KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

Najveća čovjekova potreba je zrak. Ne postoji veća potreba nego ona za kisikom. Oduzmi čovjeku opskrbu kiskom i odmah će se početi boriti/naprezati. Uskrati mu zrak više od nekoliko minuta i čovjek umire. Svaka fizička radnja ovisi o zraku i o načinu kako dišemo. Onda nije ni čudno da bilo koja studija o pjevanju počinje ovim ključnim elementom.

DISANJE KAO ELEMENT PJEVANJA

1. Motor vokalnog procesa Udisaj je temelj na kojem se zasniva pjevanje i ispravno disanje je osnova dobrog pjevanja. Ono snabdjeva energiju za fonaciju, rezonancu i artikulaciju. Bez disanja ni jedan drugi element pjevanja ne bi funkcionirao. Možda je u ovom opažanju bio početak koncepta o udisaju kao „podrški“ pjevanja.

2. Podržano pjevanje Za udisaj se može reći da podražava pjevanje zato što je sine qua non izgovaranja glasova. Pojam „podrška“ je uobičajen u skoro svakoj metodi podučavanja, ali točno razumijevanje često nedostaje, vjerojatno zato što je „podrška“ psihološki pojam koji opisuje široki opseg osjećaja. Podrška je osjećaj oslobođene energije, pogotovo u gornjem abdomenu i okolo grudnog koša. Više od samog značenja potiska udisaja i toka udisaja je ono koje obuhvaća i otpor u larinksu/grlu koji balansira otpuštenu energiju u grudnom košu. Nepodržani ton može imati premalo potiska udisaja, previše toka udisaja, premalo otpora glasnica, premalo otpora mišića abdomena ili grudnog koša ili nepravilnu ravnotežu nekih od njih. Podrška ovisi o mišićnoj napetosti suprotnih mišića. U pjevanju mišići udisanja moraju se odupirati mišićima izdisanja ili će dah nekontrolirano pobjeći. Takav otpor stvara osjećaj napetosti tj. „podrške“ u grudnom košu, u abdomenu i križima. Pritisak se stvara u grudnom košu koji potiskuje u svim smjerovima, baš kao u automobilskoj gumi. Što je jača mišićna napetost to je jača podrška. Koordinacija mišića udisanja i izdisanja kontrolira količinu ispuštenog daha, njegovu snagu i tok. Pritisak daha može biti uspoređen s voltažom elektriciteta tj. količinom snage koja se koristi. Tok može biti spor ili brz, ravnomjeran ili neravnomjeran, legato or staccato i puno drugih varijacija.

velum/mekano nepce visoko. Mogućnost pjevanja dugih rečenica je zadnji. Pozicija larinksa/grkljan i veluma/mekog nepca je suprotna jedna drugoj i te dvije radnje spuštanja larinksa i dizanja veluma događaju se istovremeno. jači ton. 2.“ Na što ja odgovaram – „Ne. kao kod gutanja. Većina publike iz zapadnog svijeta više cijeni onaj zvuk koji zahtjeva što je više moguće prostora u farinksu/ždrijelu – mjesto iznad glasnica i iza jezika. ovisno o njegovoj koordinaciji s glasnicama. . kao što elektrokompanije su odlučile da je 220 volta sa 15 ampera bolje nego 110 volta sa 30 ampera da proizvedu 3300 watta u klima uređajima. boji glasa i intenzitetu vokalnog tona. Baš kao što elektrokompanije opskrbljuju i kontroliraju odgovarajuću voltažu i amperažu u kućnoj struji da bi proizvele odgovarajuću vatažu u sijalicama i kućnim paparatim. mi prilagođavamo pritisak daha i tok daha prema otporu glasnica za mnoštvo tonova. mi povećavamo pritisak daha i smanjujemo tok daha da bi postigli bolji. Ne bi trebao biti gurnut prema dolje povlačenjem jezika unazad. oboje traže isti rezultat – veliki farinks/ždrijelo. Disanje otvara glasnice i duboko disanje otvara grlo. razlog za vježbanje pravilnog disanja.“ Ispravno disanje priprema vokalni mehanizam za pjevanje. Kako spustiti larinks/grkljan Larinks bi trebao biti potaknut na spuštanje indirektnim načinima. Prema tome naša zapadnjačka vježba disanja trenira mišiće farinksa da se šire i zadrže taj prostor što širim. a drugi visoki velum. VAŽNOST PRAVILNOG DISANJA 1. niti stiskanjem brade prema prsima. Isto tako. ako ne i najmanje važan. količina odrađenog rada. „taman“. Gdje jedan učitelj naglašava niski larinks. Kako pripremiti vokalni aparat Svakog svog studenta pitam – „Koliko je važno pravilno disanje jednom pjevaču?“ Stalno dobivam iste odgovore – „Da mu pomognu otpjevati dugu rečenicu. opisuje tonove koji dolaze iz uvećanog farinksa/ždrijela. grlo široko i jezik prema naprijed da bi se napravio veliki prostor za bogat ton. kao što su „topao“. spušta larinks/grkljan i diže velum/mekano nepce.Kontrola pritiska daha i toka daha pridonosi glasnoći. „dubok“. Produkt voltaže pomonžene s amperažom je vataža tj. Navedene radnje izazivaju takozvani „uleknuti grkljan“ koji je sa sviakim pravom omražen od većine učitelja. Pri opisu faringealne pozicije studentu uvijek govorim da larinks/grkljan mora biti nisko. Većina slikovitih pridjeva. „bogat“ i tako dalje.

Duboko disanje je pravilna metoda spuštanja larinksa. lako pomiču larinks gore dolje. kad je pod stresom. tražim od njega da pogleda u moja usta i moje svjesno dizanje i spuštanje uvule. on obično zaboravlja druge važne dijelove. Tako postaje svjesan jednog od najvažnijih zadataka u učenju pjevanja. primjetio sam da. skoro kao refleksno pomicanje koljena kad ga se lupi po pateli. može se vidjeti na stražnjem dijelu grla te može biti prepoznato zbog uvule/resice koja visi s njega. ali kad mu demonstriram kvalitetu tona s dignutim nepcem. kad više nije koristio taj manirizam. Kada student postane pretjerano svjestan bilo kojeg oblika učenja pjevanja. Pitao sam ga zašto to radi i rekao mi je da provjerava da li mu je larinks spušten. grla i vilice zbog sternotiroidnih mišića koji su povezani sa sternumom (prsna kost) i donjih dijelom larinksa. Dok je larinks u niskoj pozicji otpjevam vokalizu tako da može vidjeti da se larinks ne miče prema gore s uzlaznom ljestvicom. Kako podići meko nepce/velum Velum. Student može osjetiti spuštanje larinksa tako da vrh prsta lagano osloni na vrh svoje Adamove jabučice dok grlo miruje. mišići jezika. 3. on čuje razliku. Onda mu pokažem ton koji proizlazi ako je velum prenisko. i onda duboko udahne. Onda mu kažem da sad pokuša osjetiti vlastitu poziciju larinksa i otpjeva istu vokalizu. . Složio se da bi taj pokret bio čudan za vrijeme javnog nastupa ali mu je bilo strašno teško riješiti se te navike. Prije nekoliko godina učio sam zajedno s jednim dobrim pjevačem koji je imao naviku da stavlja svoju ruku na larinks prije svakog nastupa. Mišići disanja moraju biti ojačani tokom dužeg vremena da bi mogli držati larinks spuštenim. Takva koncentracija nije pogodna za pravilne tehnike pjevanja zato što se student ne može koncentrirati na druge jednako potrebne tehnike. Ako sternum ostane prema van i grudni koš ostane proširen larinks će ostati nisko čak i ako se pjeva uzlazna ljestvica. ili meko nepce. pomiče ruku desetak centimetara. a gutamo puno puta dnevno. Zato šti duboko dišemo samo svjesnim trudom. Nazalnost koja time rezultira student možda ne smatra mrskom. Ovake navike teško umiru. Svako toliko. mišići koji spuštaju larinks su slabiji od onih koji ga dižu. Kad je prsna kost podignuta prema naprijed i grudni koš je proširen. ali rezultati su vrijedni truda. student postane tako zadubljen u pozicioniranje larinksa da ga moram omesti . Mišići za gutanje tj. Samo nakon duže vokalne studije i vježbe student može očekivati da će moći na neodređeno vrijeme držati larinks u pravilnoj poziciji za pjevanje. Ako student nije svjesan svog vlastitog mekog nepca. Prvo mu dam da osjeti moj larinks dok dišem. Suprotno mišićima za duboko disanje koji spuštaju larinks nalaze se mišići za gutanje koji ga vuku gore. Nakon dugo vremena. larinks se spušta bez napetosti jezika.

Ako ima nazalni glas dok govori. Nakon što je uspio rehidratizirati grlo. Upozoravam studente na konstantno disanje na usta jer ono ima sklonost isušiti velum i farinks/ždrijelo. Ja im kažem da dišu na nos za vrijeme duge pauze i kad se kreću pozornicom jer je nos posebno opremljen da filtrira strane čestice iz zraka i da ga zagrije. kao što to može biti viđeno pri zijevanju ili uzdahu. Za vrijeme kratkih pauza i između rečenica studenti bi trebali disati na usta zato što je to efikasniji način da se udahne puno zraka u kratkom vremenu i pomaže pripremiti vokalni instrument. Otkrivanje mekog nepca. tokom prijenosa. a velum diže. . Nekoliko mjeseci nakon toga pričali smo o toj izvedbi i on je spomenuo ariju iz prvog čina. Ova priprema bi se trebala dogoditi odmah nakon dugog udisaja na nos. Druge su posebno osmišljene kako bi podigle velum. Na početku je teško studentu osjetiti svoje meko nepce. Čak i najbolji glasovi imaju problema ako je velum suh. Gospodin Tucker je rekao da su u trenutku njegovog izlaska na scenu neki radnici otvorili velika vrata prema cesti i da je nalet hladnog vjetra osušio njegovo grlo i meko nepce. Disanje na nos ili usta. Zadnjih par grama zraka smije se udahnuti na usta. Budući da se nepce spušta kad udišu na nos studenti me često pitaju da li da dišu samo na usta da bi zadržali uzdignuto nepce. To je bio jedini put da nije dobio aplauz na kraju arije. je prekrasno pjevao. kao i uvijek. 4. Prirodna sklonost grla je da se zatvori ili opusti pri izdisaju tako da je pjevanje s otvorenim grlom umjetno nametnuta procedura. ne volim skretati nepotrebnu pažnju na meko nepce jer može izazvati krutost u tom predjelu koja je kontraproduktivna. Kada je u prvom činu započeo pjevati ariju zvučao je kao da ima vokalnih problema. najčešće je toliko priviknut na to da ne može prepoznati tu nazalnost. Neke od vježbi koje koristim za nisko meko nepce ovise o pravilnim navikama disanja i niskom larinksu. Bez mogućnosti da se oporavi morao je izaći na scenu i otpjevati tu tešku ariju. Kako proširiti grlo Duboko disanje dozvoljava grlu da se širi dok se larinks spušta. Međutim. gospodin Tucker je otpjevao kako to inače radi i ovacije koje je dobio su bile mješavina divljenja njegovom glasu i olakšanja da je njegova ranija poteškoća pri pjevanju bila kratkoga vijeka. Jednu subotu sam slušao prijenos iz Metropolitan Opere i slavni tenor Richard Tucker pjevaoje Des Grieux iz Manon Lescaut. više je zvonkosti i „prijenosa“ kod manje nazalnog tona zbog obogaćenih visokih gornjih tonova. Pjevačev zadatak je da drži grlo otvorenim dok pjeva. ali kasnije. To je automatska reakcija.Pokušavam uvjeriti studenta da iako nazalni ton zvuči kao da bi mogao „izletiti“.

Pričati o „koljenastom hodu“ ili „zglobnom hodu“ ne isključuje uporabu i koljena i skočnog . ali kako zijevanje napreduje tako se jezik ili grbi ili skvrčava unazad prema grlu te se zidovi farinksa ukrute. Uzdisanje je reakcija na zadovoljstvo i dobro stanje duše i tako se predaje kao pozitivni pristup podučavanju i pjevanju. Dovljno je reći da u svrhu disanja jezik mora tiho ostati van grla. Na početku zijevanja jezik je ispružen ravno u ustima i opušten. Uzdah – glasan ili bezglasan – čini se kao puno bolja vježba od zijevanja. Većina učitelja se slaže da bi stražnji dio jezika trebao biti prema prema naprijed tako da epiglotis ne upada u laringofarinks. 5. teško je naučiti mišiće za širenje kako da zadrže grlo otvorenim. Tako da ja ne koristim puno vježba sa zijevanjem za vrijeme lekcije jer je jezik obično previše poaknut unazad. Prije sam spomenuo da zijevanje sugerira osjećaj otvorenog farinksa. Trubasti osjećaj obično brzo prođe kad se studen t privikne na novi osjećaj proširenog farinksa. Isto tako psihologija uzdaha je korisnija za budno. Glasan uzdah je dobar primjer fonacije s otvorenim grlom. Jezik prema naprijed Položaj jezika je isto povezan s disanjem i konačni je oblik otvorenog grla. Taj novi zvuk je možda teško prihvatiti tako da ga uvijek isponova moram uvjeravati da prigušeno zvuči samo iznutra. fokusirano pjevanje od zijevanja. Međutim. ali čini se da se diskusija vrti oko položaja vrha jezika. Kroz razumijevanje vlastite građe/stasa. rezonanci i artikulaciji. Ako grlo nije otvoreno ne postoji ništa što usta i nos mogu napraviti da savladaju rezultirajuću plitkoću tona. Primjetio sam da kad grlo ostane otvoreno pjevač na početku ima „trubasti“ osjećaj ili da je kvaliteta tona prigušena. *** RAZNI NAČINI DISANJA Meni se sviđa podučavanje disanja tako da ga podijelim na njegove različite fizičke oblike. Često koristim diktafon da mu pokažem pravu kvalitetu tona koji stvara. Jezik je jako važan dio pjevanja pa će ponovo biti obrađen u poglavljima o fonaciji. Često je položaj jezika stvar oko kojeg se učitelji pjevanja ne slažu. Tada će biti i predložene vježbe za jezik. studentu je lakše postići koordinaciju potrebnu za pravilno disanje. pogotovo na kraju zijevanja. Budući da su glavni mišići grla konstriktori koji se koriste za gutanje. Za vrijeme uzdaha grlo ostaje otvoreno i jezik je opušten.Na neki način grlo je najvažniji rezonator zato što je prvi otvor kroz koji fonirani zvuk mora proći. opisivanje različitih načina disanja je na neki način kao odvajanje pojedinih faza hodanja. Tako je većina našeg početnog posla kao učitelja napravljena tako da se suprotstavlja sklonosti grla da se zatvori.

tako da se interkostalno disanje može još nazvati „rebreno disanje“. Za držati sternum što dalje od kičme potrebna je vježba. Interkostalni mišići su dobili ime po svojoj povezanosti s rebrima. Budući da nije potreban za disanje takav je pokret sternuma možda bolje gledati kao dio pravilnog držanja za pjevanje. koja se u potpunosti nalaze u toraksu. dolje sa svakim udahom. Taj je pokret u potpunosti mehanički i skeletni tj. ošita/dijafragme i abdomena. Isto je kao i kod disanja. Interkostalno/međurebreno disanje Pojmovi interkostalno i torakalno disanje se često naizmjence koriste. Tako da pokretanje grudnog koša može biti smatrano mehaničkim i skeletanim. izdiše ili zadržava dah. bilo bi nemoguće hodati bez uporabe i koljena i skočnog zgloba.1. S vremenom student se navikne na držanje i više nije svjestan širenja grudnog koša. Ako rebra nisu dovoljno ukrućena abdominalni mišići će ih povući unutra. Budući da je sternum pod kutom.zgloba pri hodu. 2. Kod dubokog disanja prsna se kost pomiče prema gore i prema naprijed. iz prsišta. smanjujući veličinu toraksa. koristeći taj izraz student se fokusira samo na grudni koš i sternum/prsnu kost. Pokret sternuma Sternum može ostati na istom mjestu jednom kad se pomaknuo prema naprijed. 1. pokret se osjeti odozdola gdje se rebra hvataju na solarnom pleksusu. Torakalno/prsno disanje Po definiciji svi načini disanja su torakalni. . kao što je prikazano u dijagramu. Gledano s druge strane. Dajući na taj način više mjesta plućima kad se napune zrakom. sternum se može pomicati prema van bilo da pjevač udiše. Vanjski interkostalno mišići povlače grudni koš prema van i tu ga zadržavaju. Ilustracija 2. Rebra nisu ta koja uzrokuju širenje pluća i pluća se mogu stisnuti prilikom izdisaja bez da se rebra spuste. tj. Ne možemo disati bez zajedničkog korištenja interkostalnih mišića. Novom studentu obično započinjem lekciju s objašnjenjem da bi se prsna kost trebala pomaknuti što dalje od kičme. Pokret prema unutra i prema dolje nije potreban za izdisanje i većina pjevača uoče da njihovi mišići za disanje bolje funkcioniraju ako im se sternum ne miče gore. Međutim. Naravno. Ako interkostalni mišići čvrsto pridržavaju grudni koš epigastrij može bolje kontrolirati dijafragmu. a ne za disanje. jer se zrak udiše u pluća. pomaže nam ako odvojimo pojedine faze disanja kako bi se mogli koncentrirati na određeni dio tijela.

Unutranji interkostalni mišići spuštaju grudni koš u njegovu normalnu poziciju odmaranja. Kao drugi pojam za „visokogrudno disanje“ . i to sa svakim pravom. Djevojke često nerado prihvaćaju držanje koje se čini da izbacuje prsa prema van. djevojke se ne prilagođavaju tako lako zbog dodatne težine novorazvijenih grudi. povlačenja brade. Obično student u zrcalu vidi da je pravilno držanje za pjevanje isto tako fizički privlačno. gornji dio prsa se diže i postoji sklonost da se ramena pomaknu prema gore ili prema van. Objasnim da interkostalni mišići šire grudni koš i drže ga osim za vrijeme duge pauze kada se rebra povlače u normalniju/prirodniju poziciju. 3. Teenageri spremno prihvaćaju proširena prsa jer postoji nešto muževno u tom držanju. Sklopovi interkostalnih živaca antagoniziraju jedni druge i najbolje ih je ojačati vježbama koje proširuju grudni koš i drže ga čvrsto. U vojničkom držanju postoji sklonost uvlačenju abdomena. U pravilnom disanju ne bi trebalo biti skoro nikakvog osjećaja pokretanja u klavikulama. pojam „klavikularno disanje“ fokusira studenta na dio kostura – gornji dio prsa. kao što su niže opisane vježbe. grudni koš i gorni dio prsa je presložen da bih se njime bavio u lekciji. Vjerujem da se najbolje disanje može postići kad se rebra ne miču van. Funkcionalno. To nije dobar model za pjevače zbog prisutne rigidnosti.l empirijsko objašnjenje kao ovo obično zadovolji studenta. unutra nego ostanu na mjestu. Ovdje nam opet zrcalo . i ništa od toga ne pridonosi dobrom pjevanju. savijanju vrata. Gledano s druge strane. Kao i sa njima. Ti se mišići isto tako opiru pokretu rebara prema van i na taj način ga drže na mjestu da bi zadržali oslonac. Radiklani pokret gornjeg dijela prsa ne pruža nikakvu pomoć pri pjevanju i predstavlja puno problema. nekontroliranje ispuštanje daha i ometanju faringealne rezonance zbog skraćivanja vrata. Dok se prsa dižu u ramenima ne bi trebalo biti osjećaja ukočenosti niti bi prsa smjela biti toliko visoko da je disanje otežano. Vrhovi ramena su dovoljno pomaknuta unazad da uklone bilo koju naznaku nemarnog držanja. West point „podupirač“ je ekstremni primjer torakalnog i klavikularnog pokreta. Složeni sustav mišića koji pomiče sternum. Klavikularno disanje Studenta uvijek upoznajem s ovim oblikom disanja u isto vrijeme kad i sa torakalnim i interkostalnim.koji se može pomicati nevezano bez obzira na disanje. ali se lopatice ne dodiruju i u njima nema osjećaja napetosti. Ramena bi se trebalo poticati da ostanu ravna i jednako udaljena od sternuma i kičme. odvraćanje pravile potpore. klavikularno disanje je u nemilosti. Sudjelovanje mišića sternokleidomastoideusa je nepotrebno i trebalo bi se oduprijeti držanjem vrata i glave u opuštenom stanju. kao što je pomicanje larinksa iz pozicije. Kako se sternum miče od kičme.

Kako se to događa bit će objašnjeno u sljedećim pasusima. slušaj svoju mamu i stani uspravno kao dama. Budući da se dijafrgma opušta pri izdisaju ne može sama vršiti silu nad zrakom koji izlazi. Iako ima svu tu veličinu i važnost za pjevanje dijafragmu je jako teško osjetiti. kao da li je u ruci uteg.“ Pa im i ja kažem – Dobro. Dosta je djevojaka reklo – „ Moja majka je rekla da bih trebala ovako stajati i kad ne pjevam. Dijafragma je praktički skrivela u grudnom košu i može se naći jedino pritiskanjem prstiju ispod donjih rebara. Mora postojati suprotni mišić – triceps – koji povlači ruku prema dolje dok se biceps opušta. Stari koncept „pankostalnog“ disanja tj. Postoji skroz drugačiji osjećaj kod normalne mišićne energije udisanja i one kontrolirane koja je potrebna za pjevanje. Radnja dijafragme može biti uspoređena s bicepsom koji se savija/napreže da bi dignu ruku i podlakticu.pomaže da im pokaže da to držanje ni približno ne izgleda pretjerano kako se čini. Pri pravilnom disanju epigastrij se pomiče prema van pri udisaju i relativno se čvrsto drži pri izdisaju. Isto tako vanjske snage. pogotovo da joj dozvoljava lagano i ujednačeno opuštanje. 5. Tako da je većina vježbi koje se kasnije spominju napravljena tako da ojačaju dijafragmu zajedno s okolnim mišićima. ali se ne bi smjeli namjerno/svjesno uvlačiti. Zbog toga su neki stari učitelji naizmjence pričali o dijafragmalnom i abdominalnom disanju. a opušta se pri izdisanju. Zrak koji izlazi kontrolira druga grupa mišića. ne pridonosi kvaliteti koja se u današnje vrijeme općenito podučava. Na ovaj isti način dijafragma mora biti u koordinaciji s okolnim mišićima da bi disanje bilo učinkovito. Abdominalno disanje Složena grupa snažnih mišića gornjeg abdomena – epigastrij – je povezana na takav način vrši jaki utjecaj na dijafragmu.“ 4. . Micanje zraka u i iz pluća nije moguće bez djelovanja dijafragme. Jednom kad je savinut biceps ne može nazad gurnuti ruku i podlakticu prema dolje. Mislim da je važno studentu objasniti da se dijafragma savija/napreže i stišće pri udisanju. Za tako veliki mišić dijafragma u stvari ima relativno malo senzora. zbog čega je teško biti svjestan njenog kretanja osim micanja abdominalnih mišića. Dijafragmalno disanje Svako disanje je dijafragmalno. zbog napetosti koja nastaje u vokalnom mehanizmu i sklonosti da se larinks podigne. Ovi mišići se mogu lagano povući prema unutra pri izdisaju. Koordinacija tih mišića određuje koliko se sporo ili brzo ruka diže i spušta. To savijanje izaziva djelomični vakum u plućima i zrak navre u pluća da popuni prazninu. pomažu odlučiti koliko je povezane snage potrebno u svakom mišiću da izvrši svoj zadani zadatak. guranje ili istiskivanje zraka.

tanjurasti mišići pružaju veliki izvor snage i podrške za duboko disanje baš kao kod dizanja teških predmeta. Klavikuli ostaju horizontalno. Primarna funkcija leđnih mišića je da kostur drži ravnim i ne savijaju se voljno pri disanju kao što to čini epigastrij. Dobra je vježba tako da osjetimo širenje leđnih mišića dok zadržavamo sternum i grudni koš prema van. Abdominalno disanje može biti podučavano na najočitiji način jer student može i vidjeti i osjetiti mišiće epigastrija dok se pomiču. ali ta pomisao pomaže da prevaziđem sklonost da se brzo povuče prema unutra. Nadalje. . student se bolje povezuje s novim konceptom abdominalnog disanja jer su rezultati brzi i direkto proporcionalni promjenama koje on primjenjuje na svoje mišiće. tako i pjevačko disanje može biti poboljšano upotrebom leđnih mišića da bi se umanjilo naprezanje epigastrija. U pravilno držanju pjevača lopatice su ravne. Za širenje leđa nije potrebo pogrbiti ramena prema naprijed jer bi ti primoralo sternum i grudni koš da se spuste. Pri učinkovitom disanju leđni se mišići šire zajedno s interkostalnima da bi pomogli zadržati grudni koš prema van. Leđno disanje Jedan od načina/oblika disanja koji je postao poznatiji i važniji u zadnje vrijeme je upotreba leđnih mišića. Epigastrij se u stvari ne pomiče prema van dok pjevam. a vrhovi ramena su jednako udaljeni od sternuma i kičme. Baš kao što je i dizanje s pravilno uspravnim i napetim leđima učinkovitije od dizanja samo upotrebom adbominalnih mišića. Nekoliko tih vježbi opisane su u sljedećim poglavljima gdje diskutiram specifične probleme. Dok je gornji abdomen na mjestu. donji se abdomen postepeno povlači unutra pridonoseći dobroj/pravilnoj kontroli daha. ali se ne dodiruju. Mišići donjeg dijela leđa su posebno prikladni za pružanje otpora pri povlačenju tokom izdisaja. Kada su leđni mišići pravino napeti oni omogućavaju epigastriju da bude fleksibilniji i neovisan. On izravno može nadzirati epigastrij i naučiti kako ga precizno regulirati. 6. Zbog poteškoće pri treniranju leđnih mišića student treba posebne vježbe osmišljene da bi promicale osjećaj širenja leđa.Da bih izbjegao osjećaj uvlačenja epigastrija pokušavam koristiti lagani pritisak prema van. Budući da su to mišići koji općenito funkcioniraju kontraktirajući se teško ih je istrenirati da se šire i drže grudni koš kao što to rade interkostalni (mišići). Niti bi lopatice smjele stršiti van dok se leđa šire. rebrima i abdomenu. Mišići leđa moraju biti uravnoteženi s prsima. Naučiti kako koristiti leđne mišiće nije lako kao poboljšati abdominalno disanje. Ovi teški. Na taj način oni su suprotni u odnosu na potezanje rebara od strane epigastrija i pomažu pri ravnomjernom opuštanju dijafragme.

Kada se odmaknu od zida mogu vidjeti da li im držanje ostaje isto ili su se pogrbili. uravnotežena napetost proizvodi simetrični stav koji je i ucinkovit i privlačan. Većina se studenata malo pogrbi kad se odmakne od zida. klavikularni. ramenima.Svi oblici disanja – torakalni. zamolim ga da se odmakne od zida i zadrži držanje. Baš kao što koljeno i skočni zglob moraju surađivati pri hodanju. Kad oni to čine. neformalnog držanja. Ako je moguće. mislim na prva tri načina disanja – torakalno. pitam ga da li ima ikakvog pokreta. Očito je da je ovo čudna poza za pjevanje. ima poteškoća pri dizanju toraksa u svoju pravilnu poziciju. Ako još nije učio pjevanje i ne zna ništa o pjevačkom disanju. postavljam zrcalo tako da se nalazi nasuprot mjesta gdje stoje uz zid tako da mogu vidjeti da im držanje nije ukočeno kao što im se čini. pogotovo ona. Opipavanje epigastrija Kada student počne koristiti pravilno držanje. Općenito. dijafragmalni. Možda neće bolje pjevati. različiti dijelovi disanja moraju zajedno raditi. PRIMJER LEKCIJE DISANJA Nakon što sam objasnio vrste disanja i različite dijelove tijela koji su uključeni. ali stvara osjećaj držanja koji je bolji za pjevanje od normalnog. leđima. kažem mu/joj da stane uz zid pokušavajući da ga dodiruje glavom. Želim da student osjeti kako se pomiče njegov . Sternum se pomiče prema van. interkostalno i klavikularno – kao jedinicu. Dok pjeva vokalizu. počinjem s skeletalnim aspektima i aspektima držanja (posture). interkostalni. Kažem mu da ponovo otpjeva ljestvicu ili vokalizu stojeći uz zid. kažem mu da jednu ruku stavi na gornji dio prsa a drugu na svoj epigastrij. Pokazujem studentima da je taj pokret mehanički tako da im demonstriram da ja mogu proširiti rebra i prsa dok pričam. promatram učenika kako diše dok pjeva jednostavnu vježbu. Nakon nekoliko ljestvica. U prvom činu disanja mogu vidjeti š koliko on već zna o disanju – možda je već imao lekcije iz pjevanja – i koliko pojmova ću ga morati naučiti. prsa se pomiču prema gore i grudni koš se širi. ali počinje razvijati svjesnost koja je potrebna za daljnje lekcije. ali njihovo je držanje bolje nego prije. stražnjicom. nogama i petama. tako da ne ometaju udisaj i izdisaj. Razvijanje držanja (posture) Ako on. abdominalni i leđni – moraju biti kombinirani za učinkovito disanje za pjevanje.

Ova je zamisao važna jer su kruti mišići koji se ne miču štetni dobrom pjevanju. Predasi u vokalizama su jednako važni kao i note jer su namijenjeni kako bi koordinirali kraj jedne rečenice i početak druge s udisanjem ritma između njih. Ja pokušavam povezati disanje s određenim sportom kojim se pjevač bavi. i naša prva lekcija je gotova. uobičajene pozicije. zamolim studenta da stane uspravno sa što većim razmakom između nižih rebara i kuka. Važno je povezati treniranje mišića za disanje s pjevanjem tako da student razmišlja o svom krajnjem cilju. Dok opipava svoje slabine i križa. Ako igra baseball neka zamisli da drži palicu. molim ga da svira ravnomjeran tempo tokom predaha kako bi pjevač naučio tu koordinaciju. Kombiniramo vježbe disanja i vokalizedok god student ne osjeti neku vrstu širenja u leđima.epigastrij. po meni. Većina studenata ima poteškoće pri pomicanja epigastrija prema van. zadovoljavajući način. Ne može zamisliti da mu se prsa . Sve su vježbe osmišljene da bi mišiće disanja pomaknule iz normalne. Do tada će proći bar pola sata. Njihovi se mišići čine tako krutim kao da se ne mogu istegnuti. Ponekad ne postoji dobro razumijevanje abdominalnog pomicanja pa dozvolim studentima da stave svoje ruke na moja prsa i trbuh dok im pokazujem o čemu pričam. Tako disanje postaje sastavni dio vokalne linije i pjevačkog iskustva. Ponovo pjevamo vokalize i on tako saznaje da li mu se slabine i leđa pomiču. Tako izbjegavamo skolnost grbljenju kad se uči leđno disanje. ali ne i gornji dio prsa. Od početka on uči da je disanje element pjevanja i da je drugačije od bilo koje druge metode koju će naučiti. a prsti straga. pogotovo sportaši. Opipavanje leđa i slabina Kada se pjevačev epigastrij počne pomicati na. Možda mu i kažem da stane na prste. Korištenje predaha za disanje Još jedna važna zamisao je ta da su ljestvice i arpeggi koje student pjeva osmišljene kako bi razvile njegovo disanje kao i kvalitetu i lakoću tona. Nakon nekoliko vježbi disanja nastavljam s vokalizama dok student drži svoje ruke na svojim prsima i trbuhu. ako ne i više. Mišićni pokret prije zamaha je skoro kao osjećaj dizanja u pjevačkom disanju. Kada pijanist svira akorde s vokalizama. Ako ne osjeti nikakav pokret kažem mu da duboko udahne i da preuveliča pokretanje adbomena. Općenita zamisao koju pokušavam zadržati u prvom planu ovakve lekcije je da je pretpostavka pjevačkog disanja pomicanje mišića. Najčešće se ne pomiču pa za to nudim vježbu koja će potaknuti te dijelove da se šire. kažem učeniku da stavi ruke na svoje slabine tako da su palčevi sprijeda.

bešumni udah bolje priprema glas i manja je mogućnost da posuši grlo. Isto tako. Učim svoje studente kako da tiho dišu jer je učinkovitije. U manje vremena više se daha može uvući u pluća. Kažem studentima da ispruže ruke i dlanove okrenu prema dolje dok dišu. Isto tako postoji psihološki aspekt žurenja. Glasovni mehanizmi im nisu pripremljeni. Mišići su spremni ali ne i kruti. Promatranje svojih ruku i gledanje u ogledalo su dva načina kako studenti postanu svjesni te nepravilne metode disanja. *** SIMPTOMI NEPRAVILNOG DISANJA 1. Ako se lekcije iz pjevanja podučavaju u razredu. Draže mi je studenti dišu polako osim kada muzička rečenica zahtjeva hvatanje daha. Kada je grlo pravilno otvoreno tada nema apsolutno nikakvog zvuka udisanja ni na nos ni na usta. tjeskobe i drugih živčanih problema pri hvatanju daha. Uobičajeni protuotrov za strah i tjeskobu je polagano. čak staviti ruke jedni drugima na ramena kako bi si pomogli s opuštanjem mišića vrata i glave.spuštaju dok zamahuje palicom. duboko disanje. Ako im se ramena podižu sa svakim udisajem ruke će im osjetiti trzaj. Ista analogija vrijedi za serviranje u tenisu. Pokušavam naći vježbe koje najbolje odgovaraju studentovim slabim točkama. grla im nisu otvorena i tako dalje. kondicija važna je za dobro pjevanje i ja sve svoje studente savjetujem da se drže takvog režima. Uzrok tome je bio ranije opisan u dijelu o klavikularnom disanju. Uz treninge disanja u studiju. 2. Dizanje ramena Zajednička greška među mladim pjevačima je dizanje ramena dok pjevaju. Taj koncept nije od koristi pri podučavanju pjevanja. plivanje. Korištenje grla u svojstu ventila U poglavlju o fonaciji vidjet ćemo da se glasnice mogu smatrati ventilom na vrhu dušnika. Fizička sposobnost tj. Svjesno korištenja grla kao ventila kako bi se prekinuo tok zraka iz pluća otvara put mnogim problemima od kojih najgori može izazvati oštećenje glasnica. Studenti koji dišu u kratkim trzajevima ne čine se da na vrijeme pripreme tijelo za pravilno pjevanje. preporučam i program fizičke aktivnosti koji će pomoći studentu da ostane zdravim. pucanje golf loptice i većinu drugih sportova. U tjednima koji slijede student i ja ćemo raditi na različitim vježbama disanja za jačanje respiratornih mišića. članovi grupe mogu promatrati jedni druge. Čujan simptom takvog korištenja grla je glasni udah ili dahtanje. Gimnastika isto potrebuje daj osjećaj podizanja. ništa više nego što bi trebao osjetiti spuštanje dok drži notu. straha. sinkroniziraju se s dahom da bi pripremili tijelo za zadani zadatak. Stoga .

Najvažniji koncept ovih vježbi je da će konstantni pritisak na mišiće uzrokovati njihovo blagotvorno istezanje. Iako je to moguć način za dobiti Oscara za glumu. Neke od vježbi koje pomažu epigastriju da se pomiče unutra i van su (1) ležanje na podu i disanje s teškom knjigom na trbuhu. Oni jednostavno ne razumiju što je sve uključeno u dobro disanje. 4.mi se sviđa da studenti vježbaju malo preventivne medicine u svojim nastupima. a onda napuhavanje trbuha da izgleda što deblje moguće. i (4) druge varijante ovih vježbi koje učitelj može izmisliti da bi postigao isti cilj. 3. a može izazvati i modrice ili neke druge ozljede. Inzistiram li da tiho dišu za vrijeme njihove lekcije bit će skloniji da tako dišu i za vrijeme svojih javnih nastupa. Bilo koja vježba koja kažnjava mišiće udarcima ili primjenom brzih i trzajnih napinjanja pogoduje iskrivljenju. Ako se prsni koš spusti za vrijeme izdaha. a ponekad i dulje. Nepravilno otpuštanje daha Neki studenti nisu u mogućnosti zadražati ton bez kolebanja ili gubitka visine tona čak i kad imaju dobar kapacitet pluća. Takve vježbe neće istegnuti mišiće. Ovaj problem može biti uzrokovan nepravilnim konceptom disanja. Ponekad je uzrok nepravilnom izdahu studentovo agresivno uvlačenje epigastrijuma. U ostalim slučajevima. dakle ne bi popravile pitanje krutosti. Baveći se tim problemom. uzrok su slabi abdominalni mišići koji su potrbni za pravilan izlazak daha. Nakon što sam objasnio i pokazao studentu nekoliko vježbi on još uvijek ne može dobro održati notu. (3) uvlačenje trbuha da izgleda što tanje moguće. tražim druge uzroke. pa predlažem niz razvojnih vježbi koje bi se trebale prakticirati u periodu od nekoliko tjedana. (2) stajanje uz klavir i guranje trbuha prema van tako da vas trbuh odgurne od klavira. Disanje je radnja mišića u pokretu. RAZVIJANJE SVIJESTI O MEHANIZMIMA DISANJA . demonstriram kako je uvlačenje epigastrijuma savršen način da se postigne vokalna produkcija koju ima Marlon Brando u filmu „Kum“. Kruti mišići disanja Obično kad student pravilno diše može se vidjeti da se neki od njegovih mišića pomiču. U tom slučaju velika je vjerojatnost da je i ostatak studentove muskulature slabo razvijen. a duboko disanje bi trebalo uzrokovati uočljivo pomicanje abdominalnih i leđnih mišića. postoji mogućnost da su vanjski međurebreni i leđni mišići preslabi. to nije najbolji način za pjevanje.

2. Kao i sa drugim instinktivnim aspektima pjevanja. Područja napetosti mišića može osjetiti pod prstima. Djelomično (parcijalno) sjedenje Student se stavlja u položaj za sjedenje. Držanje stolice u ispruženoj ruci stvara napetost u međurebrenim mišićima. te će reakcija mišića biti automatska. Ova vježba je povezana s pjevanjem pomoću povratnog daha. nije neophodno provoditi ovu vježbu na tako ekstreman način. ali u drugim omjerima nego kod djelomičnog sjedenja.. U ovom položaju će osjetiti određenu napetost u mišićima oko prsnog koša. abdomena i leđa. Prvi put sam se susreo s vježnom ovog tipa kad sam stajao na vrućem teksaškom suncu držeći pušku „Garland M-1“ U ISPRUŽENOJ RUCI...“ na način ugodnog iznenađenja je dobar primjer koordinacije daha i dušnika (larinksa) pomoću fiziologije. Naravno. Ako naizmjence nekoliko puta ustane i djelomično sjedne. Student zamišlja situaciju kad je bio ugodno iznenađen. epigastriju i leđnim mišićima. kao što može osjetiti i unutrašnju napetost dijafragme. Nakon nekog vremena postao sam svjestan svakog mišića u tijelu. Nakon što im objasnim različite aspekte respiracije. o čemu će biti više riječi poslije. Držanje teškog predmeta u ispruženoj ruci Ovom se vježbom postiže otprilike isto kao i djelomičnim sjedenjem. tražim od njih da probaju sljedeće: 1. Udisaj kroz rupicu BAVLJENJE SA SLABOM TJELESNOM GRAĐOM ILI MALENIM VITALNIM KAPACITETOM .Jedan od temeljnih problema koje sam uočio kod studenata je nedostatak svijesti o naravi mehanizama disanja. 3. ali mu stražnjica ostane oko 8 cm iznad stolice. zadatak učitelja je da pomogne studentu da održi takvu reakciju tako dugo da postane korisna u pjevanju. Izražavanje ugodnog iznenađenja Udisaj i istovremeno izgovaranje „Ah. 4. trebo bi postajati sve svjesniji vanjskih mišića koji sudjeluju u disanju.

Tako povećani kapacitet pluća omogućuje veću opskrbu daha. a izdisanje brojeći do 8. od pjevača tražim da udahne koliko god može brojeći do 8. 2.Pjevač može razviti veću prsnu šupljinu i veći vitalni kapacitet jačanjem svojih mišića prsišta. Ili se može izmjeniti tako da su različita vremena udisaja i izdisaja. više će se mišići istezati. Prvo ga zamolim da udahne koliko god može brojeći do 4. pozorno pratim znakove hiperventilacije. bez obzira na tjelsnu građu 1. otpuštajući trbušnu šupljinu (abdomen). svaki put pokušavajući udahnuti djelić više zraka od prethodnog puta. Zadržavanje daha Ova vježba se može kombinirati s prethodnom. Sljedeće vježbe mogu biti korisne bilo kojem pjevaču. a ne kratkim i oštrim trzajima. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 8. udisanje brojeći do 2. Kao i kod prethodnih vježbi. npr. Zamisao ove vježbe je da se zadržavanjem velike količine zraka mišići održavaju napeti i istegnuti. Student mora naučiti otpuštati zrak unaprijed određenom brzinom. Držanje mišića istegnutima svaki . Također. Pri tome ne smije doći do osjećaja nasilnog izdisanja. te ligamenata. Ovo je važno jer veliki mišići mogu ojačati kako stezanjem tako i savijanjem. u ovoj fazi treninga ne tražim pjevača da zadržava dah. Ritmično disanje Pjevač diše u ritmu što je dublje moguće i kontrolira udisaje i izdisaje. Općenito. to istezanje bi trebalo činiti pomoću konstantog tlaka. I ovo ponavlja nekoliko puta za redom. Studen u lošoj tjelesnoj kondiciji bi se mogao onesvjestiti ako se ne odmori između perioda dubokog disanja. time povećavajući svoj kapacitet i kontrolu u isto vrijeme. Zamisao je da udahne i izdahne veći volumen zraka u duljem vremenskom periodu. nakon što student donekle poveća svoj vitalni kapacitet. a veća snaga omogućava jači tlak zraka i bolji zračni protok. Unutarnje dimenzije grudnog koša mogu se povećati istezanjem i produžavanjem interkostalnih mišića i mišića leđa. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 4. Ova vježba se može proširiti do brojanja do 12 ili do 16 i za udisanje i za izdisanje. Što je duže ritmični period disanja. itd. Nakon toga.

Ponekad studentima oko prsa labavo pričvrstim komad pređe za pletenje i tražim od njih da drže prsa rastegnuta kako pređa ne bi pala na tlo. Također. bez obzira na to što ne zadržavamo dah za vrijeme pjevanja. Međutim. 3. kad ne bi postojao problem fiziološkog aspekta isprsivanja ženskih grudi. Zadržavanje daha pomaže povećanju veličine prsa i njihove snage i zbog toga je korisno. Pjevanje s proširenim plućima Gore spomenute vježbe uključujem u pjevanje što je prije moguće. te ga tražim da pjeva mjesto da izdahuje u tišini brojeći do 4 ili do 8. Ovakav postupak nam je u kratkom roku postao uobičajen. S druge strane. Moja su saznanja da čak i najmanji i najslabiji pjevač može poboljšati svoj vitalni kapacitet koristeći navedene vježbe. Raditi na širenju prsnog koša se može i izvan vokalnog studija. čija je svrha razvoj snage ili tehnike. Međutim. u opreci sa „vježbama za nastup“. Počinjanje na kraju i rad unazad . Nakon određenog perioda korištenja vježbi disanja. Vježbe bi mogle poslužiti i djevojakama. Smatram da student treba povezati sve što se radi u studiju sa pjevanjem. POVEĆAVANJE DULJINE GLAZBENE FRAZE Primarni razlog zašto je dobro disanje važno je dobra kvaliteta zvuka.put po jednu minutu će pojačati njihovu rastezljivost i gipkost. Moglo bi vam se učiniti da je zadržavanje zraka u suprotnosti sa konceptom pjevanja pomoću povratnog daha. jedna minuta je prilično dugačko vrijeme za držanje daha. a ne koriste se na koncertima. Naučit će hodati po studiju dok pjeva i istovremeno drži pluća proširena tako da uzica ne padne. Ovakve vježbe su dokazano dobar sport za muške studente koji ponosno muški šire prsa. Kao mladi pjevači vježbali smo duboko disanje sjedeći na predavanjima i hodajući po kampusu. student će otkriti da je u stanju pjevati dulje glazbene fraze. 1. Obično može dulje pjevati nego ispuhivati zrak. postoji još nekoliko dodatnih prijedloga koji pomažu u svladavanju duljih fraza. student može pjevati vokalize ili pjesme s uzicom labavo pričvršćenom za prsa. pređa će pasti. postoje vježbe koje nazivamo „korisnima“. Ako student opusti prsnu šupljinu. a drugi važan razlog je povećanje duljine glazbene fraze koji student može postići.

Dijeljenje fraze na frakcije Nakon rada na dugačkoj frazi od kraja unazad.2 pokazuje kako je napisao kratke odmore između sekvenci kako bi naznačio stil izvedbe. Sljedeći primjeri ilustriraju Handelovo rastavljanje fraza u dvije slavne arije. 3. Rastavljanje dugačkih baroknih fraza Uvjeren sam da nije bilo predviđeno da se neke fraze u arijama iz doba baroka otpjevaju u jednom dahu. Nikada ne planiram frazu koja završava sa zadnjim dijelićem daha. zadržanih nota. itd. možda ga neću biti u stanju izvesti od prve jer je potrebno određeno vrijeme kako bi se utrnirali mišići. Bachovoj „Christ lag in Todesbanden“. nakon određenog vremena. Ili se u ariji nalazi sekcija za zbor. tri četvrtine. a to nije dobro za pjevanje. Onda te male frakcije bilježim u partituru nekoliko nota iza ovih točaka tako da pokušam otpjevati malo dulje sa polovicom daha. itd. a tada radeći unazad dodavanjem po par novih nota svaki sljedeći put. ili je skladatelj predvidio da će pjevač frazu rastaviti u manje grupe. . Međutim. a sekvence se mogu odvojiti kratkim dahovima.Još kao student sam naučio da iako mišići nemaju mozak. Uvijek ostane nešto daha u pričuvi jer se grlo zatvara u trenutku izlaska zadnje količine zraka. kao i kod sporih. znam točno koliko mi je daha ostalo i gdje se točno nalazim u frazi. Ako je izraz dosta dugačak. te mogu završiti cijelu frazu s još neto slobodnog daha. ostala mi je polovica daha. U drugom notnom retku note su povezane. razdvajanje fraze je prepušteno pjevaču. 2. Prvi notni redak u Ilustraciji 2. dvije trećine. imaju pamćenje. Ovakav pristup nalazim vrlo korisnim u dugačkim ali brzim slijedovima tonova. Naučio sam kako regulirati tempo disanja kod dugačkih fraza pjevajući zadnjih par nota nekoliko puta. ali sam gotov s više od polovice cijele fraze. dvije trećine. Pa mi se učinilo da ih možda mogu naučiti da zapamte osjećaj kad uspijem završiti izraz sa sačuvanim dahom. pjevam do kraja fraze s više nego dovoljno daha. mišići nauče kako pjevati određenu frazu i dobiju snagu da to čine bez većeg naprezanja. Kao što je to slučaj i sa ukrašavanjem u baroknom pjevaanju. kao u npr. Nije neophodno da se cijela fraza otpjeva u jednom jedinom dahu. Kako prolazim ostale frakcije. ako izvođač tako želi. Publika u doba baroka je očito bila naviknuta na takvo rastavljanje riječi. niti je potrebno završiti originalnu riječ i ubacivati kratke tekstove u svaku sekvencu u stilu srednjovjekovnog tropa. pjevam ju u cjelosti nekoliko puta kako bih vidio u kojoj točki je izašla polovica moga daha. Za vrijeme nastupa frakcije su mi poredane tako da kad dođem do ½. Vezanje nota ne isključuje rastavljanje fraza.

moja sugestija nije da student udiše na svakom mogućem mjestu. tempo bi morao biti toliko brz da udah nije potreban. U Ilustraciji 2. Naravno. te nova fraza počinje bez mjesta za udah. ali onda bi veličanstvenost i stil djela bili izgubljeni. tražim udisaje između sekvenci. nego samo tamo gdje je potrebno. Udisanje između sekvenci se čini posebno prikladnim u Bachovim arijama jer su krajevi njegovih fraza jako često smješteni na kratke slogove.3 udisaji se mogu uzimati na mjestima osminki koje su ovezane s četvrtinkama. Inače. Vjerojatno je bilo pjevača u Bachovo doba koji su mogli izv . ili na mjestu trećeg takta polovinki označenih točkama.Ako je fraza studentu predugačka.