SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI ZAGREB, Vukelićeva 4

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I

by SIMCo.

Tehnologija materijala
1. VODA

2

Čista voda je bezbojna prozračna tekućina bez boje i mirisa, a po kemijskom sastavu je prirodni spoj od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Vode u prirodi možemo podijeliti: 1 prema namjeni - vode za piće, industrijske i tehničke vode, mineralne vode 2 prema porijeklu - atmosferska ili meteorna (kišnica) voda - mekana voda jer ne sadrži otopljene minerale, neukusna je za piće, na svom putu kroz atmosferu može se onečistiti česticama prašine i otapanjem plinova...  površinska voda - stajaća ili tekuća tj. u obliku snijega ili leda na polovima, ta je voda najviše izložena zagađenju uslijed ljudskih djelatnosti u industriji i agrikulturi, pa sa rijetko može koristiti za piće bez pročišćavanja.  podzemne vode - ovisno o trajanju njihova boravka u tlu i o sastavu tla mogu imati više ili manje otopljenih mineralnih soli ili plinova, pa se tako njihova kvaliteta razlikuje. U tu vrstu voda ubrajaju se i mineralne vode te termalne vode. Ispitivanje vode Ispitivanjem vode za piće utvrđuje se njena fizička, kemijska ili bakteriološka značajka. Fizičke značajke su: gustoća vode, boja vode, temperatura vode, specifična i latentna toplina i dr. a) Gustoća vode: kao mjera uzima se destilirana voda pri +4°C normalnog atmosferskog tlaka i iznosi 100 N/dm3 (1000 kg/m3), pa se ta vrijednost upotrebljava i kao usporedna veličina gustoće za druge tvari. b) Boja vode: uzrokovana je najčešće raspadanjem organskih tvari c) Temperatura vode: je pokazatelj njezina porijekla. Za piće je najbolja voda čija je temperatura 7 i 12°C. Voda ključa pri temperaturi od 100°C pri čemu prelazi u plinovito stanje, dok se na temperaturi od 0°C smrzava prelazeći u kruto stanje. Tako se vode bez promjene svojih kemijskih svojstava može pojaviti u sva 3 agregatna stanja pri čemu se mijenja jedino gustoća. d) Specifična toplina: je ona količina topline koja je potrebna da se jediničnoj masi tvari poveća temperatura za 1°C. Voda je tvar koja ima najveću specifičnu toplinu i iznosi 4180 J/kg°C. e) Latentna toplina: je količina topline potrebna da se određenoj masi (1kg) tvari promijeni agregatno stanje, a da se pri tom ne poveća njezina temperatura. U kemijska ispitivanja ubraja se ispitivanje tvrdoća voda, a u bakteriološka ispitivanja ubrajaju se razna određivanja živih mikroorganizama u 1 ml vode. Tvrdoća vode Voda koja u sebi sadrži ione kalija, magnezija i željeza naziva se “tvrda voda”. Tvrdoću mjerimo u stupnjevima tvrdoće a može biti: a) stalna postojana ili nekarbonatna tvrdoća - nju čine soli kalija i magnezija u obliku sulfata, nitrata i silikata. b) privremena, prolazna ili karbonatna tvrdoća - nju čine bikarbonati kalcija i magnezija koje možemo ukloniti kuhanjem, jer to su nestalni spojevi. Razlikujemo njemačke, engleske i francuske stupnjeve tvrdoće. c) ukupna (zbroj prvih dviju) tvrdoća

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Omekšavanje vode

3

Voda se može omekšati uklanjanjem kalijeva iona iz otopine. To se postiže dodavanjem sode. Za kemijsko omekšavanje vode dolaze u obzir dva osnovna postupka: omekšavanje taloženjem omekšavanje izmjenom iona Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se:  termički - koristi se za smanjenje tvrdoće pomoću vruće pare ili goriva koje se grije na oko 100 °C pa dolazi do disocijacije bikarbonata.  termokemijski - služi za smanjenje tvrdoće i to uz dodavanje raznih regenata.  kemijski - najstariji način omekšavanja. Kao sredstvo za taloženje koristi se gašeno vapno ili kalcinirana soda, kaustična soda, natrij fosfat, a po potrebi druge supstancije. Omekšavanje izmjenom iona Obavlja se ionskim izmjenjivačima u kojima se nalazi izmjenjivač. To su najčešće kationski ili anionski izmjenjivači koji se mogu regenerirati. Upotreba vode Prvenstveno se koristi kao voda za piće svih živih bića, kao tehnološka, tvrda ili mekana voda, prema potrebi, postoje i otpadne vode. Voda za piće more ispunjavati sljedeće uvjete: a) da je bistra i bez mirisa b) da ne sadrži mnogo otopljenih mineralnih tvari c) da nema različitih patogenih mikroorganizama d) da je pitka Takve uvjete ispunjavaju planinske vode i to na samom izvoru. Zato se more obavezno pročišćivati voda za piće a pročišćivanje može biti: fizičko - filtracijom kemijsko - kloriranjem, ozonizacijom, pod utjecajem ultraljubičastih zraka Otpadne vode Otpadnim nazivamo one vode koje su sudjelovale u ljudskim potrebama i koje treba učinit neopasnima za ljude, životinje ili vegetaciju. S obzirom na njihovo porijeklo otpadne vode možemo podijeliti na:  gradske vode - odvode se sustavom kanala u rijeke jezera ili mora, koji u sebi sadrže kisik što razara organske nečistoće. Takvo pročišćavanje naziva se AUTOPURIFIKACIJOM. Osim te metode postoje još tri načina pročišćavanja vode: mehanički, kemijski i biološki.  mehanički: taloženje vode  kemijski: uporaba kemikalija  biološki: irigacijski postupak i umjetni biološki postupak

by SIMCo. 2000

Bez boje je. ugljen dioksid. Zajedno s gorivim plinom acetilenom stvara plamen visoke temperature pogodan za rezanje i zavarivanje metala.09 % Dobiva se frakcijskom destilacijom iz zraka. a osnovna oblast primjene mu je u sintezi amonijaka. neon. za rezanje nerđajućeg čelika. ekspanzijom ohladi. ne gori i ne potpomaže gorenje. To je plin bez boje. Boce se skladište izvan prostorija za boravak ljudi. mirisa i okusa. a može sadržavati i slučajna neočišćenja i razne mikroorganizme. u detektorima za otkrivanje pukotina. a promjenjive su ugljik dioksid. Za transport zraka kao i drugih plinova koriste se kompresori. Mjerilo za određivanje kapaciteta kompresora jest potrošnja zraka na pojedinim mjestima ili mjestima oduzimanja. u prehrambenoj industriji za pakiranje te u industriji plastičnih masa. Najčešće se upotrebljavaju helij i argon. ako zrak ohladimo ispod njegove kritične temperature možemo ga prevesti u tekuće stanje. mirisa i okusa. za pretakanje zapaljivih tekućina. pa komprimirani zrak u tehnici ima važnu ulogu kao energetski fluid. nezapaljiv ali potpomaže gorenje.8.Tehnologija materijala 2. Tehnički plinovi se razlikuju od prirodnih po načinu nastanka. Veličina centrale za kisik ovisi o broju boca u bateriji. Dušik u tekućem stanju koristi se za brzo smrzavanje hrane te hlađenje u toku transporta. dušik. pa helija i neona. sumpor dioksid i još neki. Kripton. Neon i helij se koriste za flouresecentne cijevi a argon. rotacijski. Za zrak se najčešće primjenjuje Lindeov postupak koji se temelji na tome da se plin rastezanjem. u medicini i kemijskoj industriji. a najčešće se primjenjuju: klipni. kripton i ksenon u laserskoj tehnologiji. Prelaženje plinova u tekuće stanje naziva se LIKVEFRAKCIJOM. i to kao zaštitna atmosfera. Upotrebljava se u kemijskoj industriji za dobivanje kiselina i lužina te umjetnih gnojiva. Kisik Kisik je plin koji čini 1/5 atmosfere. Stanica za kisik-centrala za kisik sastoji se od dviju baterija boca. pri sušenju.5 kg kisika pod tlakom od 150 bara. 2000 . veće ili manje suspendirane čestice prašine. acetilen. * Plemeniti plinovi U njih se ubrajaju helij. Primjena zraka najčešće je pri povišenom tlaku. Otkrio ga je 1772 g Rederford. Dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili pri elektrolizi vode. ksenon i radon nisu inertni ali su rijetki jer stvaraju niz kemijskih reakcija. Taj efekt se naziva Thomason-Jouleov efekt. Zrak služi i kao prenosioc topline. Nalaze se u atmosferi. Tekući zrak je azurnoplave boje a pri običnom tlaku i temperaturi energično vrije na -192. a otkrio ga je Lavoisier. vodena para. zavojni i turbokompresori. Dušik Dušik je kemijski element koji ulazi u sastav svih živih organizama i najrasprostranjeniji je plin na zemlji. inertni ili plemeniti plinovi.2°C. Plemeniti plinovi proizvode se u plinovitom stanju i nalaze se u čeličnim bocama pod tlakom od 15 MPa. Plinoviti dušik čuva se u čeličnim bocama pod tlakom od 150-200 bara. ksenon i radon. kripton. Osim toga primjenjuje se kao inertan plin za neke kemijske reakcije. Zrak Zrak je smjesa plinova: kisik. U raketnoj tehnici zajedno s vodikom i kerozinom sluzi kao gorivo za pogon raketa. Čuvaju se u skladištima koja su namijenjena za još neki tehnički plin. Helij i argon nisu rijetki. by SIMCo. Punjenje i čuvanje kao i transport kisika obavlja se u plinovitom stanju u čeličnim bocama od 40 l . a primjenjuje se u raznim područjima tehnike. gdje ima najviše argona. argon. Najveći dio nalazi se u atmosferi u slobodnom obliku i to 78. TEHNIČKI PLINOVI 4 U tehničke plinove ubrajaju se zrak. dušik i plemeniti plinovi nepromjenjive su komponente u zraku. kao svjetlosni izvori. a služe za stvaranje zaštitne atmosfere.

pri oksidaciji ne razvija štetne plinove za život. teži je od zraka oko 1. da nije skupa. štetan je za organizam. nalazi se i u prirodnim vodama. da u sebi ne sadrži nesagorive tvari. nije zapaljiv inertan je i nije toksičan. Zbog visoke temperature koju ima plamen acetilena. rastvara se u vodi. Čvrst ugljični dioksid upotrebljava se za hlađenje životnih namirnica u transportu. vinilacetata. bez mirisa.5 puta. ovaj plin je praktički nezamjenjiv pri rezanju metala i pri plinskom zavarivanju metala. pri čemu se od 1kg kalcijeva karbida dobiva 370 l acetilena (nove metode-krekiranje ugljikovodika. piroliza metana u smjesi s kisikom) Acetilen se upotrebljava u kemijskoj industriji kao sirovina za dobivanje vinilklorida. u industriji celuloze. za kemijske instalacije i za elektroinstalacije. etanolu i eteru. Burno se spaja s klorom i drugim halogenim elementima. već uz utjecaj svjetlosti. Na temperaturi od -10°C prelazi u tekuće stanje. Puni se u čelične boce pod tlakom od 70-100 bara i u izolirane spremnike za transport pod tlakom od 20 bara. Tekuću ugljen dioksid je bezbojna lakopokretljiva tekućina lakša od vode. Nalazi se u vulkanskim plinovima i proizvodima izgaranja.Tehnologija materijala Ugljen dioksid 5 Ugljen dioksid je anhidrid ugljične kiseline. Da bi se neka tvar mogla koristiti kao gorivo. nadražujućeg i prodornog mirisa. Ugljen dioksid je normalan proizvod izgaranja organskih tvari. GORIVA * Goriva su one tvari koje pri oksidaciji (sagorijevanju) oslobađaju određenu količinu topline što se može praktično koristiti u razne svrhe. da se može lako transportirati i skladištiti.5 bara prelazi u tekuće stanje. 3. koji se primjenjuje u svakodnevnom životu u sva 3 agregatna stanja.2 puta je teži od zraka. nije zapaljiv. vinilacetilena-koji služi za proizvodnju plastičnih masa i umjetnog kaučuka. kao sredstvo za bijeljenje ulja. mirisa i lako je zapaljiv. Acetilen je plin bez boje a pri temperaturi od 0°C i tlaku od 21. * Sumpor dioksid To je bezbojan plin. da je eksploatacija relativno laka i ekonomična. Primjenjuje se u prehrambenoj industriji. Vrste goriva Prema agregatnom stanju: KRUTA TEKUĆA PLINOVITA by SIMCo. Upotrebljava se za dobivanje drugih spojeva sumpora. Tehnički acetilen ima karakterističan miris koji potječe od fosfora. Osnovni je način dobivanja acetilena djelovanjem vode na kajive karbid. blagog kiselog okusa. a sa zrakom čini eksplozivnu smjesu. Industrijski se dobiva prženjem sulfidnih ruda. otapa se u tekućinama. 2. U normalnim uvjetima to je bezbojan plin. 2000 . On je anhidrid sumporne kiseline. Ugljični dioksid dobiva se industrijski kao proizvod izgaranja pri proizvodnji vapna. kao sredstvo za gašenje požara lakozapaljivih tekućina. mora ispunjavati određene uvjete: da se u prirodi nalazi u dovoljnim količinama. * Acetilen C2H2 To je plin bez boje.

Goriva koja koriste zrak za sagorijevanje  ZA ZRAČNO RAKETNE MOTORE  ZA KLIPNE MOTORE 2. vlaga i mineralne tvari (pepeo). U gorive sastoje ubrajaju se ugljik. pri čemu se voda u proizvodima izgaranja. vodik i sumpor.količina topline koja se oslobodi pri čemu voda ostaje u parnom stanju i zajedno s drugim proizvodima sagorijevanja odlazi u atmosferu (Oznaka Hd) Donja toplinska vrijednost goriva manja je od gornje za količinu topline koja je potrebna da se vlaga iz goriva i voda nastala pri procesu sagorijevanja vodika pretvore u parno stanje.Tehnologija materijala Prema nastanku: FOSILNA (biljna ili životinjska) MINERALNA UMJETNA Prema vrsti izvora energije: KEMIJSKA NUKLEARNA Prema svojstvima goriva: SAMOZAPALJIVA NESAMOZAPALJIVA TERMOSTABLINA TERMONESTABILNA Prema primjeni: za PEĆI I LOŽISTA BRODSKE MOTORE I LOKOMOTIVE KLIPNE MOTORE REAKTIVNE MOTORE RAKETNE MOTORE NUKLEARNE REAKTORE Goriva namijenjena za letjelice u atmosferi i izvan nje dijele se na: 1.količina topline koja se oslobodi pri potpunom sagorijevanju 1 kg krutog ili tekućeg goriva odnosno 1 Nm3 plinovitog goriva. a u negorive kisik. zajedno s njima ohladi na početnu temperaturu (Oznaka: Hg) b) donju toplinsku vrijednost goriva . Razlikujemo: a) gornju toplinsku vrijednost goriva . Toplinsku vrijednost velikog goriva možemo odrediti na više načina a najčešće se primjenjuju: by SIMCo. 2000 . TOPLINSKA VRIJEDNOST goriva je ona količina topline koje se može dobiti ori potpunom sagorijevanju jedinice količine tog goriva. dušik. Goriva koja ne koriste zrak za sagorijevanje a) TEKUĆA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna i dvokomponentna goriva b) KRUTA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna (monogoriva)  dvokomponentna (gorivo oksidator) c) ELEKTRORAKETNA I NUKLEARNA GORIVA  izvori električne energije  nuklearna goriva  termonuklearna goriva * Svojstva goriva 6 U gorivima se nalaze gorive i negorive komponente.

2-4% vlage i do 11% mineralnih primjesa.najstarije fosilno gorivo nastalo u paleozojskom razdoblju. Pritom se stvaraju i plinoviti sastojci od kojih se hlađenjem izdvaja tekući dio . 3 skupine:  masni: za proizvodnju koksa i za kovačke radove  polumasni: za pročišćivanje vode i plinova  mršavi ili suhi: antracit dobiva se vrlo kvalitetan koks Skladištenje ugljena obavlja se u hrpama prema vrstama i porijeklu. kruti ostatak je koks. Dobiveni koks sadrži 90-95% ugljika. vrij. a i za smeđi ugljen. 2. Sadrži u sebi plin (metan). jasen.najmlađe fosilno gorivo. pri čemu dolazi do termičke razgradnje. To je zagrijavanje ugljena bez pristupa zraka. dok drugi dio ostaje u plinovitom stanju. . Kameni ugljen . izračunavanje topl.Tehnologija materijala 7 1. goriva iz podataka elementarne analize. Prirodna kruta goriva a) drvo  tvrdo drvo: hrast. bukva. Lignit . 1.izgaranjem uzorka goriva u posebnim uređajima. zemljasti i smolasti ugljen. * Kruta goriva Dijelimo na :  prirodna (tvari koje nalazimo u prirodi)  vegetabilna goriva u koja se ubraja drvo  fosilna goriva koja su nastala od vegetabilnih goriva procesom mineralizacije  umjetna (dobivena preradom od prirodnih) 1. Upotrebljava se za loženje velikih kotlova Smeđi ili mrki ugljen . eksperimentalno određivanje topl. 1% vodika. Razlikujemo metalurški i plinski koks. cer  mekano drvo: bor.nastao u neozojskom razdoblju tercijarne formacije iz nižeg močvarnog bilja uz sudjelovanje četinara i palmi.najmlađa vrsta ugljena drvenaste strukture. Metalurški koks ne smije imati više od 1% sumpora. 2000 . postoje 2 vrste:   koks za visoke peći metalurški ili ljevaonički koks by SIMCo.kondenzat.5-2% kisika i dušika. Prema dubini u kojoj se nalazi razlikujemo dnevni ili površinski kop ili jamski ili dubinski kop (dnevni manje ugroženi od uništavanja). Koks se proizvodi suhom destilacijom ugljena. Umjetna kruta goriva Mogu se dobiti iz prirodnih krutih goriva mehaničkom preradom (briketi) i kemijskom preradom (koks i drveni ugljen) Briketi se dobiju iz sitnog ugljena koji nastaje provođenju i separaciji prirodnih krutih goriva.nalazi se u zemljinoj kori u slojevima i u različitim dubinama.katran i vodeni dio . vrij. vrba b) ugljen . Glavne vrste su: obični. topola. Tekući kondenzat rastavlja se na uljni dio . Suha destilacija primjenjuje se prvenstveno za kameni ugljen. Da bi se ugljeni učinili prikladnim za izgaranje moraju se podvgnuti procesima pripreme i to:     odvajanje od grubih nečistoća svrstavanje ugljena prema veličini sušenje briketiranje Treset . 2. proizvod procesa potresivanja različitog močvarnog bilja. jela.otopina različitih spojeva.

Drveni ugljen dobiva se suhom destilacijom pri niskim temperaturama iz drveta. a njena ležišta mogu se očekivati u sedimentnim slojevima u onim područjima gdje je nekada bilo more. Suha destilacija drveta je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. Polukoks je kruti ostatak koji se dobije pri suhoj destilaciji ugljena pri niskim temperaturama. Na temelju rasporeda ugljikovih atoma u molekulama nafte. U primarnu preradu ubrajaju se frakcijska destilacija nafte. a u sekundarnu:  molekularno cijepanje . a) Zemno ulje . iz ugljena bogatog isparljivim sastojcima.Cracking proces  molekularna dogradnja . 2000 .ona dobivena preradom nafte i plinova kao i proizvodi suhe destilacije krutih goriva kao što su katran i katranska ulja. potpuno sagorijevaju  sadrže vrlo malo vode  lakše se skladište  mogućnost transporta cjevovodima na veće udaljenosti Nedostaci:     laka zapaljivost i eksplozivnost sposobnost stvaranja elektrostatičkog napona otrovnost nekih tekućih goriva teško odstranjivanje emulgirane vode Prema porijeklu tekuća goriva dijelimo na: prirodna i umjetna:  prirodna . nakon prethodnih geoloških istraživanja.nafta Nafta je fluorescentno zelenkastocrna uljasta tekućina. međustanice i privatne stanice za grijanje i za katodnu zaštitu.polimerizacija i alkiliranje  molekularna pregradnja . nafta može postupno izgubiti fluidnost (tečnost). Nafta je smjesa ugljikovodika. Anorganska teorija o postanku: nafta je nastala u velikim dubinama djelovanjem pregrijane vodene pare na metalne karbide. Na putu kroz naftovod nafta se obično hladi. Prerada nafte: načini prerade dijele se na primarnu i sekundarnu preradu nafte. postoje dvije metode:  konvencionalna: sastoji se od propuštanja sumporne kiseline kroz naftu by SIMCo. Organska teorija: nafta je nastala od masti i bjelančevina biljnih i životinjskih organizama što su se zatrpani zemljom raspadali bez prisustva zraka na mjestima gdje su nekada bila mora. naftenske baze.Tehnologija materijala 8 Plinski koks proizvodi se u plinarama. Ležišta nafte pronalaze se istražnim bušotinama.izomerizacija  hidriranje Rafinacija nafte i prerađevina: provodi se radi uklanjanja onečišćenja. sustave za daljinsko upravljanje. (udarno i rotacijsko bušenje naftnih nalazišta) Transport nafte: naftovodi ‘ složene instalacije koje obuhvaćaju otpremne stanice. nafte se dijele na nafte parafinske baze.sve vrste zemnog ulja: nafta  umjetna . * Tekuća goriva Prednosti tekućih goriva nad čvrstim gorivima:  velika toplinska vrijednost  mali sadržaj štetnih tvari  dobro se miješaju sa zrakom. u pećima i komorama. Ako je temperatura tla niža od struišta nafte. a u malim količinama sadrži sumpor dušik i kisik. te pogone za održavanje. miješane baze i asfaltnu naftu Dobivanje nafte: nafta se stvarala u svim geološkim formacijama. izmjenom topline s tlom. magistralne naftovode.

najmanji cetanski broj je 45 lako D2 . Oktanska vrijednost može se povećati dodavanje izomernih spojeva. turboelisnih i raketnih motora. pri čemu se pojavljuju visoki pritisak i temperatura. Te tvari se nazivaju INHIBITORI. Najvažnije svojstvo motornog benzina je OKTANSKA VRIJEDNOST.kerozin) • goriva za mlazne motore tipa 4 s oznakom GM-4 (mješavina petroleja i benzina. Gustoća benzina kreće se od 0. 2000 .79 g/cm3 pri 15°C. Poboljšanje cetanskog broja može se postići dodavanjem etilnog nitrata ili amilnog nitrata. posebno za turbomlazne zrakoplove. lakih parafinskih ugljikovodika. Goriva za mlazne motore dijele se na: • goriva za mlazne motore tipa 1 s oznakom GM-1 (gorivo za pogon turbomlaznih. prema naglom eksplozivnom izgaranju.Tehnologija materijala  Motorni benzini solventna: sastoji se od uporabe dvaju organskih otapala 9 Benzin je smjesa oktana i heptana tj. Mlazna goriva moraju posjedovati veliku kemijsku stabilnost. Koristi se za pogon plinskih turbina svih tipova. a koristi se kao mlazno gorivo za turbomlazne motore). olefinskih i nafteinskih.68 do 0. a predstavlja čistu frakciju petroleja . kao i aromatskih. Plinsko ulje     plinsko plinsko plinsko plinsko ulje ulje ulje ulje vrlo lako D1 . Temperatura samozapaljenja u zraku za benzin iznosi 480-550°C. zato se gorivim dodaju tvari koje usporavaju stvaranje taloga. benzola i alkohola te dodavanje antidetonatora.najmanji cetanski broj je 30 teško D4 . Petrolej Petrolej je drugi derivat nafte. Temperatura smrzavanje je -30 do -120°C. by SIMCo. a to je otpornost goriva prema detonaciji.najmanji cetanski broj je 40 srednje D3 .najmanji cetanski broj je 25 Glavne značajke plinskog ulja:  gustoća 840-880 kg/m3  temperatura samozapaljenja 330-350°C  temperatura smrzavanja oko -30°C  cetanski broj  toplinska vrijednost 44000 kJ/kg ** Cetanska vrijednost je sklonost paljenju od trenutka ubrizgavanja do onog trena kad se ubrizgano gorivo upali.

za smanjenje trenja i trošenja pokretnih površina za prijenos energije.Tehnologija materijala Maziva 10 Pod mazivima podrazumijevamo tvari koje se koriste za podmazivanje tj. mineralna. uz djelovanje kisika i topline polimeriziraju i stvaraju smolaste tvari. Najbolje je ono podmazivanje kojim se postiže tekuće trenje tj. kompaundirana i sintetička.pročišćena mineralna ulja s dodatkom aditiva.mineralna ulja . Primjena ulja za podmazivanje:  motorna ulja: za podmazivanje motora s unutarnjim sagorijevanjem  cilindarska ulja: za podmazivanje cilindara  vretenska ulja: za podmazivanje lakoopterećenih ležajeva čije osovine imaju velik broj okretaja. životinjska. by SIMCo.mineralna ulja . Dodaju se radi boljeg podmazivanja ležajeva koji dolaze u dodir s vodom. Mazivost maziva je sposobnost dobrog prianjanja na metalnu ili drugu površinu tako da se s njom kemijski ne spaja. to su motorna. hidraulična i hipoidna ulja. Da se osigura efekt podmazivanja stvaranjem sloja maziva između kliznih površina moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: • dijelovi mehanizma između kojih dolazi do trenja moraju konstruktivno odgovarati jedan drugome tj. konzistentna (polučvrsta) i čvrsta. • maziva moraju imati takvu mazivost i viskoznost da stvaraju stabilan spoj pod raznim radnim uvjetima.pročišćavaju se nakon destilacije  specijalna ulja .ne pročišćavaju se nakon destilacije  rafinati . Kompaudna ulja: mineralna ulja koja sadrže 10% biljnih ili životinjskih ulja ili masti. Sintetička maziva: koriste se u zrakoplovnoj tehnici te u raketnoj i nuklearnoj. Prema porijeklu sirovina: biljna. Prema stupnju obrade mineralna maziva mogu biti:  destilati . Među maziva ubrajamo:  motorna ulja  ležišna ulja  masti  čvrsta maziva  vegetabilna ulja i masti  životinjska ulja i masti  sintetička ulja Osnovne tehnike podmazivanja i vrste podmazivanja: Mazivo koje se nalazi između kliznih površina sprečava neposredni dodir površina i ukupno trenje svodi se na relativno mali otpor. PODMAZIVANJE POD NAJVEĆIM TLAKOM . Postoji i GRANIČNO PODMAZIVANJE koje ovisi o mazivosti maziva.sila što se opire gibanju opterećenih površina koje su u međusobnom dodiru. Trenje . turbinska. Mineralna maziva: dobivaju se preradom nafte i to vakuum destilacijom ostataka nakon frakcijske destilacije nafte. 2000 . stvara kontinuirani film maziva prisilnim dovođenjem maziva među tarne površine (HIDRODINAMIČKO PODMAZIVANJE).  avionska ulja: za podmazivanje zrakoplovnih motora.potrebna su posebna ulja i maziva koja podnose visoke temperature i tlakove. dodirne površine trebaju biti jednake veličine. Biljna i životinjska maziva: su glicerini masnih kiselina. Razlikujemo trenje:  klizanja  kotrljanja  unutarnje trenje fluida Vrste materijala za podmazivanje Prema agregatnom stanju maziva se dijele na: tekuća.

Sadržaj aditiva u uljima kreće se do 3%. Aditivi maziva i ulja Aditivi se dodaju uljima i mastima radi poboljšanja jedne od fizičko-kemijskih značajki ulja. 50 ili 100°C.  grafit . Kod mazivih ulja talište je identično struištu. Takva ulja tada se nazivaju LEGIRANA ULJA.86 i 0. Plamtište i gorište ulja . Boja mazivih ulja .koriste se za površine s povišenom radnom temperaturom do 120°C  litijeve masti . Viskozitet ulja ovisi o njegovoj temperaturi pa se zbog eksploatacijskih uvjeta viskozitet izražava pri 20. koriste se masti.Tehnologija materijala   ulja za diferencijale: za podmazivanje diferencijala i prijenosnika transformatorska ulja: za punjenje električnih transformatora. Stabilan je do 400°C  molibden . 2000 .95 g/cm3. Isto tako razlikuju se po boji i ulja dobivena iz nafte. Koristi se fino samljeven i pomiješan s mineralnim ili sintetičkim uljem ili mastima. struište i točka zamućivanja .za rad motora ulje mora imati konstantnu gustoću kako ne bi došlo do suhog trenja. Gorište je za 10 do 20°C više od plamišta. Destilirana ulja su bezbojna.primjena u svim područjima tehnike.upotrebljava se u koloidnom obliku. Broj emulgacije ulja .sličan je grafitu.ispituje se na temperaturi od 20°C i kreće se između 0.njime je definirana brzina izdvajanja ulja iz vodene emulzije Broj taloženja ulja .služe za podmazivanje uređaja i dijelova izloženih visokom tlaku i povišenim temperaturama. Talište. Masti su polučvrste ili čvrste smjese metalnih sapuna i mineralnih ulja.radna temperatura od -55 do 300°C  čvrsta maziva . Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Gustoća ulja i maziva .disulfat . Prema načinu djelovanja aditivi se dijele na:  one koju poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja  one koji povećavaju stabilnost ulja by SIMCo.je mjera za količinu mehaničkih onečišćenja u ulju. Radna temperatura od -50 do 150°C  aluminijske masti  barijeve masti  sintetičke masti . Eksploatacijom ulja mijenjaju boju napredovanjem procesa oksidacije. Nanose se u obliku paste.sirova nafta je tamne boje koja se od nalazišta do nalazišta razlikuje. do tamnocrvene boje. žuta. ali je mekši i ima manji koeificjent trenja. 11 Primjena masti za podmazivanje: Za podmazivanje tarnih površina na kojima se ne zadržava tekuće mazivo. praha ili briketa.za podmazivanje površina radne temperature od -15 do 80°C  natrijeve masti .temperatura pri kojoj kruta tvar prelazi u tekuću fazu naziva se talište.  kalijeve masti .plamtište je temperatura pri kojoj se pare ispitivanog ulja pri zagrijavanju zapale kad dođu u dodir s iskrom ili plamenom. Točka zamućivanja je ona temperatura pri kojoj se hlađenjem ulja pokaže prvo zamućivanje. Viskozitet mazivih ulja i indeks viskoziteta . Gorište je ona temperatura pri kojoj se razvije toliko para ulja da u dodiru s iskrom ulje nastavi gorjeti.

tretiranje supstancijama koje suše. dušik i ugljični dioksid.38 MJ/Nm3.1. i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte a to je najčešće zemni plin. te kao pogonsko gorivo za plinske motore.. Prirodna su nastala od raznih organskih tvari. Zemni plin s više od 60 g/m3 tekućih ugljikovodika naziva se vlažnim a onaj s manjim sadržajem suhi. amini. Po kemijskom sastavu to su spojevi klora. vodeni plin. propan.dodaju se uljima za ležajeve radi zaštite metalnih dijelova od kiselih sastojaka u uljima. Gustoća zemnog plina kreće se od 0. za loženje u industrijskim pećima i kotlovskim postrojenjima. Aditivi za poboljšanje oksidacijske sposobnosti . Za dehidraciju zemnog plina koriste se 4 metode: kompresija. ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin. pa se vijek trajanja ulja produljuje. Dodavanjem inhibitora usporava se proces oksidacije. Prije dostavljanja zemnog plina potrošačima on se mora pročistiti od neželjenih sastojaka. a) Prirodna plinovita goriva i zemni plin . sumporvodik.(inhibitori) dodaju se radi sprečavanja proces oksidacije. Plinovita goriva Plinovita goriva upotrebljavaju se u industrijskoj proizvodnji. natrijev sulfat.5000 m i većim. Rukovanje s njima mora biti pažljivo i savjesno. etan.(EP aditivi) koriste se za hipoidne zupčanike koji rade pod vrlo visokim tlakovima. Skladištenje tekućih goriva i maziva Tekuća goriva čuvaju metalnim buradima ili spremnicima raznih veličina na otvorenom prostoru ili pod zemljom. Kao detergentni aditivi koriste se aluminijev naftenat. Takvi aditivi dodaju se samo parafinskim uljima.dodaju se uljima radi smanjenja čađi i taloga na dijelovima motora. Vlažni zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan).nalaze se na mjestima gdje ima nafte na dubini od 3000 . generatorski plin. sumpora i fosfora..55 . by SIMCo. Aditivi za povišenje indeksa viskoznosti . Prednosti plinovitih goriva u odnosu na kruta i tekuća su:  pri izgaranju nema pepela  dobro se miješaju sa zrakom  postiže se bolje iskorištenje topline  duljina plinskog plamena može se regulirati  plinska ložišta su čista  rukovanje plinovitim gorivima je lako Prema porijeklu možemo ih podijeliti na umjetna i prirodna plinovita goriva.20 g/cm3. daleko od naseljenih mjesta. kalcijev __________ . U umjetna ubrajamo: pogonski plin.Tehnologija materijala Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja: 12 Aditivi za visoke tlakove . Aditivi protiv pjenjenja Aditivi za poboljšanje mazivosti Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Detergentni aditivi . a toplinska moć od 34 MJ/Nm3 . Skladišta moraju imati ispravne električne instalacije te dovoljno aparata za gašenje požara. fenoli ili olefini. butan i nešto tekućih ugljikovodika uz nepoželjne sastojke vode.(impruveri) po kemijskom sastavu su viskozne polimerne supstancije koje su ovisno o temperaturi koloidno ili molekularno rastvorene u ulju. apsorpcija i smrzavanje. Aditivi koji snizuju točku struišta .(depresori) poboljšavaju svojstva ulja na niskim temperaturama. Po kemijskom sastavu to su metaloorganski spojevi. Osnovni sastojci su im: metan. Dodaju se samo baznim uljima. Antikorozijski aditivi . gradski ili rasvjetni plin. 2000 .

koristi se uglavnom za skladištenje gradskog plina b) suhe plinospreme c) visokotlačne plinospreme Za skladištenje tekućih naftnih plinova upotrebljavaju se spremnici koji mogu biti ležeći ili stojeći. metan (do 34%).dobiva se ako se preko užarenog koksa pušta vruća vodena para Generatorski plin je zapaljiv. dušik (oko 2%). 2. Skladištenje i transport plinovitih goriva Skladištenje se obavlja u tri vrste spremnika: a) vodene plinospreme .Gradski plin se proizvodi i u tekućih goriva i to na 2 načina:  rasplinjavanjem tekućih goriva na normalnim tlakovima i niskim temp.Tehnologija materijala b) Umjetna plinovita goriva 13 1. teški ugljikovodici (do 4%).8 . 2000 . Tekući plinovi dobivaju se obično kao sporedni produkti i to:  pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafte  u proizvodnji tekućih goriva iz ugljena  pri suhoj destilaciji mrkog i kamenog ugljena  u proizvodnji koksa Transportiraju se u čeličnim bocama pod tlakom u tekućem stanju u cisternama. Gradski ili rasvjetni plin Proizvodi se u plinarama i ugljena suhom destilacijom. Koristi se kao pogonsko gorivo za SUS motore. ugljik monoksid (oko 8%). Ima sljedeći sastav: vodik (oko 50%). cilindrični ili okrugli. ugljik dioksid (oko 2%). by SIMCo. zagušljiv i otrovan. a koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutrašnjim sagorijevanjem na raznim vozilima (kamioni). nepotpunim izgaranjem  miješani plin .dobiva se ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para  vodeni plin . To otrovan plin zbog sadržaja ugljičnog monoksida i neugodno miriši.8 bara i pri temperaturi okoliša prelazi u tekuće stanje. te za stacionarne motore na riječnim brodovima.  procesom krekiranja 3.dobiva se pri izgaranju krutih goriva s nedovoljnom količinom zraka. Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim sagorijevanjem krutih goriva i redukcijom produkata izgaranja u posebnim pećima tzv. Tekući plinovi transportiraju se u cisternama cilindričnog oblika koje su pričvršćene za pokretna postolja. generatorima. Pogonski plin Pogonski plin ili tekući plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima od 0. S obzirom na kemijski sastav i način dobivanja generatorske plinove dijelimo u 3 vrste:  obični .

ona se može praktički iskorištavati samo iz malog broja elemenata. kemijske promjene na robi. grafita ili kakvog lakog materijala) c) reflektora koji opkoljuje jezgru d) rashladnog uređaja e) kontrolnih šipki Prema brzini odvijanja lančane reakcije (energija/brzina neutrona) dijelimo ih na:  termalne  intermedijarne  brze Prema primjeni moderatora. Kuhinjska sol . Nuklearno gorivo je tvar koja podliježe fisijskoj ili fuzijskoj lančanoj reakciji i pritom oslobađa energiju atomske jezgre. Za sada se u tehničke svrhe koristi samo energija fisije. Veći dio proizvoda ubraja se u bazne proizvode kemije koji služe kao reprodukcijski materijal za kemijsku i druge industrije. Nuklearno gorivo blaže se zaštitnom košuljicom da bi se spriječilo izbivanje fisijskih produkata korozija i rasipanje goriva.. u nekim slanim izvorima ili kao kamena sol u podzemnim naslagama. spajanju jezgara (FUZIJA) i pri spontanom radioaktivnom raspadu nestabilnih atomskih jezgara (ZRAČENJE). Pojam primjene nuklearne energije obuhvaća svako iskorištavanje energije koja potječe iz jezgre atoma. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kemijska industrija obuhvaća dio proizvodnog proces. nazvana i atomska energija je energija koja se oslobađa pri procesima transmutacije atomskih jezgara. koja se sastoji od nuklearnog goriva b) moderatora (obične ili teške vode. rashladnom sredstvu i namjeni:  heterogeni  homogeni 4. Premda se nuklearna energija nalazi pohranjena u jezgrama svakog elementa. U prirodi postoji samo jedan element . Iz prirodnih nalazišta dobiva se na 3 načina: by SIMCo.natrijev klorid Kuhinjska sol raširena je sol u prirodi. grafit.Tehnologija materijala Nuklearno gorivo 14 Nuklearna energija. U tu svrhu upotrebljavaju se legure aluminija. Nuklearni reaktori Nuklearni reaktor je uređaj u kojem se obavlja kontrolirana lančana reakcija fisije radi dobivanja energije i neutronskog fluksa potrebnog za proizvodnju umjetnih radioaktivnih izotopa i za ispitivanje materijala. neophodna je za život organizama.. Nuklearni reaktor sastavljen je od: a) jezgre reaktora. Nuklearna energija se oslobađa pri cijepanju jezgre (FISIJA).uran koji spontano podliježe fisijskoj lančanoj reakciji. nerđajući čelik. kojima se stvara nova upotrebna vrijednost. a nalazi se u morskoj vodi (2-4%). 2000 .

Pojavljuju se i specijalne vrste soli: jodirana sol i denaturirana sol Soda Soda ili natrij karbonat. Danas se dobiva industrijski na dva načina: Leblancovim i Solvayjevim postupkom. u medicini za liječenje nekih kožnih bolesti. keramici. Velike količine kloridne kiseline upotrebljavaju se u industriji organskih i anorganskih kemikalija. Natrij hidroksid Natrij hidroksid je kristalna bijela krutina koja u prisutnosti vrlo malih količina primjesa poprima sivu boju. natrijeva sulfata. voda i ugljik dioksid.19 g/cm3. natrijeva lužina. metalurgiji. Na tržištu se razlikuju dvije vrste sode:  kalcinirana soda  kristalna soda Klorovodična ili kloridna kiselina Klorovodik je bezbojan plin oštra mirisa koji se jako dimi u dodiru s vlažnim zrakom. za vulkanizaciju guma te za dobivanje drugih sumpornih spojeva. amonijak. by SIMCo. Sirovine za Solvayjev postupak: kuhinjska sol. za proizvodnju sumporne kiseline. Natrij hidroksid pojavljuje se u industriji u oblici vodene otopine tj.Tehnologija materijala a) rudarskim kopanje dobivaju se blokovi soli b) naslage kamene soli otapaju se do zasićenja i isparavanjem se sol kristalizira c) isparavanjem morske vode u solanama 15 Troši se za konzerviranje mesa i ribe.05% i može se lako dobiti. 2000 . ugljen i vapnenac.. Soda se upotrebljava za pranje u domaćinstvu. te u proizvodnji stakla. Sumpor se pojavljuje u više alotropskih modifikacija od kojih je najvažniji ranski i monoklinski sumpor. solne kiseline i drugih kemikalija. Sirovine za Leblancov postupak: kuhinjska sol.. crnog baruta. Sumpor se upotrebljava u poljoprivredi kao sredstvo protiv biljnih štetočina. za proizvodnju sode. Sumpor U zemljinoj kori ga ima 0. sulfatna kiselina.. gustoće 1. klora. a ubraja se u jake kiseline. U prirodi se pojavljuje u dva tipa slobodnog sumpora:  sedimentni tip ili gipsani  vulkanski tip Sumpor se također pojavljuje u mnogim sulfidnim i sulfatnim rudama. Dobiva se elektrolizom vodene otopine kuhinjske soli. Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na natrij klorid tako da se prvo dobiva plin koji se uvodi u vodu. uz natrije klorid najvažnija je natrijeva sol. Glavni potrošač natrij hidroksida je kemijska industrija u kojoj NaOH služi kao najvažniji i najjeftiniji kemijski reagens za postizanje željene bazičnosti u reakcijskim smjesama. Trgovačko ime joj je kaustična soda. kao sredstvo za neutralizaciju. Vodena otopina klorovodika naziva se klorovodičnom ili kloridnom kiselinom. natrijeve lužine.. za uklanjanje metalnih oksida s površine metala.

Industrijski ona se proizvodi na 2 osnovna načina:  postupkom olovnih komora  kontaktnim postupkom Postupak olovnih komora zahtijeva:  peć za prženje pirita  glowerov toranj  olovne komore  gay-lussacov toranj  pomoćne uređaje (Sulfatna kiselina dobivena postupkom olovnih komora je više ili manje onečišćena. bezbojna uljasta tekućina. pa ih razara i pougljenjuje.sadržava . amonij nitrat. gustoće 1.3 vrste: građevinski. Hidraulična veziva: Najvažniji građevinski materijal je cement. regulatori vezanja. sposobni da na zraku ili pod vodom otvrdnu. U dodiru s organskim tvarima djeluje istodobno oksidirajuće i dehidrirajuće. aeranti. glanberova sol. Upotrebljavaju se radi povećanja prinosa i poboljšanja kvalitete biljnih proizvoda  jednostavna umjetna gnojiva:  dušična (urea. by SIMCo. Tim postupkom dobiju se 2 kiseline: slabija-komorna i jača-komorna) Kontaktni postupka dobivanja sulfatne kiseline obuhvaća 2 faze rada:  katalitičku oksidaciju sumpornog dioksida u sumporni trioksid  apsorpciju sumpornog trioksida Soli sulfatne kiseline nazivaju se SULFATIMA. bakreni sulfat).Tehnologija materijala Sulfatna kiselina 16 Sulfatna kiselina je jaka dvobazična kiselina.84 g/cm3 pri 15°C. dodaju se i dodaci: hidraulični dodaci. Zračna veziva: kao sirovina za dobivanje vapna koristi se vapnenac. Da bi se postigla bolja svojstva cementa. a postao je i sirovina za izradu betona. zaptivači. Umjetna gnojiva  proizvodi koji sadrže sastojke neophodne za razvoj biljaka. amonijev i aluminijev sulfat i stipse (alauni). sredstva protiv smrzavanja. zelena galica. Tu se ubrajaju vapno. Gips . a u tlu su deficitarni. to je kalij karbonat s većim ili manjim količinama raznih primjesa. kompleksna gnojiva) Mineralna veziva Pod vezivima u građevinarstvu podrazumijevamo materijale koji izmiješani s vodom daju kašastu ili plastičnu masu. Vezivni građevinski materijal dijelimo na: a) Zračna veziva koja otvrdnjena nisu otporna prema djelovanju vode. 2000 . a najpoznatiji su: modra galica (plavi kamen. kalij sulfat. Vrlo je hidroskopna i brzo uvlači vlagu iz zraka. amonij sulfat i amonijak)  fosforna (superfosfat)  kalijeva (kalij klorid. gips i ilovača (vrlo se rijetko upotrebljava) b) Hidraulična veziva nakon otvrdnjavanja otporna su na vodu i tu ubrajamo sve vrste cementa. plastifikatori. estrih i modelarski alabaster gips.

Tehnologija materijala Keramička roba 17 Pod keramikom podrazumijeva se glineni proizvodi koji se dobiju modeliranjem. boksit i kvarit.postoji tvrdi i mekani porculan Vatrostalni materijal Vatrostalnost znači osobinu nekog materijala da se na visokim temperaturama ne istopi i ne omekša. dolomit.na prijelomu je zemljasta. Sirovine za izradu keramičke robe dijelimo na:  plastične sirovine (glina)  neplastične sirovine (kremeni pijesak.. 2000 . amorfna. a sekundarna ilovača. a) porozna keramička roba . propušta plinove i tekućine i upija ih. šuplje i optičko staklo)  olovna stakla (optička i kristalna stakla)  aluminijborsilikatna stakla (kemijska i vatrostalna stakla)  specijalna stakla by SIMCo.opeke d) magnezitni i dolomitni vatrostalni materijali e) čisti grafit f) opeke od koksa g) simensit Staklo i roba od stakla Staklo je čvrsta.vrsta gline koja nije plastična. fajans i majolika. vapnenac) Glina je nastala raspadanjem stijena što sadrže alumosilikat.upotrebljava se za proizvodnju opeke i crijepa c) uma .na prijelomu je sjajna. oješčar. feldspat. terakota i lončarska roba b) neporozna keramička roba . Za izradu vatrostalnog materijala koriste se uglavnom: vatrostalne gline i kaolin. 5 faza tehnološkog procesa izrade keramičke robe:  priprema sirovina  oblikovanje predmeta  sušenje (120°C)  pečenje  ocakljivanje Keramička roba može se podijeliti prema nekim značajkama u dvije skupine: poroznu i neporoznu. Kemijskom sastavu:  natrijevo-kalcijevo staklo (stakla za prozore. sušenjem i pečenjem plastičnog tijesta gline.. Staklo se može podijeliti prema: 1. azbest. Najpoznatiji proizvodi su: kamenština (bijela i obična) i porculan (sirovina porculana je fina vrst bijele gline koja se naziva kaolin) . pa se ne koristi u industriji keramike d) laporac (laporovita glina) . kaolin (porculanska zemlja). Primarna glina je npr.vrlo je plastična i vatrostalna b) ilovača .najpoznatiji vatrostalni materijal b) boksitni vatrostalni materijal c) silika ili dinas . a oblik zadržava i nakon sušenja i pečenja. Obuhvaća sljedeće predmete: kamenina. U prometu se pojavljuju sljedeći vatrostlani materijali: a) šamot . boce. Sekundarna glina svrstava se u 4 skupine: a) grnčarska (lončarska) glina . Prema postanku dijeli se na primarnu i sekundarnu. magnezit.koristi se u industriji portlnad-cementa Najvažnije svojstvo gline je njezina plastičnost: to je svojstvo gline da se s vodom stvara tjestasta masa koja se može oblikovati. prozirna tvrda mineralna talina. nepropustljiva za plinove i tekućine. ručnim ili industrijskim načinom.

)  ambalažno staklo (boce za alkoholna i bezalkoholna pića)  rasvjetno staklo  tehničko staklo (stakla za mikroskope) 3. 2000 . vrčevi.Tehnologija materijala 2. boce. vapnenac. alumnij oksid. stakleni krš i specijalni dodaci. Glavne ili osnovne sirovine su: kremeni pijesak. Načinu izrade i namjeni:       razna stakla (za prozore. Šuplje staklo:  trgovačko staklo (čaše. Specijalne     staklene izrađevine: laboratorijska stakla vatrostalna stakla optička stakla olovna ili kristalna stakla by SIMCo. bistrenje.. prozorsko staklo i debelo staklo)  prozorsko staklo  stakla za zrcala i izloge  ornamentsko ili katedralno staklo  mutno staklo  armirana stakla  sigurnosna stakla  višeslojna ili laminirana stakla  “Pancolor”  “Colorplex” 2. izvlačenjem i prešanjem) Staklenu robu dijelimo na nekoliko skupina: 1. Pomoćne sirovine: sredstva za obezbojivanje. soda ili sulfat. zrcala i ornamentska) staklo za boce šuplje staklo staklo za izradu cijevi prešano staklo optika i specijalna stakla 18 Sirovine za izradu stakla dijele se na glavne i pomoćne. Tehnološki proces u proizvodnji stakla:  priprema sirovina  mljevenje i miješanje  topljenje (u peći s loncima ili kadne peći)  obrada (obavlja se puhanjem.. valjanjem. bojenje i matiranje. Ravno staklo (obuhvaća tanko staklo.

imaju kristalnu strukturu. torij. Prema magnetskom polju dijelimo ih:  dijamagnetne (bakar. vanadij. živa)  paramagnetne (aluminij. Dva su osnovna procesa korozije: kemijska korozija i elektrokemijska korozija. Prema boji metali se dijele u 2 glavne skupine:  crni metali . cink. Osnovna svojstva metala Metali se razlikuju od ostalih elemenata po svojim tzv. magnezij. magnezij. borni karbid. cink. brusni papir. u čvrstom su stanju na sobnoj temperaturi (osim žive). aluminij. oblikovanje se obavlja lijevanjem. olovo)  plemeniti metali (srebro. dijamant. nikal) Optička svojstva metala očituju se u pojavi da zagrijani materijali zrače Kristalni sustavi materijala većina metala kristalizira u 3 kristalografska sustava: kubičnom. gustoće ispod 3500 kg/m3 (aluminij. Lakotopvi metali . mangan  obojeni metali:  laki metali. Korozija metala i zaštita od korozije Korozija metala je postupno trošenje konstrukcijski metala pod utjecajem okoline. tako da dobiju neka druga svojstva. Najbolji vodič je srebro.Tehnologija materijala Sredstva za brušenje 19 Od takvog materijala traži se određena tvrdoća i žilavost da bi alati od tog materijala bili otporni na lom. teškotopivi na 2000°C.54 (litij) do 22. krom. korund. Umjetna: silicijev karbid. olovo. titan)  teški metali. granit.5 g/cm3 (osmij). Legure nastaju miješanjem 2 ili više metala u rastaljenom stanju. platina. Magnetska svojstva dolaze od elektrona koji svojim kretanjem stvaraju magnetsko polje. zagrijavanjem prelaze iz čvrstog u tekuće stanje.tope se na 950°C. natrij)  feromagnetne (željezo. brusni prah i pasta. a zatim slijede bakar. 5. zlato. živa)  radioaktivni (uran. hegsagonskom i tetragonskom. Podjela na lake i teške Temperatura taljenja karakteristična za svaki metal. valjanjem. Ta pojava naziva se ALTROPIJA. gustoće iznad 3500 kg/m3 (bakar. u ovisnosti o temperaturi. platina. srebro. metalnim svojstvima. daljnjom preradom u odgovarajuće poluproizvode i gotove metale predmete te proučavanjem svojstava i primjena metala. molibden)  rjeđi metali (kobalt. iridij. savijanjem i istezanjem. kobalt. imaju specifičan metalni sjaj. Električna vodljivost ostvaruje se kretanje valentnih elektrona kroz metal. elektrokorund. prešanjem. antimon. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Metalurgija je grana tehnologije koja se bavi proučavanjem postojećih i razvojem novih postupaka i metoda ekonomičnog dobivanja metala i legura. Zaštita od korozije: by SIMCo. kositar. U brusne alate ubrajaju se brusne ploče.željezo s legurama. Metal su kristalne supstancije koje se odlikuju nekim zajedničkim svojstvima: srebrnaste su boje (osim zlata i bakra). nikal. Pojedine metale karakterizira više tipova kristalnih rešetaka. plovnčac. kremen. bizmut. kovanjem. Prirodna: šmirak. radij) Gustoća materijala kreće se od 0. zlato. brusno kamenje. paladij)  rijetki metali (volfram. pješčenjak. bizmut. Sredstva za brušenje dijele se na: prirodna i umjetna. dobri su vodiči topline i električne energije. 2000 .

olovom  nemetalna . jalovine iz rude. kemikalije) te sredstva koja stvaraju nepropusne prevlake (zaštitna ulja.sredstva pomoću kojih se stvara antikorzivna atmosfera (inertni plinovi. Prema kemijskom sastavu rude mogu biti:  oksidne (veza s kisikom)  sulfidne (veza sa sumporom)  silikatne (spojevi s silicijem)  sulfatne (metal vezan na anhidrid sumporne kiseline)  samorodne (elementaran metal) Priprema rude obuhvaća nekoliko faza a) Obogaćivanje i priprema rude obogaćivanje se obavlja radi uklanjanja nečistoća tj.manje od 30% željeza by SIMCo. limonit. karbonatnim i silikatnim rudama.sadrži oko 40% željeza Bogate rude . Osnovne metode koncentracije su masena i magnetska separacija.provodi se radi dobivanja trajnih premaza metalima . Metoda flotacije je najvažniji postupak oplemenjivanja metalnih ruda.metaliziranjem cinkom. Magnetit .sadrži do 65% željeza Limonit . sadrži do 75% željeza Hematit . Topitelji mogu biti kiselog (kvarc.Tehnologija materijala 20  metalna . Temelji se na razlikama kvašljivosti rude metala i jalovine.sadrži oko 35% željeza Siderit .30-40% željeza Siromašne rude . masti i tekućine)  kombinirana Rude metala u prirodi i njihovo značenje Razni kemijski spojevi koji se nalaze u Zemljinoj kori. te metoda flotacije. nazivaju se rude. Željezo se pojavljuje u oksidnim. hematit. Masena separacija sastoji se u odvajanju jalovine od rude na temelju različite brzine taloženja u struji vode ili zraka. Oksidne rude su: magnetit.najkvalitetnija željezna ruda. Topitelji su tvari određenog kemijskog sastava koje s primjesama iz rude stvaraju trosku (šljaku ili zguru). Rude sadrže i razne primjese pa se dodaju i topitelji. Nakon toga se obavlja svrstavanje prema određenoj veličini zrna i to sijanjem a tek se onda obogaćuje. Karbonatna je siderit. Magnetska separacija primjenjuje se samo u željeznih ruda koje imaju magnetična svojstva.više od 45% željeza Srednje rude . Danas se najviše upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. Izvađenu rudu prvo treba usitniti. c) Rafinacija sirovog metala termički i elektrolitički postupak Željezo Proizvodnja željeza temelji se na preradi željeznih ruda. b) Prerada ruda: obavlja se radi dobivanja metala na više načina. sulfidnim. 2000 . a iz njih se na ekonomičan način dobivaju metali. silikati) i baznog (vapnenac i dolomit) karaktera.

Postupak se sastoji u prevođenju sulfidne vode u oksid cinka koji se zatim rastvara u sulfatnoj kiselini stvarajući cinkov sulfat. Količina bakra u prirodi iznosi 0.. molibden.. alatni i specijalni čelici. Prema kemijskom sastavu čelici se dijele na: ugljične i legirane..3% bakra). Bakar Bakar je žućkastocrvene boje. U temperaturnom području od 100-150°C postaje plastičan i može se kovati.05-1. volfram. Upotrebljava se u elektroindustriji za izradu legura.Tehnologija materijala 21 a) Rad visoke peći Izvađena ruda mora se pripremiti za preradu.8% bakra). mangan. Bronce . dobar je vodič električne struje i toplinske energije. gustoća mu je 8. Visoka peć je jamasta ili grotlena peć. perlitni. sumpora i fosfora. Izrađena je od čeličnog lima. metalurgiji. kupirit. Siemens-Martenov postupak osim sirovog može se koristiti i staro željezo. iznutra obložena vatrostalnom opekom. topitelji i zrak). malahit (57. kao sirovina se koristi stari čelični materijal i sirovo željezo. tiskarstvu. topljiv u vodi. Po termičkoj metodi prženje se provodi u oksid. a odlikuju se visokom provodljivošću elektriciteta i dobroj otpornosti prema koroziji i habanju. Može se kovati valjati i zavarivati. a izvana se hladi vodom dok se jama hladi zrakom. u kemijskoj industriji. Najdonji glavni dio peći je PEĆICA u kojoj se skuplja rastaljen željezo i troska.99%. Danas se cink dobiva na 2 načina: termički i elektrolitički. Obavlja se elektroliza pri čemu se cink izdvaja na katodi od aluminija. nikal.1% fosfora.kositrene i specijalne. Legirani čelici: oni koji osim ugljika sadrže još i dodatne elemente kao što su: krom. u elektrotehnici. izrađenom od čelika a iznutra obloženom silikatnom šamotnom opekom. silicij.legura bakra . tali se na 1084°C.44% bakra). Legure bakra važni su tehnički materijali odličnih mehaničkih svojstava. Bakrena legura s cinkom naziva se mjed ili mesing. prešanjem. promjera 6-10m. Bijelo sirovo željezo koje u sebi sadrži dosta fosfora prerađuje se Thomasovom konverteru (koristi se željezo bogato fosforom i bazična obloga). Cink Cink se Upotrebljava u velikoj mjeri u građevinarstvu. Glavni proizvodi visoke peći su sirovo željezo (sivo i bijelo). Najniža temperatura je u donjem dijelu peći (zona sušenja ili predgrijavanja 400660°C) U srednjem dijelu peći temperatura iznosi 660-1200°C (zona redukcije) i pri dnu je 1800°C (zona taljenja). Prvo se ruda nakon vađenja mora koncentrirati i to metodom flotacije da se dobije koncentrat. Iznad pećice formiran je LIJEVAK peći u obliku stošca koji se u najširem dijelu naziva TRBUH. austenitni. vrelište je na 2310°C. Najčešće se koristi krom jer povećava tvrdoću i čvrstoću. Dobivanje i vrste čelika: Bessemerov postupak . Na lijevak se nastavlja JAMA koja se sužuje prema vrhu. vlaknasta presjeka. Elektrolitičkom metodom dobiva se cink visoke čistoće 99. Elektropostupak se odvija u električnim pećima. dobivaju se finiji čelici i odjednom se mogu preraditi velike količine sirovina. Cink se nalazi u sulfidnim rudama SFALERIT i karbonatnoj rudi SMITSONIT.94 kg/dm3. halkozin (79. Prema namjeni i upotrebi: konstrukcijski. Dobro se valja. za proizvodnju različitih cinkovih soli i preparata. mangana. Prema načinu prerade: lijevanjem. 2000 . by SIMCo.003%. u kemijskoj industriji za proizvodnju modre galice. vučenjem. visoka 25-70m. valjanjem. b) Čelik Čelik je tehničko željezo koje sadrži od 0. Cink je metal modrikastosvijetlosive boje koja potječe od finog površinskog sloja baznog karbonata. troska i grotleni plinovi. Odvija se u konverteru kruškastog oblika. Najvažnije rude bakra su: halkopirit (34. Osim ugljika sadrži i određenu količinu silicija.. protiv korozije. Prednost mu je u tome što se proces odvija lagano. zatim se reducira s koksom u metal. ledeburitni i martenzitni. zapremine 400-1000m3. kovanjem. Prema strukturi: feritni. usitnjuje se i obogaćuje metodom flotacije.sastoji se u prerađivanju bijelog sirovog željeza bogatog silicijem i s do 0.5% bakra). kuje i izvlači.7% ugljika. kovelin (66. Nakon toga obavlja se rafinacija sirovog cinka pretapanjem. za kućne sprave i uređaje. teško se lijeva. Pripremljena ruda ubacuje se u visoku peć zajedno s pomoćnim materijalima (koks.

Titan by SIMCo. Važni spojevi za dobivanje magnezija su magnezit. 2000 .. lako se savija i valja. pomoćni materijal (kaustična soda i flourni spojevi) i energija. dvometal. Olovo se najčešće legira s antimonom i kositrom. odvaja se od taloga u dekantatorima i filterskim prešama. Proces se obavlja u električnim pećima tako da se magnezij kloridu kao topitelj dodaje magnezij fluorid. Legure magnezija su: elektron. Druga faza prerade sastoji se u dobivanju aluminija iz glinice i to elektrolizom glinice. sulfidna ruda. Berilij se najviše koristi u obliku legura. Aluminat se pere s toplom vodom u kojoj se rastvara natrijev aluminat. metalurgiji. visoka čvrstoća njegovih legura i dobra otpornost prema atmosferi. visoku refleksivnost na svijetlo i zračenje. male atomske težine. Dobiveni bistri natrijev aluminat odvodi se u spremnike gdje se hladi i pritom se izdvaja aluminij hidroksid i natrij hidroksid. a primjese padaju na dno i odvajaju se cijeđenjem. Dobivanje aluminija odvija se u dvije faze: a) odvajanje dovoljno čistog alumnij oksida (GLINICE) iz prirodnih sirovina . u prirodi se nalazi u obliku mnogih minerala. Olovo se upotrebljava u industriji boja i stakla. pirotehnici. alumnij hidroksid odvaja se filtriranjem. niklom.. gustoće 1. fotografiji. Metalni berilij ima tehničku važnost u nuklearnoj tehnici za oklope elemenata nuklearnog goriva. Al dobiven elektrolizom naziva se tehničkim ili trgovačkim. potom se rafinira. a da bi se dobio čisti magnezij primjenjuje se destilacija. u keramičkoj industriji za izradu vodovodnih cijevi. bemit i dijaspor. akumulatora.. Tehnologija proizvodnje: obavlja se elektroliza rastaljenog bezvodnog klorida. prehrambenoj industriji. koja se čisti metodom flotacije tako da se dobije koncentrat rude s oko 80% olova. željezom i aluminijem.. Aluminij se koristi u industriji transportnih sredstava. Berilij Berilij je tvrd. Najvažnija ruda olova je GALENIT. Dobiva se elektrolizom taline bezvodnog magnezijeva klorida. dolomit. a naknadno se obavlja redukcija s koksom. a najčešće se legira s bakrom. Aluminij Aluminij ima malu gustoću. u aeronautici. u brodogradnji. lako propušta rendgenske zrake. Dobiveni sirovi magnezij sadrži primjese. Olovo se danas dobiva isključivo oksidacijskim redukcijskim postupkom koji se sastoji u prženju tako da se olovo prevede u oksid. Aluminijev oksid u boksitu pojavljuje se u 3 oblika: hidragilit. elektrotehnici. Upotrebljava se u metalurgiji. najmekši među metalima. Značajne količine magnezija nalaze se otopljen u morskoj vodi. alumosilikata. Bayerov postupak: aluminij koji je prešao u topljivi aluminat. tehnički je važan onaj pod imenom BERIL. talk i azbest. magnevin.BAYEROV POSTUPAK b) elektroliza tako dobivenog aluminij oksida postupkom Heroneta i Halla Za proizvodnju aluminija tim postupcima potrebne su sirovine (boksit). Magnezij Magnezij je vezan u spojevima.86 kg/dm3. ima veliku gustoću i nisko talište. koji se dobiva tako da se magnezij oksid reducira s koksom u struji klora. i podvrgne se žarenju na 1200°C čime se dobiva GLINICA.Tehnologija materijala Olovo 22 Olovo je metal sive boje. dobru provodljivost električne struje i topline. Aluminij se dobiva elektrolizom glinice u elektrolitičkim pećima koje se sastoje od ugljenih elektroda. dobro se ispere.

celuloza obrađena s kiselinom upotrebljava se kao osnovna sirovina za plastične mase. Kaučuk . Plastične mase na bazi polimerizacije . tališta. Glavne titanove rude: ilmenit. Plastične mase na bazi polikondenzacije . iz acetilena i klorovodika. Ispitivanje metala i legura a) Mehanička ispitivanja • obuhvaćaju čvrstoću. Termoplastične . Prema sirovini i načinu izrade dijele se na:  plastične mase na bazi celuloze  plastične mase na bazi bjelančevina  plastične mase na bazi polimerizacije  plastične mase na bazi polikondenzacije Prema fizikalnim svojstvima plastične mase dijele se na: 1. elastičnost. Prema namjeni dijelimo ih na: 1. aminoplasti. potrebnih naročito u zrakoplovnoj industriji.polimerizati. omekšivači. specifične topline. vulkanfiber. polipropileni. toplinske vodljivosti. 2000 . žilavost. Gustoća mu je 4. brtvila i ventila.Tehnologija materijala 23 U metalnom stanju je u obliku crnog ili sivog praha ili u obliku sjajnih komada. a točka topljenja 1730°C. cijevi.5 kg/dm3. katalizatori. POLIMERNI MATERIJALI Makromolekularni spojevi koji čine velike molekule nastale iz visokomolekularnih spojeva.fenoplasti.. celofan. polivinilklorid (termoplast) . Plastične mase na bazi celuloze . nasipne težine 6.. zupčanika. stabilizatori. polistirol. poliakrilati (pleksiglas). neki polikondenzati) 2.elastomere 3. rastezanje. tvrd i lak. boje. Obradom celuloze dobiva se celon. dijelova raznih aparata.zagrijavanjem se uvijek mogu vratiti u plastično stanje (plastične mase na bazi celuloze i bjelančevina. Dobiva se redukcijom titanova tetraklorida. tvrdoću. Od te mase izrađuje se sitna galanterija.dobiva se polimerzacijom vinilklorida na 2 načina: kloriranjem etilena.stabilne su na temperaturi (polikondenzacijske plastične mase) Osim osnovnih materijala za izradu plastičnih masa koriste se i pomoćni materijali: punila. Služe za izradu posuđa. Termostabilne . gustoće. rutil. Plastične mase na bazi bjelančevine . Upotrebljava se za izradu predmeta široke potrošnje. polietileni. Pomoćne polimerne materijale Plastične mase To su umjetne tvari koje su plastične tijekom prerade ali kasnije otvrdnu i zadržavaju taj oblik. vrelišta. Plastične mase 2. Kao polazna sirovina koristi se očišćeni rutil koji se zagrijava s koksom do 900°C u struji klora.za njihovu izradu koriste se životinjske i biljne bjelančevine. • najčešće se za metale ispituje vlačna čvrstoća b) Kemijska ispitivanja: • određivanje kemijskog sastava (spektrografska tehnika) c) Tehnološka ispitivanja: • načini obrade i oblikovanja pod raznim temperaturama d) Fizikalna ispitivanja: • ispitivanje boje. poliesteri i poliamidi by SIMCo. polimerizati. Značajan je u proizvodnji nekih tehnički važnih legura.

Prema temperaturi pri kojoj se odvija vulkanizacija ona može biti topla ili hladna. kalandriranje. Kaučuk se nalazi u mikroskopskim cjevčicama koje su raspoređene po cijeloj stabljici. kisik. kabela. Sintetički kaučuk .5-3% sumpora) i tvrda guma (do 32% sumpora). by SIMCo. Postoje 2 vrste guma: dijagonalne i radijalne. Svaka autoguma sastoji se iz: kostura i vanjskog gumenog protektivnog sloja. Vulkanizirani kaučuk je guma. ima gustoću 900kg/m3. boje. Za proizvodnju gume važna je smjesa stalnog karaktera što se provjerava u laboratorijima. reže se u određene oblike i pakira. Asortiman gumenih robe: pneumatika..s obzirom na kemijske značajke razlikujemo:  polimeri i kopolimeri butadiena (izrada automobilskih guma)  polimeri kloroprena (izrada žica. gumena galanterija. Uzroci starenja u vanjskim uvjetima su sunčeva svjetlost. u obliku koloidne vodene otopine. pomoću valjka preša u listove sirovog kaučuka. a najpoznatiji je kaučukovac. pri temperaturi od 60°C postaje plastičan. oblikovanje u kalupima.. a dobiveni kaučuk mastificiranim.)  polimeri izobutilena (specijalne namjene)  polisulfidni kaučuk (fleksibilne cijevi za benzin)  silikonski kaučuk (električne izolacije i brtve) Izrada gumenih proizvoda: Vanjske gume za motorna vozila izrađuju se od gumenih ploča. Skupljeni lateks se procijedi. temperatura. ozon. armiranih tekstilom i pojačanih metalnom žicom. Relativna vlaga oko 65%. ostavi se da se zgruša. omekšivači. Glavni postupci za izradu poluproizvoda prije vulkanizacije: ekstrudiranje. specijalni dodaci. molekule kaučuka se kidaju u manje molekule što uzrokuje mehaničke promjene. 2000 . Vulkanizacija je proces kojim se polimer prevodi iz plastičnog u elastično stanje. Taj postupak se zove mastificiranje. Kao dodaci se mogu koristiti: punila. Prema temperaturi i postotku sumpora postoji meka guma (2. tehnička gumena roba... Topla se odvija na temperaturi od 100-170°C. pri 100°C ljepljiv. Vulkanizacija: propuštanjem kaučuka kroz valjke dolazi do velikog trenja. Masticiranom kaučuku u miješalicama se dodaju sve kemikalije potrebne za dobivanje gume osim sumpora. ubrzivači. Svojstva sirovog kaučuka: svijetložute boje.Tehnologija materijala Kaučuk i glina 24 Kaučuk se nalazi u biljkama koje posjeduju mliječni sok. vlaga. sadrži 30-40% sirovog kaučuka). Zgrušani kaučuk reže se na komade. sredstva protiv starenja ili antioksidanti. koji se svrstava po vrst. na zraku potamni. (zvane lateks. Skladištenje gumene robe: temperatura ne smije biti iznad +20°C niti ispod -10°C. tiješti rukama. doda mu se mravlja i octena kiselina.

Mehanička svojstva . topline. skladištenju sječke. Priprema se sastoji u čišćenju drveta. kuhanje u kotlovima. jelovo). vodljivost zvuka. kuhanje drveta. a) Natronski postupak . U eksplozivu razlikujemo:  “progresivni” eksplozivi .reagiraju odmah “Deflagracija” .s mjesta inicijacije polazi i kroz masu eksplozivne tvari prolazi udarni val pritiska by SIMCo. meko (vrbovina. Papir Papir je tanki plošni proizvod dobiven međusobnim prepletanjem vlakana učvršćenih ljepilom. 8. miris. c) prema dobu sječe: drvo zimske i drvo ljetne sječe. čvrstoća.Tehnologija materijala 7.celuloza.priprema sirovina.sporija reakcija  “brizantni” eksplozivi . Papir se koristi za izradu ambalaže. Dobiveni papir se organoleptički. elastičnost i žilavost Glavni sastav drveta . izradi sječke. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA 25 Podjela drveta se može obaviti: a) prema načinu upotrebe  drvo za tehničku. finoća Osnovna fizička svojstva . egzotično)  prema mehaničkim svojstvima može biti tvrdo (hrastovo. Dobivanje papira se sastoji iz: pripreme papirštine. Kemijska prerada drveta Sastoji se u otapanju lignita i drugih sastojaka do određene granice. b) Sulfitni postupak . kemijski. elektriciteta. Osnovna sirovina za papir je celuloza i dodaci.ubrzano gorenje plamenom “Detonacija” .. egzotično drvo (ebanovina) b) prema debljini: drva se dijele na razrede i podrazrede. četinari (jelovina. propustljivost svjetlosti i poroznost. fino (jabukovina). a sadrži također punila i prema potrebi boje. To su spojevi koji kemijskom reakcijom razvijaju energiju u obliku topline i mehaničkog rada.gustoća. lipovina). ekstraktne tvari. drvo za gorivo (listopadno.za proizvodnju celuloze upotrebljava se otopina natrij hidroksida u koncentraciji od 10-40%. kemijsku upotrebu. smrekovina). Temperatura je od 160-190°C pod tlakom od 6-12 bara. Osnovna svojstva i sastav drveta Estetska svojstva . četinarsko.tekstura. lignit. prerade papirštine u papir. prečišćavanje i bijeljenje celuloze i iskorištavanje otpadnog luga. EKSPLOZIVI I BARUTI Eksplozivi su tehnički proizvodi sastavljeni pretežno od “eksplozivnih tvari”. ispituje. sjaj. boja. hemiceluloza.tvrdoća. potom prerada.. mehanički. 2000 . razreda je 6 ovisno o promjeru drva. dodavanje bisulfitnog luga.

Pravi se tako da se salitra te drveni ugljen sa sumporom odvojeno samelju i onda kotrljanjem miješaju.  sjemenska vlakna: pamuk. čvrsta i da ne nagriza materijale. Stabljika lana se čupa ili kosi i razvrstava. celulozni nitrat. Inicijalni eksplozivi Inicijalni eksplozivi pretežno služe za punjenje upalnih sredstava. razaranje biljnog tkiva odvija se biološki. dolazi u promet u obliku praha.  lisnata vlakna: manila. Proizvodnja se obavlja dvjema tehnikama: rad u vodenoj i rad u bezvodnoj fazi. dobiva se striženjem i naziva striženom ili runskom vunom. U promet dolazi kao češljani lan u balama od 100 kg. rafija i ananas  vlakna iz plodova: kokosovo vlakno iz ploda kokosa Životinjska vlakna: vuna. konoplja. zatim se zgrušnjava. s jačim ili slabijim metalnim sjajem. Za iniciranje eksplozivnog procesa upotrebljavaju se najviše azid i fulminati teških metala. Mineralna vlakna: azbest. pakira se jakim presama u bale. Skladišta za eksplozivnu robu dijelimo na:  prema mjestu izgradnje: površinska. prosije i polira pa se nakon toga vraća u presu.osnovni mu je sastav nitroceluloza. ploča i konopaca. trinitrofenol. a služi za izradu termičkih i elektroizolacijskih brtvila. od pamuka se izrađuje pređa. Jednokomponentni detonantni eksplozivi Najviše se upotrebljavaju: trinitrotoluen. konac i vata. Malodimni barut . Vuna se pakira u bale po 150 kg. jute. glicerinitrat (nitroglicerin). pokretna. jamska  prema namjeni: stalna. rastrljavaju uz malo vode.Tehnologija materijala Deflagrantni eksplozivi (baruti) 26 Crni barut . biljne svile. pamuk se bere ručno. ramija.. Skladištenje eksploziva Ambalaža eksploziva mora biti zatvorena i nepropusna za vlagu u normalnim uvjetima. mogu se pakirati u tekstilnu ambalažu od jute ili bez ambalaže. pomoćna. koje se umotavaju u jutu i režu trakama. tranzitna 9. kapok.tamnosive do sivocrne boje. by SIMCo. tetril. razmrvi. kemijski i mehanički. odvaja od sjemenja. podzemna..  stabljična vlakna: lan. te soli nekih organskih kiselina. 2000 . ovisno o vrsti vlakna lignin. agava. sastoji se od salitre. plamenom. drvenog ugljena i sumpora. Pamuk se dobije iz raznih pamučnih biljaka. priručna. sa sjemena koje raste u pamučnoj čahuri. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Tu spadaju prirodna i umjetna vlakna pogodna za izradu raznih tekstilnih proizvoda a) Prirodna vlakna Biljna vlakna: glavni sastojak je celuloza koju prate. Srednja kvaliteta je MIDLING. razne vrste tkanina i pletiva. praskavi pamuk. lako se zapali iskrom. uglavnom kapisle namijenjene paljenju. pektin. udarcem ili trenjem. ukopna.

svinjska.koža za obuću. podusmine. Predivo Predenjem nastaju pređe ili niti. tehničke i galanterijske kože c) prema štavi o doradi . dijelimo ih na: Kemijska vlakna: viskozna svila. vunena.filamentna vlakna. lišću. a razlikujemo 2 načina predenja: a) predenje niti iz prirodnih ili umjetnih vlakana . Konzervira se polaganim sušenjem i soljenjem s oko 30-40% težine soli spram težine kože. 2000 . Koža se sastoji od 3 (dijela) sloja: pousmine. kromova stipsa Masna . plodovima Mineralna . temperatura oko 18°C. Mora se konzervirati. Skup niti koje se protežu uzduž tkanine nazivamo osnovnom. kozja. poliamidna i poliakrilnitrilna vlakna. stipsa. Skladištenje tekstilne robe Tekstilna roba se po vrstama. podusmina predstavlja prijelaz od kožnog sloja prema tkivu mišića. Štavljenje kože Štavila daju sirovoj koži nova svojstva: trajnost.natrij i kalij-dikarbonat. Razlikujemo predivo prema vrsti sirovine: pamučna.. Sirova koža sadrži 20-30% bjelančevina. Pousmina je vanjski sloj kože. Štavila se dijele na: Biljna . lanena. u kori. acetatna svila. lak koža.. sušenje. Kvaliteta prediva određuje se na temelju svojstava: finoća. Podusmina i pousmina se u kožarstvu odstranjuju. konopljina i svilena pređa. Skladišta moraju biti suha i zračna. usmine. ovčja. KOŽA Vrsta kože i svojstva Koža se može podijeliti na nekoliko načina: a) prema porijeklu . egzotične kože.Tehnologija materijala 27 b) Umjetna vlakna To su vlakna dobivena umjetnim putem iz celuloze. struganje i brušenje kože by SIMCo.. 70-78% vode i nešto masti i mineralnih tvari. relativna vlaga od 60-70%. teško bubrenje.. bakrena svila i kazeinska vuna. porijeklu sirovine. elastičnost. b) prema namjeni . b) predenje niti iz tekuće predive mase proizvedene na industrijski način Tkanine i odjevni predmeti Tkanine su tekstilni proizvodi koji se dobiju unakrsnim preplitanjem najmanje dviju ili više skupina niti pređe. Izrađuju se u obliku beskonačnih niti . svinjska mast.goveđi loj.dodaju se kondenzacijom fenola i njegovih prerađevina. usmina . nepropusnost za vodu i propusnost za plinove.u biljna štavila spadaju tanini koji se nalaze u biljkama.goveđa.boks koža. jačina na kidanje i stupanj upredenosti.. Sintetička vlakna: poliesterska. riblje ulje Umjetna . Pomoćna sredstva: boje. vlaga. 10.upredanje može biti u obliku slova S i Z.sastavljena uglavnom od kolagenih vlakana.. a skup niti okomit na osnovu naziva se potkam. aluminij sulfat. sredstva za mašćenje i apretiranje Dorada štavljene kože: ispiranje. Proces izrade tkanina odvija se u nekoliko faza: priprema osnovne i potke te tkanje i dorada sirovih tkanina. životinjskih i biljnih bjelančevina.

Tehnologija materijala Skladištenje 28 Donja koža: pravi se od volovskih. hladnoćom. C . Biološka znanost o hrani sintetizira hranjive sastojke prema zadacima koje te tvari moraju ispunjavati u prirodi.) Temperatura ne smije biti manja od 7°C niti veća od 20°C. voću. a to se postiže: toplinom.. 2000 . vitamini su zaštitne tvari. kokosova mast  životinjske masti: maslac. c) dodaci: su stimulansi. mineralne tvari.  pasterizacija . rukavice. Relativna vlaga iznosi između 50 i 70%. vitamini i organske kiseline. a voda 65%)  mogu biti biljnog i životinjskog porijekla  2 skupine: proteini i proteidi  ugljikohidrati: složeni organski spojevi koji čine glavnu masu naše hrane. sadržane u hrani u malim količinama.. uvez knjiga. PREHRAMBENI PROIZVODI U prehrambene proizvode spada sve ono što se upotrebljava za ljudsku ishranu i piće Sastav hrane i podjela Svi sastojci hrane dijele se u 3 skupine: a) hranjivi sastojci b) metaboliti c) dodaci a) hranjivi sastojci: su oni koje čovječji organizam koristi kao hranu. Mineralne soli su neophodne za pravilan rad i rast organizma. za prijenos otopljenih hranjivih tvari. Toplina:  uništava mikroorganizme i enzime koje uzrokuju kvarenje. bikovskih koža (za teške cipele) Gornja koža: izrađuje se od lakših sirovina (za npr. začini i alkoholna pića. 11.. svinjska mast b) metaboliti: voda. E vitamin).inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi većoj od 100°C Hladnoća:  zaustavljaju se aktivnosti mikroorganizama. dehidriranjem. B. izolira se voda kao agens u procesu kvarenja pri temperaturi nižoj od 0°C (hlađenje i smrzavanje) Dehidriranje:  pulverizacija: sušenje kojim se tekući proizvod prevodi u prah (uklanjanje vode) by SIMCo.D. biljnog su porijekla  masti  biljnog i životinjskog porijekla  biljne masti: razna ulja. kožna galanterija. Najvažniji sastojci su:  bjelančevine: tvari koje su osnovni činilac za životne funkcije (25% u organizmu. Konzerviranje prehrambenih proizvoda Konzerviranjem se usporavaju ili totalno zaustavljaju procesi degradacije hrane. nalaze se u povrću.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi manjoj od 100°C  sterilizacija . namirnicama životinjskog porijekla (A. a dodaju se prema potrebi i želji.. Voda je potrebna pri izgradnji probavnih i drugih tjelesnih sokova. dodavanjem kemijskih konzervansa.

vrhnje. mljevenje. podna skladišta i silosi.Tehnologija materijala Fizikalno kemijsko konzerviranje hrane:  obavlja se upotrebom šećera i soli. stalna. sjemenaka soje. Prerađevine ribe: konzerve. d) jaja i prerađevine od jaja: osim bjelančevina i masti sadrže fosforne spojeve i vitamine. korijen i stablo. Svježe voće se ne skladišti. octene kiseline (kiseljenje) Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla 29 a) meso i proizvodi od mesa: meso je najbogatiji izvor bjelančevina u ishrani. Voće ekstrakvalitete. c) mlijeko i mliječni proizvodi: u mlijeku ima 3. kiselo mlijeko. lukovice. bademi. kukuruz.  kratkotrajna pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 71-76°C u vremenu od 15 sekundi. cvijet (karfiol i artičoka).. soljena i sušena riba. repe. zagrijano na temperaturi višoj od 100°C  kuhano: ono koje je ključalo najmanje 5 minuta i u tom vremenu neprekidno miješano.. prosijavanje i miješanje. 2000 .  sterilizirano: dobiveno najkasnije 24 h nakon muže. sokovi od povrća. e) masti i ulja: razlikujemo životinjske i biljne masti: životinjske masti dobivaju se od masnog tkiva životinja a biljna ulja i masti dobivaju se iz plodova maslina. sirak i neljda. koje služi za izgradnju novih stanica bjelančevina u organizmu. b) Povrće voće i njihove prerađevine Prema dijeli koji se koristi za ljudsku ishranu povrće se dijeli u nekoliko skupina: lišće. Za skladištenje žitarica u rasutom stanju koriste se privremena.. kefir. U prerađevine od povrća ubrajaju se: zatvorene sterilizirane ili pasterizirane konzerve. ječam. razne sireve. marinirano povrće. najvećim dijelom ispunjen zrncima škroba. I I II kvalitete. Osim kontinentalnog i by SIMCo. pakiranje i odležavanje. U konzerviranje u širem smislu pripada i izrada prerađevina. Prema načinu i stupnju obrade načinjena je osnovna podjela mlijeka na:  pasterizirano:  trajna ili niska pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 63-65°C u vremenu od 30 minuta.) Razlikujemo i kontinentalno i južno voće. Prerađevine od žitarica čini brašno koje može biti poluproizvod i dalje kao sirovina za proizvodnju kruha i tjestenine. riža. postoji slatkovodna i morska riba. Povrće se konzervira sušenjem i smrzavanjem. pa se kaže da je mlijeko prirodna emulzija. maslac. Svježa riba dolazi u promet živa (slatkovodna). tikve. gomolj. suncokreta. Glavni unutarnji dio zrna je jezgra ili brašneni dio. plodovi. proso. koncentrati. skladište se naprimjer agrumi i jabuke. Voće se prema sadržaju glavnih sastojaka dijeli na: sirovo voće bogato vodom i sirovo voće bogato mastima (orasi. Svježe meso se mora držati u skladištima u kojima je temperatura od 0°C do 1°C. Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla a) Žitarice i njihove prerađevine Žitarice su biljke iz porodice trava: pšenica. Mliječni proizvodi obuhvaćaju mlijeko u prahu. Najbolje se čuvaju na temperaturi 0-5°C. zgusnuto mlijeko. ohlađena (morska) i smrznuta (-8°C).  visoka pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi od 85°C u vremenu od 1 minute. raž. zob. Tehnološki postupak dobivanja brašna: čišćenje i priprema žitarica. jogurt.5% masti i to raspršene u obliku vrlo sitnih kuglica pa je zato mlijeko bijele boje. Meso se u promet isporučuje u svježem. smrznutom stanju i u obliku prerađevina b) ribe i proizvodi od ribe: riba je izvor proteina i vitamina. polukonzerve. Takvu razmućenu mast u vodi zovemo EMULZIJOM..

poluproizvod i proizvod. plinovita Prema načinu pakiranja i transporta: komadna i rinfuzna roba. voćni sokovi. U voćne prerađevine ubrajaju se pekmez. d) Stimulansi Kava: ubrani plodovi prerađuju se mokrim i suhim postupkom. klinčići..velika i maloprodajna ambalaža  prema osnovnim materijalima . rum. 2000 . investiciju i široku potrošnju Prema agregatnom stanju: čvrsta. uglavnom tropskih.. tekuća. to mogu biti plodovi. plastična  prema namjeni . Jaka alkoholna pića (18% alkohola ili više) dobivaju se destilacijom: rakija. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Roba je proizvod ljudskog rada koji se masovno reproducira. voćni žele. voćni kompoti. tekstilne proizvode. oštećenja. votka. vinjak. papirna. Prema ekonomskoj razmjeni: proizvodi za reprodukciju. Ambalaža Svrha ambalaže je da štiti robu od rasipanja.5% kofeina. Prema trgovinskim strukama: prehrambena. U alkoholna pića ubrajamo vino. cimet. gdje ide u društvenu upotrebu razmjenom. 12... cvijet i sjeme. lišće. marmelada. relativna vlaga 50-60% (sirova kava). staklena.. vanjskih utjecaja.metalna. Prema porijeklu: domaća i uvozna Prema stupnju obrade: sirovina. Alkoholna roba: proizvod koji sadrži određeni postotak etilnog alkohola. a) Funkcija i podjela ambalaže:  prema funkciji ambalaža se dijeli:  upotrebna funkcija: da se nekoj robi omogućuje da se može upotrijebiti  tržna funkcija: posebnim izgledom propagira robu  zaštitna funkcija  funkcija pri skladištenju i transportu  klasifikacija ambalaže:  prema osnovnim funkcijama . Čaj: posebno pripremljeno i osušeno lišće grmolike biljke čajevca (crni i zeleni čaj). rakije. ali ne za vlastite potrebe nego za tržište.za prehrambene. gorušica. Pržena kava sadrži 1-2. Temperatura skladištenja je 10-20°C. Kvaliteta norma robe Pod kvalitetom robe podrazumijeva se skup svih svojstava koja bitno utječu na upotrebnu vrijednost robe. To su dijelovi nekih biljaka. b) Vrste ambalažnog materijala:  papir  metal  staklo  plastične mase by SIMCo. lovor. Propisani su stupnjevi kvalitete robe koji se označavaju brojčano ili riječima. papir ili biber (biljka biberovac).Tehnologija materijala 30 južnog imamo i sušeno i smrznuto voće. slatko. Pržena kava nije za skladištenje. vanilija. viski. džem. c) Začini Tvari koje se dodaju hrani radi poboljšanja okusa. dobiva se sirova kava koja se mora pržiti. metalna. vinjak. tekstilna. U na se najviše upotrebljavaju paprika. tehnička. Najbolja temperatura skladištenja je ispod 15°C i relativna vlaga zraka 50-60%. likere.. kim. kemijske. pivo.. ružmarin. stablo..

kalemi) kontejneri palete drvo tekstil 31 by SIMCo. vreće.Tehnologija materijala   c) Oblici ambalaže:     Skladištenje Prostor namijenjen smještanju i čuvanju robe u radnim organizacijama. cilindri. kutije. bale) cilindričnog oblika (bačve. koturi. prizmatičnog oblika (sanduci. 2000 .

2000 .Tehnologija materijala 32 TEHNOLOGIJA MATERIJALA II by SIMCo.

svojstva i primjenu. plastičnost i penetracija. krupna i sitna zrnata roba gdje se dobiva oblik posude (ambalaže) gdje se nalazi. standardnog je oblika i kažemo da je to komadna roba. materijali stabilnog oblika. materijali 3. Materijali sa oblikom To je roba koja ima ambalažu. koji se oblikuje kada se materijal na standardan način isipa na horizontalnu ploču određene površine. Pastozni materijali Su razne paste. Poznavanjem porijekla materijala uvjetuje se i prijevoz koji može biti vanjski ili unutarnji. Ti materijali nemaju ambalažu. Penetracija je svojstvo pastoznih materijala poja ukazuje na njihovu gustoću. pastozni materijali 4. Plastičnost je karakteristika koja se izražava smicanjem na plastometru i mjerenjem sile smicanja. Sipki materijali Su razni prašci. Kod sipkih materijala nam je važan nasipni kut. želei i razne pjene. Svojstvo ovih materijala je točka kapanja. slobodan pad u vremenu od 5 sekundi i prodiranje konusa očita se na instrumentu. Podjela materijala u prometu by SIMCo. 2000 . a to je kotangens kuta koji zatvaraju horizontala i izvodnica stošca materijala. Mjeri se na standardnom penatrometru na temperaturi od 25°C. Materijali bez oblika Su oni koji se u prometu javljaju u rasutom stanju ili su nepravilnog oblika. materijali bez oblika 2. Oni mogu teći pod silom koja je veća od sile teže. U prometu susrećemo nekoliko oblika materijala i dijele se na: 1.Tehnologija materijala 13. Točka kapanja je važna kod pastoznih materijala da budu postojani na povišenim materijalima. Što je kut veći sipkost je bolja.. To je bitno kod skladištenja i transporta. MATERIJALI U PROMETU 33 Znanost o materijalima proučava materijale koje dobijemo iz prirode i to su primarni materijali te njihove tehnološke procese. Imaju veću postojanost oblika od sipkih i tekućih materijala. kreme. Preradom primarnih materijala dobijemo sekundarne materijale. to jest čvrstoću. masti.

Rukovanje sipkim materijalima potrebno je voditi računa o skladištenju i prijevozu. by SIMCo.Tehnologija materijala Materijali u prometu dijele se: 1. obzirom na vrijednost materijala 5. obzirom na kvalitetu materijala Obzirom na rukovanje s materijalima 34 Može se govoriti o dokumentima te vrijednim papirima i novcu gdje se zahtijeva brzina i točnost pa se pri tome koristi posebna tehnika. obzirom na rukovanje 2. obzirom na stupanj dorade 3. prijevoz im je u rifuzi. 2000 . prijevoz im je cestovnim i željezničkim prometom. kisik. obzirom na svojstva materijala 4. Srednje vrijedni materijali imaju ambalažu. Nisko vrijedni materijali uglavnom nemanju ambalažu. i to su najčešće proizvodi prerađivačke industrije. koroziju i razne mirise • ekološko štetni (to su opasni materijali) Obzirom na mehanička svojstva materijali mogu biti: • elastični ili plastični • žilavi • tvrdi • kruti Obzirom na primjenu materijali mogu biti: • potrošni (roba široke potrošnje) • investicijski (sredstva rada i potrošni materijal) Obzirom na vrijednost materijala Dijele se na: • • • nisko vrijedne materijale srednje vrijedne materijale visoko vrijedne materijale. Obzirom na osjetljivost materijali mogu biti: • osjetljivi na vlagu. Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Materijali se dijele na: • • • sirovine poluproizvode gotove proizvode. Kod rukovanja je važno pravilno skladištenje kao i pakiranje da bi se mogla očuvati svojstva materijala u prijevozu ili tokom prijevoza. ali ne skupu. Obzirom na svojstva materijala Obzirom na agregatno stanje materijali se dijele na: • plinove • tekućine • krute tvari U kojem će agregatnom stanju neki materijal postojati ovisi o njegovim fizičko-kemijskim svojstvima.

U jednoj određenoj vrsti mogu se izdvojiti podvrste. univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) 2. SORTE materijala sadrže više rodova. RAZRED obuhvaća više vrsta redova materijala. a u podvrstama sorte. Posebni Klasifikacijski sustav namijenjen je samo jednom predmetu ili nekoliko srodnih predmeta. Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa by SIMCo. donje razine kvalitete Obzirom na komponente kvalitete možemo govoriti o: 1. obzirom na njihovu primjenu. europska nomenklatura artikala (EAN) Univerzalna decimalna klasifikacija Klasifikacijski sustavi mogu biti opći i posebni. dobre kvalitete 3. Opći Obuhvaćaju sve djelatnosti ljudskog uma i podijeljena je u deset oblasti koje se dalje dijele na grane. 2000 . tj. Danas u prometu za jedan proizvod ima više naziva ili više proizvoda ima jedan naziv. Prema UDK promet je u grani 656. GRUPE obuhvaćaju više razreda. a to je kolekcija materijala koja je zbirka istovrsnih materijala. Za promet je bitna sistematizacija materijala da bi se oni mogli pravilno upotrebljavati. dokumenti). taj klasifikacijski sustav prihvatila je međunarodna federacija za dokumentaciju te je tako postao unificirani decimalni sustav. trgovačkih klasa. a grupe idu na klase.Tehnologija materijala 35 Visoko vrijedni materijali imaju propisanu ambalažu i najskuplji prijevoz — zračni prijevoz (novac. srednje kvalitete 4. Prvu primjenu proveo je knjižničar u Americi na klasiranju knjiga i časopisa 1873 god. Klasifikacija materijala u prometu Osnovna sistematizacija materijala u prometu svrstava materijale prema industrijskoj grani ili proizvodnom području. estetsko-funkcionalnoj kvaliteti 3. Dio kolekcije jedne proizvodne grane u trgovini naziva se sortiment gdje se razlikuju trgovački i proizvodni sortiment. u sortama redovi. ekonomsko-komercijalnoj kvaliteti Sve te tri kvalitete čine ukupnu kvalitetu proizvoda ili materijala (RAZINU). tehničko-tehnološkoj kvaliteti 2. službena nomenklatura statistike vanjske trgovine 5. Obzirom na kvalitetu Materijali se obično označavaju u četiri skupine kvalitete i to: 1. zlato. u redovima razredi. RED obuhvaća više vrsta rodova materijala. izuzetno dobre kvalitete 2. Postoji međunarodna klasifikacija i to može biti: 1. Materijali koji imaju ista glavna svojstva pripadaju jednoj vrsti. briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa (SMTK) 3. standardna međunarodna trgovinska klasifikacija (CTCI) 4. u razredima grupe. ali među njima je određena međusobna razlika. ROD obuhvaća više vrsta materijala koji su međusobno slični.

a to je 385). Kvaliteta tvorničke izrade može se uzeti kao kvaliteta koncepcije proizvoda i kao kvaliteta proizvodnje. objavilo je listu minimalne statistike vanjske trgovine. treće mjesto je grupa. Kvaliteta je mjerilo uporabne vrijednosti materijala. 2000 .000 spada u numeraciju EAN 13. funkcionalno-eksploatacijski 3. Ukupno je 56 grana. U EAN razlikujemo dvije vrste numeracija: EAN 8 i EAN 13 (ovu oznaku nose naši proizvodi). osnovana je EAN sa sjedištem u Briselu. Sva ambalaža sa kodovima ( ) može se reciklirati. U praksi se može podijeliti u dvije kategorije: 1. a one u podgrupe i pozicije. princip pripisivanja brojeva je slijedeći: prvi broj je sektor.999 spada u numeraciju EAN 8. Europska nomenklatura artikala Na zahtjev 12 Europskih zemalja 1974 god. * Kvaliteta koncepcije proizvoda Ima tri aspekta ili gledišta i to: 1. kvaliteta tvorničke izrade 2. dizajn by SIMCo. četvrto podgrupa i peto pozicija. Prema različitosti proizvoda — ako ima od 1-9. Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta nekog materijala predstavlja skup svih svojstava koja utječu na uporabnu vrijednost.Tehnologija materijala 36 Važna je kod carinskih tarifa i prvi put se spominje 1955 god. može se proširivati. da se uvede jedinstveno označavanje artikala. termičke izvedbe i kontrola gotovih proizvoda..000-100. i ona olakšava primjenu svih carinskih tarifa u procesu carinjenja. Nomenklatura je postavljena tako da u okviru pozicija postoji mogućnost dodavanja novih proizvoda tj. Prve tri crtice označuju kod zemlje gdje je proizvod proizveden (za Hrvatsku je to ≡ sa pozivnim brojem za Hrvatsku. a ako ima od 10. donio je sekretarijat UN standardnu međunarodnu trgovinsku klasifikaciju gdje je konačni tekst usvojen 1968 god. kvaliteta koncepcije proizvoda Kvaliteta tvorničke izrade U toku proizvodnje najvažnija je kontrola kvalitete ulaznih sirovina. one ovise o veličini pakiranja. Briselska nomenklatura — skraćenica je SMTK — ona je obavezna pri uvozu i izvozu robe i materijala. Kvaliteta može biti vezana samo za jedno svojstvo kao najbitniju karakteristiku. tehničko-tehnološki 2. i po njemu su svi proizvodi podijeljeni u 10 sektora. 1977 god. a 1950 god. Hrvatska ulazi u tu udrugu — naziv CRO-EAN. Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Društvo naroda 1938 god. druga dva su grana. Naš znak za zaštitu okoliša je golubica. Grane se dijele u grupe. U svibnju 1992 god. SMTK vanjske trgovine ima 1312 pozicija. a sektori u grane.

Aromatičnost je vezana za vremenski period. koji se pri nepovoljnim uvjetima raspadaju i nastaju aminokiseline — daju specifičan miris kvarljive robe. Kod soli. proizvodi koji po sastavu. Opip — pomoću ruku. tj. Mehaničko ispitivanje je objektivno. Miris je bitan kod kvarljive robe . ima rok trajanja. Ta postojanost određuje se prema sivoj skali koja ima šest krugova. Pivo se mora pasterizirati. svojstvima ili proizvodnji su novi. a primjena im je pouzdanija.kod njega se određuje: • slatkost • slanost • kiselost • ljutost • gorkost Okus se određuje prema hedonističkoj skali od 0-9. Za ispitivane se koriste još i testovi ispitivanja ili uspoređivanja. šećera ovisno o krupnoći.meso. Aparati na kojima se ispituju materijali na čvrstoću zovu se kidalice ili dinamometri. ribi nalaze se proteini (bjelančevine). proizvodi za uporabu koji još ne postoje 2. Kod tkanina se ispituje postojanost boje. uvozimo sirovu kavu. 2000 . Aromatičnost proizvoda se određuje brojčano od 0-3. a tri je proizvod velike arome. Izgled — tu koristimo čulo vida. kvaliteta robe se određuje bodovanjem.5. 3. Ovisno o materijalu može se načiniti epruveta (ili uzorak za by SIMCo. Tu spadaju: • čvrstoća • tvrdoća • žilavost • umor materijala. na svježem mesu se otisak prsta ne primijeti. proizvodi kojima se bitno poboljšava kvaliteta. Čvrstoća je otpor što ga materijal pruža prema cijepanju.5 — to je prihvatljivi proizvod. Metode utvrđivanja kvalitete materijala Metode mogu biti subjektivne i objektivne. Bitan je kod određivanja starosti mesa. Naš niti jedan proizvod ne smije imati negativne bodove.Tehnologija materijala 37 Kvalitetu proizvoda čine razni faktori. Skup organoleptičkog ispitivanja dan je bodovanjem tj. a novi proizvodi mogu biti: 1. U mesu. Prilikom ispitivanja čvrstoće može se ispitivati istezljivost ili izduženje materijala. Svaka vrsta robe ima drugi sustav bodovanja. a najbolji je 9. Negativni bodovi — to je slučaj kod kave jer nju uvozimo. tj. Nula je bez arome. imamo neki standard s kojim uspoređujemo ostale predmete iz te skupine. a na starom mesu ostaje otisak prsta. Okus proizvoda je dobar ako je 6. ali meso se ne smije u principu dirati prstima. To je subjektivna metoda pomoću ljudskih čula i osjetila. a to su: • okus • miris • izgled • opip Okus . Ako je nešto 6. Metode ispitivanja: • organoleptička • mehanička • fizička • kemijska • tehnološka • transportna Organoleptičko ispitivanje provode degustatori.

a stroj na kojem se vrše ispitivanja naziva se skleroskop. 2000 . Najidealnije bi bilo kad bi materijal pukao na sredini. Ispituje se pomoću šarpijevog bata.5. Nakon toga izmjerimo promjer otiska i iz Brinelove skale očitamo tvrdoću materijala po Brinelu. Na skali A pokazuje se tvrdoća dobivena utiskivanjem čelične kuglice (za meke materijale).10 mm) u vremenu od 15 sekundi. kazaljka na satnom mehanizmu stane i mi očitamo silu. a na skali B tvrdoća dobivena utiskivanjem dijamantnog šiljka pod kutom od 120° (za tvrde materijale. izreže se dio materijala i spusti na dno skleroskopa i u to udara čelični bat. A i B. a da on ne pukne. Kod Shorea se mjeri visina odskoka čeličnog bata od polimernog materijala i direktno se očitava. Tvrdoća je sila ili otpor kojom se materijal opire prodiranju nekog tvrđeg materijala -sila prodiranja. Nije dovoljno jedno ispitivanje (najmanje pet ispitivanja). Metode za ispitivanje tvrdoće su: • BRINEL-ova (oznaka HB) • WICKERS-ova (oznaka HW) • ROCKWELL-ova (oznaka HRC) prve tri koriste se u metalnoj industriji • SHORE • POLDI • BAUMANN Brinelova metoda nema pripreme uzorka i nije bitan okoliš. Kod ispitivanja materijala bitna je uloga u prostoriji. Kod nas se takvo ispitivanje vrši u TOZ-u — kod olovaka. Elastičnost je svojstvo materijala da se prestankom djelovanja sile na njega vrati u početno stanje. Dijelovi kidalice su dvije štipaljke. Uzorak materijala stavimo pod aparat i vrši se otisak čelične kuglice (promjera 2. ali uzorak mora biti pripremljen. ako prekid ima oštre ivice → materijal nije homogen → to se ocjenjuje organoleptičkom. tj. lako lomljivi. a to je utrošeni rad po jedinici površine (našeg uzorka kojeg ispitujemo). Kod Rock aparata postoje dvije skale. Nakon toga se mjeri promjer i tvrdoća se očita u tablici po Wickersu. Uzorak se mora ispolirati i odmastiti. Jako tvrdi materijali ne mogu se ispitati pomoću Brinela. Ako je promjer otiska u materijalu mali znači da je materijal tvrd. Amplituda je mjerilo intenziteta vibracije. tj. Dozvoljava se tvrdoća do 1.000 Wickersa. Rockwellova metoda je kombinacija Wickersove i Brinelove metode. Ako se mjeri izduženje ili istezanje. Za polimerne materijale (guma) upotrebljava se Shore metoda. materijal veće tvrdoće od čelika (jer se ispitivanje izvodi pomoću čelične kuglice). utezi. by SIMCo. Najbolja tvrdoća za gume automobila je 50-60 Shora. Kad pod uticanjem težine. Umor materijala očitava se djelovanjem sile na materijal. Materijal je izložen mehaničkom opterećenju prije loma i tu se javljaju vibracije koje su određene amplitudom i frekvencijom. tj. kruti su. a ako je promjer veliki onda je materijal mekan. Otisak se vrši pomoću dijamantske piramide koja je pod kutom od 136° u vremenu od 15 sekundi. a frekvencija je broj titraja u sekundi. tj. Žilavost materijala je otpor materijala prema udarnom opterećenju. rastezljivost ona se izražava u % map. utega ispitni materijal pukne. subjektivnom metodom. Kod metala se izražava kao Jungov modul elastičnosti → nalazi se u tablicama. Promjer otiska se očitava preko okulara. tj. Do kojeg konačnog opterećenja možemo djelovati označava se kao granica zamora ili umora materijala i te granice imamo u tablicama. satni mehanizam. tj. a kod tkanine je 20×5 cm. % rastezljivost tkanine. Epruveta kod lima je 10×2 cm. Skleroskop je visok 1/2 m. normalni uvjeti 65 % vlage i temperatura 20°C. Veća tvrdoća veći odskok bata.Tehnologija materijala 38 ispitivanje) čije dimenzije su ovisne o vrsti materijala. Wickersova metoda — stroj (sliči na mikroskop) mora biti u točno određenom položaju i na njega ne smiju djelovati nikakvi vanjski uticaji. iznad toga materijali su pretvrdi. Za određivanje treba uzeti barem pet uzoraka epruvete.

3. Maksimalna temperatura kod brašna je 120°C. zatim ga sušimo (max temperatura je 100°C). ne vrača se u početno stanje.5<teški.25 W/mK. Jedinica je W/mK (wat po metar kelvinu). pri tome je bitan koeficijent vođenja topline. granica je laki<3. Trgovačke reprize su ugovorene (dogovorene) vlage za obračune. 4. Pepeo čine razne silikatne tvari. On je malih dimenzija. vrijede u cijelom svijetu. 2000 . Temperatura paljenja materijala je temperatura na kojoj materijal prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo. ako je temperaturna razlika 1 K. to je ne goriva komponenta. Što je veća energija veza među atomima to je viša temperatura. a kubno ili zapreminsko sa β. duraluminija 126 W/mK. a najteži osmij. izvažemo ga. pa ga potom opet izvažemo i dobijemo koliki je udio vlage u materijalu. Gustoća se mjeri Bomeometrom. Osnova za gustoću je 1l vode jer ona na 4°C ima gustoću 1g/cm3. za H2SO4 je ρ=1. Kod stakla je oko 1 W/mK. 1. nakon toga se zapali i ono izgori. Fizička ispitivanja 39 Gustoća je težina kubne jedinice tvari. 2. tj. → tip brašna se određuje prema % pepela u brašnu. Služi za izražavanje kod svih tvari bez obzira na agregatno stanje. a kod ulja i maziva je na 20°C. Elektrotehnički materijali — pogledati u prvom dijelu tehnologije materijala. Najlakši je litij. 2. elektrokemijskog porijekla razni by SIMCo. Za kiseline i lužine se Gustoća može određivati u stupnjevima Bomea (°Be´) (map. ρ određuje kvalitetu nekog materijala. kemijski sastav kemijsku otpornost na koroziju vatrootpornost toplinsku otpornost 5. Kemijska svojstva materijala Kod kemijskih svojstava poznajemo: 1.84 gcm-3 ≡ 66°Be´). Kemijsku otpornost na koroziju Uzročnici korozije mogu bit fizikalnog porijekla — tu se ubrajaju temperatura i svjetlost. Uzmemo uzorak materijala. Kod goriva je Gustoća na 15°C. Linearno rastezanje se označava sa α.Tehnologija materijala Plastičnost poslije djelovanja sile zadržava oblik. Kemijski sastav Za određivanja kemijskog sastava postoje različite metode kao što su: • volumetrijska metoda • gravimetrijska metoda • spektografske metode • kromatografske metode Na bazi kemijskog sastava određuje se vlaga. kemijskog porijekla — to su vlaga i razne kemikalije i soli. a to je toplina koja prođe između dvije točke od jednog cm3 u sekundi. manje pepela → kvalitetnije brašno veća kalorijska vrijednost. Aerometar služi za mjerenje ρ. Toplinska vodljivost materijala je svojstvo provođenja topline. Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala prati promjene koje se događaju ako se materijal zagrije za 1°C. zraka 0. Aparati za mjerenje vlage u laboratoriju su kondicionometri. kristalografska svojstva. piknometar je aparat za mjerenje kod ulja i maziva. Iglometar služi za ispitivanje vlage na terenu.

2000 . Vatrostalnost je otpornost materijala do neke temperature. to može biti: • atmosferska • korozija u tlu • korozija u vodi i vodenim otopinama. Toplinska otpornost Materijali otporni na neke temperature. uticajem lutajući struja i posredstvom nemetala. razni vodiči koji dovode do elektrokemijskih pojava. Podjela korozije prema eksploatacijskim uvjetima — korozija može biti uz mehaničko naprezanje. razne vibracije. Podjela prema površini korodiranog materijala: • površinska • lokalna • točkasta (piting) . metalna kod metalnih spojeva može biti kubična. kompleksni uzročnici su uvjetovani promjenom klime. Azbest je mineralno vlakno.Tehnologija materijala 40 mikroorganizmi. kovalentna kod svih organskih spojeva. Razlikuje se vatrootpornost i vatrostalnost.kod automobila • inter-kristalna • opća 3. Vatrootpornost Svi materijali koji ne gore. Katodna zaštita je zaštita protiv korozije u tlu — zaštita za one materijale koji idu u tlo. 5. heksagonska i tetragonska) • amorfno (svi anorganski spojevi su amorfni) by SIMCo. 4. Korozija se može spriječiti raznim legiranjima → to je jako skupo. Daljnja podjela korozije je prema agresivnom mediju. Korozija se dijeli na: • kemijsku • elektrokemijsku. Kristalografska svojstva Imamo strukture: • kristalno (ionska veza kod jednakih spojeva. on ne gori ni pri kojoj temperatura.

nema cerade na kamionu. Pri tome se koristi razvijač u obliku praha koji se kapilarnim djelovanjem uvlači u aktivnu tekućinu i pukotina ili šupljina postaju vidljive. Najviše se koristi filmska. radio ili γ grafija. Npr. Na materijale u prometu djeluju: 1. Višak tekućine se ukloni te se može pukotina učiniti vidljivom na dnevnom ili ultraljubičastom svijetlu. toplinska obrada Transportna ili prijevozna svojstva materijala Materijali u prometu su izloženi raznim djelovanjima pri čemu nastaju oštećenja. Kod Coca Cole imamo ® to je i marka i zaštitni zrak. Nivea. . obrada materijala bez skidanja strugotina 2. lemljenje i zakivanje) 4. a prevoze se vreće i pada kiša. mehanička naprezanja — to su naprezanja pod uticajem vertikalnih sila. Npr. 2000 .Tehnologija materijala Osnovne metode defektoskopije 41 Razlikujemo četiri osnovne metode: 1. by SIMCo. Polja i tom metodom se otkrivaju greške u materijalu i mogu se ispitati feromagnetski materijali. Magnetska metoda se zasniva na svojstvima materijala i mag. Intenzitet zraka opada po dubini prozračenog materijala. Metoda prozračivanja: (rendgenski aparati). Marka i znak proizvoda Znak proizvoda — može biti obavezan. Coca Cola. obrada materijala sa skidanjem strugotina 3. klima — može prouzročiti oštećenje robe koja se prijevozi. naprezanja klizanja. Ta metoda služi za otkrivanje grešaka u materijalu 3. Marka proizvoda — to je ime proizvoda ili zaštićeno ime proizvoda. Jedan licencirani proizvod je samo jedan za jednu državu. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: zasniva se na činjenici da su tekućine velike površinske aktivnosti ili kapilarno aktivne i uvlače se u uske oku nevidljive pukotine na površini materijala i šupljine koje su u vezi sa površinom. Tvornica mora imati licencno odobrenje od matične tvornice. Skup svih znakova čini deklaraciju (etiketu). 2. Tehnološka svojstva materijala Tu su dvije osnovne grupe: 1. 2... Metoda prozvučavanja: pronalaženje grešaka pomoću ultrazvuka gdje titraji imaju frekvenciju iznad 20 kHz. razne vibracije. spajanje materijala (zavarivanje. uobičajni i interni. U praksi se korist frekventno područje između 1 i 25 MHz. 4. koriste se X i Y zrake.

Najviše zastupljena ambalaža je papir i on čini do 40 %.. Skladišno transportna funkcija — bitna je u toku prijevoza i skladištenja komadne robe (roba sa ambalažom). npr. 2000 . skupljanje tkanine. Tržna funkcija — to je roba široke potrošnje. tj. 20 % su metali.kg) • sastav • ime. naziv robe • vlaga • npr. Materijali za pakiranje Pod pojmom materijala za pakiranje podrazumijeva se ambalaža. Bitan je dizajn ambalaže. Razne grupe ljudi.moramo pritisnuti ambalažu. Pri skladištenju i transportu utječu razne statičke i dinamičke sile na robu u toku prijevoza.Tehnologija materijala 42 Deklaracija moraju biti dani osnovni podaci: • količina robe (m . Uporabna funkcija ambalaže — uporabom ambalaže dolazimo do robe (sprej. Maheri u reklamiranju u Europi su Talijani. Moraju biti podaci (norme) pod kojim uvjetima je taj proizvod proizveden. Ambalažu možemo podijeliti na nekoliko stanovišta: • prema funkcijama • prema ambalažnom materijalu • prema oblicima • prema namjeni. tubu da dobijemo pastu). Ne možemo odvajati robu od ambalaže. Tu prvenstveno treba voditi računa kakvog je oblika ambalaža. 10 % su ostali materijali (razne kombinacije). oko 30 % čine plastične mase (dobivaju se iz nafte). Ambalaža prema funkciji: • uporabna • zaštitna • tržišna • skladišno transportna. tube . Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Materijali se dijele na glavne i pomoćne.. Zaštitna funkcija — štiti robu od vanjskih uticaja. U glavne ambalažne materijale ubrajamo: • drvo • papir • metal • staklo • tekstil • plastične mase by SIMCo. Tokom prijevoza nastaju razna mehanička oštećenja — voditi brigu o njima. Dva osnovna oblika ambalaže su kvadratna ili prizmatična i cilindričnog ili okruglog oblika. Možemo reći da više od 90 % proizvoda ima ambalažu. Bez obzira dali se radi o našem ili uvoznom proizvodu mora postojati deklaracija. timovi ljudi se bore reklamama. Ima nekoliko imena. tj. Kod licenciranih proizvoda lice ≡ sa originalnim proizvodom naličje − na našem jeziku. Koriste se reciklirani — obnovljeni materijali. a u svijetu Amerikanci. ide se do toga da se troši do 90 % sredstava na financiranje ambalaže. reklamna prodaja .

jela i bukva i to se koristi piljeno drvo koje ima prednosti i nedostatke. Za to se korist smreka. za izradu kontejnera. deformacija). bačava. a prema prirodi dijeli se na: • zimzeleno • listopadno. stavlja se u komore. izvaže. kod paleta cigli).Tehnologija materijala U pomoćne ambalažne materijale spadaju: • materijali za otvaranje • materijali za zatvaranje • materijali za jastučenje 43 Ambalaža prema oblicima: Spomenuti će biti kod opisa nekog glavno i pomoćnog materijala. greda za izradu paleta. finoća drveta) • fizička (Gustoća. Kad je paleta obavijena sa plastičnom masom (folijom) skupa sa transportnim materijalima → onda ona spada u ambalažu (npr. 2000 . sjaj. Niti palete niti kontejneri nisu ambalažni materijali. Niti jedna transportna ambalaža više nije povratna. paste) Pivo. raznih kotura. mehanička svojstva u pravcu vlakna ↓ 2. Preporučuje se sušenje na zraku. Drvo koje dolazi kao ambalaža mora imati propisanu vlagu koja iznosi 15 %. Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Drvo je jedno od najstarijih ambalažnih materijala. • mehanička — jedna od bitnih karakteristika je uvjetovana vlaknastom strukturom drveta i razlikujemo tri veličine mehaničkih svojstava obzirom na građu drveta: 1. roba u trgovini) • transportna (krupno pakiranje) Komercijalna ambalaža — može biti: odvojiva (staklenke flaše) → povratna(naplaćuje se kaucija) → nepovratna (cijena ambalaže uračunata u cijenu pića) neodvojiva (sprej. mehanička svojstva u radijalnom pravcu ← 3. Ambalaža prema namjeni: • komercijalna (sitno pakiranje. zagrijava se na 105°C. Drvo se usitni. mehanička svojstva u tangencijalnom pravcu ↵ Drvo se koristi u obliku dasaka. ako je : • nepasterizirano (rok trajanja 8 dana) • pasterizirano (rok trajanja 45 dana) Za ambalažu je propisan standard ISO 901. miris. 48 sati i u razlici težina prije i poslije sušenja dobije se vlaga. tube. vlažnost. gredice. Svojstva drveta kao ambalažnog materijala mogu biti: • estetska (boja. Prednosti su: • mala Gustoća • laka i jeftina obrada • lako održavanje i popravak • visoka otpornost na umor • relativno niska cijena by SIMCo. sanduka. Transportna ambalaža: — mogu biti za jednokratnu upotrebu i višekratnu upotrebu i to cilindričnog ili prizmatičnog oblika transportne ambalaže.

konoplje ili kudjelje. Šperploče su slojevito slijepljeni i prešani drveni furnir. Obzirom na podjelu sirovina razlikuju se sljedeće vrste papira: • papir od krpa • bezdrvni papir • papir sa drvenjačom Papir od krpa sastoji se isključivo od vlakana pamuka. Jedino kod vina bačva mora biti do vrha puna jer ako nije dolazi do stvaranja octa. Ima izrazito dobra svojstva. Karton je između 150 g/m2 i 400 g/m2. by SIMCo. a to se radi da bi se dobila bolja mehanička i fizička svojstva. čvoruge) niska otpornost na smicaje upija vlagu . Kod svih ostalih medija u bačvama potreban je prostor zbog širenja. lana. drvni moljci. Papir se obično smatra do 150 g/m2 težine. U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: • vlakna od krpa • celulozna vlakna • drvenjače • sintetička vlakna. kemijskim postupkom iz krpa. kartona i ljepenke. 97 % od ukupno proizvedenih papira u Njemačkoj je reciklirani papir. 2000 . Ljušteni furnir — proizvodi se ljuštenjem tankih listova sa trupaca koji rotiraju oko svije osi i on se koristi najčešće za proizvodnju šperploča. Furnir se proizvodi na tri načina: • rezanjem • ljuštenjem • struganjem Rezani furnir — proizvodi se rezanjem drveta u jednoj ravnini u radijalnom ili tangencijalnom smjeru. a to su listovi debljine do 3. zemljišnih knjiga.skup. Bezdrvni papir Proizvodi se od raznih vrsta celuloze i on se koristi za izradu raznovrsne ambalaže. dokumenata .5 mm.Tehnologija materijala Nedostaci su: • • • 44 nedovoljna homogenost (kvrge. slame i drugih biljaka koje u sebi sadrže celulozu. karton i ljepenka razlikuju se prema vlaknima koja su u njih ugrađena i to su: vlakna iz sjemena. pamuka. Služi za izradu novaca. kukci) • drvo je zapaljiv materijal . Pri proizvodnji tog furnira drvo se mora pariti da omekša. Papir je načinjen od biljnih celuloznih vlakana koja se dobiju mehaničkim.jer je prirodna tvar Drvo se koristi u obliku furnira. Lijepljenje se vrši ukrštavanjem neparnog broja ploča furnira. Papir ili ambalaža od papira — čini 40 % od ukupno upotrebljavanih ambalažnih materijala. vlakna iz lika i vlakna iz drveta. Papir se koristi u obliku papira. Papir.jer je prirodna tvar • organski nedostaci (dno mogu napasti glodavci. drveta.

Osnovne karakteristike papira Dozvoljena vlaga je od 6 -7 %. Na izlasku iz suhog stroja papirna traka se mota na jedan valjak.Tehnologija materijala 45 Papir sa drvenjačom Sadrži vrlo malo celuloze i ti papiri se koriste kao novinski papiri.5000 g/m2 .500 g/m2.150 g/m 2. dijeli se na deblji karton i tanku ljepenku. Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Postupak dobivanja celuloze je natronski i bisulfitni. ima težinu od 500 . dijeli se na deblji papir i tanki karton (polu karton 150 . Papir Papir je težine od 8 . te dužina papirne trake jednako mjerne dužine i debljine koja puca zbog vlastite težine. valjci se mogu micati — razne debljine trake. Nakon izlaska iz stroja vrši se dorada papira: • rezanje • bojanje • plastificiranje. Dužina kidanja veća je u uzdužnom smjeru u odnosu na poprečni smjer. Kod toga je važno dužina svojstvo i kidanja papira. Dodaci Dodaci se mogu i ne moraju dodavati. Do kraja suhog stroja nalaze se valjci prilikom prolaska kroz suhi stroj temperatura se poveća da se voda isparava. by SIMCo. Maksimalna širina trake papirnatih rola je 2 m. Papir se mjeri u g/m2 i prema težini može biti: • papire • kartone • ljepenke. /pitanje → proizvodnja papira/ Proizvodnja papira Papir se proizvodi na papirnom stroju koji se sastoji iz mokrog i suhog dijela stroja. Ljepenka Ljepenka je težine od 600 . Drvenjača Drvenjača se sastoji od bilo kojih vlakana biljaka koji u sebi sadrže celulozu. kartoni i za izradu valovite ljepenke. Svojstvo koroznosti i propusnosti na plinove ovisi o pojedinim vrstama papira. 2000 .250 g/m2 . Pripremljene sirovine i dodaci dolaze u mokri dio stroja koji se sastoji iz raznovrsnih sita kroz koje ulazi voda zagrijana na oko 50°C i tu se oblikuje papirnata masa sa dodacima ili bez njih. Karton Karton je težine od 250 .600 g/m2. masa i kvaliteta • Ljepila — da se tinta ne razlijeva (nalivpero) po papiru (papir po kojem se razlijeva tinta nema u sebi ljepila) • Boje • Ultramarin — dodaje se do 1 % ako hoćemo sasvim bijeli papir. a dodaci su: • Punila — da se povećaju mehanička svojstva. Ta papirnata masa ulazi u suhi dio stroja koji se sastoji iz valjaka kroz koje prolazi masa i vrši se oblikovanje papirnatih traka.

300 g/m2.63 mm • srednji val — oznaka C visine 3. Prešani papir — je karton velike gustoće i čvrstoće jednake debljine i vrlo glatke površine. To su kutije za pakiranje prehrambenih proizvoda ili neki proizvodi u metalnoj industriji koji imaju veliku težinu. 45. Rabe se za pakiranje predmeta koji nisu jako osjetljivi na udare. ali imaju veću otpornost na pritisak pa mogu izdržati veće opterećenje po jedinici opterećene površine. by SIMCo. Val B Slabije ublažuju udarce. 70.000 . Valovi ublažavaju udarce. 40. Ljepenka se izrađuje u brojevima 10. 90 i 100. 20. Tu imamo od 4.20 mm. 80. 12. složeni ili višeslojni papir koji ima obično tri sloja. 15.59 mm • mali val — oznaka B visine 2. 2000 . 50.000 g/m2 . Ljepenka — se pakira u vezove od 25 kg. 25. Val C najčešće se rabe u kombinaciji sa valovima A i B. fascikala. U praksi se smatraju ljepenkom sve ljepenke težine 300 .700 g/m 2 . te raznih uređaja i aparata osjetljivih na udar. a izrađuje se u težini 200 . Koristi se za izradu za omote bilježnica.Tehnologija materijala 46 Kartoni Kartoni su proizvodi krući od papira i razlikujemo obični ili jednoslojni papir težine od 200 . gdje brojevi označuju težinu ili gramaturu. 60.350 g/m2 . Posebna vrsta ljepenke je valovita ljepenka koja je sastavljena od jednog ili više slojeva. kao izolator u elektro industriji. a proizvodi se uvijek u neparnom broju slojeva.5. 18. Prema načinu obljepljivanja razlikujemo: • ljepenka bez obloge • ljepenka sa oblogom s jedne strane • ljepenka sa oblogom sa obje strane • peteroslojna i sedmeroslojna ljepenka. Svaki vez ima broj koji označava koliko ljepenki ima u vezu. Val E (sitni val) Koristi se za izradu komercijalne ambalaže. a rabe se za pakiranje izuzetno teških proizvoda. /ispit/ Vrste valovitog kartona prema visini vala: • veliki val — oznaka A visina mu je 4. ali svojom težinom mogu izravnati valove. Naručuje se po brojevima. najčešće je od tri sloja gdje je srednji sloj od recikliranog papira.68 mm • sitni val — oznaka E visine 1. kao i ljepenke koje se koriste kod izrade knjiga. Val A Koriste se za ambalažu koja služi za prijevoz staklenih keramičkih proizvoda.

poštanske omotnice koriste celulozni papir mase 90 .65 g/m2. Papirna ambalaža se proizvodi štancanjem papira ili kartona. lijepljene vreće sa rukavcem. Kartonske cijevi by SIMCo. oblik i kvaliteta komercijalne i transportne ambalaže određena je osnovnim svojstvima proizvoda koji se pakira. te se stavlja između zagrijanih ploča da se površine slijepe. a svako slovo označava određene karakteristike.alufolija. a to su materijali sastavljeni iz nekoliko slojeva različitih materijala sjedinjenih u cjelinu lijepljenjem. šivene ventil vreće. Razlikujemo još transportne kutije koje su od valovitog kartona nosivosti od 30 do 70 kg. omotnice su normizirane veličine A i B i s unutrašnje strane moraju imati premazan samoljepljivi sloj koji mora odgovarati propisima o pakiranju u poštanskom prometu. lijepljene ventil vreće. 6. otvorene lijepljene vreće sa bočnim nabojima. /pitanje/ Proizvodnja celofana Celofan je proizvod koji nastaje kemijskom preradom celuloze. Ljepilo je u obliku tekućine.0. npr. otvorene lijepljene vreće. Sljepljivanje laminata može biti na više načina i to: • mokrim kaširanjem • suhim kaširanjem te kaširanje taljivim ljepilima i voskom.100 l. Tehnologija proizvodnje papirne ambalaže Tehnologija proizvodnje. Kod mokrog kaširanja ljepilo je biljnog porijekla i to se proizvode najčešće laminat. spajanjem proizvedenih šablona lijepljenjem.120 g/m 2. papir . 7 slojeva i njena su svojstva po dužini i širini ista • sačasti paneli — gdje je karton načinjen od dviju ravnih papirnatih traka.6 slojeva natron papira. težina je od 15 . U normalnim uvjetima celofan je higroskopan. 2000 . Lijepljenje se vrši preko valjaka i onda se suši.300 mm. šivanjem i spajanjem spojnicama.karto. Kartonske bačve — za prijevoz i skladištenje praškastih materijala zapremine od 10 . Troznamenkasti broj odnosi se na težinu celofana. U procesu kemijske prerade celuloze dobije se poluproizvod viskoza. a širina folije je oko 1. pa se straga lakira polimernim ili nitroceluloznim lakovima. te papir .45 mm.platno.0022 . vreće se mogu izraditi od 2 . te specijalne vreće za specijalnu namjenu. a između je papirna konstrukcija u obliku saća i ti kartoni su najčešće kao transportna ambalaža. Celofan se koristi u proizvodnji laminata. a to je otopina gusta kao med koja se izvlači kroz sapnice u kadu sa sulfatnom kiselinom i ako se takvoj viskozi doda glicerin može se izvlačiti u folije i to je celofan. Od natron papira izrađuju se vrećice (komercijalna ambalaža) i vreće (transportna ambalaža) i to krojenjem. Proizvodnja ambalaže od kartona i valovitog kartona sastoji se od tri faze: • grafička obrada papira • krojenje • sastavljanje iskrojenih dijelova. šivanjem ili lijepljenjem. Na tržištu se celofani označuju troznamenkastim brojem iza kojeg se nalazi nekoliko velikih slova i na kraju dvoznamenkasti broj. U prometu se nalaze otvorene šivene vreće sa bočnim nabojima. papir papir. papir .Tehnologija materijala 47 Osim ovih tipova valovitih kartona nalaze se i drugi tipovi valovitih ljepenki kao: • unakrsna . Kažemo da je celofan celuloza koja ima debljinu folije od 0. izradu samoljepljivih traka i u tiskarskoj industriji. Kod suhog kaširanja ljepilo se nanosi u obliku praha. a ima dobra svojstva te je pogodan za ambalažu.valovita ljepenka koja dolazi na tržište kao 5.

za njihovu izradu koristi se podcinčani lim. a od njega se radi komercijalna ambalaža (sve limenke. by SIMCo. nakon toga se masa po potrebi izbjeljuje. te za ukrasne kutije. Iskorištavanje i reciklaža papira Skupljanjem starih papira i njihovim sortiranjem može se vršiti recikliranje i da se papir može do 7 puta reciklirati. hranu za djecu i pakiranje strategijskih zaliha. Teški bijeli limovi — imaju sloj kositra preko 40 g/m2 i upotrebljavaju se za izradu limenki za prehrambene proizvode. a koriste se za ambalažu manje korodirajučih proizvoda. Metalna ambalaža kao metalna ambalaža koriste se: • • • • • čelični lim kositar aluminij cink olovo (samo za bačve za nuklearni otpad) Bijeli lim — je tanak čelični lim zaštićen sa obje strane tankim slojem kositra.35 g/m 2. Bijeli lim se reciklira. U prometu se nalaze i prodajne kutije koje mogu biti složive i nesložive s obzirom na vrstu materijala. Galvanizacija ili elektroliza — čelik je katoda . Npr. Skupljeni papir stavlja se u miješalice sa vodom.Tehnologija materijala 48 — dužine od 20 do 2. a koriste se za praškaste i pastozne materijale.000 mm i promjera od 10 .600 mm. Lak — je otapalo i boja kod farbe. pri tome se dodaju razna otapala kojima se uklanja tinta ili štampana slova. 2000 . to su šavne limenke). Limenke Za boju (komercijalna ambalaža) nisu napravljene od bijelog lima jer mu je izrada skupa. suhih proizvoda. a debljina sloja je od 20 . ili se bijeli lim može dobiti elektrolizom. Sve limenke moraju biti hermetički zatvorene. Kositar se nanosi prskanjem. kapija kad se ofarba otapalo ispari. elektrolit je kositrova sol. Kvaliteta i klasifikacija bijelog lima određuje se prema debljini sloja kositra i dijeli se u tri grupe: • teške bijele limove • lake bijele limove • lake bijele limove. grije se i miješa u kašu. ostaje samo tanki film boje. ili se unutrašnja strana polira. kositar je anoda. Srednji bijeli limovi — imaju sloj kositra od 30 -40 g/m2 i koriste se za izradu limenki za pakiranje raznih korodirajučih proizvoda. raznih boja i ulja. Laki bijeli limovi — imaju sloj od 20 -30 g/m2.

Aluminij — je isključivo komercijalna ambalaža. Limenke (komercijalna ambalaža) — prema konstrukciji mogu biti: otvorene. poluzatvorene (koje se koriste za pakiranje boje ljepila i raznih tehničkih masti) i zatvorene 8 koriste se za razne prehrambene proizvode. Ambalaža — aero . sipkih i pastoznih materijala. Al + polietilen. stavlja se dušik (inertan. šavne i bezšavne.termoplasti Gustoća polietilena je od 0.025 .sol ili sprej ambalaža. bojati štampati (poklopci na plastičnim čašama . Oblici metalne ambalaže Metalne bačve — koriste se za pakiranje tekućina svih vrsta. nepropušta mirise niti prima druge. ne njegove slitine. Al + celofan. žilav.96 g/cm3. One imaju veliku čvrstoću na vlak. imaju zaštitu od laka. Npr. a mogu biti načinjene od bijelog lima i Al folija).jogurt). Mogu biti od 12.000 N/m2. iz zraka) pritiskom na gumb plin potiskuje materijal i on kroz rupicu izlazi van (npr. Boce su napravljene od legure Al-a (izvana moraju imati etiketu) da budu čvršće.0. a čvrstoća mu je 1. 2000 . Iznutra je čelični lim lakiran. U promet dolazi kao folija debljine od 0. Tu se koristi čisti aluminij. Laminat — je od najmanje dva sloja. Također by SIMCo.Tehnologija materijala 49 Podcinčani lim — je čelični lim koji ima prevlaku od cinka. vrećice od juha. Polietileni . Prema konstrukciji metalne bačve se dijele na: • zatvorene • otvorene • poluotvorene • užebljene bačve (propisane IATA propisima za prijevoz opornih tvari zrakoplovom.92 . raznih metalnih proizvoda. Prekidno izduženje je do 200 %. vegete.. Plastična ambalaža Plastična ambalaža smatra se najsuvremenijim ambalažnim materijalom. nelomljiv. a mogu biti izrađene od 25 . 64 i 216. a izrađuju se iz čeličnog lima i podcinčanog lima.). tj. 35. Boce moraju imati podtlak. a koriste se za sve vrste tekućina.060 mm.400l. Za razgradnju plastičnih masa potrebna je temperatura veća od 400°C. dobro postojan na susjedstvo.. kemijski postojan i radna temperatura mu je od 40 -70°C. mehaničku i optičku propustljivost. u mlazovima . Plastične mase imaju malu gustoću. bez mirisa. netopljivost. paprike.0. može se lako oblikovati. Toksičnost plastičnih masa određuje se ekstrakcijom tvari iz nje i ta količina toksične tvari određuje se računski i izražava faktorom toksičnosti. Zapremina bačve je od 210 l. Aluminij ne reagira ni sa jednim prehrambenim proizvodom. tj. Polietilen je proziran. Rabi se za proizvodnju bačvi.5 l) Metalne kante — su posude zapremine od 5 do 60 l.

te se koriste u otopini kao razne prevlake u vidu zaštite. Metode prerade plastičnih masa Plastične mase se vrlo lako prerađuju uz mali utrošak energije i vode. ambalaže za prehrambene proizvode. tj. Služe za proizvodnju PET ambalaža. čvrstoća je od 6. 2000 . Poliesteri — su trodimenzionalne strukture. jako malo istezanje od 1. razne čaše a obim tako dobivene ambalaže kreće se od 50-300 cm3 by SIMCo.1. U manjoj mjeri koriste se kao ambalžni materijali POLIURETANI . Poliakrilati PAK — to je polikondezat. proziran je i ima deset puta manju toplinsku provodljivost od stakla. gustoća je 1. Na taj način se izrađuju sve razne moguće boce. te za raznovrsnu ambalažu.0. Poliakrilati najveću primjenu imaju u izradi svjetlećih prometnih znakova te automobilskih farova. čvrstoća se kreče od 2. a osnovna svojstva su: gustoća mu je od 1. Služi za ambalažu prehrambenih proizvoda. služi kao sredstvo za zaštitu u toku transporta.5 %. ekstrudiranjem.0.300 N/m2 i izduženje je do 550 %. METODA ZA PROIZVODNJU AMBALAŽE OD POLUPROIZVODA Od poluproizvoda može se oblikovati ambalaža metodom puhanja. razni plastični zatvarači. gustoća im se kreče od 0. proizvodi ga INA polimeri. METODE ZA NEPOSREDNU PROIZVODNJU AMBALAŽE gdje se primjenjuju brizganje i puhanje 2. Polivinil klorid PVC — jedan od najstarijih polimera. Obzirom na izradu razlikujemo tvrdi i meki PVC ovisno o dodacima.000 . Mogu se oblikovati lijevanjem. a koristi se za izradu i komercijalne i transportne ambalaže. ubrizgavanjem. kutija za televizore.2 . folije su debljine 0.5 . Ovisno o kalupu može se dobiti trajni oblik.7.8 mm.07 g/cm3. a o vrsti upotrebljene mase ovisi brzina hlađenja.termoplasti — dobijaju se polimerizacijom plina propilena. Metode prerade mogu se svrstati u tri skupine: 1.koriste se u obliku blokova i ploča od kojih se piljenjem izrađuju postolja za tešku robu.4 g/cm3.100 . ubrizga pod visokim tlakom u hladni kalup u kojem se masa ohladi i očvrsne. dobiva se polimerizacijom tekućine stirena. te termooblikovanjem pri temperaturi od 200 . metodom dubokog izvalčenja ili metodom krojenja Brizganje je metoda po kojoj se plastična masa u obliku granula ili praha u dijelu stroja koji se zove cilindar rastali i kroz mali otvor u glavi stroja.poslije omekša → pa kažemo da ima veliku termičku postojanost i on se koristi za izradu komercijalne ambalaže. Najveća primjena PU je zaštita kod transportne ambalaže.230°C.6. za jastučenje. PVC u trgovinu dolazi pod imenom raznih proizvođača. Polistiren se koristi za izradu raznih el. tj. Polipropileni .05 .1. METODE ZA PROIZVODNJU POLUPROIZVODA u ovu grupu ubrajaju se KALANDRIRANJE i LJEVANJE 3.PU .4 . uređaja. U termičkom pogledu PVC je postojan do 78°C jer na 85°C on već omekša.91 g/cm3. Veliku primjenu ima kao materijal za stvaranje jastuka.600 N/m2.Tehnologija materijala 50 nam služi za izradu različitih kutija kao komercijalna ambalaža i raznih bačvi kao transportna ambalaža.9 . Polistiren — spada u termoplaste. ima visoku radnu temperaturu do 170°C .

Težina se računa po 1 m2 Staklena ambalaža Izrada puhanjem. Skupljanje . Pomičnim dijelom tlači se masa za prešanje i oblikuje predmet u kalupu. ambalaža.stvara se granulat koji se koristi kao punilo ili mu se dodaju dodaci pa se proizvodi novi proizvod tj. Tu se za spajanje koriste ljepila s organskim otapalima koja brzo isparavaju te u roku od 24 sata dobijemo čvrsto vezivanje. Koriste se samo biljna vlaka i to JUTA (Jutene vreće . Ozanka označava vrstu plastične mase od koje je ambalaža proizvedena. Zbog nehomogenosti smjese nastaju greške kod proizvodnje i to su slabe točke Postoje tri boje (boje su metalni oksidi): − prozirna − zelena − smeđa Staklo je lomljiva roba. soda. Prešanje . vrši se mljevenje.masa mora biti u obliku taline. Za vanjski sloj laminata uzima se ona folija koja se može lako grafički obraditi. granulat termoplasata prelazi u talinu i oblikuje predmet. Kod toga se kalupi najčešće sastoje od nepomičnog dijela koji se naziva MATRICA i pomičnog dijela koji se naziva PATKICA. Prema vrsti sredstva za spajanje razlikujemo tri postupka kaširanja i to su: − suhi − mokri − termički Suhi postupak se koristi za proizvodnju najkvalitetnijih laminata. Redosljed slojeva u laminatima određuje se prema svojstvima robe i zahtjevima tržista. Tekstilna ambalaža Tekstilna ambalaža koristi se samo kao transportna ambalaža.je obrada plastičnih masa na KALANDRIMA gdje dobijemo ploče raznih širina i debljina te raznovrsne folije koje se zagrijavanjem skupljaju. Kalup se grije pod tlakom. Kod ove metode. rataljena plastična masa se pod visokim tlakom lijeva u kalupe. komercijalna ambalaža. za izradu treba kremeni pjesak. Kalandriranje .to je tzv. Svaki sloj laminata prenosi svoja dobra svojstva ovom višeslojnom ambalažnom materijalu i prikriva loša svojstva ostalih slojeva. potrebne se i razne puhalice. by SIMCo. 2000 .mlinovima gdje se ona melje .najčešće upotrebljavana metoda poslje brizganja. razni kalupi. Staklo se skuplja.osjetljive na vlagu). Danas nemamo transportne staklene ambalaže. odvozi u tvornice. 51 Lijevanje . broj). Spajanje pojedinh slojeva u jednu kompletnu cjelinu može se vršiti kaširanjem i ekstruzijskim laminiranjem.provodi se u posebnim kalupima pod visokim pritiskom. Prerađuje se u posebnim strojevima . Obično se za gornji sloj uzima lakirani celofan ili folija od plastičnih masa ili papir. Tom metodom najčešće se izrađuju bačve od PVC i POLIESTERA-transportna ambalaža. Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Svaka vrsta plastične mase ima svoju ozanku (slovo. gnječenje . vapnenac.razvrstavanje .prerada.Tehnologija materijala Puhanje . Kaširanje je postupak spajanja dviju folija uz upotrebu sredstva za spajanje. stakleni krš koji služi kao punilo za proizvodnju nove staklene ambalaže Laminati Laminati su kombinirani materijali i relativno novi ambalažni materijali koji se sastoje od više međusobno čvrsto spojenih ambalažnih materijala u obliku folija.

Tehnologija materijala 52 Mokro kaširanje provodi se ljepilima koja su topiva u vodi i isparavanjem ljepila na pogodnoj temperaturi očvršćuje se laminat. Blister ambalža je jeftina. Na kartonu s donje strane daju se podaci i načini upotrebe te robe. a gornji dio se vari na podlogu tj. 2000 . Za izradu gornjeg dijela rabi se PVC ili POLIESTERSKA folija. Gornji dio se oblikuje u kalupu već na samoj robi koja se pakuje pa potpuno naliježe na kalup kao koža na tijelo.. susešnog voća. aluminijska folija-polietilen. rezervni dijelovi..kartona i bolikovane folije plastične mase.) Skin ambalaža ima sličnosti s blister ambalažom jer također ima podlogu od kartona a gornji dio je načinje od folije neke plastične mase koja je zavarena na podlgu. ljekovi. gornji dio je prozirna plastična ambalaža. Npr... Oblikuje se od od dvije trake laminata gdje se između stavlja lijek i onda se termički zavari. Roba se postavlja na donji dio. Danas se proizvodi velik broj laminata koje se međusobno razlikuju po sastavu. Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža . praktična i funkcionalna i u nju se mogu pakirati različite vrste robe (alati. dobra termoizolacija te zaštita proizvoda ob bilo kakvih kemijskih utjecaja. sastoji se od dva dijela. jednostavna. Ova ambalaža omogućuje dobru vidljivost robe sa svih strana (npr. a između je POLISTIREN od 3 mm. Pomoćni materijali za pakiranje U pomoćne ambalažne materijale ubrajaju se sredstva za: − omatanje − označavanje by SIMCo. Folija se obično učvršćuje na podlogu zavarivanjem ali može i ljepljenjem ili spajalicama .to je jeftinija ambalaža od blister ambalaže te je pogodna za pakiranje razne metalne robe (alati. To je postupak po kojem se folija od termoplastične mase proizvodi postupkom ekstruzije i odmah nakon izlaska iz otvora mlaznice jos vruća nanosi na drugu foliju s kojom se tlačenjem i hlađenjem spoji. pokriva robu kao neki mjehur i štiti je od vanjskih utjecaja.komercijalna. sol) laminat poliester-polietilen (koristi se za vakuum pakovanja) Zadnja tri laminata spadaju u komercijalnu ambalažu Za izradu vodootporne transportne ambalaže koristi se laminat . Služi za izradu kutija ima jako dobra svojstva na mehanička naprezanja. laminat celofan-celofan (čips.08 mm. Tu se najčešće koriste laminati celofan-polietilen. Termno kaširanje se provodi uz korištenje ljepila koja se na određenoj temperaturi rastale i vežu dva laminata te hlađenjem očvrsnu.gornji i donju sloj je papir debljine 0. dječije igračke) Strip ambalaža je ambaža namjenjena za pakiranje lijekova u obliku tableta. kolači. celofan-aluminijska folija-polietilen (3 slojni laminat). Ekstruzijsko laminiranje je povezivanje folija bez primjene međusloja (ljepilo je međusloj).) Streč ambalaža sastoji se od 2 dijela . a donji dio je neporziran načinje od kartona ili valovite ljepenke. štapići) laminat celofan-polietilen (koristi se za pakiranje prehrambenih proizvoda. svojstvima i područjima primjene. igračke. elektroizolacijski materijal. pržene kave) laminat celofan-aluminijska folija-polietilen (podravkine juhe) laminat papir-polietilen (šećer.

. oznake kakva se roba nalazi u ambalaži. 2000 .Tehnologija materijala − jastučenje − zatvaranje Sredstva za omatanje: − imaju zadaću da čuvaju proizvod od utjecaja osnovne ambalaže − ili da budu kao ukrasni materijal Sredstva za označivanje: − svaka ambalaža mora imati oznake.) by SIMCo. može biti zalijepljena za ambalažu 53 Sredstva za jastučenje − imaju zadatak da spriječe mehaničko dijelovanje na robu − tu se najčešće koriste: − valovita ljepenka − plastične mase − staklena vuna − piljevina − slama − pluto ili neki drugi pogodni materijal − od valovitog kartona porizvode se različiti oblici jastuka − sastavljeni jastuci proizvode se od više komada valovitog kartona. a koriste se za jastučenje lakših materijala − bridni jastuci se postavljaju uz ambalažu uz bridove materijala te štite od bočnih slila i povećavaju čvrstoću pri slaganju na palete − ogrlice se postavljaju na proizvod radi zaštite od djelovanja bočnih sila − podmetači se postavljaju na dno ambalaže − predlošci imaju zadaću da spriječe kretanje sitne robe u unutrašnjosti ambalaže (u bombonjerama. raznovrsne etikete. a koriste se za jastučenje osjetljivih instrumenata − nabrani jastuci proizvode se nabiranjem valovite ljepenke po dužini vala. a sastvaljanje se vrši lijepljenjem ili spajalicama − šuplji jastuci se sastoje od jedne ploče valovitog kartona koja se po duljini vala savija te se oblikuje šuplje tijelo jastuka − puni jastuci se proizvode od više slojva valovitog kartna. jaja..

Tehnologija materijala
Plastične mase − − prvi plastični jastuci pojavili su se 1950 godine tu se najčešće koriste: − polistireni - koji pripadaju skupini tvrdih materijala za jastučenje − koriste se najčešće kod raznih ambalaža telekomunikacijskih uređaja u obliku određenih oblika ili u obliku usitnjenih komadića − poliuretani - imaju veliku primjenu uz polistirene − mekani, tvrdi i polutvrdi

54

Sredstva za zatvaranje − raznolika su i ovise o vrsti ambalažnih materijala kao i o obliku ambalaže − za zatvaranje ambalaže od stakla s uskim grlom najčešće se koriste čepovi od pluta ili gume, zatim krunski zatvarači od bijelog lima − za zatvaranje posuda s većim grlom koriste se razni poklopci koji mogu biti od istog materijala kao ambalaža ili od nekog drugog materijala − samoljepljive trake, čavli, špage, trake od plastičnih masa Sredstva za otvaranje − − postoji velik broj različitih uređaja za otvaranje otvarači, vadi-čep...

Transportna ambalaža − − − djeluje kao vanjska ambalaža tj. služi za skupno pakiranje majih jedinica dva oblika: cilindrična i kvadratna ili prizmatična kod ambalaže vrsta i tip uvjetovani su transportnim razradima: 1. razrad - prijevoz na kraćim ralacijama − tu se koristi komercijalna ambalaža kao primarna 2. razred - prijevoz robe unutar zemlje cestovnim, željezničkim, zračnim, riječnim i pomorskim putevima a koristi se primarna i sekundarna ambalaža 3. razred - isključivo zračni prijevoz koji je propisan IAT propisima 4. razred - uključuje pomorski prijevoz − tu su najteži vujeti koji se postavljaju na ambalažu.

Da bi se olakašao prijevoz robe koriste se sredstva mehanizacije: PALETE i KONTEJNERI − paleta je drvena podloga - standard 800*1200 s otvorima za viljuškar, roba 1000 kg i visine 8 m obavija se termoplastičnom folijom=ambalaža − sa žičanim ogradama, zatvorena za boce plina itd. − kontejenri su sanduci kvadratnog oblika gdje je najmanja zapremina 1 m3, lako se pune i prazne − standardni i specijalni, te laki, srednji i teški − laki - 1-3 m3 − srednji 3-10 m3 − teški > 10 m3 − dužina se kreće od 1-5 m, širina do 2,5 m i visina do 2,55 m − u kopnenom prijevozu koriste se laki i srednju a u prekomorskom teški kontejneri − prema američkim normama izrađeni su ISO-668 propisi

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Pakiranje materijala za promet Pakiranje materijala je sastavni dio proizvodnje pa se ne može govoriti o proizvodnji bez minimalnog komercijalnog tj. primarnog pakiranja vlastitog proizvoda. Troškovi ambalaže i pakiranja su vrlo veliki i u prosjeku se kreću od (3-40 %) cijene bruto proizvoda. Tehnološki proces može biti: − − − − predpakiranje pakiranje u komercijalnu ili primarnu ambalažu pakiranje u sekundarnu ili transportnu ambalažu pakiranje u pomoćna sredstva

55

Pakiranje proizvoda je stavljanje u komercijalnu ambalažu u količinama koje potrošač troši u jednom navratu. − tu je posebno izražena orginalnost proizvoda te kvaliteta i kvaliteta proizvodnje − to je sastavni dio tehnološkog procesa Kod primarnog ili komercijalnog pakiranja važnu ulogu imaju proizvođači gdje se mora voditi računa o osnovnim svojstvima robe, naročito one koja je osjetljiva na vlagu. − postoje razredi zaštite od vlage sa oznakama: 0. reducirana zaštita (utjecaj kiše, tuče, poplave...) 1. standardna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač) 2. specijalna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač uz dodatak desikatora sredstva koja upijaju vlagu SILIKAGEL) Sekundarana transportna ambalaža određena je uvjetima transporta i prirodom proizvoda koji se pakira − razlikujemo: − sipka roba - koja se prevozi u otvorenim i zatvorenim transportnim sredstvima, nema ambalaže − komadna roba - otvorena i zatvorena transportna sredstva, ima ambalažu − tekuća roba - nafta i derivati te ostala tekuća roba Broj transportne klase sastoji se od dvije znamenke: prva označava način prijevoza: 1 brod, 2 željeznica, 3 cesta, 4 zrak druga označava vrstu robe: 1 komadna, 2 jednična, 3 limeni kontejner, 4 ISO kontejner, 5 puni kamion Transportni prijevoz pošte označava se znam 5, npr 56 obična paketna pošta, 58 zrakoplovna pošta. Normama su utvrđene i klase pakiranja u neku ambalažu kao specifična varijanta vanjskog pakiranja. Broj klase se sastoji od dvije znamenke. 1. označava glavnu grupu: 1. sanduk 2. povratni sanduk 3. paleta 4. paket 2. označava varijantu glavne grupe npr: 10 drveni sanduk 12 kartonska kutija 32 paleta s termoskupljajućom folijom Kod sekundarne ambalaže mora se voditi računa o oznakama rukovanja itd. Skladištenje materijala u prometu

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala

56

Skaldište u industrijskom poduzeću je mjesto (prostor) uređen za privremeno i sigurno odlaganje, pripremu i izdavanje materijala. Naziv skladište treba u prvom redu pridružiti mejstu na kojem su pohranjene velike vrijednosti i svako skladište povećava ukupne troškove poslovanja što je bitno za troškove poduzeća. Uspješno funkcioniranje skladišnih prostora je važna pretpostavka za racionalnu i efikasnu proizvodnju. Glavne komponente skladišnog prostora su: − skladišni objekti − sredstva za skladištenje i odlaganje materijala − transportna sredstva − dodatna skladišna oprema Skladišni proces podrazumijeva sljedeće aktivnosti: − iskrcaj i preuzimanje materijala − kontrola materijala − razvrstavanje − paletizacija − formiranje skladišnih jedinica − transport i odlaganje meterijala u skladištu − čuvanje i zaštita materijala − otpis i inventura materijala − pakiranje − izdvajanje − evidentiranje materijala Skladišni prostor čini ukupnu skladišnu površinu koja se dijeli na: pomoćnu i korisnu Korisna površina je ona koju zauzima naša roba ili materijal a pomoćna su prolazi ili hodnici te kancelarija skladišta. Ekonomičnost skladišta izražena je koeficjentom iskorištenja skladišne površine i to tako da se korisna površina podjeli sa ukupnom površinom. Roba na korisnu površinu može se smjestiti linijski ili u obliku riblje kosti. Pri gradnji skladišta mora se voditi raučuna o tlu (tj gdje su podzemne vode) i kuda su okrenuti prozori (okrenuti prema sjeveru - niža temperatura) i o građevnom materijalu. Najidelanija su ona skladišta koja su klimatizirana. Vrste skladišta Skladišta sa ekonomsko eksplatacijskog gledišta − − − dijele se prema obliku robe: − za rasutu robu − za komadnu robu prema prirodi robe: − za pokvarljivu robu − za nepokvarljivu robu prema podrijetlu robe: − skladišta za domaću robu − skladišta za stranu robu − skladišta za carinsku robu prema imaocu, vlasniku robe: − skladišta za vlastite potrebe − javna skladišta prema gospodarskim djelatnostima: − industrijska − poljoprivredna − trgovačka − opća skladišta prema prometnim djelatnostima: − željeznička − pristanišna
by SIMCo. 2000

− −

vlaga . mjerni uređaji 3...) Skladišta po pogodnosti i učestalosti robnog materijala Razlikujemo: − manipulativna skladišta u kojima se roba ne skladišti nego se obavlja prekrcajna manipulacija i razvrstavanje − skladišta u kojima se neka roba zadržava čekajući daljnu manipulaciju − prizemna skladišta su ona skladišta gdje se roba često izmjanjuje − skladišta na katu su ona gdje se roba dulje vrijeme skladišti Skladišta sa vojnog gledišta dijele se na: − tehnička skladišta: služe za čuvanje rezervi i nalaze se u sklopu tehničkih baza a mogu biti jednorodna i mješovita − tajna skladišta Oprema skladišta U opremu skladišta ubrajaju se: 1. max.to su raznovrsne vage i mjerne posude. Vlagu mjerimo higrometrom (ima vanjsku stranu . 2000 .to je višak vlage koja se izlučuje o obliku kapljica ili rose.pokazuje koloko grama vodene pare može primiti 1 m3 na danoj temperaturi 2. cisterna. 2. police i regali 5.Tehnologija materijala − unutarnja (za cestovni) Skladišta sa tehičko eksplatacijskog gledišta − razlikujemo: − − − − otvorena skladišta (ugljen. protupožarni uređaji 4. Svako skladište mora imati protupožarne aparate koji se odabiru prema veličini i vrsti skladišta ovisno o robi koja se skladišti. transportna sredstva odnosi se na zatvorena skladišta 1. Uređaji za klimatizaciju su automatski uređaji za reguliranje temperature i vlage u skladištu. uređaji za klimatizaciju 2.. Mjerni uređaji . relativna vlaga .pokazuje % vodene pare u zraku 3. Vage se moraju baždariti svakih 6 mjeseci od Državnog zavoda za mjeriteljstva 3.) poluotvorena natkrivena ili poluotvorena (boce plina. Uređaji za gašenje požara u praksi dijele se na: − one za gašenje vodom − za gašenje kemijskim pjenama − za gašenje s CO2 − za gašenje prahom by SIMCo.. Temperatura i vlaga u samom skladištu jednim imenom nazivamo skladišna klima. bačve ulja i maziva) zatvorena 57 U prometu se najčešća zatvorena skladišta gdje jos spadaju i specijalna skladišta (hladnjača. apsolutna vlaga .prirodnog porijekla i ona se pod utjecajem vlage mijenja) Razlikujemo tri vrste vlage: 1.

nastaje zbog više sile (potres. 2000 . polava. Izvanredni može biti objektivan i subjektivan Objektivan . Dokument prijema ili prijem robe (priznanica. transportne trake.regali vežu se za pod skladišta i smještaju se linijski (jedan do drugoga).Tehnologija materijala Svi protupožarni aparati moraju se kontrolirati Aparati služe samo za početno gašenje požara 4. Najvažniji uređaji u skalištu su police i regali na koje se smješta roba i oni mogi biti drveni ili metalni a danas se koristi nekoliko tipova regala: − stabilni − pokretni − protočni − prolazni Stablini .dana se u mnogim skladištima postavljaju automatizirani regali koji se koriste raznovrsnim dizalicama i viličarima za smještaj robe na regale. knvejeri Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) 58 Sva roba i svi materijali moraju imati nomenklaturne brojeve ili šifre pa skladištar mora poznavati skladišnu nomenkaturu. KALO može biti redovan i izavnredan Redovni KALO (određuje se svake godine . U novije vrijeme izrađuju se protočni regali koji umjesto valjnih staza imaju vodilice Protočni .dobili su naziv po tome što se na njih smješta roba tako da koja prva uđe prva izađe. prijamnica) na osnovu toga skladištar prima robu. Danas najnovija skladišta su visoko-regalna skladišta gdje su regali od poda do stropa i na njih se uvijek stavlja paletizirana roba.to je propisano) javlja se kod roba koje sadrže vodu te isparavanjem vode smanjuje se težina i taj gubitak obračunava se na redovne troškove radne organizacije. Otprema robe ili otpremnica koja prati robu od proizvođača do krajnjeg potrošača U skladištima se vrši popis robe u danom ternutku i to se zove inventarizacija koja može biti: − redovna ili godišnja − izvanredna (vrši se po nečijem nalogu.) Subjektivan . Ta skladišta imaju najveći koeficjent iskorištenja 5. suda ili policije) − specijalna (vrše se najčešće svaka 3 mjeseca i to za opasne tvari) Na bazi dokumentacije skladištar provodi evidenciju − viseća kartica − skladišna kartoteka − kompjuterizirana Prilikom manipulacije s robom mogu nastati težinski gubici kod roba a to je KALO (težinski gubitak kod roba).. za njih nema ograničenja visine. viličari. Kod tih regala je dobro iskorišten skladišni prostor. Tu razlikujemo 3 vrste prijema dokumenata robe: − priznanica (prijemnica) − komisijski zapisnik − povratnica (dokument kojim skladištar prima vlastitu robu koja se vratila) 2. razni žljebovi. Pokretni . Prolazni .to su razna kolica.regali sastoje se od velikog broja valjnih staza sa nagibom ili bez. Dokumenti izdavanja su važni za samu organizaciju jer vrijede samo unutar organizacije 3. manjak by SIMCo.krađa.. npr. Transportna sredstva . Razlikujemo tri načina dokumenata skladišta: 1.

octena kiselina. Zaštita hlađenjem je postupak kojim se proizvod ohladi i tu su temperature najčešće 0°C i za pojedine vrste prehrambenih proizvoda su točno utvrđene optimalne temperature i vlaga u skladištima.za vozila koja održavaju temperaturu od 12°C do 0°C − klasa B . a prihvatljiva temperatura za prijevoz je od -12°C do -18°C Opasne tvari u prometu Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih svojstava mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi.otrovne i infektivne tvari by SIMCo.zapaljive tekućine klasa 4 . 2000 . a nakon toga se drži u skladištima na temperaturi od -18°C. npr. max temeperature i to tako da poraste temperaure od ukracaja do iskrcaja proizvoda ne smije biti veći od 4°C. alkohol. Zaštita u inertnoj atmosferi 59 2. Također mnogo se koristi i CO2 3. Zaštita hlađenjem.prevlakama ili legiranjem.za vozila koja u transportu mogu održavati temperaturu po želji između -20°C i 12°C Prijevozna sredstva koja se zagrijavaju: Koriste se za skladištenje i prijevoz dubokosmrznutih proizvoda.plinovi klasa 3 . kao konzervansi se koriste otpine kuhinjske soli. salicilna kiselina i esteri koji djeluju bakteriocidno i fungicidno. Zaštita kemijskim postupcima je raznovrsna. Zaštita sušenjem je postupak uklanjanja vlage 4. šećera. Zaštita sušenjem 4.za vozila koja održavaju temperaturu od -10°C do 12°C − klasa C . smrzavanjem u klimatiziranim skladištima 5. Prema odredbama zakona o prijevozu opasnih tvari i prema međunarodnim sporazumima opasne tvari dijele se u sljedeće klase: klasa 1 . U RH rukovanje i prijevoz opasnih tvari uređuje se posebnim zakonom.eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima klasa 2 . Zaštita pakiranjem 2.Tehnologija materijala Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu Zaštita materijala od kvarenja usmjerena je na sprečavanje uroka kvarenja a ostvaruje se na visše načina: 1. U prometu ohlađenim i smrznutim proizvodima postoje specijalna prijevozna sredstva u svim vidovima prometa. U tu svrhu koriste se: − izotermička prijevozna sredstva (to su dobro izolirani kontejneri) − rashladna prijevozna sredstva koja nemaju uređaj za hlađenje i hlade se ledom i drugim kemijskim izvorima hladnoće i ta sredstva mogu biti klase A za prijevoz na 5°C ako je vanjska temperatura 25°C i klasa B za prijevoz na 18°C ako je vanjska temperatura 25°C Rashladna sredstva sa vlastitim uređajem za hlađenje dijele se u tri klase: − klasa A . kalijev nitrat. Kod prehrambenih proizvoda zaštita se obavlja dodavanjem konzervansa ili stablilizatora Konzervansima se sprečava razvoj mikroorganizama.zapaljive krute tvari kalsa 5 . Zaštita proizvoda smrzavanjem se provodi najčešće na tunelski način na temperaturi od -20 do -40°C. prouzročiti materijalnu štetu ili zagaditi okoliš. Interfrigo je propisao zahtjeve tj.oksidirajuće tvari klasa 6 . kod kovina zaštita od korozije . Zaštita kemijskim postupcima 3.

To je poznato kao Haberov zakon. veoma opasne 3.vrijeme). izvanredno opasne 2. vodi ili prehrambenim proizvodima.korozione tvari klasa 9 . C . Izravno djelovanje . S obzirom na svojstvo toksičnosti tvari se mogu podjeliti na: − netoksične tvari .radio-aktivne tvari klasa 8 . malo opasne 2.vrlo toksične − oznaka (kategorija) 4 .mnoge opasne tvari koje se nalaze u prometu u određenim uvjetima reagiraju s kisikom ili se kemijski brzo raspadaju te mogu dati proizvode koji mogu posredno djelovati na čovjeka i okoliš Zapaljive tvari i zaštita od požara by SIMCo. Izravno djelovanje njaviše izazivaju otrovne tvari koje se u organizam unose udisanjem.ekstremno toksične − oznaka (kategorija) 5 .Tehnologija materijala klasa 7 . Stupanje toksičnog efekta razmjeran je proizvodu koncentracije toksične tvari i vremenom ekspozicije K=C*T (K .opasnim tvarima koje izravno djeluju smatraju se one koje se kemijski vežu na organizam ili nekim drugim fizikalno-biokemijskim djelovanjem izazivaju funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju. U prometu i proizvodnji toksičnih tvari propisima su utrđene max dopuštene koncentracije (MDC) neke tvari u zraku.ostale opasne tvari Djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš 60 1.umjereno toksične − oznaka (kategorija) 3 .slabotoksične − oznaka (kategorija) 2 . kroz usta ili resorpcijom kroz kožu. 2000 .super toksične Mjerom toksičnosti smatra se minimalna smrtna doza koja se naziva letalna doza (skraćeno LD) i srednja LD je 50 (tj od 100 ljudi 50 umre). Posredno djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš .imaju oznaku 0 (nula) − toksične tvari koje se svrstavaju u 5 kategorija: − oznaka (kategorija) 1 .koncentracija toksične tvari i T . Opasne tvari svrstane su u kategorije opasnosti i tu razlikujemo 4 stupnja: 1. umjereno opasne 4.stupanj toksičnog efekta.

Uređaji za gašenje prahom najčešće se nazivaju HL1. tvari koje u dodiru s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i oslobađaju velike količine topline ili eksplodiraju. metan. eksplozivnost. tvari koje kemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode (kalcijev karbid (koji nije zapaljiv) + voda = acetilen).požari zapaljivih tekućina (goriva. aluminij. Tu se ubrajaju: 1.) − klasa B . Npr brzina širenja benzina je 60-70*106 m/n Eksplozivne tvari u prometu određene su zakonom i tehničkim normama te mjerama zaštite od požara. ulja te derivati nafte) − klasa C . 3. smole. sniženjem temperature gorive tvari. eteri. zemni ili gradski plin. oduzimanjem oksidatora (zraka i kisika) i 3. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na: otrovnost. Količina opasne tvari koja izgori u jedinici vremena i po jedinici površine predstavlja brzinu gorenja.požari plinovitih tvari (acetilen. ugljen. masti. kemijski nestabilne tvari (to su inicijalni eksplozivi .olovni azid i živin fulminat) U prometu opasnih tvari važno je znati brzinu gorenja i brzinu širenja plamena. razne biljen tvari. iskrcaju te ostalim radnjama mogu izazvati velike materijalne štete. Požar se može gasiti 1. HL2. HL3 i služe za gašenje požara klase C. papir itd.zagrijavanjem se šire 5. by SIMCo. Požari se mogu svrstati u 5 razreda ili klasa: − klasa A . titan i njihove slitine) − klasa E . Pakiranje opasnih tvari ovisi o agregatnom stanju te o klasi kojoj roba pripada Preporučuje se da se svaku opasnu tvar posebno pakira. oksidansi 2. 4. nagrizajuće djelovanje. 2000 . ukrcaju.požari vrste od A do D u blizini električnih postrojenja 61 Procjena opasnosti od požara u prometu ima veliko značenje i neophodno je poznavati i nezapaljive tvari koje u određenim uvjetima mogu biti vrlo opasne. prijevozu.) − klasa D . alkoholi. oduzimanjem gorive tvari od vatre 2.. Gašenje požara je prekidanje kemijskog procesa izgaranja gorivih tvari. Brzina širenja plamena je obično 10-30 cm u sekundi i takvo širenje od 10-30 cm u sekundi naziva se laminarnim gorenjem. Napunjei su vodom u koju se dodaje natrijev bikarbonat i ampula sulfatne kiseline Uređaji za gašenje kemijskom pjenom služe za gašenje požara klase B Uređaji za gašenje s CO2 primjenjuju se za gašenje u zatvorenim prostorijama za manje površine jer imaju određeni domet. Uređaji za gašenje požara mogu se na: − gašenje vodom − gašenje kemijskom pjenom − gašenje s CO2 − gašenje prahom Uređaji za gašenje vodom služe za gašenje požara klase A. štetnost. tekstil. zapaljivost ili opasnost od samozapaljenja.. da ima posebno (zasebno) skladište.to su požari čvrstih tvari koje gore plamenom ili žarom (drvo.Tehnologija materijala Zapaljive su tvari prema zakonu o prijevozu opasnih tvari svrstane u više skupina kao: − gorivi plinovi − zapaljive tekućine − čvrste tvari − zapaljive tvari − oksidansi − eksplozivi i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima Požari pri skladištenju.požari lakih kovina koje gore jakim žarom (magnezij. tvari koje su u posudama pod tlakom .

Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru . U Hrvatskoj prijevoz opasnih tvari određuje se zakonom i međunarodnim propisima: 1. Na osnovi klasifikacije opasnih tvari i preporuka ekonomske komisije za Europu usvojeni su određeni zakoni za sve vrste prometa osim zračnog. Tu se ubrajaju: eksplozivne tvari.IAT 7.ADN 6.natpis PAŽNJA ili OPREZ 62 Obavezne naljepnice za označavanje opasnih tvari su: skupina 1.to su tehnički podaci za siguran prijevoz opasnih tvari zračnim putem . 4. . plinovi otopljeni pod tlakom by SIMCo.RID 3.UPU 8.IMCO 5. Kodeks opasnih tereta međunarodne pomorske organizacije .oznaka OTROV i znak mrtvačke glave za otrovne tvari skupine 3 . Plinovi se transportiraju u sljedećim oblicima 1. Plinovi su tvari koje na temperaturi od 50°C imaju tlak pare veći od 3 bara. Tehnička pravila i prijevozu opasnih tvari zrakoplovima . 1956 god. i ista je klasifikacija po RID-u Vrste i svojstva tvari prema klasama: Klasa 1.natpis OTROV za otrovne tvari skupine 4 . komprimirani plinovi 2. organizacija UN-a utemeljila je komitet za klasifikaciju i označavanje opasnih tvari i komitet stručnjaka za prijevoz opasnih tvari i za pakiranje s sjedištem u Ženevi. Kod 20°C i normalnog tlaka su u plinovitom stanju. Propisi o međunarodnom prijevozu opasne robe željeznicom . Akti svjetskog poštanskog saveza . . Klasifikacija opasnih tvari po našem zakonu i po ADR-u je ista.ICAO Prijevoz opasnih tvari cestom Možemo reći da se u cestovnom prometu pridržavamo zakona o prijevozu opasnih tvari i međunarodnog ADR. Prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari postoje brojni međunarodni propisi kojima je utvrđena klasifikacija. . tekući plinovi 3. . eksplozivni predmeti. Pravila europskih odredaba o međunarodnom prijevozu opasnih tereta na unutarnjim plovnim putevima .plinovi Mogu biti stlačeni. Međunarodna konvencija o civilnoj zračnoj plovidbi . . dubokopothlađeni tekući plinovi 4. .ADR 2.Tehnologija materijala Naprimjer: − − − za otrovne tvari skupine 1 i 2 .SOLAS gdje toča 7 sadrži prijevoz opasne robe.osnovna boja je bijela a slova (znaci) su crvena skupina 3.osnovna boja je crna a znaci su bijeli skupina 2. 2000 . način ozančavanja i uvjeti kojih se mora pridržavati tijekom prijevoza. Oznake opasnosti su na listićima 74x105 mm ili 148x210 mm koje se ljepe na ambalažu ili transportno pakiranje. tekući i otopljeni pod tlakom. Europski sporazum od cestovnom prijevozu robe u međunarodnom prometu .osnovna boja je bijela a oznake plave Označavanje opasnih tvari utvđeno je međunarodnim i nacionalnim propisima te svaka pakirna jedinica i nako transportno sredstvo kao i skladište moraju biti označeni. tvari koje se upotrebljavaju kod raznih pirotehničkih efekata Klasa 2.osnovna boja je žuta a oznake crne skupina 4.eksplozivne tvari Eksplozivi su čvrste ili tekuće kemijske tvari i smjese koje pod pogodnim uvjetima vanjskim djelovanjem oslobađaju plinove i toplinu.

to su zapaljive tekućine sa plamištem ispod 23°C i vrelište ime je 35°C skupina 2. .3 otrovni plinovi 63 Opasna svojstva mogu biti označena i malim slovima koja imaju određeno značenje. χ čestice i tu spadaju naprimjer uran.zapaljive tekućine To su tvari ili smjese koje na temperaturi do 20°C i pritisku 3 bara su u tekućem stanju a plamište im je do 61°C. 2000 .Prema svojstvima dijele se na: − zarazne tvari sa visokim potencijalom opasnosti − ostale zarazne tvari Zarazne tvari nisu posebno imenovane ali se mogu svrstati u 4 rizične skupine: − skupina 4 .oksidirajuće tvari . . radij i drugi elemnti. . samozapaljive čvrste tvari 3.manje opasne tvari su sa plamištem od 23-61°C i tu se ubrajaju plinska ulja kao goriva (nafta) Klasa 4. torij.2 nezapaljivi plinovi − 2. .niska osobna opasnost i niska za okoliš Klasa 7.to su tvari koje u dodiru sa drugim tvarima mogu uzrokovati zapljenje Klasa 6.Tehnologija materijala Na osnovi opasnosti pri prijevozu plinovi su svrstani u 3 grupe: − 2.vrlo opasne tvari . a jedinica za dozu zračenja je 1 grej a odnosi se na apsorbiranu dozu u tijelu čija je masa 1 kg i by SIMCo.sadržavaju žive mikroorganizme (bakterije.zapaljive čvrste tvari . C. Klasa 3. Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz jezgre izlaze α.su organske tvari sa točkom paljenja većom od 23°C i to su spojevi koji su obogaćeni kisikom − skupina C . G Klasa 5.organske tvari koje sa vodom razvijaju otrovne plinove − skupine E .visoka osobna opasnost za širi okoliš − skupina 3 . E .visoka osobna opasnost ali niska za okoliš − skupina 2 . Na temelju stupnja opasnosti zapaljive tekućine se podjeljene u tri skupine: skupina 1. D.dijele se na tri skupine: 1. B. Prema ADR-u određuju se načini pakiranja.imaju plamište ispod 23°C skupina 3. F.one tvari čija specifična aktivnost premašuje 74 bekerela po gramu ili 0. zapaljive čvrste tvari 2.kovino-organski spojevi (tetraetil . gljivice) koje uzrokuju bolesti ljudi i životinja. Doza zračenja je količina apsorbirane enrgije po jedninci volumena. .otrovi Prema svojstvima po ADR propisima otrovne tvari se pod rubnim brojem 2601 svrstane u sljedeće skupine: − skupina A . skladištenja.olovo) − skupina D . 1 bekerel je aktivnost radioaktivnog izvora u kojem se raspada radioaktivna jezgra u sekundi. viruse. .anorganske tvari i kovinske soli organskih kiselina Zarazne ili infektivne tvari .radioaktivne tvari . ploče i listici (oznake) na vozililma. .umjerena osobna opasnost i umjerena za okoliš − skupina 1 . obilježavanja.1 zapaljivi plinovi (2-oznaka klase) − 2. . β.vrlo otrovne tvari koje imaju točku paljenje ispod 23°C − skupina B . Iričito se navodi da teretni prostor mora biti zaključan i radioaktivne tvari moraju se pakirati i prevoziti u ambalaži određenoj za njih.opasne tvari .002µ kiria. tvari koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive plinove Zapaljive vrste tvari klasificirane su prema ADR-u u 7 skupina i označavaju se velikim slovima abecede A.

suhi led . magnetizirane materijale 2. Svako vozilo mora imati oznaku s prednje i stražnje strane pravokutnog oblika 30x40 cm narančaste boje sa crnim rubom .A. razni mikroorganizmi Prema ADR-u u cestovnom prometu u vozilu osim vozača mora biti suvozač i pratioc. Klasifikacija opasnih tvari ista je kao i kod ceste i željeznice. oprema za prijevozna sredstva 5. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na osnovna svojstva opasne tvari koja se nalazi u njoj. 0123 Prijevoz robe željeznicom Za prijevoz opasnih tvari željeznicom donesena je međunarodna konvencija o prijevozu roba željeznicom skraćenica je CIM. C − A . Ako su prve dvije znamenke u gornjem polju jednake znači da je glavna opasnost jako izražena npr.22 označuje zapaljivu tekućinu.to su nagrizajuće tvari koje u dodiru sa tkivom do 3 min. Oznaka X prije znamenki u gornjem dijelu označava da je tvar higroskopna (naprimjer H2SO4).RID. Klasifikacija RID-a ista je kao kod ADR-a Glavno sjedište je u Bernu i u željezničkom prometu treba pažnju naročito kod prijevoza plinova koji mogu biti eksplozivni ili zapaljivi.vrlo opasna tvar . . a druga i treća znamenka označuje dodatnu opasnost. Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem U pomorskom prometu vrijedi međunarodna konvencija o sigurnosti na moru .opasne tvari . u gornjem dijelu je broj opasnosti a u donjem dijelu je broj sa liste UN-a.05-0.15 mm. by SIMCo. Prva znamenka u donjem dijelu označava glavnu opasnost. spremnicima.manje opasne tvari . koja sadrži prilog međunarodnih pravila o prijevozu opasne robe željeznicom . 66 jaki otrov. B. cisternama.djelovanje od 1 . razlikuju se od glavnih što prvu oznaku (brojku) imaju 0 npr 01. Ukrcaj opasne robe dopušten je u posebno izrađenim uređajima koji moraju imati certifikat na vidnom mjestu.SOLAS koja u 7 poglavlju određuje pravila za prijevoz opasnih tvari morem te način pakiranja.CO2 u čvrstom stanju 4.15 greja. označavanje te ukracaja i slaganja robe na brod.korozione tvari . 2000 . Prema stupnju opasnosti i načinu pakiranja korozione tvari se dijele u 3 grupe . bačvama a samo manji dio u posebno izrađenoj ambalaži koja je pogodna za paletizaciju.različite opasne tvari U tu grupu ubrajamo: 1. Max doze zračenja dijele se u 4 skupine a godišnja doza zračenja je od 0. azbest 3.Tehnologija materijala označava se grej/kg. Ploča je podjeljena na dva dijela. Klasa 9. 011. djeluju a do 60 min dolazi do razaranja − B . Razlikuju se gornja i donja granica eksplozivnosti i opasni plinovi sa donjom granicom eksplozivnosti. Opasna roba se najčešće prevozi zatvorenim kontejnerima. Uz glavne listiće opasnosti stavljaju se još i dodatni listići opasnosti. U pomorskom prometu se opasne tvari najčešće prevoze u infuznom ili rasutom stanju. 64 Klasa 8. Pri prijevozu na željezničkim vagonima kao i na pošiljkama moraju stajati listići i oznake opasnosti.su one tvari koje u dodiru sa drugim tvarima i živim organizmima izazivaju oštećenje i uništenje. . 55 jaki oksidans.4 h a djelovanje se očituje nakon 14 dana.imaju djelovanje od 3-60 min a očituje se nakon 14 dana − C . Kod toga još postoje i međunarodni propisi o transportu opasnih tvari. tvari koje onečišćuju okoliš 6.

kemijske.Tehnologija materijala Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom 65 1944 godine u Chicagu je međunarodno civilno zrakoplovstvo utvrdilo 18 pravila o prijevozu opasnih tvari zrakoplovom (ICAO). Opasne tvari prevoze se u teretnim zakoplovima koji moraju biti opremljeni za prijevoz opasnih tvari. hlađeni proizvodi 3. Ako se u zrakoplovu prevoze opasne tvari prijevoznik je dužan obavijestiti kontrolu letenja i mistarstvo prometa i veza. svježi proizvodi 2. Specifikacija pakiranja je podjeljena na 2 vrste i s obzirom na ambalažu razlikujemo unutarnju i vanjsku ambalažu. tj smanji se kvaliteta proizvoda a samim tim i upotrebna vrijednost. smrznuti proizvodi (od -7 do -18°C) 4. Prema toplinskom stanju lakopokvarljivi proizvodi mogu biti: 1. Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Radioaktivne tekućine se ne prevoze zrakoplovom. Najbolje razrađeni temperaturni režim za lakopokvarljive materijale ima željeznica. mehaničke ili druge promjene. Lako pokvarljivi materijali u prometu Lakopokvarljive tvari su one koje mogu izazvati u toku prijevoza razne biološke. Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika (IATA) donjelo je propise za prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu. duboko smrznuti proizvodi (ispod -18°C) Za lakopokvarljive materijale temperaturni režim skladištenja je isti i za transportna sredstva u svim vidovima prometa. by SIMCo. 2000 . Pošiljke sa opasnim tvarima mogu se primiti i ukrcati u stranoj luci u zrakoplov koji leti prema RH samo ako pošiljalac ima potvrdu da je organiziran prihvat opasne tvari od strane osobe nakon sljetanja zrakoplova. Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom U unutarnjem prometu pošta može prenositi one opasne tvari koje su u spisku svjetske poštanske konvencije i aranžmana o poštanskim paketima.

natrijev klorid Soda Klorovodična ili kloridna kiselina Natrij hidroksid Sumpor Sulfatna kiselina Umjetna gnojiva Mineralna veziva Keramička roba Vatrostalni materijal Staklo i roba od stakla Sredstva za brušenje 5. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kuhinjska sol . TEHNIČKI PLINOVI Zrak Kisik Dušik * Plemeniti plinovi Ugljen dioksid * Acetilen C2H2 * Sumpor dioksid 3. VODA Ispitivanje vode Tvrdoća vode Omekšavanje vode Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se: Omekšavanje izmjenom iona Upotreba vode Otpadne vode 2.nafta Dobivanje nafte Transport nafte Prerada nafte Rafinacija nafte i prerađevina Motorni benzini Petrolej Plinsko ulje Maziva Vrste materijala za podmazivanje Primjena ulja za podmazivanje: Primjena masti za podmazivanje Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Aditivi maziva i ulja Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Skladištenje tekućih goriva i maziva Plinovita goriva a) prirodna plinovita goriva i zemni plin b) Umjetna plinovita goriva 1 Pogonski plin 2 Gradski ili rasvjetni plin 3 Generatorski plin Skladištenje i transport plinovitih goriva Nuklearno gorivo Nuklearni reaktori 66 4. GORIVA Vrste goriva * Svojstva goriva * Kruta goriva * Tekuća goriva a) Zemno ulje .Tehnologija materijala 1. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Osnovna svojstva metala I podjela Rude metala u prirodi i njihovo značenje a) obogačivanje I priprema rude b) prerada rude Željezo a) Rad visoke peći Čelik Bakar Cink Olovo Aluminij Magnezij Berilij Titan Ispitivanje metala i legura 6. POLIMERNI MATERIJALI Plastične mase Kaučuk i glina Vulkanizacija:) Izrada gumenih proizvoda: Skladištenje gumene robe: 7. EKSPLOZIVI I BARUTI Deflagrantni eksplozivi (baruti) Crni barut Malodimni barut Jednokomponentni detonantni eksplozivi Inicijalni eksplozivi Skladištenje eksploziva by SIMCo. 2000 . DRVO I PROIZVODI OD DRVETA Osnovna svojstva i sastav drveta Kemijska prerada drveta Papir 8.

OPĆI DIO Pojam robe i podjela Kvaliteta norma robe Ambalaža Skladištenje 13. Kristalografska svojstva Osnovne metode defektoskopije 1. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Prirodna vlakna Umjetna vlakna Predivo Tkanine i odjevni predmeti Skladištenje tekstilne robe 10. 2000 . MATERIJALI U PROMETU Materijali bez oblika Sipki materijali Točka kapanja Plastičnost Penetracija Materijali sa oblikom Podjela materijala u prometu Obzirom na rukovanje s materijalima Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Obzirom na svojstva materijala Obzirom na vrijednost materijala Obzirom na kvalitetu Klasifikacija materijala u prometu Univerzalna decimalna klasifikacija Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Europska nomenklatura artikala Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta tvorničke izrade * Kvaliteta koncepcije proizvoda Metode utvrđivanja kvalitete materijala Okus Aromatičnost Miris Izgled Opip Čvrstoća Tvrdoća Brinelova metoda Wickersova metoda Rockwellova Shore metoda Žilavost Umor materijala Elastičnost Plastičnost Fizička ispitivanja Gustoća Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala Temperatura paljenja materijala Toplinska vodljivost materijala Elektrotehnički materijali Kemijska svojstva materijala 1. Kemijsku otpornost na koroziju Korozija se dijeli na: Katodna zaštita 3. Kemijski sastav Trgovačke reprize 2. Magnetska metoda 4. KOŽA Vrsta kože i svojstva Štavljenje kože Skladištenje 11. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: Tehnološka svojstva materijala 67 Transportna ili prijevozna svojstva materijala Marka i znak proizvoda Znak proizvoda Marka proizvoda by SIMCo.Tehnologija materijala 9. Metoda prozvučavanja 3. Metoda prozračivanja: 2. Toplinska otpornost 5. Vatrootpornost 4. PREHRAMBENI PROIZVODI Sastav hrane i podjela Konzerviranje prehrambenih proizvoda Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla 12.

Zaštita pakiranjem 2. Ekstruzijsko laminiranje Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža Skin ambalaža Streč ambalaža Strip ambalaža Pomoćni materijali za pakiranje Sredstva za omatanje: Sredstva za označivanje: Sredstva za jastučenje Plastične mase Sredstva za zatvaranje Sredstva za otvaranje Pakiranje materijala za promet Skladištenje materijala u prometu Vrste skladišta Oprema skladišta Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu 1.PU Metode prerade plastičnih masa Brizganje Puhanje Lijevanje Kalandriranje Prešanje Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Tekstilna ambalaža Laminati Kaširanje. Zaštita sušenjem 4. zaštita u inertnoj atmosferi Opasne tvari u prometu Djelovanje opasnih tvari na čovjeka I okoliš Prijevoz opasnih tvari Prijevoz opasnih tvari cestom Prijevoz robe željeznicom Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom Lako pokvarljivi materijali u prometu by SIMCo. Zaštita kemijskim postupcima 3.termoplasti Poliesteri Poliakrilati PAK POLIURETANI .Tehnologija materijala Materijali za pakiranje Ambalaža prema funkciji: Uporabna funkcija ambalaže Zaštitna funkcija. Tržna funkcija Skladišno transportna funkcija Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Ambalaža prema oblicima: Ambalaža prema namjeni: Komercijalna ambalaža Transportna ambalaža: Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Rezani furnir Ljušteni furnir Papir ili ambalaža od papira U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: Papir od krpa Bezdrvni papir Papir sa drvenjačom Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Drvenjača Dodaci Proizvodnja papira Papir Karton Ljepenka Osnovne karakteristike papira Kartoni Prešani papir Ljepenka Vrste valovitog kartona prema visini vala: Val A Val B Val C Val E (sitni val) Proizvodnja celofana Kartonske bačve Kartonske cijevi Iskorištavanje i reciklaža papira Metalna ambalaža Bijeli lim Limenke Lak Teški bijeli limovi Srednji bijeli limovi Laki bijeli limovi Podcinčani lim Aluminij Laminat Oblici metalne ambalaže Metalne bačve Metalne kante Limenke (komercijalna ambalaža) Ambalaža 68 Plastična ambalaža Polietileni . 2000 . smrzavanjem u klimatiziranim 5.termoplasti Polivinil klorid PVC Polistiren Polipropileni . Zaštita hlađenjem.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful