SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI ZAGREB, Vukelićeva 4

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I

by SIMCo.

Tehnologija materijala
1. VODA

2

Čista voda je bezbojna prozračna tekućina bez boje i mirisa, a po kemijskom sastavu je prirodni spoj od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Vode u prirodi možemo podijeliti: 1 prema namjeni - vode za piće, industrijske i tehničke vode, mineralne vode 2 prema porijeklu - atmosferska ili meteorna (kišnica) voda - mekana voda jer ne sadrži otopljene minerale, neukusna je za piće, na svom putu kroz atmosferu može se onečistiti česticama prašine i otapanjem plinova...  površinska voda - stajaća ili tekuća tj. u obliku snijega ili leda na polovima, ta je voda najviše izložena zagađenju uslijed ljudskih djelatnosti u industriji i agrikulturi, pa sa rijetko može koristiti za piće bez pročišćavanja.  podzemne vode - ovisno o trajanju njihova boravka u tlu i o sastavu tla mogu imati više ili manje otopljenih mineralnih soli ili plinova, pa se tako njihova kvaliteta razlikuje. U tu vrstu voda ubrajaju se i mineralne vode te termalne vode. Ispitivanje vode Ispitivanjem vode za piće utvrđuje se njena fizička, kemijska ili bakteriološka značajka. Fizičke značajke su: gustoća vode, boja vode, temperatura vode, specifična i latentna toplina i dr. a) Gustoća vode: kao mjera uzima se destilirana voda pri +4°C normalnog atmosferskog tlaka i iznosi 100 N/dm3 (1000 kg/m3), pa se ta vrijednost upotrebljava i kao usporedna veličina gustoće za druge tvari. b) Boja vode: uzrokovana je najčešće raspadanjem organskih tvari c) Temperatura vode: je pokazatelj njezina porijekla. Za piće je najbolja voda čija je temperatura 7 i 12°C. Voda ključa pri temperaturi od 100°C pri čemu prelazi u plinovito stanje, dok se na temperaturi od 0°C smrzava prelazeći u kruto stanje. Tako se vode bez promjene svojih kemijskih svojstava može pojaviti u sva 3 agregatna stanja pri čemu se mijenja jedino gustoća. d) Specifična toplina: je ona količina topline koja je potrebna da se jediničnoj masi tvari poveća temperatura za 1°C. Voda je tvar koja ima najveću specifičnu toplinu i iznosi 4180 J/kg°C. e) Latentna toplina: je količina topline potrebna da se određenoj masi (1kg) tvari promijeni agregatno stanje, a da se pri tom ne poveća njezina temperatura. U kemijska ispitivanja ubraja se ispitivanje tvrdoća voda, a u bakteriološka ispitivanja ubrajaju se razna određivanja živih mikroorganizama u 1 ml vode. Tvrdoća vode Voda koja u sebi sadrži ione kalija, magnezija i željeza naziva se “tvrda voda”. Tvrdoću mjerimo u stupnjevima tvrdoće a može biti: a) stalna postojana ili nekarbonatna tvrdoća - nju čine soli kalija i magnezija u obliku sulfata, nitrata i silikata. b) privremena, prolazna ili karbonatna tvrdoća - nju čine bikarbonati kalcija i magnezija koje možemo ukloniti kuhanjem, jer to su nestalni spojevi. Razlikujemo njemačke, engleske i francuske stupnjeve tvrdoće. c) ukupna (zbroj prvih dviju) tvrdoća

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Omekšavanje vode

3

Voda se može omekšati uklanjanjem kalijeva iona iz otopine. To se postiže dodavanjem sode. Za kemijsko omekšavanje vode dolaze u obzir dva osnovna postupka: omekšavanje taloženjem omekšavanje izmjenom iona Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se:  termički - koristi se za smanjenje tvrdoće pomoću vruće pare ili goriva koje se grije na oko 100 °C pa dolazi do disocijacije bikarbonata.  termokemijski - služi za smanjenje tvrdoće i to uz dodavanje raznih regenata.  kemijski - najstariji način omekšavanja. Kao sredstvo za taloženje koristi se gašeno vapno ili kalcinirana soda, kaustična soda, natrij fosfat, a po potrebi druge supstancije. Omekšavanje izmjenom iona Obavlja se ionskim izmjenjivačima u kojima se nalazi izmjenjivač. To su najčešće kationski ili anionski izmjenjivači koji se mogu regenerirati. Upotreba vode Prvenstveno se koristi kao voda za piće svih živih bića, kao tehnološka, tvrda ili mekana voda, prema potrebi, postoje i otpadne vode. Voda za piće more ispunjavati sljedeće uvjete: a) da je bistra i bez mirisa b) da ne sadrži mnogo otopljenih mineralnih tvari c) da nema različitih patogenih mikroorganizama d) da je pitka Takve uvjete ispunjavaju planinske vode i to na samom izvoru. Zato se more obavezno pročišćivati voda za piće a pročišćivanje može biti: fizičko - filtracijom kemijsko - kloriranjem, ozonizacijom, pod utjecajem ultraljubičastih zraka Otpadne vode Otpadnim nazivamo one vode koje su sudjelovale u ljudskim potrebama i koje treba učinit neopasnima za ljude, životinje ili vegetaciju. S obzirom na njihovo porijeklo otpadne vode možemo podijeliti na:  gradske vode - odvode se sustavom kanala u rijeke jezera ili mora, koji u sebi sadrže kisik što razara organske nečistoće. Takvo pročišćavanje naziva se AUTOPURIFIKACIJOM. Osim te metode postoje još tri načina pročišćavanja vode: mehanički, kemijski i biološki.  mehanički: taloženje vode  kemijski: uporaba kemikalija  biološki: irigacijski postupak i umjetni biološki postupak

by SIMCo. 2000

Punjenje i čuvanje kao i transport kisika obavlja se u plinovitom stanju u čeličnim bocama od 40 l . a otkrio ga je Lavoisier. kripton. Taj efekt se naziva Thomason-Jouleov efekt. Kisik Kisik je plin koji čini 1/5 atmosfere. zavojni i turbokompresori. ne gori i ne potpomaže gorenje. Najčešće se upotrebljavaju helij i argon. mirisa i okusa. dušik. kao svjetlosni izvori. Najveći dio nalazi se u atmosferi u slobodnom obliku i to 78. a može sadržavati i slučajna neočišćenja i razne mikroorganizme. Kripton. Helij i argon nisu rijetki. a promjenjive su ugljik dioksid. a primjenjuje se u raznim područjima tehnike. To je plin bez boje. a osnovna oblast primjene mu je u sintezi amonijaka. Nalaze se u atmosferi. nezapaljiv ali potpomaže gorenje. 2000 . u medicini i kemijskoj industriji. Bez boje je. ksenon i radon nisu inertni ali su rijetki jer stvaraju niz kemijskih reakcija. Za zrak se najčešće primjenjuje Lindeov postupak koji se temelji na tome da se plin rastezanjem. Upotrebljava se u kemijskoj industriji za dobivanje kiselina i lužina te umjetnih gnojiva. rotacijski. Stanica za kisik-centrala za kisik sastoji se od dviju baterija boca. Plemeniti plinovi proizvode se u plinovitom stanju i nalaze se u čeličnim bocama pod tlakom od 15 MPa. U raketnoj tehnici zajedno s vodikom i kerozinom sluzi kao gorivo za pogon raketa. u prehrambenoj industriji za pakiranje te u industriji plastičnih masa. Prelaženje plinova u tekuće stanje naziva se LIKVEFRAKCIJOM.8. pa komprimirani zrak u tehnici ima važnu ulogu kao energetski fluid. i to kao zaštitna atmosfera. Otkrio ga je 1772 g Rederford. ako zrak ohladimo ispod njegove kritične temperature možemo ga prevesti u tekuće stanje. neon. Dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili pri elektrolizi vode. Plinoviti dušik čuva se u čeličnim bocama pod tlakom od 150-200 bara. Zrak služi i kao prenosioc topline. Dušik Dušik je kemijski element koji ulazi u sastav svih živih organizama i najrasprostranjeniji je plin na zemlji. vodena para. inertni ili plemeniti plinovi. gdje ima najviše argona. argon. dušik i plemeniti plinovi nepromjenjive su komponente u zraku. u detektorima za otkrivanje pukotina.5 kg kisika pod tlakom od 150 bara. Čuvaju se u skladištima koja su namijenjena za još neki tehnički plin. Mjerilo za određivanje kapaciteta kompresora jest potrošnja zraka na pojedinim mjestima ili mjestima oduzimanja. Dušik u tekućem stanju koristi se za brzo smrzavanje hrane te hlađenje u toku transporta. * Plemeniti plinovi U njih se ubrajaju helij. Veličina centrale za kisik ovisi o broju boca u bateriji. Neon i helij se koriste za flouresecentne cijevi a argon. TEHNIČKI PLINOVI 4 U tehničke plinove ubrajaju se zrak. by SIMCo. ugljen dioksid. Za transport zraka kao i drugih plinova koriste se kompresori. Osim toga primjenjuje se kao inertan plin za neke kemijske reakcije. Primjena zraka najčešće je pri povišenom tlaku. a služe za stvaranje zaštitne atmosfere. pa helija i neona.Tehnologija materijala 2.2°C. sumpor dioksid i još neki.09 % Dobiva se frakcijskom destilacijom iz zraka. ekspanzijom ohladi. a najčešće se primjenjuju: klipni. za pretakanje zapaljivih tekućina. acetilen. kripton i ksenon u laserskoj tehnologiji. mirisa i okusa. Boce se skladište izvan prostorija za boravak ljudi. za rezanje nerđajućeg čelika. Zajedno s gorivim plinom acetilenom stvara plamen visoke temperature pogodan za rezanje i zavarivanje metala. Zrak Zrak je smjesa plinova: kisik. Tehnički plinovi se razlikuju od prirodnih po načinu nastanka. ksenon i radon. pri sušenju. Tekući zrak je azurnoplave boje a pri običnom tlaku i temperaturi energično vrije na -192. veće ili manje suspendirane čestice prašine.

Primjenjuje se u prehrambenoj industriji. 3. nalazi se i u prirodnim vodama. Tekuću ugljen dioksid je bezbojna lakopokretljiva tekućina lakša od vode. da nije skupa. bez mirisa. vinilacetata. piroliza metana u smjesi s kisikom) Acetilen se upotrebljava u kemijskoj industriji kao sirovina za dobivanje vinilklorida. ovaj plin je praktički nezamjenjiv pri rezanju metala i pri plinskom zavarivanju metala.Tehnologija materijala Ugljen dioksid 5 Ugljen dioksid je anhidrid ugljične kiseline. da se može lako transportirati i skladištiti. već uz utjecaj svjetlosti. Ugljični dioksid dobiva se industrijski kao proizvod izgaranja pri proizvodnji vapna. GORIVA * Goriva su one tvari koje pri oksidaciji (sagorijevanju) oslobađaju određenu količinu topline što se može praktično koristiti u razne svrhe. blagog kiselog okusa. Puni se u čelične boce pod tlakom od 70-100 bara i u izolirane spremnike za transport pod tlakom od 20 bara. Osnovni je način dobivanja acetilena djelovanjem vode na kajive karbid. Ugljen dioksid je normalan proizvod izgaranja organskih tvari. Acetilen je plin bez boje a pri temperaturi od 0°C i tlaku od 21. rastvara se u vodi. koji se primjenjuje u svakodnevnom životu u sva 3 agregatna stanja. 2. * Sumpor dioksid To je bezbojan plin. a sa zrakom čini eksplozivnu smjesu. Burno se spaja s klorom i drugim halogenim elementima. Da bi se neka tvar mogla koristiti kao gorivo. Upotrebljava se za dobivanje drugih spojeva sumpora.2 puta je teži od zraka. teži je od zraka oko 1. 2000 . nije zapaljiv inertan je i nije toksičan. Tehnički acetilen ima karakterističan miris koji potječe od fosfora.5 bara prelazi u tekuće stanje. Na temperaturi od -10°C prelazi u tekuće stanje. * Acetilen C2H2 To je plin bez boje. kao sredstvo za bijeljenje ulja. za kemijske instalacije i za elektroinstalacije. da u sebi ne sadrži nesagorive tvari. pri čemu se od 1kg kalcijeva karbida dobiva 370 l acetilena (nove metode-krekiranje ugljikovodika. U normalnim uvjetima to je bezbojan plin. kao sredstvo za gašenje požara lakozapaljivih tekućina. vinilacetilena-koji služi za proizvodnju plastičnih masa i umjetnog kaučuka. On je anhidrid sumporne kiseline. da je eksploatacija relativno laka i ekonomična. otapa se u tekućinama. mora ispunjavati određene uvjete: da se u prirodi nalazi u dovoljnim količinama. mirisa i lako je zapaljiv. Industrijski se dobiva prženjem sulfidnih ruda. Zbog visoke temperature koju ima plamen acetilena. etanolu i eteru. nije zapaljiv. pri oksidaciji ne razvija štetne plinove za život. nadražujućeg i prodornog mirisa. Čvrst ugljični dioksid upotrebljava se za hlađenje životnih namirnica u transportu. u industriji celuloze. Nalazi se u vulkanskim plinovima i proizvodima izgaranja.5 puta. štetan je za organizam. Vrste goriva Prema agregatnom stanju: KRUTA TEKUĆA PLINOVITA by SIMCo.

2000 . dušik. zajedno s njima ohladi na početnu temperaturu (Oznaka: Hg) b) donju toplinsku vrijednost goriva . pri čemu se voda u proizvodima izgaranja. a u negorive kisik. Goriva koja koriste zrak za sagorijevanje  ZA ZRAČNO RAKETNE MOTORE  ZA KLIPNE MOTORE 2.Tehnologija materijala Prema nastanku: FOSILNA (biljna ili životinjska) MINERALNA UMJETNA Prema vrsti izvora energije: KEMIJSKA NUKLEARNA Prema svojstvima goriva: SAMOZAPALJIVA NESAMOZAPALJIVA TERMOSTABLINA TERMONESTABILNA Prema primjeni: za PEĆI I LOŽISTA BRODSKE MOTORE I LOKOMOTIVE KLIPNE MOTORE REAKTIVNE MOTORE RAKETNE MOTORE NUKLEARNE REAKTORE Goriva namijenjena za letjelice u atmosferi i izvan nje dijele se na: 1. Toplinsku vrijednost velikog goriva možemo odrediti na više načina a najčešće se primjenjuju: by SIMCo. TOPLINSKA VRIJEDNOST goriva je ona količina topline koje se može dobiti ori potpunom sagorijevanju jedinice količine tog goriva.količina topline koja se oslobodi pri potpunom sagorijevanju 1 kg krutog ili tekućeg goriva odnosno 1 Nm3 plinovitog goriva.količina topline koja se oslobodi pri čemu voda ostaje u parnom stanju i zajedno s drugim proizvodima sagorijevanja odlazi u atmosferu (Oznaka Hd) Donja toplinska vrijednost goriva manja je od gornje za količinu topline koja je potrebna da se vlaga iz goriva i voda nastala pri procesu sagorijevanja vodika pretvore u parno stanje. U gorive sastoje ubrajaju se ugljik. Goriva koja ne koriste zrak za sagorijevanje a) TEKUĆA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna i dvokomponentna goriva b) KRUTA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna (monogoriva)  dvokomponentna (gorivo oksidator) c) ELEKTRORAKETNA I NUKLEARNA GORIVA  izvori električne energije  nuklearna goriva  termonuklearna goriva * Svojstva goriva 6 U gorivima se nalaze gorive i negorive komponente. vlaga i mineralne tvari (pepeo). Razlikujemo: a) gornju toplinsku vrijednost goriva . vodik i sumpor.

najmlađe fosilno gorivo. Razlikujemo metalurški i plinski koks. Kameni ugljen . Glavne vrste su: obični. . Suha destilacija primjenjuje se prvenstveno za kameni ugljen. 2000 . * Kruta goriva Dijelimo na :  prirodna (tvari koje nalazimo u prirodi)  vegetabilna goriva u koja se ubraja drvo  fosilna goriva koja su nastala od vegetabilnih goriva procesom mineralizacije  umjetna (dobivena preradom od prirodnih) 1. dok drugi dio ostaje u plinovitom stanju. bukva. Upotrebljava se za loženje velikih kotlova Smeđi ili mrki ugljen . postoje 2 vrste:   koks za visoke peći metalurški ili ljevaonički koks by SIMCo.kondenzat. vrij. 2. Lignit . Sadrži u sebi plin (metan). 1% vodika.nastao u neozojskom razdoblju tercijarne formacije iz nižeg močvarnog bilja uz sudjelovanje četinara i palmi. 2. goriva iz podataka elementarne analize. 1.otopina različitih spojeva.najmlađa vrsta ugljena drvenaste strukture. izračunavanje topl. topola.katran i vodeni dio . cer  mekano drvo: bor. Tekući kondenzat rastavlja se na uljni dio . vrij. Prirodna kruta goriva a) drvo  tvrdo drvo: hrast.nalazi se u zemljinoj kori u slojevima i u različitim dubinama. Prema dubini u kojoj se nalazi razlikujemo dnevni ili površinski kop ili jamski ili dubinski kop (dnevni manje ugroženi od uništavanja).izgaranjem uzorka goriva u posebnim uređajima. jela. zemljasti i smolasti ugljen. Umjetna kruta goriva Mogu se dobiti iz prirodnih krutih goriva mehaničkom preradom (briketi) i kemijskom preradom (koks i drveni ugljen) Briketi se dobiju iz sitnog ugljena koji nastaje provođenju i separaciji prirodnih krutih goriva. To je zagrijavanje ugljena bez pristupa zraka. Da bi se ugljeni učinili prikladnim za izgaranje moraju se podvgnuti procesima pripreme i to:     odvajanje od grubih nečistoća svrstavanje ugljena prema veličini sušenje briketiranje Treset .5-2% kisika i dušika. Metalurški koks ne smije imati više od 1% sumpora. proizvod procesa potresivanja različitog močvarnog bilja. Pritom se stvaraju i plinoviti sastojci od kojih se hlađenjem izdvaja tekući dio . 2-4% vlage i do 11% mineralnih primjesa. Koks se proizvodi suhom destilacijom ugljena. jasen. eksperimentalno određivanje topl.najstarije fosilno gorivo nastalo u paleozojskom razdoblju. a i za smeđi ugljen. Dobiveni koks sadrži 90-95% ugljika. pri čemu dolazi do termičke razgradnje. vrba b) ugljen .Tehnologija materijala 7 1. kruti ostatak je koks. 3 skupine:  masni: za proizvodnju koksa i za kovačke radove  polumasni: za pročišćivanje vode i plinova  mršavi ili suhi: antracit dobiva se vrlo kvalitetan koks Skladištenje ugljena obavlja se u hrpama prema vrstama i porijeklu.

postoje dvije metode:  konvencionalna: sastoji se od propuštanja sumporne kiseline kroz naftu by SIMCo. izmjenom topline s tlom.Cracking proces  molekularna dogradnja . Na putu kroz naftovod nafta se obično hladi. Polukoks je kruti ostatak koji se dobije pri suhoj destilaciji ugljena pri niskim temperaturama. nakon prethodnih geoloških istraživanja. Drveni ugljen dobiva se suhom destilacijom pri niskim temperaturama iz drveta. u pećima i komorama. Ako je temperatura tla niža od struišta nafte. Anorganska teorija o postanku: nafta je nastala u velikim dubinama djelovanjem pregrijane vodene pare na metalne karbide. a u malim količinama sadrži sumpor dušik i kisik. nafta može postupno izgubiti fluidnost (tečnost). potpuno sagorijevaju  sadrže vrlo malo vode  lakše se skladište  mogućnost transporta cjevovodima na veće udaljenosti Nedostaci:     laka zapaljivost i eksplozivnost sposobnost stvaranja elektrostatičkog napona otrovnost nekih tekućih goriva teško odstranjivanje emulgirane vode Prema porijeklu tekuća goriva dijelimo na: prirodna i umjetna:  prirodna . (udarno i rotacijsko bušenje naftnih nalazišta) Transport nafte: naftovodi ‘ složene instalacije koje obuhvaćaju otpremne stanice.ona dobivena preradom nafte i plinova kao i proizvodi suhe destilacije krutih goriva kao što su katran i katranska ulja. te pogone za održavanje. * Tekuća goriva Prednosti tekućih goriva nad čvrstim gorivima:  velika toplinska vrijednost  mali sadržaj štetnih tvari  dobro se miješaju sa zrakom. iz ugljena bogatog isparljivim sastojcima.nafta Nafta je fluorescentno zelenkastocrna uljasta tekućina. magistralne naftovode. Prerada nafte: načini prerade dijele se na primarnu i sekundarnu preradu nafte.sve vrste zemnog ulja: nafta  umjetna . Ležišta nafte pronalaze se istražnim bušotinama. a njena ležišta mogu se očekivati u sedimentnim slojevima u onim područjima gdje je nekada bilo more. Suha destilacija drveta je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. Nafta je smjesa ugljikovodika. Organska teorija: nafta je nastala od masti i bjelančevina biljnih i životinjskih organizama što su se zatrpani zemljom raspadali bez prisustva zraka na mjestima gdje su nekada bila mora. naftenske baze.izomerizacija  hidriranje Rafinacija nafte i prerađevina: provodi se radi uklanjanja onečišćenja.Tehnologija materijala 8 Plinski koks proizvodi se u plinarama.polimerizacija i alkiliranje  molekularna pregradnja . nafte se dijele na nafte parafinske baze. sustave za daljinsko upravljanje. 2000 . međustanice i privatne stanice za grijanje i za katodnu zaštitu. a u sekundarnu:  molekularno cijepanje . miješane baze i asfaltnu naftu Dobivanje nafte: nafta se stvarala u svim geološkim formacijama. Na temelju rasporeda ugljikovih atoma u molekulama nafte. U primarnu preradu ubrajaju se frakcijska destilacija nafte. a) Zemno ulje .

a predstavlja čistu frakciju petroleja .kerozin) • goriva za mlazne motore tipa 4 s oznakom GM-4 (mješavina petroleja i benzina. Petrolej Petrolej je drugi derivat nafte. Temperatura smrzavanje je -30 do -120°C.Tehnologija materijala  Motorni benzini solventna: sastoji se od uporabe dvaju organskih otapala 9 Benzin je smjesa oktana i heptana tj. Oktanska vrijednost može se povećati dodavanje izomernih spojeva.najmanji cetanski broj je 45 lako D2 . by SIMCo. turboelisnih i raketnih motora. Temperatura samozapaljenja u zraku za benzin iznosi 480-550°C. 2000 . a to je otpornost goriva prema detonaciji.68 do 0. zato se gorivim dodaju tvari koje usporavaju stvaranje taloga. Koristi se za pogon plinskih turbina svih tipova. Mlazna goriva moraju posjedovati veliku kemijsku stabilnost. prema naglom eksplozivnom izgaranju.najmanji cetanski broj je 25 Glavne značajke plinskog ulja:  gustoća 840-880 kg/m3  temperatura samozapaljenja 330-350°C  temperatura smrzavanja oko -30°C  cetanski broj  toplinska vrijednost 44000 kJ/kg ** Cetanska vrijednost je sklonost paljenju od trenutka ubrizgavanja do onog trena kad se ubrizgano gorivo upali. posebno za turbomlazne zrakoplove.najmanji cetanski broj je 30 teško D4 .najmanji cetanski broj je 40 srednje D3 . Gustoća benzina kreće se od 0.79 g/cm3 pri 15°C. Najvažnije svojstvo motornog benzina je OKTANSKA VRIJEDNOST. olefinskih i nafteinskih. lakih parafinskih ugljikovodika. Goriva za mlazne motore dijele se na: • goriva za mlazne motore tipa 1 s oznakom GM-1 (gorivo za pogon turbomlaznih. a koristi se kao mlazno gorivo za turbomlazne motore). Poboljšanje cetanskog broja može se postići dodavanjem etilnog nitrata ili amilnog nitrata. pri čemu se pojavljuju visoki pritisak i temperatura. Te tvari se nazivaju INHIBITORI. kao i aromatskih. benzola i alkohola te dodavanje antidetonatora. Plinsko ulje     plinsko plinsko plinsko plinsko ulje ulje ulje ulje vrlo lako D1 .

životinjska. Prema stupnju obrade mineralna maziva mogu biti:  destilati . Među maziva ubrajamo:  motorna ulja  ležišna ulja  masti  čvrsta maziva  vegetabilna ulja i masti  životinjska ulja i masti  sintetička ulja Osnovne tehnike podmazivanja i vrste podmazivanja: Mazivo koje se nalazi između kliznih površina sprečava neposredni dodir površina i ukupno trenje svodi se na relativno mali otpor. mineralna. Mazivost maziva je sposobnost dobrog prianjanja na metalnu ili drugu površinu tako da se s njom kemijski ne spaja. uz djelovanje kisika i topline polimeriziraju i stvaraju smolaste tvari. by SIMCo. Razlikujemo trenje:  klizanja  kotrljanja  unutarnje trenje fluida Vrste materijala za podmazivanje Prema agregatnom stanju maziva se dijele na: tekuća.  avionska ulja: za podmazivanje zrakoplovnih motora. konzistentna (polučvrsta) i čvrsta. Prema porijeklu sirovina: biljna.pročišćavaju se nakon destilacije  specijalna ulja .mineralna ulja .ne pročišćavaju se nakon destilacije  rafinati .potrebna su posebna ulja i maziva koja podnose visoke temperature i tlakove.mineralna ulja . PODMAZIVANJE POD NAJVEĆIM TLAKOM . Da se osigura efekt podmazivanja stvaranjem sloja maziva između kliznih površina moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: • dijelovi mehanizma između kojih dolazi do trenja moraju konstruktivno odgovarati jedan drugome tj. Najbolje je ono podmazivanje kojim se postiže tekuće trenje tj. Biljna i životinjska maziva: su glicerini masnih kiselina. Trenje . Sintetička maziva: koriste se u zrakoplovnoj tehnici te u raketnoj i nuklearnoj. Postoji i GRANIČNO PODMAZIVANJE koje ovisi o mazivosti maziva. Dodaju se radi boljeg podmazivanja ležajeva koji dolaze u dodir s vodom. za smanjenje trenja i trošenja pokretnih površina za prijenos energije. dodirne površine trebaju biti jednake veličine. Kompaudna ulja: mineralna ulja koja sadrže 10% biljnih ili životinjskih ulja ili masti. stvara kontinuirani film maziva prisilnim dovođenjem maziva među tarne površine (HIDRODINAMIČKO PODMAZIVANJE). Mineralna maziva: dobivaju se preradom nafte i to vakuum destilacijom ostataka nakon frakcijske destilacije nafte. kompaundirana i sintetička. • maziva moraju imati takvu mazivost i viskoznost da stvaraju stabilan spoj pod raznim radnim uvjetima. Primjena ulja za podmazivanje:  motorna ulja: za podmazivanje motora s unutarnjim sagorijevanjem  cilindarska ulja: za podmazivanje cilindara  vretenska ulja: za podmazivanje lakoopterećenih ležajeva čije osovine imaju velik broj okretaja.pročišćena mineralna ulja s dodatkom aditiva.Tehnologija materijala Maziva 10 Pod mazivima podrazumijevamo tvari koje se koriste za podmazivanje tj. turbinska. to su motorna.sila što se opire gibanju opterećenih površina koje su u međusobnom dodiru. hidraulična i hipoidna ulja. 2000 .

za rad motora ulje mora imati konstantnu gustoću kako ne bi došlo do suhog trenja.disulfat . žuta. Gorište je ona temperatura pri kojoj se razvije toliko para ulja da u dodiru s iskrom ulje nastavi gorjeti.radna temperatura od -55 do 300°C  čvrsta maziva .je mjera za količinu mehaničkih onečišćenja u ulju.služe za podmazivanje uređaja i dijelova izloženih visokom tlaku i povišenim temperaturama.86 i 0. praha ili briketa. koriste se masti. Destilirana ulja su bezbojna. Nanose se u obliku paste. 50 ili 100°C. Takva ulja tada se nazivaju LEGIRANA ULJA.njime je definirana brzina izdvajanja ulja iz vodene emulzije Broj taloženja ulja .ispituje se na temperaturi od 20°C i kreće se između 0.sličan je grafitu. Točka zamućivanja je ona temperatura pri kojoj se hlađenjem ulja pokaže prvo zamućivanje. 2000 . Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Gustoća ulja i maziva . 11 Primjena masti za podmazivanje: Za podmazivanje tarnih površina na kojima se ne zadržava tekuće mazivo. Aditivi maziva i ulja Aditivi se dodaju uljima i mastima radi poboljšanja jedne od fizičko-kemijskih značajki ulja. Talište. Isto tako razlikuju se po boji i ulja dobivena iz nafte.koriste se za površine s povišenom radnom temperaturom do 120°C  litijeve masti .Tehnologija materijala   ulja za diferencijale: za podmazivanje diferencijala i prijenosnika transformatorska ulja: za punjenje električnih transformatora. ali je mekši i ima manji koeificjent trenja. Broj emulgacije ulja .primjena u svim područjima tehnike.za podmazivanje površina radne temperature od -15 do 80°C  natrijeve masti .  grafit .sirova nafta je tamne boje koja se od nalazišta do nalazišta razlikuje.upotrebljava se u koloidnom obliku. Viskozitet ulja ovisi o njegovoj temperaturi pa se zbog eksploatacijskih uvjeta viskozitet izražava pri 20.temperatura pri kojoj kruta tvar prelazi u tekuću fazu naziva se talište. Plamtište i gorište ulja .plamtište je temperatura pri kojoj se pare ispitivanog ulja pri zagrijavanju zapale kad dođu u dodir s iskrom ili plamenom. Gorište je za 10 do 20°C više od plamišta.95 g/cm3. Kod mazivih ulja talište je identično struištu.  kalijeve masti . Stabilan je do 400°C  molibden . Viskozitet mazivih ulja i indeks viskoziteta . Masti su polučvrste ili čvrste smjese metalnih sapuna i mineralnih ulja. Radna temperatura od -50 do 150°C  aluminijske masti  barijeve masti  sintetičke masti . Sadržaj aditiva u uljima kreće se do 3%. do tamnocrvene boje. Prema načinu djelovanja aditivi se dijele na:  one koju poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja  one koji povećavaju stabilnost ulja by SIMCo. Boja mazivih ulja . struište i točka zamućivanja . Koristi se fino samljeven i pomiješan s mineralnim ili sintetičkim uljem ili mastima. Eksploatacijom ulja mijenjaju boju napredovanjem procesa oksidacije.

dušik i ugljični dioksid. Skladištenje tekućih goriva i maziva Tekuća goriva čuvaju metalnim buradima ili spremnicima raznih veličina na otvorenom prostoru ili pod zemljom.(inhibitori) dodaju se radi sprečavanja proces oksidacije. i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte a to je najčešće zemni plin.dodaju se uljima radi smanjenja čađi i taloga na dijelovima motora. amini.5000 m i većim. Osnovni sastojci su im: metan.55 . fenoli ili olefini. tretiranje supstancijama koje suše. sumpora i fosfora. Prednosti plinovitih goriva u odnosu na kruta i tekuća su:  pri izgaranju nema pepela  dobro se miješaju sa zrakom  postiže se bolje iskorištenje topline  duljina plinskog plamena može se regulirati  plinska ložišta su čista  rukovanje plinovitim gorivima je lako Prema porijeklu možemo ih podijeliti na umjetna i prirodna plinovita goriva. pa se vijek trajanja ulja produljuje. apsorpcija i smrzavanje. etan. natrijev sulfat. Dodavanjem inhibitora usporava se proces oksidacije. Takvi aditivi dodaju se samo parafinskim uljima. te kao pogonsko gorivo za plinske motore. daleko od naseljenih mjesta. vodeni plin. U umjetna ubrajamo: pogonski plin. Plinovita goriva Plinovita goriva upotrebljavaju se u industrijskoj proizvodnji.(depresori) poboljšavaju svojstva ulja na niskim temperaturama. Prije dostavljanja zemnog plina potrošačima on se mora pročistiti od neželjenih sastojaka. ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin. generatorski plin. Aditivi za povišenje indeksa viskoznosti . Aditivi protiv pjenjenja Aditivi za poboljšanje mazivosti Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Detergentni aditivi . Gustoća zemnog plina kreće se od 0. butan i nešto tekućih ugljikovodika uz nepoželjne sastojke vode.nalaze se na mjestima gdje ima nafte na dubini od 3000 . a toplinska moć od 34 MJ/Nm3 . Po kemijskom sastavu to su metaloorganski spojevi.(EP aditivi) koriste se za hipoidne zupčanike koji rade pod vrlo visokim tlakovima.dodaju se uljima za ležajeve radi zaštite metalnih dijelova od kiselih sastojaka u uljima. Kao detergentni aditivi koriste se aluminijev naftenat.(impruveri) po kemijskom sastavu su viskozne polimerne supstancije koje su ovisno o temperaturi koloidno ili molekularno rastvorene u ulju. a) Prirodna plinovita goriva i zemni plin . Dodaju se samo baznim uljima.. 2000 .. sumporvodik. by SIMCo. kalcijev __________ . Zemni plin s više od 60 g/m3 tekućih ugljikovodika naziva se vlažnim a onaj s manjim sadržajem suhi. gradski ili rasvjetni plin. Rukovanje s njima mora biti pažljivo i savjesno.38 MJ/Nm3. Antikorozijski aditivi . Za dehidraciju zemnog plina koriste se 4 metode: kompresija. Prirodna su nastala od raznih organskih tvari. za loženje u industrijskim pećima i kotlovskim postrojenjima. Aditivi koji snizuju točku struišta .Tehnologija materijala Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja: 12 Aditivi za visoke tlakove . propan.20 g/cm3. Aditivi za poboljšanje oksidacijske sposobnosti . Po kemijskom sastavu to su spojevi klora.1. Skladišta moraju imati ispravne električne instalacije te dovoljno aparata za gašenje požara. Vlažni zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan).

8 bara i pri temperaturi okoliša prelazi u tekuće stanje. S obzirom na kemijski sastav i način dobivanja generatorske plinove dijelimo u 3 vrste:  obični . 2000 .dobiva se ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para  vodeni plin . dušik (oko 2%). Tekući plinovi transportiraju se u cisternama cilindričnog oblika koje su pričvršćene za pokretna postolja. Gradski ili rasvjetni plin Proizvodi se u plinarama i ugljena suhom destilacijom.Gradski plin se proizvodi i u tekućih goriva i to na 2 načina:  rasplinjavanjem tekućih goriva na normalnim tlakovima i niskim temp. Pogonski plin Pogonski plin ili tekući plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima od 0. generatorima. To otrovan plin zbog sadržaja ugljičnog monoksida i neugodno miriši. ugljik monoksid (oko 8%).koristi se uglavnom za skladištenje gradskog plina b) suhe plinospreme c) visokotlačne plinospreme Za skladištenje tekućih naftnih plinova upotrebljavaju se spremnici koji mogu biti ležeći ili stojeći.dobiva se pri izgaranju krutih goriva s nedovoljnom količinom zraka. nepotpunim izgaranjem  miješani plin . te za stacionarne motore na riječnim brodovima. zagušljiv i otrovan. ugljik dioksid (oko 2%). Skladištenje i transport plinovitih goriva Skladištenje se obavlja u tri vrste spremnika: a) vodene plinospreme . metan (do 34%). 2. teški ugljikovodici (do 4%). a koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutrašnjim sagorijevanjem na raznim vozilima (kamioni). Tekući plinovi dobivaju se obično kao sporedni produkti i to:  pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafte  u proizvodnji tekućih goriva iz ugljena  pri suhoj destilaciji mrkog i kamenog ugljena  u proizvodnji koksa Transportiraju se u čeličnim bocama pod tlakom u tekućem stanju u cisternama. Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim sagorijevanjem krutih goriva i redukcijom produkata izgaranja u posebnim pećima tzv.Tehnologija materijala b) Umjetna plinovita goriva 13 1.8 . Ima sljedeći sastav: vodik (oko 50%). by SIMCo.dobiva se ako se preko užarenog koksa pušta vruća vodena para Generatorski plin je zapaljiv.  procesom krekiranja 3. Koristi se kao pogonsko gorivo za SUS motore. cilindrični ili okrugli.

Pojam primjene nuklearne energije obuhvaća svako iskorištavanje energije koja potječe iz jezgre atoma. a nalazi se u morskoj vodi (2-4%). kemijske promjene na robi. Kuhinjska sol . nerđajući čelik. kojima se stvara nova upotrebna vrijednost. grafit. U tu svrhu upotrebljavaju se legure aluminija. Nuklearni reaktori Nuklearni reaktor je uređaj u kojem se obavlja kontrolirana lančana reakcija fisije radi dobivanja energije i neutronskog fluksa potrebnog za proizvodnju umjetnih radioaktivnih izotopa i za ispitivanje materijala..natrijev klorid Kuhinjska sol raširena je sol u prirodi. grafita ili kakvog lakog materijala) c) reflektora koji opkoljuje jezgru d) rashladnog uređaja e) kontrolnih šipki Prema brzini odvijanja lančane reakcije (energija/brzina neutrona) dijelimo ih na:  termalne  intermedijarne  brze Prema primjeni moderatora. Nuklearni reaktor sastavljen je od: a) jezgre reaktora. koja se sastoji od nuklearnog goriva b) moderatora (obične ili teške vode. u nekim slanim izvorima ili kao kamena sol u podzemnim naslagama. Nuklearno gorivo je tvar koja podliježe fisijskoj ili fuzijskoj lančanoj reakciji i pritom oslobađa energiju atomske jezgre. Nuklearno gorivo blaže se zaštitnom košuljicom da bi se spriječilo izbivanje fisijskih produkata korozija i rasipanje goriva. U prirodi postoji samo jedan element . Nuklearna energija se oslobađa pri cijepanju jezgre (FISIJA). spajanju jezgara (FUZIJA) i pri spontanom radioaktivnom raspadu nestabilnih atomskih jezgara (ZRAČENJE). PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kemijska industrija obuhvaća dio proizvodnog proces. ona se može praktički iskorištavati samo iz malog broja elemenata. 2000 ..uran koji spontano podliježe fisijskoj lančanoj reakciji. nazvana i atomska energija je energija koja se oslobađa pri procesima transmutacije atomskih jezgara. Iz prirodnih nalazišta dobiva se na 3 načina: by SIMCo. rashladnom sredstvu i namjeni:  heterogeni  homogeni 4. Za sada se u tehničke svrhe koristi samo energija fisije. neophodna je za život organizama. Veći dio proizvoda ubraja se u bazne proizvode kemije koji služe kao reprodukcijski materijal za kemijsku i druge industrije.Tehnologija materijala Nuklearno gorivo 14 Nuklearna energija. Premda se nuklearna energija nalazi pohranjena u jezgrama svakog elementa.

Dobiva se elektrolizom vodene otopine kuhinjske soli. Na tržištu se razlikuju dvije vrste sode:  kalcinirana soda  kristalna soda Klorovodična ili kloridna kiselina Klorovodik je bezbojan plin oštra mirisa koji se jako dimi u dodiru s vlažnim zrakom. Glavni potrošač natrij hidroksida je kemijska industrija u kojoj NaOH služi kao najvažniji i najjeftiniji kemijski reagens za postizanje željene bazičnosti u reakcijskim smjesama. Sirovine za Leblancov postupak: kuhinjska sol. Sirovine za Solvayjev postupak: kuhinjska sol. Sumpor se upotrebljava u poljoprivredi kao sredstvo protiv biljnih štetočina.05% i može se lako dobiti. za uklanjanje metalnih oksida s površine metala. voda i ugljik dioksid. Sumpor U zemljinoj kori ga ima 0. crnog baruta.. sulfatna kiselina. Danas se dobiva industrijski na dva načina: Leblancovim i Solvayjevim postupkom. amonijak. Natrij hidroksid pojavljuje se u industriji u oblici vodene otopine tj. a ubraja se u jake kiseline. gustoće 1. metalurgiji. Velike količine kloridne kiseline upotrebljavaju se u industriji organskih i anorganskih kemikalija. natrijeva lužina. klora. uz natrije klorid najvažnija je natrijeva sol. Vodena otopina klorovodika naziva se klorovodičnom ili kloridnom kiselinom.. keramici. kao sredstvo za neutralizaciju. Natrij hidroksid Natrij hidroksid je kristalna bijela krutina koja u prisutnosti vrlo malih količina primjesa poprima sivu boju. 2000 . Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na natrij klorid tako da se prvo dobiva plin koji se uvodi u vodu. natrijeva sulfata. za proizvodnju sumporne kiseline.. te u proizvodnji stakla. U prirodi se pojavljuje u dva tipa slobodnog sumpora:  sedimentni tip ili gipsani  vulkanski tip Sumpor se također pojavljuje u mnogim sulfidnim i sulfatnim rudama. natrijeve lužine. Pojavljuju se i specijalne vrste soli: jodirana sol i denaturirana sol Soda Soda ili natrij karbonat. za proizvodnju sode.. by SIMCo.Tehnologija materijala a) rudarskim kopanje dobivaju se blokovi soli b) naslage kamene soli otapaju se do zasićenja i isparavanjem se sol kristalizira c) isparavanjem morske vode u solanama 15 Troši se za konzerviranje mesa i ribe. Trgovačko ime joj je kaustična soda. solne kiseline i drugih kemikalija. ugljen i vapnenac. u medicini za liječenje nekih kožnih bolesti. Soda se upotrebljava za pranje u domaćinstvu. Sumpor se pojavljuje u više alotropskih modifikacija od kojih je najvažniji ranski i monoklinski sumpor.19 g/cm3. za vulkanizaciju guma te za dobivanje drugih sumpornih spojeva.

by SIMCo. sredstva protiv smrzavanja.sadržava . Upotrebljavaju se radi povećanja prinosa i poboljšanja kvalitete biljnih proizvoda  jednostavna umjetna gnojiva:  dušična (urea. a u tlu su deficitarni. dodaju se i dodaci: hidraulični dodaci. amonij sulfat i amonijak)  fosforna (superfosfat)  kalijeva (kalij klorid. a postao je i sirovina za izradu betona. sposobni da na zraku ili pod vodom otvrdnu. Da bi se postigla bolja svojstva cementa. U dodiru s organskim tvarima djeluje istodobno oksidirajuće i dehidrirajuće. amonij nitrat. regulatori vezanja. Hidraulična veziva: Najvažniji građevinski materijal je cement. Tu se ubrajaju vapno. bakreni sulfat). glanberova sol. a najpoznatiji su: modra galica (plavi kamen. gustoće 1. gips i ilovača (vrlo se rijetko upotrebljava) b) Hidraulična veziva nakon otvrdnjavanja otporna su na vodu i tu ubrajamo sve vrste cementa. 2000 . plastifikatori. pa ih razara i pougljenjuje.Tehnologija materijala Sulfatna kiselina 16 Sulfatna kiselina je jaka dvobazična kiselina. Tim postupkom dobiju se 2 kiseline: slabija-komorna i jača-komorna) Kontaktni postupka dobivanja sulfatne kiseline obuhvaća 2 faze rada:  katalitičku oksidaciju sumpornog dioksida u sumporni trioksid  apsorpciju sumpornog trioksida Soli sulfatne kiseline nazivaju se SULFATIMA.84 g/cm3 pri 15°C. zaptivači. amonijev i aluminijev sulfat i stipse (alauni). kompleksna gnojiva) Mineralna veziva Pod vezivima u građevinarstvu podrazumijevamo materijale koji izmiješani s vodom daju kašastu ili plastičnu masu.3 vrste: građevinski. kalij sulfat. Vezivni građevinski materijal dijelimo na: a) Zračna veziva koja otvrdnjena nisu otporna prema djelovanju vode. Zračna veziva: kao sirovina za dobivanje vapna koristi se vapnenac. zelena galica. aeranti. Industrijski ona se proizvodi na 2 osnovna načina:  postupkom olovnih komora  kontaktnim postupkom Postupak olovnih komora zahtijeva:  peć za prženje pirita  glowerov toranj  olovne komore  gay-lussacov toranj  pomoćne uređaje (Sulfatna kiselina dobivena postupkom olovnih komora je više ili manje onečišćena. bezbojna uljasta tekućina. Vrlo je hidroskopna i brzo uvlači vlagu iz zraka. Umjetna gnojiva  proizvodi koji sadrže sastojke neophodne za razvoj biljaka. estrih i modelarski alabaster gips. to je kalij karbonat s većim ili manjim količinama raznih primjesa. Gips .

magnezit. a sekundarna ilovača.na prijelomu je zemljasta.na prijelomu je sjajna. Prema postanku dijeli se na primarnu i sekundarnu. Za izradu vatrostalnog materijala koriste se uglavnom: vatrostalne gline i kaolin. 5 faza tehnološkog procesa izrade keramičke robe:  priprema sirovina  oblikovanje predmeta  sušenje (120°C)  pečenje  ocakljivanje Keramička roba može se podijeliti prema nekim značajkama u dvije skupine: poroznu i neporoznu. sušenjem i pečenjem plastičnog tijesta gline.Tehnologija materijala Keramička roba 17 Pod keramikom podrazumijeva se glineni proizvodi koji se dobiju modeliranjem. Najpoznatiji proizvodi su: kamenština (bijela i obična) i porculan (sirovina porculana je fina vrst bijele gline koja se naziva kaolin) . Primarna glina je npr.koristi se u industriji portlnad-cementa Najvažnije svojstvo gline je njezina plastičnost: to je svojstvo gline da se s vodom stvara tjestasta masa koja se može oblikovati. 2000 . vapnenac) Glina je nastala raspadanjem stijena što sadrže alumosilikat. amorfna.vrlo je plastična i vatrostalna b) ilovača .. pa se ne koristi u industriji keramike d) laporac (laporovita glina) . Staklo se može podijeliti prema: 1. Sirovine za izradu keramičke robe dijelimo na:  plastične sirovine (glina)  neplastične sirovine (kremeni pijesak. Kemijskom sastavu:  natrijevo-kalcijevo staklo (stakla za prozore.najpoznatiji vatrostalni materijal b) boksitni vatrostalni materijal c) silika ili dinas ..postoji tvrdi i mekani porculan Vatrostalni materijal Vatrostalnost znači osobinu nekog materijala da se na visokim temperaturama ne istopi i ne omekša. a oblik zadržava i nakon sušenja i pečenja. nepropustljiva za plinove i tekućine.vrsta gline koja nije plastična. dolomit. boce.opeke d) magnezitni i dolomitni vatrostalni materijali e) čisti grafit f) opeke od koksa g) simensit Staklo i roba od stakla Staklo je čvrsta. fajans i majolika. oješčar. šuplje i optičko staklo)  olovna stakla (optička i kristalna stakla)  aluminijborsilikatna stakla (kemijska i vatrostalna stakla)  specijalna stakla by SIMCo. ručnim ili industrijskim načinom. terakota i lončarska roba b) neporozna keramička roba . U prometu se pojavljuju sljedeći vatrostlani materijali: a) šamot . propušta plinove i tekućine i upija ih. prozirna tvrda mineralna talina. feldspat.upotrebljava se za proizvodnju opeke i crijepa c) uma . Sekundarna glina svrstava se u 4 skupine: a) grnčarska (lončarska) glina . Obuhvaća sljedeće predmete: kamenina. azbest. boksit i kvarit. kaolin (porculanska zemlja). a) porozna keramička roba .

stakleni krš i specijalni dodaci. Ravno staklo (obuhvaća tanko staklo. soda ili sulfat.Tehnologija materijala 2. Specijalne     staklene izrađevine: laboratorijska stakla vatrostalna stakla optička stakla olovna ili kristalna stakla by SIMCo. Načinu izrade i namjeni:       razna stakla (za prozore. Šuplje staklo:  trgovačko staklo (čaše. Glavne ili osnovne sirovine su: kremeni pijesak.. Pomoćne sirovine: sredstva za obezbojivanje. valjanjem. prozorsko staklo i debelo staklo)  prozorsko staklo  stakla za zrcala i izloge  ornamentsko ili katedralno staklo  mutno staklo  armirana stakla  sigurnosna stakla  višeslojna ili laminirana stakla  “Pancolor”  “Colorplex” 2. izvlačenjem i prešanjem) Staklenu robu dijelimo na nekoliko skupina: 1. bistrenje. vrčevi. zrcala i ornamentska) staklo za boce šuplje staklo staklo za izradu cijevi prešano staklo optika i specijalna stakla 18 Sirovine za izradu stakla dijele se na glavne i pomoćne. alumnij oksid. 2000 . Tehnološki proces u proizvodnji stakla:  priprema sirovina  mljevenje i miješanje  topljenje (u peći s loncima ili kadne peći)  obrada (obavlja se puhanjem..)  ambalažno staklo (boce za alkoholna i bezalkoholna pića)  rasvjetno staklo  tehničko staklo (stakla za mikroskope) 3. boce. vapnenac. bojenje i matiranje.

molibden)  rjeđi metali (kobalt. kobalt. olovo)  plemeniti metali (srebro. oblikovanje se obavlja lijevanjem. 2000 . 5. granit. natrij)  feromagnetne (željezo. Podjela na lake i teške Temperatura taljenja karakteristična za svaki metal. imaju specifičan metalni sjaj. savijanjem i istezanjem. U brusne alate ubrajaju se brusne ploče.54 (litij) do 22. platina. magnezij. krom. titan)  teški metali. tako da dobiju neka druga svojstva. plovnčac. Zaštita od korozije: by SIMCo. a zatim slijede bakar. platina. elektrokorund. Električna vodljivost ostvaruje se kretanje valentnih elektrona kroz metal. Umjetna: silicijev karbid. radij) Gustoća materijala kreće se od 0. zagrijavanjem prelaze iz čvrstog u tekuće stanje. Legure nastaju miješanjem 2 ili više metala u rastaljenom stanju.tope se na 950°C. dobri su vodiči topline i električne energije. antimon. Magnetska svojstva dolaze od elektrona koji svojim kretanjem stvaraju magnetsko polje. dijamant.Tehnologija materijala Sredstva za brušenje 19 Od takvog materijala traži se određena tvrdoća i žilavost da bi alati od tog materijala bili otporni na lom. metalnim svojstvima. hegsagonskom i tetragonskom. kremen. Najbolji vodič je srebro. Ta pojava naziva se ALTROPIJA. paladij)  rijetki metali (volfram. Prema magnetskom polju dijelimo ih:  dijamagnetne (bakar. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Metalurgija je grana tehnologije koja se bavi proučavanjem postojećih i razvojem novih postupaka i metoda ekonomičnog dobivanja metala i legura. Prema boji metali se dijele u 2 glavne skupine:  crni metali . nikal) Optička svojstva metala očituju se u pojavi da zagrijani materijali zrače Kristalni sustavi materijala većina metala kristalizira u 3 kristalografska sustava: kubičnom. cink. valjanjem. brusno kamenje. mangan  obojeni metali:  laki metali. iridij. aluminij. Sredstva za brušenje dijele se na: prirodna i umjetna. živa)  radioaktivni (uran. pješčenjak. brusni papir. zlato. Korozija metala i zaštita od korozije Korozija metala je postupno trošenje konstrukcijski metala pod utjecajem okoline. Pojedine metale karakterizira više tipova kristalnih rešetaka. cink. imaju kristalnu strukturu. magnezij. Dva su osnovna procesa korozije: kemijska korozija i elektrokemijska korozija. gustoće iznad 3500 kg/m3 (bakar. nikal. srebro. teškotopivi na 2000°C. u čvrstom su stanju na sobnoj temperaturi (osim žive). bizmut. brusni prah i pasta. kovanjem. gustoće ispod 3500 kg/m3 (aluminij.željezo s legurama. Lakotopvi metali . borni karbid. korund. zlato. u ovisnosti o temperaturi. kositar. živa)  paramagnetne (aluminij. Prirodna: šmirak. Osnovna svojstva metala Metali se razlikuju od ostalih elemenata po svojim tzv. torij. olovo. Metal su kristalne supstancije koje se odlikuju nekim zajedničkim svojstvima: srebrnaste su boje (osim zlata i bakra). daljnjom preradom u odgovarajuće poluproizvode i gotove metale predmete te proučavanjem svojstava i primjena metala. prešanjem. vanadij. bizmut.5 g/cm3 (osmij).

limonit. b) Prerada ruda: obavlja se radi dobivanja metala na više načina. Izvađenu rudu prvo treba usitniti. kemikalije) te sredstva koja stvaraju nepropusne prevlake (zaštitna ulja. Prema kemijskom sastavu rude mogu biti:  oksidne (veza s kisikom)  sulfidne (veza sa sumporom)  silikatne (spojevi s silicijem)  sulfatne (metal vezan na anhidrid sumporne kiseline)  samorodne (elementaran metal) Priprema rude obuhvaća nekoliko faza a) Obogaćivanje i priprema rude obogaćivanje se obavlja radi uklanjanja nečistoća tj. 2000 . Topitelji su tvari određenog kemijskog sastava koje s primjesama iz rude stvaraju trosku (šljaku ili zguru). Topitelji mogu biti kiselog (kvarc. c) Rafinacija sirovog metala termički i elektrolitički postupak Željezo Proizvodnja željeza temelji se na preradi željeznih ruda. Masena separacija sastoji se u odvajanju jalovine od rude na temelju različite brzine taloženja u struji vode ili zraka. Magnetit . Temelji se na razlikama kvašljivosti rude metala i jalovine.manje od 30% željeza by SIMCo. Metoda flotacije je najvažniji postupak oplemenjivanja metalnih ruda.Tehnologija materijala 20  metalna . Osnovne metode koncentracije su masena i magnetska separacija. Željezo se pojavljuje u oksidnim. olovom  nemetalna .sadrži do 65% željeza Limonit .30-40% željeza Siromašne rude . hematit.najkvalitetnija željezna ruda.više od 45% željeza Srednje rude . Nakon toga se obavlja svrstavanje prema određenoj veličini zrna i to sijanjem a tek se onda obogaćuje. jalovine iz rude. sulfidnim. a iz njih se na ekonomičan način dobivaju metali. Karbonatna je siderit.metaliziranjem cinkom.sredstva pomoću kojih se stvara antikorzivna atmosfera (inertni plinovi. Rude sadrže i razne primjese pa se dodaju i topitelji. silikati) i baznog (vapnenac i dolomit) karaktera.provodi se radi dobivanja trajnih premaza metalima . Magnetska separacija primjenjuje se samo u željeznih ruda koje imaju magnetična svojstva. masti i tekućine)  kombinirana Rude metala u prirodi i njihovo značenje Razni kemijski spojevi koji se nalaze u Zemljinoj kori.sadrži oko 35% željeza Siderit . sadrži do 75% željeza Hematit . nazivaju se rude. Danas se najviše upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. karbonatnim i silikatnim rudama. Oksidne rude su: magnetit. te metoda flotacije.sadrži oko 40% željeza Bogate rude .

Prednost mu je u tome što se proces odvija lagano.Tehnologija materijala 21 a) Rad visoke peći Izvađena ruda mora se pripremiti za preradu. tiskarstvu. Dobro se valja. protiv korozije.. Može se kovati valjati i zavarivati. topitelji i zrak). valjanjem. Obavlja se elektroliza pri čemu se cink izdvaja na katodi od aluminija..99%.. kupirit. Prvo se ruda nakon vađenja mora koncentrirati i to metodom flotacije da se dobije koncentrat. perlitni. Upotrebljava se u elektroindustriji za izradu legura. Danas se cink dobiva na 2 načina: termički i elektrolitički. u kemijskoj industriji za proizvodnju modre galice.05-1.kositrene i specijalne.sastoji se u prerađivanju bijelog sirovog željeza bogatog silicijem i s do 0. dobivaju se finiji čelici i odjednom se mogu preraditi velike količine sirovina. austenitni. Osim ugljika sadrži i određenu količinu silicija. Najniža temperatura je u donjem dijelu peći (zona sušenja ili predgrijavanja 400660°C) U srednjem dijelu peći temperatura iznosi 660-1200°C (zona redukcije) i pri dnu je 1800°C (zona taljenja).8% bakra). Nakon toga obavlja se rafinacija sirovog cinka pretapanjem. volfram. Pripremljena ruda ubacuje se u visoku peć zajedno s pomoćnim materijalima (koks. topljiv u vodi. mangana. Iznad pećice formiran je LIJEVAK peći u obliku stošca koji se u najširem dijelu naziva TRBUH. molibden. alatni i specijalni čelici. visoka 25-70m. Najvažnije rude bakra su: halkopirit (34.3% bakra). a odlikuju se visokom provodljivošću elektriciteta i dobroj otpornosti prema koroziji i habanju. by SIMCo. vlaknasta presjeka. iznutra obložena vatrostalnom opekom. ledeburitni i martenzitni.1% fosfora. gustoća mu je 8. Prema namjeni i upotrebi: konstrukcijski. Bronce . halkozin (79. Cink Cink se Upotrebljava u velikoj mjeri u građevinarstvu.44% bakra). Visoka peć je jamasta ili grotlena peć. izrađenom od čelika a iznutra obloženom silikatnom šamotnom opekom. vučenjem. Bakar Bakar je žućkastocrvene boje.003%. u kemijskoj industriji. kovanjem.94 kg/dm3. Prema načinu prerade: lijevanjem. mangan. troska i grotleni plinovi. Bijelo sirovo željezo koje u sebi sadrži dosta fosfora prerađuje se Thomasovom konverteru (koristi se željezo bogato fosforom i bazična obloga). a izvana se hladi vodom dok se jama hladi zrakom. dobar je vodič električne struje i toplinske energije. Prema strukturi: feritni. zatim se reducira s koksom u metal. Legirani čelici: oni koji osim ugljika sadrže još i dodatne elemente kao što su: krom. Cink se nalazi u sulfidnim rudama SFALERIT i karbonatnoj rudi SMITSONIT. vrelište je na 2310°C. usitnjuje se i obogaćuje metodom flotacije. Prema kemijskom sastavu čelici se dijele na: ugljične i legirane. Siemens-Martenov postupak osim sirovog može se koristiti i staro željezo. U temperaturnom području od 100-150°C postaje plastičan i može se kovati. Na lijevak se nastavlja JAMA koja se sužuje prema vrhu. metalurgiji.. kovelin (66. zapremine 400-1000m3. Najčešće se koristi krom jer povećava tvrdoću i čvrstoću. Cink je metal modrikastosvijetlosive boje koja potječe od finog površinskog sloja baznog karbonata. za proizvodnju različitih cinkovih soli i preparata.7% ugljika. kao sirovina se koristi stari čelični materijal i sirovo željezo. kuje i izvlači. Dobivanje i vrste čelika: Bessemerov postupak . Elektrolitičkom metodom dobiva se cink visoke čistoće 99. teško se lijeva. Elektropostupak se odvija u električnim pećima. b) Čelik Čelik je tehničko željezo koje sadrži od 0. Količina bakra u prirodi iznosi 0. prešanjem. malahit (57. 2000 . nikal.legura bakra . u elektrotehnici. Najdonji glavni dio peći je PEĆICA u kojoj se skuplja rastaljen željezo i troska. Odvija se u konverteru kruškastog oblika. Po termičkoj metodi prženje se provodi u oksid. tali se na 1084°C. za kućne sprave i uređaje. Postupak se sastoji u prevođenju sulfidne vode u oksid cinka koji se zatim rastvara u sulfatnoj kiselini stvarajući cinkov sulfat. Glavni proizvodi visoke peći su sirovo željezo (sivo i bijelo). silicij. Bakrena legura s cinkom naziva se mjed ili mesing. Legure bakra važni su tehnički materijali odličnih mehaničkih svojstava. promjera 6-10m.5% bakra). Izrađena je od čeličnog lima. sumpora i fosfora.

željezom i aluminijem. dobru provodljivost električne struje i topline.86 kg/dm3. odvaja se od taloga u dekantatorima i filterskim prešama. visoku refleksivnost na svijetlo i zračenje. Dobivanje aluminija odvija se u dvije faze: a) odvajanje dovoljno čistog alumnij oksida (GLINICE) iz prirodnih sirovina . metalurgiji. najmekši među metalima. Olovo se najčešće legira s antimonom i kositrom. koja se čisti metodom flotacije tako da se dobije koncentrat rude s oko 80% olova. talk i azbest. Bayerov postupak: aluminij koji je prešao u topljivi aluminat. Značajne količine magnezija nalaze se otopljen u morskoj vodi. Aluminat se pere s toplom vodom u kojoj se rastvara natrijev aluminat. Aluminij se koristi u industriji transportnih sredstava. niklom. prehrambenoj industriji. koji se dobiva tako da se magnezij oksid reducira s koksom u struji klora. Legure magnezija su: elektron. alumnij hidroksid odvaja se filtriranjem. Važni spojevi za dobivanje magnezija su magnezit. Aluminij se dobiva elektrolizom glinice u elektrolitičkim pećima koje se sastoje od ugljenih elektroda. potom se rafinira. Dobiveni sirovi magnezij sadrži primjese.. u brodogradnji. visoka čvrstoća njegovih legura i dobra otpornost prema atmosferi. Proces se obavlja u električnim pećima tako da se magnezij kloridu kao topitelj dodaje magnezij fluorid. Upotrebljava se u metalurgiji.. Berilij Berilij je tvrd.Tehnologija materijala Olovo 22 Olovo je metal sive boje. a naknadno se obavlja redukcija s koksom. Dobiva se elektrolizom taline bezvodnog magnezijeva klorida. bemit i dijaspor. gustoće 1. Druga faza prerade sastoji se u dobivanju aluminija iz glinice i to elektrolizom glinice. elektrotehnici. magnevin. a primjese padaju na dno i odvajaju se cijeđenjem. i podvrgne se žarenju na 1200°C čime se dobiva GLINICA. Aluminij Aluminij ima malu gustoću. u prirodi se nalazi u obliku mnogih minerala. a najčešće se legira s bakrom.. Al dobiven elektrolizom naziva se tehničkim ili trgovačkim.. Aluminijev oksid u boksitu pojavljuje se u 3 oblika: hidragilit. Najvažnija ruda olova je GALENIT. ima veliku gustoću i nisko talište. dobro se ispere. lako se savija i valja. Dobiveni bistri natrijev aluminat odvodi se u spremnike gdje se hladi i pritom se izdvaja aluminij hidroksid i natrij hidroksid. tehnički je važan onaj pod imenom BERIL. u keramičkoj industriji za izradu vodovodnih cijevi. 2000 . u aeronautici. Olovo se danas dobiva isključivo oksidacijskim redukcijskim postupkom koji se sastoji u prženju tako da se olovo prevede u oksid. sulfidna ruda. Magnezij Magnezij je vezan u spojevima. a da bi se dobio čisti magnezij primjenjuje se destilacija.BAYEROV POSTUPAK b) elektroliza tako dobivenog aluminij oksida postupkom Heroneta i Halla Za proizvodnju aluminija tim postupcima potrebne su sirovine (boksit). dvometal. Titan by SIMCo. fotografiji. alumosilikata. lako propušta rendgenske zrake. pomoćni materijal (kaustična soda i flourni spojevi) i energija. male atomske težine. Metalni berilij ima tehničku važnost u nuklearnoj tehnici za oklope elemenata nuklearnog goriva. Olovo se upotrebljava u industriji boja i stakla. Tehnologija proizvodnje: obavlja se elektroliza rastaljenog bezvodnog klorida. Berilij se najviše koristi u obliku legura. dolomit. akumulatora. pirotehnici.

tvrdoću. polistirol.zagrijavanjem se uvijek mogu vratiti u plastično stanje (plastične mase na bazi celuloze i bjelančevina. • najčešće se za metale ispituje vlačna čvrstoća b) Kemijska ispitivanja: • određivanje kemijskog sastava (spektrografska tehnika) c) Tehnološka ispitivanja: • načini obrade i oblikovanja pod raznim temperaturama d) Fizikalna ispitivanja: • ispitivanje boje. Plastične mase 2.Tehnologija materijala 23 U metalnom stanju je u obliku crnog ili sivog praha ili u obliku sjajnih komada. Prema sirovini i načinu izrade dijele se na:  plastične mase na bazi celuloze  plastične mase na bazi bjelančevina  plastične mase na bazi polimerizacije  plastične mase na bazi polikondenzacije Prema fizikalnim svojstvima plastične mase dijele se na: 1.celuloza obrađena s kiselinom upotrebljava se kao osnovna sirovina za plastične mase. a točka topljenja 1730°C. vrelišta. boje.fenoplasti. Pomoćne polimerne materijale Plastične mase To su umjetne tvari koje su plastične tijekom prerade ali kasnije otvrdnu i zadržavaju taj oblik. Upotrebljava se za izradu predmeta široke potrošnje.elastomere 3. 2000 . Ispitivanje metala i legura a) Mehanička ispitivanja • obuhvaćaju čvrstoću.5 kg/dm3.. polivinilklorid (termoplast) . žilavost. Gustoća mu je 4. cijevi. Kao polazna sirovina koristi se očišćeni rutil koji se zagrijava s koksom do 900°C u struji klora. Termostabilne . elastičnost. Obradom celuloze dobiva se celon. gustoće. polietileni. Plastične mase na bazi polimerizacije . katalizatori.za njihovu izradu koriste se životinjske i biljne bjelančevine. polimerizati. dijelova raznih aparata. Plastične mase na bazi celuloze . Prema namjeni dijelimo ih na: 1. iz acetilena i klorovodika. nasipne težine 6. rutil.stabilne su na temperaturi (polikondenzacijske plastične mase) Osim osnovnih materijala za izradu plastičnih masa koriste se i pomoćni materijali: punila. vulkanfiber. potrebnih naročito u zrakoplovnoj industriji. poliakrilati (pleksiglas). toplinske vodljivosti. neki polikondenzati) 2. brtvila i ventila. Glavne titanove rude: ilmenit. tališta. Značajan je u proizvodnji nekih tehnički važnih legura. aminoplasti. celofan. POLIMERNI MATERIJALI Makromolekularni spojevi koji čine velike molekule nastale iz visokomolekularnih spojeva. rastezanje. Služe za izradu posuđa. poliesteri i poliamidi by SIMCo. Dobiva se redukcijom titanova tetraklorida.. omekšivači. specifične topline. Od te mase izrađuje se sitna galanterija. Plastične mase na bazi polikondenzacije . tvrd i lak. Kaučuk . Plastične mase na bazi bjelančevine .polimerizati. polipropileni. Termoplastične . zupčanika.dobiva se polimerzacijom vinilklorida na 2 načina: kloriranjem etilena. stabilizatori.

Topla se odvija na temperaturi od 100-170°C. by SIMCo. a dobiveni kaučuk mastificiranim. 2000 . molekule kaučuka se kidaju u manje molekule što uzrokuje mehaničke promjene. Vulkanizacija je proces kojim se polimer prevodi iz plastičnog u elastično stanje. Prema temperaturi i postotku sumpora postoji meka guma (2. tehnička gumena roba.5-3% sumpora) i tvrda guma (do 32% sumpora). Skupljeni lateks se procijedi. pri temperaturi od 60°C postaje plastičan. sadrži 30-40% sirovog kaučuka). Zgrušani kaučuk reže se na komade. Prema temperaturi pri kojoj se odvija vulkanizacija ona može biti topla ili hladna. specijalni dodaci. Masticiranom kaučuku u miješalicama se dodaju sve kemikalije potrebne za dobivanje gume osim sumpora. Kaučuk se nalazi u mikroskopskim cjevčicama koje su raspoređene po cijeloj stabljici. reže se u određene oblike i pakira.. tiješti rukama. gumena galanterija. Uzroci starenja u vanjskim uvjetima su sunčeva svjetlost. kabela. omekšivači. Taj postupak se zove mastificiranje. a najpoznatiji je kaučukovac. vlaga. Kao dodaci se mogu koristiti: punila.. Za proizvodnju gume važna je smjesa stalnog karaktera što se provjerava u laboratorijima. koji se svrstava po vrst. doda mu se mravlja i octena kiselina. (zvane lateks.. Svojstva sirovog kaučuka: svijetložute boje. sredstva protiv starenja ili antioksidanti. armiranih tekstilom i pojačanih metalnom žicom. ubrzivači. pomoću valjka preša u listove sirovog kaučuka. pri 100°C ljepljiv. na zraku potamni. Skladištenje gumene robe: temperatura ne smije biti iznad +20°C niti ispod -10°C. ima gustoću 900kg/m3.s obzirom na kemijske značajke razlikujemo:  polimeri i kopolimeri butadiena (izrada automobilskih guma)  polimeri kloroprena (izrada žica. Relativna vlaga oko 65%. kisik. Vulkanizacija: propuštanjem kaučuka kroz valjke dolazi do velikog trenja. Svaka autoguma sastoji se iz: kostura i vanjskog gumenog protektivnog sloja. u obliku koloidne vodene otopine.)  polimeri izobutilena (specijalne namjene)  polisulfidni kaučuk (fleksibilne cijevi za benzin)  silikonski kaučuk (električne izolacije i brtve) Izrada gumenih proizvoda: Vanjske gume za motorna vozila izrađuju se od gumenih ploča.Tehnologija materijala Kaučuk i glina 24 Kaučuk se nalazi u biljkama koje posjeduju mliječni sok. Postoje 2 vrste guma: dijagonalne i radijalne. kalandriranje. boje. ozon. ostavi se da se zgruša. Glavni postupci za izradu poluproizvoda prije vulkanizacije: ekstrudiranje.. Asortiman gumenih robe: pneumatika. oblikovanje u kalupima. temperatura. Sintetički kaučuk . Vulkanizirani kaučuk je guma.

Papir Papir je tanki plošni proizvod dobiven međusobnim prepletanjem vlakana učvršćenih ljepilom.Tehnologija materijala 7. vodljivost zvuka.gustoća. hemiceluloza. lignit. EKSPLOZIVI I BARUTI Eksplozivi su tehnički proizvodi sastavljeni pretežno od “eksplozivnih tvari”. meko (vrbovina. a) Natronski postupak . drvo za gorivo (listopadno.ubrzano gorenje plamenom “Detonacija” .s mjesta inicijacije polazi i kroz masu eksplozivne tvari prolazi udarni val pritiska by SIMCo. miris.priprema sirovina. razreda je 6 ovisno o promjeru drva. Priprema se sastoji u čišćenju drveta. čvrstoća.. prerade papirštine u papir. kuhanje u kotlovima. prečišćavanje i bijeljenje celuloze i iskorištavanje otpadnog luga. dodavanje bisulfitnog luga.. ekstraktne tvari. 8. Kemijska prerada drveta Sastoji se u otapanju lignita i drugih sastojaka do određene granice. U eksplozivu razlikujemo:  “progresivni” eksplozivi . Papir se koristi za izradu ambalaže. četinarsko. elastičnost i žilavost Glavni sastav drveta . Dobiveni papir se organoleptički. Osnovna sirovina za papir je celuloza i dodaci. c) prema dobu sječe: drvo zimske i drvo ljetne sječe. smrekovina). 2000 . skladištenju sječke.tvrdoća. egzotično)  prema mehaničkim svojstvima može biti tvrdo (hrastovo. Osnovna svojstva i sastav drveta Estetska svojstva . izradi sječke. elektriciteta. kemijski. kuhanje drveta. kemijsku upotrebu. b) Sulfitni postupak . četinari (jelovina. jelovo). lipovina). To su spojevi koji kemijskom reakcijom razvijaju energiju u obliku topline i mehaničkog rada. boja. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA 25 Podjela drveta se može obaviti: a) prema načinu upotrebe  drvo za tehničku. Temperatura je od 160-190°C pod tlakom od 6-12 bara. Dobivanje papira se sastoji iz: pripreme papirštine. a sadrži također punila i prema potrebi boje.tekstura. topline.reagiraju odmah “Deflagracija” .celuloza. egzotično drvo (ebanovina) b) prema debljini: drva se dijele na razrede i podrazrede. potom prerada. fino (jabukovina).za proizvodnju celuloze upotrebljava se otopina natrij hidroksida u koncentraciji od 10-40%. sjaj.sporija reakcija  “brizantni” eksplozivi . ispituje. Mehanička svojstva . propustljivost svjetlosti i poroznost. finoća Osnovna fizička svojstva . mehanički.

Stabljika lana se čupa ili kosi i razvrstava. 2000 . drvenog ugljena i sumpora. mogu se pakirati u tekstilnu ambalažu od jute ili bez ambalaže. razmrvi. dobiva se striženjem i naziva striženom ili runskom vunom.. sa sjemena koje raste u pamučnoj čahuri. konoplja. Proizvodnja se obavlja dvjema tehnikama: rad u vodenoj i rad u bezvodnoj fazi. pakira se jakim presama u bale. plamenom. trinitrofenol. podzemna. zatim se zgrušnjava. Malodimni barut . Jednokomponentni detonantni eksplozivi Najviše se upotrebljavaju: trinitrotoluen. U promet dolazi kao češljani lan u balama od 100 kg. dolazi u promet u obliku praha. konac i vata. uglavnom kapisle namijenjene paljenju. Vuna se pakira u bale po 150 kg. udarcem ili trenjem. čvrsta i da ne nagriza materijale. a služi za izradu termičkih i elektroizolacijskih brtvila. ovisno o vrsti vlakna lignin. jute. Skladišta za eksplozivnu robu dijelimo na:  prema mjestu izgradnje: površinska. pokretna. pamuk se bere ručno.tamnosive do sivocrne boje. s jačim ili slabijim metalnim sjajem. Skladištenje eksploziva Ambalaža eksploziva mora biti zatvorena i nepropusna za vlagu u normalnim uvjetima. jamska  prema namjeni: stalna. celulozni nitrat. ukopna. Srednja kvaliteta je MIDLING.  sjemenska vlakna: pamuk.osnovni mu je sastav nitroceluloza.  stabljična vlakna: lan. Mineralna vlakna: azbest.  lisnata vlakna: manila. glicerinitrat (nitroglicerin). praskavi pamuk. rafija i ananas  vlakna iz plodova: kokosovo vlakno iz ploda kokosa Životinjska vlakna: vuna. razne vrste tkanina i pletiva. koje se umotavaju u jutu i režu trakama. kapok. lako se zapali iskrom.Tehnologija materijala Deflagrantni eksplozivi (baruti) 26 Crni barut . tetril. Pravi se tako da se salitra te drveni ugljen sa sumporom odvojeno samelju i onda kotrljanjem miješaju. Pamuk se dobije iz raznih pamučnih biljaka. pomoćna. Inicijalni eksplozivi Inicijalni eksplozivi pretežno služe za punjenje upalnih sredstava. Za iniciranje eksplozivnog procesa upotrebljavaju se najviše azid i fulminati teških metala. prosije i polira pa se nakon toga vraća u presu. by SIMCo. od pamuka se izrađuje pređa. razaranje biljnog tkiva odvija se biološki. odvaja od sjemenja. pektin. te soli nekih organskih kiselina. agava. ramija. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Tu spadaju prirodna i umjetna vlakna pogodna za izradu raznih tekstilnih proizvoda a) Prirodna vlakna Biljna vlakna: glavni sastojak je celuloza koju prate. tranzitna 9. priručna. kemijski i mehanički. biljne svile.. ploča i konopaca. sastoji se od salitre. rastrljavaju uz malo vode.

elastičnost.. porijeklu sirovine. Konzervira se polaganim sušenjem i soljenjem s oko 30-40% težine soli spram težine kože.boks koža.. a razlikujemo 2 načina predenja: a) predenje niti iz prirodnih ili umjetnih vlakana . temperatura oko 18°C. a skup niti okomit na osnovu naziva se potkam. 10. vunena. svinjska. u kori.Tehnologija materijala 27 b) Umjetna vlakna To su vlakna dobivena umjetnim putem iz celuloze. lak koža.upredanje može biti u obliku slova S i Z. poliamidna i poliakrilnitrilna vlakna. Proces izrade tkanina odvija se u nekoliko faza: priprema osnovne i potke te tkanje i dorada sirovih tkanina. riblje ulje Umjetna . kromova stipsa Masna . 2000 . bakrena svila i kazeinska vuna.dodaju se kondenzacijom fenola i njegovih prerađevina. b) predenje niti iz tekuće predive mase proizvedene na industrijski način Tkanine i odjevni predmeti Tkanine su tekstilni proizvodi koji se dobiju unakrsnim preplitanjem najmanje dviju ili više skupina niti pređe. lišću.natrij i kalij-dikarbonat. Razlikujemo predivo prema vrsti sirovine: pamučna. Pousmina je vanjski sloj kože. Sintetička vlakna: poliesterska. Predivo Predenjem nastaju pređe ili niti. konopljina i svilena pređa. Skup niti koje se protežu uzduž tkanine nazivamo osnovnom. Koža se sastoji od 3 (dijela) sloja: pousmine. Skladišta moraju biti suha i zračna. sredstva za mašćenje i apretiranje Dorada štavljene kože: ispiranje. aluminij sulfat. stipsa. struganje i brušenje kože by SIMCo. plodovima Mineralna . ovčja. KOŽA Vrsta kože i svojstva Koža se može podijeliti na nekoliko načina: a) prema porijeklu .goveđa. Štavila se dijele na: Biljna .. egzotične kože. kozja. Izrađuju se u obliku beskonačnih niti . jačina na kidanje i stupanj upredenosti.u biljna štavila spadaju tanini koji se nalaze u biljkama.sastavljena uglavnom od kolagenih vlakana. podusmine. Mora se konzervirati. usmine. dijelimo ih na: Kemijska vlakna: viskozna svila. acetatna svila. relativna vlaga od 60-70%. sušenje. Skladištenje tekstilne robe Tekstilna roba se po vrstama. Podusmina i pousmina se u kožarstvu odstranjuju. svinjska mast. Sirova koža sadrži 20-30% bjelančevina.. usmina . Kvaliteta prediva određuje se na temelju svojstava: finoća. životinjskih i biljnih bjelančevina. nepropusnost za vodu i propusnost za plinove. Pomoćna sredstva: boje. lanena. b) prema namjeni .goveđi loj.. podusmina predstavlja prijelaz od kožnog sloja prema tkivu mišića.filamentna vlakna..koža za obuću. teško bubrenje. vlaga. 70-78% vode i nešto masti i mineralnih tvari. Štavljenje kože Štavila daju sirovoj koži nova svojstva: trajnost. tehničke i galanterijske kože c) prema štavi o doradi .

Biološka znanost o hrani sintetizira hranjive sastojke prema zadacima koje te tvari moraju ispunjavati u prirodi. svinjska mast b) metaboliti: voda. C . a voda 65%)  mogu biti biljnog i životinjskog porijekla  2 skupine: proteini i proteidi  ugljikohidrati: složeni organski spojevi koji čine glavnu masu naše hrane. kokosova mast  životinjske masti: maslac. uvez knjiga. Mineralne soli su neophodne za pravilan rad i rast organizma. B. PREHRAMBENI PROIZVODI U prehrambene proizvode spada sve ono što se upotrebljava za ljudsku ishranu i piće Sastav hrane i podjela Svi sastojci hrane dijele se u 3 skupine: a) hranjivi sastojci b) metaboliti c) dodaci a) hranjivi sastojci: su oni koje čovječji organizam koristi kao hranu. rukavice. c) dodaci: su stimulansi.. kožna galanterija..D. Najvažniji sastojci su:  bjelančevine: tvari koje su osnovni činilac za životne funkcije (25% u organizmu. E vitamin). Voda je potrebna pri izgradnji probavnih i drugih tjelesnih sokova. Toplina:  uništava mikroorganizme i enzime koje uzrokuju kvarenje. biljnog su porijekla  masti  biljnog i životinjskog porijekla  biljne masti: razna ulja. a dodaju se prema potrebi i želji. Relativna vlaga iznosi između 50 i 70%. Konzerviranje prehrambenih proizvoda Konzerviranjem se usporavaju ili totalno zaustavljaju procesi degradacije hrane. za prijenos otopljenih hranjivih tvari. dehidriranjem. sadržane u hrani u malim količinama.. hladnoćom. a to se postiže: toplinom.Tehnologija materijala Skladištenje 28 Donja koža: pravi se od volovskih. začini i alkoholna pića.. voću.  pasterizacija . dodavanjem kemijskih konzervansa. 11.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi većoj od 100°C Hladnoća:  zaustavljaju se aktivnosti mikroorganizama. vitamini su zaštitne tvari. mineralne tvari. 2000 . izolira se voda kao agens u procesu kvarenja pri temperaturi nižoj od 0°C (hlađenje i smrzavanje) Dehidriranje:  pulverizacija: sušenje kojim se tekući proizvod prevodi u prah (uklanjanje vode) by SIMCo. vitamini i organske kiseline. namirnicama životinjskog porijekla (A. bikovskih koža (za teške cipele) Gornja koža: izrađuje se od lakših sirovina (za npr. nalaze se u povrću.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi manjoj od 100°C  sterilizacija .) Temperatura ne smije biti manja od 7°C niti veća od 20°C.

proso. vrhnje. tikve. stalna. kiselo mlijeko. plodovi. b) Povrće voće i njihove prerađevine Prema dijeli koji se koristi za ljudsku ishranu povrće se dijeli u nekoliko skupina: lišće. U prerađevine od povrća ubrajaju se: zatvorene sterilizirane ili pasterizirane konzerve. Meso se u promet isporučuje u svježem. jogurt. lukovice. Prerađevine od žitarica čini brašno koje može biti poluproizvod i dalje kao sirovina za proizvodnju kruha i tjestenine. Takvu razmućenu mast u vodi zovemo EMULZIJOM. maslac.5% masti i to raspršene u obliku vrlo sitnih kuglica pa je zato mlijeko bijele boje. Prerađevine ribe: konzerve. d) jaja i prerađevine od jaja: osim bjelančevina i masti sadrže fosforne spojeve i vitamine. repe. koncentrati. U konzerviranje u širem smislu pripada i izrada prerađevina. raž. kefir. marinirano povrće.. octene kiseline (kiseljenje) Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla 29 a) meso i proizvodi od mesa: meso je najbogatiji izvor bjelančevina u ishrani. zagrijano na temperaturi višoj od 100°C  kuhano: ono koje je ključalo najmanje 5 minuta i u tom vremenu neprekidno miješano. soljena i sušena riba. Prema načinu i stupnju obrade načinjena je osnovna podjela mlijeka na:  pasterizirano:  trajna ili niska pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 63-65°C u vremenu od 30 minuta. cvijet (karfiol i artičoka). I I II kvalitete. Glavni unutarnji dio zrna je jezgra ili brašneni dio.  sterilizirano: dobiveno najkasnije 24 h nakon muže.Tehnologija materijala Fizikalno kemijsko konzerviranje hrane:  obavlja se upotrebom šećera i soli. najvećim dijelom ispunjen zrncima škroba. suncokreta. bademi..  kratkotrajna pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 71-76°C u vremenu od 15 sekundi. Za skladištenje žitarica u rasutom stanju koriste se privremena. 2000 . razne sireve. riža. pakiranje i odležavanje. sirak i neljda. polukonzerve. podna skladišta i silosi. zob. ohlađena (morska) i smrznuta (-8°C).) Razlikujemo i kontinentalno i južno voće. Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla a) Žitarice i njihove prerađevine Žitarice su biljke iz porodice trava: pšenica. sokovi od povrća. korijen i stablo. Svježa riba dolazi u promet živa (slatkovodna). Mliječni proizvodi obuhvaćaju mlijeko u prahu. sjemenaka soje. Voće ekstrakvalitete. kukuruz. Najbolje se čuvaju na temperaturi 0-5°C. Svježe meso se mora držati u skladištima u kojima je temperatura od 0°C do 1°C. gomolj.. Svježe voće se ne skladišti. ječam. e) masti i ulja: razlikujemo životinjske i biljne masti: životinjske masti dobivaju se od masnog tkiva životinja a biljna ulja i masti dobivaju se iz plodova maslina. pa se kaže da je mlijeko prirodna emulzija. Tehnološki postupak dobivanja brašna: čišćenje i priprema žitarica. skladište se naprimjer agrumi i jabuke. smrznutom stanju i u obliku prerađevina b) ribe i proizvodi od ribe: riba je izvor proteina i vitamina.  visoka pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi od 85°C u vremenu od 1 minute. Osim kontinentalnog i by SIMCo. postoji slatkovodna i morska riba. mljevenje. Povrće se konzervira sušenjem i smrzavanjem. Voće se prema sadržaju glavnih sastojaka dijeli na: sirovo voće bogato vodom i sirovo voće bogato mastima (orasi.. prosijavanje i miješanje. c) mlijeko i mliječni proizvodi: u mlijeku ima 3. koje služi za izgradnju novih stanica bjelančevina u organizmu. zgusnuto mlijeko.

marmelada. To su dijelovi nekih biljaka. Kvaliteta norma robe Pod kvalitetom robe podrazumijeva se skup svih svojstava koja bitno utječu na upotrebnu vrijednost robe.. gdje ide u društvenu upotrebu razmjenom. U na se najviše upotrebljavaju paprika. likere. votka. d) Stimulansi Kava: ubrani plodovi prerađuju se mokrim i suhim postupkom. vanjskih utjecaja. poluproizvod i proizvod. voćni sokovi. investiciju i široku potrošnju Prema agregatnom stanju: čvrsta.. tekuća. Alkoholna roba: proizvod koji sadrži određeni postotak etilnog alkohola. Čaj: posebno pripremljeno i osušeno lišće grmolike biljke čajevca (crni i zeleni čaj).velika i maloprodajna ambalaža  prema osnovnim materijalima . metalna. staklena. kemijske. rakije. stablo. relativna vlaga 50-60% (sirova kava).5% kofeina. cvijet i sjeme. Prema porijeklu: domaća i uvozna Prema stupnju obrade: sirovina. ali ne za vlastite potrebe nego za tržište. vinjak. tekstilne proizvode.za prehrambene. slatko. b) Vrste ambalažnog materijala:  papir  metal  staklo  plastične mase by SIMCo. U voćne prerađevine ubrajaju se pekmez. voćni kompoti. Jaka alkoholna pića (18% alkohola ili više) dobivaju se destilacijom: rakija. pivo. U alkoholna pića ubrajamo vino.. vanilija.. voćni žele. to mogu biti plodovi. papir ili biber (biljka biberovac). dobiva se sirova kava koja se mora pržiti. Najbolja temperatura skladištenja je ispod 15°C i relativna vlaga zraka 50-60%. Propisani su stupnjevi kvalitete robe koji se označavaju brojčano ili riječima. cimet.. lišće. a) Funkcija i podjela ambalaže:  prema funkciji ambalaža se dijeli:  upotrebna funkcija: da se nekoj robi omogućuje da se može upotrijebiti  tržna funkcija: posebnim izgledom propagira robu  zaštitna funkcija  funkcija pri skladištenju i transportu  klasifikacija ambalaže:  prema osnovnim funkcijama . 2000 . Temperatura skladištenja je 10-20°C. Ambalaža Svrha ambalaže je da štiti robu od rasipanja.Tehnologija materijala 30 južnog imamo i sušeno i smrznuto voće.. Pržena kava nije za skladištenje.. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Roba je proizvod ljudskog rada koji se masovno reproducira. klinčići. tehnička. c) Začini Tvari koje se dodaju hrani radi poboljšanja okusa. 12. tekstilna. Prema ekonomskoj razmjeni: proizvodi za reprodukciju. kim.. uglavnom tropskih. gorušica. lovor. rum. Prema trgovinskim strukama: prehrambena. vinjak. oštećenja. ružmarin. plinovita Prema načinu pakiranja i transporta: komadna i rinfuzna roba. papirna.metalna. viski. Pržena kava sadrži 1-2. džem. plastična  prema namjeni .

cilindri. vreće. kutije. koturi. kalemi) kontejneri palete drvo tekstil 31 by SIMCo. prizmatičnog oblika (sanduci.Tehnologija materijala   c) Oblici ambalaže:     Skladištenje Prostor namijenjen smještanju i čuvanju robe u radnim organizacijama. bale) cilindričnog oblika (bačve. 2000 .

Tehnologija materijala 32 TEHNOLOGIJA MATERIJALA II by SIMCo. 2000 .

masti. Svojstvo ovih materijala je točka kapanja. to jest čvrstoću.. Ti materijali nemaju ambalažu. a to je kotangens kuta koji zatvaraju horizontala i izvodnica stošca materijala. Imaju veću postojanost oblika od sipkih i tekućih materijala. Pastozni materijali Su razne paste. Penetracija je svojstvo pastoznih materijala poja ukazuje na njihovu gustoću. materijali bez oblika 2. Podjela materijala u prometu by SIMCo. Plastičnost je karakteristika koja se izražava smicanjem na plastometru i mjerenjem sile smicanja. 2000 . Preradom primarnih materijala dobijemo sekundarne materijale. Mjeri se na standardnom penatrometru na temperaturi od 25°C. Materijali sa oblikom To je roba koja ima ambalažu. Točka kapanja je važna kod pastoznih materijala da budu postojani na povišenim materijalima. U prometu susrećemo nekoliko oblika materijala i dijele se na: 1. Sipki materijali Su razni prašci.Tehnologija materijala 13. standardnog je oblika i kažemo da je to komadna roba. pastozni materijali 4. svojstva i primjenu. krupna i sitna zrnata roba gdje se dobiva oblik posude (ambalaže) gdje se nalazi. koji se oblikuje kada se materijal na standardan način isipa na horizontalnu ploču određene površine. Oni mogu teći pod silom koja je veća od sile teže. MATERIJALI U PROMETU 33 Znanost o materijalima proučava materijale koje dobijemo iz prirode i to su primarni materijali te njihove tehnološke procese. materijali stabilnog oblika. materijali 3. plastičnost i penetracija. Materijali bez oblika Su oni koji se u prometu javljaju u rasutom stanju ili su nepravilnog oblika. Što je kut veći sipkost je bolja. želei i razne pjene. To je bitno kod skladištenja i transporta. slobodan pad u vremenu od 5 sekundi i prodiranje konusa očita se na instrumentu. kreme. Kod sipkih materijala nam je važan nasipni kut. Poznavanjem porijekla materijala uvjetuje se i prijevoz koji može biti vanjski ili unutarnji.

Obzirom na svojstva materijala Obzirom na agregatno stanje materijali se dijele na: • plinove • tekućine • krute tvari U kojem će agregatnom stanju neki materijal postojati ovisi o njegovim fizičko-kemijskim svojstvima. Srednje vrijedni materijali imaju ambalažu. koroziju i razne mirise • ekološko štetni (to su opasni materijali) Obzirom na mehanička svojstva materijali mogu biti: • elastični ili plastični • žilavi • tvrdi • kruti Obzirom na primjenu materijali mogu biti: • potrošni (roba široke potrošnje) • investicijski (sredstva rada i potrošni materijal) Obzirom na vrijednost materijala Dijele se na: • • • nisko vrijedne materijale srednje vrijedne materijale visoko vrijedne materijale. Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Materijali se dijele na: • • • sirovine poluproizvode gotove proizvode.Tehnologija materijala Materijali u prometu dijele se: 1. obzirom na vrijednost materijala 5. 2000 . kisik. Rukovanje sipkim materijalima potrebno je voditi računa o skladištenju i prijevozu. Obzirom na osjetljivost materijali mogu biti: • osjetljivi na vlagu. prijevoz im je u rifuzi. ali ne skupu. obzirom na stupanj dorade 3. Kod rukovanja je važno pravilno skladištenje kao i pakiranje da bi se mogla očuvati svojstva materijala u prijevozu ili tokom prijevoza. prijevoz im je cestovnim i željezničkim prometom. obzirom na svojstva materijala 4. obzirom na rukovanje 2. obzirom na kvalitetu materijala Obzirom na rukovanje s materijalima 34 Može se govoriti o dokumentima te vrijednim papirima i novcu gdje se zahtijeva brzina i točnost pa se pri tome koristi posebna tehnika. i to su najčešće proizvodi prerađivačke industrije. Nisko vrijedni materijali uglavnom nemanju ambalažu. by SIMCo.

Za promet je bitna sistematizacija materijala da bi se oni mogli pravilno upotrebljavati. dokumenti). u redovima razredi. standardna međunarodna trgovinska klasifikacija (CTCI) 4. RED obuhvaća više vrsta rodova materijala. Dio kolekcije jedne proizvodne grane u trgovini naziva se sortiment gdje se razlikuju trgovački i proizvodni sortiment. Prema UDK promet je u grani 656. donje razine kvalitete Obzirom na komponente kvalitete možemo govoriti o: 1. trgovačkih klasa. izuzetno dobre kvalitete 2. u sortama redovi. tj.Tehnologija materijala 35 Visoko vrijedni materijali imaju propisanu ambalažu i najskuplji prijevoz — zračni prijevoz (novac. Postoji međunarodna klasifikacija i to može biti: 1. ekonomsko-komercijalnoj kvaliteti Sve te tri kvalitete čine ukupnu kvalitetu proizvoda ili materijala (RAZINU). GRUPE obuhvaćaju više razreda. Posebni Klasifikacijski sustav namijenjen je samo jednom predmetu ili nekoliko srodnih predmeta. zlato. Opći Obuhvaćaju sve djelatnosti ljudskog uma i podijeljena je u deset oblasti koje se dalje dijele na grane. dobre kvalitete 3. 2000 . Materijali koji imaju ista glavna svojstva pripadaju jednoj vrsti. obzirom na njihovu primjenu. a grupe idu na klase. službena nomenklatura statistike vanjske trgovine 5. briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa (SMTK) 3. ali među njima je određena međusobna razlika. Klasifikacija materijala u prometu Osnovna sistematizacija materijala u prometu svrstava materijale prema industrijskoj grani ili proizvodnom području. a to je kolekcija materijala koja je zbirka istovrsnih materijala. SORTE materijala sadrže više rodova. srednje kvalitete 4. u razredima grupe. europska nomenklatura artikala (EAN) Univerzalna decimalna klasifikacija Klasifikacijski sustavi mogu biti opći i posebni. Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa by SIMCo. Danas u prometu za jedan proizvod ima više naziva ili više proizvoda ima jedan naziv. univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) 2. estetsko-funkcionalnoj kvaliteti 3. taj klasifikacijski sustav prihvatila je međunarodna federacija za dokumentaciju te je tako postao unificirani decimalni sustav. Obzirom na kvalitetu Materijali se obično označavaju u četiri skupine kvalitete i to: 1. Prvu primjenu proveo je knjižničar u Americi na klasiranju knjiga i časopisa 1873 god. a u podvrstama sorte. ROD obuhvaća više vrsta materijala koji su međusobno slični. tehničko-tehnološkoj kvaliteti 2. U jednoj određenoj vrsti mogu se izdvojiti podvrste. RAZRED obuhvaća više vrsta redova materijala.

i ona olakšava primjenu svih carinskih tarifa u procesu carinjenja. tehničko-tehnološki 2.. Ukupno je 56 grana. U svibnju 1992 god. Prve tri crtice označuju kod zemlje gdje je proizvod proizveden (za Hrvatsku je to ≡ sa pozivnim brojem za Hrvatsku. Kvaliteta može biti vezana samo za jedno svojstvo kao najbitniju karakteristiku. U praksi se može podijeliti u dvije kategorije: 1. Nomenklatura je postavljena tako da u okviru pozicija postoji mogućnost dodavanja novih proizvoda tj.Tehnologija materijala 36 Važna je kod carinskih tarifa i prvi put se spominje 1955 god. a one u podgrupe i pozicije. može se proširivati. a ako ima od 10. Hrvatska ulazi u tu udrugu — naziv CRO-EAN. Kvaliteta tvorničke izrade može se uzeti kao kvaliteta koncepcije proizvoda i kao kvaliteta proizvodnje. a sektori u grane. princip pripisivanja brojeva je slijedeći: prvi broj je sektor. * Kvaliteta koncepcije proizvoda Ima tri aspekta ili gledišta i to: 1.000-100. a 1950 god. one ovise o veličini pakiranja. Naš znak za zaštitu okoliša je golubica.999 spada u numeraciju EAN 8. Europska nomenklatura artikala Na zahtjev 12 Europskih zemalja 1974 god. Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta nekog materijala predstavlja skup svih svojstava koja utječu na uporabnu vrijednost. U EAN razlikujemo dvije vrste numeracija: EAN 8 i EAN 13 (ovu oznaku nose naši proizvodi). da se uvede jedinstveno označavanje artikala. treće mjesto je grupa. donio je sekretarijat UN standardnu međunarodnu trgovinsku klasifikaciju gdje je konačni tekst usvojen 1968 god. SMTK vanjske trgovine ima 1312 pozicija.000 spada u numeraciju EAN 13. a to je 385). kvaliteta koncepcije proizvoda Kvaliteta tvorničke izrade U toku proizvodnje najvažnija je kontrola kvalitete ulaznih sirovina. Prema različitosti proizvoda — ako ima od 1-9. Grane se dijele u grupe. četvrto podgrupa i peto pozicija. i po njemu su svi proizvodi podijeljeni u 10 sektora. objavilo je listu minimalne statistike vanjske trgovine. Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Društvo naroda 1938 god. osnovana je EAN sa sjedištem u Briselu. dizajn by SIMCo. 1977 god. Sva ambalaža sa kodovima ( ) može se reciklirati. druga dva su grana. kvaliteta tvorničke izrade 2. Kvaliteta je mjerilo uporabne vrijednosti materijala. 2000 . funkcionalno-eksploatacijski 3. Briselska nomenklatura — skraćenica je SMTK — ona je obavezna pri uvozu i izvozu robe i materijala. termičke izvedbe i kontrola gotovih proizvoda.

Čvrstoća je otpor što ga materijal pruža prema cijepanju. proizvodi kojima se bitno poboljšava kvaliteta. proizvodi koji po sastavu. Bitan je kod određivanja starosti mesa. Mehaničko ispitivanje je objektivno. a najbolji je 9. Ako je nešto 6. Kod tkanina se ispituje postojanost boje. Ta postojanost određuje se prema sivoj skali koja ima šest krugova. koji se pri nepovoljnim uvjetima raspadaju i nastaju aminokiseline — daju specifičan miris kvarljive robe. Skup organoleptičkog ispitivanja dan je bodovanjem tj. a tri je proizvod velike arome.Tehnologija materijala 37 Kvalitetu proizvoda čine razni faktori. Naš niti jedan proizvod ne smije imati negativne bodove. Kod soli. Izgled — tu koristimo čulo vida. tj. Pivo se mora pasterizirati. Negativni bodovi — to je slučaj kod kave jer nju uvozimo. ima rok trajanja. kvaliteta robe se određuje bodovanjem. a to su: • okus • miris • izgled • opip Okus . To je subjektivna metoda pomoću ljudskih čula i osjetila. Nula je bez arome. a na starom mesu ostaje otisak prsta. 3. tj. a novi proizvodi mogu biti: 1.5 — to je prihvatljivi proizvod. Svaka vrsta robe ima drugi sustav bodovanja. Prilikom ispitivanja čvrstoće može se ispitivati istezljivost ili izduženje materijala. Okus proizvoda je dobar ako je 6.meso. Metode utvrđivanja kvalitete materijala Metode mogu biti subjektivne i objektivne. ribi nalaze se proteini (bjelančevine). proizvodi za uporabu koji još ne postoje 2. na svježem mesu se otisak prsta ne primijeti. uvozimo sirovu kavu. Miris je bitan kod kvarljive robe . 2000 . Aromatičnost je vezana za vremenski period. ali meso se ne smije u principu dirati prstima. šećera ovisno o krupnoći. Aparati na kojima se ispituju materijali na čvrstoću zovu se kidalice ili dinamometri. Opip — pomoću ruku. Za ispitivane se koriste još i testovi ispitivanja ili uspoređivanja.5. Ovisno o materijalu može se načiniti epruveta (ili uzorak za by SIMCo. a primjena im je pouzdanija.kod njega se određuje: • slatkost • slanost • kiselost • ljutost • gorkost Okus se određuje prema hedonističkoj skali od 0-9. imamo neki standard s kojim uspoređujemo ostale predmete iz te skupine. Aromatičnost proizvoda se određuje brojčano od 0-3. svojstvima ili proizvodnji su novi. Metode ispitivanja: • organoleptička • mehanička • fizička • kemijska • tehnološka • transportna Organoleptičko ispitivanje provode degustatori. Tu spadaju: • čvrstoća • tvrdoća • žilavost • umor materijala. U mesu.

materijal veće tvrdoće od čelika (jer se ispitivanje izvodi pomoću čelične kuglice). kruti su. Otisak se vrši pomoću dijamantske piramide koja je pod kutom od 136° u vremenu od 15 sekundi. Tvrdoća je sila ili otpor kojom se materijal opire prodiranju nekog tvrđeg materijala -sila prodiranja. Kod ispitivanja materijala bitna je uloga u prostoriji. tj.Tehnologija materijala 38 ispitivanje) čije dimenzije su ovisne o vrsti materijala. Promjer otiska se očitava preko okulara. a kod tkanine je 20×5 cm. Kod Rock aparata postoje dvije skale. A i B. Ako je promjer otiska u materijalu mali znači da je materijal tvrd. Za određivanje treba uzeti barem pet uzoraka epruvete. tj. Uzorak se mora ispolirati i odmastiti. rastezljivost ona se izražava u % map. % rastezljivost tkanine. Ako se mjeri izduženje ili istezanje. a ako je promjer veliki onda je materijal mekan. Žilavost materijala je otpor materijala prema udarnom opterećenju. Najbolja tvrdoća za gume automobila je 50-60 Shora. lako lomljivi. Materijal je izložen mehaničkom opterećenju prije loma i tu se javljaju vibracije koje su određene amplitudom i frekvencijom. Do kojeg konačnog opterećenja možemo djelovati označava se kao granica zamora ili umora materijala i te granice imamo u tablicama. kazaljka na satnom mehanizmu stane i mi očitamo silu. Veća tvrdoća veći odskok bata. Kod nas se takvo ispitivanje vrši u TOZ-u — kod olovaka. a na skali B tvrdoća dobivena utiskivanjem dijamantnog šiljka pod kutom od 120° (za tvrde materijale. Najidealnije bi bilo kad bi materijal pukao na sredini. Dozvoljava se tvrdoća do 1. tj.5. iznad toga materijali su pretvrdi. Amplituda je mjerilo intenziteta vibracije. ali uzorak mora biti pripremljen. Nakon toga se mjeri promjer i tvrdoća se očita u tablici po Wickersu. a frekvencija je broj titraja u sekundi. Umor materijala očitava se djelovanjem sile na materijal. a da on ne pukne. Elastičnost je svojstvo materijala da se prestankom djelovanja sile na njega vrati u početno stanje. 2000 .000 Wickersa. a to je utrošeni rad po jedinici površine (našeg uzorka kojeg ispitujemo).10 mm) u vremenu od 15 sekundi. Ispituje se pomoću šarpijevog bata. Wickersova metoda — stroj (sliči na mikroskop) mora biti u točno određenom položaju i na njega ne smiju djelovati nikakvi vanjski uticaji. tj. Dijelovi kidalice su dvije štipaljke. a stroj na kojem se vrše ispitivanja naziva se skleroskop. normalni uvjeti 65 % vlage i temperatura 20°C. tj. ako prekid ima oštre ivice → materijal nije homogen → to se ocjenjuje organoleptičkom. tj. Uzorak materijala stavimo pod aparat i vrši se otisak čelične kuglice (promjera 2. subjektivnom metodom. Kod Shorea se mjeri visina odskoka čeličnog bata od polimernog materijala i direktno se očitava. Kod metala se izražava kao Jungov modul elastičnosti → nalazi se u tablicama. Nakon toga izmjerimo promjer otiska i iz Brinelove skale očitamo tvrdoću materijala po Brinelu. utezi. Na skali A pokazuje se tvrdoća dobivena utiskivanjem čelične kuglice (za meke materijale). Za polimerne materijale (guma) upotrebljava se Shore metoda. izreže se dio materijala i spusti na dno skleroskopa i u to udara čelični bat. Skleroskop je visok 1/2 m. by SIMCo. satni mehanizam. Epruveta kod lima je 10×2 cm. Nije dovoljno jedno ispitivanje (najmanje pet ispitivanja). Metode za ispitivanje tvrdoće su: • BRINEL-ova (oznaka HB) • WICKERS-ova (oznaka HW) • ROCKWELL-ova (oznaka HRC) prve tri koriste se u metalnoj industriji • SHORE • POLDI • BAUMANN Brinelova metoda nema pripreme uzorka i nije bitan okoliš. Kad pod uticanjem težine. Rockwellova metoda je kombinacija Wickersove i Brinelove metode. utega ispitni materijal pukne. Jako tvrdi materijali ne mogu se ispitati pomoću Brinela.

Služi za izražavanje kod svih tvari bez obzira na agregatno stanje. Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala prati promjene koje se događaju ako se materijal zagrije za 1°C. Fizička ispitivanja 39 Gustoća je težina kubne jedinice tvari. Osnova za gustoću je 1l vode jer ona na 4°C ima gustoću 1g/cm3. Jedinica je W/mK (wat po metar kelvinu). Trgovačke reprize su ugovorene (dogovorene) vlage za obračune. Aparati za mjerenje vlage u laboratoriju su kondicionometri.84 gcm-3 ≡ 66°Be´). to je ne goriva komponenta. duraluminija 126 W/mK. Elektrotehnički materijali — pogledati u prvom dijelu tehnologije materijala. On je malih dimenzija. 1. 2. ρ određuje kvalitetu nekog materijala. Maksimalna temperatura kod brašna je 120°C. Kemijska svojstva materijala Kod kemijskih svojstava poznajemo: 1. Iglometar služi za ispitivanje vlage na terenu. ne vrača se u početno stanje. Linearno rastezanje se označava sa α. Kod stakla je oko 1 W/mK. Kemijsku otpornost na koroziju Uzročnici korozije mogu bit fizikalnog porijekla — tu se ubrajaju temperatura i svjetlost. izvažemo ga. Aerometar služi za mjerenje ρ. ako je temperaturna razlika 1 K. kristalografska svojstva. a to je toplina koja prođe između dvije točke od jednog cm3 u sekundi. elektrokemijskog porijekla razni by SIMCo.5<teški. 4. Pepeo čine razne silikatne tvari. piknometar je aparat za mjerenje kod ulja i maziva. 3. granica je laki<3. Najlakši je litij. vrijede u cijelom svijetu. 2. Temperatura paljenja materijala je temperatura na kojoj materijal prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo.25 W/mK. Uzmemo uzorak materijala. pa ga potom opet izvažemo i dobijemo koliki je udio vlage u materijalu. zatim ga sušimo (max temperatura je 100°C). pri tome je bitan koeficijent vođenja topline. zraka 0. za H2SO4 je ρ=1. a kubno ili zapreminsko sa β. Gustoća se mjeri Bomeometrom. kemijskog porijekla — to su vlaga i razne kemikalije i soli.Tehnologija materijala Plastičnost poslije djelovanja sile zadržava oblik. a najteži osmij. a kod ulja i maziva je na 20°C. Za kiseline i lužine se Gustoća može određivati u stupnjevima Bomea (°Be´) (map. Kemijski sastav Za određivanja kemijskog sastava postoje različite metode kao što su: • volumetrijska metoda • gravimetrijska metoda • spektografske metode • kromatografske metode Na bazi kemijskog sastava određuje se vlaga. tj. manje pepela → kvalitetnije brašno veća kalorijska vrijednost. → tip brašna se određuje prema % pepela u brašnu. kemijski sastav kemijsku otpornost na koroziju vatrootpornost toplinsku otpornost 5. Kod goriva je Gustoća na 15°C. nakon toga se zapali i ono izgori. 2000 . Što je veća energija veza među atomima to je viša temperatura. Toplinska vodljivost materijala je svojstvo provođenja topline.

on ne gori ni pri kojoj temperatura. razne vibracije.kod automobila • inter-kristalna • opća 3. 4. Korozija se dijeli na: • kemijsku • elektrokemijsku. razni vodiči koji dovode do elektrokemijskih pojava. Kristalografska svojstva Imamo strukture: • kristalno (ionska veza kod jednakih spojeva.Tehnologija materijala 40 mikroorganizmi. Katodna zaštita je zaštita protiv korozije u tlu — zaštita za one materijale koji idu u tlo. 2000 . Vatrostalnost je otpornost materijala do neke temperature. metalna kod metalnih spojeva može biti kubična. Vatrootpornost Svi materijali koji ne gore. Podjela korozije prema eksploatacijskim uvjetima — korozija može biti uz mehaničko naprezanje. uticajem lutajući struja i posredstvom nemetala. kompleksni uzročnici su uvjetovani promjenom klime. Podjela prema površini korodiranog materijala: • površinska • lokalna • točkasta (piting) . Korozija se može spriječiti raznim legiranjima → to je jako skupo. 5. Razlikuje se vatrootpornost i vatrostalnost. heksagonska i tetragonska) • amorfno (svi anorganski spojevi su amorfni) by SIMCo. to može biti: • atmosferska • korozija u tlu • korozija u vodi i vodenim otopinama. Toplinska otpornost Materijali otporni na neke temperature. kovalentna kod svih organskih spojeva. Daljnja podjela korozije je prema agresivnom mediju. Azbest je mineralno vlakno.

Metoda prozračivanja: (rendgenski aparati). lemljenje i zakivanje) 4. a prevoze se vreće i pada kiša. 2. mehanička naprezanja — to su naprezanja pod uticajem vertikalnih sila. by SIMCo.. radio ili γ grafija. Na materijale u prometu djeluju: 1. Marka i znak proizvoda Znak proizvoda — može biti obavezan. Kod Coca Cole imamo ® to je i marka i zaštitni zrak. Najviše se koristi filmska. .Tehnologija materijala Osnovne metode defektoskopije 41 Razlikujemo četiri osnovne metode: 1. koriste se X i Y zrake. Višak tekućine se ukloni te se može pukotina učiniti vidljivom na dnevnom ili ultraljubičastom svijetlu. uobičajni i interni. Intenzitet zraka opada po dubini prozračenog materijala. Marka proizvoda — to je ime proizvoda ili zaštićeno ime proizvoda. obrada materijala sa skidanjem strugotina 3. Pri tome se koristi razvijač u obliku praha koji se kapilarnim djelovanjem uvlači u aktivnu tekućinu i pukotina ili šupljina postaju vidljive. Nivea. Magnetska metoda se zasniva na svojstvima materijala i mag. Skup svih znakova čini deklaraciju (etiketu). Metoda prozvučavanja: pronalaženje grešaka pomoću ultrazvuka gdje titraji imaju frekvenciju iznad 20 kHz.. 4. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: zasniva se na činjenici da su tekućine velike površinske aktivnosti ili kapilarno aktivne i uvlače se u uske oku nevidljive pukotine na površini materijala i šupljine koje su u vezi sa površinom. Npr. toplinska obrada Transportna ili prijevozna svojstva materijala Materijali u prometu su izloženi raznim djelovanjima pri čemu nastaju oštećenja. spajanje materijala (zavarivanje. Coca Cola. Polja i tom metodom se otkrivaju greške u materijalu i mogu se ispitati feromagnetski materijali. razne vibracije. 2000 . Tvornica mora imati licencno odobrenje od matične tvornice. Npr. Tehnološka svojstva materijala Tu su dvije osnovne grupe: 1. Ta metoda služi za otkrivanje grešaka u materijalu 3. Jedan licencirani proizvod je samo jedan za jednu državu. U praksi se korist frekventno područje između 1 i 25 MHz. 2. naprezanja klizanja. obrada materijala bez skidanja strugotina 2. nema cerade na kamionu. klima — može prouzročiti oštećenje robe koja se prijevozi.

Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Materijali se dijele na glavne i pomoćne.moramo pritisnuti ambalažu. Bitan je dizajn ambalaže.. Ambalažu možemo podijeliti na nekoliko stanovišta: • prema funkcijama • prema ambalažnom materijalu • prema oblicima • prema namjeni. Ne možemo odvajati robu od ambalaže. U glavne ambalažne materijale ubrajamo: • drvo • papir • metal • staklo • tekstil • plastične mase by SIMCo. Tu prvenstveno treba voditi računa kakvog je oblika ambalaža. Tokom prijevoza nastaju razna mehanička oštećenja — voditi brigu o njima.. naziv robe • vlaga • npr. timovi ljudi se bore reklamama. 10 % su ostali materijali (razne kombinacije). ide se do toga da se troši do 90 % sredstava na financiranje ambalaže. Zaštitna funkcija — štiti robu od vanjskih uticaja. Tržna funkcija — to je roba široke potrošnje. Kod licenciranih proizvoda lice ≡ sa originalnim proizvodom naličje − na našem jeziku. Materijali za pakiranje Pod pojmom materijala za pakiranje podrazumijeva se ambalaža. oko 30 % čine plastične mase (dobivaju se iz nafte). Najviše zastupljena ambalaža je papir i on čini do 40 %. Uporabna funkcija ambalaže — uporabom ambalaže dolazimo do robe (sprej. Dva osnovna oblika ambalaže su kvadratna ili prizmatična i cilindričnog ili okruglog oblika. Moraju biti podaci (norme) pod kojim uvjetima je taj proizvod proizveden. tube . tubu da dobijemo pastu). 20 % su metali. tj. Maheri u reklamiranju u Europi su Talijani. Ima nekoliko imena. npr.Tehnologija materijala 42 Deklaracija moraju biti dani osnovni podaci: • količina robe (m . Pri skladištenju i transportu utječu razne statičke i dinamičke sile na robu u toku prijevoza.kg) • sastav • ime. Možemo reći da više od 90 % proizvoda ima ambalažu. Koriste se reciklirani — obnovljeni materijali. Bez obzira dali se radi o našem ili uvoznom proizvodu mora postojati deklaracija. tj. 2000 . Razne grupe ljudi. a u svijetu Amerikanci. Skladišno transportna funkcija — bitna je u toku prijevoza i skladištenja komadne robe (roba sa ambalažom). reklamna prodaja . skupljanje tkanine. Ambalaža prema funkciji: • uporabna • zaštitna • tržišna • skladišno transportna.

mehanička svojstva u radijalnom pravcu ← 3. Kad je paleta obavijena sa plastičnom masom (folijom) skupa sa transportnim materijalima → onda ona spada u ambalažu (npr. za izradu kontejnera. miris. raznih kotura. mehanička svojstva u pravcu vlakna ↓ 2. stavlja se u komore. Prednosti su: • mala Gustoća • laka i jeftina obrada • lako održavanje i popravak • visoka otpornost na umor • relativno niska cijena by SIMCo. vlažnost. Niti jedna transportna ambalaža više nije povratna. ako je : • nepasterizirano (rok trajanja 8 dana) • pasterizirano (rok trajanja 45 dana) Za ambalažu je propisan standard ISO 901. sjaj. • mehanička — jedna od bitnih karakteristika je uvjetovana vlaknastom strukturom drveta i razlikujemo tri veličine mehaničkih svojstava obzirom na građu drveta: 1. Za to se korist smreka. kod paleta cigli). Transportna ambalaža: — mogu biti za jednokratnu upotrebu i višekratnu upotrebu i to cilindričnog ili prizmatičnog oblika transportne ambalaže. Drvo koje dolazi kao ambalaža mora imati propisanu vlagu koja iznosi 15 %. sanduka. jela i bukva i to se koristi piljeno drvo koje ima prednosti i nedostatke. greda za izradu paleta. Ambalaža prema namjeni: • komercijalna (sitno pakiranje. paste) Pivo. finoća drveta) • fizička (Gustoća. deformacija). izvaže. mehanička svojstva u tangencijalnom pravcu ↵ Drvo se koristi u obliku dasaka. Svojstva drveta kao ambalažnog materijala mogu biti: • estetska (boja. Niti palete niti kontejneri nisu ambalažni materijali. 48 sati i u razlici težina prije i poslije sušenja dobije se vlaga. Drvo se usitni. Preporučuje se sušenje na zraku. bačava. Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Drvo je jedno od najstarijih ambalažnih materijala. gredice.Tehnologija materijala U pomoćne ambalažne materijale spadaju: • materijali za otvaranje • materijali za zatvaranje • materijali za jastučenje 43 Ambalaža prema oblicima: Spomenuti će biti kod opisa nekog glavno i pomoćnog materijala. zagrijava se na 105°C. 2000 . roba u trgovini) • transportna (krupno pakiranje) Komercijalna ambalaža — može biti: odvojiva (staklenke flaše) → povratna(naplaćuje se kaucija) → nepovratna (cijena ambalaže uračunata u cijenu pića) neodvojiva (sprej. a prema prirodi dijeli se na: • zimzeleno • listopadno. tube.

čvoruge) niska otpornost na smicaje upija vlagu . Furnir se proizvodi na tri načina: • rezanjem • ljuštenjem • struganjem Rezani furnir — proizvodi se rezanjem drveta u jednoj ravnini u radijalnom ili tangencijalnom smjeru. drveta. Jedino kod vina bačva mora biti do vrha puna jer ako nije dolazi do stvaranja octa. kukci) • drvo je zapaljiv materijal . Papir je načinjen od biljnih celuloznih vlakana koja se dobiju mehaničkim. 2000 . a to su listovi debljine do 3.skup. Služi za izradu novaca. karton i ljepenka razlikuju se prema vlaknima koja su u njih ugrađena i to su: vlakna iz sjemena. a to se radi da bi se dobila bolja mehanička i fizička svojstva. pamuka. drvni moljci. slame i drugih biljaka koje u sebi sadrže celulozu.Tehnologija materijala Nedostaci su: • • • 44 nedovoljna homogenost (kvrge. lana. dokumenata . Papir ili ambalaža od papira — čini 40 % od ukupno upotrebljavanih ambalažnih materijala. U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: • vlakna od krpa • celulozna vlakna • drvenjače • sintetička vlakna. 97 % od ukupno proizvedenih papira u Njemačkoj je reciklirani papir. zemljišnih knjiga. Šperploče su slojevito slijepljeni i prešani drveni furnir. kemijskim postupkom iz krpa. Papir. Karton je između 150 g/m2 i 400 g/m2. vlakna iz lika i vlakna iz drveta. Pri proizvodnji tog furnira drvo se mora pariti da omekša. Papir se obično smatra do 150 g/m2 težine.jer je prirodna tvar • organski nedostaci (dno mogu napasti glodavci. Ima izrazito dobra svojstva. Kod svih ostalih medija u bačvama potreban je prostor zbog širenja. Obzirom na podjelu sirovina razlikuju se sljedeće vrste papira: • papir od krpa • bezdrvni papir • papir sa drvenjačom Papir od krpa sastoji se isključivo od vlakana pamuka. konoplje ili kudjelje. by SIMCo. Lijepljenje se vrši ukrštavanjem neparnog broja ploča furnira. Bezdrvni papir Proizvodi se od raznih vrsta celuloze i on se koristi za izradu raznovrsne ambalaže.5 mm. Ljušteni furnir — proizvodi se ljuštenjem tankih listova sa trupaca koji rotiraju oko svije osi i on se koristi najčešće za proizvodnju šperploča. Papir se koristi u obliku papira.jer je prirodna tvar Drvo se koristi u obliku furnira. kartona i ljepenke.

Dodaci Dodaci se mogu i ne moraju dodavati. Svojstvo koroznosti i propusnosti na plinove ovisi o pojedinim vrstama papira. 2000 . Pripremljene sirovine i dodaci dolaze u mokri dio stroja koji se sastoji iz raznovrsnih sita kroz koje ulazi voda zagrijana na oko 50°C i tu se oblikuje papirnata masa sa dodacima ili bez njih.500 g/m2. dijeli se na deblji papir i tanki karton (polu karton 150 . valjci se mogu micati — razne debljine trake. masa i kvaliteta • Ljepila — da se tinta ne razlijeva (nalivpero) po papiru (papir po kojem se razlijeva tinta nema u sebi ljepila) • Boje • Ultramarin — dodaje se do 1 % ako hoćemo sasvim bijeli papir. dijeli se na deblji karton i tanku ljepenku. kartoni i za izradu valovite ljepenke. Nakon izlaska iz stroja vrši se dorada papira: • rezanje • bojanje • plastificiranje.Tehnologija materijala 45 Papir sa drvenjačom Sadrži vrlo malo celuloze i ti papiri se koriste kao novinski papiri. Drvenjača Drvenjača se sastoji od bilo kojih vlakana biljaka koji u sebi sadrže celulozu. Dužina kidanja veća je u uzdužnom smjeru u odnosu na poprečni smjer.250 g/m2 . Do kraja suhog stroja nalaze se valjci prilikom prolaska kroz suhi stroj temperatura se poveća da se voda isparava.5000 g/m2 . Ta papirnata masa ulazi u suhi dio stroja koji se sastoji iz valjaka kroz koje prolazi masa i vrši se oblikovanje papirnatih traka.150 g/m 2.600 g/m2. ima težinu od 500 . by SIMCo. te dužina papirne trake jednako mjerne dužine i debljine koja puca zbog vlastite težine. /pitanje → proizvodnja papira/ Proizvodnja papira Papir se proizvodi na papirnom stroju koji se sastoji iz mokrog i suhog dijela stroja. Papir Papir je težine od 8 . Maksimalna širina trake papirnatih rola je 2 m. Karton Karton je težine od 250 . Papir se mjeri u g/m2 i prema težini može biti: • papire • kartone • ljepenke. Ljepenka Ljepenka je težine od 600 . a dodaci su: • Punila — da se povećaju mehanička svojstva. Osnovne karakteristike papira Dozvoljena vlaga je od 6 -7 %. Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Postupak dobivanja celuloze je natronski i bisulfitni. Kod toga je važno dužina svojstvo i kidanja papira. Na izlasku iz suhog stroja papirna traka se mota na jedan valjak.

5. a proizvodi se uvijek u neparnom broju slojeva. Ljepenka — se pakira u vezove od 25 kg. 12. To su kutije za pakiranje prehrambenih proizvoda ili neki proizvodi u metalnoj industriji koji imaju veliku težinu. Prema načinu obljepljivanja razlikujemo: • ljepenka bez obloge • ljepenka sa oblogom s jedne strane • ljepenka sa oblogom sa obje strane • peteroslojna i sedmeroslojna ljepenka.350 g/m2 .68 mm • sitni val — oznaka E visine 1. 25. /ispit/ Vrste valovitog kartona prema visini vala: • veliki val — oznaka A visina mu je 4. kao izolator u elektro industriji. Svaki vez ima broj koji označava koliko ljepenki ima u vezu. Val B Slabije ublažuju udarce. Rabe se za pakiranje predmeta koji nisu jako osjetljivi na udare. 60. 45. ali imaju veću otpornost na pritisak pa mogu izdržati veće opterećenje po jedinici opterećene površine.000 g/m2 . Naručuje se po brojevima. te raznih uređaja i aparata osjetljivih na udar. složeni ili višeslojni papir koji ima obično tri sloja. 70. ali svojom težinom mogu izravnati valove.300 g/m2.20 mm. 20. Ljepenka se izrađuje u brojevima 10. 18. 90 i 100.59 mm • mali val — oznaka B visine 2. Val E (sitni val) Koristi se za izradu komercijalne ambalaže. fascikala. Posebna vrsta ljepenke je valovita ljepenka koja je sastavljena od jednog ili više slojeva. Prešani papir — je karton velike gustoće i čvrstoće jednake debljine i vrlo glatke površine.63 mm • srednji val — oznaka C visine 3. Valovi ublažavaju udarce. 80. 2000 . by SIMCo.Tehnologija materijala 46 Kartoni Kartoni su proizvodi krući od papira i razlikujemo obični ili jednoslojni papir težine od 200 . 50. Val C najčešće se rabe u kombinaciji sa valovima A i B. U praksi se smatraju ljepenkom sve ljepenke težine 300 . Val A Koriste se za ambalažu koja služi za prijevoz staklenih keramičkih proizvoda.700 g/m 2 . gdje brojevi označuju težinu ili gramaturu. 15.000 . Koristi se za izradu za omote bilježnica. 40. najčešće je od tri sloja gdje je srednji sloj od recikliranog papira. a izrađuje se u težini 200 . a rabe se za pakiranje izuzetno teških proizvoda. kao i ljepenke koje se koriste kod izrade knjiga. Tu imamo od 4.

Ljepilo je u obliku tekućine.platno. papir papir. otvorene lijepljene vreće sa bočnim nabojima.0022 . Od natron papira izrađuju se vrećice (komercijalna ambalaža) i vreće (transportna ambalaža) i to krojenjem. te specijalne vreće za specijalnu namjenu.120 g/m 2. Troznamenkasti broj odnosi se na težinu celofana. 2000 . izradu samoljepljivih traka i u tiskarskoj industriji. težina je od 15 .45 mm. a svako slovo označava određene karakteristike. a to su materijali sastavljeni iz nekoliko slojeva različitih materijala sjedinjenih u cjelinu lijepljenjem. omotnice su normizirane veličine A i B i s unutrašnje strane moraju imati premazan samoljepljivi sloj koji mora odgovarati propisima o pakiranju u poštanskom prometu. papir . oblik i kvaliteta komercijalne i transportne ambalaže određena je osnovnim svojstvima proizvoda koji se pakira. Razlikujemo još transportne kutije koje su od valovitog kartona nosivosti od 30 do 70 kg. a širina folije je oko 1. lijepljene ventil vreće. šivanjem i spajanjem spojnicama. Celofan se koristi u proizvodnji laminata. spajanjem proizvedenih šablona lijepljenjem.alufolija.valovita ljepenka koja dolazi na tržište kao 5. te papir . Sljepljivanje laminata može biti na više načina i to: • mokrim kaširanjem • suhim kaširanjem te kaširanje taljivim ljepilima i voskom. papir . /pitanje/ Proizvodnja celofana Celofan je proizvod koji nastaje kemijskom preradom celuloze. vreće se mogu izraditi od 2 . pa se straga lakira polimernim ili nitroceluloznim lakovima. Lijepljenje se vrši preko valjaka i onda se suši. Tehnologija proizvodnje papirne ambalaže Tehnologija proizvodnje. te se stavlja između zagrijanih ploča da se površine slijepe.6 slojeva natron papira. lijepljene vreće sa rukavcem.100 l. Papirna ambalaža se proizvodi štancanjem papira ili kartona. U procesu kemijske prerade celuloze dobije se poluproizvod viskoza. U prometu se nalaze otvorene šivene vreće sa bočnim nabojima. 6.300 mm. Kod mokrog kaširanja ljepilo je biljnog porijekla i to se proizvode najčešće laminat.0. a između je papirna konstrukcija u obliku saća i ti kartoni su najčešće kao transportna ambalaža. Kažemo da je celofan celuloza koja ima debljinu folije od 0. Proizvodnja ambalaže od kartona i valovitog kartona sastoji se od tri faze: • grafička obrada papira • krojenje • sastavljanje iskrojenih dijelova. Kartonske cijevi by SIMCo. a to je otopina gusta kao med koja se izvlači kroz sapnice u kadu sa sulfatnom kiselinom i ako se takvoj viskozi doda glicerin može se izvlačiti u folije i to je celofan. Na tržištu se celofani označuju troznamenkastim brojem iza kojeg se nalazi nekoliko velikih slova i na kraju dvoznamenkasti broj.karto. Kartonske bačve — za prijevoz i skladištenje praškastih materijala zapremine od 10 . otvorene lijepljene vreće. a ima dobra svojstva te je pogodan za ambalažu. U normalnim uvjetima celofan je higroskopan.65 g/m2. 7 slojeva i njena su svojstva po dužini i širini ista • sačasti paneli — gdje je karton načinjen od dviju ravnih papirnatih traka. poštanske omotnice koriste celulozni papir mase 90 . npr. šivene ventil vreće. šivanjem ili lijepljenjem. Kod suhog kaširanja ljepilo se nanosi u obliku praha.Tehnologija materijala 47 Osim ovih tipova valovitih kartona nalaze se i drugi tipovi valovitih ljepenki kao: • unakrsna .

by SIMCo. Sve limenke moraju biti hermetički zatvorene. raznih boja i ulja. Kositar se nanosi prskanjem.Tehnologija materijala 48 — dužine od 20 do 2. hranu za djecu i pakiranje strategijskih zaliha. Limenke Za boju (komercijalna ambalaža) nisu napravljene od bijelog lima jer mu je izrada skupa. Skupljeni papir stavlja se u miješalice sa vodom. ili se unutrašnja strana polira. a koriste se za praškaste i pastozne materijale.35 g/m 2. Iskorištavanje i reciklaža papira Skupljanjem starih papira i njihovim sortiranjem može se vršiti recikliranje i da se papir može do 7 puta reciklirati. Laki bijeli limovi — imaju sloj od 20 -30 g/m2. a od njega se radi komercijalna ambalaža (sve limenke. to su šavne limenke). Bijeli lim se reciklira. pri tome se dodaju razna otapala kojima se uklanja tinta ili štampana slova. ili se bijeli lim može dobiti elektrolizom. a debljina sloja je od 20 . Srednji bijeli limovi — imaju sloj kositra od 30 -40 g/m2 i koriste se za izradu limenki za pakiranje raznih korodirajučih proizvoda. U prometu se nalaze i prodajne kutije koje mogu biti složive i nesložive s obzirom na vrstu materijala. ostaje samo tanki film boje.600 mm. Galvanizacija ili elektroliza — čelik je katoda . Teški bijeli limovi — imaju sloj kositra preko 40 g/m2 i upotrebljavaju se za izradu limenki za prehrambene proizvode. Lak — je otapalo i boja kod farbe. Metalna ambalaža kao metalna ambalaža koriste se: • • • • • čelični lim kositar aluminij cink olovo (samo za bačve za nuklearni otpad) Bijeli lim — je tanak čelični lim zaštićen sa obje strane tankim slojem kositra. a koriste se za ambalažu manje korodirajučih proizvoda. suhih proizvoda. 2000 . kapija kad se ofarba otapalo ispari. elektrolit je kositrova sol. nakon toga se masa po potrebi izbjeljuje. za njihovu izradu koristi se podcinčani lim.000 mm i promjera od 10 . grije se i miješa u kašu. te za ukrasne kutije. kositar je anoda. Npr. Kvaliteta i klasifikacija bijelog lima određuje se prema debljini sloja kositra i dijeli se u tri grupe: • teške bijele limove • lake bijele limove • lake bijele limove.

Npr. sipkih i pastoznih materijala. Plastična ambalaža Plastična ambalaža smatra se najsuvremenijim ambalažnim materijalom.92 . žilav.termoplasti Gustoća polietilena je od 0. kemijski postojan i radna temperatura mu je od 40 -70°C. U promet dolazi kao folija debljine od 0.jogurt). Boce su napravljene od legure Al-a (izvana moraju imati etiketu) da budu čvršće..0. ne njegove slitine. Mogu biti od 12. a mogu biti izrađene od 25 . bez mirisa. a čvrstoća mu je 1. šavne i bezšavne.. Zapremina bačve je od 210 l. Polietilen je proziran. stavlja se dušik (inertan. iz zraka) pritiskom na gumb plin potiskuje materijal i on kroz rupicu izlazi van (npr. Prema konstrukciji metalne bačve se dijele na: • zatvorene • otvorene • poluotvorene • užebljene bačve (propisane IATA propisima za prijevoz opornih tvari zrakoplovom. 35.025 . nelomljiv.000 N/m2. mehaničku i optičku propustljivost. Tu se koristi čisti aluminij. imaju zaštitu od laka. netopljivost. u mlazovima .060 mm. Boce moraju imati podtlak. Aluminij ne reagira ni sa jednim prehrambenim proizvodom. Limenke (komercijalna ambalaža) — prema konstrukciji mogu biti: otvorene.96 g/cm3. Plastične mase imaju malu gustoću. Također by SIMCo.400l. vrećice od juha. Toksičnost plastičnih masa određuje se ekstrakcijom tvari iz nje i ta količina toksične tvari određuje se računski i izražava faktorom toksičnosti. Prekidno izduženje je do 200 %. a koriste se za sve vrste tekućina. 64 i 216.sol ili sprej ambalaža. Al + polietilen. Polietileni . Aluminij — je isključivo komercijalna ambalaža.).5 l) Metalne kante — su posude zapremine od 5 do 60 l. Oblici metalne ambalaže Metalne bačve — koriste se za pakiranje tekućina svih vrsta. može se lako oblikovati. a izrađuju se iz čeličnog lima i podcinčanog lima. One imaju veliku čvrstoću na vlak. paprike.0. 2000 . dobro postojan na susjedstvo.Tehnologija materijala 49 Podcinčani lim — je čelični lim koji ima prevlaku od cinka. Rabi se za proizvodnju bačvi. poluzatvorene (koje se koriste za pakiranje boje ljepila i raznih tehničkih masti) i zatvorene 8 koriste se za razne prehrambene proizvode. bojati štampati (poklopci na plastičnim čašama . Al + celofan. raznih metalnih proizvoda. Iznutra je čelični lim lakiran. tj. vegete. tj. Laminat — je od najmanje dva sloja. Ambalaža — aero . a mogu biti načinjene od bijelog lima i Al folija). Za razgradnju plastičnih masa potrebna je temperatura veća od 400°C. nepropušta mirise niti prima druge.

Obzirom na izradu razlikujemo tvrdi i meki PVC ovisno o dodacima.07 g/cm3. ima visoku radnu temperaturu do 170°C .9 .0. a osnovna svojstva su: gustoća mu je od 1. Na taj način se izrađuju sve razne moguće boce. služi kao sredstvo za zaštitu u toku transporta. čvrstoća se kreče od 2. Poliesteri — su trodimenzionalne strukture. jako malo istezanje od 1.600 N/m2. a koristi se za izradu i komercijalne i transportne ambalaže. Služi za ambalažu prehrambenih proizvoda. Metode prerade plastičnih masa Plastične mase se vrlo lako prerađuju uz mali utrošak energije i vode.termoplasti — dobijaju se polimerizacijom plina propilena.8 mm.poslije omekša → pa kažemo da ima veliku termičku postojanost i on se koristi za izradu komercijalne ambalaže. ubrizgavanjem. te se koriste u otopini kao razne prevlake u vidu zaštite. METODE ZA NEPOSREDNU PROIZVODNJU AMBALAŽE gdje se primjenjuju brizganje i puhanje 2.230°C. tj. Polivinil klorid PVC — jedan od najstarijih polimera. ubrizga pod visokim tlakom u hladni kalup u kojem se masa ohladi i očvrsne.1.5 . METODE ZA PROIZVODNJU POLUPROIZVODA u ovu grupu ubrajaju se KALANDRIRANJE i LJEVANJE 3. razne čaše a obim tako dobivene ambalaže kreće se od 50-300 cm3 by SIMCo.05 . uređaja. tj.000 .100 . gustoća je 1.300 N/m2 i izduženje je do 550 %. proizvodi ga INA polimeri. dobiva se polimerizacijom tekućine stirena. METODA ZA PROIZVODNJU AMBALAŽE OD POLUPROIZVODA Od poluproizvoda može se oblikovati ambalaža metodom puhanja.Tehnologija materijala 50 nam služi za izradu različitih kutija kao komercijalna ambalaža i raznih bačvi kao transportna ambalaža. te za raznovrsnu ambalažu. kutija za televizore.7.6.4 .91 g/cm3. te termooblikovanjem pri temperaturi od 200 . za jastučenje. gustoća im se kreče od 0. ekstrudiranjem.0. U termičkom pogledu PVC je postojan do 78°C jer na 85°C on već omekša. ambalaže za prehrambene proizvode. Služe za proizvodnju PET ambalaža. Najveća primjena PU je zaštita kod transportne ambalaže.5 %. čvrstoća je od 6. proziran je i ima deset puta manju toplinsku provodljivost od stakla. folije su debljine 0. Ovisno o kalupu može se dobiti trajni oblik. PVC u trgovinu dolazi pod imenom raznih proizvođača. metodom dubokog izvalčenja ili metodom krojenja Brizganje je metoda po kojoj se plastična masa u obliku granula ili praha u dijelu stroja koji se zove cilindar rastali i kroz mali otvor u glavi stroja. Metode prerade mogu se svrstati u tri skupine: 1. Polipropileni . Mogu se oblikovati lijevanjem. Poliakrilati PAK — to je polikondezat.PU .4 g/cm3.2 .1. Poliakrilati najveću primjenu imaju u izradi svjetlećih prometnih znakova te automobilskih farova. Veliku primjenu ima kao materijal za stvaranje jastuka. a o vrsti upotrebljene mase ovisi brzina hlađenja. U manjoj mjeri koriste se kao ambalžni materijali POLIURETANI . Polistiren — spada u termoplaste. razni plastični zatvarači.koriste se u obliku blokova i ploča od kojih se piljenjem izrađuju postolja za tešku robu. Polistiren se koristi za izradu raznih el. 2000 .

Koriste se samo biljna vlaka i to JUTA (Jutene vreće .prerada. Za vanjski sloj laminata uzima se ona folija koja se može lako grafički obraditi. Kaširanje je postupak spajanja dviju folija uz upotrebu sredstva za spajanje. broj).razvrstavanje .je obrada plastičnih masa na KALANDRIMA gdje dobijemo ploče raznih širina i debljina te raznovrsne folije koje se zagrijavanjem skupljaju. Tom metodom najčešće se izrađuju bačve od PVC i POLIESTERA-transportna ambalaža. Kalandriranje . soda. Prema vrsti sredstva za spajanje razlikujemo tri postupka kaširanja i to su: − suhi − mokri − termički Suhi postupak se koristi za proizvodnju najkvalitetnijih laminata.osjetljive na vlagu). gnječenje . Staklo se skuplja. Kod ove metode. Tekstilna ambalaža Tekstilna ambalaža koristi se samo kao transportna ambalaža. granulat termoplasata prelazi u talinu i oblikuje predmet. Kalup se grije pod tlakom. 2000 .stvara se granulat koji se koristi kao punilo ili mu se dodaju dodaci pa se proizvodi novi proizvod tj. Pomičnim dijelom tlači se masa za prešanje i oblikuje predmet u kalupu. Svaki sloj laminata prenosi svoja dobra svojstva ovom višeslojnom ambalažnom materijalu i prikriva loša svojstva ostalih slojeva. rataljena plastična masa se pod visokim tlakom lijeva u kalupe. Težina se računa po 1 m2 Staklena ambalaža Izrada puhanjem. Prešanje . by SIMCo. ambalaža. Zbog nehomogenosti smjese nastaju greške kod proizvodnje i to su slabe točke Postoje tri boje (boje su metalni oksidi): − prozirna − zelena − smeđa Staklo je lomljiva roba.mlinovima gdje se ona melje . Kod toga se kalupi najčešće sastoje od nepomičnog dijela koji se naziva MATRICA i pomičnog dijela koji se naziva PATKICA. Skupljanje .masa mora biti u obliku taline. Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Svaka vrsta plastične mase ima svoju ozanku (slovo. Redosljed slojeva u laminatima određuje se prema svojstvima robe i zahtjevima tržista. Danas nemamo transportne staklene ambalaže. vrši se mljevenje. Ozanka označava vrstu plastične mase od koje je ambalaža proizvedena. 51 Lijevanje . stakleni krš koji služi kao punilo za proizvodnju nove staklene ambalaže Laminati Laminati su kombinirani materijali i relativno novi ambalažni materijali koji se sastoje od više međusobno čvrsto spojenih ambalažnih materijala u obliku folija.Tehnologija materijala Puhanje . Obično se za gornji sloj uzima lakirani celofan ili folija od plastičnih masa ili papir. Spajanje pojedinh slojeva u jednu kompletnu cjelinu može se vršiti kaširanjem i ekstruzijskim laminiranjem. razni kalupi. komercijalna ambalaža.to je tzv. vapnenac.provodi se u posebnim kalupima pod visokim pritiskom.najčešće upotrebljavana metoda poslje brizganja. za izradu treba kremeni pjesak. Tu se za spajanje koriste ljepila s organskim otapalima koja brzo isparavaju te u roku od 24 sata dobijemo čvrsto vezivanje. odvozi u tvornice. Prerađuje se u posebnim strojevima . potrebne se i razne puhalice.

svojstvima i područjima primjene. Pomoćni materijali za pakiranje U pomoćne ambalažne materijale ubrajaju se sredstva za: − omatanje − označavanje by SIMCo. dobra termoizolacija te zaštita proizvoda ob bilo kakvih kemijskih utjecaja. Npr. elektroizolacijski materijal. celofan-aluminijska folija-polietilen (3 slojni laminat).komercijalna. praktična i funkcionalna i u nju se mogu pakirati različite vrste robe (alati. kolači. jednostavna.kartona i bolikovane folije plastične mase.gornji i donju sloj je papir debljine 0. sol) laminat poliester-polietilen (koristi se za vakuum pakovanja) Zadnja tri laminata spadaju u komercijalnu ambalažu Za izradu vodootporne transportne ambalaže koristi se laminat . Oblikuje se od od dvije trake laminata gdje se između stavlja lijek i onda se termički zavari. Za izradu gornjeg dijela rabi se PVC ili POLIESTERSKA folija. aluminijska folija-polietilen. ljekovi. gornji dio je prozirna plastična ambalaža. Ekstruzijsko laminiranje je povezivanje folija bez primjene međusloja (ljepilo je međusloj)... štapići) laminat celofan-polietilen (koristi se za pakiranje prehrambenih proizvoda. pržene kave) laminat celofan-aluminijska folija-polietilen (podravkine juhe) laminat papir-polietilen (šećer. susešnog voća. Roba se postavlja na donji dio. rezervni dijelovi. Gornji dio se oblikuje u kalupu već na samoj robi koja se pakuje pa potpuno naliježe na kalup kao koža na tijelo.08 mm. sastoji se od dva dijela. Na kartonu s donje strane daju se podaci i načini upotrebe te robe. igračke. Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža . a između je POLISTIREN od 3 mm. a gornji dio se vari na podlogu tj. Termno kaširanje se provodi uz korištenje ljepila koja se na određenoj temperaturi rastale i vežu dva laminata te hlađenjem očvrsnu. laminat celofan-celofan (čips. 2000 .. a donji dio je neporziran načinje od kartona ili valovite ljepenke. Ova ambalaža omogućuje dobru vidljivost robe sa svih strana (npr.) Skin ambalaža ima sličnosti s blister ambalažom jer također ima podlogu od kartona a gornji dio je načinje od folije neke plastične mase koja je zavarena na podlgu. To je postupak po kojem se folija od termoplastične mase proizvodi postupkom ekstruzije i odmah nakon izlaska iz otvora mlaznice jos vruća nanosi na drugu foliju s kojom se tlačenjem i hlađenjem spoji.. Folija se obično učvršćuje na podlogu zavarivanjem ali može i ljepljenjem ili spajalicama . pokriva robu kao neki mjehur i štiti je od vanjskih utjecaja. Blister ambalža je jeftina. Služi za izradu kutija ima jako dobra svojstva na mehanička naprezanja. dječije igračke) Strip ambalaža je ambaža namjenjena za pakiranje lijekova u obliku tableta. Danas se proizvodi velik broj laminata koje se međusobno razlikuju po sastavu.to je jeftinija ambalaža od blister ambalaže te je pogodna za pakiranje razne metalne robe (alati.Tehnologija materijala 52 Mokro kaširanje provodi se ljepilima koja su topiva u vodi i isparavanjem ljepila na pogodnoj temperaturi očvršćuje se laminat. Tu se najčešće koriste laminati celofan-polietilen.) Streč ambalaža sastoji se od 2 dijela .

oznake kakva se roba nalazi u ambalaži.. a sastvaljanje se vrši lijepljenjem ili spajalicama − šuplji jastuci se sastoje od jedne ploče valovitog kartona koja se po duljini vala savija te se oblikuje šuplje tijelo jastuka − puni jastuci se proizvode od više slojva valovitog kartna. može biti zalijepljena za ambalažu 53 Sredstva za jastučenje − imaju zadatak da spriječe mehaničko dijelovanje na robu − tu se najčešće koriste: − valovita ljepenka − plastične mase − staklena vuna − piljevina − slama − pluto ili neki drugi pogodni materijal − od valovitog kartona porizvode se različiti oblici jastuka − sastavljeni jastuci proizvode se od više komada valovitog kartona..Tehnologija materijala − jastučenje − zatvaranje Sredstva za omatanje: − imaju zadaću da čuvaju proizvod od utjecaja osnovne ambalaže − ili da budu kao ukrasni materijal Sredstva za označivanje: − svaka ambalaža mora imati oznake. a koriste se za jastučenje lakših materijala − bridni jastuci se postavljaju uz ambalažu uz bridove materijala te štite od bočnih slila i povećavaju čvrstoću pri slaganju na palete − ogrlice se postavljaju na proizvod radi zaštite od djelovanja bočnih sila − podmetači se postavljaju na dno ambalaže − predlošci imaju zadaću da spriječe kretanje sitne robe u unutrašnjosti ambalaže (u bombonjerama. raznovrsne etikete.) by SIMCo. a koriste se za jastučenje osjetljivih instrumenata − nabrani jastuci proizvode se nabiranjem valovite ljepenke po dužini vala. 2000 . jaja.

Tehnologija materijala
Plastične mase − − prvi plastični jastuci pojavili su se 1950 godine tu se najčešće koriste: − polistireni - koji pripadaju skupini tvrdih materijala za jastučenje − koriste se najčešće kod raznih ambalaža telekomunikacijskih uređaja u obliku određenih oblika ili u obliku usitnjenih komadića − poliuretani - imaju veliku primjenu uz polistirene − mekani, tvrdi i polutvrdi

54

Sredstva za zatvaranje − raznolika su i ovise o vrsti ambalažnih materijala kao i o obliku ambalaže − za zatvaranje ambalaže od stakla s uskim grlom najčešće se koriste čepovi od pluta ili gume, zatim krunski zatvarači od bijelog lima − za zatvaranje posuda s većim grlom koriste se razni poklopci koji mogu biti od istog materijala kao ambalaža ili od nekog drugog materijala − samoljepljive trake, čavli, špage, trake od plastičnih masa Sredstva za otvaranje − − postoji velik broj različitih uređaja za otvaranje otvarači, vadi-čep...

Transportna ambalaža − − − djeluje kao vanjska ambalaža tj. služi za skupno pakiranje majih jedinica dva oblika: cilindrična i kvadratna ili prizmatična kod ambalaže vrsta i tip uvjetovani su transportnim razradima: 1. razrad - prijevoz na kraćim ralacijama − tu se koristi komercijalna ambalaža kao primarna 2. razred - prijevoz robe unutar zemlje cestovnim, željezničkim, zračnim, riječnim i pomorskim putevima a koristi se primarna i sekundarna ambalaža 3. razred - isključivo zračni prijevoz koji je propisan IAT propisima 4. razred - uključuje pomorski prijevoz − tu su najteži vujeti koji se postavljaju na ambalažu.

Da bi se olakašao prijevoz robe koriste se sredstva mehanizacije: PALETE i KONTEJNERI − paleta je drvena podloga - standard 800*1200 s otvorima za viljuškar, roba 1000 kg i visine 8 m obavija se termoplastičnom folijom=ambalaža − sa žičanim ogradama, zatvorena za boce plina itd. − kontejenri su sanduci kvadratnog oblika gdje je najmanja zapremina 1 m3, lako se pune i prazne − standardni i specijalni, te laki, srednji i teški − laki - 1-3 m3 − srednji 3-10 m3 − teški > 10 m3 − dužina se kreće od 1-5 m, širina do 2,5 m i visina do 2,55 m − u kopnenom prijevozu koriste se laki i srednju a u prekomorskom teški kontejneri − prema američkim normama izrađeni su ISO-668 propisi

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Pakiranje materijala za promet Pakiranje materijala je sastavni dio proizvodnje pa se ne može govoriti o proizvodnji bez minimalnog komercijalnog tj. primarnog pakiranja vlastitog proizvoda. Troškovi ambalaže i pakiranja su vrlo veliki i u prosjeku se kreću od (3-40 %) cijene bruto proizvoda. Tehnološki proces može biti: − − − − predpakiranje pakiranje u komercijalnu ili primarnu ambalažu pakiranje u sekundarnu ili transportnu ambalažu pakiranje u pomoćna sredstva

55

Pakiranje proizvoda je stavljanje u komercijalnu ambalažu u količinama koje potrošač troši u jednom navratu. − tu je posebno izražena orginalnost proizvoda te kvaliteta i kvaliteta proizvodnje − to je sastavni dio tehnološkog procesa Kod primarnog ili komercijalnog pakiranja važnu ulogu imaju proizvođači gdje se mora voditi računa o osnovnim svojstvima robe, naročito one koja je osjetljiva na vlagu. − postoje razredi zaštite od vlage sa oznakama: 0. reducirana zaštita (utjecaj kiše, tuče, poplave...) 1. standardna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač) 2. specijalna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač uz dodatak desikatora sredstva koja upijaju vlagu SILIKAGEL) Sekundarana transportna ambalaža određena je uvjetima transporta i prirodom proizvoda koji se pakira − razlikujemo: − sipka roba - koja se prevozi u otvorenim i zatvorenim transportnim sredstvima, nema ambalaže − komadna roba - otvorena i zatvorena transportna sredstva, ima ambalažu − tekuća roba - nafta i derivati te ostala tekuća roba Broj transportne klase sastoji se od dvije znamenke: prva označava način prijevoza: 1 brod, 2 željeznica, 3 cesta, 4 zrak druga označava vrstu robe: 1 komadna, 2 jednična, 3 limeni kontejner, 4 ISO kontejner, 5 puni kamion Transportni prijevoz pošte označava se znam 5, npr 56 obična paketna pošta, 58 zrakoplovna pošta. Normama su utvrđene i klase pakiranja u neku ambalažu kao specifična varijanta vanjskog pakiranja. Broj klase se sastoji od dvije znamenke. 1. označava glavnu grupu: 1. sanduk 2. povratni sanduk 3. paleta 4. paket 2. označava varijantu glavne grupe npr: 10 drveni sanduk 12 kartonska kutija 32 paleta s termoskupljajućom folijom Kod sekundarne ambalaže mora se voditi računa o oznakama rukovanja itd. Skladištenje materijala u prometu

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala

56

Skaldište u industrijskom poduzeću je mjesto (prostor) uređen za privremeno i sigurno odlaganje, pripremu i izdavanje materijala. Naziv skladište treba u prvom redu pridružiti mejstu na kojem su pohranjene velike vrijednosti i svako skladište povećava ukupne troškove poslovanja što je bitno za troškove poduzeća. Uspješno funkcioniranje skladišnih prostora je važna pretpostavka za racionalnu i efikasnu proizvodnju. Glavne komponente skladišnog prostora su: − skladišni objekti − sredstva za skladištenje i odlaganje materijala − transportna sredstva − dodatna skladišna oprema Skladišni proces podrazumijeva sljedeće aktivnosti: − iskrcaj i preuzimanje materijala − kontrola materijala − razvrstavanje − paletizacija − formiranje skladišnih jedinica − transport i odlaganje meterijala u skladištu − čuvanje i zaštita materijala − otpis i inventura materijala − pakiranje − izdvajanje − evidentiranje materijala Skladišni prostor čini ukupnu skladišnu površinu koja se dijeli na: pomoćnu i korisnu Korisna površina je ona koju zauzima naša roba ili materijal a pomoćna su prolazi ili hodnici te kancelarija skladišta. Ekonomičnost skladišta izražena je koeficjentom iskorištenja skladišne površine i to tako da se korisna površina podjeli sa ukupnom površinom. Roba na korisnu površinu može se smjestiti linijski ili u obliku riblje kosti. Pri gradnji skladišta mora se voditi raučuna o tlu (tj gdje su podzemne vode) i kuda su okrenuti prozori (okrenuti prema sjeveru - niža temperatura) i o građevnom materijalu. Najidelanija su ona skladišta koja su klimatizirana. Vrste skladišta Skladišta sa ekonomsko eksplatacijskog gledišta − − − dijele se prema obliku robe: − za rasutu robu − za komadnu robu prema prirodi robe: − za pokvarljivu robu − za nepokvarljivu robu prema podrijetlu robe: − skladišta za domaću robu − skladišta za stranu robu − skladišta za carinsku robu prema imaocu, vlasniku robe: − skladišta za vlastite potrebe − javna skladišta prema gospodarskim djelatnostima: − industrijska − poljoprivredna − trgovačka − opća skladišta prema prometnim djelatnostima: − željeznička − pristanišna
by SIMCo. 2000

− −

Temperatura i vlaga u samom skladištu jednim imenom nazivamo skladišna klima.) poluotvorena natkrivena ili poluotvorena (boce plina.) Skladišta po pogodnosti i učestalosti robnog materijala Razlikujemo: − manipulativna skladišta u kojima se roba ne skladišti nego se obavlja prekrcajna manipulacija i razvrstavanje − skladišta u kojima se neka roba zadržava čekajući daljnu manipulaciju − prizemna skladišta su ona skladišta gdje se roba često izmjanjuje − skladišta na katu su ona gdje se roba dulje vrijeme skladišti Skladišta sa vojnog gledišta dijele se na: − tehnička skladišta: služe za čuvanje rezervi i nalaze se u sklopu tehničkih baza a mogu biti jednorodna i mješovita − tajna skladišta Oprema skladišta U opremu skladišta ubrajaju se: 1. police i regali 5.prirodnog porijekla i ona se pod utjecajem vlage mijenja) Razlikujemo tri vrste vlage: 1. protupožarni uređaji 4.. uređaji za klimatizaciju 2. Mjerni uređaji .Tehnologija materijala − unutarnja (za cestovni) Skladišta sa tehičko eksplatacijskog gledišta − razlikujemo: − − − − otvorena skladišta (ugljen. Uređaji za klimatizaciju su automatski uređaji za reguliranje temperature i vlage u skladištu. transportna sredstva odnosi se na zatvorena skladišta 1. Svako skladište mora imati protupožarne aparate koji se odabiru prema veličini i vrsti skladišta ovisno o robi koja se skladišti.. max. apsolutna vlaga . bačve ulja i maziva) zatvorena 57 U prometu se najčešća zatvorena skladišta gdje jos spadaju i specijalna skladišta (hladnjača. mjerni uređaji 3.. vlaga .pokazuje % vodene pare u zraku 3..to je višak vlage koja se izlučuje o obliku kapljica ili rose. Uređaji za gašenje požara u praksi dijele se na: − one za gašenje vodom − za gašenje kemijskim pjenama − za gašenje s CO2 − za gašenje prahom by SIMCo. 2.to su raznovrsne vage i mjerne posude. cisterna. 2000 .pokazuje koloko grama vodene pare može primiti 1 m3 na danoj temperaturi 2. Vage se moraju baždariti svakih 6 mjeseci od Državnog zavoda za mjeriteljstva 3. Vlagu mjerimo higrometrom (ima vanjsku stranu . relativna vlaga .

. Dokumenti izdavanja su važni za samu organizaciju jer vrijede samo unutar organizacije 3. Pokretni .krađa. Ta skladišta imaju najveći koeficjent iskorištenja 5. suda ili policije) − specijalna (vrše se najčešće svaka 3 mjeseca i to za opasne tvari) Na bazi dokumentacije skladištar provodi evidenciju − viseća kartica − skladišna kartoteka − kompjuterizirana Prilikom manipulacije s robom mogu nastati težinski gubici kod roba a to je KALO (težinski gubitak kod roba). za njih nema ograničenja visine.dana se u mnogim skladištima postavljaju automatizirani regali koji se koriste raznovrsnim dizalicama i viličarima za smještaj robe na regale.. Transportna sredstva . manjak by SIMCo. Prolazni . KALO može biti redovan i izavnredan Redovni KALO (određuje se svake godine . transportne trake. Kod tih regala je dobro iskorišten skladišni prostor. Otprema robe ili otpremnica koja prati robu od proizvođača do krajnjeg potrošača U skladištima se vrši popis robe u danom ternutku i to se zove inventarizacija koja može biti: − redovna ili godišnja − izvanredna (vrši se po nečijem nalogu. knvejeri Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) 58 Sva roba i svi materijali moraju imati nomenklaturne brojeve ili šifre pa skladištar mora poznavati skladišnu nomenkaturu. npr.regali vežu se za pod skladišta i smještaju se linijski (jedan do drugoga). viličari. razni žljebovi.to su razna kolica. Najvažniji uređaji u skalištu su police i regali na koje se smješta roba i oni mogi biti drveni ili metalni a danas se koristi nekoliko tipova regala: − stabilni − pokretni − protočni − prolazni Stablini .) Subjektivan . 2000 . Izvanredni može biti objektivan i subjektivan Objektivan .to je propisano) javlja se kod roba koje sadrže vodu te isparavanjem vode smanjuje se težina i taj gubitak obračunava se na redovne troškove radne organizacije.Tehnologija materijala Svi protupožarni aparati moraju se kontrolirati Aparati služe samo za početno gašenje požara 4. Tu razlikujemo 3 vrste prijema dokumenata robe: − priznanica (prijemnica) − komisijski zapisnik − povratnica (dokument kojim skladištar prima vlastitu robu koja se vratila) 2. prijamnica) na osnovu toga skladištar prima robu. Razlikujemo tri načina dokumenata skladišta: 1.nastaje zbog više sile (potres. Dokument prijema ili prijem robe (priznanica. Danas najnovija skladišta su visoko-regalna skladišta gdje su regali od poda do stropa i na njih se uvijek stavlja paletizirana roba.regali sastoje se od velikog broja valjnih staza sa nagibom ili bez.dobili su naziv po tome što se na njih smješta roba tako da koja prva uđe prva izađe. polava. U novije vrijeme izrađuju se protočni regali koji umjesto valjnih staza imaju vodilice Protočni .

Kod prehrambenih proizvoda zaštita se obavlja dodavanjem konzervansa ili stablilizatora Konzervansima se sprečava razvoj mikroorganizama. prouzročiti materijalnu štetu ili zagaditi okoliš. alkohol. smrzavanjem u klimatiziranim skladištima 5. Zaštita proizvoda smrzavanjem se provodi najčešće na tunelski način na temperaturi od -20 do -40°C. U tu svrhu koriste se: − izotermička prijevozna sredstva (to su dobro izolirani kontejneri) − rashladna prijevozna sredstva koja nemaju uređaj za hlađenje i hlade se ledom i drugim kemijskim izvorima hladnoće i ta sredstva mogu biti klase A za prijevoz na 5°C ako je vanjska temperatura 25°C i klasa B za prijevoz na 18°C ako je vanjska temperatura 25°C Rashladna sredstva sa vlastitim uređajem za hlađenje dijele se u tri klase: − klasa A .plinovi klasa 3 . npr.za vozila koja održavaju temperaturu od -10°C do 12°C − klasa C . kalijev nitrat. kao konzervansi se koriste otpine kuhinjske soli. Prema odredbama zakona o prijevozu opasnih tvari i prema međunarodnim sporazumima opasne tvari dijele se u sljedeće klase: klasa 1 . kod kovina zaštita od korozije . Zaštita kemijskim postupcima 3.zapaljive krute tvari kalsa 5 . Zaštita pakiranjem 2. salicilna kiselina i esteri koji djeluju bakteriocidno i fungicidno. max temeperature i to tako da poraste temperaure od ukracaja do iskrcaja proizvoda ne smije biti veći od 4°C.za vozila koja u transportu mogu održavati temperaturu po želji između -20°C i 12°C Prijevozna sredstva koja se zagrijavaju: Koriste se za skladištenje i prijevoz dubokosmrznutih proizvoda. Zaštita hlađenjem. Interfrigo je propisao zahtjeve tj.za vozila koja održavaju temperaturu od 12°C do 0°C − klasa B . U RH rukovanje i prijevoz opasnih tvari uređuje se posebnim zakonom.Tehnologija materijala Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu Zaštita materijala od kvarenja usmjerena je na sprečavanje uroka kvarenja a ostvaruje se na visše načina: 1.oksidirajuće tvari klasa 6 . U prometu ohlađenim i smrznutim proizvodima postoje specijalna prijevozna sredstva u svim vidovima prometa. a nakon toga se drži u skladištima na temperaturi od -18°C. octena kiselina.zapaljive tekućine klasa 4 . 2000 . šećera. Zaštita u inertnoj atmosferi 59 2. Također mnogo se koristi i CO2 3. Zaštita sušenjem 4. Zaštita kemijskim postupcima je raznovrsna.otrovne i infektivne tvari by SIMCo. a prihvatljiva temperatura za prijevoz je od -12°C do -18°C Opasne tvari u prometu Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih svojstava mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi.eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima klasa 2 . Zaštita sušenjem je postupak uklanjanja vlage 4.prevlakama ili legiranjem. Zaštita hlađenjem je postupak kojim se proizvod ohladi i tu su temperature najčešće 0°C i za pojedine vrste prehrambenih proizvoda su točno utvrđene optimalne temperature i vlaga u skladištima.

U prometu i proizvodnji toksičnih tvari propisima su utrđene max dopuštene koncentracije (MDC) neke tvari u zraku.radio-aktivne tvari klasa 8 .ostale opasne tvari Djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš 60 1.vrijeme). veoma opasne 3. kroz usta ili resorpcijom kroz kožu. Izravno djelovanje . izvanredno opasne 2. C .stupanj toksičnog efekta.slabotoksične − oznaka (kategorija) 2 .korozione tvari klasa 9 . To je poznato kao Haberov zakon. Izravno djelovanje njaviše izazivaju otrovne tvari koje se u organizam unose udisanjem.imaju oznaku 0 (nula) − toksične tvari koje se svrstavaju u 5 kategorija: − oznaka (kategorija) 1 . 2000 .Tehnologija materijala klasa 7 .koncentracija toksične tvari i T .super toksične Mjerom toksičnosti smatra se minimalna smrtna doza koja se naziva letalna doza (skraćeno LD) i srednja LD je 50 (tj od 100 ljudi 50 umre). S obzirom na svojstvo toksičnosti tvari se mogu podjeliti na: − netoksične tvari . vodi ili prehrambenim proizvodima.mnoge opasne tvari koje se nalaze u prometu u određenim uvjetima reagiraju s kisikom ili se kemijski brzo raspadaju te mogu dati proizvode koji mogu posredno djelovati na čovjeka i okoliš Zapaljive tvari i zaštita od požara by SIMCo. umjereno opasne 4.ekstremno toksične − oznaka (kategorija) 5 .vrlo toksične − oznaka (kategorija) 4 . Posredno djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš .umjereno toksične − oznaka (kategorija) 3 . Stupanje toksičnog efekta razmjeran je proizvodu koncentracije toksične tvari i vremenom ekspozicije K=C*T (K . Opasne tvari svrstane su u kategorije opasnosti i tu razlikujemo 4 stupnja: 1. malo opasne 2.opasnim tvarima koje izravno djeluju smatraju se one koje se kemijski vežu na organizam ili nekim drugim fizikalno-biokemijskim djelovanjem izazivaju funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju.

iskrcaju te ostalim radnjama mogu izazvati velike materijalne štete. sniženjem temperature gorive tvari. HL3 i služe za gašenje požara klase C. oduzimanjem oksidatora (zraka i kisika) i 3. Pakiranje opasnih tvari ovisi o agregatnom stanju te o klasi kojoj roba pripada Preporučuje se da se svaku opasnu tvar posebno pakira.. oduzimanjem gorive tvari od vatre 2. razne biljen tvari.požari plinovitih tvari (acetilen. masti. ugljen. Uređaji za gašenje prahom najčešće se nazivaju HL1. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na: otrovnost. aluminij. tvari koje su u posudama pod tlakom .) − klasa B . Požari se mogu svrstati u 5 razreda ili klasa: − klasa A . Napunjei su vodom u koju se dodaje natrijev bikarbonat i ampula sulfatne kiseline Uređaji za gašenje kemijskom pjenom služe za gašenje požara klase B Uređaji za gašenje s CO2 primjenjuju se za gašenje u zatvorenim prostorijama za manje površine jer imaju određeni domet. papir itd. Požar se može gasiti 1. ulja te derivati nafte) − klasa C .požari vrste od A do D u blizini električnih postrojenja 61 Procjena opasnosti od požara u prometu ima veliko značenje i neophodno je poznavati i nezapaljive tvari koje u određenim uvjetima mogu biti vrlo opasne. 4. kemijski nestabilne tvari (to su inicijalni eksplozivi . titan i njihove slitine) − klasa E . Količina opasne tvari koja izgori u jedinici vremena i po jedinici površine predstavlja brzinu gorenja. HL2.zagrijavanjem se šire 5.požari zapaljivih tekućina (goriva. oksidansi 2. prijevozu.. 2000 . alkoholi. tvari koje u dodiru s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i oslobađaju velike količine topline ili eksplodiraju. Uređaji za gašenje požara mogu se na: − gašenje vodom − gašenje kemijskom pjenom − gašenje s CO2 − gašenje prahom Uređaji za gašenje vodom služe za gašenje požara klase A. Tu se ubrajaju: 1.požari lakih kovina koje gore jakim žarom (magnezij. Brzina širenja plamena je obično 10-30 cm u sekundi i takvo širenje od 10-30 cm u sekundi naziva se laminarnim gorenjem.Tehnologija materijala Zapaljive su tvari prema zakonu o prijevozu opasnih tvari svrstane u više skupina kao: − gorivi plinovi − zapaljive tekućine − čvrste tvari − zapaljive tvari − oksidansi − eksplozivi i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima Požari pri skladištenju. eteri. eksplozivnost. zapaljivost ili opasnost od samozapaljenja. smole. by SIMCo. 3. Npr brzina širenja benzina je 60-70*106 m/n Eksplozivne tvari u prometu određene su zakonom i tehničkim normama te mjerama zaštite od požara.olovni azid i živin fulminat) U prometu opasnih tvari važno je znati brzinu gorenja i brzinu širenja plamena. Gašenje požara je prekidanje kemijskog procesa izgaranja gorivih tvari.) − klasa D . ukrcaju. tvari koje kemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode (kalcijev karbid (koji nije zapaljiv) + voda = acetilen). nagrizajuće djelovanje.to su požari čvrstih tvari koje gore plamenom ili žarom (drvo. tekstil. zemni ili gradski plin. metan. štetnost. da ima posebno (zasebno) skladište.

osnovna boja je crna a znaci su bijeli skupina 2.to su tehnički podaci za siguran prijevoz opasnih tvari zračnim putem .eksplozivne tvari Eksplozivi su čvrste ili tekuće kemijske tvari i smjese koje pod pogodnim uvjetima vanjskim djelovanjem oslobađaju plinove i toplinu.ICAO Prijevoz opasnih tvari cestom Možemo reći da se u cestovnom prometu pridržavamo zakona o prijevozu opasnih tvari i međunarodnog ADR. Prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari postoje brojni međunarodni propisi kojima je utvrđena klasifikacija. . Klasifikacija opasnih tvari po našem zakonu i po ADR-u je ista.plinovi Mogu biti stlačeni. eksplozivni predmeti.ADR 2. Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru . Na osnovi klasifikacije opasnih tvari i preporuka ekonomske komisije za Europu usvojeni su određeni zakoni za sve vrste prometa osim zračnog. 1956 god. Tu se ubrajaju: eksplozivne tvari. organizacija UN-a utemeljila je komitet za klasifikaciju i označavanje opasnih tvari i komitet stručnjaka za prijevoz opasnih tvari i za pakiranje s sjedištem u Ženevi. Tehnička pravila i prijevozu opasnih tvari zrakoplovima . . plinovi otopljeni pod tlakom by SIMCo. 4. Akti svjetskog poštanskog saveza . U Hrvatskoj prijevoz opasnih tvari određuje se zakonom i međunarodnim propisima: 1. tekući i otopljeni pod tlakom.IAT 7. tvari koje se upotrebljavaju kod raznih pirotehničkih efekata Klasa 2. Oznake opasnosti su na listićima 74x105 mm ili 148x210 mm koje se ljepe na ambalažu ili transportno pakiranje. Pravila europskih odredaba o međunarodnom prijevozu opasnih tereta na unutarnjim plovnim putevima . . . Europski sporazum od cestovnom prijevozu robe u međunarodnom prometu . Plinovi su tvari koje na temperaturi od 50°C imaju tlak pare veći od 3 bara.IMCO 5. 2000 .osnovna boja je bijela a oznake plave Označavanje opasnih tvari utvđeno je međunarodnim i nacionalnim propisima te svaka pakirna jedinica i nako transportno sredstvo kao i skladište moraju biti označeni.Tehnologija materijala Naprimjer: − − − za otrovne tvari skupine 1 i 2 .ADN 6. Kod 20°C i normalnog tlaka su u plinovitom stanju.natpis OTROV za otrovne tvari skupine 4 .oznaka OTROV i znak mrtvačke glave za otrovne tvari skupine 3 . .RID 3. dubokopothlađeni tekući plinovi 4. način ozančavanja i uvjeti kojih se mora pridržavati tijekom prijevoza.SOLAS gdje toča 7 sadrži prijevoz opasne robe.natpis PAŽNJA ili OPREZ 62 Obavezne naljepnice za označavanje opasnih tvari su: skupina 1. komprimirani plinovi 2. Kodeks opasnih tereta međunarodne pomorske organizacije .osnovna boja je bijela a slova (znaci) su crvena skupina 3. Međunarodna konvencija o civilnoj zračnoj plovidbi . Plinovi se transportiraju u sljedećim oblicima 1. . Propisi o međunarodnom prijevozu opasne robe željeznicom . i ista je klasifikacija po RID-u Vrste i svojstva tvari prema klasama: Klasa 1. tekući plinovi 3.osnovna boja je žuta a oznake crne skupina 4.UPU 8.

. β. zapaljive čvrste tvari 2.radioaktivne tvari . torij. . . Klasa 3.umjerena osobna opasnost i umjerena za okoliš − skupina 1 . skladištenja. B. F.dijele se na tri skupine: 1.visoka osobna opasnost ali niska za okoliš − skupina 2 .3 otrovni plinovi 63 Opasna svojstva mogu biti označena i malim slovima koja imaju određeno značenje.otrovi Prema svojstvima po ADR propisima otrovne tvari se pod rubnim brojem 2601 svrstane u sljedeće skupine: − skupina A .one tvari čija specifična aktivnost premašuje 74 bekerela po gramu ili 0. Iričito se navodi da teretni prostor mora biti zaključan i radioaktivne tvari moraju se pakirati i prevoziti u ambalaži određenoj za njih. viruse. ploče i listici (oznake) na vozililma.sadržavaju žive mikroorganizme (bakterije.to su tvari koje u dodiru sa drugim tvarima mogu uzrokovati zapljenje Klasa 6. .zapaljive tekućine To su tvari ili smjese koje na temperaturi do 20°C i pritisku 3 bara su u tekućem stanju a plamište im je do 61°C.vrlo opasne tvari . χ čestice i tu spadaju naprimjer uran. radij i drugi elemnti. .organske tvari koje sa vodom razvijaju otrovne plinove − skupine E .manje opasne tvari su sa plamištem od 23-61°C i tu se ubrajaju plinska ulja kao goriva (nafta) Klasa 4. D. Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz jezgre izlaze α. .olovo) − skupina D . . .kovino-organski spojevi (tetraetil .niska osobna opasnost i niska za okoliš Klasa 7. E . G Klasa 5. tvari koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive plinove Zapaljive vrste tvari klasificirane su prema ADR-u u 7 skupina i označavaju se velikim slovima abecede A.visoka osobna opasnost za širi okoliš − skupina 3 .anorganske tvari i kovinske soli organskih kiselina Zarazne ili infektivne tvari .imaju plamište ispod 23°C skupina 3. Doza zračenja je količina apsorbirane enrgije po jedninci volumena.to su zapaljive tekućine sa plamištem ispod 23°C i vrelište ime je 35°C skupina 2. 2000 . samozapaljive čvrste tvari 3.oksidirajuće tvari . 1 bekerel je aktivnost radioaktivnog izvora u kojem se raspada radioaktivna jezgra u sekundi.vrlo otrovne tvari koje imaju točku paljenje ispod 23°C − skupina B . gljivice) koje uzrokuju bolesti ljudi i životinja.002µ kiria.opasne tvari .Tehnologija materijala Na osnovi opasnosti pri prijevozu plinovi su svrstani u 3 grupe: − 2. a jedinica za dozu zračenja je 1 grej a odnosi se na apsorbiranu dozu u tijelu čija je masa 1 kg i by SIMCo. Na temelju stupnja opasnosti zapaljive tekućine se podjeljene u tri skupine: skupina 1.Prema svojstvima dijele se na: − zarazne tvari sa visokim potencijalom opasnosti − ostale zarazne tvari Zarazne tvari nisu posebno imenovane ali se mogu svrstati u 4 rizične skupine: − skupina 4 . C.su organske tvari sa točkom paljenja većom od 23°C i to su spojevi koji su obogaćeni kisikom − skupina C .2 nezapaljivi plinovi − 2. Prema ADR-u određuju se načini pakiranja.zapaljive čvrste tvari .1 zapaljivi plinovi (2-oznaka klase) − 2. obilježavanja.

su one tvari koje u dodiru sa drugim tvarima i živim organizmima izazivaju oštećenje i uništenje. 55 jaki oksidans. 0123 Prijevoz robe željeznicom Za prijevoz opasnih tvari željeznicom donesena je međunarodna konvencija o prijevozu roba željeznicom skraćenica je CIM. Klasifikacija RID-a ista je kao kod ADR-a Glavno sjedište je u Bernu i u željezničkom prometu treba pažnju naročito kod prijevoza plinova koji mogu biti eksplozivni ili zapaljivi.korozione tvari . 011. . Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem U pomorskom prometu vrijedi međunarodna konvencija o sigurnosti na moru . magnetizirane materijale 2. Klasa 9. Ploča je podjeljena na dva dijela. Svako vozilo mora imati oznaku s prednje i stražnje strane pravokutnog oblika 30x40 cm narančaste boje sa crnim rubom . 66 jaki otrov.15 mm. koja sadrži prilog međunarodnih pravila o prijevozu opasne robe željeznicom . by SIMCo. Kod toga još postoje i međunarodni propisi o transportu opasnih tvari.05-0. razlikuju se od glavnih što prvu oznaku (brojku) imaju 0 npr 01. u gornjem dijelu je broj opasnosti a u donjem dijelu je broj sa liste UN-a. spremnicima.15 greja. Razlikuju se gornja i donja granica eksplozivnosti i opasni plinovi sa donjom granicom eksplozivnosti. Ukrcaj opasne robe dopušten je u posebno izrađenim uređajima koji moraju imati certifikat na vidnom mjestu.manje opasne tvari . suhi led .CO2 u čvrstom stanju 4.različite opasne tvari U tu grupu ubrajamo: 1.22 označuje zapaljivu tekućinu.vrlo opasna tvar . Prva znamenka u donjem dijelu označava glavnu opasnost. Opasna roba se najčešće prevozi zatvorenim kontejnerima. oprema za prijevozna sredstva 5. Uz glavne listiće opasnosti stavljaju se još i dodatni listići opasnosti. C − A . a druga i treća znamenka označuje dodatnu opasnost. 64 Klasa 8. Prema stupnju opasnosti i načinu pakiranja korozione tvari se dijele u 3 grupe . Oznaka X prije znamenki u gornjem dijelu označava da je tvar higroskopna (naprimjer H2SO4). . 2000 . Oznake na ambalaži moraju ukazivati na osnovna svojstva opasne tvari koja se nalazi u njoj. tvari koje onečišćuju okoliš 6. Pri prijevozu na željezničkim vagonima kao i na pošiljkama moraju stajati listići i oznake opasnosti. B.Tehnologija materijala označava se grej/kg.RID. azbest 3.4 h a djelovanje se očituje nakon 14 dana.to su nagrizajuće tvari koje u dodiru sa tkivom do 3 min.imaju djelovanje od 3-60 min a očituje se nakon 14 dana − C . djeluju a do 60 min dolazi do razaranja − B . cisternama.A. Max doze zračenja dijele se u 4 skupine a godišnja doza zračenja je od 0. bačvama a samo manji dio u posebno izrađenoj ambalaži koja je pogodna za paletizaciju. označavanje te ukracaja i slaganja robe na brod. Klasifikacija opasnih tvari ista je kao i kod ceste i željeznice.djelovanje od 1 .SOLAS koja u 7 poglavlju određuje pravila za prijevoz opasnih tvari morem te način pakiranja. Ako su prve dvije znamenke u gornjem polju jednake znači da je glavna opasnost jako izražena npr. razni mikroorganizmi Prema ADR-u u cestovnom prometu u vozilu osim vozača mora biti suvozač i pratioc. U pomorskom prometu se opasne tvari najčešće prevoze u infuznom ili rasutom stanju.opasne tvari .

Lako pokvarljivi materijali u prometu Lakopokvarljive tvari su one koje mogu izazvati u toku prijevoza razne biološke. kemijske. tj smanji se kvaliteta proizvoda a samim tim i upotrebna vrijednost.Tehnologija materijala Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom 65 1944 godine u Chicagu je međunarodno civilno zrakoplovstvo utvrdilo 18 pravila o prijevozu opasnih tvari zrakoplovom (ICAO). Pošiljke sa opasnim tvarima mogu se primiti i ukrcati u stranoj luci u zrakoplov koji leti prema RH samo ako pošiljalac ima potvrdu da je organiziran prihvat opasne tvari od strane osobe nakon sljetanja zrakoplova. Opasne tvari prevoze se u teretnim zakoplovima koji moraju biti opremljeni za prijevoz opasnih tvari. Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Radioaktivne tekućine se ne prevoze zrakoplovom. Specifikacija pakiranja je podjeljena na 2 vrste i s obzirom na ambalažu razlikujemo unutarnju i vanjsku ambalažu. smrznuti proizvodi (od -7 do -18°C) 4. Ako se u zrakoplovu prevoze opasne tvari prijevoznik je dužan obavijestiti kontrolu letenja i mistarstvo prometa i veza. 2000 . Najbolje razrađeni temperaturni režim za lakopokvarljive materijale ima željeznica. Prema toplinskom stanju lakopokvarljivi proizvodi mogu biti: 1. mehaničke ili druge promjene. Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika (IATA) donjelo je propise za prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu. Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom U unutarnjem prometu pošta može prenositi one opasne tvari koje su u spisku svjetske poštanske konvencije i aranžmana o poštanskim paketima. svježi proizvodi 2. by SIMCo. hlađeni proizvodi 3. duboko smrznuti proizvodi (ispod -18°C) Za lakopokvarljive materijale temperaturni režim skladištenja je isti i za transportna sredstva u svim vidovima prometa.

nafta Dobivanje nafte Transport nafte Prerada nafte Rafinacija nafte i prerađevina Motorni benzini Petrolej Plinsko ulje Maziva Vrste materijala za podmazivanje Primjena ulja za podmazivanje: Primjena masti za podmazivanje Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Aditivi maziva i ulja Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Skladištenje tekućih goriva i maziva Plinovita goriva a) prirodna plinovita goriva i zemni plin b) Umjetna plinovita goriva 1 Pogonski plin 2 Gradski ili rasvjetni plin 3 Generatorski plin Skladištenje i transport plinovitih goriva Nuklearno gorivo Nuklearni reaktori 66 4. VODA Ispitivanje vode Tvrdoća vode Omekšavanje vode Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se: Omekšavanje izmjenom iona Upotreba vode Otpadne vode 2. POLIMERNI MATERIJALI Plastične mase Kaučuk i glina Vulkanizacija:) Izrada gumenih proizvoda: Skladištenje gumene robe: 7. 2000 . PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kuhinjska sol . GORIVA Vrste goriva * Svojstva goriva * Kruta goriva * Tekuća goriva a) Zemno ulje .natrijev klorid Soda Klorovodična ili kloridna kiselina Natrij hidroksid Sumpor Sulfatna kiselina Umjetna gnojiva Mineralna veziva Keramička roba Vatrostalni materijal Staklo i roba od stakla Sredstva za brušenje 5.Tehnologija materijala 1. TEHNIČKI PLINOVI Zrak Kisik Dušik * Plemeniti plinovi Ugljen dioksid * Acetilen C2H2 * Sumpor dioksid 3. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Osnovna svojstva metala I podjela Rude metala u prirodi i njihovo značenje a) obogačivanje I priprema rude b) prerada rude Željezo a) Rad visoke peći Čelik Bakar Cink Olovo Aluminij Magnezij Berilij Titan Ispitivanje metala i legura 6. EKSPLOZIVI I BARUTI Deflagrantni eksplozivi (baruti) Crni barut Malodimni barut Jednokomponentni detonantni eksplozivi Inicijalni eksplozivi Skladištenje eksploziva by SIMCo. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA Osnovna svojstva i sastav drveta Kemijska prerada drveta Papir 8.

MATERIJALI U PROMETU Materijali bez oblika Sipki materijali Točka kapanja Plastičnost Penetracija Materijali sa oblikom Podjela materijala u prometu Obzirom na rukovanje s materijalima Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Obzirom na svojstva materijala Obzirom na vrijednost materijala Obzirom na kvalitetu Klasifikacija materijala u prometu Univerzalna decimalna klasifikacija Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Europska nomenklatura artikala Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta tvorničke izrade * Kvaliteta koncepcije proizvoda Metode utvrđivanja kvalitete materijala Okus Aromatičnost Miris Izgled Opip Čvrstoća Tvrdoća Brinelova metoda Wickersova metoda Rockwellova Shore metoda Žilavost Umor materijala Elastičnost Plastičnost Fizička ispitivanja Gustoća Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala Temperatura paljenja materijala Toplinska vodljivost materijala Elektrotehnički materijali Kemijska svojstva materijala 1. Vatrootpornost 4. Kristalografska svojstva Osnovne metode defektoskopije 1. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Prirodna vlakna Umjetna vlakna Predivo Tkanine i odjevni predmeti Skladištenje tekstilne robe 10. Metoda prozračivanja: 2. Magnetska metoda 4. 2000 . Metoda prozvučavanja 3. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Kvaliteta norma robe Ambalaža Skladištenje 13. KOŽA Vrsta kože i svojstva Štavljenje kože Skladištenje 11. Kemijsku otpornost na koroziju Korozija se dijeli na: Katodna zaštita 3. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: Tehnološka svojstva materijala 67 Transportna ili prijevozna svojstva materijala Marka i znak proizvoda Znak proizvoda Marka proizvoda by SIMCo. PREHRAMBENI PROIZVODI Sastav hrane i podjela Konzerviranje prehrambenih proizvoda Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla 12. Kemijski sastav Trgovačke reprize 2.Tehnologija materijala 9. Toplinska otpornost 5.

Tržna funkcija Skladišno transportna funkcija Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Ambalaža prema oblicima: Ambalaža prema namjeni: Komercijalna ambalaža Transportna ambalaža: Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Rezani furnir Ljušteni furnir Papir ili ambalaža od papira U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: Papir od krpa Bezdrvni papir Papir sa drvenjačom Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Drvenjača Dodaci Proizvodnja papira Papir Karton Ljepenka Osnovne karakteristike papira Kartoni Prešani papir Ljepenka Vrste valovitog kartona prema visini vala: Val A Val B Val C Val E (sitni val) Proizvodnja celofana Kartonske bačve Kartonske cijevi Iskorištavanje i reciklaža papira Metalna ambalaža Bijeli lim Limenke Lak Teški bijeli limovi Srednji bijeli limovi Laki bijeli limovi Podcinčani lim Aluminij Laminat Oblici metalne ambalaže Metalne bačve Metalne kante Limenke (komercijalna ambalaža) Ambalaža 68 Plastična ambalaža Polietileni . Zaštita sušenjem 4.termoplasti Poliesteri Poliakrilati PAK POLIURETANI . 2000 . Zaštita kemijskim postupcima 3. Ekstruzijsko laminiranje Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža Skin ambalaža Streč ambalaža Strip ambalaža Pomoćni materijali za pakiranje Sredstva za omatanje: Sredstva za označivanje: Sredstva za jastučenje Plastične mase Sredstva za zatvaranje Sredstva za otvaranje Pakiranje materijala za promet Skladištenje materijala u prometu Vrste skladišta Oprema skladišta Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu 1. Zaštita hlađenjem. smrzavanjem u klimatiziranim 5.Tehnologija materijala Materijali za pakiranje Ambalaža prema funkciji: Uporabna funkcija ambalaže Zaštitna funkcija.PU Metode prerade plastičnih masa Brizganje Puhanje Lijevanje Kalandriranje Prešanje Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Tekstilna ambalaža Laminati Kaširanje. Zaštita pakiranjem 2.termoplasti Polivinil klorid PVC Polistiren Polipropileni . zaštita u inertnoj atmosferi Opasne tvari u prometu Djelovanje opasnih tvari na čovjeka I okoliš Prijevoz opasnih tvari Prijevoz opasnih tvari cestom Prijevoz robe željeznicom Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom Lako pokvarljivi materijali u prometu by SIMCo.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful