P. 1
KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

|Views: 4,458|Likes:
Published by Uruk Sumer

More info:

Published by: Uruk Sumer on Oct 21, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/12/2013

pdf

text

original

KAKO RAZVITI DISANJE KAO TEMELJ PJEVANJA

Najveća čovjekova potreba je zrak. Ne postoji veća potreba nego ona za kisikom. Oduzmi čovjeku opskrbu kiskom i odmah će se početi boriti/naprezati. Uskrati mu zrak više od nekoliko minuta i čovjek umire. Svaka fizička radnja ovisi o zraku i o načinu kako dišemo. Onda nije ni čudno da bilo koja studija o pjevanju počinje ovim ključnim elementom.

DISANJE KAO ELEMENT PJEVANJA

1. Motor vokalnog procesa Udisaj je temelj na kojem se zasniva pjevanje i ispravno disanje je osnova dobrog pjevanja. Ono snabdjeva energiju za fonaciju, rezonancu i artikulaciju. Bez disanja ni jedan drugi element pjevanja ne bi funkcionirao. Možda je u ovom opažanju bio početak koncepta o udisaju kao „podrški“ pjevanja.

2. Podržano pjevanje Za udisaj se može reći da podražava pjevanje zato što je sine qua non izgovaranja glasova. Pojam „podrška“ je uobičajen u skoro svakoj metodi podučavanja, ali točno razumijevanje često nedostaje, vjerojatno zato što je „podrška“ psihološki pojam koji opisuje široki opseg osjećaja. Podrška je osjećaj oslobođene energije, pogotovo u gornjem abdomenu i okolo grudnog koša. Više od samog značenja potiska udisaja i toka udisaja je ono koje obuhvaća i otpor u larinksu/grlu koji balansira otpuštenu energiju u grudnom košu. Nepodržani ton može imati premalo potiska udisaja, previše toka udisaja, premalo otpora glasnica, premalo otpora mišića abdomena ili grudnog koša ili nepravilnu ravnotežu nekih od njih. Podrška ovisi o mišićnoj napetosti suprotnih mišića. U pjevanju mišići udisanja moraju se odupirati mišićima izdisanja ili će dah nekontrolirano pobjeći. Takav otpor stvara osjećaj napetosti tj. „podrške“ u grudnom košu, u abdomenu i križima. Pritisak se stvara u grudnom košu koji potiskuje u svim smjerovima, baš kao u automobilskoj gumi. Što je jača mišićna napetost to je jača podrška. Koordinacija mišića udisanja i izdisanja kontrolira količinu ispuštenog daha, njegovu snagu i tok. Pritisak daha može biti uspoređen s voltažom elektriciteta tj. količinom snage koja se koristi. Tok može biti spor ili brz, ravnomjeran ili neravnomjeran, legato or staccato i puno drugih varijacija.

VAŽNOST PRAVILNOG DISANJA 1. Većina publike iz zapadnog svijeta više cijeni onaj zvuk koji zahtjeva što je više moguće prostora u farinksu/ždrijelu – mjesto iznad glasnica i iza jezika. Baš kao što elektrokompanije opskrbljuju i kontroliraju odgovarajuću voltažu i amperažu u kućnoj struji da bi proizvele odgovarajuću vatažu u sijalicama i kućnim paparatim. Pozicija larinksa/grkljan i veluma/mekog nepca je suprotna jedna drugoj i te dvije radnje spuštanja larinksa i dizanja veluma događaju se istovremeno. jači ton. ako ne i najmanje važan. kao kod gutanja. Mogućnost pjevanja dugih rečenica je zadnji. „dubok“. Kako pripremiti vokalni aparat Svakog svog studenta pitam – „Koliko je važno pravilno disanje jednom pjevaču?“ Stalno dobivam iste odgovore – „Da mu pomognu otpjevati dugu rečenicu. 2. Većina slikovitih pridjeva. „taman“. Disanje otvara glasnice i duboko disanje otvara grlo. Kako spustiti larinks/grkljan Larinks bi trebao biti potaknut na spuštanje indirektnim načinima. razlog za vježbanje pravilnog disanja.Kontrola pritiska daha i toka daha pridonosi glasnoći. mi prilagođavamo pritisak daha i tok daha prema otporu glasnica za mnoštvo tonova. oboje traže isti rezultat – veliki farinks/ždrijelo. Isto tako. Ne bi trebao biti gurnut prema dolje povlačenjem jezika unazad. boji glasa i intenzitetu vokalnog tona. Prema tome naša zapadnjačka vježba disanja trenira mišiće farinksa da se šire i zadrže taj prostor što širim. ovisno o njegovoj koordinaciji s glasnicama. mi povećavamo pritisak daha i smanjujemo tok daha da bi postigli bolji. opisuje tonove koji dolaze iz uvećanog farinksa/ždrijela. spušta larinks/grkljan i diže velum/mekano nepce. Pri opisu faringealne pozicije studentu uvijek govorim da larinks/grkljan mora biti nisko. kao što elektrokompanije su odlučile da je 220 volta sa 15 ampera bolje nego 110 volta sa 30 ampera da proizvedu 3300 watta u klima uređajima. količina odrađenog rada. Gdje jedan učitelj naglašava niski larinks. kao što su „topao“. velum/mekano nepce visoko.“ Ispravno disanje priprema vokalni mehanizam za pjevanje. niti stiskanjem brade prema prsima. . a drugi visoki velum. „bogat“ i tako dalje. grlo široko i jezik prema naprijed da bi se napravio veliki prostor za bogat ton. Navedene radnje izazivaju takozvani „uleknuti grkljan“ koji je sa sviakim pravom omražen od većine učitelja. Produkt voltaže pomonžene s amperažom je vataža tj.“ Na što ja odgovaram – „Ne.

Mišići disanja moraju biti ojačani tokom dužeg vremena da bi mogli držati larinks spuštenim. ali rezultati su vrijedni truda. Takva koncentracija nije pogodna za pravilne tehnike pjevanja zato što se student ne može koncentrirati na druge jednako potrebne tehnike. on čuje razliku. Kada student postane pretjerano svjestan bilo kojeg oblika učenja pjevanja. Pitao sam ga zašto to radi i rekao mi je da provjerava da li mu je larinks spušten. lako pomiču larinks gore dolje. primjetio sam da. Prije nekoliko godina učio sam zajedno s jednim dobrim pjevačem koji je imao naviku da stavlja svoju ruku na larinks prije svakog nastupa. a gutamo puno puta dnevno. larinks se spušta bez napetosti jezika. i onda duboko udahne. ili meko nepce. Prvo mu dam da osjeti moj larinks dok dišem. Ako student nije svjesan svog vlastitog mekog nepca. ali kad mu demonstriram kvalitetu tona s dignutim nepcem. Suprotno mišićima za duboko disanje koji spuštaju larinks nalaze se mišići za gutanje koji ga vuku gore. Onda mu kažem da sad pokuša osjetiti vlastitu poziciju larinksa i otpjeva istu vokalizu.Duboko disanje je pravilna metoda spuštanja larinksa. mišići koji spuštaju larinks su slabiji od onih koji ga dižu. mišići jezika. student postane tako zadubljen u pozicioniranje larinksa da ga moram omesti . Složio se da bi taj pokret bio čudan za vrijeme javnog nastupa ali mu je bilo strašno teško riješiti se te navike. kad više nije koristio taj manirizam. Nazalnost koja time rezultira student možda ne smatra mrskom. Ako sternum ostane prema van i grudni koš ostane proširen larinks će ostati nisko čak i ako se pjeva uzlazna ljestvica. Svako toliko. on obično zaboravlja druge važne dijelove. tražim od njega da pogleda u moja usta i moje svjesno dizanje i spuštanje uvule. Zato šti duboko dišemo samo svjesnim trudom. Onda mu pokažem ton koji proizlazi ako je velum prenisko. grla i vilice zbog sternotiroidnih mišića koji su povezani sa sternumom (prsna kost) i donjih dijelom larinksa. kad je pod stresom. Student može osjetiti spuštanje larinksa tako da vrh prsta lagano osloni na vrh svoje Adamove jabučice dok grlo miruje. Nakon dugo vremena. Kad je prsna kost podignuta prema naprijed i grudni koš je proširen. Samo nakon duže vokalne studije i vježbe student može očekivati da će moći na neodređeno vrijeme držati larinks u pravilnoj poziciji za pjevanje. . 3. Kako podići meko nepce/velum Velum. Ovake navike teško umiru. pomiče ruku desetak centimetara. Dok je larinks u niskoj pozicji otpjevam vokalizu tako da može vidjeti da se larinks ne miče prema gore s uzlaznom ljestvicom. Mišići za gutanje tj. može se vidjeti na stražnjem dijelu grla te može biti prepoznato zbog uvule/resice koja visi s njega. Tako postaje svjesan jednog od najvažnijih zadataka u učenju pjevanja. skoro kao refleksno pomicanje koljena kad ga se lupi po pateli.

najčešće je toliko priviknut na to da ne može prepoznati tu nazalnost. Međutim. To je automatska reakcija. gospodin Tucker je otpjevao kako to inače radi i ovacije koje je dobio su bile mješavina divljenja njegovom glasu i olakšanja da je njegova ranija poteškoća pri pjevanju bila kratkoga vijeka.Pokušavam uvjeriti studenta da iako nazalni ton zvuči kao da bi mogao „izletiti“. Ako ima nazalni glas dok govori. Upozoravam studente na konstantno disanje na usta jer ono ima sklonost isušiti velum i farinks/ždrijelo. Na početku je teško studentu osjetiti svoje meko nepce. Pjevačev zadatak je da drži grlo otvorenim dok pjeva. Prirodna sklonost grla je da se zatvori ili opusti pri izdisaju tako da je pjevanje s otvorenim grlom umjetno nametnuta procedura. tokom prijenosa. Kako proširiti grlo Duboko disanje dozvoljava grlu da se širi dok se larinks spušta. Druge su posebno osmišljene kako bi podigle velum. Za vrijeme kratkih pauza i između rečenica studenti bi trebali disati na usta zato što je to efikasniji način da se udahne puno zraka u kratkom vremenu i pomaže pripremiti vokalni instrument. Zadnjih par grama zraka smije se udahnuti na usta. Gospodin Tucker je rekao da su u trenutku njegovog izlaska na scenu neki radnici otvorili velika vrata prema cesti i da je nalet hladnog vjetra osušio njegovo grlo i meko nepce. ne volim skretati nepotrebnu pažnju na meko nepce jer može izazvati krutost u tom predjelu koja je kontraproduktivna. Kada je u prvom činu započeo pjevati ariju zvučao je kao da ima vokalnih problema. kao i uvijek. . Neke od vježbi koje koristim za nisko meko nepce ovise o pravilnim navikama disanja i niskom larinksu. je prekrasno pjevao. Jednu subotu sam slušao prijenos iz Metropolitan Opere i slavni tenor Richard Tucker pjevaoje Des Grieux iz Manon Lescaut. Nekoliko mjeseci nakon toga pričali smo o toj izvedbi i on je spomenuo ariju iz prvog čina. Čak i najbolji glasovi imaju problema ako je velum suh. a velum diže. Ja im kažem da dišu na nos za vrijeme duge pauze i kad se kreću pozornicom jer je nos posebno opremljen da filtrira strane čestice iz zraka i da ga zagrije. Otkrivanje mekog nepca. više je zvonkosti i „prijenosa“ kod manje nazalnog tona zbog obogaćenih visokih gornjih tonova. Bez mogućnosti da se oporavi morao je izaći na scenu i otpjevati tu tešku ariju. kao što to može biti viđeno pri zijevanju ili uzdahu. ali kasnije. To je bio jedini put da nije dobio aplauz na kraju arije. 4. Disanje na nos ili usta. Ova priprema bi se trebala dogoditi odmah nakon dugog udisaja na nos. Budući da se nepce spušta kad udišu na nos studenti me često pitaju da li da dišu samo na usta da bi zadržali uzdignuto nepce. Nakon što je uspio rehidratizirati grlo.

Na neki način grlo je najvažniji rezonator zato što je prvi otvor kroz koji fonirani zvuk mora proći. Tako je većina našeg početnog posla kao učitelja napravljena tako da se suprotstavlja sklonosti grla da se zatvori. Prije sam spomenuo da zijevanje sugerira osjećaj otvorenog farinksa. 5. rezonanci i artikulaciji. Često je položaj jezika stvar oko kojeg se učitelji pjevanja ne slažu. Jezik je jako važan dio pjevanja pa će ponovo biti obrađen u poglavljima o fonaciji. Većina učitelja se slaže da bi stražnji dio jezika trebao biti prema prema naprijed tako da epiglotis ne upada u laringofarinks. Budući da su glavni mišići grla konstriktori koji se koriste za gutanje. Kroz razumijevanje vlastite građe/stasa. Glasan uzdah je dobar primjer fonacije s otvorenim grlom. Taj novi zvuk je možda teško prihvatiti tako da ga uvijek isponova moram uvjeravati da prigušeno zvuči samo iznutra. Tako da ja ne koristim puno vježba sa zijevanjem za vrijeme lekcije jer je jezik obično previše poaknut unazad. Pričati o „koljenastom hodu“ ili „zglobnom hodu“ ne isključuje uporabu i koljena i skočnog . Isto tako psihologija uzdaha je korisnija za budno. Dovljno je reći da u svrhu disanja jezik mora tiho ostati van grla. Međutim. Tada će biti i predložene vježbe za jezik. Primjetio sam da kad grlo ostane otvoreno pjevač na početku ima „trubasti“ osjećaj ili da je kvaliteta tona prigušena. ali čini se da se diskusija vrti oko položaja vrha jezika. teško je naučiti mišiće za širenje kako da zadrže grlo otvorenim. Za vrijeme uzdaha grlo ostaje otvoreno i jezik je opušten. Na početku zijevanja jezik je ispružen ravno u ustima i opušten. *** RAZNI NAČINI DISANJA Meni se sviđa podučavanje disanja tako da ga podijelim na njegove različite fizičke oblike. Uzdisanje je reakcija na zadovoljstvo i dobro stanje duše i tako se predaje kao pozitivni pristup podučavanju i pjevanju. Trubasti osjećaj obično brzo prođe kad se studen t privikne na novi osjećaj proširenog farinksa. studentu je lakše postići koordinaciju potrebnu za pravilno disanje. Ako grlo nije otvoreno ne postoji ništa što usta i nos mogu napraviti da savladaju rezultirajuću plitkoću tona. Jezik prema naprijed Položaj jezika je isto povezan s disanjem i konačni je oblik otvorenog grla. ali kako zijevanje napreduje tako se jezik ili grbi ili skvrčava unazad prema grlu te se zidovi farinksa ukrute. Često koristim diktafon da mu pokažem pravu kvalitetu tona koji stvara. fokusirano pjevanje od zijevanja. Uzdah – glasan ili bezglasan – čini se kao puno bolja vježba od zijevanja. opisivanje različitih načina disanja je na neki način kao odvajanje pojedinih faza hodanja. pogotovo na kraju zijevanja.

Ilustracija 2.1. dolje sa svakim udahom. Interkostalni mišići su dobili ime po svojoj povezanosti s rebrima. jer se zrak udiše u pluća. Budući da je sternum pod kutom. 2. Torakalno/prsno disanje Po definiciji svi načini disanja su torakalni. Naravno. Taj je pokret u potpunosti mehanički i skeletni tj. 1. Pokret sternuma Sternum može ostati na istom mjestu jednom kad se pomaknuo prema naprijed. Budući da nije potreban za disanje takav je pokret sternuma možda bolje gledati kao dio pravilnog držanja za pjevanje. Novom studentu obično započinjem lekciju s objašnjenjem da bi se prsna kost trebala pomaknuti što dalje od kičme. bilo bi nemoguće hodati bez uporabe i koljena i skočnog zgloba. koristeći taj izraz student se fokusira samo na grudni koš i sternum/prsnu kost. Dajući na taj način više mjesta plućima kad se napune zrakom. S vremenom student se navikne na držanje i više nije svjestan širenja grudnog koša. koja se u potpunosti nalaze u toraksu. pokret se osjeti odozdola gdje se rebra hvataju na solarnom pleksusu. a ne za disanje. iz prsišta. izdiše ili zadržava dah. Interkostalno/međurebreno disanje Pojmovi interkostalno i torakalno disanje se često naizmjence koriste. Kod dubokog disanja prsna se kost pomiče prema gore i prema naprijed. Rebra nisu ta koja uzrokuju širenje pluća i pluća se mogu stisnuti prilikom izdisaja bez da se rebra spuste. Vanjski interkostalno mišići povlače grudni koš prema van i tu ga zadržavaju. smanjujući veličinu toraksa. Međutim. Ne možemo disati bez zajedničkog korištenja interkostalnih mišića. tj. tako da se interkostalno disanje može još nazvati „rebreno disanje“. Gledano s druge strane. Ako rebra nisu dovoljno ukrućena abdominalni mišići će ih povući unutra. Tako da pokretanje grudnog koša može biti smatrano mehaničkim i skeletanim. sternum se može pomicati prema van bilo da pjevač udiše. . Pokret prema unutra i prema dolje nije potreban za izdisanje i većina pjevača uoče da njihovi mišići za disanje bolje funkcioniraju ako im se sternum ne miče gore. ošita/dijafragme i abdomena. kao što je prikazano u dijagramu. pomaže nam ako odvojimo pojedine faze disanja kako bi se mogli koncentrirati na određeni dio tijela. Isto je kao i kod disanja. Za držati sternum što dalje od kičme potrebna je vježba.zgloba pri hodu. Ako interkostalni mišići čvrsto pridržavaju grudni koš epigastrij može bolje kontrolirati dijafragmu.

nekontroliranje ispuštanje daha i ometanju faringealne rezonance zbog skraćivanja vrata. Kako se sternum miče od kičme. kao što su niže opisane vježbe. Sudjelovanje mišića sternokleidomastoideusa je nepotrebno i trebalo bi se oduprijeti držanjem vrata i glave u opuštenom stanju.koji se može pomicati nevezano bez obzira na disanje. djevojke se ne prilagođavaju tako lako zbog dodatne težine novorazvijenih grudi. U vojničkom držanju postoji sklonost uvlačenju abdomena. Ovdje nam opet zrcalo . Radiklani pokret gornjeg dijela prsa ne pruža nikakvu pomoć pri pjevanju i predstavlja puno problema. Objasnim da interkostalni mišići šire grudni koš i drže ga osim za vrijeme duge pauze kada se rebra povlače u normalniju/prirodniju poziciju. Vrhovi ramena su dovoljno pomaknuta unazad da uklone bilo koju naznaku nemarnog držanja. 3. i ništa od toga ne pridonosi dobrom pjevanju. unutra nego ostanu na mjestu. klavikularno disanje je u nemilosti. Dok se prsa dižu u ramenima ne bi trebalo biti osjećaja ukočenosti niti bi prsa smjela biti toliko visoko da je disanje otežano. U pravilnom disanju ne bi trebalo biti skoro nikakvog osjećaja pokretanja u klavikulama. Teenageri spremno prihvaćaju proširena prsa jer postoji nešto muževno u tom držanju. povlačenja brade. West point „podupirač“ je ekstremni primjer torakalnog i klavikularnog pokreta. Obično student u zrcalu vidi da je pravilno držanje za pjevanje isto tako fizički privlačno. Ramena bi se trebalo poticati da ostanu ravna i jednako udaljena od sternuma i kičme. pojam „klavikularno disanje“ fokusira studenta na dio kostura – gornji dio prsa. kao što je pomicanje larinksa iz pozicije. Kao drugi pojam za „visokogrudno disanje“ . Djevojke često nerado prihvaćaju držanje koje se čini da izbacuje prsa prema van. Sklopovi interkostalnih živaca antagoniziraju jedni druge i najbolje ih je ojačati vježbama koje proširuju grudni koš i drže ga čvrsto. Ti se mišići isto tako opiru pokretu rebara prema van i na taj način ga drže na mjestu da bi zadržali oslonac. Složeni sustav mišića koji pomiče sternum. Vjerujem da se najbolje disanje može postići kad se rebra ne miču van. Funkcionalno. Klavikularno disanje Studenta uvijek upoznajem s ovim oblikom disanja u isto vrijeme kad i sa torakalnim i interkostalnim. grudni koš i gorni dio prsa je presložen da bih se njime bavio u lekciji. To nije dobar model za pjevače zbog prisutne rigidnosti. ali se lopatice ne dodiruju i u njima nema osjećaja napetosti. Gledano s druge strane.l empirijsko objašnjenje kao ovo obično zadovolji studenta. odvraćanje pravile potpore.Unutranji interkostalni mišići spuštaju grudni koš u njegovu normalnu poziciju odmaranja. i to sa svakim pravom. gornji dio prsa se diže i postoji sklonost da se ramena pomaknu prema gore ili prema van. Kao i sa njima. savijanju vrata.

5. Postoji skroz drugačiji osjećaj kod normalne mišićne energije udisanja i one kontrolirane koja je potrebna za pjevanje. Iako ima svu tu veličinu i važnost za pjevanje dijafragmu je jako teško osjetiti. Jednom kad je savinut biceps ne može nazad gurnuti ruku i podlakticu prema dolje. Dijafragmalno disanje Svako disanje je dijafragmalno. Stari koncept „pankostalnog“ disanja tj. Na ovaj isti način dijafragma mora biti u koordinaciji s okolnim mišićima da bi disanje bilo učinkovito. Pri pravilnom disanju epigastrij se pomiče prema van pri udisaju i relativno se čvrsto drži pri izdisaju. zbog napetosti koja nastaje u vokalnom mehanizmu i sklonosti da se larinks podigne. Zbog toga su neki stari učitelji naizmjence pričali o dijafragmalnom i abdominalnom disanju. guranje ili istiskivanje zraka. Za tako veliki mišić dijafragma u stvari ima relativno malo senzora. a opušta se pri izdisanju. Koordinacija tih mišića određuje koliko se sporo ili brzo ruka diže i spušta. kao da li je u ruci uteg. Dosta je djevojaka reklo – „ Moja majka je rekla da bih trebala ovako stajati i kad ne pjevam. Budući da se dijafrgma opušta pri izdisaju ne može sama vršiti silu nad zrakom koji izlazi. pomažu odlučiti koliko je povezane snage potrebno u svakom mišiću da izvrši svoj zadani zadatak. Abdominalno disanje Složena grupa snažnih mišića gornjeg abdomena – epigastrij – je povezana na takav način vrši jaki utjecaj na dijafragmu. Tako da je većina vježbi koje se kasnije spominju napravljena tako da ojačaju dijafragmu zajedno s okolnim mišićima. ne pridonosi kvaliteti koja se u današnje vrijeme općenito podučava. . ali se ne bi smjeli namjerno/svjesno uvlačiti. slušaj svoju mamu i stani uspravno kao dama. Mislim da je važno studentu objasniti da se dijafragma savija/napreže i stišće pri udisanju. To savijanje izaziva djelomični vakum u plućima i zrak navre u pluća da popuni prazninu. Micanje zraka u i iz pluća nije moguće bez djelovanja dijafragme. Zrak koji izlazi kontrolira druga grupa mišića. Isto tako vanjske snage.pomaže da im pokaže da to držanje ni približno ne izgleda pretjerano kako se čini. Ovi mišići se mogu lagano povući prema unutra pri izdisaju. Dijafragma je praktički skrivela u grudnom košu i može se naći jedino pritiskanjem prstiju ispod donjih rebara. zbog čega je teško biti svjestan njenog kretanja osim micanja abdominalnih mišića. Kako se to događa bit će objašnjeno u sljedećim pasusima.“ 4.“ Pa im i ja kažem – Dobro. Mora postojati suprotni mišić – triceps – koji povlači ruku prema dolje dok se biceps opušta. pogotovo da joj dozvoljava lagano i ujednačeno opuštanje. Radnja dijafragme može biti uspoređena s bicepsom koji se savija/napreže da bi dignu ruku i podlakticu.

Kada su leđni mišići pravino napeti oni omogućavaju epigastriju da bude fleksibilniji i neovisan. tako i pjevačko disanje može biti poboljšano upotrebom leđnih mišića da bi se umanjilo naprezanje epigastrija. Naučiti kako koristiti leđne mišiće nije lako kao poboljšati abdominalno disanje. Dok je gornji abdomen na mjestu. ali se ne dodiruju. Baš kao što je i dizanje s pravilno uspravnim i napetim leđima učinkovitije od dizanja samo upotrebom adbominalnih mišića. rebrima i abdomenu. Primarna funkcija leđnih mišića je da kostur drži ravnim i ne savijaju se voljno pri disanju kao što to čini epigastrij.Da bih izbjegao osjećaj uvlačenja epigastrija pokušavam koristiti lagani pritisak prema van. Epigastrij se u stvari ne pomiče prema van dok pjevam. Zbog poteškoće pri treniranju leđnih mišića student treba posebne vježbe osmišljene da bi promicale osjećaj širenja leđa. Leđno disanje Jedan od načina/oblika disanja koji je postao poznatiji i važniji u zadnje vrijeme je upotreba leđnih mišića. ali ta pomisao pomaže da prevaziđem sklonost da se brzo povuče prema unutra. Nadalje. Ovi teški. Na taj način oni su suprotni u odnosu na potezanje rebara od strane epigastrija i pomažu pri ravnomjernom opuštanju dijafragme. student se bolje povezuje s novim konceptom abdominalnog disanja jer su rezultati brzi i direkto proporcionalni promjenama koje on primjenjuje na svoje mišiće. Nekoliko tih vježbi opisane su u sljedećim poglavljima gdje diskutiram specifične probleme. Mišići leđa moraju biti uravnoteženi s prsima. Abdominalno disanje može biti podučavano na najočitiji način jer student može i vidjeti i osjetiti mišiće epigastrija dok se pomiču. Za širenje leđa nije potrebo pogrbiti ramena prema naprijed jer bi ti primoralo sternum i grudni koš da se spuste. . 6. a vrhovi ramena su jednako udaljeni od sternuma i kičme. On izravno može nadzirati epigastrij i naučiti kako ga precizno regulirati. Pri učinkovitom disanju leđni se mišići šire zajedno s interkostalnima da bi pomogli zadržati grudni koš prema van. Budući da su to mišići koji općenito funkcioniraju kontraktirajući se teško ih je istrenirati da se šire i drže grudni koš kao što to rade interkostalni (mišići). tanjurasti mišići pružaju veliki izvor snage i podrške za duboko disanje baš kao kod dizanja teških predmeta. Dobra je vježba tako da osjetimo širenje leđnih mišića dok zadržavamo sternum i grudni koš prema van. Niti bi lopatice smjele stršiti van dok se leđa šire. Klavikuli ostaju horizontalno. Mišići donjeg dijela leđa su posebno prikladni za pružanje otpora pri povlačenju tokom izdisaja. U pravilno držanju pjevača lopatice su ravne. donji se abdomen postepeno povlači unutra pridonoseći dobroj/pravilnoj kontroli daha.

Očito je da je ovo čudna poza za pjevanje. neformalnog držanja. različiti dijelovi disanja moraju zajedno raditi. ima poteškoća pri dizanju toraksa u svoju pravilnu poziciju. Većina se studenata malo pogrbi kad se odmakne od zida.Svi oblici disanja – torakalni. Ako je moguće. prsa se pomiču prema gore i grudni koš se širi. ali stvara osjećaj držanja koji je bolji za pjevanje od normalnog. pogotovo ona. Možda neće bolje pjevati. Pokazujem studentima da je taj pokret mehanički tako da im demonstriram da ja mogu proširiti rebra i prsa dok pričam. pitam ga da li ima ikakvog pokreta. stražnjicom. Dok pjeva vokalizu. uravnotežena napetost proizvodi simetrični stav koji je i ucinkovit i privlačan. zamolim ga da se odmakne od zida i zadrži držanje. abdominalni i leđni – moraju biti kombinirani za učinkovito disanje za pjevanje. Kažem mu da ponovo otpjeva ljestvicu ili vokalizu stojeći uz zid. tako da ne ometaju udisaj i izdisaj. Želim da student osjeti kako se pomiče njegov . postavljam zrcalo tako da se nalazi nasuprot mjesta gdje stoje uz zid tako da mogu vidjeti da im držanje nije ukočeno kao što im se čini. interkostalni. nogama i petama. počinjem s skeletalnim aspektima i aspektima držanja (posture). interkostalno i klavikularno – kao jedinicu. Ako još nije učio pjevanje i ne zna ništa o pjevačkom disanju. ali njihovo je držanje bolje nego prije. kažem mu/joj da stane uz zid pokušavajući da ga dodiruje glavom. PRIMJER LEKCIJE DISANJA Nakon što sam objasnio vrste disanja i različite dijelove tijela koji su uključeni. Kad oni to čine. Baš kao što koljeno i skočni zglob moraju surađivati pri hodanju. U prvom činu disanja mogu vidjeti š koliko on već zna o disanju – možda je već imao lekcije iz pjevanja – i koliko pojmova ću ga morati naučiti. leđima. promatram učenika kako diše dok pjeva jednostavnu vježbu. Nakon nekoliko ljestvica. mislim na prva tri načina disanja – torakalno. Razvijanje držanja (posture) Ako on. ali počinje razvijati svjesnost koja je potrebna za daljnje lekcije. kažem mu da jednu ruku stavi na gornji dio prsa a drugu na svoj epigastrij. Kada se odmaknu od zida mogu vidjeti da li im držanje ostaje isto ili su se pogrbili. klavikularni. Općenito. dijafragmalni. ramenima. Opipavanje epigastrija Kada student počne koristiti pravilno držanje. Sternum se pomiče prema van.

Mišićni pokret prije zamaha je skoro kao osjećaj dizanja u pjevačkom disanju. molim ga da svira ravnomjeran tempo tokom predaha kako bi pjevač naučio tu koordinaciju. zadovoljavajući način. Njihovi se mišići čine tako krutim kao da se ne mogu istegnuti. Većina studenata ima poteškoće pri pomicanja epigastrija prema van. Opipavanje leđa i slabina Kada se pjevačev epigastrij počne pomicati na. Tako izbjegavamo skolnost grbljenju kad se uči leđno disanje. Ja pokušavam povezati disanje s određenim sportom kojim se pjevač bavi. Tako disanje postaje sastavni dio vokalne linije i pjevačkog iskustva. Sve su vježbe osmišljene da bi mišiće disanja pomaknule iz normalne. Ako ne osjeti nikakav pokret kažem mu da duboko udahne i da preuveliča pokretanje adbomena. ali ne i gornji dio prsa. Od početka on uči da je disanje element pjevanja i da je drugačije od bilo koje druge metode koju će naučiti. Možda mu i kažem da stane na prste. pogotovo sportaši. Važno je povezati treniranje mišića za disanje s pjevanjem tako da student razmišlja o svom krajnjem cilju. Općenita zamisao koju pokušavam zadržati u prvom planu ovakve lekcije je da je pretpostavka pjevačkog disanja pomicanje mišića. Kada pijanist svira akorde s vokalizama. Ako igra baseball neka zamisli da drži palicu. Ponekad ne postoji dobro razumijevanje abdominalnog pomicanja pa dozvolim studentima da stave svoje ruke na moja prsa i trbuh dok im pokazujem o čemu pričam. kažem učeniku da stavi ruke na svoje slabine tako da su palčevi sprijeda. i naša prva lekcija je gotova. Najčešće se ne pomiču pa za to nudim vježbu koja će potaknuti te dijelove da se šire. Predasi u vokalizama su jednako važni kao i note jer su namijenjeni kako bi koordinirali kraj jedne rečenice i početak druge s udisanjem ritma između njih. Kombiniramo vježbe disanja i vokalizedok god student ne osjeti neku vrstu širenja u leđima. Ova je zamisao važna jer su kruti mišići koji se ne miču štetni dobrom pjevanju. zamolim studenta da stane uspravno sa što većim razmakom između nižih rebara i kuka. uobičajene pozicije. Dok opipava svoje slabine i križa. Nakon nekoliko vježbi disanja nastavljam s vokalizama dok student drži svoje ruke na svojim prsima i trbuhu. ako ne i više. Ne može zamisliti da mu se prsa . Korištenje predaha za disanje Još jedna važna zamisao je ta da su ljestvice i arpeggi koje student pjeva osmišljene kako bi razvile njegovo disanje kao i kvalitetu i lakoću tona. a prsti straga. po meni.epigastrij. Ponovo pjevamo vokalize i on tako saznaje da li mu se slabine i leđa pomiču. Do tada će proći bar pola sata.

Čujan simptom takvog korištenja grla je glasni udah ili dahtanje. kondicija važna je za dobro pjevanje i ja sve svoje studente savjetujem da se drže takvog režima. U tjednima koji slijede student i ja ćemo raditi na različitim vježbama disanja za jačanje respiratornih mišića. Draže mi je studenti dišu polako osim kada muzička rečenica zahtjeva hvatanje daha. Uz treninge disanja u studiju. pucanje golf loptice i većinu drugih sportova. plivanje. Ako se lekcije iz pjevanja podučavaju u razredu. Gimnastika isto potrebuje daj osjećaj podizanja. Kada je grlo pravilno otvoreno tada nema apsolutno nikakvog zvuka udisanja ni na nos ni na usta. Kažem studentima da ispruže ruke i dlanove okrenu prema dolje dok dišu. Studenti koji dišu u kratkim trzajevima ne čine se da na vrijeme pripreme tijelo za pravilno pjevanje. sinkroniziraju se s dahom da bi pripremili tijelo za zadani zadatak. čak staviti ruke jedni drugima na ramena kako bi si pomogli s opuštanjem mišića vrata i glave. Mišići su spremni ali ne i kruti. duboko disanje. preporučam i program fizičke aktivnosti koji će pomoći studentu da ostane zdravim. Ako im se ramena podižu sa svakim udisajem ruke će im osjetiti trzaj. 2. Promatranje svojih ruku i gledanje u ogledalo su dva načina kako studenti postanu svjesni te nepravilne metode disanja. Isto tako. *** SIMPTOMI NEPRAVILNOG DISANJA 1. Fizička sposobnost tj. U manje vremena više se daha može uvući u pluća. članovi grupe mogu promatrati jedni druge. Učim svoje studente kako da tiho dišu jer je učinkovitije. Svjesno korištenja grla kao ventila kako bi se prekinuo tok zraka iz pluća otvara put mnogim problemima od kojih najgori može izazvati oštećenje glasnica. Uzrok tome je bio ranije opisan u dijelu o klavikularnom disanju. Glasovni mehanizmi im nisu pripremljeni. Stoga . Taj koncept nije od koristi pri podučavanju pjevanja. Pokušavam naći vježbe koje najbolje odgovaraju studentovim slabim točkama. Ista analogija vrijedi za serviranje u tenisu. Uobičajeni protuotrov za strah i tjeskobu je polagano.spuštaju dok zamahuje palicom. tjeskobe i drugih živčanih problema pri hvatanju daha. ništa više nego što bi trebao osjetiti spuštanje dok drži notu. Dizanje ramena Zajednička greška među mladim pjevačima je dizanje ramena dok pjevaju. straha. bešumni udah bolje priprema glas i manja je mogućnost da posuši grlo. grla im nisu otvorena i tako dalje. Isto tako postoji psihološki aspekt žurenja. Korištenje grla u svojstu ventila U poglavlju o fonaciji vidjet ćemo da se glasnice mogu smatrati ventilom na vrhu dušnika.

Ako se prsni koš spusti za vrijeme izdaha. i (4) druge varijante ovih vježbi koje učitelj može izmisliti da bi postigao isti cilj. (3) uvlačenje trbuha da izgleda što tanje moguće. U ostalim slučajevima. Ponekad je uzrok nepravilnom izdahu studentovo agresivno uvlačenje epigastrijuma. 3. U tom slučaju velika je vjerojatnost da je i ostatak studentove muskulature slabo razvijen. Nepravilno otpuštanje daha Neki studenti nisu u mogućnosti zadražati ton bez kolebanja ili gubitka visine tona čak i kad imaju dobar kapacitet pluća. tražim druge uzroke. Iako je to moguć način za dobiti Oscara za glumu. RAZVIJANJE SVIJESTI O MEHANIZMIMA DISANJA . Najvažniji koncept ovih vježbi je da će konstantni pritisak na mišiće uzrokovati njihovo blagotvorno istezanje. pa predlažem niz razvojnih vježbi koje bi se trebale prakticirati u periodu od nekoliko tjedana. Baveći se tim problemom. Kruti mišići disanja Obično kad student pravilno diše može se vidjeti da se neki od njegovih mišića pomiču. Takve vježbe neće istegnuti mišiće. Ovaj problem može biti uzrokovan nepravilnim konceptom disanja. demonstriram kako je uvlačenje epigastrijuma savršen način da se postigne vokalna produkcija koju ima Marlon Brando u filmu „Kum“. a ponekad i dulje. dakle ne bi popravile pitanje krutosti. 4. to nije najbolji način za pjevanje. postoji mogućnost da su vanjski međurebreni i leđni mišići preslabi. Oni jednostavno ne razumiju što je sve uključeno u dobro disanje. Disanje je radnja mišića u pokretu. Neke od vježbi koje pomažu epigastriju da se pomiče unutra i van su (1) ležanje na podu i disanje s teškom knjigom na trbuhu. Bilo koja vježba koja kažnjava mišiće udarcima ili primjenom brzih i trzajnih napinjanja pogoduje iskrivljenju. Inzistiram li da tiho dišu za vrijeme njihove lekcije bit će skloniji da tako dišu i za vrijeme svojih javnih nastupa. (2) stajanje uz klavir i guranje trbuha prema van tako da vas trbuh odgurne od klavira. a onda napuhavanje trbuha da izgleda što deblje moguće.mi se sviđa da studenti vježbaju malo preventivne medicine u svojim nastupima. a može izazvati i modrice ili neke druge ozljede. Nakon što sam objasnio i pokazao studentu nekoliko vježbi on još uvijek ne može dobro održati notu. uzrok su slabi abdominalni mišići koji su potrbni za pravilan izlazak daha. a duboko disanje bi trebalo uzrokovati uočljivo pomicanje abdominalnih i leđnih mišića.

Izražavanje ugodnog iznenađenja Udisaj i istovremeno izgovaranje „Ah. 4. Ako naizmjence nekoliko puta ustane i djelomično sjedne. ali u drugim omjerima nego kod djelomičnog sjedenja. 3.. trebo bi postajati sve svjesniji vanjskih mišića koji sudjeluju u disanju. abdomena i leđa. Naravno. Student zamišlja situaciju kad je bio ugodno iznenađen. Područja napetosti mišića može osjetiti pod prstima. o čemu će biti više riječi poslije. Djelomično (parcijalno) sjedenje Student se stavlja u položaj za sjedenje. Kao i sa drugim instinktivnim aspektima pjevanja. zadatak učitelja je da pomogne studentu da održi takvu reakciju tako dugo da postane korisna u pjevanju. Udisaj kroz rupicu BAVLJENJE SA SLABOM TJELESNOM GRAĐOM ILI MALENIM VITALNIM KAPACITETOM . tražim od njih da probaju sljedeće: 1. nije neophodno provoditi ovu vježbu na tako ekstreman način. ali mu stražnjica ostane oko 8 cm iznad stolice. Držanje teškog predmeta u ispruženoj ruci Ovom se vježbom postiže otprilike isto kao i djelomičnim sjedenjem.Jedan od temeljnih problema koje sam uočio kod studenata je nedostatak svijesti o naravi mehanizama disanja. Prvi put sam se susreo s vježnom ovog tipa kad sam stajao na vrućem teksaškom suncu držeći pušku „Garland M-1“ U ISPRUŽENOJ RUCI. te će reakcija mišića biti automatska. Nakon što im objasnim različite aspekte respiracije. Držanje stolice u ispruženoj ruci stvara napetost u međurebrenim mišićima.. 2. Nakon nekog vremena postao sam svjestan svakog mišića u tijelu. U ovom položaju će osjetiti određenu napetost u mišićima oko prsnog koša.. epigastriju i leđnim mišićima. kao što može osjetiti i unutrašnju napetost dijafragme. Ova vježba je povezana s pjevanjem pomoću povratnog daha.“ na način ugodnog iznenađenja je dobar primjer koordinacije daha i dušnika (larinksa) pomoću fiziologije.

Ovo je važno jer veliki mišići mogu ojačati kako stezanjem tako i savijanjem. Studen u lošoj tjelesnoj kondiciji bi se mogao onesvjestiti ako se ne odmori između perioda dubokog disanja. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 4. Kao i kod prethodnih vježbi. nakon što student donekle poveća svoj vitalni kapacitet. Sljedeće vježbe mogu biti korisne bilo kojem pjevaču. Nakon toga. Ili se može izmjeniti tako da su različita vremena udisaja i izdisaja. Općenito. bez obzira na tjelsnu građu 1.Pjevač može razviti veću prsnu šupljinu i veći vitalni kapacitet jačanjem svojih mišića prsišta. više će se mišići istezati. od pjevača tražim da udahne koliko god može brojeći do 8. otpuštajući trbušnu šupljinu (abdomen). Pri tome ne smije doći do osjećaja nasilnog izdisanja. Zamisao je da udahne i izdahne veći volumen zraka u duljem vremenskom periodu. I ovo ponavlja nekoliko puta za redom. svaki put pokušavajući udahnuti djelić više zraka od prethodnog puta. a onda da izdahne koliko god može brojeći do 8. pozorno pratim znakove hiperventilacije. Držanje mišića istegnutima svaki . 2. udisanje brojeći do 2. a veća snaga omogućava jači tlak zraka i bolji zračni protok. Unutarnje dimenzije grudnog koša mogu se povećati istezanjem i produžavanjem interkostalnih mišića i mišića leđa. u ovoj fazi treninga ne tražim pjevača da zadržava dah. npr. Student mora naučiti otpuštati zrak unaprijed određenom brzinom. a izdisanje brojeći do 8. Što je duže ritmični period disanja. Također. to istezanje bi trebalo činiti pomoću konstantog tlaka. Tako povećani kapacitet pluća omogućuje veću opskrbu daha. Zamisao ove vježbe je da se zadržavanjem velike količine zraka mišići održavaju napeti i istegnuti. Zadržavanje daha Ova vježba se može kombinirati s prethodnom. a ne kratkim i oštrim trzajima. Prvo ga zamolim da udahne koliko god može brojeći do 4. Ova vježba se može proširiti do brojanja do 12 ili do 16 i za udisanje i za izdisanje. time povećavajući svoj kapacitet i kontrolu u isto vrijeme. Ritmično disanje Pjevač diše u ritmu što je dublje moguće i kontrolira udisaje i izdisaje. te ligamenata. itd.

Međutim. Ovakav postupak nam je u kratkom roku postao uobičajen. Moja su saznanja da čak i najmanji i najslabiji pjevač može poboljšati svoj vitalni kapacitet koristeći navedene vježbe. Također. 3. student može pjevati vokalize ili pjesme s uzicom labavo pričvršćenom za prsa. Nakon određenog perioda korištenja vježbi disanja. Međutim. čija je svrha razvoj snage ili tehnike. a drugi važan razlog je povećanje duljine glazbene fraze koji student može postići. Kao mladi pjevači vježbali smo duboko disanje sjedeći na predavanjima i hodajući po kampusu. bez obzira na to što ne zadržavamo dah za vrijeme pjevanja. 1. student će otkriti da je u stanju pjevati dulje glazbene fraze. Ako student opusti prsnu šupljinu. postoji još nekoliko dodatnih prijedloga koji pomažu u svladavanju duljih fraza. Naučit će hodati po studiju dok pjeva i istovremeno drži pluća proširena tako da uzica ne padne.put po jednu minutu će pojačati njihovu rastezljivost i gipkost. jedna minuta je prilično dugačko vrijeme za držanje daha. Zadržavanje daha pomaže povećanju veličine prsa i njihove snage i zbog toga je korisno. Ovakve vježbe su dokazano dobar sport za muške studente koji ponosno muški šire prsa. Raditi na širenju prsnog koša se može i izvan vokalnog studija. pređa će pasti. Počinjanje na kraju i rad unazad . a ne koriste se na koncertima. Moglo bi vam se učiniti da je zadržavanje zraka u suprotnosti sa konceptom pjevanja pomoću povratnog daha. Pjevanje s proširenim plućima Gore spomenute vježbe uključujem u pjevanje što je prije moguće. kad ne bi postojao problem fiziološkog aspekta isprsivanja ženskih grudi. Smatram da student treba povezati sve što se radi u studiju sa pjevanjem. postoje vježbe koje nazivamo „korisnima“. S druge strane. POVEĆAVANJE DULJINE GLAZBENE FRAZE Primarni razlog zašto je dobro disanje važno je dobra kvaliteta zvuka. u opreci sa „vježbama za nastup“. te ga tražim da pjeva mjesto da izdahuje u tišini brojeći do 4 ili do 8. Ponekad studentima oko prsa labavo pričvrstim komad pređe za pletenje i tražim od njih da drže prsa rastegnuta kako pređa ne bi pala na tlo. Vježbe bi mogle poslužiti i djevojakama. Obično može dulje pjevati nego ispuhivati zrak.

Kako prolazim ostale frakcije. zadržanih nota. . Nije neophodno da se cijela fraza otpjeva u jednom jedinom dahu. Međutim. Rastavljanje dugačkih baroknih fraza Uvjeren sam da nije bilo predviđeno da se neke fraze u arijama iz doba baroka otpjevaju u jednom dahu. Za vrijeme nastupa frakcije su mi poredane tako da kad dođem do ½. 2. kao u npr. pjevam do kraja fraze s više nego dovoljno daha. te mogu završiti cijelu frazu s još neto slobodnog daha. Onda te male frakcije bilježim u partituru nekoliko nota iza ovih točaka tako da pokušam otpjevati malo dulje sa polovicom daha. Publika u doba baroka je očito bila naviknuta na takvo rastavljanje riječi. mišići nauče kako pjevati određenu frazu i dobiju snagu da to čine bez većeg naprezanja. kao i kod sporih. itd. ako izvođač tako želi. znam točno koliko mi je daha ostalo i gdje se točno nalazim u frazi. Pa mi se učinilo da ih možda mogu naučiti da zapamte osjećaj kad uspijem završiti izraz sa sačuvanim dahom. 3. dvije trećine.2 pokazuje kako je napisao kratke odmore između sekvenci kako bi naznačio stil izvedbe. U drugom notnom retku note su povezane. a to nije dobro za pjevanje. Sljedeći primjeri ilustriraju Handelovo rastavljanje fraza u dvije slavne arije. itd. ali sam gotov s više od polovice cijele fraze. Uvijek ostane nešto daha u pričuvi jer se grlo zatvara u trenutku izlaska zadnje količine zraka. Prvi notni redak u Ilustraciji 2. Vezanje nota ne isključuje rastavljanje fraza. Naučio sam kako regulirati tempo disanja kod dugačkih fraza pjevajući zadnjih par nota nekoliko puta. Bachovoj „Christ lag in Todesbanden“. pjevam ju u cjelosti nekoliko puta kako bih vidio u kojoj točki je izašla polovica moga daha. Dijeljenje fraze na frakcije Nakon rada na dugačkoj frazi od kraja unazad. nakon određenog vremena. ostala mi je polovica daha. a sekvence se mogu odvojiti kratkim dahovima. niti je potrebno završiti originalnu riječ i ubacivati kratke tekstove u svaku sekvencu u stilu srednjovjekovnog tropa. Ili se u ariji nalazi sekcija za zbor.Još kao student sam naučio da iako mišići nemaju mozak. a tada radeći unazad dodavanjem po par novih nota svaki sljedeći put. Kao što je to slučaj i sa ukrašavanjem u baroknom pjevaanju. tri četvrtine. dvije trećine. ili je skladatelj predvidio da će pjevač frazu rastaviti u manje grupe. možda ga neću biti u stanju izvesti od prve jer je potrebno određeno vrijeme kako bi se utrnirali mišići. imaju pamćenje. razdvajanje fraze je prepušteno pjevaču. Ovakav pristup nalazim vrlo korisnim u dugačkim ali brzim slijedovima tonova. Ako je izraz dosta dugačak. Nikada ne planiram frazu koja završava sa zadnjim dijelićem daha.

Ako je fraza studentu predugačka. U Ilustraciji 2. nego samo tamo gdje je potrebno. tempo bi morao biti toliko brz da udah nije potreban. Udisanje između sekvenci se čini posebno prikladnim u Bachovim arijama jer su krajevi njegovih fraza jako često smješteni na kratke slogove. Vjerojatno je bilo pjevača u Bachovo doba koji su mogli izv . tražim udisaje između sekvenci.3 udisaji se mogu uzimati na mjestima osminki koje su ovezane s četvrtinkama. ili na mjestu trećeg takta polovinki označenih točkama. Naravno. Inače. ali onda bi veličanstvenost i stil djela bili izgubljeni. te nova fraza počinje bez mjesta za udah. moja sugestija nije da student udiše na svakom mogućem mjestu.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->