Povijest filozofije - Boris Kalin

FILOZOFIJA: "ljubav spram mudrosti" - Pitagora prvi upotrijebio rije filozofija - u stalnu upotrebu uveli je Sokrat i Platon - podjela filozofije na: a) teoretsku (ontologija, gnoseologija) b) praktinu (etika, filozofija politike, prava, povijesti) c) poetinu (estetika, poetika, retorika, filozofija tehnike) METAFIZIKA I ONTOLOGIJA - metafizika: istrauje ono to je prvo i to je posljednje, meta ta fizika(iza fizike), znanost o onome to je s one strane fizikog, bitak, bit, zbivanje, kretanje, forma, materija, supstancija, uzrok, svrha - ontologija ili opa metafizika je uenje o bitku, temeljna je filozofska disciplina, esto je se izjednauje sa filozofijom specijalne metafizike: teologija, psihologija, kozmologija to jest? - to je bitak? - s obzirom na pitanje je li bitak jedan, jedinstven razlikujemo: monizam sve je u svojoj osnovi jedno (jedno naelo ili supstancija) dualizam dva su meusobno nesvodljiva samostalna razliita naela svega pluralizam vie naela, osnova ili supstancija svega (Empedoklo: etiri elementa) - prema temeljnom odreenju bitka razlikujemo: materijalizam bitak je materijalan, materija je primarna a svijet i miljenje sekundarni idealizam bitak i osnova svega je ideja, misao, miljenje, svijest, volja, duh, bog. objektivni idealizam: bitak je objektivna zbiljnost neovisna od ovjeka (Platon-ideje ili Hegel-apsolutna ideja) subjektivni idealizam: naa svijest je ono primarno a zbilja je idejna tvorba subjekta ili agregat osjeta

SPOZNAJNA TEORIJA ILI GNOSEOLOGIJA - J. Locke u 17. st. utemeljio spoznajnu teoriju ili gnoseologiju kao filozofsku disciplinu - vani su problem predmeta spoznaje i problem istine - s obzirom na izvor spoznaje razlikujemo: empirizam: iskustvo je izvor sveg naeg znanja, duh je nakon roenja tabula rasa (J. Locke) senzualizam: osjetilno iskustvo je jedini i glavni izvor spoznaje racionalizam: izvor spoznaje je isto miljenje, umovanje, osnova spoznaje je um, razum, intelekt(Heraklit, Descartes, Spinoza) kriticizam: gnoseoloka koncepcija prevladavanja empiristikog odnosno racionalistikog dogmatizma(kritika sinteza racionalizma i empirizma utemeljio I. Kant)

intuicionizam: izvor spoznaje je intuicija, neposredno gledanje i uvid bez racionalne analize, dedukcije (H. Bergson ; J. Locke i Descartes senzitivna, demonstrativna i intuitivna spoznaja) iracionalizam: oprean racionalizmu, izvori spoznaje su iracionalni, nerazumski, ono to je iznad razuma ili protivno razumu a) voluntarizam pravac koji daje primat volji nad razumom (Augustin i Schopenhauer) b) misticizam izvor spoznaje je u ekstazi, sjedinjenju s apsolutnim (Plotin) - prema dosegu i vrijednosti spoznaje razlikujemo: dogmatizam: mogua je sigurna spoznaja istine, svijet i stvari spoznajemo onakvima kakvi su o sebi skepticizam: nije mogue spoznati objektivnu istinu zato se je mudro suzdravati od izricanja tvrdnji ETIKA: je filozofija morala a) heteronomna etika izvor morala je izvan ovjeka(to su sve eudajmonistike etike) b) autonomna etika izvor morala je u ovjeku samom, on bira normu kojoj e se

pokoravati - eudajmonizam = cilj je ljudskog djelovanja srea, blaenstvo - hedonizam = uitak je cilj ivota - utilitarizam = svrha je djelovanja korist pojedinca ili zajednice - perfekcionizam = cilj je usavravanje - svim tim etikama se suprotstavlja Kantovo shvaanje o samoodreenju volje: nunost djelovanja iz potovanja prema zakonu ESTETIKA: filozofija lijepog i filozofija umjetnosti ANTROPOLOGIJA: suvremena filozofska disciplina koja nakon Hegela stupa na mjesto ope metafizike, danas se smatra temeljnom filozofskom disciplinom Povijest filozofije: - dijeli se na povijest staroga, srednjega i novoga vijeka Antika filozofija: a) kozmoloko razdoblje gr. filozofije b) antropoloko razdoblje gr. filozofije c) ontoloko razdoblje gr. filozofije d) etiko razdoblje helenistiko-rimske filozofije e) religiozno razdoblje helenistiko-rimske filozofije Srednjovjekovna filozofija: a) problem odnosa vjere i uma b) problem univerzalija Novovjeka filozofija: a) filozofija renesanse b) empirizam i racionalizam c) prosvjetiteljstvo d) klasini njemaki idealizam

Miletska kola

- osnovno pitanje: to je pratemelj svega, prauzrok, praelement svijeta? to je pratvar, ono nepromjenjivo? to je izvor, osnovno poelo, poetak, element, osnova prirode, supstancija svega to jest? - predstavnici: Tales: sve je voda Anaksimen: sve je zrak Anaksimandar: praosnova svega je aperion; neto beskonano kvalitativno neodreeno; izdvajanjem iz njega nastaju toplo i hladno a iz njih konkretne stvari - zastupaju monistiko i materijalistiko gledite - svaka tvar je proeta ivotom(hilozoizam) - tvorci su pojma prirode Pitagorejska kola - red, sekta: "pitagorejski savez" disciplina i obredi orfiko-mistiko-moralnog nadahnua, obveza da intenzivno intelektualno ive - utemeljitelj: Pitagora - kola na vrhuncu u 5. stoljeu s Filolajem na elu - polaze od matematike, glazbe i astronomije - brojevi i brojni odnosi su ono najvanije, u svim praktinim djelima i tehnikim umijeima vide prisustvo broja, mjere, bitan je koliinski odnos - pojam kvantiteta - "broj je bit svega", brojevi su poelo prirode, vjeni i nepromjenjivi, prapoela matematike su prapoela svih stvari, svemir je harmonija i broj - matematika spoznaja je uzor spoznaje i znanja uope - brojevima su pripisivali simbolike mistike uloge - brojevi nisu poela stvari nego su stvari prema njima nainjene Heraklit - neprekidna promjena, kretanje je bit svijeta, promjena je apsolutna - vatra je praelement, ona je simbol vjenog kretanja

- bit svijeta kao procesa kruni tok izmjene tvari - svaka stvar ima svoju suprotnost, suprotnosti se slau - svijet je harmonija i borba suprotnosti - svijetom vlada logos, jedinstveni zakon, poredak stvari, red, ureenje: navodi zakon reda prirodnog dogaanja i zakon reda kao naelo drutvenog ivota ljudi - prvi razmatra pitanje izvora spoznaje; razlikuje racionalnu(prava) i osjetilnu(ne zadovoljava) spoznaju - bitno! pojam reda i pojam promjene - nema bitka - sve je u bivanju

Elejska kola - izrazito racionalistika - utemeljitelj: Ksenofan monoteistiko, panteistiko gledite(sve je jedno, ogranieno, nije nastalo, vjeno je i potpuno nepokretno) - Parmenid: suprotna filozofija Heraklitu - razlikuje dvije spoznaje: osjetilnu (lanu) i racionalnu (pravu, znanje) - bitak jest nebitak nije, misliti znai biti, misliti = biti - ono to jest nije postalo, bitak je jedan, vjean, nema mnotva raznolikosti, nema kretanja - bitak jest nema bivanja - Zenon: Parmenidov uenik, brani njegove ekstremne stavove, Aristotel ga nazvao zaetnikom dijalektike Empedoklo - tvorac je teorije elemenata - 4 kvalitativno nepromjenjiva elementa: voda, vatra, zrak i zemlja - uvodi pojam sila odvojenih od elemenata(ljubav spaja, mrnja razdvaja) Anaksagora - ima bezbroj vrsta kvalitativno razliitih sjemena, odnosno supstancija, estica

- nus-objektivni um(svjetski um) je najfinija i najia tvar Atomisti - Leukip: osniva atomistikog uenja - Demokrit:, polihistoriar, najznaajniji predstavnik antikoga atomizma - pojam atoma proizaao je iz elejskog problema beskonane djeljivosti: dijeljenje staje kod nedjeljivih estica atoma (atomos = nedjeljiv) - atomi su bitak, vjeni, nepromjenjivi, nenastali, neunitivi, uz njih postoji neogranien prazni prostor - meusobno se razlikuju oblikom, veliinom, teinom, tvrdoom i pokretom; stvari se jedna od druge razlikuju po svojstvima atoma, njihovu poloaju i redoslijedu - dogaanje = gibanje atoma(sudaranje, ispreplitanje, odbijanje) - po Demokritu: dvije vrste spoznaje; mrana (dobivena opaanjem) i prava(daje ju razum); no i osjetno iskustvo je vano jer je izraz djelovanja i oblika atoma - svijetom vlada mehanika zakonitost - svojstva koja pripadaju atomima su prvotna svojstva stvari a boje, zvukovi, mirisi, toplo, hladno(posljedice djelovanja prvotnih svojstava na naa osjetila) su drugotna svojstva stvari - "ljudima prilii starati se vie za duu nego za tijelo" Sofisti - poznavanje govornikog umijea i vjetine dokazivanja postaju potrebom vremena - prvi su pravi prosvjetitelji/pouavatelji Grke (sofist = znalac) - vide obrazovnu vrijednost znanja; usmjereni su praktino-odgojnim pitanjima - filozofija = sredstvo - razvijaju tehnike uvjeravanja, umijee dokazivanja i argumentiranja (uvjeti uspjeha u praktinom ivotu) - kasnije dolazi do iskrivljavanja tog umijea do eristike isprazna nadmudrivanja koje postaje samo sebi svrhom

- esto su izloeni poruzi i ironiji (sofist = mudrija)

- rehabilitirao ih je Hegel: razvili kritinost usmjerenu protiv dogmatizma starih - predstavnici: Protagora, Gorgije(porie mogunost spoznaje), Trasimah, Hipija, Kalikle - Protagora: o svakoj stvari postoje dvije tvrdnje, potpuno oprene, provodi dijalektiku "za i protiv" - "ovjek je mjera svih stvari", on je taj po emu neto jest ili nije (svjedoanstvo onog vremena) - opaaji su izvor spoznaje no oni su subjektivni i nepouzdani (iste stvari se razliitim ljudima drukije ine), nema istine koja bi objektivno vrijedila za sve relativizam i skepticizam - mnogo je putovao: donosi sud o relativnosti etikih nazora - ovjek je po prirodi odreen na ogranienje nagona - mlai sofisti: nagon je osnova odreenja ovjeka Sokrat - nije pisao nego je diskutirao("knjiga uti ako je to pitamo"); nauavanje mu znamo od uenika Ksenofonta, Platona i Aristotela - smisao ovjekova ivota je krepost, potivanje zakona, samosvladavanje, usavravanje - filozofija ima ulogu odgojiteljice (praktino-etika funkcija) - zagovornik je aristokracije = vladavine najboljih (najbolji su oni koji znaju) - trai istinu i vrlinu, protivnik je demokracijemnotvo neprijateljaosuda na smrt - potuje zakon do kraja, popio je otrov, herojska smrt time je stekao jo veu popularnost - ovjeka ne odreuje opaaj nego um, ne nagon nego osjeaj dunosti, moralna svijest i savjest, mjera svega za ovjeka je umni uvid; miljenje, spoznaja, istina - protivnik sofista: potrebna nam je jasna spoznaja jer onaj koji zna ne grijei - krepost = znanje: onaj koji zna je dobar, nemogue je znati i initi zlo - bit miljenja je spoznaja opeg - pojmovna spoznaja - "znam da nita ne znam"

