SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI ZAGREB, Vukelićeva 4

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I

by SIMCo.

Tehnologija materijala
1. VODA

2

Čista voda je bezbojna prozračna tekućina bez boje i mirisa, a po kemijskom sastavu je prirodni spoj od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Vode u prirodi možemo podijeliti: 1 prema namjeni - vode za piće, industrijske i tehničke vode, mineralne vode 2 prema porijeklu - atmosferska ili meteorna (kišnica) voda - mekana voda jer ne sadrži otopljene minerale, neukusna je za piće, na svom putu kroz atmosferu može se onečistiti česticama prašine i otapanjem plinova...  površinska voda - stajaća ili tekuća tj. u obliku snijega ili leda na polovima, ta je voda najviše izložena zagađenju uslijed ljudskih djelatnosti u industriji i agrikulturi, pa sa rijetko može koristiti za piće bez pročišćavanja.  podzemne vode - ovisno o trajanju njihova boravka u tlu i o sastavu tla mogu imati više ili manje otopljenih mineralnih soli ili plinova, pa se tako njihova kvaliteta razlikuje. U tu vrstu voda ubrajaju se i mineralne vode te termalne vode. Ispitivanje vode Ispitivanjem vode za piće utvrđuje se njena fizička, kemijska ili bakteriološka značajka. Fizičke značajke su: gustoća vode, boja vode, temperatura vode, specifična i latentna toplina i dr. a) Gustoća vode: kao mjera uzima se destilirana voda pri +4°C normalnog atmosferskog tlaka i iznosi 100 N/dm3 (1000 kg/m3), pa se ta vrijednost upotrebljava i kao usporedna veličina gustoće za druge tvari. b) Boja vode: uzrokovana je najčešće raspadanjem organskih tvari c) Temperatura vode: je pokazatelj njezina porijekla. Za piće je najbolja voda čija je temperatura 7 i 12°C. Voda ključa pri temperaturi od 100°C pri čemu prelazi u plinovito stanje, dok se na temperaturi od 0°C smrzava prelazeći u kruto stanje. Tako se vode bez promjene svojih kemijskih svojstava može pojaviti u sva 3 agregatna stanja pri čemu se mijenja jedino gustoća. d) Specifična toplina: je ona količina topline koja je potrebna da se jediničnoj masi tvari poveća temperatura za 1°C. Voda je tvar koja ima najveću specifičnu toplinu i iznosi 4180 J/kg°C. e) Latentna toplina: je količina topline potrebna da se određenoj masi (1kg) tvari promijeni agregatno stanje, a da se pri tom ne poveća njezina temperatura. U kemijska ispitivanja ubraja se ispitivanje tvrdoća voda, a u bakteriološka ispitivanja ubrajaju se razna određivanja živih mikroorganizama u 1 ml vode. Tvrdoća vode Voda koja u sebi sadrži ione kalija, magnezija i željeza naziva se “tvrda voda”. Tvrdoću mjerimo u stupnjevima tvrdoće a može biti: a) stalna postojana ili nekarbonatna tvrdoća - nju čine soli kalija i magnezija u obliku sulfata, nitrata i silikata. b) privremena, prolazna ili karbonatna tvrdoća - nju čine bikarbonati kalcija i magnezija koje možemo ukloniti kuhanjem, jer to su nestalni spojevi. Razlikujemo njemačke, engleske i francuske stupnjeve tvrdoće. c) ukupna (zbroj prvih dviju) tvrdoća

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Omekšavanje vode

3

Voda se može omekšati uklanjanjem kalijeva iona iz otopine. To se postiže dodavanjem sode. Za kemijsko omekšavanje vode dolaze u obzir dva osnovna postupka: omekšavanje taloženjem omekšavanje izmjenom iona Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se:  termički - koristi se za smanjenje tvrdoće pomoću vruće pare ili goriva koje se grije na oko 100 °C pa dolazi do disocijacije bikarbonata.  termokemijski - služi za smanjenje tvrdoće i to uz dodavanje raznih regenata.  kemijski - najstariji način omekšavanja. Kao sredstvo za taloženje koristi se gašeno vapno ili kalcinirana soda, kaustična soda, natrij fosfat, a po potrebi druge supstancije. Omekšavanje izmjenom iona Obavlja se ionskim izmjenjivačima u kojima se nalazi izmjenjivač. To su najčešće kationski ili anionski izmjenjivači koji se mogu regenerirati. Upotreba vode Prvenstveno se koristi kao voda za piće svih živih bića, kao tehnološka, tvrda ili mekana voda, prema potrebi, postoje i otpadne vode. Voda za piće more ispunjavati sljedeće uvjete: a) da je bistra i bez mirisa b) da ne sadrži mnogo otopljenih mineralnih tvari c) da nema različitih patogenih mikroorganizama d) da je pitka Takve uvjete ispunjavaju planinske vode i to na samom izvoru. Zato se more obavezno pročišćivati voda za piće a pročišćivanje može biti: fizičko - filtracijom kemijsko - kloriranjem, ozonizacijom, pod utjecajem ultraljubičastih zraka Otpadne vode Otpadnim nazivamo one vode koje su sudjelovale u ljudskim potrebama i koje treba učinit neopasnima za ljude, životinje ili vegetaciju. S obzirom na njihovo porijeklo otpadne vode možemo podijeliti na:  gradske vode - odvode se sustavom kanala u rijeke jezera ili mora, koji u sebi sadrže kisik što razara organske nečistoće. Takvo pročišćavanje naziva se AUTOPURIFIKACIJOM. Osim te metode postoje još tri načina pročišćavanja vode: mehanički, kemijski i biološki.  mehanički: taloženje vode  kemijski: uporaba kemikalija  biološki: irigacijski postupak i umjetni biološki postupak

by SIMCo. 2000

Boce se skladište izvan prostorija za boravak ljudi.8. Osim toga primjenjuje se kao inertan plin za neke kemijske reakcije. Zrak Zrak je smjesa plinova: kisik. pa komprimirani zrak u tehnici ima važnu ulogu kao energetski fluid. ekspanzijom ohladi. a otkrio ga je Lavoisier. Za zrak se najčešće primjenjuje Lindeov postupak koji se temelji na tome da se plin rastezanjem. Nalaze se u atmosferi. Primjena zraka najčešće je pri povišenom tlaku. a najčešće se primjenjuju: klipni. acetilen. Dušik Dušik je kemijski element koji ulazi u sastav svih živih organizama i najrasprostranjeniji je plin na zemlji. Plinoviti dušik čuva se u čeličnim bocama pod tlakom od 150-200 bara.2°C. Kripton. za pretakanje zapaljivih tekućina. Otkrio ga je 1772 g Rederford.Tehnologija materijala 2. Zajedno s gorivim plinom acetilenom stvara plamen visoke temperature pogodan za rezanje i zavarivanje metala. Tehnički plinovi se razlikuju od prirodnih po načinu nastanka. Kisik Kisik je plin koji čini 1/5 atmosfere. Najveći dio nalazi se u atmosferi u slobodnom obliku i to 78. Za transport zraka kao i drugih plinova koriste se kompresori. inertni ili plemeniti plinovi. u prehrambenoj industriji za pakiranje te u industriji plastičnih masa. Zrak služi i kao prenosioc topline. a osnovna oblast primjene mu je u sintezi amonijaka. Dušik u tekućem stanju koristi se za brzo smrzavanje hrane te hlađenje u toku transporta. Tekući zrak je azurnoplave boje a pri običnom tlaku i temperaturi energično vrije na -192. Plemeniti plinovi proizvode se u plinovitom stanju i nalaze se u čeličnim bocama pod tlakom od 15 MPa. Dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili pri elektrolizi vode. U raketnoj tehnici zajedno s vodikom i kerozinom sluzi kao gorivo za pogon raketa. mirisa i okusa. a služe za stvaranje zaštitne atmosfere. ugljen dioksid. Neon i helij se koriste za flouresecentne cijevi a argon. sumpor dioksid i još neki. Čuvaju se u skladištima koja su namijenjena za još neki tehnički plin. TEHNIČKI PLINOVI 4 U tehničke plinove ubrajaju se zrak. dušik i plemeniti plinovi nepromjenjive su komponente u zraku. Stanica za kisik-centrala za kisik sastoji se od dviju baterija boca.09 % Dobiva se frakcijskom destilacijom iz zraka. kripton i ksenon u laserskoj tehnologiji. i to kao zaštitna atmosfera. a može sadržavati i slučajna neočišćenja i razne mikroorganizme. rotacijski. neon. u medicini i kemijskoj industriji. zavojni i turbokompresori. * Plemeniti plinovi U njih se ubrajaju helij. Mjerilo za određivanje kapaciteta kompresora jest potrošnja zraka na pojedinim mjestima ili mjestima oduzimanja. Bez boje je. Punjenje i čuvanje kao i transport kisika obavlja se u plinovitom stanju u čeličnim bocama od 40 l . za rezanje nerđajućeg čelika. kao svjetlosni izvori. 2000 . vodena para. u detektorima za otkrivanje pukotina. by SIMCo. To je plin bez boje. a promjenjive su ugljik dioksid. ksenon i radon nisu inertni ali su rijetki jer stvaraju niz kemijskih reakcija. gdje ima najviše argona.5 kg kisika pod tlakom od 150 bara. dušik. Helij i argon nisu rijetki. pa helija i neona. Taj efekt se naziva Thomason-Jouleov efekt. nezapaljiv ali potpomaže gorenje. a primjenjuje se u raznim područjima tehnike. Najčešće se upotrebljavaju helij i argon. pri sušenju. veće ili manje suspendirane čestice prašine. Prelaženje plinova u tekuće stanje naziva se LIKVEFRAKCIJOM. ksenon i radon. Upotrebljava se u kemijskoj industriji za dobivanje kiselina i lužina te umjetnih gnojiva. ne gori i ne potpomaže gorenje. ako zrak ohladimo ispod njegove kritične temperature možemo ga prevesti u tekuće stanje. kripton. Veličina centrale za kisik ovisi o broju boca u bateriji. argon. mirisa i okusa.

Upotrebljava se za dobivanje drugih spojeva sumpora. 3. da u sebi ne sadrži nesagorive tvari. Osnovni je način dobivanja acetilena djelovanjem vode na kajive karbid. blagog kiselog okusa. * Acetilen C2H2 To je plin bez boje. U normalnim uvjetima to je bezbojan plin. 2000 . Industrijski se dobiva prženjem sulfidnih ruda. vinilacetata. u industriji celuloze. 2. Acetilen je plin bez boje a pri temperaturi od 0°C i tlaku od 21. nije zapaljiv. mora ispunjavati određene uvjete: da se u prirodi nalazi u dovoljnim količinama. teži je od zraka oko 1. nadražujućeg i prodornog mirisa. već uz utjecaj svjetlosti.5 bara prelazi u tekuće stanje. On je anhidrid sumporne kiseline. vinilacetilena-koji služi za proizvodnju plastičnih masa i umjetnog kaučuka. etanolu i eteru. Da bi se neka tvar mogla koristiti kao gorivo. * Sumpor dioksid To je bezbojan plin. ovaj plin je praktički nezamjenjiv pri rezanju metala i pri plinskom zavarivanju metala. Puni se u čelične boce pod tlakom od 70-100 bara i u izolirane spremnike za transport pod tlakom od 20 bara. Nalazi se u vulkanskim plinovima i proizvodima izgaranja. GORIVA * Goriva su one tvari koje pri oksidaciji (sagorijevanju) oslobađaju određenu količinu topline što se može praktično koristiti u razne svrhe. mirisa i lako je zapaljiv. kao sredstvo za bijeljenje ulja. Ugljični dioksid dobiva se industrijski kao proizvod izgaranja pri proizvodnji vapna. pri oksidaciji ne razvija štetne plinove za život. a sa zrakom čini eksplozivnu smjesu. Vrste goriva Prema agregatnom stanju: KRUTA TEKUĆA PLINOVITA by SIMCo. da nije skupa.5 puta. Zbog visoke temperature koju ima plamen acetilena.Tehnologija materijala Ugljen dioksid 5 Ugljen dioksid je anhidrid ugljične kiseline. Čvrst ugljični dioksid upotrebljava se za hlađenje životnih namirnica u transportu. Tekuću ugljen dioksid je bezbojna lakopokretljiva tekućina lakša od vode. Ugljen dioksid je normalan proizvod izgaranja organskih tvari. nalazi se i u prirodnim vodama. Na temperaturi od -10°C prelazi u tekuće stanje. koji se primjenjuje u svakodnevnom životu u sva 3 agregatna stanja. Primjenjuje se u prehrambenoj industriji. za kemijske instalacije i za elektroinstalacije.2 puta je teži od zraka. da je eksploatacija relativno laka i ekonomična. otapa se u tekućinama. bez mirisa. Burno se spaja s klorom i drugim halogenim elementima. nije zapaljiv inertan je i nije toksičan. Tehnički acetilen ima karakterističan miris koji potječe od fosfora. piroliza metana u smjesi s kisikom) Acetilen se upotrebljava u kemijskoj industriji kao sirovina za dobivanje vinilklorida. pri čemu se od 1kg kalcijeva karbida dobiva 370 l acetilena (nove metode-krekiranje ugljikovodika. štetan je za organizam. rastvara se u vodi. da se može lako transportirati i skladištiti. kao sredstvo za gašenje požara lakozapaljivih tekućina.

količina topline koja se oslobodi pri potpunom sagorijevanju 1 kg krutog ili tekućeg goriva odnosno 1 Nm3 plinovitog goriva. TOPLINSKA VRIJEDNOST goriva je ona količina topline koje se može dobiti ori potpunom sagorijevanju jedinice količine tog goriva. Goriva koja ne koriste zrak za sagorijevanje a) TEKUĆA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna i dvokomponentna goriva b) KRUTA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna (monogoriva)  dvokomponentna (gorivo oksidator) c) ELEKTRORAKETNA I NUKLEARNA GORIVA  izvori električne energije  nuklearna goriva  termonuklearna goriva * Svojstva goriva 6 U gorivima se nalaze gorive i negorive komponente. Toplinsku vrijednost velikog goriva možemo odrediti na više načina a najčešće se primjenjuju: by SIMCo. zajedno s njima ohladi na početnu temperaturu (Oznaka: Hg) b) donju toplinsku vrijednost goriva .količina topline koja se oslobodi pri čemu voda ostaje u parnom stanju i zajedno s drugim proizvodima sagorijevanja odlazi u atmosferu (Oznaka Hd) Donja toplinska vrijednost goriva manja je od gornje za količinu topline koja je potrebna da se vlaga iz goriva i voda nastala pri procesu sagorijevanja vodika pretvore u parno stanje. Goriva koja koriste zrak za sagorijevanje  ZA ZRAČNO RAKETNE MOTORE  ZA KLIPNE MOTORE 2. U gorive sastoje ubrajaju se ugljik. a u negorive kisik.Tehnologija materijala Prema nastanku: FOSILNA (biljna ili životinjska) MINERALNA UMJETNA Prema vrsti izvora energije: KEMIJSKA NUKLEARNA Prema svojstvima goriva: SAMOZAPALJIVA NESAMOZAPALJIVA TERMOSTABLINA TERMONESTABILNA Prema primjeni: za PEĆI I LOŽISTA BRODSKE MOTORE I LOKOMOTIVE KLIPNE MOTORE REAKTIVNE MOTORE RAKETNE MOTORE NUKLEARNE REAKTORE Goriva namijenjena za letjelice u atmosferi i izvan nje dijele se na: 1. Razlikujemo: a) gornju toplinsku vrijednost goriva . vlaga i mineralne tvari (pepeo). 2000 . vodik i sumpor. pri čemu se voda u proizvodima izgaranja. dušik.

Koks se proizvodi suhom destilacijom ugljena. 2. dok drugi dio ostaje u plinovitom stanju. vrij. Pritom se stvaraju i plinoviti sastojci od kojih se hlađenjem izdvaja tekući dio .otopina različitih spojeva. Tekući kondenzat rastavlja se na uljni dio . pri čemu dolazi do termičke razgradnje. Dobiveni koks sadrži 90-95% ugljika. Prema dubini u kojoj se nalazi razlikujemo dnevni ili površinski kop ili jamski ili dubinski kop (dnevni manje ugroženi od uništavanja). jasen.Tehnologija materijala 7 1. Da bi se ugljeni učinili prikladnim za izgaranje moraju se podvgnuti procesima pripreme i to:     odvajanje od grubih nečistoća svrstavanje ugljena prema veličini sušenje briketiranje Treset . vrij. goriva iz podataka elementarne analize. cer  mekano drvo: bor. To je zagrijavanje ugljena bez pristupa zraka.izgaranjem uzorka goriva u posebnim uređajima. Prirodna kruta goriva a) drvo  tvrdo drvo: hrast. Suha destilacija primjenjuje se prvenstveno za kameni ugljen.5-2% kisika i dušika.najmlađa vrsta ugljena drvenaste strukture. a i za smeđi ugljen.najmlađe fosilno gorivo. Upotrebljava se za loženje velikih kotlova Smeđi ili mrki ugljen . proizvod procesa potresivanja različitog močvarnog bilja. Lignit . Metalurški koks ne smije imati više od 1% sumpora. Umjetna kruta goriva Mogu se dobiti iz prirodnih krutih goriva mehaničkom preradom (briketi) i kemijskom preradom (koks i drveni ugljen) Briketi se dobiju iz sitnog ugljena koji nastaje provođenju i separaciji prirodnih krutih goriva. vrba b) ugljen . kruti ostatak je koks.nastao u neozojskom razdoblju tercijarne formacije iz nižeg močvarnog bilja uz sudjelovanje četinara i palmi. topola. 2. 1% vodika. 2000 .nalazi se u zemljinoj kori u slojevima i u različitim dubinama. postoje 2 vrste:   koks za visoke peći metalurški ili ljevaonički koks by SIMCo. Sadrži u sebi plin (metan). Razlikujemo metalurški i plinski koks. izračunavanje topl. jela.kondenzat. bukva. eksperimentalno određivanje topl. 3 skupine:  masni: za proizvodnju koksa i za kovačke radove  polumasni: za pročišćivanje vode i plinova  mršavi ili suhi: antracit dobiva se vrlo kvalitetan koks Skladištenje ugljena obavlja se u hrpama prema vrstama i porijeklu. 2-4% vlage i do 11% mineralnih primjesa. Kameni ugljen . . Glavne vrste su: obični. zemljasti i smolasti ugljen.najstarije fosilno gorivo nastalo u paleozojskom razdoblju.katran i vodeni dio . * Kruta goriva Dijelimo na :  prirodna (tvari koje nalazimo u prirodi)  vegetabilna goriva u koja se ubraja drvo  fosilna goriva koja su nastala od vegetabilnih goriva procesom mineralizacije  umjetna (dobivena preradom od prirodnih) 1. 1.

Anorganska teorija o postanku: nafta je nastala u velikim dubinama djelovanjem pregrijane vodene pare na metalne karbide. nakon prethodnih geoloških istraživanja. (udarno i rotacijsko bušenje naftnih nalazišta) Transport nafte: naftovodi ‘ složene instalacije koje obuhvaćaju otpremne stanice. izmjenom topline s tlom. nafte se dijele na nafte parafinske baze. Na temelju rasporeda ugljikovih atoma u molekulama nafte.nafta Nafta je fluorescentno zelenkastocrna uljasta tekućina.izomerizacija  hidriranje Rafinacija nafte i prerađevina: provodi se radi uklanjanja onečišćenja. Organska teorija: nafta je nastala od masti i bjelančevina biljnih i životinjskih organizama što su se zatrpani zemljom raspadali bez prisustva zraka na mjestima gdje su nekada bila mora.polimerizacija i alkiliranje  molekularna pregradnja . Nafta je smjesa ugljikovodika. postoje dvije metode:  konvencionalna: sastoji se od propuštanja sumporne kiseline kroz naftu by SIMCo. iz ugljena bogatog isparljivim sastojcima. te pogone za održavanje. u pećima i komorama. Ako je temperatura tla niža od struišta nafte. Ležišta nafte pronalaze se istražnim bušotinama. nafta može postupno izgubiti fluidnost (tečnost). * Tekuća goriva Prednosti tekućih goriva nad čvrstim gorivima:  velika toplinska vrijednost  mali sadržaj štetnih tvari  dobro se miješaju sa zrakom. a njena ležišta mogu se očekivati u sedimentnim slojevima u onim područjima gdje je nekada bilo more. a u sekundarnu:  molekularno cijepanje . Polukoks je kruti ostatak koji se dobije pri suhoj destilaciji ugljena pri niskim temperaturama. a u malim količinama sadrži sumpor dušik i kisik.Cracking proces  molekularna dogradnja . sustave za daljinsko upravljanje. U primarnu preradu ubrajaju se frakcijska destilacija nafte. međustanice i privatne stanice za grijanje i za katodnu zaštitu. Prerada nafte: načini prerade dijele se na primarnu i sekundarnu preradu nafte. 2000 . miješane baze i asfaltnu naftu Dobivanje nafte: nafta se stvarala u svim geološkim formacijama. Na putu kroz naftovod nafta se obično hladi. naftenske baze.Tehnologija materijala 8 Plinski koks proizvodi se u plinarama. Drveni ugljen dobiva se suhom destilacijom pri niskim temperaturama iz drveta.sve vrste zemnog ulja: nafta  umjetna . potpuno sagorijevaju  sadrže vrlo malo vode  lakše se skladište  mogućnost transporta cjevovodima na veće udaljenosti Nedostaci:     laka zapaljivost i eksplozivnost sposobnost stvaranja elektrostatičkog napona otrovnost nekih tekućih goriva teško odstranjivanje emulgirane vode Prema porijeklu tekuća goriva dijelimo na: prirodna i umjetna:  prirodna . magistralne naftovode. a) Zemno ulje . Suha destilacija drveta je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji razgradnje na visokoj temperaturi.ona dobivena preradom nafte i plinova kao i proizvodi suhe destilacije krutih goriva kao što su katran i katranska ulja.

a predstavlja čistu frakciju petroleja . Oktanska vrijednost može se povećati dodavanje izomernih spojeva. Temperatura smrzavanje je -30 do -120°C.68 do 0. Gustoća benzina kreće se od 0.kerozin) • goriva za mlazne motore tipa 4 s oznakom GM-4 (mješavina petroleja i benzina. by SIMCo. zato se gorivim dodaju tvari koje usporavaju stvaranje taloga. lakih parafinskih ugljikovodika. a to je otpornost goriva prema detonaciji. pri čemu se pojavljuju visoki pritisak i temperatura.najmanji cetanski broj je 45 lako D2 . Temperatura samozapaljenja u zraku za benzin iznosi 480-550°C. Mlazna goriva moraju posjedovati veliku kemijsku stabilnost.Tehnologija materijala  Motorni benzini solventna: sastoji se od uporabe dvaju organskih otapala 9 Benzin je smjesa oktana i heptana tj.najmanji cetanski broj je 30 teško D4 . Te tvari se nazivaju INHIBITORI. a koristi se kao mlazno gorivo za turbomlazne motore). posebno za turbomlazne zrakoplove. prema naglom eksplozivnom izgaranju. Petrolej Petrolej je drugi derivat nafte. kao i aromatskih. 2000 .79 g/cm3 pri 15°C.najmanji cetanski broj je 25 Glavne značajke plinskog ulja:  gustoća 840-880 kg/m3  temperatura samozapaljenja 330-350°C  temperatura smrzavanja oko -30°C  cetanski broj  toplinska vrijednost 44000 kJ/kg ** Cetanska vrijednost je sklonost paljenju od trenutka ubrizgavanja do onog trena kad se ubrizgano gorivo upali. Plinsko ulje     plinsko plinsko plinsko plinsko ulje ulje ulje ulje vrlo lako D1 . Poboljšanje cetanskog broja može se postići dodavanjem etilnog nitrata ili amilnog nitrata. Najvažnije svojstvo motornog benzina je OKTANSKA VRIJEDNOST. olefinskih i nafteinskih. Koristi se za pogon plinskih turbina svih tipova. turboelisnih i raketnih motora. Goriva za mlazne motore dijele se na: • goriva za mlazne motore tipa 1 s oznakom GM-1 (gorivo za pogon turbomlaznih.najmanji cetanski broj je 40 srednje D3 . benzola i alkohola te dodavanje antidetonatora.

mineralna ulja . za smanjenje trenja i trošenja pokretnih površina za prijenos energije. Primjena ulja za podmazivanje:  motorna ulja: za podmazivanje motora s unutarnjim sagorijevanjem  cilindarska ulja: za podmazivanje cilindara  vretenska ulja: za podmazivanje lakoopterećenih ležajeva čije osovine imaju velik broj okretaja. Mazivost maziva je sposobnost dobrog prianjanja na metalnu ili drugu površinu tako da se s njom kemijski ne spaja.  avionska ulja: za podmazivanje zrakoplovnih motora.ne pročišćavaju se nakon destilacije  rafinati . stvara kontinuirani film maziva prisilnim dovođenjem maziva među tarne površine (HIDRODINAMIČKO PODMAZIVANJE). mineralna.pročišćavaju se nakon destilacije  specijalna ulja .potrebna su posebna ulja i maziva koja podnose visoke temperature i tlakove. Biljna i životinjska maziva: su glicerini masnih kiselina. PODMAZIVANJE POD NAJVEĆIM TLAKOM . • maziva moraju imati takvu mazivost i viskoznost da stvaraju stabilan spoj pod raznim radnim uvjetima. Prema porijeklu sirovina: biljna. Trenje . dodirne površine trebaju biti jednake veličine. Postoji i GRANIČNO PODMAZIVANJE koje ovisi o mazivosti maziva. Razlikujemo trenje:  klizanja  kotrljanja  unutarnje trenje fluida Vrste materijala za podmazivanje Prema agregatnom stanju maziva se dijele na: tekuća. Dodaju se radi boljeg podmazivanja ležajeva koji dolaze u dodir s vodom. to su motorna.mineralna ulja . by SIMCo. Mineralna maziva: dobivaju se preradom nafte i to vakuum destilacijom ostataka nakon frakcijske destilacije nafte.pročišćena mineralna ulja s dodatkom aditiva.Tehnologija materijala Maziva 10 Pod mazivima podrazumijevamo tvari koje se koriste za podmazivanje tj. Da se osigura efekt podmazivanja stvaranjem sloja maziva između kliznih površina moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: • dijelovi mehanizma između kojih dolazi do trenja moraju konstruktivno odgovarati jedan drugome tj. Sintetička maziva: koriste se u zrakoplovnoj tehnici te u raketnoj i nuklearnoj. konzistentna (polučvrsta) i čvrsta. životinjska. Prema stupnju obrade mineralna maziva mogu biti:  destilati . Najbolje je ono podmazivanje kojim se postiže tekuće trenje tj. Među maziva ubrajamo:  motorna ulja  ležišna ulja  masti  čvrsta maziva  vegetabilna ulja i masti  životinjska ulja i masti  sintetička ulja Osnovne tehnike podmazivanja i vrste podmazivanja: Mazivo koje se nalazi između kliznih površina sprečava neposredni dodir površina i ukupno trenje svodi se na relativno mali otpor.sila što se opire gibanju opterećenih površina koje su u međusobnom dodiru. turbinska. kompaundirana i sintetička. Kompaudna ulja: mineralna ulja koja sadrže 10% biljnih ili životinjskih ulja ili masti. hidraulična i hipoidna ulja. 2000 . uz djelovanje kisika i topline polimeriziraju i stvaraju smolaste tvari.

je mjera za količinu mehaničkih onečišćenja u ulju. praha ili briketa. žuta. Boja mazivih ulja . Točka zamućivanja je ona temperatura pri kojoj se hlađenjem ulja pokaže prvo zamućivanje. Masti su polučvrste ili čvrste smjese metalnih sapuna i mineralnih ulja. Prema načinu djelovanja aditivi se dijele na:  one koju poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja  one koji povećavaju stabilnost ulja by SIMCo.  kalijeve masti . koriste se masti. Viskozitet mazivih ulja i indeks viskoziteta .za rad motora ulje mora imati konstantnu gustoću kako ne bi došlo do suhog trenja. do tamnocrvene boje.radna temperatura od -55 do 300°C  čvrsta maziva .koriste se za površine s povišenom radnom temperaturom do 120°C  litijeve masti . Nanose se u obliku paste.primjena u svim područjima tehnike. Stabilan je do 400°C  molibden .Tehnologija materijala   ulja za diferencijale: za podmazivanje diferencijala i prijenosnika transformatorska ulja: za punjenje električnih transformatora. 50 ili 100°C.86 i 0. Viskozitet ulja ovisi o njegovoj temperaturi pa se zbog eksploatacijskih uvjeta viskozitet izražava pri 20. Takva ulja tada se nazivaju LEGIRANA ULJA.95 g/cm3. Isto tako razlikuju se po boji i ulja dobivena iz nafte. ali je mekši i ima manji koeificjent trenja. Broj emulgacije ulja . Destilirana ulja su bezbojna.disulfat .za podmazivanje površina radne temperature od -15 do 80°C  natrijeve masti . Sadržaj aditiva u uljima kreće se do 3%.ispituje se na temperaturi od 20°C i kreće se između 0. 11 Primjena masti za podmazivanje: Za podmazivanje tarnih površina na kojima se ne zadržava tekuće mazivo. Radna temperatura od -50 do 150°C  aluminijske masti  barijeve masti  sintetičke masti . Kod mazivih ulja talište je identično struištu. Aditivi maziva i ulja Aditivi se dodaju uljima i mastima radi poboljšanja jedne od fizičko-kemijskih značajki ulja.sličan je grafitu.njime je definirana brzina izdvajanja ulja iz vodene emulzije Broj taloženja ulja . Gorište je za 10 do 20°C više od plamišta. Plamtište i gorište ulja . Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Gustoća ulja i maziva .temperatura pri kojoj kruta tvar prelazi u tekuću fazu naziva se talište. Koristi se fino samljeven i pomiješan s mineralnim ili sintetičkim uljem ili mastima. struište i točka zamućivanja .sirova nafta je tamne boje koja se od nalazišta do nalazišta razlikuje.služe za podmazivanje uređaja i dijelova izloženih visokom tlaku i povišenim temperaturama. Talište. Eksploatacijom ulja mijenjaju boju napredovanjem procesa oksidacije. Gorište je ona temperatura pri kojoj se razvije toliko para ulja da u dodiru s iskrom ulje nastavi gorjeti.plamtište je temperatura pri kojoj se pare ispitivanog ulja pri zagrijavanju zapale kad dođu u dodir s iskrom ili plamenom.  grafit .upotrebljava se u koloidnom obliku. 2000 .

sumpora i fosfora..(impruveri) po kemijskom sastavu su viskozne polimerne supstancije koje su ovisno o temperaturi koloidno ili molekularno rastvorene u ulju. Skladišta moraju imati ispravne električne instalacije te dovoljno aparata za gašenje požara. Skladištenje tekućih goriva i maziva Tekuća goriva čuvaju metalnim buradima ili spremnicima raznih veličina na otvorenom prostoru ili pod zemljom. ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin. tretiranje supstancijama koje suše.20 g/cm3. Plinovita goriva Plinovita goriva upotrebljavaju se u industrijskoj proizvodnji. amini.38 MJ/Nm3. a) Prirodna plinovita goriva i zemni plin . dušik i ugljični dioksid.55 .Tehnologija materijala Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja: 12 Aditivi za visoke tlakove . natrijev sulfat. Za dehidraciju zemnog plina koriste se 4 metode: kompresija.dodaju se uljima radi smanjenja čađi i taloga na dijelovima motora.(depresori) poboljšavaju svojstva ulja na niskim temperaturama.. Gustoća zemnog plina kreće se od 0. sumporvodik. butan i nešto tekućih ugljikovodika uz nepoželjne sastojke vode. Zemni plin s više od 60 g/m3 tekućih ugljikovodika naziva se vlažnim a onaj s manjim sadržajem suhi. pa se vijek trajanja ulja produljuje. generatorski plin. apsorpcija i smrzavanje. kalcijev __________ . Po kemijskom sastavu to su spojevi klora.(inhibitori) dodaju se radi sprečavanja proces oksidacije. Prije dostavljanja zemnog plina potrošačima on se mora pročistiti od neželjenih sastojaka. Rukovanje s njima mora biti pažljivo i savjesno. Antikorozijski aditivi .(EP aditivi) koriste se za hipoidne zupčanike koji rade pod vrlo visokim tlakovima. Prirodna su nastala od raznih organskih tvari. Vlažni zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan).nalaze se na mjestima gdje ima nafte na dubini od 3000 . za loženje u industrijskim pećima i kotlovskim postrojenjima. te kao pogonsko gorivo za plinske motore. gradski ili rasvjetni plin. a toplinska moć od 34 MJ/Nm3 . Prednosti plinovitih goriva u odnosu na kruta i tekuća su:  pri izgaranju nema pepela  dobro se miješaju sa zrakom  postiže se bolje iskorištenje topline  duljina plinskog plamena može se regulirati  plinska ložišta su čista  rukovanje plinovitim gorivima je lako Prema porijeklu možemo ih podijeliti na umjetna i prirodna plinovita goriva. 2000 . daleko od naseljenih mjesta. by SIMCo. vodeni plin. Osnovni sastojci su im: metan. Kao detergentni aditivi koriste se aluminijev naftenat. Aditivi protiv pjenjenja Aditivi za poboljšanje mazivosti Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Detergentni aditivi . propan. i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte a to je najčešće zemni plin. Takvi aditivi dodaju se samo parafinskim uljima. U umjetna ubrajamo: pogonski plin.dodaju se uljima za ležajeve radi zaštite metalnih dijelova od kiselih sastojaka u uljima. Aditivi koji snizuju točku struišta . Aditivi za povišenje indeksa viskoznosti .5000 m i većim. Aditivi za poboljšanje oksidacijske sposobnosti . Po kemijskom sastavu to su metaloorganski spojevi.1. fenoli ili olefini. Dodaju se samo baznim uljima. Dodavanjem inhibitora usporava se proces oksidacije. etan.

nepotpunim izgaranjem  miješani plin .8 . Koristi se kao pogonsko gorivo za SUS motore. S obzirom na kemijski sastav i način dobivanja generatorske plinove dijelimo u 3 vrste:  obični . dušik (oko 2%).dobiva se ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para  vodeni plin . ugljik monoksid (oko 8%). Skladištenje i transport plinovitih goriva Skladištenje se obavlja u tri vrste spremnika: a) vodene plinospreme .  procesom krekiranja 3.8 bara i pri temperaturi okoliša prelazi u tekuće stanje.Tehnologija materijala b) Umjetna plinovita goriva 13 1. zagušljiv i otrovan. Gradski ili rasvjetni plin Proizvodi se u plinarama i ugljena suhom destilacijom. by SIMCo. ugljik dioksid (oko 2%). Ima sljedeći sastav: vodik (oko 50%). teški ugljikovodici (do 4%). Tekući plinovi transportiraju se u cisternama cilindričnog oblika koje su pričvršćene za pokretna postolja. te za stacionarne motore na riječnim brodovima. metan (do 34%). a koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutrašnjim sagorijevanjem na raznim vozilima (kamioni). Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim sagorijevanjem krutih goriva i redukcijom produkata izgaranja u posebnim pećima tzv. Pogonski plin Pogonski plin ili tekući plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima od 0.koristi se uglavnom za skladištenje gradskog plina b) suhe plinospreme c) visokotlačne plinospreme Za skladištenje tekućih naftnih plinova upotrebljavaju se spremnici koji mogu biti ležeći ili stojeći. 2000 . cilindrični ili okrugli.Gradski plin se proizvodi i u tekućih goriva i to na 2 načina:  rasplinjavanjem tekućih goriva na normalnim tlakovima i niskim temp.dobiva se ako se preko užarenog koksa pušta vruća vodena para Generatorski plin je zapaljiv. 2. To otrovan plin zbog sadržaja ugljičnog monoksida i neugodno miriši. generatorima. Tekući plinovi dobivaju se obično kao sporedni produkti i to:  pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafte  u proizvodnji tekućih goriva iz ugljena  pri suhoj destilaciji mrkog i kamenog ugljena  u proizvodnji koksa Transportiraju se u čeličnim bocama pod tlakom u tekućem stanju u cisternama.dobiva se pri izgaranju krutih goriva s nedovoljnom količinom zraka.

koja se sastoji od nuklearnog goriva b) moderatora (obične ili teške vode. Za sada se u tehničke svrhe koristi samo energija fisije. ona se može praktički iskorištavati samo iz malog broja elemenata. Iz prirodnih nalazišta dobiva se na 3 načina: by SIMCo.uran koji spontano podliježe fisijskoj lančanoj reakciji.. Nuklearni reaktori Nuklearni reaktor je uređaj u kojem se obavlja kontrolirana lančana reakcija fisije radi dobivanja energije i neutronskog fluksa potrebnog za proizvodnju umjetnih radioaktivnih izotopa i za ispitivanje materijala. nerđajući čelik. Premda se nuklearna energija nalazi pohranjena u jezgrama svakog elementa. spajanju jezgara (FUZIJA) i pri spontanom radioaktivnom raspadu nestabilnih atomskih jezgara (ZRAČENJE). neophodna je za život organizama. U tu svrhu upotrebljavaju se legure aluminija. Nuklearno gorivo je tvar koja podliježe fisijskoj ili fuzijskoj lančanoj reakciji i pritom oslobađa energiju atomske jezgre. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kemijska industrija obuhvaća dio proizvodnog proces. Pojam primjene nuklearne energije obuhvaća svako iskorištavanje energije koja potječe iz jezgre atoma. grafit. Nuklearno gorivo blaže se zaštitnom košuljicom da bi se spriječilo izbivanje fisijskih produkata korozija i rasipanje goriva. Nuklearni reaktor sastavljen je od: a) jezgre reaktora.natrijev klorid Kuhinjska sol raširena je sol u prirodi. nazvana i atomska energija je energija koja se oslobađa pri procesima transmutacije atomskih jezgara. grafita ili kakvog lakog materijala) c) reflektora koji opkoljuje jezgru d) rashladnog uređaja e) kontrolnih šipki Prema brzini odvijanja lančane reakcije (energija/brzina neutrona) dijelimo ih na:  termalne  intermedijarne  brze Prema primjeni moderatora.Tehnologija materijala Nuklearno gorivo 14 Nuklearna energija. U prirodi postoji samo jedan element . rashladnom sredstvu i namjeni:  heterogeni  homogeni 4. kemijske promjene na robi. Veći dio proizvoda ubraja se u bazne proizvode kemije koji služe kao reprodukcijski materijal za kemijsku i druge industrije. Nuklearna energija se oslobađa pri cijepanju jezgre (FISIJA). kojima se stvara nova upotrebna vrijednost. Kuhinjska sol . u nekim slanim izvorima ili kao kamena sol u podzemnim naslagama. 2000 .. a nalazi se u morskoj vodi (2-4%).

. Sumpor se upotrebljava u poljoprivredi kao sredstvo protiv biljnih štetočina. crnog baruta. za vulkanizaciju guma te za dobivanje drugih sumpornih spojeva. Vodena otopina klorovodika naziva se klorovodičnom ili kloridnom kiselinom. Sirovine za Leblancov postupak: kuhinjska sol. Soda se upotrebljava za pranje u domaćinstvu. za uklanjanje metalnih oksida s površine metala. amonijak. Sumpor se pojavljuje u više alotropskih modifikacija od kojih je najvažniji ranski i monoklinski sumpor.19 g/cm3. za proizvodnju sode. Velike količine kloridne kiseline upotrebljavaju se u industriji organskih i anorganskih kemikalija. by SIMCo. keramici.. Danas se dobiva industrijski na dva načina: Leblancovim i Solvayjevim postupkom. solne kiseline i drugih kemikalija. za proizvodnju sumporne kiseline. gustoće 1. metalurgiji. klora. natrijeva sulfata. natrijeva lužina. ugljen i vapnenac. kao sredstvo za neutralizaciju. te u proizvodnji stakla. uz natrije klorid najvažnija je natrijeva sol. Sirovine za Solvayjev postupak: kuhinjska sol. Natrij hidroksid Natrij hidroksid je kristalna bijela krutina koja u prisutnosti vrlo malih količina primjesa poprima sivu boju.05% i može se lako dobiti. Trgovačko ime joj je kaustična soda. U prirodi se pojavljuje u dva tipa slobodnog sumpora:  sedimentni tip ili gipsani  vulkanski tip Sumpor se također pojavljuje u mnogim sulfidnim i sulfatnim rudama. Natrij hidroksid pojavljuje se u industriji u oblici vodene otopine tj.. Na tržištu se razlikuju dvije vrste sode:  kalcinirana soda  kristalna soda Klorovodična ili kloridna kiselina Klorovodik je bezbojan plin oštra mirisa koji se jako dimi u dodiru s vlažnim zrakom. voda i ugljik dioksid. u medicini za liječenje nekih kožnih bolesti.Tehnologija materijala a) rudarskim kopanje dobivaju se blokovi soli b) naslage kamene soli otapaju se do zasićenja i isparavanjem se sol kristalizira c) isparavanjem morske vode u solanama 15 Troši se za konzerviranje mesa i ribe. Pojavljuju se i specijalne vrste soli: jodirana sol i denaturirana sol Soda Soda ili natrij karbonat. natrijeve lužine. Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na natrij klorid tako da se prvo dobiva plin koji se uvodi u vodu. sulfatna kiselina. 2000 . Sumpor U zemljinoj kori ga ima 0. a ubraja se u jake kiseline.. Glavni potrošač natrij hidroksida je kemijska industrija u kojoj NaOH služi kao najvažniji i najjeftiniji kemijski reagens za postizanje željene bazičnosti u reakcijskim smjesama. Dobiva se elektrolizom vodene otopine kuhinjske soli.

a u tlu su deficitarni. by SIMCo. estrih i modelarski alabaster gips. kompleksna gnojiva) Mineralna veziva Pod vezivima u građevinarstvu podrazumijevamo materijale koji izmiješani s vodom daju kašastu ili plastičnu masu. sredstva protiv smrzavanja. kalij sulfat. glanberova sol. amonijev i aluminijev sulfat i stipse (alauni). bakreni sulfat). gustoće 1. zelena galica. a najpoznatiji su: modra galica (plavi kamen. zaptivači. Zračna veziva: kao sirovina za dobivanje vapna koristi se vapnenac. Da bi se postigla bolja svojstva cementa. sposobni da na zraku ili pod vodom otvrdnu. pa ih razara i pougljenjuje. aeranti. bezbojna uljasta tekućina. gips i ilovača (vrlo se rijetko upotrebljava) b) Hidraulična veziva nakon otvrdnjavanja otporna su na vodu i tu ubrajamo sve vrste cementa. to je kalij karbonat s većim ili manjim količinama raznih primjesa. U dodiru s organskim tvarima djeluje istodobno oksidirajuće i dehidrirajuće. regulatori vezanja. Umjetna gnojiva  proizvodi koji sadrže sastojke neophodne za razvoj biljaka. Upotrebljavaju se radi povećanja prinosa i poboljšanja kvalitete biljnih proizvoda  jednostavna umjetna gnojiva:  dušična (urea.Tehnologija materijala Sulfatna kiselina 16 Sulfatna kiselina je jaka dvobazična kiselina. Vezivni građevinski materijal dijelimo na: a) Zračna veziva koja otvrdnjena nisu otporna prema djelovanju vode.sadržava . a postao je i sirovina za izradu betona. 2000 .3 vrste: građevinski. Vrlo je hidroskopna i brzo uvlači vlagu iz zraka. dodaju se i dodaci: hidraulični dodaci.84 g/cm3 pri 15°C. plastifikatori. amonij sulfat i amonijak)  fosforna (superfosfat)  kalijeva (kalij klorid. Hidraulična veziva: Najvažniji građevinski materijal je cement. amonij nitrat. Tu se ubrajaju vapno. Tim postupkom dobiju se 2 kiseline: slabija-komorna i jača-komorna) Kontaktni postupka dobivanja sulfatne kiseline obuhvaća 2 faze rada:  katalitičku oksidaciju sumpornog dioksida u sumporni trioksid  apsorpciju sumpornog trioksida Soli sulfatne kiseline nazivaju se SULFATIMA. Gips . Industrijski ona se proizvodi na 2 osnovna načina:  postupkom olovnih komora  kontaktnim postupkom Postupak olovnih komora zahtijeva:  peć za prženje pirita  glowerov toranj  olovne komore  gay-lussacov toranj  pomoćne uređaje (Sulfatna kiselina dobivena postupkom olovnih komora je više ili manje onečišćena.

vrsta gline koja nije plastična. Za izradu vatrostalnog materijala koriste se uglavnom: vatrostalne gline i kaolin.najpoznatiji vatrostalni materijal b) boksitni vatrostalni materijal c) silika ili dinas . 5 faza tehnološkog procesa izrade keramičke robe:  priprema sirovina  oblikovanje predmeta  sušenje (120°C)  pečenje  ocakljivanje Keramička roba može se podijeliti prema nekim značajkama u dvije skupine: poroznu i neporoznu. boce. Sekundarna glina svrstava se u 4 skupine: a) grnčarska (lončarska) glina . Obuhvaća sljedeće predmete: kamenina.Tehnologija materijala Keramička roba 17 Pod keramikom podrazumijeva se glineni proizvodi koji se dobiju modeliranjem.postoji tvrdi i mekani porculan Vatrostalni materijal Vatrostalnost znači osobinu nekog materijala da se na visokim temperaturama ne istopi i ne omekša. fajans i majolika. a oblik zadržava i nakon sušenja i pečenja. terakota i lončarska roba b) neporozna keramička roba . azbest. Najpoznatiji proizvodi su: kamenština (bijela i obična) i porculan (sirovina porculana je fina vrst bijele gline koja se naziva kaolin) . pa se ne koristi u industriji keramike d) laporac (laporovita glina) .opeke d) magnezitni i dolomitni vatrostalni materijali e) čisti grafit f) opeke od koksa g) simensit Staklo i roba od stakla Staklo je čvrsta. Sirovine za izradu keramičke robe dijelimo na:  plastične sirovine (glina)  neplastične sirovine (kremeni pijesak. Primarna glina je npr. nepropustljiva za plinove i tekućine. boksit i kvarit. a sekundarna ilovača. magnezit.na prijelomu je sjajna. vapnenac) Glina je nastala raspadanjem stijena što sadrže alumosilikat.. a) porozna keramička roba . kaolin (porculanska zemlja). sušenjem i pečenjem plastičnog tijesta gline.. propušta plinove i tekućine i upija ih. 2000 . prozirna tvrda mineralna talina. ručnim ili industrijskim načinom. Prema postanku dijeli se na primarnu i sekundarnu. Staklo se može podijeliti prema: 1.upotrebljava se za proizvodnju opeke i crijepa c) uma . amorfna.vrlo je plastična i vatrostalna b) ilovača . Kemijskom sastavu:  natrijevo-kalcijevo staklo (stakla za prozore.na prijelomu je zemljasta. U prometu se pojavljuju sljedeći vatrostlani materijali: a) šamot . šuplje i optičko staklo)  olovna stakla (optička i kristalna stakla)  aluminijborsilikatna stakla (kemijska i vatrostalna stakla)  specijalna stakla by SIMCo. feldspat. dolomit.koristi se u industriji portlnad-cementa Najvažnije svojstvo gline je njezina plastičnost: to je svojstvo gline da se s vodom stvara tjestasta masa koja se može oblikovati. oješčar.

bojenje i matiranje.. 2000 . bistrenje. boce. Tehnološki proces u proizvodnji stakla:  priprema sirovina  mljevenje i miješanje  topljenje (u peći s loncima ili kadne peći)  obrada (obavlja se puhanjem. Ravno staklo (obuhvaća tanko staklo. soda ili sulfat.. vrčevi. stakleni krš i specijalni dodaci. zrcala i ornamentska) staklo za boce šuplje staklo staklo za izradu cijevi prešano staklo optika i specijalna stakla 18 Sirovine za izradu stakla dijele se na glavne i pomoćne. Glavne ili osnovne sirovine su: kremeni pijesak.Tehnologija materijala 2. prozorsko staklo i debelo staklo)  prozorsko staklo  stakla za zrcala i izloge  ornamentsko ili katedralno staklo  mutno staklo  armirana stakla  sigurnosna stakla  višeslojna ili laminirana stakla  “Pancolor”  “Colorplex” 2. vapnenac. izvlačenjem i prešanjem) Staklenu robu dijelimo na nekoliko skupina: 1.)  ambalažno staklo (boce za alkoholna i bezalkoholna pića)  rasvjetno staklo  tehničko staklo (stakla za mikroskope) 3. valjanjem. Načinu izrade i namjeni:       razna stakla (za prozore. Pomoćne sirovine: sredstva za obezbojivanje. Specijalne     staklene izrađevine: laboratorijska stakla vatrostalna stakla optička stakla olovna ili kristalna stakla by SIMCo. Šuplje staklo:  trgovačko staklo (čaše. alumnij oksid.

savijanjem i istezanjem. torij. u ovisnosti o temperaturi.54 (litij) do 22. imaju kristalnu strukturu. Električna vodljivost ostvaruje se kretanje valentnih elektrona kroz metal. cink. antimon. Pojedine metale karakterizira više tipova kristalnih rešetaka. iridij. a zatim slijede bakar. titan)  teški metali. brusni papir. brusno kamenje. gustoće ispod 3500 kg/m3 (aluminij.5 g/cm3 (osmij). metalnim svojstvima. borni karbid. platina. mangan  obojeni metali:  laki metali. tako da dobiju neka druga svojstva. Magnetska svojstva dolaze od elektrona koji svojim kretanjem stvaraju magnetsko polje. kositar. dobri su vodiči topline i električne energije. nikal) Optička svojstva metala očituju se u pojavi da zagrijani materijali zrače Kristalni sustavi materijala većina metala kristalizira u 3 kristalografska sustava: kubičnom. srebro. nikal. granit. brusni prah i pasta. gustoće iznad 3500 kg/m3 (bakar.željezo s legurama. elektrokorund. Ta pojava naziva se ALTROPIJA. Prema magnetskom polju dijelimo ih:  dijamagnetne (bakar. dijamant. vanadij. 2000 .Tehnologija materijala Sredstva za brušenje 19 Od takvog materijala traži se određena tvrdoća i žilavost da bi alati od tog materijala bili otporni na lom. zagrijavanjem prelaze iz čvrstog u tekuće stanje. 5. plovnčac. Najbolji vodič je srebro. Prirodna: šmirak. cink. imaju specifičan metalni sjaj. radij) Gustoća materijala kreće se od 0. kovanjem. kremen. Sredstva za brušenje dijele se na: prirodna i umjetna. molibden)  rjeđi metali (kobalt. valjanjem. kobalt. olovo)  plemeniti metali (srebro. paladij)  rijetki metali (volfram. pješčenjak. bizmut. U brusne alate ubrajaju se brusne ploče. korund. zlato. olovo.tope se na 950°C. Lakotopvi metali . Podjela na lake i teške Temperatura taljenja karakteristična za svaki metal. u čvrstom su stanju na sobnoj temperaturi (osim žive). magnezij. aluminij. teškotopivi na 2000°C. živa)  radioaktivni (uran. Dva su osnovna procesa korozije: kemijska korozija i elektrokemijska korozija. platina. daljnjom preradom u odgovarajuće poluproizvode i gotove metale predmete te proučavanjem svojstava i primjena metala. natrij)  feromagnetne (željezo. zlato. Legure nastaju miješanjem 2 ili više metala u rastaljenom stanju. živa)  paramagnetne (aluminij. hegsagonskom i tetragonskom. magnezij. Prema boji metali se dijele u 2 glavne skupine:  crni metali . Umjetna: silicijev karbid. oblikovanje se obavlja lijevanjem. Zaštita od korozije: by SIMCo. Korozija metala i zaštita od korozije Korozija metala je postupno trošenje konstrukcijski metala pod utjecajem okoline. bizmut. Osnovna svojstva metala Metali se razlikuju od ostalih elemenata po svojim tzv. Metal su kristalne supstancije koje se odlikuju nekim zajedničkim svojstvima: srebrnaste su boje (osim zlata i bakra). prešanjem. krom. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Metalurgija je grana tehnologije koja se bavi proučavanjem postojećih i razvojem novih postupaka i metoda ekonomičnog dobivanja metala i legura.

sadrži do 75% željeza Hematit .Tehnologija materijala 20  metalna . sulfidnim.sadrži oko 40% željeza Bogate rude . limonit. olovom  nemetalna . karbonatnim i silikatnim rudama. Masena separacija sastoji se u odvajanju jalovine od rude na temelju različite brzine taloženja u struji vode ili zraka. Danas se najviše upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. Prema kemijskom sastavu rude mogu biti:  oksidne (veza s kisikom)  sulfidne (veza sa sumporom)  silikatne (spojevi s silicijem)  sulfatne (metal vezan na anhidrid sumporne kiseline)  samorodne (elementaran metal) Priprema rude obuhvaća nekoliko faza a) Obogaćivanje i priprema rude obogaćivanje se obavlja radi uklanjanja nečistoća tj. te metoda flotacije. Magnetska separacija primjenjuje se samo u željeznih ruda koje imaju magnetična svojstva. Nakon toga se obavlja svrstavanje prema određenoj veličini zrna i to sijanjem a tek se onda obogaćuje.30-40% željeza Siromašne rude . 2000 . kemikalije) te sredstva koja stvaraju nepropusne prevlake (zaštitna ulja. Rude sadrže i razne primjese pa se dodaju i topitelji.sadrži do 65% željeza Limonit .manje od 30% željeza by SIMCo. nazivaju se rude.više od 45% željeza Srednje rude . silikati) i baznog (vapnenac i dolomit) karaktera. b) Prerada ruda: obavlja se radi dobivanja metala na više načina. c) Rafinacija sirovog metala termički i elektrolitički postupak Željezo Proizvodnja željeza temelji se na preradi željeznih ruda. Željezo se pojavljuje u oksidnim. a iz njih se na ekonomičan način dobivaju metali. Izvađenu rudu prvo treba usitniti. hematit. Temelji se na razlikama kvašljivosti rude metala i jalovine.sredstva pomoću kojih se stvara antikorzivna atmosfera (inertni plinovi.najkvalitetnija željezna ruda. masti i tekućine)  kombinirana Rude metala u prirodi i njihovo značenje Razni kemijski spojevi koji se nalaze u Zemljinoj kori. Karbonatna je siderit. jalovine iz rude. Oksidne rude su: magnetit. Magnetit . Topitelji su tvari određenog kemijskog sastava koje s primjesama iz rude stvaraju trosku (šljaku ili zguru).sadrži oko 35% željeza Siderit .provodi se radi dobivanja trajnih premaza metalima . Metoda flotacije je najvažniji postupak oplemenjivanja metalnih ruda. Osnovne metode koncentracije su masena i magnetska separacija.metaliziranjem cinkom. Topitelji mogu biti kiselog (kvarc.

Prvo se ruda nakon vađenja mora koncentrirati i to metodom flotacije da se dobije koncentrat. Glavni proizvodi visoke peći su sirovo željezo (sivo i bijelo). za kućne sprave i uređaje. Dobivanje i vrste čelika: Bessemerov postupak . Prednost mu je u tome što se proces odvija lagano. b) Čelik Čelik je tehničko željezo koje sadrži od 0. u kemijskoj industriji za proizvodnju modre galice. Najvažnije rude bakra su: halkopirit (34. protiv korozije. kovelin (66. Osim ugljika sadrži i određenu količinu silicija.05-1. Količina bakra u prirodi iznosi 0.. iznutra obložena vatrostalnom opekom. austenitni. Elektropostupak se odvija u električnim pećima.003%.. malahit (57. topljiv u vodi. metalurgiji. volfram.7% ugljika. za proizvodnju različitih cinkovih soli i preparata. Elektrolitičkom metodom dobiva se cink visoke čistoće 99. prešanjem.. Najdonji glavni dio peći je PEĆICA u kojoj se skuplja rastaljen željezo i troska. usitnjuje se i obogaćuje metodom flotacije. tali se na 1084°C. visoka 25-70m. Najniža temperatura je u donjem dijelu peći (zona sušenja ili predgrijavanja 400660°C) U srednjem dijelu peći temperatura iznosi 660-1200°C (zona redukcije) i pri dnu je 1800°C (zona taljenja). vlaknasta presjeka. halkozin (79. mangan.kositrene i specijalne. Može se kovati valjati i zavarivati. Pripremljena ruda ubacuje se u visoku peć zajedno s pomoćnim materijalima (koks. teško se lijeva. Cink je metal modrikastosvijetlosive boje koja potječe od finog površinskog sloja baznog karbonata.3% bakra). kovanjem. molibden.1% fosfora. a izvana se hladi vodom dok se jama hladi zrakom. u kemijskoj industriji.legura bakra . Cink se nalazi u sulfidnim rudama SFALERIT i karbonatnoj rudi SMITSONIT. Siemens-Martenov postupak osim sirovog može se koristiti i staro željezo. Odvija se u konverteru kruškastog oblika. Dobro se valja. Iznad pećice formiran je LIJEVAK peći u obliku stošca koji se u najširem dijelu naziva TRBUH. U temperaturnom području od 100-150°C postaje plastičan i može se kovati. Najčešće se koristi krom jer povećava tvrdoću i čvrstoću. Prema načinu prerade: lijevanjem. ledeburitni i martenzitni. Bakar Bakar je žućkastocrvene boje.5% bakra). alatni i specijalni čelici. nikal. Na lijevak se nastavlja JAMA koja se sužuje prema vrhu.99%. Cink Cink se Upotrebljava u velikoj mjeri u građevinarstvu. zapremine 400-1000m3. Prema kemijskom sastavu čelici se dijele na: ugljične i legirane. Prema strukturi: feritni. vrelište je na 2310°C. kuje i izvlači. Postupak se sastoji u prevođenju sulfidne vode u oksid cinka koji se zatim rastvara u sulfatnoj kiselini stvarajući cinkov sulfat.94 kg/dm3. vučenjem. dobivaju se finiji čelici i odjednom se mogu preraditi velike količine sirovina. sumpora i fosfora. perlitni. Legure bakra važni su tehnički materijali odličnih mehaničkih svojstava. kao sirovina se koristi stari čelični materijal i sirovo željezo. dobar je vodič električne struje i toplinske energije.8% bakra). Bakrena legura s cinkom naziva se mjed ili mesing. promjera 6-10m. mangana. Upotrebljava se u elektroindustriji za izradu legura. Bijelo sirovo željezo koje u sebi sadrži dosta fosfora prerađuje se Thomasovom konverteru (koristi se željezo bogato fosforom i bazična obloga). u elektrotehnici. kupirit. Bronce . izrađenom od čelika a iznutra obloženom silikatnom šamotnom opekom. Izrađena je od čeličnog lima. by SIMCo. gustoća mu je 8.sastoji se u prerađivanju bijelog sirovog željeza bogatog silicijem i s do 0. Prema namjeni i upotrebi: konstrukcijski. silicij. tiskarstvu. troska i grotleni plinovi. Legirani čelici: oni koji osim ugljika sadrže još i dodatne elemente kao što su: krom.Tehnologija materijala 21 a) Rad visoke peći Izvađena ruda mora se pripremiti za preradu. 2000 . Obavlja se elektroliza pri čemu se cink izdvaja na katodi od aluminija. valjanjem..44% bakra). a odlikuju se visokom provodljivošću elektriciteta i dobroj otpornosti prema koroziji i habanju. Visoka peć je jamasta ili grotlena peć. Danas se cink dobiva na 2 načina: termički i elektrolitički. Nakon toga obavlja se rafinacija sirovog cinka pretapanjem. zatim se reducira s koksom u metal. topitelji i zrak). Po termičkoj metodi prženje se provodi u oksid.

alumosilikata. visoku refleksivnost na svijetlo i zračenje.. bemit i dijaspor. Aluminijev oksid u boksitu pojavljuje se u 3 oblika: hidragilit. odvaja se od taloga u dekantatorima i filterskim prešama. Aluminij se koristi u industriji transportnih sredstava. Dobiva se elektrolizom taline bezvodnog magnezijeva klorida. Olovo se upotrebljava u industriji boja i stakla. Aluminij Aluminij ima malu gustoću. najmekši među metalima.. Važni spojevi za dobivanje magnezija su magnezit. Druga faza prerade sastoji se u dobivanju aluminija iz glinice i to elektrolizom glinice. potom se rafinira. lako se savija i valja. u aeronautici. magnevin. a primjese padaju na dno i odvajaju se cijeđenjem. elektrotehnici. Dobiveni sirovi magnezij sadrži primjese. Berilij se najviše koristi u obliku legura. koja se čisti metodom flotacije tako da se dobije koncentrat rude s oko 80% olova.BAYEROV POSTUPAK b) elektroliza tako dobivenog aluminij oksida postupkom Heroneta i Halla Za proizvodnju aluminija tim postupcima potrebne su sirovine (boksit). akumulatora. u brodogradnji. Al dobiven elektrolizom naziva se tehničkim ili trgovačkim. željezom i aluminijem. dolomit. metalurgiji. niklom. u keramičkoj industriji za izradu vodovodnih cijevi. Najvažnija ruda olova je GALENIT. a da bi se dobio čisti magnezij primjenjuje se destilacija. prehrambenoj industriji. talk i azbest. fotografiji.86 kg/dm3. a najčešće se legira s bakrom. a naknadno se obavlja redukcija s koksom. Proces se obavlja u električnim pećima tako da se magnezij kloridu kao topitelj dodaje magnezij fluorid. Upotrebljava se u metalurgiji. Značajne količine magnezija nalaze se otopljen u morskoj vodi. alumnij hidroksid odvaja se filtriranjem. Tehnologija proizvodnje: obavlja se elektroliza rastaljenog bezvodnog klorida. pomoćni materijal (kaustična soda i flourni spojevi) i energija. Aluminij se dobiva elektrolizom glinice u elektrolitičkim pećima koje se sastoje od ugljenih elektroda.. dobru provodljivost električne struje i topline. Magnezij Magnezij je vezan u spojevima. pirotehnici. Titan by SIMCo. Metalni berilij ima tehničku važnost u nuklearnoj tehnici za oklope elemenata nuklearnog goriva. Olovo se danas dobiva isključivo oksidacijskim redukcijskim postupkom koji se sastoji u prženju tako da se olovo prevede u oksid. Dobivanje aluminija odvija se u dvije faze: a) odvajanje dovoljno čistog alumnij oksida (GLINICE) iz prirodnih sirovina . Dobiveni bistri natrijev aluminat odvodi se u spremnike gdje se hladi i pritom se izdvaja aluminij hidroksid i natrij hidroksid. Bayerov postupak: aluminij koji je prešao u topljivi aluminat. ima veliku gustoću i nisko talište. dobro se ispere. Legure magnezija su: elektron. sulfidna ruda. u prirodi se nalazi u obliku mnogih minerala.Tehnologija materijala Olovo 22 Olovo je metal sive boje. Aluminat se pere s toplom vodom u kojoj se rastvara natrijev aluminat. gustoće 1. male atomske težine. tehnički je važan onaj pod imenom BERIL. visoka čvrstoća njegovih legura i dobra otpornost prema atmosferi. koji se dobiva tako da se magnezij oksid reducira s koksom u struji klora. 2000 . i podvrgne se žarenju na 1200°C čime se dobiva GLINICA.. lako propušta rendgenske zrake. Olovo se najčešće legira s antimonom i kositrom. Berilij Berilij je tvrd. dvometal.

Kaučuk . Termostabilne . celofan. nasipne težine 6. Služe za izradu posuđa. elastičnost. rutil. rastezanje. Obradom celuloze dobiva se celon. gustoće.5 kg/dm3. potrebnih naročito u zrakoplovnoj industriji. brtvila i ventila.fenoplasti. polipropileni. Od te mase izrađuje se sitna galanterija. Plastične mase na bazi bjelančevine . toplinske vodljivosti.polimerizati. POLIMERNI MATERIJALI Makromolekularni spojevi koji čine velike molekule nastale iz visokomolekularnih spojeva. stabilizatori. Plastične mase na bazi celuloze . omekšivači.. polivinilklorid (termoplast) . a točka topljenja 1730°C. Ispitivanje metala i legura a) Mehanička ispitivanja • obuhvaćaju čvrstoću. • najčešće se za metale ispituje vlačna čvrstoća b) Kemijska ispitivanja: • određivanje kemijskog sastava (spektrografska tehnika) c) Tehnološka ispitivanja: • načini obrade i oblikovanja pod raznim temperaturama d) Fizikalna ispitivanja: • ispitivanje boje. Plastične mase na bazi polikondenzacije . polietileni. Glavne titanove rude: ilmenit. vulkanfiber.Tehnologija materijala 23 U metalnom stanju je u obliku crnog ili sivog praha ili u obliku sjajnih komada. žilavost. Značajan je u proizvodnji nekih tehnički važnih legura.. Termoplastične . aminoplasti. poliakrilati (pleksiglas).dobiva se polimerzacijom vinilklorida na 2 načina: kloriranjem etilena. polistirol. Plastične mase na bazi polimerizacije . vrelišta.elastomere 3. tvrdoću. specifične topline.zagrijavanjem se uvijek mogu vratiti u plastično stanje (plastične mase na bazi celuloze i bjelančevina. cijevi. Pomoćne polimerne materijale Plastične mase To su umjetne tvari koje su plastične tijekom prerade ali kasnije otvrdnu i zadržavaju taj oblik. 2000 . katalizatori. boje. Gustoća mu je 4. Plastične mase 2.stabilne su na temperaturi (polikondenzacijske plastične mase) Osim osnovnih materijala za izradu plastičnih masa koriste se i pomoćni materijali: punila. Prema sirovini i načinu izrade dijele se na:  plastične mase na bazi celuloze  plastične mase na bazi bjelančevina  plastične mase na bazi polimerizacije  plastične mase na bazi polikondenzacije Prema fizikalnim svojstvima plastične mase dijele se na: 1.celuloza obrađena s kiselinom upotrebljava se kao osnovna sirovina za plastične mase. tvrd i lak. dijelova raznih aparata. Dobiva se redukcijom titanova tetraklorida. polimerizati. Upotrebljava se za izradu predmeta široke potrošnje.za njihovu izradu koriste se životinjske i biljne bjelančevine. Kao polazna sirovina koristi se očišćeni rutil koji se zagrijava s koksom do 900°C u struji klora. poliesteri i poliamidi by SIMCo. tališta. neki polikondenzati) 2. iz acetilena i klorovodika. zupčanika. Prema namjeni dijelimo ih na: 1.

pri 100°C ljepljiv. gumena galanterija. a najpoznatiji je kaučukovac.. Vulkanizacija: propuštanjem kaučuka kroz valjke dolazi do velikog trenja. Vulkanizacija je proces kojim se polimer prevodi iz plastičnog u elastično stanje.. koji se svrstava po vrst. boje. Skupljeni lateks se procijedi. reže se u određene oblike i pakira. Topla se odvija na temperaturi od 100-170°C. ubrzivači. pomoću valjka preša u listove sirovog kaučuka.. ozon. omekšivači. (zvane lateks. Taj postupak se zove mastificiranje. tehnička gumena roba. Uzroci starenja u vanjskim uvjetima su sunčeva svjetlost. kabela.. Vulkanizirani kaučuk je guma. Svaka autoguma sastoji se iz: kostura i vanjskog gumenog protektivnog sloja. sadrži 30-40% sirovog kaučuka). vlaga. molekule kaučuka se kidaju u manje molekule što uzrokuje mehaničke promjene. specijalni dodaci. Masticiranom kaučuku u miješalicama se dodaju sve kemikalije potrebne za dobivanje gume osim sumpora. Prema temperaturi pri kojoj se odvija vulkanizacija ona može biti topla ili hladna. Glavni postupci za izradu poluproizvoda prije vulkanizacije: ekstrudiranje. Zgrušani kaučuk reže se na komade.)  polimeri izobutilena (specijalne namjene)  polisulfidni kaučuk (fleksibilne cijevi za benzin)  silikonski kaučuk (električne izolacije i brtve) Izrada gumenih proizvoda: Vanjske gume za motorna vozila izrađuju se od gumenih ploča.5-3% sumpora) i tvrda guma (do 32% sumpora). Sintetički kaučuk . Prema temperaturi i postotku sumpora postoji meka guma (2. Skladištenje gumene robe: temperatura ne smije biti iznad +20°C niti ispod -10°C. by SIMCo. na zraku potamni. oblikovanje u kalupima.s obzirom na kemijske značajke razlikujemo:  polimeri i kopolimeri butadiena (izrada automobilskih guma)  polimeri kloroprena (izrada žica. a dobiveni kaučuk mastificiranim. ima gustoću 900kg/m3. temperatura. armiranih tekstilom i pojačanih metalnom žicom. Svojstva sirovog kaučuka: svijetložute boje. Asortiman gumenih robe: pneumatika.Tehnologija materijala Kaučuk i glina 24 Kaučuk se nalazi u biljkama koje posjeduju mliječni sok. Za proizvodnju gume važna je smjesa stalnog karaktera što se provjerava u laboratorijima. u obliku koloidne vodene otopine. ostavi se da se zgruša. kisik. Relativna vlaga oko 65%. Postoje 2 vrste guma: dijagonalne i radijalne. 2000 . pri temperaturi od 60°C postaje plastičan. Kaučuk se nalazi u mikroskopskim cjevčicama koje su raspoređene po cijeloj stabljici. doda mu se mravlja i octena kiselina. kalandriranje. Kao dodaci se mogu koristiti: punila. tiješti rukama. sredstva protiv starenja ili antioksidanti.

Kemijska prerada drveta Sastoji se u otapanju lignita i drugih sastojaka do određene granice. a sadrži također punila i prema potrebi boje. elastičnost i žilavost Glavni sastav drveta . U eksplozivu razlikujemo:  “progresivni” eksplozivi . mehanički. smrekovina). egzotično drvo (ebanovina) b) prema debljini: drva se dijele na razrede i podrazrede. lignit. finoća Osnovna fizička svojstva . jelovo). Papir se koristi za izradu ambalaže. kuhanje drveta. Temperatura je od 160-190°C pod tlakom od 6-12 bara.. Priprema se sastoji u čišćenju drveta. drvo za gorivo (listopadno.ubrzano gorenje plamenom “Detonacija” . Dobiveni papir se organoleptički. izradi sječke. 2000 . propustljivost svjetlosti i poroznost. čvrstoća. četinari (jelovina. EKSPLOZIVI I BARUTI Eksplozivi su tehnički proizvodi sastavljeni pretežno od “eksplozivnih tvari”. ispituje. Dobivanje papira se sastoji iz: pripreme papirštine. Papir Papir je tanki plošni proizvod dobiven međusobnim prepletanjem vlakana učvršćenih ljepilom. kuhanje u kotlovima.gustoća. topline. skladištenju sječke. kemijsku upotrebu. vodljivost zvuka. prečišćavanje i bijeljenje celuloze i iskorištavanje otpadnog luga. razreda je 6 ovisno o promjeru drva.sporija reakcija  “brizantni” eksplozivi .tekstura. potom prerada. fino (jabukovina). boja. a) Natronski postupak .s mjesta inicijacije polazi i kroz masu eksplozivne tvari prolazi udarni val pritiska by SIMCo. c) prema dobu sječe: drvo zimske i drvo ljetne sječe. elektriciteta. prerade papirštine u papir. dodavanje bisulfitnog luga.priprema sirovina. To su spojevi koji kemijskom reakcijom razvijaju energiju u obliku topline i mehaničkog rada. ekstraktne tvari. miris. Osnovna svojstva i sastav drveta Estetska svojstva . lipovina).reagiraju odmah “Deflagracija” . hemiceluloza. egzotično)  prema mehaničkim svojstvima može biti tvrdo (hrastovo. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA 25 Podjela drveta se može obaviti: a) prema načinu upotrebe  drvo za tehničku. Osnovna sirovina za papir je celuloza i dodaci. b) Sulfitni postupak . meko (vrbovina.za proizvodnju celuloze upotrebljava se otopina natrij hidroksida u koncentraciji od 10-40%.tvrdoća. kemijski. sjaj.Tehnologija materijala 7.. Mehanička svojstva .celuloza. četinarsko. 8.

osnovni mu je sastav nitroceluloza. mogu se pakirati u tekstilnu ambalažu od jute ili bez ambalaže. koje se umotavaju u jutu i režu trakama. U promet dolazi kao češljani lan u balama od 100 kg. pamuk se bere ručno. tetril. Vuna se pakira u bale po 150 kg. dolazi u promet u obliku praha. ukopna. Skladištenje eksploziva Ambalaža eksploziva mora biti zatvorena i nepropusna za vlagu u normalnim uvjetima. Za iniciranje eksplozivnog procesa upotrebljavaju se najviše azid i fulminati teških metala. pokretna. Skladišta za eksplozivnu robu dijelimo na:  prema mjestu izgradnje: površinska. čvrsta i da ne nagriza materijale.Tehnologija materijala Deflagrantni eksplozivi (baruti) 26 Crni barut . konac i vata. by SIMCo. Pamuk se dobije iz raznih pamučnih biljaka. rafija i ananas  vlakna iz plodova: kokosovo vlakno iz ploda kokosa Životinjska vlakna: vuna. kemijski i mehanički. ploča i konopaca. tranzitna 9. s jačim ili slabijim metalnim sjajem. rastrljavaju uz malo vode. sastoji se od salitre. glicerinitrat (nitroglicerin).  lisnata vlakna: manila. podzemna. drvenog ugljena i sumpora. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Tu spadaju prirodna i umjetna vlakna pogodna za izradu raznih tekstilnih proizvoda a) Prirodna vlakna Biljna vlakna: glavni sastojak je celuloza koju prate. Stabljika lana se čupa ili kosi i razvrstava.. trinitrofenol.  sjemenska vlakna: pamuk. konoplja. ramija. udarcem ili trenjem. Pravi se tako da se salitra te drveni ugljen sa sumporom odvojeno samelju i onda kotrljanjem miješaju. odvaja od sjemenja. lako se zapali iskrom. pomoćna. Inicijalni eksplozivi Inicijalni eksplozivi pretežno služe za punjenje upalnih sredstava. uglavnom kapisle namijenjene paljenju. kapok. agava.  stabljična vlakna: lan.tamnosive do sivocrne boje. sa sjemena koje raste u pamučnoj čahuri. pakira se jakim presama u bale. biljne svile. jamska  prema namjeni: stalna. razne vrste tkanina i pletiva. praskavi pamuk.. Jednokomponentni detonantni eksplozivi Najviše se upotrebljavaju: trinitrotoluen. pektin. razmrvi. prosije i polira pa se nakon toga vraća u presu. Malodimni barut . jute. Mineralna vlakna: azbest. 2000 . a služi za izradu termičkih i elektroizolacijskih brtvila. Srednja kvaliteta je MIDLING. od pamuka se izrađuje pređa. razaranje biljnog tkiva odvija se biološki. dobiva se striženjem i naziva striženom ili runskom vunom. zatim se zgrušnjava. Proizvodnja se obavlja dvjema tehnikama: rad u vodenoj i rad u bezvodnoj fazi. plamenom. ovisno o vrsti vlakna lignin. priručna. celulozni nitrat. te soli nekih organskih kiselina.

dijelimo ih na: Kemijska vlakna: viskozna svila. Štavila se dijele na: Biljna . Proces izrade tkanina odvija se u nekoliko faza: priprema osnovne i potke te tkanje i dorada sirovih tkanina. 2000 . temperatura oko 18°C. Skladišta moraju biti suha i zračna. KOŽA Vrsta kože i svojstva Koža se može podijeliti na nekoliko načina: a) prema porijeklu . plodovima Mineralna .u biljna štavila spadaju tanini koji se nalaze u biljkama. lanena.. Predivo Predenjem nastaju pređe ili niti. životinjskih i biljnih bjelančevina. a skup niti okomit na osnovu naziva se potkam.. poliamidna i poliakrilnitrilna vlakna.goveđi loj. lišću. Pomoćna sredstva: boje. podusmina predstavlja prijelaz od kožnog sloja prema tkivu mišića. stipsa. kromova stipsa Masna .boks koža. svinjska. 10. porijeklu sirovine. ovčja. a razlikujemo 2 načina predenja: a) predenje niti iz prirodnih ili umjetnih vlakana . Podusmina i pousmina se u kožarstvu odstranjuju.dodaju se kondenzacijom fenola i njegovih prerađevina.. bakrena svila i kazeinska vuna. Pousmina je vanjski sloj kože. Razlikujemo predivo prema vrsti sirovine: pamučna. Koža se sastoji od 3 (dijela) sloja: pousmine. Konzervira se polaganim sušenjem i soljenjem s oko 30-40% težine soli spram težine kože. podusmine. Mora se konzervirati.upredanje može biti u obliku slova S i Z. u kori...filamentna vlakna. Sirova koža sadrži 20-30% bjelančevina. b) prema namjeni . lak koža. sušenje.natrij i kalij-dikarbonat.koža za obuću.sastavljena uglavnom od kolagenih vlakana. 70-78% vode i nešto masti i mineralnih tvari. Skladištenje tekstilne robe Tekstilna roba se po vrstama. usmine. teško bubrenje. vlaga. aluminij sulfat. Izrađuju se u obliku beskonačnih niti .goveđa.. tehničke i galanterijske kože c) prema štavi o doradi . sredstva za mašćenje i apretiranje Dorada štavljene kože: ispiranje. kozja. vunena. struganje i brušenje kože by SIMCo. elastičnost.Tehnologija materijala 27 b) Umjetna vlakna To su vlakna dobivena umjetnim putem iz celuloze. usmina . svinjska mast. nepropusnost za vodu i propusnost za plinove. konopljina i svilena pređa. relativna vlaga od 60-70%. egzotične kože. b) predenje niti iz tekuće predive mase proizvedene na industrijski način Tkanine i odjevni predmeti Tkanine su tekstilni proizvodi koji se dobiju unakrsnim preplitanjem najmanje dviju ili više skupina niti pređe. Kvaliteta prediva određuje se na temelju svojstava: finoća. riblje ulje Umjetna . Skup niti koje se protežu uzduž tkanine nazivamo osnovnom. Štavljenje kože Štavila daju sirovoj koži nova svojstva: trajnost. jačina na kidanje i stupanj upredenosti. Sintetička vlakna: poliesterska. acetatna svila.

. 11. začini i alkoholna pića. B. vitamini i organske kiseline. kožna galanterija. izolira se voda kao agens u procesu kvarenja pri temperaturi nižoj od 0°C (hlađenje i smrzavanje) Dehidriranje:  pulverizacija: sušenje kojim se tekući proizvod prevodi u prah (uklanjanje vode) by SIMCo.D. Toplina:  uništava mikroorganizme i enzime koje uzrokuju kvarenje. Konzerviranje prehrambenih proizvoda Konzerviranjem se usporavaju ili totalno zaustavljaju procesi degradacije hrane. voću. Voda je potrebna pri izgradnji probavnih i drugih tjelesnih sokova. bikovskih koža (za teške cipele) Gornja koža: izrađuje se od lakših sirovina (za npr. sadržane u hrani u malim količinama. Mineralne soli su neophodne za pravilan rad i rast organizma. E vitamin). C . a to se postiže: toplinom. kokosova mast  životinjske masti: maslac. nalaze se u povrću.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi manjoj od 100°C  sterilizacija . biljnog su porijekla  masti  biljnog i životinjskog porijekla  biljne masti: razna ulja. 2000 . hladnoćom.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi većoj od 100°C Hladnoća:  zaustavljaju se aktivnosti mikroorganizama. mineralne tvari. rukavice. za prijenos otopljenih hranjivih tvari.Tehnologija materijala Skladištenje 28 Donja koža: pravi se od volovskih. a voda 65%)  mogu biti biljnog i životinjskog porijekla  2 skupine: proteini i proteidi  ugljikohidrati: složeni organski spojevi koji čine glavnu masu naše hrane. vitamini su zaštitne tvari.) Temperatura ne smije biti manja od 7°C niti veća od 20°C. c) dodaci: su stimulansi. dodavanjem kemijskih konzervansa.. uvez knjiga. namirnicama životinjskog porijekla (A.. svinjska mast b) metaboliti: voda. PREHRAMBENI PROIZVODI U prehrambene proizvode spada sve ono što se upotrebljava za ljudsku ishranu i piće Sastav hrane i podjela Svi sastojci hrane dijele se u 3 skupine: a) hranjivi sastojci b) metaboliti c) dodaci a) hranjivi sastojci: su oni koje čovječji organizam koristi kao hranu.  pasterizacija . dehidriranjem.. a dodaju se prema potrebi i želji. Relativna vlaga iznosi između 50 i 70%. Biološka znanost o hrani sintetizira hranjive sastojke prema zadacima koje te tvari moraju ispunjavati u prirodi. Najvažniji sastojci su:  bjelančevine: tvari koje su osnovni činilac za životne funkcije (25% u organizmu.

sokovi od povrća. 2000 . c) mlijeko i mliječni proizvodi: u mlijeku ima 3. cvijet (karfiol i artičoka). kukuruz. Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla a) Žitarice i njihove prerađevine Žitarice su biljke iz porodice trava: pšenica. Svježe meso se mora držati u skladištima u kojima je temperatura od 0°C do 1°C. Voće se prema sadržaju glavnih sastojaka dijeli na: sirovo voće bogato vodom i sirovo voće bogato mastima (orasi.  kratkotrajna pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 71-76°C u vremenu od 15 sekundi. Prerađevine ribe: konzerve. marinirano povrće. maslac. kefir. pakiranje i odležavanje.5% masti i to raspršene u obliku vrlo sitnih kuglica pa je zato mlijeko bijele boje. kiselo mlijeko. raž.. polukonzerve. Svježe voće se ne skladišti. Takvu razmućenu mast u vodi zovemo EMULZIJOM. gomolj. Glavni unutarnji dio zrna je jezgra ili brašneni dio. e) masti i ulja: razlikujemo životinjske i biljne masti: životinjske masti dobivaju se od masnog tkiva životinja a biljna ulja i masti dobivaju se iz plodova maslina.. ohlađena (morska) i smrznuta (-8°C). proso.) Razlikujemo i kontinentalno i južno voće. Za skladištenje žitarica u rasutom stanju koriste se privremena. riža. Mliječni proizvodi obuhvaćaju mlijeko u prahu.  visoka pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi od 85°C u vremenu od 1 minute. postoji slatkovodna i morska riba.  sterilizirano: dobiveno najkasnije 24 h nakon muže.. Meso se u promet isporučuje u svježem. vrhnje.. zob. sirak i neljda. razne sireve. stalna. lukovice. pa se kaže da je mlijeko prirodna emulzija. U prerađevine od povrća ubrajaju se: zatvorene sterilizirane ili pasterizirane konzerve. octene kiseline (kiseljenje) Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla 29 a) meso i proizvodi od mesa: meso je najbogatiji izvor bjelančevina u ishrani. I I II kvalitete. ječam. Prerađevine od žitarica čini brašno koje može biti poluproizvod i dalje kao sirovina za proizvodnju kruha i tjestenine. koncentrati. U konzerviranje u širem smislu pripada i izrada prerađevina. bademi. Povrće se konzervira sušenjem i smrzavanjem. plodovi. sjemenaka soje. koje služi za izgradnju novih stanica bjelančevina u organizmu. soljena i sušena riba. repe. suncokreta. Najbolje se čuvaju na temperaturi 0-5°C. korijen i stablo. tikve. Osim kontinentalnog i by SIMCo. Voće ekstrakvalitete. jogurt. d) jaja i prerađevine od jaja: osim bjelančevina i masti sadrže fosforne spojeve i vitamine. skladište se naprimjer agrumi i jabuke. Svježa riba dolazi u promet živa (slatkovodna). smrznutom stanju i u obliku prerađevina b) ribe i proizvodi od ribe: riba je izvor proteina i vitamina. Prema načinu i stupnju obrade načinjena je osnovna podjela mlijeka na:  pasterizirano:  trajna ili niska pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 63-65°C u vremenu od 30 minuta. b) Povrće voće i njihove prerađevine Prema dijeli koji se koristi za ljudsku ishranu povrće se dijeli u nekoliko skupina: lišće. najvećim dijelom ispunjen zrncima škroba.Tehnologija materijala Fizikalno kemijsko konzerviranje hrane:  obavlja se upotrebom šećera i soli. zgusnuto mlijeko. Tehnološki postupak dobivanja brašna: čišćenje i priprema žitarica. prosijavanje i miješanje. mljevenje. zagrijano na temperaturi višoj od 100°C  kuhano: ono koje je ključalo najmanje 5 minuta i u tom vremenu neprekidno miješano. podna skladišta i silosi.

dobiva se sirova kava koja se mora pržiti. Pržena kava sadrži 1-2.velika i maloprodajna ambalaža  prema osnovnim materijalima . klinčići. uglavnom tropskih. Jaka alkoholna pića (18% alkohola ili više) dobivaju se destilacijom: rakija. lišće. tekstilna. Kvaliteta norma robe Pod kvalitetom robe podrazumijeva se skup svih svojstava koja bitno utječu na upotrebnu vrijednost robe. oštećenja. ružmarin. 12.5% kofeina. U na se najviše upotrebljavaju paprika. gdje ide u društvenu upotrebu razmjenom.. tehnička.. cimet. to mogu biti plodovi. Pržena kava nije za skladištenje. U alkoholna pića ubrajamo vino. Najbolja temperatura skladištenja je ispod 15°C i relativna vlaga zraka 50-60%. a) Funkcija i podjela ambalaže:  prema funkciji ambalaža se dijeli:  upotrebna funkcija: da se nekoj robi omogućuje da se može upotrijebiti  tržna funkcija: posebnim izgledom propagira robu  zaštitna funkcija  funkcija pri skladištenju i transportu  klasifikacija ambalaže:  prema osnovnim funkcijama . U voćne prerađevine ubrajaju se pekmez. voćni žele. relativna vlaga 50-60% (sirova kava). Ambalaža Svrha ambalaže je da štiti robu od rasipanja. plinovita Prema načinu pakiranja i transporta: komadna i rinfuzna roba. d) Stimulansi Kava: ubrani plodovi prerađuju se mokrim i suhim postupkom. papirna.. ali ne za vlastite potrebe nego za tržište. b) Vrste ambalažnog materijala:  papir  metal  staklo  plastične mase by SIMCo. Čaj: posebno pripremljeno i osušeno lišće grmolike biljke čajevca (crni i zeleni čaj). Prema ekonomskoj razmjeni: proizvodi za reprodukciju.. rum. investiciju i široku potrošnju Prema agregatnom stanju: čvrsta. lovor. vinjak. voćni kompoti. cvijet i sjeme. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Roba je proizvod ljudskog rada koji se masovno reproducira.. slatko. vanjskih utjecaja. Propisani su stupnjevi kvalitete robe koji se označavaju brojčano ili riječima. pivo. papir ili biber (biljka biberovac). votka. voćni sokovi.. marmelada. poluproizvod i proizvod. tekuća. Prema porijeklu: domaća i uvozna Prema stupnju obrade: sirovina. vinjak. plastična  prema namjeni . kim. c) Začini Tvari koje se dodaju hrani radi poboljšanja okusa. 2000 .metalna. gorušica. džem.za prehrambene.Tehnologija materijala 30 južnog imamo i sušeno i smrznuto voće. vanilija. rakije. Alkoholna roba: proizvod koji sadrži određeni postotak etilnog alkohola. metalna.. Temperatura skladištenja je 10-20°C. likere. kemijske. viski. staklena.. tekstilne proizvode. To su dijelovi nekih biljaka. Prema trgovinskim strukama: prehrambena. stablo.

2000 . cilindri. prizmatičnog oblika (sanduci. kalemi) kontejneri palete drvo tekstil 31 by SIMCo. bale) cilindričnog oblika (bačve. koturi.Tehnologija materijala   c) Oblici ambalaže:     Skladištenje Prostor namijenjen smještanju i čuvanju robe u radnim organizacijama. vreće. kutije.

Tehnologija materijala 32 TEHNOLOGIJA MATERIJALA II by SIMCo. 2000 .

krupna i sitna zrnata roba gdje se dobiva oblik posude (ambalaže) gdje se nalazi. svojstva i primjenu. koji se oblikuje kada se materijal na standardan način isipa na horizontalnu ploču određene površine. MATERIJALI U PROMETU 33 Znanost o materijalima proučava materijale koje dobijemo iz prirode i to su primarni materijali te njihove tehnološke procese. Sipki materijali Su razni prašci. materijali 3. to jest čvrstoću. Oni mogu teći pod silom koja je veća od sile teže.Tehnologija materijala 13. Materijali bez oblika Su oni koji se u prometu javljaju u rasutom stanju ili su nepravilnog oblika. plastičnost i penetracija. slobodan pad u vremenu od 5 sekundi i prodiranje konusa očita se na instrumentu. kreme. Materijali sa oblikom To je roba koja ima ambalažu. To je bitno kod skladištenja i transporta. Podjela materijala u prometu by SIMCo. masti. pastozni materijali 4. standardnog je oblika i kažemo da je to komadna roba. Mjeri se na standardnom penatrometru na temperaturi od 25°C. 2000 . materijali bez oblika 2. Pastozni materijali Su razne paste. Što je kut veći sipkost je bolja. Preradom primarnih materijala dobijemo sekundarne materijale. materijali stabilnog oblika. Svojstvo ovih materijala je točka kapanja.. Plastičnost je karakteristika koja se izražava smicanjem na plastometru i mjerenjem sile smicanja. Točka kapanja je važna kod pastoznih materijala da budu postojani na povišenim materijalima. Kod sipkih materijala nam je važan nasipni kut. U prometu susrećemo nekoliko oblika materijala i dijele se na: 1. Penetracija je svojstvo pastoznih materijala poja ukazuje na njihovu gustoću. Poznavanjem porijekla materijala uvjetuje se i prijevoz koji može biti vanjski ili unutarnji. želei i razne pjene. Ti materijali nemaju ambalažu. a to je kotangens kuta koji zatvaraju horizontala i izvodnica stošca materijala. Imaju veću postojanost oblika od sipkih i tekućih materijala.

by SIMCo. kisik. prijevoz im je cestovnim i željezničkim prometom. Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Materijali se dijele na: • • • sirovine poluproizvode gotove proizvode. prijevoz im je u rifuzi. Srednje vrijedni materijali imaju ambalažu. obzirom na svojstva materijala 4. Nisko vrijedni materijali uglavnom nemanju ambalažu. Obzirom na osjetljivost materijali mogu biti: • osjetljivi na vlagu. obzirom na vrijednost materijala 5. ali ne skupu. Obzirom na svojstva materijala Obzirom na agregatno stanje materijali se dijele na: • plinove • tekućine • krute tvari U kojem će agregatnom stanju neki materijal postojati ovisi o njegovim fizičko-kemijskim svojstvima. i to su najčešće proizvodi prerađivačke industrije. Kod rukovanja je važno pravilno skladištenje kao i pakiranje da bi se mogla očuvati svojstva materijala u prijevozu ili tokom prijevoza. obzirom na kvalitetu materijala Obzirom na rukovanje s materijalima 34 Može se govoriti o dokumentima te vrijednim papirima i novcu gdje se zahtijeva brzina i točnost pa se pri tome koristi posebna tehnika. obzirom na stupanj dorade 3.Tehnologija materijala Materijali u prometu dijele se: 1. koroziju i razne mirise • ekološko štetni (to su opasni materijali) Obzirom na mehanička svojstva materijali mogu biti: • elastični ili plastični • žilavi • tvrdi • kruti Obzirom na primjenu materijali mogu biti: • potrošni (roba široke potrošnje) • investicijski (sredstva rada i potrošni materijal) Obzirom na vrijednost materijala Dijele se na: • • • nisko vrijedne materijale srednje vrijedne materijale visoko vrijedne materijale. 2000 . obzirom na rukovanje 2. Rukovanje sipkim materijalima potrebno je voditi računa o skladištenju i prijevozu.

Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa by SIMCo. ROD obuhvaća više vrsta materijala koji su međusobno slični. Prvu primjenu proveo je knjižničar u Americi na klasiranju knjiga i časopisa 1873 god. estetsko-funkcionalnoj kvaliteti 3. Danas u prometu za jedan proizvod ima više naziva ili više proizvoda ima jedan naziv. GRUPE obuhvaćaju više razreda. ali među njima je određena međusobna razlika. RED obuhvaća više vrsta rodova materijala. 2000 . Obzirom na kvalitetu Materijali se obično označavaju u četiri skupine kvalitete i to: 1. Materijali koji imaju ista glavna svojstva pripadaju jednoj vrsti. u sortama redovi. standardna međunarodna trgovinska klasifikacija (CTCI) 4. SORTE materijala sadrže više rodova. univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) 2.Tehnologija materijala 35 Visoko vrijedni materijali imaju propisanu ambalažu i najskuplji prijevoz — zračni prijevoz (novac. dobre kvalitete 3. a grupe idu na klase. a to je kolekcija materijala koja je zbirka istovrsnih materijala. briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa (SMTK) 3. europska nomenklatura artikala (EAN) Univerzalna decimalna klasifikacija Klasifikacijski sustavi mogu biti opći i posebni. ekonomsko-komercijalnoj kvaliteti Sve te tri kvalitete čine ukupnu kvalitetu proizvoda ili materijala (RAZINU). tehničko-tehnološkoj kvaliteti 2. obzirom na njihovu primjenu. u redovima razredi. Posebni Klasifikacijski sustav namijenjen je samo jednom predmetu ili nekoliko srodnih predmeta. U jednoj određenoj vrsti mogu se izdvojiti podvrste. zlato. u razredima grupe. Prema UDK promet je u grani 656. Opći Obuhvaćaju sve djelatnosti ljudskog uma i podijeljena je u deset oblasti koje se dalje dijele na grane. a u podvrstama sorte. taj klasifikacijski sustav prihvatila je međunarodna federacija za dokumentaciju te je tako postao unificirani decimalni sustav. srednje kvalitete 4. izuzetno dobre kvalitete 2. Dio kolekcije jedne proizvodne grane u trgovini naziva se sortiment gdje se razlikuju trgovački i proizvodni sortiment. Postoji međunarodna klasifikacija i to može biti: 1. RAZRED obuhvaća više vrsta redova materijala. dokumenti). Za promet je bitna sistematizacija materijala da bi se oni mogli pravilno upotrebljavati. Klasifikacija materijala u prometu Osnovna sistematizacija materijala u prometu svrstava materijale prema industrijskoj grani ili proizvodnom području. službena nomenklatura statistike vanjske trgovine 5. tj. donje razine kvalitete Obzirom na komponente kvalitete možemo govoriti o: 1. trgovačkih klasa.

Ukupno je 56 grana. da se uvede jedinstveno označavanje artikala. Prve tri crtice označuju kod zemlje gdje je proizvod proizveden (za Hrvatsku je to ≡ sa pozivnim brojem za Hrvatsku. može se proširivati. U praksi se može podijeliti u dvije kategorije: 1. 2000 . Hrvatska ulazi u tu udrugu — naziv CRO-EAN. Nomenklatura je postavljena tako da u okviru pozicija postoji mogućnost dodavanja novih proizvoda tj. Europska nomenklatura artikala Na zahtjev 12 Europskih zemalja 1974 god. princip pripisivanja brojeva je slijedeći: prvi broj je sektor. one ovise o veličini pakiranja. i ona olakšava primjenu svih carinskih tarifa u procesu carinjenja. Prema različitosti proizvoda — ako ima od 1-9. Kvaliteta tvorničke izrade može se uzeti kao kvaliteta koncepcije proizvoda i kao kvaliteta proizvodnje. Grane se dijele u grupe. Kvaliteta je mjerilo uporabne vrijednosti materijala. 1977 god. SMTK vanjske trgovine ima 1312 pozicija. kvaliteta koncepcije proizvoda Kvaliteta tvorničke izrade U toku proizvodnje najvažnija je kontrola kvalitete ulaznih sirovina. * Kvaliteta koncepcije proizvoda Ima tri aspekta ili gledišta i to: 1. a one u podgrupe i pozicije. osnovana je EAN sa sjedištem u Briselu. i po njemu su svi proizvodi podijeljeni u 10 sektora. druga dva su grana.. donio je sekretarijat UN standardnu međunarodnu trgovinsku klasifikaciju gdje je konačni tekst usvojen 1968 god. Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta nekog materijala predstavlja skup svih svojstava koja utječu na uporabnu vrijednost. a ako ima od 10. Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Društvo naroda 1938 god. treće mjesto je grupa. Kvaliteta može biti vezana samo za jedno svojstvo kao najbitniju karakteristiku. kvaliteta tvorničke izrade 2. četvrto podgrupa i peto pozicija. a sektori u grane. U svibnju 1992 god. a to je 385). Briselska nomenklatura — skraćenica je SMTK — ona je obavezna pri uvozu i izvozu robe i materijala.000-100. termičke izvedbe i kontrola gotovih proizvoda. funkcionalno-eksploatacijski 3.000 spada u numeraciju EAN 13. Naš znak za zaštitu okoliša je golubica.Tehnologija materijala 36 Važna je kod carinskih tarifa i prvi put se spominje 1955 god. dizajn by SIMCo.999 spada u numeraciju EAN 8. objavilo je listu minimalne statistike vanjske trgovine. Sva ambalaža sa kodovima ( ) može se reciklirati. tehničko-tehnološki 2. a 1950 god. U EAN razlikujemo dvije vrste numeracija: EAN 8 i EAN 13 (ovu oznaku nose naši proizvodi).

tj. proizvodi kojima se bitno poboljšava kvaliteta. Čvrstoća je otpor što ga materijal pruža prema cijepanju.5. U mesu. Opip — pomoću ruku. a na starom mesu ostaje otisak prsta. Mehaničko ispitivanje je objektivno. a primjena im je pouzdanija. Ta postojanost određuje se prema sivoj skali koja ima šest krugova. Svaka vrsta robe ima drugi sustav bodovanja. a to su: • okus • miris • izgled • opip Okus . Pivo se mora pasterizirati.meso. Za ispitivane se koriste još i testovi ispitivanja ili uspoređivanja. Aparati na kojima se ispituju materijali na čvrstoću zovu se kidalice ili dinamometri. na svježem mesu se otisak prsta ne primijeti. Metode ispitivanja: • organoleptička • mehanička • fizička • kemijska • tehnološka • transportna Organoleptičko ispitivanje provode degustatori. Negativni bodovi — to je slučaj kod kave jer nju uvozimo. ima rok trajanja. a tri je proizvod velike arome. Miris je bitan kod kvarljive robe . šećera ovisno o krupnoći. proizvodi koji po sastavu. Nula je bez arome. Tu spadaju: • čvrstoća • tvrdoća • žilavost • umor materijala. Metode utvrđivanja kvalitete materijala Metode mogu biti subjektivne i objektivne. Ovisno o materijalu može se načiniti epruveta (ili uzorak za by SIMCo. Kod soli. Kod tkanina se ispituje postojanost boje. proizvodi za uporabu koji još ne postoje 2. 3. Ako je nešto 6. Izgled — tu koristimo čulo vida. Aromatičnost je vezana za vremenski period. Skup organoleptičkog ispitivanja dan je bodovanjem tj.5 — to je prihvatljivi proizvod. Aromatičnost proizvoda se određuje brojčano od 0-3.Tehnologija materijala 37 Kvalitetu proizvoda čine razni faktori. ali meso se ne smije u principu dirati prstima. Naš niti jedan proizvod ne smije imati negativne bodove. ribi nalaze se proteini (bjelančevine). Bitan je kod određivanja starosti mesa. svojstvima ili proizvodnji su novi.kod njega se određuje: • slatkost • slanost • kiselost • ljutost • gorkost Okus se određuje prema hedonističkoj skali od 0-9. kvaliteta robe se određuje bodovanjem. Okus proizvoda je dobar ako je 6. a novi proizvodi mogu biti: 1. To je subjektivna metoda pomoću ljudskih čula i osjetila. tj. koji se pri nepovoljnim uvjetima raspadaju i nastaju aminokiseline — daju specifičan miris kvarljive robe. imamo neki standard s kojim uspoređujemo ostale predmete iz te skupine. Prilikom ispitivanja čvrstoće može se ispitivati istezljivost ili izduženje materijala. 2000 . a najbolji je 9. uvozimo sirovu kavu.

tj. Elastičnost je svojstvo materijala da se prestankom djelovanja sile na njega vrati u početno stanje. Kod Rock aparata postoje dvije skale. Ako se mjeri izduženje ili istezanje. subjektivnom metodom. Otisak se vrši pomoću dijamantske piramide koja je pod kutom od 136° u vremenu od 15 sekundi. Kod Shorea se mjeri visina odskoka čeličnog bata od polimernog materijala i direktno se očitava. Žilavost materijala je otpor materijala prema udarnom opterećenju. materijal veće tvrdoće od čelika (jer se ispitivanje izvodi pomoću čelične kuglice). kazaljka na satnom mehanizmu stane i mi očitamo silu. a kod tkanine je 20×5 cm. lako lomljivi. Nije dovoljno jedno ispitivanje (najmanje pet ispitivanja). Metode za ispitivanje tvrdoće su: • BRINEL-ova (oznaka HB) • WICKERS-ova (oznaka HW) • ROCKWELL-ova (oznaka HRC) prve tri koriste se u metalnoj industriji • SHORE • POLDI • BAUMANN Brinelova metoda nema pripreme uzorka i nije bitan okoliš. Epruveta kod lima je 10×2 cm. Nakon toga izmjerimo promjer otiska i iz Brinelove skale očitamo tvrdoću materijala po Brinelu. Ako je promjer otiska u materijalu mali znači da je materijal tvrd. rastezljivost ona se izražava u % map. a ako je promjer veliki onda je materijal mekan. A i B. a da on ne pukne. Najbolja tvrdoća za gume automobila je 50-60 Shora. Dozvoljava se tvrdoća do 1. tj. Kod nas se takvo ispitivanje vrši u TOZ-u — kod olovaka. a to je utrošeni rad po jedinici površine (našeg uzorka kojeg ispitujemo). a frekvencija je broj titraja u sekundi. Uzorak materijala stavimo pod aparat i vrši se otisak čelične kuglice (promjera 2. utega ispitni materijal pukne. Umor materijala očitava se djelovanjem sile na materijal. Za određivanje treba uzeti barem pet uzoraka epruvete. tj. Wickersova metoda — stroj (sliči na mikroskop) mora biti u točno određenom položaju i na njega ne smiju djelovati nikakvi vanjski uticaji. satni mehanizam.10 mm) u vremenu od 15 sekundi. izreže se dio materijala i spusti na dno skleroskopa i u to udara čelični bat. iznad toga materijali su pretvrdi.Tehnologija materijala 38 ispitivanje) čije dimenzije su ovisne o vrsti materijala. Dijelovi kidalice su dvije štipaljke. a stroj na kojem se vrše ispitivanja naziva se skleroskop. Kod ispitivanja materijala bitna je uloga u prostoriji. Rockwellova metoda je kombinacija Wickersove i Brinelove metode. Nakon toga se mjeri promjer i tvrdoća se očita u tablici po Wickersu. Ispituje se pomoću šarpijevog bata. ali uzorak mora biti pripremljen. % rastezljivost tkanine. Jako tvrdi materijali ne mogu se ispitati pomoću Brinela. kruti su.5. by SIMCo. Do kojeg konačnog opterećenja možemo djelovati označava se kao granica zamora ili umora materijala i te granice imamo u tablicama. tj. 2000 . Kad pod uticanjem težine. Najidealnije bi bilo kad bi materijal pukao na sredini. tj. Na skali A pokazuje se tvrdoća dobivena utiskivanjem čelične kuglice (za meke materijale). ako prekid ima oštre ivice → materijal nije homogen → to se ocjenjuje organoleptičkom. Materijal je izložen mehaničkom opterećenju prije loma i tu se javljaju vibracije koje su određene amplitudom i frekvencijom. Veća tvrdoća veći odskok bata. a na skali B tvrdoća dobivena utiskivanjem dijamantnog šiljka pod kutom od 120° (za tvrde materijale. normalni uvjeti 65 % vlage i temperatura 20°C. Kod metala se izražava kao Jungov modul elastičnosti → nalazi se u tablicama. Uzorak se mora ispolirati i odmastiti. tj. Amplituda je mjerilo intenziteta vibracije. Promjer otiska se očitava preko okulara. Tvrdoća je sila ili otpor kojom se materijal opire prodiranju nekog tvrđeg materijala -sila prodiranja.000 Wickersa. Skleroskop je visok 1/2 m. utezi. Za polimerne materijale (guma) upotrebljava se Shore metoda.

5<teški. to je ne goriva komponenta. Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala prati promjene koje se događaju ako se materijal zagrije za 1°C. 2000 . a najteži osmij. 2. Kemijska svojstva materijala Kod kemijskih svojstava poznajemo: 1. Kemijsku otpornost na koroziju Uzročnici korozije mogu bit fizikalnog porijekla — tu se ubrajaju temperatura i svjetlost. manje pepela → kvalitetnije brašno veća kalorijska vrijednost. → tip brašna se određuje prema % pepela u brašnu. Maksimalna temperatura kod brašna je 120°C.25 W/mK. Osnova za gustoću je 1l vode jer ona na 4°C ima gustoću 1g/cm3. vrijede u cijelom svijetu. a to je toplina koja prođe između dvije točke od jednog cm3 u sekundi. Kod goriva je Gustoća na 15°C. Pepeo čine razne silikatne tvari. ρ određuje kvalitetu nekog materijala. a kod ulja i maziva je na 20°C. Gustoća se mjeri Bomeometrom. Služi za izražavanje kod svih tvari bez obzira na agregatno stanje. Linearno rastezanje se označava sa α. 3. Što je veća energija veza među atomima to je viša temperatura. Za kiseline i lužine se Gustoća može određivati u stupnjevima Bomea (°Be´) (map. elektrokemijskog porijekla razni by SIMCo. nakon toga se zapali i ono izgori. zatim ga sušimo (max temperatura je 100°C). piknometar je aparat za mjerenje kod ulja i maziva. 2. kristalografska svojstva. Jedinica je W/mK (wat po metar kelvinu). ne vrača se u početno stanje. a kubno ili zapreminsko sa β. 1. kemijskog porijekla — to su vlaga i razne kemikalije i soli. izvažemo ga.84 gcm-3 ≡ 66°Be´). Kod stakla je oko 1 W/mK. Elektrotehnički materijali — pogledati u prvom dijelu tehnologije materijala. 4. Toplinska vodljivost materijala je svojstvo provođenja topline. zraka 0. Aparati za mjerenje vlage u laboratoriju su kondicionometri. Iglometar služi za ispitivanje vlage na terenu. ako je temperaturna razlika 1 K. Temperatura paljenja materijala je temperatura na kojoj materijal prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo. za H2SO4 je ρ=1. granica je laki<3. Trgovačke reprize su ugovorene (dogovorene) vlage za obračune. pri tome je bitan koeficijent vođenja topline. Fizička ispitivanja 39 Gustoća je težina kubne jedinice tvari. tj. Uzmemo uzorak materijala. duraluminija 126 W/mK. Kemijski sastav Za određivanja kemijskog sastava postoje različite metode kao što su: • volumetrijska metoda • gravimetrijska metoda • spektografske metode • kromatografske metode Na bazi kemijskog sastava određuje se vlaga. On je malih dimenzija. Najlakši je litij.Tehnologija materijala Plastičnost poslije djelovanja sile zadržava oblik. Aerometar služi za mjerenje ρ. kemijski sastav kemijsku otpornost na koroziju vatrootpornost toplinsku otpornost 5. pa ga potom opet izvažemo i dobijemo koliki je udio vlage u materijalu.

5. to može biti: • atmosferska • korozija u tlu • korozija u vodi i vodenim otopinama. Kristalografska svojstva Imamo strukture: • kristalno (ionska veza kod jednakih spojeva.Tehnologija materijala 40 mikroorganizmi. 2000 . Daljnja podjela korozije je prema agresivnom mediju. Katodna zaštita je zaštita protiv korozije u tlu — zaštita za one materijale koji idu u tlo. kovalentna kod svih organskih spojeva. Korozija se može spriječiti raznim legiranjima → to je jako skupo. metalna kod metalnih spojeva može biti kubična. heksagonska i tetragonska) • amorfno (svi anorganski spojevi su amorfni) by SIMCo. Korozija se dijeli na: • kemijsku • elektrokemijsku. Vatrootpornost Svi materijali koji ne gore. razne vibracije. uticajem lutajući struja i posredstvom nemetala. Toplinska otpornost Materijali otporni na neke temperature. razni vodiči koji dovode do elektrokemijskih pojava. Azbest je mineralno vlakno. 4. kompleksni uzročnici su uvjetovani promjenom klime. Vatrostalnost je otpornost materijala do neke temperature. Podjela korozije prema eksploatacijskim uvjetima — korozija može biti uz mehaničko naprezanje. Razlikuje se vatrootpornost i vatrostalnost. on ne gori ni pri kojoj temperatura. Podjela prema površini korodiranog materijala: • površinska • lokalna • točkasta (piting) .kod automobila • inter-kristalna • opća 3.

naprezanja klizanja. Nivea. klima — može prouzročiti oštećenje robe koja se prijevozi. Npr. a prevoze se vreće i pada kiša. Tehnološka svojstva materijala Tu su dvije osnovne grupe: 1. Magnetska metoda se zasniva na svojstvima materijala i mag. Polja i tom metodom se otkrivaju greške u materijalu i mogu se ispitati feromagnetski materijali. Marka i znak proizvoda Znak proizvoda — može biti obavezan. 2. . spajanje materijala (zavarivanje. Najviše se koristi filmska. Coca Cola. obrada materijala sa skidanjem strugotina 3. Skup svih znakova čini deklaraciju (etiketu). toplinska obrada Transportna ili prijevozna svojstva materijala Materijali u prometu su izloženi raznim djelovanjima pri čemu nastaju oštećenja.. uobičajni i interni. Pri tome se koristi razvijač u obliku praha koji se kapilarnim djelovanjem uvlači u aktivnu tekućinu i pukotina ili šupljina postaju vidljive. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: zasniva se na činjenici da su tekućine velike površinske aktivnosti ili kapilarno aktivne i uvlače se u uske oku nevidljive pukotine na površini materijala i šupljine koje su u vezi sa površinom. lemljenje i zakivanje) 4. nema cerade na kamionu. obrada materijala bez skidanja strugotina 2. 4. razne vibracije. Intenzitet zraka opada po dubini prozračenog materijala. mehanička naprezanja — to su naprezanja pod uticajem vertikalnih sila. 2. Npr.Tehnologija materijala Osnovne metode defektoskopije 41 Razlikujemo četiri osnovne metode: 1. Kod Coca Cole imamo ® to je i marka i zaštitni zrak. Ta metoda služi za otkrivanje grešaka u materijalu 3. U praksi se korist frekventno područje između 1 i 25 MHz. Tvornica mora imati licencno odobrenje od matične tvornice. Jedan licencirani proizvod je samo jedan za jednu državu. Na materijale u prometu djeluju: 1. koriste se X i Y zrake. by SIMCo.. 2000 . radio ili γ grafija. Višak tekućine se ukloni te se može pukotina učiniti vidljivom na dnevnom ili ultraljubičastom svijetlu. Metoda prozračivanja: (rendgenski aparati). Metoda prozvučavanja: pronalaženje grešaka pomoću ultrazvuka gdje titraji imaju frekvenciju iznad 20 kHz. Marka proizvoda — to je ime proizvoda ili zaštićeno ime proizvoda.

Maheri u reklamiranju u Europi su Talijani. Ima nekoliko imena. a u svijetu Amerikanci. Bez obzira dali se radi o našem ili uvoznom proizvodu mora postojati deklaracija. Ne možemo odvajati robu od ambalaže. Tržna funkcija — to je roba široke potrošnje. 20 % su metali. Ambalažu možemo podijeliti na nekoliko stanovišta: • prema funkcijama • prema ambalažnom materijalu • prema oblicima • prema namjeni. Najviše zastupljena ambalaža je papir i on čini do 40 %. Razne grupe ljudi. Dva osnovna oblika ambalaže su kvadratna ili prizmatična i cilindričnog ili okruglog oblika. ide se do toga da se troši do 90 % sredstava na financiranje ambalaže. Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Materijali se dijele na glavne i pomoćne.kg) • sastav • ime. Bitan je dizajn ambalaže. timovi ljudi se bore reklamama. Ambalaža prema funkciji: • uporabna • zaštitna • tržišna • skladišno transportna. Materijali za pakiranje Pod pojmom materijala za pakiranje podrazumijeva se ambalaža. U glavne ambalažne materijale ubrajamo: • drvo • papir • metal • staklo • tekstil • plastične mase by SIMCo. Tu prvenstveno treba voditi računa kakvog je oblika ambalaža. Koriste se reciklirani — obnovljeni materijali. npr. 2000 .Tehnologija materijala 42 Deklaracija moraju biti dani osnovni podaci: • količina robe (m . tubu da dobijemo pastu). reklamna prodaja . Tokom prijevoza nastaju razna mehanička oštećenja — voditi brigu o njima. Zaštitna funkcija — štiti robu od vanjskih uticaja.. Možemo reći da više od 90 % proizvoda ima ambalažu.moramo pritisnuti ambalažu. 10 % su ostali materijali (razne kombinacije). tj. Moraju biti podaci (norme) pod kojim uvjetima je taj proizvod proizveden. skupljanje tkanine. tj. oko 30 % čine plastične mase (dobivaju se iz nafte). Pri skladištenju i transportu utječu razne statičke i dinamičke sile na robu u toku prijevoza. tube . Skladišno transportna funkcija — bitna je u toku prijevoza i skladištenja komadne robe (roba sa ambalažom). naziv robe • vlaga • npr. Kod licenciranih proizvoda lice ≡ sa originalnim proizvodom naličje − na našem jeziku. Uporabna funkcija ambalaže — uporabom ambalaže dolazimo do robe (sprej..

bačava. roba u trgovini) • transportna (krupno pakiranje) Komercijalna ambalaža — može biti: odvojiva (staklenke flaše) → povratna(naplaćuje se kaucija) → nepovratna (cijena ambalaže uračunata u cijenu pića) neodvojiva (sprej. paste) Pivo. za izradu kontejnera. kod paleta cigli). mehanička svojstva u pravcu vlakna ↓ 2. mehanička svojstva u tangencijalnom pravcu ↵ Drvo se koristi u obliku dasaka. Za to se korist smreka. miris. Svojstva drveta kao ambalažnog materijala mogu biti: • estetska (boja. tube. zagrijava se na 105°C. raznih kotura. Drvo koje dolazi kao ambalaža mora imati propisanu vlagu koja iznosi 15 %. gredice. • mehanička — jedna od bitnih karakteristika je uvjetovana vlaknastom strukturom drveta i razlikujemo tri veličine mehaničkih svojstava obzirom na građu drveta: 1. Niti palete niti kontejneri nisu ambalažni materijali. jela i bukva i to se koristi piljeno drvo koje ima prednosti i nedostatke. Drvo se usitni. sanduka. Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Drvo je jedno od najstarijih ambalažnih materijala. stavlja se u komore. finoća drveta) • fizička (Gustoća. deformacija). 2000 . Kad je paleta obavijena sa plastičnom masom (folijom) skupa sa transportnim materijalima → onda ona spada u ambalažu (npr. mehanička svojstva u radijalnom pravcu ← 3. Niti jedna transportna ambalaža više nije povratna. a prema prirodi dijeli se na: • zimzeleno • listopadno. greda za izradu paleta. ako je : • nepasterizirano (rok trajanja 8 dana) • pasterizirano (rok trajanja 45 dana) Za ambalažu je propisan standard ISO 901. Transportna ambalaža: — mogu biti za jednokratnu upotrebu i višekratnu upotrebu i to cilindričnog ili prizmatičnog oblika transportne ambalaže. Ambalaža prema namjeni: • komercijalna (sitno pakiranje. Prednosti su: • mala Gustoća • laka i jeftina obrada • lako održavanje i popravak • visoka otpornost na umor • relativno niska cijena by SIMCo. vlažnost. izvaže. Preporučuje se sušenje na zraku. 48 sati i u razlici težina prije i poslije sušenja dobije se vlaga. sjaj.Tehnologija materijala U pomoćne ambalažne materijale spadaju: • materijali za otvaranje • materijali za zatvaranje • materijali za jastučenje 43 Ambalaža prema oblicima: Spomenuti će biti kod opisa nekog glavno i pomoćnog materijala.

Furnir se proizvodi na tri načina: • rezanjem • ljuštenjem • struganjem Rezani furnir — proizvodi se rezanjem drveta u jednoj ravnini u radijalnom ili tangencijalnom smjeru. Karton je između 150 g/m2 i 400 g/m2. kukci) • drvo je zapaljiv materijal . Papir ili ambalaža od papira — čini 40 % od ukupno upotrebljavanih ambalažnih materijala. a to se radi da bi se dobila bolja mehanička i fizička svojstva. Ima izrazito dobra svojstva. čvoruge) niska otpornost na smicaje upija vlagu . by SIMCo. slame i drugih biljaka koje u sebi sadrže celulozu. drveta. konoplje ili kudjelje. kartona i ljepenke. Papir je načinjen od biljnih celuloznih vlakana koja se dobiju mehaničkim. Ljušteni furnir — proizvodi se ljuštenjem tankih listova sa trupaca koji rotiraju oko svije osi i on se koristi najčešće za proizvodnju šperploča. 97 % od ukupno proizvedenih papira u Njemačkoj je reciklirani papir. karton i ljepenka razlikuju se prema vlaknima koja su u njih ugrađena i to su: vlakna iz sjemena. Lijepljenje se vrši ukrštavanjem neparnog broja ploča furnira. Pri proizvodnji tog furnira drvo se mora pariti da omekša. Šperploče su slojevito slijepljeni i prešani drveni furnir.jer je prirodna tvar • organski nedostaci (dno mogu napasti glodavci. vlakna iz lika i vlakna iz drveta.Tehnologija materijala Nedostaci su: • • • 44 nedovoljna homogenost (kvrge. Jedino kod vina bačva mora biti do vrha puna jer ako nije dolazi do stvaranja octa.5 mm. Papir. zemljišnih knjiga. Papir se obično smatra do 150 g/m2 težine.skup. pamuka. Služi za izradu novaca. lana. Bezdrvni papir Proizvodi se od raznih vrsta celuloze i on se koristi za izradu raznovrsne ambalaže. a to su listovi debljine do 3. Papir se koristi u obliku papira. dokumenata . drvni moljci.jer je prirodna tvar Drvo se koristi u obliku furnira. 2000 . Obzirom na podjelu sirovina razlikuju se sljedeće vrste papira: • papir od krpa • bezdrvni papir • papir sa drvenjačom Papir od krpa sastoji se isključivo od vlakana pamuka. U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: • vlakna od krpa • celulozna vlakna • drvenjače • sintetička vlakna. kemijskim postupkom iz krpa. Kod svih ostalih medija u bačvama potreban je prostor zbog širenja.

Kod toga je važno dužina svojstvo i kidanja papira. dijeli se na deblji papir i tanki karton (polu karton 150 . Papir Papir je težine od 8 . Pripremljene sirovine i dodaci dolaze u mokri dio stroja koji se sastoji iz raznovrsnih sita kroz koje ulazi voda zagrijana na oko 50°C i tu se oblikuje papirnata masa sa dodacima ili bez njih. dijeli se na deblji karton i tanku ljepenku. Na izlasku iz suhog stroja papirna traka se mota na jedan valjak. masa i kvaliteta • Ljepila — da se tinta ne razlijeva (nalivpero) po papiru (papir po kojem se razlijeva tinta nema u sebi ljepila) • Boje • Ultramarin — dodaje se do 1 % ako hoćemo sasvim bijeli papir.250 g/m2 . a dodaci su: • Punila — da se povećaju mehanička svojstva. Ta papirnata masa ulazi u suhi dio stroja koji se sastoji iz valjaka kroz koje prolazi masa i vrši se oblikovanje papirnatih traka. Dužina kidanja veća je u uzdužnom smjeru u odnosu na poprečni smjer. Karton Karton je težine od 250 . /pitanje → proizvodnja papira/ Proizvodnja papira Papir se proizvodi na papirnom stroju koji se sastoji iz mokrog i suhog dijela stroja. Maksimalna širina trake papirnatih rola je 2 m. 2000 .600 g/m2. by SIMCo.150 g/m 2. Ljepenka Ljepenka je težine od 600 . valjci se mogu micati — razne debljine trake. kartoni i za izradu valovite ljepenke. Dodaci Dodaci se mogu i ne moraju dodavati. Papir se mjeri u g/m2 i prema težini može biti: • papire • kartone • ljepenke. Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Postupak dobivanja celuloze je natronski i bisulfitni.500 g/m2. Drvenjača Drvenjača se sastoji od bilo kojih vlakana biljaka koji u sebi sadrže celulozu. Svojstvo koroznosti i propusnosti na plinove ovisi o pojedinim vrstama papira. Do kraja suhog stroja nalaze se valjci prilikom prolaska kroz suhi stroj temperatura se poveća da se voda isparava. Nakon izlaska iz stroja vrši se dorada papira: • rezanje • bojanje • plastificiranje. te dužina papirne trake jednako mjerne dužine i debljine koja puca zbog vlastite težine.Tehnologija materijala 45 Papir sa drvenjačom Sadrži vrlo malo celuloze i ti papiri se koriste kao novinski papiri. Osnovne karakteristike papira Dozvoljena vlaga je od 6 -7 %. ima težinu od 500 .5000 g/m2 .

15. Val A Koriste se za ambalažu koja služi za prijevoz staklenih keramičkih proizvoda. 12.350 g/m2 . /ispit/ Vrste valovitog kartona prema visini vala: • veliki val — oznaka A visina mu je 4. Prema načinu obljepljivanja razlikujemo: • ljepenka bez obloge • ljepenka sa oblogom s jedne strane • ljepenka sa oblogom sa obje strane • peteroslojna i sedmeroslojna ljepenka. Rabe se za pakiranje predmeta koji nisu jako osjetljivi na udare. 80. 45. by SIMCo.63 mm • srednji val — oznaka C visine 3.700 g/m 2 . te raznih uređaja i aparata osjetljivih na udar. Naručuje se po brojevima. Val B Slabije ublažuju udarce. 60. Svaki vez ima broj koji označava koliko ljepenki ima u vezu. a proizvodi se uvijek u neparnom broju slojeva. Prešani papir — je karton velike gustoće i čvrstoće jednake debljine i vrlo glatke površine.000 . ali svojom težinom mogu izravnati valove. 18. Ljepenka — se pakira u vezove od 25 kg. Koristi se za izradu za omote bilježnica. Ljepenka se izrađuje u brojevima 10. Valovi ublažavaju udarce. 40. 2000 . 20. 25. ali imaju veću otpornost na pritisak pa mogu izdržati veće opterećenje po jedinici opterećene površine.68 mm • sitni val — oznaka E visine 1. 90 i 100.20 mm. Tu imamo od 4. složeni ili višeslojni papir koji ima obično tri sloja. Posebna vrsta ljepenke je valovita ljepenka koja je sastavljena od jednog ili više slojeva.Tehnologija materijala 46 Kartoni Kartoni su proizvodi krući od papira i razlikujemo obični ili jednoslojni papir težine od 200 . kao izolator u elektro industriji. Val E (sitni val) Koristi se za izradu komercijalne ambalaže. kao i ljepenke koje se koriste kod izrade knjiga. a rabe se za pakiranje izuzetno teških proizvoda. To su kutije za pakiranje prehrambenih proizvoda ili neki proizvodi u metalnoj industriji koji imaju veliku težinu. a izrađuje se u težini 200 . 50. najčešće je od tri sloja gdje je srednji sloj od recikliranog papira. fascikala.300 g/m2. 70.000 g/m2 .59 mm • mali val — oznaka B visine 2.5. gdje brojevi označuju težinu ili gramaturu. U praksi se smatraju ljepenkom sve ljepenke težine 300 . Val C najčešće se rabe u kombinaciji sa valovima A i B.

Tehnologija proizvodnje papirne ambalaže Tehnologija proizvodnje.0.100 l.Tehnologija materijala 47 Osim ovih tipova valovitih kartona nalaze se i drugi tipovi valovitih ljepenki kao: • unakrsna . /pitanje/ Proizvodnja celofana Celofan je proizvod koji nastaje kemijskom preradom celuloze. U prometu se nalaze otvorene šivene vreće sa bočnim nabojima. U normalnim uvjetima celofan je higroskopan. otvorene lijepljene vreće. Kartonske cijevi by SIMCo. papir papir. 2000 . Kartonske bačve — za prijevoz i skladištenje praškastih materijala zapremine od 10 . Troznamenkasti broj odnosi se na težinu celofana. papir . otvorene lijepljene vreće sa bočnim nabojima. a širina folije je oko 1.65 g/m2. te se stavlja između zagrijanih ploča da se površine slijepe. Lijepljenje se vrši preko valjaka i onda se suši. a između je papirna konstrukcija u obliku saća i ti kartoni su najčešće kao transportna ambalaža.platno.valovita ljepenka koja dolazi na tržište kao 5. oblik i kvaliteta komercijalne i transportne ambalaže određena je osnovnim svojstvima proizvoda koji se pakira. Od natron papira izrađuju se vrećice (komercijalna ambalaža) i vreće (transportna ambalaža) i to krojenjem.45 mm. lijepljene vreće sa rukavcem.6 slojeva natron papira. omotnice su normizirane veličine A i B i s unutrašnje strane moraju imati premazan samoljepljivi sloj koji mora odgovarati propisima o pakiranju u poštanskom prometu. spajanjem proizvedenih šablona lijepljenjem. Ljepilo je u obliku tekućine.300 mm. 6. npr. šivanjem i spajanjem spojnicama. a to su materijali sastavljeni iz nekoliko slojeva različitih materijala sjedinjenih u cjelinu lijepljenjem. te papir . a to je otopina gusta kao med koja se izvlači kroz sapnice u kadu sa sulfatnom kiselinom i ako se takvoj viskozi doda glicerin može se izvlačiti u folije i to je celofan. vreće se mogu izraditi od 2 .alufolija. U procesu kemijske prerade celuloze dobije se poluproizvod viskoza. Celofan se koristi u proizvodnji laminata.120 g/m 2. Proizvodnja ambalaže od kartona i valovitog kartona sastoji se od tri faze: • grafička obrada papira • krojenje • sastavljanje iskrojenih dijelova. šivanjem ili lijepljenjem. Razlikujemo još transportne kutije koje su od valovitog kartona nosivosti od 30 do 70 kg.karto. izradu samoljepljivih traka i u tiskarskoj industriji. lijepljene ventil vreće. Na tržištu se celofani označuju troznamenkastim brojem iza kojeg se nalazi nekoliko velikih slova i na kraju dvoznamenkasti broj. Sljepljivanje laminata može biti na više načina i to: • mokrim kaširanjem • suhim kaširanjem te kaširanje taljivim ljepilima i voskom. pa se straga lakira polimernim ili nitroceluloznim lakovima. papir . a svako slovo označava određene karakteristike. 7 slojeva i njena su svojstva po dužini i širini ista • sačasti paneli — gdje je karton načinjen od dviju ravnih papirnatih traka. Kod mokrog kaširanja ljepilo je biljnog porijekla i to se proizvode najčešće laminat. Kod suhog kaširanja ljepilo se nanosi u obliku praha. šivene ventil vreće. te specijalne vreće za specijalnu namjenu. Kažemo da je celofan celuloza koja ima debljinu folije od 0.0022 . težina je od 15 . a ima dobra svojstva te je pogodan za ambalažu. poštanske omotnice koriste celulozni papir mase 90 . Papirna ambalaža se proizvodi štancanjem papira ili kartona.

Metalna ambalaža kao metalna ambalaža koriste se: • • • • • čelični lim kositar aluminij cink olovo (samo za bačve za nuklearni otpad) Bijeli lim — je tanak čelični lim zaštićen sa obje strane tankim slojem kositra. hranu za djecu i pakiranje strategijskih zaliha. pri tome se dodaju razna otapala kojima se uklanja tinta ili štampana slova. a koriste se za praškaste i pastozne materijale. a od njega se radi komercijalna ambalaža (sve limenke. nakon toga se masa po potrebi izbjeljuje. to su šavne limenke). kapija kad se ofarba otapalo ispari. Bijeli lim se reciklira. Sve limenke moraju biti hermetički zatvorene. Kvaliteta i klasifikacija bijelog lima određuje se prema debljini sloja kositra i dijeli se u tri grupe: • teške bijele limove • lake bijele limove • lake bijele limove.600 mm. 2000 . Npr. a koriste se za ambalažu manje korodirajučih proizvoda. grije se i miješa u kašu. za njihovu izradu koristi se podcinčani lim. elektrolit je kositrova sol. ili se unutrašnja strana polira. Laki bijeli limovi — imaju sloj od 20 -30 g/m2. Srednji bijeli limovi — imaju sloj kositra od 30 -40 g/m2 i koriste se za izradu limenki za pakiranje raznih korodirajučih proizvoda. raznih boja i ulja. a debljina sloja je od 20 . kositar je anoda. suhih proizvoda. by SIMCo. U prometu se nalaze i prodajne kutije koje mogu biti složive i nesložive s obzirom na vrstu materijala. te za ukrasne kutije.Tehnologija materijala 48 — dužine od 20 do 2. Iskorištavanje i reciklaža papira Skupljanjem starih papira i njihovim sortiranjem može se vršiti recikliranje i da se papir može do 7 puta reciklirati. Teški bijeli limovi — imaju sloj kositra preko 40 g/m2 i upotrebljavaju se za izradu limenki za prehrambene proizvode. Kositar se nanosi prskanjem. Limenke Za boju (komercijalna ambalaža) nisu napravljene od bijelog lima jer mu je izrada skupa.000 mm i promjera od 10 . ili se bijeli lim može dobiti elektrolizom. Lak — je otapalo i boja kod farbe.35 g/m 2. ostaje samo tanki film boje. Galvanizacija ili elektroliza — čelik je katoda . Skupljeni papir stavlja se u miješalice sa vodom.

Polietileni . vegete.000 N/m2. paprike. stavlja se dušik (inertan. a koriste se za sve vrste tekućina.96 g/cm3. sipkih i pastoznih materijala.Tehnologija materijala 49 Podcinčani lim — je čelični lim koji ima prevlaku od cinka. Toksičnost plastičnih masa određuje se ekstrakcijom tvari iz nje i ta količina toksične tvari određuje se računski i izražava faktorom toksičnosti.025 . Također by SIMCo. ne njegove slitine. 64 i 216.92 . u mlazovima .). Mogu biti od 12.0.jogurt). šavne i bezšavne. Aluminij — je isključivo komercijalna ambalaža. U promet dolazi kao folija debljine od 0. Prekidno izduženje je do 200 %. nepropušta mirise niti prima druge. nelomljiv. Tu se koristi čisti aluminij.sol ili sprej ambalaža. mehaničku i optičku propustljivost. Aluminij ne reagira ni sa jednim prehrambenim proizvodom.0. Boce moraju imati podtlak. Plastična ambalaža Plastična ambalaža smatra se najsuvremenijim ambalažnim materijalom. vrećice od juha. bez mirisa. kemijski postojan i radna temperatura mu je od 40 -70°C.060 mm. Iznutra je čelični lim lakiran. a čvrstoća mu je 1.. Ambalaža — aero . Al + celofan. Oblici metalne ambalaže Metalne bačve — koriste se za pakiranje tekućina svih vrsta. Laminat — je od najmanje dva sloja.. One imaju veliku čvrstoću na vlak. Al + polietilen. Rabi se za proizvodnju bačvi. 35. tj. tj. raznih metalnih proizvoda. Boce su napravljene od legure Al-a (izvana moraju imati etiketu) da budu čvršće. Za razgradnju plastičnih masa potrebna je temperatura veća od 400°C. poluzatvorene (koje se koriste za pakiranje boje ljepila i raznih tehničkih masti) i zatvorene 8 koriste se za razne prehrambene proizvode. 2000 . Zapremina bačve je od 210 l. Limenke (komercijalna ambalaža) — prema konstrukciji mogu biti: otvorene. Npr. žilav. imaju zaštitu od laka.5 l) Metalne kante — su posude zapremine od 5 do 60 l. Polietilen je proziran. bojati štampati (poklopci na plastičnim čašama . Plastične mase imaju malu gustoću. dobro postojan na susjedstvo.400l. a izrađuju se iz čeličnog lima i podcinčanog lima. može se lako oblikovati.termoplasti Gustoća polietilena je od 0. a mogu biti načinjene od bijelog lima i Al folija). a mogu biti izrađene od 25 . iz zraka) pritiskom na gumb plin potiskuje materijal i on kroz rupicu izlazi van (npr. netopljivost. Prema konstrukciji metalne bačve se dijele na: • zatvorene • otvorene • poluotvorene • užebljene bačve (propisane IATA propisima za prijevoz opornih tvari zrakoplovom.

300 N/m2 i izduženje je do 550 %. ubrizgavanjem. gustoća im se kreče od 0. tj. tj. Ovisno o kalupu može se dobiti trajni oblik.91 g/cm3.9 . Služi za ambalažu prehrambenih proizvoda. Služe za proizvodnju PET ambalaža. proizvodi ga INA polimeri. čvrstoća je od 6.100 . čvrstoća se kreče od 2.4 . za jastučenje.8 mm. razni plastični zatvarači.07 g/cm3.koriste se u obliku blokova i ploča od kojih se piljenjem izrađuju postolja za tešku robu. Poliakrilati najveću primjenu imaju u izradi svjetlećih prometnih znakova te automobilskih farova. Na taj način se izrađuju sve razne moguće boce. služi kao sredstvo za zaštitu u toku transporta. Polipropileni . folije su debljine 0. ekstrudiranjem. ubrizga pod visokim tlakom u hladni kalup u kojem se masa ohladi i očvrsne. 2000 . gustoća je 1.PU . Mogu se oblikovati lijevanjem.230°C.poslije omekša → pa kažemo da ima veliku termičku postojanost i on se koristi za izradu komercijalne ambalaže.1. proziran je i ima deset puta manju toplinsku provodljivost od stakla. Metode prerade mogu se svrstati u tri skupine: 1. uređaja. METODE ZA NEPOSREDNU PROIZVODNJU AMBALAŽE gdje se primjenjuju brizganje i puhanje 2. Polistiren — spada u termoplaste.000 .2 .termoplasti — dobijaju se polimerizacijom plina propilena.600 N/m2. a koristi se za izradu i komercijalne i transportne ambalaže. a o vrsti upotrebljene mase ovisi brzina hlađenja.5 . METODA ZA PROIZVODNJU AMBALAŽE OD POLUPROIZVODA Od poluproizvoda može se oblikovati ambalaža metodom puhanja. ambalaže za prehrambene proizvode.0. Polistiren se koristi za izradu raznih el. U termičkom pogledu PVC je postojan do 78°C jer na 85°C on već omekša. te se koriste u otopini kao razne prevlake u vidu zaštite. razne čaše a obim tako dobivene ambalaže kreće se od 50-300 cm3 by SIMCo.5 %. ima visoku radnu temperaturu do 170°C . Poliakrilati PAK — to je polikondezat. METODE ZA PROIZVODNJU POLUPROIZVODA u ovu grupu ubrajaju se KALANDRIRANJE i LJEVANJE 3. PVC u trgovinu dolazi pod imenom raznih proizvođača. dobiva se polimerizacijom tekućine stirena. Obzirom na izradu razlikujemo tvrdi i meki PVC ovisno o dodacima. Najveća primjena PU je zaštita kod transportne ambalaže.05 . metodom dubokog izvalčenja ili metodom krojenja Brizganje je metoda po kojoj se plastična masa u obliku granula ili praha u dijelu stroja koji se zove cilindar rastali i kroz mali otvor u glavi stroja.6.1. Veliku primjenu ima kao materijal za stvaranje jastuka.Tehnologija materijala 50 nam služi za izradu različitih kutija kao komercijalna ambalaža i raznih bačvi kao transportna ambalaža. te za raznovrsnu ambalažu. te termooblikovanjem pri temperaturi od 200 . Metode prerade plastičnih masa Plastične mase se vrlo lako prerađuju uz mali utrošak energije i vode.7. U manjoj mjeri koriste se kao ambalžni materijali POLIURETANI .4 g/cm3. a osnovna svojstva su: gustoća mu je od 1. jako malo istezanje od 1. Polivinil klorid PVC — jedan od najstarijih polimera.0. kutija za televizore. Poliesteri — su trodimenzionalne strukture.

Spajanje pojedinh slojeva u jednu kompletnu cjelinu može se vršiti kaširanjem i ekstruzijskim laminiranjem.mlinovima gdje se ona melje . razni kalupi.razvrstavanje . soda. Tekstilna ambalaža Tekstilna ambalaža koristi se samo kao transportna ambalaža. Tu se za spajanje koriste ljepila s organskim otapalima koja brzo isparavaju te u roku od 24 sata dobijemo čvrsto vezivanje. Obično se za gornji sloj uzima lakirani celofan ili folija od plastičnih masa ili papir. Ozanka označava vrstu plastične mase od koje je ambalaža proizvedena. rataljena plastična masa se pod visokim tlakom lijeva u kalupe.stvara se granulat koji se koristi kao punilo ili mu se dodaju dodaci pa se proizvodi novi proizvod tj. by SIMCo. Prešanje . komercijalna ambalaža. Kaširanje je postupak spajanja dviju folija uz upotrebu sredstva za spajanje. gnječenje . stakleni krš koji služi kao punilo za proizvodnju nove staklene ambalaže Laminati Laminati su kombinirani materijali i relativno novi ambalažni materijali koji se sastoje od više međusobno čvrsto spojenih ambalažnih materijala u obliku folija.osjetljive na vlagu).provodi se u posebnim kalupima pod visokim pritiskom. Kod toga se kalupi najčešće sastoje od nepomičnog dijela koji se naziva MATRICA i pomičnog dijela koji se naziva PATKICA. Tom metodom najčešće se izrađuju bačve od PVC i POLIESTERA-transportna ambalaža.je obrada plastičnih masa na KALANDRIMA gdje dobijemo ploče raznih širina i debljina te raznovrsne folije koje se zagrijavanjem skupljaju.prerada. za izradu treba kremeni pjesak. ambalaža. Danas nemamo transportne staklene ambalaže. odvozi u tvornice. Redosljed slojeva u laminatima određuje se prema svojstvima robe i zahtjevima tržista. Koriste se samo biljna vlaka i to JUTA (Jutene vreće . Prema vrsti sredstva za spajanje razlikujemo tri postupka kaširanja i to su: − suhi − mokri − termički Suhi postupak se koristi za proizvodnju najkvalitetnijih laminata.to je tzv.Tehnologija materijala Puhanje .najčešće upotrebljavana metoda poslje brizganja. granulat termoplasata prelazi u talinu i oblikuje predmet. Kalandriranje . vapnenac. vrši se mljevenje.masa mora biti u obliku taline. Kalup se grije pod tlakom. Pomičnim dijelom tlači se masa za prešanje i oblikuje predmet u kalupu. Kod ove metode. potrebne se i razne puhalice. Za vanjski sloj laminata uzima se ona folija koja se može lako grafički obraditi. Težina se računa po 1 m2 Staklena ambalaža Izrada puhanjem. Staklo se skuplja. 51 Lijevanje . Prerađuje se u posebnim strojevima . Skupljanje . Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Svaka vrsta plastične mase ima svoju ozanku (slovo. 2000 . broj). Zbog nehomogenosti smjese nastaju greške kod proizvodnje i to su slabe točke Postoje tri boje (boje su metalni oksidi): − prozirna − zelena − smeđa Staklo je lomljiva roba. Svaki sloj laminata prenosi svoja dobra svojstva ovom višeslojnom ambalažnom materijalu i prikriva loša svojstva ostalih slojeva.

To je postupak po kojem se folija od termoplastične mase proizvodi postupkom ekstruzije i odmah nakon izlaska iz otvora mlaznice jos vruća nanosi na drugu foliju s kojom se tlačenjem i hlađenjem spoji. svojstvima i područjima primjene. Tu se najčešće koriste laminati celofan-polietilen.) Skin ambalaža ima sličnosti s blister ambalažom jer također ima podlogu od kartona a gornji dio je načinje od folije neke plastične mase koja je zavarena na podlgu. a između je POLISTIREN od 3 mm. celofan-aluminijska folija-polietilen (3 slojni laminat).kartona i bolikovane folije plastične mase. laminat celofan-celofan (čips. elektroizolacijski materijal.komercijalna. Roba se postavlja na donji dio. Folija se obično učvršćuje na podlogu zavarivanjem ali može i ljepljenjem ili spajalicama .08 mm. štapići) laminat celofan-polietilen (koristi se za pakiranje prehrambenih proizvoda.. dječije igračke) Strip ambalaža je ambaža namjenjena za pakiranje lijekova u obliku tableta.) Streč ambalaža sastoji se od 2 dijela .. sol) laminat poliester-polietilen (koristi se za vakuum pakovanja) Zadnja tri laminata spadaju u komercijalnu ambalažu Za izradu vodootporne transportne ambalaže koristi se laminat . igračke. Pomoćni materijali za pakiranje U pomoćne ambalažne materijale ubrajaju se sredstva za: − omatanje − označavanje by SIMCo. a donji dio je neporziran načinje od kartona ili valovite ljepenke. gornji dio je prozirna plastična ambalaža.. Oblikuje se od od dvije trake laminata gdje se između stavlja lijek i onda se termički zavari. Gornji dio se oblikuje u kalupu već na samoj robi koja se pakuje pa potpuno naliježe na kalup kao koža na tijelo. susešnog voća. jednostavna. 2000 . aluminijska folija-polietilen. kolači. praktična i funkcionalna i u nju se mogu pakirati različite vrste robe (alati. ljekovi.Tehnologija materijala 52 Mokro kaširanje provodi se ljepilima koja su topiva u vodi i isparavanjem ljepila na pogodnoj temperaturi očvršćuje se laminat. rezervni dijelovi. Ekstruzijsko laminiranje je povezivanje folija bez primjene međusloja (ljepilo je međusloj). Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža . pržene kave) laminat celofan-aluminijska folija-polietilen (podravkine juhe) laminat papir-polietilen (šećer..gornji i donju sloj je papir debljine 0. Npr. Ova ambalaža omogućuje dobru vidljivost robe sa svih strana (npr. Služi za izradu kutija ima jako dobra svojstva na mehanička naprezanja. pokriva robu kao neki mjehur i štiti je od vanjskih utjecaja. Danas se proizvodi velik broj laminata koje se međusobno razlikuju po sastavu. Na kartonu s donje strane daju se podaci i načini upotrebe te robe. Blister ambalža je jeftina. sastoji se od dva dijela.to je jeftinija ambalaža od blister ambalaže te je pogodna za pakiranje razne metalne robe (alati. Za izradu gornjeg dijela rabi se PVC ili POLIESTERSKA folija. Termno kaširanje se provodi uz korištenje ljepila koja se na određenoj temperaturi rastale i vežu dva laminata te hlađenjem očvrsnu. dobra termoizolacija te zaštita proizvoda ob bilo kakvih kemijskih utjecaja. a gornji dio se vari na podlogu tj.

raznovrsne etikete. oznake kakva se roba nalazi u ambalaži. a koriste se za jastučenje osjetljivih instrumenata − nabrani jastuci proizvode se nabiranjem valovite ljepenke po dužini vala.) by SIMCo. a koriste se za jastučenje lakših materijala − bridni jastuci se postavljaju uz ambalažu uz bridove materijala te štite od bočnih slila i povećavaju čvrstoću pri slaganju na palete − ogrlice se postavljaju na proizvod radi zaštite od djelovanja bočnih sila − podmetači se postavljaju na dno ambalaže − predlošci imaju zadaću da spriječe kretanje sitne robe u unutrašnjosti ambalaže (u bombonjerama. 2000 .Tehnologija materijala − jastučenje − zatvaranje Sredstva za omatanje: − imaju zadaću da čuvaju proizvod od utjecaja osnovne ambalaže − ili da budu kao ukrasni materijal Sredstva za označivanje: − svaka ambalaža mora imati oznake. može biti zalijepljena za ambalažu 53 Sredstva za jastučenje − imaju zadatak da spriječe mehaničko dijelovanje na robu − tu se najčešće koriste: − valovita ljepenka − plastične mase − staklena vuna − piljevina − slama − pluto ili neki drugi pogodni materijal − od valovitog kartona porizvode se različiti oblici jastuka − sastavljeni jastuci proizvode se od više komada valovitog kartona... a sastvaljanje se vrši lijepljenjem ili spajalicama − šuplji jastuci se sastoje od jedne ploče valovitog kartona koja se po duljini vala savija te se oblikuje šuplje tijelo jastuka − puni jastuci se proizvode od više slojva valovitog kartna. jaja.

Tehnologija materijala
Plastične mase − − prvi plastični jastuci pojavili su se 1950 godine tu se najčešće koriste: − polistireni - koji pripadaju skupini tvrdih materijala za jastučenje − koriste se najčešće kod raznih ambalaža telekomunikacijskih uređaja u obliku određenih oblika ili u obliku usitnjenih komadića − poliuretani - imaju veliku primjenu uz polistirene − mekani, tvrdi i polutvrdi

54

Sredstva za zatvaranje − raznolika su i ovise o vrsti ambalažnih materijala kao i o obliku ambalaže − za zatvaranje ambalaže od stakla s uskim grlom najčešće se koriste čepovi od pluta ili gume, zatim krunski zatvarači od bijelog lima − za zatvaranje posuda s većim grlom koriste se razni poklopci koji mogu biti od istog materijala kao ambalaža ili od nekog drugog materijala − samoljepljive trake, čavli, špage, trake od plastičnih masa Sredstva za otvaranje − − postoji velik broj različitih uređaja za otvaranje otvarači, vadi-čep...

Transportna ambalaža − − − djeluje kao vanjska ambalaža tj. služi za skupno pakiranje majih jedinica dva oblika: cilindrična i kvadratna ili prizmatična kod ambalaže vrsta i tip uvjetovani su transportnim razradima: 1. razrad - prijevoz na kraćim ralacijama − tu se koristi komercijalna ambalaža kao primarna 2. razred - prijevoz robe unutar zemlje cestovnim, željezničkim, zračnim, riječnim i pomorskim putevima a koristi se primarna i sekundarna ambalaža 3. razred - isključivo zračni prijevoz koji je propisan IAT propisima 4. razred - uključuje pomorski prijevoz − tu su najteži vujeti koji se postavljaju na ambalažu.

Da bi se olakašao prijevoz robe koriste se sredstva mehanizacije: PALETE i KONTEJNERI − paleta je drvena podloga - standard 800*1200 s otvorima za viljuškar, roba 1000 kg i visine 8 m obavija se termoplastičnom folijom=ambalaža − sa žičanim ogradama, zatvorena za boce plina itd. − kontejenri su sanduci kvadratnog oblika gdje je najmanja zapremina 1 m3, lako se pune i prazne − standardni i specijalni, te laki, srednji i teški − laki - 1-3 m3 − srednji 3-10 m3 − teški > 10 m3 − dužina se kreće od 1-5 m, širina do 2,5 m i visina do 2,55 m − u kopnenom prijevozu koriste se laki i srednju a u prekomorskom teški kontejneri − prema američkim normama izrađeni su ISO-668 propisi

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Pakiranje materijala za promet Pakiranje materijala je sastavni dio proizvodnje pa se ne može govoriti o proizvodnji bez minimalnog komercijalnog tj. primarnog pakiranja vlastitog proizvoda. Troškovi ambalaže i pakiranja su vrlo veliki i u prosjeku se kreću od (3-40 %) cijene bruto proizvoda. Tehnološki proces može biti: − − − − predpakiranje pakiranje u komercijalnu ili primarnu ambalažu pakiranje u sekundarnu ili transportnu ambalažu pakiranje u pomoćna sredstva

55

Pakiranje proizvoda je stavljanje u komercijalnu ambalažu u količinama koje potrošač troši u jednom navratu. − tu je posebno izražena orginalnost proizvoda te kvaliteta i kvaliteta proizvodnje − to je sastavni dio tehnološkog procesa Kod primarnog ili komercijalnog pakiranja važnu ulogu imaju proizvođači gdje se mora voditi računa o osnovnim svojstvima robe, naročito one koja je osjetljiva na vlagu. − postoje razredi zaštite od vlage sa oznakama: 0. reducirana zaštita (utjecaj kiše, tuče, poplave...) 1. standardna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač) 2. specijalna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač uz dodatak desikatora sredstva koja upijaju vlagu SILIKAGEL) Sekundarana transportna ambalaža određena je uvjetima transporta i prirodom proizvoda koji se pakira − razlikujemo: − sipka roba - koja se prevozi u otvorenim i zatvorenim transportnim sredstvima, nema ambalaže − komadna roba - otvorena i zatvorena transportna sredstva, ima ambalažu − tekuća roba - nafta i derivati te ostala tekuća roba Broj transportne klase sastoji se od dvije znamenke: prva označava način prijevoza: 1 brod, 2 željeznica, 3 cesta, 4 zrak druga označava vrstu robe: 1 komadna, 2 jednična, 3 limeni kontejner, 4 ISO kontejner, 5 puni kamion Transportni prijevoz pošte označava se znam 5, npr 56 obična paketna pošta, 58 zrakoplovna pošta. Normama su utvrđene i klase pakiranja u neku ambalažu kao specifična varijanta vanjskog pakiranja. Broj klase se sastoji od dvije znamenke. 1. označava glavnu grupu: 1. sanduk 2. povratni sanduk 3. paleta 4. paket 2. označava varijantu glavne grupe npr: 10 drveni sanduk 12 kartonska kutija 32 paleta s termoskupljajućom folijom Kod sekundarne ambalaže mora se voditi računa o oznakama rukovanja itd. Skladištenje materijala u prometu

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala

56

Skaldište u industrijskom poduzeću je mjesto (prostor) uređen za privremeno i sigurno odlaganje, pripremu i izdavanje materijala. Naziv skladište treba u prvom redu pridružiti mejstu na kojem su pohranjene velike vrijednosti i svako skladište povećava ukupne troškove poslovanja što je bitno za troškove poduzeća. Uspješno funkcioniranje skladišnih prostora je važna pretpostavka za racionalnu i efikasnu proizvodnju. Glavne komponente skladišnog prostora su: − skladišni objekti − sredstva za skladištenje i odlaganje materijala − transportna sredstva − dodatna skladišna oprema Skladišni proces podrazumijeva sljedeće aktivnosti: − iskrcaj i preuzimanje materijala − kontrola materijala − razvrstavanje − paletizacija − formiranje skladišnih jedinica − transport i odlaganje meterijala u skladištu − čuvanje i zaštita materijala − otpis i inventura materijala − pakiranje − izdvajanje − evidentiranje materijala Skladišni prostor čini ukupnu skladišnu površinu koja se dijeli na: pomoćnu i korisnu Korisna površina je ona koju zauzima naša roba ili materijal a pomoćna su prolazi ili hodnici te kancelarija skladišta. Ekonomičnost skladišta izražena je koeficjentom iskorištenja skladišne površine i to tako da se korisna površina podjeli sa ukupnom površinom. Roba na korisnu površinu može se smjestiti linijski ili u obliku riblje kosti. Pri gradnji skladišta mora se voditi raučuna o tlu (tj gdje su podzemne vode) i kuda su okrenuti prozori (okrenuti prema sjeveru - niža temperatura) i o građevnom materijalu. Najidelanija su ona skladišta koja su klimatizirana. Vrste skladišta Skladišta sa ekonomsko eksplatacijskog gledišta − − − dijele se prema obliku robe: − za rasutu robu − za komadnu robu prema prirodi robe: − za pokvarljivu robu − za nepokvarljivu robu prema podrijetlu robe: − skladišta za domaću robu − skladišta za stranu robu − skladišta za carinsku robu prema imaocu, vlasniku robe: − skladišta za vlastite potrebe − javna skladišta prema gospodarskim djelatnostima: − industrijska − poljoprivredna − trgovačka − opća skladišta prema prometnim djelatnostima: − željeznička − pristanišna
by SIMCo. 2000

− −

uređaji za klimatizaciju 2. Temperatura i vlaga u samom skladištu jednim imenom nazivamo skladišna klima. mjerni uređaji 3. cisterna..prirodnog porijekla i ona se pod utjecajem vlage mijenja) Razlikujemo tri vrste vlage: 1..) poluotvorena natkrivena ili poluotvorena (boce plina. protupožarni uređaji 4. Vage se moraju baždariti svakih 6 mjeseci od Državnog zavoda za mjeriteljstva 3.) Skladišta po pogodnosti i učestalosti robnog materijala Razlikujemo: − manipulativna skladišta u kojima se roba ne skladišti nego se obavlja prekrcajna manipulacija i razvrstavanje − skladišta u kojima se neka roba zadržava čekajući daljnu manipulaciju − prizemna skladišta su ona skladišta gdje se roba često izmjanjuje − skladišta na katu su ona gdje se roba dulje vrijeme skladišti Skladišta sa vojnog gledišta dijele se na: − tehnička skladišta: služe za čuvanje rezervi i nalaze se u sklopu tehničkih baza a mogu biti jednorodna i mješovita − tajna skladišta Oprema skladišta U opremu skladišta ubrajaju se: 1.to je višak vlage koja se izlučuje o obliku kapljica ili rose. Uređaji za klimatizaciju su automatski uređaji za reguliranje temperature i vlage u skladištu.Tehnologija materijala − unutarnja (za cestovni) Skladišta sa tehičko eksplatacijskog gledišta − razlikujemo: − − − − otvorena skladišta (ugljen. Mjerni uređaji .to su raznovrsne vage i mjerne posude. 2000 . vlaga .. Vlagu mjerimo higrometrom (ima vanjsku stranu . transportna sredstva odnosi se na zatvorena skladišta 1. Svako skladište mora imati protupožarne aparate koji se odabiru prema veličini i vrsti skladišta ovisno o robi koja se skladišti. Uređaji za gašenje požara u praksi dijele se na: − one za gašenje vodom − za gašenje kemijskim pjenama − za gašenje s CO2 − za gašenje prahom by SIMCo. relativna vlaga . max. 2.pokazuje % vodene pare u zraku 3.pokazuje koloko grama vodene pare može primiti 1 m3 na danoj temperaturi 2. police i regali 5. apsolutna vlaga .. bačve ulja i maziva) zatvorena 57 U prometu se najčešća zatvorena skladišta gdje jos spadaju i specijalna skladišta (hladnjača.

regali sastoje se od velikog broja valjnih staza sa nagibom ili bez. transportne trake. KALO može biti redovan i izavnredan Redovni KALO (određuje se svake godine . Izvanredni može biti objektivan i subjektivan Objektivan .dana se u mnogim skladištima postavljaju automatizirani regali koji se koriste raznovrsnim dizalicama i viličarima za smještaj robe na regale. Pokretni . Najvažniji uređaji u skalištu su police i regali na koje se smješta roba i oni mogi biti drveni ili metalni a danas se koristi nekoliko tipova regala: − stabilni − pokretni − protočni − prolazni Stablini .) Subjektivan . Transportna sredstva . suda ili policije) − specijalna (vrše se najčešće svaka 3 mjeseca i to za opasne tvari) Na bazi dokumentacije skladištar provodi evidenciju − viseća kartica − skladišna kartoteka − kompjuterizirana Prilikom manipulacije s robom mogu nastati težinski gubici kod roba a to je KALO (težinski gubitak kod roba). za njih nema ograničenja visine.. Dokumenti izdavanja su važni za samu organizaciju jer vrijede samo unutar organizacije 3. 2000 . viličari..krađa. Tu razlikujemo 3 vrste prijema dokumenata robe: − priznanica (prijemnica) − komisijski zapisnik − povratnica (dokument kojim skladištar prima vlastitu robu koja se vratila) 2.regali vežu se za pod skladišta i smještaju se linijski (jedan do drugoga). Razlikujemo tri načina dokumenata skladišta: 1. Otprema robe ili otpremnica koja prati robu od proizvođača do krajnjeg potrošača U skladištima se vrši popis robe u danom ternutku i to se zove inventarizacija koja može biti: − redovna ili godišnja − izvanredna (vrši se po nečijem nalogu. Kod tih regala je dobro iskorišten skladišni prostor. Dokument prijema ili prijem robe (priznanica. Ta skladišta imaju najveći koeficjent iskorištenja 5.to je propisano) javlja se kod roba koje sadrže vodu te isparavanjem vode smanjuje se težina i taj gubitak obračunava se na redovne troškove radne organizacije.dobili su naziv po tome što se na njih smješta roba tako da koja prva uđe prva izađe.to su razna kolica. npr. Prolazni . manjak by SIMCo.nastaje zbog više sile (potres. U novije vrijeme izrađuju se protočni regali koji umjesto valjnih staza imaju vodilice Protočni . razni žljebovi.Tehnologija materijala Svi protupožarni aparati moraju se kontrolirati Aparati služe samo za početno gašenje požara 4. Danas najnovija skladišta su visoko-regalna skladišta gdje su regali od poda do stropa i na njih se uvijek stavlja paletizirana roba. knvejeri Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) 58 Sva roba i svi materijali moraju imati nomenklaturne brojeve ili šifre pa skladištar mora poznavati skladišnu nomenkaturu. prijamnica) na osnovu toga skladištar prima robu. polava.

Zaštita kemijskim postupcima je raznovrsna. U tu svrhu koriste se: − izotermička prijevozna sredstva (to su dobro izolirani kontejneri) − rashladna prijevozna sredstva koja nemaju uređaj za hlađenje i hlade se ledom i drugim kemijskim izvorima hladnoće i ta sredstva mogu biti klase A za prijevoz na 5°C ako je vanjska temperatura 25°C i klasa B za prijevoz na 18°C ako je vanjska temperatura 25°C Rashladna sredstva sa vlastitim uređajem za hlađenje dijele se u tri klase: − klasa A . Kod prehrambenih proizvoda zaštita se obavlja dodavanjem konzervansa ili stablilizatora Konzervansima se sprečava razvoj mikroorganizama. kao konzervansi se koriste otpine kuhinjske soli. kalijev nitrat. octena kiselina. kod kovina zaštita od korozije . Zaštita sušenjem 4. alkohol. Zaštita pakiranjem 2. Zaštita proizvoda smrzavanjem se provodi najčešće na tunelski način na temperaturi od -20 do -40°C. Prema odredbama zakona o prijevozu opasnih tvari i prema međunarodnim sporazumima opasne tvari dijele se u sljedeće klase: klasa 1 .otrovne i infektivne tvari by SIMCo. salicilna kiselina i esteri koji djeluju bakteriocidno i fungicidno.Tehnologija materijala Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu Zaštita materijala od kvarenja usmjerena je na sprečavanje uroka kvarenja a ostvaruje se na visše načina: 1.oksidirajuće tvari klasa 6 . Također mnogo se koristi i CO2 3.za vozila koja održavaju temperaturu od -10°C do 12°C − klasa C . šećera. prouzročiti materijalnu štetu ili zagaditi okoliš. Zaštita hlađenjem. a prihvatljiva temperatura za prijevoz je od -12°C do -18°C Opasne tvari u prometu Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih svojstava mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi. Zaštita hlađenjem je postupak kojim se proizvod ohladi i tu su temperature najčešće 0°C i za pojedine vrste prehrambenih proizvoda su točno utvrđene optimalne temperature i vlaga u skladištima. U RH rukovanje i prijevoz opasnih tvari uređuje se posebnim zakonom. npr. Interfrigo je propisao zahtjeve tj.zapaljive tekućine klasa 4 .zapaljive krute tvari kalsa 5 . Zaštita kemijskim postupcima 3. max temeperature i to tako da poraste temperaure od ukracaja do iskrcaja proizvoda ne smije biti veći od 4°C.eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima klasa 2 . a nakon toga se drži u skladištima na temperaturi od -18°C.plinovi klasa 3 . 2000 . Zaštita u inertnoj atmosferi 59 2. smrzavanjem u klimatiziranim skladištima 5. U prometu ohlađenim i smrznutim proizvodima postoje specijalna prijevozna sredstva u svim vidovima prometa.prevlakama ili legiranjem. Zaštita sušenjem je postupak uklanjanja vlage 4.za vozila koja u transportu mogu održavati temperaturu po želji između -20°C i 12°C Prijevozna sredstva koja se zagrijavaju: Koriste se za skladištenje i prijevoz dubokosmrznutih proizvoda.za vozila koja održavaju temperaturu od 12°C do 0°C − klasa B .

izvanredno opasne 2. S obzirom na svojstvo toksičnosti tvari se mogu podjeliti na: − netoksične tvari . To je poznato kao Haberov zakon. malo opasne 2.umjereno toksične − oznaka (kategorija) 3 . 2000 .imaju oznaku 0 (nula) − toksične tvari koje se svrstavaju u 5 kategorija: − oznaka (kategorija) 1 .super toksične Mjerom toksičnosti smatra se minimalna smrtna doza koja se naziva letalna doza (skraćeno LD) i srednja LD je 50 (tj od 100 ljudi 50 umre).opasnim tvarima koje izravno djeluju smatraju se one koje se kemijski vežu na organizam ili nekim drugim fizikalno-biokemijskim djelovanjem izazivaju funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju. Opasne tvari svrstane su u kategorije opasnosti i tu razlikujemo 4 stupnja: 1. umjereno opasne 4. Izravno djelovanje . Stupanje toksičnog efekta razmjeran je proizvodu koncentracije toksične tvari i vremenom ekspozicije K=C*T (K . veoma opasne 3.slabotoksične − oznaka (kategorija) 2 . U prometu i proizvodnji toksičnih tvari propisima su utrđene max dopuštene koncentracije (MDC) neke tvari u zraku.korozione tvari klasa 9 . vodi ili prehrambenim proizvodima.stupanj toksičnog efekta.vrijeme).vrlo toksične − oznaka (kategorija) 4 . C .ekstremno toksične − oznaka (kategorija) 5 . Izravno djelovanje njaviše izazivaju otrovne tvari koje se u organizam unose udisanjem.koncentracija toksične tvari i T .ostale opasne tvari Djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš 60 1.mnoge opasne tvari koje se nalaze u prometu u određenim uvjetima reagiraju s kisikom ili se kemijski brzo raspadaju te mogu dati proizvode koji mogu posredno djelovati na čovjeka i okoliš Zapaljive tvari i zaštita od požara by SIMCo. Posredno djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš .radio-aktivne tvari klasa 8 . kroz usta ili resorpcijom kroz kožu.Tehnologija materijala klasa 7 .

zemni ili gradski plin. prijevozu. eksplozivnost.to su požari čvrstih tvari koje gore plamenom ili žarom (drvo. 2000 . HL3 i služe za gašenje požara klase C. Tu se ubrajaju: 1. alkoholi. Pakiranje opasnih tvari ovisi o agregatnom stanju te o klasi kojoj roba pripada Preporučuje se da se svaku opasnu tvar posebno pakira. tvari koje su u posudama pod tlakom . tvari koje u dodiru s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i oslobađaju velike količine topline ili eksplodiraju.olovni azid i živin fulminat) U prometu opasnih tvari važno je znati brzinu gorenja i brzinu širenja plamena. oksidansi 2. Npr brzina širenja benzina je 60-70*106 m/n Eksplozivne tvari u prometu određene su zakonom i tehničkim normama te mjerama zaštite od požara.požari lakih kovina koje gore jakim žarom (magnezij. razne biljen tvari. Količina opasne tvari koja izgori u jedinici vremena i po jedinici površine predstavlja brzinu gorenja. oduzimanjem oksidatora (zraka i kisika) i 3. ukrcaju. nagrizajuće djelovanje. Gašenje požara je prekidanje kemijskog procesa izgaranja gorivih tvari.. Uređaji za gašenje požara mogu se na: − gašenje vodom − gašenje kemijskom pjenom − gašenje s CO2 − gašenje prahom Uređaji za gašenje vodom služe za gašenje požara klase A. da ima posebno (zasebno) skladište.požari vrste od A do D u blizini električnih postrojenja 61 Procjena opasnosti od požara u prometu ima veliko značenje i neophodno je poznavati i nezapaljive tvari koje u određenim uvjetima mogu biti vrlo opasne. eteri. zapaljivost ili opasnost od samozapaljenja. ugljen. Brzina širenja plamena je obično 10-30 cm u sekundi i takvo širenje od 10-30 cm u sekundi naziva se laminarnim gorenjem..) − klasa D . Uređaji za gašenje prahom najčešće se nazivaju HL1. sniženjem temperature gorive tvari. metan.zagrijavanjem se šire 5. HL2. 4. Požari se mogu svrstati u 5 razreda ili klasa: − klasa A .požari zapaljivih tekućina (goriva. smole. titan i njihove slitine) − klasa E . papir itd. oduzimanjem gorive tvari od vatre 2. aluminij. masti. iskrcaju te ostalim radnjama mogu izazvati velike materijalne štete.Tehnologija materijala Zapaljive su tvari prema zakonu o prijevozu opasnih tvari svrstane u više skupina kao: − gorivi plinovi − zapaljive tekućine − čvrste tvari − zapaljive tvari − oksidansi − eksplozivi i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima Požari pri skladištenju. by SIMCo. štetnost. Požar se može gasiti 1. Napunjei su vodom u koju se dodaje natrijev bikarbonat i ampula sulfatne kiseline Uređaji za gašenje kemijskom pjenom služe za gašenje požara klase B Uređaji za gašenje s CO2 primjenjuju se za gašenje u zatvorenim prostorijama za manje površine jer imaju određeni domet. ulja te derivati nafte) − klasa C .požari plinovitih tvari (acetilen. 3. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na: otrovnost. tvari koje kemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode (kalcijev karbid (koji nije zapaljiv) + voda = acetilen). tekstil.) − klasa B . kemijski nestabilne tvari (to su inicijalni eksplozivi .

ADR 2.osnovna boja je bijela a oznake plave Označavanje opasnih tvari utvđeno je međunarodnim i nacionalnim propisima te svaka pakirna jedinica i nako transportno sredstvo kao i skladište moraju biti označeni. tekući plinovi 3. Plinovi se transportiraju u sljedećim oblicima 1. i ista je klasifikacija po RID-u Vrste i svojstva tvari prema klasama: Klasa 1. komprimirani plinovi 2. plinovi otopljeni pod tlakom by SIMCo.RID 3. dubokopothlađeni tekući plinovi 4. . .osnovna boja je bijela a slova (znaci) su crvena skupina 3. .SOLAS gdje toča 7 sadrži prijevoz opasne robe. Tu se ubrajaju: eksplozivne tvari. .IMCO 5. Međunarodna konvencija o civilnoj zračnoj plovidbi .natpis PAŽNJA ili OPREZ 62 Obavezne naljepnice za označavanje opasnih tvari su: skupina 1. tekući i otopljeni pod tlakom. Pravila europskih odredaba o međunarodnom prijevozu opasnih tereta na unutarnjim plovnim putevima . tvari koje se upotrebljavaju kod raznih pirotehničkih efekata Klasa 2. Akti svjetskog poštanskog saveza . 4.Tehnologija materijala Naprimjer: − − − za otrovne tvari skupine 1 i 2 . 2000 . Tehnička pravila i prijevozu opasnih tvari zrakoplovima . Kodeks opasnih tereta međunarodne pomorske organizacije .ADN 6. Europski sporazum od cestovnom prijevozu robe u međunarodnom prometu .plinovi Mogu biti stlačeni. .natpis OTROV za otrovne tvari skupine 4 . organizacija UN-a utemeljila je komitet za klasifikaciju i označavanje opasnih tvari i komitet stručnjaka za prijevoz opasnih tvari i za pakiranje s sjedištem u Ženevi.UPU 8. Oznake opasnosti su na listićima 74x105 mm ili 148x210 mm koje se ljepe na ambalažu ili transportno pakiranje.oznaka OTROV i znak mrtvačke glave za otrovne tvari skupine 3 . 1956 god. Propisi o međunarodnom prijevozu opasne robe željeznicom .to su tehnički podaci za siguran prijevoz opasnih tvari zračnim putem .ICAO Prijevoz opasnih tvari cestom Možemo reći da se u cestovnom prometu pridržavamo zakona o prijevozu opasnih tvari i međunarodnog ADR.osnovna boja je crna a znaci su bijeli skupina 2. Prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari postoje brojni međunarodni propisi kojima je utvrđena klasifikacija. U Hrvatskoj prijevoz opasnih tvari određuje se zakonom i međunarodnim propisima: 1. Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru . Na osnovi klasifikacije opasnih tvari i preporuka ekonomske komisije za Europu usvojeni su određeni zakoni za sve vrste prometa osim zračnog.eksplozivne tvari Eksplozivi su čvrste ili tekuće kemijske tvari i smjese koje pod pogodnim uvjetima vanjskim djelovanjem oslobađaju plinove i toplinu. Klasifikacija opasnih tvari po našem zakonu i po ADR-u je ista. način ozančavanja i uvjeti kojih se mora pridržavati tijekom prijevoza. Kod 20°C i normalnog tlaka su u plinovitom stanju. Plinovi su tvari koje na temperaturi od 50°C imaju tlak pare veći od 3 bara. . eksplozivni predmeti.osnovna boja je žuta a oznake crne skupina 4.IAT 7.

zapaljive čvrste tvari 2. Na temelju stupnja opasnosti zapaljive tekućine se podjeljene u tri skupine: skupina 1.niska osobna opasnost i niska za okoliš Klasa 7.to su zapaljive tekućine sa plamištem ispod 23°C i vrelište ime je 35°C skupina 2.radioaktivne tvari .kovino-organski spojevi (tetraetil . 2000 .one tvari čija specifična aktivnost premašuje 74 bekerela po gramu ili 0. ploče i listici (oznake) na vozililma.umjerena osobna opasnost i umjerena za okoliš − skupina 1 . C. . Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz jezgre izlaze α. .vrlo otrovne tvari koje imaju točku paljenje ispod 23°C − skupina B . a jedinica za dozu zračenja je 1 grej a odnosi se na apsorbiranu dozu u tijelu čija je masa 1 kg i by SIMCo. . samozapaljive čvrste tvari 3.vrlo opasne tvari . G Klasa 5. .anorganske tvari i kovinske soli organskih kiselina Zarazne ili infektivne tvari . Doza zračenja je količina apsorbirane enrgije po jedninci volumena. Prema ADR-u određuju se načini pakiranja. Klasa 3.zapaljive tekućine To su tvari ili smjese koje na temperaturi do 20°C i pritisku 3 bara su u tekućem stanju a plamište im je do 61°C. viruse. tvari koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive plinove Zapaljive vrste tvari klasificirane su prema ADR-u u 7 skupina i označavaju se velikim slovima abecede A.oksidirajuće tvari .opasne tvari .visoka osobna opasnost za širi okoliš − skupina 3 . obilježavanja.visoka osobna opasnost ali niska za okoliš − skupina 2 .Prema svojstvima dijele se na: − zarazne tvari sa visokim potencijalom opasnosti − ostale zarazne tvari Zarazne tvari nisu posebno imenovane ali se mogu svrstati u 4 rizične skupine: − skupina 4 . .1 zapaljivi plinovi (2-oznaka klase) − 2.manje opasne tvari su sa plamištem od 23-61°C i tu se ubrajaju plinska ulja kao goriva (nafta) Klasa 4.organske tvari koje sa vodom razvijaju otrovne plinove − skupine E . E . gljivice) koje uzrokuju bolesti ljudi i životinja.2 nezapaljivi plinovi − 2.imaju plamište ispod 23°C skupina 3.3 otrovni plinovi 63 Opasna svojstva mogu biti označena i malim slovima koja imaju određeno značenje. 1 bekerel je aktivnost radioaktivnog izvora u kojem se raspada radioaktivna jezgra u sekundi. β. .002µ kiria.to su tvari koje u dodiru sa drugim tvarima mogu uzrokovati zapljenje Klasa 6.zapaljive čvrste tvari . . D. . radij i drugi elemnti. B. torij.sadržavaju žive mikroorganizme (bakterije. χ čestice i tu spadaju naprimjer uran. Iričito se navodi da teretni prostor mora biti zaključan i radioaktivne tvari moraju se pakirati i prevoziti u ambalaži određenoj za njih. F.su organske tvari sa točkom paljenja većom od 23°C i to su spojevi koji su obogaćeni kisikom − skupina C .otrovi Prema svojstvima po ADR propisima otrovne tvari se pod rubnim brojem 2601 svrstane u sljedeće skupine: − skupina A .Tehnologija materijala Na osnovi opasnosti pri prijevozu plinovi su svrstani u 3 grupe: − 2. skladištenja.dijele se na tri skupine: 1.olovo) − skupina D .

66 jaki otrov. Prva znamenka u donjem dijelu označava glavnu opasnost. djeluju a do 60 min dolazi do razaranja − B . Ploča je podjeljena na dva dijela. Klasifikacija RID-a ista je kao kod ADR-a Glavno sjedište je u Bernu i u željezničkom prometu treba pažnju naročito kod prijevoza plinova koji mogu biti eksplozivni ili zapaljivi.A. Ukrcaj opasne robe dopušten je u posebno izrađenim uređajima koji moraju imati certifikat na vidnom mjestu. oprema za prijevozna sredstva 5. C − A .vrlo opasna tvar .opasne tvari . Kod toga još postoje i međunarodni propisi o transportu opasnih tvari. Max doze zračenja dijele se u 4 skupine a godišnja doza zračenja je od 0. Oznaka X prije znamenki u gornjem dijelu označava da je tvar higroskopna (naprimjer H2SO4). razlikuju se od glavnih što prvu oznaku (brojku) imaju 0 npr 01.to su nagrizajuće tvari koje u dodiru sa tkivom do 3 min. označavanje te ukracaja i slaganja robe na brod.djelovanje od 1 . by SIMCo. Ako su prve dvije znamenke u gornjem polju jednake znači da je glavna opasnost jako izražena npr.15 greja. koja sadrži prilog međunarodnih pravila o prijevozu opasne robe željeznicom . tvari koje onečišćuju okoliš 6.05-0. cisternama. 64 Klasa 8. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na osnovna svojstva opasne tvari koja se nalazi u njoj. bačvama a samo manji dio u posebno izrađenoj ambalaži koja je pogodna za paletizaciju.RID. Klasa 9.Tehnologija materijala označava se grej/kg.CO2 u čvrstom stanju 4. spremnicima. 0123 Prijevoz robe željeznicom Za prijevoz opasnih tvari željeznicom donesena je međunarodna konvencija o prijevozu roba željeznicom skraćenica je CIM. .različite opasne tvari U tu grupu ubrajamo: 1.korozione tvari . 55 jaki oksidans. u gornjem dijelu je broj opasnosti a u donjem dijelu je broj sa liste UN-a. 2000 . suhi led . Pri prijevozu na željezničkim vagonima kao i na pošiljkama moraju stajati listići i oznake opasnosti. azbest 3. Uz glavne listiće opasnosti stavljaju se još i dodatni listići opasnosti. B. U pomorskom prometu se opasne tvari najčešće prevoze u infuznom ili rasutom stanju.su one tvari koje u dodiru sa drugim tvarima i živim organizmima izazivaju oštećenje i uništenje. magnetizirane materijale 2.4 h a djelovanje se očituje nakon 14 dana. a druga i treća znamenka označuje dodatnu opasnost.22 označuje zapaljivu tekućinu. razni mikroorganizmi Prema ADR-u u cestovnom prometu u vozilu osim vozača mora biti suvozač i pratioc. Razlikuju se gornja i donja granica eksplozivnosti i opasni plinovi sa donjom granicom eksplozivnosti.SOLAS koja u 7 poglavlju određuje pravila za prijevoz opasnih tvari morem te način pakiranja.imaju djelovanje od 3-60 min a očituje se nakon 14 dana − C .manje opasne tvari . Svako vozilo mora imati oznaku s prednje i stražnje strane pravokutnog oblika 30x40 cm narančaste boje sa crnim rubom . Klasifikacija opasnih tvari ista je kao i kod ceste i željeznice. Opasna roba se najčešće prevozi zatvorenim kontejnerima.15 mm. Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem U pomorskom prometu vrijedi međunarodna konvencija o sigurnosti na moru . . 011. Prema stupnju opasnosti i načinu pakiranja korozione tvari se dijele u 3 grupe .

Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika (IATA) donjelo je propise za prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu. Pošiljke sa opasnim tvarima mogu se primiti i ukrcati u stranoj luci u zrakoplov koji leti prema RH samo ako pošiljalac ima potvrdu da je organiziran prihvat opasne tvari od strane osobe nakon sljetanja zrakoplova.Tehnologija materijala Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom 65 1944 godine u Chicagu je međunarodno civilno zrakoplovstvo utvrdilo 18 pravila o prijevozu opasnih tvari zrakoplovom (ICAO). Prema toplinskom stanju lakopokvarljivi proizvodi mogu biti: 1. Specifikacija pakiranja je podjeljena na 2 vrste i s obzirom na ambalažu razlikujemo unutarnju i vanjsku ambalažu. Lako pokvarljivi materijali u prometu Lakopokvarljive tvari su one koje mogu izazvati u toku prijevoza razne biološke. Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Radioaktivne tekućine se ne prevoze zrakoplovom. 2000 . Ako se u zrakoplovu prevoze opasne tvari prijevoznik je dužan obavijestiti kontrolu letenja i mistarstvo prometa i veza. mehaničke ili druge promjene. duboko smrznuti proizvodi (ispod -18°C) Za lakopokvarljive materijale temperaturni režim skladištenja je isti i za transportna sredstva u svim vidovima prometa. by SIMCo. hlađeni proizvodi 3. Najbolje razrađeni temperaturni režim za lakopokvarljive materijale ima željeznica. Opasne tvari prevoze se u teretnim zakoplovima koji moraju biti opremljeni za prijevoz opasnih tvari. smrznuti proizvodi (od -7 do -18°C) 4. kemijske. tj smanji se kvaliteta proizvoda a samim tim i upotrebna vrijednost. svježi proizvodi 2. Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom U unutarnjem prometu pošta može prenositi one opasne tvari koje su u spisku svjetske poštanske konvencije i aranžmana o poštanskim paketima.

TEHNIČKI PLINOVI Zrak Kisik Dušik * Plemeniti plinovi Ugljen dioksid * Acetilen C2H2 * Sumpor dioksid 3.nafta Dobivanje nafte Transport nafte Prerada nafte Rafinacija nafte i prerađevina Motorni benzini Petrolej Plinsko ulje Maziva Vrste materijala za podmazivanje Primjena ulja za podmazivanje: Primjena masti za podmazivanje Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Aditivi maziva i ulja Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Skladištenje tekućih goriva i maziva Plinovita goriva a) prirodna plinovita goriva i zemni plin b) Umjetna plinovita goriva 1 Pogonski plin 2 Gradski ili rasvjetni plin 3 Generatorski plin Skladištenje i transport plinovitih goriva Nuklearno gorivo Nuklearni reaktori 66 4. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kuhinjska sol . EKSPLOZIVI I BARUTI Deflagrantni eksplozivi (baruti) Crni barut Malodimni barut Jednokomponentni detonantni eksplozivi Inicijalni eksplozivi Skladištenje eksploziva by SIMCo. 2000 . DRVO I PROIZVODI OD DRVETA Osnovna svojstva i sastav drveta Kemijska prerada drveta Papir 8.natrijev klorid Soda Klorovodična ili kloridna kiselina Natrij hidroksid Sumpor Sulfatna kiselina Umjetna gnojiva Mineralna veziva Keramička roba Vatrostalni materijal Staklo i roba od stakla Sredstva za brušenje 5.Tehnologija materijala 1. GORIVA Vrste goriva * Svojstva goriva * Kruta goriva * Tekuća goriva a) Zemno ulje . POLIMERNI MATERIJALI Plastične mase Kaučuk i glina Vulkanizacija:) Izrada gumenih proizvoda: Skladištenje gumene robe: 7. VODA Ispitivanje vode Tvrdoća vode Omekšavanje vode Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se: Omekšavanje izmjenom iona Upotreba vode Otpadne vode 2. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Osnovna svojstva metala I podjela Rude metala u prirodi i njihovo značenje a) obogačivanje I priprema rude b) prerada rude Željezo a) Rad visoke peći Čelik Bakar Cink Olovo Aluminij Magnezij Berilij Titan Ispitivanje metala i legura 6.

TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Prirodna vlakna Umjetna vlakna Predivo Tkanine i odjevni predmeti Skladištenje tekstilne robe 10. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Kvaliteta norma robe Ambalaža Skladištenje 13. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: Tehnološka svojstva materijala 67 Transportna ili prijevozna svojstva materijala Marka i znak proizvoda Znak proizvoda Marka proizvoda by SIMCo. Kemijsku otpornost na koroziju Korozija se dijeli na: Katodna zaštita 3. PREHRAMBENI PROIZVODI Sastav hrane i podjela Konzerviranje prehrambenih proizvoda Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla 12. Magnetska metoda 4. MATERIJALI U PROMETU Materijali bez oblika Sipki materijali Točka kapanja Plastičnost Penetracija Materijali sa oblikom Podjela materijala u prometu Obzirom na rukovanje s materijalima Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Obzirom na svojstva materijala Obzirom na vrijednost materijala Obzirom na kvalitetu Klasifikacija materijala u prometu Univerzalna decimalna klasifikacija Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Europska nomenklatura artikala Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta tvorničke izrade * Kvaliteta koncepcije proizvoda Metode utvrđivanja kvalitete materijala Okus Aromatičnost Miris Izgled Opip Čvrstoća Tvrdoća Brinelova metoda Wickersova metoda Rockwellova Shore metoda Žilavost Umor materijala Elastičnost Plastičnost Fizička ispitivanja Gustoća Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala Temperatura paljenja materijala Toplinska vodljivost materijala Elektrotehnički materijali Kemijska svojstva materijala 1.Tehnologija materijala 9. Toplinska otpornost 5. KOŽA Vrsta kože i svojstva Štavljenje kože Skladištenje 11. Vatrootpornost 4. Metoda prozračivanja: 2. Kristalografska svojstva Osnovne metode defektoskopije 1. Metoda prozvučavanja 3. 2000 . Kemijski sastav Trgovačke reprize 2.

termoplasti Polivinil klorid PVC Polistiren Polipropileni . 2000 . Zaštita sušenjem 4. zaštita u inertnoj atmosferi Opasne tvari u prometu Djelovanje opasnih tvari na čovjeka I okoliš Prijevoz opasnih tvari Prijevoz opasnih tvari cestom Prijevoz robe željeznicom Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom Lako pokvarljivi materijali u prometu by SIMCo.PU Metode prerade plastičnih masa Brizganje Puhanje Lijevanje Kalandriranje Prešanje Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Tekstilna ambalaža Laminati Kaširanje.Tehnologija materijala Materijali za pakiranje Ambalaža prema funkciji: Uporabna funkcija ambalaže Zaštitna funkcija. Zaštita kemijskim postupcima 3. Ekstruzijsko laminiranje Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža Skin ambalaža Streč ambalaža Strip ambalaža Pomoćni materijali za pakiranje Sredstva za omatanje: Sredstva za označivanje: Sredstva za jastučenje Plastične mase Sredstva za zatvaranje Sredstva za otvaranje Pakiranje materijala za promet Skladištenje materijala u prometu Vrste skladišta Oprema skladišta Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu 1. Zaštita hlađenjem.termoplasti Poliesteri Poliakrilati PAK POLIURETANI . Tržna funkcija Skladišno transportna funkcija Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Ambalaža prema oblicima: Ambalaža prema namjeni: Komercijalna ambalaža Transportna ambalaža: Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Rezani furnir Ljušteni furnir Papir ili ambalaža od papira U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: Papir od krpa Bezdrvni papir Papir sa drvenjačom Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Drvenjača Dodaci Proizvodnja papira Papir Karton Ljepenka Osnovne karakteristike papira Kartoni Prešani papir Ljepenka Vrste valovitog kartona prema visini vala: Val A Val B Val C Val E (sitni val) Proizvodnja celofana Kartonske bačve Kartonske cijevi Iskorištavanje i reciklaža papira Metalna ambalaža Bijeli lim Limenke Lak Teški bijeli limovi Srednji bijeli limovi Laki bijeli limovi Podcinčani lim Aluminij Laminat Oblici metalne ambalaže Metalne bačve Metalne kante Limenke (komercijalna ambalaža) Ambalaža 68 Plastična ambalaža Polietileni . smrzavanjem u klimatiziranim 5. Zaštita pakiranjem 2.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful