You are on page 1of 116

1

ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
-predavanja za 1.sedmicu nastave-
1. FIZIKE OSNOVE MEHANIKE
1.1 Uvod
Fizika je fundamentalna prirodna znanost ( nauka ) ; ona prouava opa svojstva i
zakone kretanja materije, poevi od kretanja ( gibanja ) tijela pa sve do strukture i
svojstva fizikalnog polja i prostora. Fiziari nastoje otkriti zakone o ponaanju materije u
raznim uvjetima i dobivena saznanja primijeniti u tehnologiji i tehnici.
Rije fizika dolazi od grke rijei (fisis), to znai priroda i zato se, dugo
vremena, fizika zvala filozofija prirode.
Tvar (supstanca) je jedan od osnovnih oblika materije; sva tijela u prirodi izraena su od
tvari. Fizikalno polje (npr. gravitacijsko, elektrino itd.) takoer je jedan oblik materije.
Materija se nalazi u neprestanom kretanju; ona prelazi iz jednog oblika u drugi, i pri tome
ostaje neunitiva i sauvana. Prostor i vrijeme takoer su oblici materije i vezani su uz njeno
kretanje jer se sve promjene materije odvijaju u prostoru i vremenu.
Veza fizike i ostalih prirodnih znanosti vrlo je velika i, ponekad, je teko nai granicu
izmeu fizike, kemije i biologije. Moderna fizika i kemija toliko se isprepliu da se danas
kemija moe gotovo smatrati posebnom granom fizike. Moderna biologija, posebno njena
grana biofizika, takoer je tijesno povezana s fizikom i kemijom.
U fizici postoje dvije metode: eksperimentalna i teorijska. Eksperimentalna metoda
bazira se na eksperimentu i mjerenju. Nekad je lake doi do odreenog fizikalnog zakona
teoretski, pomou matematike, a zatim ga, eventualno, provjeriti eksperimentom. Ako
eksperiment potvrdi neku teoretsku pretpostavku, tada se on prihvaa kao prirodni zakon; ako
je obori, tada se ta pretpostavka mora promijeniti tako da bi bila u skladu sa mjerenjem.
S obzirom na ove metode fizika se moe podijeliti na eksperimentalnu i teoretsku
fiziku. Teoretska fizika matematiki razvija i povezuje fizikalne zakone, dok eksperimentalna
fizika izvodi rezultate iz iskustva. Matematika je vrlo vano oru fiziara. Ona nam slui
da prikaemo fizikalne zakone u konciznoj i jasnoj formi, da ih povezujemo jedan iz drugog
izvodimo.
1.2 Mjerenje u fizici
Mjerenje je osnova svih prirodnih znanosti, pa i fizike, koja je tipina eksperimentalna
znanost. Engleski fiziar i matematiar W. Thomson, lord Kelvin (1824-1907), istakao je
vanost mjerenja ovim rijeima:
"Kad ono o emu govorite moete izmjeriti i izraziti brojevima, tada znate neto o
tome; kada to ne moete izmjeriti, tada je vae znanje oskudno i nedovoljno..."
Pri istraivanju u fizici prvo moramo uoiti nerijeeni problem koji je od znanstvenog
interesa. Zatim precizno mjerimo. Mjerenja ponavljamo nekoliko puta da bi smo to vie
smanjili pogreku mjerenja. Zatim slijedi analiza eksperimentalnih podataka, fizikalno
objanjenje eksperimenta i pronalaenje fizikalnih zakona.
A-PDF Merger DEMO : Purchase from www.A-PDF.com to remove the watermark
2
Mjerenje fizikalnih veliina u stvari je usporeivanje fizikalne veliine koju
mjerimo sa odgovarajuom standardnom istovrsnom veliinom, tzv. jedinicom.
Fizikalna veliina opisuje kvalitativno i kvantitativno neku mjerljivu osobinu fizikalnog
stanja ili procesa. Ona omoguuje definiranje fizikalne pojave i njeno opisivanje u
matematskom obliku pomou odgovarajuih jednadbi. Fizikalne veliine su npr. put,
vrijeme, brzina, rad, energija, itd.
Fizikalne veliine oznaavaju se malim i velikim slovima latinske abecede i grkog
alfabeta. Oznake fizikalnih veliina dogovoreni su na meunarodnom nivou. To su
veinom poetna slova engleskih i latinskih naziva. Tako npr. simbol za brzinu je v (velocity,
velocitas), vrijeme t (time, tempus), silu F (force) rad W (work) itd.
Fizikalni zakoni se mogu precizno izraziti i pomou fizikalnih jednadbi koje povezuju
fizikalne veliine u tom zakonu.
Mjeriti neku veliinu znai odrediti broj koji pokazuje koliko puta ta veliina sadri
u sebi istovrsnu veliinu dogovorom uzetu za jedinicu. Za neku fizikalnu veliinu nije
dovoljno poznavati samo njenu brojanu vrijednost, ve i njenu jedinicu.
Svaka se fizikalna veliina moe izraziti pomou dva faktora, tj. brojanom
vrijednou i oznakom mjerne jedinice.
{ }[ ]
A A A = (1.1)
gdje su
{ }
A brojana vrijednost i
[ ]
A mjerna jedinica.
1.3 Meunarodni sistem (sustav) jedinica - SI
Fizikalne veliine mogu se podijeliti na osnovne i izvedene, a ista podjela vai i za
mjerne jedinice.
Osnovne fizikalne veliine su one koje ne moemo jednu iz druge izvesti, ve ih
moramo definirati. Sve ostale, izvedene, moemo izvesti iz osnovnih.
Osnovne i izvedene jedinice ine sistem ( sistem ) jedinica.
Na XI zasjedanju Generalne konferencije za utege i mjere (Conference Generale des Poids
et Mesures-CGPM) 1960. prihvaen je Meunarodni sistem mjernih jedinica, tzv. SI
(Systeme International d'Unites) koji je prihvaen u cijelom Svijetu.
Dogovorom je odabrano sedam fizikalnih veliina iz kojih se izvode sve ostale.
Osnovne fizikalne veliine i osnovne jedinice Meunarodnog sistema
date su u tabeli 1.1.
Veliina Oznaka Mjerna
jedinica
Podruje fizike
Duljina l metar (m)
Masa m kilogram (kg) mehanika
Vrijeme t sekunda (s)
Termodinamika temperatura T kelvin (K) toplina
Jakost elektrine struje I amper (A) elektricitet
Jakost svjetlosti I kandela (cd) fotometrija
Koliina tvari n mol (mol) atomska fizika
3
1. Duljina ( duina )
Jedinica duljine je metar. Metar je duina koju u vakuumu pree svjetlost za vrijeme od
1/299 792 458 sekunde.
2. Masa
Jedinica mase je kilogram. Kilogram je masa meunarodnog etalona kilograma koji se
uva u Meunarodnom uredu za utege i mjere u Sevresu kraj Pariza.
3. Vrijeme
Jedna sekunda je trajanje od 9 192 631 770 perioda zraenja koje nastaje pri prijelazu
elektrona izmeu dvaju hiperfinih nivoa osnovnog stanja atoma Cs
133
4. Jakost elektrine struje
Stalna elektrina struja ima jainu jednog ampera (A) ako, prolazei u svakom od dva
paralelna, ravna, beskonano dugaka vodia, zanemarivo malog presjeka, razmaknuta jedan
metar u vakuumu, uzrokuje izmeu njih silu od
m
N
7
10 2

(Njutna po metru duljine).
5. Termodinamika temperatura
Jedinica termodinamike (apsolutne) temperature je kelvin (K). Jedan kelvin (K) je
termodinamika temperatura koja je jednaka 1/273,16 dijelu termodinamike temperature
trojne take vode.
6. Jakost ( jaina ) svjetlosti
Jedinica jaine svjetlosti je kandela (cd). Jedna kandela je jakost svjetlosti koju u
okomitom pravcu zrai povrina od 1/600 000 m
2
crnog tijela na temperaturi skruivanja
platine pod tlakom od 101 325 Pa.
7. Koliina tvari
Jedinica za koliinu tvari je mol. Jedan mol je koliina tvari koja sadri toliko jednakih
estica (molekula, atoma, elektrona, iona i sl.) koliko ima atoma u 0,012 kg izotopa ugljika
6
C
12 .
.
Da bi SI sistem bio pogodan za upotrebu usvojena je i tabela decimalnih dijelova i
dekadskih viekratnika osnovnih jedinica:
Prefiksi
faktor prefiks oznaka faktor prefiks oznaka
10
24
jota Y 10
-1
deci d
10
21
zeta Z 10
-2
centi c
10
18
eksa E 10
-3
mili m
10
15
peta P 10
-6
mikro
10
12
tera T 10
-9
nano n
10
9
giga G 10
-12
piko p
10
6
mega M 10
-15
femto f
4
10
3
kilo k 10
-18
ato a
10
2
hekto h 10
-21
zepto z
10
1
deka da 10
-24
jokto y
Dopunske jedinice
fizika veliina naziv oznaka definicija
ugao radijan rad m m
-1
prostorni ugao steradijan sr m
2
m
-2
1.4 Skalarne i vektorske fizike veliine
Fizike veliine prema svojoj prirodi mogu se razvrstati na skalarne, vektorske i tenzorske.
Skalari su one veliine koje su potpuno odreene brojnom vrijednou i odgovarajuom
jedinicom. Takve veliine su: masa, vrijeme, temperatura, rad itd.
Vektori su one fizike veliine koje su potpuno odreene njihovom veliinom
pravcem i smjerom. Takve veliine su: sila, brzina, ubrzanje itd.
Tenzorske veliine su odreene sa tri vektora. Takve veliine su na primjer: tenzor
inercije, tenzor viskoznosti, tenzor deformacije i dr.
Vektor predstavljamo usmjerenom duinom ( u odgovarajuem mjerilu) koja daje
iznos vektora, dok smjer strelice pokazuje smjer vektora. Vektorsku fizikalne veliinu
oznaavamo malom strelicom iznad simbola: v

dok iznos vektora (brojnu vrijednost)


oznaavamo samo slovom bez strelice: v, a esto i ovako:

v . Vektore moemo obiljeavati i


velikim slovima, koja oznauju poetak i kraj vektora (npr. AB

na crteu 1.1)
Crt. 1.1
Vektori su kolinearni ako su im pravci nosioci paralelni. Pri tom vektori mogu biti
jednakog ili suprotnog smjera. Kolinearne vektore jednakog iznosa i smjera smatramo
jednakim. To znai da vektore smijemo pomicati po pravcu nosiocu i paralelno translatirati jer
im se pri tome ne mijenja ni iznos ni smjer.
5
Crt. 1.2
Zbrajanje ( sabiranje ) vektora
Zbroj dvaju vektora a b

opet je vektor
( )
c

:
c

= a b

(1.1)
Grafiki, vektore sabiramo tako da poetak drugog vektora paralelnom transformacijom
dovedemo na kraj prvog: rezultanta je vektor koji ide od poetka prvog do kraja drugog
vektora, crt. 1.3.
Crt. 1.3
Uoite da vektorski zbroj nije isto to i algebarski, jer iznos vektora

c nije openito
jednak zbroju iznosa

b i a ,c=a+b samo kada su smjerovi vektora a

i b

isti, inae c<a+b


.
Ako imamo vie vektora, grafiki ih zbrajamo na isti nain: kraj jednog dovedemo na
poetak drugog, poetak treeg na kraj drugog itd. Rezultanta je vektor koji spaja poetak
prvog i kraj posljednjeg vektora. Tako dobivamo vektorski poligon (mnogokut). Pri tome
redoslijed crtanja nije bitan.
Drugi nain zbrajanja vektora je pomou metode paralelograma. Vektori a

i b

odreuju
paralelogram (crt. 1.4). Dijagonala paralelograma je rezultanti vektor :
c

= a b

(1.2)
6
Crt. 1.4
Iznos rezultante moemo izraunati upotrebom kosinusova pouka
c a b ab = + +
2 2
2 cos
(1.3)
gdje je kut izmeu vektora a i b. Smjer rezultante moemo odrediti kutom
bc
a c b
2
cos
2 2 2
+
= (1.4)
Oduzimanje vektora
Oduzimanje vektora svodi se na zbrajanje. Razlika b a
r
r
dvaju vektora a

i b

je vektor
c

, koji nastaje zbrajanjem vektora a

i vektora - b

(crt. 1.5). Negativni vektor - b

po
iznosu je jednak vektoru b

, kolinearan je s njim, ali je suprotnog smjera.


Crt. 1.5
Dakle:
c

=
( )
a b a b

(1.5)
Da bi smo vektor b

oduzeli od vektora a

, poetak oba vektora dovodimo u istu toku:


razlika a

- b

je vektor koji ide do kraja vektora b

do kraja vektora a

Mnoenje vektora
Vektor a mnoi se pozitivnim skalarom tako da mu se iznos pomnoi, a smjer ostaje
isti. Pri mnoenju negativnim skalarom ( <0), smjer vektora suprotan je smjeru vektora a

.
c b

=

(1.6)
7
Ctr. 1.6
Vektorski produkt.
Crt. 1.7 a)
8
Vektorski produkt c

dvaju vektora a

i b

oznaava se

b a c . To je vektor
okomit na oba vektora. Njegov smjer odreuje se pravilom desne ruke. Prstima ruke idemo
kraim putem od prvog do drugog vektora i palac nam odreuje smjer vektorskog produkta
c

. Iznos vektorskog produkta jednak je produktu iznosa jednog i drugog vektora i sinusa
kuta meu njima (odnosno povrini paralelograma ije su stranice a

i b

):
c b a
r
r
r
= c b a
r
r
r
= ;

sin ab c =
(1.7)
Za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, tj.
a b b a
r
r r
r
= (1.8)
Da bi izraunali vektorski produkt moemo mnoiti komponente vektora tj.
( ) ( ) k b j b i b k a j a i a b a
z y x z y x
r r r r r r r
r
+ + + + =
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) j k b a i k b a k j b a k i b a j i b a b a
y z x z x y z y y x
r r r r r r r r r r r
r
+ + + + = ,
gdje smo uzeli u obzir da je 0 = = = k k j j i i
r r r r r r
. Sad prihvatimo dogovor da emo
upotrebljavati desni koordinatni sistem tj. k j i
r r r
= , j k i
r r r
= , i k j
r r r
= , pa dobivamo
da je vektorski produkt jednak
( ) ( ) ( )k b a b a j b a b a i b a b a b a
x y y x z x x z y z z y
r
r r
r
r
+ + =
(1.9)
Vektorski produkt takoer moemo izraunati koristei Sarrusovo
1
pravilo:
z y x
z y x
b b b
a a a
k j i
b a
r
r r
r
r
=
(1.10)
Skalarni produkt.
Produkt dvaju vektora iji je rezultat skalarna veliina zove se skalarni produkt. Skalarni
produkt vektora a

i b

oznaava se simbolom a

.
b

a jednak je umnoku iznosa obaju


vektora i kosinusa kuta meu njima:
cos ab b a =
r
r
(1.11)
ili
a b
ab b a b a = =
r
r

1
Vidi Matematiki prirunik, I.N. Brontejn - K.A., Semendjajev
9
gdje su cos a a
b
= , cos b b
a
= , projekcije vektora na zadanu osu, crte 1.8. Znai za
skalarni produkt vrijedi zakon komutacije.
a b b a
r
r r
r
= (1.12)
Crt. 1.8
2.5 Koordinatni sistem (sustav)
Svaki vektor moemo prikazati kao zbroj dvaju ili vie faktora koje nazivamo njegovim
vektorskim komponentama. To je obratan postupak od zbrajanja vektora. Da bi rastavljanje
u komponente bilo jednoznano odreeno, potrebno je poznavati pravce nosioce
komponenata (crt. 1.9), a, pored toga, broj komponenata mora biti jednak dimenziji prostora u
kojem se vektori nalaze.
Crt 1.9
Smjer u prostoru najee definiramo jedininim vektorom iji je iznos jednak jedinici.
Tako je jedinini vektor a
0

u smjeru vektora a

definiran relacijom:
a
0

=
a
a

(1.13)
10
Izborom triju smjerova odreenih jedininim vektorima k
1

, k
2

, k
3

definiramo
koordinatni sistem u trodimenzionalnom prostoru. Izborom koordinatnog sistema moemo
svaki vektor a

jednoznano rastaviti u tri komponente a


1

, a
2

, a
3

=a
1

+a
2

+a
3

=a
1
k
1

+a
2
k
2

+a
3
k
3

(1.14)
gdje su a
1
, a
2
, a
3
skalarne komponente (projekcije) vektora a

. Najee se upotrebljava
sistem s tri meusobno okomita jedinina vektora i j k

, , (crt. 1.10),tzv. Cartesijev
koordinatni sistem. U Cartesijevom sistemu vektor v

rastavlja se u komponente ovako:


k v j v i v v
z y x
r r r
r
+ + = (1.14)
gdje su v
x
,v
y
,v
z
skalarne komponente vektora v

(crt. 1.10). Kako su osi x, y, z meusobno


okomite, veza izmeu iznosa vektora v

i njegovih skalarnih komponenti je:


2 2 2
z y x
v v v v + + = (1.15)
Crt. 1.10
U fizikalnim razmatranjima esto se pojavljuje vektor poloaja (radijus vektor)

r koji
opisuje poloaj tijela (toke) u prostoru

+ + = k z j y i x r (1.16)
Skalarne komponente radijus vektora su x, y i z (crt. 2.11), dok mu je iznos:
2 2 2
z y x r + + = (1.17)
11
Crt. 1.11
1.6 Materijalna taka i kruto tijelo
Fizike pojave su kompleksne tj. ne javljaju se izolirano jedna od druge, nego uvijek
skupno. Pod odreenim uvjetima neke od tih pojava intenzitetom se izdvajaju od drugih koje
se mogu smatrati sekundarnim. Kad e se jedna fizikalna pojava javiti kao primarna ili
sekundarna zavisi od uvjeta pod kojima se odvija. Prouavanje fizikalnih pojava se
pojednostavljuje ukoliko se pod unaprijed danim uvjetima analizira jedna od njih kao
primarna, a ostale kao sekundarne, potpuno zanemare. Prouavanje se pojednostavljuje
uvoenjem idealiziranih modela fizikalnih procesa. Na primjer, pri razmatranju kretanja
materijalnog tijela sekundarni su unutarnji procesi koji se odigravaju u njemu kao
kompleksnom sistemu pa se mogu i izostaviti, a promatrati model tijela koji je osloboen tih
sekundarnih procesa. Iz tih razloga se u mehanici uvode modeli materijalnog tijela pod
pojmovima: materijalne toke, apsolutno krutog tijela, apsolutno elastinog tijela itd.
Materijalna taka je model tijela iji se oblik i dimenzije u danom razmatranju mogu
zanemariti. Na primjer, pri prouavanju kretanja planeta oko Sunca one se mogu smatrati kao
materijalne toke, ije su mase jednake masama planeta a ije se dimenzije mogu zanemariti u
odnosu na veliine rastojanja izmeu Sunca i odgovarajuih planeta.
Apsolutno kruto tijelo je model tijela, koje ni pod kakvim uvjetima ne mijenja svoj oblik
i dimenzije.
Mehaniki sistem je model od vie materijalnih toaka ili tijela koja u opem sluaju
interagiraju kako meusobno tako i sa tijelima iz drugih mehanikih sistema. Ukoliko postoje
samo meusobne interakcije onda kaemo da je mehaniki sistem izoliran.
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO

INENJERSKA FIZIKA I
-- predavanja --




MEHANIKA MATERIJALNE ESTICE


2.1 Kinematika materijalne estice

Mehanika je dio fizike koja prouava zakone kretanja/gibanja tijela, tj. vremensku
promjenu poloaja tijela u prostoru.
Mehanika se dijeli na kinematiku, dinamiku i statiku kao specijalni sluaj dinamike.
Kinematika (od grke rijei kinein-kretati) prouava kretanja/gibanje, bez obzira na
uzroke kretanja i na svojstva tijela koja se kreu, tj. ne uzimajui u obzir njihovu masu i sile
koje na njih djeluju.
Dinamika (dynamis-sila) prouava uzroke kretanja/gibanja i utjecaj sile i mase na
gibanje; dinamika za razliku od kinematike, daje fizikalnu sutinu kretanja.
Statika prouava uvjete ravnotee tijela.

Tijelo se kree/ giba ako mijenja poloaj prema nekom drugom tijelu. Da bi smo tu
promjenu poloaja izmjerili, za okolinu veemo odreeni referentni sistem/sustav te
kaemo: tijelo se kree ako mijenja poloaj prema tom referentnom sustavu
. Svako kretanje/gibanje je relativno kretanje/gibanje prema odreenom
referentnom sistemu.
Ponekad se pri prouavanju kretanja mogu zanemariti dimenzije tijela i tako itavo tijelo
predoiti jednom takom mase m. To je tzv. materijalna taka koju esto nazivamo i
esticom, odnosno sitnim tijelom.
Naravno nije uvijek mogue initi takvu aproksimaciju; npr. pri rotaciji oko vlastite osi
moramo uzeti u obzir dimenzije tijela ma kako one bile male. U takvim problemima tijelo
zamiljamo kao skup materijalnih toaka iji meusobni razmaci ostaju uvijek stalni, tj.
uvodimo aproksimaciju krutog tijela. Kruto tijelo se dakle ne deformira kad na njega
djeluju sile
Poloaj materijalne toke najee odreujemo pomou njenih koordinata u
pravokutnom /pravuglom koordinatnom sustavu./sistemu.
Tako na crt. 2.1 poloaj materijalne take odreen je sa tri broja tj. udaljenostima x, y i z
od koordinatnih ravnina.
Umjesto sa x, y i z poloaj materijalne toke moemo odrediti i radijus vektorom

r koji
spaja ishodite koordinatnog sistema s materijalnom takom.
Vektor r

zove se vektor poloaja materijalne take.


1

Crt. 2.1


Ako se materijalna taka kree, njene se koordinate mijenjaju u vremenu, tako da ona u
prostoru opisuje neku krivulju, ija je jednadba:

k t z j t y i t x t r ) ( ) ( ) ( ) ( (2.1)


Putanja (trajektorija) je dakle skup svih taaka kroz koje prolazi materijalna taka
koja se kree, to je geometrijsko mjesto krajeva vektora r

(t)

Dio putanje koji materijalna taka pree za odreeno vrijeme zove se put s.Put s je
jednak dijelu luka putanje AB.
Vektor , koji spaja taku A i B, zove se vektor pomaka materijalne
take. Pomak je dakle promjena vektora poloaja.

1 2
r r r
Pomak r

je vektor, put s je skalar. Oigledno



r s . Jedino ako se taka kree
po pravcu stalno u istom smjeru, preeni put jednak je iznosu vektora pomaka.


2.2 Brzina materijalne take

Kolinik promjene vektora poloaja r

i intervala vremena t u kojem je ta promjena


nastala, zove se vektor srednje brzine:
t
r
v
sr


Vektor je, dakle, vektor paralelan sa pomjeranjem

sr
v r

.

2
Da bi smo odredili trenutnu brzinu u momentu t kada se materijalna toka nalazi u
poloaju A, pustimo da vremenski interval t tei nuli, to se matematiki moe izraziti u
obliku:

r
dt
dr
t
r
t
v
0
lim
Trenutna brzina jednaka je prvom izvodu vektora poloaja pokretne take po
vremenu. Prema tome, vektor trenutne brzine ima pravac tangente u datoj taki
putanje uperen u smjeru kretanja toke.
v

U Descartesovom pravouglom sistemu brzina kao vektor ima tri komponente du osa:
x, y i z.
v

k
dt
dz
j
dt
dy
i
dt
dx
dt
r d
v
r r r
r
r
+ + = =
S druge strane, vektor brzine moe se kao i svaki vektor rastaviti na komponente du
koordinatnih osa i proitati u obliku:
v


k v j v i v v
z y x
r
r r
r
+ + =

Usporeivanjem dobivamo:

;

= = x
dt
dx
v
x

y
v
dt
dy
y

= = ;

= = z
dt
dz
vz



2.3 Ubrzanje materijalne take

Pri proizvoljnom kretanju take po putanji njen vektor brzine se mijenja. Promatrajmo
kretanje takeA po krivolinijskoj putanji crt. 2.2. Vektor promjene brzine koji se desio u
intervalu vremena
v
r

t jednak je razlici vektora brzina u promatranim trenucima t i t tj. t +




v v v 1

3

Crt. 2.2


Odnos vektora promjene brzine v
r
i vremenskog intervala t u kome je ta
promjena nastala zove se vektor srednjeg ubrzanja take A:

t
sr
v
a



S obzirom da je t skalarna veliina i vea od nule, vektor

a
sr
ima isti pravac i smjer
kao i vektor . Granina vrijednost ovog izraza zove se vektor trenutnog ubrzanja take
A u trenutku vremena, tj.
v

v
dt
v d
t
v
t
a
0
lim
Poto je vektor brzine v
d r
dt


= ,stavljanjem ove vrijednosti u jednadbu dobivamo:
..
2
2

= = r
dt
v d
a
r

U pravokutnom koordinatnom sistemu ubrzanje kao vektor ima tri komponente du
osa x, y i z.
a




+ + = k
dt
z d
j
dt
y d
i
dt
x d
a
2
2
2
2
2
2


S druge strane, vektor kao svaki vektor moe se predoiti kao a


+ + = k j i a
a a a z y x


Usporeivanjem koeficijenata ispred istih jedininih vektora dobivamo:
4
..
2
2
..
2
2
..
2
2
, , z
dt
z d
y
dt
y d
x
dt
x d
a a a z y x
= = = = = =

Iznos vektora ubrzanja je:
a a a z y x
a
2 2 2
+ + =

Ubrzanje je vektor koji ima isti pravac kao trenutna promjena brzine. Poto se pravac
brzine mijenja u smjeru savijanja putanje, ubrzanje je uvijek usmjereno u pravcu udubljenosti
krivulje i u opem sluaju pravac ubrzanja nije ni tangenta niti normala na krivulju, ocrt. 2.3.

Crt.2 .3

Ubrzanje moemo rastaviti na dvije meusobno normalne komponente: na
tangencijalno ubrzanje u pravcu tangente i normalno u pravcu ubrzanja u pravcu
normale. Tada je
t a n a

+ =
n t
a a a


Crt.2.4

Vektor ukupnog ubrzanja je po definiciji
t
v
t
v
t
v
a
t
t
n
t t

lim lim lim


0 0 0

5
Uzimajui u obzir da za R R t , , 0 , dobivamo = v v
n
i
R
s
= .Tada su komponente ubrzanja:

0
0
lim
r
r r
r
dt
v d
t
v
a
t
t
t
=

=



0
2
0
0 0
lim lim n
R
v
n
t
s
R
v
t
v
a
t
n
t
n
r r
r
r
=

=



Ukupno ubrzanje
a
R
dv
dt
v
=

2
2
2


2.4 Vrste kinematikih kretanja
Pojmovi vektora poloaja, brzine i ubrzanja i njihovi odnosi omoguuju potpuno
odreivanje kretanja materijalne take bez poznavanja uzroka toga kretanja.
Kretanja materijalne take dijele se:
Prema obliku putanje na pravolinijska i krivolinijska kretanja
Prema brzini kretanja na jednoliko i promjenljivo kretanje
Prema ubrzanju na jednako ubrzana (odnosno usporena) i nejednako ubrzana
(usporena ) kretanja.


2.4.1 Jednoliko kretanje/gibanje du pravca

Najjednostavnije kretanje je jednoliko kretanje/gibanje po pravcu. Za poznavanje
ovog gibana/jkretanja potrebno je definirati poloaj tog pravca u prostoru u odnosu na
koordinatni sistem i odrediti zakon puta.
Poloaj pokretne toke A u svakom trenutku bie odreen jednadbom:
( )
r r s t

= +
0

0


Ovo je vektorska jednadba pravolinijskog kretanja. Brzina ovog gibanja odreuje se
diferenciranjem ove jednadbe po vremenu tj.

= = =
0 0
v
dt
ds
dt
r d
v

. Prema gornjoj jednadbi vektor brzine v je stalan vektor po pravcu i smjeru, njegov iznos
zavisi od promjene puta u toku vremena tj.

dt
ds
v =
Integriranjem dobivamo preeni put u toku vremena
C vt s + =
6

Crt. 2.5
gdje je C konstanta integracije i odreuje se iz poetnih uvjeta. Na primjer, za t=0 neka je
s=s
o
tada je i C=s
o
pa e jednadba imati oblik

0
s vt s + =

Na crt.2.6 dati su s-t i v-t dijagrami za jednoliko pravolinijsko kretanje.

Crt.2.6.

2.4.2 Pravolinijsko jednako ubrzano kretanje

Mnoga ubrzana ili usporena kretanja/gibanja (ubrzanje ili koenje automobila, slobodni
pad itd.) moemo dobro aproksimirati ovim kretanjem. Kod ovog kretanja/gibanja vektori
pomjeranja, brzine i tangencijalnog ubrzanja su istog smjera i pravca. Poto je
. const
dt
dv
a = =
Integriranjem gornje jednadbe dobivamo
1
C at v + =
Neka je za t=0, v=v
o
tada je C
1
=v
o
pa jednadba dobiva oblik
0
v at v + =
koja predstavlja zakon promjene brzine u toku kretanja take. Poto je brzina prvi izvod
puta po vremenu gornju jednadbu moemo napisati u obliku:
0
v at
dt
ds
+ =
ili

+ = dt v dt at ds
0

odakle integriranjem dobivamo:
7
2 0
2
2
1
C t v at s + + =
Neka je za to t=0, s=s
o
tada je C
2
=s
o
pa prethodnu jednadbu moemo napisati u obliku:
0
2
2
1
s t v at s
o
+ + =

Na crt. 2.7 grafiki su predoene funkcije puta, brzine i ubrzanja pravolinijskog jednako
ubrzanog kretanja

Crt2.7



2.4.3 Kruno kretanje/gibanje

Kada ubrzanje materijalne take nema isti pravac kao brzina, ve s brzinom zatvara
ugao razliit od nule, materijalna taka uvijek e se kretati po zakrivljenoj liniji. Primjer
takvog kretanja je kruno kretanje/ gibanje.
Kretanje materijalne take po krunici je kretanje u ravni. Neka krunica lei u (x, y)
ravnini Cartesijevog koordinatnog sustava (crt. 3.8).
Poloaj materijalne toke moemo opisati Cartesijevim koordinatama x i y ili polarnim
koordinatama r i .
Kako je putanja krunica, iznos radijusa vektora r je konstantan, te se pri kretanju mijenja
samo polarna koordinata .
8

Crt. 2.8

Veza izmeu Cartesijevih i polarnih koordinata materijalne take je:

sin
cos
r y
r x
=
=


Kut/ugao se obino izraava u radijanima i jednak je koliniku luka s i puluprenika r
( ) rad
r
s
=
0
3 , 57
180
1 = =

rad
Iz ove relacije slijedi izraz za preeni put:

r s =


Deriviranjem puta s po vremenu, dobiva se tzv. obodna (linearna) brzina v:

r
dt
d
r
dt
ds
v = = =

gdje je

dt
d
= ugaona/kutna brzina.

Jedinica za ugaonu/ kutnu brzinu je rad s
-1
ili s
-1
, budui da dopunsku jedinicu rad
esto ne piemo.

Kutna/ugaona brzina je vektor; iji je smjer na pravcu ose rotacije i odreen je
pravilom desne ruke. Ako prsti desne ruke slijede materijalnu toku, palac pokazuje smjer
.

9
Crt. 2.9

Pravac ugaone/kutne brzine uvijek je okomit na ravninu kruenja.

Obodna/periferna brzina v uvijek je okomita i na vektor r i na vektor (crt.2.9).
Kut izmeu r i je

2
, tj sin = 1 . Zbog toga moe se vektorski napisati kao:


= r v

ili

= r v
r


Jednoliko kruno kretanje/gibanje je kruenje s konstantnom uganom brzinom:

. konst
dt
d
= =



Integriranjem dobivamo

t + =
0


gdje je ugao u momentu t = 0.
0

Za opisivanje jednolikog krunog kretanja korisno je definirati frekvenciju i vrijeme
potrebno za jedan puni krug-period. Oito je za jednoliko kruno kretanje:


f
T f
1
, 2 = =




Jednoliko kruno kretanje je zapravo ubrzano kretanje, jer se pri njemu stalno mijenja
smjer obodne/periferne brzine, crt. 2.10, iako joj iznos ostaje konstantan.
Iznos promjene brzine v

jednak je = v v . Podijelimo li obje strane ove relacije


sa t uz granini prijelaz , dobivamo iznos za ubrzanje koja mijenja smjer brzine 0 t
:
10

v
t
v
t
v
a
t t
r
=

=

lim lim
0 0


Ova akceleracija ima smjer prema sreditu krunice i zbog toga, zovemo je radijalna
(normalna) ili centripetalna akceleracija.




Crt. 2.10


Ako sa oznaimo jedinini radijus vektor usmjeren prema sreditu krunice, izraz za
radijalnu akceleraciju moemo pisati vektorski:

0
r


= = = v r
r
v
r r a
r

0
2
0
2
r


2.4.4 Nejednoliko kruno gibanje

Pri nejednolikom kruenju iznos obodne/periferne brzine nije vie konstantan ve se
mijenja s vremenom.
Zbog toga je ukupna akceleracija sastavljena od radijalne akceleracije i tangencijalne
akceleracije .

r
a

t
a

Radijalna komponente akceleracije je u smjeru

r .

Tangencijalna komponenta akceleracije je u smjeru tangente.





Tangencijalna akceleracija nastaje zbog promjene iznosa periferne/obodne brzine:

( )


r
dt
d
r
dt
r d
dt
dv
a
t
= = =

gdje je

11
2
2
dt
d
dt
d
= = ugaona/ kutna akceleracija (ubrzanje).

Jedinica ugaone/kutne akceleracije je rads
-2
.

Ako ugaonu akceleraciju definiramo kao vektor iji je smjer okomit na ravan kruenja,
tada moemo napisati u vektorskom obliku:


= r a
t


Pri jednolikom kretanju po krunici odnosno . konst =

= 0 te je i tangencijalna
akceleracija nula.

Pri nejednolikom krunom kretanju postoji i radijalna i tangencijalna akceleracija.
Radijalna ima smjer , dakle prema sreditu krunice, dok je druga u smjeru tangente.

0
r
One su okomite jedna na drugu pa ukupnu akceleraciju dobivamo kao

a


+ =
r t
a a a

Poseban sluaj nejednolikog krunog kretanja je kretanje s konstantom ugaonom
akceleracijom ( = konst . ).

Zakone takvog kretanja moemo dobiti uzimajui u obzir da je = konst . i da je u
trenutku t=0, kut = 0 , a . Integrirajui izraz =
0
dt d = dobivamo:


=


0
0
t
dt d
odnosno

0
+ = t

Integriranjem izraza ( )dt t d
0
+ = dobivamo izraz za ugao/ kut:
( )

+ = + =
t t t
dt tdt dt t d
0
0
0 0
0
0



odnosno
0 0
2
2
1
+ + = t t


Ovi izrazi analogni su izrazima za pravolinijsko kretanje. Tablica pokazuje formalnu
analogiju meu formulama pravrolinijskog i krunog kretanja. Ako u formule pravolinijskog
kretanja umjesto s, v i a uvrstimo , , dobivamo formule krunog kretanja.



12

Pravolinijsko kretanje Kruno kretanje
2
0
2
0 0
2
0
2
2
2
2
1
v as v
s t v at s
s vt s
dt
s d
a
dt
ds
v
+ =
+ + =
+ =
=
=

2
0
2
0 0
2
0
2
2
2
2
1


+ =
+ + =
+ =
=
=
v
t t s
t s
dt
d
dt
d



13
8
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
--predavanja za 3. sedmicu nastave
MEHANIKA MATERIJALNE ESTICE
2.3.3 Kruno kretanje/gibanje
Kada ubrzanje materijalne take nema isti pravac kao brzina, ve s brzinom zatvara
ugao razliit od nule, materijalna taka uvijek e se kretati po zakrivljenoj liniji. Primjer
takvog kretanja je kruno kretanje/ gibanje.
Kretanje materijalne take po krunici je kretanje u ravni. Neka krunica lei u (x, y)
ravnini Cartesijevog koordinatnog sustava (crt. 2.8).
Poloaj materijalne toke moemo opisati Cartesijevim koordinatama x i y ili polarnim
koordinatama r i .
Kako je putanja krunica, iznos radijusa vektora r je konstantan, te se pri kretanju mijenja
samo polarna koordinata .
Crt. 2.8
Veza izmeu Cartesijevih i polarnih koordinata materijalne take je:

sin
cos
r y
r x
=
=
Kut/ugao se obino izraava u radijanima i jednak je koliniku luka s i puluprenika r
( ) rad
r
s
=
0
3 , 57
180
1 = =

rad
Iz ove relacije slijedi izraz za preeni put:
9
r s =
Deriviranjem puta s po vremenu, dobiva se tzv. obodna (linearna) brzina v:

r
dt
d
r
dt
ds
v = = =
gdje je
dt
d
= ugaona/kutna brzina.
Jedinica za ugaonu/ kutnu brzinu je rad s
-1
ili s
-1
, budui da dopunsku jedinicu rad
esto ne piemo.
Kutna/ugaona brzina je vektor; iji je smjer na pravcu ose rotacije i odreen je
pravilom desne ruke. Ako prsti desne ruke slijede materijalnu toku, palac pokazuje smjer
.
Crt. 2.9
Pravac ugaone/kutne brzine uvijek je okomit na ravninu kruenja.
Obodna/periferna brzina v uvijek je okomita i na vektor r i na vektor (crt.2.9).
Kut izmeu r i je

2
, tj sin = 1. Zbog toga moe se vektorski napisati kao:

= r v
ili

= r v
r
Jednoliko kruno kretanje/gibanje je kruenje s konstantnom uganom brzinom:
. konst
dt
d
= =

Integriranjem dobivamo
t + =
0
10
gdje je
0
ugao u momentu t = 0.
Za opisivanje jednolikog krunog kretanja korisno je definirati frekvenciju i vrijeme
potrebno za jedan puni krug-period. Oito je za jednoliko kruno kretanje:
f
T f
1
, 2 = =
Jednoliko kruno kretanje je zapravo ubrzano kretanje, jer se pri njemu stalno
mijenja smjer obodne/periferne brzine, crt. 2.10, iako joj iznos ostaje konstantan.
Iznos promjene brzine v

jednak je = v v . Podijelimo li obje strane ove relacije


sa t uz granini prijelaz 0 t , dobivamo iznos za ubrzanje koja mijenja smjer brzine
:

v
t
v
t
v
a
t t
r
=

=

lim lim
0 0
Ova akceleracija ima smjer prema sreditu krunice i zbog toga, zovemo je radijalna
(normalna) ili centripetalna akceleracija.
Crt. 2.10
Ako sa

0
r oznaimo jedinini radijus vektor usmjeren prema sreditu krunice, izraz za
radijalnu akceleraciju moemo pisati vektorski:

= = = v r
r
v
r r a
r

0
2
0
2
r
2.3.3 Nejednoliko kruno gibanje
Pri nejednolikom kruenju iznos obodne/periferne brzine nije vie konstantan ve se
mijenja s vremenom.
11
Zbog toga je ukupna akceleracija sastavljena od radijalne akceleracije

r
a i tangencijalne
akceleracije

t
a .
Radijalna komponente akceleracije je u smjeru

r .
Tangencijalna komponenta akceleracije je u smjeru tangente.
Tangencijalna akceleracija nastaje zbog promjene iznosa periferne/obodne brzine:
( )


r
dt
d
r
dt
r d
dt
dv
a
t
= = =
gdje je
2
2
dt
d
dt
d
= = ugaona/ kutna akceleracija (ubrzanje).
Jedinica ugaone/kutne akceleracije je rad s
-2
.
Ako ugaonu akceleraciju definiramo kao vektor iji je smjer okomit na ravan kruenja,
tada moemo napisati u vektorskom obliku:

= r a
t

Pri jednolikom kretanju po krunici . konst =

odnosno = 0 te je i tangencijalna
akceleracija nula.
Pri nejednolikom krunom kretanju postoji i radijalna i tangencijalna akceleracija.
Radijalna ima smjer

0
r , dakle prema sreditu krunice, dok je druga u smjeru tangente.
One su okomite jedna na drugu pa ukupnu akceleraciju

a dobivamo kao

+ =
r t
a a a
Poseban sluaj nejednolikog krunog kretanja je kretanje s konstantom ugaonom
akceleracijom ( = konst.).
Zakone takvog kretanja moemo dobiti uzimajui u obzir da je = konst. i da je u
trenutku t=0, kut = 0 , a =
0
. Integrirajui izraz dt d = dobivamo:

=


0
0
t
dt d
12
odnosno
0
+ = t
Integriranjem izraza ( )dt t d
0
+ = dobivamo izraz za ugao/ kut:
( )

+ = + =
t t t
dt tdt dt t d
0
0
0 0
0
0

odnosno
0 0
2
2
1
+ + = t t
Ovi izrazi analogni su izrazima za pravolinijsko kretanje. Tablica pokazuje formalnu
analogiju meu formulama pravrolinijskog i krunog kretanja. Ako u formule pravolinijskog
kretanja umjesto s, v i a uvrstimo , , dobivamo formule krunog kretanja.
Pravolinijsko kretanje Kruno kretanje
2
0
2
0 0
2
0
2
2
2
2
1
v as v
s t v at s
s vt s
dt
s d
a
dt
ds
v
+ =
+ + =
+ =
=
=
2
0
2
0 0
2
0
2
2
2
2
1


+ =
+ + =
+ =
=
=
v
t t s
t s
dt
d
dt
d
3. DINAMIKA ESTICE
3.1. Uvod
U kinematici smo prouavali zakone kretanja bez obzira na uzroke koji su to kretanje
proizveli. Sada emo prouiti dinamiku koja razmatra fizikalne uzroke kretanja
Osnova dinamike su tri Newtonova asksioma/zakona koje je jo 1686. formulirao
engleski fiziar Isaac Newton. Iz tih aksioma moe se izgraditi tzv. klasina ili Newtonova
mehanika.
Newtonova mehanika izvrsno opisuje makroskopske pojave, dakle tijela dimenzija
veih od atoma i molekula, te brzine mnogo manje od brzine svjetlosti.
13
Za opisivanje mikrosvijeta (atoma i molekula) moraju se primjeniti zakoni kvantne
mehanike, a za velike brzine upotrebljavaju se zakoni relativistike mehanike(Einsteinova
teorija relativnosti).
Osnovne fizikalne veliine dinamike su sila i masa.
U fizici silu opisujemo pomou njenog djelovanje.
Fizika veliina kojom se mjere interakcije izmeu tijela naziva se sila.
Djelovanje sile moe biti dvojako:
sila moe ubrzati ili usporiti neko tijelo; tj. promjeniti mu stanje kretanja,
sila moe promjeniti oblik tijela (deformacija).
U dinamici se prouava samo prvo djelovanje sila, tj. sila kao uzrok promjene stanja
kretanja nekog tijela.
Danas je poznato da postoje etiri osnovna tipa meudjelovanja meu esticama
(molekulama, atomima, te elementarnim esticama). To su gravitacijska sila,
elektromagnetska sila, sila slabe interakcije i sila jake interakcije.
Gravitacijska sila djeluje izmeu tijela po Newtonovom zakonu gravitacije:

=
0
2
2 1
r F
r
m m


gdje su m
1
i m
2
mase tijela koje meudjeluju a r, rastojanje izmeu centara masa tih
tijela,
2 2 11
10 67 , 6

= kg Nm gravitacijska konstanta, r
0

jedinini vektor. Intenzitet


gravitacijskih sila srazmjeran je masama tijela a opada sa kvadratom rastojanja izmeu njih,
usljed toga ove sile dolaze do izraaja kod tijela velikih masa, kao to su nebeska tijela, i
djeluju na velikim rastojanjima.
Elektromagnetne sile potiu usljed meudjelovanja naelektrisanih tijela. Ukoliko su
naelektrisanja u relativnom mirovanju, interakcija je izraena tzv. Coulombovom silom

=
0
2
2 1
0
4
1
r F
r
q q

gdje su q
1
i q
2
naelektrisanja a r-rastojanje izmeu centara tih naelektrisanja,
1 12
0
10 85 , 8

= Fm dielektrina konstanta vakuuma.
Ukoliko se naelektrisanje kree u mangetnom polju B, na njega djeluje magnetna sila:
( ) B v q F
r
r
=


gdje je v

brzina naelektrisanja, q naboj a B

magnetska indukcija. Ako osim mangetskog,


na naboj djeluje i elektrino polje, ukupna elektromagnetska (Lorentzova) sila je vektorski
zbor elektrine i magnetske sile:
F qE q v x B

= +

Meudjelovanje izmeu molekula, atoma kao i sile unutar atoma su elektromagnetske


prirode, koje dolaze do izraaja na relativno malim rastojanjima. Intenzitet elektromagnetskih
interakcija je mnogo puta vei od intenziteta gravitacijskih.
Nuklearne sile djeluju izmeu estica atomskog jezgra bez obzira na njihovo
naelektrisanje. Nuklearne sile djeluju na malim rastojanjima, oko 10
-15
m i velikog su
intenziteta, veeg i od elektromagnetskog.
14
Masa je svojstvo svakog tijela koje odreuje njegovo ponaanje pri djelovanju sile: to je
masa tijela vea ono je tromije (intertnije), to ga je tee ubrzati ili usporiti, tj. promjeniti mu
stanje kretanja. Masa je mjera tromosti (inercije) tijela. Kvantitativna mjera za inerciju
predstavlja fizikalnu veliinu koja se zove masa. Ova fizikalna veliina odreuje inertna i
gravitacijska svojstva tijela.
.
3.2. Prvi Newtonov aksiom/zakon
Jo je Galilei uoio da tijelo na koje ne djeluju vanjske sile ostaje na miru ili se kree
jednoliko po pravcu. Da pokrenemo tijelo koje miruje potrebna je odreena sila; takoer,
tijelo koje se kree jednoliko po pravcu ostat e u tom stanju kretanja sve dok na njega ne
djeluje neka vanjska sila
.
. Svojstvo tijela da odrava svoje stanje kretanja/kretanja ili mirovanja zovemo, tromost ili
inercija. ustrajnost
Prouavajui Galileieva razmatranja, doao je Newton do svojeg prvog zakona/aksioma
Svako e tijelo ostati u stanju mirovanja ili jednolikog kretanja po pravcu sve
dok pod djelovanjem vanjskih sila to stanje ne promijeni.
Prvi Newtonov aksiom se esto zove i princip inercije.
Poloaj tijela odreujemo s obzirom na neko drugo tijelo (okolinu) izborom referentnog
sistema/sustava. Prvi Newtonov zakon ne vai u svakom referentnom sistemu.
Sistemi u kojima vai prvi Newtonov aksiom su inercijalni sistemi/ sustavi;
prihvaanjem ovog aksioma ograniili smo se na opisivanje pojava u inercijalnim
sustavima.
Svaki sistem koji miruje ili se kree jednoliko po pravcu s obzirom na neki inercijalni
sistem opet je inercijalni sistem
. Mirovanje i jednoliko kretanje po pravcu ravnopravni su. Tijelo koje u jednom
inercijalnom sistemu miruje u drugom inercijalnom sistemu moe mirovati ili se kretatii
jednoliko po pravcu.
3.3. Drugi Newtonov aksiom/zakon
Drugi aksiom opisuje kako se ponaa tijelo kad na njega djeluje odreena vanjska sila F.
Iz iskustva je poznato, a i brojni pokusi mogu potvrditi, da je akceleracija tijela
proporcionalna sili i ima smjer sile. Konstanta proporcionalnosti izmeu sile i akceleracije je
masa tijela m:
F m a

= (3.1)
Masa je mjera za inerciju (tromost) tijela: to je masa tijela vea, to je za isto ubrzanje
potrebna vea sila. Masa koja se pojavljuje u gornjoj relaciji naziva se, upravo zbog tog
svojstva, tromom masom tijela.
Ovu vezu izmeu sile, mase i akceleracije zovemo drugi Newtonov zakon u
nerelativistikom obliku ili jednadba kretanja.
Napisan u ovom obliku 2. Newtonov aksiom vrijedi u granicama valjanosti Newtonove
mehanike, tj. za brzine mnogo manje od brzine svjetlosti i zato se i zove nerelativistiki.
Pomou gornje jednadbe moemo izvesti jedinicu za silu
[ ] [ ][ ]
F m a kg ms kg ms N = = = =

1 1 1 1
2 2
15
Jedinica za silu je dakle 1 njutn (N). 1N je sila koja tijelu mase 1 kg daje ubrzanje od
1 m/s
2
.
Da bismo openito formilirali 2. Newtonov aksiom, potrebno je definirati koliinu
kretanja/kretanja tijela (impuls tijela). To je vektorska veliina jednaka produktu mase i
brzine:
p m v

= (3.2)
Newtonova formulacija drugog aksioma/zakona glasi:
Brzina promjene koliine kretanja/kretanja proporcionalna je sili i zbiva se u
pravcu te sile:
F
d
dt
m v
d p
dt


=

= (3.3)
Ovako napisan 2. Newtonov aksiom vrijedi i za velike brzine (uporedive s brzinom
svjetlosti); zato se formula (3.3) esto zove relativistiki oblik drugog Newtonovog
aksioma. Formula (3.3.) prelazi u (3.1.) u sluaju kad su brzine tijela malene u usporedbi s
brzinom svjetlosti (v << c). U tom sluaju masa tijela je konstantna, te je:
F
d m v
dt
m
d v
dt
m a

= = (3.3)
Ova jednadba predstavlja diferencijalnu jednadbu kretanja tijela, u kojoj je F

rezultanta
svih interakcija tijela mase m sa svim drugim tijelima, a a

ubrzanje tijela u odnosu na neki


inercijalni sistem.
Prvi i drugi Newtonov aksiom su neovisni jer prvi konstatira svojstva tijela, a drugi
karakterizira kretanje tijela pod djejstvom sile.
Jednadba (3.3) predstavlja drugi Newtonov zakon u vektorskom obliku.
Odgovarajue skalarne jednadbe su:
x
x
F
v
m
d
dt
m
d x
dt
= =
2
2
y
y
F
m
dv
dt
m
d y
dt
= =
2
2
(3.5)
z
z
F
dv
dt
m
d z
dt
= =
2
2
Teina
Teina tijela (G) je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu podlogu ili na objesite u
sluaju da je objeeno.
Teina tijela uzrokovana silom tee, usmjerena je vertikalno prema dolje i iznosi:
G m g

= (3.6)
gdje je g 981 , ,
akceleracija sile tee.
16
3.3. Trei Newtonov aksiom/zakon
U prvom i drugom Newtonovom aksiomu govori se o sili ili silama koje djeluju na
odreeno tijelo, ne vodei rauna o izvorima tih sila. Poto sila u krajnjem sluaju
karakterizira interakciju dva tijela, njihova uloga pri interakciji se definira
treim Newtonovim zakonom/aksiomom koji glasi:
Svakom djelovanju (akciji) uvijek je suprotno i jednako protudjelovanje
(reakcija). Djelovanja dvaju tijela jednog na drugo uvijek su jednaka i protivnog
smjera.
Trei Newtonov aksiom kao i prva dva potie iz uoptavanja eksperimentalnih injenica.
Na primjer, ako tijelo A (Zemlja) mase m
A
djeluje na tijelo B(kamen) mase m
B
, silom F BA

crt. 3.1., onda e i tijelo B djelovati na tijelo A silom F AB

. Ove sile su jednake po iznosu i


pravcu a suprotnog su smjera, pa se moe napisati:
F F BA AB

(3.7)
(Jedna od ovih sila, recimo F BA

, zove se akcija i njena napadana toka je u tijelu B


(kamenu), odnosno sila F BA

napada tijelo B. Druga sila tj. F AB

zove se reakcija, njena


napadna toka je u tijelu A Zemlji) koje napada. Koju, od pomenutih sila, emo nazvati
akcijom a koju reakcijom sa fizikog stanovita je sasvim svejedno, jer su obe bile iste
prirode. Pod dejstvom sila F BA

i F AB

, respektivno tijelo B i tijelo A mogu promjeniti stanje


kretanja (dinamiko djelovanje sile) ili pak izvriti kakvu deformaciju svog oblika (statiko
djejstvo sila).
Crt. 3.1.
Karakteristike kretanja tijela pod djelovanjem sile odreene su drugim Newtonovim
aksiomom po kojem, u naem primjeru, tijela dobivaju ubrzanja:
a
F
m
b
BA
B


= i a
F
m
A
AB
A


=
dakle prema jednadbi (3.7) dobivamo:;
m a m a
B B A A

= ili a
m
m
a
B
A
B
A

=
odnosno
17
a a
A
B
A
B
m
m

= (3.8)
Dakle, oba tijela mijenjaju stanje kretanja/kretanja (dobivaju ubrzanja) zbog uzajamnog
djelovanja, samo je ta promjena, prema jednadbi (3.8) obrnuto proporcionalna masi tijela.
djelovati na stol silom Q

iji je pravac vertikalan a smjer na nie (ka centru Zemlje).


Napadna taka sile Q

e se nalaziti na stolu. S druge strane, stol e djelovati na uteg silom R

iji je pravac i iznos isti kao kod


Na osnovu razmatranja sva tri Newtonova aksioma kao jedinstvene cjeline, za inercijalne
sustave moe se zakljuiti slijedee: svako ubrzanje tijela uvjetovano je nekom silom.
Svaka sila je mjera djelovanja nekih drugih tijela na uoeno tijelo i na kraju, sile imaju
karakter uzajamnog djelovanja.
Aksiome koje je formulirao Newton predstavljaju uoptavanje iskustvenih injenica koje
su bile poznate i prije njega. Newtono-zasluga je u tome to je on pokazao da se sva
mehanika kretanja mogu opisati pomou pomenuta tri aksioma, uzetih kao osnova mehanike,
pa se esto ta mehanika zove i Newtonova mehanika.
18
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
--predavanja za 5. sedmicu nastave--
3. DINAMIKA ESTICE
3.5. Diferencijalna jednadba kretanja
Prvi i drugi Newtonov aksiom odreuju odnose izmeu kinematike veliine ubrzanja i dinamikih
veliina, mase tijela i rezultujue sile koja djeluje na njega, tj.
d r
dt
F
m
2
2

= (3.9) Ovoj vektorskoj jednadbi
odgovaraju tri skalarne jednadbe u pravouglom koordinatnom sistemu
d x
dt
F
m
x
2
2
= ;
d y
dt
F
m
y
2
2
= ;
d z
dt
F
m
z
2
2
= (3.10)
Iz eksperimentalnih prouavanja djelovanja neke sile na odreeno tijelo, mase m, relativnog vektora
poloaja r

i brzine v

, ustanovljeno je da u opem sluaju sile interakcije dva tijela zavise od


relativnog poloaja i brzine oba tijela, po nekom odreenom zakonu, koji se moe izraziti
matematikom funkcijom u obliku:
F F r v t

=

, , (3.11)
S obzirom na jednadbu (3.11) drugi Newtonov aksiom moemo izraziti u obliku:
m
d r
dt
F r v t
2
2

, , (3.12) ili
F m
d x
dt
i
d y
dt
j
d z
dt
k

= + +

2
2
2
2
2
2
(3.13)
Ako su poznati: rezultantna sila F F r v t

=

, , koja djeluje na tijelo i njegov poetni poloaj i brzina


(poetni uvjeti), onda se zadaa dinamike sastoji u odreivanju kretanja tijela pod djelovanjem
pomenute sile.
3.5.1. Pravolinijsko kretanje materijalne toke pod djelovanjem konstantne
sile
Ako se materijalna taka kree du jednog pravca, kae se da je kretanje pravolinijsko. To moe da
bude i jedna od osa pravokutnog koordinatnog sustava, na primjer x-osa.
Diferencijalna jednadba pravolinijskog kretanja materijalne toke po x-osi, na osnovu jednadbi
(3.12) bie:
19
m
d x
dt
F x
dx
dt
t
2
2
=

, , (3.14) Kod ovog kretanja, sila F

i
poetni parametri x
o
i v
ox
moraju imati stalan pravac, i to x-ose.
Kao primjer ovakvog kretanja uzima se slobodni pad materijalne toke ili vertikalni hitac u
vakuumu pod djelovanjem sile tee, koja se moe smatrati da je konstantna na malim rastojanjima u
odnosu na poluprenik Zemlje.
Komponente sile tee prema crt. 3.2. su: F
x
= mg, F
y
= F
z
= 0.
Crt. 3.2.
Diferencijalna jednadba kretanja u ovom sluaju prema (3.14) je:
m
d x
dt
mg const
2
2
= = (3.15)
odakle,
d
dt
dx
dt
g

=
Integriranjem dobivamo
dx
dt
gt C = +
1
(3.16)
gdje je C
1
integraciona konstanta koja se odreuje iz poetnih uvjeta kretanja. Ponovnim integriranjem
dobivamo,
x gt C t C = + +
1
2
2
1 2
(3.17)
gdje je C
2
nova integraciona konstanta.
Jednadba (3.17) je ope rjeenje diferencijalne jednadbe kretanja materijalne toke pod djelovanjem
sile tee.
Prema veliini poetne brzine razlikuju se tri sluaja ovog pravolinijskog kretanja: slobodni
pad,hitac u vis i hitac na dolje.
Slobodni pad.
Pri slobodnom padu materijalna toka poinje kretanje bez poetne brzine, tj. za t = 0, v
x
(0) = 0 i x(0)
= x
o
. Za ove poetne uvjete dobivamo da je C
1
= 0 i C
2
= xo, pa imamo:
x v
dx
dt
gt = = i x gt x y z = + = =
1
2
0 0
2
0
, , (3.18)
odnosno
( ) v g x x gs
x
= = 2 2
0
(3.19)
20
Hitac u vis se dobiva iz jednadbe (3.17) pri poetnim uvjetima: za t =0, ( ) v v 0
0
= i x(0) = 0, to
znai da se materijalna toka kree suprotnom brzinom v
o
u odnosu na x-osu. Za ove poetne uvjete iz
jednadbe (3.16) dobivamo C
1
= -v
o
a iz jednadbe (3.17) C
2
= 0 pa jednadba brzine i puta hitca u vis
imaju oblik:
v
dx
dt
gt v
x
= =
0
i
x gt v t y z = = =
1
2
0
2
0
, (3.20)
Hitac na dolje.
Kod hitca na dolje materijalna toka polazi iz toke A poetnnom brzinom v
o
, usmjerenom na dolje, u
smjeru ose-x. Za ove poetne uvjete, t=0, v
x
(0) = v
o
i x(0) = x
o
, dobivamo da je C
1
= v
o
i C
2
= x
o
.
Brzina i preeni put kod hitca na dolje moe se izraziti kao:
v
dx
dt
gt v
x
= = +
0
i
x gt v t x = + +
1
2
2
0 0
(3.21)
3.5.2. Kretanje materijalne toke po djelovanjem sile oblika ( ) F F v

=
Kao primjer za ovo kretanje, promatrajmo kretanje materijalne toke kroz neku otpornu sredinu.
Prema eksperimentalnim podacima svaka sredina prua otpor izraen kao sila otpora pri kretanju
nekog tijela kroz nju. Sila otpora zavisi od fizikih svojstava sredine, brzine kretanja i dimenzija
estice. Ako su dimenzije i brzina estice male, tada je sila otpora sredine proporcionalna brzini
kretanja estice, tj.
F k v

=
1
(3.22)
Znak minus oznaava da je sila suprotnog smjera, prema brzini estice, a broj k
1
> 0, zavisi od
svojstava sredine i dimenzija estice. Na primjer, za kuglicu poluprenika r, sila otpora po Stokesu
F rv

= 6 , gdje je - koeficijent viskozne sredine.
Razmotrimo kretanje materijalne toke poetne brzine v
o
u pravcu i smjeru x-ose u otpornoj sredini
koeficijenta k
1
, crt. 3.3
Crt. 3.3
Jednadba kretanja materijalne toke za ovaj sluaj je:
m
d x
dt
k v
x
2
2
1
= (3.23)
ili
21
dv
dt
k v
m
v
x x
x
= =
1
(3.24)
gdje je
=
k
m
1
Razdvajanjem promjenljivih i integriranjem, dobivamo:
dv
v
dt
x
x
=


odnosno
lnv t C
x
= +
1
(3.25)
Poto je iz poetnih uvjeta za t=0, v
x
(0) = v
o
, onda dobivamo da je C
1
= 1n v
o
, pa slijedi
v v e
x
t
=

0

(3.26)
Kako je >0, onda je e
t
<1, a to znai da je v
x
<v
o
, tj. brzina estice se smanjuje sa vremenom,
njeno kretanje je usporeno. Integriranjem jednadbe (3.26) dobivamo zakon puta u obliku:
x v e dt
v
e C
t t
= = +

0
0
2

(3.27)
Stavljajui za t=0, x(0) = 0, iz jednadbe (3.27) dobivamo: C
v
2
0
=

, a konana jednadba puta estice


je:
( )
x
v
e
t
=
0
1

(3.28)
Kad vrijeme raste, lan e
t
tei nuli, pa ukupni preeni put estice u otpornoj sredini dobiva
graninu vrijednost:
x x
v
D
t
= =

lim
0

(3.29)
3.5.3. Pravolinijsko kretanje materijalne take pod djelovanjem sile ( ) F F v

=
Kao primjer ovom kretanju razmotrimo kretanje naelektrisane estice u promjenljivom elektrinom
polju. Neka estica mase m i naelektrisanja e
+
ulijee u pravcu elektrinog polja koje se mijenja po
zakonu:
E E t =
0
cos (3.30)
gdje su E
o
i konstantne veliine.
Ako su poetni uvjeti kretanja estice slijedei: za t = 0, estica se nalazi na rastojanju x
o
i ima poetnu
brzinu v
ox
, u donosu na koordinatni sustav vezan za ploe kondenzatora, crt. 3.3
Treba odrediti brzinu i poloaj naelektrisane estice u proizvoljnom trenutku vremena t > 0. Na esticu
djeluje elektrostatska sila ija je ovisnost od vremena t izraena jednadbom:
( ) F F t eE t

= =
0
cos (3.31)
Poto je pravac sile F

uvijek isti kao i vektora E


0

, a to je pravac x-ose, onda sila F

ima samo
komponentu du x-ose, pa jednadba kretanja estice biti:
22
m
d x
dt
eE t
2
2
0
= cos (3.32)
odnosno
d
dt
dx
dt
eE
m
t

=
0
cos (3.33)
Integriranjem dobivamo:
dx
dt
v
eE
m
tdt
eE
m
t C
x
= = = +

0 0
1
cos sin

(3.34)
Ponovnim integriranjem dobivamo izraz za put:
x
eE
m
t C t
C
= + +
0
2
1 2

cos (3.35)
Koristei poetne uvjete dobit emo jednadbe brzine i puta, kretanja naelektrisane estice u obliku:
v
eE
m
t v
x x
= +
0
0

sin i (3.36)
( ) x
eE
m
t x t x
x
= + +
0
2
0 0
1

cos (3.37)
Crt. 3.4.
3.6. Kretanje estice u homogenom gravitacijskom polju
Ograniimo naa razmatranja na podruje laboratorije, koje je maleno u usporedbi s veliinom Zemlje,
pa moemo s dobrom tanou uzeti da je gravitacijska sila na esticu svugdje ista po iznosu i ima isti
smjer na dolje. Ubrzanje nanie zbog te sile dano je lokalnom vrijednou ubrzanja (obino se uzima
g
m
s
981
2
, ) pa sila na esticu iznosi mg. Tu silu piemo vektorski F mg j

= gdje su x, y i z osi
odabrane kao na crt. 3.5.
Ako moemo zanemaritidruge sile kao to je trenje, onda iz drugog Newtonovog zakona dobivamo
jednadbu kretanja:
m
d x
dt
i
d y
dt
j
d z
dt
k mg j
2
2
2
2
2
2

+ +

= (3.38)
Odgovarajue skalarne jednadbe po komponentama dobivamo isputanjem jedininih vektora:
m
d x
dt
m
d y
dt
mg m
d z
dt
2
2
2
2
2
2
0 0 = = = , , (3.39)
23
Crt. 3.5.
Integracijom (3.39) dobivamo:
dx
dt
v C
dy
dt
v gt C
dz
dt
v C
x y z
= = = = + = =
1 2 3
, , (3.40)
Iz poetnih uvjeta kretanja, stavljanjem t = 0) dobivamo:
C v v C v v C v
x y z 1 0 0 2 0 0 3 0
0 = = = = = = cos , sin ,
Ponovnom integracijom (3.30) dobivamo:
dx
dt
v =
0
cos ,odavde slijedi, x v t C = +
0 4
cos
dy
dt
v gt =
0
sin , odavde slijedi, y v t
gt
C = +
0
2
5
2
sin (3.41)
dz
dt
= 0, odavde slijedi,z=C
6
Iz poetnih uvjeta kretanja, stavljanjem t=0 u jednadbe (3.41) dobivamo:
C
3
=x
0
,C
5
=y
0
,C
6
=0
Zamjenom vrijednosti integracionih konstanti u jednadbe (3.40) i (3.41) dobivamo jednadbe brzine i
puta u ovisnosti od vremena kod promatranog kretanja:
v v
x
=
0
cos
v v gt
y
=
0
sin (3.42)
v
z
=0
i
x v t x = +
0 0
cos
y v t
gt
y = +
0
2
0
2
sin (3.43)
z=0
Eliminiranjem vremena t iz jednadbi (3.43) dobivamo jednadbu putanje kosog hitca:
( ) ( ) y y tg x x
g
v
x x
o
o
= +

0
2 2
0
2
2 cos
(3.44)
Ako su v
o
, g i - zadane konstante, jednadba (3.33) predstavlja parabolu, crt. 3.5 Njeno tjeme
odreeno je maksimumom funkcije, pa dobivamo:
24
( )
dy
dx
tg
g
x x
v
= =

0
2
2
0
0
cos
(3.45)
pa e koordinate tjemena biti:
x
g
x
T
v
= +
0
2
0
2
2 sin , y
g
y
v
0
0
2
2
0
2
= + sin (3.46)
Rastojanje D = x
d
- x
o
naziva se domet kosog hitca i dobija se iz uvjeta y = y
o
, prema jednadbi
(3.46) imamo,
D
tg
g g
v v
= =
2 2
0
2 2
0
2
cos sin
(3.47)
3.7. Kretanje naelektrisane estice u homogenom elektrinom polju
Jednadba kretanja za naboj q i masu m u elektrinom polju E

, koje je homogeno u prostoru i


stalno u vremenu glasi
F m a qE

= = (3.48)
gdje je q naboj estice, E

vektor elektrinog polja. Iz (3.48) dobivamo:


a
d r
dt
q
m
E

= =
2
2
(3.49)
Integriranjem po vremenu i
koristei poetne uvjete, za t=0 , v v

=
0
i r r

=
0
, dobivamo
r
qE
m
t v t r



= + +
2
2
0 0
(3.50)
Kao primjer za kretanje nelektrisane estice uzmimo, kretanje protona u smjeru polja, crt. 3.6. Naboj
protona je
( )
+

e C 16 10
19
, . Brzinu protona moemo dobiti iz relacije (3.49) integriranjem
d r
dt
e
m
E t v


= +
0
odnosno
( ) v t
e
m
E t v
x x x
= +
0
v v
x x
= = 0
Crt. 3.6
25
Drugi primjer za kretanje naelektrisane estice uzmimo, kretanje elektrona brzinom v
0

okomito na
elektrino polje E

, crt. 3.7
Crt. 3.7.
Sila koja djeluje na elektron F eE

= , odnosno E
y
=-eE
Prema jednadbi (3.50) moemo napisati skalarne jednadbe kretanja elektrona u homogenom
elektrinom polju: x=v
0x
t+x
0
y
at
v t y
y
= + +
2
0 0
2
Na osnovu drugog Newtonovog aksioma dobivamo ubrzanje elektrona
m a eE

=
za ploasti kondezator E
U
d
= , gdje je U napon na krajevima kondenzatora, a d razmak, dobivamo
vrijednost ubrzanja
a
eU
md
y
=
Uvrtavanjem poetnih uvjeta dobivamo:
x=v
0
t
y
eE
m
t =
2
2
Konano jednadba kretanja elektrona je dio parabole
y
eU
md
x
v
=
2
0
2
2
(3.51)
Usluaju protona mijenja se smjer ubrzanja a time i oblik parabole.
3.8. Kretanje naelektrisane estice u homogenom magnetskom polju
Jednadba kretanja naelektrisane estice mase m i naboja q u stalnom magnetskom polju B

,
prema jednadbi (3.4) glasi
26
m
d r
dt
m
d v
dt
q v xB
2
2


= =

(3.42)
Neka je magnetsko polje usmjereno du osi z, (crt. 3.8) B B k
z

=
Crt. 3.8
Na osnovu pravila za vektorski proizvod
v xB
i j k
v v v
B B B
x y z
x z z


= (3.53)
odnosno
( ) ( ) ( )
v xB v B v B i v B v B j v B v B k
y z z y z x x z x y y x

= + +
Koristei poetne uvjete B
x
=B
y
=0 i v
z
=0, dobivamo:
v B i v B j m v i m v j m v k
y z x z
x
y
z

= + +
pa jednadba (3.52) prelazi u sistem jednadbi
v
q
m
v B x
y z

= ,v
q
m
v B y
x z

= ,vz

= 0 (3.54)
Potraimo rjeenja jednadbi kretanja (3.54) u obliku:
( ) v t v t
x
=
1
sin , ( ) v t v t
y
=
1
cos ,v
z
=const. (3.55)
To je kruno kretanje gledano u ravni xy. Budui da je
v v t x

=
1
cos ,v v t y

=
1
sin
jednadbe (3.54) postaju
v t v
qB
m
t
z
1 1
cos cos = , = v t
qB
m
v t
z
1 1
sin sin
Ove jednadbe e biti zadovoljene ako je
27
=
qB
m
z
c
(3.56)
Ovaj izraz definira ciklotronski frekvenciju
c
kao frekvenciju kretanja estice u magnetskom
polju. Bilo koja vrijednost za v
1
zadovoljavat e jednadbe, ali emo vidjeti da je v
1
u vezi sa
poluprenikom krune staze.
Do cikolotronske frekvencije moemo doi i na mnogo jednostavniji nain. Centripetalno ubzranje
(radijalno) u ovom primjeru potie od magnetske sile
q v
1
B
z
koja ima smjer prema sreditu rotacije. Budui da je v r
c 1
= , centrifugalno ubrzanje iznosi
1
2
v
r
ili
c
r
2

.
Izjednaavanjem centrifugalne i centripetalne sile dobivamo:
qv B m r m v
z c c 1
2
1
= =


gdje je

c
z
qB
m
=
a poluprenik/ polumjer krunice
r
mv
qB
z
=
1
(3.57)
Kao primjer kretanja naelektrisane estice u magnetskom polju, moe posluiti, putanja elektrona u
magnetskom polju snimljena u laboratoriji (vodikova komora na mjehurie). Elektron je uao u
donjem desnom kutu, slika 3.1. On se usporava gubljenjem energije na jonizaciju vodikovih molekula.
Stoga polumjer zakrivljenosti njegove staze u magnetskom polju opada, pa nastaje ovakva spirala
Slika 3.1.
4.9 Impuls sile i koliina kretanja (impuls)
Pretpostavimo da na tijelo djeluje stalna sila F

u odreenom vremenskom intervalu t; kaemo da je


pri tom tijelo dobilo impuls sile F t

(crt. 3.9)
28
Impuls sile je dakle produkt sile i vremenskog intervala u kojem ta sila djeluje. Impuls sile I

je
vektorska veliina i ima smjer sile:
I F t

= (3.58)
Crt. 3.9
Ako sila nije stalna, nego se mijenja u vremenu, tada impuls naemo tako da vremenski interval
podjelimo na mnogo malenih intervala. U svakom intervalu impuls je priblino jednak produktu sile i
vremenskog intervala, jer se sila za tako maleni vremenski interval bitno ne promijeni. Ukupni impuls
jednak je zbroju svih tih impulsa. Tonu vrijednost impulsa sile dobivamo uzimanjem granine
vrijednosti tog izraza:
( ) I F t F tdt
t o
i
t
t
i


= =

lim
1
2
(3.59)
Impuls sile jednak je integralu sile po vremenu u kojem ta sila djeluje, odnosno, grafiki, povrini
ispod krivulje F(t).
Impuls sile mijenja koliinu kretanja tijela na koje sila djeluje.
Primjenom 2. Newtonovog zakona izvest emo vezu izmeu impulsa sile i koliine kretanja tijela na
koje sila djeluje.
Prema Newtnovom aksiomu sila je jednaka brzini promjene koliine kretanja:
F
d p
dt
d
dt
m v

= =

(3.60)
Za kratko vrijeme dt tijelo e dobiti impuls sile:
F dt d p

=
dok e u vremenskom intervalu t izmeu t
1
i t
2
primljeni impuls sile biti jednak:
F dt d p p p m v v
p
p
t
t

= = =

2 1 2 1
1
2
1
2
(3.61)
Relacija (3.61) daje vezu izmeu impulsa sile i koliine kretanja: impuls sile jednak je promjeni
koliine kretanja tijela na koje ta sila djeluje.
Ako je tijelo u poetku (prije djelovanja sile) mirovalo, tada je impuls sile jednak dobivenoj koliini
kretanja.
Impuls sile i koliina kretanja nisu identini pojmovi. Koliina kretanja je osobina tijela koje se
giba, to je produkt njegove mase i brzine, dok je impuls sile utjecaj sile, tj. okoline na
promatrano tijelo.
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO

INENJERSKA FIZIKA I
Predavanja za 6. sedmicu nastave


5. ZAKONI OUVANJA U PRIRODI

5.1. Uvod

U prirodi postoje nekoliko zakona odranja, neki su od njih toni, a neki priblini. Zakoni ouvanja su
obino posljedica odreene temeljne simetrije svemira. Postoje zakoni ouvanja koji se odnose na
energiju, impuls, moment impulsa, naboj, broj bariona (protona, neutrona i teih elementarnih
estica), stranost (engl. strangeness, novi kvantni broj) i razliite druge veliine.
Zakoni ouvanja imaju niz prednosti u odnosu na Newtonove aksiome, koji imaju ogranienu vanost.
Spomenimo neke od tih prednosti:

Zakoni ouvanja ne ovise od oblika putanje, niti od karakteristika sila koje djeluju u
nekom prirodnom procesu, pa je zbog toga, iz njih mogue dobiti openitiji i precizniji
zakljuak o tom procesu, nego iz diferencijalnih jednadbi gibanja.

Poto zakoni ouvanja ne ovise od karakteristika sila, oni se mogu primijeniti i na one
prirodne pojave ije sile nisu poznate. Na primjer u fizici elementarnih estica. Dakle, zakon
ouvanja ustanovljava da neka fizika veliina u jednom momentu i jednom poloaju mora
biti jednaka vrijednosti te veliine u drugom momentu i poloaju. to se odigrava izmeu tih
trenutaka? Kako je tekao proces? Na osnovu zakona ouvanja ne moe se dobiti odgovor.
Ukoliko je taj odgovor neophodan moramo se uputiti na jednadbe gibanja.

Zakoni ouvanja su invarijantni na transformacije koordinata pa se najee primjenjuju
za objanjenje novootkrivenih prirodnih pojava. I kad su sile potpuno poznate, zakoni
ouvanja mogu nam uveliko pomoi pri rjeavanju gibanja estica. Najprije upotrijebimo
odgovarajue zakone ouvanja, jedan po jedan, a tek nakon toga, ako je ostalo neto
nerijeeno, prilazimo rjeavanju diferencijalnih jednadbi, varijacionih postupaka, kompjutera
itd.


Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da se mehanika moe postaviti i drugaije nego to je to
uinio Newton. Postoji analitika mehanika u kojoj osnovnu ulogu igraju fizikalne veliine energija i
impuls. Takva je na primjer mehanika Hamiltona i Lagrangea.
Poslije saznanja o ogranienosti Newtona mehanike i prednostima analitike mehanike, koja poiva na
zakonima odranja energije i impulsa, pitanje je zato se ne koristimo ovom drugom koja je openitija.
Postoji vie razloga. Pojmovi energije i impulsa su sloeniji od pojmova i sile ubrzanja, a takoer i
matematiki aparat je sloeniji od aparata u Newtonovoj vektorskoj mehanici.

5.2. Rad i energija

5.2.1. Rad sile
Pomjeranje materijalne toke po nekom pravolinijskom putu pod djelovanjem sile

s F
r
u mehanici
se naziva radom.
Rad sile se odreuje sa skalarnim produktom sile i rastojanja po kome se pomjerala
materijalna toka, tj.
36
cos , cos Fs s F Fs s F W =

= =

(5.1)
Rad je pozitivan ako sila F
r
i rastojanje zaklapaju otar kut,

s
2

< . Sila ne vri rad kada sa


pomjeranjem zaklapa prav kut
2

= ili ako se estica ne pomjera =0. Sila vri negativan rad ako
sa pravcem vektora zaklapa tup kut

s
2

> , crt. 5.1.


Ukoliko je sila promjenljiva i zavisi od rastojanja , a pomjeranje se vri du
proizvoljne krivulje, onda se ukupni rad sile u prvoj aproksimaciji moe izraziti kao zbroj
elementarnih radova uinjenih na konanom broju pravolinijskih dijelova

=

s F F
i
s , na koje je podijeljeno
pomjeranje :

s

= =

=

= =
n
i
n
i
i i i i i i
n
i
i
s F s F s F W W
1 1 1
, cos (5.2)

gdje je F
i
srednja konstantna vrijednost sile na i-tom podioku pomjeranja
i
s , a n- broj tih podioka.

Crt. 5.1.
Prava vrijednost izvrenog rada dobiva se iz jednadbe (5.2) kao granini sluaj kad a
, pa imamo:
0
i
s
n

=

= = s d F s F W
s
s
i i
n
i
s
2
1
1
0
lim
Rad je jednak integralu projekcije sile F F
s
= cos i pomaka ds. Ako je poetna i krajnja toka
putanje zadana vektorima poloaja r
1
i r
2
, rad se definira izrazom:

= r d F W
r
r
2
1
(5.3)
gdje je elementarni pomak.

= s d r d
Jedinica za rad je jedan dul (u ast engleskog fiziara P. Joule, 1818-1889), oznaka J. Prema
definiciji
1J=1Nm=1kgm
2
s
-2


5.2.2. Energija

37
Energija je sposobnost vrenja rada: to tijelo ima veu energiju, to je mogue od njega dobiti vei
rad. Kad tijelo vri rad, energija mu se smanjuje, i obrnuto: ako okolina vri rad na tijelu, energija mu
se poveava. Rad lako prelazi u energiju i obratno. Jedinica rada i energije je identina (1J )
Postoji vie oblika energije: mehanika, elektromagnetska, kemijska, termika, nuklearna itd. Energija
moe prelaziti iz jednog oblika u drugi.
Mehanika energija pojavljuje se u dva oblika: kinetika i potencijalna energija. Kinetika energija
uzrokovana je kretanjem, a potencijalna poloajem tijela.
Kinetika energija. Neka sila ubrzava tijelo na nekom putu. Izraunajmo rad potreban za ubrzanje
tijela od poetne brzine v
1
do konane brzine v
2
:


= = = =
2
1
2
1
2
1
2
1
s
s
v
v
v
v
s
s
v d v m dt v
dt
v d
m s d
dt
v d
m s d F W

odnosno
nakon integriranja:
2
1
2
2
2
1
2
1
mv mv W =
Veliinu
k
E mv =
2
2
1
(5.4)

nazivamo kinetika energija tijela mase m i brzine v
2
. Tijelu, koje je na poetku imalo kinetiku
energiju
2
2
1
1
mv
E
k
= , obavljenim radom poveali smo kinetiku energiju na konanu vrijednost
2
2
2
2
mv
E
k
= . Promjena kinetike energije jednaka je, dakle, izvrenom radu:
k k k
E E E W = =
1 2
(5.5)

Ako tijelo izvri rad (W < 0), kinetika energija mu se smanjuje ( 0 <
k
E ), kad se nad tijelom vri
rad (W > 0), kinetika energija mu se poveava ( 0 >
k
E ). Kad je rad jednak nuli, kinetika energija
tijela ostaje konstantna. Relacija (5.5) koja povezuje rad i promjenu kinetike energije i zove se
teorema o radu i kinetikoj energiji.
Potencijalna energija. Potencijalna energija je sposobnost vrenja rada zbog toga to tijelo ima
osobiti poloaj. Tako npr. tijelo mase m podignuto na visinu h iznad Zemljine povrine ima odreenu
potencijalnu energiju i sposobno je, sputajui se s te visine, izvriti odreeni rad. Slino: i nategnuta
opruga ima potencijalnu energiju i, vraajui se u poloaj ravnotee, izvri rad.


Gravitacijska potencijalna energija.
Zamislimo esticu mase m koja se kree pod djelovanjem sile tee (crt. 5.2) Rad sile tee na putu od A
do B jednak je:

= =

A B
r
r
r r g m r d F W
B
A
(5.6)
Budui da je i ,

= = j mg g m F
B B
y r j =

A A
y r j =


Dobili smo da je rad u polju sile tee jednak razlici dviju funkcija poloaja
(
A B
mgy mgy W = ) (5.7)
Veliinu
mgy E
p
= (5.8)
38
zovemo gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y iznad povrine Zemlje. Pri tome smo
pretpostavili da je na povrini Zemlje (y=0), potencijalna energija jednaka nuli, te da je sila
konstantna, to je ispunjeno za visine koje su malene u usporedbi s polumjerom Zemlje.

= g m F

Crt. 5.2.
Rad sile tee (5.7) ne ovisi o putu ve samo o poetnom i konanom poloaju tijela. Isti rezultat bi
dobili kad bi se tijelo iz toke A do toke B kretalo bilo kom putanjom. Tako npr. kree li se tijelo od
toke A preko C do B (crt. 5.2) rad je:
( )
A B
AC BC AC ACB
y y mg r d F r d F r d F r d F W = = + = =



dakle dobili smo rezultat isti kao pri integriranju po krivolinijskoj putanji AB.

Sila koja ima osobinu da joj rad ne ovisi o putu ve samo o poetnoj i konanoj toki zove se
konzervativna sila. Rad konzervativne sile po zatvorenom putu jednak je nuli:
0 =


s d F
k
(5.10)
Krui preko integrala oznaava da je put po kojem vrimo integriranje zatvoren.
Rad sile trenja, naprotiv, ovisi o putu: to je put dui, rad je vei. Rad sile trenja po zatvorenom putu
razliit je od nule, rad je vei to je put dui.
Nekonzervativne sile, kao to je sila trenja, zovemo i disipativne sile.
Rad svake konzervativne sile moemo izraziti razlikom potencijalnih energija:
( ) ( ) [ ]
A p B p
r
r
k
r E r E r d F
B
A
=





Crt. 5.3.



39
5.2.3. Zakon ouvanja mehanike energije

U zatvorenom (izoliranom) sustavu/sistemu u kojem nema disipativnih sila (trenja) mehanika
energija je konstantna. To je zakon o ouvanju mehanike energije, tj.
(5.11)
p k
E E E + =

Razmotrimo ukupnu mehaniku energiju pri slobodnom padu. Tijelo mase m u poetku je na visini H i
miruje (crt. 5.3), te je potencijalna energija mgH E
p
= , a kinetika 0 =
k
E i ukupna mehanika
energija . Kad tijelo slobodno padajui prevali put s, potencijalna energija mu je mgH E =
( ) s H mg E
p
=
a kinetika
( )
2
2
2
1
gs m E
k
=
te je ukupna energija
( ) s H mg gs m E E E
p k
+ = + = 2
2
1
(5.12)
odnosno
mgH E =
Ukupna je mehanika energija pri slobodnom padu ouvana: zbroj kinetike i potencijalne energije
jednak je u svakoj toki.
. konst E E E
p k
= + =

Ako sistem nije zatvoren, promjena ukupne mehanike energije jednaka je radu vanjskih sila
koje djeluju na sistem:
( ) ( ) W E E E E E E
k k p p
= + =
1 2 1 2 1 2
(5.13)
Potencijalna i kinetika energija mogu se transformirati jedna u drugu, crt. 5.4.

Crt. 5.4
Uzmimo za primjer vodopad. Ovdje je oit primjer pretvorbe energije iz jednog oblika u drugi


5.2.4. Potencijalno polje sila. Konzervativne sile

Ako je tijelo postavljeno u takve uvjete da je u svakoj toki prostora podvrgnuto djelovanju drugih
tijela sa silom koja se zakonomjerno mijenja od jedne toke do druge, kae se da se to tijelo nalazi u
polju sila. Tako se, na primjer, tijelo u blizini povrine Zemlje nalazi u polju sila gravitacije, tj. u
svakoj toki prostora na njega djeluje sila G , usmjerena prema dolje.

= g m

Za sile koje ovise samo od poloaja tijela moe se desiti da rad, koji vre nad tijelom, ne zavisi od
puta, ve se odreuje samo poetnim i zavrnim poloajem tijela u prostoru. U tom sluaju polje
sila se naziva potencijalnim poljem, a same sile konzervativnim.
40

Sile iji rad zavisi od puta, po kojem tijelo prelazi iz jednog poloaja u drugi, nazivaju se
nekonzervativnim silam

prostora, prolazi kroz neki centar, a veliina sile zavisi samo
a.
Polje centralnih sila, , polje kod kojeg pravac djelovanja sile u proizvoljnoj toki
od rastojanja od tog centra. Polje sila
ravitacije, elektrostatska sila: su primjeri centralnog polja sila.
ad konzervativnih sila na bilo kojem zatvorenom putu jednak je nuli.

rt. 5.5

=

r F F
g

R
C


Razloimo, zatvoren put po kojem se giba tijelo, koje se nalazi u potencijalnom polju sile, na dva
dijela: put A po kojem tijelo prelazi iz toke 1 u toku 2, i put B po kojem tijelo prelazi iz toke 2 u
toku 1, pri emu su toke 1 i 2 izabrane potpuno proizvoljno, crt. 5.5. Rad na itavom zatvorenom
putu bie jednak sumi radova koji se vre na svakom od jelova
(5.14)
gibanju u jednom
gibanju u dru
di .
( ) ( )
B A
W W
21 12
+ = W

Lako je pokazati da rad, koji se vri na bilo kojem putu, na primjer na putu B, pri prelaenju tijela po
njemu iz toke 1 u toku 2 jednak radu, sa obrnutim predznakom, koji se vri na istom tom putu pri
obratnom prelaenju iz toke 2 u toku 1. Promatrajmo dio putanje s . Poto u potencijalnom polju
sila F ovisi samo od poloaja tijela u prostoru i ne zavisi od stanja gibanja tijela (posebno od smjera
gibanja), elementarni rad na putu pri pravcu jednak je , a pri
gom pravcu on je jednak s F W

s

= s F W
r
r
= . S obzirom da je

na itavom
= s s , tada je i
W W = . To je ispravno za svaki elem prem e i za rad putu, te
je
Koristei se dobivenim
da na jednim dijelovima
atvorenog puta sile vre pozitivan rad, a na drugim dijelovima - negativan.
Dokazat emo da je i polje gravitacionih sila potencijalno , crte 5.6
entarni dio puta, a a tom
( ) ( )
B B
W W
12 21
= (5.15)
rezultatom, jednadba (5.14) moe se napisati u slijedeem obliku:
( ) ( )
B A
W W W
12 12
= (5.16)
Meutim, u potencijalnom polju sila, rad ne ovisi od puta, tj. (W
12
)
A
= (W
12
)
B
. Prema tome izraz (5.16)
jednak je nuli, to je i trebalo dokazati. Prema tome, potencijalno polje sila moe se definirati kao
polje onakvih sila iji je rad na svakom zatvorenom putu jednak nuli, on
z

41

Crte 5.6

= = =

h F s F s F W cos
Poto je F = G = mg, i
( )

=
2 1
h h h
dobivamo
( )
2 1
h h mg W = (5.17)
Izraz (5.17) oito ne ovisi od puta, slijedi da je gravitacijsko polje potencijalno.

5.2.5. Rad sila u gravitacijskom polju. Centralno polje sila

Gravitaciono polje sila je centralno polje. To je polje karakteristino po tome da pravac sile,
koja djeluje u bilo kojoj toki prostora, prolazi kroz neki centar, a veliina sile ovisi samo od
rastojanja do tog centra .Gravitaciona sila ima oblik ( ) F F r

=

=
0
2
2 1
r
r
m m
F

Elementarni rad dW, koji izvri gravitacijska sila pri pomjeranju tijela m
1
za rastojanje d s


jednaka je (crt. 5.7)
dr
r
m m
s d F dW
2
2 1
= =


gdje , integriranjem od r
1
do r
2
dobivamo: dr s d r =

0

=
1 2
2 1 2 1
1 1 1
2
1
r r
m m
r
m m W
r
r

ili

=
1 2
2 1
1 1
r r
m m W (5.18)

42

Crt. 5.8
Iz jednadbe (5.18) vidimo da je za r
2
> r
1
, rad negativan. Promjena potencijalne energije sistema
jednaka je negativnoj vrijednosti rada kojeg vri gravitacijska sila pri premjetanju tijela
( ) ( )
2
2 1
1
2 1
1 2
r
m m
r
m m
W E E
p p
= =
Obino se uzima da je , tada
2
r ( ) 0 =
p
E , pa potencijalna energija tijela m
2
je:
r
m m
E
p
2 1
= (5.19)
Razmotrimo tri specijalna sluaja, crt. 5.8, za tri razliite ukupne energije E = E
k
+ E
p
. Ovi
sluajevi su interesantni kod ispaljivanja vjetakog satelita sa Zemlje. Nakon to dostigne
maksimalnu visinu h satelit dobiva poetnu brzinu v
o
. Ukupna energija satelita je tada
h R
mM
mv E
z
+
=
2
0
2
1


Crt. 5.8
U sluaju elipse E < 0, putanja po kojoj e se kretati satelit, je elipsa u ijem se jednom fokusu
nalazi Zemlja, satelit u ovom sluaju pada na Zemlju. Uvjet da bi satelit se kretao po paraboli tj. E = 0,
odnosno kinetika energija satelita mora biti jednaka potencijalnoj energiji. Da bi se satelit kretao po
putanji hiperbole, tj. oslobodio Zemljine tee, potreba uvjet je, da kinetika energija satelita bude vea
od potencijalne energije odnosno E > 0.
43

5.2.6. Rad elektrostatske sile

Elektrostatska sila je takoer centralna sila. To znai da rad ne ovisio put, nego o krajnjem i
poetnom poloaju tijela. Uzmimo dva istoimena(pozitivna naboja) crt. 5.9. Sila meudjelovanja je:

( )

=
0
2
2 1
r
r
q q
k r F

Crt. 5.9

Elementarni rad dW, kojeg vri elektrostatska sila pri pomjeranju tijela m
1
za rastojanje

r d
dr
r
q q
k r d F dW
2
2 1
= =
r
r


F


0
r i kolinearni. Integracijom od r
1
do r
2
dobivamo jer su
2
1
1
2 1
r
r
r
r
r
q q
k dr
q q
k W

= =
2
2 1

2
r
odnosno
p
E
r r
q kq W =

=
1 2
2 1
1 1

gdje je E
p
potencijalna energija
r
q q
k E
p
2 1
= (5.20)

5.2.7. Veza izmeu potencijalne energije i sile
Svakoj toki potencijalnog polja odgovara, s jedne strane, neka vrijednost vektora sile F

W
koja
djeluje na tijelo, a s druge strane, neka vrijednost potencijalne energije tijela E
p
. Prema tome, izmeu
sile i potencijalne energije mora postojati neka veza. Za utvrivanje te veze izraunat emo
elementarni rad koji sila polja pri malom pomjeranju tijela s , koje se vri du proizvoljno
izabranog pravca u prostoru, crt. 5.10. Taj rad je jednak s F W
s
= , gdje je F
s
projekcija sile F na
pravac s.

Crt. 5.11
Poto se u danom sluaju rad vri na raun smanjenja potencijalne energije , na djelu ose s,
imamo:
p
E
p
E W =
Izjednaavanjem gornjih izraza dobivamo:
s
=
E
F
p
s

(5.21)
44
Izraz (5.21.) daje srednju vrijednost F
s
na odsjeku s . Da bi dobili vrijednost F
s
u danoj toki,
potrebno je izvesti granini prijelaz tj.
s
E
s
E
F
p p
s
s

=
0
lim (5.22)
Izraz (5.22) toan je za svaki pravac u prostoru, posebno za pravac Descartesovih koordinata x, y i
z.
x
E
F
p
x

=
y
E
F
p
y

= (5.23)
z
E
F
p
z

=
Izrazi (5.23) odreuju projekcije vektora sile na koordinatne ose. Ako su poznate te projekcije,
moe se odrediti i sam vektor sile.

+ + =

k
z
E
j
y
E
i
x
E
F
p p p

(5.24)
U matematici se vektor

+ + = k
z
a
j
y
a
i
x
a
grada


gdje je a skalarna funkcija od x, y, z naziva
gradijent tog skalara i oznaava se simbolom grad a ili
(nabla). Prema tome, sila je jednaka gradijentu
potencijalne energije, sa suprotnim znakom:
a
p
gradE F =

(5.25)
Kao primjer uzmimo gravitaciono polje sile. Osu z
usmjerimo prema gore. Pri takvom izboru osa
potencijalna energija e imati oblik.
E
p
=mgz+const.
Projekcije sile na zadane ose
F
x
=F
y
=0 , F
z
=-mg
Prema (5.24) dobivamo da je sila

= k mg

F

Crt. 5.11

5.3. Zakon ouvanja impulsa

Produkt mase estice i njene brzine naziva se impuls ili koliina kretanja/gibanja estice

= v m p (5.26)
Ako se impuls estice mijenja u toku vremena, to znai da postoji djelovanje neke sile, koja prema
drugom Newtonovom aksiomu glasi:

= F
dt
v m d
dt
p d
(5.27)
Gornja jednadba izraava najopenitiji sluaj drugog Newtonovog aksioma i u tom obliku vai ne
samo za klasinu nego i za relativistiku mehaniku, i zove se zakon promjene impulsa. Prvi
Newtonov aksiom izraava svojstvo svih tijela da u odsustvu sila zadravaju konstantnu vrijednost
brzine, odnosno, impulsa, jer je m = const. (u klasinoj fizici), tj.
45

= v m p =const. (5.28)
Ovo svojstvo predstavlja specijalan sluaj jednog opeg fizikalnog zakona o odranju koliine
gibanja. Za to nam moe posluiti slijedei pokus: neka meudjeluju dvije kuglice masa m
1
i m
2
preko
sabijene opruge koju u tom stanju odrava konac, crt. 5.12


Crt. 5.12
Ukoliko u jednom trenutku prekinemo konac, kuglice e se razletjeti. Uzajamno djelovanje kuglica
karakterizirano je treim Newtonovim aksiomom:

=
2 1
F F
ili
0
2
2
1
1
= +

dt
v d
m
dt
v d
m (5.29)
S obzirom da su m
1
i m
2
konstantne veliine, tada se jednadba moe napisati u obliku
0
2 2 1 1
=

+

dt
v m v m d
(5.30)
Dakle, promjena impulsa ili koliine gibanja u toku vremena za sistem m
1
i m
2
jednaka je nuli, pa
se moe pisati:

= + = + .
2 1 2 2 1 1
const p p v m v m (5.31)
Odnosno, impuls sistema m
1
i m
2
ne moe se promijeniti pod djelovanjem sila njihovog
uzajamnog djelovanja.
Ovaj zakljuak moe se proiriti na izolirani sistem od proizvoljnog broja estica. Ukupna
koliina gibanja zatvorenog sistema je konstantna bez obzira kakvi se procesi i meudjelovanje
dogaali u sistemu. To je zakon o ouvanju koliine gibanja, jedan od najvanijih zakona u fizici.
Moemo ga napisati i u matematikom obliku:

+ + + = + + + =
n n n ukupni
v m v m v m p p p p
2 2 1 1 2 1

ili


= =
i
i i ukupni
const v m p . (5.32)
Ovaj je zakon direktna posljedica Newtonovih aksioma. Drugi Newtonov aksiom za sistem estica
glasi:
dt
p d
F
u
u

=
gdje je rezultanta svih sila koje djeluju na sistem, a ukupna koliina gibanja sistema. Ako je
sistem izoliran, nema vanjskih sila, budui da se unutranje sile prema treem Newtonovom aksiomu
ponitavaju, to za izolirani sistem .

u
F

u
p
0 =

u
F





46
5.4. Sudari tijela

Na osnovu zakona ouvanja energije i impulsa mogu se prouavati fizikalne pojave kod kojih su
nepoznate bilo priroda i intenzitet sila bilo samo intenzitet sila koje djeluju u ovim pojavama. Takve
pojave su sudari tijela.
Sudar dvaju tijela moe biti elastian, djelomino elastian i neelastian.
Sudar je savreno elastian kada nema gubitka energije, ve je ukupna kinetika energija
ouvana. Da bi sudar dvaju tijela bio savreno elastian, ta tijela moraju biti savreno kruta (da ne
doive nikakvu deformaciju) ili idealno elastina, tako da nema rada unutarnjih sila. Pri savreno
neelastinom sudaru tijela se nakon sudara deformiraju, spoje zajedno i nastave gibanje kao
jedno tijelo; tu se jedan dio kinetike energije izgubi i pretvori u druge oblike energije.
Veina makroskopskih sudara su izmeu ova dva ekstremna sluaja, dakle djelomino elastini.

5.4.1. Savreno elastian sudar

Promatrajmo centralni savreno elastian sudar dvije kuglice, tj. Sudar pri kojem brzine jedne i
druge kuglice lee na istom pravcu nosiocu koji prolazi sreditem obiju kugli. Dvije kugle (ili dvije
estice), imaju brzine i sudaraju se elastino i, nakon sudara, imaju brzine i (crt. 5.13).
Ovaj sistem je izoliran za vrijeme itavog procesa, na kuglice ne djeluju vanjske sile (odnosno zbroj
vanjskih sila je nula) i, zbog toga, vrijedi zakon ouvanja koliine gibanja/kretanja:

1
v

2
v

1
u

2
u

+ = +
2 2 1 1 2 2 1 1
u m u m v m v m (5.33)


Crt. 5.13

Budui da je sudar savreno elastian, ukupna je kinetika energija prije i poslije sudara ista:
2 2 2 2
2
2 2
2
1 1
2
2 2
2
1 1

+ = +
u m u m v m v m
(5.34)
Napiimo jednadbu (5.34) na drugi nain, dobivamo:



2
2
2
2 2
2
1
2
1 1
u v m u v m
odnosno



2 2 2 2 2 1 1 1 1 1
u v u v m u v u v m (5.35)
Napiimo jednadbu (5.33) u obliku



2 2 2 1 1 1
u v m u v m (5.36)
te desnu stranu jednadbe (5.36) uvrstimo u (5.35) dobivamo:
0
2 2 1 1 1 1
=



u v u v u v (5.37)
Budui da su pri centralnom sudaru brzine kolinearni vektori, uvjet (5.37) je ispunjen samo ako je
jedan od faktora jednak nuli. Ako je prvi faktor u (5.37) jednak nuli, brzine se nisu mijenjale te se ni
sudar nije dogodio; zato taj sluaj ne uzimamo u obzir. Dakle drugi faktor mora ieznuti, to daje:
47

=

2 1 2 1
u u v v (5.38)
Relativna brzina primicanja kugli prije sudara jednaka je po iznosu, a suprotna po smjeru relativnoj
brzini odmicanja kugli poslije sudara. Relativne brzine promijenile su samo smjer, a ne iznos. Iz
jednadbi (5.37) i (5.38) moemo izraunati brzine poslije sudara u i :

2
u
( )
2 1
2 2 1 2 1
1
2
m m
v m v m m
u
+
+
=

(5.39)
( )
2 1
1 1 2 1 2
2
2
m m
v m v m m
u
+
+
=

(5.40)
Posebni sluajevi
1. m
1
= m
2
= m. U sluaju jednakih masa i , tj. estice jednostavno izmijene
brzine. Ako druga kugla miruje (v
2
= 0), tada je u
1
= 0, a ; poslije sudara prva kugla se
zaustavi, dok druga odleti brzinom koju je imala prva kugla prije sudara.

=
2 1
v u

=
1 2
v u

=
2
u

1
v
2. m
1
<< m
2
; v
2
= 0. Savreno elastina kugla mase m
1
i brzine udara u vrlo veliku kuglu ili
savreno elastian zid. Iz (5.39) dobivamo , tj. kugla se odbija jednakom brzinom kojom je
dola. Zid pri tome dobiva impuls sile ; naprotiv zid ne dobiva nikakvu energiju jer kugla
prilikom sudara ne mijenja energiju.

1
v

=
1 1
v u

1 1
v m 2
3. m
1
>> m
2
i v
2
= 0. Iz (5.39) i (5.40) slijedi i . Kada vrlo velika kugla udari
kuglicu koja miruje, brzina joj se vrlo malo promijeni dok lagana kuglica odleti brzinom koja je dva
puta vea od brzine upadne kugle. Predana energija pri centralnom elastinom sudaru dva tijela (v
2
=
0)

1 1
v u

1 2
2v u
Na osnovu jednadbi (5.39) i (5.40), za sluaj da je v
2
= 0, moe se izraunati energija koju tijelo
m
1
preda tijelu m
2
pri udaru. Predana energija iznosi:
,
1 1
E E E = (5.41)
gdje je E
1
prije sudara i energija tijela mase m
1
poslije sudara. Da bismo izraunali energiju
obrazujemo
,
1
E
,
1
E
2
1
1
2
1
2
1
1
1
2
1
2
1

= =

v
u
mv
mu
E
E
(5.42)
Koristei se jednadbom (5.39), gornju jednadbu moemo dobiti u obliku:
1
2
2 1
1 2
1
E
m m
m m
E

= (5.43)
Zamjenom (5.43) u (5.41) dobivamo:
( )
1
2
2 1
2 1
4
E
m m
m m
E
+
= (5.44)
Predana energija pri udaru dva tijela imat e maksimalnu vrijednost kada je m
1
= m
2
i iznosi prema
(5.44) . Pri gornjim uvjetima udara, tijelo koje se kree brzinom v
1
predaje cjelokupnu
energiju tijelu koje ima jednaku masu a prije udara nalazilo se u miru.
1
E E =


48




5.4.2. Savreno neelastian sudar

Pri savreno neelastinom sudaru kugle se nakon sudara deformiraju, slijepe i gibaju zajedno
brzinom . Pri ovom sudaru kinetika energija nije odrana, jedan dio se utroi na
deformaciju kugla, odnosno zagrijavanje (promjena unutranje energije).

= = u u u
2 1
Pomou zakona o ouvanju koliine gibanja odredit emo brzinu nakon sudara:
49
) (

+ = + u m m v m v m
2 1 2 2 1 1

2 1
2 2 1 1
m m
v m v m
u
+
+
=

(5.45)

Kinetika energija se smanjuje prilikom neelastinog sudara. Ukupna kinetika energija poslije
sudara:
( )
( )
( )
2 1
2
2 2 1 1 2
2 1
2 2
1
m m
v m v m
u m m E
k
+
+
= + = 5.46)
Kinetika energija prije sudara
2
2 2
2
1 1
2
1
2
1
v m v m E
k
+ = (5.47)
Razlika kinetikih energija daje gubitak mehanike energije:
( )
2
2 1
2 1
2 1 ,
2
1
v v
m m
m m
E E
k k

+
=
Posebni sluajevi.
1. m
1
= m
2
= m, slijedi da je

+ =

2 1
2
1
v v u . Ako je druga kugla prije sudara na miru, tada, nakon
sudara, obje kugle nastave gibanje brzinom
2
1
v
u
r
=

. Ako je , tada nakon sudara, obje kugle


stanu, u
1
= u
2
= 0.

=
2 1
v v
2. m
1
<< m
2
, v
2
= 0, slijedi da je i u = 0. Kad kugla od blata padne na tlo, tu i ostane.

5.5.Snaga

Snaga je brzina vrenja rad ili brzina prijenosa energije:

dt
dW
P =
Budui da je , to izraz za snagu moemo pisati:

= s d F dW


= = = v F
dt
s d
F
dt
s d F
P

Snaga je skalarni produkt sile i trenutne brzine. To je skalarna veliina.
Jedinica za snagu je 1W = 1 Js
-1
.

ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO



INENJERSKA FIZIKA I
- predavanja -



5.6. DINAMIKA KRUTOG TIJELA ILI DINAMIKA ROTACIJE


Uvod

Ako promatramo djelovanje sile na neko vrsto tijelo, moemo uoiti dva uinka:
promjenu oblika tijela (deformaciju) i gibanje tijela. Ako je deformacija nekog tijela izazvana
vanjskom silom tako malena prema dimenzijama tijela da je moemo zanemariti, tj. ako tijelo
pod utjecajem sile ne mijenja oblik, kaemo da je tijelo kruto. Moemo zamisliti da se
kruto tijelo sastoji od mnogo pojedinanih materijalnih toaka iji meusobni razmaci
ostaju uvijek isti. Naravno, kruto tijelo je idealizirani model; u prirodi imamo vrsta tijela
koja se, vie ili manje, pribliavaju modelu krutog tijela.
Moe se pokazati da se openito kretanje krutog tijela sastoji od translacije i rotacije
Translatorno kretanja tijela je takvo kretanje kod kojeg sve take tijela opisuju jednake
putanje .
Rotaciono kretanje je takvo kretanje kod kojeg sve take tijela opisuju krunice koje lee
u paralelnim ravninama. Centri svih tih krunica lee na istoj pravoj koju zovemo osa rotacije.
Kod transalornog kretanja sve take tijela mase m dobiju isto ubrzanje pod uticajem sile,
dok kog rotacije sve take tijela nemaju istu brzinu i ubrzanje, pa se uvode pojmovi ugaone
brzine i ugaonog ubrzanja koji su isti za sve take tijela koje rotitra oko neke ose. Osim toga,
kod rotacije tijelo pod djelovanjem iste sile ne dobije uvijek isto ubrzanje, ve ono zavisi od
udaljenosti napadne take sile od ose rotacije, kao i od rasporeda mase tijela oko ose
rotacije.Zbog toga se uvode novi pojmovi kao to je centar mase, moment sile , moment
inercije i moment koliine kretanja.

5.6.1. Centar mase sistema materijalnih taaka

Ako neko tijelo podjelimo u elementarne mase m
i
( i = 1,2,3,...., n ) tada se to tijelo
moe predstaviti kao sistem takastih masa ije meusobne veze uvijek ostaju iste.. Na svaku
od tih takastih masa mogu da djeluju vanjske i unutranje sile zbog meudjelovanja sa
drugim elementarnim masama. U sluaju kretanja tijela, trebalo bi posmatrati kretanje
velikog broja ovih elemetarnih masa to je vrlo komplikovano. Zato se uvodi pojam centra
mase sistema tj, zamiljena taka pomou koje moemo lake i jednostavnije opisati
kretanje cijelog sistema.
Jednaina kretanja za svaku elementranu masu nekog tijela je
=
i

+F

m

o
i

( 5.48 )


40
gdje je f
i
rezultanta svih unutranjih sila , a F
i
rezultanta svih vanjskih sila koje djeluju na
posmatranu masu m
i .
Ako sumiramo jed. (5.48) po svim elemntarnim masama koje ine jedan sistem (tijelo), onda
e prema III Njutnovom zakonu
t

n
|=1
m

n
=1
o
i

= 0 pa emo dobiti
F
i

c
( 5.49)

Suma na lijevoj strani se moe predstaviti kao proizvod ukupne mase tijela i ubrzanja centra
mase ( centra inercije ) a
c
.
Centar mase sistema se definie kao taka ije su koordinate odreene poloajem vektora r

koji se rauna na slijedei nain:
,
c

r =
m
|
r
t
m
|
r
t

|
m|
|
=
|
m
( 5.50)

oordinate centra mase krutog tijela dobiju se proirenjem jed. (5.50) na beskonano mnogo

c
K
estica infinitezimalno male mase dm, pa je


r =
]prdF
]pdF
]dm r
]dm
= ( 5.51 )

Gdje je gustina , a dV element zapremine krutog tijela.
isana sva masa sistema i kao da sve
mo
cm
= F


= F

Centar mase sistema se kree kao da je u njemu koncentr

vanjske sile djeluju u toj taki, tj.



( 5.52 )
ko na sistem ne djeluju vanjske sile ili kad je njihova rezultanta nula, onda je
mo
cm
= F

= 0 =>
du
cm
dt
= 0 J:
cm
= const. ( 5.53 )
rema tome kada je rezultanta svih vanjskih sila nula, centar mase sistema ili miruje ili se
kruto tijelo pod utjecajem sila moe pored translacijskog gibanja
izv

P
kree jednoliko pravolinijski.

.6.2. Moment sile 5

okusi pokazuju da P
oditi i rotaciju oko neke take. Utjecaj sile na rotaciju opisuje se njenim momentom.
Kad tijelo rotira, svaka njegova taka opisuje kruno kretanje. Definirajmo stoga moment sile.
Neka materijalna taka krui oko take 0 po krunici polumjera r. Ako je kruenje ubrzano,
na taku djeluje sila koja ima radijalnu komponentu r m F
r
2
= i tangencijalnu komponentu
mr ma F
t t
= = (crt. 5.14).
adbu Pomnoimo jedn
mr F F
t
= = sin
sa r, dobivamo:
(5.54)
2
sin mr rF =
41
to se moe napisat
(5.55)

i pomou vektorskog produkta:

=
2
mr F x r

Crt. 5.14
ijevu stranu jednadbe (5.55) definiramo kao moment sile M
r
L :

= F r M (5.56)
a veliinu m ake:
(5.57)
Tako jed
(5.58)
Ova jedn ji:
pri ja kutno
F r sin( r
r
2
kao moment inercije (tromosti ) materijalne t
2
mr I =
nadba (5.55) prelazi u

= I M
adba ima slinu ulogu pri kruenju kao drugi Newtonov aksiom

= a m F pri translaci
tom je sila analogna momentu sile, masa momentu inercije, a akceleraci j akceleraciji.
esto se kae , da je moment sile proizvod sile F i njenog kraka r
0 ,
jer je intenzitet vektorskog
pro
, F

izvoda
M= ) gdje je r
0
= r sin( r , F

) krak sile

om je v cije) tijela pri rotaciji,
ba
I = m

r

= p

I

r

( 5.59)
moemo proiriti na homogeno kruto tijelo kod kojeg je gustina konstantna, pa
se
] ]
2
JI (5.60)

pri tome se vri integriranje po cijeloj zapremini tijela, a r je funkcija poloaja.
a vri samo translaciju
ili samo rotaciju ili bilo kakvo drugo gibanje koje moe da se predoi kao translacija i rotacija. Kod
materijalne take nismo uzimali u obzir mogunost rotacije zbog zanemarivih dimenzija take
M ent inercije I eliina koja predstavlja mjeru tromosti (iner
kao to masa predstavlja mjeru za inerciju pri transalaciji i tijelo je posjeduje bez obzira da li
miruje ili se kree.
Moment inercije tijela u odnosu na neku osu se definie ralacijom

2

2


Ova razmatranja
moment inercije krutog tijela definira izrazom:

I = r
2
Jm = p r

ko na neko tijelo djeluje vie sila u razliitim takama, onda tijelo moe d A
42

Uvjet ravnotee materijalne take je da suma svih sila koje na nju djeluju bude jednak nuli
0 =

(5.61)
i
F
i

Kad sila F u.
Naime, ovdje pored uvjeta (5.61) koji predstavlja uvjet za ravnoteu za translaciju, postoji i
dodatni uvjet ravnotee za rotaciju, a to je da je suma momenata svih sila jednaka nuli

5.6.3. Steinerova ( tajnerova) teorema

ama, a daje vezu izmeu momenta inercije
inercije tog tijela oko ose koja je paralelna
O
1
O
2



R
dm


je na s oz cemtar mase
M ,a, takoe i oko ose kroz taku P,tako da su te dvije ose paralelne i okomite na ravan
rtea. Izaberimo proizvoljno element mase dm koji se nalzi na rastojanju R od ose C, i
2
( 5.63)

i
i
djeluje na kruto tijelo, neophodno je razmotriti ravnoteno stanje i u odnosu na rotacij
0 =


i
i
M (5.62)

Ova teorema se zove i teorema o paralelnim os
krutog tijela oko neke proizvoljne ose i momenta
sa prvom osom.




r




d

CM P
d


a) b )


Neka
C
lici b) predstavljeno kruto tijelo koje moe da rotira oko ose C kr
c
rastojanju r od ose P.

Moment inercije I
c
u odnosu na osu kroz centar mase je

Ic =]R um
paralelne ose P a

I =]i
2
um ( 5.64)


Poto je prema kosinusnoj teorem
43

r
2
= R
2
+ d
2
2dR cos< (R, d)
dje je s< (R, d) = x koordinata mase dm, pa je
=]i um = ]R um + d ] um -2d x dm ( 5.65)
i lan na desnoj strani izraz lan je dnak rei lan je jednak
uli, jer je iz definicije za centar mase


g R co

2 2
2
I


Prv gornjeg a je I
0
, drugi je d
2
m, a t
n

Xc =
]xdm
]dm
(5.66)

Kako je kod nas x
c
raz za I svodi na

=0 onda je x dm = 0, pa se iz
I = I
c
+ m d
2
( 5.67)
lnih osa, koji kae da se
se koja
daljenosti meu
Ono to sila predstavlja za translaciju, to moment sile znai za rotaciju. esto smo se do sada
a i zakonima u translaciji i rotaciji.
etanja je moment koliine gibanja/kretanja.


to predstavlja tajnerov obrazac za moment inercije oko parale
moment inercije oko ma koje ose moe dobiti kao zbir momenta inercije oko o
prolazo kroz centar masa i proizvoda mase tijela i kvadrata u
paralelnim osama.


5.6.4. Moment koliine gibanja

uvjerili da postoji analogija meu veliinam
Veliina analogna koliini gibanja/kr



Crt. 5.15

Najprije emo definirati moment koliine kretanja/gibanja materijalne toke (estice) koja se kree
po krunici polumjera r (npr. elektron oko jezgre). Takav moment koliine gibanja/kretanja esto se
zove orbitalni, jer se odnosi na orbitalno gibanje estice.

44
Moment koliine kretanja/gibanja L materijalne toke mase m i koliine kretanja/gibanja

= v m p s obzirom na referentnu toku 0 (npr. sredite krunice na crt. 5.15 definira se kao

produkt radijus vektora r i koliine gib nja/kretanja:




= v m r p
a

= r L (5.68)

Smjer momenta koliine gibanja odreujemo kao i smjer svakog vektorskog produkta pomou
pravila desne ruke. Smj

edinica momenta koliine gibanja je
er L je isti kao smjer .

1 2
s kgm . J
Iz jednadbe I M = moemo izvesti jo jedan izraz za moment koliine gibanja materijalne
toke koja se giba po krun i. ic
relacijama Razvojem izraza (5.58) prema poznatim
d
dt

2
mr = i = , I
r
v
= , dobivamo:
( ) ( )
dt
mrv mr = = =
2


dL d v d
I
d d
I I M

= = =

dt r dt dt dt

Iz gornjeg izraza dobivamo:

r
r
I L =
(5.69)

ok je jednadba gibanja d
dt
L d
M

= (5.70)
Ova razmatranja za materijalnu taku mogu se proiriti i na kruto tijelo koje rotira oko
nepomine ose. Ovaj zakon izveden za materijalnu taku, vrijedi za svaku taku sistema
materijalnih taaka ili krutog tijela,

=

=
i
i
i
i
M L
dt
d
(5.71)



5.6.5. Zakon o ouvanju momenta koliine gibanja/kretanja

broj momenata svih vanjskih sila s obzirom na neku taku jednak nuli,
ku konstantan i po
Ako je vektorski z
tada je ukupni moment koliine gibanja sistema (krutog tijela) za tu istu ta
smjeru i iznosu. Iz relacije (5.71) uz uvjet da je 0 =

M slijedi:
. 0 const L
dt
L d
M = = =

(5.72)
Unutranje sile u sistemu ne mogu promijenit ent koliine gibanja. Moem i mom o, takoer, rei da
je u zatvorenom sistemu moment koliine gibanja/kretanja sauvan. Vrti li se mehaniki sistem
oko vrste osi z, tada je moment koliine gibanja u smjeru osi z:

z z
Ako je sistem izoliran tako da je komponenta ukupnog momenta vanjskih sila u smjeru osi z
jednaka nuli, tada je:
. const I L = =
I L = (5.73)
z z

Ako je I
z
= const. (kruto tijelo), iz (5.73) slijedi da je i . konst = , tj. da kruto tijelo rotira oko
vrste osi stalnom kutnom brzinom. Naprotiv, ako se I mijenja za vrijeme vrtnje (npr. udaljavanjem
45
pojedinih toaka sistema od osi rotacije), tada se i mijenja tako da bi I bilo konstantno.
Unutranje sile mogu dakle mijenjati kutnu brzinu eg sistema premda, pri tom, L
z
ostaje
konstantan.
5.6.6 Rad, snaga i energija kod rotacije

o atrajmo kruto tijelo koje rotira oko ose koja prolazi kroz taku O normalno na ravan
rtea (5.16). ako se tijelo obrne za mali ugao d, pod uticajem
( 5.74)


O

Za konano ugaono p e biti
( 5.75)
ada, slijedi da je kod rotacije snaga
P =
dt
rotiraju


t






P sm
c

sile F koja izvri rad
dW = F
t
ds = Ft rd = M d

jer je Ft r moment sile F za osu O





F

d ds F
r



Crte 5.16
omjeranje od pol loaja 2 izvreni rad
W = ] HJ0
2

oaja 1 do po


1
Iz definicije : Snaga je brzina vrenja r
=
dt
dw Md0
= H ( 5.76)
m sile i uga
M = I =I
do
dt
jednaka proizvodu omenta one brzine.
Polazei od relacije

= I
do
d0

d0
dt
= I
d0
do
( 5.77)

Pa je elementarni rad
dW = M d = I d ( 5.78 )
ukupni rad na intervalu
1

2
je



a

46
47
1
2
W = ] HJ0
2
= ] I J =
1
I
o
2
o

2
2
-
1
1 2
I
1
2
( 5.79)
ile jednak je poveanju kinetike energije tijela, to je
sli radu i energiji kod linearnog kretanja. Njie teko pokazati da izraz
1
2

Dakle, rad koji izvri moment s
no I
2

pre energiju rotacije tijela.
2
dstavlja kinetiku

Ako kruto tijelo posmatramo kao skup konanih elementarnih masa m
i
, od kojih svaka
pri rotaciji tijela ugaonom brzinom oko neke ose, ima kinetiku energiju

E
i
=
1
m

:

2
( 5.80)

1
2

Onda e ukupna kinetika energija tijela pri rotaciji biti

E = E

= m



1
2

:

2
( 5.81)

Pa kako je :

= r

bie

E =

m

2
=
1
2
r

2
r ( 5.82)
2
m

2

F =
1
2


I m
2
( 5.83)
ad se vrsto tijelo kotrlja po ravni , onda je njegova kinetika energija suma kinetike
energije transl kinatike energije



K
acije i rotacije.








1
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
6. TITRANJE (OSCILACIJE)
6.0. Openito o titranju
Titranje (osciliranje) predstavlja vrstu gibanja ili promjenu fizikog procesa koji se odlikuje
odreenim stupnjem ponavljanja.
U zavisnosti od prirode fizikog procesa koji se ponavlja, titranja dijelimo na: mehanika (klatno,
treperenje ice kod muzikog instrumenta itd.), elektromagnetska (naizmjenina struja,
elektromagnetski valovi i dr.) i elektromehanika (osciliranje atoma vrstog tijela oko ravnotenog
poloaja u kristalnoj reetki i dr.).
U zavisnosti od karaktera djelovanja, koje se vri na oscilatorni sistem, razlikujemo: slobodno
titranje, prigueno titranje i prisilno titranje.
Slobodno titranje nastaje u sistemu koji je, nakon poetnog vanjskog djelovanja, preputen samom
sebi (npr. elastina opruga ili klatno izvedeno iz ravnotenog poloaja). Pri ovome svaki oscilator ima
svoju vlastitu frekvenciju.
Titranja kod kojih se veliina koja oscilira mijenja po zakonu sinusa ili kosinusa u funkciji
vremena nazivaju se harmonina titranja (oscilacije).
Titranja u prirodi su veoma bliska harmoninim titranjima, ili mogu biti predstavljena superpozicijom
harmoninih titranja.
6.1. Harmonino titranje ( harmonijske oscilacije )
Promatrajmo sistem koji se sastoji od kuglice mase m koja je objeena na elastinu oprugu. U stanju
ravnotee sila, silu teine mg uravnoteuje elastina sila kl
0
(Hookeov zakon):
0
l k mg
(6.1)
gdje je k pozitivna konstanta, a
0
l izduenje.
2
Pomjerimo kuglicu iz poloaja ravnotee na rastojanje x, tada e produenje opruge biti jednako l
0
+
x, pa rezultirajua sila projicirana na osu x ima vrijednost:
) (
0
x l k mg F +
(6.2)
Uzimajui u obzir uvjet ravnotee (6.1) dobit emo da je:
kx F
(6.3)
Predznak (-) u formuli (6.3) izraava injenicu da pomjeranje i sila imaju suprotne smjerove.
Sila F ima osobine:
proporcionalna je pomjeranju kuglice iz poloaja ravnotee i
uvijek je usmjerena prema poloaju ravnotee.
U ovom sluaju sila je po prirodi elastina, meutim za sile koje se ponaaju po istoj zakonitosti
kaemo da su kvazielastine. Da bismo pomjerili kuglicu za vrijednost x moramo izvriti rad protiv
kvazielastine sile:
2
) (
2
0 0
kx
kxdx dx F W
x x


Ovaj rad se manifestira u vidu potencijalne energije sistema. Prema tome, sistem u kojem djeluje
kvazielastina sila, pri pomjeranju iz ravnotenog poloaja na rastojanje x dobiva potencijalnu
energiju:
2
2
kx
E
p

(6.4)
Izvrimo pomjeranje kuglice za x = A i pustimo sistem da oscilira. Pod djelovanjem sile F = -kx,
kuglica e se kretati prema poloaju ravnotee brzinom:
dt
dx
v
(6.5)
3
Pri ovome e se smanjivati potencijalna energija sistema a javljat e se kinetika energija (masu
opruge zanemarujemo).
Doavi u poloaj ravnotee kuglica nastavlja kretanje po inerciji. Ovo kretanje e biti usporeno i
prestat e onda kad se kinetika energija u potpunosti pretvori u potencijalnu, tj. kad pomjeranje bude
jednako A. Ako u sistemu nema trenja, energija sistema mora biti ouvana, i kuglica e se kretati
neogranieno dugo u granicama od A do A.
Jednadba gibanja za kuglicu, prema II Newtonovom aksiomu ima oblik:
kx
dt
x d
m
2
2
(6.6)
Napiimo ovu jednadbu u drugom obliku:
0
2
2
+ x
m
k
dt
x d
(6.7)
Koeficijent uz x je pozitivan broj pa ga moemo napisati u obliku:
m
k

(6.8)
gdje je realan broj ije emo fizikalno znaenje vidjeti kasnije. Jednadba (6.7) moe se napisati u
obliku:
0
2
2
2
+ x
dt
x d

(6.9)
Znai, gibanje kuglice pod djelovanjem sile oblika kx izraava se linearnom homogenom-
diferencijalnom jednadbom drugog reda.
Moe se vidjeti da rjeenje jednadbe (6.9) ima oblik:
( ) + t A x cos
(6.10)
ili
( )
2
; sin

+ + t A x
gdje su A i proizvoljne konstante.
Vidimo da gibanje sistema, koji se nalazi pod djelovanjem sile oblika F = - kx, predstavlja
harmonino gibanje.
Veliina najveeg otklona od ravnotenog poloaja naziva se amplituda titranja, crte 6.2
Veliina (t+) naziva se faza titranja (osciliranja). Konstanta predstavlja vrijednost faze u
trenutku t = 0 i zove se poetna faza oscilovanja
4
Crt.6.2.
Poto je kosinus periodina funkcija s periodom 2, razliita stanja sistema koji vri harmonino
titranje, ponavljaju se za interval vremena T, za koji faza dobije prirast jednak 2. Ovaj interval
naziva se period titranja i moe se odrediti iz uvjeta:
( ) [ ] [ ] 2 + + + + t T t
odakle je,

2
T
(6.11)
Broj titranja u jedinici vremena naziva se frekvencija titranja f. Veza izmeu frekvencije i
perioda titranja je:
T
f
1

(6.12)
Osnovna jedinica za frekvenciju je 1 Hz, tj. jedan titraj u sekundi. Iz (6.11) slijedi da je:
T

Prema tome predstavlja broj oscilacija za 2 sekundi, i naziva se kruna frekvencija. Veza
izmeu frekvencije i krune frekvencije je:
f 2 (6.13)
Diferencirajmo po vremenu jednadbu (6.10) dobit emo izraz za brzinu:
( )

,
_

+ + +
2
cos sin

t A t A
dt
dx
v
(6.14)
Vidimo da se i brzina mijenja po harmoninom zakonu, pri emu je amplituda brzine jednaka A .
Izraz za ubrzanje dobit emo ako jo jedanput izvrimo deriviranje po vremenu:
5
( ) + t A
dt
x d
a cos
2
2
2
(6.15)
Znai da se ubrzanje i pomjeranje nalaze u protiv fazi. Svako oscilatorno kretanje moe se
karakterizirati odreenim vrijednostima amplitude A i poetne faze . Ove vrijednosti mogu se
odrediti iz poetnih uvjeta. U momentu t = 0 jednadbe (6.10) i (6.14) glase:

sin
; cos
0
0
A v
A x

Iz ovih relacija moemo izraunati amplitudu A i poetnu fazu :


0
0
2
2
0 2
0
x
v
tg
v
x A


+
(6.16)
6.2. Energija harmonijskog oscilovanja
Kvazielastina sila je konzervativna
1
, pa je ukupna energija harmoninog titranja konstantna. U
procesu titranja dolazi do pretvorbe kinetike energije u potencijalnu i obratno. Maksimalna
potencijalna energija se dobije kada se sistem nalazi na najveem otklonu od ravnotenog poloaja:
( )
2
2
max
kA
E E
p

(6.17)
U momentu prolaska kroz ravnoteni poloaj sistem ima maksimalnu brzinu, tj. maksimalnu kinetiku
energiju,
( )
2 2
2 2 2
max
max
mA mv
E E
k

(6.18)
Moe se pokazati da su izrazi (6.17) i (6.18) jednaki jedan drugom, prema (6.8) k m
2
.
Promatrajmo kako se mijenjaju kinetika i potencijalna energija s vremenom:
( )
( )

+
+
t
kA kx
E
t
mA
mv
E
p
k
2
2 2
2
2 2
2
cos
2 2
sin
2 2
(6.19)
Zbrajanjem ova dva izraza, dobivamo da je ukupna energija harmoninog titranja konstantna:

1
Ako rad sile, pri pomjeranju materijalne take, ne ovisi od veliine i oblika puta nego samo od poetnog i
krajnjeg poloaja, takve sile nazivamo konzervativnim. Ako su sile koje djeluju na tijelo konzervativne, tada je
ukupna mehanika energija konstantna.
6
2 2
2 2
2
mA
kA
E E E
k p
+ (6.20)
Koristei poznate trigonometrijske formule moemo izraze za E
k
i E
p
napisati na slijedei nain:
( ) ( )
[ ] ( )
1
]
1

+ +
1
]
1

+ + +


t E t E E
t E t E E
k
p
2 cos
2
1
2
1
sin
2 cos
2
1
2
1
cos
2
2
(6.21)
Vidimo da se E
k
i E
p
mijenjaju s frekvencijom 2. Srednja vrijednost kvadrata sinusa i kosinusa
jednaka je jednoj polovici. Prema tome, srednja vrijednost E
k
podudara se sa srednjom vrijednou E
p
i
jednaka je
2
1
E.
Crt.6.3.
7
6.3. Harmonini oscilator
Sistem opisan jednadbom:
0
2
2
2
+ x
dt
x d
(6.22)
gdje je
2
konstantna pozitivna veliina, naziva se harmonini oscilator. Kao to je poznato, rjeenje
jednadbe (6.22) ima oblik:
( ) + t A x cos
(6.23)
Prema tome, harmonini oscilator predstavlja sistem koji vri harmonina titranja oko poloaja
ravnotee.
Obino u teorijskoj fizici koliinu kretanja nazivamo impuls i oznait emo ga sa p. Izraunajmo
impuls harmoninog oscilatora:
( ) + t A v m p sin
(6.24)
U svakom sluaju oscilator pored otklona x, ima jo jednu karakteristinu vrijednost, p. Napiimo
gornje jednadbe (6.23) i (6.24) na drugi nain:
( )
( )


+
+
t
mA
p
t
A
x
sin
cos
(6.25)
Kvadriranjem i zbrajanjem dobivamo:
1
2 2 2
2
2
2
+
A m
p
A
x
(6.26)
Grafiki predstavljen impuls harmoninog oscilatora u funkciji otklona x, daje elipsu.
Koordinatna ravan (p,x) naziva se fazna ravan a odgovarajua kriva fazna putanja, crte 6.4.
8
Crt.6.4
Povrina elipse
2
jednaka je:
2
2
2 2


mA
AmA S
odnosno,
E
f
S
1

(6.27)
Znai, ukupna energija harmoninog oscilatora je proporcionalna povrini elipse, pri emu je
koeficijent proporcionalnosti vlastita frekvencija oscilatora:
S f E
(6.28)
Povrina elipse moe biti izraunata i kao integral pdx

pa se formula (6.28) moe napisati i u


obliku:
pdx f E

(6.29)
Ova posljednja relacija, odigrala je veliku ulogu u izgradnji osnova kvantne mehanike.
6.4. Slaganje harmoninih titranja
Pri istovremenom djelovanju vie razliitih elastinih sila na oscilator on e vriti sloeno gibanje,
koje e biti jednako geometrijskom zbiru pojedinih oscilacija. Rjeavanje ovih problema, posebno
slaganje oscilacija istog smjera, znatno se olakava ako se oscilacije predstave pomou, tzv. vektora
amplitude.
Uzmimo jednu osu koju emo oznaiti sa x, crte 6.5. Iz take O, koja je uzeta na osi, povucimo
vektor duine A, koji sa osom obrazuje kut . Ako taj vektor rotiramo sa kutnom brzinom
projekcija vektora e se pomjerati po osi x u granicama od A do +A, pri emu e se koordinata te
projekcije mijenjati s vremenom po zakonu:
( ) + t A x cos
(6.30)

2
ab S , gdje su a i b poluose elipse.
9
Crt.6.5.
Prema tome, projekcija kraja vektora na osu x vrit e harmonino titranje s amplitudom koja je
jednaka duini vektora, krunom frekvencijom koja je jednaka kutnoj brzini rotiranja vektora i
poetnom fazom koja je jednaka kutu koji obrazuje vektor s osom u poetnom momentu vremena.
Promatrajmo slaganje dva harmonina titranja istog smjera i iste frekvencije.
( ) ( )
2 2 2 1 1 1
cos cos + + t A x i t A x
(6.31)
Rezultirajue pomjeranje tijela vrit e se po istoj pravoj tako da je jednako algebarskom zbiru oba
pomjeranja:
( ) ( )
2 2 1 1 2 1
cos cos + + + + t A t A x x x
(6.32)
Predstavimo oba osciliranja pomou vektora amplitude
1
A
r
i
2
A
r
, crte 6.6.
Moe se uoiti da je projekcija rezultirajueg vektora A
r
, na osu x jednaka sumi projekcija vektora
koji se slau:
2 1
x x x +
(6.33)
Prema tome, vektor A
r
predstavlja rezultirajue titranje. Taj vektor rotira s istom kutnom brzinom
kao i vektori
1
A
r
i
2
A
r
, tako da e rezultirajue gibanje biti harmonino titranje sa frekvencijom ,
amplitudom A i poetnom fazom .
( ) + t A x cos
(6.34)
Na crteu 6.8. vidimo, za trenutak t = 0, na osnovu kosinusne teoreme imamo:
( ) [ ]
1 2 2 1
2
2
2
1
2
cos 2 + A A A A A
(6.35)
ili
( )
1 2 2 1
2
2
2
1
2
cos 2 + + A A A A A
odnosno,
2 2 1 1
2 2 1 1
cos cos
sin sin

A A
A A
OC
BC
tg
+
+

(6.36)
10
Crt.6.6.
Jednadbe (6.35) i (6.36) mogu se dobiti i zbrajanjem jednadbi (6.31) koristei odgovarajue
trigonometrijske transformacije.
Analizirajmo izraz za amplitudu (6.35). Ako je razlika faza izmeu dva titranja konstantna, tj.:
.
2 2
const
(6.37)
takva titranja nazivaju se koherentna. Ako je pak razlika u fazi jednaka nuli ili cijelo parnom broju
, imamo da je:
,... 3 , 2 , 1 , 0 , 2
1 2
n je gdje n
tada je,
( ) 1 cos
1 2

i
2 1
A A A +
(6.38)
Ako je razlika faza oba titranja jednaka neparnom broju , imamo da je:
,... 3 , 2 , 1 , 0 , ) 1 2 (
1 2
+ n je gdje n
tada je,
( ) 1 cos
1 2

i
2 1
A A A
(6.39)
6.5. Matematiko klatno (njihalo)
Matematiko klatno sastoji se od tokaste mase m objeene na nerastegljivu vrlo laganu nit duljine l,
crt 6.7. Kada klatno miruje u poloaju ravnotee, napetost niti N
r
uravnoteuje sila G
r
(sila tee).
Izvan poloaja ravnotee, tangencijalna sila (komponenta sile tee) vraa tijelo u poloaj ravnotee,
dok je radijalna komponenta sile tee uravnoteena napetou niti N
r
.
11
Crt.6.7
Zbroj svih sila na materijalnu toku jednak je tangencijalnoj komponenti sile tee F
t
= -mg sin, gdje
predznak minus kae da sila djeluje u smjeru porasta pomaka . Sila nije proporcionalna kutnom
pomaku , nego sin, prema tome gibanje nije harmonino. Meutim, za male amplitude sin , te
sila F = -mg harmonina.
Matematiko klatno osciluje harmonijski samo za male amplitude, dok je, za vee amplitude,
period klatnafunkcija amplitude.
Jednadba gibanja matematikog klatna glasi:
sin mg ma F
t

odnosno prema (3.40)
2
2
dt
d
l l a
t


dobivamo,

sin
2
2
mg
dt
d
ml
(6.40)
U sluaju malih pomjeranja sin , te jednadba gibanja matematikog klatna poprima oblik:
0
2
2
+

l
g
dt
d
(6.50)
Ovo je jednadba harmoninog titranja pa analogno prema (6.7) ima rjeenje:
12
( )

,
_

+ + t
l
g
t sin sin
0 0
(6.51)
odavde period

2
T , odnosno period matematikog klatna za male amplitude
3
je:
g
l
T 2 (6.52)
Period klatna ne ovisi ni o masi ni o amplitudi ve samo od duljine l i gravitacionog ubrzanja g.
6.6. Prigueno titranje
Do sada smo promatrali idealiziran sluaj titranja materijala toke u kojemu je mehanika energija
ouvana. Iz iskustva znamo da su uvijek gubici energije prisutni i da e elastina opruga poslije
odreenog vremena prestati titrati. Za takva titranja kaemo da su priguena.
Prigueno titranje moemo lako vidjeti ako elastinu oprugu uronimo u viskoznu tekuinu. Sila trenja
koja se protivi gibanju elastine opruge proporcionalna je brzini gibanja:
dt
x d
b v b F
tr
r
r
r

(6.53)
gdje je b konstanta priguenja, a predznak minus pokazuje da su sila trenja i brzina, suprotnog smjera
izabranog osi x.
Jednadbu gibanja za prigueno titranje, na osnovu drugog Newtonovog aksioma i (6.3) moemo
pisati:
tr el
F F a m
r r
r
+
(6.54)
ili
0
2
2
+ + x
m
k
dt
dx
m
b
dt
x d
(6.55)
Zamjenom,
2
0

m
k
i 2
m
b
, jednadba (6.56) poprima oblik:
0 2
2
0 2
2
+ + x
dt
dx
dt
x d

(6.56)
gdje je
m
k

0
vlastita frekvencija nepriguenog oscilatora, a faktor priguenja.
Rjeenje ove homogene linearne diferencijalne jednadbe je:

3
Kada su amplitude vee, tj. kada je sin period njihala ovisi o amplitudi
0
, tada je period
matematikog njihala

,
_

+ + + ...
2
sin
64
9
2
sin
4
1
1
1
2
0 4 0 2

g
T
13
( )

+

t Ae t x
t
sin ) (
(6.57)
uz uvjet,
2 2
0

(6.58)
Ovo moemo dokazati uvrtavanjem, prvog i drugog izvoda. Prvi izvod od x(t) je u stvari brzina
priguenih oscilacija:
( ) ( )

+ + +

t e A t e A
dt
dx
t t
cos sin
Drugi izvod je ubrzanje:
( ) ( ) ( )

+ + +

t e A t e A t e A
dt
x d
t t t
sin cos 2 sin
2 2
2
2
Uvrtavanjem u jednadbu (6.56), dobivamo:
( ) 0 sin ) 2 (
2
0
2 2 2
+ +



t e A A A A
t
Jednadba (6.59) mora biti ispunjena za svaki t, to daje uvjet (6.58):
2 2
0
2

Priguenje smanjuje frekvenciju titranja to vie to je trenje vee. Amplituda
t
Ae

opada
eksponencijalno s vremenom; to je faktor priguenja vei, to i amplituda bre trne.. Ako je
trenje veliko, uope nema titranja; uvjet za takvo aperiodino gibanje dobivamo iz (6.58):
2
0
2
>
(6.60)
Tada je naime u izrazu (6.58) imaginarna i rjeenje jednadbe gibanja je elongacija koja
eksponencijalno opada. Osciliranje nekih mehanikih sistema esto je nepoeljno i nastoji se,
uvoenjem odreenog priguenja, smanjiti ili ukloniti (npr., kazaljke mjernih instrumenata, amortizeri
na vozilima i dr.).
6.7. Prisilno titranje. Rezonancija
Kada vanjska periodina sila djeluje na sistem koji moe titrati, nastaje prisilno titranje.
Na crteu 6.8 prikazan je jedan takav prisilni oscilator. Pomou vanjskog oscilatora, kojem se
frekvencija moe mijenjati, pobuujemo sustav opruga + masa, na titranje. Kad je frekvencija
vanjskog oscilatora manja od vlastite frekvencije sistema m k
0
, sistem oscilira, ali s malim
amplitudama. Kako raste, amplitude postaju sve vee i vee.
Kada se priblii vlastitoj frekvenciji sistema
0
, dolazi do rezonancije, tj. titranja s vrlo
velikim amplitudama. Daljnjim poveanjem frekvencije titranje ponovo postaje sve slabije.
14
Napiimo jednadbu gibanja za ovakav prisilni harmonini oscilator. Neka je vanjska sila
sinusoidalnog oblika:
t F F
v
sin
0

(6.61)
Crt.6.8.
gdje je kruna frekvencija vanjskog oscilatora. Drugi Newtonov aksiom, primijenjen na ovakvo
gibanje, daje:
t F
dt
dx
b kx
dt
x d
m sin
0 2
2
+
ili
t A t
m
F
x x x sin sin 2
0
0 2
0
+ + & & &
(6.62)
gdje je faktor priguenja, koji smo definirali u prethodnom odjeljku, a A
0
amplituda vanjskog
oscilatora. Rjeenje ove jednadbe je titranje s prisilnom frekvencijom :
( ) t A t x sin ) ( ) (
(6.63)
gdje je kanjenje u fazi titranja vanjskog oscilatora. Uvrstimo li (6.63) u (6.62) dobivamo:
15
( ) ( ) ( )
( )
t
A
A
t t

sin cos 2 sin


0 2 2
0
+
(6.64)
Ako jednadbu (6.64) predstavimo pomou vektora, proizilazi
:
( )
( )
2 2
0
2 2 2 2
0
0
2
; 4

+ tg
A
A
Amplituda prisilnog osciliranja je:
( )
( )
2 2
2
2 2
0
0
4

A
A
(6.64)
Amplituda osciliranja (6.64) ovisna je o omjeru
0

i o priguenju i maksimalna je pri rezonantnoj


frekvenciji:
2 2
0
2
r
(6.65)
to se dobije izraunavanjem maksimuma funkcije (6.64).
Rezonantna frekvencija
r
, u sluaju priguenog oscilatora neto je manja od vlastite
frekvencije; rezonantna frekvencija nepriguenog oscilatora jednaka je vlastitoj frekvenciji
r
=

0
.
U idealnom sluaju, kad ne bi bilo gubitaka, amplituda pri rezonanciji ( =
0
) bila bi
beskonano velika. Kad su prisutni gubici, rezonantna amplituda je konana a rezonantna frekvencija
je neto manja od
0
, tim vie to je priguenje vee.
Rezonancija moe biti ponekad opasna i dovesti do ruenja (mostova, zgrada i sl.). Tako je sruen
most u Takomi (1940.); vjetar u rezonanciji s vlastitom frekvencijom mosta uzrokovao je snane
oscilacije i ruenje mosta. Rezonancija se susree mnogim mehanikim, elektrinim i drugim
ureajima.
68
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
7. MEHANIKI VALOVI I ZVUK
7.1 Prostiranje valova u elastinoj sredini
Ako se na jednom mjestu elastine sredine (vrste, tene ili plinovite) izazovu oscilacije njenih
estica, tada e se, zbog meudjelovanja estica, to osciliranje iriti kroz sredinu nekom brzinom v.
Proces prostiranja oscilacija u prostoru naziva se val ili talas.
Val ne prenosi estice sredine u kojoj se prostire, one samo vre osciliranje oko ravnotenih
poloaja.
Longitudinalni val je takav val kod kojeg estice osciliraju du pravca prostiranja.
Transverzalni val je takav val kod kojeg estice osciliraju u smjeru koji je okomit na pravac
prostiranja vala.
Mehaniki transverzalni val nastaje samo u sredini koja sadri otpor na smicanje. U tenoj i
plinovitoj fazi mogu je nastanak samo longitudinalnih valova.
Crte 7.1
Na crteu 7.1, prikazano je kretanje estica pri prostiranju transverzalnog vala. estice oznaene sa
1,2,3 itd. pomaknute su jedna od druge na rastojanju 1/4 vT, to je jednako etvrtini puta kojeg val
pree za vrijeme jednog perioda.
estice koje jedna od druge stoje na rastojanju vT osciliraju u istoj fazi.
Rastojanje izmeu najbliih estica koje osciliraju u istoj fazi naziva se valna duina.
69
Valna duina je prema tome jednaka proizvodu brzine vala i perioda.
T v (7.1)
Ako zamijenimo u izrazu (7.1) T s 1/f dobijemo
f
v
(7.2)
Geometrijsko mjesto taaka do kojeg dolaze oscilacije u momentu vremena t naziva se valni
front, to je povrina koja dijeli dio prostora koji je zahvaen u valni proces od oblasti u kojoj jo nema
oscilacija.
Geometrijsko mjesto taaka koje osciliraju sa istom fazom naziva se valna povrina.
Valne povrine mogu da budu bilo kojeg oblika, najjednostavnije su one koje imaju oblik ravni ili
sfere. U tim sluajevima val se naziva ravni ili sferni. U ravnom valu valne povrine predstavljaju
sistem koncentrinih sfera, crte 7.2.
a) Sferni val
b) Ravni val
Crte 7.2
Pravci du kojih se ire oscilacije od take do take zovemo zrakama vala, zrake su okomite
na valne povrine.
Iz tokastog izvora u izotropnom sredstvu (tj. sredstvu koje u svim smjerovima ima iste osobine)
iri se sferni val ije su valne fronte koncentrine sfere (lopte) crte 7.2a, a zrake radijalni pravci.
Ravni val nastaje iz beskonano dalekog tokastog izvora, valne fronte su ravnine, a zrake paralelni
pravci, crte 7.2b.
7.2 Jednadba ravnog i sfernog vala
70
Valna jednadba naziva se izraz koji daje pomjeranje oscilirajue toke kao funkciju njenih
koordinata x, y, z i vremena t
( ) t z y x , , , (7.3)
Funkcija (7.3) mora da bude periodina kako u odnosu na vrijeme, t tako i u odnosu na koordinate x,
y, z.
Naimo oblik funkcije u sluaju ravnog vala koji se prostire du ose x
( ) t x, (7.4)
Valne povrine normalne su na osu x. Neka oscilacije taaka koje lee u ravni x = 0 imaju oblik
( ) t A t cos , 0 (7.5)
Naimo oblik osciliranja estice u ravni koja odgovara proizvoljnoj vrijednosti x. Da bi val preao
put od ravni x = 0 do ravni x valu je potrebno vrijeme
v
x
(7.6)
gdje je v brzina prostiranja vala.
Oscilacije estica koje lee u ravni x zaostaju u vremenu, za
Crte 7.3.
Prema tome, jednadba ravnog vala moe se napisati u obliku
( )
,
_


v
x
t A t A cos cos (7.7)
Pri ovome pretpostavljamo da je amplituda oscilacija u svim takama jedna ista, tj. nema apsorpcije
valova.
Neka je vrijednost faze u jedndbi (7.7) jednaka nekoj stalnoj vrijednosti
. const
v
x
t
,
_

(7.8)
Izraz (7.8) daje vezu izmeu vremena t i onog mjesta x u kojem se u danom momentu ostvaruju iste
vrijednosti faze.
Diferenciranjem (7.8) dobivamo brzinu kojom se pomjera dana vrijednost faze
0
1
dx
v
dt (7.9)
odnosno
v
dt
dx
+ (7.10)
71
Prema tome, brzina prostiranja vala u jednadbi (7.7) jeste brzina pomjeranja faze, pa se zove
fazna brzina. Iz jednadbe (7.10) slijedi da je brzina vala pozitivna, prema tome (7.7) opisuje val koji
se rasprostire u stranu rasta x (slijeva u desno), val koji se rasprostire u stranu suprotnu ima oblik

,
_

+
v
x
t A cos (7.11)
Izjednaimo fazu sa konstantom i diferencirajmo, dobijemo
v
dt
dx
(7.12)
Rezultat pokazuje da se val kree u suprotnom smjeru. Jednadbi ravnog vala moe se dati
simetrian oblik u odnosu na t i x. Uvedimo valni broj k,

2
k (7.13)
Veza izmeu valnog broja k i krune frekvencije i fazne brzine vala v ima oblik
k
v

(7.14)
Jednadba ravnog vala moe se napisati u obliku
( ) kx t A t cos
(7.15)
Promatrajmo jednadbu sfernog vala. Sferni val nastaje od izvora koji se moe smatrati tokom. U
sluaju da je brzina prostiranja u svim smjerovima ista val koji nastaje od izvora (tokastog) mora biti
sferni. Neka je faza osciliranja jednaka t tada take koje lee na valnoj povrini radijusa r mora
oscilirati sa fazom
,
_

v
r
t . Amplituda osciliranja u tom sluaju ako sredina ne apsorbira energiju
vala nee ostati konstantna, ona se smanjuje po zakonu 1/r
Jednadba sfernog vala ima oblik

,
_


v
r
t
r
A
cos (7.16)
Ova jednadba vrijedi samo za velike r, u odnosu na dimenziju izvora. Kad r tei nuli amplituda
postaje beskonana, to upravo pokazuje o neprimjenjivosti jednadbe (7.16) za male vrijednosti r.
7.3 Jednadba ravnog vala koji se prostire u proizvoljnom smjeru
Naimo jednadbu ravnog vala koji se prostire u pravcu koji sa osama x, y, z obrazuje uglove
, , . Neka oscilacije koje prolaze kroz koordinatni poetak, crte 7.4, imaju oblik
t A cos
0
(7.17)
Uzmimo valnu povrinu koja od koordinatnog poetka stoji na rastojanju l. Oscilacije u toj ravni
zaostaju za oscilacijama (2.17) za vrijeme
v
1

,
_


v
l
t A cos (7.18)
Izrazimo l preko radijus vektora r

. Lako je uoiti da skalarni proizvod jedininog vektora normale


n

s radijus vektorom r

bilo koje take povrine ima istu vrijednost koja je jednaka l


l r r n

cos (7.19)
Uvrtavanjem izraza (7.19) u (7.18) dobivamo
72

,
_



r n
v
t A

cos
Crte 7.4
Omjer
v

jednak je valnom broju k.


Vektor

n k k (7.21)
koji je po modulu jednak valnom broju k
2

i koji ima smjer normale na povrinu naziva


se valni vektor. Uvoenjem k

u (7.20), dobijemo

,
_

,
_


r k t A t r cos , (7.22)
Jednadba (7.22) daje otklon od ravnotenog poloaja s radijus vektorom r

u momentu vremena t.
Da bi preli od radijus vektora take r

njenim koordinatama x, y, z, izrazimo skalarni proizvod k r


projekcijama vektora na koordinatne ose:


z k y k x k r k
z y x
+ +

(7.23)
Tada jednadba ravnog vala dobiva oblik
( ) ( ) z k y k x k t A t z y x
z y x
cos , , , (7.24)
gdje je

cos
2

x
k ,

cos
2

y
k ,

cos
2

z
k (7.25)
U sluaju kada se r

podudara sa osom x, tada je k


x
=k, k
y
=k
z
=0 te jednadba (7.24) prelazi u
jednadbu (7.15).
Jednadba ravnog vala ponekad se pie i u obliku

,
_

r k t i
Ae

(7.26)
pri emu se podrazumijeva da se koristi samo realni dio tog izraza, npr.
( ) ( ) [ ] kx t i kx t A + sin cos (7.27)
7.4. Valna jednadba
Jednadba bilo kojeg vala je rjeenje diferencijalne jednadbe koju zovemo valna jednadba.
73
Promatrajmo ravni val u smjeru ose x
( ) ( ) kx t A t x cos , (7.28)
Naimo drugu parcijalnu derivaciju po koordinatama i vremenu od funkcije ( ) x t ,
1
( )


2 2
2
2
cos kx t A
t
( )


2 2
2
2
cos k kx t A k
x
(7.29)
Iz jednadba (7.29) dobivamo
2
2
2
2
2
2
t
k
x



(7.30)
Uzevi u obzir vezu
2 2
2
1
v
k

, dobivamo
2
2
2
2
1
t v x


(7.31)
Jednadba (7.31) predstavlja valnu jednadbu. Ovo moemo analogno proiriti na sve tri
dimenzije, pa valna jednadba u tri dimenzije ima oblik
2
2
2 2
2
2
2
2
2
1
t v z y x


+ + (7.32)
Jednadba (7.32) moe se napisati koristei Laplasov operator
2
2
2
2
2
2
2
z y x


+ + (7.33)
odnosno
2
2
2
1
t v

(7.34)
7.5 Brzina prostiranja elastinih valova
Neka se u pravcu x ose prostire longitudinalni ravni val. Izdvojimo u sredini cilindrini volumen
visine x sa povrinom koja je jednaka jedinici. Ako osnova cilindra sa koordinatom x ima u nekom
trenutku pomjeranje onda e pomjeranje osnove s koordinatom x x + biti + . Prema tome,
razmatrani volumen se deformira i dobiva izduenje (ako je < 0 to predstavlja saimanje).
Veliina,


x
predstavlja srednju relativnu deformaciju cilindra. Zbog toga to se ne mijenja po
linearnom zakonu, stvorena deformacija na raznim presjecima cilindra nee biti jednaka. Da bismo
dobili deformaciju na presjeku x potrebno je da x tei nuli. Prema tome je

1
Funkcija ( ) x y z t , , , , je funkcija etiri nezavisno promjenjive, pa se ovdje moraju uvesti
parcijalni izvodi funkcije, koji se piu simbolima,

x
,

y
,

z
,

t
. Parcijalni izvod za funkcije vie
promjenjivih, po nekoj odreenoj promjenjivoj, raunamo kao obian izvod po toj promjenjivoj, s
tim da se ostale varijable smatraju konstantne.
2
Laplasov operator:
2
2
2
2
2
2
z y x

+ + .
74
x x
x


0
lim (7.35)
Postojanje deformacije istezanja svjedoi o postojanju normalnog naprezanja koje je pri malim
deformacijama proporcionalno veliini deformacije. Suglasno Hookeovom (Hukovom) zakonu,
E , gdje je E Youngov (Jang) modul a normalno naprezanje (
F
s
), imamo
x
E E

(7.36)
Napomenimo da relativna deformacija
x

a prema tome i naprezanje u fiksiranom momentu


vremena zavise od x. Tamo gdje su otkloni estice od poloaja ravnotee maksimalni, deformacije i
naprezanja su jednaki nuli. U mjestima gdje estice prolaze kroz poloaj ravnotee deformacija i
naprezanje dostiu maksimalnu vrijednost pri emu se pozitivne i negativne deformacije (istezanje i
sabijanje) naizmjenino smjenjuju (longitudinalni val ), crte 7.5.
Napiimo jednadbu kretanja za jedinini ci1indar. Uzimajui da je x veoma malen, ubrzanje
sistema moe se smatrati konstantno. Masa cilindra jednaka je xS , gdje je gustoa nedeformirane
sredine.
Crte 7.5
Crte 7.6
Sila koja djeluje na cilindar, jednaka je razlici sila na presjeku x x i na presjeku x=0 tj.
F=F
2
-F
1
.Prema (7.36) imamo
75
1
]
1

,
_


,
_

0
x x
SE F
x

(7.37)
Veliinu
,
_

moemo razviti u red


3
za male vrijednosti x kao
+
1
]
1

,
_

+
,
_


,
_

x
x x x x
x
0
0

Uvrtavanjem u relaciju (2.37) dobivamo


x
x
SE x
x x
SE F
1
]
1

,
_

2
2

(7.38)
Sa druge strane, sila je prema II Newtonovom zakonu jednaka
x
t
S
t
V
t
m F
2
2
2
2
2
2


(7.39)
Izjednaavanjem relacija (7.39) i (7.38) dobivamo jednadbu oblika valne jednadbe
2
2
2
2
t E x


(7.40)
Usporeivanjem jednadbe (7.40) sa valnom jednadbom (7.31 ) vidimo da je
E v

2
1
. Prema
tome brzina longitudinalnih valova jednaka je kvadratnom korijenu iz Youngovog modula
podjeljnog s gustoom sredine
v
E

(7.41)
Analogna raunanja za transverzalne valove dovode do slijedeeg izraza za brzinu
(7.42)

G
v
gdje je G modul smicanja.
7.6 Energija elastinog vala
Promatrat emo sredinu u kojoj se prostire longitudinalni ravni val, izdvojivi elementarni volumen
V , ali tako malen da se deformacije i brzina mogu smatrati istim i jednakim u svim takama. Da bi
izraunali ukupnu energiju sistema moramo prethodno izraunati potencijalnu energiju elastine
deformacije pri istezanju ili sabijanju. Energiju istegnutog (sabijenog) tapa za l, dobit emo preko
rada vanjskih si1a. Poto je sila promjenljiva, rad je jednak.


l
dx F W
0
(7.43)
gdje je x - izduenje u procesu deformacije i ide od 0 do l. Znai, sila koja odgovara izduenju x,
prema Hookeovom zakonu ima oblik
x
l
S E
F

(7.44)
Uvrtavanjem (7.44) u (7.43) moemo izraunati rad, odnosno energiju deformisanog tijela.

3
Funkcija F(x) moe se razviti u Mac Lorinov red, za male (infinitezimalne) vrijednosti x kao
( ) ( ) ( ) F x F F x + + 0 0 '
76
2
0 0
2
2 2

,
_


l
l l S E x
l
S E
xdx
l
S E
W
l
l
(7.45)
Konano imamo da je potencijalna energija jednaka
2
2

V E
E
p

(7.46)
Izraz za potencijalnu energiju elementarnog volumena V ima oblik
V
x
v
E
p

,
_


2
2
2

(7.47)
gdje je,
2
v E , Youngov modul elastinosti,
x

, relativna deformacija.
Promatrani volumen sadri takoer i kinetiku energiju
2
2

,
_



t
V
E
k


(7.48)
gdje je, m V , masa i
t
v

brzina danog elementa V . Sabiranjem izraza (7.48) i (7.47)


dobit emo ukupnu energiju
1
1
]
1

,
_

+
,
_

+
2
2
2
2 x
v
t
E E E
p k


(7.49)
Dijeljenjem energije E sa volumenom V u kojem se ona sadri, dobit emo gustou energije
1
1
]
1

,
_

+
,
_

2
2
2
2
1
x
v
t
u
V
E

(7.50)
Parcijalnim diferenciranjem jednadba ravnog vala po t i po x dobivamo

,
_


v
x
t A
t

sin
i

,
_


v
x
t A
v x

sin (7.51)
Uvrtavanjem izraza (7.51) u (7.30) dobit emo izraz za gustou energije

,
_


v
x
t A u

2 2 2
sin 2
2
ili
( ) kx t A u
2 2 2
sin (7.52)
Vidimo da se gustou energije mijenja po zakonu kvadrata sinusne funkcije. Poto je srednja
vrijednost kvadrata sinusa jednaka 1/2, srednja vrijednost gustoe energije po volumenu u svakoj toki
sredine bie jednaka
2 2
2

A u

(7.53)
Gustou energije proporcionalna je gustoi sredine, kvadratu frekvencije i kvadratu
amplitude vala.
Energija se prenosi samim valom od izvora oscilacije do razliitih taaka sredine, prema
tome val sa sobom prenosi energiju.
Koliina energije koju prenosi val kroz neku povrinu u jedinici vremena naziva se tok
energije ili fluks kroz povrinu.
77
Fluks energije je skalarna veliina ije su dimenzije jednake dimenziji energije podijeljene sa
dimenzijom vremena, tj. podudara se sa dimenzijom snage. Prema tome fluks se mjeri u vatima (W).
Fluks energije u raznim tokama sredine moe imati razliitu intenzivnost.
Za karakteristiku fluksa energije u raznim tokama prostora uvodi se vektorska veliina
koja se zove gustoa toka energije. Smjer vektora gustoe fluksa energije podudara se s smjerom u
kojem se prenosi energija.
Neka se kroz povrinu

S okomitu na pravac prostiranja vala prenosi za vrijeme t energija


E . Tada e gustoa fluksa energije po definiciji biti jednaka
t S
E
j

(7.54)
S obzirom da je

E
t
fluks energije , kroz povrinu

S moe se pisati

S
j

(7.55)
Kroz povrinu

S za vrijeme t prenijet e se energija koja je sadrana u volumenu valjka sa


osnovom

S i visinom t v , crte 7.7.


Crte 7.7
Ako su dimenzije valjka dovoljno male tako da bismo gustou energije u svim takama valjka
mogli smatrati jednakom, onda se E moe nai kao proizvod gustoe energije i volumena valjka,
t v S

, tj.
t v S u E

(7.56)
Kad taj izraz za E uvrstimo u formulu (7.54) dobit emo
v u j
Razmatrajui faznu brzinu v kao vektor iji se pravac podudara sa smjerom prostiranja vala moe
se napisati

v u j (7.57)
Srednja vrijednost vektora gustoa fluksa energije jednaka je

v A v u j
sr
2 2
2
1
(7.58)
Intenzitet vala I jednak je srednjoj vrijednosti energije, koju val prenosi kroz jedininu
povrinu u jedinici vremena, a to je upravo skalarna vrijednost vektora
sr
j

tj.
2 2
2
1
vA I (7.59)
79
7.7 Interferencija valova
Ako se u sredini istovremeno prostire nekoliko valova, onda e oscilacije estica
sredine biti jednake geometrijskoj sumi oscilacija koje bi vrile estice pri prostiranju svakog
vala pojedinano. Prema tome, valovi se jednostavno superponiraju jedan na drugi ne
remetei jedan drugog. Ovaj princip naziva se princip superpozicije valova.
U sluaju kada oscilacije, uvjetovane pojedinim valovima u svakoj toki sredine, imaju
konstantnu razliku faza valovi se zovu koherentni.
Oigledno da koherentni valovi mogu biti samo valovi koji imaju istu frekvenciju. Pri
slaganju koherentnih valova dolazi do pojave interferencije, koja se sastoji u tome da se
oscilacije u jednim tokama pojaavaju a u drugim slabe.
Promatrajmo dva vala koji se prostiru od tokastih izvora O
1
i O
2
koji osciliraju s
konstantnom fazom razlikom (takvi izvori se nazivaju koherentni kao i valovi koje oni
obrazuju). Odredimo rezultirajue osciliranje u bilo kojoj toki sredine pod uvjetom da oba
osciliranja imaju isti smjer, crte 7.8.
Pretpostavimo da valovi koji izlaze iz izvora O
1
i O
2
imaju jednaku amplitudu i fazu. Dolazei
do toke S, valovi prelaze razliite putove, te se osciliranje koje oni proizvode u toj toki
razlikuje u fazi:
Crte 7.8
( )
1 1 1
cos kr t A
( )
2 2 2
cos kr t A (7.60)
Razlika u fazi ova dva osciliranja je jednaka:
( )
1 2
r r k (7.61)
gdje su A
1
i A
2
amplitude valova u toki S, k valni broj,
v
k

, r
1
i r
2
rastojanja od izvora do
date toke. Pretpostavimo da su amplitude u toki S jednake, tada je rezultirajue osciliranje
jednako
( ) ( ) [ ]
2 1 2 1
cos cos kr t kr t A + + (7.62)
Koristei adicione teoreme dobit emo izraz za rezultirajue osciliranje u obliku
( )
1
]
1

2
cos
2
cos 2
2 1 1 2
r r
k t
r r k
A
amplituda faza (7.63)
Vidimo da amplituda rezultirajueg osciliranja ovisi o mjestu u kojem promatramo.
Maksimalno osciliranje dobivamo na mjestima gdje je
80
( )
1
2
cos
1 2

r r k
(7.65)
tj. na mjestima gdje je razlika u fazi viekratnik od 2
( ) n r r k 2
1 2
t n 012 ,,,... (7.65)
na tim mjestima oba osciliranja su u fazi i dobivamo tzv. konstruktivna interferencija, s
amplitudom A
1
+A
2
=2A
U tokama u kojima je
( )
0
2
cos
1 2

r r k
(7.66)
tj. razlika u fazi
( )
,
_

+ t
2
1
2
1 2
n r r k ; n 012 ,,, (7.67)
dobivamo minimalno osciliranje, odnosno destruktivnu interferenciju, s amplitudom
1 2
A A A . U specijalnom sluaju kada je A
1
=A
2
na tim mjestima nee biti osciliranja.
Uvjeti (7.65) i (7.67) svode se na to da je
.
2 1
const r r
r r
(7.68)
Iz analitike geometrije je poznato da jednadba (7.68) predstavlja jednadbu hiperbole sa
fokusima u tokama O
1
i O
2
. Znai, geometrijsko mjesto taaka u kojima se oscilacije
pojaavaju ili oslabljuju predstavlja porodicu hiperbola, crte 7.9 odgovara sluaju,
0
2 1
.
Punim linijama oznaena su mjesta u kojima se oscilacije uzajamno pojaavaju (maksimum
osciliranja), a isprekidanim linijama prikazana su mjesta na kojima se oscilacije ponitavaju
(minimum osciliranja).
Crte 7.9
7.8 Difrakcija valova
81
Kada na svom kretanju valovi susretnu prepreku, oni je obilaze. Ta pojava naziva se
difrakcija. Nastajanje difrakcije moe se objasniti pomou Huygensovog (Hajgens) principa
kojim se odreuje nain stvaranja valnog fronta u trenutku t t + , ako je poznat poloaj
valnog fronta u trenutku t. Suglasno Huygensovom principu: svaka toka do koje dolazi
valno kretanje, postaje centar sekundarnih valova koji su u homogenoj i izotropnoj
sredini sferni.
Anvelopa (ovojnica) tih valova daje poloaj valnog fronta u narednom trenutku, crte 7.10.
Crte 7.10
Neka na ravnu pregradu sa otvorom pada valni front paralelan s pregradom, crte 7.11. Prema
Huygensovom principu, svaka toka otvora predstavlja centar sekundarnih valova, koji e u
homogenoj sredini biti sferni.
Ovojnica (anvelopa) sekundarnih valova predstavlja novu valnu frontu. Ako je pukotina
iroka, mnogo ira od valne duine, tada iz dijela valne fronte koji ulazi u pukotinu nastaje
mnogo sekundarnih valova ijom superpozicijom dobivamo paralelne valne fronte, crte
7.11b, to je pukotina manja (reda veliine valne duine) skretanje valova u podruje
geometrijske sjenke je izrazitije, crte 7.11a, i dobiva se sferni val.
Crte 7.11
82
7.9 Stojei valovi
Kada imamo interferenciju dva ravna vala jednakih amplituda koji se kreu jedan na
suprot drugoga, oscilatorni proces koji pri tome nastaje naziva se stojei val.
U praksi stojei val nastaje pri odbijanju valova od pregrada. Val koji pada na pregradu i
odbijeni val. Napiimo jednadbe dvaju ravnih valova koji se prostiru u suprotnim
smjerovima.
( ) kx t A cos
1
( ) kx t A + cos
2
(7.69)
Kada zbrojimo ove jednadbe i koristei formulu za sumu kosinusa dobit emo
( ) ( ) [ ] kx t kx t A + + + cos cos
2 1
t kx A cos cos 2 (7.70)
Zamjenom

2
k izraz moemo napisati u obliku
t
x
A

cos 2 cos 2 (7.71)


U tokama gdje je
1 2 cos

x
tj.

n
x
t 2 ; n 012 ,,,
ili
2

n x
TR
t (7.72)
amplituda oscilacija dostie maksimalnu vrijednost 2A. Te toke zovemo trbusi stojeeg vala.
U tokama gdje je
0 2 cos

x
tj.


,
_

+ t
2
1
2 n
x
; n 012 ,,,
ili
2 2
1

,
_

+ t n x
V
(7.73)
amplituda osciliranja pretvara se u nulu. Te toke se zovu vorovi stojeeg vala.
83
Crte 7.12
7.10 Refleksija valova
Promatrajmo irenje valova u jednodimenzionalnoj sredini, npr. zategnutom uetu ili gumenoj
cijevi. Udarimo li na jednom mjestu zategnuo ue, poremeaj (brijeg) e se iriti na obje
strane. Ako je ue na kraju uvreno, poremeaj e se reflektirati, crt. 7.13.a.
Crt. 7.13
Pri tom opaamo da nastaje promjena faze za , tj. da se poremeaj od vrste zapreke
reflektira sa suprotnom fazom. Naprotiv ako kraj debelog ueta veemo za zid nekom tankom
niti, crt. 7.13b, tada e se na tom spoju brijeg reflektirati kao brijeg, tj. s istom fazom.
Iz ovih razmatranja moemo izvesti slijedee zakljuke:
Kad val upada na granicu izmeu dvije sredine (dva sredstva), jedan dio energije vala se
reflektira, a ostatak prelazi u drugo sredstvo /drugu sredinu: od upadnog vala nastaje
reflektirani (odbijeni) i transmitirani (proputeni) val.
84
Pri refleksiji na guem sredstvu reflektirani val je pomaknut u fazi za prema
upadnom, dok pri refleksiji na rjeem sredstvu nema pomaka u fazi. Posebno, pri
refleksiji od vrste zapreke nema transmitiranog vala, reflektirani val ima istu
amplitudu kao upadni ali je pomaknut u fazi za ; pri refleksiji na slobodnom kraju
upadni i reflektirani val imaju jednake amplitude i faze.
Da bi razumjeli zato dolazi do promjene faze promatrajmo danu situaciju pomou jednadbi
za ravne valove.
Promatrajmo refleksiju vala na uetu na mjestima gdje se mijenja gustoa, npr. na spoju dva
ueta razliite debljine. Jednadbe upadnog vala y
u
(x,t), reflektiranog vala y
r
(x,t) i
transmitiranog vala y
t
(x,t) su:
( )

,
_


1
sin ,
v
x
t A t x y
u u

( )

,
_

+
1
sin ,
v
x
t A t x y
r r
(7.74)
( )

,
_


2
sin ,
v
x
t A t x y
t t

gdje su A
u
,A
r
i A
t
amplituda upadnog, reflektiranog i transmitiranog vala. Elongacija y(x,t)
mora da je svugdje dvaput derivabilna funkcija udaljenosti, tj. u svakoj toki neprekidna
funkcija s neprekidnom derivacijom.
Na mjestu gdje se mijenja gustoa, neka je to ishodite naeg koordinatnog sustava x=0,
moraju biti ispunjeni slijedei rubni uvjeti:
( ) ( ) ( ) t x y t x y t x y
t r u
, , , +
i (7.75)
( ) ( ) [ ]
x
y
t x y t x y
x
t
r u

+ , ,
Prvi uvjet kae da se na mjestu x = 0 val dijeli na reflektirani i transmitirni, dok drugi uvjet
zahtjeva da u graninoj toki nagibi obje ice moraju biti jednaki (jednake prve derivacije). U
graninoj toki x = 0, valne funkcije imaju oblik:
t A y
u u
sin ; t A y
r r
sin ; t A y
t t
sin (7.76)
Primjenom prvog rubnog uvjeta dobivamo:
A
u
+A
r
=A
t
(7.77)
Izvrimo derivaciju (7.74) kako to zahtjeva drugi rubni uvjet dobivamo:
2 1 1
v
A
v
A
v
A
t r u
(7.78)
Iz (7.77) i (7.78) dobivamo amplitude reflektiranog i transmitiranog vala:
u r
A
v v
v v
A
2 1
1 2
+

(7.79)
u t
A
v v
v
A
2 1
2
2
+
(7.80)
85
Pogledajmo kakva je refleksija kad val prelazi iz rjeeg u gue sredstvo. Tada je
2 1
<
1
, te
je
2 1
v v > , prema relaciji (7.31). Iz (7.79) i (7.80) zakljuujemo da amplituda reflektiranog
vala ima suprotan predznak od amplitude upadnog i vala, dok je amplituda transmitiranog
vala istog predznaka kao i amplituda upadnog vala. Drugim rijeima, reflektirani val trpi skok
u fazi za kad je slijedee sredstvo gue; trasmitirani dio, naprotiv, nastavlja se u drugoj
sredini bez promjene u fazi. U posebnom sluaju, kad je kraj ice uvren ( 0 ,
2 2
v ),
reflektirani val je iste amplitude kao upadni, ali pomaknut u fazi za , dok transmitiranog
vala nema:
( )

,
_


1
sin ,
v
x
t A t x y
u

( )

,
_

+
1
sin ,
v
x
t A t x y
r
(7.81)
Pri refleksiji na rjeem sredstvu, reflektirani val ne mijenja fazu (
1 2 1 2
; v v > < ); ako
je refleksija na slobodnom kraju (
2 2
, 0 v ), upadni i reflektirani val imaju iste
amplitude i faze.
Refleksiju valova moemo promatrati koristei Huygensov princip. Da bi izveli zakon
refleksije valova, postavit emo na put valova ravnu prepreku od koje e odbijati valovi koji
dolaze iz valnog izvora 0. Val pogaa prvo toku A, koja postaje izvor novog vala te se oko
nje formira elementarni val. Slijedee toke koje bivaju pogoene takoer formiraju
elementarne valove ali sa zakanjenjem koje je utoliko vee ukoliko su toke dalje od A.
Crte 7.14
Ovojnica koja tangira sve elementarne valove predstavlja valnu frontu rezultirajueg vala.
Povucimo proizvoljnu zraku OB , ona e se odbiti u pravcu koji odgovara zraci koja dolazi iz
toke 0, a prolazi kroz toku B.
Poto je OA O A ' , iz podudarnosti trokuta OAB O AB , ' slijedi da je
(7.82)
gdje su uglovi i ' upadni i odbojni ugao u odnosu na normalu na odbojnu povrinu.
Pri odbijanju talasa od ravne povrine upadni i odbojni ugao meusobno su jednaki.

1
-je linearna ili poduna gustoa

l
86
7.11 Refrakcija (prelamanje) valova
Promatrajmo snop ravnih valova ija je valna fronta prava linija. Neka valna fronta AB dolazi
pod uglom (upadni ugao) u odnosu na normalu na graninu povrinu. Neka je u pravoj
sredini brzina vala v
1
a u drugoj v
2
i neka je v
1
vee od v
2
.
Po Huygensovom principu svaka toka granine povrine do koje dopire valni front AB
postaje izvor elementarnog vala. Vrijeme koje proe od trenutka kad valni front pogodi toku
A pa do trenutka kad stigne u toku C, jednako je
1
v
BC
t . Za to vrijeme elementarni val iz
toke A kreui se u sredini II brzinom v
2
pree put AD . Poto je v
1
>v
2
to je i BC AD > . Za
rastojanje AD vai relacija
2
v
AD
t . Odavde slijedi
2 1
v
AD
v
BC
(7.83)
Crte 7.15
Vidi se da je valni front pri prelasku iz sredine I u sredinu II promijenio pravac, odnosno
dolo je do prelamanja vala. Iz pravokutnih trokuta ABC i ACD slijedi da je
sin AC BC ; sin AC AD (7.84)
gdje je prelomni kut.
Uvrtavanjem u relaciju (7.83) dobivamo zakon prelamanja.
2 . 1
2
1
sin
sin
n
v
v

(7.85)
Odnos brzina naziva se indeks prelamanja izmeu sredine II i sredine I i obiljeava se sa
n
1.2
.
86
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
7.12 Zvuk
Zvuk je osjeaj koji potie od mehanikih oscilacija koje prima uho a registrira mozak.
U fizici pod zvukom podrazumijevamo sve pojave vezane za mehanike oscilacije ije se
frekvencije kreu u granicama osjetljivost ula sluha.
Ova grana fizike naziva se akustika i u najirem smislu rijei obuhvata mehanike valove koji se
prostiru kroz: gasove, tenosti ili vrsta tijela u opsegu zvunih frekvencija kao i valove koji su sa
viim i niim frekvencijama od granice ujnosti. Granica ujnosti nalazi se priblino na 20 Hz i
20.000 Hz. Ove granice su individualne i ne treba smatrati da su one strogo odreene. Mehanike
oscilacije koje prelaze 20.000 Hz nazivaju se ultrazvuk, a oscilacije ija je frekvencija ispod 20 Hz
nazivaju se infrazvuk.
7.12.1 Zvuni valovi
Zvuni valovi u gasovima i tenostima mogu biti samo longitudinalni dok u vrstim tijelima
mogu biti kako longitudinalni tako i transverzalni. To su obino prostorni valovi koje u
najjednostavnijem sluaju moemo smatrati sfernim valovima. Za normalne jaine zvuka ovi valovi
imaju malu amplitudu koja se kree oko 10
-11
m, to je manje od promjera molekule. I pored malih
pomjeranja estica iz ravnotenog poloaja pritisak gasa se poveava i smanjuje u odnosu na normalni.
Prema Hookeovom zakonu, promjena pritiska
0
p p p = , izaziva relativnu deformaciju sredine
V
V
B p

= (7.86)
gdje je B zapreminski modul elastinosti. Znak minus dolazi zbog toga to se pri porastu pritiska
smanjuje zapremina, odnosno relativna deformacija je negativna.
Promatrajmo ravni longitudinalni val koji se prostire u plinovitoj sredini (zrak) u smjeru ose x, crte
7.16 i koji moemo predstaviti jednadbom ravnih valova (7.15).
+
Sp S(p+p)
x
Crte 7.16
Uzmimo element zapremine x S V = , koji doivljava deformacije sabijanja i istezanja. Relativna
deformacija je
x x S
V S
V
V

=

. Za sluaj da je 0 x , relacija (7.86) dobiva oblik
87
x
B p

=

(7.87)
Diferenciranjem (7.15) po x, dobivamo izraz za relativnu deformaciju
( ) kx t kA
x
=

sin (7.88)
odnosno
) sin( kx t A
v
B p =

(7.89)
ili
( ) kx t p p = sin
0
(7.90)
Izraz kBA predstavlja amplitudu promjene pritisaka p
o
, tj.
p
o
=kBA (7.91)
Iz (7.90) vidimo da je promjena pritisaka pri prostiranju longitudinalnog vala kroz plinovitu
sredinu sinusna funkcija. To znai da je u tokama du pravca prostiranja vala u kojima su
elongacije maksimalne, promjena pritiska 0 = p , a u tokama gdje je deformacija slojeva gasa nula,
promjena pritiska maksimalna. Prostiranje ovih valova kroz gas izaziva naizmjeninu kompresiju i
ekspanziju gasa. Amplitude promjene pritiska pri najveoj jaini zvuka ne prelaze 30 N/m
2
,to je
neznatno u odnosu na atmosferski pritisak , koji iznosi oko
2
5
10
m
N
.ovjekovo uho moe da osjeti
zvuk i kad amplituda pritiska padne na svega Pa 20 .
Snaga P koja se prenosi valom, jednaka je koliini energije koju prenosi zvuni val u jedinici
vremena kroz jedininu povrinu, normalnu na pravac prostiranja vala.
Koristei ope izraze za snagu v F P = i sila F p = S, dobit emo snagu vala koji se prenosi
kroz popreni presjek S.
pSv P = (7.92)
poto je
( ) kx t A
t
v = =

sin (7.93)
Uvrtavanjem (7.91) i (7.93) dobit emo izraz za snagu
( ) kx t AS p P =
2
0
sin (7.94)
Da bi izraunali srednju snagu, koristit emo gotov rezultat za srednju vrijednost sinus kvadrata,
2
1
sin
2
= x . Na osnovu ovoga imamo
S A p P
SR

0
2
1
= (7.95)
Koristei vrijednosti za
v
k

= ,

B
v = i p
o
=kBA moemo izraz za srednju snagu napisati u
obliku
88
2
0
2
0
2
1
p const S
v
p
P
SR
= =

(7.96)
Srednja snaga proporcionalna je kvadratu amplitude promjene pritiska. Snaga pri emitiranju
obinog govora iznosi svega 10
-5
W, dok se zvuk moe osjetiti (ulom sluha) i do granice 6 10
-17
W.
7.12.2 Brzina zvunih valova u plinovima
Da bi izraunali brzinu zvunih valova u gasovima (zrak) poimo od Hookeovog izraza za
zapreminsku deformaciju (7.86) napisavi ga u obliku
V
V
p
B

= (7.97)
Uzmimo da su promjene pritiska beskonano male, tj. 0 p tada i 0 V pa izraz (7.93)
prelazi u diferencijalni oblik,
dV
dp
V B = (7.98)
Pri ovome moramo voditi rauna da poveanje pritiska (dp>0) odgovara smanjenju zapremine
(dV<0). Oscilacije zvuka vre se tako brzo da se moe smatrati da je sabijanje i razrjeenje plina
adijabatsko
1
, pa prema tome zadovoljava Poissonovu (Poason) jednadbu
const pV =

(7.99)
gdje je
v
p
c
c
= , odnos specifine toplote gasa pri stalnom pritisku i specifine toplote pri stalnoj
zapremini. Diferenciranjem Poissonove jednadbe dobije se
0
1
= +

pdV V dp V

(7.100)
odakle
V
p
dV
dp
= (7.101)
Zamjenjujui ovaj izraz u (7.97) dobivamo
p B = (7.102)
Znai brzina zvuka u plinovitoj sredini jednaka je

p B
v = = (7.103)
Koristei izraz za jednadbu stanja gasa,
pV
m
M
RT = (7.104)
gdje je m - masa gasa, M - molekularna masa, R = 8,314. J/mol K, univerzalna plinska konstanta i T -
apsolutna temperatura, moemo izraunati gustou plina
RT
pM
= (7.105)
Konano izraz za brzinu zvuka dobiva oblik
T const
M
RT
v = =

(7.106)
ili

1
Adijabatska promjena je takva promjena stanja plina kada nema razmjene toplote sa okolinom
Q = 0.
89
273
331
0
0
T
T
T
v v = =
gdje je v
o
= 331 m/s, brzina zvuka u zraku na temperaturi T
o
= 273 K.
7.12.3 Dopplerov efekt
Kada se zvuni izvor, ili slualac, ili oboje kreu u odnosu na zrak, visina (frekvencija) zvuka
koju uje slualac nee u opem sluaju biti ista kao kad bi izvor i slualac mirovali. Poznat je
sluaj naglog pada visine zvuka automobilske sirene kada se susree ili prolazi pored automobila koji
se kree u suprotnom pravcu. Ova pojava se naziva Dopplerov
2
efekt.
Neka se brzina promatraa v
p
i brzina izvora v
i
nalaze na jednom istom pravcu. Izvor emitira valove
frekvencije f
i
. Vidjet emo da e zavisno o relativnoj brzini prema izvoru, promatra izmjeriti
razliitu frekvenciju izvora. Definirajmo smjer brzina kretanja tako da v
p
i v
i
imaju pozitivan smjer
ako su usmjerene od promatraa ka izvoru. Brzina prostiranja vala u uvijek je pozitivna. Uzet emo
sluaj kad se promatra nalazi lijevo od izvora valova, tj. i jedan i drugi imaju pozitivne brzine (smjer
od lijeva na desno). Izvor se u asu t
1
=0 nalazi u toki A a u trenutku t
2
=t u toki B, crte 7.17.. U
meuvremenu, val emitiran od izvora u asu t
1
=0 pree put u t . Pri ovome imajmo na umu da brzina
irenja ovisi od medija kroz koji se iri val, dakle ne ovisi od brzine kretanja izvora vala u asu
emitiranja. Za vrijeme t
2
=t izvor putujui iz A u B emitirao je f t
i
valova gdje je f
i
frekvencija izvora.
Izmeu B i D ti se valovi gomilaju a izmeu F i B su raireni. Prema tome valna duina u podruju
gomilanja valova (desno od izvora)
i
i
i
i
f
v u
t f
t v ut +
=

=
*
(7.107)
dok je u podruju gdje se valovi ire valna duina:
i
i
i
i
f
v u
t f
t v ut
=
+
= (7.108)
Formule (7.107) i (7.108) vrijede za valnu duinu valova koji dolaze od izvora u kretanju. Koliku
e frekvenciju izmjeriti promatra koji se prema izvoru kree brzinom v
p
. Brzina kojom se valovi
kreu, prema promatrau je u+v
p,
frekvencija kojom promatra sree valove je
i
p
i
p
p
v u
u v
f
u v
f
+
+
=
+
=

(7.109)
U sluaju da se promatra nalazi desno od izvora i kree se brzinom
*
p
v , tada e frekvencija koju
mjeri promatra biti jednaka
i
p
i
p
p
v u
v u
f
v u
f
+

=
*
*

(7.110)

2
Ch. Doppler (1803-1853), austrijski matematiar i fiziar
90
Crte 7.17
Ova dva sluaja moemo prikazati jednom formulom
i
p
i
v u
v u
f f

+
= (7.111)
gdje je v
p
pozitivno ako se prijemnik pribliava izvoru, a negativno ako se prijemnik udaljava od
izvora. Slino tome, brzina izvora v
i
je pozitivna ako izvor kree u pravcu prijemnika a negativna ako
se izvor udaljava od prijemnika. Pri tome pretpostavljamo da se izvor i prijemnik kreu du pravca
koji ih povezuje.
Uzmimo nekoliko specijalnih sluajeva:
1. Promatra miruje, izvor se kree prema promatrau, v
p
=0, v
i
>0
i
p
i p
v u
v u
f f

+
= ; f
p
>f
i
2. Promatra miruje izvor se kree od promatraa, v
i
<0, v
p
=0
i
i p
v u
u
f f
+
= ; f
p
<f
i
3. Izvor miruje promatra se kree prema izvoru, v
i
=0, v
p
>0
u
v u
f f
p
i p
+
= ; f
p
>f
i
4. Izvor miruje, promatra se kree od izvora, v
i
=0, v
p
<0
u
v u
f f
p
i p

= ,
U sluajevima 1. i 3. promatra mjeri veu frekvenciju od one kojom izvor emitira valove, a u
sluajevima 2. i 4. izmjerena frekvencija je manja.
U sluaju u=v
i
svi valovi dodiruju se u toki S gdje se nalazi izvor. U toj toki nalazi se
akumulirana znatna oscilatorna energija to je tzv. zvuni zid, slika 7.18. Ako je v
i
>u u dolazi do
zvune eksplozije, slika 7.19. Val koji nastaje pri v
i
>u na ovaj nain nema periodian karakter nego
predstavlja jednu oblast kompresije koja se iri brzinom zvuka.
Valovi nisu vie sadrani jedan u drugom nego su obuhvaeni konusom AOB tzv. Machov
(Mahov) konus. Da bi dolo do zvune eksplozije (proboj zvunog zida) brzina izvora mora biti vea
od brzine zvuka, tj. v
iz
>344 m/s.
91
Crte 7.18 Crte 7.19
7.12.4 Zvuni izvori
Svaki mehaniki oscilator koji pravilno oscilira u opsegu frekvencija zvuka naziva se zvuni
izvor. Kao najei izvori zvunih vala susreu se zategnute ice i zrani stupovi. Zategnute ice
osciliraju transverzalnim oscilacijama. Ako se na jednom mjestu zategnute ice izvede transverzalna
deformacija, ona e se prostirati du ice brzinom v, koja je jednaka prema (7.41)

F
v = (7.112)
gdje je F sila zatezanja ice a =
m
l
masa jedinine duine (poduna masa) ice. Na uvrenim
krajevima ice takav val e se odbiti i krenuti u suprotnom smjeru du ice. Uslijed interferencije
formirat e se stojei val. Stojei val e se formirati ako duina ice iznosi (crte 7.19)
,...
2
3
,
2
2
,
2
3 2 1

odnosno
= = , 3 , 2 , 1 ;
2
n n l
n

(7.113)
gdje je
n
valna duina transverzalnog vala
Crte 7.20
92
Frekvencija je jednaka

F
l
n
f
n
2
= (7.114)
gdje je n= 1, 2, 3... Za n = 1 imamo osnovni ton.
Osciliranje zranih stupova moe se ostvariti u cijevima koje mogu biti otvorene na jednom kraju
ili na oba kraja.
Ako je cijev otvorena na jednom kraju, onda e se uvijek na otvorenom kraju obrazovati trbuh a na
zatvorenom kraju vor stojeeg vala. Napomenimo da se u zranim stupovima mogu obrazovati samo
longitudinalni stojei valovi koji su na crteu 7.21 prikazani tokastim linijama.
Crte 7.21
Openito moemo pisati da je valna duina zvuka u zatvorenim stupovima
1 2
4
+
=
n
l
n
, (n = 0, 1, 2...) (7.115)
a odgovarajua frekvencija
v
l
n
f
n

+
=
4
1 2
(7.116)
Ako cijev otvorena na oba kraja onda e se na njima obrazovati, trbusi stojeeg vala. Analogno
prethodnom sluaju imamo, za otvorene stupove vrijedi da je
n
l
n
2
= , pa je frekvencija jednaka:
v
l
n
f
n
=
2
, (n = 1, 2,...) (7.117)
gdje je n - broj vorova a v brzina zvuka.
7.12.5 Osjeaj zvuka
ovjek prima zvuk pomou ula sluha: uha. Uho je vrlo sloen organ koji zvune oscilacije prenosi
kroz sluni kanal do bubne opne, zatim preko niza sloenih opruga do Cortijevog ( Korti ) organa koji
se sastoji iz vlakana do kojih dolaze sluni nervi. Vlakna imaju razliite duine i napetosti, pa im
odgovaraju odreene rezonantne frekvencije. Pod utjecajem zvuka odreena vlakna stupaju u
rezonantno osciliranje i nadrauju odreene nervne zavretke, koji te nadraaje prenose od mozga, pa
ovjek moe odvojeno da osjeti komponente sloenoga zvuka. Postojanje dva organa sluha ( uha )
omoguava ovjeku da ocijeni pravac prostiranja zvuka. Ovo je posljedica sposobnosti mozga da
93
registrira faznu razliku oscilacija koje stiu do uiju. Kod subjektivnog osjeaja zvuka, razlikuju se
tri njegove osobine: visina, boja i intenzitet (jaina zvuka).
Svaki realni zvuk predstavlja ne jednostavno harmonino osciliranje ve superpoziciju
harmoninih oscilacija, koje se nalaze u danom zvuku, naziva se akustiki spektar. Ako se u
zvuku nalaze oscilacije svih frekvencija u nekom intervalu od f
'
do f'', tada se spektar naziva
kontinuiran ( neprekidan). Ako se zvuk sastoji iz diskretnih oscilacija (odvojenih konanim
intervalima) sa frekvencijama f
1
,f
2
,... spektar se naziva linijski ( diskontinuiran ). Na slici je prikazan
neprekidni spektar i linijski spektar.
Crte 7.22
umovi imaju neprekidni akustiki spektar. Oscilacije sa linijskim spektrom izazivaju osjeanje
zvuka sa vie ili manje odreenom visinom zvuka. Takav zvuk se naziva tonalni zvuk. Tonalni zvuk se
odreuje osnovnom najmanjom frekvencijom. Razliit spektralni sastav zvuka, koje proizvode razni
muziki instrumenti omoguuje da se po sluhu razlikuje, flauta od violine ili klavira.
7.12.6 Jaina zvuka
Jaina ili intenzitet zvuka odreuje se srednjom snagom koju val zvuka prenosi po jedinici
povrine normalne na pravac prostiranja vala, odnosno koliina energije koju prenosi val u
jedinici vremena kroz povrinu normalnu na pravac prostiranja vala.
S
P
I
SR
= (7.118)
Koristei izraz za srednju snagu (7.96) dobit emo da je intenzitet zvuka jednak
v
p
I

2
0
2
1
(7.119)
tj. intenzitet zvuka je razmjeran kvadratu amplitude pritiska a obrnuto razmjeran proizvodu
gustoe sredine i brzine zvuka.
U ovom izrazu se ne pojavljuje amplituda A koja se praktino teko mjeri, to nije sluaj sa
amplitudom pritiska p
o
. Jedinica intenziteta zvuka u SI - sistemu je W/m
2
. Koritenje ove jedinice
nije pogodno jer je raspon intenziteta zvuka, koji se javlja u svakodnevnom ivotu izraen u ovim
jedinicama 10
12
puta vei od onog minimalnog koji se moe uti. S druge strane ulo sluha detektira
zvuk po logaritamskom zakonu.
Prema zakonu Weber - Fechnerovom (Veber-Fehnerov), psihofiziki zakon, ulo sluha osjeaja
gradaciju jaine zvuka priblino kao logaritam intenziteta zvuka.
94
Na osnovu ove zakonitosti ustanovljena je skala nivoa jaine zvuka. Zvuni val koji jo moe
izazvati osjeaj zvuka mora imati minimalnu vrijednost I
o
koja se naziva prag ujnosti i iznosi
priblino
2
12
10
m
W

, pri frekvenciji 1000 Hz.


Nivo jaine zvuka L, definiran je na slijedei nain
0
log
I
I
k L = (7.120)
gdje je k koeficijent proporcionalnosti. Stavljanjem k = 1 nivo jaine je izraen u belima prema
Grahamu Bellu (Bel). U praksi se koristi 10 puta manja jedinica koja se naziva decibel oznaka dB
0 0
log 20 log 10
p
p
I
I
L = = (7.117)
Ako je jaina jednog zvunog izvora jednaka I = I
o
, prema gornjem izrazu njegov nivo jaine je
jednak nuli. Zvuk koji je 10 puta vei tj. I = 10 I
o
ima nivo jaine 10 dB. Jaini od
2
1
m
W
odgovara
nivo jaine 120 dB. Pri ovim i veim intenzitetima, uho prestaje da prima val kao zvuk, a uhu se
izaziva osjeaj bola ili pritiska, i naziva se prag osjeaja bola. Prag ujnosti i prag osjeaja bola su
razliiti za razne frekvencije. Najvea osjetljivost ovjekovog uha je u oblasti frekvencije od 3000 do
5000 Hz. U ovom intervalu frekvencije nalazi se minimum praga ujnosti (-5 dB). Prema proraunima,
u tom frekventnom podruju, zvuni pritiska Brownovog (Braun) molekularnog kretanja je samo za
oko 15 dB nii od praga ujnosti (pri temperaturi 27
0
C).
Izvori zvuka Nivo
intenziteta
dB
Intenzitet

2
m
W
Amplituda promjene pritiska

2
m
N
Prag ujnosti 0 10
-12
2 10
-5
Tihi razgovor 40 10
-8
2 10
-3
Glasni razgovor 60 10
-6
2 10
-2
Gust ulini saobraaj 80 10
-4
2 10
-1
Zakivanje 100 10
-2
2
Granica bola 120 1 20
Za ostale frekvencije javlja se veliko odstupanje izmeu fizike jaine zvuka i subjektivne jaine
zvuka. Iz ovih razloga za subjektivnu jainu zvuka uvedena je takoer logaritamska skala sa jedinicom
koja se zove fon. Kod 1 000 Hz decibel i fon se priblino poklapaju.
95
Crte 7.23
7.12.7 Apsorpcija zvuka
Kada doe na granicu izmeu dvije sredine, zvuni val se u opem sluaju djelomino odbija od
granice, a djelomino prodire u drugu sredinu i produuje u njoj da se prostire. Val postepeno slabi pri
prostiranju kroz danu sredinu i energija osciliranja prelazi u druge oblike energije. U prostorijama
srednjih dimenzija zvuni val pretrpi nekoliko stotina uzastopnih odbijanja od zidova dok njegova
energija ne opadne ispod granice ujnosti. U velikim prostorijama zvuk se moe uti u toku nekoliko
sekundi poslije iskljuenja izvora, uslijed postojanja odbojnih valova. Suvie sporo priguenje
pogorava akustike osobine prostorije i izaziva jako odjekivanje ali i suvie brzo amortizovanje vala
takoer nije pogodno jer se u prostoriji dobije slab zvuk. Pri proraunu akustikih osobina prostorija
upotrebljava se vrijeme u toku koga se energija zvuka smanji na 10
-6
dio prvobitne vrijednosti, tj.
W=10
-6
W
0
, ovo vrijeme se naziva vrijeme reverberacije (jeke). Poto je priguenje valova razliito
za razliite frekvencije usvojeno je da se vrijeme reverberacije odreuje pri frekvenciji 512 Hz.
Optimalno vrijeme reverberacije za koncertne sale i predavaonice je reda veliine 1s.Oznaimo
gustou zvune energije u poetnom trenutku sa u
o
. Oznaimo sa koeficijent apsorpcije pri
odbijanju, i neka je broj odbijanja u jedinici vremena n. Tada je smanjenje gustoe energije du za
vrijeme dt jednako
nudt du = (7.122)
Napiimo ovaj izraz u obliku
ndt
u
du
= (7.123)
odnosno
( ) ( ) nt d u d = ln (7.124)
Poto su diferencijali dvije veliine meusobno jednaki sami veliine se razlikuju za aditivnu
konstantu.
lnu nt C = + (7.125)
Poto je za t = 0, u = u
o
to je
C=lnu
o
(7.126)
pa jednadba (7.121) dobiva oblik
96
nt
u
u
=
0
ln
odakle je
nt
e u u

=
0
(7.127)
Iz ovoga slijedi da gustoa zvune energije opada sa vremenom po eksponencijalnom zakonu. Na
osnovu teorije vjerojatnost moe se izraunati broj odbijanja zvunih valova u toku 1s pod
pretpostavkom da se valovi prostiru u svim moguim pravcima, raun daje
V
S v
n
4

= (7.128)
gdje je v brzina, S povrina prostorije a V njena zapremina.
t
V
vS
e u u
4
0

= (7.129)
Za odreivanje vremena reverberacije uzimamo
6
0
10

=
u
u
(7.130)
tada je
6
10 ln
4

=
vS
V
t
r

(7.131)
Stavljajui za v = 340 m/s. vrijednost brzine zvuka u zraku, dobivamo praktinu formulu:
S
V
t
r

4
163 , 0 (7.132)
7.12.8 Ultrazvuk
Da bi dobili usmjereni val, blizak ravnom valu, dimenzije izvora vala moraju biti mnogo puta vee
od valne duine. Zvuni valovi u zraku imaju duinu otprilike od 15 m do 15 mm. U tenim i vrstim
sredinama valna duina je jo vea (brzina rasprostiranja zvunih valova u tim sredinama je vea nego
u zraku). Napraviti izvor koji bi stvarao usmjereni val sline duine praktino je nemogue. Drukije
stoji stvar sa ultrazvunim valovima, ija je duina mnogo manja. Sa smanjenjem valne duine efekt
difrakcije postaje zanemariv. Iz ovih razloga ultrazvuni valovi mogu biti dobiveni u obliku
usmjerenih snopova, slinih svjetlosnim snopovima.
Za dobivanje ultrazvunih valova koriste se uglavnom dva fizikalna efekta: efekt magnetosrikcije
i piezoelektrini efekt.
Za dobivanje ultrazvuka najee koriteni nain je baziran na inverznom piezoelektrinom
efektu. Ploice nekih metala (kvarca, titanit barija itd.) pod djelovanjem elektrinog polja deformiraju
se (skupljaju i izduuju ovisno o smjeru polja). Ako stavimo takvu ploicu izmeu metalnih obloga na
koje prikljuimo izvor naizmjenine struje, izazvat e se prinudne mehanike oscilacije ploe, crte
7.23.
97
Crte 7.24
Pri emu je relativna deformacija ploe razmjerna prikljuenom elektrinom naponu ( ) U
~
na
oblogama kondenzatora
U k
d
d ~
=

(7.133)
Ove oscilacije postaju naroito intenzivne ako se frekvencija promjena elektrinog napona
podudara sa frekvencijom vlastitih oscilacija ploe. Kao to smo vidjeli osnovni nain osciliranja tapa
ima valnu duinu d 2 = gdje je d debljina ploice izmeu elektroda. Poto brzina zvuka u kvarcu
iznosi v = 5 300 m/s to e npr. ploica debljine jednog milimetra oscilirati frekvencijom
MHz
v
f 325 , 1
002 , 0 2
5300
=

= =

(7.134)
Drugi nain dobivanja ultrazvuka sastoji se u tome da se feromagnetni materijali (Fe, Ni i neke
legure) pri djelovanju promjenjivog magnetnog polja lagano deformiraju. Ta pojava naziva se
magnetostrikcija. Ako stavimo feromagnetnu ipku u promjenjivo polje (npr. unutar indukcionog
kalema s naizmjeninom strujom) mogu se izazvati njene mehanike oscilacije, koje e ponovo biti
naroito intenzivne pri rezonanciji.
Crte 7.25
Relativna deformacija kod magnetostrikcije proporcionalna je kvadratu magnetske indukcije B
2
B
l
l

(7.135)
98
Osnovno svojstvo ultrazvuka po kojem se on razlikuje od zvuka je gotovo pravolinijsko
prostiranje. Dok se zvuk iri gotovo u svim smjerovima u obliku sfernih valova sa izraenim efektom
difrakcije, kod ultrazvuka se moe napraviti izvor koji emitira ravne valove kod kojih je efekt
difrakcije zanemariv. Pored ovoga, intenzitet valova proporcionalan je kvadratu frekvencije, to znai
da, energija ultrazvunog vala visoke frekvencije je znatno vea od energije zvunog vala niske
frekvencije iste amplitude.
Ploice kvarca pri frekvenciji 1,5 MHz mogu proizvesti zvunu energiju jaine i do 20W/cm
2
.
Znaajna osobina, koja je bitna za koritenje ultrazvuka, je mala apsorpcija pri prolazu
ultrazvuka kroz vrsta i tena tijela.
Primjena ultrazvuka. Ultrazvuk se u metalima i drugim vrstim tijelima prostire sa relativno malim
gubicima, tj. sa malom apsorpcijom. Na ovoj osobini zasnovane su vane primjene ultrazvuka u
ispitivanju homogenosti materijala (defektoskopija). Prijenos informacija u vodi mogu je iskljuivo
ultrazvunim valovima, jer radio valovi imaju veliku apsorpciju u vodi. Djelovanje ultrazvuka zasniva
se na tri efekta: kavitacija, koagulacija i termiko djelovanje. Koje e se djelovanje ispoljiti i u kojoj
mjeri, zavisi od vie faktora od kojih su najvaniji slijedei: sredina u kojoj djeluje ultrazvuk,
frekvencija, intenzitet zraenja i vrijeme zraenja.
Sve primjene ultrazvuka u tenostima zasnivaju se na djelovanju kavitacije, koja nastupa pri
odreenom intenzitetu. Pod kavitacijom u hidrodinamici se podrazumijeva obrazovanje mjehuria u
fluidu, uslijed vrtloenja i zagrijavanja. Ultrazvuni val dovoljnog intenziteta, proizveden u tenosti. U
fazi dilatacije, stvorit e se potpritisak koji e dovesti do obrazovanja mjehuria u tenosti koja je pod
djelovanjem ultrazvunog vala. Gasni mjehurii se ponaaju kao mehaniki oscilatorni sistem koji
mogu biti apsorberi energije. Na osnovu efekta kavitacije ultrazvuk se moe primijeniti za:
Obrazovanje emulzija kod koloidnih rastvora, pravljenje legura,
ienje i odmaivanje sitnih predmeta, posebno u industriji poluvodia i preciznoj mehanici.
Lemljenje aluminija. Poznato je da se povrina predmeta od aluminija brzo obrazuje oksidni sloj
koji ne dozvoljava meko lemljenje. Ako se predmet od aluminija potopi u rastopljeni kalaj u
kojem se intenzivno prostiru ultrazvuni valovi, tada e uslijed kavitacije doi do razaranja
oksidnog sloja i kalaj e se vezati na povrini.
Obrada metala, stakla i keramike. Ultrazvuk se sa velikim uspjehom koristi za obradu tvrdih
materijala (metala, stakla i keramike). Na crteu 7.26 dana je shema ureaja, baziranog na
efektu magnetostrikcije, za obradu tvrdih materijala.
Transdjuser (pretvara) pretvara elektrinu energiju iz generatora u mehaniku energiju osciliranje
jezgre pretvaraa. Pretvara moemo predstaviti tapom koji je uvren u sredini u kojem se formira
stojei val sa trbusima na krajevima tapa. Kraj tapa zavrava se alatom ija konfiguracija ima eljeni
oblik. Gustoa ultrazvune energije, zahvaljujui stojeim valovima, ima maksimum na samom vrhu
alata. Izmeu objekata koji se obrauje i alata stavlja se vodeni rastvor sitnog praha karborunduma
3
ili
dijamanata. estice karborunduma ili dijamanta primaju ultrazvunu energiju i ponaaju se kao mali
ekii koji velikom brzinom udaraju u objekt (desetine hiljada puta u sekundi) i razaraju ga na
eljenom mjestu. Na ovaj nain omogueno je pravljenje najrazliitijih oblika otvora u tvrdim
materijalima. Ureaj za ultrazvuno lemljenje zasnovan je na istom principu samo to se alat uranja u
kadu sa rastopljenim kalajem. Zahvaljujui kavitaciji razbija se oksidni sloj i rastopljeni kalaj prianja
na aluminiju.

3
Karborundum, vrlo tvrdi materijal.
99
Crte 7.26

You might also like