vblz biblioteka AMBROZIJA knjiga br. 181. glavni urednik: Nenad Rizvanovi Zvonimir Milec Volite li Zagreb?

copvright V.B.Z. d.o.o. 10010 Zagreb, Draevika 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr w ww.vbz.hr za nakladnika: Bo ko Zatezalo urednik: Ervin Jahi fotografije: Sini a Mazulovi grafiki urednik: Sini a Mazulovi - V.B.Z. studio, Zagreb lektura i korektura: Matej Mali grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb tisak: Impress d.d., Ivanna Gorica, Slovenija kolovoza 2007. Zvonimir Milec Volite li Zagreb? vlblz ZAGREB biblioteka AMBROZIJA knjiga br. 181. copvright teksta Zvonimir Milec i V.B.Z., 2007. copvright fotografija Sini a Mazulo vi i V.B.Z., 2007. KNJI NICA ZELINA CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 643408. ISBN: 978-953-201-670-3 sadr aj: 7 IVJETI U METROPOLI (Umjesto predgovora) II NAIMO SE NA TRGU Intimni plan grada 13 Trg svih trgova 17 Tajna kaptolskih zvonika 21 Zagrebaka adresa Hrvatske 25 Pogled pun Zagreba 29 Cijeli grad u jednoj ulici 33 Mesnikom uzbrdo 37 Europa ispod zrinjevakih platana 41 Stubama do Tomislavca 45 Pliva patka preko Save 49 ivjeti u gradu mrtvih 53 Buenje grada 57 KAD TOP PREPOLOVI DAN Gradske legende, ljudi, ustanove 59 Griki top 63 Uspinjaa 65 Majka Bo ja od Kamenitih vrata 69 Krvavi most 71 Banski dvori 75 Kazali te 79 Sveuili te 83 Razglednica s kupolom 87 Nacionalna i sveuili na knji nica 91 Koncertna dvorana Lisinski 95 Maksimir 99 Trnjanska skela 101 Botaniki vrt 105 Zagrebaki velesajam 107 Penkala

III GRAD U GRADONAELNIKOM LANCU Zagrebaki gradonaelnici - mandati i ljudi 113 Otvorena vrata na gradskom grbu 117 Gradonaelnici 124 Okus zagrebake tradicije 131 VLAKOM U PRO LOST Civilizacijske novosti iz starog Zagreba 133 Vlakom u pro lost 136 Halo Zagreb, prvi put 138 Brzojav bana Jelaia 141 Tramvajski krug 144 Kola bez konja 147 Svjetlo na trgu 150 Asfalt 152 Pria na krilima 154 Zagreb na fotografiji 156 ive slike 158 Ovdje radio, ovdje TV 161 PLESNI REDOVI I JESTVENICI Kako su se na i stari dru ili i zabavljali 162 Poziv na ples 168 Jestvenik na ih starih 172 Kod Franceka na Novoj Vesi 176 Stare kavane 178 Ni rije politike 180 Gentlemenski klub Kvak 182 Kod Fride se rado ide 184 Staro Savsko kupali te 186 Golf u Maksimiru 188 Crveni pli u Tkalievoj 191 BOLJA POLOVICA ZAGREBA Zagrepanke i kroz povijest mlade 192 Zagrepanke 194 Manda u minici 196 Prvi enski glas *! : 198 Od Tu kanca do Manhattana f : V 202 Kraljica Meta 204 Markiza hrvatskog glumi ta 206 Djetinjstvo na Banskim dvorima 210 Najpoznatija udovica starog Zagreba 214 Lady Sram 218 Tko je bila prava Gricka vje tica? 225 PORTSKA METROPOLA Mala povijest zagrebakog porta 233 ZAGREB U BROJKAMA ivjeti u metropoli (umjesto predgovora) Volim i ponosim se to ivim u metropoli, unato svemu. To je svakodnevna po tapalica Za grepana i stanovnika metropole. Kad se pritom nagla ava ovo unato svemu, onda za to zasigurno ima debelog razloga i reenini niz ispod toga mogao bi biti kilometarski. Unato tome, dakle, to u metropoli ima vi e sirotinje, vi e nezaposlenih, vi e beskunika vi e prevarenih i obespravljenih, a uza sve to, i to je vei gradski prirez nego bil o gdje drugdje. I to ima vi e nego igdje Srba, Albanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i , ako hoete, Zagrepana, a to e rei da ima i vi e raznorodnih problema, od isto ivotn socijalnih pa do meuljudskih, meduregionalnih i meunacionalnih, ali i civilizacijs kih. Metropola, naravno, ima i najvi e neprijatelja, raznih oponenata zavidnika sa stra ne, a to e pokazati manje-vi e i svaki nastup u gostima zagrebakih nogometa a, glumaca, pjevaa, pa ak i politiara, ako predstavljaju grad Zagreb ili se voze u automobilim

a zagrebakih registracija. Razne poruke i pogrde na adresu zagrebake metropole a k ojim svoj glavni grad gaaju brojni zidovi istarskih, dalmatinskih i slavonskih gr adova da i ne spominjemo. Oni dovoljno sami za sebe kazuju, kad ispisuju, recimo , onu naje u i naj e u psovku - ZG=BG! Metropola, sreom, nije metropola i glavni grad samo u prostornom, politikom, socij alnom i administrativnom smislu, nego i u duhovnom, a to je ono to svakog njenog stanovnika ini, ili bi barem trebalo initi, zadovoljnim i ponosnim. Nije naodmet podsjetiti kako se upravo u metrop oli, kao nigdje drugdje, u svoj dnevni raspored i ritual dokolice, mo e ukljuiti po sjet nekom od nacionalnih kulturnih sveti ta, kao to je HAZU, HLZ, Muzej Mimara, Mode rna galerija, HNK, Lisinski, Zagrebaki crtani film itd. Ili se, pak, u ulinoj vrevi, u samoposlu ivanju, u kavani mo e oe ati o rame nekoj od ivuih nacionalnih legendi zna ti, kulture i umjetnosti. Mogunost da mo e susresti, pozdraviti ili osloviti akademi ka, proslavljenog pjesnika, arhitekta svjetskog glasa, primabalerinu ili primado nu, kao i portskog ampiona, da ti u susjedstvu ivi TV zvijezda ili proslavljeni roc -ker, da neke od njih, hvala na pitanju, i osobno poznaje , da vam djeca idu skupa u kolu ili na faks, a unuci se igraju u istom vrtiu e, to je ono to stvara onu sla tku iluziju kako, kao stanovnik Zagreba, pripada duhovnoj metropoli, a samim tim lak e e podnijeti sve one praktine probleme, optereenja ili nedostatke to ih ivot u m opoli objektivno sa sobom nosi. A kad ti se uini da svakodnevni ivot u metropoli i nije tako bajan, kad na vlastitoj ko i i u vlastitu d epu osjeti da je ivot u metropo li najskuplji, a prosjena plaa pokatkad manja od primanja u nekim manjim sredinama , kad ti se svakodnevica metropole uini manje privlanom i manje udobnom nego to bi se oekivalo i nego to bi elio, nadoknadu i novu hranu svome zadovoljstvu stanovnik metropole potra it e u njenoj dugovjenosti i kontinuitetu ivljenja, volite li zagreb? pa e, iznova osvje en i okura en, uskliknuti kako je njegova metropola bila i ostala da se poslu imo ratnim argonom na prvoj liniji duha. O svemu tome svjedoi i sjeanje, iskustvo hrvatskog knji evnog klasika Antuna Soljana (1932.-1993.). koji i sam iskazuje svoju zahvalnost i zadovoljstvo to mu je metr opola dom, to, dakle, u svom domu mo e sresti i poznavati neke od prethodnih sto erni ka hrvatskoga duha. Gotovo s istim ushitom kao to se mi danas sjeamo Soljana, to na m godi da smo ga, makar i povr no, poznavali, to smo s njim razgovarali ili suraival i, tako se i Soljan sjea svog poznavanja ili dru enja s Tinom, Gavellom, profesorom Kombolom. O Kombolu e, na primjer, zapisati: Pred Kavkazom je sjedio obino nakon svojih predavanja na Kazali noj akademiji. Tu s mo ga upoznali i tu sam ga jo te, na alost prekratke, etiri godine do njegove smrti povremeno vidao(...) U onoj ivotnoj dobi, kao to bi rekao Camus, kad je svatko odgovoran za svoje lice, oj je lijepo nosio tu odg ovornost. Bio je, to bismo mi u dana nje perspektive rekli na prvi pogled, roeni eli tist Bio je gospodskog dr anja, uredan, uljudan, bistrih pla vih oiju, glatke sijed e kose, uvijek korektno odjeven. Bit je znalac bez nametljivosti, toan bez pedant erije, duhovit bez vulgarnosti. Ve je kao pojava odudarao od zbilje takozvanih kn ji evnih krugova koji su tada oekival mladoga pisca. Uvijek umjeren i suzdr ljiv, ali tankoutan i otvoren prema svemu, pun one sretne mje avine ljubavi i skepse prema n a em zajednikom predmetu, bio jt od glave do pete rijetka kombinacija gospodina i l iterata svojom pojavom stvarao je iluziju daje sredina u kojoj ima takvih ljudi uljuena i europska, sredina u kojoj elita duha ima svoje mjesto, ulogu, dostojans tvo... Zato, eto, svi mi, koji ivimo u toj i takvoj sredini, volimo to smo, ne samo stano vnici metropole, nego i njen djeli, unato svemu. I, naimo se na trgu intimni plan grada trg svih trgova Od svih zagrebakih trgova, samo je jedan Trg! Samo Jelaievu trgu ne treba pridjev n i ime, unato slavnom povijesnom imenu. Samo se taj na glavni i sredi nji trg pi e veli kim slovom. Idemo na Kvaternikov, na Svaiev ili na Britanski trg, a ako smo s tim trgovima u i

ntimnom odnosu, onda emo sebi dopustiti da ka emo kako idemo na Kva-tri, na Svaku ili na Britanac. A kad idemo na Jelai-ev trg, onda se jednostavno zna da idemo na Trg . Od Jelaieva trga, neko Trga Republike, nemamo ak ni deminutiva ni izvedenice od imen a, kao od veine drugih trgova, a to je zato to kod glavnoga trga imamo koncentraciju i te i te n a trgu, kao da se hoe rei kako su svi ostali gradski trgovi proiza li iz svoga glavn og trga, pa je i razumljivo da moraju imati i svoja krsna imena kako bismo ih meu sobno raspoznavali. Jelaiev je trg, dakle, trg svih zagrebakih trgova. Otud i jedinstven sluaj deminutiv a, koji se ne izvodi od imena trga, kao obino, nego od samoga trga. Kad idemo, da kle, na Trg, a elimo naglasiti svoju prisnost s njim, onda ka emo da idemo naTrga. 13 volite li zagreb? A na Trgu ili na Trgau dogodile su nam se mnoge, najva nije stvari, za svakog od na s posebno i za grad u cjelini. Tu nam se dogodio i sam grad, tj. njegovo ime. Legenda o mladoj djevojci i drevnom banu, roena na ovom trgu, tj. na njegovu vrel u Mandu evac, odaslana je odavde na daleko i dugo putovanje i usput je pre ivjela sv a pokoljenja Zagrepana u 900 godina otkad postoji grad. Prisjetimo se samo one famozne betonske kocke na istonom dijelu Trga, na koju su graevinari sluajno nai li pri ureenju Trga 1986. im se, naime, proulo kako su iskopani temelji nekada njeg vrela Mandu evac, Zagrepani su hrpimice poeli obilaziti otkrivene ostatke vrela, do ivljavajui ih kao ukazanje vlastitih korijena i povijesti svoga g rada. Zaas je ta neugledna hrpa kamenja okiena cvijeem kao pravo gradsko sveti te. Glavni gradski trg, koji je u razliitim razdobljima nosio i razliita imena Jelaiev t rg, pa Trg Republike, opet Jelaiev, a prije Harmica i, na samom poetku, Mandu evac u cijeloj svojoj povijesti uvijek je bio neka vrsta posveenog mjesta kojem su Zag repani dolazili s re pektom i po tovanjem. Od davnine su na Trgu odr avani sajmovi. Tu su pristajale umorne zaprege dili ansi, donosei iz svijeta po tu, najnovije vijesti i prve strane goste. Trg je bio mjesto sveanih progla enj a iliti instalacija hrvatskih banova. Trg je uljep an prvim bronanim spomenikom u g radu, a isti je spomenik (banu Jelaiu, dakako) do ivio na Trgu najvee civilizacijsko i kulturno oskvr^ nue (1947.) i ponovno uskrsnue (1991.). Trg je poslu io kao pozorn ica najveih skupova, ali i politikih: i socijalnih prosvjeda. Na Trgu su otvorene prve kava-j ne i prvi kafii. Na Trgu, tj. na pici, prvi put su se ver-i balno suko bili portski takmaci i kibici raznih klup-j skih boja. Na Trgu smo prona li duan, gd je smo uta-j ili svoju prvu potro aku glad. A mnogi od nas na Tr- gu, tj. pod vurom ili pod repom, do ivio je i svoj prvi; ljubavni sastanak, spoj, venk ili sudar. ' Jelaiev trg, Trg Republike, Jelai plac, Harmica, j Mandu evac, Trg svih dosada njih ime a dakle, u svim! razdobljima posebno je mjesto u gradu mjesto susre-i ta, vienja i dogaanja. \ Nije onda ni udo to i danas u Zagrebu, u svakom i njegovu zabitom kutku, ivi uzreica : Kaj se cifra kak da ide na Trg! Trg je uistinu jedinstven i neusporediv gradski trg, j a pritom i najljep a i naje a g radska razglednica. j Pozdrav s Trga, tj. vidimo se na Trgu. ] 14 tajna kaptolskih zvonika Dva iljata tornja katedrale na Kaptolu postavljena su tako da ih svaki Zagrepanin (i svaki do ljak) vidi sa svakog polo aja, sa svake udaljenosti i u svakom trenutku kad god to po eli. Zagrebaka je katedrala jedna od onih vizura koje dominiraju zagrebakim najintimnij im krajobrazom. To je razglednica koju Zagrepani alju i drugima i sebi. Kaptolska katedrala nije, dakle, samo prvostolnica, crkva i bogomolja, isto kao t o nije samo graevina, arhitektura i stil; ona je sve to zajedno, i mnogo vi e od to ga. Ulazei u katedralu, od njena glavnog portala do njena glavnog oltara, ulazimo , naime, u samu bit postanka i opstanka ovog nam starovjekog grada koji je prije

etrnaest godina proslavio svoju devetstotu obljetnicu. Ne treba ak ni ui u katedralu. Dovoljno je doi na kaptolski trgi, obii oko Marijina k ipa, sjesti na kamenu klupicu i zapoeti onaj poznati ritual slikanja oima. Fotoaparat prepustimo turistima. Za razliku od turista, pa i novopeenih Zagrepana, koji e i aktualne meta lne skele (proizvod eljezare Sisak) upotrijebiti da bi se u molitvi popeli na sam bo anski vrh ili, uz pomo ma te, prebirali po skeli crkvene hijerarhije, stari e Zagr epani instinktivno zakljuiti kako dana nje skele na katedrali pripadaju samo kronici grada. Kaptol je Zagreb, njegovo rodno mjesto, njegov embrij. Na Kaptolu se 1093., u vr ijeme prvog zagrebakog biskupa po imenu Duh, prvi put spominje ime Zagreb, pa se taj najstariji pisani trag o imenu grada koristi kao njegov rodni list, a 1093. smatra se njegovom godinom roenja. Kaptol je odolijevao i odolio i po arima i potresima, a uspio se izvui i iz kand i na silnika i osvajaa 17 volite li zagreb? svih fela, od Tatara i Turaka do ovovremenih agresora Posljednja rtva bio je nadb iskup Alojzije Stepinac koji je pokopan u katedrali i kojega je svojedobno i Mar iji Bistrici Ivan Pavao II. proglasio bla enim. Prvi zagrebaki nadbiskup bio je Juraj Haulik, a bis kupija na Kaptolu promovirana u nadbiskupiju 1852^ kada papa Pio IX. svojim Ubi primum placutom zagrebakom bis kupu Hauliku dodjeljuje nadbiskupski klobuk, a nadbiskup Haulik prvi put u toj n ajvi oj crkvenoj funkciji misu u katedrali slu i 8. svibnja 1853. j Kad postaje kardinal, Haulik daje urediti i pari Maksimir, koji pod njegovim nad zorom izrasta u dragulj europske hortikulture. Maksimir je zapoeo graditi takoer k aptolski biskup, Haulikov prethodnik, biskup Vrhovac. Stoga se zagrebaka biskupij a ne mo e promatrati odvojeno od Zagreba, jer ona jest Zagreb; isto kao to kaptolsk a katedrala Zagrepanima nije samo Bo ji dvor i u njoj se ne klanjaju samo Uzvi enome nego i vlastitim korijenima. Ulaskom u katedralu vraamo se, dakle, Svetom pismu, ali i prvom pisanom tragu o i menu grada. Svatko od Zagrepana tko je u katedrali primio svetu potvrdu ili mu se posreilo da se na Kaptolu krstio, priestio ili vjenao, kaptolsku e katedralu prvens tveno do ivjeti kao simbol i najdra u razglednicu rodnoga grada. i Jedino Zagrepanin prepoznaje glazbu kaptolskih zvona, jer njihov je zvuk zagrebaki blagdan koji se slavi u svim hrvatskim crkvama. j I jedino Zagrepanin zna da je jedan od zvonika katedrale pet metara ni i, ali nipo to nee otkriti koji. Ljubomorno za se uva tu malu zagrebaku tajnu, pu-i stiv i turiste i do ljake da nagaaju. 18

zag adresa hrvatske Ono to je Jelaiev trg Zagrebu, to je Markov trg starom Zagrebu. A razlika je u tome to se u Zagrebu, pa tako i na njegovu glavnom trgu, ivi, a u stari Zagreb, pa tak o i na njegov glavni trg, odlazi u posebnim prilikama i u posebnim raspolo enjima, ali uvijek s po tovanjem i osjeajem zahvalnosti to smo i sami djeli toga starog grad a, koji upravo na Markovu trgu stoluje od najranijih poetaka. Markov trg je, dakle, glavni trg nekada njeg Gra-deca, dana njeg Gornjeg grada. A s crkvom Sv. Marka, Banskim dvorima, zgradom Sabora i starom Gradskom vijenicom, Markov trg je i najstarija, a do dana dana njega i naje a, razglednica grada, koju Zagrepani alju drugi a, ali i sebi, budui da se upravo na tom gradskom trgu s nekom vrstom krivnje osj eaju kao turisti. Za Markovu se crkvu, od koje trg i preuzima ime, dr i da ju je u njenom prvobitnom izdanju dao podii sam Bela IV. sredinom 13. stoljea, a ime joj je dao po slici sv . Marka koju je u Zagreb donio iz Venecije. & 15 li i 21

volite li zagreb? Iako su je kroz stoljea ru ili potresi i razarali po ari, crkva Sv. Marka se uvijek i znova podizala na svojim ru evinama i zgari tima, mijenjajui dodu e izgled. I tako sve do dana njeg izdanja s gotikim portalom. Vrijeme na Markovu trgu stupa svojim paradnim korakom i u Banskim dvorima, i to od 1805., kada ban Gyulay Dvore gradi, pa do predsjednikih gardista koji 1991. od aju poast prvom predsjedniku slobodne i neovisne dr ave Hrvatske, te do na ih dana la tu stoluje hrvatska Vlada. Markov je trg, dakle, i stalna adresa najvi e hrva ske vlasti, s Banskim dvorima s a zapadne te Hrvatski: dr avnim saborom s istone strane. Dana nja zgrac Sabora sagraen a je 1910., a na njenom mjestu bila tzv. Zemaljska hi a jo od 18. stoljea. Zagreb hrvatskom metropolom postaje, dakle, u ravo na Markovu trgu. Prvi put hrvatskim jezikom progovoreno je u D avnom hrvatskom saboru (Ivan Kukulj evi, 1843 na Markovu trgu. i Na Markovu trgu pale su i prve politike rtve r oltar samostalnosti Hrvatske (Srpan jske rtve, 1845. Na Markovu trgu, kako legenda ka e, u arenom j krunom okrunjen kralj pobunjenih hrva tskih seljak Matija Gubec. i S Markova se trga oglasila prva hrvatska radiopo; taja (1926.), odaslav i prvi put u eter hrvatsku nacic nalnu himnu. Na Markovu trgu izglasan je prvi Ustav slobodnej neovisne Hrvatske. Nije onda ni udo to je u Domovinskom ratu ne prijateljska granata svoj cilj tra ila i prona la uprav na Markovu trgu, pogodiv i Banske dvore, koji zajedm s Trgom ine kul tno mjesto hrvatske politike i dr a votvorne samosvijesti. Markov trg je, dakle, koliko zagrebaki, toliko< hrvatski trg. tovi e, on je zagrebaka adresa i sami Hrvatske. i 22 pogled pun zagreba Obavezni kestenjar na uglu, u kanje kestenova li a pod cipelama i ravnodu ni Ko ariev Ma na klupi. I, naravno, pogled pun Zagreba. Uope, s tim pogledom iliti izgledom, ka ko bi rekao Krle a, valjalo bi se posebno pozabaviti, posvetiti mu posebno djelo, podijeliti ga na razliita doba dana (razlika je kad se sunce pomalja iznad Sesvet a ili kad zalazi kod Podsuseda, a sve je drukije kad je sunce na zenitu, tj. izna d ilikog nebodera), zatim ga podijeliti na godi nja doba (grad u proljetnom cvatu, grad pod snje nim pokrivaem) i, napokon, isti rakurs u mladosti, zreloj dobi i star osti. A, eto, tim se pogledom sa Strossmaverova etali ta nitko nije temeljitije poz abavio. Cak ni Mato , kojega je Ko ari tu prikovao za klupu, ni Senoa, koji je u prvo m susjedstvu (Mesni-ka) stvarao, a po Ju noj promenadi dokoliario i za kavanskim se stolom dru io. Ni Krle a koji se silom (ne)prilika iz Donjeg grada morao preseliti u gornjogradsku gimnaziju, ni Majer koji se ovuda potucao predvoen trakom svjetlost i gornjogradske laterne plinske starinske. Pogled sa Strossmaverova etali ta, kao naj poznatija slika, panorama i total grada, ostaje, dakle, najvi e rabljeni motiv u k omercijalne i turistike svrhe, ope mjesto u pokazivanju, prikazivanju i prepoznava nju. Rakurs i fokus akog i studentskog doba, ne to kao prvi nevjesti poljubac s grad om koji srame ljivo pamtimo. Tim starim etali tem, nekada njom Ju nom promenadom, dana njim popularnim Strosom, pro eta a se praktiki cijela povijest grada (Gradeca), tj. slobodnoga kraljevskog grada, o emu svjedoi i ploa na zidu nekada njih Ju nih vrata, a dana njeg Dverca, s koje e vod ranim turistima ili akoj ekskurziji iz unutra njosti obavezno i itati podatke o Zlatnoj buli, to je ugarski kralj Bela IV. dodje ljuje gradu za reenu slobodu i samostalnost 1242. Dakle, dvije su krajnosti to e svojom dojmlji-vo u konkurirati sada njem trenutku Stros smaverova etali ta i odvui pa nju dokoliaru ili profesionalnom etau od tog starog eta a to je, na jugu, onaj famozni izgled s prekosavskom perspektivom i, na sjeveru, Gornji grad sa svojom povijesnom distancom. Koliko god se, eto, upinjao upamtiti svje e grafite na starom izblijedjelom proelju Republikog hidro-meteorolo kog zavoda (Freddv, Lobo, Goga, Funk...), ne mo e sprijeiti svitanje Osvita K. S. alskog, a sa ustrim taktovima rocka s nevidljiva tranzia pom ije- at e se romantiarska budnica na ih narodnih preporoditelja. Upravo na mjestu dana njih grafita bila je neko kavana s tendama i stolovima na ter

asi (kojeg li pogleda na grad ak do Zrinjevca i Save u daljini!), u koju bi u svo joj vjeitoj urbi izmeu graanskog ivota i visoke funkcije gradskog inovnika, pa do svo e spisateljske samoe znao svraati Senoa. Nije li se upravo 25 volite li zagreb? u toj kavani, u nekom skrovitom kutku, Mato nalazio sa svojom ljubljenom Olgom He rak, dok se mladac Krle a vrzmao oko njegova stola u nedoumici i poetnikoj tremi bi li svoje prve pjesme dao pjesniku na ogled? I sada nam se ovo, studenim suncem o basjano, jutro na Strosu nabacuje pitanjem: za to smo do-kinuli tu staru kavanu, z a to nismo ustrajali na vapajima (Vjekoslav Majer je i te kako vapio) da je obnovimo? A pitanje nipo to nije nos talgino, ono je logino. Isto kao to je logino upravo ovdje, na Strossma-verovu etali tu - u etuckanju izmeu st re gimnazije (osnovana 1607.), tj. na eg prvog Sveuili ta (osnovano 1874.), kule Lotr ak (13. stoljee), izmeu odlaska i dolaska uspinjae (od 1934. se penje na elektrini, 26 pogled pun zagreba a prije toga na parni pogon) i mjerice vruih kestena - jo jednom upitati to je, dov raga, sa svim onim na im dugogodi njim i lijepo zami ljenim planovima i programima rev italizacije Gornjega grada? Premda je pitanje staro i ve pomalo otu no, ono je real nost dana njega Strosa. Isto kao i gimnazijalci slavne gornjogradske gimnazije, ko ji hrpimice ure na nastavu, automobil s natpisom Republiki hidrometeorolo ki zavod, crnoputi peenjar tik do stuba i dvojice staraca, koji prebiru drhtavim koracima i rijeima otegnute konverzacije . Na Strossmaverovu etali tu valja sve usputno odbaciti i prepustiti se u ivanciji tog jedinstvenog pogleda punog Zagreba. 27 cijeli grad u jednoj ulici UIlici je cijeli Zagreb. Ilica je adresa u najstro em sredi tu i najdaljoj periferij i. Razvuena i krivudava, od Trga bana Jelaia, od nekada nje Harmice i Mandu evca, pa do Crnomerca, gdje je neko bio i sam kraj grada s mitnicom, Ilica je poput pupkovin e od koje se napajaju i hrane ne samo gradske etvrti i predjeli grada uz nju, neg o i cijeli grad. Ilica je zagrebaka Peta avenija, Oxford Street, La Favett ili Mariahilferstrafie. S potonjom trgovakom ulicom usred Bea, Ilica, dapae, ima i izravnu vezu - Kastnera i Ohlera. Ta dvojica bekih trgovaca trgovala su, naime, i na Mariahil-ferstraf e i u Ilici. U Ilici su promijenili vi e adresa, da bi napokon 1903. do li na poetak Ilic e, pa e tako ta lokacija mnogim pokoljenjima Zagrepana ostati trajno urezana kao a dresa njihovih prvih i najva nijih potro akih iskustava. Kastner i Ohler, a kasnije Nama, prva je robna kua i do dana dana njega najvea i naj poznatija. Iako je ta ilika Nama s vremenom izrodila vi e Nama, razasutih po gradu, pa ak i jednu u Kusto iji, dakle u Ilici, sve e se te kasnije Name zvati opisno, ka o tre njevaka Nama, Nama na Kvatriu, Nama u Dubravi, jedino e Nama na poetku Ilice ost ati samo Nama. A u Nami bi Zagrepani kupili svoju prvu najlonsku ko ulju, svoj prvi radioaparat, televizor ili hladnjak, svoje prve traperice ili prve cipele (ako cipele nismo kupili dvije kue dalje u Ilici, kod Bate, odnosno kod Borova). Nama je, dakle, na zagrebaki Macy's, Harrods, KaDeWe, Upim ili Gum. A nastavimo li s usporedbama, onda mo emo takoer rei kako je Ilica i na Broadway. Ulica umjetnosti, zabave i dokolice. Ni jedna zagrebaka ulica kroz povijest nije imala toliko kina, kabareta, kavana, hotela, knji ara, galerija i slikarskih atelijera, a tu je ak i Likovna akademija. Ono to je Kastner i Ohler u trgovini, to je Kugli u knji arstvu i nakladni tvu. Kod K uglija u Ilici 30 sve generacije zagrebakih daka, studenata i knjigolju-baca naba vljale su svoje prve kolske knjige i ud benike, kolski pribor i lektiru. Kugli je jo dugo ivio (i jo ivi), iako je njegovo mjesto u Ilici poslije rata zauzela Mladost, koju i danas nostalgino zovemo imenom najpoznatijeg zagrebakog knji ara i nakladnika Stjepana Kuglija. Uz Kastenara i Ohlera, te Kuglija, najpoznatija ilika adresa je, dakako, Lovaki ro g. To je sinonim i povijest zagrebakog ugostiteljstva i hotelijerstva. Lovaki rog,

koji je jedini od ilikih i zagrebakih institucija do danas zadr ao svoje pravo ime, odavno nije hotel. Hoteli u Ilici ustvari su rijetke pojave (valjda zbog promet a i buke), za razliku od neko, kad su, uz 29 volite li zagreb? Lovaki rog, tu bile hotelske legende K caru austri-janskom i Kruna ugarska, kasnije G rand hotel. Ilica je, uza sve to, i ulica vojarni (vojarne su na uglu Selske i Domobranske), te industrije. Godine 1892. u Ilici je, naime, otvorena Zagrebaka pivovara, koja je zajedno sa svojim vr njakom Franckom, u tehnolo kom smislu, predstavljala najvi e do stignue suvremene industrije. Otvaranjem Zagrebake pivovare otpoinje ujedno i prva industrijska proizvodnja piva u gradu. U meuvremenu zagrebako pivo, proizvedeno u Ilici, nagraeno je mnogim svjetskim kolajnama i odlijima. Ilicom vozi tramvaj, na kraju Ilice je i tramvajske* okreti te, a od Gundulieve Ili ca je i za automobile; prometna. Na uglu Ilice i Gundulieve bila je i prva prodav aonica automobila zagrebakog trgovca Ferde; Budickoga, koji se 1901. u Zagreb dov ezao prvim au-; tomobilom. Ilicom Zagrepani ipak najradije i naje e pje a-e. Valjda nema Zagrepanina koji nije pr e aio Ilicu, pogotovo u predjelu od Jelaieva do Malog pla-i ca, tj. Britanca, i usput u njoj prona ao ono to nigdje drugdje u gradu nije mogao pronai. U Ilici smo prona li i cijeli Zagreb! ; 30 DR I DUNDOKMAROJE ANDRIJI KAIU CUVTUCRADZACHtB IMI mesnikom uzbrdo Duboki naklon mudrome starcu u sveenikoj halji, koji tu, na poetku Mesnike, okrenut prenapuenoj Ilici, u svoj notesi zapisuje to? Sto li, dakle, Andrija Kai Mio i tako jivo bilje kari na svom postamentu, na koji je 1891. sveano instaliran? To je znao samo njegov tvorac Ivan Rendi, a pokoljenja poslije njega samo nagaaju. Cinik bi d anas rekao: Zapisuje registarske brojeve krivo parkiranih automobila! Oko Kaieva spomenika uistinu je mnogo nepropisno parkiranih. Iz ulice preko puta p olukru ne Klei-nove zgrade, u pseudorenesansnom stilu iz kasnih ezdesetih 19. stolj ea, jednog oblanog popodneva 1914. kao metak izletjet e Miroslav Krle a, no en silnim u zbuenjem poetnika, kojem je uva eni kritik i urednik knji evnog asopisa Milan Marjanovi (tu je stanovao) upravo obeao tiskati prvi rukopis. Krle a e u svoj dnevnik kasnije zapisati kako je tom prilikom zamalo dospio pod tramvaj. Te e bi mu, meutim, bilo d ospjeti pod automobil, jer automobili su tada ipak bili prava rijetkost, premda su se Zagrepani ve vozili i Bartulovievim auto-fijakerima, preteama dana njih taksija, a prva pokusna vo nja obavljena je upravo ovdje, u Mesnikoj... Stari fijaker je ime jedne pivnice, a ako nam nije ni do piva, ni do vo nje fijake rom, nastavimo uzbrdo Mesnikom. Slijeva nam proelje stare trokatnice budi sjeanje na nekada nji najpoetiniji podrum u gradu, popularni Lojzekov Tingl-tangl. U dru tvu Lojzeka Majera, Saliha Alia, Beri slava Nikpalja i Ru ice Ore kovi tu smo bili manje osamljeni nego Majerov kultni Osam ljeni ovjek u Tingl-tanglu. Kum tog, neko popularnog, sastajali ta umjetnika i boema, Vjekoslav Majer, roen je d vije kue vi e, na uglu Mesnike i Streljake. Iz mrane memljive ve e javlja nam se Lojzek v eho: Tu sam, plinska starinska, a i cijela kua vonja na starinu. Drvenim se stu bama u njeno potkrovlje umornim korakom penjao ostarjeli i od svojih suvremenika i nekada njih istomi ljenika napu teni Ante Starevi. Kad su ga svi ostavili i okrenuli mu lea, prijateljsku ruku i nu ni smje taj pru ao mu je Lavoslav Sram, odvjetnik i dopr edsjednik Hrvatskog sabora, kojem e se u istoj kui roditi ki Ljerka. Ljerka Sram, d arovita glumica i, navodno, najljep a puca svoga doba, lady Sram, kako je titulira Mato , roena je 1874., a iste godine nasuprot njenoj rodnoj kui izlazi prvi broj Ra dnikog prijatelja pod uredni tvom tipografa Dragutina Kalea, o emu svjedoi spomen-ploa na proelju. Na broju 12 uzalud ete tra iti obilje je, a tu je ivjela Kanarineva Ijubovca, ona sitna nesretna starica koja je svoje napaeno srce otvorila susjedu s broja u ovoj kui dr. lavoslava Srama

proboravio je nakon izlaska iz zatvora zbog rakovikoc ustanka od 24. xii 1871. do polovice 1873. c. o.. Mitra ifAKirad ROEN 23. v 1823.c. UMRO 28. ii 1896. G. LIKA - ITNIK ZAGREB OVU PLOU PODIGLO JE HRVATSKO KULTURNO - UMJETNIKO I PROSVJETNO DRU TVO NA DAN OBLJETNICE NJEGOVA ROENJA 1994 G. 33 volite li zagreb? 34 - Augustu enoi. Pripovjeda e je u svojoj pripovijesti ovjekovjeiti. Drvenim kripav im balkonom te stare kue iz sredine osamnaestoga stoljea, koja je u meuvremenu vi e p uta dograivana i pregraivana, stolovao je i stvarao na njemu slikar i boem aplja. P ojavom, dr anjem i svjetonazorom, aplja je bio nalik na one nesretne, izgubljene i osamljene Majerove likove, na Oena eke, Safraneke, Znidar ie i Fulire, koji meu ovim st arim zidinama, po birtijama i dvori tima, uz gemi tec, vjeno gunaju i psuju sebi u brk . Fabijan Sovagovi, legendarni Sovo, imao je navadu psovati glasno da ga svi uju, ak o treba. Na broju 14 na je proslavljeni glumac i pisac vlastitim rukama stari tav an preuredio u ugodno gnijezdo, odakle je kroz okance jednim okom zrikao na susj edu, Kanarinevu Ijubovcu, a drugim (kroz ulini prozor) na zgradu broj 23, koju je za zagrebakog bogata a Guidu Pongratza projektirao znameniti graditelj Janko Jambri a k. Na njenom mjestu neko su stajala Mesnika vrata u obrambenim zidinama Gria, koja su opisali Titu Bre-zovaki s broja 47 i August Senoa s broja 34. U svom stanu na prvom katu August Senoa je do ivio i onaj zloglasni potres to je 18 80. zadesio Zagreb, pri kojem se pjesnik - danonono obilazei grad i popisujui tetu n a kulturno-povijesnim spomenicima prehladio, a godinu dana kasnije i umro. Tu, u svojoj radnoj sobi na prvom katu (ispod prozora je spomen ploa), pisao je ak i na samrtnik oj postelji, dovr avaju i svoje posljednje djelo Kletvu, koju e ipak morai zavr iti nj egov prijatelj, knji evnik Josip Eugen Tomi. Senoa i Tomi su prijateljevali s Ivanom De ma nom, koji je sa svojom obitelji stano vao u Senoinu su sjedstvu. Pjesnik i lijenik, autor na eg prvog medi cinskog rjenika , Ivan De man je jedva do ivio tride set i tri godine (umro je od kolere), kad se od njega a Jurjevskom groblju oprostio njegov prijatelj, kolega1 susjed August Sen oa. Iste godine, 1873., roen j De manov sin Milivoj De man, knji evnik i direkto Obzora , koji e do na ih dana ostati poznat kao du hovni voa Hrvatske moderne, a kojoj je t akoer pri padao De manov kolega, prijatelj i susjed iz Mesnik - knji evni i kazali ni kr itik Vladimir Lunaek. De man je ostao poznat, dakako, i po velikoj ljubavi pre ma svojoj susjedi iz Mesnike Ljerki Sram, koja e i meuvremenu do ivjeti brojna kazali na i filmska upri zorenja. Preko puta rodne kue Ljerke Sram danas j< restoran Lady Sra m. U Senoinoj kui na broju 34 je pizzerija, ali te ke da pizza ide uz one stare mesnic e (naravno, odavno il vi e nema), po kojima su ulica i najzapadniji ulaz kro: grike zidine i dobili ime. 34 europa ispod zrinjevakih platana Od velegrada i europske metropole Zagreb nam najvi e nudi na Zrinjevcu. Zrinjevac je, dapae, jedna od onih, ne tako estih, urbanih cjelina na kojima se Zagreb s lak oom mo e prodati kao gradska razglednica Pariza, Praga, Bea ili Rima. Svojom irinom, prostorno u i prozrano u te visinom palaa, diskretno skrivenih meu kro platana, Zrinjevac je najbolji predstavnik ovog nam starog grada, koji se u posl jednjih stotinu ili ne to vi e godina oblikovao i rastao na rubu Europe, te ei da i sam bude Europa. A te su te nje vidljive u cjelokupnoj povijesti tog prvog od niza novonastalih donjogradskih trgova, od kojih e kas nije nastati jedinstveni urbanistiki koncept nazvan - po gradskom mjerniku Milanu Lenuciju - Lenucijevom potkovom. Od svih donjogradskih trgova najvi e opjevan, naje e opisivan (pjesnik Slavko Mihali vi di ak i plavetnilo mora ispod zelenih zrinjevakih platana), oslikan i fotografiran , Zrinjevac se ne zadovoljava samo predstavljanim izgledom, dakle urbanistikom i arhitektonskom rasko i, bogatstvom ideja i materijala; on to ini i sadr ajima.

37 volite li zagreb? Uokolo jedinstvenog gradskog parka, najrasko nijeg i najouvanijeg, ni u se va ne gradsk e adrese, poev i od najvi e sudbene vlasti ( upanijski i Vrhovni sud), preko nacionalni h muzeja, galerija i ateljea, potom turistikih, putnikih i aviokompanija te knji ara i kavana, do stranih diplomatskih predstavni tava i na eg Ministarstva vanjskih pos lova. I na kraju, ili na poetku, kako se uzme, HAZU na samom jugu. Dovr ena prije zloglasnoga potresa 1880., pa i o teena u potresu prije nego to bude us eljena, neore-nesansna zgrada HAZU-a predstavljala je isprva najju niji rub grada, koji se sedamdesetih stidljivije, a osamdesetih 19. stoljea ve masovno, iri upravo na tom novoimenovanom gradskom trgu, poznatom dotad po marvinskom placu i navoz ima gradskoga otpada. U meuvremenu nie palaa za palaom, a gradi ih, kao svoj novi statusni simbol, zagrebak o plemstvo, imuni trgovci i poduzetnici. S vremenom tako Zri-njevac postaje pozna t koliko po svojim graditeljima, arhitektima i kiparima, toliko i po novim imunim stanarima. Otmjenost i rasko vozi se Zrinjevcem isprva u koijama, a potom i u aut omobilima, a pone to od njihove nazonosti vidljivo je i na gradskom kon na kojem se Zagreb sve masovni je poinje pokaziva upravo na Zrinjevcu, koji tako na razmei dvaju st( ljea posve pr euzima prvenstvo Jelaievu placu i Ilic a koji su prije toga gradske etae preuzeli Ju n oj prc menadi, tj. Strossmaverovu etali tu. Zagreb se opu ta na poznatim zrinjevakim promi nadama s obveznom limenom glazbom, k oja predvea ili nedjeljom u podne nastupa u Glazbenom paviljoni U ljetnoj se zap ari rashlauje na fontanama znati eljno i itava Celzijeve na meteorolo kom stupi ee pogl ma milujui ozbiljna lica umjetnikih pc prsja hrvatskih velikana u parku. Na terasi kavane Z; greb (sada poslovnica Croatia Airlinesa) naslauje 5 ukusnim minjonima, r ashlauje zagrebakim pivom krijepi zagrebakom kavom. Otpoiva na klupam koje e upravo z bog va nosti i simbola Zrinjevca s vr menom u arhitekturi dobiti ime klupe Zrinjeva c^ Zrinjevac je, dakle, vi e od trga, on je simbol zs grebake gradskosti i kulture ivlj enja. Na Zrinjevc smo najvi e i najdublje u Europi, a istodobno u sre di tu Zagreba, pod zrinjevakim platanama. 38 stubama do tomislavca Jeste li ikada promatrali Medvednicu rano izjutra, kad je dan indiskretno razotk riva i s nje skida nonu opravu? Svatko tko se na to odva io, sigurno je do ivio uzbuen je starog voajera, kojem se posreilo da svoju prvu i najdra u susjedu in flagrante uhvati u najintimnijem trenutku. Tako to ona mazno i sa zanosom radi sa svakim n ovim danom! U tim ranoranilakim odnosima stare gore i mladog dana ima istodobno i nevinosti i incesta. Jer, svaki novi dan je ujedno i sin na e gore. Nama, koji smo tu roeni, o drasli i tu odvajkada ivimo, ini se, naime, kako se dan raa na njenim istonim obronc ima, oko Ka ine i Laza, a umire na zapadu, podno Ponikvi i Kamenitih svatova. A jeste li se dobro zagledali u Medvednicu kad za-ju i i kad nam je jugo, poput sn a nog sitnozora, privue na razdaljinu prakometa? Onako transparentna, prozrana, isprere etana putovima i stazama i nastanjena planin arskim domovima, iz na e e nam se zagrebake perspektive doimati poput ingleskog rupc a mlade graanske ili estinske snahe. Napaljenom promatrau doe da je uhvati za struk i mu ki je prodrma u prigorskom drme u! Medvednica - prvi izlet u ivotu. Medvednica s prvim ko tanjima. Medvednica s prvim snijegom pr iem. Medvednica nikad nije bila planina, jer planina je ne to golemo, strano, ne to to se ui u lektiri. Medvednica je nama Zagrepanima bila i ostala samo gora. Zagrebaka gor a. Onaj nagrbljeni, plavkasti obris na sjeveru na ega zagrebakog djetinjstva, koji raspoznajemo i zatvorenih oiju s tisue kilometara udaljenosti, koji nije lako ni p recizno opisati, ali koji je jednostavno 41 volite li zagreb? utetoviran, zajedno s onim famoznim brojem 1035. Taj broj odavna nije broj metar

a nadmorske visine, to je jednostavno broj na koji se uvijek iznova trgnemo, na koji se odazivamo, dakle pozivni broj neke na e intimne zagrebake centrale. Halo, Medvednica! Halo, Zagrebaka gora! Halo, Sljeme! Sljeme je, kao to mu i ime ka e, vrh gore, ali ono je u razgovorima, razmi ljanjima i pjesmama vi e i od Medvednice i od Zagrebake gore. Ono je vi e i od samog vrha, ono je vrhunac, ne? ; Sljeme valja osvojiti, a to je ve malo te e, za to se treba odluiti i pomuiti. Koliko nas ima kojima je Sljeme tako blizu, a tako daleko, uvijek na vrhu jezika, a ri jetko ili nikako na vrhu gojzerica. Otud i ovaj podu i uvod za putopis po Medvedni ci, tj. Sljemenu^ otud i ta snatrenja i promatranja na e gore s distance,! iz dalj ine, s njena podbre ja. Iz grada... i 42 9 i pliva patka preko save Upoznatoj pjesmici u kojoj se govori o patki koja pliva preko Save i nosi pismo navrh glave kao da se eli izraziti emotivni odnos Zagreba prema svojoj rijeci kad se u nastavku ka e kako u tom pismu pi e: ne volim te vi e. Zagreb i Sava, naime, nikad se i nisu pretjerano voljeli, iako su ivjeli i ive zaj edno u nekoj vrsti dogovorenog braka, to e rei da se samo podnose, da je njihov odn os daleko od one idiline ljubavi kakva se mo e zamijetiti u zajedni tvu nekih drugih europskih gradova i njihovih rijeka. Sava nikad nije tekla sredinom Zagreba. Na njenim obalama i kejovima grad se nik ad nije opu tao i ivio svoje trenutke dokolice. Zagrepani na svojoj rijeci nikad nis u i ekivali izlaske sunca, kao to na rijeku ne odlaze ispraati dan, pri eljkujui da sa obom ponesu kui onu klasinu sliku poprskanu rumenilom suneva zalaska. Zagreb se sa svojom rijekom nikad dosad nije uspio uslikati za gradsku razgledni cu, koju bi onda Zagrepani s ponosom slali kao to stanovnici Pariza, Londona ili Budimpe te alju razglednice sa svojim rijekama. U branoj zajednici izmeu Zagreba i Save bilo je u razliitim razdobljima vi e ili manj e uspje nih pribli avanja, da bi pedesetih godina pro loga stoljea odnos grada i rijeke do ivio svoje zvjezdane trenutke. Sava je, naime, premo tena novim modernim mostom Mostom slobode zahvaljujui kojemu je grad svom svojom silinom krenuo na ju nu obalu , gdje su u eu-forinom zamahu na pustoj ledini nicale izlo bene dvorane i poslovni prostori Zagrebakog velesajma, a u najbli em susjedstvu i prva gradska naselja - Sa vski gaj i Trnsko. Mnogi su Zagrepani tih pedesetih prvi put povjerovali kako e Sava napokon potei sre dinom grada. Najoptimistiniji je svakako bio i najzaslu niji za preseljenje Zagreba preko rijeke tada nji gradonaelnik Veeslav Holjevac. Popularni je Veco i umro u toj vjeri, a dana nja avenija njegova imena, okrenuta u smjeru sjever-jug, na tragu j e, dakle, Veine elje i 45 volite li zagreb? elje mnogih nara taja Zagrepana - da grad za ivi na svojoj rijeci. Zagreb, meutim, ni do dana dana njega nije grad na rijeci, premda je u meuvremenu gr adio nove mostove (Most mladosti, Jadranski most, Jarunski most) i nova stambena naselja, koja, uza svu svoju udobnost i pratee sadr aje, kako se to ka e, ostaju sam o Novi Zagreb, dakle, novi grad koji Sava od Zagreba odvaja a ne spaja, kako smo svi to zajedno uvijek pri eljkivali. Zelja Zagreba da Savu ucrta u svoj plan grada stara je koliko i prvi most preko rijeke, koji je od drvenih planki sklepan jo u osamnaestom stoljeu. Na crti te elje plovi i trnjanska skela koja je ljude, stoku, teret, a u novije vrijeme i autom obile, prevozila s jedne strane rijeke na drugu sve do 1959. A kad je danak posrijedi, tj. meusobna davanja i potra ivanja izmeu grada i njegove rijeke, gradsko e knjigovodstvo iskazati trajno nepovoljno stanje za grad Sava je Zagrebu, naime, vi e uzimala nego to mu je da vala. Cesto se u svojoj povijesti izlijevala iz korit a i ob ru avala na grad. A kako se grad rijeci s godinama pri bli avao, tako mu je r ijeka postajala sve opasnijom. D( sraza podivljale rijeke i grada dolazi 1925. i

1926., po tom 1930., a onda tri godine kasnije, pa jo jednon za tri godine. Najr azorniji povodanj u povijesti grad; svakako je onaj 26. listopada 1964., kad se pola Za greba na lo pod Savom. Sava je, unato svemu, uvijek bila i ostala zagrebaka rijeka, a zbli avanju grada i n jegove rijeke najvi e su pridonijeli zagrebaki porta i: jo 1875- nj Savi je osnovano Pr vo hrvatsko veslako i ribolovnc dru tvo, a od tada se ni u dru tva svakojakih imem (Gus ar, Uskok, Sava, Sloga i, dakako, Croatia i Mladost) i raznih portova vezanih uz vodu, ali i onih drugih: veslanje, plivanje, vaterpolo, portski ribolov, te atlet ika, odbojka, nogomet, tenis, motociklizam, konji46 pliva patka preko save ki port i, u najnovije vrijeme, golf i boanje. Vi e puta zagrebaki porta i sa Save vra su se na nju okrunjeni najvi im europskim kolajnama i odlijima. Na Savi se Zagreb za ljetne pripeke, sve tamo od 1892., praaka i rashlauje, hrlei s a svih strana na dva kupali ta - Gradsko i Gospodarievo. Na Gradskom kupali tu - koje s godinama mijenja izgled, da bi za vrijeme gradonaelnika Vjekoslava Heinzela, k asnih dvadesetih, dobilo onu prepoznatljivu scenografiju iz filma Tko pjeva zlo ne misli prireuju se razne veselice i portska natjecanja, s obveznim izborom za Miss Save. Zagreb, eto, ima i Miss Save, premda se ne mo e rei da je Sava zagrebaka miss, tj. d a se grad sa svojom rijekom ima razloga piniti i minkati. U potrazi za vlastitom miss, mnogi su Zagrepani, meutim, morali prijei upravo preko Save, u jednom ili drugom smjeru, a neki su se fotografirali ili se barem po elje li fotografirati nasred mosta. Naravno, s rijekom u pozadini. 47 ivjeti u gradu mrtvih Nad Mirogojem olovnosivo nebo kao u pripovijetkama na ih hrvatskih realista, koji tu, na tom groblju, le e zajedno s preporoditeljima, romanticima, modernistima i m arksistima. Sve kole, sva usmjerenja i uvjerenja, sve generacije unatrag stotinu i trideset godina (Mirogoj je otvoren 1876.) pod zajednikim nazivnikom zagrebake, tj. hrvatske smrti, a koja je i tako (Mato ) imala uvijek vi e ukusa od hrvatskog opi nstva. Ali to ti je ivot? Pitanje nije moje, ono se u ovoj sisvetskoj masi otkida samo od sebe, poput po utjela lista s mirogojske breze. Pa da, kaj je ivot? ivot ti je, Dra gec moj, jednokratna pojava, jemput i nigdar vi e. Kao i trcak iz tube paste za zube . Malo se pjeni ili malo vi e (ovisi koliko se uporno etka), e da bi, nakon grgljan ja, sve to skupa zavr ilo u gradskoj kanalizaciji, tj. na gradskom groblju. Tema je, dakle, realistiki olovnosiva, kao i ovo kasno mirogojsko popodne, kadli se na obzorju, meu ostalim lojanicama i lampa ima, zapali onaj optimistiki i ak narodsk e mudrosti: A kaj je, prosim, u tom sluaju s onom tubom paste za zube? Nije li ivo t sve to ukupnost i kontinuitet postojanja na ovoj na em trudnom planetu. Hou, eto, rei kako je ivot i onaj grad dolje, koji nam se javlja prvim mirkavim svje tlima, grad na ih obitavali ta, obmana i nada, i ovaj ovdje, grad vjenog poinka, kako je sve to zajedno Zagreb. Uostalom, poemo li od onoga starog saznanja da ozraje je dnoga grada i naroda najvi e zrai iz kavanskoga dima, tr nice i groblja, Zagreb se s ove mirogojske visoravni, unato svemu, javlja na razini stare kulturne Europe. Ba rem to se kulture i kulta smrti tie. Ono to nam toliko nedostaje na ivotnim prostorima, omeenim regulama svakida njice, zasigurno su spomenici. Njih Mirogoj ima, ako ne u izobilju, a onda dovoljno da se ovdje i n a Dan mrtvih ivne. Tzv. nadgrobna plastika na Mirogoju ima dugu i bogatu tradicij u i njome bi se valjalo diiti i otkrivati je ne samo jedanput u godini, ne samo p rvih dana studenoga, jer ona je sastavni (vredniji) dio sveukupnog kulturnog sus tava na eg grada. Dok se, eto, godinama propinjemo i raspinjemo kako bismo u Vla koj ulici namirili stogodi nji dug jednom od prvih meu prvima u na oj kulturi - Augustu Senoi, dotle na Mirogoju svoje spomenike, poprsja ili barem reljefe imaju i neus poredivo manje zaslu ni, manje znaajni i poznati, da ne ka em i posve anonimni. Sto li nam, recimo, govori ime Katarine Amru , kad mnogi, na alost, ne znaju ni za n jezina supruga Milana Amru a, jednog od najvrednijih i najuspje nijih zagrebakih grad onaelnika? Vi e e nam ipak otkriti ime autora spomenika - Ivana Rendia (1849.-1932.),

ro-donaelnika moderne hrvatske skulpture i umjetnika koji se prvi ukljuuje u liko vno oblikovanje Bolleovih mirogojskih arkada (graenih od 1879. do 1917.). Najdojmljiviji je Rendi na Preradovievu grobu (velika ju na arkada), gdje je mlada d jevojka (mramor) uhvaena upravo u pokretu dok na pjesnikov grob stavlja kitu cvij ea. Alegorijska slika (po ideji Franje Mar-kovia) Domovine koja kiti grob svoga pj esnika Petra Preradovia. Otkrivanje toga spomenika (14. srpnja 1879.) bio je i li kovni i rodoljubni dogaaj prvoga reda, koji je govorom okrunio August Senoa (le i u grobu 44, 8. polje, I razred). Rendi je prepoznatljiv i u bisti svoga prijatelja , knji evnika Eugena Kumiia (19. polje, grob 26/27), ime, 1903. godine, na Mirogoju 49 volite li zagreb? P poinje popunjavanje stalnoga kiparskog postava, najbogatijeg i najraznovrsnijeg k oji grad mrtvih nudi na ogled ivima. U sisvetskoj povorci i gunguli, oima punim dima svijea i prstima slijepljenim od o topljenog loja, dvoumi se taknuti icu Augustinieve violine na grobu Zlatka Balokovia (53. polje, I odjel, grob 28). Po tovanje ti prema veleuenom i presvijetlom dr. Fran Rakome (rad Rudolfa Valdeca) u ve likoj arkadi 2 nala e da zastane i da se pokloni cijeloj jednoj inst tuciji (JAZU-HA ZU) i njenu prvom predsjedniku, k< ja je, osvjetljavajui mu put, vodila ovaj na na rod: naj zamraeni je i najskrivenije kutke znanosti, umje nosti i kulture. Kompoz icije Arkovih, Tomievih i M; jerovih u Frange -Mihanovievoj plastici zbunjuj nas, za stajemo zateeni tim velikim misterijem ivoi i smrti, koji ni sam umjetnik ne poku av a odgonetni ti, niti rije iti. I tako na Dan mrtvih i u gradu mrtvih na Mire goju, koji svojim olovnosivim i pr ohladnim popodne vom sugerira smrt bli njih, nastojimo pronai (i prc nalazimo) ivot u Rendia, Frange -Mihanovia, Val deca, Rosandia, Augustinia, Kerdia, Turkalja, Skai p Kr inia, Maukatina, Me trovia, Radau a. Me? trovi nam, na primjer, u bronci slikara Vla ira Be cica (4. polje, I odjel, grob 8), ostavlja toliko ivota stvaralake veliine d a uistinu zaboravljamo da sm na posljednjem poivali tu, tj. u gradu mrtvih, i da j Dan mrtvih. Uostalom, prolazei pokraj grobova Senoe, Mato a, Krle e, Zagorke, Krkleca, Majera, M atkovia il Ten ere, mo e se govoriti o svemu prije nego o smrti ivot je to omiljene le ktire. A to se tie na ih najbli ih, na e rodbine, zar i oni ne ive barem toliko ko liko smo i sami ivi? I kaj ti je onda ivot? Nije li to ona tuba paste z; zube, usput spomenuta tog pro hladnog i olovnosivoj popodneva na grobljanskoj aleji na Mirogoju? j 50 buenje grada Zagreb se budi u Sesvetama. Novi dan svoju ra-noranilaku svjetlosnu rutu ponavlja svakog jutra istim onim smjerom kojim su u Zagreb neko stizali pospani putnici n a dili ansama, donosei nam novotarije i utjecaje europskog duha i europske krme; otu d su se u grad u uljavali razni uljezi i predstavnici tuinskih re ima koji su svojim jarmom pritezali Zagreb i Hrvatsku. Dodamo li toj jutarnjoj povorci radnu snagu, opskrbljivae i turiste, tad znamo da smo na ulaznim vratima grada i na najva nijoj prometnici u smjeru istok-zapad. Na toj relaciji Zagreb je i najprostraniji (i najnaseljeniji), od Sesveta na ist oku do Zapre ia na zapadu - 22 km. Tu zagrebaku paralelu, koju sa sjevera nadvisuje Medvednica, a s juga joj pravi d ru tvo eljeznika pruga i autocesta, te Sava ispresijecana mostovima i utjecajima Eur ope i Balkana, prati i ukupni razvoj grada, pa se mo e rei kako grad urbanistiki sli jedi svoju prirodnu putanju. Sve je to, naravno, putokaz novijeg Zagreba, premda bi se i na putu kroz vrijeme moglo nai primjera reenog prirodnog tijeka. Ru enje stare Bolnice milosrdne brae na Jelaievu trgu znakovit je primjer. Te 1931., kad je starom agramerskom hospitalu o dzvonila smrtna ura, Zagreb je na svom sredi njem trgu priredio narodnu veselicu s a atorima ispod kojih su purgeri dizali kupice domae bukovake i zelinske kapljice, opra tajui se sa starim memljivim devetnaestim stoljeem, koje je bolnica (sagraena 18 04.) simbolizirala, a koja je svojom dotrajalo u i neprilagoeno- u smetala novom dobu i

njegovim graditeljskim planovima. Sluajnost je htjela da je opeka poru ene bolnice oti la upravo u Sesvete (otkupio ju je sesvetski poduzetnik Pe ka, koji je i organizirao veselicu s obveznim volom na ra nju), ali u toj sluajnosti ima i simbolike. Opeka sa zgari ta jednoga ivota, naime, ugraena je u novi ivot, u prizemnice novonastalih sirotinjskih etvrti na istoku grada, to e rei da ivot poinje ispoetka. Ako bismo u istom smjeru i nadalje ustrajali, uistinu bismo na istonom rubu grada do li do samog poetka. S te je strane, naime, u grad 1242., sa svojom kraljevskom svitom, prispio ugarsko-hrvatski kralj Bela IV., koji e Zagrebu - tom starom bisk upskom sredi tu, osnovanom 1093. udariti upravne temelje 53 volite li zagreb? grada. Svojom Zlatnom bulom, kralj je Zagrebu dodijelio status slobodnoga kralje vskog grada sa svim ovlastima koje takav status sa sobom nosi. A to e rei da, temel jem tog kraljevskog dokumenta, novoimenovani slobodni kraljevski grad na bre uljku , Gradec, ima pravo prireivati sajmove, osnivati obrtnike cehove i od neprijatelja se tititi podizanjem obrambenih zidina. Zagreb se, dakle , budi u Sesvetama. [ Zagrebaka se zora rumeni nad vizurama istonog dijela grada s o trim obrisima nekada njeg mesnog diva Sljeme, preko Rome i Name u Dubravi, tramvaj54 buenje grada skog okreti ta i prvih tramvaja, koji drhtavi i prekrcani klize uz usnuli maksimir ski perivoj sa zvjerinjakom zdesna i mrtvim stadionom slijeva i, prema svom dnev nom redu vo nje, napreduju sve dublje u grad, dovozei sa sobom prve jutarnje putnik e. Iz istog smjera u grad pristi u i prvi automobili, ija su svjetla bijeda to je zora svjetlija . Pje aci su rijetki, obrisi su im raspr eni i nestvarni u ozraju jutra. Stvarnost no vog dana u ovom starovjekom gradu poinje tek s prvim ljukom jutarnje kave. Dobro j utro, Zagrebe! 55 kad top prepolovi dan gradske legende, ljudi, ustanove

griki top Kad top prepolovi dan... Tako pjeva jedna stara pjesmica, koja i nije tako stara , barem u usporedbi s tim grikim topom o kojem pjeva. Tono prije stotinu i tridese t godina (24. veljae 1876.) u zapisniku Gradskog poglavarstva, za naelnikovanja Iv ana Vonine, nai emo zapisano: Gradski vijenik uro De eli predla e da se u gradski pro tavi izvanredna stavka od 100 forinti za nabavu jednog topa, pu -canogpraha i pau al nu nagradu onom tko bi na uri na Kraljevskoj velikoj realki, koja je po mjesnom meridijanu ureena, davao topom u 12 sati znak za podne, po kojem bi se ravnali zv onari svih gradskih crkvi. Od tog prijedloga do prvog plotuna s Gria pro lo je jedanaest mjeseci. Tonije, top j e prepolovio zagrebaki dan 1. sijenja 1877., i to iz zgrade na Strossma-verovu etal i tu, gdje je danas Republiki hidromete-orolo ki zavod. To, dakako, nije bilo prvi put da se s Gornjeg grada puca. Tradicija topovskog p lotuna se e, navodno, u etrnaesto stoljee, a prema nekim izvorima (Kui-ni), ak i u po k trinaestoga, kad ugarski kralj Bela IV. imenuje Zagreb slobodnim kraljevskim g radom. Osim znamenite Zlatne bule, godine 1242., Bela, navodno, ostavlja Zagrebu i jedan top u znak zahvalnosti to su mu Zagrepani pru ili gostoprimstvo i sigurnost . A top ostavlja pod uvjetom da se svakog dana iz njega puca kako ne bi zahrdao. Druga legenda govori kako je griki top u Zagreb dospio kao turski plijen, kako se u Bici kod Siska okrenuo protiv Turaka. A prema enoi, hitac iz topa pogodio je n ajvei turski bubanj, pa je i to bio povod da se dopremi na Gri iliti Gradec, i da tu svojim plotunima podsjea na taj veliki dogaaj. Sve su to samo legende o tradicionalnom grikom topu. Slu beno se iz topa svakog dan a u podne puca od 1. sijenja 1877., s time da je neko, osim oznaavanja podneva, ima o i drugih funkcija. Iz njega se gru-valo i pri izboru gradonaelnika, i to jedana est plotuna. A kad je za naelnika 1920. izabran Vjekoslav Heinzel, top se s kule Lotr ak, kamo je s vremenom premje ten, oglasio deset puta, a ne jedanaest, kako je t

o bio stari obiaj. Do zabune je, navodno, do lo zbog podulje stanke: top je za Prvo g svjetskog rata, dakako, 59 volite li zagreb? mirovao. Izuzev i ogla avanje prigodom Heinzelove inauguracije, top nije bio u upora bi sve do 1928., kad se oglasio, i to ne u podne kao uvijek dotad, nego u pono! R azlog: otvaranje Zagrebakog zbora. Sutradan je, naime, bilo sveano otvaranje Zagre bakog zbora, a Zagrepane je na to trebalo upozoriti iz - topa! A kako su se oni ve bili odviknuli od grikih pucnjeva, plotun i kako ih je probudio iz prvog sna, panika je bila neizbje na. Mnogi su graa ni, navodno, istrali na ulicu uvjereni da je mir trajao samo deset godina i da je opet poeo svjetski rat! Griki top se nakon toga nastavlja ogla avati sve do dana njih dana, i to je jedna od rijetkih tradicija u ovom gradu koju smo, eto, uspjeli sauvati. 60 griki top 61 uspinjaa Nema valjda Zagrepanina koji u slabinama nije osjetio onaj nagli trzaj ilike uspin jae, jedne od najpoznatijih zagrebakih turistikih atrakcija. Da to, danas elektrino, prometalo, s kojim se penjemo iz Donjega u Gornji grad, nekad nije bio samo atr akcija, nego i nasu na potreba, prvi je shvatio graevinski poduzetnik D. W. Klein, koji se u Zagreb doselio sredinom osamdesetih 19. stoljea. Kako je imao poslovnog a duha, privukao ga je pute-ljak kojim su se stari purgeri iz tada nje Bregovite u lice (danas Tomieva) svakodnevno, ak i s teretom u rukama ili na pleima, penjali na Gradec Ju nom promenadom (danas Strossmaverovo etali te) s kojega je pucao pogled u donje predjele grada, koji jo nisu bili pro arani gustim ulicama i vi ekatnicama kao danas. Dosjetljiv poduzetnik danima je dolazio do tog strmog puteljka i brojao g ustou pje aka, koji su se penjali i spu tali tom prometnom preicom. Kad je shvatio da je promet gust i da bi se gradnja parne uspinjae isplatila (bilo je to valjda prvo zabilje eno ispit ivanje tr i ta!), od gradskih vlasti zatra io je koncesiju za svoj graditeljski naum. Godine 1887. Grad mu izdaje koncesiju. Radovi su zapoeli pomicanjem stupa, a u sr edini su postavljene tranice. Uspinjaa je pu tena u pogon 1889., a kako je je isprva zbog slabog parnog pritiska i estih popravaka znala stati nasred puta, Zagrepani su je u ali prozvali uspinjaa-zapinjaa. Tek 1934. ilika Uspinjaa, koju s vremenom Gra d od privatnika otkupljuje, vozi na elektrini pogon. Danas prometuje u sastavu Za grebakog elektrinog tramvaja, a njome se slu e stanovnici Gornjega grada (umirovljen ici se voze besplatno), poslovni ljudi, este djeje ekskurzije i, dakako, turisti. 63 majka bo ja od kamenitih vrata Uz Mandu i Mandu evac zaslu ne za ime grada, u Zagrebu od starih vremena ivi jo jedna legenda vezana uz enu, ovaj put uz Majku Bo ju. I to, dakako, uz Majku Bo ju s Kameni tih vrata. Kolika li su pokoljenja Zagrepana zapalila svijeu pod sjenovitom boltom tih starih gradskih vratiju, kolika su zagrebaka koljena dodirnula hladan beton ispod prepoznatljive slike s blagim Bogorodiinim osmijehom, punim utjehe i nade! Mnoge su molitve na Kamenitim vratima bile usli ane, a o emu svjedoe i brojne zahval e, ispisane po starim memljivim zidinama. Stoljeima u Zagrebu ivi i kao refren se svakodnevno ponavlja uzreica: Zapalit u svijeu na Kamenitim vratima ako mi se elja ostvari... Ili: Morat u svijeu liti na Kamenitim vratima, mo da mi Majka Bo ja ispuni elju... A da takve rijei nisu sa mo puste tlapnje, potvruje i svakodnevna slika Kamenitih vrata na koje Zagrepani u svako doba dana, u svako doba godine (pa i svih godina slu benoga komunistikog ate izma, kad su takve stvari na javnom mjestu bile ak i zabranjivane) navraaju poklon iti se i pomoliti za ispunjenje svojih elja i molbi. Majka Bo ja na Kamenitim vratima, dakle, jedinstvena je zagrebaka legenda, koja je stoljeima sastavni djeli zagrebake svakodnevice, jedina koja ima svoju ivotnu, tj. p osve praktinu primjenu i manifestaciju. 65 volite li zagreb?

Ali, kao i svaka legenda, neke e ostaviti ravnodu nima, dok e druge uzbuditi i ne pr estajati uzbuivati. Ne to vi e o nastanku legende o Majci Bo joj s Kamenitih vrata, ispripovijedat e nam a tko drugi nego Zagorka! U noi pojavio se po ar u krmi na Dvercima, a Mandu a je sliku Majke Bo je odnijela svojo kumi uz Kamenita vrata. Razorni je po ar opusto io sve od Dver-ci do Kamenitih vrat i. Graani grada Zagreba stoje na gari tu. Duboka im bol u licima i du ama. I Mandu a iz krm e na Dvercima stoji s njima i lije suze za slikom svoje Majke Bo je uz koju je vez ala staru priu o postanku najdra eg joj grada. Kopaju graani prah i pepeo na gari tu. Odjednom krik ljudstva prolama zrakom. Krik ue nja strahopo tovanja - zanosa! Iz praha i pepela digo e sliku Majke Bo je. Ljudi stoje - drhu, apat ide od usta do usta. 66 majka bo ja od kamenitih vrata Barilec: Sveti Bo e! Rub slike uhvatio je plamen, a onda se zaustavio!? Plemen ak: Predstavio se, poklonio svetosti lika Bogorodice i ugasnuo! Mandu a: Sve je izgorilo, sve - samo Majka Bo ja ostaje u gradu na em! udotvorna Majka Bo ja! (...) Klee graani pod svodovima stare kule na Kamenitim vratima. U polumraku drhu s vijee u njihovim rukama. Ljepota djevojka Mandu a svetu sliku Majke Bo je, izvaenu ispod pepela, prisloni o zid stare kule i klie glasom zanosite du e: Majka Bo ja na Kamenitim vratima! Ostani u toj kuli s nama, na sve vjekove!... I d olazit e k tebi hrvatske du e, da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, z a titu od pogibelji od zlotvora svojih!... I tebe slavit e grad na roeni, dragi, dok u njemu bude roda hrvatskoga!... Majka Bo ja od Kamenitih vrata za titnica je grada. 67 krvavi most Poznato je da su Kaptol i Gradec stoljeima ivjeli odvojeno, a da izmeu dviju odvoje nih gradskih cjelina (tek 1850. slu beno postaju jedinstveni grad) nisu uvijek cva le ru e. Naprotiv, me-ususjedski antagonizam u pro losti znao bi dovesti do o trih suko ba, pa ak i otvorenih ratova, o emu najbolje svjedoi ime mosta koji ih povezuje - K rvavi most. Danas od mosta, osim imena, nema ni traga. Rije je o sjenovitoj uliici koja spaja Radievu s Tkali-evom ulicom. S jedne i druge strane su lijepo ureeni but ici i modne kue, a na uglu ulice je gradska knji nica koja nosi ime Marije Juri Zago rke, autorice poznatih i rado itanih romana o starom Zagrebu. Zagorkin bronani spo menik (djelo kipara Stjepana Graana) u najbli em je susjedstvu, na poetku Tkalieve. Susjedski sukobi spominju se ve od 14. stoljea, a ime Krvavi most u povijesnim lis tinama prvi put se upisuje 1667. Ti bi se sukobi s vremenom promet-nuli u prava krvoprolia. Tako se z ametnula kavga i godine 1667. zbog gradnje mosta. Jedni su drugima ometali gradn ju i ru ili ono to bi drugi podigli. Kad su 17. studenoga 1667. Kaptolci poku ali ure diti svoj dio mosta, do lo je do oru anog sukoba, pa od tog vremena Krvavi most i no si to ime (Pavao Cindri: Griki milenij iz 1965.). Predaje govore da se ime mosta sp ominje jo u 13. stoljeu kad su se na potoku, koji je dijelio dva grada, sukobili p rista e Andrije III. Ar-padovia s ka telanom Medvedgrada Gardunom, pa je potokom Medv e akom poteklo i dosta krvi. U svakom sluaju, u 18. stoljeu izmeu zaraenih susjeda pos ignut je mir. Most zajedniki grade te ga pretvaraju u trajnu prometnicu od gornjo gradskih bedema s Kamenitim vratima do kaptolskih vrata u dana njoj Skalinskoj uli ci. 69 banski dvori Hrvatska vlada i premijer stoluju u starim Banskim dvorima na Markovu trgu. Bans ka palaa ima dugu povijest. Na njenom mjestu na zapadnoj strani Trga i Markove cr kve nekad je bila crkvica Sv. Ur ule, i to od 1692. pa do 1784. To je bila kapelic a u kojoj se obred odr avao iskljuivo na njemakom. Ve napu tenu i zapu tenu crkvicu kupu e gornjogradski plemi Leopold Sermage, ali ne zbog nje same, nego zbog atraktivno

g zemlji ta u najbli em susjedstvu upne crkve Sv. Marka. Zemlji te zatim ubrzo preproda je drugom plemiu, Ferdinandu Kulmeru, koji na mjestu ru evine Ur uline crkvice 1801. podi e za ono doba poveliku palau, ali je, ne zna se iz koji razloga, ne dovr ava, ne go je preprodaje banu Ignjatu Gylayu. Ban gradnju dovr ava i zgradu 1805. pretvara u svoje banske dvore. Ta stara uta palaa, koja je do na ih dana ostala neodjeljiva vizura Makrkova trga, vi e je puta u meuvremenu dograivana. Tako je uz banske urede i banov stan, gdje su tijekom stoljea sa svojim obiteljima stanovali hrvatski ban ovi, dobila i sabornicu. Posljednje znaajnije dograivanje do ivljava 1882., kad na z apadnoj strani, prema dana njoj Ma-to evoj ulici, dobiva jo jedno krilo, gdje je ureen a i staja za bansku zapregu. Povijest te znamenite gornjogradske palae u kojoj su stolovali hrvatski banovi is tra ivali su i o svojim nalazima pisali mnogi povjesniari i publicisti (Laszow-ski, Buntak, Dobroni, Cindri i dr.), ali jedino izvorno i izravno sjeanje na Banske dvo re imamo od lana jedne od banskih obitelji. U svom kratkom ivotopisu unuka prvog b ana puanina, pjesnika Ivana Ma urania, Ivana Brli Ma urani ostavlja nam iscrpni zapis. a a najpoznatija i najbolja spisateljica za djecu praktiki je dio svoga djetinjstva provela u Banskim dvorima. U toj povijesnoj zgradi na Markovu trgu devedesetih godina pro log stoljea nakratko je stolovao i prvi predsjednik samostalne i priznate Republike Hrvatske dr. Fra njo Tuman, a to je kao povijesna injenica podjednako va no, ako ne i va nije, jest to d a je jedan od stanara bio i ban Jelai, ujedinitelj hrvatskih krajeva i politiar koj i je najzaslu niji za ukidanje kmetstva, ostaviv i za sobom, do danas ouvanu, Jelaievu sobu. Na samom poetku Domovinskoga rata, 1990., neprijateljska raketa iz zraka obru ila s e na Banske dvore i svojom ru ilakom moi pogodila u samo srce hrvatske dr avnosti. 71 kazali te Prvi put s kazali nim predstavama iza lo se iz plemikih palaa, kad je u Demetrovoj uli ci 1797. zastor za graanstvo podignut u tzv. Ama-deovom teatru, koji ime dobiva p o vlasniku zgrade grofu Antonu Amadeu de Varkonvju. Punih 37 godina stari su Zag repani kazali ne predstave posjeivali u tom kazali tu. Godine 1834. Zagreb dobiva novo , tzv. Stankovievo kazali te, na uglu Markova trga i tada nje Gospodske ulice (irilome todska), prozvano po vlasniku, zagrebakom trgovcu Kristoforu Stankovi-a, koji je k azali te gradu darovao, zahvaljujui dobitku na bekoj lutriji. Ne bez razloga, u Zagr ebu se desetljeima govoriti kako je Zagreb kazali te dobio na lutriji! U tom je kaz ali tu prikazana prva hrvatska opera, Lisinskijeva Ljubav i zloba, i prvo dramsko dj elo na hrvatskom jeziku, Kukuljeviev komad Juran i Sofija. Posljednji intendant sta rog gornjogradskog kazali ta bio je ujedno i prvi intendant nove velebne kazali ne p alae, tzv. Zemaljskog kazali ta, dana njeg HNK. Stjepan Mileti, knji evnik i kazali ni redatelj, autor znamenitog Hrvatskog glumi ta i mecena (dao izraditi spomenik Petru Preradoviu i poklonio ga gradu, vlastitim nov cem pomagao kazali ta itd.), svoju blistavu intendanturu poinje 1894., da bi godinu dana sudjelovao u cjelokupnoj pripremi otvorenja nove kazali ne kue, koja do na ih d ana ostaje najznaajnijom nacionalnom kulturnom institucijom. O gradnji novog kazali ta u Zagrebu se poelo raspravljati jo 1886. i svako malo novi ne povlae to pitanje, a i razni se gradski odbori time bave. Na kraju je potreba za novom kazali nom zgradom postavljena na dnevni red Gradskog poglavarstva. Kamen spoticanja u svim raspravama bila je lokacija. Jedni su predlagali da se novo kazali te p odigne na Jelaievu trgu, na mjestu gdje e mnogo godina kasnije biti sagraena zgrada Gradske tedionice (Za taj se prijedlog najvi e zalagao dr. Izidor Kr njavi, koji e ipa k od toga odustati, te svojim utjecajem i snala ljivo u ubrzati gradnju na dana njem mj estu.). Drugi su predlagali Ilicu na mjestu Prve hrvatske tedionice (Oktogon). A bilo je i takvih koji su novo kazali te vidjeli na Kaptolu (predlagali su ru enje Fr anjevakog samostana!), a kao mogue lokacije spominju se i Bregovita ulica (dana nja Tomieva) te Zrinjevac. Pobijedila je napokon struja koja se zalagala za staro saj mi te, ali ne zato to je medu najgorljivijima za taj prijedlog bio sam ban Khuen He dervarv. Navodno je prevagnulo to to se za tu lokaciju javno zalagao dr. Marijan Derenin, veliki autoritet u kazali nom ivotu toga doba, politiki protivnik bana Heder varvja i jedan od stupova opozicio-narskog Obzora.

Gradnja novoga kazali ta poinje 1893., za naelni-kovanja Adolfa Mo inskog, a traje kak o je to ve 75 volite li zagreb? mnogo puta isticano kao primjer graditeljstva samo petnaest mjeseci! Zacijelo najuzbudljiviji i najsretniji dogaaj u intendantskoj karijeri Stjepana M iletia upravo je otvorenje te velebne kazali ne zgrade i prvog nacionalnog kazali ta 1895. (o tome ostavlja i zapis), a koju sveano otvara sam car i kralj Franjo Josi p. Uz podizanje velebnog kazali nog zastora, rad slikara Vlahe Bukovca, u meuvremenu j e odigran cjelokupni svjetski klasini kazali ni repertoar, kao i sva recentna domaa kazali na produkcija, a s pljeskom je ispraeno kompletno hrvatsko glumi te, o kojem zap is ostavljaju ve spomenuti Mileti, kao i Tito Strozzi, te dr. Branko Gavella, koji dobiva i vlastito dramsko i kazali te, ni ta manje znaajn o za na kazali ni ivot, j Uz ta dva stara kazali ta, zastori se pred uvijek zna-] ti elj nom i zahvalnom publikom di u u Komediji, ITD-u, Jazavcu/Kerempuhu, Zagrebakom kaza li tu mladih, Kazali tu lutaka, aru ptica i Tre nji, jedinoj kazali noj kui sagraenoj i orenoj sredinom devedesetih, kao i na jo nekim gradskim kazali nim sce- \ nama. Valja dodati da su najstarije kazali ne kue za svoje glumce i goste imale i kazali ne kavane, bilo unutar samog kazali ta, kao Amadeovo ili Stankovievo, bilo kao HNK, s kavanama u neposrednoj blizini. 76 sveuili te Nakon to je te kom mukom i uz vi estruke roake i prijateljske veze uspio upisati ker na fakultet, jedan je otac pro log ljeta (2006.), uz dubok uzdah izjavio: Ovo je bil o te e nego predi-zborna kampanja za predsjednike izbore! Taj je roditelj, premda u moran i maltretiran, uspio. A koliki su se izmuili, a nisu uspjeli?! Sto se mo e ka d imamo vi e kandidata nego mjesta na fakultetima?! Pro la su vremena kad smo se na fakultete upisivali kako smo htjeli, kad smo se s jednog fakulteta etali na drugi i indekse skupljali kao trofeje. Danas je sve te e postati student, pa se treba n adati da e jednoga dana mladi, akademski obrazovani ljudi biti sve tra eniji kod pr ijema u radni odnos i da e ih na burzi rada biti manje nego to ih sada ima. Poremeeni odnosi u zapo ljavanju nemaju, meutim, veze s kvalitetom naobrazbe to ju da ju na i fakulteti, ni s ugledom Zagrebakog sveuili ta, koje je odavna poznato, priznat o i cijenjeno daleko izvan na ih okvira. Ono ima i dugu tradiciju. Iako se u Zagrebu ve od 1669. moglo studirati na nekoj vrsti visoko kolske ustanove , naslonjene na isusovaku klasinu gimnaziju, o otvaranju modernog zagrebakog sveuili t a ozbiljnije se poinje razmi ljati i u Hrvatskom saboru razgovarati ezdesetih godina 19. stoljea. S Markova je trga upuen zahtjev na beki dvor, ali u tri navrata iz Bea dolazi odbij enica. A onda se car i kralj Franjo Josip umilostivio 8. travnja 1 869. godine, i to zbog vlastite ta tine. Nakon nekoliko uzastopnih neuspjeha, na i s u se preci, naime, lukavo dosjetili da sveuili tu daju carevo i kraljevo ime, i var ka je uspjela. Meutim, moralo je proi pet godina da bi napokon, 19. listopada 1874 ., Sveuili te bilo otvoreno u zgradi stare Gornjogradske gimnazije na Kata-rinskom trgu. U istoj zgradi , zajedno s gimnazijom, postojala je i Akademija, ve spomenuta prva na a ustanova i z 17. stoljea, na kojoj se stjecala vi a naobrazba, a iz koje e zapravo izrasti mode rno sveuili te. Prvi rektor Sveuili ta bio je Matija Mesi, a u Sveuili nom eu'i' ^e u Zagrebu 79 volite li zagreb? odboru bio je i knji evnik August Senoa, jedan od najzaslu nijih za otvorenje Sveuili t a. Za sveano otvaranje Ivan Zajc je uglazbio poznate Senoine stihove Znanje nas v odi/ Svjetlom slobodi koje su u gradu tom prigodom svi pjevali. U zgradu na dana njem Trgu mar ala Tita Sveuili te je preseljeno 1882., gdje e desetljei a i ostati (danas su tu Rektorat i Pravni fakultet). Spomenuta zgrada, koja je o stala pojam Zagrebakog sveuili ta, nije bila graena u tu svrhu, nego za bolnike potreb e - kako bi bila rastereena stara bolnica Milosrdne brae na Jelaievu trgu. U njoj su odr avane i gospodarske priredbe, jedno vrijeme bila je i prazna, a prije nego to je useljeno Sveuili te, u njoj je bila Tvornica duhana, preseljena iz Svilarske uli

ce (danas Preradovi-eva), koja je tu ostala sve do gradnje nove tvornike zgrade u Klaievoj (nekad Tvornika ulica). Jedino je Medicinski fakultet otvoren znatno kas nije, i to na Salati, u zgradi koja je bila namijenjen; bolnici. Zagrebako sveuili te sve do 1901. godine eni nisu pohaale. 1 Prigodom sveanog otvorenja Sveuili ta, emu j< prisustvovao sav kulturni Zagreb, ali i mnogi ugledni ci iz cijele Hrvatske i tada nje Monarhije, te ko da j( netko mogao i zamisliti da e jednog dana na ak 3: zagrebaka fakulteta i akademije (podatak uzet iz nas tavne godine 2003./04.) studirati vi e od dvostruke studenata i, dakako, st udentica (55.034), nego to jt stanovnika imao Zagreb tijekom sveane prigode otvore nja Sveuili ta! Za novog rektora Sveuili ta, nakon vi e puta ponovljenih izbora, u rujnu 2006. izabran je prof. dr. Aleksa Bjeli , koji je prije obna ao du nost prorektora za vrijeme rektorskog mandata prvt ene na toj najvi oj sveuili noj funkciji, prof. dr. J asne Helene Mencer. 80 razglednica s kupolom M noge su zagrebake vizure poslu ile za razglednice, ali jedna od najpoznatijih i naje ih je razglednica Trga Franje Josipa/ Tomisla-vov trg, koja podsjea, dakako, na Be i li neki drugi grad Habsbur ke Monarhije. Nije ni udo, jer su sredi nju zgradu ove pre poznatljive zagrebake vizure Umjetniki paviljon projektirali na eljeznoj konstrukci ji beki arhitekti Helmer i Felner, oni isti me tri koji su samo tri godine ranije o smislili zgradu dana njeg Hrvatskog narodnog kazali ta. Gradnja kazali ta bila im je, navodno, specijalnost. Umjetniki paviljon, dodu e, nije kazali te, ali je najstarija i najznaajnija pozornica hrvatske likovne i primijenjene umjetnosti. Umjetniki paviljon sveano je otvoren 15. prosinca 1898., i to nakon samo godinu da na gradnje. Konstrukcija je, naime, dopremljena s Milenijske izlo be u Pe ti, gdje j e poslu ila kao Hrvatski paviljon. To velebno zdanje sa svr etka stoljea na jednom od najprozranijih i najljep ih zagrebakih trgova (s ju ne strane Paviljona postavljen je Frange Mihanoviev bronani spomenik kralju Tomislavu) otvoreno je na najdoliniji nain reprezentativnom izlo bom Hrvatski salon. To je bila prva velika umjetnika izlo ba na kojoj su, uza sve znaajne hrvatske slikare i kipare, sudjelovali i mladi knji evni ci, pripadnici tzv. hrvatske moderne. U tri mjeseca, koliko je izlo ba trajala, po sjetilo ju je navodno jedanaest tisua ljudi ili svaki peti Zagrepanin, kako su to kroniari zapisali, brojkama potkrijepiv i znaaj izlo be. itav se dan ljuljali valovi svijeta po sveanim dvoranama Umjetnikog paviljona, zapi suje jedan od sudionika, pjesnik Mihovil Nikoli, koji e tu znamenitu i znaajnu izlo b u kasnije ovako ocijeniti: Umjetnici s Vlahom Bukovcem, a mi pisci s Gjalskim, o zivotvo-rismo svoja ma tanja i sanje; dodosmo do rijei i rekosmo glasno: Hoemo novu umjetnost, ali lijepu, visoku, istinitu. 83 volite li zagreb? Zagrel) Na e te nje mladih umjetnika toga doba (naslov programskog teksta Milivoja De mana) im ale su, dakako, velike oporbe, ne samo oficijelnih vlasti Khue-na Hedervarvja ne go i raznih kulturnih poslenika, branitelja javnog morala. Prvi se, jo prije izlo b e, a znajui to mladi spremaju, javno oglasio Franjo Kuha, koji je svoju bro uricu, ti skanu u vlastitoj nakladi (Anarkinja), patetino nazvao poslanicom umjetnikim seces ionistima i knji evnim dekadentima. Novoj struji mladih likovnjaka i knji evnika Kuh a u svom pamfletu u lipnju 1898. predbacuje da te i za tim da na u mlade posvema pokva ri, da joj i upa iz srca smisao za moral, religiju, domoljublje i ina plemenita uvst va i svojstva. I na samoj izlo bi, medu predavaima i govornici- ; ma koje su mladi, sigurni u sebe i svoju umjetnost, ! velikodu no pozvali, bilo je Kuhaevih istomi ljenika. Mlade su napali knji evnik i urednik knji evne revije : Novi vijek dr. Ante Tresi Pavii, te prof esor estetike \ i poetike dr. Franjo Markovi. Predbacuju im neukost i mediokritet stvo. Glavni oponent Franjo Kuha i njegovi istomi ljenici u meuvremenu su pokopani u zabor av, a do dana dana njega ive (svojim djelima) sudionici prve izlo be u tom zagrebakom

hramu umjetnosti - Vlaho Bukovac, Viktor Kovai, Bela Ciko -Sesija, Klement Menci Crni, Ksaver Sandor Dalski, Slava Ra kaj, Robert Frange Mihanovi, Oton Ivekovi... 84 nnr i ii ii i u ii ii ii u JI JI11 nacionalna i sveuili na knji nica Kolike su generacije intelektualaca, znanstvenika, umjetnika, studenata i knjigo ljubaca ope prakse sa strahopo tovanjem ulazile u staru secesijsku zgradu na Marulie vu trgu, gdje nasumce, same od sebe, naviru uvijek iste, neizgovorene rijei: sece sija, lusteri, stolne svjetiljke, crtarije, svodovi, vi-tra i...? Zatim: crkvena t i ina, katedrala pameti, nacionalna pismenost, kultura i pisana/tiskana povijest j ednog naroda na jednom mjestu, osjeaj trajanja, knjige, knjige, knjige... To je otprilike to to posjetitelja iznova uvijek iznova obuzima za svakog posjeta staroj Nacionalnoj i sveuili noj knji nici to je ono to se mo e nazvati re-spektom i au toritetom. U toj staroj ljepotici (arhitekt iz doba secesije Rudolf Lubinski), o tvorenoj 1913., predvienoj za petsto tisua svezaka, police i vitrine doslovno su p ucale od rastueg knji nog obilja. U trezorima knji nice uvaju se rijetke i dragocjene knjige, originali rukopisnih knjiga i ostala rukopisna graa neprocjenjive vrijedn osti. Tu je pohranjena i Metro-politana knji nica zagrebake Nadbiskupije od pedeset i pet tisua svezaka i rukopisa, meu kojima ima i nekih koji datiraju ak iz 11. sto ljea. A tu je i zbirka zemljopisnih karata (ima i rukopisnih karata!) i atlasa, t e grafika zbirka koju su osnovali slikari grafiari Menci Clement Crni, Tomislav Kriz man i Ljubo Babi. Prenatrpanost i prezasienost knji nice na Marulievu trgu, prve zgrade koja je u Zagr ebu graena za knji nicu, nameu u gradu razgovor o gradnji nove, vee i funkcionalnije zgrade. Ozbil jnije se o tome poinje razgovarati ranih osamdesetih pro log stoljea, da bi nova, da na nja zgrada na Aveniji Hrvatske bratske zajednice, otvorila vrata tek 1988. Sada kad smo ve u novoj zgradi, podsjetimo se na trenutak duge povijesti te na e uva rice pismenosti, koja je ukupno 93 godine u svijesti i u svakodnevnom prakticira nju svih pismenih stanovnika grada i dr ave. Njezin zaetak spominje 1607-, kad su s e isusovci smjestili na Gradecu sa svojom rezidencijom i Gimnazijom. Od tada dat iraju podaci o prvim upisanim knjigama, a ostaje zapisano da je prije 1645. knji n ica imala posebnu dvoranu s knjigama, knji niara i pravila o uvanju i posuivanju knji ga. 87 volite li zagreb? Dana nji fond knjiga (podaci iz 2001.) govori o vi e od 2,5 milijuna svezaka na 114 kilometara polica, od ega je 66 kilometara knjiga, a 48 kilometara periodike. Zat vorena spremi ta i pokretni regali dugi su 110.000 metara. Kriterij nabave knjiga obavezni su primjerci knjiga koje su napisali ili tiskali Hrvati, bez obzira na mjesto izdavanja/tiskanja knjiga,, kao i inozemna literatura o Hrvatskoj i Hrvat ima, ime se obavlja funkcija nacionalne knji nice. Sveuili na uloga knji nice ispunjava se nabavkom inozemne znanstvene i strune literature, rukovodei s e pritom potrebama svih sveuili ta u Hrvatskoj. ; Upisanih korisnika: 17.729 (2005. g.), posjet Knji - j nici je 320.000 korisnika, a virtualnih posjeta je 446.000. Nacionalna i sveuili na knji nica na Aveniji Hrvatsk e bratske zajednice 4 ima vlastitu internet-sku stranicu i s njom se putem Inter neta mo e izravno ; komunicirati. I 88 52. d. 1111 koncertna dvorana lisinski Koncertna dvorana Lisinski upisala je Zagreb na kartu europskih i svjetskih glazbe nih metropola. Uvijek znati eljna i zahvalna zagrebaka publika, otkako je Dvorana p rije 34 godine (1973.) sveano otvorila vrata, imala je prigodu i ast kod kue, u hrv atskoj metropoli, upoznati mnoge nacionalne orkestre, sastave i soliste, i to u

naj irem rasponu, od klasike, sa simfoniarima i baletnim grupama, do avangarde, pa od jazza, ansone, estrade i rocka do folklora. Dosad bilje i vi e od deset tisua konce rata i vi e od deset milijuna posjetitelja. Beki, ciri ki, berlinski, londonski, hels in ki, strasbur ki, salzbu ki, pet-rogradski, moskovski simfoniari, Los Angeles Phil-ha rmonic Orchestar i dr., potom e ka i Izraelska filharmonija, Francuski nacionalni o rkestar, Ju nokorej-ska opera, orkestri proslavljenih kazali ta i opernih kua, poput moskovskog Bolj oj teatra i milanske Scalle, te orkestri nacionalnih televizijskih postaja, kao to su BBC, RAI i dr. ostavljali su svoj trag u Zagrebu. U bogatoj ponudi Dvorane Lisinski pred zagrebakom publikom zasjale su najsjajnije z vijezde svjetskog i europskog glazbenog neba, kao to su pijanisti Svjatoslav Rich ter, Lazar Berman ili Vladimir Ashke-nazy, vionilisti Uto Ughi i Henrvk Szervng, elisti Mistislav Rostropovi i Mischa Maiskv, dirigenti poput Lorina Maazela, Zubi na Mehte, Kirila Kondra- ina, Dmitrija Kitaenka, i Kurta Masura, te pjevake megazvi jezde, i to u rasponu od klasike, jazza, ansone do rocka, kao to su Luciano Pavaro tti, Jose Carerras, Piero Capupuccilli, Leo Nucci i Peter Schreier, pa svjetska kraljica jazza Ella Fitzgerald, reprezentacija francuske ansone Juliette Greco, Gilbert Becaut i Charles Aznavour, kao i svjetska rock zvijezda Nick Cav e, te mnogi drugi. Od domaih glazbenika nema znaajnijeg imena koje u Lisinskome nije nastupilo. Spomenimo samo imena koja su u svijet pronijela glas na eg grada. To s u legendarni Lovro pl. Matai, pa Milan Sachs, Milan Horvat, Mladen Ba i, Jurica Murai , Vladimir Ru djak, Tomislav Nerali, Marija Radev, Nada Puttar Gold, Josip Gosti, Pa vica Gvoz-di, Ru a Pospi Baldani, Dunja Vejzovi, Ivo Pogore-li, Bo ko Petrovi, Ivo Rob agrebaki solisti, Zagrebaki kvartet i dr. Trnjanska dvorana, koju, zbog originalnog projekta i vrhunske akustinosti, vole n azivati hrvatski Carnegie Hali (projektant in . arh. Marijan Haberle), 91 volite li zagreb? imala je dug i trnovit put od zamisli do dovr enja. Odluka o njenoj gradnji donije ta je jo daleke 1957. za vrijeme gradonaelnika Veeslava Holjevca, a gradnja se otez ala i odugovlaila, to zbog vjene novane oskudice (iako je posrijedi nacionalna insti tucija, Grad je sam financira), to zbog posljedica katastrofalne po plave 1964., kad se Sava razl ila ne samo preko njezin gradili ta, nego i preko eljeznike pruge. Vrata e ipal sveano otvoriti 29. prosinca 1973., za vrijeme grao naelnika Ive Vrhovca, koji je i osob no pridonio nje nom dovr enju. Za tridesetu obljetnicu 2003. progla ena su i etvoric a poasnih lanova Koncertne dvora ne Vatroslav Lisinski. To su proslavljeni dirigent Lovro. pl. Matai i Milan Horvat, te programski di rektor Dvorane Igor Kuljeri i Ivo Vuljevi, dugogodi nji i uspje ni ravnatelj Dvorane (kojeg uspje no nasljeduje aktualn i Lovro Lisii). \ Dvorana Lisinski nije samo nacionalni hram glazbe, ona je i jedini ca vrijednosne mjere cjelokupnog nacionalnog kulturnog i dru tvenog ivota, svojevrs ni statusni simbol. Jer sve to se dogodilo ili se dogaa u Lisinskome samim tim dobiv a na te ini i ugledu, j 92 maksimir Kao stari europski grad, Zagreb nam Europu i njen duh oslikava na razliite naine i na razliitim svojim dijelovima i stranama. Ali malo gdje je Europa u njemu kao u gradskom parku Maksimir. Ona je tu u njemu najdublje, navi e i najze-lenije. I na jdu e u jednom komadu: 212 godina! Vi e od dva stoljea, dakle, Zagreb sudjeluje u uku pnoj europskoj parkovnoj kulturi, to je podatak svakako vrijedan pozornosti. To v i e to je posrijedi najvei i najstariji gradski park na jugu Europe. Maksimir, dakak o, nije uvijek imao, niti danas ima, najuglednije mjesto na karti europskih park ova, ali je zato imao, i ima, iznimno mjesto u ivotu ovoga grada i njegovih graana . I openito je izniman i va an kao civilizacijska i tradicijska konstanta u ivotu hr vatske metropole, pa samim tim i cijele Hrvatske. Koliko Maksimir posjeuju i u njemu borave Zagrepani, toliko je on zanimljiv i popu laran u planu i programu brojnih posjetitelja grada, pojedinanih i skupnih, turis ta i poslovnih ljudi, domaih i stranih. I tako to traje dok traje Maksimir, premd a isprva park nije bio, niti je mogao biti, za malen grad na dvama susjednim bre u

ljcima - Kaptolu i Gradecu, ono to je milijunskom gradu i nacionalnoj metropoli d anas. Ime Maksimir dobiva po svome osnivau, kaptolskom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, k oji se drznuo umu na sjeveroistonim obroncima Medvednice, uz korito potoka Bliznec , temeljito raskriti i oistiti, te prepasati puteljcima s odmori tima na kojima su k lupe i sjenice doekivale prve goste. Potkraj mjeseca travnja 1794. biskup Vrhovac tako ureeni park Zagrepanima sveano predaje na uporabu ovim rijeima (prema fikciji Marije Juri Zagorke Republikanci): Narode! Brao moja! Priroda, vjeni vrtlar, zasadila je ovu umu i lugove, a moja je du no st da u njoj izgradim putove i da ih predam vama. Kad vas izmui te ki rad, kad brig e izmore du e va e, tad pohitite ovamo gdje mirisavi zrak su i znojno elo tu naite mira odmora i odaha svojim brigama. Koliko je to u to doba bio park u klasinom smislu rijei, a koliko samo uljueni umski proplanak uz korito potoka Bliznec, nije toliko bitno, niti mo e imalo umanjiti r evolucionarnu ideju i sam pionirski poetak zagrebake parkovne kulture biskupa Vrho v-ca i njegova 18. stoljea. Usporedba se mo e uspostaviti u odnosu s kasnijom Hauli kovom erom. Izmeu biskupa Vrhovca (1826. na Kaptolu slavi zlatni pir, a godinu ka snije umire, pokopan u katedrali) i prvog zagrebakog nadbiskupa Haulika, zagrebaku biskupiju vodi biskup Aleksandar Alagovi, koji oito nema smisla ni interesa za Ma ksimir, koji je prepu ten i zapu ten. Dolaskom Haulika na Kaptol , kojega e u meuvreme nu Papa unaprijediti u prvog zagrebakog nadbiskupa, ime i zagrebaka biskupija prera sta u nadbiskupiju, za Maksimir nastupa zlatno razdoblje. 95 volite li zagreb? Prije dolaska u Zagreb, Juraj Haulik, roenjem Slovak, est godina provodi u Beu, raz viv i tamo vrlo visoke estetske standarde, posebice u hortikulturi, pa se, uz duho vno poslanstvo, s puno ara (i novca) baca na ureenje maksimirskog perivoja. Vremensko razdoblje 1838.-1843. mo e se s punim opravdanjem nazvati velikom preobra zbom Maksimira. U tom vremenskom odsjeku je ostvario najvelianstve-niji pothvat vr tne kulture u Hrvata, pravo remek-djelo vrtne umjetnosti, dav i oblik romantinom en gleskom (pejsa nom) perivoju, po kojem ga danas poznajemo, na alost, u znatno iskvar enom obliku. Na prostoru biskupske ume od 385 jutara iskreni su golemi prostori, u reene livade i proplanci, sagraeni putevi, staze, vodotokovi i mostovi. Samorodna hrastova uma obogaena je egzotima. Podignuti su brojni graevin ski objekti: Glavna ulazna vrata i Koliba za goste, Svi carska kua, Vidikovac (Kiosk), Ljetnikovac, Vratar ska kui ca, Mirna koliba, Brezova koliba; postavljen kipovi, pro ireno i preureeno Donje (p rvo) jezerc dovr eno Drugo jezero, podignuti paviljoni (Paviljoi Jeka, Bellevue, H ram prirode, Narodni hram, Ki o bran, glorijet kod Ljetnikovca, paviljon na Veliko j li vadi), odmori ta... (dr. Igor Gosti). Za vrijeme Jurja Haulika, koji je od Maksimir; stvorio Maksimir, kakvog barem u osnovi znamo i da nas, taj je zagrebaki park, u ast svoga preporoditelja prekr ten u Jurju Ves ili Jurjevac (dao sagraditi crkvici sv. Jurja i od kipara Antona Ferk orna naruio monu mentalni cinani spomenik sv. Jurja na konju, s kojej maem zamahuje na zmiju, a koji e za nadbiskupov; ivota stajati na glavnom ulazu u park. Kasnije pre mje ten, najprije na Akademiki - Strossmaverov - trg pa na zapadnu stranu HNK, gdje i danas), da bi na kon njegove smrti parku bilo vraeno staro ime. Ali n< zb og Maksimilijana Vrhovca, nego zbog imena, rijei tj. igre rijei. Maksimir kao maks i-mir, ili maksimaln mir. Maksimirski mir od 1925. naru avaju tek glasanj; i rika divljih egzotinih zvijeri, kad u park (za grao naelnika Vjekoslava Heinzela) uselja va Zoolo ki vrt Posljednji put Maksimir je temeljitije ureen 1987. z; vrijeme odr ava nja Univerzijade u Zagrebu. 96 trnjanska skela Stariji Zagrepani sjeaju se posljednjeg vozaa Trnjanske skele Jure, koji je, otvara njem Mosta slobode, to staro savsko plovilo odvezao u povijest. Pogled na skelu podsjeao je na scenografiju ratnog ilegalnog Zagreba; zapre na kola, turopoljske ku -mice s ko arama svje eg povra ili velikim kantama s mlijekom, biciklisti, polovni to polino ili polukamion, te obavezno neko uniformirano lice. Sve to se danas mo e vi

djeti na ve malko po utjelim fotografijama zagrebakog fotografa Pavla Cajzeka. U dru goj polovici osamdesetih dvojica zagrebakih ugostitelja (Jo a Ne-koksa i Francek Ko lar), koji su pro li najbolje konobarske kole, tj. Dubrovnik i Gradski podrum, a i njihove ene su iskuhale i ispekle zanat u kuhinjama zagrebakih hotela, na Savici s u otvorili restoran Skela, zidove kojega su ukrasili uveanim Cajzekovim fotografija ma trnjanske skele. Cak su i dizajn jelovnika postavili u funkciju sjeanja na tu prastaru zagrebaku instituciju. Kao i nazive jela skelarski odrezak i kraljevski bro d. Restoran Skela do ivio je s vremenom sudbinu prave Skele pao je, na alost, u zabora . Za razliku od restorana, koji je u zagrebakoj ponudi imao kratku povijest, Trnjan ska skela ima, meutim, vi e nego dugu povijest. Ona je na mjestu dana njeg Mosta slob ode, zapravo malo istonije, prevozila ljude, stoku, teret (u posljednje vrijeme i automobile) vi e od sedam stotina godina, a njome se, navodno, vozio ak i kralj Be la IV., koji je svojom slavnom Zlatnom bulom 1242. godine, kao to znamo, proglasi o Zagreb slobodnim kraljevskim gradom. Mo da je upravo po njemu ta drvena splav u Trnju i nazvana Kraljevskim brodom, kako se u cijeloj svojoj dugoj povijesti naz iva, a mo da je tako kr tena i po nekom drugom kralju, jer je zbog svoga gospodarsko g i strate kog znaenja uvijek bila u vlasni tvu kraljeva, koji su od nje imali vi estru ku korist. Osim brodarine, koja je naplaivana za dr avnu blagajnu, skelom su u Zagr eb razni trgovci i obrtnici dovozili robu, a za ulazak u grad plaali su kraljevsk i danak. Pouene iskustvom svjetovnih vlasti, i crkvene su po eljele svoj brod i svoj prihod. Tako je 1343. Kraljevski brod dobio i prvog takmaca na Savi. 99

botaniki vrt Botaniki vrt otvoren je ujesen 1889. na tada njem krajnjem jugu grada. Sa svojih etr desetak tisua stanovnika Zagreb je sezao tek do Kemijskog laboratorija (podignut 1884.), a sve okolo su jo bile livade. Na jednoj od njih, onoj na zapadnoj strani , gdje je danas stara zgrada Nacionalne i sveuili ne biblioteke, zimi su se na e bake i djedovi klizali, a tu se prvi put poinje igrati i hokej na ledu. Glavnoga kolo dvora jo nema, o potrebi njegove gradnje tek se raspravlja, a u raspravama se uju razliita mi ljenja. Jedni su za to da se gradi na mjestu gdje je i sagraen (1891.), drugi se tome protive, a zala u se za to da se pomakne jo prema jugu, kako bi ostal o vi e prostora za daljnje irenje grada prema Savi. Iste godine kad i Botaniki vrt, proradila je uspinjaa u Bregovitoj ulici, Obrtna ko la na Sajmi nom trgu progla ena je zemaljskim zavodom, dovr ena Ga-vellina kua na Jelaie u trgu (dana nja estica), zatim Kulmerova palaa na Zrinskome trgu i Uiteljski dom na Sajmi nom trgu, umro je Ivan Kukuljevi Sak-cinski i pokopan u arkadi Iliraca na Mir ogoju. Vode se razgovori o uvoenju konjskog tramvaja, a dvojica mladih zagrebakih arhitekata, Leo Honigsberg i Julio Deutsch, osnivaju projektantsko-gradevinsko p oduzee, koje e u kasnijoj gradnji grada imati va nu ulogu. Na kormilu grada je Nikol a Badovinac, inae financijski strunjak, koji je dao probiti Bo kovievu ulicu i tako p ovezati Zrinjevac s Petrinjskom, zatim ureduje i otvara produ etak Palmotieve, te k upali te na Savi. Njegova je rije takoer va na za dodjeljivanje zemlji ta na Sajmi tu za radnju kazali ta, premda je meu gradskim zastupnicima dosta onih kojima se inilo da bi novo kazali te trebalo graditi vi e centru grada. Kao estoki opozicionar i protivnik Khuena, gradonaelnik Nikola Badovinac 1889. mor a odstupiti. Botaniki vrt je osnovan zaslugom Antuna Hein-zela, tada njeg profesora botanike na Zagrebakom sveuili tu, a nadzor nad radovima je vodio nadvrtlar, Ceh Viteslav Durcha nek. Najvei dio vrta, koji se prostire na 4,7 hektara povr ine, oblikovan je u pejza nom s tilu. Drvee i grmlje svrstano je na parcelama po tzv. filogenetsko-siste-matskoj srodnosti. Biljno-geografske skupine nalaze se u zapadnom dijelu vrta. U sredi nje m su dijelu staklenici, na koje se nadovezuje cvjetni parter oblikovan u francus kom stilu, a u blizini su i bazeni s vodenim biljem. 101 volite li zagreb? Istoniji je dio poznat po dva jezera, obrasla bujnim vodenim biljkama, meu kojima

se osobito istie lotos. U sjevernom dijelu vrta je kamenjar s razliitim biljnim vr stama stranoga porijekla. Isprva je Botaniki vrt bio u sastavu Botaniko-fi-ziolo kog zavoda pri Sveuili tu, a pos lije, u sklopu istoga zavoda, pripada Filozofskom fakultetu. Tek od 1946. u sastavu je Prirodoslovno-matematikog fa-l kulteta. Botaniki vrt, sa svojih desetak tisua razliitih biljnih vrsta iz mediteranske, subm editeranske, alpske i drugih zona, svakako je najvei i najznaajniji u jugoistonoj E vropi, a sa svojih 125 godina postojanja i jedan od najstarijih. - j 102 zagrebaki velesajam Nastavljajui se na dugu zagrebaku tradiciju sajmovanja, sa Zagrebakim zborom (od 19 09. na livadi gdje je danas Marieva ulica), kao krunom izlo benog sajmi nog prostora s izlo benim paviljonima starih Zagrepana jo za vrijeme Austrougarske, te nasljednic e stare Jugoslavije, meunarodni Zagrebaki velesajam, prvi put pod dana njim imenom, za izlagae i posjetitelje otvorit e vrata 1947. na Savskoj cesti, na mjestu dana nje g Studentskog doma i nasuprot Tehnikom muzeju. A kako je raslo sve vee zanimanje i zlagaa iz zemlje i svijeta, ni novi paviljoni, koji su iz godine u godinu nicali s jedne i druge strane tramvajske pruge, nisu vi e bili dovoljni. S gradnjom sada njeg izlo benog prostora preko Save zapoinje se 1955., a zahvaljujui z alaganju tada njeg predsjednika Gradskog narodnog odbora Ve-eslava Holjevca, samo g odinu dana kasnije sveano je otvoren novi Zagrebaki velesajam. Tih pedesetih, kao i ezdesetih godina, kad jo nismo imali televizore i automobile, a mnogi ni putovni ce, kad nam je sivilo bila osnovna boja svakodnevice, arenilo velesajam-skih povi ljona s obiljem arenih prospekata i kataloga bila je glavna atrakcija i nama Zagrepanima, kao i mnogim akim i sindikalnim ekskur zijama, koje su iz provincije dolazile u Zagreb, da bi posjetile i do ivjele tu na jveu i naj areniju atrakciju na ju noj obali Save. Zagrebaki velesajam s vremenom post aje ono to mu je i temeljna svrha i namjena meunarodna smotra gospodarskih dostign ua i mjesto okupljanja poslovnih ljudi iz cijelog svijeta, gdje se sklapaju unosn i poslovi. Dojmila bi nas se jo poneka brojka o tim meunarodnim transakcijama, obj avljena u velesajam-skom biltenu ili javnim medijima. Kao to nas se uvijek iznova doimaju podaci o veliini tog modernog velesajamskog grada preko Save. Danas se Z agrebaki velesajam prote e na prostoru od 505.000 etvornih metara bruto sajamske pov r ine, od ega je 180.000 etvornih metara zatvorenog sajamskog prostora, tako da se m ogu odr avati sajamske priredbe i u zimskim mjesecima. Zagrebaki velesajam godi nje p rireuje 25 specijaliziranih priredbi, na kojima sudjeluje vi e od sedam tisua izlagaa iz zemlje i inozemstva, a kroz izlo bene prostore godi nje proe oko milijun posjetit elja, strunjaka i poslovnih ljudi iz cijelog svijeta. 105 penkala Kako smo postali i formalno nacionalna metropola, Zagreb sve e e i u sve veem broju p osjeuju strani diplomati, poslovni svijet, turisti. I strani novinari, koji napok on poinju otkrivati i na grad. I pronalaze u njemu zanimljivih stvari i sadr aja zbo g kojih Zagreb vrijedi posjetiti. I posjeivati. Posljednji koji su nas otkrili lo ndonski su mediji. I do ivjeli smo da nas, eto, i ti, kako vole rei, hladni i u toglj eni Englezi, na sva usta hvale kao lijep grad i europsku metropolu koja strancim a ima to pokazati i svojim itateljima sugeriraju da Zagreb posjete i da bi se kod nas mogli dobro osjeati. Trebalo im je dugo, ali bolje ikad nego nikad, kako se k a e. I svoje sunarodnjake (Sundav Times i jo neki) nagovaraju da nas posjete. Zagre baki su im turistiki djelatnici odmah na tome javno zahvalili. A to se od gostolju bivih i pristojnih domaina i oekuje. Jedino se nitko, ni ovaj put, nije sjetio kak o se engleske (i jo mnogi druge) medije, koji u posljednje vrijeme sve e e obilaze Za greb, moglo i dodatno impresionirati. Moglo im se kroz dolino spomen-obilje je ili spomenik na istaknutom mjestu u gradu dati do znanja kako penkala, ta kultna teh nika olovka, koja sve ove puste godine viri iz maloga d epa cijelog svijeta, nema v eze s engleskom rijei pen (pero), to se openito misli, nego da je to popularno pisalo , zataknuto uredno u d ep i privr eno, na sugraanin s Trga kralja Tomislava broj 17 Sla oljub Penkala. Takav izumitelj koji je svijet zadu io svojim epohalnim izumom, a s tom udesnom napravom svijet je prihvatio i njegovo prezime, i tako su mu izum i prezime postali planetarno popularni svakako je od svog grada zaslu io vi e od skrom

ne spomen-ploe na proelju njegove zrinjevake kue. Pogotovo to mu je plou postavio Zag ebaki zrakoplovni savez kao svom vi e nego zaslu nom lanu. Poznato je, naime, da je taj svestran i izumitelj, otac penkale, konstruirao i prvi na zrakoplov, dvosjed, kojim je, za jedno s prvim hrvatskim profesionalnim pilotom (Dragutin Novak), 1909. poletio. A i polijetanje i slijetanje obavljeno je na na em prvom aerodromu na Crnomercu, k oji je dao sagraditi upravo Slavoljub Penkala. Zagrebaki su mu se zrakoplovci, ma kar i skromno, odu ili. A i ostali sugraani, i to u svoje ime i u ime cijeloga svij eta, koji je penkalom ispisao svoju stoljetnu povijest? O spomeniku Penkali, ist ina, ve se godinama u Zagrebu pria. A ove je godine i razlog vi e za to. 107 volite li zagreb? Navr ilo se, naime, tono sto godina kako je Zagrepanin Slavoljub Penkala patentirao to svoje otkrie tehniku olovku, koja je pod njegovim prezimenom zavladala svijetom . Taj njegov epohalni izum i patent, patentiran kod Ugarskog kraljevskog ureda 2 4. sijenja 1906. pod patentnim brojem 36946, rje ava zabludu u kojoj veina svijeta j o i danas ivi da penkala dolazi od rijei pen pero. A to je utoliko za nas va no to sm kao mali narod skloni sami sebe podcijeniti. Primjer i prilog tome daje autor k njige o Penkali, ing. Boris Puhlovski, u kojoj spominje kako se na i iseljenici i p ovratnici iz velikog svijeta vraaju u Zagreb i svojoj djeci i prijateljima donose na poklon penkale, ni ne slutei kako je penkala u tzv. veliki svijet krenula upr avo iz malog Zagreba. im je krenuo u masovniju proizvodnju, Penkalin izum je smjesta osvojio svijet, ak i Ameriku, zemlju izuma, pa narud be u Zagreb poinju pljustati sa svih strana, a svjetske novine na raznim jezicima raspisale su se o toj udnoj olovci, k oju ne treba o triti, i uvijek je jednaka i prikladna za svaku ruku... Isprva je svoje tehnike olovke Penkala proizvodio u vlastitoj nevelikoj radionici u Ulici Marije Valerije 3 (danas Pra ka), a njegov originalni za titni znak - smije n a glava, iljata nosa i golemih u iju, naravno, s penkalom za uhom, osvojila je Zagr epane, ali ubrzo je prihvaena u svijetu i kao rijetko uspjela reklamna poruka. Uz penkalu, Penkala je izumio i nalivpero. I to s onim famoznim dr aem iliti knipso m, kojim bi se nalivpero privrstilo za d ep. Od tada pa sve do danas, zahvaljujui na e m sugraaninu, u cijelom se svijetu penkale, nalivpera i kemijske olovke nose privr en e za vanjski ili unutarnji d ep. Tono sto godina, dakle, Zagrepanin Penkala viri iz d epa cijelog svijeta. A u njegovu gradu, koji, eto, sve vi e privlai strane turiste, nikako da proviri spomenik Penkali i penkali! 108 grad u gradonaelnikom lancu zagrebaki gradonaelnici - mandati i ljudi otvorena vrata na gradskom grbu Zagreb je kroz cijelu povijest bio otvoren grad i Zagrepani su oduvijek prihvaali strance. ak i pisac kojem, ne bez razloga, volimo tepati kako je najzagrebakiji, a utor najitanijeg romana iz povijesti Zagreba, August Senoa, tek je prva generacij a Zagrepana u obitelji Senoa, koja se u Zagreb doselila iz e ke. Pjesnikov otac Aloj zije Senoa do ao je u Zagreb na poziv biskupa Alagovia, kojem je slu io kao vrlo cije njeni i dobro plaeni sladopak, to e rei da je biskupu pekao kolae. Velemajstor za kol ae Senoa-otac, bio je, navodno, slab u uenju hrvatskog jezika, tako da nikad nije nauio hrvatski, koji je njegov sin, hrvatski pisac, u svoj njegovoj rasko i, prenos io na pokoljenja. A kad smo ve sa starim Senoom na Kaptolu, prisjetimo se da je Juraj Haulik, prvi zagrebaki kardinal i zagrebaki dobroinitelj, ostaviv i svom Zagrebu jedan od najveih s rednjoeuropskih spomenika hortikulture park Maksimir, roenjem bio Slovak. Za Haul ikom je u Zagreb i u Maksimir do ao i Haulikov zemljak, slikar Ivan Zasche, koji j e Zagrepanima, uz ostalo, ostavio i album litografija Jurja ves. I prvi zagrebaki fotografi Franjo Pommer, Julije Hiihn i Ivan Standl su stranci, koji su kao pravi Zagrepani ostavili traga, u ovom sluaju fotosvjedoan-stva o svom gradu. Tako nam Pommer (ak iz Danske) ostavlja fotografiju sveanog otkria spomenika banu Jelaiu 1866., Hiihn (dolazi iz Tirigije) seriju fotografija Kaptola sa staro m baroknom katedralom,

a Standl (eh), koji e najdulje slikati Zagreb, uz ostalo, najtu nije svjedoanstvo Zag reb u vrijeme katastrofalnog potresa 1880., ali i prve portrete poznatih i ugled nih ljudi - Senoe, Strossmavera, mladog virtuoza na violini Franje Kre me, Ivana K ukuljevia Sak-cinskog, Matije Mrazovia... I prvi zagrebaki kavanari, koji su svoje kavane, najprije pod atorima, otvorili na Harmici, svi su bili mahom stranci. Za prvog zagrebakog kavanara imenom Valentiu s Horro zna se da je pravo graanstva dobio 1756., ali se ne zna njegovo tono porij eklo. Spominje se da je do ao negdje iz Europe. A veina su bili Austrijanci, Nijemci, Belgijanci, Moravci. Prvi zagrebaki tancmajstor i baletni me tar Pietro Coronelli, koji na poziv grofa A mbrozija Vraniczanvja dolazi u Zagreb 1859. da bi njegovu ker Klotildu pouavao ple su, roen je u Veneciji. Coronelli je u Zagrebu osnovao prvu privatnu kolu plesa i lijepog pona anja, koju su njegove keri vodile sve do ranih sedamdesetih dvadesetog stoljea, pa su mnogi nara taji Zagrepana tu nauili prve plesne pokrete. Prvostolnica, kaptolska katedrala, potom arkade na Mirogoju, Obrtna kola (Muzej z a umjetnost i obrt) itd. takoer su djelo stranca, Hermanna Bollea. Najzapo-slenij i i najizvoenji arhitekt nakon zloglasnoga potresa u Zagrebu 1880. dolazi iz Njem ake, gdje je i roen (u Kolnu 1845-), a porijeklom je Francuz. 113 volite li zagreb? Prve hrvatske opere Ljubav i zloba i Porin, izvode se u Zagrebu po libretu Dimitrija Demetra, kojem je otac bio grki trgovac. Prva kazali na nagrada prozvana je upravo po Demetru (Krle a je osvaja dva puta). Prvi kazali ni kritiar u pokretu mladih na r azmeu stoljea, prozvanim Hrvatska moderna, Vladimir Lunaek iz mje ovitog je braka: ot ac Ceh, a majka Srpkinja. Lunaek je stup zagrebakog novinarstva na poetku dvadeseto g stoljea, dugogodi nji kritiar, urednik i feljtonist Obzora. Generacijski mu bliska spisateljica Zofka Kveder, koja je pokrenula prvi enski list enski svijet, roenjem je Slovenka, kao i Samoborac Ferdo Livadi, koji je skladao glazbu za poznatu Gaj evu budnicu Jo Hrvatska nij propala. Hrvatska i njezin glavni grad ne samo da nikad nisu propali, nego su vi e ili manj e, ovisno o politikim prilikama u svijetu i europskom okru enju, napredovali i rasli, a emu su kroz povij est pridonosili i stranci. Stranci su u Zagreb dolazili dili ansama, Kraljevskim br odom, kako se neko nazivala skela preko Save, a od 1862. i vlakom. Dolazili su don osei sobom robu (trgovci), iskustvo i znanje (razni zanatlije, umjetnici, intelek tualci) i kapital (poduzetnici). Mnogi su do li da bi tu ostali i postali Zagrepani . ak i jedan od najuspje nijih gradonaelnika, s najdu im stan em u cjelokupnoj povijest i te institucije gradske vlasti (od 1892. do 1904.) Adolf Mo inskv, bio je Slavo-! nac porijeklom iz poljske plemenita ke obitelji. Gra-j donaelnik Mo inski (sam izabr ao fonetski oblik pisanja svog prezimena) ugradio je svoje ime u temelje modern oga Zagreba na razmeu stoljea, a zauzvrat jej ime Zagreba nosio u svom plemikom pre dikatu - ple-j meniti od Zagreb grada... \ 114 A A A A A A A A ^fc ^fe ^Sfc ^fc ^fe ^fc T I gradonaelnici Ovaj stari grad, ime kojega se spominje ve 1093., relativno kasno dobiva prvog gr adonaelnika. Razlog tome je to su Kaptol i Gradec sve do 1850. administrativno raz jedinjeni i ive kao dvije zasebne jurisdikcije. Tek kad se te godine spajaju u je dinstveni grad (zasluga za to pripisuje se banu Jelaiu), posljednji sudac Gradeca, kako se prema Zlatnoj buli iz 1242. na Gradecu zove prvi ovjek gradske uprave, j ednoglasno e biti izabran na elo objedinjenog grada, ali sada kao gradonaelnik. Biv i gradski sudac, a po novome gradonaelnik, zagrebaki je odvjetnik, roen nekoliko kua od Kamenitih vrata, Janko Kamauf. Za prvog gradonaelnika jednoglasno je izabran 1 5. svibnja 1851. Godi nja plaa prvog ovjeka Grada bila je 2000 srebrnih forinti. Kam auf je idejni zaetnik mnogih gradskih akcija, pun je planova za boljitak i razvit ak grada, ali mnogi od njih, na alost, ostaju samo na papiru. Za sve to su gradonael

nik i njegovo zastupstvo planirali i zacrtali potreban bi bio kredit od 400.000 forinti, ali siroma an Zagreb na polovici 19. stoljea, u kojem ivi tek sedamnaest ti sua du a, takav zalogaj sebi ne mo e priu titi.-: Kamaufa, koji e ostati u pamenju kao vrlo poduzetan, po ten i odan gradu, na funkcij i gradonaelnika zamjenjuje Vjekoslav Frigan. Njih dvojica imaju vi e toga zajednikog . Obojica su odvjetnici, dapae, vr njaci (roeni 1801.), ve e ih i ista palaa, na uglu O patike i Demetrove (Kamauf e je svome nasljedniku prodati), s tim daje prvi roenjem Zagrepanin, a drugi dolazi iz Slavonije, iz po e kog kraja, odakle su i jo dvojica gr adonaelnika, Adolf Mo inski te dr. Mato Miki, posljednji gradonaelnik u biv oj jugoslavenskoj dr avi. Za vrijeme Friganova mandata, dogodilo se za Zagreb vi e toga to e u povijesti grada ostati zabilje eno. Godine 1862. Zagreb je s Europom povezan p rvom eljeznikom prugom, dvije godine kasnije na nekada njem marvinskom placu (na mje stu dana njeg HNK) prireena je Prva gospodarska izlo ba, a 1866. na glavnom je gradsk om trgu sveano otkriven Fernkornov spomenik banu Jelaiu. iste godine u gradu ordina ciju otvara prvi gradski zubaru U meuvremenu se na gradonaelnikoj fotelji, nakratko, izredalo vi e gradskih mu eva (Mak so Mi-hi, Stjepan Vrbanevi, Dragutin Ceku i Pavao Hatz), od kojih u sjeanju najvi e os aje (i ulicu usred grada dobiva) Pavao Hatz. Rije je o vrlo imunom graaninu, kuevlas niku, koji je, uz ostalo, u posjedu dviju palaa na ju noj strani Jelaieva trga, a koj e je za nj projektirao najpoznatiji zagrebaki arhitekt iz. doba klasicizma, Barto l Felbinger. Jedna se odr ala do na ih dana (na dana njem broju 15), a u drugoj, na ug lu Trga i Bolnike (Gajeva), bila je poznata Velika kavana, da bi 1930. na njenom mjestu bio podignut hotel Milinov, dana nji Dubrovnik. Za gradonaelnika Ivana Voninu (1874.-1876.), inae publicista i politikog pisca, kome je u karijeri pomogao njegov zemljak iz Novog Vinodolskog, ban puanin Ivan Ma uran i, voli se rei da je gradonaelnik koga je voda odnijela. Na poetku njegova mandata, d du e, zabilje en je veliki datum, ne samo za Zagreb, nego i za cijelu Hrvatsku - na Katarinskom trgu 1874. sveano je otvoreno Sveuili te, na ije je otvorenje do ao sav kul turni Zagreb, ali i mnogi uva eni gosti iz Hrvatske, kao i cijele tada nje Monarhije . Dvije godine kasnije, kad na dnevni red dolazi uvoenje 117 volite li zagreb? prvog vodovoda, u gradskom zastupstvu dogaa se raskol i o tar sukob. Jedna je stran a bila za crpljenje vode iz savske nizine, a druga iz Medvednice. Gradonaelnik Vo nina bio je pristalica ideje gorskog crpili ta, a na elu njegove oporbe, koja je zas tupala nizinsko cr-pili te, na ao se dr. Stanko Andrijevi. Kako Andije-vieva strana po bjeuje, Vonina asno odstupa s gra-donaelnikog trona, a na njegovo je mjesto izabran A ndrijevi, koji je roeni Zagrepanin i prvi sveuili ni profesor na toj najvi oj funkciji gradu. Gradona-elniku funkciju obna a do 1879., kad ga nasljeduje odvjetnik Matija Mrazovi. Za Mrazovia se mo e rei da je najtu niji gradonaelnik u starom Zagrebu. U drugoj godini njegova mandata, tj. 1880., grad e zadesiti katastrofalni potres, o kome e nam za pise ostaviti knji evnik i gradski zastupnik August Senoa, te fotomonografiju razr u enog grada jedan od prvih zagrebakih fotografa Ivan Standl. Mrazoviu predbacuju da se nakon katastrofe povukao iz Zagreba, a Senoi prepustio da danonono optrava naj ugro enije predjele grada i popisuje tetu, poglavito na kulturno-povijesnim spomeni cima. Posljedice takvog nesebinog rada Senoa e platiti te kom prehladom, od komplika cija koje e godinu dana kasnije preminuti. Da u staroj poslovici koja ka e da je svako zlo za neko dobro, ima pone to i istine, uvjerit e se Mrazo-viev nasljednik, gradonaelnik (od 1881. do 1885.) Josip Hoffman . U njegovu mandatu zavladala je groznica gradnje. Grad je tih osamdesetih godin a poput feniksa, novo se gradi na ru evinama staroga. Na sjevernoj strani Jelaieva t rga poinju nicati reprezentativne palae. Najprije tzv. Wassertalova (danas Varteks ), na uglu Bakaeve, a nasuprot, na uglu Duge ulice (Radi-eva) Pongratzova, koju pr ojektira glasoviti Hermann Bolle. Dolazak tog njemakog graditelja ostavit e u Zagr ebu velikog traga. Njegovo je djelo, uz ostalo, Obrtna kola (danas Muzej za umjet nost i obrt), gradnja kaptolske katedrale, te arkade na Mirogoju. I Hoffmanov nasljednik Nikola Badovinac (1885.-1887.), inae fi-j nancijski strunjak, sudjeluje u tom potresom probu-i enom graevinskom poletu. Uz znaajnije graevinske zahvate u urbanistikom tkivu grada, pro i

ruje se vodovod i formiraju nove ulice - Gajeva, Vojnika (danas Amru eva), Bo kovieva, Petrinjska, produ enje Palmotieve, Kaieva, Prilaz i Mlinarska. A znaajan civilizacijs ki dogaaj toga doba svakako je - telefon. Iako je poetak telefonije u Zagrebu pozn at ve od 1881., prvih trideset graana kuni prikljuak dobiva 1887., a telefonska cent rala je jo u privatnim rukama i to e ostati sve do 1893., kad je preuzima grad, sa da ve moderna urbana sredina, na elu koje je jedan od najpoznatijih gradonaelnika i z cjelokupne gradonaelnike galerije dr. Milan Amru . Kako bi se za svakog gradonaelnika mogao dodati poneki pridjev, Amru e ostati pozna t ne samo kao veliki krtac, kakav ga glas bije, nego i kao ovjek koji je opsjednut idejom da Zagreb osvijetli elektrinom rasvjetom. Ve u svom prvom dvogodi njem manda tu, i dovodi u Zagreb iz Amerike Nikolu Teslu, ne bi li svjet- j ski znanstvenik pomogao svom gradu pri uvoenju elek- I trike. Amru e, meutim, morati priekati svoj d rugi i mandat, kad e 1907. grad i njegov gradonaelnik 1 do ivjeti svoj najsvjetliji trenutak. O prvoj ulinoj rasvjeti novine e odu evljeno pisati kako je trg rasvijetlje n kao plesna dvora. Amru je prvi gradonaelnik koji se vozi konjskim tramvajem (1991 .) Kako nije imao potomstva, sve svoje imanje, dvije velebne palae na Zri-njevcu, ostavlja gradu. A imanje u Klina selu gradu pripisuje jo za ivota. Kako je po stru ci bio lijenik, velika mu je elja bila da grad dobije i Medicinski fakultet, to e te k do ivjeti njegov nasljednik. Amru u se pripisuje i jedna bizarna ivotna epizoda. U oporuci e izraziti elju da mu kad umre, za svaki sluaj (!), iglom probodu srce, a to je, navodno, i uinjeno. Panino se 118 gradonaelnici bojao da ga u lijes zatvore a da je pritom samo zamro, kako se to u to doba znal o dogaati. Adolf Mo inski je po du ini mandata apsolutni rekorder meu zagrebakim gradonaelnicima. Nael-nikuje u kontinuitetu ak 12 godina, i to od zavr etka Amru eva prvog mandata 1892 . pa do njegova drugog mandata 1904. Njegovo kapitalno djelo je skretanje potoka Medve aka istono od Jelaieva trga, te njegovo prekrivanje. Uvodi prvu gradsku kanaliz aciju, koju dr i temeljnim zahvatom i preduvjetom za razvitak modernog grada. Za n jegova mandata formirane su do dana dana njeg najvelegradskije i najdopadljivi-je gradske vizure na nekada njem Marvinskom placu sagraeno je Hrvatsko narodno kazali te , a na zapadnoj strani velebna zgrada Realne gimnazije (danas Mimara), te se for mira najreprezentativniji gradski trg s prepoznatljivom kupolom Umjetnikog pavilj ona Trg Franje Josipa, danas Tomislavov trg. Iako se Mo- inskom pripisuje najuspje n ije razdoblje Zagreba, mora se priznati da je veliku pomo i potporu imao u jednom od najlucidnijih i najutjecajnijih politiara svoga doba - Izidoru Kr njavome, koji je, kao Khue-nov ministar za nastavu i bogo tovje, izravno zaslu an za gradnju Kaza li ta i Realke. Janka Holjca (1910.-1917.), koji je medu gradonaelnicima po struci prvi arhitekt, zovu ratnim gradonaelnikom, budui da Prvi svjetski rat traje tijekom njegova cije log drugog dijela mandata. Prije poetka svjetske kataklizme, uspio je sagraditi v elebnu secesijsku zgradu Nacionalne i sveuili ne knji nice na Marulievu trgu, sveano ot vorenu 1913., a godinu dana kasnije otvara i Kemijski laboratorij na Marulievu tr gu. Holjac se, kao gradonaelnik, ve na samom poetku mandata, meu prvima vozi elektrin im tramvajem. Na gradonaelnikoj fotelji Janka Holjca nasljeuje Stjepan Srkulj, ali kako je to nje gov prvi dvogodi nji mandat, mjesto za ovu malu gradonaelniku kroniku prepustimo Vjekoslavu Heinzelu, takoer arhitektu i roenom Zagrepaninu, kao to je to i Holjac. Za Heinzelovo razdoblje kronike govore kako je Zagreb gazio naprijed am erikanskim koracima. Za svog.osmogodi njeg mandata Heinzel se uistinu pokazao kao j edan od najuspje nijih gradonaelnika, veliki kreator i realizator modernog Zagreba, koji se u njegovo doba iri na sve strane. Niu cijele nove gradske etvrti: Pe enica sa Zvonimirovom ulicom, Volovica, Si-geica, Kruge, Martinovka, Zavrtnica, Pongraevo, 119 volite li zagreb? Rebro, predjeli luksuznih vila na Medve aku itd. Osim toga, gradi ili nadograuje kole , ambulante, bolnice (sedam bolnikih zgrada na Zelenom brijegu), javna gradska ku pali ta na Kvaternikovom trgu i u dana njoj Nazorovoj, pro iruje Prolaz Tu kanac i zapoin je graditi Tr nicu Dolac, te Klaonicu u tada njoj La in-skoj ulici, koju pro iruje i komp

letno ureduje, a koja e se kasnije zvati Sajmi nom, a danas, naravno, nosi njegovo ime Heinzelova. Za gradonaelnika Vjekoslava Heinzela govorio se da ga visoka poli tika nimalo ne dira, da ak ni ne zna kako se tko od ministara i lanova savezne vla de u Beogradu zove. A objema je rukama nemilosrdno zahvaao u dr avnu kasu i podizao enormne kredite, a kad bi sa strane uo prigovor tko e to otplatiti, on bi samo od mahivao rukom i znao pro-mrmljati: Netko ve bu, ali sve bu ostalo Zagrebu i Zagrepa nima!. Privatno je bio veliki ljubitelj raznih portova, posjeivao nogometne utakmic e i teniske meeve. Sam se vozio motorom, ak sudjelovao u mo-to-trkama, ofirao autom obilom (vlastitim) i letio avionom... Konstitucijom je bio jedan od najkorpulent ni-jih iz cijele gradonaelnike galerije. Kad smo ve na izgledu gradonaelnika, a kronologijom dolazimo do Stjepana Srkulja, koji drugim mandatom nasljeuje Heinzela, odmah skrenimo pozornost na du inu njegovi h brkova iliti mustaca. Po tome je bio rekorder. Roenjem je bio Vara dinac, a po pr ofesiji profesor i publicist. Srkulju pripada ast da se proslavio sveanim otvorenj em dviju va nih gradskih institucija, koje je osmislio i zapoeo njegov prethodnik H einzel Tr nice Dolac i Klaonice. Istodobno dovr ava odvodni kanal Zagreb - Ivanja Re ka, te gradi podvo njake na Savskoj i Selskoj. Na Jelaievu trgu ru i staru bolnicu, os niva Statistiki ured i pokree Gradski vjesnik. Prvi je, i jedini, gradonaelnik koji se prihvatio i pisanja Gradskog vodia. Srkulja nasljeuje dr. Ivo Krbek, jedini akademik iz gradonaelnike galerije, a kad s mo ve kod titula i zanimanja, onda dodajmo da smo na elu grada imali i bankara. To je Krbekov naslje dnik, dugogodi nji ravnatelj Gradske tedionice Rudolf Erber. Ali i mesara. To je Iv an Werner, koji naelnikuje za vrijeme tzv. NDH. Iako je, kako zapisuje Josip Horv at u knjizi Pre ivjeti u Zagrebu, imao smisla za komunalna rje enja i organiza-torsk og duha, uz njegovo se ime, s obzirom na zanimanje, lijepe mnogi masni vicevi, k oji e se kasnije prenijeti na jednog od komunistikih gradonaelnika. Prvi poratni gr adonaelnik je Dragutin Sajli, za ijeg je mandata pod okriljem noi 1947. s tada njeg T rga Republike brutalno maknut spomenik banu Jelaiu. Nasljeduju ga po jednogodi njem mandatu Mika Spi-ljak, Milivoj Rukavina i Mirko Pavlekovi. Tada slijedi dugo i je dno od najznaajnijih razdoblja za Zagreb. Punih jedanaest godina na elu grada slav ni je Vee-slav Holjevac, za kojeg, ne bez razloga, ka u da je jedini gradonaelnik me du komunistikim predsjednicima. I, svakako, najvei vizionar od svih gradonaelnika u povijesti. Holjevac je premostio Savu Mostom slobode, preselio Zagrebaki velesaj am sa Savske ceste u Novi Zagreb, te na ju noj strani Save sagradio cijeli jedan n ovi grad sa stambenim naseljima, koji se zove Novi Zagreb i danas je po broju st anovnika najvei grad u zemlji, naravno poslije samog Zagreba! Koliko je Holjevac napravio za Zagreb i koliko su mu za to Zagrepani ostali zahvalni, najrjeitije gov ori bronani spomenik u naravnoj veliini, okrenut, naravno, na Novi Zagreb, to je uj edno i jedini spomenik jednom zagrebakom gradonaelniku. Iako nasljeivanje vi e nego u spje nog i karizmatinog Holjevca nije bila laka zadaa, s vi e ili manje uspjeha gradom nastavljaju rukovoditi Pero Pirker. Nakon njega kao vr ilac du nosti gradonaelnika d olazi Ratko Karlovi, a potom u gradonaelniku fotelju zasjeda Josip Kolar, koji nako n hrvatskog proljea 1972. mora odstupiti, a s etverogodi njim mandatima nasljeuju ga I o Vrho-vec, te Ivo Latin. Potom slijedi serija jednogodi njih 120 gore: Janko Kamauf (1851.-1857.) Pavao Hatz (1872.-1873.) Milan Amru (1890.-1892., 1904.-1910.) sredina: Adolf Mo insky (1892.-1904.) Stjepan Srkulj (1917.-1919., 1928.-1932.) Vjekoslav Heinzel (1920.-1928.) desno: Marina Matulovi Dropuli (1996.-2000.) Milan Bandi (2000.-2002., 2005.-) volite li zagreb? mandata, u kojoj se redaju dr. Mato Miki, Aleksandar Varga, Zorislav onje i Tito K osty. Ponovo je izabran Mato Miki, koji koristi dva uzastopna dvogodi nja mandata,

od 1986. do svibnja 1990. Kako se Mikievo naelnikovanje podudara s Univerzijadom 1 987., kojoj prethodi veliki graditeljski polet, za dr. Mikia se voli rei da se, na kon Holjevca, najvi e na-presijecao sveanih vrpci i postavljao kamena temeljaca. Dr . Mato Miki, predstavnik starog re ima i dr ave, smjenom vlasti i ispostavom nove dr av e, na civiliziran nain kljueve grada predaje prvom gradonaelniku glavnog grada samo stalne dr ave, Borisu Bu-zaniu. U Buzanievu mandatu, u kojem je jo na snazi stari soci alistiki ustroj grada, i u kojem, uz Gradsku skup tinu, funkcionira i Izvr no vijea (p redsjednik Izvr nog vijea mr. Mladen Vedri ), sredi te se grada pretvara u veliko gradi li te, jer se temeljito rekonstruiraju najprije Frankopanska, pa Ilica. Istim temp om nastavlja novi gradonaelnik mr. Branko Mik a, koji ureduje Vla ku i Juri ievu u najst ro em sredi tu, a na periferiji lokalnu ulicu Gornji Bukovac, temeljitim ureenjem, pr o irenjem i plinofikacijom, od lokalne ulice pretvara u magistralnu gradsku promet nicu, koja spaja sjeverozapadno podbre je s jugoistonim dijelom grada, s Dubravom i Sesvetama. Mik a postavlja i kamen temeljac za prvi strani trgovaki centar, Import anne na Starevievu trgu. Zamjenjuje ga "Marina Matulovi Dropuli, koja u povijest ula zi kao prva ena u gradonaelnikom lancu. Za njena mandata ureduje se Ribnjak i Maruliev trg, sa spomeni-j kom ocu hrvatske knji evnosti Marku Maruliu. Grad dobiva jo jednu kazali nu kuu Kazali te Tre nja, j rje ava se go r u gradskom prometu: Slavon-' ska i Ljubljanska avenija spojene sa gradnjom pod vo njaka ispod Savske. Potom na elo grada dolazi Milan Bandi, koji nakon svog prvog, skraenog, mandata, vlast prepu ta svojoj stranakoj kolegici i drugoj gradonaelnici u povijesti, Vlasti Pavi. Za njena mandata zapoeta je gradnja Muzeja suvremene umje tnosti u Novom Zagrebu, dovr ava se podvo njak Culineka - i Branimirova, sveano otvara javna gara a Langi, a j dovr eno je i skijali te na Sljemenu, koje je zapoeto jo za B Bandi nastavlja s probijanjem Brani-mirove, te s gradnjom Muzeja suvremene umjet nosti. Gradonaelnik u kratkom roku otvara Jankomirski most i novoureeni Bundek, ka o prethodnicu dugoronog programa pribli avanja grada Savi. Po gradskim ulicama prov ozili su prvi sofisticirani niskopodni tram- ; vaji domae proizvodnje. A u cilju smanjenja tro kova i vee efikasnosti, razjedinjena gradska poduzea, i po uzoru na Be, objedinjena su u zajedniki gradski ! Holding za upravljanje gradom (prvi predsje dnik Uprave Slobodan Ljubii). Aktualni gradonaelnik upravo obna a trei mandat, pa se p o broju mandata pridru uje rekorderima meu svojim prethodnicima, Mo- inskome, Heinzel u i Holjevcu. 122 gradonaelnici 123 okus zagrebake tradicije

Pij malo, pijprovjereno, staro, tradicijsko i zagrebako. ivjeli! U tako formuliran oj zdravici, s a icom Badelova pia u ruci, nazdravili smo vi e nego dugoj tradiciji alk holnih pia s kojom se Zagreb mo e podiiti. Jer gotovo da i nemamo slinog primjera tak o duge tradicije i kontinuiteta u gospodarstvenom Zagrebu. Iste 1862., kad je ot vorena prva tvornica alkoholnih pia i likera, a na koju se, uz Pokornvja, Patrie i Ar a, naslanja dana nji Badel 1862, od znaajnijih proizvoaa grad ima samo Ko aru, Paroml upravo se gradi Gradska plinara. Iste godine Zagreb, u to doba jo mali, blatnjav i Senoin gradi s jedva devetnaest tisua du a, tek dobiva prikljuak veim europskim sred i tima, i to eljeznikom prugom koja je prvi put zaju kala u Zagrebu, nagovje tavajui tak razdoblje novog procvata i rasta grada. Prometno povezivanje Zagreba pospje uje vei i br i dotok ljudi, roba, kapitala i idej a, to je vjerojatno i razlog da gradonaelnik Vjekoslav Frigan uspijeva rije iti mnog e gorue gradske probleme, koje mu je u nasljedstvo ostavio njegov prethodnik na g radskom kormilu i prvi zagrebaki gradonaelnik (izabran 1851., nakon spajanja Grade ca i Kaptola u jednu cjelinu), Janko Kamauf. Gradonaelniku Friganu bilo je jasno da je temelj za razvitak grada podii razinu higijenskih uvjeta ivota u gradu, pa z ato smjesta s istone strane Harmice (na mjestu dana nje Glavne po te i Kureleve ulice) odstranjuje staru biskupsku klaonicu i sanira ju nu stranu Trga po kojem jo gaca stoka do marvinskog placa na dana njem Zr inskom trgu. Dr ei se regulacijskog plana, koji je odmah dao izraditi i koji je ima o zadau omoguiti plansko irenje grada prema jugu, Marvinski e plac pretvoriti u park Zri-njevac, a od glavnog trga do Zrinjevca probit e ulicu Marije Valerije (Pra ka)

, te na zapadnom dijelu Ilice prema jugu dana nju Gundulievu ulicu. Na komunalnom i ivotnom planu takvog grada, koji jo nema ni jedan javni kulturno-p ovijesni spomenik (Fernkornov Jelai bit e postavljen etiri godine kasnije), naravno da novinski oglas, koji svojim sadr ajem i stilom pripada samim poecima marketin kog duha to nam prodire iz velikih gradskih sredi ta Austrougarske, izaziva malu senzac iju i veliko zanimanje kod dijela pismenih Zagrepana u onih nekoliko starih kavan a koje dr e novine na bambusovim stalcima iliti zeitungschtenderima. Javljajui potpisani tovanom obinstvu i ovda njem i vanjskom da smo visokim poglavarstv om po-vla eni da u Zagrebu uredimo i otvorimo tvornicu likera, rozalia, ruma i octa (kvasine), dajemo uljudno na znanje da smo ju, ne bojei se nikakvog nadmetanja, zbilja otvorili u Vla koj ulici br. 106, gdje smo i skladi te za izvoz uredili... Tek to je prva hrvatska tvornica likera, pretea dana njeg Badela 1862, otvorena, na taj se prvorazredni gradski dogaaj osvre, u to doba popularni, Kre iev asopis Na e gore list, koji donosi uistinu dojmljiv opis: 124

okus zagrebake tradicije U Zagrebu, stolnom hrvatskom gradu idjahu neke nedjelje u Jurjaves (Maksimir op. a.) na etnju Laskom ulicom (Vla ka, naravno) dva surka a njemaki se razgovaraju; prolaz ui mimo kue gdje su gg. Mi-hi i Sablji otvorili tvornicu likerah, ruma, vinovca itd. Nov velikim pismeni udaren natpis udari im u oi, jedan od njih zapita: 'Wos izdt en tos tvornica, na to mu drugi brzo kao vje tak odgovari: 'Die Beidinung mit liqer ?... Na sveanom otvorenju prve hrvatske Tvornice alkoholnih pia i likera nazoan je, nara vno, i sam gradonaelnik Frigan koji e za sedam godina svoga na-elnikovanja (1861. 186 8.) ne samo nazoiti, nego i pokrenuti, organizirati i ostvariti za grad vi e va nih g ospodarstvenih, civilizacijskih ili isto psiholo kih projekata. Tako e 1864. organiz irati Prvu hrvatsku gospodarsku izlo bu na tada njem Sajmi tu, kasnije Kazali nom trgu, danas Trgu mar ala Tit a. Izlo ba je gospodarstveno i politiki irega opsega i znaaja, a to sugerira i njen sl u beni naziv Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izlo ba, a imala je, kako kronike bil je e, 32 odjeljenja i oko etiri tisua eksponata. Medu izlo benim eksponatima, uza svu s lu fotografija, slikarskih mapa, dokumenata i crte a, ak i skladateljskih partitura (prva hrvatska opera Ljubav i zloba), potom ive i i stoke, strojeva i prehrambenih p roizvoda, ali i uzorci likera Tvornice likera iz Vla ke ulice. Ne treba ni spominj ati da je za uzvanike i goste upriliena i degustacija na ih likera. Dvije godine kasnije Zagreb i Hrvatska nazdravljaju velikom kulturolo kom i politik om dogaaju: cijeli Zagreb, predvoen gradonaelnikom Friganom, te deputacije iz razni h hrvatskih krajeva i cijela hrvatska vlast na elu s banom Pejaeviem, sveano otkriva ju prvi zagrebaki umjetniki spomenik, Fernkor-nova Jelaia na konju s isukanom sabljo m, dogaaj koji je ovjekovjeen na prvoj masovnoj fotografiji Zagreba i Zagrepana jed nog od prvih zagrebakih fotografa Franje Pommera. Iste 1866. godine Zagreb obilje ava jo jedan civilizacijski dogaaj: proradio prvi gr adski zubar. Prije toga zube su u bolnici na Jelaievu trgu lijeili lijenici ope praks e, a vadili ih kirurzi, to, naravno, nije odgovaralo nainu modernijeg lijeenja zuba , koje se primjenjivalo u ostalim veim i naprednijim gradovima Monarhije. Prvi za grebaki stomatolog zvao se Josip Hafner, iju tehnologiju vaenja zubi kroniar ovako o pisuje: Naravno da se zub nije vadilo pomou kokaina da ne boli, i onako, sjedni na stolac, a Hafner ti tobo e pregledava bolesni zub, nevidljivo bi na njega polo io s voje mrzlo eljezo zubarska klije ta i dok si samo zajauknuo, zub je ve bio vani... R ana se, naravno, ispirala rakijom ili jakim likerom... 125 volite li zagreb? Na najvi oj razini s a icama zagrebakog likera kucnuli su se hrvatski akademici prigod om sveanog otvorenja JAZU-a (danas HAZU) 27. srpnja 1867. u Dvorani Narodnog doma u Opatikoj 18. Sveanosti je prisustvovao i gradonaelnik Vjekoslav Frigan, koji je u toj istoj dvorani 1862. - koje li podudarnosti s poetkom proizvodnje zagrebakih alkoholnih pia! -zamalo bio svrgnut s gradonaelnikog stolca. Na nekoj zabavi s ples om u spomenutom gornjogradskom Narodnom domu, gdje se toila i estica tek otvorene i u novinama reklamirane prve zagrebake Tvornice likera, na gradonaelnika se Friga

na, naime, obru ila skupina nazonih hrvatskih mu eva zato to je plesnu veer dopustio ot voriti njemakim asnicima, i to plesom zvanim vvalzer! Gradonaelniku nije preostalo nego da posegne za bocom likera, to ga je mjesec dana prije dobio na dar prigodom sveanog otvorenja Tvornice u Vla koj ulici. Prvu tvornicu likera pokrenula su i otvorila, dakle, dvojica zagrebakih poduzetni ka, Gracijan Mihi i Eugen Sablji, ali proslavit e je Franjo Pokornv, ime kojega e po stati sinonimom zagrebake i hrvatske proizvodnje alkoholnih pia i vina, a na kojoj e izrasti neko mona i slavna tvornica Arko, te nakon Drugog svjetskog rata Marijan Badel, i danas njegov nasljednik Badel 1862. Pokornv je svoju tvornicu likera ure dio u uzornoj klasicistikoj zgradi s posebnim proizvodnim pogonima na uglu Maksim irske i dana njeg Kvatria, a gdje je danas - tradicija je tradicija! - Mc Donald's. P okornv je svakako najmarkantnije ime u cjelokupnoj zagrebakoj povijesti proizvodn je estokih alkoholnih pia i vinarstva, ovjek koji je malu neuglednu tvornicu uzdiga o do najveeg hrvatskog izvoznika pia. Putujui svijetom i pratei suvremena dostignua, Pokornv sa svojih putovanja donosi najmodernija tehnolo ka rje enja, utemeljujui viso ke standarde poslovanja i kakvoe proizvoda. Pokornv, dakle, putuje, ui od naprednijih, istra-; zuje, izla e, ali i pouava te dru ge potie u svojim broj-l nim napisima. Na jednom mjestu pi e: U na ih vino-1 gradih za kopano je golemo blago i obilato vrelo dob-; rostanja... ] Kao uva eni graanin i strunjak, Franjo Pokornvj rado je vien gost u najotmjenijim zag rebakim kuama i palaama zagrebakih plemenita a, gdje se u Se-' noinu Zagrebu ezdesetih i sedamdesetih godina odigrava cjelokupni dru tveni ivot grada. : Tamo gdje je Franjo Pokornv, kao pionir domae proizvodnje estokih pia, stao, nastav io je Vladimir Arko, ali jo veim koracima ili, kako se za gradonaelnika Vjekoslava Heinzela dvadesetih godina pro -j log stoljea govorilo, da Zagreb gazi upravo ameri kan- i skim koracima. kolovan, obrazovan, europski orijen-; tiran, i sam ponikao iz obitelji u kojoj je proizvodnja alkoholnih pia obiteljska tradicija (otac mu j e na Kaptolu dr ao, dodu e malu i primitivnu, destileriju), Arko je u Vla koj ulici us pio stvoriti najveu i najuspje niju tvornicu alkoholnih pia koja je opskrbljivala ta da nju Jugoslaviju. Uspje an, bogat i utjecajan, vlasnik vla koulike tvornice alkohola, Vladimir Arko je, kako bi se to dana njim politikim rjenikom reklo,; participirao u dru tvenom, gospodarskom i politikom ivotu Zagreba i dr ave, pa je tako bio i na elu H rvat- j ske gospodarske komore. Drugi svjetski rat, meutim,, kraj je i negda njeg i ndustrijskog carstva Arko, ali i nje- i gova vlasnika Vladimira Arka osobno (izv r io je samo-; ubojstvo). Izrastao na tako bogatoj tradiciji u proizvodnji al- ; koholnih pia, Badel 1862. nastavio je tamo gdje su ; njegovi slavni prethodnici zavr ili, pronosei tako kroz j pokoljenja zagrebakih i hrvatskih u ivalaca i potro aa (tu valja pribrojiti, naravno , i izvoz) legendu i ; za titni znak, a u koji je ugraen poslovni moto, pae, filozof ska sentenca Pij malo, pij dobro to se dosad, kao to znamo, uvijek vi estruko vraalo 126 okus zagrebake tradicije Uzdravlje za sve lijepo i vrijedno to se u starom Zagrebu dogaalo. A od 1892. mo emo podii i a u ili kriglu zagrebakog piva, jer se upravo te godina (Zagreb iste godine dobiva velebnu zgradu Glavnog kolodvora i tvornicu kave Franck), sveano otvara i Za grebaka pivovara u Ilici, prvo industrijsko postrojenje za proizvodnju piva, pret eu danas popularne O ujae iliti Zuje. U Zagrebu se piva proizvodi mnogo prije otvoren ilikog industrijskog kompleksa, ak se i jedna gornjogradska ulica zove Pivarska (d anas Basariekova), ali o kakvoj je proizvodnji rije, najbolje e posvjedoiti opis iz starih novina (Antoni-ja K. Cviji u Jutarnjem listu 1924.): I Pivarska ulica ima s voju pro lost. Bilo je to godine 1740. Domai su plemii doveli iz Po una pivo-kuhara, m ajstora Franju Tobasija'Hosza, a taj je nedaleko upnoga dvora uredio malu pivovar u. No posao mu nije uspijevao, mo da nije bila zgodna zdenaka voda, a zacijelo nisu zagrebake uvene gorice, koje su davale plemenito vino. Godine 1774. odluila je zag rebaka opina da za 950 forinti prekupi pivovaru... Neko vrijeme bio je upravitelje m pivovare varo ki komornik Franjo Fabi-janec. Kad je on imenovan gradskim senator om, predao je godine 1753. upravu u ruke novog komornika Adama Sirotnika. Tom pr igodom je Franjo Smidt, koji je ve bio promaknut do varo kog kapetana, te ima na br izi svu varo ku imovinu, sastavljao potpun inventar koji je u zemaljskom arkivu sauvan, pa nam daje sliku o toj varo koj pivovari. Ova

se sastojala od gostionice, kuhinje, tavana (gornja bolta) i podruma (donja bolt a). Da to da nije bilo hrvatske nomenklature, pa se predmeti zabilje ili grotesknom nijem tinom, a neke opaske latin tinom. To su bile: mere iz pleha, tra-kurah vek ih i manj ih, irajzlina za molcanje p enice, plehnate fla e... Nakon vi e starih primitivnih pivovara na Gra-decu, Zagreb napokon dobiva i prvu m odernu industriju piva - Zagrebaku pivovaru u Ilici 224. O tom velikom dogaaju za Zagreb Obzor 13. srpnja 1892. izvje uje: Juer poslije podne otvorena je sveanim nainom nova pivovara. Cijelo su poslije podne, a osobito pod veer, vozila bezbrojna tram vajska kola opinstvo do nove pivovare. Prostrani vrt, jedan od najveih u Zagrebu, bio je dupkom pun graanstva iz svih slojeva glavnoga grada. Pod veer bila je tolik a navala opinstva da je trebalo mnogo napora da si mogao doi do a e piva, jer su gust e hrpe okru ivale mjesta gdje se je toilo pivo. Vidjelo se da uprava pivovare nije oekivala tako mnogobrojni posjet pa o kakvoj podvorbi nije bilo ni govora, ve si s vatko sam morao sve priskrbljivati. Vrlo mnogo opinstva ne na av mjesta vraa e se u gr ad. U veer bilo je na tisue ljudstva u vrtu, a sav posjet od dva sata poslije podn e do dva sata u noi rauna se vi e od 8000 ljudi. U vrtu je u 127 volite li zagreb? posebnom paviljonu svirala vojnika glazba domae pukovnije po izboru komande. Nije u redu to su joj programi, koji su se dijelili, bili njemaki tiskani, isto tako ne bi smjelo biti da konobari i sluge, to su kod toenja piva, nepotrebno 'dajare'. Na damo se da e ih uprava pouiti o njihovoj du nosti. Novo domae pivo mnogo se je hvalil o. Vje taci i nevje e zadovoljno isticahu njegove vrline i prednosti pred tuim pivima , to se u Zagrebu toe. Zadovoljstvo i radost zrcalila se je na svaijem licu to je na domai proizvod tako dobro uspio. 'Izvrsno', 'jako dobro' i 'ba je teno', 'oslasno', odazivalo se gotovo kod svakog stola. Bilo je pae mnogo vje taka optimista koji su posve ozbiljno tvrdili da je ovo pivo bolje od svakog drugog piva, pae i od mnog o hvaljenog plzenjskog. Uope se mo e *' rei da je domae pivo sve zadovoljilo i da je prvi pokus izvrsno uspio... Nakon malko pretjerane u ivancije u Pokornome, Patriji, Arku, Badelu i Zagrebakoj p ivovari, kao naru-; ena za mamurluk i vaenje fleka, doi e nam alica) vrue kave. I to, naravno, zagrebake kave, koju u ili-kom susjedstvu od iste 1892. proizvodi prva za grebaka tvornica kave i kavovine Hinko Franck. Kava je u Zagreb, istina, do la mnogo prije Fran-' cka, koji e postati sinonimom za grebake kave. Jo u osamnaestom stoljeu, tonije 1756., u Zagrebu se spominje caffeariu s, tj. kavanar, imenom Valentius Horro, kojega se podrijetlo ne zna, a poznato je samo da je u Zagreb do ao iz Europe, kao i svi ostali kava- i nari koji su u osam naestom i devetnaestom stoljeu' poslovali u Zagrebu. Mahom su to bili Austrijanci ,i Nijemci, Belgijanci i Moravci, pa je to vjerojatno raz- i log to na i preci dugo nisu prihvaali tursku kavu, u kojoj su u ivali na i istoni susjedi. Jo poetkom 20. 128 okus zagrebake tradicije stoljea turska se kava kuhala samo na sajmovima i pili su je uglavnom seljaci. Gr aanstvo je u kavanama pilo bijelu kavu i kapuciner.... (K. Kovai). I to, naravno, Fr anckovu kavu, koja je na zagrebakim stolovima prisutna stotinu i etrnaest godina. Henrik IV., kralj francuski, elio je svome narodu takvo blagostanje da nedjeljom b ude na svaijem stolu koko u loncu. Tvornica Hinko Franck Sinovi d.d. nema, dodu e, f armu, ali je svojim trudom postigla da je sada u svakom domu barem jednom na dan alica bijele kave na stolu... Tako se u jednom letku s poetka 20. stoljea reklamira iliki Franck, koji i bez reklamnog pretjerivanja, postaje sinonimom za sve gener acije kavopija do na ih dana. Ta njemaka tvrtka, nakon tvornica u Austriji, Italiji , e koj, vicarskoj i Rumunskoj, a prije nego u SAD i Maarskoj, otvara svoja postrojen ja u Zagrebu. Zagrebaka tvornica Hinko Franck Sinovi d.d. kako se sve do 1945. zo ve - nekoliko je puta u meuvremenu modernizirana, iako svaki put uglavnom otpisan im strojevima iz veih sestrinskih tvornica u Europi, ali je unato tome bila i osta la najvea i najmodernija tvornica kave na Balkanu. Danas je Franck moderna indust rija s oko tisuu uposlenih, u godini proizvede vi e od dvadeset tisua tona razliitih proizvoda, koji su svojim asortimanom prilagoeni tr i tu i znatno prema uju osnovnu pro izvodnju kave i kavovina. Osim to je glavni opskrbljiva domaeg, a pogotovo zagrebako g tr i ta,

Franck, koji je devedesetih godina uspje no privatiziran, jedan je od na ih najsigur nijih i najznaajnijih izvoznika. Nakon obilne konzumacije zagrebakih likera, vina, piva i kave, nije naodmet prigr isti tradicijski zagrebaki keks, karamelu ili rebarce okolade. Ve 1897. Zagreb ima svoju tvornicu kandita. Zove se Prva hrvatska tvornica kandit a Lachman. Zapravo je to primitivna radionica u kojoj dvadesetak radnika uglavno m runo mije a smjesu za okoladu i bombone. Dakako da takvom proizvodnjom nije mogue k onkurirati velikim renomiranim tvornicama u Austro-Ugar-skoj. Najuspje niji u tom poslu su Nijemci, Austrijanci i esi. Jedan od e kih me tara, Julije Konig, na poetku st oljea (1902.) osniva u Zagrebu svoju radionicu slatki a, ali industrijska proizvodn ja okolade i bombona u Zagrebu poinje tek kad su spomenuti Konig i Slavoljub Deuts ch osnovali tvornicu Union. Kako je urbanistikim planom u to doba industrijska zona bila predviena uz eljezniku prugu, tako je i tvornica okolade Union sagraena u tada njoj Baro- evoj (Branimirova) godine 1911. A kako je Kras izrastao na dvjema starim zagrebakim tvornicama Unionu i Bizjaku iz Savske (osnovana 1926.), taj na renomirani proizvoa, poznat i na sv jetskom tr i tu, proslavio je 95. obljetnicu. Kra eve bajadere danas su jedna od najtr a enijih poslastica sa svjetskih trgovakih polica i jedan od najsigurnijih hrvatski h izvoznih proizvoda. 129 vlakom u pro lost civilizacijske novosti iz starog zagreba ZAGREB GLAVNI KOLODVOR^; vlakom u pro lost Prvi je vlak u Zagreb doju kao 1. listopada 1862., iako se o potrebi eljeznikog pove zivanja Zagreba s Beom i Trstom raspravlja odmah nakon to 1846. poinje gradnja prug e, koja e austrougarsku metropolu s jadranskom lukom povezati tek jedanaest godin a kasnije. U meuvremenu, unato nepovoljnoj konfiguraciji tla i potrebi probijanja tunela i gradnje vijadukata, dovr avane su pojedine dionice, pa su tako Maribor, C elje i Ljubljana sa eljeznicom mnogo prije povezani nego Zagreb. Od Zagrepana su v lakom prije putovali i Meimurci, jer pruga od Budima do Trsta, koja e biti pu tena u pogon 1860., prolazi kroz Kotoribu i akovec. Gradnja pruge od Siska preko Zagreba, pa do Zidanog Mosta poinje 1861., a ve godin u dana kasnije Zagreb je vlakom povezan s Trstom, Ljubljanom, Mariborom, Grazom i Beom. Tako se do Graza sada dolazi prije i udobnije, nego, recimo, do Karlovca, do kojeg e pruga stii tri godine kasnije. Povezivanjem dvaju gradova eljeznicom do biva Zagreb, a gubi Karlovac. Do uvoenja pruge 1865., naime, Karlovac je najjae tr govako sredi te u Hrvatskoj. Savom i Kupom lade su u Karlovac iz Slavonije i Banata dopremale ito, drvo, duhan i ostalu robu, to se potom kolima po lijepoj Lujzijans koj cesti otpremalo dalje prema lukama u Bakru i Rijeci. Povezivanjem Karlovca s prugom, tranzit robe skrenut je preko Zagreba, pa do Zidanog Mosta i u Trst. Uspostavom ugarsko-hrvatske nagodbe 1868. Zagreb e se okoristiti utoliko to se rad a ideja za eljezniko povezivanje s Budimom, koja se 1870. i ostvaruje. Ta je pruga , prema Rudolfu Horvatu (Pro lost grada Zagreba, 1942.), stajala 7,395.322 forinte i 50 novia. Iz Zagreba sada vlak, dakle, ide preko Dugog Sela, Krievaca i Koprivnice za Maarsku. A tri godine kasnije ugarsko-hrvatsko ministarstvo prometa gradi prugu i od Karlovca do Rijeke (nagodbom, Rijeka je pod ugarskim pa tronatom), a istodobno od Ju ne eljeznice otkupljuje i prugu od Zagreba do Karlovca i tako postaje vlasnik cijele pruge od Budimpe te do Rijeke, te stjee pravo na usp ostavu jedinstvenog cjenika. Vara din e morati jo priekati na prikljuenje eljeznikom prugom na Zagreb. Rasprava o rebi gradnje pruge Zagreb - Vara din vodi se dvadesetak godina, a prvi vlak na toj relaciji krenut e, zahvaljujui Dionikom dru tvu Zagorske eljeznice, 4. rujna 1886. U to doba Zagreb je ve preko Siska bio spojen sa Slavonijom i Bosnom, ali kompletna pruga preko Vrpolja, Vinkovaca pa do Osijeka bit e otvorena 1889. Dvije godine k asnije vlakom se-nio e od Zagreba preko Vinkovaca do Mitrovice, pa preko Rume do Z emuna na jugu i Petrovaradina na sjeveru hrvatskog Srijema. S druge strane, Bjelovar e jo morati ekati da i on bude eljeznicom pribli en hrvatskoj metropoli. Taj dugo oekivani i sveani trenutak doekat e 12. rujna 1894., kad je otv

orena pruga Kri evci Bjelovar, koja e potom 1900. biti produ ena i do Virovitice. Najdu e e na vlak iz Zagreba, meutim, ekati Spliani. Iako oni prvi vlak, ali samo do S iveria, imaju ve 1877., a potom i do Knina 1888., pruga se te ko i dugo probija kroz Liku do Zagreba. Taj sretni dogaaj spajanja Dalmacije sa Zagrebom dogodit e se te k 17. srpnja 1925. Koliki su Dalmatinci u meuvremenu vlakom stigli u Zagreb, koliki Slavonci, Zagorc i, Primorci, Podravci, Meimurci, Moslavci, Banijci, Hercegovci i Slovenci, koliki narod i dandanas, unato autobusima, avionima i osobnim automobilima, svakodnevno 133 volite li zagreb? sti e na Glavni kolodvor i s njega odlazi na sve strane! A upravo u tim dolascima i odlascima brzih, putnikih i poslovnih vlakova, te njihovim najavama putem razgl asa, posijan je virus putnike groznice koja je inficirala tolike generacije Zagre pana. Valja, meutim, podsjetiti da je Zagreb na Glavni ili, kako se isprva zvao, Dr avni kolodvor ekao punih trideset godina. Od prikljuenja Zagreba eljeznikoj] mre i 1862. do gradnje Glavnog ko lodvora 1892. Zagrepani su se slu ili kolodvorom Sava ili Ju nim kolodvorom (kasnije Zapadni), koji danas slu i jo kao scenografija za snimanje stranih i domaih filmova i televizij-! skih drama, ija se radnja dogaa u davna vremena. 134 vlakom u pro lost Zanimljivo je napomenuti da se ve za vrijeme postavljanja pruge i gradnje dana njeg a Glavnog kolodvora prije tono stotinu godina (gradnja poinje 1891.) uvelike prigo varalo izboru lokacije, koja je, navodno, isuvi e blizu grada (a grad je u to doba zavr avao sa zgradom JAZU/HAZU!), pa bi jednoga dana mogao postati branom irenja Z agreba prema jugu. A to se veliine tie, ona je svakako nadilazila svoje vrijeme, ali su graditelji mislili i na budunost, jer kolodvor se, molit emo lijepo, ne gradi svaki dan, a ovaj bi moga o poslu iti svrsi i kad Zagreb bude mnogo vei. Koliko god mislili na budunost, ti na i dragi preci nisu, eto, ni sanjati mogli da e taj isti kolodvor svrsi slu iti (i to kao jedini!) u dana njem milijunskom Zagrebu! 135 halo zagreb, prvi put Narodne novine od 16. travnja 1881. pod malim naslovom Telefon donose izvje taj sv ojeg reportera: Takav udnovati telefoniki aparat imadoh priliku vidjeti odmah s poe tka, a vrlo je jednostavno konstruiran, vi e kao igraka. Stvar mi se nije inila za p raktiki ivot, nu ovih dana dooh sluajno u graevinski na ured na Vienici, gdje opazih kav stroj, koji me da to veoma zanimao kako sam o njemu u novinama vi e puta itao. Ta j telefon po ici spojen sa vodovodnom strojarnicom i kao to se telegrafiki obi sa na jdaljimi krajevi, tako se iz graevinskog ureda na Vienici mogu kod vodovodnog zden ca za kolodvorom, svoja tri kilometra daljine, razgovarati jedan sa drugim, ba ka o da sjede u istoj sobi. U prvi as me je udno prese-mitio glas dosta jasan, nu nek ako otajanstven od ovjeka, koga nevidim i neslutim i koji mi odgovara kao sredstv om nepojmljive arolije... Prvu telefonsku centralu Zagreb e dobiti 1886., i to zahvaljujui poduzetnom duhu g raanina Wilima Schwartza, po zanimanju tipografa i novinskog urednika, nekada njeg suradnika Ljudevita Gaja. Centrala je bila na Krvavom mostu 2, u zgradi u kojoj je danas i knji nica M. J. Zagorka. Instaliranje zagrebake telefonske mre e koraa ustro naprijed, obavje tava Agra-mer Zeitung u broju od 22. prosinca 1866 ., uoi otvaranja centrale. Centralni je ureaj posve ureen za slu bu, a u ponedjeljak je zapoela rasprodaja pojed inih aparata za pretplatnike. Pojedini aparati povezani su jo juer na centralu i m ogu ve saobraati s njom ili ve s onim ureenim postajama. Koncem ovog tjedna mogli bi radovi na instaliranju biti dovr eni. Na prvu telefonsku centralu ukljueno je trideset pretplatnika, a pretplatnici s b rojem jedan i sa dva -Prva hrvatska tedionica i Tvornica ko e. Tek je nekoliko dana pro lo kako je proradila zagrebaka telefonska centrala i kako je telefonski povezan mali broj pretplatnika, a zagrebake se novine ogla avaju: 136

halo zagreb, prvi put Tek je pro lo nekoliko dana da je u Zagrebu uveden telefon i mo e se ve sa sigurno u rei daje postao nu da. Dokaz tome je da je broj pretplatnika narastao na 30, to u odnos u na okolnost da su mnogo vei gradovi sa 10 telefonskih postaja (prikljuaka op. a. ) poeli za Zagreb daje dobru svjedod bu. Medu pretplatnicima nalazi se nekoliko civ ilnih ustanova i ne mo e se dvoumiti da e se i ostala dr avna i vojna nadle tva i uredi prikljuiti na obu telefonsku mre u... Dvojbe nema: telefon u Zagrebu ubrzo postaje potrebom, to se vidi i po brojnim mo lbama za telefonski prikljuak. Godine 1896. dopisom se gradonaelniku obraa oru niar po staja s molbom za telefon, u kojoj se kao glavni razlog navode este uline demonstr acije. Za telefon je molbu svojeruno napisao i knji evnik Ljubo Babi, poznatiji kao Ksaver Sandor Gjal-ski, koji, uz ostalo, pi e da bi se na mjerodavnom mjestu u int eresu slu be ishodila dozvola da prikljuak telefona sa centrale u Zagrebu na moj dv or u Gredicama, gdje u e e na mom posjedu boraviti, to prije izveden bude... Prve zagrebake telefonistice zovu se Betika Rih-tari, Laura Sekuli i Viktorija Soro nijevi, a prvi telefonski imenik iza ao je tek 1911. U tom najstarijem telefonskom imeniku, koji se uva u HP-muzeju, malo je vi e od dvije tisue pretplatni ka, a ilustracije radi, u dana njem aktualnome zagrebakom imeniku samo je Horvata n a tisuu ili tri gusto otisnute stranice! Prvi u prvome telefonskom imeniku po abe cedi bio je Milan Accurti, sa stanom u Skalinskoj ulici, a po polo aju kraljevski dr avni odvjetnik. Njegov je pozivni broj 530, a na broj 880 odazivao se poznati z nanstvenik prof. dr. Oton Kuera. Za najavu jednog od narednih poglavlja mo emo okre nuti broj 545. To je, naime, broj gara e i stana famoznog Ferde Budickoga, koji se u Zagreb dovezao prvim automobilom... 137 brzojav bana jelaia Sradostju sam primio va u viest. To su rijei prvog brzojava otprije stotinu i etrdes et godina, napisane su na hrvatskom, iako je ostali tekst formulara na njemakoj g otici, a autor prvoga na eg brzojava (uva se u Hrvatskom arhivu) nije nitko drugi n ego ban Josip Jelai... O tome nas izvje uje prof. dr. Vladimir Muljevi, koji pi e kako je Bansko vijee Hrvatsk e ve 29. prosinca 1849. izdalo nalog za gradnju telegrafa i pripremnih linija. Ko d toga valja podsjetiti na brzo, gotovo telegrafsko reagiranje hrvatske vlasti, koja ne asi asa, nego jo iste godine kad Dvorska kancelarija u Beu (15. veljae) donos i dekret o uvoenju elektrinih telegrafa i provoenje Generalnog plana o gradnji tele grafskih linija i stanica, kojim je obuhvaena i Hrvatska, poduzima konkretne kora ke. Na i su po tovani preci, kako se vidi, imali sluha za civilizacijske novotarije svoj eg doba. Pokazalo se to i desetak godina ranije, kad je u svijetu otkrivena foto grafija, tj. dagerotipija (nazvana po francuskom izumitelju Dagguerreu). Taj epo halni izum izmi ljen 1839. u Parizu, samo godinu dana kasnije imao je odjeka i u Z agrebu. A slino je bilo i s telefonom, to ga je ameriki fiziar A. G. Bell otkrio 1876.; u Zagrebu je prvi aparat vien samo tri godine kasnije. 1 Ne treba stoga zaboraviti da je Zagreb oduvijek bic sastavni dio Europe i ravnop ravno s njom sudjelovao u krenju putova progresa, dijelio sudbinu civilizacijskih i tehnikih otkria, to e se kasnije, pogotovo nakon 1918., pre uivati ili umanjivati. Ali, pustimo pusta naklapanja i prie, idemo raditi. Sada smo u proljeu 1850., kad se na uvoenju telegrafske linije Zidani Most Zagreb ve naveliko radi. Vrhovni zeml jomjer, in enjer koji rukovodi radovima, zove se Kri tof Je ek, a razdaljina na kojoj se postavlja telegrafska linija iznosi 83,85 kilometara. / usprkos estim o teenjima brzojavnih ica, pi e dri Mu evi, radovi koji su zapoeli u p tjednima 1850. toliko su napredovali, daje 10. rujna iste godine telegrafski vod do Zagreba dogotovljen, te spojen sa zgradom Banske vlade na Markovu trgu. Tako su izgradnjom telegrafskog voda, prvog u Hrvatskoj i u jugoistoci nom dijelu Ev rope, zavr ene sve potrebne predradnje za ukljuivanje telegrafa u Zagrebu. \ I sam ban Jelai osobno je bio ukljuen u radove; oko telegrafskog povezivanja Zagreb a s Europom, po-i 138 brzojav bana jelaia

urivao radove, te izdao nalog zagrebakoj upaniji i gradu Zagrebu da pru e to veu potpo u pri uvoenju telegrafa. I tako je 28. rujna 1850. slu beno otvoren Slu bujui telegrafski ured, o emu je banski namjesnik Len-tulaj (1774.-1864.) obavijestio bana Jelaia u Be, gdje se ban dr avniko m slu bom zatekao. Tekst je bio vrlo kratak, a morzeovim signalima iz Zagreba u Be odaslao ga je relegrafist Dragutin Stipeti. Obavijest je glasila: Telegraf je u r edu, na to je, kao to znamo, ban Jelai iz Bea isto tako kratko uzvratio: S radostju s am primio va u viest. Sto je pojava telegrafa i mogunost komuniciranja sa svijetom brzojavom znaila za t ada nji Zagreb i Hrvatsku, najbolje se vidi iz opisa zagrebakih prilika toga doba u Pro losti grada Zagreba Rudolfa Horvata: Zagrepani se dugo morahu zadovoljiti samo po tanskim prometom, jer je grad Zagreb d obio brzojavni spoj istom godine 1850., eljezniki 1862., a telefonski godine 1888. Daje barem po tanski promet estito djelovao! Ali po tanski je ured u Zagrebu do 1848 . imao samo jednog inovnika za listovnu i jednog ve nemonoga starca za novanu otprem u. Po ta je iz Bea dolazila samo dva puta na tjedan! Ravnatelj svih po ta za Hrvatsku i Slavoniju nije stanovao u Zagrebu, nego u Vara dinu, odakle ga je 1848. u Zagre b premjestio ban Josip Jelai. Dili ansa je svaki trei dan odlazila iz Zagreba u Be, al i je sa sobom mogla povesti jedva tri putnika! To bija e jedini redoviti osobni pr omet... Uvoenjem telegrafskog ureda 1850. Zagreb je najprije spojen s Beom i Trstom, a tri godine kasnije sa Zemunom i Petrovaradinom. Godine 1854. prikljuuju se Karlovac i Gospi, 1857. Sisak, Senj i Otoac, godinu dana kasnije Bakar, Osijek i Slavonski Brod, pa Vara din, Vukovar, Vinkovci, da bi do 1875. svi vei gradovi u Hrvatskoj br zojavno bili spojeni sa Zagrebom. Na kraj ovoga teksta ne treba, meutim, staviti stop, to bi bilo u duhu telegrafsko g komuniciranja, jer to nije kraj, nego tek poetak komunikacijskog povezivanja hr vatske metropole s ostalim dijelovima Hrvatske, Europe i svijeta. S radostju sam primio va u viest. 139 1 * JlL tramvajski krug Ukrcamo li se u tramvaj s Kre imirom Kovai-em, znajmo da e ga vui jedna konjska sila, i to ne elektrina, nego prava. Godine 1891- bila je velika gospodarska izlo ba u Za grebu, zapisuje Kovai, pretea kasnijih zborova i dana njeg Velesajma. Taje izlo ba bila povezana s mnogim drugim priredbama, medu koje je spadalo i sveano otkrie Kaieva sp omenika u Mesnikoj ulici i prva velika slikarska izlo ba u Zagrebu. Moralo se misli ti i na prijevoz mnogobrojnih putnika koji su stigli u Zagreb i koji su morali o d udaljenoga Ju nog kolodvora dolaziti u grad. Tako je 5. rujna te godine poeo vozi ti prvi konjski tramvaj... S uvoenjem konjskog tramvaja Zagreb dosta kasni za velikim europskim gradovima, k oji ga uvode ve ezdesetih godina, dok se u Zagrebu o toj ideji javno raspravlja te k 1885., kad aljivi zagrebaki list Bi donosi vijest: Tramvajski promet je ve uveden ali, naravno, u Beu, Grazu i Budimpe ti! Prvi je put konjski tramvaj provozao od svojeg spremi ta na Savskoj (na mjestu gdj e je danas Tehniki muzej) uz kazali te, Frankopanskom do Ilice tek 5. rujna 1891. K onjski se topot po tranicama navodno daleko uo, a konj je o vratu imao i zvonce, k ojim je upozoravao pje ake koji bi prelazili prugu. Kolosijek je bio u i od dana njeg, brzina oko sedam kilometara na sat, a svaki je konj imao normu 26-28 kilometara na dan. Isprva je nabavljeno samo esnaest kola deset zatvorenih i est otvorenih. Kola su proizvedena u tvornici u Grazu, a du ina im je bila 4,6, visina 2,5 i irina 1,8 metara. Konjski tramvaj Zagrepani su kratko zvali konjka. Imao je, meutim, jo jedan nadimak, o emu K. Kovai zapisuje: Zagrepani onoga vremena nazivali su konjski tramvaj aljivim imenom filoksera i to se ime odr alo dugo vremena iako mu nitko nije znao porijeklo. Vozna karta na konjskom tramvaju stajala je 6 novia, do Maksimira 12, a aci i vojni ci plaali su pola karte. Prvi tramvaj na elektrini pogon provozio je zagrebakim ulicama 18. kolovoza 1910., ali je konjski jo godinu dana ostao na nekim sporednim prugama. O pokusnoj vo nji

elektrinim tramvajem tada nji novinski izvjestitelj izvje tava: Vozei se, sreli smo vo jnike gdje idu na vje bu. Bo e uda! Prije si ih mogao sve jednoga za drugim prebrojit i kad si se vozio na konjskoj eljeznici, a sada kao da njihove kape vjetar nosi. Svijet je ostao zapanjen, okretao se, a nas je sila nevidiva asomi-ce istrgla nji hovu vidiku... Strani kapital koji je ulo io u Zagrebaki elektrini tramvaj obilato je izvlaio dobit, a minimalno ulagao, pa je tramvaj uskoro do ao u jadno stanje. Godine 1916. gotov o sve dionice Zagrebakog elektrinog tramvaja d.d., otkupila je Gradska tedionica te ona postaje vlasnikom tramvaja. Da bi se potpuno izbjegla ovisnost o 141 volite li zagreb? inozemnim partnerima, Gradska tedionica financira gradnju vlastite radionice za p opravak tramvajskih kola. U toj radionici izraen je vlastiti tip tramvajskih kola , prema nacrtima in enjera Adolfa Ko aka i Dragutina Mandla. Prva kola izraena su 192 2., a karakterizirali su ih vrlo vrsta konstrukcija i jaki motor. Godine 1924. fi nancira gradnju novih i rekonstrukciju starih tramvajskih pruga, to traje sve do 1930. Mre a: tramvajskih pruga, nakon uvoenja elektrinog tramvaja na ve spomenutim osnovnim prugama, prvi put se pro iruje 1911., kad je uvedena pruga Kaptol - Nova Ves - Mirogoj (nap u tena 1930.), a godine 1916. sagraena je okretnica u Maksimiru. Godine 1924. napu te na je kru na pruga kroz Kukovievu (Zeleni val) zbog nerentabilnosti (pruga je odstr anjena tek 1928.), godine 1926. ureene su okretnice kod Savskog mosta i na Kvater nikovu trgu (tramvaj je tada okretao iza zgrade gradskog kupali ta), godine 1937.1 sagraen je sjeverni kolosijek u Maksimirskoj ulici i ui Ilici od Vinogradske do Crnomerca, gdje je ureeno ii 142 tramvajski krug okreti te, zatim je sagraen i drugi kolosijek na Savskoj, od Kazali ta do dana njega St udentskog centra, te pruga Kvaternikov trg Heinzelova Sajmi te (napu tena godine 194 5.)- Godine 1928. sagraen je drugi kolosijek izmeu Jelaieva trga i Glavnog kolodvora , a zatim pruge u Dra kovievoj i Branimirovoj. Godine 1929. Savska cesta je dokraja dobila dvostruki kolosijek, a godinu dana poslije sagraen je i nadvo njak na Savsk oj, zatim drugi kolosijek Zvijezda - Mirogoj, te 1931. i nova pruga Dra kovieva - Medve ak. Godine 1932. sagraena je pruga Zvijezda Ksaver, 1935. pruga u Zvonimirovoj, 1942. pruga Maksimir - Dubrava, 1945. pruga u Mihanovievoj, a godinu dana kasnije u Jagievoj i Jukievoj itd. I tako do na ih dana. I do novih modernih nisko-podnih tramvaja domae proizvodnje, koji obogauju ZET-ov vozni park, a i lijepo ih je na ulicama vidjeti. 143 kola bez konja itatelju ovog teksta, Zagrepaninu, umornom i sve ivanijem od gradske ludnice i prome tne gungule, nije ba lako doarati Zagreb, njegovo sredi te, potkraj devetnaestog sto ljea, kako ga opisuje Kre imir Kovai: Bio je Zagreb pravi raj za pje ake koji su mogli spokojno etati posred ulice i na s redini trga cijeli sat razgovarati, a da ih ni jedno vozilo ne uznemiri. U glavn im ulicama pojavio se rijetko koji fijaker pa je fijakerist vikao otegnuto Hoop, upozoravajui time bezbri ne pje ake da mu otvore put. Pa ni velesipedi s visokim kot aima otraga nisu bili nikakva opasnost jer bi u sluaju sukoba stradali vi e nego pje a k. Pje ake su prvo uznemirili bicikli, protiv kojih su konzervativci ogoreno protes tirali, pa se dogaalo i to da publika izbatina kojega neopreznog biciklistu kad b i malo br e vozio... I sada zamislite u tome idilinom Zagrebu pojavu kola bez konja, prvi automobil... Ponovo K. Kovai: Kakvu je paniku izazvao zagrebaki trgovac Budicki kad je jednog d ana godine 1901. projurio kroz ulicu na udnovatim kolima bez konja koja su djelov ala na zaprepa tenu publiku poput plamenik kola gromovnika Ilije. Taj prvi automob il koji se pojavio u Zagrebu nije bio ba ni toliko velik, a vozio je umjerenom br zinom. Samo, oblik mu je bio ne to nezgrapan, s velikim valjkom otraga za benzin i samo s jednim sjedalom. Nije vozio brzo, ali je strahovito tropotao irei oko sebe neki ne

poznati i zagu ljivi smrad od kojeg je Zagrepane uhvatila kijavica kao da su srkali burmut. Prepla io je pse kop su lajui i zavijajui bje ali na sve strane, popla io jt ne koliko fijakerskih konja, a uzbunio je opor stoke tolike da je jedna oajna krava u trala u najbli u trgovinu i tamo napravila rusvaj... Neastivi na kotaima! S vremenom su se i konji i krave, i psi i ljudi, kako ka e Kovai, navikli na automob il, ali medu ljudima e jo dugo ostati nevjernih Toma, koji e automobil svakojako ko mentirati. Jedan je prepla eni Zagrepanin na Jelaievu placu lanuo: To vam je isto tak o kao da vidite kako po cesti tre hlae same bez nogu... A drugi, kad je ugledao ko njski izmet na sredini ceste kojom je upravo projurio automobil, slavodobitno je doviknuo: Kaj ja nis' rekel da to nemre bez konja? Automobil bi pogotovo izazivao nevjericu meu Zagrepanima kad bi se bez po muke usp entrao Dugom ulicom ili Mesnikom do Gornjeg grada. Ali, koliko god bili isprva up la eni i sumnjiavi, Zagrepani su ubrzo prihvatili ta kola bez konja, a vlasnik prvog automobila, trgovac Budicki, ubrzo je postao popularan, uzor mnogima, pogotovo mladima. ; 144 kola bez konja Medu vlasnicima automobila sve je vi e poznatih Zagrepana. Gradom se furaju imuniji trgovci, bankari, industrijalci, visoki vladini inovnici, gradonaelnici i poneki n ovinar. A novine ve 1905. upozoravaju na opasnosti koje donosi irenje automobilizm a u gradu. Iz dana u dan niu u Zagrebu kao iz zemlje razni automobilisti i motoci klisti: Proti tome nemamo i ne mo emo imati ni ta, ta velegrad je! Ali jedno imademo prigovo riti. Ova raznoime-na gospoda, kad voze, ne samo da voze prebrzo nego se i utrku ju, a na oi na ega redarstva, koje skr enih ruku eka - hoe li se zbiti kakva nesrea, a e nastoji da sprijei svaku eventualnost, koja bi mogla nesreom uroditi. Mi najodlun ije pozivamo gradsko poglavarstvo da izda shodnu naredbu, kojom e na e redarstvo na mjere koje ovo mora da poduzme proti ovakvim opasnim utrkivaima... O prekr ajima i kaznama jo nema ni govora, jer jo ne postoje ni propisi, niti vozaki ispiti. Vozi se bez dozvole, kao i bicikl i motociki, a automobili jo nemaju ni r egistarske tablice. O kraama automobila da se i ne govori. Lupe ima ne pada na pame t da dignu automobil parkiran na Ma uranievu trgu, u Ilici ili Dugoj ulici, jer kad bi se s njim pojavili kod kue na Zavrtnici, na La inama ili na Potoku (Tkalie-va), iz azvali bi pravu senzaciju. Na gradskoj periferiji automobil je rijedak gost; vien je samo kako prduc-ka na putu u Maksimir, ili dok se pentra na Sljeme. Prvi put automobil se popeo na Sljeme 1904., a vozio ga je - tko drugi nego Ferdo Budick i. On je otvorio i prvu vozaku kolu, imao prvu vozaku dozvolu, a sudjelovao je i u prvim automobilskim utrkama 1912., koje su cilj imale ispred Hrv atskoga narodnog kazali ta, na to nas danas podsjea fotografija. Prvi automehaniar u gradu zove se Ivan Dirbacher, a radionica mu je u Preradovievo j 6, gdje je i prodavaonica bicikla. Prvi hrvatski automobilski klub, kojem je b ila zadaa da popularizira automobilizam u Zagrebu i u Hrvatskoj, osnovan je ve 190 6., a prvi automobil kojim se 1901. u Zagreb dofurao Budicki bio je Opel. Zanimljiva je izjava pionira zagrebakog automobilizma, trgovca Budickoga, koji e m nogo godina kasnije ovako opisati prvi automobil: Nije bilo anlasera pa smo se muili kurblanjem. Zaraeni su mnogobrojni uljevi dok se nije pojavila iskra. Nije bilo rezervnih kotaa. Zranica se krpala na cesti. Autom obili su tro ili puno vi e ulja. Uope nisu imali stakla, pa smo bili mokri. Volan je bio izravno spajan s prvim kotaima. 145 146., svjetlo na trgu Ulice grada oko 1750. osvijetljene su malim uljanim svjetiljkama koje su svaku v eer palili gradski na igai. Na novogodi njoj estici iz 1847., na kojoj je slika na igaa apisan je stih: U nerasvijetljenom sokaku nije te ko pasti u mlaku. Kue i duani bili su osvijetljeni, dakako, svijeama, i to sve do sredine 19. stoljea, kad je zagrebaki trgovac Julio Demetorff iz Bea donio petrolej i njime osvijetlio svoj duan u Radievoj 37. Bilo je to malo udo prva petrolejka u Zagrebu. Ona Majerova plinska starinska osvijetlit e ulice grada tek ezdesetih godina pro log s toljea, i to s debelim zaka njenjem za drugim europskim gradovima. Na jugu Europe p

rvu je javnu rasvjetu, plinsku, dobila Ljubljana (1861.), pa tek onda Zagreb (18 64.). Na zagrebakim ulicama isprva je gorjelo 312 plinskih (prve godine bilo je j o i 67 petrolejskih svjetiljki, koje e s vremenom posve ustupiti mjesto plinskima) , a ve 1864. grad je osvjetljavalo 612 javnih plinskih svjetiljki. Plin je najprije proveden u Ilici, zatim u Vla koj do crkve Sv. Petra, u Novoj Ves i, Frankopanskoj i Dugoj ulici (danas Radieva). Plinara je bila ju nije od dana nje K azali ne kavane, to je tada bila daleka periferija, a odatle ju je iz higijenskih r azloga dao odstraniti gradonaelnik Milan Amru , po zanimanju lijenik. Godine 1873. u temeljeno je dioniko Zagrebako plinarsko dru tvo, koje je preuzelo plinaru od strani h poduzetnika, a 1900. plinara prelazi u ruke grada. Zloglasni potres, to je Zagr eb sna ao u studenome 1880., o tetio je i dimnjak plinare, pa su jo jednom po gradski m uglovima zasvijetlile odbaene petrolejke. To je ujedno bio jo jedan susret s mra kom starog Zagreba, u kojem je ve zasjalo i prvo elektrino svjetlo i najavilo novu elektrinu eru u gradu. Toga dana (20. sijenja 1877.) sazvan je elitni sokolski ples u Hrvatskome glazben om zavodu u Gun-dulievoj. Zagrepani su se nadali dobrom provodu uz domau kapljicu, nadali su se svakovrsnim iznenaenjima, ali nipo to i najveem iznenaenju, koje ih nije oekivalo u plesnoj dvorani i na plesnom podiju, nego na ulici, ispred zgrade Hrv atskoga glazbenog zavoda. Ulaz u zgradu, naime, osvjetljavala je elektrina svjeti ljka. Postavio ju je zagrebaki profesor Ivo Sto ir. Bila je to prva javna demonstra cija elektrinog svjetla u Zagrebu, ali jo e dosta vremena proi dok elektrika ne dosp ije na gradske ulice. Ona boja ljivo ulazi u grad kroz pojedine javne ustanove. Pr ednjai Graanska streljana u Tu kancu, koja svoju dvoranu, inae najomiljenije mjesto u gradu za zabave i plesove, te razliite domoljubne skupove, osvjetljava elektriko m (1883.). 147 volite li zagreb? etiri godine kasnije elektriku uvodi Gradski paromlin. A prvu veu iluminaciju elek trine rasvjete Zagreb do ivljava ujesen 1891. na Gospodarskoj izlo bi koja se odr ava n a sajmi nom trgu, gdje je danas Hrvatsko narodno kazali te. Izlo ba je osvijetljena s trideset vrlo jakih elektrinih svjetiljki, a struja je kori tena iz generatora na p ogon lokomobila. Godinu dana potom, na poziv gradonaelnika dr. Milana Amru a, u gra du boravi Nikola Tesla koji svoje izlaganje o mogunostima uvoenja elektrike u Zagr eb u Gradskoj vijenici zapoinje ovako: Smatram svojom du no u da kao roeni sin svoje ze lje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu, i savjetom i inom... Tesla je izlo io gradskim zastupnicima svoju idej u o gradnji hidrocentrale na Plitvikim jezerima. Teslina zamisao, kako se zna nik ad nije ostvarena. Gradsko se zastupstvo odluilo ZL gradnju centrale kod Ozlja, em u se usprotivio grac Karlovac. Karlovaki list Glasono a u svojem je protestnom teks tu objavio kako Zagreb eli oteti Karlovcu 8000 konjskih snaga, na to je, kako pi e K re imir Kovai, jedan karlovaki zastupnik, po zanimanju postolar, ovako reagirao: Pa, prepustimo tolike konje Zagrebu, jer gdje emo za njih nai tale u Karlovcu, a osim t oga, tko e tolike konje hraniti. 148 svjetlo na trgu Gradsko zastupstvo odluilo se napokon za gradnju centrale na gradskom terenu, pok raj vodovoda. Odluka o tome donesena je 1906., a godinu dana potom poinje i gradn ja. Poetkom studenoga dovr ena je monta a, a 5. studenoga 1907. u 18.30 na Jelaievu trg u zasjala je prva javna elektrina rasvjeta, dakako uz veliko odu evljenje graana. Za grebake novine izvje tavaju kako je Trg'osvijetljen kao plesna dvorana. Koliko god su se veselili elektrinoj rasvjeti, Zagrepani su se, razumljivo, i prib ojavali te novotarije. Kovai opisuje sluaj jednoga gosta svrati ta Lovaki rog: U to vr ijeme jedan je umirovljeni graniarski kapetan do ao u Zagreb i odsjeo u hotelu Lovaki rog. Nekako oko ponoi susreo je jednog znanca pred spomenutim hotelom. Kapetan je nervozno etao Ilicom, sav crven u lic u. - E, sam vas je Bog donio! kazao je kapetan znancu. Sobarica mi je zapalila u sobi nekakvu travku u staklenoj boici i ja sam pola sata puhao, ali je nikako ni sam mogao ugasiti. Bojim se kraj toga vraga zaspati, jer bi me mogao ugu iti. Znan ac je posao u sobu i ugasio svjetlo, pa je kapetan u miru Bo jem zaspao, ali je vj erojatno sanjao o katastrofi koju e izazvati elektrika.

Bio je to hotelskom gostu prvi susret sa aruljom. 149 asfalt Cijenu uobiajenog ljetnog servisiranja i friziranja gradskih ulica i trgova graani e obvezatno platiti prometnim krkljancem, epovima i zastojima na kri anjima, s neoek ivanom privremenom signalizacijom koja vozae i pje ake upozorava da se na cesti oba vljaju graevinski radovi. O tome najoitije govore oznake za su enje prometnica ili s trelice za skretanja i obilazak. Naravno da raskopane ceste i sve one zaklone i zapreke doekujemo na zadnjim kotaima, a stanari ulica u kojima je mehanizacija sti gla do kunih pragova, a buka i pra ina se uvukla kroz prozore i sve pore, i u medij ima e se oglasiti svojim prosvjedima. Iako nam je jasno da su ti sezonski radovi na prometnicama neminovni, da su u interesu urbanog i prometnog standarda i njeg ova odr avanja, uvijek iznova ista, ne eljena slika! Tako je uvijek bilo, i tako e, in i se, uvijek biti. Drukije je ipak bilo u starom Zagrebu, kad su na i djedovi i bake, za razliku od na s, koji se damo isprovocirati provizornim i privremenim preprekama, bili prisilj eni preskakati prepreke cijelih civilizacijskih i povijesnih epoha. Tako u Obzor u 1907. mo emo proitati: U ime mnogih stanovnika Bo kovieve ulice, izvolite u svoj cijenjeni list uvrstiti na u pritu bu n; nered, koji u toj ulici vla da. Prem se nalazimo tek ne koliko koraka od Zrinjevca, plivamo u moru blata i k alju e kao u kakvom slavonskom selu... A da oblak pra ine za ljetnih dana i ne spomi njemo... Sline s< alopojke u novinama objavljuju ak i o Ilici, pa s< tako u novinsko j vijesti nagla ava kako je u glavnoj trgovakoj ulici, s najelitnijim duanima i najo tmjenijin hotelima, takva pra ina, koja toliko kodi pluima, ; di e se Ilicom ba u najpr metnije doba, poslije est sat naveer... a gradski poljevai, po obiaju, kasne... Da je dug put do asfalta u na em gradu, svjedoi pismo Ljudevita Gaja koji se na sud binu Ilice osvre jo 1855.: Ilica, glavna ulica na ega grada, primljen; je ovih dana p od dr avnu upravu sa cestom... Izgled su, dakle, da e - u bri ljivo popravljanje ove ceste -u istom pravcu napredovati i openje (promet)... Kakva je Ilica, Jelaiev trg i cijelo sredi te grad; proizlazi iz novinskog prosvjeda graana upuenog izravno na ime aktualnog gradonaelnika dr. Milam Amru a: Gospodine gra donaelnice, toga je ve dosta! Upozorili smo, molili i upuivali, no sve uzalud 150 asfalt Kad Zagrebom dune i najslabiji vjetri, di u se somun-ski oblaci praha, zdravlju kodl jivog i kojeim zara enog, koji nas gu i, kvari odijelo, frizuru, pada u duane, u jelo, u pie. Tko je, na primjer, juer u podne sjedio u kojoj od kavana na Jelaievu trgu i li na Zrinj-skom trgu, taj se mogao nagutati i najesti u kavi i sladoledu tog ne sretnog praha, impregniranog izmetima fijakerskih konja... Asfalt e u Zagreb prvi put stii dvije godine kasnije. Knez Borinski sjedio je kraj prozora svoje sobe Cara austrijanskog i gledao u Ilic u. Sunce je pripeklo, a po vruem asfaltu vrzmali su se Zagrepani... On ih je proma trao s oitom znati eljom. S Jelaieva trga valjala se dvokolica s debelim cijevima, iz koje je radnik lijevao vreli asfalt, pazei pritom na prolaznike. Gospode u bijel oj odjei zabrinuto podigo e svoje suknje da se ne zablate. Iz suprotnog duana izae ne ka mlada dama u posve bijeloj odjei i ne paziv na vruu kalju u asfalta, stane u nju i poprska se sva; i bijele cipele i arape i bijela suknja, sve do koljena... Nosei u sebi novinarsku icu, spisateljica popularnih romana o starom Zagrebu, u ro manu Kneginja iz Petrinjske, odlomak kojega citiramo, nije mogla, ni htjela, izb jei taj mali incident dame u bijelom, koja je, eto, nagazila na vreli asfalt na p oetku Ilice. Dapae, ona ga minuciozno opisuje, oito svjesna da za generacije ostavl ja sjeanje na taj prvorazredni civilizacijski dogaaj za ovaj grad; Ilica, glavna z agrebaka arterija, dobiva prvi asfalt! Upravo te 1909., kad se radnja Zagorkina romana dogaa, Zagreb se poinje asfaltirati, premda je Jelaiev trg ve djelomice asfaltiran, kao i M ihanovie ulica, koju kronike spominju kao prvu zagrebaku ulicu prelivenu asfaltom. U lipnju 1907. bilo je ve zavr eno asfaltiranje Mihanovie, prve asfaltirane ulice u Zagrebu. U srpnju, kolovozu i rujnu radilo se na sjevernoj strani i na sredi njem dijelu Jelaieva trga. Po to su bile zavr ene betonske podloge i polo eni obrubni kameni klesanci, zapoela je poetkom kolovoza tvrtka The Neuchatel Asphalte Compannv iz Bu

dimpe te asfaltirati sjevernu stranu Jelaieva trga... (Franjo Buntak) A evo kako povjesniar Buntak opisuje dvokolicu iz koje radnici izlijevaju vrui asf alt, to se u citiranom romanu uzgred spominje: Tih dana pojavila su se etvora u tu svrhu specijalno graena kola, snabdjevena peima za grijanje i s visokim dimnjacima poput parne lokomotive. U njima se zagrijavao asfalt koji bi se u obliku vrue pr a ine nasipavao na betonsku podlogu, a zatim se ta pra ina vrsto nabijala te kim, kokso m grijanim valjcima, koje su vukli amo-tamo po dva ovjeka. Za Zagrepane bio je to sasvim neobian i jo nevien prizor, pa se itav dan oko tih radova skupljalo mno tvo zna ti eljnoga svijeta... A gdje i nee Zagrepani biti znati eljni kad je posrijedi takva, kako Buntak ka e, dota d neviena mehanizacija i u civilizacijskom smislu veliki pomak - grad se asfaltir a! 151 pria na krilima Kako je bilo na prvome zagrebakom aerodromu prigodom uzlijetanja prvoga aviona? B rojni Zagrepani, staro i mlado, sve se uputilo Ilicom do Selske ceste i njome do Penkalina uzletista, zapisuje Boris Puhlovski u knjizi Penkala leti, te doarava t aj povijesni dogaaj za Zagreb i na u avijaciju: Na uzletistu ene su pod suncobranima i kitnjastim velikim e irima, dok su mu karci u irardi- e irima i polu-cilinderima. Ovdj se danas okupio i sav sportski Zagreb, biciklisti, sokola i, veslai, kugla i, automo bilisti, nogometa i... Pod sivim polucilinderom prepoznajemo Ferdu Budickog, svest ranoga zagrebakog sporta a, ba-lonista, biciklista i gimnastiara. On se dovezao u sv ojem velikom, otvorenom automobilu. Penkalin avion je ispred hangara, ija su vrata irom otvorena. Promatrai su se, prem a uputama redara, smjestili na nasipu uz vje bali te. Ali, mnogi se guraju prema avi onu. Stra ari jedva zadr avaju masu. Svi bi htjeli vidjeti avion izbliza. Htjeli bi bar opipati taj letei stroj. . . (...) Posljednji znak rukom. Podmetai su uklonjeni, mehaniari su otpustili trup. A vion kree smanjenom snagom motora, prema sredi tu uzletista, tik uz nasip. Cijela grupa ljudi na nasipu iza aviona u tili as se razmaknu-la. Iza aviona leti sve u zrak, ak i trava. Penkala postavlja avion, po pravilu, nasuprot struji slabog vje tra. A sad, puni gas. I eto, poeo se kotrljati po livadi sve br e i br e. Dva-tri put a odskoio je kotaima, ali se nije odlijepio od zemlje. Opet je kotaima dodirnuo tra vu, podi e se, pa jo jedan dodir sa zemljom, i tad se iz svih grla ote uzdah: Aaahl Penkalin avion leti, di e se sve vi e. Vec je dva, tri metra visoko u zraku. Uzdi e s e jo pet, est, sedam... deset metara uvis. Sve se br e udaljava od publike, ve je sto tinjak metara daleko, ali mirno leti dalje. Na suncu svjetluca obris sjajnog pro pelera. Penkala se vi e ne razaznaje. Vidi se samo tamna kontura u sredini aviona, ispod krila. Ljudi su jurnuli za avionom. Zrakom lete kape, e iri, sve je u zanosu . Penkala leti!... Slavoljub Penkala, zagrebaki in enjer, ije je ime u cijelom svijetu postalo poznato kao ime njegova najslavnijeg izuma penkale, a izumio je i nalivpero, zadu io nas j e, dakle, i kao konstruktor na ega prvog aviona, koji je sam osposobio za let i 19 10. njime prvi poletio. Penkala je, takoer, prema vlastitom nacrtu i 152 pria na krilima vlastitim novcem sagradio i prvi zagrebaki aerodrom na rnomercu, odakle na a pria na krilima kronolo ki i poinje. Penkala je, takoer, od kolovao i prvoga hrvatskog pilota, Dragutina Novaka, koji je kod njega radio kao glavni mehaniar. Novak je bio prvi Penkalin putnik u avionu, da bi kasnije i sam upravljao avionima te postao vrstan vojni pilot u austrijsk oj vojsci. Mladi Zagrepanin Dragutin Novak (roen 1892. u dvori noj zgradi u Ilici 19) bio je za okupljen letovima razliitih balona, koji su na poetku stoljea preplavili nebo nad E uropom. Letjelica iz toga doba, koja e do na ih dana ostati poznata kao zeppelin, prvi put poletjela je u Zagrebu, ali samo na papiru. Konstruirao ju je Zagrepanin David Sc hvvarz, a trebala se zvati Schivarzoplan. Naem sugraaninu je na projektu, naime, pomagao grof Ferdinand von Zeppelin, pa kako je u meuvremenu Schvvarz umro, njemaki je grof, navodno, od Schvvar-zove udovice o

tkupio projekt (K. Kovai tvrdi da ga je ukrao!) i tako za sva vremena svoje ime vi nuo zrakom zeppelin. Vratimo li se na trenutak ponovno na Penekalino uzleti te, odakle je izumitelj prv oga hrvatskog zrakoplova poletio, a na veliko odu evljenje okupljenih Zagrepana, pr epoznat emo kako nas podsjea autor knjige Penkala leti, in . Boris Puhlovski famozno g Ferdu Budickoga. Budicki je, kako se zna, 1901. dovezao u Zagreb prvi automobi l, ali on se, to je manje poznato, medu prvima vinuo nad Zagrebom - u legendarnom balonu Turul 1905. I tom prilikom napravio prve snimke Zagreba iz zraka. 153 zagreb na fotografiji Prva fotografija panorame Zagreba nainjena je 1840., samo dvije godine poslije iz uma fotografije, tj. njezine pretee dagerotipije, nazvane prema izumitelju Francu zu Dagguerreu. Vijest o najavi Dagguerreova pronalaska 7. sijenja 1839. ubrzo se pronijela Europom, pa je nakon nepuna tri mjeseca imala odjeka i u na im novinama. Danica ilirska donijela je lanak o tome epohalnom pronalasku ovim rijeima: Tim ot kritjem porodit e se itavo preobra enje u umetnosti risanja i bakrorezanja, kojega s ledstva nipo to jo te predvideti se nedadu, budui se tim otkritjem narav ista u jedno m oka trenutku i bez pomoi ovjeanske ruke, kao kakvo zrcalo ili ogledalo ulovljena ukazuje. Do istog je otkria iste godine do ao i Englez Tal-bot, koji e svoj izum prijaviti pr ed Kraljevskim dru tvom u Londonu. U Zagreb je dagerotipija do la izravno iz Pariza i izravno od izumitelja. Neki N. Novakovi, naime, boravio je u Parizu upravo za vrijeme objavljivanja otkria i tamo je vjerojatno nabavio potreban pribor i svladao tehniku, pa je, vrativ i se u Zag reb, snimio nekoliko dagerotipija zagrebake okolice. O tome ostavlja zapis Ivan K ukuljevi Sakcinski, a slian podatak o na em Novakoviu donosi i tjednik Der Spiegel od 25. sijenja 1840., istakav i daje spomenuti Novakovi u Parizu primio poduku o dager otipiji izravno od Daguerrea. Ve u prosincu 1841. u Zagreb iz Bea sti e Johann Bosch , koji u gradu ostaje tri mjeseca i portretira ugledne Zagrepane, a istodobno snima i pa noramu grada iz razliitih str ana. Iz lista Croatia doz najemo da je njegov rad u Zagrebu izazvao velik odu evlje nje. Uz putujue slikare minijaturiste, koji pohode Za greb, dolaze i putujui dagerotipi sti, i to iskljuivi stranci. Trag o njihovu gostovanju u gradu nalazimi medu novi nskim oglasima u kojima oni objavljuju svo je usluge. Iz oglasa se obino doznaje gdje su se smje stili, u koje vrijeme dana snimaju, koloriraju li svoje da gerot ipije, koliko treba pozirati, te cijenu usluge. Prvu informaciju o pojavi fotografije u Zagrebi nalazimo u novinskom oglasu obja vljenom 25. lipnj; 1850., u kojem svoje usluge ogla ava putujui dagero tipist i fot ograf Ludwig Gollob. Desetak godina kas nije Zagreb ve ima svoje stalne fotografe , takoe strance, koji su u grad stigli s razliitih strana i u nje mu se nastanili i otvorili svoje fotografske ateljee. To si Franjo D. Pommer, Julije Hiihn i Iva n Standl. Pom mer (dolazi ak iz Danske) nam ostavlja poznatu fo tografiju sveanost i uprilienu na Jelaievu trgu pri likom otkria Fernkornova spomenika banu Jelaii 16. p osinca 1866. Hiihn (dolazi iz Tirigije) je auto prve fotografije Kaptola sa star om baroknom kate dralom iz 1860., a Standl (Ceh), koji e najdu e foto grafirati i o stati vjeran Zagrebu, ostavio nam je, u: ostalo, tu no svjedoanstvo - album o potre su u Za grebu 1880. godine. Standl je i autor jednog od rijet 154 zagreb na fotografiji kih portreta Augusta enoe, a sauvani su i portreti biskupa Strossmavera, bana Levi na Raucha, virtuoza na violini, mladog Franje Kre me, Ivana Kukuljevia Sakcinskog, Matije Mrazovia itd. Prvi album portreta svojih suvremenika, uglavnom poznatih Zagrepana iz pedesetih godina pro log stoljea, izradio-je Franjo Pommer. Osim Kukuljevia, fotografirao je M irka Bogovia, Petra Preradovia, Vje-koslava Babukia itd. Manje-vi e iste ljude snimio je i Julije Hiihn. Poslije te trojice pionira fotografije, Zagreb i Zagrepane fo tografiraju Eduard Hase, V. Sulc, Gyorgy Mayer, Josip Vane , M. Sarosy i Ludvig Sc hwo-iser. Posljednjem pripada i posebno mjesto, jer je u povodu prve Gospodarske izlo be 1864. prvi zaokru io fotografski prikaz Zagreba u po

sebnom albumu u dvadeset primjeraka, od kojih je jedan predstavio na izlo bi. A ba Gospodarska izlo ba afirmira Zagreb u razliitim podrujima. Predstavlja se ak 3865 izl agaa iz u e Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a iz njihovih se izlo aka vidi ne samo e konomska situacija Trojedne kraljevine, nego i stanje na e kulture u to doba. Uz o stalo, bila su izlo ena znaajna djela Rakoga, spisi Sabora iz 1861., partitura opere Ljubav i zloba Vatros-lava Lisinskog, slike Karasa, Zaschea, Miickea i Hotz-endor fa, te nacrti graditelja Jambri aka i Kleina. Dakako, izla u i najpoznatiji zagrebaki fotografi. 155 ive slike Ovdje se prikazuju ive slike! To je natpis koji se ujesen 1898. pojavio u jednoj dvori noj zgradi u Ilici. Odmah je privukao pa nju Zagrepana, premda su oni ive slike poznavali sa sajmova, razliitih javnih priredbi i zabava. Nije bilo javne priredb e u gradu koja ne bi zavr avala tableauom uz bengalsku vatru. Zato onaj poziv na p rikazivanje ivih slika u Ilici, koliko god da je privukao Zagrepane, nije ih i izn enadio. Meutim, nisu bili svjesni kako ih se, zapravo, poziva da prisustvuju senz acionalnom izumu 19. stoljea, koji e uskoro osvojiti cijeli svijet i postati dnevn om potrebom civiliziranog ovjeka u kino! Predstava je zapoela u dvori noj prostoriji. Publike nije bilo mnogo. Dosta mjesta ostalo je prazno. Na iznenaenje gledalaca, u prostoriji nije bilo pozornice, nego samo veliko bijelo platno na zidu. Naplatnu je zatitralo svjetlo reflektora i o pet se ugasilo. To se ponovilo nekoliko puta, a onda su preko platna pro le neke n ejasne sjene i i eznule. To je trajalo nekoliko minuta. Nestrpljiva pu- blika poela s e smijati i praviti ale na raun prireivaa. No, odjednom su dvoranom odjeknuli krikovi u enja i zaprepa tenja. Na ekranu se pojavila lokomotivi koja je jurila punom parom, kao da e se zaletjeti mei publiku. Preko platna projurio je brzi vlak koji e se a kasnije zaustaviti na velegradskom kolodvoru. Mno tva putnika koji su izlazili i ulazili u vagone, zaposleni kon duk teri, nosai s kolicima, prodavai novina, sve se U vrzmalo pred oima zauenih gledalaca . Poslije togi platnom su projurili konji u punom trku. Slike su pri kazivale ko njsku utrku u Auteilu pokraj Pariza. Na kra ju, komina scena: brana svaa. Pijani mu do ao je i sukob sa svojom boljom polovicom, pa ga je ona izmlati la metlom... Gle daoci su bili odu evljeni i mahnito aplaudirali. Po cijelom Zagrebu pronio se glas o jo jednon, nevienom udu. Mnogi su htjeli udo vidjeti, ali sv, Francuzi odr ali samo jednu priredbu i oti li iz Zagreba, (Kre imir Kovai) { Prije nego to e dobiti prvo stalno kino, grad su poetkom stoljea posjeivali razliiti utujui kinematografi, koji su imali vlastite agregate, a predstave se nisu davale u dvoranama, nego u velikim atorima 156 ive slike nalik na one cirkuske. Godine 1900. Iso Kr njavi osnovao je poduzee Uranio, koje je po kolama acima prikazivalo slike velikih europskih gradova i razliite kulturno-po vijesne spomenike, a prikazivan je i film o Svjetskoj izlo bi u Parizu 1900. Zagre b 1906. napokon dobiva i svoje prvo stalno kino, i to u Gajevoj ulici na mjestu gdje je danas Hotel Dubrovnik. Za prikazivanje nekoga francuskog filma na blagajni prvoga zagrebakog kina u Gaje voj osvanuo je natpis: enama i djeci zabranjeno! U fdmu je oito bilo i slobodnijih scena, za onda nje shvaanje morala, doim je istaknuta takva zabrana. Zabrana je, a to se moglo oekivati, izazvala i razbjesnila Zagrepanke, koje su, pom alo uvrijeene, do le naveer u Gajevu pred kino paziti da njihovi mu evi ne bi na preds tavu bez njih. A neki je desetogodi nji djearac do ao, navodno, s osobnom kartom svoj ega tridesetogodi njeg strica, uporno tvrdei da je na fotografiji on i da mu je tri deset godina! Ali, gle sluaja, meu uvrijeenim enama sluajno se na la i strina, pa je d eak umjesto kinu, prisustvovao cirkusu, s obvezatnim preskakivanjem preko metle.. . Iste 1906. otvoren je i tzv. Cirilo-metodski bio-skop u Masarvkovoj ulici, na mj estu dana njeg kina Europa. Godinu dana poslije otvoreno je na uglu Pet-rinjske i Amru e^e kino Edison, a nekoliko godina potom Rudolf Mosinger otvara kino Apolo u Ilici 31, koje se potom zvalo Croatia, a danas je tu Kerempuh. Zatim se otvara kino Olimp u Ilici (danas Tu kanac), Metrop

ol na Preradovievu trgu (poru en 1931. i na njegovu je mjestu godinu dana kasnije p odignuta zgrada kina Zagreb), Helios u Frankopanskoj (danas Dramsko kazali te Gave lla), Europa, poslije Balkan-Palace u Var avskoj, Music-Hall u Nikolievoj, kasnije Luxor, Graanski u Vla koj, Dom u Vla koj 70, Edison-Pa-lace u Tu kancu (Tu kanac); Capito l (Zagreb), Central (najprije Ilica 6, kasnije Petrinjska 4), Jadran u Ilici 42, Tomislav u Ilici 208, Union u Zvonimirovoj, Astoria u Ilici 10, Gri na Kvaternik ovom trgu, Ton-kino u Trnjanskoj itd. 157 ovdje radio, ovdje tv Pjesnik Milivoj Slaviek u jednoj svojoj pjesmi pjeva: Ovdje radiostanica Zagreb. Ovdje ja... Taj bi stih, meutim, bolje pasao njegovoj kolegici, pjesnikinji Bo eni Begovi koja je uistinu bila ovdje, tj. unutra, u sredi tu toga povijesnog dogaaja, k ad se 15. svibnja 1926. naveer u 20.25 sati preko oda iljaa 0,35 kW prvi put oglasio Radio-Zagreb. Osniva i prvi direktor zagrebake radiostanice Ivan Stern Zagrepanima se obratio ovim rijeima: Ovdje Radio-Zagreb, molimo sve one koji nas uju da nam to jave... Malo tko je u Zagrebu uo te rijei, jer su rijetki imali radio ureaj, pa su i rijetk i uli prve akorde Lijepe na e i Beethovenovu Sonatu za klavir i violinu u D-duru, im e je zapoeo prvi na radioprogram. A knji evnica Bo ena Begovi bila je u tome prvom prog ramu prva spikerica - ona je najavljivala, itala vijesti, stavljala gramofonske p loe, objavljivala tono vrijeme... Na trei znak, tj. na trei udarac Bo enine olovke po cijevi vodovodne instalacije (tako se to u poetku radilo), bilo je, naime, tono 20 .25 sati kad je na Markovu trgu 9 roena na a radio-difuzija, pet i pol godina nakon prvog emitiranja Radio-Pitsburgha (2. stu denoga 1920.), to se uzima kao roenje radiodifuziji u svijetu. Kao tehnolo ka novost, radio je u Zagrebu izazva( veliku senzaciju i nepovjerenje u neukih ljudi koji si mu prilazili sa strahom od onih misterioznih malih Iju di koji iz te arobne kutije govore. S vremenom se udo maio; kupuju ga uglavnom imunij i, a veina se za dovoljava da vijesti i glazbu s radija slu a na javnin mjestima, n aje e u kavanama, koje upravo radio prijemnikom privlae goste. , Uvoenje domaeg radioprograma odmah e isko ristiti i trgovci, pa je tako kod Kastner a i Ohlera 1 Ilici odmah otvoren poseban radiofonski odjel, koji j< Zagrepanima n udio za to doba velik izbor radioapa rata - Telefunken i Siemens, koji su cijeno m, istina veini bili nepristupani, ali su se zato prodavali pristupaniji, neuspored ivo jeftiniji detektori s kristalim; i slu alicama. Isprva je program trajao samo devedeset minuta, L ve na kraju prve godine emitira nja s Markova trg; svaki se dan emitiralo etiri sata, s time da je vei dic 158 ovdje radio, ovdje tv programa preuziman od stranih radiijskih postaja, i to uglavnom glazbeni brojevi , arije iz opera i opereta. Emisije vijesti uglavnom su se sastojale od i itavanja zagrebakih novina. Najvei dio programa bile su reklame, koje su bile izvor za pokr ivanje tro kova. Ve prve godine emitiranja rijetki profesionalci na prvoj zagrebakoj radiostanici, koja je ujedno bila i prva na jugu Europe, na li su se pred prvim velikim profesio nalnim zadatkom i isku enjem izravnim ra-dioprijenosom. Preno eno je sveano otkrivanj e Me -trovieva spomenika Strossmaveru na Zrinjevcu. Godinu dana potom emitiran je i prvi izravni portski prijenos s utakmica dvaju gradskih nogometnih rivala, HASKa i Graanskog. Ne ka e se uzalud da se povijest ponavlja: kao to su Zagrepani prvi na ovim prostori ma 1926. uli domai glas s radioprijemnika, tako su tono trideset godina kasnije, ta koer prvi, imali prilike vidjeti prvi domai televizijski program. Sve se opet dogaa u kavani Corso, kao i trideset godina ranije, na postavljenom prijemniku na ond a njem Trgu Republike, gdje je 15. svibnja 1956. zatreperila slika s domaeg ekrana. Ljep a proslava tridesete obljetnice Radio-Zagreba nije se mogla zamisliti. Prva televizijska emisija, kao i idue tijekom nekoliko mjeseci, bila'je posuena od stranih televizija. Preko antene podignute na krovu planinarskog doma na Sljeme nu Zagrepani su etiri puta u tjednu gledali program iz Graza, a uskoro i program talijanske televizije, a preko nje i Eurovi zije. Prvi televizijski izravni prijenos otvaranje je Zagrebakog velesajma, a 29.

studenoga 1956., na Dan Republike, poinje emitiranje prvoga domaega televizijskog programa. Roenje televizije u Zagrebu, a time i u zemlji, bilo je, dakako, te ko i komplicira no. Sve je spalo na grupi-cu entuzijasta, uglavnom ljudi s radija, koji su u skue nim prostorijama u Juri ievoj ulici, bez materijalne stimulacije, prionuli svojski, spremni da svladaju sve te koe i premoste sve zapreke i zamke, to je pred njih taj posve novi i njima malo poznati medij, u tim prvim pionirskim danima, postavljao . Ipak, brzo i uspje no svladavana je televizijska abeceda i pekao se novi zanat, koji je pro le godine proslavio i svoju pedesetu obljetnicu (1956.-2006.). 159 L y plesni redovi i jestvenici kako su se na i stari dru ili i zabavljali V : poziv na ples Ples je u Zagreb stigao, dakako, preko plemenita kih salona. Prvi put se u Zagrebu zaplesalo, i to pod krabuljama, oko 1749., a ples je organizirala vesela grofic a Erdodv. Jedni su tom dru tvenom igrom odu evljeni, drugi sabla njeni, dr ei je nemoraln om. O tome 1754. u svojim Annuama Baltazar Adam Kreli zapisuje: Ove zime vi e nego ikad ispoljila se u Zagrebu ras-kala enost u zabavama i, da tako k a em, trijumf razblu-de. Dodu e, ve god. 1749. pokojna grofica de Erdodv uvela je jav ne plesove, koji se prije toga nisu u Zagrebu nikad ni vidjeli, ni uli, tako da s e nije znalo to je to ples. Ona nije smatrala nedostojnim sebe, da se sama s neko liko pripadnika prvih obitelji predstavlja u nekoj njemakoj komediji prema emu je ipak graanstvo i plemstvo osjealo neku odvratnost. Njima se to nije ni moglo svidj eti, jer su prije smatrali obrazinu i krabulju neim avolskim. Kad je nakon smrti te grofice, koja je voljela zabave, do la u Zagreb ena sada njeg g rofa namjesnika, Terezija Illeshazv, mlada ena divna tijela (poput Dijane), koja je voljela dru tvo (i zato bila odana nasladama i ta tini), promicala je u najveem st epenu takve priredbe. Prija njih godina, kao godine 1750. i 1751., prijeili su to b iskup i Erdodv, ali su se ipak prireivali javni plesovi, krabulje i druge takve z abave po privatnim kuama, a 1752. ak i u kraljevskoj kui, jer je Klobu icki tada ve bi o premje ten, a sada nji se biskup ulagivao toj eni. Na takve sveanosti bili su pozvan i oficiri banske krajine koji su (iz obzira) morali uz velik tro ak provoditi u ti m ludorijama itavo vrijeme poklada od Bogojavljenja do korizme... Ove pak godine, kad je spomenuta grofica preuzela vodstvo toga, vladala je silna raskala enost, te su pozivane sve grof ce, mlade plemkinje, kojim a je ugaana raspu tenosi a tako isto i oficiri... Svaki je posjetilac svake veeri mc rao platiti 34 krajcara, a to je i lo u grofiin d ep. Pristu je bio slobodan svakome , tko bi nai ao, bio seljak, bil slu avka, samo ako bi platio taj iznos. Oficiri su mc rali dolaziti iz obzira, a isto tako pojedini mladi gn danski slu benici i plem ii, jer se onome koji ne 1 do ao trebalo opravdavati. Na taj nain ono, to s graani i d rugi, prema predaji svojih predaka, prije o sebe odbijali, sad su poeli njegovati i obo avati, t rasko no ivjeti, tako da se sram i stidljivost smatral manom... U nastavku svojih zapisa kanonik Kreli se jc e e okomljuje na svoje suvremenike, pogot ovo zbo lascivnih prizora koji su se na tim zabavama mog vidjeti prilikom prikaz ivanja tzv. ivih slika. ' elei se jo jae dodvoriti i stei zasluge ko Dijane i nekih drugih, gospodin Antun Jank vi n samo da zakaza za odreeni dan sveani javni ples, sar plaajui ulaznice za sve da tako zbog slobodna pri stupa bude to vei broj uesnika, nego takoer pri di u Ku evievo ui sjajnu i rasko nu veeru koja g je stajala mnogo novaca. Na nju prema svom nahode nju pozva ene, oficire i druge, tovi e, beskorisnir tro kovima ukrasi hram razblude ra znolikim slikam s natpisima. Tim je slikama nastojao simboliki prika zati sve to s e u kraljevini dogaa ili se dogodilo, na dodav i posvuda na dnu njemaki potpis. To j e on iz veo s prikladnom rasvjetom i ukrasom, do kojih je mo gao doi, pa je to os tavio izlo eno kroz tri dana. Svi si mu estiti ljudi to zamjerili, a odobravali su mu sami njegovi sauesnici. Bilo je ukupno 6 slika, kojima su s 162

poziv na ples prikazivale razne zgode. Natpise nisam smatrao vrijednim da zabilje im, jer su bil i djetinjasti. No ni sami simboli nisu prikazivali ono, to bi bili morali ili htj eli. Stoga nije vrijedno da budu zabilje eni. Vidjele su se meutim sljedee predstave : Uvedena je raskala- enost u ivoj slici, gdje se ovjek igrao sa enama, uvlaei svoje n ge meu njihove, tako da su se njegove noge nalazile meu nogama ena, i to jedna noga izmeu nogu jedne ene, a druga izmeu nogu druge... Razvrat najuglednijih ena, tj. gr ofica pod simbolom krmae koja spava odjevena u prozirnu tkaninu i grimiz... Zagreb je, dakle, proplesao sredinom osamnaestoga stoljea, povodei se za modom, da kako, carskoga Bea, a ta nova dru tvena igra izazvala je, eto, razliite komentare. P rava plesaka groznica, meutim, grad zahvaa tek u devetnaestom stoljeu, kad ples sila zi s plemikih dvorova i kad se poinju graditi graanske plesne dvorane. Gradnjom tzv . Stankovieva kazali ta na Markovu trgu, Zagreb 1834. dobiva prvu javnu plesnu dvor anu, koja e pod imenom Redutna dvorana ostati zabilje ena kao jedna od glavnih pozornica zagrebakoga dru tvenog ivota. Njezin u je popularnost mogla ugroziti samo Graanska streljana u Tu kancu, koju je godine 1837. sagradilo Dru tvo zagrebakih strelcah i koja se ubrzo proula po sjajnim plesovi ma i okupljanju domoljubnog obinstva. A kad su godine 1846. Gaj i njegovi ilirski sljedbenici kupili Dra ko-vievu palau u Opatikoj ulici i pretvorili je u Narodni dom, koji e postati kulturnim, zabavnim i politikim sredi tem ilirskog pokreta, Zagreb j e dobio i treu reprezentativnu dvoranu za zabavu i ples, s tim da je plesna dvora na na katu Narodnog doma postala tako popularna da e cijela zgrada do dana dana nje ga ostati poznata pod imenom Dvorana. Nasuprot ilir-cima i njihovu Narodnom domu , maaroni su otvorili svoj dom u Demetrovoj 1, takoer s plesnom dvoranom, koji e vr lo brzo postati poznat kao Casino i neka vrst maaronske protute e Ilirskoj dvorani. Plesalo se i u Banskim dvorima, Hrvatskom glazbenom zavodu, pa ak i na Nadbiskups kom dvoru na Kaptolu. RflSPORCD Chopfn: Notiurm BaUadt ) izvan rno, i r eo : 7.) Ouvertuni svira glazba" )2, kralj, dotriobr. pukovnije pod' ravnanjem' kapelnika g /. Muhvla. na glasoviru gdjica. Dragica Ko-rAr/V1! W)ehlawskl Concert d-moU, izvadja na guslama gdjica tanda hdtltro\a. B. Dreyfus&: Mi rodjendan*, dijalog, prikazuju gdja. Ujerka pl. sram i ravn. g. Andrija Fijan/ Slovcnake narodne povjevke, pjeva gdja. trma Polakovu uz pratnju g. t. Stiuona. VEtCRI DRUiTV/l HRVATSKI!* KUJI CVNIKA te iaix, i.*- ples. 6. Utet: RigoUtto*, fantazma, irvadja na glasoviru gdjica. Dfttgica h (ove&vi.' i 7 Sftrfttate: Roma nm . izvadja na guskama Qndalu d? l gdjica. Blanal \mbrosto Sere/tada, \ HdUerova! i 8. Octave Feuiltet Scylla i Charybdii<, vesela igra u jednom inu. LK4; Henrf Latournetle . . g. Barbari. Odette, njegova supruga , gdja. Zvonarjeva. Mme. du Vcrnage, njegova punica............ gd>a. Savu'. baptiste, sliiga-...... . A' 163 volite li zagreb? Plesovi su, zapisuje Nada Premerl {Ples kao oblik dru tvenoga ivota u pro losti Zagreba ), glavni oblik dru enja i zabave gdje se okupljalo najvi e ljudi svih slojeva.

Kako se i to se plesalo? Isprva su bili u modi, kako zapisuje N. Premerl, dostoja nstveni plesovi, kao menuet, cottilon i kadrila, s mno tvom svojih slo enih oblika i figura, dok se devetnaesto stoljee na zagrebakim plesnim podijima vrti po taktovi ma jednostavnijih, veselijih i demokratskijih plesova graanskih slojeva. U privatni m salonima i na javnim balovima ple u se, dakle, valcer, slavenska polka, galop i mazurka, s tim da je valcer dugo bio smatran nedostojnim plesom zbog grljenja ples aa, a u Francuskoj ga je, navodno, Crkva zabranjivala sve do polovice devetnaesto g stoljea. Oko valcera se u Zagrebu koplja o tre i u doba ili rizma, ali su se ilirci dosjetil i kako pomiriti zaraene strane. Vodila se iva borba protiv zavodljivog bekog valcera , kojeg su na e dame branile upornim molbama i moleivim uzdasima, pa je grof Jurica Or i, voa Dru tva zagrebakih strelcah, na ao rje enje kako da vuk bude sit, a plesai na u. Snala ljivi je grof, naime, dao da se u troetvrtinskom taktu za ples sviraju hrv atske melodije, pa je tako rodoljublju bilo udovoljeno, a walzer se ipak plesao. Protiv valcera, koji je podosta razbludan i zato je isti udorednijim narodima, na pr. Englezima upravo oduran, ustat e, mnogo kasnije kad se taj ples u Zagrebu ve uv elike udomaio, i dr. Ivan De man, i to najprije predavanjem o plesu u Dvorani, a po tom u prvom broju Vienca iz 1869. Ja dr im, pi e De man, da mi se upravo njim (kolom) po ositi mo emo i da ima jedva koji narodni ples, koji bi se s njim za prvenstvo nate cati mogo. Ako gledamo, kako njime narod razvija svoju milotu i ljupkost, kako n jime postizava svoje vedrenje i dru enje, kako njime pokazuje svoju ednost i pristo jnost, moramo priznati da odgovara i strogim moralnim i zdravoslovnim zahtevom posvema. U tom karakteru na eg narodnog pl< sa ima se tra iti, po mom mnenju, vi e negoli u ier drugom, ona velika antipatija na ega naroda proti onoi nema kom vrtogla vcu (valcer). Promatrajui ples sa zdravstvenog stajali ta, pjesnik lijenik Ivan De man zapisuje: Kakv i su danas zdra\ stveni plesovi, istina je da vi e kode nego korisi zdravlju i njih ova je, re bi, najvea zasluga, da dov( du obadva spola u nekakav ugodni, veseli i modom obiajem povlaeni doticaj. Skoda, koji ples uzrokt je, potie samo od ljudske l udosti, osobito modi itavu no do jutra plesati, i to drugu polovicu punir elucem; z atim od besne brzoe plesa, koja je nau tr svakoj graciji, onda od jakog stezanja go spoj; od gc lote gornjega tela, od lakoumnoga prehladenja pilor i mrzlim zrakom. ! U ilirskom se Zagrebu, u onom euforinom prepc roditeljskom duhu, malo razmi ljalo o tetnosti ples; to je spominje De man. Dapae, plesalo se sve u e; naest, o emu svjedo Matica ilirska u svojim izvje taj ima: Balovi bez broja, muzika u svakom kutu, ma ; kare itave noi na ulicah, svagde vesela lica, svagd smeh i pesma. Posebno je veselo u Streljani na poetku Tu kanc; a Ljudevit Vukotinovi u preporodite ljskom ar opisuje zabavu to su je u toj dvorani u veljai 1841 priredili rodoljubivi mladii zagrebaki. Iz daleka se ve vidje e cela palaa strelcah kao vatrenom moru plivajua, hiljada sveah je e okol stanja vesto razredeno, a u sredini na doksatu sevahi se gerbovi malih s estara ilirskih, dalmatinski, horvat ski i slavonski... Komu pako nije serce sil nije u persil kucalo, koj je vidio kako su device domorodnimi bo jama - belo i c rveno - ure ene bile. Godinu dana kasnije zabava domorodaca u Strelja ni odisala je domoljubljem i vese ljem. Gostih je mno ina bila, se veselo i dobre volje, to se iz toga za 164 poziv na ples kljuiti mo e; jer u polak est urah u jutro jo nije bilo mogue tancati. A iz kronike zabave i plesova za vrijeme poklada 1843-, takoer iz pera Lj. Vukoti novia, doznajemo da je ban priredio dva velikolepna bala, biskup tri prekrasna bala, a uz to jo svakog ponedjeljka soiree. Izvje tavajui o tim ivahnih pokladah, Lj. Vu-kotinovi pi e: Na streli tu biahu tri ba a u kojih su se graani, plemii i velika i sastajali, i tako slo ni meu sobom zabavljali , kao da su svi od jednog stali a bili, to na emu stanovni tvu na osobitu ast slu i, jer okazuje da i mi u duhu vremena napredujemo... Svaki put je narodno kolo igrano b ilo i osim toga, da sala narodnim bojama nakitjena, i napisi svuda u na em jeziku bjahu, svirali su mnogovarstne me-lodie narodne, a gospoje i djevojke, mu evi i ml adii natecahu se da samo u narodnom jeziku govore...

U tom se izvje taju, koji govori o tome kako se na i graani, plemii i velika i tako slo meu sobom zabavljaju, a to dokazuje da i mi u duhu vremena napredujemo, gotovo nagovj e uju burne i sudbonosni dogaaji to e se zbiti 1848. Ta revolucionarna godina, prema z apa anjima Nade Premerl, u Zagrebu, meutim, zapoinje plesovima i zabavama. Izvje tavaj ui s pravnikog plesa, odr anog 12. veljae 1848. u dvorani Narodnog doma u Opatikoj, Da nica ilirska nas informira: Sva svoja blagorodna tarsenja, da za po-taknutje naro dnih utnjih bar za jednu no pretvore dvoranu narodnog doma u miomirisni perivoj, i li bolje da ka emo, u arobni raj od razliitih dra estih, kako ih u slici rietko kada n a Zagreb sastaviti mo e. Za taj pravniki ples izraena je vrlo slikovita lepeza (uva se u Muzeju grada Zagreb a) s osam krila, a na svakom je krilu, i to s obje strane, ispisan po jedan ples . Krila su zlatom obrubljena i ukra ena vitiastim biljnim motivima, koji se u to do ba esto javljaju na proizvodima Gajeve tiskare. Te lepeze dobivale su dame, a gosp odi su se dijelile male knji ice u kojima je bio oznaen red plesanja. (N. Premerl) Plesni redovi u Zagrebu se javljaju poetkom devetnaestog stoljea, kad i prve javne plesne dvorane. Prije toga plesovi su se prireivali u privatnim kuama, i to bez p osebnog reda i organizacije. Najstariji je plesni red, koji se uva u Muzeju grada Zagreba, onaj s plesa pravnika 1838., iako je plesnih redova bilo i ranije, ali , na alost, nisu sauvani. Od najranijih organiziranih plesova, organizatori su se b rinuli da svaka plesaica i plesa pri ulazu u dvoranu dobiju kartu ili knji icu s pop isom plesova, tzv. plesni red, a uz naznaku vrste plesa bio je predvien prostor u koji se upisivalo ime plesaa ili plesaice. Upisivali bi se olovicom zataknutom uz plesni red. Damama je to bilo daleko potrebnije, jer su one u pravilu bile anga ira ne za mnoge plesove ve prije poetka bala, i bez zabilje aka u plesnom redu moglo je doi do neugodnih nesporazuma... Ne zna se je li bilo nesporazuma i na plesu gradske i kaptolske graanske ete, koji j e prireen 1848. i koji je mno inom obinstva sve dosada nje zabave natkrilio. Na tom ple u je svaki gost prilikom ulaza dobio knji icu s plesnim redom (takoer ukra enu biljni m motivima Gajeve tiskare) i dvije pjesmice: Slozi gradanah zagrebakieh kaptolske i varo ke strane i Poklon kerima zagrebakim. asopis Neven iz 1855. izvje uje da u Zagrebu vi e godina nije bilo tako ivahnih i buni okladah, kao ljetos. ini se kao da sviet, im se vi e tu i na skupou i oskudicu, time vi tra i utjehe u bunih zabavah. To je jo doba kad se plesni redovi tiskaju u skromnijo j tehnici, uglavnom kao kartice formata posjetnice, ukra ene perforiranim rubom il i samo vinjetama. Nastupa potom razdoblje kad se plesnim redovima daje vi e va nosti, a pri njihovoj i zradi ula e se vi e ma te i novca. To vi e nisu samo kartice i jednostavne knji ice. Naje to torbice u obliku srca, djeteline ili ponekog cvijeta, katkad medaljoni ili k utijice. Na poleini ili u unutarnjosti kutijice je knji ica s popisom plesova. Takv i su plesni redovi bili namijenjeni damama, jer uz njih je uvijek uzica koja slu i 165 volite li zagreb? da se predmet objesi o pojas haljine, dok su mu karci pri ulazu i nadalje dobivali samo knji icu ili listi. uva se jedan od takvih plesnih redova, onaj s plesa in enjera odr anog 15. veljae 1862 . u Streljani. Izveden je u tamnocrvenom bar unu, ka iranom na lje-penku u obliku tro lista, a na bar un je apliciran metalni amblem in enjera. Na poleini je knji ica s popi som plesa na njemakom jeziku. (N. Premerl) Sauvana je za taj in enjerski ples i poziv nica, izvedena u poznatom litografskom zavodu Julija Hiihna u Bregovitoj ulici. Likovno jo uspjeliji plesni red je onaj s pravnikog plesa iz 1866., za koji Nada P remerl ka e: Valovito izvuen trapezoidni oblik presvuen je bijelim, a u drugoj varija nti modrim bar unom. Na bar unu je apliciran ukras s rozetom. Na poleini je knji ica po pisa plesova na hrvatskom jeziku. Prva stranica knji ice je vrlo lijepo opremljena , a u sredini je tekst u zlatotisku uokviren linijom sastavljenom od ru a i pletenog li Na stranici je i signatura Dragu tina Albrechta, pozn; tog zagrebakog tiskara. Knji ica je sa strane zatvor na olovico m. Valja zapisati da u to doba ve djeluje i kola ples i lijepog pona anja Pietra Coronell ija, prvog na e uitelja plesa, koji u Zagreb dolazi iz Rijeke, na pozi grofa Ambroz a Vranyczanyja. Grof ga anga ira da pr vatno ui plesati njegovu kerku Klotildu.

kola plesa u Streljani (oglas za kolu iza ao u Pc zoru 1860.) bila je, dakako, velik dogaaj za Zagreb o jedva sedamnaest tisua stanovnika. Isprva kolu pc haaju djeca ug lavnom imunih roditelja i aristokra skih obitelji, a kasnije, s rastom grada, ras te zanimanj i potreba za podukom u plesu i lijepom pona anji Maestro Coronelli dje luje u Zagrebu vi e od etrdes godina, a nakon njegove smrti 1902. kolu nastavlj 166 poziv na ples njegova ki Elvira, a potom i druga ki Bianka, koja e kolu voditi sve do 1965. Javni su plesovi neko u Zagrebu predstavljali najvei medijski dogaaj, to se najbolje vidi i po tada njim novinama, koje bi pojedinom elitnom balu posvetile i po vi e st ranica. A da su na tim plesovima Zagrepanke uvijek bile u prvom planu, najplastini je svjedoi izvje e s jednog od njih, onog s Elitne kazali ne krabuljne redute 1930., to ga donose zagrebake Novosti koje vi e od polovice prostora posveuju detaljnom opisu toaleta uva enih go a: Mia pl. Deutsch (crna haljina sa ipkama, bijela perika na glavi ), Lila Gayer (staronjemaki stil), Helena Srkulj (bijela oprava), Lidija Srkulj ( crne ipke), ga Jurza (ruski kostim), Justa Mikulii (zlatni lamee sa strassom i veoma skupocjeni nakit), Olga Bai (crepgeorgete sa strassom), Paulina Etlinger (srebrni til), Fricika Frange (groteskni kostim), ua Borani Gavanski (crep de soie s bijelom perikom), Mihaela Carnel utti (ru iasti crep de soie), Cecilija Novi i Vera Huth (crne ipke), Dora Frolich (bi jela ipkasta haljina sa crvenim ogrtaem)... 167 jestvenik na ih starih Stavljam do znanja cijenjenim graanima grada Zagreba i okolice da sam preuredio i otvorio ka-vanu-restauraciju 'Tri mu ketira' (prije Velebit) u Petrinjskoj 79. Tako se ogla ava iskusni kavanarski strunjak Josip Karavia u listopadu 1933., te u posebno tiskanom prospektu dodaje: Ovaj lokal od danas mora postati stjeci te na epurge-rije i skroz primitivan. To da je lokal skroz primitivan oito je vrlina i mamac, doim se posebno istie u rek lamiranju novoot-vorene gradske restauracije. Koliko bismo to danas uva avali i ka ko bi Tri mu ketira pro la u utakmici za Veernjakove zvjezdice, te ko je rei. Neosporno je, meutim, da ovaj grad za sobom ima debelu tradiciju dobrog ugostiteljstva i ka d danas nazdravljamo ovogodi njim najuspje nijim ugostiteljima, dobitnicima zvijezda i zvjezdica (Monnet, Bela, Skela, itd.) nije naodmet podsjetiti na pro la vremena , to vi e to nam je na raspolaganju rijetka i bogata zbirka starih jelovnika. Ponimo, dakle, aperitivom, i to na najotmjenijem mjestu u gradu na razmeu dvaju st oljea u hotelu K caru austrijanskom na poetku Ilice. Hotel dr i kavanu i restauracij u, isto kao i susjedni Grand hotel (prije Kruni Ugarskoj). Jeste li za tamprl Str ossmave-rove ljivovice? Ako vam je dra i konjak, birajte izmeu Martella i Matignona. Neki prije jela vole a u originalnog Plzenjskog piva, koje, navodno, pospje uje apet it. U jelovniku razgla ene ilike restauracije itam da se narud be za objede i veere pri maju od etiri krune na vi e po osobi. Za objed je, meutim, jo rano, vrijeme je tek za doruak iliti zajutrak. Predla em da s koknemo izvan grada, do Savskog mosta, na primjer, gdje Repu (da nas restauracija K Savskom mos tu) nudi uz. jelo... Prij nego odaberemo zajutrak, nee koditi jo jedna a i ca domaeg p linkovca ili mo da bermeta koji je, ka ko veli gazda Repu , melem za eludac. A sad bi rajt izmeu svinjske hladetine i prezvur ta, tj. tlaenice, t kosanih pu eva s jajima. U z pu eve ide, dakako, sala ta, a u ovoj gostionici se, hvala na pitanju, nudi dese vrsta, od endivije, matovilca i radia, pa do povrtnic i kisele paprike. Na Savi bi valjalo ostati i za objeda. Repu nud divljega zeca s okruglicama i zeju pa tetu, a susjedn Paveli (danas Grozd) peene race i pohane keige. Ide mo pak na dru gu stranu grada. Gostionica Zaplati Maksimirska 7, nudi peene guske, uz koje, navo dno najbolje ide pleterniko bijelo vino. Restauracija Sari u Maksimiru nudi jedno stavna jela: restana jetra, mo zak s jajima, pohani pilii i sve vrste odrezaka od kojil je najpopularniji, dakako, viner- nicl. Za predjelo se dvoumim izmeu Lovakog roga koji nudi strasbur ku pa tetu, marinirane je gulje, slet iz istonih mora i povrtnicu s maslacem, te grand-re stauranta Nova pi vana, Dra kovieva 24 (na tom mje stu je sad zgrada PTT-a), koji ima takoer bogatu po nudu: ruska jaja, rotkvice s maslacem, francuska sala ta, gavrilovika, or avaki kav

ijar, pra ka butina s hre nom, omlet aux framage, dalmatinski pr ut... j Za objed mo ete imati stalni abonoman u Varo koj pivnici, Gajeva 9 (danas Kornat) i za deset dinar; izaberite jedan od etiri menua. U toj, kao i u susjed noj varo koj pivnici Excelsior, Nikolieva 4, posebno s mole gosti da ne davaju napojnice, jer se umjesto nje za raunava 10 posto na cijenu. 168 CIJENIK SVRATISTE JELA ZLATNE KRUNE ZAGREB Gajeva ulica br. 12. ZAGREB Telefon broj 6 32. OB1ED. Govedina. sa umakom sa oblogom Tjestenine. <J Sir. (Trapist) volite li zagreb? Cijena menua u restauraciji Kolo na Trgu kralja Aleksandra 3 je 12 i 15 dinara, t o je i razumljivo, jer je ta vrtna restauracija na glasu kao cvjetni raj, a rekl amira se kao najugodnije sastajali te Zagrepana i stranaca. Na jelovniku od 19. kol ovoza 1938. posebno se nude, izvan menua, dakako, patke na ra nju. Za one rafiniranijeg ukusa i dubljeg d epa pobrinula se restauracija Velebit, Mesn ika 6 (danas Stari fijaker), koja reklamira svaki dan svje e kamenice po dva dinara komad. Od nacionalnih kuhinja i imena restauracija Zagreb je nekad imao Ce ko-buejevaku res tauraciju, zgrada Prve hrvatske tedionice (danas Oktogon), Moulin Rouge, Samostan ska (Var avska) 18, gostionica Avdibegovi, Petrinjska 51 i Prvu zagrebaku a inicu, Dola c 9. A i-nica (vlasnik Abaz Avdagi) nudi bosanski lonac, uve, janjei paprika , burek, janicu i sutlija . Kod Moulin Rougea u Samostanskoj, gdje je svake veeri glazba, ili restauraciji Ka ptol Vla ka 9 (vlasnik Drago Hranilovi), uz pisanicu la Hranilovii krij piva Budejeveki Crjstal ili Kobany a, mo emo jo r predati o starim zagrebakim gostionicama i njihov jelovnicima. Zgodno je napomenuti samo neka in na gostionica, koje za uho ovih dana njih pizza i ha b urger pokoljenja odjekuju uistinu kao daleka jek; Starom vuglenaru, kasnije K na e m macanu (Vlai 71), K janjetu (ugao Gajeve i Nikolieve, (danas O ladinski centar) , Zlatna kruna, kasnije Zlatni jelen (C jeva 12), K trim gavranom (Juri ieva 6) K Z lati (V ka 62) itd. Stari jestvenici, tj. jelovnici, to ih u kartonsk kutijama na dnu ormara uva Drago Mu i u P vrednoj komori grada, vrlo su dojmljivi, esto i ori nalni po svojoj likovn oj i grafikoj opremi. I prava teta da rijetka zbirka nije bila izlo ena prilikom i d avne sveane podjele Veernjakovih zvjezdica u 1 planadi. Mogli smo tako na jednom m jestu do ivj kontinuitet i tradiciju dobroga zagrebakog ugos teljstva. 170 jestvenik na ih starih ROG ZAGREB ILICA BROJ 14 TELEFON 4-62 SVRATISTE ZAGREB ILICA BROJ 14 TELEFON 4-62 CJENIK JELA I PIA 171

kod franceka na novoj vesi Pojava evapia, potom hamburgera, objava je neposrednog i istrebljivakog rata tradici onalnim zagrebakim peenicama, tzv. indlbratni-ma, koje su nestale sa zagrebakih jelo vnika, a zamijenile su ih tzv. estinske peenice, ne to slino, ali dosta razliito - po tehnologiji pripremanja ( indlbratni su se pekli uspravno, a ne pognuto, na aru od grabova drva, a ne na elektrinoj ploi) i po mahu. A sada sa zami ljenim mahom sonih indlbratna uputimo se, dakle, na dobru ka insku ili m oravansku kapljicu kod Franceka Tkalia u Novu Ves broj 39. Francekova gostionica do l a je na glas nakon otvorenja sredi njeg gradskog groblja na Mirogoju 1876. jer su pogrebi uglavnom prolazili kroz Novu Ves, a nakon pogreba Zagrepani bi obavezno n avratili k na em Fran-ceku zalijevati tugu za pokojnikom. Francek Tkali je bio tipini novove ki purger, re-prezent starinske Nove Vesi, za koju e Antonija Kas-sovitz-Cviji u Hrvatskom kolu od 1927. zapisati: Nova Ves je kroila naprijed vrlo polaganim tempom... Ni za koju korist ili napredak nije dopu tala d a se naru e davni domai obiaji i osobine doma i roda, te je kroz sve pro le vijekove o stala na a najvjernija stra a starog zagrebakog duha i po tenja, kano ilavi hrastovi, ko ji i u najmlae svoje ogranke zdrave svoje stare sokove. Iz vizure dana njeg nervoznog vremena, kad i tom starom zagrebakom ulicom, tek odne davno jednosmjernom, i amo etvrtom brzinom, od Kaptola prema Gup-evoj zvijezdi, nije nam lako zamisliti onaj starinski svijet i ugoaj s klupicama ispred prizemnica, na kojir bi se u sumrak odmarale domaic e, gazde novove k tacuna, s kojih bi susjed dozivao susjeda da podije klupicu i kup icu, a mladi bi se s veeri meusobno p sjeivali. Kad bi zapao mrak, pi e Antonije Kass ovit Cviji, keri i sinovi po li bi u susjedstvo na avrljaj otac bi zapalio veliki lam pa i njime u ruci pregledav, staje, su e, tavan i podrum, bojei se vatre, najpodmu l ijeg neprijatelja ljudskoga truda. Majka bi sjela za k lovrat i gunala starinsku pjesmicu. I mu bi joj se zn, na aliti pjesmicom o tar Varta dretu smoli, a baba rr se moli... i jo objesnijim koje ne bi smio zapjevati pn djevojkama. Stari su Novove ani bili ponosni na svoju No\ Ves, dr ali se pomalo rezervirano, a i mali su i svo posebnu opinu. Nisu plivali u bogatstvu, ali nisu p< znavali ni nei ma tinu, niti iskusili glad. Marni i pa ni, a glavna briga svakog purgara bio je pr ijatni n, dom, tedljivo ureen, a tavani i podrum nakrcani ps nicom, zeljem, repom, krumpirom, lukom, vinom i suhi mesom, jer bi bila sramota da se nenadani gost n e i mogao podvoriti domaom gostoljubivo u. Jo vea i bila sramota, ako bi domaica kupov la ive na Ha mici. Jedino subotom po la bi ona s lonekom Opatovin K sedam zvjezdam ka d se tamo dijelila germa za nec jeljnu orehnjau. Kraj svega izobilja ivjelo se vrl o jet nostavno. Jutrom bi sva kuna eljad dobivala pre gan juhu, tek nedjeljom kavu, a jedino gazdi bi domau redovito spremala zajutrak od suhe slanine, kruha i v 172 kod franceka na novoj vesi na. Najstalniji gosti bijahu siromasi iz Ciganske varo i (Ko arske, ulice), koji bi dobivali kruha, luka i itav ili pol krajcara. A najsveanije bi bio pogo en upnik, kad bi pohodio kuu, osobito kad bi do ao kri ecom, da dom blagoslovi... U toj i takvoj Novoj Vesi gostioniar Francek Tkali bio je vrlo popularan, to zbog sv oje gostoljubivosti i vesele udi, to zbog svoje velike aktivnosti. Popularnost na eg Franceka, kako su ga zvali, dosezala je daleko izvan njegove gostionice; France k Tkali je prisutan u dru tvenom i politikom ivotu Zagreba. Bio je vatrogasac i lan veterancov, pjevao u pjevakim dru tvima Sloga i Sloboda, glasovao za prava e, a rovario protiv maarona. Cijeli Zagreb je o Franceku s Nove Vesi pripovijedao kad je prilikom glasanja 1884., zajedno s nekolicinom utjecajn ih Novove ana, primio mito od maaronskih korte a, da bi s dru tvom sve to u birtiji spi skao, a na kraju glasovao protiv onih koji su ga nastojali potkupiti. A da je Nova Ves, koja je pripadala treem izbornom okrugu, bila srika na eg pravog h rvatskog borbenog graanstva, kako e zapisati Novove anin Ivan 173 volite li zagreb? Krstitelj Tkali, pokazat e se na primjeru jo jednog gostioniara i gostionice, one na broju 86, starije i popularnije od one Tkalieve. Isprva se gostionica zvala Franc Josef Garten, a ime je dobila jo 1852. u ast posjeta cara i kralja Zagrebu. Kasnij

e e je Zagrepani zvati samo Goreneva gostionica, a s vremenom dolazi na glas kao po zornica dru tvenog i politikog ivota. U gostionici su odr avani razni plesovi i zabave , a u sredi te pa nje Gorenec i njegova gostionica dolaze nakon odr avanja tzv. demokr atskog plesa, o kojem Obzor pi e: U subotu dne. 25. veljae 1873. stajali su na Jelai-evu trgu fijakeri koji su bespla tno vozili goste na Demokratski ples. Kad se graanstvo treeg izbornog kotara hoe po zabaviti, ide svom Gorencu. Tu se sastalo dru tvo graansko demokratsko. Gospodin Ka labar bija e major domus. Ova institucija dodu e vue na aristokratsku frazu, ali bez te asti nije moglo biti. Naprotiv, na toj zabavi nije bilo uskih francuskih arapa te francuskog pi-kaa (trouglasti globuk), to se nosilo u isto aristokratsko barokno doba. Tu smo vidjeli estinske bijele cifraste hlae, surku i globuk na hero. Mjesto gospodske batine ( tu cera) bile su tu hrvatske z astave. Uz ovakve reformira no-demokratske manire napunile su se prostorije Gore n eve gostionice ve u 8 sati na veer... Tako o Demokratskom plesu demokratski Obzor dol maaronski Agramer Zeitung ples na pada zato to je shva anje ove demokracije prema jutru zauzelo protudrzavne za mahe , tj. zato to su se pjevale rodoljubne pjesme. Goreneva gostionica u Novoj Vesi bila je sredi t i sjedi te demokratskog duha i polit ikog ivota, to j vlasniku donijelo veliku popularnost u tada njem Za grebu. Novove ki g ostioniar Janko Gorenec vrlo ) ugledni graanin koga biraju u razne odbore, od Prv hrvatske tedionice i Trgovako-obrtnike komore d< Vatrogasnog dru tva, Dobrotvora i Dr u tva ovjeno sti. Godine 1876. njegovi ga Novove ani biraju za svo zastupnika u Gradsk om zastupstvu. Gostionice u starom Zagrebu bile su, dakle, ozbilj na mjesta, a gostioniari ozbil jni imbenici dru tve nog ivota na koje se u raznim politikim kombinate rikama ozbiljn o raunalo. 174 kod franceka na novoj vesi 175 ! stare kavane Dana nje, sve uestalije alopojke zbog dokidanja kavana u Zagrebu imaju korijene, dak ako, u dugoj i bogatoj kavanarskoj tradiciji u ovom gradu. Zagreb je, kako se zn a, neko bio grad kavana samo na Jelaievu trgu, odnosno Harmici, bilo ih je vi e nego danas u cijelom Zagrebu! Narodna kavana, koju vidimo na staroj razglednici (1903.), jedna je od etiri ili pet kavana to su bile samo na ju noj strani trga. Kavana toga imena ranije je bila na suprotnom uglu, prema Bolnikoj, danas Gajevoj ulici; vjerojatno je i jedna od najstarijih, a svakako je najpoznatija jo iz ilirskoga doba. U njoj su se sastaja li Babuki, Demetar i Vraz, a imala je navodno i posebni tzv. narodni stol, za koj im su obiavali sjediti na i preporoditelji. Vlasnik joj je bio stanoviti Andrija Ce rni iz Moravske, po uvjerenju vatreni ili rac. Njegovu kavanu spominje jo Nemi u svo jim Putositnicama. Zapisuje kako se tu pije bukovak ova blagotvorena kap zagrepsk ih gora i kako se tu mo e uti jedan openiti i gromoviti Puna srca, pune a e, neka ivi je na e... U susjedstvu, na ju noj strani, u tzv. Hatzovoj kui, bila je Velika kavana. U njoj su se sastajali poslovni ljudi, trgovci i putnici. Zvali su je burza. Na njenu mj stu, kad je nakon stotinu godina napokon 1928. sru na Hatzova palaa (projektirao ju je Bartol Felbingei otvo rena je nova kavana Milinov u zgradi istoimene hotela. Danas su to hotel i kavan a Dubrovnik. Do Milinova, odnosno Velike kavane, u Felbing rovoj kui, na dana njem broju 15, bil a je kavana La feri, kasnije Croatia, a na dana njem broju 12 kavar New York, kasn ije Centralna kavana. Na istonoj strani trga, na mjestu gdje je dan; Gradska tedionica i Gradska kavana, u niskoj ku bila je kavana K vjenom svjetlu. Na zapadnoj strai u Stankovievoj zgr adi, gdje su danas Rukotvorin bila je neka vrsta gostionice i kavane, a vlasnik Oti Leibner reklamira prvi put u Zagrebu sladoled. Ka nije je na tom mjestu Fran jo Kre ma, otac violinis Franje Kre me, imao slastiarnicu. U Ilici na brojevima 4 i 6 bile su kavane K cai austrijanskom i Kruni ugarskoj,

ureene u prizemlj istoimenih hotela. U Ilici je jo bila kavana Corsi najprije na u glu Bregovite (danas Tomieva), a kasn je na uglu Gundulieve, gdje je i danas (zatv orena). r> uglu Ilice i Frankopanske kavana je Bauer, te kavar 176 stare kavane Meduli, koja se do Prvog svjetskog rata zvala Pariz. U Mesnikoj su bile kavane Kai i Zora, u Juri ievoj Elit, u Preradovievoj Preradovi i Mirna koliba. Na Zrinjevcu Zagr eb (danas poslovnica Croatia Airlinesa) i Kavana Umjetnikog paviljona. U Marovsko j (danas Masarvkova) Kazali na kavana, a kavana je bila i na Strossmaverovu etali tu iliti nekada njoj Ju noj promenadi. U tom obilju nekada njih zagrebakih kavana zamalo zaboravih spomenuti jo tri: iliki R oyal i Merkur i Evropu na Jelaievu trgu. Za dvije posljednje ne znam tono gdje su b ile - sigurno je jedino da to nije bilo na sjevernoj strani trga, koji je po tra diciji, ini se, bio nesretan to se tie masovnijeg dru enja. Sve do 1987. kad su za Univerzijadu otvorene dvije nove kavane Mala kavana i Kav ana Ban. 177 ni rije politike Nikad ovome gradu, kao kulturnom i civilizacijskom sredi tu, glavnom gradu Hrvatsk e, nije bilo lako. Razne politike i politikantske struje su ga zapljuskivale i na nj se svom silinom obru a-vale, a ljudi su se svakojako morali snalaziti. Uzmimo primjer tzv. Ljubinkovekog kluba, oko kojega su se osamdesetih godina 19. stoljea okupljali poznati Zagrepani. Klub je osnovao knji evnik i gradski senator Gjuro De el i, koji o njemu ostavlja i zapis. Ljubinkoveki klub dr ao je sastanke svakog etvrtka, a sastanci odr avali su se strogo po propisanim statutima, koje je izradio klupski fiskus Gabri. Mada su svi lanovi bili dobri hrvatski rodoljubi, to je za vrijeme sastanka svako politiziranie bil o strogo zabranjeno. Tko bi se o statut ogrije io platio je sekser (10 novia) u kra-b icu u korist osnivanja medicinskog fakulteta... Osim osnivaa i predsjednika De elia, lanovi Ljubinkovekog kluba bili su sve sami ugled ni graani: Gjuro Eisenhut, poznati skladatelj, Franjo Arnold, kraljevski javni bi lje nik i predsjednik Hrvatskog pjevakog dru tva Kolo, Milan Macen, ravnatelj central nog groblja Mirogoj, Milan Nosan, trgovac i posjednik Okrugljaka, Lacko Holjevac , gradski tajnik, Slavo repl, predsjednik Hrvatskog pjevakog dru tva SI ga, Marko Mileusni, prvi ovjek opine S svete (k joj je tada bilo sjedi te u Maksimiru) i dr. Klub je osnovan 10. srpnja 1882. u uglednoj g stionici Ljudevita Hagenauera na N ovoj Vesi, koja bila na glasu jo od ranijeg vlasnika Janka Goren kao mjesto okupl janja rodoljubivog i demokratske svijeta. Toga dana slavio se imendan domainove ei Ljubice, po kojoj je najprije lijepo ureeni gostioni ki vrt, a potom i klub, dob io ime. Kroniar bilje i: Skupi e se stalni gosti iz svih stale a. Toga se dana n je kao obino politiziralo, ve su se pripovijedale razi zgode i do ivljaji. U velikoj prizemnoj gostinskoj sobi; takozvanoj palai bio je prostrt veliki stol, na kojem b ja e svakog Bo jeg blagoslova . Za vrijeme objeda pona vi e se nazdravljalo domaici. Iza objeda podu gosti sjenov it vrt na crnu kavu. Gosti razgledavahu krasan par, koji se prostira e iza kue pa s ve prema brijegu, gdje dru tvo sjelo u hladovitu sjenicu, koja bija e prema br jegu kamenom obzidana, a od sunca bila je za tiena li. natom grabovinom. Ispod sjenice b io je dubok zdena, pokrit debelim balvanima. U zdencu bilo je uvijek dost hladne vode, koja je davala ugodnu hladnou sjenici i z 178 ni rije politike najvruih srpanjskih dana taje sjenica svima omilila. Jednoglasno bude zakljueno da se svi estitari i prijatelji kue svakog tjedna sastanu u kuglani, a ujedno da sa dozvolom domaice u sjenici veeraju. Pokreta ove ideje De eliprozove omiljenu sjenicu u ast godovnjae Ljubice Ljubinkovcem. Ovo lijepo i nje no ime svi prisutni odu evljeno prihvati e. Ujedno bija e zaklj ueno da se osnuje klub, kome dadose ime Ljubinkoveki klub. Predsjednikom kluba bud e jednoglasno izabran senator Gjuro De eli. Klub je sebi stavio u zadau skupljati dobrovoljne priloge za osnivanje medicinsko

g fakulteta u Zagrebu. A najvi e priloga navodno je, skupljeno od plaanja kazni lano va za spominjanje politike i nainjanje politikih tema! A da se Ljubinkoveki klub, zami ljen kao apolitiki klub, na stanovit nain ipak bavio i politikom, svjedoi ovaj zapis: U Ljubinkovekom klubu gojila je intenzivno ideja samoodr anja i meusobnog potpomagan ja pod lozinkom: 'Svoj k svome'. Zabranjeno je bilo lanovima polaziti lokale gdje nije bilo hrvatske podvorbe. Ovo se provaa-lo osobito zato jer su tada nji svi vei lokali u Zagrebu bili u rukama stranaca, naroito Nijemaca, pa kako je tada u tako zvanim boljim dru tvima njemaki jezik prevladavao, a naroito medu krasnim spolom, to je bilo skrajnje vrijeme da se pone tuin tina iskorjenjivati. Isto tako su lanovi svagdje propagirali pravilo, da se kupuje samo kod onih trgov aca koji su se otvoreno priznavali hrvatskim rodoljubima... Politika je, dakle, vra ka stvar. Nisu joj mogli izbjei na i stari, kao to joj, na alost , ne mo emo ni mi danas, unato najljep im i najplemenitijim nastojanjima. 179 i gentlemenski klub kvak Supilova Sloboda, koja izlazi na Su aku, u broju od 25. o ujka 1881. donosi dopis iz Zagreba u kojem se ka e kako u tom gradu djeluje i njeko internacionalno dru tvo po d imenom Kvak, u kojem prevladavaju stranci, a domai sinovi se usuuju silno im las kati. To sramotno 'hrvatsko' dru tvo broji ak za lana nepristrasnog senatora g. Augu sta Senou... A mnogo kasnije, 1929. godine, jedan beki list objavljuje pouzdanu informaciju iz Zagreba o tome kako se tada nja vlada u Beogradu sastoji veinom od lanova jednoga, vrlo uplivnog dru tva, koje nosi komino ime Kvak, a njegovi lanovi kvakeri. Zagrebaki klub Kvak ili Kvakerski klub - kako mu je pravo ime u njegovu dugu vije ku pratile su razne glasine, od onih kako su pojedini politiki potezi, vladine od luke, pojedina imenovanja ili investicije u gradu djelo tajnog, od javnosti vje to prikrivanoga kluba, do onih kako je klub dobra izlika za razbludni ivot i pijanev anja njegovih lanova, alibi mu evima pred njihovim naivnim enama... Sto je, zapravo, Kvak i tko su kvakeri? Valja najprije napomenuti da je Kvak postajao i djelovao u Zagrebu ak ezdeset godina, i da gotovo nema organizacije ili politike stranke ko ja bi se mogla pohvaliti tako dugim stazom. U spomen-knjigu u povodu ezdesete obl jetnice kluba godine 1939. upisano je: U razvoju dru tvenog ivota u Zagrebu i itavoj Hrvatskoj to je mo da jedinstveni primjer kako se jedno dru tvo, sastavljeno iz posve razliitih elemenata, moi odr ati u svojoj suvislosti kr oz toliki niz godina, a da n, ta ne izgubi od svoje atrakcijske moi i ivotne snage. . Dan osnutka Kvaka je 19. rujna 1879-, a osnoval ga je grupica uglednih Zagrepana, medu kojima s poznati glumac Andrija Fijan, Sandor Egersdorfer, vi soki dr avni in ovnik, Antun Schlesinger, novinar A^ ramer Zeitunga, i Julie Senoa (brat Augusta Senoe blagajnik Prve hrvatske tedionice. A o podrijetlu ime na Kvak u spomen-knj izi se ka e: udna struja koja je u isto vrijeme nastala u Be. proti tome da se kod pozdrava i o dzdrava ne snimi e i koja se tim opravdavala da je to izbacila iz zdravstvt nih, a i protumodernih razloga, na la je povlaivanje u ovom krugu prijatelja te zakljui eprih vatiti obiaj is taknut po propagatorom ove ideje, da se ma bar prija telji i dobr i znanci pozdrave izmeu sebe upotrijebiv jea nostavnu izreku. Zakljui e napokon iza dulje debate sje du uz otvoren prozor kod Krampusa poslije raznih pri jedlogah te slu aju kako ih iz najbli e blizine pozdrav abci prihvatiti pozdrav i odzdrav dobaeni im iz bar zvuk 'kvak'... , Glavne odlike Kvaka, a ujedno i klju uspjeha kojim je to po svojem sastavu hetero geno dru tvo os talo tolike godine valja tra iti u uvijek vedrom raspolo enju, du evnos ti i sno ljivosti medu lanovima. A me du regulama Kvaka najva nija je ona daje u klub u ap solutno zabranjeno o politici i o vjeri govoriti i rasprav 180 gentlemenski klub kvak ljati, iako to nije uvijek bilo lako, ni mogue, a o emu svjedoi i spomen-knjiga: Ak oprem pravila zabranjuju razgovor o politici i vjeri, to gotovo nema Kvakan-cije u kojoj ne bi bilo rijei i izmjene misli o svim aktualnim, va nijim pojavama u ivot

u Zagreba, Hrvatske i svega svijeta. I premda nije imao otvorenih namjera utjeca ti na zabavni i dru tveni ivot Zagreba, Kvak je imao svoje sljedbenike i opona atelje ak i u najuglednijim zagrebakim dru tvima, kao to su Kolo, Sokol, Sloga, koji nisu n i skrivali da svoje priredbe organiziraju po uzoru na Kvak. Kvakaka se moda, dapae , irila i izvan Zagreba. Bilo bi pretjerano, nagla ava se u spomen-knjizi ako bi ovaj upliv Kvaka htjeli pr ispodobiti sa utjecajem profinjene dru tvene kulture Baroka i Rokokoa na dru tvenost , njihovog doba, ali za na e dru tvo i na e vrijeme Kvak je u svojoj skromnosti doprin jeo formiranju na ega dru tvenog ivota elemente trajne vrijednosti... Skladbe, kuplete, operete itd. za potrebe Kvaka djelo su takvih imena kao to su I van Zajc, Nikola Feller, Gjuro Eisenhut, Gjuro Prejac... Uplavom trna-cu i Pehare k, na primjer, najprije su zapjevani upravo na sjedeljkama Kvaka! Kvak je svojim utjecajem i djelovanjem izlazio, dakako, i izvan bare, tako se sv ojski anga irao za gradnju nove zgrade Hrvatskog zemaljskog kazali ta, sudjelovao je na znamenitoj spektakularnoj prvomajskoj sveanosti 1882. u Maksimiru, a godinu d ana kasnije prigodom nemira zbog maarskih grbova Kvak preuzima du nost miritelja it d. Kvak, taj zagrebaki klub gentlemana, okupljao je uglavnom intelektualce i ljude o d polo aja: gradski naelnici, suci, sveuili ni profesori, industrijalci, bankari, aris tokrati, umjetnici, novinari. Klub je u prvom redu mjesto dru enja u uvijek vedrom raspolo enju, du evnosti i sno ljivosti, o emu s vjedoe i stihovi predsjednika JAZU Josipa Torbara, koje je taj ugledni gost prili kom posjeta Kvaku 10. veljae 1883. upisao u klupsku spomen-knjigu: Uvijek veselo kvakati, Nikad ne plakati, Nikad vam ne presuhla mlaka, Uvijek puna Kvak do Kvaka! Kvak je ivio vi e od ezdeset godina, a ove se godine navr ava stotinu i deset godina o d njegova osnutka. Kao uspomena na klub, danas se nae jo samo poneka rijetka fotog rafija klupskih prostora s dekoracijama slikara Menci Clementa Crnia, klupske regu le i spomen-knjiga (uva se u Muzeju grada Zagreba). 181 kod fride se rado ide Knjiga Igora Mrdulja a Zagrebaki kabaret neka nam poslu i kao ulaznica za mali izlet u lude dvadesete. Bez te literature te ko bismo se sna li, ovakvi kakvi jesmo, priko vani za TV i nenaviknuti na veernje izlete i noni ivot. Jer, Zagreb dvadesetih godi na pro log stoljea, nekoliko puta manji od ovog na ega, barem to se zabave tie, bio je pravi velegrad na karti Srednje Europe. Bio je pun raznih zaba-vi ta i kabareta, a reena Mrdulja eva knjiga (izdava: Znanje) sadr i, tovi e, poseban Plan kabareta u Zagre u! h zavirimo li u Tarifu za dvopre ne podvoze (fijakere) u gradu Zagrebu iz 1922. , saznat emo da vo nja do kazali ta stoji 20, a do nonih zabavi ta 25 dinara... Zagrebaki kabaret nam sugerira da se po ovoj potonjoj cijeni odfuramo fijakerom d o Dra kovieve 24, do Grant restauranta Nova pivana, gdje je upravo otvoren Grabanci ja , jo jedan zagrebaki prvoklasni kabaret domaih umjetnika. Da je program uistinu pr vo-klasani, kako to obznanjuje plaeni novinski oglas, garantiraju imena izvoaa: dr. Gavella, Strozzi, Se-pec, Tkalec, Bojani, Grunhut. Ali, to je uope kabaret? Na to pitanje imaju pravo dana nje generacije, jer poslijeratni Zagreb nije imao t akve vrste zabavi ta, koje u Europi imaju veliku tradiciju, a koju nije mogla ugas iti ak ni svemona televizija. I Budimpe ta, i Prag, i Var ava - a da Miinchen, Be, Pari z i ne spominjemo, u ovo na e nervozno doba njeguju taj stari kabaretski nain izraz a i zabave. Koliko je kabaret duboko usaen u nain razm ljanja i kulture ivljenja u pojedinim sr edinama, n; bolje svjedoi ovo: u ljeto 1984. u Var avi predstavo ministarstva infor macija poljske vlade, govorei o ki turnom trenutku svoje zemlje, nije se ustezao da pohvali kako u Var avi rade i ilegalni kabareti, koji i svojim programima ponek ad izruguju pojedinim O' lukama i postupcima vlade i partije, ili na ni an m maju pojedince iz javnog, dru tvenog i politikog 2 vota. Dakle, to da kabareti postoje i rade, makar i il galno, tom je kulturnom Poljaku oito va nije od pi govora i prote sta tangiranih. j Dok u svijetu boj se bije, Zagrepanin pricer pije)

Svaki samo sebi vue, a budala nek se tue... To su rijei jednog kupleta koje zvijezda zagreb; kih kabareta Aca Biniki pjeva na p oetku rata u il kom Dvercu. ! Kabaret Dverce ostat e otvoren i za vrijeme rat; izrugujui se uglavnom raznim verce rima i pekulai tima (A politiku ne smijem dirat, jer bih mogao profit rat...), da bi se ljeti 1944. spustio zastor ne samo na Dvercem, nego i nad cjelokupnom tra dicijom zagrt bakog kabareta dugom otprilike pola stoljea. Potkraj 19. stoljea u Zagrebu se poelo razmi lja i razgovarati o kabaretu, koji bi t rebalo otvoriti u Un jetnikom paviljonu na Tomislavovu trgu. Navodn je gradonaelni k Mo inski ve bio odrije io kesu, a igri je bio legendarni Stjepan pl. Mileti. Ali, ka bare ipak nije otvoren. Istodobno, gornjogradska se gospe 182 kod fride se rado ide da zabavlja kunim predstavama, to se uzima kao pretea klasinog kabareta, da bi 1907. proradio na prvi kabaret - Cabaret Imperial u Frankopanskoj 8. To se dogodilo zb og sukoba glumca Dragutina Freudenrei-cha s upravom Hrvatskog zemaljskog kazali ta . Glumac je obznanio u novinama (o emu pi e i K. Kovai) da je napustio kazali te i da s ada u Imperialu nastupa kao natkonobar! Ovo nastupa nije sluajno, jer glumac osta je glumac, a reeni Dragec iz poznate teatarske obitelji Freudenreich zapravo otva ra na prvi kabaret, o emu Hrvatsko pravo pi e: Gos. Dragutin Freudenreich, biv i lan hrvatskog kazali ta, sada nadkonobar u restaura ciji svrati tu Imperial, otvara u istoj restauraciji od sutra cabaret, tj. malo zaba vi te poput onih u drugih velikih gradovih, naroito u Parizu. Gosp. Freudenreich za poetak izvodit e sam pojedine toke programa, koje e biti vrlo birane i literarne vr ijednosti (kao deklamacije, recitacije, soli scene itd) Ve je primio nekoliko radnj a od hrvatskih pisaca. Pos-lie, a to skoro, nastupit e u njegovom cabaretu i pjev ai i pjevaice, s kojima stoji u pregovaranju. Izmeu pojedinih toaka zabavljat e obins vo glasovir i gusle-solo... Ovo bi mogao biti poetak, da se u Zagrebu zapone sa hr vatskim cabaretom... Da, to je doista poetak zagrebakog kabareta, a do toga je, eto, do lo inatom jednog glumca, da bi opet neijim inatom (ne zna se ijim) jo iste godine taj na kabaretski p rethodnik bio ukinut. Ostaje zabilje eno da je u njemu prvi put nastupio mladi Ivo Badali, koji e kasnije postati slavno kazali no ime. Izuzmemo li kratkovjeki Cabaret Kauders u Umjetnikom paviljonu 1911. (Sastanak ot mjenog svijeta), prvi je pravi kabaret u Pik-baru na polukatu Jelaieva trga broj 6 . Osnovan je poslije Prvog svjetskog rata, a u njemu nastupa popularni kazali ni par Aca Biniki i Irma Polak. Glumce na glasoviru (1921.) prati nitko drugi nego proslavljeni Kre imir Baranovi. U kabaretskom ivotu Zagreba izmeu dvaju ratova, uz ve spomenuta kazali na imena, sudj eluju dr Branko Gavella, Tito Strozzi, Milan Sepec, Arno t Grunt, Mila Dimitrijevi, Micika Zliar, ehinja Marina Obetkova, Dubravko Duj in, August Cili, Vla-ho Paljetak, Zvonko Tkalec, Josip Ruti, urica De-vi, Jozo Lovreni, Dejan Dubaji, Ru a Cvjetia-n lo Buli, Borivoj Sembera... Istodobno je u Zagrebu radilo nekoliko kabareta. Klub-Cabaret bio je na polukatu u Ilici 11, Cabaret Grabancija prvo u Dra kovievoj 24, pa u Velikoj kavani na Jelaiev u trgu, a zatim u Matici hrvatskih odbornika u Ilici. Kabaret Kasino u Streljani naTu kan-cu (danas kino Sloboda), Music Hali u Nikolievoj 7 (kasnije Istra), Kabar et Excelsior je bio na uglu Gajeve i Nikolieve, a Kabaret Dverce u Ilici 12. Kaj su rekli kuma Kata joj mene joj, joj mene joj, da pri nama ne bu rata... Tako pjevaju u Dvercu, gorko se alei na raun nadolazee kataklizme. U ratnim godinama , kad je ljudski ivot vi e nego jeftin, i zabava u posljednjem na em kabaretu bila je na istoj razini: Ja bio sam kod Fride, tam svatko rado ide, jer ima stvari koje mu se svide... Pola stoljea su, eto, Zagrepani rado i li, ako ne do Fride, onda u kabaret. A onda j e rat prekinuo tu tradiciju, a mi je jednostavno nismo znali ili nismo htjeli ob noviti. Od svih kabareta ostaje danas samo Mr-dulja ev Zagrebaki kabaret! Bro irana i meko uvezana knji ica sjeanja i uspomena... 183

staro savsko kupali te Kad pripee jarka ega na na grad, jedno tek e da poma e, zato sad: Hajd, hajd, hajd, ha jdmo mi na na u Savu, gdje dan prolazi kao san! Na njenom alu nai e radost pravu, vese lje, mladost vas dugi dan! Pogled se gubi u daljinu plavu, a rijekom sipa srebrn sjaj, zelene vrbe drijemaju uz Savu... tamo je pravi ljetni raj! S tom su se popularnom pjesmicom na usnama mnogi Zagrepani u vrelini ljetnoga dan a tramvajem, otvorenih vagona, biciklom, motociklom, a poneki, bogme, i vlastiti m automobilom, upuivali put Save, gdje su neko bila ak dva kupali ta, Gradsko i Gospo darie-vo. Potonje je bilo privatno, nalazilo se s istone strane Savskoga mosta, ma nje je bilo od Gradskog, ali zato ekskluzivnije i u njemu se okupljao tzv. bolji svijet. Izmeu dvaju kupali ta, podijeljenih mostom i jo ponekim manje vidljivim ogr adama, dolazilo bi esto do antagonizma i otvorenih sukoba, ali i nadmetanja u raz nim portskim disciplinama, naje e u vaterpolu i nogometu, dakako, uz buno navijanje ki bica jednih i drugih. Vrue srpanjske subote ili nedjelje na Savskom kupali tu okupilo bi se i do desetak tisua kupaa, bio bi to, tvrde danas rijetki svjedoci, nepregledna masa go-i lih i mokrih tjelesa, me du kojima su se jedva kretali; prodavai abese i sladoleda sa svojim kolicima. Nisu nedostajale ni razne atrakcije, od vatrogasnih trcaljki, iji bi mlaz izazvao vris ak razgaljenih i veselih kupaa, do obaveznog izbora Miss Save na kraju kupali ne sezone. Pro le nedjelje prireen je bio (po Stella filmu i Misic Hallu) na Gradskom kupali tu u Zagrebu zanimljiv izbor najljep e dame kao Miss Save. Uz velik broj gledalaca pr osuivao je kandidatkinje posebni jury sastojei se od gg. prof. Krizmana, prof. Jea na, dr. F. Deaka, dr. T. Kumiia i To e Dapca. Natjecalo se oko petnaestak, od kojih je izabrano u u i izbor sljedeih dvanaest... Kandidatkinje su bile sve filmovane i sve e doi na platno u Misic Hallu, tako da e tek opinstvo posebnim glasov-nicama odl uiti veinom glasa koja e dama dobiti naslov Miss Save... \ Iz novinskog izvje taja posljednjih dana srpnja 1928. vidi se da je posao obavljen temeljito i ozbiljno, to vi e to su se u iriju nalazili tako poznati i uva eni ljudi, slikari, sveuili ni profesori, umjetniki fotografi. Izbor za miss u Zagrebu inae nij e bila novost. Pozna184 staro savsko kupali te te su takve priredbe iz novoga i elitnog hotela Esplanade, gdje je tefica Vidai, iz Juri ieve, godinu dana ranije bila izabrana za Miss Jugoslavije, a zatim u Berlinu i za Miss Europe. Kupali te na Savi ureeno je jo prije Prvoga svjetskog rata, 1912. za naelnikovanja Ja nka Holja, ali kabine i sunali te, moderni drveni grad, otvoreni su 1928., za grado naelnika Vjekoslava Heinzela koji je, kako novine izvje tavaju, i osobno prisutan n a sveanom otvaranju 19. lipnja reene godine. Otvaranju su prisustvovali naelnik g. Heinzel i podnacelnik g. Kreli, gradski zastupnici, komandant mjesta i predstavnic i vlasti. O lijepom ureenju kupali ta svi su se pohvalno izrazili. Poslije toga kup ali te je predano javnosti... A zagrebaka se javnost svojim Gradskim kupali tem na Savi obilato koristila sve do pedesetih godina pro log stoljea, a na njegove slavne dane danas podsjeaju jo \ jedino stare fotografije i, naravno, kultni Golikov film, snimljen prema predlo ku gradskog feljtonista i pisca Vjekoslava Majera, Tko pjeva zlo ne misli. 185 golf u maksimiru Jeste li za partiju golfa u Maksimiru? Pa, kaj se u Maksimiru igra golf? Otkad t o? Od 1931., ako niste znali! Te je godine, naime, osnovan golf-klub Zagreb, prv i u Kraljevini Jugoslaviji, a 12. lipnja 1931. u Maksimiru je organiziran prvi g olf-turnir. Turniru je prisustvovala i Njeno Velianstvo kraljica Marija, pokrovit eljica turnira. Na prvom turniru golfa u Maksimiru sudjelovalo je est parova, uglavnom strani dip lomati i predstavnici koji, prema statistikim podacima (gradonaelnik Srkulj je upr avo osnovao prvi Statistiki ured) - ive u 9510 prizemnica, 2416 jednokatnica, 1044 dvokatnica i 696 trokatnica i vi ekatnica. Otvorena je tramvajska pruga preko Rib

njaka i Medve aka, koja je zamijenila staru prugu za Mirogoj preko Bakaeve i Nove Ve si. Na Jelaievu trgu nema vi e stare Zakladne bolnice, koja je netom sru ena. Unato svj etskoj gospodarskoj i financijskoj krizi, tih godina i Zagrebu se gradi, napredak je vidljiv na svakom ko raku. Grade se podvo njaci na Savskoj i Selskoj, ; upravo je dovr ena klaonica u Heinzelovoj, koja u: novu tr nicu na Dolcu (otvorena godinu d ana prije predstavlja najmoderniju ustanovu te vrste u Evropi Iste 1931. Miroslav Krle a u novinskom intervjui obja njava za to je odbio biti lanom P EN-kluba, ob javljuje knjigu pjesama, u Savremeniku tiska prva dv; ina Lede, mui ga i ijas, pa odlazi u Stubake, odakle se javlja prijatelju Augustu Cesarcu. S drugim prijateljem, Petrom Dobroviem, slikarom, koji se upravo vratio iz Pariza, provod i jednu pijanu no uz mak-simirsko jezero... Poslije turnira, koji je prireen samo kao atrakcija i sveanost u povodu osnivanja golf-kluba, u srpnju 1931. u Maksimiru je odigrana prva ekshibicijska utakmica i zmeu dvojice najiskusnijih igraa - trenera i tajnika golf-kluba Zagreb, Gilberta T reachera i Kendala H. Fiel186 golf u maksimiru

da. Ta je utakmica imala cilj da se lanovi kluba i zainteresirani Zagrepani, koji su se i ovaj put u velikom broju okupili ispred Vidikovca, upoznaju s nainom igre i pravilima. Klupski kapetan Aleksandar Ulmanskv publici je obja njavao i komenti rao svaki potez igraa. Idue godine poinje prvenstvo Jugoslavije u golfu. Strani igrai prenose iskustvo na domae, koji poinju bilje iti i prve uspjehe. Najvei uspjeh jednoga domaeg igraa zabilj n je na prvenstvu u listopadu 1934., kad je Zagrepanin dr. Stri i pobijedio najbolje ga klupskog igraa stranca, K. H. Fielda. Konani rezultat toga prvenstva u golfu nije poznat, jer zagrebake novine nisu imale p rostora za golf, budui da su bile poplavljene izvje tajima iz Marseillea o atentatu na kralja Aleksandra. Tim je prvenstvom, koje je trajalo od 2. do 7. listopada 1934., ujedno i zakljuen a kratkotrajna povijest golfa u predratnom Zagrebu, a na se prvi golf-klub Zagreb malo poslije toga ugasio, jer uprava nije imala novca za plaanja najamnine umarsk om fakultetu, koji je bio vlasnik Parka Maksimir. 187 crveni pli u tkalievoj Dobrodr ea i armantna vlasnica zagrebakog bordela, madame Katarina, u Grgi-Kabiljo-vom Caru Franji Josipu u Zagrebu (igra je San-da Langerholz) najrazboritije je i na jpozitivnije eljade u tom novom dopadljivom musicalu. U njenoj kui u itaka okuplja s e cijeli mu ki Zagreb devedesetih godina pro loga stoljea, ona podjednako uspje no razg oliuje gornjogradske plemenita e, bogate poduzetnike, vlasnike novopodignutih palaa na Zrinskom i Akade-mikom trgu, kao i anonimne graane iz Vla ke ulice i Potoka, i je dina je osoba u gradu koja ima bezgranian utjecaj na nepotkupljivog, pomalo ogran ienoga i napirlitanog efa gradske policije Pubu (igra ga Martin Sagner). Istodobno , ta vra ki fe javna dama iz javne kue u Ko arskoj ulici u mu kom dijelu gledali ta pobu nostalgina razmi ljanja o tome kako su na i stari ivjeli i u ivali, namijeniv i ak cije ulice (Ko arska i Potok, tj. Tkalieva) zabavi i u icima. Medu gledaocima Cara Franje Josipa u Zagrebu ima i vreme nih Zagrepana koji se mogu sjeati i sjeaju se zabavi ta, barova i bordela, slinih onom madame Katarine iz music ala. Umirovljenik Ivan Hrs o jednoj svojoj akoj uspomeni zapisuje: Blok kua u dana njoj Tkalievoj, bordel do bordela, etiri na okupu. Svaki ima svoju boj u svjetla. Najelitniji i najskuplji je onaj Kod zelene lampe. U predstobIju svira pijanist. Tu uglavnom dolaze oficiri i imuniji graani, aci i studenti iz boljestojeih kua. Vojnici neA maju pristupa. Mi, aci iz Realne gimnazije, takoer sm^ znali navratiti. Jedanput nas je tu zatekao profesor njemakog i hrvatskog. Stari ji gospon, malko je epao. Kad nas je ugledao, profesor je odustao. Poslije u koli je rekao, kako meu nama ima aka koji se pojavljuju na nedo^ stojnim mjestima. Mi s mo se samo smijuljili. A on? \ Prostitutke su, dakako, ordinirale i po barovima, a Zagreb je dvadesetih i tride setih godina 20. stoljea] bio pun barova. Hrs se sjea:

Najpopularniji bar bio je Pick, koji je najprije biti u Novoj pivani u Dra kovievoj, gdje je danas novdi zgrada PTT-a, a kasnije se preselio na Jelaiev trg 6, nd\ polu kat. Imao je najbolji i najskuplji program. A bio je popularan i Klub u Ilici, pre ko puta Bregovite, dana nje Tomieve. Tu su se davale kabaretske predstave, do deset sati, a poslije muzika za ples do pet ujutro. Svi su barovi radili cijelu no. Rit z je otvoren tridesetih godina, u njemu je svirao najpopularniji violinist u grad u, Vlahovi, otac Helge Vlahovi. Njega su cijenili i najvei] glazbeni autoriteti. Ka snije je bio popularan Bego, koji je1 jo ezdesetih godina svirao u Lovakom rogu. Apol -bar bio je u Ilici, u dvori tu, gdje je danas Jazavac. To je prvi bar koji je imao p rogram s domaim artistima, pa je zbog toga jeftiniji od drugih, ali i skromniji. Imao je tri 188 crveni pli u tkalievoj separea, ali se nisu grijali, tako da su ljubavni parovi bili prepu teni vlastitoj toplini. Na uglu Palmotieve i Vla ke, gdje se danas prodaju bicikli, bio je bar Bij ela laa. Tu je svirala mandolinska muzika i toila se otvorena vina. A svi barovi su imali svoje stalne none dame, koje su goste vabile u separee. U svakom separeu o bavezno je stajala boca ampanjca, a separe se nije posebno plaao, bio je ukljuen u cijenu pia. Cijena prostitutke je bila po slobodnoj nagodbi. Barska prostitutka j e, meutim, bila i pet puta skuplja nego triherica ili, kako se danas ka e, tajgerica a prostitutka, a one su de urale u Petrinjskoj, Palmotievoj, Amru evoj. Barska dama j e svoje usluge naplaivala 250 i 300 dinara, a to je bila etvrtina uiteljske plae... Sjeanje na jedan od zagrebakih bordela, slian onom madame Katarine iz Cara Franje J osipa u Zagrebu, ostavlja nam Zvonimir Rogoz u Mojih prvih sto ina: Mene je u tu ulicu grijeha odveo uenik Obrtne kole Zdislav, porijeklom Poljak, koj i je bio podstanar kod moga kuma. esto smo odlazili na zabave, a jedne me veeri be z ikakva prethodnog dogovora i upozorenja odveo ravno u bordel, u dana njoj Medved gradskoj 13- U li smo u salon, vrlo udobno i otmjeno namje ten, sav u crvenom pli u i brokatu, sa skupocjenim tepisima po podu, palmama u obojenim posudama, velikim s likama po zidovima i golemim zlatnim zrcalima. Na mene je to djelovalo kao da am u a o u kakvu crkvu. Zdislav je ve bio verziran u tim stvarima i vladao se kao kod kue . Nisam se mogao nauditi kako slobodno, bez ikakva ustruavanja i okoli anja, gosti o dlaze s damama iz salona u sobe L i nakon nekoga vremena vraaju se u salon puni zadovoljstva. Zdislav me nutkao da izaberem sebi djevojku koja mi se svia. Kako izabrati kad mi se sve sviaju! Sve su bile lijepe kao slike. Ugoaj je za mene bio nestvaran. Oko mene eu djevojke arobne poput vila iz pria, glasovira prebire po tipkama sladunjavi valcer, plesni parovi se okreu, pije se kava, toe birana vina i ampanjac, cijeli salon kao da se vrti s p lesaima u odrazu brojnih zrcala a usred te izvanzemaljske ljepote i obilja, zapla e n i zateen, stoji sedamnaestogodi nji Zvonimir Rogoz i treba da bira... Ugoaj to ga Zvonimir Rogoz opisuje u svojim memoarima na dlaku podsjea na onaj iz a ktualnog musicala koji, uz ostalo, aktualizira staro pitanje: zar nije pametnije , civiliziranije i zdravije da javne cure svoju ljubav prodaju u javnoj kui, pod paskom i kontrolom, nego javno na ulici, bez ikakve kontrole? 189 bolja polovica zagreba Zagrepanke i kroz povijest mlade Zagrepanke Od Zagreba su ljep e samo Zagrepanke, naslov je jedne tematske knjige o tzv. boljoj ili, preciznije, ljep oj polovici grada kojeg samog po sebi dr imo lijepim (a ako sm o u njemu roeni, onda, dakako, i najljep im) i kojeg u svakodnevnim razgovorima ili u medijima esto rabimo (i zlorabimo). Poneku priredbu, izlo bu ili nosa zvuka temat ski vezan uz enu nazvali bismo po knjizi ili bismo naslov parafrazirali, tek da s e istakne kako nam je Zagreb lijep, ali Zagrepanke, Bo e moj, najljep e su to od njega imamo, i to jo na svakom koraku mo emo vidjeti. Naravna stvar da se onda samo po s ebi postavlja provokativno pitanje: to je i tko je Zagrepanka? Uostalom, kolika su zagrebaka i hrvatska pera, slikarski kistovi, kiparska dlijet a i skladateljske note dotakli to najizazovnije i najosjetljivije mjesto koje se

zove Zagrepanka, i to poev tamo od puke predaje i narodne umjetnosti, pa do najveih umjetnikih izriaja i najslo enijih postupaka svih nara taja u cjelokupnom trajanju ov og nam dugovjenog grada?! Kolike su cure, puce, frajle, trebe, ribe, kite, make, gospodine, milostivice i ko madi, kolike i ije sve keri, snahe, supru nice, majke i bake, podjednako one plemeni ta roda i poznata imena iz najuglednijih zagrebakih obitelji i najrasko nijih gornj ogradskih i zrinjevakih palaa ili dana njih tajkunara, kao i anonimke i sirotinja s gradske periferije, iz bajtica, konfekcijskih stanova i nebodt prodefilirale pred na i m oima, na om uobraziljo! ispraznim eljama ili ivim sjeanjima?! Dovoljno e za cijeli ivot biti veernja etnja Jei ievim ili Cvjetnim trgom, Teslinom i i Tkaloi mo da samo jedna tramvajska vo nja od, recimo, D brave do Trga ili autobusom na relaciji Utrine - Pc hodnik, i to po mogunosti u pici jutarnjeg odlas na posao , na faks ili u kolu, pa da mu ki promatra u ivalac i meker doe na svoje, namiren jedno m svagda (ako je to uope mogue?) i, sa enskim miri: ma i enskim oblicima, pokretima i diskretnim ili c vorenim pogledima... A sve to jo je prisutnije i nagla enije upravo proljee. Jer, proljee je najnadahnutij i kostimogn najma tovitiji minker i naj ingenioznu i redatelj, ko e svojim ulinim sce nama zadiviti, osupnuti i vjer zadu iti brojno mu ko gledateljstvo. I sami se sa zahvalno u pridru ujemo mu kim gl dateljima koji po ulicama i trgovima, u prolazu ili kn otvoren izlog, dapae, na otvorenoj kavanskoj terasi, i pred superm arketa, na tramvajskoj stanici ili na pa kingu besplatno prisustvuju tom ivom pro ljetno teatru u kojem glavnu ulogu i ovog proljea igra Z grepanka. Vjena Zagrepanka. Naravno, ljep a i c vlastita grada. 192 manda u minici Prvoaprilska ala s fotografijom na kojoj se na Mandu evcu nalazila Manda, aktualizi rala je eventualno postavljanje te legendarne zagrebake puce na njenom bunaru pa su se jo jednom podvojili Zagrepani na one za i one protiv. Ali, koliko je meni po znato, projektanti nisu nikad ni predvidjeli Mandu, a njima ipak valja vjerovati . Uostalom, kad bismo je i postavljali, u koje bismo je vrijeme postavili kako b ismo je odjenuli? U starodrevne halje, u krinolinu, u minicu ili traperice? Ako ni ta drugo, Manda je dobar povod da se pone to ka e o dugoj i bogatoj tradiciji o dijevanja i mode u ovome gradu. Imamo ak i zagrebaki Modni vodi, koji nas vodi u mo dno putovanje kroz vrijeme, poev i od 17. stoljea, kad mo emo govoriti o poetku mode i kad se po modi nosi tek tanki sloj na e aristokracije, slijedei, dakako, strane uzo re. Ta onda se tek rada hrvatski galantuomo, odijevanjem i pona anjem prema pravili ma dvorskog salona (dr. Olga Maru ev-ski u Modnom vodiu). Iz tog se doba spominje st anoviti Leonard Mullbacher, porijeklom iz kranjske plemike obitelji, koji je dr ao t acun (od talijanske rijei stazione) na Kaptolu broj 3 (zgrada jo postoji) s uvozno m svilom, gajtanima i vrpcama za ukra avanje odjee. Mu terije su mu, dakako, pripadni ci zagrebakoga plemstva i kraji ki oficiri, koji u kupovinu dolaze sa svojim enama. Koliko Zagreb tuje svoga trgovca modnim kerefekama, govori i to da ga se titulira knez Le-nard Kaptolama zagrebakog kramar. Iz tog se stoljea spominju jo dva zagrebaka kramara, Jakob Hoche mer i Abracham Frolich, koji nude v eliki izbor razni! finih tkanina. A prvi put gotova odjea u Zagrebu s< prodaje po tkraj 18. stoljea, prodaje je izbjeglica iz Ma kedonije Ciril Milo evi u svojoj kui u Dugoj ulic (danas Radieva). Sredinom 18. stoljea, koje zovu galantnim stoljeem, rasko i fantaziju u odijevanju karakteriziraj i sjajna svila protkana zlatnim i srebrnim nitima, cvjetni orname nt, ipka, kineski suncobran, umjetniki izraena lepeza, struk pod steznikom sve u i, a grudi sve izlo enije, pa iroka krinolina, poput ko are oblikuje krhku figuru dame... M odu diktira, dakako, Ver-sailles, a ne da se ni marijaterezijski Be, odakle modni trendovi dopiru i do nas. U modi prednjai Vara din, o emu pi e dr. Josip Matasovi u kn jizi Iz galantnog stoljea, jer Vara din je u to doba glavni grad Hrvatske, ali ne z aostaje ni Zagreb, pogotovo kad se plemstvo okuplja u svojim zagrebakim palaama na zimskim i pokladnim plesovima, kunim koncertima i kazali nim predstavama. Devetnaesto stoljee s novim politikim i gospo-j darskim pomacima donosi vidljive p omake i u modi koja, kako zapa a O. Maru evski, tek sad dolazi ui modu i koja izmiruje stale e, graanstvo izjednauje; s plemstvom. U Zagrebu niu trgovine modnim proizvodim

a, a Maria Lessiak na uglu Kamenite i Opatike dr i pravi modni butik s velikim izbo rom ukrasne robe prema posljednjoj bekoj modi, kapa i e ira raz-; 194 manda u minici liitih vrsta i oblika, a ve tada vrijedi pravilo da jedna dama ne ide ukorak s modo m, ako se dva dana uzastopno pojavi u istoj kapi. A tu je i trgovac Josip Hor-vat , sa svojom elegantnom trgovinom Banu od Hrvatske u Dugoj ulici, koja je u to do ba glavna trgovaka i modna arterija. Ilica e preuzeti vodstvo tek osamdesetih godi na pro log stoljea kad postaje pravi trgovaki city. U to doba tvrtka Kastner i Ohler jo je na broju 52 u Ilici, a tek 1890. preselit e se na broj 4, gdje je dotad bio hotel K caru austrijanskom. Novu veliku robnu kuu (danas Nama) sagradit e poslije Prvog svjetskog rata. Va nu ulogu u razvitku mode u Zagrebu odigrale su gospodarske izlo be, najprije prva izlo ba 1864., na kojoj je kroja uro Crndak prvi put pokazao odjeu na lutkama, o emu Mijo Kre i u Na e gore listu zapisati kako odista svakoj gospojici srce e e kuca kad p eda portal Crndaka nalik pari kim izloga-ma... Pa gospodarska izlo ba 1891., na kojoj izla e etiri tisue izlagaa, a medu njima je i velik broj proizvoaa odjee, koji izla novije modne novitete. Godine 1910. otvara se Zagrebaki zbor, pretea dana njega Zagr ebakog velesajma, gdje su odijevanje i moda obilno zastupljeni. I modna publicistika u Zagrebu takoer ima dugu tradiciju. Jo 1840. zagrebaki knji ar Franjo upan pokree, po uzoru na strane publikacije, asopis namijenjen iskljuivo enama , preteu dana njih modnih listova. U tom upanovu listu, istina, jo nema ilustracija, ali etiri godine kasnije zagrebaka Luna, koja izlazi na njemakom, donosi obilje vrl o kvalitetnih ilustracija. Godine 1895. izdavaka tvrtka Kugli i Deutsch iz Ilice 30 (danas Libraria) poinje izdavati modni asopis Pari ka moda, koji s prekidima izla zi sve do 1938. Ve u prvim godinama izla enja list je na zavidnoj grafikoj razini, s vrlo kvalitetnim kolor bakrorezima preuzetim iz stranih modnih publikacija, a uz to ima i stalnu rubriku hrvatskog nazivlja u krojakoj struci. U meuvremenu izlaze razni enski listovi, meu ostalima enski list, Hrvatica, itd., u kojima se kao urednica i kolumnistica pojavljuje Marija Juri Zagorka. Pod pseudon imom Iglica pi e o raznim enskim pitanjima, naje e o lijepom pona anju i modi. Prva modn revija odr ava se 1926. u Esplanadi, gdje e godinu dana kasnije biti prireeno prvo spektakularno natjecanje za miss. Pobjeuje mlada vlasnica gostionice iz Juri ieve St efica Vidai. Na a Stefica, najljep a puca Zagreba i Kraljevine Jugoslavije, iste godin e osvaja i zvunu titulu Miss Europe. Deset godina kasnije Zagreb se vi e puta spomi nje u Europi i svijetu. Zagrebaka frizerka Branka Kincl osvaja u Parizu Grand-pri x za najbolju frizuru. Na istoj izlo bi jo jedna Zagrepanka blista - krojaici Mili Gr anitz za model haljine s na im narodnim vezom pripada srebrna kolajna, a zlato osv aja nitko drugi nego Cristian Dior. A da e ta 1937. biti zapamena u modnom kalenda ru Zagreba, pobrinula se i zagrebaka modistica Angelina Dilberovi, koja je na isto j pari koj izlo bi svoj model e iria uspjela prodati nikom drugom nego engleskom kraljev skom dvoru... To je, eto, mali kroki modne tradicije Zagreba, grada koji je danas, sa svojih s edam stotina privatnih butika, najjae modno i trgovako sredi te u dr avi, privlano ne s amo domaim, nego i stranim kupcima. Zagreb je, dakle, vrlo bogati garderobni orma r ili krinja s toaletom za Mandu, taj na simbol mlade Zagrepanke za sva vremena. Kako, dakle, odjenuti Mandu? 195 prvi enski glas Drugo ensko ime iz tog preporoditeljskog doba je Sidonija Rubido, roena grofica Er dodv, prvi glas prve hrvatske opere, Lisinskijeve Ljubavi i zlobe. Opera je premij erno izvedena u kazali tu na Markovu trgu 4. travnja 1846. Treba li se uope pitati kakav je uspjeh poluio taj na operni prvijenac, kako su Zagrepani i Zagrepanke do ivje li taj kulturni i domoljubni dogaaj, budui da su dotad opere slu ali samo na njemakom i talijanskom? Slu ateljstvo je gledalo i slu alo uz sve burnije plje-skanje cielu predstavu, i ona se svr i uz sveobe zadovoljstvo i povlaivanje, zapisat e Franjo Kuha u monografiji Vat oslav Lisinski i njegovo doba. A kako je pro la glavna enska uloga Ljubica, tj. prva na a primadona Sidonija Rubido, najbolje govori podatak da je njojzi u ast smjesta ispjevana odu evljena pjesmica,

koja je ubrzo u la u u i Zagrepanima. Ispjevao je nitko drugi nego prvo pjesniko pero tog preporoditeljskog doba, Stanko Vraz. Srce tue, lica su vesela, Svim iz oiju divna vatra sieva -Za to, otkud sva ta radost vrela? uti, slu aj - Sidonija pjeva! Oj slavuju, nje ne pjesni tvoje Mlado srce vrlo dirnut mogu I pozvat ga na ljubovne boje; Al ak hoe ushitit poku at ' I zajedno du u dignut Bogu, \ Dodji samo S i d o n i j u slu at. i Sidonijin je glas poznat ve od ranije, a njen prv javni nastup bio je posve nepla niran i nepripremljen mlada je grofica propjevala u Streljani u Tu kancu, to najpo pularnijoj pozornici dru tvenoga ivota Zagreb; u pro lom stoljeu. Glavni krivac za otk rie njezin; glasa i njeno promoviranje je Ljudevit Gaj. O tome Kuha pi e: Nije tajiti da je politiko o ivljavanje Hrvata t velike zahvaliti pjesmi i pjesnicim a. 'Ledena srca' ug-rijale su davorije i popievke upletene u njemake glumake preds tave, predobile dakle ulicu i parter; sada je bilo jo te u tom nastojati, da hrvat ska pjesma pridobije i 'hladne duhove'. Gaj i drugovi, sami vje ti organizatori, t rsili su se da od sada, to su godj bolje mogli, da uturaju hrvatsku pjesmu i u ko ncertnu dvoranu. Da im bude i tu uspjeh osiguran, i da areno dru tvo kon-certnoga o pinstva ne insultira pjevaa ili pjevaicu, koja bi se usudila hrvatskim jezikom pjev ati, zamoli e grofa Dragutina Erdodva, da bi kerci svojoj Sidoniji dozvolio pjevati u koncertu hrvatsku popievku, to ju je uglazbio Livadi. Grof privoli na to, a gro finja Sidonija uvje ba tu popievku - uz pomo svoje uiteljice Karlitzkove, altistice kod njemake opere u Zagrebu - te je otpjeva godine 1835., mjeseca o ujka na javnom 1 196 prvi enski glas IGRADSKO KAZALI TE U ZAGREBU DfU tvo odlinih priateljah i priatjicah umtnosti predstavlja , ljubav i p rvu izvornu^ narodnu, operu u dva ina, za koju je glasbu skladao domorodni .sklad aoc ; VATROSLAV LISINSKI Riei napisao dr. DfmitrLe Deineter j OSOBE: Knez Velimir, biv i vojvoda Spletski, basso 'I. . KantUa pl. Livai Ljubica, njegova ki, sopran . . . <j . . Snionija grofica Rubido Vukosav, tenor I. [ . . Fra njo Stani Alb^t pl. triga ; Ljudevit pl. Pihler ; Franjo pl, Vizner 3 Seljaci i seljanke. Vojnici, *!irge - i vertlari Velimira. Hajduci. Puk.' ] lrPbiva u Volimirowm *rra u d&oliei grada Splita u poetku ] '16. stopja. r < Poetak u 7 satih na veer, j& Obren, bariton 1. ! Oalraatmski plemii Ljudevit, tenor II. j Brenko, sluga Vukosavov, basso II. . ; certu u Streljani. Jednom dijelu koncertnoga opinstva dodu e nije hrvatski du evni na predak ugodan bio, ali se ipak nije usudio demonstrirati proti keri hrvatskoga ve lika a, te je zato aplauz bio tako gromovit, da je mlada pjevaica prinudjena bila, popievku jo jedamput pjevati. Pa kad i tad nije prestalo povladjivanje, dodala je ona jo jednu hrvatsku, i to pjesmu: 'J Hrvatska nij propala. Tomu se nisu na i dobri prijatelji nadali, te se ak kajali, da su i oni napried vikali, budui da je pjesma ova beskonani i f renetini aplauz izazivala u prisutnih rodoljuba. Grofinji Sidoniji i njezinoj maj ci grofici Harbuval i Chamare, poljube redom Gaj i drugi rodoljubi ruke, a tudji nska inteligencija mrmlja e da ih je Gaj prevario, da je sada led hrvatskoj pjesmi probit, i da im je gojence njemaka pjesma u velikoj pogibelji. 197 od tu kanca do manhattana Trebalo je najprije osvojiti europske operne pozornice, pa dospjeti ak i do slavn oga Metropo-litana na Manhattanu, pa zadiviti samoga Puc-cinija, da bi bila dolin o primljena kod kue, u Zagrebu. To je sudbina Milke Trnine, koja kao mlada poetnic a, kolovana u Beu, nije uspjela dobiti anga man u svome gradu.

Trnina je i za vrijeme kolovanja na bekom konzervatoriju vi e puta gostovala pred za grebakom publikom, pjevajui na raznim koncertima od Graanske streljane na Tu kancu, d vorane Sokola i katedrale do pozornice starog kazali ta na Markovu trgu. Nekoliko puta je nastupila i s Marijom Prikril, posebno na dobrotvornim koncertima za obn ovu poru enog Zagreba. Trnina je nastupila i nakon uspje no zavr enog konzervatorija, a svaki put je odu evila zagrebaku publiku i kritiare, ali ne i upravu stare kazali ne hi e, koja joj, istina, priznaje izniman dar, ali umjesto u svom Zagrebu, anga man do biva najprije u Leipzigu, pa u Grazu, Miinchenu, Londonu, New Yorku... Svaki slo bodni termin Trnina, meutim, koristi da bi nastupila pred svojim Zagrepanima, a ka zali ne kronike bilje e njena gostovanja, pogotovo ono 1898., kad je na hrvatskom ot pjevala partije Aide i Elenore i do ivjela nezapameni trijumf. Ni jedna umjetnica u Zagrebu nikada nije do ivjela toga slavlja kao to sada Milka Te rnina, zapisuje u Nadi publicist Milan Grlovi. Mlade cijele zemlje, djevojke i mladii , pohrlili su k njoj na poklon i pozdravili ju sveano i odu evljeno. Mo da se ini prebuno, no mlade ivlje osjea od zre doba, i dobro je tako. No Terninu nije pozdravljala mlade ve svekoliko obinstvo o basulo ju cvijeem i vijenc ma, darovima i uspomenama te se upravo natjecalo tomu, da joj oituje svoje simpatije i svoje udivljenj Mi smo njezino divno pjevanje sl u ali kao to slu an u crkvi rijei sveenika, jer je ona sveenica u hram ljepote. Mi smo a pozornici slu ali rijei zahvalnos i vidjeli suze koje nas za uvijek s njom spajaj u. Polji bila je zlatan vijenac kojim ju ovjenala harna dome vina i zagrlila njez inu trobojnicu, kliu: Hvala! Milka Trnina nastupila je, dakako, u novoj zgra( Zemaljskog kazali ta (HNK), a nje gov intendant Stj< pan Mileti, koji je tom prilikom Trninu i pozvao Zagreb, o njo j e u svome djelu Hrvatsko glumi te z< pisati: Da se shvati veliki ovaj entuzijazam, koji je gc tovanje Ternine izazvalo u Zagrebu, treba da si - u radosno uzbuenje, t o je zovemo kerkom na e zen lje predoimo i itavu njezinu umjetniku pojavi Da je Terni a svuda gdje se pojavila uznjela obir. stvo: i u Njemakoj i u Engleskoj i u Americ i, nema s samo pripisati njezinim izvanrednim umjetnikim vi linama, lijepom glasu , savr enoj pjevakoj koli, izra zitoj interpretaciji, ve harmoniko-estetikom utisk it njezine pojave. Vrelo njezine umjetnosti nalas se u umjetnikoj joj du i i to god um jetnica daje i asu umjetnike kreacije, daje ona iz sebe same. U 198 od tu kanca do manhattana svu raznolikost svojih umjetnikih kreacija, uvijek je to MilkaTernina koja nas za divljuje. Milka Tmina, taj na simbol svjetskoga glasa, koji je odu evio publiku najveih europs kih i amerikih pozornica, jedna je od rijetkih Zagrepanki, koja je do ivjela najvee p oasti svoga grada i svojih sugraana. Svaki njen imalo znaajni jubilej obilje it e se u z najvei mogui publicitet. Tako su se Zagrepani svoje slavne primadone sjetili 1916 ., a u povodu desete obljetnice njenog naprasnog odlaska sa svjetske operne scen e. Godine 1906. za vrijeme jednog nastupa u min-henskom kazali tu Prinz-Regent Trn inu je, naime, zadesila zla kob; popustio joj je tzv. nervus facialis (mimiki ivac ), a nikakva operacija nije pomogla. Bez opro taja Trnina se povukla, otkazav i ugov orena gostovanja u Njemakoj, Engleskoj i Americi. Povukla se u svoju vilu u Berch tesgadenu, a od 1913. za stalno se nastanila u Demetrovoj ulici u Zagrebu. Na desetu obljetnicu njena povlaenja sa scene, u Sv. Ceciliji Viktor Novak e podsj etiti: Mnogo je ve godina, to se je na a zemljakinja povukla iz Talijinog djelokruga, napustiv i karieru svoga umjetnikovanja. Umjetnica koja je u Zagrebu vi e puta gost ovala za vrieme itavog svog umjetnikovanja, po tivana je u velike od Zagrebana... Godine 1923., u povodu dvadeset i pete obljetnice njenog ve opisanog gostovanja u HNK, sve su zagrebake novine podsjetile na 1898. godinu kad je Trnina, na poziv Stjepana Miletia, do la u Zagreb i tom prigodom odu evila Zagrepane. estitajui umjetnic taj za kulturni Zagreb znaajan jubilej, ilustrirani i rado itani list Dom i svije t Milki Tmini posveuje cijeli broj. Zagrebaki su listovi opet 1932. izraunali novu obljetnicu: sada je to pedeset godi na od prvog nastupa Milke Trnine u starom kazali tu na Markovu trgu. Naveliko su s e o Trnini raspisali podjednako specijalizirani listovi, poput Kulise i Teatra, kao i dnevnici Obzor, Novosti i Jutarnji list. Ovaj je potonji svoj tekst naslovio Milka Ternina - najslavnija operna pjevaica svieta, te podsjetio: O slavnoj pjev

aici M. Ternini pisalo se i jo uviek pi e u velikom svietu samo u superlativima. U v rieme najvee slave nije zaboravila da je Hrvatica. Partnerica Van Dykea, Slezaka, Carusa, Scotta i dr. Kada je pjevala u Metropoliten operi sva su mjesta bila ra zgrabljena. Umjetnica ivi u Zagrebu, u Gornjem gradu. Dvije godine kasnije eto opet povoda za pisanje o neponovljivoj Trnini njezin se damdeseti roendan. Tim povodom Hrvatska ena 22. sijenja 1934. odr ava sveanu akademiju , a prigodno slovo o svea-rici odr at e spisateljica Jagoda Truhelka: Kad se na pozornici otvorila dvorana u gradu War-tburgu i pojavila Elisabeta, od glave do pete jedno jedinstveno kraljevsko dostojanstvo i velianstvo to se 199 volite li zagreb? ne naui, nego mora da je priroeno ve onda bila nam je ta pojava puna obeanja rietkog do ivljaja. I pone ona da koraca, polako, odmjereno, ogledavajui se po dvorovima, a pod pratnjom musike, i musika nije strujala samo iz orkestra, musika je bila sv aka kretnja umjetnice-djevice, toga naji eg enskog lika, to ga ima valjda u svoj musik -dramskoj umjetnosti. A musika nada sve bile su i ruke, to su se poele raskriljivati i dizati neizrecivo plemenitom kretnjom r pozdrav davno nevienog doma. .. i po to podi e gl; svoj i propjeva: 'Zdravo da ste dvori sveti'... to nije bi sam o musika, riei i kretnje, to je za nas bilo mnogo vi Tu je na a Milka, edo na e zemlje, potresno i u: vi enim izrazom pozdravila svoj dom i zaviaj hrvatsk u koji se eto v raala nakon mnogo vremena. I onda najtu niji povod za okupljanje Zagrepan oko Milke Tmine: Sprovod je bio dne 2 1. V 1941. 11 sati prije podne na Mirogoju. Sprovodu prisustvov; li su dr. Mile Budak, doglavnik i ministar bogo tovlja: nastave, i ravnatelj pododsjeka za knji evn ost, umjetno; i tisak Zlatko Grgo evi, sve osoblje Hrvatskog dr . ka zali ta na elu s in tendantom prof. Zankom i direktc opere S. Stra incki, prof. Sbora akademie glasbe i ka zali ne umjetnosti, lanovi ravnateljstva Hrvatskog glas benog zavoda, zastupni ci razliitih musikih i kultui nih ustanova, te mnogi prijatelji i tovatelji pokojni ce Odar je bio pokriven hrvatskom trobojnicom. Na gro bu odpjevana je, po elji po kojnice, hrvatska himna... Pola godine kasnije uprava Hrvatskog narodnog ka zali ta priredila je u kazali nom p redvorju veliku izlo bu uspomena na Milku Trninu. Uz Puccinijeva pism upuenaTrnini, za koju je izjavio kako se ni jednaTos ca ne mo e usporediti s Toscom Milke Ternine, zatin fotografije Trnininih partnera i suradnika, Carussa, vio linista Jana Kub elika, potom akvareli engleskog slikar; Percvja Andersona, koji je za Trninu kre irao kostime, ti napokon umjetniini kostimi. Kostime je Trnina daro vala Kazali tu jo 1925., i to ovim rijeima: i 200 od tu kanca do manhattana Ne dajem teatru svoje kostime zato, to bi oni bili skupocieni. Nego zato, to su oni dio mene same, ne to to od moje umjetnosti ostaje za mnom dovieka. Ja volim svoje kostime, bavila sam se s njima mnogo, zami ljala ih, suraivala kod njihovih kreacia , oni su ostvarenje mojih shvaanja razliitih partija i lica, oni su mise-en-scena moje uloge, ostvarenje mojih osjeaja i zato ih ostavljam za unuad poznu. Zanimljivo je obratiti pa nju na Milkin odnos prema kostimima, na njezin ukus i os obno sudjelovanje u kreiranju kostima. Uviek sam se bavila kostimima i smatram da je to jedan izda ni studij, kojim bi se svaka pjevaica i svaka glumica trebala mnogo baviti. Moje je kostime dodu e zami ljao engleski slikar Percy Anderson, ali ja sam oduviek izvr avala toliko duhovnog dje lovanja na slikare i scenografe, da su oni kistom sliedili moje shvaanje. Stekla sam veliko iskustvo pazei uviek pom-nivo na to kako moji kostimi djeluju na gleda oce. Pazila sam i na to da kostim ne bude samo savr en korelat mom shvaanju uloge, nego i na to, da kostim bude za cielu sliku, cieli in; morala sam se moi savr eno kr etati, stupati, okretati, padati, ustajati, a da ni ta ne smeta mojoj glavnoj akci ji. Reenu izlo bu je priredio veliki tovatelj Trnine i lan drame Hrvatskog kazali ta Mato G rkovi, koji je napisao i podebelu knjigu o ivotu i umjetnikoj karijeri svjetske pri madone, na e Zagrepanke Milke Trnine. Tako je Milka Trnina, uz ostalo, i po tome ri jetka meu Zagrepankama - da je o njoj napisana i objavljena knjiga.

Milka Trnina ima, a to je takoer za Zagrepanke rijetkost, svoju ulicu u Zagrebu. Ulicu je nedavno dobila jo jedna Zagrepanka, nasljednica Milke Trnine na svjetskoj opernoj sceni, tovi e, poznatija i uspje nija primadona, proslavljena Zinka Kune. 201 kraljica meta Uslavnom nas je njujor kom Metropolitanu na najbolji nain, dakle, zastupala Milka T rnina, proslaviv i i svoj glas i glas o Zagrebu i Hrvatskoj, ali njezina e nasljedn ica i zagrebaka uenica Zinka Kune postii ono to prije ili poslije nje nije uspjelo n i jednoj svjetskoj primadoni. Prvi je put u Metu nastupila 17. prosinca 1937. kao Leonora u Trubaduru, a uz manje prekide pjevala je sve do zatvaranja stare zgrade Metropolitana 1966., kad se odluila definitivno povui sa scene. A najvea joj je ast i priznanje dano kad su prigodom gradnje nove zgrade Metropolitana na Manhattanu od svih svjetskih opernih zvijezda, kao to su Maria Callas ili Mario del Monaco itd., upravo Zinku Kune odabrali da sveano polo i kamen temeljac. Sumirajui njezin ukupni doprinos svjetskoj opernoj sceni, najugledniji njujor ki gl azbeni kritiar Ha-rald Schoneberg e za Zinku Kune u New York Ti-mesu napisati: Ona je, mora se rei, najvei dramski sopran jo od vremena Rose Ponsell. Ona je velika u svakom pogledu, velika u glasu, velika u temperamentu, velika u velikim dramskim mogunostima... Kao operna pjevaica ona pripada velikom naslijeu operne scene 20. s toljea. A u zagrebakoj opernoj kronologiji naslijedila je, rekli smo, slavnu Milku Trninu , koja joj je najvi e i pomogla da krene putem svjetske slave. Zinka Kune je, za razliku od svoje slavne prethodnice i uiteljice Trnine, roena (1 906.) u Zagrebu (Trnina je u Zagreb iz Moslavine do la kao djevojica), a otac joj j e Rudolf, zagrebaki odvjetnik i bankar, bio vrlo muzikalan, kao i brat Bo idar, koji e, uz Trninu odigrati najznaajniju ulogu u Zinkinu glazbenon obrazovanju. Vrsni skladatelj i pijanist, uz to i pjeva u Kolu, Bo idar je svoju sestru Zinku odmalena usmjeravao, tako da je ve u pukoj koli napame t znala cijelu Carmen, a s etrnaest godina je imala ve formiran visoki dramski sopra n. Tako na audiciji za upis na zagrebaku Glazbenu akademiju lanovima ispitne komis ije nije bilo jasno da etrnaestogodi nja djevojica mo e tako zrelo pjevati napamet, sa mo po sluhu. Pravo kolovanje poinje dvije godine kasnije, kad je, dolaskom iz New Yo rka u Zagreb, Milka Trnina poinje drilati, prenosei na nju svoja iskustva sa svjet skih opernih scena. Prema vlastitu priznanju, Trnina joj je usadila osnovnu spoz naju i naelo kojega e se kasnije cijelog ivota strogo pridr avati, a to je da se u um jetnikoj karijeri mo e ne to postii samo upornim i ustrajnim radom i neprestanim uenjem . Tako je Zinka uila, ali na Muzikoj akademiji, to je malo poznato, nikad nije dipl omirala. Nije polo ila zavr ni ispit iz solfeggia, i to zato jer je jednostavno bila isu-vi e zauzeta pjevanjem i uenjem novih i novih uloga^ Prvi put Zinka Kune ne na stupa, dakako, u svom Zagrebu, nego u Ljubljani, i to 29. listopada 1927. u uloz i Leonore u Verdijevu Trubaduru. S njom je u Ljubljanu na nastup putovao cijeli vag on zagrebakih prijatelja. U Zagrebu nastupa, dakle, tek nakon velikog uspjeha, to g a posti e u Ljubljani, a zagrebakoj e se publici prvi put predstaviti kao Margareta u Faustu. Dolaskom slavnoga Kre imira Baranovia na elo zagrebake opere, Zinka poinje ivati ulogu za 202 kraljica meta ulogom. Pjeva u Trubaduru, Aidi, Normi, Gio-condi, a sa zagrebakom operom gostuje a europskim pozornicama, u Pragu, Brnu, Dresdenu. Godine 1935., nezadovoljna podjelom uloga u operi Mo sudbine, Zinka Kune demonstrat ivno napu ta Zagreb i odlazi u Prag, gdje je odranije poznaju. Nastupajui u Trubadur u, i ne sluti daje u gledali tu jedna osoba koja e joj odrediti umjetniku sudbinu. To je Edward Johnson, direktor Metropolitana, koji je, zadivljen njezinim glasom, poziva u New York. Kakav ugled ubrzo do ivljava u Metu, najbolje e posvjedoiti novinsko izvje e s njezina stupa u Moi sudbine, dakle one iste opere koje li sudbine! zbog koje je, nezadovolj na, morala pobjei iz Zagreba: U lo i je sjedila grka kraljica Federika, a na pozornic i je pjevala imperatorka u carstvu glazbe... Slavni Toscanini, pod ijom je dirigentskom palicom esto nastupala, nakon izvedbe V erdijeva Requi-ema, izjavit e: Unato velikim uspjesima svih solista, moramo ipak pobj

edniku palminu granicu predati Zinki Kune iz Zagreba. A jednom prilikom, sjeajui se Zinkinih najveih uspjeha pedesetih godina, dugogodi nji ravnatelj Metropolitana, slavni Rudolf Bing, izjavit e u povodu pojave nove oper ne dive, talijanske sopranistice Re-nate Tebaldi: Ka u mi da u Italiji ima jedna no va so-pranistica, Renata Tebaldi. Svakako je elim uti ovoga ljeta za vrijeme svoje ga putovanja po Europi, ali moram biti oprezan koju predstavu da joj ponudim... da se Zinka ne uvrijedi, jer je ona sigurno najbolja na svijetu... Kad su proslavljenog Maria del Monaca jednom prilikom novinari upitali koja je b olja, Marija Calas ili Renata Tebaldi, odgovorio je: Zinka Kune je najbolja! Nakon odlaska sa scene, Zinka Kune Milanov posvetila se pedago kom radu, a na njuj or kom Sveuilitu osnovala je vlastitu fondaciju, namijenjenu financiranju kolovanja mladih opern ih talenata. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata izda no je financijski pomagala antifa istiki pokre t u Zagrebu i Hrvatskoj, poslije rata vi e je puta posjeivala svoj rodni Zagreb, a posljednji put 1985., kad se, uz ostale Zagrepane i Zagrepanke, susrela i s dvije svoje zagrebake kolegice, takoer poznate po gostovanjima u slavnom Metropolitanu Ljiljanom Molnar Talaji i Ru om Pospi Baldani. 203 markiza hrvatskog glumi ta Mi alo je Zagrepanki kojima se njihov grad odu io spomenikom, ali je zato jedna od nji h do ivjela toliku poast da joj spomenik podignu jo za ivota. To je legenda hrvatskog glumi ta, markiza Marija Ru ika Strozzi. Bronano poprsje u foveru HNK tek je mali zna k pa nje za ono to je Strozzijeva u svojoj iznimno dugoj glumakoj karijeri (nastupal a je ak 68 godina!) dala hrvatskom glumi tu. Marija Ru ika Strozzi (1850.-1937.) vrsto povezuje staru kazali nu hi u na Markovu trgu novu, Hrvatsko narodno kazali te, dakle, dva povijesna razdoblja zagrebakog teatra. Prve glumake poduke primila je, dapae, od prvog na eg profesionalnog kazali nog djela tnika Josipa Freudenreicha, a debitirala je 1868. ulogom Jeane u melodrami Lowood ska sirota, da bi je samo nekoliko dana kasnije Zagrepani u , starom Stankovievu ka zali tu vidjeli u naslovnoj ulozi Mosenthalove drame Debora. Do ivjev i veliki uspjeh, S trozzijeva je odmah anga irana te postaje stalnom lanicom drame od koje se nee rasta ti punih ezdeset i osam godina, odigrav i na tisue predstava u vi e stotina naj razlic i ti j ih uloga... U prvoj fazi interpretira sentimentalne naivke, djevojke i ene u konverzacionoj ve seloj igri, pa i likove dramske i tragine, a prema potrebi nastupa i u operi (Sie bel u 'Faustu') i opereti , zapisuje Slavko Batu i i nastavlja: U tim razlinim zadacim a njen rasko ni talent dozrijeva vrlo brzo, a umjetnica se ujedno us; vr ava u izra avanju i dikciji koja obasi e bogate moc ulacije i suptilne nijanse. ! Godine 1878., dakle, deset godina poslije Strozz jeve, stalnim lanom drame postaj e Andrija Fijan, p tako nastaje najslavniji glumaki par - Strozzijeva Fijan cjelo kupnog hrvatskog glumi ta, koji e zagre bakom pozornicom ariti i paliti puna tri dese tlje; O to dvoje glumaca, o svakom posebno, kao i njihc vim slinostima, Branko Gav ella e zapisati: Najistaknutije utjelovljenje svih elemenata koji s djelovali na na e glumako stvaran je svakako je lik An drije Fijana. Kad bih htio doarati bit njegove glumac ke poj ave, morao bih zapravo ponoviti sve ono t sam govorio o pojmu 'gospodin', jer on je bio zaist glumac-gospodin u najpunijem i najplemenitijem zna enju te rijei... A enski pandan Fijanov bila je Stroz zijeva, taj ideal ene-dame i opet u najljep em z naen ju rijei. Ona je bila utjelovljeni enski arm. Ba u na roi toj naravi toga arma a je njena jednostavnost Nije to bio arm ensko difuzan, ve prilino karak terno oboje n. No ta karakternost nije prelazila u ne ku karakternu specifikaciju, ona je os tajala nekud op e enska, ime se je bitno razlikovala od Mihiikin karakterne individual izacije. Ona je bila dodu e sa lonska heroina, podvlaim salonska, jer je tek po nu d i, pod pritiskom godina, pre la u pravu heroinski 204 markiza hrvatskog glumi ta struku, ali kao da je bila sretna kad je mogla odlo iti masku heroinstva, masku ens

kog salonskog demon-stva, koja je onda dominirala svjetskom literaturom, i utei s e dubokoj enskoj toploj srdanosti. Ta je srdanost uostalom bila glavna znaajka njene glumake pojave, njenog glasovitog timbra. Ta je srdanost nije ostavila ni u dubok oj starosti kad je znala tako oarlji-vo ostvariti one stare dame, mudre po nepogr e ivoj mudrosti svoga srca... Da je i u dubokoj starosti oaravala Zagrepane, najrjeitije svjedoi jedan novinski op is proslave Nove 1929. godine (Strozzijevoj je, dakle, 78 godina) u Glazbenom za vodu. Ostarjelu divu reporter zagrebakih Novosti ovako opisuje: Kad u jednom narodu, u kulturnom njegovu sredi tu, a najednom od najva nijih kulturni h polja ivi i jo nesalomljenom, mladenakom snagom i poletom djeluje linost, koja je u naponu snage svoje pro ivjela najsjajniji polet zlatnih klasinih dana dotine umjet nosti, onda je to i za narod i za kulturno njegovo nastojanje neopisiva srea, koj a jedva mo e da se ocijeni. Kad je na sinonjem predveerju Nove godine, to su ga priredili lanovi Hrvatskog narod nog kazali ta, u sjajnu dvoranu Hrv. glazbenog zavoda u la ona, otmjena lijepa stara gospoda, s profilom klasinih vaja-nja, s onim arobnim smje kom vedrih plemenitih lj udi i s pogledom neopisivih oiju, to kao da vide u Platonovo podnebesje od kuda na zemlju silaze Ideje Duha i Ljepote, pa im se ljubazno smije i kao starim znancima , to ih sama uzva u sredinu svoga naroda, onda je cijela puna i prepuna dvorana o sjetila, kako je s tom arobnom, otmjenom gospodom u dvoranu u ao duh, koji postojan o bdje nad povjerenim mu blagom, med svim onim asnim zborom na e narodne Thalije i nad svakim pokretom umjetnikih njegovih nastojanja. Marija Ru ika markiza Strozzi u la je u dvoranu. Za as je medu onim nebrojenim stotina ma zabave eljnih uzvanika nastalo tiho talasanje. Pa onda u okolini njenoj potpuna ti ina. uo se samo zvonki, odmjereni, duboki njezin glas, pun neke topline, koja kao da izvir e iz nekih neponovljivih dubljina, u kojima se vi e saznaje, vi e ljubi i vi e osjea, n ego mi to, obini ljudi, mo emo i da shvatimo... Markiza Marija Ru ika Strozzi, ta na a markiza hrvatskog glumi ta i zagrebakog kazali nog i umjetnikog miljea, i u privatnom je ivotu ostavila traga -sina Tita Strozzija, ke rku Maju Strozzi i unuka Borisa Papandopula... 205 djetinjstvo na banskim dvorima Koji osnovac ili odrastao ovjek danas ne zna za udnovate zgode egrta Hlapia, Prie iz davnine ili Sumu Striborovul To je ne samo najomiljenija lektira pokoljenja hrva tskih itatelja, nego i kapitalno djelo hrvatske knji evnosti za djecu, poznato i pr evoeno u cijelom svijetu. Pa ipak, autorica tih klasinih djela, Ivana Brli Ma- urani, na hrvatski Andersen, kak e zovu, u svojim e autobiografskim zapisima skromno napisati: Moja su knji evna djela malobrojna, a sadr ajem i obujmom skromna - moj vanjski svije t pak protekao je mimo, ne izlazei gotovo nikad iz moje prve i druge obitelji. Kako se o Brlikinim djelima sve zna, pisale su o njima sve generacije knji evnih kr itika, od Mato a, Dom-. jania, Milinovia, A. B. Simia, Ogrizovia i Barca, pa do na ih emenika, i najmlaih meu njima, za-virit emo u onaj drugi (ili prvi) svijet Ivane Br li Ma- urani, za koji ona ka e kako je protekao mirno. Kako i koliko mirno? Ni u kom sluaju, Brlieva nikad nije bila medijska linost, a o njoj se znalo i zna s e upravo onoliko koliko je ona sama eljela. Sve to su njezini kasniji kritiari i bi ografi mogli doznati, to im je ona sama priopila u kraoj autobiografiji, napisanoj na molbu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1930. Ve na prvi pogled it atelj tih turih i skromnih autobiografskih zapisa zakljuuje kako je Ivanin ivotni m ilje posve izuzetan i originalan, pogotovo ako se zna da je ki uglednog odvjetnika i p ravnog povjesniara Vladimira Ma urania, da joj je stric poznati pisac Li a, Fran Ma uran da joj je baka po majci roena sestra slavnoga Dimitrija Demetra, da je njezina o bitelj ladanjske dane provodila s obitelji pjesnika i filozofa Franje Markovia, d a je u posjete odlazila biskupu Stros-smaveru i, napokon, da joj je djed Ivan Ma u rani, slavni autor Smrt Smail-age Cengia, a uz to i prvi hrvatski ban puanin, te da djetinjstvo provodi na Banskim dvorima... Najjai upliv na moju osjetljivu djeju du u vr ila je okolina. Prvi svjesni osjeaj koji e u roditeljskoj; kui u meni nastao, bila je ljubav za hrvatsku domovi-; nu... Pr

eseliv i moji roditelji g. 1882. konano u Zagreb, poveao se jo dojam (i svi ostali do jmovi roditeljskog doma) svakidanjim boravkom u kui moga djeda, pjesnika i bana I vana Ma urania. Dakako daj se spominjem kako sam i prije (u mojoj 4. i 5- godini); s roditeljima posjetila djeda u Banskim dvorima na Markovu trgu. Premda je ivot u banskoj palai donosio mnogo toga to je uvelike zaokupljalo interes tako malog dje teta, to se ipak ve iz te dobi jasno i osobito izrazito sjeam osobe djedove. No pr avi njegov utjecaj na] mene poeo je dakako tek u doba o kom hou da govo-j rim, u d oba na eg preseljenja u Zagreb. U domu djedovu svake se je. veeri sastajala njegova razgranjena porodica tako da bi stolu pribivalo uvijek 15-18 osoba. Stolu je pr edsjedao djed sam, razgovore je vodio on, a nje-] 206 djetinjstvo na banskim dvorima gova tjelesno i du evno tako mona pojava vr ila je nedokuiv upliv na moje bie strogi p trijahalni duh inio je svako zbli enje s djedom nemoguim. Ipak sam za ovo etiri godin e (od 12. do 16. godine) to sam pribivala njegovu stolu, razvila pod dojmom njego ve velike pojave sve svoje bie kakvo je sada. Svaka njegova rije, svaka rasprava ( u rasprave se rado upu tao i nije dao da predmet padne dok ne bi iscrpljen bio) bi la je uzvi ena umom, a jo uzvi enija u onoj istoi i strogosti etikih nazora kojom kano a je taj silni starac pro imao svu okolinu svoju, sav dom svoj, sve koljeno svoje. .. A baka? I na svoju baku, Aleksandru Ma urani, rod. Demeter (sestra dra Dimitrija Dem etra), sjeam se ivo. Bila je to tiha, slaba starica, osobito otmjenih crta lica, p ravog grkog tipa, finog duha i vanredno protananih uvstava i sjetila. Njezin pronic avi duh pogaao je toliko toga, da smo joj mi djeca, uz pripomo djeje fantazije, pri pisivali dar prorokovanja. Usprkos starosti od 72 godine, imala je kosu crnu kao ugalj (nosila ju je podijeljenu, te posve glatko prie -ljanu), bez ijedne sijede v lasi. Posljednjih godina ivota bila je potpuno slijepa, to je jo povealo strahopo tova nje koje je nama unuadi ulijevala tihim biem. Savjet strica Frana Ma urania: U ovo doba djetinjstva pada nekoliko pjesama, sve vrlo nedo.tjerana oblika, prebu jne, s neizvedenim mislima, te prete no kontemplativnog sadr aja. Prevelika bujnost osjeaja, naivnost, estina onih du evnih trzavica u religioznom, moralnom i filozofsk om smjeru koja nadolazi u tim godinama - sve je to nailazilo na odvi e te ku borbu u stvaranju stiha i vezanog sloga. Tomu je zlu doskoio sluaj, posjetom mog strievia, Frana Ma urania. Setajui s njim vrtom, bio je on valjda mojim sudom o njegovu Li u (koj i sam sud po djetinjem obiaju vatreno i dosta drsko izrekla) potaknut da mi proita male spontane bilje ke koje je uvijek uza se nosio te ih svakom prigodom koja ga se dojmila obogaivao. Iz njih je onda niknulo ono nje no i protanano Li e, na koj em se zaista osjea neposrednost i ivahnost dojmova. Proitav mi te bilje ke, savjetova mi da zaponem pisati redoviti dnevnik, jer je to - ree - spremi te mladih osjeaja i i vih dojmova kojih poslije vi e nijesi sposobna, a koji se onda zrelim umom dadu ob raditi. Prvi izazov pisanja: Odmah iste veeri poinjem pisati dnevnik. Ovaj je dnevnik zadovoljavao moju udnju za pisanjem. On je, skine li se gdjegdje sentimentalni nakit, vjerna povijest mojeg du evnog razvitka u kojem se izmjenjuju, gotovo bez prijelaza, sad burne, sad klo nule du evne faze, sad dugake filozofske stranice s najobinijim djevojakim sanjarijam a i patriotsko-politikim ushitima. Moja velika elja da kadgod tiskom izae bilo 207 volite li zagreb? to iz mojeg pera, bila je ve rano potiskivana drugim vrlo jakim uvstvom: moje me je naime razmi ljanje rano dovelo do zakljuka da se spisateljstvo ne sla e s du nostima en skim. Ova borba medu jakom eljom za pisanje i meu ovim (ispravnim ili neispravnim) uvstvom du nosti, podvezivala je do prije petnaest godina sasvim moj spisateljski rad (poznato je da je Brlieva relativno kasno poela objavljivati svoja djela, op. a.). Tek jednom sjeam se iz dobi djetinje potajnoga poku aja da stupim pred javnost , a taj poku aj radi naivnosti svoje zavrjeuje da ga spomenem. Nakon smrti moga dje da - bilo mi je tada petnaest godina -(njegovim sam smrtnim asovima i ja prebival a, te kanim kadgod napose pobilje iti nezaboravan dojam tih asova) poeo je moj otac sreivati knji evnu os tav tinu djedovu u svrhu izdanja. Sva ke veeri iznosit je sanduk pun starih listina, pun djelomino izdanih djelomino neiz

danih pjesama, pun starog po utjeloj papira. Mene je na pogled tolikog blaga hvata la kac neka groznica, zamamna knji evna groznica. Nakon ne koliko dana borbe, odlui m da prokriumarim i svo biser, kako bi ugledao svjetlo dana, a ja bih, ne podav i lo eg primjera enskog spisateljstva, ponijela svoju tajnu u grob. Zaista, izvuem jedne veeri neopazia komadi po utjelog papira iz sanduka, te nou stavirr na njega najmiliju tvorevinu svoju, pjesmu 'Misao'. Drugog jutra turim je meu nesreene listine u san duk Velika gri nja savjesti radi ove varke, te s druge strane 208 djetinjstvo na banskim dvorima vrtoglavi ushit to e moja pjesma ugledati svjetlo svijeta medu djelima djeda moga, dr ala me u neiskazanoj uzbudenosti mnogo dana. Lebdjela sam zaista kao medu pakl om i nebom, oekujui kako li e se to kolebanje svr iti. Ni asa mi nije palo na pamet na jnaravni-je rje enje toga pitanja: Moja pjesma bude valjda met-nuta na stranu kao djelo nepoznatoga autora te nikad ne uh spomena o njoj! Milijuni itatelja irom svijeta, sva ona zahvalna djeca koja su pokoljenjima gutala djela Ivane Brli Ma u-rani, za njih moraju zahvaliti njenoj djeci, jer upravo su je ona osokolila da za djecu pone pisati i, to je najva nije, da se napokon odluuje na objavljivanje svog djela. Kad je poela dora ivati etica moje djece i kad se je u njih pojavila obiajna u to doba lja za itanjem - uinilo mi se ujedamput da sam na la toku gdje se moja elja za pisanje m izmiruje s mojim shvaanjem du nosti. Moja djeca ele itati - koja radost za mene da i na tom polju budem njihovim provo-diem, da im otvorim vrata k onom bajnom arolik om svijetu u koji svako dijete stupa prvim itanjem da njihove bistre i ljubopitne oice svrnem na one strane ivota koje elim da najprije uoe i da ih nikada s vida ne izgube. Kako da se takav posao ne sla e s mojim du nostima? Stvorila se ta izmirba tako naravno, tako sama po sebi, da i ne znam kako je bil o, te jednoga dana sje-doh da napi em prvu moju knji icu... 209 najpoznatija udovica starog zagreba M arija Juri Zagorka i Slava Senoa dva su antipoda, dvije krajnosti medu Zagrepank ama starog Zagreba. Kao Medvedgrad i Turopolje, otprilike. Zagorka sva, bez osta tka, upregnuta u promociju i dokazivanje svoje individualnosti, kreativne osobno sti, svoje novinarske i spisateljske profesije i karijere, dok je gospoda Senoa, isto tako bez ostatka, sva predana svojoj obitelji, djeci, mu u i njegovoj karije ri, te nakon njegove prerane smrti, ouvanju njegova imena i imid a kao velikana na e pisane rijei, najza-grebakijeg pisca i oca prvog hrvatskog romana {Zlatarovo zlato ). S jedne strane, dakle, Zagorka, koja svoje privatno ime i prezime dobrovoljno za tomljuje i rtvuje za raun umjetnikog i profesionalnog, a s druge - udovica Augusta Senoe, koja, takoer dobrovoljno, zamjenjuje ulogu, zapostaviv i pri tom svoje pleme nita ko porijeklo i titulu. Slava Senoa ivi ak 63 godine dulje od svoga mu a i za sve vrijeme odbija ponude za preudaju, te se zadovoljava da bude, i do kraja ostane, samo - Udovica. Kako je poznato da se dvije oprenosti obino privlae i jedna drugoj na stanovit nain zavide, samo po sebi postavlja se pitanje to misle jedna o drugo j ove dvije poznate, a tako razliite Zagrepanke? O tome to je Udovica Senoa mislila o Zagorki, nikad nismo saznali, ali zato e biti zanimljivo proitati Zagorkin malo poznati tekst (objavljen u enskom listu od sijen ja 1932.) pod naslovom Udovica velikana hrvatske knjige. Zagorka o Udovici: Bilo je to davno, pred ezdeset est godina. U st rodrevnom Turopolju ivjela je mladja hna Ijepotic Svakog bi dana tra ila po novinama lanke slavne spisatelja Augusta Sen oe. Upijala bi svaku njegovu i reku, svaku misao u svoju mladjahnu du u, kao i cvij et upija sunevu toplinu. Ali taj spisatelj inio y se daleko kao i sunce. Nikad ga nije vidjela. A du a njena stvarala njegov lik u obliku nekog ozbiljnog st rog gos podina. Jednog dana proulo se u Velikoj G< rici da e na ples na Silvesterovo doi on - miljen hrvatskih du a. Sve je pohitalo u dvoranu te ko oekujui njege dolazak. I pojavio se. Mlad i lijep, p lemenitih crta, oima u kojima je le ala bo anska iskra njegovog di ha. Mlada je djevo jka zapanjeno zurila u preobra ei lik svoje ma te. I tko bi znao kako je njegov pogl ed i medu tolikih cvjetova pao upravo na nju. Nije ni sli tila one veeri da je ta

j prvi pogled pokrenuo kucan njegovog srca. itavu se veer prepu tao svojem o jecaju, neprestano tra ei samo nju, izmeu tolikih. A kad se vratio u Zagreb ostalo je njegovo srce njome. Ona je bila ona odabrana meu svima kojoj veliki pisac svojim perom odao osjeaje srca pjesni! bogoduha stvor itelja. A jednoga dana kad je opet d< ao, povede je u tihu prirodu i pred raspelo m na rub ceste on joj prisegne vjernost... Dvije godine iza toga povede August Senoa svoj obo avanu Slavicu pred oltar. ' _ i 210 najpoznatija udovica starog zagreba Taj brak ljubavi bio je vrelo njegovih najjaih, najslavnijih i najljep ih djela. Ka d bi nou sjedio uz pisai stol da perom slijedi vjenu pjesmu svoje du e, on bi sutrada n dolazio k njoj da bude prva kojoj predaje svoje djelo da bude prvi njegov krit iar, da njeno srce prvo zakuca, da njene oi prve proliju suzu ganua i radosti nad l jepotama njegova stvaranja. Bila je njegov prvi itatelj, njegova ljubav, njegova e na i majka njegove djece. A ona je pregarala e nju za njegovom blizinom. Rad otimao joj je njenog mu a. I kad s e on alio to ona toliko samuje, ona- ena tek se nje no smije ila i sama ga tje ila toplim rijeima enskog srca. Jer ena velikana znala je da njegovi dani pripadaju narodu, ko jemu stvara i znala je da svoju linost diskretno podredi velikom pozivu svojega m u a. A on je itav svoj ivot u svojim najintimnijim osjeajima podredio njoj i djeci, z a koju je radio do posljednjeg daha brinui se da im bude dobro. A opet u danima o dmora, znala je ona da mu pripremi jedan divan sklad i sreu u njenoj blizini i u blizini djece. Tada su do li strahovito bolni dani, dani bez nade, kad je njeno mlado srce osjeti lo da se on dijeli sa ivotom, koji je njoj bio najvea dragocjenost, a narodu uzdan ica. Sa etrdeset i tri godine on je umro - ostaviv i udovicu sa troje djece - udovicu ko joj je bila trideset jedna godina. U naponu mladosti i ljepote herojski je snosila tu bol i posvetila se i posvetil a se samo svojoj djeci. Kao da je Senoa one prve veeri na plesu osjetio koga odab ire dru icom svojem ivotu i majkom svoje djece. Pro ivjela je punih pedeset godina kao udovica (u godini u kojoj Zagorka svoj malo poznati tekst Udovica velikana hrvatske knjige u enskom listu objavljuje op. a.), u vajui svoju vjernu ljubav i preko groba. Vjernost, koju je on prisegnuo pred drve nim raspelom u Turopolju, pru ila mu je ona za uzdravlje njegove prisege. Kakav prekrasni duboki sujet za roman kojeg je dao ivot, kojeg je skladala sudbin a, kojeg je napisala ljubav po istinutom toku dogaaja ivota velikom romanopisca. T aj roman, koji je on zapoeo pred onim drvenim raspelom, nastavila je ona u svom s amotnom udovikom ivotu, nad njegovim grobom, u koji je odronio dragocjeni dio njen og srca. Nad tim grobom kao da njegov duh pjeva pismu vjernoj vjenoj ljubavi... Danas joj je osamdeset i prva godina! Jedan joj je sin profesor i knji evnik (Mila n Senoa), a drugi umjetnik slikar (Branko enoa), a udata ki uva ena gospoa i uzorita majka svoje djece. Danas starica udovica sjedi u maloj vili na periferiji grada. Iza nje je daleka pro lost vezana tako usko sa slavljenikom itavog naroda. 211 r volite li zagreb? Taj vez nije samo rezultat ljubavi i prisege pred oltarom. Djela njenog mu a vezan a su s njenom toplom du om, koja je znala da tom velikanu stvara skladnu atmosferu kue, da mu pru i toplinu sunanih dana na kojoj se ogrijevala njegova stvaralaka snag a. Ona je sudionikom jedne velike stvaralake epohe, ivi dah, koji je nadahnjivao veli kog pjesnika. I kada su je upitali kako ju se doimaju sve te slave, kojima se na rod odu uje njegovoj uspomeni, ona sa suzama izree rijei koje su svijetlo utjelovlje nje neobinog enskog duha: Da sam barem onda umrla ja. Da je on ostao svojem narodu !. Ispisujui taj svoj, sluajno otkriven, mali roman o jednoj velikoj, i u starom Zagr

ebu poznatoj ljubavi, branoj srei i skladu stvaralakog rada i anga mana poznatog pisc a, koji je u svojoj ivotnoj dru ici imao iznimnu odanost, potporu, po rtvovnost i raz umijevanje, Zagorka ne mo e sakriti osobno divljenje, ako ne i zavist, jer se zna da svoj intimni ljubavni romai nikad nije do ivjela. Udana je bila iskljuivo za svoji popularne i rado itane romane i za brojne likove i: st arog Zagreba, koje je sama izrodila i s njima ljubo vala, a za uzvrat dobivala s amo ljubav rijetko brojnoj i uvijek zahvalnog itateljstva. Za spisateljicu svakak c mnogo, a za enu? j 212 Iady sram Nezaboravna je pria o najljep oj Zagrepanki na razmeu dvaju stoljea, glumici koja je ojila cijeli mu ki Zagreb, pa ak i njegova najvi ega gosta cara Franju Josipa, koji se navodno, zagledao u nju prigodom sveanog otvaranja HNK 1895. Devetnaestogodi nja L jerkica je, naime, nastupala u Miletievu komadu Slava umjetnosti i to - zamislite u ulozi djeaka! Iskusnim mu kim oima u gledali tu, meutim, ispod djeake odore nikako e mogao promaknuti stas i temperament prelijepe zagrebake puce. Ljerka Sram je u svojoj dvadeset i pet godina dugoj umjetnikoj karijeri odigrala mnoge zapa ene i naslovne (dakako, enske!) uloge, podjednako iz klasinog, kao i suvr emenog repertoara, osigurala sebi dostojno mjesto u povijesti hrvatskoga glumi ta (spominju je i Mileti i Gavella), ali njezino ime danas ne bi znailo gotovo ni ta da se nije proslavila po jednoj drugoj, i to ivotnoj, ulozi - kao velika i neuzvraen a ljubav uglednog zagrebakog lijenika i najutjecajni-V jeg novinara, direktora i g lavnog urednika Obzora Milivoja De mana. Ljubavna veza izmeu ramove i De mana imala je sve elemente velike ljubavne prie, koja je golicala znati elju suvremenika, ali i i taoce zagrebakih kronika. Kronike o toj znamenitoj zagrebakoj love story ostavili su najbli i De manovi suradnici i suvremenici Josip Horvat i dr. Ivo Herge i, usporediv i je s popularnom Dumasovom Damom s kamelijama. Koliko god se takve velike, strasne, slijepe i odane ljubavi danas inile dalekim i nestvarnim, a s pozicije dana njih gutaa raznih erotskih i pornografskih asopisa i videokaseta i naivnim, toliko su prie o njima sve itanije i sve gledanije. Najrjeitije o tome govori i ova, u posljednje vrijeme nezapamena poplava ljubica, te, u pravilu, umjetniki malo vrijedne literature, koja , takva kakva jest, glorificira tzv. iste osjeaje. Nije li, uostalom, dokaz tome i film Prohujalo s vihorom, koji je ostao najgledanijim filmom svih vremena, isto k ao to je sedamdesetih godina nezapamenu itanost i gledanost do ivjela Segalova Love s to-ry, najprije kao roman, a potom i film. A i stari crno-bijeli film Dama s kame lijama s Gretom Garbo i dandanas mobilizira cijelu armiju zahvalnih gledatelja, i sto kao to svoje itatelje jo i danas pronalazi nanovo pretiskavan istoimeni roman i z 19. stoljea. I Na a, zagrebaka dama s kamelijama, valja podsjetiti, dogaa se u nadasve romantino doba na razmeu dvaju stoljea, dakle, u doba secesije hrvatske moderne, kojoj je na elu nitko drugi nego nesretni Milivoj De man. Medu sretnim, veselim i razdraganim Zagrepanima i njihovim gostima tog, za hrvats ku kulturu, znaajnog datuma - 14. listopada 1895. - samo je jedan mlad ovjek, stij e njen u sebe, bio tu an i razoaran. Iako je i te kako znao i utio da prisustvuje povi jesnom dogaaju sveanom otvaranju nove zgrade Hrvatskog narodnog kazali ta i nove str anice hrvatskog teatra, taj se mladi ovjek, kome je ime, dakako, Milivoj De man, ni je bio kadar iskreno radovati, ak ni onda kad se pred razdraganim gledaocima prvi put spustio rasko ni Bukovev zastor Hrvatski preporod; pred njegovim su oima, naime, neprestano titrala ona zlokobna slova na kazali nom plakatu ispred imena Ljerke Sr am - gda. ;i 214 ladv sram Je li mogue da je njegova Ljerkica ga nekog drugog, a ne njegova, kako mu je prigo dom odlaska iz Zagreba na studij bila obeala? I tko je taj sretnik? Ljerka i Milivoj su se poznavali od najranijeg djetinjstva. ivjeli su u susjedstv u - ona na uglu Mesnike i Streljake, a on ne to vi e u Mesnikoj. Roditelji su im prijat eljevali; Milivojev je otac bio poznati pjesnik i lijenik Ivan De man, koga je kole ra pokosila u Isusovim godinama, a Ljerkin je otac bio ugledni odvjetnik i neko vr ijeme potpredsjednik Hrvatskog sabora. Milivoj je, tovi e, u pukoj koli u Popovu torn

ju prijateljevao s Ljerkinim, godinu dana starijim, bratom Vladimirom. A razdvoj ili su se kad je Milivoj, kao tienik prijatelja svog pokojnog oca Franje Ra-koga i stipendist biskupa Strossmavera, krenuo u plemiki konvikt, gdje su re im i stega ta kvi da su dodiri s vanjskim svijetom gotovo nemogui. U meuvremenu, dok Milivoj stjee znanje u konviktu i priprema se za budui studij med icine, Ljerkica izrasta u zavodljivu djevojku, ije e ga dra i zauvijek osvojiti kad ju je u jednoj plemikoj gornjogradskoj kui susreo gdje nastupa u predstavi diletan tske grupe. Od predstave ni ta nije zapamtio, jer je i nije pratio; njegove su mis li bile usredotoene samo na Ljerku. Te iste veeri donio je sudbonosnu odluku -ova i li nikoja*! Poslije su se esto viali, on je obnovio prijateljstvo s njenim bratom Vladimirom, svi zajedno nalazili su se na raznim priredbama i plesovima u Graanskoj streljani na Tu kancu ili u Glazbenom zavodu, na susretima u domovima zajednikih prijatelja. Gdje god bi bili, on bi je u stopu pogledom pratio, a i ona bi njega pogledaval a, ali nikako nije bio nacistu jesu li njihovi osjeaji uzajamni. Kad je bio sprem an za putovanje vlakom u Graz na studij, nije mogao a da je otvoreno ne upita hoe li ga ekati, to mu ona na svoj koketan nain i obea. Isprva mu je na njegova duga i iscrpna pisma redovito odgovarala, a onda odgovori iz Zagreba prestaju stizati. Iz Graza se preselio u Be, gdje se naveer sast ajao s hrvatskim studentima u znamenitom Arcaden Cafeu, kamo su mu, umjesto oekiv anih pisama, stizale glasine o tome da mu je draga nevjerna. On u to jednostavno nije htio vjerovati, dok mu se jednoga dana nije javila i majka, koja mu, kao c orpus delicti, alje onaj plakat gdje je ramova prvi put u javnosti iza la kao ga. Pla kat je vi e puta izgu vao pa izravnao, strpao ga u d ep i uputio se u Zagreb na spomen utu predstavu. Tko je, dakle, taj koji je osvojio Ljerkino srce? Zove se Aleksandar Isakovi, pravoslavac, bankovni inovnik, zaposlen u Prvoj hrvats koj tedionici i 215 volite li zagreb? neak ramiina kazali nog mentora, proslavljenog Adama Mandrovia. Ljerka Sram, dakle, jo postoji samo u kazali tu (u javnim nastupima zadr ala je svoje prezime) i, dakako, u mislima nesretnog De mana, a u privatnom ivotu ona je Ljerka Isakovi. Odluka da prekr i svoje obeanje De manu i da se uda za nepoznatog bonvi-vana , iskljuivo je u kako dr. Ivo Herge i svjedoi njegovoj vulgarnoj mu koj ljepoti. Milivoj De man nije bio privlaiv vanj tinom, zapisuje, pak, Josip Horvat. Od slovenskih je predaka ba tinio sna an uglasti trup alpskog ovjeka s pone to predugakim rukama i obl u tvrdu lubanju grubo otesanih linih crta. Neobine su mu bile jedino oi sa zjenicam a modrim kao potonica. Patio je od neugodnog, neizljeivog defekta: polipa u nosu. Bolest nije mogla poveati privlanost... A ramova? Najljep a puca u Zagrebu. Ako ne vjerujete, evo A. G. Mato a. Poznat kao pr znica, pole-mik i cinik, Mato javno u novinama objavljuje izljev svojeg odu evljenj a ramiinom pojavom i osobom: Gledajui na u ramicu, imate taj osjeaj sluajnosti: kao da se sluajno medu nama rodila ao da je u Zagrebu sluajno odrasla ki kakvog Lovelacea i kakve Ade Byron. Zato ona nije toliko gospoda Lj. pl. .'' Sram, koliko prava pravcata lady Sram. Njena sp olja-^! nost ima sve odlike dame engleske aristokracije; ko u - krv i mlijeko, plavu zlatnu kosu, vjeni djetinji tip, velike modre oi, energian b ajronski podbradak. Visina srednja, ali stas je tako pravilan, da je naoko mnogo vi a. Kad je gledate, pomi ljate na liriku starog Spencera, na portrete Van Dvckove i Lawrenceove, i na opjevanu Annabelu Lee, pa postajete ozbil ni, gotovo melankolini kao ko d lijepih slika i lijepi mramornih kipova... No, lady Sram nije samo slika, ve i muzika. Njen organ, organ viole i mjeseinaste obo< njen glas je od bar una, pa nas podsjea na neodolji va grla bijelih sirena i na dubine u kojima stanuj plava vil a Lorelai. Razma enost prpo nog crescendai tu nog decrescenda djeteta, djevice, ene, vj e tice demona: svega toga ima u tom glasu, kad se sva lad Sram pretvori u bijeli s nijeg i u crvene jagode svoji! usta i taj glas kao pjesmu, kao melodiju, bez obz ira n rijei, na libreto...

A valja znati da je ove odu evljene retke o ramo voj Mato napisao 1912., prigodom pr oslave njeno: jubileja dvadeset i pet godina umjetnikog rada, ka< lady Sram nije vi e u cvijetu mladosti, trideset i osm joj je na njenim krhkim pleima, a uz to je i poru e na zdravlja od neizljeive su ice. A De man? U svoj intimni dnevnik zapisat e: Fakat je da sam zaljubljen, a ona nije. I da po svo prilici nikad nee ni biti. Rad io sam sve za nju, a sac mi je sve veselje oti lo... Pa, ipak ekam, osobito kac mi logika veli da ona mora doi opet k meni... On, dakle, ni jednog trenutka ne odustaje i ni naj manje se ne obazire na glasin e i podsmijehe, koji g; posvuda prate. On zna da taj brak s tim prostakon Isakovie m nebu dugo trajal i tu ima pravo. Zbo\ neke pronevjere u Prvoj hrvatskoj tedionic i, Isakovii daje petama vjetra i netragom nestaje iz Zagreba i Sra miina ivota, os tavljajui joj sinia Sa u. Milivoj De man pripada onoj feli ljudi, koji se n; porazima napajaju i skupljaju s nage za nove i nove po216 ladv sram ku aje. Vidjet e se kako e on taj trenutni poraz na intimnom planu i te kako znati i skoristiti za napredovanje u dru tvenom ivotu. Sve e poduzeti da do Sramo-ve i njene naklonjenosti dode, ako nikako drukije, a ono kao uspje an mlad intelektualac i po slovan ovjek. Otkako se s diplomom lijenika 1897. vratio iz Bea u Zagreb, te se najprije zaposli o u staroj bolnici Milosrdne brae na Jelaievu trgu, Milivoj De man sustavno i uporno radi na svojoj karijeri, kako bi na taj nain privukao pazornost nevjerne ramove. im skine bijelu lijeniku kutu, prihvaa se pera i pi e programske tekstove, okupljajui ok o svojih ideja mlade umjetnike, a svi se zajedno bune protiv starih, artikuliraj ui taj svoj bunt i sukob u programskom asopisu ivot. Za svoj svje i mladenaki pogled n a umjetnost i stvaranje, pridobiva ak i najuglednije ime medu starim piscima - Ks avera andora Gjalskog. U meuvremenu pi e za kazali te, dramatizira ak i enoino Zlatarevo zlato, ugaajui ulogu re Kru-pi za ramovu, dakako. I sve ostalo to pi e i to e mu se na kazali nim daskama u zoriti, pisano je s iskljuivom zadaom da na taj nain pridobije njezinu naklonost. N imalo mu ne smeta to ga javno ogovaraju, to mu se rugaju, isto kao to mu ne smeta t o to ona ima tude dijete. Dapae, on e se, kad se napokon njih dvoje nau i stvore spo razum o zajednikom ivotu, brinuti o malom Sa i Isakoviu kao da je njegov roeni sin. U/ zajedniki ivot, koji se nikad nee zavr iti brakom, on ula e svoju beskrajnu ljubav i rt u, koja podrazumijeva ispunjavanje svih njenih elja, a ona svoje po tovanje, zahval nost i odanost. Kad Sramova oboli od su ice, De man e iskoristiti sav svoj ugled i lijenika i jednog o d stupova Tipografije te direktora najutjecajnijeg hrvatskog dnevnog lista Obzor, te pokrenu ti inicijativu za gradnju bolnice za plune bolesti na Brestovcu. Zahvaljujui De manu , tj. njegovoj velikoj ili, kako dr. Ivo Herge- i napominje, trubadurskoj ljubavi p rema Ljerki Sram, Zagreb e dobiti prvu specijaliziranu bolnicu te vrste na jugu E urope. A malko slobodnije razmi ljanje moglo bi nas navesti na zakljuak da je i hrv atska moderna, pokret mladih umjetnika, to je predvodi upravo De man, neizravno iza l a iz te trubadurske ljubavi... Najdramatinija scena te stare ljubavne prie svakako je ona kad, unato velikoj De mano voj skrbi, Sramova umire De manu na rukama i kad je De man sam stavlja u lijes. U odnosu Ljerke Sram i Milivoja De mana, koji nas, eto, golica sve do dana njih dana i koji je inspirirao (Dedia-Skrabea-Stefania) musical u Komediji, ostaje tajnom je su li njih dvoje i fiziki konzumirali svoju vezu ili je posrijedi platonska ljuba v. Ni Josip Horvat, ni dr. Ivo Herge i, koji pi u o toj vezi, nazvav i je na om damom s k melijama, ni slovca koje bi dalo naslutiti ne to o tome. U meuvremenu, u javnost dol azi kalendar Zvonimir iz 1911., koji je objavio i nevelik popis telefonskih pretpl atnika. Iz telefonskog imenika se mo e vidjeti da su i De man i Sramova imali isti t elefonski broj i istu adresu: Prilaz 12. Kako nisu bili vjenani, ve su i po tome to su zajedno ivjeli bili iznimka u Zagrebu svoga doba. Takoer, iznimna su tema za d imaovski ljubavni roman, ali i roman o Zagrebu svog romantinog doba U meuvremenu o Sramovoj i De manu progovorio je samo dopadljiv musical Lady Sram.

217 tko je bila prava Gricka vje tica? Uz Doru Krupi, koja ima ak i spomenik na Kamenitim vratima (izradio ga je Ivo Kerd i), svakako najpopularniji na enski literarni lik je kontesa Nera iliti Gricka vje ti ca, popularna podjednako kod svih generacija Zagorkinih brojnih i zahvalnih itate lja. Kontesa Nera u stvarnosti se, meutim, nije zvala Nera, niti je bila kontesa, dapae bila je daleko od plemike titule i ugledna roda. Prava Gricka vje tica, iji je ivot Zagorki poslu io za popularni roman, zvala se Barica Cindek, a zanimanjem je bila pe-karica i piljarica na Markovu trgu. Prouavajui na u i stranu literaturu o progonima vje tica, proitao sam i Malleus Malefic rum, trei dio Zagorkine Grike vje tice. Priznajem da sam se, itajui ovo djelo, neobino iznenadio nad vje tinom, s kojom gospoda Marija Juri Zagorka pi e o ovom traginom razd oblju ljudske povjestice, u kojem se zbivaju progoni vje tica. Zagorka - prije neg o se laa pisanja svoga romana - dobro prouava povijesni materijal... Zagorka je svoju Griku vje ticu obradila na temelju krvavih sudbenih ljetopisa star og Zagreba, i to jo u ono doba kada se kod nas slabo znalo o proganjanju vje tica, i kad su, dapae, neki nauenjaci tvrdili da takvih progona u Zagrebu i nije bilo... A da je progona vje tica u Zagrebu uistinu bilo, posvjedoit e nam Viktor Kuini u Revij i Zagreb od sijenja 1941., koji je i autor citiranog zapa anja o izravnoj svezi Zag orkine kontese Nere i lijepe grike piljarice Barice Cindek. Kuini nam predoava i sud beni spis s imenima sudionika, koji su na ovaj ili on; nain sudjelovali u parnici protiv optu ene gornje gradske coprnice, a koje Zagorka doslovno preuz ma za svoj r oman. To su: otac Smole, sudac Krajaii notar Szale i dr. Sudbeni je spis upravo i dealan prec lo ak za uzbudljiv roman, a to i Kuini primjeuje Dakle, mnogobrojan, raznolik i upravo fantasti an ljudski materijal za pripovjedaa ili dramatian Pred na im se oima redaju: vje tice i vje ci, suci i se natori, notari i a dvokati, Isusovci i Kapucini, grofo\ i plemii; purgeri, dijaki, me tri, kramari, hi n e tova ru ice i babe; ka telan, pan, arhitekt; zvonar, barbi] egrt, mehaniker, zacopra no dijete i konano sam pa klenski vrag. Nikakova li, dakle, uda, da spretni i da r oviti pisac, kao to je Zagorka, pose e u ovu tajanstve nu ljudsku skupinu i uzima i z nje najzanimljivija lica Baricu Cindek, kapetanicu vje tikoga ceha, Dorici Karvar i, vje ticu, Adama Sulica, gumbara i vje ca, pa tra Smolea, ispovjednika vje tikoga, gos podina Kra jaia, suca, gospodina Saleja, notara, Andriju Palia kramara i baruna Or ia daje im u svom romanu uz kontesu Neru i heroja Sini u, glavne uloge... Poznavajui lik kontese Nere iz romana i kazali ni predstave (u predstavi Histriona Neru igra Ena Be govi), ubrzo emo utvrditi slinost s Baricom Cin dek, koju sudbeni spisi ocrtavaju kao lijepu, koketm i zavodljivu, a uza sve to, dobro situiranu g ornjograd sku udovicu. Za njom luduje cjelokupni mu ki roc ne samo Gria, nego i sus jednog Kaptola. Njezina si 218 tko je bila prava gricka vje tica? zavodljivost i ljepota glavni krivci to e zavr iti tako kako e zavr iti - optu ena kao c prnica, uhiena i utamiena u gradskoj kuli Dverce. Gdjekoji zaljubljeni ili odbijeni udvara, ranjena srca i osramoena lica iri iz osvete o njoj la ne glasine: da je copr nica, da nou leti na Krk, da je kapetanica coprni koga ceha i ljubavnica samoga vra ga... Uz odbijene i uvrijeene udvarae, koji joj se osveuju na taj nain to o njoj ire glasin kao o copr-nici, a to je u prvoj polovini osamnaestoga stoljea bila najvea ka tiga z a enu, dostaje i Bariinih takmaca piljara, kramara i pekara, jer gdje se je god na sajmu pojavila lijepa Barica sa svojim atorom toei staro vino i ljutu rakiju i prod avajui mirisavi teni kruh - mu karci su grunuli pod njezin ator, tro ili jestvine i pia i ne pitajui za cijenu! U ar Dobrilovich i kramar Krainer suglasno izjavljuju da Cindekovica, prije nego s a svojom robom ide na sajam, u d ep stavlja vraga, koji u vreama skae i svojim pakle nskim silama privlai kupce. U sudbenim spisima to je njihovo svjedoanstvo ovako fo rmulirano: Cindekovica, kad ze svojum kramom na sejem ide, da ju v bisage zme e i o nak s bisagima ez kopanju skae i vraga u d epu nosi - iz zroka toga Cindekovica na s vakom, sejmu svoju robu najbolje ter i i prodaje akopremod drugih kramarof robe ni kaj bol e i vredne e nema.

A evo to lijepoj kramarici Barici Cindek izravno predbacuje njen griki konkurent, kramar Petrica Ru-dich: Ja znam da ti vraga vu d epu nosi i da vsigdar bole ter i nego vsi mi drugi kramari, pusti ga med nas da koemari jednu vuru da i mi drugi kramar i ter- imo, a ne samo ti. Na takvu optu bu Barica e benevolentno odgovoriti da naj ljud i pripovedaju kaj hoe, ali da takve objede i glasine u ono doba, kad po Griu coprni ce na sve strane lete u ma ti praznovjernih i zatucanih graana, mogu biti i vrlo op asne, najbolje e na svojoj ko i osjetiti sama lijepa i uspje na piljarica Barica Cindek. Ime Barice Cindek poinje se spominjati u spisima vje tijih procesa 1742. Vi e zagrebaki h ena, optu enih da su coprnice, spomenut e, naime, i njeno ime, nabrajajui, uglavnom pod prisilom svojih muitelja, imena lanica tzv. coprnikog ceha. A ono najgore lije poj Barici dogodit e se u rujnu 1743. Medu onima koji je terete za najvei mogui del ikt da je du u i tijelo prodala vragu, a to se, dakako, ka njava spaljivanjem na lomai , na lo se dosta odbijenih udvaraa, kao i Bariinih gornjogradskih susjeda, trgovaca i obrtnika, jalnih zbog Bariina velikog uspjeha na gradskoj tr nici. Najvea Bariina n esrea je, meutim, to se u nju zatelebao pohotljivi i nezaja ljivi gradski notar Lac-k o Sale. Smrtno uvrijeen to se njemu, uglednom graaninu i moniku, obina piljarica usuu e dati ko aru, svemoni se Lacko, koji inae doma ima enu i djecu, odluio osvetiti. Kako se poetkom veljae 1743. vodila parnica protiv jedne druge coprnice - Barbare Pisz k Mihanovi, notar je smjesta smislio svoj paklenski plan. Na suenje Piskovici alje svojeg pomonika dijaka Josipa Krelia s podlom zadaom da optu enu nagovori da pred sla nim sudom meu lanicama coprnikog ceha svakako spomene i Cindekicu, a zauzvrat, bit e po teena muenja. Piskovica je uistinu optu ila Baricu Cindek, ali zato, dakako, nije bila po teena krvnikova tretmana. Koji dan kasnije jadnu izmuenu enu zapee savjest t optu ila nedu nu Cindekicu, te dade u tamnicu pozvati sudbenu komisiju, pred kojom e izjaviti: Gospodo moja draga! Ja prise em Bogu i bla enoj devici Mariji, da do Cindek ice nikaj ne znam..., nego mi je al da me je nesretni Kerchelich vu to zapeljal. Ja sam krivo i nepravedno kazala na Baricu Cindekovicu... i al mi je da sam na vu puenje Josefa Kerchelicha, dijaka Szali-jevoga, to povedala. Oh, prokleti Kerchel ich, na kaj me je napeljal! 219 volite li zagreb? Iz sudbenog spisa nadalje se vidi da Piskovica nije jedina koja je teretila Bari cu Cindek, da su se notarovi prsti ra irili oko njene sudbine i na slian nain upleli i dvije druge Zagrepanke, optu ene za coprni tvo - Do-ricu Karvari i hi aricu nekog Pet ra Semionarskog imenom Mara. One su slavnom sudu priznale da su s Ba-ricom Cindek bile na coprnikom sastanku, a na kojem je bio i sam vrag, imenom Zvlnjak! A Doric a je priznala da je s Baricom na metli letila ak na Klek... Sud je sada imao dosta tofa da protiv Barice Cindek, a na zadovoljstvo notara Lacka i drugih uvrijeenih udvaraa, pokrene proces. Sva zdvojna zbog tih sumanutih objed a, lijepa Cindekica je prosvjedovala protiv izjava onih nesretnih ena: La ete, ivotin je jedne! Nikad ja s vama nisam bila na vje tikome prelu... Prosvjedi joj, meutim, ne poma u. Sirota ena je uhiena, iako je meu purgerima, a pogotovo meu uenim graanima, vi e onih koji su protiv progona vje tica i sve su glasniji. Kada su u 18. vijeku vje tiki progoni u Evropi prema ili ve svaku mjeru, podsjea Vikto uini, poeli su se pametniji pojedinci baviti mi lju: emu sve to? Ako se tako nastavi, it e u nekoliko desetljea istrebljen sav enski rod u Evropi... I zaista! Ovi pojedi nci imali su pravo, jer u Francuskoj i Njema-. koj u to su vrijeme ve mnoga sela b ila sasvim opustjela, jer sve to nije spaljeno na lomai uteklo je u gore, da se ta ko za titi i spasi od sigurne smrti. Ovi nesnosni dogaaji uini e te ak dojam na mnoge ue jake. Potajno poele su se iriti knjige, bro ure i pamfleti u kojima su vje tiki progoni bili podvrgnuti o troj kritici, a usto se je dokazivala nepostojanost vraga i nje govih zemaljskih pomagaica - vje tica. Ovaj je ilegalni pokret silno dobio na moi i ugledu, kad mu se na elo postavi e Isusovci, koji su preko svojih uenjaka javno usta li i digli o tar prosvjed i stali u obranu do tada prokletog enskog roda. Pokret je danomice jaao i irio se dok konano nije dospio i dc Zagreba... i Unato klimi, koja osuuje te monstruozne procese protiv nevinih ena, a koja se iri i Zagrebom, Ba-rica Cindek prolazi svoj kri ni put. Ona je uhiena i pritvorena u zarv or gradske vijenice, ali odatle je vlasti, prepla ene upravo tim novim duhom, to se i ri Gri-em, br e-bolje premje taju u tamnicu kule Dverce. Ostaje zabilje eno ime desetni

ka gradske stra e, nekog Fabijana, koji s jo trojicom stra ara uhienicu treba provesti u tamnicu. Desetnik, naime, izlazi ususret sirotoj eni te je po hitnom postupku odvede ulicom dok u crkvi Sv. Marka traje misa, kako bi je, okovanu lancima, to m anje ljudi vidjelo... Budui da je Barica Cindek optu ena kao opasna vje tica, gradske su vlasti poduzele pose bne mjere predostro nosti, te uz redovnu stra u desetnika Fabi-j jana, postavile jo et voricu naoru anih graana, koji su imali strogi nalog da svakom koji bi htio doi ui do ticaj s coprnicom, pod prijetnjom smrtne kazne, zaprijee. Ta e zabrana vrijediti i kasnije, kad e Barica amiti u tamnici. Nitko ne smije do nje. Zabrana,] meutim, ne vrijedi i za oca Smolea, ispovjednika Bariina, koji uspije pridobiti stra are da ga puste uhienici. Je li i mladi isusovac takoer zaljubljen u lijepu Baricu, kao i t oliki drugi mu karci, ostaje nam nagaati. U svakom sluaju, otac Smole je Baricu iscr pno izvijestio o pokretu protiv coprnikih procesa i o pritisku javnosti da se ned u nu piljaricu oslobodi tam-j novanja i lomae, koja se ve poela pripremati. Paralelno s pokretom za Cindekiino osloboenje, koji vodi otac Smole, Bariina rodbin a i njen odvjetnik Benko Krachich vode svoju strategiju osloboenja, koja e se na k raju pokazati i djelotvornom. Promuurni odvjetnik, koji dobro poznaje omjer snaga , odluuje pucati na najvr u, a istodobno i najkrhkiju ka- i riku u lancu, omotanu oko tana nog i zavodljivog Ba-1 riina struka notara Lacka Salea. I tako se glavni krij 220 tko je bila prava gricka vje tica? vac za zlu sudbinu lijepe gornjogradske piljarice odjednom pojavljuje kao njen o sloboditelj! Je li to mogue? Sve je mogue, ako se dobro plati. A Lackova je cijena dvjesto forinti. Za tu e svoticu notar zaboraviti ak da je uvrijeen kao odbijeni u dvara. On to mo e, jer sudac koji vodi proces zove se Andrija Sale, Lackov roeni bra t! O tom planu obavije tena je i Barica u tamnici, ali ona se estoko tome protivi, bra nei se, dakako, da je nevina i da bi, ako se isplati njena otkupnina, praktiki prizn ala krivicu. Umjesto toga, ona se neprestano moli Bogu da dozove pameti one nesr etne ene, koje su je pred sudom optu ile za coprniko savezni tvo, da svoje besmislene objede povuku. O svemu se tome u tamnici povjerava ocu Smoleu, koji joj usput pr edla e da se za njeno osloboenje po alje molbenica Mariji Tereziji. U meuvremenu je polovina tra ene sume notaru Lacku ipak isplaena, a istodobno Bariine su molitve usli ane. One dvije, na lomau osuene, ene povlae svoje optu be na Bariinu esu. Bio je obiaj, naime, ako na smrt osuena coprnica na dan pogubljenja putem do strati ta opovrgne rijei kojima je teretila drugu enu, dotina se oslobaa optu be. Baric Cindek osloboena je tako optu be i iz tamnice pu tena 16. veljae 1743. Pu tena je na uv jetnu slobodu, a za nju su glavom morala jamiti dvojica svjedoka: purger prezimen om Dela, te zvonar crkve Sv. Marka, Andrija Purgarich. Bio je to, kako tvrdi Kuini, jedinstveni primjer da je neka ena, optu ena kao vje tica, izmakla lomai i pu tena na uvjetnu slobodu, a takvu odluku sudbenih vlasti lako je povezati s mitom isplaenim gradskom notaru Lacku Saleu. Tri mjeseca kasnije eto novog sukoba izmeu lijepe piljarice i utjecajnog bilje nika . Ovaj put ona njega optu uje. U meuvremenu Barica bilje niku isplauje i drugu polovin u ucjene, ali pohotljivi gornjogradski monik, ni nakon svega to joj je uinio, ne odustaje od svoje nakane i Barici se nastavlja udvarati. Barica se stoga odluuje zatra iti sudbenu za titu. S njene je strane to uistinu veliko juna tvo da ona, obina p iljarica, izae pred sud s optu bama protiv gradskog uglednika. Saleov ugled, meutim, sve vi e dolazi u pitanje, pogotovo u oima naprednih graana, koji se sve glasnije i odlunije ukljuuju u pokret protiv tih mranih progona nedu nih Zagrepanki, a kojima je i te kako poznata Saleova uloga u svemu tome i njegova cjelokupna prljava rabot a. Pred sudom Barica pripovijeda kako su s njom, nedu nom sirotom, u tamnici ru no post upali, kako su je muili, kako su pred njenim vratima postavili dvostruku stra u, kr oz koju se do nje nitko nije mogao probiti, osim ispovjednika, oca Smolea, kojem je to ipak uspjelo. Posebno je naglasila kako joj je otac Smole rekao da je not ar Sale pripravan je osloboditi uz nagradu od 200 forinti, te kako je graanka Lov renika bilje niku isplatila 50 forinti i nakon toga je pu tena. Cim sam iza la iz re ta, pripovijeda Barica, odoh po nagovoru sada pokojnoga suca Andri

je Salea do notara, da mu se zahvalim na dobroinstvu to me je oslobodio. Kad stigo h u njegovu kuu, najprije sam poljubila ruku gospoi notarici, a kraj tog sam plaka la. Nakon to sam se notaru najponiznije zahvalila i krenula kui, dostigne me on na stubama i ree mi: 'Barica, k veeri ali vi k meni, ali ja k vama. Sljedeeg dana, a bila je subota, do el je naveer notar k meni pri vrati ulini s Pugjakovicom spominju se i pital je: 'Kaj vi dve tu delate?' A Pugjakovica je sprot oti la. Onda pak Sal e ogledal se je ez oblok, kaj je na vrateh pitaju gdo je to v hi e? Na to sem rekla: 'Adam gum-bar'. Zatim je Sale odi el domom govorei: 'Barica zu-tra k meni doj vjut ro ali na veer. Barica sljedeeg dana nije k njemu do la niti u jutro niti na veer, ve u je po svom egrtu Francu poruila da ne mo e doi zbog gostiju. Pohotni Sale outi se po vrijeenim, tim vi e, jer mu ostatak mita od pedeset forinta do 221 volite li zagreb? toga asa jo nije bio isplaen. Vrlo ljut, dade k sebi dozvati Bariinu prijateljicu, n eku Anicu Penezi, tra ei od nje da mu se imade smjesta isplatiti ostatak duga, u prot ivnom Baricu e opet u zatvor, jer on je osvjedoen da je ona prava vje tica i da na s vome tijelu imade vra ji peat. Penezika ode do Barice, te joj prenese notarove prije tnje, a Barica joj na to mirno uzvrati: Moja Anico, ja se ne bojim da bi se takva vra a peat pri meni na la. Zagernuv i pri tom krilo do pasa, pokazala je telo, na kojem e telu Penezika videla nekoju znamenku blizu srama enskoga. Kad bi vee istoga dana eto k Barici posjetnika: notar, njegova ena, cimermajstorica i zidarica. Bila je to komisija za tra enje vra jeg peata! Zena notara i zidarica tobo e kao svjedokinje, a cimermajstorica, inae pup-kore eica (primalja), morala je po du nosti izvr iti pretragu na onom mjestu, gdje to po zakonu mu karac nije smio initi. Kod Cindekice nalazile su se u to vrijeme njezine prijatelice Penezika i Lovrenika... Kako se ta cijela procedura tra enja vra jeg peata po golom Bariinom tijelu odvijala i kako je notar Sale osobno rukovodio tom nesvakida njom potragom za znamenkom pokr aj Bariina kosmatoga enskoga srama, sama e Barica Cindek u svojoj optu nici opisati: Notarju potlam kaj je do el, obloke zapreti dal je, i vse od dru ine van stirati a pol eg zapovedi notar-ju a jesu i vrata bila zaklenjena. Zatim rekli su, da se exponen s naj slee i ovak slekla se je do gologa i klarus z nje i kapulire zvlekli jesu. O nda je notarju rekel: Imali vas kotera iglu? Nakaj Lovrenika izvadila je h pantlika svojega iglu i dala je v ruke notarju u, koteri iglu primiv i zaeljuje po svome golom telu visituvati: vu vustah, na herptu, pod rukom, pod bedrah i iglu vu najdene znamenke zabadati ti ja do srama enskoga kosmatoga, kada exponens (Barica) tri zlamenke imala je. Zati m rekel je po nem ki cimermajstorici, da nutri po sramu ona naj visituje, kad i on a je s persti raskapaju peate iskala. Kada je henjala visituvati, rekel je notarju da naj se exponens oblee i ona ob-lekla se je. Zatim su Penezika i Lovrenika dale os talih 50 ranjki gospi notariu ici v ruke, a gospon notarju rekel je, da je visita go tova i da nikaj ni... A kako e i biti, kad je vra ji notarju napokon do ao na svoje: em mu je isplaen i poslj ednji krajcar, em je napokon golo tijelo lijepe Barice opipao, bez obzira na to t o je cijela ta bludna radnja bila protuzakonita. Tra enje vra jeg peata bilo je prema propisima dopu teno samo krvniku, koji je tu zadau mogao obaviti jedino u muionici, a nikako u privatnom stanu. Barica je to znala, pa svoju tu bu protiv Salea nije ograniila samo na primanje mita, nego i zbog nagovaranja na blud, te protupropisn og tra enja tzv. vra jeg peata na njenom golom tijelu, a to je, kao to smo vidjeli, do u detalje pred sudom opisala. j Sve pojedinosti, meutim, nije mogla iskoristiti ij opisati i Zagorka, koja se inae obilno poslu ila slua-j jem lijepe gornjogradske piljarice Barice Cindek. 222 portska metropola mala povijest zagrebakog porta Ivan Ljubii nije Zagrepanin. A jo manje Mario Ani. Ali, jesu. I pobjednik Wimbledona oran Ivani evi takoer. Uz one koji su ili roenjem ili osjeajem Zagrepani, kao to su G n Prpi i Bruno Ore ar, kao i od starijih generacija Boro Jovanovi, Nikola Pili, najus pje niji izbornik reprezentacije, i Zelj-ko Franulovi, te od tenisaica Iva Majoli, K arolina prem ili Jelena Kostani. Sve teniske zvijezde. I repre-zentativci/reprezen tativke. A gdje je sjedi te Teniske reprezentacije, ako ne u Zagrebu?! Zagreb je b

io i ostao sjedi te Teniskog saveza. Jo od stare Juge. I onda se igralo u Zagrebu z a Davi Cup. Punec, Palada, Miti, Kukuljevi zlatna su imena u na oj teniskoj povijesti. I u na em kolektivnom pamenju. Tenis se isprva, uz nogomet, igra u Maksimiru. I to ve od 1922., kad je u Zagrebu osnovan i prvi Teniski savez Jugoslavije. Kako je Zagreb od ranije ve sjedi te i N ogometnog saveza, na grad postaje jugoslavenskom portskom metropolom. Maksimir je okupljali te najpoznatijih porta a grada i dr ave. A zagrebaki dnevni list Novosti prve su novine u dr avi koje uvode posebnu portsku rubriku. Novosti posveuju velik prostor prvom sudjelovanju jugoslavenske teniske reprezent acije na Davi upu godine 1927-, kad su se na i tenisai sastali s reprezentacijom Indi je. To je bio prvorazredni dogaaj za portski Zagreb i cjelokupnu jugoslavensku jav nost, a organizator je za to obavio posebne pripreme. Na zapadnoj tribini maksim irskog terena osigurano je 600 sjedala, a na istonom dijelu bila je podignuta tri bina s otprilike 150 mjesta. Pretprodaja ulaznica poela je u ponedjeljak, 16. svi bnja, u trgovinama Pavla Kau-dersa na Zrinskom trgu 17, H. Druckera, Ilica 39, t e kod Jesenskv i Turk, Juri ieva 1. Cijena ulaznice za sva tri dana, na zapadnoj tr ibini, stajala je 150 dinara, dok su ulaznice za stajanje mogli nabaviti samo lan ovi kluba verificirani kod JTS-a... (Fredi Kramer u asopisu Povijest sporta). Na e prvo sudjelovanje na natjecanju za Davi Cup u Maksimiru zapoelo je nesretno zbo g ki e odgoeno za sutradan. A nesretno je i zavr ilo. Izgubili smo od Indijaca, koji su u to doba bili teniska velesila. Dvanaest godina kasnije, u ljeto 1939., na D avi Cupu smo pro li puno bolje, i meteorolo ki i rezultatski. Jaku smo Njemaku pobijed ili, a na i reprezentativci Punec, Palada, Kukuljevi i Miti upisali se u najvee tenisk e legende. To se meunarodno natjecanje odr alo na novootvorenom igrali tu na Salati, koja nakon toga postaje kultna gradska adresa tzv. bijelog porta. Organizirano bavljenje portom, tjelovje bom iliti gombanjem, kako su na i stari govor ili, rauna se od dolaska iz Bea prvog gornjogradskog uitelja gombanja i maevanja Mir oslava Singera 1859. Isprva na gornjogradskoj gimnaziji gombanje ili tjelovje ba n ije bio obavezan predmet, pa su uenici za Singerovu nastavu morali plaati pristojb u. Masovnije bavljenje portom poinje tek osnivanjem Hrvatskog sokola 1874. u Zagre bu, gdje odmah izlazi i prirunik Tjelovje ba u osnovnim kolama, te Nazivlje za tjelo vje bu i maevanje, i to na hrvatskom. Kronika porta u Zagrebu ne bi bila potpuna kad se ne bismo vratili jo dalje u pro lost, i to u 1786., kad je osnovano prvo portsko dru tvo Zagrebako graansko strjelcah dru tvo. Gaalo se u drvenu metu, i to iz kubura i kremenjaa, a streljana je bila na poetku Tu kanca, na to danas podsjea kratka Strelja a ulica, koja Mesniku spaja s Tu kancem. Ne mo e se jo govoriti o pravoj, ureenoj strel jani, jer e tek 1808. biti podignuta drvena baraka s trijemom, a trideset godina kasnije, za roenja Augusta Senoe, Zagreb dobiva prvi streljaki dom s dvoranom, u k ojoj e biti ureena streljana i za graanstvo. U meuvremenu, Streljana na Tu kancu dvapu t je pregraivana i dograivana, a postat e poznata i po organiziranju gradskih zabav a s plesom, te po tome to je jedna od prvih gradskih ustanova koja e (1908.) biti osvijetljena elektrinom rasvjetom. Strelja tvo je, 227 volite li zagreb? dakle, prvi organizirani port, ako se prvi poeci strelja tva uope mogu nazivati portom . Prije toga se spominje natjecanje u tzv. prstencu, neka vrsta alke. S tim to je zagrebaki prstenac stariji od znamenite Sinjske alke. Prema nekim izvorima, spom inje se ve u 14. stoljeu. U Zagrebu se vrlo rano poinje i klizati. Na donje ili prvo maksimirsko jezero zim i 1836. dolaze ve prvi klizai. Prvi medu njima kao kliza, ali i kao organizator i m ecena, zagrebaki je trgovac Ladislav Belu . On je vlasnik vrlo popularnog peceraja u Dugoj ulici (Ra-dieva), a popularnost si je priskrbio originalnim imenom duana Kod crnog cucka i zbog prvog i jedinog crnca u gradu, koji je u njegovu duanu poslu iva o zagrebake purgere. Poduzetni Belu unajmljuje poznatog gradskog mjernika Milana L enucija (poznat po Lenucijevoj potkovi) da mu uredi umjetno klizali- te ju no od tad a njeg Sveuili nog trga (danas Trg mar ala Tita), pokraj stare plinare. Osniva se i prv i Klizaici klub, koji je odmah zapoeo s organiziranim natjecanjima u klizanju. Kli zali te se do 1878. polijevalo iz potoka Tu kanac koji u to doba jo nije bio prekrive n. Prvo Belu evo klizali te (osnovano 1877.) moralo se, zbog gradnje zgrada Hrvatsko g kola i Sokola, preseliti ju nije, na ledinu gdje je danas stara secesijska .zgra

da Nacionalne i sveuili ne knji nice na Maruli-evu trgu. Tu se 1894. prvi put igra hok ej na ledu. Iste je godine Franjo Buar iz vedske donio prve skije i sanjke, pa je odmah na Cmroku organizirana prva skija ka kola. I biciklizam se rano dokoturao (otud i naziv Kotura ka cesta) u na grad. Prvi na i ko tura i iliti biciklisti vozili su tzv. velocipede, udne naprave s golemim prednjim kotaem i maju nim zadnjim, a vozilo se tako da se nogom odguravalo od zemlje. Ve 188 5. u Zagrebu, gradu od otprilike 36 tisua stanovnika, osnovano je Prvo hrvatsko d ru tvo biciklista, koje e sebi odmah urediti trkali te, a godinu dana kasnije ve organizirati i prve kotura ke utrke, i to oko Zrinskog; trga. Sam je sebi izradio bicikl i biciklizmom se bavic i famozni Ferdo Budicki, koji e na dva kotaa prije: c ijelu Njemaku, Skandinaviju, Rusiju, Francusku : panjolsku. U kronikama, Budicki, ostaje, meutim, poznat po prvom automobilu s kojim se u Zagreb dovezao 1901. Kako se svojim autom Ferdo Budicki popeo i na Sljeme, podsjetimo da planinarski p ort poinje, naravno, otkriem Medvednice, koju nam otkriva - stranac! Sveuili ni profe sor iz Graza dr. Johann Fischauf svoju nazonost na otvorenju Hrvatskog sveuili ta 18 74. koristi da se, kao pasionirani planinar, popne na Sljeme. S njim je po ao i nj egov zagrebaki kolega dr. Gjuro Pilar. Oaran arima Zagrebake gore, austrijski je pla ninar potakao svoje zagrebake kolege da osnuju planinarsko dru tvo. Hrvatsko planin arsko dru tvo osnovano je 29. travnja 1875., a za predsjednika jei izabran zagrebak i botaniar Josip Schlosser (Schlos-serove stube na Salati), a za tajnika direktor realke! Josip Torbar. Novoosnovano dru tvo odmah organizira prve izlete na Sljeme , a ve 1877. podignuta je prva drvena piramida prema nacrtima u to doba poznatog! gradskog mjernika Milana Lenucija. Ve 1898. po-; krenut je i prvi planinarski aso pis Hrvatski planinar! sa zadaom populariziranja planinarstva u Zagrebu ij Hrvats koj. Hrvatsko planinarsko dru tvo prvo je tak- j vo dru tvo na jugu Europe, vr njak po ljskog dru tva ] Tatre iz Krakova, a etrnaest je godina starije od prvog planinarsk og dru tva u Pragu. Do vrha Medvednice, danas poznatom po Svjetskom skija kom Kupu za ene i po snje noj kr aljici Janici Kosteli, prvi skija i popeli su se 1910. i Iako je, danas planetarno popularna Janica, etverostruka olimpijska pobjednica, p eterostruka svjetska prvakinja i nositeljica triju kristalnih globusa Svjet- ] s koga kupa, te okiena titulom svjetske naj porta ice i (ne zaboravimo spomenuti, narav no, i njena biolo kog 228 portska metropola

i portskog oca Antu, kao i brata Ivicu, koji se i sam vinuo do vrha svjetskog ski janja), te ko dosti na za bilo kakvu usporedbu, ba kao i dvojica zagrebakih ko arka a - K e imir osi i Dra en Petrovi, biste kojih krase ameriku dvoranu s najveim svjetskim po m legendama, pa ve spomenuti proslavljeni tenisai i tenisaice, kao i generacije svj etskih stolnotenisaa arko Dolinar, Dragutin Surbek i Zoran Primorac, kao i zlatni rukometa i, te plivai, vatropolisti, europska Cibona - nogomet ve desetljeima animira zagrebaku portsku javnost i potie masovnu navijaku strast Zagrepana. Na vrhu te navi jake piramide, naravno, ve se vi e od pola stoljea vije NK Dinamo, ili, kako navijaka pjesma ka e, sveto ime Dinamo. I danas biti Zagrepaninom, automatski znai biti i dinam ov-cem s Bad Blue Bovsima, kao najvjernijom i najglasnijom skupinom Dinamovih na vijaa. Prije Dinama u Zagrebu se igra prvo poluvrijeme s predigrama nogometnih pionira koji nogomet u Zagreb donose i koji ga srame ljivo na zagrebakim livadama poinju igr ati. Na samom poetku ta nova igra, koja e smjesta privui mlade, sve je prije nego d ana nji nogomet. Jo nije bilo ni pravila igre, koje e, zajedno s prvom loptom (i prv im skijama i sanjkama) u Zagreb donijeti otac mnogih portova Franjo Buar, koga u s vijet alje predstojnik za bogo tovje i nastavu u Khuenovoj vladi, lucidni i svestra ni Izidor Kr njavi. Na prijedlog ove dvojice vrijednih i naprednih mu eva, ve 1895. n ogomet se uvodi kao posebna disciplina u sklopu nastave tjelesnog odgoja. Kroniar i bilje e da se vi e kolci odu evljeno loptaju na srednjo kolskom igrali tu Elipsa. U to u Europi se ve uvelike igra nogomet, nogometne utakmice su vrlo popularne i posjei vane, a meu posjetiteljima, dakako, 229

volite li zagreb? ima i na ih ljudi, Zagrepana koji u Europi studiraju. Nakon povratka u Zagreb okupl jaju se oko ideje osnivanja prvog nogometnog kluba. Duhovni voda je mladi zagreb aki diplomac Hinko Wurth, a podr avaju ga i ostali, medu prvima Kre imir Miski i dr. M ilovan Zorii. To je ujedno i jezgra koja e 1903. dovesti do osnivanja Hrvatskog port skog kluba HA K. Prva meuklupska javna nogometna utakmica odigrana je 28. listopada 1906. na livadi, gdje je danas stara secesijska zgrada Nacionalne i sveuili ne knj i nice na Ma-rulievu trgu. Igrali su HA K i PIN K (Prvi nogometni portski klub). Rezulta t je, kako prvoj nogometnoj utakmici u povijesti i prilii, nerije en 1:1. Za tu prv u nogometnu utakmicu tiskana su i pravila na hrvatskom jeziku. Zapravo je to bio pretisak iz prvog portskog asopisa Hrvatski port iz godine 1894. Tako smo na hrvat skom dobili nogometna pravila deset godina prije osnutka FIFE. Uskoro e izai i nov i pretisak pravila, i to s naslovnom stranicom, koju e oslikati poznati slikar Cl ement Menci Crni. Zagreb postaje nogometno sredi te s dobrim igraima i ve spomenutim k lubovima HA K i PIN K, a potom se osniva najprije Concordia, pa Graanski. Nogomet se u Zagrebu najprije igra ju no od Plinare, potom na tzv. Elipsi srednjo kolskom igral i tu u Klaievoj. Concor-dija (kasnije Lokomotiva) igra u Kranjevievoj (danas *NK Zagr eb), a HA K za gradnju stadiona zemlji te (na ulazu u park Maksimir) dobiva 1911. od nadbiskupa Bauera. Najvei gradski takmaci, s o tro podijeljenim i konstantno zaraen im navijaima, HA K su (iz Maksimira) i Graanski (s Martinovke). Kasnije e se igrai obaju klubova objediniti i okupiti u Maksimiru, gdje po zavr etku rata istravaju na teren, i u povijest zagrebakog i hrvatskog (jugoslavenskog) nogometa u zajednikom plavom Dinamovu dresu. Dinamo je vi e puta osvajao Prvenstvo Jugoslavije, posljed nji put 1982. (trener Miroslav Ciro Bla evi), a najvei uspjeh u Europi postigao je o svajanjem Kupa velesajamskih gradova 1967. (ne to kao danas Kup Uefe). Jezgro najs lavnije generacije hrvatske nogometne vrste, popularno nazvane vatreni Davor uker, Zvone Bo-ban, Robert Prosineki i Dra en Ladi, pridonijelo je najveem trijumfu hrvatsk og nogometa u povijesti, kad Hrvatska 1998. na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj (izbornik Ciro Bla evi), pobjeuje nogometne velesile Italiju i Njemaku, te osvaja tree mjesto i kiti se bronanom medaljom. A na prepunom maksimirskom stadio nu 1990., na utakmici protiv beogradske Crvene zvezde, dolazi do estokog sukoba n avijaa, ali i estokog treniranja strogoe (i sile) naoru ane jugoslavenske milicije nad Dinamovim navijaima. U obranu svojih navijaa, na jednog od naoru anih milicajaca s o bje noge na terenu skae Dinamov kapetan Zvone Boban, pa se ta maksimirska scena, koja se nebrojno pura odvrtjela na TV ekranima, s malo pretjerivanja, voli doves ti u izravnu vezi s poetkom Domovinskog rata, nakon ega dolazi do osamostaljenja H rvatske i do formiranja samostalne Hrvatske nogometne lige, te osamostaljenja Hr vatskog nogometnog saveza, sa sjedi tem, dakako, u Zagrebu. 230 zagreb u brojkama Iako je postojao i Zagreb prije Zagreba, po arheolo kim nalazi tima i nekoliko puta st ariji od pisane povijesti grada, njegov se roendan rauna od prvog pisanog traga o osnutku zagrebake biskupije, pronaenog na Kaptolu 1094. Nalog za osnutak biskupije ispod Medvednice izdao je ugarski kralj Ladi-slav I. Arpadovi ( urjak hrvatskog kr alja Zvonimira). Pismeni trag o tome nije sauvan. Prvi sauvani dokument je tzv. Fe licijanova povelja izli 34. godine. Za pretpostaviti je da je Zagreb i u vrijeme osnutka biskupije bio ovee gradsko naselje, a to je bio i razlog za osnivanje bis kupskog sredi ta na bre uljku nazvanom Kaptol, to je inae naziv za zbor kanonika, koji su u ovom sluaju biskupu pomagali pri organiziranju zagrebake biskupije. Prvi kap tolski, tj. zagrebaki biskup pre ivao se Duh. Odlukom ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. na susjednom bre uljku Gra-decu od 16. studenoga 1242., poznate kao Zlatna bul a, osniva se slobodni kraljevski grad s dopu tenjem za gradnju obrambenih zidina s ku lama, reguliranjem trgovine i gradske uprave s gradskim sucem, kao najvi om instan com gradske vlasti. ivei u najbli em susjedstvu, razdvojeni tek potokom Cirkvenik, kasnije Medve ak, Kaptol i Gradec, kao dvije zasebne jurisdikcije u meusobnim su odnosima imale svoje usp one i padove, as u slozi, as u svaama, sukobima i otvorenim ratovima (o tome svjedoi i ime mosta na potoku Krvavi most), godine 1850. spajaju se u jedinstveni grad Zagreb. To se zajedniko ime poinje rabiti ve od 16. stoljea, i to ne samo kao ime gr

ada pod Medvednicom, nego i glavni grad Hrvatske i Slavonije, a kasnije i metrop ola cijele Hrvatske, ukljuujui i Dalmaciju. Prigodom spajanja dviju gradskih cjeli na u jedinstveni grad, posljednji gradski sudac Gradeca Janko Kamauf na prvoj za jednikoj sjednici u svibnju 1851. bit e jednoglasno izabran za prvog gradonaelnika Zagreba, grada od 17 tisua stanovnika. Zagrebaka biskupija 1852. uzdignuta je u Nadbiskupiju, kojom su podreene ostale tr i biskupije u Hrvatskoj i Slavoniji (Senj, Kri evci i akovo), a prvim nadbiskupom p apa progla ava dotada njeg zagrebakog biskupa Jurja Haulika. Dana nji je nadbiskup Zagr ebake nadbiskupije Josip Bozani. U dana njem Zagrebu, glavnom gradu samostalne Republike Hrvatske (gradonaelnik Mila n Bandi), koji se prostire izmeu gore Medvednice i rijeke Save (i preko nje, sve d o Velike Gorice, koja je nekad bila u sastavu Zagreba, a sada je samostalni grad , sedmi po veliini u Hrvatskoj), na prostoru od 641,36 etvornih kilometara, ivi (po pis stanovni tva iz 2001.) 779.145 stanovnika. Na prostorni kilometar dolazi 1215 stanovnika, dok je u Hrvatskoj u prosjeku 78 stanovnika po kilometaru etvornom. P o nacionalnosti u Zagrebu je najvi e Hrvata 716.344 ili 91,94 posto, a od manjina najbrojniji su Srbi 18.811 ili 2,41 posto, te Bo njaci 6204 ili 0,80 posto. U Zagr ebu ive jo i Austrijanci (0,01%), Bugari (0,43%), Crnogorci (0,17%), esi (0,11%), M akedonci (0,01%), Nijemci (0,04%), Poljaci (0,02%), Romi (0,17%), Rumunji (37 st anovnika), Rusi (0,03%), Rusini (0,02%), Slovaci (0,02%), Slovenci (0,41%), Tali jani (0,04%), Turci (0,01%), Ukrajinci (0,04%) i idovi (0,05%). Od ostalih manjin a ima jo 22.774 stanovnika ili 2,93%. Materinski jezik je hrvatski u 759.261 stan ovnika ili 97,45%. Po vjeroispovijedi 678.638 stanovnika ili 87,09% izja njavaju s e kao katolici, muslimana je 16.215 stanovnika ili 2,08%, a pravoslavaca 15.634 ili 2,01%. Onih koji nisu vjernici medu Zagrepanima je 27.617 ili 3,54%. Rijeku Savu, koja tee izmeu starog dijela grada i Novog Zagreba, premo uje ukupno 10 mostova (raunajui i najnoviji Domovinski most koji se za promet otvara krajem 2006 .). Zagrebakim ulicama vozi 367.098 motornih vozila, od toga 300.306 osobnih auto mobila, a glavno gradsko prijevozno sredstvo 235 volite li zagreb? je tramvaj sa 253 tramvaja, te 168 tramvajskih prikolica. Gradskih autobusa je 3 37, koji prevoze putnike na 1339 kilometara redovitih autobusnih linija. Zagreb je s ostatkom Hrvatske i sa svijetom 2005. povezivalo, u slijetanju i odlijetanj u, 27.645 zrakoplova, koja su u toj godini prevezli 1,583.676 putnika, od toga u domaem prometu 455.326, a u prometu s inozemstvom 1,128.350 putnika. U novo stoljee Zagreb je u ao sa 371.066 fiksna telefonska prikljuka i dva GSM opera tera za mobilnu telefoniju, s vrtoglavim rastom broja mobitela posljednjih godin a. Zdravstvena slu ba u Zagrebu je vrlo razvijena i razgranata. Tako Hitna slu ba djelu je sa 56 sanitetskih vozila i 57 lijenika. U gradu je 17 bolnica, s klinikim centr ima, opim i specijalistikim zdravstvenim ustanovama, s ukupno 7159 bolesnikih poste lja, u koje na specijalistike preglede, operacije i lijeenje dolaze bolesnici iz r aznih krajeva dr ave, te 199 ljekarni. kolstvo u Zagrebu je vrlo razvijeno, tako da smo u novo stoljee u li sa 124 osnovne k ole, koje pohaa 65.236 uenika, i koje ui 3911 uitelja. U 86 srednjih kola 3816 nastav nika radi sa 44.510 srednjo kolaca. Od visoko kolskih ustanova, na zagrebakim fakulte tima i akademijama ukupno je 55.683 studenata i 4419 visoko kolskih nastavnika. Da je Zagreb, ne samo administrativno, monetarno, zdravstveno i sveuili no sredi te, nego i kulturna metropola, najbolje pokazuje da u gradu djeluje 12 kazali nih kua, koje je tijekom 2000. na ukupno 1853 predstave posjetilo 515.842 posjetitelja, te da je otvo-j ren 21 kinematograf, koji je iste godine na 19.8571 filmskih predstava imao 1,3 58.000 posjetitelja. U kul-1 turnom ivotu grada znaajnu ulogu imaju i etiri ve-l li ke likovne galerije, te niz manjih i malih, 24 muzeja! i 37 raznih zbirki. Filha rmonija, te 5 profesionalnih! orkestara, kao i mno tvo raznih glazbenih sastava, z a-s jedno s Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski, piramida su glazbenog ivota ne samo grada, nego i cijele Hrvatske. Kao hrvatska metropola Zagreb je znaajnu ulogu: odigrao i u Domovinskom ratu. I t o ne samo po liniji zapovjedne moi i stvaranja obrambene ratne strategije, nego i

izravno. Tako je zagrebaka industrija (metalna, tekstilna, prehrambena...) veinom svojih kapa-j citeta radila za potrebe hrvatske vojske. A svaka od 14 tada njih g radskih opina potkraj 1991. formirala je svoju brigadu. etrnaest se zagrebakih brig ada, s] ukupno 12.494 vojnika, doasnika i asnika, ukljuu-; je u Domovinski rat, i Z agrepani ratuju na svim hr-1 vatskim rati tima. Mnogi su poginuli, mnogo vi e ih je ranjavano, od ega ih je dosta ostalo trajnim invali-, dima. Zagreb je tijekom ra ta neprestano skrbio o naj-' veem broju prognanika i izbjeglica, a u grad je iz c ijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine doseljavalo mnogo no-! vih graana, koji su t u na li trajno utoi te, zaposlenje i dom. ; 236 KNJI NICA ZELINA I -> r jiiiJi r -