- zadatak: osvjeivanje neznanja; metoda traenja: 1) "negativan" korak je ironija, suoavanje sugovornika sa vlastitim neznanjem, znanje je teko 2) "pozitivan" korak je majeutika: porodiljska vjetina sugovornik spoznaje istinu i donosi je na svijet - provodi induktivni postupak; pojedince pita o raznim stvarima(ljubavi, prijateljstvu), dolazi do onog opeg za sve, stvara definiciju kojom daje tono pojmovno odreenje(velike zasluge u postavljanju temelja logike) - Sokrat je intelektualist i moralist - Nietzsche ga smatra presudnom pojavom te kulture no po tome to od njega poinje njena dekadencija Kirenska kola: (Aristip, Hegezija) - nauavaju hedonizam - dobro = uitak, zlo = bol, neugoda - smisao ivota: u osjetilnim, tjelesnim zadovoljstvima

- mudro je prihvatiti manju bol ako ona vodi veem uitku a treba izbjei ugodu koja vodi neugodi - ne smijemo robovati zadovoljstvima Kinika kola: (Anisten, Diogen) - bespotrebnost je ideal - trebati malo a i to suavati - jednostavan i oskudan ivot u skladu s prirodom kultura je na krivom putu - ravnodunost spram zakona i obaveza civilizacije - znanje je potrebno ako slui djelovanju Platon - Sokratov uenik - osnovao je "Akademiju"; filozofsku kolu - utemeljitelj filozofije politike; problem politike i socijalne etike ostaju su njegov

osnovni interes cijeloga ivota - njegova djela su prvi filozofski spisi sauvani u cjelini(dijalozi u obliku razgovora); najpoznatiji je "Drava" - etape Platonova razvoja: sokratsko, prijelazno, zrelo i kasno doba - pod utjecajem je Sokratove etike, elejaca i pitagorejaca - razlikuje ne samo spoznaje nego i predmete tih spoznaja: predmet umovanja je prava zbilja(svijet ideja) a predmet opaanja je prolazna zbilja(svijet pojava) - ideje su vjene i nepromjenjive biti svega; one su bitak i bit, po njima neto jest i nije, izvor su, uzrok i uzor svega, materijalne stvari su odbljesak ideja - dijeli zbilju na a) istinsku zbilju ideja i b) vidljivi materijalni svijet pojava(sjene ideja) - u hijerarhiji ideja najvia je ideja dobra; ona je izvor bitka i biti(stolar je stolar ako je dobar stolar) - nauava objektivni idealizam - pojmovi su ideje, ideje su bitak (uinio je ope pojmove biima) - matematika: matematika odreenja su pojmovna, ista, matematika je argument za nauku o idejama - misaonom svijetu primjerena je umna spoznaja a pojavama vidljivog svijeta odgovara mnijenje - vrste umne spoznaje: znanje o idejama i predoavanje matematike razumske spoznaje - vrste mnijenja: vjerovanje o konkretnim stvarima, pojavama i nagaanje o sjenama tih stvari - etiri stupnja stvarnosti: ideja (npr. trokuta) predodba (trokuta) pojava (trokut u opipljivom smislu) sjena (trokuta u npr. zrcalu, vodi) - spoznaja je sjeanje (prisjeanje due na sadraje koje je znala prije stapanja s tijelom i ivota u ovom svijetu sjena) - eros (ljubav) = filozofska tenja za spoznajom, znanje, mudrou, dobrim, besmrtnim,

lijepim - dijalektika = prava metoda spoznaje IDEALNA DRAVA - drava je nastala iz potrebe ljudi za podjelom rada - cilj drave je srea svih graana i zajednice - tri stalea idealne drave: proizvoditelji: zemljoradnici, zanatlije, ostvaruju dobra za sve pripadnike drutva vojnici/uvari: brane dravu od vanjskih i unutarnjih neprijatelja vladari: upravljaju - ideja drave = ideja pravednosti; pravednost znai da svatko radi svoj posao, onaj za koji je sposoban i ne ometa druge u njihovim zadacima - drava je drava samo ako ostvaruje ideju pravednosti, zagovara aristokraciju, vladavinu najboljih (najmudrijih) - filozofa - ideju drave gradi na analogiji sa prirodom ovjeka: ovjek ima poudni, voljni i umni dio due; ovjek je pravi tek kad umni dio vodi druga dva, tako je i drava prava ona u kojoj vodi umni dio proizvoditelji: poudni dio drave; mana gramzivost, tenja za ugodom, vrlina razboritost, umjerenost vojnici/uvari: voljni dio drave; mana tenja za vlau i astoljublje, vrlina hrabrost vladari: umni dio drave; vrlina je mudrost, mana nepravda Savrena drava je mudra, hrabra, umjerena, pravedna - pravednost, umjerenost, hrabrost, mudrost etiri temeljne vrline Platonove filozofije - glavna funkcija drave je odgoj graana - elementi totalitarnog poretka; pojedinac i stale se gubi pred zajednicom (u korist sree drutva nema pitanja osobne slobode i sree pojedinca) - ideja lijepog: visoko na hijerarhiji ideja; ona je ideja dobra i istine, ona se ne odnosi na umjetniki lijepo

- Platon malo cijeni umjetnost; ima odgojnu zadau no svedena je na puko sredstvo, ona je "trea od istine"(nakon svijeta ideja i svijeta pojava koje su sjene ideja umjetnost je sjena sjene, obmana je, oponaanje, pripada osjetilnoj sferi) - dvojnost svjetova (pojave i ideje), rascjep u zbilji je slabost Platonova idealizma, ma to ga upozorava Aristotel Aristotel - Platonov uenik i kritiar - u "Akademiji" bio 20 godina; odlazi biti uitelj sinu Filipa Makedonskog Aleksandru - osnovao je svoju kolu: peripatetika kola (djeluje kao istraivako i znanstveno sredite) - sistematiar je: daje povijesni pregled i kritiku razliitih gledita o problemu te onda daje svoje miljenje - polihistoriar: aktivan u skoro svim podrujima ljudskih interesa - tvorac je logike - sustavno izlae svoju filozofiju; "Metafizika" - odgojen u prirodoznanstvenom i realistikom duhu; za njega nema drugog svijeta do ovog, otra kritika Platonovih ideja, neprihvaa dvojnost svjetovan svakoj stvari - razlikuje tvar i oblik tvar: pasivna mogunost, postaje zbiljskim tek kad se oblikuje oblik: je ono bitno, bit po kojemu neto jest "stvar je oblikovana tvar" - ovjek je dua i tijelo dua je oblik tijela - prijelaz iz tvari u oblik je kretanje, dogaanje - postoji hijerarhija, stupnjevitost oblika (npr. amorfan kamen, klesani kamen, kameni stup, stupovlje hrama, hram, trg ) a itav svijet je ta hijerarhija; vjeno kretanje i razvoj, usavravanje oblika, na vrhu stoji oblik svih oblika, isti oblik, miljenje miljenja, bog, pokreta svega - zastupa teleoloko gledite: svrhovitost vlada svijetom (telos = svrha)

- etiri su vrste uzroka: tvar, oblik, uzrok kretanja i svrha - postojee je bit koja se u pojavama sama razvija - prva supstancija je pojedinana stvar (ovjek, stol, ivotinja) a druge supstancije su vrste i rodovi (ope od pojedinanog) - spoznaja poinje u opaanju, tu dohvaamo pojedinano a miljenje se zatim induktivno uzdie do opeg, do spoznaje opih pojmova o opem je jedino i mogue znanje - od njega potjee klasina teorija istine: teorija adekvacije ili korespondencije tok izvoenja istine je deduktivan i obrnut toku istraivanja - razlikuje trpni(pasivni) um prima grau opaaja i djelatni(aktivni) um ista misaona djelatnost ETIKA: ovjek po prirodi tei srei a ona je u dobru kojem teimo radi njega a ne radi neke druge svrhe - sretan ovjek je onaj koji je razvio umnu prirodu u praktinoj djelatnosti i u spoznaji - vrline: 1) etike vrline volje; izbjegavanje neumnih krajnosti (hrabrost je vrlina izmeu plaljivosti i neustraivosti, ponos, dareljivost, pravednost to su sve vrline izmeu krajnosti) 2) dijanoetike (znanje, razboritost, umovanje); izvor su blaenstva za mudraca - ovjek je po prirodi politiko bie: zoon politikon, bie zajednice te svoju bit moe ostvariti tek u politikoj zajednici ili dravi(onaj tko je sam sebi dovoljan je ili zvijer ili bog) - razlikuje valjanu vladavinu kojoj je cilj ope dobro(kraljevstvo, aristokracija, republika) i lou vladavinu kojoj je cilj korist onih na vlasti (tiranija, oligarhija, demokracija) - odgoj graana = temeljna funkcija drave - drava treba biti srednje veliine - tragedija ima etiku, odgojnu funkciju, proiava, oplemenjuje - pjesnitvo(ope) je vie filozofska i ozbiljnija stvar negoli histografija (pojedinano)

- razlika u Aristotelu i aristotelizmu (skolastiki aristotelizam odnosi se spram njega dogmatski) Stoicizam - osniva Zenon - Hrizip, Seneka, Epiktet, Marko Aurelije - razvili su logiku sudova: bitan dio suda je voljni element odluke (prihvaanje ili odricanje kakva pojmovnog odnosa) - fizika je samo osnova filozofije a cilj, svrha filozofije je etika - imaju heraklitsku sliku svijeta: svime vlada logos(svjetski um, bog, sudbina), svo dogaanje je odreeno sveopom zakonitou, spoznaja je mogua jer je ljudski um dio svjetskoga uma(iste je grae kao logos svijeta pa ga moe razumjeti) - bliski su sa kinicima u etici: mudar ovjek prihvaa nuan poredak svijeta i ivi prema njemu; ivi u skladu s prirodom - dobro je ono to ljude ini dobrima i obratno, najvie dobro je besmrtno - mudar ovjek je smiren, bez afekata, ne robuje eljama - praktina strana filozofije: filozofija kao sredstvo - sloboda je mogua u podruju svijesti: proizlazi u prihvaanju nunog poretka stvari - vode etiku pomirenja, bespomonosti, pasivnosti, fatalizma - stoik = onaj koji smireno prihvaa iskuenja ivota - njihova etika ne tei srei drutva nego pojedinca - razvili ideju kozmopolitizma Epikurejska kola - utemeljitelj Epikur, optimistina filozofija - filozofija jaa ovjekovu samosvijest i pokazuje put srei - srea: bezbolan mir i bezbrinost - nauava hedonizam; no ugoda znai ponajprije odsutnost bola - nisu cilj tjelesna uivanja nego zadovoljstva duha koja proizlaze iz ljubavi, prijateljstva, umjetnosti, pravednosti, estitosti - eli objasniti sve pojave ovoga svijeta i iskljuiti nepoznate, mistine sile

- obnavlja Demokritov atomizam uz novost: atomi spontano skreu s puta te se sudaraju i isprepliu; iz tog proizlazi: - bezuzrono dogaanje, sluaj, doputa slobodno djelovanje ovjeka u njegovoj filozofiji nema mjesta za bogove - u spoznajnoj teoriji je senzualist - krivo shvaen i ozloglaen Skepticizam - utemeljitelj Piron (mnogo je putovao), sljedbenik Sekst Empirik - korijene vue iz sofizma - relativizam i skepticizam: relativnost doivljaja svijeta, mi ne moemo spoznati kakve su stvari o sebi, teza i antiteza su uvijek u ravnotei - suzdravaju se od suda: deset je takvih naina(tropa) kojima skeptik dolazi do suzdravanja od suda - znanje o relativnosti vodi do suzdravanja od izricanja bilo kakvog suda; to je prednost a rezultat je ravnodunost, nepomuenost, duevni mir(ataraksija) - skeptik se konformistiki pokorava okolini u kojoj ivi ali bez uvjerenja o ljepoti ili dobroti odreenih stvari Plotin - najznaajniji novoplatonist - apsolutni monizam sustav emanacije (isijavanja) - jedno je uzrok i izvor svega - stupnjevi su bitka: um, ideje, dua i materija - to je neto dalje od jednog to ono manje jest(put isijavanja) Kranstvo i filozofija: - etika ljubavi, nenasilja, pratanja i milosra Aurelije Augustin (rano kranstvo) - manihejska nauka vjena borba dobra i zla - militantan kranin - izlaz iz skepse: samoizvjesnost sumnjam dakle jesam

- Bog je uzrok i svrha svega, svemoan je, premudar i predobar - dobro potjee od Boga, zlo je nedostatak dobra - prvi u povijesti zastupa voluntaristiko gledite: volja je nadreena razumu, voljom se ovjek opredjeljuje u vjeri i prihvaa istinu objave, nezavisna je od razuma i svijesti - problem filozofije povijesti(pita se o smislu povijesnog dogaanja) - pojedincu je na putu spasa potrebna milost Boja i pomo Crkve: Crkvina je dunost da se brine o sudbini i spasu svakog pojedinca kako bi sprijeila njegovu propast u grijehu Srednjovjekovna kranska filozofija = skolastika - scolasticus = uitelj - filozofija postaje predmet kolskog pouavanja a ne istraivanja - filozofija je sredstvo teologije kojim se objanjavaju i brane dogme (dana istina se potvruje a ne istrauje) - aristotelizam: neupitan autoritet i dogma Aristotela(Toma Akvinski zove ga Filozof) - razvoj mistike - temeljno pitanje je pitanje odnosa vjere i uma, religije i znanosti, teologije i filozofije Toma Akvinski (srednji vijek) - istina uma ne moe proturjeiti istini objave - um je podreen vjeri, on joj slui branei i dokazujui istine vjere, neke temeljne dogme ne moe dokazati no to je zato jer one prekorauju mo uma - teologija je nadreena filozofiji kao znanost o konanom bitku stvorenih stvari - Aristotel je za njega jednostavno Filozof, smatra ga vrhuncem spoznaje prirode - razlikuje odnos esencije i egzistencije(razlikovanje materije i forme) - esencija obuhvaa i formu i materiju(esencija ovjeka sadri formu umnosti i materiju "bievitosti" , ona je potencija - egzistencija je razliita od svega toga, ona je akt - Bog jest po esenciji, njegova esencija je ujedno i egzistencija, on je isti akt

- materija je stvorena, nije vjena, Bog je izvan svijeta, savren i svemogu, spoznaje sam sebe i stvara svijet, uzrok je svega i cilj svih stvari Ekstremni realizam platonizam i novoplatonizam, ope postoji realno, to je neto openitije to je realnije Umjereni realizam priznaje opem egzistenciju ali tako da opa bit individualno oblikuje u svakoj pojedinanoj stvari Ekstremni nominalizam ope nije nita realno, postoje samo pojedinane stvari a ope je tek rije Umjereni nominalizam konceptualizam, ope postoji u umu kao pojam a ne realno odvojeno kao bitak - Crkva je osudila nominalizam i slubeno se opredijelila za realizam(iako u sebi nosi panteistiku pretpostavku i zakljuak) Giordano Bruno (filozofija renesanse) - odbacuje sve slubene autoritete; jedini autoritet treba biti razum i slobodno istraivanje - u sukobu sa kranskom okolinom iz koje je potekao; bjei od njih cijelog ivota, ulovili su ga, inkvizicija ga je muila i zatim spalila na lomai, do kraja je odbijao povratak Crkvi - nauava beskonanost svemira i mnotvo svjetova - beskonanost sredinja tema - Bog nije izvan svijeta, on je dua svemira, sila koja je u svemu prisutna, ivot u svakoj stvari, uzrok je i poelo svega, sav je u svijetu, priroda je Bog u stvarima panteizam - svijet je jedan, jedinstven - mikrokozam je ogledalo makrokozma - ovaj svijet je jedini kojemu ovjek pripada i koji ovjeku ostaje, na nama je da na njemu izgradimo zemaljski raj - zlatno doba ljudske povijesti lei u budunosti - protivnik religije i sveenik religije beskonanosti, ljepote i boanstvenosti prirode

Francis Bacon (racionalizam) - tei velikoj obnovi - cilj znanosti i filozofije je ovladati prirodom, opskrbiti ljudski ivot novim pronalascima i dobrima "znanje je mo" - za napredak je vaan dobro postavljen cilj - pogrean put pruaju tradicija, knjige i autoritet starih - sredinja pitanja su mu odreenje cilja, kritika i prevladavanje stare logike i izgradnja novog organona (orua) znanosti - prava i jedina metoda je indukcija(od pojedinanog prema opem) - na duh je sputan idolima: a) idoli plemena zasnovani su u ljudskom rodu, ovjek po prirodi grijei (unosi vie reda i jednakosti u svijet nego to ga ima, slui se predrasudama) b) idoli spilje zablude koje ini pojedinac zbog manjkavosti svoje prirode, odgoja, znanja c) idoli trga najneugodniji, rezultat su meusobnog odnosa ljudi(sporazumijevanja, govora) d) idoli teatra posljedica su filozofskih dogmi i teorija - Bacon zahtjeva OBNOVU - sve nade polae u indukciju kao jedinu valjanu metodu a odrie svaku vrijednost dedukcijiipak ta dva procesa se isprepliu i nadopunjuju Rene Descartes (racionalizam) - otac novovjeke filozofije - osniva analitike geometrije, zasluge za optiku, mehaniku, refleksologiju i psihologiju - znanje nam daje mo nad prirodom, praktina filozofija - osnovno pitanje je pitanje postupka istraivanja - trai nekoliko jednostavnih, osnovnih naela kojih bi se mogao lako pridravati i tako osigurati spoznaju: etiri pravila/naela:

a) nita ne prihvaamo kao istinito osim onoga to spoznajemo jasno i razgovijetno b) analitiko naelo: tekou treba rastaviti na jednostavne dijelove c) naelo sinteze: reda i postupnosti od jednostavnog ka sloenom d) naelo provjeravanja potpunosti postupka - uio u koli; shvatio da nita ne zna, putovao po svijetu; jo je manje znao, zato je odluio da ui iz samog sebe - rui autoritete tradicije(no to nije skepticizam), kao i Bacon eli sve poeti iz poetka, "oistiti duh" od zabluda - odluio je u sve posumnjati i doao do zakljuka da dok sumnja i misli da je sve krivo nuno je da ono jest dok misli: istina je dakle: MISLIM, DAKLE JESAM. - Cogito ergo sum. (cogito mu znai samosvijest, prva istina je samoizvjesnost svijesti) - ovjek je za njega misaono bie, na tome se temelji njegovo racionalistiko gledite - samo razum moe odrediti to je istinito - dedukcija = postupak postupna izvoenja istina iz prvih intuitivnih, oevidnih istina - u jednostavnim zakljucima dedukcija se svodi na intuitivan uvid a u sloenim je potrebna indukcija ili nabrajanje. - jasnost i razgovijetnost jame istinu - razlikuje dvije supstancije: duh i tijelo; misleu i protenu tvar - sav tjelesni svijet se kree po zakonima mehanike - jedino ovjek ima duu Baruch de Spinoza (racionalizam) - idov u Nizozemskoj - sljedbenik Descartesa - izopen iz idovske komune - bit religije je u uvjerenju a ne u vjeri u dogme, religiozne knjige treba povijesno shvatiti, kritika Biblije - u prirodnoj borbi za samoodranje pojedinac ima pravo na sve, no ljudi se ba iz te potrebe udruuju u zajednice, odriu prirodnog prava i obvezuju na pokornost vlasti, ako ona radi protiv njihovih interesa oni je mogu smijeniti

- svrha drave je sloboda - kljuni pojam mu je pojam supstancije(stvar koja postoji a za postojanje joj nije potrebna nijedna druga stvar) - suprotno Descartesovom dualizmu zakljuuje da je supstancija nuno jedna: to je Bog ili priroda nastavlja panteistiku sliku svijeta - supstancija ima beskrajno mnotvo atributa(beskrajni su); nita nema atribute, neto ima atribute, Bog ima sve atribute - ljudi spoznaju samo dva takva atributa: protenost i miljenje - modusi (stanja supstancije) su konane, ograniene, jedna drugom uzrokovane beskonane stvari, izraavaju bit beskrajne prirode ili Boga - svijet je splet pojava koje su meusobno apsolutno determinirane - spoznajni problem: red ideja odgovara redu stvari: dakle spoznaja je mogua - izlae svoje glavno djelo "Etiku" geometrijskim naelom - ovjek je ono bitno, a filozofija je uenje o slobodi - ovjek je modus prirode, dio prirode, iskljuuje svaku teologiju - svijetom vlada prirodna nepromjenjiva zakonitost - najvea srea lei u usavravanu razuma i razumijevanju Boga Gottfried Wilhelm Leibniz (racionalizam) - osniva Berlinske akademije i njen prvi predsjednik - jedan od posljednjih polihistoriara bavio se pravom, diplomacijom, psihologijom, matematikom(utemeljio je viu matematiku neovisno o Newtonu), pretea je suvremene matematike (simbolike) logike - zagovarao je ideje ujedinjenja Europe i Crkava - problem supstancija: svijet se sastoji od beskrajna mnotva duhovnih atoma: monada; one su ista aktivnost, samodjelatnost - monade su sredita sila: imaju mo predoavanja (percepcije) i mo poude (uvjetuje prijelaz jedne percepcije drugoj) - otklanja protenost kao bit stvari i na njeno mjesto stavlja kretanje, neprekidnu promjenu i vrijeme kao dimenziju te biti

- mikrokozam je ogledalo makrokozma - svaka monada predouje itav jedan svijet - hijerarhija je monada piramida: najnie su "gole" monade koje imaju nejasnu predodbu svijeta a najvie monade: "due" imaju samosvijest, predouju jasno - svaka je monada samostalna, zatvorena u sebe, nije mogu utjecaj monada jedne na drugu, one su iste aktivnosti, utjecaj meu njima je mogu jedino posredstvom Boga - razlikuje istine uma i istine iskustva, sva naa rasuivanja temelje se na dva naela: naelu proturjenosti i na naelu dovoljnoga razloga - spoznaja nunih i vjenih istina nas razlikuje od ivotinja, uzdie nas do spoznaje nas samih i Boga, u nama je umna dua ili duh, Leibniz je racionalist - prirodno stanje odlikuje nejednakost, borbe meu ljudima Thomas Hobbes (empirizam) - sredite interesa: problemi ovjeka i drutva - drava je rezultat drutvenog ugovora (a ne boanska tvorevina) - prema tjelesnim i duhovnim sposobnostima ljudi su priblino jednaki; nagon za samoodranjem uvjetuje nestabilne uvjete za ivot ljudi homo homini lupus (ovjek je ovjeku vuk), zbog tog je ivot surov, gubi se poduzetnost i radinost - strah o smrti ini ljude sklonima miru te se oni odriu prirodnog prava drutvenim ugovorom(prevladaju dr. pravo) - drava = mnotvo razumom ujedinjeno u jednu linost ; ima apsolutnu vlast, ugovor je neopoziv - filozofija je racionalna spoznaja (raunanje) posljedica iz uzroka i obratno uzroka iz posljedica - predmet filozofije je prirodno tijelo, drava, ovjek John Locke - otac prosvjetiteljstva - utemeljitelj spoznajne teorije (gnoseologije) kao filozofske discipline - nije prvi no prvi se tim bavi kao sredinjim pitanjem - ne postoje uroene spoznaje; na duh je prvotno tabula rasa-prazan bijeli papir bez

sadraja sva spoznaja potjee iz iskustva a ono je dvovrsno: a) izvanjsko osjetilno iskustvo (izvor su predmeti osjeta) b) unutarnje iskustvo refleksija (izvor su radnje naeg duha) - utemeljitelj je empirizma(izvor spoznaje je iskustvo) i njegov najznaajniji predstavnik - prvotna svojstva: neodvojiva su od tijela neovisno o njegovu stanju i veliini(vrstoa, protenost, oblik, pokretljivost, mirovanje) - drugotna svojstva: nisu u predmetima ve su sile koje u nama proizvode razne osjete(boje, mirisi, zvukovi, okusi) ideje tih svojstava dobivamo osjetilima(takve ideje su subjektivne slike) - tri stupnja spoznaje: a) intuitivna sastoji se u neposrednom opaanju, slaganju/neslaganju dviju ideja, najvia je i najjasnija b) demonstrativna otkriva slaganje/neslaganje posredovanjem drugih ideja(zakljuivanjem, dokazivanjem) c) senzitivna osjetna, smatra se spoznajom samo u irem smislu - Locke vjeruje da na um nije sposoban spoznati sve tajne svemira ali je sasvim dovoljan da spoznamo sve to nam treba za sretan i moralan ivot - prirodno stanje odlikuje jednakost meu ljudima, ljudi su jednaki, ne smiju si nanositi tetu - drava mora potvrditi prirodno stanje: jamiti ivot, slobodu, i vlasnitvo. - zagovara podjelu vlasti na zakonodavnu, izvrnu i federativnu - narod je trajno suveren - Locke opravdava pravo na revoluciju, narod ima pravo oduzeti vlast vladaru koji ne potuje prirodno pravo - svjesno odvraa filozofiju od velikih zadataka za koje smatra da im nije dorasla George Berkley (nominalist) - teolog i sveenik - porie postojanje materije; tjelesne supstance

- gledite mu je isto nominalistiko - Lockeov sljedbenik i kritiar - empirizam doveo do subjektivnog idealizma - predmet spoznaje su ideje(a one su svi nai doivljaje dobivene radnjama duha, pamenjem, matom) - stvari su samo kompleksi osjeta postoje samo ako su opaene! - uz ideje postoji duh koji ih doivljava; one ne postoje izvan duha - vodi u solipsizam(postoji samo Ja sa svojim doivljajima i nita vie) izbjegava ga time to kae da je Bog izvor osjeta David Hume (empirist, skepticist) - radikalno proveo empirizam i doveo ga do skepticizma - odrie svaku mogunost spoznaje; bilo tjelesne bilo duhovne supstancije - kritiki postavlja problem vrijednosti spoznaje, predmete ljudskog uma dijeli na odnose ideja i injenica; ideje spoznajemo intuitivno ili demonstrativno a injenice ne tako sigurno. - postoji naelo uzronosti meu injenicama: veza izmeu injenica: jedna je uzrok a druga posljedica, oni su razliiti te ne moemo iz uzroka izvesti posljedicu - asocijacija doivljaja: obiaj ili navika da oekujemo onakav slijed stvari kakav smo ve doivjeli, doivljavamo vremenski slijed pojava ali ne doivljavamo nain niti nunost slijeda - stav mu je agnostiki i skeptiki: nije mogua objektivno nuna spoznaja - utjecao na pozitivizam i pragmatizam, utjecaj na I. Kanta - razum nije dorastao da nam bude vodi u ivotu, pouzdaniji su vodii vjera i navika - treba se drati iskustva Immanuel Kant (klasini njemaki idealizam) - svojim kriticizmom izveo prevrat u povijesti filozofije - kriticizam = kritiko preispitivanje uma samog, postavljanje mogunosti i granica vlastitog uma kritikom - vidi krajnje ekstreme u racionalizmu( nekritinost i dogmatizam; tvrdi da je razum

jedini nain spoznaje) i empirizmu(spoznaja je samo empirija, nema stvaralake aktivnosti i uloge subjekta) te potaknut Humeovim skepticizmom stvara kriticizam - tvrdi da nije pitanje da li je mogua objektivno vrijedna i nuna spoznaja nego kako je mogua - u spoznaji sudjeluju objekt i subjekt: objekt je do sad imao ulogu nepominog sredita oko kojeg se vrti subjekt pokuavajui spoznati objekt onakvim kakav on jest neovisno o subjektu, no sad se objekt vrti oko subjekta(kopernikanski obrat), ovjek dospijeva u sredite spoznaje, on je zakonodavac prirode - objekt daje sadraj spoznaje(ono to spoznajemo) a subjekt oblik spoznaje( kako to spoznajemo); od objekta subjekt prima utiske prema oblicima vlastite svijesti i oblikuje ih u iskustvo - etika zapovijed Kantove etike: "Radi prema dunosti iz dunosti.", dunost je nunost djelovanja iz potovanja prema zakonu, ovjek sam sebi donosi zakone kojima je podloan; samoodreenje, autonomija volje - sloboda je pretpostavka odgovornosti i moralnoga zakona oni su nemogui bez slobode - ovjek pripada dvama svjetovima: kao osjetilno bie svijetu prirodne nude a kao bie slobode umnom svijetu - doivljaj ljepote zasnovan je na bezinteresnom svianju oblika umjetnikog djela a ne izlazi iz sadraja djela; forma ini umjetnost umjetnou Georg Wilhem Friedrich Hegel - odlikuje ga enciklopedijska uenost i sistematinost - ima smisao za povijesni pristup problemima - izgrauje jedan od najveih filozofskih sustava - pod dojmom Francuske revolucije, vrnjaci su mu Napoleon i Beethoven - mogunost i vrijednost spoznaje moemo spoznati tek spoznajui, ne vjeruje u nemogunost spoznaje stvari kakva je o sebi(nasuprot Kantu) - ideja je Hegelu bit svijeta; ideja, um, umnost je ono osnovno, bit i bitak svega - spoznaja je mogua tek uz pretpostavku identiteta svijesti i svijeta, da subjekt spozna

objekt potrebno je da su subjekt i objekt u svojoj biti istovjetni(prirodu i ovjeka proima ista umna osnova) - svijet proima jedinstvena zakonitost - ontoloki monizam; objekt prestaje biti beivotna supstancija, treba spoznati objektivni subjekt koji je u stalnom kretanju i povezanosti sa spoznajnim objektom - zakonitost po kojoj se odvija spoznavanje je zakonitost zbilje; logika = ontologija - panlogizam miljenje i bitak su istovjetni, zakonitost uma je zakonitost zbilje - razlikuje pojavu i zbiljnost; egzistencija je djelom pojava, ono to je mogue, prolazna je i dijelom zbiljnost-nuni bitak to u sebi sadrava bit - ideja je ono zbiljsko, um vlada svijetom - dijalektika je druga bitna znaajka Hegelovog uenja; ona proima cijeli njegov filozofski sustav; no nije samo metoda nego "dua i pojam sadraja"; dvostrukost subjektivnog i objektivnog - dijalektika je logika ali i ontologija - podjela dijalektike na trolani niz: a) teza (afirmacija) jednostavno postavljanje pojma b) antiteza (negacija) stupanj suprotstavljanja tezi, suprotnost tezi c) sinteza (negacija negacije) ukidanje negacije, stupanj posredovanja koji ukljuuje prva dva odreenja i ukida njihove suprotnosti - nakon toga sinteza nije zavretak nego nova teza za novu antitezu k novoj sintezi: poetak novog trolanog niza - svijet je povijest disonancije a ne hram harmonije - teio je tome da uzdigne filozofiju na razinu znanosti, izradio je sustav filozofije enciklopediju filozofskih znanosti, svaka je pojedina disciplina karika u lancu cjeline jedinstvenog razvoja filozofije kao kruga krugova LOGIKA: znanost o istoj ideji FILOZOFIJA PRIRODE: priroda je drugobitak, negacija ideje, antiteza, otpor, prepreka; u prirodi je ideja otuena, izvan sebe; u duhu se vraa sebi i stie svijest o sebi kao bitu svega - logika je ideja apstraktna i nesvjesna, u prirodi ideja je u konkretnom obliku no

nesvjesna, u duhu ideja je konkretna i svjesna sebe FILOZOFIJA DUHA: ovjek je najvie prirodno bie/djelo prirode no on je i duh; stupnjevi duha: subjektivni, objektivni i apsolutni duh Pravo: odreen je vanjskim pritiskom, dogovorom ljudi da slobodnu volju zatite od samovolje Moralitet: je negacija, antiteza tog pritiska(samoodreenje slobodne volje udorednost: sinteza prava i moraliteta u kojima pojedinac ivi i pokorava im se

APSOLUTNI DUH: pojavljuje se u umjetnosti u obliku zora: osjetnoj pojavnosti, u religiji u obliku predodbe i uvstva i u filozofiji u istim pojmovima ESTETIKA: ideja lijepog ili ideal, razvoj ideala, sustav pojedinih umjetnosti - ona je filozofija umjetnosti, njen je predmet carstvo lijepog ali u umjetnosti, ne u prirodi, osjetilno se u umjetnosti oduhovljava FILOZOFIJA je najvii oblik apsolutnog duha; povijest filozofije kod Hegela je zapravo filozofija filozofije BITNE ZNAAJKE HEGELOVE FILOZOFIJE: panlogizam, jedinstvenost sustava, enciklopedinost i dijalektika metoda