KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

Najveća čovjekova potreba je zrak. Ne postoji veća potreba nego ona za kisikom. Oduzmi čovjeku opskrbu kiskom i odmah će se početi boriti/naprezati. Uskrati mu zrak više od nekoliko minuta i čovjek umire. Svaka fizička radnja ovisi o zraku i o načinu kako dišemo. Onda nije ni čudno da bilo koja studija o pjevanju počinje ovim ključnim elementom.

DISANJE KAO ELEMENT PJEVANJA

1. Motor vokalnog procesa Udisaj je temelj na kojem se zasniva pjevanje i ispravno disanje je osnova dobrog pjevanja. Ono snabdjeva energiju za fonaciju, rezonancu i artikulaciju. Bez disanja ni jedan drugi element pjevanja ne bi funkcionirao. Možda je u ovom opažanju bio početak koncepta o udisaju kao „podrški“ pjevanja.

2. Podržano pjevanje Za udisaj se može reći da podražava pjevanje zato što je sine qua non izgovaranja glasova. Pojam „podrška“ je uobičajen u skoro svakoj metodi podučavanja, ali točno razumijevanje često nedostaje, vjerojatno zato što je „podrška“ psihološki pojam koji opisuje široki opseg osjećaja. Podrška je osjećaj oslobođene energije, pogotovo u gornjem abdomenu i okolo grudnog koša. Više od samog značenja potiska udisaja i toka udisaja je ono koje obuhvaća i otpor u larinksu/grlu koji balansira otpuštenu energiju u grudnom košu. Nepodržani ton može imati premalo potiska udisaja, previše toka udisaja, premalo otpora glasnica, premalo otpora mišića abdomena ili grudnog koša ili nepravilnu ravnotežu nekih od njih. Podrška ovisi o mišićnoj napetosti suprotnih mišića. U pjevanju mišići udisanja moraju se odupirati mišićima izdisanja ili će dah nekontrolirano pobjeći. Takav otpor stvara osjećaj napetosti tj. „podrške“ u grudnom košu, u abdomenu i križima. Pritisak se stvara u grudnom košu koji potiskuje u svim smjerovima, baš kao u automobilskoj gumi. Što je jača mišićna napetost to je jača podrška. Koordinacija mišića udisanja i izdisanja kontrolira količinu ispuštenog daha, njegovu snagu i tok. Pritisak daha može biti uspoređen s voltažom elektriciteta tj. količinom snage koja se koristi. Tok može biti spor ili brz, ravnomjeran ili neravnomjeran, legato or staccato i puno drugih varijacija.

„dubok“. Prema tome naša zapadnjačka vježba disanja trenira mišiće farinksa da se šire i zadrže taj prostor što širim. kao što su „topao“.“ Na što ja odgovaram – „Ne. kao kod gutanja. „taman“. Baš kao što elektrokompanije opskrbljuju i kontroliraju odgovarajuću voltažu i amperažu u kućnoj struji da bi proizvele odgovarajuću vatažu u sijalicama i kućnim paparatim. „bogat“ i tako dalje. Većina publike iz zapadnog svijeta više cijeni onaj zvuk koji zahtjeva što je više moguće prostora u farinksu/ždrijelu – mjesto iznad glasnica i iza jezika. jači ton. . 2. spušta larinks/grkljan i diže velum/mekano nepce. velum/mekano nepce visoko. mi povećavamo pritisak daha i smanjujemo tok daha da bi postigli bolji. VAŽNOST PRAVILNOG DISANJA 1. opisuje tonove koji dolaze iz uvećanog farinksa/ždrijela. ovisno o njegovoj koordinaciji s glasnicama. mi prilagođavamo pritisak daha i tok daha prema otporu glasnica za mnoštvo tonova. Pri opisu faringealne pozicije studentu uvijek govorim da larinks/grkljan mora biti nisko. grlo široko i jezik prema naprijed da bi se napravio veliki prostor za bogat ton. Većina slikovitih pridjeva. kao što elektrokompanije su odlučile da je 220 volta sa 15 ampera bolje nego 110 volta sa 30 ampera da proizvedu 3300 watta u klima uređajima. količina odrađenog rada. Mogućnost pjevanja dugih rečenica je zadnji. ako ne i najmanje važan. Gdje jedan učitelj naglašava niski larinks. Ne bi trebao biti gurnut prema dolje povlačenjem jezika unazad. oboje traže isti rezultat – veliki farinks/ždrijelo. Navedene radnje izazivaju takozvani „uleknuti grkljan“ koji je sa sviakim pravom omražen od većine učitelja. Isto tako. a drugi visoki velum. Kako pripremiti vokalni aparat Svakog svog studenta pitam – „Koliko je važno pravilno disanje jednom pjevaču?“ Stalno dobivam iste odgovore – „Da mu pomognu otpjevati dugu rečenicu. Pozicija larinksa/grkljan i veluma/mekog nepca je suprotna jedna drugoj i te dvije radnje spuštanja larinksa i dizanja veluma događaju se istovremeno. niti stiskanjem brade prema prsima. Produkt voltaže pomonžene s amperažom je vataža tj. Disanje otvara glasnice i duboko disanje otvara grlo.Kontrola pritiska daha i toka daha pridonosi glasnoći. razlog za vježbanje pravilnog disanja.“ Ispravno disanje priprema vokalni mehanizam za pjevanje. Kako spustiti larinks/grkljan Larinks bi trebao biti potaknut na spuštanje indirektnim načinima. boji glasa i intenzitetu vokalnog tona.

tražim od njega da pogleda u moja usta i moje svjesno dizanje i spuštanje uvule. kad više nije koristio taj manirizam. grla i vilice zbog sternotiroidnih mišića koji su povezani sa sternumom (prsna kost) i donjih dijelom larinksa. 3. kad je pod stresom. pomiče ruku desetak centimetara. Ovake navike teško umiru. primjetio sam da. Prvo mu dam da osjeti moj larinks dok dišem. on obično zaboravlja druge važne dijelove. a gutamo puno puta dnevno. larinks se spušta bez napetosti jezika. Takva koncentracija nije pogodna za pravilne tehnike pjevanja zato što se student ne može koncentrirati na druge jednako potrebne tehnike. Pitao sam ga zašto to radi i rekao mi je da provjerava da li mu je larinks spušten. Nakon dugo vremena. Ako sternum ostane prema van i grudni koš ostane proširen larinks će ostati nisko čak i ako se pjeva uzlazna ljestvica. student postane tako zadubljen u pozicioniranje larinksa da ga moram omesti . Kad je prsna kost podignuta prema naprijed i grudni koš je proširen. Suprotno mišićima za duboko disanje koji spuštaju larinks nalaze se mišići za gutanje koji ga vuku gore. Tako postaje svjesan jednog od najvažnijih zadataka u učenju pjevanja. ali kad mu demonstriram kvalitetu tona s dignutim nepcem. Kada student postane pretjerano svjestan bilo kojeg oblika učenja pjevanja. Samo nakon duže vokalne studije i vježbe student može očekivati da će moći na neodređeno vrijeme držati larinks u pravilnoj poziciji za pjevanje. Ako student nije svjesan svog vlastitog mekog nepca. Nazalnost koja time rezultira student možda ne smatra mrskom. Prije nekoliko godina učio sam zajedno s jednim dobrim pjevačem koji je imao naviku da stavlja svoju ruku na larinks prije svakog nastupa. Mišići za gutanje tj. Dok je larinks u niskoj pozicji otpjevam vokalizu tako da može vidjeti da se larinks ne miče prema gore s uzlaznom ljestvicom. može se vidjeti na stražnjem dijelu grla te može biti prepoznato zbog uvule/resice koja visi s njega. Kako podići meko nepce/velum Velum. lako pomiču larinks gore dolje. ili meko nepce. . Student može osjetiti spuštanje larinksa tako da vrh prsta lagano osloni na vrh svoje Adamove jabučice dok grlo miruje. skoro kao refleksno pomicanje koljena kad ga se lupi po pateli. Složio se da bi taj pokret bio čudan za vrijeme javnog nastupa ali mu je bilo strašno teško riješiti se te navike. Onda mu kažem da sad pokuša osjetiti vlastitu poziciju larinksa i otpjeva istu vokalizu.Duboko disanje je pravilna metoda spuštanja larinksa. Onda mu pokažem ton koji proizlazi ako je velum prenisko. on čuje razliku. mišići koji spuštaju larinks su slabiji od onih koji ga dižu. Mišići disanja moraju biti ojačani tokom dužeg vremena da bi mogli držati larinks spuštenim. Svako toliko. mišići jezika. Zato šti duboko dišemo samo svjesnim trudom. ali rezultati su vrijedni truda. i onda duboko udahne.

Nakon što je uspio rehidratizirati grlo. a velum diže. Pjevačev zadatak je da drži grlo otvorenim dok pjeva. Kada je u prvom činu započeo pjevati ariju zvučao je kao da ima vokalnih problema. tokom prijenosa. Gospodin Tucker je rekao da su u trenutku njegovog izlaska na scenu neki radnici otvorili velika vrata prema cesti i da je nalet hladnog vjetra osušio njegovo grlo i meko nepce. najčešće je toliko priviknut na to da ne može prepoznati tu nazalnost.Pokušavam uvjeriti studenta da iako nazalni ton zvuči kao da bi mogao „izletiti“. Neke od vježbi koje koristim za nisko meko nepce ovise o pravilnim navikama disanja i niskom larinksu. Bez mogućnosti da se oporavi morao je izaći na scenu i otpjevati tu tešku ariju. 4. Kako proširiti grlo Duboko disanje dozvoljava grlu da se širi dok se larinks spušta. Ja im kažem da dišu na nos za vrijeme duge pauze i kad se kreću pozornicom jer je nos posebno opremljen da filtrira strane čestice iz zraka i da ga zagrije. Otkrivanje mekog nepca. ali kasnije. Druge su posebno osmišljene kako bi podigle velum. To je automatska reakcija. Za vrijeme kratkih pauza i između rečenica studenti bi trebali disati na usta zato što je to efikasniji način da se udahne puno zraka u kratkom vremenu i pomaže pripremiti vokalni instrument. kao što to može biti viđeno pri zijevanju ili uzdahu. Nekoliko mjeseci nakon toga pričali smo o toj izvedbi i on je spomenuo ariju iz prvog čina. ne volim skretati nepotrebnu pažnju na meko nepce jer može izazvati krutost u tom predjelu koja je kontraproduktivna. je prekrasno pjevao. Disanje na nos ili usta. Ako ima nazalni glas dok govori. Međutim. To je bio jedini put da nije dobio aplauz na kraju arije. kao i uvijek. Čak i najbolji glasovi imaju problema ako je velum suh. Ova priprema bi se trebala dogoditi odmah nakon dugog udisaja na nos. gospodin Tucker je otpjevao kako to inače radi i ovacije koje je dobio su bile mješavina divljenja njegovom glasu i olakšanja da je njegova ranija poteškoća pri pjevanju bila kratkoga vijeka. više je zvonkosti i „prijenosa“ kod manje nazalnog tona zbog obogaćenih visokih gornjih tonova. . Budući da se nepce spušta kad udišu na nos studenti me često pitaju da li da dišu samo na usta da bi zadržali uzdignuto nepce. Zadnjih par grama zraka smije se udahnuti na usta. Upozoravam studente na konstantno disanje na usta jer ono ima sklonost isušiti velum i farinks/ždrijelo. Prirodna sklonost grla je da se zatvori ili opusti pri izdisaju tako da je pjevanje s otvorenim grlom umjetno nametnuta procedura. Na početku je teško studentu osjetiti svoje meko nepce. Jednu subotu sam slušao prijenos iz Metropolitan Opere i slavni tenor Richard Tucker pjevaoje Des Grieux iz Manon Lescaut.

Glasan uzdah je dobar primjer fonacije s otvorenim grlom. Uzdah – glasan ili bezglasan – čini se kao puno bolja vježba od zijevanja. opisivanje različitih načina disanja je na neki način kao odvajanje pojedinih faza hodanja. Međutim. Tako je većina našeg početnog posla kao učitelja napravljena tako da se suprotstavlja sklonosti grla da se zatvori. Isto tako psihologija uzdaha je korisnija za budno. Jezik prema naprijed Položaj jezika je isto povezan s disanjem i konačni je oblik otvorenog grla. Često je položaj jezika stvar oko kojeg se učitelji pjevanja ne slažu. Taj novi zvuk je možda teško prihvatiti tako da ga uvijek isponova moram uvjeravati da prigušeno zvuči samo iznutra.Na neki način grlo je najvažniji rezonator zato što je prvi otvor kroz koji fonirani zvuk mora proći. pogotovo na kraju zijevanja. 5. Često koristim diktafon da mu pokažem pravu kvalitetu tona koji stvara. Trubasti osjećaj obično brzo prođe kad se studen t privikne na novi osjećaj proširenog farinksa. *** RAZNI NAČINI DISANJA Meni se sviđa podučavanje disanja tako da ga podijelim na njegove različite fizičke oblike. Pričati o „koljenastom hodu“ ili „zglobnom hodu“ ne isključuje uporabu i koljena i skočnog . Primjetio sam da kad grlo ostane otvoreno pjevač na početku ima „trubasti“ osjećaj ili da je kvaliteta tona prigušena. Tako da ja ne koristim puno vježba sa zijevanjem za vrijeme lekcije jer je jezik obično previše poaknut unazad. Prije sam spomenuo da zijevanje sugerira osjećaj otvorenog farinksa. ali kako zijevanje napreduje tako se jezik ili grbi ili skvrčava unazad prema grlu te se zidovi farinksa ukrute. rezonanci i artikulaciji. teško je naučiti mišiće za širenje kako da zadrže grlo otvorenim. Ako grlo nije otvoreno ne postoji ništa što usta i nos mogu napraviti da savladaju rezultirajuću plitkoću tona. Kroz razumijevanje vlastite građe/stasa. Većina učitelja se slaže da bi stražnji dio jezika trebao biti prema prema naprijed tako da epiglotis ne upada u laringofarinks. Budući da su glavni mišići grla konstriktori koji se koriste za gutanje. Na početku zijevanja jezik je ispružen ravno u ustima i opušten. Tada će biti i predložene vježbe za jezik. ali čini se da se diskusija vrti oko položaja vrha jezika. studentu je lakše postići koordinaciju potrebnu za pravilno disanje. Dovljno je reći da u svrhu disanja jezik mora tiho ostati van grla. fokusirano pjevanje od zijevanja. Za vrijeme uzdaha grlo ostaje otvoreno i jezik je opušten. Jezik je jako važan dio pjevanja pa će ponovo biti obrađen u poglavljima o fonaciji. Uzdisanje je reakcija na zadovoljstvo i dobro stanje duše i tako se predaje kao pozitivni pristup podučavanju i pjevanju.

izdiše ili zadržava dah. S vremenom student se navikne na držanje i više nije svjestan širenja grudnog koša. Tako da pokretanje grudnog koša može biti smatrano mehaničkim i skeletanim. Budući da je sternum pod kutom. 2. Pokret prema unutra i prema dolje nije potreban za izdisanje i većina pjevača uoče da njihovi mišići za disanje bolje funkcioniraju ako im se sternum ne miče gore. 1. sternum se može pomicati prema van bilo da pjevač udiše. pokret se osjeti odozdola gdje se rebra hvataju na solarnom pleksusu. dolje sa svakim udahom. Ne možemo disati bez zajedničkog korištenja interkostalnih mišića. Novom studentu obično započinjem lekciju s objašnjenjem da bi se prsna kost trebala pomaknuti što dalje od kičme. tako da se interkostalno disanje može još nazvati „rebreno disanje“. Dajući na taj način više mjesta plućima kad se napune zrakom. smanjujući veličinu toraksa. Interkostalni mišići su dobili ime po svojoj povezanosti s rebrima. iz prsišta. ošita/dijafragme i abdomena. Ako rebra nisu dovoljno ukrućena abdominalni mišići će ih povući unutra. Kod dubokog disanja prsna se kost pomiče prema gore i prema naprijed. Taj je pokret u potpunosti mehanički i skeletni tj. bilo bi nemoguće hodati bez uporabe i koljena i skočnog zgloba. jer se zrak udiše u pluća. kao što je prikazano u dijagramu. koristeći taj izraz student se fokusira samo na grudni koš i sternum/prsnu kost. Za držati sternum što dalje od kičme potrebna je vježba. a ne za disanje. tj. koja se u potpunosti nalaze u toraksu. Naravno. Rebra nisu ta koja uzrokuju širenje pluća i pluća se mogu stisnuti prilikom izdisaja bez da se rebra spuste. Ako interkostalni mišići čvrsto pridržavaju grudni koš epigastrij može bolje kontrolirati dijafragmu. Torakalno/prsno disanje Po definiciji svi načini disanja su torakalni. Isto je kao i kod disanja. .zgloba pri hodu. Interkostalno/međurebreno disanje Pojmovi interkostalno i torakalno disanje se često naizmjence koriste.1. Ilustracija 2. Budući da nije potreban za disanje takav je pokret sternuma možda bolje gledati kao dio pravilnog držanja za pjevanje. pomaže nam ako odvojimo pojedine faze disanja kako bi se mogli koncentrirati na određeni dio tijela. Gledano s druge strane. Vanjski interkostalno mišići povlače grudni koš prema van i tu ga zadržavaju. Međutim. Pokret sternuma Sternum može ostati na istom mjestu jednom kad se pomaknuo prema naprijed.

Klavikularno disanje Studenta uvijek upoznajem s ovim oblikom disanja u isto vrijeme kad i sa torakalnim i interkostalnim.koji se može pomicati nevezano bez obzira na disanje. Funkcionalno. pojam „klavikularno disanje“ fokusira studenta na dio kostura – gornji dio prsa. Ti se mišići isto tako opiru pokretu rebara prema van i na taj način ga drže na mjestu da bi zadržali oslonac. To nije dobar model za pjevače zbog prisutne rigidnosti.Unutranji interkostalni mišići spuštaju grudni koš u njegovu normalnu poziciju odmaranja. 3. kao što su niže opisane vježbe. Sklopovi interkostalnih živaca antagoniziraju jedni druge i najbolje ih je ojačati vježbama koje proširuju grudni koš i drže ga čvrsto. unutra nego ostanu na mjestu. Ovdje nam opet zrcalo . Kao drugi pojam za „visokogrudno disanje“ . gornji dio prsa se diže i postoji sklonost da se ramena pomaknu prema gore ili prema van. Vjerujem da se najbolje disanje može postići kad se rebra ne miču van.l empirijsko objašnjenje kao ovo obično zadovolji studenta. Gledano s druge strane. Djevojke često nerado prihvaćaju držanje koje se čini da izbacuje prsa prema van. Ramena bi se trebalo poticati da ostanu ravna i jednako udaljena od sternuma i kičme. U vojničkom držanju postoji sklonost uvlačenju abdomena. U pravilnom disanju ne bi trebalo biti skoro nikakvog osjećaja pokretanja u klavikulama. Kao i sa njima. i to sa svakim pravom. Obično student u zrcalu vidi da je pravilno držanje za pjevanje isto tako fizički privlačno. grudni koš i gorni dio prsa je presložen da bih se njime bavio u lekciji. Radiklani pokret gornjeg dijela prsa ne pruža nikakvu pomoć pri pjevanju i predstavlja puno problema. Teenageri spremno prihvaćaju proširena prsa jer postoji nešto muževno u tom držanju. Objasnim da interkostalni mišići šire grudni koš i drže ga osim za vrijeme duge pauze kada se rebra povlače u normalniju/prirodniju poziciju. Vrhovi ramena su dovoljno pomaknuta unazad da uklone bilo koju naznaku nemarnog držanja. djevojke se ne prilagođavaju tako lako zbog dodatne težine novorazvijenih grudi. kao što je pomicanje larinksa iz pozicije. povlačenja brade. Složeni sustav mišića koji pomiče sternum. savijanju vrata. klavikularno disanje je u nemilosti. West point „podupirač“ je ekstremni primjer torakalnog i klavikularnog pokreta. Sudjelovanje mišića sternokleidomastoideusa je nepotrebno i trebalo bi se oduprijeti držanjem vrata i glave u opuštenom stanju. odvraćanje pravile potpore. i ništa od toga ne pridonosi dobrom pjevanju. ali se lopatice ne dodiruju i u njima nema osjećaja napetosti. Kako se sternum miče od kičme. Dok se prsa dižu u ramenima ne bi trebalo biti osjećaja ukočenosti niti bi prsa smjela biti toliko visoko da je disanje otežano. nekontroliranje ispuštanje daha i ometanju faringealne rezonance zbog skraćivanja vrata.

5. Koordinacija tih mišića određuje koliko se sporo ili brzo ruka diže i spušta. Mislim da je važno studentu objasniti da se dijafragma savija/napreže i stišće pri udisanju.“ 4. a opušta se pri izdisanju. zbog čega je teško biti svjestan njenog kretanja osim micanja abdominalnih mišića. Ovi mišići se mogu lagano povući prema unutra pri izdisaju. Tako da je većina vježbi koje se kasnije spominju napravljena tako da ojačaju dijafragmu zajedno s okolnim mišićima. slušaj svoju mamu i stani uspravno kao dama. Radnja dijafragme može biti uspoređena s bicepsom koji se savija/napreže da bi dignu ruku i podlakticu. Zrak koji izlazi kontrolira druga grupa mišića. Pri pravilnom disanju epigastrij se pomiče prema van pri udisaju i relativno se čvrsto drži pri izdisaju.“ Pa im i ja kažem – Dobro. Stari koncept „pankostalnog“ disanja tj. Mora postojati suprotni mišić – triceps – koji povlači ruku prema dolje dok se biceps opušta. Na ovaj isti način dijafragma mora biti u koordinaciji s okolnim mišićima da bi disanje bilo učinkovito.pomaže da im pokaže da to držanje ni približno ne izgleda pretjerano kako se čini. Dijafragma je praktički skrivela u grudnom košu i može se naći jedino pritiskanjem prstiju ispod donjih rebara. guranje ili istiskivanje zraka. Jednom kad je savinut biceps ne može nazad gurnuti ruku i podlakticu prema dolje. Budući da se dijafrgma opušta pri izdisaju ne može sama vršiti silu nad zrakom koji izlazi. . Za tako veliki mišić dijafragma u stvari ima relativno malo senzora. kao da li je u ruci uteg. Abdominalno disanje Složena grupa snažnih mišića gornjeg abdomena – epigastrij – je povezana na takav način vrši jaki utjecaj na dijafragmu. Iako ima svu tu veličinu i važnost za pjevanje dijafragmu je jako teško osjetiti. Zbog toga su neki stari učitelji naizmjence pričali o dijafragmalnom i abdominalnom disanju. Kako se to događa bit će objašnjeno u sljedećim pasusima. ne pridonosi kvaliteti koja se u današnje vrijeme općenito podučava. ali se ne bi smjeli namjerno/svjesno uvlačiti. pomažu odlučiti koliko je povezane snage potrebno u svakom mišiću da izvrši svoj zadani zadatak. pogotovo da joj dozvoljava lagano i ujednačeno opuštanje. Isto tako vanjske snage. Postoji skroz drugačiji osjećaj kod normalne mišićne energije udisanja i one kontrolirane koja je potrebna za pjevanje. Micanje zraka u i iz pluća nije moguće bez djelovanja dijafragme. Dijafragmalno disanje Svako disanje je dijafragmalno. zbog napetosti koja nastaje u vokalnom mehanizmu i sklonosti da se larinks podigne. To savijanje izaziva djelomični vakum u plućima i zrak navre u pluća da popuni prazninu. Dosta je djevojaka reklo – „ Moja majka je rekla da bih trebala ovako stajati i kad ne pjevam.

. rebrima i abdomenu. U pravilno držanju pjevača lopatice su ravne. Nadalje. Abdominalno disanje može biti podučavano na najočitiji način jer student može i vidjeti i osjetiti mišiće epigastrija dok se pomiču. a vrhovi ramena su jednako udaljeni od sternuma i kičme.Da bih izbjegao osjećaj uvlačenja epigastrija pokušavam koristiti lagani pritisak prema van. student se bolje povezuje s novim konceptom abdominalnog disanja jer su rezultati brzi i direkto proporcionalni promjenama koje on primjenjuje na svoje mišiće. Dobra je vježba tako da osjetimo širenje leđnih mišića dok zadržavamo sternum i grudni koš prema van. Ovi teški. Baš kao što je i dizanje s pravilno uspravnim i napetim leđima učinkovitije od dizanja samo upotrebom adbominalnih mišića. Kada su leđni mišići pravino napeti oni omogućavaju epigastriju da bude fleksibilniji i neovisan. Klavikuli ostaju horizontalno. Budući da su to mišići koji općenito funkcioniraju kontraktirajući se teško ih je istrenirati da se šire i drže grudni koš kao što to rade interkostalni (mišići). Mišići leđa moraju biti uravnoteženi s prsima. Leđno disanje Jedan od načina/oblika disanja koji je postao poznatiji i važniji u zadnje vrijeme je upotreba leđnih mišića. Zbog poteškoće pri treniranju leđnih mišića student treba posebne vježbe osmišljene da bi promicale osjećaj širenja leđa. ali ta pomisao pomaže da prevaziđem sklonost da se brzo povuče prema unutra. Epigastrij se u stvari ne pomiče prema van dok pjevam. Naučiti kako koristiti leđne mišiće nije lako kao poboljšati abdominalno disanje. Niti bi lopatice smjele stršiti van dok se leđa šire. Nekoliko tih vježbi opisane su u sljedećim poglavljima gdje diskutiram specifične probleme. 6. Za širenje leđa nije potrebo pogrbiti ramena prema naprijed jer bi ti primoralo sternum i grudni koš da se spuste. tako i pjevačko disanje može biti poboljšano upotrebom leđnih mišića da bi se umanjilo naprezanje epigastrija. On izravno može nadzirati epigastrij i naučiti kako ga precizno regulirati. Na taj način oni su suprotni u odnosu na potezanje rebara od strane epigastrija i pomažu pri ravnomjernom opuštanju dijafragme. tanjurasti mišići pružaju veliki izvor snage i podrške za duboko disanje baš kao kod dizanja teških predmeta. Mišići donjeg dijela leđa su posebno prikladni za pružanje otpora pri povlačenju tokom izdisaja. ali se ne dodiruju. donji se abdomen postepeno povlači unutra pridonoseći dobroj/pravilnoj kontroli daha. Primarna funkcija leđnih mišića je da kostur drži ravnim i ne savijaju se voljno pri disanju kao što to čini epigastrij. Dok je gornji abdomen na mjestu. Pri učinkovitom disanju leđni se mišići šire zajedno s interkostalnima da bi pomogli zadržati grudni koš prema van.

leđima. tako da ne ometaju udisaj i izdisaj. promatram učenika kako diše dok pjeva jednostavnu vježbu. Općenito. interkostalno i klavikularno – kao jedinicu. neformalnog držanja. ali njihovo je držanje bolje nego prije. Nakon nekoliko ljestvica. Ako još nije učio pjevanje i ne zna ništa o pjevačkom disanju. zamolim ga da se odmakne od zida i zadrži držanje. Kada se odmaknu od zida mogu vidjeti da li im držanje ostaje isto ili su se pogrbili. abdominalni i leđni – moraju biti kombinirani za učinkovito disanje za pjevanje. kažem mu da jednu ruku stavi na gornji dio prsa a drugu na svoj epigastrij. ima poteškoća pri dizanju toraksa u svoju pravilnu poziciju. PRIMJER LEKCIJE DISANJA Nakon što sam objasnio vrste disanja i različite dijelove tijela koji su uključeni. stražnjicom. Sternum se pomiče prema van. Očito je da je ovo čudna poza za pjevanje. nogama i petama. dijafragmalni. Većina se studenata malo pogrbi kad se odmakne od zida. Kažem mu da ponovo otpjeva ljestvicu ili vokalizu stojeći uz zid. klavikularni. mislim na prva tri načina disanja – torakalno.Svi oblici disanja – torakalni. Razvijanje držanja (posture) Ako on. postavljam zrcalo tako da se nalazi nasuprot mjesta gdje stoje uz zid tako da mogu vidjeti da im držanje nije ukočeno kao što im se čini. Opipavanje epigastrija Kada student počne koristiti pravilno držanje. Pokazujem studentima da je taj pokret mehanički tako da im demonstriram da ja mogu proširiti rebra i prsa dok pričam. Baš kao što koljeno i skočni zglob moraju surađivati pri hodanju. Kad oni to čine. pogotovo ona. U prvom činu disanja mogu vidjeti š koliko on već zna o disanju – možda je već imao lekcije iz pjevanja – i koliko pojmova ću ga morati naučiti. različiti dijelovi disanja moraju zajedno raditi. Dok pjeva vokalizu. ali počinje razvijati svjesnost koja je potrebna za daljnje lekcije. uravnotežena napetost proizvodi simetrični stav koji je i ucinkovit i privlačan. interkostalni. Ako je moguće. prsa se pomiču prema gore i grudni koš se širi. ali stvara osjećaj držanja koji je bolji za pjevanje od normalnog. pitam ga da li ima ikakvog pokreta. ramenima. Možda neće bolje pjevati. Želim da student osjeti kako se pomiče njegov . počinjem s skeletalnim aspektima i aspektima držanja (posture). kažem mu/joj da stane uz zid pokušavajući da ga dodiruje glavom.

Ako ne osjeti nikakav pokret kažem mu da duboko udahne i da preuveliča pokretanje adbomena. Najčešće se ne pomiču pa za to nudim vježbu koja će potaknuti te dijelove da se šire. Ako igra baseball neka zamisli da drži palicu. zadovoljavajući način. Do tada će proći bar pola sata. ali ne i gornji dio prsa. Korištenje predaha za disanje Još jedna važna zamisao je ta da su ljestvice i arpeggi koje student pjeva osmišljene kako bi razvile njegovo disanje kao i kvalitetu i lakoću tona. Sve su vježbe osmišljene da bi mišiće disanja pomaknule iz normalne. kažem učeniku da stavi ruke na svoje slabine tako da su palčevi sprijeda. Tako disanje postaje sastavni dio vokalne linije i pjevačkog iskustva. Nakon nekoliko vježbi disanja nastavljam s vokalizama dok student drži svoje ruke na svojim prsima i trbuhu.epigastrij. Općenita zamisao koju pokušavam zadržati u prvom planu ovakve lekcije je da je pretpostavka pjevačkog disanja pomicanje mišića. Važno je povezati treniranje mišića za disanje s pjevanjem tako da student razmišlja o svom krajnjem cilju. Ja pokušavam povezati disanje s određenim sportom kojim se pjevač bavi. Kombiniramo vježbe disanja i vokalizedok god student ne osjeti neku vrstu širenja u leđima. Tako izbjegavamo skolnost grbljenju kad se uči leđno disanje. i naša prva lekcija je gotova. Ponekad ne postoji dobro razumijevanje abdominalnog pomicanja pa dozvolim studentima da stave svoje ruke na moja prsa i trbuh dok im pokazujem o čemu pričam. zamolim studenta da stane uspravno sa što većim razmakom između nižih rebara i kuka. Predasi u vokalizama su jednako važni kao i note jer su namijenjeni kako bi koordinirali kraj jedne rečenice i početak druge s udisanjem ritma između njih. molim ga da svira ravnomjeran tempo tokom predaha kako bi pjevač naučio tu koordinaciju. Kada pijanist svira akorde s vokalizama. uobičajene pozicije. Njihovi se mišići čine tako krutim kao da se ne mogu istegnuti. Opipavanje leđa i slabina Kada se pjevačev epigastrij počne pomicati na. Možda mu i kažem da stane na prste. po meni. Mišićni pokret prije zamaha je skoro kao osjećaj dizanja u pjevačkom disanju. Ponovo pjevamo vokalize i on tako saznaje da li mu se slabine i leđa pomiču. Od početka on uči da je disanje element pjevanja i da je drugačije od bilo koje druge metode koju će naučiti. pogotovo sportaši. Većina studenata ima poteškoće pri pomicanja epigastrija prema van. ako ne i više. Ne može zamisliti da mu se prsa . a prsti straga. Ova je zamisao važna jer su kruti mišići koji se ne miču štetni dobrom pjevanju. Dok opipava svoje slabine i križa.

tjeskobe i drugih živčanih problema pri hvatanju daha. Kažem studentima da ispruže ruke i dlanove okrenu prema dolje dok dišu. U manje vremena više se daha može uvući u pluća. grla im nisu otvorena i tako dalje. Mišići su spremni ali ne i kruti. pucanje golf loptice i većinu drugih sportova. *** SIMPTOMI NEPRAVILNOG DISANJA 1. bešumni udah bolje priprema glas i manja je mogućnost da posuši grlo. plivanje. Učim svoje studente kako da tiho dišu jer je učinkovitije. Uobičajeni protuotrov za strah i tjeskobu je polagano. Pokušavam naći vježbe koje najbolje odgovaraju studentovim slabim točkama. ništa više nego što bi trebao osjetiti spuštanje dok drži notu. Draže mi je studenti dišu polako osim kada muzička rečenica zahtjeva hvatanje daha. sinkroniziraju se s dahom da bi pripremili tijelo za zadani zadatak. duboko disanje. 2. Kada je grlo pravilno otvoreno tada nema apsolutno nikakvog zvuka udisanja ni na nos ni na usta. Uz treninge disanja u studiju. Ista analogija vrijedi za serviranje u tenisu. Ako se lekcije iz pjevanja podučavaju u razredu. Čujan simptom takvog korištenja grla je glasni udah ili dahtanje. članovi grupe mogu promatrati jedni druge.spuštaju dok zamahuje palicom. Isto tako. Svjesno korištenja grla kao ventila kako bi se prekinuo tok zraka iz pluća otvara put mnogim problemima od kojih najgori može izazvati oštećenje glasnica. preporučam i program fizičke aktivnosti koji će pomoći studentu da ostane zdravim. Uzrok tome je bio ranije opisan u dijelu o klavikularnom disanju. Ako im se ramena podižu sa svakim udisajem ruke će im osjetiti trzaj. Promatranje svojih ruku i gledanje u ogledalo su dva načina kako studenti postanu svjesni te nepravilne metode disanja. Stoga . Taj koncept nije od koristi pri podučavanju pjevanja. Dizanje ramena Zajednička greška među mladim pjevačima je dizanje ramena dok pjevaju. Gimnastika isto potrebuje daj osjećaj podizanja. Korištenje grla u svojstu ventila U poglavlju o fonaciji vidjet ćemo da se glasnice mogu smatrati ventilom na vrhu dušnika. kondicija važna je za dobro pjevanje i ja sve svoje studente savjetujem da se drže takvog režima. Fizička sposobnost tj. Glasovni mehanizmi im nisu pripremljeni. U tjednima koji slijede student i ja ćemo raditi na različitim vježbama disanja za jačanje respiratornih mišića. straha. čak staviti ruke jedni drugima na ramena kako bi si pomogli s opuštanjem mišića vrata i glave. Studenti koji dišu u kratkim trzajevima ne čine se da na vrijeme pripreme tijelo za pravilno pjevanje. Isto tako postoji psihološki aspekt žurenja.

Oni jednostavno ne razumiju što je sve uključeno u dobro disanje. 3. RAZVIJANJE SVIJESTI O MEHANIZMIMA DISANJA . postoji mogućnost da su vanjski međurebreni i leđni mišići preslabi. Bilo koja vježba koja kažnjava mišiće udarcima ili primjenom brzih i trzajnih napinjanja pogoduje iskrivljenju. Ako se prsni koš spusti za vrijeme izdaha. Neke od vježbi koje pomažu epigastriju da se pomiče unutra i van su (1) ležanje na podu i disanje s teškom knjigom na trbuhu. Ponekad je uzrok nepravilnom izdahu studentovo agresivno uvlačenje epigastrijuma. U ostalim slučajevima. uzrok su slabi abdominalni mišići koji su potrbni za pravilan izlazak daha. Iako je to moguć način za dobiti Oscara za glumu. tražim druge uzroke. demonstriram kako je uvlačenje epigastrijuma savršen način da se postigne vokalna produkcija koju ima Marlon Brando u filmu „Kum“. Ovaj problem može biti uzrokovan nepravilnim konceptom disanja. U tom slučaju velika je vjerojatnost da je i ostatak studentove muskulature slabo razvijen. Nakon što sam objasnio i pokazao studentu nekoliko vježbi on još uvijek ne može dobro održati notu. a ponekad i dulje. (2) stajanje uz klavir i guranje trbuha prema van tako da vas trbuh odgurne od klavira. (3) uvlačenje trbuha da izgleda što tanje moguće. a može izazvati i modrice ili neke druge ozljede. Kruti mišići disanja Obično kad student pravilno diše može se vidjeti da se neki od njegovih mišića pomiču. to nije najbolji način za pjevanje. Nepravilno otpuštanje daha Neki studenti nisu u mogućnosti zadražati ton bez kolebanja ili gubitka visine tona čak i kad imaju dobar kapacitet pluća. Najvažniji koncept ovih vježbi je da će konstantni pritisak na mišiće uzrokovati njihovo blagotvorno istezanje. i (4) druge varijante ovih vježbi koje učitelj može izmisliti da bi postigao isti cilj. a onda napuhavanje trbuha da izgleda što deblje moguće. dakle ne bi popravile pitanje krutosti. Disanje je radnja mišića u pokretu. pa predlažem niz razvojnih vježbi koje bi se trebale prakticirati u periodu od nekoliko tjedana.mi se sviđa da studenti vježbaju malo preventivne medicine u svojim nastupima. Baveći se tim problemom. 4. a duboko disanje bi trebalo uzrokovati uočljivo pomicanje abdominalnih i leđnih mišića. Inzistiram li da tiho dišu za vrijeme njihove lekcije bit će skloniji da tako dišu i za vrijeme svojih javnih nastupa. Takve vježbe neće istegnuti mišiće.

4. abdomena i leđa. Izražavanje ugodnog iznenađenja Udisaj i istovremeno izgovaranje „Ah.Jedan od temeljnih problema koje sam uočio kod studenata je nedostatak svijesti o naravi mehanizama disanja. Udisaj kroz rupicu BAVLJENJE SA SLABOM TJELESNOM GRAĐOM ILI MALENIM VITALNIM KAPACITETOM . trebo bi postajati sve svjesniji vanjskih mišića koji sudjeluju u disanju. tražim od njih da probaju sljedeće: 1. Držanje stolice u ispruženoj ruci stvara napetost u međurebrenim mišićima. Naravno. 3. Područja napetosti mišića može osjetiti pod prstima. Student zamišlja situaciju kad je bio ugodno iznenađen.“ na način ugodnog iznenađenja je dobar primjer koordinacije daha i dušnika (larinksa) pomoću fiziologije.. Nakon nekog vremena postao sam svjestan svakog mišića u tijelu. te će reakcija mišića biti automatska. nije neophodno provoditi ovu vježbu na tako ekstreman način. U ovom položaju će osjetiti određenu napetost u mišićima oko prsnog koša. 2. kao što može osjetiti i unutrašnju napetost dijafragme.. zadatak učitelja je da pomogne studentu da održi takvu reakciju tako dugo da postane korisna u pjevanju. ali u drugim omjerima nego kod djelomičnog sjedenja. ali mu stražnjica ostane oko 8 cm iznad stolice. Ako naizmjence nekoliko puta ustane i djelomično sjedne. o čemu će biti više riječi poslije. epigastriju i leđnim mišićima. Nakon što im objasnim različite aspekte respiracije. Prvi put sam se susreo s vježnom ovog tipa kad sam stajao na vrućem teksaškom suncu držeći pušku „Garland M-1“ U ISPRUŽENOJ RUCI. Kao i sa drugim instinktivnim aspektima pjevanja. Djelomično (parcijalno) sjedenje Student se stavlja u položaj za sjedenje. Držanje teškog predmeta u ispruženoj ruci Ovom se vježbom postiže otprilike isto kao i djelomičnim sjedenjem. Ova vježba je povezana s pjevanjem pomoću povratnog daha..

to istezanje bi trebalo činiti pomoću konstantog tlaka. pozorno pratim znakove hiperventilacije. time povećavajući svoj kapacitet i kontrolu u isto vrijeme. Prvo ga zamolim da udahne koliko god može brojeći do 4. udisanje brojeći do 2. itd. I ovo ponavlja nekoliko puta za redom. Zamisao ove vježbe je da se zadržavanjem velike količine zraka mišići održavaju napeti i istegnuti. otpuštajući trbušnu šupljinu (abdomen).Pjevač može razviti veću prsnu šupljinu i veći vitalni kapacitet jačanjem svojih mišića prsišta. a veća snaga omogućava jači tlak zraka i bolji zračni protok. Zadržavanje daha Ova vježba se može kombinirati s prethodnom. nakon što student donekle poveća svoj vitalni kapacitet. Što je duže ritmični period disanja. Tako povećani kapacitet pluća omogućuje veću opskrbu daha. Zamisao je da udahne i izdahne veći volumen zraka u duljem vremenskom periodu. npr. te ligamenata. Pri tome ne smije doći do osjećaja nasilnog izdisanja. u ovoj fazi treninga ne tražim pjevača da zadržava dah. bez obzira na tjelsnu građu 1. Ili se može izmjeniti tako da su različita vremena udisaja i izdisaja. Studen u lošoj tjelesnoj kondiciji bi se mogao onesvjestiti ako se ne odmori između perioda dubokog disanja. Kao i kod prethodnih vježbi. Unutarnje dimenzije grudnog koša mogu se povećati istezanjem i produžavanjem interkostalnih mišića i mišića leđa. a ne kratkim i oštrim trzajima. Nakon toga. Ovo je važno jer veliki mišići mogu ojačati kako stezanjem tako i savijanjem. Ritmično disanje Pjevač diše u ritmu što je dublje moguće i kontrolira udisaje i izdisaje. a izdisanje brojeći do 8. Općenito. od pjevača tražim da udahne koliko god može brojeći do 8. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 8. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 4. Sljedeće vježbe mogu biti korisne bilo kojem pjevaču. više će se mišići istezati. Ova vježba se može proširiti do brojanja do 12 ili do 16 i za udisanje i za izdisanje. Također. svaki put pokušavajući udahnuti djelić više zraka od prethodnog puta. 2. Držanje mišića istegnutima svaki . Student mora naučiti otpuštati zrak unaprijed određenom brzinom.

Ponekad studentima oko prsa labavo pričvrstim komad pređe za pletenje i tražim od njih da drže prsa rastegnuta kako pređa ne bi pala na tlo. Obično može dulje pjevati nego ispuhivati zrak. Kao mladi pjevači vježbali smo duboko disanje sjedeći na predavanjima i hodajući po kampusu. a drugi važan razlog je povećanje duljine glazbene fraze koji student može postići. Pjevanje s proširenim plućima Gore spomenute vježbe uključujem u pjevanje što je prije moguće. Raditi na širenju prsnog koša se može i izvan vokalnog studija. S druge strane. Također. a ne koriste se na koncertima. čija je svrha razvoj snage ili tehnike. Počinjanje na kraju i rad unazad . Moja su saznanja da čak i najmanji i najslabiji pjevač može poboljšati svoj vitalni kapacitet koristeći navedene vježbe. 3. Ovakve vježbe su dokazano dobar sport za muške studente koji ponosno muški šire prsa. Međutim. student može pjevati vokalize ili pjesme s uzicom labavo pričvršćenom za prsa. jedna minuta je prilično dugačko vrijeme za držanje daha. te ga tražim da pjeva mjesto da izdahuje u tišini brojeći do 4 ili do 8. Vježbe bi mogle poslužiti i djevojakama. Naučit će hodati po studiju dok pjeva i istovremeno drži pluća proširena tako da uzica ne padne. Moglo bi vam se učiniti da je zadržavanje zraka u suprotnosti sa konceptom pjevanja pomoću povratnog daha. postoje vježbe koje nazivamo „korisnima“. Zadržavanje daha pomaže povećanju veličine prsa i njihove snage i zbog toga je korisno.put po jednu minutu će pojačati njihovu rastezljivost i gipkost. u opreci sa „vježbama za nastup“. kad ne bi postojao problem fiziološkog aspekta isprsivanja ženskih grudi. postoji još nekoliko dodatnih prijedloga koji pomažu u svladavanju duljih fraza. pređa će pasti. Nakon određenog perioda korištenja vježbi disanja. POVEĆAVANJE DULJINE GLAZBENE FRAZE Primarni razlog zašto je dobro disanje važno je dobra kvaliteta zvuka. Međutim. student će otkriti da je u stanju pjevati dulje glazbene fraze. bez obzira na to što ne zadržavamo dah za vrijeme pjevanja. 1. Ovakav postupak nam je u kratkom roku postao uobičajen. Ako student opusti prsnu šupljinu. Smatram da student treba povezati sve što se radi u studiju sa pjevanjem.

Dijeljenje fraze na frakcije Nakon rada na dugačkoj frazi od kraja unazad. Kako prolazim ostale frakcije. 3. znam točno koliko mi je daha ostalo i gdje se točno nalazim u frazi. Publika u doba baroka je očito bila naviknuta na takvo rastavljanje riječi. ostala mi je polovica daha. Prvi notni redak u Ilustraciji 2. ako izvođač tako želi. nakon određenog vremena. Ovakav pristup nalazim vrlo korisnim u dugačkim ali brzim slijedovima tonova. tri četvrtine. pjevam ju u cjelosti nekoliko puta kako bih vidio u kojoj točki je izašla polovica moga daha. mišići nauče kako pjevati određenu frazu i dobiju snagu da to čine bez većeg naprezanja. Naučio sam kako regulirati tempo disanja kod dugačkih fraza pjevajući zadnjih par nota nekoliko puta. a to nije dobro za pjevanje. dvije trećine. Rastavljanje dugačkih baroknih fraza Uvjeren sam da nije bilo predviđeno da se neke fraze u arijama iz doba baroka otpjevaju u jednom dahu. kao u npr. Bachovoj „Christ lag in Todesbanden“. . možda ga neću biti u stanju izvesti od prve jer je potrebno određeno vrijeme kako bi se utrnirali mišići. Sljedeći primjeri ilustriraju Handelovo rastavljanje fraza u dvije slavne arije.Još kao student sam naučio da iako mišići nemaju mozak. te mogu završiti cijelu frazu s još neto slobodnog daha. Vezanje nota ne isključuje rastavljanje fraza. a sekvence se mogu odvojiti kratkim dahovima. kao i kod sporih. itd. razdvajanje fraze je prepušteno pjevaču. 2. Uvijek ostane nešto daha u pričuvi jer se grlo zatvara u trenutku izlaska zadnje količine zraka. Ili se u ariji nalazi sekcija za zbor.2 pokazuje kako je napisao kratke odmore između sekvenci kako bi naznačio stil izvedbe. Za vrijeme nastupa frakcije su mi poredane tako da kad dođem do ½. Onda te male frakcije bilježim u partituru nekoliko nota iza ovih točaka tako da pokušam otpjevati malo dulje sa polovicom daha. Nije neophodno da se cijela fraza otpjeva u jednom jedinom dahu. dvije trećine. Pa mi se učinilo da ih možda mogu naučiti da zapamte osjećaj kad uspijem završiti izraz sa sačuvanim dahom. ili je skladatelj predvidio da će pjevač frazu rastaviti u manje grupe. imaju pamćenje. Ako je izraz dosta dugačak. ali sam gotov s više od polovice cijele fraze. niti je potrebno završiti originalnu riječ i ubacivati kratke tekstove u svaku sekvencu u stilu srednjovjekovnog tropa. Nikada ne planiram frazu koja završava sa zadnjim dijelićem daha. Kao što je to slučaj i sa ukrašavanjem u baroknom pjevaanju. zadržanih nota. U drugom notnom retku note su povezane. Međutim. a tada radeći unazad dodavanjem po par novih nota svaki sljedeći put. pjevam do kraja fraze s više nego dovoljno daha. itd.

tempo bi morao biti toliko brz da udah nije potreban. moja sugestija nije da student udiše na svakom mogućem mjestu. nego samo tamo gdje je potrebno. Inače. te nova fraza počinje bez mjesta za udah. Vjerojatno je bilo pjevača u Bachovo doba koji su mogli izv .Ako je fraza studentu predugačka. tražim udisaje između sekvenci. ali onda bi veličanstvenost i stil djela bili izgubljeni. Udisanje između sekvenci se čini posebno prikladnim u Bachovim arijama jer su krajevi njegovih fraza jako često smješteni na kratke slogove. Naravno. ili na mjestu trećeg takta polovinki označenih točkama.3 udisaji se mogu uzimati na mjestima osminki koje su ovezane s četvrtinkama. U Ilustraciji 2.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful