KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

Najveća čovjekova potreba je zrak. Ne postoji veća potreba nego ona za kisikom. Oduzmi čovjeku opskrbu kiskom i odmah će se početi boriti/naprezati. Uskrati mu zrak više od nekoliko minuta i čovjek umire. Svaka fizička radnja ovisi o zraku i o načinu kako dišemo. Onda nije ni čudno da bilo koja studija o pjevanju počinje ovim ključnim elementom.

DISANJE KAO ELEMENT PJEVANJA

1. Motor vokalnog procesa Udisaj je temelj na kojem se zasniva pjevanje i ispravno disanje je osnova dobrog pjevanja. Ono snabdjeva energiju za fonaciju, rezonancu i artikulaciju. Bez disanja ni jedan drugi element pjevanja ne bi funkcionirao. Možda je u ovom opažanju bio početak koncepta o udisaju kao „podrški“ pjevanja.

2. Podržano pjevanje Za udisaj se može reći da podražava pjevanje zato što je sine qua non izgovaranja glasova. Pojam „podrška“ je uobičajen u skoro svakoj metodi podučavanja, ali točno razumijevanje često nedostaje, vjerojatno zato što je „podrška“ psihološki pojam koji opisuje široki opseg osjećaja. Podrška je osjećaj oslobođene energije, pogotovo u gornjem abdomenu i okolo grudnog koša. Više od samog značenja potiska udisaja i toka udisaja je ono koje obuhvaća i otpor u larinksu/grlu koji balansira otpuštenu energiju u grudnom košu. Nepodržani ton može imati premalo potiska udisaja, previše toka udisaja, premalo otpora glasnica, premalo otpora mišića abdomena ili grudnog koša ili nepravilnu ravnotežu nekih od njih. Podrška ovisi o mišićnoj napetosti suprotnih mišića. U pjevanju mišići udisanja moraju se odupirati mišićima izdisanja ili će dah nekontrolirano pobjeći. Takav otpor stvara osjećaj napetosti tj. „podrške“ u grudnom košu, u abdomenu i križima. Pritisak se stvara u grudnom košu koji potiskuje u svim smjerovima, baš kao u automobilskoj gumi. Što je jača mišićna napetost to je jača podrška. Koordinacija mišića udisanja i izdisanja kontrolira količinu ispuštenog daha, njegovu snagu i tok. Pritisak daha može biti uspoređen s voltažom elektriciteta tj. količinom snage koja se koristi. Tok može biti spor ili brz, ravnomjeran ili neravnomjeran, legato or staccato i puno drugih varijacija.

ovisno o njegovoj koordinaciji s glasnicama. kao što elektrokompanije su odlučile da je 220 volta sa 15 ampera bolje nego 110 volta sa 30 ampera da proizvedu 3300 watta u klima uređajima. spušta larinks/grkljan i diže velum/mekano nepce. Prema tome naša zapadnjačka vježba disanja trenira mišiće farinksa da se šire i zadrže taj prostor što širim. ako ne i najmanje važan. Baš kao što elektrokompanije opskrbljuju i kontroliraju odgovarajuću voltažu i amperažu u kućnoj struji da bi proizvele odgovarajuću vatažu u sijalicama i kućnim paparatim. oboje traže isti rezultat – veliki farinks/ždrijelo. Kako spustiti larinks/grkljan Larinks bi trebao biti potaknut na spuštanje indirektnim načinima. boji glasa i intenzitetu vokalnog tona. Ne bi trebao biti gurnut prema dolje povlačenjem jezika unazad. velum/mekano nepce visoko. opisuje tonove koji dolaze iz uvećanog farinksa/ždrijela. Pozicija larinksa/grkljan i veluma/mekog nepca je suprotna jedna drugoj i te dvije radnje spuštanja larinksa i dizanja veluma događaju se istovremeno. „bogat“ i tako dalje.“ Na što ja odgovaram – „Ne. Navedene radnje izazivaju takozvani „uleknuti grkljan“ koji je sa sviakim pravom omražen od većine učitelja. razlog za vježbanje pravilnog disanja. „dubok“. Kako pripremiti vokalni aparat Svakog svog studenta pitam – „Koliko je važno pravilno disanje jednom pjevaču?“ Stalno dobivam iste odgovore – „Da mu pomognu otpjevati dugu rečenicu. mi prilagođavamo pritisak daha i tok daha prema otporu glasnica za mnoštvo tonova. mi povećavamo pritisak daha i smanjujemo tok daha da bi postigli bolji.“ Ispravno disanje priprema vokalni mehanizam za pjevanje. 2. Isto tako. „taman“. Mogućnost pjevanja dugih rečenica je zadnji. niti stiskanjem brade prema prsima. kao što su „topao“. Disanje otvara glasnice i duboko disanje otvara grlo. VAŽNOST PRAVILNOG DISANJA 1. Većina slikovitih pridjeva. Pri opisu faringealne pozicije studentu uvijek govorim da larinks/grkljan mora biti nisko. količina odrađenog rada. . grlo široko i jezik prema naprijed da bi se napravio veliki prostor za bogat ton. jači ton. Produkt voltaže pomonžene s amperažom je vataža tj. Većina publike iz zapadnog svijeta više cijeni onaj zvuk koji zahtjeva što je više moguće prostora u farinksu/ždrijelu – mjesto iznad glasnica i iza jezika. kao kod gutanja. Gdje jedan učitelj naglašava niski larinks. a drugi visoki velum.Kontrola pritiska daha i toka daha pridonosi glasnoći.

student postane tako zadubljen u pozicioniranje larinksa da ga moram omesti . Prvo mu dam da osjeti moj larinks dok dišem. Student može osjetiti spuštanje larinksa tako da vrh prsta lagano osloni na vrh svoje Adamove jabučice dok grlo miruje. kad više nije koristio taj manirizam. Složio se da bi taj pokret bio čudan za vrijeme javnog nastupa ali mu je bilo strašno teško riješiti se te navike. ili meko nepce. tražim od njega da pogleda u moja usta i moje svjesno dizanje i spuštanje uvule. Kad je prsna kost podignuta prema naprijed i grudni koš je proširen. Ako sternum ostane prema van i grudni koš ostane proširen larinks će ostati nisko čak i ako se pjeva uzlazna ljestvica. pomiče ruku desetak centimetara. Mišići za gutanje tj. mišići jezika. Ako student nije svjesan svog vlastitog mekog nepca. Pitao sam ga zašto to radi i rekao mi je da provjerava da li mu je larinks spušten. mišići koji spuštaju larinks su slabiji od onih koji ga dižu. Prije nekoliko godina učio sam zajedno s jednim dobrim pjevačem koji je imao naviku da stavlja svoju ruku na larinks prije svakog nastupa. Onda mu kažem da sad pokuša osjetiti vlastitu poziciju larinksa i otpjeva istu vokalizu. Suprotno mišićima za duboko disanje koji spuštaju larinks nalaze se mišići za gutanje koji ga vuku gore. . Zato šti duboko dišemo samo svjesnim trudom. Kako podići meko nepce/velum Velum. Dok je larinks u niskoj pozicji otpjevam vokalizu tako da može vidjeti da se larinks ne miče prema gore s uzlaznom ljestvicom. Onda mu pokažem ton koji proizlazi ako je velum prenisko. Takva koncentracija nije pogodna za pravilne tehnike pjevanja zato što se student ne može koncentrirati na druge jednako potrebne tehnike. ali kad mu demonstriram kvalitetu tona s dignutim nepcem. i onda duboko udahne. Samo nakon duže vokalne studije i vježbe student može očekivati da će moći na neodređeno vrijeme držati larinks u pravilnoj poziciji za pjevanje. on čuje razliku. 3. kad je pod stresom. može se vidjeti na stražnjem dijelu grla te može biti prepoznato zbog uvule/resice koja visi s njega. lako pomiču larinks gore dolje. on obično zaboravlja druge važne dijelove. Nazalnost koja time rezultira student možda ne smatra mrskom.Duboko disanje je pravilna metoda spuštanja larinksa. grla i vilice zbog sternotiroidnih mišića koji su povezani sa sternumom (prsna kost) i donjih dijelom larinksa. primjetio sam da. skoro kao refleksno pomicanje koljena kad ga se lupi po pateli. Nakon dugo vremena. larinks se spušta bez napetosti jezika. ali rezultati su vrijedni truda. Mišići disanja moraju biti ojačani tokom dužeg vremena da bi mogli držati larinks spuštenim. Ovake navike teško umiru. Kada student postane pretjerano svjestan bilo kojeg oblika učenja pjevanja. Svako toliko. Tako postaje svjesan jednog od najvažnijih zadataka u učenju pjevanja. a gutamo puno puta dnevno.

Nekoliko mjeseci nakon toga pričali smo o toj izvedbi i on je spomenuo ariju iz prvog čina.Pokušavam uvjeriti studenta da iako nazalni ton zvuči kao da bi mogao „izletiti“. Otkrivanje mekog nepca. To je bio jedini put da nije dobio aplauz na kraju arije. Neke od vježbi koje koristim za nisko meko nepce ovise o pravilnim navikama disanja i niskom larinksu. Nakon što je uspio rehidratizirati grlo. Čak i najbolji glasovi imaju problema ako je velum suh. Upozoravam studente na konstantno disanje na usta jer ono ima sklonost isušiti velum i farinks/ždrijelo. kao i uvijek. više je zvonkosti i „prijenosa“ kod manje nazalnog tona zbog obogaćenih visokih gornjih tonova. Na početku je teško studentu osjetiti svoje meko nepce. Budući da se nepce spušta kad udišu na nos studenti me često pitaju da li da dišu samo na usta da bi zadržali uzdignuto nepce. Zadnjih par grama zraka smije se udahnuti na usta. Ova priprema bi se trebala dogoditi odmah nakon dugog udisaja na nos. ali kasnije. To je automatska reakcija. Kada je u prvom činu započeo pjevati ariju zvučao je kao da ima vokalnih problema. ne volim skretati nepotrebnu pažnju na meko nepce jer može izazvati krutost u tom predjelu koja je kontraproduktivna. Ako ima nazalni glas dok govori. Međutim. Disanje na nos ili usta. najčešće je toliko priviknut na to da ne može prepoznati tu nazalnost. Kako proširiti grlo Duboko disanje dozvoljava grlu da se širi dok se larinks spušta. Jednu subotu sam slušao prijenos iz Metropolitan Opere i slavni tenor Richard Tucker pjevaoje Des Grieux iz Manon Lescaut. Ja im kažem da dišu na nos za vrijeme duge pauze i kad se kreću pozornicom jer je nos posebno opremljen da filtrira strane čestice iz zraka i da ga zagrije. kao što to može biti viđeno pri zijevanju ili uzdahu. Gospodin Tucker je rekao da su u trenutku njegovog izlaska na scenu neki radnici otvorili velika vrata prema cesti i da je nalet hladnog vjetra osušio njegovo grlo i meko nepce. tokom prijenosa. Pjevačev zadatak je da drži grlo otvorenim dok pjeva. 4. a velum diže. gospodin Tucker je otpjevao kako to inače radi i ovacije koje je dobio su bile mješavina divljenja njegovom glasu i olakšanja da je njegova ranija poteškoća pri pjevanju bila kratkoga vijeka. Za vrijeme kratkih pauza i između rečenica studenti bi trebali disati na usta zato što je to efikasniji način da se udahne puno zraka u kratkom vremenu i pomaže pripremiti vokalni instrument. Prirodna sklonost grla je da se zatvori ili opusti pri izdisaju tako da je pjevanje s otvorenim grlom umjetno nametnuta procedura. Bez mogućnosti da se oporavi morao je izaći na scenu i otpjevati tu tešku ariju. je prekrasno pjevao. Druge su posebno osmišljene kako bi podigle velum. .

