SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI ZAGREB, Vukelićeva 4

TEHNOLOGIJA MATERIJALA I

by SIMCo.

Tehnologija materijala
1. VODA

2

Čista voda je bezbojna prozračna tekućina bez boje i mirisa, a po kemijskom sastavu je prirodni spoj od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Vode u prirodi možemo podijeliti: 1 prema namjeni - vode za piće, industrijske i tehničke vode, mineralne vode 2 prema porijeklu - atmosferska ili meteorna (kišnica) voda - mekana voda jer ne sadrži otopljene minerale, neukusna je za piće, na svom putu kroz atmosferu može se onečistiti česticama prašine i otapanjem plinova...  površinska voda - stajaća ili tekuća tj. u obliku snijega ili leda na polovima, ta je voda najviše izložena zagađenju uslijed ljudskih djelatnosti u industriji i agrikulturi, pa sa rijetko može koristiti za piće bez pročišćavanja.  podzemne vode - ovisno o trajanju njihova boravka u tlu i o sastavu tla mogu imati više ili manje otopljenih mineralnih soli ili plinova, pa se tako njihova kvaliteta razlikuje. U tu vrstu voda ubrajaju se i mineralne vode te termalne vode. Ispitivanje vode Ispitivanjem vode za piće utvrđuje se njena fizička, kemijska ili bakteriološka značajka. Fizičke značajke su: gustoća vode, boja vode, temperatura vode, specifična i latentna toplina i dr. a) Gustoća vode: kao mjera uzima se destilirana voda pri +4°C normalnog atmosferskog tlaka i iznosi 100 N/dm3 (1000 kg/m3), pa se ta vrijednost upotrebljava i kao usporedna veličina gustoće za druge tvari. b) Boja vode: uzrokovana je najčešće raspadanjem organskih tvari c) Temperatura vode: je pokazatelj njezina porijekla. Za piće je najbolja voda čija je temperatura 7 i 12°C. Voda ključa pri temperaturi od 100°C pri čemu prelazi u plinovito stanje, dok se na temperaturi od 0°C smrzava prelazeći u kruto stanje. Tako se vode bez promjene svojih kemijskih svojstava može pojaviti u sva 3 agregatna stanja pri čemu se mijenja jedino gustoća. d) Specifična toplina: je ona količina topline koja je potrebna da se jediničnoj masi tvari poveća temperatura za 1°C. Voda je tvar koja ima najveću specifičnu toplinu i iznosi 4180 J/kg°C. e) Latentna toplina: je količina topline potrebna da se određenoj masi (1kg) tvari promijeni agregatno stanje, a da se pri tom ne poveća njezina temperatura. U kemijska ispitivanja ubraja se ispitivanje tvrdoća voda, a u bakteriološka ispitivanja ubrajaju se razna određivanja živih mikroorganizama u 1 ml vode. Tvrdoća vode Voda koja u sebi sadrži ione kalija, magnezija i željeza naziva se “tvrda voda”. Tvrdoću mjerimo u stupnjevima tvrdoće a može biti: a) stalna postojana ili nekarbonatna tvrdoća - nju čine soli kalija i magnezija u obliku sulfata, nitrata i silikata. b) privremena, prolazna ili karbonatna tvrdoća - nju čine bikarbonati kalcija i magnezija koje možemo ukloniti kuhanjem, jer to su nestalni spojevi. Razlikujemo njemačke, engleske i francuske stupnjeve tvrdoće. c) ukupna (zbroj prvih dviju) tvrdoća

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Omekšavanje vode

3

Voda se može omekšati uklanjanjem kalijeva iona iz otopine. To se postiže dodavanjem sode. Za kemijsko omekšavanje vode dolaze u obzir dva osnovna postupka: omekšavanje taloženjem omekšavanje izmjenom iona Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se:  termički - koristi se za smanjenje tvrdoće pomoću vruće pare ili goriva koje se grije na oko 100 °C pa dolazi do disocijacije bikarbonata.  termokemijski - služi za smanjenje tvrdoće i to uz dodavanje raznih regenata.  kemijski - najstariji način omekšavanja. Kao sredstvo za taloženje koristi se gašeno vapno ili kalcinirana soda, kaustična soda, natrij fosfat, a po potrebi druge supstancije. Omekšavanje izmjenom iona Obavlja se ionskim izmjenjivačima u kojima se nalazi izmjenjivač. To su najčešće kationski ili anionski izmjenjivači koji se mogu regenerirati. Upotreba vode Prvenstveno se koristi kao voda za piće svih živih bića, kao tehnološka, tvrda ili mekana voda, prema potrebi, postoje i otpadne vode. Voda za piće more ispunjavati sljedeće uvjete: a) da je bistra i bez mirisa b) da ne sadrži mnogo otopljenih mineralnih tvari c) da nema različitih patogenih mikroorganizama d) da je pitka Takve uvjete ispunjavaju planinske vode i to na samom izvoru. Zato se more obavezno pročišćivati voda za piće a pročišćivanje može biti: fizičko - filtracijom kemijsko - kloriranjem, ozonizacijom, pod utjecajem ultraljubičastih zraka Otpadne vode Otpadnim nazivamo one vode koje su sudjelovale u ljudskim potrebama i koje treba učinit neopasnima za ljude, životinje ili vegetaciju. S obzirom na njihovo porijeklo otpadne vode možemo podijeliti na:  gradske vode - odvode se sustavom kanala u rijeke jezera ili mora, koji u sebi sadrže kisik što razara organske nečistoće. Takvo pročišćavanje naziva se AUTOPURIFIKACIJOM. Osim te metode postoje još tri načina pročišćavanja vode: mehanički, kemijski i biološki.  mehanički: taloženje vode  kemijski: uporaba kemikalija  biološki: irigacijski postupak i umjetni biološki postupak

by SIMCo. 2000

acetilen.5 kg kisika pod tlakom od 150 bara. Zrak služi i kao prenosioc topline. Plinoviti dušik čuva se u čeličnim bocama pod tlakom od 150-200 bara. zavojni i turbokompresori. 2000 . i to kao zaštitna atmosfera. Zrak Zrak je smjesa plinova: kisik. u detektorima za otkrivanje pukotina. Kisik Kisik je plin koji čini 1/5 atmosfere. Plemeniti plinovi proizvode se u plinovitom stanju i nalaze se u čeličnim bocama pod tlakom od 15 MPa. ekspanzijom ohladi. Dušik Dušik je kemijski element koji ulazi u sastav svih živih organizama i najrasprostranjeniji je plin na zemlji. mirisa i okusa. a služe za stvaranje zaštitne atmosfere. Taj efekt se naziva Thomason-Jouleov efekt. * Plemeniti plinovi U njih se ubrajaju helij. Najčešće se upotrebljavaju helij i argon. ako zrak ohladimo ispod njegove kritične temperature možemo ga prevesti u tekuće stanje. U raketnoj tehnici zajedno s vodikom i kerozinom sluzi kao gorivo za pogon raketa. Prelaženje plinova u tekuće stanje naziva se LIKVEFRAKCIJOM. Čuvaju se u skladištima koja su namijenjena za još neki tehnički plin. Veličina centrale za kisik ovisi o broju boca u bateriji. inertni ili plemeniti plinovi. Mjerilo za određivanje kapaciteta kompresora jest potrošnja zraka na pojedinim mjestima ili mjestima oduzimanja. sumpor dioksid i još neki.09 % Dobiva se frakcijskom destilacijom iz zraka. Dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili pri elektrolizi vode. dušik i plemeniti plinovi nepromjenjive su komponente u zraku. argon. Kripton. mirisa i okusa. a promjenjive su ugljik dioksid. vodena para. u medicini i kemijskoj industriji. kao svjetlosni izvori. Otkrio ga je 1772 g Rederford. Zajedno s gorivim plinom acetilenom stvara plamen visoke temperature pogodan za rezanje i zavarivanje metala. Dušik u tekućem stanju koristi se za brzo smrzavanje hrane te hlađenje u toku transporta. Tekući zrak je azurnoplave boje a pri običnom tlaku i temperaturi energično vrije na -192. Osim toga primjenjuje se kao inertan plin za neke kemijske reakcije. neon. nezapaljiv ali potpomaže gorenje. kripton. a može sadržavati i slučajna neočišćenja i razne mikroorganizme. a osnovna oblast primjene mu je u sintezi amonijaka. a primjenjuje se u raznim područjima tehnike. ksenon i radon nisu inertni ali su rijetki jer stvaraju niz kemijskih reakcija. Stanica za kisik-centrala za kisik sastoji se od dviju baterija boca. za rezanje nerđajućeg čelika. Punjenje i čuvanje kao i transport kisika obavlja se u plinovitom stanju u čeličnim bocama od 40 l . Helij i argon nisu rijetki. Tehnički plinovi se razlikuju od prirodnih po načinu nastanka. TEHNIČKI PLINOVI 4 U tehničke plinove ubrajaju se zrak. Neon i helij se koriste za flouresecentne cijevi a argon. To je plin bez boje.2°C. kripton i ksenon u laserskoj tehnologiji. a najčešće se primjenjuju: klipni.8. Bez boje je. a otkrio ga je Lavoisier. Primjena zraka najčešće je pri povišenom tlaku. gdje ima najviše argona. rotacijski. u prehrambenoj industriji za pakiranje te u industriji plastičnih masa. ne gori i ne potpomaže gorenje. ksenon i radon.Tehnologija materijala 2. pri sušenju. Boce se skladište izvan prostorija za boravak ljudi. pa helija i neona. Nalaze se u atmosferi. Upotrebljava se u kemijskoj industriji za dobivanje kiselina i lužina te umjetnih gnojiva. ugljen dioksid. by SIMCo. veće ili manje suspendirane čestice prašine. Za transport zraka kao i drugih plinova koriste se kompresori. dušik. za pretakanje zapaljivih tekućina. Najveći dio nalazi se u atmosferi u slobodnom obliku i to 78. pa komprimirani zrak u tehnici ima važnu ulogu kao energetski fluid. Za zrak se najčešće primjenjuje Lindeov postupak koji se temelji na tome da se plin rastezanjem.

2.5 puta. mirisa i lako je zapaljiv. da u sebi ne sadrži nesagorive tvari. koji se primjenjuje u svakodnevnom životu u sva 3 agregatna stanja. Upotrebljava se za dobivanje drugih spojeva sumpora. Acetilen je plin bez boje a pri temperaturi od 0°C i tlaku od 21. kao sredstvo za bijeljenje ulja. Puni se u čelične boce pod tlakom od 70-100 bara i u izolirane spremnike za transport pod tlakom od 20 bara.2 puta je teži od zraka. U normalnim uvjetima to je bezbojan plin.5 bara prelazi u tekuće stanje. etanolu i eteru. * Acetilen C2H2 To je plin bez boje. Na temperaturi od -10°C prelazi u tekuće stanje. pri čemu se od 1kg kalcijeva karbida dobiva 370 l acetilena (nove metode-krekiranje ugljikovodika. GORIVA * Goriva su one tvari koje pri oksidaciji (sagorijevanju) oslobađaju određenu količinu topline što se može praktično koristiti u razne svrhe. teži je od zraka oko 1. rastvara se u vodi. Tekuću ugljen dioksid je bezbojna lakopokretljiva tekućina lakša od vode. vinilacetilena-koji služi za proizvodnju plastičnih masa i umjetnog kaučuka. * Sumpor dioksid To je bezbojan plin. Tehnički acetilen ima karakterističan miris koji potječe od fosfora. bez mirisa. nadražujućeg i prodornog mirisa. da nije skupa. 3. 2000 . ovaj plin je praktički nezamjenjiv pri rezanju metala i pri plinskom zavarivanju metala. a sa zrakom čini eksplozivnu smjesu. Zbog visoke temperature koju ima plamen acetilena. Osnovni je način dobivanja acetilena djelovanjem vode na kajive karbid. piroliza metana u smjesi s kisikom) Acetilen se upotrebljava u kemijskoj industriji kao sirovina za dobivanje vinilklorida. Industrijski se dobiva prženjem sulfidnih ruda. Ugljen dioksid je normalan proizvod izgaranja organskih tvari. otapa se u tekućinama. u industriji celuloze. da se može lako transportirati i skladištiti. Ugljični dioksid dobiva se industrijski kao proizvod izgaranja pri proizvodnji vapna. Burno se spaja s klorom i drugim halogenim elementima. Čvrst ugljični dioksid upotrebljava se za hlađenje životnih namirnica u transportu. nije zapaljiv inertan je i nije toksičan. kao sredstvo za gašenje požara lakozapaljivih tekućina. On je anhidrid sumporne kiseline. Vrste goriva Prema agregatnom stanju: KRUTA TEKUĆA PLINOVITA by SIMCo.Tehnologija materijala Ugljen dioksid 5 Ugljen dioksid je anhidrid ugljične kiseline. već uz utjecaj svjetlosti. mora ispunjavati određene uvjete: da se u prirodi nalazi u dovoljnim količinama. vinilacetata. štetan je za organizam. nalazi se i u prirodnim vodama. da je eksploatacija relativno laka i ekonomična. Nalazi se u vulkanskim plinovima i proizvodima izgaranja. za kemijske instalacije i za elektroinstalacije. nije zapaljiv. Primjenjuje se u prehrambenoj industriji. Da bi se neka tvar mogla koristiti kao gorivo. blagog kiselog okusa. pri oksidaciji ne razvija štetne plinove za život.

Razlikujemo: a) gornju toplinsku vrijednost goriva . 2000 .količina topline koja se oslobodi pri čemu voda ostaje u parnom stanju i zajedno s drugim proizvodima sagorijevanja odlazi u atmosferu (Oznaka Hd) Donja toplinska vrijednost goriva manja je od gornje za količinu topline koja je potrebna da se vlaga iz goriva i voda nastala pri procesu sagorijevanja vodika pretvore u parno stanje. vodik i sumpor. dušik. vlaga i mineralne tvari (pepeo). Toplinsku vrijednost velikog goriva možemo odrediti na više načina a najčešće se primjenjuju: by SIMCo. TOPLINSKA VRIJEDNOST goriva je ona količina topline koje se može dobiti ori potpunom sagorijevanju jedinice količine tog goriva. U gorive sastoje ubrajaju se ugljik. a u negorive kisik. Goriva koja ne koriste zrak za sagorijevanje a) TEKUĆA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna i dvokomponentna goriva b) KRUTA RAKETNA GORIVA  jednokomponentna (monogoriva)  dvokomponentna (gorivo oksidator) c) ELEKTRORAKETNA I NUKLEARNA GORIVA  izvori električne energije  nuklearna goriva  termonuklearna goriva * Svojstva goriva 6 U gorivima se nalaze gorive i negorive komponente. Goriva koja koriste zrak za sagorijevanje  ZA ZRAČNO RAKETNE MOTORE  ZA KLIPNE MOTORE 2. pri čemu se voda u proizvodima izgaranja. zajedno s njima ohladi na početnu temperaturu (Oznaka: Hg) b) donju toplinsku vrijednost goriva .količina topline koja se oslobodi pri potpunom sagorijevanju 1 kg krutog ili tekućeg goriva odnosno 1 Nm3 plinovitog goriva.Tehnologija materijala Prema nastanku: FOSILNA (biljna ili životinjska) MINERALNA UMJETNA Prema vrsti izvora energije: KEMIJSKA NUKLEARNA Prema svojstvima goriva: SAMOZAPALJIVA NESAMOZAPALJIVA TERMOSTABLINA TERMONESTABILNA Prema primjeni: za PEĆI I LOŽISTA BRODSKE MOTORE I LOKOMOTIVE KLIPNE MOTORE REAKTIVNE MOTORE RAKETNE MOTORE NUKLEARNE REAKTORE Goriva namijenjena za letjelice u atmosferi i izvan nje dijele se na: 1.

postoje 2 vrste:   koks za visoke peći metalurški ili ljevaonički koks by SIMCo. vrij.najstarije fosilno gorivo nastalo u paleozojskom razdoblju. Dobiveni koks sadrži 90-95% ugljika. To je zagrijavanje ugljena bez pristupa zraka. Pritom se stvaraju i plinoviti sastojci od kojih se hlađenjem izdvaja tekući dio . a i za smeđi ugljen. Kameni ugljen . Prirodna kruta goriva a) drvo  tvrdo drvo: hrast. dok drugi dio ostaje u plinovitom stanju. . jasen. cer  mekano drvo: bor.5-2% kisika i dušika. proizvod procesa potresivanja različitog močvarnog bilja. Suha destilacija primjenjuje se prvenstveno za kameni ugljen. 2-4% vlage i do 11% mineralnih primjesa. 1. pri čemu dolazi do termičke razgradnje. 2000 . eksperimentalno određivanje topl. Prema dubini u kojoj se nalazi razlikujemo dnevni ili površinski kop ili jamski ili dubinski kop (dnevni manje ugroženi od uništavanja). vrij. jela.katran i vodeni dio . Sadrži u sebi plin (metan). izračunavanje topl. 2. 3 skupine:  masni: za proizvodnju koksa i za kovačke radove  polumasni: za pročišćivanje vode i plinova  mršavi ili suhi: antracit dobiva se vrlo kvalitetan koks Skladištenje ugljena obavlja se u hrpama prema vrstama i porijeklu. 2. Tekući kondenzat rastavlja se na uljni dio . bukva. * Kruta goriva Dijelimo na :  prirodna (tvari koje nalazimo u prirodi)  vegetabilna goriva u koja se ubraja drvo  fosilna goriva koja su nastala od vegetabilnih goriva procesom mineralizacije  umjetna (dobivena preradom od prirodnih) 1. Lignit . Upotrebljava se za loženje velikih kotlova Smeđi ili mrki ugljen .kondenzat. Umjetna kruta goriva Mogu se dobiti iz prirodnih krutih goriva mehaničkom preradom (briketi) i kemijskom preradom (koks i drveni ugljen) Briketi se dobiju iz sitnog ugljena koji nastaje provođenju i separaciji prirodnih krutih goriva. Metalurški koks ne smije imati više od 1% sumpora.najmlađa vrsta ugljena drvenaste strukture.najmlađe fosilno gorivo. goriva iz podataka elementarne analize.otopina različitih spojeva.izgaranjem uzorka goriva u posebnim uređajima. Razlikujemo metalurški i plinski koks. kruti ostatak je koks. topola.nastao u neozojskom razdoblju tercijarne formacije iz nižeg močvarnog bilja uz sudjelovanje četinara i palmi. zemljasti i smolasti ugljen.Tehnologija materijala 7 1. vrba b) ugljen . Glavne vrste su: obični. Da bi se ugljeni učinili prikladnim za izgaranje moraju se podvgnuti procesima pripreme i to:     odvajanje od grubih nečistoća svrstavanje ugljena prema veličini sušenje briketiranje Treset . Koks se proizvodi suhom destilacijom ugljena. 1% vodika.nalazi se u zemljinoj kori u slojevima i u različitim dubinama.

u pećima i komorama. Drveni ugljen dobiva se suhom destilacijom pri niskim temperaturama iz drveta. te pogone za održavanje.sve vrste zemnog ulja: nafta  umjetna . nakon prethodnih geoloških istraživanja. Ako je temperatura tla niža od struišta nafte.ona dobivena preradom nafte i plinova kao i proizvodi suhe destilacije krutih goriva kao što su katran i katranska ulja.Tehnologija materijala 8 Plinski koks proizvodi se u plinarama. nafta može postupno izgubiti fluidnost (tečnost). potpuno sagorijevaju  sadrže vrlo malo vode  lakše se skladište  mogućnost transporta cjevovodima na veće udaljenosti Nedostaci:     laka zapaljivost i eksplozivnost sposobnost stvaranja elektrostatičkog napona otrovnost nekih tekućih goriva teško odstranjivanje emulgirane vode Prema porijeklu tekuća goriva dijelimo na: prirodna i umjetna:  prirodna . miješane baze i asfaltnu naftu Dobivanje nafte: nafta se stvarala u svim geološkim formacijama. a u sekundarnu:  molekularno cijepanje . Nafta je smjesa ugljikovodika. magistralne naftovode. sustave za daljinsko upravljanje. Ležišta nafte pronalaze se istražnim bušotinama. iz ugljena bogatog isparljivim sastojcima. Prerada nafte: načini prerade dijele se na primarnu i sekundarnu preradu nafte. 2000 . Na temelju rasporeda ugljikovih atoma u molekulama nafte. Polukoks je kruti ostatak koji se dobije pri suhoj destilaciji ugljena pri niskim temperaturama. (udarno i rotacijsko bušenje naftnih nalazišta) Transport nafte: naftovodi ‘ složene instalacije koje obuhvaćaju otpremne stanice. U primarnu preradu ubrajaju se frakcijska destilacija nafte. a njena ležišta mogu se očekivati u sedimentnim slojevima u onim područjima gdje je nekada bilo more. naftenske baze. međustanice i privatne stanice za grijanje i za katodnu zaštitu.polimerizacija i alkiliranje  molekularna pregradnja . Organska teorija: nafta je nastala od masti i bjelančevina biljnih i životinjskih organizama što su se zatrpani zemljom raspadali bez prisustva zraka na mjestima gdje su nekada bila mora. Na putu kroz naftovod nafta se obično hladi. postoje dvije metode:  konvencionalna: sastoji se od propuštanja sumporne kiseline kroz naftu by SIMCo.Cracking proces  molekularna dogradnja .izomerizacija  hidriranje Rafinacija nafte i prerađevina: provodi se radi uklanjanja onečišćenja. Suha destilacija drveta je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. izmjenom topline s tlom. Anorganska teorija o postanku: nafta je nastala u velikim dubinama djelovanjem pregrijane vodene pare na metalne karbide. nafte se dijele na nafte parafinske baze. * Tekuća goriva Prednosti tekućih goriva nad čvrstim gorivima:  velika toplinska vrijednost  mali sadržaj štetnih tvari  dobro se miješaju sa zrakom.nafta Nafta je fluorescentno zelenkastocrna uljasta tekućina. a u malim količinama sadrži sumpor dušik i kisik. a) Zemno ulje .

posebno za turbomlazne zrakoplove. Te tvari se nazivaju INHIBITORI.najmanji cetanski broj je 45 lako D2 . zato se gorivim dodaju tvari koje usporavaju stvaranje taloga. prema naglom eksplozivnom izgaranju. pri čemu se pojavljuju visoki pritisak i temperatura.79 g/cm3 pri 15°C. Goriva za mlazne motore dijele se na: • goriva za mlazne motore tipa 1 s oznakom GM-1 (gorivo za pogon turbomlaznih. Temperatura smrzavanje je -30 do -120°C. 2000 . benzola i alkohola te dodavanje antidetonatora.najmanji cetanski broj je 40 srednje D3 .Tehnologija materijala  Motorni benzini solventna: sastoji se od uporabe dvaju organskih otapala 9 Benzin je smjesa oktana i heptana tj. Mlazna goriva moraju posjedovati veliku kemijsku stabilnost.68 do 0. olefinskih i nafteinskih. Plinsko ulje     plinsko plinsko plinsko plinsko ulje ulje ulje ulje vrlo lako D1 . Gustoća benzina kreće se od 0. lakih parafinskih ugljikovodika. Temperatura samozapaljenja u zraku za benzin iznosi 480-550°C. Koristi se za pogon plinskih turbina svih tipova. turboelisnih i raketnih motora. a to je otpornost goriva prema detonaciji.kerozin) • goriva za mlazne motore tipa 4 s oznakom GM-4 (mješavina petroleja i benzina.najmanji cetanski broj je 30 teško D4 . Petrolej Petrolej je drugi derivat nafte. by SIMCo. Oktanska vrijednost može se povećati dodavanje izomernih spojeva. Poboljšanje cetanskog broja može se postići dodavanjem etilnog nitrata ili amilnog nitrata. Najvažnije svojstvo motornog benzina je OKTANSKA VRIJEDNOST. kao i aromatskih.najmanji cetanski broj je 25 Glavne značajke plinskog ulja:  gustoća 840-880 kg/m3  temperatura samozapaljenja 330-350°C  temperatura smrzavanja oko -30°C  cetanski broj  toplinska vrijednost 44000 kJ/kg ** Cetanska vrijednost je sklonost paljenju od trenutka ubrizgavanja do onog trena kad se ubrizgano gorivo upali. a predstavlja čistu frakciju petroleja . a koristi se kao mlazno gorivo za turbomlazne motore).

stvara kontinuirani film maziva prisilnim dovođenjem maziva među tarne površine (HIDRODINAMIČKO PODMAZIVANJE). uz djelovanje kisika i topline polimeriziraju i stvaraju smolaste tvari. Da se osigura efekt podmazivanja stvaranjem sloja maziva između kliznih površina moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: • dijelovi mehanizma između kojih dolazi do trenja moraju konstruktivno odgovarati jedan drugome tj.Tehnologija materijala Maziva 10 Pod mazivima podrazumijevamo tvari koje se koriste za podmazivanje tj. životinjska. hidraulična i hipoidna ulja. za smanjenje trenja i trošenja pokretnih površina za prijenos energije. Sintetička maziva: koriste se u zrakoplovnoj tehnici te u raketnoj i nuklearnoj. kompaundirana i sintetička. turbinska. Kompaudna ulja: mineralna ulja koja sadrže 10% biljnih ili životinjskih ulja ili masti. Dodaju se radi boljeg podmazivanja ležajeva koji dolaze u dodir s vodom.mineralna ulja . Među maziva ubrajamo:  motorna ulja  ležišna ulja  masti  čvrsta maziva  vegetabilna ulja i masti  životinjska ulja i masti  sintetička ulja Osnovne tehnike podmazivanja i vrste podmazivanja: Mazivo koje se nalazi između kliznih površina sprečava neposredni dodir površina i ukupno trenje svodi se na relativno mali otpor. konzistentna (polučvrsta) i čvrsta. Trenje .sila što se opire gibanju opterećenih površina koje su u međusobnom dodiru. Biljna i životinjska maziva: su glicerini masnih kiselina. Razlikujemo trenje:  klizanja  kotrljanja  unutarnje trenje fluida Vrste materijala za podmazivanje Prema agregatnom stanju maziva se dijele na: tekuća. Najbolje je ono podmazivanje kojim se postiže tekuće trenje tj. by SIMCo. PODMAZIVANJE POD NAJVEĆIM TLAKOM .  avionska ulja: za podmazivanje zrakoplovnih motora. Primjena ulja za podmazivanje:  motorna ulja: za podmazivanje motora s unutarnjim sagorijevanjem  cilindarska ulja: za podmazivanje cilindara  vretenska ulja: za podmazivanje lakoopterećenih ležajeva čije osovine imaju velik broj okretaja. • maziva moraju imati takvu mazivost i viskoznost da stvaraju stabilan spoj pod raznim radnim uvjetima.potrebna su posebna ulja i maziva koja podnose visoke temperature i tlakove. to su motorna. dodirne površine trebaju biti jednake veličine. 2000 . Prema porijeklu sirovina: biljna.pročišćena mineralna ulja s dodatkom aditiva.mineralna ulja . mineralna. Prema stupnju obrade mineralna maziva mogu biti:  destilati . Mazivost maziva je sposobnost dobrog prianjanja na metalnu ili drugu površinu tako da se s njom kemijski ne spaja. Mineralna maziva: dobivaju se preradom nafte i to vakuum destilacijom ostataka nakon frakcijske destilacije nafte.pročišćavaju se nakon destilacije  specijalna ulja . Postoji i GRANIČNO PODMAZIVANJE koje ovisi o mazivosti maziva.ne pročišćavaju se nakon destilacije  rafinati .

temperatura pri kojoj kruta tvar prelazi u tekuću fazu naziva se talište.njime je definirana brzina izdvajanja ulja iz vodene emulzije Broj taloženja ulja .  grafit . Talište.sirova nafta je tamne boje koja se od nalazišta do nalazišta razlikuje. Koristi se fino samljeven i pomiješan s mineralnim ili sintetičkim uljem ili mastima. Takva ulja tada se nazivaju LEGIRANA ULJA. praha ili briketa.primjena u svim područjima tehnike. 11 Primjena masti za podmazivanje: Za podmazivanje tarnih površina na kojima se ne zadržava tekuće mazivo. Masti su polučvrste ili čvrste smjese metalnih sapuna i mineralnih ulja. Viskozitet mazivih ulja i indeks viskoziteta .upotrebljava se u koloidnom obliku.disulfat . Prema načinu djelovanja aditivi se dijele na:  one koju poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja  one koji povećavaju stabilnost ulja by SIMCo. Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Gustoća ulja i maziva . ali je mekši i ima manji koeificjent trenja.  kalijeve masti . Gorište je za 10 do 20°C više od plamišta.radna temperatura od -55 do 300°C  čvrsta maziva . Radna temperatura od -50 do 150°C  aluminijske masti  barijeve masti  sintetičke masti . koriste se masti.koriste se za površine s povišenom radnom temperaturom do 120°C  litijeve masti . 2000 . Plamtište i gorište ulja . Nanose se u obliku paste. 50 ili 100°C.95 g/cm3.je mjera za količinu mehaničkih onečišćenja u ulju. do tamnocrvene boje. Destilirana ulja su bezbojna. Viskozitet ulja ovisi o njegovoj temperaturi pa se zbog eksploatacijskih uvjeta viskozitet izražava pri 20.86 i 0.Tehnologija materijala   ulja za diferencijale: za podmazivanje diferencijala i prijenosnika transformatorska ulja: za punjenje električnih transformatora.služe za podmazivanje uređaja i dijelova izloženih visokom tlaku i povišenim temperaturama. Sadržaj aditiva u uljima kreće se do 3%. Boja mazivih ulja . Gorište je ona temperatura pri kojoj se razvije toliko para ulja da u dodiru s iskrom ulje nastavi gorjeti.ispituje se na temperaturi od 20°C i kreće se između 0. Isto tako razlikuju se po boji i ulja dobivena iz nafte. Stabilan je do 400°C  molibden . Eksploatacijom ulja mijenjaju boju napredovanjem procesa oksidacije. struište i točka zamućivanja .sličan je grafitu.plamtište je temperatura pri kojoj se pare ispitivanog ulja pri zagrijavanju zapale kad dođu u dodir s iskrom ili plamenom. Aditivi maziva i ulja Aditivi se dodaju uljima i mastima radi poboljšanja jedne od fizičko-kemijskih značajki ulja. Kod mazivih ulja talište je identično struištu. Broj emulgacije ulja .za podmazivanje površina radne temperature od -15 do 80°C  natrijeve masti . žuta. Točka zamućivanja je ona temperatura pri kojoj se hlađenjem ulja pokaže prvo zamućivanje.za rad motora ulje mora imati konstantnu gustoću kako ne bi došlo do suhog trenja.

Plinovita goriva Plinovita goriva upotrebljavaju se u industrijskoj proizvodnji. Aditivi za poboljšanje oksidacijske sposobnosti .Tehnologija materijala Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva ulja: 12 Aditivi za visoke tlakove . Skladišta moraju imati ispravne električne instalacije te dovoljno aparata za gašenje požara.. apsorpcija i smrzavanje.38 MJ/Nm3. natrijev sulfat. daleko od naseljenih mjesta. Rukovanje s njima mora biti pažljivo i savjesno.nalaze se na mjestima gdje ima nafte na dubini od 3000 .(EP aditivi) koriste se za hipoidne zupčanike koji rade pod vrlo visokim tlakovima. U umjetna ubrajamo: pogonski plin. za loženje u industrijskim pećima i kotlovskim postrojenjima.1. Po kemijskom sastavu to su spojevi klora. 2000 . amini.dodaju se uljima za ležajeve radi zaštite metalnih dijelova od kiselih sastojaka u uljima. dušik i ugljični dioksid. Aditivi protiv pjenjenja Aditivi za poboljšanje mazivosti Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Detergentni aditivi . Po kemijskom sastavu to su metaloorganski spojevi. a) Prirodna plinovita goriva i zemni plin . etan. Prije dostavljanja zemnog plina potrošačima on se mora pročistiti od neželjenih sastojaka. Za dehidraciju zemnog plina koriste se 4 metode: kompresija. Aditivi za povišenje indeksa viskoznosti . a toplinska moć od 34 MJ/Nm3 . te kao pogonsko gorivo za plinske motore. Vlažni zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan).20 g/cm3. i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte a to je najčešće zemni plin. Antikorozijski aditivi . propan.(inhibitori) dodaju se radi sprečavanja proces oksidacije. Skladištenje tekućih goriva i maziva Tekuća goriva čuvaju metalnim buradima ili spremnicima raznih veličina na otvorenom prostoru ili pod zemljom..dodaju se uljima radi smanjenja čađi i taloga na dijelovima motora. Gustoća zemnog plina kreće se od 0. Prednosti plinovitih goriva u odnosu na kruta i tekuća su:  pri izgaranju nema pepela  dobro se miješaju sa zrakom  postiže se bolje iskorištenje topline  duljina plinskog plamena može se regulirati  plinska ložišta su čista  rukovanje plinovitim gorivima je lako Prema porijeklu možemo ih podijeliti na umjetna i prirodna plinovita goriva.(depresori) poboljšavaju svojstva ulja na niskim temperaturama. gradski ili rasvjetni plin. sumporvodik.55 . Dodavanjem inhibitora usporava se proces oksidacije. butan i nešto tekućih ugljikovodika uz nepoželjne sastojke vode.(impruveri) po kemijskom sastavu su viskozne polimerne supstancije koje su ovisno o temperaturi koloidno ili molekularno rastvorene u ulju. Zemni plin s više od 60 g/m3 tekućih ugljikovodika naziva se vlažnim a onaj s manjim sadržajem suhi. Kao detergentni aditivi koriste se aluminijev naftenat. kalcijev __________ . fenoli ili olefini. ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin. vodeni plin. Takvi aditivi dodaju se samo parafinskim uljima. pa se vijek trajanja ulja produljuje. Osnovni sastojci su im: metan. tretiranje supstancijama koje suše.5000 m i većim. generatorski plin. Aditivi koji snizuju točku struišta . Prirodna su nastala od raznih organskih tvari. by SIMCo. Dodaju se samo baznim uljima. sumpora i fosfora.

dušik (oko 2%). Tekući plinovi transportiraju se u cisternama cilindričnog oblika koje su pričvršćene za pokretna postolja. ugljik monoksid (oko 8%). S obzirom na kemijski sastav i način dobivanja generatorske plinove dijelimo u 3 vrste:  obični .8 bara i pri temperaturi okoliša prelazi u tekuće stanje. by SIMCo. Tekući plinovi dobivaju se obično kao sporedni produkti i to:  pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafte  u proizvodnji tekućih goriva iz ugljena  pri suhoj destilaciji mrkog i kamenog ugljena  u proizvodnji koksa Transportiraju se u čeličnim bocama pod tlakom u tekućem stanju u cisternama. metan (do 34%).Gradski plin se proizvodi i u tekućih goriva i to na 2 načina:  rasplinjavanjem tekućih goriva na normalnim tlakovima i niskim temp. zagušljiv i otrovan. Pogonski plin Pogonski plin ili tekući plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima od 0. te za stacionarne motore na riječnim brodovima.dobiva se ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para  vodeni plin . generatorima. Skladištenje i transport plinovitih goriva Skladištenje se obavlja u tri vrste spremnika: a) vodene plinospreme .koristi se uglavnom za skladištenje gradskog plina b) suhe plinospreme c) visokotlačne plinospreme Za skladištenje tekućih naftnih plinova upotrebljavaju se spremnici koji mogu biti ležeći ili stojeći. a koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutrašnjim sagorijevanjem na raznim vozilima (kamioni). 2. To otrovan plin zbog sadržaja ugljičnog monoksida i neugodno miriši.dobiva se pri izgaranju krutih goriva s nedovoljnom količinom zraka. Ima sljedeći sastav: vodik (oko 50%). 2000 . cilindrični ili okrugli. Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim sagorijevanjem krutih goriva i redukcijom produkata izgaranja u posebnim pećima tzv. nepotpunim izgaranjem  miješani plin .dobiva se ako se preko užarenog koksa pušta vruća vodena para Generatorski plin je zapaljiv. ugljik dioksid (oko 2%). teški ugljikovodici (do 4%). Koristi se kao pogonsko gorivo za SUS motore.8 .  procesom krekiranja 3.Tehnologija materijala b) Umjetna plinovita goriva 13 1. Gradski ili rasvjetni plin Proizvodi se u plinarama i ugljena suhom destilacijom.

. Nuklearno gorivo je tvar koja podliježe fisijskoj ili fuzijskoj lančanoj reakciji i pritom oslobađa energiju atomske jezgre.. Nuklearni reaktor sastavljen je od: a) jezgre reaktora.uran koji spontano podliježe fisijskoj lančanoj reakciji. koja se sastoji od nuklearnog goriva b) moderatora (obične ili teške vode. U tu svrhu upotrebljavaju se legure aluminija. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kemijska industrija obuhvaća dio proizvodnog proces. Nuklearno gorivo blaže se zaštitnom košuljicom da bi se spriječilo izbivanje fisijskih produkata korozija i rasipanje goriva. a nalazi se u morskoj vodi (2-4%). 2000 . Pojam primjene nuklearne energije obuhvaća svako iskorištavanje energije koja potječe iz jezgre atoma. Nuklearni reaktori Nuklearni reaktor je uređaj u kojem se obavlja kontrolirana lančana reakcija fisije radi dobivanja energije i neutronskog fluksa potrebnog za proizvodnju umjetnih radioaktivnih izotopa i za ispitivanje materijala. U prirodi postoji samo jedan element . neophodna je za život organizama. nerđajući čelik. Iz prirodnih nalazišta dobiva se na 3 načina: by SIMCo. Nuklearna energija se oslobađa pri cijepanju jezgre (FISIJA). rashladnom sredstvu i namjeni:  heterogeni  homogeni 4. grafit. nazvana i atomska energija je energija koja se oslobađa pri procesima transmutacije atomskih jezgara. u nekim slanim izvorima ili kao kamena sol u podzemnim naslagama. kemijske promjene na robi. Za sada se u tehničke svrhe koristi samo energija fisije.Tehnologija materijala Nuklearno gorivo 14 Nuklearna energija.natrijev klorid Kuhinjska sol raširena je sol u prirodi. ona se može praktički iskorištavati samo iz malog broja elemenata. grafita ili kakvog lakog materijala) c) reflektora koji opkoljuje jezgru d) rashladnog uređaja e) kontrolnih šipki Prema brzini odvijanja lančane reakcije (energija/brzina neutrona) dijelimo ih na:  termalne  intermedijarne  brze Prema primjeni moderatora. Kuhinjska sol . Veći dio proizvoda ubraja se u bazne proizvode kemije koji služe kao reprodukcijski materijal za kemijsku i druge industrije. kojima se stvara nova upotrebna vrijednost. Premda se nuklearna energija nalazi pohranjena u jezgrama svakog elementa. spajanju jezgara (FUZIJA) i pri spontanom radioaktivnom raspadu nestabilnih atomskih jezgara (ZRAČENJE).

Sumpor se upotrebljava u poljoprivredi kao sredstvo protiv biljnih štetočina. natrijeva lužina. 2000 . natrijeva sulfata. Trgovačko ime joj je kaustična soda.. Sirovine za Leblancov postupak: kuhinjska sol... Pojavljuju se i specijalne vrste soli: jodirana sol i denaturirana sol Soda Soda ili natrij karbonat.19 g/cm3. by SIMCo. Danas se dobiva industrijski na dva načina: Leblancovim i Solvayjevim postupkom. amonijak. Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na natrij klorid tako da se prvo dobiva plin koji se uvodi u vodu. Velike količine kloridne kiseline upotrebljavaju se u industriji organskih i anorganskih kemikalija. voda i ugljik dioksid. Glavni potrošač natrij hidroksida je kemijska industrija u kojoj NaOH služi kao najvažniji i najjeftiniji kemijski reagens za postizanje željene bazičnosti u reakcijskim smjesama. Soda se upotrebljava za pranje u domaćinstvu. Sumpor U zemljinoj kori ga ima 0. kao sredstvo za neutralizaciju.. metalurgiji. ugljen i vapnenac. klora. Sirovine za Solvayjev postupak: kuhinjska sol. keramici.05% i može se lako dobiti. sulfatna kiselina. Natrij hidroksid Natrij hidroksid je kristalna bijela krutina koja u prisutnosti vrlo malih količina primjesa poprima sivu boju. crnog baruta. te u proizvodnji stakla. za proizvodnju sode.Tehnologija materijala a) rudarskim kopanje dobivaju se blokovi soli b) naslage kamene soli otapaju se do zasićenja i isparavanjem se sol kristalizira c) isparavanjem morske vode u solanama 15 Troši se za konzerviranje mesa i ribe. U prirodi se pojavljuje u dva tipa slobodnog sumpora:  sedimentni tip ili gipsani  vulkanski tip Sumpor se također pojavljuje u mnogim sulfidnim i sulfatnim rudama. Natrij hidroksid pojavljuje se u industriji u oblici vodene otopine tj. natrijeve lužine. a ubraja se u jake kiseline. za proizvodnju sumporne kiseline. za vulkanizaciju guma te za dobivanje drugih sumpornih spojeva. u medicini za liječenje nekih kožnih bolesti. za uklanjanje metalnih oksida s površine metala. Na tržištu se razlikuju dvije vrste sode:  kalcinirana soda  kristalna soda Klorovodična ili kloridna kiselina Klorovodik je bezbojan plin oštra mirisa koji se jako dimi u dodiru s vlažnim zrakom. uz natrije klorid najvažnija je natrijeva sol. Vodena otopina klorovodika naziva se klorovodičnom ili kloridnom kiselinom. Sumpor se pojavljuje u više alotropskih modifikacija od kojih je najvažniji ranski i monoklinski sumpor. Dobiva se elektrolizom vodene otopine kuhinjske soli. solne kiseline i drugih kemikalija. gustoće 1.

gustoće 1. 2000 . Zračna veziva: kao sirovina za dobivanje vapna koristi se vapnenac. Tim postupkom dobiju se 2 kiseline: slabija-komorna i jača-komorna) Kontaktni postupka dobivanja sulfatne kiseline obuhvaća 2 faze rada:  katalitičku oksidaciju sumpornog dioksida u sumporni trioksid  apsorpciju sumpornog trioksida Soli sulfatne kiseline nazivaju se SULFATIMA. amonij nitrat. sredstva protiv smrzavanja. Tu se ubrajaju vapno. aeranti. sposobni da na zraku ili pod vodom otvrdnu. a u tlu su deficitarni. Industrijski ona se proizvodi na 2 osnovna načina:  postupkom olovnih komora  kontaktnim postupkom Postupak olovnih komora zahtijeva:  peć za prženje pirita  glowerov toranj  olovne komore  gay-lussacov toranj  pomoćne uređaje (Sulfatna kiselina dobivena postupkom olovnih komora je više ili manje onečišćena.3 vrste: građevinski. a postao je i sirovina za izradu betona. estrih i modelarski alabaster gips.84 g/cm3 pri 15°C. a najpoznatiji su: modra galica (plavi kamen. plastifikatori. amonij sulfat i amonijak)  fosforna (superfosfat)  kalijeva (kalij klorid.Tehnologija materijala Sulfatna kiselina 16 Sulfatna kiselina je jaka dvobazična kiselina. Hidraulična veziva: Najvažniji građevinski materijal je cement. pa ih razara i pougljenjuje. dodaju se i dodaci: hidraulični dodaci. Gips . glanberova sol. U dodiru s organskim tvarima djeluje istodobno oksidirajuće i dehidrirajuće. kalij sulfat. Umjetna gnojiva  proizvodi koji sadrže sastojke neophodne za razvoj biljaka. zaptivači. Upotrebljavaju se radi povećanja prinosa i poboljšanja kvalitete biljnih proizvoda  jednostavna umjetna gnojiva:  dušična (urea. bezbojna uljasta tekućina. bakreni sulfat). by SIMCo. Vezivni građevinski materijal dijelimo na: a) Zračna veziva koja otvrdnjena nisu otporna prema djelovanju vode. Vrlo je hidroskopna i brzo uvlači vlagu iz zraka. zelena galica. amonijev i aluminijev sulfat i stipse (alauni). regulatori vezanja. gips i ilovača (vrlo se rijetko upotrebljava) b) Hidraulična veziva nakon otvrdnjavanja otporna su na vodu i tu ubrajamo sve vrste cementa. Da bi se postigla bolja svojstva cementa.sadržava . kompleksna gnojiva) Mineralna veziva Pod vezivima u građevinarstvu podrazumijevamo materijale koji izmiješani s vodom daju kašastu ili plastičnu masu. to je kalij karbonat s većim ili manjim količinama raznih primjesa.

kaolin (porculanska zemlja). fajans i majolika. Sirovine za izradu keramičke robe dijelimo na:  plastične sirovine (glina)  neplastične sirovine (kremeni pijesak. Prema postanku dijeli se na primarnu i sekundarnu.opeke d) magnezitni i dolomitni vatrostalni materijali e) čisti grafit f) opeke od koksa g) simensit Staklo i roba od stakla Staklo je čvrsta.. Obuhvaća sljedeće predmete: kamenina. U prometu se pojavljuju sljedeći vatrostlani materijali: a) šamot . dolomit.Tehnologija materijala Keramička roba 17 Pod keramikom podrazumijeva se glineni proizvodi koji se dobiju modeliranjem. amorfna. terakota i lončarska roba b) neporozna keramička roba . a sekundarna ilovača.najpoznatiji vatrostalni materijal b) boksitni vatrostalni materijal c) silika ili dinas . pa se ne koristi u industriji keramike d) laporac (laporovita glina) .na prijelomu je sjajna. nepropustljiva za plinove i tekućine.vrlo je plastična i vatrostalna b) ilovača .. a oblik zadržava i nakon sušenja i pečenja. Kemijskom sastavu:  natrijevo-kalcijevo staklo (stakla za prozore. boce.na prijelomu je zemljasta. magnezit. propušta plinove i tekućine i upija ih. 2000 . a) porozna keramička roba . Primarna glina je npr.upotrebljava se za proizvodnju opeke i crijepa c) uma . Najpoznatiji proizvodi su: kamenština (bijela i obična) i porculan (sirovina porculana je fina vrst bijele gline koja se naziva kaolin) . vapnenac) Glina je nastala raspadanjem stijena što sadrže alumosilikat. Sekundarna glina svrstava se u 4 skupine: a) grnčarska (lončarska) glina .koristi se u industriji portlnad-cementa Najvažnije svojstvo gline je njezina plastičnost: to je svojstvo gline da se s vodom stvara tjestasta masa koja se može oblikovati. 5 faza tehnološkog procesa izrade keramičke robe:  priprema sirovina  oblikovanje predmeta  sušenje (120°C)  pečenje  ocakljivanje Keramička roba može se podijeliti prema nekim značajkama u dvije skupine: poroznu i neporoznu. sušenjem i pečenjem plastičnog tijesta gline. ručnim ili industrijskim načinom.vrsta gline koja nije plastična.postoji tvrdi i mekani porculan Vatrostalni materijal Vatrostalnost znači osobinu nekog materijala da se na visokim temperaturama ne istopi i ne omekša. boksit i kvarit. šuplje i optičko staklo)  olovna stakla (optička i kristalna stakla)  aluminijborsilikatna stakla (kemijska i vatrostalna stakla)  specijalna stakla by SIMCo. prozirna tvrda mineralna talina. oješčar. Za izradu vatrostalnog materijala koriste se uglavnom: vatrostalne gline i kaolin. Staklo se može podijeliti prema: 1. feldspat. azbest.

Tehnološki proces u proizvodnji stakla:  priprema sirovina  mljevenje i miješanje  topljenje (u peći s loncima ili kadne peći)  obrada (obavlja se puhanjem. prozorsko staklo i debelo staklo)  prozorsko staklo  stakla za zrcala i izloge  ornamentsko ili katedralno staklo  mutno staklo  armirana stakla  sigurnosna stakla  višeslojna ili laminirana stakla  “Pancolor”  “Colorplex” 2. Ravno staklo (obuhvaća tanko staklo. valjanjem. 2000 .)  ambalažno staklo (boce za alkoholna i bezalkoholna pića)  rasvjetno staklo  tehničko staklo (stakla za mikroskope) 3. Specijalne     staklene izrađevine: laboratorijska stakla vatrostalna stakla optička stakla olovna ili kristalna stakla by SIMCo.. vrčevi. alumnij oksid. stakleni krš i specijalni dodaci. izvlačenjem i prešanjem) Staklenu robu dijelimo na nekoliko skupina: 1. Načinu izrade i namjeni:       razna stakla (za prozore. boce. bistrenje. Pomoćne sirovine: sredstva za obezbojivanje.Tehnologija materijala 2. Šuplje staklo:  trgovačko staklo (čaše. bojenje i matiranje. soda ili sulfat. zrcala i ornamentska) staklo za boce šuplje staklo staklo za izradu cijevi prešano staklo optika i specijalna stakla 18 Sirovine za izradu stakla dijele se na glavne i pomoćne.. vapnenac. Glavne ili osnovne sirovine su: kremeni pijesak.

bizmut. aluminij. Osnovna svojstva metala Metali se razlikuju od ostalih elemenata po svojim tzv. radij) Gustoća materijala kreće se od 0. teškotopivi na 2000°C. imaju kristalnu strukturu. plovnčac. imaju specifičan metalni sjaj. natrij)  feromagnetne (željezo. brusno kamenje. magnezij. 2000 . dijamant. živa)  radioaktivni (uran. dobri su vodiči topline i električne energije. valjanjem. platina.željezo s legurama. Korozija metala i zaštita od korozije Korozija metala je postupno trošenje konstrukcijski metala pod utjecajem okoline. Električna vodljivost ostvaruje se kretanje valentnih elektrona kroz metal. u čvrstom su stanju na sobnoj temperaturi (osim žive). tako da dobiju neka druga svojstva. krom. Sredstva za brušenje dijele se na: prirodna i umjetna. pješčenjak. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Metalurgija je grana tehnologije koja se bavi proučavanjem postojećih i razvojem novih postupaka i metoda ekonomičnog dobivanja metala i legura. nikal) Optička svojstva metala očituju se u pojavi da zagrijani materijali zrače Kristalni sustavi materijala većina metala kristalizira u 3 kristalografska sustava: kubičnom. gustoće ispod 3500 kg/m3 (aluminij. iridij. olovo)  plemeniti metali (srebro. srebro. Magnetska svojstva dolaze od elektrona koji svojim kretanjem stvaraju magnetsko polje. brusni prah i pasta. daljnjom preradom u odgovarajuće poluproizvode i gotove metale predmete te proučavanjem svojstava i primjena metala. Podjela na lake i teške Temperatura taljenja karakteristična za svaki metal. gustoće iznad 3500 kg/m3 (bakar. bizmut. zlato. oblikovanje se obavlja lijevanjem. cink. kobalt. kositar. Pojedine metale karakterizira više tipova kristalnih rešetaka. zagrijavanjem prelaze iz čvrstog u tekuće stanje. vanadij. titan)  teški metali. U brusne alate ubrajaju se brusne ploče. Prirodna: šmirak. torij. Ta pojava naziva se ALTROPIJA. Zaštita od korozije: by SIMCo. Lakotopvi metali . granit. korund. Legure nastaju miješanjem 2 ili više metala u rastaljenom stanju. magnezij. Najbolji vodič je srebro. 5. mangan  obojeni metali:  laki metali. brusni papir. Metal su kristalne supstancije koje se odlikuju nekim zajedničkim svojstvima: srebrnaste su boje (osim zlata i bakra). metalnim svojstvima. živa)  paramagnetne (aluminij. molibden)  rjeđi metali (kobalt. Umjetna: silicijev karbid. olovo. paladij)  rijetki metali (volfram. hegsagonskom i tetragonskom. u ovisnosti o temperaturi. Prema boji metali se dijele u 2 glavne skupine:  crni metali . a zatim slijede bakar. prešanjem.Tehnologija materijala Sredstva za brušenje 19 Od takvog materijala traži se određena tvrdoća i žilavost da bi alati od tog materijala bili otporni na lom. nikal. kovanjem. antimon.54 (litij) do 22. elektrokorund. zlato. cink. Dva su osnovna procesa korozije: kemijska korozija i elektrokemijska korozija. kremen. platina. savijanjem i istezanjem.tope se na 950°C. borni karbid.5 g/cm3 (osmij). Prema magnetskom polju dijelimo ih:  dijamagnetne (bakar.

Topitelji su tvari određenog kemijskog sastava koje s primjesama iz rude stvaraju trosku (šljaku ili zguru). Karbonatna je siderit. Masena separacija sastoji se u odvajanju jalovine od rude na temelju različite brzine taloženja u struji vode ili zraka. sadrži do 75% željeza Hematit . karbonatnim i silikatnim rudama. b) Prerada ruda: obavlja se radi dobivanja metala na više načina. kemikalije) te sredstva koja stvaraju nepropusne prevlake (zaštitna ulja. jalovine iz rude. 2000 . a iz njih se na ekonomičan način dobivaju metali. Topitelji mogu biti kiselog (kvarc.Tehnologija materijala 20  metalna . silikati) i baznog (vapnenac i dolomit) karaktera. Magnetit . Nakon toga se obavlja svrstavanje prema određenoj veličini zrna i to sijanjem a tek se onda obogaćuje.manje od 30% željeza by SIMCo. masti i tekućine)  kombinirana Rude metala u prirodi i njihovo značenje Razni kemijski spojevi koji se nalaze u Zemljinoj kori.sadrži oko 35% željeza Siderit . Rude sadrže i razne primjese pa se dodaju i topitelji.više od 45% željeza Srednje rude .provodi se radi dobivanja trajnih premaza metalima . Izvađenu rudu prvo treba usitniti.30-40% željeza Siromašne rude . sulfidnim. Željezo se pojavljuje u oksidnim.sadrži do 65% željeza Limonit . Magnetska separacija primjenjuje se samo u željeznih ruda koje imaju magnetična svojstva. c) Rafinacija sirovog metala termički i elektrolitički postupak Željezo Proizvodnja željeza temelji se na preradi željeznih ruda. olovom  nemetalna . Metoda flotacije je najvažniji postupak oplemenjivanja metalnih ruda.sredstva pomoću kojih se stvara antikorzivna atmosfera (inertni plinovi. Prema kemijskom sastavu rude mogu biti:  oksidne (veza s kisikom)  sulfidne (veza sa sumporom)  silikatne (spojevi s silicijem)  sulfatne (metal vezan na anhidrid sumporne kiseline)  samorodne (elementaran metal) Priprema rude obuhvaća nekoliko faza a) Obogaćivanje i priprema rude obogaćivanje se obavlja radi uklanjanja nečistoća tj. hematit.najkvalitetnija željezna ruda. Danas se najviše upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. Oksidne rude su: magnetit.sadrži oko 40% željeza Bogate rude . limonit. nazivaju se rude. Temelji se na razlikama kvašljivosti rude metala i jalovine. te metoda flotacije.metaliziranjem cinkom. Osnovne metode koncentracije su masena i magnetska separacija.

Izrađena je od čeličnog lima. Bijelo sirovo željezo koje u sebi sadrži dosta fosfora prerađuje se Thomasovom konverteru (koristi se željezo bogato fosforom i bazična obloga). volfram. Najniža temperatura je u donjem dijelu peći (zona sušenja ili predgrijavanja 400660°C) U srednjem dijelu peći temperatura iznosi 660-1200°C (zona redukcije) i pri dnu je 1800°C (zona taljenja). alatni i specijalni čelici.8% bakra). teško se lijeva. Može se kovati valjati i zavarivati. Prema strukturi: feritni. Danas se cink dobiva na 2 načina: termički i elektrolitički. tiskarstvu. by SIMCo. prešanjem. Nakon toga obavlja se rafinacija sirovog cinka pretapanjem. visoka 25-70m.003%. a odlikuju se visokom provodljivošću elektriciteta i dobroj otpornosti prema koroziji i habanju. u elektrotehnici. vučenjem. Legirani čelici: oni koji osim ugljika sadrže još i dodatne elemente kao što su: krom. troska i grotleni plinovi.7% ugljika. promjera 6-10m. Dobivanje i vrste čelika: Bessemerov postupak . sumpora i fosfora. silicij. Najčešće se koristi krom jer povećava tvrdoću i čvrstoću. ledeburitni i martenzitni.05-1. Prema načinu prerade: lijevanjem. halkozin (79. Bakrena legura s cinkom naziva se mjed ili mesing. Bronce .99%. austenitni. Obavlja se elektroliza pri čemu se cink izdvaja na katodi od aluminija. Prednost mu je u tome što se proces odvija lagano. mangan.. perlitni.44% bakra). Na lijevak se nastavlja JAMA koja se sužuje prema vrhu. Postupak se sastoji u prevođenju sulfidne vode u oksid cinka koji se zatim rastvara u sulfatnoj kiselini stvarajući cinkov sulfat.. mangana. Prema kemijskom sastavu čelici se dijele na: ugljične i legirane. vlaknasta presjeka. iznutra obložena vatrostalnom opekom. kuje i izvlači. Dobro se valja. Prvo se ruda nakon vađenja mora koncentrirati i to metodom flotacije da se dobije koncentrat. Upotrebljava se u elektroindustriji za izradu legura.legura bakra . u kemijskoj industriji. metalurgiji.kositrene i specijalne. Cink Cink se Upotrebljava u velikoj mjeri u građevinarstvu. Cink se nalazi u sulfidnim rudama SFALERIT i karbonatnoj rudi SMITSONIT. vrelište je na 2310°C. Cink je metal modrikastosvijetlosive boje koja potječe od finog površinskog sloja baznog karbonata.5% bakra). Visoka peć je jamasta ili grotlena peć.94 kg/dm3. dobar je vodič električne struje i toplinske energije. a izvana se hladi vodom dok se jama hladi zrakom. dobivaju se finiji čelici i odjednom se mogu preraditi velike količine sirovina. 2000 . malahit (57. kao sirovina se koristi stari čelični materijal i sirovo željezo. kupirit. molibden. nikal. Odvija se u konverteru kruškastog oblika. Glavni proizvodi visoke peći su sirovo željezo (sivo i bijelo). U temperaturnom području od 100-150°C postaje plastičan i može se kovati. za kućne sprave i uređaje. zatim se reducira s koksom u metal.Tehnologija materijala 21 a) Rad visoke peći Izvađena ruda mora se pripremiti za preradu. u kemijskoj industriji za proizvodnju modre galice. za proizvodnju različitih cinkovih soli i preparata. kovelin (66... topljiv u vodi. valjanjem.3% bakra). Legure bakra važni su tehnički materijali odličnih mehaničkih svojstava. usitnjuje se i obogaćuje metodom flotacije. Najdonji glavni dio peći je PEĆICA u kojoj se skuplja rastaljen željezo i troska. gustoća mu je 8. kovanjem. Prema namjeni i upotrebi: konstrukcijski. b) Čelik Čelik je tehničko željezo koje sadrži od 0. Količina bakra u prirodi iznosi 0.1% fosfora. tali se na 1084°C. Najvažnije rude bakra su: halkopirit (34. Elektrolitičkom metodom dobiva se cink visoke čistoće 99. Siemens-Martenov postupak osim sirovog može se koristiti i staro željezo. Iznad pećice formiran je LIJEVAK peći u obliku stošca koji se u najširem dijelu naziva TRBUH. zapremine 400-1000m3. izrađenom od čelika a iznutra obloženom silikatnom šamotnom opekom. Elektropostupak se odvija u električnim pećima.sastoji se u prerađivanju bijelog sirovog željeza bogatog silicijem i s do 0. protiv korozije. Po termičkoj metodi prženje se provodi u oksid. Pripremljena ruda ubacuje se u visoku peć zajedno s pomoćnim materijalima (koks. Bakar Bakar je žućkastocrvene boje. topitelji i zrak). Osim ugljika sadrži i određenu količinu silicija.

dobro se ispere. Berilij Berilij je tvrd.Tehnologija materijala Olovo 22 Olovo je metal sive boje. Aluminij se dobiva elektrolizom glinice u elektrolitičkim pećima koje se sastoje od ugljenih elektroda. Dobiva se elektrolizom taline bezvodnog magnezijeva klorida. i podvrgne se žarenju na 1200°C čime se dobiva GLINICA. gustoće 1. akumulatora. u brodogradnji. a naknadno se obavlja redukcija s koksom. u aeronautici. odvaja se od taloga u dekantatorima i filterskim prešama. Olovo se najčešće legira s antimonom i kositrom. metalurgiji. Dobiveni sirovi magnezij sadrži primjese. Aluminij se koristi u industriji transportnih sredstava. Legure magnezija su: elektron. Berilij se najviše koristi u obliku legura. Bayerov postupak: aluminij koji je prešao u topljivi aluminat. sulfidna ruda. alumnij hidroksid odvaja se filtriranjem. potom se rafinira. Druga faza prerade sastoji se u dobivanju aluminija iz glinice i to elektrolizom glinice. Aluminij Aluminij ima malu gustoću.. Proces se obavlja u električnim pećima tako da se magnezij kloridu kao topitelj dodaje magnezij fluorid. elektrotehnici. Titan by SIMCo. niklom. Upotrebljava se u metalurgiji. Najvažnija ruda olova je GALENIT. 2000 . lako se savija i valja. dolomit. fotografiji. male atomske težine. Tehnologija proizvodnje: obavlja se elektroliza rastaljenog bezvodnog klorida. Metalni berilij ima tehničku važnost u nuklearnoj tehnici za oklope elemenata nuklearnog goriva. Važni spojevi za dobivanje magnezija su magnezit. Al dobiven elektrolizom naziva se tehničkim ili trgovačkim. ima veliku gustoću i nisko talište. a da bi se dobio čisti magnezij primjenjuje se destilacija. pomoćni materijal (kaustična soda i flourni spojevi) i energija.BAYEROV POSTUPAK b) elektroliza tako dobivenog aluminij oksida postupkom Heroneta i Halla Za proizvodnju aluminija tim postupcima potrebne su sirovine (boksit). dobru provodljivost električne struje i topline. u prirodi se nalazi u obliku mnogih minerala. Aluminat se pere s toplom vodom u kojoj se rastvara natrijev aluminat. Olovo se upotrebljava u industriji boja i stakla. u keramičkoj industriji za izradu vodovodnih cijevi. lako propušta rendgenske zrake. alumosilikata. a najčešće se legira s bakrom. Dobiveni bistri natrijev aluminat odvodi se u spremnike gdje se hladi i pritom se izdvaja aluminij hidroksid i natrij hidroksid. pirotehnici. Magnezij Magnezij je vezan u spojevima. najmekši među metalima. dvometal.. visoku refleksivnost na svijetlo i zračenje. koji se dobiva tako da se magnezij oksid reducira s koksom u struji klora.. željezom i aluminijem. visoka čvrstoća njegovih legura i dobra otpornost prema atmosferi.86 kg/dm3. magnevin. Aluminijev oksid u boksitu pojavljuje se u 3 oblika: hidragilit. koja se čisti metodom flotacije tako da se dobije koncentrat rude s oko 80% olova. a primjese padaju na dno i odvajaju se cijeđenjem. prehrambenoj industriji. talk i azbest. Značajne količine magnezija nalaze se otopljen u morskoj vodi. Olovo se danas dobiva isključivo oksidacijskim redukcijskim postupkom koji se sastoji u prženju tako da se olovo prevede u oksid. tehnički je važan onaj pod imenom BERIL. Dobivanje aluminija odvija se u dvije faze: a) odvajanje dovoljno čistog alumnij oksida (GLINICE) iz prirodnih sirovina .. bemit i dijaspor.

polivinilklorid (termoplast) . Plastične mase na bazi polimerizacije . neki polikondenzati) 2. tvrd i lak. Termostabilne . • najčešće se za metale ispituje vlačna čvrstoća b) Kemijska ispitivanja: • određivanje kemijskog sastava (spektrografska tehnika) c) Tehnološka ispitivanja: • načini obrade i oblikovanja pod raznim temperaturama d) Fizikalna ispitivanja: • ispitivanje boje. toplinske vodljivosti.. tališta.celuloza obrađena s kiselinom upotrebljava se kao osnovna sirovina za plastične mase. Plastične mase na bazi polikondenzacije . tvrdoću. dijelova raznih aparata. Upotrebljava se za izradu predmeta široke potrošnje. Obradom celuloze dobiva se celon. Značajan je u proizvodnji nekih tehnički važnih legura. nasipne težine 6. zupčanika. Pomoćne polimerne materijale Plastične mase To su umjetne tvari koje su plastične tijekom prerade ali kasnije otvrdnu i zadržavaju taj oblik. žilavost. vrelišta.zagrijavanjem se uvijek mogu vratiti u plastično stanje (plastične mase na bazi celuloze i bjelančevina. Termoplastične . Od te mase izrađuje se sitna galanterija. Dobiva se redukcijom titanova tetraklorida.Tehnologija materijala 23 U metalnom stanju je u obliku crnog ili sivog praha ili u obliku sjajnih komada. 2000 .fenoplasti. polietileni. poliakrilati (pleksiglas). gustoće. rutil. celofan.za njihovu izradu koriste se životinjske i biljne bjelančevine. brtvila i ventila. iz acetilena i klorovodika. Kaučuk . stabilizatori. Služe za izradu posuđa. katalizatori.. aminoplasti.stabilne su na temperaturi (polikondenzacijske plastične mase) Osim osnovnih materijala za izradu plastičnih masa koriste se i pomoćni materijali: punila. Prema namjeni dijelimo ih na: 1. Plastične mase na bazi celuloze . Prema sirovini i načinu izrade dijele se na:  plastične mase na bazi celuloze  plastične mase na bazi bjelančevina  plastične mase na bazi polimerizacije  plastične mase na bazi polikondenzacije Prema fizikalnim svojstvima plastične mase dijele se na: 1. Glavne titanove rude: ilmenit.5 kg/dm3. polipropileni. polimerizati. potrebnih naročito u zrakoplovnoj industriji. polistirol.elastomere 3. boje. rastezanje. elastičnost. Plastične mase na bazi bjelančevine . vulkanfiber. Plastične mase 2. omekšivači.dobiva se polimerzacijom vinilklorida na 2 načina: kloriranjem etilena. Ispitivanje metala i legura a) Mehanička ispitivanja • obuhvaćaju čvrstoću. poliesteri i poliamidi by SIMCo. Gustoća mu je 4. Kao polazna sirovina koristi se očišćeni rutil koji se zagrijava s koksom do 900°C u struji klora. POLIMERNI MATERIJALI Makromolekularni spojevi koji čine velike molekule nastale iz visokomolekularnih spojeva.polimerizati. a točka topljenja 1730°C. cijevi. specifične topline.

ima gustoću 900kg/m3. Vulkanizacija: propuštanjem kaučuka kroz valjke dolazi do velikog trenja. pomoću valjka preša u listove sirovog kaučuka. temperatura. Sintetički kaučuk . boje. sredstva protiv starenja ili antioksidanti. armiranih tekstilom i pojačanih metalnom žicom. tiješti rukama.)  polimeri izobutilena (specijalne namjene)  polisulfidni kaučuk (fleksibilne cijevi za benzin)  silikonski kaučuk (električne izolacije i brtve) Izrada gumenih proizvoda: Vanjske gume za motorna vozila izrađuju se od gumenih ploča. Topla se odvija na temperaturi od 100-170°C. Za proizvodnju gume važna je smjesa stalnog karaktera što se provjerava u laboratorijima. sadrži 30-40% sirovog kaučuka). gumena galanterija. Skladištenje gumene robe: temperatura ne smije biti iznad +20°C niti ispod -10°C. Kaučuk se nalazi u mikroskopskim cjevčicama koje su raspoređene po cijeloj stabljici. Prema temperaturi i postotku sumpora postoji meka guma (2. Masticiranom kaučuku u miješalicama se dodaju sve kemikalije potrebne za dobivanje gume osim sumpora.. u obliku koloidne vodene otopine. kabela. Kao dodaci se mogu koristiti: punila.. by SIMCo. kalandriranje. Postoje 2 vrste guma: dijagonalne i radijalne. pri temperaturi od 60°C postaje plastičan. ubrzivači. 2000 . specijalni dodaci. ozon. ostavi se da se zgruša. vlaga..s obzirom na kemijske značajke razlikujemo:  polimeri i kopolimeri butadiena (izrada automobilskih guma)  polimeri kloroprena (izrada žica. pri 100°C ljepljiv.5-3% sumpora) i tvrda guma (do 32% sumpora). Uzroci starenja u vanjskim uvjetima su sunčeva svjetlost. Prema temperaturi pri kojoj se odvija vulkanizacija ona može biti topla ili hladna. a najpoznatiji je kaučukovac. omekšivači. Zgrušani kaučuk reže se na komade. molekule kaučuka se kidaju u manje molekule što uzrokuje mehaničke promjene. oblikovanje u kalupima. Svaka autoguma sastoji se iz: kostura i vanjskog gumenog protektivnog sloja. Vulkanizirani kaučuk je guma. Taj postupak se zove mastificiranje. Relativna vlaga oko 65%. koji se svrstava po vrst. Vulkanizacija je proces kojim se polimer prevodi iz plastičnog u elastično stanje. doda mu se mravlja i octena kiselina. (zvane lateks. Glavni postupci za izradu poluproizvoda prije vulkanizacije: ekstrudiranje. Skupljeni lateks se procijedi. a dobiveni kaučuk mastificiranim. kisik. Svojstva sirovog kaučuka: svijetložute boje. na zraku potamni. Asortiman gumenih robe: pneumatika.Tehnologija materijala Kaučuk i glina 24 Kaučuk se nalazi u biljkama koje posjeduju mliječni sok.. reže se u određene oblike i pakira. tehnička gumena roba.

egzotično)  prema mehaničkim svojstvima može biti tvrdo (hrastovo. kuhanje u kotlovima. a sadrži također punila i prema potrebi boje.. Mehanička svojstva . 2000 .s mjesta inicijacije polazi i kroz masu eksplozivne tvari prolazi udarni val pritiska by SIMCo.gustoća. Osnovna sirovina za papir je celuloza i dodaci. Dobiveni papir se organoleptički.tvrdoća. topline.reagiraju odmah “Deflagracija” . prečišćavanje i bijeljenje celuloze i iskorištavanje otpadnog luga. smrekovina). četinari (jelovina. lignit.celuloza. Priprema se sastoji u čišćenju drveta.. 8. izradi sječke. fino (jabukovina). hemiceluloza. skladištenju sječke. miris. drvo za gorivo (listopadno. finoća Osnovna fizička svojstva . U eksplozivu razlikujemo:  “progresivni” eksplozivi . kuhanje drveta. mehanički. b) Sulfitni postupak . egzotično drvo (ebanovina) b) prema debljini: drva se dijele na razrede i podrazrede.Tehnologija materijala 7.priprema sirovina. potom prerada. To su spojevi koji kemijskom reakcijom razvijaju energiju u obliku topline i mehaničkog rada.za proizvodnju celuloze upotrebljava se otopina natrij hidroksida u koncentraciji od 10-40%. Dobivanje papira se sastoji iz: pripreme papirštine.tekstura. četinarsko. vodljivost zvuka. lipovina). čvrstoća. Osnovna svojstva i sastav drveta Estetska svojstva . prerade papirštine u papir. boja. elastičnost i žilavost Glavni sastav drveta . Kemijska prerada drveta Sastoji se u otapanju lignita i drugih sastojaka do određene granice.ubrzano gorenje plamenom “Detonacija” . a) Natronski postupak . Papir se koristi za izradu ambalaže. Temperatura je od 160-190°C pod tlakom od 6-12 bara. ekstraktne tvari. EKSPLOZIVI I BARUTI Eksplozivi su tehnički proizvodi sastavljeni pretežno od “eksplozivnih tvari”. kemijsku upotrebu. Papir Papir je tanki plošni proizvod dobiven međusobnim prepletanjem vlakana učvršćenih ljepilom. kemijski. ispituje. elektriciteta. razreda je 6 ovisno o promjeru drva. meko (vrbovina. sjaj. jelovo). DRVO I PROIZVODI OD DRVETA 25 Podjela drveta se može obaviti: a) prema načinu upotrebe  drvo za tehničku. c) prema dobu sječe: drvo zimske i drvo ljetne sječe. propustljivost svjetlosti i poroznost.sporija reakcija  “brizantni” eksplozivi . dodavanje bisulfitnog luga.

uglavnom kapisle namijenjene paljenju. plamenom. Proizvodnja se obavlja dvjema tehnikama: rad u vodenoj i rad u bezvodnoj fazi. podzemna. prosije i polira pa se nakon toga vraća u presu. Srednja kvaliteta je MIDLING. rastrljavaju uz malo vode. U promet dolazi kao češljani lan u balama od 100 kg. konac i vata.Tehnologija materijala Deflagrantni eksplozivi (baruti) 26 Crni barut . Inicijalni eksplozivi Inicijalni eksplozivi pretežno služe za punjenje upalnih sredstava.tamnosive do sivocrne boje.  sjemenska vlakna: pamuk. trinitrofenol. tetril. ukopna. pomoćna. celulozni nitrat. odvaja od sjemenja. razne vrste tkanina i pletiva. udarcem ili trenjem. 2000 . biljne svile. sastoji se od salitre. Za iniciranje eksplozivnog procesa upotrebljavaju se najviše azid i fulminati teških metala. ramija. drvenog ugljena i sumpora. rafija i ananas  vlakna iz plodova: kokosovo vlakno iz ploda kokosa Životinjska vlakna: vuna. koje se umotavaju u jutu i režu trakama. agava.  lisnata vlakna: manila. Jednokomponentni detonantni eksplozivi Najviše se upotrebljavaju: trinitrotoluen. pamuk se bere ručno. Vuna se pakira u bale po 150 kg. tranzitna 9. dobiva se striženjem i naziva striženom ili runskom vunom. a služi za izradu termičkih i elektroizolacijskih brtvila. zatim se zgrušnjava. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Tu spadaju prirodna i umjetna vlakna pogodna za izradu raznih tekstilnih proizvoda a) Prirodna vlakna Biljna vlakna: glavni sastojak je celuloza koju prate. ploča i konopaca. pektin.. pokretna. Pamuk se dobije iz raznih pamučnih biljaka. ovisno o vrsti vlakna lignin. praskavi pamuk. Malodimni barut . jute. razaranje biljnog tkiva odvija se biološki. pakira se jakim presama u bale.osnovni mu je sastav nitroceluloza. Mineralna vlakna: azbest. kapok. by SIMCo. sa sjemena koje raste u pamučnoj čahuri. od pamuka se izrađuje pređa. čvrsta i da ne nagriza materijale. priručna. lako se zapali iskrom. s jačim ili slabijim metalnim sjajem. kemijski i mehanički. razmrvi.  stabljična vlakna: lan. Stabljika lana se čupa ili kosi i razvrstava. Skladišta za eksplozivnu robu dijelimo na:  prema mjestu izgradnje: površinska. glicerinitrat (nitroglicerin). jamska  prema namjeni: stalna. dolazi u promet u obliku praha. mogu se pakirati u tekstilnu ambalažu od jute ili bez ambalaže. Pravi se tako da se salitra te drveni ugljen sa sumporom odvojeno samelju i onda kotrljanjem miješaju. Skladištenje eksploziva Ambalaža eksploziva mora biti zatvorena i nepropusna za vlagu u normalnim uvjetima. te soli nekih organskih kiselina.. konoplja.

2000 . lanena. riblje ulje Umjetna . lišću.. 70-78% vode i nešto masti i mineralnih tvari. nepropusnost za vodu i propusnost za plinove. Konzervira se polaganim sušenjem i soljenjem s oko 30-40% težine soli spram težine kože. Skladišta moraju biti suha i zračna. Izrađuju se u obliku beskonačnih niti .boks koža. svinjska. Skladištenje tekstilne robe Tekstilna roba se po vrstama. a razlikujemo 2 načina predenja: a) predenje niti iz prirodnih ili umjetnih vlakana . podusmina predstavlja prijelaz od kožnog sloja prema tkivu mišića. ovčja. temperatura oko 18°C. Podusmina i pousmina se u kožarstvu odstranjuju. b) prema namjeni . Skup niti koje se protežu uzduž tkanine nazivamo osnovnom. b) predenje niti iz tekuće predive mase proizvedene na industrijski način Tkanine i odjevni predmeti Tkanine su tekstilni proizvodi koji se dobiju unakrsnim preplitanjem najmanje dviju ili više skupina niti pređe. porijeklu sirovine. plodovima Mineralna . Koža se sastoji od 3 (dijela) sloja: pousmine.. usmine.sastavljena uglavnom od kolagenih vlakana. Pousmina je vanjski sloj kože. KOŽA Vrsta kože i svojstva Koža se može podijeliti na nekoliko načina: a) prema porijeklu . egzotične kože.Tehnologija materijala 27 b) Umjetna vlakna To su vlakna dobivena umjetnim putem iz celuloze. jačina na kidanje i stupanj upredenosti. usmina . vlaga.filamentna vlakna. bakrena svila i kazeinska vuna.goveđa. konopljina i svilena pređa. Pomoćna sredstva: boje. vunena. a skup niti okomit na osnovu naziva se potkam. dijelimo ih na: Kemijska vlakna: viskozna svila. sredstva za mašćenje i apretiranje Dorada štavljene kože: ispiranje. Sirova koža sadrži 20-30% bjelančevina. lak koža. Štavila se dijele na: Biljna . tehničke i galanterijske kože c) prema štavi o doradi .goveđi loj. acetatna svila. kozja. poliamidna i poliakrilnitrilna vlakna. životinjskih i biljnih bjelančevina. Proces izrade tkanina odvija se u nekoliko faza: priprema osnovne i potke te tkanje i dorada sirovih tkanina. aluminij sulfat. kromova stipsa Masna .u biljna štavila spadaju tanini koji se nalaze u biljkama. struganje i brušenje kože by SIMCo.. podusmine. Mora se konzervirati. Predivo Predenjem nastaju pređe ili niti.upredanje može biti u obliku slova S i Z..natrij i kalij-dikarbonat. relativna vlaga od 60-70%. Razlikujemo predivo prema vrsti sirovine: pamučna.koža za obuću. u kori. stipsa. Štavljenje kože Štavila daju sirovoj koži nova svojstva: trajnost. teško bubrenje. svinjska mast. sušenje. 10. Sintetička vlakna: poliesterska. Kvaliteta prediva određuje se na temelju svojstava: finoća.. elastičnost..dodaju se kondenzacijom fenola i njegovih prerađevina.

inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi većoj od 100°C Hladnoća:  zaustavljaju se aktivnosti mikroorganizama. c) dodaci: su stimulansi.. Toplina:  uništava mikroorganizme i enzime koje uzrokuju kvarenje. mineralne tvari. C . biljnog su porijekla  masti  biljnog i životinjskog porijekla  biljne masti: razna ulja. izolira se voda kao agens u procesu kvarenja pri temperaturi nižoj od 0°C (hlađenje i smrzavanje) Dehidriranje:  pulverizacija: sušenje kojim se tekući proizvod prevodi u prah (uklanjanje vode) by SIMCo. a dodaju se prema potrebi i želji. hladnoćom. vitamini su zaštitne tvari. PREHRAMBENI PROIZVODI U prehrambene proizvode spada sve ono što se upotrebljava za ljudsku ishranu i piće Sastav hrane i podjela Svi sastojci hrane dijele se u 3 skupine: a) hranjivi sastojci b) metaboliti c) dodaci a) hranjivi sastojci: su oni koje čovječji organizam koristi kao hranu. E vitamin). kožna galanterija. Relativna vlaga iznosi između 50 i 70%. Mineralne soli su neophodne za pravilan rad i rast organizma. Konzerviranje prehrambenih proizvoda Konzerviranjem se usporavaju ili totalno zaustavljaju procesi degradacije hrane. Biološka znanost o hrani sintetizira hranjive sastojke prema zadacima koje te tvari moraju ispunjavati u prirodi.. namirnicama životinjskog porijekla (A. a voda 65%)  mogu biti biljnog i životinjskog porijekla  2 skupine: proteini i proteidi  ugljikohidrati: složeni organski spojevi koji čine glavnu masu naše hrane.inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi manjoj od 100°C  sterilizacija . sadržane u hrani u malim količinama. 11.D. dodavanjem kemijskih konzervansa. Najvažniji sastojci su:  bjelančevine: tvari koje su osnovni činilac za životne funkcije (25% u organizmu.) Temperatura ne smije biti manja od 7°C niti veća od 20°C. za prijenos otopljenih hranjivih tvari. uvez knjiga. kokosova mast  životinjske masti: maslac.  pasterizacija . vitamini i organske kiseline. bikovskih koža (za teške cipele) Gornja koža: izrađuje se od lakših sirovina (za npr. 2000 . dehidriranjem. B.. nalaze se u povrću.Tehnologija materijala Skladištenje 28 Donja koža: pravi se od volovskih. rukavice. svinjska mast b) metaboliti: voda. Voda je potrebna pri izgradnji probavnih i drugih tjelesnih sokova. voću.. začini i alkoholna pića. a to se postiže: toplinom.

tikve.  visoka pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi od 85°C u vremenu od 1 minute. Meso se u promet isporučuje u svježem. skladište se naprimjer agrumi i jabuke. Glavni unutarnji dio zrna je jezgra ili brašneni dio.  kratkotrajna pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 71-76°C u vremenu od 15 sekundi. mljevenje.. prosijavanje i miješanje. kefir. d) jaja i prerađevine od jaja: osim bjelančevina i masti sadrže fosforne spojeve i vitamine. sirak i neljda. b) Povrće voće i njihove prerađevine Prema dijeli koji se koristi za ljudsku ishranu povrće se dijeli u nekoliko skupina: lišće. I I II kvalitete. U prerađevine od povrća ubrajaju se: zatvorene sterilizirane ili pasterizirane konzerve. Svježe voće se ne skladišti. postoji slatkovodna i morska riba. Najbolje se čuvaju na temperaturi 0-5°C. kiselo mlijeko. Voće se prema sadržaju glavnih sastojaka dijeli na: sirovo voće bogato vodom i sirovo voće bogato mastima (orasi. polukonzerve. maslac. pa se kaže da je mlijeko prirodna emulzija. marinirano povrće. gomolj. zgusnuto mlijeko. jogurt. Za skladištenje žitarica u rasutom stanju koriste se privremena. 2000 . lukovice.. Prerađevine od žitarica čini brašno koje može biti poluproizvod i dalje kao sirovina za proizvodnju kruha i tjestenine. bademi. Osim kontinentalnog i by SIMCo. riža. Povrće se konzervira sušenjem i smrzavanjem. Takvu razmućenu mast u vodi zovemo EMULZIJOM. korijen i stablo. kukuruz. Svježa riba dolazi u promet živa (slatkovodna). Prema načinu i stupnju obrade načinjena je osnovna podjela mlijeka na:  pasterizirano:  trajna ili niska pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 63-65°C u vremenu od 30 minuta. suncokreta. proso. podna skladišta i silosi. sokovi od povrća. zob. ječam. najvećim dijelom ispunjen zrncima škroba. soljena i sušena riba. ohlađena (morska) i smrznuta (-8°C). octene kiseline (kiseljenje) Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla 29 a) meso i proizvodi od mesa: meso je najbogatiji izvor bjelančevina u ishrani.. zagrijano na temperaturi višoj od 100°C  kuhano: ono koje je ključalo najmanje 5 minuta i u tom vremenu neprekidno miješano. e) masti i ulja: razlikujemo životinjske i biljne masti: životinjske masti dobivaju se od masnog tkiva životinja a biljna ulja i masti dobivaju se iz plodova maslina. c) mlijeko i mliječni proizvodi: u mlijeku ima 3. plodovi. raž. Mliječni proizvodi obuhvaćaju mlijeko u prahu. cvijet (karfiol i artičoka). koje služi za izgradnju novih stanica bjelančevina u organizmu. stalna. pakiranje i odležavanje. Prerađevine ribe: konzerve.5% masti i to raspršene u obliku vrlo sitnih kuglica pa je zato mlijeko bijele boje. vrhnje. Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla a) Žitarice i njihove prerađevine Žitarice su biljke iz porodice trava: pšenica. sjemenaka soje. Tehnološki postupak dobivanja brašna: čišćenje i priprema žitarica. razne sireve. repe. Voće ekstrakvalitete. smrznutom stanju i u obliku prerađevina b) ribe i proizvodi od ribe: riba je izvor proteina i vitamina. Svježe meso se mora držati u skladištima u kojima je temperatura od 0°C do 1°C.. U konzerviranje u širem smislu pripada i izrada prerađevina.) Razlikujemo i kontinentalno i južno voće.  sterilizirano: dobiveno najkasnije 24 h nakon muže.Tehnologija materijala Fizikalno kemijsko konzerviranje hrane:  obavlja se upotrebom šećera i soli. koncentrati.

dobiva se sirova kava koja se mora pržiti. d) Stimulansi Kava: ubrani plodovi prerađuju se mokrim i suhim postupkom. gorušica. viski. slatko. Kvaliteta norma robe Pod kvalitetom robe podrazumijeva se skup svih svojstava koja bitno utječu na upotrebnu vrijednost robe. džem.velika i maloprodajna ambalaža  prema osnovnim materijalima . voćni kompoti. klinčići.metalna. tehnička. stablo. vanjskih utjecaja. metalna. pivo. Prema trgovinskim strukama: prehrambena. U alkoholna pića ubrajamo vino.5% kofeina. Najbolja temperatura skladištenja je ispod 15°C i relativna vlaga zraka 50-60%. staklena. c) Začini Tvari koje se dodaju hrani radi poboljšanja okusa. rum. to mogu biti plodovi.Tehnologija materijala 30 južnog imamo i sušeno i smrznuto voće. Ambalaža Svrha ambalaže je da štiti robu od rasipanja. voćni sokovi. Pržena kava nije za skladištenje. oštećenja. vinjak. voćni žele. uglavnom tropskih.. Prema ekonomskoj razmjeni: proizvodi za reprodukciju.. Temperatura skladištenja je 10-20°C. U na se najviše upotrebljavaju paprika. OPĆI DIO Pojam robe i podjela Roba je proizvod ljudskog rada koji se masovno reproducira. poluproizvod i proizvod. To su dijelovi nekih biljaka.. a) Funkcija i podjela ambalaže:  prema funkciji ambalaža se dijeli:  upotrebna funkcija: da se nekoj robi omogućuje da se može upotrijebiti  tržna funkcija: posebnim izgledom propagira robu  zaštitna funkcija  funkcija pri skladištenju i transportu  klasifikacija ambalaže:  prema osnovnim funkcijama . ali ne za vlastite potrebe nego za tržište. gdje ide u društvenu upotrebu razmjenom. b) Vrste ambalažnog materijala:  papir  metal  staklo  plastične mase by SIMCo. Jaka alkoholna pića (18% alkohola ili više) dobivaju se destilacijom: rakija. cimet. vinjak. Čaj: posebno pripremljeno i osušeno lišće grmolike biljke čajevca (crni i zeleni čaj).. 12... marmelada. kemijske. 2000 . plastična  prema namjeni . plinovita Prema načinu pakiranja i transporta: komadna i rinfuzna roba. Pržena kava sadrži 1-2. likere. papir ili biber (biljka biberovac). kim. relativna vlaga 50-60% (sirova kava).za prehrambene. vanilija.. Prema porijeklu: domaća i uvozna Prema stupnju obrade: sirovina. lovor. rakije. Alkoholna roba: proizvod koji sadrži određeni postotak etilnog alkohola. U voćne prerađevine ubrajaju se pekmez.. tekstilna. tekstilne proizvode. ružmarin. cvijet i sjeme. Propisani su stupnjevi kvalitete robe koji se označavaju brojčano ili riječima. papirna. investiciju i široku potrošnju Prema agregatnom stanju: čvrsta. votka. lišće. tekuća.

kutije. 2000 . koturi.Tehnologija materijala   c) Oblici ambalaže:     Skladištenje Prostor namijenjen smještanju i čuvanju robe u radnim organizacijama. bale) cilindričnog oblika (bačve. cilindri. kalemi) kontejneri palete drvo tekstil 31 by SIMCo. prizmatičnog oblika (sanduci. vreće.

Tehnologija materijala 32 TEHNOLOGIJA MATERIJALA II by SIMCo. 2000 .

želei i razne pjene. To je bitno kod skladištenja i transporta. materijali stabilnog oblika. Materijali bez oblika Su oni koji se u prometu javljaju u rasutom stanju ili su nepravilnog oblika. 2000 . Preradom primarnih materijala dobijemo sekundarne materijale. Pastozni materijali Su razne paste. Točka kapanja je važna kod pastoznih materijala da budu postojani na povišenim materijalima. Kod sipkih materijala nam je važan nasipni kut. masti. Ti materijali nemaju ambalažu. Penetracija je svojstvo pastoznih materijala poja ukazuje na njihovu gustoću. Poznavanjem porijekla materijala uvjetuje se i prijevoz koji može biti vanjski ili unutarnji. plastičnost i penetracija.. Oni mogu teći pod silom koja je veća od sile teže. MATERIJALI U PROMETU 33 Znanost o materijalima proučava materijale koje dobijemo iz prirode i to su primarni materijali te njihove tehnološke procese. Imaju veću postojanost oblika od sipkih i tekućih materijala. Svojstvo ovih materijala je točka kapanja. Sipki materijali Su razni prašci. a to je kotangens kuta koji zatvaraju horizontala i izvodnica stošca materijala. materijali bez oblika 2.Tehnologija materijala 13. Plastičnost je karakteristika koja se izražava smicanjem na plastometru i mjerenjem sile smicanja. pastozni materijali 4. Podjela materijala u prometu by SIMCo. U prometu susrećemo nekoliko oblika materijala i dijele se na: 1. kreme. Što je kut veći sipkost je bolja. krupna i sitna zrnata roba gdje se dobiva oblik posude (ambalaže) gdje se nalazi. slobodan pad u vremenu od 5 sekundi i prodiranje konusa očita se na instrumentu. to jest čvrstoću. svojstva i primjenu. Materijali sa oblikom To je roba koja ima ambalažu. standardnog je oblika i kažemo da je to komadna roba. koji se oblikuje kada se materijal na standardan način isipa na horizontalnu ploču određene površine. materijali 3. Mjeri se na standardnom penatrometru na temperaturi od 25°C.

Rukovanje sipkim materijalima potrebno je voditi računa o skladištenju i prijevozu.Tehnologija materijala Materijali u prometu dijele se: 1. Srednje vrijedni materijali imaju ambalažu. Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Materijali se dijele na: • • • sirovine poluproizvode gotove proizvode. obzirom na stupanj dorade 3. prijevoz im je cestovnim i željezničkim prometom. Nisko vrijedni materijali uglavnom nemanju ambalažu. kisik. Obzirom na svojstva materijala Obzirom na agregatno stanje materijali se dijele na: • plinove • tekućine • krute tvari U kojem će agregatnom stanju neki materijal postojati ovisi o njegovim fizičko-kemijskim svojstvima. by SIMCo. ali ne skupu. koroziju i razne mirise • ekološko štetni (to su opasni materijali) Obzirom na mehanička svojstva materijali mogu biti: • elastični ili plastični • žilavi • tvrdi • kruti Obzirom na primjenu materijali mogu biti: • potrošni (roba široke potrošnje) • investicijski (sredstva rada i potrošni materijal) Obzirom na vrijednost materijala Dijele se na: • • • nisko vrijedne materijale srednje vrijedne materijale visoko vrijedne materijale. prijevoz im je u rifuzi. Kod rukovanja je važno pravilno skladištenje kao i pakiranje da bi se mogla očuvati svojstva materijala u prijevozu ili tokom prijevoza. obzirom na kvalitetu materijala Obzirom na rukovanje s materijalima 34 Može se govoriti o dokumentima te vrijednim papirima i novcu gdje se zahtijeva brzina i točnost pa se pri tome koristi posebna tehnika. 2000 . obzirom na vrijednost materijala 5. obzirom na svojstva materijala 4. Obzirom na osjetljivost materijali mogu biti: • osjetljivi na vlagu. i to su najčešće proizvodi prerađivačke industrije. obzirom na rukovanje 2.

2000 . Obzirom na kvalitetu Materijali se obično označavaju u četiri skupine kvalitete i to: 1. Dio kolekcije jedne proizvodne grane u trgovini naziva se sortiment gdje se razlikuju trgovački i proizvodni sortiment. donje razine kvalitete Obzirom na komponente kvalitete možemo govoriti o: 1. a to je kolekcija materijala koja je zbirka istovrsnih materijala. Materijali koji imaju ista glavna svojstva pripadaju jednoj vrsti. ali među njima je određena međusobna razlika. Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa by SIMCo. dokumenti). taj klasifikacijski sustav prihvatila je međunarodna federacija za dokumentaciju te je tako postao unificirani decimalni sustav. SORTE materijala sadrže više rodova. standardna međunarodna trgovinska klasifikacija (CTCI) 4. dobre kvalitete 3. Prema UDK promet je u grani 656. ekonomsko-komercijalnoj kvaliteti Sve te tri kvalitete čine ukupnu kvalitetu proizvoda ili materijala (RAZINU). tehničko-tehnološkoj kvaliteti 2. tj. a u podvrstama sorte. u redovima razredi. u razredima grupe. Danas u prometu za jedan proizvod ima više naziva ili više proizvoda ima jedan naziv. obzirom na njihovu primjenu. zlato. srednje kvalitete 4. Za promet je bitna sistematizacija materijala da bi se oni mogli pravilno upotrebljavati. Opći Obuhvaćaju sve djelatnosti ljudskog uma i podijeljena je u deset oblasti koje se dalje dijele na grane. Posebni Klasifikacijski sustav namijenjen je samo jednom predmetu ili nekoliko srodnih predmeta. U jednoj određenoj vrsti mogu se izdvojiti podvrste. u sortama redovi.Tehnologija materijala 35 Visoko vrijedni materijali imaju propisanu ambalažu i najskuplji prijevoz — zračni prijevoz (novac. europska nomenklatura artikala (EAN) Univerzalna decimalna klasifikacija Klasifikacijski sustavi mogu biti opći i posebni. a grupe idu na klase. ROD obuhvaća više vrsta materijala koji su međusobno slični. estetsko-funkcionalnoj kvaliteti 3. Postoji međunarodna klasifikacija i to može biti: 1. RED obuhvaća više vrsta rodova materijala. Klasifikacija materijala u prometu Osnovna sistematizacija materijala u prometu svrstava materijale prema industrijskoj grani ili proizvodnom području. trgovačkih klasa. RAZRED obuhvaća više vrsta redova materijala. briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa (SMTK) 3. Prvu primjenu proveo je knjižničar u Americi na klasiranju knjiga i časopisa 1873 god. službena nomenklatura statistike vanjske trgovine 5. GRUPE obuhvaćaju više razreda. izuzetno dobre kvalitete 2. univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) 2.

a to je 385).000 spada u numeraciju EAN 13. Kvaliteta može biti vezana samo za jedno svojstvo kao najbitniju karakteristiku. one ovise o veličini pakiranja. U EAN razlikujemo dvije vrste numeracija: EAN 8 i EAN 13 (ovu oznaku nose naši proizvodi). termičke izvedbe i kontrola gotovih proizvoda. treće mjesto je grupa. U praksi se može podijeliti u dvije kategorije: 1. Kvaliteta tvorničke izrade može se uzeti kao kvaliteta koncepcije proizvoda i kao kvaliteta proizvodnje.999 spada u numeraciju EAN 8. može se proširivati. a 1950 god. da se uvede jedinstveno označavanje artikala.Tehnologija materijala 36 Važna je kod carinskih tarifa i prvi put se spominje 1955 god. Kvaliteta je mjerilo uporabne vrijednosti materijala. Briselska nomenklatura — skraćenica je SMTK — ona je obavezna pri uvozu i izvozu robe i materijala. tehničko-tehnološki 2. U svibnju 1992 god. druga dva su grana. 1977 god. Sva ambalaža sa kodovima ( ) može se reciklirati. objavilo je listu minimalne statistike vanjske trgovine. princip pripisivanja brojeva je slijedeći: prvi broj je sektor. i po njemu su svi proizvodi podijeljeni u 10 sektora. a ako ima od 10.000-100. Grane se dijele u grupe. dizajn by SIMCo. Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Društvo naroda 1938 god. Prve tri crtice označuju kod zemlje gdje je proizvod proizveden (za Hrvatsku je to ≡ sa pozivnim brojem za Hrvatsku. donio je sekretarijat UN standardnu međunarodnu trgovinsku klasifikaciju gdje je konačni tekst usvojen 1968 god. Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta nekog materijala predstavlja skup svih svojstava koja utječu na uporabnu vrijednost. kvaliteta tvorničke izrade 2. četvrto podgrupa i peto pozicija. Hrvatska ulazi u tu udrugu — naziv CRO-EAN. kvaliteta koncepcije proizvoda Kvaliteta tvorničke izrade U toku proizvodnje najvažnija je kontrola kvalitete ulaznih sirovina. osnovana je EAN sa sjedištem u Briselu. Nomenklatura je postavljena tako da u okviru pozicija postoji mogućnost dodavanja novih proizvoda tj.. Prema različitosti proizvoda — ako ima od 1-9. i ona olakšava primjenu svih carinskih tarifa u procesu carinjenja. a one u podgrupe i pozicije. Naš znak za zaštitu okoliša je golubica. Europska nomenklatura artikala Na zahtjev 12 Europskih zemalja 1974 god. a sektori u grane. * Kvaliteta koncepcije proizvoda Ima tri aspekta ili gledišta i to: 1. 2000 . SMTK vanjske trgovine ima 1312 pozicija. Ukupno je 56 grana. funkcionalno-eksploatacijski 3.

Za ispitivane se koriste još i testovi ispitivanja ili uspoređivanja. Tu spadaju: • čvrstoća • tvrdoća • žilavost • umor materijala. Kod tkanina se ispituje postojanost boje. a najbolji je 9. tj. Opip — pomoću ruku. koji se pri nepovoljnim uvjetima raspadaju i nastaju aminokiseline — daju specifičan miris kvarljive robe. Metode ispitivanja: • organoleptička • mehanička • fizička • kemijska • tehnološka • transportna Organoleptičko ispitivanje provode degustatori. kvaliteta robe se određuje bodovanjem.5 — to je prihvatljivi proizvod. Metode utvrđivanja kvalitete materijala Metode mogu biti subjektivne i objektivne. Čvrstoća je otpor što ga materijal pruža prema cijepanju. Aromatičnost proizvoda se određuje brojčano od 0-3. šećera ovisno o krupnoći. Negativni bodovi — to je slučaj kod kave jer nju uvozimo. uvozimo sirovu kavu. Nula je bez arome. Prilikom ispitivanja čvrstoće može se ispitivati istezljivost ili izduženje materijala. na svježem mesu se otisak prsta ne primijeti.meso. a tri je proizvod velike arome. proizvodi kojima se bitno poboljšava kvaliteta. Ako je nešto 6. To je subjektivna metoda pomoću ljudskih čula i osjetila. Miris je bitan kod kvarljive robe . Mehaničko ispitivanje je objektivno. a to su: • okus • miris • izgled • opip Okus . 2000 . 3. Okus proizvoda je dobar ako je 6.Tehnologija materijala 37 Kvalitetu proizvoda čine razni faktori. proizvodi za uporabu koji još ne postoje 2. Naš niti jedan proizvod ne smije imati negativne bodove. svojstvima ili proizvodnji su novi. ali meso se ne smije u principu dirati prstima. Pivo se mora pasterizirati. a primjena im je pouzdanija. ribi nalaze se proteini (bjelančevine). imamo neki standard s kojim uspoređujemo ostale predmete iz te skupine. Svaka vrsta robe ima drugi sustav bodovanja. Aparati na kojima se ispituju materijali na čvrstoću zovu se kidalice ili dinamometri. tj. Kod soli. ima rok trajanja. proizvodi koji po sastavu. Izgled — tu koristimo čulo vida. Bitan je kod određivanja starosti mesa. Ovisno o materijalu može se načiniti epruveta (ili uzorak za by SIMCo. Skup organoleptičkog ispitivanja dan je bodovanjem tj. Ta postojanost određuje se prema sivoj skali koja ima šest krugova. a novi proizvodi mogu biti: 1.5. U mesu.kod njega se određuje: • slatkost • slanost • kiselost • ljutost • gorkost Okus se određuje prema hedonističkoj skali od 0-9. Aromatičnost je vezana za vremenski period. a na starom mesu ostaje otisak prsta.

ali uzorak mora biti pripremljen. Kod metala se izražava kao Jungov modul elastičnosti → nalazi se u tablicama. rastezljivost ona se izražava u % map. Dijelovi kidalice su dvije štipaljke. Kad pod uticanjem težine. Umor materijala očitava se djelovanjem sile na materijal. 2000 . subjektivnom metodom. a to je utrošeni rad po jedinici površine (našeg uzorka kojeg ispitujemo). a frekvencija je broj titraja u sekundi. a ako je promjer veliki onda je materijal mekan. tj. Materijal je izložen mehaničkom opterećenju prije loma i tu se javljaju vibracije koje su određene amplitudom i frekvencijom. Otisak se vrši pomoću dijamantske piramide koja je pod kutom od 136° u vremenu od 15 sekundi. Najidealnije bi bilo kad bi materijal pukao na sredini. ako prekid ima oštre ivice → materijal nije homogen → to se ocjenjuje organoleptičkom. Amplituda je mjerilo intenziteta vibracije. Wickersova metoda — stroj (sliči na mikroskop) mora biti u točno određenom položaju i na njega ne smiju djelovati nikakvi vanjski uticaji. % rastezljivost tkanine. Ako je promjer otiska u materijalu mali znači da je materijal tvrd. Tvrdoća je sila ili otpor kojom se materijal opire prodiranju nekog tvrđeg materijala -sila prodiranja. Na skali A pokazuje se tvrdoća dobivena utiskivanjem čelične kuglice (za meke materijale). iznad toga materijali su pretvrdi. Elastičnost je svojstvo materijala da se prestankom djelovanja sile na njega vrati u početno stanje. normalni uvjeti 65 % vlage i temperatura 20°C. materijal veće tvrdoće od čelika (jer se ispitivanje izvodi pomoću čelične kuglice). Za određivanje treba uzeti barem pet uzoraka epruvete. a stroj na kojem se vrše ispitivanja naziva se skleroskop. Veća tvrdoća veći odskok bata. tj. Epruveta kod lima je 10×2 cm. Jako tvrdi materijali ne mogu se ispitati pomoću Brinela. Promjer otiska se očitava preko okulara. by SIMCo. Kod ispitivanja materijala bitna je uloga u prostoriji. Ispituje se pomoću šarpijevog bata. lako lomljivi. kazaljka na satnom mehanizmu stane i mi očitamo silu.Tehnologija materijala 38 ispitivanje) čije dimenzije su ovisne o vrsti materijala. satni mehanizam. Skleroskop je visok 1/2 m.5. utezi. utega ispitni materijal pukne. Uzorak se mora ispolirati i odmastiti. Do kojeg konačnog opterećenja možemo djelovati označava se kao granica zamora ili umora materijala i te granice imamo u tablicama. a na skali B tvrdoća dobivena utiskivanjem dijamantnog šiljka pod kutom od 120° (za tvrde materijale. Rockwellova metoda je kombinacija Wickersove i Brinelove metode. tj. Uzorak materijala stavimo pod aparat i vrši se otisak čelične kuglice (promjera 2. Nakon toga se mjeri promjer i tvrdoća se očita u tablici po Wickersu. Kod Rock aparata postoje dvije skale. tj. tj. a da on ne pukne. Kod nas se takvo ispitivanje vrši u TOZ-u — kod olovaka. Za polimerne materijale (guma) upotrebljava se Shore metoda. Nije dovoljno jedno ispitivanje (najmanje pet ispitivanja). A i B. kruti su. a kod tkanine je 20×5 cm. Nakon toga izmjerimo promjer otiska i iz Brinelove skale očitamo tvrdoću materijala po Brinelu.10 mm) u vremenu od 15 sekundi.000 Wickersa. tj. Žilavost materijala je otpor materijala prema udarnom opterećenju. izreže se dio materijala i spusti na dno skleroskopa i u to udara čelični bat. Dozvoljava se tvrdoća do 1. Kod Shorea se mjeri visina odskoka čeličnog bata od polimernog materijala i direktno se očitava. Najbolja tvrdoća za gume automobila je 50-60 Shora. Metode za ispitivanje tvrdoće su: • BRINEL-ova (oznaka HB) • WICKERS-ova (oznaka HW) • ROCKWELL-ova (oznaka HRC) prve tri koriste se u metalnoj industriji • SHORE • POLDI • BAUMANN Brinelova metoda nema pripreme uzorka i nije bitan okoliš. Ako se mjeri izduženje ili istezanje.

Služi za izražavanje kod svih tvari bez obzira na agregatno stanje. a najteži osmij. Kod stakla je oko 1 W/mK. 2. za H2SO4 je ρ=1. ako je temperaturna razlika 1 K. piknometar je aparat za mjerenje kod ulja i maziva. Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala prati promjene koje se događaju ako se materijal zagrije za 1°C. a kod ulja i maziva je na 20°C. elektrokemijskog porijekla razni by SIMCo. duraluminija 126 W/mK. Kemijski sastav Za određivanja kemijskog sastava postoje različite metode kao što su: • volumetrijska metoda • gravimetrijska metoda • spektografske metode • kromatografske metode Na bazi kemijskog sastava određuje se vlaga. Kemijska svojstva materijala Kod kemijskih svojstava poznajemo: 1. Osnova za gustoću je 1l vode jer ona na 4°C ima gustoću 1g/cm3.Tehnologija materijala Plastičnost poslije djelovanja sile zadržava oblik. kemijski sastav kemijsku otpornost na koroziju vatrootpornost toplinsku otpornost 5. izvažemo ga. Što je veća energija veza među atomima to je viša temperatura. kristalografska svojstva. Elektrotehnički materijali — pogledati u prvom dijelu tehnologije materijala. Jedinica je W/mK (wat po metar kelvinu). ρ određuje kvalitetu nekog materijala. Gustoća se mjeri Bomeometrom. Najlakši je litij. to je ne goriva komponenta. kemijskog porijekla — to su vlaga i razne kemikalije i soli.5<teški. Pepeo čine razne silikatne tvari.25 W/mK. a to je toplina koja prođe između dvije točke od jednog cm3 u sekundi. 1. Za kiseline i lužine se Gustoća može određivati u stupnjevima Bomea (°Be´) (map. Fizička ispitivanja 39 Gustoća je težina kubne jedinice tvari. 4. Maksimalna temperatura kod brašna je 120°C. Trgovačke reprize su ugovorene (dogovorene) vlage za obračune. a kubno ili zapreminsko sa β. Aerometar služi za mjerenje ρ. Iglometar služi za ispitivanje vlage na terenu. vrijede u cijelom svijetu. Toplinska vodljivost materijala je svojstvo provođenja topline.84 gcm-3 ≡ 66°Be´). manje pepela → kvalitetnije brašno veća kalorijska vrijednost. zatim ga sušimo (max temperatura je 100°C). 2. 2000 . nakon toga se zapali i ono izgori. Kod goriva je Gustoća na 15°C. Aparati za mjerenje vlage u laboratoriju su kondicionometri. 3. zraka 0. granica je laki<3. pa ga potom opet izvažemo i dobijemo koliki je udio vlage u materijalu. Linearno rastezanje se označava sa α. On je malih dimenzija. Temperatura paljenja materijala je temperatura na kojoj materijal prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo. → tip brašna se određuje prema % pepela u brašnu. pri tome je bitan koeficijent vođenja topline. Kemijsku otpornost na koroziju Uzročnici korozije mogu bit fizikalnog porijekla — tu se ubrajaju temperatura i svjetlost. tj. Uzmemo uzorak materijala. ne vrača se u početno stanje.

on ne gori ni pri kojoj temperatura. Katodna zaštita je zaštita protiv korozije u tlu — zaštita za one materijale koji idu u tlo. Vatrostalnost je otpornost materijala do neke temperature. Daljnja podjela korozije je prema agresivnom mediju. kovalentna kod svih organskih spojeva. heksagonska i tetragonska) • amorfno (svi anorganski spojevi su amorfni) by SIMCo.kod automobila • inter-kristalna • opća 3. Korozija se dijeli na: • kemijsku • elektrokemijsku. Razlikuje se vatrootpornost i vatrostalnost.Tehnologija materijala 40 mikroorganizmi. metalna kod metalnih spojeva može biti kubična. Podjela korozije prema eksploatacijskim uvjetima — korozija može biti uz mehaničko naprezanje. Kristalografska svojstva Imamo strukture: • kristalno (ionska veza kod jednakih spojeva. to može biti: • atmosferska • korozija u tlu • korozija u vodi i vodenim otopinama. Vatrootpornost Svi materijali koji ne gore. Korozija se može spriječiti raznim legiranjima → to je jako skupo. Podjela prema površini korodiranog materijala: • površinska • lokalna • točkasta (piting) . uticajem lutajući struja i posredstvom nemetala. kompleksni uzročnici su uvjetovani promjenom klime. Toplinska otpornost Materijali otporni na neke temperature. razne vibracije. 4. razni vodiči koji dovode do elektrokemijskih pojava. 2000 . Azbest je mineralno vlakno. 5.

Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: zasniva se na činjenici da su tekućine velike površinske aktivnosti ili kapilarno aktivne i uvlače se u uske oku nevidljive pukotine na površini materijala i šupljine koje su u vezi sa površinom. Kod Coca Cole imamo ® to je i marka i zaštitni zrak. Metoda prozračivanja: (rendgenski aparati). radio ili γ grafija. Nivea. Marka i znak proizvoda Znak proizvoda — može biti obavezan.Tehnologija materijala Osnovne metode defektoskopije 41 Razlikujemo četiri osnovne metode: 1. . koriste se X i Y zrake. spajanje materijala (zavarivanje. 2. klima — može prouzročiti oštećenje robe koja se prijevozi. Jedan licencirani proizvod je samo jedan za jednu državu. a prevoze se vreće i pada kiša. Tvornica mora imati licencno odobrenje od matične tvornice. Pri tome se koristi razvijač u obliku praha koji se kapilarnim djelovanjem uvlači u aktivnu tekućinu i pukotina ili šupljina postaju vidljive.. Na materijale u prometu djeluju: 1. U praksi se korist frekventno područje između 1 i 25 MHz. toplinska obrada Transportna ili prijevozna svojstva materijala Materijali u prometu su izloženi raznim djelovanjima pri čemu nastaju oštećenja. Tehnološka svojstva materijala Tu su dvije osnovne grupe: 1.. Marka proizvoda — to je ime proizvoda ili zaštićeno ime proizvoda. obrada materijala bez skidanja strugotina 2. mehanička naprezanja — to su naprezanja pod uticajem vertikalnih sila. Coca Cola. obrada materijala sa skidanjem strugotina 3. Npr. nema cerade na kamionu. Metoda prozvučavanja: pronalaženje grešaka pomoću ultrazvuka gdje titraji imaju frekvenciju iznad 20 kHz. Ta metoda služi za otkrivanje grešaka u materijalu 3. 2000 . Višak tekućine se ukloni te se može pukotina učiniti vidljivom na dnevnom ili ultraljubičastom svijetlu. 4. Npr. Skup svih znakova čini deklaraciju (etiketu). 2. uobičajni i interni. naprezanja klizanja. Magnetska metoda se zasniva na svojstvima materijala i mag. lemljenje i zakivanje) 4. Najviše se koristi filmska. razne vibracije. by SIMCo. Intenzitet zraka opada po dubini prozračenog materijala. Polja i tom metodom se otkrivaju greške u materijalu i mogu se ispitati feromagnetski materijali.

Najviše zastupljena ambalaža je papir i on čini do 40 %. Tokom prijevoza nastaju razna mehanička oštećenja — voditi brigu o njima. 10 % su ostali materijali (razne kombinacije). Razne grupe ljudi. oko 30 % čine plastične mase (dobivaju se iz nafte). Ambalažu možemo podijeliti na nekoliko stanovišta: • prema funkcijama • prema ambalažnom materijalu • prema oblicima • prema namjeni. Bez obzira dali se radi o našem ili uvoznom proizvodu mora postojati deklaracija.kg) • sastav • ime. Ne možemo odvajati robu od ambalaže.Tehnologija materijala 42 Deklaracija moraju biti dani osnovni podaci: • količina robe (m .. a u svijetu Amerikanci. Koriste se reciklirani — obnovljeni materijali. Moraju biti podaci (norme) pod kojim uvjetima je taj proizvod proizveden. Kod licenciranih proizvoda lice ≡ sa originalnim proizvodom naličje − na našem jeziku. tj. tube . Zaštitna funkcija — štiti robu od vanjskih uticaja. skupljanje tkanine. Uporabna funkcija ambalaže — uporabom ambalaže dolazimo do robe (sprej. npr. Dva osnovna oblika ambalaže su kvadratna ili prizmatična i cilindričnog ili okruglog oblika. U glavne ambalažne materijale ubrajamo: • drvo • papir • metal • staklo • tekstil • plastične mase by SIMCo. reklamna prodaja . tubu da dobijemo pastu). Ambalaža prema funkciji: • uporabna • zaštitna • tržišna • skladišno transportna. Maheri u reklamiranju u Europi su Talijani. Bitan je dizajn ambalaže. Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Materijali se dijele na glavne i pomoćne.. Tu prvenstveno treba voditi računa kakvog je oblika ambalaža. 2000 . 20 % su metali. naziv robe • vlaga • npr. Pri skladištenju i transportu utječu razne statičke i dinamičke sile na robu u toku prijevoza. timovi ljudi se bore reklamama. Možemo reći da više od 90 % proizvoda ima ambalažu. ide se do toga da se troši do 90 % sredstava na financiranje ambalaže. Tržna funkcija — to je roba široke potrošnje. Ima nekoliko imena.moramo pritisnuti ambalažu. tj. Skladišno transportna funkcija — bitna je u toku prijevoza i skladištenja komadne robe (roba sa ambalažom). Materijali za pakiranje Pod pojmom materijala za pakiranje podrazumijeva se ambalaža.

Niti jedna transportna ambalaža više nije povratna. Transportna ambalaža: — mogu biti za jednokratnu upotrebu i višekratnu upotrebu i to cilindričnog ili prizmatičnog oblika transportne ambalaže. Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Drvo je jedno od najstarijih ambalažnih materijala. sanduka. gredice. Svojstva drveta kao ambalažnog materijala mogu biti: • estetska (boja. ako je : • nepasterizirano (rok trajanja 8 dana) • pasterizirano (rok trajanja 45 dana) Za ambalažu je propisan standard ISO 901. mehanička svojstva u radijalnom pravcu ← 3. miris. tube. deformacija). Drvo koje dolazi kao ambalaža mora imati propisanu vlagu koja iznosi 15 %. a prema prirodi dijeli se na: • zimzeleno • listopadno. Drvo se usitni. stavlja se u komore. jela i bukva i to se koristi piljeno drvo koje ima prednosti i nedostatke. paste) Pivo. Ambalaža prema namjeni: • komercijalna (sitno pakiranje. izvaže. bačava. finoća drveta) • fizička (Gustoća.Tehnologija materijala U pomoćne ambalažne materijale spadaju: • materijali za otvaranje • materijali za zatvaranje • materijali za jastučenje 43 Ambalaža prema oblicima: Spomenuti će biti kod opisa nekog glavno i pomoćnog materijala. Prednosti su: • mala Gustoća • laka i jeftina obrada • lako održavanje i popravak • visoka otpornost na umor • relativno niska cijena by SIMCo. zagrijava se na 105°C. Niti palete niti kontejneri nisu ambalažni materijali. Za to se korist smreka. greda za izradu paleta. Preporučuje se sušenje na zraku. 2000 . Kad je paleta obavijena sa plastičnom masom (folijom) skupa sa transportnim materijalima → onda ona spada u ambalažu (npr. 48 sati i u razlici težina prije i poslije sušenja dobije se vlaga. raznih kotura. kod paleta cigli). • mehanička — jedna od bitnih karakteristika je uvjetovana vlaknastom strukturom drveta i razlikujemo tri veličine mehaničkih svojstava obzirom na građu drveta: 1. mehanička svojstva u tangencijalnom pravcu ↵ Drvo se koristi u obliku dasaka. za izradu kontejnera. roba u trgovini) • transportna (krupno pakiranje) Komercijalna ambalaža — može biti: odvojiva (staklenke flaše) → povratna(naplaćuje se kaucija) → nepovratna (cijena ambalaže uračunata u cijenu pića) neodvojiva (sprej. mehanička svojstva u pravcu vlakna ↓ 2. vlažnost. sjaj.

by SIMCo. vlakna iz lika i vlakna iz drveta. Obzirom na podjelu sirovina razlikuju se sljedeće vrste papira: • papir od krpa • bezdrvni papir • papir sa drvenjačom Papir od krpa sastoji se isključivo od vlakana pamuka. zemljišnih knjiga. Jedino kod vina bačva mora biti do vrha puna jer ako nije dolazi do stvaranja octa.Tehnologija materijala Nedostaci su: • • • 44 nedovoljna homogenost (kvrge. Bezdrvni papir Proizvodi se od raznih vrsta celuloze i on se koristi za izradu raznovrsne ambalaže. Papir se obično smatra do 150 g/m2 težine. kukci) • drvo je zapaljiv materijal . Karton je između 150 g/m2 i 400 g/m2. drveta. Papir je načinjen od biljnih celuloznih vlakana koja se dobiju mehaničkim.jer je prirodna tvar Drvo se koristi u obliku furnira.jer je prirodna tvar • organski nedostaci (dno mogu napasti glodavci. Šperploče su slojevito slijepljeni i prešani drveni furnir. kemijskim postupkom iz krpa. U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: • vlakna od krpa • celulozna vlakna • drvenjače • sintetička vlakna. a to se radi da bi se dobila bolja mehanička i fizička svojstva. 2000 . dokumenata . čvoruge) niska otpornost na smicaje upija vlagu . drvni moljci. konoplje ili kudjelje. Papir ili ambalaža od papira — čini 40 % od ukupno upotrebljavanih ambalažnih materijala. lana.skup. Papir se koristi u obliku papira. pamuka. kartona i ljepenke.5 mm. karton i ljepenka razlikuju se prema vlaknima koja su u njih ugrađena i to su: vlakna iz sjemena. Furnir se proizvodi na tri načina: • rezanjem • ljuštenjem • struganjem Rezani furnir — proizvodi se rezanjem drveta u jednoj ravnini u radijalnom ili tangencijalnom smjeru. Ima izrazito dobra svojstva. Papir. slame i drugih biljaka koje u sebi sadrže celulozu. Lijepljenje se vrši ukrštavanjem neparnog broja ploča furnira. Pri proizvodnji tog furnira drvo se mora pariti da omekša. Kod svih ostalih medija u bačvama potreban je prostor zbog širenja. Ljušteni furnir — proizvodi se ljuštenjem tankih listova sa trupaca koji rotiraju oko svije osi i on se koristi najčešće za proizvodnju šperploča. a to su listovi debljine do 3. 97 % od ukupno proizvedenih papira u Njemačkoj je reciklirani papir. Služi za izradu novaca.

by SIMCo. /pitanje → proizvodnja papira/ Proizvodnja papira Papir se proizvodi na papirnom stroju koji se sastoji iz mokrog i suhog dijela stroja. Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Postupak dobivanja celuloze je natronski i bisulfitni.250 g/m2 .Tehnologija materijala 45 Papir sa drvenjačom Sadrži vrlo malo celuloze i ti papiri se koriste kao novinski papiri. Dužina kidanja veća je u uzdužnom smjeru u odnosu na poprečni smjer. dijeli se na deblji papir i tanki karton (polu karton 150 . Papir Papir je težine od 8 . Ta papirnata masa ulazi u suhi dio stroja koji se sastoji iz valjaka kroz koje prolazi masa i vrši se oblikovanje papirnatih traka. Dodaci Dodaci se mogu i ne moraju dodavati. Pripremljene sirovine i dodaci dolaze u mokri dio stroja koji se sastoji iz raznovrsnih sita kroz koje ulazi voda zagrijana na oko 50°C i tu se oblikuje papirnata masa sa dodacima ili bez njih. dijeli se na deblji karton i tanku ljepenku. 2000 . Kod toga je važno dužina svojstvo i kidanja papira. Osnovne karakteristike papira Dozvoljena vlaga je od 6 -7 %. masa i kvaliteta • Ljepila — da se tinta ne razlijeva (nalivpero) po papiru (papir po kojem se razlijeva tinta nema u sebi ljepila) • Boje • Ultramarin — dodaje se do 1 % ako hoćemo sasvim bijeli papir. Karton Karton je težine od 250 .150 g/m 2. Do kraja suhog stroja nalaze se valjci prilikom prolaska kroz suhi stroj temperatura se poveća da se voda isparava. a dodaci su: • Punila — da se povećaju mehanička svojstva.5000 g/m2 . valjci se mogu micati — razne debljine trake. Na izlasku iz suhog stroja papirna traka se mota na jedan valjak. Papir se mjeri u g/m2 i prema težini može biti: • papire • kartone • ljepenke. kartoni i za izradu valovite ljepenke. ima težinu od 500 .500 g/m2. Ljepenka Ljepenka je težine od 600 .600 g/m2. Maksimalna širina trake papirnatih rola je 2 m. Nakon izlaska iz stroja vrši se dorada papira: • rezanje • bojanje • plastificiranje. te dužina papirne trake jednako mjerne dužine i debljine koja puca zbog vlastite težine. Svojstvo koroznosti i propusnosti na plinove ovisi o pojedinim vrstama papira. Drvenjača Drvenjača se sastoji od bilo kojih vlakana biljaka koji u sebi sadrže celulozu.

Val A Koriste se za ambalažu koja služi za prijevoz staklenih keramičkih proizvoda.000 g/m2 .5. Naručuje se po brojevima. Valovi ublažavaju udarce.Tehnologija materijala 46 Kartoni Kartoni su proizvodi krući od papira i razlikujemo obični ili jednoslojni papir težine od 200 . by SIMCo. Val B Slabije ublažuju udarce. a proizvodi se uvijek u neparnom broju slojeva.300 g/m2.000 . 2000 .20 mm. 80. Prešani papir — je karton velike gustoće i čvrstoće jednake debljine i vrlo glatke površine. složeni ili višeslojni papir koji ima obično tri sloja. /ispit/ Vrste valovitog kartona prema visini vala: • veliki val — oznaka A visina mu je 4.63 mm • srednji val — oznaka C visine 3. Tu imamo od 4.59 mm • mali val — oznaka B visine 2. Rabe se za pakiranje predmeta koji nisu jako osjetljivi na udare. te raznih uređaja i aparata osjetljivih na udar. 90 i 100. gdje brojevi označuju težinu ili gramaturu. 18. najčešće je od tri sloja gdje je srednji sloj od recikliranog papira. 12. kao izolator u elektro industriji. Ljepenka — se pakira u vezove od 25 kg. 50. a izrađuje se u težini 200 . Val C najčešće se rabe u kombinaciji sa valovima A i B. ali imaju veću otpornost na pritisak pa mogu izdržati veće opterećenje po jedinici opterećene površine.68 mm • sitni val — oznaka E visine 1.700 g/m 2 . To su kutije za pakiranje prehrambenih proizvoda ili neki proizvodi u metalnoj industriji koji imaju veliku težinu. a rabe se za pakiranje izuzetno teških proizvoda. 15. Koristi se za izradu za omote bilježnica. Prema načinu obljepljivanja razlikujemo: • ljepenka bez obloge • ljepenka sa oblogom s jedne strane • ljepenka sa oblogom sa obje strane • peteroslojna i sedmeroslojna ljepenka. 60. 25. U praksi se smatraju ljepenkom sve ljepenke težine 300 . ali svojom težinom mogu izravnati valove. kao i ljepenke koje se koriste kod izrade knjiga. Posebna vrsta ljepenke je valovita ljepenka koja je sastavljena od jednog ili više slojeva. 40. Val E (sitni val) Koristi se za izradu komercijalne ambalaže. 70. fascikala. 45. Svaki vez ima broj koji označava koliko ljepenki ima u vezu. 20. Ljepenka se izrađuje u brojevima 10.350 g/m2 .

Kartonske cijevi by SIMCo. Kažemo da je celofan celuloza koja ima debljinu folije od 0. Na tržištu se celofani označuju troznamenkastim brojem iza kojeg se nalazi nekoliko velikih slova i na kraju dvoznamenkasti broj. 7 slojeva i njena su svojstva po dužini i širini ista • sačasti paneli — gdje je karton načinjen od dviju ravnih papirnatih traka. izradu samoljepljivih traka i u tiskarskoj industriji. šivanjem i spajanjem spojnicama.valovita ljepenka koja dolazi na tržište kao 5. Sljepljivanje laminata može biti na više načina i to: • mokrim kaširanjem • suhim kaširanjem te kaširanje taljivim ljepilima i voskom. a ima dobra svojstva te je pogodan za ambalažu.karto. a širina folije je oko 1. Od natron papira izrađuju se vrećice (komercijalna ambalaža) i vreće (transportna ambalaža) i to krojenjem. Proizvodnja ambalaže od kartona i valovitog kartona sastoji se od tri faze: • grafička obrada papira • krojenje • sastavljanje iskrojenih dijelova.0. otvorene lijepljene vreće sa bočnim nabojima. a između je papirna konstrukcija u obliku saća i ti kartoni su najčešće kao transportna ambalaža. te specijalne vreće za specijalnu namjenu. papir . Lijepljenje se vrši preko valjaka i onda se suši. npr. papir papir.0022 . Kod mokrog kaširanja ljepilo je biljnog porijekla i to se proizvode najčešće laminat.300 mm. lijepljene ventil vreće. a svako slovo označava određene karakteristike. Celofan se koristi u proizvodnji laminata. vreće se mogu izraditi od 2 . Troznamenkasti broj odnosi se na težinu celofana. U procesu kemijske prerade celuloze dobije se poluproizvod viskoza.Tehnologija materijala 47 Osim ovih tipova valovitih kartona nalaze se i drugi tipovi valovitih ljepenki kao: • unakrsna . pa se straga lakira polimernim ili nitroceluloznim lakovima.45 mm.65 g/m2.120 g/m 2. Papirna ambalaža se proizvodi štancanjem papira ili kartona. šivene ventil vreće. oblik i kvaliteta komercijalne i transportne ambalaže određena je osnovnim svojstvima proizvoda koji se pakira. /pitanje/ Proizvodnja celofana Celofan je proizvod koji nastaje kemijskom preradom celuloze. te papir .100 l. a to je otopina gusta kao med koja se izvlači kroz sapnice u kadu sa sulfatnom kiselinom i ako se takvoj viskozi doda glicerin može se izvlačiti u folije i to je celofan. Kartonske bačve — za prijevoz i skladištenje praškastih materijala zapremine od 10 . težina je od 15 . U prometu se nalaze otvorene šivene vreće sa bočnim nabojima. lijepljene vreće sa rukavcem. omotnice su normizirane veličine A i B i s unutrašnje strane moraju imati premazan samoljepljivi sloj koji mora odgovarati propisima o pakiranju u poštanskom prometu. papir . poštanske omotnice koriste celulozni papir mase 90 . Razlikujemo još transportne kutije koje su od valovitog kartona nosivosti od 30 do 70 kg. a to su materijali sastavljeni iz nekoliko slojeva različitih materijala sjedinjenih u cjelinu lijepljenjem.6 slojeva natron papira. Kod suhog kaširanja ljepilo se nanosi u obliku praha.alufolija. te se stavlja između zagrijanih ploča da se površine slijepe. otvorene lijepljene vreće. Ljepilo je u obliku tekućine. 2000 . spajanjem proizvedenih šablona lijepljenjem. U normalnim uvjetima celofan je higroskopan.platno. Tehnologija proizvodnje papirne ambalaže Tehnologija proizvodnje. šivanjem ili lijepljenjem. 6.

Teški bijeli limovi — imaju sloj kositra preko 40 g/m2 i upotrebljavaju se za izradu limenki za prehrambene proizvode. raznih boja i ulja. elektrolit je kositrova sol. Kositar se nanosi prskanjem. kapija kad se ofarba otapalo ispari. a koriste se za ambalažu manje korodirajučih proizvoda. a od njega se radi komercijalna ambalaža (sve limenke. nakon toga se masa po potrebi izbjeljuje. ostaje samo tanki film boje. hranu za djecu i pakiranje strategijskih zaliha.000 mm i promjera od 10 . Srednji bijeli limovi — imaju sloj kositra od 30 -40 g/m2 i koriste se za izradu limenki za pakiranje raznih korodirajučih proizvoda. U prometu se nalaze i prodajne kutije koje mogu biti složive i nesložive s obzirom na vrstu materijala. Limenke Za boju (komercijalna ambalaža) nisu napravljene od bijelog lima jer mu je izrada skupa. to su šavne limenke). Skupljeni papir stavlja se u miješalice sa vodom. Sve limenke moraju biti hermetički zatvorene. te za ukrasne kutije. Galvanizacija ili elektroliza — čelik je katoda . Kvaliteta i klasifikacija bijelog lima određuje se prema debljini sloja kositra i dijeli se u tri grupe: • teške bijele limove • lake bijele limove • lake bijele limove. za njihovu izradu koristi se podcinčani lim. a debljina sloja je od 20 . Npr. ili se unutrašnja strana polira. Metalna ambalaža kao metalna ambalaža koriste se: • • • • • čelični lim kositar aluminij cink olovo (samo za bačve za nuklearni otpad) Bijeli lim — je tanak čelični lim zaštićen sa obje strane tankim slojem kositra. pri tome se dodaju razna otapala kojima se uklanja tinta ili štampana slova.Tehnologija materijala 48 — dužine od 20 do 2. kositar je anoda. 2000 . Iskorištavanje i reciklaža papira Skupljanjem starih papira i njihovim sortiranjem može se vršiti recikliranje i da se papir može do 7 puta reciklirati. suhih proizvoda. Lak — je otapalo i boja kod farbe. by SIMCo. Bijeli lim se reciklira.35 g/m 2. grije se i miješa u kašu. ili se bijeli lim može dobiti elektrolizom. a koriste se za praškaste i pastozne materijale. Laki bijeli limovi — imaju sloj od 20 -30 g/m2.600 mm.

šavne i bezšavne. U promet dolazi kao folija debljine od 0. Također by SIMCo. One imaju veliku čvrstoću na vlak. sipkih i pastoznih materijala. Polietilen je proziran.termoplasti Gustoća polietilena je od 0. kemijski postojan i radna temperatura mu je od 40 -70°C. paprike. Tu se koristi čisti aluminij.. dobro postojan na susjedstvo.025 . Aluminij — je isključivo komercijalna ambalaža. Limenke (komercijalna ambalaža) — prema konstrukciji mogu biti: otvorene. Boce su napravljene od legure Al-a (izvana moraju imati etiketu) da budu čvršće.. Iznutra je čelični lim lakiran. imaju zaštitu od laka. bez mirisa. vrećice od juha. Oblici metalne ambalaže Metalne bačve — koriste se za pakiranje tekućina svih vrsta. nepropušta mirise niti prima druge. mehaničku i optičku propustljivost.96 g/cm3. a koriste se za sve vrste tekućina. Polietileni . Aluminij ne reagira ni sa jednim prehrambenim proizvodom.jogurt).). tj. raznih metalnih proizvoda. vegete. stavlja se dušik (inertan. Boce moraju imati podtlak. Za razgradnju plastičnih masa potrebna je temperatura veća od 400°C. tj. a čvrstoća mu je 1. može se lako oblikovati. 2000 . Al + polietilen. Ambalaža — aero . netopljivost. Laminat — je od najmanje dva sloja.060 mm. a mogu biti načinjene od bijelog lima i Al folija). bojati štampati (poklopci na plastičnim čašama .Tehnologija materijala 49 Podcinčani lim — je čelični lim koji ima prevlaku od cinka. Toksičnost plastičnih masa određuje se ekstrakcijom tvari iz nje i ta količina toksične tvari određuje se računski i izražava faktorom toksičnosti. Npr. poluzatvorene (koje se koriste za pakiranje boje ljepila i raznih tehničkih masti) i zatvorene 8 koriste se za razne prehrambene proizvode. žilav.92 . Al + celofan. 35. Rabi se za proizvodnju bačvi. Prekidno izduženje je do 200 %.400l. Zapremina bačve je od 210 l. ne njegove slitine. Mogu biti od 12. Plastična ambalaža Plastična ambalaža smatra se najsuvremenijim ambalažnim materijalom.0. a mogu biti izrađene od 25 . u mlazovima . Prema konstrukciji metalne bačve se dijele na: • zatvorene • otvorene • poluotvorene • užebljene bačve (propisane IATA propisima za prijevoz opornih tvari zrakoplovom. iz zraka) pritiskom na gumb plin potiskuje materijal i on kroz rupicu izlazi van (npr.000 N/m2. Plastične mase imaju malu gustoću.0. nelomljiv.5 l) Metalne kante — su posude zapremine od 5 do 60 l. a izrađuju se iz čeličnog lima i podcinčanog lima. 64 i 216.sol ili sprej ambalaža.

termoplasti — dobijaju se polimerizacijom plina propilena. Veliku primjenu ima kao materijal za stvaranje jastuka. U manjoj mjeri koriste se kao ambalžni materijali POLIURETANI .000 . dobiva se polimerizacijom tekućine stirena.07 g/cm3.koriste se u obliku blokova i ploča od kojih se piljenjem izrađuju postolja za tešku robu. a osnovna svojstva su: gustoća mu je od 1. Polistiren se koristi za izradu raznih el. Obzirom na izradu razlikujemo tvrdi i meki PVC ovisno o dodacima. metodom dubokog izvalčenja ili metodom krojenja Brizganje je metoda po kojoj se plastična masa u obliku granula ili praha u dijelu stroja koji se zove cilindar rastali i kroz mali otvor u glavi stroja. te za raznovrsnu ambalažu. za jastučenje.9 . tj. Poliakrilati najveću primjenu imaju u izradi svjetlećih prometnih znakova te automobilskih farova.300 N/m2 i izduženje je do 550 %. proizvodi ga INA polimeri.1. Polivinil klorid PVC — jedan od najstarijih polimera.0.4 . U termičkom pogledu PVC je postojan do 78°C jer na 85°C on već omekša. uređaja.100 .230°C. ubrizgavanjem. METODE ZA NEPOSREDNU PROIZVODNJU AMBALAŽE gdje se primjenjuju brizganje i puhanje 2. ima visoku radnu temperaturu do 170°C . Metode prerade mogu se svrstati u tri skupine: 1. Mogu se oblikovati lijevanjem.5 %. služi kao sredstvo za zaštitu u toku transporta. Ovisno o kalupu može se dobiti trajni oblik. METODE ZA PROIZVODNJU POLUPROIZVODA u ovu grupu ubrajaju se KALANDRIRANJE i LJEVANJE 3. gustoća je 1. razne čaše a obim tako dobivene ambalaže kreće se od 50-300 cm3 by SIMCo.6. Služi za ambalažu prehrambenih proizvoda. Polipropileni . proziran je i ima deset puta manju toplinsku provodljivost od stakla. jako malo istezanje od 1.600 N/m2.Tehnologija materijala 50 nam služi za izradu različitih kutija kao komercijalna ambalaža i raznih bačvi kao transportna ambalaža. METODA ZA PROIZVODNJU AMBALAŽE OD POLUPROIZVODA Od poluproizvoda može se oblikovati ambalaža metodom puhanja. PVC u trgovinu dolazi pod imenom raznih proizvođača.5 . Najveća primjena PU je zaštita kod transportne ambalaže. Na taj način se izrađuju sve razne moguće boce. gustoća im se kreče od 0. 2000 . kutija za televizore. folije su debljine 0. tj.8 mm.2 . te se koriste u otopini kao razne prevlake u vidu zaštite.7.05 . Poliesteri — su trodimenzionalne strukture.0. čvrstoća je od 6.poslije omekša → pa kažemo da ima veliku termičku postojanost i on se koristi za izradu komercijalne ambalaže. a koristi se za izradu i komercijalne i transportne ambalaže. Služe za proizvodnju PET ambalaža.1.4 g/cm3. te termooblikovanjem pri temperaturi od 200 .91 g/cm3. Polistiren — spada u termoplaste. Poliakrilati PAK — to je polikondezat. ekstrudiranjem. Metode prerade plastičnih masa Plastične mase se vrlo lako prerađuju uz mali utrošak energije i vode. čvrstoća se kreče od 2. ambalaže za prehrambene proizvode.PU . razni plastični zatvarači. ubrizga pod visokim tlakom u hladni kalup u kojem se masa ohladi i očvrsne. a o vrsti upotrebljene mase ovisi brzina hlađenja.

51 Lijevanje . gnječenje . 2000 . Redosljed slojeva u laminatima određuje se prema svojstvima robe i zahtjevima tržista. Staklo se skuplja. komercijalna ambalaža. Ozanka označava vrstu plastične mase od koje je ambalaža proizvedena. razni kalupi.osjetljive na vlagu). broj). Prema vrsti sredstva za spajanje razlikujemo tri postupka kaširanja i to su: − suhi − mokri − termički Suhi postupak se koristi za proizvodnju najkvalitetnijih laminata. za izradu treba kremeni pjesak. Prešanje . Za vanjski sloj laminata uzima se ona folija koja se može lako grafički obraditi. vrši se mljevenje. by SIMCo. odvozi u tvornice. Svaki sloj laminata prenosi svoja dobra svojstva ovom višeslojnom ambalažnom materijalu i prikriva loša svojstva ostalih slojeva. Kod toga se kalupi najčešće sastoje od nepomičnog dijela koji se naziva MATRICA i pomičnog dijela koji se naziva PATKICA. Tekstilna ambalaža Tekstilna ambalaža koristi se samo kao transportna ambalaža. Zbog nehomogenosti smjese nastaju greške kod proizvodnje i to su slabe točke Postoje tri boje (boje su metalni oksidi): − prozirna − zelena − smeđa Staklo je lomljiva roba.masa mora biti u obliku taline. stakleni krš koji služi kao punilo za proizvodnju nove staklene ambalaže Laminati Laminati su kombinirani materijali i relativno novi ambalažni materijali koji se sastoje od više međusobno čvrsto spojenih ambalažnih materijala u obliku folija. Spajanje pojedinh slojeva u jednu kompletnu cjelinu može se vršiti kaširanjem i ekstruzijskim laminiranjem. Prerađuje se u posebnim strojevima .prerada.provodi se u posebnim kalupima pod visokim pritiskom. rataljena plastična masa se pod visokim tlakom lijeva u kalupe.razvrstavanje . potrebne se i razne puhalice. Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Svaka vrsta plastične mase ima svoju ozanku (slovo. Tu se za spajanje koriste ljepila s organskim otapalima koja brzo isparavaju te u roku od 24 sata dobijemo čvrsto vezivanje. Pomičnim dijelom tlači se masa za prešanje i oblikuje predmet u kalupu.mlinovima gdje se ona melje .stvara se granulat koji se koristi kao punilo ili mu se dodaju dodaci pa se proizvodi novi proizvod tj. Koriste se samo biljna vlaka i to JUTA (Jutene vreće . Težina se računa po 1 m2 Staklena ambalaža Izrada puhanjem. Kaširanje je postupak spajanja dviju folija uz upotrebu sredstva za spajanje. Kalup se grije pod tlakom. ambalaža. Tom metodom najčešće se izrađuju bačve od PVC i POLIESTERA-transportna ambalaža. Skupljanje . Obično se za gornji sloj uzima lakirani celofan ili folija od plastičnih masa ili papir. Kod ove metode. soda. Danas nemamo transportne staklene ambalaže.je obrada plastičnih masa na KALANDRIMA gdje dobijemo ploče raznih širina i debljina te raznovrsne folije koje se zagrijavanjem skupljaju.Tehnologija materijala Puhanje .najčešće upotrebljavana metoda poslje brizganja. granulat termoplasata prelazi u talinu i oblikuje predmet.to je tzv. vapnenac. Kalandriranje .

štapići) laminat celofan-polietilen (koristi se za pakiranje prehrambenih proizvoda.. Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža . igračke. dječije igračke) Strip ambalaža je ambaža namjenjena za pakiranje lijekova u obliku tableta. a donji dio je neporziran načinje od kartona ili valovite ljepenke. sol) laminat poliester-polietilen (koristi se za vakuum pakovanja) Zadnja tri laminata spadaju u komercijalnu ambalažu Za izradu vodootporne transportne ambalaže koristi se laminat . rezervni dijelovi. pokriva robu kao neki mjehur i štiti je od vanjskih utjecaja. ljekovi. a između je POLISTIREN od 3 mm. Roba se postavlja na donji dio.. Danas se proizvodi velik broj laminata koje se međusobno razlikuju po sastavu. Ova ambalaža omogućuje dobru vidljivost robe sa svih strana (npr. Služi za izradu kutija ima jako dobra svojstva na mehanička naprezanja. Na kartonu s donje strane daju se podaci i načini upotrebe te robe. Pomoćni materijali za pakiranje U pomoćne ambalažne materijale ubrajaju se sredstva za: − omatanje − označavanje by SIMCo. Ekstruzijsko laminiranje je povezivanje folija bez primjene međusloja (ljepilo je međusloj).) Skin ambalaža ima sličnosti s blister ambalažom jer također ima podlogu od kartona a gornji dio je načinje od folije neke plastične mase koja je zavarena na podlgu.Tehnologija materijala 52 Mokro kaširanje provodi se ljepilima koja su topiva u vodi i isparavanjem ljepila na pogodnoj temperaturi očvršćuje se laminat.to je jeftinija ambalaža od blister ambalaže te je pogodna za pakiranje razne metalne robe (alati. jednostavna. dobra termoizolacija te zaštita proizvoda ob bilo kakvih kemijskih utjecaja.08 mm. Npr. kolači. Blister ambalža je jeftina. praktična i funkcionalna i u nju se mogu pakirati različite vrste robe (alati. Folija se obično učvršćuje na podlogu zavarivanjem ali može i ljepljenjem ili spajalicama .) Streč ambalaža sastoji se od 2 dijela . Za izradu gornjeg dijela rabi se PVC ili POLIESTERSKA folija. 2000 ... Gornji dio se oblikuje u kalupu već na samoj robi koja se pakuje pa potpuno naliježe na kalup kao koža na tijelo. To je postupak po kojem se folija od termoplastične mase proizvodi postupkom ekstruzije i odmah nakon izlaska iz otvora mlaznice jos vruća nanosi na drugu foliju s kojom se tlačenjem i hlađenjem spoji. Oblikuje se od od dvije trake laminata gdje se između stavlja lijek i onda se termički zavari. celofan-aluminijska folija-polietilen (3 slojni laminat).komercijalna.kartona i bolikovane folije plastične mase. svojstvima i područjima primjene. a gornji dio se vari na podlogu tj. pržene kave) laminat celofan-aluminijska folija-polietilen (podravkine juhe) laminat papir-polietilen (šećer. susešnog voća. aluminijska folija-polietilen. sastoji se od dva dijela. laminat celofan-celofan (čips.gornji i donju sloj je papir debljine 0. gornji dio je prozirna plastična ambalaža. Tu se najčešće koriste laminati celofan-polietilen. Termno kaširanje se provodi uz korištenje ljepila koja se na određenoj temperaturi rastale i vežu dva laminata te hlađenjem očvrsnu. elektroizolacijski materijal.

oznake kakva se roba nalazi u ambalaži. može biti zalijepljena za ambalažu 53 Sredstva za jastučenje − imaju zadatak da spriječe mehaničko dijelovanje na robu − tu se najčešće koriste: − valovita ljepenka − plastične mase − staklena vuna − piljevina − slama − pluto ili neki drugi pogodni materijal − od valovitog kartona porizvode se različiti oblici jastuka − sastavljeni jastuci proizvode se od više komada valovitog kartona. a sastvaljanje se vrši lijepljenjem ili spajalicama − šuplji jastuci se sastoje od jedne ploče valovitog kartona koja se po duljini vala savija te se oblikuje šuplje tijelo jastuka − puni jastuci se proizvode od više slojva valovitog kartna.Tehnologija materijala − jastučenje − zatvaranje Sredstva za omatanje: − imaju zadaću da čuvaju proizvod od utjecaja osnovne ambalaže − ili da budu kao ukrasni materijal Sredstva za označivanje: − svaka ambalaža mora imati oznake. a koriste se za jastučenje lakših materijala − bridni jastuci se postavljaju uz ambalažu uz bridove materijala te štite od bočnih slila i povećavaju čvrstoću pri slaganju na palete − ogrlice se postavljaju na proizvod radi zaštite od djelovanja bočnih sila − podmetači se postavljaju na dno ambalaže − predlošci imaju zadaću da spriječe kretanje sitne robe u unutrašnjosti ambalaže (u bombonjerama..) by SIMCo. 2000 . raznovrsne etikete. a koriste se za jastučenje osjetljivih instrumenata − nabrani jastuci proizvode se nabiranjem valovite ljepenke po dužini vala.. jaja.

Tehnologija materijala
Plastične mase − − prvi plastični jastuci pojavili su se 1950 godine tu se najčešće koriste: − polistireni - koji pripadaju skupini tvrdih materijala za jastučenje − koriste se najčešće kod raznih ambalaža telekomunikacijskih uređaja u obliku određenih oblika ili u obliku usitnjenih komadića − poliuretani - imaju veliku primjenu uz polistirene − mekani, tvrdi i polutvrdi

54

Sredstva za zatvaranje − raznolika su i ovise o vrsti ambalažnih materijala kao i o obliku ambalaže − za zatvaranje ambalaže od stakla s uskim grlom najčešće se koriste čepovi od pluta ili gume, zatim krunski zatvarači od bijelog lima − za zatvaranje posuda s većim grlom koriste se razni poklopci koji mogu biti od istog materijala kao ambalaža ili od nekog drugog materijala − samoljepljive trake, čavli, špage, trake od plastičnih masa Sredstva za otvaranje − − postoji velik broj različitih uređaja za otvaranje otvarači, vadi-čep...

Transportna ambalaža − − − djeluje kao vanjska ambalaža tj. služi za skupno pakiranje majih jedinica dva oblika: cilindrična i kvadratna ili prizmatična kod ambalaže vrsta i tip uvjetovani su transportnim razradima: 1. razrad - prijevoz na kraćim ralacijama − tu se koristi komercijalna ambalaža kao primarna 2. razred - prijevoz robe unutar zemlje cestovnim, željezničkim, zračnim, riječnim i pomorskim putevima a koristi se primarna i sekundarna ambalaža 3. razred - isključivo zračni prijevoz koji je propisan IAT propisima 4. razred - uključuje pomorski prijevoz − tu su najteži vujeti koji se postavljaju na ambalažu.

Da bi se olakašao prijevoz robe koriste se sredstva mehanizacije: PALETE i KONTEJNERI − paleta je drvena podloga - standard 800*1200 s otvorima za viljuškar, roba 1000 kg i visine 8 m obavija se termoplastičnom folijom=ambalaža − sa žičanim ogradama, zatvorena za boce plina itd. − kontejenri su sanduci kvadratnog oblika gdje je najmanja zapremina 1 m3, lako se pune i prazne − standardni i specijalni, te laki, srednji i teški − laki - 1-3 m3 − srednji 3-10 m3 − teški > 10 m3 − dužina se kreće od 1-5 m, širina do 2,5 m i visina do 2,55 m − u kopnenom prijevozu koriste se laki i srednju a u prekomorskom teški kontejneri − prema američkim normama izrađeni su ISO-668 propisi

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala
Pakiranje materijala za promet Pakiranje materijala je sastavni dio proizvodnje pa se ne može govoriti o proizvodnji bez minimalnog komercijalnog tj. primarnog pakiranja vlastitog proizvoda. Troškovi ambalaže i pakiranja su vrlo veliki i u prosjeku se kreću od (3-40 %) cijene bruto proizvoda. Tehnološki proces može biti: − − − − predpakiranje pakiranje u komercijalnu ili primarnu ambalažu pakiranje u sekundarnu ili transportnu ambalažu pakiranje u pomoćna sredstva

55

Pakiranje proizvoda je stavljanje u komercijalnu ambalažu u količinama koje potrošač troši u jednom navratu. − tu je posebno izražena orginalnost proizvoda te kvaliteta i kvaliteta proizvodnje − to je sastavni dio tehnološkog procesa Kod primarnog ili komercijalnog pakiranja važnu ulogu imaju proizvođači gdje se mora voditi računa o osnovnim svojstvima robe, naročito one koja je osjetljiva na vlagu. − postoje razredi zaštite od vlage sa oznakama: 0. reducirana zaštita (utjecaj kiše, tuče, poplave...) 1. standardna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač) 2. specijalna zaštita (nepropusni zatvoreni zaštitni omotač uz dodatak desikatora sredstva koja upijaju vlagu SILIKAGEL) Sekundarana transportna ambalaža određena je uvjetima transporta i prirodom proizvoda koji se pakira − razlikujemo: − sipka roba - koja se prevozi u otvorenim i zatvorenim transportnim sredstvima, nema ambalaže − komadna roba - otvorena i zatvorena transportna sredstva, ima ambalažu − tekuća roba - nafta i derivati te ostala tekuća roba Broj transportne klase sastoji se od dvije znamenke: prva označava način prijevoza: 1 brod, 2 željeznica, 3 cesta, 4 zrak druga označava vrstu robe: 1 komadna, 2 jednična, 3 limeni kontejner, 4 ISO kontejner, 5 puni kamion Transportni prijevoz pošte označava se znam 5, npr 56 obična paketna pošta, 58 zrakoplovna pošta. Normama su utvrđene i klase pakiranja u neku ambalažu kao specifična varijanta vanjskog pakiranja. Broj klase se sastoji od dvije znamenke. 1. označava glavnu grupu: 1. sanduk 2. povratni sanduk 3. paleta 4. paket 2. označava varijantu glavne grupe npr: 10 drveni sanduk 12 kartonska kutija 32 paleta s termoskupljajućom folijom Kod sekundarne ambalaže mora se voditi računa o oznakama rukovanja itd. Skladištenje materijala u prometu

by SIMCo. 2000

Tehnologija materijala

56

Skaldište u industrijskom poduzeću je mjesto (prostor) uređen za privremeno i sigurno odlaganje, pripremu i izdavanje materijala. Naziv skladište treba u prvom redu pridružiti mejstu na kojem su pohranjene velike vrijednosti i svako skladište povećava ukupne troškove poslovanja što je bitno za troškove poduzeća. Uspješno funkcioniranje skladišnih prostora je važna pretpostavka za racionalnu i efikasnu proizvodnju. Glavne komponente skladišnog prostora su: − skladišni objekti − sredstva za skladištenje i odlaganje materijala − transportna sredstva − dodatna skladišna oprema Skladišni proces podrazumijeva sljedeće aktivnosti: − iskrcaj i preuzimanje materijala − kontrola materijala − razvrstavanje − paletizacija − formiranje skladišnih jedinica − transport i odlaganje meterijala u skladištu − čuvanje i zaštita materijala − otpis i inventura materijala − pakiranje − izdvajanje − evidentiranje materijala Skladišni prostor čini ukupnu skladišnu površinu koja se dijeli na: pomoćnu i korisnu Korisna površina je ona koju zauzima naša roba ili materijal a pomoćna su prolazi ili hodnici te kancelarija skladišta. Ekonomičnost skladišta izražena je koeficjentom iskorištenja skladišne površine i to tako da se korisna površina podjeli sa ukupnom površinom. Roba na korisnu površinu može se smjestiti linijski ili u obliku riblje kosti. Pri gradnji skladišta mora se voditi raučuna o tlu (tj gdje su podzemne vode) i kuda su okrenuti prozori (okrenuti prema sjeveru - niža temperatura) i o građevnom materijalu. Najidelanija su ona skladišta koja su klimatizirana. Vrste skladišta Skladišta sa ekonomsko eksplatacijskog gledišta − − − dijele se prema obliku robe: − za rasutu robu − za komadnu robu prema prirodi robe: − za pokvarljivu robu − za nepokvarljivu robu prema podrijetlu robe: − skladišta za domaću robu − skladišta za stranu robu − skladišta za carinsku robu prema imaocu, vlasniku robe: − skladišta za vlastite potrebe − javna skladišta prema gospodarskim djelatnostima: − industrijska − poljoprivredna − trgovačka − opća skladišta prema prometnim djelatnostima: − željeznička − pristanišna
by SIMCo. 2000

− −

pokazuje koloko grama vodene pare može primiti 1 m3 na danoj temperaturi 2. transportna sredstva odnosi se na zatvorena skladišta 1.prirodnog porijekla i ona se pod utjecajem vlage mijenja) Razlikujemo tri vrste vlage: 1. relativna vlaga . protupožarni uređaji 4..) poluotvorena natkrivena ili poluotvorena (boce plina. bačve ulja i maziva) zatvorena 57 U prometu se najčešća zatvorena skladišta gdje jos spadaju i specijalna skladišta (hladnjača. 2. max. 2000 . Vage se moraju baždariti svakih 6 mjeseci od Državnog zavoda za mjeriteljstva 3.to je višak vlage koja se izlučuje o obliku kapljica ili rose. mjerni uređaji 3. Mjerni uređaji .pokazuje % vodene pare u zraku 3.to su raznovrsne vage i mjerne posude. Vlagu mjerimo higrometrom (ima vanjsku stranu . Uređaji za gašenje požara u praksi dijele se na: − one za gašenje vodom − za gašenje kemijskim pjenama − za gašenje s CO2 − za gašenje prahom by SIMCo. Uređaji za klimatizaciju su automatski uređaji za reguliranje temperature i vlage u skladištu.. Temperatura i vlaga u samom skladištu jednim imenom nazivamo skladišna klima. Svako skladište mora imati protupožarne aparate koji se odabiru prema veličini i vrsti skladišta ovisno o robi koja se skladišti. vlaga .) Skladišta po pogodnosti i učestalosti robnog materijala Razlikujemo: − manipulativna skladišta u kojima se roba ne skladišti nego se obavlja prekrcajna manipulacija i razvrstavanje − skladišta u kojima se neka roba zadržava čekajući daljnu manipulaciju − prizemna skladišta su ona skladišta gdje se roba često izmjanjuje − skladišta na katu su ona gdje se roba dulje vrijeme skladišti Skladišta sa vojnog gledišta dijele se na: − tehnička skladišta: služe za čuvanje rezervi i nalaze se u sklopu tehničkih baza a mogu biti jednorodna i mješovita − tajna skladišta Oprema skladišta U opremu skladišta ubrajaju se: 1.. uređaji za klimatizaciju 2.. police i regali 5. cisterna. apsolutna vlaga .Tehnologija materijala − unutarnja (za cestovni) Skladišta sa tehičko eksplatacijskog gledišta − razlikujemo: − − − − otvorena skladišta (ugljen.

Tehnologija materijala Svi protupožarni aparati moraju se kontrolirati Aparati služe samo za početno gašenje požara 4. Razlikujemo tri načina dokumenata skladišta: 1.. Ta skladišta imaju najveći koeficjent iskorištenja 5. Dokument prijema ili prijem robe (priznanica. prijamnica) na osnovu toga skladištar prima robu.) Subjektivan .dana se u mnogim skladištima postavljaju automatizirani regali koji se koriste raznovrsnim dizalicama i viličarima za smještaj robe na regale.regali sastoje se od velikog broja valjnih staza sa nagibom ili bez. 2000 .to su razna kolica. Transportna sredstva . npr.nastaje zbog više sile (potres. Prolazni .krađa. razni žljebovi.to je propisano) javlja se kod roba koje sadrže vodu te isparavanjem vode smanjuje se težina i taj gubitak obračunava se na redovne troškove radne organizacije. knvejeri Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) 58 Sva roba i svi materijali moraju imati nomenklaturne brojeve ili šifre pa skladištar mora poznavati skladišnu nomenkaturu. Danas najnovija skladišta su visoko-regalna skladišta gdje su regali od poda do stropa i na njih se uvijek stavlja paletizirana roba. KALO može biti redovan i izavnredan Redovni KALO (određuje se svake godine .. za njih nema ograničenja visine. Izvanredni može biti objektivan i subjektivan Objektivan . Najvažniji uređaji u skalištu su police i regali na koje se smješta roba i oni mogi biti drveni ili metalni a danas se koristi nekoliko tipova regala: − stabilni − pokretni − protočni − prolazni Stablini .dobili su naziv po tome što se na njih smješta roba tako da koja prva uđe prva izađe. Otprema robe ili otpremnica koja prati robu od proizvođača do krajnjeg potrošača U skladištima se vrši popis robe u danom ternutku i to se zove inventarizacija koja može biti: − redovna ili godišnja − izvanredna (vrši se po nečijem nalogu. viličari. U novije vrijeme izrađuju se protočni regali koji umjesto valjnih staza imaju vodilice Protočni . Tu razlikujemo 3 vrste prijema dokumenata robe: − priznanica (prijemnica) − komisijski zapisnik − povratnica (dokument kojim skladištar prima vlastitu robu koja se vratila) 2. Pokretni . transportne trake. Dokumenti izdavanja su važni za samu organizaciju jer vrijede samo unutar organizacije 3. suda ili policije) − specijalna (vrše se najčešće svaka 3 mjeseca i to za opasne tvari) Na bazi dokumentacije skladištar provodi evidenciju − viseća kartica − skladišna kartoteka − kompjuterizirana Prilikom manipulacije s robom mogu nastati težinski gubici kod roba a to je KALO (težinski gubitak kod roba). Kod tih regala je dobro iskorišten skladišni prostor. manjak by SIMCo.regali vežu se za pod skladišta i smještaju se linijski (jedan do drugoga). polava.

otrovne i infektivne tvari by SIMCo. Interfrigo je propisao zahtjeve tj. Zaštita sušenjem 4.za vozila koja održavaju temperaturu od 12°C do 0°C − klasa B . 2000 .zapaljive krute tvari kalsa 5 . Zaštita pakiranjem 2.eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima klasa 2 .prevlakama ili legiranjem. Zaštita kemijskim postupcima je raznovrsna. smrzavanjem u klimatiziranim skladištima 5. Zaštita proizvoda smrzavanjem se provodi najčešće na tunelski način na temperaturi od -20 do -40°C. alkohol.zapaljive tekućine klasa 4 . šećera. salicilna kiselina i esteri koji djeluju bakteriocidno i fungicidno.plinovi klasa 3 . kod kovina zaštita od korozije . max temeperature i to tako da poraste temperaure od ukracaja do iskrcaja proizvoda ne smije biti veći od 4°C. Zaštita hlađenjem je postupak kojim se proizvod ohladi i tu su temperature najčešće 0°C i za pojedine vrste prehrambenih proizvoda su točno utvrđene optimalne temperature i vlaga u skladištima. a nakon toga se drži u skladištima na temperaturi od -18°C. npr. Zaštita u inertnoj atmosferi 59 2. Zaštita hlađenjem. Zaštita sušenjem je postupak uklanjanja vlage 4.za vozila koja u transportu mogu održavati temperaturu po želji između -20°C i 12°C Prijevozna sredstva koja se zagrijavaju: Koriste se za skladištenje i prijevoz dubokosmrznutih proizvoda. Zaštita kemijskim postupcima 3. octena kiselina. Također mnogo se koristi i CO2 3.za vozila koja održavaju temperaturu od -10°C do 12°C − klasa C . U prometu ohlađenim i smrznutim proizvodima postoje specijalna prijevozna sredstva u svim vidovima prometa. kalijev nitrat. kao konzervansi se koriste otpine kuhinjske soli. Kod prehrambenih proizvoda zaštita se obavlja dodavanjem konzervansa ili stablilizatora Konzervansima se sprečava razvoj mikroorganizama. a prihvatljiva temperatura za prijevoz je od -12°C do -18°C Opasne tvari u prometu Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih svojstava mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi. prouzročiti materijalnu štetu ili zagaditi okoliš. U RH rukovanje i prijevoz opasnih tvari uređuje se posebnim zakonom. Prema odredbama zakona o prijevozu opasnih tvari i prema međunarodnim sporazumima opasne tvari dijele se u sljedeće klase: klasa 1 .oksidirajuće tvari klasa 6 . U tu svrhu koriste se: − izotermička prijevozna sredstva (to su dobro izolirani kontejneri) − rashladna prijevozna sredstva koja nemaju uređaj za hlađenje i hlade se ledom i drugim kemijskim izvorima hladnoće i ta sredstva mogu biti klase A za prijevoz na 5°C ako je vanjska temperatura 25°C i klasa B za prijevoz na 18°C ako je vanjska temperatura 25°C Rashladna sredstva sa vlastitim uređajem za hlađenje dijele se u tri klase: − klasa A .Tehnologija materijala Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu Zaštita materijala od kvarenja usmjerena je na sprečavanje uroka kvarenja a ostvaruje se na visše načina: 1.

Izravno djelovanje . veoma opasne 3. izvanredno opasne 2.mnoge opasne tvari koje se nalaze u prometu u određenim uvjetima reagiraju s kisikom ili se kemijski brzo raspadaju te mogu dati proizvode koji mogu posredno djelovati na čovjeka i okoliš Zapaljive tvari i zaštita od požara by SIMCo.ostale opasne tvari Djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš 60 1. U prometu i proizvodnji toksičnih tvari propisima su utrđene max dopuštene koncentracije (MDC) neke tvari u zraku.stupanj toksičnog efekta.super toksične Mjerom toksičnosti smatra se minimalna smrtna doza koja se naziva letalna doza (skraćeno LD) i srednja LD je 50 (tj od 100 ljudi 50 umre).vrlo toksične − oznaka (kategorija) 4 . malo opasne 2. Opasne tvari svrstane su u kategorije opasnosti i tu razlikujemo 4 stupnja: 1.vrijeme). Stupanje toksičnog efekta razmjeran je proizvodu koncentracije toksične tvari i vremenom ekspozicije K=C*T (K . S obzirom na svojstvo toksičnosti tvari se mogu podjeliti na: − netoksične tvari . umjereno opasne 4. C .Tehnologija materijala klasa 7 .umjereno toksične − oznaka (kategorija) 3 . vodi ili prehrambenim proizvodima. Posredno djelovanje opasnih tvari na čovjeka i okoliš .korozione tvari klasa 9 .ekstremno toksične − oznaka (kategorija) 5 . Izravno djelovanje njaviše izazivaju otrovne tvari koje se u organizam unose udisanjem.imaju oznaku 0 (nula) − toksične tvari koje se svrstavaju u 5 kategorija: − oznaka (kategorija) 1 . To je poznato kao Haberov zakon.slabotoksične − oznaka (kategorija) 2 . 2000 .radio-aktivne tvari klasa 8 . kroz usta ili resorpcijom kroz kožu.opasnim tvarima koje izravno djeluju smatraju se one koje se kemijski vežu na organizam ili nekim drugim fizikalno-biokemijskim djelovanjem izazivaju funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju.koncentracija toksične tvari i T .

ugljen. Napunjei su vodom u koju se dodaje natrijev bikarbonat i ampula sulfatne kiseline Uređaji za gašenje kemijskom pjenom služe za gašenje požara klase B Uređaji za gašenje s CO2 primjenjuju se za gašenje u zatvorenim prostorijama za manje površine jer imaju određeni domet. oksidansi 2.) − klasa B . oduzimanjem oksidatora (zraka i kisika) i 3. Pakiranje opasnih tvari ovisi o agregatnom stanju te o klasi kojoj roba pripada Preporučuje se da se svaku opasnu tvar posebno pakira. masti. 4.olovni azid i živin fulminat) U prometu opasnih tvari važno je znati brzinu gorenja i brzinu širenja plamena. ukrcaju. metan. 3.zagrijavanjem se šire 5. Požar se može gasiti 1. papir itd. HL3 i služe za gašenje požara klase C.) − klasa D . Gašenje požara je prekidanje kemijskog procesa izgaranja gorivih tvari. titan i njihove slitine) − klasa E . tekstil. tvari koje kemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode (kalcijev karbid (koji nije zapaljiv) + voda = acetilen). kemijski nestabilne tvari (to su inicijalni eksplozivi .požari plinovitih tvari (acetilen. alkoholi. smole. ulja te derivati nafte) − klasa C . Tu se ubrajaju: 1. sniženjem temperature gorive tvari. da ima posebno (zasebno) skladište.Tehnologija materijala Zapaljive su tvari prema zakonu o prijevozu opasnih tvari svrstane u više skupina kao: − gorivi plinovi − zapaljive tekućine − čvrste tvari − zapaljive tvari − oksidansi − eksplozivi i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima Požari pri skladištenju..požari lakih kovina koje gore jakim žarom (magnezij.to su požari čvrstih tvari koje gore plamenom ili žarom (drvo.požari zapaljivih tekućina (goriva. štetnost. Količina opasne tvari koja izgori u jedinici vremena i po jedinici površine predstavlja brzinu gorenja. zapaljivost ili opasnost od samozapaljenja. 2000 . eteri. Požari se mogu svrstati u 5 razreda ili klasa: − klasa A . razne biljen tvari. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na: otrovnost. eksplozivnost. Uređaji za gašenje prahom najčešće se nazivaju HL1. tvari koje u dodiru s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i oslobađaju velike količine topline ili eksplodiraju. Brzina širenja plamena je obično 10-30 cm u sekundi i takvo širenje od 10-30 cm u sekundi naziva se laminarnim gorenjem. tvari koje su u posudama pod tlakom .požari vrste od A do D u blizini električnih postrojenja 61 Procjena opasnosti od požara u prometu ima veliko značenje i neophodno je poznavati i nezapaljive tvari koje u određenim uvjetima mogu biti vrlo opasne. by SIMCo. zemni ili gradski plin. aluminij.. iskrcaju te ostalim radnjama mogu izazvati velike materijalne štete. Uređaji za gašenje požara mogu se na: − gašenje vodom − gašenje kemijskom pjenom − gašenje s CO2 − gašenje prahom Uređaji za gašenje vodom služe za gašenje požara klase A. nagrizajuće djelovanje. oduzimanjem gorive tvari od vatre 2. Npr brzina širenja benzina je 60-70*106 m/n Eksplozivne tvari u prometu određene su zakonom i tehničkim normama te mjerama zaštite od požara. prijevozu. HL2.

oznaka OTROV i znak mrtvačke glave za otrovne tvari skupine 3 . . komprimirani plinovi 2.natpis PAŽNJA ili OPREZ 62 Obavezne naljepnice za označavanje opasnih tvari su: skupina 1.RID 3.IAT 7.osnovna boja je bijela a slova (znaci) su crvena skupina 3. . tekući i otopljeni pod tlakom. . U Hrvatskoj prijevoz opasnih tvari određuje se zakonom i međunarodnim propisima: 1. Plinovi su tvari koje na temperaturi od 50°C imaju tlak pare veći od 3 bara.osnovna boja je žuta a oznake crne skupina 4. Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru . Propisi o međunarodnom prijevozu opasne robe željeznicom .IMCO 5. Klasifikacija opasnih tvari po našem zakonu i po ADR-u je ista. tekući plinovi 3. . Tu se ubrajaju: eksplozivne tvari. i ista je klasifikacija po RID-u Vrste i svojstva tvari prema klasama: Klasa 1. Međunarodna konvencija o civilnoj zračnoj plovidbi . Plinovi se transportiraju u sljedećim oblicima 1. Pravila europskih odredaba o međunarodnom prijevozu opasnih tereta na unutarnjim plovnim putevima . tvari koje se upotrebljavaju kod raznih pirotehničkih efekata Klasa 2.ICAO Prijevoz opasnih tvari cestom Možemo reći da se u cestovnom prometu pridržavamo zakona o prijevozu opasnih tvari i međunarodnog ADR. dubokopothlađeni tekući plinovi 4. . Kod 20°C i normalnog tlaka su u plinovitom stanju.SOLAS gdje toča 7 sadrži prijevoz opasne robe.to su tehnički podaci za siguran prijevoz opasnih tvari zračnim putem .eksplozivne tvari Eksplozivi su čvrste ili tekuće kemijske tvari i smjese koje pod pogodnim uvjetima vanjskim djelovanjem oslobađaju plinove i toplinu. plinovi otopljeni pod tlakom by SIMCo. način ozančavanja i uvjeti kojih se mora pridržavati tijekom prijevoza. Tehnička pravila i prijevozu opasnih tvari zrakoplovima . Prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari postoje brojni međunarodni propisi kojima je utvrđena klasifikacija. Na osnovi klasifikacije opasnih tvari i preporuka ekonomske komisije za Europu usvojeni su određeni zakoni za sve vrste prometa osim zračnog. Kodeks opasnih tereta međunarodne pomorske organizacije . organizacija UN-a utemeljila je komitet za klasifikaciju i označavanje opasnih tvari i komitet stručnjaka za prijevoz opasnih tvari i za pakiranje s sjedištem u Ženevi.ADR 2. 1956 god. Europski sporazum od cestovnom prijevozu robe u međunarodnom prometu .natpis OTROV za otrovne tvari skupine 4 .UPU 8.osnovna boja je bijela a oznake plave Označavanje opasnih tvari utvđeno je međunarodnim i nacionalnim propisima te svaka pakirna jedinica i nako transportno sredstvo kao i skladište moraju biti označeni. Oznake opasnosti su na listićima 74x105 mm ili 148x210 mm koje se ljepe na ambalažu ili transportno pakiranje. . 4.ADN 6.osnovna boja je crna a znaci su bijeli skupina 2. eksplozivni predmeti.Tehnologija materijala Naprimjer: − − − za otrovne tvari skupine 1 i 2 . 2000 .plinovi Mogu biti stlačeni. Akti svjetskog poštanskog saveza .

dijele se na tri skupine: 1. Klasa 3.vrlo opasne tvari . Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz jezgre izlaze α.zapaljive tekućine To su tvari ili smjese koje na temperaturi do 20°C i pritisku 3 bara su u tekućem stanju a plamište im je do 61°C. D.3 otrovni plinovi 63 Opasna svojstva mogu biti označena i malim slovima koja imaju određeno značenje.vrlo otrovne tvari koje imaju točku paljenje ispod 23°C − skupina B .imaju plamište ispod 23°C skupina 3. tvari koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive plinove Zapaljive vrste tvari klasificirane su prema ADR-u u 7 skupina i označavaju se velikim slovima abecede A. . ploče i listici (oznake) na vozililma. radij i drugi elemnti. F. . zapaljive čvrste tvari 2.to su zapaljive tekućine sa plamištem ispod 23°C i vrelište ime je 35°C skupina 2. . samozapaljive čvrste tvari 3. 1 bekerel je aktivnost radioaktivnog izvora u kojem se raspada radioaktivna jezgra u sekundi. C.to su tvari koje u dodiru sa drugim tvarima mogu uzrokovati zapljenje Klasa 6.oksidirajuće tvari . Na temelju stupnja opasnosti zapaljive tekućine se podjeljene u tri skupine: skupina 1. .otrovi Prema svojstvima po ADR propisima otrovne tvari se pod rubnim brojem 2601 svrstane u sljedeće skupine: − skupina A . gljivice) koje uzrokuju bolesti ljudi i životinja. . a jedinica za dozu zračenja je 1 grej a odnosi se na apsorbiranu dozu u tijelu čija je masa 1 kg i by SIMCo.kovino-organski spojevi (tetraetil . 2000 . Prema ADR-u određuju se načini pakiranja. B. G Klasa 5.visoka osobna opasnost za širi okoliš − skupina 3 .Prema svojstvima dijele se na: − zarazne tvari sa visokim potencijalom opasnosti − ostale zarazne tvari Zarazne tvari nisu posebno imenovane ali se mogu svrstati u 4 rizične skupine: − skupina 4 .Tehnologija materijala Na osnovi opasnosti pri prijevozu plinovi su svrstani u 3 grupe: − 2.manje opasne tvari su sa plamištem od 23-61°C i tu se ubrajaju plinska ulja kao goriva (nafta) Klasa 4.radioaktivne tvari .niska osobna opasnost i niska za okoliš Klasa 7. . Doza zračenja je količina apsorbirane enrgije po jedninci volumena. torij.sadržavaju žive mikroorganizme (bakterije.one tvari čija specifična aktivnost premašuje 74 bekerela po gramu ili 0.olovo) − skupina D . obilježavanja.opasne tvari .visoka osobna opasnost ali niska za okoliš − skupina 2 . .umjerena osobna opasnost i umjerena za okoliš − skupina 1 . β.su organske tvari sa točkom paljenja većom od 23°C i to su spojevi koji su obogaćeni kisikom − skupina C .organske tvari koje sa vodom razvijaju otrovne plinove − skupine E . E . . χ čestice i tu spadaju naprimjer uran. skladištenja.1 zapaljivi plinovi (2-oznaka klase) − 2.2 nezapaljivi plinovi − 2.anorganske tvari i kovinske soli organskih kiselina Zarazne ili infektivne tvari . Iričito se navodi da teretni prostor mora biti zaključan i radioaktivne tvari moraju se pakirati i prevoziti u ambalaži određenoj za njih. viruse.002µ kiria.zapaljive čvrste tvari .

Kod toga još postoje i međunarodni propisi o transportu opasnih tvari. 64 Klasa 8. razni mikroorganizmi Prema ADR-u u cestovnom prometu u vozilu osim vozača mora biti suvozač i pratioc. U pomorskom prometu se opasne tvari najčešće prevoze u infuznom ili rasutom stanju. Prva znamenka u donjem dijelu označava glavnu opasnost. Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem U pomorskom prometu vrijedi međunarodna konvencija o sigurnosti na moru . 0123 Prijevoz robe željeznicom Za prijevoz opasnih tvari željeznicom donesena je međunarodna konvencija o prijevozu roba željeznicom skraćenica je CIM.imaju djelovanje od 3-60 min a očituje se nakon 14 dana − C . azbest 3. B. Oznake na ambalaži moraju ukazivati na osnovna svojstva opasne tvari koja se nalazi u njoj. koja sadrži prilog međunarodnih pravila o prijevozu opasne robe željeznicom .vrlo opasna tvar .opasne tvari .4 h a djelovanje se očituje nakon 14 dana. Ukrcaj opasne robe dopušten je u posebno izrađenim uređajima koji moraju imati certifikat na vidnom mjestu.CO2 u čvrstom stanju 4. .SOLAS koja u 7 poglavlju određuje pravila za prijevoz opasnih tvari morem te način pakiranja. oprema za prijevozna sredstva 5.05-0. 66 jaki otrov. Klasifikacija opasnih tvari ista je kao i kod ceste i željeznice. 55 jaki oksidans. Max doze zračenja dijele se u 4 skupine a godišnja doza zračenja je od 0. spremnicima. Oznaka X prije znamenki u gornjem dijelu označava da je tvar higroskopna (naprimjer H2SO4). by SIMCo. Klasifikacija RID-a ista je kao kod ADR-a Glavno sjedište je u Bernu i u željezničkom prometu treba pažnju naročito kod prijevoza plinova koji mogu biti eksplozivni ili zapaljivi.A.djelovanje od 1 . tvari koje onečišćuju okoliš 6. Ako su prve dvije znamenke u gornjem polju jednake znači da je glavna opasnost jako izražena npr.različite opasne tvari U tu grupu ubrajamo: 1. bačvama a samo manji dio u posebno izrađenoj ambalaži koja je pogodna za paletizaciju. Razlikuju se gornja i donja granica eksplozivnosti i opasni plinovi sa donjom granicom eksplozivnosti.RID. označavanje te ukracaja i slaganja robe na brod. . Uz glavne listiće opasnosti stavljaju se još i dodatni listići opasnosti. Svako vozilo mora imati oznaku s prednje i stražnje strane pravokutnog oblika 30x40 cm narančaste boje sa crnim rubom .15 greja. Klasa 9.Tehnologija materijala označava se grej/kg. cisternama. Pri prijevozu na željezničkim vagonima kao i na pošiljkama moraju stajati listići i oznake opasnosti.to su nagrizajuće tvari koje u dodiru sa tkivom do 3 min. Ploča je podjeljena na dva dijela. C − A . djeluju a do 60 min dolazi do razaranja − B . 2000 .su one tvari koje u dodiru sa drugim tvarima i živim organizmima izazivaju oštećenje i uništenje. Prema stupnju opasnosti i načinu pakiranja korozione tvari se dijele u 3 grupe .22 označuje zapaljivu tekućinu. magnetizirane materijale 2.korozione tvari .manje opasne tvari . Opasna roba se najčešće prevozi zatvorenim kontejnerima.15 mm. a druga i treća znamenka označuje dodatnu opasnost. 011. razlikuju se od glavnih što prvu oznaku (brojku) imaju 0 npr 01. suhi led . u gornjem dijelu je broj opasnosti a u donjem dijelu je broj sa liste UN-a.

Tehnologija materijala Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom 65 1944 godine u Chicagu je međunarodno civilno zrakoplovstvo utvrdilo 18 pravila o prijevozu opasnih tvari zrakoplovom (ICAO). Specifikacija pakiranja je podjeljena na 2 vrste i s obzirom na ambalažu razlikujemo unutarnju i vanjsku ambalažu. Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Radioaktivne tekućine se ne prevoze zrakoplovom. by SIMCo. 2000 . Lako pokvarljivi materijali u prometu Lakopokvarljive tvari su one koje mogu izazvati u toku prijevoza razne biološke. Pošiljke sa opasnim tvarima mogu se primiti i ukrcati u stranoj luci u zrakoplov koji leti prema RH samo ako pošiljalac ima potvrdu da je organiziran prihvat opasne tvari od strane osobe nakon sljetanja zrakoplova. smrznuti proizvodi (od -7 do -18°C) 4. svježi proizvodi 2. Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom U unutarnjem prometu pošta može prenositi one opasne tvari koje su u spisku svjetske poštanske konvencije i aranžmana o poštanskim paketima. tj smanji se kvaliteta proizvoda a samim tim i upotrebna vrijednost. mehaničke ili druge promjene. duboko smrznuti proizvodi (ispod -18°C) Za lakopokvarljive materijale temperaturni režim skladištenja je isti i za transportna sredstva u svim vidovima prometa. Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika (IATA) donjelo je propise za prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu. Prema toplinskom stanju lakopokvarljivi proizvodi mogu biti: 1. hlađeni proizvodi 3. Najbolje razrađeni temperaturni režim za lakopokvarljive materijale ima željeznica. Ako se u zrakoplovu prevoze opasne tvari prijevoznik je dužan obavijestiti kontrolu letenja i mistarstvo prometa i veza. Opasne tvari prevoze se u teretnim zakoplovima koji moraju biti opremljeni za prijevoz opasnih tvari. kemijske.

nafta Dobivanje nafte Transport nafte Prerada nafte Rafinacija nafte i prerađevina Motorni benzini Petrolej Plinsko ulje Maziva Vrste materijala za podmazivanje Primjena ulja za podmazivanje: Primjena masti za podmazivanje Fizikalno kemijske značajke ulja i maziva Aditivi maziva i ulja Aditivi koji poboljšavaju fizičko-kemijska svojstva Aditivi koji povećavaju stabilnost ulja Skladištenje tekućih goriva i maziva Plinovita goriva a) prirodna plinovita goriva i zemni plin b) Umjetna plinovita goriva 1 Pogonski plin 2 Gradski ili rasvjetni plin 3 Generatorski plin Skladištenje i transport plinovitih goriva Nuklearno gorivo Nuklearni reaktori 66 4.Tehnologija materijala 1. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Osnovna svojstva metala I podjela Rude metala u prirodi i njihovo značenje a) obogačivanje I priprema rude b) prerada rude Željezo a) Rad visoke peći Čelik Bakar Cink Olovo Aluminij Magnezij Berilij Titan Ispitivanje metala i legura 6. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA Osnovna svojstva i sastav drveta Kemijska prerada drveta Papir 8. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kuhinjska sol . POLIMERNI MATERIJALI Plastične mase Kaučuk i glina Vulkanizacija:) Izrada gumenih proizvoda: Skladištenje gumene robe: 7. EKSPLOZIVI I BARUTI Deflagrantni eksplozivi (baruti) Crni barut Malodimni barut Jednokomponentni detonantni eksplozivi Inicijalni eksplozivi Skladištenje eksploziva by SIMCo.natrijev klorid Soda Klorovodična ili kloridna kiselina Natrij hidroksid Sumpor Sulfatna kiselina Umjetna gnojiva Mineralna veziva Keramička roba Vatrostalni materijal Staklo i roba od stakla Sredstva za brušenje 5. 2000 . TEHNIČKI PLINOVI Zrak Kisik Dušik * Plemeniti plinovi Ugljen dioksid * Acetilen C2H2 * Sumpor dioksid 3. GORIVA Vrste goriva * Svojstva goriva * Kruta goriva * Tekuća goriva a) Zemno ulje . VODA Ispitivanje vode Tvrdoća vode Omekšavanje vode Omekšavanje vode metodom taloženja odvija se: Omekšavanje izmjenom iona Upotreba vode Otpadne vode 2.

MATERIJALI U PROMETU Materijali bez oblika Sipki materijali Točka kapanja Plastičnost Penetracija Materijali sa oblikom Podjela materijala u prometu Obzirom na rukovanje s materijalima Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Obzirom na svojstva materijala Obzirom na vrijednost materijala Obzirom na kvalitetu Klasifikacija materijala u prometu Univerzalna decimalna klasifikacija Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija Europska nomenklatura artikala Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta tvorničke izrade * Kvaliteta koncepcije proizvoda Metode utvrđivanja kvalitete materijala Okus Aromatičnost Miris Izgled Opip Čvrstoća Tvrdoća Brinelova metoda Wickersova metoda Rockwellova Shore metoda Žilavost Umor materijala Elastičnost Plastičnost Fizička ispitivanja Gustoća Koeficijent toplinskog širenja ili istezanja materijala Temperatura paljenja materijala Toplinska vodljivost materijala Elektrotehnički materijali Kemijska svojstva materijala 1. Metoda prozračivanja: 2. PREHRAMBENI PROIZVODI Sastav hrane i podjela Konzerviranje prehrambenih proizvoda Prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla 12. Magnetska metoda 4. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Prirodna vlakna Umjetna vlakna Predivo Tkanine i odjevni predmeti Skladištenje tekstilne robe 10. 2000 . OPĆI DIO Pojam robe i podjela Kvaliteta norma robe Ambalaža Skladištenje 13. Toplinska otpornost 5. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: Tehnološka svojstva materijala 67 Transportna ili prijevozna svojstva materijala Marka i znak proizvoda Znak proizvoda Marka proizvoda by SIMCo. Kemijski sastav Trgovačke reprize 2. Vatrootpornost 4.Tehnologija materijala 9. Kemijsku otpornost na koroziju Korozija se dijeli na: Katodna zaštita 3. KOŽA Vrsta kože i svojstva Štavljenje kože Skladištenje 11. Kristalografska svojstva Osnovne metode defektoskopije 1. Metoda prozvučavanja 3.

Ekstruzijsko laminiranje Vrste ambalaža Blister ili kompleksna ambalaža Skin ambalaža Streč ambalaža Strip ambalaža Pomoćni materijali za pakiranje Sredstva za omatanje: Sredstva za označivanje: Sredstva za jastučenje Plastične mase Sredstva za zatvaranje Sredstva za otvaranje Pakiranje materijala za promet Skladištenje materijala u prometu Vrste skladišta Oprema skladišta Dokumenti skladišta (dokumentacija o skladištu) Zaštita materijala od kvarenja pri skladištenju i prometu 1.termoplasti Polivinil klorid PVC Polistiren Polipropileni . smrzavanjem u klimatiziranim 5. zaštita u inertnoj atmosferi Opasne tvari u prometu Djelovanje opasnih tvari na čovjeka I okoliš Prijevoz opasnih tvari Prijevoz opasnih tvari cestom Prijevoz robe željeznicom Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem Prijevoz opasnih tvari zračnim prometom Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zračnim putem u Hrvatskoj Prijevoz opasnih tvari poštanskim prometom Lako pokvarljivi materijali u prometu by SIMCo. Zaštita sušenjem 4. Tržna funkcija Skladišno transportna funkcija Ambalaža prema ambalažnom materijalu: Ambalaža prema oblicima: Ambalaža prema namjeni: Komercijalna ambalaža Transportna ambalaža: Glavni ambalažni oblici Drvo kao ambalaža Rezani furnir Ljušteni furnir Papir ili ambalaža od papira U tehnološkom smislu vlakna mogu biti: Papir od krpa Bezdrvni papir Papir sa drvenjačom Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Drvenjača Dodaci Proizvodnja papira Papir Karton Ljepenka Osnovne karakteristike papira Kartoni Prešani papir Ljepenka Vrste valovitog kartona prema visini vala: Val A Val B Val C Val E (sitni val) Proizvodnja celofana Kartonske bačve Kartonske cijevi Iskorištavanje i reciklaža papira Metalna ambalaža Bijeli lim Limenke Lak Teški bijeli limovi Srednji bijeli limovi Laki bijeli limovi Podcinčani lim Aluminij Laminat Oblici metalne ambalaže Metalne bačve Metalne kante Limenke (komercijalna ambalaža) Ambalaža 68 Plastična ambalaža Polietileni . Zaštita pakiranjem 2.Tehnologija materijala Materijali za pakiranje Ambalaža prema funkciji: Uporabna funkcija ambalaže Zaštitna funkcija.termoplasti Poliesteri Poliakrilati PAK POLIURETANI . Zaštita hlađenjem. Zaštita kemijskim postupcima 3.PU Metode prerade plastičnih masa Brizganje Puhanje Lijevanje Kalandriranje Prešanje Iskorištavanje i razgradnja plastičnih masa (recikliranje) Tekstilna ambalaža Laminati Kaširanje. 2000 .