KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

Najveća čovjekova potreba je zrak. Ne postoji veća potreba nego ona za kisikom. Oduzmi čovjeku opskrbu kiskom i odmah će se početi boriti/naprezati. Uskrati mu zrak više od nekoliko minuta i čovjek umire. Svaka fizička radnja ovisi o zraku i o načinu kako dišemo. Onda nije ni čudno da bilo koja studija o pjevanju počinje ovim ključnim elementom.

DISANJE KAO ELEMENT PJEVANJA

1. Motor vokalnog procesa Udisaj je temelj na kojem se zasniva pjevanje i ispravno disanje je osnova dobrog pjevanja. Ono snabdjeva energiju za fonaciju, rezonancu i artikulaciju. Bez disanja ni jedan drugi element pjevanja ne bi funkcionirao. Možda je u ovom opažanju bio početak koncepta o udisaju kao „podrški“ pjevanja.

2. Podržano pjevanje Za udisaj se može reći da podražava pjevanje zato što je sine qua non izgovaranja glasova. Pojam „podrška“ je uobičajen u skoro svakoj metodi podučavanja, ali točno razumijevanje često nedostaje, vjerojatno zato što je „podrška“ psihološki pojam koji opisuje široki opseg osjećaja. Podrška je osjećaj oslobođene energije, pogotovo u gornjem abdomenu i okolo grudnog koša. Više od samog značenja potiska udisaja i toka udisaja je ono koje obuhvaća i otpor u larinksu/grlu koji balansira otpuštenu energiju u grudnom košu. Nepodržani ton može imati premalo potiska udisaja, previše toka udisaja, premalo otpora glasnica, premalo otpora mišića abdomena ili grudnog koša ili nepravilnu ravnotežu nekih od njih. Podrška ovisi o mišićnoj napetosti suprotnih mišića. U pjevanju mišići udisanja moraju se odupirati mišićima izdisanja ili će dah nekontrolirano pobjeći. Takav otpor stvara osjećaj napetosti tj. „podrške“ u grudnom košu, u abdomenu i križima. Pritisak se stvara u grudnom košu koji potiskuje u svim smjerovima, baš kao u automobilskoj gumi. Što je jača mišićna napetost to je jača podrška. Koordinacija mišića udisanja i izdisanja kontrolira količinu ispuštenog daha, njegovu snagu i tok. Pritisak daha može biti uspoređen s voltažom elektriciteta tj. količinom snage koja se koristi. Tok može biti spor ili brz, ravnomjeran ili neravnomjeran, legato or staccato i puno drugih varijacija.

VAŽNOST PRAVILNOG DISANJA 1. 2. Kako pripremiti vokalni aparat Svakog svog studenta pitam – „Koliko je važno pravilno disanje jednom pjevaču?“ Stalno dobivam iste odgovore – „Da mu pomognu otpjevati dugu rečenicu.“ Ispravno disanje priprema vokalni mehanizam za pjevanje. Produkt voltaže pomonžene s amperažom je vataža tj. kao kod gutanja. jači ton. količina odrađenog rada. spušta larinks/grkljan i diže velum/mekano nepce. a drugi visoki velum. mi prilagođavamo pritisak daha i tok daha prema otporu glasnica za mnoštvo tonova. Mogućnost pjevanja dugih rečenica je zadnji. kao što su „topao“. Pri opisu faringealne pozicije studentu uvijek govorim da larinks/grkljan mora biti nisko. Pozicija larinksa/grkljan i veluma/mekog nepca je suprotna jedna drugoj i te dvije radnje spuštanja larinksa i dizanja veluma događaju se istovremeno. boji glasa i intenzitetu vokalnog tona. kao što elektrokompanije su odlučile da je 220 volta sa 15 ampera bolje nego 110 volta sa 30 ampera da proizvedu 3300 watta u klima uređajima. Većina slikovitih pridjeva. oboje traže isti rezultat – veliki farinks/ždrijelo. Većina publike iz zapadnog svijeta više cijeni onaj zvuk koji zahtjeva što je više moguće prostora u farinksu/ždrijelu – mjesto iznad glasnica i iza jezika. Navedene radnje izazivaju takozvani „uleknuti grkljan“ koji je sa sviakim pravom omražen od većine učitelja. „taman“.“ Na što ja odgovaram – „Ne. mi povećavamo pritisak daha i smanjujemo tok daha da bi postigli bolji. ako ne i najmanje važan. niti stiskanjem brade prema prsima. . Baš kao što elektrokompanije opskrbljuju i kontroliraju odgovarajuću voltažu i amperažu u kućnoj struji da bi proizvele odgovarajuću vatažu u sijalicama i kućnim paparatim. „dubok“. „bogat“ i tako dalje. Prema tome naša zapadnjačka vježba disanja trenira mišiće farinksa da se šire i zadrže taj prostor što širim. Kako spustiti larinks/grkljan Larinks bi trebao biti potaknut na spuštanje indirektnim načinima. velum/mekano nepce visoko. Disanje otvara glasnice i duboko disanje otvara grlo. Ne bi trebao biti gurnut prema dolje povlačenjem jezika unazad.Kontrola pritiska daha i toka daha pridonosi glasnoći. opisuje tonove koji dolaze iz uvećanog farinksa/ždrijela. ovisno o njegovoj koordinaciji s glasnicama. razlog za vježbanje pravilnog disanja. Isto tako. Gdje jedan učitelj naglašava niski larinks. grlo široko i jezik prema naprijed da bi se napravio veliki prostor za bogat ton.

a gutamo puno puta dnevno. Mišići za gutanje tj. larinks se spušta bez napetosti jezika. Ako sternum ostane prema van i grudni koš ostane proširen larinks će ostati nisko čak i ako se pjeva uzlazna ljestvica. skoro kao refleksno pomicanje koljena kad ga se lupi po pateli. Nazalnost koja time rezultira student možda ne smatra mrskom. Nakon dugo vremena. Kada student postane pretjerano svjestan bilo kojeg oblika učenja pjevanja. Onda mu kažem da sad pokuša osjetiti vlastitu poziciju larinksa i otpjeva istu vokalizu. Kad je prsna kost podignuta prema naprijed i grudni koš je proširen. ili meko nepce. kad više nije koristio taj manirizam. Prije nekoliko godina učio sam zajedno s jednim dobrim pjevačem koji je imao naviku da stavlja svoju ruku na larinks prije svakog nastupa. pomiče ruku desetak centimetara. i onda duboko udahne. on obično zaboravlja druge važne dijelove. Kako podići meko nepce/velum Velum. Zato šti duboko dišemo samo svjesnim trudom. 3. Student može osjetiti spuštanje larinksa tako da vrh prsta lagano osloni na vrh svoje Adamove jabučice dok grlo miruje. Takva koncentracija nije pogodna za pravilne tehnike pjevanja zato što se student ne može koncentrirati na druge jednako potrebne tehnike. on čuje razliku. Složio se da bi taj pokret bio čudan za vrijeme javnog nastupa ali mu je bilo strašno teško riješiti se te navike. Ovake navike teško umiru. lako pomiču larinks gore dolje. . Mišići disanja moraju biti ojačani tokom dužeg vremena da bi mogli držati larinks spuštenim. može se vidjeti na stražnjem dijelu grla te može biti prepoznato zbog uvule/resice koja visi s njega. student postane tako zadubljen u pozicioniranje larinksa da ga moram omesti . mišići koji spuštaju larinks su slabiji od onih koji ga dižu. ali kad mu demonstriram kvalitetu tona s dignutim nepcem.Duboko disanje je pravilna metoda spuštanja larinksa. Dok je larinks u niskoj pozicji otpjevam vokalizu tako da može vidjeti da se larinks ne miče prema gore s uzlaznom ljestvicom. Suprotno mišićima za duboko disanje koji spuštaju larinks nalaze se mišići za gutanje koji ga vuku gore. Svako toliko. ali rezultati su vrijedni truda. grla i vilice zbog sternotiroidnih mišića koji su povezani sa sternumom (prsna kost) i donjih dijelom larinksa. Tako postaje svjesan jednog od najvažnijih zadataka u učenju pjevanja. tražim od njega da pogleda u moja usta i moje svjesno dizanje i spuštanje uvule. Samo nakon duže vokalne studije i vježbe student može očekivati da će moći na neodređeno vrijeme držati larinks u pravilnoj poziciji za pjevanje. Pitao sam ga zašto to radi i rekao mi je da provjerava da li mu je larinks spušten. Onda mu pokažem ton koji proizlazi ako je velum prenisko. kad je pod stresom. Ako student nije svjesan svog vlastitog mekog nepca. Prvo mu dam da osjeti moj larinks dok dišem. mišići jezika. primjetio sam da.

Ja im kažem da dišu na nos za vrijeme duge pauze i kad se kreću pozornicom jer je nos posebno opremljen da filtrira strane čestice iz zraka i da ga zagrije. Budući da se nepce spušta kad udišu na nos studenti me često pitaju da li da dišu samo na usta da bi zadržali uzdignuto nepce. Upozoravam studente na konstantno disanje na usta jer ono ima sklonost isušiti velum i farinks/ždrijelo. Čak i najbolji glasovi imaju problema ako je velum suh. kao i uvijek. Kako proširiti grlo Duboko disanje dozvoljava grlu da se širi dok se larinks spušta. Ova priprema bi se trebala dogoditi odmah nakon dugog udisaja na nos. više je zvonkosti i „prijenosa“ kod manje nazalnog tona zbog obogaćenih visokih gornjih tonova. Pjevačev zadatak je da drži grlo otvorenim dok pjeva. a velum diže. Neke od vježbi koje koristim za nisko meko nepce ovise o pravilnim navikama disanja i niskom larinksu. Ako ima nazalni glas dok govori. 4. To je bio jedini put da nije dobio aplauz na kraju arije. Za vrijeme kratkih pauza i između rečenica studenti bi trebali disati na usta zato što je to efikasniji način da se udahne puno zraka u kratkom vremenu i pomaže pripremiti vokalni instrument. Kada je u prvom činu započeo pjevati ariju zvučao je kao da ima vokalnih problema. Prirodna sklonost grla je da se zatvori ili opusti pri izdisaju tako da je pjevanje s otvorenim grlom umjetno nametnuta procedura. Druge su posebno osmišljene kako bi podigle velum. Gospodin Tucker je rekao da su u trenutku njegovog izlaska na scenu neki radnici otvorili velika vrata prema cesti i da je nalet hladnog vjetra osušio njegovo grlo i meko nepce. tokom prijenosa. kao što to može biti viđeno pri zijevanju ili uzdahu. To je automatska reakcija. gospodin Tucker je otpjevao kako to inače radi i ovacije koje je dobio su bile mješavina divljenja njegovom glasu i olakšanja da je njegova ranija poteškoća pri pjevanju bila kratkoga vijeka. je prekrasno pjevao. Nakon što je uspio rehidratizirati grlo. ne volim skretati nepotrebnu pažnju na meko nepce jer može izazvati krutost u tom predjelu koja je kontraproduktivna. Bez mogućnosti da se oporavi morao je izaći na scenu i otpjevati tu tešku ariju. Otkrivanje mekog nepca. najčešće je toliko priviknut na to da ne može prepoznati tu nazalnost. Disanje na nos ili usta. . Međutim. ali kasnije. Nekoliko mjeseci nakon toga pričali smo o toj izvedbi i on je spomenuo ariju iz prvog čina.Pokušavam uvjeriti studenta da iako nazalni ton zvuči kao da bi mogao „izletiti“. Zadnjih par grama zraka smije se udahnuti na usta. Jednu subotu sam slušao prijenos iz Metropolitan Opere i slavni tenor Richard Tucker pjevaoje Des Grieux iz Manon Lescaut. Na početku je teško studentu osjetiti svoje meko nepce.

studentu je lakše postići koordinaciju potrebnu za pravilno disanje. Tada će biti i predložene vježbe za jezik. Ako grlo nije otvoreno ne postoji ništa što usta i nos mogu napraviti da savladaju rezultirajuću plitkoću tona. Prije sam spomenuo da zijevanje sugerira osjećaj otvorenog farinksa. Za vrijeme uzdaha grlo ostaje otvoreno i jezik je opušten. Međutim. ali čini se da se diskusija vrti oko položaja vrha jezika.Na neki način grlo je najvažniji rezonator zato što je prvi otvor kroz koji fonirani zvuk mora proći. Budući da su glavni mišići grla konstriktori koji se koriste za gutanje. opisivanje različitih načina disanja je na neki način kao odvajanje pojedinih faza hodanja. rezonanci i artikulaciji. ali kako zijevanje napreduje tako se jezik ili grbi ili skvrčava unazad prema grlu te se zidovi farinksa ukrute. Taj novi zvuk je možda teško prihvatiti tako da ga uvijek isponova moram uvjeravati da prigušeno zvuči samo iznutra. Dovljno je reći da u svrhu disanja jezik mora tiho ostati van grla. Tako da ja ne koristim puno vježba sa zijevanjem za vrijeme lekcije jer je jezik obično previše poaknut unazad. Uzdisanje je reakcija na zadovoljstvo i dobro stanje duše i tako se predaje kao pozitivni pristup podučavanju i pjevanju. Pričati o „koljenastom hodu“ ili „zglobnom hodu“ ne isključuje uporabu i koljena i skočnog . Trubasti osjećaj obično brzo prođe kad se studen t privikne na novi osjećaj proširenog farinksa. Primjetio sam da kad grlo ostane otvoreno pjevač na početku ima „trubasti“ osjećaj ili da je kvaliteta tona prigušena. Jezik je jako važan dio pjevanja pa će ponovo biti obrađen u poglavljima o fonaciji. teško je naučiti mišiće za širenje kako da zadrže grlo otvorenim. Isto tako psihologija uzdaha je korisnija za budno. 5. Glasan uzdah je dobar primjer fonacije s otvorenim grlom. fokusirano pjevanje od zijevanja. Često koristim diktafon da mu pokažem pravu kvalitetu tona koji stvara. Često je položaj jezika stvar oko kojeg se učitelji pjevanja ne slažu. Jezik prema naprijed Položaj jezika je isto povezan s disanjem i konačni je oblik otvorenog grla. Na početku zijevanja jezik je ispružen ravno u ustima i opušten. Kroz razumijevanje vlastite građe/stasa. pogotovo na kraju zijevanja. Uzdah – glasan ili bezglasan – čini se kao puno bolja vježba od zijevanja. *** RAZNI NAČINI DISANJA Meni se sviđa podučavanje disanja tako da ga podijelim na njegove različite fizičke oblike. Tako je većina našeg početnog posla kao učitelja napravljena tako da se suprotstavlja sklonosti grla da se zatvori. Većina učitelja se slaže da bi stražnji dio jezika trebao biti prema prema naprijed tako da epiglotis ne upada u laringofarinks.

Pokret prema unutra i prema dolje nije potreban za izdisanje i većina pjevača uoče da njihovi mišići za disanje bolje funkcioniraju ako im se sternum ne miče gore. Interkostalni mišići su dobili ime po svojoj povezanosti s rebrima. izdiše ili zadržava dah. kao što je prikazano u dijagramu. Rebra nisu ta koja uzrokuju širenje pluća i pluća se mogu stisnuti prilikom izdisaja bez da se rebra spuste. Ne možemo disati bez zajedničkog korištenja interkostalnih mišića. Gledano s druge strane. ošita/dijafragme i abdomena. pomaže nam ako odvojimo pojedine faze disanja kako bi se mogli koncentrirati na određeni dio tijela. Dajući na taj način više mjesta plućima kad se napune zrakom. Međutim. dolje sa svakim udahom. Budući da je sternum pod kutom. Za držati sternum što dalje od kičme potrebna je vježba. Torakalno/prsno disanje Po definiciji svi načini disanja su torakalni. . tako da se interkostalno disanje može još nazvati „rebreno disanje“. 1. Pokret sternuma Sternum može ostati na istom mjestu jednom kad se pomaknuo prema naprijed. 2. pokret se osjeti odozdola gdje se rebra hvataju na solarnom pleksusu. bilo bi nemoguće hodati bez uporabe i koljena i skočnog zgloba. jer se zrak udiše u pluća.1. koja se u potpunosti nalaze u toraksu. Vanjski interkostalno mišići povlače grudni koš prema van i tu ga zadržavaju. S vremenom student se navikne na držanje i više nije svjestan širenja grudnog koša. Interkostalno/međurebreno disanje Pojmovi interkostalno i torakalno disanje se često naizmjence koriste. sternum se može pomicati prema van bilo da pjevač udiše. Taj je pokret u potpunosti mehanički i skeletni tj.zgloba pri hodu. Novom studentu obično započinjem lekciju s objašnjenjem da bi se prsna kost trebala pomaknuti što dalje od kičme. smanjujući veličinu toraksa. koristeći taj izraz student se fokusira samo na grudni koš i sternum/prsnu kost. Ako interkostalni mišići čvrsto pridržavaju grudni koš epigastrij može bolje kontrolirati dijafragmu. Naravno. Kod dubokog disanja prsna se kost pomiče prema gore i prema naprijed. Ilustracija 2. tj. iz prsišta. Budući da nije potreban za disanje takav je pokret sternuma možda bolje gledati kao dio pravilnog držanja za pjevanje. Isto je kao i kod disanja. Tako da pokretanje grudnog koša može biti smatrano mehaničkim i skeletanim. a ne za disanje. Ako rebra nisu dovoljno ukrućena abdominalni mišići će ih povući unutra.

Dok se prsa dižu u ramenima ne bi trebalo biti osjećaja ukočenosti niti bi prsa smjela biti toliko visoko da je disanje otežano. Kao drugi pojam za „visokogrudno disanje“ . Vjerujem da se najbolje disanje može postići kad se rebra ne miču van.l empirijsko objašnjenje kao ovo obično zadovolji studenta. Teenageri spremno prihvaćaju proširena prsa jer postoji nešto muževno u tom držanju.Unutranji interkostalni mišići spuštaju grudni koš u njegovu normalnu poziciju odmaranja. 3. Ramena bi se trebalo poticati da ostanu ravna i jednako udaljena od sternuma i kičme. klavikularno disanje je u nemilosti. i to sa svakim pravom. Obično student u zrcalu vidi da je pravilno držanje za pjevanje isto tako fizički privlačno. To nije dobar model za pjevače zbog prisutne rigidnosti. odvraćanje pravile potpore. West point „podupirač“ je ekstremni primjer torakalnog i klavikularnog pokreta. Radiklani pokret gornjeg dijela prsa ne pruža nikakvu pomoć pri pjevanju i predstavlja puno problema. djevojke se ne prilagođavaju tako lako zbog dodatne težine novorazvijenih grudi. ali se lopatice ne dodiruju i u njima nema osjećaja napetosti. Objasnim da interkostalni mišići šire grudni koš i drže ga osim za vrijeme duge pauze kada se rebra povlače u normalniju/prirodniju poziciju. Složeni sustav mišića koji pomiče sternum. kao što su niže opisane vježbe. grudni koš i gorni dio prsa je presložen da bih se njime bavio u lekciji. Vrhovi ramena su dovoljno pomaknuta unazad da uklone bilo koju naznaku nemarnog držanja. savijanju vrata. Djevojke često nerado prihvaćaju držanje koje se čini da izbacuje prsa prema van.koji se može pomicati nevezano bez obzira na disanje. Gledano s druge strane. U pravilnom disanju ne bi trebalo biti skoro nikakvog osjećaja pokretanja u klavikulama. U vojničkom držanju postoji sklonost uvlačenju abdomena. kao što je pomicanje larinksa iz pozicije. Sklopovi interkostalnih živaca antagoniziraju jedni druge i najbolje ih je ojačati vježbama koje proširuju grudni koš i drže ga čvrsto. Ovdje nam opet zrcalo . Kao i sa njima. Sudjelovanje mišića sternokleidomastoideusa je nepotrebno i trebalo bi se oduprijeti držanjem vrata i glave u opuštenom stanju. unutra nego ostanu na mjestu. pojam „klavikularno disanje“ fokusira studenta na dio kostura – gornji dio prsa. Funkcionalno. gornji dio prsa se diže i postoji sklonost da se ramena pomaknu prema gore ili prema van. povlačenja brade. nekontroliranje ispuštanje daha i ometanju faringealne rezonance zbog skraćivanja vrata. Kako se sternum miče od kičme. Ti se mišići isto tako opiru pokretu rebara prema van i na taj način ga drže na mjestu da bi zadržali oslonac. i ništa od toga ne pridonosi dobrom pjevanju. Klavikularno disanje Studenta uvijek upoznajem s ovim oblikom disanja u isto vrijeme kad i sa torakalnim i interkostalnim.

Za tako veliki mišić dijafragma u stvari ima relativno malo senzora. slušaj svoju mamu i stani uspravno kao dama.“ Pa im i ja kažem – Dobro. Iako ima svu tu veličinu i važnost za pjevanje dijafragmu je jako teško osjetiti. a opušta se pri izdisanju. Tako da je većina vježbi koje se kasnije spominju napravljena tako da ojačaju dijafragmu zajedno s okolnim mišićima. Jednom kad je savinut biceps ne može nazad gurnuti ruku i podlakticu prema dolje. kao da li je u ruci uteg. Abdominalno disanje Složena grupa snažnih mišića gornjeg abdomena – epigastrij – je povezana na takav način vrši jaki utjecaj na dijafragmu. Dijafragma je praktički skrivela u grudnom košu i može se naći jedino pritiskanjem prstiju ispod donjih rebara. Pri pravilnom disanju epigastrij se pomiče prema van pri udisaju i relativno se čvrsto drži pri izdisaju. Koordinacija tih mišića određuje koliko se sporo ili brzo ruka diže i spušta. ali se ne bi smjeli namjerno/svjesno uvlačiti. Dijafragmalno disanje Svako disanje je dijafragmalno. 5. Stari koncept „pankostalnog“ disanja tj. zbog napetosti koja nastaje u vokalnom mehanizmu i sklonosti da se larinks podigne. guranje ili istiskivanje zraka.pomaže da im pokaže da to držanje ni približno ne izgleda pretjerano kako se čini. Micanje zraka u i iz pluća nije moguće bez djelovanja dijafragme. Mora postojati suprotni mišić – triceps – koji povlači ruku prema dolje dok se biceps opušta. Zrak koji izlazi kontrolira druga grupa mišića.“ 4. Kako se to događa bit će objašnjeno u sljedećim pasusima. ne pridonosi kvaliteti koja se u današnje vrijeme općenito podučava. Na ovaj isti način dijafragma mora biti u koordinaciji s okolnim mišićima da bi disanje bilo učinkovito. To savijanje izaziva djelomični vakum u plućima i zrak navre u pluća da popuni prazninu. Ovi mišići se mogu lagano povući prema unutra pri izdisaju. zbog čega je teško biti svjestan njenog kretanja osim micanja abdominalnih mišića. Zbog toga su neki stari učitelji naizmjence pričali o dijafragmalnom i abdominalnom disanju. Mislim da je važno studentu objasniti da se dijafragma savija/napreže i stišće pri udisanju. pogotovo da joj dozvoljava lagano i ujednačeno opuštanje. pomažu odlučiti koliko je povezane snage potrebno u svakom mišiću da izvrši svoj zadani zadatak. Radnja dijafragme može biti uspoređena s bicepsom koji se savija/napreže da bi dignu ruku i podlakticu. Postoji skroz drugačiji osjećaj kod normalne mišićne energije udisanja i one kontrolirane koja je potrebna za pjevanje. . Dosta je djevojaka reklo – „ Moja majka je rekla da bih trebala ovako stajati i kad ne pjevam. Isto tako vanjske snage. Budući da se dijafrgma opušta pri izdisaju ne može sama vršiti silu nad zrakom koji izlazi.

tanjurasti mišići pružaju veliki izvor snage i podrške za duboko disanje baš kao kod dizanja teških predmeta. Nekoliko tih vježbi opisane su u sljedećim poglavljima gdje diskutiram specifične probleme. Abdominalno disanje može biti podučavano na najočitiji način jer student može i vidjeti i osjetiti mišiće epigastrija dok se pomiču. Na taj način oni su suprotni u odnosu na potezanje rebara od strane epigastrija i pomažu pri ravnomjernom opuštanju dijafragme. Nadalje. Mišići donjeg dijela leđa su posebno prikladni za pružanje otpora pri povlačenju tokom izdisaja. Za širenje leđa nije potrebo pogrbiti ramena prema naprijed jer bi ti primoralo sternum i grudni koš da se spuste. Dok je gornji abdomen na mjestu. Mišići leđa moraju biti uravnoteženi s prsima. Zbog poteškoće pri treniranju leđnih mišića student treba posebne vježbe osmišljene da bi promicale osjećaj širenja leđa. Klavikuli ostaju horizontalno. On izravno može nadzirati epigastrij i naučiti kako ga precizno regulirati. donji se abdomen postepeno povlači unutra pridonoseći dobroj/pravilnoj kontroli daha. a vrhovi ramena su jednako udaljeni od sternuma i kičme. student se bolje povezuje s novim konceptom abdominalnog disanja jer su rezultati brzi i direkto proporcionalni promjenama koje on primjenjuje na svoje mišiće. Epigastrij se u stvari ne pomiče prema van dok pjevam. . tako i pjevačko disanje može biti poboljšano upotrebom leđnih mišića da bi se umanjilo naprezanje epigastrija. Leđno disanje Jedan od načina/oblika disanja koji je postao poznatiji i važniji u zadnje vrijeme je upotreba leđnih mišića. Primarna funkcija leđnih mišića je da kostur drži ravnim i ne savijaju se voljno pri disanju kao što to čini epigastrij. Baš kao što je i dizanje s pravilno uspravnim i napetim leđima učinkovitije od dizanja samo upotrebom adbominalnih mišića. rebrima i abdomenu. Ovi teški. Dobra je vježba tako da osjetimo širenje leđnih mišića dok zadržavamo sternum i grudni koš prema van. Budući da su to mišići koji općenito funkcioniraju kontraktirajući se teško ih je istrenirati da se šire i drže grudni koš kao što to rade interkostalni (mišići).Da bih izbjegao osjećaj uvlačenja epigastrija pokušavam koristiti lagani pritisak prema van. U pravilno držanju pjevača lopatice su ravne. Pri učinkovitom disanju leđni se mišići šire zajedno s interkostalnima da bi pomogli zadržati grudni koš prema van. 6. Niti bi lopatice smjele stršiti van dok se leđa šire. Naučiti kako koristiti leđne mišiće nije lako kao poboljšati abdominalno disanje. ali ta pomisao pomaže da prevaziđem sklonost da se brzo povuče prema unutra. ali se ne dodiruju. Kada su leđni mišići pravino napeti oni omogućavaju epigastriju da bude fleksibilniji i neovisan.

Kada se odmaknu od zida mogu vidjeti da li im držanje ostaje isto ili su se pogrbili. interkostalno i klavikularno – kao jedinicu. Nakon nekoliko ljestvica. klavikularni. Dok pjeva vokalizu. postavljam zrcalo tako da se nalazi nasuprot mjesta gdje stoje uz zid tako da mogu vidjeti da im držanje nije ukočeno kao što im se čini. Razvijanje držanja (posture) Ako on. uravnotežena napetost proizvodi simetrični stav koji je i ucinkovit i privlačan. ali stvara osjećaj držanja koji je bolji za pjevanje od normalnog. U prvom činu disanja mogu vidjeti š koliko on već zna o disanju – možda je već imao lekcije iz pjevanja – i koliko pojmova ću ga morati naučiti. dijafragmalni. abdominalni i leđni – moraju biti kombinirani za učinkovito disanje za pjevanje. Opipavanje epigastrija Kada student počne koristiti pravilno držanje. počinjem s skeletalnim aspektima i aspektima držanja (posture). Ako je moguće. kažem mu/joj da stane uz zid pokušavajući da ga dodiruje glavom. ali počinje razvijati svjesnost koja je potrebna za daljnje lekcije. Baš kao što koljeno i skočni zglob moraju surađivati pri hodanju. stražnjicom. Ako još nije učio pjevanje i ne zna ništa o pjevačkom disanju. pogotovo ona. Općenito. Želim da student osjeti kako se pomiče njegov . Možda neće bolje pjevati. Očito je da je ovo čudna poza za pjevanje. Sternum se pomiče prema van. zamolim ga da se odmakne od zida i zadrži držanje. nogama i petama. Kad oni to čine. PRIMJER LEKCIJE DISANJA Nakon što sam objasnio vrste disanja i različite dijelove tijela koji su uključeni.Svi oblici disanja – torakalni. ali njihovo je držanje bolje nego prije. različiti dijelovi disanja moraju zajedno raditi. prsa se pomiču prema gore i grudni koš se širi. Kažem mu da ponovo otpjeva ljestvicu ili vokalizu stojeći uz zid. ramenima. tako da ne ometaju udisaj i izdisaj. interkostalni. kažem mu da jednu ruku stavi na gornji dio prsa a drugu na svoj epigastrij. mislim na prva tri načina disanja – torakalno. leđima. pitam ga da li ima ikakvog pokreta. ima poteškoća pri dizanju toraksa u svoju pravilnu poziciju. Pokazujem studentima da je taj pokret mehanički tako da im demonstriram da ja mogu proširiti rebra i prsa dok pričam. neformalnog držanja. Većina se studenata malo pogrbi kad se odmakne od zida. promatram učenika kako diše dok pjeva jednostavnu vježbu.

Možda mu i kažem da stane na prste. Tako disanje postaje sastavni dio vokalne linije i pjevačkog iskustva. Dok opipava svoje slabine i križa. ako ne i više. pogotovo sportaši. Kada pijanist svira akorde s vokalizama. i naša prva lekcija je gotova. zamolim studenta da stane uspravno sa što većim razmakom između nižih rebara i kuka. Općenita zamisao koju pokušavam zadržati u prvom planu ovakve lekcije je da je pretpostavka pjevačkog disanja pomicanje mišića. Ponekad ne postoji dobro razumijevanje abdominalnog pomicanja pa dozvolim studentima da stave svoje ruke na moja prsa i trbuh dok im pokazujem o čemu pričam. Predasi u vokalizama su jednako važni kao i note jer su namijenjeni kako bi koordinirali kraj jedne rečenice i početak druge s udisanjem ritma između njih. Ako igra baseball neka zamisli da drži palicu. Njihovi se mišići čine tako krutim kao da se ne mogu istegnuti. Ako ne osjeti nikakav pokret kažem mu da duboko udahne i da preuveliča pokretanje adbomena. uobičajene pozicije. kažem učeniku da stavi ruke na svoje slabine tako da su palčevi sprijeda. Većina studenata ima poteškoće pri pomicanja epigastrija prema van. Nakon nekoliko vježbi disanja nastavljam s vokalizama dok student drži svoje ruke na svojim prsima i trbuhu. Mišićni pokret prije zamaha je skoro kao osjećaj dizanja u pjevačkom disanju.epigastrij. a prsti straga. Opipavanje leđa i slabina Kada se pjevačev epigastrij počne pomicati na. Važno je povezati treniranje mišića za disanje s pjevanjem tako da student razmišlja o svom krajnjem cilju. Do tada će proći bar pola sata. ali ne i gornji dio prsa. zadovoljavajući način. Ponovo pjevamo vokalize i on tako saznaje da li mu se slabine i leđa pomiču. Tako izbjegavamo skolnost grbljenju kad se uči leđno disanje. po meni. Ja pokušavam povezati disanje s određenim sportom kojim se pjevač bavi. Od početka on uči da je disanje element pjevanja i da je drugačije od bilo koje druge metode koju će naučiti. Ova je zamisao važna jer su kruti mišići koji se ne miču štetni dobrom pjevanju. Kombiniramo vježbe disanja i vokalizedok god student ne osjeti neku vrstu širenja u leđima. Korištenje predaha za disanje Još jedna važna zamisao je ta da su ljestvice i arpeggi koje student pjeva osmišljene kako bi razvile njegovo disanje kao i kvalitetu i lakoću tona. Najčešće se ne pomiču pa za to nudim vježbu koja će potaknuti te dijelove da se šire. Ne može zamisliti da mu se prsa . molim ga da svira ravnomjeran tempo tokom predaha kako bi pjevač naučio tu koordinaciju. Sve su vježbe osmišljene da bi mišiće disanja pomaknule iz normalne.

Stoga . *** SIMPTOMI NEPRAVILNOG DISANJA 1. Fizička sposobnost tj. čak staviti ruke jedni drugima na ramena kako bi si pomogli s opuštanjem mišića vrata i glave. pucanje golf loptice i većinu drugih sportova. duboko disanje. Kažem studentima da ispruže ruke i dlanove okrenu prema dolje dok dišu. članovi grupe mogu promatrati jedni druge. preporučam i program fizičke aktivnosti koji će pomoći studentu da ostane zdravim. Studenti koji dišu u kratkim trzajevima ne čine se da na vrijeme pripreme tijelo za pravilno pjevanje. straha. Čujan simptom takvog korištenja grla je glasni udah ili dahtanje. Pokušavam naći vježbe koje najbolje odgovaraju studentovim slabim točkama. Draže mi je studenti dišu polako osim kada muzička rečenica zahtjeva hvatanje daha. Promatranje svojih ruku i gledanje u ogledalo su dva načina kako studenti postanu svjesni te nepravilne metode disanja. kondicija važna je za dobro pjevanje i ja sve svoje studente savjetujem da se drže takvog režima. Ako se lekcije iz pjevanja podučavaju u razredu. Ista analogija vrijedi za serviranje u tenisu. U tjednima koji slijede student i ja ćemo raditi na različitim vježbama disanja za jačanje respiratornih mišića. Korištenje grla u svojstu ventila U poglavlju o fonaciji vidjet ćemo da se glasnice mogu smatrati ventilom na vrhu dušnika. Uz treninge disanja u studiju. Isto tako postoji psihološki aspekt žurenja. Glasovni mehanizmi im nisu pripremljeni. Učim svoje studente kako da tiho dišu jer je učinkovitije. tjeskobe i drugih živčanih problema pri hvatanju daha. plivanje. bešumni udah bolje priprema glas i manja je mogućnost da posuši grlo. Gimnastika isto potrebuje daj osjećaj podizanja. Dizanje ramena Zajednička greška među mladim pjevačima je dizanje ramena dok pjevaju.spuštaju dok zamahuje palicom. Taj koncept nije od koristi pri podučavanju pjevanja. Kada je grlo pravilno otvoreno tada nema apsolutno nikakvog zvuka udisanja ni na nos ni na usta. 2. grla im nisu otvorena i tako dalje. Mišići su spremni ali ne i kruti. Isto tako. Uobičajeni protuotrov za strah i tjeskobu je polagano. Svjesno korištenja grla kao ventila kako bi se prekinuo tok zraka iz pluća otvara put mnogim problemima od kojih najgori može izazvati oštećenje glasnica. ništa više nego što bi trebao osjetiti spuštanje dok drži notu. U manje vremena više se daha može uvući u pluća. sinkroniziraju se s dahom da bi pripremili tijelo za zadani zadatak. Ako im se ramena podižu sa svakim udisajem ruke će im osjetiti trzaj. Uzrok tome je bio ranije opisan u dijelu o klavikularnom disanju.

Nepravilno otpuštanje daha Neki studenti nisu u mogućnosti zadražati ton bez kolebanja ili gubitka visine tona čak i kad imaju dobar kapacitet pluća. to nije najbolji način za pjevanje. tražim druge uzroke. Takve vježbe neće istegnuti mišiće. Nakon što sam objasnio i pokazao studentu nekoliko vježbi on još uvijek ne može dobro održati notu. a može izazvati i modrice ili neke druge ozljede. a onda napuhavanje trbuha da izgleda što deblje moguće. Najvažniji koncept ovih vježbi je da će konstantni pritisak na mišiće uzrokovati njihovo blagotvorno istezanje. demonstriram kako je uvlačenje epigastrijuma savršen način da se postigne vokalna produkcija koju ima Marlon Brando u filmu „Kum“. RAZVIJANJE SVIJESTI O MEHANIZMIMA DISANJA . pa predlažem niz razvojnih vježbi koje bi se trebale prakticirati u periodu od nekoliko tjedana. 4. U tom slučaju velika je vjerojatnost da je i ostatak studentove muskulature slabo razvijen. Disanje je radnja mišića u pokretu. uzrok su slabi abdominalni mišići koji su potrbni za pravilan izlazak daha. dakle ne bi popravile pitanje krutosti.mi se sviđa da studenti vježbaju malo preventivne medicine u svojim nastupima. Ako se prsni koš spusti za vrijeme izdaha. a ponekad i dulje. Ovaj problem može biti uzrokovan nepravilnim konceptom disanja. Bilo koja vježba koja kažnjava mišiće udarcima ili primjenom brzih i trzajnih napinjanja pogoduje iskrivljenju. Neke od vježbi koje pomažu epigastriju da se pomiče unutra i van su (1) ležanje na podu i disanje s teškom knjigom na trbuhu. Kruti mišići disanja Obično kad student pravilno diše može se vidjeti da se neki od njegovih mišića pomiču. (3) uvlačenje trbuha da izgleda što tanje moguće. Inzistiram li da tiho dišu za vrijeme njihove lekcije bit će skloniji da tako dišu i za vrijeme svojih javnih nastupa. Iako je to moguć način za dobiti Oscara za glumu. a duboko disanje bi trebalo uzrokovati uočljivo pomicanje abdominalnih i leđnih mišića. Baveći se tim problemom. (2) stajanje uz klavir i guranje trbuha prema van tako da vas trbuh odgurne od klavira. U ostalim slučajevima. postoji mogućnost da su vanjski međurebreni i leđni mišići preslabi. i (4) druge varijante ovih vježbi koje učitelj može izmisliti da bi postigao isti cilj. Ponekad je uzrok nepravilnom izdahu studentovo agresivno uvlačenje epigastrijuma. 3. Oni jednostavno ne razumiju što je sve uključeno u dobro disanje.

Udisaj kroz rupicu BAVLJENJE SA SLABOM TJELESNOM GRAĐOM ILI MALENIM VITALNIM KAPACITETOM . ali u drugim omjerima nego kod djelomičnog sjedenja. o čemu će biti više riječi poslije. te će reakcija mišića biti automatska. Područja napetosti mišića može osjetiti pod prstima. Naravno. abdomena i leđa. kao što može osjetiti i unutrašnju napetost dijafragme. Ova vježba je povezana s pjevanjem pomoću povratnog daha.“ na način ugodnog iznenađenja je dobar primjer koordinacije daha i dušnika (larinksa) pomoću fiziologije.. nije neophodno provoditi ovu vježbu na tako ekstreman način. Nakon što im objasnim različite aspekte respiracije. Nakon nekog vremena postao sam svjestan svakog mišića u tijelu. U ovom položaju će osjetiti određenu napetost u mišićima oko prsnog koša. Kao i sa drugim instinktivnim aspektima pjevanja. trebo bi postajati sve svjesniji vanjskih mišića koji sudjeluju u disanju. Djelomično (parcijalno) sjedenje Student se stavlja u položaj za sjedenje. epigastriju i leđnim mišićima. Ako naizmjence nekoliko puta ustane i djelomično sjedne.. tražim od njih da probaju sljedeće: 1. Student zamišlja situaciju kad je bio ugodno iznenađen.Jedan od temeljnih problema koje sam uočio kod studenata je nedostatak svijesti o naravi mehanizama disanja. 3. 4. Izražavanje ugodnog iznenađenja Udisaj i istovremeno izgovaranje „Ah. ali mu stražnjica ostane oko 8 cm iznad stolice. Držanje stolice u ispruženoj ruci stvara napetost u međurebrenim mišićima. zadatak učitelja je da pomogne studentu da održi takvu reakciju tako dugo da postane korisna u pjevanju. Držanje teškog predmeta u ispruženoj ruci Ovom se vježbom postiže otprilike isto kao i djelomičnim sjedenjem. Prvi put sam se susreo s vježnom ovog tipa kad sam stajao na vrućem teksaškom suncu držeći pušku „Garland M-1“ U ISPRUŽENOJ RUCI. 2..

Pjevač može razviti veću prsnu šupljinu i veći vitalni kapacitet jačanjem svojih mišića prsišta. Zadržavanje daha Ova vježba se može kombinirati s prethodnom. Što je duže ritmični period disanja. Tako povećani kapacitet pluća omogućuje veću opskrbu daha. više će se mišići istezati. te ligamenata. Ova vježba se može proširiti do brojanja do 12 ili do 16 i za udisanje i za izdisanje. Ritmično disanje Pjevač diše u ritmu što je dublje moguće i kontrolira udisaje i izdisaje. od pjevača tražim da udahne koliko god može brojeći do 8. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 4. bez obzira na tjelsnu građu 1. 2. svaki put pokušavajući udahnuti djelić više zraka od prethodnog puta. Držanje mišića istegnutima svaki . Sljedeće vježbe mogu biti korisne bilo kojem pjevaču. Ovo je važno jer veliki mišići mogu ojačati kako stezanjem tako i savijanjem. a izdisanje brojeći do 8. Student mora naučiti otpuštati zrak unaprijed određenom brzinom. pozorno pratim znakove hiperventilacije. Kao i kod prethodnih vježbi. itd. Nakon toga. a ne kratkim i oštrim trzajima. Također. npr. Ili se može izmjeniti tako da su različita vremena udisaja i izdisaja. udisanje brojeći do 2. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 8. Prvo ga zamolim da udahne koliko god može brojeći do 4. Studen u lošoj tjelesnoj kondiciji bi se mogao onesvjestiti ako se ne odmori između perioda dubokog disanja. otpuštajući trbušnu šupljinu (abdomen). time povećavajući svoj kapacitet i kontrolu u isto vrijeme. u ovoj fazi treninga ne tražim pjevača da zadržava dah. Unutarnje dimenzije grudnog koša mogu se povećati istezanjem i produžavanjem interkostalnih mišića i mišića leđa. Općenito. I ovo ponavlja nekoliko puta za redom. a veća snaga omogućava jači tlak zraka i bolji zračni protok. Zamisao ove vježbe je da se zadržavanjem velike količine zraka mišići održavaju napeti i istegnuti. Pri tome ne smije doći do osjećaja nasilnog izdisanja. to istezanje bi trebalo činiti pomoću konstantog tlaka. nakon što student donekle poveća svoj vitalni kapacitet. Zamisao je da udahne i izdahne veći volumen zraka u duljem vremenskom periodu.

S druge strane. a ne koriste se na koncertima. Zadržavanje daha pomaže povećanju veličine prsa i njihove snage i zbog toga je korisno. student će otkriti da je u stanju pjevati dulje glazbene fraze. Također. kad ne bi postojao problem fiziološkog aspekta isprsivanja ženskih grudi. jedna minuta je prilično dugačko vrijeme za držanje daha. Nakon određenog perioda korištenja vježbi disanja. Međutim. pređa će pasti. Ponekad studentima oko prsa labavo pričvrstim komad pređe za pletenje i tražim od njih da drže prsa rastegnuta kako pređa ne bi pala na tlo. postoji još nekoliko dodatnih prijedloga koji pomažu u svladavanju duljih fraza. Međutim. Ovakve vježbe su dokazano dobar sport za muške studente koji ponosno muški šire prsa. Obično može dulje pjevati nego ispuhivati zrak.put po jednu minutu će pojačati njihovu rastezljivost i gipkost. Kao mladi pjevači vježbali smo duboko disanje sjedeći na predavanjima i hodajući po kampusu. Raditi na širenju prsnog koša se može i izvan vokalnog studija. bez obzira na to što ne zadržavamo dah za vrijeme pjevanja. 3. Počinjanje na kraju i rad unazad . te ga tražim da pjeva mjesto da izdahuje u tišini brojeći do 4 ili do 8. čija je svrha razvoj snage ili tehnike. Pjevanje s proširenim plućima Gore spomenute vježbe uključujem u pjevanje što je prije moguće. student može pjevati vokalize ili pjesme s uzicom labavo pričvršćenom za prsa. Smatram da student treba povezati sve što se radi u studiju sa pjevanjem. Ovakav postupak nam je u kratkom roku postao uobičajen. a drugi važan razlog je povećanje duljine glazbene fraze koji student može postići. Vježbe bi mogle poslužiti i djevojakama. Moglo bi vam se učiniti da je zadržavanje zraka u suprotnosti sa konceptom pjevanja pomoću povratnog daha. Moja su saznanja da čak i najmanji i najslabiji pjevač može poboljšati svoj vitalni kapacitet koristeći navedene vježbe. u opreci sa „vježbama za nastup“. Naučit će hodati po studiju dok pjeva i istovremeno drži pluća proširena tako da uzica ne padne. postoje vježbe koje nazivamo „korisnima“. 1. POVEĆAVANJE DULJINE GLAZBENE FRAZE Primarni razlog zašto je dobro disanje važno je dobra kvaliteta zvuka. Ako student opusti prsnu šupljinu.

itd. zadržanih nota. Sljedeći primjeri ilustriraju Handelovo rastavljanje fraza u dvije slavne arije. Ako je izraz dosta dugačak. nakon određenog vremena. Nikada ne planiram frazu koja završava sa zadnjim dijelićem daha. U drugom notnom retku note su povezane. ostala mi je polovica daha. . tri četvrtine. Međutim. 2.Još kao student sam naučio da iako mišići nemaju mozak. Rastavljanje dugačkih baroknih fraza Uvjeren sam da nije bilo predviđeno da se neke fraze u arijama iz doba baroka otpjevaju u jednom dahu. ili je skladatelj predvidio da će pjevač frazu rastaviti u manje grupe. te mogu završiti cijelu frazu s još neto slobodnog daha. znam točno koliko mi je daha ostalo i gdje se točno nalazim u frazi. pjevam ju u cjelosti nekoliko puta kako bih vidio u kojoj točki je izašla polovica moga daha. Bachovoj „Christ lag in Todesbanden“. mišići nauče kako pjevati određenu frazu i dobiju snagu da to čine bez većeg naprezanja. kao i kod sporih. kao u npr. Prvi notni redak u Ilustraciji 2. dvije trećine. a tada radeći unazad dodavanjem po par novih nota svaki sljedeći put. Kao što je to slučaj i sa ukrašavanjem u baroknom pjevaanju. pjevam do kraja fraze s više nego dovoljno daha. Ili se u ariji nalazi sekcija za zbor. možda ga neću biti u stanju izvesti od prve jer je potrebno određeno vrijeme kako bi se utrnirali mišići. Onda te male frakcije bilježim u partituru nekoliko nota iza ovih točaka tako da pokušam otpjevati malo dulje sa polovicom daha. Vezanje nota ne isključuje rastavljanje fraza. Naučio sam kako regulirati tempo disanja kod dugačkih fraza pjevajući zadnjih par nota nekoliko puta. Ovakav pristup nalazim vrlo korisnim u dugačkim ali brzim slijedovima tonova. Dijeljenje fraze na frakcije Nakon rada na dugačkoj frazi od kraja unazad. dvije trećine. Nije neophodno da se cijela fraza otpjeva u jednom jedinom dahu. Kako prolazim ostale frakcije. Uvijek ostane nešto daha u pričuvi jer se grlo zatvara u trenutku izlaska zadnje količine zraka. a sekvence se mogu odvojiti kratkim dahovima. razdvajanje fraze je prepušteno pjevaču. Publika u doba baroka je očito bila naviknuta na takvo rastavljanje riječi. itd. imaju pamćenje. ali sam gotov s više od polovice cijele fraze. niti je potrebno završiti originalnu riječ i ubacivati kratke tekstove u svaku sekvencu u stilu srednjovjekovnog tropa. 3. Pa mi se učinilo da ih možda mogu naučiti da zapamte osjećaj kad uspijem završiti izraz sa sačuvanim dahom. ako izvođač tako želi. a to nije dobro za pjevanje.2 pokazuje kako je napisao kratke odmore između sekvenci kako bi naznačio stil izvedbe. Za vrijeme nastupa frakcije su mi poredane tako da kad dođem do ½.

Inače. tempo bi morao biti toliko brz da udah nije potreban. Vjerojatno je bilo pjevača u Bachovo doba koji su mogli izv . nego samo tamo gdje je potrebno.Ako je fraza studentu predugačka. Udisanje između sekvenci se čini posebno prikladnim u Bachovim arijama jer su krajevi njegovih fraza jako često smješteni na kratke slogove. U Ilustraciji 2. moja sugestija nije da student udiše na svakom mogućem mjestu. Naravno. ili na mjestu trećeg takta polovinki označenih točkama.3 udisaji se mogu uzimati na mjestima osminki koje su ovezane s četvrtinkama. te nova fraza počinje bez mjesta za udah. tražim udisaje između sekvenci. ali onda bi veličanstvenost i stil djela bili izgubljeni.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful