SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI ZAGREB, Vukelićeva 4

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I

by SIMCo.

Tehnologija materijala
1. VODA

2

Čista voda je bezbojna prozračna tekućina bez boje i mirisa, a po kemijskom sastavu je prirodni spoj od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Vode u prirodi možemo podijeliti: 1 prema namjeni - vode za piće, industrijske i tehničke vode, mineralne vode 2 prema porijeklu - atmosferska ili meteorna (kišnica) voda - mekana voda jer ne sadrži otopljene minerale, neukusna je za piće, na svom putu kroz atmosferu može se onečistiti česticama prašine i otapanjem plinova...  površinska voda - stajaća ili tekuća tj. u obliku snijega ili leda na polovima, ta je voda najviše izložena zagađenju uslijed ljudskih djelatnosti u industriji i agrikulturi, pa sa rijetko može koristiti za piće bez pročišćavanja.  podzemne vode - ovisno o trajanju njihova boravka u tlu i o sastavu tla mogu imati više ili manje otopljenih mineralnih soli ili plinova, pa se tako njihova kvaliteta razlikuje. U tu vrstu voda ubrajaju se i mineralne vode te termalne vode. Ispitivanje vode Ispitivanjem vode za piće utvrđuje se njena fizička, kemijska ili bakteriološka značajka. Fizičke značajke su: gustoća vode, boja vode, temperatura vode, specifična i latentna toplina i dr. a) Gustoća vode: kao mjera uzima se destilirana voda pri +4°C normalnog atmosferskog tlaka i iznosi 100 N/dm3 (1000 kg/m3), pa se ta vrijednost upotrebljava i kao usporedna veličina gustoće za druge tvari. b) Boja vode: uzrokovana je najčešće raspadanjem organskih tvari c) Temperatura vode: je pokazatelj njezina porijekla. Za piće je najbolja voda čija je temperatura 7 i 12°C. Voda ključa pri temperaturi od 100°C pri čemu prelazi u plinovito stanje, dok se na temperaturi od 0°C smrzava prelazeći u kruto stanje. Tako se vode bez promjene svojih kemijskih svojstava može pojaviti u sva 3 agregatna stanja pri čemu se mijenja jedino gustoća. d) Specifična toplina: je ona količina topline koja je potrebna da se jediničnoj masi tvari poveća temperatura za 1°C. Voda je tvar koja ima najveću specifičnu toplinu i iznosi 4180 J/kg°C. e) Latentna toplina: je količina topline potrebna da se određenoj masi (1kg) tvari promijeni agregatno stanje, a da se pri tom ne poveća njezina temperatura. U kemijska ispitivanja ubraja se ispitivanje tvrdoća voda, a u bakteriološka ispitivanja ubrajaju se razna određivanja živih mikroorganizama u 1 ml vode. Tvrdoća vode Voda koja u sebi sadrži ione kalija, magnezija i željeza naziva se “tvrda voda”. Tvrdoću mjerimo u stupnjevima tvrdoće a može biti: a) stalna postojana ili nekarbonatna tvrdoća - nju čine soli kalija i magnezija u obliku sulfata, nitrata i silikata. b) privremena, prolazna ili karbonatna tvrdoća - nju čine bikarbonati kalcija i magnezija koje možemo ukloniti kuhanjem, jer to su nestalni spojevi. Razlikujemo njemačke, engleske i francuske stupnjeve tvrdoće. c) ukupna (zbroj prvih dviju) tvrdoća

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Omekšavanje vode

3

Voda se može omekšati uklanjanjem kalijeva iona iz otopine. To se postiže dodavanjem sode. Za kemijsko omekšavanje vode dolaze u obzir dva osnovna postupka: omekšavanje taloženjem omekšavanje izmjenom iona Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se:  termički - koristi se za smanjenje tvrdoće pomoću vruće pare ili goriva koje se grije na oko 100 °C pa dolazi do disocijacije bikarbonata.  termokemijski - služi za smanjenje tvrdoće i to uz dodavanje raznih regenata.  kemijski - najstariji način omekšavanja. Kao sredstvo za taloženje koristi se gašeno vapno ili kalcinirana soda, kaustična soda, natrij fosfat, a po potrebi druge supstancije. Omekšavanje izmjenom iona Obavlja se ionskim izmjenjivačima u kojima se nalazi izmjenjivač. To su najčešće kationski ili anionski izmjenjivači koji se mogu regenerirati. Upotreba vode Prvenstveno se koristi kao voda za piće svih živih bića, kao tehnološka, tvrda ili mekana voda, prema potrebi, postoje i otpadne vode. Voda za piće more ispunjavati sljedeće uvjete: a) da je bistra i bez mirisa b) da ne sadrži mnogo otopljenih mineralnih tvari c) da nema različitih patogenih mikroorganizama d) da je pitka Takve uvjete ispunjavaju planinske vode i to na samom izvoru. Zato se more obavezno pročišćivati voda za piće a pročišćivanje može biti: fizičko - filtracijom kemijsko - kloriranjem, ozonizacijom, pod utjecajem ultraljubičastih zraka Otpadne vode Otpadnim nazivamo one vode koje su sudjelovale u ljudskim potrebama i koje treba učinit neopasnima za ljude, životinje ili vegetaciju. S obzirom na njihovo porijeklo otpadne vode možemo podijeliti na:  gradske vode - odvode se sustavom kanala u rijeke jezera ili mora, koji u sebi sadrže kisik što razara organske nečistoće. Takvo pročišćavanje naziva se AUTOPURIFIKACIJOM. Osim te metode postoje još tri načina pročišćavanja vode: mehanički, kemijski i biološki.  mehanički: taloženje vode  kemijski: uporaba kemikalija  biološki: irigacijski postupak i umjetni biološki postupak

by SIMCo. 2000

kripton i ksenon u laserskoj tehnologiji. a osnovna oblast primjene mu je u sintezi amonijaka. kao svjetlosni izvori. Nalaze se u atmosferi. To je plin bez boje. Otkrio ga je 1772 g Rederford. i to kao zaštitna atmosfera. pa komprimirani zrak u tehnici ima važnu ulogu kao energetski fluid. Dušik u tekućem stanju koristi se za brzo smrzavanje hrane te hlađenje u toku transporta. neon. mirisa i okusa. kripton. zavojni i turbokompresori. Kisik Kisik je plin koji čini 1/5 atmosfere. Helij i argon nisu rijetki. Čuvaju se u skladištima koja su namijenjena za još neki tehnički plin. Zajedno s gorivim plinom acetilenom stvara plamen visoke temperature pogodan za rezanje i zavarivanje metala.2°C. za pretakanje zapaljivih tekućina. Upotrebljava se u kemijskoj industriji za dobivanje kiselina i lužina te umjetnih gnojiva. mirisa i okusa. Mjerilo za određivanje kapaciteta kompresora jest potrošnja zraka na pojedinim mjestima ili mjestima oduzimanja. ksenon i radon. Stanica za kisik-centrala za kisik sastoji se od dviju baterija boca. a najčešće se primjenjuju: klipni. Zrak služi i kao prenosioc topline. ako zrak ohladimo ispod njegove kritične temperature možemo ga prevesti u tekuće stanje. dušik i plemeniti plinovi nepromjenjive su komponente u zraku. ne gori i ne potpomaže gorenje. Tekući zrak je azurnoplave boje a pri običnom tlaku i temperaturi energično vrije na -192. Kripton. Tehnički plinovi se razlikuju od prirodnih po načinu nastanka. dušik. Dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili pri elektrolizi vode. Neon i helij se koriste za flouresecentne cijevi a argon. u detektorima za otkrivanje pukotina. ugljen dioksid. a primjenjuje se u raznim područjima tehnike. * Plemeniti plinovi U njih se ubrajaju helij. acetilen. pa helija i neona. Taj efekt se naziva Thomason-Jouleov efekt. TEHNIČKI PLINOVI 4 U tehničke plinove ubrajaju se zrak. Boce se skladište izvan prostorija za boravak ljudi. ekspanzijom ohladi.8. u prehrambenoj industriji za pakiranje te u industriji plastičnih masa. pri sušenju. 2000 . Zrak Zrak je smjesa plinova: kisik. Za transport zraka kao i drugih plinova koriste se kompresori. Veličina centrale za kisik ovisi o broju boca u bateriji. za rezanje nerđajućeg čelika. Najčešće se upotrebljavaju helij i argon. u medicini i kemijskoj industriji. a služe za stvaranje zaštitne atmosfere. Primjena zraka najčešće je pri povišenom tlaku. by SIMCo. U raketnoj tehnici zajedno s vodikom i kerozinom sluzi kao gorivo za pogon raketa.5 kg kisika pod tlakom od 150 bara. a otkrio ga je Lavoisier. Punjenje i čuvanje kao i transport kisika obavlja se u plinovitom stanju u čeličnim bocama od 40 l . a može sadržavati i slučajna neočišćenja i razne mikroorganizme.09 % Dobiva se frakcijskom destilacijom iz zraka. gdje ima najviše argona. rotacijski. sumpor dioksid i još neki. Prelaženje plinova u tekuće stanje naziva se LIKVEFRAKCIJOM. ksenon i radon nisu inertni ali su rijetki jer stvaraju niz kemijskih reakcija. vodena para. Bez boje je. Plinoviti dušik čuva se u čeličnim bocama pod tlakom od 150-200 bara.Tehnologija materijala 2. a promjenjive su ugljik dioksid. Za zrak se najčešće primjenjuje Lindeov postupak koji se temelji na tome da se plin rastezanjem. inertni ili plemeniti plinovi. Plemeniti plinovi proizvode se u plinovitom stanju i nalaze se u čeličnim bocama pod tlakom od 15 MPa. Osim toga primjenjuje se kao inertan plin za neke kemijske reakcije. argon. veće ili manje suspendirane čestice prašine. Dušik Dušik je kemijski element koji ulazi u sastav svih živih organizama i najrasprostranjeniji je plin na zemlji. nezapaljiv ali potpomaže gorenje. Najveći dio nalazi se u atmosferi u slobodnom obliku i to 78.

Upotrebljava se za dobivanje drugih spojeva sumpora. etanolu i eteru. da je eksploatacija relativno laka i ekonomična. blagog kiselog okusa. štetan je za organizam. 2000 . piroliza metana u smjesi s kisikom) Acetilen se upotrebljava u kemijskoj industriji kao sirovina za dobivanje vinilklorida. nadražujućeg i prodornog mirisa. da se može lako transportirati i skladištiti. a sa zrakom čini eksplozivnu smjesu.2 puta je teži od zraka. Tekuću ugljen dioksid je bezbojna lakopokretljiva tekućina lakša od vode. U normalnim uvjetima to je bezbojan plin.5 puta. Primjenjuje se u prehrambenoj industriji. GORIVA * Goriva su one tvari koje pri oksidaciji (sagorijevanju) oslobađaju određenu količinu topline što se može praktično koristiti u razne svrhe. kao sredstvo za bijeljenje ulja. pri oksidaciji ne razvija štetne plinove za život. Čvrst ugljični dioksid upotrebljava se za hlađenje životnih namirnica u transportu.5 bara prelazi u tekuće stanje. mirisa i lako je zapaljiv. Vrste goriva Prema agregatnom stanju: KRUTA TEKUĆA PLINOVITA by SIMCo. za kemijske instalacije i za elektroinstalacije. nije zapaljiv.Tehnologija materijala Ugljen dioksid 5 Ugljen dioksid je anhidrid ugljične kiseline. koji se primjenjuje u svakodnevnom životu u sva 3 agregatna stanja. kao sredstvo za gašenje požara lakozapaljivih tekućina. da u sebi ne sadrži nesagorive tvari. Ugljen dioksid je normalan proizvod izgaranja organskih tvari. u industriji celuloze. * Sumpor dioksid To je bezbojan plin. On je anhidrid sumporne kiseline. bez mirisa. otapa se u tekućinama. Zbog visoke temperature koju ima plamen acetilena. vinilacetilena-koji služi za proizvodnju plastičnih masa i umjetnog kaučuka. Osnovni je način dobivanja acetilena djelovanjem vode na kajive karbid. vinilacetata. rastvara se u vodi. Burno se spaja s klorom i drugim halogenim elementima. nalazi se i u prirodnim vodama. Puni se u čelične boce pod tlakom od 70-100 bara i u izolirane spremnike za transport pod tlakom od 20 bara. Da bi se neka tvar mogla koristiti kao gorivo. da nije skupa. nije zapaljiv inertan je i nije toksičan. pri čemu se od 1kg kalcijeva karbida dobiva 370 l acetilena (nove metode-krekiranje ugljikovodika. Tehnički acetilen ima karakterističan miris koji potječe od fosfora. Ugljični dioksid dobiva se industrijski kao proizvod izgaranja pri proizvodnji vapna. * Acetilen C2H2 To je plin bez boje. teži je od zraka oko 1. već uz utjecaj svjetlosti. Nalazi se u vulkanskim plinovima i proizvodima izgaranja. Industrijski se dobiva prženjem sulfidnih ruda. 2. 3. mora ispunjavati određene uvjete: da se u prirodi nalazi u dovoljnim količinama. Na temperaturi od -10°C prelazi u tekuće stanje. Acetilen je plin bez boje a pri temperaturi od 0°C i tlaku od 21. ovaj plin je praktički nezamjenjiv pri rezanju metala i pri plinskom zavarivanju metala.

TOPLINSKA VRIJEDNOST goriva je ona količina topline koje se može dobiti ori potpunom sagorijevanju jedinice količine tog goriva. dušik. Goriva koja koriste zrak za sagorijevanje  ZA ZRAČNO RAKETNE MOTORE  ZA KLIPNE MOTORE 2. 2000 . Razlikujemo: a) gornju toplinsku vrijednost goriva .količina topline koja se oslobodi pri potpunom sagorijevanju 1 kg krutog ili tekućeg goriva odnosno 1 Nm3 plinovitog goriva. vlaga i mineralne tvari (pepeo).količina topline koja se oslobodi pri čemu voda ostaje u parnom stanju i zajedno s drugim proizvodima sagorijevanja odlazi u atmosferu (Oznaka Hd) Donja toplinska vrijednost goriva manja je od gornje za količinu topline koja je potrebna da se vlaga iz goriva i voda nastala pri procesu sagorijevanja vodika pretvore u parno stanje.Tehnologija materijala Prema nastanku: FOSILNA (biljna ili životinjska) MINERALNA UMJETNA Prema vrsti izvora energije: KEMIJSKA NUKLEARNA Prema svojstvima goriva: SAMOZAPALJIVA NESAMOZAPALJIVA TERMOSTABLINA TERMONESTABILNA Prema primjeni: za PEĆI I LOŽISTA BRODSKE MOTORE I LOKOMOTIVE KLIPNE MOTORE REAKTIVNE MOTORE RAKETNE MOTORE NUKLEARNE REAKTORE Goriva namijenjena za letjelice u atmosferi i izvan nje dijele se na: 1. Goriva koja ne koriste zrak za sagorijevanje a) TEKUĆA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna i dvokomponentna goriva b) KRUTA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna (monogoriva)  dvokomponentna (gorivo oksidator) c) ELEKTRORAKETNA I NUKLEARNA GORIVA  izvori električne energije  nuklearna goriva  termonuklearna goriva * Svojstva goriva 6 U gorivima se nalaze gorive i negorive komponente. zajedno s njima ohladi na početnu temperaturu (Oznaka: Hg) b) donju toplinsku vrijednost goriva . Toplinsku vrijednost velikog goriva možemo odrediti na više načina a najčešće se primjenjuju: by SIMCo. a u negorive kisik. U gorive sastoje ubrajaju se ugljik. vodik i sumpor. pri čemu se voda u proizvodima izgaranja.

5-2% kisika i dušika.nastao u neozojskom razdoblju tercijarne formacije iz nižeg močvarnog bilja uz sudjelovanje četinara i palmi. jasen. postoje 2 vrste:   koks za visoke peći metalurški ili ljevaonički koks by SIMCo. vrba b) ugljen . 2000 .kondenzat. Lignit .najmlađa vrsta ugljena drvenaste strukture. a i za smeđi ugljen. zemljasti i smolasti ugljen. Prirodna kruta goriva a) drvo  tvrdo drvo: hrast. 2-4% vlage i do 11% mineralnih primjesa. . eksperimentalno određivanje topl.otopina različitih spojeva.Tehnologija materijala 7 1. bukva. Kameni ugljen . 2. 3 skupine:  masni: za proizvodnju koksa i za kovačke radove  polumasni: za pročišćivanje vode i plinova  mršavi ili suhi: antracit dobiva se vrlo kvalitetan koks Skladištenje ugljena obavlja se u hrpama prema vrstama i porijeklu. Umjetna kruta goriva Mogu se dobiti iz prirodnih krutih goriva mehaničkom preradom (briketi) i kemijskom preradom (koks i drveni ugljen) Briketi se dobiju iz sitnog ugljena koji nastaje provođenju i separaciji prirodnih krutih goriva. Glavne vrste su: obični. Tekući kondenzat rastavlja se na uljni dio . Upotrebljava se za loženje velikih kotlova Smeđi ili mrki ugljen . 2.najmlađe fosilno gorivo. * Kruta goriva Dijelimo na :  prirodna (tvari koje nalazimo u prirodi)  vegetabilna goriva u koja se ubraja drvo  fosilna goriva koja su nastala od vegetabilnih goriva procesom mineralizacije  umjetna (dobivena preradom od prirodnih) 1. izračunavanje topl. Da bi se ugljeni učinili prikladnim za izgaranje moraju se podvgnuti procesima pripreme i to:     odvajanje od grubih nečistoća svrstavanje ugljena prema veličini sušenje briketiranje Treset . Pritom se stvaraju i plinoviti sastojci od kojih se hlađenjem izdvaja tekući dio .izgaranjem uzorka goriva u posebnim uređajima. goriva iz podataka elementarne analize. Koks se proizvodi suhom destilacijom ugljena. 1% vodika.najstarije fosilno gorivo nastalo u paleozojskom razdoblju. vrij. kruti ostatak je koks. To je zagrijavanje ugljena bez pristupa zraka. 1.katran i vodeni dio . cer  mekano drvo: bor. dok drugi dio ostaje u plinovitom stanju. Dobiveni koks sadrži 90-95% ugljika. jela. Sadrži u sebi plin (metan). topola. pri čemu dolazi do termičke razgradnje. Suha destilacija primjenjuje se prvenstveno za kameni ugljen. Prema dubini u kojoj se nalazi razlikujemo dnevni ili površinski kop ili jamski ili dubinski kop (dnevni manje ugroženi od uništavanja).nalazi se u zemljinoj kori u slojevima i u različitim dubinama. Razlikujemo metalurški i plinski koks. Metalurški koks ne smije imati više od 1% sumpora. vrij. proizvod procesa potresivanja različitog močvarnog bilja.

a njena ležišta mogu se očekivati u sedimentnim slojevima u onim područjima gdje je nekada bilo more.nafta Nafta je fluorescentno zelenkastocrna uljasta tekućina. a u sekundarnu:  molekularno cijepanje .Cracking proces  molekularna dogradnja .sve vrste zemnog ulja: nafta  umjetna . međustanice i privatne stanice za grijanje i za katodnu zaštitu. nafta može postupno izgubiti fluidnost (tečnost). Ako je temperatura tla niža od struišta nafte. Organska teorija: nafta je nastala od masti i bjelančevina biljnih i životinjskih organizama što su se zatrpani zemljom raspadali bez prisustva zraka na mjestima gdje su nekada bila mora. miješane baze i asfaltnu naftu Dobivanje nafte: nafta se stvarala u svim geološkim formacijama. magistralne naftovode. Anorganska teorija o postanku: nafta je nastala u velikim dubinama djelovanjem pregrijane vodene pare na metalne karbide. Na putu kroz naftovod nafta se obično hladi. (udarno i rotacijsko bušenje naftnih nalazišta) Transport nafte: naftovodi ‘ složene instalacije koje obuhvaćaju otpremne stanice. potpuno sagorijevaju  sadrže vrlo malo vode  lakše se skladište  mogućnost transporta cjevovodima na veće udaljenosti Nedostaci:     laka zapaljivost i eksplozivnost sposobnost stvaranja elektrostatičkog napona otrovnost nekih tekućih goriva teško odstranjivanje emulgirane vode Prema porijeklu tekuća goriva dijelimo na: prirodna i umjetna:  prirodna . Nafta je smjesa ugljikovodika. U primarnu preradu ubrajaju se frakcijska destilacija nafte. Suha destilacija drveta je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. nakon prethodnih geoloških istraživanja. a u malim količinama sadrži sumpor dušik i kisik. * Tekuća goriva Prednosti tekućih goriva nad čvrstim gorivima:  velika toplinska vrijednost  mali sadržaj štetnih tvari  dobro se miješaju sa zrakom. Ležišta nafte pronalaze se istražnim bušotinama. nafte se dijele na nafte parafinske baze. izmjenom topline s tlom. Drveni ugljen dobiva se suhom destilacijom pri niskim temperaturama iz drveta. sustave za daljinsko upravljanje.ona dobivena preradom nafte i plinova kao i proizvodi suhe destilacije krutih goriva kao što su katran i katranska ulja. 2000 .izomerizacija  hidriranje Rafinacija nafte i prerađevina: provodi se radi uklanjanja onečišćenja. naftenske baze. te pogone za održavanje. Prerada nafte: načini prerade dijele se na primarnu i sekundarnu preradu nafte. Na temelju rasporeda ugljikovih atoma u molekulama nafte. Polukoks je kruti ostatak koji se dobije pri suhoj destilaciji ugljena pri niskim temperaturama.Tehnologija materijala 8 Plinski koks proizvodi se u plinarama. a) Zemno ulje . postoje dvije metode:  konvencionalna: sastoji se od propuštanja sumporne kiseline kroz naftu by SIMCo. u pećima i komorama. iz ugljena bogatog isparljivim sastojcima.polimerizacija i alkiliranje  molekularna pregradnja .

kao i aromatskih. Gustoća benzina kreće se od 0. a to je otpornost goriva prema detonaciji. olefinskih i nafteinskih. zato se gorivim dodaju tvari koje usporavaju stvaranje taloga.68 do 0.79 g/cm3 pri 15°C. pri čemu se pojavljuju visoki pritisak i temperatura. Te tvari se nazivaju INHIBITORI. by SIMCo. Oktanska vrijednost može se povećati dodavanje izomernih spojeva. turboelisnih i raketnih motora. a koristi se kao mlazno gorivo za turbomlazne motore). posebno za turbomlazne zrakoplove. Najvažnije svojstvo motornog benzina je OKTANSKA VRIJEDNOST. Plinsko ulje     plinsko plinsko plinsko plinsko ulje ulje ulje ulje vrlo lako D1 . prema naglom eksplozivnom izgaranju.najmanji cetanski broj je 45 lako D2 . benzola i alkohola te dodavanje antidetonatora. Koristi se za pogon plinskih turbina svih tipova. Petrolej Petrolej je drugi derivat nafte. Temperatura smrzavanje je -30 do -120°C.kerozin) • goriva za mlazne motore tipa 4 s oznakom GM-4 (mješavina petroleja i benzina.najmanji cetanski broj je 25 Glavne značajke plinskog ulja:  gustoća 840-880 kg/m3  temperatura samozapaljenja 330-350°C  temperatura smrzavanja oko -30°C  cetanski broj  toplinska vrijednost 44000 kJ/kg ** Cetanska vrijednost je sklonost paljenju od trenutka ubrizgavanja do onog trena kad se ubrizgano gorivo upali.najmanji cetanski broj je 30 teško D4 .Tehnologija materijala  Motorni benzini solventna: sastoji se od uporabe dvaju organskih otapala 9 Benzin je smjesa oktana i heptana tj. 2000 . lakih parafinskih ugljikovodika. Poboljšanje cetanskog broja može se postići dodavanjem etilnog nitrata ili amilnog nitrata. Goriva za mlazne motore dijele se na: • goriva za mlazne motore tipa 1 s oznakom GM-1 (gorivo za pogon turbomlaznih. a predstavlja čistu frakciju petroleja . Mlazna goriva moraju posjedovati veliku kemijsku stabilnost.najmanji cetanski broj je 40 srednje D3 . Temperatura samozapaljenja u zraku za benzin iznosi 480-550°C.

životinjska. kompaundirana i sintetička.ne pročišćavaju se nakon destilacije  rafinati . dodirne površine trebaju biti jednake veličine. Mineralna maziva: dobivaju se preradom nafte i to vakuum destilacijom ostataka nakon frakcijske destilacije nafte.Tehnologija materijala Maziva 10 Pod mazivima podrazumijevamo tvari koje se koriste za podmazivanje tj. • maziva moraju imati takvu mazivost i viskoznost da stvaraju stabilan spoj pod raznim radnim uvjetima. Biljna i životinjska maziva: su glicerini masnih kiselina. stvara kontinuirani film maziva prisilnim dovođenjem maziva među tarne površine (HIDRODINAMIČKO PODMAZIVANJE). uz djelovanje kisika i topline polimeriziraju i stvaraju smolaste tvari. Kompaudna ulja: mineralna ulja koja sadrže 10% biljnih ili životinjskih ulja ili masti. Postoji i GRANIČNO PODMAZIVANJE koje ovisi o mazivosti maziva.  avionska ulja: za podmazivanje zrakoplovnih motora.potrebna su posebna ulja i maziva koja podnose visoke temperature i tlakove.pročišćavaju se nakon destilacije  specijalna ulja . mineralna. Među maziva ubrajamo:  motorna ulja  ležišna ulja  masti  čvrsta maziva  vegetabilna ulja i masti  životinjska ulja i masti  sintetička ulja Osnovne tehnike podmazivanja i vrste podmazivanja: Mazivo koje se nalazi između kliznih površina sprečava neposredni dodir površina i ukupno trenje svodi se na relativno mali otpor. Prema porijeklu sirovina: biljna.pročišćena mineralna ulja s dodatkom aditiva. Sintetička maziva: koriste se u zrakoplovnoj tehnici te u raketnoj i nuklearnoj. Dodaju se radi boljeg podmazivanja ležajeva koji dolaze u dodir s vodom. to su motorna. Primjena ulja za podmazivanje:  motorna ulja: za podmazivanje motora s unutarnjim sagorijevanjem  cilindarska ulja: za podmazivanje cilindara  vretenska ulja: za podmazivanje lakoopterećenih ležajeva čije osovine imaju velik broj okretaja.sila što se opire gibanju opterećenih površina koje su u međusobnom dodiru. Najbolje je ono podmazivanje kojim se postiže tekuće trenje tj. hidraulična i hipoidna ulja. turbinska. Mazivost maziva je sposobnost dobrog prianjanja na metalnu ili drugu površinu tako da se s njom kemijski ne spaja. Razlikujemo trenje:  klizanja  kotrljanja  unutarnje trenje fluida Vrste materijala za podmazivanje Prema agregatnom stanju maziva se dijele na: tekuća.mineralna ulja . PODMAZIVANJE POD NAJVEĆIM TLAKOM . by SIMCo. Trenje . Da se osigura efekt podmazivanja stvaranjem sloja maziva između kliznih površina moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: • dijelovi mehanizma između kojih dolazi do trenja moraju konstruktivno odgovarati jedan drugome tj. za smanjenje trenja i trošenja pokretnih površina za prijenos energije. 2000 .mineralna ulja . konzistentna (polučvrsta) i čvrsta. Prema stupnju obrade mineralna maziva mogu biti:  destilati .

50 ili 100°C. Kod mazivih ulja talište je identično struištu. Viskozitet mazivih ulja i indeks viskoziteta . struište i točka zamućivanja . Točka zamućivanja je ona temperatura pri kojoj se hlađenjem ulja pokaže prvo zamućivanje. Viskozitet ulja ovisi o njegovoj temperaturi pa se zbog eksploatacijskih uvjeta viskozitet izražava pri 20.temperatura pri kojoj kruta tvar prelazi u tekuću fazu naziva se talište.koriste se za površine s povišenom radnom temperaturom do 120°C  litijeve masti . koriste se masti.  kalijeve masti . Talište.primjena u svim područjima tehnike.ispituje se na temperaturi od 20°C i kreće se između 0.upotrebljava se u koloidnom obliku. praha ili briketa. Eksploatacijom ulja mijenjaju boju napredovanjem procesa oksidacije. Broj emulgacije ulja .  grafit . Stabilan je do 400°C  molibden .sličan je grafitu. Isto tako razlikuju se po boji i ulja dobivena iz nafte. Koristi se fino samljeven i pomiješan s mineralnim ili sintetičkim uljem ili mastima. Takva ulja tada se nazivaju LEGIRANA ULJA. Boja mazivih ulja . žuta. Gorište je za 10 do 20°C više od plamišta.sirova nafta je tamne boje koja se od nalazišta do nalazišta razlikuje. Sadržaj aditiva u uljima kreće se do 3%.disulfat .radna temperatura od -55 do 300°C  čvrsta maziva . Destilirana ulja su bezbojna. 2000 . Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Gustoća ulja i maziva . 11 Primjena masti za podmazivanje: Za podmazivanje tarnih površina na kojima se ne zadržava tekuće mazivo. Prema načinu djelovanja aditivi se dijele na:  one koju poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja  one koji povećavaju stabilnost ulja by SIMCo.Tehnologija materijala   ulja za diferencijale: za podmazivanje diferencijala i prijenosnika transformatorska ulja: za punjenje električnih transformatora. Aditivi maziva i ulja Aditivi se dodaju uljima i mastima radi poboljšanja jedne od fizičko-kemijskih značajki ulja. Masti su polučvrste ili čvrste smjese metalnih sapuna i mineralnih ulja.95 g/cm3. Nanose se u obliku paste.za podmazivanje površina radne temperature od -15 do 80°C  natrijeve masti .86 i 0.za rad motora ulje mora imati konstantnu gustoću kako ne bi došlo do suhog trenja.je mjera za količinu mehaničkih onečišćenja u ulju. Gorište je ona temperatura pri kojoj se razvije toliko para ulja da u dodiru s iskrom ulje nastavi gorjeti.služe za podmazivanje uređaja i dijelova izloženih visokom tlaku i povišenim temperaturama. Plamtište i gorište ulja . do tamnocrvene boje.plamtište je temperatura pri kojoj se pare ispitivanog ulja pri zagrijavanju zapale kad dođu u dodir s iskrom ili plamenom.njime je definirana brzina izdvajanja ulja iz vodene emulzije Broj taloženja ulja . Radna temperatura od -50 do 150°C  aluminijske masti  barijeve masti  sintetičke masti . ali je mekši i ima manji koeificjent trenja.

Gustoća zemnog plina kreće se od 0. i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte a to je najčešće zemni plin. Vlažni zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan). daleko od naseljenih mjesta.Tehnologija materijala Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja: 12 Aditivi za visoke tlakove .(inhibitori) dodaju se radi sprečavanja proces oksidacije.5000 m i većim. a toplinska moć od 34 MJ/Nm3 .(depresori) poboljšavaju svojstva ulja na niskim temperaturama.38 MJ/Nm3. tretiranje supstancijama koje suše. sumpora i fosfora. Aditivi koji snizuju točku struišta . Plinovita goriva Plinovita goriva upotrebljavaju se u industrijskoj proizvodnji. Aditivi za povišenje indeksa viskoznosti . kalcijev __________ .. za loženje u industrijskim pećima i kotlovskim postrojenjima. Kao detergentni aditivi koriste se aluminijev naftenat. Skladišta moraju imati ispravne električne instalacije te dovoljno aparata za gašenje požara. natrijev sulfat. generatorski plin. Prednosti plinovitih goriva u odnosu na kruta i tekuća su:  pri izgaranju nema pepela  dobro se miješaju sa zrakom  postiže se bolje iskorištenje topline  duljina plinskog plamena može se regulirati  plinska ložišta su čista  rukovanje plinovitim gorivima je lako Prema porijeklu možemo ih podijeliti na umjetna i prirodna plinovita goriva. Aditivi za poboljšanje oksidacijske sposobnosti . a) Prirodna plinovita goriva i zemni plin . Po kemijskom sastavu to su metaloorganski spojevi. sumporvodik. apsorpcija i smrzavanje.1. Osnovni sastojci su im: metan.(impruveri) po kemijskom sastavu su viskozne polimerne supstancije koje su ovisno o temperaturi koloidno ili molekularno rastvorene u ulju. butan i nešto tekućih ugljikovodika uz nepoželjne sastojke vode. propan.(EP aditivi) koriste se za hipoidne zupčanike koji rade pod vrlo visokim tlakovima. Aditivi protiv pjenjenja Aditivi za poboljšanje mazivosti Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Detergentni aditivi . Prirodna su nastala od raznih organskih tvari. pa se vijek trajanja ulja produljuje. by SIMCo. fenoli ili olefini.dodaju se uljima za ležajeve radi zaštite metalnih dijelova od kiselih sastojaka u uljima.20 g/cm3. Dodavanjem inhibitora usporava se proces oksidacije.nalaze se na mjestima gdje ima nafte na dubini od 3000 . Za dehidraciju zemnog plina koriste se 4 metode: kompresija. amini. Takvi aditivi dodaju se samo parafinskim uljima.55 . vodeni plin.dodaju se uljima radi smanjenja čađi i taloga na dijelovima motora. Rukovanje s njima mora biti pažljivo i savjesno. gradski ili rasvjetni plin. ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin. te kao pogonsko gorivo za plinske motore. U umjetna ubrajamo: pogonski plin. Dodaju se samo baznim uljima. dušik i ugljični dioksid.. Antikorozijski aditivi . 2000 . etan. Po kemijskom sastavu to su spojevi klora. Skladištenje tekućih goriva i maziva Tekuća goriva čuvaju metalnim buradima ili spremnicima raznih veličina na otvorenom prostoru ili pod zemljom. Zemni plin s više od 60 g/m3 tekućih ugljikovodika naziva se vlažnim a onaj s manjim sadržajem suhi. Prije dostavljanja zemnog plina potrošačima on se mora pročistiti od neželjenih sastojaka.

cilindrični ili okrugli. Pogonski plin Pogonski plin ili tekući plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima od 0. te za stacionarne motore na riječnim brodovima. ugljik monoksid (oko 8%). zagušljiv i otrovan. dušik (oko 2%). Tekući plinovi dobivaju se obično kao sporedni produkti i to:  pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafte  u proizvodnji tekućih goriva iz ugljena  pri suhoj destilaciji mrkog i kamenog ugljena  u proizvodnji koksa Transportiraju se u čeličnim bocama pod tlakom u tekućem stanju u cisternama. generatorima. Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim sagorijevanjem krutih goriva i redukcijom produkata izgaranja u posebnim pećima tzv.dobiva se pri izgaranju krutih goriva s nedovoljnom količinom zraka.8 . 2000 . metan (do 34%). Tekući plinovi transportiraju se u cisternama cilindričnog oblika koje su pričvršćene za pokretna postolja. S obzirom na kemijski sastav i način dobivanja generatorske plinove dijelimo u 3 vrste:  obični . Koristi se kao pogonsko gorivo za SUS motore.8 bara i pri temperaturi okoliša prelazi u tekuće stanje.dobiva se ako se preko užarenog koksa pušta vruća vodena para Generatorski plin je zapaljiv. nepotpunim izgaranjem  miješani plin . 2. Ima sljedeći sastav: vodik (oko 50%). To otrovan plin zbog sadržaja ugljičnog monoksida i neugodno miriši. teški ugljikovodici (do 4%). a koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutrašnjim sagorijevanjem na raznim vozilima (kamioni). by SIMCo.Tehnologija materijala b) Umjetna plinovita goriva 13 1. ugljik dioksid (oko 2%).dobiva se ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para  vodeni plin . Gradski ili rasvjetni plin Proizvodi se u plinarama i ugljena suhom destilacijom. Skladištenje i transport plinovitih goriva Skladištenje se obavlja u tri vrste spremnika: a) vodene plinospreme .  procesom krekiranja 3.Gradski plin se proizvodi i u tekućih goriva i to na 2 načina:  rasplinjavanjem tekućih goriva na normalnim tlakovima i niskim temp.koristi se uglavnom za skladištenje gradskog plina b) suhe plinospreme c) visokotlačne plinospreme Za skladištenje tekućih naftnih plinova upotrebljavaju se spremnici koji mogu biti ležeći ili stojeći.

Nuklearno gorivo je tvar koja podliježe fisijskoj ili fuzijskoj lančanoj reakciji i pritom oslobađa energiju atomske jezgre. a nalazi se u morskoj vodi (2-4%). u nekim slanim izvorima ili kao kamena sol u podzemnim naslagama. rashladnom sredstvu i namjeni:  heterogeni  homogeni 4. Nuklearno gorivo blaže se zaštitnom košuljicom da bi se spriječilo izbivanje fisijskih produkata korozija i rasipanje goriva. Iz prirodnih nalazišta dobiva se na 3 načina: by SIMCo. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kemijska industrija obuhvaća dio proizvodnog proces. ona se može praktički iskorištavati samo iz malog broja elemenata. Nuklearna energija se oslobađa pri cijepanju jezgre (FISIJA). koja se sastoji od nuklearnog goriva b) moderatora (obične ili teške vode. 2000 . kojima se stvara nova upotrebna vrijednost. kemijske promjene na robi. spajanju jezgara (FUZIJA) i pri spontanom radioaktivnom raspadu nestabilnih atomskih jezgara (ZRAČENJE). Pojam primjene nuklearne energije obuhvaća svako iskorištavanje energije koja potječe iz jezgre atoma. Premda se nuklearna energija nalazi pohranjena u jezgrama svakog elementa. Veći dio proizvoda ubraja se u bazne proizvode kemije koji služe kao reprodukcijski materijal za kemijsku i druge industrije. nerđajući čelik. U tu svrhu upotrebljavaju se legure aluminija. Nuklearni reaktori Nuklearni reaktor je uređaj u kojem se obavlja kontrolirana lančana reakcija fisije radi dobivanja energije i neutronskog fluksa potrebnog za proizvodnju umjetnih radioaktivnih izotopa i za ispitivanje materijala. U prirodi postoji samo jedan element .uran koji spontano podliježe fisijskoj lančanoj reakciji.Tehnologija materijala Nuklearno gorivo 14 Nuklearna energija. grafita ili kakvog lakog materijala) c) reflektora koji opkoljuje jezgru d) rashladnog uređaja e) kontrolnih šipki Prema brzini odvijanja lančane reakcije (energija/brzina neutrona) dijelimo ih na:  termalne  intermedijarne  brze Prema primjeni moderatora. grafit.. nazvana i atomska energija je energija koja se oslobađa pri procesima transmutacije atomskih jezgara. Kuhinjska sol .natrijev klorid Kuhinjska sol raširena je sol u prirodi.. neophodna je za život organizama. Nuklearni reaktor sastavljen je od: a) jezgre reaktora. Za sada se u tehničke svrhe koristi samo energija fisije.

kao sredstvo za neutralizaciju. Sirovine za Solvayjev postupak: kuhinjska sol. Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na natrij klorid tako da se prvo dobiva plin koji se uvodi u vodu. klora. za vulkanizaciju guma te za dobivanje drugih sumpornih spojeva. Sumpor se upotrebljava u poljoprivredi kao sredstvo protiv biljnih štetočina. za proizvodnju sode.19 g/cm3. 2000 . crnog baruta. Sumpor se pojavljuje u više alotropskih modifikacija od kojih je najvažniji ranski i monoklinski sumpor. natrijeve lužine. u medicini za liječenje nekih kožnih bolesti. gustoće 1. natrijeva lužina. sulfatna kiselina. Velike količine kloridne kiseline upotrebljavaju se u industriji organskih i anorganskih kemikalija. solne kiseline i drugih kemikalija. Soda se upotrebljava za pranje u domaćinstvu. uz natrije klorid najvažnija je natrijeva sol. za uklanjanje metalnih oksida s površine metala. keramici. Vodena otopina klorovodika naziva se klorovodičnom ili kloridnom kiselinom.. by SIMCo. Trgovačko ime joj je kaustična soda.. Natrij hidroksid Natrij hidroksid je kristalna bijela krutina koja u prisutnosti vrlo malih količina primjesa poprima sivu boju. te u proizvodnji stakla. Dobiva se elektrolizom vodene otopine kuhinjske soli. voda i ugljik dioksid.Tehnologija materijala a) rudarskim kopanje dobivaju se blokovi soli b) naslage kamene soli otapaju se do zasićenja i isparavanjem se sol kristalizira c) isparavanjem morske vode u solanama 15 Troši se za konzerviranje mesa i ribe. U prirodi se pojavljuje u dva tipa slobodnog sumpora:  sedimentni tip ili gipsani  vulkanski tip Sumpor se također pojavljuje u mnogim sulfidnim i sulfatnim rudama. amonijak. metalurgiji. natrijeva sulfata. Pojavljuju se i specijalne vrste soli: jodirana sol i denaturirana sol Soda Soda ili natrij karbonat. Danas se dobiva industrijski na dva načina: Leblancovim i Solvayjevim postupkom. Sirovine za Leblancov postupak: kuhinjska sol.05% i može se lako dobiti.. ugljen i vapnenac. Na tržištu se razlikuju dvije vrste sode:  kalcinirana soda  kristalna soda Klorovodična ili kloridna kiselina Klorovodik je bezbojan plin oštra mirisa koji se jako dimi u dodiru s vlažnim zrakom. Sumpor U zemljinoj kori ga ima 0.. Glavni potrošač natrij hidroksida je kemijska industrija u kojoj NaOH služi kao najvažniji i najjeftiniji kemijski reagens za postizanje željene bazičnosti u reakcijskim smjesama. za proizvodnju sumporne kiseline. a ubraja se u jake kiseline. Natrij hidroksid pojavljuje se u industriji u oblici vodene otopine tj.

kalij sulfat. Vrlo je hidroskopna i brzo uvlači vlagu iz zraka. Industrijski ona se proizvodi na 2 osnovna načina:  postupkom olovnih komora  kontaktnim postupkom Postupak olovnih komora zahtijeva:  peć za prženje pirita  glowerov toranj  olovne komore  gay-lussacov toranj  pomoćne uređaje (Sulfatna kiselina dobivena postupkom olovnih komora je više ili manje onečišćena. amonij sulfat i amonijak)  fosforna (superfosfat)  kalijeva (kalij klorid. aeranti. dodaju se i dodaci: hidraulični dodaci. regulatori vezanja. gips i ilovača (vrlo se rijetko upotrebljava) b) Hidraulična veziva nakon otvrdnjavanja otporna su na vodu i tu ubrajamo sve vrste cementa. a postao je i sirovina za izradu betona. amonij nitrat. sredstva protiv smrzavanja.sadržava . zaptivači. Gips . bakreni sulfat). a najpoznatiji su: modra galica (plavi kamen. Da bi se postigla bolja svojstva cementa. estrih i modelarski alabaster gips. gustoće 1. bezbojna uljasta tekućina. Vezivni građevinski materijal dijelimo na: a) Zračna veziva koja otvrdnjena nisu otporna prema djelovanju vode. Umjetna gnojiva  proizvodi koji sadrže sastojke neophodne za razvoj biljaka. plastifikatori. glanberova sol.84 g/cm3 pri 15°C. Tim postupkom dobiju se 2 kiseline: slabija-komorna i jača-komorna) Kontaktni postupka dobivanja sulfatne kiseline obuhvaća 2 faze rada:  katalitičku oksidaciju sumpornog dioksida u sumporni trioksid  apsorpciju sumpornog trioksida Soli sulfatne kiseline nazivaju se SULFATIMA.3 vrste: građevinski. kompleksna gnojiva) Mineralna veziva Pod vezivima u građevinarstvu podrazumijevamo materijale koji izmiješani s vodom daju kašastu ili plastičnu masu. pa ih razara i pougljenjuje. 2000 . by SIMCo. a u tlu su deficitarni.Tehnologija materijala Sulfatna kiselina 16 Sulfatna kiselina je jaka dvobazična kiselina. sposobni da na zraku ili pod vodom otvrdnu. Tu se ubrajaju vapno. U dodiru s organskim tvarima djeluje istodobno oksidirajuće i dehidrirajuće. Upotrebljavaju se radi povećanja prinosa i poboljšanja kvalitete biljnih proizvoda  jednostavna umjetna gnojiva:  dušična (urea. to je kalij karbonat s većim ili manjim količinama raznih primjesa. Zračna veziva: kao sirovina za dobivanje vapna koristi se vapnenac. amonijev i aluminijev sulfat i stipse (alauni). zelena galica. Hidraulična veziva: Najvažniji građevinski materijal je cement.

Obuhvaća sljedeće predmete: kamenina. a sekundarna ilovača. dolomit. Sekundarna glina svrstava se u 4 skupine: a) grnčarska (lončarska) glina .najpoznatiji vatrostalni materijal b) boksitni vatrostalni materijal c) silika ili dinas . boksit i kvarit. fajans i majolika. Staklo se može podijeliti prema: 1. prozirna tvrda mineralna talina. nepropustljiva za plinove i tekućine. vapnenac) Glina je nastala raspadanjem stijena što sadrže alumosilikat. oješčar. U prometu se pojavljuju sljedeći vatrostlani materijali: a) šamot . Prema postanku dijeli se na primarnu i sekundarnu. a oblik zadržava i nakon sušenja i pečenja.vrsta gline koja nije plastična. 5 faza tehnološkog procesa izrade keramičke robe:  priprema sirovina  oblikovanje predmeta  sušenje (120°C)  pečenje  ocakljivanje Keramička roba može se podijeliti prema nekim značajkama u dvije skupine: poroznu i neporoznu. a) porozna keramička roba . Najpoznatiji proizvodi su: kamenština (bijela i obična) i porculan (sirovina porculana je fina vrst bijele gline koja se naziva kaolin) .na prijelomu je sjajna. Kemijskom sastavu:  natrijevo-kalcijevo staklo (stakla za prozore.na prijelomu je zemljasta. boce. Za izradu vatrostalnog materijala koriste se uglavnom: vatrostalne gline i kaolin. feldspat.. azbest.koristi se u industriji portlnad-cementa Najvažnije svojstvo gline je njezina plastičnost: to je svojstvo gline da se s vodom stvara tjestasta masa koja se može oblikovati. 2000 .vrlo je plastična i vatrostalna b) ilovača . amorfna. ručnim ili industrijskim načinom.Tehnologija materijala Keramička roba 17 Pod keramikom podrazumijeva se glineni proizvodi koji se dobiju modeliranjem. Primarna glina je npr.upotrebljava se za proizvodnju opeke i crijepa c) uma . kaolin (porculanska zemlja). šuplje i optičko staklo)  olovna stakla (optička i kristalna stakla)  aluminijborsilikatna stakla (kemijska i vatrostalna stakla)  specijalna stakla by SIMCo. sušenjem i pečenjem plastičnog tijesta gline. Sirovine za izradu keramičke robe dijelimo na:  plastične sirovine (glina)  neplastične sirovine (kremeni pijesak. terakota i lončarska roba b) neporozna keramička roba . magnezit..opeke d) magnezitni i dolomitni vatrostalni materijali e) čisti grafit f) opeke od koksa g) simensit Staklo i roba od stakla Staklo je čvrsta. propušta plinove i tekućine i upija ih.postoji tvrdi i mekani porculan Vatrostalni materijal Vatrostalnost znači osobinu nekog materijala da se na visokim temperaturama ne istopi i ne omekša. pa se ne koristi u industriji keramike d) laporac (laporovita glina) .

bistrenje. Tehnološki proces u proizvodnji stakla:  priprema sirovina  mljevenje i miješanje  topljenje (u peći s loncima ili kadne peći)  obrada (obavlja se puhanjem.Tehnologija materijala 2. vrčevi. Pomoćne sirovine: sredstva za obezbojivanje. prozorsko staklo i debelo staklo)  prozorsko staklo  stakla za zrcala i izloge  ornamentsko ili katedralno staklo  mutno staklo  armirana stakla  sigurnosna stakla  višeslojna ili laminirana stakla  “Pancolor”  “Colorplex” 2. Načinu izrade i namjeni:       razna stakla (za prozore. Specijalne     staklene izrađevine: laboratorijska stakla vatrostalna stakla optička stakla olovna ili kristalna stakla by SIMCo. Šuplje staklo:  trgovačko staklo (čaše. valjanjem. zrcala i ornamentska) staklo za boce šuplje staklo staklo za izradu cijevi prešano staklo optika i specijalna stakla 18 Sirovine za izradu stakla dijele se na glavne i pomoćne. stakleni krš i specijalni dodaci. Glavne ili osnovne sirovine su: kremeni pijesak. vapnenac. boce.. soda ili sulfat. Ravno staklo (obuhvaća tanko staklo. bojenje i matiranje.)  ambalažno staklo (boce za alkoholna i bezalkoholna pića)  rasvjetno staklo  tehničko staklo (stakla za mikroskope) 3.. 2000 . alumnij oksid. izvlačenjem i prešanjem) Staklenu robu dijelimo na nekoliko skupina: 1.

iridij. olovo. vanadij. 2000 . Prema boji metali se dijele u 2 glavne skupine:  crni metali . prešanjem. korund. zlato. U brusne alate ubrajaju se brusne ploče. hegsagonskom i tetragonskom. pješčenjak. Sredstva za brušenje dijele se na: prirodna i umjetna. u čvrstom su stanju na sobnoj temperaturi (osim žive). borni karbid. tako da dobiju neka druga svojstva. savijanjem i istezanjem. dijamant.5 g/cm3 (osmij). Umjetna: silicijev karbid. Prirodna: šmirak. imaju specifičan metalni sjaj.tope se na 950°C. granit. Električna vodljivost ostvaruje se kretanje valentnih elektrona kroz metal. u ovisnosti o temperaturi. torij. kobalt. Najbolji vodič je srebro. Osnovna svojstva metala Metali se razlikuju od ostalih elemenata po svojim tzv. magnezij. titan)  teški metali. Magnetska svojstva dolaze od elektrona koji svojim kretanjem stvaraju magnetsko polje. gustoće ispod 3500 kg/m3 (aluminij. srebro. brusno kamenje. platina. Pojedine metale karakterizira više tipova kristalnih rešetaka. a zatim slijede bakar. elektrokorund. Korozija metala i zaštita od korozije Korozija metala je postupno trošenje konstrukcijski metala pod utjecajem okoline. Prema magnetskom polju dijelimo ih:  dijamagnetne (bakar. metalnim svojstvima. Lakotopvi metali . kremen. zagrijavanjem prelaze iz čvrstog u tekuće stanje. aluminij. dobri su vodiči topline i električne energije. cink. živa)  radioaktivni (uran. bizmut. zlato.željezo s legurama.54 (litij) do 22. valjanjem. Podjela na lake i teške Temperatura taljenja karakteristična za svaki metal. nikal) Optička svojstva metala očituju se u pojavi da zagrijani materijali zrače Kristalni sustavi materijala većina metala kristalizira u 3 kristalografska sustava: kubičnom. bizmut.Tehnologija materijala Sredstva za brušenje 19 Od takvog materijala traži se određena tvrdoća i žilavost da bi alati od tog materijala bili otporni na lom. Ta pojava naziva se ALTROPIJA. molibden)  rjeđi metali (kobalt. kositar. brusni papir. Zaštita od korozije: by SIMCo. Legure nastaju miješanjem 2 ili više metala u rastaljenom stanju. Metal su kristalne supstancije koje se odlikuju nekim zajedničkim svojstvima: srebrnaste su boje (osim zlata i bakra). paladij)  rijetki metali (volfram. daljnjom preradom u odgovarajuće poluproizvode i gotove metale predmete te proučavanjem svojstava i primjena metala. magnezij. 5. gustoće iznad 3500 kg/m3 (bakar. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Metalurgija je grana tehnologije koja se bavi proučavanjem postojećih i razvojem novih postupaka i metoda ekonomičnog dobivanja metala i legura. imaju kristalnu strukturu. oblikovanje se obavlja lijevanjem. nikal. Dva su osnovna procesa korozije: kemijska korozija i elektrokemijska korozija. radij) Gustoća materijala kreće se od 0. brusni prah i pasta. cink. teškotopivi na 2000°C. kovanjem. natrij)  feromagnetne (željezo. krom. živa)  paramagnetne (aluminij. platina. plovnčac. antimon. mangan  obojeni metali:  laki metali. olovo)  plemeniti metali (srebro.

hematit. Metoda flotacije je najvažniji postupak oplemenjivanja metalnih ruda.najkvalitetnija željezna ruda. silikati) i baznog (vapnenac i dolomit) karaktera. Osnovne metode koncentracije su masena i magnetska separacija. Masena separacija sastoji se u odvajanju jalovine od rude na temelju različite brzine taloženja u struji vode ili zraka. kemikalije) te sredstva koja stvaraju nepropusne prevlake (zaštitna ulja. Izvađenu rudu prvo treba usitniti. limonit. Topitelji su tvari određenog kemijskog sastava koje s primjesama iz rude stvaraju trosku (šljaku ili zguru). te metoda flotacije.Tehnologija materijala 20  metalna .30-40% željeza Siromašne rude . Nakon toga se obavlja svrstavanje prema određenoj veličini zrna i to sijanjem a tek se onda obogaćuje.provodi se radi dobivanja trajnih premaza metalima . Željezo se pojavljuje u oksidnim.metaliziranjem cinkom. c) Rafinacija sirovog metala termički i elektrolitički postupak Željezo Proizvodnja željeza temelji se na preradi željeznih ruda. 2000 . Prema kemijskom sastavu rude mogu biti:  oksidne (veza s kisikom)  sulfidne (veza sa sumporom)  silikatne (spojevi s silicijem)  sulfatne (metal vezan na anhidrid sumporne kiseline)  samorodne (elementaran metal) Priprema rude obuhvaća nekoliko faza a) Obogaćivanje i priprema rude obogaćivanje se obavlja radi uklanjanja nečistoća tj. masti i tekućine)  kombinirana Rude metala u prirodi i njihovo značenje Razni kemijski spojevi koji se nalaze u Zemljinoj kori. sadrži do 75% željeza Hematit .više od 45% željeza Srednje rude . Rude sadrže i razne primjese pa se dodaju i topitelji. Topitelji mogu biti kiselog (kvarc. jalovine iz rude. a iz njih se na ekonomičan način dobivaju metali. Temelji se na razlikama kvašljivosti rude metala i jalovine. karbonatnim i silikatnim rudama. b) Prerada ruda: obavlja se radi dobivanja metala na više načina. Karbonatna je siderit. sulfidnim.sadrži oko 40% željeza Bogate rude .manje od 30% željeza by SIMCo. olovom  nemetalna . Magnetska separacija primjenjuje se samo u željeznih ruda koje imaju magnetična svojstva.sredstva pomoću kojih se stvara antikorzivna atmosfera (inertni plinovi.sadrži do 65% željeza Limonit . Magnetit . Oksidne rude su: magnetit. Danas se najviše upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude.sadrži oko 35% željeza Siderit . nazivaju se rude.

sumpora i fosfora. Količina bakra u prirodi iznosi 0. Bakrena legura s cinkom naziva se mjed ili mesing. Siemens-Martenov postupak osim sirovog može se koristiti i staro željezo. a izvana se hladi vodom dok se jama hladi zrakom. Osim ugljika sadrži i određenu količinu silicija. topitelji i zrak).8% bakra).003%.5% bakra). volfram. kovelin (66. Na lijevak se nastavlja JAMA koja se sužuje prema vrhu. u kemijskoj industriji.. Pripremljena ruda ubacuje se u visoku peć zajedno s pomoćnim materijalima (koks. Dobro se valja. kovanjem. mangan. u elektrotehnici. Bakar Bakar je žućkastocrvene boje. Najdonji glavni dio peći je PEĆICA u kojoj se skuplja rastaljen željezo i troska. za kućne sprave i uređaje.94 kg/dm3. Prvo se ruda nakon vađenja mora koncentrirati i to metodom flotacije da se dobije koncentrat. zapremine 400-1000m3. Visoka peć je jamasta ili grotlena peć. teško se lijeva. U temperaturnom području od 100-150°C postaje plastičan i može se kovati. Prednost mu je u tome što se proces odvija lagano. iznutra obložena vatrostalnom opekom.kositrene i specijalne. Elektrolitičkom metodom dobiva se cink visoke čistoće 99. valjanjem. a odlikuju se visokom provodljivošću elektriciteta i dobroj otpornosti prema koroziji i habanju. tali se na 1084°C. Iznad pećice formiran je LIJEVAK peći u obliku stošca koji se u najširem dijelu naziva TRBUH. silicij. vlaknasta presjeka. Prema strukturi: feritni. Nakon toga obavlja se rafinacija sirovog cinka pretapanjem. 2000 . Danas se cink dobiva na 2 načina: termički i elektrolitički.05-1. Glavni proizvodi visoke peći su sirovo željezo (sivo i bijelo). Najčešće se koristi krom jer povećava tvrdoću i čvrstoću.3% bakra).7% ugljika. dobivaju se finiji čelici i odjednom se mogu preraditi velike količine sirovina. Cink se nalazi u sulfidnim rudama SFALERIT i karbonatnoj rudi SMITSONIT.legura bakra . Dobivanje i vrste čelika: Bessemerov postupak . usitnjuje se i obogaćuje metodom flotacije. tiskarstvu. Po termičkoj metodi prženje se provodi u oksid. izrađenom od čelika a iznutra obloženom silikatnom šamotnom opekom. kao sirovina se koristi stari čelični materijal i sirovo željezo.1% fosfora. prešanjem. protiv korozije. vučenjem. Obavlja se elektroliza pri čemu se cink izdvaja na katodi od aluminija. by SIMCo. promjera 6-10m. Upotrebljava se u elektroindustriji za izradu legura. u kemijskoj industriji za proizvodnju modre galice. Prema namjeni i upotrebi: konstrukcijski. Bijelo sirovo željezo koje u sebi sadrži dosta fosfora prerađuje se Thomasovom konverteru (koristi se željezo bogato fosforom i bazična obloga). kupirit. dobar je vodič električne struje i toplinske energije. visoka 25-70m.Tehnologija materijala 21 a) Rad visoke peći Izvađena ruda mora se pripremiti za preradu.. ledeburitni i martenzitni.99%. metalurgiji.44% bakra). halkozin (79. gustoća mu je 8. troska i grotleni plinovi. Najniža temperatura je u donjem dijelu peći (zona sušenja ili predgrijavanja 400660°C) U srednjem dijelu peći temperatura iznosi 660-1200°C (zona redukcije) i pri dnu je 1800°C (zona taljenja). Elektropostupak se odvija u električnim pećima. Bronce . Prema načinu prerade: lijevanjem.. Prema kemijskom sastavu čelici se dijele na: ugljične i legirane. mangana. b) Čelik Čelik je tehničko željezo koje sadrži od 0. vrelište je na 2310°C. Legure bakra važni su tehnički materijali odličnih mehaničkih svojstava. zatim se reducira s koksom u metal. perlitni. Najvažnije rude bakra su: halkopirit (34. Cink je metal modrikastosvijetlosive boje koja potječe od finog površinskog sloja baznog karbonata. alatni i specijalni čelici. Legirani čelici: oni koji osim ugljika sadrže još i dodatne elemente kao što su: krom.sastoji se u prerađivanju bijelog sirovog željeza bogatog silicijem i s do 0. Cink Cink se Upotrebljava u velikoj mjeri u građevinarstvu. austenitni.. kuje i izvlači. Može se kovati valjati i zavarivati. Postupak se sastoji u prevođenju sulfidne vode u oksid cinka koji se zatim rastvara u sulfatnoj kiselini stvarajući cinkov sulfat. malahit (57. nikal. topljiv u vodi. Izrađena je od čeličnog lima. Odvija se u konverteru kruškastog oblika. za proizvodnju različitih cinkovih soli i preparata. molibden.

Proces se obavlja u električnim pećima tako da se magnezij kloridu kao topitelj dodaje magnezij fluorid. u prirodi se nalazi u obliku mnogih minerala. dobru provodljivost električne struje i topline. Berilij se najviše koristi u obliku legura.. Dobiveni bistri natrijev aluminat odvodi se u spremnike gdje se hladi i pritom se izdvaja aluminij hidroksid i natrij hidroksid. Olovo se najčešće legira s antimonom i kositrom. Aluminij se koristi u industriji transportnih sredstava. Značajne količine magnezija nalaze se otopljen u morskoj vodi. u keramičkoj industriji za izradu vodovodnih cijevi. alumnij hidroksid odvaja se filtriranjem. dobro se ispere. pomoćni materijal (kaustična soda i flourni spojevi) i energija.. Bayerov postupak: aluminij koji je prešao u topljivi aluminat. Titan by SIMCo.. metalurgiji. koja se čisti metodom flotacije tako da se dobije koncentrat rude s oko 80% olova. Aluminij se dobiva elektrolizom glinice u elektrolitičkim pećima koje se sastoje od ugljenih elektroda. Legure magnezija su: elektron. Magnezij Magnezij je vezan u spojevima. 2000 . lako propušta rendgenske zrake. u aeronautici. visoku refleksivnost na svijetlo i zračenje.86 kg/dm3. dolomit.Tehnologija materijala Olovo 22 Olovo je metal sive boje. male atomske težine. sulfidna ruda. odvaja se od taloga u dekantatorima i filterskim prešama. Olovo se upotrebljava u industriji boja i stakla. prehrambenoj industriji. bemit i dijaspor.. ima veliku gustoću i nisko talište. Druga faza prerade sastoji se u dobivanju aluminija iz glinice i to elektrolizom glinice. Aluminij Aluminij ima malu gustoću. Al dobiven elektrolizom naziva se tehničkim ili trgovačkim. fotografiji. lako se savija i valja. Najvažnija ruda olova je GALENIT. pirotehnici. gustoće 1. visoka čvrstoća njegovih legura i dobra otpornost prema atmosferi. elektrotehnici. Važni spojevi za dobivanje magnezija su magnezit. Aluminijev oksid u boksitu pojavljuje se u 3 oblika: hidragilit. Dobivanje aluminija odvija se u dvije faze: a) odvajanje dovoljno čistog alumnij oksida (GLINICE) iz prirodnih sirovina .BAYEROV POSTUPAK b) elektroliza tako dobivenog aluminij oksida postupkom Heroneta i Halla Za proizvodnju aluminija tim postupcima potrebne su sirovine (boksit). a primjese padaju na dno i odvajaju se cijeđenjem. a da bi se dobio čisti magnezij primjenjuje se destilacija. Olovo se danas dobiva isključivo oksidacijskim redukcijskim postupkom koji se sastoji u prženju tako da se olovo prevede u oksid. Upotrebljava se u metalurgiji. Dobiva se elektrolizom taline bezvodnog magnezijeva klorida. niklom. Aluminat se pere s toplom vodom u kojoj se rastvara natrijev aluminat. tehnički je važan onaj pod imenom BERIL. potom se rafinira. a naknadno se obavlja redukcija s koksom. Berilij Berilij je tvrd. Metalni berilij ima tehničku važnost u nuklearnoj tehnici za oklope elemenata nuklearnog goriva. Dobiveni sirovi magnezij sadrži primjese. talk i azbest. a najčešće se legira s bakrom. željezom i aluminijem. magnevin. Tehnologija proizvodnje: obavlja se elektroliza rastaljenog bezvodnog klorida. akumulatora. najmekši među metalima. i podvrgne se žarenju na 1200°C čime se dobiva GLINICA. alumosilikata. dvometal. u brodogradnji. koji se dobiva tako da se magnezij oksid reducira s koksom u struji klora.

iz acetilena i klorovodika. polivinilklorid (termoplast) . 2000 .za njihovu izradu koriste se životinjske i biljne bjelančevine. tvrd i lak. Dobiva se redukcijom titanova tetraklorida. neki polikondenzati) 2. • najčešće se za metale ispituje vlačna čvrstoća b) Kemijska ispitivanja: • određivanje kemijskog sastava (spektrografska tehnika) c) Tehnološka ispitivanja: • načini obrade i oblikovanja pod raznim temperaturama d) Fizikalna ispitivanja: • ispitivanje boje. Upotrebljava se za izradu predmeta široke potrošnje. Plastične mase na bazi polimerizacije . aminoplasti.elastomere 3. rutil. Plastične mase na bazi polikondenzacije . polipropileni. vulkanfiber. Ispitivanje metala i legura a) Mehanička ispitivanja • obuhvaćaju čvrstoću. brtvila i ventila. Obradom celuloze dobiva se celon. Kao polazna sirovina koristi se očišćeni rutil koji se zagrijava s koksom do 900°C u struji klora. nasipne težine 6. žilavost. Gustoća mu je 4. tvrdoću.zagrijavanjem se uvijek mogu vratiti u plastično stanje (plastične mase na bazi celuloze i bjelančevina. specifične topline. Kaučuk . tališta.celuloza obrađena s kiselinom upotrebljava se kao osnovna sirovina za plastične mase.polimerizati. polistirol.fenoplasti. Termostabilne . gustoće. Prema namjeni dijelimo ih na: 1.5 kg/dm3. poliesteri i poliamidi by SIMCo. zupčanika. Glavne titanove rude: ilmenit. POLIMERNI MATERIJALI Makromolekularni spojevi koji čine velike molekule nastale iz visokomolekularnih spojeva. a točka topljenja 1730°C. katalizatori. elastičnost.stabilne su na temperaturi (polikondenzacijske plastične mase) Osim osnovnih materijala za izradu plastičnih masa koriste se i pomoćni materijali: punila. omekšivači. boje. Plastične mase 2. Plastične mase na bazi bjelančevine . vrelišta. polimerizati. Plastične mase na bazi celuloze . cijevi..dobiva se polimerzacijom vinilklorida na 2 načina: kloriranjem etilena. polietileni. rastezanje. stabilizatori. Pomoćne polimerne materijale Plastične mase To su umjetne tvari koje su plastične tijekom prerade ali kasnije otvrdnu i zadržavaju taj oblik.Tehnologija materijala 23 U metalnom stanju je u obliku crnog ili sivog praha ili u obliku sjajnih komada. poliakrilati (pleksiglas).. dijelova raznih aparata. potrebnih naročito u zrakoplovnoj industriji. Prema sirovini i načinu izrade dijele se na:  plastične mase na bazi celuloze  plastične mase na bazi bjelančevina  plastične mase na bazi polimerizacije  plastične mase na bazi polikondenzacije Prema fizikalnim svojstvima plastične mase dijele se na: 1. celofan. Služe za izradu posuđa. Termoplastične . toplinske vodljivosti. Od te mase izrađuje se sitna galanterija. Značajan je u proizvodnji nekih tehnički važnih legura.

Skupljeni lateks se procijedi.5-3% sumpora) i tvrda guma (do 32% sumpora). ima gustoću 900kg/m3. boje. Skladištenje gumene robe: temperatura ne smije biti iznad +20°C niti ispod -10°C. pri temperaturi od 60°C postaje plastičan. kisik. oblikovanje u kalupima.. na zraku potamni..Tehnologija materijala Kaučuk i glina 24 Kaučuk se nalazi u biljkama koje posjeduju mliječni sok. Vulkanizacija je proces kojim se polimer prevodi iz plastičnog u elastično stanje. Uzroci starenja u vanjskim uvjetima su sunčeva svjetlost. 2000 . Svojstva sirovog kaučuka: svijetložute boje. tiješti rukama. specijalni dodaci. reže se u određene oblike i pakira. Masticiranom kaučuku u miješalicama se dodaju sve kemikalije potrebne za dobivanje gume osim sumpora. pomoću valjka preša u listove sirovog kaučuka. ozon. Vulkanizirani kaučuk je guma. (zvane lateks. pri 100°C ljepljiv. doda mu se mravlja i octena kiselina. Za proizvodnju gume važna je smjesa stalnog karaktera što se provjerava u laboratorijima. gumena galanterija. Zgrušani kaučuk reže se na komade. Kao dodaci se mogu koristiti: punila. Vulkanizacija: propuštanjem kaučuka kroz valjke dolazi do velikog trenja. tehnička gumena roba. Asortiman gumenih robe: pneumatika. Prema temperaturi pri kojoj se odvija vulkanizacija ona može biti topla ili hladna. molekule kaučuka se kidaju u manje molekule što uzrokuje mehaničke promjene. ostavi se da se zgruša. sadrži 30-40% sirovog kaučuka).. a dobiveni kaučuk mastificiranim. kalandriranje. kabela. Kaučuk se nalazi u mikroskopskim cjevčicama koje su raspoređene po cijeloj stabljici. Sintetički kaučuk . Prema temperaturi i postotku sumpora postoji meka guma (2.s obzirom na kemijske značajke razlikujemo:  polimeri i kopolimeri butadiena (izrada automobilskih guma)  polimeri kloroprena (izrada žica. koji se svrstava po vrst. u obliku koloidne vodene otopine. by SIMCo. Svaka autoguma sastoji se iz: kostura i vanjskog gumenog protektivnog sloja. sredstva protiv starenja ili antioksidanti. Taj postupak se zove mastificiranje. Glavni postupci za izradu poluproizvoda prije vulkanizacije: ekstrudiranje. temperatura.)  polimeri izobutilena (specijalne namjene)  polisulfidni kaučuk (fleksibilne cijevi za benzin)  silikonski kaučuk (električne izolacije i brtve) Izrada gumenih proizvoda: Vanjske gume za motorna vozila izrađuju se od gumenih ploča. a najpoznatiji je kaučukovac. Postoje 2 vrste guma: dijagonalne i radijalne. vlaga. ubrzivači. omekšivači. Topla se odvija na temperaturi od 100-170°C.. armiranih tekstilom i pojačanih metalnom žicom. Relativna vlaga oko 65%.

vodljivost zvuka.reagiraju odmah “Deflagracija” . egzotično)  prema mehaničkim svojstvima može biti tvrdo (hrastovo. hemiceluloza. kemijski.. a) Natronski postupak . c) prema dobu sječe: drvo zimske i drvo ljetne sječe. EKSPLOZIVI I BARUTI Eksplozivi su tehnički proizvodi sastavljeni pretežno od “eksplozivnih tvari”. Osnovna sirovina za papir je celuloza i dodaci. topline. 2000 .priprema sirovina. U eksplozivu razlikujemo:  “progresivni” eksplozivi . mehanički. Dobivanje papira se sastoji iz: pripreme papirštine.celuloza. To su spojevi koji kemijskom reakcijom razvijaju energiju u obliku topline i mehaničkog rada.s mjesta inicijacije polazi i kroz masu eksplozivne tvari prolazi udarni val pritiska by SIMCo. Priprema se sastoji u čišćenju drveta. sjaj. Dobiveni papir se organoleptički. kuhanje u kotlovima. lignit.. propustljivost svjetlosti i poroznost. čvrstoća. 8. razreda je 6 ovisno o promjeru drva. izradi sječke. kuhanje drveta. Temperatura je od 160-190°C pod tlakom od 6-12 bara. Osnovna svojstva i sastav drveta Estetska svojstva . finoća Osnovna fizička svojstva . Kemijska prerada drveta Sastoji se u otapanju lignita i drugih sastojaka do određene granice. prerade papirštine u papir.gustoća. jelovo).ubrzano gorenje plamenom “Detonacija” .za proizvodnju celuloze upotrebljava se otopina natrij hidroksida u koncentraciji od 10-40%. miris. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA 25 Podjela drveta se može obaviti: a) prema načinu upotrebe  drvo za tehničku. meko (vrbovina.tekstura. četinari (jelovina. dodavanje bisulfitnog luga. a sadrži također punila i prema potrebi boje. lipovina). Mehanička svojstva . kemijsku upotrebu. drvo za gorivo (listopadno.tvrdoća.Tehnologija materijala 7. boja. četinarsko. skladištenju sječke. Papir se koristi za izradu ambalaže. ispituje. potom prerada. fino (jabukovina). ekstraktne tvari. elektriciteta. Papir Papir je tanki plošni proizvod dobiven međusobnim prepletanjem vlakana učvršćenih ljepilom. elastičnost i žilavost Glavni sastav drveta .sporija reakcija  “brizantni” eksplozivi . b) Sulfitni postupak . prečišćavanje i bijeljenje celuloze i iskorištavanje otpadnog luga. smrekovina). egzotično drvo (ebanovina) b) prema debljini: drva se dijele na razrede i podrazrede.

a služi za izradu termičkih i elektroizolacijskih brtvila. praskavi pamuk. konac i vata. konoplja. ukopna. U promet dolazi kao češljani lan u balama od 100 kg. ramija. razaranje biljnog tkiva odvija se biološki. rafija i ananas  vlakna iz plodova: kokosovo vlakno iz ploda kokosa Životinjska vlakna: vuna. plamenom. Skladišta za eksplozivnu robu dijelimo na:  prema mjestu izgradnje: površinska. čvrsta i da ne nagriza materijale. ploča i konopaca. pektin. drvenog ugljena i sumpora. udarcem ili trenjem. kapok. Stabljika lana se čupa ili kosi i razvrstava. odvaja od sjemenja. uglavnom kapisle namijenjene paljenju. celulozni nitrat. Skladištenje eksploziva Ambalaža eksploziva mora biti zatvorena i nepropusna za vlagu u normalnim uvjetima. ovisno o vrsti vlakna lignin. pakira se jakim presama u bale.. Mineralna vlakna: azbest. tetril. razne vrste tkanina i pletiva. s jačim ili slabijim metalnim sjajem. od pamuka se izrađuje pređa. pokretna. dobiva se striženjem i naziva striženom ili runskom vunom. koje se umotavaju u jutu i režu trakama. kemijski i mehanički.. dolazi u promet u obliku praha. prosije i polira pa se nakon toga vraća u presu. razmrvi. pomoćna. 2000 . pamuk se bere ručno. Pravi se tako da se salitra te drveni ugljen sa sumporom odvojeno samelju i onda kotrljanjem miješaju. podzemna. Pamuk se dobije iz raznih pamučnih biljaka. biljne svile. Malodimni barut .  stabljična vlakna: lan. Za iniciranje eksplozivnog procesa upotrebljavaju se najviše azid i fulminati teških metala. tranzitna 9. by SIMCo. priručna. Vuna se pakira u bale po 150 kg. Inicijalni eksplozivi Inicijalni eksplozivi pretežno služe za punjenje upalnih sredstava. mogu se pakirati u tekstilnu ambalažu od jute ili bez ambalaže. Proizvodnja se obavlja dvjema tehnikama: rad u vodenoj i rad u bezvodnoj fazi. jute. jamska  prema namjeni: stalna.  lisnata vlakna: manila. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Tu spadaju prirodna i umjetna vlakna pogodna za izradu raznih tekstilnih proizvoda a) Prirodna vlakna Biljna vlakna: glavni sastojak je celuloza koju prate. trinitrofenol.tamnosive do sivocrne boje. zatim se zgrušnjava. agava. glicerinitrat (nitroglicerin). sa sjemena koje raste u pamučnoj čahuri. te soli nekih organskih kiselina. Jednokomponentni detonantni eksplozivi Najviše se upotrebljavaju: trinitrotoluen. rastrljavaju uz malo vode. sastoji se od salitre.Tehnologija materijala Deflagrantni eksplozivi (baruti) 26 Crni barut .osnovni mu je sastav nitroceluloza.  sjemenska vlakna: pamuk. Srednja kvaliteta je MIDLING. lako se zapali iskrom.

riblje ulje Umjetna .dodaju se kondenzacijom fenola i njegovih prerađevina.boks koža.koža za obuću.sastavljena uglavnom od kolagenih vlakana. KOŽA Vrsta kože i svojstva Koža se može podijeliti na nekoliko načina: a) prema porijeklu . Konzervira se polaganim sušenjem i soljenjem s oko 30-40% težine soli spram težine kože. Štavljenje kože Štavila daju sirovoj koži nova svojstva: trajnost. Koža se sastoji od 3 (dijela) sloja: pousmine. Sirova koža sadrži 20-30% bjelančevina. svinjska mast. Pomoćna sredstva: boje. porijeklu sirovine. lanena. egzotične kože. poliamidna i poliakrilnitrilna vlakna..upredanje može biti u obliku slova S i Z.. kozja. a skup niti okomit na osnovu naziva se potkam. usmine.u biljna štavila spadaju tanini koji se nalaze u biljkama. Izrađuju se u obliku beskonačnih niti . Podusmina i pousmina se u kožarstvu odstranjuju.. kromova stipsa Masna . aluminij sulfat. sušenje. elastičnost. lišću. konopljina i svilena pređa. bakrena svila i kazeinska vuna. životinjskih i biljnih bjelančevina. Kvaliteta prediva određuje se na temelju svojstava: finoća.goveđi loj. svinjska. lak koža. vlaga. temperatura oko 18°C. ovčja.goveđa.. Razlikujemo predivo prema vrsti sirovine: pamučna. b) predenje niti iz tekuće predive mase proizvedene na industrijski način Tkanine i odjevni predmeti Tkanine su tekstilni proizvodi koji se dobiju unakrsnim preplitanjem najmanje dviju ili više skupina niti pređe.. plodovima Mineralna . Predivo Predenjem nastaju pređe ili niti. podusmina predstavlja prijelaz od kožnog sloja prema tkivu mišića. 70-78% vode i nešto masti i mineralnih tvari. vunena. u kori. relativna vlaga od 60-70%. 10. Skladišta moraju biti suha i zračna. Mora se konzervirati.natrij i kalij-dikarbonat. Štavila se dijele na: Biljna . dijelimo ih na: Kemijska vlakna: viskozna svila. Proces izrade tkanina odvija se u nekoliko faza: priprema osnovne i potke te tkanje i dorada sirovih tkanina. Sintetička vlakna: poliesterska. nepropusnost za vodu i propusnost za plinove. jačina na kidanje i stupanj upredenosti. teško bubrenje. usmina . a razlikujemo 2 načina predenja: a) predenje niti iz prirodnih ili umjetnih vlakana ..filamentna vlakna. b) prema namjeni .Tehnologija materijala 27 b) Umjetna vlakna To su vlakna dobivena umjetnim putem iz celuloze. acetatna svila. Pousmina je vanjski sloj kože. sredstva za mašćenje i apretiranje Dorada štavljene kože: ispiranje. Skup niti koje se protežu uzduž tkanine nazivamo osnovnom. 2000 . Skladištenje tekstilne robe Tekstilna roba se po vrstama. tehničke i galanterijske kože c) prema štavi o doradi . struganje i brušenje kože by SIMCo. stipsa. podusmine.

Voda je potrebna pri izgradnji probavnih i drugih tjelesnih sokova. kokosova mast  životinjske masti: maslac. kožna galanterija.D. E vitamin). PREHRAMBENI PROIZVODI U prehrambene proizvode spada sve ono što se upotrebljava za ljudsku ishranu i piće Sastav hrane i podjela Svi sastojci hrane dijele se u 3 skupine: a) hranjivi sastojci b) metaboliti c) dodaci a) hranjivi sastojci: su oni koje čovječji organizam koristi kao hranu. biljnog su porijekla  masti  biljnog i životinjskog porijekla  biljne masti: razna ulja. mineralne tvari. za prijenos otopljenih hranjivih tvari. Relativna vlaga iznosi između 50 i 70%. bikovskih koža (za teške cipele) Gornja koža: izrađuje se od lakših sirovina (za npr. nalaze se u povrću..Tehnologija materijala Skladištenje 28 Donja koža: pravi se od volovskih... začini i alkoholna pića.) Temperatura ne smije biti manja od 7°C niti veća od 20°C. namirnicama životinjskog porijekla (A. c) dodaci: su stimulansi.. svinjska mast b) metaboliti: voda. uvez knjiga. 11. izolira se voda kao agens u procesu kvarenja pri temperaturi nižoj od 0°C (hlađenje i smrzavanje) Dehidriranje:  pulverizacija: sušenje kojim se tekući proizvod prevodi u prah (uklanjanje vode) by SIMCo. sadržane u hrani u malim količinama. a to se postiže: toplinom. dehidriranjem. Biološka znanost o hrani sintetizira hranjive sastojke prema zadacima koje te tvari moraju ispunjavati u prirodi.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi većoj od 100°C Hladnoća:  zaustavljaju se aktivnosti mikroorganizama. voću. rukavice. a voda 65%)  mogu biti biljnog i životinjskog porijekla  2 skupine: proteini i proteidi  ugljikohidrati: složeni organski spojevi koji čine glavnu masu naše hrane. C . B. Konzerviranje prehrambenih proizvoda Konzerviranjem se usporavaju ili totalno zaustavljaju procesi degradacije hrane.  pasterizacija . dodavanjem kemijskih konzervansa. a dodaju se prema potrebi i želji. Najvažniji sastojci su:  bjelančevine: tvari koje su osnovni činilac za životne funkcije (25% u organizmu. vitamini su zaštitne tvari. vitamini i organske kiseline.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi manjoj od 100°C  sterilizacija . 2000 . hladnoćom. Mineralne soli su neophodne za pravilan rad i rast organizma. Toplina:  uništava mikroorganizme i enzime koje uzrokuju kvarenje.

koje služi za izgradnju novih stanica bjelančevina u organizmu. Svježe voće se ne skladišti.Tehnologija materijala Fizikalno kemijsko konzerviranje hrane:  obavlja se upotrebom šećera i soli. kefir.  sterilizirano: dobiveno najkasnije 24 h nakon muže. b) Povrće voće i njihove prerađevine Prema dijeli koji se koristi za ljudsku ishranu povrće se dijeli u nekoliko skupina: lišće. stalna. najvećim dijelom ispunjen zrncima škroba. cvijet (karfiol i artičoka). sirak i neljda. lukovice. Povrće se konzervira sušenjem i smrzavanjem. e) masti i ulja: razlikujemo životinjske i biljne masti: životinjske masti dobivaju se od masnog tkiva životinja a biljna ulja i masti dobivaju se iz plodova maslina.. vrhnje. podna skladišta i silosi. riža. Najbolje se čuvaju na temperaturi 0-5°C..  visoka pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi od 85°C u vremenu od 1 minute. Svježa riba dolazi u promet živa (slatkovodna). kiselo mlijeko. skladište se naprimjer agrumi i jabuke. Tehnološki postupak dobivanja brašna: čišćenje i priprema žitarica. octene kiseline (kiseljenje) Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla 29 a) meso i proizvodi od mesa: meso je najbogatiji izvor bjelančevina u ishrani. Glavni unutarnji dio zrna je jezgra ili brašneni dio. d) jaja i prerađevine od jaja: osim bjelančevina i masti sadrže fosforne spojeve i vitamine.. Meso se u promet isporučuje u svježem. repe. plodovi. proso. koncentrati. razne sireve. 2000 .5% masti i to raspršene u obliku vrlo sitnih kuglica pa je zato mlijeko bijele boje. sokovi od povrća. Prerađevine od žitarica čini brašno koje može biti poluproizvod i dalje kao sirovina za proizvodnju kruha i tjestenine. bademi. zgusnuto mlijeko. Takvu razmućenu mast u vodi zovemo EMULZIJOM. jogurt. Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla a) Žitarice i njihove prerađevine Žitarice su biljke iz porodice trava: pšenica. Prerađevine ribe: konzerve. ječam. sjemenaka soje. suncokreta. kukuruz. zob.  kratkotrajna pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 71-76°C u vremenu od 15 sekundi. pa se kaže da je mlijeko prirodna emulzija. marinirano povrće. Mliječni proizvodi obuhvaćaju mlijeko u prahu. raž. Svježe meso se mora držati u skladištima u kojima je temperatura od 0°C do 1°C. U konzerviranje u širem smislu pripada i izrada prerađevina. zagrijano na temperaturi višoj od 100°C  kuhano: ono koje je ključalo najmanje 5 minuta i u tom vremenu neprekidno miješano. prosijavanje i miješanje. polukonzerve. Prema načinu i stupnju obrade načinjena je osnovna podjela mlijeka na:  pasterizirano:  trajna ili niska pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 63-65°C u vremenu od 30 minuta. soljena i sušena riba.) Razlikujemo i kontinentalno i južno voće. I I II kvalitete. pakiranje i odležavanje. mljevenje. smrznutom stanju i u obliku prerađevina b) ribe i proizvodi od ribe: riba je izvor proteina i vitamina. U prerađevine od povrća ubrajaju se: zatvorene sterilizirane ili pasterizirane konzerve. ohlađena (morska) i smrznuta (-8°C). tikve. c) mlijeko i mliječni proizvodi: u mlijeku ima 3. Za skladištenje žitarica u rasutom stanju koriste se privremena. Osim kontinentalnog i by SIMCo.. Voće se prema sadržaju glavnih sastojaka dijeli na: sirovo voće bogato vodom i sirovo voće bogato mastima (orasi. postoji slatkovodna i morska riba. Voće ekstrakvalitete. korijen i stablo. maslac. gomolj.

likere. Pržena kava nije za skladištenje. ružmarin. voćni sokovi. kim. dobiva se sirova kava koja se mora pržiti. gdje ide u društvenu upotrebu razmjenom.. Najbolja temperatura skladištenja je ispod 15°C i relativna vlaga zraka 50-60%. kemijske. b) Vrste ambalažnog materijala:  papir  metal  staklo  plastične mase by SIMCo.. To su dijelovi nekih biljaka. džem. a) Funkcija i podjela ambalaže:  prema funkciji ambalaža se dijeli:  upotrebna funkcija: da se nekoj robi omogućuje da se može upotrijebiti  tržna funkcija: posebnim izgledom propagira robu  zaštitna funkcija  funkcija pri skladištenju i transportu  klasifikacija ambalaže:  prema osnovnim funkcijama . 2000 . Čaj: posebno pripremljeno i osušeno lišće grmolike biljke čajevca (crni i zeleni čaj).. voćni žele. c) Začini Tvari koje se dodaju hrani radi poboljšanja okusa. vinjak.. staklena. relativna vlaga 50-60% (sirova kava). investiciju i široku potrošnju Prema agregatnom stanju: čvrsta. papir ili biber (biljka biberovac). U voćne prerađevine ubrajaju se pekmez.za prehrambene. to mogu biti plodovi. metalna. cvijet i sjeme. oštećenja. Prema porijeklu: domaća i uvozna Prema stupnju obrade: sirovina. gorušica. Propisani su stupnjevi kvalitete robe koji se označavaju brojčano ili riječima. uglavnom tropskih. Pržena kava sadrži 1-2. tekuća. marmelada. lovor. lišće.. stablo. vinjak. rum. Alkoholna roba: proizvod koji sadrži određeni postotak etilnog alkohola.5% kofeina. Prema trgovinskim strukama: prehrambena. votka. tekstilna. Kvaliteta norma robe Pod kvalitetom robe podrazumijeva se skup svih svojstava koja bitno utječu na upotrebnu vrijednost robe. poluproizvod i proizvod. pivo.. rakije. U na se najviše upotrebljavaju paprika. plinovita Prema načinu pakiranja i transporta: komadna i rinfuzna roba.metalna. vanjskih utjecaja. klinčići.velika i maloprodajna ambalaža  prema osnovnim materijalima . 12. tekstilne proizvode..Tehnologija materijala 30 južnog imamo i sušeno i smrznuto voće. d) Stimulansi Kava: ubrani plodovi prerađuju se mokrim i suhim postupkom. Jaka alkoholna pića (18% alkohola ili više) dobivaju se destilacijom: rakija. voćni kompoti. papirna. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Roba je proizvod ljudskog rada koji se masovno reproducira. slatko.. U alkoholna pića ubrajamo vino. vanilija. tehnička. Prema ekonomskoj razmjeni: proizvodi za reprodukciju. ali ne za vlastite potrebe nego za tržište. viski. cimet. plastična  prema namjeni . Ambalaža Svrha ambalaže je da štiti robu od rasipanja. Temperatura skladištenja je 10-20°C.

prizmatičnog oblika (sanduci. vreće. 2000 . koturi. kutije. cilindri.Tehnologija materijala   c) Oblici ambalaže:     Skladištenje Prostor namijenjen smještanju i čuvanju robe u radnim organizacijama. kalemi) kontejneri palete drvo tekstil 31 by SIMCo. bale) cilindričnog oblika (bačve.

Tehnologija materijala 32 TEHNOLOGIJA MATERIJALA II by SIMCo. 2000 .

Materijali bez oblika Su oni koji se u prometu javljaju u rasutom stanju ili su nepravilnog oblika. U prometu susrećemo nekoliko oblika materijala i dijele se na: 1. Poznavanjem porijekla materijala uvjetuje se i prijevoz koji može biti vanjski ili unutarnji. Što je kut veći sipkost je bolja. Mjeri se na standardnom penatrometru na temperaturi od 25°C. standardnog je oblika i kažemo da je to komadna roba.Tehnologija materijala 13. Oni mogu teći pod silom koja je veća od sile teže. kreme. Materijali sa oblikom To je roba koja ima ambalažu. Penetracija je svojstvo pastoznih materijala poja ukazuje na njihovu gustoću. Sipki materijali Su razni prašci. To je bitno kod skladištenja i transporta. Podjela materijala u prometu by SIMCo. Točka kapanja je važna kod pastoznih materijala da budu postojani na povišenim materijalima. pastozni materijali 4.. Kod sipkih materijala nam je važan nasipni kut. Imaju veću postojanost oblika od sipkih i tekućih materijala. slobodan pad u vremenu od 5 sekundi i prodiranje konusa očita se na instrumentu. materijali stabilnog oblika. to jest čvrstoću. Plastičnost je karakteristika koja se izražava smicanjem na plastometru i mjerenjem sile smicanja. plastičnost i penetracija. a to je kotangens kuta koji zatvaraju horizontala i izvodnica stošca materijala. Svojstvo ovih materijala je točka kapanja. Preradom primarnih materijala dobijemo sekundarne materijale. svojstva i primjenu. masti. 2000 . Pastozni materijali Su razne paste. krupna i sitna zrnata roba gdje se dobiva oblik posude (ambalaže) gdje se nalazi. Ti materijali nemaju ambalažu. želei i razne pjene. koji se oblikuje kada se materijal na standardan način isipa na horizontalnu ploču određene površine. materijali 3. materijali bez oblika 2. MATERIJALI U PROMETU 33 Znanost o materijalima proučava materijale koje dobijemo iz prirode i to su primarni materijali te njihove tehnološke procese.

obzirom na vrijednost materijala 5. koroziju i razne mirise • ekološko štetni (to su opasni materijali) Obzirom na mehanička svojstva materijali mogu biti: • elastični ili plastični • žilavi • tvrdi • kruti Obzirom na primjenu materijali mogu biti: • potrošni (roba široke potrošnje) • investicijski (sredstva rada i potrošni materijal) Obzirom na vrijednost materijala Dijele se na: • • • nisko vrijedne materijale srednje vrijedne materijale visoko vrijedne materijale. kisik. Srednje vrijedni materijali imaju ambalažu. Rukovanje sipkim materijalima potrebno je voditi računa o skladištenju i prijevozu. i to su najčešće proizvodi prerađivačke industrije. ali ne skupu. Kod rukovanja je važno pravilno skladištenje kao i pakiranje da bi se mogla očuvati svojstva materijala u prijevozu ili tokom prijevoza. obzirom na kvalitetu materijala Obzirom na rukovanje s materijalima 34 Može se govoriti o dokumentima te vrijednim papirima i novcu gdje se zahtijeva brzina i točnost pa se pri tome koristi posebna tehnika. 2000 . by SIMCo. Obzirom na osjetljivost materijali mogu biti: • osjetljivi na vlagu. obzirom na stupanj dorade 3. obzirom na rukovanje 2. obzirom na svojstva materijala 4. Obzirom na svojstva materijala Obzirom na agregatno stanje materijali se dijele na: • plinove • tekućine • krute tvari U kojem će agregatnom stanju neki materijal postojati ovisi o njegovim fizičko-kemijskim svojstvima. prijevoz im je u rifuzi. prijevoz im je cestovnim i željezničkim prometom. Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Materijali se dijele na: • • • sirovine poluproizvode gotove proizvode.Tehnologija materijala Materijali u prometu dijele se: 1. Nisko vrijedni materijali uglavnom nemanju ambalažu.

univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) 2. trgovačkih klasa. u redovima razredi. Postoji međunarodna klasifikacija i to može biti: 1. Posebni Klasifikacijski sustav namijenjen je samo jednom predmetu ili nekoliko srodnih predmeta. tehničko-tehnološkoj kvaliteti 2. Klasifikacija materijala u prometu Osnovna sistematizacija materijala u prometu svrstava materijale prema industrijskoj grani ili proizvodnom području. Prvu primjenu proveo je knjižničar u Americi na klasiranju knjiga i časopisa 1873 god. Prema UDK promet je u grani 656. Materijali koji imaju ista glavna svojstva pripadaju jednoj vrsti. u sortama redovi. RAZRED obuhvaća više vrsta redova materijala. Za promet je bitna sistematizacija materijala da bi se oni mogli pravilno upotrebljavati. Opći Obuhvaćaju sve djelatnosti ljudskog uma i podijeljena je u deset oblasti koje se dalje dijele na grane. zlato. službena nomenklatura statistike vanjske trgovine 5. dobre kvalitete 3. donje razine kvalitete Obzirom na komponente kvalitete možemo govoriti o: 1. tj. a to je kolekcija materijala koja je zbirka istovrsnih materijala. srednje kvalitete 4. a u podvrstama sorte. 2000 . a grupe idu na klase. ekonomsko-komercijalnoj kvaliteti Sve te tri kvalitete čine ukupnu kvalitetu proizvoda ili materijala (RAZINU). SORTE materijala sadrže više rodova. ali među njima je određena međusobna razlika. obzirom na njihovu primjenu. europska nomenklatura artikala (EAN) Univerzalna decimalna klasifikacija Klasifikacijski sustavi mogu biti opći i posebni. taj klasifikacijski sustav prihvatila je međunarodna federacija za dokumentaciju te je tako postao unificirani decimalni sustav.Tehnologija materijala 35 Visoko vrijedni materijali imaju propisanu ambalažu i najskuplji prijevoz — zračni prijevoz (novac. izuzetno dobre kvalitete 2. GRUPE obuhvaćaju više razreda. dokumenti). Obzirom na kvalitetu Materijali se obično označavaju u četiri skupine kvalitete i to: 1. Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa by SIMCo. Dio kolekcije jedne proizvodne grane u trgovini naziva se sortiment gdje se razlikuju trgovački i proizvodni sortiment. RED obuhvaća više vrsta rodova materijala. briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa (SMTK) 3. ROD obuhvaća više vrsta materijala koji su međusobno slični. u razredima grupe. estetsko-funkcionalnoj kvaliteti 3. standardna međunarodna trgovinska klasifikacija (CTCI) 4. Danas u prometu za jedan proizvod ima više naziva ili više proizvoda ima jedan naziv. U jednoj određenoj vrsti mogu se izdvojiti podvrste.

1977 god. a 1950 god. * Kvaliteta koncepcije proizvoda Ima tri aspekta ili gledišta i to: 1. 2000 . objavilo je listu minimalne statistike vanjske trgovine. donio je sekretarijat UN standardnu međunarodnu trgovinsku klasifikaciju gdje je konačni tekst usvojen 1968 god.999 spada u numeraciju EAN 8. treće mjesto je grupa. Hrvatska ulazi u tu udrugu — naziv CRO-EAN. funkcionalno-eksploatacijski 3. može se proširivati. kvaliteta koncepcije proizvoda Kvaliteta tvorničke izrade U toku proizvodnje najvažnija je kontrola kvalitete ulaznih sirovina. Grane se dijele u grupe. SMTK vanjske trgovine ima 1312 pozicija. U praksi se može podijeliti u dvije kategorije: 1. U EAN razlikujemo dvije vrste numeracija: EAN 8 i EAN 13 (ovu oznaku nose naši proizvodi). Kvaliteta je mjerilo uporabne vrijednosti materijala. četvrto podgrupa i peto pozicija. a to je 385). a ako ima od 10. kvaliteta tvorničke izrade 2. osnovana je EAN sa sjedištem u Briselu. Kvaliteta tvorničke izrade može se uzeti kao kvaliteta koncepcije proizvoda i kao kvaliteta proizvodnje. a sektori u grane. Nomenklatura je postavljena tako da u okviru pozicija postoji mogućnost dodavanja novih proizvoda tj. termičke izvedbe i kontrola gotovih proizvoda. Naš znak za zaštitu okoliša je golubica.. Europska nomenklatura artikala Na zahtjev 12 Europskih zemalja 1974 god. U svibnju 1992 god. Briselska nomenklatura — skraćenica je SMTK — ona je obavezna pri uvozu i izvozu robe i materijala. princip pripisivanja brojeva je slijedeći: prvi broj je sektor. dizajn by SIMCo. a one u podgrupe i pozicije. Kvaliteta može biti vezana samo za jedno svojstvo kao najbitniju karakteristiku. one ovise o veličini pakiranja.000-100. tehničko-tehnološki 2. Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Društvo naroda 1938 god. Prve tri crtice označuju kod zemlje gdje je proizvod proizveden (za Hrvatsku je to ≡ sa pozivnim brojem za Hrvatsku. Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta nekog materijala predstavlja skup svih svojstava koja utječu na uporabnu vrijednost. i po njemu su svi proizvodi podijeljeni u 10 sektora.000 spada u numeraciju EAN 13. Prema različitosti proizvoda — ako ima od 1-9. druga dva su grana.Tehnologija materijala 36 Važna je kod carinskih tarifa i prvi put se spominje 1955 god. Ukupno je 56 grana. da se uvede jedinstveno označavanje artikala. i ona olakšava primjenu svih carinskih tarifa u procesu carinjenja. Sva ambalaža sa kodovima ( ) može se reciklirati.

Opip — pomoću ruku. Kod tkanina se ispituje postojanost boje. Okus proizvoda je dobar ako je 6. šećera ovisno o krupnoći. a novi proizvodi mogu biti: 1. na svježem mesu se otisak prsta ne primijeti.Tehnologija materijala 37 Kvalitetu proizvoda čine razni faktori. Aromatičnost je vezana za vremenski period. ribi nalaze se proteini (bjelančevine). proizvodi koji po sastavu.5 — to je prihvatljivi proizvod. imamo neki standard s kojim uspoređujemo ostale predmete iz te skupine. koji se pri nepovoljnim uvjetima raspadaju i nastaju aminokiseline — daju specifičan miris kvarljive robe. a tri je proizvod velike arome. Za ispitivane se koriste još i testovi ispitivanja ili uspoređivanja. Čvrstoća je otpor što ga materijal pruža prema cijepanju. ima rok trajanja. Tu spadaju: • čvrstoća • tvrdoća • žilavost • umor materijala. Aromatičnost proizvoda se određuje brojčano od 0-3. Bitan je kod određivanja starosti mesa. U mesu. svojstvima ili proizvodnji su novi. 2000 .kod njega se određuje: • slatkost • slanost • kiselost • ljutost • gorkost Okus se određuje prema hedonističkoj skali od 0-9. To je subjektivna metoda pomoću ljudskih čula i osjetila. Aparati na kojima se ispituju materijali na čvrstoću zovu se kidalice ili dinamometri. Izgled — tu koristimo čulo vida. proizvodi kojima se bitno poboljšava kvaliteta. Mehaničko ispitivanje je objektivno. a najbolji je 9.meso. Nula je bez arome. uvozimo sirovu kavu. Metode ispitivanja: • organoleptička • mehanička • fizička • kemijska • tehnološka • transportna Organoleptičko ispitivanje provode degustatori. a primjena im je pouzdanija. Metode utvrđivanja kvalitete materijala Metode mogu biti subjektivne i objektivne. ali meso se ne smije u principu dirati prstima. Negativni bodovi — to je slučaj kod kave jer nju uvozimo.5. a na starom mesu ostaje otisak prsta. Kod soli. Skup organoleptičkog ispitivanja dan je bodovanjem tj. Pivo se mora pasterizirati. kvaliteta robe se određuje bodovanjem. Svaka vrsta robe ima drugi sustav bodovanja. Naš niti jedan proizvod ne smije imati negativne bodove. tj. Miris je bitan kod kvarljive robe . Prilikom ispitivanja čvrstoće može se ispitivati istezljivost ili izduženje materijala. a to su: • okus • miris • izgled • opip Okus . Ovisno o materijalu može se načiniti epruveta (ili uzorak za by SIMCo. tj. Ako je nešto 6. 3. Ta postojanost određuje se prema sivoj skali koja ima šest krugova. proizvodi za uporabu koji još ne postoje 2.

Za polimerne materijale (guma) upotrebljava se Shore metoda. Ispituje se pomoću šarpijevog bata. % rastezljivost tkanine. a to je utrošeni rad po jedinici površine (našeg uzorka kojeg ispitujemo). Jako tvrdi materijali ne mogu se ispitati pomoću Brinela. Wickersova metoda — stroj (sliči na mikroskop) mora biti u točno određenom položaju i na njega ne smiju djelovati nikakvi vanjski uticaji. Kod ispitivanja materijala bitna je uloga u prostoriji. Žilavost materijala je otpor materijala prema udarnom opterećenju. Promjer otiska se očitava preko okulara. Veća tvrdoća veći odskok bata. Kod Shorea se mjeri visina odskoka čeličnog bata od polimernog materijala i direktno se očitava.Tehnologija materijala 38 ispitivanje) čije dimenzije su ovisne o vrsti materijala. Kod nas se takvo ispitivanje vrši u TOZ-u — kod olovaka. a ako je promjer veliki onda je materijal mekan. Amplituda je mjerilo intenziteta vibracije. utezi. tj. Uzorak se mora ispolirati i odmastiti. Na skali A pokazuje se tvrdoća dobivena utiskivanjem čelične kuglice (za meke materijale). kazaljka na satnom mehanizmu stane i mi očitamo silu. Skleroskop je visok 1/2 m. Najidealnije bi bilo kad bi materijal pukao na sredini. Najbolja tvrdoća za gume automobila je 50-60 Shora. a kod tkanine je 20×5 cm. A i B. ali uzorak mora biti pripremljen.10 mm) u vremenu od 15 sekundi. Kod Rock aparata postoje dvije skale. tj. 2000 . tj. Nije dovoljno jedno ispitivanje (najmanje pet ispitivanja). Epruveta kod lima je 10×2 cm. a na skali B tvrdoća dobivena utiskivanjem dijamantnog šiljka pod kutom od 120° (za tvrde materijale. utega ispitni materijal pukne. Za određivanje treba uzeti barem pet uzoraka epruvete. a stroj na kojem se vrše ispitivanja naziva se skleroskop. Metode za ispitivanje tvrdoće su: • BRINEL-ova (oznaka HB) • WICKERS-ova (oznaka HW) • ROCKWELL-ova (oznaka HRC) prve tri koriste se u metalnoj industriji • SHORE • POLDI • BAUMANN Brinelova metoda nema pripreme uzorka i nije bitan okoliš. Kod metala se izražava kao Jungov modul elastičnosti → nalazi se u tablicama. Otisak se vrši pomoću dijamantske piramide koja je pod kutom od 136° u vremenu od 15 sekundi. Kad pod uticanjem težine. subjektivnom metodom. Dijelovi kidalice su dvije štipaljke. Rockwellova metoda je kombinacija Wickersove i Brinelove metode. ako prekid ima oštre ivice → materijal nije homogen → to se ocjenjuje organoleptičkom. Dozvoljava se tvrdoća do 1. Do kojeg konačnog opterećenja možemo djelovati označava se kao granica zamora ili umora materijala i te granice imamo u tablicama. satni mehanizam. Umor materijala očitava se djelovanjem sile na materijal. rastezljivost ona se izražava u % map. tj. Tvrdoća je sila ili otpor kojom se materijal opire prodiranju nekog tvrđeg materijala -sila prodiranja.000 Wickersa. a da on ne pukne. kruti su. Materijal je izložen mehaničkom opterećenju prije loma i tu se javljaju vibracije koje su određene amplitudom i frekvencijom. tj. izreže se dio materijala i spusti na dno skleroskopa i u to udara čelični bat. Nakon toga izmjerimo promjer otiska i iz Brinelove skale očitamo tvrdoću materijala po Brinelu. a frekvencija je broj titraja u sekundi. lako lomljivi. tj. iznad toga materijali su pretvrdi. materijal veće tvrdoće od čelika (jer se ispitivanje izvodi pomoću čelične kuglice). Nakon toga se mjeri promjer i tvrdoća se očita u tablici po Wickersu. Ako se mjeri izduženje ili istezanje. by SIMCo. normalni uvjeti 65 % vlage i temperatura 20°C. Elastičnost je svojstvo materijala da se prestankom djelovanja sile na njega vrati u početno stanje. Uzorak materijala stavimo pod aparat i vrši se otisak čelične kuglice (promjera 2. Ako je promjer otiska u materijalu mali znači da je materijal tvrd.5.

Elektrotehnički materijali — pogledati u prvom dijelu tehnologije materijala. Za kiseline i lužine se Gustoća može određivati u stupnjevima Bomea (°Be´) (map. ne vrača se u početno stanje. vrijede u cijelom svijetu. Jedinica je W/mK (wat po metar kelvinu).5<teški. 3. Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala prati promjene koje se događaju ako se materijal zagrije za 1°C. Aerometar služi za mjerenje ρ. Uzmemo uzorak materijala. tj. granica je laki<3. a to je toplina koja prođe između dvije točke od jednog cm3 u sekundi. kemijskog porijekla — to su vlaga i razne kemikalije i soli. nakon toga se zapali i ono izgori. Najlakši je litij. zraka 0. Kemijsku otpornost na koroziju Uzročnici korozije mogu bit fizikalnog porijekla — tu se ubrajaju temperatura i svjetlost. za H2SO4 je ρ=1. ρ određuje kvalitetu nekog materijala. izvažemo ga. 2. Što je veća energija veza među atomima to je viša temperatura. Temperatura paljenja materijala je temperatura na kojoj materijal prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo. duraluminija 126 W/mK. Kod stakla je oko 1 W/mK. On je malih dimenzija. Iglometar služi za ispitivanje vlage na terenu. Aparati za mjerenje vlage u laboratoriju su kondicionometri. kemijski sastav kemijsku otpornost na koroziju vatrootpornost toplinsku otpornost 5. kristalografska svojstva. pri tome je bitan koeficijent vođenja topline. 2. Kemijska svojstva materijala Kod kemijskih svojstava poznajemo: 1. Osnova za gustoću je 1l vode jer ona na 4°C ima gustoću 1g/cm3. piknometar je aparat za mjerenje kod ulja i maziva. Trgovačke reprize su ugovorene (dogovorene) vlage za obračune. to je ne goriva komponenta. 4. Služi za izražavanje kod svih tvari bez obzira na agregatno stanje.Tehnologija materijala Plastičnost poslije djelovanja sile zadržava oblik. Pepeo čine razne silikatne tvari. Kemijski sastav Za određivanja kemijskog sastava postoje različite metode kao što su: • volumetrijska metoda • gravimetrijska metoda • spektografske metode • kromatografske metode Na bazi kemijskog sastava određuje se vlaga. Maksimalna temperatura kod brašna je 120°C. a kod ulja i maziva je na 20°C.25 W/mK. Toplinska vodljivost materijala je svojstvo provođenja topline. 1. Kod goriva je Gustoća na 15°C.84 gcm-3 ≡ 66°Be´). a najteži osmij. 2000 . Fizička ispitivanja 39 Gustoća je težina kubne jedinice tvari. ako je temperaturna razlika 1 K. zatim ga sušimo (max temperatura je 100°C). manje pepela → kvalitetnije brašno veća kalorijska vrijednost. pa ga potom opet izvažemo i dobijemo koliki je udio vlage u materijalu. Linearno rastezanje se označava sa α. a kubno ili zapreminsko sa β. → tip brašna se određuje prema % pepela u brašnu. Gustoća se mjeri Bomeometrom. elektrokemijskog porijekla razni by SIMCo.

Podjela korozije prema eksploatacijskim uvjetima — korozija može biti uz mehaničko naprezanje. razni vodiči koji dovode do elektrokemijskih pojava. uticajem lutajući struja i posredstvom nemetala. razne vibracije.kod automobila • inter-kristalna • opća 3. Razlikuje se vatrootpornost i vatrostalnost. 4. to može biti: • atmosferska • korozija u tlu • korozija u vodi i vodenim otopinama. metalna kod metalnih spojeva može biti kubična. kovalentna kod svih organskih spojeva. Korozija se može spriječiti raznim legiranjima → to je jako skupo. Katodna zaštita je zaštita protiv korozije u tlu — zaštita za one materijale koji idu u tlo.Tehnologija materijala 40 mikroorganizmi. 5. Podjela prema površini korodiranog materijala: • površinska • lokalna • točkasta (piting) . heksagonska i tetragonska) • amorfno (svi anorganski spojevi su amorfni) by SIMCo. Kristalografska svojstva Imamo strukture: • kristalno (ionska veza kod jednakih spojeva. Toplinska otpornost Materijali otporni na neke temperature. Vatrootpornost Svi materijali koji ne gore. on ne gori ni pri kojoj temperatura. Vatrostalnost je otpornost materijala do neke temperature. 2000 . Korozija se dijeli na: • kemijsku • elektrokemijsku. Daljnja podjela korozije je prema agresivnom mediju. Azbest je mineralno vlakno. kompleksni uzročnici su uvjetovani promjenom klime.

razne vibracije. Kod Coca Cole imamo ® to je i marka i zaštitni zrak. Marka proizvoda — to je ime proizvoda ili zaštićeno ime proizvoda. Metoda prozračivanja: (rendgenski aparati). obrada materijala sa skidanjem strugotina 3. Npr. spajanje materijala (zavarivanje. 2000 . a prevoze se vreće i pada kiša. naprezanja klizanja. . Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: zasniva se na činjenici da su tekućine velike površinske aktivnosti ili kapilarno aktivne i uvlače se u uske oku nevidljive pukotine na površini materijala i šupljine koje su u vezi sa površinom. uobičajni i interni. toplinska obrada Transportna ili prijevozna svojstva materijala Materijali u prometu su izloženi raznim djelovanjima pri čemu nastaju oštećenja. Jedan licencirani proizvod je samo jedan za jednu državu. Tvornica mora imati licencno odobrenje od matične tvornice. Skup svih znakova čini deklaraciju (etiketu). U praksi se korist frekventno područje između 1 i 25 MHz. Višak tekućine se ukloni te se može pukotina učiniti vidljivom na dnevnom ili ultraljubičastom svijetlu.. Najviše se koristi filmska. Na materijale u prometu djeluju: 1. Magnetska metoda se zasniva na svojstvima materijala i mag. 4.Tehnologija materijala Osnovne metode defektoskopije 41 Razlikujemo četiri osnovne metode: 1. by SIMCo. lemljenje i zakivanje) 4. obrada materijala bez skidanja strugotina 2. klima — može prouzročiti oštećenje robe koja se prijevozi.. Npr. nema cerade na kamionu. mehanička naprezanja — to su naprezanja pod uticajem vertikalnih sila. 2. Marka i znak proizvoda Znak proizvoda — može biti obavezan. Polja i tom metodom se otkrivaju greške u materijalu i mogu se ispitati feromagnetski materijali. Coca Cola. Pri tome se koristi razvijač u obliku praha koji se kapilarnim djelovanjem uvlači u aktivnu tekućinu i pukotina ili šupljina postaju vidljive. koriste se X i Y zrake. Intenzitet zraka opada po dubini prozračenog materijala. Ta metoda služi za otkrivanje grešaka u materijalu 3. Nivea. 2. radio ili γ grafija. Metoda prozvučavanja: pronalaženje grešaka pomoću ultrazvuka gdje titraji imaju frekvenciju iznad 20 kHz. Tehnološka svojstva materijala Tu su dvije osnovne grupe: 1.

Maheri u reklamiranju u Europi su Talijani. 2000 . Dva osnovna oblika ambalaže su kvadratna ili prizmatična i cilindričnog ili okruglog oblika. Kod licenciranih proizvoda lice ≡ sa originalnim proizvodom naličje − na našem jeziku. 10 % su ostali materijali (razne kombinacije). Moraju biti podaci (norme) pod kojim uvjetima je taj proizvod proizveden. Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Materijali se dijele na glavne i pomoćne. Tokom prijevoza nastaju razna mehanička oštećenja — voditi brigu o njima. tj. Bez obzira dali se radi o našem ili uvoznom proizvodu mora postojati deklaracija. timovi ljudi se bore reklamama. naziv robe • vlaga • npr. Najviše zastupljena ambalaža je papir i on čini do 40 %. Razne grupe ljudi. tube . Uporabna funkcija ambalaže — uporabom ambalaže dolazimo do robe (sprej. Bitan je dizajn ambalaže. Ambalaža prema funkciji: • uporabna • zaštitna • tržišna • skladišno transportna. Ima nekoliko imena. Ambalažu možemo podijeliti na nekoliko stanovišta: • prema funkcijama • prema ambalažnom materijalu • prema oblicima • prema namjeni. Ne možemo odvajati robu od ambalaže.Tehnologija materijala 42 Deklaracija moraju biti dani osnovni podaci: • količina robe (m . 20 % su metali. Zaštitna funkcija — štiti robu od vanjskih uticaja. reklamna prodaja . Tu prvenstveno treba voditi računa kakvog je oblika ambalaža. a u svijetu Amerikanci. Materijali za pakiranje Pod pojmom materijala za pakiranje podrazumijeva se ambalaža.. Skladišno transportna funkcija — bitna je u toku prijevoza i skladištenja komadne robe (roba sa ambalažom). skupljanje tkanine. oko 30 % čine plastične mase (dobivaju se iz nafte). Pri skladištenju i transportu utječu razne statičke i dinamičke sile na robu u toku prijevoza. Tržna funkcija — to je roba široke potrošnje. Koriste se reciklirani — obnovljeni materijali. tubu da dobijemo pastu). Možemo reći da više od 90 % proizvoda ima ambalažu.kg) • sastav • ime.. tj.moramo pritisnuti ambalažu. npr. U glavne ambalažne materijale ubrajamo: • drvo • papir • metal • staklo • tekstil • plastične mase by SIMCo. ide se do toga da se troši do 90 % sredstava na financiranje ambalaže.

Za to se korist smreka. Preporučuje se sušenje na zraku. paste) Pivo. Prednosti su: • mala Gustoća • laka i jeftina obrada • lako održavanje i popravak • visoka otpornost na umor • relativno niska cijena by SIMCo. greda za izradu paleta. bačava. ako je : • nepasterizirano (rok trajanja 8 dana) • pasterizirano (rok trajanja 45 dana) Za ambalažu je propisan standard ISO 901. a prema prirodi dijeli se na: • zimzeleno • listopadno. Ambalaža prema namjeni: • komercijalna (sitno pakiranje. jela i bukva i to se koristi piljeno drvo koje ima prednosti i nedostatke. finoća drveta) • fizička (Gustoća. Transportna ambalaža: — mogu biti za jednokratnu upotrebu i višekratnu upotrebu i to cilindričnog ili prizmatičnog oblika transportne ambalaže. deformacija). Drvo koje dolazi kao ambalaža mora imati propisanu vlagu koja iznosi 15 %. mehanička svojstva u pravcu vlakna ↓ 2. za izradu kontejnera. Drvo se usitni. roba u trgovini) • transportna (krupno pakiranje) Komercijalna ambalaža — može biti: odvojiva (staklenke flaše) → povratna(naplaćuje se kaucija) → nepovratna (cijena ambalaže uračunata u cijenu pića) neodvojiva (sprej. Niti jedna transportna ambalaža više nije povratna. 48 sati i u razlici težina prije i poslije sušenja dobije se vlaga. miris. kod paleta cigli). mehanička svojstva u tangencijalnom pravcu ↵ Drvo se koristi u obliku dasaka. • mehanička — jedna od bitnih karakteristika je uvjetovana vlaknastom strukturom drveta i razlikujemo tri veličine mehaničkih svojstava obzirom na građu drveta: 1. Svojstva drveta kao ambalažnog materijala mogu biti: • estetska (boja. sjaj. zagrijava se na 105°C. mehanička svojstva u radijalnom pravcu ← 3.Tehnologija materijala U pomoćne ambalažne materijale spadaju: • materijali za otvaranje • materijali za zatvaranje • materijali za jastučenje 43 Ambalaža prema oblicima: Spomenuti će biti kod opisa nekog glavno i pomoćnog materijala. Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Drvo je jedno od najstarijih ambalažnih materijala. tube. stavlja se u komore. sanduka. 2000 . vlažnost. Niti palete niti kontejneri nisu ambalažni materijali. gredice. raznih kotura. Kad je paleta obavijena sa plastičnom masom (folijom) skupa sa transportnim materijalima → onda ona spada u ambalažu (npr. izvaže.

97 % od ukupno proizvedenih papira u Njemačkoj je reciklirani papir. pamuka. Ljušteni furnir — proizvodi se ljuštenjem tankih listova sa trupaca koji rotiraju oko svije osi i on se koristi najčešće za proizvodnju šperploča. kemijskim postupkom iz krpa. kukci) • drvo je zapaljiv materijal . a to se radi da bi se dobila bolja mehanička i fizička svojstva.Tehnologija materijala Nedostaci su: • • • 44 nedovoljna homogenost (kvrge. Obzirom na podjelu sirovina razlikuju se sljedeće vrste papira: • papir od krpa • bezdrvni papir • papir sa drvenjačom Papir od krpa sastoji se isključivo od vlakana pamuka. čvoruge) niska otpornost na smicaje upija vlagu . by SIMCo. Ima izrazito dobra svojstva. Služi za izradu novaca. zemljišnih knjiga. Furnir se proizvodi na tri načina: • rezanjem • ljuštenjem • struganjem Rezani furnir — proizvodi se rezanjem drveta u jednoj ravnini u radijalnom ili tangencijalnom smjeru.jer je prirodna tvar • organski nedostaci (dno mogu napasti glodavci. karton i ljepenka razlikuju se prema vlaknima koja su u njih ugrađena i to su: vlakna iz sjemena.5 mm. Papir. U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: • vlakna od krpa • celulozna vlakna • drvenjače • sintetička vlakna. 2000 . a to su listovi debljine do 3. Lijepljenje se vrši ukrštavanjem neparnog broja ploča furnira. Pri proizvodnji tog furnira drvo se mora pariti da omekša. Kod svih ostalih medija u bačvama potreban je prostor zbog širenja. drvni moljci. Šperploče su slojevito slijepljeni i prešani drveni furnir.jer je prirodna tvar Drvo se koristi u obliku furnira. slame i drugih biljaka koje u sebi sadrže celulozu. lana. konoplje ili kudjelje. dokumenata . kartona i ljepenke. Papir se koristi u obliku papira. Bezdrvni papir Proizvodi se od raznih vrsta celuloze i on se koristi za izradu raznovrsne ambalaže. Papir je načinjen od biljnih celuloznih vlakana koja se dobiju mehaničkim. Papir se obično smatra do 150 g/m2 težine. Jedino kod vina bačva mora biti do vrha puna jer ako nije dolazi do stvaranja octa. vlakna iz lika i vlakna iz drveta. drveta. Papir ili ambalaža od papira — čini 40 % od ukupno upotrebljavanih ambalažnih materijala.skup. Karton je između 150 g/m2 i 400 g/m2.

500 g/m2. Karton Karton je težine od 250 .Tehnologija materijala 45 Papir sa drvenjačom Sadrži vrlo malo celuloze i ti papiri se koriste kao novinski papiri. Nakon izlaska iz stroja vrši se dorada papira: • rezanje • bojanje • plastificiranje. kartoni i za izradu valovite ljepenke. a dodaci su: • Punila — da se povećaju mehanička svojstva. Maksimalna širina trake papirnatih rola je 2 m. Do kraja suhog stroja nalaze se valjci prilikom prolaska kroz suhi stroj temperatura se poveća da se voda isparava. 2000 . Na izlasku iz suhog stroja papirna traka se mota na jedan valjak.250 g/m2 . Pripremljene sirovine i dodaci dolaze u mokri dio stroja koji se sastoji iz raznovrsnih sita kroz koje ulazi voda zagrijana na oko 50°C i tu se oblikuje papirnata masa sa dodacima ili bez njih. /pitanje → proizvodnja papira/ Proizvodnja papira Papir se proizvodi na papirnom stroju koji se sastoji iz mokrog i suhog dijela stroja. Drvenjača Drvenjača se sastoji od bilo kojih vlakana biljaka koji u sebi sadrže celulozu. Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Postupak dobivanja celuloze je natronski i bisulfitni. Dodaci Dodaci se mogu i ne moraju dodavati. te dužina papirne trake jednako mjerne dužine i debljine koja puca zbog vlastite težine.5000 g/m2 . Kod toga je važno dužina svojstvo i kidanja papira.150 g/m 2.600 g/m2. Papir Papir je težine od 8 . Papir se mjeri u g/m2 i prema težini može biti: • papire • kartone • ljepenke. Ljepenka Ljepenka je težine od 600 . by SIMCo. Dužina kidanja veća je u uzdužnom smjeru u odnosu na poprečni smjer. Osnovne karakteristike papira Dozvoljena vlaga je od 6 -7 %. dijeli se na deblji karton i tanku ljepenku. ima težinu od 500 . valjci se mogu micati — razne debljine trake. Svojstvo koroznosti i propusnosti na plinove ovisi o pojedinim vrstama papira. Ta papirnata masa ulazi u suhi dio stroja koji se sastoji iz valjaka kroz koje prolazi masa i vrši se oblikovanje papirnatih traka. dijeli se na deblji papir i tanki karton (polu karton 150 . masa i kvaliteta • Ljepila — da se tinta ne razlijeva (nalivpero) po papiru (papir po kojem se razlijeva tinta nema u sebi ljepila) • Boje • Ultramarin — dodaje se do 1 % ako hoćemo sasvim bijeli papir.

Val B Slabije ublažuju udarce. Svaki vez ima broj koji označava koliko ljepenki ima u vezu. Ljepenka se izrađuje u brojevima 10. gdje brojevi označuju težinu ili gramaturu. To su kutije za pakiranje prehrambenih proizvoda ili neki proizvodi u metalnoj industriji koji imaju veliku težinu. Naručuje se po brojevima. /ispit/ Vrste valovitog kartona prema visini vala: • veliki val — oznaka A visina mu je 4.000 g/m2 . 45.300 g/m2. 25. te raznih uređaja i aparata osjetljivih na udar. a rabe se za pakiranje izuzetno teških proizvoda. 80. 90 i 100. Tu imamo od 4. a proizvodi se uvijek u neparnom broju slojeva. 60. Koristi se za izradu za omote bilježnica. Val A Koriste se za ambalažu koja služi za prijevoz staklenih keramičkih proizvoda. 40. 50. ali imaju veću otpornost na pritisak pa mogu izdržati veće opterećenje po jedinici opterećene površine. 15.000 .700 g/m 2 . a izrađuje se u težini 200 . Prema načinu obljepljivanja razlikujemo: • ljepenka bez obloge • ljepenka sa oblogom s jedne strane • ljepenka sa oblogom sa obje strane • peteroslojna i sedmeroslojna ljepenka. složeni ili višeslojni papir koji ima obično tri sloja. ali svojom težinom mogu izravnati valove. 70. Ljepenka — se pakira u vezove od 25 kg. Rabe se za pakiranje predmeta koji nisu jako osjetljivi na udare. Prešani papir — je karton velike gustoće i čvrstoće jednake debljine i vrlo glatke površine. 2000 .63 mm • srednji val — oznaka C visine 3.Tehnologija materijala 46 Kartoni Kartoni su proizvodi krući od papira i razlikujemo obični ili jednoslojni papir težine od 200 . 18.5. fascikala.350 g/m2 . Val E (sitni val) Koristi se za izradu komercijalne ambalaže. Posebna vrsta ljepenke je valovita ljepenka koja je sastavljena od jednog ili više slojeva. Valovi ublažavaju udarce. 12. najčešće je od tri sloja gdje je srednji sloj od recikliranog papira. U praksi se smatraju ljepenkom sve ljepenke težine 300 .20 mm.59 mm • mali val — oznaka B visine 2. by SIMCo. kao i ljepenke koje se koriste kod izrade knjiga. kao izolator u elektro industriji. 20. Val C najčešće se rabe u kombinaciji sa valovima A i B.68 mm • sitni val — oznaka E visine 1.

0022 . a ima dobra svojstva te je pogodan za ambalažu. 6. U prometu se nalaze otvorene šivene vreće sa bočnim nabojima. težina je od 15 . 7 slojeva i njena su svojstva po dužini i širini ista • sačasti paneli — gdje je karton načinjen od dviju ravnih papirnatih traka. Troznamenkasti broj odnosi se na težinu celofana. Papirna ambalaža se proizvodi štancanjem papira ili kartona. a između je papirna konstrukcija u obliku saća i ti kartoni su najčešće kao transportna ambalaža. a to je otopina gusta kao med koja se izvlači kroz sapnice u kadu sa sulfatnom kiselinom i ako se takvoj viskozi doda glicerin može se izvlačiti u folije i to je celofan. izradu samoljepljivih traka i u tiskarskoj industriji. Proizvodnja ambalaže od kartona i valovitog kartona sastoji se od tri faze: • grafička obrada papira • krojenje • sastavljanje iskrojenih dijelova. Razlikujemo još transportne kutije koje su od valovitog kartona nosivosti od 30 do 70 kg. te specijalne vreće za specijalnu namjenu. Celofan se koristi u proizvodnji laminata. /pitanje/ Proizvodnja celofana Celofan je proizvod koji nastaje kemijskom preradom celuloze. omotnice su normizirane veličine A i B i s unutrašnje strane moraju imati premazan samoljepljivi sloj koji mora odgovarati propisima o pakiranju u poštanskom prometu. oblik i kvaliteta komercijalne i transportne ambalaže određena je osnovnim svojstvima proizvoda koji se pakira. U normalnim uvjetima celofan je higroskopan. 2000 . Tehnologija proizvodnje papirne ambalaže Tehnologija proizvodnje. lijepljene vreće sa rukavcem. npr. lijepljene ventil vreće.45 mm. poštanske omotnice koriste celulozni papir mase 90 . šivene ventil vreće.100 l.6 slojeva natron papira. Ljepilo je u obliku tekućine. Kartonske bačve — za prijevoz i skladištenje praškastih materijala zapremine od 10 .0. U procesu kemijske prerade celuloze dobije se poluproizvod viskoza. otvorene lijepljene vreće. Kod suhog kaširanja ljepilo se nanosi u obliku praha. Sljepljivanje laminata može biti na više načina i to: • mokrim kaširanjem • suhim kaširanjem te kaširanje taljivim ljepilima i voskom. Lijepljenje se vrši preko valjaka i onda se suši. Na tržištu se celofani označuju troznamenkastim brojem iza kojeg se nalazi nekoliko velikih slova i na kraju dvoznamenkasti broj.alufolija. Kartonske cijevi by SIMCo. otvorene lijepljene vreće sa bočnim nabojima. Kažemo da je celofan celuloza koja ima debljinu folije od 0.65 g/m2. Od natron papira izrađuju se vrećice (komercijalna ambalaža) i vreće (transportna ambalaža) i to krojenjem. vreće se mogu izraditi od 2 . a to su materijali sastavljeni iz nekoliko slojeva različitih materijala sjedinjenih u cjelinu lijepljenjem. a širina folije je oko 1. te papir . šivanjem i spajanjem spojnicama. a svako slovo označava određene karakteristike.Tehnologija materijala 47 Osim ovih tipova valovitih kartona nalaze se i drugi tipovi valovitih ljepenki kao: • unakrsna . spajanjem proizvedenih šablona lijepljenjem.platno.karto. pa se straga lakira polimernim ili nitroceluloznim lakovima. papir . papir . šivanjem ili lijepljenjem. papir papir. te se stavlja između zagrijanih ploča da se površine slijepe.300 mm. Kod mokrog kaširanja ljepilo je biljnog porijekla i to se proizvode najčešće laminat.120 g/m 2.valovita ljepenka koja dolazi na tržište kao 5.

600 mm. raznih boja i ulja.000 mm i promjera od 10 . a od njega se radi komercijalna ambalaža (sve limenke. Galvanizacija ili elektroliza — čelik je katoda . ostaje samo tanki film boje. kapija kad se ofarba otapalo ispari. Bijeli lim se reciklira. Metalna ambalaža kao metalna ambalaža koriste se: • • • • • čelični lim kositar aluminij cink olovo (samo za bačve za nuklearni otpad) Bijeli lim — je tanak čelični lim zaštićen sa obje strane tankim slojem kositra. a debljina sloja je od 20 . te za ukrasne kutije. Lak — je otapalo i boja kod farbe. Npr. elektrolit je kositrova sol. Laki bijeli limovi — imaju sloj od 20 -30 g/m2. Kvaliteta i klasifikacija bijelog lima određuje se prema debljini sloja kositra i dijeli se u tri grupe: • teške bijele limove • lake bijele limove • lake bijele limove. Iskorištavanje i reciklaža papira Skupljanjem starih papira i njihovim sortiranjem može se vršiti recikliranje i da se papir može do 7 puta reciklirati. Teški bijeli limovi — imaju sloj kositra preko 40 g/m2 i upotrebljavaju se za izradu limenki za prehrambene proizvode. za njihovu izradu koristi se podcinčani lim. ili se bijeli lim može dobiti elektrolizom. 2000 . hranu za djecu i pakiranje strategijskih zaliha.35 g/m 2. Srednji bijeli limovi — imaju sloj kositra od 30 -40 g/m2 i koriste se za izradu limenki za pakiranje raznih korodirajučih proizvoda. a koriste se za praškaste i pastozne materijale. kositar je anoda. nakon toga se masa po potrebi izbjeljuje. U prometu se nalaze i prodajne kutije koje mogu biti složive i nesložive s obzirom na vrstu materijala.Tehnologija materijala 48 — dužine od 20 do 2. a koriste se za ambalažu manje korodirajučih proizvoda. ili se unutrašnja strana polira. Skupljeni papir stavlja se u miješalice sa vodom. pri tome se dodaju razna otapala kojima se uklanja tinta ili štampana slova. Kositar se nanosi prskanjem. suhih proizvoda. to su šavne limenke). Limenke Za boju (komercijalna ambalaža) nisu napravljene od bijelog lima jer mu je izrada skupa. by SIMCo. Sve limenke moraju biti hermetički zatvorene. grije se i miješa u kašu.

Plastična ambalaža Plastična ambalaža smatra se najsuvremenijim ambalažnim materijalom. Boce moraju imati podtlak.sol ili sprej ambalaža.termoplasti Gustoća polietilena je od 0. One imaju veliku čvrstoću na vlak. nelomljiv. Toksičnost plastičnih masa određuje se ekstrakcijom tvari iz nje i ta količina toksične tvari određuje se računski i izražava faktorom toksičnosti. iz zraka) pritiskom na gumb plin potiskuje materijal i on kroz rupicu izlazi van (npr. Mogu biti od 12. paprike. Laminat — je od najmanje dva sloja. tj. 2000 . bojati štampati (poklopci na plastičnim čašama . a čvrstoća mu je 1.000 N/m2. vrećice od juha. šavne i bezšavne. netopljivost. Ambalaža — aero . može se lako oblikovati. a koriste se za sve vrste tekućina. a mogu biti načinjene od bijelog lima i Al folija). Tu se koristi čisti aluminij. dobro postojan na susjedstvo.400l. Zapremina bačve je od 210 l. Npr. sipkih i pastoznih materijala. U promet dolazi kao folija debljine od 0. a mogu biti izrađene od 25 . Prekidno izduženje je do 200 %.Tehnologija materijala 49 Podcinčani lim — je čelični lim koji ima prevlaku od cinka.96 g/cm3. tj. nepropušta mirise niti prima druge. poluzatvorene (koje se koriste za pakiranje boje ljepila i raznih tehničkih masti) i zatvorene 8 koriste se za razne prehrambene proizvode. Oblici metalne ambalaže Metalne bačve — koriste se za pakiranje tekućina svih vrsta. a izrađuju se iz čeličnog lima i podcinčanog lima. mehaničku i optičku propustljivost.jogurt). kemijski postojan i radna temperatura mu je od 40 -70°C. Limenke (komercijalna ambalaža) — prema konstrukciji mogu biti: otvorene. Aluminij — je isključivo komercijalna ambalaža.. Polietilen je proziran. vegete. stavlja se dušik (inertan. 64 i 216.92 .).0. Polietileni . Aluminij ne reagira ni sa jednim prehrambenim proizvodom. žilav. Za razgradnju plastičnih masa potrebna je temperatura veća od 400°C. imaju zaštitu od laka.0. Al + celofan. raznih metalnih proizvoda.5 l) Metalne kante — su posude zapremine od 5 do 60 l. Također by SIMCo. Rabi se za proizvodnju bačvi. 35.025 . Boce su napravljene od legure Al-a (izvana moraju imati etiketu) da budu čvršće. Iznutra je čelični lim lakiran. bez mirisa. Al + polietilen.060 mm. ne njegove slitine. Plastične mase imaju malu gustoću. Prema konstrukciji metalne bačve se dijele na: • zatvorene • otvorene • poluotvorene • užebljene bačve (propisane IATA propisima za prijevoz opornih tvari zrakoplovom.. u mlazovima .

Najveća primjena PU je zaštita kod transportne ambalaže. Poliakrilati PAK — to je polikondezat.1. tj. METODE ZA NEPOSREDNU PROIZVODNJU AMBALAŽE gdje se primjenjuju brizganje i puhanje 2.poslije omekša → pa kažemo da ima veliku termičku postojanost i on se koristi za izradu komercijalne ambalaže. jako malo istezanje od 1. ubrizga pod visokim tlakom u hladni kalup u kojem se masa ohladi i očvrsne. razne čaše a obim tako dobivene ambalaže kreće se od 50-300 cm3 by SIMCo.5 %.termoplasti — dobijaju se polimerizacijom plina propilena. te za raznovrsnu ambalažu. Polistiren — spada u termoplaste.Tehnologija materijala 50 nam služi za izradu različitih kutija kao komercijalna ambalaža i raznih bačvi kao transportna ambalaža.1.000 . uređaja. služi kao sredstvo za zaštitu u toku transporta. čvrstoća se kreče od 2.07 g/cm3.300 N/m2 i izduženje je do 550 %. folije su debljine 0.91 g/cm3. ubrizgavanjem. Metode prerade plastičnih masa Plastične mase se vrlo lako prerađuju uz mali utrošak energije i vode. Metode prerade mogu se svrstati u tri skupine: 1. PVC u trgovinu dolazi pod imenom raznih proizvođača. Veliku primjenu ima kao materijal za stvaranje jastuka. gustoća je 1. te se koriste u otopini kao razne prevlake u vidu zaštite. 2000 .4 .7. a koristi se za izradu i komercijalne i transportne ambalaže. U termičkom pogledu PVC je postojan do 78°C jer na 85°C on već omekša.2 . metodom dubokog izvalčenja ili metodom krojenja Brizganje je metoda po kojoj se plastična masa u obliku granula ili praha u dijelu stroja koji se zove cilindar rastali i kroz mali otvor u glavi stroja. Poliakrilati najveću primjenu imaju u izradi svjetlećih prometnih znakova te automobilskih farova. proziran je i ima deset puta manju toplinsku provodljivost od stakla. ambalaže za prehrambene proizvode. dobiva se polimerizacijom tekućine stirena. Polipropileni .600 N/m2.05 .0. ima visoku radnu temperaturu do 170°C . gustoća im se kreče od 0. tj.PU . ekstrudiranjem. Ovisno o kalupu može se dobiti trajni oblik. Služe za proizvodnju PET ambalaža. za jastučenje.100 .4 g/cm3.8 mm. Polistiren se koristi za izradu raznih el. Polivinil klorid PVC — jedan od najstarijih polimera. a o vrsti upotrebljene mase ovisi brzina hlađenja.230°C. razni plastični zatvarači. U manjoj mjeri koriste se kao ambalžni materijali POLIURETANI . te termooblikovanjem pri temperaturi od 200 . Poliesteri — su trodimenzionalne strukture.5 . čvrstoća je od 6. Mogu se oblikovati lijevanjem. Služi za ambalažu prehrambenih proizvoda. METODA ZA PROIZVODNJU AMBALAŽE OD POLUPROIZVODA Od poluproizvoda može se oblikovati ambalaža metodom puhanja. METODE ZA PROIZVODNJU POLUPROIZVODA u ovu grupu ubrajaju se KALANDRIRANJE i LJEVANJE 3.0.6.9 . proizvodi ga INA polimeri. kutija za televizore. Obzirom na izradu razlikujemo tvrdi i meki PVC ovisno o dodacima. a osnovna svojstva su: gustoća mu je od 1.koriste se u obliku blokova i ploča od kojih se piljenjem izrađuju postolja za tešku robu. Na taj način se izrađuju sve razne moguće boce.

Obično se za gornji sloj uzima lakirani celofan ili folija od plastičnih masa ili papir.najčešće upotrebljavana metoda poslje brizganja. odvozi u tvornice. soda. Redosljed slojeva u laminatima određuje se prema svojstvima robe i zahtjevima tržista. Skupljanje . Kalup se grije pod tlakom. razni kalupi. granulat termoplasata prelazi u talinu i oblikuje predmet. Prešanje . by SIMCo. Tom metodom najčešće se izrađuju bačve od PVC i POLIESTERA-transportna ambalaža. Kod toga se kalupi najčešće sastoje od nepomičnog dijela koji se naziva MATRICA i pomičnog dijela koji se naziva PATKICA. Koriste se samo biljna vlaka i to JUTA (Jutene vreće . Svaki sloj laminata prenosi svoja dobra svojstva ovom višeslojnom ambalažnom materijalu i prikriva loša svojstva ostalih slojeva. za izradu treba kremeni pjesak. komercijalna ambalaža.provodi se u posebnim kalupima pod visokim pritiskom.Tehnologija materijala Puhanje . Prerađuje se u posebnim strojevima . stakleni krš koji služi kao punilo za proizvodnju nove staklene ambalaže Laminati Laminati su kombinirani materijali i relativno novi ambalažni materijali koji se sastoje od više međusobno čvrsto spojenih ambalažnih materijala u obliku folija.prerada. Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Svaka vrsta plastične mase ima svoju ozanku (slovo. vrši se mljevenje. Tekstilna ambalaža Tekstilna ambalaža koristi se samo kao transportna ambalaža. Kalandriranje .masa mora biti u obliku taline. 51 Lijevanje . Za vanjski sloj laminata uzima se ona folija koja se može lako grafički obraditi. Tu se za spajanje koriste ljepila s organskim otapalima koja brzo isparavaju te u roku od 24 sata dobijemo čvrsto vezivanje. Težina se računa po 1 m2 Staklena ambalaža Izrada puhanjem.to je tzv. potrebne se i razne puhalice. Danas nemamo transportne staklene ambalaže. Pomičnim dijelom tlači se masa za prešanje i oblikuje predmet u kalupu. 2000 .razvrstavanje . ambalaža.osjetljive na vlagu). Zbog nehomogenosti smjese nastaju greške kod proizvodnje i to su slabe točke Postoje tri boje (boje su metalni oksidi): − prozirna − zelena − smeđa Staklo je lomljiva roba. gnječenje . Kod ove metode. Kaširanje je postupak spajanja dviju folija uz upotrebu sredstva za spajanje. Spajanje pojedinh slojeva u jednu kompletnu cjelinu može se vršiti kaširanjem i ekstruzijskim laminiranjem.stvara se granulat koji se koristi kao punilo ili mu se dodaju dodaci pa se proizvodi novi proizvod tj. rataljena plastična masa se pod visokim tlakom lijeva u kalupe. Staklo se skuplja. Ozanka označava vrstu plastične mase od koje je ambalaža proizvedena. broj). vapnenac.je obrada plastičnih masa na KALANDRIMA gdje dobijemo ploče raznih širina i debljina te raznovrsne folije koje se zagrijavanjem skupljaju. Prema vrsti sredstva za spajanje razlikujemo tri postupka kaširanja i to su: − suhi − mokri − termički Suhi postupak se koristi za proizvodnju najkvalitetnijih laminata.mlinovima gdje se ona melje .

a između je POLISTIREN od 3 mm. igračke.to je jeftinija ambalaža od blister ambalaže te je pogodna za pakiranje razne metalne robe (alati. kolači. gornji dio je prozirna plastična ambalaža. Roba se postavlja na donji dio..kartona i bolikovane folije plastične mase.Tehnologija materijala 52 Mokro kaširanje provodi se ljepilima koja su topiva u vodi i isparavanjem ljepila na pogodnoj temperaturi očvršćuje se laminat. dobra termoizolacija te zaštita proizvoda ob bilo kakvih kemijskih utjecaja. Blister ambalža je jeftina. rezervni dijelovi. To je postupak po kojem se folija od termoplastične mase proizvodi postupkom ekstruzije i odmah nakon izlaska iz otvora mlaznice jos vruća nanosi na drugu foliju s kojom se tlačenjem i hlađenjem spoji. dječije igračke) Strip ambalaža je ambaža namjenjena za pakiranje lijekova u obliku tableta.. ljekovi. Danas se proizvodi velik broj laminata koje se međusobno razlikuju po sastavu.) Streč ambalaža sastoji se od 2 dijela . celofan-aluminijska folija-polietilen (3 slojni laminat). 2000 . svojstvima i područjima primjene. elektroizolacijski materijal. sol) laminat poliester-polietilen (koristi se za vakuum pakovanja) Zadnja tri laminata spadaju u komercijalnu ambalažu Za izradu vodootporne transportne ambalaže koristi se laminat .08 mm.. Npr. Oblikuje se od od dvije trake laminata gdje se između stavlja lijek i onda se termički zavari.komercijalna. susešnog voća. Gornji dio se oblikuje u kalupu već na samoj robi koja se pakuje pa potpuno naliježe na kalup kao koža na tijelo. Tu se najčešće koriste laminati celofan-polietilen.gornji i donju sloj je papir debljine 0. Ova ambalaža omogućuje dobru vidljivost robe sa svih strana (npr.) Skin ambalaža ima sličnosti s blister ambalažom jer također ima podlogu od kartona a gornji dio je načinje od folije neke plastične mase koja je zavarena na podlgu. Ekstruzijsko laminiranje je povezivanje folija bez primjene međusloja (ljepilo je međusloj). pokriva robu kao neki mjehur i štiti je od vanjskih utjecaja. jednostavna. Pomoćni materijali za pakiranje U pomoćne ambalažne materijale ubrajaju se sredstva za: − omatanje − označavanje by SIMCo.. a gornji dio se vari na podlogu tj. praktična i funkcionalna i u nju se mogu pakirati različite vrste robe (alati. Na kartonu s donje strane daju se podaci i načini upotrebe te robe. aluminijska folija-polietilen. štapići) laminat celofan-polietilen (koristi se za pakiranje prehrambenih proizvoda. laminat celofan-celofan (čips. pržene kave) laminat celofan-aluminijska folija-polietilen (podravkine juhe) laminat papir-polietilen (šećer. Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža . Za izradu gornjeg dijela rabi se PVC ili POLIESTERSKA folija. Termno kaširanje se provodi uz korištenje ljepila koja se na određenoj temperaturi rastale i vežu dva laminata te hlađenjem očvrsnu. a donji dio je neporziran načinje od kartona ili valovite ljepenke. Služi za izradu kutija ima jako dobra svojstva na mehanička naprezanja. Folija se obično učvršćuje na podlogu zavarivanjem ali može i ljepljenjem ili spajalicama . sastoji se od dva dijela.

2000 . raznovrsne etikete. oznake kakva se roba nalazi u ambalaži.. jaja. može biti zalijepljena za ambalažu 53 Sredstva za jastučenje − imaju zadatak da spriječe mehaničko dijelovanje na robu − tu se najčešće koriste: − valovita ljepenka − plastične mase − staklena vuna − piljevina − slama − pluto ili neki drugi pogodni materijal − od valovitog kartona porizvode se različiti oblici jastuka − sastavljeni jastuci proizvode se od više komada valovitog kartona. a koriste se za jastučenje lakših materijala − bridni jastuci se postavljaju uz ambalažu uz bridove materijala te štite od bočnih slila i povećavaju čvrstoću pri slaganju na palete − ogrlice se postavljaju na proizvod radi zaštite od djelovanja bočnih sila − podmetači se postavljaju na dno ambalaže − predlošci imaju zadaću da spriječe kretanje sitne robe u unutrašnjosti ambalaže (u bombonjerama.) by SIMCo.Tehnologija materijala − jastučenje − zatvaranje Sredstva za omatanje: − imaju zadaću da čuvaju proizvod od utjecaja osnovne ambalaže − ili da budu kao ukrasni materijal Sredstva za označivanje: − svaka ambalaža mora imati oznake. a sastvaljanje se vrši lijepljenjem ili spajalicama − šuplji jastuci se sastoje od jedne ploče valovitog kartona koja se po duljini vala savija te se oblikuje šuplje tijelo jastuka − puni jastuci se proizvode od više slojva valovitog kartna.. a koriste se za jastučenje osjetljivih instrumenata − nabrani jastuci proizvode se nabiranjem valovite ljepenke po dužini vala.

Tehnologija materijala
Plastične mase − − prvi plastični jastuci pojavili su se 1950 godine tu se najčešće koriste: − polistireni - koji pripadaju skupini tvrdih materijala za jastučenje − koriste se najčešće kod raznih ambalaža telekomunikacijskih uređaja u obliku određenih oblika ili u obliku usitnjenih komadića − poliuretani - imaju veliku primjenu uz polistirene − mekani, tvrdi i polutvrdi

54

Sredstva za zatvaranje − raznolika su i ovise o vrsti ambalažnih materijala kao i o obliku ambalaže − za zatvaranje ambalaže od stakla s uskim grlom najčešće se koriste čepovi od pluta ili gume, zatim krunski zatvarači od bijelog lima − za zatvaranje posuda s većim grlom koriste se razni poklopci koji mogu biti od istog materijala kao ambalaža ili od nekog drugog materijala − samoljepljive trake, čavli, špage, trake od plastičnih masa Sredstva za otvaranje − − postoji velik broj različitih uređaja za otvaranje otvarači, vadi-čep...

Transportna ambalaža − − − djeluje kao vanjska ambalaža tj. služi za skupno pakiranje majih jedinica dva oblika: cilindrična i kvadratna ili prizmatična kod ambalaže vrsta i tip uvjetovani su transportnim razradima: 1. razrad - prijevoz na kraćim ralacijama − tu se koristi komercijalna ambalaža kao primarna 2. razred - prijevoz robe unutar zemlje cestovnim, željezničkim, zračnim, riječnim i pomorskim putevima a koristi se primarna i sekundarna ambalaža 3. razred - isključivo zračni prijevoz koji je propisan IAT propisima 4. razred - uključuje pomorski prijevoz − tu su najteži vujeti koji se postavljaju na ambalažu.

Da bi se olakašao prijevoz robe koriste se sredstva mehanizacije: PALETE i KONTEJNERI − paleta je drvena podloga - standard 800*1200 s otvorima za viljuškar, roba 1000 kg i visine 8 m obavija se termoplastičnom folijom=ambalaža − sa žičanim ogradama, zatvorena za boce plina itd. − kontejenri su sanduci kvadratnog oblika gdje je najmanja zapremina 1 m3, lako se pune i prazne − standardni i specijalni, te laki, srednji i teški − laki - 1-3 m3 − srednji 3-10 m3 − teški > 10 m3 − dužina se kreće od 1-5 m, širina do 2,5 m i visina do 2,55 m − u kopnenom prijevozu koriste se laki i srednju a u prekomorskom teški kontejneri − prema američkim normama izrađeni su ISO-668 propisi

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Pakiranje materijala za promet Pakiranje materijala je sastavni dio proizvodnje pa se ne može govoriti o proizvodnji bez minimalnog komercijalnog tj. primarnog pakiranja vlastitog proizvoda. Troškovi ambalaže i pakiranja su vrlo veliki i u prosjeku se kreću od (3-40 %) cijene bruto proizvoda. Tehnološki proces može biti: − − − − predpakiranje pakiranje u komercijalnu ili primarnu ambalažu pakiranje u sekundarnu ili transportnu ambalažu pakiranje u pomoćna sredstva

55

Pakiranje proizvoda je stavljanje u komercijalnu ambalažu u količinama koje potrošač troši u jednom navratu. − tu je posebno izražena orginalnost proizvoda te kvaliteta i kvaliteta proizvodnje − to je sastavni dio tehnološkog procesa Kod primarnog ili komercijalnog pakiranja važnu ulogu imaju proizvođači gdje se mora voditi računa o osnovnim svojstvima robe, naročito one koja je osjetljiva na vlagu. − postoje razredi zaštite od vlage sa oznakama: 0. reducirana zaštita (utjecaj kiše, tuče, poplave...) 1. standardna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač) 2. specijalna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač uz dodatak desikatora sredstva koja upijaju vlagu SILIKAGEL) Sekundarana transportna ambalaža određena je uvjetima transporta i prirodom proizvoda koji se pakira − razlikujemo: − sipka roba - koja se prevozi u otvorenim i zatvorenim transportnim sredstvima, nema ambalaže − komadna roba - otvorena i zatvorena transportna sredstva, ima ambalažu − tekuća roba - nafta i derivati te ostala tekuća roba Broj transportne klase sastoji se od dvije znamenke: prva označava način prijevoza: 1 brod, 2 željeznica, 3 cesta, 4 zrak druga označava vrstu robe: 1 komadna, 2 jednična, 3 limeni kontejner, 4 ISO kontejner, 5 puni kamion Transportni prijevoz pošte označava se znam 5, npr 56 obična paketna pošta, 58 zrakoplovna pošta. Normama su utvrđene i klase pakiranja u neku ambalažu kao specifična varijanta vanjskog pakiranja. Broj klase se sastoji od dvije znamenke. 1. označava glavnu grupu: 1. sanduk 2. povratni sanduk 3. paleta 4. paket 2. označava varijantu glavne grupe npr: 10 drveni sanduk 12 kartonska kutija 32 paleta s termoskupljajućom folijom Kod sekundarne ambalaže mora se voditi računa o oznakama rukovanja itd. Skladištenje materijala u prometu

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala

56

Skaldište u industrijskom poduzeću je mjesto (prostor) uređen za privremeno i sigurno odlaganje, pripremu i izdavanje materijala. Naziv skladište treba u prvom redu pridružiti mejstu na kojem su pohranjene velike vrijednosti i svako skladište povećava ukupne troškove poslovanja što je bitno za troškove poduzeća. Uspješno funkcioniranje skladišnih prostora je važna pretpostavka za racionalnu i efikasnu proizvodnju. Glavne komponente skladišnog prostora su: − skladišni objekti − sredstva za skladištenje i odlaganje materijala − transportna sredstva − dodatna skladišna oprema Skladišni proces podrazumijeva sljedeće aktivnosti: − iskrcaj i preuzimanje materijala − kontrola materijala − razvrstavanje − paletizacija − formiranje skladišnih jedinica − transport i odlaganje meterijala u skladištu − čuvanje i zaštita materijala − otpis i inventura materijala − pakiranje − izdvajanje − evidentiranje materijala Skladišni prostor čini ukupnu skladišnu površinu koja se dijeli na: pomoćnu i korisnu Korisna površina je ona koju zauzima naša roba ili materijal a pomoćna su prolazi ili hodnici te kancelarija skladišta. Ekonomičnost skladišta izražena je koeficjentom iskorištenja skladišne površine i to tako da se korisna površina podjeli sa ukupnom površinom. Roba na korisnu površinu može se smjestiti linijski ili u obliku riblje kosti. Pri gradnji skladišta mora se voditi raučuna o tlu (tj gdje su podzemne vode) i kuda su okrenuti prozori (okrenuti prema sjeveru - niža temperatura) i o građevnom materijalu. Najidelanija su ona skladišta koja su klimatizirana. Vrste skladišta Skladišta sa ekonomsko eksplatacijskog gledišta − − − dijele se prema obliku robe: − za rasutu robu − za komadnu robu prema prirodi robe: − za pokvarljivu robu − za nepokvarljivu robu prema podrijetlu robe: − skladišta za domaću robu − skladišta za stranu robu − skladišta za carinsku robu prema imaocu, vlasniku robe: − skladišta za vlastite potrebe − javna skladišta prema gospodarskim djelatnostima: − industrijska − poljoprivredna − trgovačka − opća skladišta prema prometnim djelatnostima: − željeznička − pristanišna
by SIMCo. 2000

− −

transportna sredstva odnosi se na zatvorena skladišta 1. Vlagu mjerimo higrometrom (ima vanjsku stranu .to su raznovrsne vage i mjerne posude. Uređaji za gašenje požara u praksi dijele se na: − one za gašenje vodom − za gašenje kemijskim pjenama − za gašenje s CO2 − za gašenje prahom by SIMCo. apsolutna vlaga . police i regali 5. Uređaji za klimatizaciju su automatski uređaji za reguliranje temperature i vlage u skladištu. protupožarni uređaji 4.prirodnog porijekla i ona se pod utjecajem vlage mijenja) Razlikujemo tri vrste vlage: 1. Mjerni uređaji .) Skladišta po pogodnosti i učestalosti robnog materijala Razlikujemo: − manipulativna skladišta u kojima se roba ne skladišti nego se obavlja prekrcajna manipulacija i razvrstavanje − skladišta u kojima se neka roba zadržava čekajući daljnu manipulaciju − prizemna skladišta su ona skladišta gdje se roba često izmjanjuje − skladišta na katu su ona gdje se roba dulje vrijeme skladišti Skladišta sa vojnog gledišta dijele se na: − tehnička skladišta: služe za čuvanje rezervi i nalaze se u sklopu tehničkih baza a mogu biti jednorodna i mješovita − tajna skladišta Oprema skladišta U opremu skladišta ubrajaju se: 1. max. relativna vlaga .Tehnologija materijala − unutarnja (za cestovni) Skladišta sa tehičko eksplatacijskog gledišta − razlikujemo: − − − − otvorena skladišta (ugljen..) poluotvorena natkrivena ili poluotvorena (boce plina. cisterna. mjerni uređaji 3. 2000 .to je višak vlage koja se izlučuje o obliku kapljica ili rose. 2.. Svako skladište mora imati protupožarne aparate koji se odabiru prema veličini i vrsti skladišta ovisno o robi koja se skladišti.. Vage se moraju baždariti svakih 6 mjeseci od Državnog zavoda za mjeriteljstva 3. vlaga . uređaji za klimatizaciju 2. bačve ulja i maziva) zatvorena 57 U prometu se najčešća zatvorena skladišta gdje jos spadaju i specijalna skladišta (hladnjača. Temperatura i vlaga u samom skladištu jednim imenom nazivamo skladišna klima..pokazuje % vodene pare u zraku 3.pokazuje koloko grama vodene pare može primiti 1 m3 na danoj temperaturi 2.

Tehnologija materijala Svi protupožarni aparati moraju se kontrolirati Aparati služe samo za početno gašenje požara 4. prijamnica) na osnovu toga skladištar prima robu. Izvanredni može biti objektivan i subjektivan Objektivan . Prolazni .dobili su naziv po tome što se na njih smješta roba tako da koja prva uđe prva izađe.) Subjektivan . Razlikujemo tri načina dokumenata skladišta: 1. 2000 .. razni žljebovi. Najvažniji uređaji u skalištu su police i regali na koje se smješta roba i oni mogi biti drveni ili metalni a danas se koristi nekoliko tipova regala: − stabilni − pokretni − protočni − prolazni Stablini . knvejeri Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) 58 Sva roba i svi materijali moraju imati nomenklaturne brojeve ili šifre pa skladištar mora poznavati skladišnu nomenkaturu. Danas najnovija skladišta su visoko-regalna skladišta gdje su regali od poda do stropa i na njih se uvijek stavlja paletizirana roba.regali sastoje se od velikog broja valjnih staza sa nagibom ili bez.nastaje zbog više sile (potres.to je propisano) javlja se kod roba koje sadrže vodu te isparavanjem vode smanjuje se težina i taj gubitak obračunava se na redovne troškove radne organizacije. Ta skladišta imaju najveći koeficjent iskorištenja 5. Pokretni . Dokument prijema ili prijem robe (priznanica. KALO može biti redovan i izavnredan Redovni KALO (određuje se svake godine . manjak by SIMCo. U novije vrijeme izrađuju se protočni regali koji umjesto valjnih staza imaju vodilice Protočni . Transportna sredstva . viličari.regali vežu se za pod skladišta i smještaju se linijski (jedan do drugoga). suda ili policije) − specijalna (vrše se najčešće svaka 3 mjeseca i to za opasne tvari) Na bazi dokumentacije skladištar provodi evidenciju − viseća kartica − skladišna kartoteka − kompjuterizirana Prilikom manipulacije s robom mogu nastati težinski gubici kod roba a to je KALO (težinski gubitak kod roba). Dokumenti izdavanja su važni za samu organizaciju jer vrijede samo unutar organizacije 3.krađa. transportne trake. Tu razlikujemo 3 vrste prijema dokumenata robe: − priznanica (prijemnica) − komisijski zapisnik − povratnica (dokument kojim skladištar prima vlastitu robu koja se vratila) 2.dana se u mnogim skladištima postavljaju automatizirani regali koji se koriste raznovrsnim dizalicama i viličarima za smještaj robe na regale.. Otprema robe ili otpremnica koja prati robu od proizvođača do krajnjeg potrošača U skladištima se vrši popis robe u danom ternutku i to se zove inventarizacija koja može biti: − redovna ili godišnja − izvanredna (vrši se po nečijem nalogu. Kod tih regala je dobro iskorišten skladišni prostor. za njih nema ograničenja visine.to su razna kolica. polava. npr.

prevlakama ili legiranjem. 2000 . smrzavanjem u klimatiziranim skladištima 5. a prihvatljiva temperatura za prijevoz je od -12°C do -18°C Opasne tvari u prometu Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih svojstava mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi.eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima klasa 2 .plinovi klasa 3 . prouzročiti materijalnu štetu ili zagaditi okoliš.Tehnologija materijala Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu Zaštita materijala od kvarenja usmjerena je na sprečavanje uroka kvarenja a ostvaruje se na visše načina: 1. Zaštita sušenjem 4.zapaljive tekućine klasa 4 . kalijev nitrat.otrovne i infektivne tvari by SIMCo. Interfrigo je propisao zahtjeve tj. U prometu ohlađenim i smrznutim proizvodima postoje specijalna prijevozna sredstva u svim vidovima prometa. Kod prehrambenih proizvoda zaštita se obavlja dodavanjem konzervansa ili stablilizatora Konzervansima se sprečava razvoj mikroorganizama. Također mnogo se koristi i CO2 3. Prema odredbama zakona o prijevozu opasnih tvari i prema međunarodnim sporazumima opasne tvari dijele se u sljedeće klase: klasa 1 . kod kovina zaštita od korozije .zapaljive krute tvari kalsa 5 . Zaštita sušenjem je postupak uklanjanja vlage 4. npr. kao konzervansi se koriste otpine kuhinjske soli. Zaštita hlađenjem.za vozila koja održavaju temperaturu od -10°C do 12°C − klasa C . alkohol. Zaštita kemijskim postupcima 3. U tu svrhu koriste se: − izotermička prijevozna sredstva (to su dobro izolirani kontejneri) − rashladna prijevozna sredstva koja nemaju uređaj za hlađenje i hlade se ledom i drugim kemijskim izvorima hladnoće i ta sredstva mogu biti klase A za prijevoz na 5°C ako je vanjska temperatura 25°C i klasa B za prijevoz na 18°C ako je vanjska temperatura 25°C Rashladna sredstva sa vlastitim uređajem za hlađenje dijele se u tri klase: − klasa A . Zaštita hlađenjem je postupak kojim se proizvod ohladi i tu su temperature najčešće 0°C i za pojedine vrste prehrambenih proizvoda su točno utvrđene optimalne temperature i vlaga u skladištima. salicilna kiselina i esteri koji djeluju bakteriocidno i fungicidno.oksidirajuće tvari klasa 6 . octena kiselina. Zaštita u inertnoj atmosferi 59 2. Zaštita pakiranjem 2. max temeperature i to tako da poraste temperaure od ukracaja do iskrcaja proizvoda ne smije biti veći od 4°C. šećera. Zaštita proizvoda smrzavanjem se provodi najčešće na tunelski način na temperaturi od -20 do -40°C.za vozila koja održavaju temperaturu od 12°C do 0°C − klasa B . a nakon toga se drži u skladištima na temperaturi od -18°C.za vozila koja u transportu mogu održavati temperaturu po želji između -20°C i 12°C Prijevozna sredstva koja se zagrijavaju: Koriste se za skladištenje i prijevoz dubokosmrznutih proizvoda. U RH rukovanje i prijevoz opasnih tvari uređuje se posebnim zakonom. Zaštita kemijskim postupcima je raznovrsna.

super toksične Mjerom toksičnosti smatra se minimalna smrtna doza koja se naziva letalna doza (skraćeno LD) i srednja LD je 50 (tj od 100 ljudi 50 umre).umjereno toksične − oznaka (kategorija) 3 . umjereno opasne 4. 2000 .stupanj toksičnog efekta. Stupanje toksičnog efekta razmjeran je proizvodu koncentracije toksične tvari i vremenom ekspozicije K=C*T (K .slabotoksične − oznaka (kategorija) 2 . kroz usta ili resorpcijom kroz kožu.mnoge opasne tvari koje se nalaze u prometu u određenim uvjetima reagiraju s kisikom ili se kemijski brzo raspadaju te mogu dati proizvode koji mogu posredno djelovati na čovjeka i okoliš Zapaljive tvari i zaštita od požara by SIMCo. S obzirom na svojstvo toksičnosti tvari se mogu podjeliti na: − netoksične tvari . Izravno djelovanje .Tehnologija materijala klasa 7 . malo opasne 2. veoma opasne 3. Opasne tvari svrstane su u kategorije opasnosti i tu razlikujemo 4 stupnja: 1. C . Posredno djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš .ostale opasne tvari Djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš 60 1. izvanredno opasne 2. U prometu i proizvodnji toksičnih tvari propisima su utrđene max dopuštene koncentracije (MDC) neke tvari u zraku.imaju oznaku 0 (nula) − toksične tvari koje se svrstavaju u 5 kategorija: − oznaka (kategorija) 1 . Izravno djelovanje njaviše izazivaju otrovne tvari koje se u organizam unose udisanjem.korozione tvari klasa 9 .ekstremno toksične − oznaka (kategorija) 5 .vrijeme). To je poznato kao Haberov zakon.vrlo toksične − oznaka (kategorija) 4 . vodi ili prehrambenim proizvodima.koncentracija toksične tvari i T .opasnim tvarima koje izravno djeluju smatraju se one koje se kemijski vežu na organizam ili nekim drugim fizikalno-biokemijskim djelovanjem izazivaju funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju.radio-aktivne tvari klasa 8 .

oduzimanjem gorive tvari od vatre 2. da ima posebno (zasebno) skladište. metan.požari vrste od A do D u blizini električnih postrojenja 61 Procjena opasnosti od požara u prometu ima veliko značenje i neophodno je poznavati i nezapaljive tvari koje u određenim uvjetima mogu biti vrlo opasne.požari plinovitih tvari (acetilen.Tehnologija materijala Zapaljive su tvari prema zakonu o prijevozu opasnih tvari svrstane u više skupina kao: − gorivi plinovi − zapaljive tekućine − čvrste tvari − zapaljive tvari − oksidansi − eksplozivi i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima Požari pri skladištenju. štetnost. sniženjem temperature gorive tvari. aluminij. Gašenje požara je prekidanje kemijskog procesa izgaranja gorivih tvari. tvari koje kemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode (kalcijev karbid (koji nije zapaljiv) + voda = acetilen). eteri. nagrizajuće djelovanje. HL3 i služe za gašenje požara klase C. ukrcaju.požari lakih kovina koje gore jakim žarom (magnezij. Požari se mogu svrstati u 5 razreda ili klasa: − klasa A . tvari koje su u posudama pod tlakom . Npr brzina širenja benzina je 60-70*106 m/n Eksplozivne tvari u prometu određene su zakonom i tehničkim normama te mjerama zaštite od požara. eksplozivnost.. 3. ulja te derivati nafte) − klasa C . tvari koje u dodiru s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i oslobađaju velike količine topline ili eksplodiraju. iskrcaju te ostalim radnjama mogu izazvati velike materijalne štete. Požar se može gasiti 1. 2000 . HL2.) − klasa D . kemijski nestabilne tvari (to su inicijalni eksplozivi . Pakiranje opasnih tvari ovisi o agregatnom stanju te o klasi kojoj roba pripada Preporučuje se da se svaku opasnu tvar posebno pakira. tekstil. Brzina širenja plamena je obično 10-30 cm u sekundi i takvo širenje od 10-30 cm u sekundi naziva se laminarnim gorenjem. masti. smole. Uređaji za gašenje prahom najčešće se nazivaju HL1. titan i njihove slitine) − klasa E .olovni azid i živin fulminat) U prometu opasnih tvari važno je znati brzinu gorenja i brzinu širenja plamena. Uređaji za gašenje požara mogu se na: − gašenje vodom − gašenje kemijskom pjenom − gašenje s CO2 − gašenje prahom Uređaji za gašenje vodom služe za gašenje požara klase A. Tu se ubrajaju: 1.požari zapaljivih tekućina (goriva. papir itd. by SIMCo. razne biljen tvari. ugljen.. zapaljivost ili opasnost od samozapaljenja. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na: otrovnost.) − klasa B . oduzimanjem oksidatora (zraka i kisika) i 3. zemni ili gradski plin.to su požari čvrstih tvari koje gore plamenom ili žarom (drvo. 4. alkoholi. prijevozu. Napunjei su vodom u koju se dodaje natrijev bikarbonat i ampula sulfatne kiseline Uređaji za gašenje kemijskom pjenom služe za gašenje požara klase B Uređaji za gašenje s CO2 primjenjuju se za gašenje u zatvorenim prostorijama za manje površine jer imaju određeni domet. Količina opasne tvari koja izgori u jedinici vremena i po jedinici površine predstavlja brzinu gorenja. oksidansi 2.zagrijavanjem se šire 5.

Tehnologija materijala Naprimjer: − − − za otrovne tvari skupine 1 i 2 . U Hrvatskoj prijevoz opasnih tvari određuje se zakonom i međunarodnim propisima: 1.IMCO 5.osnovna boja je bijela a oznake plave Označavanje opasnih tvari utvđeno je međunarodnim i nacionalnim propisima te svaka pakirna jedinica i nako transportno sredstvo kao i skladište moraju biti označeni. . Kod 20°C i normalnog tlaka su u plinovitom stanju. .to su tehnički podaci za siguran prijevoz opasnih tvari zračnim putem .natpis OTROV za otrovne tvari skupine 4 . . 4.IAT 7. plinovi otopljeni pod tlakom by SIMCo.oznaka OTROV i znak mrtvačke glave za otrovne tvari skupine 3 .UPU 8. i ista je klasifikacija po RID-u Vrste i svojstva tvari prema klasama: Klasa 1.osnovna boja je žuta a oznake crne skupina 4.SOLAS gdje toča 7 sadrži prijevoz opasne robe. tekući i otopljeni pod tlakom. Propisi o međunarodnom prijevozu opasne robe željeznicom .ICAO Prijevoz opasnih tvari cestom Možemo reći da se u cestovnom prometu pridržavamo zakona o prijevozu opasnih tvari i međunarodnog ADR. Pravila europskih odredaba o međunarodnom prijevozu opasnih tereta na unutarnjim plovnim putevima . komprimirani plinovi 2. dubokopothlađeni tekući plinovi 4. Klasifikacija opasnih tvari po našem zakonu i po ADR-u je ista.RID 3. . način ozančavanja i uvjeti kojih se mora pridržavati tijekom prijevoza.plinovi Mogu biti stlačeni.eksplozivne tvari Eksplozivi su čvrste ili tekuće kemijske tvari i smjese koje pod pogodnim uvjetima vanjskim djelovanjem oslobađaju plinove i toplinu. organizacija UN-a utemeljila je komitet za klasifikaciju i označavanje opasnih tvari i komitet stručnjaka za prijevoz opasnih tvari i za pakiranje s sjedištem u Ženevi. Plinovi se transportiraju u sljedećim oblicima 1. . 2000 . Oznake opasnosti su na listićima 74x105 mm ili 148x210 mm koje se ljepe na ambalažu ili transportno pakiranje. eksplozivni predmeti. Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru . tekući plinovi 3.ADR 2. Prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari postoje brojni međunarodni propisi kojima je utvrđena klasifikacija. . Kodeks opasnih tereta međunarodne pomorske organizacije .osnovna boja je crna a znaci su bijeli skupina 2. Na osnovi klasifikacije opasnih tvari i preporuka ekonomske komisije za Europu usvojeni su određeni zakoni za sve vrste prometa osim zračnog. tvari koje se upotrebljavaju kod raznih pirotehničkih efekata Klasa 2. Tu se ubrajaju: eksplozivne tvari. Tehnička pravila i prijevozu opasnih tvari zrakoplovima . Međunarodna konvencija o civilnoj zračnoj plovidbi .osnovna boja je bijela a slova (znaci) su crvena skupina 3. Akti svjetskog poštanskog saveza . 1956 god. Plinovi su tvari koje na temperaturi od 50°C imaju tlak pare veći od 3 bara.natpis PAŽNJA ili OPREZ 62 Obavezne naljepnice za označavanje opasnih tvari su: skupina 1. Europski sporazum od cestovnom prijevozu robe u međunarodnom prometu .ADN 6.

1 zapaljivi plinovi (2-oznaka klase) − 2. . Iričito se navodi da teretni prostor mora biti zaključan i radioaktivne tvari moraju se pakirati i prevoziti u ambalaži određenoj za njih.manje opasne tvari su sa plamištem od 23-61°C i tu se ubrajaju plinska ulja kao goriva (nafta) Klasa 4.3 otrovni plinovi 63 Opasna svojstva mogu biti označena i malim slovima koja imaju određeno značenje. 1 bekerel je aktivnost radioaktivnog izvora u kojem se raspada radioaktivna jezgra u sekundi. F.radioaktivne tvari .one tvari čija specifična aktivnost premašuje 74 bekerela po gramu ili 0. radij i drugi elemnti.2 nezapaljivi plinovi − 2.imaju plamište ispod 23°C skupina 3.otrovi Prema svojstvima po ADR propisima otrovne tvari se pod rubnim brojem 2601 svrstane u sljedeće skupine: − skupina A .oksidirajuće tvari . C. . β.su organske tvari sa točkom paljenja većom od 23°C i to su spojevi koji su obogaćeni kisikom − skupina C . skladištenja. Klasa 3. .opasne tvari . Na temelju stupnja opasnosti zapaljive tekućine se podjeljene u tri skupine: skupina 1. 2000 .organske tvari koje sa vodom razvijaju otrovne plinove − skupine E . . viruse. tvari koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive plinove Zapaljive vrste tvari klasificirane su prema ADR-u u 7 skupina i označavaju se velikim slovima abecede A.umjerena osobna opasnost i umjerena za okoliš − skupina 1 .kovino-organski spojevi (tetraetil . . gljivice) koje uzrokuju bolesti ljudi i životinja. samozapaljive čvrste tvari 3. E . .niska osobna opasnost i niska za okoliš Klasa 7.zapaljive tekućine To su tvari ili smjese koje na temperaturi do 20°C i pritisku 3 bara su u tekućem stanju a plamište im je do 61°C.olovo) − skupina D . χ čestice i tu spadaju naprimjer uran. zapaljive čvrste tvari 2.visoka osobna opasnost za širi okoliš − skupina 3 . .anorganske tvari i kovinske soli organskih kiselina Zarazne ili infektivne tvari . . Prema ADR-u određuju se načini pakiranja. ploče i listici (oznake) na vozililma.Prema svojstvima dijele se na: − zarazne tvari sa visokim potencijalom opasnosti − ostale zarazne tvari Zarazne tvari nisu posebno imenovane ali se mogu svrstati u 4 rizične skupine: − skupina 4 .visoka osobna opasnost ali niska za okoliš − skupina 2 . Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz jezgre izlaze α.to su tvari koje u dodiru sa drugim tvarima mogu uzrokovati zapljenje Klasa 6.Tehnologija materijala Na osnovi opasnosti pri prijevozu plinovi su svrstani u 3 grupe: − 2.zapaljive čvrste tvari .sadržavaju žive mikroorganizme (bakterije. G Klasa 5. obilježavanja.dijele se na tri skupine: 1. a jedinica za dozu zračenja je 1 grej a odnosi se na apsorbiranu dozu u tijelu čija je masa 1 kg i by SIMCo. D.to su zapaljive tekućine sa plamištem ispod 23°C i vrelište ime je 35°C skupina 2. Doza zračenja je količina apsorbirane enrgije po jedninci volumena. B.vrlo otrovne tvari koje imaju točku paljenje ispod 23°C − skupina B . torij.vrlo opasne tvari .002µ kiria.

spremnicima. 0123 Prijevoz robe željeznicom Za prijevoz opasnih tvari željeznicom donesena je međunarodna konvencija o prijevozu roba željeznicom skraćenica je CIM. Razlikuju se gornja i donja granica eksplozivnosti i opasni plinovi sa donjom granicom eksplozivnosti. označavanje te ukracaja i slaganja robe na brod.opasne tvari . 55 jaki oksidans. oprema za prijevozna sredstva 5. 2000 .22 označuje zapaljivu tekućinu. B. razni mikroorganizmi Prema ADR-u u cestovnom prometu u vozilu osim vozača mora biti suvozač i pratioc. koja sadrži prilog međunarodnih pravila o prijevozu opasne robe željeznicom .A. tvari koje onečišćuju okoliš 6.SOLAS koja u 7 poglavlju određuje pravila za prijevoz opasnih tvari morem te način pakiranja.djelovanje od 1 . Prva znamenka u donjem dijelu označava glavnu opasnost.15 greja. magnetizirane materijale 2. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na osnovna svojstva opasne tvari koja se nalazi u njoj. Ako su prve dvije znamenke u gornjem polju jednake znači da je glavna opasnost jako izražena npr. 64 Klasa 8.vrlo opasna tvar . . bačvama a samo manji dio u posebno izrađenoj ambalaži koja je pogodna za paletizaciju. Uz glavne listiće opasnosti stavljaju se još i dodatni listići opasnosti. C − A . .RID. Pri prijevozu na željezničkim vagonima kao i na pošiljkama moraju stajati listići i oznake opasnosti. djeluju a do 60 min dolazi do razaranja − B .različite opasne tvari U tu grupu ubrajamo: 1. Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem U pomorskom prometu vrijedi međunarodna konvencija o sigurnosti na moru .CO2 u čvrstom stanju 4. a druga i treća znamenka označuje dodatnu opasnost.05-0.su one tvari koje u dodiru sa drugim tvarima i živim organizmima izazivaju oštećenje i uništenje. Ukrcaj opasne robe dopušten je u posebno izrađenim uređajima koji moraju imati certifikat na vidnom mjestu. Klasifikacija RID-a ista je kao kod ADR-a Glavno sjedište je u Bernu i u željezničkom prometu treba pažnju naročito kod prijevoza plinova koji mogu biti eksplozivni ili zapaljivi. Prema stupnju opasnosti i načinu pakiranja korozione tvari se dijele u 3 grupe .to su nagrizajuće tvari koje u dodiru sa tkivom do 3 min. 011.korozione tvari . u gornjem dijelu je broj opasnosti a u donjem dijelu je broj sa liste UN-a.imaju djelovanje od 3-60 min a očituje se nakon 14 dana − C . Max doze zračenja dijele se u 4 skupine a godišnja doza zračenja je od 0. Ploča je podjeljena na dva dijela. cisternama. by SIMCo. Opasna roba se najčešće prevozi zatvorenim kontejnerima.4 h a djelovanje se očituje nakon 14 dana.Tehnologija materijala označava se grej/kg. U pomorskom prometu se opasne tvari najčešće prevoze u infuznom ili rasutom stanju.manje opasne tvari . 66 jaki otrov. azbest 3. razlikuju se od glavnih što prvu oznaku (brojku) imaju 0 npr 01. Klasa 9. Klasifikacija opasnih tvari ista je kao i kod ceste i željeznice. Svako vozilo mora imati oznaku s prednje i stražnje strane pravokutnog oblika 30x40 cm narančaste boje sa crnim rubom . suhi led .15 mm. Kod toga još postoje i međunarodni propisi o transportu opasnih tvari. Oznaka X prije znamenki u gornjem dijelu označava da je tvar higroskopna (naprimjer H2SO4).

tj smanji se kvaliteta proizvoda a samim tim i upotrebna vrijednost. by SIMCo. hlađeni proizvodi 3. duboko smrznuti proizvodi (ispod -18°C) Za lakopokvarljive materijale temperaturni režim skladištenja je isti i za transportna sredstva u svim vidovima prometa. Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Radioaktivne tekućine se ne prevoze zrakoplovom. Opasne tvari prevoze se u teretnim zakoplovima koji moraju biti opremljeni za prijevoz opasnih tvari. kemijske. Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom U unutarnjem prometu pošta može prenositi one opasne tvari koje su u spisku svjetske poštanske konvencije i aranžmana o poštanskim paketima.Tehnologija materijala Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom 65 1944 godine u Chicagu je međunarodno civilno zrakoplovstvo utvrdilo 18 pravila o prijevozu opasnih tvari zrakoplovom (ICAO). Ako se u zrakoplovu prevoze opasne tvari prijevoznik je dužan obavijestiti kontrolu letenja i mistarstvo prometa i veza. Pošiljke sa opasnim tvarima mogu se primiti i ukrcati u stranoj luci u zrakoplov koji leti prema RH samo ako pošiljalac ima potvrdu da je organiziran prihvat opasne tvari od strane osobe nakon sljetanja zrakoplova. Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika (IATA) donjelo je propise za prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu. Prema toplinskom stanju lakopokvarljivi proizvodi mogu biti: 1. svježi proizvodi 2. Najbolje razrađeni temperaturni režim za lakopokvarljive materijale ima željeznica. 2000 . Specifikacija pakiranja je podjeljena na 2 vrste i s obzirom na ambalažu razlikujemo unutarnju i vanjsku ambalažu. mehaničke ili druge promjene. smrznuti proizvodi (od -7 do -18°C) 4. Lako pokvarljivi materijali u prometu Lakopokvarljive tvari su one koje mogu izazvati u toku prijevoza razne biološke.

natrijev klorid Soda Klorovodična ili kloridna kiselina Natrij hidroksid Sumpor Sulfatna kiselina Umjetna gnojiva Mineralna veziva Keramička roba Vatrostalni materijal Staklo i roba od stakla Sredstva za brušenje 5. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA Osnovna svojstva i sastav drveta Kemijska prerada drveta Papir 8. TEHNIČKI PLINOVI Zrak Kisik Dušik * Plemeniti plinovi Ugljen dioksid * Acetilen C2H2 * Sumpor dioksid 3. POLIMERNI MATERIJALI Plastične mase Kaučuk i glina Vulkanizacija:) Izrada gumenih proizvoda: Skladištenje gumene robe: 7.nafta Dobivanje nafte Transport nafte Prerada nafte Rafinacija nafte i prerađevina Motorni benzini Petrolej Plinsko ulje Maziva Vrste materijala za podmazivanje Primjena ulja za podmazivanje: Primjena masti za podmazivanje Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Aditivi maziva i ulja Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Skladištenje tekućih goriva i maziva Plinovita goriva a) prirodna plinovita goriva i zemni plin b) Umjetna plinovita goriva 1 Pogonski plin 2 Gradski ili rasvjetni plin 3 Generatorski plin Skladištenje i transport plinovitih goriva Nuklearno gorivo Nuklearni reaktori 66 4. GORIVA Vrste goriva * Svojstva goriva * Kruta goriva * Tekuća goriva a) Zemno ulje . VODA Ispitivanje vode Tvrdoća vode Omekšavanje vode Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se: Omekšavanje izmjenom iona Upotreba vode Otpadne vode 2. EKSPLOZIVI I BARUTI Deflagrantni eksplozivi (baruti) Crni barut Malodimni barut Jednokomponentni detonantni eksplozivi Inicijalni eksplozivi Skladištenje eksploziva by SIMCo. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kuhinjska sol . METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Osnovna svojstva metala I podjela Rude metala u prirodi i njihovo značenje a) obogačivanje I priprema rude b) prerada rude Željezo a) Rad visoke peći Čelik Bakar Cink Olovo Aluminij Magnezij Berilij Titan Ispitivanje metala i legura 6. 2000 .Tehnologija materijala 1.

OPĆI DIO Pojam robe i podjela Kvaliteta norma robe Ambalaža Skladištenje 13. 2000 . MATERIJALI U PROMETU Materijali bez oblika Sipki materijali Točka kapanja Plastičnost Penetracija Materijali sa oblikom Podjela materijala u prometu Obzirom na rukovanje s materijalima Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Obzirom na svojstva materijala Obzirom na vrijednost materijala Obzirom na kvalitetu Klasifikacija materijala u prometu Univerzalna decimalna klasifikacija Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Europska nomenklatura artikala Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta tvorničke izrade * Kvaliteta koncepcije proizvoda Metode utvrđivanja kvalitete materijala Okus Aromatičnost Miris Izgled Opip Čvrstoća Tvrdoća Brinelova metoda Wickersova metoda Rockwellova Shore metoda Žilavost Umor materijala Elastičnost Plastičnost Fizička ispitivanja Gustoća Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala Temperatura paljenja materijala Toplinska vodljivost materijala Elektrotehnički materijali Kemijska svojstva materijala 1. Kemijski sastav Trgovačke reprize 2. Kristalografska svojstva Osnovne metode defektoskopije 1. Vatrootpornost 4.Tehnologija materijala 9. PREHRAMBENI PROIZVODI Sastav hrane i podjela Konzerviranje prehrambenih proizvoda Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla 12. Magnetska metoda 4. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Prirodna vlakna Umjetna vlakna Predivo Tkanine i odjevni predmeti Skladištenje tekstilne robe 10. Metoda prozvučavanja 3. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: Tehnološka svojstva materijala 67 Transportna ili prijevozna svojstva materijala Marka i znak proizvoda Znak proizvoda Marka proizvoda by SIMCo. Metoda prozračivanja: 2. KOŽA Vrsta kože i svojstva Štavljenje kože Skladištenje 11. Kemijsku otpornost na koroziju Korozija se dijeli na: Katodna zaštita 3. Toplinska otpornost 5.

Tržna funkcija Skladišno transportna funkcija Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Ambalaža prema oblicima: Ambalaža prema namjeni: Komercijalna ambalaža Transportna ambalaža: Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Rezani furnir Ljušteni furnir Papir ili ambalaža od papira U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: Papir od krpa Bezdrvni papir Papir sa drvenjačom Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Drvenjača Dodaci Proizvodnja papira Papir Karton Ljepenka Osnovne karakteristike papira Kartoni Prešani papir Ljepenka Vrste valovitog kartona prema visini vala: Val A Val B Val C Val E (sitni val) Proizvodnja celofana Kartonske bačve Kartonske cijevi Iskorištavanje i reciklaža papira Metalna ambalaža Bijeli lim Limenke Lak Teški bijeli limovi Srednji bijeli limovi Laki bijeli limovi Podcinčani lim Aluminij Laminat Oblici metalne ambalaže Metalne bačve Metalne kante Limenke (komercijalna ambalaža) Ambalaža 68 Plastična ambalaža Polietileni . Zaštita sušenjem 4. Zaštita kemijskim postupcima 3. Zaštita hlađenjem. smrzavanjem u klimatiziranim 5. 2000 .Tehnologija materijala Materijali za pakiranje Ambalaža prema funkciji: Uporabna funkcija ambalaže Zaštitna funkcija.PU Metode prerade plastičnih masa Brizganje Puhanje Lijevanje Kalandriranje Prešanje Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Tekstilna ambalaža Laminati Kaširanje. zaštita u inertnoj atmosferi Opasne tvari u prometu Djelovanje opasnih tvari na čovjeka I okoliš Prijevoz opasnih tvari Prijevoz opasnih tvari cestom Prijevoz robe željeznicom Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom Lako pokvarljivi materijali u prometu by SIMCo.termoplasti Polivinil klorid PVC Polistiren Polipropileni . Ekstruzijsko laminiranje Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža Skin ambalaža Streč ambalaža Strip ambalaža Pomoćni materijali za pakiranje Sredstva za omatanje: Sredstva za označivanje: Sredstva za jastučenje Plastične mase Sredstva za zatvaranje Sredstva za otvaranje Pakiranje materijala za promet Skladištenje materijala u prometu Vrste skladišta Oprema skladišta Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu 1. Zaštita pakiranjem 2.termoplasti Poliesteri Poliakrilati PAK POLIURETANI .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful