Tehnologija Materijala 1 I 2 Skripta

SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI ZAGREB, Vukelieva 4
TEHNOLOGIJA MATERIJALA I
by SIMCo.
Tehnologija materijala
1. VODA
ista voda je bezbojna prozrana tekuina bez boje i mirisa, a po kemijskom sastavu je prirodni spoj od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Vode u prirodi moemo podijeliti: 1 prema namjeni - vode za pie, industrijske i tehnike vode, mineralne vode 2 prema porijeklu - atmosferska ili meteorna (kinica) voda - mekana voda jer ne sadri otopljene minerale, neukusna je za pie, na svom putu kroz atmosferu moe se oneistiti esticama praine i otapanjem plinova... povrinska voda - stajaa ili tekua tj. u obliku snijega ili leda na polovima, ta je voda najvie izloena zagaenju uslijed ljudskih djelatnosti u industriji i agrikulturi, pa sa rijetko moe koristiti za pie bez proiavanja. podzemne vode - ovisno o trajanju njihova boravka u tlu i o sastavu tla mogu imati vie ili manje otopljenih mineralnih soli ili plinova, pa se tako njihova kvaliteta razlikuje. U tu vrstu voda ubrajaju se i mineralne vode te termalne vode. Ispitivanje vode Ispitivanjem vode za pie utvruje se njena fizika, kemijska ili bakterioloka znaajka. Fizike znaajke su: gustoa vode, boja vode, temperatura vode, specifina i latentna toplina i dr. a) Gustoa vode: kao mjera uzima se destilirana voda pri +4C normalnog atmosferskog tlaka i iznosi 100 N/dm3 (1000 kg/m3), pa se ta vrijednost upotrebljava i kao usporedna veliina gustoe za druge tvari. b) Boja vode: uzrokovana je najee raspadanjem organskih tvari c) Temperatura vode: je pokazatelj njezina porijekla. Za pie je najbolja voda ija je temperatura 7 i 12C. Voda kljua pri temperaturi od 100C pri emu prelazi u plinovito stanje, dok se na temperaturi od 0C smrzava prelazei u kruto stanje. Tako se vode bez promjene svojih kemijskih svojstava moe pojaviti u sva 3 agregatna stanja pri emu se mijenja jedino gustoa. d) Specifina toplina: je ona koliina topline koja je potrebna da se jedininoj masi tvari povea temperatura za 1C. Voda je tvar koja ima najveu specifinu toplinu i iznosi 4180 J/kgC. e) Latentna toplina: je koliina topline potrebna da se odreenoj masi (1kg) tvari promijeni agregatno stanje, a da se pri tom ne povea njezina temperatura. U kemijska ispitivanja ubraja se ispitivanje tvrdoa voda, a u bakterioloka ispitivanja ubrajaju se razna odreivanja ivih mikroorganizama u 1 ml vode. Tvrdoa vode Voda koja u sebi sadri ione kalija, magnezija i eljeza naziva se tvrda voda. Tvrdou mjerimo u stupnjevima tvrdoe a moe biti: a) stalna postojana ili nekarbonatna tvrdoa - nju ine soli kalija i magnezija u obliku sulfata, nitrata i silikata. b) privremena, prolazna ili karbonatna tvrdoa - nju ine bikarbonati kalcija i magnezija koje moemo ukloniti kuhanjem, jer to su nestalni spojevi. Razlikujemo njemake, engleske i francuske stupnjeve tvrdoe. c) ukupna (zbroj prvih dviju) tvrdoa
by SIMCo. 2000
Omekavanje vode
Voda se moe omekati uklanjanjem kalijeva iona iz otopine. To se postie dodavanjem sode. Za kemijsko omekavanje vode dolaze u obzir dva osnovna postupka: omekavanje taloenjem omekavanje izmjenom iona Omekavanje vode metodom taloenja odvija se: termiki - koristi se za smanjenje tvrdoe pomou vrue pare ili goriva koje se grije na oko 100 C pa dolazi do disocijacije bikarbonata. termokemijski - slui za smanjenje tvrdoe i to uz dodavanje raznih regenata. kemijski - najstariji nain omekavanja. Kao sredstvo za taloenje koristi se gaeno vapno ili kalcinirana soda, kaustina soda, natrij fosfat, a po potrebi druge supstancije. Omekavanje izmjenom iona Obavlja se ionskim izmjenjivaima u kojima se nalazi izmjenjiva. To su najee kationski ili anionski izmjenjivai koji se mogu regenerirati. Upotreba vode Prvenstveno se koristi kao voda za pie svih ivih bia, kao tehnoloka, tvrda ili mekana voda, prema potrebi, postoje i otpadne vode. Voda za pie more ispunjavati sljedee uvjete: a) da je bistra i bez mirisa b) da ne sadri mnogo otopljenih mineralnih tvari c) da nema razliitih patogenih mikroorganizama d) da je pitka Takve uvjete ispunjavaju planinske vode i to na samom izvoru. Zato se more obavezno proiivati voda za pie a proiivanje moe biti: fiziko - filtracijom kemijsko - kloriranjem, ozonizacijom, pod utjecajem ultraljubiastih zraka Otpadne vode Otpadnim nazivamo one vode koje su sudjelovale u ljudskim potrebama i koje treba uinit neopasnima za ljude, ivotinje ili vegetaciju. S obzirom na njihovo porijeklo otpadne vode moemo podijeliti na: gradske vode - odvode se sustavom kanala u rijeke jezera ili mora, koji u sebi sadre kisik to razara organske neistoe. Takvo proiavanje naziva se AUTOPURIFIKACIJOM. Osim te metode postoje jo tri naina proiavanja vode: mehaniki, kemijski i bioloki. mehaniki: taloenje vode kemijski: uporaba kemikalija bioloki: irigacijski postupak i umjetni bioloki postupak
by SIMCo. 2000
2. TEHNIKI PLINOVI
U tehnike plinove ubrajaju se zrak, duik, inertni ili plemeniti plinovi, ugljen dioksid, acetilen, sumpor dioksid i jo neki. Tehniki plinovi se razlikuju od prirodnih po nainu nastanka. Zrak Zrak je smjesa plinova: kisik, duik i plemeniti plinovi nepromjenjive su komponente u zraku, a promjenjive su ugljik dioksid, vodena para, vee ili manje suspendirane estice praine, a moe sadravati i sluajna neoienja i razne mikroorganizme. Primjena zraka najee je pri povienom tlaku, pa komprimirani zrak u tehnici ima vanu ulogu kao energetski fluid. Zrak slui i kao prenosioc topline, pri suenju, ako zrak ohladimo ispod njegove kritine temperature moemo ga prevesti u tekue stanje. Prelaenje plinova u tekue stanje naziva se LIKVEFRAKCIJOM. Za zrak se najee primjenjuje Lindeov postupak koji se temelji na tome da se plin rastezanjem, ekspanzijom ohladi. Taj efekt se naziva Thomason-Jouleov efekt. Tekui zrak je azurnoplave boje a pri obinom tlaku i temperaturi energino vrije na -192,2C. Za transport zraka kao i drugih plinova koriste se kompresori, a najee se primjenjuju: klipni, rotacijski, zavojni i turbokompresori. Mjerilo za odreivanje kapaciteta kompresora jest potronja zraka na pojedinim mjestima ili mjestima oduzimanja. Kisik Kisik je plin koji ini 1/5 atmosfere, a otkrio ga je Lavoisier. To je plin bez boje, mirisa i okusa, nezapaljiv ali potpomae gorenje, a primjenjuje se u raznim podrujima tehnike, u medicini i kemijskoj industriji. Dobiva se frakcijskom destilacijom tekueg zraka ili pri elektrolizi vode. Zajedno s gorivim plinom acetilenom stvara plamen visoke temperature pogodan za rezanje i zavarivanje metala. U raketnoj tehnici zajedno s vodikom i kerozinom sluzi kao gorivo za pogon raketa. Upotrebljava se u kemijskoj industriji za dobivanje kiselina i luina te umjetnih gnojiva. Punjenje i uvanje kao i transport kisika obavlja se u plinovitom stanju u elinim bocama od 40 l - 8,5 kg kisika pod tlakom od 150 bara. Boce se skladite izvan prostorija za boravak ljudi. Stanica za kisik-centrala za kisik sastoji se od dviju baterija boca. Veliina centrale za kisik ovisi o broju boca u bateriji. Duik Duik je kemijski element koji ulazi u sastav svih ivih organizama i najrasprostranjeniji je plin na zemlji. Bez boje je, mirisa i okusa, ne gori i ne potpomae gorenje. Otkrio ga je 1772 g Rederford. Najvei dio nalazi se u atmosferi u slobodnom obliku i to 78,09 % Dobiva se frakcijskom destilacijom iz zraka, a osnovna oblast primjene mu je u sintezi amonijaka. Osim toga primjenjuje se kao inertan plin za neke kemijske reakcije, za pretakanje zapaljivih tekuina, u prehrambenoj industriji za pakiranje te u industriji plastinih masa. Duik u tekuem stanju koristi se za brzo smrzavanje hrane te hlaenje u toku transporta. Plinoviti duik uva se u elinim bocama pod tlakom od 150-200 bara. uvaju se u skladitima koja su namijenjena za jo neki tehniki plin. * Plemeniti plinovi U njih se ubrajaju helij, neon, argon, kripton, ksenon i radon. Nalaze se u atmosferi, gdje ima najvie argona, pa helija i neona. Kripton, ksenon i radon nisu inertni ali su rijetki jer stvaraju niz kemijskih reakcija. Helij i argon nisu rijetki, a slue za stvaranje zatitne atmosfere. Najee se upotrebljavaju helij i argon, i to kao zatitna atmosfera, za rezanje nerajueg elika, u detektorima za otkrivanje pukotina, kao svjetlosni izvori. Neon i helij se koriste za flouresecentne cijevi a argon, kripton i ksenon u laserskoj tehnologiji. Plemeniti plinovi proizvode se u plinovitom stanju i nalaze se u elinim bocama pod tlakom od 15 MPa.
by SIMCo. 2000
Ugljen dioksid
Ugljen dioksid je anhidrid ugljine kiseline, koji se primjenjuje u svakodnevnom ivotu u sva 3 agregatna stanja. U normalnim uvjetima to je bezbojan plin, bez mirisa, blagog kiselog okusa, nije zapaljiv inertan je i nije toksian. Ugljen dioksid je normalan proizvod izgaranja organskih tvari, nalazi se i u prirodnim vodama, tei je od zraka oko 1,5 puta. Tekuu ugljen dioksid je bezbojna lakopokretljiva tekuina laka od vode. Primjenjuje se u prehrambenoj industriji, kao sredstvo za gaenje poara lakozapaljivih tekuina, za kemijske instalacije i za elektroinstalacije. vrst ugljini dioksid upotrebljava se za hlaenje ivotnih namirnica u transportu. Ugljini dioksid dobiva se industrijski kao proizvod izgaranja pri proizvodnji vapna. Puni se u eline boce pod tlakom od 70-100 bara i u izolirane spremnike za transport pod tlakom od 20 bara. * Acetilen C2H2 To je plin bez boje, mirisa i lako je zapaljiv. Tehniki acetilen ima karakteristian miris koji potjee od fosfora, a sa zrakom ini eksplozivnu smjesu. Burno se spaja s klorom i drugim halogenim elementima, ve uz utjecaj svjetlosti. Zbog visoke temperature koju ima plamen acetilena, ovaj plin je praktiki nezamjenjiv pri rezanju metala i pri plinskom zavarivanju metala. Osnovni je nain dobivanja acetilena djelovanjem vode na kajive karbid, pri emu se od 1kg kalcijeva karbida dobiva 370 l acetilena (nove metode-krekiranje ugljikovodika, piroliza metana u smjesi s kisikom) Acetilen se upotrebljava u kemijskoj industriji kao sirovina za dobivanje vinilklorida, vinilacetata, vinilacetilena-koji slui za proizvodnju plastinih masa i umjetnog kauuka. Acetilen je plin bez boje a pri temperaturi od 0C i tlaku od 21,5 bara prelazi u tekue stanje, otapa se u tekuinama. * Sumpor dioksid To je bezbojan plin, nadraujueg i prodornog mirisa, rastvara se u vodi, etanolu i eteru. On je anhidrid sumporne kiseline. Na temperaturi od -10C prelazi u tekue stanje, 2,2 puta je tei od zraka, tetan je za organizam. Nalazi se u vulkanskim plinovima i proizvodima izgaranja. Industrijski se dobiva prenjem sulfidnih ruda, nije zapaljiv. Upotrebljava se za dobivanje drugih spojeva sumpora, kao sredstvo za bijeljenje ulja, u industriji celuloze. 3. GORIVA * Goriva su one tvari koje pri oksidaciji (sagorijevanju) oslobaaju odreenu koliinu topline to se moe praktino koristiti u razne svrhe. Da bi se neka tvar mogla koristiti kao gorivo, mora ispunjavati odreene uvjete: da se u prirodi nalazi u dovoljnim koliinama, da je eksploatacija relativno laka i ekonomina, da u sebi ne sadri nesagorive tvari, da se moe lako transportirati i skladititi, da nije skupa, pri oksidaciji ne razvija tetne plinove za ivot. Vrste goriva Prema agregatnom stanju: KRUTA TEKUA PLINOVITA
by SIMCo. 2000
Prema nastanku: FOSILNA (biljna ili ivotinjska) MINERALNA UMJETNA Prema vrsti izvora energije: KEMIJSKA NUKLEARNA Prema svojstvima goriva: SAMOZAPALJIVA NESAMOZAPALJIVA TERMOSTABLINA TERMONESTABILNA Prema primjeni: za PEI I LOISTA BRODSKE MOTORE I LOKOMOTIVE KLIPNE MOTORE REAKTIVNE MOTORE RAKETNE MOTORE NUKLEARNE REAKTORE Goriva namijenjena za letjelice u atmosferi i izvan nje dijele se na: 1. Goriva koja koriste zrak za sagorijevanje ZA ZRANO RAKETNE MOTORE ZA KLIPNE MOTORE 2. Goriva koja ne koriste zrak za sagorijevanje a) TEKUA RAKETNA GORIVA jednokomponentna i dvokomponentna goriva b) KRUTA RAKETNA GORIVA jednokomponentna (monogoriva) dvokomponentna (gorivo oksidator) c) ELEKTRORAKETNA I NUKLEARNA GORIVA izvori elektrine energije nuklearna goriva termonuklearna goriva * Svojstva goriva
U gorivima se nalaze gorive i negorive komponente. U gorive sastoje ubrajaju se ugljik, vodik i sumpor, a u negorive kisik, duik, vlaga i mineralne tvari (pepeo). TOPLINSKA VRIJEDNOST goriva je ona koliina topline koje se moe dobiti ori potpunom sagorijevanju jedinice koliine tog goriva. Razlikujemo: a) gornju toplinsku vrijednost goriva - koliina topline koja se oslobodi pri potpunom sagorijevanju 1 kg krutog ili tekueg goriva odnosno 1 Nm3 plinovitog goriva, pri emu se voda u proizvodima izgaranja, zajedno s njima ohladi na poetnu temperaturu (Oznaka: Hg) b) donju toplinsku vrijednost goriva - koliina topline koja se oslobodi pri emu voda ostaje u parnom stanju i zajedno s drugim proizvodima sagorijevanja odlazi u atmosferu (Oznaka Hd) Donja toplinska vrijednost goriva manja je od gornje za koliinu topline koja je potrebna da se vlaga iz goriva i voda nastala pri procesu sagorijevanja vodika pretvore u parno stanje. Toplinsku vrijednost velikog goriva moemo odrediti na vie naina a najee se primjenjuju:
by SIMCo. 2000
1. eksperimentalno odreivanje topl. vrij. - izgaranjem uzorka goriva u posebnim ureajima. 2. izraunavanje topl. vrij. goriva iz podataka elementarne analize. * Kruta goriva Dijelimo na : prirodna (tvari koje nalazimo u prirodi) vegetabilna goriva u koja se ubraja drvo fosilna goriva koja su nastala od vegetabilnih goriva procesom mineralizacije umjetna (dobivena preradom od prirodnih) 1. Prirodna kruta goriva a) drvo tvrdo drvo: hrast, bukva, jasen, cer mekano drvo: bor, jela, topola, vrba b) ugljen - nalazi se u zemljinoj kori u slojevima i u razliitim dubinama. Prema dubini u kojoj se nalazi razlikujemo dnevni ili povrinski kop ili jamski ili dubinski kop (dnevni manje ugroeni od unitavanja). Da bi se ugljeni uinili prikladnim za izgaranje moraju se podvgnuti procesima pripreme i to: odvajanje od grubih neistoa svrstavanje ugljena prema veliini suenje briketiranje
Treset - najmlae fosilno gorivo, proizvod procesa potresivanja razliitog movarnog bilja. Lignit - najmlaa vrsta ugljena drvenaste strukture. Upotrebljava se za loenje velikih kotlova Smei ili mrki ugljen - nastao u neozojskom razdoblju tercijarne formacije iz nieg movarnog bilja uz sudjelovanje etinara i palmi. Glavne vrste su: obini, zemljasti i smolasti ugljen. Kameni ugljen - najstarije fosilno gorivo nastalo u paleozojskom razdoblju. Sadri u sebi plin (metan). 3 skupine: masni: za proizvodnju koksa i za kovake radove polumasni: za proiivanje vode i plinova mravi ili suhi: antracit dobiva se vrlo kvalitetan koks Skladitenje ugljena obavlja se u hrpama prema vrstama i porijeklu. 2. Umjetna kruta goriva Mogu se dobiti iz prirodnih krutih goriva mehanikom preradom (briketi) i kemijskom preradom (koks i drveni ugljen) Briketi se dobiju iz sitnog ugljena koji nastaje provoenju i separaciji prirodnih krutih goriva. Koks se proizvodi suhom destilacijom ugljena. To je zagrijavanje ugljena bez pristupa zraka, pri emu dolazi do termike razgradnje. Pritom se stvaraju i plinoviti sastojci od kojih se hlaenjem izdvaja tekui dio - kondenzat, dok drugi dio ostaje u plinovitom stanju. Tekui kondenzat rastavlja se na uljni dio - katran i vodeni dio - otopina razliitih spojeva, kruti ostatak je koks, Suha destilacija primjenjuje se prvenstveno za kameni ugljen, a i za smei ugljen. Dobiveni koks sadri 90-95% ugljika, 1% vodika, 1,5-2% kisika i duika, 2-4% vlage i do 11% mineralnih primjesa. Razlikujemo metalurki i plinski koks. Metalurki koks ne smije imati vie od 1% sumpora, postoje 2 vrste: koks za visoke pei metalurki ili ljevaoniki koks
by SIMCo. 2000
Plinski koks proizvodi se u plinarama, u peima i komorama, iz ugljena bogatog isparljivim sastojcima. Polukoks je kruti ostatak koji se dobije pri suhoj destilaciji ugljena pri niskim temperaturama. Drveni ugljen dobiva se suhom destilacijom pri niskim temperaturama iz drveta. Suha destilacija drveta je kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava pirogenoj reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. * Tekua goriva Prednosti tekuih goriva nad vrstim gorivima: velika toplinska vrijednost mali sadraj tetnih tvari dobro se mijeaju sa zrakom, potpuno sagorijevaju sadre vrlo malo vode lake se skladite mogunost transporta cjevovodima na vee udaljenosti
Nedostaci:
laka zapaljivost i eksplozivnost sposobnost stvaranja elektrostatikog napona otrovnost nekih tekuih goriva teko odstranjivanje emulgirane vode
Prema porijeklu tekua goriva dijelimo na: prirodna i umjetna: prirodna - sve vrste zemnog ulja: nafta umjetna - ona dobivena preradom nafte i plinova kao i proizvodi suhe destilacije krutih goriva kao to su katran i katranska ulja. a) Zemno ulje - nafta Nafta je fluorescentno zelenkastocrna uljasta tekuina. Anorganska teorija o postanku: nafta je nastala u velikim dubinama djelovanjem pregrijane vodene pare na metalne karbide. Organska teorija: nafta je nastala od masti i bjelanevina biljnih i ivotinjskih organizama to su se zatrpani zemljom raspadali bez prisustva zraka na mjestima gdje su nekada bila mora. Nafta je smjesa ugljikovodika, a u malim koliinama sadri sumpor duik i kisik. Na temelju rasporeda ugljikovih atoma u molekulama nafte, nafte se dijele na nafte parafinske baze, naftenske baze, mijeane baze i asfaltnu naftu Dobivanje nafte: nafta se stvarala u svim geolokim formacijama, a njena leita mogu se oekivati u sedimentnim slojevima u onim podrujima gdje je nekada bilo more. Leita nafte pronalaze se istranim buotinama, nakon prethodnih geolokih istraivanja. (udarno i rotacijsko buenje naftnih nalazita) Transport nafte: naftovodi sloene instalacije koje obuhvaaju otpremne stanice, magistralne naftovode, meustanice i privatne stanice za grijanje i za katodnu zatitu, sustave za daljinsko upravljanje, te pogone za odravanje. Na putu kroz naftovod nafta se obino hladi, izmjenom topline s tlom. Ako je temperatura tla nia od struita nafte, nafta moe postupno izgubiti fluidnost (tenost). Prerada nafte: naini prerade dijele se na primarnu i sekundarnu preradu nafte. U primarnu preradu ubrajaju se frakcijska destilacija nafte, a u sekundarnu: molekularno cijepanje - Cracking proces molekularna dogradnja - polimerizacija i alkiliranje molekularna pregradnja - izomerizacija hidriranje Rafinacija nafte i preraevina: provodi se radi uklanjanja oneienja, postoje dvije metode: konvencionalna: sastoji se od proputanja sumporne kiseline kroz naftu
by SIMCo. 2000
Motorni benzini solventna: sastoji se od uporabe dvaju organskih otapala
Benzin je smjesa oktana i heptana tj. lakih parafinskih ugljikovodika, kao i aromatskih, olefinskih i nafteinskih. Gustoa benzina kree se od 0,68 do 0,79 g/cm3 pri 15C. Temperatura samozapaljenja u zraku za benzin iznosi 480-550C. Temperatura smrzavanje je -30 do -120C. Najvanije svojstvo motornog benzina je OKTANSKA VRIJEDNOST, a to je otpornost goriva prema detonaciji, prema naglom eksplozivnom izgaranju, pri emu se pojavljuju visoki pritisak i temperatura. Oktanska vrijednost moe se poveati dodavanje izomernih spojeva, benzola i alkohola te dodavanje antidetonatora. Petrolej Petrolej je drugi derivat nafte. Koristi se za pogon plinskih turbina svih tipova, posebno za turbomlazne zrakoplove. Goriva za mlazne motore dijele se na: goriva za mlazne motore tipa 1 s oznakom GM-1 (gorivo za pogon turbomlaznih, turboelisnih i raketnih motora, a predstavlja istu frakciju petroleja - kerozin) goriva za mlazne motore tipa 4 s oznakom GM-4 (mjeavina petroleja i benzina, a koristi se kao mlazno gorivo za turbomlazne motore). Mlazna goriva moraju posjedovati veliku kemijsku stabilnost, zato se gorivim dodaju tvari koje usporavaju stvaranje taloga. Te tvari se nazivaju INHIBITORI. Plinsko ulje plinsko plinsko plinsko plinsko ulje ulje ulje ulje vrlo lako D1 - najmanji cetanski broj je 45 lako D2 - najmanji cetanski broj je 40 srednje D3 - najmanji cetanski broj je 30 teko D4 - najmanji cetanski broj je 25
Glavne znaajke plinskog ulja: gustoa 840-880 kg/m3 temperatura samozapaljenja 330-350C temperatura smrzavanja oko -30C cetanski broj toplinska vrijednost 44000 kJ/kg ** Cetanska vrijednost je sklonost paljenju od trenutka ubrizgavanja do onog trena kad se ubrizgano gorivo upali. Poboljanje cetanskog broja moe se postii dodavanjem etilnog nitrata ili amilnog nitrata.
by SIMCo. 2000
Maziva
10
Pod mazivima podrazumijevamo tvari koje se koriste za podmazivanje tj. za smanjenje trenja i troenja pokretnih povrina za prijenos energije. Meu maziva ubrajamo: motorna ulja leina ulja masti vrsta maziva vegetabilna ulja i masti ivotinjska ulja i masti sintetika ulja Osnovne tehnike podmazivanja i vrste podmazivanja: Mazivo koje se nalazi izmeu kliznih povrina spreava neposredni dodir povrina i ukupno trenje svodi se na relativno mali otpor. Da se osigura efekt podmazivanja stvaranjem sloja maziva izmeu kliznih povrina moraju se ispuniti sljedei uvjeti: dijelovi mehanizma izmeu kojih dolazi do trenja moraju konstruktivno odgovarati jedan drugome tj. dodirne povrine trebaju biti jednake veliine. maziva moraju imati takvu mazivost i viskoznost da stvaraju stabilan spoj pod raznim radnim uvjetima. Mazivost maziva je sposobnost dobrog prianjanja na metalnu ili drugu povrinu tako da se s njom kemijski ne spaja. Najbolje je ono podmazivanje kojim se postie tekue trenje tj. stvara kontinuirani film maziva prisilnim dovoenjem maziva meu tarne povrine (HIDRODINAMIKO PODMAZIVANJE). Postoji i GRANINO PODMAZIVANJE koje ovisi o mazivosti maziva, PODMAZIVANJE POD NAJVEIM TLAKOM - potrebna su posebna ulja i maziva koja podnose visoke temperature i tlakove. Trenje - sila to se opire gibanju optereenih povrina koje su u meusobnom dodiru. Razlikujemo trenje: klizanja kotrljanja unutarnje trenje fluida Vrste materijala za podmazivanje Prema agregatnom stanju maziva se dijele na: tekua, konzistentna (poluvrsta) i vrsta. Prema porijeklu sirovina: biljna, ivotinjska, mineralna, kompaundirana i sintetika. Biljna i ivotinjska maziva: su glicerini masnih kiselina, uz djelovanje kisika i topline polimeriziraju i stvaraju smolaste tvari. Mineralna maziva: dobivaju se preradom nafte i to vakuum destilacijom ostataka nakon frakcijske destilacije nafte. Prema stupnju obrade mineralna maziva mogu biti: destilati - mineralna ulja - ne proiavaju se nakon destilacije rafinati - mineralna ulja - proiavaju se nakon destilacije specijalna ulja - proiena mineralna ulja s dodatkom aditiva, to su motorna, turbinska, hidraulina i hipoidna ulja. Kompaudna ulja: mineralna ulja koja sadre 10% biljnih ili ivotinjskih ulja ili masti. Dodaju se radi boljeg podmazivanja leajeva koji dolaze u dodir s vodom. Sintetika maziva: koriste se u zrakoplovnoj tehnici te u raketnoj i nuklearnoj. Primjena ulja za podmazivanje: motorna ulja: za podmazivanje motora s unutarnjim sagorijevanjem cilindarska ulja: za podmazivanje cilindara vretenska ulja: za podmazivanje lakooptereenih leajeva ije osovine imaju velik broj okretaja. avionska ulja: za podmazivanje zrakoplovnih motora.
by SIMCo. 2000
ulja za diferencijale: za podmazivanje diferencijala i prijenosnika transformatorska ulja: za punjenje elektrinih transformatora.
11
Primjena masti za podmazivanje: Za podmazivanje tarnih povrina na kojima se ne zadrava tekue mazivo, koriste se masti. Masti su poluvrste ili vrste smjese metalnih sapuna i mineralnih ulja. kalijeve masti - za podmazivanje povrina radne temperature od -15 do 80C natrijeve masti - koriste se za povrine s povienom radnom temperaturom do 120C litijeve masti - primjena u svim podrujima tehnike. Radna temperatura od -50 do 150C aluminijske masti barijeve masti sintetike masti - radna temperatura od -55 do 300C vrsta maziva - slue za podmazivanje ureaja i dijelova izloenih visokom tlaku i povienim temperaturama. Nanose se u obliku paste, praha ili briketa. grafit - upotrebljava se u koloidnom obliku. Stabilan je do 400C molibden - disulfat - slian je grafitu, ali je meki i ima manji koeificjent trenja. Koristi se fino samljeven i pomijean s mineralnim ili sintetikim uljem ili mastima. Fizikalno kemijske znaajke ulja i maziva Gustoa ulja i maziva - ispituje se na temperaturi od 20C i kree se izmeu 0,86 i 0,95 g/cm3. Plamtite i gorite ulja - plamtite je temperatura pri kojoj se pare ispitivanog ulja pri zagrijavanju zapale kad dou u dodir s iskrom ili plamenom. Gorite je ona temperatura pri kojoj se razvije toliko para ulja da u dodiru s iskrom ulje nastavi gorjeti. Gorite je za 10 do 20C vie od plamita. Talite, struite i toka zamuivanja - temperatura pri kojoj kruta tvar prelazi u tekuu fazu naziva se talite. Kod mazivih ulja talite je identino struitu. Toka zamuivanja je ona temperatura pri kojoj se hlaenjem ulja pokae prvo zamuivanje. Boja mazivih ulja - sirova nafta je tamne boje koja se od nalazita do nalazita razlikuje. Isto tako razlikuju se po boji i ulja dobivena iz nafte. Destilirana ulja su bezbojna, uta, do tamnocrvene boje. Eksploatacijom ulja mijenjaju boju napredovanjem procesa oksidacije. Viskozitet mazivih ulja i indeks viskoziteta - za rad motora ulje mora imati konstantnu gustou kako ne bi dolo do suhog trenja. Viskozitet ulja ovisi o njegovoj temperaturi pa se zbog eksploatacijskih uvjeta viskozitet izraava pri 20, 50 ili 100C. Broj emulgacije ulja - njime je definirana brzina izdvajanja ulja iz vodene emulzije Broj taloenja ulja - je mjera za koliinu mehanikih oneienja u ulju. Aditivi maziva i ulja Aditivi se dodaju uljima i mastima radi poboljanja jedne od fiziko-kemijskih znaajki ulja. Takva ulja tada se nazivaju LEGIRANA ULJA. Sadraj aditiva u uljima kree se do 3%. Prema nainu djelovanja aditivi se dijele na: one koju poboljavaju fiziko-kemijska svojstva ulja one koji poveavaju stabilnost ulja
by SIMCo. 2000
Aditivi koji poboljavaju fiziko-kemijska svojstva ulja:
12
Aditivi za visoke tlakove - (EP aditivi) koriste se za hipoidne zupanike koji rade pod vrlo visokim tlakovima. Po kemijskom sastavu to su spojevi klora, sumpora i fosfora. Aditivi za povienje indeksa viskoznosti - (impruveri) po kemijskom sastavu su viskozne polimerne supstancije koje su ovisno o temperaturi koloidno ili molekularno rastvorene u ulju. Aditivi koji snizuju toku struita - (depresori) poboljavaju svojstva ulja na niskim temperaturama. Takvi aditivi dodaju se samo parafinskim uljima. Aditivi protiv pjenjenja Aditivi za poboljanje mazivosti Aditivi koji poveavaju stabilnost ulja Detergentni aditivi - dodaju se uljima radi smanjenja ai i taloga na dijelovima motora. Kao detergentni aditivi koriste se aluminijev naftenat, kalcijev __________ , natrijev sulfat. Dodaju se samo baznim uljima. Aditivi za poboljanje oksidacijske sposobnosti - (inhibitori) dodaju se radi spreavanja proces oksidacije. Dodavanjem inhibitora usporava se proces oksidacije, pa se vijek trajanja ulja produljuje. Po kemijskom sastavu to su metaloorganski spojevi, amini, fenoli ili olefini. Antikorozijski aditivi - dodaju se uljima za leajeve radi zatite metalnih dijelova od kiselih sastojaka u uljima. Skladitenje tekuih goriva i maziva Tekua goriva uvaju metalnim buradima ili spremnicima raznih veliina na otvorenom prostoru ili pod zemljom, daleko od naseljenih mjesta. Rukovanje s njima mora biti paljivo i savjesno. Skladita moraju imati ispravne elektrine instalacije te dovoljno aparata za gaenje poara. Plinovita goriva Plinovita goriva upotrebljavaju se u industrijskoj proizvodnji, za loenje u industrijskim peima i kotlovskim postrojenjima, te kao pogonsko gorivo za plinske motore. Prednosti plinovitih goriva u odnosu na kruta i tekua su: pri izgaranju nema pepela dobro se mijeaju sa zrakom postie se bolje iskoritenje topline duljina plinskog plamena moe se regulirati plinska loita su ista rukovanje plinovitim gorivima je lako Prema porijeklu moemo ih podijeliti na umjetna i prirodna plinovita goriva. Prirodna su nastala od raznih organskih tvari, i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte a to je najee zemni plin. U umjetna ubrajamo: pogonski plin, gradski ili rasvjetni plin, generatorski plin, vodeni plin... a) Prirodna plinovita goriva i zemni plin - nalaze se na mjestima gdje ima nafte na dubini od 3000 - 5000 m i veim. Osnovni sastojci su im: metan, etan, propan, butan i neto tekuih ugljikovodika uz nepoeljne sastojke vode, sumporvodik, duik i ugljini dioksid. Zemni plin s vie od 60 g/m3 tekuih ugljikovodika naziva se vlanim a onaj s manjim sadrajem suhi. Prije dostavljanja zemnog plina potroaima on se mora proistiti od neeljenih sastojaka. Za dehidraciju zemnog plina koriste se 4 metode: kompresija, tretiranje supstancijama koje sue, apsorpcija i smrzavanje. Vlani zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan), ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin. Gustoa zemnog plina kree se od 0,55 - 1,20 g/cm3, a toplinska mo od 34 MJ/Nm3 - 38 MJ/Nm3.
by SIMCo. 2000
b) Umjetna plinovita goriva
13
1. Pogonski plin Pogonski plin ili tekui plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima od 0,8 - 8 bara i pri temperaturi okolia prelazi u tekue stanje. Koristi se kao pogonsko gorivo za SUS motore. Tekui plinovi dobivaju se obino kao sporedni produkti i to: pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafte u proizvodnji tekuih goriva iz ugljena pri suhoj destilaciji mrkog i kamenog ugljena u proizvodnji koksa Transportiraju se u elinim bocama pod tlakom u tekuem stanju u cisternama. 2. Gradski ili rasvjetni plin Proizvodi se u plinarama i ugljena suhom destilacijom. To otrovan plin zbog sadraja ugljinog monoksida i neugodno mirii. Ima sljedei sastav: vodik (oko 50%), metan (do 34%), ugljik monoksid (oko 8%), teki ugljikovodici (do 4%), ugljik dioksid (oko 2%), duik (oko 2%).Gradski plin se proizvodi i u tekuih goriva i to na 2 naina: rasplinjavanjem tekuih goriva na normalnim tlakovima i niskim temp. procesom krekiranja 3. Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim sagorijevanjem krutih goriva i redukcijom produkata izgaranja u posebnim peima tzv. generatorima. S obzirom na kemijski sastav i nain dobivanja generatorske plinove dijelimo u 3 vrste: obini - dobiva se pri izgaranju krutih goriva s nedovoljnom koliinom zraka, nepotpunim izgaranjem mijeani plin - dobiva se ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para vodeni plin - dobiva se ako se preko uarenog koksa puta vrua vodena para Generatorski plin je zapaljiv, zaguljiv i otrovan, a koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutranjim sagorijevanjem na raznim vozilima (kamioni), te za stacionarne motore na rijenim brodovima. Skladitenje i transport plinovitih goriva Skladitenje se obavlja u tri vrste spremnika: a) vodene plinospreme - koristi se uglavnom za skladitenje gradskog plina b) suhe plinospreme c) visokotlane plinospreme Za skladitenje tekuih naftnih plinova upotrebljavaju se spremnici koji mogu biti leei ili stojei, cilindrini ili okrugli. Tekui plinovi transportiraju se u cisternama cilindrinog oblika koje su privrene za pokretna postolja.
by SIMCo. 2000
Nuklearno gorivo
14
Nuklearna energija, nazvana i atomska energija je energija koja se oslobaa pri procesima transmutacije atomskih jezgara. Premda se nuklearna energija nalazi pohranjena u jezgrama svakog elementa, ona se moe praktiki iskoritavati samo iz malog broja elemenata. Pojam primjene nuklearne energije obuhvaa svako iskoritavanje energije koja potjee iz jezgre atoma. Nuklearna energija se oslobaa pri cijepanju jezgre (FISIJA), spajanju jezgara (FUZIJA) i pri spontanom radioaktivnom raspadu nestabilnih atomskih jezgara (ZRAENJE). Nuklearno gorivo je tvar koja podlijee fisijskoj ili fuzijskoj lananoj reakciji i pritom oslobaa energiju atomske jezgre. Za sada se u tehnike svrhe koristi samo energija fisije. U prirodi postoji samo jedan element - uran koji spontano podlijee fisijskoj lananoj reakciji. Nuklearno gorivo blae se zatitnom kouljicom da bi se sprijeilo izbivanje fisijskih produkata korozija i rasipanje goriva. U tu svrhu upotrebljavaju se legure aluminija, nerajui elik, grafit...
Nuklearni reaktori Nuklearni reaktor je ureaj u kojem se obavlja kontrolirana lanana reakcija fisije radi dobivanja energije i neutronskog fluksa potrebnog za proizvodnju umjetnih radioaktivnih izotopa i za ispitivanje materijala. Nuklearni reaktor sastavljen je od: a) jezgre reaktora, koja se sastoji od nuklearnog goriva b) moderatora (obine ili teke vode, grafita ili kakvog lakog materijala) c) reflektora koji opkoljuje jezgru d) rashladnog ureaja e) kontrolnih ipki Prema brzini odvijanja lanane reakcije (energija/brzina neutrona) dijelimo ih na: termalne intermedijarne brze Prema primjeni moderatora, rashladnom sredstvu i namjeni: heterogeni homogeni 4. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kemijska industrija obuhvaa dio proizvodnog proces, kemijske promjene na robi, kojima se stvara nova upotrebna vrijednost. Vei dio proizvoda ubraja se u bazne proizvode kemije koji slue kao reprodukcijski materijal za kemijsku i druge industrije. Kuhinjska sol - natrijev klorid Kuhinjska sol rairena je sol u prirodi, a nalazi se u morskoj vodi (2-4%), u nekim slanim izvorima ili kao kamena sol u podzemnim naslagama. neophodna je za ivot organizama. Iz prirodnih nalazita dobiva se na 3 naina:
by SIMCo. 2000
a) rudarskim kopanje dobivaju se blokovi soli b) naslage kamene soli otapaju se do zasienja i isparavanjem se sol kristalizira c) isparavanjem morske vode u solanama
15
Troi se za konzerviranje mesa i ribe, za proizvodnju sode, natrijeve luine, natrijeva sulfata, klora, solne kiseline i drugih kemikalija, te u proizvodnji stakla, keramici, metalurgiji... Pojavljuju se i specijalne vrste soli: jodirana sol i denaturirana sol Soda Soda ili natrij karbonat, uz natrije klorid najvanija je natrijeva sol. Danas se dobiva industrijski na dva naina: Leblancovim i Solvayjevim postupkom. Sirovine za Leblancov postupak: kuhinjska sol, sulfatna kiselina, ugljen i vapnenac. Sirovine za Solvayjev postupak: kuhinjska sol, amonijak, voda i ugljik dioksid. Soda se upotrebljava za pranje u domainstvu. Na tritu se razlikuju dvije vrste sode: kalcinirana soda kristalna soda
Klorovodina ili kloridna kiselina Klorovodik je bezbojan plin otra mirisa koji se jako dimi u dodiru s vlanim zrakom. Vodena otopina klorovodika naziva se klorovodinom ili kloridnom kiselinom, a ubraja se u jake kiseline, gustoe 1,19 g/cm3. Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na natrij klorid tako da se prvo dobiva plin koji se uvodi u vodu. Velike koliine kloridne kiseline upotrebljavaju se u industriji organskih i anorganskih kemikalija, za uklanjanje metalnih oksida s povrine metala, kao sredstvo za neutralizaciju... Natrij hidroksid Natrij hidroksid je kristalna bijela krutina koja u prisutnosti vrlo malih koliina primjesa poprima sivu boju. Trgovako ime joj je kaustina soda. Natrij hidroksid pojavljuje se u industriji u oblici vodene otopine tj. natrijeva luina. Dobiva se elektrolizom vodene otopine kuhinjske soli. Glavni potroa natrij hidroksida je kemijska industrija u kojoj NaOH slui kao najvaniji i najjeftiniji kemijski reagens za postizanje eljene bazinosti u reakcijskim smjesama. Sumpor U zemljinoj kori ga ima 0.05% i moe se lako dobiti. U prirodi se pojavljuje u dva tipa slobodnog sumpora: sedimentni tip ili gipsani vulkanski tip Sumpor se takoer pojavljuje u mnogim sulfidnim i sulfatnim rudama. Sumpor se pojavljuje u vie alotropskih modifikacija od kojih je najvaniji ranski i monoklinski sumpor. Sumpor se upotrebljava u poljoprivredi kao sredstvo protiv biljnih tetoina, za proizvodnju sumporne kiseline, crnog baruta, u medicini za lijeenje nekih konih bolesti, za vulkanizaciju guma te za dobivanje drugih sumpornih spojeva.
by SIMCo. 2000
Sulfatna kiselina
16
Sulfatna kiselina je jaka dvobazina kiselina, bezbojna uljasta tekuina, gustoe 1,84 g/cm3 pri 15C. Vrlo je hidroskopna i brzo uvlai vlagu iz zraka. U dodiru s organskim tvarima djeluje istodobno oksidirajue i dehidrirajue, pa ih razara i pougljenjuje. Industrijski ona se proizvodi na 2 osnovna naina: postupkom olovnih komora kontaktnim postupkom Postupak olovnih komora zahtijeva: pe za prenje pirita glowerov toranj olovne komore gay-lussacov toranj pomone ureaje (Sulfatna kiselina dobivena postupkom olovnih komora je vie ili manje oneiena. Tim postupkom dobiju se 2 kiseline: slabija-komorna i jaa-komorna) Kontaktni postupka dobivanja sulfatne kiseline obuhvaa 2 faze rada: katalitiku oksidaciju sumpornog dioksida u sumporni trioksid apsorpciju sumpornog trioksida Soli sulfatne kiseline nazivaju se SULFATIMA, a najpoznatiji su: modra galica (plavi kamen, bakreni sulfat), zelena galica, glanberova sol, amonijev i aluminijev sulfat i stipse (alauni). Umjetna gnojiva proizvodi koji sadre sastojke neophodne za razvoj biljaka. a u tlu su deficitarni. Upotrebljavaju se radi poveanja prinosa i poboljanja kvalitete biljnih proizvoda jednostavna umjetna gnojiva: duina (urea, amonij nitrat, amonij sulfat i amonijak) fosforna (superfosfat) kalijeva (kalij klorid, kalij sulfat, kompleksna gnojiva) Mineralna veziva Pod vezivima u graevinarstvu podrazumijevamo materijale koji izmijeani s vodom daju kaastu ili plastinu masu, sposobni da na zraku ili pod vodom otvrdnu. Vezivni graevinski materijal dijelimo na: a) Zrana veziva koja otvrdnjena nisu otporna prema djelovanju vode. Tu se ubrajaju vapno, gips i ilovaa (vrlo se rijetko upotrebljava) b) Hidraulina veziva nakon otvrdnjavanja otporna su na vodu i tu ubrajamo sve vrste cementa. Zrana veziva: kao sirovina za dobivanje vapna koristi se vapnenac, to je kalij karbonat s veim ili manjim koliinama raznih primjesa. Gips - sadrava - 3 vrste: graevinski, estrih i modelarski alabaster gips. Hidraulina veziva: Najvaniji graevinski materijal je cement, a postao je i sirovina za izradu betona. Da bi se postigla bolja svojstva cementa, dodaju se i dodaci: hidraulini dodaci, regulatori vezanja, plastifikatori, zaptivai, aeranti, sredstva protiv smrzavanja.
by SIMCo. 2000
Keramika roba
17
Pod keramikom podrazumijeva se glineni proizvodi koji se dobiju modeliranjem, suenjem i peenjem plastinog tijesta gline, runim ili industrijskim nainom. Sirovine za izradu keramike robe dijelimo na: plastine sirovine (glina) neplastine sirovine (kremeni pijesak, feldspat, vapnenac) Glina je nastala raspadanjem stijena to sadre alumosilikat. Prema postanku dijeli se na primarnu i sekundarnu. Primarna glina je npr. kaolin (porculanska zemlja), a sekundarna ilovaa. Sekundarna glina svrstava se u 4 skupine: a) grnarska (lonarska) glina - vrlo je plastina i vatrostalna b) ilovaa - upotrebljava se za proizvodnju opeke i crijepa c) uma - vrsta gline koja nije plastina, pa se ne koristi u industriji keramike d) laporac (laporovita glina) - koristi se u industriji portlnad-cementa Najvanije svojstvo gline je njezina plastinost: to je svojstvo gline da se s vodom stvara tjestasta masa koja se moe oblikovati, a oblik zadrava i nakon suenja i peenja. 5 faza tehnolokog procesa izrade keramike robe: priprema sirovina oblikovanje predmeta suenje (120C) peenje ocakljivanje Keramika roba moe se podijeliti prema nekim znaajkama u dvije skupine: poroznu i neporoznu. a) porozna keramika roba - na prijelomu je zemljasta, proputa plinove i tekuine i upija ih. Obuhvaa sljedee predmete: kamenina, fajans i majolika, terakota i lonarska roba b) neporozna keramika roba - na prijelomu je sjajna, nepropustljiva za plinove i tekuine. Najpoznatiji proizvodi su: kamentina (bijela i obina) i porculan (sirovina porculana je fina vrst bijele gline koja se naziva kaolin) - postoji tvrdi i mekani porculan Vatrostalni materijal Vatrostalnost znai osobinu nekog materijala da se na visokim temperaturama ne istopi i ne omeka. Za izradu vatrostalnog materijala koriste se uglavnom: vatrostalne gline i kaolin, boksit i kvarit, ojear, magnezit, dolomit, azbest... U prometu se pojavljuju sljedei vatrostlani materijali: a) amot - najpoznatiji vatrostalni materijal b) boksitni vatrostalni materijal c) silika ili dinas - opeke d) magnezitni i dolomitni vatrostalni materijali e) isti grafit f) opeke od koksa g) simensit Staklo i roba od stakla Staklo je vrsta, amorfna, prozirna tvrda mineralna talina. Staklo se moe podijeliti prema: 1. Kemijskom sastavu: natrijevo-kalcijevo staklo (stakla za prozore, boce, uplje i optiko staklo) olovna stakla (optika i kristalna stakla) aluminijborsilikatna stakla (kemijska i vatrostalna stakla) specijalna stakla
by SIMCo. 2000
2. Nainu izrade i namjeni: razna stakla (za prozore, zrcala i ornamentska) staklo za boce uplje staklo staklo za izradu cijevi preano staklo optika i specijalna stakla
18
Sirovine za izradu stakla dijele se na glavne i pomone. Glavne ili osnovne sirovine su: kremeni pijesak, soda ili sulfat, vapnenac, alumnij oksid, stakleni kr i specijalni dodaci. Pomone sirovine: sredstva za obezbojivanje, bistrenje, bojenje i matiranje. Tehnoloki proces u proizvodnji stakla: priprema sirovina mljevenje i mijeanje topljenje (u pei s loncima ili kadne pei) obrada (obavlja se puhanjem, valjanjem, izvlaenjem i preanjem) Staklenu robu dijelimo na nekoliko skupina: 1. Ravno staklo (obuhvaa tanko staklo, prozorsko staklo i debelo staklo) prozorsko staklo stakla za zrcala i izloge ornamentsko ili katedralno staklo mutno staklo armirana stakla sigurnosna stakla vieslojna ili laminirana stakla Pancolor Colorplex 2. uplje staklo: trgovako staklo (ae, boce, vrevi...) ambalano staklo (boce za alkoholna i bezalkoholna pia) rasvjetno staklo tehniko staklo (stakla za mikroskope) 3. Specijalne staklene izraevine: laboratorijska stakla vatrostalna stakla optika stakla olovna ili kristalna stakla
by SIMCo. 2000
Sredstva za bruenje
19
Od takvog materijala trai se odreena tvrdoa i ilavost da bi alati od tog materijala bili otporni na lom. Sredstva za bruenje dijele se na: prirodna i umjetna. Prirodna: mirak, korund, kremen, granit, pjeenjak, plovnac, dijamant. Umjetna: silicijev karbid, elektrokorund, borni karbid. U brusne alate ubrajaju se brusne ploe, brusno kamenje, brusni prah i pasta, brusni papir.
5. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Metalurgija je grana tehnologije koja se bavi prouavanjem postojeih i razvojem novih postupaka i metoda ekonominog dobivanja metala i legura, daljnjom preradom u odgovarajue poluproizvode i gotove metale predmete te prouavanjem svojstava i primjena metala. Metal su kristalne supstancije koje se odlikuju nekim zajednikim svojstvima: srebrnaste su boje (osim zlata i bakra), imaju specifian metalni sjaj, dobri su vodii topline i elektrine energije, u vrstom su stanju na sobnoj temperaturi (osim ive), imaju kristalnu strukturu, zagrijavanjem prelaze iz vrstog u tekue stanje, oblikovanje se obavlja lijevanjem, kovanjem, preanjem, valjanjem, savijanjem i istezanjem. Legure nastaju mijeanjem 2 ili vie metala u rastaljenom stanju, tako da dobiju neka druga svojstva. Osnovna svojstva metala Metali se razlikuju od ostalih elemenata po svojim tzv. metalnim svojstvima. Prema boji metali se dijele u 2 glavne skupine: crni metali - eljezo s legurama, krom, mangan obojeni metali: laki metali, gustoe ispod 3500 kg/m3 (aluminij, magnezij, titan) teki metali, gustoe iznad 3500 kg/m3 (bakar, nikal, cink, olovo) plemeniti metali (srebro, zlato, platina, iridij, paladij) rijetki metali (volfram, vanadij, molibden) rjei metali (kobalt, antimon, bizmut, iva) radioaktivni (uran, torij, radij) Gustoa materijala kree se od 0.54 (litij) do 22,5 g/cm3 (osmij). Podjela na lake i teke Temperatura taljenja karakteristina za svaki metal. Lakotopvi metali - tope se na 950C, tekotopivi na 2000C. Elektrina vodljivost ostvaruje se kretanje valentnih elektrona kroz metal. Najbolji vodi je srebro, a zatim slijede bakar, aluminij, magnezij. Magnetska svojstva dolaze od elektrona koji svojim kretanjem stvaraju magnetsko polje. Prema magnetskom polju dijelimo ih: dijamagnetne (bakar, cink, bizmut, olovo, srebro, zlato, iva) paramagnetne (aluminij, platina, kositar, natrij) feromagnetne (eljezo, kobalt, nikal) Optika svojstva metala oituju se u pojavi da zagrijani materijali zrae Kristalni sustavi materijala veina metala kristalizira u 3 kristalografska sustava: kubinom, hegsagonskom i tetragonskom. Pojedine metale karakterizira vie tipova kristalnih reetaka, u ovisnosti o temperaturi. Ta pojava naziva se ALTROPIJA. Korozija metala i zatita od korozije Korozija metala je postupno troenje konstrukcijski metala pod utjecajem okoline. Dva su osnovna procesa korozije: kemijska korozija i elektrokemijska korozija. Zatita od korozije:
by SIMCo. 2000
20
metalna - provodi se radi dobivanja trajnih premaza metalima - metaliziranjem cinkom, olovom nemetalna - sredstva pomou kojih se stvara antikorzivna atmosfera (inertni plinovi, kemikalije) te sredstva koja stvaraju nepropusne prevlake (zatitna ulja, masti i tekuine) kombinirana Rude metala u prirodi i njihovo znaenje Razni kemijski spojevi koji se nalaze u Zemljinoj kori, a iz njih se na ekonomian nain dobivaju metali, nazivaju se rude. Prema kemijskom sastavu rude mogu biti: oksidne (veza s kisikom) sulfidne (veza sa sumporom) silikatne (spojevi s silicijem) sulfatne (metal vezan na anhidrid sumporne kiseline) samorodne (elementaran metal) Priprema rude obuhvaa nekoliko faza a) Obogaivanje i priprema rude obogaivanje se obavlja radi uklanjanja neistoa tj. jalovine iz rude. Izvaenu rudu prvo treba usitniti. Nakon toga se obavlja svrstavanje prema odreenoj veliini zrna i to sijanjem a tek se onda obogauje. Osnovne metode koncentracije su masena i magnetska separacija, te metoda flotacije. Masena separacija sastoji se u odvajanju jalovine od rude na temelju razliite brzine taloenja u struji vode ili zraka. Magnetska separacija primjenjuje se samo u eljeznih ruda koje imaju magnetina svojstva. Metoda flotacije je najvaniji postupak oplemenjivanja metalnih ruda. Temelji se na razlikama kvaljivosti rude metala i jalovine. b) Prerada ruda: obavlja se radi dobivanja metala na vie naina. Rude sadre i razne primjese pa se dodaju i topitelji. Topitelji su tvari odreenog kemijskog sastava koje s primjesama iz rude stvaraju trosku (ljaku ili zguru). Topitelji mogu biti kiselog (kvarc, silikati) i baznog (vapnenac i dolomit) karaktera. c) Rafinacija sirovog metala termiki i elektrolitiki postupak eljezo Proizvodnja eljeza temelji se na preradi eljeznih ruda. eljezo se pojavljuje u oksidnim, sulfidnim, karbonatnim i silikatnim rudama. Danas se najvie upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. Oksidne rude su: magnetit, hematit, limonit. Karbonatna je siderit. Magnetit - najkvalitetnija eljezna ruda, sadri do 75% eljeza Hematit - sadri do 65% eljeza Limonit - sadri oko 35% eljeza Siderit - sadri oko 40% eljeza Bogate rude - vie od 45% eljeza Srednje rude - 30-40% eljeza Siromane rude - manje od 30% eljeza
by SIMCo. 2000
21
a) Rad visoke pei Izvaena ruda mora se pripremiti za preradu, usitnjuje se i obogauje metodom flotacije. Pripremljena ruda ubacuje se u visoku pe zajedno s pomonim materijalima (koks, topitelji i zrak). Visoka pe je jamasta ili grotlena pe, visoka 25-70m, promjera 6-10m, zapremine 400-1000m3. Izraena je od elinog lima, iznutra obloena vatrostalnom opekom, a izvana se hladi vodom dok se jama hladi zrakom. Najdonji glavni dio pei je PEICA u kojoj se skuplja rastaljen eljezo i troska. Iznad peice formiran je LIJEVAK pei u obliku stoca koji se u najirem dijelu naziva TRBUH. Na lijevak se nastavlja JAMA koja se suuje prema vrhu. Najnia temperatura je u donjem dijelu pei (zona suenja ili predgrijavanja 400660C) U srednjem dijelu pei temperatura iznosi 660-1200C (zona redukcije) i pri dnu je 1800C (zona taljenja). Glavni proizvodi visoke pei su sirovo eljezo (sivo i bijelo), troska i grotleni plinovi. b) elik elik je tehniko eljezo koje sadri od 0.05-1,7% ugljika. Moe se kovati valjati i zavarivati. Osim ugljika sadri i odreenu koliinu silicija, mangana, sumpora i fosfora. Dobivanje i vrste elika: Bessemerov postupak - sastoji se u preraivanju bijelog sirovog eljeza bogatog silicijem i s do 0,1% fosfora. Odvija se u konverteru krukastog oblika, izraenom od elika a iznutra obloenom silikatnom amotnom opekom. Bijelo sirovo eljezo koje u sebi sadri dosta fosfora prerauje se Thomasovom konverteru (koristi se eljezo bogato fosforom i bazina obloga). Siemens-Martenov postupak osim sirovog moe se koristiti i staro eljezo. Prednost mu je u tome to se proces odvija lagano, dobivaju se finiji elici i odjednom se mogu preraditi velike koliine sirovina. Elektropostupak se odvija u elektrinim peima, kao sirovina se koristi stari elini materijal i sirovo eljezo. Prema kemijskom sastavu elici se dijele na: ugljine i legirane. Prema namjeni i upotrebi: konstrukcijski, alatni i specijalni elici. Prema strukturi: feritni, perlitni, austenitni, ledeburitni i martenzitni. Prema nainu prerade: lijevanjem, valjanjem, kovanjem, vuenjem, preanjem. Legirani elici: oni koji osim ugljika sadre jo i dodatne elemente kao to su: krom, nikal, molibden, volfram, mangan, silicij... Najee se koristi krom jer poveava tvrdou i vrstou. Bakar Bakar je ukastocrvene boje, vlaknasta presjeka, tali se na 1084C, vrelite je na 2310C, gustoa mu je 8,94 kg/dm3. Dobro se valja, kuje i izvlai, teko se lijeva, dobar je vodi elektrine struje i toplinske energije. Upotrebljava se u elektroindustriji za izradu legura, u kemijskoj industriji za proizvodnju modre galice. Koliina bakra u prirodi iznosi 0,003%. Najvanije rude bakra su: halkopirit (34,5% bakra), halkozin (79,8% bakra), kupirit, malahit (57,3% bakra), kovelin (66,44% bakra). Legure bakra vani su tehniki materijali odlinih mehanikih svojstava, a odlikuju se visokom provodljivou elektriciteta i dobroj otpornosti prema koroziji i habanju. Bakrena legura s cinkom naziva se mjed ili mesing. Bronce - legura bakra - kositrene i specijalne. Cink Cink se Upotrebljava u velikoj mjeri u graevinarstvu, za kune sprave i ureaje, u elektrotehnici, tiskarstvu, metalurgiji, u kemijskoj industriji, za proizvodnju razliitih cinkovih soli i preparata, protiv korozije... Cink je metal modrikastosvijetlosive boje koja potjee od finog povrinskog sloja baznog karbonata. U temperaturnom podruju od 100-150C postaje plastian i moe se kovati. Cink se nalazi u sulfidnim rudama SFALERIT i karbonatnoj rudi SMITSONIT. Danas se cink dobiva na 2 naina: termiki i elektrolitiki. Prvo se ruda nakon vaenja mora koncentrirati i to metodom flotacije da se dobije koncentrat. Po termikoj metodi prenje se provodi u oksid, zatim se reducira s koksom u metal. Elektrolitikom metodom dobiva se cink visoke istoe 99,99%. Postupak se sastoji u prevoenju sulfidne vode u oksid cinka koji se zatim rastvara u sulfatnoj kiselini stvarajui cinkov sulfat, topljiv u vodi. Obavlja se elektroliza pri emu se cink izdvaja na katodi od aluminija. Nakon toga obavlja se rafinacija sirovog cinka pretapanjem.
by SIMCo. 2000
Olovo
22
Olovo je metal sive boje, najmeki meu metalima, lako se savija i valja, ima veliku gustou i nisko talite. Najvanija ruda olova je GALENIT, sulfidna ruda, koja se isti metodom flotacije tako da se dobije koncentrat rude s oko 80% olova. Olovo se danas dobiva iskljuivo oksidacijskim redukcijskim postupkom koji se sastoji u prenju tako da se olovo prevede u oksid, a naknadno se obavlja redukcija s koksom. Olovo se upotrebljava u industriji boja i stakla, u keramikoj industriji za izradu vodovodnih cijevi, akumulatora. Olovo se najee legira s antimonom i kositrom. Aluminij Aluminij ima malu gustou, dobru provodljivost elektrine struje i topline, visoku refleksivnost na svijetlo i zraenje, visoka vrstoa njegovih legura i dobra otpornost prema atmosferi. Dobivanje aluminija odvija se u dvije faze: a) odvajanje dovoljno istog alumnij oksida (GLINICE) iz prirodnih sirovina - BAYEROV POSTUPAK b) elektroliza tako dobivenog aluminij oksida postupkom Heroneta i Halla Za proizvodnju aluminija tim postupcima potrebne su sirovine (boksit), pomoni materijal (kaustina soda i flourni spojevi) i energija. Aluminijev oksid u boksitu pojavljuje se u 3 oblika: hidragilit, bemit i dijaspor. Bayerov postupak: aluminij koji je preao u topljivi aluminat, odvaja se od taloga u dekantatorima i filterskim preama. Aluminat se pere s toplom vodom u kojoj se rastvara natrijev aluminat, a primjese padaju na dno i odvajaju se cijeenjem. Dobiveni bistri natrijev aluminat odvodi se u spremnike gdje se hladi i pritom se izdvaja aluminij hidroksid i natrij hidroksid, alumnij hidroksid odvaja se filtriranjem, dobro se ispere, i podvrgne se arenju na 1200C ime se dobiva GLINICA. Druga faza prerade sastoji se u dobivanju aluminija iz glinice i to elektrolizom glinice. Aluminij se dobiva elektrolizom glinice u elektrolitikim peima koje se sastoje od ugljenih elektroda. Al dobiven elektrolizom naziva se tehnikim ili trgovakim, potom se rafinira. Aluminij se koristi u industriji transportnih sredstava, u brodogradnji, prehrambenoj industriji, metalurgiji, elektrotehnici...
Magnezij Magnezij je vezan u spojevima. Vani spojevi za dobivanje magnezija su magnezit, dolomit, talk i azbest. Znaajne koliine magnezija nalaze se otopljen u morskoj vodi. Dobiva se elektrolizom taline bezvodnog magnezijeva klorida, koji se dobiva tako da se magnezij oksid reducira s koksom u struji klora. Proces se obavlja u elektrinim peima tako da se magnezij kloridu kao topitelj dodaje magnezij fluorid. Dobiveni sirovi magnezij sadri primjese, a da bi se dobio isti magnezij primjenjuje se destilacija. Upotrebljava se u metalurgiji, pirotehnici, fotografiji. Legure magnezija su: elektron, magnevin, dvometal. Berilij Berilij je tvrd, male atomske teine, lako proputa rendgenske zrake, gustoe 1,86 kg/dm3, u prirodi se nalazi u obliku mnogih minerala, alumosilikata, tehniki je vaan onaj pod imenom BERIL. Tehnologija proizvodnje: obavlja se elektroliza rastaljenog bezvodnog klorida. Metalni berilij ima tehniku vanost u nuklearnoj tehnici za oklope elemenata nuklearnog goriva, u aeronautici... Berilij se najvie koristi u obliku legura, a najee se legira s bakrom, niklom, eljezom i aluminijem. Titan
by SIMCo. 2000
23
U metalnom stanju je u obliku crnog ili sivog praha ili u obliku sjajnih komada, tvrd i lak. Gustoa mu je 4,5 kg/dm3, a toka topljenja 1730C. Znaajan je u proizvodnji nekih tehniki vanih legura, potrebnih naroito u zrakoplovnoj industriji. Glavne titanove rude: ilmenit, rutil. Dobiva se redukcijom titanova tetraklorida. Kao polazna sirovina koristi se oieni rutil koji se zagrijava s koksom do 900C u struji klora. Ispitivanje metala i legura a) Mehanika ispitivanja obuhvaaju vrstou, elastinost, rastezanje, tvrdou, ilavost... najee se za metale ispituje vlana vrstoa b) Kemijska ispitivanja: odreivanje kemijskog sastava (spektrografska tehnika) c) Tehnoloka ispitivanja: naini obrade i oblikovanja pod raznim temperaturama d) Fizikalna ispitivanja: ispitivanje boje, gustoe, talita, specifine topline, vrelita, toplinske vodljivosti, nasipne teine 6. POLIMERNI MATERIJALI Makromolekularni spojevi koji ine velike molekule nastale iz visokomolekularnih spojeva. Prema namjeni dijelimo ih na: 1. Plastine mase 2. Kauuk - elastomere 3. Pomone polimerne materijale Plastine mase To su umjetne tvari koje su plastine tijekom prerade ali kasnije otvrdnu i zadravaju taj oblik. Slue za izradu posua, cijevi, dijelova raznih aparata, zupanika, brtvila i ventila. Prema sirovini i nainu izrade dijele se na: plastine mase na bazi celuloze plastine mase na bazi bjelanevina plastine mase na bazi polimerizacije plastine mase na bazi polikondenzacije Prema fizikalnim svojstvima plastine mase dijele se na: 1. Termoplastine - zagrijavanjem se uvijek mogu vratiti u plastino stanje (plastine mase na bazi celuloze i bjelanevina, polimerizati, neki polikondenzati) 2. Termostabilne - stabilne su na temperaturi (polikondenzacijske plastine mase) Osim osnovnih materijala za izradu plastinih masa koriste se i pomoni materijali: punila, omekivai. katalizatori, boje, stabilizatori. Plastine mase na bazi celuloze - celuloza obraena s kiselinom upotrebljava se kao osnovna sirovina za plastine mase. Upotrebljava se za izradu predmeta iroke potronje. Obradom celuloze dobiva se celon, vulkanfiber, celofan. Plastine mase na bazi bjelanevine - za njihovu izradu koriste se ivotinjske i biljne bjelanevine. Od te mase izrauje se sitna galanterija. Plastine mase na bazi polimerizacije - polimerizati, polietileni. polipropileni, polistirol. polivinilklorid (termoplast) - dobiva se polimerzacijom vinilklorida na 2 naina: kloriranjem etilena, iz acetilena i klorovodika, poliakrilati (pleksiglas). Plastine mase na bazi polikondenzacije - fenoplasti, aminoplasti, poliesteri i poliamidi
by SIMCo. 2000
Kauuk i glina
24
Kauuk se nalazi u biljkama koje posjeduju mlijeni sok, a najpoznatiji je kauukovac. Kauuk se nalazi u mikroskopskim cjevicama koje su rasporeene po cijeloj stabljici, u obliku koloidne vodene otopine. (zvane lateks, sadri 30-40% sirovog kauuka). Skupljeni lateks se procijedi, doda mu se mravlja i octena kiselina, ostavi se da se zgrua. Zgruani kauuk ree se na komade, tijeti rukama, pomou valjka prea u listove sirovog kauuka, koji se svrstava po vrst, ree se u odreene oblike i pakira. Svojstva sirovog kauuka: svijetloute boje, na zraku potamni, pri temperaturi od 60C postaje plastian, pri 100C ljepljiv, ima gustou 900kg/m3. Vulkanizirani kauuk je guma. Vulkanizacija: proputanjem kauuka kroz valjke dolazi do velikog trenja, molekule kauuka se kidaju u manje molekule to uzrokuje mehanike promjene. Taj postupak se zove mastificiranje, a dobiveni kauuk mastificiranim. Vulkanizacija je proces kojim se polimer prevodi iz plastinog u elastino stanje. Za proizvodnju gume vana je smjesa stalnog karaktera to se provjerava u laboratorijima. Masticiranom kauuku u mijealicama se dodaju sve kemikalije potrebne za dobivanje gume osim sumpora. Kao dodaci se mogu koristiti: punila, omekivai, ubrzivai, sredstva protiv starenja ili antioksidanti, boje, specijalni dodaci. Prema temperaturi pri kojoj se odvija vulkanizacija ona moe biti topla ili hladna. Topla se odvija na temperaturi od 100-170C. Prema temperaturi i postotku sumpora postoji meka guma (2,5-3% sumpora) i tvrda guma (do 32% sumpora). Sintetiki kauuk - s obzirom na kemijske znaajke razlikujemo: polimeri i kopolimeri butadiena (izrada automobilskih guma) polimeri kloroprena (izrada ica, kabela...) polimeri izobutilena (specijalne namjene) polisulfidni kauuk (fleksibilne cijevi za benzin) silikonski kauuk (elektrine izolacije i brtve) Izrada gumenih proizvoda: Vanjske gume za motorna vozila izrauju se od gumenih ploa, armiranih tekstilom i pojaanih metalnom icom. Svaka autoguma sastoji se iz: kostura i vanjskog gumenog protektivnog sloja. Postoje 2 vrste guma: dijagonalne i radijalne. Glavni postupci za izradu poluproizvoda prije vulkanizacije: ekstrudiranje, kalandriranje, oblikovanje u kalupima. Asortiman gumenih robe: pneumatika, tehnika gumena roba, gumena galanterija. Skladitenje gumene robe: temperatura ne smije biti iznad +20C niti ispod -10C. Relativna vlaga oko 65%. Uzroci starenja u vanjskim uvjetima su suneva svjetlost, vlaga, kisik, temperatura, ozon...
by SIMCo. 2000
7. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA
25
Podjela drveta se moe obaviti: a) prema nainu upotrebe drvo za tehniku, kemijsku upotrebu, drvo za gorivo (listopadno, etinarsko, egzotino) prema mehanikim svojstvima moe biti tvrdo (hrastovo, jelovo), meko (vrbovina, lipovina), fino (jabukovina), etinari (jelovina, smrekovina), egzotino drvo (ebanovina) b) prema debljini: drva se dijele na razrede i podrazrede, razreda je 6 ovisno o promjeru drva. c) prema dobu sjee: drvo zimske i drvo ljetne sjee. Osnovna svojstva i sastav drveta Estetska svojstva - tekstura, boja, sjaj, miris, finoa Osnovna fizika svojstva - gustoa, vodljivost zvuka, topline, elektriciteta, propustljivost svjetlosti i poroznost. Mehanika svojstva - tvrdoa, vrstoa, elastinost i ilavost Glavni sastav drveta - celuloza, hemiceluloza, lignit, ekstraktne tvari. Kemijska prerada drveta Sastoji se u otapanju lignita i drugih sastojaka do odreene granice. Priprema se sastoji u ienju drveta, izradi sjeke, skladitenju sjeke, potom prerada, kuhanje u kotlovima. a) Natronski postupak - za proizvodnju celuloze upotrebljava se otopina natrij hidroksida u koncentraciji od 10-40%. Temperatura je od 160-190C pod tlakom od 6-12 bara. b) Sulfitni postupak - priprema sirovina, dodavanje bisulfitnog luga, kuhanje drveta, preiavanje i bijeljenje celuloze i iskoritavanje otpadnog luga. Papir Papir je tanki ploni proizvod dobiven meusobnim prepletanjem vlakana uvrenih ljepilom, a sadri takoer punila i prema potrebi boje. Osnovna sirovina za papir je celuloza i dodaci. Dobivanje papira se sastoji iz: pripreme papirtine, prerade papirtine u papir. Dobiveni papir se organoleptiki, mehaniki, kemijski... ispituje. Papir se koristi za izradu ambalae. 8. EKSPLOZIVI I BARUTI Eksplozivi su tehniki proizvodi sastavljeni preteno od eksplozivnih tvari. To su spojevi koji kemijskom reakcijom razvijaju energiju u obliku topline i mehanikog rada. U eksplozivu razlikujemo: progresivni eksplozivi - sporija reakcija brizantni eksplozivi - reagiraju odmah Deflagracija - ubrzano gorenje plamenom Detonacija - s mjesta inicijacije polazi i kroz masu eksplozivne tvari prolazi udarni val pritiska
by SIMCo. 2000
Deflagrantni eksplozivi (baruti)
26
Crni barut - tamnosive do sivocrne boje, s jaim ili slabijim metalnim sjajem, lako se zapali iskrom, plamenom, udarcem ili trenjem, sastoji se od salitre, drvenog ugljena i sumpora. Pravi se tako da se salitra te drveni ugljen sa sumporom odvojeno samelju i onda kotrljanjem mijeaju, rastrljavaju uz malo vode, zatim se zgrunjava, razmrvi, prosije i polira pa se nakon toga vraa u presu. Malodimni barut - osnovni mu je sastav nitroceluloza. Proizvodnja se obavlja dvjema tehnikama: rad u vodenoj i rad u bezvodnoj fazi. Jednokomponentni detonantni eksplozivi Najvie se upotrebljavaju: trinitrotoluen, trinitrofenol, tetril, celulozni nitrat, praskavi pamuk, glicerinitrat (nitroglicerin). Inicijalni eksplozivi Inicijalni eksplozivi preteno slue za punjenje upalnih sredstava, uglavnom kapisle namijenjene paljenju. Za iniciranje eksplozivnog procesa upotrebljavaju se najvie azid i fulminati tekih metala, te soli nekih organskih kiselina. Skladitenje eksploziva Ambalaa eksploziva mora biti zatvorena i nepropusna za vlagu u normalnim uvjetima, vrsta i da ne nagriza materijale. Skladita za eksplozivnu robu dijelimo na: prema mjestu izgradnje: povrinska, ukopna, podzemna, jamska prema namjeni: stalna, pomona, priruna, pokretna, tranzitna 9. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Tu spadaju prirodna i umjetna vlakna pogodna za izradu raznih tekstilnih proizvoda a) Prirodna vlakna Biljna vlakna: glavni sastojak je celuloza koju prate, ovisno o vrsti vlakna lignin, pektin... sjemenska vlakna: pamuk, kapok, biljne svile. Pamuk se dobije iz raznih pamunih biljaka, sa sjemena koje raste u pamunoj ahuri, pamuk se bere runo, odvaja od sjemenja, pakira se jakim presama u bale, koje se umotavaju u jutu i reu trakama. Srednja kvaliteta je MIDLING, od pamuka se izrauje prea, razne vrste tkanina i pletiva, konac i vata. stabljina vlakna: lan, konoplja, jute, ramija. Stabljika lana se upa ili kosi i razvrstava, razaranje biljnog tkiva odvija se bioloki, kemijski i mehaniki. U promet dolazi kao eljani lan u balama od 100 kg. lisnata vlakna: manila, agava, rafija i ananas vlakna iz plodova: kokosovo vlakno iz ploda kokosa ivotinjska vlakna: vuna, dobiva se strienjem i naziva strienom ili runskom vunom. Vuna se pakira u bale po 150 kg, mogu se pakirati u tekstilnu ambalau od jute ili bez ambalae. Mineralna vlakna: azbest, dolazi u promet u obliku praha, ploa i konopaca, a slui za izradu termikih i elektroizolacijskih brtvila.
by SIMCo. 2000
27
b) Umjetna vlakna To su vlakna dobivena umjetnim putem iz celuloze, ivotinjskih i biljnih bjelanevina. Izrauju se u obliku beskonanih niti - filamentna vlakna, dijelimo ih na: Kemijska vlakna: viskozna svila, acetatna svila, bakrena svila i kazeinska vuna. Sintetika vlakna: poliesterska, poliamidna i poliakrilnitrilna vlakna. Predivo Predenjem nastaju pree ili niti, a razlikujemo 2 naina predenja: a) predenje niti iz prirodnih ili umjetnih vlakana - upredanje moe biti u obliku slova S i Z. Kvaliteta prediva odreuje se na temelju svojstava: finoa, vlaga, jaina na kidanje i stupanj upredenosti. Razlikujemo predivo prema vrsti sirovine: pamuna, vunena, lanena, konopljina i svilena prea. b) predenje niti iz tekue predive mase proizvedene na industrijski nain Tkanine i odjevni predmeti Tkanine su tekstilni proizvodi koji se dobiju unakrsnim preplitanjem najmanje dviju ili vie skupina niti pree. Skup niti koje se proteu uzdu tkanine nazivamo osnovnom, a skup niti okomit na osnovu naziva se potkam. Proces izrade tkanina odvija se u nekoliko faza: priprema osnovne i potke te tkanje i dorada sirovih tkanina. Skladitenje tekstilne robe Tekstilna roba se po vrstama, porijeklu sirovine. Skladita moraju biti suha i zrana, relativna vlaga od 60-70%, temperatura oko 18C. 10. KOA
Vrsta koe i svojstva Koa se moe podijeliti na nekoliko naina: a) prema porijeklu - govea, svinjska, ovja, kozja, egzotine koe... b) prema namjeni - koa za obuu, tehnike i galanterijske koe c) prema tavi o doradi - boks koa, lak koa... Koa se sastoji od 3 (dijela) sloja: pousmine, usmine, podusmine. Pousmina je vanjski sloj koe, usmina - sastavljena uglavnom od kolagenih vlakana, podusmina predstavlja prijelaz od konog sloja prema tkivu miia. Podusmina i pousmina se u koarstvu odstranjuju. Sirova koa sadri 20-30% bjelanevina, 70-78% vode i neto masti i mineralnih tvari. Mora se konzervirati. Konzervira se polaganim suenjem i soljenjem s oko 30-40% teine soli spram teine koe. tavljenje koe tavila daju sirovoj koi nova svojstva: trajnost, teko bubrenje, elastinost, nepropusnost za vodu i propusnost za plinove. tavila se dijele na: Biljna - u biljna tavila spadaju tanini koji se nalaze u biljkama, u kori, liu, plodovima Mineralna - natrij i kalij-dikarbonat, aluminij sulfat, stipsa, kromova stipsa Masna - govei loj, svinjska mast, riblje ulje Umjetna - dodaju se kondenzacijom fenola i njegovih preraevina... Pomona sredstva: boje, sredstva za maenje i apretiranje Dorada tavljene koe: ispiranje, suenje, struganje i bruenje koe
by SIMCo. 2000
Skladitenje
28
Donja koa: pravi se od volovskih, bikovskih koa (za teke cipele) Gornja koa: izrauje se od lakih sirovina (za npr. rukavice, kona galanterija, uvez knjiga...)
Temperatura ne smije biti manja od 7C niti vea od 20C. Relativna vlaga iznosi izmeu 50 i 70%. 11. PREHRAMBENI PROIZVODI
U prehrambene proizvode spada sve ono to se upotrebljava za ljudsku ishranu i pie Sastav hrane i podjela Svi sastojci hrane dijele se u 3 skupine: a) hranjivi sastojci b) metaboliti c) dodaci a) hranjivi sastojci: su oni koje ovjeji organizam koristi kao hranu. Najvaniji sastojci su: bjelanevine: tvari koje su osnovni inilac za ivotne funkcije (25% u organizmu, a voda 65%) mogu biti biljnog i ivotinjskog porijekla 2 skupine: proteini i proteidi ugljikohidrati: sloeni organski spojevi koji ine glavnu masu nae hrane, biljnog su porijekla masti biljnog i ivotinjskog porijekla biljne masti: razna ulja, kokosova mast ivotinjske masti: maslac, svinjska mast b) metaboliti: voda, mineralne tvari, vitamini i organske kiseline. Voda je potrebna pri izgradnji probavnih i drugih tjelesnih sokova, za prijenos otopljenih hranjivih tvari... Mineralne soli su neophodne za pravilan rad i rast organizma, vitamini su zatitne tvari, sadrane u hrani u malim koliinama, nalaze se u povru, vou, namirnicama ivotinjskog porijekla (A, B, C ,D, E vitamin). c) dodaci: su stimulansi, zaini i alkoholna pia, a dodaju se prema potrebi i elji. Bioloka znanost o hrani sintetizira hranjive sastojke prema zadacima koje te tvari moraju ispunjavati u prirodi. Konzerviranje prehrambenih proizvoda Konzerviranjem se usporavaju ili totalno zaustavljaju procesi degradacije hrane, a to se postie: toplinom, hladnoom, dehidriranjem, dodavanjem kemijskih konzervansa. Toplina: unitava mikroorganizme i enzime koje uzrokuju kvarenje. pasterizacija - inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi manjoj od 100C sterilizacija - inaktiviranje mikroorganizama na temperaturi veoj od 100C Hladnoa: zaustavljaju se aktivnosti mikroorganizama, izolira se voda kao agens u procesu kvarenja pri temperaturi nioj od 0C (hlaenje i smrzavanje) Dehidriranje: pulverizacija: suenje kojim se tekui proizvod prevodi u prah (uklanjanje vode)
by SIMCo. 2000
Fizikalno kemijsko konzerviranje hrane: obavlja se upotrebom eera i soli, octene kiseline (kiseljenje) Prehrambeni proizvodi ivotinjskog porijekla
29
a) meso i proizvodi od mesa: meso je najbogatiji izvor bjelanevina u ishrani, koje slui za izgradnju novih stanica bjelanevina u organizmu. Svjee meso se mora drati u skladitima u kojima je temperatura od 0C do 1C. Meso se u promet isporuuje u svjeem, smrznutom stanju i u obliku preraevina b) ribe i proizvodi od ribe: riba je izvor proteina i vitamina, postoji slatkovodna i morska riba. Svjea riba dolazi u promet iva (slatkovodna), ohlaena (morska) i smrznuta (-8C). Preraevine ribe: konzerve, polukonzerve, soljena i suena riba. c) mlijeko i mlijeni proizvodi: u mlijeku ima 3,5% masti i to rasprene u obliku vrlo sitnih kuglica pa je zato mlijeko bijele boje. Takvu razmuenu mast u vodi zovemo EMULZIJOM, pa se kae da je mlijeko prirodna emulzija. Prema nainu i stupnju obrade nainjena je osnovna podjela mlijeka na: pasterizirano: trajna ili niska pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 63-65C u vremenu od 30 minuta. kratkotrajna pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi 71-76C u vremenu od 15 sekundi. visoka pasterizacija: zagrijavanje mlijeka na temperaturi od 85C u vremenu od 1 minute. sterilizirano: dobiveno najkasnije 24 h nakon mue, zagrijano na temperaturi vioj od 100C kuhano: ono koje je kljualo najmanje 5 minuta i u tom vremenu neprekidno mijeano. Mlijeni proizvodi obuhvaaju mlijeko u prahu, zgusnuto mlijeko, kiselo mlijeko, jogurt, kefir, maslac, vrhnje, razne sireve. d) jaja i preraevine od jaja: osim bjelanevina i masti sadre fosforne spojeve i vitamine. Najbolje se uvaju na temperaturi 0-5C. e) masti i ulja: razlikujemo ivotinjske i biljne masti: ivotinjske masti dobivaju se od masnog tkiva ivotinja a biljna ulja i masti dobivaju se iz plodova maslina, sjemenaka soje, suncokreta, tikve, repe... Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla a) itarice i njihove preraevine itarice su biljke iz porodice trava: penica, ria, kukuruz, ra, jeam, zob, proso, sirak i neljda. Glavni unutarnji dio zrna je jezgra ili braneni dio, najveim dijelom ispunjen zrncima kroba. Za skladitenje itarica u rasutom stanju koriste se privremena, stalna, podna skladita i silosi. Preraevine od itarica ini brano koje moe biti poluproizvod i dalje kao sirovina za proizvodnju kruha i tjestenine. Tehnoloki postupak dobivanja brana: ienje i priprema itarica, mljevenje, prosijavanje i mijeanje, pakiranje i odleavanje. b) Povre voe i njihove preraevine Prema dijeli koji se koristi za ljudsku ishranu povre se dijeli u nekoliko skupina: lie, plodovi, lukovice, korijen i stablo, cvijet (karfiol i artioka), gomolj. Povre se konzervira suenjem i smrzavanjem. U konzerviranje u irem smislu pripada i izrada preraevina. U preraevine od povra ubrajaju se: zatvorene sterilizirane ili pasterizirane konzerve, koncentrati, sokovi od povra, marinirano povre. Voe se prema sadraju glavnih sastojaka dijeli na: sirovo voe bogato vodom i sirovo voe bogato mastima (orasi, bademi...) Razlikujemo i kontinentalno i juno voe. Voe ekstrakvalitete, I I II kvalitete. Svjee voe se ne skladiti, skladite se naprimjer agrumi i jabuke. Osim kontinentalnog i
by SIMCo. 2000
30
junog imamo i sueno i smrznuto voe. U vone preraevine ubrajaju se pekmez, marmelada, dem, slatko, voni kompoti, voni sokovi, voni ele... c) Zaini Tvari koje se dodaju hrani radi poboljanja okusa. To su dijelovi nekih biljaka, uglavnom tropskih, to mogu biti plodovi, lie, stablo, cvijet i sjeme. U na se najvie upotrebljavaju paprika, papir ili biber (biljka biberovac), vanilija, cimet, lovor, rumarin, kim, goruica, klinii. Najbolja temperatura skladitenja je ispod 15C i relativna vlaga zraka 50-60%. d) Stimulansi Kava: ubrani plodovi prerauju se mokrim i suhim postupkom, dobiva se sirova kava koja se mora priti. Prena kava sadri 1-2,5% kofeina. Temperatura skladitenja je 10-20C, relativna vlaga 50-60% (sirova kava). Prena kava nije za skladitenje. aj: posebno pripremljeno i osueno lie grmolike biljke ajevca (crni i zeleni aj). Alkoholna roba: proizvod koji sadri odreeni postotak etilnog alkohola. U alkoholna pia ubrajamo vino, pivo, rakije, vinjak, likere... Jaka alkoholna pia (18% alkohola ili vie) dobivaju se destilacijom: rakija, vinjak, viski, votka, rum. 12. OPI DIO
Pojam robe i podjela Roba je proizvod ljudskog rada koji se masovno reproducira, ali ne za vlastite potrebe nego za trite, gdje ide u drutvenu upotrebu razmjenom. Prema trgovinskim strukama: prehrambena, tekstilna, metalna, tehnika... Prema ekonomskoj razmjeni: proizvodi za reprodukciju, investiciju i iroku potronju Prema agregatnom stanju: vrsta, tekua, plinovita Prema nainu pakiranja i transporta: komadna i rinfuzna roba. Prema porijeklu: domaa i uvozna Prema stupnju obrade: sirovina, poluproizvod i proizvod. Kvaliteta norma robe Pod kvalitetom robe podrazumijeva se skup svih svojstava koja bitno utjeu na upotrebnu vrijednost robe. Propisani su stupnjevi kvalitete robe koji se oznaavaju brojano ili rijeima. Ambalaa Svrha ambalae je da titi robu od rasipanja, oteenja, vanjskih utjecaja. a) Funkcija i podjela ambalae: prema funkciji ambalaa se dijeli: upotrebna funkcija: da se nekoj robi omoguuje da se moe upotrijebiti trna funkcija: posebnim izgledom propagira robu zatitna funkcija funkcija pri skladitenju i transportu klasifikacija ambalae: prema osnovnim funkcijama - velika i maloprodajna ambalaa prema osnovnim materijalima - metalna, staklena, papirna, plastina prema namjeni - za prehrambene, kemijske, tekstilne proizvode... b) Vrste ambalanog materijala: papir metal staklo plastine mase
by SIMCo. 2000
c) Oblici ambalae: Skladitenje Prostor namijenjen smjetanju i uvanju robe u radnim organizacijama. prizmatinog oblika (sanduci, kutije, vree, bale) cilindrinog oblika (bave, cilindri, koturi, kalemi) kontejneri palete drvo tekstil
31
by SIMCo. 2000
32
TEHNOLOGIJA MATERIJALA II
by SIMCo. 2000
13. MATERIJALI U PROMETU
33
Znanost o materijalima prouava materijale koje dobijemo iz prirode i to su primarni materijali te njihove tehnoloke procese, svojstva i primjenu. Preradom primarnih materijala dobijemo sekundarne materijale. Poznavanjem porijekla materijala uvjetuje se i prijevoz koji moe biti vanjski ili unutarnji. U prometu susreemo nekoliko oblika materijala i dijele se na: 1. materijali bez oblika 2. materijali 3. pastozni materijali 4. materijali stabilnog oblika. Materijali bez oblika Su oni koji se u prometu javljaju u rasutom stanju ili su nepravilnog oblika. Ti materijali nemaju ambalau. Sipki materijali Su razni praci, krupna i sitna zrnata roba gdje se dobiva oblik posude (ambalae) gdje se nalazi. Kod sipkih materijala nam je vaan nasipni kut, a to je kotangens kuta koji zatvaraju horizontala i izvodnica stoca materijala, koji se oblikuje kada se materijal na standardan nain isipa na horizontalnu plou odreene povrine. to je kut vei sipkost je bolja. To je bitno kod skladitenja i transporta. Pastozni materijali Su razne paste, masti, kreme, elei i razne pjene. Oni mogu tei pod silom koja je vea od sile tee. Imaju veu postojanost oblika od sipkih i tekuih materijala. Svojstvo ovih materijala je toka kapanja, plastinost i penetracija. Toka kapanja je vana kod pastoznih materijala da budu postojani na povienim materijalima.. Plastinost je karakteristika koja se izraava smicanjem na plastometru i mjerenjem sile smicanja. Penetracija je svojstvo pastoznih materijala poja ukazuje na njihovu gustou, to jest vrstou. Mjeri se na standardnom penatrometru na temperaturi od 25C, slobodan pad u vremenu od 5 sekundi i prodiranje konusa oita se na instrumentu. Materijali sa oblikom To je roba koja ima ambalau, standardnog je oblika i kaemo da je to komadna roba. Podjela materijala u prometu
by SIMCo. 2000
Materijali u prometu dijele se: 1. obzirom na rukovanje 2. obzirom na stupanj dorade 3. obzirom na svojstva materijala 4. obzirom na vrijednost materijala 5. obzirom na kvalitetu materijala Obzirom na rukovanje s materijalima
34
Moe se govoriti o dokumentima te vrijednim papirima i novcu gdje se zahtijeva brzina i tonost pa se pri tome koristi posebna tehnika. Rukovanje sipkim materijalima potrebno je voditi rauna o skladitenju i prijevozu. Kod rukovanja je vano pravilno skladitenje kao i pakiranje da bi se mogla ouvati svojstva materijala u prijevozu ili tokom prijevoza. Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Materijali se dijele na: sirovine poluproizvode gotove proizvode.
Obzirom na svojstva materijala Obzirom na agregatno stanje materijali se dijele na: plinove tekuine krute tvari U kojem e agregatnom stanju neki materijal postojati ovisi o njegovim fiziko-kemijskim svojstvima. Obzirom na osjetljivost materijali mogu biti: osjetljivi na vlagu, kisik, koroziju i razne mirise ekoloko tetni (to su opasni materijali) Obzirom na mehanika svojstva materijali mogu biti: elastini ili plastini ilavi tvrdi kruti Obzirom na primjenu materijali mogu biti: potroni (roba iroke potronje) investicijski (sredstva rada i potroni materijal) Obzirom na vrijednost materijala Dijele se na:
nisko vrijedne materijale srednje vrijedne materijale visoko vrijedne materijale.
Nisko vrijedni materijali uglavnom nemanju ambalau, prijevoz im je u rifuzi; prijevoz im je cestovnim i eljeznikim prometom. Srednje vrijedni materijali imaju ambalau, ali ne skupu, i to su najee proizvodi preraivake industrije.
by SIMCo. 2000
35
Visoko vrijedni materijali imaju propisanu ambalau i najskuplji prijevoz zrani prijevoz (novac, zlato, dokumenti). Obzirom na kvalitetu Materijali se obino oznaavaju u etiri skupine kvalitete i to: 1. izuzetno dobre kvalitete 2. dobre kvalitete 3. srednje kvalitete 4. donje razine kvalitete Obzirom na komponente kvalitete moemo govoriti o: 1. tehniko-tehnolokoj kvaliteti 2. estetsko-funkcionalnoj kvaliteti 3. ekonomsko-komercijalnoj kvaliteti Sve te tri kvalitete ine ukupnu kvalitetu proizvoda ili materijala (RAZINU). Klasifikacija materijala u prometu Osnovna sistematizacija materijala u prometu svrstava materijale prema industrijskoj grani ili proizvodnom podruju, a to je kolekcija materijala koja je zbirka istovrsnih materijala. Dio kolekcije jedne proizvodne grane u trgovini naziva se sortiment gdje se razlikuju trgovaki i proizvodni sortiment. Materijali koji imaju ista glavna svojstva pripadaju jednoj vrsti. U jednoj odreenoj vrsti mogu se izdvojiti podvrste, a u podvrstama sorte, u sortama redovi, u redovima razredi, u razredima grupe, a grupe idu na klase. SORTE materijala sadre vie rodova, tj. trgovakih klasa. ROD obuhvaa vie vrsta materijala koji su meusobno slini. RED obuhvaa vie vrsta rodova materijala. RAZRED obuhvaa vie vrsta redova materijala, ali meu njima je odreena meusobna razlika. GRUPE obuhvaaju vie razreda, obzirom na njihovu primjenu. Danas u prometu za jedan proizvod ima vie naziva ili vie proizvoda ima jedan naziv. Za promet je bitna sistematizacija materijala da bi se oni mogli pravilno upotrebljavati. Postoji meunarodna klasifikacija i to moe biti: 1. univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) 2. briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa (SMTK) 3. standardna meunarodna trgovinska klasifikacija (CTCI) 4. slubena nomenklatura statistike vanjske trgovine 5. europska nomenklatura artikala (EAN) Univerzalna decimalna klasifikacija Klasifikacijski sustavi mogu biti opi i posebni. Opi Obuhvaaju sve djelatnosti ljudskog uma i podijeljena je u deset oblasti koje se dalje dijele na grane, taj klasifikacijski sustav prihvatila je meunarodna federacija za dokumentaciju te je tako postao unificirani decimalni sustav. Prvu primjenu proveo je knjiniar u Americi na klasiranju knjiga i asopisa 1873 god. Posebni Klasifikacijski sustav namijenjen je samo jednom predmetu ili nekoliko srodnih predmeta. Prema UDK promet je u grani 656. Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa
by SIMCo. 2000
36
Vana je kod carinskih tarifa i prvi put se spominje 1955 god. i ona olakava primjenu svih carinskih tarifa u procesu carinjenja. Nomenklatura je postavljena tako da u okviru pozicija postoji mogunost dodavanja novih proizvoda tj., moe se proirivati. Briselska nomenklatura skraenica je SMTK ona je obavezna pri uvozu i izvozu robe i materijala. SMTK vanjske trgovine ima 1312 pozicija. Standardna meunarodna trgovinska klasifikacija Drutvo naroda 1938 god. objavilo je listu minimalne statistike vanjske trgovine, a 1950 god. donio je sekretarijat UN standardnu meunarodnu trgovinsku klasifikaciju gdje je konani tekst usvojen 1968 god. i po njemu su svi proizvodi podijeljeni u 10 sektora, a sektori u grane. Ukupno je 56 grana. Grane se dijele u grupe, a one u podgrupe i pozicije. princip pripisivanja brojeva je slijedei: prvi broj je sektor, druga dva su grana, tree mjesto je grupa, etvrto podgrupa i peto pozicija. Europska nomenklatura artikala Na zahtjev 12 Europskih zemalja 1974 god. da se uvede jedinstveno oznaavanje artikala, 1977 god. osnovana je EAN sa sjeditem u Briselu. U svibnju 1992 god. Hrvatska ulazi u tu udrugu naziv CRO-EAN. U EAN razlikujemo dvije vrste numeracija: EAN 8 i EAN 13 (ovu oznaku nose nai proizvodi), one ovise o veliini pakiranja. Prve tri crtice oznauju kod zemlje gdje je proizvod proizveden (za Hrvatsku je to sa pozivnim brojem za Hrvatsku, a to je 385). Prema razliitosti proizvoda ako ima od 1-9.999 spada u numeraciju EAN 8, a ako ima od 10.000-100.000 spada u numeraciju EAN 13. Sva ambalaa sa kodovima ( ) moe se reciklirati. Na znak za zatitu okolia je golubica. Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta nekog materijala predstavlja skup svih svojstava koja utjeu na uporabnu vrijednost. Kvaliteta moe biti vezana samo za jedno svojstvo kao najbitniju karakteristiku. Kvaliteta je mjerilo uporabne vrijednosti materijala. U praksi se moe podijeliti u dvije kategorije: 1. kvaliteta tvornike izrade 2. kvaliteta koncepcije proizvoda Kvaliteta tvornike izrade U toku proizvodnje najvanija je kontrola kvalitete ulaznih sirovina, termike izvedbe i kontrola gotovih proizvoda. Kvaliteta tvornike izrade moe se uzeti kao kvaliteta koncepcije proizvoda i kao kvaliteta proizvodnje. * Kvaliteta koncepcije proizvoda Ima tri aspekta ili gledita i to:
1. tehniko-tehnoloki
2. funkcionalno-eksploatacijski 3. dizajn
by SIMCo. 2000
37
Kvalitetu proizvoda ine razni faktori, a novi proizvodi mogu biti: 1. proizvodi za uporabu koji jo ne postoje 2. proizvodi koji po sastavu, svojstvima ili proizvodnji su novi, a primjena im je pouzdanija. 3. proizvodi kojima se bitno poboljava kvaliteta. Metode utvrivanja kvalitete materijala Metode mogu biti subjektivne i objektivne. Metode ispitivanja: organoleptika mehanika fizika kemijska tehnoloka transportna Organoleptiko ispitivanje provode degustatori. To je subjektivna metoda pomou ljudskih ula i osjetila, a to su: okus miris izgled opip Okus - kod njega se odreuje: slatkost slanost kiselost ljutost gorkost Okus se odreuje prema hedonistikoj skali od 0-9. Ako je neto 6,5 to je prihvatljivi proizvod. Okus proizvoda je dobar ako je 6,5, a najbolji je 9. Aromatinost proizvoda se odreuje brojano od 0-3. Nula je bez arome, a tri je proizvod velike arome. Aromatinost je vezana za vremenski period. Miris je bitan kod kvarljive robe - meso. U mesu, ribi nalaze se proteini (bjelanevine), koji se pri nepovoljnim uvjetima raspadaju i nastaju aminokiseline daju specifian miris kvarljive robe. Pivo se mora pasterizirati, ima rok trajanja. Izgled tu koristimo ulo vida. Kod tkanina se ispituje postojanost boje. Ta postojanost odreuje se prema sivoj skali koja ima est krugova. Opip pomou ruku. Bitan je kod odreivanja starosti mesa, na svjeem mesu se otisak prsta ne primijeti, a na starom mesu ostaje otisak prsta, ali meso se ne smije u principu dirati prstima. Kod soli, eera ovisno o krupnoi. Skup organoleptikog ispitivanja dan je bodovanjem tj. kvaliteta robe se odreuje bodovanjem. Svaka vrsta robe ima drugi sustav bodovanja. Negativni bodovi to je sluaj kod kave jer nju uvozimo, tj. uvozimo sirovu kavu. Na niti jedan proizvod ne smije imati negativne bodove. Za ispitivane se koriste jo i testovi ispitivanja ili usporeivanja, tj. imamo neki standard s kojim usporeujemo ostale predmete iz te skupine. Mehaniko ispitivanje je objektivno. Tu spadaju: vrstoa tvrdoa ilavost umor materijala. vrstoa je otpor to ga materijal prua prema cijepanju. Aparati na kojima se ispituju materijali na vrstou zovu se kidalice ili dinamometri. Prilikom ispitivanja vrstoe moe se ispitivati istezljivost ili izduenje materijala. Ovisno o materijalu moe se nainiti epruveta (ili uzorak za
by SIMCo. 2000
38
ispitivanje) ije dimenzije su ovisne o vrsti materijala. Epruveta kod lima je 102 cm, a kod tkanine je 205 cm. Dijelovi kidalice su dvije tipaljke, satni mehanizam, utezi. Kad pod uticanjem teine, utega ispitni materijal pukne, kazaljka na satnom mehanizmu stane i mi oitamo silu. Najidealnije bi bilo kad bi materijal pukao na sredini, ako prekid ima otre ivice materijal nije homogen to se ocjenjuje organoleptikom, tj. subjektivnom metodom. Za odreivanje treba uzeti barem pet uzoraka epruvete. Ako se mjeri izduenje ili istezanje, tj. rastezljivost ona se izraava u % map. % rastezljivost tkanine. Kod ispitivanja materijala bitna je uloga u prostoriji, tj. normalni uvjeti 65 % vlage i temperatura 20C. Tvrdoa je sila ili otpor kojom se materijal opire prodiranju nekog tvreg materijala -sila prodiranja. Metode za ispitivanje tvrdoe su: BRINEL-ova (oznaka HB) WICKERS-ova (oznaka HW) ROCKWELL-ova (oznaka HRC) prve tri koriste se u metalnoj industriji SHORE POLDI BAUMANN Brinelova metoda nema pripreme uzorka i nije bitan okoli. Uzorak materijala stavimo pod aparat i vri se otisak eline kuglice (promjera 2,5,10 mm) u vremenu od 15 sekundi. Nakon toga izmjerimo promjer otiska i iz Brinelove skale oitamo tvrdou materijala po Brinelu. Jako tvrdi materijali ne mogu se ispitati pomou Brinela, tj. materijal vee tvrdoe od elika (jer se ispitivanje izvodi pomou eline kuglice). Nije dovoljno jedno ispitivanje (najmanje pet ispitivanja). Wickersova metoda stroj (slii na mikroskop) mora biti u tono odreenom poloaju i na njega ne smiju djelovati nikakvi vanjski uticaji. Otisak se vri pomou dijamantske piramide koja je pod kutom od 136 u vremenu od 15 sekundi, ali uzorak mora biti pripremljen. Uzorak se mora ispolirati i odmastiti. Nakon toga se mjeri promjer i tvrdoa se oita u tablici po Wickersu. Ako je promjer otiska u materijalu mali znai da je materijal tvrd, a ako je promjer veliki onda je materijal mekan. Dozvoljava se tvrdoa do 1.000 Wickersa, iznad toga materijali su pretvrdi, tj. kruti su, tj. lako lomljivi. Promjer otiska se oitava preko okulara. Rockwellova metoda je kombinacija Wickersove i Brinelove metode. Kod Rock aparata postoje dvije skale, A i B. Na skali A pokazuje se tvrdoa dobivena utiskivanjem eline kuglice (za meke materijale), a na skali B tvrdoa dobivena utiskivanjem dijamantnog iljka pod kutom od 120 (za tvrde materijale. Za polimerne materijale (guma) upotrebljava se Shore metoda, a stroj na kojem se vre ispitivanja naziva se skleroskop. Skleroskop je visok 1/2 m, izree se dio materijala i spusti na dno skleroskopa i u to udara elini bat. Kod Shorea se mjeri visina odskoka elinog bata od polimernog materijala i direktno se oitava. Vea tvrdoa vei odskok bata. Najbolja tvrdoa za gume automobila je 50-60 Shora. ilavost materijala je otpor materijala prema udarnom optereenju. Ispituje se pomou arpijevog bata, a to je utroeni rad po jedinici povrine (naeg uzorka kojeg ispitujemo). Umor materijala oitava se djelovanjem sile na materijal, a da on ne pukne. Materijal je izloen mehanikom optereenju prije loma i tu se javljaju vibracije koje su odreene amplitudom i frekvencijom. Amplituda je mjerilo intenziteta vibracije, a frekvencija je broj titraja u sekundi. Do kojeg konanog optereenja moemo djelovati oznaava se kao granica zamora ili umora materijala i te granice imamo u tablicama. Kod nas se takvo ispitivanje vri u TOZ-u kod olovaka. Elastinost je svojstvo materijala da se prestankom djelovanja sile na njega vrati u poetno stanje. Kod metala se izraava kao Jungov modul elastinosti nalazi se u tablicama.
by SIMCo. 2000
Plastinost poslije djelovanja sile zadrava oblik, tj. ne vraa se u poetno stanje. Fizika ispitivanja
39
Gustoa je teina kubne jedinice tvari. Slui za izraavanje kod svih tvari bez obzira na agregatno stanje. Najlaki je litij, a najtei osmij, granica je laki<3,5<teki. odreuje kvalitetu nekog materijala. Aerometar slui za mjerenje , piknometar je aparat za mjerenje kod ulja i maziva. Kod goriva je Gustoa na 15C, a kod ulja i maziva je na 20C. Za kiseline i luine se Gustoa moe odreivati u stupnjevima Bomea (Be) (map. za H2SO4 je =1,84 gcm-3 66Be). Gustoa se mjeri Bomeometrom. Osnova za gustou je 1l vode jer ona na 4C ima gustou 1g/cm3. Koeficijent toplinskog irenja ili istezanja materijala prati promjene koje se dogaaju ako se materijal zagrije za 1C. Linearno rastezanje se oznaava sa , a kubno ili zapreminsko sa . Temperatura paljenja materijala je temperatura na kojoj materijal prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo. to je vea energija veza meu atomima to je via temperatura. Toplinska vodljivost materijala je svojstvo provoenja topline, pri tome je bitan koeficijent voenja topline, a to je toplina koja proe izmeu dvije toke od jednog cm3 u sekundi, ako je temperaturna razlika 1 K. Jedinica je W/mK (wat po metar kelvinu). Kod stakla je oko 1 W/mK, duraluminija 126 W/mK, zraka 0,25 W/mK. Elektrotehniki materijali pogledati u prvom dijelu tehnologije materijala. Kemijska svojstva materijala Kod kemijskih svojstava poznajemo: 1. 2. 3. 4. kemijski sastav kemijsku otpornost na koroziju vatrootpornost toplinsku otpornost 5. kristalografska svojstva. 1. Kemijski sastav Za odreivanja kemijskog sastava postoje razliite metode kao to su: volumetrijska metoda gravimetrijska metoda spektografske metode kromatografske metode Na bazi kemijskog sastava odreuje se vlaga. Uzmemo uzorak materijala, izvaemo ga, zatim ga suimo (max temperatura je 100C), pa ga potom opet izvaemo i dobijemo koliki je udio vlage u materijalu. Aparati za mjerenje vlage u laboratoriju su kondicionometri. Iglometar slui za ispitivanje vlage na terenu. On je malih dimenzija. Maksimalna temperatura kod brana je 120C, nakon toga se zapali i ono izgori, tip brana se odreuje prema % pepela u branu, manje pepela kvalitetnije brano vea kalorijska vrijednost. Pepeo ine razne silikatne tvari, to je ne goriva komponenta. Trgovake reprize su ugovorene (dogovorene) vlage za obraune, vrijede u cijelom svijetu. 2. Kemijsku otpornost na koroziju Uzronici korozije mogu bit fizikalnog porijekla tu se ubrajaju temperatura i svjetlost; kemijskog porijekla to su vlaga i razne kemikalije i soli; elektrokemijskog porijekla razni
by SIMCo. 2000
40
mikroorganizmi, razni vodii koji dovode do elektrokemijskih pojava, kompleksni uzronici su uvjetovani promjenom klime. Korozija se dijeli na: kemijsku elektrokemijsku. Daljnja podjela korozije je prema agresivnom mediju, to moe biti: atmosferska korozija u tlu korozija u vodi i vodenim otopinama. Katodna zatita je zatita protiv korozije u tlu zatita za one materijale koji idu u tlo. Korozija se moe sprijeiti raznim legiranjima to je jako skupo. Podjela korozije prema eksploatacijskim uvjetima korozija moe biti uz mehaniko naprezanje, razne vibracije, uticajem lutajui struja i posredstvom nemetala. Podjela prema povrini korodiranog materijala: povrinska lokalna tokasta (piting) - kod automobila inter-kristalna opa 3. Vatrootpornost Svi materijali koji ne gore. Azbest je mineralno vlakno, on ne gori ni pri kojoj temperatura. Razlikuje se vatrootpornost i vatrostalnost. Vatrostalnost je otpornost materijala do neke temperature. 4. Toplinska otpornost Materijali otporni na neke temperature. 5. Kristalografska svojstva Imamo strukture: kristalno (ionska veza kod jednakih spojeva, kovalentna kod svih organskih spojeva, metalna kod metalnih spojeva moe biti kubina, heksagonska i tetragonska) amorfno (svi anorganski spojevi su amorfni)
by SIMCo. 2000
Osnovne metode defektoskopije
41
Razlikujemo etiri osnovne metode: 1. Metoda prozraivanja: (rendgenski aparati), koriste se X i Y zrake. Intenzitet zraka opada po dubini prozraenog materijala. Najvie se koristi filmska, radio ili grafija. 2. Metoda prozvuavanja: pronalaenje greaka pomou ultrazvuka gdje titraji imaju frekvenciju iznad 20 kHz. U praksi se korist frekventno podruje izmeu 1 i 25 MHz. Ta metoda slui za otkrivanje greaka u materijalu 3. Magnetska metoda se zasniva na svojstvima materijala i mag. Polja i tom metodom se otkrivaju greke u materijalu i mogu se ispitati feromagnetski materijali. 4. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: zasniva se na injenici da su tekuine velike povrinske aktivnosti ili kapilarno aktivne i uvlae se u uske oku nevidljive pukotine na povrini materijala i upljine koje su u vezi sa povrinom. Viak tekuine se ukloni te se moe pukotina uiniti vidljivom na dnevnom ili ultraljubiastom svijetlu. Pri tome se koristi razvija u obliku praha koji se kapilarnim djelovanjem uvlai u aktivnu tekuinu i pukotina ili upljina postaju vidljive. Tehnoloka svojstva materijala Tu su dvije osnovne grupe: 1. obrada materijala bez skidanja strugotina 2. obrada materijala sa skidanjem strugotina 3. spajanje materijala (zavarivanje, lemljenje i zakivanje) 4. toplinska obrada Transportna ili prijevozna svojstva materijala Materijali u prometu su izloeni raznim djelovanjima pri emu nastaju oteenja. Na materijale u prometu djeluju: 1. mehanika naprezanja to su naprezanja pod uticajem vertikalnih sila, razne vibracije, naprezanja klizanja. 2. klima moe prouzroiti oteenje robe koja se prijevozi. Npr. nema cerade na kamionu, a prevoze se vree i pada kia. Marka i znak proizvoda Znak proizvoda moe biti obavezan, uobiajni i interni. Skup svih znakova ini deklaraciju (etiketu). Marka proizvoda to je ime proizvoda ili zatieno ime proizvoda. Npr. Coca Cola, Nivea... Tvornica mora imati licencno odobrenje od matine tvornice. Jedan licencirani proizvod je samo jedan za jednu dravu. Kod Coca Cole imamo to je i marka i zatitni zrak. ,
by SIMCo. 2000
42
Deklaracija moraju biti dani osnovni podaci: koliina robe (m ,kg) sastav ime, naziv robe vlaga npr. skupljanje tkanine. Kod licenciranih proizvoda lice sa originalnim proizvodom nalije na naem jeziku. Bez obzira dali se radi o naem ili uvoznom proizvodu mora postojati deklaracija. Moraju biti podaci (norme) pod kojim uvjetima je taj proizvod proizveden. Materijali za pakiranje Pod pojmom materijala za pakiranje podrazumijeva se ambalaa. Moemo rei da vie od 90 % proizvoda ima ambalau. Najvie zastupljena ambalaa je papir i on ini do 40 %, oko 30 % ine plastine mase (dobivaju se iz nafte), 20 % su metali, 10 % su ostali materijali (razne kombinacije). Koriste se reciklirani obnovljeni materijali. Ambalau moemo podijeliti na nekoliko stanovita: prema funkcijama prema ambalanom materijalu prema oblicima prema namjeni. Ambalaa prema funkciji: uporabna zatitna trina skladino transportna. Uporabna funkcija ambalae uporabom ambalae dolazimo do robe (sprej, tube - moramo pritisnuti ambalau, tj. tubu da dobijemo pastu). Ne moemo odvajati robu od ambalae. Zatitna funkcija titi robu od vanjskih uticaja. Trna funkcija to je roba iroke potronje. Ima nekoliko imena, npr. reklamna prodaja ... Razne grupe ljudi, tj. timovi ljudi se bore reklamama. Maheri u reklamiranju u Europi su Talijani, a u svijetu Amerikanci. Bitan je dizajn ambalae, ide se do toga da se troi do 90 % sredstava na financiranje ambalae. Skladino transportna funkcija bitna je u toku prijevoza i skladitenja komadne robe (roba sa ambalaom). Tu prvenstveno treba voditi rauna kakvog je oblika ambalaa. Dva osnovna oblika ambalae su kvadratna ili prizmatina i cilindrinog ili okruglog oblika. Pri skladitenju i transportu utjeu razne statike i dinamike sile na robu u toku prijevoza. Tokom prijevoza nastaju razna mehanika oteenja voditi brigu o njima. Ambalaa prema ambalanom materijalu: Materijali se dijele na glavne i pomone. U glavne ambalane materijale ubrajamo: drvo papir metal staklo tekstil plastine mase
by SIMCo. 2000
U pomone ambalane materijale spadaju: materijali za otvaranje materijali za zatvaranje materijali za jastuenje
43
Ambalaa prema oblicima: Spomenuti e biti kod opisa nekog glavno i pomonog materijala. Ambalaa prema namjeni: komercijalna (sitno pakiranje, roba u trgovini) transportna (krupno pakiranje) Komercijalna ambalaa moe biti: odvojiva (staklenke flae) povratna(naplauje se kaucija) nepovratna (cijena ambalae uraunata u cijenu pia) neodvojiva (sprej, tube, paste) Pivo, ako je : nepasterizirano (rok trajanja 8 dana) pasterizirano (rok trajanja 45 dana) Za ambalau je propisan standard ISO 901. Transportna ambalaa: mogu biti za jednokratnu upotrebu i viekratnu upotrebu i to cilindrinog ili prizmatinog oblika transportne ambalae. Niti jedna transportna ambalaa vie nije povratna. Niti palete niti kontejneri nisu ambalani materijali. Kad je paleta obavijena sa plastinom masom (folijom) skupa sa transportnim materijalima onda ona spada u ambalau (npr. kod paleta cigli). Glavni ambalani oblici Drvo kao ambalaa Drvo je jedno od najstarijih ambalanih materijala, a prema prirodi dijeli se na: zimzeleno listopadno. Svojstva drveta kao ambalanog materijala mogu biti: estetska (boja, miris, sjaj, finoa drveta) fizika (Gustoa, vlanost, deformacija). Drvo koje dolazi kao ambalaa mora imati propisanu vlagu koja iznosi 15 %. Drvo se usitni, izvae, stavlja se u komore, zagrijava se na 105C, 48 sati i u razlici teina prije i poslije suenja dobije se vlaga. Preporuuje se suenje na zraku. mehanika jedna od bitnih karakteristika je uvjetovana vlaknastom strukturom drveta i razlikujemo tri veliine mehanikih svojstava obzirom na grau drveta: 1. mehanika svojstva u pravcu vlakna 2. mehanika svojstva u radijalnom pravcu 3. mehanika svojstva u tangencijalnom pravcu Drvo se koristi u obliku dasaka, gredice, greda za izradu paleta, sanduka, baava, raznih kotura, za izradu kontejnera. Za to se korist smreka, jela i bukva i to se koristi piljeno drvo koje ima prednosti i nedostatke. Prednosti su: mala Gustoa laka i jeftina obrada lako odravanje i popravak visoka otpornost na umor relativno niska cijena
by SIMCo. 2000
Nedostaci su:
44
nedovoljna homogenost (kvrge, voruge) niska otpornost na smicaje upija vlagu - jer je prirodna tvar organski nedostaci (dno mogu napasti glodavci, drvni moljci, kukci) drvo je zapaljiv materijal - jer je prirodna tvar Drvo se koristi u obliku furnira, a to su listovi debljine do 3,5 mm. Furnir se proizvodi na tri naina: rezanjem ljutenjem struganjem Rezani furnir proizvodi se rezanjem drveta u jednoj ravnini u radijalnom ili tangencijalnom smjeru. Pri proizvodnji tog furnira drvo se mora pariti da omeka. Ljuteni furnir proizvodi se ljutenjem tankih listova sa trupaca koji rotiraju oko svije osi i on se koristi najee za proizvodnju perploa. perploe su slojevito slijepljeni i preani drveni furnir. Lijepljenje se vri ukrtavanjem neparnog broja ploa furnira, a to se radi da bi se dobila bolja mehanika i fizika svojstva. Jedino kod vina bava mora biti do vrha puna jer ako nije dolazi do stvaranja octa. Kod svih ostalih medija u bavama potreban je prostor zbog irenja. Papir ili ambalaa od papira ini 40 % od ukupno upotrebljavanih ambalanih materijala. 97 % od ukupno proizvedenih papira u Njemakoj je reciklirani papir. Papir se koristi u obliku papira, kartona i ljepenke. Papir se obino smatra do 150 g/m2 teine. Karton je izmeu 150 g/m2 i 400 g/m2. Papir je nainjen od biljnih celuloznih vlakana koja se dobiju mehanikim, kemijskim postupkom iz krpa, pamuka, drveta, slame i drugih biljaka koje u sebi sadre celulozu. Papir, karton i ljepenka razlikuju se prema vlaknima koja su u njih ugraena i to su: vlakna iz sjemena, vlakna iz lika i vlakna iz drveta. U tehnolokom smislu vlakna mogu biti: vlakna od krpa celulozna vlakna drvenjae sintetika vlakna. Obzirom na podjelu sirovina razlikuju se sljedee vrste papira: papir od krpa bezdrvni papir papir sa drvenjaom Papir od krpa sastoji se iskljuivo od vlakana pamuka, lana, konoplje ili kudjelje. Ima izrazito dobra svojstva. Slui za izradu novaca, zemljinih knjiga, dokumenata - skup. Bezdrvni papir Proizvodi se od raznih vrsta celuloze i on se koristi za izradu raznovrsne ambalae.
by SIMCo. 2000
45
Papir sa drvenjaom Sadri vrlo malo celuloze i ti papiri se koriste kao novinski papiri, kartoni i za izradu valovite ljepenke. Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Postupak dobivanja celuloze je natronski i bisulfitni. Drvenjaa Drvenjaa se sastoji od bilo kojih vlakana biljaka koji u sebi sadre celulozu. Dodaci Dodaci se mogu i ne moraju dodavati, a dodaci su: Punila da se poveaju mehanika svojstva, masa i kvaliteta Ljepila da se tinta ne razlijeva (nalivpero) po papiru (papir po kojem se razlijeva tinta nema u sebi ljepila) Boje Ultramarin dodaje se do 1 % ako hoemo sasvim bijeli papir. /pitanje proizvodnja papira/ Proizvodnja papira Papir se proizvodi na papirnom stroju koji se sastoji iz mokrog i suhog dijela stroja. Pripremljene sirovine i dodaci dolaze u mokri dio stroja koji se sastoji iz raznovrsnih sita kroz koje ulazi voda zagrijana na oko 50C i tu se oblikuje papirnata masa sa dodacima ili bez njih. Ta papirnata masa ulazi u suhi dio stroja koji se sastoji iz valjaka kroz koje prolazi masa i vri se oblikovanje papirnatih traka. Do kraja suhog stroja nalaze se valjci prilikom prolaska kroz suhi stroj temperatura se povea da se voda isparava, valjci se mogu micati razne debljine trake. Na izlasku iz suhog stroja papirna traka se mota na jedan valjak. Maksimalna irina trake papirnatih rola je 2 m. Nakon izlaska iz stroja vri se dorada papira: rezanje bojanje plastificiranje. Papir se mjeri u g/m2 i prema teini moe biti: papire kartone ljepenke. Papir Papir je teine od 8 - 150 g/m 2, dijeli se na deblji papir i tanki karton (polu karton 150 - 250 g/m2 . Karton Karton je teine od 250 - 500 g/m2, dijeli se na deblji karton i tanku ljepenku, ima teinu od 500 - 600 g/m2. Ljepenka Ljepenka je teine od 600 - 5000 g/m2 . Osnovne karakteristike papira Dozvoljena vlaga je od 6 -7 %. Kod toga je vano duina svojstvo i kidanja papira, te duina papirne trake jednako mjerne duine i debljine koja puca zbog vlastite teine. Duina kidanja vea je u uzdunom smjeru u odnosu na popreni smjer. Svojstvo koroznosti i propusnosti na plinove ovisi o pojedinim vrstama papira.
by SIMCo. 2000
46
Kartoni Kartoni su proizvodi krui od papira i razlikujemo obini ili jednoslojni papir teine od 200 - 300 g/m2, sloeni ili vieslojni papir koji ima obino tri sloja, a izrauje se u teini 200 - 700 g/m 2 . najee je od tri sloja gdje je srednji sloj od recikliranog papira. Naruuje se po brojevima, gdje brojevi oznauju teinu ili gramaturu. Preani papir je karton velike gustoe i vrstoe jednake debljine i vrlo glatke povrine. Koristi se za izradu za omote biljenica, fascikala, kao izolator u elektro industriji. Ljepenka se pakira u vezove od 25 kg. Svaki vez ima broj koji oznaava koliko ljepenki ima u vezu. Ljepenka se izrauje u brojevima 10, 12, 15, 18, 20, 25, 40, 45, 50, 60, 70, 80, 90 i 100. U praksi se smatraju ljepenkom sve ljepenke teine 300 - 350 g/m2 , kao i ljepenke koje se koriste kod izrade knjiga. Tu imamo od 4.000 - 5.000 g/m2 . Posebna vrsta ljepenke je valovita ljepenka koja je sastavljena od jednog ili vie slojeva, a proizvodi se uvijek u neparnom broju slojeva. Prema nainu obljepljivanja razlikujemo: ljepenka bez obloge ljepenka sa oblogom s jedne strane ljepenka sa oblogom sa obje strane peteroslojna i sedmeroslojna ljepenka. /ispit/ Vrste valovitog kartona prema visini vala: veliki val oznaka A visina mu je 4,59 mm mali val oznaka B visine 2,63 mm srednji val oznaka C visine 3,68 mm sitni val oznaka E visine 1,20 mm. Val A Koriste se za ambalau koja slui za prijevoz staklenih keramikih proizvoda, te raznih ureaja i aparata osjetljivih na udar. Valovi ublaavaju udarce. Val B Slabije ublauju udarce, ali imaju veu otpornost na pritisak pa mogu izdrati vee optereenje po jedinici optereene povrine. Rabe se za pakiranje predmeta koji nisu jako osjetljivi na udare, ali svojom teinom mogu izravnati valove. To su kutije za pakiranje prehrambenih proizvoda ili neki proizvodi u metalnoj industriji koji imaju veliku teinu. Val C najee se rabe u kombinaciji sa valovima A i B, a rabe se za pakiranje izuzetno tekih proizvoda. Val E (sitni val) Koristi se za izradu komercijalne ambalae.
by SIMCo. 2000
47
Osim ovih tipova valovitih kartona nalaze se i drugi tipovi valovitih ljepenki kao: unakrsna - valovita ljepenka koja dolazi na trite kao 5, 6, 7 slojeva i njena su svojstva po duini i irini ista saasti paneli gdje je karton nainjen od dviju ravnih papirnatih traka, a izmeu je papirna konstrukcija u obliku saa i ti kartoni su najee kao transportna ambalaa. /pitanje/ Proizvodnja celofana Celofan je proizvod koji nastaje kemijskom preradom celuloze, a ima dobra svojstva te je pogodan za ambalau, izradu samoljepljivih traka i u tiskarskoj industriji. U procesu kemijske prerade celuloze dobije se poluproizvod viskoza, a to je otopina gusta kao med koja se izvlai kroz sapnice u kadu sa sulfatnom kiselinom i ako se takvoj viskozi doda glicerin moe se izvlaiti u folije i to je celofan. Kaemo da je celofan celuloza koja ima debljinu folije od 0,0022 - 0,45 mm, a irina folije je oko 1.300 mm, teina je od 15 - 65 g/m2. U normalnim uvjetima celofan je higroskopan, pa se straga lakira polimernim ili nitroceluloznim lakovima. Celofan se koristi u proizvodnji laminata, a to su materijali sastavljeni iz nekoliko slojeva razliitih materijala sjedinjenih u cjelinu lijepljenjem. Sljepljivanje laminata moe biti na vie naina i to: mokrim kairanjem suhim kairanjem te kairanje taljivim ljepilima i voskom. Kod mokrog kairanja ljepilo je biljnog porijekla i to se proizvode najee laminat, papir papir, papir - karto, papir - alufolija, te papir - platno. Lijepljenje se vri preko valjaka i onda se sui. Ljepilo je u obliku tekuine. Kod suhog kairanja ljepilo se nanosi u obliku praha, te se stavlja izmeu zagrijanih ploa da se povrine slijepe. Na tritu se celofani oznauju troznamenkastim brojem iza kojeg se nalazi nekoliko velikih slova i na kraju dvoznamenkasti broj. Troznamenkasti broj odnosi se na teinu celofana, a svako slovo oznaava odreene karakteristike. Tehnologija proizvodnje papirne ambalae Tehnologija proizvodnje, oblik i kvaliteta komercijalne i transportne ambalae odreena je osnovnim svojstvima proizvoda koji se pakira. Papirna ambalaa se proizvodi tancanjem papira ili kartona, spajanjem proizvedenih ablona lijepljenjem, ivanjem i spajanjem spojnicama, npr. potanske omotnice koriste celulozni papir mase 90 - 120 g/m 2, omotnice su normizirane veliine A i B i s unutranje strane moraju imati premazan samoljepljivi sloj koji mora odgovarati propisima o pakiranju u potanskom prometu. Od natron papira izrauju se vreice (komercijalna ambalaa) i vree (transportna ambalaa) i to krojenjem, ivanjem ili lijepljenjem. vree se mogu izraditi od 2 - 6 slojeva natron papira. U prometu se nalaze otvorene ivene vree sa bonim nabojima, ivene ventil vree, otvorene lijepljene vree sa bonim nabojima, otvorene lijepljene vree, lijepljene ventil vree, lijepljene vree sa rukavcem, te specijalne vree za specijalnu namjenu. Proizvodnja ambalae od kartona i valovitog kartona sastoji se od tri faze: grafika obrada papira krojenje sastavljanje iskrojenih dijelova. Razlikujemo jo transportne kutije koje su od valovitog kartona nosivosti od 30 do 70 kg. Kartonske bave za prijevoz i skladitenje prakastih materijala zapremine od 10 - 100 l. Kartonske cijevi
by SIMCo. 2000
48
duine od 20 do 2.000 mm i promjera od 10 - 600 mm, a koriste se za prakaste i pastozne materijale. U prometu se nalaze i prodajne kutije koje mogu biti sloive i nesloive s obzirom na vrstu materijala. Iskoritavanje i reciklaa papira Skupljanjem starih papira i njihovim sortiranjem moe se vriti recikliranje i da se papir moe do 7 puta reciklirati. Skupljeni papir stavlja se u mijealice sa vodom, grije se i mijea u kau, pri tome se dodaju razna otapala kojima se uklanja tinta ili tampana slova, nakon toga se masa po potrebi izbjeljuje. Metalna ambalaa kao metalna ambalaa koriste se:
elini lim kositar aluminij cink olovo (samo za bave za nuklearni otpad)
Bijeli lim je tanak elini lim zatien sa obje strane tankim slojem kositra. Kositar se nanosi prskanjem, a debljina sloja je od 20 - 35 g/m 2, ili se bijeli lim moe dobiti elektrolizom. Galvanizacija ili elektroliza elik je katoda , kositar je anoda, elektrolit je kositrova sol. Bijeli lim se reciklira, a od njega se radi komercijalna ambalaa (sve limenke, to su avne limenke). Limenke Za boju (komercijalna ambalaa) nisu napravljene od bijelog lima jer mu je izrada skupa, za njihovu izradu koristi se podcinani lim, ili se unutranja strana polira. Sve limenke moraju biti hermetiki zatvorene. Lak je otapalo i boja kod farbe. Npr. kapija kad se ofarba otapalo ispari, ostaje samo tanki film boje. Kvaliteta i klasifikacija bijelog lima odreuje se prema debljini sloja kositra i dijeli se u tri grupe: teke bijele limove lake bijele limove lake bijele limove. Teki bijeli limovi imaju sloj kositra preko 40 g/m2 i upotrebljavaju se za izradu limenki za prehrambene proizvode, hranu za djecu i pakiranje strategijskih zaliha. Srednji bijeli limovi imaju sloj kositra od 30 -40 g/m2 i koriste se za izradu limenki za pakiranje raznih korodirajuih proizvoda. Laki bijeli limovi imaju sloj od 20 -30 g/m2, a koriste se za ambalau manje korodirajuih proizvoda, suhih proizvoda, raznih boja i ulja, te za ukrasne kutije.
by SIMCo. 2000
49
Podcinani lim je elini lim koji ima prevlaku od cinka. Rabi se za proizvodnju bavi, raznih metalnih proizvoda. Aluminij je iskljuivo komercijalna ambalaa. Tu se koristi isti aluminij, ne njegove slitine, moe se lako oblikovati, bojati tampati (poklopci na plastinim aama - jogurt). Aluminij ne reagira ni sa jednim prehrambenim proizvodom, neproputa mirise niti prima druge, tj. dobro postojan na susjedstvo. Laminat je od najmanje dva sloja. Npr. vreice od juha, paprike, vegete; Al + celofan, Al + polietilen. Oblici metalne ambalae Metalne bave koriste se za pakiranje tekuina svih vrsta, sipkih i pastoznih materijala, a izrauju se iz elinog lima i podcinanog lima. Zapremina bave je od 210 l, a mogu biti izraene od 25 - 400l. Prema konstrukciji metalne bave se dijele na: zatvorene otvorene poluotvorene uebljene bave (propisane IATA propisima za prijevoz opornih tvari zrakoplovom. Mogu biti od 12, 35, 64 i 216,5 l) Metalne kante su posude zapremine od 5 do 60 l, a koriste se za sve vrste tekuina. Iznutra je elini lim lakiran, tj. imaju zatitu od laka. Limenke (komercijalna ambalaa) prema konstrukciji mogu biti: otvorene, avne i bezavne, poluzatvorene (koje se koriste za pakiranje boje ljepila i raznih tehnikih masti) i zatvorene 8 koriste se za razne prehrambene proizvode, a mogu biti nainjene od bijelog lima i Al folija). Ambalaa aero - sol ili sprej ambalaa. Boce su napravljene od legure Al-a (izvana moraju imati etiketu) da budu vre. Boce moraju imati podtlak, stavlja se duik (inertan, iz zraka) pritiskom na gumb plin potiskuje materijal i on kroz rupicu izlazi van (npr. u mlazovima ...). Plastina ambalaa Plastina ambalaa smatra se najsuvremenijim ambalanim materijalom. Plastine mase imaju malu gustou, netopljivost, mehaniku i optiku propustljivost. Za razgradnju plastinih masa potrebna je temperatura vea od 400C. One imaju veliku vrstou na vlak. Toksinost plastinih masa odreuje se ekstrakcijom tvari iz nje i ta koliina toksine tvari odreuje se raunski i izraava faktorom toksinosti. Polietileni - termoplasti Gustoa polietilena je od 0,92 - 0,96 g/cm3, a vrstoa mu je 1.000 N/m2. Prekidno izduenje je do 200 %. Polietilen je proziran, ilav, nelomljiv, bez mirisa, kemijski postojan i radna temperatura mu je od 40 -70C. U promet dolazi kao folija debljine od 0,025 - 0,060 mm. Takoer
by SIMCo. 2000
50
nam slui za izradu razliitih kutija kao komercijalna ambalaa i raznih bavi kao transportna ambalaa. Polivinil klorid PVC jedan od najstarijih polimera. PVC u trgovinu dolazi pod imenom raznih proizvoaa, a osnovna svojstva su: gustoa mu je od 1,2 - 1,4 g/cm3, vrstoa je od 6.000 - 6.300 N/m2 i izduenje je do 550 %. U termikom pogledu PVC je postojan do 78C jer na 85C on ve omeka. Obzirom na izradu razlikujemo tvrdi i meki PVC ovisno o dodacima, a koristi se za izradu i komercijalne i transportne ambalae. Polistiren spada u termoplaste, dobiva se polimerizacijom tekuine stirena, proizvodi ga INA polimeri. Slui za ambalau prehrambenih proizvoda, folije su debljine 0,4 - 0,8 mm, gustoa je 1,05 - 1,07 g/cm3, vrstoa se kree od 2.100 - 7.600 N/m2, jako malo istezanje od 1,5 - 5 %. Polistiren se koristi za izradu raznih el. ureaja, kutija za televizore, te za raznovrsnu ambalau. Veliku primjenu ima kao materijal za stvaranje jastuka, tj. za jastuenje. Polipropileni - termoplasti dobijaju se polimerizacijom plina propilena. gustoa im se kree od 0,9 - 0,91 g/cm3, ima visoku radnu temperaturu do 170C - poslije omeka pa kaemo da ima veliku termiku postojanost i on se koristi za izradu komercijalne ambalae, tj. ambalae za prehrambene proizvode. Poliesteri su trodimenzionalne strukture, te se koriste u otopini kao razne prevlake u vidu zatite. Slue za proizvodnju PET ambalaa. Poliakrilati PAK to je polikondezat, proziran je i ima deset puta manju toplinsku provodljivost od stakla. Mogu se oblikovati lijevanjem, ubrizgavanjem, ekstrudiranjem, te termooblikovanjem pri temperaturi od 200 - 230C. Poliakrilati najveu primjenu imaju u izradi svjetleih prometnih znakova te automobilskih farova. U manjoj mjeri koriste se kao ambalni materijali POLIURETANI - PU - koriste se u obliku blokova i ploa od kojih se piljenjem izrauju postolja za teku robu. Najvea primjena PU je zatita kod transportne ambalae, slui kao sredstvo za zatitu u toku transporta. Metode prerade plastinih masa Plastine mase se vrlo lako prerauju uz mali utroak energije i vode. Metode prerade mogu se svrstati u tri skupine: 1. METODE ZA NEPOSREDNU PROIZVODNJU AMBALAE gdje se primjenjuju brizganje i puhanje 2. METODE ZA PROIZVODNJU POLUPROIZVODA u ovu grupu ubrajaju se KALANDRIRANJE i LJEVANJE 3. METODA ZA PROIZVODNJU AMBALAE OD POLUPROIZVODA Od poluproizvoda moe se oblikovati ambalaa metodom puhanja, metodom dubokog izvalenja ili metodom krojenja Brizganje je metoda po kojoj se plastina masa u obliku granula ili praha u dijelu stroja koji se zove cilindar rastali i kroz mali otvor u glavi stroja, ubrizga pod visokim tlakom u hladni kalup u kojem se masa ohladi i ovrsne. Ovisno o kalupu moe se dobiti trajni oblik, a o vrsti upotrebljene mase ovisi brzina hlaenja. Na taj nain se izrauju sve razne mogue boce, razni plastini zatvarai, razne ae a obim tako dobivene ambalae kree se od 50-300 cm3
by SIMCo. 2000
Puhanje - masa mora biti u obliku taline, potrebne se i razne puhalice.
51
Lijevanje - najee upotrebljavana metoda poslje brizganja. Kod ove metode, rataljena plastina masa se pod visokim tlakom lijeva u kalupe. Tom metodom najee se izrauju bave od PVC i POLIESTERA-transportna ambalaa. Kalandriranje - je obrada plastinih masa na KALANDRIMA gdje dobijemo ploe raznih irina i debljina te raznovrsne folije koje se zagrijavanjem skupljaju. Preanje - provodi se u posebnim kalupima pod visokim pritiskom. Kod toga se kalupi najee sastoje od nepominog dijela koji se naziva MATRICA i pominog dijela koji se naziva PATKICA. Pominim dijelom tlai se masa za preanje i oblikuje predmet u kalupu. Kalup se grije pod tlakom, granulat termoplasata prelazi u talinu i oblikuje predmet. Iskoritavanje i razgradnja plastinih masa (recikliranje) Svaka vrsta plastine mase ima svoju ozanku (slovo, broj). Ozanka oznaava vrstu plastine mase od koje je ambalaa proizvedena. Skupljanje - razvrstavanje - prerada. Prerauje se u posebnim strojevima - mlinovima gdje se ona melje - stvara se granulat koji se koristi kao punilo ili mu se dodaju dodaci pa se proizvodi novi proizvod tj. ambalaa. Tekstilna ambalaa Tekstilna ambalaa koristi se samo kao transportna ambalaa. Koriste se samo biljna vlaka i to JUTA (Jutene vree - osjetljive na vlagu). Teina se rauna po 1 m2 Staklena ambalaa Izrada puhanjem, razni kalupi, za izradu treba kremeni pjesak, soda, vapnenac. Zbog nehomogenosti smjese nastaju greke kod proizvodnje i to su slabe toke Postoje tri boje (boje su metalni oksidi): prozirna zelena smea Staklo je lomljiva roba, komercijalna ambalaa. Danas nemamo transportne staklene ambalae. Staklo se skuplja, odvozi u tvornice, vri se mljevenje, gnjeenje - to je tzv. stakleni kr koji slui kao punilo za proizvodnju nove staklene ambalae Laminati Laminati su kombinirani materijali i relativno novi ambalani materijali koji se sastoje od vie meusobno vrsto spojenih ambalanih materijala u obliku folija. Svaki sloj laminata prenosi svoja dobra svojstva ovom vieslojnom ambalanom materijalu i prikriva loa svojstva ostalih slojeva. Redosljed slojeva u laminatima odreuje se prema svojstvima robe i zahtjevima trista. Za vanjski sloj laminata uzima se ona folija koja se moe lako grafiki obraditi. Obino se za gornji sloj uzima lakirani celofan ili folija od plastinih masa ili papir. Spajanje pojedinh slojeva u jednu kompletnu cjelinu moe se vriti kairanjem i ekstruzijskim laminiranjem. Kairanje je postupak spajanja dviju folija uz upotrebu sredstva za spajanje. Prema vrsti sredstva za spajanje razlikujemo tri postupka kairanja i to su: suhi mokri termiki Suhi postupak se koristi za proizvodnju najkvalitetnijih laminata. Tu se za spajanje koriste ljepila s organskim otapalima koja brzo isparavaju te u roku od 24 sata dobijemo vrsto vezivanje.
by SIMCo. 2000
52
Mokro kairanje provodi se ljepilima koja su topiva u vodi i isparavanjem ljepila na pogodnoj temperaturi ovruje se laminat. Termno kairanje se provodi uz koritenje ljepila koja se na odreenoj temperaturi rastale i veu dva laminata te hlaenjem ovrsnu. Ekstruzijsko laminiranje je povezivanje folija bez primjene meusloja (ljepilo je meusloj). To je postupak po kojem se folija od termoplastine mase proizvodi postupkom ekstruzije i odmah nakon izlaska iz otvora mlaznice jos vrua nanosi na drugu foliju s kojom se tlaenjem i hlaenjem spoji. Danas se proizvodi velik broj laminata koje se meusobno razlikuju po sastavu, svojstvima i podrujima primjene. Npr. laminat celofan-celofan (ips, tapii) laminat celofan-polietilen (koristi se za pakiranje prehrambenih proizvoda, susenog voa, prene kave) laminat celofan-aluminijska folija-polietilen (podravkine juhe) laminat papir-polietilen (eer, sol) laminat poliester-polietilen (koristi se za vakuum pakovanja) Zadnja tri laminata spadaju u komercijalnu ambalau Za izradu vodootporne transportne ambalae koristi se laminat - gornji i donju sloj je papir debljine 0,08 mm, a izmeu je POLISTIREN od 3 mm. Slui za izradu kutija ima jako dobra svojstva na mehanika naprezanja, dobra termoizolacija te zatita proizvoda ob bilo kakvih kemijskih utjecaja. Vrste ambalaa Blister ili kompleksna ambalaa - komercijalna, sastoji se od dva dijela, gornji dio je prozirna plastina ambalaa, a donji dio je neporziran nainje od kartona ili valovite ljepenke. Roba se postavlja na donji dio, a gornji dio se vari na podlogu tj. pokriva robu kao neki mjehur i titi je od vanjskih utjecaja. Na kartonu s donje strane daju se podaci i naini upotrebe te robe. Blister ambala je jeftina, jednostavna, praktina i funkcionalna i u nju se mogu pakirati razliite vrste robe (alati, igrake, ljekovi, kolai...) Skin ambalaa ima slinosti s blister ambalaom jer takoer ima podlogu od kartona a gornji dio je nainje od folije neke plastine mase koja je zavarena na podlgu. Gornji dio se oblikuje u kalupu ve na samoj robi koja se pakuje pa potpuno nalijee na kalup kao koa na tijelo. Za izradu gornjeg dijela rabi se PVC ili POLIESTERSKA folija. Folija se obino uvruje na podlogu zavarivanjem ali moe i ljepljenjem ili spajalicama - to je jeftinija ambalaa od blister ambalae te je pogodna za pakiranje razne metalne robe (alati, rezervni dijelovi, elektroizolacijski materijal...) Stre ambalaa sastoji se od 2 dijela - kartona i bolikovane folije plastine mase. Ova ambalaa omoguuje dobru vidljivost robe sa svih strana (npr. djeije igrake) Strip ambalaa je ambaa namjenjena za pakiranje lijekova u obliku tableta. Oblikuje se od od dvije trake laminata gdje se izmeu stavlja lijek i onda se termiki zavari. Tu se najee koriste laminati celofan-polietilen, aluminijska folija-polietilen, celofan-aluminijska folija-polietilen (3 slojni laminat). Pomoni materijali za pakiranje U pomone ambalane materijale ubrajaju se sredstva za: omatanje oznaavanje
by SIMCo. 2000
jastuenje zatvaranje Sredstva za omatanje: imaju zadau da uvaju proizvod od utjecaja osnovne ambalae ili da budu kao ukrasni materijal Sredstva za oznaivanje: svaka ambalaa mora imati oznake, raznovrsne etikete, oznake kakva se roba nalazi u ambalai, moe biti zalijepljena za ambalau
53
Sredstva za jastuenje imaju zadatak da sprijee mehaniko dijelovanje na robu tu se najee koriste: valovita ljepenka plastine mase staklena vuna piljevina slama pluto ili neki drugi pogodni materijal od valovitog kartona porizvode se razliiti oblici jastuka sastavljeni jastuci proizvode se od vie komada valovitog kartona, a sastvaljanje se vri lijepljenjem ili spajalicama uplji jastuci se sastoje od jedne ploe valovitog kartona koja se po duljini vala savija te se oblikuje uplje tijelo jastuka puni jastuci se proizvode od vie slojva valovitog kartna, a koriste se za jastuenje osjetljivih instrumenata nabrani jastuci proizvode se nabiranjem valovite ljepenke po duini vala, a koriste se za jastuenje lakih materijala bridni jastuci se postavljaju uz ambalau uz bridove materijala te tite od bonih slila i poveavaju vrstou pri slaganju na palete ogrlice se postavljaju na proizvod radi zatite od djelovanja bonih sila podmetai se postavljaju na dno ambalae predloci imaju zadau da sprijee kretanje sitne robe u unutranjosti ambalae (u bombonjerama, jaja...)
by SIMCo. 2000
Plastine mase prvi plastini jastuci pojavili su se 1950 godine tu se najee koriste: polistireni - koji pripadaju skupini tvrdih materijala za jastuenje koriste se najee kod raznih ambalaa telekomunikacijskih ureaja u obliku odreenih oblika ili u obliku usitnjenih komadia poliuretani - imaju veliku primjenu uz polistirene mekani, tvrdi i polutvrdi
54
Sredstva za zatvaranje raznolika su i ovise o vrsti ambalanih materijala kao i o obliku ambalae za zatvaranje ambalae od stakla s uskim grlom najee se koriste epovi od pluta ili gume, zatim krunski zatvarai od bijelog lima za zatvaranje posuda s veim grlom koriste se razni poklopci koji mogu biti od istog materijala kao ambalaa ili od nekog drugog materijala samoljepljive trake, avli, page, trake od plastinih masa Sredstva za otvaranje postoji velik broj razliitih ureaja za otvaranje otvarai, vadi-ep...
Transportna ambalaa djeluje kao vanjska ambalaa tj. slui za skupno pakiranje majih jedinica dva oblika: cilindrina i kvadratna ili prizmatina kod ambalae vrsta i tip uvjetovani su transportnim razradima: 1. razrad - prijevoz na kraim ralacijama tu se koristi komercijalna ambalaa kao primarna 2. razred - prijevoz robe unutar zemlje cestovnim, eljeznikim, zranim, rijenim i pomorskim putevima a koristi se primarna i sekundarna ambalaa 3. razred - iskljuivo zrani prijevoz koji je propisan IAT propisima 4. razred - ukljuuje pomorski prijevoz tu su najtei vujeti koji se postavljaju na ambalau.
Da bi se olakaao prijevoz robe koriste se sredstva mehanizacije: PALETE i KONTEJNERI paleta je drvena podloga - standard 800*1200 s otvorima za viljukar, roba 1000 kg i visine 8 m obavija se termoplastinom folijom=ambalaa sa ianim ogradama, zatvorena za boce plina itd. kontejenri su sanduci kvadratnog oblika gdje je najmanja zapremina 1 m3, lako se pune i prazne standardni i specijalni, te laki, srednji i teki laki - 1-3 m3 srednji 3-10 m3 teki > 10 m3 duina se kree od 1-5 m, irina do 2,5 m i visina do 2,55 m u kopnenom prijevozu koriste se laki i srednju a u prekomorskom teki kontejneri prema amerikim normama izraeni su ISO-668 propisi
by SIMCo. 2000
Pakiranje materijala za promet Pakiranje materijala je sastavni dio proizvodnje pa se ne moe govoriti o proizvodnji bez minimalnog komercijalnog tj. primarnog pakiranja vlastitog proizvoda. Trokovi ambalae i pakiranja su vrlo veliki i u prosjeku se kreu od (3-40 %) cijene bruto proizvoda. Tehnoloki proces moe biti: predpakiranje pakiranje u komercijalnu ili primarnu ambalau pakiranje u sekundarnu ili transportnu ambalau pakiranje u pomona sredstva
55
Pakiranje proizvoda je stavljanje u komercijalnu ambalau u koliinama koje potroa troi u jednom navratu. tu je posebno izraena orginalnost proizvoda te kvaliteta i kvaliteta proizvodnje to je sastavni dio tehnolokog procesa Kod primarnog ili komercijalnog pakiranja vanu ulogu imaju proizvoai gdje se mora voditi rauna o osnovnim svojstvima robe, naroito one koja je osjetljiva na vlagu. postoje razredi zatite od vlage sa oznakama: 0. reducirana zatita (utjecaj kie, tue, poplave...) 1. standardna zatita (nepropusni zatvoreni zatitni omota) 2. specijalna zatita (nepropusni zatvoreni zatitni omota uz dodatak desikatora sredstva koja upijaju vlagu SILIKAGEL) Sekundarana transportna ambalaa odreena je uvjetima transporta i prirodom proizvoda koji se pakira razlikujemo: sipka roba - koja se prevozi u otvorenim i zatvorenim transportnim sredstvima, nema ambalae komadna roba - otvorena i zatvorena transportna sredstva, ima ambalau tekua roba - nafta i derivati te ostala tekua roba Broj transportne klase sastoji se od dvije znamenke: prva oznaava nain prijevoza: 1 brod, 2 eljeznica, 3 cesta, 4 zrak druga oznaava vrstu robe: 1 komadna, 2 jednina, 3 limeni kontejner, 4 ISO kontejner, 5 puni kamion Transportni prijevoz pote oznaava se znam 5, npr 56 obina paketna pota, 58 zrakoplovna pota. Normama su utvrene i klase pakiranja u neku ambalau kao specifina varijanta vanjskog pakiranja. Broj klase se sastoji od dvije znamenke. 1. oznaava glavnu grupu: 1. sanduk 2. povratni sanduk 3. paleta 4. paket 2. oznaava varijantu glavne grupe npr: 10 drveni sanduk 12 kartonska kutija 32 paleta s termoskupljajuom folijom Kod sekundarne ambalae mora se voditi rauna o oznakama rukovanja itd. Skladitenje materijala u prometu
by SIMCo. 2000
56
Skaldite u industrijskom poduzeu je mjesto (prostor) ureen za privremeno i sigurno odlaganje, pripremu i izdavanje materijala. Naziv skladite treba u prvom redu pridruiti mejstu na kojem su pohranjene velike vrijednosti i svako skladite poveava ukupne trokove poslovanja to je bitno za trokove poduzea. Uspjeno funkcioniranje skladinih prostora je vana pretpostavka za racionalnu i efikasnu proizvodnju. Glavne komponente skladinog prostora su: skladini objekti sredstva za skladitenje i odlaganje materijala transportna sredstva dodatna skladina oprema Skladini proces podrazumijeva sljedee aktivnosti: iskrcaj i preuzimanje materijala kontrola materijala razvrstavanje paletizacija formiranje skladinih jedinica transport i odlaganje meterijala u skladitu uvanje i zatita materijala otpis i inventura materijala pakiranje izdvajanje evidentiranje materijala Skladini prostor ini ukupnu skladinu povrinu koja se dijeli na: pomonu i korisnu Korisna povrina je ona koju zauzima naa roba ili materijal a pomona su prolazi ili hodnici te kancelarija skladita. Ekonominost skladita izraena je koeficjentom iskoritenja skladine povrine i to tako da se korisna povrina podjeli sa ukupnom povrinom. Roba na korisnu povrinu moe se smjestiti linijski ili u obliku riblje kosti. Pri gradnji skladita mora se voditi rauuna o tlu (tj gdje su podzemne vode) i kuda su okrenuti prozori (okrenuti prema sjeveru - nia temperatura) i o graevnom materijalu. Najidelanija su ona skladita koja su klimatizirana. Vrste skladita Skladita sa ekonomsko eksplatacijskog gledita dijele se prema obliku robe: za rasutu robu za komadnu robu prema prirodi robe: za pokvarljivu robu za nepokvarljivu robu prema podrijetlu robe: skladita za domau robu skladita za stranu robu skladita za carinsku robu prema imaocu, vlasniku robe: skladita za vlastite potrebe javna skladita prema gospodarskim djelatnostima: industrijska poljoprivredna trgovaka opa skladita prema prometnim djelatnostima: eljeznika pristanina
by SIMCo. 2000
unutarnja (za cestovni) Skladita sa tehiko eksplatacijskog gledita razlikujemo: otvorena skladita (ugljen...) poluotvorena natkrivena ili poluotvorena (boce plina, bave ulja i maziva) zatvorena
57
U prometu se najea zatvorena skladita gdje jos spadaju i specijalna skladita (hladnjaa, cisterna...) Skladita po pogodnosti i uestalosti robnog materijala Razlikujemo: manipulativna skladita u kojima se roba ne skladiti nego se obavlja prekrcajna manipulacija i razvrstavanje skladita u kojima se neka roba zadrava ekajui daljnu manipulaciju prizemna skladita su ona skladita gdje se roba esto izmjanjuje skladita na katu su ona gdje se roba dulje vrijeme skladiti Skladita sa vojnog gledita dijele se na: tehnika skladita: slue za uvanje rezervi i nalaze se u sklopu tehnikih baza a mogu biti jednorodna i mjeovita tajna skladita Oprema skladita U opremu skladita ubrajaju se: 1. ureaji za klimatizaciju 2. mjerni ureaji 3. protupoarni ureaji 4. police i regali 5. transportna sredstva
odnosi se na zatvorena skladita
1. Ureaji za klimatizaciju su automatski ureaji za reguliranje temperature i vlage u skladitu.
Vlagu mjerimo higrometrom (ima vanjsku stranu - prirodnog porijekla i ona se pod utjecajem vlage mijenja) Razlikujemo tri vrste vlage: 1. apsolutna vlaga - pokazuje koloko grama vodene pare moe primiti 1 m3 na danoj temperaturi 2. relativna vlaga - pokazuje % vodene pare u zraku 3. max. vlaga - to je viak vlage koja se izluuje o obliku kapljica ili rose. Temperatura i vlaga u samom skladitu jednim imenom nazivamo skladina klima.
2. Mjerni ureaji - to su raznovrsne vage i mjerne posude. Vage se moraju badariti svakih 6
mjeseci od Dravnog zavoda za mjeriteljstva 3. Svako skladite mora imati protupoarne aparate koji se odabiru prema veliini i vrsti skladita ovisno o robi koja se skladiti. Ureaji za gaenje poara u praksi dijele se na: one za gaenje vodom za gaenje kemijskim pjenama za gaenje s CO2 za gaenje prahom
by SIMCo. 2000
Svi protupoarni aparati moraju se kontrolirati Aparati slue samo za poetno gaenje poara 4. Najvaniji ureaji u skalitu su police i regali na koje se smjeta roba i oni mogi biti drveni ili metalni a danas se koristi nekoliko tipova regala: stabilni pokretni protoni prolazni Stablini - regali veu se za pod skladita i smjetaju se linijski (jedan do drugoga), za njih nema ogranienja visine. Pokretni - regali sastoje se od velikog broja valjnih staza sa nagibom ili bez. U novije vrijeme izrauju se protoni regali koji umjesto valjnih staza imaju vodilice Protoni - dobili su naziv po tome to se na njih smjeta roba tako da koja prva ue prva izae. Kod tih regala je dobro iskoriten skladini prostor. Prolazni - dana se u mnogim skladitima postavljaju automatizirani regali koji se koriste raznovrsnim dizalicama i viliarima za smjetaj robe na regale. Danas najnovija skladita su visoko-regalna skladita gdje su regali od poda do stropa i na njih se uvijek stavlja paletizirana roba. Ta skladita imaju najvei koeficjent iskoritenja 5. Transportna sredstva - to su razna kolica, viliari, transportne trake, razni ljebovi, knvejeri Dokumenti skladita (dokumentacija o skladitu)
58
Sva roba i svi materijali moraju imati nomenklaturne brojeve ili ifre pa skladitar mora poznavati skladinu nomenkaturu. Razlikujemo tri naina dokumenata skladita: 1. Dokument prijema ili prijem robe (priznanica, prijamnica) na osnovu toga skladitar prima robu. Tu razlikujemo 3 vrste prijema dokumenata robe: priznanica (prijemnica) komisijski zapisnik povratnica (dokument kojim skladitar prima vlastitu robu koja se vratila) 2. Dokumenti izdavanja su vani za samu organizaciju jer vrijede samo unutar organizacije 3. Otprema robe ili otpremnica koja prati robu od proizvoaa do krajnjeg potroaa U skladitima se vri popis robe u danom ternutku i to se zove inventarizacija koja moe biti: redovna ili godinja izvanredna (vri se po neijem nalogu, npr. suda ili policije) specijalna (vre se najee svaka 3 mjeseca i to za opasne tvari) Na bazi dokumentacije skladitar provodi evidenciju visea kartica skladina kartoteka kompjuterizirana Prilikom manipulacije s robom mogu nastati teinski gubici kod roba a to je KALO (teinski gubitak kod roba). KALO moe biti redovan i izavnredan Redovni KALO (odreuje se svake godine - to je propisano) javlja se kod roba koje sadre vodu te isparavanjem vode smanjuje se teina i taj gubitak obraunava se na redovne trokove radne organizacije. Izvanredni moe biti objektivan i subjektivan Objektivan - nastaje zbog vie sile (potres, polava...) Subjektivan - kraa, manjak
by SIMCo. 2000
Zatita materijala od kvarenja pri skladitenju i prometu Zatita materijala od kvarenja usmjerena je na spreavanje uroka kvarenja a ostvaruje se na vise naina: 1. Zatita pakiranjem 2. Zatita kemijskim postupcima 3. Zatita suenjem 4. Zatita hlaenjem, smrzavanjem u klimatiziranim skladitima 5. Zatita u inertnoj atmosferi
59
2. Zatita kemijskim postupcima je raznovrsna, npr. kod kovina zatita od korozije - prevlakama
ili legiranjem. Kod prehrambenih proizvoda zatita se obavlja dodavanjem konzervansa ili stablilizatora Konzervansima se spreava razvoj mikroorganizama, kao konzervansi se koriste otpine kuhinjske soli, eera, kalijev nitrat, octena kiselina, alkohol, salicilna kiselina i esteri koji djeluju bakteriocidno i fungicidno. Takoer mnogo se koristi i CO2 3. Zatita suenjem je postupak uklanjanja vlage 4. Zatita hlaenjem je postupak kojim se proizvod ohladi i tu su temperature najee 0C i za pojedine vrste prehrambenih proizvoda su tono utvrene optimalne temperature i vlaga u skladitima. Zatita proizvoda smrzavanjem se provodi najee na tunelski nain na temperaturi od -20 do -40C, a nakon toga se dri u skladitima na temperaturi od -18C. U prometu ohlaenim i smrznutim proizvodima postoje specijalna prijevozna sredstva u svim vidovima prometa. U tu svrhu koriste se: izotermika prijevozna sredstva (to su dobro izolirani kontejneri) rashladna prijevozna sredstva koja nemaju ureaj za hlaenje i hlade se ledom i drugim kemijskim izvorima hladnoe i ta sredstva mogu biti klase A za prijevoz na 5C ako je vanjska temperatura 25C i klasa B za prijevoz na 18C ako je vanjska temperatura 25C Rashladna sredstva sa vlastitim ureajem za hlaenje dijele se u tri klase: klasa A - za vozila koja odravaju temperaturu od 12C do 0C klasa B - za vozila koja odravaju temperaturu od -10C do 12C klasa C - za vozila koja u transportu mogu odravati temperaturu po elji izmeu -20C i 12C Prijevozna sredstva koja se zagrijavaju: Koriste se za skladitenje i prijevoz dubokosmrznutih proizvoda, Interfrigo je propisao zahtjeve tj. max temeperature i to tako da poraste temperaure od ukracaja do iskrcaja proizvoda ne smije biti vei od 4C, a prihvatljiva temperatura za prijevoz je od -12C do -18C Opasne tvari u prometu Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih svojstava mogu ugroziti zdravlje ili ivot ljudi, prouzroiti materijalnu tetu ili zagaditi okoli. U RH rukovanje i prijevoz opasnih tvari ureuje se posebnim zakonom. Prema odredbama zakona o prijevozu opasnih tvari i prema meunarodnim sporazumima opasne tvari dijele se u sljedee klase: klasa 1 - eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima klasa 2 - plinovi klasa 3 - zapaljive tekuine klasa 4 - zapaljive krute tvari kalsa 5 - oksidirajue tvari klasa 6 - otrovne i infektivne tvari
by SIMCo. 2000
klasa 7 - radio-aktivne tvari klasa 8 - korozione tvari klasa 9 - ostale opasne tvari Djelovanje opasnih tvari na ovjeka i okoli
60
1. Izravno djelovanje - opasnim tvarima koje izravno djeluju smatraju se one koje se kemijski veu na organizam ili nekim drugim fizikalno-biokemijskim djelovanjem izazivaju funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju. Izravno djelovanje njavie izazivaju otrovne tvari koje se u organizam unose udisanjem, kroz usta ili resorpcijom kroz kou. S obzirom na svojstvo toksinosti tvari se mogu podjeliti na: netoksine tvari - imaju oznaku 0 (nula) toksine tvari koje se svrstavaju u 5 kategorija: oznaka (kategorija) 1 - slabotoksine oznaka (kategorija) 2 - umjereno toksine oznaka (kategorija) 3 - vrlo toksine oznaka (kategorija) 4 - ekstremno toksine oznaka (kategorija) 5 - super toksine Mjerom toksinosti smatra se minimalna smrtna doza koja se naziva letalna doza (skraeno LD) i srednja LD je 50 (tj od 100 ljudi 50 umre). U prometu i proizvodnji toksinih tvari propisima su utrene max doputene koncentracije (MDC) neke tvari u zraku, vodi ili prehrambenim proizvodima. Stupanje toksinog efekta razmjeran je proizvodu koncentracije toksine tvari i vremenom ekspozicije K=C*T (K - stupanj toksinog efekta, C - koncentracija toksine tvari i T - vrijeme). To je poznato kao Haberov zakon. Opasne tvari svrstane su u kategorije opasnosti i tu razlikujemo 4 stupnja: 1. izvanredno opasne 2. veoma opasne 3. umjereno opasne 4. malo opasne
2. Posredno djelovanje opasnih tvari na ovjeka i okoli - mnoge opasne tvari koje se nalaze u
prometu u odreenim uvjetima reagiraju s kisikom ili se kemijski brzo raspadaju te mogu dati proizvode koji mogu posredno djelovati na ovjeka i okoli Zapaljive tvari i zatita od poara
by SIMCo. 2000
Zapaljive su tvari prema zakonu o prijevozu opasnih tvari svrstane u vie skupina kao: gorivi plinovi zapaljive tekuine vrste tvari zapaljive tvari oksidansi eksplozivi i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima Poari pri skladitenju, prijevozu, ukrcaju, iskrcaju te ostalim radnjama mogu izazvati velike materijalne tete. Poari se mogu svrstati u 5 razreda ili klasa: klasa A - to su poari vrstih tvari koje gore plamenom ili arom (drvo, ugljen, razne biljen tvari, tekstil, papir itd.) klasa B - poari zapaljivih tekuina (goriva, masti, smole, alkoholi, eteri, ulja te derivati nafte) klasa C - poari plinovitih tvari (acetilen, zemni ili gradski plin, metan...) klasa D - poari lakih kovina koje gore jakim arom (magnezij, aluminij, titan i njihove slitine) klasa E - poari vrste od A do D u blizini elektrinih postrojenja
61
Procjena opasnosti od poara u prometu ima veliko znaenje i neophodno je poznavati i nezapaljive tvari koje u odreenim uvjetima mogu biti vrlo opasne. Tu se ubrajaju: 1. oksidansi 2. tvari koje u dodiru s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i oslobaaju velike koliine topline ili eksplodiraju. 3. tvari koje kemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode (kalcijev karbid (koji nije zapaljiv) + voda = acetilen). 4. tvari koje su u posudama pod tlakom - zagrijavanjem se ire 5. kemijski nestabilne tvari (to su inicijalni eksplozivi - olovni azid i ivin fulminat) U prometu opasnih tvari vano je znati brzinu gorenja i brzinu irenja plamena. Brzina irenja plamena je obino 10-30 cm u sekundi i takvo irenje od 10-30 cm u sekundi naziva se laminarnim gorenjem. Koliina opasne tvari koja izgori u jedinici vremena i po jedinici povrine predstavlja brzinu gorenja. Npr brzina irenja benzina je 60-70*106 m/n Eksplozivne tvari u prometu odreene su zakonom i tehnikim normama te mjerama zatite od poara. Gaenje poara je prekidanje kemijskog procesa izgaranja gorivih tvari. Poar se moe gasiti 1. oduzimanjem gorive tvari od vatre 2. oduzimanjem oksidatora (zraka i kisika) i 3. snienjem temperature gorive tvari. Ureaji za gaenje poara mogu se na: gaenje vodom gaenje kemijskom pjenom gaenje s CO2 gaenje prahom Ureaji za gaenje vodom slue za gaenje poara klase A. Napunjei su vodom u koju se dodaje natrijev bikarbonat i ampula sulfatne kiseline Ureaji za gaenje kemijskom pjenom slue za gaenje poara klase B Ureaji za gaenje s CO2 primjenjuju se za gaenje u zatvorenim prostorijama za manje povrine jer imaju odreeni domet. Ureaji za gaenje prahom najee se nazivaju HL1, HL2, HL3 i slue za gaenje poara klase C. Pakiranje opasnih tvari ovisi o agregatnom stanju te o klasi kojoj roba pripada Preporuuje se da se svaku opasnu tvar posebno pakira, da ima posebno (zasebno) skladite. Oznake na ambalai moraju ukazivati na: otrovnost, tetnost, nagrizajue djelovanje, eksplozivnost, zapaljivost ili opasnost od samozapaljenja.
by SIMCo. 2000
Naprimjer: za otrovne tvari skupine 1 i 2 - oznaka OTROV i znak mrtvake glave za otrovne tvari skupine 3 - natpis OTROV za otrovne tvari skupine 4 - natpis PANJA ili OPREZ
62
Obavezne naljepnice za oznaavanje opasnih tvari su: skupina 1. - osnovna boja je crna a znaci su bijeli skupina 2. - osnovna boja je bijela a slova (znaci) su crvena skupina 3. - osnovna boja je uta a oznake crne skupina 4. - osnovna boja je bijela a oznake plave Oznaavanje opasnih tvari utveno je meunarodnim i nacionalnim propisima te svaka pakirna jedinica i nako transportno sredstvo kao i skladite moraju biti oznaeni. Oznake opasnosti su na listiima 74x105 mm ili 148x210 mm koje se ljepe na ambalau ili transportno pakiranje. Na osnovi klasifikacije opasnih tvari i preporuka ekonomske komisije za Europu usvojeni su odreeni zakoni za sve vrste prometa osim zranog. Prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari postoje brojni meunarodni propisi kojima je utvrena klasifikacija, nain ozanavanja i uvjeti kojih se mora pridravati tijekom prijevoza. 1956 god. organizacija UN-a utemeljila je komitet za klasifikaciju i oznaavanje opasnih tvari i komitet strunjaka za prijevoz opasnih tvari i za pakiranje s sjeditem u enevi. U Hrvatskoj prijevoz opasnih tvari odreuje se zakonom i meunarodnim propisima: 1. Europski sporazum od cestovnom prijevozu robe u meunarodnom prometu - ADR 2. Propisi o meunarodnom prijevozu opasne robe eljeznicom - RID 3. Meunarodna konvencija o zatiti ljudskih ivota na moru - SOLAS gdje toa 7 sadri prijevoz opasne robe. 4. Kodeks opasnih tereta meunarodne pomorske organizacije - IMCO 5. Pravila europskih odredaba o meunarodnom prijevozu opasnih tereta na unutarnjim plovnim putevima - ADN 6. Tehnika pravila i prijevozu opasnih tvari zrakoplovima - IAT 7. Akti svjetskog potanskog saveza - UPU 8. Meunarodna konvencija o civilnoj zranoj plovidbi - to su tehniki podaci za siguran prijevoz opasnih tvari zranim putem - ICAO Prijevoz opasnih tvari cestom Moemo rei da se u cestovnom prometu pridravamo zakona o prijevozu opasnih tvari i meunarodnog ADR. Klasifikacija opasnih tvari po naem zakonu i po ADR-u je ista, i ista je klasifikacija po RID-u Vrste i svojstva tvari prema klasama: Klasa 1. - eksplozivne tvari Eksplozivi su vrste ili tekue kemijske tvari i smjese koje pod pogodnim uvjetima vanjskim djelovanjem oslobaaju plinove i toplinu. Tu se ubrajaju: eksplozivne tvari, eksplozivni predmeti, tvari koje se upotrebljavaju kod raznih pirotehnikih efekata Klasa 2. - plinovi Mogu biti stlaeni, tekui i otopljeni pod tlakom. Plinovi su tvari koje na temperaturi od 50C imaju tlak pare vei od 3 bara. Kod 20C i normalnog tlaka su u plinovitom stanju. Plinovi se transportiraju u sljedeim oblicima 1. komprimirani plinovi 2. tekui plinovi 3. dubokopothlaeni tekui plinovi 4. plinovi otopljeni pod tlakom
by SIMCo. 2000
Na osnovi opasnosti pri prijevozu plinovi su svrstani u 3 grupe: 2.1 zapaljivi plinovi (2-oznaka klase) 2.2 nezapaljivi plinovi 2.3 otrovni plinovi
63
Opasna svojstva mogu biti oznaena i malim slovima koja imaju odreeno znaenje. Klasa 3. - zapaljive tekuine To su tvari ili smjese koje na temperaturi do 20C i pritisku 3 bara su u tekuem stanju a plamite im je do 61C. Na temelju stupnja opasnosti zapaljive tekuine se podjeljene u tri skupine: skupina 1. - vrlo opasne tvari - to su zapaljive tekuine sa plamitem ispod 23C i vrelite ime je 35C skupina 2. - opasne tvari - imaju plamite ispod 23C skupina 3. - manje opasne tvari su sa plamitem od 23-61C i tu se ubrajaju plinska ulja kao goriva (nafta) Klasa 4. - zapaljive vrste tvari - dijele se na tri skupine: 1. zapaljive vrste tvari 2. samozapaljive vrste tvari 3. tvari koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive plinove Zapaljive vrste tvari klasificirane su prema ADR-u u 7 skupina i oznaavaju se velikim slovima abecede A, B, C, D, E , F, G Klasa 5. - oksidirajue tvari - to su tvari koje u dodiru sa drugim tvarima mogu uzrokovati zapljenje Klasa 6. - otrovi Prema svojstvima po ADR propisima otrovne tvari se pod rubnim brojem 2601 svrstane u sljedee skupine: skupina A - vrlo otrovne tvari koje imaju toku paljenje ispod 23C skupina B - su organske tvari sa tokom paljenja veom od 23C i to su spojevi koji su obogaeni kisikom skupina C - kovino-organski spojevi (tetraetil - olovo) skupina D - organske tvari koje sa vodom razvijaju otrovne plinove skupine E - anorganske tvari i kovinske soli organskih kiselina Zarazne ili infektivne tvari - sadravaju ive mikroorganizme (bakterije, viruse, gljivice) koje uzrokuju bolesti ljudi i ivotinja.Prema svojstvima dijele se na: zarazne tvari sa visokim potencijalom opasnosti ostale zarazne tvari Zarazne tvari nisu posebno imenovane ali se mogu svrstati u 4 rizine skupine: skupina 4 - visoka osobna opasnost za iri okoli skupina 3 - visoka osobna opasnost ali niska za okoli skupina 2 - umjerena osobna opasnost i umjerena za okoli skupina 1 - niska osobna opasnost i niska za okoli Klasa 7. - radioaktivne tvari - one tvari ija specifina aktivnost premauje 74 bekerela po gramu ili 0,002 kiria. 1 bekerel je aktivnost radioaktivnog izvora u kojem se raspada radioaktivna jezgra u sekundi. Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz jezgre izlaze , , estice i tu spadaju naprimjer uran, torij, radij i drugi elemnti. Prema ADR-u odreuju se naini pakiranja, obiljeavanja, skladitenja, ploe i listici (oznake) na vozililma. Iriito se navodi da teretni prostor mora biti zakljuan i radioaktivne tvari moraju se pakirati i prevoziti u ambalai odreenoj za njih. Doza zraenja je koliina apsorbirane enrgije po jedninci volumena, a jedinica za dozu zraenja je 1 grej a odnosi se na apsorbiranu dozu u tijelu ija je masa 1 kg i
by SIMCo. 2000
oznaava se grej/kg. Max doze zraenja dijele se u 4 skupine a godinja doza zraenja je od 0,05-0,15 greja.
64
Klasa 8. - korozione tvari - su one tvari koje u dodiru sa drugim tvarima i ivim organizmima izazivaju oteenje i unitenje. Prema stupnju opasnosti i nainu pakiranja korozione tvari se dijele u 3 grupe - A, B, C A - vrlo opasna tvar - to su nagrizajue tvari koje u dodiru sa tkivom do 3 min. djeluju a do 60 min dolazi do razaranja B - opasne tvari - imaju djelovanje od 3-60 min a oituje se nakon 14 dana C - manje opasne tvari - djelovanje od 1 - 4 h a djelovanje se oituje nakon 14 dana. Klasa 9. - razliite opasne tvari U tu grupu ubrajamo: 1. magnetizirane materijale 2. azbest 3. suhi led - CO2 u vrstom stanju 4. oprema za prijevozna sredstva 5. tvari koje oneiuju okoli 6. razni mikroorganizmi Prema ADR-u u cestovnom prometu u vozilu osim vozaa mora biti suvoza i pratioc. Svako vozilo mora imati oznaku s prednje i stranje strane pravokutnog oblika 30x40 cm naranaste boje sa crnim rubom - 15 mm. Ploa je podjeljena na dva dijela, u gornjem dijelu je broj opasnosti a u donjem dijelu je broj sa liste UN-a. Ako su prve dvije znamenke u gornjem polju jednake znai da je glavna opasnost jako izraena npr- 22 oznauje zapaljivu tekuinu, 66 jaki otrov, 55 jaki oksidans. Prva znamenka u donjem dijelu oznaava glavnu opasnost, a druga i trea znamenka oznauje dodatnu opasnost. Oznaka X prije znamenki u gornjem dijelu oznaava da je tvar higroskopna (naprimjer H2SO4). Uz glavne listie opasnosti stavljaju se jo i dodatni listii opasnosti, razlikuju se od glavnih to prvu oznaku (brojku) imaju 0 npr 01, 011, 0123 Prijevoz robe eljeznicom Za prijevoz opasnih tvari eljeznicom donesena je meunarodna konvencija o prijevozu roba eljeznicom skraenica je CIM, koja sadri prilog meunarodnih pravila o prijevozu opasne robe eljeznicom - RID. Klasifikacija RID-a ista je kao kod ADR-a Glavno sjedite je u Bernu i u eljeznikom prometu treba panju naroito kod prijevoza plinova koji mogu biti eksplozivni ili zapaljivi. Razlikuju se gornja i donja granica eksplozivnosti i opasni plinovi sa donjom granicom eksplozivnosti. Oznake na ambalai moraju ukazivati na osnovna svojstva opasne tvari koja se nalazi u njoj. Ukrcaj opasne robe doputen je u posebno izraenim ureajima koji moraju imati certifikat na vidnom mjestu. Opasna roba se najee prevozi zatvorenim kontejnerima, cisternama, spremnicima, bavama a samo manji dio u posebno izraenoj ambalai koja je pogodna za paletizaciju. Pri prijevozu na eljeznikim vagonima kao i na poiljkama moraju stajati listii i oznake opasnosti. Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem U pomorskom prometu vrijedi meunarodna konvencija o sigurnosti na moru - SOLAS koja u 7 poglavlju odreuje pravila za prijevoz opasnih tvari morem te nain pakiranja, oznaavanje te ukracaja i slaganja robe na brod. Klasifikacija opasnih tvari ista je kao i kod ceste i eljeznice. Kod toga jo postoje i meunarodni propisi o transportu opasnih tvari. U pomorskom prometu se opasne tvari najee prevoze u infuznom ili rasutom stanju.
by SIMCo. 2000
Prijevoz opasnih tvari zranim prometom
65
1944 godine u Chicagu je meunarodno civilno zrakoplovstvo utvrdilo 18 pravila o prijevozu opasnih tvari zrakoplovom (ICAO). Meunarodno udruenje zranih prijevoznika (IATA) donjelo je propise za prijevoz opasnih tvari u zranom prometu. Opasne tvari prevoze se u teretnim zakoplovima koji moraju biti opremljeni za prijevoz opasnih tvari. Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zranim putem u Hrvatskoj Radioaktivne tekuine se ne prevoze zrakoplovom. Poiljke sa opasnim tvarima mogu se primiti i ukrcati u stranoj luci u zrakoplov koji leti prema RH samo ako poiljalac ima potvrdu da je organiziran prihvat opasne tvari od strane osobe nakon sljetanja zrakoplova. Ako se u zrakoplovu prevoze opasne tvari prijevoznik je duan obavijestiti kontrolu letenja i mistarstvo prometa i veza. Specifikacija pakiranja je podjeljena na 2 vrste i s obzirom na ambalau razlikujemo unutarnju i vanjsku ambalau. Prijevoz opasnih tvari potanskim prometom U unutarnjem prometu pota moe prenositi one opasne tvari koje su u spisku svjetske potanske konvencije i aranmana o potanskim paketima. Lako pokvarljivi materijali u prometu Lakopokvarljive tvari su one koje mogu izazvati u toku prijevoza razne bioloke, kemijske, mehanike ili druge promjene, tj smanji se kvaliteta proizvoda a samim tim i upotrebna vrijednost. Prema toplinskom stanju lakopokvarljivi proizvodi mogu biti: 1. svjei proizvodi 2. hlaeni proizvodi 3. smrznuti proizvodi (od -7 do -18C) 4. duboko smrznuti proizvodi (ispod -18C) Za lakopokvarljive materijale temperaturni reim skladitenja je isti i za transportna sredstva u svim vidovima prometa. Najbolje razraeni temperaturni reim za lakopokvarljive materijale ima eljeznica.
by SIMCo. 2000
1. VODA Ispitivanje vode Tvrdoa vode Omekavanje vode Omekavanje vode metodom taloenja odvija se: Omekavanje izmjenom iona Upotreba vode Otpadne vode 2. TEHNIKI PLINOVI Zrak Kisik Duik * Plemeniti plinovi Ugljen dioksid * Acetilen C2H2 * Sumpor dioksid 3. GORIVA Vrste goriva * Svojstva goriva * Kruta goriva * Tekua goriva a) Zemno ulje - nafta Dobivanje nafte Transport nafte Prerada nafte Rafinacija nafte i preraevina Motorni benzini Petrolej Plinsko ulje Maziva Vrste materijala za podmazivanje Primjena ulja za podmazivanje: Primjena masti za podmazivanje Fizikalno kemijske znaajke ulja i maziva Aditivi maziva i ulja Aditivi koji poboljavaju fiziko-kemijska svojstva Aditivi koji poveavaju stabilnost ulja Skladitenje tekuih goriva i maziva Plinovita goriva a) prirodna plinovita goriva i zemni plin b) Umjetna plinovita goriva 1 Pogonski plin 2 Gradski ili rasvjetni plin 3 Generatorski plin Skladitenje i transport plinovitih goriva Nuklearno gorivo Nuklearni reaktori
66
4. PROIZVODI BAZNE KEMIJSKE INDUSTRIJE Kuhinjska sol - natrijev klorid Soda Klorovodina ili kloridna kiselina Natrij hidroksid Sumpor Sulfatna kiselina Umjetna gnojiva Mineralna veziva Keramika roba Vatrostalni materijal Staklo i roba od stakla Sredstva za bruenje 5. METALURGIJA I NJEZINI PROIZVODI Osnovna svojstva metala I podjela Rude metala u prirodi i njihovo znaenje a) obogaivanje I priprema rude b) prerada rude eljezo a) Rad visoke pei elik Bakar Cink Olovo Aluminij Magnezij Berilij Titan Ispitivanje metala i legura 6. POLIMERNI MATERIJALI Plastine mase Kauuk i glina Vulkanizacija:) Izrada gumenih proizvoda: Skladitenje gumene robe: 7. DRVO I PROIZVODI OD DRVETA Osnovna svojstva i sastav drveta Kemijska prerada drveta Papir 8. EKSPLOZIVI I BARUTI Deflagrantni eksplozivi (baruti) Crni barut Malodimni barut Jednokomponentni detonantni eksplozivi Inicijalni eksplozivi Skladitenje eksploziva
by SIMCo. 2000
9. TEKSTIL KAO ROBA Tekstilne sirovine Prirodna vlakna Umjetna vlakna Predivo Tkanine i odjevni predmeti Skladitenje tekstilne robe 10. KOA Vrsta koe i svojstva tavljenje koe Skladitenje 11. PREHRAMBENI PROIZVODI Sastav hrane i podjela Konzerviranje prehrambenih proizvoda Prehrambeni proizvodi ivotinjskog porijekla Prehrambeni proizvodi biljnog porijekla 12. OPI DIO Pojam robe i podjela Kvaliteta norma robe Ambalaa Skladitenje 13. MATERIJALI U PROMETU Materijali bez oblika Sipki materijali Toka kapanja Plastinost Penetracija Materijali sa oblikom Podjela materijala u prometu Obzirom na rukovanje s materijalima Obrada materijala obzirom na stupanj dorade Obzirom na svojstva materijala Obzirom na vrijednost materijala Obzirom na kvalitetu Klasifikacija materijala u prometu Univerzalna decimalna klasifikacija Briselska nomenklatura za klasifikaciju tarifa Standardna meunarodna trgovinska klasifikacija Europska nomenklatura artikala Kvaliteta materijala i promet Kvaliteta tvornike izrade * Kvaliteta koncepcije proizvoda Metode utvrivanja kvalitete materijala Okus Aromatinost Miris Izgled Opip vrstoa Tvrdoa Brinelova metoda Wickersova metoda Rockwellova Shore metoda ilavost Umor materijala Elastinost Plastinost Fizika ispitivanja Gustoa Koeficijent toplinskog irenja ili istezanja materijala Temperatura paljenja materijala Toplinska vodljivost materijala Elektrotehniki materijali Kemijska svojstva materijala 1. Kemijski sastav Trgovake reprize 2. Kemijsku otpornost na koroziju Korozija se dijeli na: Katodna zatita 3. Vatrootpornost 4. Toplinska otpornost 5. Kristalografska svojstva Osnovne metode defektoskopije 1. Metoda prozraivanja: 2. Metoda prozvuavanja 3. Magnetska metoda 4. Penetranske metode ili metoda kapilarne defektoskopije: Tehnoloka svojstva materijala
67
Transportna ili prijevozna svojstva materijala Marka i znak proizvoda Znak proizvoda Marka proizvoda
by SIMCo. 2000
Materijali za pakiranje Ambalaa prema funkciji: Uporabna funkcija ambalae Zatitna funkcija. Trna funkcija Skladino transportna funkcija Ambalaa prema ambalanom materijalu: Ambalaa prema oblicima: Ambalaa prema namjeni: Komercijalna ambalaa Transportna ambalaa: Glavni ambalani oblici Drvo kao ambalaa Rezani furnir Ljuteni furnir Papir ili ambalaa od papira U tehnolokom smislu vlakna mogu biti: Papir od krpa Bezdrvni papir Papir sa drvenjaom Sirovine = glavne (osnovne) + dodaci Drvenjaa Dodaci Proizvodnja papira Papir Karton Ljepenka Osnovne karakteristike papira Kartoni Preani papir Ljepenka Vrste valovitog kartona prema visini vala: Val A Val B Val C Val E (sitni val) Proizvodnja celofana Kartonske bave Kartonske cijevi Iskoritavanje i reciklaa papira Metalna ambalaa Bijeli lim Limenke Lak Teki bijeli limovi Srednji bijeli limovi Laki bijeli limovi Podcinani lim Aluminij Laminat Oblici metalne ambalae Metalne bave Metalne kante Limenke (komercijalna ambalaa) Ambalaa
68 Plastina ambalaa Polietileni - termoplasti Polivinil klorid PVC Polistiren Polipropileni - termoplasti Poliesteri Poliakrilati PAK POLIURETANI - PU Metode prerade plastinih masa Brizganje Puhanje Lijevanje Kalandriranje Preanje Iskoritavanje i razgradnja plastinih masa (recikliranje) Tekstilna ambalaa Laminati Kairanje. Ekstruzijsko laminiranje Vrste ambalaa Blister ili kompleksna ambalaa Skin ambalaa Stre ambalaa Strip ambalaa Pomoni materijali za pakiranje Sredstva za omatanje: Sredstva za oznaivanje: Sredstva za jastuenje Plastine mase Sredstva za zatvaranje Sredstva za otvaranje Pakiranje materijala za promet Skladitenje materijala u prometu Vrste skladita Oprema skladita Dokumenti skladita (dokumentacija o skladitu) Zatita materijala od kvarenja pri skladitenju i prometu 1. Zatita pakiranjem 2. Zatita kemijskim postupcima 3. Zatita suenjem 4. Zatita hlaenjem, smrzavanjem u klimatiziranim 5. zatita u inertnoj atmosferi Opasne tvari u prometu Djelovanje opasnih tvari na ovjeka I okoli Prijevoz opasnih tvari Prijevoz opasnih tvari cestom Prijevoz robe eljeznicom Prijevoz opasnih tvari pomorskim putem Prijevoz opasnih tvari zranim prometom Uvjeti za prijevoz opasnih tvari zranim putem u Hrvatskoj Prijevoz opasnih tvari potanskim prometom Lako pokvarljivi materijali u prometu
by SIMCo. 2000

Tehnologija Materijala 1 I 2 Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tehnologija Materijala 1 I 2 Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI ZAGREB, Vukelieva 4

nisko vrijedne materijale srednje vrijedne materijale visoko vrijedne materijale.

odnosi se na zatvorena skladita

1. Ureaji za klimatizaciju su automatski ureaji za reguliranje temperature i vlage u skladitu.

You might also like