbenim postupkom. ti si ovdje jer si po�inila pogre�an �in, vrlo pogre�an �in, ali mi nismo ovdje da te kaznimo. mi ti �elimo pomo�i, uzmognemo li, da vi�e nikada ne �ini� zla djela. razumije� li to, danielle? danine o�i, ma njenu blijedom licu, bij'ahu krupne i pronicave.

- mislim, da - re�e oklijevaju�i. - drago mi je da razumije�, danielle. va�no j*e da shvati� kako, premda ne�e� biti kriminalno ka�njena za ono �to si u�inila, ne mo�e� izbj'e�i odre�ene posljedice koje proizlaze iz tog prijestupa. zakon mi nala�e da te obavijestim o tim mogu�im posljedicama i tvoj'im pravima pred ovim sudom. prati� li me? - da, gospodine. - ovaj te sud ima pravo odvesti od ku�e i smjestiti u dr�avno omladinsko popravili�te, sve dok ne postane� punoljetna. mo�e te smjestiti i u du�evnu bolnicu na promatranje. mo�e ti �ak na�i posvoj'itelj'e ako zaklju�i da nije u tvoju korist vratiti te tvojoj' u�oj obitelji ili bilo kome od tvojih ro�aka. sud te mo�e za sve vrij'eme dok si pod nj'egovom nadle�no��u zadr�ati pod nadzorom, tako da �e�, bez obzira s kime �ivi�, ostati u dodiru s nadzornicom koja ti je dodijelj'ena, dok te toga ne odrije�i sud ili ne postane� punoljetnom. ali ja �elim da slij'ede�e ima� na pameti: �to god ovaj sud odlu�i, ne�e imati kazneni zna�aj, nego �e samo predstavljati njegovo mi�ljenje da je to u tvom najbolj'em interesu. razumije� li to, danielle? dani kimnu i pogleda u stol pred sobom. opazih kako joi se n.'ke nervozno izvr�u. - u bilo koj'e doba sudbenog postupka pred ovim sudom - nastavi sudac - ti se, naravno, ima� pravo ?avjetovati. ima� pravo pozivati svjedoke u svoju korist, kao i pravo ispitivati svakog svjedoka kojeg mo�da smatra� �tetnim za svoju najbolju korist. razumij'e� li to, danieile? 196 \ - da, gospodine. - nadalje, obvezan sam izvij'estiti tvoje roditelje da imaju ista prava, tj. da se savjetuju, svjedo�e i ispituju... sada �emo otvoriti saslu�anj'e na zahtjev. gospo�ice spicer, ho�ete li, molim vas, iznijeti svoje razloge za zahtjev upu�en sudu da zadr�ite u pritvoru ovu maloljetnicu? nadzornica ustane i progovori blagim, j'asnim glasom: - postoje dva razloga za ovaj zahtjev, va�a visosti. prvo, priroda �ina kojeg je dijete po�inilo pokazuje emocionalni poreme�aj" koji j'e puno dublji nego �to je mogao otkriti uvodni psiholo�ki i psihijatarski pregied. sa ciljem dobrobiti i blagostanja djeteta, mi zahtjevamo dodatno vrijeme kako bismo u potpunosti obavili takvo ispitivanje. drugo, dodatno vrijeme nam je tako�er potrebno kako bismo ispitali djetetovu �iru okolinu i obiteljski �ivot, �to bi nam pomoglo da sastavimo prikladnu preporuku za njegovu budu�u skrb i lije�enje. sjela je. sudac nam se okrenu. - imate li kakvih primjedbi na ovaj zahtjev? harris gordon ustane. - ne, va�a visosti. mi imamo potpuno povjerenje u iskustvo i mi�lj'enje odjela za nadzor, kao i njegovu sposobnost da na�ini to�nu procjenu i odre�enje svih �imbenika u ovome slu�aju. su�ev glas bio je malko veseo. znao je da gor�on iie mo�e re�i ni�ta drugo, da nema izbora. zahtjevi za zadr�avanj'em uvij'ek su se odobravali. - hvala vam na va�em izlo�enom povjerenju, gospodine gordone. vjeruj'emo da smo to zaista zaslu�ili. on trenutak spusti pogled a potom nastavi: - odluka je ovog suda da se odobri zahtjev odjela za nadzor in re danielle nore carey, maloljetnice, i, nadalje, da se ona privremeno proglasi �ti�enicom ovoga suda, dok se ne donese kona�na odluka. odre�ujem datum cjelokupna sudskog saslu�anja svega �to se ti�e ovog slu�aja, za danas tjedan dana. o�ekujein da �e se tada sve ovdj'e prisutne stranke vratiti te da �e se pred mene polo�iti svi dokazi i ispitivanja �to se odnose na ovaj slu�aj. tako�er o�ekuj'em da �e mi se, ne kasnije 197 od dvadeset �etiri sata fprij'e saslu�anja, pismeno predlo�iti sve zamisli o dalj'njem skrbni�tvu i dobrobiti ovoga djeteta. nakon toga on �estoko" zakuca svojim batom po stolu. pogleda dolje u dani, i glas

mu ponovno postade prijazan i blag, nimalo nalilk njegovu slu�benom prizvuku: - to zna�i da �e� se vratiti u barake, danielle, sve dok se tvoj slu�aj ne istrra�i. budi dobra djevoj�ica i sura�uj' s gospo�icom spiocer i drugima, i sve �e biti puno lak�e i bolje za sve noas. razumije� li? dani klimne. sudac pogleda nadzormicu. - prije nego je vratitte do baralka, gospo�ice spicer, mo�ete daniellu i njene roditelje odvesti u moje odaje. nadzornica klimne i uastane. i mi ustadosmo. - hvala vam, va�a vmsosti - re�e gordon. sudac klimne a mi kirenusmo za gospo�icom spicer kroz vrata iza podija. 3 su�eve odaje �inile sui dvije male prostorije; manja bija�e za nj'egova pomofinika a ve�a za suca. gospo�ica spicer povede nas u ve;�i ured. jedan nj'egov zid prekrivale su pravne knj'ige: a na ostalima bijahu fotografij'e i uokvirene diplome. ffoku�stvo su upotpunjavali uredan pisa�i stol i nelkolik":o stolica. - udobno se smj'esti.te - re�e gopo�ica spicer obzirno. - ja moram na nekoliko minuta u svoj ured. odmah �u se vratiti. kad se za njom zatvori�e vrata, nora se okrenu dani. - mr�ava si mi. i za��to nisi odj'enula onu lijepu haljinu �to sam ti je posllala? �to misli�, kakv je to dojam ostavilo na suca? epomislit �e da se �ak dovoljno ne brinemo kako bismoo te pristojno odj'enuli. gdj'e si na�la te grozne stvari? nikad ih prij'e nisam vidjela. promatrao sam dani. licem j'oj' prije�e �udno sno�lij'vo strplj'enj'e. pri�ek:^i da nora zavr�i svoj nastup, 198 a tada joj' se u glasu pojavi slabi prizvuk podruglj'ivosti. - ovo nije �kola gospo�ice randolph, majko. moram nositi isto �to nose sve djevoj�ice. oni nam daj'u odje�u. nora se zagleda u nj'u. - uvjerena sam da bi ti dopustili da nosi� svoje vlastite stvari, da si ih zamolila. vj'erujem da to �ine samo zato �to ve�ina ostale djece nema ni�eg svoga. dani ne odgovori. izvadih cigaretu. ona me pogleda. bacih joj kutiju i ona j'e spretno uhvati. - dani! - norin glas bij'a�e u�asnut. - oh, daj' �uti, nora! - glas stare gospo�e bio j'e razdra�ljiv. - sad mo�e� prestati glumiti, nema publike. zna� da pu�i. dovoljno puta sam te zamolila da je odvrati�, ali bi uvijek rekla da u tome ne vidi� nikakva zla. pogledala je dani. - do�i ovamo, dijete. dani joj pri�e. - da, bako. - postupaj'u li dobro s tobom? - da, bako. - dobiva� dovoljno hrane? dani se nasmije�i. - vi�e nego dovolj'no. ipak, nisam j'ako gladna. - mora� jesti kako bi odr�ala snagu. ne mo�emo sebi priu�titi da se jo� i razboli�. - ne�u se razbolj'eti, bako. - mogu li ti �togod poslati? dani odmahnu glavom. - ne, hvala ti, bako. stara gospo�a j'oj poljubi �elo. - �ini ono �to ti sudac ka�e, dani. budi dobra curica, sura�uj, pa �emo te brzo izbaviti odavde. dani podi�e u nju pogled i klimne. u o�ima joj bija�e �udna mudrost. kao da je bolje od stare gospo�e znala �to �e joj se dogoditi. ali ne re�e ni�ta. umjesto toga okrenu se meni. - ima� li jo� uvijek dolje u la jolli onaj brod? odmahnuh glavom. - ne, dani.

199 - ne valja - re�e. - �eljela bih opet s tobom ploviti. - mo�da jednog dana ho�emo, dani. kad izi�e� odavde. klimnula je i ja vidjeh kako mi ne vjeruje. - jedna od �uvarica mi je rekla da je u novinama vidjela sliku tvoje �ene. kazala je da je vrlo lijepa. - pogledala me u o�i. - novine pi�u da je razlog �to nije ovamo do�la s tobom taj, �to �e roditi. - tako je, dani. - kada? - svaki trenutak - rekoh. - lije�nik je mislio kaiko bi bilo bolje da ne putuje. njenim licem prije�e nenadani osmijeh. - zna�i da je istina ono �to su pisale novine? drago mi je. - istina je. - uzvratih joj osmijeh. - misli� li da je posrijedi bio kakav drugi razlog �to nije do�la? dani krajiokom oka letimieno pogleda prema nori. ova se mazala ru�em; o�ito joj je bio dosadan na� razgovor. - ne znam - re�e dani tiha glasa. - isprva sam mislila da ne dolazi zato �to nie mrzi. nasmijah se. - odakle ti ta pomisao? opet iskosa pogled prema nori. - ne znam. bila je to samo pomisao. vrata se otvori�e i u sobu se vrati gospo�ica spicer. kroz otvorena vrata ugledah priliku �uvarice. - sad �e� morati po�i, dani. - dobro - odgovori dani. zgnje�ila je u pepeljari cigaretu i poljubila me. zdravo, tata. poljubila je svoju baku a onda pri�la nori. mati oko nje savije ruke i pogleda dani u o�i. - ti zna� da te ja volim, zar ne, dani? dani klimne. - vi�e no ikoga drugog? dani ponovno klimne. - koliko puno, srce? shvatih da igraju igru �to su je igrale i puno puta prije. nisam mogao re�i zna�i li ona nori doista ne�to ili ne. 200 - najvi�e, majko. nora me pogleda da vidi jesam si �uo odgovor. nasmijah se. dani se okrenu, pogleda me, a o�i joj se zapanje. vjerojatno ima ne�to u tome �to se zove telepatija, jer sam bio siguran da zna �emu sam se smijao. sad se dani okrenu i poljubi majku. - zdravo, majko. nora me pogleda. lice joj bija�e zajapureno i ijutito. zausti da ne�to ka�e, ali zagrize u usnu i osta nijema. - dok ste svi ovdje - re�e gospo�ica spicer prijazno, nakon �to je zatvorila vrata za dani - pitala sam se ne bismo li mogli utana�iti na�e sastanke. to bi ubrzalo stvar. - po�e iza stola i sjedne. - mogu li vas, gopo�ice hayden, posjetiti sutra poslije podne? - bolje bi bilo u �etvrtak - re�e nora. - posluga �e imati slobodno, pa �emo biti same. imale bismo vremena razgovarati. - bilo bi puno korisnije da je posluga na raspolaganju - re�e gospo�ica spicer. �eljela bih i s njima razgovarati o dani. nora pogleda gordona. - ne znam. - oklijevala je. - nisam ba� odu�evijena mi�lju da s poslugom raspravljam o osobnim stvarima. �ini mi se da ionako ni�ta pametnije ne rade, nego tra�aju. od njih ni�ta ne biste saznali. - moj je posao da o va�oj k�eri saznam �to vi�e mogu, gospo�ice hayden. mo�ete biti uvjereni da �u postupati �to je mogu�e neupadljivije. nora ponovno pogleda gordona. klimnuo je. ona se okrenu nadzornici. - biste li mogli do�i sutra ujutro?

- bolje bi bilo poslijepodne. ujutro imam dogovoreno u �koli gospo�ice randolph. - onda u srijedu poslijepodne - slo�i se nora mrzovoljno. - u dva sata. - dva sata �e biti u redu. - gospo�ica spicer pogleda norinu majku. - odgovara li vam �etvrtak? stara �ena kmmne. - je li devet sati ujutro prerano? - ja rano ustajem - odgovori stara �ena. 201 gospo�ica spicer se okrenu meni. - kada bi vama odgovaralo, pukovni�e? - bilo kada. vi recite. - ne znam va�e planove, pukovni�e - re�e. - znam da vam je' �ena trudna. nisam bila sigurna ne kanite li se vratiti u chicago i do�i natrag na saslu�anje. mogu se prilagoditi pirema tome kad vama bude zgodno. �ekaju�i da zavr�i saslu�anje, ja sam se nadao da �e se moj ostanak pokazati nepotrebnim. no sada se vi�e nije imalo �to �ekati. shvatio sam da �u ostati. moram poslij'epodne nazvati elizabethu i re�i joj da se ne vra�am kao �to j'e bilo zami�lj'eno. - bit �u ovdj'e, gospo�ice spicer - rekoh. - vi izaberite vrijeme. - hvala vam, pukovni�e carey. u petalk u �etiri sata poslijepodne u va�em motelu? - dobro. - zna�i, sad mo�emo po�i? - upita nora. - jo� samo ne�to, gospo�ice hayden. - da? - sudac me zamolio da od vas zatra�im dopu�tenj'e kalko bih nabavila kopij'u brakorazvodne parnice izme�u vas i pukovnika careyja. nora planu. - ovo je kraj'nje besmisleno! ne vidim nikakva razloga da se zabada nos u moju pro�lost. pa dani je bila jo� mala kad je odobrena rastava. - sud ima pravo na svaku obavij'est koja se ti�e do"brobi'ti va�e k�eri. mislim da biste trebali dati takvo tdopu�tenj'e. oni imaju pravo zatra�iti sudsike zapise, znate. zar ne bi bilo lak�e sura�ivati? - ne prijetite li vi to meni da �ete moju k�er zadr�ati dok ne pribavite te zapisnike? - upita nora ledena glasa. gospo�ica spicer nije se ni najmanje 'prestra�ila. mirno je pogledaia noru. uop�e ne prij'etim, gospo�ice hayden - re�e prijazno. - samo vas obavje�tavam o pravima ovoga suda. ako ste i najmanj'e zabrinuti za dobrobit va�e k�eri, u�indt �ete sve �to mo�ete da pomognete. obja�njavam li ja to pravilno, gospodine gordone? 202 - da, gospo�ice spicer. - harris gordon se okrenu nori. - dani j'e progla�ena privremeno �ti�enicom suda. to zna�i da je njihovo punomoeje nad njom apsolutno. predla�em da date svoj pristanak. - mislila sam da se smatrate mojim odvjetnikom! - re�e nora ljutito. - me�utim, sve �to ste u�inili na sudu bilo je da ste se suglasili sa sucem. sada se sla�ete s ovom ... ovom �enom! zar ja zaista moram ovdje stajati i biti ovako poni�avana? zar moramo i daije ostajati u ovom idiotskom sudu? sto oni znaju o postupanju s na�im stale�om, nakon �to imaju posla s ljudima koje obi�no dr�e ovdje? zar se ne mo�emo �aliti vi�em sudu ili �togod drugo? - dani je maloljetnica. ovo je jedini sud gdje se ona zakonski mo�e pojaviti. nora se bijesno zagleda u njega; iz o�iju joj je sijevaia ljutnja. - u tom slu�aju, koga vas vraga uop�e trebam? - ja nisam zvao vas, gospo�ice hayden - re�e gordon na nenapadno dostojanstven na�in. - vi ste zvali mene. povu�i 5u se kad god vi to od mene zatra�ite. nora ga je jo� trenutak gledala, a potom se okrenu u stranu. - oh, do vraga i s tim! u�inite �to god ho�ete. fu�ka mi se! izjurila je iz ureda zalupiv�i za sobom vratima. gordon se okreniu nadzomici. - ispri�avam se zbog svog klijenta. zbog �itavog ovog nesretnog slu'�aj'a postala

je razdra�ljivom. - shva�am, gospodine gordone. - imam u svom uredu kopiju brakorazvodne parnice. ako nemate ni�ta protiv, ja �u vam je pripremiti pa mo�ete svratiti u bilo koje doba. - hvala vam, gospodine gordone. - marian spicer ustane. - vjerujem da je to za sada sve. okrenusmo se i po�osmo prema vratima. stara gospo�a uputi se prva; slijedili smo je gordon pa ja. nadzorni�in glas pozva me natrag. - pukovni�e carey, smijem h vas samo trenutak zagnjaviti? okrenuh se i vratih do nje. - da, gospo�ice spicer? 203 obdari me laganim smije�kom. - drago mi je �to ostajete, pukovni�e. uvjerena sam da �e i dani biti vrlo sretna. zabrinula se da mo�da ne�ete mo�i. - to je najmanje �to mogu u�initi. �ak bi i potpunom neznancu bilo te�ko iznevjeriti dijete u ovakvom momentu. trenutak me �udno gledala, a potom spusti pogled. - vjerujem da je tako, pukovni�e. kad sam izi�ao, moja me biv�a punica �ekala na stra�njem sjedi�tu rollsa. ona mi mahnu i ja pri�oh. - gdje je nora? - upitah. - oti�la - re�e stara gospo�a. - oti�la je i prije nego sam ja izi�la. pogledala je niz cestu. - gdje si parkirao? - nekoliko blokova ni�e. - u�i. prebacit �emo te onamo. u�oh, i veliki automobil veli�anstveno kliznu u promet. - jesi li nazvao sama corwina? - ne. mislio sam ga nazvati danas poslijepodne. - natmureno pogledah kroz prozor. - ne�to si poti�ten - primijeti pronicavo. - zar ti je gospo�ica spicer rekla ne�to �to nama nije? brzo je pogledah. - ne. kakvog bi razloga imala za to? samo je rekla da �e dani biti drago �to ostajem. - a, dakle, to je. jo� nisi rekao svojoj �eni? - ne. - misli� li da bi se mogla uzrujati? - upita stara gospo�a. nije �ekala na moj odgovor. - ja sam jedna stara budala. naravno da �e se uzrujati. i ja bih. svaki dan o�ekivati dijete a biti sama doma. veliki rolls skrenu do ruba plo�nika. bilo je puno vi�e razloga. primjerice, imam li dovoljno novaca da bih mogao ostati. - mogu li i�ta u�initi da pomognem? mo�da bih mogla s njom razgovarati i re�i joj koiiko je va�no da ostane�. odmahnuh glavom. - ne, hvala. siguran sam da �e elizabeth razumjeti. 204 otvorih vrata i izi�oh. stara gospo�a se nagne prema vratima. - nazovi me ve�eras. obavijesti me ako �togod sazna�. - ho�u. - promatrao sam kako njen auto odlazi, a onda u�oh u svoj i odvezoh se u motel. vezu sam dobio upravo oko podneva. - zdravo! - rekoh. - si ve� jela? - naravno - odvrati elizabeth. - kako je bilo? zaustih kako bih joj govorio o istrazi, ali me ona pre kinu: - upravo sam o tome �itala u novinama. �to su odlu�ili o dani? rekoh joj �to sam kra�e mogao. potom joj ispri�ah o pismu. kad sam zavr�io, nasta ti�ina.

- elizabeth - rekoh - jesi li me �ula? - �ula sam te - re�e. glas joj bija�e vrlo tih. - jesi li dobro? - upitah. - dobro sam - re�e. - nikad se u �ivotu nisam bolje osje�ala. u�ivam �to sam sama. pretpostavljam da �eli� ostati do slijede�eg tjedna? duboko uzdahnuh. - �elio bih, ako ti nema� ni�ta protiv. - �to jo� o�ekuje� da �e� obaviti? - upita. - ako sada odem, dani �e pomisliti da je opet napu�tam. - ali ti je onda nisi napustio! - re�e elizabeth. - zar joj to nisi objasnio? - jesam - rekoh. - ali ona je jo� dijete. sumnjam da je i pola razumjela. posegnuh za cigaretom. - ona ovisi o meni. - i ja tako�er - re�e elizabeth. - �to misli�, kako se osje�am? sa svim tim susjedima �to me gledaju i pitaju kako si? oni jednako kao i ja �itaju novine. znadu da je svaki dan vi�a�! znao sam na koga misli. - to je glupost. - jesi li? - upita. - jesi li siguran da je dani jedini razlog �to ostaje�? - jasno da jesam - povikah. - do vraga, kakav bih drugi razlog imao? 205 - ne bi se ti brimio o tim pismima samo zbog dani - odbrusi. - ve� si mi rekao da joj vi�e ni�ta ne mogu u�initi. zakon je �titi. nora je ona koju ti �eli� za�tititi. shvatio bi ii to, samo kad bi htio biti po�ten prema samome sebi! za�uh kako se na drugom kraju linije prekinula veza. nazvah telefonisticu i rekoh da su me prekinuli, a potom za�uh kako zvoni telefon. - halo. - glas joj je zvu�ao kao da je plakala. - elizabeth - rekoh. - oprosti. spremit �u se za povratak ku�i. - ne, ne�e� - �mrcnulla je. - ostat �e� tamo dok se ne sredi ta cijela prokleta stvar. - ali... - prosvjedovah. prekimula me. - ne. ne, ostat �e� i izbiti sve to sebi iz glave. kad se vrati�, ne �elim da te i�ta jo� porogoni. �elim da mi se vrati cijeli suprug, a ne duh mu�karca pro�et krivnjom, kakav si bio u la jolli. - am, �to je s novcem? - upitah. - ne brini - re�e. - upravo je stigao tvoj veteransiki �ek. to je stotinu �etrdeset karti, dovoljno da nas odr�i tjedan dana. bude li potrebno, uvijek mogu dobiti par stotina dolara za svoj prsten. - elizaibeth - rekoh zadivljena glasa. za�uh kako je �mrcnula. - �to je? - elizabeth - rekoh. - volim te. 4 scaasicorwinove galerije imale su svoju zgradu u ulici post, nedaleko gumpa. bila je to uska staromodna zgrada stisnuta izme�u dvije ve�e, s posve novim pro�eljem od mediteranske opeke. ulazilo se kroz staklena vrata, odmah do male staklene vitrine ugra�ene u opeki, poput uokvirene slike. u njoj je, poput dragulja, na plavu bar�unu bila mala apstraktna skulptura od zavarene 206 bronce �to je pod jantarno�utim reflektorom bacala crveni i zlatni odbljesak. umjetnikovo ime bilo je malim crvenim slovima ispisano na bijelom kartonu, a natpis na vratima - ma vrijednoj zlatooj foliji. scaasicorwin tokdo, san fraaicisco, new york, london, pariz. otvorih vrata i u�oh. pred mene stupi mladi� s uredno pod�i�anom vandyke bradom i raspita se glasom. koji je odgovarao njegovoj odje�i engleskog kroja: - mogu li vam biti na usluzi, gospodine? - imam ugovoreni sastanak s gospodinom convinom. - poslu�ite se dizalom vama slijeva, gospodine. uredi su na �etvrtom katu. - hvala vam - rekoh i pri�oh dizahi.

vrata se kao �arolijom otvori�e netom sam im pii�ao. - �etvrti kat, molim. - cetvrti kat - ponovi liftoboj zatvaraju�i vrata, - hvala vam, gospodine. letimi�no pogledah liftboja i slkoro istodobno se posramih svoje krpe od �ezdeset dolara, s tri dugmeta. �ak je i on nosio odijelo engleskog kroja. stupih u bogato namje�tenu prima�u sobu. za stolom bija�e jo� jedna vandyke brada. - imam ugovoreni sastanak s gospodinom convinom. - va�e ime, molim? - luke carey. klimnuo je. - hvala vam. sjednite, a ja �u pogledati je li gospodin corwin slobodan. sjedoh, i sa stola neodre�ena oblika ispred po�ivaljke podigoh primjerak revije relites. to je bilo ne�to, ali na francuskom. stoga sam mogao samo gledati slike. okretao sam stranice. unutra je bila slika brigitte na brodu u st. tropezu. prou�ih je. svaka revija koja ima sliku brigitte u bikiniju ne mo�e biti posve lo�a. na stranicu padne sjena. podigoh pogled. - pukovnik carey? - upita privla�na mlada plavu�a. klimnuh. 207 - gospodin corwin �e vas sada primiti. molim vas da po�ete za mnom. ustadoh. djevojka je nesumnjivo znala kako djeluje dok hoda, i to je u potpunosti koristila. bila je to prva ugodna stvar koj'a mi se dogodila �itavog dana. ugodnija, �tovi�e, i od one revij'e. - hvala vam - rekoh prolaze�i fcroz vrata �to mi ih j'e pridr�avala. samov ured bio j'e poput prima�e sobe, ali jo� i vi�e. zidovi oblo�eni plo�ama od drva vo�aka. dva matissea s puno boje, j'edan modigliani s tamnim velikim o�ima i s prekrasnim bademastosme�im preljevom. norin odij'ev u bronci - zena u mreii �to je osvojio nagradu eliofheim, stajao je na malom postolju u kutu, a obasj'avao ga jaki reflektor. sam u�e kroz vrata na suprotnom zidu i pri�e mi ispru�ene ruke. - luke. prihvatih mu ruku. svi�alo mi se kako se rukovao. cvrsto, ali ne pretj'erano ili isuvi�e prijateljski. to sam po�tivao. - kako si, same? - mo�e. pomalo �elavim, ali to je s�coro sve. - pogleda me. - dobro izgleda�. - dobar �ivot - rekoh. - to, i prava �ena. - drago mi je. - obi�e stol. - sjedni, luke. kliznuh u stolicu nasuprot nj'ega. - u�asnuo sam se kad sam �uo za dani. ne rekoh ni�ta, aili pomislih da je zacijelo tako i osjesao. - voho sam malu - re�e. - bila je slatko dijete. �ao mi je �to joj' se to moralo dogoditi. ipak, kao da je bilo su�eno da se to desi. - �to te navodi da to ka�e�? slegne ramenima. - nora. - jesi li poznavao riccija? - upitah. - da. - nasmijao se, ali to bija�e iskrivljen osmijeh. - ja sam ih upoznao. - kako se to dogodilo? nasmija se. - vidio si moje momke? 208 - vandvke i sakoi? klimnuo je. - dakako da jesam. ne mogu ti re�i kakvo sam olak�anje osjetio kad sam ugledao tvoj'u tajnicu. ponovno se nasmij'e. - to je scaasijeva zamisao. u nas umjetnine uglavnom kupuju �ene. hoda prili�no dobro. - kako to vodi ricciju? - kad sam prije pet godina otvorio ovaj prostor, bio je glavni. pa i nij'e bio tako lo�. �enske su ga obo�avale. - vandvke i sve to? - to se sla�e s op�eumjetni�kim izrazom - re�e. - neka vrst dotjerana beatnika. - ku�im.

- i nora je - re�e sam s ironijom. - nosio je hla�e talijanskog kroja - uske oko prepona, poput baletana. nora ga nije mogla prestati gledati. - otvori kutiju s cigaretama na svom stolu i gurnu je meni. - ti zna� kako to ide. kao pjesma. �to nora za�eli, nora dobije. �- njegove o�i iskreno sretnu moje. - samo, mislim da j'e nora ovaj put dobila vi�e nego je o�ekivala. - osvij'etli mi dan - rekoh uzimaju�i cigaretu. - �to kani� re�i? - bio je lo� kao i ona. prevrnuo je sve �to nosi suknj'u. nekoliko puta je zamalo upao u neprilike s mu�terijom, ali bi svaki put izmigoljio. - za�to si ga dr�ao? - bio je dobar. najbolji trgovac kojeg smo ikad imah. a znao je svoje mogu�nosti. - kako si ga upoznao? sam se zagleda u mene. - za�to sva ta pitanja o ricciju? - �elim pone�to saznati o njemu - rekoh. - �ini se da to nitko drugi ne �eli. mislio sam, saznam li �togod, mo�da bih mogao uvjeriti sud da to napokon i nije bila tako lo�a stvar. - ku�im - polako je klimnuo. - dirijivo. ali, moglo bi pomo�i. - tako i ja shva�am. �to ti misli� o njemu? je li imao kakvih osobitih prij'atelj'a kojih bi se mogao sjetiti? 14 kamo ijubav ode 209 trenutak se zamislio, zatim podigne telefonsku slu�alicu sa svog stola. - donesite dosje tonyja riccija. trenutak kasnije otvore se vrata, u�e Samova tajnica, polo�i pred njega dosje, pogleda me pa izi�e. primijetih kako je samove o�i slijede. - prava je - rekoh. - zbilja prava. ne znam ne bih li zagrizao, ukoliko bi se odrekao te jabuke. nasmijao se i otvorio dosje. - tony je prije mene radio za arlene gately. do�ao je ovamo kad i ona. - ona jo� uvijek radi za tebe? - poginula je .pred dvije godine. u avionskoj nesre�i. - oh - rekoh. - �to je s njegovim prijateljima? - nijednog se ne mogu sjetiti. usredoto�io se na dame. nikad nisam �uo da je imao kakvog mu�kog prijatelja. - �to je s njegovom obitelji? - ona je ovdje u san franciscu. njegov otac prodaje ribu na wharfu. mislim da mu bra�a posjeduju brod. - ima� li njihove adrese? sam otrgnu prema sebi list iz ibloka i napisa na njemu adresu. uzeh papir. - 2elio bih se jo� ne�ega sjetiti. - postoji ine�to - reikoh. - ali ako ne �eli�, ne mora� mi re�i. - sto to? - nora i riccio. gospo�a Hayden mi je rdkla da si je natjerao na nagodbu. kaiko ti je to uspjelo? trenutak je oklijevao. - znao sam �to se doga�a. bilo je samo pitanje vremena kad �u dobiti fotografije. �izila je am se smirila. - ima� iji ih jo� uvijek? odmahne glavom. - dao sam joj ih poslije kona�ne presude. nisam �elio ni jedan njihov komadi�. imao sam dovoljno da bih se sje�ao. nisam ni�ta rekao. on me pogleda. 210 - bila je to pravedna nagodba. msam tra�io ni�ta �to je uistinu njeno. podijelih smo samo ono �to smo zajedno stekli. - ni�ta ne zamjeravam. - nadam se da ne�to mo�e� u�imti. neprestano se sje�am dani iz vremena dok je bila djevoj�ica. nakon �to si je prestao posje�ivati, bila je neko vrijeme kao izgubljena.

- ja to nisam �elio - rekoh. - to je bilo norino maslo. - nisam znao - re�e sam iznena�ena glasa. - nora mi je rekla kako si jednog dana jednostavno odlu�io da vi�e ne�e� dolaziti u posjete. zagledah se u njega. - to zbilja zvu�i kao norino. - zna�, mislio sam da znam sve, ali... - zgnje�io je jednu cigaretu i zapalio drugu. - jedno nikada me�u zalboraviti. - �to to? - dogodilo se to prije ikakvih pet godina. dani je navr�avala desetu i rekla ne�to o tome kako bi �eljela ro�endansku proslavu. nora je po�izila. rekla je maloj da prestane isticati svoje godine, jer �e to, bude li ohcdlo govorila o svojim godinama, biti vrlo nezgodno za njenu majku. dani nije shvatila pa je pogledala noru i upitala: "zar ne �eli� da odrastem, mamice?" nora je zaustila da joj odgovori, a onda me opazi kako je promatram. oti�la je i ostavila malu da stoji s izrazom povrije�enosti na licu. potegne" iz cigarete. - iskreno vjerujem da je nora bila ljubomoma na dani. na njenu mladost, na njen razvitaik. na sve u vezi s njom. ni�ta nisam mogao poduzeti. nora bi mi uvijek vrlo jasno natuknula kako ja nisam njen otac, pa se nemam pravo mije�ati. trenutak pogleda u svoj stol, a onda podi�e pogled u mene. - pretpostavljam da se pita� kako to da sam je unato� svemu �to sam o njoj znao, o�enio? - pomislio sam na to nekoliko puta. - ti to mo�da ne�e� razumjeti re�e mirno. 14* 211 - bio sam umjetni�ki kriti�ar u provincijskim novinama. bez obzira �to rekli, u svijetu umjetnosti san francisco jemali grad. otkrio samne�to veliko. to sedogodi mo�da jednom u �ivotu, ima� li sre�e. ali samo ima� li sre�e. otkrio sam noru hayden, i �to god drugo ona bila, na svom j'e umjetni�kom podru�ju jedna od naj've�ih. ono �to ona radi sa skulpturom, jest istina. toliko puno istine, da ne mo�e� prestati razmi�ljati kako je nora do dna izvu�e za svoj rad, pa joj ni�ta ne preostane za nju samu ili bilo koga drugog kao ljudsko biee. znao sam kakva je. mislio sam da �u ne�to od te istine, ikoju sam vidio u njenu radu, mo�i prenij'eti u njen vlastiti �ivot. ali grije�io sam. potpuno sam grije�io. nisam vidio kako je jedina istina kbju je kadra stvoriti, u njenu radu. ni�ta drugo, nitko drugi nije bio va�an. a postojalo j'e jo� ne�to. - sto to, same? pogleda me. - volio sam je - re�e j'ednostavno. zatim se mra�no nasmije. - ali gle kamo ljubav ode. od cijele ijubavi ostalo mi je par slika na zidu i nekoliko kipova. ali ti ima� ne�to. bez obzira kako sve to sada lo�e izgleda, ti ee� uvijek imati ne�to �to �e ti pokazivati �to je ostalo od ljubavi. znao sam na �to misli. ustadoh. - bio si vi�e nego ljubazan, same. i on ustane. - volio bih dani ne�to poslati. misli� li da bi bilo u redu? - uvjeren sam da bi to voljela, same. pru�i mi ruku. - iska�i joj moju ljubav. - ho�u, same - rekoh. - hvala ti. ulica post j'e vrvjela od poslij'epodnevnih kupaca, a sunce mi udaralo u o�i nakon zaklonjene hladne tame u galeriji. osjetih kako mi se pod odje�om iz ko�e probija znoj, pa potra�ih hlad kr�me. naru�ih bocu piva. u�u dvojica turista i stanu do mene. i oni naru�i�e pivo. - isuse, kak j'e toplo - re�e j'edan od njih. - bome je, stari - re�e drugi podigav�i zapj'enjenu �a�u do usana. - ai promisli si kak je istom toplo onim 212 j'adnim momcima na onoj stijeni u zalj'evu. icladim se da bi na ovakav dan sve dali za fla�icu piva.

dobacih im pogled i pomislih na stijenu o koj'oj govore. alcatraz. no ima i drugih stijena. moja k�i je na svojoj vlastitoj'. a j'o� je klinka. pitao sam se �to poduzima kako bi se rashladila u ovoj' �arkoj ranoposlijepodnevnoj' vru�ini? pitao sam se, kakve stvari o njoj pronalazi gospo�ica spicer? vjerojatno takve za koje nisam znao. i nisam mogao znati. 5 marian spicer prepozna cipele i prije nego j'e �ula njegov glas. bijahu tako sjajno ugla�ane da se u njima skoro mogla ogledati. da j'e prebacio nogu preko noge, ispod "ogavice bi se pojavio bijeli rub �arapa. podigla je glavu sa zabilje�ki prostrtih po stolu. - ah! nije li se uobra na�a dijeva mariaii zaigrala s robin hoodom, planduju�i na sjenovitu proplanku �ume sherwooda, poslijepodneva ovog pretoplog? ona se naka�lja. - sjedni, rede, prije nego razlij'e� kavu po mojim papirima. dobro je �to te poznajem. ni sam �erif iz nottinghama ne bi razumio engleski kakav ti govori�. stajao je i cerekao se, plave su mu se o�i nabirale a crvena kosa po obi�aj'u bila ra��upana. dr�ao j'e dvije �alice kave, po jednu u svakoj ruci. - ti kao da si spremna za odmor - re�e spustiv�i jednu pred nju. - hvala. on se ogleda po kantini. bila je skoro prazna. - trebalo bi poduzeti ne�to drasti�no. namje�tenici kao da ne koriste cjelokupne prednosti odmora za kavu. za jednim od ostalih stolova sjedila j'e tako�er nadzornica, s djevoj'�icom i nj'enom majkom. djevoj�ici bij'a�e oko petnaest, bila je trudna i mrzovoljna. njena je majka pripovijedala nadzornici markove konake, a ova je strpljivo klimala glavom. 213 marian je poga�ala �to �ena govori. toliko j'e puta �ula isto: "nisam znala nikad ne bih pomislila... moja vlastita k�i... to je zbog onih balavaca �to ih je..." svagda isto. djeca upadaj'u u nepriliku, roditelji su uvijek iznena�eni. naravno, nikada to ne predvide. uvijek su prezaposleni drugim stvarima. neke imaju smisla, neke ne, ali sve dovodi do istoga - suda za maloljetne. - gdje si bio cij'eli dan? - upita, sikupiv�i papire u urednu hrpu. red bu�no srkne ikavu. - �to misii�? tra�io sam vani onog maloga u�ljivog homi�a. marian j'e znala na koga misli - na �esnaestogodi�nj'ega dje�aika koj'eg su roditelj'i poslali u vojnu �kolu kako bi od njega tamo napraviii mu�karea, nakon �to j'e pred ikakvih �est mjeseci uletio u policijsku klopku. �etiri dana kasnije javili su da je nestao iz �kole. - jesi li ga prona�ao? - prona�ao sam ga. upravo ondje gdje smo i pomislili da �e biti. u mu�kom zahodu nekog �minkerskog bara na north beachu. - ne vidim za�to ti j'e to moralo oduzeti �etiri dana? - zna� li ti koliko tamo ima takvih lokala? - upita on srdito. onda opazi njen osmij'eh pa se opusti u stolici. - trebala si vidjeti balavca kad sam ga prona�ao. jo� j'e uvijek nosio �kolsku odoru. izgledala je kao da je u njoj' spavao sva �etiri dana. kad me ugledao, dobio je histeri�ni napad. udarao je, vri�tao i grebao. morao sam pozvati radiopatrolu da mi ga pomogne privesti. - pogleda je i zlobno se naceri. - usprkos svemu, danas nisam bio tako lo�. po�lo mi je za rukom da me pet puta zaprose, a jednom je to u�inila �enska. tamo je to veliki uspjeh. vjeroj'atno je pomislila da sam pravi peder. - jesi li obavij'estio njegove roditelje? red klimne. - bit �e sutra ovdj'e. - slegnuo je ramenima. - takav j'e �ivot. de�ki �e postati �enske. - jadni klinac. - bila je to vrsta slu�aj'a kakvu nijedno od njih nije volj'elo. osje�ah' bi se potpuno 214

besikorisnima. nisu bili u stanju u�initi ni�ta konstruktivno. jedino su mogli slu�aj predati psihijatrima. a bilo je i slu�ajeva, smatrala je marian, kad su i oni bili bespomo�ni. - ti si mala radina p�ela. na �emu radi�? slu�aj hayden? - prezime dj'evoj�ice je carey. - znam to. ali sve novine to zovu slu�aj'em hayden. po maj'ci koja je fora u ovom gradu. - jo� jednom bu�no srkne kavu. - �to j'e s malom? marian ga zami�ljeno pogleda. - ne znam zapravo. nisam je jo� u stanju ocijeniti. ne podudara se s ve�inom ostale djece na koju sam nai�la. on radoznalo podigne obrvu. - �ak i tebe izlu�uje, zar ne? ovo su prihvatni izvj'e�taji? klimnula je. - daj da pogledam. promatrala ga je kako �ita gornju stranicu. izvje�taj lije�nice. prije nego j'e po�alju u barake, svaku djevoj'ku koja sti�e ovamo sustavno pregledaju. dani su pregledali u subotu, ali psihometri�ki nalazi nisu napravljeni do ponedjeljka j'er je taj odjel preko vikenda zatvoren. marian je bila uvj'erena da su propustili ne�to vrlo va�no o djetetu, ali na to nije mogla pokazati prstom. red j'e, me�utim, uistinu vrstan. dugi je niz godina nadzornik. mo�da on izi�e s ne�im �to �e pomo�i. on do ikraja pro�ita lije�ni�ki izvje�taj i cini�ki je pogleda. - drago mi je �to vidim da je barem ovo dijete normalno. znala j'e o �emu govori. himenalno prsnu�e potpuno, oiiljak dobro zarastao i vremenski neodredljiv. postoje, me�utim, znakovi iritiranja na vaginalnim stijenkama i lagani otok klitorisa, �to ukazuje na vjerojatnost u�estale seksualne aktivnosti u razdoblju neposredno pred ovaj pregled. - pooinjem vjerovati da u san franciscu nema �etmaestogodi�nje djevice. pogleda je i naceri se. 215 - osvrnuv�i se unatrag, marian, jesi li ti u �etrnaestoj jo� uvijek bila djevica? - prestani sa �alama, rede. ne dopusti da ti ove stvari iskrive nazor na svijet. dobri klinci rijetko zavr�avaju ovdje. - tko je to u�inio? momak kojeg je ubila? zagledala se u njega. - nije htjela re�i. kad god je o tome netko pita, ona za�uti. ne govori, ni�ta ne ka�e. pro�itaj psihometri�ke nalaze i sam se uvjeri. kad je stigao do sredine stranice, opazila je kako mu se podi�u obrve. i za to je znala. - mala ima kvocijent inteligencije 152. - tako je. imamo posla s izuzetno visokim stupnjem inteligencije i percepcije. to nam ote�ava razumijevanje onoga �to slijedi. pro�itaj. nastavio je �itati bez rije�i. brzo je preletio nekoliko idu�ih stranica, a potom odlo�i izvje�taj. - ona se igra s nama. ne ku�im. za�to? - i ja sam stekla posve isti dojam. jesi li pro�itao �to je rekla psihijatru na kraju njihova razgovora? da je slobodno priznala svoj pogre�an �in, da shva�a kako to nije smjela u�initi, da je potpuno voljna razgovarati o svemu �to se odnosi na njeno zlodjelo, ali da je ne zanima raspravljanje o stvarima izvan toga. ostali dio njena �ivota je osobne naravi i ona ne osje�a nikakvu pobudu da ga otkriva, po�to nema veze s onim �to je u�inila. - to je prili�na izjava. marian klimnu. - u tijeku ovog vikenda ponovno je stekla vlast nad sobom. �teta �to nismo prodrli do nje kad je stigla, u subotu. tada je bila smetena i nespokojna. - misli� li da ju je netko obradio u tom smislu? - jedini koga je vidjela bio je njen otac, ali on na to nikada ne bi pomislio. za njega je ona jo� uvijek mala djevoj�ica. kad ju je zadnji put vidio bila je stara oko osam godina, i premda vidi da je narasla, nisam sigurna da shva�a koliko je odrasla.

- kakav je on? - drag i nje�an �ovjek. 216 - s onakvom ratnom biografijom? - redov glas bija�e nepovjerljiv. - to je paradoks. nego, �ao mi je jadnog momfca. po njegovoj odje�i je o�ito da nije previ�e imu�an, a ipak je do�ao ovamo �ak iz chicaga da vidi mo�e li pomo�i. njegova �ena je ostala doma i svaki trenutak o�ekuje dijete, pa je rastrgan na dvije strane. on �eli dobro, ali nije dovoljno siguran da zna �to je dobro. - kakva je gospo�ica hayden? - nora hayden zna �to ho�e. cijelo vrijeme. ona mo�da i jest istaknuta umjetnica, ali je i prava kurva. �ao mi je �to je mala sve te godine morala �ivjeti s njom. nije to moglo biti lako. - �ini mi se da ti se ne svi�a. - cini mi se da ne. ali to ne mijenja osnovni problem. kako doprijeti do male i posti�i da se otvori? - ponekad ih je najbolje pustiti na miru. mo�da �e, kad nam malo vi�e povjeruje, uvidjeti da joj �eumo pomo�i, pa �e do�i ovamo. - to bi bilo ostvarivo kad bismo imali vremena. ali murphy nas �eka samo do idu�eg tjedna. pretpostavljam da na njega vr�e veliki pritisak da ovo �to prije ra��isti, pa ne namjerava dopustiti da pro�e zakonski rok od petnaest dana. posegnu za svojom �alicom. kava je sada bila hladna, ali je ona ipak popije. - imam nekakav �udan osje�aj da u ovom slu�aju nismo ni blizu istini. sude�i po sposobnosti obuzdavanja koju mala pokazuje, ne mogu vjerovati da je ona po�inila ubojstvo. - �to misli�, tko ga je onda po�inio? njenja majka? - puno vjerojatnije, �ini mi se. - ali sve ukazuje protiv toga. pro�itala si sve izjave. bila si na istra�nom sudu i �ula ih ponovno. sve ukazuju na malu. - o tome se i radi. to je kao kad do�em ku�i i zateknem sve na svom mjestu. tada znam da ne�to nije u redu. isuvi�e je besprijekorno. usto, postoji samo jedan svjedok. - majka? klimnula je. red se trenutak zami�ljeno zagleda u nju. 217 - ne dopusti da te to, �to ti se ne svi�a nj'ena majia, gurne niizbrdo. i ja ponaj�e��e itako osje�am kad vidim koliko j'e glupa ve�ina roditelja. puno bih radije irivio cnjih nego klince. ali to tako ne ide. ustao j'e, pri�ao vratima kuhinje i vratio se s jo� dvije �alice kave. - gdje je mala sada? - na psihijatriji. mo�da jenningsova danas dopre do nje. - sally jenmings je izvrsna. ako je ona ne privoli da se otvori, nitko ne�e. - nadam se. ja u me�uvremenu moram po�eti raditi na svom zapisniku. sudac murphy �eli da pogledam kopiju brakorazvodne parniee roditelja. idem po nju njihovu odvj'etniku. marian odgurnu svoju stoliou unatrag. - kaiko su anita i de�ki? - kao i uvij'ek. anita �eli na�i ikakav honorarni posao kalko bi pomogla da izi�emo na kraj s novcem, ali sam joj rekao: samo preko mene mrtva. isuvi�e dobro vidim �to se doga�a klinoima �ij'i roditelji rade honorarno. suosje�ajno je kliminula. ponekad se �udila kako neki �o�enjeni mu�ikarci uspje�no opskbljuju ku�anstvo svojim pla�ama. mogla je razumjeti za�to redove cipele uvijek �ekaju barem dva mj'eseca na popravak. uzdahnula je. - stevie... to je tnajstariji... gnj'avi nas da mu nabavimo moped. ka�e da ga imaju svi klinci u �koli. - namjerava� li mu ga nabaviti? - ako prona�em kakav dobar rablj'eni za pedeset iarti. - pogleda u stol. - �ini se da sam sebe zavaravam. nema ih za takav novac.

- mo�da �e� imati sre�e, rede? - stisnut �u palce. ali to me ponekad pla�i. - �to time �eli� re�i? - stevie je dobar klinac i sve to, ali neprestano razmi�ljam o stvarima kojih se mora odre�i. zna� na �to mislim. mo�da nij'e dobro znati toliko. klimnula je. - kadikad se probudim usred no�i - re�e on - sanjaju�i da sam de�uran i da mi dovode klinca, a to 218 je stevie. ja ga tada upitam za�to, a on mi ka�e: �to si o�ekivao, tata? zar da zauvijek vjerujem da je mjesec na�injen od mladog sira? trenutak se zagledala u njega. to je ta nevolja sa svima njima. isuvi�e vide i isuvi�e osje�aju. prijateljski polo�i ruku na njegovo rame. - dan je bio dug i vru�. za�to ostatalk poslijepodneva ne ode� s posla ku�i? on podi�e svoju ruku i nj'ome zahvalno pomiluje njeinu. - za�to? - upita naceriv�i se. - pa da masmrt u0la�im anitu da sam bolestan ili �togod drugo? 6 na zidu iza malenoga pretrpanog pisa�eg stola, u isto tako malenoj i staklom ogra�enoj prostoriji, bila je magisterijska diploma iz psihologije sveu�ili�ta u vvisconsinu. na diplomi, ispisano lepr�avim goti�kim pismom, ime sally jennings. datum, lipanj 1954. diplomu je sally jennings primila s trideset osam godina. iza nje bija�e petnaest godina rada na poslu nadzornice; za to je vrijeme studirala i �tedjela kako bi postigla svoj oilj. kad je sav novac pa�ljivo sikupila, uzela je dvije godine dopusta i vratila se s diplomom. pro�le su jo� dvije godkie prije nego se u njenu sada�ojem odjelu ispraznilo mjesto. bila je mladolika, sivkaste kose, posjedovala je mirno�u i prijaznost, te istinsko suosj'e�anje za djecu koja joj dolaze. u ve�ini slu�ajeva ona bi to osjetila i uzvratila joj istom mjerom. s vremena na vrijeme poneko bi izmaklo njenu nedohvatljivom utjecaju. ovo je bio jedan od takvih slu�ajeva. pogledala je dani preko stola. djevoj�ica je sjedila bez rije�i, smirena lica, ruke je udobno prekri�ila u krilu. sally je neki dan zamijetila da je mala dotjerala nokte. nadzor nad sobom zacijelo postoji. posegnu za cigaretom i opazi kako joj o�i djevoj�ice slijede ruku. 219 - ho�e� li cigretu, dani? - upita j'e ij'ubazno, pru�aju�i kutiju. dani oklij'eva�e. - u redu j'e, dani. ovdje mo�e� pu�iti. dani uze cigaretu i prihvati vatru. - hvala vam, gospo�ice jennings. psiholog zapali vlastitu cigaretu i zavali se u stolici. polako je ispu�tala dim i promatrala ga kako lijeno lebdi prema stropu. - volim gledati kako se podi�e dim -re�e nehajno. - poput malih je oblaka �to na nebu proprimaju svakojake likove. - sli�no su se igrale djevoj�ice u �koli gospo�ice randolph. igru smo zvali brzi rorschach.1 sally jennings pogleda dani. u njenim o�ima bio je slabi tra�ak zadovoljstva. - iznenadili biste se kad biste znali �to su neke djevoj�ice vidjele. pone�to j'e od toga uistinu bilo pretj'erano. - za nekog tako miadog, ti prili�no zna� o psiholo giji - puno �itam o njoj. neko� sam �ak pomi�ljala da postanem psiholog, ali sam promijenila mi�ljenje. - kako to, dani? smatram da bi uspjela. - ne znam. mo�da zato �to mi se nije svidjela zamisao da ljudima zavirujem u misli. ili mo�da �to j'ednostavno ne volim zavirivati, amen. - misli� li da ja zavirujem, dani? dani je pogleda. - to vam je posao, zar ne? - upita grubo. - vidj'eti kako iznutra radim?

- to je samo dio toga, dani. manj'i dio. glavno je vidjeti mo�emo li prona�i na�in da ti pomognemo. - �to ako ja ne �elim pomo�? - mislim da je na ovaj ili onaj na�in svi �elimo, priznamo li to sebi ili ne. - trebate li vi pomo�? - upita dani. 1 od: rorschach test. - test analize li�nosti, nazvan po �vicarskom psihijatru hermannu rorschachu 1884-1922, u koiem testirana osoba govori kakve predod�be u njoj izaziva odre�eni niz iikova na�injenih mrljama tinte; odgovori se potom ra��lanjuju i tuma�e. 220 - mislim da trebam. ponekad se osje�am vrlo bespomo�nom. - idete u tada psihologu? sally jennings klimnu. - radim na psihoanalizi zadnj'ih nekbliko godina. od tog vremena shva�am kako moram znati vi�e o sebi prij'e nego svoj posao obavim kako treba. - kako �esto idete? - barem jednom tjedno. ponekad �e��e, kad imam vremena. - maj'ka ka�e da jedino bolesni ijudi idu psihoanaliti�aiima. ona tvrdi da je to zamjena za rimokatoli�ku ispovijest. sally jennings dobaci dani pogled. - zar je tvoja maj'ka uvij'ek u pravu? dani je pogleda me odgovoriv�i. psiholog zamijeti kako se u njenim o�ima podi�e zid. brzo promij'eni temu. - lije�nik koji te pregledao rekao mi je da si se �alila na bol u grudima. bole te ve� dugo? dani klimnu bez rij'e�i. - koliko dugo? dani oklijeva�e. - to zacijelo nije zavirivanje u tvoje misli. to j'e lije�nicko pitanj'e. - zar ne�to nije u redu? - upita dani, a u glasu joj nenadana zabrinutost. sally je promatrala kako se nj'ene ruke i nehotice podi�u prema grudima, pa osjeti ubod savjesti zbog toga �to je probudila danin strah. - ne, sve je u redu. to je j'ednostavno zato �to lij'e�nici svemu �ele znati razlog. - kad sam se po�ela razvijati, uvij'ek sam sputavala svoj'e grudi. tada su me toliko po�ele boljeti da sam to prestala �initi. odonda s vremena na vrijeme osjetim fool. sally se nasmij'e. - za�to si, zaboga, �inila takvo ne�to? to je nekako staromodno. dj'evojke to ve� odavna ne rade. - �ula sam svoju maj'ku kako o tome govori svojoj prij'atelj'ici. rekla je kako to u japanu �ine gej'�e kako bi se doimale mladima i sprije�ile se da odrastu. 221 - zar ti nisi �eljela odrasti, dani? - naravno da jesam - re�e dani brzo. - pa za�to si to onda �inila? - ponovi sally. dani ne odgovori. - mo�da zato �to si mislila da �e� tdme ugoditi majci? zamijeti kako se u daninim nenadano �irom otvorendm o�ima odra�ava istina njena pogotka. - to je razlog, zar ne, dani? sputavala si svoj'e grudi sve dok te nisu zaboljele, j'er si mislila da �e tvojoj majci goditi ako se bude� mogla sprije�iti da ne odraste�? odjednom je mala plakala lica skrivena u dlanove. psiholog nje�no iz daninih prstiju uze cigaretu i ugasi je u pepeljari. - ve�ina majiki zapravo ne �eli da im djeca odrastu, dani. one ih �ele sprije�iti da odrastu, jer se talko osje�aju va�nijima, korisnijima i mla�iima. - moja me majka voli - jecala j'e dani kroz svoje prste. - moja me majka voli. - naravno da te voli, dani. no sama ljubav poneikad ne spre�ava majku da �ini pogre�ke. dani podignu pogled, a u o�ima joj zasja�e blistave suze. - ja... j'a vi�e ne �elim razgovarati, gospo�ice jennings. smijem li se vratiti u

svoju sobu? sally ju je trenutak prou�avala a potom klimnu. - naravno, dani - re�e pritisnuv�i na svom istolu dugme kojim se poziva �uvarica. - razgovarat �emo opet sutra. kroz staklene zidove svog ureda promatrala je ikako dani odlazi niz hodnik. umorno uzdahne. bio je to dugi dan. malo j'e napredovala. mo�da sutra postigne vi�e. u sobu joj, kroz za'tvorena vrata, dopre glazba s televizora. danine noge nesvj'esno uhvati�e takt. naikon nekoliko minuta preda se njenu pozivu, otvori vrata i izi�e na hodnik. tu je glazba bila j'a�a i ona krenu za njom u veliku sobu za razonodu, gdje su se pred televizorom okupile djevojke. 222 glazba prestane i ekran ispuni gla'tko lice dicka clarka, bez ij'edne bore. iz zvu�nika se bez napora razlije�e njegov glas: - dobro do�li na ameri�ki podij. da bi dana�nja emisija krenula punom parom, na�a prva plo�a bit �e jedinstveni i neponovljivi chubby checker, koji pjeva svoj besmrtni "let's twist again"! dani je staj'ala i zanesena promatra kako se kamera pomi�e unatrag, ne bi li otkrila prepuni plesni podij'. ve�ina mladi�a nosila je �portske j'akne, a i djevojke su bile odjevene jednako nesputano. dok su stoje�i �ekali, trenutak je vladala ti�ina, a onda se iz zvu�nika razdere glazba s plo�e. prostorij'u ispuni promukao ritmi�ki pjev pjeva�a: let's twist again lak' we did last sutnmuh let's twist again lak' we did last yeuh neikoliko se dj'evoj'aka svrsta u parove i po�e plesati pred televizorom. s druge ih j'e strane prostorije promatrala �uvarica, a i njena su stopala podr�avala takt. - ple�e� li twist, dani? dani se okrenu. bila je to djevojka �to za jela sjedl do nje. klimnu. - da, sylvija. dj'evojka se nasmij'e�i. - pa, da im onda poka�emo? dani uzvrati osmij'eh. - vrijedi. dvije djevoj'ke se nagnu�e jedna prema drugoj, uozbilj'e lica i uhvate ritam. dok su ise svijale naprijed i natrag, prividno zaiijeplj'ene za j'ednu to�ku na podu, nijednom nisu pogledale jedna drugoj u lice. svaka je usredoto�ila svoj pogled otprilike na visinu koljena svoj'e partnerice. nakon nekoliko trenutaka �utnje, kad je svaka ispitala plesnu vje�tinu one druge, po�ele su razgovarati. - dobro to radi� - re�e sylvija. - ipak, ne tako dcdbro kao ti. - volim �agati - re�e sylvija. - to �u i biti. profi�. 223 - mo�e� ve� sada biti profi�. svlvia se ponosno osmijehnu. bila je ne�to vi�a od dani, oko godinu dana starija, sa skoro plavom sme�om kosom i plavim o�ima. - probajmo nekoliko varijacija. - pali. - hullyguliy. dani se naceri i zaple�e po njenim koracima. - sada madison. - sylvija se izvila a dani po�ela kru�iti oko nje; zatim se dani izvi a sylvija po�e kru�iti oko nje. svlvija se naglas nasmija. - sad �emo ih dotu�i s watusijem. kad se po�ela kretati po taktu glazbe, o�ivje�e skoro primitivni koraci plesa iz d�ungle. dok je glazba ja�ala i praskala, dani prihvati, a potom zadnji povik pjeva�a izblijedje zajedno s glazbom. dvije djevojke su stajale, te�ko disale i gledale jedna drugu.

- mo�da je bilo malo preve� - re�e svlvija. - ajmo - odgovori dani. glazba ponovno zasvira. sylvija pogleda dani. - da probamo jo� jednom? dani odrnahnu glavom. - ne mogu disati od cigareta. ovaj broj �u presko�iti. svlvija se nasmije�i. - imam deset centi za coca colu. bumo svaka pol. - hvala. - dani je i sama mogla kupiti jednu, ali to ne bi bilo pristojno. platit �e idu�u. sylvija pri�e automatu i uze coca colu. na obli�njem stolu bija�e nekoliko slamki. utakne dvije u bocu i vrati se. - smjestimo se ovdje. sjele su na mjesta odakle su, sr�u�i coca colu, mogle vidjeti televizijski ekran. pojavi se reklama i njihove je o�i poprati�e s vi�e pozornosti nego program. - ta reklama o gumi za �vakanje je prava. vrati se dick clark a potom i glazba. sylvija se okrenu dani. - ide� u danas pera�u mozga? dani tklimnu. 224 - kog si izvulkla? jenningsicu? - da. - ona i nije tako lo�a, mo�e� se s njom skompati. ali onaj stari, �ef. pravi je krimi� kad te pogleda onim ribljim o�ima. - ne znam ga - re�e dani. nekoliko su trenutaka promatrale plesa�e na ekranu. kamera pri�e vrlo blizu nekom plesnom paru. mladi� je bio visok i privla�an, kosa mu zadignuta i navla�ena po zadnjoj modi. djevojka je nosila �iroku vestu i suknju. postado�e svjesni da ih snima kamera, pa priredi�e malu predstavu. - taj de�ko zfbilja fino zgleda. podsje�a me na mog frajera. - malo je sli�an fabianu - re�e dani. - moj frajer je pljunuti fabian - re�e sylvija ponosno. - to me je i �opilo, u prvom redu. mislim da je fabian naj. - ja vi�e volim bra�u rackie i frankie avalon. oni ga �i�aju. - i elvis. ali ne pri�am o njihovim glasovima. fabian ga ima. samo me pogleda i ja se topim. - pogledala je dani. - ima� frajera? - ne. - si ga imala? dani odmahnu glavom. - zapravo ne. ne stalnog. - kaj ti onaj momak ni bil frajer? onaj... dani odmahnu glavom. - mislila sam da je - re�e sylvija. - zato kaj su te dali ovdje k nama. jumferice su u drugoj baraki. ho�e� re�i da je to bio netko drugi? - ne �elim o tome razgovarati. sylvija se zavali u svoju stolicu. - fali mi moj frajer. - gdje je? svlvija mahnu palcem prema prozoru. - tam u baraikama za de�ke. - �to radi tamo? �- zajedno su nas doveli - re�e svlvija. - richie je posudil kola da se malo profuramo. onda smo oti�li 15 kamo ljubav ode 225 gore do golden gate parka. tam su nas pokupili pajkani. - ne 'ku�im. za�to bi vas gnjavili? sylvij'a se nasmije. - ne budi nezgodna. rekla sam ti da je richie posudil kola. uz to su bila dva ujutro, a mi smo na stra�njem sj'edalu radili zna� ve� �to. - popij'e ostatak coca cole. - stara, bilo je da sanj'a�, zna� kaj mislim? - uzdahnula je. - spu�teni krov, mjesec, glazba s radija u kolima. upravo smo uzlijetali kad eto nesalomljivih. onda je do�lo do prave gu�ve.

- idem po jo� jednu coca colu. - kad se dani vratila, sylvija j'e promatrala mla�eg pjeva�a koji je nastupao kao gost. - on zapravo ne pj'eva - re�e sylvija. - samo mi�e usnicama na playbaok. - kako zna�? - ne vidi� orkestar, ne? osim toga, u glasu mu j'e sna�na jeka. to mogu napraviti samo u studiju za snimanje. - trenutak je promatrala zumiranog pjeva�a. - ali je stvarno sladak, samo ne kak fabian. si danas dobila po�tu? dani odmahnu glavom. - ne, ali je nisam ni o�ekivala. - druge su dobile. o�ekivala sam pismo od richija, ali nije stiglo. rekal je da bu pisal svaki dan. - u glasu joj se pojavi zabrinutost. - misli� li da mi ga deksteri ne�ej'u dati, ha? - sumnj'am. - umrla bum ak mi se do sutra ne javi! - ne brini, javit �e se - re�e dani utje�no. dvije djevojike su sjedile bez rije�i, dijelecl coca colu. 7 do�ao sam na wharf taman ne�to prije posljepodnevne gu�ve. uli�ni prodava�i su punili svoje pokretne �tandove, znala�ki sla�uoi kosane rakovice na smrvljeni led, ukra�avaju�i rubove svojih kolica �arenim stakle 226 nim �a�ama s netom s^buhanim ru�i�astim ra�i�ima. bilo je kri�ki svje�e pe�ena ra�enog kruha i peciva. nad cijelim je podru�jem lebdio opojan miris tr�nice ribom. pro�oh pokraj tarantina prema pomorskom muzeju. ribarski su brodovi, lagano se nji�u�i s pomicanjem vode, privezani �ekali no�. niz wharf je bilo jo� �tandova. jedan, zamalo u sredini bloka, bilo je prekriven izblijedjelom ceradom. preko nj'e bij'a�e velikim slovima ispisano riccio. zastadoh. �ovj'ek �to je radio za susj'ednim �tandom, ruke su mu vje�to dzlagale rakovice, prozbori kutom uisana: - danas su zatvoreni. - znate m gdje ih mogu na�i? on ostavi rakovice i pri�e mi. - vi ste novinar? klimnuh. - u mrtva�nici su. pogreb j'e sutra ujutro. do�li ste intervjuirati obitelj? - na neki na�in. - momak je bio nevalj'ao - re�e. - ni kao mali nilkad ne bi do�ao da pomogne na �tandu. nije �elio poput svoje bra�e prljati ruke ribom. bio je prefin za njih. rekao sam njegovu ocu da �e lo�e zavr�iti. - koj'a mrtva�nioa? - upitah. - mascoganij'eva. - gdje je to? - bili ste kod bimba? klimnuh. - nasuprdt bimbu, na drugoj 'straini ulice, bldk ni�e. - hvala. - krenuh natrag prema svom automobilu. auto sam ismjestio na aveniji jaokson pokraj mrtva� nioe. bila je to gra�evina s pro�eljem od bijela kamena i mramora. otvorih vrata i u�oh. stajao sam u mra�nom, blago osvijetljenom predvorju, �ekaju�i da mi se o�i priviknu na tamu, a onda pri�oh staklom prekrivenom putokazu na zidu. u trenu se iza mene pojavi u tamno odjeveni �ovjek. - mogu li vam pomo�i, gospodine? - re�e tiha glasa. - riccio? 15* 227 - ovamo. slijedio sam ga do dizala. pritisnuo je dugme i vtrata se otvori�e. - ne znam je li obitelj jo� uvijek gore. mo�da su oti�li na ve�eru, ali svoje ime mo�ete upisati u knjigu odmah do vrata. soba a.

- hvala. vrata se zatvora�e. kad su se ponovno otvorila, iskora�ih. soba a bila je s druge strane hodnika. pogledah kroz otvorena vrata prve prostorije i kroz lukom nadsvo�en prolaz u drugu. na njenu suprotnom kraju opazih lijes pod cvjetnim pokriva�em. dok sam mu prilazio, moji koraci nisu prouzro�ili nikakav �um na debelom sagu �to je prekrivao pod. zastadoh sa strane i spostih pogled. dakle to je �ovjek kojeg je ubila moja k�i. na prvi pogled se doimao kao da samo spava. mrtvozomici su dobro obavili svoj posao. bio je zgodao, a gusta crna kosa padala mu je na visoko �elo kao u kakve mlade udovice. nos mu bija�e ravan i jak, usta �vrsta, premda �alk i sada blago putena. trepavice mu duge kao u kakve djevojke. osjetih kako u meni raste osje�aj sa�aljenja. nije mu moglo biti vi�e od trideset. iza sebe za�uh uzdah, skoro jecaj. iznena�eno se okrenuh. u udubljenju u zidu do lukom nadsvo�ena prolaza, na maloj stolici s ravnim naslonom sjedio je star�i�. nisam ga opazio kad sam ulazio, premda sam vjerojatno pro�ao tik uz njega. pogleda u mene a tamne mu o�i zasvjetlucaju na plamenu svije�a. - ja tata - re�e. - vi znali moj sin? odmahnuh glavom. pri�oh mu. - moje sau�e��e, gospodine riccio. - grazie - rekao je sjetno dok su mu umorne o�i tra�ile moje lice. - moj tony, on ne tako lo� de�ko kako kazati. samo, on previ�e �eli. - vjerujem gospodine riccio. nikada nitko nije tako lo� kako to ljudi o njemu ka�u. s druge strane lukom nadsvo�ena prolaza dopru glasovi. - tata! s kdme to unutra govori�? 228 okrenuh se i pod lukom ugledah mladog muskarca i �enu. mladi� je bio vrlo sli�an mu�karcu u lijesu, premda mu crte lica bijahu ne�to krupnije i surovije. mlada �ena bila je odjevena u crninu kakvu su, �ini se, samo talijanke u stanju nabaviti u doba korote. kosu joj je prekrivao �ipkasti rubac, lice joj strpljivo i lijepo ma tu�an i umoran naoin. - to jo� jedan od mojih sinova. steve - re�e starac. - i fidanzata moga tonyja, anna stradella. mladi� je zaprepa�teno gledao u moje lice. - tata! - re�e prodomo. - zna� li ti tko je ovaj �ovjek? starac odmahnu glavom. - on je otac djevoj�ice! ne smije� s njim razgovarati. zna� sto je rekao odvjetnik. - ba� me briga �to ka�e advokat! ja pogledam ovom �ovjeku u lica kad on stao kraj lijes. i ja vidim isto tuga ikoju imam u srcu. - ali tata - prosvjedovao je mladi� - odvjetnik nam je rekao da ne smijemo s njima razgovarati ukoliko ih namjeravamo tu�iti. to nam mo�e �tetiti parnlici! gospodin riccio podignu ruku. - stani! - re�e odrje�ito na �udan dostojanstven na�in. - kasnije se odvjetnici mooi boriti. sada, mi sasvim ista. dva oca, �iji djeca im donesu togu i sramotu. okrenu se natrag menli. - sje'te, gospod' carey. oprostite mom desku. on jo� uvijek mlad. - hvala vam, gospodine riccio. mladi� se ijutito okrenu i izi�e iz prostorije. djevojka je ostala i promatrala nas. uzeh dvije stolice �to su stajale pokraj zida i ponudih joj jednu. trenutak je oklijevala, a zatim sjedne. ja se smjestih na drugu. - moje sau�e��e, gospo�ice stradella. klimnula je ne odgovoriv�i; o�i joj bdjahu tamne na blijedu licu. - va�a mala curica? - upita gospodin riccio. - kako je? 229 nisam znao �to da ka�em. kaiko bi okrutao zazvuealo da sam rekao kalko je u redu, dok ondje u lijesu, nekoliko metara od nas, le�i njegov isin.

starac nasluti moje misli. - jadno dijete - re�e nje�no. - ona jo� maila. - pogleda me u lice. - za�to ste do�li, gospod' carey. - da saznam ne�to o va�em sinu. - spazih kako mu se �ire o�i. - ne da mu nanesem sramotu - dodah brzo. - nego da saznam ne�to o svojoj k�eri. - nemoj da vam je neugodno, gospod' carey. samo je ispravmo �eljeti pomo�i va�i k�eri. - hvala vam na razumijevanju, gospodine riccio. - dakle, �to �elite znati? - je li va� sin imao kakvih blisikih prijatelja? slegnu ramenima. - prijatelja? - upita. - ne. nikakvih prijatelja. anna, koju trebao �eniti, bila bi mu prijatelj. njegova bra�a, steve i john, on bi mu bili prijatelji. ali on ne�e nikoga od njih. on �eli biti u visoko dru�tvo. starac se gorko nasmije�i a o�i mu zasjeni sje�aoje. - kad tony bio mali de�ko, on mi ka�e: "tata, tata, pogledaj gore, ozdo sa pristani�te. gore na vrh nob hilla. ja �u jednog dana ondje �ivjeti. ondje tamo gore ti ne mo�e� smrditi ribu!" ja se smijem. "tony", ka�em. "idi u�i svoju zada�u. idi igratli bejzbol kao dobar de�ko. mo�da jednog dana ti bude� ko' bra�a di mag i nabavi� svom tati velim restoran na wharfu. ne sanjari". ali tony, on uvijek sanja. kad zavr�i �kolu, on ne �eli biti igra� bejzbola ko' bra�a di mag. on ho�e biti umjetnik. on pusti brada i visi u kavana. do�e doma kasno svaku no� i spava kasno svako jutro. ne ide on van na brodu sa svojom bra�om. njegove ruke previ�e fin. kad star dvadeset godina, on dobi posa' kod trgovac umjetnina. debela gospo�a. onda posli dobi drugi posa'. veliko mjesto ovaj put. kraj gumpa. jedan dan on do�e dolje na moj �tand s lijepom damom. "ovo �ena moga �ef", on ka�e. oni jeli ra�i�i i kosana rakovica i smijali kao dvoje malih. onda oti�li. malo kasnije ja �itam u novine gdi se �ef i njegova �ena, oni se rastali. brinem za tonyjev pos'o, a onda jedan dan do�e on na moj �tand u nova nocatim kolima. skupa. ne ameii�ka kola. strana. "tata!" on ka�e. "uspio sam. 230 ja sad radim za �enu �efa. ona velika zvijer. velika kinta. a zna� gdi �ivim?" "ne", ja ka�em. "gdi �ivi�, tony?" on poka�e gore na brdo. "ba� tamo gore, tata", on ka�e. "ba� tamo gore na nob hillu ko' sam uvijek rek'o da �u. a zna�, tata, to istina. tamo gore nikad ne smrdi� ribu!" pogleda prema lijesu, a zatim mene. - tony, on niti tamo ne mo�e smrditi ribu. od tamo, on uop�e ni�ta ne mo�e smrditi. trenutak sam sjedio bez rije�i a onda ustadoh. - vrlo ste ljubazni �to ste sa mnom razgovarali, gospodine riccio. oprostite �to sam vas uznemirivao u ovalkvom trenuflku. starac 'podi�e u mene pogled i klimne, ali o�d mu ve� bijahu odsutne. - molit �u za va�a k�er - re�e - a isto i za moj sin. pogledah u djevojku. - gospo�ice stradella. ona pogleda starca, ali on je jo� uvijek gledao u hjes. o�i joj naglo o�ivje�e. - pri�ekajte me vani! - pro�apta. sdkundu se zagledah u nju, potom klimnuh i zaputih ise van. tamo pro�oh pokraj mla�eg sina koji me bijesno gledao, a onda po�ao prema mi�i. nisam �ekao dizalo. si�ao sam na ulicu stubama. naslonih se na automobil, �ekaju�i. talijanka izi�e na ulicu i ja zamijetih kalko me tra�i. - gospo�ice stradella - pozvah. po�urila je prema automobilu. kad je stigla do mene, osvrnu se preko ramena prema mrtva�nici. - radije u�ite u kola. steve i njegov otac izi�i �e sad svaki trenutak. ne �elim da me vide kako s vama razgovaram! otvorih vrata i ona u�e. zatvorih pa prije�oh na drugu stranu. smjestim ise i upalim motor.

- kamo? - bilo ikamo - re�e �ena nespokojno. - bilo kamo odavde. ubacih se u promeit i dkrenuh natrag, dalje od embarcadera. pro�osmo dobar kilometar prije nego ponovno progovorismo. glas joj bija�e odbojan i napet: 231 - tra�ite pisma? dobacih joj iznena�en pogled. nisam mislio da �e hiti tako lako. - imate li ih? nije odgovorila. - ucjenjivanje je prili�no prljav posao - rekoh. - mo�ete provesti u zatvoru vi�e godina nego vam je preostalo. - nemam ih, gospodine carey. ali znam tko ih ima. - tada joj' u o�i navru suze. - prokleti tony, neka mu du�a ode u pakao! - ijutito prakune. - nikad ga nisam smjela poslu�ati. trebala sam ta prokleta pisma spaiiti eim mi ih je dao! skrenuh kola do ruba plo�nika i ugasih motor. - tko ih ima? rup�i�em obri�e kutove o�iju. - moj brat. - gdje je on? �elio bih s njime razgovarati. i dalje me nije gledala. - ne znam. dala sam mu ih u petak nave�er. od onda ga nisam vidj'ela. - dali ste mu ih? - da. prevario me. oko deset i trideset do�ao je do mene i rekao kako ga je tony zamolio da uzme pisma. jasno da sam mu ih dala. bilo mi je drago �to ih se rje�avam. tada sam u jedanaest na televiziji �ula novosti i shvatila �to namjerava u�indti. - �to ste shvatili? pogledala me. - lorenzo j'e isti kakav je bio tony. uvij'ek budno tra�i veliku kintu. bio j'e kod mene kad mi je tony dao pisma. �uo je �to j'e tony rekao o njima. ja sam ih tada htjela spaliti, ali mi tony nij'e dopustio. "ta pisma su na�a polica osiguranj'a", reikao j'e. kazao j'e da mu ona jam�e ka^ko �emo do kraja �ivota imati dovoljno novaca za �ivot, kad do�e vrijeme da se oslobodi stare. tony me svagda mogao na sve nagovoriti. u tome j'e uistinu bio pravi. uvijek je to bilo najva�nije. sutra�njica. kad je po�eo raditi za va�u �enu, rekao je da j'e to samo pitanj'e vremena. i kazao j'e da je ne mo�e podnijeti. kad bi je samo dotakao ve� bi mu bilo zlo, ali 232 je ona luda za njim, i kad do�e pravi trenutak bit �e i novaca. stalno novaca. neprestano mi je dolazio 'kako bd pobjegao od nje. - jeste li pro�itali pisma? ona odmahnu glavom. - ne. dao mi ih je u vemkoj sme�oj omotnioi. bila je zape�a�ena. - je li ikada �togod rdkao o mojoj k�eri? - ne. �ekajte malo. da, jest. jednom, pred olko godinu dana. rekao je da mala brzo raste, i kad majka ne bi pazila, obitelj bi dobila pravu ljepoticu. a staroj se to ne bi svidjelo. - nikad ni�ta drugo nije reikao? - ne, nije. - zna li za pisma itko asim vas i va�eg brata? tonyj'eva bra�a? - tony i njegova bra�a su se klali kao pas i ma�ka. oni su njega smatrali nevaljalcem a on njih glupanima. nikad im ni�ta nije rekao. izvadih cigaretu i zapalih j'e. - zar vas je renzo nazvao? - upita ona. - ne. poslao je pismo mojoj' biv�oj punici. reikao je kako ih j'e pro�itao, i ako ih ona �eli, mora puno platiti. - pogledah j'e. - gdje �ivi va� brat? mo�da ga tamo mo�emo prona�i? nasmijala se. - zar mislite da ja to nisarn poku�ala? potra�ila sam ga ondje, ali je njegova gazdarica rekla da se iselio u petak u no�i. nij'e znala kamo je oti�ao. - ima li on dj'evojku? odmahnula je glavom.

- on puno tr�i za suknjama, ali ne znam ni za jednu od njegovih djevojaka. kad je pred dvije godine umrla mama, renzo se odselio. vidim ga samo lcad mu pones'tane novaca. - �iviti sami? - upitah. klimnula je. po�e pla,kati. - stalno sam se nadala da �e jednog dana tony do�i iku�i. o da, do�ao je, ali ne onaiko kako je ona zami�ljala. - �ao mi je, gaspo�ice stradella. 233 - ndka vam ne bude. ne pla�em zfoog tonyja. to je odavno gotovo. znala sam to, za razliku od njegova oca. sada �e se steve mo�da osloboditi i progovoriti. dok je tony bio �iv, nikad se to ne bi usudio. pomislih na namrgo�ena mladi�a �to sam ga sreo u mrtva�nici. tada sam pomislio da bi me�u njima moglo biti ne�eg zbog na�ina kako je za�titni�ki dr�ao njeinu ruku. - uvjeren sam da ho�e. ponovno je obrisala o�i. - �to �ete u�initi s remzom? - ni�ta - rekoh - aiko ga prona�em i prije �etvrtka dobijem pisma. - a ako ne uspijete? potrudih se da mi glas bude strog1. - u �etvrtak �e se gospo�a Hayden s njim nagoditi. kad se sastanu da pisma razmij"ene za novac, bit �u ondj'e s policijom. trenutak je bez rije�i sjedila razmj�ljaju�i. - kad bih vas sutra poslijepodne mogla nazvati? - bit ou vani. bilo bi 'bolje da ja nazovem vas. - u redu. - iz ru�ne torbice izvadi mali notes i nadrlja telefonisiki broj. otrgne list i dade mi ga. - to j'e moj ku�ni broj. nazovite me u �etiiri sata. vidjet �u imogu m vam prona�i renzoa. 8 - sto misli�, samy - upita marian spicer stavljajuci me�u njih na stol dvrje posude s kavom. - je li dijete zaista poreme�eno? bsiholog otvori svoju posudu i otpije malo crne kave. - naravno da je poreme�ena. da nij'e, ne bi bila ovdj'e. me�utim, te�ko j'e re�i to�no komko. pita� m da li j'e j'ako poremecena, smjera m, recimo, prema paranoji, j'a u to sumnjam. ni�ta od toga barem do sada nisam uspj'ela otkriti. naravno, uvij'ek postoji mogu�nost da ise takve stvari kasnij'e poka�u. 234 - jo� uvij'ek ne govori? - ne mnogo. ipak, saznala sam ne�to. marian je ispitiva�ki pogleda. - nije puno. am se od toga barem mo�e po�eti. dani, �ini se, ima jaku potrebu za potvirdom da je maj�ka voli. - to, izgleda, pokazuje da se osje�a krivom prema svojoj majci. - ta hajde, marian. umije� ti i bolje nego ise zalijetati u ovakve zaklju�ike. odre�ena kom�kia fcrivnje prema svojim roditeljima je neizbj'e�na. - mislim na krivnj'u zbog odre�ena djela. - ti zapravo �eli� re�i da se dani osje�a krivom jer je majci oduzela ijubavnika? - da. najprije seksualno, a zatim tjelesno, ismr�u. sauy jennings zapali cigaretu i j'o� jednom otpij'e ka ve. - dio onoga �to ka�e� dakako da je to�an. ali sve je to jo� svje�e i ne nu�no kona�no. mi tra�imo ne�to temeljito, ne�to zakopano u dani, a ona se odupire da nas o tome obavijesti. kad bismo to mogm iz nje i��eprkati, imali bismo ideju koj'im putem krenuti. - sudac murphy mi je nalo�io da pribavim kopiju hrakorazvodne parnice roditelja. - da? - sallyne obrve se podigo�e. - �to si saznala? - ne minogo. zna� kako to ide. sve se uglavi i prije nego se u�e u sudnicu. ipak, ne�to postoji. danina je majka na samom po�etku saslu�anja poku�ala posti�i da se pukovniku careyju oduzme bilo kakvo pravo na posj'ete. - to je na neki na�in prirodno. svaki je roditelj ijubomoran na onog drugog.

- ali ona je navela divan irazlog. rekla je da pukovnik carey zapravo nije danin otac. sally je trenutak zami�lj'eno sjedila. - o �emu razmi�lja�, sally? - ne o tome. to me ne iznena�uje. kad se dvoje roditelja na�e na sudu zbog rastave, vi�e me ni�ta ne iznena�uje. pitam se zna li dani za to. - misli� li da bi mogla? 235 - djeca umdju saznati i najbolje �uvane tajne. ako doista zna, mogli bismo biti na posve krivu putu. - sally pogleda nadzornicu. - kad bi samo razvezla. tada bih barem znala �to da preporu�im. - a ako ne�e? - odgovor na fto zna� ikao i ja, marian. morala bih je poslati gore u perlkins na devedesetodnevno promatranj'e. marian ne odgovori. - ne bih mogla u�initi ni�ta drugo. ne mo�emo si priu�titi nikakvih rizika. moramo biti sigurni da dijete zaista nije poreme�eno, mo�da �ak nije ni paranoik, prije nego joj se usudimo dopustiti da se vrati i�emu imalo sli�nome normalnom �ivotu. marian osjeti razo�aranj'e u glasu psihologa. - mo�da ne�ete morati. mo�da progovori danas poslijepodne. - nadam se - re�e sally svesrdno. - kada �e� vidjeti daninu majku? - danas poslijepodne. bit �e bolje da krenem. kasnije tog poslijepodneva marian je i�la za batlerom prostranim predvorjem, pokraj prekrasnoga kru�nog mramornog stubi�ta i hodnikom �to vodi do jo� jednog krila zgrade. prekrasan dom, pomisli, nimalo poput uobi�ajenih mjesta na koja dolazi u tijeku svojih istraga. sve u nj'emu odra�ava umjetni�ki smjsao njegove vlasnice za vrijednosti. na kraju hodnika batler otvori vrata. - samo izvolite, milostiva. gospo�ica hayden vas o�ekuje. atelje je bio prostran i sun�an, a njegov je sj'everni zid �inila masivna staklena plo�a. marian kroz nju ugleda luku, bay bridge i iza njih oakland. nora j'e radila pred prozorom, a u rukama joj bija�e eleketrioni zavariva�, koji je razbacivao iskre. lice joj bija�e preikriveno te�kom za�titnom maskom i o�alama. na sebi je imala izblijedjeli i prljavi radni ikombinezon i debele rukavice. onda pogleda marian. - evo, sad �u j'a - re�e glasom koji je prigu�ivala maska. 236 marian klimnu i osta stajati promatraju�i kiparicu. nora je radila s tankim metalnim �icama, brzo ih zavarivaju�i preko temeljnog kostura armature. obrisi jo� uvijek bijahu isuvi�e neodre�eni a da bi marian mogla odrediti �to bi to trebalo biti. okrenu se i obazre po ateljeu. po stolu bij'ahu na sve strane razne skulpture, svaka na drugom stupnju nastajanja. drvo, kamen, metal, �ica. sve �to je u stanju oblikovati ljudska ruka. na velikom zidu bija�e niz uramljenih crte�a i fotografija. marian pri�e bli�e kako bi ih pogledala. tu je bila i velika uljana skica, originalni nacrt kipa vmiru�i �ovjek, sada u guggenheim muzeju u new yorku. do njega fotografija �ene u mre�i, koja je nori donijela nagradu eliofheim. ne�to vi�e na zidu visila je golema zidna fotografija bareljefa miran je �enin svijet, koji su naru�ili ujedinjeni narodi. bilo je tu skica i fotografija i drugih radova, ali ova tri je marian prepoznala. tada je za�ula metalni zvuk i okrenula se. nora je upravo isklju�ivala elektri�ni zavariva�. zadigla je masku na glavi i skinula rukavice. - �ao mi je �to sam vas zadr�ala, gospo�ice spicer. neke stvari jednostavno ne mogu �ekati. marian ne odgovori. �ekala je pitanje. ono neizbje�no. kako je dani? nij'e do�lo. umjesto toga nora skinu masku, a ruka joj na obrazu ostavi crnu mrlj'u. - zaostajem u poslu. cijeli ovaj slu�aj na�inio je pakao u mom stvarala�kom

planu. - nastoj'at �u da vas ne zadr�im isuvi�e dugo - re�e marian. nora j'e pogleda, a marian se upita je li kiparica osjetila sarkazam koj'im je naglasila svoje rije�i. - dok razgovaramo, popit �emo �aj. - pritisla je dugme na zidu do svoj'e radne klupe. skoro u istom trenutku foatler otvori vrata. - da, milostiva? - popit �emo �aj', charles. on klimne i zatvori vrata. nora pri�e malom kau�u koji je s nekoliko stolica i stoli�em za kavu �inio ojelinu. 237 - sjednite, molim vas. marian sjedne nasuiprot njoj. - pretpostavljam, �elite da vam pri�am o dani. marian klimnu. - zapravo ne znam �to re�i. - nora iz kutij'e na stoli�u za kavu izvadi cigaretu. - dani je uistinu vrlo obi�no dijete. marian nije mogla biti sigurna je li to nora rekla u pohvalnom smislu. zazvu�alo je skoro kao da to smatra nekom vrstom nedostatka. - "obiono" se mijenja od djeteta do djeteta - re�e. - iz na�ih smo ispitivanja ve� saznali da je dani visoko inteligentno i o�troumno dijete. nora je pogleda. - je li? drago mi je �to to �ujem. - kao da ste iznena�ena? - na neki na�in i jesam - prizna nora. - ali opet, dr�im da ni jedan roditelj nije istinski svjestan sposobnosti svoga vlatitog djeteta. marian ne odgovori. roditelje koje to zanima, znadu. - pri�ajte mi op�enito o daninu pona�anju kod ku�e. ve� imam prili�no dobru ideju o tome kako se pona�ala u �koli. nora s radoznalo�eu pogleda mariatn. - jutros ste oti�li do �kole gospo�ice randolph? marian klimnu. - cini se da je tamo jalko vole. i u�itelji i drugovi smatraju je vrlo dragom djevoj�icom. nij'e dodala kako smatraju �udnim �to dani ni'kada nije pokazivala puno zanimanja za uobi�ajene izvan�kolske djelatnosti tamo�njih djevoj�ica. u stvari, bila je znana kao usamljenica. �inilo se da j'e radije u dru�tvu odraslih nego svojih vr�njaka, premda se na zabavama i plesovima vrlo dobro uklapala. - drago mi je �to to �uj'em - re�e nora. u�e batler, i dok je postavljao �aj, njih dvij'e su �utjele. kad se charles naklonio i izi�ao, nora pogleda marian. - odakle da po�nem? - odakle �elite. �to vi�e znamo o dani, bit �emo bolje pripremljeni da joj pomognemo. nora klimnu. 238 - dani j'e ovdj'e 'kod ku�e vodila obi�an �ivot. do pred nekoliko godina imala je dadiljuguvernantu, koja j'e bila s njom otkako je ro�ena. onda je dani zaklju�ila kako za to postaje prestara, pa sam je otpustila. - ona je zaiklju�ila? - upita marian. - mislite re�i dani? - da. dr�ala je da vi�e nije dijete. - tko je nakon toga na nju pazio? - dani je uvijek bila prili�no samostalna. violet, to je moja slu�kinja, brinula se za njenu kao d za tmoju odje�u. cinilo se da dani, osim toga, nije neophodna nikakva posebna briga. - je li puno izlazila? - uipita marian. - mislim s djevoj�icama i dje�acima njene dobi? nora j'e trenutak razmi�ljala. - koliko se ja sje�am, nije. ali opet, bila sam vrlo^ zaposlena, znate. nisam se mogla brinuti za danin dru�tveni �ivot. sje�am se koliko sam samo zamjerala svojoj

majci �to me stalno zapitkuje gdj'e sam bila. nisam �eljela da to i dani pro�e. jednom, prije vi�e mjeseci, vratila se sa zabave i ja sam je upitala kako je bilo. rekla je da j'e bilo dobro, ali kad sam htjela znati �to su radili, odgovorila mi j'e da su �inili uobi�ajene stvari. plesali su i igrali se. tada me �udno pogledala i rekla razdra�ena glasa: "zna� te stvari, majko. igre za klince. toliko du dosadni i djetinjasti da sam se uz njih dosa�ivala". znala sam to�no �to misli. i ja sam se tako osje�ala kad sam bila njenih godina. - kako se slagala s gospodinom riccijem? - upita marian. nora je radoznalo pogleda. - izvrsno - re�e brzo. isuvi�ebrzo, pomisli marian.. u�ini joj se da se u norinu glasu pojavilo okoli�anje: - jako j'e voljela riccija. uop�e, �inilo se da jdj se vi�e svi�aju moji prijatelji nego nj'eni vlastiti. - mislite, mu�ki prijatelji? nora je oklijevala, a zatim klimne. - pretpostavljam. nemam puno prijateljica, zbog svog posla. - mislite li da se u dani mogla razviti stanovita privr�enost prema gospodinu ricciju? ponovno lagano oklijevanje. 239 - mo�da. daini ikao da je oduvijak bila sklona mu�karcima. sje�am se koliko je puno voljela moga drugog supruga. kad je u ku�u do�ao rick, mo�da je taj svoj osje�aj prenijela na njega. mislim da je u njima gledala ne�to kao oca. marian klimnu. - kad je dani bilo oko osam godina, njen otac ju je prestao posje�ivati, znate. to ju je jako uznemirilo. bez obzira koliko sam joj puta poku�ala objasniti za�to ne dolazi. - to me jaiko zanima - re�e marian. - �to je on to�no naveo, za�to ju je prestao posje�ivati? - zapravo, ne mogu re�i. u to je doba puno pio. mi smo se i rastali zbog njegova prekomjernog pijanstva. c'mi se da je u godinama �to su slijedile postao jo� gori. opijao se gore no ikada i �ivio u la jolli na brodu koji je iznajmljivao za prijevoz. vjerujem da mu je nakon nekog vremena jednostavno postalo te�ko do�i u san francisco i posjetiti dani. - shva�am - re�e marian. - a �to ste vi rdkli dani? - da joj je otac prezaposlen i da od posla ne mo�e na�i slobodno vrijeme kako bi je do�ao vidjeti. �to sam drugo mogla re�i? - je li dani ikad spomenula dje�aka ili dje�ake za koje se posebno zanima? nora odmahnu glavom. - ne bih rekla. - mo�da ka'kvog mu�lkarca? marian se uoini da je norino lice lagano poblijedjelo. - na �to vi to�no ciljate, gospo�ice spicer? marian ju je natremice promatrala. - nastojim otkriti s kime je dani mogla imati seksualne odnose. norino lice sada bija�e potpuno blijedo. - ho�ete re�i?... marian klimnu. - moj bo�e! - nora je trenutak �utjela. - valjda nije... - ne, nije trudna. nora ispusti uzdah olak�anja. na silu se nasmije�i. - barem za to mo�emo biti zahvalni. 240 u kutovima njenih o�iju marian opazi nagovje�taj suza. po prvi put po�e �aliti �enu nasuprot sebe. - mislite li da je to mogao biti gospodin riccio? - upitala je. - ne! - nora �e o�tro. zatim je dklijevala. - ho�u re�i... ne znam �to da mislim. �injenica da je uop�e imala takve odnose, sama po sebi je �ok. - uvijek je tako. norin glas je ponovno bio skoro normalan. - pretpostavljam. uvijek se iznenadi� kad sazna� da ti je dijete odraslije nego

mdsli�. mo�e se to i tako objasniti, pomisli marian. bez histerije, bez optu�bi, bez okrivljavanja. samo puno odraslija. - je li �esto bila sama s gospodinom riccijem? - pretpostavljam. napokon, on je ovdje �ivio. - ali vi niste imali pojma da se me�u njima i�ta doga�a? - ne - re�e nora odlu�no. - ni najmanjeg. - pogledala je marian, a u o�ima joj nenadana zabrinutost. - zar je ... zar je dani ne�to rekla? marian odmahnu glavom. - dani ne �eli razgovarati. to je jedna od stvari koje sve to �ine jo� te�im. dani uop�e ni o �emu ne �eli razgovarati. pomisli da vidi kako se u norino lice vra�a ne�to boje. - jo� �aja, gospo�ice spicer? - upita nora, a u glasu joj ponovno prijaznost. - ne, hvala vam. nora iznova napuni svoju �alicu. - �to mislite da �e u�initi s dani? - te�ko je re�i - odgovori marian. - to potpuno ovisi o sudu. trenutno postoje veliki izgledi da je po�alju na promatranje u sjevernokalifornijsko prihvatili�te u perkinsu. ovdje psihijatri ne mogu iz nje izvu�i dovoljno kako bi na�inili preporuku sudu. - dani nije umobolnal - naravno da nije - re�e brzo marian spicer. - ali je ipak ubila �ovjeka. to bi moglo ukazivati na paranoju. - pomno je promatrala noru. 16 kamo ljubav ode 241 - to je besmisleno! dani nije ni�ta lu�a od mene! vrlo vjerojatno, pomisli marian za sebe. skoro isto dobno osjeti gri�nju savjesti. nije imala prava donositi takve osude. - poslat �u onamo neke lije�nike po svom vlastitu izboru - re�e nora menadano. - to je va�e pravo, gospo�ice hayden. a moglo bi biti i korisno. mo�da bi lije�nik po va�em osobnom izboru puno lak�e zadobio danino povjerenje. nora spusti svoju �alicu. marian shvati da je razgovor zavr�en. - postoji 'li jo� ne�to �to 'biste �eljeli �uti, gospo�iee spicer? marian odmahnu glavom. - ne bih rekla, gospo�ice hayden. - po�e se pridizati. - samo jo� ne�to. - da. - mogu li vidjeti daninu sobu? nora klimnu. - nalo�it �u charlesu da vam je poka�e. marian je i�la za batlerom kru�nim mramornim stubi�tem. - kako je gospo�ica dani, milostiva? - upita charles preko ramena. - dobro je. stigo�e do vrha stubi�ta pa se zaputi�e hodnikom. charles se zaustavi pred jednim vratima. - ovo je soba gospo�ice dani. otvori vrata i marian u�e. dok ju je charles slijedio u sobu, iz ku�nog interfona na zidu dopre norin glas. - charles. - da, milostiva. - ho�ete li zamoliti violet da gospo�ici spicar poka�e daninu sobu? imam za vas posao. - odmah, milostiva. - batler se okrenu vratima upravo u trenutku kad se pojavila crna slu�kinja. - culi ste milostivu? violet klimnu. - da, gospon. charles se nakloni i napusti sobu. slu�kinja u�e i za sobom zatvori vrata. marian je stajala na sredini sobe i ogledavala se. 242 bila je to prekrasna soba. na malom podiju uz udaljeniji zid, krevet sa �etiri

stupa i baldahinom. uza zid njemu nasuprot jedinstveni ure�aj s televizorom, radiom i gramofonom. mairan nije morala pogledati kako bi saznala da se njima mo�e baratati daljinskim upravlja�em s uzglavlja kreveta. zastori bijahu od svijetlo�ute guste tkanine, a pokriva� na krevetu od istog materijala i srodnog uzorka. do prozora pisa�i stol, na njemu prijenosni pisa�i stroj i nekoliko knjiga. bijahu tu i vitrina, komoda i vi�e stolica. marian se okrenu slu�kinji. - zar dani nije imala na zidu nikakvih slika ili fotografija ljubimaca? slu�kinja odmahnu glavom. - ni, milostiva. gospojica dani vam ni i�ia za otim stvarima. - �to je ondje unutra? - epita marian pokazuju�i prema dvostrukim vratima na suprotnom zidu. - plakar. a ona druga vrata su od njene kupaonice. marian otvori plakar i pogleda unutra. �im su se vrata otvorila, upali se svjetlo. unutra su uredno visjeli redovi haljina, a na stalku se kru�no uzdizale cipele. zatvori vrata i za�u �kljocaj kad se ugasilo unutra�nje svjetlo. - gdje gospo�ica dani dr�i osobne stvari? - tam u vitrini. marian izvu�e najgornju ladicu i pogleda u nju. i ona bija�e uredno pospremljena rup�i�i i �arape u odvojenim pretincima. isto je vrijedilo i za ostale ladice. grudnjaoi, ga�ice, kombinei. sve uredno slo�eno. marian pri�e pisa�em stolu i povu�e ladicu. olovke, pera, papir, sve uredno i sre�eno. pitala se gdje je uobi�ajeni tinejd�erski nered? ovo se nije doimalo poput dje�je sobe. pogleda slu�avku. - pazi li ona uvijek ovako na svoju sobu? slu�avka klimnu. - da, milostiva. ona je jako uredna. ona vam ne voli svoje stvari imati u neredu. - sto dr�a ondje? - upita marian pokazuju�i komodu. 16* 243 - ona to zove skrinjom s blagom. cijelo vrdjeme to dr�i zaklju�ano. - imate li klju�? djevojka odmahnu glavom. - a njena majka? - ne, milostiva. dani je klju� furt dr�ala kod sebe. - a znate li gdje je? slu�avka je trenutak gledala marian, a potom kimnu. - mogu li ga dobiti, molim vas? slu�avka je oklijevala. - gospojici dani to ne bu praf. marian se nasmije�i. - u redu. mo�ete pitati njenu imajku. slu�kinja je trenutak kolebala, potom pri�e uzglaviju kreveta i sagnu iza njega glavu. pojavi se s klju�em, kojeg preda marian. marian otklju�a vitrinu. tu su bile same slike i fotografije. nisu bile na zidu, ali ih je dani �uvala. brzo ih pregleda. bilo je tu slika njena oca, snimljenih prije mnogo godina, dok je jo� bio u odori. i njene majke; jedna od njih bila je slika s naslovne stranice lifea, s nadnevkom iz 1944. nekoliko fotografija nje same i s roditeljima, pa slika broda. marian je dapa�e mogla pro�itati njegovo ime na bijelom pramcu. dani. druga ladica bila je ispunjena novinskim izrescima o njenoj majci. dani ih je uredno slo�ila, tako da su �inili kronolo�ku povijest karijere njene majke. tre�a ladica je imala isti sadr�aj kao i druga, samo ovdje predmet bija�e njen otac. marian letimice pregleda �lanke, pomisliv�i kako je djevoj�ica vjerojatno utro�ila puno vremena dok je prikupila sav taj materijal. dosta toga potjecalo je iz vremena dok jo� nije bila ro�ena. isprva se dinilo da je najdonja ladica ispunjena starudijom. tu je bilo nekoliko polomljenih igra�aka. dje�jih igra�aka. otrcan i izblijedio medvjedi� kome nedostaje jedno stakleno oko. zelena ko�na kutija. marian je izvadi i otvori. u njoj je bila sjaja fotografija nasmije�ena, vrlo privla�na mladi�a, veli�ine �esnaest puta dvadeset osam. preko kuta bija�e ne�to napisano ornim indijskim

tu�em. 244 mojoj maloj voljenoj. potpisano s rick. kad je marian podigla fotografiju da je prou�i, pod njom opazi malu metalnu kutiju. prema njoj posko�i�e jasna tamna slova: americki najfiniji. nije ju morala otvoriti da bi znala �to je unutra. vidjela ih je dovoljno. cinilo se da je to najomiljenija marka tinejd�era. mogli su ih kupiti u gotovo svakoj javnoj toaletnoj prostoriji, staviv�i u auitomat nov�i� od pedeset centi. 9 kad je u malu ordinaciju u�la dani, sally jennings podigne pogled sa svog stola. - sjedni, dani. - gurne prema njoj kutiju cigareta. - ne�u dugo. moram zavr�iti ovaj izvje�taj. dani uze cigaretu i zapali je. sjedila je promatraju�i kako pero psihologa leti po �utom listovnom papiru s crtama. nakon nekog vremena to joj dosadi, pa pogleda kroz prozor. bilo je kasno poslijepodne i �arko �uto sunce po�elo je poprimati blagi preljev naran�aste boje. odjednom po�eli da je vani. lijeno se zapita koji je danas dan. cini se da je izgubila nit vremena. pogleda prema kalendaru na zidu. srijeda. do�la je u subotu, dakle, danas joj je peti dan. nemirno se prome�kolji na stolici. kao da je vrlo dugo. pogleda u nebo. bilo bi lijepo da je vani. pitala se, kako je na ulicama. prolazi li puno ljudi, je li promet gust, pa i to, kako bi osje�ala plo�nik kroz poplate cipela. po�eli da mo�e vidjeti ulicu. nije mogla. ni iz jedne od ovih soba. prozori su suvi�e mali i visoko. ponovno pogleda gospo�icu jennings; jo� uvijek je pisala. od sna�nog usredoto�ivanja me�u obrvama joj se usjekla brazda. dani se zapita, koliko �e jo� dugo sjediti prije no �to psiholog zavr�i. ponovno pogleda u nebo. visoko gore lebdjeli su mali naran�asto pro�arani oblaci. sjeti se istih takvih oblaka svojedobno u acapulcou. visoko na nebu iznad litica, s kojih su no�u dje�aci s goru�im bakljama skakali u more. 245 i taj je dje�ak bio tamo. nasmije�io joj se, a bijeli mu zubi bljesnuli na tamnu licu. a ona mu uzvrati osmijeh. rick se naljuti. - ne ohrabruj te briljantince - re�e. pogledala ga je bezazlenim �iroko otvorenim o�ima, �to bi ga svagda u�inilo jo� iju�im. on mish, znala je, da je to vi�e no i�ta �ini sli�nijom majci. - za�to ne? - upitala je. - pa to je zgodan de�ko. - ne zna� ti ove dje�ake. oni nisu poput ostalih. gnjavit �e te. ne znaju da si jo� uvijek klinka. slatko se nasmije�ila. - kako to, rick? o�i mu jurnu preko njena bijelog kupa�eg kostima. i pocrvenje, opazi ona. znala je za�to. purio puta ga je uhvatila da je tako gleda. - kako to, rick? - zato �to ti ne izgleda� kao klinka, eto za�to - re�e on ljutito. - ne izgleda� kao da ti je trinaest godina. - koliko stara izgledam, rick? ponovno opazi njegov pogled na sebi. u�inio je to skoro nehotice. - kao da si velika djevojka. od sedamnaest, mo�da osamnaest. nasmije�ila mu se, a potom okrenula kako bi pogledala dje�aka, znaju�i da �e to ricka jo� vi�e raspaliti. upravo u taj mah pojavi se njena majka. - prokletstvo, rick. scaasi �eli da ve�eras odletim u san francisco kako bih potpisala one ugovore. - mora� li? - moram. - spremit �u na�e torbe - re�e rick te�ko ustaju�i. - ne, nije potrebno da putujemo svi. ti i dani ostanite ovdje. vratit �u se sutra do ru�ka.

- idem s tobom na aerodrom. dani ustane. - i ja �u, majko. nakon �to je avion uzletio, izi�li su iz zgrade zrakopolovne luke te se na�m ispred trgovine suvenirima, je 246 dne od onih klopki za turiste �to prodaju sve od jeftina nakita do narodnih suknji i bluza. dani pogleda suknje u izlogu. - ho�e� li jednu? - upita rick. u�o�e unutra i on joj kupi bluzu i suknju. odjenula ih je za ve�eru i kosu raspustila na ramena u stilu meksi6kih pa�eva. opazila je kako mu se �ire o�i. - kako ti se svi�a? - upitala je. - jako, zaista. am... - ali �to? - tvoja majka. pitam se �to �e pomisliti. dani se nasmija. - majci se uop�e ne�e svidjeti. ona bi �eljela da ja zauvijek ostanem mala, ali to je neizvedivo. ve�erali su vani, a konobar je zapita ho�e li koktel, kao da je odrasla. kasnije, kad je zasvirao orkestar, zamoli ricka da s njom zaple�e. bilo je zbilja ludo. ne kao na plesu s dje�acima ix �kole. svi�ao joj se njegov miris, blaga kolonjska voda i slab miris viskija u njegovu dahu. stisla se vrlo �vrsto uz njega. s ugodom je osje�ala snagu u njegovim rukama dok ju je pridr�avao. uzdahnula je i puteno po�ela micati usnama po taktu romanske glazbe. on najednom izgubi korak i prokune, a potom se naglo odmakne od nje. - mislim da bi bilo bolje da sjednemo. poslu�no mu se prepustila da je odvede natrag do stola. naru�io je jo� jednu �a�u i brzo je ispio. nije govorio. trenutak kasnije ona re�e: - nemoj se stidjeti. vidjela sam da ti se to dogodilo i kad si plesao s majkom. on je �udno pogleda. - ponekad mislim da vidi� vra�ki previ�e. - drago mi je �to ti se to dogodilo. sada sam sigurna da sam odrasla. pocrvenio je i pogledao na svoj sat. - pro�lo je jedanaest. vrijeme je da si u krpama. le�ala je ispru�ena na postelji, oslu�kuju�i no�ne zvu kove �to dopiru kroz otvoren prozor. opojno tropsko glasanje ptica, cvr�aka, �kripavih stabala i �u�tavih 247 palmd. onda za�u zvonj'avu telefona u njegovoj sobi. nedugo zatim ponovno zavlada ti�ina. naglo je ustala iz kreveta i pro�la dnevnom sobom apartmana do njegovih vrata. trenutak je stajala oslu�kuju�i. s druge strane nije se �ulo ni�ta. lagano okrenu kvaku i u�e. u mraku opazi da su vrata sobe njene majke, upravo nasuprot nj'oj, otvorena. okrenu se i pogleda njegov krevet. - je li to bila majka? obrnuo se na stranu; plahtu je navukao do pola tijela. - da. - sto je htjela? - ni�ta. rekla je da �e se sutra vratiti. postrance se primakla bli�e krevetu i zagledala se u njega. - provjerava te. majka ne �eli riskirati. dobro je �to si bio ovdj'e. - radim �to ho�u - re�e on ijutito. - aha - re�e dani. - naravno. - ne misli� li da bi bilo bolje da se sada vrati� u fcrevet? - nisam pospana. - ne mo�e� ostati ovdje. dolj'e, pod plahtom, nemam nd�ta na sebi. - znam - re�e. - mogu to vidj'eti �ak i u mraku. on se uspravi u krevetu. dok se

pokretao, motrila j'e mi�i�e na njegovim rukama i nadimanje prsa. glas mu bija�e promukao. - ne budi budala. ti si j'o� uvij'ek klinka. primakla se jo� bli�e i sjela na rub postelje. - kad mi se popodne nasmije�io onaj dje�ak, nisi tako mislio. bio si ljubomoran. - nisam. - i nisi mislio da sam klinka ikad smo plesali. - otkop�a gornji dio svoje pid�ame. vidje kako mu se o�i okre�u prema njenim grudima kao privu�ene magnetom. nasmije�i se. - izgledam li kao klinka? bez rije�i j'oj se zagleda u lice. dani polo�i ruku na plahtu. on j'e �vrsto uhvati. - �to to radi�? - upita je skoro zaprepa�tena glasa. 248 - �ega se boji�? - u o�ima j'oj se pojavi izaziva�ki pogled. - majka nikad ne�e saznati. dok je podizao ruku do njenih grudi, zagleda joj se u o�i. - povrijedit �u te - pro�apta. - znam za to. ali to je samo prvi put. �inilo se da se nije u stanju pokrenuti. - gora si od svoje matere! nasmijala se i naglo podvukla ruku pod plahtu. - ne budi budala, riok. vi�e nisam klinka, znam da me voli�. opazila sam kako me gleda�. - gledam puno djevojaka - re�e. njeni su ga prsti nje�no milovali. - dani. - u njeno sanjarenje dopre glas gospo�ice jennings. - dani. okrenula se psihologu. - da, gospo�ice jennings? sivokosa �ena se nasmije�i. - bila si odsutna. o �emu si razmi�ljala? dani osjeti kaiko joj lice osvaja crvenilo. - ja... razmi�ljala sam kako bi bilo lijepo da sam vani. psiholog je pogleda. dani se u�ini da gospo�ica jennings zna o �emu je razmi�ljala, pa joj se obrazi jo�. vi�e za�are. - i vi biste o tome razmi�ljali kad biste cijelo vrijeme morali biti ovdje! sally jennings klimnu. - pretpostavljam - re�e zamd�lj'eno. - ali ne moraan. a ti mora�. - ne zadugo! samo do idu�eg tjedna. tada �u opet biti doma! - ti zaista u to vjeruje�, dani? dani se zagleda u nju. po prvi put osjeti jcako u njo raste sumnja. - svi su mi to reku. - tko? - glas gospo�ice jennings bio je miran. - tvoji roditelji? dani ne odgovori. 249 - ti o�ito nisi pozorno slu�ala ono �to ti je na sudu rekao sudac murphv. ova stvar ne ovisi o tvojim roditeljima. sudac je onaj' koji odlu�uje �to �e biti s tobom. a on te jednako lako mo�e zadr�ati ovdje ili �ak poslati u perkins na promatranje, kao i poslati ku5i. na nj'emu je da odlu�i �to je za tebe naj'bolje. - on me ne mo�e zadr�ati ovdje - odbrusi dani. - �to te navodi da to ka�e�, dani? - upita gospo��ica jennings. - zar razlog za�to si ovamo dopremljena nije sam po sebi dovoljan da te se ovdje zadr�i? dani pogleda u pod. - ali ja to nisam htj'ela u�initi - re�e mrzovoljno. - da bi se suca murphyja uvj'erilo kako te treba poslati ku�i, nije dovoljno samo govoriti da to nisi htjela u�initi. svako dijete koj'e ovamo dopreme ka�e isto. gospo�ica jennings posegnu za cigaretom. - mora� mu svojim postupcima dokazati da vi�e ne�e� upadati u neprilike ako te po�alje doma. pomije�a papire na stolu. - upravo zatvaram dosje djevojke koja j'e ve� nekoliko puta bila ovdje. ovaj put sudac j'e �alje odavde. nije dokazala da je vrijedna povjerenja. - pogleda dani. mislim da je poznaje�. ona je u sobi do tvoje.

- mislite na sylviju? gospo�ica jennings klimnu glavom. - za�to? - upita dani. - ona je draga djevojka. - tebi mo�da jest. ali stalno upada u neprilike. - njena je jedina nevolja �to j'e luda za de�kima. gospo�ica jennings se nasmije�i. - to je jedna od nj'enih nevolja - re�e. - �irokogrudna je. ovo je tre�i put da je ovdj'e. svaki bi je put prona�li s drugim dje�kom kojeg je uspjela nagovoriti da ukrade kola kako bi se provozali. ona je ne samo nemarna prema vlastitoj kreposti, ve� i lo�e utje�e na svakoga s kime do�e u dodir. - �to �ete s njom u�initi? - vjerojatno �emo je poslati u popravni dom dok ne navr�i osamnaest godina. dani je �utjela. - nastojala sam joj pomo�i. ali nij'e mi dopustila. mislila je da sve zna. ali nije tako, zar ne? - vj'eruj'em da nije - prizna dani. 250 gospo�ica jennings odgurnu hrpu papira u stranu pa podigne jedan list, dr�e�i ga tako da dani mo�e s njega �itati. - ovo je izvje�taj' gospo�ice spicer - re�e pritisnuv�i koljenom dugme magnetofona ugra�enog u pisa�i stol. - danas je posjetila �kolu gospo�ice randolph, a nakon toga razgovarala s tvojom majkom. - da? - dani �e pristojno. - cini se da u�itelji i tvoji kolege u �koli puno misle na tebe. ka�u da si se sa svima dobro slagala. - to je ljubazno. - tvoja se majka vrlo iznenadila saznav�i da si imala seksualne odnose s gospodinom riccijem. danin glas postane napet od ljutine. - tko je to rekao? - to je istina, zar ne? - to nije istina! - odbrusi dani. - tiko god to rekao, la�e. - �to si onda radila s ovim? - gospo�ica jennings izvadi iz stola malu metalnu kutiju. - toje prona�eno u kutiji pod njegovom slikom. dani se bijesno zagleda u nju. - violet! - re�e ljutito. - znala j'e gdje idr�im klju�. - tko je violet? - slu�kinja moje maj'ke. stalno se �ulj'a okolo i uhodi me! - ne odgovara� na moj'e pitanj'e, dani - re�e gospo�ica jennings o�tro. - ako to nije bio gospodin riccio, tko je onda? - za�to bi itko morao biti? - odbrusi dani. - samo zato �to sam slu�ajno ovo imala u ladici? - zaboravlja�, dani. kad si do�la, pregledala te lije�nica. - podigla je drugi list papira. - �eli� li da pro�itam �to je rekla? - ne morate - re�e dani mrzovoljno. - to se moglo dogoditi i prigodom jahanja. - zna� ti dobro da nije tako. to je prastari �tos. - nagne se naprijed. - ja ti samo nastojim pomo�i, dani. ne �elim da te sudac po�alje odavde kao svlvij'u. dani je �utke buljila u nju. 251 - reci imi �to se dogodilo? je li te silovao? - ozbiljno pogleda dani. - ako jest, reci mi. sucu to mo�e pomo�i da razumije za�to si u�inila ono �to jesi. uzet �e to u obzir pri dono�enju svoje odluke. dani je trenutak �utjela, pilje�i �eni u o�i. - da - re�e napokon duboka glasa. - silovao me. sally jennings zagleda se u nju. nije vjerovala. - �to je? - upita dani. - zar niste �eljeli da to ka�em? psiholog se uz uzdah razo�aranja nasloni. - ne, dani. �eljela sam da mi ka�e� istinu. ali nisi. ti la�e�. - ponovno pritisnu dugme, ovaj put isklju�iv�i magnetofon. - ne mogu ti pomo�i dok mi la�e�.

dani spusti pogled. - ne �elim o tome razgovarati, gospo�ice jennings. ne �elim �ak ni razmi�ljati bilo o �emu �to se prije dogodilo. ja samo �elim sve zaboraviti. - to se ne mo�e dogoditi samo tako lako, dani. jedini na�in da se oslobodi� onoga �to te ti�ti jest da to iznese� na vidjelo i izravno se s time suo�i�. tada �e� razumjeti za�to si u�inila ono �to jesi i znati sprije�iti da se to ne ponovi. dani ne odgovori. psiholog pritisnu zujalo kako bi pozvala ouvaricu. - u redu, dani - re�e umoma glasa. - mo�e� i�i. dani ustane. - sutra u isto ddba, gospo�ice jennings? - sumnjam, dani. mislim da smo obavili sve �to smo mogli. nema smisla dalje razgovarati, zar ne? dani je pogleda. - mislim da nema, gospo�ice jennings. - naravno, ako za�eli� sa mnom razgovarati, bit �u ovdje. - da, gospo�ice jennings. na staklenim vratima odjeknu kucanje. psiholog ustane. - sretno, dani! - hvala vam, gospo�ice jennitags. - dani krene prema vratima, a zatim se okrene. - gospo�ice jennings? - da, dani? 252 - �to se ti�e svlvije - re�e dani. - ne mislite li da ona nikada ne bi upala u nepriliku da su svi de�ki koje je poznavala imali vlastita kola? gospo�ica jennings zatomi nehoti�ni osmijeh. bio je to jednako dobar lijek za odre�enu vrstu maloljetni�ke delikvencije kao i bilo koji drugi. daj im svima njihova vlastita kola. - sumnjam - re�e dr�e�i se �to je mogla ozbiljnijom. - vidi�, ono �to je u�inila sylvija nije dobro. da nije �eljela da dje�aci kradu kola, htjela bi da kradu ne�to drugo. sylvija ih je u stvari tjerala da doka�u kako su vrijedni njenih usluga. dr�ala je da joj ono �to �ini ne�e izgledati tako lo�e aiko oni u�ine ne�to �to uistinu nije dobro. tako je opravdavala vlastito pona�anje. - shva�am - re�e dani zami�ljeno. pogleda psihologa. - mo�da vas posjetim prije nego po�em? - kad god za�eli�, dani - odgovori gospo�ica jennings. - bit �u ovdje. 10 barbary coast1 nije ni�ta drugo do niz prljavih sivih gra�evina u kojima su sada uglavnom skladi�ta i male tvornice. izgubljen me�u njima na�e se pokoji no�ni klub �to se za opstanak bori prodaju�i grijeh i slavu davne pro�losti. najbolji od njih su oni u prizemnicama, skloni d�ezu. progresivni comboi ili stil chicaga i new orleansa. privla�e aficionadose? i klince s koled�a, koji ovdje vise slu�aju�i stranu glazbu, skladanu u ime nove umjetni�ke forme. najgori od njih su imitacije otmjenih no�nih lokala s north beacha. drugorazredni "kod gladu�a" ili prezreni "grimizni luk". 1 obalna oblast u san franciscu prije potresa 1906, poznata po salunima, igra�nicama i javnim kudama. 2 �panjolski: poklonik, obo�avatelj. 253 "stablo love" pripada drugoj kategoriji. pogledao sam na svoj sat i zaustavio se pred lokalom. skoro pono�. sa svake strane vrata duga uska fotografija. obje su potpuno jednake. zama�na stara �ena s razbludnim osmijehom na licu, odjevena u tijesnu, �ljokicama ukra�enu ve�ernju haljinu �etiri broja premalu u odnosu na njenu �vrsto stegnutu pojavu, ustiju punih zubotehni�kih novotarij"a. nad slikama veliki natpis: nastupa maude mackenzie! da sam �elio nabaviti ne�to za provod, ta bi me slika privukla posljednja na svijetu. ali nisam. ovdje je radila anna stradella, a j'a sam se suglasio da je do�ekam nakon zadnj'e predstave. ona je klupski fotograf.

- upadaj, rista - re�e vratar. - predstava samo �to nije po�ela. pogledah ga. - mislkn da ho�u. naceri mi se i namignu. - postane� li nervozan sj'ede�i sam u mraku - re�e - samo reci svom konobaru kako mu max poru�uje da se pobrine za tebe. - hvala - rekoh i u�oh. na ulici je bilo mra�no, ali unutra jo� mra�nije. va�e vlastite ruke doimale su se kao da pripadaju nekome drugom. iz tame zasvijetli prednj'i dio ko�ulje natkonobara. - imate li rezervacij'u, gospodine? nacerih se sam sebi. ugledah dovoljno bijelih stolnjaka da se na�ini bogata tvreklama. - ne. ali ni�ta zato. sjest �u za �ank. - �ao mi je, gospodine - re�e prijazno - ne slu�imo za �ankom osim preko vikenda. e, ba� gule u toj jazbini. posao o�ito ne cvjeta kad su im va�ne te tri posebne karte za stolnjak. - imam lijepi stol upravo tamo u prednjem dij'elu. nij'e imao ni�ta osim lijepih stolova upravo tamo u prednjem dijelu. od �ezdeset stolova mo�da ih deset bija�e zauzeto. pridr�ao mi je stolicu dok sam sjedao, a potom ostade �ekati na novac. dadoh mu soma i on nestane. mo�da nije bio osobito zadovoljan, ali je to bilo bolje nego da sam ga ostavio praznih ruku. 254 konobar mi sko�i za vrat i j'a naru�ih burbon. nisam morao dodavati vodu. o�ito su je to�ili izravno u bocu. otpih pi�e i ogledah se. nigdje anne stradelle. nazavo sam je to poslijepodne kao �to mi je i rekla da u�inim. - jeste li prona�li svog brata? - upitao sam. - jo� ne. dodu�e, o�ekujem da �u ve�eras ne�to saznati. - mogu vas nazvati kasnije. - istom se kasno vra�am ku�i. mo�da bi bilo bolje da do�ete po mene onamo gdje radim. budem li tada imala kakvu obavijest, mo�da bismo odmah mogli poraditi na njoj. - u redu, gdje j'e to? - "stablo love". to je no�ni klub na... - znam gdje je to - rekoh. u glasu mi se vjeroj'atno zamijetilo iznena�enje. - ja sam klupski fotograf. radim za vlasnika lokala. od pet do osam odradim �ihtu ve�ere u jednom od restorana na vvharfu. od devet sati nadalje radim u iclubu. - kada je zadnja predstava? - no�as su samo dvije. u deset i pono�. zadnja predstava trebala bi zavr�iti par minuta iza jedan. - do�i �u onamo u to doba po vas. - dobro. bilo bi bolje da u�ete unutra. ne budem li ni�ta znala, mogu vas obavijestiti, pa ne�ete gubiti vrij'eme. - u redu. - i nemojte vrataru davati "kola. dignut �e vam dva dolara zbog usluge. to je prava klopka. u susjednom bloku ima dovoljno mjesta za parkiranje. - hvala. spustih slu�alicu i dkrenuh broj biv�e punice. - jo� uvijek ne zna gdje je. trebao bih se kasnije s njom sastati; bude li znala, odvest �e me k njemu. - do tada �e ve� izi�i jutarnje novine. unutra �e ve� biti oglas. znat �e da smo voljni 'kupiti. - sto �elite u�initi? - upitah. - ja �elim ta pisma. bude� li morao, nagodi se s njim. ne mo�emo riskirati da do�u u krive ruke. - ona ve5 jesu u jcrivim rukama. 255 - ne poduzimaj ni�ta �to bi pogor�alo stvar.

- ne�u. - �to radi� sutra poslijepodne? - jo� ne znam - rekoh. - ovamo dolaze nora i gordon. moramo sudu izloliti �to planiramo s dani. ovdje �e biti i doktor bonner i ravnatelj danine �kole. mislila sam da bi mo�da �elio dooi ovamo. - u koje vrijeme? - tri i trideset. - bit �u tamo. - ho�e� li me obavijestiti o onome �to se no�as dogodi? nazovi bez obzira koliko je ikasno. - u redu. pro�lo je novih pola sata prije nego se pojavila maude maokenzie. do tada je unutra zalutalo jo� nekoliko neiskusnih bena i sada je bila popunjena skoro tre�ina prostorije. maude madkenzie je bila to�no poput slika vani. nastupila je pod bijelim sjajem reflektora, ogledala se po prostoriji broje�i goste, zatim sjela za glasovir i izjavila kako je to upravo ono �to voli - nastupati na malim intimnim zabavama. u njenoj dobi i nije mogla nastupati u ne�em velikom kao �to je cifkus. publika se nasmijala, ali ja sam zapazio da je nezadovoljna. vjerojatno je radila za postotak, pa je na toj predstavi prakti�ki nastupala badave. smjesta je usko�ila u pjesmu o starim dobrim danima i kako se u karavaiiskim koliima dovukla do barbary coasta. gledao sam tu staru vre�u �to se znoji ma svjetlu reflektora i u sebi pomislio koliko bi bilo 'bolje da su je se do�epali indijanci. - biste li �eljeli jednu svoju lijepu sliku, gospodine? okrenuh se. na odsjaju reflektora anna stradella se doimala kao da je izi�la iz kakvog talijanskog filma. tome isu pridonosile kratka suknjica, i, kao u operi, dugaoke crne mre�aste �arape. �iroka ramena, jaka prsa i �iroki udobni bokovi. la dolce vita. sophia loren do koje je te�ko do�i. po�eh odmahivati glavom. nasmije�ila se. 256 - dopustite mi da vas slikam. - zatim brzo pro�apta ispod glasa: - moj �ef promatra. moram imati razlog kako bih mogla nastaviti razgovor. - u redu - rekoh. - ali neka bude dobra. nasmije�ila se i na�inila ne�to s kamerom. podigla ju je do hca i po�ela pr�kati po okularu. nadvila se nada mnom. sad sam shvatio �emu talijankama slu�i ta njihova pa�ta. - okrenite svoju stolicu ovaiko - re�e naglas, guraju�i me ulijevo. ponovno provjeri okular. - ovako je bolje. koraknu unatrag i podi�e kameru do lica. fle� bljesnu i ja �mirkanjem otjerah s o�iju crvene i zelene to�kice. ona se vrati natrag stolu. - napisat �u na pole�ini slike gdje me trebate pri�ekati - pro�apta. - prona�li ste ga? kimnu i uspravi se. spazih kako joj se o�i trznu�e i rekao bih prije osjeti�e nego ugleda�e mu�karca �to je prolazio. - izvrsno, gospodine. bit �e gotova za oko petnaest minuta. okrenu se i ode. trenutak sam je promatrao. bio je to posljednji posao na kojeg bih pomislio da ga ona radi kad sam je ono sreo u mrtva�nici. ipak, nikad se ne zna, zar ne? - jo� jedno pi�e, gospodine? - upita poslu�itelj. podigoh pogled i klimnuh. do vraga, ionako je u nje mu pola vode. ostatak predstave bio je jednako lo� kao i po�etna skladba. maude mackanzie nije bila pearl vvilliams ili belle barth, ali ipak tu negdje. �inilo se da gosti nemaju ni�ta protiv. gutali su to. a bila je bolja od televizijskog programa u

kasnu no� srijedom. kad sam skrenuo kola u 800. blok na aveniji jackson i parkirao pod uli�nom svjetiljkom, biio je jedan i trideset. ugasih motor i ponovno spustih pogled na sliku. uzev�i u obzir na kakvu je mjestu snimljena, i nije bila tako lo�a. okrenuh je. adresa bija�e napisana mekom olovkom, kakvom fotografi retu�iraju. rije�i bijahu u�urbano na�r�kane - 800. blok avenije jackson. 17 kamo ijubav ode 257 spustih sliku na sjedalo do sebe i zapalih cigaretu. oko deset minuta kasnije isko�ila je iz taksija na uglu iza mene. kad sam za�uo lupu vrata, pogledah u retrovizor. odmah je zamijetila moja kola i uputila se prema njima. s ramena joj je na dugu ko�nom ramenu visjela kamera, i dok je hodala, ona ju je lupkala po boku. nagnuh se i �irom otvorh vrata. - �to ste saznali? - upitah kad je bila unutra. o�i joj bij'ahu zabrinute. - ne svi�a mi se to, gospodine carey. renzo nije sam. mo�da bi bilo bolje da se ne upli�emo. - jeste li otkrili gdje prebiva? - upitah nestrpljivo. klimnula je. upalih motor. - hajdemo onda. kamo? - renzo dr�i aprtman iznad saluna, vani, do fcu�e na stijeni. ubacio sam auto u brzinu pa smo krenuli. dobacih joj pogled. lice joj j'o� uvijek bija�e zabrinuto. - �emu sva ta tajnovitost? - rekla sam vam, moj brat nije sam u tom poslu. umije�ali su se neki vrlo va�ni ljudi. - ho�ete li re�i da je pomislio kako je posao isuvi�e velik za njega? - upitah sarkasti�no. - da. oti�ao je svom prijatelju koji je tako�er bio vrlo dobar tonyjev prijatelj. - tko je taj momak? - charley coriano. kratko je pogledah. lice joj bija�e ravnodu�no. ako je u pravu, mali je upao u veliku stvar. za charleyja coriana se zna da sudjeluje u svakoj nepo�tenoj ucjeni u san franciscu. naravno, nitko to nikada nije dokazao, ni�ta vi�e no �to su mickevju cohenu prikrpali i�ta ve�e od utaje poreza. ali glas je i dalj'e ostajao. - gdje ste to �uli? - na poslu. rekla mi je j'edna od dj'evojaka. - odakle bi to ona znala? - djevojka je jednoga od corianovih momaka. - za�to bi to rekla vama? pogledala me. 258 - mislila je da sam i ja upetljana. coriano je vlasnik lokala u kojima ja radim. - i kod koga su onda pisma? kod coriana ili va�eg brata? - ne znam. - pa, postoji samo jedan na�in da se to otkrije. - ne �elitm da mi brat nastrada. - to ovisi o njemu - rekoh. - nisam mu ja birao prijatelje nego on sam. odavna nisam ovuda prolazio. otkako sam dani vodio sutrou da pogleda automate lutaka, 'kad je jo� bila djete�ce. sjetih se koliko je bila luda za njima. ugurah se na slobodno mjesto na parkirali�tu i obazreh. ni�ta se nij'e promij'enilo. isti kiosci s hotdogom, pizzerij'e i j'eftini barovi. samo �to pivo i hotdog umjesto deset centi sada stoje �etvrt dolara. ona pokaza prema salunu. - naj'prije �emo pogledati unutra. �esto visi ondje. krenuh za njom u salun. bilo je kasno i posao je je njavao. par notornih koji strepe nad svojom posljednjom kapljicom i nekoliko klinaca �to piju pivo. pipni�ar pri�e bri�u�i krpom �ank. - hej, anna.

- hej', johnny. je li renzo bio no�as ovdje? o�i mu kratko sijevnu�e preko mene, a onda se vrate njoj. - bio je ranije, ah je izi�ao. - hvala, johnny. okrenula se da po�e, ali j'e on pozove natrag. - �ao mi je zbog tonyja. bio je drag momak. uvijek mi se svi�ao. - hvala, johnny - opetova ona. slij'edio sam je van. - kamo sada? - ovim prolazom, pa stubama sa stra�nje strane zgrade. krenuh prema prolazu, ali me zaustavi njena ruka na mom ramenu. - nemojmo i�i - re�e gledaju�i me u o�i. - �ankist me upozorio. - odakle vam sad to? 17* 259 - obavijestio me na taj na�in �to je onako govorio o tonyju. mrzio ga je iz dna du�e. jednom su se potukli i on je tonyja skoro ubio. zagledah se u nju. - coriano j'e vlasnik i ovoga? klimnula je. - mo�da bi bilo bolje da ih pustimo da to srede na svoj na�in. - i dalje je na mom ramenu dr�ala svoj'u ruiku. - vi ste drag �ovjek. ne bih htjela da stradate. - oni ise poigravaj'u s budu�no��u moje k�eri. ako ne �eute, ne morate sa mnom gore. pri�ekajte u kolima. - ne - re�e ona nervozno. ruka joj je navla�ila remen kamere. - i�i �u s vama. pogledah je. - za�to je niste ostavili u kolima? nema smisla okolo vu�i tu kameru. - ovdje sve ukradu - re�e. - staj'ala me dvj'esta fcarti. 11 stubi�te j'e bilo drveno i penj'alo se izvan zgrade. dok smo se uspinjali prema vrhu, na�i su koraci glasno odjekivali. ispod drvenih vrata prodirao je tra�ak svjetla. zakucah na njih. iza vrata odjeknu struganj'e kora�aja. - tko je? pogledah annu. - ja sam, anna - re�e. - pusti me unutra, renzo. za�uh prigu�enu kletvu i vrata se po�e�e otvarati. - kako si, do vraga, otkrila gdje sam? - upita on grubo. tada ugleda mene i stade ih zatvarati. stavih nogu u procijep i gurnuh. �ovjek posrnu u sobu. zurio je u mene, a tamne mu o�i zatreptale. jednako je dobro izgledao poput svoje sestre, samo to nj'emu nije pristajalo. doimao se isuvi�e nje�nim. nosio je uske tamne hla�e evropskog kroja i t majicu. - tko je ovaj momak? 260 - gospodin carey, renzo - re�e anna. - do�ao je zbog pisama. iz stra�nje sobe dopre glais: - tko je to, srce? - moja sestra i prijatelj. - prijatelj? evo me odmah tamo. - ne �uri se - re�e renzo osorno. pogleda me. - o kakvim to pismima ona pri�a? zatvorih za sobom vrata gurnuv�i ih nogom. - pismima u manila omotnici, koja vam j'e dala one no�i kad j'e ubijen tony riccio. - pri�a kajgod. ni�' j'a ne znam o nekakvim pismima. pogledah stol iza nj'ega. na nj'emu otvoren primj'erak j'utro�njeg examinera. - znate vi dobro o kakvim j'a pismima pri�am. o onima, o kojima ste pisali gospo�i Hayden. - u kutu sebe spazih pisa�i stroj'. - eno, pisali ste joj' na onom pisa�em stroju. iz istra�nje sobe izi�e dj'evoj'ka. imala je naran�astu kosu i plavi kimono iz grant streeta, stegnut po sredini �arkocrvenom vrpcom.

- upoznaj me sa svojim prijateljima, srce. pogledao je nj'u, a potom opet mene. - nikad j'a nisam pisao nikaikva pisma na tom stroj'u. pri�oh stolu i podigoh stroj'. stavih ga pod ruku i krenuh prema vratima. - hej! - zakme�i djevojka. - kamo �ete s mojom ma�inom? pogledah lorenza. - policija mo�e usporediti slova - re^koh. - ako isam u pravu, kazna za ucj'enu iznosi deset do dvadeset godina. - sam ti rekla da ne dira� moj'u ma�inu! - povi�e djevojka na njega. - zave�i! - okrene se opet meni. - �ekajte malo - re�e. - �ete kupit'? spustih pisa�i stroj i pogledah ga. - mo�da - rekoh. u o�ima mu se pojavi pronicav pogled. - poslala vas je stara gospo�a? 261 - kako bih znao za njih da nije? - koliko je voljna platiti? - ovisi o tome �to imate - rekoh. - ne kupujem ni�ta naslijepo. - prava su, ziher. odjednom mi na paomet padne zamisao. - vi niste jedini momak koji nastoji ucijeniti. smeo se. - mislite, ima i drugh? - va�e pismo je �etvrto koje smo primili. po�eo se zabrinj'avati. - kako mo�emo znati da ste vi onaj pravi? - upitah. - moram najprij'e ne�to vidj'eti. - valjda ne mislite da sam toliko blesav pa da pisma dr�im ovdj'e? imam ortake u ovom poslu. dr�imo ih na sigurnom. ponovno podigoh pisa�i stroj. - u tom slu�aju razgovarat �u s va�im ortacaima kad se pojave is robom. - �ek! ra�unao saim da bi ne�to ovalkvo moglo isdorsnuti. za svaki slu�aj' sam iz omotniee izvadio par pisama. spustih pisa�i stroj. - sada djelujete razumno. pogledajmo ih. renzo promotri dj'evojku. - navuci ne�to na sebe, pa si�i dolj'e i zamoli johnnyj'a omotnicu �to sam mu je dao. - ne morate se mu�iti. - pogledah annu koja nas je promatrala bez rije�i. ne�ete zamjeriti? odmahnula je glavom. njen brat se podrugljivo nasmije. - koliko te pla�a za kurirske usluge, anna? bolje da je lova dobra jer ne bu� dugo delala. - ni�ta joj ne pla�am, balav�e. ona samo �eli sprije�iti da ne svr�ite u zatvoru. anna izi�e kroz vrata. renzo mi se okrenu. - mogli bi skinuti teret sa svojih nogu. sjednite i cugnite �togod. - ne, hvala. pri�ao je ormari�u i izvadio bocu. - daj malo leda, du�o - dobaci djevoj'ci. - uzmi ga sam - re�e ona osorno. 262 renzo slegnu ramenima. - dame - re�e s gnu�anjem. pri�e udublj'enju �to je slu�ilo kao �aj'na kuhinja i otvori hladnjak. iz kalupa izbaci nekoliko kocki leda i stavi ih u �a�u. zatim se vrati i nalije ne�to viskija. sjedne na rub stola preko puta mene. - taj tony je stvarno prvorazredno obavljao poslove. nisam odgovorio. otpio j'e iz svoje �a�e. - sve ih je natjerao da tr�e za njim. moja sestra. va�a biv�a �ena. va�a k�i. nije morao propustiti ni jednu no� ako nij'e �elio. svladah svoj gnj'ev. privikavao sam se na taj na�in razgovora. - va�a klinka je bila luda za nj'im. �ekajte dok �kicnete u ta pisma. tako su

vru�a da papir cvr�i. izgleda da ju j'e dobro odgojio, stvarno j'e ginula za njim. i ni najmanje se nije sramila da to stavi na papir - to �to mu je voljela raditi kad m bili zajedno. �krgutao sam zubima. nisam do�ao ovamo pretpostavljaju�i da �u otkriti portugatske sonete1. - ni va�a �ena nije bila lo�a - nastavio je. - iako o tome nije govorila tako izravno kao mala. no svakako je bila ljubomorna. u jednorn od pisama ka�e kako ne�e prezati ni od toga da ga ubij'e ako ga uhvati da je vara. ali mala ju je u tome potukla, zar ne? jo� uvijek nisam odgovarao. - i moja glupa sestra. kao blesava je okolo �ekala tonyj'a da se vrati. nasmij'ao se. - svratio bi samo kad bi mu se prohtjelo malo �pageta i obi�ne staromodne talijanske �eve. kad bi mu dosadile sve te �minkerske stvari koje je dobivao gore na brijegu. ponekad se mora� najesti mesa s krumpirom, mali, znao bi mi re�i. do odvratnosti mo�e ti dosaditi kavijar i pate de foie gras2. covje�e, tony j'e u tome stvarno pretjerivao. za�uh korake na vanjskom drvenom stubi�tu. renzo ih j'e tako�er �uo. podigao mi je svoje pi�e u neku vrst zdravice. 1 zbirka erotsklh soneta engleske pjesnikinje elizabethe barett brovraing 18061861. 2 pa�teta od gu��jih jetara. 263 - za sre�u. za�uh kako se iza mene otvaraju vrata, ali se ne okrenuh. tada mi u tj'emenu prsnu o�tra bol i ja naglavce uronih u mrak �to me vrebao na podu. u o�ima su mi neprestano blje�tala svjetla, jedno za drugim, a u me�uvremenu osjetih kako me pomi�u s jedne strane na drugu. jeknuh i poku�ah ustati, aji svuda oko mene bija�e magla pa mi to ba� nije polazilo za rukom. tada bljesne jo� nekoliko svjetala, a onda ih vi�e uop�e nij'e bilo. samo bol u mojoj glavi. osvij'esti me prskanje ledeno hladne vode. stresoh glavom i otvorih o�i. nada mnom stajahu johnny i lorenzo. pogledah se. sj'edio sam na krevetu potpuno gol. za�uh �u�kanj'e odje�e pa okrenuh glavu. u lubanji mi j'e odzvanjala bol. dj'evoj'ka naran�aste kose upravo ponovno kliznu u svoj kimono iz grant streeta. poku�ah sprije�iti da mi bol ne raznese tjeme. �vrsto zatvorih o�i i naglo ih otvorih. �inilo se da to poma�e. jjstom tada po�eh shva�ati �to se dogodilo. bila je to namje�taljka od samog po�etka. - odje�a vam je tamo na stolici - re�e renzo. - ostavit �emo vas dok se ne odjenete. izi�o�e zatvoriv�i za sobom vrata. sjedio sam na krevetu oslu�kuju�i kroz zatvorena vrata prigu�en zvuk njihovih glasova. protegnuh vrat i pogladih ga rukom. paklenski je boljelo. nije bilo ni blizu kao u krimi�ima mickeyj'a spillanesa. nikakva sedmog neba, nikakvih razuzdanih erotskih snova, samo �ista paklena bol. oteturah s kreveta u kupaoniou. pustih hladni tu� i podmetnuh glavu. mlaz bija�e poput igala, ali posti�e cilj. boli je polako po�elo nestajati. polo�ih ruku na tjeme i prona�oh malu kvrgu. dobro j'e �to imam tako tvrdu lubanju. za promjenu pustih vru�u vodu, pa opet hladnu, i sve tako dok ne presta bol u vratu i ramenima. skinuh prlj'avi ru�nik, jedini kojeg sam mogao prona�i, i obrisah se. potom se odjenuh. kad sam izi�ao iz kupaonice, isjedili su oko stola i piu. - izgledate kao da biste �togod mogli popiti - re�e renzo. natooi u �a�u malo viskija i gurnu je prema meni. 264 uzeh je i iskapih. u utrobu mi prodre toplina i pc�eh se bolj'e osje�ati. - gdje je anna? - poslao sam je fcu�i - odgovori renzo. - ona j^ obavila svoj dio. - gurne prema meni fotografiju. ^ zgodno djelce, zar ne? podigoh je i pogledah. bila je to polaroidna fotografija gotova za deset sekundi.

sad se sjetih kako torba 2a kameru �to ju j'e nosila anna, nije bila dovoljno velika za speed graphic, aparat kojeg je upotrebljavala u kln. bu. na slici bija�e otprilike ono �to biste i o�ekivall, bio sam nag, kao, uostalom, i djevojka naran�aste kose. poza - orijentalna masika. vratih mu fotografiju. - malo je premr�ava za moj ukus. - zadr�ite je - renzo �e prijazno. - ispucali smo cijelu rolu. - �to sada? - sjednite i pri�ekajte. dolazi nam neko dru�tvance. zatisnuh sliku u svoj' d�ep. - ne bih rekao. podnio sam otprilike sve �ale i smj. calice koje sam mogao. po�oh prema vratima, a johnny, barmen, brzo ustade. zakora�ih prema njemu. - ne bih na tvom mjestu - re�e renzo nehajno. - bio je na pacifi�koj obali �ampion u polute�koj. zakora�ih naprijed a johnny otpusti desni direkt, �to mi ga je otputio jo� iz los angelesa. lako se sagnuh pod njim. ne mo�ete vani na gradili�tima biti toliko s radnicima a da se malo ne izvje�bate. pustih da mi njegova �aka pro�e iznad ramena, pa ga posijekoh d�udo udareem po klju�noj kosti. prelomio se u pasu prema meni i ja ga razorih postrance po vr^tu najboljim karate udarcem kojeg sam ikada zadao. sru�io se kao odalamljen sjekirom. moj stari instrujctor iz zra�nih snaga bio bi ponosan. okrenuh se upravo na vrij'eme da lorenza zateknetn u napadu na mene. zgrabih ga i odgurnuh do zida. dok sam ga obra�ivao, on se previjao. kad sam nad njego. vim vratom podigao ruku s dlanom okrenutim nadoije, djevojka po�e vri�tati. - a sada, gdje su osala pisma? renzove o�i po�e plaviti strava. odmahnu glavom. 265 lagano ga kvrcnuh po adamovoj jabu�ici, dovoljno da ga prisilim da se malo po�ne gu�iti. - izvedem li to dovoljno jako, na�i ce� se na vje�nim lovi�tima zajedno sa svojim junakom riccijem. - nemam ih - promuklo je dahtao. - dao sam ih corianu. na�inih prijete�i pokret. - �asna rije�! - slike - rekoh. - u johnnvja su - renzo se tresao od jeze. o�amarih ga i pustih da tresne na tlo. sjedio je na podu i jecao. pritr�i mu djevojka. - renzo, du�o! je li te povrijedio? pri�oh johnnvju. po�eo se pomalo micati. prevrnuh ga na le�a, sretan �to ga nisam ubio. kleknuh na pod i po�eh mu prekapati po d�epovima. upravo sam prona�ao slike, kad se iza mene otvore vrata. prva stvar koju ugledah, kad sam se okrenuo, bijahu usta cijevi kalibra 38. ciljala su to�no u moj trbuh, i s mjesta gdje sam stajao doimala se poput topa od pedeset milimetara. idu�e �to ugledah, bija�e mali zdepasti mu�karac iza njih. o�i mu se skoro izgubi�e u naslagama sala. - ja �u uzeti te slike, ako mi ne zamjeravate - re�e. pru�ih ih bez rije�i. - samo ih stavite na stol i stanite uza zid. s topom se ne prepirete. u�inih �to mi je bilo re�eno. - sada se okrenite, stavite ruke visoko na zid i naslonite se na njega. znate �to ho�u. onako, kako to �ine na televiziji. znao sam �to ho�e. za�uh ga kako prilazi stolu. za�u�ka papir. - mo�ete se okrenuti, pukovni�e. okrenuh se. - vi ste coriamo? klimnuo je. promotri najprije johnnyja, zatim lorenza. ljubazno se nasmije�i. - malo se zezate s mojim de�kima? - vrlo dobro su sura�ivali - rekoh. - dupeglava, jedan i drugi. ali nema veze. ve� sam sklopio posao oko pisama s va�om biv�om. 266

izvu�e stolicu i sjedne. - u tome nema ni�eg osobnog, razumijete, pukovni�e - re�e. - radi se samo o poslovnim stvarima. pogledah malog puna�nog mu�karca. doimao se toliko zadovoljnim na onoj stolici, da je jedino �to sam mogao u�initi bilo da ga malo prevarim. - koliko vam je dala? nehajno odmahnu revolverom. - dvadeset pet hiljki. - nasamareni ste. stara gospo�a bi i�la i do stotinu. trenutak je netremice zurio u mene, a potom slegnu ramenima. - takav je �ivot - re�e filozofski. - iste sam sre�e kad odem na tr�nicu. nakon �to prodam, zalihe uvijek poskupe. - �to je sa slikama? - upitah. - osiguranje, pukovni�e. za mene i damu koja je kupila pisma. - letimice ih pogleda. - vjerna sli�nost, zar ne? pro�oh pokraj njega prema vratima. coriano me jo� uvijek promatrao; isto tako i renzo i njegova djevojka. jedini je izostao johnny. le�ao je pole�ice na podu. tu�no odmahnuh glavom, kao da im svima iskazujem sousje�anje, pa izi�oh. moja su kola jo� uvijek bila ondje gdje sam ih ostavio. po�eo sam otvarati vrata, a onda za�uh annin glas. - gospodine carey? u�oh u kola do nje. - jeste li dobro? - vjerujem da jesam - rekoh. - nisam to mogla isprije�iti, gospodine carey. - po�ela je plakati. - prisilili su me da to u�inim. coriano je bio u salunu kad sam si�la dolje. - sigurno, anna, sigurno. - potap�ah po ko�noj torbi izme�u nas na sjedi�tu. - vi ste posve slu�ajno imali uza se polaroid? - tako je. coriano je opazio kameru i to mu je dalo ideju. rekao je kako �e vas to sprije�iti da se ne �alite pajkanima. pobrinula sam se da svaku sliku na�inim dok su vam o�i zatvorene, tako barem mo�ete dokazati da ste bili bez svijesti. 267 okrenuh se da je pogledam. dokazati da sam bio bez svijesti? pakao. doimao sam se potpuno pomahnitalim. - moraia sam to u�initi, gospodine carey - re�e ozbiljno. - da nisam, coriano mi vi�e nika�a ne bi dopustio da radim. - u redu, anna - rekoh. - sad mi recite gdje �ivite, pa �u vas odvesti ku�i. odbacih je i kad sam skoro sat kasnije u�ao u svoju sobu, na telefonu je �mirkalo orveno svjetlo za poruke. podigoh slu�alicu. stara gospo�a je upravo bila nazvala i �eljela da ja nazovem nju. okrenuh broj. glas joj bija�e posve budan i o�tar. - dakle, luke - zahtijevala je - jesi li ih nabavio? - ne. - kako to misli�? - upita ljutito. - nisam imao �to kupiti. nora ih se do�epala prije nas. - nora? - glas joj bija�e iznena�en. - tko drugi? zasmijuljila se. - trebala sam pomisliti na to. nora ne bi htjela da imaimo ta pisma. pa, barem vi�e ne moramo biinuti. - naravno - rekoh i spustih slu�alicu. nitko osim mene. jedva mi je preostalo snage da se izvu�em iz svoje odje�e i uvu�em u postelju. bila je to zbilja duga no�. 12 �uvarica otvori vrata danine sobe. - do�la te vidjeti tvoja majka. dani ustade s kreveta. - gdje je? - �eka u kantini. dani je slijedila �uvaricu hodnikom i kroz velika �eh�na vrata. dizalom su dospjele do razine na kojoj je kantina. bilo je upravo oko tri i kantina bija�e skoro prazna. s njenom majkom su sjedili nepoznati mu�karac i gospo�ica jennings.

268 nora podi�e dbraz za danin poljubac. - zdravo, du�o. dani pogleda gospo�icu jennings, a zatim mu�karca. - zdravo, majko. zdravo, gospo�ice jennings. sally jennings ustade. - zdravo, dani. - okrenu se ostalima. - pa, moram se vratiti u svoju ordinaciju. oni kimnu�e a ona izi�e. - ne stoj tako, dani - re�e nora s ne�to o�trine. - sjedni. dani poslu�no sjedne. - �to je htjela? - ona ni�ta. mi smo htjeli s njom razgovarati. - o �emu? - danin glas bija�e sumnji�av. - o tebi. �ini se da im stvara� puno te�ko�a. dani je trenutak netremice gledala majku, a potom mu�karca. - tko je ovaj? - upita grubo. - dani! - norin glas bija�e zaprepa�ten. - ti se zna� i bolje pona�ati. danin glas bija�e srdit. - ne ovdje, majko. ovdje nema dovoljno vremena za lijepo pona�anje. to je ovaj? nora zna�ajno pogleda mu�karca. - ovo je doktor vveidman, dani. zamolila sma ga da te pregleda. - zbog �ega? - za tvoje vlastito dobro! �ini se da ne mogu otkriti �to je s tobom. - je li on jo� jedan pera� mozga? norin glas bijase ijutit. - on je psihijatar, dani. - ne �elim s njim razgovarati. - mora�! - nora ustraja. - za�to, majko? misli� da sa mnom ne�to nije u redu? - nije va�no �to ja mislim, dani. va�no je ono �to oni misle. mogli bi te poslati odavde na dugo vrijeme. dani je jo� uvijek promatrala maj�ino lice. - meni je va�no �to ti misli�, majko. misli� li da sa mnom ne�to nije u redu? nora se zagleda u nju, a potom duboko uzdahnu. 269 - naravno da ne, du�o - re�e. - ali... - onda s njim ne �elim razgovarati. lije�nik ustane. smije�io se. - mislim da ne trebate biti zabrinuti, gospo�ice hayden. gospo�ica jennings ima izvrsnu reputaciju i mislim da se mo�ete osloniti na njenu ocjenu. - okrenu se dani. - ne bi vam �kodilo, mlada damo, kad biste imali malo vi�e povjerenja u gospo�icu jennings. najgore �to bi mogla u�initi jest da vam pomogne. nespretno se nakloni i ostavi ih. sjedile su bez rije�i i gledale jedna drugu. - ima� li deset centi, majko? �eljela bih coca colu. nora j'e odsutno pogleda. dani je znala da njena maj ka misli na ne�to drugo. uvijek kad.bi j"e tako gledala. - deset centi, majko? - ponovi nj'e�no. nora otvori nov�arku. - misli� li da bi mi mogla nabaviti �alicu kave? - naravno, majko. dani ustane i ode do kuhinjskih vrata. - hej, charlev! mogu li dobiti �alicu kave za svoju maj'ku? na vratima se poj'avi sjaj'no tamno lice. - jasna stvar, dani. dani odnese �alicu kave na .stol, a zatim ode po svoj'u coca colu. kad se vratila i sjela, nora zapali cigaretu. dani j'e pogleda i nora uz uzdah protivljenja gurnu prema njoj kutij'u. ona izvadi jednu i zapali je. - mislila sam da ne vjeruje� u pera�e mozga, majko. - vi�e ne znam u �to da vjeruj'em. dani radoznalo pogleda majku. to joj nije bilo nalik. nora j'e obi�no o svemu

imala vrlo odre�ena mi�ljenja. nora srknu kave i nakrevelji se. dani se naceri. - nije foa� poput kave kod ku�e, majko. - �ini se da nije - re�e nora. pogleda svoju k�er. - zar je i hrana isto tako lo�a? - hrana je u redu. - vidjela sam pisma koja si pisala ricku - re�e nora ispod glasa. - za�to mi nisi rekla za njih? dani osjeti kako joj rumenilo pali lice. - nisam na to mislila. zaboravila sam. 270 - bilo bi puno gore da ih se do�epao netko drugi. ja ... ja nisam znala da je to trajalo tako dugo - re�e nora nespretno. dani osjeti kako joj se ste�e grlo. �utke se zagleda u majku. nora ponovno spusti pogled. - kad je to po�elo? - onda u acapulcu. sje�a� se, morala si letjeti za san francisco? tada se to dogodilo. - trebala si mi re�i, dani. �to ti j'e u�inio? - on to nije u�inio meoi, majko - re�e dani nepokolebljivo. - ja sam to u�inila njemu. na rubovima norinih o�iju pojavi�e se suze. - za�to, dani, za�to? - �eljela sam, majko. toliko mi j'e dosadilo pretvarati se da sam mala djevoj�ica. u�utjela je i zagledala se u majku povla�eci iz cigarete. - vjerujem da vi�e nemamo mnogo re�i jedna drugoj", zar ne, imajko? nora odmahnu glavom. - vjerujem da ne. a moglo se o tolikim stvarima razgovarati, ali dani nije mogla razgovarati s njom, a ona nije mogla razgovarati s dani, ni�ta vi�e nego je bila u stanju razgovarati sa svojom vlastitom majkom. svaki nara�taj bio je zaseban otok. jo� jednom poku�a. - dani - re�e ozbiljno - molim te razgovaraj s gospo�icom jennings. ona bi ti mo�da mogla pomo�i... pomo�i nama. - ne usu�ejm se, majko. s njom ne mo�e� uvijek prestati kad za�eli�. jedna stvar �e voditi drugoj i mo�e� biti uvjerena da �e kadtad saznati �to se zbilja dogodilo one no�i. a ja ne �elim da itko zna, u najmanju ruku, vi�e od tebe. nora pogleda svoju k�er. evo do �ega je sve to dovelo, pomisli. jedina stvar koju njih dvije doista moraju dijeliti, j'est zajedni�ka krivica. dani pogleda gore na zidni sat. bilo je skoro tri i trideset. 271 - moram se tvratiti - sla�e oklijevaju�i. - imam nastavu. nora iklimnu. dani uistane sa stolice, obi�e stol pa poijubi majku u obraz. nora strastveno savi oko nje ruke. - ne brini, majko. sve �e dobro ispasti. nori po�e za rukom da se nasmije. - naravno da ho�e, du�o. vidjet �u te u nedjelju. promatrala je fcako uistaje �uvarica i slijedi dani van ma hodnik. zatim se zatvore pokretna vrata i presijeku joj pogled. pogleda u pepeljaru. cigareta joj se jo� uvijek dimila. polako je ugasi i podigne torbicu. izvadi zrcalo i s pomo�u njega popravi �minku, a potom izi�e. - tvoja majka je vrio lijepa, dani - re�e �uvarica ddk su hodale natrag prema njenoj sobi. dani kratko pogleda �enu. svi bi joj to uvijek rekli kad bi prvi put ugledali njenu majku, a onda, kad bi pogledali nju, zamalo bi mogla osjetiti njihovo razo�aranje. "lijepa li djeteta," refcli bi. ali je znala �to zapravo osje�aju. dani u�e u svoju sobu i zatvori vrata. neko je vrijeme gledala izgr�bane i olovkom ispisane zidove, a onda se protegnu po krevetu.

lijepa i nadarena. tatkva je njena majka. sve �to ona nije. sjeti se kafco se obi�avala uvu�i dolje u atelje, kad bi majka bila odsutna, i poku�avala kopirati neke od divnih stvard �to ih je izrezbarila majka. ali sve �to bi izradila, ispalo bi zbr�kano, i ona bi to bacila da nitko ne vidi. odjednom se uhvati ikako tiho pla�e. nakon nekog vremena suze prestanu, ona ustane s postelje i pogleda se u malo zrcalo. njena bi majka i nakon plakanja bila lijepa! o�i bi joj bile bistre, put blijeda i svjetlucava. a ne ovako: natekle i crvene o�i, lice podbuhlo. iz zamotuljka �to joj ga je poslala majka izvadi rup�i� za osvje�ivanje i razdera za�titnu foliju. pritisnu ga na lice, osjetiv�i kako joj hladna, blago mentolizirana vla�nost bla�i put. sjeti se kako ju je rick stalno zadirkivao zbog toga �to ih toliko volimjmjek bi ih dr�ala nekoliko u ru�noj 272 torbici. jednom kad su bili zajedno i on zatvorenih o�iju le�ao pokraj nje, ona izvadi rup�i� u namjeri da ga osvje�i. ali kad ga je njime dodirnula, on zamalo isko�i iz ko�e. - za ime bo�je, mala, �to to radi�? - samo sam ti htjela pomo�i da se bolje osje�a� - rekla je. nasmijao se i privukao je sebi. osjetila je lagano grebanje njegove brade dok joj je mazio vrat. - zna�, ti si luda klinka! onda je uze i njegove ruke napravi�e sve one �udesne stvari �to su �inile da se ona osje�a kao da on ne bi mogao bez nje. o�utje kako joj ponovno naviru suze i ona ih odagna �mirkanjem. sada vi�e nema smisla plaikati. nema nikoga kome bi se mogla obratiti. kad bi ranije bila ovako poti�tena, svagda bi mogla oti�i njenu. on bi se nasmije�io, dotakao je i poti�tenosti bi nestalo. ali s tim je zavr�eno. pa�ljivo je brojila dane. sylviju su otpremili ju�er. to zna�i da je danas petak. rick je vjerojatno ve� pokopan. lijeno se zapitala, je li njena majfca poslala cvij'e�e. vjerojatno nij'e. po svoj prilici ne, ukoliko je ona dobro poznaje. majka je ve� zaboravila na sve u vezi s njim. osim toga, duboko u sebi ona je jo� uvijek isuvi�e ljubomorna. sjeti se kako je majka bila bij'esna fcad j'u j'e prona�la u rickovoj' sobi. urlala je na njega, a njeni su prsti ostavljali bolne crvene tragove na nj'egovim ramenima. pomislila je da �e ga ubiti. - ne! majko, ne! - vri�tala j'e. onda ju je majka nagu odvukla hodnikom i gurnula u njenu sobu. sje�ala se fcako se ondje zgurila, tren dr��u�i tren plaou�i, dok j'e cijelom ku�om bjesnjela njihova sva�a. ne, sada je uvj'erena da maj'ka nije poslala nikakvo cvije�e. no isto j'e tako uvjerena da njena maj'ka nije ni zaboravila rioka. 18 kamo ijubav ode 273 o�i joj bijahu suhe i upaljene. izvadi jo� jedan rup�i� za osvje�ivanje i lagano njime dotakne lice. zgu�va tanke papiri�e i baci ih u ko�. odjednom se osjeti vrlo osamljenom. kao da su je odba�eni papiri�i vezali s pro�lo�ou i sada je ta veza prekinuta. samo ju je ri�k nastojao razumjeti, ali sada neana nikoga. nikoga. ponovno po�e plakati. sally jennings pogleda iznad sebe na sat. �etvrt do �est. nestrpljivo se zagleda u svoj pisaei stol. toliko je izvje�taja trebalo zaokru�iti. uredno ih po�e slagati u svoju aktovku. mo�da �e se mo�i prihvatiti nekih od njih kad se iz kazali�ta vrati ku�i. dugo je �ekala karte za tu predstavu, a ovo je jedini puta da je ni�ta ne zadr�ava. od trenutka kad stigne ku�i, presvuee se i vrati u grad, pa do podizanja zavjese imat �e upravo toliko vremena ,da �togod na brzinu pojede. na vratima odjeknu neodlu�no kucanje.

- da - pozove nestrpljivo. jedino �to je isprva mogla vidjeti 'bila je bijela odora �uvarice iza staklenih vrata, a onda se ona otvore i u�e Dani. zastala je pred vratima. - gospo�ice jennings - zamoli tanka, slaba glasa - mogu li razgovarati s vama? psiholog ju je trenutak gledala. dijete je plakalo, to je niogla vidjeti, ali oko nje je lebdio i dojam bespomo�nosti, kojeg prije nije bilo. - naravno, dani. dani pogleda u otvorenu aktovku. - ako odlazite, gospo�ice jennings, mogu se vratiti ujutro. sally jennings zatvori aktovku i stavi je na pod kraj pisa�eg stola. - ne. u stvari, namjeravala sam no�as ostati i raditi. dani u�e dublje u ordinaciju. - nisam vam htjela smetati. gospo�ica jennings joj se nasmije�i, a kad se smije�ila, odjednom bi se djjpiala vrlo mladom. 274 - zna� 5to. kako bi bilo da zajedno ve�eramo u kantini? bilo bi lijepo za promjenu s nekim razgovarati. dani pogleda preko ramena �uvariou koja je jo� uvijek �ekala izvan ordinacije. - zar... zar mislite da bi me pustili? sally jennings posegnu za itelefon�kom slu�alicom i okrenu broj glavnog nadzornika. polo�i ruku preko mikrofona. - mislim da se to mo�e urediti. mo�da ono �to je psihoiog ugledala u daninim o�ima nisu bili olak�anje i zahvalnost, ali joj se odjednom u�inilo da je s njena lica nestalo bespomo�nosti. kazali�na predstava na koju je tako dugo �ekala, vi�e nije bila va�na. 13 - prvi put sam otkrila da se ljudi mijenjaju fcad me moj otac prestao posje�ivati. - dani preko stola pogleda gospo�icu jennings. upravo su se bile vratile s ve�ere. - znate �to �elim re�i? kad ste mali, kao da ste sredi�te cijelog svijeta, ali kad porastete, otkrijete da niste. mjesec �ana sam svakodnevno plakala. onda isam se navikla na tu pomisao. ujak sam, to je gospodin corwin, bio je vrlo drag. majka se udala za njega nakon �to se razvela od mog oca. mislim da me �alio. stalno me vodio van kao i moj otac. u parkove i zoolo�ki vrt. jednom me �ak odveo na jedrenje. ali nije bio poput tate. kad sam bila s tatom, on kao da nikada nije mislio ni na �to drugo osim na mene. s ujakom samom je bilo druk�ije. svim se siiama trudio, ali ja sam mu bila samo jedna od mnogih stvari na koje je mislio. ipak sam ga voljela. onda je jednog dana oti�ao. sje�am se tog dana. dani za�uti gledaju�i u zadimljenu cigaretu me�u svojim prstima. - nastavi, dani - ponuka je psiholog. - sje�a� se tog dana. �to se dogodilo da ga se toliko sje�a�? 18* 275 plavobijeli karavan s rije�ima �kola gospo�ice randolph, spretno ispisanim na vratima, skrene na prilazni put i stane. voza� u otmjenoj sivoj odori izi�e van i otvori vrata. iz automobila izleti dani, za njom zalepr�a njena duga crna kosa, na suncu joj zasjaje bijela bluza i mornarskoplava plisirana suknja. potr�i stubama do ulaznih vrata. - provedite lijepi vikenid, gospo�ice dani - povi�e za njom voza�. ona mu s vrata dobaci �ivahni smije�ak. - vi isto, axel. spusti svoje knjige na stol u predvorju d, dr�e�i u ruci pohvalnicu, jurnu oiko kru�na stubi�ta pa onda hodnikom do ateljea. �irom otvori vrata i utr�i unutra zovu�i: - majko! majko! dobila sam petiou iz umjetnosti! pretr�ala je cijeli put do ateljea stalno visoko u ruci

dr�e�i pohvalnicu, i tek sada shvati da ondje nema nikoga. po�e do male sobe tik uz atelje. vrata bijahu zatvorena. lagano zakuca. - majko. majko, jesi li unutra? nije bilo odgovora. oprezno otvori vrata i zaviri. soba je bila prazna. dani se zbuni. u ovo doba dana majika obi�no radi. vrati se u predvorje. podigne sa stola svoje knjige i zaputi se stubama. iz sobe ujaka sama upravo je izlazio charles. - dobar dan, gospo�ice dani. ona ga pogleda. - gdje je majka? batler je bio uznemiren. - izi�ia je van, gospo�ice dani. - je li rekla kad �e se vratiti? - dani podi�e pohvalnicu. - dobila sam peticu iz umjetnosti. �elim da je vidi. - zar to nije divno, gospo�ice dani. - zatim se batlerov glas promijeni. milostiva nije rekla kad �e se vratiti. - oh - dani �e razo�arana glasa. uputi se prema svojoj sobi, onda zastane i osvrne se. - obavijestite me kad se vrati, charies. �elim da je vidi. - naravno, gospo�ice dani. j" 276 * kad je dani u�la u sobu, gospo�a Holman je u plakaru vje�ala neke haljine. �im je ugledala dani, licem joj prije�e veseli smije�ak. - tu si, dakle. pitala sam se kada �e� do�i ku�i. jesi li je dobila? dani se naceri. - �to misli�? - daj da vidim - re�e stara guverinanta. - ne mogu do�ekati! dani je vragolasto dr�ala pohvalnicu iza le�a. - ne�u ti je pokazati, nanny, dok ne odr�i� obe�anje. - ja sam ve� ispekla kola�. - onda u redu! - dani joj pruii pohvalnicu. - moram uzeti svoje nao�ari - re�e gospo�a Holman. - tako sam uzbu�ena da ne vidim �itati! nao�ari prona�e u d�epu odore te ih eatakne. brzo pogleda pohvalnicu. - oh, dani - usklikne - petica iz umjetnosti! guvernamta zagfli dani. - tako sam ponosna na tebe - re�e zaneseno. poijubi dani u obraz. - tvoja maj'ka �e tako�er biti ponosna kad to vidi. - gdje je majka? nema je u ateljeu. isti izra�aj �to ga je ugledala u charlesovim o�ima, prije�e preko guvernantina lica. - nenadano je morala po�i na poslovni put. vratit �e se u ponedjeljak. - oh. - majka joj je u zadnje vrijeme morala odlaziti na podosta neo�ekivanih poslovnih putovanja preko vikenda. uze pohvalnicu od guvernante. - nadam se da se do�i na vrijeme kako bi potpisala moju pohvalraicu. moram je vratiti u ponedjeljak. - uvjerena sam da �e se vratiti na vrijeme. a sad, za�to ne bismo si�le u kuhinju i zamolile cookie da iznese mlijeko i kola�? napravit �emo malu zabavu, samo nas �etvero. dani pogleda staru �enu. bilo joj je dosta zabava s njom. kako bi bilo lijepo da za promjenu na jednu od tih zabava do�e majka. - nije mi do zabave. 277 - uradi ono �to ti ika�e tvoja nanny - re�e guvernanta mlakom strogo��u. znala je na �to dam* u taj mah misli. - u redu. - dani se okrene i izi�e kroz vrata. u hodniku sretne ujaka sama i charlesa. svaki je nosio po nekoliko putnih torbi. - uja�e same! - povi�e dani potr�av�i prema njemu. on se okrene i pri�eka je. charles nastavi s prtljagom niza stube. - da, dani? - dobila sam peticu iz umjetnosti!

- sjajno, dani. u glasu ujaka sama bilo je ne�ega �to je natjera da mu pogleda u lice. doimao se umornim i ona u njemu osjeti nekakvu tugu. pogleda torbe. - zar i ti putuje� preko vikenda? ho�e� li se sresti s majkom? - ja odlazim, dani. ne�u se sresti is tvojom majkom. - oh! pomislila sam da bi joj, ako je vidi�, mogao reoi. doimao se kao da misli na ne�to drugo. - �to bih joj mogao re�i? - da sam dobila peticu iz umjetnosti. - ne�u je vidjeti, dani. - ho�e� li se vratiti u ponedjeljak? �ue je trenutak gledao u nju, a potom ispusti prtijagu. - ne, dani, ne�u se vratiti u ponedjeljak. ja se uop�e ne�u vratiti. - zar nikad? - uipitala je smetena glasa. - ne. selim se. u o�i joj naglo navru suze. doga�alo se isto kao i s tatom. jednog dana se odselio i nakon nekog ju je vremena prestao posje�ivati. - za�to? zar nas vi�e ne voli�? on ugleda suze u njenim o�ima i za�u zabrinutost u njenu glasu. uze je za ruku. - ne radi se o tome, dani. ne �inim to zbog tebe. ponekad stvari ne ispadnu onako kako bi trebale. tvoja majka i ja se rastajemo. - kao majka i tata? 278 klimnuo je. - to zna�i da me vi�e ne�e� dolaziti vi�ati? - po�ela je plakati. - sada me vi�e nitko ne�e dolaziti vi�ati. nespretno savi oko nje ruku. - volio bih te ponekad do�i vidjeti, dani, ali ne�u mo�i. - za�to ne? - upitala je. - majka djevoj�ice susie colter rastajala se pet puta i svi je njeni o�evi dolaze vidjeti. znam to jer u razredu sjedi pokraj mene i uvijek mi pokazuje darove koje joj oni donose. - tvojoj majci se to ne bi svidjelo. - za�to se ona ne odseli kad dobije rastavu? - pitala je dani po�ev�i se ljutiti. - za�to uvijek mora iseliti tata? - ne znam. strastveno mu se baci oko vrata. - nemoj i�i, uja�e same! stra�no 5e� mi nedostajati! on se nasmije�i i prisloni svoj obraz uz njezin. - i ti �e� imeni nedostajati, dani. budi dobra djevoj�ica pa me pusti da po�em, a ja �u ti s vremena na vrijeme slati poklone. mo�e� ih pokazivati svojoj prijateljici, tako da zna kako ona nije jedina koja od svog tate dobiva poklone. - u redu - dani �e neodlu�no. poljubi ga u obraz. - svejedno �e� mi nedostajati. sam je opet poljubi i uspravi se. podigne svoje torbe. - moram po�uriti. slijedila ga je niza stube. - ho�e� li i ti dolje u la jollu i �ivjeti na brodu kao tata? nasmijao se. - ne, dani. neko �u vrijeme �ivjeti u new yorku. glas joj bija�e razo�aran. - kad bi oti�ao �ivjeti na brod, mogli bismo ploviti. ponovno se nasmijao. - nisam ja tako dobar mornar kao tvoj tata. dani ga je slijedila do vrata i promatrala kako charles u taksi stavlja torbe. ujak sam se sagne i ponovno je poljubi. 279 - zbogom, dani. kad se taksi pokrenuo, ona mu mahnu. - zbogom, uja�e same! - povi�e, a onda, jer nije znala �to drugo re�i, doda: lijepo se provedi! zami�ljeno j'e prolazila ku�om prema kuhinji. charles, cookie i nanny su je �ekah.

svi osim violet, slu�kinje njene majke. violete nikad ne bi bilo u blizini kad bi njena majka nekamo oti�la. - majka i ujak sam se rastaju - objavila je. - ujak sam �e �ivjeti u new yorku. gospo�a Holman iznese �okoladom premazani kola� i stavi ga na stol. - svi�a li 'td se ovaj kola�? dani ga pogleda. - prekrasan je. - u glasu j'oj nije bilo odu�evljenja. - sjedni za stol, pa �u ti odrezati ikomad - re�e cookie. dani poslu�no sjedne. cookie odre�e veliku �nitu i stavi j'e na nj'en tanjur pdkraj' �a�e mlijeka. zatim odre�e po komad ostalima te svi sjednu. dani je znala kako sada svi �ekaju da ona prva ku�a kako bi mogli po�eti. odlomi komad vilicom i stavi ga u usta. - kola� je izvanredan - promuimlj'a. - ne s punim ustima, dani. svi po�e�e j'esti. - kola� j'e vrlo dobar, gospo�o Holman - re�e charles. - samo polako - upozori ga cookie smiju�i se. - naravno da su i tvoji kola�i vrlo dobri, cookie - re�e charles, svj'estan kako se danas te�ko dolazi do dobrih kuharica. - za�to se rastaju? - naj'ednom zapita dani. posluga izmij'eni nelagodne poglede. odgovori guver nanta. - ne znamo, dijete. nije nam du�nost da znamo. - mo�da zato �to je maj'ka tako lijepa i ima toliko puno prijatelja? ne odgovori�e. - neki dan sam �ula kako se ujak sam i maj'ka sva�aju. ujak sam je rekao da mu j'e ve� pun kufer njenih partnera iz kreveta. znam da su ujak sam i gospo 280 din scaasi poslovni partneri, ali nisam znala da i maj~ ka ima partnere. kako to da to nisam znala? - to se nas ne ti�e, dijete - re�e gospo�a Holman strogo. - a ni tebe. samo ti j'edi svoj kola� i brini o stvarkna koje te se ti�u. dani je jo� nekoliko minuta �utke j'ela, a potom podignu pogled. - ujak sam je rekao da �e mi slati darove kako bih susie colter mogla pokazati da nije jedina koja od svojih tata dobiva poklone ... dva tjedna kasnije navr�avala je desetu godinu i iz new yorka sti�e za nju velika �krinja. bila je prepuna darova. ujak sam je odr�ao rije�. tada joj je bilo malo bolje. ipak, na njen joj je na�in bilo te�ko bez injega. kad se zatvorila skola, njena je majka odvede na neki �minkerski ran� pokraj jezera tahoe, na ljetovanje. rekla je da to mora u�initi kako bi dobila rastavu, ali dani nije imala ni�ta protiv. bilo j'e jako zabavno. svako j'e jutro i�la na jahanje, a svako poslijepodne provodila na jezeru. i rick bija�e ondje. on je bio novi maj'�in mened�er. vjerojatno je to bio jedan od onih partnera o kojima je ujaka sama i majku �ula da se prepiru, jer bi s vremena na vrij'eme vidjela kako ujutro izlazi iz maj�ine sobe. rick joj se svi�ao. u�ivao je u istim stvarima kao i ona. i�ao bi s njom na j'ahanje i u�io je skijanju na vodi. i uvijek se puno smijao. a ne kao ujak sam, koji se uop�e nikad nije puno smijao. majka je uvijek govorila kako j'e rick poput djeteta, isto kao i ona. majka nije voljela jahati niti provoditi puno vremena na vodi. rekla je da to �teti njenoj puti, te da vrlo lako izgori na suncu. umjesto toga, ve�inu je vremena provodila u sobi koju je uredila kao atelje. nave�er bi se dotjerala pa bi s rickom odlazila u reno. tada bi spavala do kasna. rick bi pak svakog jutra bio vrlo rano na nogama zbog njihova zajedni�kog jahanja. obi�avao ju je zvati stra�na mala. u to je doba nosio brkove, tanke poput poteza olovkom, �to su dosizali do rubova njegovih �irokih usta. ona je dr�ala da ga �ine vrlo privla�nim. ne�to poput 281. clarka gablea. jednog je to dana rekla majci i majka �se zbog ne�ega razljutila. rekla je ricku da obrije tu glupost.

dani je po�ela plakati. nije znala za�to pla�e. - nemoj ih obrijati! - molila je. - molim te, nemoj! - prestani se ipona�ati kao kaikva mala glupa�a! - povi�e njena majka. dani ljutito nasrne na nju. - �eli� da ih obrije samo zato �to sam rekla da mi se svi�aju! ne �eli� da se ikome svi�am ni da se itko meni svi�a! - okrenula se ricku. - reoi joj da ih ne�e� obrijati! riok pogleda nju pa mjenu rnajku. oklijevao je. tada se majka nasmije�i. bila je to �udna vrst smije�ka koja bi se na njenu licu pojavila kad god bi te tjerala da u�ini� ne�to �to zapravo ne �eli�. - slobodan si, bijelac i stariji od dvadeset jedne godine, riok. sam odlu�i �to �eli� u�initi. rick je trenutak stajao, potom se okrenuo i oti�ao u svoju sobu. kad je nekoliko minuta kasnije izi�ao, brkova je nestalo. dani je zurila u njega. doimao se nekako druk�ijim. na mjestu gdje su bili brkovi, po�ivala je smije�na bijela crta. vi�e nije izgledao poput clarka gablea. sna�no je zaplakala i otr�ala u svoju sobu. nakon toga rick vi�e nije odlazio s njom na jahanje niti ju je gliserom vukao za skijanja na vodi. ali to zapravo i nije bilo jako va�no jer su praznici bili skoro na izmaku. majka ju je ostatak ljeta poslala na logorovanje. 14 nora podignu pogled sa svog rada u znak odgovora na lagano kucanje na vratima ateljea. - naprijed. vrata se od�krinu. na njima je neodlu�no stajala gospo�a Holman. 282 - smijem li nialo porazgovarati s milostivom? - upita doli�no. nora klimnu. - naravno. - odlo�i grumen gline i obrisa ruke. guvernanta nelagodno u�e u sobu. bila je to jedna od svega nekoliko prilika da u�e u atelje. - �eljela ibdh s vama razgovarati o danielli. pogledala je ricka koji je stajao u blizini. - �to o njoj? - re�e nora. gospo�a Holman ponovno pogleda ricka. oklijevala je. rick shvati znak. - ostavit �u vas same. - oti�ao je u drugu 'sobu ostaviv�i vrata otvorenim. - dakle? - upita nora. staroj �eni jo� uvijek bija�e neugodno. - danielle raste. - naravno - re�e nora. - svi to znamo. - ona vi�e nije malo dijete; brzo se pretvara u mladu damu. nora je �utke pogleda. - ho�u re�i - nastavi guvernanita, a u glasu joj se pojavi zbunjenost - nije lako objasniti stvari. - kakve stvari? �- upita nora uznemirena glasa. - uvjerena sam da joj ne treba� obja�njavati istine �ivota. u �koli gospo�ice randolph �ine to vrlo djelotvorno. - to je ono! - uzbu�eno �e gospo�a Holman. - ona zna. nora odmahnu glavom. - naravno da zna. i treba da zna. - ona zna - re�e stara gospo�a. - i vidi. nora je trenutak �utjela. - danielle vidi �to se doga�a u ovoj ku�i. a ona zna �to zna. sve zajedno, nije dobro da djevoj�ica vidi takve stvari u svom vlastitom domu. - zar vi to meni govorite �to bih trebala raditi u svom vlastitom domu? guvernanta odmahnu glavom, - ne, gospo�ice havden. samo vam govorim o va�oj k�eri. stvari koje vidi i stvari koje zna, djevoj�ica poput nje isuvi�e te�ko razumije. ona o njima ima posve krivo mi�ljenje. - njene o�i iskreno sretnu norine. 283

- ja joj vi�e uop�e ne imogu obja�njavati da ne vidi ono �to zapravo vidi. - sumnjam da vas se to i�ta ti�e, gospo�o Holman - re�e nora hladno. lice stare �ene postade tvrdoglavo. - na neki na�in i ne, gospo�ice hayden. no ja sam danma dadilja od njena ro�enja. ne bih se dobro osje�ala kad vam ne bih rekla kako to utje�e na dani. - hvala vam, gospo�o Holman �- re�e nora jo� uvijek madnim glasom. - samo vas imolim da se sjetite kako sam ja daniellina majka od njena ro�enja. ja sam za nju odgovorna a ne vi! guvernanta je pogleda. - da, gdspo�ice hayden. - okrenula se i napustila atelje. za njom se zatvore vrata a iz druge sobe izi�e Rick. - jesi li �uo �to je rekla? - re�e nora. rick je pogleda. - stara gospo�a mora oti�i. - na neki na�in je u pravu. dani raste. - nora podigne grumen gline. - morat �emo biti pa�ljiviji. - pa�ljiviji? - prasnu rick. - koliko pa�ljiviji mo�emo biti? poku�aj se ti i�uljati iz ku�e u sitne sate, straga, u onaj apartman iznad gara�e. kladim se da pola susjedstva zna �to radim! nora se nasmije. - mogao bi se potruditi da �ini� malo manje buke kad zatvara� vrata. - ti to poku�aj! pogotovu kad pada ki�a i posvuda je blato. zamalo se utopim. nora odlo�i glinu. - da, morat �emo ne�to poduzeti. - mogli bismo se o�eniti - re�e ribk. - to bi stavilo to�ku na sve te gluposti. - ne. - nora ga iskreno pogleda. - mi nismo stvoreni za brak. dva puta sam to poku�ala i znam. a ni ti po svojoj prirodi nisi vi�e od mene stvoren za njega. on joj pri�e i ogrli je. - ali nismo to poku�ali jedno s drugim, du�o. u tom slu�aju bilo bi druga�ije. ona ga odgurnu. 284 - prestani se zavaravati. nijedno od nas nije tip koji bi se mogao vezati, mi smo jednaki. oboje s vremena na vrijeme volkno ne�to novo. - ja ne, du�o. mogao bih biti vrlo sretan upravo s tobom. izbje�e njegov zagrljaj. - a kako bi objasnio svojim prijateljima to �to utorkom i �etvrtkom nave�er ne bi mogao van? pogotovu svojoj maloj talijanki, fotografu u no�nom klubu, koja ti svoje slobodne no�i sprema �pagete? �to bi joj rekao nakon �to te cijelo ovo vrijeme �eka da je o�eni�? zurio je u nju pocrvenjela lica. - ti zna� za nju? nora se nasmije�i. - znam sve o tebi. nisaotn ja budala. - slegne ramenima i podigne cigaretu. prije nego je nastavila, pri�eka da joj je on zapali. - ali u stvari ne zamjeram. toliko dugo dok ja dobivam �to �elim mo�e� �initi �to �eli�. on se po�e lagano smije�iti. - a ja imam ono �to ti �eli�. nije li tdko, du�o? pru�i ruke prema njoj. ovaj put ona ne izbjegne nje gov zagrljaj. izvadi k njenih usta cigaretu i stavi je u pepeljaru. poljubi je, a usta mu bijahu tvrda i brutalna. dr�ala je otvorene o�i i gledala mu u lice. pritisnu je unatrag o stol, a rufce mu posegnu pod njenu suiknju. - prozor - re�e ona pokazuju�i prema �irokom staklu pred kojim su istajali. - do vraga i s njim, ne mogu �dkati. nek se susjedi �ivi po�deru. kad se dani vratila s logorovanja, charles je do�eka na kolodvoru. ogledala se. s njim je obi�no dolazila gospo�a Holman. - gdje je nanny? dok je podizao njenu poslo�enu prtljagu, charles ne susretne njene o�i. - zar niste znali, gospo�ice dani? gospo�a Holman je oti�la.

285 dani najednom za'stane. - nanny me napustila? charles bija�e zbunjen. - mislio sam da znate, gospo�ice dani. zaposlila se na drugom mjestu. danino lice bija�e ljutito. - otpustila ju je majka? - ne znam, gospo�ice dani. to se dogodilo odmah �im ste oti�li na logorovanje. otvori joj vrata automobila. - znate li gdje namny radi? - uipitala je. charles iklimnu. - �elim da me odvezete onamo. charles je oklijevao. - ne znam. va�a majka ... - �elim da me odvezete onamo! - re�e dani ljutito. - smjesta! - gospo�ice dani. va�a majka �e se jako ljutiti na mene. - ne�u joj re�i. odvezite me onamo! dani usko�i na stra�nje sjedi�te a charles zatvori vrata. kad je sjeo na svoje mjesto, charles je jo� jednom poku�a odgovoriti. - gospo�ice dani... odjednom djetetov glas postade hladan poput maj�inog. - ne odvezete li me onamo, re�i ou majci da ste to u�inili. bila je to jedna od onih iz skupine novih ku�a na st. francis woodu. nanny je upravo dolazila stazom guraju�i mala siva dje�ja kolica. dani je bila izvan automobila skoro i prije nego se on zaustavio. - nanny! - povi�e tr�e�i prema njoj. - nanny! stara �enazastanei za�kiljina poslijepodnevnomsun cu. jednom rukom zakloni o�i. - dani? tad joj se razbistri pogled i ona ra�iri ruke kako bi zagrlila dijete �to joj je tr�alo u susret. - dani! - uskliknu, a o�i joj se po�nu puniti suzama. - dani, mein kleines kind. i dani je plakala. 286 - za�to si ime napustila, nanny? za�to si me mapustila? dadilja joj je ijubila obraze, lice. - srce moje - mrmljala je. - moja mala djevoj�ice. daj da te pogledam. kako si velika narasla, kako si pocrnjela. dani zaroni glavom u bujna prsa. - trebala si mi re�i - jecala je. - nisi me smjela samo tako napustiti. odjednom stara gospo�a shvati �to dani �eli re�i. podi�e glavu i pogleda charlesa. batler lagano odmahnu glavom. intuitivno ije spoznala �to misli. iznova se okrenu djetetu. - ti si sada velika djevojka, dani. prevelika djevojka a da bi trebala dadilju. - trebala si mi re�i - re�e dani, a u o�ima joj jo� uvijek suze. - to nije pravedno. - moj je pravi posao briga za malu dje�icu, dani dijete. dje�ica me trebaju. - ja te trebam - re�e dani. - mora� se sa irrunom vratiti ku�i. guvernanta polako odmahnu glavom. - ne mogu, dani. - za�to ne? gospo�a Holman polo�i ruku na kolica. - ovo djetence me tako�er treba - re�e jednostavno. - trebam te vi�e nego ona. uvijek si bila sa mnom. - a isada je vrijeme da nau�i� postojati bez mene - re�e stara �ena. - ti si ve� velika djevojka. �to bih ja mogla raditi osim sjediti i gledati kako dolazi� i odlazi�? ti se mora� brinuti sama o sebi. nisi li to �inila bez mene cijelo ljeto? za�to bi sada bilo druga�ije isaimo zato �to si doma? - ali ja te volim, nanny. guvernanta je ponovno obujmi. - i ja tebe volim, mala moja dani. - onda mora� sa mnom ku�i.

- ne, dani - re�e istara �ena. - ne mogu s tobom ku�i. tvoja majka je bila u pravu. rekla je da se to jednom mora dogoditi. 287 - moja majka? zna�i da sam bila u pravu! ona te otpustila! - prije ili kasnije, dani - re�e guvernanta tiu�no - to bi se svakako dogodilo. ve� ti je jedanaest godina. skoro si mlada dama. uskoro �e te i momoi dolaziti posje�ivati. izlazit �e� van na spojeve i zabave. za�to �eli� da ti smeta jedna stara dadilja? imat �e� svoj vlastiti �ivot. - majka te otpustila? - upita dani tvrdoglavo. - suglasile smo se da bi to bilo najbolje. tvoja je majlka bila vrlo ljubazna. piatila mi je otpremninu za cijelu godinu. - ipak si o tome trebala razgovarati sa mnom - re�e dani. - nisi bila njena dadilja, nego moja. stara gospo�a je �utjela. djetetova je logiika bila za nju kap previ�e. - mislim da bi bilo bolje da sada po�e�. tvoja �e se majka zabrinuti �to ti ise dogodilo. osim toga, ona za te ima vrlo lijepo iznena�enje. - briga me za njeno iznena�enje - re�e dani. - mogu li te do�i vidjeti? mislim, s vremena na vrijeme. to zna�i, ako ti ne mo�e� do�i vidjeti mene. gospo�a Holman je �vrsto obujmi. - naravno, dani. slobodan mi je svaki drugi �etvrtak. mo�da bih te mogla pri�ekati nakon �kole? dani poljubi guvernantu u obraz. - stra�no �e� mi nedostajati. - i ti meni - re�e gaspo�a Holman. ponovno se doimala kao da je blizu suza. - sada po�i, ina�e �e� charlesa dovesti u nepriliku, ponovno se poljubi�e i dani se polako vrati kolima. �utjela je skoro oijedi'm putem do ku�e. kad su se pribli�ili, nagnu se prema prednjem sjedi�tu. - kakvo to iznena�enje ima majka za mene? - ne mogu vam re�i. va�a me majka natjerala da obe�am da �u �utjeti. ali je na kraju ipak saznala od chariesa. njena je maj!ka imala u ateljeu sastanak i ostavila poruku da je se ne smije uznemiravati. dani po�e stubama, charles ju je slijedio s njenim stvarima. ona krenu prema svojoj sobi. - ne tim putem, gospo�ice dani. ovuda. 288 charles se dkrenu i po�e prema drugom ikraju hodnika, na suprotnu stranu od njene stare sobe i sobe njene majke. slijedila ga je. - je li to iznena�enje? on klimnu ikad su se zaustavili pred vratima foiv�e najve�e gostinjske sobe. sve�ano otvori vrata. - poslije vas, gospo�ice dani. soba je bila vi�e nego dva puta ve�a od njene stare. sve u njoj novo, od blistava kreveta s baldahinom do hifia i televizijskog ure�aja ugra�enog u zid. tu je bio i veliki prostrani plakar, upravo poput maj�inog, te nova kupaonica s udubljenom kadom i udubljenjem za odijevanje. - hifiom i televizorom mo�ete upravljati s uzglavlja - charles �e ponosno. - vrlo je lijepo - re�e dani neodu�evljeno. ogleda se po sobi. - gdje je moja �krinja s blagom? - nije pristajala uz nove stvari, pa ju je va�a majlka dala odnijeti u potkrovlje. - donesite je dolje. - da, gospo�ice dani. - �to je s mojom starom sobom? - va�a ju je majka dala preurediti u kabinet za gospodina riccija. stara soba gospo�e Holman sada je njegova spavaonica. - oh - re�e dani. bila je dovoljno stara da shvati �to to zna�i. sve su djevojke u logoru �aputale �to se zapravo doga�a me�u mu�karcima i �enama nadzornicima sa

sobama jedni pokraj drugih. charles unese u sobu njenu odje�u. tu je ve� bio i njen kov�eg za logorovanje. - poslat �u violetu da vam pomogne iraspremiti. cekali smo vas da donesete klju� kov�ega. - nije mi potrebna nikakva pomo�. - naravno da jest. - s otvorenih vrata dopre glas mjene majke. - nije izvedivo da ^sve sama raspremi�. dani se okrene kako bi pogledala majku. - sve sam to sama spremila - re�e. - ne trebam violetinu pomo�. nora je pogleda. znala je da ne�to nije u redu. dobaoi charlesu pogled. on klimnu. j9 kamo ljubav ode 289 - zar talko pozdravlj'a� majfcu nakon �to te nije bilo cijelog ljeta? do�i ovamo i daj da te pogledam. nora se lagano nagnu naprijed kako bi omogu�ila dani da je poljubi u obraz. dani se poslu�no pridr�i obi�aja. charles napusti sobu i za sobom zatvori vrata. - za�to si otpustila nanny? - upita dani �im je u vratima �kljocnula brava. - zar je to prvo �to ti pada na pamet da mi ka�e� nakon svih tih nevolja �to sam ih pretrpjela zbog ure�ivanja tvoje nove sobe? barem bi mi mogla re�i da m ti se svi�a. - vrlo je lijepa. - ton danina glasa pokazivao je kako joj nije moglo biti manje stalo. - televizor i gramofon imaju na uzglavlju daljinski upravlj'a�. - znam. chafles mi je ve� rekao. dani se doimala kao da i dalje �eka odgovor na svoje pitanje a nora bija�e jednako odlu�na da joj ga ne da. - porasla si. visoka si zamalo kao i ja. koliko si sada visoka? - metar pedeset i pet. - okreni se - re�e njena majika. - daj da te pogledam. dani se poslu�no polako okrene. - pro�irila si se i drugdje. prava si mlada dama. - nosim prsluk broj 3 - re�e dani, a u glasu joj se pojavi tra�ak ponosa. - ali imam vrlo �iroka le�a. moja nadzorhica misli da �u, kako rastem, idu�eg ljeta trebati i ve�i. u norinu glasu se zamijeti uznemirenost. - mlade dame ne govore o takvim stvarima. poslat �u violetu da ti pomogne raspremiti. - ne �elim violetu - re�e dani. glas joj je postajao prkosan. - �elim nanny. nora planu. - nanny vi�e nije ovdje. ne �eli� li da ti pomogne violet, mora �e� bez nj'e. - onda mi vi�e nitko nije potreban! - odbrusi dani. o�i joj se po�nu vla�iti. za�to mi nisi rekla da namjerava� otpustiti nanny? za�to si to tajila? - nisam to tajila - norin glas bija�e ljutit. - ti si sad velika djevojka. nije ti potrebna dadilja. 290 dani po�ne plalkati. - mogla si mi re�i. - prestani se pona�ati kao dijete! ni�ta ti j'a ne moram re�i. u�init �u ono �to mislim da je ispravno! - uvijek to jka�e�! rekla si to i kad si potjerala tatu. rekla si to kad si potjerala ujaka sama. svaki put ikad ustanovi� da me netko voli vi�e od tebe, ti ga otjera�! zato si to ponovno u�inila! - suti! i po prvi put u daninu �ivotu majka je pljuisnu. ruka djevoj�ice poletje do svog hca, a ona pogleda maj'ku o�ima ispuinjenim u�asom. - mrzim te! mrzim te! jednog 5e� dana voijeti nekog kao i ja, a ja �u ga otjerati od tebe! vidjet �e� koliko �e ti se to svi�ati! nora padne na koljena pred k�er.

- zao mi je, dani - �aptala je. - �ao mi je, nisam to htjela u�initi! dani joj je trenutak zurila u o�i, a potom se okrenu i potr�a u kupaonicu. - odlazi! ostavi me na miru! - vikala je kroz zatvorena vrata. - mrzim te! ja te ... - ... mrzim! - re�e i sad zavr�iv�i svoju pri�u. sally jennings pogleda preko stola. o�i djevoj�ice bijahu crvene od pla�a. suze na njenim obrazima ostavljale su prlj'ave tragove. sally prema njoj gurne paketi� papirnatih rup�i�a. dani izvadi jedan i obri�e lice. zahvalno pogleda psihologa. - nisam tako stvarno i mislila. zaista nisam tako mislila. ali nije postojao drugi na�in da razgovaram sa svojom maj'kom. da nisam vri�tala ili urlala ili dobila napad histerije nikad mi ne bi posvetila ni naj'manju pozornost. sally klimnu. pogleda gore na sat. - mislim da j'e sada sve u redu, dani - re�e nje�no. - vrati se i poku�aj malo odspavati. dani se podi�e na noge. - da, gospo�ice jennings. ho�u li vas vidjeti u ponedjeljak? psiholog odmahnu glavom. 19* 291 - boj'im se da mece�, dani. moram u bolnici obaviti ndki posao. oijelog me dana ne�e biti ovdje. - a u utorak je saslu�anje. ni tada ne�u mooi s vama razgovarati. sally klimnu. - tako je. ali ne brini zbog toga, dand. prona�i �emo na�in da tome dosko�imo. promatrala je kako �uvarica hodnikom odvodi djevoj�icu. utone u stolici i posegne za cigaretom. zapali j'e i pokrene magnetofon. nije imala sve, ali se moglo govoriti o nekakvom po�etku. bila je to najte�a strana toga posla. nikad nij"e bilo dovoljno vremena da se problemi to�no razmotre. 15 pri�oh prozoru i pogledah van. na ulici jo� uvijek gusta jutarnja magla. nespokojno zapalih cigaretu. okrenuh se i pogledah telefon. mo�da bih trebao ponovno nazvati elizabethu? onda bolje razmislih. ne bi se j'avila. jednostavno nije podizala slu�alicu. bio sam budala. nikad joj nisam smio poslati onu sliku. kad sam joj o njoj' pri�ao, elizabeth je bila dosta mirna na telefonu. - to je ludo - rekla j'e. - �to nora misli time posti�i? - ne znam. mo�da se, kao �to j'e rekao �ovjek, �eli tako osiguratd, ili me mo�da samo dr�ati u �ahu. zbog toga ti �aljem sliku. - nemoj mi je islati, luke. ne �elim je vidjeti, luke. baci je. - ne mogu - rekoh. - jedini izlaz koji mi preostaje, jest da ti j'e po�aljem. da se ne radi o namje�taljki, ne bih. poslat �u je avionski, preporu�eno. ne mora� otvoriti pismo. samo ga stavi na pouzdano mjesto. - puno zahtijeva�. zna� da ne�u odoljeti da j'e ne pogledam. - onda j'e pogledaj - reikoh - li vidi za kakvog glupana si se udala. 292 trenutak j'e �utjela. - �eljela bih da te nilkad nisam pustila da ode� onamo. - 0 tome j'e sada prekaisno govordti. ponovno je za�utjela. - jesi li dobro? - jesam. - sigurno? - sigurno. oboj'e te �ekamo da do�e� doma. doga�alo se to u �etvrtak ujutro. poslao sam pismo i idu�i dan nazvao, kad sam pretpostavljao da ga je ve� primila. netom sam za�uo njen glas znao sam da je po�lo po zlu. drhtao je kao da je plakala. - smjesta dolazi ku�i! - ali elizabeth - prosvjedovao sam. - do skrbni�kog saslu�anja jo� j'e samo nekoliko dama.

- nije me briga! - rekla je. - do�i ku�i! - vidjela si sliku? - slika s tim oema nikakve veze! - rekao sam ti da je to namje�taljlka. - �ak i da jesit - zajeca - nisi treibao dj'elovati talko prokleto zadovoljno! - elizabeth, budi razumna. - dovoljno dugo bila sam razumna. sada sam samo �ena. vi�e s tobom ne �elim razgovarati. po�alji mi brzojav kad se odlu�i� vratiti. zatim je prekinula vezu. odmah sam j'e ponovno nazvao. ali sve �to sam idu�ih sat vremena dobivao bio j'e znak zauzetosti. vj'erojatoo je sikinula slu�alicu s aparata. onda mi javi�e iz predvorj'a da me �eka gospo�ica spicer, pa se spustih stubama. razgovarali smo u kafeteriji. - kako dani? - upitah naikon �to nam j'e poslu�iteljica donijela na�e kave. - puno bolje - rekla je. - ovih zadnj'ih nekoliko dana puno je vi�e sura�ivala. - drago mi je �to to �ujem. pogledala me. - ona je j'o� uvijek vrlo bolesna djevoj'ka. - �to vas navodi da to ka�ete? 293 - �to god je nuui�i, duboko je zakopano. jo� uvijek nistmo prona�li razlog za�to je postupila onako divlje. ima u njoj ne�ega �to jednostavno ne razumijemo. - na primjer? - upitah. - mo�da bih ja mogao pomo�i? - je li kao dijete, u trenucima frustriranosti, bila sklona srd�bi, provalama gnjeva i bijesu? odmahnuh glavom. - koliko se ja sje�am, ne. u pravilu se pona�ala upravo suprotno. kad bi bila uznemirena, obi�no se ,sama povukla. uglavnom gore u svoju sobu ili svojoj guvernanti. ina�e bi se nastojala pretvarati ikako je sve u redu. bila bi posebno prijazna, ja�e nastojala ugoditi. - da li se tako pona�ala prema vama? nasmijah se. - bojim se da miikada md'je morala. dani me uvijek mogla motati oko svoga malog prsta. - a prema svojoj majci? oklijevao sam. - molim vas, recite mi - re�e. - ne bih �eljela da pomislite da sam radoznala ili vas tjeram da budete bezobzirai. ali u ovom fcrenutiku va�an je svakd djeli� obavijesti. - nora je zapravo noikad nije povrijedila - rekoh. - ono �to se dani nije svi�alo uglavnom su bile zabrane a ne zapovijesti. - jeste m se vi i gospo�ica hayden �esto sva�ali pred njom? pogledah je i nasmijah ise. - na� odnos bio je vrlo civiliziran, barem po nori. �ivjeli smo u neprestanom hladnom ratu. on nikad nije planuo u otvoreni sukob. - �to vas je prisimlo da prestanete posje�ivati svoju k�er? - taiko su mi zapovjedili. - gospo�ica hayden? klimnuh. - ne postoji sudslki zapis koji bi vam dbustavljao pravo na posjete. niste prigovorili ikad vam je gospo�ica hayden zabranila posjete? - nisam bio u mogu�nosti da i�ta u�inim. bio sam bez prebitog centa. 294 - i �to ste tada u�inili? pogledah je u o�i. - napio sam se - rdkoh jednostavno. - niste poku�ali re�i svojoj k�eri za�to je ne mo�ete posje�ivati? - kakve bi od toga bilo koristi? to ne bd ni�ta promijenilo. gospo�ica spicer ne odgovori. nakon nekoliko trenutaka re�e: - ju�er sam vidjela va�u biv�u punicu. pretpostavfjam da ste svjesni njenih planova s dani? - jesam. bio sam na sastanku kad ise o tome raspravljalo. u kratkom vremenu kojdm je

raspolagala, stara gospo�a je na�inila �uda. to ju je vjerojatno puno stajalo, ali je dani ve� primila nova �kola s velikom reputacijom u postupanju s problemati�nom djecom. dr. vveidman, istaknuti dje�ji psihijatar, tako�er povezan sa �kolom, bio je na sastahku i izrazio spremnost da preuzme odgovornost za njenu rehabilitaciju. - odobravate li? - upita gospo�ica spicer. - misiim da je to lizvanredno dobar plan. �ini mi se da bd dani dmala daleko veou za�titu no �to je mo�e priskrbiti dr�ava. - vi se ne protivite tome �to bi dand postala �ti�enicom svoje bake? - ne. meni ise �ind da je to jedino praktiono rje�enje. gospo�a Hayden je izvanredno odgovorna osoba. ona de se pobrdnuti da dani dobije sve �to treba. - uvjerena sam u to - re�e gospo�ica spicer ravnodu�no. - ali opet, ako je ono �to mi ika�ete istina, isto je �inila i njena majka. znao sam na �to misli. nora ije dand pru�ila sve �to se �inilo da joj treba, a dpak, to nd�ta nije sprije�ilo. - gospo�a Hayden �e mo�i dani posvetiti puno vi�e vremena. ona nije zauzeta drugim istvarima, kao �to je nora. - vi, naravno, znate, pukovmi�e, da va�a k�er nije djevica. po svoj je prilici imala vezu s �ovjekom kojeg je ubila. - tako sam i ja mislio - reikoh iskreno. - gospo�ica hayden je r�kla da to nije znala. 295 na to nisam imao �to re�i. - �ini nam se da dani ima slabu predod�bu o sekstialnoj kreposti. po onome �to smo uspjeli saznati, njena se majka nije isticala kao osobito dobar primjer. - mislim da to svi uvi�amo - rekoh. - to je jedam od razloga za�to dr�im da �e joj biti bolje �ivjeti sa svojom bakom. pogledala me. - to bi mogla biti istina. ali ne�to nas brine. ak� baka nije uspijevala obuzdavati pobude svoje vlastite k�eri, kako �e onda uspjeti s unukom? - ispije svojm kavu. - mo�da bi za dijete bilo najbolje da ga se posve udalji iz te okoline. ustala je. - puno vam hvala �to ste razgovarali sa muom, pukovni�e. u predvorju je trenutak zastala. - jo� uvijek me zbunjuju dvije 'stvari. - koje to? - za�to ga je dani ubila aiko ga je voljela? - a druga? - ako ga je zaista ubila, za�to, bez obzira kamo se dkrenuli, ne mo�emo prona�i nikakve dokaze da je dani zbilja smogla toliko divljeg gnjeva koji ju je natjerao da ubije? - trenutak je oklijevala. - kad bisme samo imali dovoljno vremena. - kako bi to pomoglo? - moramo prona�i uzrok da bismo bili u stanju pre poru�iti lije�enje - re�e. borimo se protiv vremena. preporu�ili smo djelotvoran postupak i nadamo se da smo u pravu. ne uzmognemo li, me�utim, razlog iznijeti na vidjelo, morat �emo savjetovati da se dijete po�alje u perkins na temeljito promatranje. moramo biti sigurni. - koljk je prosjek va�ih rezultata? - upitah. podigne u mene pogled i odjednom se nasmije�i. - iznena�uju�e dobar. za mene je to uvijek izvor �uda. - mo�da ste uspje�niji no �to mislite. - nadam se - re�e ozbiljno. - vi�e radi dobra djece nego nas osobno. 296 promatrao sam je ikako izlazi iz predvorja, a potom sam se vratio u svoju sobu. ponovno sam nazvao elizabethu, ali je telefon opet samo zvonio i zvonio. napokon sam odustao, oti�ao preko ulice u gostionicu kod tommyja i ve�erao veliku njema�ku pe�enicu, gra�ak i vr� piva. u nedjelju se odvezoh na sud za maloljetne. dani je, ��ini se, bila bolje

raspolo�ena. - majka me ovaj tjedan dva puta posjetila. upravo ste se mimoi�li. rekla je kako �e urediti da, kad izi�em, �ivim u bake. oba puta je do�la s drom weidmanom. zna� li ga, tata? - upoznao sam ga. - on je pera� mozga. mislim da se majoi svi�a. - odakle ti to? nesta�no mi se naceri. - on je maj�in tip. zna�, puno pri�a a ni�ta ne 'ka�e. umjetnost i sve sli�ne gluposti. nasmijah se. - �to ka�e� na coca colu? - vrijedi. dao sam joj dva novoi�a i promatrao je kako prilazi automatu. bilo je zauzeto dosta stolova. sve je vi�e podsje�alo na dan roditelja u �koli nego istra�ni zatvor. samo su mi �uvarice na vratima i re�etke na visokim prozorima govorile da nije tako. dani se vrati i stavi coca cole na stol. - ho�e� h slamku, tata? - ne, hvala. ja �u svoju iz boce. - podigoh fla�u dousana i otpih gutljaj. pogledala me preko slamke. - kad ja to �inim, majka ka�e da je nepristojno. - tvoja majka je stru�njak za neodgojenost - rekoh brzo, a onda po�alih. trenutak smo �utjeli. - da li jo� uvijek pije� fcao nekad, tata? - odjednom upita dani. u �udu se zagledah u nju. - odakle ti to tako najednom? - upravo sam se ne�eg sjetila - re�e. - kako si uvijek mirisao kad bi do�ao po mene. nije to ni�ta. samo sam na to pomislila, to je sve. 297 - ne, vi�e ne pijem toliko. - jesi li to �inio zbog majke? trenutak sam razmi�ljao. dovoljno bi lako bilo re�i da jest. ali to u potpunosti nije bila istina. - ne - rekoh. - to nije bio razlog. - za�to onda, tata? - zbog koje�ega. najvi�e, jer sam se nastojao sa'kriti od sama sebe. nisam se �elio suo�iti sa �injenicom da sam propalica. dani je �utjela dok ,je o tome razmi�ljala. zatim odgovori. - ali ti nisi bio propalica, tata - rekla je. - imao sl brad. nasmije�ih se, razmi�ljaju�i kako je njena logika sye to pojednostavila. ali, na neki na�in je bila u pravu. vjerojatno nije znala da nikad nisam poku�ao ni�ta drugo. - bio sam arhitekt. �elio sam biti graditelej ali se to nije ostvarilo. - ali ti sd sada graditelj. tako je pisa'lo u jednim novinama. - nisam zapravo. samo radim za graditelja. ja sam, u stvari, predradnik gradili�ta. - �eljela bih biti graditelj - re�e odjednom. - gradila bih sretne ku�e. - a kako bi ih gradila? - nijednoj obitelji ne bih izgradila ku�u ulkoliko svi u njoj ne bi bili sretni i ne bi �eljeli ostati zajedno. nasmije�ih joj se. to je imalo smisla. posjedovala je jedine temelje na kojima se mo�e graditi. ali tko je jamac? bog? - kad se ve� igramo "igre istine" - rekoh majbla�im glasom �to sam mogao - ho�e� li biti tako dobra da mi ka�e� nekoliko stvari? u o�ima joj se pojavi oprez. - na primjer, tata? - �iji je zapravo imomaik bio riccio? tvoj ili tvoje majke? oklijevala je. - majoin.

- ali ti... - bio je moj red da oklijevam. 298 isjkreno sulsreftne moj zapiljen pogled. - jesu li ti reikli da smo se ispetljam? klimiiuh. pogleda u svoju coca colu. - to je to�no, tata. jesmo. - za�to, dani? - upitah. - za�to ba� s njim? za�to ne s nekim drugim? - zna� ti majku. ona voili biti glavna u svemu. ali, ovaj sam joj put pokazala da nije. - jesi li? - upitah. - zbog toga si ga ubila? o�i joj pobjego�e pred mojima. - nisam htjela - re�e ispod glasa. - bio je to nesretan slu�aj. - zar si bila ijulbomorna ina svoju majku, danii? to je razlog? odmahnula je glavom. - ne �elim o tome razgovarati - re�e tvrdoglavo. - sve sam im rekla u policijskoj postaji prije nego su me doveli ovamo. - ukoliko im ne ka�e� istinu, daai - rekoh - ne�e ti smjeti dopustiti da �ivi� u bake. jo� uvijek me nije pogledala. - ne mogu me vje�no dr�ati ovdje. kad budem imala osamnaest godina, morat �e me pustiti van. toliko znam. - dugo je to, tri godine �dvota provesti u zatvoru. - �to je tebi do toga? - prkosno me pogleda - idu�i utorak, kad ovo svr�i, oti�i �e� ku�i i vjerojatno me nikada ne�e� do�i vidjeti. ba� kao i prije. - ali meni je doista stalo. zbog toga sada i jesam ovdje. rekao sam ti za�to prije nisam mogao do�i. glas joj bija�e neugodan. - koje�ta! do�ao bi ti, da ti ije doista bilo stalo! ponovno je pogledala u bocu coca cole. pitao sam se �to to tako zanimljivo mo�e vidjeti kroz zeleno staklo, u sme�oj teku�ini. - lalko se tebi vra�ati i govoriti talkve stvari - re�e ispod glasa. - uvijek je lako re�i prave stvari. ali ih nije lako u�initi. - znam, dani. ja sam prvi koji mora priznati da je pogrije�io. 299 - u redu, tata. - podigla je pogled i odjednom vi�e nije bila mala djevoj�ica. bila je mlada �ena. - svi smo mi pogrije�ili. dosta o tome. rekla sam da o tome vi�e ne �elim razgovarati. to je moj �ivot i ti ne mo�e� re�i ni�ta �to bi u meni moglo ne�to promijeniti. sada je isuvi�e kasno. predugo te nije bilo. podjednako jest i nije imala pravo. kao �to i ne postoji ni�ta posve crno ili posve bijelo. - je li ikada postojao netko drugi? ho�u re�i drugi mladi�? o�mahnula je glavom. - ne. - ti mi ne la�e�, zar ne, dani? njene o�i pogleda�e izravno u moje. - ne, tata. ne la�em. nisam to mogla u�initi ni sa kime drugim. mo�da sam po�ela jer sam �eljela pokazati majci, ali je svr�ilo kao ne�to drugo. - kako je svr�ilo? o�i joj bijahu bistre i blage, a u glasu joj tuga. - voljela sam ga, tata - re�e mirno. - i on je volio mene. namjeravali smo pobje�i i uzeti se �im budem dovoljno stara. sunce napokon po�e razbijati maglu. nespokojno pri�oh prozoru. podigoh novine preklopljene na zabavnoj stranici. pomislih da odem u kino, ali ve� sam vidio skoro svaki film u gradu. uklju�ih televizor.. deset minuta kasnije ga isklju�ih. u smislu svega onoga �to nam dnevno nude, ja pripadam nekom me�unara�taju. za jedan nara�taj ve� sam prestar, za drugi premlad. onda zazvoni telefon i ja posko�ih, kako bih se javio. mo�da je elizabeth napustila njena ljutina? - pukovni�e carey?

- da. - ovdje lorenzo stradella. sje�ate ii se dvaju pisama po koja smo poslali annu? - �to s njima? - pa, ja ih jo� uvijek imam - re�e. - zbog �ega me zovete? znate tko je kupio pisma. - tako je. ona ih je ve� platila. ja vjerujem da je vama stalo do ova dva. 300 - ne zanimaju me - rekoh. - odnesite ih gospo�ici hayden. - �ekajte otnalo! ne preflcidajte. - �ekam. - ne mogu joj ih odnijeti. nudi'm vam dobar posao. odjednom shvatih. naravno da ih nije mogao odnije ti nori. nora bi rekla corianu. a coriano nije volio da njegovi momci rade na svoju ruku. ispitah to. - u redu, ali ja ne sklapam poslove sa sitnim ribama. recite corianu da se pove�e sa mnom. tako �u mo�da bitd siguran da se kasnije ne�e pojaviti jo� koje. to�no sam pogodio. - bez coriana. ovo je posao izme�u vas i mene. - corianu se to ne�e svidjeti. - pobrinut �u se da to bude talko jeftino da ne�e biti potrebno da on zna. - koliko je to jeftino? - upitah. - pet stotki. - zbogom, lorenzo - rekoh i prdkinuh. imao sam upravo toliko vremena da zapalim oigaretu prije no �to je ponovno nazvao. ovaj put mu je glas bio malo prijazniji. - �to vi zovete jeftinim? - pedeset karti. - to jest jeftino. - razgovarate s uistinu jeftinim momkom. ja sam iz siroma�nog dijela obitelji. - olak�at �u vam stvar. dvije i pedeset. - idem najvi�e do stotine. trenutak nije govorio ni�ta pa sam pretpostavio da razmi�lja. - to nije zara�en novac - rekoh. - pristajem. - donesite ih ovamo. - ne tako forzo. vi ste po�tenjak. mogli bi kod vas biti pajkani. - ne budite glupi. - budite u svojoj sobi ve�eras u jedanaest. poslat �u vam nekoga s njima. - u redu - rekoh. - upamtite. bez trfkova. predajte ikintu, dobit �ete pisma. 301 veza ise prekinu i ja spustih slu�alicu. pri�oh stolu i napisah �ek na stotinu dolara. potom si�oh i unov�ih ga. cijelo vrijeme dok je blagajnik brojio novce dr�ao sam stisnute palce. nadao sam se da �e u banci biti dovoljno kinte da ga se pokrije. 16 kad sam se vratio u sobu, �mrikalo je svjetlo za poruke. nazvala je nora i �eljela da je nazovem. okrenuh broj. - ovdje gospodin carey, charles - rekoh. - je li gospo�ica hayden tamo? - samo trenutak, gospodine. spojdt �u vas. za�uh �kljocaj a onda i njen glas. - luke? - da - rekoh. - �to si htjela? - htjela sam s tobom razgovarati. mo�e� li do�i na ve�eru? - sumnjam. to ne bi bilo u redu. - ne budi staromodan. ne�u te pojesti. �elim s tobom razgovarati o dani. - �to o njoj? - razgovarat �emo za ve�erom. trenutak sam oklijevao. dobra klopa ne bi mi �kodila. ve� mi je dosta njema�kih

pe�enica i gra�ka. - u koje doba? - do�i dovoljno rano na pi�e. oko sedam? - vidimo se - rekoh i spustih slu�alicu pitaju�i se, �to je odjednom, do vraga, dovelo do ovoga. kad sam u sedam pozvonio, charles skoro istog trenutka otvori vrata. - dobra ve�er, pukovni�e. - dobra ve�er, charles. gotovo je bilo kao ua nikad nisam niti oti�ao. - milostiva je u knji�nici. put znate - re�e uz lagani osmijeh. - znam put - odgovorih s ironijom. 302 zafcucah na vrata knji�nice i u�oh. nora ustane s velikog kau�a okrenutog prema stolu. djeli� sekunde za njom to u�ini i dr weidman. ispru�enih ruku krene prema meni. - luke. toliko mi je drago �to si mogao do�i. poznavao sam tu boju glasa. bila je topla i prija teljska kao da me�u inama zapravo nikad nije bilo nikakvih nesporazuma. taj poslovni glas kojim bi se slu�ila kad god bi imala publiku. jo� uvijek me dr�e�i za ruku, ofcrene se lije�niku. - sje�a� li se dra weidmana? bio je kod majke. kako bih mogao zaboraviti? pogotovu oaakon onoga �to je rekla dani. �to sam trebao u�initi, predati mu nevjestu? - kako ste, ddktore? bio bih mu pru�io ruku, ali, tiko zma za�to, nora me jo� uvijek za nju dr�ala. lagano se naklonio. - dobro je �to vas ponovno vidim, pukovni�e. tada nora ispusti moju ruku. - u baru je nena�eta boca burbona. burbon je jo� uvijek tvoje pi�e, zar ne? klimnuh. postigla je svoj cilj. odoh do bara. - ho�ete li i vi �togod? - upitah mehani�ki. bilo je kao da jo� uvijek ondje �ivim. obi�no bih to pitao kad god bismo u knji�nici �togod popili. - ne, hvala. doktor i ja pijemo martini. okrenuh se da je pogledam. bio je to jedan od na govje�taja da se nora zanima za lije�nika. u osnovi je pila sko�, ali ikad bi prona�la novog mu�karca, od mjega bi pokupila dvije stvari: njegovu vrstu cigareta i rijegovo pi�e. otpismo. istom kad sam sjeo, shvatih da sam po�ao za pisa�i stol, do svoje stare stolice. jo� jednom otpih i odlo�ih �a�u na stol. - ni�ta se nije promijenilo - r�koh ogledavaju�i se po sobi. - nije bilo razloga za promjenu, luke - re�e nora brzo. - ovo je oduvijek bila tvoja soba. zapitah se, za�to je to rekla�? nora u takvim stvarima nije znala za sentimentalnost. 303. - �ini mi se da bih je pone�to promijenio - rekoh. - barem da izbjegnem dosadna sje�anja. nasmije�ila se. - ni�ta nisam morala dzbjegavatd. dr weidman ispije svoje pi�e pa ustane. - pa, zaista bih trebao po�i, nora. - jeste li sigurni da ne mo�ete ostati na ve�eri, doktore? tu�no odmahnu glavom. - moram se vratiti u ordinaciju - re�e. - u osam imam ugovoreni sastanak. nora spusti svoju �a�u i ustane. - otpratit �u vas do vrata. "vveidman mi se okrenu. ovaj put'se rukovasmo. - drago mi je �to sam vas opet vidio, pukovni�e. - do vi�enja, doktore.

promatrao sam ih kako izlaze dz sobe a potom ponovno sjeo za stol. lijeno izvadih jednu od ladica. u njoj bija�e jedan stari nacrt. izvadih ga d pogledah. ku�auzorak moga prvog projekta. doga�alo se to pred toliko puno godina, a ipak kao da je bilo ju�er. prou�ih planove. jo� uvijek je to bila dobra ku�a. kad bih je sada gradio, promijenio bih samo nekoliko stvari. nora je stajala na vratima promatraju�d me. - vidi�, ni�ta se nije promijenilo, luke. �ak nisam ispraznila pisa�i stol. - vidim. - spremih planove i zatvorih ladicu. - za�to si me zapravo zvala na ve�eru? nasmije�i se i za sobom zatvori vrata. - to mo�e pri�ekati do poslije ve�ere. s punim �elucem uvijek si puno razumniji. pri�la je i stala pred stol, gledaju�i u mene odozgo. - svagda sam govorila da su sobe za ljude. ova mi je bez tebe u njoj uvijek prazna. - prekini s time, nora. - nasmije�dh se kako bih iz svojih rije�i izvadio �alac. - publika je oti�la. ti nisi sentimentalna prema takvdm glupim stvarima. odjednom se nasmija. - nije nam ostalo iluzija, zar ne, luke? odmahnuh glavom. - vjerujem da ne. 304 ode do svoje �a�e i podigne je. nekoliko je trenutaka gledala u nju, a onda je naglo spusti uz udarac. - budi dobar de�ko, luke. dodaj mi sko� sa sodom. ne shva�am kako netko mo�e piti te proklete martinije. zaudaraju poput jeftinih parfema. ustadoh i priredih joj pi�e, zatdm joj ga odnesoh do kau�a. ona malo otpije i klimnu. - ovo je puno bolje. vratih se i uzeh svoje pi�e. naslonih se na stdl i nazdravih joj �a�om. ona podignu svoju. oboje iskapismo. - dr weidman ima vrlo zanimljivo liee. ne misli� li tako, luke? mahnuh rukama. - zna� li kako mu je ime? - ne. - isidore. mo�e� li to zamdsldti? isidore. u ovo dana�nje doba, ovom vdjeku. bdlo bi prirodno da promijeni takvo ime. - mo�da mu se svi�a. - sumnjam - re�e zami�ljeno. - ali dsuvd�e je ponosan da prizna. to sam ve� zapazila u tih lije�nika �idova. vrlo su ponosni. - imaju za to sve razloge. - nose svoju vjeru poput ogrta�a. a zna� li �to sam jo� u njih zapazila? - �to? - svi imsstju tako tu�ne ooi - re�e. - poput krista na slikama. otvore se vrata i u knjd�ndcu u�e Charles. - ve�era je postavljena, milostiva. ve�era je bila preobilna. po�ela je s kosanim rakovima polo�enim na listove zelene salate na zdrobljenom ledu, s onim izvrsndm o�trdm umakom od goru�ice, kakvog je samo charles mogao smisliti. nakon toga cioppino, vrst bouillabaissea iz san franoisca, koji je vi�e brodet nego juha, sa svime u sebi �to nudi pacifik. potom pe�ena goveddna: velikd tusti kotlet zajedno s rebrom, napola pe�en, dok iz njega kapa krv na tanjur. i napokon, velike polovice �utih bresaka durancija na bogatom sladoledu od �okolade, upravo onako kako sam ih ja oduvijek volio. pogledah u charlesa kad je moju �aldcu napunio kavom. 20 kamo ljubav ode 305 nasmije�io se. sjetio se kolilko puno sam volio konzervirane breskve. isprva je bio u�asnut mojim ukusom i naru�io ogromne svje�e breskve posebno za mene. ali na�kon nekog vremena se predao i kupio limenke. tako�er se sje�ao kako nakon

ve�ere volim veliku �alicu kave a ne onu malu. - bila je to veli�anstvena ve�era, nora - rekoh. nasmije�ila se. - drago mi je da ti se svidjela, lu'ke. o da, svidjela mi se. jeo sam poput konja, a ona po svom obi�aju samo pipkala jelo. - mislim da te toliko poznajem da mi ne�e� zamjeriti po�em li u kuhinju i ika�em cookie koliko je veli�anstveno bilo. nora se podi�e od stola. - samo naprijed. kad se vrati�, u ateljeu �emo popiti jo� kave i konjak. oti�ao sam u kuhinju. u njoj je stajala cookie, lica crvenog i zaparenog od pe�i, kakvog sam se oduvijek sje�ao. samo, sada je njena kosa bila sijeda, kako bi me podsjetila na prola�enje vremena. - pukovni�e carey! - uskliknu vesela glasa. - cookie! nisam mogao oti�i a da vam ne ka�em koliko je jelo bilo izvanredno. - bio mi je u�itak spremati ga za vas, pukovni�e. uvijek ste bili dobar jelac. onda joj se lice naobla�i. - nedostajalo ie samo ne�to. voljela bih da je gospo�ica dani ovdje. - mo�da �e uskoro biti kod iku�e - rekoh prijazno. - uistinu tako mislite, pulkovni�e? - nadam se, cookie. - i ja se nadam. da smo barem onog dana bili kod ku�e, mo�da se to ne bi dogodilo. okrenuh se da po�em, ali se obrnuh natrag. - zar tog dana niste bili kod ku�e? - ne, gospodine. �etvrtak nam je slobodan dan. aii kako je gospo�ica hayden bila u los angelesu i nije se kanila vratiti do kasno nave�er u petak, gospodin riccio nam je dao i slobodan petak. - to nisam znao. - oti�la sam posjetiti svoju sestru u oakland i vratila se istom kasno. tek kad je sve bilo gotovo. 306 pogledah charlesa. - a vi? - ja sam se vratio u �est - re�e. - gospo�ica hayden je ve� bila kod jcu�e. - a �to je s violetom? - violet je do�la nekoliko minu'ta poslije mene. - tako ste vjerojatno �uli ne�to od sva�e - rekoh. charles odmahnu glavom. - ne, gospodine. nitko nije �elio hladnu ve�eru ocoju sam spremio, pa smo violet d ja ostali u kuhinji. odavde ne mo�ete �uti ni�ta iz iku�e. tu je bio u pravu. sjetih se kako sam oku�u zamislio tafeo da kuhinja i odaje za poslugu budu podalje od njena ostalog dijela. nora je uvijek govorila kako ne postoji ni�ta �to bi je vi�e jadilo od nastojanja da nadglasa zveket pranja posu�a iz kuhinje. okrenuh se kuharici i nasmije�ih. - ipak, bila je to predivna ve�era, cookie - rekoh. - puno vam hvala. na stolu za koktele, usred maloga salonskog kompleta u ateljeu, bili su konjak i tfcava. kad sam u�ao, nora podigne pogled i nasmije�i se. po tome sam znao da je spremna prionuti na posao. - kako je bilo? - upitala je. - je li cookie bilo drago �to te vidi? - bilo je kao u starim dobrim vremenima. - zatvorio sam vrata i sjeo joj nasuprot. nato�ila je u �a�e ne�to konjaka, a potom mi jednu pru�i. sklopih oko nje ruke i po�eh imije�ati konjak kako bi se ugrijao. onju�ih buke �to se dizao iz �a�e. bio je bogat i topao, poput petardi je pucketao u mom nosu. nora me promatrala. - dakle? - upitah. podigla je svoju �a�u konjalka i malo iz nje otpila. kad je progovorila, glas joj bija�e promukao.

- �elim da mi pomogne� dovesti dani ovamo, kamo i pripada. bilo je to kao da je planina napokon do�la muhamedu. - za�to ja? - upitah naposljetku. glas joj jo� uvijek bija�e promukao. 20* 307 - zato jer bismo to zajedno mogli u�initi. ti i ja. mogli bismo dani dovesti ku�i. ispih gutljaj konjaka. - zaboravlja� na jednu stvar. ja vi�e ne �ivim ovdje. - to se mo�e urediti - re�e prijazno. sj'edio sam promatraju�i je i odjednom shvatio da se uop�e nije promijenila. zakoni po kojima ona �ivi, i sad su isti kakvi su oduvijek bili. jedino joj je va�no ono �to ona �eli u�initi. kakvu �e �tetu na�iiniti, koga povrij"editi, to uop�e inije va�no. - aha - rekoh. - razmisli o tome. dani bi bilo bolje s nama nego s maj'kom, a svakako bolje nego u jednom od onih omladinskih domova. gordon misli da bismo to mogli izvesti ako se udru�imo. dr weidman dr�i da je psihologija sporazumna i da �e se sud morati suglasiti. - to bi mogla biti dobra zamisao kad bih jo� uvijek bio samac - rekoh. - ali nisam. - rekao si da je tvoja supruga razumna �ena. ona vjerojatno zna �to ti osje�a� prema dani, ina�e te ne bi pustila ovamo. mo�emo urediti da joj to postane vrlo primamljivo. ostatak svog �ivota vi�e ne�e morati misliti na novac. - ne trati rij'e�i uzalud, nora - rekoh. - to je nemogu�e. spustih �a�u s konjakom i po�eh ustajati. ona se nagnu naprijed u stolici i polo�i svoju ruku na moj'u. pogleda odozdo u moje mce. - luke. i ja se odozgo zagledah u nju. osjetih kako kroz pritisaic njenih prstiju dopire elektricitet. ostadoh vrlo miran i ne progovorih. - sje�a� li se kako je bilo, luke? - re�e nje�no. - sje�am. stisak nj'ene ruke postade ja�i. - moglo bi opet biti tako, luke. nikad ni sa kime drugim nije bilo onako kako je bilo s tobom i sa mnom, zar ne? kao da sam bio hipnotiziran. - ne - odgovorih. - moglo bi opet biti tako. 308 bijesno istrgnuh ruku, lju�i na sebe nego na nju. znao sam da krivo mislim i da me nora, kao i uvijek, poku�ava ispraviti. �arolija je prestala. - ne - rekoh o�tro. - vi�e ni�ta ne mo�e opet biti onako. �to god bilo, nikad nije bilo pravo. nikad stvarno. ne mogu se ponovno vratiti �ivotu s la�ima. - to je upravo ono, luke! mi to ne moramo. sada vi�e nema nikakvih iluzija, sj'e�a� se? mogao bi to biti vrlo razuman sporazum. - ne budi prokleta budala, nora! - ja imam svoj rad - re�e, jo� uvijek me gledaju�i. - ti bi imao svoj'. govorila sam s ro�akom georgeom. rekao je da bi bili odu�evljeni kad bi im se vratio. �to je najva�nije, imali bismo dom u koji bi se mogla vratiti dani. najednom postadoh umoran. nora ni�ta nij'e propustila, ali nije mogla shvatiti kako ni�ta od svega toga nije stvarno. po�eh je �aliti. - ne, nora - rekoh prijazno. ona se ponovno zavali u stolici a u glasu joj se pojavi tra�ak ljutine. - toliko si plakao nad svojom k�eri - re�e promuklo. - te koliko je voli�, te koliko puno za nju �eli� u�initi. a sada, kad ima� priliku da zaista ne�to za nju u�ini�, ne �eli� ni prstom pomaknuti! po�eh shva�ati toliko puno stvari. kao na primj'er, �to j'e elizabeth mislila kad je rekla da se vratim ku�i bez duhova koji su me toliko dugo mu�ili. nekako je

morala znati da �e do�i do ovoga. da �u se morati odlu�iti izme�u nje i dani. osjetih kako mi se po�inje nadimati srce. znala j'e, a ipak me pustila da odem. mu�karac ne mo�e tra�iti vi�e od svoje �ene. pogledah odozgo u noru i bija�e kao da je vidim prvi put. sam corwin bio je u pravu kad je rekao da ona ima samo svoj'u umjetnost. osim nj'e same, ne postoji ni�ta �to bi bilo sa kime mogla dijeliti. - do�ao sam ovamo da pomognem dani - rekoh mirno. - ali ne da to uoinim grade�i joj �ivot na pretvaranj'u i razaranju. - kako je to plemenito. slijede�a stvar koju �e� mi, pretpostavljam, re�i, jest da voli� svoju �emu? 309 zami�ljeno je pogledafa. tada se najednom nasmije�ih. sve je sro�ila u rije�i umjesto mene. - tako je, nora - rekoh. - volim. - �to misli�, koliko �e ona voljeti tebe nakon �to joj' po�aljem one slike? �ekao sam na to. ne odgovorih. - koji bi tada razlog imao da me odbije�? - najbolji razlog na svijetu, nora. jednostavno mi se ne svi�a�. s oje�ima poput ovih umire ljubav. zapali se i uni�tava jezikom mr�nje i uzaj'amnih optu�bi. u bijesu i �estini se slama. nakon razaranja me�utim, ipak ostane ne�to nj'ena traga �to se poput neispunjene nade, sje�anj'a na strast koja nikad nije stigla do u�itka, uhvati za misli i srce. onda napokon umre, s nekoliko jednostavnih, skoro bezazlenih rije�i. i odlaze duhovi, nestaju grij'esi. tako jest i uvijek �e tako biti. bez obzira �to poduzimali. dok sam vozio natrag u motel, spustih sve prozore malog automobila. hladni �isti no�ni zrak ispirao je �ak i mr�nju �to mi je izvirala iz du�e. nora mi nije zna�ila toliko. vi�e ne. 17 vratio sam se u motel u �etvrt do jedanaest i po�ao ravno u svoju sobu. to�no u jedanaest sati na vratima odjeknu kueanje. otvorih ih. pred njima je stajala anna stradella sa skoro upla�enim izrazom lica. zakora�ih unatrag. - u�ite, anna - rekoh. zatvorih za njom vrata. - za�to j'e poslao vas? - mislio je da mene ne�ete izru�iti pajkanima, ukoliko budu ovdje. - ne morate se bojati. nema ih. u o�ima joj se pojavi tra�ak olak�anj'a. - nisam ni mislila da �e ih biti. - imate li pisma? 310 �utke otvori ru�nu torbicu, izvadi ih i dade ih meni. - a �to ako ka�em da nemam novac? slegnu ramenima. - ne bi bilo va�no. - �to biste rekli svom bratu? okrenu se prema meni, a o�i joj" bijahu ispunj'ene tajanstvenom boli. - ni�ta mu ne moram re�i. prije nego mi j'e dao pisma, dala sam mu stotinu dolara. - za�to ste to uoinili? - upitah. - zato jer sam �eljela da ih dobij'ete. na�inili smo vam dovoljno zla. po�ela je plakati. ja sam stajao i gledao j'e. - anna - rekoh - molim vas, nemojte. imam novac. - ne pla�em zbog toga - re�e. niz obraze su joj se sada jcotrljale suze ostavljaju�i za sobom tamne pruge maskare. - sve je tako zbrkano! - �to to? - upitah. - zbog �ega pla�ete? - steve. danas ime zaprosio. a ja nisam znala �to da mu ka�em! nasmije�ih se. jo� uvij'ek nisam razu'mio �ene. - mislio sam da to �eiite. - �elim. - usekne se u papirnati rup�i� �to ga je izvadila iz svoje torbice.

- u �emu je onda problem? on zna za svog brata? pogleda me. - zna za tonyja. ali ne izna za sve ostalo. - a �to bi to drugo trebao znati? - isto �to i tony - odgovori. - kad dj'evoj'ka radi za coriana, ona �ini odre�ene stvari. duboko uzdahnuh. - vi se �elite udati za nj'ega? klimnula je. polo�ih ruku na njeno rame. - onda samo naprijed. �to god da ste radili, nije va�no. pogledala me. - vi zaista vjerujete u to? - on vas voli, ina�e ne bi �elio da se udate za njega. jedino je to va�no. po�ela se smije�iti. 311 - a sada po�ite u kupaonicu i operite lice. nazvat �u ih da nam gore po�alju malo kave. obojem �e nam dobro do�i. oti�la je u kupaonicu i zatvorila vrata. pozvao sam sobnu poslugu, a potom sjeo i pogledao pisma. najprije sam otvorio danino. kad sam ga pro�itao, osjetio sam mu�ninu. samo je dijete moglo napisati takvo pismo, a ipak, stvari koje unutra bijahu napisane ne bi smjelo znati nijedno dijete. pismo je bilo to�no onakvo kako je rekao lorenzo. na vratima odjeknu tfcucanje. dok sam i�ao da ih otvorim, pomislih kako je sobna posluga ovdje brza. otvorih. bila je nora. stajao sam i zurio u nju. - smijem li u�i? - pitala je dok je ulazila pokraj mene u sobu. - do�la sam se ispri�ati, luke. - iz svoje ru�ne torbice izvadi omotnicu. - ovdje su slike. ne bih ih poslala. mehani�ki uzeh omotnicu. jo� uvijek ne prozborih ni rije�i, kadli se otvori�e vrata kupaonice i izi�e Anna. jo� uvijek je u rukama dr�ala ru�nik, a s lica joj je bila oprana �minka. - je li ve� stigla kava, gospodine carey? - uipita. onda spazi noru i zastane. trenutak su napeto promatrali jedna drugu, a onda se nora okrene prema meni. sto god bilo ono �to sam vidio na njenu licu, sada je toga nestalo. doimala se povrije�enom, ljutitom i nasamarenom. - nisam se smjela dati zavarati - re�e hladno. - po�ela sam vjerovati u sve �to si rekao. polo�ih ruku na njenu kako bih je zaustavio. - nora. grubo strese moju ruku i pogleda me u lice. - sada mo�e� ti prestati glumiti, luke - re�e. - nisi ti bog. jedino govori� kao da jesi! vrata se zalupi�e za njom. - �ao mi je, gospodine carey. uvijeik ne�to zabrljam, zar ne? zurio sam u zatvorena vrata. nikad prije nisam �uo noru da se zbog ne�ega ispri�ava. nikada. spustih pogled na omotnicu u svojoj ruci. unutra bijahu slike. stavih ih u svoj d�ep. 312 na vratima ponovno odjefcuu kucanje. ovaj put bija�e sobna posluga. platih kavu i napunih �alice. - evo - rekoh, pru�aju�i joj jednu. - popijte ovo. osje�at �ete se bolje. zatim se vratih natrag do stola. anna mi sjede nasuprot, krupnih i tu�nih o�iju. podigoh norino pismo i po�eh ga �itati. odjednom se osjetih kao da u sobi nema nikoga. sve je bilo u pismu. sve. svi klju�evi �to su nedostajali. svi odgovori koje sam, ne znaju�i, tra�io. ponovno pro�itah zadnji odlomak, samo kako bih se uvjerio. a sada, dragi, kad smo dan zahvalnosti definitivno odredili kao dan vjen�anja, dopusti da te upozorim na samo jednu stvar. ja sam ijubomorna iena koja �eli potpuno posjedovati, i ako te ikada uhvatim samo da gleda� drugu �enu, sasjeckat

�u ti srce na sitne male' komadi�e. stoga budi oprezan. puno te voli nora �inilo se kao da annin glas dolazi iz velike daljine.. - zar vam je slabo? - upitala je. - lice vam je bijelo poput ponjave. podigoh pogled s pisma. bol mi je stisla sljepoo�ice; po�e nestajati kad u anninim ooima ugledah zabrinut pogled. - dobro mi je - rekoh zlovoljno. - ni�ta mi nije.sada se sve slagalo. sve do i najmanjeg djeli�a. svi mu�ni obrati i nasilne la�i. sada sam znao istinu, ma koliko bio jedini osim dani i nore koji je zna. preostaoje jo� samo jedan problem. dokazati sudu da moja k�i nije po�inila ubojstvo. a. da njena majka jest. 313 ' peti dio j lukeova pri�A su�enje i m 1 ulaze�i u sudniou, darri je bila blijeda i napeta. zastala je na vratima iza marian spicer i ogledala se po prostoriji. sjedili smo za duigim stolom upravo kao i za pro�log saslu�anja, samo �to je ovaj put pokraj nore sjedio dr weidman a izme�u Nore i njene majke harris gordon. ja sam pak sjedio na suprotnom kraju stola od onoga gdje �e sjesti dani sa svojom nadzornieom. sudac je ve� bio za klupom, a zasjeli su i sudski pomo�nik i zapisni�ar sa svojim stenotipskim strojem. sudski stra�ar u odori zamjenika �erifa oslanjao se na svoj uobi�ajeni na�in o zatvorena vrata. dok je dani iza mene prolazila prema svojoj stolici, dotakoh joj ruku. bila je hladna poput leda. ohrabruju�e se nasmije�ih. na silu je na usne natjerala smije�ak, ali on je bio iskrivljen. podigoh palac u znak ohrabrenja. dani klimnu, pa nastavi. trenutak je zastala kako bi poljubila staru gospo�u i noru, a potom oti�la do svoje stolice. sudac nije gubio vrijeme. njegov bat zakuca skoro jo� prije nego se dani smjestila u svojoj stolici. - svrha ovog saslu�anja -re�e - jest da utvrdi budu�e skrbni�tvo i nadzor nad maloljetnicom daniellom norom carey, koje bi bilo u njenu najbolju korist i u najbolju korist dr�ave. - on pogleda dani. - razumije� li to. dani? dani klimnu. - da, goapodine. 317 - vjerojatno se sje�a� - nastavi - da sam te, kad si pro�li tjedan bila na ovom sudu, izvijestio kako ima� odre�ena prava: pravo da poziva� svjedoke u svoju korist, pravo da se savjetuje�, pravo da ispita� svaku izjavu o tebi koju smatra� nedoli�nom i �tetnom. - da, gospodine. - tako�er pretpostavljam da si se, zajedno sa svoj'om obitelji, suglasila da vas sve zastupa gospodin gordon. jesi li pristala na to, danielle? nije podigla pogled. - da, gospodine. sudac nas sve pogleda. - stoga po�nimo - re�e, podi�u�i sa stola ispred sebe nekoliko listova papira. pred sobom imamo dva odvojena zahtjeva za skrbni�tvom nad ovom djevoj�icom. jedan je podnijela gospo�ica marian spicer, nadzornica maloljetnih prijestupnika, koja tra�i da dr�ava zadr�i skrbni�tvo sve dok se ne ostvare zadovoljavaju�a rehabilitacija i nadzor nad djevoj�icom, te dok opravdano ne budemo sigurni da ona svojim postupcima vi�e ne�e nanositi zlo ni sebi ni drugima. drugi j*e zahtjev podnio gospodin gordon, istupaju�i u ime roditelja i ro�aka djevoj�ice; on tra�i

da se ona proglasi �ti�enicom a skrbni�tvo povjeri gospo�i Havden, baki po majci djevoj�ice. ona bi se brinula o obrazovanj*u, skrbi i usmjeravanju djevoj�ice, dok ona ne postane punoljetna. oba plana su u svojim preporukama cjelovita, s jasnim naznakama o skrbi i usmjerenju djevoj�ice. nema li prigovora, na�a �emo saslu�anj'a po�eti s razmatranj'em zahtj'eva odjela za nadzor. - nema prigovora, va�a visosti - re�e gordon. - dobro. - sudac pogleda nadzornicu. - gospo�ice spicer, ho�ete li, molim vas, iznijeti sudu razloge zahtjeva da dr�ava zadr�i skrbni�tvo nad djevoj�icom? marian spicer nervozno pro�isti grlo i ustane. - postoji nekoliko razloga, va�a visosti. po�ela je slabim, napetim glasom. zatim, kako je govorila, nervoze potpuno nesta a glas joj posta prirodnijim. - moramo uzeti u obzir �injenicu da je ova djevoj�ica stavljena pod prismotru odjela za nadzor i ovog suda zbog ozbiljne kriminalne optu�be - ubojstva. 318 - prigovor! - harris gordon bija�e na nogama. - pravorijek istra�nog suda glasio je "opravdano ubojstvo". opazih da se gospo�ica spicer smela. pogledala je suca. - prigovor j'e prihva�en i ubilje�en - rekao je, gledaju�i odozgo u gordona. htio bih vas me�utim samo tiho podsjetiti kako se prema zakonu za maloljetne svi prigovori automatski bilje�e i uzimaju u prilog maloljetnika. me�utim, po�to na ovom sudu nema porote kojoj bi o ovom slu�aju trebale upute, ne smatramo da je potrebno iznositi prigovore. gordon klimne. - da, va�a visosti. sudac pogleda nadzornicu. - mo�ete nastaviti, gospo�ice spicer. marian spicer spusti pogled na neke papire na stolu pred sobom i ponovno po�ne. - odjel za nadzor se, naravno, ne bavi isklju�ivo optu�bom, nego i razlozima za�to je maloljetnica po�inila takav zlo�in, te �to bi se moglo poduzeti da se u budu�nosti sprij'e�i da ona ne�to takvo ponovi. kao �to �ete, va�a visosti, zamijetiti u na�em izvje�taju, mi smo intenzivno istra�ili podrijetlo djevoj�ice i okolnosti koje su utjecale na njen postupak. tako�er smo djevoj�icu pregledali, tjelesno i psiholo�ki, �to smo bolje mogli u ovim prilikama. kratko pogleda noru. - iz lije�ni�kog pregleda djevoj�ice ustanovili smo da je op�enito dobra zdravlja, ali da j'e, neposredno prije no �to su je doveli k nama, intenzivno sudjelovala u seksualnim odnosima. mi�ljenje je lije�nice koja j'u je pregledala, da je seksualne odnose imala najmanje tijekom protekle godine dana. to zna�i da je bila ne�to starija od trinaest godina kad je po�ela s tom aktivno��u. pogledah dani. lice joj j'e bilo blijedo i ona se zagledala u stol. nadzornica nastavi: - kad smo dani ispitivali, odbij'ala je o tome razgovarati. nije nam htjela re�i s kim je stupala u odnose, niti je htj'ela potvrditi odnosno zanijekati da je uop�e sudjelovala u seksualnim kontaktima. kad smo upozo 319 rili kako njeno odbijanje da razgovara o tim stvarima mo�e nepovoljno utjecati na odluke o njoj, tvrdoglavo je tvrdila da takav stav nema ni�ta zajedni�ko s razlogom za�to je ovamo dovedena. sudac pro�isti grlo. - dani - re�e stroga glasa - razumije� li ti �to govori gospo�ica spicer? dani ne podi�e pogled. - da, gospodine. - ti, naravno, zna� da je vrlo lo�e tako postupati? - re�e istim glasom. - da dobre djevoj�ice ne �ine takve stvari. da je takvo pona�anje u suprotnosti sa svim standardima �udore�a, te da se smatra vrlo grije�nim. dani i dalje ne podigne pogled. - da, gospodine. - zar nam, kad je tako, ne mora� u svom opravdanju ni�ta re�i o tome? podigla je u njega pogled.

- ne, gospodine - odgovori snepoikolebljivim glasom. sudac je trenutaos gledao u nju, a potom se ponovno okrenu gospo�ici spicer. - molim, nastavite. - djevoj�ica je imala brojne sastanke s gospo�icom sally jennings, na�im zatvorskim psihologom, i na njima tako�er odbijala da razgovara o tim stvarima, pod izlikom da su isuvi�e osobne. me�utim, ona je s gospo�icom jennings, �iji je izvje�taj tako�er uvr�ten u zahtjev odjela, slobodno raspravljala o mno�tvu drugih tema. gospo�ica spicer podigne list papira. - ovdje je zbir izvje�taja gospo�ice jennings. citiram: "nakon brojnih susreta s daniellom norom carey, do�la sam do slijede�ih zaklju�aka: ispod njene prividne povr�inske prilagodljivosti, duboko je ukorijenjen i dobro prikriven osje�aj srd�be i ljubomore prema svojoj majci. to se, po vlastitim rije�ima djevoj�ice, puno puta pokazalo u njenim sukobima i prepirkama �s majkom. ona pronalazi utjehu u �injenici da je njena majka ipak voli, �to zaklju�uje na temelju pa�nje koja joj se posve�uje u takvim trenucima pobune. u drugim prilikama, dani je vrlo sigurna da se njena majka ni majmanje ne zanima za nju. dani izra�ava osje�aje da 320 ju je majka odvojila od svakoga tko ju je volio vi�e nego majku, da je njena majka ijubomorna na nju, a potom sama sebi proturj�i tvrde�i da je njena majka voli. nekoliko pokazatelja navodi da se ispod ovih izjava krije blaga paranoja, ali na ovom stupnju na�ih promatranja te�ko je biti siguran. ne mogu sa sigurno��u re�i ima li ova latentna paranoja snage da u odre�enim okolnostima ponovno provali u nasilje. odlu�no savjetujem da se dijete zadr�i pod nadzorom dok se sva ta podru�ja potpuno ne istra�e i procijene". gospo�ica spicer spusti papir i ponovno pogleda suca. - kao �to je uobi�ajeno, tako�er smo temeljito istra�ili �ivot u �koli i kod ku�e. njena �kolska biografija neobi�no je pohvalna. vrlo se isti�e u razredu. dru�tveno je prihvatljiva svojim razrednim drugovima, premda oni dr�e da se name�e superiorno��u �to se ti�e emaneipiranosti i poznavanja svijeta. nekolicina dje�aka s kojima je izlazila, dr�i da se dosa�ivala dok je bila s njima u dru�tvu. tako�er smo razgovarali s gospo�ioom hayden, majkom djevoj�ice, koja se iznenadila doznav�i od nas o daninoj seksualnoj aktivnosti. ona tvrdi da to nije znala. na�e ispitivanje gospo�ice hayden otkrilo je, iako se ona s materijalne strane dobro brinula o djevoj�ici, da su standardi njena pona�anja, podjednako u ku�i i izvan nje, bili vrlo sumnjivi i zacijelo nisu pridonosili stvaranju pogodne moralne klime oko njene k�eri. i ne poku�avaju�i osuditi gospo�icu hayden, jer smo shvatili da ona kao umjetnica �ivi u svom osebujnom svijetu, vjerujemo da emancipiranost i pona�anje tog svijeta ne mogu ispravno utjecati na danin izbor izme�u onoga �to se uobi�ajeno smatra dobrim odnosno lo�im. ne ulaze�i u posebne slu�ajeve postupaka gospo�ice hayden, kojihsje mnogo, dr�imo da bi bilo neobi�no opasno djevoj�icu povjeriti njenom nadzoru. kratko pogledah noru. bijesno je gledala nadzormicu �vrsto sti��u�i usnice. kad bi pogledi ubijali, nadzornica bi ve� bila mrtva. gospo�ica spicer je �ak i ne pogleda, usmjerujuoi svu svoju pozornost na suca. 21 kamo ljubav ode 321 - razgovarali smo i s bakom po majci, gospo�om hayden, koja bi �eljela preuzeti odgovornost nad ovom djevoj�icom. gospo�a Hayden u�iva vrlo dobar glas u dru�tvu i svi je duboko cijene. me�utim, postoji jedna te�ko�a koju smatramo neobi�no opasnom. gospo�i Hayden su sada sedamdeset �etiri godine, i premda je u dobru tjelesnom zdravlju, svjesni smo da se ona ne bi mogla osobno brinuti za djevoj�icu. ona bi se u fiziokim poslovima, koje ne bi mogla sama obavljati, nu�no morala oslanjati na druge, i premda su njene namjere vrijedne po�tovanja, sumnjamo da bi bila u stanju izvr�avati sve du�nosti koje je voljna preuzeti. stoga, iako najdublje po�tujemo gospo�u Hayden, ne preporu�amo da se djevoj�ica sada prepusti njenoj skrbi. o�i stare gospo�e bile su ravnodu�ne. mirno je promatrala nadzornicu. o�ito je

cijelo vrijeme o�ekivala ovu primjedbu. gospo�ica spicer napokon sti�e i do mene. - razgovarali smo i s pukovnikom careyem, djetetovim ocem. on je automatski neprikladan da se brine za dijete jer prebiva izvan ove dr�ave. osim ovog postoje i drugi �imbenici koji onemogu�uju da on preuzme odgovornost. dugi niz godina nije se vidio niti bio u kakvoj drugoj vezi sa svojom k�eri. postali su strani jedan drugome i odvaja ih puno toga �to prelazi uobi�ajene pojmove koji odvajaju dijete u rastu. sumnjamo da ima iskustva i mogu�nosti, kako nov�anih tako i osobnih, da preuzme odgovornost nad svojom k�eri. sada sam shvatio za�to je rekla da nisu upropastili puno slu�ajeva. podigoh pogled kako bih vidio je li i sudac pod tim dojmom. njegovo je rumeno lice sjalo od topline u vla�noj sudnici. o�i iza nao�ala bijahu mu me�utim nedoku�ive. - s obzirom na sve spomenuto - nastavi gospo�ica spicer - zahtijevamo da sud preda djevoj�icu kalifornijskom nadzornom odboru za mlade u sjevernokalifornijskom prihvatili�tu u perkinsu. nadamo se da �e je oni nakon ispitivanja poslati u los guilicos, rehabilitacionu �kolu u santa rosi, gdje �e biti pod mjerodavnim nadzorom i primati primjerenu psihija 322 tarsku terapiju, sve dok ne dostigne punoljetnost i ne bude pu�tena na vlastiti zahtjev. kad je nadzornica sjela, sudnicom zavlada ti�ina. nitko se od nas ne okrenu prema kome drugom. dr�im da smo na neki na�in bili ispunjeni stidom. ti�inu naru�i su�ev glas: - imate li kakvih pitanja koja bi se odnosila na preporuke sadr�ane u zahtjevu odjela za nadzor? ustane harris gordon. - postoji niz prigovora, nadam se da to i sud shva�a, koje bih u uobi�ajenim okolnostima morao iznijeti u povodu ovakvog izvje�taja. ali nadam se da ih sud zamje�uje kao i ja, te da �e biti prihva�eni. sudac klimnu. - bit �e prihva�eni. - hvala vam, va�a visosti - re�e gordon prijazno. - vjerujemo da na� zahtjev jasno izla�e na�e stajali�te i sva pitanja koja bismo mogli imati u vezi sa zahtjevom odjela za nadzor. vjerujemo da je istraga odjela za nadzor u mnogome bila krajnje povr�na i puna predrasuda. u pone�em sumnjam da bi to �inilo veliku razliku, ali odjel bi morao znati da je sposobnost obitelji da djetetu zajam�i doli�nu skrb duboko u okviru njenih mogu�nosti, i fizi�ki i nov�ano. bolju skrb, vjerojatno, nego bi je mogla priu�titi i sama dr�ava. - sud je pro�itao va� zahtjev, gospodine gordone. sada smo ga spremni razmotriti. ho�ete li, molim vas, po�eti? gordon klimne. jo� uvijek je stajao. - va�a visosti, �to se ti�e ovog zahtjeva, neka se zna da je u ovom slu�aju molitelj gospo�a Marguerite cecelia hayden, djetetova baka po majci. - sud to prima na znanje. - hvala vam, va�a visosti. bez ikakvih predrasuda prema djevoj�ici, dopustite mi da ka�em kako molitelj razumije puno �imbenika, bitnih u ovom slu�aju, �to "sih navodi i zahtjev odjela za nadzor. uza sve to molitelj tvrdi da odjel za nadzor zbog svojih fizi�kih ograni�enja a dr�ava zbog mnogih bremena na svojim le�ima, ne mogu ovoj djevoj�ici pru�iti svu onu skrb neophodnu da se ostvari njena potpuna rehabilitacija, dok to molitelj mo�e. mi predla�emo i spremni smo primijeniti 21* 323 osobitu metodu skrbi i postupaka nad ovom dj'evoj�icom, mnogo radij'e no da prihvatimo nejasna glavna na�ela zato�eni�tva i postupka, navedena u zahtjevu odjela za nadzor. ve� smo se sporazumjeli s abingdonskom �kolom za djevojke o skorom upisu djevoj�ice. ne moram iznositi dokaze o ugledu abingdonske �kole. uvj'eren sam da je dobro znan sudu. �kola posti�e daleko uspje�nije rezultate s

tzv. problemati�nom djecom, od bilo koje �kole u zemlji. jedan od razloga za taj uspjeh, ka�u, jest to �to djetetu nije u potpunosti uskra�ena veza s uobi�ajenim ku�nim �ivotom. o djetetu se brinu u posve prirodnoj' okolini i svake ga no�i vra�aj'u ku�i, kao i iz svake druge �kole. pozvao sam na ovaj sud dra weidmana, istaknutog dje�jeg psihijatra. on je usko povezan s abingdonskom �kolom pa �e preuzeti psiholo�ki i psihijatarski nadzor i postupak nad ovom djevoj�icom. on se stavlja na raspolaganje bude li kakvih pitanja o posebnim planovima za ovu djevoj�icu. - gordon upitno pogleda prema su�evoj klupi. - sud zna za dra vveidmana - re�e sudac - i neobi�no mnogo cijeni njegove sposobnosti i mi�ljenja. me�utim, nema razloga da se doktor sada ispituje. gordon klimne. - gospo�a Hayden j'e tako�er utaoia�ila da njena unuka poha�a crkvu sv. tome, kako bi napokon bila odgaj'ana u zdravom kr��anskom duhu. veli�asni gospodin j. j. vvilliston, iz crkve sv. tome, koji, na �alost, jutros nije mogao prisustvovati saslu�anju, ipak je voljan do�i na sud, kad to ovome bude prikladno, ukoliko bi bio potreban zbog savjetovanja. - sud �e to imati na umu, odvjetni�e. - gospo�a Hayden je usto u svom domu odvojila niz soba kako bi se one preuredile i stavile na raspolaganje djevoj'�ici. spremna joj j'e pru�iti svaku brigu, kako fizi�ku tako i moralnu, kao �to bi to morao roditelj. a �to se ti�e brige odjela za nadzor za zdravlje gospo�e Hayden... gordon podigne sa stola �a�u vode i otpije iz nje. spusti �a�u i okrene se natrag sucu. - gospo�a Hayden j'e trenutno �lan upravnih odbora j'edanaest raznih dru�tava, a aktivno sudjeluje u posloviona njih �etiri. tako�er je ravnatelj umjetni�ke i 324 znanstvene akademij'e na sveu�ili�tu i slu�benik u k�erima utemeljitelja dru�tva san francisca. prije nekoliko dana gospo�a Hayden je, na moj zahtjev, po�ia u op�u bolnicu i podvrgla se sustavnom tjelesnom pregledu. posjedujem ovdje, kod sebe pismene izvje�taje s tog pregleda i �elio bih iz njih aie�to pro�itati. podigao je list papira. - "lije�nici koji su izvr�ili pregled, a �iji su potpisi dodani ovom izvje�taju, smatraju da je gospo�a Marguerite cecelia hayden, stara 74 godine, izvrsnog zdravlja i vitalnosti i ne pokazuje nikakve osobite nedostatke koji obi�no prate ljude u njenoj poodmakloj dobi. nadalje vjerujemo da �e gospo�a Hayden, isklju�i ii se mogu�nost nesretnog slu�aja ili nepredvidivih okolnosti, u�ivati dobrobit svoga sada�njeg dobrog zdravlja jo� dugi niz godina." gordon zastane i pogleda prema sucu. - ovaj izvje�taj je potpisao dr walter llewellyn, profesor gerijatrije medicinskog fakulteta ju�nokalifornijskog sveu�ili�ta, primarius grupe koja je vr�ila pregled. svoje potpise pridodala su jo� petorica drugih lije�nika. pro�itat �u njihova imena ako to sud �eli. - sud prima odvjetnikov izvje�taj'. nema razloga za izno�enje imena drugih lije�nika. gordon jo� jednom otpije vode. - zahtjevu mogu dodati vrlo malo, osim jedne stvari. - on preko stola pogleda dani. - molim sud da ima na umu kako za dijete nema bolje i djelotvornije kure od one da je voljeno, da je sigurno kako je voljeno. bez toga je sve na�e poznavanje medicine i psihijatrije nemo�no. s time pak nijedno lije�enje nije nemogu�e. tvrdimo da gospo�a Hayden za svoju unuku mo�e u�initi sve, a to je vi�e nego bi mogla dr�ava. uz ovo, i jedan va�ni �imbenik - ljubav koju jedna prema dru �oj osje�aju. ljubav, ikoju jedna ustanova, bez obzira 6liko bila dobronamjerna, ne mo�e priskrbiti. sudac pogleda gospo�icu spicer. - imate li kakvih pitanja koja se ti�u ovog zahtjeva? - odjel za nadzor vrlo je pa�ljivo razmotrio zahtjev kojeg je na�inila gospo�a Hayden, ali i dalje dr�i da bi najbolja korist djeteta i dr�ave bila zadovoljena nje 325

govim vlastitim prijedlogom. da smo smatrali druga�ije, pridru�ili bismo svoju preporuku njezinoj. sudac pogleda dani. - danielle, ima� li kakvih pitanja u vezi s kojim od ovih zahtj'eva? - ne, gospodine - odgovori ona tiha glasa. - shva�a� li �to j'a sada moram? - upita. - ja sada moram odlu�iti �to da se s tobom u�ini. ho�e� si ostati pod skrbni�tvom dr�ave ili oti�i svojoj baki. �to vi�e o tebi znam, bolj'e �u mo�i odlu�iti. postoji li jo� ne�to �to bi mi �eljela re�i? dani ga pogleda. - ne, gospodine. - ne samo da si po�inila stra�no zlodjelo - re�e on svojim najmra�nijim glasom ve� priznaje� i vrlo nemoralno i nedoli�no pona�anj'e. pona�anje, za koj'e mi oboje znamo da je vrlo nepodobno i kojemu se ni pod kojim uvjetima ne smij'e dopustiti da se nastavi. mo�e� li mi re�i bilo �to, �to bi me navelo da prihvatim zahtjev tvoje bake? jo� uvijek nije podigla pogled. - ne, gospodine. uzdahnuo j'e. - zna�, ne ostavlja� mi puno izbora, zar ne? glas j'oj' bij'a�e vrlo slab. - ne, gospodine. u�inilo mi se da j'e u su�evim o�ima feio tra�ak sjete kad se zavalio u svojoj stolici. trenutak je tako sjedio, a potom se malko okrenu i sve nas pogleda. na licu mu va�an izraz. pro�isti grlo kao da �e govoriti. napeto smo ga promatrali, kao da je posljednji �ovjek na svijetu. ponovno pro�isti grlo, a ruka mu posegnu za batom. - va�a visosti! - rekoh, naglo ustaju�i. - da, pukovni�e carey? pogledah oko stola. bio sam svjestan iznena�enja i zaprepa�tenja na svim licima, ali jedino koje sam doista vidio bija�e dandno. napeto je gledala u mene, velikih i okruglih o�ij'u na svome blij'edom liou. pod njima ugledah bhjedoplave 326 :kjlute i shvatih da j'e vjerojatno plakala prije no �to jei do�la na sud. okrenuh se i pogledah u suca. bila je to posljednja prilika da ne�to u�inim za svoju k�er. \ i iska�ljah se. - imam li pravo iznijeti oieikoliko pitanja, va�a visosti? - vi na ovom sudu imate ista prava kao i va�a k�i, pukovni�e carey - odgovori sudac. - ihiate se pravo savjetovati, te pozivati i ispitivati svjedoke o svemu �to se ti�e ovog saslu�anja. - hvala vam, su�e - rekoh. - �elio bih uputiti pitanje gospo�ici spicer. - mo�ete to u�initi. okrenuh se nadzornici. - gospo�ice spicer, vjerujete li da je moja k�i u stanju ubiti? gordon bija�e na nogama. - prigovor, va�a visosti! - re�e ljutito. - pukovnik carey postavlja pitanje koje bi moglo �tetiti mojem klijentu. sudac ga pogleda. - gospodine gordone - re�e pomalo uznemirena glasa - mislim da smo vam ve� objasnili kako su svi prigovori u korist maloljetnice automatski ubilje�eni. - okrenu se gospo�ici spicer. - mo�ete odgovoriti na pitanje. nadzornica je oklijevala. - ne znam. *- neki dan ste mi reikli kako te�ko mo�ete povj'erovati da bi dijete poput dani moglo po�initi ubojstvo - rekoh. - da biste se bolje osje�ali kad biste bili u stanju otkriti jaki psiholo�ki razlog za njene postupke. za�to ste tako mislili? ona pogleda u suca. 327

- ni gospo�ica jennings niti ja nismo s daniellom mogle uspostaviti dovoljno prisnu vezu kako bisnlo odredile �to je ona doista kadra. dr�imo da ona za nekoga toliko mladog pokazuje izuzetnu koli�inu samoobuzdavanja. - bili ste na sudu i �uli iskaz iznijet istra�noj poroti. jeste li se suglasiii s njenim pravorijekom? - upitah. pogledala me. - prihvatila sam njen pravorijek. - nisam to pitao, gospo�ice spicer. da li na temelju onoga �to sada znate o mojoj k�eri i dalje dr�ite da je ona mogla ubiti �ovjeka, kako je bilo navedeno na tom sudu? - mislim da je to bilo mogu�e. - no vi jo� uvijek sumnjate? klimnula je. - uvij'ek postoj'e isumnje, pukovni�e. mi, me�utim, moramo postupati prema �injenicama s koj'ima raspola�emo, i ne mo�emo dopustiti da njima prevladaju na�i osobni osje�aji. o �injenicama koje posjedujemo zavisi presuda. stoga se po tome moramo ravnati. - hvala vam, gospo�ice spicer. okrenuh se natrag sucu. naslanj'ao se preko stola i promatrao me. kao da je bio radoznao �to �u slijede�e u�initi. gordon ponovno ustane. - moram prosvjedovati, va�a visosti - re�e. - ne mogu shvatiti �emu se pukovnik carey nada postavljaju�i sva ova pitanja. cijeli taj metod postupka meni se �ini vrlo nepravilnim. sudac mi se okrene. - moram priznati svoj'u osobnu zbunjenost, pukovni�e carey. �to vi zapravo mislite posti�i? - zapravo ne znam, va�a visosti, ali me nekoliko stvari uznemiruje. - koje to, pukovni�e carey? - da moja k�i nije maloljetnica ve� odrasla osoba, a da je pravorijek "opravdano ubojstvo", po svoj prilici bi sada bila slobodna i nastavila uobi�ajeni �ivot. nije li to istina? sudac klimnu. 328 ........llihhij i- ali po�to je maloljetoica, ona je jo� podlo�na kazni, i to je razlog za�to je sada na ovom sudu. v- to nije istiha, pukovni�e - re�e sudac. - va�oj se k�eri ovdje ne sudi zbog ubojstva. ovo je skrbni�ko saslu�anje koje se odr�ava prvenstveno zbog njene vlastite dobrobiti i koristi. - oprostite mi moje neznanje, va�a visosti. nisam pravnik. meni je kazna ve� i sama �injenica da j"oj prijeti zato�eni�tvo. koji god tome bio razlog - zlo�in kojim je se tereti ili neki drugi razlog koji je iznijela dr�ava - �ini mi se da se svodi na isto. - mo�ete biti uvjereni, pukovni�e, da ovome sudu nisu ni nakraj' pameti kaznene mjere - sudac �e slu�beno. - hvala vam, su�e. au brine me jo� jedna stvar. - a �to to? - da istra�na porota mene tereti za zlo�in, bio bih izveden pred sud. ondje bih se imao pravo braniti od takvih tere�enja, sve dok naposljetku ne bih jednom za svagda dokazao svoj"u nevinost odnosno krivicu. sudac ponovno klimne. - u slu�aju moje k�eri to se nije smatralo potrebnim. od prvog trenutka po mom dolasku ovamo potanko mi se obj'a�nj'avalo kako se ne trebam brinuti zbog nekakve kazne, jer je dani maloljetnica. na�a jedina briga trebao bi biti problem njena skrbni�tva. istom sam danas shvatio da nedostaj'e j'edna vrlo va�na stvar. bio sam �edan pa sebi nato�ih �a�u vode. kad sam ponovno po�eo govoriti, sudac me radoznalo pogleda. - ni u j'ednom trenutku cijeloga ovog postupka nisam se susreo ni sa �ime �to bi

podsje�alo na obranu moje k�eri. ona zacijelo ima pravo na mogu�nost da se brami. - nije joj uskra�eno nijedno od njenih prava, pukovni�e - re�e sudac prili�no razdra�ljivo. - �ini se da ste vi i njena majka uzeli vrlo sposobnog odvjetnika aa zastupa njene interesel gospodin gordon je bio prisutan svim saslu�anjima. ako imate kakvih pritu�bi ikoje bi se ticale vo�enja njegove obrane, ovo zacijelo inije mjesto za njih. po�eo sam se osje�ati zapleten u zbrku zakonitosti. bilo je glupo od mene �to sam pomislio da �u biti u 329 stanju probiti mre�u nejasno�a �to ih je zakon spleo oko dani. - va�a visosti - rekoh zdvojno - ja jednostavnim rije�ima nastojim upitati... �to mogu u�initi da pred ovim sudom istjeram istinu o mojoj k�eri? sudac me vrlo dugo gledao. zatim se zavali natrag m stolicu. - ako je to sve �to �elite, pukovni�e - re�e polako - samo nastavite bilo kojim putem za kojega osje�ate da �e biti koristan. ovaj sud jednako poput vas �eli saznati istinu. gordon ponovno ustane. - ovo je krajnje nepravilno, va�a visosti - pobuni se. - sve �to pukovnik carey mo�e u�initi jest da nepotrebno odugovla�i ovaj slu�aj. istra�na porota ve� je iskazala svoj pravorijek. ne vidim �emu mo�e poslu�iti to da se slu�aj obnavlja. mi svi uvi�amo da je ovo skrbni�ko saslu�anje i ja se protivim da se ono preokre�e u bilo �to drugo. - na bilo kojem drugom sudu moja bi k�i imala pravo �albe, su�e - rekoh. - ne bi li se i ovaj sud mogao jednako odnositi prema njoj? isudac pogleda odozgo u nas. - ovaj sud nije nadle�an ispitivati odluke bilo kojeg drugog suda. me�utim, on namjerava saslu�ati sve �to bi moglo pomo�i dono�enju odluke o bilo kojem slu�aju pred njim. du�nost je ovog suda da se uvjeri kako je maloljetnik na svaki na�in za�ti�en �ak i od svojih osobnih postupaka. s obzirom da se ova saslu�anja vi�e ili manje vode neformalno, ne vidim kako bi moglo �tetiti ako pukovnika careyja saslu�amo do kraja. - hvala vam, va�a visosti. kad je sjeo, gordon mi dobaci radoznao pogled. ponovno se okrenuh sucu. - smijem li pozvati svjeddka? sudac kimnu. pri�oh stra�njem dijelu sudnice i otvorih vrata �ekaonice. u udaljenom kutu, pokraj prozora, sjedila je anna. mahnem joj i ona u�e u sudnicu. - va�a visosti - rdkoh - ovo je anna stradella. 330 norino lice bilo je bijelo od gnijeva. zamijetih kako ne�to �apu�e gordonu. lice stare gospo�e bija�e mirno. danino samo radoznalo. - sjednite molim vas, gospo�ice stradella - re�e sudac. pokaza stolicu pokraj svoje klupe. anna sjedne a sudski pomo�nik istupi s biblijom u ruci. brzo od nje uze zakletvu i ponovno sjedne. - mo�ete nastaviti, pukovni�e - re�e sudac. o�i iza njegovih nao�ala sada bijahu �ive. na licu mu se pojavi zanimanje kojeg tu prije nije bilo. anna bija�e odjevena u crninu, ali crno"5a odje�e nije mogla sakriti bujnost njena tijela. mirno je sjedila ruku prekri�enih preko torbice. - ho�ete li re�i sudu kako smo se upoznali, anna? - upitah. - pukovnika careyja sam upoznala kad je do�ao u mrtva�nicu kako bi razgovarao s obitelji tonyja riccija. kutovima o�iju zamijetih kako se dani nenadano naginje preko stola i gleda djevojku. - za�to ste bili ondje, anna? - tony je bio moj zaru�nik - odgovori mirno. - namjeravali smo se uzeti. - koliko ste dugo bili zaru�eni? - devet godina. - to su duge zaruke za dana�mje vrijeme, zar ne?

- pretpostavljam - re�e. - ali tony je �elio pri�ekati da se obogati. - shva�am. vi ste znali za njegovu slu�bu u gospo�ice hayden, zar ne? klimnula je. - jeste li ikad s tonyjem razgovarali o tom poslu? odmahnula je glavom. - ne, nikada. ali tony je uvijek pri�ao o gospo�ici hayden. - �to je govorio o njoj? "*gordon posko�i sa stolice. - moram najodlu�nije prigovoriti ovom na�inu ispitivanja, va�a visosti. cijela je ova stvar sporedna i nebitna za slu�aj pred ovim sudom. - odbija se - re�e sudac skoro nehajno. vidio sam da ga je zagolicalo ovo �to radim. - nastavite, pukovni�e carey. 331 - rekao je da je bogata gospo�a srednjih godina i da �e jednog dana iz nje izvu�i veliki zalogaj. potajno pogledah noru. lice joj bija�e bijelo i ljutito. ponovno se obratih anni. - je li pri�ao �togod o svojim odnosima s ukueanima poslodavke? - da - skoro je pro�aptala. - rekao je da ne zna koja �e mu od njih dvije, mala ili majka, prva slomiti �iju. - pretpostavljam da je pod tim podrazumijevao kako je s obje imao seksualne odnose? - da. - je li za to vrijeme imao odnose i s vama? anna pogleda u pod. - da - pro�apta. - niste prigovorili njegovim odnosima s gospo�icom hayden i njenom k�eri? - kakve bi koristi bilo da jesam? - upita anna utu�ena glasa. - rekao mi je da to mora �initi. da je to dio posla. - to je la�! - povi�e najednom dani. - to je prljava la�! sudac o�tro zakuca svojim batom. - ti�ina, danielle - opomenu je on. - ina�e �u nalo�iti da te se udalji iz sudnice. danino se lice sledi i ona me bijesno pogleda. sada sam znao kako se osje�ao juda kad je kristu pogledao u lice. okrenuh se natrag anni. - kada ste svog zaru�nika posljedmji put vidjeli �iva? - upitah. - oko dva tjedna prije no �to je stradao. - �to vam je tada rekao? - dao mi je veliku manila omotnicu i zamolio me da mu je pri�uvam - re�e. - rekao je da su u njoj pisma gospo�ice hayden i njene k�eri, te da �e pisma uskoro biti vrijedna hrpu novaca. dovoljno da se s njegovom pomo�i uzmemo. - jeste li pro�itali ta pisma? - ne - re�e. - manila omotnica bila je zape�a�ena. - �to ste tada u�inili s njima? - spremila sam ih - re�e. - onda mi je jedne no�i moj brat rekao da ih tony �eli natrag, pa sam mu 332 dala manila omotnicu. istom ikad je moj brat oti�ao saznala sam da je tony u taj mah ve� bio mrtav. - �to je va� brat u�inio s tim pismima? - prodao ih je. - kome? - gospo�ici hayden. - ali gospo�ica hayden nije dobila sva pisma, zar ne? - upitah. - ne. moj brat je dva zadr�ao. - i �to je s njima u�inio? pogledala me u lice. - prodao ih je vama za stotinu dolara. ovaj put nora posko�i sa stolice. - mali gadni lopov! gordon je povu�e natrag i ja zamijetih da je iznena�en kao i svi drugi. vjerojatno nije znao ni da pisma postoje. izvadih ih iz d�epa. - jesu li ovo pisma �to vam ih je dao brat da ih predate meni? - upitah.

pogledala ih je. - jesu. - to je sve, anna. hvala vam. ustala je sa stolice i krenula prema izlazu. zastala je u otvorenim vratima i trenutak se osvrnula, a potom ih zatvorila za sobom. - �elio bih pro�itati dio jednog od ovih pisama - rekoh, a potom, ne pri�ekav�i su�evo odobrenje, pro�itah zadnji odlomak norina pisma. - nisi mi rekla da se namjerava� udati za njega, majko! - re�e dani i optu�uju�i pogleda niza stol. - nisi mi rekla! - ti�ina, dani! - nadzornica polo�i ruku na danino rame. gordon ponovno ustane. _,- zahtijevam da se iz zapisnika izbaci cjelokupno svjedo�enje te �ene kao sporedno i nebitno! - prihva�eno - sudac �e ravnodu�no. - bit �e provedeno. - pogledao me. - imate li jo� kakvih iznena�enja, pukovni�e carey? - imam, va�a visosti. �elio bih ispitati gospo�icu hayden. 333 gordon ponovno bija�e na nogama. - prigovaram, va�a visosti. - odbijeno. - tra�im kratki odmor kako bih se savjetovao sa svojim klijentom - re�e gordon. sudac se nagne naprijed na svoju klupu i pogleda dolje. - vi, �ini se, imate obilje klijenata na ovom sudu, gospodine gordone. na kojeg klijenta mislite? gordonovo lice pocrvenje. - na gospo�icu hayden, va�a visosti. sudac klimne. zakuca svojim batom po stolu. - sud odre�uje petnaestminutni odmor. svi smo ustali dok je napu�tao sudnicu. gospo�ica spicer izvede dani u �ekaonicu za djevoj�ice. onog itrenutka kad su se za njom zatvorila vrata, gordon mi se okrenu. glas mu bija�e grub i ijutit. - koga to vraga nastojite izvesti, luke? 3 - va� posao, odvjetni�e - odbrusih. - braniti svoju k�er. - izigravate budalu, luke. samo �ete joj ote�ati situaciju! - koliko jo� gore mo�e biti? sudac ju je spreman poslati onamo. - vi to ne znate - re�e. - jo� nije izrekao svoju odluku. bude li nam se protivio, mo�emo sutra ponovno iznijeti zahtjev. imamo na to pravo. - kakva korist od toga? - upitah. - dani bi i dalje bila u pritvoru. za�to se toliko bojite da mo�da otkrijem istinu? ili ste �ak i vi u tome imali udjela? - udjela u �emu? zamijetih da je iskreno zbunjen. - nora se pobojala da bih mogao nabasati na istinu o onome �to se doista dogodilo one nooi. zato je unajmila coriana da me stjera u �kripac. 334 - da vas stjera u �kripac? izvadih iz d�epa slike, pokazah mu ih i objasnih sto se dogodilo. kad sam ih vratio u d�ep lice mu problijedi. - upozorila me da se ne pletem ina�e 5e ih poslati mojoj �eni. - nisam ti to nikad smjela dati! - re�e nora ljutito. - vjerojatno sam si�la s uma! i gordon je bio bijesan. naglo je, skoro grubo, uhvati za ruku i povu�e u stranu. promatrao sam ih kako odlaze prema stra�njem ikraju sudnice. do mene su dopirali sibilanti njihova �aputanja, ali nisam mogao razabrati �to govore. sjeo sam i posegnuo za �a�om vode. �elio sam cigaretu ali nisam znao smije li se u sudnici pu�iti. - va�u je k�er ovo jako uznemirilo, puikovni�e - re�e dr vveidman. podigoh pogled. u�ini mi se da inu je u o�ima is'kreno suosje�anje. napih se vode. - radije bih je sada malo uzrujao, doktore, nego kasnije poku�avao popraviti �tetu �to su na�inile tri godine popravili�ta.

weidman nije odgovorio. posegnuh za cigaretom i zapalih je. do vraga i s propisima. osjetih kako mi drhti ruka. stara gospo�a pru�i ruku i poilo�i je na moju. glas joj bija�e nje�an i prijazan poput njena dodira. - nadam se da zna� �to radi�, luke. pogledah je. ona je, �ini se, jedina od nas isa�uvala prisebnost. uzvratih stisak sa svojih pet prstiju. - nadam se - rekoh. najednom po�eljeh da je ovdje elizabeth. ona bi znala �to moram �initi; lako bi smirila nenadane strahove i sumnje �to su u meni po�eli izvirati. mo�da je gordon bio u pravu. mo�da �u u�initi vi�e �tete nego dobra. ne znaft. ne sje�am se da sam se ikada osje�ao toliko osamljenim. otvore se vrata su�eve odaje i sudac se vrati u sudnicu. stajali smo dok nas je njegov bat nije pozvao da sjednemo. gordon i nora ve� su se bili vratili do stola. zamijetih kako je gordonovo lice jo� uvijek orveno i ijutito. 335 - neka sudski podvornik pozove djevoj�icu - re�e sudac. zarmjenik �erifa pri�e �ekaonici i zakuca na vrata. za tili �as u prostoriju se vrate dani i nadzornica. plavi kolobari pod daninim o�ima bili su jo� tamniji. ustanovih da je ponovno plakala. nije me ni pogledala kad se spustila u stoliou. - mo�ete nastaviti, pukovni�e carey - re�e sudac. gordon ustane prije mene. - moram ponovno prosvjedovati protiv ovog postupka, va�a visosti. to je krajnje nepravilno, i ako se dopusti da se tako nastavi, mo�da �e sud trebati optu�iti zbog propusta i predrasuda. o�i suca murphyja odjednom bij'ahu hladne i be��utne. - da li vi to prijetite ovom sudu, odvjetni�e? - ne, va�a visosti. ja samo izrieem promi�ljeno pravno uvjerenje. - sud cijeni mi�ljenje iskusnog odvjetnika - re�e sudac, i dalje hladnoga glasa. - po�tuje njegovu zabrinutost. no sud �eli ukazati kako on, ako i bude optu�en zbog propusta i predrasuda u prilog maloljetnice koja je pred njim, samo ispunjava svoju namjenu. javno na�elo ovoga suda prema zakonu jest, da u potpumosti za�ti�uje maloljetnike koji su pred njim. gordon �utke sjedne. sudac me pogleda. glas mu bija�e prijazan. - mo�ete nastaviti, pukovni�e. podigoh se sa stolice. - rado b:'h volio ispitati gospo�icu hayden, 'molim. - gospo�ice hayden, ho�ete li sjesti na ovu stolicu uz klupu? - upita sudac, poka"iju�i stolicu koju je ne�to prije zauzimala anna. nora je trenutak gledala gordona. on klimne a ona ustane i pri�e stolici. sudski pomo�iiik pristupi te je zakune. nora sjedne i pogleda me. lice joj bija�e mirno i be�outno, skoro kao da je izdj'elano u jednorn od kamena u njenu ateljeu. duboko uzdahnuh. 336 - nora - po�eh - ti si pro�li tjedan u istrazi suca istra�itelja pod prisegom izjavila da si se s tonyjem riccijem prepirala na dan kad je ubijen. mo�e� li nam re�i kada su te prepirke po�ele? - ne sj'e�am se to�no. - otprilike. u osam ujutro? u deset? dvanaest? dva poslije podne? zamijetih kako joj svi�e u o�ima. shvatila je kamo cilj'am. - te�ko mi je to�no re�i. - mo�da bih ti mogao pomo�i da osvje�i� pam�enje - rekoh. - cijeli �etvrtak bila si u los angelesu. u vvestern airlines mi reko�e da si u petak bila na njihovoj listi putnika za let iz los angelesa koji u san francisco sti�e u �etiri i deset poslijepodne. uzev�i u obzir razumljive zastoje u prometu, mogla si kod ku�e biti recimo u pet sati. jesu li prepirke po�ele otprilike u to doba? o�i joj postado�e hladne i ijutite.

- otprilike. - dakle sva�a o kojoj si govorila nije trajala cijeli dan, ve� je po�ela otprilike u pet posjijepodne? je li tako? - talko je. gordon posko�i poput �ovje�uljka iz kutije. - va�a visosti - rekao je - jednostavno ne mogu... - gospodine gordone - prasnu ijutito su�ev glas. - molim da se uzdr�ite od daljnjih prekidanja! kao odvjetnik koji tobo�e zastupa maloljetnicu pred ovim sudom, trebali biste pozdraviti svaku obavijest koja bi mogla baciti svjetlo na njene postupke i pomo�i njenoj' obrani. ovom se sudu �ini da vi nastojite slu�iti isuvi�e gosnodara i da o mnogim �inj'enicama prerano donosite sud. dopustite mi da jo� jednom ponovim kako sam ja 'sudac na ovom sudu, te da �ete imati svaku priliku da pravodobno iznesete svoja mi�ljenja. a sada vas molim da ponovno zauzmete svoje mjesto. gordon sjedne. lice mu bija�e skoro tamnoljubi�asto od ignjeva. 22 kamo ljubav ode 337 sudac se ponovno dkrene meni. - molim nastavite, pukovni�e carey. - kad si stigla, je li itko bio kod ku�e? - upitah. nora j'e po prvi put oklijevala. - ne znam na �to misli�. - je li itko od posluge bio kod ku�e? - ne, ne bih rekla. - jesu li tamo bili dani ili tony riccio? - da. - oboje? - oboje. - jesi ii ih vidjela kad si u�la? - ne. - odmahnula j'e glavom. - oti�la sam ravno u atelje. �eljela sam skicirati neke ideje prij'e no �to ih zaboravim. - kada si ih napdkon vidjela? pogledala me. po prvi put primijetih kako me preklinj'e o�ima. doimala se kao da me moli da prestanem. - kada? - ponovih hladno. - oko ... oko sedam i trideset. - dakle prepirka nij'e po�ela do sedam i trideset, a ne u pet sati? - upitah. pogledala je dolj'e u svoje ruke. - tako je. - na istra�itelj'evoj' istrazi usto si svj'edo�ila da je tvoj'a prepirka s tonyjem riccijem bila poslovne prirode - rekoh. - to nije bio stvarni razlog, zar ne? - nije. - a kad si gospo�ici spicer rekla da nisi znala za danin odnos s riccijem - rekoh - ni to nije bila istina, zar ne? po�ela je tiho plakati. suze su j'oj se sikuiplj'ale na donj'im kapcima i kotrljale se niz obraze. ruke j'oj se po�e�e nervozno savijati. - nije. - gdj'e si ih vidjela? - kad sam se gore po�la presvu�i za ve�eru - napola pro�apta. - �dj'e, ne kada. u kdjoj' sobi? nije podigla pogled. - u riokovoj. 338 - �to su radili? - bili su... - glas joj bija�e li�en svih �uvstava. o�i tupe i staklene. - bili su u krevetu. pogledah j'e. - za�to to nisi relkla u istrazi?

- ionako je ve� bilo dovoljno lo�e - pro�apta. - nisam mislila ... - nisi mislila! - prekinuh je ljutito. - to je ba� ono. ti jesi mislila. znala si da �e� morati re�i cijelu istinu ka�e� li toliko puno. istinu o svemu �to se dogodilo one no�i! - ja... ja ne razumijem - re�e, sa zbunj'enim i upla�enim pogledom u o�ima. - razuimije�! - progovorih surovo. - ne znam kako si pridobila dani da na to pristane, ali si znala da se, ako ka�e� istinu, ne�e mo�i pre�utjeti njen ostatalk... da si ti ubila tonyj'a riccija, a ne dani! zamijetih kako nora naglo stari pred mojim o�ima. lice joj' se zamrznu a na njemu se pojave crte koje nikad prije nisam vidio. tada iza mene odjeknu ikriik. - ne, mama. ne! ne dopusti da te natjera da ka�e� kako jesi! tek sam se naipola okrenuo, a dani j'e ve� bila napustila stolicu i tr�ala prema svojoj' majci. �vrsto privinu noru i za�titni�ki se postavi s rukama oko nje. niz norine obraze jo� su uvijek tekle suze, ali su zato danine o�i sijevale na mene gnj'ev i mr�nju. - misli� da zna� puno! - povi�e. - vra�a� se nakon svih tih godina i misli� da zna� sve. ti si tu�inac. ni�ta drugo nego tu�inac. ti ne poznaje� mene. ja ne poznajem tebe. jedino �to znamo jedno o drugome, na�a su imena! zurio sam u nju. ^gf- ali, dani... - rekla sam ti istinu! - povi�e. - ti mi nisi �elio vjerovati! rekla sam ti da 'j'e to bio nesretan slu�aj, da to nisam �eljela u�initi, ali mi nisi vjerovao. toliko si mrzio moju majku da nisi htio slu�ati! toliko si �elio istinu, pa j'e i �uj"! one no�i u ateljeu nisam poku�ala ubiti rioka, nego svoju majku! 22* 339 4 ogledah se po sudnici. prostorija bija�e imrtvacki miraa. svi su promatrali dani, �ak i sudski stenograf �ije je lice cijelo jutro bilo ravnodu�no a o�i mu zurile u prazno, dok su mu pristi brzo prelijetali tipkama stenotipskog stroja. - kad nas je majka prona�la, bili smo u rickovoj' postelji - re�e cmirno i slu�beno. - znali smo da je kasno, ali nisam �eljela oti�i od njega. on je htio da odem, pa ipak cnisam. ni�ta nismo �uli te smo mislili da smo jo� uvijek sami. bili smo u krevetu skoro dva dana, sve otkako je oti�la posluga, osim za vrijeme jela. a j"a ipak nisam �eljela oti�i. u o�ima joj se pojavi prkosan pogled kojeg sam ve� nau�io prepoznavati. - ho�e� li znati �to smo radili ikad nas je majika prona�la, tata? - upita. ho�e� li? nisam odgovorio. - oboje smo bili goli u postelji. on je le�ao ispru�en a ja sam bila na rukama i koljenima. zna� li na �to mislim, tata? nastojala sam mu ugoditi kako bi me opet po�elio, pa ne bih morala oti�i. po�eh osje�ati mu�ninu. vjerojatno se to vidjelo na mom licu, jer joj se sada prkos uvukao i u glas. - zna� �to �elim re�i, tata, zar ne? - re�e tiho. - ali o tome ne �eli� misliti. �ak ni u sebi. ti jo� uvijek rado pomi�lja� kako sam ja ista mala dj'evoj�ica koju si ostavio pred �est godina. e, pa nisam. ne svi�a ti se pomisao da dobro poznajem te stvari - sve na�ine kako se to �ini. no ipak poznajem. ne svi�a ti se pomisao da je tvoja mala djevoj�ica �inila takve stvari. ali j'esam. glas j'oj' lagano po�e j'a�ati, a u o�ima joj se pojavi slabi nagovje�taj suza. - i �inila sam ih jo�, jo� i jo�. koliko god puta sam mogla! zurila mi j'e u o�i, a ja sam osj'e�ao ikaiko mi se sve vi�e okre�e utroba. - ne svi�a ti se �to to euje�, tata, zar ne? nisam odgovorio. nisam mogao. 340 - majka je do�la prolaze�i tvoj'om starom sobom. sje�a� li se kako si �esto iz svoje sobe ulazio u moju? tako je i ona stigla. samo �to je ta soba sada rickova odnosno bila je rickova. svukla me s kreveta, odvuikla hodnikom u moju sobu i zaklju�ala. plakala sam. rekla sam joj da se rick i ja namjeravamo uzeti, ali me

nije htjela slu�ati. nikad prije nisam je vidjela tako ijutitu. zatim je si�la u atelj'e. ja sam ostala na svojoj postelj'i sve dok ne za�uh da se otvaraju rickova vrata. zatim sam za�ula nj'egove korake po stubi�tu i shvatila da ide dolje razgovarati s njom. odjenula sam se �to sam br�e mogla i kroz kupaonicu, koj'u je maj'ka zaboravila zaklju�ati, napustila svoju sobu. od�uljala sam se dolje �to sam ti�e mogla. �ula 'sam charlesa i violetu; bili su u kuhinji, na drugom kraju ku�e. prikrala sam se predvorju i oslu�kuj�i zastala pred vratima ateljea. mogla sam �uti skoro svaku rij'e� koju su izgovorili. �ula sam majku kako ka�e ricku da ima jo� samo jedan sat na raspolaganju da se pokupi iz ku�e. onda rick re�e da smo mu toliko dodijale da �e svima re�i kakve smo kurve. majka mu odgovori da �e, ako ne ode, zavr�iti u zatvoru zbog... - zamuca kod tih rije�i - zbog silovanja maloljetniee. u sudnioi nastane ikome�anje. - onda za�uh kako se majka smije i ka�e da je tako ne�to i o�ekivala, te koliko on �eli? i tony se nasmijao. rekao j'e da je to ve� bolje. pedeset tisu�a dolara. majka mu re�e da je lud, te da je deset tisu�a dolara sve �to �e mu dati. rekao je neka onda bude dvadeset pet. "u redu", �ula sam kako ka�e majka. i tada sam poludjela! na o�i j'oj navru suze i po�nu se slij'evati niz njene obraze. - doista sam poludjela! sve �to mi je palo na pamet bilo j'e da to ona �ini j'o� jednom. isto �to je u�inl sa svakim koga sam volj'ela. isto �to je uradila sa svakim tko je volio mene. tjerala je tonyja! �irom otvorih vrata i zavri�tah na nju: "ne mo�e� to u�initi", urlala sam. "ne smije� ga otjerati!" maj'ka me pogleda i nalo�i da po�em gore u svoju sobu. pogledah ricka a on mi re�e da u�inim ono �to mi je kazala majka. onda na stolu pokraj vrata ugledah dlijeto. podigoh ga i po 341 tr�ah prema majci. "ne smije� ga otjerati", povikala sam. "prije �u te ubiti!" podigla sam ruku i zamahnula na majku, ali se tada, kao pao s neba, me�u nama stvori rick; iz trbuha mu je str�ilo dlijeto. stajao je tako s rukama na trbuhu. "isuse kriste, dani, �to ti je trebalo da u�ini� takvu glupost?" rekao je. onda zamijetih kako mu izme�u prstiju probija krv, pa pokraj njega potr�ah majci, vri�te�i: "nisam to htjela u�initi! nisam to htjela u�initi, mamice!" "znam da nisi, du�o", stalno mi je nje�no ponavljala. "znam da ndsi htjela." rekla je da �emo svima kazati kako ju je tukao, pa da sam to u�inila kako bih je za�titila. tako nitko nikada ne�e trebati znati �to je bilo izme�u Tonvja i mene. neprestano mi je to ponavljala kako bi se uvjerila da �u re�i to isto. rukama sam prekrila lice, a onda se otvori�e vrata i u�e Charles ... �vrsto su dr�ale jedna drugu i plakale. zaprepa�teno sam gledao u njih. kao da prostim okom promatram trodimenzionalne diapozitive. poput udvostru�ene slike iste osobe. bile su toliko sli�ne, niz njihove obraze ikotrljale su se iste suze. majka i ik�i. jedna kao druga. kao da sam bio hipnotiziran. tada odjednom nestane �arolije. danine o�i bijahu suhe, premda je nora jo� uvijek plakala. - sada, kad zna� istinu, tata - upita dani mirno - osje�a� li se bolje? pogledah joj duboko u o�i. ne znam �to sam to tamo ugledao, ali mi se utroba prestala gr�iti. shvatio sam istinu. ne znam kako, jer je ona nije izgovorila, ali sada to vi�e nije bilo va�no. jer je dani tako �eljela. zato jer je bilo onako, kako treba da bude. ali i zato jer sam duboko u sebi znao da ona nije ubila. sudac odredi desetminutni odmor. kad se vratio u sudnicu i izgovarao svoju odluku, svi smo mirno sjedili. - ovaj sud odlu�uje da dr�ava kalifornija treba zadr�ati skrbni�tvo nad maloljetnicom daniellom norom carey, kao �to je preporu�eno u zahtjevu odjela za nadzor. ovim se ona predaje na skrb kalifornijskom nadzornom odboru za mlade, pa �e je nadzornica predati sjevernakalifornijskom prihvatili�tu u perkinsu, kalifornija, na uobi�ajeno dijagnosti�ko razdoblje od �est 342 tjedana. po isteku tog razdoblja, i s njihovom suglasno��u, bit �e preba�ena u �kolu los guilicos u santa rosi, kalifornija, gdje �e se podvr�i rehabilitaciji,

kao �to je propisano, razdoblju ne kra�em od �est mjeseci. tada �e sud razmotriti zahtjev da je se preda pod skrbni�tvo bake po majci, �to on sada nerado mora odbiti. ovime se maloljetnica danielle nora carey imenuje �ti�enicom dr�ave kalifornije, sve dok ne navr�i punoljetnu dob od osamnaest godina ili je ovaj sud toga ne razrije�i. ovim se pozivaju roditelji maloljetnice da s odjelom za nadzor utana�e sporazum o pla�anju dr�avi kaliforniji mjese�ne svote od �etrdeset dolara, za svaiki mjesec koji maloljetnica proboravi pod skrbni�tvom dr�ave. sudac zaikuca batom po stolu, a potom se okrenu dani. - los guilicos, damielle, je vrlo dobra �kola, i bude� li se dobro pona�ala i iz sve snage pokazivala volju da se popravi�, nema� se �ega bojati. bude� li sura�ivala s njima, oni �e sura�ivati s tobom i nastojati te vratiti ku�i �to je prije mogu�e. svi ustadosmo i on veli�anstveno prije�e u svoje odaje. - dani mo�ete posjetiti sutra - re�e gospo�ica spicer kad je dovela dani do vrata i otvorila ih. dani se trenutak osvrne prema nama, a potom pro�e. vrata se zatvore. nora po�e plakati. dr vveidman je ogrli, ona polo�i glavu na njegovo rame pa se tako zaputi�e van. pri�e mi gordon. smije�io se. - pa, na kraju krajeva i nije ispalo tako lo�e. zagledah se u njega. lukavo me pogleda. - mogao ju je staviti pod skrbni�tvo dr�ave za sve vrijeme do navr�ene osamnaeste godine. ovako postoje tibri izgledi da za �est do osam mjeseci izi�e van. �utio sam dok je odlazio za norom. tada jedna stara ruka stisnu moju. stara gospo�a me pogleda u o�i. u mjenima bija�e razumijevanje. - hvala ti na svemu �to si nastojao u�initi, luke - re�e blago. - nastojat �u se dobro brinuti za nju kad se vrati ku�i. 343 - znam da ho�ete, gospo�o Hayden. �ao mi je. zbog nore, mislim. - sada je sve svr�eno, luke. svi smo u�inili sve �to smo mogli. zbogom. i nek ti je sa sre�om. - hvala vam. izi�la je na hodnik. pogledah gore uza stubi�te. svi su ve� bili nestali. oklijevao sam samo trenutak, a onda se zaputih hodnikom do predvorja, a odatle do nadzornog ureda za djevojke. kad sam stigao, gospo�ica spicer bila je za svojim pisa�im stolom. - moram se poslij'epodne vratiti u chicago - rekoh. - mogu li dani vidjeti sada umjesto sutra? - vidjet �u da li vas dani �eli vidjeti - re�e ona prijazno i izi�e iz ureda. imao sam taman dovoljno vremena da zapalim cigaretu prije no �to se vratila s dani. - mo�ete razgovarati ovdje - re�e. - pri�ekat �u vani. za njom se zatvori�e vrata. ra�irih ruke i k�i mi pade u zagrljaj. - �ao mi je, tata - izgovori. - sve je u redu, dani - rekoh nje�no. - dugo mi je trebalo da shvatim, ali sad mi je jasno. pogledala me u lice. - ti je ne mrzi� toliko da bi j'e �elio vidjeti u plinskoj komori, zar ne? - ne, dani - rekoh. - sada je uop�e ne mrzim. vi�e ne. prije sam je se stalno boj'ao, ali sada je samo �alim. - ona uvijek mora posj'edovati nekog tko �e je voljeti vi�e no ikoga drugog, tata. to svatko mora. ti ima� svoju �enu. ona te voli vi�e no ikoga drugog. - a tvoja majka ima tebe, dani. o�i joj odjednom zasja�e. - jednog �e� dana mo�da do�i i posjetiti me. ili ja mogu do�i posj'etiti tebe. - jednog dana - rekoh. otvori�e se vrata. - �ao rni je, dani, ali istelklo je vrijeme. 344 dani ustane i poljubi me u obraz.

- pisat �e� mi, tata? polj'ubih joj �elo. - ho�u, du�o. promatrao sam je kako odlazi hodnikom, a o pod joj kuckaju tanke potpetice svojim metalnim plo�icama. zatim zaokrenu�e iza ugla i dani nesta. zbogom, dani. zbogom, moje malo srce crvena lica. sje�am se dana kad si ro�ena. sje�am se kako sam te ugledao kroz staklo a ti nabrala svoje malo lice i zaplakala, kako sam bio zate�en i izgubljen jer sam znao da si n:oja i ja tvoj, i da si najdivnije novoro�en�e na svijetu. �to ostane od ljubavi, uvijek te prati. bilo je devet i trideset ikad je te ve�eri veliki rnlaznij'ak dotakao tlo zra�ne luke o'hare u chicagu. kad su se vrata naglo otvorila u kabinu uletje hladan zrak.. si�ao sam prvi. nisam imao vremena za uljudnost. pitao sam se j'e li elizabeth dobila moj brzojav. skoro sam pretr�ao preko piste do nedovr�ene zgrade za prihvat. isprva j'e nisam zamijetio, toliko je svuda bilo ljudi. a onda j'e ugledah kako mi ma�e i smije�i se i pla�e, sve u isti mah. potreao sam prema nj'oj i svijet se presta treisti, nestado�e svi bolovi. �vrsto je zagrlih. - volim te i trebao sam te - rekoh. - trebao sam te d volim te. potom smo krenuli i ja pokupih svoju torbu, a onda. izi�osmo do kola. otvorih stra�nja vrata kako bih unutra stavio svoj'u prtljagu i ondje ugledah jo� jednu torbu. okrenuh joj se. mftceri mi se. - oh, zar ti nisam rekla? odavde moramo u bolnicu. - misli� smjesta? - smjesta! - �to ne ka�e�? - drecknuh. - umjesto da gubi�. vrijeme. po�uri! ulazi u auto! 34s - ne mora� �uriti. jo� ima vremana. trudovi zasad �dolaze otprilike svaki sat. pogleda na veliki elektri�ni benrus sat iznad ulaza na parkirali�te. - zapravo, otprilike bi upravo sada trebao do�i jedan. - pa ne stoj onda vani! - povikah. - ulazi u au,to. primio ju je upravo u trenutku kad j'e sj'ela. opazih kako joj lice blijedi, nate�e se, a onda bol pro�e i rumenilo joj naglo buknu na obraze. - vidi�, nije bilo tako stra�no. stigosmo do st. josepha za tili �as. vjeroj'atno je sva policija bila na ve�eri. u�osmo i odmah j'e odvedo�e gore. petnaest minuta kasnije bila je na ikolicima i odvozili su je u ra�aonicu. stajao sam pred dizalom i gledao j'e odozgo. lice joj bija�e blijedo, ali se smije�ila. - sto si tako zabrinut? - upita. - mi �ve�anke ne pravimo neprilike. mi samo ra�amo djecu. nagnuh se nad nju i poljubih je. - samo se ti pobrini da bude� dobro. vrata se otvore i sestra je po�e gurati u dizalo. - bit �u dobro. samo ti pazi na sebe. nemoj sada upasti u kakve neprilike, �uje�? - �ujem - rekoh kad su se zatvorila vrata. hodnikom sam po�ao u prostoriju koju zovu klub. u njoj je bilo nekoliko budu�ih o�eva. kad sam se pojavio na ulazu, podigo�e poglede. jednom se ogledah i vratih van. nije mi se ba� sjedilo s njima. bili su isuvi�e tmurni. si�oh po stubama i ikupih jo� jednu kutiju cigareta. zapalih jednu, nekoliko puta ipovukoh, a onda je ugasih. krenuh hodnikom. popeh se stubama natrag do kluba. i ta tmurna lica "bolja su nego ni�ta. - ovdj'e sam ve� devet sati - re�e j'edan mu�karac kad sam sjeo. - aha - rekoh pripaljuju�i cigaretu. ogledah se po prostoriji. na zidu bijahu svi vicevi i karikature na tu temu - "jo� nismo izgubili nijednog taticu". stra�no duhovito.

346 na ulazu se pojavi sestra; sva joj se na�a lica oferenu�e kao da smo lutke. - gospodin carey? - upitala je. - to sam ja - rekoh osovljuju�i se na noge. o�utjeh se nekako o�amu�enim. - to se zove vra�ka sre�a - za�uh onog mu�karca kako mrmlja. - ja tu visim devet vuri a on sam' pet minut'! i sestra ga je �ula jer mi se, dok mi je prilazila, nasmije�ila. - tako je - klimnula je. - vi ste vrlo sretan �ovj'ek...

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->