Jezik je jako važan dio pjevanja pa će ponovo biti obrađen u poglavljima o fonaciji. Međutim. Uzdisanje je reakcija na zadovoljstvo i dobro stanje duše i tako se predaje kao pozitivni pristup podučavanju i pjevanju. *** RAZNI NAČINI DISANJA Meni se sviđa podučavanje disanja tako da ga podijelim na njegove različite fizičke oblike. teško je naučiti mišiće za širenje kako da zadrže grlo otvorenim. 5. Na početku zijevanja jezik je ispružen ravno u ustima i opušten. Pričati o „koljenastom hodu“ ili „zglobnom hodu“ ne isključuje uporabu i koljena i skočnog . Taj novi zvuk je možda teško prihvatiti tako da ga uvijek isponova moram uvjeravati da prigušeno zvuči samo iznutra. Tako da ja ne koristim puno vježba sa zijevanjem za vrijeme lekcije jer je jezik obično previše poaknut unazad. ali čini se da se diskusija vrti oko položaja vrha jezika. rezonanci i artikulaciji. Glasan uzdah je dobar primjer fonacije s otvorenim grlom. Kroz razumijevanje vlastite građe/stasa. Primjetio sam da kad grlo ostane otvoreno pjevač na početku ima „trubasti“ osjećaj ili da je kvaliteta tona prigušena. ali kako zijevanje napreduje tako se jezik ili grbi ili skvrčava unazad prema grlu te se zidovi farinksa ukrute.Na neki način grlo je najvažniji rezonator zato što je prvi otvor kroz koji fonirani zvuk mora proći. Isto tako psihologija uzdaha je korisnija za budno. opisivanje različitih načina disanja je na neki način kao odvajanje pojedinih faza hodanja. Prije sam spomenuo da zijevanje sugerira osjećaj otvorenog farinksa. Većina učitelja se slaže da bi stražnji dio jezika trebao biti prema prema naprijed tako da epiglotis ne upada u laringofarinks. Često koristim diktafon da mu pokažem pravu kvalitetu tona koji stvara. Trubasti osjećaj obično brzo prođe kad se studen t privikne na novi osjećaj proširenog farinksa. Često je položaj jezika stvar oko kojeg se učitelji pjevanja ne slažu. Uzdah – glasan ili bezglasan – čini se kao puno bolja vježba od zijevanja. Budući da su glavni mišići grla konstriktori koji se koriste za gutanje. Tako je većina našeg početnog posla kao učitelja napravljena tako da se suprotstavlja sklonosti grla da se zatvori. studentu je lakše postići koordinaciju potrebnu za pravilno disanje. fokusirano pjevanje od zijevanja. Dovljno je reći da u svrhu disanja jezik mora tiho ostati van grla. Jezik prema naprijed Položaj jezika je isto povezan s disanjem i konačni je oblik otvorenog grla. Tada će biti i predložene vježbe za jezik. Ako grlo nije otvoreno ne postoji ništa što usta i nos mogu napraviti da savladaju rezultirajuću plitkoću tona. Za vrijeme uzdaha grlo ostaje otvoreno i jezik je opušten. pogotovo na kraju zijevanja.

Vanjski interkostalno mišići povlače grudni koš prema van i tu ga zadržavaju. jer se zrak udiše u pluća. bilo bi nemoguće hodati bez uporabe i koljena i skočnog zgloba. Ne možemo disati bez zajedničkog korištenja interkostalnih mišića. Tako da pokretanje grudnog koša može biti smatrano mehaničkim i skeletanim. Novom studentu obično započinjem lekciju s objašnjenjem da bi se prsna kost trebala pomaknuti što dalje od kičme. Budući da nije potreban za disanje takav je pokret sternuma možda bolje gledati kao dio pravilnog držanja za pjevanje. Pokret sternuma Sternum može ostati na istom mjestu jednom kad se pomaknuo prema naprijed. smanjujući veličinu toraksa. kao što je prikazano u dijagramu. Ilustracija 2. Za držati sternum što dalje od kičme potrebna je vježba. Interkostalni mišići su dobili ime po svojoj povezanosti s rebrima. a ne za disanje. Pokret prema unutra i prema dolje nije potreban za izdisanje i većina pjevača uoče da njihovi mišići za disanje bolje funkcioniraju ako im se sternum ne miče gore. izdiše ili zadržava dah. Gledano s druge strane. dolje sa svakim udahom. sternum se može pomicati prema van bilo da pjevač udiše. 2. Ako rebra nisu dovoljno ukrućena abdominalni mišići će ih povući unutra. Ako interkostalni mišići čvrsto pridržavaju grudni koš epigastrij može bolje kontrolirati dijafragmu. Taj je pokret u potpunosti mehanički i skeletni tj. koja se u potpunosti nalaze u toraksu. Naravno. Interkostalno/međurebreno disanje Pojmovi interkostalno i torakalno disanje se često naizmjence koriste. Međutim. S vremenom student se navikne na držanje i više nije svjestan širenja grudnog koša. pokret se osjeti odozdola gdje se rebra hvataju na solarnom pleksusu. Kod dubokog disanja prsna se kost pomiče prema gore i prema naprijed. koristeći taj izraz student se fokusira samo na grudni koš i sternum/prsnu kost. Budući da je sternum pod kutom. Isto je kao i kod disanja. Rebra nisu ta koja uzrokuju širenje pluća i pluća se mogu stisnuti prilikom izdisaja bez da se rebra spuste. Dajući na taj način više mjesta plućima kad se napune zrakom. pomaže nam ako odvojimo pojedine faze disanja kako bi se mogli koncentrirati na određeni dio tijela. tako da se interkostalno disanje može još nazvati „rebreno disanje“. Torakalno/prsno disanje Po definiciji svi načini disanja su torakalni. iz prsišta. . 1. tj. ošita/dijafragme i abdomena.1.zgloba pri hodu.

odvraćanje pravile potpore. U pravilnom disanju ne bi trebalo biti skoro nikakvog osjećaja pokretanja u klavikulama. djevojke se ne prilagođavaju tako lako zbog dodatne težine novorazvijenih grudi. Funkcionalno. Kao drugi pojam za „visokogrudno disanje“ . To nije dobar model za pjevače zbog prisutne rigidnosti. Složeni sustav mišića koji pomiče sternum. West point „podupirač“ je ekstremni primjer torakalnog i klavikularnog pokreta. Djevojke često nerado prihvaćaju držanje koje se čini da izbacuje prsa prema van. povlačenja brade. Kao i sa njima. 3. Sklopovi interkostalnih živaca antagoniziraju jedni druge i najbolje ih je ojačati vježbama koje proširuju grudni koš i drže ga čvrsto. U vojničkom držanju postoji sklonost uvlačenju abdomena. kao što je pomicanje larinksa iz pozicije. Teenageri spremno prihvaćaju proširena prsa jer postoji nešto muževno u tom držanju. pojam „klavikularno disanje“ fokusira studenta na dio kostura – gornji dio prsa. i ništa od toga ne pridonosi dobrom pjevanju.Unutranji interkostalni mišići spuštaju grudni koš u njegovu normalnu poziciju odmaranja. unutra nego ostanu na mjestu. Ramena bi se trebalo poticati da ostanu ravna i jednako udaljena od sternuma i kičme. Ti se mišići isto tako opiru pokretu rebara prema van i na taj način ga drže na mjestu da bi zadržali oslonac. Objasnim da interkostalni mišići šire grudni koš i drže ga osim za vrijeme duge pauze kada se rebra povlače u normalniju/prirodniju poziciju. klavikularno disanje je u nemilosti. Radiklani pokret gornjeg dijela prsa ne pruža nikakvu pomoć pri pjevanju i predstavlja puno problema. Kako se sternum miče od kičme.koji se može pomicati nevezano bez obzira na disanje. ali se lopatice ne dodiruju i u njima nema osjećaja napetosti. i to sa svakim pravom. Vrhovi ramena su dovoljno pomaknuta unazad da uklone bilo koju naznaku nemarnog držanja. Obično student u zrcalu vidi da je pravilno držanje za pjevanje isto tako fizički privlačno. nekontroliranje ispuštanje daha i ometanju faringealne rezonance zbog skraćivanja vrata. kao što su niže opisane vježbe. grudni koš i gorni dio prsa je presložen da bih se njime bavio u lekciji. Sudjelovanje mišića sternokleidomastoideusa je nepotrebno i trebalo bi se oduprijeti držanjem vrata i glave u opuštenom stanju. Dok se prsa dižu u ramenima ne bi trebalo biti osjećaja ukočenosti niti bi prsa smjela biti toliko visoko da je disanje otežano.l empirijsko objašnjenje kao ovo obično zadovolji studenta. Ovdje nam opet zrcalo . gornji dio prsa se diže i postoji sklonost da se ramena pomaknu prema gore ili prema van. Vjerujem da se najbolje disanje može postići kad se rebra ne miču van. savijanju vrata. Gledano s druge strane. Klavikularno disanje Studenta uvijek upoznajem s ovim oblikom disanja u isto vrijeme kad i sa torakalnim i interkostalnim.

guranje ili istiskivanje zraka. Jednom kad je savinut biceps ne može nazad gurnuti ruku i podlakticu prema dolje. To savijanje izaziva djelomični vakum u plućima i zrak navre u pluća da popuni prazninu. Postoji skroz drugačiji osjećaj kod normalne mišićne energije udisanja i one kontrolirane koja je potrebna za pjevanje. Micanje zraka u i iz pluća nije moguće bez djelovanja dijafragme. Zbog toga su neki stari učitelji naizmjence pričali o dijafragmalnom i abdominalnom disanju. Mora postojati suprotni mišić – triceps – koji povlači ruku prema dolje dok se biceps opušta. Abdominalno disanje Složena grupa snažnih mišića gornjeg abdomena – epigastrij – je povezana na takav način vrši jaki utjecaj na dijafragmu. Tako da je većina vježbi koje se kasnije spominju napravljena tako da ojačaju dijafragmu zajedno s okolnim mišićima. pogotovo da joj dozvoljava lagano i ujednačeno opuštanje. Ovi mišići se mogu lagano povući prema unutra pri izdisaju. pomažu odlučiti koliko je povezane snage potrebno u svakom mišiću da izvrši svoj zadani zadatak. Koordinacija tih mišića određuje koliko se sporo ili brzo ruka diže i spušta. slušaj svoju mamu i stani uspravno kao dama. Stari koncept „pankostalnog“ disanja tj. Dosta je djevojaka reklo – „ Moja majka je rekla da bih trebala ovako stajati i kad ne pjevam. Pri pravilnom disanju epigastrij se pomiče prema van pri udisaju i relativno se čvrsto drži pri izdisaju. Kako se to događa bit će objašnjeno u sljedećim pasusima. Zrak koji izlazi kontrolira druga grupa mišića. kao da li je u ruci uteg. ne pridonosi kvaliteti koja se u današnje vrijeme općenito podučava. Mislim da je važno studentu objasniti da se dijafragma savija/napreže i stišće pri udisanju. zbog napetosti koja nastaje u vokalnom mehanizmu i sklonosti da se larinks podigne. Isto tako vanjske snage.“ 4. 5. Radnja dijafragme može biti uspoređena s bicepsom koji se savija/napreže da bi dignu ruku i podlakticu. Dijafragma je praktički skrivela u grudnom košu i može se naći jedino pritiskanjem prstiju ispod donjih rebara. ali se ne bi smjeli namjerno/svjesno uvlačiti.“ Pa im i ja kažem – Dobro. Iako ima svu tu veličinu i važnost za pjevanje dijafragmu je jako teško osjetiti. . Za tako veliki mišić dijafragma u stvari ima relativno malo senzora. Na ovaj isti način dijafragma mora biti u koordinaciji s okolnim mišićima da bi disanje bilo učinkovito.pomaže da im pokaže da to držanje ni približno ne izgleda pretjerano kako se čini. a opušta se pri izdisanju. Dijafragmalno disanje Svako disanje je dijafragmalno. Budući da se dijafrgma opušta pri izdisaju ne može sama vršiti silu nad zrakom koji izlazi. zbog čega je teško biti svjestan njenog kretanja osim micanja abdominalnih mišića.

tako i pjevačko disanje može biti poboljšano upotrebom leđnih mišića da bi se umanjilo naprezanje epigastrija. Pri učinkovitom disanju leđni se mišići šire zajedno s interkostalnima da bi pomogli zadržati grudni koš prema van. On izravno može nadzirati epigastrij i naučiti kako ga precizno regulirati. Nekoliko tih vježbi opisane su u sljedećim poglavljima gdje diskutiram specifične probleme. Epigastrij se u stvari ne pomiče prema van dok pjevam. Naučiti kako koristiti leđne mišiće nije lako kao poboljšati abdominalno disanje. Kada su leđni mišići pravino napeti oni omogućavaju epigastriju da bude fleksibilniji i neovisan. 6. rebrima i abdomenu. donji se abdomen postepeno povlači unutra pridonoseći dobroj/pravilnoj kontroli daha. Mišići leđa moraju biti uravnoteženi s prsima. Abdominalno disanje može biti podučavano na najočitiji način jer student može i vidjeti i osjetiti mišiće epigastrija dok se pomiču. Klavikuli ostaju horizontalno. . Leđno disanje Jedan od načina/oblika disanja koji je postao poznatiji i važniji u zadnje vrijeme je upotreba leđnih mišića. a vrhovi ramena su jednako udaljeni od sternuma i kičme. tanjurasti mišići pružaju veliki izvor snage i podrške za duboko disanje baš kao kod dizanja teških predmeta. Za širenje leđa nije potrebo pogrbiti ramena prema naprijed jer bi ti primoralo sternum i grudni koš da se spuste. Mišići donjeg dijela leđa su posebno prikladni za pružanje otpora pri povlačenju tokom izdisaja. U pravilno držanju pjevača lopatice su ravne. ali se ne dodiruju.Da bih izbjegao osjećaj uvlačenja epigastrija pokušavam koristiti lagani pritisak prema van. Ovi teški. Niti bi lopatice smjele stršiti van dok se leđa šire. Dobra je vježba tako da osjetimo širenje leđnih mišića dok zadržavamo sternum i grudni koš prema van. Primarna funkcija leđnih mišića je da kostur drži ravnim i ne savijaju se voljno pri disanju kao što to čini epigastrij. Na taj način oni su suprotni u odnosu na potezanje rebara od strane epigastrija i pomažu pri ravnomjernom opuštanju dijafragme. ali ta pomisao pomaže da prevaziđem sklonost da se brzo povuče prema unutra. Dok je gornji abdomen na mjestu. Zbog poteškoće pri treniranju leđnih mišića student treba posebne vježbe osmišljene da bi promicale osjećaj širenja leđa. Nadalje. student se bolje povezuje s novim konceptom abdominalnog disanja jer su rezultati brzi i direkto proporcionalni promjenama koje on primjenjuje na svoje mišiće. Budući da su to mišići koji općenito funkcioniraju kontraktirajući se teško ih je istrenirati da se šire i drže grudni koš kao što to rade interkostalni (mišići). Baš kao što je i dizanje s pravilno uspravnim i napetim leđima učinkovitije od dizanja samo upotrebom adbominalnih mišića.

leđima. PRIMJER LEKCIJE DISANJA Nakon što sam objasnio vrste disanja i različite dijelove tijela koji su uključeni. klavikularni. Ako još nije učio pjevanje i ne zna ništa o pjevačkom disanju. uravnotežena napetost proizvodi simetrični stav koji je i ucinkovit i privlačan. Sternum se pomiče prema van. tako da ne ometaju udisaj i izdisaj. prsa se pomiču prema gore i grudni koš se širi. kažem mu da jednu ruku stavi na gornji dio prsa a drugu na svoj epigastrij. Razvijanje držanja (posture) Ako on. Pokazujem studentima da je taj pokret mehanički tako da im demonstriram da ja mogu proširiti rebra i prsa dok pričam. neformalnog držanja. nogama i petama. pogotovo ona. promatram učenika kako diše dok pjeva jednostavnu vježbu. pitam ga da li ima ikakvog pokreta. mislim na prva tri načina disanja – torakalno. stražnjicom. Ako je moguće. Dok pjeva vokalizu. počinjem s skeletalnim aspektima i aspektima držanja (posture). ima poteškoća pri dizanju toraksa u svoju pravilnu poziciju. Općenito. dijafragmalni. Većina se studenata malo pogrbi kad se odmakne od zida. Očito je da je ovo čudna poza za pjevanje. interkostalno i klavikularno – kao jedinicu. Želim da student osjeti kako se pomiče njegov . Nakon nekoliko ljestvica. abdominalni i leđni – moraju biti kombinirani za učinkovito disanje za pjevanje.Svi oblici disanja – torakalni. ali stvara osjećaj držanja koji je bolji za pjevanje od normalnog. ramenima. Možda neće bolje pjevati. Kažem mu da ponovo otpjeva ljestvicu ili vokalizu stojeći uz zid. Kada se odmaknu od zida mogu vidjeti da li im držanje ostaje isto ili su se pogrbili. interkostalni. Kad oni to čine. zamolim ga da se odmakne od zida i zadrži držanje. ali počinje razvijati svjesnost koja je potrebna za daljnje lekcije. ali njihovo je držanje bolje nego prije. kažem mu/joj da stane uz zid pokušavajući da ga dodiruje glavom. različiti dijelovi disanja moraju zajedno raditi. U prvom činu disanja mogu vidjeti š koliko on već zna o disanju – možda je već imao lekcije iz pjevanja – i koliko pojmova ću ga morati naučiti. postavljam zrcalo tako da se nalazi nasuprot mjesta gdje stoje uz zid tako da mogu vidjeti da im držanje nije ukočeno kao što im se čini. Opipavanje epigastrija Kada student počne koristiti pravilno držanje. Baš kao što koljeno i skočni zglob moraju surađivati pri hodanju.

Ne može zamisliti da mu se prsa . Kombiniramo vježbe disanja i vokalizedok god student ne osjeti neku vrstu širenja u leđima. uobičajene pozicije. a prsti straga. Do tada će proći bar pola sata. Ponekad ne postoji dobro razumijevanje abdominalnog pomicanja pa dozvolim studentima da stave svoje ruke na moja prsa i trbuh dok im pokazujem o čemu pričam. Mišićni pokret prije zamaha je skoro kao osjećaj dizanja u pjevačkom disanju. Ako igra baseball neka zamisli da drži palicu. pogotovo sportaši. Od početka on uči da je disanje element pjevanja i da je drugačije od bilo koje druge metode koju će naučiti. Ponovo pjevamo vokalize i on tako saznaje da li mu se slabine i leđa pomiču. Ja pokušavam povezati disanje s određenim sportom kojim se pjevač bavi. po meni. Njihovi se mišići čine tako krutim kao da se ne mogu istegnuti. Važno je povezati treniranje mišića za disanje s pjevanjem tako da student razmišlja o svom krajnjem cilju. Ova je zamisao važna jer su kruti mišići koji se ne miču štetni dobrom pjevanju. ali ne i gornji dio prsa. Dok opipava svoje slabine i križa. zamolim studenta da stane uspravno sa što većim razmakom između nižih rebara i kuka. Tako izbjegavamo skolnost grbljenju kad se uči leđno disanje. ako ne i više. Predasi u vokalizama su jednako važni kao i note jer su namijenjeni kako bi koordinirali kraj jedne rečenice i početak druge s udisanjem ritma između njih. Ako ne osjeti nikakav pokret kažem mu da duboko udahne i da preuveliča pokretanje adbomena. Tako disanje postaje sastavni dio vokalne linije i pjevačkog iskustva. molim ga da svira ravnomjeran tempo tokom predaha kako bi pjevač naučio tu koordinaciju. Sve su vježbe osmišljene da bi mišiće disanja pomaknule iz normalne. Možda mu i kažem da stane na prste. Najčešće se ne pomiču pa za to nudim vježbu koja će potaknuti te dijelove da se šire. Općenita zamisao koju pokušavam zadržati u prvom planu ovakve lekcije je da je pretpostavka pjevačkog disanja pomicanje mišića. zadovoljavajući način. kažem učeniku da stavi ruke na svoje slabine tako da su palčevi sprijeda. Kada pijanist svira akorde s vokalizama. Većina studenata ima poteškoće pri pomicanja epigastrija prema van. Nakon nekoliko vježbi disanja nastavljam s vokalizama dok student drži svoje ruke na svojim prsima i trbuhu. Korištenje predaha za disanje Još jedna važna zamisao je ta da su ljestvice i arpeggi koje student pjeva osmišljene kako bi razvile njegovo disanje kao i kvalitetu i lakoću tona. i naša prva lekcija je gotova.epigastrij. Opipavanje leđa i slabina Kada se pjevačev epigastrij počne pomicati na.

Mišići su spremni ali ne i kruti. Ako se lekcije iz pjevanja podučavaju u razredu. Studenti koji dišu u kratkim trzajevima ne čine se da na vrijeme pripreme tijelo za pravilno pjevanje. Uz treninge disanja u studiju. Promatranje svojih ruku i gledanje u ogledalo su dva načina kako studenti postanu svjesni te nepravilne metode disanja. sinkroniziraju se s dahom da bi pripremili tijelo za zadani zadatak. Korištenje grla u svojstu ventila U poglavlju o fonaciji vidjet ćemo da se glasnice mogu smatrati ventilom na vrhu dušnika. bešumni udah bolje priprema glas i manja je mogućnost da posuši grlo. Isto tako.spuštaju dok zamahuje palicom. Svjesno korištenja grla kao ventila kako bi se prekinuo tok zraka iz pluća otvara put mnogim problemima od kojih najgori može izazvati oštećenje glasnica. pucanje golf loptice i većinu drugih sportova. Kažem studentima da ispruže ruke i dlanove okrenu prema dolje dok dišu. preporučam i program fizičke aktivnosti koji će pomoći studentu da ostane zdravim. Ako im se ramena podižu sa svakim udisajem ruke će im osjetiti trzaj. *** SIMPTOMI NEPRAVILNOG DISANJA 1. Dizanje ramena Zajednička greška među mladim pjevačima je dizanje ramena dok pjevaju. Pokušavam naći vježbe koje najbolje odgovaraju studentovim slabim točkama. Čujan simptom takvog korištenja grla je glasni udah ili dahtanje. straha. Taj koncept nije od koristi pri podučavanju pjevanja. čak staviti ruke jedni drugima na ramena kako bi si pomogli s opuštanjem mišića vrata i glave. plivanje. ništa više nego što bi trebao osjetiti spuštanje dok drži notu. U manje vremena više se daha može uvući u pluća. Uzrok tome je bio ranije opisan u dijelu o klavikularnom disanju. duboko disanje. Kada je grlo pravilno otvoreno tada nema apsolutno nikakvog zvuka udisanja ni na nos ni na usta. Draže mi je studenti dišu polako osim kada muzička rečenica zahtjeva hvatanje daha. Fizička sposobnost tj. Isto tako postoji psihološki aspekt žurenja. tjeskobe i drugih živčanih problema pri hvatanju daha. Gimnastika isto potrebuje daj osjećaj podizanja. Glasovni mehanizmi im nisu pripremljeni. Učim svoje studente kako da tiho dišu jer je učinkovitije. Ista analogija vrijedi za serviranje u tenisu. 2. kondicija važna je za dobro pjevanje i ja sve svoje studente savjetujem da se drže takvog režima. U tjednima koji slijede student i ja ćemo raditi na različitim vježbama disanja za jačanje respiratornih mišića. grla im nisu otvorena i tako dalje. Stoga . Uobičajeni protuotrov za strah i tjeskobu je polagano. članovi grupe mogu promatrati jedni druge.

tražim druge uzroke. postoji mogućnost da su vanjski međurebreni i leđni mišići preslabi. Neke od vježbi koje pomažu epigastriju da se pomiče unutra i van su (1) ležanje na podu i disanje s teškom knjigom na trbuhu. RAZVIJANJE SVIJESTI O MEHANIZMIMA DISANJA . a onda napuhavanje trbuha da izgleda što deblje moguće. Oni jednostavno ne razumiju što je sve uključeno u dobro disanje. Nepravilno otpuštanje daha Neki studenti nisu u mogućnosti zadražati ton bez kolebanja ili gubitka visine tona čak i kad imaju dobar kapacitet pluća. a može izazvati i modrice ili neke druge ozljede. (3) uvlačenje trbuha da izgleda što tanje moguće. 3. pa predlažem niz razvojnih vježbi koje bi se trebale prakticirati u periodu od nekoliko tjedana. Najvažniji koncept ovih vježbi je da će konstantni pritisak na mišiće uzrokovati njihovo blagotvorno istezanje.mi se sviđa da studenti vježbaju malo preventivne medicine u svojim nastupima. to nije najbolji način za pjevanje. Bilo koja vježba koja kažnjava mišiće udarcima ili primjenom brzih i trzajnih napinjanja pogoduje iskrivljenju. demonstriram kako je uvlačenje epigastrijuma savršen način da se postigne vokalna produkcija koju ima Marlon Brando u filmu „Kum“. 4. (2) stajanje uz klavir i guranje trbuha prema van tako da vas trbuh odgurne od klavira. Ovaj problem može biti uzrokovan nepravilnim konceptom disanja. Baveći se tim problemom. Disanje je radnja mišića u pokretu. Takve vježbe neće istegnuti mišiće. U ostalim slučajevima. Iako je to moguć način za dobiti Oscara za glumu. i (4) druge varijante ovih vježbi koje učitelj može izmisliti da bi postigao isti cilj. dakle ne bi popravile pitanje krutosti. a duboko disanje bi trebalo uzrokovati uočljivo pomicanje abdominalnih i leđnih mišića. Kruti mišići disanja Obično kad student pravilno diše može se vidjeti da se neki od njegovih mišića pomiču. Inzistiram li da tiho dišu za vrijeme njihove lekcije bit će skloniji da tako dišu i za vrijeme svojih javnih nastupa. uzrok su slabi abdominalni mišići koji su potrbni za pravilan izlazak daha. Ponekad je uzrok nepravilnom izdahu studentovo agresivno uvlačenje epigastrijuma. Nakon što sam objasnio i pokazao studentu nekoliko vježbi on još uvijek ne može dobro održati notu. a ponekad i dulje. Ako se prsni koš spusti za vrijeme izdaha. U tom slučaju velika je vjerojatnost da je i ostatak studentove muskulature slabo razvijen.

nije neophodno provoditi ovu vježbu na tako ekstreman način. U ovom položaju će osjetiti određenu napetost u mišićima oko prsnog koša. trebo bi postajati sve svjesniji vanjskih mišića koji sudjeluju u disanju. 4. o čemu će biti više riječi poslije. 3. ali mu stražnjica ostane oko 8 cm iznad stolice. Nakon nekog vremena postao sam svjestan svakog mišića u tijelu. 2.“ na način ugodnog iznenađenja je dobar primjer koordinacije daha i dušnika (larinksa) pomoću fiziologije. Ako naizmjence nekoliko puta ustane i djelomično sjedne.Jedan od temeljnih problema koje sam uočio kod studenata je nedostatak svijesti o naravi mehanizama disanja. Student zamišlja situaciju kad je bio ugodno iznenađen. te će reakcija mišića biti automatska. epigastriju i leđnim mišićima. Nakon što im objasnim različite aspekte respiracije. Naravno. Izražavanje ugodnog iznenađenja Udisaj i istovremeno izgovaranje „Ah.. zadatak učitelja je da pomogne studentu da održi takvu reakciju tako dugo da postane korisna u pjevanju. Područja napetosti mišića može osjetiti pod prstima. abdomena i leđa. Ova vježba je povezana s pjevanjem pomoću povratnog daha. kao što može osjetiti i unutrašnju napetost dijafragme. Djelomično (parcijalno) sjedenje Student se stavlja u položaj za sjedenje.. Udisaj kroz rupicu BAVLJENJE SA SLABOM TJELESNOM GRAĐOM ILI MALENIM VITALNIM KAPACITETOM . ali u drugim omjerima nego kod djelomičnog sjedenja. Kao i sa drugim instinktivnim aspektima pjevanja. Držanje teškog predmeta u ispruženoj ruci Ovom se vježbom postiže otprilike isto kao i djelomičnim sjedenjem.. tražim od njih da probaju sljedeće: 1. Držanje stolice u ispruženoj ruci stvara napetost u međurebrenim mišićima. Prvi put sam se susreo s vježnom ovog tipa kad sam stajao na vrućem teksaškom suncu držeći pušku „Garland M-1“ U ISPRUŽENOJ RUCI.

Ritmično disanje Pjevač diše u ritmu što je dublje moguće i kontrolira udisaje i izdisaje. Što je duže ritmični period disanja. te ligamenata. Zamisao ove vježbe je da se zadržavanjem velike količine zraka mišići održavaju napeti i istegnuti. udisanje brojeći do 2. Zamisao je da udahne i izdahne veći volumen zraka u duljem vremenskom periodu. to istezanje bi trebalo činiti pomoću konstantog tlaka. Zadržavanje daha Ova vježba se može kombinirati s prethodnom. Tako povećani kapacitet pluća omogućuje veću opskrbu daha. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 8. Unutarnje dimenzije grudnog koša mogu se povećati istezanjem i produžavanjem interkostalnih mišića i mišića leđa. pozorno pratim znakove hiperventilacije. Prvo ga zamolim da udahne koliko god može brojeći do 4. Kao i kod prethodnih vježbi. time povećavajući svoj kapacitet i kontrolu u isto vrijeme. u ovoj fazi treninga ne tražim pjevača da zadržava dah. I ovo ponavlja nekoliko puta za redom. Ovo je važno jer veliki mišići mogu ojačati kako stezanjem tako i savijanjem. svaki put pokušavajući udahnuti djelić više zraka od prethodnog puta. Općenito. Nakon toga. Držanje mišića istegnutima svaki . Student mora naučiti otpuštati zrak unaprijed određenom brzinom. više će se mišići istezati. Također. otpuštajući trbušnu šupljinu (abdomen). nakon što student donekle poveća svoj vitalni kapacitet.Pjevač može razviti veću prsnu šupljinu i veći vitalni kapacitet jačanjem svojih mišića prsišta. a ne kratkim i oštrim trzajima. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 4. itd. od pjevača tražim da udahne koliko god može brojeći do 8. 2. Ili se može izmjeniti tako da su različita vremena udisaja i izdisaja. bez obzira na tjelsnu građu 1. a izdisanje brojeći do 8. Sljedeće vježbe mogu biti korisne bilo kojem pjevaču. Ova vježba se može proširiti do brojanja do 12 ili do 16 i za udisanje i za izdisanje. npr. Studen u lošoj tjelesnoj kondiciji bi se mogao onesvjestiti ako se ne odmori između perioda dubokog disanja. Pri tome ne smije doći do osjećaja nasilnog izdisanja. a veća snaga omogućava jači tlak zraka i bolji zračni protok.

Ako student opusti prsnu šupljinu.put po jednu minutu će pojačati njihovu rastezljivost i gipkost. S druge strane. Moglo bi vam se učiniti da je zadržavanje zraka u suprotnosti sa konceptom pjevanja pomoću povratnog daha. postoje vježbe koje nazivamo „korisnima“. te ga tražim da pjeva mjesto da izdahuje u tišini brojeći do 4 ili do 8. Ovakav postupak nam je u kratkom roku postao uobičajen. Moja su saznanja da čak i najmanji i najslabiji pjevač može poboljšati svoj vitalni kapacitet koristeći navedene vježbe. Međutim. Ponekad studentima oko prsa labavo pričvrstim komad pređe za pletenje i tražim od njih da drže prsa rastegnuta kako pređa ne bi pala na tlo. postoji još nekoliko dodatnih prijedloga koji pomažu u svladavanju duljih fraza. Zadržavanje daha pomaže povećanju veličine prsa i njihove snage i zbog toga je korisno. jedna minuta je prilično dugačko vrijeme za držanje daha. pređa će pasti. 1. Počinjanje na kraju i rad unazad . kad ne bi postojao problem fiziološkog aspekta isprsivanja ženskih grudi. student može pjevati vokalize ili pjesme s uzicom labavo pričvršćenom za prsa. a ne koriste se na koncertima. Kao mladi pjevači vježbali smo duboko disanje sjedeći na predavanjima i hodajući po kampusu. Ovakve vježbe su dokazano dobar sport za muške studente koji ponosno muški šire prsa. bez obzira na to što ne zadržavamo dah za vrijeme pjevanja. Također. čija je svrha razvoj snage ili tehnike. Smatram da student treba povezati sve što se radi u studiju sa pjevanjem. Obično može dulje pjevati nego ispuhivati zrak. student će otkriti da je u stanju pjevati dulje glazbene fraze. u opreci sa „vježbama za nastup“. Vježbe bi mogle poslužiti i djevojakama. Međutim. 3. a drugi važan razlog je povećanje duljine glazbene fraze koji student može postići. POVEĆAVANJE DULJINE GLAZBENE FRAZE Primarni razlog zašto je dobro disanje važno je dobra kvaliteta zvuka. Nakon određenog perioda korištenja vježbi disanja. Raditi na širenju prsnog koša se može i izvan vokalnog studija. Pjevanje s proširenim plućima Gore spomenute vježbe uključujem u pjevanje što je prije moguće. Naučit će hodati po studiju dok pjeva i istovremeno drži pluća proširena tako da uzica ne padne.

Prvi notni redak u Ilustraciji 2. kao u npr. ili je skladatelj predvidio da će pjevač frazu rastaviti u manje grupe. niti je potrebno završiti originalnu riječ i ubacivati kratke tekstove u svaku sekvencu u stilu srednjovjekovnog tropa. nakon određenog vremena. Kao što je to slučaj i sa ukrašavanjem u baroknom pjevaanju. pjevam ju u cjelosti nekoliko puta kako bih vidio u kojoj točki je izašla polovica moga daha. a to nije dobro za pjevanje. Vezanje nota ne isključuje rastavljanje fraza. pjevam do kraja fraze s više nego dovoljno daha. Međutim. mišići nauče kako pjevati određenu frazu i dobiju snagu da to čine bez većeg naprezanja.2 pokazuje kako je napisao kratke odmore između sekvenci kako bi naznačio stil izvedbe. Rastavljanje dugačkih baroknih fraza Uvjeren sam da nije bilo predviđeno da se neke fraze u arijama iz doba baroka otpjevaju u jednom dahu. ostala mi je polovica daha. Bachovoj „Christ lag in Todesbanden“. te mogu završiti cijelu frazu s još neto slobodnog daha. . a sekvence se mogu odvojiti kratkim dahovima.Još kao student sam naučio da iako mišići nemaju mozak. Pa mi se učinilo da ih možda mogu naučiti da zapamte osjećaj kad uspijem završiti izraz sa sačuvanim dahom. Nije neophodno da se cijela fraza otpjeva u jednom jedinom dahu. Uvijek ostane nešto daha u pričuvi jer se grlo zatvara u trenutku izlaska zadnje količine zraka. dvije trećine. ali sam gotov s više od polovice cijele fraze. Ako je izraz dosta dugačak. Dijeljenje fraze na frakcije Nakon rada na dugačkoj frazi od kraja unazad. 3. itd. Za vrijeme nastupa frakcije su mi poredane tako da kad dođem do ½. Onda te male frakcije bilježim u partituru nekoliko nota iza ovih točaka tako da pokušam otpjevati malo dulje sa polovicom daha. 2. zadržanih nota. Sljedeći primjeri ilustriraju Handelovo rastavljanje fraza u dvije slavne arije. Ili se u ariji nalazi sekcija za zbor. U drugom notnom retku note su povezane. imaju pamćenje. tri četvrtine. Ovakav pristup nalazim vrlo korisnim u dugačkim ali brzim slijedovima tonova. znam točno koliko mi je daha ostalo i gdje se točno nalazim u frazi. Kako prolazim ostale frakcije. kao i kod sporih. Publika u doba baroka je očito bila naviknuta na takvo rastavljanje riječi. razdvajanje fraze je prepušteno pjevaču. možda ga neću biti u stanju izvesti od prve jer je potrebno određeno vrijeme kako bi se utrnirali mišići. Nikada ne planiram frazu koja završava sa zadnjim dijelićem daha. a tada radeći unazad dodavanjem po par novih nota svaki sljedeći put. itd. Naučio sam kako regulirati tempo disanja kod dugačkih fraza pjevajući zadnjih par nota nekoliko puta. dvije trećine. ako izvođač tako želi.

U Ilustraciji 2. tražim udisaje između sekvenci. ali onda bi veličanstvenost i stil djela bili izgubljeni.3 udisaji se mogu uzimati na mjestima osminki koje su ovezane s četvrtinkama. Naravno.Ako je fraza studentu predugačka. Vjerojatno je bilo pjevača u Bachovo doba koji su mogli izv . tempo bi morao biti toliko brz da udah nije potreban. nego samo tamo gdje je potrebno. moja sugestija nije da student udiše na svakom mogućem mjestu. Udisanje između sekvenci se čini posebno prikladnim u Bachovim arijama jer su krajevi njegovih fraza jako često smješteni na kratke slogove. ili na mjestu trećeg takta polovinki označenih točkama. te nova fraza počinje bez mjesta za udah. Inače.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful