KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

Najveća čovjekova potreba je zrak. Ne postoji veća potreba nego ona za kisikom. Oduzmi čovjeku opskrbu kiskom i odmah će se početi boriti/naprezati. Uskrati mu zrak više od nekoliko minuta i čovjek umire. Svaka fizička radnja ovisi o zraku i o načinu kako dišemo. Onda nije ni čudno da bilo koja studija o pjevanju počinje ovim ključnim elementom.

DISANJE KAO ELEMENT PJEVANJA

1. Motor vokalnog procesa Udisaj je temelj na kojem se zasniva pjevanje i ispravno disanje je osnova dobrog pjevanja. Ono snabdjeva energiju za fonaciju, rezonancu i artikulaciju. Bez disanja ni jedan drugi element pjevanja ne bi funkcionirao. Možda je u ovom opažanju bio početak koncepta o udisaju kao „podrški“ pjevanja.

2. Podržano pjevanje Za udisaj se može reći da podražava pjevanje zato što je sine qua non izgovaranja glasova. Pojam „podrška“ je uobičajen u skoro svakoj metodi podučavanja, ali točno razumijevanje često nedostaje, vjerojatno zato što je „podrška“ psihološki pojam koji opisuje široki opseg osjećaja. Podrška je osjećaj oslobođene energije, pogotovo u gornjem abdomenu i okolo grudnog koša. Više od samog značenja potiska udisaja i toka udisaja je ono koje obuhvaća i otpor u larinksu/grlu koji balansira otpuštenu energiju u grudnom košu. Nepodržani ton može imati premalo potiska udisaja, previše toka udisaja, premalo otpora glasnica, premalo otpora mišića abdomena ili grudnog koša ili nepravilnu ravnotežu nekih od njih. Podrška ovisi o mišićnoj napetosti suprotnih mišića. U pjevanju mišići udisanja moraju se odupirati mišićima izdisanja ili će dah nekontrolirano pobjeći. Takav otpor stvara osjećaj napetosti tj. „podrške“ u grudnom košu, u abdomenu i križima. Pritisak se stvara u grudnom košu koji potiskuje u svim smjerovima, baš kao u automobilskoj gumi. Što je jača mišićna napetost to je jača podrška. Koordinacija mišića udisanja i izdisanja kontrolira količinu ispuštenog daha, njegovu snagu i tok. Pritisak daha može biti uspoređen s voltažom elektriciteta tj. količinom snage koja se koristi. Tok može biti spor ili brz, ravnomjeran ili neravnomjeran, legato or staccato i puno drugih varijacija.

grlo široko i jezik prema naprijed da bi se napravio veliki prostor za bogat ton. „dubok“. velum/mekano nepce visoko. Kako pripremiti vokalni aparat Svakog svog studenta pitam – „Koliko je važno pravilno disanje jednom pjevaču?“ Stalno dobivam iste odgovore – „Da mu pomognu otpjevati dugu rečenicu. Produkt voltaže pomonžene s amperažom je vataža tj. kao što elektrokompanije su odlučile da je 220 volta sa 15 ampera bolje nego 110 volta sa 30 ampera da proizvedu 3300 watta u klima uređajima. jači ton. „taman“. oboje traže isti rezultat – veliki farinks/ždrijelo. mi povećavamo pritisak daha i smanjujemo tok daha da bi postigli bolji. mi prilagođavamo pritisak daha i tok daha prema otporu glasnica za mnoštvo tonova. . Baš kao što elektrokompanije opskrbljuju i kontroliraju odgovarajuću voltažu i amperažu u kućnoj struji da bi proizvele odgovarajuću vatažu u sijalicama i kućnim paparatim. Većina slikovitih pridjeva. spušta larinks/grkljan i diže velum/mekano nepce. količina odrađenog rada. Mogućnost pjevanja dugih rečenica je zadnji.Kontrola pritiska daha i toka daha pridonosi glasnoći. niti stiskanjem brade prema prsima. ako ne i najmanje važan.“ Na što ja odgovaram – „Ne. „bogat“ i tako dalje. Pri opisu faringealne pozicije studentu uvijek govorim da larinks/grkljan mora biti nisko. Pozicija larinksa/grkljan i veluma/mekog nepca je suprotna jedna drugoj i te dvije radnje spuštanja larinksa i dizanja veluma događaju se istovremeno. kao kod gutanja. Isto tako.“ Ispravno disanje priprema vokalni mehanizam za pjevanje. Većina publike iz zapadnog svijeta više cijeni onaj zvuk koji zahtjeva što je više moguće prostora u farinksu/ždrijelu – mjesto iznad glasnica i iza jezika. a drugi visoki velum. Ne bi trebao biti gurnut prema dolje povlačenjem jezika unazad. ovisno o njegovoj koordinaciji s glasnicama. razlog za vježbanje pravilnog disanja. Kako spustiti larinks/grkljan Larinks bi trebao biti potaknut na spuštanje indirektnim načinima. VAŽNOST PRAVILNOG DISANJA 1. boji glasa i intenzitetu vokalnog tona. Prema tome naša zapadnjačka vježba disanja trenira mišiće farinksa da se šire i zadrže taj prostor što širim. 2. kao što su „topao“. Gdje jedan učitelj naglašava niski larinks. Disanje otvara glasnice i duboko disanje otvara grlo. Navedene radnje izazivaju takozvani „uleknuti grkljan“ koji je sa sviakim pravom omražen od većine učitelja. opisuje tonove koji dolaze iz uvećanog farinksa/ždrijela.

on obično zaboravlja druge važne dijelove. ali kad mu demonstriram kvalitetu tona s dignutim nepcem. pomiče ruku desetak centimetara. i onda duboko udahne. larinks se spušta bez napetosti jezika. grla i vilice zbog sternotiroidnih mišića koji su povezani sa sternumom (prsna kost) i donjih dijelom larinksa. može se vidjeti na stražnjem dijelu grla te može biti prepoznato zbog uvule/resice koja visi s njega. ili meko nepce. . Svako toliko. Kada student postane pretjerano svjestan bilo kojeg oblika učenja pjevanja. student postane tako zadubljen u pozicioniranje larinksa da ga moram omesti . on čuje razliku. Kako podići meko nepce/velum Velum. Mišići disanja moraju biti ojačani tokom dužeg vremena da bi mogli držati larinks spuštenim. Prvo mu dam da osjeti moj larinks dok dišem. kad je pod stresom. Ovake navike teško umiru. Onda mu kažem da sad pokuša osjetiti vlastitu poziciju larinksa i otpjeva istu vokalizu. lako pomiču larinks gore dolje. Onda mu pokažem ton koji proizlazi ako je velum prenisko. Pitao sam ga zašto to radi i rekao mi je da provjerava da li mu je larinks spušten. kad više nije koristio taj manirizam. ali rezultati su vrijedni truda. Prije nekoliko godina učio sam zajedno s jednim dobrim pjevačem koji je imao naviku da stavlja svoju ruku na larinks prije svakog nastupa. Ako student nije svjesan svog vlastitog mekog nepca. Mišići za gutanje tj. Nazalnost koja time rezultira student možda ne smatra mrskom. tražim od njega da pogleda u moja usta i moje svjesno dizanje i spuštanje uvule. Samo nakon duže vokalne studije i vježbe student može očekivati da će moći na neodređeno vrijeme držati larinks u pravilnoj poziciji za pjevanje. Zato šti duboko dišemo samo svjesnim trudom. Student može osjetiti spuštanje larinksa tako da vrh prsta lagano osloni na vrh svoje Adamove jabučice dok grlo miruje. mišići jezika. Tako postaje svjesan jednog od najvažnijih zadataka u učenju pjevanja. skoro kao refleksno pomicanje koljena kad ga se lupi po pateli. Suprotno mišićima za duboko disanje koji spuštaju larinks nalaze se mišići za gutanje koji ga vuku gore. Nakon dugo vremena. Složio se da bi taj pokret bio čudan za vrijeme javnog nastupa ali mu je bilo strašno teško riješiti se te navike. Kad je prsna kost podignuta prema naprijed i grudni koš je proširen. primjetio sam da.Duboko disanje je pravilna metoda spuštanja larinksa. Ako sternum ostane prema van i grudni koš ostane proširen larinks će ostati nisko čak i ako se pjeva uzlazna ljestvica. mišići koji spuštaju larinks su slabiji od onih koji ga dižu. a gutamo puno puta dnevno. 3. Dok je larinks u niskoj pozicji otpjevam vokalizu tako da može vidjeti da se larinks ne miče prema gore s uzlaznom ljestvicom. Takva koncentracija nije pogodna za pravilne tehnike pjevanja zato što se student ne može koncentrirati na druge jednako potrebne tehnike.

Ova priprema bi se trebala dogoditi odmah nakon dugog udisaja na nos. ne volim skretati nepotrebnu pažnju na meko nepce jer može izazvati krutost u tom predjelu koja je kontraproduktivna. Ja im kažem da dišu na nos za vrijeme duge pauze i kad se kreću pozornicom jer je nos posebno opremljen da filtrira strane čestice iz zraka i da ga zagrije. To je bio jedini put da nije dobio aplauz na kraju arije. Međutim. Disanje na nos ili usta. Gospodin Tucker je rekao da su u trenutku njegovog izlaska na scenu neki radnici otvorili velika vrata prema cesti i da je nalet hladnog vjetra osušio njegovo grlo i meko nepce. 4. tokom prijenosa. Kada je u prvom činu započeo pjevati ariju zvučao je kao da ima vokalnih problema. najčešće je toliko priviknut na to da ne može prepoznati tu nazalnost. . ali kasnije. Za vrijeme kratkih pauza i između rečenica studenti bi trebali disati na usta zato što je to efikasniji način da se udahne puno zraka u kratkom vremenu i pomaže pripremiti vokalni instrument. Kako proširiti grlo Duboko disanje dozvoljava grlu da se širi dok se larinks spušta. Ako ima nazalni glas dok govori. Bez mogućnosti da se oporavi morao je izaći na scenu i otpjevati tu tešku ariju. a velum diže. To je automatska reakcija. Nakon što je uspio rehidratizirati grlo. Neke od vježbi koje koristim za nisko meko nepce ovise o pravilnim navikama disanja i niskom larinksu. Jednu subotu sam slušao prijenos iz Metropolitan Opere i slavni tenor Richard Tucker pjevaoje Des Grieux iz Manon Lescaut. Budući da se nepce spušta kad udišu na nos studenti me često pitaju da li da dišu samo na usta da bi zadržali uzdignuto nepce. gospodin Tucker je otpjevao kako to inače radi i ovacije koje je dobio su bile mješavina divljenja njegovom glasu i olakšanja da je njegova ranija poteškoća pri pjevanju bila kratkoga vijeka. Zadnjih par grama zraka smije se udahnuti na usta. Nekoliko mjeseci nakon toga pričali smo o toj izvedbi i on je spomenuo ariju iz prvog čina. Pjevačev zadatak je da drži grlo otvorenim dok pjeva. Otkrivanje mekog nepca. Čak i najbolji glasovi imaju problema ako je velum suh. je prekrasno pjevao. kao i uvijek. Na početku je teško studentu osjetiti svoje meko nepce. više je zvonkosti i „prijenosa“ kod manje nazalnog tona zbog obogaćenih visokih gornjih tonova. Upozoravam studente na konstantno disanje na usta jer ono ima sklonost isušiti velum i farinks/ždrijelo.Pokušavam uvjeriti studenta da iako nazalni ton zvuči kao da bi mogao „izletiti“. Prirodna sklonost grla je da se zatvori ili opusti pri izdisaju tako da je pjevanje s otvorenim grlom umjetno nametnuta procedura. kao što to može biti viđeno pri zijevanju ili uzdahu. Druge su posebno osmišljene kako bi podigle velum.

ali kako zijevanje napreduje tako se jezik ili grbi ili skvrčava unazad prema grlu te se zidovi farinksa ukrute. Ako grlo nije otvoreno ne postoji ništa što usta i nos mogu napraviti da savladaju rezultirajuću plitkoću tona. teško je naučiti mišiće za širenje kako da zadrže grlo otvorenim. Primjetio sam da kad grlo ostane otvoreno pjevač na početku ima „trubasti“ osjećaj ili da je kvaliteta tona prigušena. Često koristim diktafon da mu pokažem pravu kvalitetu tona koji stvara. Većina učitelja se slaže da bi stražnji dio jezika trebao biti prema prema naprijed tako da epiglotis ne upada u laringofarinks. studentu je lakše postići koordinaciju potrebnu za pravilno disanje. Često je položaj jezika stvar oko kojeg se učitelji pjevanja ne slažu. fokusirano pjevanje od zijevanja. Jezik prema naprijed Položaj jezika je isto povezan s disanjem i konačni je oblik otvorenog grla. Tako da ja ne koristim puno vježba sa zijevanjem za vrijeme lekcije jer je jezik obično previše poaknut unazad.Na neki način grlo je najvažniji rezonator zato što je prvi otvor kroz koji fonirani zvuk mora proći. Za vrijeme uzdaha grlo ostaje otvoreno i jezik je opušten. Pričati o „koljenastom hodu“ ili „zglobnom hodu“ ne isključuje uporabu i koljena i skočnog . Prije sam spomenuo da zijevanje sugerira osjećaj otvorenog farinksa. *** RAZNI NAČINI DISANJA Meni se sviđa podučavanje disanja tako da ga podijelim na njegove različite fizičke oblike. Kroz razumijevanje vlastite građe/stasa. ali čini se da se diskusija vrti oko položaja vrha jezika. Dovljno je reći da u svrhu disanja jezik mora tiho ostati van grla. Trubasti osjećaj obično brzo prođe kad se studen t privikne na novi osjećaj proširenog farinksa. Uzdisanje je reakcija na zadovoljstvo i dobro stanje duše i tako se predaje kao pozitivni pristup podučavanju i pjevanju. Na početku zijevanja jezik je ispružen ravno u ustima i opušten. Budući da su glavni mišići grla konstriktori koji se koriste za gutanje. Jezik je jako važan dio pjevanja pa će ponovo biti obrađen u poglavljima o fonaciji. Glasan uzdah je dobar primjer fonacije s otvorenim grlom. Taj novi zvuk je možda teško prihvatiti tako da ga uvijek isponova moram uvjeravati da prigušeno zvuči samo iznutra. 5. pogotovo na kraju zijevanja. Isto tako psihologija uzdaha je korisnija za budno. Međutim. Tada će biti i predložene vježbe za jezik. opisivanje različitih načina disanja je na neki način kao odvajanje pojedinih faza hodanja. rezonanci i artikulaciji. Uzdah – glasan ili bezglasan – čini se kao puno bolja vježba od zijevanja. Tako je većina našeg početnog posla kao učitelja napravljena tako da se suprotstavlja sklonosti grla da se zatvori.

Pokret sternuma Sternum može ostati na istom mjestu jednom kad se pomaknuo prema naprijed. Budući da je sternum pod kutom. Ne možemo disati bez zajedničkog korištenja interkostalnih mišića. Naravno. koristeći taj izraz student se fokusira samo na grudni koš i sternum/prsnu kost. Ilustracija 2. smanjujući veličinu toraksa. Rebra nisu ta koja uzrokuju širenje pluća i pluća se mogu stisnuti prilikom izdisaja bez da se rebra spuste. Ako interkostalni mišići čvrsto pridržavaju grudni koš epigastrij može bolje kontrolirati dijafragmu. Interkostalno/međurebreno disanje Pojmovi interkostalno i torakalno disanje se često naizmjence koriste. 1. Taj je pokret u potpunosti mehanički i skeletni tj. ošita/dijafragme i abdomena. koja se u potpunosti nalaze u toraksu.zgloba pri hodu. Novom studentu obično započinjem lekciju s objašnjenjem da bi se prsna kost trebala pomaknuti što dalje od kičme. sternum se može pomicati prema van bilo da pjevač udiše. pomaže nam ako odvojimo pojedine faze disanja kako bi se mogli koncentrirati na određeni dio tijela.1. Isto je kao i kod disanja. pokret se osjeti odozdola gdje se rebra hvataju na solarnom pleksusu. iz prsišta. Tako da pokretanje grudnog koša može biti smatrano mehaničkim i skeletanim. Ako rebra nisu dovoljno ukrućena abdominalni mišići će ih povući unutra. jer se zrak udiše u pluća. bilo bi nemoguće hodati bez uporabe i koljena i skočnog zgloba. Interkostalni mišići su dobili ime po svojoj povezanosti s rebrima. Međutim. Vanjski interkostalno mišići povlače grudni koš prema van i tu ga zadržavaju. Torakalno/prsno disanje Po definiciji svi načini disanja su torakalni. izdiše ili zadržava dah. Dajući na taj način više mjesta plućima kad se napune zrakom. a ne za disanje. 2. Kod dubokog disanja prsna se kost pomiče prema gore i prema naprijed. . Budući da nije potreban za disanje takav je pokret sternuma možda bolje gledati kao dio pravilnog držanja za pjevanje. Za držati sternum što dalje od kičme potrebna je vježba. dolje sa svakim udahom. tj. kao što je prikazano u dijagramu. tako da se interkostalno disanje može još nazvati „rebreno disanje“. Gledano s druge strane. Pokret prema unutra i prema dolje nije potreban za izdisanje i većina pjevača uoče da njihovi mišići za disanje bolje funkcioniraju ako im se sternum ne miče gore. S vremenom student se navikne na držanje i više nije svjestan širenja grudnog koša.

Unutranji interkostalni mišići spuštaju grudni koš u njegovu normalnu poziciju odmaranja. kao što su niže opisane vježbe. ali se lopatice ne dodiruju i u njima nema osjećaja napetosti. Vjerujem da se najbolje disanje može postići kad se rebra ne miču van.l empirijsko objašnjenje kao ovo obično zadovolji studenta. pojam „klavikularno disanje“ fokusira studenta na dio kostura – gornji dio prsa. Obično student u zrcalu vidi da je pravilno držanje za pjevanje isto tako fizički privlačno. U vojničkom držanju postoji sklonost uvlačenju abdomena. Funkcionalno. kao što je pomicanje larinksa iz pozicije. i to sa svakim pravom. klavikularno disanje je u nemilosti. Sudjelovanje mišića sternokleidomastoideusa je nepotrebno i trebalo bi se oduprijeti držanjem vrata i glave u opuštenom stanju. djevojke se ne prilagođavaju tako lako zbog dodatne težine novorazvijenih grudi. Dok se prsa dižu u ramenima ne bi trebalo biti osjećaja ukočenosti niti bi prsa smjela biti toliko visoko da je disanje otežano. unutra nego ostanu na mjestu. Sklopovi interkostalnih živaca antagoniziraju jedni druge i najbolje ih je ojačati vježbama koje proširuju grudni koš i drže ga čvrsto. odvraćanje pravile potpore. Kao i sa njima. Kao drugi pojam za „visokogrudno disanje“ . Gledano s druge strane. Radiklani pokret gornjeg dijela prsa ne pruža nikakvu pomoć pri pjevanju i predstavlja puno problema.koji se može pomicati nevezano bez obzira na disanje. grudni koš i gorni dio prsa je presložen da bih se njime bavio u lekciji. Složeni sustav mišića koji pomiče sternum. To nije dobar model za pjevače zbog prisutne rigidnosti. 3. Vrhovi ramena su dovoljno pomaknuta unazad da uklone bilo koju naznaku nemarnog držanja. Teenageri spremno prihvaćaju proširena prsa jer postoji nešto muževno u tom držanju. U pravilnom disanju ne bi trebalo biti skoro nikakvog osjećaja pokretanja u klavikulama. Djevojke često nerado prihvaćaju držanje koje se čini da izbacuje prsa prema van. gornji dio prsa se diže i postoji sklonost da se ramena pomaknu prema gore ili prema van. Objasnim da interkostalni mišići šire grudni koš i drže ga osim za vrijeme duge pauze kada se rebra povlače u normalniju/prirodniju poziciju. Ramena bi se trebalo poticati da ostanu ravna i jednako udaljena od sternuma i kičme. savijanju vrata. Ovdje nam opet zrcalo . nekontroliranje ispuštanje daha i ometanju faringealne rezonance zbog skraćivanja vrata. West point „podupirač“ je ekstremni primjer torakalnog i klavikularnog pokreta. Kako se sternum miče od kičme. Klavikularno disanje Studenta uvijek upoznajem s ovim oblikom disanja u isto vrijeme kad i sa torakalnim i interkostalnim. povlačenja brade. i ništa od toga ne pridonosi dobrom pjevanju. Ti se mišići isto tako opiru pokretu rebara prema van i na taj način ga drže na mjestu da bi zadržali oslonac.

a opušta se pri izdisanju. Koordinacija tih mišića određuje koliko se sporo ili brzo ruka diže i spušta. Mislim da je važno studentu objasniti da se dijafragma savija/napreže i stišće pri udisanju. Jednom kad je savinut biceps ne može nazad gurnuti ruku i podlakticu prema dolje.pomaže da im pokaže da to držanje ni približno ne izgleda pretjerano kako se čini. pogotovo da joj dozvoljava lagano i ujednačeno opuštanje. Stari koncept „pankostalnog“ disanja tj. Postoji skroz drugačiji osjećaj kod normalne mišićne energije udisanja i one kontrolirane koja je potrebna za pjevanje. zbog čega je teško biti svjestan njenog kretanja osim micanja abdominalnih mišića. Zrak koji izlazi kontrolira druga grupa mišića. ali se ne bi smjeli namjerno/svjesno uvlačiti. Radnja dijafragme može biti uspoređena s bicepsom koji se savija/napreže da bi dignu ruku i podlakticu. ne pridonosi kvaliteti koja se u današnje vrijeme općenito podučava. Kako se to događa bit će objašnjeno u sljedećim pasusima. Abdominalno disanje Složena grupa snažnih mišića gornjeg abdomena – epigastrij – je povezana na takav način vrši jaki utjecaj na dijafragmu. guranje ili istiskivanje zraka. To savijanje izaziva djelomični vakum u plućima i zrak navre u pluća da popuni prazninu. Isto tako vanjske snage. Ovi mišići se mogu lagano povući prema unutra pri izdisaju. Dosta je djevojaka reklo – „ Moja majka je rekla da bih trebala ovako stajati i kad ne pjevam. Mora postojati suprotni mišić – triceps – koji povlači ruku prema dolje dok se biceps opušta.“ 4. Na ovaj isti način dijafragma mora biti u koordinaciji s okolnim mišićima da bi disanje bilo učinkovito. Za tako veliki mišić dijafragma u stvari ima relativno malo senzora.“ Pa im i ja kažem – Dobro. Pri pravilnom disanju epigastrij se pomiče prema van pri udisaju i relativno se čvrsto drži pri izdisaju. Micanje zraka u i iz pluća nije moguće bez djelovanja dijafragme. Iako ima svu tu veličinu i važnost za pjevanje dijafragmu je jako teško osjetiti. Dijafragmalno disanje Svako disanje je dijafragmalno. Tako da je većina vježbi koje se kasnije spominju napravljena tako da ojačaju dijafragmu zajedno s okolnim mišićima. pomažu odlučiti koliko je povezane snage potrebno u svakom mišiću da izvrši svoj zadani zadatak. Zbog toga su neki stari učitelji naizmjence pričali o dijafragmalnom i abdominalnom disanju. Budući da se dijafrgma opušta pri izdisaju ne može sama vršiti silu nad zrakom koji izlazi. . slušaj svoju mamu i stani uspravno kao dama. Dijafragma je praktički skrivela u grudnom košu i može se naći jedino pritiskanjem prstiju ispod donjih rebara. 5. zbog napetosti koja nastaje u vokalnom mehanizmu i sklonosti da se larinks podigne. kao da li je u ruci uteg.

rebrima i abdomenu. Ovi teški. Pri učinkovitom disanju leđni se mišići šire zajedno s interkostalnima da bi pomogli zadržati grudni koš prema van. 6. Kada su leđni mišići pravino napeti oni omogućavaju epigastriju da bude fleksibilniji i neovisan. Klavikuli ostaju horizontalno. Na taj način oni su suprotni u odnosu na potezanje rebara od strane epigastrija i pomažu pri ravnomjernom opuštanju dijafragme. Mišići donjeg dijela leđa su posebno prikladni za pružanje otpora pri povlačenju tokom izdisaja. Epigastrij se u stvari ne pomiče prema van dok pjevam. ali se ne dodiruju. Mišići leđa moraju biti uravnoteženi s prsima. U pravilno držanju pjevača lopatice su ravne. Leđno disanje Jedan od načina/oblika disanja koji je postao poznatiji i važniji u zadnje vrijeme je upotreba leđnih mišića. Nekoliko tih vježbi opisane su u sljedećim poglavljima gdje diskutiram specifične probleme. Niti bi lopatice smjele stršiti van dok se leđa šire. On izravno može nadzirati epigastrij i naučiti kako ga precizno regulirati. Zbog poteškoće pri treniranju leđnih mišića student treba posebne vježbe osmišljene da bi promicale osjećaj širenja leđa. student se bolje povezuje s novim konceptom abdominalnog disanja jer su rezultati brzi i direkto proporcionalni promjenama koje on primjenjuje na svoje mišiće. donji se abdomen postepeno povlači unutra pridonoseći dobroj/pravilnoj kontroli daha. Za širenje leđa nije potrebo pogrbiti ramena prema naprijed jer bi ti primoralo sternum i grudni koš da se spuste. Baš kao što je i dizanje s pravilno uspravnim i napetim leđima učinkovitije od dizanja samo upotrebom adbominalnih mišića. Dok je gornji abdomen na mjestu. Abdominalno disanje može biti podučavano na najočitiji način jer student može i vidjeti i osjetiti mišiće epigastrija dok se pomiču. tako i pjevačko disanje može biti poboljšano upotrebom leđnih mišića da bi se umanjilo naprezanje epigastrija. Dobra je vježba tako da osjetimo širenje leđnih mišića dok zadržavamo sternum i grudni koš prema van. a vrhovi ramena su jednako udaljeni od sternuma i kičme. Budući da su to mišići koji općenito funkcioniraju kontraktirajući se teško ih je istrenirati da se šire i drže grudni koš kao što to rade interkostalni (mišići). ali ta pomisao pomaže da prevaziđem sklonost da se brzo povuče prema unutra. Naučiti kako koristiti leđne mišiće nije lako kao poboljšati abdominalno disanje. Primarna funkcija leđnih mišića je da kostur drži ravnim i ne savijaju se voljno pri disanju kao što to čini epigastrij.Da bih izbjegao osjećaj uvlačenja epigastrija pokušavam koristiti lagani pritisak prema van. tanjurasti mišići pružaju veliki izvor snage i podrške za duboko disanje baš kao kod dizanja teških predmeta. Nadalje. .

zamolim ga da se odmakne od zida i zadrži držanje. Želim da student osjeti kako se pomiče njegov . kažem mu da jednu ruku stavi na gornji dio prsa a drugu na svoj epigastrij. Kažem mu da ponovo otpjeva ljestvicu ili vokalizu stojeći uz zid. kažem mu/joj da stane uz zid pokušavajući da ga dodiruje glavom. tako da ne ometaju udisaj i izdisaj. interkostalno i klavikularno – kao jedinicu. Nakon nekoliko ljestvica.Svi oblici disanja – torakalni. abdominalni i leđni – moraju biti kombinirani za učinkovito disanje za pjevanje. Općenito. uravnotežena napetost proizvodi simetrični stav koji je i ucinkovit i privlačan. Kad oni to čine. ali njihovo je držanje bolje nego prije. prsa se pomiču prema gore i grudni koš se širi. ali počinje razvijati svjesnost koja je potrebna za daljnje lekcije. nogama i petama. PRIMJER LEKCIJE DISANJA Nakon što sam objasnio vrste disanja i različite dijelove tijela koji su uključeni. Kada se odmaknu od zida mogu vidjeti da li im držanje ostaje isto ili su se pogrbili. interkostalni. počinjem s skeletalnim aspektima i aspektima držanja (posture). leđima. ima poteškoća pri dizanju toraksa u svoju pravilnu poziciju. neformalnog držanja. ramenima. pitam ga da li ima ikakvog pokreta. stražnjicom. Možda neće bolje pjevati. Većina se studenata malo pogrbi kad se odmakne od zida. pogotovo ona. Očito je da je ovo čudna poza za pjevanje. Dok pjeva vokalizu. postavljam zrcalo tako da se nalazi nasuprot mjesta gdje stoje uz zid tako da mogu vidjeti da im držanje nije ukočeno kao što im se čini. klavikularni. Ako je moguće. različiti dijelovi disanja moraju zajedno raditi. U prvom činu disanja mogu vidjeti š koliko on već zna o disanju – možda je već imao lekcije iz pjevanja – i koliko pojmova ću ga morati naučiti. Sternum se pomiče prema van. Baš kao što koljeno i skočni zglob moraju surađivati pri hodanju. mislim na prva tri načina disanja – torakalno. Pokazujem studentima da je taj pokret mehanički tako da im demonstriram da ja mogu proširiti rebra i prsa dok pričam. Ako još nije učio pjevanje i ne zna ništa o pjevačkom disanju. dijafragmalni. Razvijanje držanja (posture) Ako on. ali stvara osjećaj držanja koji je bolji za pjevanje od normalnog. Opipavanje epigastrija Kada student počne koristiti pravilno držanje. promatram učenika kako diše dok pjeva jednostavnu vježbu.

Najčešće se ne pomiču pa za to nudim vježbu koja će potaknuti te dijelove da se šire.epigastrij. Mišićni pokret prije zamaha je skoro kao osjećaj dizanja u pjevačkom disanju. Ponovo pjevamo vokalize i on tako saznaje da li mu se slabine i leđa pomiču. kažem učeniku da stavi ruke na svoje slabine tako da su palčevi sprijeda. Kada pijanist svira akorde s vokalizama. Do tada će proći bar pola sata. Tako izbjegavamo skolnost grbljenju kad se uči leđno disanje. ali ne i gornji dio prsa. Općenita zamisao koju pokušavam zadržati u prvom planu ovakve lekcije je da je pretpostavka pjevačkog disanja pomicanje mišića. molim ga da svira ravnomjeran tempo tokom predaha kako bi pjevač naučio tu koordinaciju. zamolim studenta da stane uspravno sa što većim razmakom između nižih rebara i kuka. Ponekad ne postoji dobro razumijevanje abdominalnog pomicanja pa dozvolim studentima da stave svoje ruke na moja prsa i trbuh dok im pokazujem o čemu pričam. Sve su vježbe osmišljene da bi mišiće disanja pomaknule iz normalne. Ja pokušavam povezati disanje s određenim sportom kojim se pjevač bavi. i naša prva lekcija je gotova. Od početka on uči da je disanje element pjevanja i da je drugačije od bilo koje druge metode koju će naučiti. Ne može zamisliti da mu se prsa . Predasi u vokalizama su jednako važni kao i note jer su namijenjeni kako bi koordinirali kraj jedne rečenice i početak druge s udisanjem ritma između njih. Ova je zamisao važna jer su kruti mišići koji se ne miču štetni dobrom pjevanju. Tako disanje postaje sastavni dio vokalne linije i pjevačkog iskustva. Opipavanje leđa i slabina Kada se pjevačev epigastrij počne pomicati na. po meni. Kombiniramo vježbe disanja i vokalizedok god student ne osjeti neku vrstu širenja u leđima. ako ne i više. Ako igra baseball neka zamisli da drži palicu. Važno je povezati treniranje mišića za disanje s pjevanjem tako da student razmišlja o svom krajnjem cilju. Većina studenata ima poteškoće pri pomicanja epigastrija prema van. Ako ne osjeti nikakav pokret kažem mu da duboko udahne i da preuveliča pokretanje adbomena. a prsti straga. Njihovi se mišići čine tako krutim kao da se ne mogu istegnuti. pogotovo sportaši. Dok opipava svoje slabine i križa. Možda mu i kažem da stane na prste. Nakon nekoliko vježbi disanja nastavljam s vokalizama dok student drži svoje ruke na svojim prsima i trbuhu. Korištenje predaha za disanje Još jedna važna zamisao je ta da su ljestvice i arpeggi koje student pjeva osmišljene kako bi razvile njegovo disanje kao i kvalitetu i lakoću tona. zadovoljavajući način. uobičajene pozicije.

čak staviti ruke jedni drugima na ramena kako bi si pomogli s opuštanjem mišića vrata i glave. Pokušavam naći vježbe koje najbolje odgovaraju studentovim slabim točkama. plivanje. ništa više nego što bi trebao osjetiti spuštanje dok drži notu. Ista analogija vrijedi za serviranje u tenisu. Uobičajeni protuotrov za strah i tjeskobu je polagano. duboko disanje.spuštaju dok zamahuje palicom. Učim svoje studente kako da tiho dišu jer je učinkovitije. Promatranje svojih ruku i gledanje u ogledalo su dva načina kako studenti postanu svjesni te nepravilne metode disanja. članovi grupe mogu promatrati jedni druge. Draže mi je studenti dišu polako osim kada muzička rečenica zahtjeva hvatanje daha. Čujan simptom takvog korištenja grla je glasni udah ili dahtanje. Kažem studentima da ispruže ruke i dlanove okrenu prema dolje dok dišu. Uz treninge disanja u studiju. Isto tako postoji psihološki aspekt žurenja. pucanje golf loptice i većinu drugih sportova. 2. Stoga . Gimnastika isto potrebuje daj osjećaj podizanja. bešumni udah bolje priprema glas i manja je mogućnost da posuši grlo. straha. preporučam i program fizičke aktivnosti koji će pomoći studentu da ostane zdravim. Studenti koji dišu u kratkim trzajevima ne čine se da na vrijeme pripreme tijelo za pravilno pjevanje. Isto tako. Glasovni mehanizmi im nisu pripremljeni. grla im nisu otvorena i tako dalje. tjeskobe i drugih živčanih problema pri hvatanju daha. sinkroniziraju se s dahom da bi pripremili tijelo za zadani zadatak. Mišići su spremni ali ne i kruti. Ako se lekcije iz pjevanja podučavaju u razredu. U manje vremena više se daha može uvući u pluća. Kada je grlo pravilno otvoreno tada nema apsolutno nikakvog zvuka udisanja ni na nos ni na usta. kondicija važna je za dobro pjevanje i ja sve svoje studente savjetujem da se drže takvog režima. Dizanje ramena Zajednička greška među mladim pjevačima je dizanje ramena dok pjevaju. *** SIMPTOMI NEPRAVILNOG DISANJA 1. Taj koncept nije od koristi pri podučavanju pjevanja. Fizička sposobnost tj. Ako im se ramena podižu sa svakim udisajem ruke će im osjetiti trzaj. Uzrok tome je bio ranije opisan u dijelu o klavikularnom disanju. Svjesno korištenja grla kao ventila kako bi se prekinuo tok zraka iz pluća otvara put mnogim problemima od kojih najgori može izazvati oštećenje glasnica. U tjednima koji slijede student i ja ćemo raditi na različitim vježbama disanja za jačanje respiratornih mišića. Korištenje grla u svojstu ventila U poglavlju o fonaciji vidjet ćemo da se glasnice mogu smatrati ventilom na vrhu dušnika.

U tom slučaju velika je vjerojatnost da je i ostatak studentove muskulature slabo razvijen. a onda napuhavanje trbuha da izgleda što deblje moguće. Ovaj problem može biti uzrokovan nepravilnim konceptom disanja. Disanje je radnja mišića u pokretu. Baveći se tim problemom. Inzistiram li da tiho dišu za vrijeme njihove lekcije bit će skloniji da tako dišu i za vrijeme svojih javnih nastupa. Kruti mišići disanja Obično kad student pravilno diše može se vidjeti da se neki od njegovih mišića pomiču. Iako je to moguć način za dobiti Oscara za glumu. postoji mogućnost da su vanjski međurebreni i leđni mišići preslabi. (3) uvlačenje trbuha da izgleda što tanje moguće. Nakon što sam objasnio i pokazao studentu nekoliko vježbi on još uvijek ne može dobro održati notu. 3. pa predlažem niz razvojnih vježbi koje bi se trebale prakticirati u periodu od nekoliko tjedana. tražim druge uzroke. to nije najbolji način za pjevanje. Ponekad je uzrok nepravilnom izdahu studentovo agresivno uvlačenje epigastrijuma. U ostalim slučajevima. Najvažniji koncept ovih vježbi je da će konstantni pritisak na mišiće uzrokovati njihovo blagotvorno istezanje. 4. i (4) druge varijante ovih vježbi koje učitelj može izmisliti da bi postigao isti cilj. (2) stajanje uz klavir i guranje trbuha prema van tako da vas trbuh odgurne od klavira. uzrok su slabi abdominalni mišići koji su potrbni za pravilan izlazak daha. demonstriram kako je uvlačenje epigastrijuma savršen način da se postigne vokalna produkcija koju ima Marlon Brando u filmu „Kum“. Oni jednostavno ne razumiju što je sve uključeno u dobro disanje. Neke od vježbi koje pomažu epigastriju da se pomiče unutra i van su (1) ležanje na podu i disanje s teškom knjigom na trbuhu. a može izazvati i modrice ili neke druge ozljede. Nepravilno otpuštanje daha Neki studenti nisu u mogućnosti zadražati ton bez kolebanja ili gubitka visine tona čak i kad imaju dobar kapacitet pluća. dakle ne bi popravile pitanje krutosti. RAZVIJANJE SVIJESTI O MEHANIZMIMA DISANJA .mi se sviđa da studenti vježbaju malo preventivne medicine u svojim nastupima. Bilo koja vježba koja kažnjava mišiće udarcima ili primjenom brzih i trzajnih napinjanja pogoduje iskrivljenju. Ako se prsni koš spusti za vrijeme izdaha. a ponekad i dulje. a duboko disanje bi trebalo uzrokovati uočljivo pomicanje abdominalnih i leđnih mišića. Takve vježbe neće istegnuti mišiće.

Naravno. tražim od njih da probaju sljedeće: 1. abdomena i leđa. epigastriju i leđnim mišićima. Područja napetosti mišića može osjetiti pod prstima. Student zamišlja situaciju kad je bio ugodno iznenađen. U ovom položaju će osjetiti određenu napetost u mišićima oko prsnog koša. Nakon što im objasnim različite aspekte respiracije.. Izražavanje ugodnog iznenađenja Udisaj i istovremeno izgovaranje „Ah. nije neophodno provoditi ovu vježbu na tako ekstreman način. Djelomično (parcijalno) sjedenje Student se stavlja u položaj za sjedenje. te će reakcija mišića biti automatska. 3. kao što može osjetiti i unutrašnju napetost dijafragme.“ na način ugodnog iznenađenja je dobar primjer koordinacije daha i dušnika (larinksa) pomoću fiziologije.Jedan od temeljnih problema koje sam uočio kod studenata je nedostatak svijesti o naravi mehanizama disanja. ali u drugim omjerima nego kod djelomičnog sjedenja. ali mu stražnjica ostane oko 8 cm iznad stolice.. Ova vježba je povezana s pjevanjem pomoću povratnog daha. Ako naizmjence nekoliko puta ustane i djelomično sjedne. o čemu će biti više riječi poslije. 4. 2. Držanje teškog predmeta u ispruženoj ruci Ovom se vježbom postiže otprilike isto kao i djelomičnim sjedenjem. Nakon nekog vremena postao sam svjestan svakog mišića u tijelu. Držanje stolice u ispruženoj ruci stvara napetost u međurebrenim mišićima. zadatak učitelja je da pomogne studentu da održi takvu reakciju tako dugo da postane korisna u pjevanju. trebo bi postajati sve svjesniji vanjskih mišića koji sudjeluju u disanju. Kao i sa drugim instinktivnim aspektima pjevanja. Prvi put sam se susreo s vježnom ovog tipa kad sam stajao na vrućem teksaškom suncu držeći pušku „Garland M-1“ U ISPRUŽENOJ RUCI. Udisaj kroz rupicu BAVLJENJE SA SLABOM TJELESNOM GRAĐOM ILI MALENIM VITALNIM KAPACITETOM ..

Kao i kod prethodnih vježbi. Ova vježba se može proširiti do brojanja do 12 ili do 16 i za udisanje i za izdisanje. Zadržavanje daha Ova vježba se može kombinirati s prethodnom. Unutarnje dimenzije grudnog koša mogu se povećati istezanjem i produžavanjem interkostalnih mišića i mišića leđa.Pjevač može razviti veću prsnu šupljinu i veći vitalni kapacitet jačanjem svojih mišića prsišta. Student mora naučiti otpuštati zrak unaprijed određenom brzinom. Zamisao je da udahne i izdahne veći volumen zraka u duljem vremenskom periodu. udisanje brojeći do 2. te ligamenata. a ne kratkim i oštrim trzajima. a veća snaga omogućava jači tlak zraka i bolji zračni protok. itd. Što je duže ritmični period disanja. Sljedeće vježbe mogu biti korisne bilo kojem pjevaču. Također. Tako povećani kapacitet pluća omogućuje veću opskrbu daha. Ovo je važno jer veliki mišići mogu ojačati kako stezanjem tako i savijanjem. time povećavajući svoj kapacitet i kontrolu u isto vrijeme. I ovo ponavlja nekoliko puta za redom. 2. Prvo ga zamolim da udahne koliko god može brojeći do 4. a izdisanje brojeći do 8. Držanje mišića istegnutima svaki . Ritmično disanje Pjevač diše u ritmu što je dublje moguće i kontrolira udisaje i izdisaje. bez obzira na tjelsnu građu 1. u ovoj fazi treninga ne tražim pjevača da zadržava dah. nakon što student donekle poveća svoj vitalni kapacitet. više će se mišići istezati. Općenito. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 4. Ili se može izmjeniti tako da su različita vremena udisaja i izdisaja. pozorno pratim znakove hiperventilacije. to istezanje bi trebalo činiti pomoću konstantog tlaka. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 8. npr. od pjevača tražim da udahne koliko god može brojeći do 8. otpuštajući trbušnu šupljinu (abdomen). Nakon toga. Zamisao ove vježbe je da se zadržavanjem velike količine zraka mišići održavaju napeti i istegnuti. Studen u lošoj tjelesnoj kondiciji bi se mogao onesvjestiti ako se ne odmori između perioda dubokog disanja. Pri tome ne smije doći do osjećaja nasilnog izdisanja. svaki put pokušavajući udahnuti djelić više zraka od prethodnog puta.

Naučit će hodati po studiju dok pjeva i istovremeno drži pluća proširena tako da uzica ne padne. te ga tražim da pjeva mjesto da izdahuje u tišini brojeći do 4 ili do 8. S druge strane. čija je svrha razvoj snage ili tehnike. POVEĆAVANJE DULJINE GLAZBENE FRAZE Primarni razlog zašto je dobro disanje važno je dobra kvaliteta zvuka. student može pjevati vokalize ili pjesme s uzicom labavo pričvršćenom za prsa. postoje vježbe koje nazivamo „korisnima“. Smatram da student treba povezati sve što se radi u studiju sa pjevanjem. Moja su saznanja da čak i najmanji i najslabiji pjevač može poboljšati svoj vitalni kapacitet koristeći navedene vježbe. Također. Ovakav postupak nam je u kratkom roku postao uobičajen. Međutim. u opreci sa „vježbama za nastup“. Zadržavanje daha pomaže povećanju veličine prsa i njihove snage i zbog toga je korisno. pređa će pasti. 1. student će otkriti da je u stanju pjevati dulje glazbene fraze. Ponekad studentima oko prsa labavo pričvrstim komad pređe za pletenje i tražim od njih da drže prsa rastegnuta kako pređa ne bi pala na tlo. Obično može dulje pjevati nego ispuhivati zrak. Ovakve vježbe su dokazano dobar sport za muške studente koji ponosno muški šire prsa. a ne koriste se na koncertima. kad ne bi postojao problem fiziološkog aspekta isprsivanja ženskih grudi. 3. Raditi na širenju prsnog koša se može i izvan vokalnog studija. Vježbe bi mogle poslužiti i djevojakama. a drugi važan razlog je povećanje duljine glazbene fraze koji student može postići. postoji još nekoliko dodatnih prijedloga koji pomažu u svladavanju duljih fraza. bez obzira na to što ne zadržavamo dah za vrijeme pjevanja.put po jednu minutu će pojačati njihovu rastezljivost i gipkost. Nakon određenog perioda korištenja vježbi disanja. Moglo bi vam se učiniti da je zadržavanje zraka u suprotnosti sa konceptom pjevanja pomoću povratnog daha. Ako student opusti prsnu šupljinu. Pjevanje s proširenim plućima Gore spomenute vježbe uključujem u pjevanje što je prije moguće. Počinjanje na kraju i rad unazad . Kao mladi pjevači vježbali smo duboko disanje sjedeći na predavanjima i hodajući po kampusu. jedna minuta je prilično dugačko vrijeme za držanje daha. Međutim.

dvije trećine. tri četvrtine. 2. Kao što je to slučaj i sa ukrašavanjem u baroknom pjevaanju. Naučio sam kako regulirati tempo disanja kod dugačkih fraza pjevajući zadnjih par nota nekoliko puta. ali sam gotov s više od polovice cijele fraze. itd. te mogu završiti cijelu frazu s još neto slobodnog daha. . razdvajanje fraze je prepušteno pjevaču. ili je skladatelj predvidio da će pjevač frazu rastaviti u manje grupe. Bachovoj „Christ lag in Todesbanden“. ostala mi je polovica daha. mišići nauče kako pjevati određenu frazu i dobiju snagu da to čine bez većeg naprezanja. 3. možda ga neću biti u stanju izvesti od prve jer je potrebno određeno vrijeme kako bi se utrnirali mišići. pjevam do kraja fraze s više nego dovoljno daha. niti je potrebno završiti originalnu riječ i ubacivati kratke tekstove u svaku sekvencu u stilu srednjovjekovnog tropa. Nikada ne planiram frazu koja završava sa zadnjim dijelićem daha. Ovakav pristup nalazim vrlo korisnim u dugačkim ali brzim slijedovima tonova. Ako je izraz dosta dugačak. Za vrijeme nastupa frakcije su mi poredane tako da kad dođem do ½. Vezanje nota ne isključuje rastavljanje fraza. imaju pamćenje. kao i kod sporih. Kako prolazim ostale frakcije. Uvijek ostane nešto daha u pričuvi jer se grlo zatvara u trenutku izlaska zadnje količine zraka. a sekvence se mogu odvojiti kratkim dahovima.2 pokazuje kako je napisao kratke odmore između sekvenci kako bi naznačio stil izvedbe. zadržanih nota.Još kao student sam naučio da iako mišići nemaju mozak. Onda te male frakcije bilježim u partituru nekoliko nota iza ovih točaka tako da pokušam otpjevati malo dulje sa polovicom daha. U drugom notnom retku note su povezane. Publika u doba baroka je očito bila naviknuta na takvo rastavljanje riječi. a tada radeći unazad dodavanjem po par novih nota svaki sljedeći put. Prvi notni redak u Ilustraciji 2. pjevam ju u cjelosti nekoliko puta kako bih vidio u kojoj točki je izašla polovica moga daha. dvije trećine. Međutim. itd. kao u npr. nakon određenog vremena. ako izvođač tako želi. Dijeljenje fraze na frakcije Nakon rada na dugačkoj frazi od kraja unazad. Rastavljanje dugačkih baroknih fraza Uvjeren sam da nije bilo predviđeno da se neke fraze u arijama iz doba baroka otpjevaju u jednom dahu. Nije neophodno da se cijela fraza otpjeva u jednom jedinom dahu. a to nije dobro za pjevanje. znam točno koliko mi je daha ostalo i gdje se točno nalazim u frazi. Sljedeći primjeri ilustriraju Handelovo rastavljanje fraza u dvije slavne arije. Pa mi se učinilo da ih možda mogu naučiti da zapamte osjećaj kad uspijem završiti izraz sa sačuvanim dahom. Ili se u ariji nalazi sekcija za zbor.

tempo bi morao biti toliko brz da udah nije potreban. Naravno. moja sugestija nije da student udiše na svakom mogućem mjestu. ili na mjestu trećeg takta polovinki označenih točkama.3 udisaji se mogu uzimati na mjestima osminki koje su ovezane s četvrtinkama. nego samo tamo gdje je potrebno. Inače. tražim udisaje između sekvenci. ali onda bi veličanstvenost i stil djela bili izgubljeni. U Ilustraciji 2. te nova fraza počinje bez mjesta za udah.Ako je fraza studentu predugačka. Udisanje između sekvenci se čini posebno prikladnim u Bachovim arijama jer su krajevi njegovih fraza jako često smješteni na kratke slogove. Vjerojatno je bilo pjevača u Bachovo doba koji su mogli izv .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful