P. 1
Ruke- Marinković. zbirka

Ruke- Marinković. zbirka

|Views: 5,075|Likes:
Published by Ivančica Karlović

More info:

Published by: Ivančica Karlović on Sep 23, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/27/2014

pdf

text

original

RANKO MARINKOVIĆ - RUKE

SAMOTNI ŽIVOT TVOJ

I Počinje opisom vrućeg ljetnog dana. Zatim: “Biskup je stigao na naš mali otok.” Ismijava pjesnike: “... i dalje neće znati od ovoga stiha. A zna da ni taj ne vrijedi, da je tako nešto bilo napisano u nekog pjesnika, pa se ljuti na sve druge pjesnike, sve su već opjevali, sve eksploatirali i prodali za sitne honorare, popili nove rakije pa pijani (cinični gadovi!) zavirili kroz pukotine, kroz rupice i ključanice u kupatila i sobe gdje se kupaju i svlače debele žene četrdesetgodišnje koje bi umrle od stida kad bi za to znale. Dršću za vratima kao majmuni i šapćući lažu u požudi: "Gle, ja sam uzbuđen od toga! Ja sam inspiriran!” Nakon što obavi napaljeni posao, jel, okrivljuje svoje ruke: “I gledao je ruke. Ruke pametne i vrijedne, svemoćne i lukave, strašne, zločinačke ruke. Mogu se stisnuti u šaku, raširiti u lepezu i sklopiti u najropskiju molitvu. Njima se može dohvatiti nož i pištolj i protivnički grkljan...Rukama se može zadaviti! (…)Svemu su krive ruke, to je jasno.” Stalno prelazi s teme na temu, govori o karanfilu i kako njegov miris i crveni cvijet dolazi iz gnojiva, a preispituje što je izraslo iz njega takvog gada, čime se on izrazio. Zatim čuje cvrška, vidi mrava, pa se sjeti basne o cvrčku I mravu i ismijava preko toga današnje drutvo: “I učili su te: budi mrav! Mali tihi neprimjetljivi pametni marljivi strpljivi realist. Sitni štediša. Ljeti skrbi za zimu. A u školi su ti tumačili kako je to isto htio da kaže i veliki francuski pjesnik svojom basnom o cvrčku i mravu. (…)I cvrčak pjeva. Pjeva, uprkos vama i zimama, postojano i žarko kao što sunce sja, pa budite mirni, gospodine Mrave, on će i plesati. A ovdje ovi vaši filistri (mravi) vuku svoju krepanu muhu i misle da je to vrlo važno što oni rade, da im se svatko mora ukloniti s puta, jer oni rade, oni, kamen do kamena i zrno do zrna, ne zijaju u nebo kao ti.” II Na otoku su velike crkvene svečanosti, opisuje vrevu, buku, susrete, psovke, bubnjeve.. Sve gleda I komentira, vidi neku svađu oko magarca I bubnjeve (pravljene od magareće kože) pa počne svoju, kako je sam rekao, Molitvu za magareći rod: “(…)Gospode, molim te za čitav magareći rod, koji je toliko ponižavan i vrijeđan u nadimcima glupih i indolentnih ništarija, koji je stalan predmet ismjehivanja i povod mnogim otrcanim dosjetkama, koje su isto tako dosadne kao i ova posthumna magareća pjesma. - Gospode, oslobodi, otkupi, zaštiti ovu dobroćudnu životinju dugih ušiju barem od ovog prekogrobnog knuta. Amen!” I smije se sebi, tj. svojoj dosjetljivosti.

III Ironizira cijelu Crkvu, tj. svećenike, opisuje gozbe I prazne propovjedi: “Svećenstvno sjedi za banketom. Svećenstvo je umorno. Jutros je biskup služio veliku pontifikalnu misu pod vedrim nebom na improvizovanom oltaru koji je počivao na osam praznih vinskih bačava. Bakhus, koji je jutros još spavao u bačvama dok su na njegovim leđima slavili Jehovu, sada se razbudio i antički raspojasao na gozbi što ju je priredio domaćin župnik don Toma u čast svoga pretpostavljenog presvijetlog biskupa.”

grešan je. Tad pisac vidi njih kako dolaze I ljutu Toninku. kuharica ga opali po prstima na što njemu ispadne boca vina koju je ukrao I držao pod kaputom. Zatim se obrati fratru koji se rasplače pa ga ovaj pusti. Ako pobjegne. čuje Toninku. Toninka se vrati na balkon I pjeva neku ljubavnu pjesmu. prosjaci jedu ostatke one gozbe I pričaju. Ona ih sve istjera van. a ona pred svima govori nerazumljivo nešto o “udovici Jakubini” I kako ona zna sve. ali ona se drži za vrata. Čuje da se unutra odmiču stolice. a zatim izađe opet na balkon: “Mislio si da Toninka najmanje dijeli ćuške i desno i lijevo. Počinje opisivati kuhinju. Tamo obalom.” Don Tome stane mlatiti Toninku. Nju tuče podnarednik I pokušava odvući u postaju. ona sebe lupa po goloj zadnjici. što na hrvatskom. vuče ga kroz ulicu. da ne ponavljamo i u biskupovoj prisutnosti tu nepristojnu riječ. što na latinskom. A biskupa gleda don Florio. ovaj odgovara kako su to englezi pomorci koji svake godine dolaze posjetiti neko svoje groblje tu na otoku (naravno da je I to izmislio). a kad taj pokuša nešto uzeti iz fratrova tanjura. ovaj odgovara da nije. a ne osjeća se tako. Ona ga odvede natrag do škole. baca puste izraze. ali ona utrči u procesiju tako da je i ovaj morao stati pred biskupom. Kad ga fratar pita kakva se to buka čuje iznutra (a to je bila ta gozba). Ni sam ne zna zašto mu je sve to slagao. gleda neke komentare I potpies po njima. a ne tu u pučkoj školi na gozbi. .Ismijava biskupa koji ne zna složiti smislenu rečenicu. poprilično kršnu djevojku koja je svako ljeto bila zaljubljena u drugog studentića. Trči za njom.” Baci kamenčić da fratar pogleda gore prema njemu. ali ona pobjegne. V Čita knjige. a pisac gleda u kamen koji je na rubu terase I koji bi ako ga još malo gurne ili ako zapuše vjetar pao Toninki na glavu (on je kat iznad). upita Toninku. a kad tamo. a kad fratar pogleda I upita je lit u biskup. Ukipi se na mjestu i baš tad svi izađu: “Taj svečani biskupov izlazak desio se upravo u momentu kad je suluda Toninka baš najžešće sebe lupala po . Razmišlja kako je lako postati ubojica. Jedan se obrati onom žandaru što tuče Toninku da je pusti na miru. Zadigla otraga svoju jadnu poderanu suknju i strahovito nečistu košulju i naprćivši se prema djeci plješće bijesno sebe po žilavom stražnjem mesu” Fratar jadan stoji I ne zna što da radi. Pusti Toninku da se obračuna s ovim.ali ta škola ni ne postoji. U kuhinji fratar priča s onim jednim prosjakom. Da je u građanskoj. ne želi se osramotiti jer želi napokon postati narednik. za put. dobiti unaprijeđenje. Zatim čuje buku s ulice.. ljubumoran jer je on trebao postati biskup umjesto ovoga. onom kako je već rečeno. . Znala je ona tko mu je dao krive informacije. Fratar hoda obalom I kad dugo ne pronađe kuću. znači da će svi s gozbe izaći van. na što se ovaj prestraši (valjda mu je ta bila ljubavnica). desno. Njega svi gledaju. Čuje kako ju zadirkuju djeca. IV Gleda malog fratra kako dolazi: “Vjerojatno je zakasnio na banket (možda su ga i namjerno krivo uputili da bi ga se riješili) pa je onako izgubljen u svojoj ogromnoj crnoj mantiji po ovoj pasjoj žegi tražio gdje su to ti popovi odvukli Presvijetloga na ručak a da o njemu nitko nije vodio računa. na što se ovaj naljuti kako mu se netko miješa u posao.

Kad se malo oporavio.VI Probudi se. Svjetiljka se već trebala ugasiti. Sjeća se priče o stricu kojeg su držali zaključanog u toj sobi. misli kako zna kako se osjećao onaj dječak kojeg su prijatelji u igri ostavili u otvorenoj grobnici pa je on tamo probdio pola noći dok ga nisu izvukli. ali ne može zaspati. stalno ju je ispitivao tko je. Dok su plesali. skinula rukavicu I on se sjetio da je to njegova zaručnica. a uvijek će biti tako mlada. ali onda bi ga ona jače zavrtila I sve bi mu izletjelo iz glave. otišao je na ples I tamo ga je za ples pitala najzanosnija dama. dovukla do zaručničinog groba. Kad je završilo. kad gase ulične svjetiljke. mjesečina mu osvjetljuje sobu. plakao I ništa nije jeo. imala je masku I svima je oduzimala dah. ali nije siguran sanja li još. Boji se ostati u mraku. Stalno se prevrće I san mu dolazi. ali ona je umrla I on je dugo tugovao. Kad se ugasi. Sad se pjesnik stalno boji duha tog strica da mu ne bi došao prije nego zaspe. čak se prisjećao glasa. tj. ali nikako neće. . Obećala mu je dolaziti svake godine na ples. On je nakon toga poludio. Govori kako je stric je bio zaljubljen i zaručen jednom u mladosti. odvela ga je na groblje. a nitko mu nije povjerovao u priču. za 15 minuta. Onda zaspe I sanja čudan san sa svim ljudima od prethdnog dana. Kad se probudi. Boji se da neće zaspati prije ponoći.

Financ se nije želio sramotiti pred prolaznicima pa otjera seljaka s magarcem. Unutra su slabokrvna kćerka s naočalama i majka. spasitelj. Kad su ga ponovno pitali što je ispod sijena. Tako je bilo i idući put. a to se ne smije prenositi). a financ ga nikad nije primjetio. Dravu (haha). Žandar stalno u govor ubacuje “a što ti kao nešto šest-pet (…) ma kakav duhan šest-pet. Uzeo je debelu knjigu “Lurd” koja mu je debela za poludjeti. U to sa stolice ustaje šjor Bepo od prekoputa i uputi se prema brijačnici. Ti si htio pitati financa što bi moglo biti biti u vreći. Ne znaš o čemu pisati. Svaki dan tražiš nešto zanimljivo oko sebe u tim ulicama kako bi mogao pisati. Promatra te kroz ključanicu i gleda kako nemaš inspiraciju. A sebe vidi kao savršenu pojavu. on je rekao da je duhan i da pogledaju. Tu staješ. Mate je financima ispričao priču o toj susjedi i kako ju je gledao s duda. a Mate odmah odgovori: duhan! (kao iz šale). Pisac uživa u tome kako ti mrav ne može odnijeti ništa od rečenice. Gleda u čovjeka siromaha s magarčićem i pozove ga da pita što mu je u vrećici ispod trave. Žandaru je jako smiješno zamisliti financa i djevojku u ljubavnim scenama. na što se žandar uvrijedi jer što se to ostalo može osim njega gledati (haha. Žandar ispriča priču o tome kako zna kako prepoznati kad netko laže. Kaže kako dvaput treba okrenuti riječ. Zatim iza ugla dolazi žandar. Priča s financom malo o kipiću sv. nije bilo). Na to sui h zaustavili finance i pitali strogo što voze. financi su mislili da je duhan. prezire te jer je shvatio kako ga svakog dana motriš. On prebacuje glavu kako te ne bi gledao. da je ovaj sigurno u vrećici skrivao duhan. Osjeća se kao njihov “Ben-Kur”. kad dođeš iza ugla ugledaš šjora Bepa. Silaziš na ulicu. Rikardo samo igra igru).. prebrojavaju postotak od prodanog. Financ ispriča žandaru što se maloprije dogodilo. a kad su rekli duhan. Nikole koji se nalazi gore pod krovom i vidi se s ulice. Zatim obraćaš pažnju na što to financ gleda. o starcu i duhanu. Ali Bepo samo produži . Odjednom šjor Rikardo. malo ih ismijava. Zatim su se skupa smijali. sifilisu božji?”. sve je trebalo još jednom okrenuti i shvatiti da je ona “laž” koju su govorili u biti istina. naravno. Kapljica tinte padne na papir. Šjor Rikardo kaže kako ne bulji u njega nego u ostalo. ali on te ignorira. Financ zatim priča kako je on zaštitnik majci i kćeri trafikanticama jer sui h svi izopčili iz društva samo jer su ostale same i bez zaštite i jer je kći pametna. krotko kao ovan”. a žandar misli kako dolazi njega obraniti. Zatim dolazi mrav i šeta po papiru. gledaš kako se širi. ali ništa se ne događa. duhan. Ispod njih su bile vreće duhana. Žandar i financ odu na pivo preko puta. Nakon nekog vremena napišeš rečenicu “Šjor Keko je sjedio na vratima svog Biroa i gledao na ulicu. Siromah pljune čik cigarete pa mu financ kaže da mu odmah doda taj čik (jer sumnja da taj čovjek ispod trave ima škiju. A treći put (tad namjerno nisu vozili duhan) on je rekao kako prevoze samo sjeno pa su financi iz sumnje sve sijeno pobacali i ispregledali tražeći duhan (kojeg. brijač. Pita ga što je u vreći. Ponosno hoda. Seljak odgovori da je dopola duhan. Zatim se pozdravi sa žandarom i vrati se čvati trafiku. Pouka žandarove priče je da riječ treba dvaput okrenuti kako bi znao istinu. Financ ne padne na foru pa mu ponovno kaže da doda čik s poda. a seljak kaže da pogleda sam jer nema tog zakona koji mu nalaže da mora pokazati što ima. Financ se ljuti što ga seljak ne sluša. Na vratima trafike stoji finance kao budući zet. Na to ga žandar ismije i kaže kako treba znati čitati znakove kad netko laže. Ti razmišljaš kakvu bi se priču dalo napisati o toj sceni. Siromah se pravi ludpa mu ponudi cigaretu iz kutije. a preko tih vreća sijeno (kako ih ne bi otkrili). Financ kaže da pokaže. Financi su riječ okretali samo jednom (kad su rekli da je sijeno. odlažeš pero i pališ cigaretu. a ovaj ga vuče za nos pred svim prolaznicima. vozio se na kolima s prijateljem Matom. kao iz šale. od riječi do riječi pa do mrlje. a dopola trava. On je i sam nataknuo naočale od prozorskog stakla zbog intelektualnog izravnavanja sa zaručnicom i položio dva razreda gimnazije po metodi dopisne škole “Budi čovjek”. kad je imao dvanaest godina. ali sve bi izmislio. što žandara vrijeđa i on dolazi Rikardu s pitanjem: “Što buljiš u mene.”. je li ti.ZAGRLJAJ Pisac počinje novelu pišući o pripremama za pisanje. gleda u smjeru žandara. a oni su ipak otišli misleći kako je sve šala. financi su mislili da prevoze sijeno). Tako je i financ shvatio da nije trebao pustiti seljaka s magarcem. Dakle. ima čak i pištolj. A ova dvojica su se izvalila preko svega i Mata je pričao kako je video susjedu dok je gola šišala pazuhe.

više ga nećeš pratiti. a njoj da oduzimaju dostojanstvo. . Ljut je na sve. šjor Bepa. Ali na kraju lopov shvati da ga je žena života varala dok je on po noći krao te ode na policiju i prizna sve što je godinama radio. Tad se smiri. Ti kažeš kako si izmislio priču. i vraćaš se u brijačnicu jer šjor Bepo priča zanimljive priče. sve bi bilo u rasulu. A da nema njega. Nakon svađe. Žandar se rasplače na priču i pita zna li tog čovjeka. a on (žandar) se na to zgraža. Ali na kraju samo kažeš kako si u toj smrti ti žrtva. Kad duboko udahne. Odjednom osjeti ribice kako ga grizu po nogama i osjeti neobičnu ugodu i spokoj.mimo njega u brijačnicu kao da ga ne vidi i sjedne na brijačku stolicu. zatim ga čvrsto obuhvatiš u zagrljaj ( s leđa). A ona sav dug pamti. Po izlasku iz zatvora prodaje stvari koje je naučio izrađivati u zatvoru i jedva zarađuje za život. Iz bijesa ispali metke u vodu. kao da se pokušavaš opravdavati. a njegova žena je kurva i više ga ni ne pozdravlja. zatim pričate. Nisi više pri sebi. sjedi na kamenu. Pronalaziš ga gdje hladi noge u moru. ne usuđuje se pomaknuti kako ih ne bi otjerao. želiš prepasti žandara. Ti ponovno ostavljaš njega nek ide svojim putem. one se preplaše. Svako jutro mu govori kako je sanjala da ih pljačakaju. sve računa. Bepo priča o svojoj Matiji koja se jako brine za njega jer dopusti da ga ljudi varaju. Kasnije odlaziš potražiti žandara.on ih čuva. Ti si jači od njega. Šjor Rikardo (nekad ga pisac naziva i Bernardo)pođe uslužiti mušteriju. Želiš ga ubiti i znaš da ćeš nakon toga ti umrijeti. Žandar je jako ljut jer ga ne poštuju pa ode šetati obalom loše raspoložen razmišljajući kako će se osvetiti. a on se na to razbjesni. Samo zato što je žandar. očisti pištolj i stavi ga natrag u korice. Žrtva i autor smrti. a on se otima. On strese glavom. ali ne popuštaš stisak. on ne može pobjeći ili uhvatiti pištolj. Svađate se. Dlanovima mu s leđa pokriješ oči. Malo se smirio. Ti si sve to gledao s velikom pažnjom i prikradao mu se s leđa.Pričaš mu priču o lopovu i ljubavi. Preispituje se zašto ga ljudi ne vole. smanjio bijes.

Kao predsjednica "Društva javne dobrotvornosti". Ništa one nisu shvatile. iza onih pritvorenih perzijana.žene je doživljavala kao čudovišta u suknjama i zavodnice. A gospoja je Oliva i htjela ostati neshvaćenom: tako je u dvostrukoj sigurnosti čuvala svoju tajnu. dakako.” Uživala je u slobodi i miru. spretno umotano u zvjerska krzna i šarene odjeće. iz straha. Pratila je zadivljenim i brižnim okom njihove budalaštine. Ali ona je htjela ostati samozatajna: “Naklapanja. Svi oni "njeni" mladići.monstrumi u suknjama. počela je o njemu voditi brigu bez njegova znanja. žene. držala pritvorene kapke toga prozora.” A ujedno ih je doživljavala kao svoju djecu. koje je upravljalo gradskom ubožnicom. mike. a gospoja Olivija se osjeća sretno i sigurno kad to gleda sa svog prozora jer zna da to nikada njoj ne bi mogao napraviti. sebe je doživljavala kao nešto uzvišenije. Međutim. i Toni i Vjeko i miš i bimbilin. vezati uz sebe. kao o djetetu bez budućnosti.” Naravno. Dvoumi se između čitanja i isprobavanja svog svilenog rublja u ormaru. A gospoja Olivija je osjećala neku simpatiju prema njemu zbog bijede u kojoj živi.: “I doista. ipak su pristale na njen prijedlog. nevino i posebno: “Sebe je. sjeti se napisati “Vjeko” i razmišlja o toj “pravoj” ljubavi. Praznovjerne bablje priče. Uvijek odgovara pjesmicama. neukroćene pokrete i budili gore u gospoji Olivi. bdjela je iza svojih perzijana nad njihovom neiskusnom i nespretnom mladošću i smijala se razdragano kad bi se uskoprcali i crvenjeli pred suknjama djevojaka. najdraži joj je prozor koji gleda prema brijačnici: “Gospoja Oliva je. tako da se iza njih mogla nesmetano i bez opasnosti za svoj ugled zanimati posjetiocima brijačnice. a kako je gospoja Oliva bila sasvim neumjerena u plemenitim strastima. preispitivale razloge zašto se založila za Lintra. jareću mladost pod taj naoko slijepi prozor i prosipali neštedimice svoje nedozrele muške glasove i svoje gipke. Svim ženama diže suknje. a svud gdje pogleda je zanimljivo. Lintro je bio hrom. Ona je sebi dala to pravo. i koke. mikelin. pa je unutra uredila svoje svetište i položila svoj mali raj na gola bijela koljena” Lintro je stariji glavni ulični zabavljač i prodavač. malog čelavog načelnika. ogovarale su je. govorili da je vještica i slično. ostale su se gospođe tome usprotivile pa im je ona rekla kako će ih Bog kasniti. u tvrđavi njena doma. meketavu.. iskrivljenih nogu. Tim drugim je opčinjena. postavila odboru "Javne dobrotvornosti" zahtjev da se Lintro primi u ubožnicu bez uobičajenih formalnosti.” “To su za gospoju Olivu bile žene . digne suknju preko koljena i briše tragove onog što je prije po koljenima napisala. moralni način.. muža. U neodlučnosti sjedne na kuhinjski sanduk.”.” Željela ga je na neki način. Čula ga je vani kako viče: “Ljudi. Međutim. koljena jedno uz drugo. čista. Taj veseli starčić razbuktao je u njoj žar dobročinstva. Naravno.. u svojstvu predsjednice. isključivala iz svoga prezira. Njena čistoća i uzvišene misli čvrsto su je štitile od izjednačenja. Na ulici bi glasno prodavao sve i svašta. zatim tepa. Zbog toga. Ona je prešla četrdesetu i ima muža. posjećivala je starce koji su bili odvratni i s čudnim zahtjevima. ona je uzvišena. Gadili su joj se. Mogla je slobodno izaći na ulicu bez straha da će joj dići suknju i narušiti dostojanstvo. Ona ne voli starce. Ali Lintro je bio drugačiji. Sad napiše “Toni”.SUKNJA Gospođa Oliva pjevuši neku pjesmicu dok pravi juhu u kuhinji. osjeti se opet polenta. bilo je u njemu nešto posebno. Kad se malo oporavi. Kada je gotova. kojima kasnije pokoljenja dižu spomenike. A bio joj je poseban: “Glas Lintrov ponovo se javi iz velike daljine. Nemaju djece i nisu baš vezani. ovdje visoko. Nešto lukavo i otrovno. dakako. da je ona njihova zaštitnica: “Ona je bila ljubomorna mama svim tim mladićima. . Ona je izvan dohvata. ugleda. čudnu žensku čežnju. a obožava žene: “Ne prodaje se nego daje! Daju l' žene -evo mene!”. sretna razmišlja kako je slobodna raditi bilo što. Ona se okružila visokim i sigurnim bedemom prezira. čujte anđela mene!”. svi ti deminutivi i hipokoristici donosili su svoju kliktavu. kao da žali za nekom ljubavlju. a voljela je kad bi im vjetar zadigao suknje pa bi se osramotile. ona je. kao lukave životinje i otrovno cvijeće.. Počela je s “djelom milosrđa” zbog kojeg bi se on trebao uz nju vezati zahvalnošću. Ona osjeti slatku strepnju po bedrima: promazi joj se Lintrov glas oko nogu i obavije ih dahom neke tople sigurnosti. ako ne u kamenu i bronzi. što je kojiput i trajnije od bronze i kamena. ona je bila nešto drugo. rasplače. a ono u sjećanju. često ga je doživljavala kao sveca. Ona iz stana ima pogled kroz prozore na sve 4 strane svijeta. zatim se jako rastuži.

kao da se ponovo uhodao u svoj stari.sine joj jedne noći misao i ukoči je od strave... Vidjela je njegov štap i zatražila ga. obasjana sjajem nebeskim. Sad se osjećala u potpunosti poniženom: “Gospoja Oliva nije više izlazila iz kuće. I htjela je umrijeti.” . Međutim. Po noći bi redovno čula njegov glas i strašno se bojala. anđela. bio je ogroman i svečan. U biti. tj. Kad se toliko uživio osjetio se ponovno lakrdijaški kao nekad i u zanosu joj štapom digao suknju: “I kako se razmahao živo. pričati besmislice. anđela.. snalazio se po skloništima. ali znao je da će je svaki dan dobiti. Stavila ga je u ormar. s mnoštvom vijenaca od palminih grana i kržljavog zimskog cvijeća bez mirisa. on se jako zanio i počeo naklapati. da ju stalno podsjeća na njega.. pa je odredio. koji je išao na trošak "Javne dobrotvornosti". kao da se nehotice zaletio u omamu i pao u zanos bezbrižnog uličnog života "ljudi. žene. Dok joj nije palo na pamet da je on možda zaista postao anđeo: “Ali glas se jednako javljao: . da u sprovodu svira općinska limena glazba vesele koračnice. On ju je stao hvaliti. a ona je uživala u svakoj pohvali. i tako svu noć. Hrane možda nije bilo puno. Sa svilenim rubljem. I sad nije imao kamo otići. uz prigodnu šalu. A sprovod. Osjećala je već ognjene štapove kako je šibaju po golom tijelu u najdubljoj jami paklenoj i vidjela Lintrovu dušu kao bijelu golubicu kako lebdi nad ognjem. Mrtva. pretjerivati. uzdizati do nebesa. I načelnik se htio za nešto odužiti. Ali prije smrti htjela se još naslađivati djelovanjem kazne. ali drukčiji nego prije. koje bi sigurno i pokojnik želio da su ga mogli pitati. Ona se onesvjestila od čuda i srama. naslađivati se time što on sad iz zahvalnosti samo njoj neće. Sprovod je bio velik: “Našli su ga starci iz ubožnice. Međutim. kuda stižem suknje dižem!". do grla!”. čujte anđela mene. jedan dan ospoja Oliva došla je u ubožnicu kako bi osobno primila silne njegove zahvale. Jednog zimskog dana je umro. anđela.” Izbacila ga je iz ubožnice. i doista poleti negov štap gospoji Olivi pod suknju i diže je visoko. htjela je vidjeti kako je ona sad u imunitetu. Bila je osramoćena.” Gospoja Olivija gledala je sprovod s prozora. na svoje sveto mjesto.Lintro je uživao u miru ubožnice i ritualima svakodnevice.. lakrdijaški stil.. To je bio znak zahvalnosti udovica i žena za pokojnikovu veselost. ne smije dići suknju. izjednačena. "A možda je on doista sada anđeo?" . Njegov glas je ponovno bio na ulicama.Čujte anđela. uništena. koji su ga i nosili sutradan u sprovodu.

Nakon što ga je ostavila. Osjetio je i Anino i geometrovo skriveno ismijavanje i sažaljevanje. Naime.pogledao je koliko je čvrsta svilena vrpca kojom su bila omotana pisma i zaključio je kako se može na nju objesiti. djetetu i sebi. skinuo i bacio košulju. pa moli Tonka da bude kum. Ali na njoj su se već vidjeli znaci starenja. On se tada sjeti toga te se počne pokrivati pismima. ali bez znanja muža.. Htio je nakon krštenja djeteta staviti paketić djetetu u kolijevku. Za kraj: “On se prepuštao tom samaritanstvu. on je dugo žalio. tapkao gap o ramenu. na tren spokojno. Kad su Ana i muž dotrčali. Geometar je s njim zbijao šale. Po dolasku u njihovu kuću. Čuo je u susjednoj sobi dijete kako plače. Ana se trudila da ih zbliži. i njegovo i svoje ime. Muž je vidio od koga su i na koga naslovljena. muž je odmah shvatio što je ovaj pokušao. Čudi se zašto mu sad. a kad Ana otvori paketić. Unutra je bila bomba. Na brod je ponio svileni bijeli paketić (poklon) omotan crvenom vrpcom. Čulo se Bum i svi su se ustali. Dvoumio se oko bombe. Taj je običaj zadržao svih 11 godina. znojio se. Svezao je vrpcu oko vrata. našao je smotuljak. i šaptao je povjerljivo geometru: "Vi ste mislili da sam ja nesretan.. Kad je legao na krevet. Odlazi u sobu i otvara ga. a Ana od šoka nije ni primjetila da je Toni gol. i da ću se najmanje. bomba će eksplodirati. uzeo ga u ruke i prenio do kreveta.. U pismu stoji kako ga moli za veliku uslugu. Preispituje se zašto mu se javlja nakon 11 godina. Dok su još bili skupa. Bilo mu je drago. Ona ga želi krstiti. Ali stao se uznemiren. Neka starica na brodu nosila je grožđe svom oženjenom sinu i stalno komentirala kako će to pojesti njegova proždrljiva žena jer on ne stigne ni jesti koliko trči naokolo. Poslao je brzojav kako dolazi sutradan ujutro. nakon 11 godina šalje jedno. Ona nije ni slutila kakav je pakleni plan Tonko namijenio njoj. objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama našalio? He?"” . on je svako jutro ustajao kako bi joj mahao bijelim ručnikom s balkona i gledao je dalekozorom dok je odlazila brodom.kad je nakratko zaspao.sačuvao je sva njezina pisma. košulju i prevelike papuče. Zatim je počeo čitati sva njezina stara pisma. Tonko je odmah na terasi primjetio geometra. Njezin muž (geometar) je komunist. to je bilo kao jutarnja molitva. probudio ga je pjetao. a i Ana i njen muž bili su pretjerano ljubazni prema Tonku. Nije mogao zaspati.dobio je i njegov kućni ogrtač... i 1948. Tada se dosjetio. Osjetio je samo šum u ušima i tupu bol na glavi. osjetio je ljubomoru kad je shvatio da je dijete na njezinim grudima. I još ga pita skuplja li još ključeve ted a ima iznenađenje za njega. Mislio je da odlazi zbog njega. On je skupljao starinske ključeve i bio je jedan stari poseban koji je dobio od Ane. kako se obično radi.. odnosno vilu. Kad je brod uplovljavao u luku. On je odmah u glavi smislio osvetu.. bio zatvoren. Tonko je već pogledom tražio Anu. On se prvo vrijeme osjećao kriv. a oni su nakon 5 godina čekanja dobili dijete. Osjećao se na tren kao u snu. ona je prije rata naglo prekinula njihov odnos i otišla s geometrom. Po silasku s broda odmah je uočio zanosnu Anu.Anin poklon. kliznuo niz parket.PRAH Tonko plemeniti Jankin dobio je pismo svoje stare ljubavi Ane. ali ona starica je primjetila poklon na podu i ponijela ga njemu da ne zaboravi. Čak ju je htio namjerno zaboraviti na brodu ili baciti u more. Skinuo je Toniju omču s vrata.. a drugi kraj na prozor te samo skočio. kao mrtvo tijelo. plakao. skinuto s vješala. njenom geometru. Bio je to onaj ključ koji mu je dala prije mnogo godina. ušao u sobu gdje su spavali Ana i muž te se približio da još jednom osjeti Anin dah. Pozlatila ga je in a njemu ugravirala godine 1937.

ona je lagano gubila živce. Govorila je da će ga on odvesti u grob. lepljivo i odvratno. a majstor ga je tješio. kao da ona čeka njegov kraj: “On je požali. zgužvane plahte omotale mu se oko nogu. Sve je oko njega mokro. Shvatio je gdje je granica njena svladavanja: “. u nju se ona sklonila da sačeka kraj. nego kleše. On je ipak bio zahvalan što ga ona pokorno poslužuje i ispunjava bolesničke hirove (poželio je odjednom toplu vodu i sapun da opere ruke). već je napisao u knjigu ALBERT KNEZ klesarski majstor-umjetnik RODJEN (s datumom) . punim teškoća i problema. kojom se htio osloboditi težine. Kao da je pozatvarao sve misli u kaveze i pretince. ali kao preko volje.tražio je mir ili bar neku svježinu u noći. lijepe se i sapinju. pa je predložio kip pastira s frulom. Osjećao je tu njenu pokornost kao način predbacivanja. Upalio je svjetlo i ugledao svog anđela raširenih krila. . a kad su se dolje iz radionice čuli snažni udarci klesanja. Majstor je bio pravi umjetnik. umjetničko djelo koje mu treba ići na grob. lijepu . Majstor i Frida su se oženili. I bio je ljubomoran i sumnjičav. osjećao je da u tome ima još nešto.. a Lojza nije podnosila. Izašao je u dvorište. Ustao se. Bilo mu je sada teže.”. Bila je lijepa i zamamna. dosada nepoznat u njenu govoru. ne ljubav. Anđeo ima lice Lojza. Nije mu jasno zašto je Lojz u sobi ako su ključevi radionice obješeni ispred sobe. govorio je kako to nikad neće moći napisati. Sa srdžbom pokuša ublažiti u sebi teško osjećanje napuštenosti.. Postavlja isto pitanje svakodnevno: Dobro jutro majstore.klesarski majstor”i takvog mu ga postavi na grob. Znači. samo neki hladan dodir. “Noć je bolesnikova kao trula daska: gdje stane. Majstorova žena bila je ljubomorna..reče zatim naglas i ponovo se okrene prozoru. čak samilost. nego samo neka napiše u knjigu koju anđeo drži: “Albert Knez.UMRO (bezdatuma) .” Nešto ju je ispitivao. prošao pored svih skulptura anđela bez lica i ugledao u dnu dvorišta u šupi upaljeno treperavo svjetlo. zaštitnika mladih. Tad je digla glas. htio ga je posvojiti. Krevet postane zanimljivim i strašnim svijetom. propada sa svojim teškim mislima. vratiti sebi povjerenje.. mladić pomoćnik majstora klesara Alberta Kneza. Majstor se ne usuđuje mislima zakoračiti u noć. Oznojio se. mladu. a Lojza je zavolio.” Majstor je shvaćao da od Fride dobiva samo samilost. ulazi svom majstoru u bolesničku sobu. Lojza je kod majstora doveo učitelj da izuči klesarski zanat jer je primjetio da ima veliki talent. on je osjećao inspiraciju u takvoj boli. Jedne joj je noći stalo srce. nije osjećao bol niti opiranje tijela. Je li vam bolje? Majstor je već umoran od takvih pitanja. Znaš i sam da ne čeha perje..Kad radi. mora lupati. ali nije mogao pronaći. Krenuo je u mrak.Što bi lupao! Radi! . on se zapitao zašto onaj blesan dolje (Lojz) tako lupa. ona ga je posluživala. baš kao i većina majstorovih skulptura (Lojz mu je bio model). nađe opet nju. ali se njegova žena tome protivila jer ga nije trpjela. tu je granica njena svladavanja. Sad kad je bolestqan. Plakao je na majstorovoj postelji. Znojne.i pokornu. Budući da majstor sa svojom ženom Magdom nije mogao imati djece. Međutim.ANĐEO Lojz.. prema radionici. nije ju prepoznao. ali udaljila se od njega. Majstor naređuje Lojzu da ako umre da ne dovršava njegova velikog mramornog anđela. zarobljavaju kretanje. I vidio: “A Lojz. nešto što će opisati mužev život (i smrt). Ponovno se osjećao jakim i ljudskim. ugledao dvije glave na bijelom jastuku. Zar ti nisi lupao kad si klesao? Ovo je bio nov ton. Lojz se rasplakao pomislivši na majstorovu smrt. Pogledao je kroz prozor i ispod slike Alojzija Gonzage. No u toj srdžbi. Nije osjećao mržnju ni bijes. ali nije znao kako doći do izvora svoje sumnje. Frida i Lojz. Majstor je jednom prilikom s Lojzom radio kip pastira s frulom za spomenik glazbeniku koji je umro svirajući obou na koncertu. Pogledao je u knjigu koju anđeo drži kao da ispisuje nešto. on se obrati svojim malim. tik do Lojza. gle. Ta žena zvala se Frida i bila je mlada i lijepa. Ali Lojz dolazi vidjeti svog majstora. bijedni anđeo u šupi. vratiti Fridi dobrotu i požrtvovnost. više nije željela dodire i blizinu. tehničkim pitanjima ležanja. Njegova je žena došla plačući i tražila nešto simbolično.

ukleše taj datum u anđelovu knjigu kao dan svoje smrti. Borba je svršila.” . to je sve: Lojz. Nakon posljednjeg udarca čekića zavlada mir nad onima u šupi. ni strašno. "Eto. kao da je u njima upisao strašnu bol posljednjeg oproštaja.lipnja . Alojzija Gonzaga Majstor se pridruži Lojzovu imendanu i prinese mu veliki posljednji dar .krasnim. Majstor odbaci oruđe i preda se svom anđelu. klesanim slovima.Lojz!" Majstor se čak i nasmiješi na dodatak umjetnik. Banalno i jasno . kao na nadgrobni vijenac s dirljivom vrpcom. "Jadan Lojz!" Uzme dlijeto i čekić i potraži datum na zidnom kalendaru: 21. i ništa više! Ni besmrtno.sv. pisanim s mnogo pažnje i ljubavi.

pa imao ju je tek 6 mjeseci. smota je i ponese sa sobom. Mile kaže Iliji da se ostavi toga. I obriše dlan o dlan kao da pere ruke.. Torquato prolazi i vikne Iliji da dođe (priča na talijanskom). dugo je čekao na položaj i pušku. tada ulicom prolazi Torquaso. a Torquaso si odmah taj ured prisvaja. u košulji i čakširama. nego. Ilija mu je želio reći kako stvari funkcioniraju. ponosno hoda po svom zauzetom teritoriju. Sad gradom hoda k’o baraba. Pas prođe kraj njega i ne razmišljajući o ničem. Imao je potrebu učiniti neko dobro djelo. Malo se prepiru. Čuvar Manzo ne želi spremiti njegove stvari ako mu ovaj ne da bluzu. pravi se pametan i otjera ih. a Đoko za njim. Sad kad su ovi osvojili otok. te obilježi teritorij. ipak je pas. Iija odnese štene do mora: “Ilija spusti štene na zemlju i veže mu oveći kamen o vrat pa. Torquato je zadigao rukave jer je vruče. pasja ćud u čovjeka”. Torquato se na kopnu osjećao vrlo nesigurno pogotovo zbog ljudi koje su mu dali kao vojnike: “Torquato je imao mnogo muke s onim nesretnim i vrlo ličnim oprezom ljudi odjevenih u jednaka odijela. pozdrave se vojnički. Mile ode. Sad mu je bilo žao. ali Ilija mu na kraju da naredničku bluzu i skine kapu da je ostavi sa stvarima. A ispred grada je u moru usred luke stajala njihova velika zaštitnička torpiljarka San Marco. Kukavice. već je vruče. tražio je neko dostojanstvo. Ilija dočeka Torquasa u uredu. naredništvo. kao Pilat. gdje bi ostavio stvari. Uzme svoju novu posteljinu koja je još mirisala. ali kako mu dođe tko od malobrojnjih otočkih vojnika. a torquato je to shvatio kao da se Ilija odmah laća posla pa mu nagradi spremnost i pruži cigaru.. ni krivog ni dužnog. moj brajko. ali nije ga više mogao dozvati. Ilija se složi da nije lijepo da je crkotina na ulici. što je on uopće sad. Ponosan je na svoju sablju. Manzo (čuvar općinskog zahoda). U jednom potkrovlju sve izdaleka prati narednik Ilija. Ilija odmah zaključi kako ih je netko morao izdati kad su znali gdje se nalaze. brajko. Sažali se nad psom. nismo im sluge. Ilija je morao otići. Zatim se oprašta sa svojom sabljom. Tad se pojavi Mile i njemu Đoko umiljavajući se oko nogu. Manzo gleda to iz zahoda pa se okrene s gađenjem i pljune na taj posao. Odjednom mu se jako spavalo pa pomisli kao bi i mogao kad je sve već gotovo. Voda proguta mrtvo pseto.pomisli kako nije trebao lajati pa ga ne bi ubili (ni ne zna pravi razlog. Mladi Torquato bio je osjetljiv što se časti tiče pa se uvrijedio na pasju gestu i započeo rat. Pita se kako da hoda.”. eto. a Ilija se zagleda u krugove na vodi: . Ilija još Mileta optuži da je izdajica. ne. da kad ode u zaborav da ipak za njim ostane neko priznanje. pa ih kao vojnike poslali da se iskrcavaju po tuđim obalama. da se veru po tuđim krševima. svršeno je s tobom. Da mu još jednu i pokupi se radi ugleda. pomoći mu jer je ipak novi na vlasti.Eto. kojima su dali puške u ruke.). bez suza i tepanja zavitla revno njim u zraku i baci ga daleko od obale. Sad se zamislio. a na nogama mu još žandarske cipele. pomisli. ali sve je bilo pusto tako da nitko ništa nije ni odgovorio. Ušao je Mile i rekao kako su Musolinijevi vojnici zauzeli ćoškove. a onda ga digne kao dijete i krene odnijeti u more. vikne da se predaju. on više nije narednik. nek to Talijani sami rade. Čim je stupio na otok.KOŠTANE ZVIJEZDE Drugi je svjetski rat i mladi talijanski narednik Torquato kreće u mali podvig osvajanja jednog našeg dalmatinskog otoka.. nisu htjeli ulaziti u rizik zbog svojih obitelji pa ih je Torquato jedva nagovorio da uđu u grad. U ljutnji na žandara šutnuo je svog mačka Đoku koji mu se petljao pod nogama. Ni sam iskreno ne zna što treba raditi.A nije lajao.ispalio je prve metke na psa. Sjeti se općinskog zahoda pa ode tamo ostaviti stvari. Ilija se spremno odazove. a na hodniku je vidio svih šest pušaka svojih vojnika.” . Torquato mu pokaže ubijenog psa i kaže da g abaci u more. Oči mu zasuze.. malo mu tepa i mazi dlaku. Postao je dobar. kaže sebi u bradu kad je vidio i čuo prizor: “. Nije znao gdje bi otišao. Ti su vojnici bili bojažljivi. da gaze po tuđem kamenju.

ne sjeća se. Krenuo je okolo pa kroz noge. Prošao je prvi kilometarski stup. ja ja. Učinilo mu se kao da postaje teže. bubetali sun a latinskom. a ljudi su se čudili jer su znali tu vijest već dugo. Preklinjao je dank ad je počeo brojati. On je otpočetka znao da će biti tako. Ovaj ga potapša po ramenu i kaže kako može i ostati tu i srešivati neke ezropske poslove.BENITO FLODA FON RELTIH U društvo je preko nekog prijatelja došao znanac koji se ubacio u priče o snovima i prepričava svoj događaj koji je gotovo jednako nestvaran kao san. prosim? Feldmaršal je. objašnjava jaji ga brojevi pokreću. ali on tog ritma ne može naći i stalno mora brojati. umjesto njega je bio neki bivši austrijski vojskovođa. Tek tad je shvatio koji broj govori. pa se nasmijao.sve. čuo je da je Floda s japancima uvalio svijet u strašan rat. ukrućen. drugi. Ja sam Benito Floda von Reltih feldmaršal Njegova Cesarskog i Kraljevskog Apoštolskog Veličanstva. ostao je i nagluh. . nije mogao razmišljati ni o čem drugom nego o broju na kojem je stao i kako nastaviti. nije mogao doći k sebi. Ali ne zato da bi znao broj nego jednostavno da bi brojao. razdijeljene sijede brade. Dok jedan dan na tramvajskoj stanici na rečenicu Floda je mrtav nije dobio odgovor: Misliš?. Otada je postao samo papagaj. Rekao je to sasvim blizu neki poznati glas. Skamenjen je šutio i rekao samo: hiljadu devetsto i devet. Sad je bio jako uznemiren.. odmah je naglas rekao broj. Ovaj se onesvjestio. zato je godinama bio odsutan. strmije.Dozvolite da se predstavim. Bio je to njegov željeznički kolega. hvatao se za prugu pa ga je kolega udario po glavi i odveo u bolnicu.odaje mu neke svoje tajne po koje će sigurno jednom doći i uzeti mu zbog njih glavu. samo je ponavljao broj. osjećao se povezan s ovim. kao da hoda po ljestvama pa se morao rukama prihvatiti za tračnice-puzao je četveronoške. kako zaobići prepreku. Tražili su simboliku broju 1909. nečije noge. kad je ponovno postao čovjek. Kad se probudio. Sad više neće biti Benito von. Rekao je kako je izgubio svu kosu kad su mu podvalili bombu. bez brade. nerazumljivo. Svi ljudi imaju svoj ritam dok hodaju. samo mu nije bilo jasno zašto njega tako promatraju kad mnogi ljudi stalno ponavljaju onda. nije ga bilo briga što misle. a glas odozgo mu se počeo smijati. htio je samo brojati. Prvo su s njim u sobu stavii čovjeka koji ga je nervirao jer je neprestano ponavljao: Urugvaj-Paragvaj. Nije ga smetalo ni kad se doktor naljutio. poljunbi ga i ode. Došao je i drugi liječnik. Jednog dana dok je brojao željezničke pragove na tračnicama nije mogao stati s brojanjem pa je išao sve dalje. Skočio je s kreveta i predstavio se: “. prišao onaj čovjek. novim ratovima i zvao gad a pođe s njim u Afriku. prije nije bio ni svjestan. svi mi se ujutro budimo s istim nemogućim ciljevima za postići. bio je u kavezu s debelim šipkama i neprestano ih brojio. poubijao je desetko milijuna ljudi. bio je to Floda. Međutim. A brojač se prepao jer je vidio koliko je Benito lud. mislio je da se ovaj šali. Nije to ništa neobično. čekao moj odgovor. vuku naprijed. govorio s oduševljenjem o velikim krvoprolićima. vlakove. Sinoć mu je ponovno na putu kući. zbog toga se i bojao Flode..otkrit će mu svoju tajnu. Benito Floda krenuo je pričati o nečemu iz 1909. Nakon dosta vremena ugledao je prepreku ispred sebe. uvijek nešto dodajemo i zbrajamo in a tom ne možemo stati. Dugo je hodao ulicama i sretan ponavljao ”Floda je mrtav”. izbacivši prsa i uvukavši trbuh. pa kad ga je kolega digao. dok rade. ovaj nije htio stati. znači i je li. čovjek potpuno čelav. I liječnik neprestano govori ja. sad postaje samo Floda Reltih. Benito Floda izjavio mu je kako od ovog trena postaje dio povijesti. Nije pomoglo ni šamaranje. To je možda trajalo i nekoliko godina.” Bio je veliki lažljivac. dok je brojao šipke kod botaničkog vrta. On inače sve broji. On je brojanjem samo htio stići do kraja brojanja.kad prolazi kraj botaničkog vrta svakodnevno broji šipke. radi na željeznici pa stalno broji tračnice. izmišljao priče o povijesnim događajima u kojima je navodno sudjelovao. Kad se probudio u bolnici. kose i obrva i nestao u tramvaju. Ovaj se prepao i u strahu samo izrekao: hiljadu devetsto devet. Došao je mladi doktor i pitao ga zašto to govori.. No nije ništa moglo pokvariti tu sreću. odjeven. A s kim ja imam čast. Govorio je o budućim planovima.želimo postati nešto što nismo. ali nije mu odgovarao. ovaj se otimao i uporno ponavljao broj na kojem je stao. A postao je sretan kad je čuo kako su Flodu opkolile protivničke snage te si je pucao u usta. Ovaj je znao da ako odbije da će mu uzeti glavu jer zna Flodine tajne.nije mogao ni o čemu drugo razmišljati već samo brojati.

Govori kako svi mi stalno nešto brojimo s uzbuđenjem i pamtimo. luđak je. udarce. Kad skuplja buhe. priznat je. Da. iz straha. On broji iz potrebe.korake. smiješan je. Kako se smijemo kad je netko neobičan. . ispričava se što im je upropastio večer tom stvarnom pričom. Floda mu je sve uzeo.Sada se obraća onoj publici s početka. a isti je kao svi. ali samo zato što se boji luđaka. a kad skuplja kukce.

Dječak plačući ode ocu. Desna je Negov ponos. Tad i otac pljune. Ali ismijavaju jedna drugu. kad je drhtao u strahu od smrti. Desna se smije lijevoj što ne zna čitati. Prema njima idu dječak i djevojčica.Zar te boli? . Desna kaže da bi bila puno bolja od desne. Uzrokovala je ratove svih stoljeća.. Zatim obje svaka uz svoj bok. Desna daje samo formu. da ga krv oblije! . Pod sobom ostave krvave otiske na pločniku. Krv je padala i po jednoj i po drugoj ruci. Lijeva kaže kako ti prsti. i da ako je jednoj povrijeđenda čast i drugoj je. Desna se smije lijevoj što pjeva. . sama šivati. “.Pomogni mi da ustanem. On na nju pjlune. osramoćene. a ne zna ni ona. slaba je i glupa. Ja mislim da mi je palac prebio. jedna do druge. više nisu skupa iza leđa dok se On šeta. otac dođe zasukanih rukava i pita što je bilo. Ona je jača od smrti. dok je lijeva samo stalak. Lijeva kaže kako ne treba vjerovati rječima.” . obje su ipak ruke. Das u bile samo riječi. diletantski! .Jest. lijeva se smije desnoj kakve poslove čini. nerazdvojne su. Tad Desna spomene kako bi stradala čast (desna stalno spominje neku čast). prsti. ona je samo hvataljka.Prokleti deran! . Desna klizne u džep. Desna iz osvete lupi dječaka. a mali se još baci pod noge i obje ruke završe krvave u prašini. one su beskorisne. Lijeva se ljuti. Na to lijeva hvata oca za košulju i daje mig desnoj da udara. ali desna govori da su obje ruke. Zato ne vjeruje ni jednoj.Naravno. Dječak zagrize lijevu ruku da spasi oca te otac pobjegne. sestrinski. Desna se digne iz sve snage. večer prije drhtali su od ljubavi. . koji ujutro nisu mogli drhtati od smrti. Desna pomiluje djevojčicu po glavi. Optuži desnu da ga je jednom pokušala ubiti. Za sebe kaže da ne zna mnogo. da bi ih oprao od blata i krvi. Ona potpisuje smrtne presude. ali bar lista stranice. zviznula sam ga! . gladile su jedna drugu i drhtale od želje za osvetom.RUKE Skupa su začete i rođene. nisu riječi ubijale već ruka. Ustanu.Užasno! Lijeva je bila nježna.procijedi Lijeva kroz prste. Njegov smisao. Lijeva tvrdi da bi onda mogla i sama sebi rezati nokte. lijeva. A desna je držala naliv-pero onda kad je On pisao svoju oproštajnu poruku. nemoćne i odbačene. A Obraz tada pljune u njih. a zaista je mislila da to želi. sama mu bradu brijati. Ali njegova želja njoj je zapovjed. desna Mu daje čašu. kad ga nisi znala zviznuti. Istinu je rekla desna: jedna je što i druga. a lijeva kvrcne dječaka po nosu. Ipak.Pa. Tad se posvađaju i razdvoje. nitko ne bi nikad stradao. I još joj ozlijedi palace.Ruka! A ona. pridižući se.. ali otac ju odbije. a lijeva prinosi oblik. No one se nisu osvrtale. što ne zna pisati. da bi bolje radila nego što sad radi desna da je On ljevak a ne dešnjak.

Z\^WTSUaWYSbaS[`WZWTYWVS[\^W ^W`WW^W _bS`[S[YS_bS[YVSZS[`^ bSVSZ`^Se ZW `[ SZb[[[_WTWa`aUSSS[T[YS[ \_S`SZ `S_WZWV[YS S Sb^S`S`^SXW_`[XZSZUWS[TaVa  W`Za`^S_a_ST[^bZS W^S_ZS[ SSSSS\^WT^[SbSa \[_`[`S[V\^[VSZ[Y.

ZW_SZS`SZa[ZS[ SW[V\^[ [^_[Y_`SS T[YZ`WW`aSZ[Y ^SbZSbSZS_S S^a ZU[\[[e[VbS^S ^WVSYZS W\[W`[VV[\_ZW [WaV [bW W[WVWTWaZYa  a^V[SaWVWTWS S\[aVW`^S  S SbaT_W\^ aVS[ZS\_S`[`[_UWZS_bWT _[ S`[T^S S \SeZaZS `[`[XZSZUYWVS WVSa [bWS_^[SS_SYS^  W\[ [bWYSVS\`S `[a Wab^W U_\[V`^SbW^[S\aZW UYS^W`W\SaXZSZUSeWVSa[VSV[VS`S W^_aZSVS `S [bW_\[V`^SbWS aVaSZS`[_WZW_W\^WZ[_`^[S_W\^SbaV\Sa\[ZaVUYS^W`a  a`W^SbaSS ZSZUZW\SVZWZSX[^a\Sa\[Z[bZ[SeWVSV[VS _\[VSS[bSYSba W SZ[_ \^WV_b\^[S ZUS ZSZU_Wa` `[YS_WSZW_a S `SYS `[Wab^W WS[VY[b[^VSWV[\[S VaSZSV[\[S`^SbSS[  SW ZSZUSeWVS\[SeWS_WSSeWVS\[YWVS_SW^ZWS`[Y S[ZS[ aZSSeWVS[^S\[S S` `[S ZSZU_WZWeW[_^S[``\^WV\^[S ZUS\S[`W^S_WSS_ SYS^UW_`[\`S`XZSZUS `[T[Y[T`T`ab^W S[Z`WYZ[^^S S` SaYSV[S eSZVS^S S\ `[ [Z[_Z[[VS ^ S_XZSZU[S[[\ a_b [W[_W ZSS Y[^W\[V^[b[bV_W_aUWSXZSZUYSZSVZW\^W`[SZVS^_`SZ[aY[b[^aTSUaWS `[` S[ZW `[ W_`\W`SSSbVaSZ W_`\W`SZVS^XZSZU[VaZS\b[\^W[\a`S ZSZU_\^ SeSZVS^a `[_WS[\^WV[Y[V[[_`S^UaVaSZa S`[YSeSZVS^_WSeWS[`^WTS ZS` `S` ZS[bWSVZW`[SeWVSW[bS_Ya^Z[ab^W U_^bS[VaSZ SeWS[VbS\a``^WTS[^WZa` ^W SZVS^_\^ S\^ a[`[WS[ ZSS[\^W\[ ZS`SVZW`[SeWSVWS[VbSZSW_`Y[VZSb[ [ _WZS[S_\^S`WW S`[ _\[VZ_aTWb^W WVaSZSS\^W[`b^W S_WZ[S[ZWT [`^[bSVb[US_a_W bSS\^W[_bWYS S`SW\^ S[S[WbVW[_a_WVaV[WY[S  SS\S aW S`[_a Sa_`SbXZSZUW\`S_`^[Y[ `[b[ WS S`W[VS[VY[b[^VaSZS[  SWS`_a_W _a\S_S S`WWXZSZUS_\^ S[\^ a[`[_a_WVS[aWYWVS[_VaVS SV_aYS\[Z[bZ[\`S `[W_\[V_WZS[ZW^WS[VSWVaSZVS\[YWVSaS[Z_a\S[` _W S[W_bW SSS[W T[Va \a``^W \a``SVZSW^Z[Z_ab[ VaSZ[ZW^WS[S[\^Wb[ W_S[_WZ[\S_aXZSZU  _aZW_bW_WZ[\[TSUS_\^WYWVS`^SeW VaSZ[WYZS^SbZ[ZWT[ [aSeSZVS^[bW\^ WW VS^W `^WTSVbS\a`[^WZa`S[T ZS[_`Za ZSZU_a^W [^W`S_S[WVZ[SV_a^WVSW _WZ[XZSZU_a_VSWVaSZSSV_a^WVaSZXZSZU_a_VS\^Wb[ W_WZ[SW_bWW `^WTS[[ WVZ[[^WZa`_bS``VSW[ZSSe[a_aY[b[^aT`_`ZSS[WXZSZU_bS`[VSZW `^WTS[\a_``_WSS_SYS^UW ZSZU S`\^ SS[W[Z S ``ZSU W^`^SXSZ`USSW^_a_b [\  V^a `bS_S[W^_a [_`SW_SWTW  S ``WW^W \SW`ZS.

_W S_WS[Z[bWZ a^_\S_`WS`_W\[ V^Sb_S eSZVS^[b^S`_W bS``^SXaSZVS^aWS[_W Z[ S_`XZSZUSVWb[aaaTSbZ_UWZSS S[_SbS_WTWbVS[_Sb^ WZa\[Sba .

VWVZ[ [^S^V[T^S YWVSa_W^aeSZVS^S `[eSZVS^Sb^W S[ZV[S S^Va_\`SZWA`[ Ta aWZWW`_X_aT[eA[^S^V[SeWS[ZWTaaZWYSZWY[a[_`S[ZS `[_WeSZVS^ ab^WVW^ `[_W`[[_`S[[eW[_ZWYSYWVS`SSS^V[_S[Y^SY^a`[_S_`[UWa_`SW [^ W\[[V\^W[\a`Sa\a`_W\^WST^S ZUSeSZVS^_S[V[S ZWYS[T^SZ`W\[_S[\^[Vae .

[ZWYSaT^S ZUaS[VSYSZWbV_WVZWZST^S a_`[UaA[^S^V[ZWSVYS\_SUZS bS W^ZS^V[\[ Wa_ae`a `W^a [^W\S W\[\^ S[_b[[ S`[S_WS[T^ZW SZWYSW^V[\a_`VSYSaVbS^Sa[ZS_SbVaY\S`_bW ^S aZSbS[a`^[aY[b[^S[W_SZSSVS\S SSaSZ[VS[Va SaV[_`[SZ_`b[SZVS^WS[ a`W^YSZW\[ `aa\S[VW W`S`[TS[[ W^S_\[[eWZ^S  Sa S[ W_W[_bW`` a`WZS_bW \[Z[bZ[[_`SbS ZWYSZWVW_b[\a`Wb WYSZW W \^S``b^S S _WaT^S ZUaW^ [^W\[\^ S SZbW\^ W S_ZW[VS  \[`^Se`eSZVS^S ^[ZSS  YSYVWSVZ[YWa[^a_WVZSSWZa S[_W_^[ _SZ[TW_ ^W_\`aW_W S `[YSaVZWb[WS[ S`[ `[WeSZVS^VSZWSZWYS_bWTT[a ^S_aa[Z abS TW_S_\SW`Wab[VaSV_W_^.

VWVZ[[_W`^TUWS[YSY^ a\[Z[YSS[_W`ZW[T Za aY[Va_\[[ZWa_a aW_W\[SZa`S[ZWT[`W^S[ SVVaT[[aVSZW[ZW_W\^W\S W.

Z_`^W_W YSb[[ _`\ `[_`SbYSZS`^SYa[^UW __bW`[YWVS[_bW[\SeZ[\^^SVS[a_W_W S _b W\^_WTeW \^W\S_`eSZVS^S SZ[bSa_W S\[^W [  S`YS b^_`[[TabS` a SY^S_W SS[Z_W[`S_S [VZWYS [ZZW[eW\[TW abS``\ `[bS S`W_W S`\^ S`WSZW\[\a `S _`_SW YSaT` ZS VS W  ZS[Z`[YS`a^W` ^ S a\^ a[[\[baaTSbS[ZeSZVS^_WZS`[ Y^SeSZS^Sa[\[b_bS` VSYSWeWZSeb[`SbS^SSV[W[Z\[Z[ ^S[`W[VWZS\[Ua\^ ZS_bW `[WY[VZSS^SV[ [ S_a   S`b[^S\^[VSW_`bS^[WWZSa [ ^S bS`a S`b[^aWVbS S^S aW Seb[`SZWY[bSeWZSWa^bS b WYSZZW\[ V^SbS SZVS^_W^S_\S WZS\^ a\`S ZS`[Y [bWSSeW S[_ _[\^ aS[Z_WZS`[^S TW_Z S[Z_bS WS[VS_W\[a SbS [\^SbVSbS`ZS^Sa_S[SeW S[_a`[_^``e^`bS^`bSSa`[^ _^`   .

  [_\[ S.

bS\Wba ZWa\W_UaV[\^SbaaaaZ SVSWY[`[bS_^W`ZS^S  SS[W _[T[VZS^SV`T[ `[b[a_W W a `SZS_\^[TSbSZS_b[Y_bWZ[Y^aTSa[^S^aV^aYW [\ ZWZSZW[Va Z[_`_WVZWZSaZ__SZVaVYZW_aZa\^W[[WZST^ W`^SY[bW[Z[Y `[W \^W\[[WZSZS\_SSSVZS\ W[Z S`_WS[^S_`ae^S_\S WS[VSeS SZW[aTSba SV_WS[[\[^Sb[_W`_W[\W`\[WZ`S_W`_WZS\_S`W[^S  S[`[\^Sb[aTSb S``W\S .

ZSW\^W S W`^VW_W`aSaeSS[Y WSb[YZS WZS WSaVWUWZ_aTS bW SZ.

ZS _`SZSS \[YWV^[ \^[ [^WZS_bW _`^SZW_bW`SS_baVYVW\[YWVSW SZb[ W a`ZSV^Se[W\^[ [^ [YWVS\^WST^S ZU [_\[S.

bSWVSS[V^eSS\^`b[^WZWS\W`[YS\^[ [^S`S[VS_W SZ [YSZW_W`SZ[TW [\S_Z[_` S_b[aYWV SZS`\[_W`[UST^S ZUWb[Z!ZWZ!SV [Z W[ TTZ[WWWZ_b`VWZa`b\[[^_`UV[Z[__a_b[a`SbaWW`Sba S^W aSV[_`\[V`SZS[[_W\\^[ [^\^[_\SZW `WVUW_b[WZWV[ ^WWa WYS_[bW_b[WY\W ZWa^[ WZW\[^W`WTaVY[^WaY[_\[.

b S[Z\^`b[^WZ\W^ SZS aVZaeWZ_a WeZa aWVZ[WV[ebSbSSS[_b[aVWUaVSW[ZSZ[bS S ``ZUS.

ZSWTSaT[[^ZSSS_b` SV S ^S`SW SVbWZT^eZ[[Z[bWTaVSS `ZWTVWSW S_b[\W^ SZSZSVZ[b[ ZW_a_Z[ZW_\^W`Z[SV[ a_SS_W^S V^SYSZ[SVT_Wa_[\^USU^bWZW\^WV_aZSS VWb[SS [_a SY[_\[a.

baTWeWZW[Z_`^aa_aZSS W `[aSb[[`^[bZ[_\^W`Z[a[`SZ[a bW^_S ^ ZS S^WZW[VW WS[aSbWeb[`ZW[`^[bZ[UbW WeWZWWV[ebSbSSS[ aV[b `Sa_aZSS Sb[VZUWSb[WSWSVTbW`S^ SVYS[_aZW\ST_W[_^S[`W S^SbZ[_WTWWV[ebSbSSS[ ZW `[a b WZWZWbZ[\[_WTZ[WTWWVSS[_a bSS _b[YS\^W ^S.

ZSW_WTVSS`[\^Sb[[ZSW TSZW `[V^aY[ WZS _`[ Sa b WZW_ b^_`[_aW ``W[V WVZS WZS.

ZS_W[^aeSb_[ _Ya^ZTWVW[\^W ^S\SWaZa`^Sa^WVS_b[W_bW` `W\[[eS_b[S^SZSY[STWS[WZS Z`^[W_`S^YSbZa Z STSbS \^[VSbS aSYSWbSZS[b W aVeWZW a`WSZ WSWZW bW[VY[bS^S\W_USSS[T[eSbSeWZW W\^[VSW_WZWY[VSWSa eWZWWb[WZWbeWZSS VeW_aZWSY[_\[S.

bS_W[_W S_^W`Z[_Ya^Z[SV`[YWVS_S_b[Y\^[ [^SW^ ZSVS`[ZSVSZ[ZW T[YS[ZS\^Sb` Z`^[WT[^[_^bWZZ[Ya[WZSWVZ[a V^aY[ SaUTYS_Z[\^[VSbS[ _bW_bS `SY[_\[S.

bSW[_W SSZWa_\S`a\^WSZWa T[YTWVWa[[eb .

ZSZWb[_`S^UW S[\^WV_WVZUS ^a `bSSbZWV[T^[`b[^Z[_` [WWa\^SbS[Y^SV_[aT[eZU[ \[_W bSSW_`S^UW[_aT[Vb^S`Z_ aVZ S`WbS SV_a[_W Z`^[WT[V^aYS T[W aZWaZW `[\[_WTZ[ W_`[YSWV[ebSbSSS[_bWUST[[W\[_WTSZ S_ Z`^[b\[Z[b[_WSb  bWWVSZW.

ZS[_W`_S`a_`^W\Za\[TWV^S\^[S [_W Z`^[bYS_[[Z[Ya[TSbWVS[ZWW `[\W_Ya^Z[_`[bVWb_[[a`b^ SbZWZSV[SaeSaYWVS.

ZSW bSZV[bS`S[ZSWa b WZS _`S WWSYSWZSZWZS Z[^SZZS ZbW S`a _WTW [ WSW_VW[[_^ S T[Y[WYT_W[Z `^WTS[a ZabW S` SbSZ[ a V[_`S\[ WSW[ZWab[V`T^YaTW ZWY[bS ZSZSS[[VW`W`aTW  TaVa Z[_`SbW_W_`S^  ^S Ta`S[WaZ[eS^V[T^[ Z_`bSSS[WY[_\[S.

bSTS_S_bZWaW^WZS a\WWZ`_`^S_`S[SS_ZW\[[WZSVea_\[WZWS[ZWaSWZaT^[Z S[Z[a_W SZa `[ W[\a``^SZW[VT^[Z WSWZS[ZSWa_b[_`ba\^WV_WVZUW\[_`SbS[VT[^a! SbZWV[T^[`b[^Z[_`! S`WbVS_W Z`^[\^aaT[eZUaTW a[T SWZX[^SZ[_`  S^SbZ[[_`SW_a_WY[_\[ W`[Wa_\^[`bW\SW[ZS^WSS[ W[YS_Z`T[Y`[YS _`^SS \S_a\^_`SWZSZWZ\^WV[Y W a`[Y[bS^SW_aWY[b[^VSWbW `US_ Z[\^W_\`bSW^S [YW S `[_W S[eS S Z`^S[ZSW`WS[_`S`_S[ S`SZS SS\SZS ^S Z[bW^ZWTSTW\^ W  `S[ZW Z_a_bS`WY[_\[SW.

bS`WS[_`S`ZW_bS WZ[`S[WaVb[_`^a[_Ya^Z[_` abSS_b[a`SZa ebSSWa_[T[V^a [YSW_[T[VZ[ S ZSaUaTW _`^SSVS W[V _aZaZS^a ` V[_`[SZ_`b[ .

Z`^[WaebS[a^aaT[eZUW^`aSS_bS[VZWbUW ^SZW[eVSZWT[\aZ[S ZS[WVS WW_bS VSZV[T` W a`WVSZVSZ[_\[S.

bSV[ SWaaT[eZUaS[T[_[TZ[\^S_ZWZWY[bW SbSW T``WSWbVW`S[W[ZS_SVaaZ`W`aZS_S bS`_W`W `[[Z_SV  SbSZ[_`_S[Z[ZW W` ZW_WV _aZa .

ZaW_`S[bS`a V S`V[ZWTW_SS[ZSWaebSSa_bS[\[bS W a`[Z_WS[ SZ[\[ W[ ZSS\S`\^ S`TW__UW\^W`W^bS` SV_W`[[aeb[[_W`[_W\[Z[bZ[S^VS S[ZWSVa SZ[_a[ `S\[VYS[_aZa S[_W^S SS[eb[S[VS_W\[Z[b[a[VS[a_b[_`S^S^VS _` S[VS_WZW[`UW SW`[a[Sa\S[a SZ[_TW T^eZ[Ya Z[Yeb[`S!aVeWZW a`WSZ WSWZWaVS _`eW_aZWVeW!V[_`S\[W`ZWY[b `S\Y[_\[.

b\[V_aZaVeWWb_[[V[Y^S.

ZS_W [ZW_bW_`S[V aVS_^SSSV_W[_W SSa\[`\aZ[_`\[ZeWZ[ [_\[S.

bSZWb W S S a W SW[_^S[ WZS WVZS WZSaZ `WZS ^`bS `WSWa^W`\^W_^``WS_W[ ZS_S bS` VW[bSZWS ZW TSUSYSW aT[eZUW WY[bYS_W\[Z[bZ[T[ZSaUSSSV^a ZWY[\^W _SVZWS[S[ [` _ZSS [_W\[_[Z `S WVZ[Y _[YVSZSWa^[\^[b[VWT[bW S _aYS_`S^U  aT[eZUW[_aYSZ[__a`^SVSZa_\^[b[Va_\^[b[V[W S[ZS`^[ S! SbZWV[T^[`b[^Z[_`!T[W [Y^[SZ_bW SZ_Z[ `b[bWZSUS[V\SZY^SZS^eSb[Y _[YUbW STW ^_S[WT[ ZS SbSZ[_`aV[bUSeWZS S\[[Z[babW_W[_` ZS WZ_W`[ SZW `[[Vae`\SW[V^WV[a \^Y[VZa SaVSa_\^[b[Va_b^S[\ Z_SWZSYS TSbW_WW[^S ZUW[WT_Ya^Z[\[[ZeW[VS_aYS[Y \`S` [_\[S.

bSYWVSSW_\^[b[V_\^[ [^SVWSWZWY[b `S\ S`^SeSYS`SbSYSWa[^S^ZS_b[W _bW`[W_`[S_bWZ^aTWVSa_`SZ[\[V_W SZSZWYS [Z[ T^WV[bZ[ aSZWY[bYS__`^S Z[ _WT[SS[[ZW\S[ZS\SW`VSW[Z[eVS S_`S\[_`S[SZ W[YS__WWVZS[SbS[ a`WSZ WSSZ WSSZ WSSZ WS`S[_baZ[  ![eVSW[ZV[_`S_SVSSZ W[!_ZW[WVZWZ[ _S[a[ W[V_`^SbW.

_W SSWbW [YZWZW `S\[bW S[W TSa\[Y[[`WaaZSVaT[S\SWZ[bVWS Z`^[baVa aS[TWaY[aTUaS[WTVZSV [YZW[TS_SZS_SWZWTW_     .

  [Z[\WWZ` SZZV[T[W\_[_b[W_`S^WaTSbZW ^W_\`aW_W S `[a_WSbSZS[Z  Y[VZS SW[ZSW\^W^S`SZSY[\^WZaSZ[b[VZ[_[` S_YW[W`^[.

Z_W\^b[b^WW[_W S[ ^b _[WVS[VS  T[YZWYS.

ZW_a\S[_`S^Z_Wa WbWT[WWVSZ_`S^\[_WTSZ[WV[T[[V ZW S[Z `[YSW[_`SbS[ZWVaY[eS[T[ S`b[^WZ\SS[_S abS[W_bSZW ZS\_SaV_W S `[a _SVZS[Z Y[VZS SWWVZ[.

VS a_[Ta[`bS^SYS\_a_`[S[YS[ SbWaa_aYa W Z aeYW[W`S^W[aZ_`S[Z_aZS[Z Y[VZS WSZSV[TVW`W.

ZSYSeW^_``STW  ZSZS aeS\S[[ZSVSTaVWa [ YS\`S_a\S[ a WbW`WVSS ZWZS WZW SZWYS.

ZW [VSaYSb__[[_bW`a [_S[WT^ [SbS[V[S _a`^SVSZaa`^[ [_a[ T_a\S[ZW_bS[a`^[a_`SS[S[T[SS[TW^a Z[_TS[ZSYWVS[W VSW[ [^[V[W[VS ST^[V[SW[T S SV^eS[_b Y[VZS`[WT[S[a`S^ZS[`bS ST^[VW\[Z[_bWZTW\SW` \[[Z[[`SZU^bWZ[b^\U[Za`^SWTST[TS WS_`S^USZS T^[VaZ[_SWY^[e W_b[[eWZWZ[_Za_`SZ[[WZ`^SSS[ W`[\[W_`ZWY[bS\^[eV^bSeWZSW^ [ZZW_`YZWZW_`[[`^ ZS[[[ SVWT^[Va\[bSbS[aaa[Z[WbW \[YWV[`^Se[Za b[a[_W[[T[TWSaW`[ZSW^Z[ ST[^Sb`ZST^[VaTSU`a[^WS[ZS_`S^USW\^W`S \[[ZZS\[Va\[ZWSYSZWaVSZW ST[^Sb `[WZS[Z^ `WZSVW`W`S_`Sb`\SW` VW`W`aa [WbaS[_W[T Z[^SVSSVZS[`b[^\SW` T[TS WW_\[V^S` [_S_a_T^[VS[VSWa[ [ SZ[_ZaZaZSZ[_a_WbW bVW ZSU_`S^WZS.

ZSZWZ_a`S SSbW\SWZ\SZ[Z[ZSWZ[Z[ZWZ[YW[W`^aVW`W`a_WT [V[S_aaZ[baa a [VZ[_Z[ba[Z[W[VSZS`W^S_\^W`[YW[W`^SZS_W`^aVSVS TeSZSZWZaeT_a \^W`W^SZ[aTS Z\^WS[Za W[W`S^W_Z TS[ SW`S\S[YS\[^SWZaV[T[WZWY[ba Z [Y^`S [ aa\^WbWW\S\a W.

_W`[WZZ[YW[W`^[b[_^bWZ[_SbSZW_SeSWbSZW SVW WYS[ZS^WbW`ZS S[W_[`aSZZ\[[Z[W`[[ZSa [aWVSS\^WZ[Y[Y[VZS [ S`SYSWZSZWaaY^Sb^SSY[VZW %  % %ZWY[b[_b[WW[aWV^SY[a[Wa _a_WVZ[_[TVW`WS[\S W[_W`[WaT[[^aSVW_bS`[VSWVW`WZSZW ZY^aVS W[YS[ S_\S` Z[[_W_Za[TSU[[ aaSVWZS^S`[ S_\S[\^[TaV[YSW\W`S[S`W \[ W[ `S`_bSZW ZS_`S^S\_S.

_W S[_WZS`^WZS[a_ZaZS`^WZ_\[[Z[_`S[_Wa ZW^WZa S[ a_[TaYVW_a_\SbSZSae`W_W\^Te[VS[ WVZ[[_W`ZZVSSVS_WV[_W`[\[YWVS[W [[W b^_`S_bWZSb^\US[[_aTS[[`SZS\_S Sa [WS[_W[eWZSZa[TW_`bW S[W b^\Ua[[b^S`SSV^aY^SZS\^[ [^`W_S[_[ [ Za[Z \S^W`a[_Wa_b_a_Wa_`S.

_W`[ W_S[ aaa S`a\aT[ZSYSb SV_aZSaeV[`^ SaeW[VS_bS`[ `[W[bS\[a S[S ZS[V [SZWZ\^W`SVSW[ZY[.

Z_W`SVS_W``[YS`W_W\[ ZW\[^bS`\_S aeWbV[[V [YS_aZS[YSZS_[bWZSZa[W[Za[ a_b^S`Sa W[YSa^aW\^WZ[V[^WbW`SS^S.

Z_W \^W\a `S[`[_SS^`SZ_`baS[^`b[`W[_Za`[_bW SS S\`S[W\[bW^b[YW[W`^a!_`W_VS _SSZW_^W`SZVS a_WZSSZW[TW_` T[Y`[YS[T^[_S_W_bSSZS S[ W!   .

 .

 [ SV \[[ ZS_`[^SW_S^STW^`S ZW SaS _b[S_`[^aaT[W_Z a_[Ta [_`SbS_`[ \`SZW_bS[VZWbZ[[T^[a`^[S_`[^W WbST[W S_`[^WbW a[^SZ[V`Sb\`SZS Wa S_Z[ S `[W [ a_[TS[_aa Wb^SV[ZUW[TW WZ_\^WV_[TW [ V[S bVW`_b[YS_`[^S S_`[^ZS^W aW [ aVSS[a^WVSZWV[b^ SbSZWY[bSbW[Y^S[^Z[YSZ WSaW`Z [VW[[W a`^WTS ZSY^[TZWY[_S[ZWSZS\ WaZYa[aSZ W[V^eTW^` ZW W_S^_S_`[^`Sb[Y aYS\[_`SbZSY^[T [ _W^S_\SS[\[_b ZSS_`[^[ba_^`Y[b[^[WS[`[ZSVZW W[ ZS\_S` SS[WZS S_`[^[b[\[_`WSS_`[^YSW`W [ Z W[SUW [ STS S[bW ZSS_`[^[b_a\`a^S [ aWT[[VW [ SW[VS_`[^S V[bW[a `WVS a W_S^_ SZS`W^W\^W`[VSSbW`SWZ`aVa VSS_`[^_S_b[[eWZ[ SYV[ZW[YS[S`VWUWS [ SW Sb[[`[YSW\[_b[`S_WZWY[bSeWZS`[W\^[`bSW^YS ZW`^\WS [b[^SWVS WYS[Z[VbW_`aY^[T S_`[^WWVZ[\^[_ [ [^SV[\\S_`^S_X^a[ S_\[WZYS TWZa[Wa^[_b^Sa  [T[aZS[ZUW^`a WY[bSWeWZSV[ S\S a `^SeSZW `[_T[ Z[ZW `[ `[ W[\_S`aeWbeb[` _^` S_`[^WT[\^SbaW`Z[ZW[_W S[Z_\^SUaa`Sb[T[\SW\^WV[e[\\S_`^S_X^a[ SeWZS bSS_W ^VSTSWSVSW\S S_`[^[bSeWZSTSWaT[[^ZSS [ SZW\[VZ[_S WVZW [WZ[ _`S[_^UW S_`[^ ^VS_a_W[eWZ SVSVWT[W_`]SZ[ZSYSW\[_aebSSSS[\^W[b[WSWW\S SSZSSaVSS_W[VZWYS b WZWeWWSV[V^WT Za.

ZW\ST[ SbSSZ `[YS[ZS\[[^Z[\[_aeaW_\aZSbST[W_Z W ^[bW\[eW[W[VWVZ[`[\ab[Va_S\aZVS[\W^W^aW W a`[_W S[WVSa`[WS[ ZW `[ S[VS[ZS WSZWY[b^S.

ZW\[eSS_^VeT[\[a SaTSe`a_WT`W [[_W SZWZS\a `WZ[_`b^S`` ^VV[T^[`a\[e^`b[bZ[_`b^S``_WT\[bW^WZW [a`[_^VeT[[_W`[[_[T[V``WeZWZS W[\W`Za SVaW\a\[[^Za.

_W S[W`aZWZa\[[^Z[_`S[ZS Z\^WVTSUbSZSaZa_W[ZS_[ZSVS_S WS ^S[aW_SVS`WeW W `[aW_\`bS[[ZSWSYSZ[YaTSebUWSSV_a_WV[W ^SV[ZUW a_ZSeZaVS^UW_SZS[Z_W S\`S[ S `[[ZSTW_SZV[W [ `S[a\SSVWVYSYS_ZWa\^W\[ ZS[bS`[WYVWWY^SZUS ZWZS_bSVSbSZSA`[Ta\S[SV^W W S`ZSYS_\[Z[b[_W[^WZW\^[ [^a SV^SV[^Sa\S` ZS _SVSZW WS\W^WZWY[W WS^`Z_a\S[SV_W_S[ .

b[WT[Z[b`[ZV[_SVSZW\[ ZS`aZWZaY[b[^aZS `aWY^SZUSZWZS_bSVSbSZS`V[ [ S S_`[^W_bS S[VS[V ^VWV[TbS_S[_S[_`ZWaTSb T[WaT[[^SZ_aZ SbSZW ZS[ S[V[ V[ b[^S_b[W_aZW  [ WT[W_Z[bSS[`^aSVS_SYVW_`SZW\^[\SVS_S_b[`W _S S_`[^_WZWa_a aW_S S[^S `aZ[  S[VSW\[ S`bS^S[_bW_aSbW W\^W`ZUW[Z_W[T^S`_b[S`WZ  \`SZSWeSZS ^WbW`\[_`SZW SZb_`^S Z_bW`[\aZ`W [ S\^[TWS .

Z[[_WbWW[[ZWYS[^[W\b[[Vb^S`Z[Z[ZW YaebSZW\S`W[[`SWa_W[[Z[YaW\W_W _S\Za S^[TSbSa^W`SZW`^Se[W^TS^ZWa_bWeZaaZ[ SZW[YS[\^[ZS _`S[_WZW [_W S[T[Z`[\^SZW`WS [Z[bZ[_W[_W S[SaV_ S S[WaVb[^ `W\^[ S[\[^WV_b _a\`a^SSZ WSTW USaYWVS[aVZaVb[^ `Sa a\a\SWZ[`^W\W^Sb[_bW`[ [YWVS[W^[ \^[ [^ _\[V_W[ S [Z SYW S ``ZSSVaYWVS[VbWYSbWZSTW[S_`aa ^VS [  W[_W S[ ^eZaZTW__S[ZWSVSZV[V^ S_S[_` ^WZa[Wa^S\^WS^SV[ZU\S[W_bW`[aYWVS[_b[YSZ WS^S ^WZ^S [YWVS[WaZYa [aSZ W[V^eS[VS_\_aWZW `[ bV[  [ TWVZSZ W[a a\YWbW WZS\_S[aZYa    W_S^_S_`[^aW`Z .

  _VS`a[ .

TW VS`aS .

^S_ZW_SZ_[bS\_SZ_Z[Y[\SeZWaTSbS[VSWaZSa\_S[_`^S ZaT[\[_WVZWY [\^[ `SS !`[`[W_bW [ Z `Sb W TW_^`Z[Z_`^S Z[SZSZ[S_Z[ [ ! S_`[^_W SZS_W ZSV[VS`SaW`ZS[ZSZSVY^[TZbWZSU_V^b[b^\U[ ! SVSZ [ !  WVW`[ W \[`^SeVS`aZS VZ[SWZVS^a \ZS_b[ S [Z SYS S_`[^_W\^V^ae [ [baWZVSZa\^ZW_WabW\[_WVZVS^aW W`SVS`aaSZ W[baZYaS[ VSZ_b[W_^` S[Z\[_WVZWYaVS^US W S SbSVS^ZSV[ZSa a\[^TSW_b^ S S_`[^[VTSU [^a W\^WVS_W_b[SZ Wa   .

.

A   ^aYW_bW`_^S`SV`SSZ_ZS^WVZ[^]aS`[^W WaS\[VbY[_bSSZSWVZ[YZS WY VSS`Z_[Y[`[SW_`a\[ZS[`[bZWVS_W\^WVSaS_bWWT[\a_`[`S[VSZ`[Z `SZWZ [VY[b[^[ S_\^[ W^SZWYSZW^S  Sa [Z W\SW\S_`W[TWe`W^`[^ SV[^]aS`[T[W [_W`b `[_W S_`` W\S_Wab^WV[ZS\S_aYW_`a S\[ W[^S`_\S[W\^bWW`WZS\_SZ^b[YZ VaeZ[Y [^]aS`[_WZS[\Za[_W S[b^[ZW_Ya^Z[\[Y[`[b[ T[YaV[W_aaVSS[b[ZW[^]aS`[W S[Z[Y[aW_[ZZW_^W`Zb^[ Z[\^W [aV[VWbWZaWVZSS[VWS[S_aVS\a Wa ^aW\SS[b[ZW\[_SVS_W_^USbSa\[`a [TSSSVS_WbW^a\[`a ^ WbSVSYS W\[`a W SWZa_ab[ZUTT[SebZ_a`WaS `a^  T[Y_b[[T`W\SW[^]aS`[WVbS ZSY[b[^[VSa aaY^SV_\^WVY^SVSWa[^aa_^WVaW_`SSSZ[bSbWS S ``Z S`[^\S^SSZ S^U[ WVZ[\[`^[ba_bW VSWS\^S`ZS^WVZ S [Z[_SZWZS_b[a_STaZS^WVZ `b[VaY[W WS[ZS \[[eS\a a _S_^WZ[ZW ZS `[`^WTS^SV`SS[aV[ W`[[VS[T^[Z[`[ b[ZS \^Sb_W\SW`SZ[`W^Sa`ZZSeSZVS^S a`Za[W_b[YS S[a[a_W\W`S[\[VZ[YSSSV aWT[eS[SZWYSb W[YS[V[ bS` S[W W^WS[S[_a a_[ZWbb[ZU Sa W [ [bW S[VS Sa S[WZW`[[^S[ VS`SV_a ZSYVW_WZSS WS`_W[\^S `S_S_b[[ _ST[\SS[aW`W W_WUSVSV_a[b[_b[[`[[Zb WZWZS^WVZ SV[ WS[^]aS_Saa^WVa\[ V^SbW_Wb[Z S[^]aS_[_[VS`Sa^WV\^_bSS\[Z[_Z[[VS\[ _b[ Sa W`[`W^`[^a SW[^S[[` SZS[VZaWbV[_b W_`\a SS_b[b[ZS aSbUW \[_.

VWVZ[a_WS[_\SbS[\S\[_S[T[YS[SVW_bWbW Y[`[b[ W_b[aZ[ba \[_`WZa[SW[ ^_SS_[`SW\[ZW_W_S_[T[ W ZS[YVWT[` S[YVWT[_`Sb[_`bS^W`_W [\ Z_[Y S[VS\S[VW`S[[_`Sb`_`bS^abS^ SZ [ZWeW_\^W`ZWY[bW_`bS^S[a[bSZWVS Ta a S[_W\^W\^aS SaZS^SaVSZS^WVZ aTa a_ZWS\aVSW[_`Sb_S_`bS^S SVY^SV[[VS[TS^STSa[ a S ^SSSZSZ[YSSa[ eSZVS^_WU\WW `S_WS[VS[VS `[W[Za[\ W_SVSV_W S_[ [_`S[WV[TS^ S[W\[`^WTaa Z`ZW[V[T^[VW[`^Se[WZW[ V[_`[SZ_`b[VSSV[VWa ST[^SbVS\S SZ[_`SZWZW[\^ ZSZW`SVSaU[\^[S [^]aS_[ S aWeW[^W S[_`bS^XaZU[Z^Sa\[[ aW^W\SZ[bZSbS_` [^]aS`[\^[S bZW VSV[ W\^ SZS`SSZ_[ S_W_\^WZ[[VS [bW[^]aS`[a\[SeW aTWZ[Y\_SSeWVSYSTSUa[^W S_W_[eVSZWW\[VSWU^[`ZSZSaUbW Wb^a W[^]aS`[W SVYS[^aSbWW^Wb^a WS`[^]aS`[W`[_bS`[S[VS_W S[VSS S\[_S\SaZSY^SV_\^WZ[_` \^aeUYS^aSa[ WVZa\[a\_W^SVaYWVS SeS_WZSV\_[\[_S[ZW`^WTS[SS`\SYSZWTaTZZW ZS\^Sb^S [Y.

a S_a WS[ a`W\SS VSaS[ZVSYSVYZWS[VW`W^WZW[VZW`a[^W SZ [ abS^[\ Z_[Y S[VSSeW _WTaT^SVaSVWbV[ a[\^ [^ZWSS[ZW[T^S[ZWY[W`[\S_S aVa [bWSSV_W\[Sb WZWa[[aSbSa _W[[Z[Ya WSeW VS_W[_`Sb`[YSZW`[SSZ_S^SVWZ_[ _aYW S[  W`S[\`aeVSW VSUS W[VWS[[ SZ S[VZW_W `WZWV[[^S S_\a_` `WZWZS WabWeWa[bW SWZ[b^S`\STW _a S`W\SZS Sb`S ^WbZ[Za ^SaTSUYSVSW[[V[TSW SZ [YWVS`[  S[VS\S_W[^WZW_YS WZW\aZWZS`S\[_S[ [VS\^[Ya`S^`b[\_W`[S S_W SYWVSa^aY[bWZSb[V `[T^S[_b^ WZ[W_`[T[ [T^ WVSZ[VSZS[VS\W^W^aWS[ S`   .

 .

 .

 .

   V^a `b[W\^W[ZW[Y\^S`WSV[ S[ ZSZSU[_WaTSU[a\^ W[_Z[bS\^W\^ SbS_b[V[YS S[ WY[`[b[WVZS[ZW_`bS^SZS[_SZ .

ZZS W_bWT^[SV\^[S ^ST[`SZ [Yb^`S_bS[VZWbZ[T^[ \W^SVZSeWW ZU\S_`SZ[T^[ `^S ZUWbS[bW_bWZW S`[VST ZS[T^[ZWY[WVZ[_`SbZ[VSTT^[S[ WVZ[YVSZSV[WT^[S[ eWW Z W\^SY[bWZS`^S ZUSSZW[YS[_`S`_T^[SZW\SW S[_bWVSW ^[ S[W\^b[W`S^_ _`a\V^aYZW[YS[Z[ WaV^aY[^S  S`bW _S[T^[S` Z[a_WS[VS\[_`SW`WeW_`^W S[VS[VS\[W_`bSS\S_W[^S[^aSS\^bS`` S`^S ZUW\a S[W W`bW^[Z[ W S[ZV[_`S b^WWZSaYWVS[W\^W\^Wa_\^WV_WTWZW WZ[YWZW[YS[^S  S`Z[ WV^aY[ZWY[[T^[aZS [WW_`S[S[ZS_`Sb`S[ S[T \^W\^Wa ^WZa[W[[[\S^[ Z[YWSYS_[V[ Y[a_W\[ W[ _S`_[WVS_W[bS S[W`[ZWY[beWW Z [WYS W a`[bSZW`[_`S``[W_S[ T^[S`\SSVYSW[WYSVYS[[bS_W[`S[a\[^Z[\[ZSbS[T^[ZS[WW_`S[ W\[[Y[Z SS^SZWZW[YS[V[ _WTbS`S[_W S\^aYa\SYSW[WYSaVS^[\[YSb[VbW[aT[ZUa SV_W\^[TaV[aT[ZU[VSWZSYS_^WS[T^[[ S[WSVV[`[^\`S[YS S `[`[Y[b[^SZW a[VY[bS^S[_S[W\[ZSbS[T^[ WYS_W`S[ZSV_WV[`[^ZSa`[_S[aZWT[S_Z[ S `[ ZWYS`S[\^[S`^SaSVZ[YaV_`SZ[\[ZSbSa[ZVS ZS W W ZZW\^W_`SZ[Y[b[^SSS [ S[WV^aYW ZTaTW`S_aZSS`Z_[ZW^S ab[^Se_a_T[aT^[a % %W`SVW _bS`[[T^[Y[b[^\^WZWT[Z_bW_`SZ\S_WZS_S[ZWYST[T^YS `[_W ^b[_a_Za_[Ta_`Sb [bWS[YSWZW^b^S[W^WZW\^W_`SZ[\[ZSbS[^aYbS S^SYbS SV_W \^[TaV[aW_`[ZWYSWT[ZWTb Sa_`^_b[_[b[ S^S VWWZW_WVWT^SVW[VWbWZ[ [W_ ^WbW`S\^WV_`Sb[_W[ b[`WVS_W\^WV_`Sb S_SWZ`[ [VSb[ZW`XWVS^ S WY[bS W_S^_[Y ^SWb_[Y\[ `[_[YW SZ_`bS_SS S_`\^[_ WVS^ SWa^a WZ TSUb \^_SabaSb `^Ta WS[[[VY[b[^ [WbWSebSU  S[\^ W[\[bW_ZV[YS SSa[SWZSb[VZ[_aVW[bS[Y[b[^[_ [Va WbWZW[bW^b[\^[ S.

bS_W\^W\S[a_`^Sa_S[ ^WS[SVaVWbW`_`[VWbW`WZ`[ [VS^WZa[W\^ S`[ZW Wa  % %[_W S[_W\[bW SZ_[bT^[S _W\^W\S[W^WbV[[[W WZ`[aV[VSWaZWW_b[W`SZW\[[W W_Ya^Z[WVZ[V[ a W`a T[YZYSba ^WZS[W VSZSVW\[ W[T^[S`.

ZWT^[SZW_S[`[_` V[^SST^[SZS W`[Z `SZW[T Z[_b_W aa`^[TaV[__`ZW[Ya UWbS S\[_` eW[\[_`S`ZW `[ `[Z_[abWZW `[V[VSW[ T^SS[ZS`[ZW[eW[_`S` WZ`[ [VS Sb[aWS[[V[b[Y`^WZS\[_`SWV[\[bW_`[`^` Wa_b[a`SZaSVb WZW WT` WZ`[b[Z_SV\[_`SW_S[ [VSW`.

bS_W[ZW_bW_`[.

`SVSW\[_`S[_S[\S\SYST[WaSbW a_ VWTW \SSZW\^W_`SZ[T^[[[W[eVS`^SS[ZW[[Y[VZSZW_W S_WSVW\[Z[bZ[ \[_`S[ [bW a[WVSW [VS_S\SZUSabS[_bW`a_`^S SZ^S`\[aTS[WVW_W`[aZSaV.

ZW [`\[ W`S ZS[VS WT``S[ T[Y`[YS_WT[S[ [VW S`[WY[VZSST[[V_a`SZ\[_`S[W_^W`SZSV W a[S[_a [Va[\[W\^[`bZ W_ZSYW`W_W\aUS[aa_`SaY[W[VS[aUSS_^W`SZ\[ZSbS[  [VSW^`SbSaV_a_W aVW^_a ZS`abW_`bW VaY[ [ZWZ `S[Y[\[bS^``a_^W a [WVSZVSZZS`^SbS_[_`SZUZS^W WZUa [VSW^`SbZWV[T[[VY[b[^ _ WS[W`[_S_b T aZW\[ ZS`YS_ [bW\[`\aZ[ WSbTW T^SVW[_W[T^bSZW_`S[a`^SbSa SVWT[S[a ZW^WZ[TS ZSbSSYST^[Wb\[^W abaaZS\^WVbaVSa_b[^`SV[ [VSaV[^SVWS[Z`[Y^`SZW[eWZS _`SZ[[^ST^[S` Z[ aW\[Z[bZ[ZS\a`aa V[WT^[S[ \W[VT[`SZ [Yb^`S\^ S[[ZS [bWT[W`[ [VS WS[WS[W YaT[_ba[_aSV_aa\[VbST[Ta[_`S[WZSYa [b[^[W[TaVa  \SZ[bSZ[b^S`[bS bS[YSVS\[ W_ZaX^a.

bSW ZS[VSS[[VTWVS Waa W`YSbaW^ ZS [VZW`SZWSWZWZW a`[^WS[_S[SVaVWbW`_`[VWbW`.

bSYS\[`S\ S\[^SWZaSeW S[[eW[_`S``a_^W bS`ZWWW ^[\_W\[_[bW\[aZTYS[VW .

SVS_W[T^S S[Z[\aTU_\[ W`S_\^ SbS_W `[Wa\^[\S_`[bW W^`[_`bS^Z[\^ [ [b[^ S[_b_`SZ[ZW `[T^[[_a Ta WZW\S`[[^SWaVS^UW S[_W_W[SVWZW`[ ZW[T SZS_`WS[_b SV_a\STaW_W SZWSSV_a\SaUW\^ ZS`W.

ZT^[ \[`^WTW  _`^SS [VSaW_bWa W[Sa SWS_S[ S`[ `[_WT[a SS   .

  a\S_a S W`W^[ WZWZW^S Vb[ZW_a_SbSaWVZSV^aYaW_ZS_W_WWb[ `[\WbS `[ZW ZS \_S`WbS_W_WVW_Z[SbW\[_[bW ZW_ZS_W_WWb[ `[ZW ZS `S`SZW ZSZ[ZSSTS^ _`S_`^SZUWV[WWbS_S[_`SSW_ZSSeWVSTTS\aZ[T[S[VVW_ZWVSTT[W^SVSZWY[ `[_SV ^SVVW_ZSVSW.

ZWbSSZWVW ZS WbS`b^VVST[ZVS[YS_SS_WT^W S`Z[`W_SS bS`_SS aT^SVaT^S`.

\`aeVW_ZaVSYSWWVZ[\[a SSaT`ZWY[bSeWSZ[W S\[bWVS S_`SW _SVS`[eW WbSSeWS[ZW`^WTSbW^[bS`^W S[ZW_aTW_[^_ZWS`[ZWbW^aWZWVZ[S_WTWSeWVSZW ZS Z[Y[_STSWYa\SW_ZSW WY[b\[Z[_ WY[b__S[aS[ZSWbS[ZSW_S[bS`SS \S VW_ZS aVSW S aSWbS\^Z[_[TW_ZSVSW_S[X[^a ^[[bSSW^S`[bW_b_`[W SZ_a^W  aTSWbW ^aS\^_`.

ZS\[`\_aW_^`ZW\^W_aVWS_aTW_S[^W Z`[ZWTZSV_`^SVS[SV W_ZS_\[WZWS[T_`^SVSS S_`VW_ZS_`SZ[_\[ZWZWa S_`VW_ZSWV^eSSZSb\W^[[ZVSSV W.

Z\_S[_b[a[\^[ `SZa\[^aaSVWV^`S[a_`^Sa[V_^` WbSSeWS[`\^_`[aa`^[Z_a [YV^`S`[V_^`bW W^\^WV^`S_a[VaTSb.

ZSWS S[V_^` SV_W\[_bS Sa^S Vb[Wb WZ_a_a\S SW SV[_W.

Z W`SW_ZS ZWaVeW\S`[TW_bSSa  _b[T[ _`ZaW^WSVW_ZSWVZSW `[V^aYS[TW_a\S^aW ^WSZSVaVW SVWb[ USW_ZS\[aWVWb[ Ua\[YSbSWbSb^UZWVW SS\[Z[_a.

ZZS Za\aZWW_ZS [_bW`Wa\VW SS WbS_Wa`SVW_ZSY[b[^VS_a[TW^aWVSS[WWVZ[ \[b^W WZVS S_`V^aY[WW S\S a [VW[Ua[`SUV[ W S_aSZ^aSbS\`S `[WT[SV[`SU \aZWW_ZS_WVYZW _bW_ZSYWS[`SUa[VTW [ [[ WV\SSUW S`[WbSbS`S[US S[ aa VSWYVW_Z[VSaVS^S ^bW\SVSS\[WVZ[\[V^aY[^aUW S SY^ WWba^aaVS_\S_[US`W [`SU\[TWYZWSS_W[ TSU\[VZ[YW[TW^aW Sb^ W^bSbWa\^S Z[_^S[ WZWWVZSV[V^aYW ZW[ ZW[VTS WZW  ^[W`VW^SZ\^[UWV WbS^[ \^_`W\^Vea _W  S^SbZ[SVYSZ_ ZSS b Za`VSYS^b[TW  S b ZaS_SYS  W_`VW`SZ`_ [[YZVSa_`SZW S_VSW\SSU\^WT[ S^`WT[ eS_Z[ WbSWTSZWeZS_W_`^Z_ _`SZa [V_[T[[_`SbW^bSbW[`_WZS\[ Za [[ZW_WZ_a[_b^`SWYSVW_aWVZSV^aYaV^`SW[V eWW S[_bW`[ .

T^S `SVS\aZWaZVST[\^S[[VTS`S^b   .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->